DUKIJEVA

BIBLIOTEKA

Genocid u Jugoslaviji
19411945, 1991...
Prof. Dr SMILJA AVRAMOV

2013

PROF.DR. SMILJA AVRAMOV

2
Genocid u Jugoslaviji 19411945, 1991...
Smilja Avramov.
Prof dr Smilja Avramov, svetski strunjak za meunarodno pravo, koja je ceo svoj radni vek
posvetila utemeljenju principa istine i pravde, nedavno je objavila studiju Genocid u Jugoslaviji
1941-1945 u kojoj nam otkriva jedan svet u kome smo iveli, a koji nismo poznavali.
Skrivanje istine zloin protiv ovenosti
Sve do objavljivanja kapitalnog dela Arons (Mark Aarons) i Loftusa (JohnLoftus), i delimine
deklasifikacije arhivske grae iz Drugog svetskog rata, razlozi za preutkivanje genocida nad
Srbima traeni su iskljuivo u ideolokom opredeljenju SFRJ.
U svetskoj literaturi dvadeseti vek nazvan je vekom mega smrti. Meu mnotvom oblika
masovnih umorstava u dvadesetom veku, centralno mesto pripalo je genocidu. Samo u Drugom
svetskom ratu, od 55 miliona ljudskih ivota stradalih u direktnoj borbi, ili od bombardovanja,
epidemije i gladi, 10 miliona bile su rtve genocida: Jevreji, Jermeni, Romi, Rusi, Ukrajinci i oko
milion Srba.
Kada je 1951. stupila na snagu Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, malo
panje posveeno je naunoj obradi ovog fenomena. U sklop hladnoratovske strategije zapada
protiv istoka, razraena je strategija zaborava i prevazilaenja prolosti kao njen sastavni deo.
Ideja je potekla od pape Pija XII, koji je u pomirenju katolikih zemalja, pobednika i poraenih,
pre svega Nemake i Francuske, video monu branu protiv komunizma i istonog bloka. Uz
aktivnu ulogu Vatikana postignut je konsenzus zapadnih zemalja, i otvoren proces
preoblikovanja istaknutih nacista, okorelihratnih zloinaca, u borce za demokratiju, u nove
krstake ratnike u obraunu sa Istokom.
Preiveli logorai i potomci rtava genocida nad Jevrejima podigli su glas protesta; doiveli su
strategiju zaborava kao najteu uvredu. utanje je zloin protivovenosti uzviknula je Sara
Berkovic.
Protesti Jevreja irom sveta urodili su plodom. Posle skromnih dela krajem pedesetih, koja su se
bavila tehnikom stranom ubijanja, bez ulaenja u sutinu problema, postepeno se irio krug
analitiara koji su svestrano, iz razliitih uglova prouavali genocid. Odluujuu ulogu u tome
imala su dela Teodora Adorna i Hane Arent. Ova dvafilozofa postavila su genocid u odnosu na
strukturu i logiku modernog ivota. Odbacili su razmatranje genocida kao neki bizarni dogaaj,
ili usputnu greku u modernoj istoriji.Umesto toga postavili su genocid kao deo istorije,ije je
vie dimenzionalno prouavanje neophodno da bismo shvatili u kojoj vrsti drutva ivimo. Kao
rezultat tih nastojanja, u poslednje etiri decenije prolog veka, objavljeno je nekoliko hiljada
knjiga, formirani su brojni instituti koji se i danas bave genocidom.
Prouavanje je u tom periodu svedeno gotovo iskljuivo na stradanje Jevreja u Nemakoj i
satelitskim dravama Treeg rajha. Genocid je postao kljuni elemenat jevrejskog kolektivnog
identiteta, i osnov na kome poiva drava Izrael. Genocid nad Srbima, izvren tokom Drugog

3
svetskog rata u ND Hrvatskoj, koji po metodama umorstava I motivima spada u red
najmonstruoznijih dogaaja u novijoj istoriji, izbrisan je iz svetske istorije.
Sve do objavljivanja kapitalnog dela Arons (Mark Aarons) i Loftusa (John Loftus), I delimine
deklasifikacije arhivske grae iz Drugog svetskog rata, razlozi za preutkivanje genocida nad
Srbima traeni su iskljuivo u ideolokom opredeljenju SFRJ. Loftus, koji je za vreme i posle
rata, u svojstvu naao na listi ratnih zloinaca koju su sainile Ujedinjene nacije. Visoki
funkcioner u vladi Velike Britanije, koji je radio na problematic iratnih zloina i imao pristup
tajnim dokumentima NATO, otkrio je nedavno prave motive. Prema njegovim reima:
Britanska obavetajna sluba odravala je pre rata tesne veze sa ustakom podzemnom
teroristikom mreom,ak i posle ubistva jugoslovenskog kralja Aleksandra u Marseju 1934...
koristila je Pavelia, uprkos njegovoj reputaciji teroriste i ubice... bila je to hipokrizija
najneobuzdanije vrste, zakljuuju pisci.
Bilo je pokuaja osporavanja genocida poinjenog i nad Jevrejima. Odrani su u tom cilju ak i
nauni skupovi. Pokrenuti su posebni asopisi i objavljene mnogobrojne knjige. Artur Buc
(Arthur R. Butz) osporava istrebljenje Jevreja u Nemakoj; po njemu, oni su samo izgnani iz
Evrope. Logori su, istina, postojali u ovoj zemlji, ali to su bili radni logori, izvor radne snage
tako potrebne nemakoj ekonomiji. Kao rezultat ratnih uslova u njima je, po Bucu, umrlo
izmeu 350.000 i 400.000 ljudi raznih nacionalnosti, odega je sasvim neznatan broj otpadao
na Jevreje. Gasne komore su za njega izmiljotina, ili ista fikcija. Postojali su krematorijumi,
ali su sluili za spaljivanje tela ljudi koji su umirali. Upotrebljavan je povremeno insekticid, kao
to je na primer Zyklon B, ali samo za dezinfekciju, jer su usled ratnih prilika harale
epidemije. I za Forisona (Robert Faurisson) upotreba gasa bila je preventivne prirode; po njemu i
po tajnu(Honjard F. Stein) holokaust je samo grupna fantazija, pa je otuda potrebna istorijska
revizija dogaaja iz Drugog svetskog rata.

Zatiranje istine o Srbima

Genocid nad Srbima nije izbrisan samo iz svetske istorije, nego sve donedavnobio je izbrisan i iz
nacionalne istorije. U naim udbenicima taj fenomen jeprosto izostavljen, za njega se nije nalo
mesta ni u fusnotama.

Jedan broj revizionista priznavao je izvrenje genocida, ali su kroz minimiziranje broja rtava
pokuali da nacizam, sa svim njegovim izdancima: ustatvom, balistima, gvozdenom gardom,
itd. postave u istu ravan sa ostalim politikim reimima, demokratskim i nedemokratskim. Nisu,
po njima, Hitler ili Paveli
bili ni bolji ni gori oderila, koji je naredio bespotedno bombardovanje nemakih gradova u
kojima je stradalo na hiljade nedunih civila; ni od Trumana koji je doneo odluku o bacanju
atomskih bombi na Hiroimu i Nagasaki, ni od Staljina koji nosi na dui milionske rtve, ni od
Izraela pod ijom je zatitom izvren masakr nad Palestincima u logorima Sabri I atili juna
1982. i brojni zloini protiv ovenosti.
Izrael i jevrejska dijaspora irom sveta istrajali su u svojoj borbi. Seanje na genocide
institucionalizovani su kroz ritualno obeleavanje Dana seanja i masovne posete logoru
Auvic. Tog dana na stotine mladih Izraelaca marira u stroju kroz logor, sa zastavama Izraela. U
SAD, Evropi i Izraelu izgraeni su monumentalni memorijalni centri.
Genocid nad Srbima nije izbrisan samo iz svetske istorije, nego sve donedavna bio je izbrisan i iz
nacionalne istorije. U naim udbenicima taj fenomen je prosto izostavljen, za njega se nije nalo
mesta ni u fusnotama. Meutim, treba rei da je nedostatak nauno utemeljenih rasprava o
genocidu u nekadanjoj Jugoslaviji mnogo sloeniji problem, no to bi se to, na prvi pogled,
moglo zakljuiti. Nauni radnici ostajali su nemi pred delikatnou situacije sa kojom su bili
suoeni u jednom veto izreiranom revolucionarnom vremenu. Evidentno je, da se bez
empirijskih istraivanja ne mogu vriti teorijska uoptavanja, a u atmosferi lanog zanosa o
bratstvu i jedinstvu svih naih naroda nije bilo mesta za opis zloina, stravinih i neshvatljivih
obinom oveku.Kako prii genocidu van mogunosti njegovog loginog lociranja u bilo kojoj
ravnio dnosa:oveka prema oveku, oveka prema Bogu ili obrnuto. Kako objasniti Jasenovac, i
druge koncentracione logore, te moderne fabrike smrti, Jadovno i druge krake jame punjene
srpskim leevima,ije je postojanje znailo krah svih moralnih pravila, pa i metafizikih normi.
Nije se to uklapalo u jedan virtuelni brozovsko-kardeljevski svet. Pominjanje genocida,ak i na
marginama, izazivalo je neoekivano otre reakcije, individualne i kolektivne. Delikatnost
situacije proizlazila je i iz okolnosti da se jedan broj Hrvata, istina veoma mali, solidarisao sa

5
rtvama genocida, bilo kao ratni zarobljenici koji su odbili da se vrate kuama, iako im je to
nueno, bilo kao gerilci koji su se nali u istim redovima sa Srbima i Jevrejima. Nije u ovom
sluaju bitan broj; moralne vrednosti ne mogu biti predmet matematikih kalkulacija.
ERA OKRUTNOSTI
Dodatnu tekou u prouavanju i identifikaciji genocida u Jugoslaviji predstavljala je okolnost da
era okrutnosti i grupnih progonstava nije okonana ratom. Na izranjavljenom telu Jugoslavije
vreni su eksperimenti od kojih je svaki plaen dankom u krvi. Rezultati su bili poraavajui na
egzistencijalnom, ekonomskom i moralnom planu.
U ime istog marksizma u staljinistikoj vizuri na meti kolektivnog progona, i masovnih
pogubljenja bez suenja, nali su se najpre buruji i kulaci, potom nacionalisti, a neto
kasnije usledio je najsuroviji obraun sa neprijateljima razliitih boja, u ime antistaljinistike
orijentacije, a u procesu borbe za socijalizam sa ljudskim likom. Revolucionarni podvizi
pomereni su sa ulice u kabinete politiara, koji su ve tada raspolagali organizovanom
represijom. U pitanju je bila jedna politika zasnovana na naunom pristupu, artikulisana putem
snanog birokratskog aparata. Nosioci tog kursa, Josip Broz i Edvard Kardelj, stekli su svoja
znanja na univerzitetima Kominterne. Razlike, ali i zajedniki elementi u grupnim progonima,
u ratnim i poratnim godinama, nesumnjivo postoje; radi se o istrebljenju ljudskih grupa pomou
dravnog aparata, pri emu nije bila bitna lina, i ndividualna krivica, nego pripadnost grupi i
identifikacija linosti kroz odreenu grupu. Razlike, ipak, postoje u motivaciji.
Logikom ratnih zbivanja mogue je osvetliti samo zavrni in. Genocid poinjen nad Srbima ima
svoje originalno poreklo i za njegovo razumevanje moraju biti uzeti u obzir mnogobrojni inioci.
Zloini koji su poinjeni tokom nasilnog razaranja Jugoslavije1991-1995. istorijski se
nadovezuju na one iz 1941-1945. Ali i u ovom sluaju zloini morajubiti locirani u kontekst
dogaanja u Evropi, koji su razliiti od onih 1941.

Apel Vatikanu da sprei zverski pokolj Srba

Prve diplomatske akcije kraljevske vlade u cilju zatite ugroenog stanovnitva usmerene su ka
Vatikanu. Ve17. maja 1941. poslanstvo Kraljevine Jugoslavije obavestilo je Svetu stolicu o
masovnom ubijanju Srba, pokolju pravoslavnog svetenstva.

Kraljevska vlada Jugoslavije pola je od pretpostavke da je u tako traginoj situaciji poglavar

Katolike crkve, papa, kao duhovni predstavnik katolianstva u svetu, prvi pozvan da podigne
svoj glas protiv varvarskih metoda. Ovo utoliko pre, to je ustaki pokret u idejnom i
organizacionom vidu bio najtenje povezan sa Katolikom crkvom u Hrvatskoj. Pojedini visoki
katoliki dostojanstvenici su i lino uestvovali u progonima. S druge strane, Vatikan je
odravao direktne veze sa poglavnikom Paveliem, preko papskog izaslanika u Zagrebu. Prve
diplomatske akcije kraljevske vlade u cilju zatite ugroenog stanovnitva usmerene su ka
Vatikanu.
Ve17. maja 1941. poslanstvo Kraljevine Jugoslavije obavestilo je Svetu stolicu o masovnom
ubijanju Srba, pokolju pravoslavnog svetenstva, s molbom da papa intervenie i sprei
pogoranje situacije. Kralj Petar II uputio je 6. juna 1941. papi Piju XII telegram sledee
sadrine: Ja inim apel na Vau svetost da svojim velikim autoritetom uzmete u zatitu moj
narod koji nevino strada.
Apel papi uputila je 31. oktobra 1941. i vlada Kraljevine Jugoslavije, naglaavajui da izvetaji o
zverstvima u NDH neprekidno stiu. Nad Srbima vre se takvi masakri, na tako irokom planu,
da je i sama njihova egzistencija ve u opasnosti. Rasistiki zakoni primenjeni su u odnosu na
Jevreje i na Srbe, dodaje se u telegramu, a ti zakoni, prema miljenju vlade, predstavljaju
kriminalan akt, monstruozan utoliko pre to dolazi od vlade koja pretenduje da propoveda
katolianstvo, da vlada na osnovu te iste religije. Strani masakri, organizovani i izvreni nad
Srbima od strane reima Pavelia mogu imati izuzetno teke posledice u odnosu na buduu
versku politiku i crkvene organizacije na Balkanu. ,, Vlada Kraljevine Jugoslavije podnosi
Vama, Sveti oe, izvetaje o zloinima s molbom da Vaa svetost, kao najvii moralni autoritet,
u ime vene pravde, u ime hrianskih vrlina koje su jedinstvene i nedeljive, osudite zloine koji
prete da istrebe na narod i da uinite sve to Vaa svetost nalazi za potrebno kako bi se spreile i
onemoguile tegobe naroda Jugoslavije. Devet evropskih okupiranih zemalja, odnosno njihovi
diplomatski predstavnici akreditovani pri Svetoj stolici, zatraili su i kolektivno od pape da crkva
javno i formalno osudi zverstva nad civilnim stanovnitvom.

7
Ministar inostranih poslova Kraljevine Jugoslavije uputio je papi Piju XII notu 6.novembra 1942,
sa konkretnim podacima i snimcima o zverstvima, uz energini zahtev da Sveta stolica svojim
moralnim autoritetom sprei dalje pokolje.
Otpravnik poslova Kraljevine Jugoslavije pri Vatikanu informisao je gotovo svakodnevno
Rimsku kuriju o traginim dogaajima u NDH. Pismo jednog potenog Hrvata upueno
nadbiskupu Stepincu 8. februara 1942. U prepisu je upueno i vladi u Londonu. Ono glasi:
Punih 10meseci kolju se u Hrvatskoj na najzverskiji nain Srbi i unitavaju se milijarde njihove
imovine, a crvenilo obliva lica potenih Hrvata. Nije sva strahota u samom ubijanju. Ona je u
ubijanju svega odreda, staraca, ena i dece i ubijaju se u stranim i divljakim muenjima. Te
nevine Srbe nabijali su na kolje, loili vatru na gole im grudi, pekli ih ive na vatri, spaljivali u
kuama i crkvama ive, polivali vrelom vodom i kidali meso, i rane solili. Kopali su ivima oi,
sekli noseve, ui, jezike, sveenicima sekli udove i stavljali im u usta, vezivali ih zakamione i s
njima jurili; prebijali noge i ruke, zabijali im eksere u glavu, velikim ekserom zakivali ih za pod
kroz slepo oko, bacali ive u bunare i ponore, a na njih bacali bombe, razbijali gvozdenim
uskijama glavu; decu bacali u vatru, vrelu vodu, u kreane, kidali deci noge, razbijali glave o
zid, lomili kime o kamenje i jo mnoga uasna muenja vrili, kakva normalni ljudi ne mogu ni
zamisliti. Hiljade i hiljade srpskih leeva nose Sava, Drava i Dunav, kao i njihove pritoke. Bilo je
leeva sa natpisom: Pravac Beograd- putuj kralju Petru.

Papa nije obaveten

Svi apeli upueni papi ostali su bez odjeka. Oficijelni krugovi Vatikana pravdalisu pasivan stav
Svete stolice odsustvom pouzdanih informacija

Straan je sluaj Milene Boni iz Stabilde, iz koje su noem izvadili dete. Pa grozan sluaj
naene peene glave u Bosni. Naene posude pune srpske krvi, pa sluajevi prisiljavanja Srba da
piju vruu krv svoje poklane brae. Silovanje bezbroj ena, devojaka, devojica, majki pred
erkom i erki pred majkama, a gomila devojaka, ena i devojica odvedenih u logor ustaa za
bludnice, ak silovanja vrena i u oltarima pravoslavne crkve... Za ova strana i neuvena nedela
postoje detaljni i verodostojni zapisnici. Uas ovih nedela zaprepastio je i Nemce i Italijane. Oni
su fotografisali ogroman broj ovih sluajeva. Nemci govore da su Hrvati radili ovo i za vreme
Tridesetogodinjeg rata, i da od tog vremena postoji u Nemakoj poslovica: Sauvaj me Boe
kuge, gladi i Hrvata... Italijani su fotografisali jednog (oveka) koji je doao u Dubrovnik
opasan sa dva erdana odrezanih srpskih jezika. Pismo je dospelo i doVatikana, a u Vladi u
Londonu izazvalo je pravi ok.
Svi apeli upueni papi ostali su bez odjeka. Oficijelni krugovi Vatikana pravdali su pasivan stav
Sv. stolice odsustvom pouzdanih informacija. I sam papa Pije XII, prikraju rata, u intervjuu listu
La Gazette de Lausanne objasnio je svoj stav reima: Znali smo da je u Nemakoj bilo
violentnih progonstava iz politikih razloga, ali nikad nismobili obaveteni o nehumanom
karakteru nacistike represije.
Vatikan nikad nije demantovao rei Pija XII, ali je njegov stav opovrgnut objavljivanjem
zvanine dokumentacije (ADSS). Ispostavilo se da je Sveta stolica raspolagala bogatom
kolekcijom prvorazrednih izvornih dokumenata o zloinima u NDH, i u Nemakoj, to svedoi o
tekoj hipokriziji linosti pape i moralnoj krizi u kojoj se naao vrh katolianstva.
Kralj Petar je uputio 6. juna 1941. telegram predsedniku SAD Ruzveltu, s molbom da intervenie
kako bi se uinio kraj vandalizmu; u NDH, istie se u telegramu, dva milionaSrba, koji vekovima
tu ive, lieni su svih prava i sredstava za ivot. Nikad jo jedan hrianski narod nije bio u
tolikoj meri unien i zlostavljan od jedne vlasti, koja se takoe naziva hrianskom. (Pov. br.
828) Kraljevska vlada uputila je 21. oktobra i 6.novembra 1941. predsedniku SAD Ruzveltu
izvetaj koji sadri detaljan opis pokolja Srba u Bosni, Hercegovini, Slavoniji i Hrvatskoj (K.
Pov. br. 7240).

9
Predstavnik Svetskog jevrejskog kongresa Gerhart Rigner (Gerhard Riegner) izneo je jo1942.
godine svoj stav da je iluzorno oekivati pozitivne korake od strane Vatikana, s obzirom na
podrku koju je Hitleru pruilo nemako katoliko svetenstvo, kao i na pomiriteljsku ulogu
Vatikana u odnosu na Hitlera.
Apel za pomo upuen je saveznikim vladama. Rei pohvale i velianja srpskog naroda od
strane premijera Velike Britanije erila, povodom dravnog udara u Jugoslaviji 27.marta 1941,
koji je zvanino ocenjen kao istorijski, za konanu pobedu saveznika, ulivale su nadu kraljevskoj
vladi da e rei biti propraene adekvatnom politikom, u trenutku kada je i sama egzistencija
srpskog naroda dovedena u pitanje. Na alost,dogodio se obrt u politici Velike Britanije. Od
velianja prelo se na beskrupulozno nipodatavanje i kralja i vlade, pa i same zemlje. U jednoj
bezizlaznoj situaciji, u kojoj se nala vlada, nije joj nita drugo preostalo sem da diplomatskim
notama pokua da probudi kod svojih saveznika oseaj moralne obaveze, ako ve ne i pravne.
Svi ovi izvetaji samo su karike u lancu obavetavanja od strane kraljevske vlade u Londonu. O
nemakim zverstvima u okupiranoj Srbiji vlada je uputila notu svim saveznikim i svim
neutralnim zemljama 21. marta 1942. o zverstvima maarskih trupa 4. maja 1942.(Pov. br.
4850), a italijanskih 23. oktobra 1942. (Pov. br. 5691). Pokolj Srba u Sremu od strane ustaa
dramatino je opisan u pismu upuenom ministru inostranih poslova Idnu 24. oktobra 1942.
(Pov. br. 4483), sa imenima masakriranih Srba u Zemunu, Vukovaru idrugim gradovima Srema i
Slavonije.

Izvetaji o zloinima
Jedan ustaa je zateen sa dva kilograma ljudskih oiju, koje je nameravao dakao svoj poklon
da Paveliu, istie se u jednom izvetaju. Devojice,unakaene kopale su svoje sopstvene
grobove, pie u drugom. Fotografijeprikazuju usmrivanje dece udarom o zid, ljude sa
odseenim uima, izvaenimnoktima, rasporenu trudnu enu

10

Dramatine izvetaje o stanju na okupiranim delovima Jugoslavije primao je predsednik SAD

Ruzvelt i premijer Velike Britanije eril, direktno od strane svojih obavetajnih slubi i te
informacije su razmenjivali. eril je za obavetajni kanal iz Jugoslavije, u prepisci sa
Ruzveltom, upotrebljavao nazive Ultra i Boniface. Ultra je bila oznaka za informacije koje
je britanska obavetajna sluba sticala prodorom u sistem nemake obavetajne slube. Pismo
koje je eril uputio Ruzveltu 13. avgusta 1943. sadri u dodatku F inventar zloina poinjenih u
Hrvatskoj. Izvetaj je sainjen na bazi podataka koje je dostavio jedan oficir, slubenik u
Pavelievim snagama. U izvetaju se opisuju masovna ubistva, bacanja u jame unakaenih,
poluivih ljudi. Jedan ustaa je zateen sa dva kilograma ljudskih oiju, istie se u izvetaju, koje
je nameravao da kao svoj poklon da Paveliu. Fotografije pokazuju usmrivanje dece udarom o
zid, ljude sa odseenim uima, izvaenim noktima, trudnu enu rasporenu, decu vezanu za plast
sena koji je potom zapaljen. Svetenik je iv zapaljen u Brinju. Devojice, unakaene kopale su
svoje sopstvene grobove. Na oficir za vezu tvrdi da je sistematsko paljenje gradova I sela i cele
etve beznaajno, u odnosu na iroko rasprostranjene brutalnosti o kojima postoji obilje dokaza.
Stizale su na adresu vlade i individualni izvetaji i izjave. Tako fotograf iz Zenice Dervi
Imamovi, kao oevidac, opisuje stanje u svojoj neposrednoj okolini: Ustaki stan je bio na
obali u Prosvjetnom konviktu, iz toga stana nije niko iv izlazio. Od 8 do 18 samo kroz moju
sobu prodefilovalo je 420 osoba. Tu su kopali oi, parali ui, noseve, obrtali prste, vadili nokte...
Naroito se dojmilo kada su doveli sedam Lopatia iz sela vie Sarajeva - meu njima dva
djeaka od oko 14 godina i starca od 80 godina... Boli su ih kamama, kopali oi... navee kada
poinje otpremanje u Raj - vezali su ih icama I skupa sa drugih valjda 150 do 200 osoba,
koliko su ih odvozili svako vee, negdje u pravcu Vijenice, i bacali ih u neku provaliju. Prve
vesti o masovnim umorstvima Jevreja u koncentracionom logoru Mauthauzenu izneo je
decembra 1941. nemaki knjievnik Tomas Man. Sledili su zatim iscrpni izvetaji poljske vlade
u Londonu o zloinima u koncentracionom logoru Treblinki. Svetski jevrejski kongres u Bernu
imao je svoju obavetajnu mreu, a i preko vrhunskih privrednika u vajcarskoj dobijao je
informacije iz prve ruke o fabrikama smrti. Rihard Lihtentajn, delegat jevrejske
organizacije u enevi, u svom izvetaju o poloaju Jevreja u Hrvatskoj nakon uspostavljanja
ustake vlasti, upuenom 27. avgusta 1941. u Jerusalim, pored ostalog navodi: Situacija u
odnosu na Jevreje u Hrvatskoj je deperantna... Italijani se ponaaju mnogo humanije u svojoj
okupacionoj zoni, nego ostali nemaki saveznici; meutim, Hrvati su izvesno meu najgorima.

11

Jakob Rozenhajm, predstavnik Svetskog jevrejskog kongresa za Evropu, u svom izvetaju

navodi: Tela umorenih rtava se upotrebljavaju za proizvodnju sapuna...Molimo vas uinite sve
da doe do amerike intervencije.
Svi listovi u slobodnom svetu objavljivali su brojne reportae o zloinima u Jugoslaviji:
Nezavisna francuska agencija (AFI) iz Ankare, NJujork Tajms, Britanska ujedinjena tampa,
vedski list Aftonbladet, Diario Carioca iz Rio de aneira, kanadska tampa I tampa niza drugih
zemalja. ak i italijanska tampa donosila je napise i fotografije o zverstvima ustaa. Faistiki
senatori u Rimu skretali su nekoliko puta panju na dogaaje u susedstvu, na civilizacijski nivo
zemlje, na iji presto treba da stupi jedan lan italijanske kraljevske kue. Novine na svim
kontinentima bile su pune potresnih reportaa o stradanju Srba, a vladi u Londonu stizali su
izrazi saoseanja od istaknutih linosti iz sveta. Vest o streljanju srednjokolske omladine u
Kragujevcu stigla je i doBrazila, gde su 30. decembra profesori I aci Rio de aneira
organizovali pomen, u najveoj crkvi ovog grada. Tim povodom direktor gimnazije Luis Gama
Filio uputio je apel svojim sugraanima sledee sadrine: Dajui izraza oseanjima hrianske
solidarnosti svog profesorskog zbora I aka, Direkcija gimnazije Piedade ima ast da vas
pozove da prisustvujete misi koja e se sluiti 30. o. m. u 10asova, pred glavnim oltarom crkve
Svetog Frane od Paula. Ovaj religiozni akt predstavlja poast, koju elimo da ukaemo, u ime
brazilskih aka, svojim drugovima jedne gimnazije u Jugoslaviji...koji su streljani zajedno sa
profesorom, kao rtve talasa zverstava koji se iri svetom, unitavajui nemilosrdno tekovine
civilizacije.

Istrebljenje Srba
Genocid nad Srbima u NDH sprovoen je po nekoliko paralelnih linija: sinhronizovanim
masovnim ubistvima u kuama i na otvorenim prostorima, upuivanjem u koncentracione logore,
prevoenjem pravoslavnog ivlja u katolicizam i iseljavanjem

12

Razraenom strategijom kroz etiri napred navedena oblika, NDH je planirala integralni genocid
nad srpskim narodom. Ubijanje Jevreja i Roma vreno je u okviru planirane nacistike politike,
istrebljenje Srba bio je originalni poduhvat
ustatva.
KRVOPROLIE
Meu prve akte NDH spada naredba da se odmah sastave spiskovi najuglednijih I najbogatijih
Srba. Sprovedeno je to na terenu po najhitnijem postupku. I dok se za vienije i bogate
pripremao jedan kvazi regularni proces, na terenu je otpoela hajka na srpski ivalj. Krvoprolie
na podru ju Starog Petrovog Sela dogodilo se ve17. aprila1941. Na livadi je ostalo 25
poubijanih i noevima u nakaenih leeva u dobu izmeu 35 i 40 godina.
Sinhronizovana masovna ubistva Srba otpoela su u Sremu, Slavoniji, Hrvatskoj, Bosni I
Hercegovini i Dalmatinskoj zagori, odmah nakon proglaenja NDH. I pre no to je poela da
funkcionie ustaka vlast, talas terora i genocidni mentalitet irio se Hrvatskom.Akcije su
otpoele grupe ustaa, potpomognute Hrvatskom seljakom straom, a tek potom su usledili
organizovani oblici terora.
Komanda Druge italijanske armije izvestila je Rim da je hrvatsko stanovnitvo podeljenou dve
politike stranke: Pavelievu i Maekovu. Ali, dodaje se u izvetaju, u akciji odmazde prema
Srbima dve frakcije deluju dogovorno. Uee Maekove Hrvatske seljake strae u masakrima
nad Srbima potvruje i ef nemake obavetajne slube za jugoistonu Evropu.Talas terora
zahvatio je najpre Slavoniju, da bi se odmah zatim proirio na Kordun, Baniju i Liku. U
Grubiino Polje stigle su iz Zagreba ustae 24. aprila, predvoene Eugenom Didom
Kvaternikom. Plan pogroma nad Srbima sainjen je na sastanku u stanu katolikog svetenika
Pere Siljakovia. Za hapenje Srba i izvoenje akcije pozvani su upomo metani Hrvati.
Nekoliko dana kasnije, 27/28. aprila, Dido Kvaternik sa grupom ustaa izvrio je masakr u
okolini Bjelovara, u selima Gudovac, Brezovac, Klokoevac, Bale i Tue ubijeno je tom prilikom
250 Srba. Iste noi baeno je u Dunav, nedaleko od Vukovara, 180 Srba. Ustae iz Petrinje
poubijale su 3. maja Srbe iz okoline a leeve ostavili na putu, kako to izvetava Orunika
pukovnija NDH. Sledio je zatim tokom maja 1941. masovni pokolj srpskog stanovnitva u
Blagaju na Kordunu, u Vojniu I okolini, u Vrgin Mostu i okolini.

13
Komandant 4/XI korpusa italijanskih okupacionih snaga izvetavao je tih dana svoju komandu o
progonu Srba u Slavoniji, obrazlaui da NDH time eli da totalno progna iz drave
pravoslavnu religiju. Po njegovom miljenju, ovaj problem nije lako reiv, jer u najplodnijem
delu teritorije koja je pripojena Hrvatskoj ivi oko 500.000 pravoslavaca. Italijanski oficir koji
se prvih dana postojanja NDH naao na terenu, izvestio je svoje pretpostavljene, pored ostalog, i
o tome da Drava nosi mnoga tela Srba, ponaosob obeleena natpisima: Putuje besplatno za
Beograd.
Zapovednik Stoera hrvatske legije, potpukovnik Najberger, podneo je iz Bosanskog Novog
izvetaj zapovedniku hrvatske kopnene vojske o zbivanjima na terenu koji su kontrolisale
jedinice pod njegovom komandom. U izvetaju navodi da lanovi raznih organizacija, od vojske
dotjerane seljake, i predane politikim vlastima radi odvoenja ukoncentracione logore, ive
sijeku u komade, vade im oi noem, odsijecaju razne udove, bacaju ih u vodu, pa gaaju
pukom sa po sto naboja. U selima, stoji dalje uizvetaju, ponjeto ito propada, ljeevi lee
nezakopani, rijeke su pune ljeeva, koji se hvataju na bunje i truju okolinu, iako za to nema
nikakvog razloga. Potpukovnik smatra da se sve to moe civilizovano izvesti u
koncentracionim logorima.
Veoma precizne izvetaje o stanju u NDH i progonu Srba dostavljale su sve italijanske
okupacione jedinice svojoj Vrhovnoj komandi. Tako, na primer, Komanda divizije Lombardija
izvetava o stradanju Srba u Plakom, Ogulinu, Drenici i drugim mestima, o panici koja je
zavladala meu srpskim stanovnitvom koje trai zatitu od Italijana. Nae trupe, naglaava
komandant, dovedene su u jednu delikatnu situaciju.

Minama uklanjali gomile ubijenih Srba

Ustaki porunik Antun Zlikori, koji je uzeo uea u masakru Srba u Mostaru,izjavio je
italijanskom komandantu: Srbi i Jevreji moraju biti svi ubijeni, uHrvatskoj ne moe ostati u
ivotu ni jedan jedini

14

U noi 30. maja italijanski vojnici naili su u Medaku na leeve 80 masakriranih Srba.
Komandant VI armijskog korpusa general Renco Dalmaco u svom izvetaju od 3. Juna belei
masovna ubistva srpskog stanovnitva, neuven teror i bekstvo Srba i Jevreja u italijansku zonu.
Italijanski komandant okruga izvestio je vie vojne instance o progonu Srba u Livnu i okolini, o
totalnoj nesigurnosti ljudi i njihovih dobara. On naglaava da je situacija pogorana dolaskom u
Livno dr Nikole Blaevia, delegata Glavnog ustakog stana u Zagrebu. Odmah po njegovom
dolasku 8. juna, streljano je u Livnu 12 Srba na elu sa pravoslavnim svetenikom, a sledeeg
dana ubijeni su mnogobrojni graani pravoslavne vere. Izvetaji ove jedinice i tokom sledeih
dana puni su podataka ozloinima sa imenima ubijenih Srba u Kninu, Graacu, Stocu; u Graacu
ubijeno je 15 Srba, a 10. juna dva voda ustaa obilazei grad ispljuvali su sve Srbe koje su
sreli. U Gackom, dodaje se u izvetaju, uhapeno je 145 pravoslavaca koji su zatim sprovedeni
u unutranjost Hrvatske, gde im se gubi svaki trag. Komandant VI korpusa izvestio je Komandu
2. armije o masakru 35 graana 6. juna, koji su najpre ubijeni, a zatim baeniu jamu rudnika u
blizini Drnia, a drugih 30 odvedeno je u nepoznatom pravcu.
Karabinjeri koji su potom izvrili istragu konstatovali su sledee: zatvorenike je autobusom
prevezao ofer Andrija Marii. Na lokalitetu Velui-Promina otvorio je vratai naredio da svi
izau, a zatim uzviknuo: Pogledajte, ovo je vae vjeno prebivalite.Ludi su poeli da bee
ali bez rezultata, jer su vojnici otpoeli gaati iz mitraljeza, a potom su ih bacili u provaliju...
Jama u koju su baeni leevi ima jedan otvor radijusa od 2 metra i dubinu od oko 10 metara, a
sluila je za vaenje aluminijuma. Slede zatim imena ubijenih: PopoviMihailo, svetenik,
Cvetkovi Jovan, slubenik itd, uz potpis komandanta grupe karabinjera kapetana Umberta
Bonasisija. Ista vojna jedinica uputila je izvetaj o ubistvu 10 srpskih aka-studenata na
lokalitetu Brezik, a u distriktu Gospi italijanski vojnici pronali su jo 30. maja 20 ubijenih
Srba. U umi pokraj sela Raduk,prema Lovincu, glasi dalje izvetaj, ubijena je grupa Srba iz
Knina i Graaca, a bajonetima je raznet Srbin Kolumbrija Savo.Na lokalitetu Vriban ubijena
su 4 Srbina. Izvetaj zavrava konstatacijom da se trenutno u Gospiu nalaze 220 zatoenih
Srba, 24 komunista i 4 ene. U jednom drugom izvetaju stoji. Na stotine je umorenih u
Ogulinu, Gospiu i Otocu, a preostali Srbi pokuavali su da pobegnu u Italiju, ili Srbiju, i trae
nau zatitu...

15

Nai vojnici, sa njihovom prirodnom istananom intuicijom, dre se dostojanstveno u odnosu na

ovu delikatnu situaciju. Komanda VI korpusa izvetava 18. juna o ogromnim proporcijama u
progonu Srba, posebno o zloinima poinjenim u Topuskom i VelikojKladui. Komanda
karabinjera, pridodata 2. armiji, obavestila je o ubistvu 30 Srba iz Knina, meu kojima je bilo
deaka od 14 godina, a zatim dodaje da je 21. juna grupaSrba prebegla u njihove kasarne i
zatraila zatitu. Istog dana pokupljeni su seljaci sa svojih njiva, a srpskim porodicama u gradu
nareeno je da napuste svoje kue; svi su se nali u sabirnom centru na periferiji grada. Proveli
su nona otvorenom polju, u samrtnom strahu od ustakog nasilja. Sline scene opisane su i u
mestu Raduiu. Mnogo napora smo uloili, ali nismo uspeli da vlasti privedemo na jednu liniju
razuma ilogike, zavrava svoj izvetaj komandant italijanskih karabinjera 24. juna 1941. Legija
karabinjera obavestila je 25. juna prefekturu u Zadru, da su ustae podmetnule mine pod gomile
ubijenih Srba u Kistanju, kako bi sklonili leeve Srba ubijenih proteklih dana. U istom mestu
ubili su 20 srpske dece. Ustaki porunik Antun Zlikori, koji je uzeo uea u masakru Srba u
Mostaru, izjavio je italijanskom komandantu: Srbi iJevreji moraju biti svi ubijeni, u Hrvatskoj
ne moe ostati u ivotu ni jedan jedini.Izvetaji italijanskih okupacionih snaga, upueni viim
vojnim instancama, pisani su sa dubokim saoseanjem sa patnjama Srba i Jevreja.
esto su ponavljane rei: La scenapietosa...

Vojnika pisma svedoci ustakog zverstva

Vojnik Fornezi Domeniko u pismu svom bratu vojniku Fornezi Kristijanu 26. juna 1941. kae:
...Dragi brate, italijanska vlada je predala Srbe u ruke Hrvatima, a Hrvati ubijaju Srbe, ene,
ljude i decu... Ovaj varvarizam nikad nije vien, tavie, dragi brate, uzimaju devojice i seku im
dojke...

16

O stanju u NDH i raspoloenju italijanskih vojnika svedoe najbolje njihova pismaupuena

najbliim u Italiju. Tako, na primer, na adresu Ide Pecoli, (Via Rizorgimento 24,Bologna) 17.
juna 1941. sa puno topline dragoj Idini pie Klemento, uz pokuaj, kako sam kae, da opie
dogaaje i sredinu u kojoj se naao. Rasna borba se svakodnevno sve vie raspaljuje,
poprimajui vid ljudske tragedije.
Koliina telesa iz mase mrtvih se pokree, najpre jedan, zatim dva, tri. Samo su ranjeni.Nakon
enormnih napora rizikuju da izau iz jame i nou prebegnu ovamo u oblinju italijansku zonu.
Ogroman broj injenica uvek u istom stilu, uvek sa istom brutalnou. Nastavlja se guva
lokalnog stanovnitva, u najveem delu srpskog, koji trae nau pomo.
Na komandant ne moe intervenisati. Mi smo gosti. Poneki oficir se rtvuje i transportuje
kamion izbeglica u zonu Zadra. Istine radi, nisam u estvovao nijedan put u ovakvoj akciji, jer
mi nije pruena prilika... Ne znam za sada nijednu re njihovog jezika,ali vidim ene u plau,
jednu stranu mizeriju. Oni to su uspeli pobei o kojima sam ti pisao u mom prolom pismu,
transportovani su prole noi naim kamionom preko granice. Veeras je situacija sledea: Kod
nas se nalaze 84 Srba u oekivanju da ih transportujemo preko granice. Najveim delom
mukarci, poneka ena, osmoro dece kojima sam poklonio eer. Ustae znaju da je ovde puno
Srba. Situacija je zategnuta. Imam ogromnu elju da neto uinim...Ti si daleko, verna u
iekivanju... Klemento.
UBIJENI BACANI U JAME
Od lokalnih ustaa svi se oseaju ugroenim. Hapse se ljudi nou i apsolutna je misterija
njihova dalja sudbina. Zatim prie iz prve ruke ili realnost. Nateraju 10 ljudi da iskopaju jamu i
zatim ih ubijaju. Drugih 10 ih zakopavaju, a zatim sebi prave jame.Transport od otprilike 40, svi
vezani, baeni u jedan majdan, udaljen odavde 15 kilometara. Ruku za ruku, mitraljezom gaani
i bacani u glavnu jamu.
Vojnik Fornezi Domeniko, (Sesto Big 79 Compagnia P.M.10), u pismu svom bratu vojniku
Fornezi Kristijanu, (18 Regg, Fanteria 3 Big. 10 Comagnia P.M.2A) 26. juna 1941. kae: Posle
14 meseci provedenih u Veroni... naao sam se ovde u sredini meu Hrvatima i Srbima i u ovoj

17
revoluciji, koja je jadna stvar da uistinu svojski zaplae. Jer, dragi brate, italijanska vlada je
predala Srbe u ruke Hrvatima, a Hrvati hoe da ubijaju Srbe, ene, ljude i decu od 7 do 8 godina
i nas brine da nou budemo izvan slube zbog opasnosti da ne ostavi kou. Ovaj varvarizam
nikad nije vien, tavie, dragi brate,uzimaju devojice i seku im dojke...
U pismu gospoi Ventureli Terezini, (Viale Roma No 10, Bergamo) njen Silvio pie 20. juna o
kii i stranim vetrovima u ovoj stranoj zemlji, nastanjenoj sa toliko ravim svetom... Hrvati su
grozni posvuda... Treba biti daleko od majke domovine da bi bio svestan snage njene velike
civilizacije. Ovde se deavaju stvari da ne poveruje, video sam ljude druge zemlje, kako od srca
ljube ruke italijanskim vojnicima koji su iz velikodunosti rizikovali da ih spasu od sigurne
smrti. Jadni Srbi koji su morali pretrpeti toliko divljatva.
Vojnik Fernando Batista, (4-B.M.S.I Comp. Intendeza 2 Armata P.M.10) u pismu svomocu
Domeniku, Via Pin Cit. Forno Canavesi-Torino) duboko potresen, opisuje ta ine okrutni
Hrvati jadnim Srbima koji nita ne mogu. Jednom, koga sam poznavao, isekli su glavu. A u
drugom pismu, upuenom iz Knina 22. juna 1941. Alisi Konstantino, (Pietro Via Cit. Casa
Darvium. Forno Canavesti, Torino), kae: nije za verovati, fratri i svetenici ubijaju ljude, jadne
ljude ija je krivica samo u tome... to nisu katolike vere. Na pukovnik je sebi uzeo jedno
jadno dete, jer bi do sada ve bilo ubijeno od straneHrvata.
Vojnik Bertoniuzepe ( 6. Battaglionne Presidiario 79, Camp. Scalo Knin P.M.10) uputio je
pismo poruniku Domeniku Spineli, (79 Reg. Fanteria - Roma C.P.A.I, tg. P.M.83) u kome ga
izvetava da je u svom slobodnom vremenu odlazio do sada u crkvu, provodio po neki sat sa
fratrima. Sada to vie ne mogu; posmatrao sam, i stvari stoje ovako.Ovde upravljaju fratri,
imaju svoju partiju ustaa, svete se Srbima, ubijaju ih i ine tolika druga varvarstva. Italijanski
vojnici su protiv toga... Sve u ti pojasniti kada se vratim i kada budemo civili.

Kako je papa primio Pavelia

18

Ta svijest dovodi nas danas pred vas, da vas kao legitimni predstavnici Crkve Boje u
Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj od srca pozdravimo kao njezina dravnog poglavara s obeanjem
iskrene i lojalne suradnje za bolju budunost nae domovine.
... I dok vas, evo, od srca pozdravljamo kao glavara Nezavisne Drave Hrvatske, molimo Oca
zvijezda, od koga dolazi svaki dobri dar ne samo pojedincu nego i narodnoj, odnosno dravnoj
zajednici, da vas obdari onim duhom, koji je glavaru drave potreban, da svojim radom upravlja
in iustitia et veritate - u pravdi i istini, kao najvrem temelju Bogom blagoslovljene
budunosti!
U knjizi Benigara,iji se sadraj u katolikim krugovima smatra krunskim dokazom da je
Stepinac svetac, izmeu ostaloga stoji neto to je zapravo zapanjujue, ali, naalost, istinito:
Od vremena do vremena Stepinac je posredovao kod hrvatske vlade za neke progonjene i
poubijane u logoru, to nekima na vlasti zbog tadanjih politikih prilika i razloga nije ni
najmanje pogodovalo, te je dolazilo do napetosti
...Zapanjujue, najblae reeno, za vreme i prostor na kojem je za tako malo vremena izvreno
toliko mnogo, na stotine hiljada, grozomornih ubistava. On i dalje podrava ustaku vlast, te
razularene ubice koje su bile u stanju da ubijaju i sopstvene majke, poput Dida Kvaternika, i
nasuprot injenicama koje su mu bile poznate, ako je hteo zanjih da uje iz pisama estitog
biskupa mostarskog Miia, Grizigonova, Ritiga...
I pored svih injenica, pored mora zla i uasa, Benigar pie da on u svom srcu ipak nije nosio
nikakve odvratnosti prema Paveliu. To i sam Stepinac potvruje zapisom iz Kraia, iz dana
posle putanja iz Lepoglave, gde je do njega dola vest o atentatu naPavelia u Argentini. U
zapisu lepo stoji:
ao bi mi bilo da mu se zlo dogodi, makar se nismo u mnogome slagali, makar mi je zadavao
mnogo briga. Bog sam moe ga prosuditi. Ja ga vie puta nisam mogao razumjeti. Kad sam mu
prigovorio to, znao je rei: Moja savjest je ista pred historijom.

19
Nastojanja Stepinca da Paveli bude primljen kod pape urodila su plodom. Nije bitno to papa
Pio XII nije primio Antu Pavelia kao dravnika, nego kako je u slubenim vatikanskim
krugovima zabeleeno, kao obinog katolikog vjernika. Time je moralna odgovornost pape za
ratne zloine u Jugoslaviji postala jo vea, jer se iz te injenicemoe zakljuiti da je vatikanskim
krugovima bilo veoma dobro poznato sve ono to se u takozvanoj Hrvatskoj dogaalo. injenica
da je po nalogu Ante Pavelia u Drugomsvetskom ratu pobijeno ne samo na stotine hiljada Srba,
nego i najmanje 40.000 hiljada Jevreja, kao i 80.000 Roma, kao i hiljade Hrvata antifaista,
stvorilo je podozrenje izvesnih krugova u Vatikanu u odnosu na nadbiskupa Stepinca i Antu
Pavelia. Sa druge strane, mnogi dokumenti utvruju uee Vatikana u prevoenju preko
200.000 pravoslavnih stanovnika u katoliku veru, koje je izvreno u doba Pavelievog
masovnog ubijanja Srba. Takoe, postoji vie izvetaja nemakog poslanstva iz Zagreba
Ministarstvu spoljnih poslova Treeg rajha o zloinima ustaa u Hrvatskoj, kao i u Bosni i
Hercegovini.

Neprekidan lanac krvoprolia

U selu Grahovcu, u blizini Petrinje, u jednom danu, i jednoj noi 24/25. Jula ubijeno je 1.200
ljudi, meu kojima veliki broj dece, dva dana kasnije u Slunju je masakrirano 80 ljudi, a u
Vojniu 180. Bila je to samo predigra za ono to e se dogoditi 29. jula u srpskoj pravoslavnoj
crkvi u Glini

20

Talas nasilja zahvatio je Dalmatinsku zagoru, i u selima oko Sinja, Drnia i Knina dolo je do
masovnih ubistava na licu mesta; mnogi leevi ostavljeni su nezakopani, a neki su baeni u
krake jame. U Gospiu je uhapeno i podvrgnuto muenju vie od 1.000 Srba, meu kojima
velik broj ena i dece, izvetavao je komandant V korpusa.
U okolini Lapca, i na susednim lokalitetima, zlostavljanja od strane ustaa srpskog elementa
uzelo je takve razmere da su mnoga sela potpuno naputena. Ispred terora, stanovnitvo je
odbeglo u okolne ume. Brutalnosti su iste prema enama i deci. U neprekidnom lancu
krvoprolia, izvetava komandant legije karabinjera 9. jula, neiskljuuje se mogunost skorog
revolta srpskog elementa protiv hrvatskog. Nita bolja situacija nije bila u Slavoniji, na
Kordunu i Baniji, Lici i Bosanskoj krajini. U selu Grahovcu, u blizini Petrinje, u jednom danu, i
jednoj noi 24/25. jula ubijeno je 1.200ljudi, meu kojima veliki broj dece, dva dana kasnije u
Slunju je masakrirano 80 ljudi, a u Vojniu 180. Bila je to samo predigra za ono toe se dogoditi
29. jula u srpskoj pravoslavnoj crkvi u Glini.
U dnevnom izvetaju domobranske jedinice sa podruja Gospia navedeno je sledee: U noi
2/3. kolovoza postreljano je od strane vojnika-ustaa 700 osoba grko-istone vjere. U selu
Trojvrhu 7. kolovoza ustake postrojbe vrei ienje... ostavile su naterenu 80 ljeina.
Talijanska komisija je ovo obila i fotografisala. U izvetaju se potom dodaje da su masakrirani
bili starci i nesposobni koji su ostali u kuama, dok su sposobni seljaci odbjegli iz straha u
ume.
Domobranski potpukovnik Redeltajn, u izvetaju od 10. avgusta, javlja da je jedan ustaki vod
napao selo Vrebac. Ubio oko 400 ljudi, od toga preko 300 ena i djece. Na podru ju Josip Dola
pronaeno je mnogo ljeina. Ovo su ljeine od ljudi koje su poubijale ustae i ostavile u polju,
sadrina je narednog izvetaja. I tako iz dana u dan,iz meseca u mesec, sve do kraja svog
postojanja ispisivala je svoju istoriju mlada hrvatska drava.
Domobranski potpukovnik Hojberger izvestio je 28. avgusta 1941. viu komandu da od pre
nekoliko dana, muslimani iz muslimanskih sela napadaju ona sjeverno od Otoka,uzimaju
pravoslavnom puanstvu stvari, stoku, hranu i t. sl.. Izvetaj bojnika Stegera je precizniji i glasi:

21
Naoruani muslimani pod vostvom orunikog narednika Pilinger Martina - njih oko 200
izvrili su paljenje, pljakanje i ubijanje grko-istonjaka iz sela oko irovca. U brojnim
izvetajima italijanskih jedinica naglaava se da su se ustae toliko osilile da se uopte ne obaziru
na prisustvo italijanskih trupa, ugroavajui svojim postupcima dostojanstvo i ast italijanske
vojske i italijanske zastave. esto je dolazilodo otvorenih konflikata izmeu ustaa i Italijana
koji su titili srpski ivalj. O tome govore i brojni dokumenti NDH. U izvetaju Ministarstva
hrvatskog domobranstva od 20.avgusta 1941. konstatuje se da talijanskiasnici i vojnici
zatiuju ivalj grko-istone vjere i nagovaraju ga na neposluh prema naim vlastima... Osim
toga, Talijani jako kritiziraju postupak naih vlasti i govore da su Hrvati barbari. U istom
izvetaju navodi se i sledee: 1. kolovoza je na podru ju orunike postaje Buim ubijeno oko
1.000 do1.300 Srba.
U vrijeme od 31. srpnja do 3. kolovoza je napodru ju orunike postaje Bravsko, kotar Klju,
ubijeno 139 Srba, sumnjivih da pomau etnike. Zbog pobune seljaka grko-istone vjere, na
podru ju kotareva Bosanski Petrovac, Klju, Bosanska Krupa i Sanski Most je u selu Hrustovu
od strane ustaa strijeljano oko500 seljaka grko-istone vjere od 31. srpnja do 8. kolovoza, a na
podruju postaje Ilida ljeevi pokopani na licu mjesta.
Domobranski general Mari poalio se Ministarstvu hrvatskog domobranstva da je talijanski
general Lucano saopio naem orunikom vodniku da mora prisustvovati ekshumaciji ljeina
Srba iz Huma, koju misli izvriti za par dana... Isto tako da ima prisustvovati istrazi povodom tih
pogibija, iako su one izvrene prije 2 do 3 mjeseca

Zverstva kakva svet nije video

U Hercegovini, masovna ubistva otpoela su 1. juna 1941. Malu decu, njih oko50, odvojili su od
majki, i poubijali na oigled njih. Milevi Medan, koja je bila pred poroajem, rasekli su stomak,
izvadili dete, a zatim ga sasekli na komade.Silovali su devojke na zverski nain pred
preneraenom masom graana

22

Komanda jedinica koje su bile locirane na ostrvu Pagu izvestila je talijanskog guverneraza
Dalmaciju da je: Velik deo od 5.000 pravoslavaca interniranih u koncentracioni logor Slano
(ostrvo Pag) masakrirano od strane ustaa i baeno u zajedniku jamu... Voa ustaa ovog
lokaliteta je dr Zubovi. General NDH Luki
izvestio je svoje pretpostavljene da je 2. septembra 1941. talijanski lekar iz sastava Druge armije
otputovao za Tribanj, Otarije i Pag s ciljem utvrivanja i pregleda vode tj. da ne bi voda u
ovom kraju, gdje ima njihovih posada, bila zaraena od zaraznih bakcila, a koji bi poticali od
ljeina koje su...ustae ubijale i bacale u razliite jame.
U Hercegovini, gde su ustae imale snanu potporu katolikog svetenstva, masovna ubistva
otpoela su 1. juna 1941. Sluaj sela Prebilovci zasluuje posebnu panju. Prvi pokolj
stanovnitva izvren je na Vidovdan 28. juna. Privremeno su poteeni samo oni stanovnici koji
su preli u katoliku veru, ali njih je uskoro zadesila jo gora sudbina. U noi izmeu 3. i 4.
avgusta, ustae iz susednih sela, sa kojima su do tada iveli u dobrosusedskim odnosima, stegli
su obruoko sela, pohapsili metane i zatvorili ih u osnovnu kolu. Malu decu, njih oko 50,
odvojili su od majki, i poubijali naoigled njih. Milevi Medan, koja je bila pred poroajem,
rasekli su stomak, izvadili dete, a zatim ga sasekli na komade. Usledilo je potom silovanje,
silovali su devojke na zverski nain pred preneraenom masom graana. Sledeeg dana 830
zatoenika prebaeno je u selourmance, a 6. avgusta, pod rukovodstvom ustakog glavara Ivana
Jovanovia Crnog, baeni su u jamu Golubinka. Uz poslednju rtvu baeno je u jamu nekoliko
bombi.
Ovi ljudi, zapoinje svoj izvetaj Zapovjednitvo Vojne krajine, osim toga to sugrkoistone vjere, tueni su nemilosrdno kundacima, po prsima, leima i krstima do nesvjesti;
zapovjeeno im je da se skinu, vueni su zatim za monje po itavoj sobi u kojoj su se nalazili,
udarani otrim gvozdenim predmetima u glavu, sve dotle dok lubanja ne bi prsla i tako dalje...
Jedan Hercegovac poslije ovakvog ogavnog posla, pojavljuje se na zaprepaenje prisutnih, sav
krvav, u lokalu jajakog gostioniara Augusta, pijan vadi krvavi no, lie ga na oigled
zaprepaenih pogleda gostiju... Ovi se dogaaji ponavljaju. Sledi zatim izvetaj o dogaajima u
Jezeru. Pohvatali sve ene, djecu i starce grko-istone vjere koji nisu uspjeli i mogli da
uteknu... Ova sirotinja poklana je na najgrozniji nain. U izvetaju se zatim dodaje da ovo
klanje nije imalo nikakve veze sa borbama protiv etnika, jer tu etnika nije ni bilo. Po oceni
Zapovjednitva, poklano je 165 lica, koliko se na brzinu moglo ustanoviti. Meutim, nije
iskljueno da je ovaj broj vei, kada bi se raunala sva ona trupla, koja je tih dana kroz Jajce

23
nosila rijekaVrbas, radi ega je moralo biti obustavljeno kupanje na jajakim plaama. Prema
ovom izvetaju, domobrani su pokuali da spree dalje krvoprolie, pa su preostale Srbe smestili
u crkvu i sinagogu, ali je 100 ustaa savladalo domobransku strau i izvuklo ih izcrkve.
Neispavane i izgladnele starce, ene i djecu, veu icom dvoje i dvoje, trpaju u kamion i voze u
pravcu katolikog sela Podmiloja na udaljenosti od 4 kilometra. Ovdje ovi nesretni ljudi izlaze
na zapovjed iz kamiona, da bi moglo otpoeti jedno od nezapamenih najstranijih i
najkrvolonijih zvjerstava... Presjecaju krvniki vratove iz kojih iba krv. Ono to nije na ovaj
prizor izgubilo svjest, nadovjeanskim krikovima i jaukom koji se promaljaju kroz no, bude
dobre seljake katolikog sela Podmilo ja, koji bespomono doivljavaju isto toliko teke
trenutke... Ve svie, a klanje jo traje...Bacaju se poluivi ljudi u rake... Iz zemlje uje se jo po
koji glas poluivogoajnika.Seljaci sela Podmilo ja kopali su rake i posle svega sagnuanjem
govore o ovom dogaaju, navodi se u izvetaju.

Generalna proba pakla

Mnogobrojni su nemaki izvetaji o zloinima kojima su ispisivane poslednje stranice istorije
NDH. Srbofobija je imala primat nad ideolokim opredeljenjima. U Sisku je 4. maja 1945, samo
nekoliko asova pre no to je grad osloboen, poubijano i baeno u Savu oko 500 Srba

24
Kapitulacija Italije i uspeh saveznikih snaga na svim frontovima doveli su do previranja u svim
drutvenim slojevima u NDH, ali to nije pokolebalo ustaku vlast u ostvarenju svog osnovnog
zadatka, u nitenja srpskog naroda. Oktobra 1944. u selu Hrastovac ubijeno je 1.256 Srba, a u
Dvoru na Uni 1.556. Masakri su tih dana proireni na Liku,stradala su sela Brlog kod Otoca,
Dobro Selo kod Donjeg Lapca, Smiljan itd. Interesantan je izvetaj koji je tih dana dostavio
Stjepan Gai, inae slubenik Jugoslovenskog kraljevskog konzulata u enevi, svom stranakom
lideru u Londonu dr Krnjeviu. On govori o potitenosti Hrvata u zemlji: I oni koji su isprva
prili ustaama i to iz uvjerenja ili zbog pekulacije, danas su najveim dijelom razoarani,
povlae se, osuuju sve to i odriu se uinjenog (Podvukla S. A.).
Godina 1944. bila je za NDH godina najteih iskuenja i optereenja - zavladala je opta
nesigurnost u zemlji, haos u saobraaju i nedostatak osnovnih prehrambenih proizvoda.
Neverovatno, ali je istinito da su pogromi i tad nastavljeni. Berlin je energino zahtevao od
poslanika Kaea da intervenie kod hrvatskih vlasti da se sprei divljanje ostataka 13.SS
Handar divizije, ali je sve bilo uzaludno. U logorima su masovno likvidirani zatvorenici i
spaljivanjem brisani tragovi zloina. Organizovane su zasede koje su saekivale grupe Nedieve
strae, etnika ili pristalica LJotia, koji su se povlaili na zapad pred nastupom partizanskih
jedinica. Svi su ubijani bez milosti i pored sporazuma koji je postignut sa nemakim
okupacionim snagama i Pavelievog obeanja da e im biti omoguen slobodan prolaz. Ovi
poslednji zloinaki trzaji izazvali su buru protesta i ogorenja i samog Berlina. Ribentrop je
lino naloio poslaniku u Zagrebu da odmah preda Paveliu protestnu notu. U strogo
poverljivom Ribentropovom telegramu navodi se sledee:
LJOTIEVO RAZOARENJE
U drugom telegramu upuenom lino Ribentropu Nojbaher je javio da je Luburi
poubijao u Zagrebu LJotieve pristalice, koje su se prebacivale na zapad. Ljoti je tako, navodi
se u telegramu, izgubio svoje prve saradnike i elitu oficira koji su godinama stajali uz nas u
borbi... To je prosto neshvatljivo
- 23. i 24. novembra 1944. ustake brigade kod Jasenovca zaustavile su transport (Feldlazeretts
615) ranjenika, iz vagona, pod pretnjom orujem, izvukli ranjene srpske dobrovoljce i zatim ih
poubijali.
- 7. decembra 1944, 36 oficira - srpskih dobrovoljaca, koji su se borili na strani nemakih snaga,
nasilno su izvukli iz nemakog transporta na zagrebakoj eleznikojstanici i, pored protesta
nemakog vojnog predstavnika koji ih je slubeno pratio za Rijeku, odmah u blizini same stanice
poubijali.
U telegramu se navode i drugi zloini uz kategorian Ribentropov zahtev da se odgovorna lica
egzemplarno kazne i da Poglavnik preduzme hitne mere da se slini postupci ne ponove.
Ribentropov protest nije urodio plodom. Nojbaher je sa ogorenjem izvestio Vrhovnu komandu
za Jugoistok i ministra inostranih poslova da je ustaka brigada iz Koprivnice, i pored estokog
protivljenja tamonjih nemakih vlasti, 18. decembra 1944. Muk poubijala transport od 140
ranjenih

25
ujievih etnika.
Nojbaher opisuje i veliko LJotievo razoaranje u Nemce, uz konstataciju da je LJoti duboko
deprimiran i da vie ne moe pogledati u oi svojim pristalicama, a zatim dodaje: I Nedi je pod
tekim utiskom. Ako mi dozvoljavamo da hrvatska vlada ubija dobrovoljce i tretira ih kao psee
leine, to je udarac za same Nemce i naa nastojanja da mobiliemo srpske nacionaliste, to je
ruenje autoriteta Rajha i nemakog Vermahta.
Mnogobrojni su nemaki izvetaji o zloinima kojima su ispisivane poslednje stranice istorije
NDH. Srbofobija je imala primat nad ideolokim opredeljenjima. U Sisku je 4.maja 1945.
poubijano i baeno u Savu oko 500 Srba, samo nekoliko asova pre no to je grad osloboen.

Umiranje pre smrti

U logorima NDH postojale su dve grupe zatoenika: Srbi, Jevreji i Romi, koji su upuivani u
logore direktno, kao bezvredan ljudski materijal,ak tetan i suvian, i individualni politiki
zatoenici, kao to su bili komunisti, masoni i jugoslovenski orijentisani Hrvati. Za ostale Nemci
su imali zasebne logore na teritoriji NDH

Koncentracioni logori, za razliku od masovnih pogroma o kojima je bilo rei,predstavljaju

institucionalizovane oblike masovnih umorstava.

26
U logorima NDH postojale su dve grupe zatoenika: Srbi, Jevreji i Romi, koji su upuivani u
logore direktno, kao bezvredan ljudski materijal, ak tetan i suvian i individualni politiki
zatoenici, kao to su bili komunisti, masoni i jugoslovenski orijentisani Hrvati. Povremeno su u
logor dovoeni zarobljeni partizani i etnici, ali retko, jer su Nemci na teritoriji NDH imali svoje
zasebne logore.
U pogledu sudbine ljudi koji su dovoeni u logor kao grupe Srba, Jevreja ili Roma koje su
inile oko 99 odsto od ukupnog broja umorenih, neizvesnosti nije bilo. Nima je predstojala i
grupna smrt. Zatoenici su odvoeni u povorkama na odreeni lokalitet, gde su vrena masovna
umorstva. Na elu povorke iao je odred ustaa, obino pevajuii nosei maljeve, iza njih su bili
na smrt osueni zatvorenici, a na kraju povorke opet ustae. U pogledu individualnih zatoenika
povlaena je razlika shodno karakteru i stepenu protivljenja ustakom reimu; to su bili
jugoslovenski orijentisani Hrvati, bivi aktivisti organizacije Sokol, Hrvati osumnjieni kao
inostrani pijuni, masoni, a posle 22. juna 1941. i komunisti. Cilj individualnog upuivanja u
logor kretao se u rasponu od prevencije i slanja u logor na odreeno vreme, pa do fizikog
unitenja, to je zavisilo od procene Ustake redarstvene slube.
ORGANIZACIJA LOGORA
Sistem logora u NDH graen je, u principu, po uzoru na nacistike logore. Planove za izgradnju
logora, prema nemakim izvorima, sainio je Maks Luburi jo u emigraciji.Nakon formiranja
NDH Luburi je upuen u Nemaku, kako bi se bolje upoznao sa organizacijom logora.
Srbi, Jevreji i Romi upuivani su u logor, po utvrenom planu, koji je sainjavan na lokalnom,
to e rei kotarskom ili jo nie seoskom nivou. O tome svedoe mnogi dokumenti. Hapenje
komunista, ili drugih politikih neprijatelja NDH, vreno je individualno i oni su zadravani
najpre u zatvorima, a tek potom, pojedinano ili po nekoliko njih otpremani su u logore. Otuda o
njima i postoje najpotpuniji podaci, koji se najee koriste u do sada objavljenim knjigama. I o
Jevrejima su sainjavani spiskovi,ne zbog pedantnosti u voenju evidencije, nego su preko
spiskova umorenih Jevreja ustae dokazivale svoju odanost nacizmu. Romi su ubijani na svakom
koraku, upokretu. Nihova konana, bezimena likvidacija usledila je nakon nareenja
Vrhovnog oruanog zapovjednitva od 20. maja 1942, upuenog svim potinjenim pukovnijama,
da se svi preostali Cigani sprovedu u koncentracioni logor. Srbi su ubijeni po unapred
dostavljenim spiskovima, a i bezimeno, kako kad. Spiskovi su, meutim, naknadno unitavani,
naroito nakon to je u svet prodrla vest o zloinima. Nekadanji komandant jasenovkog logora
Lubo Milo, na sasluanju pred organima vlasti FNRJ, izjavio je: Ukupan broj likvidiranih
zatoenika u logoru Jasenovac, ciglana s okolinom, kako za moje vrijeme, a tako i za cjelog
opstojanja logora Jasenovac, ne bi mogao rei niti ja niti itko drugi, jer transporti koji su
upuivani na likvidaciju nisu nigdje,ni u kom sluaju, zavoeni u knjige ili tome slino, a s
namjerom da se ne bi znalo koliko je ljudilikvidirano. U svakom sluaju taj broj je ogroman i
upravo nepojmljiv.
Unitenju Srba, Jevreja i Roma u logorima NDH prethodile su mere fizike i psihike torture,
koja je imala za cilj razaranje ljudskog personaliteta. Pri ulasku u logor rtvama je oduzimana
poslednja imovina,ak i odelo i obua. Sve te mere vodile su totalnom razaranju ljudske linosti,

27
i tu se moe nai delimino objanjenje zato su u logorima grupe mirno i bez otpora odlazile u
smrt.
Grupna umorstva, s jedne strane, i individualna, s druge, diktirala su intenzitet i metode nasilja.
Dok su se na grupna umorstva primenjivale svirepe metode, nad kojima su se ak i Nemci
zgranjavali, u odnosu na politike zatoenike primenjivane su normalnije metode nasilja:
streljanje ili veanje, ukoliko je bila po sredi smrtna kazna. Postavlja sepitanje: da li se svi zloini
poinjeni u logorima NDH mogu podvesti pod pojam genocida,i da li se ti logori mogu svrstati
pod pridev genocidni.

Smrt najefikasniji lek za zatoenike

Logori su bili dravne institucije sa vrstom organizacijom. Nadlenost nad logorima poverena
je Ustakoj redarstvenoj slubi, na ijem je elu bio najpreMijo Babi ovani, a od juna 1941.
Vjekoslav Luburi Maks. Postojali su sabirni logori, koncentracioni logori i logori za taoce

Ovlaenje za osnivanje logora dato je generalno Ustakoj nadzornoj slubi, a donoenje odluke
o upuivanju lica u logore povereno je ustakom redarstvu, kao grani Ustake nadzorne slube.
Protiv ovih odluka nije bilo pravnog leka. Paveli
je 20. jula 1942.doneo novu precizniju zakonsku odredbu o upuivanju lica u koncentracione
logore kao i pojedinihlanova obitelji osoba, koje same ili u zajednici s oruanim skupinama
naruavaju javni red i sigurnost, ili koje ugroavaju mir i spokojstvo hrvatskog naroda. Logori
su, dakle, bili dravne institucije sa vrstom organizacijom. Nadlenost u odnosu na logore
poverena je Ustakoj redarstvenoj slubi, odnosno njenom treem uredu, na ijem jeelu bio

28
najpre Mijo Babi ovani, a od juna 1941. Vjekoslav Luburi Maks. Nakon ukidanja UNS,
organizacija i ureenje logora povereno je Dravnom ravnateljstvu za ponovu.
Logori u NDH zvanino su klasifikovani u tri kategorije: 1) sabirni logori, 2) koncentracioni
logori i 3) logori za taoce. Sabirni logori bili su namenjeni za prvi prihvat zatoenika, odakle su
ovi upuivani u koncentracione logore, na rad u Nemaku ili na iseljenje.
Svirepa ubistva
Nisu bili retki sluajevi da su neki logori ukidani na veoma prost nain - ubijanjem svih
zatoenih lica. Komandant karabinjera kapetan Umberto Bonasisi izvestio je italijanskog
guvernera za Dalmaciju 28. jula 1941. da je u Smiljanu u blizini Gospia formiran
koncentracioni logor, gde se nalazi oko 5.000 Srba pravoslavaca. Uslovi su toliko loi da e
nesumnjivo izazvati laganu smrt. Po ustakoj klasifikaciji to je bio sabirni logor, ali su sva
zatoena lica umorena na svirep nain.
Sabirni logori formirani su irom NDH, s kraim ili duim vremenskim trajanjem. Postojali su u
Donjem Miholjcu, Dubici, Kostajnici, Virovitici, Bjelovaru, SlavonskojPoegi, Zemunu,
Vinkovcima itd. Kao sabirna mesta sluile su i kole, pravoslavne crkve i sinagoge. Neretko tu
su vrena muenja i masovna ubistva. Posebni logori za taoce formirani su u Rumi, Osijeku,
Brodu na Savi.
Prvi koncentracioni logor formiran je 29. aprila 1941. u Koprivnici, u prostorijama fabrike
hemijskih proizvoda Danica, a prvi zatoenici bili su Srbi i Jevreji iz Pakraca, Grubinog Polja
i Krievaca. Prvi zapovjednik logora bi je Martin Nemec, a nasledio ga je Nikola Herman.
Direktive za organizaciju logora i postupanje sa zatoenicima primali su od Eugena Kvaternika,
Mije Babia i Mije Bzika. Kroz logor je prolo 5.000 zatoenika.
Logor je rasformiran februara, a zatvorenici, koji nisu do tada poubijani, premeteni su udruge
logore. Ravnateljstvo za javni red i sigurnost uputilo je raspis 8. jula 1941. Svim upskim
redarstvenim ravnateljstvima da grko-istonjake i idove ne alju u Danicu nego u Gospi .U
zgradi bive kaznione formiran je maja 1941. logor u Gospiu, a osnovao ga je Jozo Rukavina. U
nareenju ustakog redarstva iz Zagreba od 19. jula 1941. precizirano je da sepostepeno svakog
dana pone sa upuivanjem u koncentracioni logor Gospi Srba,financijalno i intelektualno jaih
u grupama od 20 do 30 ljudi. Iz svih krajeva stizali su transporti u Gospi, koji su rasporeivani
u samom mestu, ili u logoru Jadovno, smetenom u jednoj krakoj uvali u blizini jednog ponora.
Kapaciteti logora iznosila su 3.500 zatvorenika, ali su zatvorenici sukcesivno ubijani i bacani u
jame na Velebitu (Grigin brijeg, aranova jama itd.). Nareenje ustakog redarstva u Zagrebu
izvravano je disciplinovano i bez pogovora. Upuuju Vam se dole navedeni idovi i Srbikomunisti, glasi dopis ustakog redarstva iz Banja Luke od 24. jula, upuen na ruke ravnatelja
logora. A njegov tajnik Antun Vrebac e istim hladnim birokratskim stilom potvrditi prijem Srba
i idova, sprovedenih po ustai Ljubomiru orku.
Isti postupak, isti stil i jezik o prijemu Srba i Jevreja iz mnogih mesta Slavonije! Veliki upan iz
Dubrovnika suoio se, meutim, sa problemima, pa je od podmarala Lakse traio dodatna
uputstva. Izvestio ga je 5. avgusta da je po nalogu Ustakog povjerenitva za Bosnu i

29
Hercegovinu gospodina Francetia... uhieno 235 lica pravoslavnih. Od tog, do sad upueno u
logorite Gospi145 lica, a ostalo je jo uhieno80. Meu uhienim licima bilo je 80 posto ena i
djece, a tako isto i meu onim koji su ostali. Moralo se je iseljavati i ene i djeca, jer su starjeine
bile uhiene, a za njih se ko nije imao starati. Molim nalog ta da radim sa ostalim uhienim
licima. Lek je ubrzo pronaen, svi su poubijani po kratkom postupku.

Pakao monstruozne NDH

Logor na ostrvu Pagu bio je smeten u uvalama Slanom i Metajni. Prvi zatvorenici, Srbi i Jevreji,
stigli su juna 1941. i bili su smeteni na otvorenom prostoru ograenom icom. rtve su ubijane i
bacane u jamu ili u more. U potresnom izvetaju lekarske ekipe konstatuje se da su rtve
prethodno stravino muene
Logor Jadovno dobio je ime po istoimenom srpskom selu, a formiran je krajem juna1941,
poto su poubijani svi stanovnici ovog sela. Zatoenici ovog logora ubijani su tupim predmetima,
i to tako da najpre formiraju ivi lanac vrsto povezan ispred ponora, pa kad prva rtva u lancu
bude gurnuta u ponor, ona redom povue i sve ostale. U Jugoslovenskoj enciklopediji navodi se
da je uJadovnu ubijeno 35.000 Srba i Jevreja. Naknadna istraivanja upuuju na daleko vei
broj.
Poetkom jula 1941. formiran je sabirni logor i u Capragu, u nekadanjem vojnom magazinu, a
bio je namenjen prvenstveno za srpske pravoslavne svetenike i njihove porodice. Logor je
zatvoren septembra iste godine. Avgusta 1941. formiran je u Sisku prolazni logor za izbjeglice,
sa odeljenjem za decu, koje je funkcionisalo sve dopoetka 1945. Upravnik logora bio je Ivan
Stier, a kasnije Martin Brki. O stanju logora u Sisku najreitije govori izvetaj Zapovjednitva
orunike pukovnije iz Siska od 26. jula1943. u kome pie: U oba logora nema vode za pie,
nema ni posuda za primanje jela.U logoru su primenjivane drakonske kazne. Sastojale su se u
stajanju na jednom uskom prostoru icom ogra
enom i to po nekoliko sati, na suncu ili kii, bez jela i pia i vjeanja o drvo. Postojao je jedan
naroito odreeni drveni stub, ukopan u zemlju, za koji su vezivali osuenike, tako da nisu mogli
nogama dodirivati zemlju.Tako bi kanjenik visio do iznemoglosti. Kroz ovaj logor prolo je
7.000 dece. Samo u prve dve godine umrlo je 1.600. Poslednji logorai, njih oko 45,ubijeni su 4.
i 5. maja 1944, neposredno pred osloboenjem ovog grada.
LogorKerestinec, 25 km daleko od Zagreba, formiran je maja 1941, a prva grupa zatoenika
stigla je istog meseca, sastavljena preteno od istaknutih komunista. Pokuaj njihovog
osloboenja, u noi izmeu 13. i 14. jula, zavrio se neuspehom, nakon ega je logor
rasformiran.

30
rtve bacane u jamu ili u more
Logor na ostrvu Pagu nalazio se pod komandom Ivana Devia zvanog Pivac, a bio je smeten u
u valama Slanom i Metajni. Prvi zatvorenici, Srbi i Jevreji, stigli su juna 1941. i bili su smeteni
na otvorenom prostoru ograenom icom. Tek naknadno sagraene su barake. rtve su i ovde
ubijane tupim predmetima i bacane u jamu na lokalitetu Fornae, ili u more, na slian nain kao
u Jadovnu. Logor je likvidiran 20. avgusta 1941, pre no to je ostrvo predato Italijanima.
Sanitarna sekcija V korpusa italijanske armije izvrila je vaenje leeva iz plitkih jama i njihovu
kremaciju, kako bi se izbegla epidemija, uz prethodno odavanje pote mrtvima. U potresnom
izvetaju lekarske ekipe konstatuje se da su rtva prethodno stravino muene. Izvrena je
ekshumacija 791osobe, od ega 407 mukaraca, 293 ene i 91 deteta od 5 do 15 godina. Leevi
iz dubljih jama nisu vaeni, kao ni oni baeni u more.
Logor Kruica, blizu Travnika u Bosni, kratko je postojao, a bio je namenjen iskljuivo za
ene i decu. Rasputen je krajem septembra 1941, kada su preostali zatvorenici prebaeni u
Jasenovac i tu poubijani.
Lobograd, blizu Zlatara-Bistrice u Hrvatskom zagorju, osnovan je septembra 1941, a namenjen
je takoe enama i deci. Prvi transport od 1.450 Jevrejki, 250 Srpkinja I nekoliko desetina dece,
stigao je prvih dana oktobra. Na elu logora nalazili su se KarloHeger i njegov brat Vilbald.
rtve su ubijane, ali velik deo umro je od gladi. Nakon epidemije tifusa oktobra 1942. logor je
zatvoren. Mali broj preostalih zatvorenica, Jevrejki, transportovan je u Auvic, a Srpkinje u
Staru Gradiku.

31

Jasenovac logor smrti

Jasenovaki logor zvanino je kvalifikovan kao sabirni i radni. On nije bio ni jedno ni drugo.
Naziv je bio samo kamuflaa. Reju, bio je to logor smrti, mesto masovne egzekucije. Tu je
pobijeno, prema strunom istraivanju, 360.000zatoenika

U sistemu ustakih logora Jasenovac je zauzimao primarno mesto. Bio je smeten u movarnom
predelu na obali reke Save, u blizini istoimenog mesta, nastanjenog srpskim ivljem koje je
ubrzo poubijano. Katoliki svetenik Jureti izvestio je dr Krnjevia u Londonu 10. juna 1942.
da logor Jasenovac predstavlja pravo gubilite. Nigdje niste uli ni itali za takve grozote pod
GPU, ili Gestapoom, kakve ine ustae. To prelazi svaku fantaziju. Ludi se mue na najgrozniji
nain.
Osnivai prvi komandant logora Vjekoslav Luburi i sam je uestvovao u pokoljima zatoenika.
Logor se sastojao od pet jedinica objedinjenih zajednikom komandom: logor I Broice, logor II
Krapje, logor III Ciglana, logor IV Koara, i enski logor StaraGradika.
Jasenovaki logor zvanino je kvalifikovan kao sabirni i radni. On, zapravo, nije bio ni jedno
ni drugo. Naziv je bio samo kamuflaa da bi se prikrila stvarna priroda logora. Bio je to, u
bukvalnom smislu rei, logor smrti, mesto masovne egzekucije. Rad u logoru,ukoliko ga je bilo,
svodio se na njegovo odravanje, odnosno na pripremne radnje za umorstva ljudi. Kao to je
zabeleio oevidac logora, radei na nasipu reke Save koja je predstavljala prirodnu ogradu
logora, ko god bi posrnuo ubijan je. Vrlo esto su ljudi tako ubijani i jednostavno bacani u
nasip, koji je sagraen na stotinama zatoenikihleeva. Zatoenici su smetani u barake, bez
elementarnih higijenskih uslova. Hrana se sastojala od jednog obroka dnevno, i to orbe od repe
ili pasulja, bez ikakve masnoe I bez hleba. Kapacitet logora iznosio je u proseku 3.000-4.000, a
sav viak zatoenih bio bi likvidiran odmah kao suvian.

32

UBIJANI NA 50 NAINA
Bivi zatoenik jasenovakog logora naveo je u svojoj knjizi 50 naina ubijanja zatvorenika,od
vatrenog oruja koje je bilo rezervisano za vanije linosti, preko veanja, pa do ubijanja
drvenim maljem, gvozdenom ipkom ili klanja noevima,
specijalno proizvedenim za tu svrhu. Nisu izostala ni umorstva batinanjem i liavanjem vode i
hrane.
Stratita su se prostirala na irokom prostoru na desnoj obali Save, od Dubikih kreana do sela
Gradina. Tu je pobijeno, prema strunom istraivanju, na tom lokalitetu, 360.000zatoenika.
Ubijanje je vreno i po okolnim umama. Utica, na levoj obali Save,nizvodno od Jasenovca,
ubraja se meu najvea stratita.
Nain ubijanja opisao je u svojoj knjizi bivi logora Ciliga. Zatoenici su dovoeni do jednog
jarka, nareeno im je da kleknu na jedno koleno i da se okrenu prema jarku: ...Svi su kleknuli
mirno, bez rijei, bez gesta protesta kao da se radi o molitvi ili lijeganju na poinak. Svi hitci u
potiljak, sva padanja na zemlju slijedila su bez krika, tie nego padanje presjeenih stabala u
umi. Samo kod posljednjeg bio je mali incident, ako se to tako moe nazvati. On je nakon hica u
zatiljak ostao vrsto na koljenu. Nakon drugo ghica on se malo stresao, ali nije pao. Ustakom
zastavniku to je ve bilo previe. Izvad ino i zabije ga nesretniku ravno u srce... Tako je i
posljednji osuenik pao na zemlju, dok je zastavnik podizao okrvavljeni no k svome licu. Sve
se to odigravalo u prisustvu drugih zatoenika, kojima je posle nareeno da se raziu i vrate u
barake.
Termika sredstva ubijanja usledila su neto kasnije, kada se zbog masovnog dovoenja novih
zatoenika nije mogao drugaije obaviti radni zadatak. Spaljivani su leevi, ali I ivi ljudi u
omanjim prostorijama ili u specijalnim tunelima. O tome govori zapis dr Samuela Pinta, koji je
igrom sluaja ostao iv: Ubijali su ih na taj nain da su rtvama noem rasparali trbuh i udarali
ih maljevima u glavu, a ponekad jo ive bacali u vodu. Ponekad su opet mrtve spaljivali u
velikim peima ciglane ili keramike. U ove pei su esto bacani ivi ljudi jer ustae nisu stigle da
ih poubijaju - a deavalo se da su ustae htjele ustanoviti kapacitet tih pe
i ako ih loe ljudima, umesto obinim gorivom, pa su stoga spalili vie samo maljem omamljenih
zatoenika. Izgradnju ovih pei projektovao je i njima rukovodio in. Hinko Piili (Hinko
Piccilli). Prema kazivanju dr Zeca, inae zatoenika logora, jedan polupijani ustaa se hvalio da
je prole noi postigao svoj rekord i ubio 1.152 rtve, a onda je traio od ljekara injekciju
morfija, jer su ga progonila lica pobijenih.

33

Specijalizovani logori za decu

Formiranje posebnih koncentracionih logora za maliane, predstavlja jedinstven primer u istoriji,
a taj bestijalni in karakterie ND Hrvatsku

Meu ubicama u jasenovakom logoru bilo je ljudi bez elementarne kulture, robova najniih
strasti, ali i ljudi sa akademskim obrazovanjem. Dva njegova upravnika bili su katoliki
svetenici. Po bogatstvu varvarskih metoda logor Jasenovac zauzima jedinstveno mesto u svetu.
Nemaki kapetan obavetajac Artur Hefner opisao je 18.novembra 1942. ovaj logor sledeim
reima: Radi se o logoru najgore vrste koji se moe uporediti sa Danteovim infernom. Koliko
je ta konstatacija tana moe da potvrdi zapis dr Samuela Pinta. Govorei o nadi zatoenika da
e bar o boinim praznicima ulogoru zavladati mir, on pie: Na sam Boi1941. dovedena je
grupa Srba iz Pakraca i pakrakog kotara. Tu su se odmah sastali najkrvaviji saradnici Luburia:
Ivica Matkovi iz ibenika, Lubo Milo iz Hercegovine, Jozo Matijevi iz Gospia, Mujo Musi
iz Bihaa ili Cazina i jo neki pomagai. Poelo je klanje. Upravo su se ustae natjecale tko e
biti krvoloniji. Vaenje srca, grkljana i oiju sa ustakim bodeima i klanje trajalo je cijeli dan.
Po jo jednoj osobenosti izdvaja se ovaj logor - po nesrazmeri izmeu stvarne moi NDH, i broja
ubijenih u Jasenovcu. To pitanje zahteva socijalno psiholoku analizu, a njegovo istraivanje
doprinelo bi razumevanju kolektivnog ponaanja kako samih rtava,tako i izvrilaca zloina, a i
velikog broja hrvatskih graana koji su ostali pasivni.
ZARAENE INJEKCIJE
O stanju u odeljenju za decu koncentracionog logora u Sisku, funkcioner Crvenog krsta Hrvatske
izjavio je pred Komisijom za utvrivanje ratnih zloina u Jugoslaviji, 3.decembra 1945, sledee:
Silom odvojenu djecu od roditelja ustae su zatvorile uprostorije zaraene pjegavcem. Sem
toga, Antun Nojer, lijenik i jedno vrijemeu pravnik logora za pravoslavnu djecu, masovno je
likvidirao zatrovanim injekcijama. Znali smo da je pomor djece katastrofalan, ali sve nae
intervencije bile su uzaludne.Teko je utvrditi taan broj umorenih u jasenovakim stratitima. U
jesen 1944,neposredno pre osloboenja, otpoelo je u logoru spaljivanje knjiga, baraka i

34
unitavanj ostalih tragova zloina. Ubijanje zatoenika trajalo je gotovo do poslednjeg dana.
Sauvani su, meutim, u Centralnoj arhivi NDH dokumenti iz pojedinih krajeva, sa spiskovima
lica koja su upuivana u logor, pa bi se tim putem moglo doi do priblino tanog broja. Prema
deliminom uvidu u te spiskove, broj se nesumnjivo penje na stotine hiljada.
Meutim, masovna ubistva Srba vrena su irom NDH, spaljivana su itava sela zajedno sa
stanovnitvom, tako da se ukupan broj rtava genocida ne moe svesti samo na ubistva u
logorima.
Poslednjih dana rata, kada su se oslobodilake snage ve pribliavale Jasenovcu, preiveli
logorai pokuali su 2. aprila 1945. bekstvo iz logora, ali se poduhvat zavrio neuspehom.
Poslednji logorai pogubljeni su tih dana u grupama od po 50 lica. Jasenovac je simbol genocida
nad Srbima, Jevrejima i Romima, simbol najstravinijeg zloina koji se ikad odigrao na ovim
prostorima. Ali treba naglasiti da Jasenovac nije osloboen. Partizani su uli u logor, nakon to
su se ustae planski povukle, ostavljajui iza sebe popaljene zgrade i gomile leeva. Partizanske
snage u Slavoniji i Bosanskoj krajini raspolagale su veod 1942. Godine dobro naoruanim
jedinicama i imale su mogunost da napadnu i oslobode jasenovake logore, koje su
obezbeivale relativno malobrojne ustake jedinice. Kako navodi istaknuti partizanski general
Pavle Jaki, za nau tadanju vojsku bila bi to prava ala. Inicijativa u tom pravcu je
postojala, pa i spremnost da se takva akcija sprovede. Meutim, kako navode Slavko Komarica i
Slavko Odi, predlogu se suprotstavilo rukovodstvo KP Hrvatske, u prvom redu Bakari. Glavni
tab Hrvatske u svom odgovoru naglasio je: Ne slaemo se, nikako napadati, mi vam ne
moemo pomoi.
Formiranje posebnih koncentracionih logora za decu, predstavlja jedinstven primer uistoriji, a taj
bestijalniin karakterie ND Hrvatsku. U Jastrebarskom i u Gornjoj Rijeci, ublizini Krievaca
postojali su takvi specijalizovani logori, ili kako su ih ve zvali: Sabiralita za djecu
izbjeglica. U pojedinim logorima postojala su specijalna odeljenja za decu, kao na primer u
Sisku. Deiji logor u Jastrebarskom bio je pod nadzorom asnih sestara kongregacije sv. Vinka, a
u Gornjoj Rijeci pod upravom Ustake nadzorne slube.

Nemaki logori u NDH

Na teritoriji NDH postojali su logori pod iskljuivom nemakom vojnomupravom: Jankomir kod
Zagreba, logori u Slavonskom Brodu, Vinkovcima, uRijeci; najvei je bio Sajmite u Zemunu

35

Upravnica logora u Jastrebarskom bila je asna sestra Pulherija. Uslovi u logoru bili su
stravini i smrt je svakodnevno odnosila po nekoliko mladih ivota. Prema nalazu vrsnog
istraivaa iz ove oblasti Dragoja Lukia, samo iz 210 kozarakih sela za etiri godine umoreno
je 11.149 dece, u dobi od nekoliko meseci do 14 godina. Na inicijativu Austrijanke Dijane
Budisavljevi, preko Crvenog krsta pokrenuta je akcija spasavanja dece iz logora, pa je uz
pomo humanih ljudi jedan broj srpske dece spasen, a drugima su olakani poslednji dani
njihovog traginog ivota.
Sprovoenje terora i sadistiko iivljavanje u logorima u Hrvatskoj bila je rutinski programirana
operacija, pri emu su funkcioneri u logorima imali iroku diskrecionu vlast. Ovi zlikovci su se
ponaali kao da rade regularni, dravni posao, a blagoslov i oprotaj od greha davala im je
Katolika crkva. Teko je, meutim, shvatiti monstrume, kakav je, na primer, bio fratar
Majstorovi, iz perspektive individualnog posmatranja strahota koje su inili. Da bi se napravio
portret ustakog kriminalca, stvar mora biti podignuta na drutveni nivo. Ovo utoliko pre to je u
sprovoenju terora uestvovalo na hiljade graana Hrvatske, koje su ustae regrutovale iz svih
slojeva drutva.
Nesumnjivo da je za uspeno funkcionisanje logora bio vaan institucionalni faktor,
tj.organizacija i ovlaenja dobijena od najvieg autoriteta u zemlji. Potom, slede ne manje
znaajni faktori - politiki i verski fanatizam. U toj klimi izrastao je prototip heroja, koji je
svoj identitet i odanost poglavniku, hrvatskom narodu i Katolikoj crkvi potvrivao kroz zloine.
Ali dalji ivot zloinca u zajednici, kao graanina, ak i heroja, bez oseanja krivice, upuuje na
zakljuak da izvorite tog zla treba traiti u moralnom posrtanju jednog znatnog dela ire
drutvene zajednice.
SMRTONOSNI GAS
Jevreji sa Sajmita likvidirani su, manjim delom, u kamionima sa zatvorenim kabinama, bez
prozora, u koje je ubacivan smrtonosni gas. Masovne likvidacije vrene su na stratitima irom
Srema, u junom Banatu i u okolini Beograda. Tako je npr.porunik Valter izvestio svoje
pretpostavljene o obavljenom zadatku, aktom br. 9/IR.433 od 1. marta 1941. Odabrao je
pogodno mesto, naglaava porunik Valter, pored nasipa, na putu izmeu Paneva i sela
Jabuka, kako bi se obezbedio od napada srpskih bandita.
Na teritoriji NDH postojali su logori pod iskljuivom nemakom vojnom upravom: Jankomir
kod Zagreba, logori u Slavonskom Brodu, Vinkovcima, u Rijeci; najvei je bilo Sajmite u
Zemunu. Logor je formiran decembra 1941, pod nazivom Judenlager, a nakon konanog

36
reenja jevrejskog pitanja, krajem avgusta 1942, naziv je promenjen u Partizanski logor,
uskoro potom u Sabirni, pa konano u Radni logor. Po svom karakteru bio je od osnivanja
pa do kraja izrazito genocidni, u kome je nalo smrt oko 6.000 Jevreja i neto vie od 50.000
Srba i Roma. Zatoenici su dovoeni iz raznihdelova Jugoslavije, sa Kozare, ali i sa Kosova. Pri
kraju rata Nemci su zatvorili logor u Skadru, u kome su iptari sa Kosova utamniili Srbe, pa su
zatoenici prebaeni na Sajmite i tu poubijani.
Tokom bombardovanja Beograda od strane angloamerikih snaga, aprila 1944, nekoliko bombi
palo je i na ovaj logor i usmrtilo 200 zatoenika. Maja 1944. logor je predatustaama na upravu.
Poslednji zatoenici ubijeni su 21-23. septembra 1944, dakle samo mesec dana pre osloboenja
Beograda.
Najvie vremena, zakljuuje Valter, utroeno je na iskopavanje jama, dok je likvidacija ila vrlo
brzo - 100 ljudi za 40 minuta.

Nasilno iseljavanje Srba

Naredbom vlade NDH od 7. juna 1941. zapoveeno je prijavljivanje u roku od 10 dana lica koja
su se doselila u Hrvatsku posle 1. januara 1.900, kao injihovih potomaka. Jedna grupa Srba iz
Zagreba, njih oko 800, iseljena je odmah u Srbiju, a vei deo upuen je u koncentracione logore i
poubijan

37

Nije se radilo samo o iseljavanju Srba sa podruja NDH; ustaka politika ila je mnogo dalje.
Ministar vanjskih poslova dr Mladen Lorkovi u dopisu diplomatskim predstavnicima NDH
1942. istakao je, pored ostalog, i sledee: Hrvatska drava ne moe postojati ako u njoj ivi
1.800.000 Srba, i ako mi za leima imademo snanu srpsku dravu, koja bi uvjek zasezala u naa
podruja i predstavljala vjenu opasnost za nas. Oba ta pitanja bilo bi nemogue rijeiti u
normalnim vremenima, u kojima bi se moralo postupati zakonito i voditi rauna o graanskim
obzirima. Stoga je srea za nas, to je do uspostave NDH dolo u ovakvim vremenima, jer samo
sada moemo rijeiti taj problem: mi stoga nastojimo da nestane Srba iz naih zemalja i u tom
pravcu je ve mnogo uinjeno. Evo, ja sam se ovih dana vratio s podruja Kozare; 60 kilometara
dugo i gotovo isto toliko iroko podruje koje je bilo nastanjeno iskljuivo Srbima, danas je
prazno zgarite... A sad prelazimo na Grme, i tamo e u toku graanskog rata biti rijeeno
najbolnije pitanje, a hrvatske zemlje oiene... No mi mislimo i na pitanje srpske drave preko
Drine. Ni ta ne moe ostati. I stoga sam ja jo prole godine stupiou slubene pregovore s
predstavnicima Rajha, kod kojih sam naiao na puno razumjevanje, pa je odlueno da e, nakon
pobjede, Srbi biti iseljeni u Sibiriju. Karakteristino je Lorkovievo vienje graanskog rata kao
povoljne mogunosti zaistrebljenje Srba, to ide u prilog tezi o sprezi hrvatskih komunista i
ustaa. Taj isti scenarij ponovie se i 1991.
Konferencija o preseljenju Srba iz NDH odrana je u Nemakom poslanstvu u Zagrebu,4. juna
1941. Preseljenje Srba kao deo ustake politike, sticajem ratnih okolnosti poprimalo je daleko
ue okvire od planiranih. Vena prvom koraku realizacije plana ispreili su se vojnostrateki
interesi. Zatim je dolo do sukoba interesa italijansko-nemakih, kao i nemako-hrvatskih.
Poslanik Kae zatraio je jo 13. maja 1941. Od Berlina precizna uputstva u tom smislu. Prema
primljenom odgovoru, posle razgovora sa vladom NDH, Paveliem i vojnim zapovednikom za
Srbiju, Kae je dao inicijativu za preseljenje Slovenaca u Hrvatsku, a Srba iz NDH u Srbiju.

38
Postignut je sporazum 4. juna1941. da se 179.000 Slovenaca iz Koruke i tajerske naseli u
NDH, u srpske i jevrejske domove, a da se isti broj Srba preseli u Srbiju.
Nezavisno od navedenog sporazuma, Zakonskom odredbom oduzeta je celokupna imovina
dobrovoljcima iz Prvog svetskog rata, i na osnovu take 3 data u vlasnitvoHrvatima. Bivi
vlasnici veinom su poubijani, a manjim delom iseljeni. Naredbom vlade NDH od 7. juna 1941.
zapoveeno je prijavljivanje u roku od 10 dana lica koja su se doselila u Hrvatsku posle 1.
januara 1900, kao i njihovih potomaka. Jedna grupa Srba iz Zagreba, njih oko 800, iseljena je
odmah u Srbiju, a vei deo upuen je u koncentracione logore i poubijan.
Nakon sporazuma postignutog sa Nemakom o iseljenju, NDH je ceo plan stavila u okvire svog
zakonskog sistema. Odredbom od 21. juna 1941. osnovano je Dravno ravnateljstvo za
ponovu, u iju je nadlenost ulazilo: useljavanje, smjetanje i iseljavanje puanstva,
preuzimanje i predaja posjeda i onih dobara iz ruke iseljenih u ruke useljenih, odnosno
naseljenih, kao i uprava nad takvim imanjima i dobrima. Ova ustanova bila je nezavisna od bilo
kog ministarstva i nalazila se pod neposrednom kontrolom Predsednitva vlade, koje je izdalo
Provedbenu naredbu u cilju sprovoenja u ivot gornjih odredaba. Na osnovu take 1
Ravnateljstvo za ponovu preuzimat e pokretnu i neposrednu imovinu iseljenih osoba, pa ih to
prije predati Zavodu za kolonizaciju, u svrhu unutranje kolonizacije. Celokupna imovina
iseljenih proglaena je za svojinu NDH. Uprava nad stambenim zgradama iseljenih Srba
poverena je gradskim poglavarstvima, odnosno kotarskim predstojnitvima. Zakonskom
odredbom od 30.decembra ukinuto je Dravno ravnateljstvo za ponovu, a nadlenost je preneta
na Ministarstvo za obrt, veleobrt i trgovinu, kao i na dravnu riznicu.

U bekstvu traili spas

Da bi spasli goli ivot, mnogi Srbi i Jevreji neorganizovano su beali ispred terora. U Srbiji se
nalo oko 400.000 izbeglica iz Like, Bosne, Hrvatske, Slavonije i Slovenije, kao i 89.000 dece
bez roditelja

39

Iako se rat pribliavao kraju, a njegov ishod bio oit, Paveli nije odustajao od plana da oisti
NDH od Srba. Krajem novembra 1944. obratio se Nemcima sa zahtevom da se po hitnom
postupku 500.000 pravoslavaca preseli iz Hrvatske u Srbiju, a 80.000muslimana iz Sandaka u
Hrvatsku. Ovaj poslednji pokuaj imao je za cilj da se i u promenjenim uslovima, posle poraza
sila Osovine, ouva granica na Drini. Budui da Hrvatska za tu granicu nije imala ni istorijske ni
pravne osnove, elela je da u ratnim uslovima, kroz genocid nad Srbima, obezbedi etniku
prevlast i etniki osnov za nju.
NESIGURNO UTOITE
Sredinom jula 1941. u italijanskoj okupacionoj zoni, u okolini ibenika, nalo je utoite vie od
10.000 Srba i Jevreja, a u Splitu 8.000. Italijanski guverner za Dalmaciju, u raspisu prefektima
dalmatinskih gradova od 17. juna, ukazao je na tekoe i osetljivost ovog problema, uz
konstataciju da su elementi koji trae utoite nepoeljni. Izuzetno se moe dozvoliti ulazak
onih Jevreja koji na granici pokau dovoljno materijalnihsredstava, a zatim bi ih trebalo, kako
je uputio general, prebaciti u nevojne lokalitete.
Da bi spasli goli ivot, mnogi Srbi i Jevreji neorganizovano su beali ispred terora u Srbiju, ili u
zonu okupiranu od italijanskih trupa. U Srbiji se nalo oko 400.000 izbeglica iz Like, Bosne,
Hrvatske, Slavonije i Slovenije, kao i 89.000 dece bez roditelja. Bili su prihvatani od strane
Komesarijata za izbeglice, koji je efikasno delovao pod okriljem vlade generala Nedia. Sve
banje u Srbiji - Vrnjaka, Mataruka, Koviljaa itd. - bile su pretvorene u izbeglika sklonita, a
hoteli u domove i kole za decu. Finansirani su odstrane vlade Srbije, ali je veliku pomo pruilo
i lokalno stanovnitvo. Vlada u Londonu upuivala je takoe pomo preko Meunarodnog
crvenog krsta. Kraljica Marija organizovala je mnogobrojne humanitarne akcije radi prikupljanja
sredstava za pomo deci bez roditelja. Ta sredstva su takoe prebacivana posredstvom
Meunarodnog crvenog krsta u zemlju. Mnogi manastiri u Srbiji, na primer Studenica,
pretvoreni su udomove i kole za izbegliku decu.
Treba zabeleiti da su italijanski vojnici ispoljili daleko vei stepen humanosti, od guvernera.
Spontano su pruali pomo hiljadama Srba, organizovali su civilne logore, a posebnu pomo
ukazali su enama sa malom decom i starijim osobama. Vlada Italije donela je posebne propise o
tretiranju: a) ratnih zarobljenika, b) pobunjenika i v) civilnih lica, tj. izbeglica. to se tie
pobunjenika koji podiu oruje na italijansku vojsku, njih treba tretirati, kako stoji u naredbi, sa
otrinom (con severita), ratne zarobljenike po pravilima meunarodnog prava, a civilna lica, tj.

40
izbeglice, treba izjednaiti sa graanima Italije. Vlada Italije predvidela je, dakle, represivne
mere za ustanike, a zatitne za izbeglice. U pogledu ishrane civila starijih od 19 godina
primenjivae se identian tretman predvien kartama za snabdevanje civilnog stanovnitva...
Deca do 18godina, u pogledu ishrane, imae isti tretman kao njihovi vrnjaci, navodi se u ovom
dokumentu.
Vlada NDH planirala je useljavanje u zemlju hrvatske nacionalne manjine iz susednih zemalja u
naputene srpske i jevrejske kue. Tako je decembra 1941. ministar vanjskih poslova NDH
zakljuio sporazum sa Graanskom upravom Donje tajerske o preseljavanju hrvatskih dravnih
pripadnika ili hrvatskih sunarodnika iz Donje tajerskena podru je NDH. Bila je predviena
takoe i kolonizacija Hrvata sa Kosova. Ovi i slini planirani poduhvati nisu realizovani.
Meutim, neplanirana preseljenja poprimila su velike razmere. O tome govori izvetaj nemakog
generala Badera, u kome stoji: Otri sukobi u istonoj Bosni izmeu Hrvata, muslimana i Srba
ine ovu zemlju najveim aritem nemira... Hrvati nesumnjivo tee da unite celokupno srpsko
stanovnitvo. Opte je poznato u kom se obliku to deava. Neborako srpsko stanovnitvo, ene
ideca, kao i ljudi koji su nesposobni za borbu, a da ih ne bi zadesila zla sudbina, spasavaju se
bekstvom preko Drine u srpske oblasti. To se ne da spreiti. Opljakani dogole koe, isprebijani i
namueni, ovi begunci unose neprekidno nemir u srpske oblasti. Oni moraju postati plen
komunista. U ovom momentu se najmanje 40.000 ovakvih begunaca nalazi u okolini Kosovske
Mitrovice. Oni skapavaju od gladi, smrzavaju se ili podleu zaraznim bolestima, meu kojima su
najtee pegavi i trbuni tifus. Juno od Zvornika u istoj se situaciji nalazi oko 4.000 izbeglica.
Hiljade i hiljade, broj im se ne da utvrditi, nalaze se u pokretu ka srpskoj teritoriji, da bi se spasli
od zverstava Hrvata.

Nasilno pokrtavanje deo genocidnog procesa

Krajem aprila 1941. ukinute su sve srpske konfesionalne puke kole i zabavita. Samo
nekoliko dana kasnije, zabranjeno je irilino pismo, na kome su bile tampane sve crkvene
knjige. Upotreba irilice smatrana je krivinim delom

41

Krajem aprila 1941. ukinute su sve srpske konfesionalne puke kole izabavita. Samo
nekoliko dana kasnije, zabranjeno je irilino pismo, na kome su bile tampane sve crkvene
knjige. Upotreba irilice smatrana je krivinim delom Organizovano, nasilno prevoenje
pravoslavnog stanovnitva u katolianstvo bilo je sastavni deo genocidnog procesa; sprovoeno
je kroz spregu klera i ustaa. Zakonskopokrie ove akcije obezbeivala je ustaka vlast, a
moralni vid samog ina nije predstavljao optereenje za Vatikan, po kome greca fides nulla fides
(grka vera nije vera). Vatikan je ostvario u Hrvatskoj ono to nije uspeo da ostvari u zapadnom
svetu: da nacionalno identifikuje sa verom. U toj konstrukciji pokrtavanje se pojavilo kao
sastavni deo borbe za etniku istotu hrvatske drave. Stepinac je zapisao u svom dnevniku 17.
januara 1940: Najidealnije bi bilo da se Srbi vrate vjeri svojih otaca, tj. da prignu glavu pred
namjesnikom Hristovim svetim ocem (papom). Onda bi i mi konano mogli odahnuti u ovom
djelu Evrope.
Donoenje zakonskih propisa o prevoenju u katolianstvo, to je bilo u nadlenosti
poglavnika, bilo je do detalja usklaeno sa akcijom Zagrebake nadbiskupije. Krajem aprila
1941. ukinute su sve srpske konfesionalne puke kole i zabavita. Samo nekoliko dana
kasnije, zabranjeno je irilino pismo, na kome su bile tampane sve crkvene knjige. Upotreba
irilice smatrana je krivinim delom. Otpoelo se odmah i sa ruenjem srpskih pravoslavnih
crkava, a ponegde su one pretvorene u katolike. Manastir Orahovica u Slavoniji ustupljen je
trapistima, koje je Hitler proterao iz Rajhenburga. Na zahtev nadbiskupa dr Stepinca, manastir
Lepavina dat je krievakom biskupu dr Janku imraku. Episkopski dvor u Pakracu, sa
sabornom crkvom i kulturnoistorijskim spomenicima od neprocenjive vrednosti, dodeljen je
franjevakom redu svetih irila i Metodija u Zagrebu, dok je crkva Svetog Ilije u istom mestu
sruena. Slina sudbina zadesila je i ostale pravoslavne sakralne objekte u Hrvatskoj. Za vreme
etvorogodinje ustake vladavine srueno je ili spaljeno blizu 500 pravoslavnih crkava, to je
imalo za cilj liavanje stanovnitva duhovnog oslonca. U aktu biskupskog ordinarijata akovake

42
biskupije br. 848/42, od 14. februara 1942, data su precizna uputstva o pretvaranju pravoslavnih
crkava u katolike. Gotovo isti metod primenjen je u drugom genocidnom pohodu 1991, nakon
otcepljenja Hrvatske od Jugoslavije i proglaenja Nezavisne Republike Hrvatske. Prema
podacima Zavoda za zatitu spomenika kulture, do kraja oktobra 1991. na podru ju Hrvatske
unitena je ili tee oteena 71 pravoslavna crkva, i to u eparhiji slavonskoj 27, zagrebakoljubljanskoj18, sremskoj 14, gornjokarlovakoj 6 i dalmatinskoj 6. Ovi podaci, na alost, nisu
definitivni, jer se unitenje crkava nastavlja. Paljene su srpske biblioteke isto kao i 1941.
Drastian primer predstavlja episkopsko sedite u Pakracu, gde je Hrvatska gardaspalila
sredinom oktobra riznicu, biblioteku i galeriju; kulturno blago koje potie iz XVI, XVII i XVIII
veka.
Zakonsku odredbu o prelasku s jedne vere na drugu, od 3. maja 1941, sva tampa u NDH
pozdravila je kao povjesni in. Ministar bogotovlja i nastave dr Mile Budak izdao je Uput o
prelazu s jedne vere na drugu, kako bi se ubrzao postupak prevoenja.Naredbom ministra
pravosua dr Mirka Puka naziv srpsko-pravoslavna vjerapromenjen je u grko-istona vjera.
Zakonska regulativa bila je dopunjavana crkvenim propisima.Nadbuskupska kancelarija svojom
Okrunicom br. 4104/41, od 15. maja, polazei od teze da mnoge osobe ele prijei u katoliku
crkvu, utvrdila je uslove prijema otpadnika. Pristup u katoliku crkvu, glasi t. 1 Okrunice,
moe se dopustiti samo onim osobama, za koje postoji osvjedoenje nae svete vjere, i o njenoj
potrebi za spas due. A zatim se u t. 6 upozorava duebrino sveenstvo, da u ovim delikatnim
pitanjima ljudske due postupa strogo, po naelima katolike crkve, uvajui njeno dostojanstvo
i ugled, te da limine odbija one, koji bi u crkvu htjeli ui bez ispravnih motiva, traei u njoj
samo zatitu svojih materijalnih i egoistinih ciljeva. ProfesorTeolokog fakulteta u Zagrebu dr
Stjepan Baki izradio je Propise za prijem u katoliku crkvu.

Otri apeli Vatikanu

Proces prevoenja pravoslavaca u katoliku veru i stav Vatikana naili su na otru osudu u
redovima saveznikih sila. Vlada Jugoslavije uputila je Vatikanu otar protest, zahtevajui od
pape da energino istupi i javno osudi pokrtavanje

43

U leto 1941. otpoelo je pokrtavanje u masama. Ovu akciju najbolje osvetljava dopis
akovakog biskupa dr Akamovia, upuen vukovarskom biskupu, u kome, pored ostalog, stoji:
Skupni prijelazi vre se na temelju odluke nadlene kotarske oblasti, koja obiaje prikupiti od
podrunih opinskih uprava velik broj prijelaznika, vie puta cijelo selo, pak sve te osobe popie
u jednom iskazu i za sve izdaje jednu odluku kojom se daje dozvola prijelaza i svjedodba
estitosti. Skupne prelaze obezbeivale su naoruane ustake strae. To je bio metod jedinstven
za celu NDH. Poslanik u NDH uRimu dr Perii zvestio je papskog nuncija 17. septembra 1941.
da je prevedeno 350.000 pravoslavaca u katolianstvo. Na sumnjiavo pitanje i primedbu nuncija
da je za prelaz potrebno osjeanje, Peri je odgovorio: Osjeanja e doi naknadno
Prelaznici su bili podvrgnuti duhovnoj torturi i strogoj kontroli. Mesni svetenici izdavali su im
svake nedelje pismene potvrde sa datumom da su obavili vjerske dunosti.
Postavka Vatikana o prevoenju katolika u pravoslavlje, za vreme turske dominacije, liena je
istorijskog osnova, ali je to pretvoreno u vetu propagandu kojom se pravdala duhovna tortura
nad totalno obespravljenim srpskim narodom. Nekoliko hiljada Srba iz Slavonije izrazilo je elju
da pree u protestantsku veru. Svi su, po tom istom spisku, odvedeni u koncentracioni logor
Jasenovac i tu pogubljeni. Jedan mali broj Srba u Bosni preao je u islam, to je NDH tolerisala,
istina nevoljno. Prelaz u protestantizam bio je apsolutno iskljuen.
Proces prevoenja pravoslavaca u katoliku veru i stav Vatikana naili su na otru osudu u
redovima saveznikih sila. Vlada Jugoslavije uputila jeVatikanu otar protest, zahtevajui od
pape da energino istupi protiv zakljuaka Biskupske konferencije, i da javno osudi
pokrtavanje. Ako Sv. stolica, glasi nota, ne zabrani, ili bar ne osudi javno ovakav rad
predstavnika katolike crkve u Hrvatskoj, tekoe biti docnije otkloniti posledice koje mogu biti
neprijatne po dravu, koja se uvek stara da obezbedi verski mir. U svom odgovoru Sv. stolica
nije osporila injenice, nego okolnosti koje su pratile te injenice, stavljajui u prvi plan principe
katolike doktrine na osnovu kojih je prelaz rezultat, ne spoljnjeg pritiska, nego pridruenje
due istinitom uenju katolike crkve,a zatim dodaje da se radi samo o vraanju disidenata
matici crkvi i to u punoj slobodi.

44
Protest je uloio i Sveti arhijerejski Sinod Srpske pravoslavne crkve nemakim okupacionim
snagama u Srbiji, a zatim 15. januara 1942. nemakom generalu fon rederu, ukazujui da se
terorom prevode u katolicizam mnogobrojni Srbi. Katoliki svetenici dolaze sa naoruanim
ustaama, zatvaraju pravoslavne crkve i oduzimaju crkvene matice, poto prethodno opljakaju
sve crkvene dragocenosti.
Nadbiskup beogradski dr Uji uputio je pismo papi Piju XII 24. jula 1941. Postavljajui pitanje:
Pojedini pravoslavci, da bi izbegli neprijatnosti, prelaze u katolianstvo... Ali emu to slui,
kada nedostaje religiozno ubeenje. Odgovorio mu je kardinal Maljone 1.maja 1942. na
uobiajeno jezuitski nain: U pitanju su disidenti koji se vraaju katolikoj crkvi u Hrvatskoj...
To je plod intimnog uverenja, a ne prinude bilo sa koje strane.
Protestovali su i slovenaki katoliki svetenici, koji su proterani iz Slovenije i nali utoite u
okupiranoj Srbiji. Predali su 1. marta 1942. promemoriju nadbiskupu beogradskom dr Ujiu, s
molbom da je dostavi papi. Tu se, pored ostalog, konstatuje: Vaoj preuzvienosti je dobro
poznato da pravoslavni u Hrvatskoj prelaze danas u masama u katoliku crkvu. Na prvi pogled
izgleda, da je to po prirodi isto vjersko i crkveno pitanje, ali tko poznaje stvarne prilike u
Hrvatskoj, morao se ba o protivnom uvjeriti: taj zna da dananje preobraanje pravoslavnih u
katoliku vjeru u NDH u svojoj sutini nema nikakve veze sa vjerom. Kakve planove ima
Zagreb sa ovim preobraanjem pravoslavnih kazao je upravo sa savrenom iskrenou jedan od
najuticajnijih ljudi u Hrvatskoj, ministar mr Mile Budak. On je u Gospiu slubeno izjavio:
Jedan dio Srba emo pobiti, drugi raseliti, a ostaleemo prevesti u katoliku vjeru i tako
pretopiti u Hrvate.

Genocidna politika na Kosovu i Metohiji

Albanska kvislinka vlada u Tirani nije proklamovala genocidno zakonodavstvo, ali je
sprovodila genocidnu politiku prema Srbima i Crnogorcima, motivisana svojim
ekspanzionistikim ciljevima. Primenjivane su tri osnovne metode: individualna ubistva,
masovna ubijanja stanovnitva i organizovana politika iseljavanja

45

Teror na Kosovu i Metohiji, slino kao i u ND Hrvatskoj, otpoeo je jo u toku kratkotrajnog

aprilskog rata. Iz zasede su ubijani vojnici, napadane regularne jedinice Jugoslovenske vojske,
kao to je, na primer, bio napad na 51. peadijski puk u Pritini od strane naoruanih iptarskih
grupa. Vreni su istovremeno i napadi na srpska sela.Teror je beleio uzlaznu liniju, iako su
neprijateljstva formalno obustavljena kapitulacijom jugoslovenske vojne sile.
Iz skupine zloina koji su poinjeni na ovoj teritoriji u toku rata, genocid je bio najsnanije
izraen. Za razliku od genocida u Nemakoj ili ND Hrvatskoj, koji je imao svoj zakonski
osnov, mehanizam genocida na Kosovu i Metohiji bio je kompleksan i imao je difuzne korene.
Italija nije zavela na okupiranim podrujima rasistike zakone, niti joj se moe staviti na duu
genocidna politika. Artiljerijskim jedinicama koje su nastupale iz Albanije prema Kosovu izdato
je nareenje da se sauvaju ivoti i imovina civilnog stanovnitva. Proklamovan je, dodue,
Zakon o kolektivnom kanjavanju, to je u suprotnosti sa lanom 50 Hakog pravilnika, ali
njegova je pozadina bila vojno-strategijska, a ne genocidna i odnosio se podjednako na sve
pobunjenike strukture. Meutim, i pored svega stojiinjenica da je rat omoguio sprovoenje
genocidne politike.
SINHRONIZOVANE AKCIJ
Zloine su otpoeli kaaki odredi ubaeni iz Albanije, ali su im se pridruili i pripadnici
iptarske manjine. Sudei po italijanskim izvetajima, sve to liilo je u prvom momentu mnogo
vie na razbojniku pljaku nego na osmiljenu politiku. U srpske kue odmah su se useljavali
susedi iptari, ili oni koji su nadolazili iz Albanije sa italijanskim jedinicama.Na udaru su se
nali pravoslavno svetenstvo, manastirska dobra i kulturna batina Srba. Veu prvim danima
aprilskog rata ubijeno je 14 svetenika i jedna monahinja, oskrnavljene su mnoge crkve i
postepeno uzurpirana manastirska imanja. Kroz sinhronizovane akcije, ve prvih meseci
okupacije, uz podrku koju su tim akcijama pruile kvislinke vlasti na Kosovu, mogle su se
sagledati konture genocidne politike.
U prvim danima rata, 11. aprila 1941, Ministarstvo inostranih poslova Italije zauzelo je stav da
brz razvoj dogaaja zahteva zatitu interesa politikih, stratekih, etnografskih i ekonomskih,

46
italijanskih i albanskih, u regionu Jadranskog mora, Crne Gore i jugoslovenskih teritorija. To
treba osigurati, po proceni Ministarstva, okupacijom cele Dalmacije i ostrva, Crne Gore,
Kosova i jedne zone do Vardara. Komanda italijanskih jedinica koje su prve ule na teritoriju
Kosova i Metohije izvestila je o oduevljenju albanskih masa i o njihovoj elji da sarauju sa
okupacionim snagama, kako bi se onemoguilo da u toj zoni ponovo zavlada slovenski element.
Ni albanska kvislinka vlada u Tirani nije proklamovala genocidno zakonodavstvo, ali je
sprovodila genocidnu politiku prema Srbima i Crnogorcima, motivisana svojim
ekspanzionistikim ciljevima. Primenjivane su tri osnovne metode:
1) individualna ubistva, u cilju zastraivanja i naputanja domova;
2) masovna ubijanja stanovnitva, i
3) organizovana politika iseljavanja, kojae biti nastavljena i u posleratnim uslovima. Genocid
nije sprovoen na verskoj liniji, nego nacionalnoj. Islam je bio privilegovana religija u Albaniji,
ali veliki deo iptarskog stanovnitva pripadao je hrianstvu.
Komandant artiljerije koja je nastupala iz Albanije prema Kosovu, u svom izvetaju javljao
stravinim scenama na koje su nailazile njegove jedinice: Tridesetak i vie masakriranih leeva
Jugoslovena (Srba), jo nepokopanih. Slike se ponavljaju od sela do sela gde su iveli Srbi.
Ukazano je i na opasnost od irenja epidemije, uz zahtev da se preduzmu hitne mere.

iptarski zloini pod okupacijom

U Toplianima kod Suve Reke, Arsenija Ilia masakrirali, odsekli mu glavu,nabili je na kolac i
nosili kroz selo radi zastraivanja i vrenja pritiska na Srbe da se isele. Brau aji iz sela Grbole
noevima ive isekli u prisustvu porodice

47

U proglasu Komunistike partije za Kosmet od 1. oktobra 1941. opisani su najcrnji teror,

pljaka, hapenja i ubijanja srpskog ivlja i paljenje itavih sela. Masovni terror zahvatio je
najpre akoviki srez gde je, tokom aprila i maja 1941. ubijeno vie od 200 Srba i Crnogoraca.
Oni koji su uspeli da pobegnu iz akovice krenuli su u pravcu Crne Gore. Prolazei kroz
albansko selo Crnobreg doiveli su traginu sudbinu - na ene i decu iptari iz ovog sela otvorili
su vatru. Selo Bardonii, nedaleko od Deana, nastanjeno Srbima, spalili su iptari iz susednog
sela. Istu sudbinu prvih dana okupacije doivela su sela u Metohiji: Dubrava, Suvi Lukavac,
Belica, Osojane, Veri, Dobrua i niz drugih.
ITALIJANSKI IZVETAJ
Na sam Bajram 1941, u poslednjem asu, onemoguen je opti pokolj u Pritini i okolini
zahvaljujui energinoj intervenciji italijanskog pukovnika Marika (Marico). Metod genocida u
tom gradu sastojao se preteno od upada u srpske kue, odvoenja mukaraca i potajnog
ubijanja. Vlasti ne vre u takvim sluajevima istragu i odbijaju da prue zatitu, navodi se u
italijanskom izvetaju.
U mesecu junu masakri poprimaju organizovaniji karakter, zahvaljujui naoruavanju i
formiranju iptarskih dobrovoljakih eta (tzv. vulnetari). eta naelu sa Ram Alijom, kao i ona
pod Coljom Bajraktarom poinile su masovna zverstva tokom septembra i oktobra 1941,
ostavljajui iza sebe gomile leeva i spaljene domove. Jedna od esto primenjivanih metoda bila
je individualno ubistvo domaina na njivi, dok je ovaj obavljao poljoprivredne radove, a zatim
pljaka imovine, progon porodice i useljavanje u kuu.Tako su okonali ivot Vladimir Velinii
njegov sin, pod noem Bajrama Redep-Gaija iz sela Prigode. Ubistva su esto praena
sadistikim iivljavanjem: silovanjima maloletnih devojica u prisustvu majki ili masakriranjem
leeva.
U selu Topliani kod Suve Reke, nesrenog Arsenija Ilia masakrirali su, odsekli mu glavu,
nabili je na kolac i nosili kroz selo u cilju zastraivanja i vrenja pritiska na Srbe da se isele.
Brau aji iz sela Grbole vulnetari su najpre noevima ive isekli u prisustvu porodice, a
Jagoa Milia iz istog sela sasekli su sekirama. Italijanski diplomata Karlo Umilta (Carlo Umilta)

48
koji je u svojstvu civilnog komesara bio dodeljen generalu Biroliju (Pilzio Biroli), komandantu
svih okupacionih snaga Albanije, kao i divizija u Prizrenu i Debru, boravio je tih dana na
Kosovu.
U svojim memoarima opisao je stradanje srpskog naroda, naroito po selima gde kontrola
italijanskih snaga nije jo uvek bila mogua. Bio je okiran mrnjom koja vlada u tom podru
ju. Albanci ele da istrebe Slovene, pie on i dodaje: Na ulicama narod eka da prou
kamioni i vozila nae vojske, molei da ih povezu prema Staroj Srbiji i Crnoj Gori, gde su
oekivali spasenje. Posle Pritine Umilta je posetio akovicu i Pe, nailazei na strahote.
Prolazei kroz sela zapazio je da ni jedna jedina kua nije imala krova, sve je spaljeno... ljudi i
ene leali su na ledini bez glava, a ivi su traili sklonite.
iptarski teror zahvatio je delove Kosova i pod nemakom okupacijom. U naseljima Starog
Kolaina kod Kosovske Mitrovice od 51 srpskog sela spaljeno je 31. Od 10.000 Srba u tom kraju
ubijeno je ili rasterano pet hiljada. U izvetajima Komande okupacionog podru ja opisani su
uasni zloini iptarskih dobrovoljaca koji su izazvali poremeaje u redovnoj proizvodnji u
okolnim rudnicima, tako da su ak i Nemci preduzeli mere u pravcu smirivanja situacije.
iptarski dobrovoljci i policijske snage prodirali su povremeno i u Srbiju poinivi i tu brojne
zloine. Kosovska andarmerija, na ijem je elu bio Bajazit Boljetini, uestvovala je povremeno
u kaznenim ekspedicijama u Srbiji. Postupak prema srpskoj i crnogorskoj nacionalnoj manjini u
Albaniji nije bio na nivou obaveza koje je Albanija preuzela stupajui u lanstvo Drutva naroda.
Bio je,dodue, daleko blai i za vreme rata nego prema Srbima i Crnogorcima na Kosovu. Dok
se u Albaniji sprovodila tiha asimilacija, centar teroristikog mehanizma protiv Srba bio je u
Pritini.

Logori dopunski metod genocida

Masovne zloine u Obiliu, Graanici, Novom Selu, Bresnici, Lipljanu i Batusu poinili su,
prema italijanskim izvorima, prve komije i iptari iz susednih sela.Na sred ulice u Pritini
ispaljeni su hici na dr Nikolu Radojevia, hirurga, a u bolnici u koju je preneto, njegovo telo
zverski je iskasapljeno

49

Za razliku od Nemake, gde je genocid sprovoen u koncentracionim logorima koji su bili mesta
izvrenja zloina, koncentracioni logori koje su formirale albanske vlasti bili su samo dopunski
metodi. Na teritoriji Albanije postojali su logori u Klosu, u blizini Kavaje i Fiori. Uslovi su
posvuda bili izuzetno loi, tako da su glad i nehigijenski uslovi svakodnevno odnosili na desetine
ljudskih ivota. Treba ukazati i na neke osobenosti koje su, verovatno, proizlazile iz kulturnog
nivoa lokalnih vlasti. Dok je, na primer, u logoru Burel bio zaveden krajnje surov reim, logor u
Fiori imao je snoljive uslove.Vredno je, takoe, zabeleiti da su ustanici u junoj Albaniji
organizovali napad na logor Burel, oslobodili deo logoraa i poveli ih u umu, to nije
zabeleeno u ustanikim analima u Jugoslaviji. Albanska birokratija nije vodila preciznu
evidenciju o logorima, kao to je to bio sluaj u Nemakoj. Za vreme vladavine Envera Hode,
slino kao i u Jugoslaviji za vreme ivota Josipa Broza, to je bila tabu tema, tako da su
sistematska istraivanja o albanskim logorima otpoela tek nedavno.Bespomono srpsko i
crnogorsko stanovnitvo prualo je povremeno otpor i organizovalo vrstu samopomoi. Pljaka i
ubistva Srba i Crnogoraca vreni su nou, pa su pojedina sela pretvarana u prave frontove,
ponekad u ive buktinje. Umilta u svojim memoarimana vodi: U Pei sam prisustvovao jednoj
takvoj gadnoj sceni. U noi izmeu 8. i 9. Juna dogodio se sukob u koji su se umeale i oruane
italijanske jedinice da bi spreile dalje krvoprolie. Sukob je bio tako snaan, kae ovaj
italijanski diplomata, da se na kraju nije znalo ko napada, moda Sloveni ili Albanci.

KULMINACIJA TERORA
Teror nad srpskim i crnogorskim stanovnitvom dostigao je kulminaciju 1943, posle kapitulacije
Italije. Pe je ponovo bila na meti; od sredine septembra tu je otpoelo sistematsko istrebljenje
Srba i Crnogoraca. Pre no to su u ovaj grad uli Nemci, na ulicama su leali izmrcvareni leevi.
Naveemo jedan primer: svog unakaenog sinaVukadina Mikelia majka je prepoznala po
cipelama. U izvetaju Oblasnog komiteta KPJ za Kosovo i Metohiju, od 3. septembra 1943,

50
navodi se: Okupatorske snage sistematski nastavljaju nad srpskim ivljem teror, pljaku,
interniranje i ubijanje, uz pomo iptarske vojske, vulnetara i milicije.
Glas protesta nije se uo
Italijanska policija pohapsila je jedan broj iptara. I u noi na sam Boi 1942, takoe uPritini,
iptari su, navodi Umilta, ubili na desetine i desetine Slovena, mnotvo ih je ranjeno, i samo
brzom intervencijom naih karabinjera i naih trupa u Pei spreeno je dalje nasilje. Ali, mira
nije bilo. etniki odredi iz zone Berana i Sjenice, koji su do tada mirovali, upali su u ovu zonu;
zapalili na desetine (iptarskih) kua i poubijali oko hiljadu ljudi, ena i dece (iptara) sa te
teritorije.
U jugoslovenskoj memoarskoj literaturi dogaaji u Pei tumae se kao provokacija Italijana, a
dolazak i akcije etnika iz Crne Gore u celosti se negiraju. Oblasni komitet KPJ za Kosovo i
Metohiju uputio je proglas Albancima u kome, pored ostalog, stoji: Dan obrauna porobljenih
naroda sa njihovim zakletim neprijateljem pribliava se. Dolazi trenutak kada e krvavi faistiki
okupatori i njihovi pomonici platiti za sva nedela i krvoprolia, za sve patnje porobljenih
naroda, za svaku kap krvi nevinog naroda, osveta nad faistikim lopovima i njihovim slugama
bie najsvirepija, poto su i njihova dela bila nemilosrdna. U proglasu od septembra iste godine
pozvani su opet iptari sa Kosova i Metohije da stupe u partizanske redove i operu ljagu koju su
na njih bacile njihove izdajice! Ti (svaki iptar ponaosob) treba i mora da ode u borbu za
svoju slobodu. Digni odluno glas protiv zloina koji se ine u tvoje ime. Meutim, glas
protesta nije se uo, a masovna ubistva su nastavljena. Selo Pomazetin blizu Pritine spaljeno je
1942, a njegovi stanovnici Srbi delom poubijani, a delom prognani.
Masovni zloini poinjeni su u Obiliu, Graanici, Novom Selu, Bresnici, Lipljanu i Batusu.
Zloine su, prema italijanskim izvorima, poinili prve komije i iptari iz susednih sela.Nasred
ulice u Pritini ispaljeni su hici na dr Nikolu Radojevia, hirurga, a u bolnici u koju je preneto,
njegovo telo zverski je iskasapljeno. iptarske vlasti iz Pritine saoptile suda je to delo srpskih
komunista.

Glavni ciljevi Lige

Nakon ulaska nemakih trupa na Kosovo i Metohiju, pod njihovim patronatom osnovana je u
Prizrenu od 16. do 19. septembra 1943, Druga prizrenska liga, na ijem je elu stajao Centralni
komitet. Druga prizrenska liga postavila je za svoj osnovni cilj odbranu svih teritorija na kojima
ive iptari

51

Teror nad srpskim i crnogorskim stanovnitvom dostigao je kulminaciju 1943, posle kapitulacije
Italije. Pe je ponovo bila na meti; od sredine septembra tu je otpoelo sistematsko istrebljenje
Srba i Crnogoraca. Pre no to su u ovaj grad uli Nemci, na ulicama su leali izmrcvareni leevi.
Naveemo jedan primer: svog unakaenog sina Vukadina Mikelia majka je prepoznala po
cipelama. U izvetaju Oblasnog komiteta KPJ za Kosovo i Metohiju, od 3. septembra 1943,
navodi se: Okupatorske snage sistematski nastavljaju nad srpskim ivljem teror, pljaku,
interniranje i ubijanje, uz pomo iptarskevojske, vulnetara i milicije. A u pismu sekretara
Okrunog komiteta KPJ za Metohiju od 15. oktobra 1943. stoji: U Pei se pogorava situacija.
Zbog nestanka jednog Nemca i 14 Rusa streljan je 51 Srbin od strane Nemaca. Pre etiri dana, u
selu Brestoviku, streljano je nou 25 ljudi; 19 ih je ubijeno i 6 ranjeno od strane iptara
(petokolonaa). U gradu se skoro svake noi deavaju ubistva i pljake nad Srbima.
Bogata dokumentacija o genocidu na Kosovu, sa spiskovima imena ubijenih, popaljenih crkava
i opljakane manastirske imovine pohranjena je u arhivi Sv. Sinoda Srpske pravoslavne crkve u
Beogradu. U kraim izvodima objavljena je u knjizi episkopa g.Atanasija Jevtia: Od Kosova do
Jadovna.
Kao i u ND Hrvatskoj, i ovde su svi Srbi proglaeni najpre etnicima, a potom komunistima, to
je iptarskoj vlasti posluilo kao pokrie, a omoguilo je i angaovanje okupacionih snaga u
sprovoenju genocidne politike. Nema nikakve sumnje da su okupacione vlasti i ovde
preduzimale kaznene pohode i kolektivni teror. No, budui da je ustaniki pokret bio slab, to je
zajednika ocena Italijana i Nemaca, a to potvruju i izvetaji KPJ, povodi za takve akcije bili
su retki. Nih je zahtevala lokalna vlast na Kosovu, kako bi olakala ostvarenje svoga cilja totalno istrebljenje slovenskog ivlja na tom podruju.
HITLEROV TELEGRAM
Hitler je 5. marta 1944. uputio telegram Specijalnoj misiji za Jugoistok u Tirani, i u Beogradu, sa
nalogom da se na Kosovu, pored ve formiranog andarmerijskog puka,formira dobrovoljaka
SS divizija. Albanska vlada e, dodaje se u telegramu, kroz ovu mogunost moi da ostvari
svoje ve poznate politike ciljeve. iptari su i do tada bili ukljueni u oruane SS formacije,
sainjavali su deo 13 SS divizije koja je poinila neopisive zloine nad Srbima u Bosni i

52
Hercegovini. Nemaka misija u Tirani izvestila jeBerlin 3. aprila 1944, da je Liga naelu sa
Daferom Devom i potpredsednikom Musom ehuom spremna da uloi sve snage i sredstva u
borbi protiv Srbije i Crne Gore, pri emu je bezuslovno potrebna nemaka pomo.
U izvetaju Pokrajinskog komiteta KPJ za Kosovo i Metohiju od 12. januara 1944. O situaciji u
ovoj oblasti, upuenom Centralnom komitetu, istaknuto je da bi ovde najvaniji zadatak bio
stvaranje solidnih vojnih jedinica Kosmeta... ali situacija, koja je kod nas iz dana u dan sve
gora, to nam ne omoguava. Nemamo nijedne baze. A u izvetaju od 31. januara 1944, takoe
upuenom Centralnom komitetu, stoji: iptarske mase faistike okupatore, a naroito Nemce,
smatraju oslobodiocima i najveim prijateljima, jer su im dali: pravo kola na maternjem jeziku i
administraciju, vratili im oduzetu zemlju, dali im zastavu i pravo noenja oruja, pljaku,
iseljavanje i ubijanjesvih onih koji nisu iptari.
Danas iptarske mase uviaju, ali i ale to e Nemaka izgubiti rat. Nih hvata veliki strah od
osvete za nedjela razbojnikih bandi, a ponekad i itavog naroda pojedinih krajeva. Gestapo,
uviajui takvo raspoloenje iptarskih masa, iznalazi razne naine da ih zavara i na taj nain
koristi... Za iptare na ovom dijelu Kosmeta glavni je i jedini neprijatelj Srbin.
Nakon ulaska nemakih trupa na Kosovo i Metohiju, pod njihovim patronatom osnovana je u
Prizrenu od 16. do 19. septembra 1943, Druga prizrenska liga, na ijem je elu stajao Centralni
komitet. Nije na odmet podsetiti da je Prva prizrenska liga, formirana1878, bila pod patronatom
Austrougarske, kako bi se otpor Albanije okrenuo protiv Srbije i Crne Gore. Druga prizrenska
liga postavila je za svoj osnovni cilj odbranu svih teritorija na kojima ive iptari, a u tu svrhu
bila je predviena vojna obaveza svih iptara do 60 godina starosti. Liga je u stvari predstavljala
koaliciju svih nacionalistikih organizacija, a njihova delatnost podudarala se sa planovima
Nemake.

ivim ljudima kopali su oi

Sinan Hasani navodi da su, pored SS divizije Skenderbeg, u ijim je redovima bilo 11 hiljada
iptara, teror nad Srbima sprovodili i balisti, njih oko pet hiljada

53

Po utvrenom planu usledile su akcije. SS divizija Skenderbeg je formirana i svoj prvi uspeh
zabeleila je u hapenju i lovu na Jevreje, koji su pod italijanskom okupacijom ipak mogli
nekako da preive. A zatim je usledila hajka na Srbe u Pritini i okolini, Pei kao i drugim
mestima. 28. avgusta 1944. divizija je poklala 428 srpske dece i staraca koji su se zadesili po
kuama u selu Velika, nedaleko od akora. I dok su se Nemci povlaili, iptarske jedinice
sprovodile su sve vei teror uz nezamisliv sadizam; kopali su oi ivim ljudima, odsecali delove
tela i slino.
Spontano se namee pitanje ta je nagnalo iptarske mase da, u trenucima oite propasti sistema
na koji su se oslanjali, ogreznu tako duboko u zloinima. Sekretar Sreskog komiteta za Gnjilane
naveo je u svom izvetaju Oblasnom komitetu za Kosovo,31. marta 1944, jedan interesantan
podatak u izvetaju: ujem da je u Gnjilanu odrano savetovanje vienih iptara gde se
govorilo o poloaju Srba u gradu i srezu.Izgleda da postoje dve struje: jedni kau da su preterali
sa terorom nad Srbima, kao i da se kaju; drugi pak kau: istina je da smo terorisali Srbe i to
toliko da nemamo gde i da se ne moemo vie da opravdamo, zato moramo do kraja, pa ta mu
drago.
Mnogi psihoanalitiari, koji su prouavali mentalno stanje kriminalnih tipova, dolazili su do
saznanja da ponovljeni zloini proizlaze iz nemoi razreavanja sopstvenih unutranjih sukoba;
samo, u ovom sluaju ne radi se o pojedincima nego o masama. Sinan Hasani navodi da su pored
SS divizije Skenderbeg koja je brojala 11 hiljadaiptara, teror nad Srbima sprovodili i balisti,
njih oko pet hiljada. Sa gotovo istom merom sadizma odnosili su se i prema onim malobrojnim
iptarima koji su se prikljuili partizanskom ili etnikom pokretu (bilo je i takvih), ili onima
koji su u svojim kuama pruili utoite nekom preostalom Srbinu. U nekim srezovima, kao na
primer nerodimskom u kome je ivelo meovito stanovnitvo, bio je zabranjen kontakt izmeu
iptara i Srba.
SPASAVALI SU IH SRBI
Neki su se nadali dae ih spasiti Engleska jer ona je velika drava, te nam nee uiniti zla.
Meutim, nikakva spoljna intervencija nije bila potrebna za spasavanje iptara; spasao ih je

54
ostatak naroda nad kojim su izvrili genocid, onaj isti narod protiv koga su otvorili novi krug
genocida, srpski narod.
Dva partizana iptara amil Brovina-Bujku i M. Tahiri uputili su 7. aprila 1944. Pismo
Oblasnom komitetu KP za Metohiju u kojem stoji: Iako je narod tu i tamo poeo da shvata
poraz Nemake, jo uvek nije sklon da shvati nau stvar: prvo, iz straha od Slovena i drugo, iz
straha od terora. Ovaj zaostali narod postaje posluan svakoj sili ije maine prolaze drumovima.
tavie, ovde strepe jedan od drugoga. Nema dvojice komija koji dobro govore i misle jedan o
drugome.
Navodei dalje da ih nisu primili u kuu ni najblii prijatelji, i da im nije mogue bilo ta uiniti,
zakljuuju: prema tome, ne ostaje nam nita drugo do da se krijemo. Nas udi sadraj vaih
pisama. Kao da ne poznajete uopte zaostalost ovog naroda. Vi piete kao da se mi nalazimo
meu seljacima Toskanije, ili onih krajeva Jugoslavije gde je pokret prihvaen od strane naroda.
I sada kada shvata poraz faizma, narod izmilja legende oko Turske, koja e se zainteresovati za
nas.
Strah je zahvatio iptarske mase. O tome Ismet airi-Stopi izvetava Pokrajinskikomitet za
Kosmet: Nae mase...ekaju kao zbunjene da se neto dogodi, neke sa strepnjom od osvete Srba
i Crnogoraca, jer znaju ta su poinili nad njima... Mi smo mnogo puta diskutovali o naem
narodu i doli do zakljuka da on nee prie, ve dela,da se pokorava iskljuivo sili. I sekretar
Sreskog komiteta KPJ za Uroevac, Tankosava Simi, dola je do slinog zakljuka pa, u svom
izvetaju od 28. septembra 1944. Oblasnom komitetu za Kosmet, navodi: Neopisiv je strah
iptarskih masa od sutranjice. Dok se onaj deo iptarskih krvnika sada kaje to ranije nisu
zavrili sa pokoljem svih Srba, da sada ne bi imali glavobolje, dotle se dosta veliki deo onih
pasivnih iptara kaje zato je dopustio da ti izrodi uine takve zloine, da se odgovornost sa
njih proiruje na sve iptare... No mali deo veruje dae ih iz itavogovog haosa spasiti Turska
svojim posredovanjem kod saveznika.

Masovno beanje u Srbiju

Komesarijat za izbeglice u Beogradu registrovao je do aprila 1942. neto vie od 70.000
izbeglica sa Kosova i Metohije. Taj broj je, meutim, daleko vei. Komesarijat je registrovao
nezbrinute izbeglice, a ne i one koji su se sami snali kod roaka

55

Drugi metod sprovoenja genocidne politike bilo je prinudno iseljavanje srpskog i crnogorskog
ivlja. Iseljavanje je imalo dvostruku pozadinu. S jedne strane bilo je posledica kolonizacije
Albanije od strane Italije, a sa druge politika kvislinke vlade da se obezbedi etnikiisto
Kosovo.
Musolinijev plan ekonomske reforme Albanije otpoeo je 1940, kolonizacijom priobalnog pojasa
Albanije i potiskivanjem domorodakog stanovnitva ka severu. Na desetine hiljada italijanskih
tehniara, farmera, uitelja itd. preseljeno je sa porodicama u Albaniju. O tome postoje precizni
podaci. Iza italijanskih trupa, koje su izvrile invaziju Kosova i Metohije, krenula je bez plana i
evidencije reka albanske sirotinje, ali i pripadnika srednjih slojeva.
Krajem 1941. otpoela je organizovana kolonizacija Kosova i Metohije i Makedonije. Nakon
pada Musolinija Italijani su vraeni u Italiju, ali su graani Albanije ostali na Kosovu i Metohiji i
u Makedoniji. Taan broj kolonista do danas nije utvren, budui da na Kosovu i Metohiji nije
voena uredna evidencija, a osim toga legalne arhive su namerno spaljene, kako se ne bi mogao
utvrditi identitet doljaka. Sudei po italijanskim dokumentima, u kojima se to pitanje samo
uzgred pominje, pouzdano se moe tvrditi da se taj broj kree izmeu 150 i 200 hiljada u prve
dve godine rata.
Pravi termin za iseljavanje Srba i Crnogoraca sa Kosova je proterivanje, a ono je otpoelo aprila
1941. Na udaru su se nali najpre oni koji su stekli domicil na Kosovu posle 1918. godine. U
naoj literaturi uvreena je pojmovna i terminoloka konfuzija u pogledu rei doljak. U jednoj
ustavnoj, parlamentarnoj zemlji, u kojoj je bila zagarantovana sloboda kretanja, ne moe se
govoriti o doljacima ma gde se oni nali,osim ako su u pitanju stranci. Ovo naroito vai za
Kosovo, odakle su Srbi progonjeni unazad tri veka. Oni se mogu tretirati samo kao povratnici, a
ne kao doljaci.

56

Komesarijat za izbeglice u Beogradu registrovao je do aprila 1942. neto vie od 70 hiljada

izbeglica sa Kosova i Metohije. Taj broj je, meutim, daleko vei. Komesarijat je registrovao
nezbrinute izbeglice, a ne i one koji su se sami snali preko roaka i prijatelja. Osim toga, na
hiljade proteranih Srba i Crnogoraca krenulo je ka Crnoj Gori.
Italijanske vlasti pokuale su da spree iseljavanje, strahujui od otpora stanovnitva, ali i zbog
ekonomskih razloga, kako bi se omoguila normalna proizvodnja agrarnih proizvoda. Meutim,
u tome su samo delimino uspevali. Nakon kapitulacije Italije, prednovim naletom terora, Srbi i
Crnogorci pokuali su da bekstvom u Srbiju spasu ivote.Poslednji organizovani transport
krenuo je iz Uroevca 5. i 6. avgusta 1944, sa oko 75 porodica iz tog grada i okoline.
Postojala je neskrivena namera da se istrebi srpski narod. Sait Bakali-Jakupi to je izvanredno
opisao. iptari, kae on, nee nikakvu saradnju sa Slovenima, niti hoe da ih vide ovde. Kada
uju da se njima dogodi neko zlo - bili oni etnici ili partizani - mnogo se raduju. Nihov je cilj
da se Vlah oteuje, a da Turin ostane slobodan na ovoj zemlji. Koliko imaju due i samilosti,
oni bi istrebili sve Slovene koji se nalaze na Kosovu i Dukainu, ne ostavljajui ni jednog
jedinog za zakletvu... Iz razgovora koje sam imao sada ili ranije, shvatio sam da ovako misle
skoro svi.

edo Baovi:
SMAIL-AGA ENGI - MIT I STVARNOST
BILJEKA O AUTORU
edo Baovi roen je 1952.godine na Cetinju. Osnovnu kolu i gimnaziju uio je u Vrbasu,
Kraljevu i Nikiu. Zavrio Pravni fakultet u Podgorici 1976. godine. Objavio je dvadesetak
knjiga razliitog anra (poezija, proza, aforizmi, monodrama. Nagraivan za kratku priu.
Dobitnik knjievne nagrade ZALOGA (2002). ivi i radi u Nikiu.
SMAIL-AGA ENGI - MIT I STVARNOST
engii su izmeu prvijeg plemia ili odzakovia zakona turskog u Hercegovini i u Bosni. Po
naijem narodnijem pjesmama, od njih je bilo alaj-bega i paa. Pjeva se da su imali dvore na
Zagorju, ali je Smail-aga sjedio u Gacku u selu Lipniku, gdje mu i sada sjede sinovi. Za ovoga
Smail agu mislilo se i govorilo da je izmeu prvijeg junaka u Turskom carstvu. (Vuk Karadzi,
1845.)
Jedna uvena porodica
engii su u prolosti igrali veliku ulogu u ivotu Hercegovine. Porijeklom su iz Male Azije,
odakle su se jo u 16. vijeku doselili u Zagorje, iz koga su se raseljavali u Fou, Ustikolinu,

57
Viegrad, a 1800. godine i u Gacko, gdje je Henefri-beg engi, u selu Sreviima, podigao prvu
kulu engia u tom kraju. Iz ove porodice bilo je mnogo visokih turskih dostojanstvenika, od
kojih njih 11 sa titulom pae.
Najuveniji predstavnik ove porodice u 19. vijeku bio je Ismail ili Smail-aga engi, sin
Ibrahimov, glavna linost besmrtnog epa Ivana Maurania Smrt Smail-age engia i veeg
broja epskih narodnih pjesama. Roen je u selu Jelacima, nedaleko od Kalinovika oko 1780.
godine. Rano je ostao bez oca zbog ega je imao tegobno djetinjstvo. U mladosti je preao u
Sarajevo. Ve 1801. godine spominje se kao zaim Presjenice kraj Sarajeva. Kao vjet i hrabar
vojnik istakao se u borbama protiv srpskih ustanika 1809-1813. Gataki muselim postao je 1812.
godine, a sjedite mu je bilo u Cernici. Poto se oenio iz porodice Hasanbegovia iz Avtovca,
skuio se i kupio itluk u selu Lipniku. Bio je tedljiv i djeci iz tri braka ostavio je veliko
bogatstvo. Poslije 1820. godine postao je i muselim drobnjaki i zakupac haraa. S Ali-paom
Rizvanbegoviem iao je u Carigrad krajem 1832, gdje je od sultana, za zasluge u borbi protiv
bosanskih ajana, begova i kapetana, dobio titulu pae i carskog kapidzi-bae (nadkomornika) ili
rikjabi hamajuna. Ta se ast sastojala u ovome: kad bi car jahao, onda bi rikjabi hamajun iao
pored njega pjeice i drao uzengije.
Godine 1833 . umirio je pobunjeni Kolain, ali nije narodu zla inio.
Najvie slave je zadobio 1836. godine u borbi sa Crnogorcima na Grahovu - u elinskom
potoku, kada je uz nekoliko desetina drugih poginulo i devet Petrovia, meu kojima i Njegoev
brat Joko i sinovac Stevo. Ovom pobjedom je Smail-aga, pored Ali-pae, postao najistaknutija
linost u Hercegovini. Zbog toga su mu pridjeli i nadimak Gazi (nepobjedivi), a ujedno ga
proglasili i za osvetnika Mahmut-pae Buatlije. Kau da je tada dao da mu se na sablji ureu ovi
stihovi:
Svijetla sablja age engijia
sasijee sedam Petrovia,
na Grahovu polju irokome,
na sramotu knjazu branskome.
(Od devet Petrovia, poginulih na Grahovu, prialo se da je sam Smail-aga posjekao njih
sedam, a Mujo Tanovi iz Nevesinja dvojicu).
Kako je mnogo volio gusle, Smail-aga je, vele, esto pjevuio pjesmu:
Silnog pau Buatliju
osvetio niko nije,
do li mene seratlije.
Ja ispunih carsku volju:
na Grahovu bojnom polju
ubih devet Petrovia
sokolova i plemia.
Od bitke na Grahovu 1836. godine prie o Smail-aginom gaziluku dopirale su do najudaljenijih
krajeva Turskog carstva. Kao vjerni padiahov podanik, Smail-aga je sa svojim Hercegovcima
uestvovao u guenju pobune u Egiptu protiv uvenog namjesnika Mehmed Alije, tokom 1838.
godine, pronosei tako irom Carevine slavu imena svoje porodice. Ratni vihori su ga sprjeavali
da u Drobnjak ne doe sve do 1840. i prikupi utanaeni hara. U noi 23. septembra 1840.
godine ubijen je na Mljetiku, u udruenom napadu Moraana i Drobnjaka, koje su predvodili
vojvoda Mina Radovi i Novica Cerovi.

58

ii o osveti
Hrvatski istoriar Ferdo ii je zapisao: Kako je bila meu svim muslimanima hercegovakim
velika graja, ne preostade Ali-pai drugo, ve kupiti vojsku, da osveti smrt svoga druga. Na elo
te vojske stave se pored Ali-paina sina Hafiz-pae oba sina Smail-agina Muhamed-beg i
Dedaga, a njima se jo pridrue Selmanovi iz Pljevalja (Taslidze), beg Redzepai iz Nevesinja,
Hasan-beg Resulbegovi iz Trebinja, Mustaj-beg Muovi iz Nikia i drugi. Sva se ova vojska
skupila na Bari Dajevia, te onda udari na Drobnjake. Dne 25. januara 1841. (po nekim
dokumentima u prvoj polovini novembra 1840.), dolo je do boja, u kojem bjehu Drobnjaci i
Moraani ametom potueni; Novica Cerovi jedva se nekako spasao, te je od sada ostao na
Cetinju. Vrativi se hercegovaki muslimani kui s neto stotinu i dvadeset glava drobnjakih i
crnogorskih, okitie njima jo svjei grob Gazi Smail-age engia.
Jo tada je bilo onih koji su govorili da su Drobnjaci (pa i Novica), na rije i tvrdu vjeru,
domamili svog agu, koji ih je ljebom ranio, i na prevaru ubili na svom vaganu.
Mnogo godina kasnije, Safet-beg Baagi, Smail-agin praunuk, prozvao je organizatore ubistva u
stihovima:
Zar na vjeri biju se junaci (...)
Zar nevjera junatvo se zove?
Sakrijte se pred svijetlim licem
vitezova zemlje Hercegove!
(Ta se Baagieva pjesma za prve Jugoslavije nije smjela tampati iz nacionalnih razloga).
Pojedini pisci prikazuju Smail-agu u lijepom svijetlu i sa mnogim pozitivnim crtama. Ferdo ii
kae za njega da je bio veoma pravedan i ovekoljubiv gospodar, zatiujui na svakom koraku
svoju raju tako da je bilo dosta rei: ja sam iz Smail-agina kadiluka, pa da te niko nije smio
dirnuti. Slino kae i Svetozar Tomi, koji sve zlo pripisuje njegovom sinu Rustemu, koji je ocu
kvario odnose sa rajom.
Po opisu Radosava Kojia, sina Petra Kojia, koji je dobro poznavao Smail-agu, Smail-aga je bio
srednjeg rasta, dobro razvijen, krut i snaan. Imao je lice okruglasto, iarano od krasta (velikih
boginja). Oi su mu bile zelene i male, ali ive. Glas mu je bio dubok i zapovjedniki. Bradu je
iao okruglo, kao i svi stariji muslimani. Od oruja je uvijek nosio dvije male puke za pojasom
i krivu sablju.
enio se tri puta i imao je sedam sinova: Rustem-bega (od prve ene), Sulejman-bega (od druge
ene) i Dedagu, Kadri-bega, Muhamed-bega (poginuo u Dugi 1861), Sejdi-bega i Hajdar-bega
(od tree ene). Od svih su najvie bili oglaeni: Rustem-beg (po zlu i bekrijanju) i Dedaga,
poznat i kao Dervi-paa (po vjetoj upravi i relativno popustljivom odnosu prema raji).
Smail-aga je stolovao u Lipniku kod Gacka. Njegova uvena kula bila je ozidana od kamena i
pokrivena takoe kamenim ploama. Donji dio, izba, bio je sav u obliku svoda, a na gornjim
bojevima bile su sobe. Oko osnovne kule bile su sagraene jo etiri zgrade, i to: haremluk (za
ene), musafirhana (za goste), jedna kua za pandure i jedna za zatvor. Sve je to bilo opasano
kamenim zidom, visine etiri metra, a na njemu su bila dvoja vrata; velika dvokrilna kapija, koja
je gledala u polje i mala kapija za ene. Unutar zida nalazila se i dzamija sa drvenim munarom.
Kasnije su Austrijanci kamen kojim je kula bila zidana odnijeli u Avtovac i upotrijebili za

59
gradnju kasarne.
engia sablja ne sijee muki
Od odlaska Sulejman-pae Skopljaka, pa do 1812. godine, Drobnjak je bio u miru, niti je koga
priznavao, niti je kome to plaao: drao se sa Moraanima i sam sobom upravljao. Za to virjeme
se okrijepio, stada umnoio, i na ranije pohare koliko-toliko zaboravio. No, ni dobro nije vazda
dobro: travniki vezir prizva k sebi pau Miljevinu, iz Zagorja, i ree:
- Kome si ostavio Drobnjak? Zar ne zna da se Vlah osilio - njihove ete haraju po Tari i
Kraljevoj Gori, a stada im slobodno pasu po carevoj zemlji! Smiri Drobnjak i pokupi hara, da
ga ne kupi paa Selmanovi iz Taslidze!
I vojska pae Miljevine udari na Drobnjak. Predvodili su je Turci seratlije - u pasu su im bile
srmene kubure, o ramenu izvezene eane, a u ruci otre sablje dimiskije. Junatvom su se
oglasili i junatvom zanosili. A ispred svih, na vrancu, jahao je najvei hercegovaki gazija Smail-aga engi iz Lipnika.
- Smail-aga, koliko e posjei kaura? - zapita ga paa Miljevina.
- Nijednog, estiti pao, koji mi poljubi ruku, a sto i jednog koji je odgurne! engia sablja ne
sijee muki, no balak na balak, i brid na brid!
Istorija kazuje da je Smail-aga ba takav i bio: nemilosrdan prema protivnicima, a milostiv
prema pobijeenima.
Graa
U radu na ovom rukopisu koriena je bogata i raznovrsna graa, od narodnih zapamenja,
kazivanja pojedinaca i beletristike, do nauno zasnovanih radova:
Obrena Blagojevia, Grigorija Boovia, Obrada Vinjia, Bora Vujaia, Marka Vujaia,
vojvode Anta Dakovia, ivka A. urkovia, Adila Zulfikarpaia, Iva ania, Milovana
Luia, ljetopisca P. okorila, J. Pamuine i S. Skenderove, Jevta M. Milovia, Radosava
Medenice, Nikole Prvog Petrovia-Njegoa, Mirka S. Radoiia, Svetozara Tomia, Danila
Tunguz-Perovia, Kosta Hermana, Stojana Cerovia, Saita . abotia, Anice auli i Novice
aulia.
Prepao se Mutapa
Jednom prilikom okupe se kod Smail-age srpski kneevi i turski muktari. Smail aga je bio
raspoloen i priao o bojevima i megdanima. Tanovi ga zapita:
"Jesi li se ikad, estiti aga prepao koga od Vlaha?"
A on odgovori:
"Jesam turske mi vjere, jednom od Mutapa (srpski vojvoda Lazar Mutap). Naa vojska bijae
prela Drinu i ulogorila na jednoj bari u Mavi. Vojsak se raskomotila i serbez poiva. Ja, poto
dobro ruah, legoh pod ator da zaspim. Probudi me nekakva vika i graja. Skoih i ugrabih
oruje, jer uh e neko zavika: - Vlasi! istim pred ator, kad tri bijesna Vlaha na tri silna konja,
isukali sablje i sve to im se na putu trevi - pregaze ili posijeku. Neko ree: - Ovo je Mutap na
doratu! Turske mi vjere, prepadoh se, jer ga pravac voae prema mom atoru. Malo se izmakoh
i sreom skrenuh u bandu, a oni zdravo i veselo protjerae kroz ordiju. Da mi bi konj pri ruci, ah
mu stati na put, a pjeke, dina mi, ne smjedoh",

60
zavri Smail-aga.
Od nemila do nedraga
Negdje oko 1830. godine, jedno srpsko mome iz Povri nevesinjske. iz siromane kue, najmi
se u bogata muslimana Hamze Muovia iz kule Fazlagia u Gacku. Sluio ga je tri godine. Niti
se Hamza sjetio da mu plati niti se siromah usudio da mu trai. Jedan Hamzin komija i roak,
takoe bogat domain, nagovori ovoga da zatraio od Hamze da mu isplati najam i da pree kod
njega. Obea mu da e ga vie i redovnije isplaivati.
Nevesinjac jedne veeri zatrai od Hamze zaraeni najam da mu isplati pa da ide kui.
"Nemoj me, ojee, ostavljati jo zimus, jer si mi potreban, pa u ti o proleu sve ispaltiti i onda
ajde".
Ovaj to odbije i zatrai isplatu. Hamza silan i obijesan, potegne ibuk i zbrekne se na njega:
"Sikter, krmak ti vlaku majku gonio, ne dam ti ita"!
Siromah Nevesinjac se prepade, pobjee kod komije Hamzina koji ga je nagovorio na ovo i sve
mu ispria kako je bilo. Ovaj ga posavjetova da sjutra ide u Lipovik kod Smail-age i da mu se
poali na Hamzin postupak. "Smail-aga mrzi Hamzu kao krmka, on e ti to napaltiti i vrati se da
ostane zimus kod mene".
Kad Nevesinjac doe kod Smail-age i poali mu se na Hamzu, Smail-aga ree: "Krmak je
Hamza, znam ja njega dobro, nego ostani ti zimus kod mene, dobro u te platiti i od onog krmka
naplatiu ti sve", nato ovaj pristade. Ostade kod Smail-age pune tri godine. Nit se godio niti mu
je Smail-aga to plaao, a takoe i u Hamze to naplaivao.
Jednog jesenjeg dana, dou tri graanina (tako su zvali nikike Turke) i donesu "knjigu"
engiu od Muovia. Zanoe u kulu engia i u razgovoru sa Nevesinjcem doznadu njegovu
sudbinu, kod engia i Muovia. Nikiani mu predloe da poe s njima u Niki da e ga
primiti jedan dobar ovjek i domain zvani Jusa Ferizovi, najbogatiji graanin stokom, koji rani
po pet stotina ovaca, a skoro je traio da najmi dobra obana. Plaae ga dobro i poteno, a ne
kao krmci gataki. Nevesinjac odmah pristane i im svane ode s graanima u Niki. Jusa ga
rado primi i pogleda da mu uva ovce.
Kod Juse je stajao dvije godine, i pokae se kao dobar oban, taan, vjeran i posluan. Kao
takvog Jusa ga zavoli i drao ga je kao lana svoje familije.
Tih godina graani i Pjeivci imali su meusobni mir i osnovali su zajedniki pazar u mjestu
Podkraj u dnu Slivlja.
Turci su donosili ito, razne namirnice kao kavu, eer robu i drugo, a Pjeivci stoku i voe.
Jusa je iljao po Nevesinjcu svoju robu na zakazani pazar, jer je u njega bio stekao potpuno
povjerenje. On se na pazaru upozna sa nekim Pjeivcima, kae da je "Srbin" iz Nevesinja i
jednoga dana nekolicini ispriao svoju sudbinu i poptucanje od nemila do nedraga.
Jedan stari Pjeivac, kad ga saslua, ree mu:
"Ajde jadove da te oenim. Ima kod nas jedna evojka, te divna i od dobroga, nema nikoga, ima
dvadeset koza, krmau i magaricu, kolibu e stanuje, jedan te dobar savardak, moe u svoje
unjeti sto bremena via i ubrati svake godine po sto pedeset bremena zanoveti. Da se okui da
ivi kao ovjek u slobodi, da se ne potuca po tuije kua i da ne muze krave bulama".
Nevesinjac u Pjeivcima
Nevesinjac na ovo omea. Narednog pazara doe i evojka, vide se i begeniu. Novac, konja i

61
sve drugo to je pazario, poalje po graanima Jusi a Pjeivci pjevajui i puketajui, odvedu
Nevesinjca i oene.
Hercegovac se meu Pjeivcima ostani i pokae kao poten domain i komija.
Druge godine zakupi sve u Pjeivcima, naljeze godina nerodna, sunce i jara sve spri da ni zelene
smokve nije bilo. Jedne noi, poetkom avgusta, okupe se nekoliko komija kod Nevesinjca na
razgovor. On im je priao o bogatstvu gatakih "Srba" i Turaka, koliko im raa ita , koliko
imaju stoke, konja, volova i druge nafake. Komije su ga paljivo sluale. Na to e jedan stari
Pjeivac rei:
"Bi li ti Ercegove, bastalo povesti nekoliko vrijednih momaka do u to Gacko ne bi li u te
njihove planine zakuili od toga Muovia, ili koga drugog Turina, ja krdo goveda, ja krdo
brava, ne bi li se na ovo zlo to pomogli, jer se ivo ne ostaje a bogu fala poznaje te njihove
planine kuda si uvao stoku".
"Ja poznajem svaki klanac, svaki bogaz i prolaz u planini Bjelasici, kuda stoka iz kule Fazlagia,
Muovia i drugih turska ide , samo kad bi bilo vrijedne druine".
"Imamo vrijednije samo ako e ti pred nama, da nam kalauzi".
Nevesinjac rado pristade da ih povede i odmah se organizuje desetak momaka. Rano ujutro krene
eta na elu sa Ercegovcom ispod Budoa i pokraj polja nikikog, preu u Zlu Goru, a odatle
preko Njegoa i Somine drugi dan stignu u Bjelasicu gdje zadane. Preko dana 50 buljuka stoke iz
Kule Fazlagia izjavi na Bjelasicu na pau, kao i stoka Hamze Muovia. U tim godinama
krstarile su crnogorske ete kroz Hercegovinu i gonile plijen, pa su stoku uvali veinom odrasli
ljudi pod orujem, a hranili su i dobre ovarske pse koji su im mnogo pomagali i od vuka i od
hajduka.
Bjelasicom se razleu zvona i aktari, obani se dozivaju, pucaju i pjevaju, a jadni Pjeivci s
Nevesinjcem sve to sluaju i gledaju ali nikako nijesu smjeli urizikati da udare obanima. Drugi
dan isto se ponovi, ne ukaza im se prilika ni da jedan brac skue da izjedu, jer im je nestalo
hrane, a o plijenu ni govora nema.
Pred samu vee drugog dana, jedan iz druine predloi da se spute u Polje im smrkne i da idu
na kolibu Muovia u prvi mrak kad nema nikoga u kolibi nebili to zgrabili da pojedu poto ih
Nevesinjac umije dovesti do kolibe.
Bilo je doba vridbe u Gacku. Tor Muovia od kolibe bio je udaljen i Ercegovac je znao da je
prvi sat mraka najpogodniji za krau jer su sva eljad i odrasli zapoljeni oko stoke i guvna. im
se mrak povue, spute se u Polje i pravo na Hamzinu kolibu. Tu ih poslui srea. Nau kolibu
samu a jo puna mrsa i svake navake. Brzo uzmu pola mjeine sira, a tako skorupa i nekoliko
hljeba za puta, a u tom trenu zaplae malo dijete koje prije nijesu primjetili a koje je ostalo
spavajui kad mu je majka otila na strugu. Otkrije ga i vide etia od tri godine, koji je drhtao
od straha od neoznatih ljudi. Jedan iz ete htjede odmah da ga zakolje, ali Nevesinjac ne dade.
"Ja sam u ovoj kui jeo so ljeb tri godine i preko mene iva ne dam da se ovaj ti kolje".
No drugi predloie da ga ugrabe i nose pravo u Pjeivce pa da ga daju na otkup. Tako i uine.
Zamotaju mu usta nekom maramom i klizu preko polja, pored Saria greda, sela Prina, i dovate
se tvrde ajduke Somine. Drugi dan stignu u Pjeivce i donesu malog Deda (tako mu je bilo
ime). Odamh napiu pismo - preko Muovia u Nikiu na engia u Gacko da se dijete - unue
Hamze Muovia - nalazi u Pjeivcima, da ga je ugrabio i odnio taj i taj "Srbin", rodom
Nevesinjac za dug od najma, to mu Hamza nije platio, i da e ga dati na otkup.
Kad se eljad Muovia iskupe na veeru, od toga i s guvna-bula, majka malog Deda - poto se
smiri, podigne guber da malom da da jede, ali ga ne nae. Skoe sva eljad da ga trae i kod tora
i oko guvna i oko kolibe, mislei da je dijete nekuda odbavrljalo, ali ga nigdje ne nau. Podignu

62
itavo selo i svu tu no i sjutradan sve preberu: kolibe, kue, tale, teleare, kokoare, uvalice,
potoke, ali od djeteta ni traga ni glasa. Najposlije stari stanu razgovarati jadnu majku da su sami
melaii (aneli) sali s neba i odnijeli ga kao pravu duu i predali proroku; da je ona sretna
majka, jer joj se dijete nalazi meu hurijama u denetu. Trei dan stigne pismo engiu da se
dijete nalazi u Pjeivcima. engi odmah pozove Muovia i na nj ini skrlet to nije plaao
najamnika, a Pjeivcima odgovori da e se dijete otkupiti pa treba da odgovore ta i koliko trae
z nj.
Odgovor na pismo
Muovi je bogat, pa neka krmak plaa samo da se jetim ne puti da ga Vlasi ne zakolju, a jo
vie ne pokaure.
Kad Pjeivci dobiju pismo od engia i vide da su Turci voljni dati za maloga koliko hoe i ta
hoe, sastane se eta koja je imala pravo na otkup. S njima bijae i nekoliko starih Pjeivaca.
Stanu se dogovarati ta i koliko da se trai otkupa. Neko predloi pare, neko stoku, a neki ito
kao najpotrebnije. No jedan stari ree:
Nemote, ljudi, to traiti, jer e rei gataki Turci da gladni Crnogorci trae samo da iju. No,
zna li ti, Ercegove, kad si bio tri godine kod engia, e su sve bolji i glavniji Turci iz Gacka
dolazili - koji od njih po imenu imaju dobrih zaloga oruja i odijela, pa ako zna da se to trai.
Znam, strikane, bogami, sve Turke po imenu i ta koji ima na glasu od zaloga. Ima Smail-aga
engi zlatnu saltu koju mu je lino sultan darovao kad se Smail-aga vratio iz Misira kad su
vojevali na Mehmed Alia, e se sa svojim Ercegovcima junaki pokazao. Ima u Beir-age
Asanbegovia, ure Smail-agina, dzeverdan u sedefu da ga takvoga nema Vlah ni Turin u
Ercegovini. Ima u Ibraim-age Zvizdia s Krsca urak vidrom postaljen kojega mu je poklonio
vezir kad je neke godine iao sa Smail-agom u Travnik. Ima u Adem-age Tanovia toke sa
zlatnim jelekom i pozlaenih ploa. Ima u Smail Muljanina-Paia sablja sa srebrnim koricama,a
u balak tri draga kamena. Ima u Avdije Krvavca dvije srebrne ledenice - arajlije. Ima u odze
Saria srebrne ese za vieke. Ima u Karimana ustovia rahte na sedlu sa srebrnim inuvama
koje biju po zemlji kad na konja jae. Ima u Smaja Kutovia u Metoiju andzar kome je balak i
korice sve izvezeno srebrom. Ima u moga nekadanjeg gazde Amze Muovia, svileni saruk kome
su rese okiene srebrnim inuvama.
I jo pokae puno stvari odmanje vrijednosti u pojedinih Turaka. Sve ove zaloge Nevesinjac je
lino gledao na pomenutim Turcima koji su dolazili kod engia, ili sluao ta ljudi o njima na
skupovima prepriavaju, ta ko ima i koliko mu vrijedi. Kad prisutni uju za ove i ovakve
zaloge, svi zagraju:
To i nita no to! Da razoruamo i svuemo one begove turske po Gacku.
Zaloga za roba
Odmah napiu pismo na engia - opet preko Muovia, i upute u Gacko, zakau i dan u koji e
se sresti u Nozdrima, ako su voljni to poloiti.
Kad engiu stigne pismo od Pjeivaca, zadesie ga jadi kao da je izgubio sina ili brata, ali se
nema kud. Odmah pozove sve pomenute Turke da mu obavezno sjutradan dou na kulu.
Sjutra dan svi se pozvani Turci okupe. Smail-aga im proita pismo i potom ree:
Evo viite ta nas snae zbog jednog krmka, poganog Amze Muovia, da mi danas ispatamo i
razdvajamo se od onog to nam je najskuplje i najmilije, im smo se diili i ponosili. Ali, Turci,

63
nema se kud, mora se oni jetim spaavati iz krvnikih ruku, a zato moramo sve ovo dati.
Procijeniemo sve stvari koje se trae, a sve Muovia prodati, pokretno i nepokretno da se ovo
isplati - bar unekoliko, a neka pasji sin seli kud zna. To zavri i ijetko skoi, skide zlatnu saltu i
baci je na divan.
Daj, Beiraga, dzeverdan i vi ostali redom meite oe to se trai.
Beir-aga pui i uti. Namrtio se i mrko gleda.
Daj dzeverdan! - breknu Smail-aga.
Beir-aga se poispravi a dzeverdan dri uz rame, pa ree:
A ne dam, turske mi vjere i gospodara boga, dzeverdana, dok mi je glava na ramenima, pa da bi
sve Muovia sjutra otilo pod vlaki no, ili kad bi se sve pokaurilo.
Oe li ti, Ibrahim-aga, dati urak? - obrati se Smail-aga Ibrahim-agi Zvizdiu.
Ne, dok je glava na ramenima, samo mi ga s mene mrtva moe skinut!
Uto svi prisutni zagraju:
Ne damo! Ne damo, ivi sa sebe oruja ni odijela!
Smail-aga se zabavi o udu. Vidi da su ljudi u pravu, ali zar da on, silni Smail-aga engi, puti
turskoga roba da ga Vlasi kolju ili pokaure, a jo iz njegova rodnog Gacka. Smail-aga jo jednom
pokua da ih nagovori ali Turci, tvrdo rijeeni, ostanu pri svome.
Nastade muni tajac i utanje. I oni Smail-agu, i Smail-aga njih u mislima razumiju, znaju da su
u pravu i oni i oni, ali da se razdvoje od zaloga, to nee nikako.
Otmica djevojke
U tom munom utanju ustade Ibrahim-aga Zvizdi s Krsca i ree:
Ja bih neto predloio da se olako izvuemo iz ove, po sve nas mune neprilike.
Priaj! - ree Smail-aga.
Ti, pao - otpoe mudri Zvizdi - otpii Pjeivcima da e sve traene zaloge doi na Nazdre,
kroz sedam-osam dana, odredi dan, ali odloi malo dalje. Neka Muovi ove sad poloi 100
dukata i mi emo nai vrijedna dva ovjeka, koji e za tih sto dukata u ovom meuvremenu otii
u Pjeivce i ugrabiti njihova roba pa ta bilo: ovjeka, enu, evojku, dijete, pa emo onda
mijenjati roba za roba. Tako emo spasiti i ast i zaloge.
Ta je tvoja zamisao dobra, Ibrahim-aga, ali ko e se od naih Turaka usuditi da ode ak u Crnu
Goru i da dovede roba - ree Smail-aga.
Daj ti sto dukata od Muovia, odmah e se neko nai.
Muovi poloi sto dukata, a Ibrahim-aga ree:
Da traimo Mijajla Goranovia i Krsta Uljarevia, tijem basta i vie neto uiniti i uinie za sto
dukata.
Svi ovo prihvate i odmah poalju za Krsta u Trnovicu, a Mijajlo je i bio skoro vazda uz Smailagu. Dadnu im treega druga, jednoga Arnauta, rodom Skadranina, koji je od krvi pobjegao iz
Skadra u Podgoricu. U Podgorici ubije drugoga i utee u Niki. U Nikiu ubije treega i utee
kod Smail-age u Gacko.
Smail-aga im odmah dade po deset dukata kao predujam, a ostatak da im se isplati kad dovedu
roba.
Ispred zalaska sunca ova trojica krenu od kule engia i osvanu na Klievu, nie grada Nikia.
Tu zadane pokraj samoga puta koji iz Pjeivaca vodi u Niki, u jednoj gustoj lugovini koja je
poput zida okruivala put.
U tome vremenu Niki i Pjeivci ivjeli su u miru, pa su Pjeivci slobodno dolazili u grad

64
Niki. Ba toga dana oko pedeset roba iz Pjeivaca prolo je tijem putem u grad pored njih radi
kupovice - odnosno prodaje raznih namirnica.
Oko velike iindije naljeze putem ispred njih jedna nevjesta pjeivaka. Vraala se rano kui i
hitala je iz grada, jer joj je bilo ostalo malo dijete koje je jo dojila. Oni iz lugovine osmotre put.
Za njom nema niko, koliko se moe vieti, a tako ni pred njom Sam-sama ide. Mijajlo iz
lugovine iskoi preda nju i strogo zavie:
Stoj!
ena se uplai, a on je zgrabi za ruke i uvue u lugovinu. ena ublijeela i sva drhti od straha, a
Krsto joj ree.
Sluaj, nevjesta, nemoj se iva uti, a dajem ti moju asnu rije i tvrdu boju vjeru, ivotu i
obrazu nee ti biti nita, ukoliko stane vikati svu emo te na komade isjei!
I za svaku sigurnost povuku se dalje u lugovinu. Nevjesti zaveu usta njenom maramom.
im se povue mrak krenue, pregazie vodu pod Studencima i iza Uzdomira prooe u selo
Miloane, pa preko Duge osvanu kod kule Zvizdiana Krscu, a odatle oko podne stigoe kuli
engia i dovedoe nevjestu iz Pjeivaca.
Smail-aga se obraduje ovom plijenu i ree nvjesti:
uje, Vlajinjo, zadajem ti tvrdu tursku vjeru, i kunem ti se svojim obrazom, au i potenjem,
da ti obrazu ni ivotu nee nita biti, a brzo e i svojoj kui, samo budi mirna.
Nevjesta se muila od mlijeka i prsi pa Smail-aga zapita Miloa Lojovia, svog juzbau:
Ima li, Milou, u tvoju kuu koju enu da doji dijete?
Imaju dvije, aga, - ree Milo. - Eto ti ove Vlainje, vodi je kui, neka doji tu ecu i evo ti tri
zavtije da uvaju strau da ne utee. Ko bi se usudio da joj ree ravu rije, turske mi vjere,
omastie konop. Potom dozove svoju enu i naredi joj da najljepu hranu i pie to ima u
njihovoj kui spremi po Milou za Crnogorku, da joj nita ne smije faliti, kao da je tu glavom
sultanija.
Sjutradan napie pismo Muoviu u Nikiu da obavijesti Pjeice da se njihova nevjesta nalazi
zarobljena kod njega u Lipniku, da su je za dijete Muovia ugrabili Turci, no neka zakau dan da
se nau u Nozdrima i razmijene roba za roba.
Zdravo ali neveselo
Kad nevjesta ne doe kui navee, njezini domai raspitaju komije koje su sa njom bile u
Nikiu, a ovi im kau da je ona otila iz grada jo za velike iindije i da im je rekla da ih ne
moe ekati jer e joj dijete skapati od gladi. Njezinijem odmah bude jasno da je s njom neko zlo
i da nije moda ni iva. Dignu glas u sva okolna sela. Skupi se stotinu ljudi pod orujem, na elu
sa kapetanom Pekom Mijukoviem osvanu pred Arom Muovia u Nikiu. Kad Muovi vie
ovoliko Pjeivaca spremnih i naoruanih, zaudi se i zapita kapetana Peka:
ta je to, e ste navojtili Pjeivci?
Navojtili pravo na te, kapetane, no kamo ti vjera, ubio te bog i vjera! Kau mu da je nestala
njihova nevjesta koja je jue bila u gradu. Muoviu bi teko, jer mu je bilo do mira s
Pjeivcima, a bio je zadao i vjeru ka i oni njemu. Odmah se posumnjalo da je nevjesta od strane
turaka obesaena i obestravljena.
Kapetan odmah okupi sve graane, te zajedno sa Pjeivcima preberu cio grad: kue, tale,
epenke, kokoare, bunare i sve mogue, ali nita ne nau. I od strane Srba i od strane Turaka
sumnja pane na bratstvo Ferizovia koji su bili skloni da uine slinu stvar i Turcima, a ne
Srbima. Bratstvo Ferizovia po broju puaka bilo je najjae u Nikiu i oni kao nevini dadu se na

65
oruje da se bore i protivu Srba i protivu Turaka.
Drugi dan stigne pismo od engia Muoviu da se nevjesta pjeivaka nalazi kod njega.
Tada se skine veo sa ove tajne, koja je zamalo dovela do poklanja. Sjutradan Pjeivci ponesu
maloga Deda, a Turci povedu nevjestu i sretu se na Nozdrima te razmijene roba za roba.
Turci se vrate sa malim u Gacko, zdravo i veselo, a i Pjeivci zdravo, ali ne veselo, jer im je
propala nada, koju su imali gotovu pred nosom.
Kad su naveli nevjestu preko Nikia, svrati ih kapetan Muovi na kulu i zapita nevjestu ko je
odvede - odnosno ugrabi.
Bila su trojica, onaj to je najprije ispao preda me, na put, nevelika je rasta, malih tankih bria,
rumenih jagodica, jasna i tanka glasa, ima kratak dzeverdar, vas u sedefu.
To je Mijajlo Goranovi - ree kapetan.
Drugi je - produi nevjesta - krupniji od onoga, irokih plei, gustih crnih brkova, krupna
glasa i na njemu vezena iana.
To je Krsto Uljarevi.
A trei je mlai od njih. Momak visok, dobro vien, krvavije oi i podmaita vrata. Ne govori
dobro naki.
To je na Arnaut - zavri kapetan.
Smail-aga i Golijani

66
Smail - aga engi
(crte Duka Nikolia)
Poetkom 19. vijeka sva je Golija bila agaluk gatakih Turaka, a samo Vinjia Do agaluk
nikikih Turaka - Ajrovia.
Gatakim Turcima bilo je krivo to su Nikiani ugrabili da poharae jedan od najboljih seoskih
uduta - Vinjia Do, ali nijesu nita smjeli preduzimati od Muovia i Nikiana sve do dolaska
Smail-age engia na gataki paaluk gdje su mu stari i prije paovali.
Smial-aga je doselio u Gacko 1811. godine. U borbi sa Srbima pokazao je veliko junatvo.
Posjekao je nekakvog bijesnog popa Maivuka, a po kazivanju i smrtno ranio uvenog srpskog
junaka i vojvodu Cincar Janka, od kojih je rana i umro. Kad je pogubio Maivuka, uzeo mu je
konja zvanog Galea. Kazivali su stari ljudi da ga je Smail-aga jahao vie od dvadeset godina, a
kad mu je lipsao, naredio je momcima da ga zakopaju da ga ne bi psi razvlaili kao drugu
strvinu.
Gataki Turci, a najvie Ibrahim-aga Zvizdi, s Krsca, odmah predloe Smail-agi da otme
Ajroviima Vinjia Do. Raunali su na njegovu mo i veliki glas koji je uivao kod samog
sultana.
Smail-aga odmah pozove golijskog kneza Luku Vinjia i predloi mu da odree Ajroviima
tapiju na zemlju, da bude njegov ivija i da e ga tititi od svakog zuluma. Luka to odbije, a
Smail-aga mu priprijeti da e to uiniti silom, ako nee milom. Poslije toga Smail-aga digne 150
ljudi Srba i Turaka, doe na Krstac kod Zvizdia i odatle porui da na Krstac doe ivko, Lukin
brat, ne bi li ga kako slomio na poputanje. ivko ne htjede poi, nego porui da e se od toga
nasilja i nepravde braniti orujem. Odmah se Vinjii s komijama Tomoviima i Delibaiima
spreme za odbranu. Svu eljad smjeste u donji boj (izbu), a mukarci na gornji boj, njih devet u
kuu Lukinu, zvanu indaa (bila je pokrivena smrevom indrom), a cio mal, krupnu i sitnu
stoku, zatvore u jednu dolinu, pokraj same kue. Ujutro Smail-aga osvane s vojskom u Vinjia
Do i opkoli selo. Pozove ih na predaju, a oni mu iz kule odgovore vatrom iz puaka. Smail-aga je
bio na konju i zovne ivka na predaju. ivko odgovori dzeferdarom i presijee mu uzeni-kai i
obrani Smail-agu u petu. Opsada je trajala dva dana i dvije noi.
Vinjii doture aber Ajroviima u Niki, a ovi odmah odu kod Muovia. Muovi hitno
mobilie dvije stotine graana koji osvanu u Dugi. Neko obavijesti Smail-agu, koji je bio zanoio
u titarima i on odmah naredi da se odstupi iz Vinjia Dola.
Poslije ovog sluaja Smail-aga nije vie pokuavao da prisvoji Vinjia Do, samo je govorio da
bi uspio Luku da skloni da Ajroviima odree tapiju, da nije bilo ivka, brata Lukina, koga je
zvao Pustahija, to znai - razuzdan, tvrdoglav i nepokoran.
Kad je poslije ovog napada, kroz nekoliko godina, Smail-aga doao na konak kod Luke i ivka
Vinjia, sa pet-est zaptija, u razgovoru ree Luki:
- Ti knee, onda pogrijei to pozva Nikiane da te brane od mene, jer nije pravo da je sva
Golija gataka, a samo vae selo nikiko. Nikiani su, bolan, otrovi i zlikovci. Mnogo bi vam
bilo bolje s nama, Gaanima.
- Vala, pao, ako su zlikovci, barem su junaci! - odgovori ivko.
- E, doista jesu! turske mi vjere, da ja sa njima komandujem, ne bih se bojao sve Ergecegovine! ree Smail-aga.
Kad ujutro Smail-aga krene za Krstac kod Zvizdia, rekne knezu Luki da mu dadne dva-tri
momka da ga isprate. Luka odredi brata ivka i dva Rada - jednog Dumnia, a drugog Perovia.
Kad ih Smail-aga vie, ree:

67
- Hm! Odakle ba odabra ova tri koji bi mi, da ih zapadne, radije zavrnuli iju i odsjekli glavu, no
ita na svijetu.
Zatim se obrati ivku i ree:
- Krsta ti, ivko, kad me ono gaa i malo obrani, voe na Ometinu, jesi li nianio da me ubije?
- Jesam, estiti pao, davam ti boju vjeru i da je bog dao da sam te ubio i sami sultan u
Stambolu znao bi za mene!
- E, aferim Vinjiu, milo mi je kad si istinu kazao. A evo vidi kako se vrijeme mijenja - danas
me prati i uva da me ko drugi ne ubije!
I po tome se rastanu kao najvei prijatelji.
Neka se dijete ui
Kad je Radovan Piper, perjanik, bio poslan od Vladike Rada kod hercegovakih aga i begova,
radi nekih pregovora, bio je pod atorom sa Smail-agom engiem. Naokolo je bio snijeg i
Rusto, najstariji sin Smail-agin, gazio je bos po snijegu.
Radovan ree:
- Zato, aga, puta ovo dijete po snijegu, da se pomete?...
A on mu odgovori:
- E, moj dragi dosta (prijatelju), neka se dijete ui zlu iz ranije!...
Razgovor u Biljardi
Sjedi Vladika Rade u svojoj Biljardi, a oko njega Crnogorci, pa se razgovaraju. Poeli razgovaor
o tome kako se moe ovjek roditi dobar pred oima i kakve su u koga oi.
Vladika ree:
- Vala, Crnogorci, iao sam po Evropi i sa kojim sam go ovjekom sjedio u blizini, te smo se
pogledali oima, svaki je savio oi zemlji od mojih oiju, osim kad sam otiao u Dubrovnik da se
sastanem sa hercegovakim vezirom. Ali-paa doe i njim Smail-aga. Niti sam ja prije vidio
Smail-agu, niti Smail-aga mene. Njemu milo viet mene, a meni milo viet njega. I ekam da
savije oi zemlji, ali Turin silan i arli, nee da savije oi, no ja savih prije. I vala pravo bi bilo
da je on vezir na svu Bosnu.
Boj na Grahovu
Ali-paa, hercegovaki vezir, porui godine 1836. Grahovljanima i njihovom knezu Jakovu
Dakoviu da mu poalju harae u Mostar. Poto oni to odbiju, uzdajui se u pomo vladike Petra
Drugog i Crnogoraca, Ali-paa napie pismo Smail-agi engiu da njegov kadiluk kupi i Turke i
raju. Tako isto porui i Asan-begu Resulbegoviu i ostalim kadilucima u Hercegovini. Poto
prikupi vojsku, paa je poalje put Grahova, gdje dou estoga avgusta iste godine. Knez Jakov
se zatvori sa svojom braom u jednu kulu, koja je bila povezana sa peinom i otuda je pruao
estok otpor. Turska vojska prvi dan popali svo Grahovo, dok u borbi poginu Jakovov brat Lako
i jo dva-tri mu roaka, kao i sin popa epana Kovaevia, jednog od grahovskih prvaka. Narod
je sa stokom pobjegao bio u granicu austrijsku.Kad je bilo trei dan, porui knez Jakov Smail-agi
da mu dopusti da pod kuu iznese svoga brata i roake da ih ukopa. Smail-aga dopusti i jo
rekne: Neka ih iznesu iz kue i ukopaju i neka izae Jakov da se sastanemo. Jakov je izaao
nedaleko od kue i s njim se sastao. Taman su poeli razgovarati, kad viae crnogorske barjake

68
kako zamiu za jednomjesto zvano Zamaevo drijelo. Utoliko Smail-aga zavie:
- ta je ono Jakove?
On njemu odgovori:
- Ono bogme Crnogorci!
Smail-aga odmah ujzae na hata pa poe put Umca, gdje je bio turski logor, prema kue kneza
Jakova. Smail-aga naredi da se pokupi adorje i poe uz polje put Nikoljske crkve i put Rijeke
grahovske. Kad su to vidjeli Crnogorci, pomisle da Turci bjee, pa zaviu:
A ko je Crnogorac, utee Turin, te natre na kuu kneza Jakova, gdje nau dosta rakije i
stanu piti. Poto ovo vidi Smail-aga, okrene jednu vojsku iz Kurjaja, iza jednog brda, drugu
vojsku ostavi kod Nikoljske crkve. Kad su Crnogorci uljegli u polje, udare jedni Turci od polja, a
Smail-aga sa konjanicima od brda. Tu nije trajao boj vie no jedan sat, i u tom boju pogine oko
40 Crnogoraca, koje Turci sve posijeku. Tu je poginuo brat vladike Rada, po imenu Joko i stric
knjaza Nikole, po imenu Stevo, ukupno devet Petrovia.
Poto vidi knez Jakov da je svaki otpor uzaludan, poalje Smail-agi popa epana i nekoliko
Grahovljana da mole da makne vojsku iz Grahova, jer neduni narod propade. Oni pou u turski
logor gdje ih prime Smail-aga i Asan-beg Resulbegovi, koji ih upitaju:
- ta traite, pope epane?
Pop epan odgovori:
- Doli smo od svega naroda da se preklonimo bogu i estitome gospodaru Ali-pai i vama
begovima da maknete vojsku iz Grazova, jer jadni narod propade od ei i od svake stvari. A evo
nas oe, pa nas vodite estitome Ali-pai. Ako smo krivi mi - narod nije nita.
Smail-aga zapita:
- A, proto, kamo vi Jakov?
- Bogme, beg, eno ga u peinu.
- Pa ta on misli?
- Bogme, beg, on misli bjeati u njemaku zemlju.
Nita bez Jakova
Opet e Smail-aga:
- Bogme, proto, zaludu ste doli! Prije no vidimo Jakova pred nama, ova se vojska odavle ne
mie slobodno. A to narod propada, na duu onoga ko je ovo uradio! No, hajte, neka doe
Jakov. ista mu vjera neka se ne boji nita, dokle ga dovedemo Ali-pai. Proto, vidi tu Lazara
Todorova (jednog grahovskog kneza)?
- Viu, beg.
- On je odmah nama doao, pa da ste i vi svi odmah doli, ne biste imali rata bez Jakova, no
hajte te ga zovnite, a mi odosmo na Rijeku da nas ne pee sunce oe.
Pop se epan, sa druinom povrati kod kneza Jakova i kae mu kako je, te knez poto se
promisli poe s njima uz polje u turski logor, pa pravo pred ador Smail-agin i Asan-begov, pred
kojim su stajale posjeene glave. Pod adorom nau Smail-agu, Asan-bega, Ljubovia iz
Nevesinja i jednog kapetana iz Ljubukog. Nijedan ne zbori nita, dok podockan Asan-beg:
- Eto i ti doe, Jakove, jedva!
- Evo dooh, beg.
- Vidi te glave pred ador?
- Viu beg.
- Koliko je Grahovljana poginulo?
- etrnaest.
- A Crnogoraca zna li koliko je poginulo?

69
- Ja, beg ne znam, tu ima glava svega 52.
- Poznava li tu najgornju glavu, te je umivena?
- Ja ne poznavam.
epan Jakovu pop epan: Ono je glava Steva Petrovia. Vie Asan-beg:
- ta zbori proto?
- Proto kae da poznava ija je glava.
Asan-beg zavika:
- ija je, proto?
- Stevana Petrovia ovo je glava, roaka vladiina.
- I mi smo zborili da je nakva gospodiia! A poznava li tu glavu te je najvia?
- Ovo je glava, beg, roaka istoga Jakova.
- Vala, proto, tolike glave nikada vidio nijesam! A posjekoe li tvoga sina proto?
- Ne, beg.
Utoliko Smail-aga ree:
- E, Jakove, o tvojoj dui i onoga vladike crnogorskoga! Bi li bolje, Jakove, bilo da su ti ljudi
danas ivi? Koliko bi ti dao da ti je roak iv i vladika za njegova!
Unekoliko prestadoe pa stae zboriti turski. Zavikae: Neka doe au! Kad ovaj doe, rekoe
mu: Hajde udari u dobo, neka vojska kree da idemo doma, i izaoe ispod adora. Iskupilo
se mnogo vojske oko adora. Hajte, Turci, neemo sade posjei Jakova. Utoliko Smail-aga
ree:
- Ima li, Jakove, konja?
- Ne, beg. No big te neto, beg, molio - pa mu pristupi ruci. Nedade se poljubiti.
- ta bi zborio, Jakove?
- Zborio big, beg, da me puti da odem do kue, da zovnem da mi dovedu konja iz ovije kra i
da uzmem to za troka da nijesam gladan, dok me posijee gospodar Ali-paa i da uzmem to od
aljina da se preobuem.
Ree Smail-agi:
- Ne mogu te, Jakove, putiti, jer nee doi, pa u poginuti od Ali-pae.
- Beg, zadavam ti istu bou vjeru prevariti te neu, no u vas stii prije no doete u Trebinje. A
i da big mislio ne doi, ne big zbog popa epana i ovih koji su oe Graovljana.
Smail-aga se promisli, pa progovori turski sa Asan-begom i ree:
- Hajde, Jakove. Ako ne doe, platih ja za tebe Ali-pai.
Knez Jakov kad doe kui, uzme konja, haljine i 20 dukata. Poljubi se sa svojom braom i
roacima i tu ga propanu suze. Onda uzjae na konja i poera ga brzo, te u dva sata noi doe u
Korjenie, na ehovia Glavicu, i tu stigne Asan-bega i Smail-agu. Otole sjutra dan u Trebinje,
gdje nau Ali-pau. Trei dan i Ali-paa i oni pou i na konak doi u Ljubinje, iz Ljubinja u
Stolac, iz Stoca u Mostar.
Od sad se dobro uvajte
Kad dou u Mostar, Jakova i Grahovljane metnu u an, u jednu odaju. I doe nekoliko Turska da
ih uvaju, ali ih ne veu, ve im kau: Poslao nas je gospodar Ali-paa da sjedimo kod vas, da
vas uvamo. Budite rahat u zdravlje Ali-paino! Ne bojte se ivotu nita slobodno. Nama je
nareeno da reemo ovome handiji, to zaitete sve da vi dava, Ali-paa e platiti. Ali, to ste
pod straom, nije ala potei svu Ercegovinu na se!
Grahovljani se ovom govoru malo obraduju, ali opet stanu primiljati da ih ovo samo kao

70
slobode. Tu su stajali deset dana. Deseti dan dou dva kavaza paina:
- Ko je oe knez Jakov i pop Kovaevi? Zove vas gospodar Ali-paa, vas dvojicu.
Oni onda pou, dok ree pop epan:
- Jakove, ostavi oruje.
- Neu, no u ga ostaviti pred odaju Ali-painu - odgovori Jakov.
Kad dou na saraje paine, pred odaju stajae straa, te Jakov izvadi no i puku i preda straaru,
koji im otvori vrata od odaje. Oni uu unutra. Sva odaja prostrta svitom. Ali-paa sjedi na
jednom divanu, te se njih dvojica preklonie, ruku metnue na prsi i pooe da ga cjelivaju.
Zavika srdito: Stojte! Oni stadoe jedan do drugoga. Kod njega bijahu Smail-aga engi,
Asan-beg Resulbegovi i beg Ljubovi. U jedno doba Ali-paa ree:
- Dobro doao, hajdue Jakove!
- Bolje te nali, gospodare.
- ta e ti, Jakove, da ovoliku vojsku potee na Grahovo i da ti Crnogorci pomau?
- Gospodare, eto naa manita pamet! to traili i nali.
- Vala, Jakove, ne mora platiti ta si zla ovoga puta uinio. Da ima na sebe dvadeset glava ne bi
platio! A tebe, proto, ta e da idie onome vladici na Cetinje da ti pomae? Pope, ne misli ta
misli, no ste vi carska raja. Ne damo lasno Ercegovinu. Pope epane, uo sam da ti je sin
poginuo ovoga puta?
- Jest, gospodare.
- A i tebe, Jakove, kau da ti je brat poginuo?
- Jest, gospodare.
- Na vau duu, pope epane, to se god zla uinilo u Graovo. Ne mogu znati, Jakove, ta vi bi,
te mi pisaste da carski nijeste?
U tome Jakov ree:
- Gospodare, vidimo da miritamo od tvoje strane da nas izgubi. To sami poznavamo. Ali je sve
to kriv Mamut Agov eovi iz Korjenia, te si ga poslao da kupi harae u Graovo. Mi imamo
tvoju buruntiju: koji ima muko dijete u kolijevku da ne plaa haraa. A Mamut Agov, koliko je
god bilo malo muke ece u kolijevku, uzeo je cijeli hara od po dvadeset groa, kao da su to
muke glave koje rabotaju.
Uto e Ali-paa:
- Dobro, Jakove, nije pravo da Mamut Agov tako uzimlje, ali ste mogli doi pa mene kazati, pa
big ja Mamutu zaprijetio da tako ne radi.
Paa poslije ovoga za dugo zauta. Ni begovi nijesu nita zborili, dok paa podockan zovnu:
- Aj Smajo!
Smail-aga odgovori:
- Lebe, gospodare!
- Ja uk da te malo dovatila puka, kada si hata nagonio na kulu Jakovovu.
- Istina je, da me malo dovatila puka iz kue Jakovove, malo preko ruke.
- Neka zna, Smajo, da more biti i Vlah dobar.
Onda se okrenu Jakovu:
- Ima li Jakove, ita?
- Ne, gospodare ni malo.
Paa onda naredi da mu se da pismo na Muovia u Niki: od carske destine da da
Grahovljanima 24 tovara umertina, pa opet upita:
- Pee li, Jakove, kave?
- Pekao sam do sada, a od sada nije prilika.

71
Ali-paa zovnu jednog svoga momka i zapovijedi mu:
- Hajde, kupi Jakovu star kave i star cukra. - I tu im naredi:
- Hajde, Jakove, i pope epane, hajte doma. Do sada to ste zla uinili sve vi prosto, ali se od
sad uvajte. Ako po sada stanu Graovljani etovati, kunem vi se likom boijim, oba u vas ive
na olac nabiti. I naite dobrije momadi 50 da panduraju od Crne Gore. Davau im na mjesec
po adariju i oku brana na dan. I pasaj se, Jakove, Crne Gore i vladike crnogorskoga, e, ako
uk, svu u ti kuu iskopati. Drugi ti put oproenja nema. I hajte zbogom.
Oni se preklone i krenu pro odaje da ga poljube u ruku, ali paa ne dade.
Kad su doli u konak, zapita ih druina kako im bi kod Ali-pae. Zavika pop epan: Dobro u
zdravlje Ali-paino. Svi idemo danas. Do sada sve nam je oprostio to smo uinili.
Sjutri dan krenu put Grahova, a Ali-paa porui u Niki Muoviu, da ide u Grahovo da pokupi
harae.
RADOVAN PIPER PRIA VLADICI O POGIBIJI Petrovia
Godine 1836. bio je na Grahovu sa Petroviima i jo nekoliko druga i vladiin vjerni perjanik
Radovan Piper. Tada je bilo uglavljeno neko primirje izmeu turske i crnogorske vojske. No, na
predstraama se izradi sukob i Turci razbiju prva crnogorska odjeljenja. A jedan Crnogorac
proe kroz grupu u kojoj su bili Radovan i Petrovii i ne kae im nita. Najedanput, sa svih
strana, opkoli ih turska konjica i skoro sve pobije.
Vojska je turska bila smijeana i kako je Radovan imao odijelo slino turskom, sa fesom i
tunikom kitom, Turci ga drei za svoga nijesu ubili, ve je s njima naporedo iao do polja
odakle je utekao. Turci zapucaju, ali on nepovrijeen stigne kod vladike Rada (koji bijae s
vojskom na Grahovo) u samu no.
Vladika je bio izvijeten da je i Radovan poginuo i jako ga je alio, te se njegovom dolasku
mnogo obradovao: Bogu hvala kad i ti ne pogibe, jer sam uo da su te Turci posjekli. Radovan
mu odgovori: Kamo sree da se ni ja nijesam vraao, kad ovo od nas uinjee. I kako je bio
umoran, prilegne pod ator i zatrai vode. Naslonio se bio glavom na vladiino koljeno i od
umora zaspao. Kad vodu donijee, vladika ga probudi i kaza mu: Digni se, evo vode. Pa poto
su se prisutni razili, stane ga vladika propitivati o pogibiji svojih roaka i samoj borbi. I dok je
Radovan priao vladika plakae.
Smail-aga engi od stvarnosti do mita
Pljevaljski paa Selmanovi, uviajui da teko moe voditi nadzor nad itlucima u Drobnjaku i
da od njih gotovo nema koristi, prodade ih Smail-agi engiu, koji u to vrijeme postade
muteselim i carski kapidibaa i dobi na upravu Gacko, Pivu, Kolain i Drobnjak. On pozva
drobnjake knezove i postavi za obor-kneza oka Malovia s Dui.
oko se, dodue, borio uz Karaora kada je Smail-aga uz Skopljak-pau vojevao protiv njega.
Ali otada je prolo dosta, a sa Vlasima je ipak valjalo ivjeti. Odabravi oka za obor-kneza,
Smail-aga mu je stavio u dunost da vodi nadzor nad radom ostalih knezova, kako se lake
skupljao hara i razailjale naredbe. Knez oko mu se uinio najpogodniji za taj poloaj: bio je
najstariji, trezven, promiljen. Za uee u ustanku je platio u mostarskoj tamnici, poslije toga se
nije bunio protiv Turaka. Sagradio je na Duima novu kulu, imao silnu stoku, mnogobrojne
buljuke ovaca, trgovao sa Trebinjem i Dubrovnikom, a kao knez bio uvijek strog i na vrijeme
odailjao hara.

72
Istu pokornost kao u svojoj kui oko je zahtijevao i od knezova. Spremite hara na vrijeme da
sami poaljemo agi, pa vam nee doi haraije. To su Turci, ne ekajte da vam piu molbenice.
Ako ne poaljete, doi e i uzee vam vie, pa ete ih jo morati dvoriti i braniti od njih ene i
evojke.
Kneevi su ga se pribojavali i zato nijesu marili za njega.
oko nije bio po volji ni vladici Radu, jer je smetao ostvarenju njegovog plana da prisajedini
hercegovaka plemena Crnoj Gori.
Kada je smislio da zaknei prije vremena Novicu Cerovia, oko je smatrao da e ga tako
obavezati. Ostali knezovi se nijesu time protivili - bio je to sin uvenoga popa Milutina, te su mu
svi ve bili naklonjeni. Novicu je uzdizalo iznad drugih to je bio pismen. Poee ga prizivati na
svoje sastanke. Mladi je sluao paljivo ta stariji govore i odgovarao, kad bi ga pitali, razumni i
zrelo.
Kada knezovi pooe u Gacko, oko predloi da povedu i Novicu. Poto izioe pred Smailagu, on ih upita:
iji je ovo eti?
Ovo je sin popa Milutina te je posjeen u Pljevljima, odgovori Amza Tomi.
A to je doao taj etiak?
estiti aga, mi smo ga postavili knezom.
A znate li, rajo da je carska rabota velika? Prii blie, etiu. Kako ti je ime i koliko ti je
godina?
Mladost Novice Cerovia
Smail-aga je odmjeravao Novicu svojim otrim pogledom pred kojim su ljudi obarali oi. Dobro
razvijen i zdrav djeak mu se dopade. On slobodno stade pred agu: Ime mije Novica, a napunio
sam petnaest. Djeak nije sputao pogled, gledao je ozbiljno i otvoreno.
A znate, rajo, obrati se Smail-aga knezovima, kako je car hranio u svojoj velikoj tali mnoge
atove, a dolo jedno malo drijebe i ieralo ih sve napolje i samo se rairilo po jaslama. Turske
mi vjere, ovaj e eti ovim plemenom zapovijedati koliko poznajem neke niane (oznake) na
njemu. I ja mu potvrujem knetvo i sreno mu bilo!
Tako je Novica sa petnaest godina poeo vriti poslove koje i drugi knezovi: ubirao je hara,
potvrivao presude i ugovore, odreivao potre i umir, oglaavao naredbe agine i vezirove. Bio je
u svemu taan i Smail-aga je bio njime vie zadovoljan nego nekim drugim starijim knezovima.
uo sam da nije bilo boljeg Vlaha od tvog oca i ini mi se da ga nee pokriti, rekao mu je.
Smaila-aga je elio da Novici zalijei ranu koju su mu Selmanovii zadali, pogubivi mu oca, te
je u elji da ga zadobije, postupao vrlo paljivo, jer je osjetio kod njega vrstu volju i sposobnost
da izvri to preduzmem.
ta bi radio, tako ti vjere, upitao je jednom Novicu, da ti zapadne, kao ovo mene, da ima
vlast?
Novica odgovori: Srbin, Turin, Latinin, samo poten ovjek ako je, uvao bi ga za potena i
dobra; ko bi bio trunjav i nitavan, bi ga gonio da je moj sin.
Aferim, Vlae, poznajem ti svaki tvoj nian; doi e u tvome vijeku da mnogima bude
starjeina.
U to vrijeme u Hercegovini se pripremala velika sveanost. Ali-paa je carskim fermanom
proglaen za hercegovakog vezira, te je trebalo da pree iz Stoca u Mostar. Na sveanost su
poli hercegovaki muteselimi: Resulbegovi trebinjski, Redepai nevesinjski i Smail-aga

73
pivski, gataki i drobnjaki. Svi su oni poveli sobom kneeve i vojvode, predstavnike raje. U
pratnji Smail-aginoj uz oka Malovia, uja Karadia, Amzu Tomia, Arsenija Tadia bio je i
mladi knez Novica. U svojoj skromnoj domaoj nonji od bijelog valjanog sukna, i
damadanima i fermenima sa pucima, sa bogato ukraenim orujem za pasom, u dokoljenicama,
arapama i bjevama optoenim crvenom ojom i u domaim opancima od opute isticali su se
Drobnjaci i Pivljani svojim rastom. Najvii od svih njih bio je Pivljanin knez Arsenije Tadi.
Pokazujui ga svom tastu iz Ljubukog, Smail-aga upita:
Ima li u tvome vilajetu ovakvih Vlaha?
teta bi ih bilo drati, odgovori mu tast mrgodno.
Ne zbori tako, ree mu Smail-aga. Ovaj Tadi je snaan da bi se s meedom mogao pojakati.
Sa ovakvima ja branim krajinu.
Ljudi su bili zadovoljni Noviinom upravom, ali su ga ene, i to ba iz njegova bratstva, tuile
jednom Smail-agi kada je doao u Drobnjak. One ija je muka loza u porodici izumrla, istraila
se, polagale su pravo na nasljedstvo.
estiti aga, potuile su one Smail-agi, knez Novica nam ne da oinstvo, pa nas strai
nekakvijem fermanom.
Smail-aga pozove Novicu i upita ga:
Zato, Vlae, ne da ovijem vlahinjama oinstvo?
Zato, estiti aga, to mi tako nareuje ferman koji mi je praed donio iz Stambola.
Bio je to onaj ferman u kome je knezu Nikolici Ceroviu sultan potvrdio da enska djeca nemaju
pravo na zemlju u sluaju da muka loza izumre.
Donesi ferman da ga vidim, naredi aga. Novica donese ferman pisan zlatom i zapeaen
carskim murom. Odmah se aga i Turci
koji su bili sa njime digoe i poklonie fermanu. Sluao je aga paljivo dok ga je kadija itao i
kada dovri itanje, ponovo se svi Turci poklonie fermanu. I dok su se tuilje zgledale pitajui
se ta e da bude, aga se udari po koljenu i ree: Aman, estiti saibijo (vlasnie), ovoga nema u
carstvu Otmanovia. I okrenu se enema koje su oekivale od njega pomo i objasni im: Ajte,
Vlahinje, ovi je utvrdio, ne more ni grom razbiti!
Tako je ferman koji je knez Nikolica dobio u sedamnaestom i vijeku i dalje ostao na snazi sve
dok se Drobnjak nije oslobodio i spojio sa Crnom Gorom.
Ve tridesetih godina Novica je pokuao da odmetne Drobnjak, ali je ubrzo uvidio da sam ne
moe nita sprovesti i poslije godinu dana opet je priznao tursku vlast.
Kao to su Drobnjaci pratili Smail-agu u Mostar na sveanost ustolienja hercegovakog vezira,
tako su ga morali pratiti u pohodu na Bosnu protiv Huseina Gradaevia kada se ovaj pobunio
protiv sultanovih reformi. Tada Smail-aga nije ni naoruao sve Drobnjake; nekima je i olac
sluio kao koplje. Hrabrio ih je Smail-aga: e go u vati koga od Bonjaka, kad ubije, ti
skini. Sve je tvoje!
Neki Drobnjaci su se istakli u toj borbi: Memedovi i Mijat upi, Vasilj Kandi, oko Malovi,
uri iz Komarnice i Obren Jaki ugonili su konje meu Bosance. Za Obrena su govorili oni
koji su bili pod Beogradom: Nagoni ga kao Mutap na Vraaru.
Obilazei vojsku Smail-aga vie nekolicinu Drobnjaka, kako raspravljaju o borbi.
ta mislite, kad se dvije vojske udare, ko dobija?
Ko ima jau snagu, aga, taj e i dobiti, odgovori Novica.
Nije tako, Vlae, no gledaj. Aga prui ruku i stee.
Ko ovako dobro stisne te izdri, onoga je megdan. A nemoj misliti da nije strah i jednu stranu i
drugu.

74
Novica se borio uz Smail-agu po dunosti, ali ga je linost mladog Husein-pae snano
privlaila; u vojsci se naveliko prialo o junatvu Zmaja od Bosne i o tome da nita vie na
sebe ne troi nego svaki njegov prost vojnik...
Junaka je lako prekoriti
Drobnjaki vojvoda Novica Cerovi, ni u jednu od borbi nije iao iz elje za plijenom. Ni iz
jednog pohoda nije uzeo nita sem oruja i ponekad konja. Nikada iz turskih kua ilimi i
serdade nijesu preli u njegovu, enski nakit ili ma kakav znak raskoi. Iz vremena kad su mu
preci ratovali protiv Turaka bila je u kui ogromna demirlija bakarna (veliki posluavnik)
ukraena rezbarijama i arapskim slovima. Kada je u Noviinoj mladosti Smail-aga dolazio u
Tuinju, on se zalagao u tu tursku stvar u kui Cerovia i rekao: Bir li sjedoh, bir poznadoh
demirliju Malinovia s Grdijevia.
Novici bi teko to se u njegovoj kui zatee neto opljakano. Kad aga ode, naredi: Bacite tu
stvar, te ene bre-bolje uklonie demirliju ispred njegovih oiju.
Smail-aga u Pivskom manastiru
Kau da su Pivski manastir podigli veliki vezir Mehmed-paa Sokolovi i njegov bratani
patrijarh Savatije.
U Manastiru kod junih vrata (upravo okolo njih) postoje jasne freske ovako: jedan Turin u
prirodnoj veliini, sa kaukom na glavi, pod sijedom okruglom bradom, u svilenoj anteriji,
opasanoj nevelikih svilenim pasom, u urku postavljenom krznom (lisiina ili samurovina), sa
rukavima do lakata, sa smjerno poloenom na prsa lijevom rukom, desnom dodaje nacrt crkve
ove patrijarhu, krupnu plavu ovjeku u skerletnoj patrijarkoj mantiji (sveani ogrta), a ovaj
takav isti plan prua Bogorodici na prijestolu. Naalost natpis iznad Turina i patrijarha je brisan
i neitak. Uvjeravaju da je jedno vezi Mehmed Sokolovi, a drugo njegov bratani patrijarh
Savatije. Prema tome vezir je glavni ktitor, jer ga u hrianskom hramu ne bi inae ivopisali.
Uveo jednom u crkvu arhimandrit Soica silnog Smail-agu engia, koji je prema manastiru
imao vazda puno obzira i panje:
- Ko je ovo, duhovnie? - zapitao spazivi ovu fresku.
- Sadriazem Mehmed Sokolovi.
- A?!... Pa kamo i njenu kandilo i svijetnjak, crna Vlaino? A zna li da je on vei svetac va no
ovaj patrika (patrijarh), kad vam je ovako lijepu i veliku crkvu nainio.
I onas naredio silni engi te mu donijeli serdadu, i tu crkvi, pred freskom Mehmed-pae
otklanjao namaz!... Osjetio ljepotu paina ina i njegovu ljubav prema rodnoj grudi i poklonio se.
Proroanstvo Mata Gluca
Smail-aga poe u Drobnjak, da kupi arae, sa sto i est konjanika iz Gacka.
Udarie u Ravno; ne proe ni pola sata doe im Mato Gluac iz Korita Gatakije; pa ga zavika
Smail-aga:
- Anu, Mato, milo mi je to te sretoh! Evo mi dola knjiga od kuma oka Malovia da se neto
bune drobnjaki knezovi, pa da mi kae kako e mi biti na putu, ti avola vrtari nekoga!
- Pita li ti mene, aga, da ti kaem ta znam?
- A da za ta te pitam no za ta zna!

75
- E, ovako da uinom aga, to ti kaem, ako ti to slaem (ne pogodim), posijeci me!...
Milo mu bi:
- E, ajde zbori, pomozi Boe!... (A nije ala-sto est konjanika oko Smail-age).
- Vala, aga, ovoga e puta glavom na Cetinje sii; konji e ti poigrati na Cetinju i napiti se
vode. Koliko e se tamo zabaviti, boga mi ti kazat ne umijem (esapa tome nema!)...
- Mato, dako Bog da!... Potee dukat i talijer, te ga darova. No, tek to se krenue, zavika Ferataga (Tanovi sa Stepena, Smail-agi najmiliji):
- A kako neto zaboravismo?
- A kao za Boga? - ree Smail-aga.
- Kako ne upitasmo Mata, oe li biti kavge do na Cetinje!
Danu, zovnite ga.
Konjici poleee, ali Mata nie. Vele da je bio vilen i da je za sat mogao u Stambol. I jo vele da
je imao est stotina kumova. Kome je goj naudila zla dua, zvao ga je na kumstvo i trava je
pomogla.
Smail-Aga i jedan Drobnjak
Doao Smail-aga u Drobnjak da kupi ara. Jedan Drobnjak uo da je Smail-aga dobar lovac pa
mu dovede jednu dobru bizu, kako bi njome podmirio ara, koji nije bio platio nekolike godine.
Vidjei Smail-aga Drobnjaka s bizom, upitae:
- to si doveo tu popadiju danas?
- estiti ago, uo sam da je muftija ostao udovac, pa sam je zbog toga doveo.
Smail-aga se grohotom nasmija i oslobodi Drobnjaka araa za pet godina.
Kud si poao, kume?
Kad je Smail-aga iao na Mljetiak, proao je pokraj kule Tomia na Previu, ali u nju nije htio
svratiti. Stara ugledna svetenika kua i kula, koju Turci nikad ne zapalie, ostala je bila na
jedincu Teu, koga je udovica - popadija Simuna poslala u Mostar i kolu; a ona ivjela sama sa
erkom Dunjom. Otresita i uredna ena, popadija je dosta godina ranije sklopila kumstvo sa
Smail-agom, kakvo su hriani sklapali sa Turcima: iznijela je pred agu kada je naiao na Previ
maloga sina da ga prvi put ia.
Popadija je drala i kuu i sebe uredno i isto. Sa dlana vode da joj pine, govorio je sam aga o
njoj. Kod nje se nije spavalo na daskama i sijenu, no na pravim duecima kao usred Mostara,
kuda je ila kada je odvela svoga sina Tea na kolovanje. Smail-aga se najradije i najbolje
odmarao kod nje kad je bio na Previu.
Ona se iznenadila kad je vidjela ovoga puta da aga obilazi njenu kuu, pa je pohitala pravo pred
njega:
- Kud si poao, kume i estiti aga, na zli put? Vrni se dok ti je zdravo glava na ramenima!
Aga se zacrvenio od ljutine. Popadija je bila poznata sa svoje smjelosti, ali njemu je bilo krivo
to je jedna ena pokuala da vrati s puta njega, Smail-agu, koji nikad nije ustuknuo ni pred
kakvim dumaninom. Sikter, doviknuo je s konja i projahao mimo nju naglo. Vojska na
atovima je obila za tili as.
Tako je silni engi odjahao u susret svojoj kobnoj sudbini koja ga je i srela na Mljetiku te
daleke 1840. godine.
Ve se zalo duboko u jesen a Smail-aga ne stie u Drobnjak. Oborknez drobnjaki oko
Malovi mu je pisao: Dobro bi bilo aga, da pohita, jer se ivo i mrs sada prodaju, pa bi najlake
mogao naplatiti hara. Pogovara se da ne smije da doe zbog Grahova. Znao je da e ga time

76
namamiti da doe. Kao i svaki junak, Smail-aga je mogao nasluivati da mu prijeti opasnost, ali
je suzbijao svaku pomisao na nju. Da primami agu u Drobnjak, to je bilo jedino to je oko,
razmislivi dobro, rijeio da uini mladima. Neka se oni poslije razraunava s njime kako znaju.
U to on nee da se mijea. Dosta sam muke podnio, razmiljao je, jo dok se oni nijesu rodili.
Ou da na miru umrem i da sauvam mlaima ono to sam u poljednje vrijeme stekao.
Narod se ve bio ohrabrio da aga te jeseni nee ni doi, pa da ni te godine nee morati dati hara.
Novica je strijepio da Smail-aga ne odgodi dolazak. Teko mu je bilo ekati ostvarenje onoga to
ve mjesecima nosi u glavi smiljeno i utvreno. Ako aga ogodi dolazak za iduu godinu, sve to
je dotle uraeno osueno je na propast. Smail-aga se zadrao oko Hafis-bega, Ali-painog sina,
koji mu je tih dana doao. Teko mu je bilo odvojiti se od miloga gosta i lijepoga eglena, ali je
znao, ako ne ode odmah pa udari nevrijeme, nee ni te godine skupiti hara po besputnom
Drobnjaku. Hafis-beg mu je nudio da poe s njime i da povede svoju pratnju, no Smail-aga
odabra iz nje samo nekoliko najboljih Mostaraca i Stoana, a Hafis-begu ree: Nije vrijeme.
Iza emo jednom ljeti u Komarnicu na ardak. Sjedi tu, s Rustom, Muhamedom i Derviem,
veselite se i pijte medovinu. Idite u lov, ujesen je divlja pitoimija... i uvajte mi kuu da mi raja
iza lea ne udari. Vratiu se brzo. Idem samo da pokupim hara i utefteim (smirim) raju; etiri
godine ne odoh, pa je hara zastao a knezovi su se uuudili pa ga ne alju, valja im popritei
uzde.
Aga je razmiljao o predlogu kneza oka da ne povede mnogo vojske, da se raja ne uplai i ne
razbjegne. On je esto cijenio okovo miljenje i volio je Marijana - tako je zvao oka-vie
od drugih Drobnjaka. Ali Vla je Vla, mislio je aga i rijeio da povede poveu pratnju, sve
junake i zlice, da uplai raju te da mu preda sav hara. Poruio je Ahmetu Bauku u Niki da
dovede na Proenje dvije stotine graana, kako su tada zvali nikike muslimane...
Krenuo je ujutru rano. Skupio je da povede Gaane, Mostarce, Nevesinjce, Trebinjane. Vojska u
bogatom odijelu, na divnim hatovima...
Zelenih oiju, iji je pogled probadao kao ma, riokos i crven u licu, kratko podiane brade,
Smail-aga nije bio lijep ni u mladosti. Srednjeg rasta, ali temeljan, vrlo irokih ramena i podueg
trupa, on je na svome brnjau izgledao mnogo vii nego to je ustvari bio. Sav u novoj ohi, sa
srebrnim i pozlaenim kuburama, hadzarom za pojasom i sabljom sa srebrnim balakom...
Smail-aginica otvori prozor, stavi na njega maloga Hajdara i, vrsto ga pridravajui, a sama
skrivena, ree: Zovi baba!
Babo, babo, vikalo je dijete, ali ga Smail-aga nije uo. On je projurio na Brnjau, a sa njime
sinovi i Hafis-beg koji su poli da ga isprate. Za njima prolaze delije na hatovima sa
dzeferdarima, sa sabljama, midracima i hadzarima.
Udarie zurle i borije. Potrae konjanici poljem gatakim u punome kasu. Zadivljeno su ih
gledale ene sa kule na Lipniku. Kao da ih vile nose, pomisli Smail-aginica i obrati se
snahama:
Meer nema nie takvije junaka kao to su Turci Hercegovci.
Nie, majko, proapta stidljivo skoro dovedena ena Muhamedova, sva u vatri od silnoga
uzbuenja.
Ba vala nie, prihvati krupnim glasom mrava i mukobanjasta Rustem-begovica, koju
Rustem nikako nije volio, ali koju mu je otac odabrao zbog njenih silnih itluka u okolini
Sarajeva.
Smail-aga je ubrzo preao u Pivu i stao odabirati taoce: Antonija i Vuka Bleia, Sima
Sekulovia, orija Glomazia i druge, da mu Pivljani ne bi udarili s lea. Brzo se rairi glas da
je aga u Pivi i da uzima taoce. Ljudi su se sklanjali i bjeali, a ene mirno ostajahu jer je Smail-

77
aga bio poznat po potenju i vjernosti svojoj eni. Znalo se da nije htio dovesti drugu ni kada je
Samil-aginica poela stariti. Samo kad nije Rustem, aputale su mlade ene.
Prvi konak odredio je aga u Pivskom manastiru, drugi u rudicama, a trei dan pade na Bezuje,
kod kneza Petra Gagovia, koji je - kako mu je bilo narueno - spremio dobar ruak za agu i
ugledne Turke, a vojska se razie po kuama.
Istoga dana uz lupu doboa, vojska krenu preko Dragalja, koji dijeli Pivu od Drobnjaka i prije
veeri stie na dui gdje se zaustavie pred kulom oborkneza Malovia.
Aga i drobnjaki glavari
Velika je i prostrana okova kamena kula; u njoj nekoliko soba i gostinska odaja. Pred njom
stepenik sa ogromnim ploama strmo usaenim.
Smail-aga se obradovao to e vidjeti starog oborkneza. S njime je mogao lijepo i iskreno-tako je
bar aga mislio-porazgovarati. Cijenio je oka ne samo zbog pametnog razgovora nego i zbog
gospodskog naina ivota. Kada je dolazio na Dui oku, nije morao nareivati da mu momci
izvade serdzade i ibrike iz Gacka; u okovoj kui kafa se pripremala dobro kao i na Lipniku.
Starac-domain mu je iziao ususret, njegovi sinovi i momci prihvatie konje pod uglednijim
Turcima koji e sa agom zajedno prenoiti na njihovoj kuli.
Dobarvee, Marijane, pozdravi aga sjahavi.
Dobra ti srea, aga i dobro nam doao!
oko uvede gosta u kulu, u odaju naroito za njega pripremljenu. Na dvoritu tutanj.
Rasporeuju se za prenoite, dovrava se bogata veera. Vrte se jaganjci na ranju, u neke
pozabadan bijeli luk, opapreno meso posuto kukuruznim branom, kako aga voli. Peku se pite
sirnjae i skorupae, urmaice i baklave. ena okova sa dvijema starijim snahama, jednom od
kue Gagovia i drugom od vojvode Mine Radovia, kao glavne domaice trude se da veera
bude prema gostu i prema ugledu kue.
Ispod kule promiu momad nosei sijeno i vodu za konje. U sobi zastrtoj ilimima na serdzadi
sjedi aga raskomoen, uprijeko od njega, na samom ilimu oko, pred njima na demirliji
(bakrenom velikom posluavniku) pui se u ibriku vrela kafa. Maloas je uprili pa mirie
svjeinom. Aga se odmara naslonjen na jastuk i razgovor izmeu njega i staroga kneza tee
polako. Nepravo je agi to ga ostali knezovi, vieni ljudi, ne doekae.
e ti je ujo, e je Baovi i Novica? pita aga.
Ne znam, estiti aga. Svijem sam poruivo, nako se nijesu noas nadali. Valjda e sjutra doi.
Otponi! Nije pree. Dugo nam nijesi dolazio, ve smo te se ueljeli, ljeporjei oko.
Aga raspituje za ljetinu, za knezove, sluaju li ga.
Ostaralo se, moj aga. Ne mogu svuj da stignem; rijetko mi dolaze. Trebalo bi da na moje mjesto
postavi mlaeg ovjeka. Mlai misle da su pametniji, pa eto im!
uo sam, Marijane, da im pop s Poenja pie knjige onom kalueru na Cetinje. Turske mi
vjere, sjutra u ga posjei.
Nemoj, aga, due ti. Nemamo oe nadaleko popa, pa bi narod odskoio od tebe, no ako je kriv,
ti ga dobro kazni!
Susret sa ujom Karadziem
Ujutro rano doao je vojvoda ujo. Aga i oko poranili i piju kafu. Ljutit to ujo nije iziao
pred njega, aga mu ne htjede pruiti ruku. oko ga nudi da sjedne.

78
ujo je visokog rasta, snaan, crn u licu, mrka pogleda ispod irokih nakostrijeenih vjea.
ute njih dvojica, uti ajo sa rukom na dzeferdaru. U neke aga progovori:
Tako ti mene doekuje, kurvo vojvodska?
Ete, aga, ne znadoh u koje e doba doi, pa zato poita rano iz Petnjice. Zato su ljutit na mene,
aga? Ne vjeruj oku ako me opada. Narod ga je pomrzio to udara veliku globu, a tebi mami
milote.
Kad primijeti da oko hoe neto da zausti, preduhitri ga, i ada je inae imao krupan glas,
zagrmje jo glasnije:
Posluaj me, carev kapilija, makni vojsku odavde usred Drobnjaka, svi e doi, ivotom ti
jamim. ta e u kamenijim Duima? Na Poenju ti je svaka zgoda, i voda i livada za konje.
Nee, aga, due mi, dok ne rua kod mene, ree oko. Ja imam gotovara da ti izbrojim,
pa volja ti ponesi ga ili ostavi oe dok se ne vrne.
Dogovorie se da aga po ruku krene na Poenje sa okom, a ujo ode naprijed da javi o
njegovom dolasku, ustvari da obavijesti zavjerenike kako je uspio da namami agu dublje u
Drobnjak.
Kada ujo ode, Smail-aga ree:
Marijane, ja ne vjerujem onom usnavom uju. Nikada nije nasmijan, a vazda mu je ruka na
oruju. On ispria oku kako je preko arkova polja jahao u drutvu sa ujom i Spasojem
Jakiem, pa od ale htjede zbuniti uja. Natjerah konja na njega kao da u ga posjei i rekoh:
Dri mi se dobor, ujo! ujo se izmakne i, zapevi dzeferdar, ree: Odi, aga! - ujo, bestijo, ja se
alim. - Ja se ne alim, aga. Kad sijeva otro gvoe iza vrata, tu ale nema.
Ipak je Smail-agi laskalo to mu je doao ujo. Ranije je redovno izbjegavao sastanak sa njim.
Eto i tvrdi ujo, tvrd kao bukov panj, omekao kad je vidio koliku tevabiju povedoh, i jo dok
vidi Bauka sa graanima, misliko je aga.
Za rukom on upita oka:
Oli ti poi sa mnom, Marjane?
Ou, aga, ja ta!
Put prema Poenju
Po ruku krenue na Poenje. Naprijed je jahao aga sa okom. Kako su uporedo jahali, prema
dzinovskoj pojavi okovoj aga je izgledao manji nego to je ustvari bio.
Marijane, ja povedoh vie vojske no to mi ti pisa.
Volja ti je bila aga, prihvati oko.
Moraa je blizu, a papaz sa Cetinja nee mirovati, nastavi aga glasno svoj tok misli. Vala,
Marijane, da mi nije one paurine u Stocu, odavno bi mu siao na Cetinje.
Aga je mislio na Ali-pau, sa kojim je Njego poeo da razvija dobre odnose.
Stigli su do Cikavca, odakle se lijepo vidio cio poenjski kraj, kada ih stie okov momak. Ne
elei da ide sa agom dalje, oko se dogovorio sa sinom da poalje po njega momka.
Naili trgovci iz Trebinja, objanjavae on Smail-agi. Bojim se, izmamie mi stoku od one
ece. Da svrim s njima trgovinu, aga, pa da se opet vrnem.
Meni je, Marijane, neobino noas bez tebe.
Aga, evo me sjutra na Poenju ili e goj bude.
Dobro, Marijane. No nemoj ba suvie zacijenit, pa se bre vrni.
Na Poenju se iskupilo mnogo Drobnjaka. Podignuti atori, vatre gore, vrte se peciva, toi
medovina Turcima, Srbima rakija. Jedni ibrici se diu s vatre, drugi se postavljaju. Hrtovi agini
se ustrali, jer su nanjuili meso.
Agin ator na najljepem mjestu, kraj jezera. Aga je radostan to ga je Ahmet Bauk saekao sa

79
svojim Nikianima i to su mu Drobnjaci doli u velikom broju, ali kad ugleda popa Mitra
Golovia, onoga to se dopisjuje s Vladikom, on se smre i naredi da mu udare dvadeset pet
toljaga.
Odlazi mi s oiju, papaze, da te nikad ne vidim, rekao je aga popu kad su ga drijeili. Jedan
Turin, koji je i umolio agu da prestane sa batinanjem jer je poznava popa Mitra, posavjetova
ovome da iskopa jamu u glini, da u nju saspe sveeg konjskog ubreta i nalije rakijom, pa da u to
stavi izudarane noge.
Dri pop Mitar noge nateene i nepokretne, da lie na dva brvna, kako mu je reeno, u ubrevitoj
rakiji i osjea da mu pomalo jenjava ludi bol koji ga je dovodio do vriska. Aga je zaboravio na
njega. On se u atoru razgovara i veseli. Zamoilio je Ahmeta Bauka da mu pjeva uz gusle. Ahmet
je mali rastom, ali veliki junak, dobio je mnoge elenke za posjeene crnogorske glave. Dobar je
guslar Ahmet. Samo on ne pjeva iz glasa kao Srbi guslari, ve tie, a sa vie modulacija u
pratnji. On poe pjevati o udbinskim junacima, a zatim pjevae o boju na Grahovu i o pogibiji
Petrovia. Smail-aga, sluajui ga, sav se predao uspomenama dok se razlijee Ahmetov pun i
prijatan glas.
Dobra ti srea, samovoljni knee!
U tom trenutku ue u ator Novica Cerovi. uo je ve od uja da je aga ljutit to ga knezovi ne
doekae. Poao je na sastanak sa roakom Sekulom, koji ga u stopu prati, jer je obeao da e agi
istog trenutka sagorjeti srce ako vidi da je digao ruku na Novicu. Napolju drugi njegov pratilac,
snaan momak Ilija Kaljevi, pridrava Noviina konja. Novica zapazi u atoru Smail-agu na
serdzadi, naslonjena na jastuke, kako se predao sluanju guslara i pjesme. Pored age sjedi hodza
Muovi, s druge strane Kariman ustovi, ugledan Sarajlija; kraj Bauka vojvoda ujo, ije oi
sinue nekom pritajenom vatrom kada ugleda Novicu ne zavri.
Priprema se zamka
Novica ostade u vratima dok guslar ne zavri.
Dobarveer, aga, pozdravi tada.
Dobra ti srea, samovoljni knee!
Nijesam, aga, samovoljan, no vazda na izmetu (usluzi) sultanu i tebi. Novica je govorio
pribrano i mirno.
Jesi, Vlae, jesi; poainio si se (odmetnuo), pa ide potajno na Cetinje, ti vijea sa onijem
kaluerom, a sve to vae vijeanje-znam ja dobro, kukala vi majka, ako to vijeate - ne vrijedi
prebijene pare. Ma dlaka me dri da te ne objesim na raskrsnici e e te svako gledati i imbret
(strah) uzimati, dok ti ne opadnu komadi.
Kako je aga vikao, Turci se namah okupie oko atora.
Tako ti vjere, aga, nastavi Novica i dalje pribirano i mirno, zato toliko vie na mene? Vidim
da su ti na mene nalagali. Da imam neto protiv tebe, ne bih ti ni doao. Daj one ljude koji me
tebi opadoe da se oe suoimo, pa ako budem kriv, tu sam najtanji, i on pokaza rukom na
vrat. Sam dobro zna da je svijem glavarima u Drobnjaku lake nego meni. Oni su u srijedi, a ja
na kraju - do Morae i Uskoka. Odonud oni prijete i eraju mal, odovud ti ite ara, a siromasi
ve nemaju otkud davati. Pandure ne dava, ni debanu, ni tain. Ja sam se uzmuio da ti to prije
skupim ara, a nijesam mislio da u na tvome izmetu naii na toliku pogibiju, a od tebe samog!
Smail-aga je, moda ba zbog toga to je Novica bez straha i ubjedljivo govorio, sve paljivo
sasluao. On se zagleda u ovog mladog ovjeka, temeljnog i smeeg, sivozelenih oiju kao kod
veine Drobnjaka i skoro se raali nad umnim najmlaim knezom.

80
Eedu bila (zakletva Smail-agina), i jeste tebi najtee i najkrivlje, no ja u ti popraviti. Dodau
ti sve: pandure, debanu, tain, samo sad idi i skupi ara.
Novica je podsvjesno osjetio prema aginom odgovoru da moe poi korak dalje. Sada je trebalo
da se odlui ono najvanije, da privue agu na Mljetiak a da ovaj pritom nita ne posumnja.
Teko u pokupiti ara, aga, no mislim da bi sasvim dobro uinio, dok ga za dan-dva ne
skupim, da pree na Mljetiak, na one livade kraj izvora pod omarom. Neka momci zapucaju pa
kad uju da si tu, a i ja u kidisati, pa u moda ve obdan skupiti. Oni koji su blie putu lake
mogu prodati no moji bratstvenici na kraju Drobnjaka. Mogao sam ti skupiti ara u ivom, ali
znam, ti hoe samo talire i dukate. No e da ih naem? Pomrzoe ljudi na mene to navalih da
daju ono to nemaju.
Logor na Mljetiku
Smail-aga je znao da je Mljetiak vrlo pogodan za logorovanje velike vojske, kakvu su on i Bauk
zajedno imali. Ne mogu se zamisliti bolji panjaci nego na toj movarnoj visoravni gdje je, u
Bari i Zaguljskom potoku, dosta izvora i vode za konje. Lijep izgled, bez velike ume prema
Uskocima, tako da ga neprijatelj ne bi mogao iznenaditi. Popeu se na Gvozd, mislio je aga,
da uinim enluk nek streknu Uskoci i Moraani. Gvozd je bila strana obrasla bukovom
umom okrenuta prema Ivici. Podii u ator na Tavanu, tako su zvali lijepu ravan nad kojom
su bila dva izvora, a ispod nje bara. Pomisao o odlasku na Gvozd odluila je da aga pristane na
logovoranje na Mljetiku. Mnogo mu je stalo do toga da zapuca na uskokoj i morakoj granici.
Neka uju Vlasi i neka zastrepe, jednoga dana e on i onamo prei. On ree Novici da pokupi
hara ne samo od Drobnjaka ve i od Uskoka na Sirovcu i Malinskom i Strugu i po katunima.
Neka to bude ma i najmanje, samo neka ga priznaju za gospodara.
Milija mi je romica uskoka no maconja gataki!
U oima age posljednja vrsta ovce od nepokornih Uskokoa pretstavljanja je vie nego najdeblji
vo iz mirnog Gacka.
Samo dok je aga zamiljao da je Novica otiao da skuplja hara i da mu pripremi doek, on je
poao da pripremi svoju etu i da poalje vijest vojvodi Mini Radoviu u Morau i Uskocima da
je aga u Drobnjaku, pa neka odmah dou da izvre ono o emu su se dogovorili.
Kad stie na Mljetiak, aga zatee rad u punom jeku: sijee se uma, podiu atori njemu na
Tavanu, u blizini izvora. Poto se smjestio, on pojaa strau na Slatini vie Mljetika poslavi
buljbau Eleza eevia onamo sa petnaest pandura. Naredi zatim da vojska izie na Gvozd da
se odatle oglasi Uskocima i Moraanima, a isto tako da upale vatru po brdima da bi ih svojom
silom zastraili.
Kako je aga poelio samo laku veeru, Mljetiani se dogovorie da mu se ponese iz kue popa
Luke ugia, gdje je bilo izobilno meda, mlada skorupa i mekoga sira. Vesna, pop-Lukina ena,
uvena domaica, dva puta je mijesila pogau agi i oba puta joj se u sredini provalila.
Ovo mi se jo nikad nije desilo, ree ona svojoj snahi Gospavi, sestri Noviinoj, po kojoj je
namjeravala da poalje veeru.Dobra mu je i ovaka, nano, presjela mu i dabogda mu glavu
iskobila!
ut, stiavala je svekrva, i da nikom nijesi o njoj prozborila!
Gospava stavi u torbu pogau sa zastrugom svjea skorupa, a u drugi stavi mladog sira, izvadi sat
meda i ponese agi veeru.

81
Bila je to snana ena, mnogo via od brata Novice, slobodna i samopouzdana, zvali su je
enski ban. Kada spusti veeru pred agu, ona zamahom svojih otrih i dugih pletenica oinu
njegovu meku ruku.
Vala, sestro Noviina, ree aga, duge su ti kose, trebalo bi ih potkratiti! i pogledavi jelo
koje mu je Gospava redom vadila iz marame i stavljala na demirliju, ree:
to ti se pogaa provalila? To sluti tvome bratu Novici!
Aga, otpoe Gospava ubrzano, to bog da. Smrkne vedro, a sjutra oblano. Moe pui munja
sa Javorja i nekome biti od jaoka. Starije je vazda jutro od veeri.
ta govori ova Vlainja neprosijano? upita Smail-aga sa potsmjehom, i u ali dodade: A to si
mi donijela tako malu veeru?
Oprosti, aga, bilo je dockan. A sjutra e imati svega dosta.
Rasporeivanje strae
Pod atorom je bio i Gospavin djever Filip ugi, knez na Mljetiku i u okolnim selima. U tome
se vrati eevi sa jo dvojicom pandura sa Slatine.
Aga, ree Elez ulazei, uje se da e nam noas udaridti Karadag (Crna Gora).
Filip ga prekide: uje, Eleze, otkako si krenuo od kue tvoje, nie ti na konaku nije bilo
slobodnije no voe; a nama da nijesu dobre age kakvi ste vi neki Turci, mi bismo se vjeali i
turili od vaega zuluma, a ti moe da zbori ta hoe! Tako je knez ugi nastojao da ubijedi
agu u sigurnost na Mljetiku.
ta misli, ujo, hoe li nam udariti Moraani? upita aga vojvodu uja koji ga je sa Poenja
dopratio.
Nije prilika, aga, ali ako hoe da bude siguran, da poemo na strau ja i Bauk i odabrani
momci, pa ako ti Ahmet i ja budemo na strai, slobodno moe na oba uha spavati!
Aga mu dade sanduk s fiecima i ree: Uzmi Miliju Srdanovia i nekoliko valjastije momaka,
dobrije niandija, pa poite, a Brnjaa i Labuda uusteite da ih ne odvedu Uskoci.
Poto se ve bio dogovorio sa Filipom i drugim Drobnjacima koji su uvali agin ator da udare
na njega kad uju puke, i ostavio na taj nain neprijatelja agi i samom logoru, ujo uze sandue
fieka i odabra od Drobnjaka i Turaka, strau. Tako je lukavi ujo uspio da snabdije fiecima i
pukama trideset Drobnjaka, koji e u odsundom trenutku pomoi Novici u borbi, i da ukloni iz
agina atora Ahmeta Bauka i njegove graane koji bi mu u nevolji mnogo valjali. Kao pobratim
Ahmetov on je elio ujedno da Ahmeta sauva da ne pogine u atoru.
Poe najprije da osigura Smail - agine konje. Stavi jednome desnu, a drugome lijevu prednju
nogu u gvoa, ustek, i zakljua ih. Dok su drugi konji, samo pripeti, pasli, ujo je Samil-agine
uusteio i zadrao kod sebe klju, i tako onemoguio agi da u odsudnom trenutku sjedne na
konja. Zatim uredi strau: Turke razmjesti prema Drobnjaku, gdje nije bila ni potrebna straa, i
rasporedi ih tako da se nijesu mogli dozvati, a Drobnjake namjesti prema Bukovikoj gori,
odakle su oekivali Uskoke i Moraane okupljene u Sirovcu. Meutim, Novica porui vojvodi
Mini da odmah krene sa Moraanima, tiho, tajom, neka ne pue, da im se ne uje ni hod ni
govor, i da dou do Timara, a sam ode u Tuinju, odakle je sa Drobnjacima trebalo da poe u
susret vojvodi Mini.
Napad s dvije strane
ena ga doeka lomei ruke:

82
Hoe da udari na Turke, a evo ti ih u Tuinji, ne moe od njih nikuda maknuti.
Podstaknut vijeu koju mu je Elez donio, a nagovoren od hodze Muovia i Ferata Krvavca,
koji su poeli sumnjati da im se neto za leima sprema i od samih Drobnjaka, Smail-aga je
poslao nekoliko Turaka i naredio im: Idite u Tuinju, pa ako vidite da mi je Novica nevjeran,
donesite mi njegovu glavu.
Ti su Turci bili u kui Jovia. I ada su u Tuinji kue dosta udaljene jedna od druge,
pripremanje oruja, skupljanje i dogovor s ljudima bio je nemogu u prisustvu Turaka. Zato ih je
to prije trebalo ukloniti iz Tuinje. Sa Sekulom i drugim bratstvenicima Novica odmah potra
kui Jovia.
ta radite vi Turci tu? upita ih.
Straimo od brdske ete, izgovarahu se Turci kad vidjee da je Tuinjana mnogo vie nego
njih.
E sad ste se sjetili da nas branite poto nas Moraani i Uskoci ogoljee. Odmah izlazite!
Dok ruamo, branili su se Turci.
Nemate ta oe ruati, no ete na Mljetiak. Idite javite agi da u do ujutru posigurno donijeti
hara.
Ratna varka
I tako ih otjera. Do dolaska Noviina, panduri su u tuinjskim kuama uli ono to su Cerovii
namjerno ubacili: da Novica nije u Tuinji, jer po svojoj kneini skuplja hara, da je pri tome
udario raju na tolike muke, da bi se i sam aga uvrijedio. Trideset ena je dolazilo sa
kolijevkama da ga okume, ali nikome nita ne pomae, vola koja vrijedi dvadeset talira uzima za
pet.
Kada Smail-aga u kako je Novica istjerao njegove pandure, on planu, ali kad mu oni sami
ispriae ta su po selu uli o Noviinom skupljanju haraa, aga se nasmija:
Auk, to e kukavnu raju poprtiti; meer lae svako ko mi protiv njega govori! Nee raji sada
nam past da na mene udari. A Brani ako nas napanu, sam mogu udariti na trista. Na koliko bi ti,
Baue, udario?
Ja, vala, na dvjesta, odgovori Bauk.
E, due mi, ree aga, drugim Turcima nee nita ni ostati. Vie ih se ne moe ni skupiti.
Iste veeri pop Mitar uvio noge krpe, sio na konja i pojahao od kue sa Poenja na Mljetiak,
kao zavjerenik htio je da bude meu ostalima...
Kada opazi meu drugima pod svojim atorima i popa Golovia, Smial-aga ree:
to si dolazio, crni papaze, kada te juenako nagrdih?
Pop Mitar, pretvarajui se, uvee vrat u ramena, zatim slegnu njima i bezazleno ree: A da
kuda u ja, aga, no opet tebi? Majka bila, majka mila!
Te veeri se prilian broj Drobnjaka okupio oko turskih atora. Vieni ljudi odlaze pod agin
ator. Navratio je i vojvoda ujo sa strae. Tu se veseli i pjeva, a lukavi ujo pria razne poalice
da bi skrenuo agi panju sa onoga to se sprema.
Nou se naoblailo i poela je da sipi jednolina kia pozne jeseni. Njeno rominjanje uspavalo je
Smail-agu i njegovo drutvo pod atorom. uju je Novica poruio da poe u susret Moraanima,
sa kojima je ovaj bio u prijateljstvu, te su imali u njega puno povjerenje. Bilo je potrebno da se
ujo pojavi, jer je meu Moraanima i Drobnjacima bilo krvne osvete. Kad viee da je ujo
pred Drobnjacima, Moraani se oslobodie i pooe na Mljetiak. Zaustavie se kod timarske
esme da se odmore i pregledaju puke koje su im bile zakisle. Novica se sa svojom etom

83
spustio preko Sinjajevine na ugovoreno mjesto. Desilo se da su stajali jedni prema drugima, a
nijesu ni s jedne strane smjeli da se jave, mislei jedni od drugih da su Turci. Kada se
naposlijetku dozvae i sastae, bila je ve prola pono. Moraani, umorni od puta, predlagali su
da se napad na Smail-agin ator odgodi za sjutranju no.
Pogibija Smail-age
Novica vie kako se cio njegov poduhvat survava nekud duboko u Bukovicu, u mrak. On skide
kapu i stade ih preklinjati: Brao, bolje je da asno poginemo kad smo ve krenuli, nego da nas
mue i sijeku Turci. Razmislite, kumim vas bogom, sjutra bi aga poslao po mene da vidi to mu
ne donosim obeani hara. Konje e rausteiti; da izdrimo, brao, jo malo kada smo ve sve
prebrodili, da se ne osramotimo pred vladikom i da nas ne proklinju oni koji bi zbog nas nevini
stradali. Vidite da nam i ova kia ide noas na ruku. Do sjutra bi se moglo razvedriti. Ako vi ne
poete, ja u; ja u sam poi i poginuti.
Kada se i ujo sloi sa Novicom, pristae i Moraani. Tada im ujo svima izdijeli fieke koje je
dobio od age. Dogovorie se da ga napadnu sa dviju strana: sa gornje iznad atora, i sa donje od
potoka. Mali dio vojske ostavie u Dobrim selima da presijee Turcima odstupnicu.
etu je vodio Milija Srdanovi, poto je dobro znao svaku stopu ovoga kraja. Od Timara eta je
ila sakrivena maglom, koja se pred zoru spustila u gustim slojevima. To im je olakalo kretanje,
turska straa sa Slatine nije ih mogla opaziti. Drugi dio vojske se uputio Zaguljskim Potokom do
agina atora. Kada su opkolili ravan na kojoj je bio agin ator, Novica naredi plotun, na koji
straa odgovori dvostrukim. Smail-agini vojnici su bili dobro naoruani: imali su po dvije
kuburlije, no i eanu, ali su veinom, umorni od puta i podizanja atora, spavali tvrdo, izuzev
dvije strae - jedna je bila neposredno oko atora, a druga malo dalje u istom, irem krugu. Na
pucnjavu Smail-aga skoi, kao i drugi koji su bili s njime u atoru, i viknu: Ata mi!
Ali njegov seiz dotra i ree: Aga, od pucnjave se uustueni konji pomamili, ne daju prii.
Aga je vjerovao da ga je napala brdska eta i da e ga Drobnjaci braniti. On uzjaha brzo na prvo
samarno kljuse. U taj mah dio drobnjake vojske od Potoka udari na juri. Oko agina atora se
vodila najea borba. Borili su se i oni Drobnjaci koji su bili s njime pod atorom. Sa sabljom u
ruci, Smail-aga juri na konju, okuplja svoje i hrabri: Ha, ha ko je Turin! Mali je Vlaa. Ali
ba zato to se nije bojao i to je glasno okupljao svoju vojsku privukao je panju zavjerenika na
sebe. Oni oborie plotun i Smail-aga pade pogoen u glavu.
Malo je Drobnjaka znalo agu i bilo je vie Turaka bogato obuenih.
Mirko Aleksi, Uskok, poznavao ga je jer je prije toga ivio u Gacku. On bjee u eti koja je od
Potoka juriala na ator. Kada se popeo uz Potok, vidje da aga lei nauznak prie mu, zapazi da
je pogoen u zatiljak, a zrno mu izalo izmeu obrva. Jednim snanim zamahom, on mu odsjee
glavu.
Tragecija Smail-agina je bila u pretjeranom pouzdanju u sebe i svoju pratnju - to ga je i odvelo
na daleki Mljetiak - i u podcjenjivanju narodnog otpora i njegove snage.
Vojska brzo opazi da Smail-age nema i stade bjeati niz Drobnjak na avnik, Poenje, Dui,
Bezuje, u Gacko. Usput je jedan drugome dovikivao: Jesi li uo, ako si Turin, za zlo? Poginuo
aga!
Nije ni do bog, odgovarao je drugi ako jo nije znao. Ne poznavajui teren lutali su po
Bukovikoj gori, pa su ih i treeg dana po pogibiji nalazili ondje i ubijali. Mnogi se podavie u

84
rijeci. Ahmet Bauk se spasao sa Nikianima. On je poznavao teren; pobjee sa strae niz Bare,
preko Zaguljskog Potoka; niz Krstac, iznad Kosoria i stie niz Dobra Sela na bukoviki most,
pa na biovski i uz Tunjomir ode pravo u Niki.
Ujutru rano oko Malovi je bio poao na Mljetiak. U putu srete dvojicu Gaana, bjee odande
u najveem trku.
Begovi, ta oni bi? pita oko.
Zlo, bogami, bi; pogibe Smail-aga i sva njegova vojska. Bjei, oko, evo brdska vojska za
nama. Ima vojske pet stotina.
Sa glavom na Cetinje
Stigoe na Dui i oko ih primi. Malo docnije doe vojska okovoj kui. Neki pale, neki kopaju
zid. Okupili okovu stoku, bilo je na hiljadu ovaca. oko im isturi sto talira i oni odstupie,
razredie se po Duima na konak. Ne dirnue u okove ovce. On pusti onu dvojicu Gaana i oni
odnijee vijest kako su se spasli. Zato kada je Drobnjak paljen, okova kula ostade.
Dok je Smail-agino tijelo posljednjim znacima dovravalo ivot, Drobnjaci su skidali sa njega
oruje, bogato odijelo, sat i dukate, naroito ih je privlaila zlatna eerma.
Sav plijen podijelie meu vojskom, a konje, sat i oruje zajedno sa Smail-aginom glavom
ponesoe na Cetinje...
U blizini Cetinja Drobnjaci zapucae u znak da nose Smail-aginu glavu. Vladika Rade im je
poao u susret sa vie vienih Crnogoraca. Zagrlio je i izljubio svoje osvetnike. Kada ugleda
Smail-aginu glavu, sve plemenito zamre u njemu, ostade samo zadovoljstvo zbog izvrene osvete
kao i kod najprimitivnijih. Za nekoliko asaka ne ree ni rijei. Sva njegova osjeanja i misli
ispunie se sjeanjem na izginule na Grahovu. Naroito na Stevana i Joka. Njih nema zbog
Smail-age. Sada je Samil-aga platio za njihovu pogibiju. Razdragano uze riokosu glavu i
zagleda se u nju, baci je uvis i doeka na ruke: Doe li mi, Smaile, doe!
Novica mu ree: Gospodaru, kada je glava moga oca pala u Pljevljima, Smail-aga je doao u
Drobnjak; danas Smail-agina glava pada pred tebe i neka to bude poetak izlaska Turaka iz
Drobnjaka.
Bio je krvnik i va i moj, prihvati vladika. Svue sam se naslanjao, a ni u jedno pleme
nijesam imao nade kao u vas. Vaa osveta mi ublai srane rane. Vi koji ste ovo radili vie za
turske zemlje nijeste, no ja o vama mislim i o vaijem familijama. On pomilova konje
Smailove; oba su bila rasna i svaki damar je treperio na njima.
Bogato nagradi vladika sve uesnike lijepim orujem i dukatima.
Novici dade sat Smail-agin i sablju.
Posljednja agina pjesma
uveni nikiki buljubaa i junak Ahmet Bauk bio je poznat i kao guslar. A u narodnom
predanju zapamen je po velikoj hrabrosti, vitetvu i junatvu. O tome najbolje govori stih koji
kae:
e je Bauk, tu je jauk!
Roen je oko 1810. a poginuo oko 1845. godine. Pripadao je brojnom fisu Pipera, kome su u
Nikiu pripadale i porodice Hadimania, Mrka, Beirevia, Osmovia, Zlatania, Durkovia,
Jaaragia, Meevia, Kozia, ubarica i drugih. Njegova kua nalazila se u Piperskoj mahali,
koja se pruala sa obje strane puta za Podgoricu.

85
Ahmet je odrastao uz prie o starijim glasitim junacima turskog Nikia koji su dijelili megdane i
vodili bojeve protiv buntovnih Crnogoraca. U tim ranim godinama upoznao se i sa guslama,
junakim pjesmama i guslarima. Ubrzo je i sam izaao na veliki glas. Vuk Karadi je zabiljeio
za njega: Bio je mali ovjek, a veliki junak, imao je mnogo elenki to je od vezira dobio za
posjeene glave crnogorske. U epu Smrt Smail-age engia, Ivan Maurani ga opisuje kao
arenog Bauka vojevodu, to e rei prepredenog ovjeka, dakle otroumnog.
Ahmet Bauk je ivio u Nikiu, gradu koji je u ono doba bio kljuanica od krajine prema
buntovnoj Hercegovini, a zna se da je krajina krvava haljina, te je tu s krvlju ruak, a s krvlju
veera.
Pjevao je najee za vrijeme dugih ramazanskih bdjenja, ili u posebnim prilikama pred
istaknutim i odabranim turskim velikaima. U Nikiu nije cvjetao sevdah, ali se dosta pjevalo o
junatvu, i to junatvu na krajini.
Ahmet se spominje i kao pjeva uvenog Smail-age engia, i kao njegov vjerni pratilac, o emu
kazuje i narodna pjesma, po kojoj silni engi, prilikom pohoda na Drobnjak 1840. godine,
poruuje Bauku, buljukbai iz Nikia, da mu doe u sretanje sa dvjesta svojih momaka. Po toj
pjesmi Smail-aga i Ahmet Bauk su pobratimi, dok jedno predanje iz Dbornjaka govori o tome da
je Smail-aga daida (ujak) Ahmetu Bauku.
Na svom putu ka Mljetiku, Bauk se Smail-agi pridruio, prema jednima, na Duima, dok drugi
vele na Poenju.
Sa Poenja se polo na Mljetiak, gdje su razapeti atori i otpoela gozba (najprvi se Smail-aga
maa, /za njim Bauk, za njim Turci ini...). Kada je gozba malo poodmakla, Ahmet Bauk je kao
neto predosjetio i pokuao da upozori Smail-agu, na to je aga zatraio od njega da zagusla i
zapjeva:
Vjera moja, ti si pjeva dobar,
a ja eljan gusal i pjevaa:
de zapjevaj da me elja mine!
Baukova pjesma se grme razlijegae. Prema predanju, Ahmet je kratko guslao i odloio gusle,
te mu Smail-aga ree:
- to ostavi gusle, mrtvi Ahmete, ne nalie na ujaka!
Pjesma je bila o nekakvu Rizvan-agi silnom.
Cijela osvetnika eta, sakrivena, sluala je kako pod adorom Bauk uz gusle pjevi te pjevi.
Gusle su u nonoj tiini, pred sam in napada, morale uiniti snaan utisak na napadae.
Napad na agin atori uslijedio je pred zoru, iznenada i poput groma. Puke su grunule sa svih
strana, jer je logor bio prethodno opkoljen. Smail-aga je prvi skoio, pokuavajui da ohrabri
svoje pratioce, dokopao sablju i zatraio konja Brnjaa: Konja mi! Ahmete udri! Turci na noge!
Mali je Vlaha, ne bojte se! Ipak, smrt je bila bra. Aga je pao pogoen u glavu i grudi. Vidjei
da je otpor uzaludan, Ahmet Bauk je sa svojom pratnjom odluio da se povue koristei obilato i
pomrinu. (Sa njim je bilo 12 Graana)
A Bauka spasi noca mrkla
i ostalo to se jo izmaknu.
Ahmet je nastavio svoj ivot, ali je izgleda i poelio da se malo povue i smiri.
Predanje veli da je potom zavolio jednu djevojku iz Nikia, ali je njena majka na silu dala
jednom Turinu iz Korjenia. Ne mirei se sa tim Ahmet sa drutvom presretne svatove u
Rudinama, nadomak Nikia, napane ih i otme djevojku. Ali kad je negdje iza toga poao svojim
kmetovima u Banjane, Korjenii mu zapanu i smrtno ga rane. Od zadobijenih rana Ahmet Bauk
je izdahnuo. Priaju da je prije toga pozvao najbolju tuilicu iz grada da ga tui onako teko

86
ranjena, i dao joj dukat.
Sudbina je odredila da umre zbog ljubavi, zbog onoga o emu je i sam mnogo puta pjevao i
druge razgovarao.
Tako je zavrio Ahmet Bauk, nikiki glavar, junak i pjeva, koga je jo za ivota opjevala
narodna pjesma, to je bila najvea ast koju je junak mogao da poeli.
Popadija Simuna tui Smail-agu
Popadija Simuna Tomi izvadila je iz groba tijelo Smail-age engia, krijui od Drobnjaka, i
ponijela ga za Gacko. Sin joj je tada uio u manastiru pivskome za popa, te je bojazni da joj ga
ne zakolju Turci to je uinila. A ko je sretao na putu i pitao ta goni u vreama, kazala je da goni
Teu (sinu) branjenik. Ona je prenijela tijelo Smail-agino u Pivu, gdje su tada bili i Turci, a
odatle su mu napravili nosila i prenijeli ga za Gacko, u Lipnik.
Popadija je bila odlina tuilica; tujela je pred nosilima i kod kue engia u Gacku. Izmeu
ostalog, tujela je:
- O, moj aga, Smail-aga,
Kad si doo u Drobnjake,
Viela sam zlu priliku,
Trai vodu za avdesa,
A ja poslah moju Dunju
Da donese s vrela vode.
Sinu Dunja, ka i munja,
A uprti bremenicu
U arenu uprticu.
Kad se vrati s vode Dunja,
Prekide se uprtica,
A odlee bremenica.
Oba dna su iskoila.
Agi glava iskobila.
Agina bula nudila je popadiji neke trave da pije, da joj ne bi verem pao na srce, ali je popadija
mjesto tije trava traila medovinu (erbet), te je popila itavu au veliku, a jo bolje grlo
otvorila. I dok je tuila, turili su bili pred nju jedan prazan fes, a prisutni age i begovi i vojska,
napunili su pun fes pleta (novca) i tako darivali popadiju.
Osveta na Borovoj glavi
Drobnjaci su oekivali tursku osvetu za Smail-agu. Vrativi se sa Cetinja, vojvoda ujo je skupio
etu od sedamdeset Drobnjaka i uputio se prema Pivi, odakle se najprije mogao oekivati upad
Turaka.
e ete to, ujo? upita ga knez oko Malovi kada svratie na ledinak ispred njegove kule.
Oemo da straimo od Dragalja i Pive, da uhvatimo od Bezuja do Pirnoga Dola.
ujo, maniti ujo, due mi se dobro ne radi za narod. Bojim se da emo doivjeti u Drobnjaku
velikije jada i grije Smailaga. Ja u vi na sedamdeset Drobnjaka dati sedamdeset ovnova, da je
vajde! Ali vi ne pitate mene, no aj te kuj ste nagli. A ja ne bi tako.
A da kako?
Da napiemo jedno pismo kao krvavi Arzoval (albu), da spremimo dva-tri koji su dobri ljudi
pravo u Stambol, a pismo da ovako uinimo: Moraani i Brda ubili su Smail-agu, a mi nijesmo

87
uinjeli, no e nae kue pogorjeti ti ljudi. Da se preveemo s Turcima kao Milo u Srbiji da ne
propadne narod, a viee, ujo, to e biti do petnaest dana.
okove rijei se isuvie brzo obistinie. Mada su se Ali-paini interesi sukobljavali sa Smailaginim i a on lino nije mario za njega, morao je iz odanosti prema sultanu i muslimanstvu da
spremi Drobnjaku veliku kaznu, te je organizovao za vojni pohod sve hercegovake muslimane,
koje e povesti Smail-agini sinovi.
Bilo je to ba pred Boi, krvavi Boi niko nije unio badnjake u kuu - kada navali turska
vojska. ene i djecu koje ne stigoe da prevedu u Morau smjestie Drobnjaci u peine u
Petnjici, Komarnici, Grabovici i Turiji. Iz tih peina su se branili od velike turske vojske koju je
Dedaga doveo na njih. Nestalo im je i hrane i yebane, ali su nastojali da to ukriju od Turaka.
Naposlijetku su fieke dijelili napola i mjesto zrna sasijecali enska puca sa zubuna i gurali ih u
puke.
Ko se nije uklonio na vrijeme, nije ostao iv. Smail-aginim sinovima se inilo da nema dovoljno
glava koje e zamijeniti glavu njihova oca. Gonjeni stranom osvetom, palili su i sjekli sve to su
pred sobom nali. Ali ne samo Smail - agini sinovi, i ostali Turci su smatrali da je Smail-agu
teko osvetiti.
Drobnjaci su se okupili sa uskocima i neto Moraana u Tuinji. Tu je Novica sa ujom
Karayiem i Mirkom Aleksiem i mnogima drugim koji uzee uea u Smail - aginoj pogibiji.
Turci dooe u velikom broju i utvrdie se na dobrim poloajima. Drobnjaci su se borili iz nizine
dok ih Turci ne opkolie na Borovoj Glavi i ne natjerae niz grede te ih polomie. Nekolike
Komarana i Duana pali pod jednu gredu i tu od svojih mrtvih drugova nainili anac. Na
jednom kraju anca postavili su kape, u koje su Turci pucali mislei da su glave, sve dok ih ne
raznijee olovom. Kada osvoji no, oni izvukoe noeve, zamurie pa posred turske vojske, ali
malo njih utee. Dvojicu Duana, Dragia i Jovana Memedovia, uhvatie Turci. U nonoj tmui
nije se moglo razaznati ko su. Ko ste vi? pitali su ih Turci.
Mi smo vojska Ba-agina. A Ba-aga Abdi je bio pred turskom vojskom. Poto su ih doveli
pred Ba-agu, upitae Turci: Aga jesu li ovo tvoji vojnici. Oni govore da su tvoji!
Njih dvojica padoe na koljena pred Ba-agu i zamolie: Odri nam ivot; boji smo i tvoji!
Ba-aga ree: Neu vas pustiti koliko moje sinove. Povede ih sa sobom pod svoj ator i uze im
oruje. ivot je ouvan, ali ta je vrijedio ivot bez slobode? Kada je bilo pred zoru, zaspao je
straar koji ih je uvao. Potrae braa Memedovii kroz tursku vojsku da dou do slobode.
Dragia uhvatie i posjekoe, a Jovan je utekao i doao na Dui.
Velika je bila turska pobjeda na Borovoj Glavi; mnogi Drobnjaci izgiboe. Samo od Cerovia
sedmoricu posjee Dedaga, a sve im kue popalie. Sedamdeset drobnjakih glava je poslato u
Lipnik da okite Smail-agin mezar (grob) i kulu.
I kao to su Drobnjaci ispjevali pjesmu o Smail-aginoj pogibiji, tako sada muslimanski guslari
pjevahu o svojoj pobjedi na Borovoj Glavi...
Sablja od sablje
Dedaga engi, sin Smail-agin, poslije pogibije svoga oca, sa zvanjem pae, iz svoje uvene kule
u Lipniku upravljao je dosta mudro i obazrivo svojim ogromnim posjedima. Istakao se u vie
bojeva sa Crnogorcima i Hercegovcima. Pominje ga i vojvoda Mirko Petrovi u jednoj svojoj
pjesmi u Junakom spomeniku:
Kad se Omer iz Pive povrati,
On ostavi engia Dedagu

88
Sa njegovo hiljadu Turaka
Na Zabre na polje iroko,
Meu Gackom i Pivom prostranom.
Tu mu bjee nainio kulu,
Oko kule ance i ardake.
Tu naredi careve pandure
Da uvaju goru i planinu
Da u Pivu s mirom idu Turci.
Dedaga je odravao prijateljske veze s mnogim hercegovakim i crnogorskim glavarima, a
naroito sa Lazarom Soicom i istaknutim crnogorskim vojvodom Petrom Vukotiem, koji je
kod njega odsijedao vie puta u Lipniku, prilikom proputovanja u Mostar. Vojvoda Petar ga je u
znak potovanja zvao Sabljo od sablje.
Kad je jednom prilikom Dedaga doao u Pivu da obie svoj posjed u Pluinama, dopadne mu se
Lazar Soica i uzme ga u svoju pratnju. S njim je Lazar kao momak od 18 godina putovao u sve
oblinje turske gradove: Gacko, Niki, Nevesinje, Fou, Mostar. Vidjei Dedaga da je momak
vjet, naoit i hrabar, postavio ga je i za starjeinu svoje pratnje, a poto je bio pismen, obavljao
je i Dedaginu prepisku, kako s njegovim ifijama, tako i sa turskim vlastima.
Dedaga je Lazaru Soici poklonio i dio svog velikog imanja u Pluinama jer mu je donio glavu
nekog Arnautina, koji je pokuao da ubije Dedagu radi neplaenog ajluka (plate).
Dedaga trai novine
O njihovim prisnim odnosima svjedoi i jedno interesantno pismo iz 1871. godine u kome
Dedaga trai od Soice da mu alje novine Glas Crnogorca, koje su te godine poele izlaziti na
Cetinju.
Lazaru Soici
pozdrav!
Ako pitate za nas, Alahu uur zdarvo smo i rahat, u carskome zdravlju. A po tome uli smo da
su poele izlaziti novine sa Cetinja, iz Crne Gore. Vidi ako su poele ishodit i nai kaka ovjeka
koji e ti dobavljati krijui, da ne zna niko, pa dobavljaj svake hefte po jednu i ti je alji mene
amo. Ama je krijui alji i ti mene. Nemoj da ko zna za to, ve kako umije ti, onako je i izbavljaj
i alji mene. I da si mi zdravo i rahat.
D.
Zanimljivo je rei i ovo: freska pored junih vrata Pivskog manastira predstavljala je po
uvrijeenom narodnom vjerovanju lik nekog istaknutog muslimana - govorilo se ak velikog
vezira Mehmeda Sokolovia koji je pomogao da se manastir podigne. Zabiljeeno je da su
Smail-aga i naroito sin mu Dedaga uvijek klanjali pred navedenom freskom i esto bogato
obdarivali manastir. Tako je Dedaga, za vrijeme igumana Stefana aia, davao manastiru Pivi
oko pedesetih godina 19. vijeka izvjesnu koliinu ita, masla i voska, kao carskom vakufu. I
dugo poslije toga, prvih decenija 20. vijeka, engii u Sarajevu smatrali su Pivski manastir kao
svoj vakuf (zadubinu).
Po jednom zapisu, Dedaga engi, roen 1817. godine, umro je od ratne rane u putu kod

89
Konjica, 15. februara 1876. godine. Uzrok smrti je bio to mu se pozlijedila rana zadobijena u
Dugi Nikikoj, u jednom boju, a koju je on sakrio, da se vojska ne bi prestraila.
Dedaga zove kneeve
Pozove Dedaga engi sve gatake kneeve, da mu dou na kulu u Lipnik, radi nekog dogovora.
Kneevi se okupe i paa ih lijepo primi u arenu odaju (molovanu bojama), to je znailo
najviu ast za goste.
Dedaga spazi u Jovana Vinjia jedan lijep i vleiki akmak gdje mu visi o pasu, pa mu ree:
- Daj mi, Jovane, taj akmak da ga viu.
Jovan ga otkai s kajia i dade mu ga. Pai se svidi i s njim u dep.
- Ne dam ti ga, turske mi vjere, a evo ti pleta pa nee kupi drugi.
- Neu ti ja, pao, pletu, no u ti ga darovati kad ti se svidio - ree Jovan, zadovoljan to se
njegov akmak svidio pai.
oko Goranovi se glasno iskalja i ree:
- Eto avola, na!
- ta je Keelju (tako ga je zvao) bolan?
- Zlo i naopako! Mi se kneevi usput prepirali ta e kome paa darovati. Nekom urak, nekom
saruk, a nekom kalpak, a on vie jedan politi akmak i uze ga.
Dedaga odmah vrati akmak Jovanu:
- Na ti ga, neu ga, turske mi vjere, da valja konja - i naredi slugi te svakome knezu donese po
pake duvana.
NEKA GA BELAJ NOSI
Godine 1861. kad se pripremao ustanak u Hercegovini, Dedaga engi, gatai paa, u dogovoru
s gatakim Turcima, rijei da uhvati tri najglavnij aSrbina u Gacku i da ih poalje po dVidin, u
taoce: popa Bogdana Ziminjia, starog kneza Peja Todorovia i Petra Mandia, zeta popa
Bogdana. Petra uhvate i sprovedu pod Vidin, gdje su mu i kosti okapale. Knez Pejo se negdje
sakrije, a pop Bogdan, sa sinom Stevanom - mimiem od 15 godina, pobjegne preko Golije u
Grahovo, a evo kako:
Pop stigne u Gosli i svrati u kuu serdara Duke Kankaraa. Znao je da e Turci za njim nadati
se u potjeru, pa je tu imao nadu, ga da serdar nee pustiti iva da ga uhvate.
Kad engi dozna da je pop pobjegao, odmah poalje buljubau Tahira Muljanina-Paia, sa 30
zaptija, da stignu popa; da ga vrete ili uviju. Turci sustopice pou i stignu popa Bogdana u
Gosli. Pop je bio odsio u kui Dukunoj i im vidi Turke, odmah zaprijei jednim kolcem vrata
iznutra, a prirpemi oruje da se zamijeni. Duka trenutno nije bio kod kue, poao je bio s konjem
u drva. Turci opkole kuu i stanu zvati popa na predaju, zadajui mu vjeru da mu nee nita biti.
U tom momentu pred kuom bane Duka, s tovarom drva. im vidi Turke gdje su opkolili kuu i
lupaju o vrata, odmah shvati da je neko unutra koga Turci trae. Od oruja je imao samo malu
puku za pojasom, u koju nije bio siguran. Hitro izvue palicu iz tovara s konja, razmahne s njom
i poleti na vrata, gdje je bio pet-est Turaka i rekne: Podalje od moga praga... Turci se odmah
odmanku od vrata, a on vikne eni da mu doda handar i deferdar. S golim handarom obleti
oko kue i svi se Turci odmaknu od nje. Opali malu puku i glasno zavie na svoje bratstvenike
u pomo. Odmah doleti njih desetak vrijednih momaka pod orujem. Duka zavue Turcima:
natrag odakle ste doli! Neete danas, preko iva Duke i moje brae, da mi prolijete krv na

90
ognjite i ubijete srpskog svetenika! Kad Turci vide razjarenog serdara i njegove brtstvenike,
odmah odstupe, a Duka ree popu da krene. Dade mu est momaka da ga isprate preko Utesa, do
Radovia u Banjane, a on sa drugih pet-pest zauzme busiju na Bajov kamen, pod Utesom, da
Turci ne bi poli dalje u potjeru i ubili popa i njegovoga sina.
Kad Tahir buljubaa doe kod engia i sve mu kae, da je bio stigao popa i da ga je oteo serdar
Duka, engi malo pouti, pa ree:
Znali ga jadi, on bi tako u svojoj kui spasio i Turina isto kao Srbina. Da vam priam: Kad je
Gradaevi digao bunu u Bosni protiv sultana, rahmetli otac (Smail-aga) ostao je vjeran sultanu
i Stambolu. Kad su odredi Gradaevia prodrli do Nevesinja, on digne sve Gaane - Srbe i
Turke i dade ih pod komandu Dukinom ocu Vukiu , a nas, ecu i enu z asvaki sluaj prebaci u
Goliju, kod kue Vukieve. Kui je bio ostao Duka, kao mlad momak. Neko pronese, trei dan,
laan glas, da je vojska Gradaevia razbila Gaane i zauzela svo Gacko. Duka s nama pobjee
u Njego planinu, da nas spasi, u jednu peinu. Ja bijah mali i zapro sam idui, a on bi me uzeo u
ruku, poveo i stalno vikao: A, Dedo, pogani! Jo malo, pa emo brzo do peine! Tu nas je
smjestio i dotjerao na konja hrane, pa ree rahmetli majci: - Ne boj se, painice! Zadajem ti moju
vjeru, nee vam nita biti, dok je Duka iv! Vidio sam tada da bi i za nas poginuo. Neka ga belaj
nosi! - zavri Dedaga.
LAZAR SOICA MEU BEGOVIMA
Jedno glijepog ljetnjeg dana okupili se svi glavni bezi engia, oko svoga starjeine Dedagge, i
posijedali redom, po godinama i po rangu, ispred kule u Lipniku. Tu su braa Dedagina: Rustembeg i Muhamed-beg, tu je i Ali-beg iz Rataja, Dafer-beg iz Jelaaca, Dervi-beg iz Viovia,
Ibrahim-beg iz Borija, Smail-beg iz Hotovlja, emsi-beg iz Zelemia, Junuz-beg iz eher Foe,
Osman-beg iz Ustikoline, Arslan-beg iz Bjelimia, Omer-beg iz Bukvice i Ruci-beg iz
Miljevine. Tu je meu njima jedan -jedini Srbin, juzbaa pivski, Lazar Soica.
Sjede bezi i pue, neki na srebrnim cigarinima, sa ilibarskim takumima, neki na drugim
izvezenim ibucima, a neki na nargilama. Uz duvan, neki sru kafu iz velikih fildana, a neki
sasiplju, u svoje kronjaste trbuhe, ljutu prepeenu mastiku.
U najveem razgovoru, kao da je s neba baen, banu ispred njih, u fistanu, naoruan do zuba,
nekakav Arnautin.
- Selam aljek, bezi engii, naziva Arnautin.
- Alejki selam, Arnautine, prihvatie bezi.
- Meraba bezi!
- Meraba, Arnautinel
- Da mi, estiti pao, obrati se Arnautin Dedagi, plati hareve, poto sam bio evo godina dana na
ajitan kuli. Mislim ovh dana, estiti pao, poi svojoj kui, pa trba malo para sa svojim da
ponesem.
- Para jok, Arnautine, a sultan se mora sluit a devlet branit, odgovori osorno Dedaga.
- Ma pokorno t epreklinjem, estiti pao, ponovo zamili Arnautin.
- Ostavi me da egleniem sa braom kiptar, sikter bre, pezevenk, domuz, prodrije se Dedaga to
ga grlo slui, a dimovi matike iz grla udarie kao mlazovi pare sa kljuale vode.
Arnautin uvrijeen i ponien do skota, munjevito iz pojasa izvadi srebrnu ledenicu i skresa je
Dedagi u prsa, pa mislei da ga je ubio, dade vatru tabanima i pobjee to ga noge slue.
Zapanjeni i iznenaeni svi na okupi bezi engia, ne znadoe se pribrati, niti doi sebi, da osvete
svoga ubijenog brata. Jedino od svih na okupu Lazar Soica isue bjelosapac no i potri za

91
Arnautinom. U brzini stgne ga i ako jako udari noem po vratu, da mu sa prvim udarcem glava
odleti na drugu stranu do trupa. Dok se ovaj dvoboj odigrao, Dedaga se otrijeznio i potpuno sebi
doao. Lazar uzme sa zemlje, u svoje ruke, odsjeenu glavu Arnautinovu, i donese je na poklon
Dedagi engiu. Ugledavi Dedaga, odrubljenu glavu svakoga krvnika, od radosti rairi ruke i
zagrli Lazara sa rijeima:
- Aferim, po iljadu puta aferim? danum Lazare! Proslavljena vjekovima na dunjaluku sablja
begova engia danas se postiela pred tvojom junakom miicom i neustraivim srcem.
I svi ostali bezi engia svesrdno istae, Soici i potvrdie rijei svoga starjeine Dedage.
DEDAGA ENGI I SULA RUDOVI
Dedaga je uvijek imao po destak najamnika, meu kojima je bio i jedan Rudovi iz anjevice,
otresit momak.
Dedaga ej imao obiaj da se svue u predsoblju i da tu ostavi i nargilu na kojoj je puio. Jednu
no sluge se stanu razgovarati ko bi se usudio da u zoru obue sve paino odijelo i zapali na
nargilu i tako da ipeka pau. Rudovi ree:
- Ja u, samo da mi date dvije jalove krave, a ako ja nesmjednem, da ja dam vama dvije.
U zoru Rudovi udije svijeu, obue svu eisiju Dedaginu, prigrne urak i zapali na nargilu.
im svane, Deadga se digne iz postelje, i kad izae na vrata, vidi Rudovia u svom odijelu,
pouti malo pa ree:
- Za koliko, Rudo?
- Za dvije jalove krave, pao!
- Aferim, Rudo, jedna moja, a jedna tvoja.
Nadmetanje guslara
Dedaga engi porui kneevima golijskim da okupe Golijane na Krscu i zakae dan kad e doi
da rijei pitanje naplate poreza. U odreeni as okupe se skoro svi domaini i sva tri kneza kod
kula Zvizdia na Krscu. Malo poslije stigne paa sa desetak Turaka. Nazove boga i s konja upita:
- Kako ste mi Golijani? - i odmah jednom handiji naredi da im iznese deset peatlija (5 litara)
mastike da ih poasti.
Poto se malo odmori kod staroga Suljage Zvizdia gdje su bili i sva tri kneza, ovi mu rekoe da
su ljudi najvie ogoreni na veliko zaduenje i da na toliku sumu nee nikad pristat? Paa s
kneevima i starim Suljagom izae meu njih i opet narui deset peatlija, pa ree:
- Dajte, kneevi, jednog dobrog guslara da nam ispjeva jednu pjesmu i da nas dobro oveseli.
- Ti si, pao, doveo uvenog guslara Prgudu pa nek on pone - ree knez Grujica.
- Ajde, Prguda, ali nemoj da lae da samo Srbi ginu, no neka ginu i Srbi i Turci kao to su i
ginuli.
Prguda uze gusle i otpoe pjesmu o boju na Presjeci, u kome je poginuo Dedagin brat Muhamedbeg engi kao i jo dva ugledna Turina: Mustafa Pivodi, kapetan nikiki i jedan miralaj
(pukovnik) regularne vojske - nizama. Onda Prguda, da bi pomenuo brata Dedagina, kao i ovu
dvojicu, i juri turski na Crnogorce, poe ovako:
A da vidi carskog miralaja,
e naera debela dorina,
pa u Vlae zagon uinio.
Deset vlakih posijee glava

92
Dokle njega Vlasi savladae.
A to gleda engi Mamut bee,
Pa naera debela labuda,
u Vlae je zagon uinio,
Trides vlakih posijee glava
Dok i njega Vlasi savladae.
- Tur, posrani Prguda, ne lai! - ree Dedaga. - Nije turske mi vjere ni jednu, avolju posjeka.
Rametli brat jahao je na konja, pogodila ga puka, naletio crni Spasoje Ognjenovi iz Cerovice i
posjekao mu glavu. Ne bi ovjek mogao u tako stranoj borbi odsjei ni trides baturica a ne trides
glava. Ti si, serdare - obrati se Duki Kankarau - bio u toj borbi. Obraza ti kolike si glave posjeka
taj dan, a zaista bolji si junak bio od sva tri ova?
- Ne znam, pao, avo odnio, pretukao sam nakve dvije. (Duka nije nikad isticao svoje junatvo,
ak nije trpio ni da ga drugi fali u oi).
- Znai, serdare, ti oglaeni junak dvije, a ovi trojica eset. Vala ba niko ne zna slagat ko Turin
- ree engi, i nastavie dalje razgovor o kupljenju terzimata - poreza.
- Anu, vi Golijani, dajte guslara!
Svi navale na Nikolu Zekotina Vinjia da pjeva i Nikola uze gusle i otpoe:
Silan Mehmed na konak banuo
Su njegovo trides tevabija
U Crnoga od Topole oka,
Pa se Memed sa kulaa krivi:
More crni kaurine oko,
Spremaj mene konak u veeru,
Za mojijeh trides tevabija,
Zakolji mi trides jalovua
I dovedi trides evojaka,
Meni kolji ovna devetaka.
Tvoju snahu popadiju Savku
toj ostala udovica mlada,
Evo doba sedam godindana
Bogami u s njome konaiti
Kad bih znao glavu izgubiti.
Jadan oko njemu odgovara:
Sve e biti to si naredio.
ae, mu se primie sinove:
to e biti, uzoas ti bilo,
Ta vidi li da smo poginuli
Zato ae ni abera nema
No on agu Memed-agu gae,
Dobro gaa bolje pogodio,
Mrtav Memed pade sa kulaa.
Diplomatska vjetina
- Aferim, Zekotiu! - zavie engi - a da no ubit, krmak mu majku goni. uj, daj ovce, daj
evojke, daj ovnove i najpotlje daj popadiju. Ba niko ne zna naopako ka Turin. Eto kad je bilo,

93
turske mi vjere, milo mi je to ga je ubio.
Golijanima milo to paa tako pria, mimo turskog obiaja, a malo ko zna ta on misli s tijem da
postigne. Onda engi otpoe: Anu, Golijani, da vidimo za ovi vraji terzimat (porez) ta emo.
Meni valija iz Mostara, prijeti da e on doi s njegovom vojskom da ga pokupi. Priznajem da
sam mnogo bio odredio za Goliju pa da vidimo koliko je prvo. Piva ni Gacko ne daju no svi kau
kad moe biti Golijanima da ne plaaju, to ne moe biti i nama. Ljudi, mora se plaati caru
carevo, a bogu boije.
Onda stari Suljaga Zvizdi ree: - Mogu li ja, Golijani i ti pao neto rei. - More Suljo, i paa i
svi zavikae. - Ja velim da ja, serdar Duka i tri kneza damo po dva talijera - deset talijera, a vas
eteres najjaih sa stokom po talijer - pedeset talijera, dosta ti je, pao. Paa i kneevi zavikae:
Ta se neda bit ni karat! I Golijani pristanu, te engiu uspije da pokupi terzimat, blagodarei
njegovoj vjetini i slatkorjeivosti.
Tri najbolje turske porodice u Gacku
Sastanu se Metohiji, u Gacku, kod Jova Svrdlina u krmi - Mitar Vinji iz Golije i oso
Muljanin Pai iz Mulja. Uz kavu, zapita Mitar osa:
- osaga, raunaju te za najpametnijeg ojeka u Gacku, pa reci koje su se tri porodice turske
raunale da su najbolje, od kad si uo, a kao starac od 90 godina dosta si uo i upamtio?
- Turske mi vjere uo sam e se razgovaraju moj rametli otac i Dedaga engi o porodicama
turskijem i Dedaga kae: uo sam od moga rametli oca (Smail-age) i Mulage Tanovia e o
tome priaju, pa e rei (Smail-aga) da su najbolje tri turske porodice u Gacko: Zvizdii,
Tanovii i Muljani-Paii. Kad bi zaiskali jedan u drugoga evojku, nijesu smjeli rei nedam ti
je!
- Dosle je, moj kume Mitre, tako bilo, a turske mi vjere, bojim se da e doi vrijeme da mjesto
nas budu Ebibi iz Cernice i imii ispod Osoja.
iano kumstvo
Pozvao Dedaga engi vojvodu Petra Vukotia s eva u Gacko na iano kumstvo.
Poslije piva i jestiva razvezao se razgovor nadugo i nairoko, pa Dedaga upita vojvodu:
- uo sam, gospodine Petre, da si skorih dana bio u Be i u Italiju, kod kraljeva, pa mi priaj,
vjere ti, kako ti se tamo svielo?
- Sabljo od sablje - tako ga je vojvoda oslovljavao - ima dosta dobara u svijet. Ali smo mi
Crnogorci neke smijene udi. Kad sam doao iz Bea na evo, pa u onoj siromanoj kolibici
naao na oganj jednu pinjatu skroba, e puhe, a oko ognja onu golognjatu eicu, kako bjee i
uvaju se da ih oni skrob ne opee pa golijem gnjatovima to mi bjee milije gledati no najljepe
igre i zabave, to sam vidio u Be...
Pjesma popa Mila Jovovia
Jednom prilikom knjaz Nikola poalje vojvodu Petra Vukotia i popa Mila Jovovia u Mostar, da
pregovaraju s Dervi-paom o miru. Kako u ovo vrijeme vladae cijelom Hercegovinom nemir i
nered, i bilo je opasno ii kroz Hercegovinu, to vojvoda Petar i pop Milo rijee, im preoe
crnogorsko-hercegovaku granicu, da svrate kod Dedage engia na konak. Dedaga engi
ivio je u Gacku.

94
Dedaga ih lijepo i prijateljski primi. Iste veeri, uvi za ovaj dolazak njihov, iskupi se oko
trideset gatakih Turaka, pa dou na sijelo kod Dedage engia.
Poto veerae i govorie o svemu i svaemu, rei e Dedaga engi vojvodi Petru:
- Da nu, vojvodo, uzmi gusle, da nam ispjevaj jednu pjesmu o Crnogorcima, molim te, jer mi je
milo uti.
Tada e vojvoda Petar odgovoriti:
- Bogami, pao, ja ne umijem, niti sam ih ikad dovaao u svoje ruke, a takoe ne umiju ni ovi
ostali ni jedan. (Ovdje se vojvoda poboja da pop Milo ne uzme gusle, koji je znao pjevati kao
ijedan Crnogorac). Onda e Dedaga engi podviknuti prisutnim muslimanima, da uzmu jedan
od njih gusle. Na to e jedan uzeti gusle i otpone da pjeva pjesmu:
Podie se Mujo i Alija,
Iz Udbine te turske krajine,
Vode etu i trae serdare,
Dok dooe u vlake Kotare.
Al Turcima dobra srea bila
Ne trefi se niko od kaura.
Robe Turci kule po Kotare,
Tu dijele pare na kantare;
Jo uzee tridest evojaka,
Pa ih vode za tridest momaka.
Odvedoe Turci niz Kotare,
Pozdravie kotarske serdare,
S njima ene guave Bonjake
Nek s umeu eca na ujake.
Moda hoae Turin jo dalje pjevati, no skoi pop Milo na noge, pa mu istre gusle iz ruka, a
vojvoda Petar videi ovo tre se kao munja, pa mu ih u isti mah epa. Dedaga engi umijea se
u ovo, pa e rei:
- Aferim, pope Milo, tako i treba; nego uzmi gusle.
Vojvoda Petar:
- Nee bogami pao!
- Hoe, turske mi vjere, dodade engi.
I tako pop Milo jedva ekajui uzme gusle i otpone pjevati:
Podie se Cmiljani serdare,
Iz Kotara u etu junaku;
Pravo goni dora od megdana,
Do ardaka buljubae Muja:
Kad doera do avlije dora,
Tada serdar sa dorina vie:
Jel na kuli Mujo il Alile?
Sa kule se niko ne ujae,
No podockan Ajkuna evojka,
Sa prozora od bijele kule.
Progovara evojakim glasom:
Ove brata nema ni jednoga,
No su poli u lov u planinu.
A kad zau Cmiljani serdare,

95
On odjaha dora od megdana,
pa ga sveza za mermer kapiju,
Eto njega na bijelu kulu.
Na kuli se dobro odmorio
I popio kavu i rakiju,
Pa s Ajkunom lee u dueke,
Okrenu joj lea u duvare,
A tabane u gornje tavane...
Hoae pop Milo i dalje pjevati, no skoi vojvoda Petar, kao manit, pa mu ih tre iz ruku, i onako
ljut kao ris, baci ih kraj sebe govorei:
- Boe, avoli ti ih o glavi slomili!
Muslimani i Dedaga engi ute, kao okamenjeni i postieni do zla boga, pa niko nita ne
govori, a svi se pogledae ispod oiju, dako bi koji to rekao i kavgu zametnuo, da bi ih svu
etvoricu pogubili; ne smiju ni jedan od Dedage. Poslije podueg utanja Dedaga skoi i povika:
- Ko je od naih odmah preko vrata! - Svi se pogledae stidljivo pa jedan - po jedan, njih tridest
na broju, iziu i pooe svak na svoju stranu. I tako Dedaga engi ostane sam sa Crnogorcima,
ali nita ne govori, pa e nege podockan upitati popa Mila:
- A, pope Mile, obraza ti, da mi objasni, to znai u onoj pjesmi ono kad je uhvatio bijesni vlah
bulu?
Pop Milo se nasmije, pa dodade samo to:
- A da to drugo moe biti, estiti pao!
No ga istog momenta prekide vojvoda Petar sa rijeia:
- Molim te, estiti pao, mani se nesrenog ovjeka;
to od njega najade radimo svi u Crnoj Gori - i knjaz i drugi - pa tako moram i na putu od njega
da stradam. - Pop uti nita ne govori, a Dedaga se nasmija, pa e rei:
- Neka si ti jadan; prvi su te nai zaeli pa si imao pravo...
Poslije ovog pooe na spavanje, a sjutradan rano vojvoda Petar ustade i ree:
- Bjeimo, jer e nas pogubiti za ono sinotnje.
Onda pop Milo ree:
- A ti vojvodo, pazi te se zamijeni, kao to u ja, ako me ko napadne jutros.
I tako pou svi zdravo.
estite ljude je teta pogubiti
Vojvoda Lazar Soica je bio jedno vrijeme juzbaa u Dedaginoj vojsci. Zato ga je Dedaga dobro
poznavao. Cijenio ga je i potovao kao velikog ovjeka i junaka. U njega je imao vie povjerenja
nego u mnoge Turke.
Kad je Soica odskoio od Dedage i poeo da uestvuje u borbenim akcijama Pivljana protiv
Turaka, Mulaga Tanovi se jednom prilikom obrati Dedati:
- ta sada misli o tvome Lazaru?
- Dobar ovjek i junak!
- Ti bi ga, znai, da ti pane aka, potedio i pustio na slobodu?
- estite ljude je teta pogubiti!
- Ba teta?
- Vie no da si ti u pitanju!- zajedljivo e Dedaga koji Tanovia nije ni cijenio, niti potovao. On je junak, pa sijee Turke na bojnom polju i samo kad mora, a ti sijee pivske glave na
prevaru i ispodmukla i njima kiti dvore Rizvanbegovia.
- Ne misli, valjda, ozbiljno?

96
- Najozbiljnije! Sjea li se, e si bio sa mnom, kad me onaj Arnaut na Lipniku ae ubiti, Lazar
se iz istije stopa nagnu za njim da me osveti, a ti ni prstom ne mrdnu. Pa reci, onda, ko je bolji
ovjek i junak, ti ili on?
Mulaga pogleda preda se i uuta.
Juzbaa Rade Perii
Dedaga engi u Gacku organizuje dvije ete ljudi, jednu od Srba, a drugu od Turaka, zaptija.
Turcima postavi za juzbau Avda Zlatania, a Srbima Rada Periia iz Golije. Ove zaptije, po
trideset u eti, imali su zadatak da tite Turke i raju od crnogorskih eta. Stalno su krstarili po
terenu, a povremeno i zajedniki, da bi Turci kontrolisali Srbe, da vide jesu li vjerni. Rade, kao
juzbaa Srba, stalno je imao vezu sa crnogorskim harambaama i njihovim etama, a tako isto i
sa hercegovakim: Stojanom Kovaeviem, Perom Tunguzom, Filipom Mandiem i dr. Dosta
puta, po dogovoru, poslije tajnog sastanka, prepucavali bi se da bi zavarali trag Turcima. A Rade
bi Avdu vazda dao pogreno obavjetenje o kretanju hajduka. Turin to primijeti i pone
ogovarati Rada kod engia.
Jednog ljetnjet dana, u avgustu, sastanu se juzbae po dogovoru, sa svojim etama, u Koritu
arakom, pod Zeleinu peinu, gdje ima jedna kamenica vode. Poto posjedaju, Avdo ustane i
poe put ove kamenice i u jednom kripu vidi mrtvu lisicu, pa zovne Rada:
- Doi, Rade, neto da vidi! Evo ti u ovom kripu krepao Sveti Vasilije.
Rade, kad vie mrtvu lisicu, ree:
- Nije jadan, no je ovo va Muhamed, vidi li mu rep?
Ne laj na svetinje
Avdo se nae uvrijeen i potegne no na Rada, a Rade odgovori istom mjerom. Iskoi na jednu
podinicu i zovne Avda na megdan. No, zaptije - Srbi i Turci, skoe meu njih. Avdo odmah
digne etu i pravo ode u Lipnik kod engia i prospe davu na Rada, da je uvrijedio i njega i sve
Turke. No mudri Dedaga rekne:
- Turske mi vjere, ne mislim da je to Rade rekao to ga ti neto nijesi izazvao.
A kad mu jedan od zaptija kaza kako je bilo, Dedaga ree Avdu:
- Sikter, kurvin sine, to ti je elo da laje na srpsku svetinju u koju oni vjeruju, a ja znam da je
bilo i Turaka koji su od nevolje ili Svetom Vasiliju, koji vjeruju i priaju da im je pomogao.
Ako jo jednom ujem da sramoti srpske svetinje, skinuu ti to s glave, pa nee biti ni prosti
zaptija, a ne juzbaa.
Kriva je njena ljepota
Prilikom oslobaanja Goranska u Pivi 1875. godine, glavna krla i okolne karaule bili su do
temelja razruene. Zarobljeno je dosta Turaka. Zarobljene su i njihove porodice, kojih je na
Goransku tada bilo oko tridestak, ali ih po nareenju vojvoda Lazara Soice niko nije smio dirati.
Da im se to ne bi desilo, pod pratnjom su vraene u Gacko svojim kuama. Nedostajala je samo
lijepa Enisa koju je neki pivski momak ugrabio i nedje sakrio. Stoga je od engia slijedio
prijekor vojvodi:
- Ne krivimo te za to to si nas do nogu potukao, e ti je junaka srea donijela, ni za to to si
dosta Turaka posjekao, e da nijesi ti njih, oni bi tebe. Ali ne dolikuje takvom ovjeku i junaku da

97
dri neduno i nejako tursko enskinje zarobljeno!
Vojvoda je naredio istragu. Brzo je pronaao Enisu i vratio je engiima uz poruku:
- Nijesmo ja i moji vojnici zbog lijepe bule nita krivi! Kriva je njena ljepota! Zato, pratajte, ako
moete!
Odlazak engia iz Lipnika
Kada je 1879. godine sin Smail-age engia, Hajdar-beg, napustio Hercegovinu sa svojom
porodicom i krenuo za Carigrad, opremio je knjaz Nikola jednog svog ovjeka i jednu damu u
Novi Pazar, gdje su doekali Hajdar-bega. Knjaev izaslanik nastojao je da odvrati Hajdar-bega
od seobe u Tursku, a ona dama trebalo je da djeluje na ensku eljad Hajdar-begovu, pozivajuii
ih, kada nee da ive pod Austrijom, da se nastane u Crnoj Gori i dok je kue Petrovia engii
e uivati sva prava i privilegije u Crnoj Gori, koje uivaju i lanovi kue Petrovia. Ali Hajdarbet se nije dao skloniti. Ovo je pripovijedao Osman A. Sokolovi, koji je bio ak gimnazije u
Brusi, a koji je to sluao od Hajdar-bega vie puta.
Nemamo pouzdanih podataka ta je dalje bilo sa ovim sinom Smail-age engia, sem jedan
brzojav Ministarstva inostranih djela Knjaevine Crne Gore, koji je upuen vojvodi aku
Petroviu, tada guverneru Nikia, 20. oktobra 1892. godine, a koji glasi:
Gospodinu Vojvodi aku Petroviu
Niki.
Hajdar-beg engi poslao je iz Carigrada svoga opunomoenika Mehmeda Fejzia da mu naplati
dohotke sa njegovih zemalja, koje ima u Pivi. Stoga ete Fejzia preporuiti dotinim vlastima u
Pivi, da mu, prema pogodbi, od ivija naplate sve dohotke za sve vrijeme od kad mu ih nijeseu
plaali.
Cetinje, 20/10.1892. (bez potpisa)
Hajdar-beg se kasnije iz Carigrada preselio u Brusu i tu je umro 1910. godine.
HAJDAR-BEG U ZAVIAJU
Negdje oko 1893. godine doe najmlai sin Smail-agin Hajdar-beg iz Carigrada da vidi svoj
zaviaj. Kada je Austrija okupirala Bosnu i Hercegovinu, kao i mnogi drugi stari muslimanski
plemii, i Smail-agini sinovi se iselie u Tursku i nastanie se u Carigrad.
Hajdar-begu je srce granulo od radosti kada je ugledao Gacko. Stigao je na Lipnik i vidio
komije sa kojima je toliko godina ivio. Otiao je mlad, u najboljoj snazi, a vratio se pognut i sa
progruanom kosom. I ovi koje je ostavio postarali su. Zar je ova postarija ena krupnih bokova,
sa bradavicom u udubljenju izmeu nozdrva i desnog obraza ono viljasto lijepo djevoje,
njihova ipika, dugih crnih pletenica i krupnih modrih oiju sa pogledom koji uvijek sanja o
lijepom i koja bi se uvijek oblila rumenilom kada bi joj se on, agin sin, obratio? Da nije u njenoj
unuci, koja je stajala pokraj nje, bila slika njene prolosti, ne bi je ni prepoznao.
I ona je njega gledala ravnoduno i umorno, samo to ga upita: Je li iva Hajdar-begovica?
Koliko ece ima? Pa se prekide razgovor. ivot je uinio svoje. Ali on ipak osjea toliko
ljubavi za ovaj kraj svoga djetinjstva i mladosti i miliji mu zalazak sunca i prvi veernji sumrak u
rodnom kraju nego sva ljepota Bosfora i Stambola u slinim trenucima. Kismet (sudbina),
pomisli i poe prema mjestu gdje im je nekada bila kula. Znao je da je nema, da je u ratu
poruena, da su ostale samo zidine, ali je poao da vidi babov mezar (grob) i ono skromno tulbe

98
koje su mu podigli. Od svega ni traga.
Hajdar-begu se stee srce i poelje da se to prije vrati. I ve sjutradan je naao dobrog majstora
Toma Manojlovia i pogodio se s njime za tri hiljade forinata da sve ponovo uredi. Podignuo je
novo tulbe, pobijeni su baluci, a na ulazu u tulbe zapisano je: Ismail-aga engi, sin Ibrahimov,
branitelj islama, na granici crnogorskoj poginuo 1218 godine po hidri.
Iz jednog pisma Ljubomira Nenadovia
Ukljuivi se u raspravu oko autorstva djela Smrt Smail-age engia, Lj. Nenadovi u pismu
Svetislavu Vuloviu iz 1880. godine pokuao je da osvijetli odnose izmeu Njegoa i Drobnjaka
i da progovori o znaaju uloge koju je imao Novica Cerovi u tim odnosima i u ubistvu Smailage. U odlomku iz tog pisma Nenadovi kae:
On (misli na Njegoa) koji je u Evropi stekao glas obrazovanog vladaoca, koji je u svojoj zemlji
najstroije zabranjivao i katigao osvetu, on, kao crkveni ovjek, kao episkop, koji je vodio
rauna o tome kako e i ruski sveti sinod o njemu misliti; nije hteo, nije mogao pred svet izai
kao osvetnik, nije hteo ni Crnogorcima tu ulogu odrediti, da ne bi s time dao umesnog povoda
turskoj carevini, da pokrene vojsku na Crnu Goru. Izbere za to Hercegovce, Drobnjake, turske
podanike, Smail-aginu raju; pa poalje ovjeka, i pie Novici Ceroviu: kako zna da pogubi
Smail-agu, i da mu donese na Cetinje njegovu glavu, a za sebe i svoju porodicu da se ne brine, to
e biti Vladiina briga, samo neka ih prebaci u Crnu Goru. Tada je Tuina, gdje je novica iveo,
gde i danas ivi, bila pod Turskom, i to je bilo Smail-agino okruje, u kom je bio muselim,
naelnik. Novica se zabrine kad dobije takvu poruku, nije lako kidisati takvom zveru, takvom
junaku, kao to bee Smail-aga; - ali, pregne, ili kao to oni kau: uloi. (Ovdje moram Vam
napomenuti jednu svoju neoprostivu nemarnost. Tako sam dugo i tako esto, sa istim vojvodom
Novicom, bio, naroito u ratu 1877. godine, u Bjelopavliima na Orjoj Luci, i docnije kad smo se
na Sulejman-pau krenuli sve, smo zajedno u pratnji Knjaevoj bili, i nigde nisam se setio da ga
o tome togod zapitam, i da mi od poetka do kraja opirno ispria i da napiem: kako je to bilo
kad su udarili i pogubili Smail-agu. A on o svaemu lepo i rado pria. Novica je vrlo blag i
ljubazan ovek; gotovo svagda u ali govori.
U Crnoj Gori svi ga, od milosti, zovu Noko; a knez Nikola zove ga Bane. Tada mu je bilo, kao
to mi je kazivao, punih 69 godina. - Ja u o njemu i jo nekim crnogorskim linostima, drugom
prilikom opirno pisati, a sada da se povratimo na zapoeti predmet.)
I dalje nastavlja: Po svoj prilici, nije bez uzroka, ni ono u pesmi kazao: da je i Novica mrtav pao
pored engia; a Novica je, meutim, sklonjen u crnogorskom manastiru Morai, utao neko
vreme. Zatim se preselio i sedeo na Cetinju. Njegovo mesto Tuina, tek je na mnogo godina
docnije sjedinjeno sa Crnom Gorom. Istina je, pak, kao to u spevu stoji, da su Noviinog oca
Turci pree ubili.
Gusle, koje se ne osvru na Vladiinu politiku, kazuju vernije kako je to sve bilo. Dve narodne
pesme, jednu na Cetinju, jednu na Orjoj Luci, ja sam uz gusle uo, u kojima se sve po redu kae:
kako je Vladika, alei neosveene svoje roake, pisao i poslao oveka Novici, da pogubi
engia i da mu donese glavu na Cetinje. Tu svoju poruku Vladika, kao to se uz gusle peva,
zavruje ovim reima:
Dokle traje kue Petrovia
Nee manjkat (nedostajat) kue Cerovia.
Ono to se ne zaboravlja

99

... Njego nikako nije mogao da zaboravi pogibiju svoga brata Joka i svoga sinovca Stevana i
drugih svojih najbliih roaka i rijei se da se osveti Smail-agi engiu.) On s drobnjakim
starjeinama organizuje zavjeru protiv Smail-age engia i kad Smail-aga 1840. doe u
Drobnjake da kupi hara, Drobnjaci ga, zajedno s Moraanima i drugim Crnogorcima, 5.
oktobra, ubiju sa skoro svom njegovom pratnjom.
O Smail-agi engiu govorilo se dosta kod nas. Ko je god prouavao Mauraniev ep Smrt
Smail-age engia pisao je i o Smail-agi, njegovoj pogibiji i osveti. itava literatura postoji o
njemu. Od velike vanosti su radovi o Smail-agi engiu: Vuka Stefanovia Karayia, Safetbega Baagia, Marka Dragovia, Aleksandra Andria, Milorada Medakovia, Lazara
Tomanovia, Ferda iia, Felicitasa Mokrenskog, Ljudevita Jonkea, Petra I. Popovia, Antuna
Barca, Milorada ivanevia, Alojsa mausa. O Smail-agi engiu pisali su i Lazo Popovi,
Milutin Tomi, Alfred Makanec, Kasim Guji, Hamdija Kapidzi i mnogi drugi istoriari. Svi su
oni prikupili mnogo arhivske grae o Smail-agi engiu i vjeto je sredili. Lik Smail-agin postao
je ivlji i jasniji. Njegova pogibija i osveta znalaki su ocrtane.
I mi smo nali u Historijskom arhivu u Zadru podosta dokumenata o pogibiji i osveti Smail-age
engia. Pokuaemo da na osnovu njih prikaemo tok stvari. Iz tih se dokumenata jasno vidi da
je Njego uestvovao u zavjeri protiv Smail-age engia. Zbog toga ga je Ali-paa
Rizvanbegovi odmah i okrivio.
U tekom poloaju
Poslije Smail-agine pogibije pogoravaju se odnosi s Otomanskom Carevinom. Svaki as moe
da izbije oruani sukob izmeu Turske i Crne Gore. Turska se dodue nalazi u to vrijeme u
sasvim rovitom stanju. U tom kritinom trenutku Rusija se zalae za nju i spasava je od propasti.
Ni Austrija ni Rusija pak nikako ne ele da se naruava mir na Balkanu. Ove dvije velike sile
slone su da se ne dira u postojee stanje stvari. Spremne su da ognjem i maem ugue svaki
liberalni i nacionalnooslobodilaki pokret. Ruski Car Nikolaj Prvi, tobonji zatitnik Slovenstva,
i ruska diplomacija neprestano savjetuju Njegou da ivi u miru sa susjednim Turcima i tavie
mu prijete da e uskratiti godinju pomo koju je tada dobijala Crna Gora od Rusije.
Njego se nalazi sada u veoma tekom poloaju. On itekako osjea probuenu narodnu snagu u
Hercegovini, zato i ne poputa tako lako ruskoj diplomaciji. Mnogo tota radi po svojoj glavi,
iako neprestano tvrdi ruskom vicekonzulu u Dubrovniku Jeremiji Gagiu da dovodi u sklad svoje
dunosti prema Rusiji. On u to vrijeme dovrava izgradnju puta od Cetinja do austrijske granice;
ima u planu da napravi put od svoje rezidencije do grahova i Brda; tim putem eli da unaprijedi
politike i trgovake veze s Hercegovina i da olaka unutranji saobraaj po Crnoj Gori. Odmah
poslije pogibije Smail-age engia alje svoje izviae u Gacko i obavjetava se o namjerama
hercegovakog vezira Ali-pae Rizvanbegovia i o kretanju turskih snaga; nastoji da zatiti od
turske najezde Drobnjake, Pivu, Morau, Brda, Nikiku upu, Grahovo, Banjane i Korjenie;
vie od hiljadu Crnogoraca alje u pomo Drobnjacima; u Morau i Brda upuuje nekoliko konja
natovarenih municijom; u Rijekoj nahiji i Morai gradi po jedno skladite za municiju; stoji
stlano u vezi s grahovskim knezom Jakovom Dakoviem, zabranjuje mu da odrava veze s
Turcima i brani mu da ide na podvorenje bilo kome turskom zapovjedniku; gradi jednu kulu u
Dodoima naspram abljaka, postavlja na nju dva do tri topa i odreuje pedeset Crnogoraca da je
uvaju: povremeno odlazi u crmnicu, Patrovie i u Kotor zbog povlaenja granice izmeu Crne
Gore i Austrije; zaduuje ruskog dvorskog savjetnika Aleksandra Vladimirovia evkina, koga

100
je koncem avgusta 1839. bila poslala ruska vlada u Kotor da posreduje oko crnogorskoaustrougarskog razgranienja, da mu nabavi u Austriji pedeset centi puanog praha i dvije
hiljade kratkih puaka. Njego je, dakle, stalno u pokretu.
Njegoev izvjetaj Gagiu
On, istina, 4/16. oktobra 1840. podnosi dosta opiran izvjetaj ruskom vicekonzulu Jeremiji
Gagiu o pogibiji Smail-age engia.
Vae Visokoblagorodije,
Milostivi Gospodine,
Glasoviti zloinac Smail-aga engi, muselim gataki, pjevaljski, olainski i drobnjaki, gotovo
svake godine su po nekolike hiljade ljudi napadao je na nae granice. On je i ovije dana takoer
razapeo bio svoj ador blizu nae granice 3 sahata i poeo bio kupiti vojsku da udari na nae
pleme Morau. Nai pak njegovo zlo namjerenije prie saznali, skupi ih se od tri do etiri stotine
i udare mu jedno jutro, tj. 23. pro. sept. zorom na ador, njega istoga tu posijeku i jo etiridest
njemu podobnije zlikovaca, meu kojima desetak namjerilo se i od onije bosanskije buntovnika
protiv - Vei-pae. Ovo je znatno lice bilo i vie znailo u ove krajeve nego budi koji od vezirah.
On se svojim zloinstvom oglasio, a vjerno i vi ete dobro znati o njemu tko je i kakav je bio. Ovo
Vam dovodim do Vaega znanja da ne bi tko drugi ovu stvar preinaenuvi ju ministarstvu
kazao...
Njego se s pravom strai da e ga ruski dvor pozvati na odgovornost i zbog pogibije Smail-age
engia. Zato se i obraa Gagiu da bi sa sebe skinuo svaku odgovornost. On smatra da je
neophodno potrebno da poalje u Petrograd svoga sekretara Dimitrija Milakovia da bi ga
opravdao kod ruskog cara Nikolaja i ruskog dvora.
Pop Joko Plamenac iz Crmnice dostavlja 18/30. novembra 1840. povjerljivo pismo Petru okiu
u Kastel-Lastvu. Plamenac javlja okiu da je Njego poslao u Kotor svoga sekretara Dimitrija
Ilakovia. Iz Kotora treba Milakovi da poe preko Trsta za Rusiju. im stigne u Trst, odmah
treba da polje ruskome dvoru sve dokumente koji se odnose na borbe iz prolog oktobra 1840.
izmeu Drobnjaka i Brana protiv hercegovakog vezira Ali-pae Rizvanbegovia. U ime
Njegoevo i crnogorskog Senata, Milakovi treba da saopti caru Nikolaju Prvom da je sva
pomo koju Rusija prua Crnoj Gori utroena na prah, olovo i druge sline potrebe za
crnogorsku odbranu od turskog zla. Plamenac tano primijeuje da se Njego pribojava da bi mu
mogla biti uskraena ruska pomo. I od okruenog kotorskog poglavara Gabrijela Ivania
doznaje se da je Dimitrije Milakovi 27. novembra siao s Cetinja u Kotor i da e Milakovi 13.
decembra poi brodom za Trst, a iz Trsta za Petrograd. Njego je uvjeren da e ga Milakovi
opravdati na ruskom dvoru.
Njego ne zna da se ne moe nita sakriti od austrijske obavjetajne slube, Austrijski dounici
odmah saznanu za pogibiju Smail-age engia, Bla Milovi saoptava 10. oktobra 1840.
pretoru u Opuzenu Leopoldu Mariji teru da se 8. oktobra prosuo glas u Metkoviu da je Smailaga engi poginuo u Drobnjacima i da je od dvije stotine njegovih odabranih pratilaca veoma
malo preivjelo.
1)
Iz knjige Jevta M. Milovia Petar Drugi Petrovi Njego u svom vremenu

101
Izvjetaj do izvjetaja
Mihovil Beni obavjetava 12. oktobra vrioca dunosti okrunog poglavara u Dubrovniku,
komesara prve klase Karla Kemptera, da je Smail-aga engi ubijen sa dvadeset pet Turaka.
Prema Benievom izvjetaju Smail-agu engia su napali iznenada prije zore, 4. ili 5. oktobra,
dvije hiljade Crnogoraca, Moraana i Drobnjaka. Glave uglednijih Turaka, koji su sa Smailagom engiem, poginuli, odsjeene su i poslane Njegou na Cetinje. I Antonio evra dostavlja
12. oktobra Karlu Kempteru izvjetaj o pogibiji Smail-age engia i dvadeset pet Turaka.
Stjepan Kunii se 12. oktobra obraa Kempteru i stavlja mu do znanja da je 5. oktobra ubijen u
Drobnjacima Smail-aga engi sa dvadeset i pet Turaka. O smrti Smail-age engia saznaje u
Kotoru i Gabrijel Ivai. On izvjetava 12. oktobra Gubernijalno predsjednitvo u Zadru da je
nedavno poao Smail-aga engi u Drobnjake da utjera hara, da je Smail-aga tamo muio
nekoga seljaka i da ga je taj seljak ubio iz dvije kubure. Vuk Karadi zapisuje: Uoi samoga
onoga dana kad e ujutru Srbi udariti na Turke, doe Smail-agi predvee nekakav pop... i kae
mu da e onu no udariti uskoci na nj, nego odmah da bjei odande. Smail-aga se na te popove
rijei vrlo rasrdi... pa popa ne samo sikterie nego vikne na momke te ga jo i izbiju... (Vuk
Stef. Karadi, Srpske narodne pjesme, Beograd, 1958, IV, str. 422).
Detaljan izvjetaj o pogibiji Smail-age engia podnosi 15. oktobra sekretar budvanske optine
Nikola Berdar Gubernijalnom predsjednitvu u Zadru. Po Berdarovom izlaganju bilo je polo u
pljaku u Drobnjake oko tri stotine Crnogoraca iz Morae. Ba je tada Smail-aga engi kupio
tamo hara. Razapeo je atore u polju da sa svojom pratnjom prenoi. U zoru su ga napali
Moraani, ubili njega i esnaest Turaka iz njegove pratnje, svima su odsjekli glave i ponijeli ih
na Cetinje. Crnogorci su ih doekali pucnjavom iz topova i puaka i priredili su im veliku
sveanost. Njegoa nije bilo tada na Cetinju. Nalazio se u Crnojevia Rijeci. Jedan kaluer iz
Nikike upe poao je k njemu i obavijestio ga o pogibiji Smail-age engia. Ferdo ii
saoptava sljedee: Bijelski kaluer Makarije umadinac, douvi za pogibiju Smail-aginu,
odleti bre bolje na Cetinje, te prvi javi tu vijest vladici, koji ga za to nagradi zlatnim krstom...
(Ferdo ii, Pogibija Smail-age engia, Hrvatsko kolo, Zagreb 1908, knj. IV, str. 179).
Njegoeva radost
S velikom je radou Njego primio tu vijest, odmah je skinuo s grudi zlatan krst s lancem i
poklonio ga je tome kalueru. S glave Smail-agine skinuto je meso i njegova se lobanja uva za
uspomenu u blizini lobanje albanskoga vezira Mahmud-pae Buatlije.
Dragocjene podatke o Smail-aginoj pogibiji sadri i izvjetaj Gabrijela Ivaia od 18. oktobra
Gubernijumu u Zadru. Ve nekoliko godina, pie Ivai, Crnogorci postavljaju zasjede Smail-agi
engiu. Neki pop iz Nikike upe upozorio je da e Smail-aga doi u Drobnjake da kupi hara.
Oni su se rijeili da ga saekaju i ubiju. Kad je Smail-aga sa trideset konjanika i nekoliko sluga
stigao u Drobnjake, nije mogao nai prenoite ni za sebe ni za svoju pratnju. Turci su onda
razapeli atorje u blizini Drobnjaka. Kad su zaspali, kriom se pribliilo njihovom atoru oko
etiri stotine Crnogoraca, svi su skupa ispalili svoje puke, pobili vei dio Turaka, a i Smail-agu
engia. Spasili su se samo dvije sluge koji se tu nijesu zatekli. Turski konji su odvedeni na
Cetinje. Poneseni su na Cetinje i tursko oruje, turske glave i drugi predmeti. Njego se nije tada
zatekao u svojoj rezidenciji. Bio je poao u Rijeku nahiju. Kad je pak uo za pogibuju Smailage engia, odmah se sa svim senatorima i gvardijom povratio na Cetinje da bi prisustvovao
trodnevnom veselju koje su Crnogorci priredili povodom smrti Smail-agine. U iievoj raspravi

102
Pogibija Smail-age engia stoji: Meutim porazdijelie Drobnjaci i Moraani sav plijen
izmeu sebe. Glavu Smail-aginu poalju valdici, kao i njegovu sablju i oruje, te oba njegova
konja Labuda i Brnjaa. Taj su dar odnijeli na Cetinje vojvoda ujo Karadi, Mili Tomi,
Sekula i Novica Cerovi, Radojica Vilotijevi i Mirko Aleksi Damnjanovi. Vladika im poe u
susret sa svom svojom crnogorskom gospodom, te primivi iz Aleksievih ruku glavu Smailaginu, povie: Doe li, da mi se pokloni, jadan Smaile!. (Hrvatsko kolo, Zagreb, 1908, knj.
, str. 179).
Gubernijalno predsjednitvo u Zadru izvjeuje 18. oktobra predsjednika Vrhovne policije i
cenzurne dvorske vlasti u Beu, grofa Jozefa fon Sedlnickog, o pogibiji Smail-age engia.
Sedlnickom se stavlja do znanja da je glava Smail-agina, zajedno sa jo nekoliko glava turskih
starjeina, poslana Njegou na Cetinje i da se Crnogorci skupljaju na raznim takama svoje
zemlje.
Pismo pae Rizvanbegovia
Iako se i hercegovaki vezir Ali-paa Rizvanbegovi obradovao pogibiji Smail-age engia, Alipaa Rizvanbegovi obratio se 18/30. oktobra 1840. Njegou sljedeim pismom: Zaminuo si
neprijateljski rat i veliki fesat u tursku zemlju u sva tri paaluka, kako to su i Tvoji Brani i
Moraani udruili se s drobnjakim uskocima i na boju vjeru u carsku zemlju pobie toliko
Turaka i suvie carskog kapidibau i gatakog muselima u svome zijametu po noi s
prijevarom. I to je divno uti, posjekoe njegovu glavu i tebe je za veliki dar donijee, kako e
biti nevidovna rana svakome muslimanu i pravome raji... Ti se proi ravije ljudi i te rave ljude
poalji mi u Mostar, da im se sudi po erijatu (Ferdo ii, Pogibija Smail-age engia,
Hrvatsko kolo, Zagreb, 1908, knj. , str. 180). Ipak su se stanovnici Drobnjaka i susjednih sela
s pravom plaili turske osvete. Oni Drobnjaci koji su uestvovali u ubistvu Smail-age engia i
njegove pratnje zapalili su svoje kue i sklonili se sa svojom stokom i svim svojim pokretnim
imanjem u Morau i Brda.
Ne prolazi dugo vremena poslije Smail-agine pogibije, a ve se osjea skupljanje i gomilanje
turskih trupa u Gacku. Austrijski obavjetajci budno prate njihove pokrete. Turski zapovjednik
konjice polazi 6. oktobra iz Gacka put Drobnjaka, ali se odmah vraa natrag, jer saznaje da su se
pobunili ne samo Drobnjaci nego i Moraani i Pivljani. Trebinjski zapovjednik Hasan-beg
Rusulbegovi doznaje na svom putu u Gacko za pogibiju Smail-age engia. I on ide odmah
natrag. Polazi mu za rukom da se nou, u velikoj urbi, povue u Trebinje. Zamalo to ga
Banjani ne opkolie i ubie. 12. oktobra stavlja do znanja Stjepan Kunii iz Brgata Karlu
Kempteru u Dubrovniku da je Ali-paa Rizvanbegovi naredio svim hercegovakim
zapovjednicima da sakupe vojsku i da s njom dou u Gacko. Bla Milovi podnosi 19. oktobra
izvjetaj Leopoldu Mariji teru. Milovi misli da e se boj ratnika vezira Rizvanbegovia popeti
na 18 hiljada ljudi. On je saznao da vezirova vojska raspolae sa dva topa. Pria se da e
bosanski vezir dati Rizvanbegoviu jo dva topa sa tri hiljade ratnika i da e skadarski vezir
napasti istovremeno Crnu Goru. I Franjo Sari govori o velikoj turskoj sili u svom izvjetaju od
24. oktobra Gabrijelu Ivaiu. Po njegovom prianju, skupilo se u Hercegovini oko deset hiljada
turskih vojnika. Govori se da vezir Rizvanbegovi jo samo eka snage iz Albanije i nareenja iz
Carigrada. Njego pie 28. oktobra (9. novembra) 1840. Jeremiji Gagiu da je turska od
Hercegovine vojska dola do blizu naih granica i tu se utaborila, no jo nije nigdje udarila na
nau granicu. Kao to ujem, ima turske vojske od 10 do 15 hiljada.

103
Poslije osvete - mir
Gubernijalno predsjednitvo u Zadru podnosi 25. oktobra izvjetaj grofu Sedlnickom u Beu i
javlja mu da je hercegovaki vezir Rizvanbegovi skupio veliku vojsku i da e te njegove snage
brojiti 18 do 20 hiljada vojnika. U poetku se ne zna kud treba da krene ta velika turska vojska.
Bla Milovi pretpostavlja da e Turci najprije napasti Morau, jer su se Moraani otprilike
prije trideset godina oslobodili ispod turske vlasti i primili pokroviteljstvo crnogorskog
mitropolita Petra Prvog Petrovia. Gabrijel Ivai misli da e ti Turci udariti na pogranina
crnogorska sela ili na Drobnjake i Banjane, koji su pritekli u pomo Drobnjacima i prije i poslije
ubistva Smail-age engia. Sari tvrdi 4. novembra Gabrijelu Ivaiu da se Ali-paa
Rizvanbegovi nalazi u Pivi i da namjerava da prodre u Morau i Brda.
Svakako su na pomolu krvavi dogaaji. Gubernijalno predsjednitvo u Zadru pie 4. novembra
grofu Sedlnickom u Beu da je Ali-paa Rizvanbegovi skupio deset hiljada bojnika, da vezir
okrivljuje Crnogorce za pobunu u Drobnjacima i Morai i da je on poslao svoga izaslanika u
Carigrad da se raspita kod sultana Abdula Medida da li treba napasti Crnu Goru ili ne. Uskoro
pak stiu glasovi s raznih strana o sukobu izmeu Turaka i pobunjenika u Drobnjacima.
Pisma i obavjetenja
Iz pisma Stjepana Kuniia od 8. novembra Karlu Kempteru saznaje se da su Hasan-beg
Resulbegovi i Miralaj-beg 2. novembra napali jedan dio pobunjenika koje su poslije
dvoasovne borbe sasvim razbili. U tom je okraju poginulo 110 pobunjenika. Veliki je broj
ranjen. Tu je glavu izgubio i moraki vojvoda. Deset je Turaka izginulo, a mnogo ih je ranjeno.
Gabrijel Ivai zna mnogo vie pojedinosti o turskom napadu na Drobnjake.
On obavjetava 6. novembra Gubernijalno predsjednitvo u Zadru da su Turci stigli u Drobnjake,
da su tamo sravnili sa zemljom sve kue koje su bile jo preostale i da su opustoili i njive u
Drobnjacima. Ivai napominje u svom izvjetaju da Turci kane da napadnu Morau i Brda poto
ih Moraani i Brani stalno uznemiravaju i jer su se tamo sklonili stanovnici iz Drobnjaka. I
Marko Nikoli spominje u svom dopisu od 9. novembra Franju Sariu sukob izmeu Turaka i
pobunjenika. Prije nekoliko dana, veli se u tom izvjetaju, napali su pet stotina pandura iz Brda i
Morae, skupa s Drobnjacima, kod Tuine Hasan-bega Resulbegovia. Muselim nevesinjski Baaga Redepai priskoio je u pomo Hasan-begu. Turci su tada pobili 112 Crnogoraca. Sve su
crnogorske glave poslane Ali-pai Rizvanbegoviu u Gacko.
Jeronim Vizio stavlja na znanje 12. novembra Karlu Kempteru da je turska vojska iznenada
napala stanovnitvo u Drobnjacima i da je pogubila 130. ljudi. Drobnjake su glave poslane u
Gacko. I 13. novembra podnosi Jeronim Vizuo izvjetaj Karlu Kempteru o borbi izmeu turske
vojske i pobunjenika u Drobnjacima. Po prianju samih Turaka taj se sukob desio 9. novembra.
Moraani su doli u pomo Drobnjacima, razbili Turke i zaplijenili njihovo oruje i ivotne
namirnice. Turci su se 9. novembra povukli u Niki, a 10. novembra put Gacka, jer su se bojali
novih pobunjenikih napada. Na bojnom su polju ostavili 500 mrtvih i mnogo ranjenih. Gabrijel
Ivai dostavlja 13. novembra Gubernijalnom predsjednitvu u Zadru izvjesne podatke o sukobu
izmeu Turaka i Crnogoraca.
Prema pouzdanim izvorima, tako pie Ivai, Turci su sasvim opustoili Drobnjake. U
Drobnjacima su bili ostavili oko 500 vojnika, a pravili su se kao da su se ostali Turci povukli.
Crnogorci su mislili da je to sva turska vojska u Drobnjacima i sa oko hiljadu vojnika napali su
ih. Tada je navalila turska sila, opkolila ih i napravila pokolj. Rauna se da su Crnogorci izgubili

104
preko dvije stotine ljudi ne ubrajajui tu i Drobnjake. Ferdo ii tvrdi: Kako je bila meu svim
muslimanima hercegovakim velika graja, ne preostade Ali-pai drugo, ve kupiti vojsku, da
osveti smrt svoga druga. Na elo te vojske stave se pored Ali-paina sina Hafiz-pae oba sina
Smail-agina Muhamed-beg i Dedaga, a njima se jo pridrue Selmanovi iz Pljevalja (Taslide),
beg Redepai iz Nevesinja, Hasan-beg Rusulbegovi iz Trebinja, Mustaj-beg Muovi iz
Nikia i drugi. Sva se ova vojska skupila na Bari Dajevia, te onda udari na Drobnjake. Dne 25.
januara 1841. dolo je do boja, u kojem bjehu Drobnjaci i Moraani ametom potueni; Novica
Cerovi jedva se nekako spasao, te je od sada ostao na Cetinju. Vrativi se hercegovaki
muslimani kui s neto stotinu i dvadeset glava drobnjakih i crnogorskih, okitie njima jo
svjei grob Gazi Smail-age engia (Ferdo ii, Pogibija Smail-age engia, Hrvatsko kolo,
Zagreb, 1908, knj. , str. 180). ii nam ne kae odakle je saznao da je Ali-paa
Rizvanbegovi dne 25. januara 1841. g. osvetio smrt Smail-age engia. Iz austrijskih se
dokumenata vidi da su Turci u prvoj polovini novembra mjeseca 1840. iznenada udarili na
Drobnjake, da su oni tada pobili 130 ljudi i da su njihove glave poslali u Gacko).
Prestanak borbi
Poslije 15. novembra 1840. izgleda da prestaju borbe izmeu Turaka i pobunjenika u
Drobnjacima. Vezir Ali-paa Rizvanbegovi pomilovao je pobunjenike. I stanovnici pobunjenih
drobnjakih sela vraaju se na svoja popaljena ognjita s obeanjem da e i dalje ostati vjerna
raja, turskog cara i vezira. Izjavljuju veziru Ali-pai Rizvanbegoviu da su ubili Smail-agu zbog
njegovog pljakanja i nasilja.
Velika turska vojska naputa potom Drobnjake. Vezir Rizvanbegovi ostaje i dalje u Gacku s
dvije hiljade vojnika. Hasan-beg Resulbegovi odlazi u Niki sa dvije hiljade Turaka. Potrebno
je da umiri Nikiku upu, Grahovo, Korjenie i Banjane koji kratko vrijeme nijesu htjeli plaati
Turcima hara i koji su eljeli da se ujedine s Crnom Gorom. Izgleda da Turci ne namjeravaju da
napuste ta mjesta prije nego ih sasvim pokore i utjeraju zaostali hara. Koncem novembra
mjeseca oni to i postiu. Tada se povlai i vei dio crnogorske vojske, koju je Njego bio skupio
u Morai i u Brdima i koja je trebalo da nadzire kretanje Hasan-bega Resulbegovia i njegovih
vojnika.
Poto je hercegovaki vezir Ali-paa Rizvanbegovi umirio pobunjenu raju u Hercegovini,
skupio zaostali hara, sahranio u Gacku na etvoro raskomadano tijelo bez glave Gazi Smail-age
engia i kao znak osvete nabio na kolje stotinu i dvanaest odsjeenih glava stanovnitva iz
Bjelopavlia, Brda, Morae i Drobnjaka oko kue poginulog Smail-age engia, nudi mir
Njegou. I zaista Crna Gora sklapa mir 26. oktobra (7. novembra) 1840. s Hercegovinom. Mir
treba da traje do 23. aprila (5. maja) 1841.
Jedan Njegoev poklon
Zna se da je Njego volio mnogo konje. Drao je na Cetinju u svojoj staji itavu ergelu konja.
Kupovao ih je za skupe pare. Dobivao ih je i na dar i od Crnogoraca i od Turaka. Konji su mu
bili i te kako potrebni za krevite i planinske staze po Crnoj Gori. esto je na konju putovao po
svojoj zemlji da miri zavaena crnogorska bratstva i da silom sabira porez od svoga gortakog
naroda, koji je bio lien ne samo bogatsva no i srednjega bia. Na konju je ne jednom odlazio
na crnogorskotursku granicu prema Albaniji i Hercegovini da bi utvrdio pogranini mir izmeu
Turaka i Crnogoraca. Za vrijeme povlaenja granice izmeu kotorskog okruga, koje je trajalo do

105
26. septembra 1837. pa do prve polovine mjeseca jula 1841, svaki as je na konju obilazio
Crmniku nahiju, Patrovsku planinu i sva ostala mjesta du cijele austrijske granice. Bio je uz to
izvrstan jaha kakvog nije bilo u tadanjoj Crnoj Gori. Visok, lijepo graen ovjek,
velianstvenog izgleda, prijatan, uglaen i obrazovan, on je, prema rijeima kralja saksonskog
Fridriha Augusta Drugog, koji je 31. maja 1838. posjetio nau zemlju, tek na konju pokazivao
svoju pravu prirodu. I uivao je u jahanju. To je za nj. bila jedna od glavnih razonoda.
Prireivao je s velikim veseljem na cetinjskom polju, a i u drugim predjelima Crne Gore i Boke
Kotorske, trke na konjima u kojima je i on lino uzimao uea. I u drutvu je rado govorio o
dobrim konjima.
Godine 1843. poveo je iv razgovor o njima u Kotoru sa tadanjim okrunim kotorskim
poglavarom Gabrijelom Ivaiem kome su isto bili potrebni dobri mladi jahai konji da bi mogao
obilaziti svoj okrug. Tom prilikom Ivai izjavljuje Njegou da bi rado nabaviio jednoga lijepa i
mlada konja. Njego mu se tada hvali da ima jednoga muselima turskoga u Arbaniju, prijatelja,
koji e moi lijepa koga dobaviti. Odmah po svom dolasku iz Kotora na Cetinje Njego pie
tome svome prijatelju da mu dobavi iz Pei lijepa i mlada konja. Muselim turski mu obea
da oe s drage volje, ali on rije ne odra i ne kupi mu konja. Njego se potom odluuje da iz
svoje staje pokloni Ivaiu jednoga konja i 21. juna (3. jula) 1843. upuuje mu na dar konja koji
nije kupljen no od Turaka otet. Taj je konj bio mlad i miran i Njegou se inilo da e biti
dobar za Ivaia.
Sad se Njego nosi milju da pokloni jednoga dobroga jahaeg konja i dalmatinskom guverneru
Johanu Augustu fon Turskom. Ne zna sam u poetku da li je to prikladan poklon za jednu tako
uglednu austrijsku linost ili nije. Prethodno je namjeravao da priupita za savjet Gabrijela
Ivaia, ali se kasnije predomislio i odustao od toga.
U svome pismu od 21. juna (3. jula) 1843. Njego stavlja do znanja Ivaiu da sad ima dobrih
konja u svojoj staji na Cetinju, da je uo da su konji guvernera Turskoga postarali i da zbog
toga eli da mu poalje prvim vaporom u Zadar jednoga dobroga hata. Moli Ivaia da ga
obavijesti da li moe uputiti vaporom toga konja ili ne i kojom prilikom bi ga mogao poslati
Turskom.
Gavran ekao vapor
23. juna (5. jula) 1843. Njego alje Ivaiu po jednoj svojoj povjerljivoj osobi konja Gavrana
koji je pripadao glasovitom zabitu gatakome Smailagi engiu i koga su Crnogorci 23.
septembra (5. oktobra) 1840. bili uzeli na mjestu Mljetiku ispred njegova atora. On pie
Ivaiu da po prvom vaporu otpravi Gavrana guverneru u Zadar. A za trokove na vaporu,
koje uinite, im imao budem od Vas o tom izvjestije, ja u platiti. 23. juna (5. jula) Njego se
obraa Turskom slijedeim pismom:
Vae Visokopreosvetenstvo.
Milostivi Gospodine,
Za znak mojega prijateljstva i odlinoga uvaenija k Vaoj osobi poiljem vam na dar jednoga od
mojih hatova, koji se naziva Gavran. Ovo je hat bio onoga u svoj Bosni i Albaniji turskoga u
sadanje vrijeme najslavnijega viteza Smaileage engia, pa kad su ovoga Crnogorci prije 2
godine dana posjekli, uzet mu je hat iskraj njegovog atora. Gavran je konj mlad, punan ognja i
tako zgodan da je uprav veselo na njemu jaiti. Primite dakle, Visokoprevoshoditeljni
Gospodine, ovaj mali dar za znak najveeg uvaenija s kojijem Vam ga podnosi Va sredani
prijatelj i pokornjeji sluga.

106
vladika crnogorski
P. P. Njego.
Ivai tek 14. jula alje Njegoevo pismo od 23. jula (5. jula) guverneru Turskom u Zadar, javlja
mu da je ve Gavran stigao u Kotor i da ga je smjestio u staju vojnoga garnizona, izvjeuje ga
da e mu ga uputiti morem im mu se prui zgodna prilika ako od njega u meuvremenu ne
dobije neko drugo nareenje, saoptava mu da je Njego i njemu poklonio jednoga konja,
napominje mu da je morao primiti taj dar da ne bi uvrdijedio gospodara Crne Gore i obeaje mu
da e dati Njegou za darovanoga konja neki poklon u vrijednosdti od 60 do 70 forinti. Svome
pismu od 14. jula Ivai prilae i opis konja Gavrana. Prema njegovom izlaganju, Gavran je
zdrav konj, boje je tamoncrvenkaste, izgleda da je arapske pasmine, ima oko 10 godina, visine je
14 i po aka, a srazmjerne je duine, ima na koljenu prednje lijeve noge otvrdlu i hladnu
oteklinu, a malo nie malu ranu, obje su bez ikakve posljedice i mogu se izlijeiti za kratko
vrijeme, prva obinom njegom, a druga e sama po sebi nestati. Pri jahanju konj pokazuje da nije
imao redovne obuke, ali i pored toga dranje mu je lijepo i dostojanstveno. Dosta je ivahan. Ima
izvanredan kas. Premda naviknut na turski em, ne odbija ni em na njemaki nain sa
priveskom i posluan je. Jasle njegove moraju biti pokrivene koom od srne ili limom, jer
pohlepno grize svaku vrstu drveta.
Turski dostavlja Ivaiu svoj kratki dopis od 21. jula, pod brojem 1778, u kome mu saotava da
ne moe da primi konja na dar koga mu je Njego poslao i zaduuje ga da njegovo pismo od 21.
jula, zajedno s konjem Gavranom, uputi Njegou na Cetinje.
U svom pismu od 21. jula Turski se srdano zahvaljuje Njegu na poklonjenom konju, javlja da
mu konj nije mnogo potreban zbog prilika u mjestu u kome ivi i zato to ima pune ruke posla i
da se zbog toga ustruava da ga na dar primi. Njegoa hvali kao dobroga jahaa i savjetuje mu da
konja zadri za sebe jer je on od velike vrijednosti i zbog toga to bi to bilo i u interesu
crnogorske nacije. Na kraju svoga pisma Turski uvjerava Njegoa da gaji prijateljska osjeanja
prema njemu i da e mu stajati u svakom pogledu na raspolaganju.
Turski nee konja
U meuvremenu se u Kotoru dri na jaslima konj Gavran. Dobro se hrani. Ivai pak s velikim
nestrpljenjem oekuje vijesti od Gubernijalnog predsjednitva iz Zadra. Oko 27. jula dobija
kratki dopis od 21. jula od guvernera Turskog u kome stoji da konja Gavrana treba povratiti
Njegou u Crnu Goru.
28. jula Ivai izvjetava Gubernijalno predsjednitvo u Zadru da e uputiti Gavrana na Cetinje
im stigne u Kotor neka Njegoeva povjerljiva linost. On jo jednom podsjea Gubernijalno
predsjednitvo da je i on od Njegoa dobio na dar jednog konja i trai od njega uptustvo kako da
postupi u ovom sluaju, da li da primi konja na dar ili ne, misli da bi se Njego raalostio kad bi
mu se i taj konj vratio.
2. avgusta odobrava Gubernijalno predsjednitvo iz Zadra Ivaiu da primi na poklon konja koga
mu je darovao Njego.
Trebalo bi se sad zapitati zato dalmatinski guverner Johan August fon Turski nije primio konja
Gavrana koga mu je Njego bio poslao na dar.
Tu su svakako po srijedi politiki razlozi.
Konj Gavran bio je svojina Smail-age engia koga su ubili Crnogorci u Drobnjacima 5. oktobra
1840.

107
Svemoni austrijski knez i dravni kancelar Klemens Lotar Vencel fon Meternih i tadanji
austrijski car Ferdinand nastojali su u to vrijeme da uspostave dobre susjedne odnose ne samo s
Otomanskom Carevinom nego i s njenim svim vazalnim kneevinama, uvali su i Austriju i
Tursku od svih potresa i uznemiravanja, eljeli su mir i red u cijeloj Evropi, nikako se nijesu
htjeli mijeati u neprestane svae i borbe s Turcima nego su ostajali prema njima ravnoduni.
Guverner Johan August fon Turski poznavao je dobro njihovu politiku liniju i zato se nije ni
usudio da primi od Njegoa na poklon konja Gavrana. Strahovao je da e se zamjeriti svim
turskim poglavnicima du vrlo duge granice Austrije s Turskom i da e time navui na se
njihovu srdzbu.
Sat za Maurania
26. maja 1841. doli su, prema izvjetaju kotorskog okrunog poglavara Gabrijela Ivaia od 4.
juna 1841. direktoru zadarske policije i vladinom savjetniku Augustu Martinecu, parobrodom u
Kotor Ljudevit Gaj, Antun Maurani, Vuk Karadi, Dimitrije Kneevi i Nikolaj Nadedin.
Ljudevit Gaj i Antun Maurani uputili su se, kako nam Ivai saoptava, iz Kotora na Cetinje
26. ili 28. maja 1841, a Vuk Karadi, Dimitrije Kneevi i Nikolaj Nadedin dva dana kasnije.
Dolazak Antuna Maurania na Cetinje 1841. od znaaja je i za postanak Smrt Smailage
engia Ivana Maurania.
U jesen 1840. poginuo je na Mljetiku u Drobnjacima Smailaga engi. Njegova glava je odmah
donesena na Cetinje; s nje je oguljena koa koja je tada ispunjena pamukom, a lubanja je
stavljena pored lubanje Mahmudpae Buatlije. Novica Cerovi skide sa Smailage oruje: uzme
mu dva konja, Brnjaa i Gavrana, pa to sve preda vladici. Vladika obdari lijepo Novicu, uini ga
senatorom i daruje mu jedan mlin. Vladika zadri oba hata i oruje Smailagino: tuc, dvie male
puke i sablju; a Smailagin sat povrati Novici. (Medakovi. P. P. Njego, Novi Sad, 1882, str.
94. U Morai su se nalazili 4. novembra 1840. konji i oruje posjeenog Smailage engia.
Njego je zahtijevao od Drobnjaka da mu ih upute na Cetinje to je odmah i uinjeno. O tome je
Franjo Sari 4. novembra 1840. izvjestio Gabrijela Ivaia).
Njego je Smail-agine stvari uvao kod sebe kao ratne trofeje i pokazivao ih je, po svom starom
obiaju, strancima koji su mu dolazili u posjete na Cetinje. Splitski komesar Eduard Grij, koji se
je zadrao u Crnoj Gori od 29. marta do 1. aprila 1842. zbog predaje Njegou krsta s brilijantima
austrijskog cara Ferdinanda, Prvog primjeuje u svom dnevniku od 7. aprila 1842: Sa glave
Smail-agine bila je najprije skinuta koa, i ta se ispunjena koa jo i sad - dosta udnovato - uva
u spomenutom magazinu za ito. Vladika pravda ovaj varvarski obiaj time to Turci isto to rade
i jer bi oni, kad bi Vladika prestao da vri odmazdu, pripisivali to njegovom strahu od evropskih
hrianskih sila. Grij je vidio tada na Cetinju i alata i vranca Smail-age engia. Kad je
Njego 1842. pokazao Griju, kao austrijskom dravljaninu, glavu i konje Smail-age engia, zar
se on mogao koncem maja 1841. da savlada a da ih ne pokae svojim prijateljima Ljudevitu
Gaju, Antunu Mauraniu, Vuku Karadiu, Dimitriju Kneeviu i Nikolaju Nadedinu! On je
morao s njima na dugo i iroko razgovarati o pogibiji Smail-aginoj. Antun Maurani je bez
sumnje sve to saoptio svome bratu Ivanu, a Ivan je, inspirisan tim prianjem svoga brata
Antuna, stvorio Smail-agu engia. Ivan Mauranih spominje u svome pjevanju Kob:
Smail-aginu, almu, Smail-aginu glavu, okovanu sablju, zlaano oruje, zlatno
odijelo. On to sve stavlja u tom svom pjevanju u jednu izbu malu koja se nalazi na polju
cetinjskom na domak Loven-gore. To nam najbolje pokazuje da je Ivan Maurani dobro
znao gdje su se nalazile glava i stvari Smail-age engia poslije Smail-agine pogibije.

108

Poklon pjesniku
Njego je zaista vratio Novici Ceroviu zlatan sat Smail-age engia. Novica je taj sat uvao kod
sebe oko 37 godina. Njegov sin orije Cerovi poslao ga je 23. decembra (4. januara) 1877. na
poklon piscu besmrtnoga epa Smrt Smail-age engia Ivanu Mauraniu i priloio je pismo
sljedeeg sadraja:
Svijetli preuzvieni Bane,
Od mnogo godina elio sam da Vas pohodim i da vidim i pozdravim proslavljenog pjesnika, koji
je u pjesmi Smrt Smail-age engia onako lijepo spomenuo i opjevao i moga oca Novicu.
Kako zbog naih neprestanih ratnih poslova nijesam mogao tu moju elju ispuniti, to uzimam
slobodu sada Vam pisati i uz ovo pismo priloiti Vaoj Preuzvienosti zlatan sahat istoga Smailage engia to se pri njemu naao kada je poginuo. Tada je i zaklopac na tom sahatu malo
ulubljen i oteen.
Ja molim Vau Preuzvienost da izvoli primiti ovaj mali spomen, koji nema druge vrijednosti
osim te to je kucao u njedrima onoga junaka, koga ste Vi onako divno opjevali i obesmrtili.
Sa osobitim potovanjem pozdravljajui Vau Preuzvienost, kako od moje strane tako i od
strane moga staroga oca Novice, jesam
Cetinje, 23. decembra 1877
Vae preuzvienosti
odani
vojvoda Crnogorski
orije N. Cerovi.
Bezi engia
Junake pjesme esto spominju begove engie i uvijek im postojbinu stavljaju u plemenito
Zagorje blizu Foe. Pjesme iz novijeg doba govore o engiima iz Gatakog polja i o njihovim
bojevima sa Crnogorcima. Sve su to grane jedne glasovite porodice, koja se i danas slavi radi
junatva njezinih pojedinih lanova iz prolijeh vremena i iz ovoga vijeka.
Starinom su engii, kako veli porodina tradicija iz varoi engerlije u Maloj Aziji. S druge se
opet strane veli, da ime engi ni u kakvoj vezi ne stoji sa engerlijom, ve da su engii
starinom iz sela engii u zvornikom kotaru, pa da je ovo selo upravo od te familije dobilo ime.
I dan-danas ovo selo postoji, akoprem ondje bezi engii nikakva posjeda ne imaju. Ja mislim da
ovo drugo mnijenje prije iade osnova doputajui, da su engii iz Azije onamo doselili. Po
etimologiji dolazi ime engii od rijei engija (turski engi - igraica).
Bezi engii kazuju da se njihovi stari iz engerlije u Bosnu doselie prije jedno 300 godina i da
su najprije pali u Zagorje u selo Jaii blizu Kalinovika, gdje sagradie prvu engia kulu. Iz
Jaia brzo su se engii razasuli po Zagorju, u okoliu od neko dva sata, te se nastanie u
selima Borije, Jelaca, Mjehovina, Kute i Vihovii.
U nekoj alajbega Maria, koji je imao svoju kulu u Marevu, nie Ratalija, zatrai prije 200
godina neki Ahmed-beg engi, da mu pokloni kercu za ljubovcu, ali alajbeg mari odbije
prosioca. Ahmed-beg u svojoj ljutini otie do Baja Pivljanina, te se s njim pobratimi i zamoli ga,
neka otme Maria curu. Bajo Pivljanin privoli i s druinom svojom navali na kulu Maria, zarobi
obje njegove keri, te ih izvede u Zelengoru iznad Jelea. Ondje Bajo sa druinom i djevojkama

109
uini konak. Kad Pivljani pospae, zarobljene cure nekako se privuku do Baja, te izvade iz
njegove zavratke knjigu, koju mu je pisao Ahmed-beg engi. Iz nje razaberu, da ih je Bajo
zarobio po volji i naredbi Ahmed-bega. Cure pobjegoe u Marevo k svome ocu, uzmu od njega
izun, otiu u Carigrad, gdje im se pridesi zgoda te Ahmed-begovu knjigu predadoe silnome
sultanu. Kad je sultan vidio, da je Ahmed-beg cure otimao protiv volje njihove, a pomou
Pivljaninovom, spremi odmah mubaira (naroitog povjerenika) u Bosnu i preda mu katulferman, kojim naredi da se iadu isjei svi engii i muko i ensko. Careva zapovijed bi
ovrena, samo jedna engika, koja bijae teka, izmae ispod sablje. Pazila se dobro s nekom
hriankom na Jelacima, koja joj ree: Hajde, gospojo, da bjeimo! Obje ene pobjegnu i
zaklone se u neku peinu u Kauni blizu Jelaca. Ta se peina i danas zove Gospoja i zvae se
tim imenom do kijameta.
engika rodi u toj peini sina, kome nadjene ime Ali-beg. S njime i sa vjernom hriankom
provede etiri godine u toj peini, te onda izae na Jelace i ondje kurie neto kolibe, u kojoj
njih troje u velikoj fukartini ivljahu.
Megdan u Carigradu
Kad Alibegu bijae 14. godina, zauje on od komije, kako je u Turiji ozohurio neki silni Arap,
te sultana pozvao na mejdan i od njega ve sedamosam mejdana dobio. uo je Alibeg i to, kako
sultan po itavu carstvu trai dzebeliju, koji e za njega stati silnome Arapu na mejdanu. Alibeg,
i ako je bio mlad u godinama, ipak je bio srca junakoga, te e jednog dana rei majci: Ja, mati,
odoh; svakako mi nema ivljenja i ne smijem se kazati, ko sam i to sam Mati dopusti i Alibeg
otie u Carigrad. Ondje se kae da eli s Arapinom mejdan dijeliti. Zovne ga Car preda se, te mu
ree: to si doao, neznano mome? Dooh da Arapu izaem na mejdan Car e na to: Kako
e na mejdan, nema puke ni konja, ama ba nita, a Alibeg odgovori: Ja sam doao, da mi
sve to ti dade. Car ga na te odvane rijei pusti u haznu, u kojoj sebi Alibeg odabere sablju, a
konja mu dadoe iz carske tavle.
Alibeg jo zatrai, da s njime poe zurna i dabulhana, rekavi: Kad izaem na mejdan, neka
zurna i dabulhana udara. Kad se Alibeg opremio, poe i izae Arapu na mejdan i bog naredi, te
Alibeg dobije Arapa. Sultan vrlo se obradova, to se je kurtarisao Arapa, te e rei Alibegu: to
e, mali, da ti dadnem? A ovaj odgovori: Nita Jok, to god zatrai, dau ti na to Alibeg
ree: Eh! ja najvolim da mi dade moju slobodu, moj vatan i moj spahiluk, to mi je bio. Car
e ga upitati: Ko si ti? na to se Alibeg kae. To sultanu ba ne bje sasma po volji, te mu ree:
Da sam znao da si engi pa da si dvanaest Arapa posjekao ne bih ti ivota odobrio; ama sam
rekao? Dadne mu ferman, daruje ga lijepo i spremi ga na Jelaca.
Ondje naini Alibeg kulu, dobavi svoju majku, te otie u Ljubovie i Nevesilje i od njih dovede
sebi domaicu.
Ovaj je Alibeg ukundjed glasovitog Smailage engia. Rodio je Ahmedbega, ovaj Alibega, Alibega Smailbega (kanje Smailagu), Muratbega i Beirbega.
Kad BonjaciMuhamedanci polaahu na Srbiju (1812), spremni Avdaga Kasumagi iz Sarajeva
na Zagorje po Smailbega engia, koji je ve onda bio na glasu kao kran junak. Smailbeg na taj
poziv doe sa 10 druga u Sarajevo i odavle s vojskom krene pod Loznicu. Ondje se zametne
kavga, pa bog naredi, te Smailbeg iva uhvati nekakva ene
rala. Ne htjede mu kidisati, ve ga dovede seraskeru Derendeli Ali-pai i njemu se pokloni. Onda
mu taj paa razvije barjak i svee agaluk; otalen se Smail - beg prozove Smail-agom. Kad se
vojska vrati u Bosnu, reeni paa dade Smail-agi muselimluk u Gackom. One Smail - aga

110
sagradi kulu, u kojoj je stanovao sve do smrti (1836). Nije ga ubio Novica Cerovi, kao to
pjesna kazuje, ve ga je po nagovoru Novice posjekao Mirko Aleksi, koji bijae sejiz Smailage. To se dogodi u Tuini u Drobnjacima, kad je Smail-aga zametnuo kavgu sa svojim
kmetovima i Crnogorcima. Htio je prisiliti kmetove da mu plate hara, a ovi se odupru,
podstreknuti od Crnogoraca.
Smail-agino potomstvo
Kadno se po nagovoru glasovitog Husein-kapetana Sarajlije podigoe na Osmanlije, Smail-beg
su 300 konjanika Gaana i Trebinjaca ne htjede pristati uz ustanak, nego pobjee u Carigrad. Za
vjernost spram drave sultan Murat daruje ga osobito krasnim binjiem, u kojem bijae 11 oka
zlata i srme. Ovaj binji uva sin njegov Hajdan - beg u Carigradu.
Smail - aga ostavio je 7 sinova: Hrustem-bega, Dedagu, Kadijicu, Muhamed-bega, Hajdar-bega,
Sejdi-bega i Sulejman-bega (Sulja). Svi su ve pomrli osim Hajdar-bega, koji sada ivi u
Carigradu sa sinom Smail-begom.
Hrustem-begov sin Tahir-beg ivi u Sarajevu.
Dedaga rodi tri sina: Ali-pau (umro u Sarajevu prije 3 godine), Osman-bega (sada u Carigradu) i
Hasan-bega u Sarajevu.
Kadijica, Sjedo i Suljo nijesu se enili. Prvi je umro u Skadru, drugi u Lipniku kod Gacka a trei
u Gackom.
Muhamed-beg enio se, ali nije imao djece, poginu kao bimbaa u Dugoj u borbi protiv
Crnogoraca.
Od sporednih loza begovske porodice engia osobito se istiu engi-Borjani (ili Trenje). Od
njih ivi u Zagorju estiti Dervi-beg, moj prisni prijatelj, koji mi je poesto priao o starim
junacima, te mi tako, bie tome ve i osam godina, uvrstio odluku, da zaponem teku rabotu
oko sabiranja ovih pjesama.
O koljenu engia, zvanom Ratajica, pripovijeda se, da su dva brata Ali-beg i Ahmed-beg u boju
pod Ozijom zarobljena. Ahmed-beg umro u suanjstvu, a Ali-beg se pokrsti i dadnu mu
eneralstvo; zvao se Petar eneral. esto je pisao svojoj rodbini u Jele; u jednoj knjizi napisao
je:
Primi pozdrav od bega engia,
od sadanjeg Petra enerala.
Pisma Petra enerala uvala su se donedavna u Ratai, sad im ve nema traga.
Jo mi je napomenuti da o glasovitom Smail-agi imadem nekoliko naroitih pjesama, sabranih na
Zagorju, u Gackom i Nevesinju. Ove pjesme sIove o njegovim bojevima, o smrti njegovoj u
Tiini, i o njegovu pokajanju. - Bie valjda prilike da tampam i narodne pjesme o dogaajima iz
novijeg doba (19. vijeka), pa e onda na svijet izbiti i pjesma o Smail-agi.
Kazivanja Adila Zulfikarpaia o engiima i Smail agi
Kazivanje Adila Zulfikarpaia o engiima i Smail-agi (naslov na) preuzeto je iz poglavlja
ROD, iz knjige razgovora BONjAK ADIL ZULFIKARPAI, Bonjaki institut, Cirih 1995,
II izdanje, koju su priredili Milovan ilas, politiar i knjievnik, i Nadeda Gae, novinar i
publicista.
Zulfikarpai je jo ezdesete godine vizionarski nagovetavao mogunosti ozbiljne krize nakon

111
pada komunizma, nadajui se da e razum pobediti strasti koje su se jo tada nazirale. Iako vet u
svim svojim poslovnim potezima, izuzetno obrazovan i hrabar, povratak u aktivni politiki ivot
BiH bio je prepun zamki i nije ni izbliza uspeo da ostvari ono to je naumio - mirnu
transformaciju Bosne i Hercegovine iz balkanskog i socijalistikog u moderno graansko
drutvo. Zulfikarpai danas ivi u Cirihu, u vajcarskoj.
ILAS:
Gospodine i prijatelju Zulfikarpaiu!... Va rod je istorija, izrazi istorije - ako ne svih Bosanaca,
svakako njihovog znatnog dela.
Pa, da ponemo od Vaeg roda, odnosno, kako bi Bonjaci rekli - od odzaka.
Iz ranijih razgovora sa Vama, znam da ste Vi iz ireg bratstva engia. To je jedna od
najpoznatijih aristokratskih porodica u Bosni, koja je igrala prilinu ulogu i u Crnogorskoj istoriji
i veoma je prisutna u epskoj srpskoj narodnoj poeziji. Nije lako biti prisutan u pesmama, makar
to bilo i kod protivnika, u protivnikim pesmama. I to treba zasluiti. A nije lako biti ni od
znamenitog roda: podsticaj i nadahnue, ali i teka obaveza i brina savest.
Otkad ste vi Zulfikarpai i zato ste napustili prezime engi?
ZULFIKARPAI:
Familija engia grana se na vie dijelova. Od moga neposrednog pretka Zulfikar-pae potiu
Zulfikarpaii, foanski Alajbegovii i foanski Paii, koji su izumrli. Zulfikar-paa engi, ed
moga oca bio je zvorniki sandzak-beg, poznati junak i paa. Jedno je vrijeme bio i u Srbiji, u
Valjevu, a onda u Zvorniku i Foi. Vodio je vojsku i pacificirao Drobnjake, kada su drobnjanski
uskoci u mirno doba napadali na Bosnu, uzimali stoku i ubijali stanovnitvo. Onda je Zulfikarpaa engi, zvani Miljevina - po kuli i mjestu gdje je stanovao - krenuo u proljee 1812. s
vojskom od Foe preko Crkvica i Jezera na Komarnicu. Smail-aga udari s drugom vojskom
Bonjaka od Gacka preko Pive na Dubrovsko. Ova godina prozvana je Miljevina i o njoj se i
sad s uasom govori u Drobnjaku, kae Andrija Luburi u svom djelu Drobnjaci, objavljenom
1930. u Beogradu. Taj dogaaj i to veliko junatvo Drobnjaka i Zulfikarpae, kae Luburi,
opjevali su i muslimani i pravoslavni. Ouvana je do Drugog svjetskog rata i Zulfikarpaina
korespondencija s knezom Miloem i vladikom Petrom Drugim Petroviem. Po Zulfikarpai
engiu njegovi su potomci dobili prezime Zulfikarpai-engi. Moj otac se potpisivao s oba
prezimena. Jo svjedodzba iz moje osnovne kole ima obadva prezimena. S vremenom, jo u
mojoj mladosti, ovo smo engi izostavili.
Korijeni prezimena
ILAS:
Taj pohod se dogodio 1817, o njemu narodna pesma kae:
Da li vie pau Miljevinu
i sa njime engi Smail-agu?
Paa Miljevina je prva polovina 19. vijeka.
Iznio bih sada jedno miljenje i eleo bih da mi ga potvrdite ili pokrenete. Koliko znam, ree
zulfikar je lino ime i dolazi od dvovrhog Prorokovog maa.
ZULFIKARPAI:
Ne Prorokovog, nego hazreti Alije, zeta Boijeg Poslanika i etvrtog kalife.

112

ILAS:
Ima i drugo tumaenje, da je to tilut, tupi dio maa koji je bio nazubljen.
ZULFIKARPAI:
Sablja zulfikar moe se vidjeti u nizu muzeja, ona ima sprijeda dva navoja, kao zmijski jezik.
Inae, to je ime u Perziji, u Pakistanu, u cijelom islamskom svijetu vrlo popularno i daju ga
ratnici svojoj djeci.
ilas:
Ima i kod nas i u naem vremenu ime Zulfikar: Zuko, na primjer Zuko Dzumhur, slikar.
Po mojim saznanjima, engii su doli iz Mezopotamije. Iz razgovora sa Vama znam, ili sam to
moda negdje proitao, da su oni bili knezovi koji su se pobunili protiv sultana, i kada je sultan
posjekao ono to je smatrao da treba da posjee, ostale je prebacio u Bosnu i dao im nekakve
privilegije. Kada je to bilo i ta Vi znate o tome?
Zulfikarpai:
Prije dolaska Osmanlija u Malu Aziju jedno turkmenistansko pleme, nastanjeno izmeu
Aralskog jezera i Pamirske visoravni, krenulo je koncem trinaestog stoljea prema jugu, od
straha pred hordama DZingis Kana, nastanilo se na podruju Anadolije, Kurdistana (sjevernog
Iraka i Perzije) i stvorilo kraljevinu koja se odrala nekoliko stotina godina. Bio je to sultanat
plemena Akkoyunlu. Imali su razraen i pravedan poreski istem, za ono vrijeme superiornu
administraciju, dobru upravu, oganiziranu vojsku s uvenom konjicom. Na elu je stajala
nasljedna monarhija, a prvi sultan koji se spominje je TurAli bey, 1300. godine.
Iz te familije historija biljei vie sultana, od kojih je najpoznatiji Uzun Hasan, iji poklon, po
ljepoti i istoi jedinsdtveni veliki smaragd, do dana danaeg krasi Dudovu riznicu u Veneciji.
On je vodio ratove sa sultanom MehmedelFatihom, osvajaem Bosne. Bio je oenjen KatarinomDespinom Komnen, erkom vizantijskog cara, koja je bila etvrta princeza vizantijskog
imperatora, udata na dvor Akkoyunlu. U vatikanskom muzeju postoji pismo Pape Pavla iz 1471.
Uzun Hasanu, kojim ga moli da propusti vojsku Duku Savojskom i grofu od Montferrat, na putu
za Jerusalim. Akkoyunlu su stolovali u Egilu, Diyarbakiru ii Mardinu.
Sultan Selim Javuz, godine 1518. osvoji zemlje Akkoyunlua i pripoji ih svome carstvu, a
familiju Akkoyunlu progna u grad angra, ali u prijateljstvu dade posljednjem vladaru
Isfendijarbegu svoju er za enu.
Isfendijerbeg je, dakle, bio sin Sultana Akkoyunlua i vizantijske princeze, a mu erke slavnog
sultana Selima. Njegov sin, Kara Osmanhan oko 1550. godine bio je poslan u Bosnu kao vojni
zapovjednik, a neki kau namjesnik, Bosne. On je u sebi pomijeao krv triju u to vrijeme
najmonijih dinastija, kao i nekoliko arapskih, s kojima su se Akkoyunli enili. Nastanio se u
Borijama, na Zagorju, gdje je napravljen prvi Odzak engia, ije se ime s vremenom od
engrli pretvorilo u engi, a Akkoyunlu otpalo. Imao je tri sina, od kojih potiu svi bosanski
engii. Kara Osmanhan je u svome grbu imao devet jabuka. Svaka od njih predstavljala je
jednu vladalaku familiju njegovih prea. Na kulama bega engia, iz jo neispitanih razloga,
stajali su grbovi na kojima su razliiti brojevi jabuka. engii s Miljevine i Rataja imali su tri
jabuke u svom grbu.
engii su bili vrlo uspjeni vojnici. Dali su Bosni u turskom periodu vie od etrdeset paa.
Neki su postali slavni, kao to je Alipaa engi, koji je stigao pod Veneciju, osvojio Dalmaciju,

113
zatim Beirpaa koji je pao pod Ozijom, pa DZaferpaa, Zulfikarpaa, Smailaga i niz drugih. U
Istonoj Bosni je bilo vie njihovih kula i odzaka. Akademik Hamdija Krevljakovi u svojoj
monografiji o engiima pie da je samo na Zagorju, poetkom 19. stoljea bilo sedam kula i
odzaka: Borije, Jelaca, Kuta, Mjehovina, Hotovlje, Zelumii i Vihovii. U Podrinju ih je bilo
osam: Ratajki, Miljevina, Srbotina, odzak kod Ustokline, Foa, Potpe, Lokve i Viegrad. K
tome: Pljevlja, Boljanii, Srevii, Pipnik i Presjenica.
Gotovo sve kule i odzaci su tokom ratova spaljeni, kojom prilikom su uniteni dokumenti od
neprocjenjive vrijednosti fermani, itave biblioteke... Samo iz rijetkih crtea i slika vide se
graevine. Putopisac i historiar Evlija elebija, koji je po drugi put proputovao Bosnu, mislim,
1664, opisuje odzak Alipae engia na Zagorju: Dvori engia su kao tvrava veliki odzak
(curia nobilitaris), koji ima kojih tri stotine soba, divanhana (prostorija za audijencije i vijeanje),
banja, kuhinja, magazine, te tale u koje se moe smjestiti dvije hiljade konja. U ovoj zemlji
takve dvore nazivaju odzak... Broj soba ini mi se pretjeranim, ali se vidi da je to bilo veliko i
bogato.
ilas:
Da preciziramo: partizani, mislim, za vrijeme Drugog svjetskog rata, nisu ruili te kule.
Zulfikarpai:
Srueno je neto u Prvom svjetskom ratu i nakon Prvog svjetskog rata. Onda ih je, s obzirom na
agrarnu reformu i osiromaenje bega engia, koji ih nisu mogli popravljati, nagrizao zbug
vremena. Neke su zapaljene u toku drugog svjetskog rata, a nisu bile popravljene, i tako su
mnoge od njih propale. ezdestih godina Zavod za zatitu historijskih spomenika Bosne i
Hercegovine odobrio je sredstva za popravak kule na Ratajima, ali je neko prije poetka radova
minirao kulu, koja se sruila, i Zavod je odustao od namjere da se ta impozantna graevina
popravi. Nikakve istrage nije bilo, pa je oito da su vlasti znale, ali nisu htjele goniti poinitelja
toga barbarskog ina, a sumnjam da su svemu i kumovali. Iz emigracije sam bio predloio Vladi
Bosne i Hercegovine da kulu na Ratajima na svoj raun popravim i poklonim je Drutvu
knjievnika Bosne i Hercegovine, to nije prihvaeno.
ILAS:
Ja iz rata znam tu kulu, ali nisam znao da je engia.
ZULFIKARPAI:
Jeste, ona je jedna od najveih i najljepih kula bega engia.
ILAS:
Znai, da su netaa moja saznanja o tome da prezime engi dolazi od instrumenta eng ili od
igraica engija.
ZULFIKARPAI:
Sultan Selim, prisajedinivi zemlje Akkoyunlua, protjerao ih je u grad angri u Anadoliji.
Familija je, po Baagiu, nosila po dolasku u Bosnu prezime engrli, koje je vrlo brzo
promijenjeno u engi.
ILAS:

114
Koliko sam iz vaeg izlaganja razumeo, vi ste engii ustvari, neka vrsta vojnike aristokratije.
Ali morali ste imati, pretpostavljam i posede.
Zulfikarpai:
Velike posjede smo i dobijali. Ustvari, Bosnu su uvijek izmeu sebe dijelili bezi. Najslavniji bezi
su bili iz vojnike aristrokracije, pa onda oni bezi koji su kroz svoje bogatstvo pomagali i davali
u toku rata priloge. Ali uvijek su u hijerarhiji bosanskih bega najpoznatiji i najuveniji bili oni
koji su dali poznate junake i osvajae.
ilas:
Postoji, dakle, vie grana engia. Od koje ste Vi grane?
Zulfirkarpai:
Ja sam direktni potomak, s oeve strane, Zulfikarpae. Najvanije kule bega engia su one na
Zagorju, na Ratajima i na Odzaku kod Ustikoline. To su tri najvea sjedita te grane bega
engia, dok je ona u Lipniku novijega datuma i vie je poznata po tome to je tamo rezidirao
Smail-aga engi. Smail-aga engi nije bio od plemena bogatijih engia, ali je bio veliki
junak, pravedan i velikoduan i nije bio zulumar. Otiao je kao mlad u slubu turske vojske i
proslavio se kao junak, dobio titulu i premjestio se u Lipnik, odakle je uvao Hercegovinu i
kontrolirao Crnu Goru. Njegovu smrt Maurani je uveo u knjievnost i napravio od njega jedno
od slavnih imena engia, ada u familiji engia on takav status nije imao, zbog dranja prema
pokretu Huseinkapetana Gradaevia i ubistva Fejsalbega engia, koji je ustao sa Zmajom od
Bosne. On je bio general koji je za sultana uguio pobunu u Siriji i Egiptu i zato dobio vie
priznanja, dok je bio paa engia sa tri tuga, koji su bili komandanti cijele konjice turskog
carstva i koji su vodili velike bitke na raznim ratitima i nosili titule sereskera.
Pjevanje i pamenje
ILAS:
Mislim da ne bi bilo na odmet napomenuti da je tug konjski rep - uzet je kao simbol iz konjice:
to je, kao to bismo mi rekli, general sa tri zvezde.
Da rasvetlimo jedan podatak. Poetkom esnaestoga veka sultan je zabranio u Bosni davanje
lena, zijameta, ljudima sa strane koji nisu Bonjaci. Koliko znam to je izuzetak u turskoj istoriji.
To bi znailo da su engii doli sa turskom vojskom i dobili posede zbog vojnikih zasluga.
ZULFIKARPAI:
Oni su to zasluili kao vojnika aristokratija. Bosna je imala uvijek jedan poseban poloaj u
Turskom carstvu. Sultan je bio priznat kao vjerski poglavar, a Bosnom su vladali ajani, bosanski
plemii i njihovo vijee, dok su vojni guverneri koji su bili postavljeni za Bosnu imali velika
ogranienja. Primjerice, kada je sjedite tih guvenera bilo u Travniku, guverner nije imao pravo,
u Sarajevu, koji je bio glavni grad i centar trgovine, provesti vie od dva dana, kako ne bi imao
priliku da zloupotrijebi svoj poloaj i uticaj. Oni nisu mogli, kao u drugim krajevima carstva,
darivati ili davati na uivanje dravna imanja niti donositi presude.
Tako je bilo sve do Omer pae Latasa, kada Sarajevo postaje guvernerovo sjedite.
ILAS:

115
Da pojasnimo termin "dravna imanja". Pod sultanom je zemlja bila sultanova, a ustvari je bila
dravna.
Sada bih dodirnuo neto u vezi sa narodnim pesmama. Kao to sam Vam rekao, u narodnim
pesmama engii su dosta prisutni. U jednoj narodnoj pesmi pominju se etiri engia: Beir
paa, njegov sin Osman-beg, Hasan-beg, i Saka Smail-aga. Poslednja dvojica poginula su u ratu
protiv Rusa - prema narodnoj pesmi "Bonjaci na Moskovu". Zanimljivo je da je Vuk uzeo izraz
"Bonjaci".
ZULFIKARPAI:
To je tada bio jedini izraz, a danas, zaudo, oko toga ima diskusija.
ILAS:
Sada meni nije jasno ko je bio beg ratajski.
ZULFIKARPAI:
To je bio Beir-paa, direktni moj predak s majine strane, serasker, vrhovni komandant u ruskoturskom ratu 1737. godine. Njegov sin je Osman-beg, koji je bio zarobljen od Rusa. O njemu ima
legenda da je postao ruski general. Mlai sin je bio poznat Dafer-paa.
Vaan dio istorije
ILAS:
U narodnoj pesmi, to ne mora biti tano, kae se da ga je pogubio Laisavi. U narodnoj pesmi
"Foa i Foanke" pominje se Hasan-paa iz Foe. Da li je on brat Beir-pae iz pesme "Bonjaci
na Moskovu"?
ZULFIKARPAI:
Mislim da nije. Brat Beir-pae bio je Jahja - beg engi Zade, banjaluki kapetan. Beir-paa
engi poginuo je pod Ozijom (Oakov) gdje je bio komandant garnizona i tvrave. Vezir je
pristao da se povue (u stvari on je izdao), a Beir-paa nije htio predati tvravu. Tvrava je
zapaljena, dolo je do niza eksplozija barutana. Mnogi Bonjaci tu su poginuli - njih oko osam
hiljada. O tome ima niz pjesama. On je od sultana dobio zemlju, i ja o tome imam originalan
ferman, gdje stoji da je pored svih imanja to je ve imao od Sultana dobio jedno veliko leno, za
svoje vojnike zasluge. U fermanu je tano opisana i njegova jurisdikcija, odnosno njegovih
nasljednika, njihova prava i prihodi.
ilas:
Za nastavak razgovora o Vaem porijeklu smatrao sam da treba da ubacim Smail-agu, jer ima
nekih stvari koje samo Vi moete da znate. Ja manje vie te istorijske stvari znam i znam prie
koje su se sauvale o Smail-agi. Smail-aga je vaan zato to je dio istorije crnogorske i istorije
Bosne.
Evo, rei u vam ta znam o njemu. On je roen 1788. godine u Jelacu, kod Kalinovika.
Uestvuje 1809. i 1810. u ratu protiv Karaoreve Srbije. Godine 1831, kad se pobunio
Huseinskapetan Gardaevi, on je ostao uz sultana, vjeran sultanu zajedno sa Rizvanbegoviem
Ali-paom. Protiv Smail-age je organizovana crnogorska zavjera da ga ubiju, preko Novice
Cerovia. Novica je tu bio glavna linost. Novica je imao i linih razloga, ne tako mnogo kao

116
Njego, jer je Noviin otac pop Milutin bio posjeen u Pljevljima, tako da je mogao biti kivan na
muslimane, na Turke itd. No, Njego je imao i linih razloga, Smail-aga engi je na Grahovu s
koliko znam to nije bila neka velika borba s isjekao, po nekim podacima, deset po nekim
dvanaest Petrovia. Prva cifra izgleda vjerovatnija, a meu njima je bio i Njegoev brat koji je
bio sasvim mlad. Njego, da ne ulazimo sad kakav je pjesnik, bio je kao to znate strog i
zavjereniki vladalac. Po narodnim kazivanjima, sem Drobnjaka okupljenih oko Novice, u
napadu na Smail-agu engia uestvovalo je i neto Gornjemoraana. Narodna pjesma se
uglavnom poklapa sa istorijskim injenicama i prianjima iz naroda o Smail-agi. Naime, bila je
zavjera, i u toj zavjeri, prema narodnoj pjesmi, ulogu imao i ujo Karadi, povremeni hajduk.
Smail-aga ga je dobro znao. Oni su odravali udne kontakte. On je dolazio kod Smail-age, a
Smail-aga je znao da je hajduk. Postoji pria da je jednom on, nou, htio da ubije Smail-agu pa
ga je puka slagala, a Smail-aga rekao: "Onaj crni pas, on je sigurno htio da opali". To su prie.
Mene interesuje, jer to je nerasvijetljeno: da li je Ali-paa Rizvanbegovi, osjeajui u Smail-agi
konkurenta, uestvovao s Njegoem u zavjeri protiv Smail-age? Jer je injenica, da je poslije
pogibije Smail-age, Ali-paa Rizvanbegovi poslao vojsku na Drobnjake, ali vie kao alibi.
Mada je bio u prepisci sa Njegoem, nikada Njegou nije zamjerio ubistvo Smail-age.
Ima jedna pjesma koja bi potvrivala da je postojalo neko rivalstvo izmeu Smail-age i
Rizvanbegovia.
"uvaj Stoca, ne daj Poitelja,
a ne skidaj oka sa Mostara,
u Mostaru ljuta guja spava.
ljuta guja engi Smail-aga".
Uloga Ali-pae Rizvanbegovia
U Crnoj Gori, to sam upamtio, esto se govorilo "silni Smail-aga", pri emu "silni" ne znai
nasilni, nego junak i ugledna, mona, markantna linost, tako da je u crnogorskoj narodnoj
tradiciji Smail-aga jedna epska linost. to se tie Mauranovievog spjeva, on je umjetniki
vrlo dobar, ali nije taan. Prije svega, poetak nije taan:
"Sluge zove Smail-aga usred Stoca kule svoje...", jer u Stocu je bio Rizvanbegovi itd. Vi biste o
tome mogli neto da kaete, a ja u odmah da Vam postavim i dodatno pitanje: kakav je
psiholoki odjek imala pogibija Smail-age u vaem bratstvu, jer pretpostavljam da je to bila
velika tragedija, veliki poraz engia bratstva i svih muslimana. Smail-aga je bio vrlo uven,
tako da je Njego imao diplomatskih problema oko njegove pogibije: morao je da se pravda pred
Rusima. Moda bismo mogli unijeti neke nove momente koji se ne znaju? A, pitam Vas, kakav
je psiholoki odjek taj dogaaj imao kod vas engia?
Zulfikarpai:
Smail-aga je bio karizmatina linost. ini se da je bio mnogo potovan i od protivnika i od
prijatelja. Bio je prilino utljiv, pravedan, ada je u Mauranievu djelu prikazan kao neki
veliki zulumar. Bio je zagovara korektne politike prema Crnogorcima, to se vidi iz mnogih
njegovih izjava i ina. Bio je konkurencija Ali-pai Rizvanbegoviu. U poznatoj pobuni u Srbiji
pozvan je kao general jer su ga pratile velike pohvale, i vratio se sa sultanovim nagradama.
ilas:
Samo malo da Vas prekinem: imam podatke da je on vrlo mlad sa dvadeset pet godina, to je

117
izuzetno, postao gataki muselim.
Zulfikarpai:
Jeste. On je svakako bio konkurencija Alispai Rizvanbegoviu. Podozrivost izmeu njih je
sigurno postojala. U familiji se nije govorilo o tome otvoreno, ali na primjer na poznati pjesnik
Safvetsbeg Baagi, koji je pjevao u Smail-agi engiu i pisao o njemu, na nekoliko mjesta
aludira da je Ali-paa Rizvanbegovi bio upleten u Smail-agino ubistvo. Osobno sam iz mnogih
razgovora stekao dojam da veza postoji. Moj otac doivio je duboku starost, ivio je stotinu
godina, kao mladi bio je u turskoj vojsci, i ja sam od njega o tome sluao. Kod nas se to nije
govorilo javno, ali se svakako sumnjalo da je Ali-paa bio upleten u ubistvo. Dodue, moram
naglasiti da Smail-aga nije igrao onu ulogu u familiji engia kao to su to bili neki od paa, kao
to je Beir-paa, Dafer-paa, Ali-paa i drugi.
Ne osramotiti ime
ILAS:
Da Vas dopunim, vi to sigurno znate: ubistvo glavara hercegovakih kod Ostroga je bilo
dogovoreno izmeu Njegoa i Ali-pae. Da li je tako neto bilo i sa Smail-agom?
ZULFIKARPAI:
U to se sumnja, a i historijske injenice navode na to. Postoje izvjesni dokazi da se Ali-paa
sastao s Vladikom Petrom Drugim Petroviem u Dubrovniku, gdje su se dogovorili o rjeavanju
sporova i jedan drugog nadmudrivali. On je pod Ostrog poslaoistaknute prvake koji su mu
smetali, jer je svoje sinove elio metnuti na njihova mjesta. Meu njima su najpoznatiji bili
Hasan-beg Resulbegovi, Baaga Redepai i Osman kapetan Muovi, koji odoe na rije i
tvrdu vjeru Vladiki na pregovore.
I narod je osuivao Vladiku zbog ubistva bonjakih parlamentaraca. O tome sam jo 53. u
jednom eseju pisao, citirajui ruskog konzula u Dibrovniku, Gagia, koji pie Vladiki otrpilike
da je on - Vladika - protiv volje crnogorskog senata i naroda naredio da se Turci pobiju. Dalje se
pita kako e se ovaj opravdati pred svijetom kad ga i sami Crnogrci osuuju. I Vladiin biograf
Tomanovi ga optuuje kako je u mirno doba, u prijateljskim odnosima, kad se radilo da se ti
odnosi jo uvrste, dao iz zasjede pogubiti hercegovake poslanike koji su doli u Crnu Goru da
dovre djelo pograninog ureenja.
A to se tie Smail-age, ali-paa nije smio ostaviti nikakva traga, poto je Smail-aga bio prilino
omiljen na dvoru u Stambolu, i ozbiljnija sumnja stajala bi ga ivota.
Sve to to Vi kaete za Njegoa, to se i meu engiima znalo. Sasjeeno je, kako jedna naa
pjesma kae, sedam Petrovia, a po drugoj, kao to i vi kaete, bilo ih je deset ili dvanaest. To je
vjerovatno, jer bio je to jedan otvoreni sukob, kakve su bile vrlo esto te bitke Bonjaka i
Crnogoraca. Narodna pjesma kae: Svijetla sablja age engia sasijee sedam Petrovia, na
Grahovu polju irokome, na sramotu knjazu Branskome. Dok se naredni stihovi meu u usta
Smail-agi: Ja ispunih carsku volju, na Grahovu bojnom polju, ubih deset Petrovia, sokolova i
plemia.
ILAS:
Da dodamo: Petrovii su bili u svatovima i bili su pripiti.

118
ZULFIKARPAI:
Sumnjam. Mislim da je to opravdanje u koje su Crnogorci vjerovali. Smail-aga ne bi nikada
napao svatove. Bila bi to za njega sramota. Petrovii su doli pomoi Grahovljanima, eljni slave
i junakih podviga. Pogibija Petrovia u boju sa Smail-agom imala je tragino poniavajui
dimenziju za Crnogorce. Njego se i sam osjeao povrijeenim to je u toj bitci tako masovno
izginula njegova familija - sve mladi ljudi, meu kojima i njegov brat. Zbog toga je on pripremao
osvetu Smail-agi. Kako sam uo, Ali-paa je znao da Njego eli smaknuti Smail-agu. Znao je i
za Smail-agin pohod, ali ga nije upozorio. Sve to pokazuje da je on imao umijeane prste u to, a
bio je ovjek koji je takve stvari ve radio. Sama injenica da je on svoje protivnike, plemie
bosanske, poslao u Ostrog da ih Crnogorci pobiju, pokazuje da bi logino bilo da to uradi i s
jednim ovjekom kao to je Smail-aga engi, koji je bio od njega mlai, sposobniji, vei junak,
u kojemu je morao gledati svoju konkurenciju.
Viteki odnos
Interesantno je da je izmeu familije engia i crnogorskih prvaka vladao viteki odnos. Na
primjer, mi smo se kumovali s Crnogorcima. Moja familija se kumovala dva puta s crnogorskim
prvacima i vojvodama, i kada je dola Austro-Ugarska poznato je da su Crnogorci ponudili
Smail-aginom unuku azil, da se moe skoniti u Crnu Goru, jer se borio protiv austrougarske
okupacije. Prema Srbijancima i prema pravoslavcima iz Bosne mi nismo imali takav odnos kao
prema Crnogorcima. U mojoj familiji govorilo se vrlo esto o nekim crnogorskim junacima i s
priznanjem se govorilo: bio je junak ili onaj je bio ovjek. Stoga mislim da je pogibija
Smail-age sigurno bio ok u bratstvu engia, naroito zbog toga to je to oevidno bilo
pripremljeno na neviteki nain, da se Smail-agu engia na prevaru ubije. Ostala je od toga
posebna gorina. U mojoj se familiji to smatralo crnogorskom sramotom. On nije poginuo u
dvoboju, u otvorenoj borbi, kao to je to bilo na Grahovu, nego u noi, u zasjedi u jednom
mukom napadu, u fingiranome sijelu, gdje su njegove ubice dole pritajeno.
Smail-aga engi smatran je u brastvu engia velikim junakom.
ILAS:
Pre rata sam, mislim onog rata od 1941, proitao u Politici, ako se dobro seam, jednu
reportau o susretu sa unukom ili praunukom Smail-age negde u Turskoj. Ona nije znala na
jezik, govorila je turski, ali kad bi joj pomenuli Smail-agu zapadala je u neraspoloenje. Imala je
jo uvek neke stvari od Smail-age. Da li ima potomaka direktnih i, ako ih ima, pomenite neke?
ZULFIKARPAI:
Njegovi direktni potomci naalost ne ive vie u Bosni, nego u Turskoj. Ja sam ih osjetio, ive u
Brusi, posjeduju fermane koji pokazuju kakva je sve jnaka djela Smail-aga poinio, za koja je
bio nagraen od sultana. Rije je o udovici i dvije erke Riza-bega Iloove, koji je direktni
potomak Smail-age, Selmi i Lejli. Mlaa, Lejla, govori bosanski, radi u jednoj turistikoj
agenciji. Vrlo pametna djevojka, ivi s majkom, otmjenom hanumom. Riza-begove eri
posjeduju zaista nekoliko izvanrednih fermana. Imaju i najvaniji ferman uope dat
Akkoyunluima, iz godine 1498, prvi ili drugi po starini sauvani turski ferman u itavoj historiji.
Dat je knezu Akkoyunlu, a uvao se u mojoj familiji. Za vrijeme Austro-Ugarske bio je predan u
muzej Bosne i Hercegovine. Otac Riza-bega engia pozajmio ga je na 24 sata da ga prepiu i
izloe, i odnio ga u Tursku, gdje se danas nalazi u posjedu njegove familije. Oni su meni bili

119
obeali dati taj ferman. Kad su iz razgovra uli da u Zurichu postoji Bonjaki institut, u kojem
ima izlobeni prostor, mala galerija, rekli su da bi ga oni posjetili i da bi rado taj ferman kao i
fermane Smail-age engia darovali Institutu. U nestrpljenju, da bih to prije dobio te stvari,
predloio sam ovoj gospoi da mi proda ferman, koji je ustvari vlasnitvo moje familije. Ona je
bez rijei prela preko toga. Onda sam napisao pismo, ponudivi joj pedeset hiljada dolara za
ferman, a ona se na to oevidno uvrijedila i nikada mi vie nije odgovorila. Ja, dodue, imam
vrlo uspjelu fotokopiju fermana, kao i opsenu studiju o njemu i o povijesti Akkoyunlua koju je
negdje prije Drugog svjetskog rata napisao profesor Minorski u Engleskoj, sa Univerziteta u
Londonu. Krasan ferman.
Potomci u Turskoj
NADEDA:
Gde rekoste da iviti ta gospoa?
ZULFIKARPAI:
U Bursi. Njen otac se bavio literaturom, pisao je prie, a bio je narodni poslanik u Skuptini
Turske Republike. Posjeivao je Bosnu, imao je tamo familijarne veze. Pomagao je naim
ljudima gdje god je mogao.
ILAS:
Imao bih jo jedno pitanje u vezi sa Smail-agom. Crnogorci su 1876. godine zauzeli Lipnik i
doli su na grob Smail-age. Tu je bio i knjaz Nikola i Novica Cerovi. Crnogorci su hteli da
razvale nian, nadgrobni spomenik, jer je na spomeniku pislao da je ubijen na prevaru. Hteli su
da to razvale, ali nije dao Novica, koji je inae u crngoorskoj tradiciji i istoriji jedna fina, umna
figura.
Novica kae:
[i]Nemojte ljudi, pa znate li vi, mi smo se ovde mrzili sa Smail-agom, ali kad doemo na nebo
mi emo biti najbolji prijatelji, mi emo tamo da se volimo, nisu to ovdanja merila.
To je zabeleeno kod Holeeka, ekog novinara. Znate li Vi neto o tome, ima li neka
zabeleka?
ZULFIKARPAI:
Ja sam takoe samo uo o tome, iz istih izvora, ali detaljnije mi nije poznato. Veina mojih
predaka izginula je na bojnom polju, nisu umrli u krevetu, pa postoji jedna posebna logika u tim
familijama, gdje se cijeni neprijatelja, ako je astan i junak. To su manje vie bili protivnici koji
su bili dostojni tih borbi, i tu postoji respekt prema protivniku. Kada je Zulfikar-paa engi
1834. krenuo na Crnu Goru da kazni paljenje Crnogoraca po foanskom i gatakom kraju,
poavi na Cetinje uo je topove. Na pitanje zato topovi pucaju odgovorili su mu da sahranjuju
vladiku Petra Prvog, koga su donijeli iz Ostroga da ga pokau narodu. Zulfikar-paa je vratio
vojsku da ne kvari ceremoniju. Nikada neu zaboraviti - moja majka je isto od engia, ja sam i
po ocu i po majci engi - kad sam 1941. odluio da idem u partizane i rekao to majci Zahidi - a
ona je mene jako voljela - rekla mi je: Jeste, tvoji su drugovi tamo, idi i ti, uvaj svoje ime, i ne
okaljaj ga. Dakle, to je bila ena koja je jako voljela svoga sina, ali kojoj je bilo vrlo vano da ja
ne budem kukavica, da sluajno ne ukaljam ime. Jo se ivjelo u toj tradiciji, i moja majka je

120
ivjela u toj tradiciji. Jedan od najvanijih elemenata koje je trebala spomenuti bilo je da me
upozori na porodinu tradiciju...


1952. .
, . 1976. .
(, , ,
.).
.
(2002).
.

.
:
- ? ( ).
, :
- , .

, ,
. .
:
- , , ,
. , ?
- , . , e .
, , . . - , ,
,
. , ,

.

121

, , ,
(), (- )
(), :
- ,
:
- , , .
- ,
, :
- - , ,

, .
, - - .
, e:
- , .
- , .
- .
, , "-
", :
- , ?
- , : , - !-

- - ,
, ,
- . , , , .

- , , -
.
, . .
.
, . , ,
.
, .
.
, .
, ,
. :
- , , .
, , ,
. .

122

, ,
.
:
- , , .
,
. ,
.
:
- .
,
.

.
. ,
, ,
. , .
.
.
, ,
, ,
. , ,
.
. .
.
- - .
- , .
- ,
. ,
.
- , .
- , - .
, ,
, , ,
.
, e , :
- , e .
- , .

123
. .
- , , .
- ,
,
?- .
- , . ,
.

,
.
. ,
, .
- - .
- , , , , - .

, ,
. ypo,
, , ,
. ,
, , , .
.
, .
. , .
- ?
- .
- ?
. , :
- .
, .
, , .
. . . :
- ?
- , . .
:
- , .

124

, ,
, :
!
, , ,
, , : , . .

28. 1876. . ,
,
.
.
.
- .
, , .
, , :
- , (

, ).

,
:
- , ?
, :
- .
:
- , , , , ?
.
. ,
, ; ,
. , .
e :
- ?

125
- , .
- , , , ?
, :
- , ; ,
.
: - , ,
, .

- ,
. .
, .
- , , ,
.
- , , , .
, .

, , .
. .
e :
- , ,
- , ? ( ).
- e , ? , .
- , , ?
- , , ?
- , , , , .

, .

.
- ,

, .
- , .

126
- . , ,
.

,
. :
- ?
- , ' , .
- , e .

:
- , ' .
- .
.
.
, .

:
- , .
- , , .
- - - .
( ).
- , , ,
, .

"" .
.
. ,
. :
- , !
- , . .
- ?
- !
- !

127
- !( , ,
).
- !
- ,
!
- , ! ! !
. .

, ,
. ,

.
- , e
.
- , .
- , .
- , 150 ,
.

.

, , , .
,
.
:
- , ?
- .
- ?
- , , . (
).

, .
.
. :

128
- ?
- ! , .
, . , ,
.

, .
, .
.
- , , , - ,
.
- , ?
- , , oe .

.
- ?
- , , .
- ?
- , , .
- ?
- .
.

- . ,
.
, .
, , ,
. . .
, , ,
:
- ... ... .
.
.
- , , ?

129
. ,
, .

;
.
.
, ,
. .
;
:
- , , ! , !
- , e
, .

, ,
, :
- ,
,
, , ,
,
,
,
, .

, . . .
, . e :
- , , ,

.
- ac ,

.
, ,
.

130
. .
:
- .
edo Badovid
OVAKO SU ZBORILI
CRNOGORCI
Nikid, 2005

IZBOR
- Kad je potenu ovjeku mnogo teko?
- Kad doe vrijeme da mu ne basta re ono to misli!
*****
- Kada je ovjeku najtee?
- Kad mu omrzne svoja kua!
*****
- ta kod ljudi treba najvie pamtit:
roenje ili smrt?
- Ono izmeu!
*****
- ta ti se esto ini?
- Da nije ojek ono to vidi, no ono to krije!
*****
- Kakav je Blao Novakov?
- A, eto, nije lo, ali bi bio bolji kad bi se moga pretrikat!
*****
Pitali starca koji je imao sedam sinova, koji mu je najpametniji, a on kae:
- Ne znam koji je najpametniji, ali znam da je najnesretniji onaj koji ostane poslednji!
*****
- Kakav je sin Novaka Jovanova?
- Nikakav!
- A, po emu zna?
- Po tome to vie zvui no znai!
*****
- A to si se ede zamislio?
- Razmiljam o ovom ljudskom postojanju:

131
ko smo, to smo, okle smo i dokle smo?
A slua sam, od pametnije, da je ivot rosa na Suncu!
*****
- Vele e je svaki rat teak, no koji je najtei?
- Rat sa samim sobom!
*****
Doveli Periu Ivanova pred vjeala, a paa e:
- Peria, sina smo ti posjekli!
- Jes, bogami!
- er smo ti u harem poveli!
- Jes, bogami!
- enu smo ti umorili!
- Jes, bogami!
- Sve smo ti uzeli!
- Nijeste, ne! Crnu Goru mi nijeste uzeli!- ree Peria, stajui ispod vjeala.
*****
- ta je ovjeku najtee u ivotu?
- Posjeena glava!
- Nevaljala ena!
- Crn obraz!
- Niko od vas nije pogodio! Najtee je ovjeku kad mu se ostudene verige nad ognjitem, a sitna
eca ekaju da im majka svari ruak ree Sula Radov.
*****
- Kako sudi, Murgeza, ovome narodu? - upita jednom prilikom Sveti Petar Cetinjski Murgezu
Vukevia, plemenskog sudiju u Ljeanskoj nahiji.
- Ja lako, sveti Vladiko: boljemu bolje, goremu gore, i tako se ne kriva nikome.
- Vaistinu, i ja tako sudim!
*****
Vladika i gospodar Crne Gore Petar I leae na samrtnoj postelji.
Sinovac mu i nasljednik mladi Rade Tomov, druim glasom ga upita:
- Gospodaru, viu da ete umrijet. nego, to u ja sad?
Vladika se uspravi i sjede na postelju, pa ree:
- Ja ti sad ne mogu pomo nita, no ti ove najposljednje rijei od mene:
- Moli se Bogu i dr se Rusije!
To izgovori i u istom trenutku predade duu u ruke gospodnje.
*****
- Vi ste vei od mene! uzviknu ruski car Nikolaj I, koji je bio neobino visok, kad je ugledao
Njegoa.
- Samo Gospod bog vei je od ruskog cara! - odgovori Njego.

132
*****
Na svu Crnu Goru Bog je dao oku pameti, a Vladici dvije oke!
Stevan Perkov Vukoti o Njegou
*****
- Purene, sreno ti perjanitvo!
- Zato, Gospodaru?
- Zato to si tvrda brava na vratima!
Vladika Rade i Puren Tapukovi
*****
Kad lav krepa, zec po njemu epa.
Ne rei kad ti ne basta lanuti!
to je go neuljudno, ne treba ni u ali da je meu ljudima.
Stevan Perkov
*****
Pitao Vladika Rade svog sekretara Medakovia:
- Bogati, poznaje li ti ove Crnogorce?
- Mislim da, unekoliko, poznajem! odgovori mu Medakovi.
Vladika e na to:
- Ne poznaje, vaistinu! Evo sam Crnogorac, rodio sam se i uzrasta meu njima i gospodar sam
im, pa
ih jo ne poznajem.
*****
Proulo se po Crnoj Gori da Vladika Rade umire.
Ibro Ivanov, iz Pjeivaca, sa torbicom o ramenu, pjeaei gotovo cijeli dan, stie pred Biljardu
prije zalaska Sunca, namjeran da se oprosti s Vladikom.
- Pomaga Bog, Gospodare! Ibro stupi pred Vladiku, drei kapu u ruci, sa namjerom da mu
poljubi ruku.
- Ne, ne! na to e Vladika. Mrtva ruka se ne ljubi! A onda tihim glasom prozbori:
- Bog ti dobro dao, moj Ibro!
- A to si se to, Gospodare, poleao, to?
- Nijesam se ja, Ibro, poleao, no mene vie nema!
- Ima, Gospodare, ima! na to e Ibro. Dok bude Crne Gore, bie i tebe! Oe, imena mi bojega!
Koji dan docnije, Vladika je umro.
*****
Mlad vladiko,
Ljudska diko,
Mudroslove, vilozofe,
to s munjama,
Gromovima,

133
Po Lovenu boj bijae,
A s vilama i guslama,
Ka aneo popjevae,
Aoh, Rade!
Tubalica za Vladikom Radom
*****
- Ne gledajte me, to sam ovako mali! Biu vam vei od Lovena, ako me ne sluate!
- Crnogorci! Vi svi znate da ja ne mogu ukleti kao Sveti Petar, ali mogu muketati. Zato vam
kaem ovo:
- Kome se go uini kakvo zlo, neka javi meni, ja u ga osvetiti. Ja proglaavam svakog
Crnogorca za svog
plemenika, za svoga roenog brata. A sad u posluh, Crnogorci!
Knjaz Danilo
*****
- Kako je Sula?
- Dobro, Gospodare, i ti i ja, dok ima ovnova da ih striemo!
*****
Da smo na meke dueke spavali, ko zna bi li svoju slobodu i odrali!
Vojvoda Mirko Petrovi
*****
Jezik je kalajdija, a djela su megdandija!
Marko Miljanov
*****
- to ovo, serdare, moe bit: ljudi slie vukovima, a vuci ljudima! upitae Jola Piletia.
- To to biva i to e bit odgovorie Jole. Ima vukova mrkova, vukova ualica i vukova
pomirepa. ojek
kome basta da stane u prvi red ljudi slian je vuku mrkovu, ojek koji eka priliku i izbjegava
nepriliku
- nalik je na vuka ualicu, a ojek koji pristaje uz drugog i aminuje svakom lii vuku
pomirepu.
*****
- Ja sam, Ruo Radojev, bolji od tebe! rei e pop Milo Jovovi.
- Ti, pope, bogami nijesi! Ti si se naslonio na dvanaest edova, ne zna se koji je od kojega bolji,
a ja
sam morao svojom glavom da probijem dvanaest bunita, da bih se popeo do tvojega mjesta.
Tebe su
tvoji rodili, a ja sam morao svoje da raam!
- Tako je Ruo, brade mi! odgovori pop Milo.

134
*****
Knjaz Nikola izae pred vojsku i ree:
- Crnogorci, ono to imamo da branimo, moemo sa tri prsta pokriti! i metnu ruku na obraz.
Sva vojska, ko jedan, grmnu:
- Braniemo, ka vazda!
*****
Pita Knjaz Nikola vojvodu Marka Miljanova:
- Marko, ali je bolji bio Mujica (tast vojvodin), ali Miljan (otac Markov, koji se, takoe,
junatvom nije odlikovao)?
- Gospodaru, Mujica ka Mujica, Miljan ka Miljan, a Marko ka to ga zna svako!
*****
Kaalj, ra i nikogovina ne mogu se nikada sakriti!
Nikola Andrijin Kovaevi,
komandir grahovski
*****
Razbolio se poznati junak komandir ivko ukanovi. Dolaze stariji da obiu komandira, a
meu njima i barjaktar Filip Grujiin, pa e odmah sa vrata:
- to radi, komandire, jadan?
- A, evo, radim to nikad nijesam radio. Mrem, a da ta drugo! odgovori komandir ivko.
*****
- Koji je najbolji Piper?
- Serdar Jole!
- Nije!
- Savi Radojev?
- Nije ni on!
- Kako nije kad je dvadeset i tri glave posjeka?
Ko je od njega bolji?
- Velika Mujaeva!
- Ona?!
- Ona! Rodila je devet sinova, devet sokolova; dok nijesu poginuli, branei Pipere od turskih
nasrtaja, raznijeli su na svoje handare, dobru etu Turaka. Koji se Piper moe mjeriti s njom?
*****
- Zna li ti Grujo, od ega se najbolje deblja?
- Znam, Gospodaru! To je lako znati.
- Od ega? reci mi.
- Od tue muke!
*****
Pita Knjaz Nikola:
- Ima li oe ijednoga Crnogorca koji nije posjeka nijednu glavu?
- Ima, Gospodare, da e i dvojica! javi se Tripko Tomi iz Drobnjaka.

135
- A koja su to dvojica, oe?
- Ja i ti, Gospodare! odgovori Tripko.
*****
Rei e Knjaz Nikola Peku Pavloviu:
- Sluaj, Peko! im ovo zemlje malo rasprostranimo, putiu te da bira itluke u Hercegovini,
bilo na jednom, bilo na vie mjesta.
Peko e na to:
- Neu ti ih, bogami, Gospodare! Ja bih samo rad bio da me okiti ordenima i opjeva u naijem
pjesmama, a imanje dok mi da, dokle ga ja obradim, i ovamo i onamo, dotle u ja ostarati, te s
mojijem oima opet neu vieti ono zato sam svoj vijek u Hercegovini ostavio.
*****
- E, moj Peko! Kakav bjee suri orao na Grahovcu, Vujem dolu, na Muratovici i na kasabi
nevesinjskoj!
- Od toga orla, Gospodare, vie nema ni traga ni pomena, jer dosta si, Gospodare, perja od krila
tog orla i
ti oupa!
Peko Pavlovi i Knjaz Nikola
CEDO BACOVIC: O MERHAMETU I GAZILUKU
Tvoja sablja a moj vrat
Muslimanski primjeri cojstva i junastva. Slike jednog vremena i ljudi u njemu
Turcin vidje u kakvoj se neprilici nasao pa rece:
- Vala, ha, turske mi vjere, krvnik ti je po sred kuce; ali, dobro znadi da nijesam poznavao tvoga
sina. Nehotice sam ti ugasio ognjiste. Tvoj sin je junacki poginuo. S njega sam oruzje na viteski
nacin uzeo. Tvoja sablja a moj vrat.
Starca propanu suze, protrnu, pribra se i rece:
- Da ti je alal njegova krv, kad znam da je junacki i od junaka poginuo. Dopusti mi da umjesto
jedinca sina uzmem jdnu od ove dvije ledenice, kao uspomenu na njega, a druga evo tebi i alal
neka ti je.
Dug za dug
Oca Perova, Lazara Tunguza, optuze Turci da jatakuje s hercegovackim i crnogorskim uskocima
i da prima i krije u svojoj kuci svoga suraka harambasu Petka Kovacevica i njegova rodjaka
Stojana, i nevesinjski ucumat presudi Lazara na vjesala. - Vjesaju ga.- U casu, kad su ga podigli
na vjesala, dotrce Lazarev zet, Jeremic, i Turcin DJuliman, te presijeku konop i spasu Lazaru
zivot. Lakomi turski sud ne htjede ga vise vjesati, no se zadovolji globom, koju udari po
bogatome trgovcu Jeremicu. Za taj postupak oduzeli su mu i plijenili cijelo imanje. A i
DJulimana globe nesto, ali daleko manje.

136

Dvadesetak godina iza toga, u proljece 1875. godine, uhvati Pero sa svojom cetom u
Nevesinjskoj rijeci ziva Turcina. Prije no ce ga posjeci, zapita ga ko je i sta je. Turcin se kaze da
je DJuliman s Pluzina, i to sin onoga istog DJulimana sto je negda Perova oca Lazara skinuo s
vjesala u Nevesinju. Na to Pero skoci te odveze Turcina, govoreci:
- Tvoj je otac, Turcine, skapulao zivot mome ocu. I ja zato tebi danas poklanjam zivot. I valaj,
dok mi je glave na ramenu, ni tebi ni nikome iz tvoje kuce ne smije falit ni dlaka s glave.
Da mu duvana te zapali, ohrabri ga i sokoli, ugosti i pusti kuci zdrava i citava.
Da ga junak posijece
Jedne mracne noci neki Pjesivac dohvati se polja niksickog, s namjerom da uskoci u grad dako
sto opljacka. Usljed strasnog mraka, neznano je usao bio u sredinu varosi i lutajuci od sokaka do
sokaka, zatece ga zora u gradu. Cim je svanulo Turci ga opaze kroz carsiju, pa kako im je
izgledao sumnjiv, uhvate ga.
Pjesivac:
- Povedite me kod kuce Ahmeta Bauka, kojega evo vec toliko sati trazim.
Cim je Pjesivac pomenuo ime Baukovo, Turci odustase od pomisli da ga ubiju i doprate ga do
kuce Ahmetove.
Kad su izisli pred Ahmeta, Pjesivac poce da prica:
- Evo me, dosao sam kod tebe, da me bar junak posijece. - I kaza Ahmetu sve zasto je dosao u
Niksic, kako je bio uhvacen i sta ga je cekalo. - Pa kad sam morao poginuti, zazeljeh da me junak
posijece.
Ahmet ga oslobodi i dade mu sigurnu pratnju do granice crnogorske.
Ali-beg Gusinjac i pop Radoje Simovic
Ali-beg Gusinjac pozove popa Radoja Simovica na sastanak da se dogovore oko planine i pasista
- da bi prestale svadje i pogibije. Radoje pristane. Beg ga lijepo doceka i ugosti.
- Mi ovo danas rijesismo kao ljudi - reci ce Ali-beg, zadovoljan dogovorom.
- Vala rijesismo, u slavu Boga - odgovori Radoje.
- Sad mozemo da promijenimo i oruzje - opet ce Ali-beg.
- Mozemo, vala - na to ce Radoje.

137
I tako se njih dva pobratime.
Besa
Hajro Omerkov Mukovic iz Biseva zenio sinovce, uzimao djevojku i DJerekarima. U svatove,
preko starog Begana, zvao i svoje krvnike rodjake, koji su mu ubili brata.
Dosli krvnici na besu, utranjali se, sagnuli glave i - bez oruzja. Srio ih Hajro pa im rekao:
- Vi takvi naucili nijeste da idete pred oci tudjine. No da se vratite kucama da se obucete i oruzje
da uzmete: u svatovima i pred svijetom rodjaci smo kao i ranije sto smo bili. Imate besu od mene
za cetvrtak i petak.
Vratili se krvnici, obukli se, oruzje ponijeli, a u subotu, cim svadba prosla, Hajro im rekao:
- E, vise nijesmo rodjaci, no krvnici, i odsada cemo se varakat.
Petar Miljetin i Asan DJecevic
Kuci i Podgoricani vodili su borbu u Doljanima. U toj borbi na strani Kuca ucestvovao je i Petar
Miljetin Popovic, a od podgorickih Turaka i Asan DJecevic. Bitka je bila iznenadna. Petar je
toga dana ponio bio sa sobom 300 grosa s namjerom da ih preda DJecevicu, kao dug od zita.
Podgoricani potisnu Kuce do vode Peute. Boj se prekinuo. Petar Miljetin, posto je prestao boj,
povice iz svega glasa:
- O, Asane DJecevicu, ja sam danas htio da ti predam ono 300 grosa, sto sam ti ostao duzan od
zita, pa evo vidji sto se dogodi.
Asan mu odgovori:
- Vala Petre, kad je ovako bilo, sad mozes da mi ih nikad i ne dajes.
- Vidim da mogu ali necu, no ako mozes od vase vojske primakni se, pa da ti ih odmah dadnem,
a od nase vojske da ti je vjera.
Asan se primace izmedju dvije vojske, Petar mu pridje i izbroji 300 grosa.
Halal mu vjera
Vucina Hacin iz Kuca, Vujosevic, sa sela Momca, cetova je oko Turaka ka i drugi Kuci, Turke
ubiva i plenjiva koliko je moga. Najzad ubise Turci njega, slomise mu nogu, ufatise ga i
ponesose ranjena u Gusinje DJulj-begu Sabanovicu, koji je bio tu zabit (turski sudija). Kad vidje
Vucinu, rece mu: Oli se poturcit, pa da ti sva zla oprostim, koja si Turcima ucinio, pa da te ne
posijecem, no da te izvidam i zdrava vratim? Posto DJulj-beg vidje, da se Vucina ne okrece na
te rijeci, ni na muke, koje te mu dusu izvadit, no rece DJulj-begu i Turcima, koji su s njim bili:
Nije mene spasenije u tursku vjeru, no u tursku sablju i riscansku vjeru. DJulj-beg mu rece:

138
Aferim, kaurine! Halal ti vjera! Izvida ga s najvisom paznjom. U kretanje, darova mu konja i
opravi ga zdravo doma.
Asko Ibricin LJuca i Peko Pavlovic
Dok je jos Peko cetovao, krene jednom sa Ceva, sa jakom cetom, put Hercegovine. Dosavsi kod
Trubjele, osjeti da ga neka jeznja hvata, pa naredi ceti da stane. Najedanput harambasa Peko
strese se kao srndac poslije kise, pa rece druzini:
- Uhvati me ala od ljuckog mesa, zapali smo, braco, medju Turke u busiju.
I zacijelo, prekaljeni harambasa nije se prevario. Zdrav prirodni instinkt i razvijena hajducka cula
namirisala su u blizini neprijatelja. Harambasa sa cetnicima bacivsi pogled desno i lijevo, ugleda
Turke sa obadvije strane puta. Svi Turci naoruzani do zuba, cekaju spremni u busiji Crnogorce.
Harambasa Peko izmjerio je prvim pogledom, da je mnogo vise Turaka no Crnogoraca, da je
bolja pozicija turska nego crnogorska, pa se momentalno rijesi da izbjegne svaki boj sa Turcima,
zato ce viknuti koliko ga grlo sluzi:
- Ko je pred turskom cetom, ko?
- Evo ja, Asko Ibricin LJuca. - A ko je tamo pred Crnogorcima?
- Arambasa Peko Pavlovic!
- Pa kud ste krenuli Crnogorci? - zapita Asko.
- Niz Ercegovinu u plijen - odgovori Peko. - A vi Turci?
- Na more radi trgovine - odgovori Asko.
- Pa ocemo li se klat po ovim dolovima? - zapita Peko.
- Ne, ako je moja volja - odgovori Asko, no idite vi vasim poslom, a mi cemo nasijem.
- Daklen, da se ne koljemo, Asko Ibricin - rece muski Peko.
- Da se ne ubijamo arambasa Peko - odgovori jos muskije Asko Ibricin.
- Je li vjera, Asko Ibricin? - zapita Peko
- Vjera, Peko, tvrdja od stanca kamena! - odgovori Asko.
- Pa kad je vjera - prihvati harambasa Peko - nek svako slobodno ide svojim putem, i nek je tebi i
tvojima sretan put za more!
- I tebi i tvojima, arambasa Peko, niz Ercegovinu! - zavrsi Asko Ibricin.

139

a a a-a e
- ,
, , "
, ",
- .
101.
,
, , ,
,
19. .
, ,
, -,
. 1910. .
,
.
, 1882. ,
1911.
,
, , , , ,
.
, " ,
" ,
, , -
, , , ,
,
, ,
.

- , 18.
" (1482-1882)",
.
,
, , ", , "
.
.
- ,

140

, "" ,
, .
,
. ,
, ,
, ,
, 1882. , ,
, .
" , .
1882. ,
, .
, , ,
. ,
, . , -
", .
" , , , ,
- , ,
, ,
. ,
. ,
,
, , . .
,
", .
" (1482-1882)"
, " ".
" , , 4 , 1200
200 . ,
, , ,
, , , ,
, , , , ,
. .
, , ,
", .
,
. , ,
.

141
1952. .
, , .
1976. .
(, , , ).
. .
Miroljub Stojanovid:
KONSTANTIN PETKOVID I CRNA GORA
I pored toga to istorija knjievnosti ne moe da se pohvali velikim brojem poznatih detalja
relevantnih za rekonstrukciju biografije i za utvrivanje kompletne bibliografije Konstantina
Petkovida, ne bi se moglo redi da se ovim pitanjem bavio mali broj istraivaa. Isto tako, ne
moe se redi da je njihov trud bio uzaludan, i pored velikih a teko savladivih prepreka. Ovo se
posebno odnosi na makedonske istraivae, koji su u svom patriotskom nastojanju esto s
mukom skidali teke zavjese vremenskog i istorijskog mraka da bi na svjetlost saznanja iznijeli
interesantne detalje. U kompoziciji ivotno-bibliografskog mozaika Konstantina Petkovida ima
jo nepoznatih detalja, ali osnovni elementi se ved jasno znaju.
Na istorijskoj raskrsnici
Konstantin Dimitriev Petkovid roen je u Bainom Selu kraj Velesa 1824. godine u bogatoj
porodici. U Odesi je uio gimnaziju od 1843. do 1848. a potom studira slovensku filologiju i
politike nauke u Petrogradu kod Izmaila Sreznjevskog. Studije je zavrio najvjerovatnije 1852.
godine. Iste godine Petkovid putuje na Balkan i posjeduje Grku /svetogorske manastire/,
Carigrad, Makedoniju, Srbiju, Hrvatsku, Sloveniju, Austriju i eku. Na tom putu se upoznaje sa
politikim prilikama na Balkanu i ire i susrijede sa poznatim linostima kulturnog i politikog
ivota toga vremena.
Kako dokumentovano navodi profesor Simon Drakul, Petkovid ved 1853. stupa u rusku
diplomatsku slubu. Jedno vrijeme je proveo kao sekretar ruskog konzulata u Vidinu, a potom
radi kao lan komisije za razgranienje Besarabije i Turske. Godine 1857. Petkovid je postavljen
za sekretara ruskog konzulata u Dubrovniku. Iste godine Petkovid je naimenovan za ruskog
konzula u Dubrovniku, jer je tadanji konzul Stremuhov postavljen za ruskog konzula u Bejrutu.
U burno vrijeme
U toku svog ivota Petkovid je bio odlikovan Ordenom sv. Stanislava, Krstom za nezavisnost
Crne Gore, te francuskim Ordenom legije asti. Napisao je vie ogleda i studija iz raznih oblasti,
a bavio se i knjievnim radom i prevodilatvom.
Crna Gora se poslije smrti vladike Petra Drugog 1851. i dolaska na prijesto prvog svjetovnog
vladara Danila Petrovida i dalje nalazila u delikatnom meunarodnom poloaju. S jedne strane,
ona je bila samostalna i suverena drava, s druge strane, Turska je nije smatrala takvom, ved
kao dio svoje imperije. Evropske drave nijesu bile svjesne faktike situacije. Stoga se nijesu
oglasile na izjavu turskog delegata na Pariskom kongresu 1856. da je Crna Gora sastavni dio
turske teritorije.

142
Poslije Kongresa crnogorski knjaz Danilo poinje ivu politiku aktivnost, najprije sa notom
velikim evropskim silama, a potom posjetom Francuskoj 1857. gdje je dobio naklonost
Napoleona Tredeg. Sa stalnim atakovanjem na turske granice i sa podrkom za buenje
slovenskog ivlja u pograninim krajevima, naroito u Hercegovni, uspio je da skrene panju
meunarodne javnosti na svoju aktivnost, a posebno velikih evropskih sila. Kulminacija takve
atmosfere dostigla je u maju 1858. kad je vojvoda Marko Petrovid odnio sjajnu pobjedu na
Grahovcu nad mnogo modnijom, brojnijom, moderno naoruanom turskom vojskom pod
komandom Husein-pae. Velike sile poslije ovog dogaaja nijesu mogle da predutkuju Crnu
Goru i formiraju Meunarodnu komisiju za razgranienje Crne Gore i Turske. Komisija je radila
1858/59. Time je de fakto priznato postojanje Crne Gore, mada je pravno bila priznata dvadeset
godina kasnije, 1878, poslije dvije isto tako slavne pobjede, na Vujem dolu i na Fundini 1876.
Razumije se da su velike evropske sile, svaka za sebe, u ovakvim okolnostima eljele da postignu
to bolji odnos i razvijanje neposrednih odnosa s Crnom Gorom. U tome, osobito poslije posjete
knjaza Danila Parizu, vidnu prednost je imala Francuska, iji su diplomati esto posjedivali
Cetinje. Tako su, odmah poslije bitke na Grahovcu, dva francuska vojna broda bila ukotvljena u
blizini Dubrovnika s ciljem da se sprijei eventualni napad Turaka s te strane na Crnu Goru.
Okolnosti u Dubrovniku
Ved sami podatak da je Rusija u to vrijeme promijenila dva konzula u Dubrovniku /Jeremiju
Gagida i Petra Stremuhova/ jasno ukazuje na njene oslabljene pozicije i nezadovoljstvo ruske
vlade njihovim radom. Pozicija Rusije je slabila i pored redovne materijalne pomodi i isto takve
zatite na Jadranu kakvu je ponudila i Francuska. Svoju diplomatsku inferiornost Stremuhov je
izrazio i neposredno, protivedi se politici knjaza Danila, koji je odravao intenzivne veze i sa
drugim dravama za koje je smatrao da mu mogu biti od koristi. Razumije se da ruski dvor, na
osnovu izvjetaja dotadanjih konzula, nije mogao da formira uvjerenje o Knjaevoj odanosti
Rusiji kao i pozitivno miljenje o njegovim karakternim osobinama. Sve ovo je rezultiralo
povlaenjem Stremuhova iz Dubrovnika nepunu godinu od njegovog dolaska.
Dubrovnik je u to vrijeme bio sjedite nekoliko konzulata koji su u interesu svojih drava
ostvarivali neposredne kontakte sa Crnom Gorom i drugim krajevima od interesa za te drave.
Kao sastavni dio austrijske teritorije i jedan od centara civilne vlasti, odnosno vojne, igrao je
vanu ulogu, tim prije to je bio naseljen brojnim pravoslavnim stanovnitvom, prema kome se
izraavalo posebno nezadovoljstvo bududi da je bilo prirodni saveznik Crne Gore i Rusije i
susjednih krajeva, koji su bili u latentnoj i permanentnoj buni. Zato civilna vlast u Dubrovniku,
zagriena za ouvanje austrijskog uticaja u junoj Dalmaciji, Crnoj Gori i Hercegovini, organizuje
rasprostranjenu pijunsku aktivnost: pravoslavnom svetenstvu, uglednim trgovcima i
graanima bilo je zabranjeno kontaktiranje sa ruskim konzulom, bududi da se Rusija smatrala
glavnim vinovnikom slabljenja austrijskog uticaja u tim krajevima. Na ruskog konzula se gledalo
kao na veliko zlo, kojemu se u svakoj prilici onemogudavalo da radi svoj posao. S druge strane
ruski konzul u Dubrovniku je bio persona non grata, ije se prisustvo moralo tolerisati. Takav
zvanini Dubrovnik je doekao Konstantina Petkovida.
Svi su izgledi da je Konstantin Petkovid otiao u Dubrovnik direktno sa terena, ne svradajudi u
Petrograd, 20. aprila 1857. Premjetaj na mjesto sekretara Generalnog konzulata u Dubrovnik
dobio je na lino traenje. Ovu njegovu elju moemo tumaiti na nekoliko naina: eljom da

143
radi u slovenskoj sredini koja bi mu omogudila direktan kontakt sa srpskim, odnosno hrvatskim
jezikom, to je bilo u neposrednoj vezi s njegovom strukom; elja da se priblii Crnoj Gori, o
kojoj je meu ruskom inteligencijom i omladinom onoga vremena kruila legenda, ak je i
Pukin ispjevao pjesmu o Crnogorcima, koji se ne plae nikakve sile; osjedanje da de u
Dubrovniku, s obzirom na ved objanjenu situaciju na poloaj Crne Gore i njene okoline, biti
potreban i koristan vie nego na drugom mjestu ili kraju, s uvjerenjem da de meu svojom
sabradom, kojima je Rusija bila ideal jednostavnije afirmisati ideju jedinstva i zajednitva svih
Slovena, koja je meu junoslovenima bila dovedena u pitanje, mada je slovenofilstvo i tamo
postojalo kao tenja.
U pismu od 9. avgusta 1857. godine Prvog odjeljenja Azijskog odjela Ministarstva inostranih
poslova Rusije, vice-direktor i zamjenik naelnika ovog odjeljenja, odgovarajudi na pismo
Stremuhova od 9. jula iste godine, pored toga to ga izvjetava da je Petkovid prekinuo rad u
Komisiji za razgranienje Besarabije i Turske, /20. april 1857/ poetak njegove nove slube u
Dubrovniku oznaava istim datumom, a poslato mu je i reenje o linom primanju i stupanju na
novu dunost. Prema tome Petkovid je na dunost sekretara ruskog konzulata u Dubrovniku
stupio 20. aprila 1857.
Slobodne planine
Zahvaljujudi podacima do kojih je doao Simon Drakul i priloenim dokumentima znamo da je
Petkovid stigao u Dubrovnik 19. maja 1857. toplo doekan od Stremuhova i njegove porodice.
Meutim, bio je razoaran odnosom austrijskih vlasti prema mjesnom pravoslavnom
stanovnitvu, prema pravoslavnoj duhovnoj vlasti i njemu lino. Stavljen u poloaj da ne smije
da se na ulici pozdravi sa pravoslavnima, jo manje da ih prima u posjetu, Petkovid se nije
obeshrabrio.
I pored takvih okolnosti, susrete i razgovore zapoeo je odmah s namjerom da to prije upozna
tamonje uslove ivota, situaciju u drugim konzulatima, kao i situaciju u Crnoj Gori, Hercegovini,
Albaniji i ved poslije tri mjeseca imenovan je za generalnog konzula Rusije u Dubrovniku. Bio je
to delikatan i teak posao koji mu je za kratko vrijeme donio i linu i slubenu satisfakciju. Sa
uspjehom je zavrio nekoliko krupnih zadataka dobijenih od svoga ministarstva, zadatak koji su
imali dalekoseni pozitivni uticaj na dravni status i razvitak Crne Gore.
Osnovni zadatak novog ruskog konzula u Dubrovniku, Konstantina Petkovida, bio je, kako smo
ved istakli, imajudi u vidu sve line nedostatke crnogorskog knjaza Danila, a prije svega njegovu
brzopletost i osvetoljubivost, da se prilagodi konkretnoj situaciji do mjere koja de zadovoljiti
rusko diplomatsko mnjenje kad je u pitanju Crna Gora, da zadobije izgubljene pozicije ruskog
dvora, tako to de postojano ukazivati na niz konkretnih mjera kojima de realizovati dobre
namjere i najiskrenije prijateljstvo Rusije.
Osim toga, Petkovid kao diplomata bio je duan da radi i ono to se nede dopadati njegovim
kolegama, konzulima u Dubrovniku, no na nain koji ne bi bio uvredljiv, a i ruska vlada da ih ne
dovede u inferiornu situaciju u momentu bududih pregovora i aktivnosti koje imaju za cilj da se
dobije prevlast u odnosima prema Crnoj Gori.
iroka aktivnost

144
Ispunjavajudi taj zadatak, razvio je iroku aktivnost i prepisku, osobito s crnogorskim knjazom
Danilom, i sa drugim uglednim ljudima, zalagao se za redovno pristizanje ruske pomodi Crnoj
Gori interesovao se za sukobe s Turcima, traio detaljne i oficijalne izvjetaje o tome, brinuo za
linu sudbinu knjaza Danila, primao pisma i delegacije duhovne i svjetovne vlasti, stizao je da
pokae interes i za crnogorsku narodnu poeziju i etnologiju, zalagao se da se novano pomognu
crnogorski emigranti, izvjetavao Knjaza o aktivnostima turske vojske koje bi mogle ugroziti
Crnu Goru, savjetovao i davao uputstva, branio interes Crne Gore pred meunarodnom
javnodu i pred svojom vladom, a posebno u Komisiji za razgranienje Crne Gore i Turske, pratio
je arhimandrite u Rusiju, nabavljao knjige i dovodio uitelje, ispradao delegacije na Cetinje,
odlazio i sam na Cetinje.
Ovakvu aktivnost mogao je da razvije ovjek sa posebnim diplomatskim darom, s velikim
znanjem, irokim vidokrugom i ljubavlju prema Crnoj Gori, ali i ovjek u kome lei velika
strpljivost i radna energija. Ako nije bio takav, da li bi Austrija mogla da strahuje od njega i da ga
optui kao agenta, Turska da sumnja, ilien de la Gravier da napie tako laskavu ocjenu o
njemu; zar odnosi izmeu Crne Gore i Rusije za samo jednu godinu mogu dodi u fazu da ruski
car kumuje preko Petkovida prvoroenoj kderki knjaza Danila?
Pobjeda Crnogoraca na Grahovcu jo jednom je meunarodnoj javnosti stavila do znanja da
Crna Gora nije pobunjena turska pokrajina, ved slobodna i nezavisna drava, koja ima svoju
teritoriju, vojsku, vladara, pa i svoj senat. Meunarodna javnost je na to vrlo iroko, mada
razliito reagovala. Pobjedu, meutim, niko nije mogao osporiti. Evropa je bila stavljena pred
fakat za koji se morala izjasniti i opredijeliti, a velike evropske sile, kojima nije smetalo da se
Crna Gora proiri, intervenisale su u dva pravca: da se onemogudi iskrcavanje turske vojske i
ugroavanje Crne Gore od jadranske obale radi toga to su u jadranske vode ved prispjeli
francuski, ruski i engleski ratni brodovi, da se zaradene strane uzdre od svakog sukoba sve do
utvrivanja meunarodno priznatih granica u kom cilju je oformljena Meunarodna komisija sa
sjeditem u Carigradu.
Poslije Grahovca
I pored toga to je knjaz Danilo posluao savjete Rusije i Francuske, i ne preduzimae velike
sukobe prema oblastima pod turskom vladu, ne bi se moglo redi da je odustao od svojih
ambicija da obezbijedi Crnoj Gori izlaz na Jadransko more kad se za to ukae prilika. Nemiri na
granici nijesu prestali pa je Petkovid traio objanjenja i detaljne izvjetaje, stalno ukazujudi na
tekode koje ti nemiri mogu proizvesti, ruskom predstavniku u carigradskoj Komisiji i traedi
informacije njemu samom u Dubrovniku. Ovo tim prije to te nemire zapoinju Crnogorci.
Petkovid u svojim slubenim pismima esto manifestuje i svoje zadovoljstvo crnogorskim
pobjedama.
Tako u pismu od 10. maja 1858. Petkovid pie: Ne mogu da ne iskaem svoje duboko aljenje
radi tog neprijatnog sluaja, koji sobom povlai i druge nesrede, rat, i koji de da narui mir
junakog naroda kojim upravljate Vi. Petkovid s neskrivenim zadovoljstvom izvetava Knjaza
Danila o pismu koje je dobio od svojega Ministarstva inostranih poslova. U tom pismu stoji da
su se tri vlade dogovorile /ruska, francuska i engleska/ da interveniu kod Porte povodom
napada na Grahovac. Petkovid je savjetovao Knjaza da ne napada prvi, nego da se ogranii na
odbranu, ali ga Knjaz nije posluao, prvi je napao i katastrofalno porazio Turke.

145
U privatnom pismu od maja 1858. poslije bitke na Grahovcu, Petkovid, tonom koji nije lien
egzaltacije i linog zadovoljstva zbog Posljednjeg dogaaja koji ovjena novom nevienom
slavom Va hrabri i borbeni narod, zato nedu propustiti mogudnost da izvijestim Imperatorsku
vladu zajedno sa izvjetajem da Turci ne prestaju povreivati granice, koje su Crnogorci duni da
brane i kanjavaju vinovnike, odobravajudi neposlunost Knjaevu.
U istom pismu Petkovid navodi da su crnogorske planine slobodne i slavne, a domovina
Knjaeva draga. Za nju roditeljskom brigom brine ruski car, a ruskoj vladi u posljednje vrijeme
bijae prijatno i utjeno da vidi vrstinu, rijeenost i razumne poteze Vae Svjetlosti za dobro i
napredak naroda.
U pismu od 7. juna iste godine Petkovid vjeto koristi sluaj slanja pomodi od 4.600 zlatnika da
iskae svoju odanost i ujedno da podsjeti Knjaza na obaveze koje je preuzeo a nije ih izvrio.
U takvim okolnostima, kad se u Crnoj Gori jo slavila pobjeda, koja je imala veliki odjek u svim
slovenskim krajevima, a posebno na Balkanu, i kada je bila stvorena mogudnost da se izglade svi
nesporazumi izmeu Rusije i Crne Gore, Petkovid od svog ministra dobija dozvolu da posjeti
Cetinje. To je za njega bila prijatna i znaajna prilika koja, na alost, nije mogla biti ostvarena
odmah. Putovanje nije realizovano i pored toga to je Petkovid i paso vizirao i nestrpljivo elio
da vidi slavnu Crnu Goru.
Sposoban diplomata
Petkovid je ved polovinom 1858. a do kraja te godine sasvim sigurno uspostavio veoma bliske
odnose s crnogorskim dvorom. Ti odnosi su se manifestovali nizom neposrednih i iskrenih
kontakata.
Diplomatska aktivnost Petkovida ne manifestuje se samo njegovim odnosom prema Knjazu.
Sem toga, shodno upustvu koje je dobio jo Stremuhov, a vjerovatno i on sam, za astoljublje
knjaza Danila, on trai precizne izvjetaje za sve sukobe na granici koje su izazvali Crnogorci i
vrlo seriozno podsjeda Knjaza na redosljed postupaka u izvjetavanju konzula u Dubrovniku o
stanju u Crnoj Gori, ukazujudi da redosljed treba da poinje od njega, Petkovida, sabira izvjetaje
o stanju u krajevima oko Crne Gore za koje je mogude izvijestiti direktno iz Dubrovnika, a isto
tako, slao je i svoje izvjetaje Knjazu o dogaajima koji su se desili u oblastima koje je mogao da
kontrolie.
Drugim rijeima, te godine diplomatska aktivnost Petkovida bila je ispunjena neprestanim
istraivanjem i dubokim poniranjem u este promjene okolnosti objektivnog svijeta, a isto tako i
na este promjene potreba lica sa kojima se sretao i sa kojima je trebao da sarauje. Takav
odnos i aktivnost traio je sposobnog, strpljivog i mudrog diplomatu. Petkovid je imao te
kvalitete.
Petkovid u ovoj prvoj godini konzulstva u Dubrovniku pokazao je sve kvalitete koje krase jednog
u svemu uspjenog diplomatu: veliko razumijevanje za posebne interese Crne Gore u okviru
interesa to ga namede slovenofilstvo, a posebno za nacionalni romantizam, koji se lako
prepoznavao u nekim praktinim potezima crnogorskog knjaza Danila, i Crnogoraca uopte.
Pored toga, u vrlo komplikovanim meunarodnim odnosima, to se naroito manifestovalo u
Dubrovniku, Petkovid se veoma dobro snalazio. Njegov rad posebno je inilo sloenim zvanino
miljenje ruske vlade o knjazu Danilu, s jedne strane, i to to se zbivalo u Crnoj Gori i okolo nje,
a bilo je povezano sa linim osobinama i osvetoljubivodu Knjaevoj, s druge strane. Ovdje prije

146
svega imam u vidu dobru namjeru Petkovida, njegovu elju za prevazilaenjem prolosti, ali i
fakat da se od njega ponekad oekuje neto drugo u pogledu na injenicu da je Knjaz imao
prilian broj neprijatelja i u samoj Crnoj Gori, a van njenih granica meu onim Crnogorcima koji
su od njegovog straha pobjegli u Austriju, koja isto tako nije voljela Knjaza i slobodnu i
nezavisnu Crnu Goru.
Smjena na prestolu
Ovakvo stanje nije moglo ostati bez konkretnih manifestacija: pokuaj atentata na knjaza Danila
na Rijeci Crnojevida, a potom atentat u Kotoru 31. jula 1860. godine.
Promjena na crnogorskom prijestolu dovela je za knjaza Nikolu, Danilovog sinovca. Kakvo
miljenje o Petkovidu su imali najuticajniji Crnogorci svjedoi i jedno pismo predsjednika Senata
na Cetinju, vojvode Mirka Petrovida od 1. avgusta 1860. u kojemu ga izvjetava o smrti knjaza
Danila i moli ga da doe na Cetinje da se nae na samom mjestu u novonastaloj situaciji, a
posebno u vrijeme ustolienja novog knjaza. Novi knjaz je stupio na prijesto 3. avgusta 1860.
I pored toga to su odnosi izmeu Rusije i Crne Gore bili vidno uznapredovali, i pored toga to
Crna Gora nije zaobilazila ruskog konzula, kao to je bio sluaj sa Stremuhovim, sada moli da se
ruski konzul nae na Cetinje u novonastaloj situaciji promjene vlasti, to ne moe da proe bez
uticaja i aktivnosti ruskog konzula, bez njegovog linog doprinosa i miljenja. Za neto to je ved
bilo stvoreno trebalo je poeti s radom jo odmah.
Za efikasno izvravanje dnevnih i dugoronih zadataka, a posebno za uspostavljanje relacija koje
nede biti sporne, bio je potreban diplomata velikog formata. Konstantin Petkovid je bio takav ne
samo zato to nije bio bez linog arma, ved i zato to je bio solidno obrazovan - znao je
nekoliko stranih jezika, posebno francuski, koji je u Rusiji devetnaestog vijeka predstavljao ne
samo uslov za rad u diplomatiji, nego je bio i elemenat opteg i linog prestia.
to se tie Petkovideva rada u Komisiji za razgranienje, sa sigurnosti se moe redi da je tom
poslu pristupio revnosno i kao delegat Rusije i kao ovjek koji je bio zainteresovan da se to
pitanje rijei to povoljnije za Crnu Goru.
Komisija je, kako je naprijed istaknuto, radila u proljede 1859. i u periodu jesen-zima iste
godine. U Komisiji, u svojstvu ininjera radili su jo dvojica Rusa: generaltabni kapetan Vlangali
i Bikov koji je u Crnogorsko-turskoj komisiji radio na zahtjev crnogorskog knjaza kao crnogorski
slubenik. Komisija je, inae, radila u sastavu: Ekar/Francuska/, Konstantin Petkovid/Rusija/,
Jovanovid/Austrija/, Lihtemberg/, Pruska/, Kuks/, Engleska/, Husein paa/, Turska/, Lazar
Vukovid/ Crna Gora.
Objanjenje zakanjenja
Konstantin Petkovid, i pored toga to je rad meunarodne komisije bio uspjeno zavren,
produio je da se interesuje za aktivnosti u vezi sa razgranienjem, pa i za rad crnogorsko turske
komisije.
Njega nijesu interesovala reenja koja je donijela komisija, ved lini kontakti, savjeti i uputstva
koja mu je dao Knjaz, eledi i da utie na ta reenja. On se pozivao na tradiciju pripadnosti
odreenih oblasti, koristedi se svojim iskustvom u radu na reavanju slinih pitanja, pokazujudi i
svoju upudenost u meunarodno javno pravo.

147
Njegov stav prema pitanju razgranienja i prema Crnoj Gori uopte moe da se identifikuje i sa
aljenjem to je bio objektivno onemoguden da prvi javi Knjazu vijest o potpisivanju
meunarodnog Protokola u Carigradu o razgranienju Crne Gore i Turske.
Znai, rad na razgranienju Crne Gore u Konsantinopolju je zavren i ja jako alim to su se
prekinule telegrafske veze jedno vrijeme, te sam tako bio lien zadovoljstva da budem prvi koji
de javiti tu vijest Vaoj Svjetlosti. Dana kada sam dobio telegram, admiral irien mi je rekao da
Vam je ved saoptio. Nijesam mogao nita da uradim poslije toga, nego se nadam da du se
revanirati u boljim i prijatnijim okolnostima, i smatram da je nepotrebno da i ja ponavljam
Vaoj Svjetlosti uvjerenje koliko sam duboko osjedao, i koliko radosna srca sam primio vijest za
sve to se odnosi na Vae interese i na hrabri narod pod Vaom upravom. Ja jo ne znam
rezultate Carigradske konferencije, nego se tjeim time to je Crna Gora ukljuena u prvi
evropski diplomatski akt.
Kao to se vidi, Konstantin Petkovid i ovu objektivno inferiornu poziciju konzula vjeto je
iskoristio da je pretvori u superiornu. Njegova radost, meutim, bila je iskrena, kao to je bila i
velika radost Crnogoraca o kojima je raspravljala Evropa zajedno s Turskom. Crna Gora, znailo
je, pred evropskim silama postojala je i za Tursku.
injenica to je Danilo Petrovid poslije vladika Petra Prvog i Petra Drugog Petrovida Njegoa bio
prvi svjetovni vladar u Crnoj Gori, a i injenica da modna pravoslavna crkva predstavlja jedan od
bedema protiv uticaja katolike vjere i Austrije, pogotovu u pograninim krajevima. Umnogome
je opredjeljivala aktivnosti Konstantina Petkovida, tim vie to je uticaj duhovne vlasti u odnosu
na svetovne vladare polovinom 19. vijeka bio veliki, posebno u krajevima koji su bili u
neposrednoj blizini i u kontaktu s katolikom i muhamedanskom vjerom. Pravoslavlje u tom
vremenskom periodu u tim krajevima bilo je jedan od najsigurnijih faktora nacionalnog ivota.
Briga o crkvi i ljudima
Pored toga to je Crnoj Gori redovno pristizala tromjesena novana pomod, na sugestiju,
molbu i preporuku Petkovida stizala je i pomod za crnogorske crkve i manastire. U njegovim
pismima, koje posjedujemo, nalazimo i podatak o ispradaju arhimandrita Nikanora Njegoa u
Rusiji radi dobijanja zvanja episkopa. Meutim, njegov put za Rusiju nije odobrila Austrija, zato
to je moe biti bio njihov podanik. Ovdje je bila u pitanju elja Austrije da se crnogorski episkop
posveti u Karlovcima, zato to je katolicizam imao u to vrijeme veliki uticaj na karlovaku
mitropoliju. Pored nastojanja da se umjesto njega u Rusiju uputi drugi arhimandrit i da se ne bi
potroio novac namijenjen za put u Rusiju / novac u iznosu dvjesta austrijskih zlatnika dao je
Petkovid/, Petkovid vodi diplomatsku akciju preko ruskog predstavnitva u Beu, u emu i
uspijeva. Arhimandritu Nikanoru je omogudeno da otputuje u Rusiju.
Iz dokumenata do kojih smo doli nalazimo podatak za nekog pripadnika plemena Vasojevida,
koji je bio na kolovanju u duhovnoj koli u Rusiji, o poklonu grofice Varvare Grigorievne uazelj
Cetinjskoj crkvi, kao novana pomod za najsiromanije crkve u Crnoj Gori, o pomodi knjeginje
Tatjane Vasiljevne Vasiljkove crkvama kojima je to najneophodnije, o Petkovidevoj brizi, preko
ruskog povjerenika koji je iao u Carigrad, za sveteno lice Marka Pejovida, koji je bio uhapen i
zatvoren u zatvoru na ostrvu Kandiji, zalaudi se za njegovo osloboenje, o njegovom traenju
da se u Rusiju poanju dva mlada ovjeka iz Crne Gore radi izuavanja slikarstva.
Pored onoga to su o toj problematici objavili profesori Haralampije Polenakovid i Simon Drakul,

148
valja naglasiti da je Petkovid stekao popularnost na irem podruju Crne Gore i Hercegovine kao
ovjek dobre volje. Njemu se obradaju crkvena lica, ili grupe lica sa razliitim molbama i
traenjima sa nadom da de im pomodi ili da de biti korisno za optu stvar ako bude upoznat s
problemima.
Molbe za pomod
ore uranovid iz Perasta moli Petkovida da zatiti pravoslavne crkve, arhimandrit Joanikie
Pamuina iz Mostara sa grupom kolskih upravitelja primio je novanu pomod u srebru za crkve
i manastire u Hercegovini, odnosno za pravoslavnu kolu u Mostaru, a Kiril Vladimirovi
Knoring, savjetnik ruskog predstavnitva u Beu javlja da je ruska carica Marija Aleksandrova
poslala sljedede darove: za manastir Deani 300 rubalja, za Graanicu 150, za trokove muke i
enske kole u Pedi, odnosno Patrijariji po 150, a za kolu u selo Lopinje kod Sjenice 150
rubalja, sve u srebru. Manastir Reevidi u 1857. i 1858. primio je rusku materijalnu pomod, a
iguman Evstatije Duid iz manastira Dui kraj Trebinja sa svojom bratijom, obradajudi mu se kao
vicekonzulu Dalmacije, Boke i Crne Gore i Brda, ali mu se na tursko pljakanje manastira i
manastirskih imanja, na nasilje nad stanovnitvom i crkvenim poslenicima.
Pored zauzimanja za duhovna lica, Petkovid je vodio brigu za obezbjeenje pomodi za svjetovna
lica. Pobjedom na Grahovcu Crnogorci su zarobili velii broj turskih vojnika i baibozuka. Jedan
broj su zadrali, ali su ih kasnije morali pustiti zbog meunarodne javnosti, a jedan broj njih je
vrlo pohvalno priao o odnosu prema njima, turskim zarobljenicima, to je potvrdilo crnogorsku
humanost i prosvijedenost. Odkako je od ruskog konzula u Sarajevu dobio molbu od nekog
Hadi - Burekoglu Mehmedu za sina Dervia, koji je bio zarobljen na Grahovcu, Pekovid je u
pismu podsjetio knjaza Danila na hridansko ovjekoljublje i zauzeo se za osloboenje ovoga
Turina. Kod austrijskih vlasti Petkovid intervenie za osloboenje Joka Lazova Kape, koji je
revanirajudi se za uvredu knjaza Danila uvrijedio austrijskoga cara. Petkovid trai dozvolu za
nekoga Golubovida iz Srbije da se vrati u Crnu Goru, a za nekoga Sava epevida trai dokaze za
njegovo vladanje kako bi mogao da ga preporui carigradskim duhovnim vlastima. Za konjikog
komandira Davidovida konzul Petkovid se posebno zauzeo. Najprije da mu obezbijedi naseljenje
u Rusiji u jednoj od junih gubernija, a potom i pladanje putnih trokova do Odese.
Zbog te svoje brige za ljude Konstantin Petkovid je imao i neprijatnosti, zato to se ponekad iz
neizvjesnosti brinuo i za problematina lica. Takav sluaj je bio sa roakom knjaza Danila Pejovidem. Ovaj Pejovid se, poslije raspusnog ivota u Carigradu, zato Petkovid nije znao nita,
uz Petkovidevu pomod naao u Petrogradu, gdje, kako kae sam Petkovid, ne moe da se
zanima drugim poslom osim da skrnavi obraz crnogorskog naroda i da prireuje
mnogobrojne neprijatnosti Vaoj Svjetlosti.
Osnovna briga Konstantina Petkovida je ipak bila Crna Gora. U prvom redu ono to se dogaa na
Cetinju. Iz njegovih sauvanih pisama iz ovog perioda vidi se da je dva puta najavljivao svoju
posjetu Cetinju, ali i otkazivao oba puta u zadnji momenat. S velikom sigurnodu se moe
vjerovati da je na Cetinju bio na krdenju kderke knjaza Danila, Olge, u svojstvu zastupnika kuma
- ruskog cara. Tom prilikom je knjaginji Darinki predao carski dar - narukvicu. Taj dogaaj se zbio
11. jula 1859. Osim toga ima vjerovatnode da je Petkovid bio na Cetinju na sauedu
predsjedniku Senata, vojvodi Mirku Petrovidu, povodom ubistva knjaza Danila i ustolienje
novoga knjaza Nikole Petrovida, 3. avgusta 1860. Sa knjazom Nikolom odnosi su jaali i

149
napredovali da je knjaz Nikola i poslije odlaska Petkovida iz Dubrovnika odravao s njim
prijateljske veze. U Dvorskoj bibioteci na Cetinju uva se jedinstven primjerak Petkovideve
studije Crna Gora i Crnogorci posvedena lino knjazu Nikoli. Ovu studiju Petkovid je objavio
1877. godine u Petrogradu na ruskom jeziku.
Slavistika interesovanja
I pored toga to je bilo teko raditi u delikatnoj situaciji i kompleksnim odnosima meu
zainteresovanim dravama, Petkovid je nalazio put da odri postojan i intenzivan odnos prema
Crnoj Gori. Na Cetinje je upudivao skoro sve Ruse koji su dolazili u Dubrovnik ili kroz njega samo
prolazili. Na taj nain crnogorsku prijestonicu su posjetili: komandant fregate Poklan, drugi
kapetan po rangu Jukov sa suprugom i pratnjom, potom Nekoi eviki i autant Plautin, koji je
bio i ivopisac, pa Pekovid moli Knjaza da mu izae u susret i da mu omogudi trodnevni boravak
na Cetinju, to bi bilo dovoljno da naslika nekoliko pejzaa i nekoliko primjeraka crnogorske
nonje. Na Cetinje je doputovao i novoimenovani ruski konzul u Janjini, Junin.
Konstantin Petkovid, tvrde istoriari knjievnosti koji su se do sada zanimali za njegov ivot, bio
je visoko obrazovani strunjak slavistike nauke i jedan od najboljih studenata poznatog ruskog
lingviste Ismaila Ivanovida Sreznevskog. Sredudi se sa Crnom Gorom, sa svojom slavnom
Ilirijom, majkom junakog naroda, kako je sam pisao, morao je da se sretne i sa njenom
nepismenodu i kulturnom zaostalodu. U nastojanju da je opismeni i da joj podigne kulturni
nivo, on se brinuo za manastirske i svjetovne kole, brinuo se i za obrazovanje i samih
crnogorskh vladara. U jednom pismu, koje nije datirano, knjaz Danilo od Petkovida trai rusku
gramatiku jer eli da naui ruski jezik. Za sada se ne zna da li je takva gramatika dola na Cetinje,
ali je utvreno da je konzulat traio gramatiku iz Rusije i da je svakog dana oekivao.
S vremena na vrijeme Petkovid je snabdijevao knjaza Danila sa literaturom za koju je smatrao da
bi ga mogla interesovati. Takav je sluaj bio sa brourom o Bosni. Kao lingvistu i slavistu
Petkovida je interesovalo mnogo ta, a osobito narodna poezija, one pjesme to su nastajale u
toku ili poslije velikih aktuelnih istorijskih dogaaja. Ljut je bio na vojvodu Iva Rakova Radonjida
s Njegua koji mu je obedao poslati pjesmu o boju na Grahovcu, pa poto ga je izdalo strpljenje
da eka, obratio se pismom knjazu Danilu lino, s molbom da mu se pjesma poalje, bududi da
je eka i ne moe da doeka. Kada bi bilo mogude detaljno pregledati ruske arhive, precizno bi
se utvrdilo u kojoj je mjeri ovaj interes realizovan u povedem korpusu narodnih pjesama ili
prikaza, u opisu obiaja i stanovnitva Dubrovnika i Crne Gore, odnosno u kojoj mjeri je Petkovid
ostao vjeran svojoj mladalakoj ljubavi za slavistiku i lingvistiku, koja podrazumijeva i ljubav za
etnografiju i folklor.
Dug koji ostaje
Kad je knjaz Nikola zamolio da mu obezbijedi uitelja ruskog jezika, Petkovid ga je brzo
obavijestio da je jedan mlad ovjek iz Petrograda spreman da doputuje u Crnu Goru. Ovaj
ovjek izraava spremnost, kako mi napisa, da doe i da slui u Crnoj Gori bez da ima posebnu
materijalnu korist, bududi da nije siromah, ved jednostavno zato to voli Slovene, pa de se
zadovoljiti i s malom platom, dosta de mu biti ako ga primite u Va domadi krug i ako uiva
povjerenje i blagonaklonost Vae Svjetlosti.

150
Ovakvi srdani i razvijeni odnosi izmeu Crne Gore i Rusije, koji su u jednom periodu poslije
smrti vladike Petra Drugog Petrovida Njegoa bili oslabljeni, brzo su se vratili u preanje stanje
zahvaljujudi dolasku Konstantina Petkovida za generalnog ruskog konzula u Dubrovniku. Ruskoj
vladi je bilo vano da se poprave odnosi sa Crnom Gorom, bez obzira to je ona bila mala, ali je
predstavljala vaan faktor u borbi Rusije protiv Turske i pogodno tlo za ostvarivanje ruskih
interesa u krajevima koji su bili pod Austrijom. Zasluge Konstantina Petkovida u ostvarivanju tih
ciljeva nijesu bile male. Te zasluge nijesu bile ne zabiljeene. Konzul Petkovid je postao nosilac
vie odlikovanja za svoj rad: Ordena legije asti kojim ga je odlikovala Francuska, Krsta za
nezavisnost Crne Gore kojim ga je odlikovao knjaz Danilo, te Ordena sv. Stanislava.
Pored velikog broja ruskih oficira koje je odlikovao knjaz Danilo, i ruska vlada je u tom periodu
odlikovala dvojicu Crnogoraca: knjaza Danila Ordenom Vladimira etvrtog stepena i vojvodu
Petra Vukotida Ordenom Sv.Ane.
Ranije je pomenutu studiju Crna Gora i Crnogorci Petkovid je pisao s ciljem da rusku italaku
publiku bolje upozna sa krajem i narodom koji zasluuje posebnu panju, kako stoji u
predgovoru. Njen pisac, bududi da je bio konzul u Dubrovniku, odravao je prisne veze sa
crnogorskim vladarima knjazom Danilom i knjazom Nikolom i sa Crnom Gorom uopte, a
posebno je upoznao Crnu Goru i njene ljude prilikom razgranienja Crne Gore i Turske kao lan
Komisije ispred ruske vlade. Ne ulazedi u to kakva je stvarna vrijednost ove studije, koja ni
poslije vie od jednog vijeka nije prevedena na na jezik, redi demo samo da je i njena pojava
potvrda svojevrsne Petkovideve ljubavi prema Crnoj Gori, njenim ljudima i vladarima. Petkovid
se u ovoj studiji osvrnuo na prostranstvo, odnosno granice Crne Gore, zatim pie o podjeli na
nahije i plemena, o reljefu, rijekama i planinama, klimi, saobradaju, naseljima; dao je etniki
opis naselja, osvrnuo se na zanimanja i seljake posjede, trgovinu, kole i obrazovanje. Tu je i
osvrt na istoriju Crne Gore - Crnojevidi, mitropoliti, uspostavljanje svjetovne vlasti, potom
politiko ustrojstvo, finansije, vojska, crkve. Kao prilozi u studiji su tampani dokumenti o
razgranienju Crne Gore i Turske na francuskom jeziku i osvrt na reforme koje je uveo knjaz
Nikola 1868. godine.
Kumovska veza
Napomenudemo jo da su knjaz Danilo i Konstantin Petkovid bili i kumstvom povezani. Vrsni
naunik i profesor Skopskog univerziteta, Haralampije Polenakovid, naao je u matinim
knjigama pravoslavne optine u Dubrovniku da je knjaz Danilo kumovao prvoroenom sinu
Konstantina Petkovida preko svog izaslanika, serdara Jola Piletida. Na alost, Petkovidu su i
supruga i sin umrli u Dubrovniku i tamo sahranjeni.
Na kraju, umjesto rezimea, dademo nekoliko napomena. Konstantin Petkovid je u Dubrovnik bio
upuden na svoje traenje. U dubrovakom konzulatu je zatekao Petra Nikolaevia Stremuhova
na dunosti generalnog konzula. On je bio neosporno dobar diplomata, ali se nije snaao u
komplikovanoj igri velikih sila oko Crne Gore i nije uspijevao do kraja da shvati delikatnu ulogu i
poziciju Crne Gore i njenog Knjaza koji je stalno trebao da se brani od Turaka i da igra izmeu
ukrtenih interesa, podmetanja i praktinih postupaka velikih sila, da postupa ponekad po
svojoj zamisli, a da se ne zamjeri nijednoj od njih.
Dubrovnik u vrijeme dolaska Petkovida bio je pun pijuna, spremnih da Petkovidu onemogude
slobodu za aktivnost i druenje: svako njegovo prijateljstvo bilo je primano s podozrenjem od

151
strane austrijskih vlasti. Posebno su motrili na Petkovideve kontakte s mjesnim stanovnitvom,
koje je imalo potrebu da se srijede sa novim konzulom. to se tie odnosa sa Crnom Gorom,
Stremuhov je Rusiji predstavio Crnu Goru kao zauvijek izgubljenu za nju, a knjaza Danila, s kojim
je i za to kratko vrijeme bio krv i no, kao umobolnog nitavca koji se potpuno predao u ruke
francuskim agentima i intrigantima. U vezi s ovim Stremuhov je javno priznao svoju nemod:
Sva moja silna briga da ga izvedem na pravi put ostala je uzaludna jer se taj protivi svemu to
je rusko i toliko javno i oigledno to pokazuje da sam morao prekinuti svaki odnos s njim. Sve je
u bojoj volji, meutim, ako se ne desi neka zadovoljavajuda promjena, ova de zemlja konano
biti izgubljena i u politikom i u vjerskom pogledu!
Promjena o kojoj je govorio Stremuhov se dogodila - na mjestu konzula Stremuhova je
zamijenio Konstantin Petkovid, koji je poeo da radi kao da se nita nije desilo, kao da ne zna
miljenje knjaza Danila i kao da Stremuhov nikada nije bio u Dubrovniku na mjestu ruskog
konzula. Novi konzul radio je s ljubavlju, sa vrstom rijeenodu, pravino i strogo, ne
proputajudi ni jednu mogudnost da pohvali i pomogne, ali i da preduprijedi i ukori. Kao takav
dobro je promrdao teke zavjese nepovjerenja i sumnjienja. Petkovid je za to imao i volje i
znanja. Iz Rusije na Cetinje pristie novac, paketi, pisma, ordeni i ono to je najvanije, poinju
da pristiu ljudi. Ruski car, samo godinu poslije odlaska Stremuhova iz Dubrovnika, i poslije one
njegove zastraujude tvrdnje o konanoj izgubljenosti Crne Gore za Rusiju, prihvatio se da bude
kum crnogorskog Knjaza. Sa Cetinja u Petrograd, isto tako, putuju pisma, paketi, ordeni, uenici
i svetena lica. Crna Gora za Rusiju nije vie izgubljena zemlja, a ovjek to je stvorio sve to
odlazi iz Dubrovnika premoren, ali, ponosan i gord i zadovoljan pie: Ja odlazim odavde poslije
jedanaest godina najburnije i najnemirnije slube i tjeim se s tim da se rastajem s Crnom
Gorom u ovakvo vrijeme kada se crnogorski Knjaz vrada sa svoga putovanja u Rusiju i kada
Gospodar Imperator krdava njegovu novoroenu kderku. Priznajem da mi je malo ao to
naputam Crnu Goru u ovom momentu, volio bih i sam da gledam i da se radujem pobjedi
ruskog uticaja... Mome nasljedniku de biti i radosno i prijatno konzulovati u Crnoj Gori.
to se tie prepiske izmeu Petkovida i crnogorskog dvora sauvana su 72 pisma Konstantina
Petkovida. Iz 1858. je 30 pisama od kojih 28 na ruskom jeziku, a dva na naem. Knjazu Danilu je
poslao 27, od kojih jedno na naem, tri pisma je napisao sekretar Lagovski, dva u ime
Petkovidevo, koje je on i potpisao, a jedno u svoje ime.
Moglo se oekivati
U 1859. Petkovid je poslao 25 pisama, od kojih jedno Crnogorskom senatu, a druga knjazu
Danilu. Petkovid je u 1860. godini poslao 17 pisama, od kojih knjazu Danilu 10 na ruskom jeziku,
knjazu Nikoli est i jedno na adresu predsjednika Crnogorskog senata, vojvode Mirka Petrovida.
O Petkovidevom naunopublistikom radu samo najneophodnije. Konstantin Petkovid je bio prvi
Makedonac koji je zavrio slavistike studije kod profesora Streznjevskog u Petrogradu. Za
vrijeme studija pisao je pjesme, a naroito prevodio sa raznih slovenskih jezika na makedonski
jezik. Poslije zavrenih studija, od znaaja je pomenuti Petkovidevo putovanje po Evropi i
njegovo susretanje sa poznatim ljudima i naunicima. Trudio se da upozna jezik i knjievnost
slovenskih naroda. Petkovid se u Pragu upozano sa afarikom. Posjetio je i Be, Petu, Sremske
Karlovce, Beograd, Zagreb, Ljubljanu i preko Trsta otputovao za Svetu Goru. Za ivota je objavio
vie studija i zapisa. Kada je kao uesnik u Komisiji za razgranienje Crne Gore i Turske posjetio

152
manastir Dobrilovinu kod Mojkovca, shvatio je da je manastir u propadanju, izloen stalnim
turskim poharama. U njemu je naao devet starih rukopisa, uzeo ih sa sobom da bi ih sauvao
od propadanja i predao srpskoj pravoslavnoj crkvi u Dubrovniku na uvanje. Od njega se tako
neto i moglo oekivati.
S makedonskog preveo i priredio Komnen Bulatovid
Dr Tomica Nikevid:
POLITIKE STRUJE U CRNOJ GORI U 19. VIJEKU
Iz studije Politike struje u Crnoj Gori u procesu stvaranja drave u XIX vijeku - (otpor
stvaranju drave) objavljujemo dio u kojem se govori o politikom restrukturiranju u doba
uvrivanja kneevskog apsolutizma
Pero Petrovi, predsjednik Senata, nije bio saglasan s time da Danilo naslijedi Njegoa
BORBE OKO PREUZIMANJA VLASTI 1852. GODINE
Petar II odredio je testamentom, od 20. maja 1850. godine, za nasljednika Danila Petrovia
Njegoa, svog daljeg roaka, sina Stanka Stijepova Petrovia, koji se u vrijeme smrti Petra II
nalazio u inostranstvu, kamo je bio poslat radi kolovanja. Do Danilovog punoljetstva i zavretka
kolovanja trebalo je da, po testamentu, Crnom Gorom upravlja predsjednik Senata Pero
Petrovi. Pero Petrovi nije bio saglasan s odreivanjem Danila za nasljednika, nego je mislio da
sam preuzme vlast u Crnoj Gori. Ta namjera Petra Tomova jasna je iz njegovog sukoba sa
knezom Danilom, i iz itavog daljeg toka politikog ivota u Crnoj Gori. Pero Petrovi preduzeo
je sve mjere da u odsustvu Danilovom preuzme vlast. Za to je imao i izgleda, jer je kao
predsjednik Senata bio odreen da upravlja Crnom Gorom dok Danilo zavri kolovanje. Da je
Pero Petrovi odmah poslije smrti Petra II nastojao da preuzme upravu u Crnoj Gori, vidi se po
tome to je tih istih dana bilo otvorenog negodovanja protiv odreivanja Danila za nasljednika.
Vuk Popovi u pismu Vuku Karadiu javlja: ...za Zeka (tj. za Danila - T.N.) to je rekao: da
bude namjesto njega ne bi im po udi, i rekoe: Neemo Zeka boja ti vjera, e nema se ta vieti
meu kraljevima... to nijesu za Zeka, nareenog Danila, sina Stanka Petrovia svi poneeni da
im bude vladika, i u ovome imaju neki razlog. Pero je potpuno prigrabio vlast. To potvruje
jedna vijest iz Srpskih novina: ... poem Crnogorski narod osta bez Gospodara, skupe se
glavari, Senat i narod, te izaberu edinoglasno za svoga gospodara brata pokoinika, Pera Petrovia
(prezidenta Senata) govorei: Doista niiju ruku za tvoga ivota crnogorski i brdski narod ljubiti
nee, nego tvoju, tebi se zaklinjemo vjerni i posluni biti i mislimo da to to smo u naem
dinom gospodaru izgubili to emo u tebe nai.
Pero je, zajedno sa orijem Petroviem i uz podrku svojih pristalica, lanova Senata, preuzeo
vlast u zemlji i poeo preduzimati mjere da onemogui Danilu dolazak na vlast. O tome, da je
Pero Tomov prekoraio ovlaenja testamenta, tj. da svoju vlast nije smatrao privremenom, i da
je nije vrio iskljuivo u svojstvu predsjednika Senata, nego da se proglasio potpunim vladarom
Crne Gore, javlja i namjesnik Dalmacije, Mamula, austrijskom ministarstvu vojnom 7. decembra
1851. godine, i kae: Pero je zauzeo tako ugledan poloaj u Senatu i u narodu crnogorskom,
kakav samo pravom vladaocu pripada, uprkos Vladiinom testamentu za koji su svi senatori
javno pred narodom obeali da e ga doslovno izvriti. U istom izvjetaju Mamula javlja da je

153
Pero Tomov uspio da privoli crnogorske starjeine da ga proglase za poglavara drave: Kad al
jue stie pismo sa Cetinja, kojim se pomenutoj dvojici ruskih inovnika javlja da su potpisnici
tj. ore, roak... pokojnog Vladike i svi senatori proglasili Pera Petrovia za budueg
poglavara... Crne Gore ne pominjui ni jednom rijei testament niti Danila.
Odreivanje Danila Petrovia za nasljednika, pogaalo je jedan veliki broj glavnih dravnih i
politikih linosti u Crnoj Gori, a u prvom redu Pera Petrovia. Danilo je bio dalja grana u
njihovom srodstvu. A to je znailo za Pera Petrovia i najblie srodnike, gubljenje vodeeg
politikog i dravnog uticaja. Uskoro se sve to, kako emo dalje vidjeti, i pokazalo. Pero Tomov
je otpoeo da organizuje svoje pristalice meu lanovima Senata i ostalim funkcionerima u
dravnom aparatu kako bi sprijeio dolazak Danila na vlast i kako bi se on sam odrao na vlasti.
U ovoj odlunoj situaciji dolazi do sprege, do tada, najozbiljnijih politikih suparnika - orija
Petrovia i Pera Tomova. orije Petrovi, kao raniji vo opozicije i jedan od najizrazitijih
politikih neprijatelja Petra II i brata mu, Pera Tomova, prua podrku Peru Tomovu i, prema
izvjetajima tadanjeg kotorskog okrunog poglavara, jedan je od prvih lanova Senata i
politikih funkcionera koji su proglasili Pera Tomova za dravnog poglavara. Osim Pera
Tomova Petrovia i orija Petrovia, protiv dolaska Danila za nasljednika bili su, uglavnom,
svi najbogatiji i najuticajniji lanovi Senata.
Mirko Petrovi: Kod Pera su pare i riznica a e su pare onamo su i svi pod platom
Crnogorci
Poto je Senat Petra II bio sastavljen, manje - vie, od najbogatijih glavara i rodbine njegove i
Perove, to se protivu Danila nala veina lanova Senata. Glavnu struju Pera Tomova protiv
Danila, sainjavali su u Senatu: serdar i senator Andrija Perovi - Cuca i serdar i senator Milo
Martinovi. Osim njih, Pero Tomov je imao za svoje pristalice i nekoliko prvaka iz Bjelopavlia,
naroito Vida i Rista Bokovia. Posebno je protiv Danila radio orije Petrovi, koji je jo od
ranije bio pretendent na vlast u Crnoj Gori, i koji je te pretenzije zadrao i u itavom periodu
kneza Danila.
Uz Danila se poeo formirati posebni politiki centar sa senatorom Stevanom Perkovim
Vukotiem, bratom Danilovim Mirkom Petroviem, i jednim brojem niih glavara i politikih
predstavnika. U Bjelopavliima je knez Danilo imao naroitu podrku kod serdara i senatora
Rama Bokovia i njegovog sina Mata. im je uo za smrt Petra II, Danilo se obratio ruskom
caru preko barona Majendorfa s molbom da potvrdi testament, i da odobri njegov dolazak za
nasljednika u Crnoj Gori. Poslije odgovora i odobrenja koje je dobio od Majendorfa, on polazi za
Crnu Goru. Danilo polazi u Crnu Goru krajem 1851. godine. Pero Petrovi i njegovi politiki
privrenici nijesu bili raspoloeni za njegov dolazak, niti za predaju vlasti. Dopisnik iz Crne
Gore, zadarskih novina Osservatore dalmato, javlja kako je dolo do nesuglasica izmeu Senata i
Danila, i kako Senat, odnosno Pero Petrovi sa senatorima iz njegove partije, nee da prizna
Danila za dravnog poglavara, sve dok se ne ispune odluke testamenta. U tom pogledu sasvim je
karakteristian doek koji je prireen Danilu u Kotoru i Cetinju prilikom njegovog dolaska iz
inostranstva radi preuzimanja vlasti. Taj doek opisao je neto kasnije, sekretar kneza Danila,
Vuk Vrevi. Vrevi navodi kako je Danila u Kotoru doekao samo brat mu Mirko, i kako je
ovaj na pitanje Danilovo gdje su Pero, orije i ostali lanovi Senata, odgovorio: Bogme,
gospodaru, niko nije smio doi od strika Pera zapreke, jer on ne putava gospostvo i vladanje
Crne Gore prije nego ti doe u podpune godine i dok te sva Crna Gora i Brda ne proglase za
svoga gospodara... svak misli to i ja osim peest privrenika strika Pera, ali niko ne smije ni

154
ugnuti od straha strika Pera jer se on proglasio gospodarom Crne Gore, a lasno mu je! u rukama
mu je carstvo i gospostvo, kod njega su pare i riznica pa e su pare onamo su i svi pod platom
Crnogorci.
Pero Tomov bio je pripremio veinu lanova Senata i itav sistem dravne uprave da bi se
odrao na vlasti. Da bi pridobio inovniki i policijski aparat, Pero je poveao plate glavarima i
inovnicima, a uz to, naroito pootrio mjere protiv politikih istupa. To istie Vuk Popovi u
jednom pismu Vuku Karadiu: Ostali Crnogorci vie se sad boje suda i Senata, nego dok im je
iv bio vladika. Tako su se glavari meu se zavjerili, da ni roenom bratu ne bie oprostili, ako
to prestupi. Isti perjanici idu i podalje da uju govori li ko naprotiv suda i Senata sadanjeg.
Austrijski general, ondanji namjesnik za Dalmaciju, Mamula, izvjetava kneza varcenberga o
doeku koji su Pero Tomov i ostali priredili Danilu na Cetinju. On mu javlja: Iz slubenog
izvora saznao sam da su predsednik crn. Senata Petar Petrovi i svi senatori doekali Danila
Petrovia vrlo hladno i postavili mu pitanje: to trai on sada u Crnoj Gori. Za vrijeme
politikih borbi oko pitanja nasljednika, i Pero i Danilo prikupljali su privrenike, i obojica su
razvili iroku politiku propagandu u narodu i meu glavarima. Pero Petrovi se sluio kudikamo
neuspjenijom propagandom. Jedini njegov adut u borbi protiv Danila bila je odluka u
testamentu, da on, privremeno, upravlja Crnom Gorom. Danilo je u tom pogledu imao mnogo
povoljnije uslove i neuporedivo jae injenice. Pero i orije, kao i veina lanova Senata protiv
kojih je Danilo vodio borbu, bili su u narodu poznati kao najjai trgovci i zelenai. Protiv
njihovog privrednog i politikog uticaja jo od ranije je bilo negodovanja. Osim toga, Danilo je
Pera naroito optuivao da su dosadanji prihodi i pomo sa strane troeni bez ikakve kontrole, i
da je u tom pogledu injena velika zloupotreba.
................................................
................................................
...............................................
Vladika je bio spoj najbogatijeg njegukog trgovca-zelenaa i cetinjskog mitropolita
Iz studije Politike struje u Crnoj Gori u procesu stvaranja drave u XIX vijeku - (otpor
stvaranju drave) objavljujemo dio u kojem se govori o politikom restrukturiranju u doba
uvrivanja kneevskog apsolutizma
Ta drutveno - politika simbioza bila je moguna jo i zato to su i same vladike Petrovia od
kraja XVII vijeka bile, u neku ruku, simbioza najbogatijeg njegukog trgovca - zelenaa i
cetinjskog mitropolita. Ali, u toku prve polovine XIX vijeka, razvitak je odveo mnogo dalje. Ne
radi se, dodue, jo o formiranju kapitalistikog drutva, ali se radi o ekonomskom
osamostaljivanju takvih drutvenih elemenata - trgovaca, zelenaa i glavara - koji vie nijesu
zavisni od Cetinjske mitropolije i koji bi se bre i nesmetanije razvijali van nje, uz isto svoj,
svetovni, aparat vlasti. Tu su ve trgovci i zakupci poznati i povezani irom poslovnim vezama
sa inostranstvom, tu su ve trgovci sa takvim novanim sredstvima sa kojima pretenduju na
monopol cjelokupnog izvoza i uvoza, ili sa kojima, kako se to, dodue, pretjerano, govorilo za
Pera Tomova Petrovia, mogu za deset godina finansirati cjelokupnu dravnu administraciju
Crne Gore. To je sasvim jasno istakao Vuk Popovi u jednom pismu Vuku Karadiu: Pero,
njegov striko veli: Za 10 godina moijem asprama mogu u Crnoj Gori sud drati. - I zet njegov
Serdar Cucki ovako isto govori, a i serdar Baiki zakoio je neto da moe gospodovati i po
ovijema mnogi su se usprili i ovo su svi oni to su s Perom zajedno kau mijeali. Trgovako -

155
zelenaki sloj postaje mnogo aktivniji, privredno operativniji, od same Cetinjske mitropolije. On
zahtijeva svoju svjetovnu vlast. U ovom periodu, bar pri njegovom kraju, pojaavaju se i
objektivne mogunosti za meunarodno osamostaljenje Crne Gore, pa je i iz tih razloga bilo
potrebno proglaenje kneevine, kojim bi se jae istakla politika nezavisnost Crne Gore.
Mislimo da su to odluujui i najvaniji razlozi za proglaenje kneevine. Proglaenje Danila
Petrovia za kneza, dolo je po prethodnom sporazumu izmeu Danila i lanova Senata. To se
vidi iz jednog pisma Pera Tomova koje je, kao predsjednik Senata, uputio knezu Danilu kad je
ovaj bio u Beu, na prolazu za Rusiju. U tom pismu Pero pie Danilu: Razumijem to mi piete
o nekijema razgovorima, to sam ja imao s Vama, za poradi nae familije i naega vladanja u
Crnu Goru. Vi dobro znate kako sam ja s Vama o tome zborio, da neu ja nigda manjkati od
mojijeh rijei. Radilo se, dakle, o prethodnom sporazumijevanju Danila sa ostalim dravnim
funkcionerima. Danilo je, kako se to vidi, traio da ovaj predlog ruskoj vladi o proglaavanju
kneevine formalno potee od Senata, a ne od njega. Senat je uputio takav predlog ruskom caru,
grofu Majendrofu, i jedan primjerak Danilu. Predlog su potpisali Pero Tomov Petrovi, orije
Petrovi i ostali lanovi Senata, a pored njih i neki drugi sveteni i svjetovni prvaci. Predlog koji
je usvojio ruski car bio je sastavljen, pored uvodnog dijela i drugih, sporednijih, stavova, iz est
taaka. (Tri primjerka ovog predloga, od kojih je jedan upuen ruskom caru, jedan Majendrofu, a
jedan knezu Danilu, u pojedinim stavovima su razliiti, ali su u sutini ista). Mi emo ovdje
navesti tih est taaka prema predlogu koji je upuen Majendrofu:
Prvo: Crnogorska drava biva mirska i postaje nasljedstveno knjaestvo.
Drugo: Na vladanje Crne Gore biva zvan i potvren kako knjaz svjetli gospodar Danil Petrovi
Njego, a poslje njega na vjeno svoi naslednici u mueskom polu po redu prvoroenstva; u
nestanju pravog nasledstva, zvana su najblia muka svojta i u najprvome stepenu, a u sluaju
ravnog stepena najstariji vozrastom.
Tree: Vladika, bolje episkop ili arhiepiskop Crne Gore koi e imat ogranienu vlast nad crkovne
stvari biti e izabran sa posredstvom visoke vlade, meu lenove sijateljnoga plemena Petrovia
Njegoa ili od ostalie najblagorodniji crnogorskije familija.
etvrto: Ostaju u punoj sili ustav, zakoni i svi obiaji kako je dosada drava upravljena bila u
koliko nije protivno viereenim pravilima.
Peto: Svjetli knjaz biti e pozvan vratiti se to skorije u njedra svoga naroda, za objaviti svoja
namjerenija i urediti sa Senatom i sa narodom napredna raspoloenja.
esto: Od uzetijeh raspoloenija dae se odma na znanje rez naroite poslanike viereenome
knjazu i Njegovom Velianstvu Imperatoru Vserosiskomu.
Politiki pad Cetinjske mitropolije znaio je pad snaga koje su imale feudalni karakter
Proglaavanjem kneevine u Crnoj Gori, Cetinjska mitropolija prestaje biti politiki centar. Njen
vladika e, kako je to izriito predvieno takom treom ovog predloga, imati ogranienu vlast
ak i nad crkvenim stvarima. Politiki centar prenosi se na centralno dravno tijelo i kneza.
Proglaenje kneevine dolo je kao rezultat, a istovremeno bilo i formalni izraz privrednog i
politikog osamostaljenja trgovakog i zelenakog sloja i privilegovanih dravnih i politikih
funkcionera crnogorskog drutva. Politiki pad Cetinjske mitropolije istovremeno je znaio
preovlaenje onih drutvenih snaga koje su vodile razvitku kapitalistikih drutvenih odnosa nad
snagama koje su po svojoj sutini bile feudalnog karaktera, koje su uvijek bile osjetne, ali koje,
zbog nepovoljnih prirodnih i geografskih uslova i zbog posebnih politikih razloga, nikada nijesu
dobile pun zamah i postale preovlaujue. Dolaskom Danila Petrovia na vlast i njegovim

156
proglaenjem za kneza, politiki centar je, dakle, bio izmijenjen u dva smisla. Prvo, on je
prenesen sa Cetinjske mitropolije na svjetovne organe. To je zahtijevao i privredni i politiki
interes vladajueg sloja u cjelini. Ali je on prenesen i sa jednog, privredno - ekonomski,
najbogatijeg, i do tada vladajueg dijela tog sloja, na drugi njegov dio. Izmjena politikog i
dravnog centra u prvom smislu pogodovala je vladajuem sloju u cjelini, a izmjena u drugom
smislu, dovela je do politikog pregrupisavanja crnogorskog drutva i stvaranja nove opozicije.
Jedan dio vladajueg sloja, na elu sa Perom Tomovim Petroviem, prelazi u opoziciju knezu
Danilu.
Ranija opozicija, sa svojim politikim predstavnicima, pretrpjela je, pod novim uslovima,
izvjesne izmjene. Jedan njen dio, na elu sa orijem Petroviem, i dalje ostaje u opoziciji, dok
drugi dio, naroito njene snage u Crmnikoj i Rijekoj nahiji, prilaze Danilovom vladajuem
centru. Uz kneza Danila pristupaju neki raniji voi opozicije u Rijekoj nahiji, pop Andrija
Pejovi, vojvoda ljubotinjski i lan Senata Petar Filipov Vujovi i ceklinski serdar i lan Senata
Savo urakovi. Isto tako, knez Danilo uspijeva da za sebe pridobije i Plamence, glavne
predstavnike ranije opozicije u Crmnici. Vuk Popovi javlju Vuku Karadiu o putu kneza
Danila kroz Crmnicu i kae: ...te prospe meu nje velik dinar, i postavi nekog za kapetana, a
nekog za vojvodu i serdara, i kod starinske porodice Plamenca isprosi er pok. Markia za
svoga roaka Krsta, sina Maanova. - S ovom vjeridbom prestade mrnja i prijetnja meu dva
ova na glasu brastva, jer od kad uini pok. vladika smaknuti valjanog Markiu, ivjeli su u
najviem neprijateljstvu.
Tako je dolaskom kneza Danila na vlast izvreno novo grupisanje politikih snaga i nastupila su
nova politika strujanja i nove politike borbe.
SPREGA OPOZICIJE I PROTURSKIH ELEMENATA: U jednom pismu Vuku Karadiu, Vuk
Popovi kae za Pera Tomova Petrovia i ostale pripadnike njegove politike struje kako su sad
s objeenim brcima umukli, i sa svijem u obrazu potamnjeli, to im nema vie da sami rukuju i
trguju s blagom Crnogorskijem; da s kamatom dave jadne siromahe, i za sebe da grade kule, - da
etaju po bijelom svijetu, i uz divnog gospodara da pue najljepe zasukae. - I ne sumnjam
toliko da mu - Danilu - nijesu o pogibiji radili; je oni kad se i za malu stvar potkopaju da ga
obestrve, nemare pregnuti i sa ivotom i sa svim imanjem. Ovim rijeima okarakterisan je
osnov cjelokupnog politikog rada Pera Petrovia i njegovih politikih privrenika. Pero Petrovi
je, dodue, ostao na poloaju predsjednika Senata, a drugi voa opozicije, orije Petrovi, na
dunosti potpredsjednika. Sa njima je, za prvo vrijeme, na poloajima lanova Senata ostao jedan
broj ranijih senatora, koji su sainjavali staru vladajuu grupu i koju je oko sebe formirao sam
Pero Petrovi dok je imao neogranieni politiki uticaj u zemlji. Knez Danilo je ipak pristupio
ienju Senata i ostalih dravnih institucija, i u njih postepeno uvlaio svoje ljude. Znaajni su o
tome neki podaci koje je u svojim memoarima ostavio serdar Rade Turov Plamenac.
U dravnom aparatu polako su se pojavljivali novi ljui koji su bili ljubimci kneevi
Interesantno je u tom pogledu napredovanje gluhodolskog popa Mila Ivova Vujovia koji je
postao kapetan, a ubrzo zatim dobio je diplomu i vojvodstvo osuujui osumnjiene neprijatelje
kneza Danila. Popa Filipa Vujovia, koji je stajao uz opoziciju, knez Danilo je otpustio
govorei mu: Nije ti ostalo od Krcete glavarstvo, no ja dijelim slube. Pop uro Kusovac je
stalno napredovao u slubi i kasnije postao vojvoda i senator zato to je bio vrlo aktivan u
otkrivanju i kanjavanju politikih neprijatelja kneza Danila. Knez Danilo je oduzeo titulu

157
serdara Niki Mitrovu Booviu, i za piperskog serdara i lana Senata postavio Jola Piletia. Za
posebne zasluge dodijelio je titulu serdara Spahu Popoviu i titulu senatora Bacu Dragojevu iz
Kua.
U dravnom aparatu postepeno su izrastali novi ljui ili ljubimci kneevi, o kojima serdar
Ramo kae: Ljubimci kneevi bili su: vojvoda Petar Vujovi, vojvoda pop uro Kusovac,
serdar Jole Pileti (od Jola je i vojvoda Mirko imao neprijatnosti)... Oni su se pojedincima grdno
svetili i za to dobijali povlastice od kneza. Zato su prozvani i novi ljui. Tako je knez Danilo
mogao jo u poetku da se u Senatu osloni na jedan broj svojih lanova, i na vei dio lokalnih
funkcionera vlasti. Politiki centri na elu s Perom Petroviem i orijem Petroviem, sa svojim
politikim privrenicima, bili su direktno pogoeni u privrednom i politikom smislu. Iako je
Pero Petrovi zadrao poloaj predsjednika Senata, a orije poloaj potpredsjednika, ipak je
njihov uticaj znatno smanjen, jer se uz kneza Danila otpoela formirati posebna grupa njegovih
najpovjerljivijih ljudi, meu kojima je bio i njegov brat Mirko Petrovi, kasnije veliki vojvoda
crnogorski, predsjednik Senata i otac kasnijeg vladara kneza Nikole I.
Pero i orije su prividno, i u slubenim granicama, izvravali nareenja kneza Danila, ali je i
jedan i drugi potajno djelovao protiv njega jo od prvih dana njegovog dolaska na vlast.
Pero Petrovi je, zajedno sa lanovima Senata, Milom Martinoviem i Andrijom Peroviem
Cucom, odmah poeo raditi na pripremanju zavjere i ubistva kneza Danila. Ta je zavjera
otkrivena. Knez Danilo je poetkom 1852. godine krenuo na put u Rusiju. Do Kotora ga je pratio
veliki broj oruanih Crnogoraca. Pero Petrovi, koji je znao za taj put, organizovao je s Milom
Martinoviem atentat, i kad je Danilo prolazio preko Bajica, pokuano je ubistvo. Nov povod za
otvorena politika istupanja opozicija je iskoristila prilikom odluke kneza Danila da se otpone
sa pribiranjem poreza. O tom oivljavanju politikih borbi u Crnoj Gori, koje su pripremili Pero
Tomov i orije Petrovi, govori i orije Stratimirovi, austrijski poslanik u Crnoj Gori, koji je
doao da prui organizacionu pomo, u toku napada Omer-pae: Sada kada je Danilo... ipak
postao svetovni Knez, mislili su i Pero i orije da imaju pree pravo na kneevsko dostojanstvo
i poee da grade zavjere protivu Danila ne bi li ga natjerali na abdikaciju. Oni su se u toliko vie
nadali uspjehu to je Danilo postao nepopularan jer je zaveo jednu porezu od dva forinta na
svaku kuu. Buntovnike proklamacije pojavie se u kojima se Knez Danilo optuivao da
ograniava slobodu narodnu. Opozicija, na elu sa Perom Petroviem, imala je vrlo jak uticaj u
Bjelopavliima i Piperima. Do otvorenih pobuna dolo je u Piperima. Tamo je kao privrenik
opozicije, inae, za vrijeme Petra II, jedna od najpovjerljivijih linosti, djelovao Radovan Piper
Mrarica.
Prema podacima Vuka Vrevia, Radovan Piper Mrarica je organizovao tursku agitaciju kod
crnogorskih glavara i naroda za vrijeme Omer - paine godine (1852 - 1853), i to, putem
razailjanja pisama Omer - pae. On se, po nagovoru Pera Petrovia, stavio na elo pobune. O toj
pobuni Vuk Popovi pie: U oi Aranelova dnevi doleti glas na Cetinje da su se odmetnuli od
Crne Gore svi Piperi. A zato? zato: to im je knjaz D. digao s vladanja prve starjeine, to im je
metnuo ara na kue, to im je zabranio da nekupuju fieke na drugu stranu do na Rijeku, i
jednom to im je zalijepio u Senatu njihovog vojvodu. Knez Danilo je uputio u Pipere vojnu
ekspediciju koja je uguila pobunu.
Bunu protiv Danila uguio je vojvoda Mirko strijeljao je 14 buntovnika, ostali su utekli
Jedan broj organizatora pobune, na elu sa glavnim njihovim voom Radovanom Mraricom,
emigrirao je u Skadar. To potvruje izvjetaj knjaevog autanta Bjeladinovia, od 29. XI 1852.

158
godine: ... vei dio glavniji odmetnika odbjegli su Osman - pai, meu kojima je glavni
buntovnik Vama poznati Radovan Piper. Mirko Petrovi, koji je predvodio ekspediciju,
strijeljao je, od onih koji su se predali, 14 buntovnika. Imanja emigranata unitena su, a njihove
porodice, kako je to saopteno u prednjem izvjetaju Bjeladinovia, protjerane su iz zemlje.
Kako se to vidi iz istorijske grae, Piperi su bili sklopili ugovor sa Turcima da im ovi pomognu,
ukoliko bi na njih knez Danilo poslao kaznenu ekspediciju. U navedenom pismu Vuka Popovia
kae se: Piperi, oko 900 puaka svi ljuti ubojnici, bili su ugovor uinili s Turcima, ako bi poem
na njih jaka sila Crnogorska dola, da im pomognu biti se s njima. Turska pomo nije dola
Piperima zahvaljujui naroitoj taktici kneza Danila. Knez Danilo je vijest o pobuni Pipera i
izdaji Radovana Pipera Mrarice primio u Ljubotinju, na putu kroz Crmniku i Rijeku Nahiju.
Vijest mu je, kako je to zabiljeio Vuk Vrevi, donio perjanik Smajo Piper. Knez Danilo je, na
osnovu ranije propagande koju su vrile turske vlasti iz Skadra, ija je neka pisma imao u
rukama, tano ocijenio da se radi o uticaju i nagovoru Turaka, pa je, da bi sprijeio tursku pomo
Piperima, rijeio da u toku uguivanja pobune u Piperima istovremeno izvri napad na turski
grad abljak. Tim razlogom knez Danilo opravdava napad na abljak ruskom poslaniku u
Dubrovniku, Gagiu: to su Crnogorci albanski grad junaki posobili, to nije moja namjera bila,
no samo sljedstvije opredjeljenija nekoliko vojske, koje sam iz okolnosti nude poslao u zgodi,
ako bi se Piperi protivo mene i moje vojske vooruali (kada sam poao da ih pokorim), da im ne
bi priskoila turska vojska u pomo, kao to i bi nepremjeno, da se Osman - paa, nije zadrao s
vojskom okolo abljaka. Tako je knez Danilo onemoguio Turcima da prue vojnu pomo
piperskim pobunjenicima.
Naroito je dolo do tekih politikih prilika u Crnoj Gori krajem 1852. i poetkom 1853.
godine, kada je Turska udarila sa velikom vojskom za osvajanje Crne Gore. Prema tom planu,
trebalo je da Turci napadnu Crnu Goru sa dvije strane, od Hercegovine (Omer-paa Latas) i od
Skadra (Osman-paa Skopljak). Za taj napad Turci su se pripremali i u vojnikom pogledu, ali su
skadarske vlasti istovremeno pojaale i politiku propagandu meu crnogorskim stanovnitvom.
Neto pred sam napad, knez Danilo se ali ruskom poslaniku u Beu kako Osman - paa
Skadarski nepravednim nainom rez obeava novca i dragocjenih darova po svom obiaju
pobuuje cijelu njegovu stranu. Ovu tursku propagandu pojaavali su obeanjima i prijetnjama i
piperski emigranti Radovan Piper Mrarica i ostali. Knez Danilo kae u istom tom pismu: I tako
me je srea posluila da sam predobio narodnu namjeru, kromje one ljude, koji su do moga
priestvija ve bili odbjegli, i koji se i danas kod pae nalaze i vrlo pakosti svojom prijete
pokorelim Piperima. Neki anonimni dostavlja javlja Krstu Petroviu: Krsto, evo ti javljamo...
da je Omer-paa... putio pare ot Gara do Dodoa sviem naenarima i pare ne ali ako moga vas
parama prihvatiti i otili su po svije krajeva njegovi ljudi da mitu svakoga... Ot njegova sela a
ima kot sebe dva Brankovia koi mu kauju - Radovana i jo jednoga. A u pismu od 4.
decembra 1852. godine, knez Danilo javlja Gagiu kako Osman-paa, pored toga kako bi jot
kojega k sebi zadobio, ili drugu koju moju nahiju pobunio protivu meni.
Turska propaganda je velikim dijelom uspjela. Proturske snage pod uticajem svojih voa uspjele
su da paraliu otpor crnogorskih snaga u nekoliko krajeva (vojska je jo uvijek bila ureena po
plemenskoj i bratstvenikoj podjeli). Jedno pismo Vuka Popovia, Vuku Karadiu, detaljnije
govori o rezultatima turske propagande: Kod ovakijeh izdaica i iea, ne samo da su se nevoljni
Crnogorci nesreno mislili i radili, nego i Piperi, Rovani i Kui, koji su stijena i klju sve Crne
Gore, prevarie i izdadoe brau svoju.
Izgleda da je otkazivanje borbe protiv Turaka u toku rata 1852-1853. organizovala

159
opozicija
I Omeru lako je bilo, i bez mita kroz tvre prodirati s vojskom u Crnu Goru, sela osvajati i
paliti, nevjeste i evojke grabiti i razvraati, glavare sjei i u gvoe zakivati. Koliko je turska
propaganda bila jaka, dokaz je i podatak o formiranju Krstonosne vojske, 1853. godine. Tim
povodom knez Danilo u raspisu kapetanima navodi, da nije bilo dovoljno sloge i jednodunosti
za otpor Turcima, jer mnoga plemena ne pretnue onako kao to su preginjali nai stari neumrli
junaci, kad su se na sve strane s krvnicima klali, i nekrst s kutnjeg praga odgonili. Ja ne znam ali
je to zato to smo se izrodili, ili to se nijesmo onoj turskoj sili u goste nadali, ali bojim se da je
najvie s domae nesloge? Zato hou da se uvjerim do ega je to lani bilo, i zato svaki ne skoi
na svome sentu s pukom u ruci, no mrcino uputasmo nau brau Bjelopavlie i junako pleme
Grahovsko...
Izgleda da je otkazivanje borbe protiv Turaka u toku rata 1852 - 1853. godine, organizovala
udru-ena opozicija orija Petrovia i Pera Tomova sa jednim dijelom crnogorskih glavara i
starjeina. Pero Tomov Petrovi i orije Petrovi su u toku ovog rata uestvovali u vojnim
operacijama Crne Gore, pa je njihova antidanilovska djelatnost iz ovog perioda ostala neuoena.
Meutim, neki podaci daju razloga za pretpostavku da su oni, i pored uea u ratu, ipak
doprinijeli, a vjerovatno, i organizovali otkazivanje mnogih vojnikih starjeina i njihovih
jedinica u ovom ratu.
Izvanredne podatke o defetizmu nekih crnogorskih, vojnih, politikih i dravnih rukovodilaca u
toku Omer - paine godine, daje Vuk Popovi. On u pismu Karadiu, od marta 1853. godine,
kae: Dvostruki i areni glavari obrnue k vratu i avolu, i njih ne samo da su izginuli i izgubili
mnogi... nego se pomutie i ostali, da u prve nijesu znali e e, ni za kim e u boj ii! Glavari
Bog ih kleo, s njihovom prokletom mrnjom i osvetom najvie su krivi, da u brackoj muki i
pogibiji, brat bratu, i pleme plemenu ne priskoi i ne pomae... Jedni su bili pobjegli s familjom i
imanjem u Primorje, a jedni trgujui po Kotoru i Risnu etali su, i na propast otadbine izgledali.
Ja sam vidio moijem oima, e glavari Njeguki na ovdanjem pazaru, kupuju od pogorjeli
Martinia stoku i volove; da opet oni naijem preprodadu i kami dobiju! Gledajui jadni prosti
narod na svoju gospodu kako su naredni i sloni, i kako se brinu za krst asni i obraz poteni,
skamenie se i oni, pa ako je koi i poao na boj, poao je na sramotu kao bez due, a nije se bio
deveti. Na sramotu je s pazara nosio i gonio prah i topove, najposlije i darovni kruh nosei silom
vikali su: Nama nema od ovoga to avolje, ovo e po sve u dobre kue. Neto plemenitije
radio je ve poznati Andrija Pejovi sa izbjeglikim ivljem u Rijeci, koji je prodavao iz svoje
itnice ovim siromanim porodicama etiri bagaa, t.j. 120 mletakih litara kukuruza za talijer, a
suvie, u svoja tri mlina bez ikakva ujma samlio.
Po nekim podacima, koji, dodue, nijesu ni potpuni ni neposredni, a ni obilati, ali, kad se
posmatraju u svjetlosti ranijeg i kasnijeg politikog stava Pera Tomova i orija Petrovia, da se
zakljuiti da su i Pero i orije mogli biti organizatori defetizma. U arhivu Dravnog muzeja u
Cetinju, nalazi se jedan dokument koji se u tom pogledu direktno odnosi na orija Petrovia.
To je jedno pismo piperskog pobunjenika u emigraciji, Radovana Pipera Mrarice, upueno
oriju Petroviu 1852. godine, u kojemu ga ovaj obavjetava o razgovoru s Omer - paom i
painim pristalicama da pomognu oriju u njegovim eventualnim planovima protiv kneza
Danila. Zbog njegove vanosti, pismo emo citirati u cjelini: Gospodine orije, dokaujem ti
kako sam (se) zadijeva(o) u zbor (s) naijem velikijem muirom Omer - paom, seraserom
carskijem i dok(aiva)h mu ja za tebe da te bog da(o) od svata i on ree u ta rasgo(vo)r: ja mu
bih moga(o) uinjet (da bude) najstari(ji) ot Crne Gore i sve to mu mogu uinjet ot imena

160
carskoga, a ti ga i sam zna kak(o je) on najstari(ji) pri caru onamo je znavano... a ta li ne zna ti
kakvi su Crnogorci, ta li ti nije ljeve gledat za sebe. I bih rat bio, ako misli za sebe, gledat (da)
polje jednoga pametnoga ojka do muira Omer - pae da se njim razgo(vo)ri i da tebe itap
donese. Va dobroelatelj Radovan Piper.
Tokom Omer-paine godine protiv knjaza Danila ujedinila se opozicija svih vrsta
Nijesmo pronali vie nikakvih dokumenata koji bi objasnili da li je orije Petrovi, to
preduzimao povodom ove ponude Omer - pae, preko Radovana Mrarice, niti moemo znati
kako se ova stvar zavrila. Ali je, ipak, sasvim karakteristino da se Radovan Piper obraa
njemu. On to, svakako ne bi radio kad ne bi imao nikakvih osnova za takvu prepisku, a Radovan
Piper je u doba Petra II bio jedna od povjerljivijih linosti, i svakako mu je bilo poznato
raspoloenje orija Petrovia. Karakteristino je da je orije Petrovi, kako smo to ve
napomenuli ranije, takve ponude dobijao i u toku politikih borbi protiv Petra II. orija
Petrovi nije, koliko je bar do sada poznato o njegovoj politikoj djelatnosti, stupao u neposredne
politike veze s Radovanom Mraricom, ali nije iskljuena mogunost da je podravao sve
unutranje snage otpora protiv kneza Danila, bez obzira na njihove politike tendencije.
O drugom predstavniku opozicije iz ovoga perioda, Peru Petroviu, nema direktnih dokumenata.
Ali, podaci koje imamo o politikom stavu i defetizmu mnogih glavara, i to njegovih roaka,
prijatelja i politikih privrenika, posredni su dokaz da je u takve poslove bio umijean i Pero
Tomov. Da pretpostavimo takvu mogunost, daje nam povoda poznata injenica da je meu
organizatorima defetizma bio, pored ostalih, voa tadanje opozicije, i Perov najblii saradnik i
zet, senator Andrija Perovi - Cuca.
O serdaru Andriji Peroviu - Cuci, Vuk Popovi naglaava da je, poetkom napada na Crnu
Goru, savjetovao da se sjedi kod kue i da se ne daje otpor turskom napadu, pa da je tada ak i
naredio: Svak nek gleda svoju kuu, bez veljega grdila, i svak nek sjedi doma o jadu se
zabavio! Serdar Andrija Perovi bio je dobio vojni raspored prema turskim snagama od
Hercegovine. Trebalo je da pritekne u pomo grahovskom vojvodi Jakovu Dakoviu, koji se
branio od Turaka iz jedne opkoljene peine. Prema ve utvrenim podacima, Andrija Perovi Cuca nije izvrio ovaj zadatak, niti je pruio pomo Dakoviu. Vuk Popovi napominje o
slinom stavu i mnogih njegukih glavara.
Sve je to dokaz da se u toku Omer - paine godine nije radilo samo o strahu od turske sile, niti o
defetizmu samo glavara pograninih krajeva, nego da je defetizam bio posljedica antidanilovskog raspoloenja velikog broja glavara itave Crne Gore, a posebno, najviih predstavnika
opozicije. U ovom sudbonosnom momentu po Crnu Goru i kneza Danila, nala se ujedinjena
opozicija svih vrsta. Knez Danilo bio je zapao u izvanredno teku situaciju, jer su turske snage
bile na putu da potpuno pregaze Crnu Goru. Crnogorska vojska, koja je davala otpora turskim
snagama, bila je, zbog unutranjeg politikog stanja i stranakog razdora, potpuno nemona da se
odupre turskoj sili. Crnu Goru spasla je od potpune propasti intervencija stranih sila, Rusije i
Austrije, koje su naredile obustavljanje rata protiv Crne Gore. Do otvorenog istupanja Pera i
orija nije dolo u toku Omer - paine godine, iz politikih razloga. Oni, kao voi opozicije i
kao pretendenti na crnogorski prijesto, nijesu smjeli istupati otvoreno defetistiki, jer bi to
znailo izdajstvo u odnosu na borbu protiv turskog zavojevanja. Otvorenim istupanjem protiv
organizovanja odbrane od turskog pokoravanja, oni bi izgubili politiki uticaj u zemlji. Zato su
oni politiki kraj kneza Danila pripremili preko drugih politikih, dravnih i vojnih linosti. Za
otvorena politika istupanja oni su imali jo manje mogunosti zbog toga to je u toku ovoga

161
napada Crna Gora naila na pomo, u prvom redu, Austrije, a kasnije i Rusije. Austrija je
poetkom 1853. godine, jo u toku januara, poslala u Crnu Goru svoga potpukovnika ora
Stratimirovia, koji se due zadrao u Crnu Goru (ak neto i poslije objavljivanja rata) i koji je,
kako se to vidi iz jednog njegovog izvjetaja, imao da radi na pridobijanju kneza Danila za
Austriju. Zbog svega toga, Pero i orije Petrovi nijesu imali nikakvih mogunosti za otvoreno
istupanje, jer bi to znailo potpunu politiku diskvalifikaciju pred crnogorskim stanovnitvom, a
i pred Austrijom i Rusijom.
Politika rascijepljenost opozicije dola je do izraza tek u drugom periodu Danilove vlade
Ni Perova ni orijeva politika struja nijesu bile, po svojoj sutini i politikoj koncepciji,
proturske. to su se politike struje i jednog i drugog, ipak, u ovom momentu nale, preko
pojedinih predstavnika opozicije, na istoj liniji, upravo, u sprezi sa proturskim politikim
snagama, to se objanjava time to je opozicija, primorana da djeluje protiv kneza Danila, bila
primorana da iskoristi i te snage, tim prije, to nije u ovom momentu mogla oekivati pomo ni
od Austrije ni od Rusije, jer su i jedna i druga u tom periodu podravale kneza Danila i njegov
otpor Turskoj.
UNUTRANJE SUPROTNOSTI I RAZJEDINJENOSTI OPOZICIJE: Opozicija koja djeluje u
prvo vrijeme vladavine kneza Danila nije jedinstvena politika struja, nego se u njoj pokazuju
dva osnovna pravca. Jedan pravac je stara opozicija jo iz perioda vladavine Petra II. Ovu struju
predstavlja i vodi orije Petrovi sa svojim najbliim roacima, braom Maanom i Vukom,
sinovcem Krstom, popom Puniom Pavieviem i njegovim urakom Todorom Kadiem.
(Kadii su bili jedna od najuglednijih porodica u Bjelopavliima, i kao politiki neprijatelji vrlo
opasni, pa ih je 1861. godine, knez Nikola potpuno protjerao iz zemlje). Drugi pravac
predstavljala je nova opozicija, koja se formira od bivih vladajuih elemenata koji, dolaskom na
vlast kneza Danila, gube vodee dravne poloaje. Ovaj pravac opozicije vodi Pero Tomov
Petrovi, brat Petra II, sa nekoliko najuticajnijih linosti toga perioda (Andrijom Peroviem
Cucom, serdardom Milom Martinoviem, a kasnije i arhimandritom Ostrokog manastira, koji je
istovremeno bio i lan Senata, Nikodimom Raieviem). Struja Pera Tomova Petrovia bila je u
Njegoevom periodu vladajua politika struja, a sam Pero Petrovi, i jo nekoliko
najistaknutijih lanova Senata, serdara i vojvoda, bili su veoma bliski Petru II. Pero Petrovi je
bio jedna od najuvaenijih politikih i dravnih linosti poslije Petra II. orije Petrovi je i za
vrijeme vladavine Petra II bio jedan od voa opozicije, koji je pretendovao na vlast u Crnoj Gori.
Kao takav, bio je jedan od najveih politikih protivnika Pera Petrovia. Ove dvije struje, iako
nijesu bile jedinstvene, nale su se, u periodu vladavine kneza Danila, na istoj liniji, jer su i jedna
i druga u Danilovoj politikoj struji imale zajednikog politikog protivnika. Ali su Pero Tomov
i orije Petrovi i dalje ostali politiki protivnici, jer su i jedan i drugi bili pretendenti na
kneevsko mjesto u Crnoj Gori.
Opozicija nije bila jedinstvena ni u pogledu podravanja spoljne politike. orije je bio ruski
oficir, pa iako je esto bio prinuen da se oslanja na Austriju, ipak je u osnovi podravao rusku
politiku. Pero Petrovi je bio jedan od najjaih crnogorskih trgovaca. Imao je iroke i unosne
veze sa trgovcima u Austriji, pa je, i pored estih veza sa ruskim poslanicima u Dubrovniku,
najvie bio eksponent austrijske politike u Crnoj Gori.
Ova politika pocijepanost opozicije nije tako otvorena i vidna u prvom periodu vladavine kneza
Danila, nego e doi do izraza tek u drugom periodu. Prvi period vladavine karakteristian je po
tome to Danila pomau i Austrija i Rusija. Rusija potvruje testament kojim vlast prelazi na

162
Danila i odobrava proglaenje kneevine. Austrija je, kako se to da zakljuiti iz izvjetaja njenog
poslanika Stratimirovia, sasvim malo raunala na mogunost, da preko opozicije i orija
Petrovia uvrsti svoj uticaj u Crnoj Gori, pa je pokuala da pridobije za svoju politiku Danila. U
tom cilju, a i radi svojih vlastitih interesa, ona je ukazala Crnoj Gori izvanrednu pomo u toku
1853. godine. Opozicije, i Pera i orija Petrovia, ostale su liene ozbiljnije potpore iz
inostranstva, i skoro preputene svojim vlastitim snagama. Pod takvim uslovima politike borbe,
unutranja razjedinjenost opozicije nije mogla doi do otvorenog izraaja. Odsustvo ozbiljne i
sistematske saradnje i koordinirane politike djelatnosti izmeu ove dvije struje opozicije,
ispoljie se u narednom periodu, u periodu obrauna kneza Danila sa raznim snagama otpora, i
sa Perom i orijem Petroviem, kad e knez Danilo protjerati, prvo, politiki centar opozicije
Pera Petrovia, a zatim i orija Petrovia.
Struja Pera Tomova bila je opasna po Danila ali je ovaj ipak relativno lako savladao
Tek u drugom periodu politikih borbi protiv kneza Danila, ispoljie se jasno unutranje
suprotnosti opozicije, i pokazae se koliko je njihove voe razjedinjavala tenja za
preuzimanjem vlasti. Tako razjedinjena opozicija pokazala je znatno slabiju politiku snagu nego
to joj je bila potrebna za uspjeh u borbi protiv kneza Danila. Opozicija, naroito struja Pera
Tomova, pokazala se zaista opasnom i poela je da ugroava politiku sigurnost kneza Danila,
ali je i pored te okolnosti savladana relativno lako. Unutranje suprotnosti opozicije omoguile
su knezu Danilu da u kratkom periodu razbije i jedan i drugi politiki centar i tako osigura svoju
vladavinu.
POLITIKO UVRIVANJE VLADAJUE STRUJE KNEZA DANILA: Politiki centar,
koji je dolaskom na vlast kneza Danila postao vladajui, postepeno se uvrivao i u privrednom
i politikom smislu. U njemu je postepeno dobijao politiku afirmaciju jedan dio opozicionih
snaga iz ranijeg perioda.
Knez Danilo je lino nastojao da pridobije jedan dio onih politikih snaga koje su bile
nezadovoljne u periodu Petra II, i koje je guio manji broj najuglednijih privilegovanih glava i
politikih i dravnih funkcionera. Nekolicini ljudi, koji su ranije imali skoro neograniene
privredne, finansijske i politike privilegije (kao to je na primjer bio Pero Tomov), izbija se iz
ruku privredni i politiki monopol, i time omoguava privredna i politika aktivnost mnogo
irem krugu privatnih preduzetnika. Privrednim napretkom koji je uslijedio krajem vladavine
Petra II, i u prvom periodu vladavine kneza Danila, pored jednog broja najbogatijih trgovaca,
zelenaa i seoskih bogataa, razvio se, u znatno veem broju, i sloj srednje imunih domaina.
Ovi srednji slojevi zahtijevali su, po prirodi samoga razvitka, kudikamo ire privredne i politike
slobode, koje su u drugom periodu vladavine kneza Danila i nastupile sa dravnim reformama i
zakonodavstvom. Sam knez Danilo morao je, radi svoje politike afirmacije, proirivati krug
politikih privrenika i traiti politiki oslonac ba u tim srednjim slojevima. Na to su ga
nagonila dva razloga. Prvo, sama unutranja politika konstelacija. Knez Danilo je imao protiv
sebe Pera Tomova Petrovia koji je predstavljao politiku struju najbogatijih elemenata
tadanjeg crnogorskog drutva, a osim njega, i politiku struju orija Petrovia koja je bila
brojna i vrlo uticajna u Crnoj Gori. Knez Danilo je morao, u borbi protiv tih struja, traiti oslonac
u onim snagama koje je mogao orijentisati na politiku borbu protiv tako jakih politikih
protivnika. A to su bili ba ti srednji slojevi kojima nije pogodovao privredni i politiki monopol
najbogatijih elemenata. Drugi razlog koji je kneza Danila gurao da politiki oslonac i svoju

163
politiku afirmaciju temelji na iroj politikoj platformi, bila je, jo uvijek aktuelna
oslobodilaka borba crnogorskog naroda. Pitanje konanog osloboenja Crne Gore i njenog
meunarodnog priznanja prelazilo je u zavrnu fazu. Njegovim rjeenjem dolo bi do konanog
osloboenja privrednih i politikih snaga Crne Gore.
Pored toga to bi zavretak oslobodilake borbe razrijeio sputane ekonomske snage Crne Gore, i
to bi sa njime nastupila privredna aktivnost na bazi privatne svojine i slobodne privredne
inicijative, sam knez Danilo dobio bi, osloboenjem i meunarodnopravnim priznanjem Crne
Gore kao drave, posebne politike koristi. Uspjeh u spoljnoj politici znaio je potpunu njegovu
politiku afirmaciju i na unutranjem i na meunarodnom politikom planu.
Osloboenje unutranjih privrednih i politikih snaga dovelo je do znaajnih drutvenih
promjena u crnogorskom drutvu u drugom periodu vladavine kneza Danila. Na privredno ekonomskom planu te promjene ogledaju se u pojaanom razvitku kapitalistikih drutvenih
institucija i izrazitijem uobliavanju kapitalistikih elemenata. To potvruje analiza privredno ekonomskih odnosa Crne Gore toga doba, a kojoj emo se na ovom mjestu zadrati. U svojim
Ograncima za istoriju Crne Gore, Vuk Vrevi daje jedan kratak, ali veoma vaan, interesantan i
pun pogodak, opis ondanjeg Cetinja, iz kojega se vidi da je Cetinje, pedesetih godina XIX
vijeka, poinjalo da se izgrauje u grad. U njemu je, osim Cetinjskog manastira i Biljarde Petra
II, ve bilo 22 kue jedna uz drugu. U tim kuama bilo je otvoreno nekoliko gostionikih
radnji, koje su poslovale sa svakodnevnim posjetiocima Cetinja koi dolaze na diviu k sudu.
Na Rijeci ima mnogo zanatlijah te napravljaju one udnovate enske pasove to Crnogorke
nose
Vrevi napominje posebno gostionicu Lokandu, koja je bila namijenjana za primorske
otline ljude i mnoge svjetske putnike, za koju ak istie da se njezinom istoom ne bi
posramila da je u sredini kojega mu drago europskog grada. Jo izrazitiji proces otpoinjao je,
prema istim podacima, u Rijeci Crnojevia. Tamo je ve bilo razvijeno i gradsko zanatstvo, iako,
dodue, zanatske poslove obavljaju stranci. Evo kakve podatke o tome daje Vrevi na istom
mjestu: Na Rijeci ima mnogo zanatlijah, nagolo svi iz oblinje turske, koi su od zuluma
turskoga dobjeali i nastanili se, kano ti: pukarah, zlatarah, terzijah i majstora, te napravljaju
one udnovate enske pasove to Crnogorke nose. Ima dosta i krama u koju svak moe nai
dovoljno svakog jestiva i pia, a u mnoge i crne prilino zgotovljene kafe. Ima jedan zakleti
mjera koi svaku stvar ko to prodava i kupuje mjeri da narod naroda ne bi varao. Vrevi
napominje da je Rijeka tada imala oko 60 dosta prilino sazidanih kua, sve jedna uz drugu i
kao mala jedna varoica lijepo izgleda. Karakteristino je da je krajem 1859. godine, knez
Danilo preduzeo neke mjere za podizanje jednog grada u bogatijem dijelu Crne Gore, u
Bjelopavliima. To se vidi iz pisma kneza Danila ruskom konzulu u Dubrovniku, Petkoviu, od
kojega za tu svrhu trai inenjera. Na tom mjestu podignut je, neto kasnije, dananji
Danilovgrad.
Ogranci Vuka Vrevia pruaju podatke o trgovakim radnjama i kafanama i u nekim drugim
mjestima u Crnoj Gori. Ovdje se pominje krma pira Vrbice na Njeguima, koju je podigao jo
Petar II. Osim nje pominje se krma nekakvoga Vukosava, u kojoj se prodavao, osim alkohola i
duvan: Pri istoj krmi, sin Vukosavov, kao crnogorski zakupnik prodaje duvana, turskog
takozvana zibra ili rezani, i crnogorskog te se zove dobram, a u drugu spramo ove e
nekolicinja osobenom vjebinom fieke ... savijaju za prodaju onoga naroda.
Nije sluajno, nego, po naem miljenju, i karakteristino, da se kao vlasnici ovih trgovakih

164
radnji javljaju jo od ranije poznati trgovci koji stoje u ortakim odnosima sa raznim drutvima
i kompanijama. Tako je, na primjer, vlasnik jedne od njegukih krmi, piro Vrbica, bio lan
drutva trgovakog od suhe ribe i nalazio se u kompanijskim odnosima sa kotorskim trgovcem
Boom Miloeviem.
Iz ovoga izlaganja ne bi trebalo zakljuiti da se u ovo vrijeme radi o potpuno razvijenim i istim
gradskim elementima. Toga jo nema, pogotovu, ne u preovlaujuoj mjeri. Ovim izlaganjem
htjeli smo samo ukazati na tendenciju kojoj je vodio tadanji drutveno - ekonomski razvitak, i
koja je stvarno otpoela da postaje preovlaujua tek kasnije, poslije oslobodilakih ratova 1875
- 1878.godine, kada se u Crnoj Gori, osloboenjem nekoliko gradova, uvruju, i konano
uobliuju, gradski sitnoburoaski elementi. Ali, ove drutvene pojave, iako jo neuobliene, ipak
su karakteristine jer potiu sa jedne ire drutveno - ekonomske osnovice na kojoj su se
kapitalistiki elementi zametali intenzivnije nego ranije. Ovaj proces bio je svojstven i
prethodnom periodu, jer se odvijao na temelju slobodne privatne svojine i pod takvim politikim
uslovima koji su nuno zahtijevali slobodu linosti i privredne inicijative. Ali je tada ovaj proces
bio mnogo sporiji. Kapitalistiki elementi nijesu mogli razviti kapitalistike drutvene odnose
zato to su mnoge ogranienosti spreavale robnu proizvodnju i robnu razmjenu. Da bi se
kapitalistiki odnosi izdvojili neto jasnije, trebalo je da se, bar u izvjesnoj mjeri, savlada
proizvodna ogranienost, da se postigne izvjesna privredna raznovrsnost i da se pojaa unutranji
robni promet. Sve je to, najzad, zavisilo jo i od saobraajnih uslova i formiranja unutranjih
pazara. Tek ispunjavanje takvih uslova, makar i u ogranienoj mjeri, moglo je dovesti do
intenzivnijeg unutranjeg privrednog ivota, do izvjesnog proizvodnog i trgovakog strujanja
koje e zahvatiti ire privredne slojeve, i u kojemu e se osim ogranienog broja najuzdignutijih
trgovaca, zelenaa, glavara i seoskih bogataa, imovinski uzdii i njihova masovnija podloga srednje imuni sloj seljaka - domaina, ali istovremeno i seljaka kojemu nije tua ni povremena
trgovina i zelenaenje.
itav prethodni period pripremao je takve uslove, a jednim dijelom i postepeno stvarao takve
elemente na selu.
Radi favorizovanja domae privrede Danilo je zabranio uvoz i izvoz odreenih artikala
U periodu kneza Danila, naroito u njegovoj drugoj polovini, taj proces je ve izbacio masu
robnih proizvoaa iz kojih se postepeno izdvajala seoska buroazija u licu seoskih bogataa,
trgovaca, zakupaca, zelenaa i glavara. Sa takve drutveno - ekonomske osnovice poteklo je i
proglaenje Crne Gore za kneevinu. Kneevski, dakle, svetovni oblik crnogorske drave, koji je
bio posljedica drutvenog razvitka, postao je u ovom periodu i pretpostavka daljeg razvitka.
Latentne privredne i politike snage, osloboene su crkveno - politikih okvira.
Dokumenti iz toga doba ukazuju na intenzivniji privredni ivot osloboenih drutvenih snaga.
Crnogorski kapetan, inae, austrijski podanik, Tomo Marinovi, vodio je ve nekoliko godina
trgovinu na Cetinju. Gajo Saviev urakovi ortaki je zakupnik i trgovac ribe sa
inostranstvom. Savo Matov Martinovi iz Bajica u ortakluku snabdijeva namirnicama radilita na
Otroj Ponti. Mao Turov Martinovi iz Bajica dobavlja ito iz Primorja i prodaje ga po Crnoj
Gori na veresiju. Pop uro Martinovi, Milo Nikolin Jovanievi i Bogdan Stevanov Martinovi,
kao i drugi mnogi Cernogorci, prodaju Primorcima ito na veresiju. Ilija Ristov Ljumovi iz
Pipera, obavlja trgovake poslove do Malte.
Iz arhivske grae toga perioda se vidi, da su se u Crnoj Gori pojavile i razvijenije trgovake
ustanove. U jednom dokumentu nalazimo podatke o trgovakoj kumpaniji Luke Markiina

165
Ivanovia iz Donjeg Kraja iz Cetinja. Joko Miloev i Milo Vukov sa druinom, u ortakluku sa
nekim Patroviima, organizovali su preduzee da vode Crnogorce i Primorce u Carigrad.
Njihovi ulozi iznose po 1.500 fiorina. Jo ranije se pominje piro Vrbica. Niko Ivov iz Seoca,
duan je, od trgovine itom, Krstiu Lazovu Bjeliu i Dragu Lukinu Kapi, 20 fiorina. Bogdanu
Pejovu Roganoviu iz Cuca duan je Kojo Bogdanov Lakievi iz Krivoija 66 talira i 30
krajcera, a Ilija Todorov Lazovi iz Ledenica 14 talira od ita koje je prodavano na veresiju.
Vueta Peranov Bokovi iz Orje Luke prodavao je gomile stoke po Primorju. Tako je, samo
jedanput, prodao 93 brava po cijeni od 1 fiorina i 5 krajcera.
U ovom periodu drava preduzima naroite mjere da zatiti unutranju privredu i da pobolja
razvitak nekih privrednih grana za koje je postojalo uslova. Na niz proizvoda bila je zavedena
stroga carina na izvoz i uvoz. Tako je, da bi grahovsku privredu orijentisao na crnogorske pazare,
knez Danilo na neke njihove proizvode zaveo visoku carinu na izvoz i uvoz. U Grahovu veliku
daciju uzimlje Knjaz od svega to se snosi na Risan i iznosi gorje. - I straari uhvate li koga u
Grahovo da iz Primorja nosi vie od oke rakije za prvi put globe ga 12 talijerah, a drugi put vode
ga na Cetinje, dadu mu tojaga i plati dvostruku globu.
Da bi se favorizovala domaa privreda, odreene artikle bilo je, kao to vidimo, zabranjeno
izvoziti iz Crne Gore. Istovremeno je te artikle bilo zabranjeno i uvoziti iz inostranstva, jer se
drava starala da domae proizvode utvrdi na unutranjim pazarima. Takav je, na primjer, bio
sluaj sa rakijom. Vuk Popovi javlja o tome Vuku Karadiu: Isto tako nesmiju ni Crnogorci
kupovati rakiju nige u Primorje nego samo u Grahovo i na Cetinje! I s ovoga je velika mrnja
meu nama. O tome govori i jedan drugi dokumenat, nota prezidenta Senata, od 19. januara
1859. godine, iz koje se vidi da neki trgovci nijesu mogli za prodatu kastradinu kupiti
odgovarajuu koliinu rakije u Kotoru, jer je ulazak rakije iz Kotora bio za sebe prikupio
inkanat serdar Pero Matanovi.
Privredne grane koje jo nijesu bile razvijene u Crnoj Gori oslanjale su se na meunarodnu
trgovinu. Za njih se drava postarala da uprosti privredne odnose sa inostranstvom, pa su
sredinom 1854. godine, ukinuti pasoi (dozvole) i proglaen potpuno slobodan ulazak u Kotor
trgovakijem ili drugijem poslovima (naravno, sa odreenim carinskim taksama).
U Vukovoj prepisci nalaze se dosta interesantni podaci o razvijanju trgovine u Crnoj Gori. Iz
jednog pisma Vuka Popovia vidi se da je knez Danilo, u cilju obezbjeenja trgovine, zakupio
velike koliine ita da bi se prodavale u Crnoj Gori, pa je trgovinu obezbijedio, ak, i nikikim
Turcima: Dosad je iz samoga Risna izneeno Knjaevog ita preko 10.000 stara, a po ovoliko
bie iz Kotora i iz Budve.
Brojni testamenti svjedoe koliko je trgovaki i zelenaki kapital prodirao u imovinske
odnose
Na bazi razvijenog privrednog ivota knez Danilo je uveo i lokalne troarine (umruk), koje su
jednim dijelom ile u dravne prihode. Napredak crnogorske privrede i razvitak trgovine
potvruje i zahtjev kneza Danila 1856. godine, evropskim silama, da se Crnoj Gori dodijeli jedna
trgovaka luka na Jadranskom moru. Ovaj zahtjev je nesumnjivo, jednim dijelom, zasnovan i na
politikim razlozima, ali, kao to se vidi iz samog zahtjeva kneza Danila, njega su diktirale i
privredne potrebe ondanje Crne Gore. U tom cilju, knez Danilo je traio da se Crnoj Gori
dodijeli Bar.
Inae je vrlo karakteristino da je ovaj period pun podataka o sitnim pozajmicama, trgovakim
operacijama i mnogobrojnim dunikim obavezama, to je nesporan dokaz intenzivne aktivnosti

166
sitnih trgovia, zelenaa i zakupaca. Nemamo podataka na osnovu kojih bismo mogli prikazati
zemljine odnose i rezultate do kojih je, na temelju slobodnog raspolaganja nepokretnostima,
dolo na selu. To bi bilo moguno prikazati samo na osnovu statistikih podataka o zemljinim
posjedima i promjenama koje su se zbivale u tom pogledu. Takvih podataka nemamo. Svakako,
proces diferenciranja seljatva na posjednike i bezemljae, dakle, proces koncentracije zemlje u
ruke ogranienijeg broja vlasnika, nije bio brz. On nije doveo do potpunije i masovnije
pauperizacije jednog itavog sloja seljatva. Ali se, na osnovu posrednih podataka, moe
zakljuiti da se taj proces odvijao i da je bio sastavni dio opteg toka drutvenog razvitka.
Pratei ovaj problem kroz istorijsku grau, jasno se uoava da je nepokretna imovina (zemlja,
livade, vinograd, uma, kue itd.) bila veoma esto, predmet raznovrsnih ugovora, u prvom redu,
ugovora o kupoprodaji i hipoteci. To svjedoi da se proces prenoenja vlasnitva u oblasti
nepokretnosti stalno odvijao. Od mnogobrojnih podataka koji potvruju ovaj proces naveemo
vrlo karakteristian podatak prinudne naplate duga po zapovijedi suda Vrhovnog iz 1854.
godine: Kako danas domiri (podmiri) Radoje Markovi, Tomu Savovu njegova sina po
zapoviedi Suda Vrhovnoga batinama. Prvo dade mu ralo zemlje na Vian, ralo na Velji Doo,
ralo na Bojanovice, ralo u Sirakov Doo, ralo u Radainovice, na Kotien ralo i ralo na Pokalje i
za ralo uduta.
Koliko je trgovaki i zelenaki kapital prodirao u imovinske odnose, potvruje i testament Toma
Markova Petrovia iz kojega se vidi da je ovaj tipini seoski zelena drao pod hipotekom
zemlju mnogih seljaka. Veoma vaan dokaz ovoga procesa su propisi iz Zakonika od 1855.
godine. Ako izuzmemo neke ustanove koje u tom pogledu predstavljaju ogranienje, onda neki
propisi Zakonika potvruju dvije injenice, koje su bitne za proces razaranja i plemenskih i
feudalnih odnosa, i koje su nesumnjiva pretpostavka kapitalistikih drutveno - ekonomskih
odnosa u poljoprivredi. Te dvije bitne injenice su, fiksirana privatna svojina (skoro
individualna) na nepokretnosti, i pravo vlasnika na slobodne privrednopravne transakcije. To
izriito potvruje lan 48 svojom klauzulom svaki sa svojom mukom moe po svojoj volji
razpolagati i lan 49 koji glasi: Svaki oek vlastnik je od svoga imua i ostaje mu na volji da
moe svoe imue i osim svoe rodbine dijeliti, pa on ovo uinio za ivota ili ostavio u svome
amanetu, u to se dirati ne smie.
Ovim propisima fiksirani su, dakle, slobodni svojinski odnosi na zemlju i pravo slobodnog
raspolaganja nepokretnom imovinom. To znai da su se zakonski ustanovljavali oni odnosi koji
su se razvijali, a djelimino bili karakteristini i u toku itavog prethodnog razvitka (jer je, kao
to smo jo u poetku naglasili, u crnogorskim krajevima koji nijesu bili pod neposrednom
turskom vlau, preovlaivala privatna svojina na zemlju).
Nemamo direktnih podataka na osnovu kojih bismo utvrdili koliko je ovaj proces u vrijeme
kneza Danila produbio imovinsku nejednakost na zemlju. To je nemogue utvrditi samo na
osnovu onih podataka koji govore o kupovini i prodaji, o zalaganju nepokretnosti itd. Na osnovu
tih podataka mi moemo utvrditi samo toliko da je toga procesa bilo i u ovom periodu kao i u
ranijim, ali kakvo je opte stanje na selu, kakav je odnos krupnijih, srednjih i siromanih seljaka
(eventualno i bezemljaa), kakve su razlike u tom odnosu nastupile prema odnosima ranijeg
perioda, to na osnovu podataka o faktikim sluajevima, ne moemo utvrditi.
Iako vane, Danilove dravne reforme nijesu niim izmijenile bitnost ve postojee
crnogorske drave
Nesporna je samo jedna stvar, a to je, da je ovaj proces morao biti sastavni dio opteg drutvenog

167
razvitka i da je i on dobijao zamah jaanjem privrednih faktora iz ostalih drutveno - ekonomskih
djelatnosti. To znai, da je na ovaj proces morao uticati razvitak robnonovanih odnosa i proste
robne proizvodnje, i da je i on dobijao zamah jaanjem trgovaca, zelenaa, bogatijih glava inovnika i seoskih bogataa. Tu optu pretpostavku, kojoj sadanji izvori ne mogu dati vie nita
u potvrdu, jedino dokazuje lan 45 Zakonika od 1855. godine, koji je, najvjerovatnije, i doao
kao posljedica pojaane intenzivnosti toga procesa i nunosti da se takvoj drutvenoj pojavi
regulie tok i obezbijedi pravna sigurnost. Taj lan Zakonika sadri, pored ostaloga, detaljnije
propise o kupoprodaji nekretnina.
Posmatrajui itav ovaj period, njegovu drutvenu sutinu i sve ono to mu je prethodilo, mora se
doi do zakljuka da je opti smisao njegovog razvitka imao kapitalistike tendencije i da su
kapitalistiki elementi nicali na selu kroz trgovce, zelenae, seoske domaine, zakupce, ortake i
povlaenu birokratiju, koja je jednim dijelom pogotovu njen vii, glavarski sloj, u najveem
broju sluajeva bila istovremeno i privredno - aktivni elemenat, esto i na utrb inovnikih
funkcija. Ti kapitalistiki elementi jo ne znae i razvijene, potpuno uvrene kapitalistike
odnose. Oni stavljaju simbiozu seljako - feudalnih i sitnoburoaskih snaga koje niu na
crnogorskom selu. Ali, ti isti elementi zahtijevaju reforme, tj. izgraeniji, potpuniji i efikasniji
dravni aparat koji e im sluiti i za unutranje i za meunarodno privredno i politiko
osiguranje. Te reforme nastupile su pedesetih godina XIX vijeka.
DRAVNE REFORME I ZAKONODAVSTVO
Dravne reforme kneza Danila, koje su nastupile kao posljedica itavog prethodnog razvitka
Crne Gore, a koje su znatnim dijelom zahtijevali i spoljnopolitiki interesi Crne Gore, ne mogu
se, u odnosu na ve postojeu dravu, smatrati nekim radikalnim preobraajem drutveno politike organizacije tadanjeg crnogorskog drutva, jer one nijesu niim izmijenile bitnost
crnogorske, ve postojee, drave. Ali je njihov znaaj i pored toga veliki. Sa njima otpoinju da
se, i sa formalne strane, rue mnoge zaostalosti od kojih je patila ranija dravna organizacija.
Ve ranije smo napomenuli da su u starim plemenskim formama, u formama mnogih institucija
plemenskog drutva u procesu stvaranja drave, postepeno ili naglije, izrastale i uvrivale se
nove, u sutini, klasne institucije. Takav je bio sluaj sa nekoliko institucija. Prije svega, pleme,
u kojemu u rodovskom ureenju (iako ono u tom smislu nikad ne egzistira u Crnoj Gori) nema
javne vlasti, od Petra I postepeno poinje da se pretvara u administrativno - teritorijalnu jedinicu,
u sutini, novog, klasnog, dravnog ureenja. Taj proces teritorijalizovanja jaa sa konanim
stvaranjem drave za vrijeme Petra II. Kako e se vidjeti iz daljeg izlaganja, konano e pleme
prerasti u administrativno-teritorijalnu jedinicu sa reformama kneza Danila. Slian je sluaj i sa
ustanovom kneza, koja u crnogorskom znaenju figurira kao plemenska ust-anova. Ona u
procesu stvaranja drave dobija atribute javne vlasti. Sa reformama kneza Danila ona e nestati i
u nominalnom smislu, jer e biti sasvim ukinuta i zamijenjena ustanovom kapetana (to je
djelimino izvreno jo i u periodu Petra II).
Ove reforme, iako ne znae nikakve novosti po sutini, znaajne su u pogledu ienja, mnogih
institucija crnogorske drave od starog balasta. One potvruju da je privredni i politiki uspon
prvih decenija druge polovine XIX vijeka, znaio i krupnu pobjedu nad primitivnim
institucijama kojima je crnogorska drava, zbog zaostalosti naprednih drutvenih snaga, morala
biti optereena.
Jo neto ranije, u svom prvom periodu vladavine, knez Danilo, pristupa izvjesnim reformama u
vojsci. Poetkom 1853. godine, knez Danilo izdaje zvaninu naredbu o popisu vojske. U toj

168
naredbi on je insistirao na utvrivanju broja vojnika i raspoloive municije. Godine 1856. knez
Danilo je izvrio korjenitije reforme u vojsci. Tada je formirao neku vrstu stalne vojske, koja je
bila obavezna da izvrava sva nareenja svojih starjeina.
Da e ovo ustrojstvo ratnikah donieti u crnogorsku vojsku krasni red i jau svezu o tom
niko ne sumnja
U ovoj vojsci izvrena je nova formacijska podjela. Osnovne jedinice vojske postale su desetine,
stotine i hiljade, kojima je na elo dodijeljen odgovarajui vojni funkcioner sa novim zvanjem:
desetar, stotina, kapetan itd. Dopisnik Glasnika dalmatinskog javlja: ...od pouzdanih mojih
poznanikah razumio sam da e svietli njihov knjaz, odmah po hramovnom prazniku ro. presv.
Bogorodice na Cetinju, narediti po svim okrujima knjaestva njegovog da se odsvud glavari i
stareine imaju skupiti i doi na Cetinje i tuda e s njima veliki saviet derati o nekim deravnim
potrebama. Izmeu ostalog, ugovarat e se i urediti da e odsad svaki Crnogorac i Beranin
obavezan biti na vojsku hoditi, koi je sverio 18 godina uzrasta, i onaj koi je dopro do 50 god., a
nie one i prieko one, ostati e mu na volju poi u boj ili ne poi. Nad svakih 10 ratnika bit e
jedan desetnik (kao kapral)... nad svaku stotinu bit e jedan stotina (kao oficir), ovi pak zavisit
e od svog vojvode ili kapetana iz istog plemena. Da e ovako ustrojstvo ratnikah donieti u
cernogorsku vojsku krasni red i jau svezu o tom niko nesumnja.
Knez Danilo je formirao posebnu vojnu jedinicu od 1000 vojnika koja je sluila kao garda. Ova
jedinica bila je izdijeljena na 10 stotina. Ovo su prvi koraci direktne intervencije organa javne
vlasti u vojnim pitanjima. Sve do tada, Crna Gora je zadrala plemensko - bratstvenike forme
organizacije. Dodue, ni ovom novom organizacijom nije potpuno uklonjena plemenska forma,
ali je to bio ozbiljan korak na putu njenog savlaivanja. Ve sama podjela starih vojnih formacija
na manje jedinice desetine, stotine itd., znaila je razbijanje bratstvenikih i plemenskih okvira.
Uvoenjem novih vojnikih funkcija i njihovih zvanja (desetara, stotinaa, kapetana itd).
saobraava se vojnokomandni kadar novom dravnom mehanizmu. Time se vojno ureenje,
kako u pogledu podjele po formacijama, tako i u pogledu komandnog kadra, poinje oslobaati
stare plemenske forme.
Sa reformama u vojsci dolazi i do reformi u administrativno-teritorijalnoj podjeli Crne Gore.
Formiranje dravne organizacije i afirmisanje javne vlasti vrilo se, djelimino, preobraenjem
starih institucija. Plemena i bratstva pretvarala su se u administrativno-teritorijalne jedinice. To
pretvaranje plemenskih jedinica u teritorijalne organizacije ilo je uporedo sa formiranjem i
uvrivanjem drave. U periodu konanog formiranja drave, za vrijeme Petra II, taj proces je,
u sutini, ve bio zavren. Ve tada plemena i bratstva faktiki predstavljaju administrativne
jedinice crnogorske drave.
Meutim, iako su plemena, u sutini, ve bila administrativne jedinice, jer su u njima, umjesto
plemenskih organa, funkcionisali organi javne vlasti, ona su u formalnom smislu ostala
nedirnuta, jer se teritorijalizacija javne vlasti vrila bez ikakve granine izmjene ili unutranjeg
cijepanja plemena i bratstva. Bratstvo, odnosno selo, ostalo je osnovna administrativna, vojna i
sudska jedinica. Reformama kneza Danila, ove stare administrativno-teritorijalne jedinice
poinju da se dijele. U njima se formira po nekoliko manjih. Desetine i stotine, kao osnovne
vojne jedinice, postaju, istovremeno, administrativne jedinice. Sa njima je otpoelo cijepanje
starih granica.
Ove reforme nijesu imale samo vojni karakter. One, istovremeno, znae i reforme u
administrativnim i sudskim lokalnim organima. Knez Danilo je ukinuo ustanovu knezova. Iz

169
Boke javljaju u Srbskom dnevniku da u Crnoj Gori nee biti vie kneeva ve da e knezom
zvati vladalac.
Kapetan, ija se nadlenost prostirala na teritoriji jednog plemena, pored toga to je bio vojni
funkcioner, bio je, istovremeno, i sudija i najvii pravni organ u plemenu. O broju i nadlenosti
kapetana ostavio je podatke Vuk Vrevi, sekretar kneza Danila: Kapetani etrnaestorica na
broju, sudili su za manje stvari i upravljali po plemenima kao to im se s Cetinja zapovijeda. Na
teritoriji jednog plemena bilo je nekoliko stotinaa. Stotinai su bili vojni zapovjednici nad
stotinom, i uglavnom, su odgovarali kasnijim komandirima eta. Oni su, istovremeo, bili
administrativni funkcioneri i pomonici kapetanima u suenju.
Politika centralizacija i birokratizacija je reformama knjaza Danila u sutini zavrena
Stotine su se dijelile na desearije, u kojima su deseari, pored vojne funkcije, istovremeno,
bili i pomonici sudski organi, u stvari, sudski pomonici stotinaa (kasnijim sudskim reformama
i odvajanjem sudske funkcije stotinae se zamijenili kmetovi, a deseare kmetovski pomonici).
Sudske funkcije deseara i stotinaa bile su pomone, dok je u zvaninom pogledu, prvostepena
sudska instanca bio kapetanski sud, a drugostepena, Senat. Vrhovnu sudsku vlast imao je knez.
Kapetani su, sve do novih reformi kneza Nikole Petrovia 1871. godine, vrili administrativnu,
sudsku i vojnu vlast. Njima su bili potinjeni stotinai i deseari, koji su, pored vojne i upravne,
imali i ogranienu sudsku nadlenost (sudili su samo u bagatelnim sporovima i vrili
poravnanja). Kao organima plemenskih kapetana, njihova je glavna dunost bila izvrenje
sudskih presuda i drugih vojnih i upravnih naredaba.
Novim reformama obuhvaene su i dravne finansije. Raniji dravni prihod preko poreza ubiran
je kroz optu klasifikaciju poreskih obveznika. Nove reforme uvode porez na odreene artikle
(dacija). Reforme, u pogledu poreza, izvedene su 1853. godine.
Maja 1855. godine, izdat je Opti zemaljski zakonik, koji je sadravao 95 lanova. Ovim
zakonikom, koji jednim dijelom sadri i propise ranijeg, regulisani su znatno raznovrsniji
drutveni odnosi. On sadri propise o knezu i dinastiji, propise iz krivinog prava, graanskog
prava, sudsko - graevinskog postupka, krivinog postupka, iz nasljednog prava, propise o
dravnim prihodima (porezu), o privredi (trgovini, zelenaenju) itd. Iako ni ovaj Zakonik ne
predstavlja neko izgraenije i dotjeranije pozitivno zakonodavstvo, on je znaio prilian
napredak, u svakom pogledu, u odnosu na ranije zakonske propise.
Dravne reforme koje je od 1855. godine izveo knez Danilo, izrazito su uvrstile kneevnu vlast
u zemlji. Ovim reformama je uvrena ne samo javna vlast, posmatrana u cjelini i u odnosu na
ostatke plemenskog separatizma i primitivizma, nego je znatno uvren i poloaj centralne
vlasti, u krajnjoj liniji kneza, u odnosu na lokalne organe vlasti. Lokalni inovnici postali su
kudikamo potinjeniji i odgovorniji nego ranije. Njihova aktivnost je strogo podvrgnuta nadzoru
centralne vlasti. inovnitvo je pretvarano u posluno orue kneza - apsolutiste. U tom pogledu,
vrlo je rjeit jedan dokument, naredba kneza Danila od 27. jula 1855. godine, o ukidanju prava
kapetanima da zadravaju globu.
Dravne reforme kneza Danila nijesu dovele do odvajanja vojne, administrativne i sudske vlasti,
nego su sve funkcije vlasti ostale sjedinjene u jednom organu. Do takvih reformi u Crnoj Gori
doi e tek kasnije, sedamdesetih godina prolog vijeka. Reforme kneza Danila postavile su
onakav dravni aparat koji je odgovarao tadanjim privrednim i politikim snagama crnogorskog
drutva. Pa ipak, u odnosu na raniji dravni mehanizam, one znae mnogo za izgradnju dravnog
aparata. Sa njima je vladajui sloj dobio inovniki aparat, koji je djelovao pod strogim uticajem

170
centralne vlasti, kroz institucije koje ve i po formi i po sutini znae dravne organe, i koji svoje
inovnike funkcije izvravaju na osnovu, i u okviru zakonskih propisa. Dravna organizacija je
postala ne samo svetovna, politika organizacija, nego i izrazita organizacija jednog odreenog,
vladajueg sloja koji se i u privredno - ekonomskom i politikom smislu uzdigao nad seljakim
masama. Dok je u periodu Petra II proces politike centralizacije i birokratizacije bio na poetku,
taj proces je, prelaskom na kneevski oblik vladavine i reformama kneza Danila, u sutini,
zavren. Drava je dobila potpuni monarho - apsolutistiki oblik i karakter.
KNEEVSKI APSOLUTIZAM I BIROKRATIJA: Analiza drutveno - ekonomskih odnosa u
Crnoj Gori sredinom XIX vijeka, pokazuje da se drutveni razvitak, uprkos vidnim feudalnim
tendencijama, odvijao u pravcu uspostavljanja kapitalistikih odnosa. Ni seoski bogata, ni
glavar, ni trgovac, ni zelena, nijesu feudalci, iako srijeemo napolicu, a preteno jo i naturalnu
rentu. Naprotiv, razvijena je slobodna privredna inicijativa, pravna jednakost i pravno
neprikosnovena privatna svojina u koju ulazi i slobodni seljaki posjed.
Seoski trgovci, zelenai i glavari su bili kapitalistiki elementi u feudalnoj formi
U toku itavog prethodnog perioda postepeno su se uvrivali oni elementi koji pripremaju
kapitalistiki nain proizvodnje. A to su trgovaki i zelenaki kapitali, koji su doveli do odreene
novane akumulacije, kupoprodaje nekretnina i uzdizanja seoskih domaina. Ali, trgovaki i
zelenaki sloj, glavari i seoski domaini jo ne znae i formiranu buroasku klasu. Nje jo nema.
Seoski trgovci, zelenai, domaini i glavari, su kapitalistiki elementi u feudalnoj formi. Otuda i
odgovarajui oblik vladavine kneza Danila. To je, u sutini, vladavina seoskih domaina,
trgovaca, zelenaa i glavara na elu sa knezom. U njoj je proglaena slobodna privatna
inicijativa, jedinstven sistem poreza, jednakost pred zakonom i u toku sudskog postupka, itd., ali
zato to to nije bio razvijen bruoaski elemenat, zato to nema ni gradova, ni industrijske
proizvodnje, taj elemenat je nosio seljaki, feudalni oblik.
Apsolutistiko - birokratska vladavina kneza Danila dolazila je kao posljedica nerazvijenosti
drutvenih snaga koje su zasnivale dravnu vlast. Zato to jo nema buroazije, takav oblik
vladavine i pogoduje, jer takav nerazvijeni sloj moe osigurati svoje privilegije jedino preko
centralistiko - birokratskog sistema uprave.
Takav oblik vladavine pogodovao je i samom knezu Danilu, koji je, jo i zbog sukoba sa raznim
strujama otpora, nuno morao ii na formiranje jednog poslunog dravnog aparata. On je svoj
aparat istio od ljudi koji su bili privrenici ranijem vladajuem centru. O tome govori Vuk
Popovi u svojim pismima: Smetnuo je mnoge kapetane, digao je endarme... A u drugom
jednom pismu govori da je jo ljetos sbaen s kapetanstva sin Laza Prorokovia, Jole.
Za takvu poslunost, kakvu je od njih traio knez, inovnitvo je moralo imati i posebne
privilegije. Zato, itav proces centralizacije dravne vlasti i izgradnje dravnog aparata koji se
odvijao pod knezom Danilom i njegove reforme moramo shvatiti dvostruko - taj proces je, s
jedne strane, partikularizam, i zavoenje stroge centralizacije u kojoj e sva djelatnost
inovnikog aparata biti podreena strogom nadzoru i odgovornosti pred centralnom dravnom
vlau, odnosno, knezom - apsolutistom. S druge strane, taj proces je, istovremeno, znaio i
uvrivanje posebnih privilegija inovnikog aparata, ali takvih privilegija koje nijesu
zasnovane na samovolji, nego koje e predstavljati zakonska prava. Ta posebna prava inovnika
i viih dravnih i politikih funkcionera ogledaju se, pored redovne plate, jo i u davanju
posebnih novanih izdataka, u pravima na kupljenje umruka (troarine), carine itd.

171
Iz jednog pisma Medakovia, sekretara kneza Danila, od 14. XI 1855. godine, vidi se da je
lokalno inovnitvo - kapetani i lanovi gvardije - dobijalo odreenu sumu novca od
prikupljenog godinjeg poreza: Za dunost smatram prije no to se pone danak primati, upitati
da blagoizvolite rijeiti oe li se to i koliko kapetanima davati, a za gvardiju znam da ste
odredili po 9 cvancika, samo bi dobro bilo da izvolite opredijeliti koliko koji kapetan treba da
ima gvardije, jer pri posljednjem danku primijetili ste izvoljeli da su neki i vie no to treba
oznaavali....
Iz jednog drugog dokumenta se vidi da je orije Petrovi dobio pravo na kupljenje umruka
za 4 godine: Mi dolje potpisani knjaz Crnogorski i Brdski potvrujem ovijem pismom gdinu
oriji Petroviu umruk od sve dolje imenovane robe koja dolazi s mora za tranzit i prelazi
preko Dovane Kotorske, Risanske i Budvanske i ulazi u Crnu Goru za talijera dvijestotine i deset
godinje, poinjui s prvim oktobrom i to za 4 godine, plaajui svakog mjeseca godinju
polovinu talijera 105 (dalje se navodi spisak carinirane robe i iznos carine). Pravo na kupljenje
umruka u Poviji 1854. godine, dobio je od kneza Danila kapetan Peko Mijukovi. Pop Lazo
Jabuanin je bio zakupio umruk od duvana, o emu postoji sauvan ugovor.
Da su ove privilegije bile znatan izvor zarade vidi se iz nekih pisama popa Lazara Mijukovia u
kojima on trai od kneza da kupljenje umruka dodijeli njemu.
Pravo na carinu i troarinu knjaz je ponekad davao samovoljno i bez ikakvog nadmetanja
U pismu od 12. IX. 1853. godine pop Lazar Mijukovi moli kneza da oduzme pravo na
kupljenje umruka Dragu Lazarevu i da ga da njemu, pa kae: ...pa ga dava drugijem
Popijanima pod platu i vie je uzeo on za godinu no ja za dvije godine. Idue godine on se
ponovo ali knezu Danilu na kapetana Peka i kae: A to e Peku umruk, on je kapetan, on
druge plaa te mu ga uzima, a on ide te sudi.
Nesporno je, da je pravo na kupljenje carine, troarine itd. u ponekim sluajevima dobijano i
putem licitacije, ali se, kao to vidimo iz navedenih sluajeva, ono uvijek moralo potvrditi od
kneza, a u nekim sluajevima knez ga je davao samovoljno i bez ikakvog nadmetanja. Sa takvim
inovnikim aparatom knez Danilo je sprovodio najokrutnije apsolutistike metode u unutranjoj
politici. Sve je bilo usmjereno u pravcu uvrivanja njegove despotije. Tako je, na primjer,
strijeljan jedan Mijukovi zbog uvrede nanesene kneevoj eni. Naroito obijesno ponaanje
kneza je ispoljavao prema nekim glavarima za koje je znao ili pretpostavljao da mu stoje u
opoziciji. Vuk Popovi, na primjer, daje podatke kako se knez Danilo siledijski ophodio prema
vojvodi Novici Ceroviu i serdaru Milu Martinoviu. Isto tako Vuk Popovi daje podatke da je
knez Danilo prijetio da e ubiti grahovskog vojvodu Anta Dakovia ako se bude protivio
naseljavanju Crnogoraca u Grahovu.
LIKVIDACIJA POLITIKOG CENTRA PETRA PETROVIA: Rad kneza Danila za
unutranjim reformama i uvrenju svoje vlasti jo vie je izazvao aktivnost opozicije.
Opozicioni centar Petra Petrovia, koji je bio najopasniji, jer je imao za pristalice nekoliko
najuglednijih politikih i dravnih linosti, otpoeo je odmah po svretku rata, 1853. godine, da
organizuje pobunu i priprema ustanak. Opozicija se mjestimino povezala. Njene politike veze
su naroito bile vrste sa Bjelopavliima, jednim dijelom Ceklina, Bajicama i Cucima. Sve su to
bila mjesta u kojima su glavnu politiku ulogu igrali najei protivnici kneza Danila - pop Risto
Bokovi sa svojim roacima Vidom, okom i Bajom Bokoviima, serdar Milo Martinovi i
serdar Andrija Perovi Cuca sa svojim sinom Stevanom Peroviem. Svi ovi voi opozicije stajali

172
su jo meusobno i u prijateljskim i rodbinskim vezama, pa je njihova zavjera i time bila
olakana. Sa ovim neprijateljima kneza Danila stajao je u vezi jo i ljubotinjski vojvoda Vujovi.
Opozicija je pripremala zavjere i atentate na kneza, i na njemu odane ljude. Ona je organizovala i
izvrila atentat na vojvodu ura, preko jednog zavjerenika iz eklia. Iz jednog pisma Stevana
Perkova Vukotia, vidi se da je pripremana zavjera za ubistvo i kneza Danila. Prema podacima iz
Vukove prepiske, vidi se da je Pero Tomov potplaivao svoga momka Vukala da ubije kneza
Danila. Tu je zavjeru pripremao u svojoj kui Pero, zajedno s Milom Martinoviem, Vidom
Bokoviem i Andrijom Peroviem.
Knez je bio primoran da preduzima najenerginije mjere. Prema nekim podacima, iju sigurnost,
dodue, nijesmo mogli utvrditi, knez je naredio perjanicima da strijeljaju serdara Andriju
Perovia - Cucu. (Meutim, to nije sigurno, jer je, prema nekim austrijskim izvjetajima serdar
Andrija Perovi emigrirao).
Odnosi izmeu kneza Danila i Pera Tomova naglo su se zaotravali. Njihovo neslaganje, svae i
prepirke bile su ve otvorene i javne. Krajem 1853. godine, Vuk Popovi pie Vuku Karadiu:
Juer u podne kaza mi dobar jedan prijatelj iz Crne Gore da je onomadne u Biljardi bilo grdnog
rijeanja meu knjazom, serdarom Milom i Perom Tomovijem Petroviem. U jednom drugom
pismu Vuk Popovi opisuje svau izmeu kneza i pripadnika opozicije: S ovoga ore, Serdar
Milo i Pero prigovore srdito knjazu u Biljardi, a knjaz kao oganj ivi sjeknu put Pera: Jo mi ti
progovara, crni obraze, to ocrni ive i mrtve Bog te kleo! - A ti kodobaa - put Serdara
Mila - nikako nee da miruje je li? - I ti - put Stevana, sina Serdara Andrije - grdni
govedaru oe da pauje. Bogme emo se ovog puta po polju bacati i daviti, pak nek bude to
e biti.
Knjaz je prije obrauna s opozicijom okupio sve glavare i ostale koi kruh njegov jedu
Knez Danilo je bio pripremio saziv Senata i lanova ostalih organa vlasti i uprave (svi glavari i
ostali koi kruh njegov jedu), da bi pred njima optuio Pera Tomova i ostale pripadnike i voe
opozicije. Vjerovatno je da je dalje mjere protiv njih htio primijeniti uz potporu veeg dijela
dravnih i politikih funkcionera. Glavni voi opozicije nijesu smjeli ekati saziv glavara zato
to su znali da je knez ve bio stvorio veinu u Senatu i da je imao posluan aparat, pa su uoi
sastanka donijeli odluku da emigriraju 17. novembra 1853. godine, izbjegli su u Kotor: Pero
Petrovi, Milo Martinovi i Stevan Perovi - Cuca. Knez Danilo je sjutradan na sastanku glavara
donio setencu kojom se sva trojica emigranata osuuju na progonstvo kao izdajnici: 1) Da
pomenuti trojica: Petrovi, Martinovi i Cuca, kao glavni buntovnici i javni izdajnici svoga
Gospodara i Otaestva, budu danas za vazda prognani iz Crne Gore, bez da se ikada vie mogu
povratiti.
Kratak rezime itavog rada opozicije Pera Petrovia dao je knez Danilo u izvjetaju baronu
Majendorfu u kojemu mu javlja o ovom sluaju. On kae: Ova pomenuta tri lica su pet, ili est
najvie drugi, no prosti Crnogorci, pod peatom tajnosti ugovorili su bili sljedee:
1) Da Stefana Perovia Cucu poalju u Srbiju, da prose iz narodnje kase zajam, jednu jaku sumu
novca, im bi potkupili narodnje poglavice, da protivno mene ustaju;
2) Da serdar Milo Martinovi (predvariteljnim podkupom novca) sa svojom porodicom notnjo
zavlada s kuom, gdje se prah i olovo nalazi - i suvie topovima;
3) Da sljedoviteljno su nekoliko podkupljene vojske obkole moju kuu i da me oruanom rukom
i prijetnjom ivota nagnaju, da ustupim mjesto vladatelja i sve u njihove ruke i vlast predam, i ta
vie;

173
4) Da poto mene i jo pet moji senatora neovjeno pritjeraju i poto Pera Petrovia za knjaza
proglase, da se jednom za vazda lie rosijskog pokroviteljstva, a prime francuskoga!!
5) Najposlije, kako bi sebe pred svijetom opravdali i kome nadlei javili, izmislili su ve bili
protivo mene mnoge idealne punkte, zbog kojih su oni trojica uslovani ovakvim nainom k
namjeri u cijelj stupiti.
Opozicija je imala uticaja meu mnogim glavarima i u narodu. Iako je emigrirao njen vodei,
centralni dio, ona nije time uguena. U zemlji su ostali mnogi i njeni pripadnici, koji su se
momentalno pritajili, ali koji su i dalje snovali prevrat u Crnoj Gori.
Knez Danilo je realno ocjenjivao teinu politikog momenta, pa je preduzeo najenerginije mjere
da raisti i sa ostacima politikih privrenika Pera Petrovia. Uskoro, poslije bjekstva trojice
voa opozicije 12. I. 1854. godine, knez Danilo izdaje jedan raspis podrunim organima u kojem
najstroe zabranjuje svake veze sa emigrantima: Da se ima ova zapovijed svijetloga Knjaza
D.P.N. svemu narodu taj as proglasiti, a to ko bi se go doznao da se staje sa Serdarom Milom i
sa Stevanom Cucom na isti e nain obruiti kako go i oni i bie svaki lien svojega ivota
(raspis se odnosi samo na Martinovia i Perovia - Cucu, jer je Pero Petrovi bio umro).
vrste veze Pera Tomova u pojedinim mjestima nijesu mogle ostati bez uticaja i pored tolikih
predostronosti kneza Danila. Poetkom 1854. godine, opozicija je poela sa pripremanjem
ustanka. Politiku situaciju pogoravao je jo i politiki uticaj turskih vlasti iz Skadra. To se vidi
iz jednog pisma kneza Danila, Mamuli: Ima nekoliko dana da sam doznao od razni moji
povjerenika kako Osman-paa Skadarski po obinoj svojoj zloi i opakoj svagdanjoj namjeri
podbunio je Kuke, Bjelopavlike i Piperske glavare i podmiuje da protiv mene narod voorua
se, obeajui im silni novac i bogato odijelo a, i jaku podporu ako bih ja protiv nji(h) ustanuo da
ih pokorim.
U Piperima je bila ativna jedna politika grupa koju su sainjavali Nika Mitrov, Radovan
Beov, Toko Paviev, Vule Paviev, pop Spasoje i Boro Bein.
Opozicija u Bjelopavliima, Piperima i Kuima pripremala je oruani ustanak. Glavni
organizator pobune bio je Risto Bokovi sa svojim roacima Vidom i popom okom
Bokoviima. Sa njima je saraivao i politiki privrenik orija Petrovia, pop Petar Pavievi.
Oni su organizovali zauzimanje barutane u manastiru Ostrogu. Trebalo je da se snabdiju
municijom i da onda dignu oruani ustanak.
Obijesnim ponaanjem i prijetnjama knjaz je u stvari, namjerno htio da izazove opoziciju
Knez Danilo je, neto prije ovoga sluaja, bio obavijeten da se u Bjelopavliima i Piperima
negoduje protiv njega i da je neposredan povod toga negodovanja bilo obijesno ponaanje
njegovih perjanika prilikom jednog njihovog ranijeg boravka u Bjelopavliima. Zato je knez
Danilo uputio jedno drsko i prijetee pismo serdaru Ramu Bokoviu i bjelopavlikim
kapetanima: uo sam nekakve zborove, to se zbori tamo u vas, od kako sam ja u Ostrog bio,
ali opet razmiljam, da nije nita istina od toga, to sam uo, jer kad bi sve to istina bila od vas
to sam uo, zaista neka bude uvjereno malo i veliko, da bi za vas gori bio, negoli to je bio
Omer paa prole godine. No ja nareujem vama gospodi kapetanima, da vi prvi umuknete i da
drite va jezik za zube, inae biste se mogli brzo kajati; i ne uzbunjujte moju pravu raju. - I ova
moja zapovijed da bude proglaena na Prentinoj Glavici. - A uo sam da i Piperi neto bleje, i s
vama se drue, Brankovii i liisahani. A mene nije stalo ni za vas, ni za Turke, i nemojte misliti,
da ja ne znam iz ije su glave ove rijei proizale...
Tako obijesno ponaanje i prijetnje kneza i njegovih perjanika, kojim se, u stvari, namjerno

174
htjela izazvati opozicija ubrzalo je dogaaje. Organizatori su zauzeli skladite municije u
Ostrogu. Poetkom jula 1854. godine, Vuk Popovi je javio Vuku Karadiu: Po ovome na
Petrov dan doe knjazu jedno pismo iz Brdah od njegova istog sestria popa Rista Bokovia, u
kome mu javlja da su Brani 700 kaeta praha uzeli silom iz Podostroga i da su se svi na oruje
digli, i da viu svi da ga vie nee poznavat za Gospodara, i ako se do tri dana ne odree sam
Knjaestva, i ne preda vladanje oru, i ne pozove serdara Mila na trag, da e svi predat se
veziru Skadarskom.
Sauvano je i pismo kojim o ovom sluaju izvjetavaju kneza Danila Blao Radovi i Peko
Mijukovi: ... mi smo uli da se zatvorio pop Risto u Gornji Manastir i doli smo na Petrov dan
u jutro u Ostrog ja s Ilijom i s nekoliko Vraegramcah i Peko Miov s nekoliko Pjeivaca i iz
manastira ih izagnasmo i utekoe preko planine: Sjutra emo pregledat koliko je kaeta praha
poneeno.
Poslije zauzimanja skladita municije pobunjenici su uputili proglas ostalim glavarima i narodu
Bjelopavlia, u prvom redu Martiniima: Vidite i sami kakav je zulum i poruganije postavio
Danile Stankov na nesretne Bjelopavlie, koji se vie nosit ne moe, niti se pred ljudima
potenijem izist moe. Sad mi od viteke nevolje poslasmo za prah i podijeli smo ga vas
Bjelopavlie bez Martinia, no ajte i vi zarata odista ovi zulum vie trpjet od Crnogoraca
neemo, ni njima vie mijeanja imat, no sjutra hajte i zovite svakoga Martinia, koji hoe s
vama i koji begenie bit Bjelopavli, na zbor na Podojnice, da tu neto radimo. Koji je
Crnogorac, neka ide k njima, rata se ni s takvijem mijeat neemo...
Prema pismima kneza Danila, kojima je on o ovom dogaaju kasnije obavjetavao Gagia i
Mamulu, vidi se da je ustanak pripreman i u Kuima i Piperima. Knez Danilo je blagovremeno
pripremio vojnu ekspediciju, i sa 6.000 vojnika poao da preduhitri i ugui ustanak. Prethodno je
o tome izvijestio Mamulu i ruskog konzula Gagia, jer je kod njih htio da se osigura od
intervencije koju bi eventualno preduzeo Osman-paa da bi pomogao pobunjenicima. Evo kako
je o tome knez Danilo obavijestio Mamulu (skoro je iste sadrine i pismo koje je uputio Gagiu):
Da bih koliko je mogue na vrijeme pokorio glavne odmetnike koi su narod bog zna kakovim
laskanjem pobunili i nekoliko ljudi za sobom povukli za neotlono nudno nalazim poi u
Bjelopavlie sa dvije - tri hiljade vojske i, u sluaju ako se ne bi htjeli na mjesto pokoriti
oruanom rukom na nji(h) udriti. I kad bih usilovan bio silu svoju upotrebiti predviam veliko
krvoprolie, a osobito onda ako im Osman - paa ruku pomoi prui kao to je sva prilika. Ovaj
nepovoljni glas za nudno poitujem dostaviti Vaemu Prevashoditeljstvu iz dva glavna uzroka:
prvo, da ne biste poem promislili da ja kakva moja druga namjera iliti preokrenue moje zadate
Vam rijei, a drugo, da bi ste od strane Vae upotrebili sva moguna sredstva sprama Osman
pae kako biste mu zabranili da ne bi u mojoj granici kakove vojske iljao.
Opozicija je organizovala niz afera i zavjera, a uspjela je da organizuje i ubistvo knjaza
Danila
Toj nagloj intervenciji i veoma brojnoj vojnoj ekspediciji, opozicija nije bila ni spremna ni
dovoljno jaka da odgovori orujem. Jedan dio pobunjenika pokorio se, poao u sretanje kneevoj
ekspediciji, predao se i bacio svu odgovornost na Rista Bokovia i njegove roake. Glavni
organizatori pobune Risto, Vido i oko, Bokovii, i Punia i Petar, Pavievii, sa jo nekoliko
pobunjenika, emigrirali su u Spu, a odatle preko Podgorice u Skadar, kod Osman-pae. O
uguenoj pobuni Danilo je obavijestio Mamulu i Gagia: Tek to sam u Bjelopavlie doao su
pet - est hiljada vojske, mogao sam se uvjeriti, da to se tie opteg naroda Bjelopavlia, Pipera

175
i Kua, nije bio jo pregnuo o kakvoj izdaji, no po nagovoru njini glavara veu ast naroda bili su
ve za sobom povukli, ali mojim dolaskom me njima prekane se i sav narod bez razlike od gore
naznaene tri nahije meni se pokorio i vjeran pokazao, kromje glavni butovnika od same kue
Bokovia, popa oka s Orje Luke i drugi peest njiovi privrenika, koji su sa svom kutnjom
istinito uo, svi ovi izdajnici poli su iz Spua u Podgoricu, a od Podgorice propraeni od zabita
Spahije Lekia u Skadar Osman - pai, e se danas svi nalaze.
Knez Danilo je tako uguio jednu od, do tada, najopasnijih pobuna. U ovoj ekspediciji, vojska
kneza Danila, koju je predvodio Mirko Petrovi, potpuno je opljakala imovinu pobunjenika, a
velikim dijelom i ostalo stanovnitvo: ...kad je Knjaz stigao s vojskom u Brda, zapali Bokovia
sve kue, pograbe im Crnogorci svu stoku i silno imanje. - I neki bili su pregli da sijeku njihove
ene i nejaku ecu, govorei isti Mirko: Da od vraga ne ostane traga. Knjaz je tamo 3 dana
stajao i od svakog je Branina uzeo desetog brava i koi je go imao dio od onoga praha iz
Ostroga globio ga je po cekin i da povrati prah natrag.
Tako je razbijen politiki centar Pera Tomova. Pero Tomov je umro kratko vrijeme poslije
emigriranja. Politiki rad protiv kneza Danila nastavili su Stevan Perovi Cuca i Milo
Martinovi. Rad emigracije imae jo politikog uticaja u zemlji, a naroito u vrijeme kad se
politiki aktivira i orije Petrovi. Opozicija je organizovala niz afera i zavjera, o kojima emo
naprijed govoriti. Ona je uspjela da organizuje i ubistvo kneza Danila. Ali, krajnji ishod politike
djelatnosti opozicije, nije doveo do bitnih promjena, niti do preuzimanja vlasti u Crnoj Gori.
Knez Danilo je kroz unutranju politiku borbu, a zahvaljujui meunarodnim uslovima pod
kojima je Crna Gora dobila razgranienje, uvrivao svoju vlast. Njegova politika struja
zadrala je vlast i poslije njegove smrti, vladavinom njegovog sinovca Nikole Petrovia.
Politike emigrante, koji su zauzimali poloaj u Senatu, zamijenili su kneevi najblii roaci i
politiki privrenici. Knez je kasnije uspio da mitom i poloajima pridobije i vee za sebe ak i
neke od pobunjenih glavara i voa opozicije. (Takav je, na primjer, bio sluaj sa Bokoviima iz
Bjelopavlia).
Izvoenjem reformi i savlaivanjem opozicije Pera Petrovia, knez Danilo je osigurao svoju
vlast. Dalji period je period ive, ali svakako, manje opasne politike borbe. To je bila politika
borba protiv opozicije. orije Petrovi je bio kudikamo neaktivniji i neenerginiji od Pera
Petrovia, a proturske politike snage, izloene strahovitim udarcima kneza Danila, i
zahvaljujui razgranienju Crne Gore, nijesu vie mogle imati nikakav znaajniji politiki uticaj
u Crnoj Gori.
BORBA ZA PRIVREDNO I POLITIKO PRISAJEDINJENJE POGRANINIH KRAJEVA I
SAVLAIVANJE TURSKOG POLITIKOG UTICAJA: Unutranja trita i neto poboljani
saobraaj, povezali su privrednu teritoriju Crne Gore i stvorili jedinstveno privredno podruje. U
redovnim trgovakim odnosima formiraju se stalni trgovci, zelenai, zakupci robe, trgovaki
ortaci, posrednici, zajmodavci, zakupnici carina, zakupnici umruka, seoski bogatai i
obogaeni glavari. Svi ti elementi, unutranjim privrednim operacijama i odreenim odnosima sa
inostranstvom, povezivali su unutranja i strana trita.
Osnovno pitanje bilo je da faktika nezavisnost Crne Gore dobije i meunarodno-pravno
priznanje
Na unutranjim tritima sakupljala se masa robe, crnogorskih proizvoda, koju su, bilo trgovci ili
trgovaki posrednici, prodavali u inostranstvu. S druge strane, dobavljani su iz inostranstva oni

176
proizvodi koji su nedostajali u Crnoj Gori, i prodavani na crnogorskim tritima. Na mnogim
mjestima postojala su skladita takvih proizvoda (soli, ita, kolonijalne robe itd.), iz kojih se
poslije na crnogorskim pazarima ta roba prodavala na malo.
Sama, pak, drava, putem raznih propisa, posebnih privrednih ustanova (na primjer, carina) i
preko slubenih organa, preduzimala je mjere koje su imale da zatite i uzdignu pojedine grane
crnogorske privrede. Sve je to doprinosilo uzdizanju privrednih i politikih snaga Crne Gore.
Dalji razvitak proizvodnih snaga Crne Gore zahtijevao je rjeenje dva osnovna problema:
1) prisajedinjenje crnogorskoj privrednoj teritoriji onih krajeva koji su se jo nalazili pod turskim
uticajem ili pod njenom direktnom vlau, i time proiriti privrednu i politiku teritoriju, i,
2) uz faktiku nezavisnost, koja je izvojevana u procesu oslobodilake borbe, izvojevati i
meunarodno-pravno priznanje.
Ove zahtjeve Crne Gore toga perioda formulisao je knez Danilo u memorandumu koji je uputio
svim velikim silama. Memorandum je sadravao sljedee etiri take:
1) Priznanje crnogorske nezavisnosti diplomatskim putem;
2) Rasprostranjenje Crne Gore prema Hercegovini i Albaniji;
3) Tano oznaenje granica s Turskom, kao to je to uinjeno i s Austrijom i,
4) da se Crnoj Gori prisajedini pogranino primorsko mjesto Bar.
Ovi problemi su doli kao posljedica prethodnog, i postali pretpostavka daljeg razvitka
unutranjih snaga Crne Gore. Oni su predstavljali nune interese vladajueg sloja, faktiki,
nezavisne Crne Gore. Zato su tendencije, nain i metod, kojim je vladajui sloj htio da ih ostvari,
morali imati uticaja na unutranje i spoljne odnose, a to znai, i na unutranju politiku borbu.
Krajevi koji su bili izloeni turs-kom uticaju, i oni koji su se nalazili pod direktnom turskom
vlau (Grahovo, Drobnjaci, upa Nikika, Moraa, Kui, Bratonoii), trpjeli su politiki i
privredni pritisak Turske. U tim krajevima privredni odnosi razvijali su se pod uticajem, opte
turske privrede, pa je, bez obzira na razvijeniji privredni ivot turskih gradova, privredni uspon
tih krajeva, a samim tim i imovinska diferencijacija, morao biti sporiji nego u onim krajevima
Crne Gore koji su imali faktiku nezavisnost, i gdje je, iako jo nije bilo gradskog ivota,
preovlaivala slobodna privatna svojina. Zato u selima tih krajeva nije dolo do formiranja
unutranjih trita, iako su u mnogim od tih krajeva izvjesne privredne grane bile razvijene
(naroito stoarstvo). Oni su bili udaljeni od turskih, crnogorskih i austrijskih pazara (izuzev
Grahova). Zato je privredni ivot u tim krajevima daleko zaostajao.
Izvanredan primjer koji potvruje ovu tezu dao je Kovaljevski za Morau, koja je, inae, bila
bogata stokom i nekim vrstama voa. On o privrednim prilikama Morae kae sljedee:
Moraanin nema dobru prou za svoje proizvode. Tamo nema pazara. Ulazak u susjedne turske
gradove im je zatvoren, a Kotor je veoma daleko. Jedino Spu, koji je otuda udaljen dva dana
pjeaenja, za vrijeme dok je u miru s Crnom Gorom, ponekad posjeuju morake ene, koje
tamo dogone svoju stoku. Ali Spu nije bogat, trgovina je u njemu siromana... U Morai se vrlo
malo slui novcem. Trampa je i danas osnov trgovini... Tamo kupci ne zalaze ni da kupuju ni da
prodaju. Izuzetak od svih takvih krajeva predstavlja Grahovo, koje je, iako je bilo pod turskim
uticajem, bilo na domaku primorskih gradova, naroito Risna, i u trgovini s njima dostiglo vii
privredni nivo, na kojemu se morao formirati i neki oblik trita. Kui, Bratonoii, Drobnjaci i
upa Nikika, nijesu imali domaih trita, daleko su im bili i crnogorski i austrijski (primorski)
pazari, pa su zato, u prvom redu, bili upueni na turske pazare.

177
Vojvoda Mirko Petrovi se prije pohare sa kukim glavarima dogovarao o uvoenju
upravnih organa
Na bazi tako nepovoljnih privrednih uslova, morao je zaostajati i politiki ivot. Iako su ti
krajevi bili zainteresovani za osloboenje od turske vlasti, njihova oslobodilaka borba je bila
povodom stranih turskih osveta i krvavih vojnikih ekspedicija kojima je bilo izloeno
stanovnitvo.
U ovim krajevima, dakle, na privredne ni politike okolnosti nijesu pogodovale za konano
prisajedinjavanje Crnoj Gori.
To su bili osnovni razlozi to su u tim krajevima, i pored tenji stanovnitva za konanim
osloboenjem, snage otpora centralnoj dravnoj vlasti imale veliki uticaj i spreavale uvrenje
i opstanak dravnih institucija i politiko prisajedinjenje Crnoj Gori.
S druge strane odvijao se sasvim drugi proces. Unutranje drutvene snage, teritorijalno slobodne
Crne Gore, svim silama su zahtijevale prisajedinjenje i tih krajeva, bez obzira na njihove uslove i
rtve, pa su otvoreno pokazivale privredne i politike aspiracije prema tim krajevima.
Pritisak centralne vlasti na pogranine krajeve Crne Gore da ih prinudi na crnogorska trita, i da
ih politiki prisajedini Crnoj Gori postajao je sve jai. Iz istorijske grae i drugih podataka,
uoava se uporna i bezobzirna politika kneza Danila da orijentie grahovsku privredu prema
Crnoj Gori. Prema podacima koje je zabiljeio Vuk Popovi u prepisi sa Vukom Karadiem,
knez Danilo je zabranio Grahovljanima da nekim svojim proizvodima trguju sa primorskim
gradovima, odredio visoku carinu na izvoz i uvoz nekih proizvoda i postavio naroito organe
(strau), iji je zadatak bio da spreavaju prekraje i da ih kanjavaju. Da bi grahovsku privredu
povezao sa crnogorskim tritima, knez je, istovremeno, zabranio itavom stanovnitvu Crne
Gore da izvjesne artikle kupuju ma gdje drugo sem u Grahovu i na Cetinju.
Isti privredni i politiki kurs knez Danilo primijenio je i na Brda, koja su, djelimino ili potpuno,
gravitirala turskim pazarima. On je jo 1852. godine zabranio Piperima da trguju u Podgorici i u
Spuu, i prisiljavao ih da trguju na pazaru Rijeke Crnojevia. Ovo je bio jedan od razloga da se
Piperi 1852. godine odmetnu Turcima. Naroito pritisak knez Danilo je vrio na Kue, koji su
pripadali Turskoj i koje centralna crnogorska vlast, i pored estih pokuaja i periodinih uspjeha,
nije mogla za stalno posuditi, odnosno, u kojima nije mogla odrati stalnu vlast. Marko
Miljanov, savremenik tadanjih zbivanja, daje podatke o tome kako je Mirko Petrovi ugovarao
sa kukim glavarima na Morai da se postave sudsko-upravni organi u Kuima, neto prije
poznate kuke pohare.
Nekoliko dokumenata govore o labavosti crnogorske dravne vlasti koja je uspostavljena u
Morai, Drobnjacima i Vasojeviima i zbog toga je knez Danilo bio prinuen da tamo alje svoje
ljude. Da bi uvrstili vlast u tim krajevima, organi kneza Danila su vrili najtei pritisak. Iz
jednog pisma Krsta Petrovia morakom arhimandritu, vidi se da moraki glavar Pavi ikanov
ometa izvrenje naredaba i ne dozvoljava kupljenje vojske: Dole su mi sahije koje sam sla po
vojsku i po vas, pa mi se ale da ne oe niko, a najvie sluge Gospodareve koijema leb daje, a
najvie gospodin Glavar Pavi ikanov.
Iz jednog dokumenta arhiva Dravnog muzeja na Cetinju, iz 1853. godine, vidi se da je centralna
vlast bila primorana da vri strijeljanje u Drobnjacima i Morai zbog odmetanja. Kapetan Pero
Jokov Petrovi izvjetava o tome kneza Danila: ...javljamo vaoj milosti kako sam po vaoj
zapovijedi doao u Uskoke najprie i dva sam muketa, a neke sam dozvao na vjeru, a toliko sam
kua njihovijeh popalio... a neki su mi uskoili u Tursku, ema u ih ekati oen do Boia tek da
ispunim to ste mi zapovijedali... a poto u zdravlje tvoje svrim idem u Morau i poto svrim i

178
tun narediu da se kupi danak.
Knez Danilo slao je u te krajeve organe vlasti, koji su esto dobijali odrijeene ruke. U mnogim
sluajevima ti organi nijesu mnogo vodili rauna da pronau i kazne prave neposlunike, nego
se njihov bijes iskaljivao na onome koga prije uhvate, a redovno su, i kao po pravilu, bili okrutni,
bezduni i zulumarski postupali sa stanovnitvom.
Politiki prvaci iz Kua bili su izloeni kako pritisku knjaza Danila, tako i turske vlasti
Nekoliko, inae, uglednih, uticajnih i knezu Danilu i centralnoj crnogorskoj vlasti, privrenih
politikih i dravnih funkcionera iz tih krajeva, morali su zapasti u posebne politike odnose sa
knezom Danilom. Izmeu njih i kneza vladala je preutna netrpeljivost, koja je povremeno
dobijala i otvorenu formu. Takvi odnosi bili su, na primjer, izmeu grahovskog vojvode
Dakovia i drobnjakog vojvode Novice Cerovia, s jedne, i kneza Danila, s druge strane. Iz
jednog pisma vidi se da je knez na vojvodu Anta Dakovia gledao sa izvjesnim podozrenjem, pa
poto mu kao priznatom neprijatelju Turaka nije mogao nita prebaciti u tom pravcu, on ga
naziva esarovcem. A Pero Jokov Petrovi, kako se vidi iz toga pisma, kae: ...svakoemu
Graoljaninu milo je da budu esarovi, pa trai odobrenje od kneza Danila da ih moe nagnati i
kastigati ka svakoega Crnogorca. Stalna netrpeljivost izbijala je izmeu kneza Danila i
vojvode Anta Dakovia, a Novica Cerovi, koji je znatno doprinio dolasku Danilovom za kneza,
bio je nekoliko puta prinuen da bjei iz Cetinja.
O posebnim aspiracijama kneza Danila prema Grahovu, i njegovoj netrpeljivosti prema vojvodi
Antu Dakoviu, ostavio je izvanredan podatak Vuk Popovi, koji govori kako knez Danilo eli
da naseli Grahovo sa stotinak crnogorskih porodica i da za vojvodu u Grahovu postavi Petra
Stevanova Vukotia. Zbog toga je, kako izgleda, pokuano i ubistvo vojvode Anta, koji se
protivio tim namjerama kneza Danila: ...zamalo neubie: Senator Petar Stevanovi sa nekoliko
perjanika onog pravog muenika vojvodu Anta u Grahovu. Izmetnue nanj 7 puakah, i samo mu
jedno zrno ostrie perin, i na konju junaki im pobjee, a oni, razbojnici! pomislie da je ubijen,
i pobjegnu na mah put Cetinja. Za ovaj dogaaj mnogo se govorilo, a ni danas jo se ne zna po
istini, da li u ovome ima pritrune Knjaeve; ele kad su poli Grahovljani sa svoijem vojvodom na
Cetinje, Knjaz nije dao nikome o ovome rijei prosloviti... ma nikako nije mogue da bi se oni
usudili sami po se njega ubiti, a zna se ve, da bi elio Knjaz stotinak Crnogorskih kua naseliti u
pitomo Grahovo, i za vojvodu metnuti reeno Petra Stevanova, i da mu se nje i dosle za ovo opro
vojvoda Anto, ae i do sada uiniti, nego mu on smeta.
Jo netrpeljiviji odnos razvio se izmeu kneza Danila i nekih kukih i drugih branskih glavara.
Kao i u ostalim pograninim krajevima, centralna crnogorska vlast je uspijevala da postavi
kakve-takve organe vlasti i u Kuima (kapetane, perjanike i dr). Njihovi politiki funkcioneri
odravali su ponekad, vre i stalnije veze sa dravnim centrom Crne Gore, pa su zato neki od
njih bili lanovi Senata. Ali su tu organi vlasti bili naslabiji. Neposredan uticaj turske agitacije
preko, jo uvijek brojnih i jakih proturskih elemenata, direktna opasnost od estih vojnih turskih
intervencija i stroga zavisnost stanovnitva od turskih pazara, sve je to onemoguavalo da se na
teritoriji Kua odre organi centralne cnrogorske vlasti. Takvi uslovi su onemoguavali svaki
uspjeh. Kuki, vodei politiki ljudi, nalazili su se izmeu pritiska kneza Danila i turske vlasti.
Jedno pismo serdara Spaha i drugih kukih glavara knezu Danilu jasno objanjava tadanju
izvanrednu politiku situaciju u kojoj su Kui zapali zahvajujui ovakvim okolnostima: ...kako
ni doe vaa zapovijed i nauka da uredimo sud. Vi znate, to uredit ne moemo, ni damo jedan
drugome. Vi ste gospodari stavit ljue za sud ka i u druge naie to je sud i znadu se sudnici, i da

179
se stegnem(o) ka i druge naie, ako ni dae pare turske ka i dosad to su ne tetile i zli put dale...
elimo sud i nain kako sunce. Bismo mnogo zborili vi ste gospodari da ne date mnogo zborit...
Gospodaru, imamo strah ot vaega suda, golemo ljudi za smrt i globu.
U Kuima je, kako se to vidi iz gornjeg pisma, zbog jakog uticaja proturskih politikih
elemenata, padao u oportunizam i onaj dio politikih snaga koji je, u sutini, teio centralnoj
crnogorskoj vlasti, ali koji nije imao dovoljno snage da se prisajedini Crnoj Gori, jer nijesu zato
bili povoljni ni materijalni ni politiki uslovi.
Mirko javlja o pohari: Pozdravljam te Gospodaru to smo keli to smo i uinjeli i 50 glavah
okinuli
U Kuima su se, pod objektivnim i nunim uslovima, diferencirale dvije politike snage - jedna,
koja je bila proturska i koja nije eljela prisajedinjenje Crnoj Gori, i druga, koja je htjela, i
politiki djelovala da se ujedini sa Crnom Gorom, ali koja to nije mogla izvriti. Ova druga, zato
to je djelovala pod sasvim nepovoljnim uslovima, morala je biti oportunistika. Za centralno
politiko rukovodstvo Crne Gore, koje je ve dugo vremena imalo posla sa takvim politikim
stanjem u Kuima, i kojemu je problem prisajedinjenje - pokoravanja - Kua, kao i ostalih
pograninih krajeva, postao akutan, malo je bilo razlike izmeu tih politikih snaga. Pored pravih
proturskih elemenata, crnogorsko centralno politiko i dravno rukovodstvo proglasilo je za
izdajnike i ove druge. Centralna vlast bila je prinuena da se obrauna sa takvim stanjem. U
tom cilju, ona je izvela dvije pohare Kua, jednu juna 1855. godine, a drugu juna 1856. godine.
Dvije pohare Kua bile su dvije vojne intervencije koje je knez Danilo izvrio pomou vojne
ekspedicije, da bi savladao proturske politike snage, i da bi posudio Kue.
Prvu kaznenu ekspediciju na Kue poslao je knez Danilo, kako smo rekli, juna 1855. godine.
Ovom prvom poharom, koju je izvelo nekoliko hiljada vojnika kneza Danila, opljakana je i
popaljena imovina u kukim selima. Vojsci i njenim starjeinama nareen je da nikoga, i nita,
ne tede, i da ne razbiraju ko je privren Crnoj Gori, a ko nije. Prva pohara Kua opomenula je
ostala branska plemena, u prvom redu, Bratonoie. Bratonoii su poslali svoje glavare na
Cetinje kod kneza Danila s molbom da im formira organe vlasti: Pleme Bratonoia oko 2.000
puaka preda se oko Troiina dnevi Knjazu na lijepe, i Knjaz ih primi, kapetane im postavi, i
svoj sud objavi, i krste im na kape metne da nosi svaki kao i ostali Crnogorci...
Ali, prva pohara nije dovela do formiranja organa vlasti u Kuima. Knez Danilo je, godinu
dana kasnije, juna 1856. godine, poslao drugu kaznenu ekspediciju koju je predvodio, opet,
vojvoda Mirko Petrovi, kne-ev brat. Ekspedicija je bila sastavljena od oko 6.000 vojnika iz sve
Crne Gore. Marko Miljanov saoptava da je knez Danilo tom prilikom naredio i eca u
kolijevke da se kolju i da je reka: Udri Kua na Boju vjeru ako ga drugojae ufatit ne mo!.
Prema podacima koje je zabiljeio vojvoda Marko Miljanov, Kui su se, uvi za dolazak
ekspedicije, podijelili u dvije politike grupe. Jedna grupa sa porodicom ejovia, koja je inae
bila proturski nastrojena, pripremila je bila borbu protiv crnogorske vojske: Oko glavara i
bratstva ejovia skupi se nekoliko vojske, u kojoj su bili i etrdeset podgorikije Turaka, i
ulogori se prema vojske crnogorske i brcke, povr biokije strana, da se bije, kad vojvoda Mirko
krene s vojskom u Kue. Druga politika grupa, koja je manje-vie gravitirala Cetinju, pola je
da sretne crnogorsku vojsku, kako bi izbjegla pogrome i s namjerom da ovoga puta, uz pripomo
crnogorskih glavara, formira lokalne organe vlasti u Kuima: Vii dio Kua, kako to kae
vojvoda Marko Miljanov, ojdoe kod Mirka na Morau, a manji dio ne ke se odvojit od glavara
i svetenika, kojijema se smrt obeavala! uro Turov, Baco Dragojev i Spaho Boov bili su

180
glavni predstavnici ove druge kuke politike struje. Posljednji dvojica pomogli su vojvodi
Mirku da bez borbi uvede vojsku u Medun (utvrenje).
Vojvoda Mirko je, kako navodi Marko Miljanov, ovom prilikom zahtijevao od Kua da mu
predaju 14 kukih glavara da ih strijeljaju crnogorske vlasti, pa da drugi Kui ostanu mirni i da ih
niko nee dirati.
Ekspedicija je ovoga puta poinila jo stranija zvjerstva: ... opale i porobe mnoge pobolje kue,
i isijeku sve, ne gledajui ni na rod ni na godine, to im nije moglo ispod noa i puke pobjei,
oko 300 eljadi. Sam vojvoda Mirko Petrovi ostavio je podatak o zvjerstvu koje je izvrio u
Kuima. Sauvan je jedan njegov izvjetaj o prvom naletu vojske na Kue, u kojemu je u stihu,
sa oduevljenjem javio knezu Danilu o svojim uspjesima: Pozdravljam te, dragi Gospodaru/
Bogu hvala i Petru svetomu/ Krenuh jutros u zoru bijelu/ I razredih tvoje sokolove/ to smo keli
to smo uinjeli/ I 50 glavah okinuli/ I druga ni nije poginulo/ Do dva druga, te dosta rava
Ostajem iz Kua pozdravljajui va brat Mirko Petrovi. Na Uble, 28.juna. Do 7 ura sve fatam.
Cetinje je postiglo znaajan uspjeh, proturske snage bile su potpuno razbijene i
dezorijentisane
Marko Miljanov ostavio je podatke o krajnjim rezultatima obje pohare. Kui, koji prvi sretoe
veselu brau Kue i vojvodu Mirka s vojskom, bie svi ubijeni i posjeeni, a za tijem po sela sve
puka pobi i no posijee. Ne bie poteena ni eca u kolijevke, bez razlike je li muko ali
ensko... Tako i starci i bolesnici pa i da se nijesu mogli di od starosti ali bolesti bie
posjeeni... S jedne rijei: ili je bilo roma, ili slijepa, kljasta, gluva, nijema, odvojenika koji se ne
mijeaju s eljadima, no se zovu gubavci, i od tije je neke no i sablja posjekla toga puta.
Vjerovatno najsigurnije podatke o rtvama u Kuima dali su kuki glavari Ata-pai.
Ekspedicija je, izgleda, poubijala mnoge i od onih koji su joj prili u sretanje. Otpora nije bilo.
Oni Kui koji s glavarima bjeu povr biokije strana naredni da se biju s crnogorskom vojskom,
kad ue iz grada emluk i viee za sobom vojsku i meusobno izdajstvo, nijesu boja injeli, no
su utekli kud je ko moga.
Knez Danilo ni ovom prilikom nije uspio da prisajedini Kue, niti da u njima uspostavi svoje
organe vlasti, jer su Turci energino nastojali da Kue odre pod svojom vlau. Neto poslije
ovoga dogaaja Turci su, zajedno sa Kuima pripremili napad na Bratonoie i Pipere. Crna
Gora je ponovo spremila ekspediciju od 2000 vojnika, ali je ta ekspedicija ovom prilikom
razbijena "s pomou Arnauta, Latina i Turaka". Dalje vojne operacije u ovom sukobu,
obustavljane su energinom intervencijom francuskog, ruskog i engleskog konzula u Skadru,
koji su knezu Danilu savjetovali diplomatski nain rjeenja ovog problema. Knez Danilo se
nalazio u oekivanju da Crna Gora dobije meunarodno priznanje samostalnosti, pa je primio
savjete konzula i prekinuo dalje borbe oko Kua.
Iako je prisajedinjenje Kua i vre podvrgavanje ostalih pograninih krajeva jo bilo
nemoguno za Crnu Goru, jer to nijesu dozvoljavale prilike, ipak je centralna dravna vlast u
Cetinju postigla znaajne politike koristi. Proturske snage bile su uglavnom razbijene i potpuno
dezorijentisane. U narednim politikim dogaajima one vie nijesu imale nikakvog uspjeha, pa
ih, s obzirom na to, moemo smatrati likvidiranim. Crna Gora je uskoro dobila teritorijalno
razgranienje prema Turskoj, koje su aprila 1859. godine izvrili predstavnici velikih sila. Tim
razgranienjem Crna Gora je dobila znatno proirenje teritorije (Grahovo, upa Nikika, dio
Drobnjaka, Uskoke i dio Vasojevia). Glasnik dalmatinski u broju iz 1858. godine, javlja da su,
na osnovu zapisnika sastavljenog u Carigradu Crnoj Gori pripali: upa Nikika, Banjani,

181
Klobuk sa svojim podrujem i nekoliko sela: Korjenica, Zupci, Svinje i Kruevica, a u broju 100
od 1859, da je Crnoj Gori pripala polovina Drobnjaka i Gornji Vasojevii.
Pored navedenih ekonomskih razloga (cilj da se proiri privredno tlo), i unutranjih politikih
razloga (da se likvidira turski politiki uticaj), ovakvu politiku prema pograninim krajevima
izazvao je i problem meunarodnog priznanja. Jo od 1853. godine, tj. od poetka Krimskog
rata, knez Danilo je imao realne izglede da e velike sile priznati crnogorsku dravu, pa je tenja
za prisajedinjenjem tih krajeva bila ubrzana i potrebom da se, za vrijeme rjeavanja ovog pitanja,
ti krajevi nau pod vlau Crne Gore, kako bi i oni bili meunarodnim ugovorom ukljueni kao
njena teritorija. To se jasno potvrdilo Grahovakom bitkom od 1. maja 1858. godine, koju je
knez Danilo namjerno izazvao da bi prinudio velike sile na to bre rjeavanje "crnogorskog
pitanja". Ova pobjeda nad Turcima bila je vana za Crnu Goru iz dva razloga. Njom su, prvo,
velike sile prinuene da uzmu u diplomatsko razmatranje odnos Crne Gore i Turske, i da ga
ponu rjeavati, i drugo, ona je Crnoj Gori donijela znatno teritorijalno proirenje koje joj je
priznato razgranienjem.
PREORIJENTACIJA SPOLJNJE POLITIKE KNEZA DANILA I LIKVIDACIJA
POLITIKOG CENTRA ORIJA PETROVIA: U Krimski rat koji je vodila protiv
udruenih saveznika (1853-1856), Rusija je pokuala da uvue u Crnu Goru. Ali je Crna Gora, s
izuzetkom manjih operacija na hercegovako-turskoj granici, i to preteno u poetku rata, ostala
neutralna.
Rusija je i ovog puta istupila sa obeanjima da bi za svoj raun uvela Crnu Goru u
Krimski rat
Knez Danilo je morao ostati neutralan u ovom ratu iz vie razloga. Na to ga je primoravala
Austrija koja je pokazivala stalne aspiracije prema Bosni i Hercegovini, pa je knez Danilo nije
smio izazivati u ovom ratu, tim manje, to je ona od njega zahtijevala strogu neutralnost. Na
granici prema Bosni i Hercegovini Turska je koncentrisala jaku vojsku, pa su i time bili umanjeni
izgledi Crne Gore na uspjeh. Ratovati protiv Turske, a time direktno izazivati i Austriju, Crna
Gora nije smjela jo i zato to je bila oslabljena nedavnim ratom protiv Turske (1852-1853).
Na stav kneza Danila najvie je uticao francuski konzul u Skadru, Ekar, koji je za neutralnost
Crne Gore u ovom ratu obeavao knezu Danilu svestranu pomo francuske vlade oko pitanja
priznanja njene meunarodne samostalnosti i teritorijalnog razgranienja sa Turskom, pa ak i
novanu pomo. Ekar je Crnoj Gori otvoreno obeavao podrku u pitanjima koja su za Crnu
Goru bila najvanija. A Francuska je tada, kao velika sila, zaista, mogla mnogo doprinijeti da
Crna Gora dobije politiku nezavisnost i meunarodno priznanje.
Knez Danilo je poeo da preorijentie svoju spoljnu politiku, i da se pribliava Francuskoj.
Rusija je i u ovom ratu istupila sa obeanjima kako bi uvela Crnu Goru u rat za svoj raun. Ali,
nije uspijevala: Kovalevski je opet pisao Knjazu, da se nita ne plai, i sadanji car davae mu
pomo istu i jo viu, samo da mu bude vjeran, i spreman protiv zlotvora biti se. A on po svoj
ovoj preporuci, radi sprijateljiti se s vezirom Skadarskijem, a s konsulom francuskijem iz Skadra
ve je uinio prijateljstvo, i tu onomadne po drugi put bio je ovaj k njemu na Cetinje.
Opozicija je iskoristila ovu spoljnopolitiku preorijentaciju kneza Danila, i povela politiku
borbu protiv njega.
Radom opozicije upravljao je orije Petrovi, kojega je pomagao kneev sekretar Medakovi
(Medakovi se poslije ranijeg naputanja Crne Gore, za vrijeme Petra II ponovo vratio i bio

182
sekretar kneza Danila). Sa politikom djelatnou protiv kneza Danila, aktivirala se i politika
emigracija, kojom je poslije smrti Pera Tomova Petrovia, rukovodio Stevan Perovi Cuca. U
Crnoj Gori organizuje se i priprema nekoliko zavjera protiv ivota kneza Danila. Politiko
nezadovoljstvo je stalno raslo. Biva politika struja Pera Petrovia je djelovala iz inostranstva.
Bjelopavliki emigranti, Bokovii, postavili su, odmah poslije emigriranja Pera Tomova,
zahtjev knezu Danilu da abdicira u korist orija Petrovia, i da dopusti povratak emigranata
Stevana Perovia Cuce i serdara Mila Martinovia: ...i ako se do tri dana ne odree sam
knjaevstva i ne preda vladanje oru, i ne pozove Serdara Mila na trag da e svi predat se
veziru Skadarskom. Knez nije abdicirao nego je, kao to smo vidjeli, poslao na Bjelopavlie
vojvodu Mirka sa 6.000 vojnika i primorao Bokovie da emigriraju.
Polovinom 1854. godine, bjelopavliki emigranti su pomou Turaka pripremili estoke napade
na kneeve pristalice u Bjelopavliima i Piperima: Bjegunci Bokovii navode Turke i kroz
Brda sijeku glave, rmentin i pale kue. Vido Bokovi ima pod sobom 10.000 Turaka, i s njima
vreba zgodu da juria na Bjelopavlie. Sredinom septembra Vuk Popovi javlja: Na mali
Gospoin dan zorom bio je estok boj meu Turcima i Bjelopavliima. Bokovii iz Spua
naveli su Turke na svoju brau Bjeloplavlie i za dugo onaj dan bijui se, ostane 48 ranjeni i 7
mrtvi Crnogoracah. U isti dan bili su se i Piperi sa Podgorianima...
Zbog udruenog rada emigranata i opozicije orija Petrovia, knez Danilo se nalazio u vrlo
ozbiljnoj i kritinoj situaciji. O tome je grahovski vojvoda obavijestio Vuka Popovia: Kae mi
vojvoda Grahovski, koi je bio s glavarima ovoga Gospoina dnevi na Cetinju da je Knjaz s
ovoga i sa svata kao izgubljen. - Dva dijela veli Crnogoraca mrzi na nj, i proklinju ga, i ele
sjutra da ih ako e i Turin pokrije, samo da ne vlada on, i ono to su sad gospostvo uza nj.
Pored opozicije koja je djelovala iz inostranstva, u Crnoj Gori je djelovao i orije Petrovi sa
svojim politikim saradnicima i najbliom rodbinom.
Opozicija je pokuala atentat na knjaza Danila prilikom ispraaja za Pariz, ali nije uspjela
Uz njega su saraivali protiv kneza Danila, Vuko i Maan, Petrovii, Maanov sin Krsto i
bjelopavlaki pop Punia Pavievi sa svojim urakom Todorom Kadiem. Istovremeno s njima,
u pograninim krajevima je uzimala maha i turska propaganda, naroito iz Skadra, koju je
Osman-paa sprovodio potkupljujui pojedine branske glavare.
Sve ove politike borbe protiv kneza Danila imale su, dosta znatnu, podrku i od stranih drava,
u prvom redu, od strane Austrije, a povremeno i od strane Rusije. Emigraciju kojom je rukovodio
Stevan Petrovi-Cuca, Austrija je znatno pomagala i novano i politiki. Ona je opozicioni
emigrantski centar stalno premjetala iz mjesta u mjesto, kako su to zahtijevali trenutni politiki
interesi. Ponekad je ona crn-ogorske emigrante drala u Zadru, u kojemu je bilo centralno
administrativno i politiko rukovodstvo Austrije za Dalmaciju, a s vremenom na vrijeme,
prebacivala ih je u Kotor i Herceg Novi, odakle su oni dirigovali politikim radom opozicije u
Crnoj Gori. Zato je knez Danilo esto bio primoran da intervenie kod austrijskih vlasti, da se
crnogorski politiki emigranti udalje od crnogorsko - austrijske granice.
Jo ranije, pred poetak rada Pariske konferencije, ruski predstavnik obavijestio je kneza Danila
da Rusija nee moi podrati predlog Crne Gore da joj se na Pariskoj konferenciji prizna
meunarodna politika samostalnost. Zato je knez Danilo priao otvorenije na stranu Francuske i
od nje oekivao podrku i pomo za rjeavanje svoga pitanja. Rusija je zbog takve preorijentacije
kneza Danila, otkazala redovnu novanu pomo Crnoj Gori.
Opozicija je iskoristila kneevu politiku preorijentaciju, i kod crnogorskih masa izazvala jako

183
negodovanje i politike sumnje u kneza Danila. orije Petrovi i ostali predstavnici opozicije
otvoreno su optuivali kneza Danila kao izdajnika tradicionalne politike crnogorskih poglavara i
ovjeka koji je upropastio naklonosti Rusije prema Crnoj Gori. orije Petrovi uspio je da
izazove ogromno nezadovoljstvo znatnog dijela glavara i stanovnitva prema politici kneza
Danila: ... a ovo se sve zapoelo i govoriti i initi poto ue da je knjaz Orlov u Parikoj
skuptini na pitanje esarova poslanika: Koju misao ima Rusija za Crnu Goru? - odgovorio:
Da u politikom vidu nema ona ni jedne misli ni vlasti nad njom. I po ovome velim uvjerite se
da se Knjaz Danilo dobro ostudenio spram iste Rusije, i postane veliki prijatelj s konsulom
francuskim, te odonda ja mislim da reeni konsul nije svega mjesec dana proveo u Skadru nego
sveer na Cetinju...
Zbog neblagodarnosti na Pariskoj konferenciji, knez Danilo je doao u zategnute odnose i s
Austrijom. Austrija je nerado gledala na orijentaciju kneza Danila na francusku politiku, pa je
pomagala politiki rad emigranata i orija Petrovia. Politiki odnosi kneza Danila s Austrijom
zbog toga su se sve vie pogoravali, jer austrijska podrka emigrantima i oriju Petroviu nije
bila nepoznata. Sve je to oteavalo politiki poloaj zemlje kneza Danila. Opozicija, na elu s
orijem Petroviem i politiki emigranti iz bive struje Pera Tomova Petrovia, dobijali su
pomo i od Austrije i od Rusije. Sve politike snage opozicije bile su usmjerene na to da se knez
Danilo zbaci, i da se na vlast dovede orije Petrovi.
Opozicija pokuava da realizuje svoje politike kombinacije pojaanim radom u zemlji i
inostranstvu. orije Petrovi je otpoeo energinije da radi na svrgavanju kneza Danila i
preuzimanju vlasti u Crnoj Gori. On je, pored ostaloga, poeo da priprema i nove zavjere.
Poetkom 1857. godine, knez Danilo se spremao da ide u Pariz. orije je namjeravao da
iskoristi ovu situaciju, pa je organizovao atentat na kneza Danila. Glavni organizatori ove
zavjere, pored orija, bili su Maut Petrovi i sekretar Senata, Medakovi. Opozicija je
pokuala da izvri atentat na kneza prilikom ispraaja, ali nije uspjela da ga ubije. Tom prilikom
ubijen je jedan lan Senata iz kneeve pratnje.
Knjaz: A imanje buntovnika cijelo da se po Zakoniku zemaljskomu u narodnu kasu preda
Ubijeni senator bio je prema nekim podacima, Savo urakovi. Prema podacima koje je ostavio
serdar Rade Turov Plamenac, ovaj atentat izvrio je Punia Pavievi. Neposredno pred odlazak
kneza Danila u Pariz, tj. pred izvrenje atentata, orije Petrovi je, pod izgovorom bolesti,
zatraio od kneza Danila odobrenje da poe u Kotor. On je, razumije se, raunao da atentat moe
i da ne uspije, pa je trebalo da se u tom sluaju nae van Crne Gore. Poslije ovoga neuspjelog
atentata i nastalih politikih prilika u zemlji, orije Petrovi nije se vie vraao u Crnu Goru.
Poslije ove zavjere, Mirko Petrovi, brat kneza Danila, preduzeo je otre i energine mjere da
onemogui svaki dalji rad opozicije. On je otkrio konce zavjere. Zavjernici, kao i jo neki
politiki privrenici orija Petrovia, morali su da emigriraju. Uskoro poslije orija,
emigrirali su i Pero Nikolin, Mao Filipov i Vuko Stankov, kao i braa orijeva, Vuko i Maan,
Petrovii. Neposredno poslije atentata emigrirali su bjelopavliki zavjernici i predstavnici
opozicije Punia Pavievi i Todor Kadi.
Energinim radom Mirka Petrovia, svi uticajniji politiki privrenici orija Petrovia bili su
protjerani ili primorani da bjee iz zemlje. Time je, faktiki, likvidiran i politiki centar opozicije
orija Petrovia. Presudom Vrhovnog suda od 18. marta 1857. godine, knez Danilo je zabranio
povratak uticajnijim emigrantima Petrovia, i tako se potpuno obraunao s buntovnikom
kuom Sava Markova Petrovia: Za kuu Sava Markova Petrovia koja je bu(n)tovala i radila

184
o glavi svietloga knjaza Danila I zabranjuje ovdanje Praviteljstvo da im povratka nije nigda u
nau dravu po Zakonu zemaljskomu. No ko bi se ko s njima dopisivao da odgovori isto Sudu
Vrhovnomu s svoiem ivotom. A poznate buntovnike od kue pokoinoga Sava Markova
Petrovia e biti ikoji poteni Crnogorac sreo, a ne bi ga ubio kao buntovnika, svojom e glavom
platiti i odgovoriti. Takoer i svakoega buntovnika sudimo na smrt. A njihovo imjenije cjelo da
se po Zakoniku zemaljskomu u narodnu Crnogorsku i Brdsku kasu preda.
Udrueni emigranti nastavili su organizovanje politike borbe u Crnoj Gori. Oni su pripremili jo
niz zavjera protiv kneza Danila. Politike emigrante u Austriji pomagala je i Rusija. Emigranti su
hvatali veze s ruskim konzulom u Dubrovniku, koji je, zbog politikog pribliavanja kneza
Danila Francuskoj, nastojao da okupi neprijatelje kneza Danila i da ih organizuje u Crnoj Gori i
inostranstvu.
Dok se knez Danilo nalazi u Parizu, ruski konzul je pripremio i izveo jednu propagandno politiku aferu u Crnoj Gori s Lukom Radonjiem, koji je, navodno, trebalo da pokua sa
izvoenjem prevrata u Crnoj Gori. Iz podataka se vidi da je ruski konzul Stremouhov bio u
prepisci s Radonjiem i da ga je ovaj posjeivao dok su radili na pripremanju planova oko
izvoenja te afere. Stremouhov je Radonjiu obeao nov-anu pomo u iznosu od 50.000 fiorina
na troak bunta.
Radi izvrenja ovih planova i tobonjeg preuzimanja vlasti, Radonji je poao u Crnu Goru, ali je
na putu bio otkriven i uhvaen od strane Jola Piletia, Maa Vrbice, popa Minje Radonjia
(brata Iva Radonjia) i drugih, i predat Mirku Petroviu, koji ga je uhapsio u Cetinju. Prevaren i
izigran, Radonji nije mogao imati nikakvog uspjeha. Poslije dueg boravka u zatvoru, Luka
Radonji je puten na intervenciju Austrije i po dozvoli kneza Danila. Knez Danilo je odluio da
se Luka Radonji oslobodi zatvora kao austrijski graanin, zato to je u to vrijeme oekivao
rjeenje meunarodnog poloaja Crne Gore, pa je morao izbjegavati tee zaplete s Austrijom.
Marta mjeseca, poto se vratio iz Pariza, i poslije detaljnog sasluanja Radonjia, knez Danilo je
obavijestio guvernera Dalmacije, Mamulu, da je Radonjia oslobodio zatvora kao ovjeka koji je
nasjeo ruskim propagandnim nagovorima.
Razgranienje s Turskom znailo je faktiku pobjedu knjaza Danila na meunarodnom
planu
orije Petrovi nije ni u ovom periodu borbi imao stalan stav u odnosu na meunarodnu
podrku. Tano je da je orije Petrovi imao veze s ruskim konzulom u Dubrovniku,
Stremouhovim. To potvruje istorijska graa i drugi izvorni materijal iz toga perioda. Sam knez
Danilo obavijestio je vojvodu Mirka iz Pariza: orije i Medakovi su primili veliki novac od
Rusije i idu u Kotor da potplate narod protiv mene. Ali, kao to smo ve vidjeli, orije je,
istovremeno, stajao i u politikim vezama s austrijskim vlastima. On je, najzad, i emigrirao u
Austriju odakle nije ni pokuavao da se prebaci u Rusiju.
Osim zavjera i organizovanja politikih borbi u Crnoj Gori, opozicija je u cilju njegovog
svrgavanja s vlasti, i direktno optuivala kneza Danila kod velikih sila. orije Petrovi, je s
Medakoviem u emigraciji, pismeno formulisao u nekoliko taaka, tubu protiv kneza Danila, i
predao je ruskom ambasadoru u Beu. Time je htio da preko velikih sila zbaci kneza Danila s
vlasti. Ali mu to nije polo za rukom. Knez Danilo je nastavio borbu protiv politikih
emigranata. Najopasnijega od njih, Stevana Perovia Cucu, ubili su agenti kneza Danila u
Carigradu. Poslije izvojevane bitke na Grahovcu, 1858. godine, Crna Gora je dobila
razgranienje, koje je i izvreno godinu dana kasnije. Tako je Crna Gora dobila utvrene granice

185
koje su joj priznale, strane, velike sile. To je znailo faktiku pobjedu kneza Danila na
meunarodnom planu, tj. u odnosu na Tursku. Razgranienjem je likvidiran svaki realni izgled
na uspjeh proturskih politikih elemenata.
Unutranjim reformama i protjerivanjem iz zemlje Pera Petrovia i orija Petrovia, knez
Danilo je odnio konanu pobjedu nad domaim opozicionim snagama. To je znailo konanu
pobjedu politike struje kneza Danila, a time i zavretak po litikih borbi u procesu stvaranja
drave.
Opozicija je i dalje djelovala iz inostranstva i pripremila niz zavjera i nekoliko atentata na kneza
Danila. Tako je 1859. godine, bila pripremljena jedna ozbiljna zavjera protiv kneza Danila.
Opozicija je tom prilikom bila pripremila nekoliko zavjerenika iz Crne Gore i sa teritorije
Austrije. Stanko Hotov Pejovi iz Cetinja, Vaso Savov Filipovi iz Dobrskog Sela, zajedno s
austrijskim graanima Nikolom Otaevim Radoniem iz Budve, i njegovim ocem i stricem,
prenijeli su na Rijeku Crnojevia eksplozivni materijal kojim je trebalo da porue Dvor kneza
Danila u trenutku kad se on bude nalazio u njemu. Oni su pedest oka praha i dva daka sa
spremnim miama smjestili u magacin rijekog trgovca Ila Maova Davidovia. Atentat nije
izvren, jer je zavjerenik Vaso Savov otkrio zavjeru. Stanko Pejovi je strijeljan, a Vaso Savov je
postavljen za perjanika. Iz jednog pisma kneza Danila Dojmiju, okrunom poglavaru grada
Kotora, vidi se da je te iste godine, mjeseca septembra, bila pripremljena jo jedna zavjera protiv
kneza Danila i vojvode Mirka Petrovia. Tom prilikom zavjerenici su zapalili skladita municije
i kuu kneza Danila i vojvode Mirka u Njeguima.
Najzad je opozicija preko zavjerenika Todora Kadia, politikog emigranta iz Bjelopavlia,
uspjela da ubije kneza Danila u Kotoru 1. avgusta 1860. godine. Ali sve to nije bilo bitno, jer
pogibijom kneza Danila, u Crnoj Gori nije dolo ni do kakvih politikih izmjena. Ubistvom
kneza Danila opozicija ne preuzima vlast niti prestaje vladavina politike struje kneza Danila.
Politika struja kneza Danila nastavila je vladavinu preko sina vojvode Mirka Petrovia, kneza
Nikole.
Za nekoliko godina knez Nikola je uspio da dovri likvidaciju opozicionih politikih elemenata, i
da potpuno uvrsti apsolutistiki oblik vladavine. Politike borbe su skoro potpuno uguene i ne
pojavljuju se vie sve do kraja XIX vijeka. Nove politike borbe, koje nastupaju krajem XIX
vijeka i poetkom XX vijeka u Crnoj Gori, dobijaju drugi karakter. One su ustavnog i
parlamentarnog karaktera. S njima poinje i formiranje politikih stranaka u Crnoj Gori
(politika stranka vojvode aka Petrovia), koje zahtijevaju posebno ispitivanje.
Martin urevid:
MEMOARI SA BALKANA
Knjiga koju su, kako navodi prireiva mr Radoman Vukotin Perkovi, istoriari, putopisci i
knjievnici koristili, a vrlo rijetko citirali, nakon prvog izdanja iz 1910. (Sarajevo), tek je
nedavno, u Novom Sadu, ponovo tampana. urevi je bio iz Zapadne Hercegovine, a njegova
lucidna zapaanja o Crnogorcima, ali i njihovom okruenju, ostavljaju utisak jasnijih uvida od
mnogih kasnijih profesionalnih istoriara.
Crnogorske ete kao pakleni dusi dopirali i do neretvanske doline, harajui i ubijajui
Rodno mjesto u Hercegovini Doljani, kotar stolaki. Jer tu nije bilo osnovne kole, moj me dobri
otac dade na nauke u Dubrovnik, hrvatsku Atenu. Tu sam boravio od god. 1854-1966. i kroz to

186
sam vrijeme vrio osnovnu kolu i jezuitsku gimnaziju na talijanskom jeziku. Tako sam imao
priliku svojim oima vidjeti silnu tursku vojsku, a i mnoge strane pomorske vojnike, sve to god.
1858. Bilo je to ovako:
U proljee one godine pojavi se pred Gruom do 80 turskih ratnih laa, a u njima do 30.000
oruanih vojnika, sve jedan uz drugog na lai ko zrno do zrna u ipku. Ova se vojska iskrcala u
Gruu i utabori na Poljicu, gdje je bilo vjebalite carske vojske kao i danas. Turska je dodue
imala svoje dvije luke na Obali Jadranskoga mora: Klek i Sutorinu, da u njima iskrca vojsku za
ratne operacije po Hercegovini ili Crnoj Gori, ali je vazda morala od Austrije iskati doputenje za
taj posao. No ovaj put bijae Austriji drae, da se sva vojska iskrca u Gruu, i to po svoj prilici
stoga, da bi i strane ratne lae mogle bar donekle pratiti kretanje turske vojske prema
Hercegovini i Crnoj Gori. Valja napomenuti, da je osim nekih austrijskih ratnih laa bilo tu u
Gruu i drugih i to: po dvije engleske, ruske, talijanske i francuske. I sad se najbolje sjeam
francuske lae Algeziras i njezinih pomorskih vojnika, crnaca iz Alira. Na ovu sam lau
ee iao, jer su me zanimali ti crnci i uope pomorska ratna uredba, koliko sam kao djeak od
dvanaest godina mogao uivati u toj ratnoj tehnici. Ti su crnci imali svoju glazbu, pa bi esto
svirali i proizvaali narodne plesove, a Evropljani bi ih gledali s tolikim zanimanjem, s kojim i
danas prate crnake majstorluke u evropskim gradovima: Beu, Parizu i drugdje. Da li su ti crnci
ostavili koju ivu uspomenu u Dubrovniku kao ono Aanti prije nekoliko godina u Beu, ne
znam. Bog im, dua im! Nego ova obilna vojska stranih ratnih brodova i ona turska, to je neko
vrijeme boravila u Gruu, dobro je bila dola susjedima Dubrovanima: pazar svake ruke iao, da
ne moe bolje, jer je asker u ratno doba pun para, a mislei, da mu je glava osuena na skoru
smrt od topovskoga zrna ili gromke puke ili ljutog handara, na pola zadvojan vojnik trai
utjehu u alkoholu i svakojakoj razuzdanosti. S toga je tu bilo raznih prizora veselih, bunih a koji
put i opasnih, te je redarstvo imalo pune ruke posla da uzdri red i mir tako malonom mjestu, a
izmeu tako puno vojnika i graana. Osobito se pak dobro sjeam 15. avgusta, kad su Francuzi
slavili imendan carice Marije Eugenije. Dravna je to bila slava, a od tri dana. U tu su svrhu
francuski mornari bili pozvali na slavu vojnike, stranih vlasti; veselili su se ko vojnici i to
veinom momci, a puna depa i mnogi slute, da mu je to zadnji uitak. Po Dubrovniku je bilo
pijanih vojnika svake vrste i narodnosti; mnogi bi se izvalili, te ne bi mogli dalje. Na to bi kasnije
dola kola s vojnicima, pokupili bi po raznim budacima i uskim ulicama svoje kolege, pa ih
odnijeli u Gru i tu predali lai, kojoj je pripadao koji vojnik. Nego da se vratimo na ovu veliku
tursku vojsku od 30.000.
Poznato jem, da je Crna Gora do 1878. bila kud i kamo manja nego li iza te godine, a uz to ono
tlo bilo vrlo krevito. Kad bi uz ta dva zla nadola jo sua, evo ti sveope oskudice ili - jasnije
da kaem - u neku ruku gladi i po ljude i po stoku, pa druge zarade nije bilo u tih gorskih stanara,
nego za puku i no, te hajde preko crnogorske granice u susjednu Hercegovinu i plijeni, to
moe i ne moe. U Hercegovini su trpjeli od Crnogoraca najvie kotari Pive, Gacka, Bilea i
Korjenii trebinjskog kotara. Bilo je sluajeva, da su te hajduke ete kao pakleni dusi u
ljudskom kipu dopirali i do neretvanske doline haraju i ubijaju ko koga, kad hara i tamani sve,
u em nae ljudskog ivota.
Ovake bi ete najradije traile bogate stoare, pa kad bi se Crnogorci kod njih najeli i napili pod
domau, tada bi u ime djelotvorne zahvalnosti tim stoarima oteli po mogunosti i koju stotinu
ovaca, krava i koza. Radi tog bi se naravno digla eta u Hercegovini na te Crnogorce, pa hajde za
njima u potjeru, da se spasi blago, pa bi koji put i bilo sree, a koji put ode i blago i jo moda i
neija nevina glava, jer bi te ete meusobno pukarale, pa po ijoj glavi bilo da bilo.
Ve iz toga svako vidi vrlo jasno, da turski korduni pogranine strae nijesu bili kadri drati mir

187
na granici ovih ratobornih gortaka. Za to je Turska esto slala vojsku na Crnu Goru, da je
pokori, i pae su dolazile ak na Cetinje, ali opet sve uzalud. Tako je i ovaj put to pogranino
hajdukovanje i arkanje bilo uzrokom, te Turska posla na Crnu Goru dosta veliku vojsku od
30.000. Na emu te cijele vojske bijae Omer-paa latas, rodom Lianin, a austrijski bjegunac iz
austrijske vojske sa arom kadeta. No on je bio samo doveo vojsku u Dubrovnik, odnosno Gru.
S njim je bilo jo i drugih paa i generala.
Crnogorska vojska je na Grahovcu estom izmjenom odjee stvorila utisak da je pet puta
brojnija
Dubrovako je redarstvo znalo dobro, da je Omer - paa austrijski bjegunac, te da bi ga zbog
toga trebalo zatvoriti po zakonu, ali ne smjede to uiniti na svoju, ve upita Be, ta e raditi. No
Be naredi, da se tri dna ini parada u poast Omer - pai. Tako je i bilo; to sam gledao svojim
oima. Turska je vojska ila malo po malo iz Grua u Trebinju i konano se utabori na
Grahovcu, a Crnogorci protiv njih u Grahovu pod vostvom kneza Danila i brata mu Mirka. Od
svih junaka iz Hercegovine, koji su bili doli u pomo Crnogorcima, najvie se je tu istaknuo
Luka Vukalovi, glavna linost u drugom eposu Osvetnika naega slavnog pjesnika fra Grge
Martia. Turci se pod vostvom Kadri - pae sukobie dva puta s Crnogorcima: dne 29. aprila i
1. maja ove iste godine 1858, no bez koristi; pae jo ljeinama potaracae bojno polje Grahovo i
mnogi jo odnese na tjelu tekih znakova o nedai toga estokoga boja. I Crnogorci ostavie na
toj krvavoj areni lijep broj svojih junaka, ali bar tom junakom krvi izvojtie sjajnu pojedu nad
kud i kamo jaim protivnikom. Ona mala crkvica, to je podignuta na Grahovu na spomen
pokojnim junacima, braniteljima i vjere i slobode i domovine, ostat e kao vidljivo
svjedoanstvo tog crnogorskog junatva, dokle god bude zadnjeg kamena od te priproste crkvice,
to je podignuta 1864. god.
Nego na ovom mjestu valja neto spomenuti, to karakterie Crnogorce kao lukave borce.
Vojskom je, kako sam ve spomenuo, zapovijedao sam knez Danilo, a nije imao vie od 5.000
borilaca. S toga je manevrirao po brdima okolo Grahova, pa bi udesio, da bi to 5.000 vojnika
prolo u raznovrsnom odijelu pet do est puta na dan. Turci nijesu bili shvatili te lukavtine, te su
motrei Crnogorce dalekozorom, gdje idu jedni iza drugih, doista mislili, da su to razni
crnogorski odjeli i da moe biti crnogorske vojske oko 30.000 kao i u njih. Znajui pak Turci,
kakvi su junaci Crnogorci i kako su strani osobito kad dou do ljutog handara, ne smjedoe
boja zametnuti, ve su se drali u defanzivi. Uz tu varku (sa crnogorske strane) odlui knez
Danilo jo neto nepovoljno po Turke, na ime nou na njih navaliti, da Turci ne mognu vidjeti,
koliko zbilja ima njihovih protivnika. Kad su dakle Turci bili na poinku, eto ti u noi
crnogorske kao paklenske ete, poubijae pukama i topovima, a to su ivo bili zatekli,
iznakazie odrezavi nos i ui govorei: Ako nam se ikad povratite u Crnu Goru, poznat emo
vas po ovome biljegu, pa emo vam onda i glavu odsjei.
Tako se alosno po Turke svri ona bitka na Grahovu, a Crna Gora jo otkinu od Turske
Grahovo, s Korjeniem za vazda. Kadri - paa i mnogi turski dostojanstvenici ostavie kosti na
tom bojnom polju.
One godine za kolskih praznika ja odoh kui u Hercegovinu. O praznicima sam najmanje
provodio vrijeme lovei golubove, grlice i druge ptice po doljanskom i draevskom polju.
Jednog dana lovei stadoh kod bistrog i hladnog vrutka Studenog vrela kod doljanske crkve. U
to doba prolazie kraj mene nekoliko stotina tunih ranjenika i bolesnika na konjima, gotovo svi
ogrnuti crnim kabanicama, a glave im omotane bijelim krpama. Upitah nekoje: ta Vam je? - a

188
oni odgovorie: Karadag kesmi buruni, kesmi - kulagi. Crnogorac odrezao nos odrezao uho.
I tako projaae jadnici put Kleka, gdje ih poslije dva dana ukrcae na turske lae i odvezoe put
istoka u domovinu. Kad se ova vojna tako nesretno zavri, Turska pomisli, da ove jade treba
sasvim drugaije lijeiti. S toga sakupi 5.000 dobrovoljaca raznih narodnosti svoga carstva iz
balkanskih krajeva i svakovrsne vjere iz Epira i Makedonije, a to sve po izboru junaka u svome
narodnom odjelu i pod narodnim orujem, pa ih razmjesti po raznim takama crnogorske granice
pod glavnim zapovjednitvom Dedage engia, sina glasovitog Smailage. Viao sam razne
odjele toga baibozuka u raznolikom odijelu. Jedni su imali arnautske fistane, drugi dolame
makedonske, a Bonjaci su voljeli crvene akire sa fermenom i epkenima. Tada je Lazar
Soica bio kod Dedage engia obljubljen juzbaa (kapetan).
Svjetina navali k vjealima, izotkida haljine s objeenog hajduka, sve na komadie i odnese
I zapovjednici su nosili raznolike haljine prema obiaju svog zaviaja; samo su prosti baibozuci
nosili opanke, a asnici kao konjanici imali su crvene izme s kalinama, neto bolje fermene i
ipkene izvezene zlatom. Osim toga su asnici nosili s lijeve strane sablju i kubure za pasom, a
obini su vojnici uz dugaki devherdar (puku) imali za pasom jatagan i po dvije kubure. Ovi su
baibozuci imali dobru plau i uz to dobivali brana i bravetine. Na taj ih je nain morala turska
uprava uza se drati, jer su ovaki vojnici pod plau lako mogli prebjei na crnogorsku stranu, ako
bi im se uinila vea napravda. No ni ova baibozuka uredba nije valjala po Tursku, jer se ovi
baibozuci izrodie u prave razbojnike: strah i trepet zadavali su svuda, gdje bi se nali, i u istinu
inili razne zulume. S toga nakon 5 godina raspusti Turska ove baibozuke, pa na granicu postavi
redovne kordunae. Uz to pogradi kule i utvrdi Dugu i Niki to je bolje mogla. Duga je ono
dugako drijelo, kojim se ide od Gacke do Nikia. Bila je obrasla gustom i visokom umom,
tako da bi u njoj jedna mala eta mogla suzbiti, pae unititi veliki odio vojske. Kad Turska
raspusti Dedaginu vojsu, isjee ovu umu i potroi silne miliune novaca za utvrde, te se tako za
neko vrijeme osigura mir na granici i opskrbljivanje Nikia iveom i drugim ratnim stvarima.
No meu tim su se opet ete hajduke po planinama Gacka i Bilea oglaivale. Najuveniji
hajduk onog vremena bijae Petko Kovaevi. Petko je dosta turskih kua porobio, ubio do 50
Turaka i ime svake svoje rtve urezao na svome dehverdardu. Napokon uhvatie Turci i njega
sa sinom mu Stojanom i dovedoe u Mostar.
MOSTAR - SMRTNE KAZNE - HADIBEGOVA KULA - STRANI KONZULI - HAJKA NA
SKAKAVCE: God. 1866. svrih ja svoje nauke u Dubrovniku pa se vratih u Hercegovinu i to u
Mostar. Odmah drugi dan po svom dolasku uh neko komeanje i govorkanje: Eno odvedoe
Petka Kovaevia, da ga objese! Potrah ja, da vidim prvi put u svome ivotu kako vjeaju
ovjeka, a bijee mi onda okolo 19 godina. Plaho mi je kucalo srce, dok sam gledao taj strani
prizor. Nije lasno gledati takovi prizor mladiu nakon 10 godina ivota u jednom konviktu, gdje
je uio da se imade ivjeti u miru Boijemu i da valja ljubiti svoga blinjega kao sama sebe.
Nasred mostarske Velike Tepe bie zabijena dva debela stupa u zemlju, a iznad njih privrena
odeblja soha. Sa sredine te sohe sputa se debeo konop pod dnu namazan lojem i safunom, da se
moe sklizati. Takova su bila onda u nas vjeala. Kad je to bilo gotovo, dovedoe Petka
Kovaevia pod vjeala. Silna se svjetina bjee skupila na Tepi. Petko Kovaevi prekrsti se i
pomoli Bogu, zatim skide kapu zamoli zapitijanskog aua, da je dade njegovom sinu Stojanu.
Onda zavika Petko: Junak sam ivio i junak u umrijeti, a Turcima sam dosta jada zadao. Hajde
vjeajte! Sada zaptije popee Petka na klupicu, natakoe mu konop na vrat, oturie nogom klupu

189
ispod nogu, a konop stegnue. Petko se nije vie ni makao. Iza tog stranog ina navali svijetina
k vjealima, izotkida haljine Petka Kovaevia sve na komadie i odnese. Ja upitah, zato to oni
rade, a oni mi odgovorie da komadi od haljine objeenoga donosi veliku sreu u lovu. Petka
Kovaevia nestade s ovog svijeta, a njegov sin Stojan, ostade u kuli na mostarskom mostu i u
tekim lancima s mnogo drugih hajduka. Dosta sam mu puta prolazei preko mosta dobacio po
koji gro, da kupi hljeba. Nije bilo prolo est mjeseci, imali su pogubiti opet jednog zlikovca iz
kotara Nevesinja. On je bio ubio svog agu, no uhvatie ga i osudie na smrt i to tako, da mu
glavu odsjeku. Pod mostarskim mostom, gdje Radobolja utjee u Neretvu, morala se je izvriti ta
smrtna kazna. Ve dovedoe osuenika. Ja opet dooh, da vidim taj prizor, a gledao sam ga s
vrha mosta, jer mi je bilo mrsko odve blizu stajati. Sputie mu ruke posadie ga na zemlju
kleei.
Tada se sudilo vie po erijatu nego po kanunu jer se sudije jo nijesu bile privikle na njega
U to osuenik pognuo glavu, a zaptija ga udari devet puta po iji, dok mu je glavu odsjekao uz
veliku uzrujanost i viku prisutne svijetine. Ovaj osuenik bijae takoer istono - pravoslavne
vjere. Ovdje u primjetiti, da je u Turaka, kad sijeku glave, bio ovaj obiaj: ako je Turin, metnu
mu glavu pod pazuh; a ako je kranin meu noge, no ako je osuen bio kakov ugledan Turin,
dali bi mu otrova uoi dana, kada bi valjalo izvriti smrtnu kaznu, da ne pretrpi sramote pred
svjetinom. Naravno protekcija svagdje vlada. Nekoliko godina kasnije vidjeh opet jednog
hrianina iz kotara Lijevna objeena nasred Latinskog mosta u Sarajevu. Taj nesretnik bijae
ubio na konaku kao gosta u svojoj kui jednog Turina, trgovca marvom, koji se je vraao z
godinjeg sajma iz Glamoa i opljakao mu svu gotovinu. Konja mu je bio takoe ubio, te obje
ljeine s bisagama i haljinama u jednu jamu zatrpao, da se zagubi trag svemu. Ali i njega
pronaoe i osudie na vjeala. Vjeali su ga zaptije na isti nain kao i Petka Kovaevia, no
ovoga su puta u formuli vjeanja neto nadodali: leina je od jutra do mraka visjela, a zaptija
desetak, koji su straili, cijeli su se dan zabavljali tako, da su hvatali ljeinu, to je visjela na
dugom konopcu, za noge, pa bi je zavrtjeli, a konopac bi se najprvo zavijao, pa bi se onda sam
odvijao natrag, a ljeina bi se sama vrtjela sad na lijevo, sad na desno. Ovdje valja dodati neto
openito o tim kaznama. Nadleni bi sud izrekao osudu, da se ovaj ili onaj krivac imade usmrtiti
(katl); ali kako, to nije bilo u osudi oznaeno. Ministarstvo bi pravde u Carigradu osudu
potvrdilo ili zbacilo, a stvar je bila zaptijanskog zbora kao egzekutivnog organa izvriti osudu,
kako bi mu po volji bilo. Tada se je sudilo svakome vema po erijatu nego li po kanunu. Kanun
je bio nedavno iziao, pa se sudije nijesu bile jo privikle na njega. Uz sudije su sjedili i
prisjednici, ljudi iz naroda svake vjere; ali su ovi prisjednici gotovo svi bili analfabeti, pa su na
osude i odluke (mazbate) samo pritiskivali svoje muhure (peate). Ista institucija traje jo i danas
u nas u Bosni i Hercegovini kod sudova i drugih vlasti, a prisjednici su i danas jo vjeim djelom
analfabeti pa nije ni udo, ako ih je takovih bilo u ona stara vremena. U turskim je zakonima
vrjedio ovaj princip: glavu za glavu, oko za oko, ruku za ruku, nogu za nogu, itd - privatni
oteenik, odnosno rodbina ubijenog, mogla je orprostiti ubojici smrtnu kaznu, naravno uz
materijalnu odtetu. Kad bi koji zlikovac bio osuen na smrt, vlast bi ponajprvo upitala najbliu
rodbinu, bi li oprostila smrtnu kaznu osueniku i primila kakovu odtetu. Kad bi rodbina
oprostila smrtnu kaznu uz neku odtetu, tada vlast ne bi izvrila smrtne kazne, nego bi osuenika
otpremila na doivotnu robiju. Mjesto robije za Bosnu i Hercegovinu bilo je Vidin u dunavskom
vilajetu. Bosna i Hercegovina preivjela je dosta burnih vremena za vladanja osmanlijskoga
gospodara u vie od 400 godina, pa nije udo, ako su groblja u Vidinu prenapunjena kostima

190
Bosanaca i Hercegovaca. Poto se je Bugarska oslobodila, puteni su bivi svi kanjenici iz
Vidina na slobodu, pa se mnogi Bonjaci i Hercegovci, koji su jo u ivotu bili, vratie k svojim
kuama.
Idui iz Mostara preko Hrasna u Klek nanese me put kraj Hadi - begove kule na Utovu. Utovu,
ubavo seoce u kru, lei izmeu Popova i abe Velike. aba Velika je brdo dosta visoko, a nalii
potpuno devi s dvije grbe. Na breuljku vie Utova, a na podnoju abe Velike, uzdie se
Hadibegova kula, u krugu sazidana, dosta visoka i okruena raznim zgradama za stanovanje.
Sve se to skupa priinja kao mali viteki gradi, a dosta je majka u crno zavio. To je bila
rezidencija odmetnika Hadi-Dervi-bega Rizvanbegovia, s nadjevkom Stoevia. Taj Hadi beg bijae skupio okolo est stotina dobrovoljaca, ponajvie krana Dalmatinaca, Hercegovaca i
francuskih bjegunaca od Marmonta generala, koji je tada vladao Dalmacijom, a to sve ljudi
zlikovaca onog vremena, sve s koca i konopca.
Kolac bijae dobro uglaen, namazan lojem, debeo 15 cm, dug dva i po metra i na vrhu
dobro zaotren
To je bila strana teta; harala je, pljakala i robila nemilice po Dalmaciji i Hercegovini i svukud,
dokle je mogla dopirati. Hadi - beg je znao svoje najvjernije ljude i prijatelje iz Dalmacije do
svog gradia domanati, pa iz osvete, to mu ne bi darova donijeli, objesiti ili nabiti na kolac ili
ubaciti u usijanu pe, neka u mukama izgore. Nije bio oenjen, nego je oskvrnjivao kranske
djevojke i ene po miloj volji, te stoga mnogi prebjegoe u Dalmaciju. Poznavao sam nekoliko
obitelji u Dubrovniku i nekim mjestima oko Stona koje su od Hadibegova zuluma morale svoju
roenu grudu ostaviti. Kad bi koja djevojka ostala s Hadi - begom nosea, ovaj bi prisiljavao
momke, da je uzmu za enu. Momku nije drugo bilo: ili vjenati ili na kolac ili u goruu pe.
Umiranje na kocu bilo je stranije nego na kriu. Takav kolac bijae dobro uglaen, namazan
lojem, debeo 15 cm, dug 2 i po metra i na vrhu dobro zaotren. Ko bi bio osuen, da ga nabiju na
kolac i tu nae groznu mueniku smrt, u toga bi vjeto uturili takav kolac na donji otvor, pa bi
ga protisli izmeu crijeva i rebara, te bi kolac izbio kroz meso za vratom tako, da se ne bi
(otetio) ozlijedio drob i digerica. Po tom bi zabili kolac u zemlju i ovjek bi po tri dana morao
visjeti i iveti na mukama, ako bi toliko mogao trpjeti. U to bi vrijeme gavranovi i druge ptice
dolazile na ivu ljeinu, trgale meso s kostiju kljuvale oi nesretnom ovjeku. Za tih bi muka
bijednik osjeao silnu eu, no ne bi mu htjeli dati vode, samo da dulje pati, jer da bi se napio,
prije bi se rastavio s ovim svijetom i liio muka, koje je izmislila demonska dua. No Hadi begu nijesu bila dosadna ova muila, ve je izmiljao nove vrste muka. Tako je on znao narediti,
da se skui mlad hrast jakim konopcem sve do zemlje, pa bi dao privjezati ovjeka za vrh hrasta
uzicom oko vrata. Kad bi to bilo gotovo, sluge bi Hadi - begove odsjekle konopac naglo, te bi
se hrast svojom silom povratio u svoje prvanje stanje povukavi nesretnika u zrak tako jako, da
bi glava odletjela na jednu, a truplo na drugu stranu. Tako bi ovjek iz zraka naglo pao na
kamenje i tu se sav zdrobio, a dok bi bio u zraku, padala bi - kia od muenike krvi! Pa da
ovjek ne moe biti najgora zvijer!
Hadi - beg je smatrao sav prijedjel od Krupe u Gabeli sve do Kleka svojim vlasnitvom, te su
mu svi morali plaati danak kao i sve agrarne dae. Imao je na kuli i jedan top. Ali mu taj top
nije sluio za odbranu od neprijateljske strane, nego da gruvanjem i tutnjavom zastrauje
nadaleko okolicu, te da se znade, da je Hadibeg na Utovu jo u ivotu. Ali - paa Rizvanbegovi
uvie najposlije da su zulumi raji dodijali, pa domami na lijep nain toga svoga brata Hadi bega u Stolac i tu ga dade ubiti po svojim kavezima. Tako se jadna raja oslobodi velikog

191
zulumara. Eno kule Hadi - begove i sada na Utovu s ostalim ruevinama; o njoj znade i sada
sva okolica pripovijedati svakojake jade. Ta se kula Hadi - begova moe vidjeti iz eljeznikog
vlaka malo prije, nego se u stanicu Utovo uljegne idu iz Hrasna s desne strane, a stoji na
brijegu. Upravo kad se vratila sa Kleka u Mostar, stie iz Sarajeva valija Osman-aruf-Paa, s
pridjevkom Topola, s etrdeset zaptijelskih konjanika da obie Hercegovinu. U ono doba bijahu
u Mostaru tri konzula: austrijski, ruski i francuski. Austrijski konzul bijae Vasi, ruski
Bezobrazoff, a francuski Moreau. Sva tri su me konzula tako bila zavoljela, da sam vazda mogao
unii u njihove konzulate a osobito se je za mene zanimao g. Moreau. Ba onog vremena bijae
pomorska bitka na Visu izmeu talijanskih i austrijskih ratnih laa, te smo uli tutnjavu topova
ak u Mostaru. U to doe brzojavna vijest u francuski konzulat, da su Austrijanci poraeni i da
su im lae potopljene; ali malo kasnije stie opet brzojav, da su Talijani poraeni i mornaricu
izgubili. Ne bjee to drago francuskom konzulu, a poznato je, da su Italija i Francuska bile
saveznice.
Sultan Abdul-Aziz podie se iz Carigrada sa 500 pratilaca da pohodi izlobu u Parizu
Jednog dana sjedih kod g. Moreaua za rukom, kad kavaz najavi konsulu, da je doao valija
Osman-erif paa u pohode. Tom prigodom predstavi me konzul valiji vele, da bi vlada imala
uzimati u slube mlade ljude, koji su u inozemstvu uinili moderne kole. Valija odgovori: Vrlo
dobro! i odmah napisa brzojav u Carigrad, da me prime u slubu. I za nekoliko dana doe od
ministarstva odgovor, da mi se odmah dade sluba i da si izaberem struku. - U Turskoj su bile
dvije korespodencije brzojavne; jedna meunarodna, to jeste za strane jezike sa uredovnim
jezikom francuskim, a druga s isto turskim. Ja izabrah brzojavnu meunarodnu struku, a
poglavar mi bijae jedan Francuz, po imenu Bazin. Pokojni biskup Kraljevi, imao je u Mostaru
jednu konfensionalnu kolu, u kojoj su uesnici uili takoe turski jezik, a uitelj turskog jezika
bijae neki Jahja efendija, vrlo dobroudan ovjek. Ja stadoh odmah uiti turski jezik poam od
elif, be, te, se itd.. i pomou Jahja - efendije nauih dosta turski, a u francuskom konzulatu opet
brzo nauih francuski. Poto se izvjebah u brzojavnoj slubi, postadoh pravim inovnikom.
Tada bjee u Mostaru mutisarifom Naid - paa, koji je upravljao cijelom Hercegovinom. To je
bio prijazan ovjek, kad bih god k njemu doao, ljubazno bi me primio. One godine bijahu u
Hercegovinu navalili skakavci jatimice kao oblaci. Harali su nemilice sve doline i usjeve kao u
Africi. Znalo se je, da ti skakavci obino ne ive u Hercegovini, jer ih prije nije bilo, ali se ipak
nije znalo, odakle su, tolika sila, doletjela i pritisnula Biepolje od Buen do Mostara. Naid paa odredi hajku na skakavce, a na elu hajke bijae glavom taj paa. Malo i veliko, iz okolinih
sela i graani iz Mostara, bijahu se u rano jutro sakupili na Buni. Najprvo su bili skopali jarke na
vie mjesta po Biu, razapeli ponjave i ilime na sohama i s gornju stranu jaraka, pa su onda
poam od Bune gonili skakavce granjem pred sobom, od jarka do jarka sve do Mostara.
Skakavci bi letei udarili na ponjave i ilime, te bi pali u jarke, a svijet bi prihvatio za lopate, te
bi ih zemljom u jarcima zatrpao na tovare. Tako na sreu za dva dana unitie skakavce, a
dabome na polju su ve bili uinili veliku tetu. Godine 1867. bijae u Parizu univerzalna
izloba. Sultan se Abdul - Aziz prvi put podie sa 500 pratilaca iz Carigrada, da pohodi izlobu i
neke evropske vladare. Ali na iji je troak on bio poduzeo tako veliko i skupo putovanje. ujte!
Svaki inovnik, bez ikakve razlike, u itavom carstvu, morao je jednu svoju mjesenu plau, a to
mjeseca avgusta 1867, caru pokloniti i na svoj troak svaki posebno potom u Carigrad opremiti.
Tako i ja svojih 600 groa zavezah u poseban sveanj i otpremih u Carigrad. Ni danas jo ne
znam, zato je car putovao po Evropi na troak svojih inovnika i sve carevine, kad je mogao

192
grabiti bez kontrole iz blagajna, koliko je god htio. Sigurno su onog vremena bile blagajne vazda
prazne, pa se je na taj nain pomagao, a jadni inovnici neka puu u prazne dlane i prave dugove.
Uostalom da su inovnici redovito primali plau, ne bi bilo ni po jada. Poznato je kako se u
Turskoj plaaju inovnici; sve po malo, a nikad konanog obrauna. Pa tako se isto nijesu ni
porez i ostale dae redovito pobirale.
PUT U SARAJEVO - UPRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI - RAZNO: U septembru 1867.
bijah premjeten u Sarajevo, te se spremah na put. U gosp. Moreau - a bila lovaka kuja lijepe
pasmine, koja bijae malo prije toga okotila 13 - tero tenadi. G. Moreau natovari mi brigu na
vrat, da ponesem valiji Osman-efir-pai dvoje tenadi i jedan veliki oleander u loncu. Onda nije
bilo od Mostara do Sarajeva ceste, pa sam bio na veliku muku udario jaui preko brda i planine
Prenja sa jo jednim tovarnim konjem, koji je nosio moju prtljagu, dva paina teneta i oleander.
Prvi mi konak bijae preko Porima na Zemljima, drugi za Lipetima u Borku.
Pod Lipetima vidjeh mnoge grobove onih to su Omer-pai 1847. prijeili put u
Hercegovinu
Pod Lipetima viah mnogo grobova od onih, to su pali u bitki proti Omer - pae kad su mu
htjeli 1847. sprijeiti dolazak u Hercegovinu. Trei konak bijae Konjic, etvrti Pazari, a peti
Sarajevo. Preda me izie do Ilide moj novi poglavar, g. Desire Lachaise, s Grkom Georgesom
Basiliadesom, koji je takoer bio u meunarodnom brzojavu. Doav u Sarajevo odjaim kod g.
Lachaise - a. Ovaj gospodin bijae odmakao u godinama, oenjen svojom zemljakinjom
Francuskinjom, bez djece. Lachaise je bio prije raunarski oficir u Algeriji, a kasnije u vojsci
Bazinovoj na Savastopolu. On mi je esto priao razne epizode iz Krimskog rata. Nakon toga
rata posvetio se meunarodnom brzojavu, koji je onda istom bio uspostavljen na istoku. Sutra
dan posla dvoje tenadi i oleander Osman-erif-pai s konzulovim pozdravom. Vrlo mu ugodni
bijahu konsulovi darovi, a i mene prijazno primi, po svojim agama podvori me kavom,
limunatom i cigaretama. To bijae povod, da sam kod valije stekao neku protekciju, te sam ga
ee pohodio, a uz ramazanske postove iao sam mu esto na iftar (veernji doruak nakon
dnevnog posta). Sad opet poeh uiti turski, za vremena izvan slube, pohaao sam rudiju, neku
vrstu srednje kole. Pohaao sam i tekije (muslomanske samostane), da prouim i ivot dervia.
Dervia imade raznih vrsta, a i oblae se raznoliko; oni ne imadu propisane nonje kao kranski
redovi. Svi nose dugaku dubu (mantiju) razne boje, kako koji hoe; svi nose bijele ulahe
visoke i turbane razne boje: bijele, crne i zelene, prema vrsti ljedbe, kojoj pripadaju. Dervii
nose crnu koru velikog indijanskog oraha, pa je pruaju, da im se novaca udijeli. Uz to nose neki
sablju, neki koplje, a neki sjekiru u obliku polumjeseca i rog, u koji trube sazivajui duhove, pa
onda gataju. Kad se sastanu u tekiji ili damiji, pridrue im se i drugi muslomani, pa se svi skupa
huku (ue i pjevaju): Allah! Allah! ili: La-i-la-e-ilallah. (Nema Boga nad Boga), sve dotle, dok
im usta ne zapjene i dok ne padnu u nesvijest. Mene je zanimalo doi u dodir sa derviima svih
krajeva, a najvie s onima, koji su u Bosnu dolazili iz dalekog istoka: iz Indije, iz Buhare,
Turkestana, Perzije i Male Azije, iz Arbistana itd. - Meu njima vidio sam i Budista. Dervii sa
istonih strana rekli su mi da najvole Zebhur (Davidove psalme). On su ih pjevali pleui i
sviraju na trstene ili mjedene duduke (flaute). Najzanimljivija mi je bila tekija sedmorice
(Jedilerin tekesi) u Sarajevu, Bistrik - mahali, s istone strane prema vojnikoj kasarni. U ovoj su
tekiji ukopana sedmorica svetih ehida a njihove kabure (grobovi) poredane su simetrino jedna
uz drugu, zelenom ohom (svitom) prekrivene, a nad glavom usahnuti crni turbani. Pred svakom

193
kaburom gori u kandilju zejtin (ulje maslinovo), koje se kupuje od milodara posjetnika, jerbo ova
tekija nema vakufa (legata) od kog bi se mogla izraavati. O ovim se ahidima pria, da su sva
sedmorica putovala iz Arapske preko Carigrada i doli u Sarajevo. U isto doba bijae pokradena
carska hazna (blagajna) u Carigradu; sumnja pade na njih, zato ih stadoe traiti i stigavi ih u
Sarajevu, posjekoe sve do jednoga. No na njihova se telesa spusti nur iz nebesa (svjetlost) te po
tome poznadoe da su bili nevini i dobri ljudi. Kasnije im udzigoe tekiju, te im muslomani i
danas dovu (molitvu) ine, ali im ne znadu imena. Turska uprava u Bosni i Hercegovini bijae
onda organizovana kao i u ostalim vilajetima turske carevine, a bila je po prilici onakova, kao to
je i danas kod nas; nu meutim Turska nije imala akademiki naobrazovanih sila, pa je sve to
ilo traljavo. Upravni inovnici i oficiri bili su gotovo sve Osmanlije. Na elu uprave stajae
valija, Vilajet (zemaljska vlada) imao je etiri odjela: politini s odjelnim predstojnikom mektubijom: finacijalni s predstojnikom - defterdarom: pravosudni s predstojnikom hunkjam mufetiom iz sveenikog stalea; te raunarski s predstojnikom muhesbedijom.
Nizam je u boju tedio zarobljenike, a baibozuk nije ni jednog ivoga doveo
Carinska je uprava bila sasvim odijeljena i neovisna o vilajetu, a spadala je neposredno
ministarstvu u Carigradu. Carinski ravnatelj (umruk ili resumat nazivi) imao je sjedite u
Sarajevu. Resumatski vii inovnici bili su Osmanlije, a nii dijelom panjolski idovi.
Resumatski inovnici stajali su dobro, a i trgovci su se dobro koristili, jerbo kontrola nije bila ba
tako stroga. Roba, koja bi dolazila iz inostranstva, nije imala stalne tarife. Ako je jedan komad
svite (ohe) imao 80 metara, procijenili bi ga 560 metara, a ako je vrijedio metar 50 groa,
procijenili bi ga 30 groa, te su tako po tome uzoru rukovodili i svu ostalu robu. Dakako nije ni
Carigrad ostao bez svoga udijela, jerbo su rasumatski inovnici slali pune kese dukata velikaima
u Carigrad, da se to dulje odre na svome masnome mjestu.
Vojska je bila onda kao i sada, ureena po evropejskom uzoru. Turska je imala zborove (ordija)
sa zapovjednikom - muirom divizije (frke) sa zapovjednikom - ferikom, brigada (liva) sa
zapovjednikom liva - paom, a sve dolje nie bilo je kao i u nas. Zapovjednik pukovnije (alaj)
zvao se je miri - alaj, potpukovnik kajimekam (to jest vojniki, a kajimekam se zove i kotorski
predstojnik) bataljuna (tabor) binjbaa, a imao je desnog i lijevog krilnog zapovjednika: Sag-isolkolagasi. Kapetan se je zvao juzbaa, natporunik mulazim - evel, a porunik mulazim - sani, to
jeste prvi i drugi mulazim. Strametar se zove: baau, vodnik buljuk - emin, kapral au,
desetnik onbai, a prosti vojnik nefer. Zapovjedni jezik je turski. Glavni - top zove se erkijani harb, infanterija: pijade, artilerija: topi, enisti istikjam, lovci: avdi, stojea vojska: muazaf,
reserva: redif, a svi skupa su nizam, to jeste regularna vojska. Osim toga u ratno vrijeme
upotrebljavala je Turska i bai - bozuk, narodnu miliciju, a u tanu prijevodu baibozuk znai:
razbijena ili pokvarena glava. Imali su tabor - imame i alaj - imame, vojnike sveenike. Nizam
je u boju tedio zarobljenike, a bai - bozuk nije ni jedna iva doveo. Poam od najniega
podasnika, pa ukljuivo sve do majora imadu svi naslov aga, a pod potpukovnika ukljuivo do
pukovnika beg, od brigadira sve do gore imadu naslov paa. Potomci potpukovnika, pukovnika i
paa naslijede naslov beg. Bosansko - hercegovaki bezi naslijedili su te naslove veinom od
svojih otaca, koji su bili kotarski ili okruni kapetani prije reorganizacije uprave pod Omer paom, a neki su opet dobili taj naslov od otaca, koji su dobili od sultana visoke ordene za veliko
junatvo ili druga znamenita djela. Glasoviti begovi pravog begovskog koljena bili su u
Hercegovini: Deftedarovii prozvani i Rezulbegovii u Trebinju: Rizvanbegovii u Stocu; ovi
imadu svoje kule i dvorove na Pjeevcu u Dubravama sa maslinatom od 1000 debala; Gavran -

194
Kapetanovii prozvani Ljubuaci iz Vitine; ovi imadu kule i lijepe dvorove u Vitini sa
maslinatom; Baagii u Nevesinju; Ljubovii u Nevesinju; Muii u Pivi. To je bila najvia
aristokracija u Hercegovini prije Omer - pae. Oni su se enili izmeu sebe, pa su gotovo svi u
rodu jedan s drugim. Omer - paa ih mnogo poubija ili gajtanom podavi, ali ih nije mogao
utamaniti; eno ih i sada silesija, a igraju i sada prvu ulogu u narodu i kod vlasti. Omer - paa je
Ali - pau Rizvanbegovia bio zarobio u Mostaru, poto je s njime veerao i dobro se pogostio,
pa ga vodao sa njegovim 15 - godinjim sinom Hafizom svezana na gubavoj mazgi sve do u
Krajinu. Ponosni Ali - paa ga je psovao, grdio i nazivao vlahom, Ristom, Antom itd, pa kad to
Omer - pai ve dosadi sluati, dade ga po nekom auu ubiti. To je bilo u Sitnici 4 sata od
Banjaluke daleko prema Kljuu, a sina mu odvede u Carigrad. Eno Ali - paina groba u
mezarluku Ferhad-paine damije kraj ograde sa arinske strane u Banjaluci. Nad grobom mu je
mali barluk (kamen), ali imade natpis. Ja sam ga vidio i itao, kad su me Turci na to upozorili.
Plemika titula beg vrijedila je i za potomke dok je naslov pae vaio samo za jednu osobu
Za udo je, da u Mostaru nema begova znamenitoga porijekla. Tamo su opet sve velike age. U
Hercegovini su i age igrale veliku ulogu. Samo ugledni i bogati Turci mogli su se nazvati agama,
a to znai gospodar (francuski sieur ili ingleski mister). I inozemci su imali naslove: paa, beg,
aga i efendija, kao Grci katolici i Jermeni; na primjer: Musuros - paa, dugogodnji poslanik u
Londonu, Aristides - beg, Aleksando - beg, Della - Suda - beg, Constant - paa, Aleko - paa prvi
i zadnji guverner autonomne istone Rumelije, kojeg su ono Bugari pod Battenbergom protjerali;
zatim Nikolaki - efendija, Istefen - efendija, Filipaga, Patraga itd. Naslovi gornjih plemia, koji
su begovi, vrijede i za potomka; samo naslov pae vrijedi za osobu (ad personam). Iz engia
plemena, Dade - paine loze, mora biti vazda jedan paa, a to prvoroeni; tako je poslije smrti
Dadi - paine postao paom njegov najstariji sin Ali - paa. Takova se plemstva stiu samo
sultanovim beratom (poveljom). U Bosni imade mnogo begova i aga bez berata; prisvojili su taj
naslov, to su se obogatili ili to su zaposjeli ugledna mjesta u upravi, pa im se u narodu nije
moglo zato prigovarati. Od krana su postajali paom samo oni, koji su bili sultanovi lijenici ili
dobili velike redove u poslanstvima ili ministarstvu finansija i graevina ili oni, koji su u vojsci
bili glavni tapski lijenici. Stepeni (Rutbe) ili asti su se ovako oznaavale: I. Ula, II. Sani, III.
Salisa, IV. Rabija, koje su dobivali i muslimani i krani. Za ove asti plaale su se pristojbe
prema stepenu.
Meu Turskim visokim dostojanstvenicima teko je razlikovati muslimana od krana, jerbo
krani u Carigradu i Maloj Aziji imadu imena arapska. Osobito u Libanu (Debl-el-Libnon,
gdje valija mora biti katolik), u Damasku (amu) i Kaldeji imadu svi krani arapska imena, a to
ista imena kao i muslomani. Tamo mogu sebi krani nadijevati sva muslimanska imena osim
Mehmeda i Mustafe. Kod ovih je bogosluije u crkvi takoer na arapskom jeziku pa kad si u
crkvi rekao bi, da su muslomani, jer u molitvama esto spominju Allaha.
Vilajet je imao 24 upravna vijenika (medlisidara), bez izbora naimenovana iz slojeva sviju
vjeroispovijesti. Sandak, okruna oblast, imala ih je 12, a kotarski ured 4. Ovi su svakim danom
osim svjetanih sjedili uz politikog poglavara, vjeali i rjeavali dnevne poslove, koji su spadali
u njihovu kompetenciju. Kazneni, graanski i trgovaki sudovi imali su takoer medelise i ovi
su svaki dan uredovali. U vilajetskim i okrunim sjednicama sjedili su vazda vjerski poglavari:
vladike, biskupi, rabini i muftije kao virilisti. Onda ne bijae primo - katolikog biskupa u
Sarajevu, ve ga je zastupao rimo - katoliki upnik fra Grga Marti. Ovaj je ueni i politiki
fratar kod vezira vodio veliku rije; ak su se i muslomani njemu utjecali, da im kod valije

195
isposluje kakvu milost ili slubeno mjesto. Znao je fra Grga Marti dosta svrgnutih kadija i
kajmekama opet posaditi na istu stolicu. No fra Grgi Martiu pomagali su dosta i konzuli.
Kad dooh u Sarajevo, bijahu ovi konzuli: francuski Moulin, kojeg su kasnije ubili u Saloniku;
ingelski Holmes; talijanski Durando; ruski oulepnikoff; njemaki Blau, austrijski Haas.
Konzuli su igrali veliku ulogu u upravi; za svaku bi malenkost letjeli u konak i pritisak vrili na
valija, da uine ovo ili ono. Konzuli su se vazda drali solidarno, u vanim bi predmetima
odravali zajednike sjednice i kolektivne zakljuke u ciframa brzojavno javljali svojim vladama
i poslanstvima u Carigradu. Konzuli su dobro i udobno ivjeli. Svaki je imao koiju i jahae
konje, a jao si onome koji se pred njima ne bi uklonio na sokaku. Svi su davali ee plesne
soiree, a ingleski je konzul imao i meunarodno pozorite, naravno na francuskom jeziku.
Predstavljala su gospoda i gospoe iz tog diplomatikog zbora. Komadi su bili veinom drame i
vesele igre.
Kahvedibai je bila dunost da brine oko kafe, a tutundibai oko ibuka i cigara
Predstava bi se zavrila plesom, a iza ponoi bi slijedio sjajan objed poam od bouillona. Tu se je
pilo vino iz Bordeauxa i ampanjac, a soiree bi se zavrila kotillonom. Meutim, je austrijski
generalni konzul Haas umro u Busovai, putujui iz Bea u Sarajevo s dopusta. Na njegovo
mjesto doe Herzfeld; on je bio vjeran pobonik cara Maksimilijana u Meksiku. Nadvojvotkinja
Sofija vrlo ga je voljela ve iz uspomena na pokojnog Maksa. Jednom se u austrijskom konzulatu
dogodi neugodan sluaj. Na plesu kod generalnog konzula Haasa porjekae se njegov kancelar
Pavo Relja i konzularni elev Bubenik radi dama, pa Relja udari pljeskom Bubenika. Stvar se nije
mogla drugaije rijeiti, nego premjestie obojicu; prvog u Alep, a drugog u Biograd.
Bubenik je bio zarunik Haasove keri. Valija je takoer davao sjajne veere i plesove u konaku.
Sjeam se, da je jedno bio dao i karbuljni ples. Dvorana je bila odjeljena u jednom kraju
reetkama, i taj odio nije imao svjetla: tu su vezirove hanume virile kroz rupe, kako se Evropejci
s damama goste i pleu. Valja naglasiti, da je valijin konak bio sjajno ureen, a njim su se
kuevno upravljali age. Age su njegovi dvorani, veinom mladi i elegantno obueni ljudi u
evropskom odjelu, s fesom na glavi, a obnaali su slijedee sarajske (dvorske) asti: najugledniji
je bio muhardar; on je uvao uredovni peat valijin. Za tim je dolazio haznadar; on je imao
kljueve i vodio raune privatne blagajne; kahvedibaa imao se je brinuti za toenje kave i
tutundibaa za ibuke i cigare, kilerdibaa za svu hranu painu, a ehaja za sigurnost i
ceremonije u haremu. Ove su age imale silesiju drugih niih sluga za posluivanje.
Javne se graevine nijesu tada podizale u Bosni i Hercegovini, a nije ni bilo valjanog tehnikog
osoblja. Bili su nainili samo jednu cestu od Metkovia preko Domanovia do Mostara i jednu
alosnog stanja od Sarajeva do Broda. Bijee tada kod valijata neki Franjo Linardovi,
dalmatinski nadcestar. Taj je najprvo 1862. na zamolbu turske vlade bio doao privremeno, da
namjesti brzojavnu liniju izmeu Metkovia, Mostara i Sarajeva, a onda ostao kod valijata kao
glavni ininir. Poslije dobavi i svog brata Antuna, koji je bio navodno pravi ininir. Iza njih
dooe, a Bosnu i Hercegovinu ininiri Slavo i Moise iz Dalmacije, Przezevski iz Poljske i
Englez Haddan. Tako se poee neto graditi ceste po Bosni i Hercegovini. O umarstvu jo nije
bila Turska u Bosni i Hercegovini nita poimala; pae takvog zanimanja nije ni prije bilo. Istom
onda bi vilajetu dodjeljen jedan inspektor za umarstvo i kasnije nadoe jo nekoliko umarnika.
Zakupljivali su bosanske ume, velike tvrtke:francuska firma Henry-Dheureud, ura i zet, sa
sjeditem u Sisku; onda Turkovi iz Zagreba, Novak i Crnadak iz Siska, te Popovi iz Biograda.
Turska je imala kod ministarstva u Carigradu naroito nabavljene umarnike iz Francuske.

196
Jednog dana doe iz Carigrada neki Chevreu, umarski nadzornik, da obie Bosnu u tom poslu.
On uhvati Henry-Dheureuna, da je strano poharao umu u Kozari planini i prijavi ga. Nakon
procesa u Sarajevu i Carigradu koji je trajao est mjeseci, osudie Henry-Dheureuda na 500.000
franaka odtete. Tu svotu novaca u zlatu Henry predade vilajetu u Sarajevu, u 25 vreica, a bilo
je u svakoj vreici po 10000 napoleondora. Tada poplavie Bosnu napoleondori, a dobar dio toga
bi i u Carigrad otpremljen. Osman-erif-paa bio je ve 5 godina valijom u Bosni. On sagradi na
sarajevskom polju kuu, koja se je kasnije zvala Vila engi jer ju je bio kupio Dervi-paa
engi. U Carigradu pomislie, da se je Osman-paa dosta nagrnuo zlata u Bosni i Hercegovini,
pa pod izlikom, da on kani postati bosanskim kraljem (ahom), svrgnue ga poetkom godine
1869. U Zagreb bijae doao car Franjo Josip I. Osman-erif-paa uputi se u Zagreb, s velikom
pratnjom, da mu se pokloni, no ne nae cara u Zagrebu, jer je ovaj bio ve otiao na Rijeku. Tada
Osman-paa pohrli za carem na Rijeku.
Kau da je najbolji bio valija koji je poao iz Stambola za Bosnu, a u nju nikad nije stigao
Tu bio dobro primljen, pogoen i dobi veliki red Leopolda, a njegova pratnja druge male
redove, prama poloaju u slubi. Tad i Koetschet dobi komtur Franje Josipa I. Na njegovo mjesto
bi imenovan civilnim i vojnim guvernerom Omer-Fevzi-paa muir, koji je tada bio valijom na
Kreti. Ovaj paa doe iz Krete morem, preko Dubrovnika u Mostar, i stade iz Mostara izdavati
razne naloge. Bio je najprvo brzojavno naredio, da vojnike strae zaposjednu sve dravne
blagajne po Sarajevu i glavnim gradovima provincije. Ve se Osman-erif-paa bio odvezao do
Brkog, nu odanlen javi, da je Sava smrznuta, da parobrodi ne plove, te da ondje mora ekati
bolja vremena do proljea, da moe dalje putovati. Meutim, Petraki efendija Petrovi i Telat
efendija (useppe Vita Solom), dobri prijatelji Osman-erif-pae, odoe u Carigrad sa punim
torbama zlata. Dok su oni bili u Carigradu, doe novi ferman: Osman-erif-paa ostaje i nadalje
valijom u Bosni i Hercegovini, a Omer-Fevzi-paa nek se vrati opet na Kretu. I prije toga bilo je
sluajeva, da su valije dolazile do Novog Pazara, pa su se odanlen vraale natrag ne vidjevi
Sarajeva. S toga je izila jedna pria o bosanskim valijama; pitali su u Carigradu Bonjake, koji
je valija najbolji bio, a Bonjaci su im odgovorili: Najbolji je onaj bio, koji je poao iz
Carigrada u Bosnu, a u Bosnu ni doao nije. Kad je bio otputovao Osman-erif-paa, navalie
njegovi neprijatelji na njega svakojakim pogrdama u novinama susjedne monarkije. No Osmanpaa povrati se iz Brkog, a Sarajlije ga doekae sjajno, pa i oni, koji su za njim svata brbljali.
Valija saznade, ko je i to je sve o njemu zlo govorio, pa stade neke progoniti. Tada mnoge
inovnike otpusti, vojne asnike prijavi ratnome ministarstvu, a graanima u svemu, gdje je
mogo, tetu nanosio. Ali-bega Denetia tako je progonio, da se je ovaj od muke razbolio i umro
u svome dvorcu na Kovaiima kod Sarajeva. To mi je sve fra Grga Marti pripovijedao, a bio je
Ali-begov prijatelj i pohodio ga esto u bolesti na Kovaiima. I za to je saznao Osman-paa, pa
stade i fra Grgu Martia progoniti, nu fra Grga nije ga se bojao, jer je za leima imao sve
konzule.
Katolika je crkva bila sva ograena, sakrivena u dvoritu, a fra Grgin stan okrenut prema
sokaku latinskog dijela grada. Na uglu fra Grgina stana, prama kui Makse Despia, bila su tri
grba stranih vlasti uzidana i to: austrijanski, talijanski i francuski, u znak, da su ove vlasti
pokroviteljice katolika na istoku. Nakon godinu dana ipak Osman-erif-paa ozbiljno bi svrgnut,
te morade ostaviti Bosnu i Hercegovinu, a na njegovo mjesto doe iz Ruuka Safvet-paa, valija
dunavskog vilajeta.
Meu tim doe vrijeme, pa i mene premjestie u Pritinu, srednju meunarodnu brzojavnu

197
staciju za otpremanje depea iz Evrope u Aziju preko Sarajeva, Biograda, Selanika i Carigrada,
te preko Basore na Perzijskom zaljevu ak u Indije.
PUT U PRITINU PREKO NOVOG PAZARA: Valjalo mi je jaiti iz Sarajeva 60 sati do
Pritine, po pet - est sati na dan, to jest desetak dana. Moglo se je putovati i potom jahaom, a
plaalo se je po 1 i pol groa svaki sat. Pota je bila gonjena tatarski, a konji su se mijenjali na
stacijama (menzilhana) svako pet - est sati. Odluih i ja potom putovati. U mjesecu maju 1869.
uzeh na poti jahaeg konja i jednog tovarnog za svoju prtljagu. Uputih se potom, koja je
sastojala od 25 konja, to jest: voa pote jedan Tatar, ja, etiri jahae zaptije, 15 gonina i 15
konja, koji su nosili pisma, novce i ostale pakete. Tatar je letio pred nama ko munja, najvie
grabom, a za nama su gonini (surudije), veinom cigani, vikali ko bijesni i udarali nemilice
kandijama (bievima dugakim) pred sobom jadne konje, da sve tre. Prva stacija bijae Mokro
pod Romanijom. Sjaismo, da se konji promijene. Mene su ve lea boljela. Nakon etvrt sata
pojahasmo nove konje, te nastade divlja vika suru-dija i uasan tropot konjskih kopita po
kamenju. Stigosmo i u Rogaticu (elebi-pazar).
Kajimekam je nosio evropski salonski kaput i kratke hlae, a u ruci drao dugaki ibuk
Iz Sarajeva do Rogatice imade 12 sati, a mi smo to prevalili za 5 sati. Moje kosti, premda sam
bio mlad i vitak, bile su sve rastreene; boljelo me je svako udo tijela. Sjaismo s konja i ja
odmah legoh. Rekoh da, ja ne mogu dalje menzilski. Tatar odjuri, a ja ostadoh kod kajimekama.
Tatar bi svaki inio svoj put iz Carigrada do Kostajnice za 10 dana, a tako isto natrag. Tatari su u
Carigradu imali Tatar - agu, svoga vrhovnog inspektora, koji bi u Carigradu u izvjesna vremena
pregledao menzilhane i tatarsko slubovanje. Kajimekam je bio smijeno obuen, imao je na sebi
evropski lijepi crni kaput salonski, crne lijepe, ali kratke hlae, bijele arape, crvene cipele
(postule) i veliki crveni janjiarski fes na glavi s modrom tekom kitom. U ruci je imao dug
jasminski ibuk sa eribali takumom (od ambre). Sjutridan dade mi kajimekam konje za jahanje i
prtljagu i jednog zaptijanskog aua za pratnju. Uzjaih i odoh put Viegrada. O Viegradu
tadanjem ne bih imao ta osobito priati; bio je puno slian Konjicu. Oba ova grada imadu sline
im kue, gotovo jednake. Proslijedih sjutridan svoj put preko Priboja do srpskog manastira
Banja; tako se zove, jerbo imade tako vruu banju, da se vazduh pui. Manastir Banja lei pri
strani nad Limom blizu srpske granice. Kalueri su i manastir i banju lijepo bili uredili, ali je to
sve kasnije za bune dva puta gorjelo. One iste noi bijae doao jedan beg, stasit, dobro odjeven i
naoruan od glave do pete. Na veeri se je beg tuio, da su Srbijanci za njegovo nepokretno
imanje, koje je on u Srbiji ostavio, kad je morao s ostalim Turcima iseliti, 10.000 dukata turskoj
vladi platiti, a da su mu velikai u Carigradu sve te novce pojeli, jerbo do onog vremena nije
nita mogao dobiti, i da se to nije njemu samu dogodilo, nego svima. Sjutridan stigoh u Novu
Varo. I to je mjesto blizu srpske granice, lijepo trgovako mjesto i ondje vidjeh lijepih kua.
Slijedeeg jutra bijah kod kajimekama u konaku, da mi po obiaju konje naredi. Kajimekam je
bio mlad Albanez (Arnaut), kojeg sam prije viao vie puta u Sarajevu u valijanu hodniku. Pijui
kavu i puei cigaru vidjeh alostan prizor. Kajimekam imadijae vanu raspravu.
Jedan brico bio oteo jednoj udovici jedno ensko dijete od 8 godina. Udovica je tuila bricu kod
kajimekama i traila svoje dijete natrag. Doe udovica i brico i s njim djevojica. Brico je bio
djevojicu u lijepe haljine obukao i nakitio dukatima ispod vrata. Udovica zahtijeva svoje dijete
natrag, a brico ne da. Kajimekam upita djevojicu, kuda voli ii: majki ili brici. Djevojica
odgovori: da voli ii brici, te kajimekam osudi, neka brico vodi k sebi djevojicu. Majka stade

198
plakati, a kajimekam naredni zaptijama, da otjeraju majku. Zaptije pograbie jadnu majku i
zbacie niz skaline. Upitah kajimekama: Zar to zbilja moe biti tako? On mi odgovori: Pa kad
nee drage volje izai, moraju je silom isturati. Iza toga uzjaih na konja i odoh put Sjenice
promiljajui vas dan o tome dogaaju. Sjenica lei na zelenoj, a i goloj visoravni 1000 metara
iznad morske povrine. Zimi je vrlo vjetrovito i studeno, a i ljeti u vee treba se ogrnuti dobrom
haljinom. Ovdje sjedi mutesarif novozapazarskog sandaka i general brigadir s mnogo vojske
zbog srbijanske granice, a ni crnogorska granica nije daleko. Kue su veinom male kolibe s
jednom sobom i kuhinjom, na etiri ili est tokova, da se mogu za oluje pomicati u zaklonta.
Sjutridan krenuh put Novog Pazara, koji je jote 10 sati daleko. Nasred puta pred nama ugledah
veliku zmiju, po trbuhu utu, a po leima mrku, 2 metra dugaku. Zadnjim dijelom tijela plazala
je po zemlji, a prednjom polovinom tijela uzdigla se u zrak, licka jezikom, sike ko guska i juri
prema mome konju. Htijae valjda ta neman navaliti na mog konja. Zavikah aui: Eno! vidi li
zmiju? Ubij! au potee sablju, posijee je po pola, izmrcvari i baci s puta u grabu.
erkeske se ene ne kriju i nose se u arenoj perkali, ublizo kao Evropejkinje, bez eira
Onog dana moradoh noiti na putu u jednom hanu, jer je Novi Pazar jo daleko. U hanu nijesam
nita naao, da pojedem, nego samo hljeba i luka, a stjenice su me svu no muile. Tako se je
onda putovalo po Turskoj. Sjutridan stigoh u Novi Pazar. Novi Pazar mi se nita ne dopade. To
je dosta veliki grad, sve su mu kue od nepeene cigle (erpia) i daskom pokrivene, a osim na
slubenim zgradama, gdje nema harema, ne vidi nigdje prozora. Narednog dana uputih se dalje
preko Rogozne planine. U Rogozni planini su ba tada turski vojnici gradili cestu. U jednome
hanu prenoih, gdje su vojnici noivali. Kad bi ujutro, opazih, da mi nema u depu srebrnog sata
i zlatnog lania, koji mi bijae darovao Osman-erif paa, kad sam mu donio konzulove darove,
dva eneta i oleander iz Mostara. Vojnici su se ranom zorom razili po poslu, pa jedan oficir je
bajagi traio sat i lani, nu to bi sve uzalud. Ko je ukro, dobro je sakrio. Onog dana stigoh u
podne u tursko selo Banjsku. I ovdje imade vrua banja. Kraj sela bijae jedna poruena damija,
a na pola joj obaljena munara. Zaudih se, kad vidjeh s gornje strane damije zid na okrug
nainjen sa slikom Bogorodice i sinom u ruci. To je bilo majstorskom rukom naslikano na zidu.
Bogorodica je imala bijelu maramu na glavi, crvenoruiastu haljinu, modar ogrta, a mali Isus
bijelu kouljicu do koljena i krunu na glavi. Oito se vidi, da su ovdje nekada Turci pretvorili
crkvu u damiju i slike okreili, pa kad se je damija od starosti poruila, vrijeme i kie su
saprale kre, pa slika Majke Boije opet dola na vidjelo. Istog dana padoh na konak u
Mitrovicu. Mitrovica je tik na bosanskoj granici, kotarsko mjesto, a spada jo pod bosansko hercegovaki vilajet. Ovdje poima Kosovo - polje. Po okolinim brdima vide se ruevine kula i
gradia. Ovdje noih, a sjutridan krenuh preko Vuitrna u Pritinu. Vuitrn je ista taka varoica
kao i Mitrovica, ali spada ve u kosovski vilajet. Kosovski vilajet sjedi u Skoplju (Uskjub). Valja
spomenuti, da je stanovnitvo Mitrovice i Vuitrna jako zaneseno za Kraljevia Marka. Vidi
Marka junaka po svim hanovima i kavanama naslikana s polja na zidovima. Tu on jai na svome
arcu od mejdana, zasukanih velikih brkova s prijeteim buzdovanom u ruci. Iznutra u hanovima
i kavanama nema slikarija, nego sve je to izvana prikazano. Na domak Pritine, na jedan sat blie
ovamo, kraj ceste, lee dva sela doseljenih erkeza, jedno s desne, a drugo s lijeve strane ceste,
ima ih skupa 6000 dua. Kad je Rusija osvojila njihovu domovinu, mnogi iselie u Tursku, te
tako i ovi padoe na Kosovo blizu turbeta (mauzoleum) sultana Murata. Tu su se oni okuili;
turska im je vlast napravila kue, sagradila u svakom selu po jednu damiju i dala svakome po
jedan komad zemlje. erkezi su zadrali svoje obiaje, svoju lijepu narodnu nonju i svoj jezik.

199
Oni su muslimanske vjere, ali opet malo drukijeg obreda: do tada se nijesu sunetili, pa ih vlast
onda na to poe siliti. Domae ih puanstvo mrzi, koje s toga, jerbo su kradljivci, a koje s toga,
to jedu konjsko meso. ena ne kriju, a nose se u arenoj perkali, u blizo kao Evropejkinje bez
eira. Muko i ensko je lijepa oblija i stasa. Kue su im nove i dre ih isto. Jo u neto
kasnije spominjati o erkezima, kada budem priao o trgovini robova. Bijae ve kasno, te se ne
mogoh svratiti u turbe sultana Murata; ostavih to za drugi put. U dva sata iza zahoda sunca
spustih se po mjeseini niz breuljak u Pritini, nakon 10 dana munog jahanja, uvijek u pratnji
vlasnika konja i jednog zaptijanskog aua.
PRITINA I OKOLINA - KOSOVO POLJE I OKOLINA - RAZNI PODACI O IVOTU U
TURSKOJ I O ARNAUTSKIM PLEMENIMA - POVRATAK U SARAJEVO:
Pritina se je za srpskog gospodarsva zvala Beritina, to jest mjesto, gdje su se sa svih strana
sabirali porezi i druge dravne dae, a to su ime poslije Turci iskrivili.
Zaudismo se kad nam se slukinja poalila da ju je silom poljubio starac od 96 godina
Sutri dan predstavih se svome poglavaru Temistoklesu Armasu, dobrom Grgu iz Carigrada, te i
drugoj gospodi inovnicima. Upita me kajimekam, veseli Mustajbeg, kakovi je dojam uinila
Pritina na prvi pogled sa breuljka. Ja mu pred svima odgovorim, da sam po mjeseini doao, da
nijesam mogao mnogo promatrati, ali da mi je grad uinio dojam, kao da je jedna velika
nekropola sa velikom damijom u sredini. Kue su sve avlijama ograene, ne vidi se nie
prozora, sve je po njihovu obiaju sakriveno, da se haremi ne vide. Ja se nastanih i udomih kod
svog vrlog poglavara Armasa. U obitelji Armas je bio jo uzgredni neki lijenik i ljekarnik, pune
su mu sobe bile lijekova. Kod njega se je dobro jelo i pilo u ukusnom i udobnom kunom
istonom namjetaju. Osim dvoje muke djece imao je kod sebe i strica neenju od 96 godina.
Taj starina itao je grke novine (efemeride) bez naoala. Sa mnom se je vazda igrao najmilijeg
mu Piketa, a iao je sa mnom u lov, ali samo na vrapce, vrake i vrane. Bijae mrav i visok, iao
je dobro, samo nije mogao stajati na jednom mjestu, pa kad bi idui morao stati, odmah bi sjeo.
Zaudismo se jednog dana, kad se slukinja, mlada Ciganka Kata potui, da ju je silom poljubio
stari gospodin. Nema na svijetu nita bez romana. Nu dananji Grci ne izgovaraju diftonga, kao
to smo ih mi nauili izgovarati u naijem evropejskim gimnazijama. Dosta mi je muke zadalo,
dok sam nauio novine itati po grkom modernom izgovoru. Pritina je onda imala 10.000
stanovnika. Sokaci su bili iroki, ali puni blata. Trotoari (kaldrma) su bili samo 45 centimetara
iroki, tako da je mogao samo jedan ovjek proi; a kad bi se dvojica susrela, jedan bi se morao
uza zid prisloniti ili u blato ugaziti. Pritina imade oko 600 muslimana, 1000 istono pravoslavnih, 1500 muslimanskih i 1500 hrianskih Cigana. Muslimanski su Cigani veinom
svirai i plesai. Katolika nema, osim desetak pridolih trgovaca. Pritina imade godinji sajam
(panagir), koji traje 15 dana. Tu se zgrne silna roba sa svih strana Balkanskog poluotoka. Kad se
dobro smjestih, poeh ii u lov. Prvi izlet sam uinio prema turbetu sultana Murata na Kosovu
polju. U drutvu sam imao dva inovnika, dva Turina. Turbedar je bio neki Osman-efendija,
vrsti Mongolac iz Buhare od 80 godina. Imao je dugake brkove do pojasa. Taj dervi bijae
uljudan; doeka nas lijepo i dade nam u svom haremu pripremiti dobar ruak. Mi smo svi bili
jednako u turskoj uniformi, pa nas upita turbedar, ko je od nas musliman, ko li je kranin. Ja
rekoh, da sam kranin. On otvori dva ormara: u jednome je bilo vina i rakije, a u drugome
kolaa, kave, eera i erbeta (slatkog pia bez alkohola), pa meni pokaza prstom alkoholini
ormar, a Turcima onaj drugi. Upitah dervia: Kako on smije kod svetog mjesta drati

200
alkoholina pia? Odgovori mi, da on na Kosovskom polju uva do 100.000 muslimana i
krana, to su poginuli, da obje vjere pohaaju to mjesto; naime svaka svoje mrtve, pa da on
mora svakoga jednako pogostiti. Ta nas gozba stade svakoga po bijelu medediju (4 krune).
Turbedar imade svoj stan izvan zidova, to opkoljuju dvorite toga turbeta. Turbe je u sredini
dvorita, a u dvoritu je usaen veliki, okrugao, sav ispisani nadgrobni kamen. Tu je ukopan
jedan od paa, to su poginuli na Kosovu sa sultanom Muratom. Turbe je sazidano poput damije
bez munare s kubetom. Turbe je pokriveno olovom, a dosta je veliko. Unutri je prostrto skupim
ilimima, a na sredini je grob (kabura) cara Murata. Na vrh kabure postavljen je veliki carev
turban, a kabura je prekrivena zelenom ohom i crvenim svilenim barjakom, koji je izvezen
zlatnim slovima. U okolo po zidovima imadu okrugle crne table sa slijedeim natpisima svetih
proroka (pejigambera). Tu se ita najprvo: Allah ik ber, Allah ik ber; Laila-e ilellah, a to znai:
Jedan je Bog, jedan je Bog, nema Boga nad Boga. Iza toga dolaze na tablama imena svetih
pejgambera: Mehmed, Ali, Omer, Ibrahim, Abu Bekir, Abu-Talib, itd.
Srpska povijest prikazuje sasvim drugaije boj na Kosovu od tradicionalne prie mjetana
Kad smo dobro ruali i ponapili se, dervi Osman-efendija stade na nau zamolbu s verande
(divan - hane) po predaji ovako priati: Vi vidite ovo polje, koliko je dugo i iroko. Na ovom je
polju bila bitka. Vidite li ona dva velika hrasta, osamljena na sred polja, kod rijeke Sitnice?
Onim hrastovima imade vie od 500 godina. Pod onim je hrastom bila kuhinja cara Murata i
njegov ador. Cijeli su se dan Turci i Srbi bili i najprvo Turci bie potueni i stadoe bjeati. Sam
car Murat bio je nakom prevarom poginuo. Srbi su bili navalili na carski ador i kuhinju, da
opljakaju skupocjeno posue i namjetaj. Posua i namjetaja bilo je silesija, sve od bakra,
srebra i zlata, a bilo je u obilju i dragog kamenja u carevu haremu. Pljakai su bili srpski
velikai i plemii. No Srbi grabei carevo blago potukoe se izmeu sebe i stadoe ubijati jedan
drugoga. Turci pak nijesu jo bili daleko odmakli, pa kad to vidjee u Srba, povratie se,
poubijae sve pljakae, otee blago natrag. U isto se vrijeme povrati i ostala turska vojska na
bojite i raspri svu srpsku vojsku. Dervi, nama to priajui, nije nita o Milou Obiliu, te o
Vuku Brankoviu ili o kakvoj izdaji spomenuo. Eto kako pria turbedar o boju na Kosovu, a tako
su mi priali po tradiciji i mnogi drugih stanovnici onog kraja. Na Sitnici imade Babin-most, a
zove se babin na osnovu slijedee prie: Kad je bila bitka na Kosovu, potjerae Turci jednog
srpskog velikaa, vojvodu, a moda Miloa Obilia, da ga uhvate iva. Velika se je junaki
branio: lijevo i desno sjekao ubojitim orujem, pa je tako dosta Turaka sravnio sa zemljom. Turci
ga ne mogae nikako uhvatiti i to tim manje, jer je imao i dobra konja. U to se doba trefi kod
mosta nekakva baba, pa ova zavika Turcima: To je veliki junak, ne moete vi njega tako lasno
uhvatiti. Dajte vi kose, posjecite mu konju noge, pa ete ga onda uhvatiti. I doista Turci babu
posluae, posjekoe kosama noge konju i uhvatie srpskog junaka. Od tog doba naenue ime
onom mostu, gdje se je desio taj bojni prizor Babin-most. Srpska povijest prikazuje sasvim
drugaije boj na Kosovu; ali meni se ini, da su vjerojatnija tradicionalna prianja kosovskih
stanovnika. Ja sam po Kosovskom polju esto lovio, navraao sam se k turbetu sultana Murata i
svagdje stanovnike ispitivao o bitki, pa su mi svi u blizo jednako priali, kao to gore rekoh. U
Pritini i okolici bijae obiaj loviti ponajvie izvjebanim sokolovima, nekom vrstom jastrebova
(Atmade i Dogani), ali samo jarebice i prepelice. I ja sam imao takove dva sokola. Ulovio bih
po 10 do 15 jarebica do podne ili poslije podne. Imao sam katkada po 50 komada ivih jarebica u
dvoritu, u jednom odjelu, to je bio mreom ograen, pa smo ih klali kao pilad, kad nam je
trebalo na stolu imati divljai. Moj poglavar Armas bio je takoer lovac; bavio se je lovom na

201
zeeve, srne i divlje krmke, a govorio mi je, da je lov sa sokolovima djetinjarija. Nu meutim,
sam se ja tom djetinjarijom dobro zabavljao, premda je naporna bila. Jednom me je u tome lovu
znojna uhvatio vjetar, te dobih groznicu, koja me je drala itav tjedan dana, premda sam bio u
kui, gdje je bilo i lijekova i dobre hrane. Gospoa Armas bila je odlina Grkinja; dobro je
kuhala orijentalna jela, svaki dan sve drukije. Francuska i talijanska jela neto valjadu iza
istonih, a ostala jela po Evropi za mene, odnosno za nas orijentalce, kao to ni za Talijane, nita
ne valjaju.
Moram se povratiti k erkezima, jer dolazi neto vrlo vano, naime trgovina robovima. Kad su
se erkezi bili naseli na Kosovu, dobili su od vlade, kao to gore rekoh, kuice i pare zemlje, nu
bili su ipak s poetka u velikoj bijedi. Moda je i to bio uzrok, da su jeli konjsko meso starih
kljusina, naravno od njih, koje nijesu bile vie sposobne za rad. Oni su prodavali i svoju djecu
muku i ensku, ali samo muslimanima. Kranima nijesu htjeli prodavati, jerbo su se bojali, da
e ih ovi pokrstiti.
Priom o blagu agenti su mamili Evropkinje u Carigrad, pa ih prodavali Turcima i
Arapima
Jedno muko ili ensko dijete, bar za mojega vremena, moglo se je uzeti za 400 (80 kruna), a
odrasle djevojke ve za udaju sposobne, za 2000 groa (400 kruna); ali cijena je bila - razumije
se - drugaije razmjerena prema djevojakoj ljepoti. Lijepe su erkeskinje: kosate, okate, bijele
puti, stasite i vitke, pa jo sasvim iste kao netaknuti cvijet miomirisne rue; oi imadu crne,
bistre kao gorsko vrelo iz kamena. Ove su jadnice prodavali kao marvu na sajmitu. Bilo je tada
trgovaca, koji su taj posao vodili isto kao i marvinski trgovci. Hodali bi po erkeskim selima,
nakupovali ropkinja, pa bi ih dovodili u gradove, u izvjesne prostorije, te ih pazarili. Najpoznatiji
onda bijae trgovac robova neki Ali-efendija. Taj se bio prilino obogatio tim poslom. Jednog
dana bijae doveo est erkeskih djevojaka, da ih preproda jednom Osmanliji, visoku inovniku,
koji je iz Carigrada kroz Pritinu putovao u Sarajevo. Zamolih svog prijatelja Zeki-efendiju,
rodom iz Sofije, poglavara potanskog ureda i turskog brzojava, da me povede na to pazarivanje.
Tako i bi. est djevojaka stajae uza zid naslonjene i utei ekahu svoju sudbinu i razmiljahu
kuda li e biti koja odvedena. Onaj je Osmanlija trebao samo tri ropkinje; jednu za sebe, a dvije
za neke druge, koji su u njega bili naruili. Teko je bilo tri djevojke izabrati, jer su - sve est bile lijepe, tako jednake. Vie bi puta uzeo jednu, pa opet je ostavio i prihvatio za drugu, te bi
tako otezao pogaanjem. Robinje su mukom stajale; samo bi se stidljivo ponasmjehivale, kad bi
ih muterija pipao, da vidi, imadu li tvrda prsa i ostala tjelesna uda. Isti pretrija, Ali - efendija,
ree srdito Osmanliji: ta pipa toliko. To nijesu krave! Osmanlija mu odgovori: Da to su
nego krave, kada su na prodaju! Oni su turski govorili, pa erkeskinje nijesu nita razumjele.
Pazarie 3 robinje za 6000 groa (1200 kruna). Iz toga se vidi, da je jako alosno stanje bilo onda
u Turskoj s obzirom na trgovanje ropkinjama. Osim erkeskinja, Georginja i Arapkinja dola bi i
po gdjekoja Evropkinja na pazar. Ovima bi bezduni agenti obeavali silno blago na istoku i tako
domamljivali nesretne mlade razuzdanice iz Evrope u Carigrad, pa su ih tamo Turcima i
Arapima prodavali, a ovi bi ih proputili kao robinje u Malu Aziju, Perziju ili Egipat, tako da se
jadnice ne bi mogle vie nikada osloboditi ropstva. Gospoa Armas vie mi je puta priala o
jednoj takvoj nesretnici, koju je svakog petka vidjela u banji (hamamu) s njezinom gospodarima.
Ta je bila ropkinja u haremu jednog majora, koji se je zvao Arap Binjbai, a zato su ga tako
zvali, jer je bio pravi Arapin i sasvim crn. Ova je priala, na koji je nain dola u ropstvo, i
molila, da je ko gleda osloboditi. Ja sam se puno brinuo, ne bih li je kako oslobodio, ali mi nije

202
moglo poi za rukom, jer je straa harem dobro uvala, a na skoro sam bio i otiao iz Pritine.
Premda je redarstveni aparat u Evropi dobro ureen, ipak se mamljenje djevojkama na istok jo i
sad dogaa. Zeki efendija, Sofijanac, imao je jednog roba od 8 godina i jednu robinju od 13
godina. I to bijae lijepo dijete. erkeko pleme imade tip evropski, a ne azijski, kao to su
Beharci, Turkestanci, Kinezi, Mongoli i drugi. Robinjica je nosila dijete Zeki - efendije. Jednog
dana bijae Zeki-efendija dobre volje, pa ga upitah: ta e Vam to djevoje? On mi stade
razlagati ovako o ljudskom ivotu: Kad je ovjek u 18 - oj godini, treba, da se oeni i uzme
djevojku od 14 godina. No kad ovjeku bude 28 godina, bude eni 24. U to ena izrodi moda
petoro i vie djece, pa vie ne valja: stoga sada treba uzeti opet drugu od 14 godina. Kad je
ovjeku 38 godina, i drugoj eni 24, pa i ova vie ne valja: treba, da uzme opet djevojku od 14
godina i sve tako ide do 58 godina. Ja u ovu malu robinju do godine vjenati. Veselim se, da
sam je odgojio sam po svojoj volji.
Istonjaci u ahu za toranj kau top, za konja at, laufera fil, kralja ah, a za piona pijade
Poznato je, da muslimani smiju imati po 4 ene na jedan put, pa odatle i ta praksa u bogatae.
Zekiefendiji bijae onda 40 godina. Inae je bio pristao ovjek i puno je itao, pa je znao mnogo
priati o mistinim stvarima. Kad je bio mlad, sudjelovao je u Krimskom ratu. Bio je u boju kod
Silistrije i umle. Kad se je rat svrio, kae, bio je oenio jednu Rumunjkinju. Svirao je dobro
violinu i cimbal, a snjime sam se igro vazda aha (santra). Istonjaci igraju aha isto kao i mi:
samo zovu figure malo drukije: toranj zovu top, konja at, laufera fil (slon), kralja ah, kraljicu
ferz (ministar), a pijone pijade. Kraj naeg ureda tekao je potoi, koji nije nigda presahnjivao.
Od dugoasja smo ja i Zeki-efendija na potoiu bili napravili drveni mekanizam, a voda ga je
vrtjela; s time smo bili spojili raznih lutaka, pa ih je mehanizam okreto kao u cirkusu. Tim smo
se zabavljali sjedei pod vrbom, a erkeskinje su nas dvorile dobrim podrumskim vinom i
svakovrsnim mezetom. Kat-kad bismo tu ostali i do ponoi. im bi Morseova makina
zaklepetala, svrili bismo posao, pa onda odmah pod vrbu. Druge zabave u Pritini nije bilo,
osim to smo po koji put inili izlete na zelenje. Mi smo ivjeli odijeljeni od puanstva kao neke
hautevolee; za to su nas graani kiljei gledali. Jedne veeri mi svi inovnici sa kajimekamom
uinismo izlet u vonjak Taukbae. Tu smo se gostili i zabavljali uz cigansku glazbu, a kjoeci
(ciganske plesaice) proizvaale su svakojake plesove sa zvoniima na prstima, tresui trbuhom
i stranjim debelim mesom, previjajui glavom i rukama, a nogama su poskakivale, kao da
Kankan pleu, pa bi se bacale na krilo gostiju, da im priljepljuju pljuvaljkama srebreni ili zlatni
novac na elo i lice. Pred po noi, u najboljem toku zabave, zapuca pet puaka, a zrnje je padalo
po granju oko nas. To su Arnauti iz mrnje protiv nama pucali, da nam pokvare veselje. Mi
ustadosmo i odosmo. To su obine stvari bile u onim stranama, pa poto nitko nije bio ranjen niti
ubijen, nijesmo ni tuili napadaa; priinili smo se, kao da ne znamo, ko je to bio. Zaista je bilo u
ona vremena, u onim krajevima jo puno divljih obiaja. Znali su zli ljudi i mladencima iza
svadbe na logi mecima iz puaka pod prozorima tihi mir poremetiti, da im veselje pokvare.
Jednom oko po noi, idu iz ureda kui, naioh kraj kue, gdje je svadba bila. Na sve etiri
strane kue gorjela je velika vatra, a oko svake vatre sjedila su po etiri ovjeka. Rodbina i
prijatelji uvali su mladence, da ih zli ljudi mecima iz puaka ne poplae da im mira te prve noi
himena ne pokvare. Kad mladenci vie ne trebaju strae, izbace puani metak s prozora, a
rodbina i prijatelji pogase vatru oko kue i raziu se. Izmeu erkekih i arnautskih sela
dogaalo se je esto pukaranje: jedni bi drugima ukrali volove ili konje, pa bi se onda diglo do
300 ljudi na puku i vodili bi rat po vie dana. Tad bi kajmekam imao pune ruke posla, a doao bi

203
i valija iz Uskjuba, da ih izmiri. To bi se sve svrilo bez kazne, jer se Arnauti ne zadovoljavaju
kaznama, koje vlast odredi; oni po sebi sude. U Pritini mi je jedan hoda priao - a bio je seoski
imam - da malo koji Arnaut umre od naravne smrti, nego umru najvie od puanog taneta.
Tolike su se ve krvne osvete u puanstvu nagomilale od davnina! Ovaj bi hoda iao svaki dan
u sela, da kupa i otprema mrtvace. Kazivao mi je, da je taj posao vrlo gadan, jerbo da strano
smrde ljeine, to ih podere olovo. Ratoborni Arnauti odgajaju i guske naroito za borbu, pa
opkladiv se nahuckaju guska svaki svoga, da se potuku. Gusci se biju krilima sve dotle, dok
jedan drugog ne nadbije, a pobijeeni napokon oerupan i sav iskaljan pobjegne. Potrefi se, da se
vlasnici gusaka posvaaju i pobiju zbog kakove najmanje uvrede. Vie se puta zavri taj port s
mrtvim glavama.
Prije nego to su Turci prodrli u nju sva je Albanija bila katolike vjere
U svau se umijeaju i druge stranke, pa im se svaa razjari, potegnu kubure iza pasa, te tako
bude i mrtvih i ranjenih. Kako se Arnauti lako, za malenkost, potuku i ubijaju, navest u tri
primjera ba od moga vremena. Dotjerao seljak na konju tovar kruaka na pazar. Neki graanin
uzme jednu kruku iz koare, a seljak zavikne: Vrati kruku. Graanin ne htjede kruke vratiti,
te se posvaaju. Tu se desio buljukbaa redarstvene ophode, pa zapovijedi graaninu, da vrati
kruku; no ovaj opet ne tjede; s toga nastade prepirka. Odmah se umijeae stranke i izlee se
velika borba izmeu graana i zaptija. Tu je palo 5 mrtvih glava. Drugi nam sluaj prikazuje,
kako su se Arnauti muslimani na Bajram izmrcvarili za malenkost. U jednom selu
muslimanskom nije bilo damije. Jednom okolo 50 ljudi poe u oblinje selo, gdje je bila
damija, da klanjaju Bajram. No ne htjedoe ii obinim putem, nego udarie prijekim putem
preko neije livade. To opazi vlasnik, ustavi ih i zabrani im tuda prolaziti. Radi toga se zametnu
svaa; u to priskoie i drugi seljani vlasniku livade u pomo, pa se proli krv mnoga. Tu pade 7
mrtvih glava i to ba prvi dan Bajrama. Kako smo ili u lov na srne s onu stranu Kosovskog
polja, u brda prama akovi, na putu s lijeve i s desne strane vidjesmo jednom nove turske
grobove, devet ih na broju. Pripitujui ljude saznasmo, da su se pred deset dana tu bili susreli
svatovi; jedni su vodili djevojku odovud, a drugi odonud. Izmeu svatova nastade prepirka, koji
e se kome ukloniti prvi s puta, koji li e prvi proi, a iz prepirke prava bitka. Mlada i jenbule
(djeverue) uklonie se na stranu, pa malo iza toga pade 9 mrtvih glava. udnovat je pako dvoboj
u Arnauta. Njima nije stalo poginut za malenkost. Kad se dva Arnauta svade, uhvate svaki za
jedan rogalj marame, povade kubure, pa kat-tad opale oba u isti as, te se dogodi, da oba mrtva
padnu u isto vrijeme. Jo neto! Doao Arnaut k svome prijatelju na konak. Nije bilo domaina
kod kue, nego sama domaica i jedna kobila privezana za jasle u dno kue. Vatra gori nasred
kue. Kad su veerali i pora-zgovarali se, odoe oboje spavati, jedno s jedne strane vatre, a drugo
s druge strane. U noi ne dade vrag mira gostu, privue se k domaici i stade neto dirati.
Domaica uhvati stoi, te udari gosta po glavi tako jako, da ga je krv oblila. No ipak se
domaica smilovala i poveza glavu gostu, te legoe opet spavati. Sutri-dan jutrom doe domain
i nae svoga gosta, gdje rua povezane glave. Upita gosta, ta mu je, a ovaj odgovori, da je u
noi izaao iz kue, pa ga je kobila udarila u glavu. Domaica bi neto tim izrazom uvrijeena,
pa ree: Kad ne zna udi kobile, zato si iao k njoj? Kad je gost ruao i otiao, zapita
domain svoju enu, nek mu razjasni taj dogaaj. ena mu najposlije morade sve kazati.
Domain uvrijeen zbog toga podbi puku i ode u potjeru za gostom. Naav ga kod kue nazva
mu Dobar dan! - opali na njega puku, a onaj se srui mrtav. Ovakovih i slinih sluajeva
priaju po Albaniji na hiljade. Prije turske provale sva je Albanija bila katolike vjere. Nu sada

204
se moe raunati, da su polovina muslomani, a polovina krani, sa manjim dijelom
pravoslavnih. Poznato je, da su Starosrbi odavle gotovo svi (kau 40.000 porodica) pod
vodstvom patrijarha ernojevia odselili u Srijem (Banat). Albanezi se tamo zovu Arnauti i
kipetari. Sve puanstvo, i muslomani i katolici, govore albaneki, a u gradovima i turski. U
kosovskom vilajetu imade mnogo sela muslimanskih, a sve su potajni katolici. Oni se potajno
krste, nabavljaju od katolikih sveenika svetu vodu, svetu sol i zapise. Oni ne dadu svojih keri
pravim muslomanima niti se ene od njih, ali ipak nadijevaju djeci muslomanska imena, a
katoliki ih sveenici otpremaju na onaj svijet, kad ih zovu u smrtnom asu. U skadarskom su
vilajetu gotovo sve katolici, samo u samom gradu Skadru imade jedna treina katolika sa neto
Srba i dvije treine muslomana.
Lurija je rodno mjesto Kastrijote ura kojeg oboavaju i katolici i muslimani
Nu imade u Albaniji pridjela, gdje su sve sami katolici. Merditi (Meriditi) su svi katolici, samo
selo Puka imade muslomana. Malisori su svi katolici. Duga i Dini su takoer svi katolici; oni su
u nutarnjoj svojoj upravi donekle samostalni. U Gusinju su svi muslomani, ali ovi zbog
pretenosti svojih suplemenjaka katolike vjere naginju austrijskoj politici. Ova se katolika
mjesta dijele na bandijere. Merditi imaju 10 bandijera, a Malisori 8. vele, da Merditi i Malisori
mogu sami vie od 60.000 borilaca dignuti na oruje. Lurija je rodno mjesto Kastrijote ura
(Skender - bega), kojeg malo ne oboavaju i katolici i muslimani; pae ovi su mu i turbe
podignuli i tamo dolaze na hodoae, da klanjaju pred njegovim grobom. Kastrioti ore umro
je od svoje smrti. Dok je on iv bio, ne mogoe Turci nikako osvojiti Albanije niti ikakvu
pobjedu odnijeti nad njegovom vojskom. Sultan Mehmed Fati II (Pobjeditelj) porui ori
Kastriotiu, da mu poalje sablju, a Kastrioti odgovori, da mu je njegova sablja za ruku
vjenana i prirasla, te bi morao i desnicu odsjei i poslati, no da to ne moe uiniti. Priaju, da su
Turci osvojivi mjesto, gdje je Kastrioti zakopan, njegovo tijelo na sitne komade razdijeliti i od
toga amajlije (moi) napraviti s uvjerenjem, da onoga, koji na sebi nosi Kastrotieve moi, ne
moe puano zrno probiti niti usmrtiti.
Merditi i Malisori imadu svoga dinastikog poglavicu iz plemena Prenk - Bib - Doda. Jednog iz
ove kue naimenuje sultan paom, da upravlja ovim krajevima. Turska je i prijanja vremena
slala po 50.000 vojnika na Merdite i Malisore, da ih podvrgne svome reimu; ali su oni uvijek
carsku vojsku junaki odbijali, pa su i danas na neki nain neovisni.Tako turskoj nije nita drugo
preostalo, nego da se s njima nagodi. Oni daju caru samo 12 para (6 helera) godinje na muku
glavu, pa su tako junaki odrali neku autonomiju. Merditi i Melisori stanuju u prijedjelima
izmeu Skadra i Prizrena do akova. Mnogi su se rasuli po svim gradovima do Selenika i po
sandaku Novog-Pazara za trgovinom. Nai e ih mnogo u Kotoru, Dubrovniku, Trebinju,
Mostaru i Sarajevu. Nakon turske najezde mnogi su iselili iz svoje domovine. Imade ih kod
Zadra u Dalmaciji, a najvie ih imade u Italiji, gdje broje do po milijuna dua. Ovi su dali Italiji
dosta visokih dostojanstvenika, a moda i hajduka u Kalalbriji. Kau, da je i ministar Crispi bio
Albanez. Albanezi ne imadu svoga pisma, ve piu latinicom svoj jezik, a imadu i gramatiku,
koju su im sastavili sveenici. Klerici ue nauke u biskupskim sjemenitima, a bogosloviju
svravaju u Rimu, u kolegiju De propaganda fide.
PUT M.UREVIA IZ ZAGREBA PREKO TRSTA I KOTORA U TABOR KNJAZA
NIKOLE: Vlak je odlazio iz Zagreba u Trst u 6 sati na vee. Premda je bila krasna ljetna no,
nije ovjek mogao nita uivati na tom nonom putovanju; nita se nije vidjelo, jer ne bijae

205
mjeseine. U Kamen - mostu trebalo je prijei u drugi vlak, koji dolazi iz Bea u po noi. Muka
je putovati sa enom, sa malim djetetom i prtljagom, kad nema pomoi u to kasno doba; sve
ovjek mora sam obavljati. Kad poesmo silaziti od Nadreine prema Trstu, otvori se vidik
morske puine sve onamo do Italije. Talijanski se kraj nije vidio, pa se je inilo, da je more i
nebo jedno plavetno tijelo. Moja ena, kojoj bijae istom 17 godina, nije do tada nikad vidjela
mora, te me upita: Hoemo li se mi onud voziti? No ne bi druge. Ve saosmo u Trst u 8 sati
jutrom. Tu je trebalo ekati jedan itav dan i jednu no, dok poe parobrod u Dalmaciju.
Hodajui meu tim po Trstu naoh mnogo znanaca iz Mostara i Sarajeva; neki su bili bjegunci, a
inae iz trgovakog stalea, neki su se Ve tamo odavno bili natanili radi trgoivne. I crnogorski
vojvoda Matanovi bijae u Trstu, da kupuje i otpremi hranu za crnogorsku vojsku. On mi ree,
da je crnogorska vojska ve u Hercegovini i od Gacka prodrla, a o napredovanju srpske vojske
ne znadijae mi nita kazati.
Oko 200 Bugara koji su doli u Crnu Goru kao dobrovoljci knjaz Nikola je poslao nazad
Kad doe vrijeme polaska, moji me znanci ispratie do parobroda, oprostih se s njima, a veliki
parobrod Messina otplovi pod vedrim i vruim nebom. Bijelila su s lijeve strane primorska
mjesta Istrije, tiho je more, tiina je u lai, a propeler bruji poput podzemne tutnjave, tjerajui
lau naprijed velikom brzinom. Tako stigosmo u znameniti grad Pulj.
Tu je laa stajala etiri sata, pa tako imadoh dosta vremena, da vidim ruski amfiteatar, hram i
mnogo drugih znamenitih starina. Meutim, i sunce zae, a Messina krenu dalje iz one bune
ratne luke. Pred zoru ustadoe svi putnici i izaoe na gornji kraj lae, da vide ishod sunca. Tu je
sunce izlazilo upravo iz samoga mora u velikom svom crvenom sjaju i razlilo svoje ogromno
svijetlo po itavom Jadranskom moru i po hrvatskim planinama u Primorju. Mnoina delfina bila
je opkolila lau i piui plivahu za njom, da otpatke iz kuhinje doekajui deru, a jato galebova
ciui navija se po 200 metara iznad lae, te, eka, da im se baci komadi hljeba.
Messina se svraala na tome putovanju u ibenik, Zadar, Korulu, Dubrovnik, Novi i Risan, te
nakon dana i dvije noi putovanja stigosmo u Kotor. Stigav onamo predstavih se crnogorskome
poslovoi (zovu ga i konzulom) Peru Ramadanoviu. Gosp. Ramadanovi ree: Danas ili
najdalje sjutra bie Njegovo Velianstvo knez Nikola u Mostaru. Nemote ovdje nita ekati, ve
hajdete odmah k njemu. Ja namjestih enu i dijete kod neke udovice Crnogorke i otputih se put
Risna. U Risnu bijae neki crnogorski kapetan, koji je otpremao hranu vojski; on mi dade
naoruanog perjanika, da me prati do kneeva tabora. Putovao sam kroz Krivoije, austrijansko
zemljite, te proosmo ispod velike kasarne Dragulj. Krovita su i gola brda, kuda je put
vodio; istom gdje se vidio po gdjekoji star hrastov panj. Kad bi god perjanik ugledao bijeli panj
pucao bi u nj i pogodio, a ja bih morao uvijek ekati na konju, dok on to sve obavi. Tako se je
perjanik sve putem vjebao u pucanju, a ja sam postajao sve nestrpljiviji, tim vie, to bi mi se i
konj tresao, im bi on puku opalio. Na putu me upozori perjanik: Eno! Vidite li, gospodine,
crkvu? Okrenuh se na okolo, nu ne vidjeh nita, nego sivaste peine. On mi pokaza prstom
rekavi: Eno! Onu su crkvu Crnogorci sagradili za 24 sata na uspomenu, kad su pobijedili Turke
na Grahovu. Zbilja tu stoji meu liticama zaputena crkvica, sva ve od vremena tako
potamnjela, da se ne moe lako raspoznati od okolinog tamnog kamenja. Meu tim se ukaza
prama nama mnotvo ljudi. Kad se susretosmo, predstavi mi se mladi, plavi Monteverdi iz
Rusije. Imao je okolo 30 godina, po evropejski obuen, sa crnogorskom kapom na glavi, a visio
mu je o vratu neki visok ruski red na crvenoj vrpci. Za njim je ilo okolo 200 mladih Bugara; ovi
su bili doli u Crnu Goru kao dobrovoljci, no knez Nikola nije ih htio primiti, ve ih natrag

206
otpremi. Pa doista ovi Bugari mogli bi biti od same smetnje Crnogorcima, jerbo se nijesu znali
boriti po crnogorski, te bi mogli u prvoj vatri baciti puku i pobjei, tim prije, to se nijesu nigda
vjebali, niti su bili okusili praha i olova. S toga Monteverdi stade srdito kritikovati
crnogorskoga kneza. Kako ja nijesam znao ruski, francuski smo govorili. On mi ree: Le Prince
a une armee admirable, mais il na pas de bons commandants. (Knez imade izvrsnu vojsku, ali
nema dobrih zapovjednika). Monteverdi se je u glavnom stanu kneza Nikole zbog takove kritike
bio porjekao, pa je morao otii. Evo kako je to sve bilo po rijeima Monteverdia, a i drugi su mi
tako isto poslije govorili: Kad je crnogorska vojska bila krenula put Hercegovine, nigdje ne naie
na otpor: ni sa strane puanstva niti sa strane turskog vojnitva, premda je bilo u strani, na
brijegu iznad Gacka, nekoliko bataljuna turskog redovitog askera. Dapae tursko puanstvo
bijae po mjestima Gatakog polja izvjestilo bijele marame na kuama i vikalo: ivio knjaz
crnogorski, Nikola I.
Crnogorci bi postavili kape po kamenju pa gologlavi zauzeli poloaj na drugoj strani
Crnogorska vojska stie i u Nevesinje zdravo i bez ikakvog otpora, ali je meutim bilo ostalo
turske vojske za leima u bileu i Trebinju. Na nesreu pak knez raskomada svoju vojsku, pa
odasla Lazara Soicu preko planina prema Konjicu, Peka Pavlovia prema Kleku i ostale
vojvode porazmjeta kojekuda s jakim etama, a vojvodu Stanka Radonjia posla s tri do etiri
hiljade vojnika prema Mostaru. U to i divizionar Selim-paa krenu iz Mostara s 12 bataljuna u
susret Crnogorcima. Ove se neprijateljske vojske sukobie u Biini nad Blagajem, jedno 4 sata
daleko od Mostara. Jer Turci nijesu znali, koliko imade Crnogoraca, ovog se puta posluie
ratnom lukavtinom, kao to su nekad tako isto radili i Crnogorci. Crnogorci su i u prijanje doba
namjetali kape po kamenju, a pucali bi gologlavi iza drugog kamenja, te bi onda Turci nianili u
prazne kape, a da ne bi pogodili nijednog Crnogorca. Ovog puta je turski asker bio ponamjetao
kabanice s kukuljicama na kolje, pa je pucao na drugu stranu iz grmlja. Crnogorci su naravno
pucali u ono, to su vidjeli, a da ne bi uinili Turcima nikakove tete. Tako nadjaae Turci, te se
Crnogorci moradoe povui natrag ostavivi na bojitu oko 250 mrtvih. Iz toga uvidi knez
Nikola, da nije bilo dobro raskomadati vojsku, povrati se natrag sve do crnogorske granice na
Korita, te naredi, da se opet sva vojska ondje koncentrie. Kad se je pako vraala crnogorska
vojska, oni isti Turci, koji su u Gacku bili izvjesili bijele marame po kuama i klicali: "ivio
knjaz crnogorski Nikola I! - pucali su sada s prozora na crnogorsku vojsku, nu ne nanesoe
nikakove tete. Po tom se knez Nikola utabori na Koritima oekujui dok se vojska sakupi, i
Turci miljahu, da je sva crnogorska vojska razbijena, te stadoe praviti nove planove, kako da
prodru u Crnu Goru i osvoje Cetinje. Kroz to doba ja se oprostih s Monteverdiem i proslijedih
svoj put, te pooh one veeri u Grahovo na konak. Naelnik Grahova doeka me ljubazno: dade
mi sobu u svome uredu i pogosti me odlino. Tu bijae na konaku okolo 500 Dalmatinaca
dobrovoljaca iz Krivoija i Boke Kotorske sa jednim kapetanom, koji im je bio zapovjednik. Oni
su se vraali iz crnogorskog tabora k svojim kuama. Kapetan je strano grdio Crnogorce, to ih
nijesu htjeli primiti u vojsku. Ja nijesam mogao saznati pravu istinu, za to ih nijesu htjeli
primiti; nu mislim, da e biti pravi uzrok, to to je Austrija zahtijevala, da se oni imadu natrag
otpremiti zbog neutralnosti. Sutri-dan ja nastavih put niz Grahovo polje prema Koritima. Putem
mi je moj pratilac pokazivao sve potankosti o boju na Grahovu: mjesta, gdje je koja vojska
stajala i gdje je koji junak poginuo i kako je usijao rusu glavu. Kod jednog vrela kraj puta bilo se
sakupilo mnotvo Crnogoraca, da zagase eu. I ja tu sjaih s konja, da se malko okrijepim. Tu
su Crnogorci priali, kako je izgubila vojska na Biini, i poveavali stvar ba previe. Takove mi

207
vijesti nijesu godile s obzirom na svrhu moga putovanja, pa sam pomiljao, da je u crnogorskom
taboru sve zle volje. Bilo je asova, da sam se htio vratiti u Kotor i onde ekati svretak rata.
Napokon stigoh na Korita. Pred taborom me zaustavie strae, te ja pokazah svoje isprave i
straa ode, da me prijavi. Malo iza toga eto opet straa i odvede me Gospodarevu tajniku Dubyu,
a ovaj opet odvede me Njegovu Visoanstvu knezu Nikoli. Knez Nikola oslovi me s nekoliko
rijei i naredi g. Duby - u da me predstavi zapovjedniku glavnog taba, vojvodi Stanku
Radonjiu. Tako i bi. No ovaj se vojvoda brzo sjeti, da me je vidio kod ruskog konzula
Koudriavtzenja u Sarajevu, pa me ljubazno primi i ree: Ostanite kao atae (attache) u glavnom
stanu. Ovdje je vrijedno istaknuti, da su senatski grb nosili na kapi sva visoka gospoda poam
od serdara pa gore do najviega, pa gospodarev bajraktar i oficiri ordonancije. Trpeza, za koju su
ova gospoda sjedela blagovati, zvala se je senatska trpeza.
Crnogorci nijesu bili naueni na pie, osobito u ratno vrijeme - nadasve su mrzili pijance
Knez Nikola sjedao je za trpezu u drutvu s Duby-om, srpskim generalom Belimarkoviem,
ruskim konzulom Joninom i francuskim lijenikim pukovnikom Ferier-om, kojeg mu je
francuska vlada trajno dodijelila kao dvorska ljenika. Knez je imao svoga posebnog kuhaa, a
senatska trpeza imala je opet svoga, jednog Kalajdia iz Trebinja. Svaki smo dan imali juhu i
govedinu, a hljeb nam je bio dvopek. Pili smo samo vodu, jerbo alkoholna pia nije bilo nikakva,
a Crnogorci i nijesu bili naueni na pie, osobito u ratno vrijeme. Oni su mrzili nada- sve pijance.
Mi smo imali adore, pod kojim smo noivali, i ti su adori uvijek ili uz nas na konjima
natovareni s naom prtljagom. Stanko Stevanov Radonjiem, Gospodarevim oficirom
organizacije i kapetanom Barbieux-om. Tu naoh jo jednog mladog Francuza, kojem imena
sada vie ne pamtim, Rusa, Veselickog - Boidarevia, i nekog njemakog porunika barona
Hatorfa, te Nikola osobito tovao i komu je odavao ast kod svake zgode. Mladi Francuz i
njemac, baron Hatorf, nijesu se mogli trpjeti; vazda su se svaali, te jednom ree mladi Francuz
baronu Hatorfu, da je chevalier d industrie (industrijalni vitez). Da nije Stanko Radonji u toj
stvari posredovao, bilo bi dolo do dvoboja, no takove se stvari nijesu mogle trpjeti u ratnom
taboru. S toga Stanko Radonji obojici zaprijeti, da e ih odstraniti iz tabora ako se ne budu
ponaali mirno i skladno. Tako ta stvar i lee.
U to poee sa sviju strana stizati malo po malo vojske sa svojim vojvodama. Sve je bilo ve na
okupu osim Lazara Soice, koji je bio daleko otiao na Ivan planinu, da presijee puteve turskoj
vojsci, ali bi dolazila iz Bosne u Hercegovine, te da zaposjedne Konjic, pa tako sva Hercegovina
pane u crnogorske ake. Lijepa je to osnova bila, ali bijae malo vojske poslano da osvaja
Mostar, a i onaj poraz u Biini pokaza, da sredstva nijesu odgovarala osnovi. Jednom knez
Nikola sjedio u svome adoru, a vojvode okolo adora, jer kneev ador nije bio tako velik, da su
svi mogli u njem stati. Meu tim je Peko Pavlovi iao sa svojom vojskom iz Kleka sve izmeu
brda kroz gudure drei se daleko od ceste i obinih puteva, da ga ne bi neprijatelji opazili,
odnosno da ne bi mogli izbrojati njegove snage. U isto je doba ila i turska vojska iz Mostara
prema Bileu. Peko Pavlovi je uz put dobro motrio tursku vojsku, a da ga protivnici ne opazie.
Svi su bili sloni u vijeanju, da se udari na Turke, gdje bilo da bilo. Novica Cerovi i Peko
Pavlovi najvie su govorili, a Peko Pavlovi ree: Gospodaru! Muhtar se je sutra za cijelo
razmuhtario. Nakon ovog vijeanja zatrubie trube na sve strane crnogorskog logora, a 28
bataljuna Crnogorca die se sa Korita i poe prema Vrbici. Sve su to kroviti putevi i brda, kuda
se ide. Nakon jednog sata hoda ustavi se vojska i zakloni se za bregove tako, da se od nikoje
strane ne mogae opaziti. U isto vrijeme i turska vojska paralelno s crnogorskom marirala

208
cestom uz dolinu Plana prema Bileu. Knez Nikola i sav njegov glavni tab motrio je i brojio sa
brda iz zaklonita svu tu tursku silu.
BITKA NA VUJEM DOLU - KRETANJE CRNOGORSKE VOJSKE PREMA ORJOJ LUCI,
DANILOVGRADU I CETINJU - TURSKI ZAROBLJENICI - DOLAZAK U CETINJE: Turska
je vojska marirala u potpunom redu, sve satnija po satnija sa zapovjednicima na elu, a okolo
200 turskih konja nosilo je ozadi prtljagu. Kad je sva turska vojska ve bila zamaknula za dolinu
Plana, naredi knez, da se ide dalje, te se pod no pade na konak u Vrbici. Vrbica nije barem tada
bila kakovo selo ili napueno mjesto, nego podol, gdje se je moglo sigurno i udobno prenoiti, a
bilo je i vode svima u obilju. Tu vidjeh nekoliko sa svim novih ustakih grobova; tu je bio neki
mali orkaj skoranjeg vremena. Onu vee nijesu se palile baklje, niti su se loile vatre, da se
svijetlo od nikuda ne vidi; sve je tiho bilo. Kad je nona tama sve bila zastrla, knez Nikola sakupi
ratno vijee, u kom se je tajno vijealo o planu sjutranje bitke.
Nikola roacima: Morate sjutra u boj sa ostalim vojvodama - ta, Petrovii su vazda bili
junaci!
Iza toga se odmah izdaju tajne odredbe, kuda e se koji vojvoda sa svojim etama kretati i gdje
e zauzimati pozicije. Naposle knez sazove oko sebe sve svoje roake, koji su se tada u taboru
nalazili: Filipa, aka, Blaa i mlaahnog Marka, te im rekne: Ja Vas ne trebam oko sebe; Vi
morate sjutra u boj sa ostalim vojvodama. Ta Petrovii su vazda bili junaci! Petrovii se zbilja
porazdijelie meu etama, koje e sudjelovati u prvoj i najeoj vatri. I Talijanac Duka Vivaldi
stupi u bojne redove sa Petroviima. Meu tim je i Muhtar paa vijeao u Bileu, kako da se
prodre u Crnu Goru i da se marira upravo na Cetinje. Turci nijesu znali, gdje je crnogorska
vojska, koliko li je imade, pa odmah otpremie sve tovare municije prama crnogorskoj granici.
Oni su mislili, da je knez Nikola pobjegao na Cetinje i da mu je vojska jo uvijek rastrgana.
Sada je Peko Pavlovi imao veliku zadau; on je imao domamiti Turke iz Bilee u Vuiji do,
gdje je bilo Crnogorcima najzgodnije za bitku. Uze dakle taj vojvoda 400 momaka i silesiju
trubaa, pa douljav se do Bilea stade pucati u gradske kue i tabor, a trubai su sa sviju strana
trubili tako, da su Turci mislili, da je tu sakupljena sva sila crnogorska. Turska i crnogorska
snaga bile su u blizu jednake okolo 12.000 s jedne i 12.000 s druge strane. Zapovjednici turske
vojske bili su: muir Muhtar-paa, ferik Selim-paa, liva-Osman-paa, liva Abdullah-paa i
pukovnik glavnog taba ukri-beg (Bonjak).
im su ete Peka Pavlovia zapucale na Bileu i stale trubiti na sve strane, prekide Muhtar-paa
vijeanje i naredi da se zapoene boj s Crnogorcima. Odmah Turci izaoe iz grada i stadoe
navaljivati na Crnogorce. No Peko Pavlovi stade uzmicati pukarajui na Turke, a ovi su ga
progonili sve idu za njim prama Vuijem dolu, ne slutei, da je ondje kneeva armada u zasjedi.
Turci su imali samo 4 topa krupska od elika. Od Bilea do Vuijeg dola imade 2 sata hoda.
Meu tim su neke crnogorske ete ve bile u noi zauzele neke klance oko Vuijeg dola. U ranu
zoru, kada je ve bio kucnuo as, zatrubie trube u glavnom kneevu stanu: U boj. Sve se die
na noge! Sva vojska stade gmizati iz Vrbice uz brdo prama Vuijem dolu. Do Vuijeg dola
bijae samo pola sata hoda. Sam knez Nikola preuze komandu, a uz njega su se nalazili: njegov
punac vojvoda Petar Vukoti, vojvoda Stanko Radonji, vojvoda Novica Cerovi, tjelesni
lijenik francuski pukovnik Fevrier, srpski general Belimarkovi, ruski konzul Jonin, dva tri
oficira ordonancije i sluge. Knez naredi, da se sva prtljaga i 4 topa uklone iz blizine bitke, jedno
po sata daleko u zatienu dolinu. Jo bi odreeno, da se i muzika glavnog stana ukloni, nu
muzikanti pobacae instrumente u prtljagu, zgrabie puke, pa i oni odjurie u vatru. Tajnik

209
Duby bio se pruio na travi za jednom liticom, pa itao novine, a za pucnjavom ni brige ga nije
bilo. Ja sam bio na breuljku kod Dubya, pa gledao na binokel, da razgledam bitku koliko je
mogue vidjeti. u se prva puka, druga i trea, tada se razvi prasak od hiljade puaka, te mnogi
ranjenik poe ve zvati: Pomozi drue Daj vode! itd. Prvog mrtvaca vidjeh pogoena usred
ela. Njega natovarie na konja i odnesoe nekud, da ga zakopaju. ulo se je i strano lupanje
olova po kamenu i gdje zrna zvide po zraku. Knez je stajao sa svojom pratnjom na kamenitu
breuljku; bio je zaogrnut modriastom kabanicom bez rukava. Jedno puano zrno probi
kneevu kabanicu kraj koljena, a vojvoda Petar Vukoti prihvati ga za ruku i povue vele:
Poginut e, Gospodaru; amo za kemen! - nadodav: Ne treba ginuti bez nude! Turci su
istom bili snimili s mazge jedan top, i bre bolje opalili samo etiri - pet hitaca, kad im ponestade
puane municije; s toga je tursko pukaranje bilo sve rjee. Ova je vojska do due naglo trube
iskala municiju, nu glavna municija bila je, kako rekoh, nespretno otpremljena na crnogorsku
granicu.
Po crnogorskoj vojsci prou se da Turci nemaju municije. Tad zapovjednici viknue:
Jatagan!
U to se prosu glas po crnogorskoj vojsci, da Turci nemadu municije, a zapovjednici povikae:
Jatagan! Piperski bataljun najprvi potee jatagane, izletje iz svojih meteriza od kamenja, te
viui uini juri na Turke. Kad za njima i ostali Crnogorci pograbie jatagane, nastade krvava
borba, nastade kasapljenje ljutim handarima. Crnogorac znade tako hitro sjei handarom, da
mu se Turci ne mogu ni bajonetom pribliiti. Turke obuze smrtni strah, pa stadoe bjeati natrag
put Bilea, a Crnogorci su ih progonili sjeku sve do grada dva sata daleko. Crnogorci su traili,
da to vie gospode dostignu i posijeku, jer je kod ovih pljaka bolja, pa ih je bilo, da su protrali
proste turske vojnike, ne obaziru se na njih, a ovi nijesu ni smjeli zamahnuti na Crnogorce. Na
taj se je nain moglo spasiti puno turskih vojnika. Valja spomenuti, da je knez bio naredio, da se
ne smiju odrezivati nosevi i uesa, nego da e se po tome znati, ko se je hrabro borio i ko je
zasluio nagradu: a da gledaju to vie gospode zarobiti i njemu ive dovesti. Crnogorce je bila
posluila srea time, to su sa jataganima potrefili juriati na glavni stan i na ona etiri topa, gdje
se je nalazilo mnogo visokih oficira. Pae i oficiri nijesu imali nikakovih distinkcija, pa se nije
moglo prepoznati, to je koji. Na jednome uglu breuljka bio je nasaen top, koji je bio ispalio,
kako rekoh, samo etiri pet hitaca, a ostala tri topa stajala su jo netaknuta na mazgama, jerbo im
ne bijae podesna mjesta za pucanje. Tom je baterijom zapovijedao Osman-paa, moj znanac. I
njega opkolie Crnogorci; on se je hrabro branio, dok nijesu svi oko njega izginuli. Crnogorci su
mu vikali: Predaj se, gospodine! premda nijesu znali, ko je i ta je. Osman-paa je opet njima
vikao: Ja se ne predajem! Pucajte u me! - drei jo revolver u ruci, koji je ve bio prazan.
Osman-paa je jo vikao: Pucajte! - jer je volio poginuti, nego se predati, kao to mi je on sam
poslije priao. No Crnogorci ne htjedoe pucati, ve objesie puke o rame, a jedan od njih
priskoi k njemu, zgrabi ga za ruku i ree: Moj si! Osman-paa ree: Hajde! Hajde! vodi me k
tvom gospodaru, dobit e lijepo uzdarje!. Crnogorac toga pau povede k svome gospodaru
ispitujui: Jesi li ti juzbaa? Jesam neto vie - ree paa. A jesi li ti binj - paa? Jesam
neto ve. A jesi li miralaj? Jesam neto vie. Nu jesi li paa? Dobra ti srea - jesam ba
paa - odgovori Osman. Tada Crnogorac stade pucati iz puke od veselja, to vodi pau, i
pjevati: Blago meni, svijetli gospodaru, evo ti pau vodim. Kad knez to u, posla odmah
lijenika Fevriera pai u susret, da mu prui prvu pomo, ako je moda ranjen. Osman-paa ree,
da nije ranjen, premda mu je poslije kazivao, da je bio dobio jednu neznatnu ranu ostrag u

210
pojasu. Meutim je pukaranje bivalo sve ree, a glas puaka i bojna huka ila je sve dalje od nas
prama Bileu. im je paa bio uhvaen, posla knez po nas perjanika, da nam kae, da idemo k
njemu i da je Osman-paa uhvaen. O ostalim paama jo se nije nita znalo u glavnom stanu, to
je od njih bilo, jer ih nije nitko poznavao, a Crnogorci su sjekli redom, to bi uhvatili. U tom su
boju bili i odlini Turci baibozuci iz Mostara sa muftijom Karabegom. Ova je bitka trajala od
jutra do podne ne raunajui onu manevru Peka Pavlovia. Filip Petrovi bi ranjen u bedru ba
dobro, te ga odmah otpremie na Cetinje na lijeenje. ako Petkovi hrabro se borio: on posjee
desetak Turaka onog dana; bio je sav krvav od pete do glave; izgubio je kapu, a kako je imao
puno redova na prsima, u borbi izgubi i viteki red Franje Josipa I. Kad me Osman-paa ugleda
na bojitu, zavika: Zdravo prijatelju! Zar ste i Vi ovdje? Ja mu otpozdravih, a on ree onoj
gospodi, koja su ga vodila, da sam ja njegov stari znanac i prijatelj jo iz Sarajeva.
Kada se u da je i Selim - paa posjeen meu Crnogorcima zavlada jo vee veselje
G. Duby ree mi, da je knez odredio, da se Osman-paa meni predade na uvanje do sjutra
ujutru, da pod mojim adorom noi, pa da e ga sjutra otpremiti na Cetinje s ostalim
zarobljenicima. Ja sam jaio po bojitu, da razgledam, ta je to sve bilo. Lee mrtvaci na sve
strane, a Crnogorci kupe oruje i skidaju s neprijatelja sve ono, to je valjalo, da se ponese. Dva
Crnogorca bila uhvatila nove crvene bisage pune bijelih gospodskih rubina, pa jedan tegli k sebi
jednu polu, a drugi k sebi drugu, te tako rastrgoe bisage na dvoje i odnesoe svaki po jednu
polu. Jedan opet Crnogorac plakae, da je izgubio idui jednu kesu od 1000 zlatnih lira (20.000
kruna), te je iao tragom, ne bi li je opet naao. Kako se je poslije ispostavilo, bili su to novci
pukovnika glavnog taba ukri-bega (Bonjaka), koji je poginuo u toj bitki. Stevo Radonji doe
k meni i ree mi: Eno ondje bijah ostavio 40 zarobljenih Turaka, da ih Crnogorci sauvaju i
Njegovu Visoanstvu odvedu, a eto sad ne vidim nijednog iva. U to se uplete u razgovor
francuski kapetan Barbieux, pa ree, da je on jedno uhvatio u boju u Africi 30 Arapa i doveo
zapovjedniku, pa da ga je zapovjednik do due pohvalio, ali da mu je ipak dao za nagradu 30
dana zatvora. Bijae upalila estoka sunana vruina onog dana, a od kamenja je odsijevao
plamen u oi kao usred pjeane pustinje arke Afrike. U jedan sat poslije podne saosmo opet
natrag u Vrbicu, gdje emo na istom mjestu noiti. Nai adori nijesu bili dignuti s onoga mjesta,
gdje su i prije bili. No Turci su nam bili zali za lea, pa nam adore sve izreetali puanim
olovom; mislili su, da imade netko unutri, no pobjegoe, kad su vidjeli, da su u pogibelji.
Osman-paa i jedan sijed juzbaa ruali su pod mojim adorom, te legoe spavati, jer su bili jako
umorni. Njegovo Visoanstvo naredi, da se iz onih topova, to su bili Turcima oteti, opali 21
hitac u znak veselja. Knez doe pred moj ador, vidje, da paa spava, pa re: Uznemirit emo
naeg gosta, ali ne smeta; mi se moramo veseliti! Pucajte, Crnogorci! Zapucae topovi, a
Osman-paa se prenu i upita me: ta je to? Ja odgovorim: enluk (veselje). Pravo imadu ree paa, pa se opet svali na zemlju i zaspa. Meni je tajnik Duby bio naredio, da po
meunarodnom pravu ne smijem Osman-pae o niemu ispitivati. Ja mu rekoh, da neu, ali da se
Turci ne dre toga prava. Turci su pred tri dana bili uhvatili dva Crnogorca i o svemu ih
ispitivali, a onda posjekli. U veer su pred kneevim adorom gorjele baklje, banda svirala, a
kneevi pai toili pravi ampanjac de souverain. Sjutra-dan u jutro je knez primao izvjetaje
od raznih vojvoda o uspjehu te bitke. U to doba doe u tabor jedna ena hrianska iz Bilea
nosei u ruci uzdignut procijep (na gornjem kraju razcijepljen tap), a u procjepu je bilo pismo.
Pustie enu do kneeva adora, a knez dade proitati pismo. U tom pismu moli sin divizijonera
Selim-pae, koji je bio poginuo, da ovoj eni dozvoli uzeti tijelo njegova oca i odnijeti ga u

211
Bilee, da ga tu ukopa. Do toga asa nije nitko u crnogorskome taboru znao, da je i ferik Selimpaa poginuo, a tad meu Crnogorcima zavlada jo vee veselje. Ona je ena pripovijedala tom
prigodom sve detalje bitke, to su onamo Turci govorili. Mislili su Turci, da je i Osman-paa
poginuo, a ona je ena iskazala, koji su jo velikai izginuli. Onda joj knez ree, da je Osmanpaa iv i zdrav, i dozvoli joj da uprti tijelo Selim-pae, meu nekoliko hiljada mrtvaca, koji su
ginuli na prostoru od dva sata hoda u daljini! Meu ostalim zarobljenicima bijae neki mlad
efendija, po imenu Lutfi, iz Gradike. Lutfi se prijavi i ree, da bi on mogao poznati tijelo Selimpae, jer da je on kod njega bio dodijeljen kao au ordonacije, da mu je svaku vee noge prao,
pa da bi ga mogao prepoznati po bagovim nogama, makar mu bila i glava odsjeena. Kasnije se
ispostavi pretraivanjem tjelesa po bojitu, da je kapetan iz Crnia posjekao Selim-pau sabljom
stigavi ga u bijegu.
Knjaz Nikola zaista se pokazao kao pravi otac svoga naroda - to mu se ne moe porei
Taj je kapetan pripovijedao, da se je Selim-paa uvidjevi, da ne moe utei, oajno branio
revolverom i sabljom, premda je imao preko 60 godina. Po tom knez posla etu vojnika, te ovi
Selim-painu tijelu vojnike poasti uinie pucaju iz puaka. Kako rehoh, Crnogorci su imali
sreu pogoditi na glavno zapovjednitvo, kad su juriali jataganima na Turke, te razmjerno
izginue mnogi oficiri. Evo izvjea o uspjehu bitke. Poginuli su ferik Selim-paa, dva
pukovnika sa zapovjednikom glavnog taba, ukri-begom; nadalje su poginula 4 binjbae, 300
drugih oficira, i preko 300 vojnika. Osman-paa bi zarobljen sa jednim juzbaom i 300 vojnika, a
i 4 topa bjehu oteta s municijom i s ostalom ratnom prtljagom. Jo neto! Abdulah-paa utee
ranjen u uho. Muhtar-paa bio je ostraga s rezervom jedan sat daleko, te je zdrav utekao ravno u
Dubrovnik. Ovaj paa iz Dubrovnika brzojavi u Mostar, da je amo sve izgubljeno, te neka oni u
Mostaru gledaju, kako e se obraniti, jerbo on misli, da e Crnogorci sada nakon te pobjede
odmah marirati na Mostar. Isti paa odasla drugi brzojav iz Dubrovnika u Carigrad, u kojemu
izvijesti, da je Osman-paa svoj nesrei kriv, jer da je bio pijan. Ta je bitka bila dne 26. jula
1876. Tako Muhtar-paa pobijedi Osman-pau, jer je u prvom mahu mislio, da je poginuo. Onog
jutra naredi knez, da se donesu i prikau ratni trofeji. Vrve Crnogorci, nose svaki svoje, to je na
bojitu bio ujagmio. Na turskim pukama bijahu nataknute bajonete, a na bajonetima i na
sabljama privezani fesovi. Knez opkoljen pratnjom gledae, kako se slae na gomilu zaplijenjeno
oruje. Preko 3000 puaka, 300 oficirskih sabalja, 4 topa, 10 barjaka i 500 itaba (svetih pisama)
uzdie ogromnu piramidu na veliko veselje pobjeditelja. Meu barjacima bijae i jedan zeleni od
svile, zlatom izvezen, koji je pripadao mostarskom muftiji Karabegu i njegovu baibozuku. Sav
taj ratni plijen i Osman-pau sa 300 zarobljenika dade otpremiti na Cetinje. U ovoj bitki poginu
119 Crnogoraca, a bilo je ranjenih do 220. Sada je trebalo i crnogorske ranjenike otpremiti u
bolnice. Ranjenici su leali redom jedan uz drugog u taboru. Prije, nego su bili otpremljeni u
bolnice, knez je k svakome doao, pitao ga za zdravlje, sokolio ga i obilato nadario dukatima.
Knez Nikola zaista se pokaza pravim ocem svoga naroda. To mu se ne moe porei; on je
svagdje inom pokazao, a nije se nitko rodio, da je svemu svijetu ugodio. Odmah nakon ove
bitke popalie Crnogorci sva turska sela po Planome, a bijela vojska (crnogorske ene) poplavi
sav zastraeni prijedio i oplijeni sve, to je mogla nai i nositi. Iza toga Crnogorci neto priutie,
a knez Nikola die svoj glavni stan sa Vrbice i preprtlja na Objaj malo blie k Bileu u pravcu
crnogorske granice. Sve se je udilo, to se ne ide na Mostar. Pobjeda Vujeg dola bila se ve po
cijelome svijetu razglasila, pa se ini, da je knez Nikola bio dobio neke tajne vijesti iz Bea. Idu
iz Vrbice na Objaj valjalo je opet proi kroz Vujii do. Tu pue jedna puka, pa nastade neki

212
mali mete u vojsci; jedan Turin bio se je u boju sakrio u jedan krip peine i tu se je bio stulio
od straha i proboravio tri dana i tri noi. Kad je jedan Crnogorac mimo kripe prolazio, Turin
miljae, da ga je opazio, pa opali puka, ali ne pogodi Crnogorca. No odmah se sklepetae
nekoliko Crnogoraca na Turina i sasjekoe ga. Idui dalje opet pue jedna puka; bio na ime
neki Crnogorac naao malu kuburu, pa je opalio, da je isprazni. Tu je bio Crnogorac neoprezan,
jer je bilo strogo zabranjeno pucati. Po tom starjeinstvo naredi, da se taj krivac iiba. im se
osuda oglasi, ode nekoliko perjanika u umu po ibe. No otkidoe male granice s liem, velike
kao golubinje najvee pero. Tada Crnogorac lee na zemlju potrbuke i stade jaukati pod
udarcima tih granica, kao da ga boli, nu perjanici ga samo nekoliko puta - prije bih rekao pogladie, nego izbie.
Austrija je u pismu savjetovala Crnu Goru da ne proliva krv uzalud po Hercegovini
Ipak je tome Crnogorcu bilo ao, to e mu se moi speitnuti, da je jednom bio na ibe osuen.
Poto se obavi ta teka kazna, proslijedismo svoj put. Onoga dana pretrpjesmo svi veliku muku
zbog teka nevremena; silne kie i tue (krupe). Knez je svakome od nas izraavao svoje
saaljenje radi te patnje, a naroito meni ree, da moram sve trpjeti, jerbo se radi o osloboenju
moje domovine. Kad nekako stigosmo na Objaj, zaustavismo se i adore popesmo ne samo za
asovit odmor, nego i za dalji boravak. Tu smo boravili 10 dana. Teko nam je tu bilo ivjeti bez
vode, a jela je bilo u izobilju. Jednom za tih dana doe knezu u tabor obota, ugledan turski
seljak iz Planoga. Ovoga gosta zadri knez dva dana i jo ga dobro nadari poklonivi mu 100
dukata, pa ga napokon otpremi iz tabora, a obota ode u Trebinje, jerbo mu je sve bilo izgorjelo
u Planomu, te se nije imao na ta vratiti. Jednom dovedoe Crnogorci u tabor 10 Arnauta, u
narodnom odijelu, otrcanih i gladnih. Kazivali su, da su pobjegli s turske vojske, jer da nijesu
mogli vie podnositi muka, a osobito s toga, to nijesu kao baibozuci dobivali ni hrane i odjee.
I ove Arnaute dade knez otpremiti kao zarobljenike na Cetinje, poto su se bili dobro pogostili
mesom i hljebom. Nakon tog boravka od 10 dana na Objaju naredi se, da se ide u Gacko. Opet
smo putovali preko Vujeg dola i Vrbice, te kod Korita padosmo na konak. Idui naosmo na
putu veliku lokvu vode ute i pune zelenih vodenih uiju. Na tu se lokvu zgrnu vojska, da eu
zagasi, i premda su u tu neistu vodu i konji mokrili pijui je, ipak ju je svako pio, jer druge nije
bilo u ono vrue doba augusta mjeseca. Ali ne bi to sve. Prelazei francuski kapetan Barbieux
propade u sredini na najdublje mjesto lokve, te ga Crnogorci jedva jedvice uetima izvukoe
zajedno sa konjem. Kako je kapetan Barbieux bio jako oznojen, to se od prehlade razbolje i dobi
grlobolju (anginu). Lijenik Fevrier lijeio ga je, to je bolje mogao, te mu napokon morade
prorezati u vratu oteklinu, da se ne ugui. Sa korita se uputi vojska sutridan preko Kljua u
Gacko. Klju je jo dobro odrana gradina, a nekoliko zelenih livada ukrauju to opustoeno
mjestance u krevitoj dolini. Zemlje su u Gatakom polju plodne. ita su bila ve prezrela, trava
gusta i visoka; nitko se nije usudio iz grada izai, da ljetinu obradi. Takove su te alosne
okolnosti u ratno doba. Sve to uniti konjsko kopito i ljudski taban.
Ne mole se badava zajedniki krani vapijui u crkvama od Boga: Od kuge, gladi i rata oslobodi nas, Gospodine! to ita i trave nije bilo pogaeno, to bi konji po noi popasli; na
poljima nita ne ostade, a ruka osvetnica popali sela i varoice. U to Lazar Soica, koji nije bio
stigao na bitku u Vui do, istom iae sa svojom vojskom prama Koritima, te se tu sastade sa
glavnim kneevskim stanom. Lazar je vraajui se od Konjica bio popalio sve, to je bio naao
na putu. Metohija, Lipnik i sva mjestanca po Gatakom polju bie pretvorena u pepeo; tu nije
bilo vie ni ive due. Kula i dvorovi Dedage engia u Lipniku kraj potoka pretvorie se u

213
garave ruevine; samo turbe Smailage engia poput damije s drvenom munarom, potedi
vojvode Lazar Soica. Kad stigosmo pod ruevine engia kule, kod Smailagina turbeta, popee
se adori i tu ostadosmo etiri dana, a konji su se putali irom po Gatakom polju, da pasu do
mile volje ita i travu. U to najavie dolazak austrijanskog pukovnika Tomela iz Bea u
kneevski glavni stan. Pukovnik Tomel sjai s konja pred kneevim adorom i predade pismo
njegovu Visoanstvu. To je pismo bilo vrlo tajno, ali ta tajna nije mogla ostati vazda tajna.
Austrija saopava Crnoj Gori, da e Bosna i Hercegovina najposlije pripasti Austro - Ugarskoj,
te joj savjetuje, da ne prolijeva krvi uzalud po Hercegovini, nek se dri prama Hercegovini
defanzivno, a prama Albaniji neka operira, kako god hoe.
Kod Nikia, na razmaku od 500 metara pucali su Crnogorci iz puaka u poast
Gospodaru
To pismo ne uini dobra utiska, ve sve ogori. Pukovnik Tomel ostade u glavnom stanu
nekoliko mjeseci, to na polju, to u Cetinju. O pukovniku Tomelu moram ovdje neto nadodati.
On je bio kao kapetan glavnog taba prijanjih vremena dodijeljen austro - ugarskom glavnom
konzulatu u Sarajevu za glavnog konzula Atanackovia, koji je umro u Sarajevu pred konzulom
Haasom. Zatim bio je attache kod austro - ugarske diplomatine agencije u Biogradu, pa onda
neko vrijeme vojniki attache austro - ugarske diplomatine agencije na Cetinju. S toga je on i
bio poslan tada u Crnu Goru kao najbolji poznavalac sviju odnoaja te kneevine. Tomel je bio
pretjerano ozbiljan ovjek; nije dao nikome sa sobom govoriti. Govorio je samo sa knezom
Nikolom i sa ministrom vanjskih posala i to kad mu je velika nuda bila, a uvijek je neto pisao.
O pukovniku Tomelu nemam ta dalje iznositi; on je vazda pisao i dopisivao se s Beom, vie
nita. To su sve tajne bile, od kojih je crnogorski dvor malo ta saznao. Jednu u malu epizodu
ipak napomenuti, koja se je desila u kasnijem vremenu. Pukovnik je Tomel imao u Cetinju svoju
sobu tik uz sobu Veselickog - Boidarevia u svratitu na Cetinju. Taj je asnik bio vazda
zaposlen piui, a Veselicki - Boidarevi opet imao navadu po svojoj sobi etati gori - doli. To
je Tomelu smetalo, te jedno ne pokucav naglo otvori vrata sobe Veselickog - Boidarevia i
zavie na njega: Zar Vi ne znate, koga imadete u susjednoj sobi? Ja imadem posla, a Vi mi
smetate raditi! Veselicki Boidarevi ree: Vi ste gospodin pukovnik austrougarskog glavnog
taba. Dostojna Vam ast, ali Vi nemate meni ta zapovijedati u mojemu stanu, a nemojte
zaboraviti, da sam ja ruski plemi. Izlazite s mjesta iz moje sobe. Tomel izae, a poslije senatori
izravnae taj sukob na miran nain, da ne bude vee bruke od dvoboja. Moja je soba bila tik uz
sobu Veselickog - Boidarevia, pa sam sve to svojim uima uo i oima vidio.
Treba dakle odlaziti iz Hercegovine, nu prije toga htjedoe Crnogorci raspriti ona 4 bataljuna
turske vojske, koji su bili utaboreni u strani brda na Avtovcem. S toga u rano jutro krenue
Crnogorci sa snagom od 6 bataljuna i 4 topa, da Turke razvide i po mogunosti unite. Ovoj se
ekspediciji pridrui i austrijski pukovnik Tomel. No nakon etiri sata povrati se crnogorska
vojska u Lipnik, a da nije nita bila poduzela proti Turcima, a da su bili togod poduzeli, bili bi
naravno i uspjeli; nu i oni bi bili izgubili nekoliko vojnika, ali bi to bilo opet bez koristi, jerbo je
trebalo ipak Hercegovinu napustiti. Ve knez Nikola die svoj glavni stan iz Gacka i ode u Crnu
Goru sa 6000 vojnika preko Krstaca, Banjana i Nikikog polja, a vojvoda Petar Vukoti ostade
sa ostalom vojnom snagom na hercegovako - crnogorskoj granici, da se po naputku ofenzivno
dri proti neprijatelja. Kad smo bili doli prema Banjanima, javi mi jedan perjanik, da je kapetan
Barbieux teko bolestan, i s toga zaostao, pa da mene zove. Ja se odmah povratih, da ga
potraim. Susrete me meutim drugi perjanik i javi mi, da je kapetan Barbieux ve izdahnuo. Isti

214
mi perjanik govorae, da je Barbieux rekao, da mu je jako zlo, da ga neto davi u grlu; na jednom
je sjaio s konja, sjeo i zaiskao vina. Perjanik ode potraiti vina, nu kapetan ne doeka, da se
napije, nego umrije. Ja potrah i stigog kneevu pratnju, javih vojvodi Stanku Radonjiu, da je
Barbieux umro. Kad je knez uo za tu smrt naredi, da se taj kapetan zakopa s vojnikim
poastima. Istog dana padosmo na konak u crnogorsko selo Broanac. U tom selu ne popesmo
adora, jer tu bijae seoskih kua, pa u njima noismo. Bilo nam je udobno, jer tu dobismo svega
za veeru meu kunom eljadi. Sutradan jutrom zatrubie u 4 sata trube i najavie odlazak, a mi
skoismo na noge i za jedan sat saosmo u Nikiko polje. Niki je bio u opsadi. Na razmaku
od 500 metara pucali su crnogorski odjeli iz puaka u poast Gospodaru.
Boravei na Orjoj luci lovili smo ribu mreama i dinamitom; jednom se i knjaz dade na taj
port
U Nikikom polju opazih, da sam u Broancu pod uglavnicom zaboravio svoju konatu torbu, u
kojoj su mi bile razne isprave, pisma i pisae sprave. Ja prijavih tu stvar Stanku Radonjiu, pa
ovaj naredi, da se jedan Crnogorac odmah povrati u Broanac i odatle mu donese torbu. Nu u
kratko rekavi ja ne vidjeh vie nikad svoje torbe, te tako izgubih vane dokumente. Grad Niki
vidi se daleko u vrh polja, a razne kule i gradii uzdiu se u okolici blie nama. Iz jednog gradia
stadoe Turci pukarati na nas; nu bijae daleko, te ne ranie nikoga. Nasred polja s daljnje strane
pod brdom stade crnogorska vojska. Knez Nikola namjesti na jednom plastiu sijena dalekozor,
pa razgledae kule i gradie po breuljcima okolo Nikia. Jednu od najbliih kula s gradiem
htijae razoriti, te topniki kapetan uro Martinovi ve naperi 4 topa sa jednog breuljka, da
otvori vatru. Ja se oveselih, da u doivjeti jo jednu ratnu epizodu. Nu to bijae uzalud; knez se
predomisli, te ne htjede ruiti kule. Ta i onako e mu Niki kad-li tad-li pasti u ruke! Po tom
krenusmo dalje i stigosmo na konak u manastir Svetog Vasilije pod Ostrog. Pod Ostrogom
stadosmo dva dana i tom prigodom vidjeh pilju, gdje lei tijelo Svetog Vasilije. Niz Nikiko
polje tee mala rijeka i uvire u dno polja blizu Pod - Ostroga. S onu stranu Pod - Osroga izvire ta
ista rijeka u vrh polja Bijelopavlovia, pod imenom Zeta. Iz Pod-Ostroga saosmo kraj rijeke
Zete niz Bjeloplavlie, najplodniju zemlju Cnre Gore, na Oriju luku. U Orijoj luci imade crkva, a
u blizini crkve dvorac kneza Nikole. Knez Nikola nastani se u blizini dvorca. Od Orije luke
imade 20 minuta do Danilovgrada, crnogorskog trgovakog mjesta. Odavde se prostire iroko i
plodno polje sve do Spua te do Veljeg i Malog brda, na kojima su Turci bili pogradili velike
utvrde, kule i gradie, pa jo utvrde topovima dobro opskrbili. Od izvora Zete sve do Spua
prostire se plodna dolina Bijelopavlii, jedina plodna dolina tadanjeg vremena u Crnoj Gori. U
toj dolini raste penica, kukuruz i svako ito, a vinogradi, trenje, smokve i svakovrsno voe daju
joj karakter junog upnog prijedjela. Zeta je puna ribe pastrmke tako, da se za tili as moe
silesija nahvatati. Za naeg boravka od mjesec dana u Orijoj luci lovili smo pastrmku gotovo
svaki dan, mreama i dinamitom, a to nas je time vie veselilo, to smo vazda imali dobar uspjeh.
Jednog se dana i knez dade na taj port. On sae iz svoga dvorca sa svom svojom pratnjom i
gostima do Zete, koja je okolo 300 metara udaljena od dvorca, da vidi, kako se riba lovi
dinamitskim patronima. Bijasmo svi na obali Zete poreani, a kapetan knjaevske garde
Matanovi pripravljao je dinamitske patrone: patrone je dobro umotavao u jak papir, tvrdo stezao
konopom i oblijepio gnjilom i privrstio kapsolu za gorui fitilj na vrhu dinamitske patrone. Kad
je to sve bilo gotovo, svukoe haljine - njih desetak perjanika - sa sebe i zaplivae u rijeku,
podaleko od one take, gdje e se dinamit baciti. Tada se baci u vodu dinamit. Dinamit pue s
gluhom podvodnom tutnjavom, a povrina rijeke pobijeli od ribljih trbuha. Tada oni perjanici

215
plivajui pohvatae svu ribu. Tako uinie jo dva puta, pa uhvatie okolo 100 kilograma
pastrmke. Kad su plivai izali iz vode, upitam ih, ta su oni na sebi osjeali, kad su dinamiti u
vodi pucali, a oni rekoe, da su tako osjeali kao da ih je neko pleskom udario po trbuhu i
prsima.
Bog zna, da li je danas Zeta tako obilato ribom naploena a mislim, i ondje nije vie dozvoljeno
ribu dinamitom loviti.
Ja sam u svojoj mladosti strastveno lovio ptice kao: patke, jarebice, golubove, grlice, prepelice,
bene i druge osobito vodene ptice; ali mi je bio najmiliji ribolov. S toga sam na Orijoj luci
svakim danom na udicu ribu lovio, jer nije bilo druge zabave, a itav mjesec dana stajati u
onakovom selu, komu slui na ukras samo kneevski mali dvorac od 6 soba, jednu crkvicu s
nekim grobovima, bilo bi ginuti od dosade.
Crnogorci su danom i noom navaljivali na utvrde Spua, Veljeg i Malog brda
Drutvo nam je bilo otmeno. Ja sam ve kazao poimence, kakova je bila kneeva pratnja i
okolica, pa bismo na Orijoj luci sastavili partije, da se igramo karata. Tu bi se neka gospoda
igrala hazardne igre, a ja sam se igrao samo preferanca. Moja je partija bila: srpski general
Belimarkovi, Stevan Radonji, a katkada i Stanko Radonji. Premda je vrijeme naeg boravka
na Orijoj luci padalo u septembar 1876. g., ipak je onde jo uvijek bila velika vruina. Zato smo
se igrali preferanca na livadi u hladu pod smokvom. Od Orije luke prostire se ravno polje sve do
Spua, do Veljeg i Malog brda, u daljinu od 8 kilometara. Crnogorci su svakim danom i noom
navaljivali na utvrde Spua, Veljeg i Malog brda. Dok bi se mi igrali preferenca pod smokvom,
onamo bi dalje pucali topovi s tih turskih uvrda i uo bi se prasak puaka na dugakoj liniji ispod
spomenutih brda. Kad bi na tvravi pukao top, ugledala bi se bijela taka dima kao guije jaje,
onda bi se bijela toka razvila u mali oblak, a nakon nekoliko sekunda doprla do nas i tutnjava
topovskog metka. U noi je zanimljivije gledati bitku: iz topa sine plamen kao gromovna munja,
a na hiljade puanih hitaca svjetluca se kao modruaste zvijezde na tamnoj zemaljskoj povrini.
Taj smo prizor gledali svaki dan i no, te nam je to na neki nain uvee vrijeme kratilo. Jednog
dana pucahu topovi na turskim utvrdama Spua i Veljeg i Malog brda, kao i puke crnogorske,
kad nadoe u to doba jedan star, visok i suhonjav Crnogorac od 80 godina pred kneev dvorac:
objesio o ramenu aavu puku kremenjau, zadio handar i kuburu za pojas, pa stade zasukivati
sijede brkove i gledati prema Spuu niz dolinu. ta gleda, ta li misli Crnogore? - upita ga
Blao Petrovi. Mislim, kojim u putem udariti prema Spuu, da i ja ispalim nekoliko hitaca na
Turina - ree stari Crnogorac, pa ode putem niz polje prema Spuu. Mi se malko nasmijasmo,
ali se nijesmo rugali sijedom starcu, jerbo smo znali, koliko svaki Crnogorac ezne skoiti u
vatru protiv Turinu. Jednom se dogovorismo, te poe nas desetak drugova u Pipere i Kue, u
crnogorski logor, gdje je Boo Petrovi sa svojom armadom ve od poetka rata bio zapodio
borbu proti Dervi-pai na albanekoj granici. Nije drukije bilo, nego smo morali ii putem, koji
je bio udaljen od Spua samo 4 kilometra. Mi smo se idui verali kroz kamenje i busje, kako smo
mogli, da nas ne opaze s turske tvrave. Nu ipak nas Turci dalekozorom opazie, te stadoe na
nas pucati iz topa. Prvi hitac ne pogodi nikoga, ule (bomba) se rasprsnu u naoj blizini dignuvi
u zrak silesiju kamenja i zemlje. Mi proslijedimo putovanje sakrivajui se za golemo kamenje,
kad bi ugledali na turskoj tvravi bijelo guije jaje iz topa. Bilo nam je jo po sata putovati pod
topovskim mecima. No kad topovi zagustie pucati, zakljuismo vratiti se natrag na Oriju luku,
ako mislimo iznijeti ivu glavu. Po tom krenusmo natrag u Oriju luku. Idui kraj jedne kue
usmo unutra veliko kukanje i pla. Ja pohrlih unutra, da vidim, ta je, a kad tamo, imadijah ta

216
vidjeti! Dola bila vijest u tu kuu, da joj je domain poginuo u boju. Za to se u toj kui bilo
skupilo susjedstvo, rodbina i prijatelji iz drugih sela, pa kukali, plakali i u stihovima naricali. U
tom se naricanju nabrajaju vrline, junatvo i dobra djela pokojnika; ali se u malim pauzama pije i
jede. ena i djeca pokojnika odreu kosu i ogrebu lice tako, da im niz obraz lije krv. Meni
ponudie kave i rakije, pa ja gledaju taj tuni prizor popih kavu i rakiju.
Iza toga odoh u svoj stan, meu svoje drugove. Onog dana bijae runo vrijeme: gusti oblaci bili
pokrili svu Oriju luku, a kia lijevala kao iz kabla. Pred mojim stanom bio je dud (murva), a za
dudom bila dva konja privezana u razmaku od jednog metra. Najednom pue grom u murvu, a
mi bacismo karte i izletjesmo na polje, pa vidjesmo, da je jednog konja grom oinuo, te konj
ostao mrtav, drugi da je il i zdrav, a na murvi nije odbijena nijedna grana. Kasnije se tu mnogi
sakupie i raspravljahu o tome dogaaju kao o nekom udu.
Novica Cerovi vazda bi rekao da ne vjeruje srpskim brzojavima o pobjedama nad
Turcima
Na jedno 60 koraka od kneeva dvorca stoji kua serdara ili vojvode Baja Bokovia. Kua
imade dvije sobe, hodnik i kuhinju. Pred kuom se nalaze tri debla koele, neke vrsti drveta,
koje raste samo u junim prijedjelima, a daje dobar hlad. U kui je Bajo Bokovi leao bolestan
na postelji, pa ga lijeio dvorski lijenik pukovnik Fevrier, a ja sam bio tuma izmeu bolesnika i
lijenika. Ovaj se je Bajo Bokovi bio u boju na Vujem dolu i naporno marirajui s Pekom
Pavloviem na bojite strano prehladio, te ga spopala vruica, da je od toga dobio naglo suicu.
Toj bolesti podlee hrabri vojvoda, ba kad smo mi jo bili na Orijoj luci. Njega bi knez Nikola
pohodio svaki dan i nekoliko bi sati dnevno sljedio pred njegovom kuom u hladu pod
koelama zajedno s nekim vojvodama i obinom pratnjom, pa se razgovarao i stanovnitvo iz
okolice primao u audijenciju. Tu je knez sudio i o poljskim tetama.
Knez je bio tako dobroudan i strpljiv, da bi najmanju stvar raspravljao sam sa svojim
podanicima. Kad je knez jednog dana sjedio pod spomenutim koelama donese mu jedan
Crnogorac pismo od Boa Petrovia, u kojem mu javi, da je porazio Turke na rijeci Morai, te da
su Turci pobjegli i ostavili na bojitu 3000 mrtvih, veim dijelom u rijeci podavljenih; ali da je i
Crnogoraca okolo 300 mrtvih. Kn-ezu je bila vrlo mila vijest, da su Turci poraeni s tako velikim
gubitkom, ali je bio zlovoljan, to je 300 Crnogoraca poginulo u tom boju. Knez je, moe se rei,
tugovao za pojedinim Crnogorcem. A kako ne bi tugovao kad nije imao vie od 30.000 borilaca
svega? Valjalo mu je odolijevati proti turskoj sili prama Hercegovini, Novom Pazaru i Albaniji, a
jo je i jedan veliki dio crnogorske vojske bio zaposlen opsadom Nikia i gradia Meduna. U
Medunu pako bilo je 600 regularne turske vojske s nekoliko topova na gradu. Medun i njegovu
posadu bio je tako zanemario Dervi-paa, te se je inilo, kao da je ve izbrisan iz turskog
posjeda. Ta okolnost u velike osokoli Crnogorce protiv Albaniji, jer su drali za cijelo, da ih se
armada Dervi-paina boji, dok se je nekim nainom odrekla Meduna, te vrlo vane strategine
take, i prepustila posadu svojoj sudbini, a bez ivea i municije. Srpski general Belimarkovi je
esto dobivao brzojave iz Srbije, da srpska vojska odnosi sjajne pobjede i napreduje proti
Turcima, a Novica Cerovi vazda bi primijetio, da onim brzojavima nita ne vjeruje, da je dakle
srpska vojska svagdje potuena. Mao Vrbica bijae u glavnom stanu kneza Milana Obrenovia,
pa je i on brzojavno izvjetavao svoga Gospodara o srpskim dobrim i zlim uspjesima.
S Orije luke smo svakim danom silazili u Danilovgrad. Ovaj grad bijae nov, a na Zeti sagraen.
Imao je lijep most i lijep poloaj, a puanstvo se je bavilo trgovinom. Ovdje vidjeh kn-eeva
strica Krcu Petrovia, kome se pripisuju mnoga juna-tva iz prijanjih vremena. To je bio

217
neustraiv junak; juriao je s golom sabljom u ruci na Turke, sjekao glave i vazda ostao zdrav u
borbi. Srano je hvatao turske gorue granate i Turcima ih natrag bacao. Crnogorci su ga jako
voljeli, jer je imao sreu u bojevima, ali mu knez nije nikada prepustio neodvisne komande nad
vojskom, jer je bilo asova da ne bi sasvim trijezan bio. U Danilovgradu predstavi mi se mlad,
dsobro odjeven Crnogorac, po imenu Jovan Radonji. Taj mi ree: Moj stariji brat, Luka
Radonji, nalazi se u glavnom stanu Dervi-pae, ali smo mi naoj domovini vazda privreni, pa
bi rado Njegovu Visoanstvu knezu Nikoli uinili uslugu o ovome ratu. Moj brat Luka dao mi je
pismo i ja sam ga predao Njegovu Visoanstvu jo pred 14 dana, pa nemam jo nikakova
odgovora niti me vie puta pred se u audijenciju. To je odmah priopih Stanku Radonjiu, a
vojvoda Stanko ree: Kaite Vi njemu, neka se odmah izgubi iz Crne Gore, dok mu jo stoji na
ramenu glava i da se Njegovo Visoanstvo s njima nee uputati u takove poslove.
ini se da je Cetinjsko polje bilo jezero u prastara vremena pa malo, po malo presuilo
Moram sad ovu stvar razjasniti. Poznato je, da su Petrovii vladali u Crnoj Gori, ali onaj
Petrovi, koji bi iz ove loze, bio je episkop. Uz episkopa Petrovia stajao je a latere civilni
guvernatur iz Radonjia koljena. Godine 1832. vladao je episkop Rade, pjesnik i vrlo uen
svetenik, a tog vremena je bio civilni guvernatur Vuk Radonji. Vladiki Radu nije se sviao
Vuk Radonji, te ga dade zatvoriti i protjerati iz Crne Gore. Danilo Petrovi nije bio vladika niti
nii sveenik. On je snovao uiniti prevrat u Crnoj Gori, te stoga ode potajno u Petrograd, da od
ruskog cara trai potporu. Car ga primi vrlo prijazno, sve saslua i razumije, u kakovu stanju stoji
Crna Gora, te je i on bio mnijenja, da se sveenstvo ukloni s vladanja. Jednog dana sie Petrovi
u Kotor, te porui svojim pouzdanim prijateljima u Cetinju i u drugim crnogorskim nahijama, da
dou na dogovor. Kad se u svemu sporazumi s pouzdanim prijateljima, izae s njima na Cetinje.
Na trgu u Cetinju imade murva. Pod ovom murvom, a nasred trga u godini 1851. sazva Danilo
narod Cetinjski, e u sjajnoj crnogorskoj odori, u kalpaku, s visokim redovima ruskim naprsima i
golom sabljom u ruci proita ukaz ruskog cara, kojim se ukida episkopska vlast i Danilo postaje
prvim knezom Crne Gore. Istodobno Danilo Crnogorcima zaprijeti, da e odmah svakoga
posjei, koji mu se ne bi pokorio. Ugledavi narod carski ukaz, sjajnu odoru i visoke redove na
Danilu, pokloni mu se i proglasi ga knezom. Episkop pako, popovi i civilni guvernadur
uskomeae se, kad to ue, te se htjedoe estoko oduprijeti tome Danilovu prevratu; nu Danilo
bijae okretan i stade strijeljati protivnike, te tako brzo utia vrevu. Od toga vremena protjerani
civilni guvernator Vuk Radonji i njegovi potomci istaknue pretendenstvo na kneevsko
prijestolje Crne Gore i Brda. Tada je bilo Luki i Jovanu Radonjiu po desetak dvanaest godina.
Nakon oeve smrti otioe u Carigrad, i tu su uvijek obletavali oko paa i sultanova dvora, ne bi
li ih ovi, kad-li tad-li, nadvladavi Crnu Goru, postavili na prijestolje. I ovog su puta Luka i
Jovan Radonji bili doli s Dervi-paom u Skadar, da sudjeluju u ratu protiv Crnoj Gori, da love
u mutnoj vodi. S toga knez Nikola nije imao nikakova povjerenja u Lukinu strateginu pomo, te
je udo, da nije dao Jovana kao uhodu strijeljati, nego ga pusti, da se mirne due udalji iz Crne
Gore. O Luki Radonjiu biti e jo kasnije govora. U to knez Nikola die svoj glavni stan s Orije
luke i preseli se u Cetinje u polovici oktobra. Od Danilovgrada putuje se junom stranom Crne
Gore kraj Skadarskog jezera kroz sela plodna voem i vinograde do Crnojevia Rijeke, a od
Rijeke do Cetinja mora se penjati uz brdo do Koela, a onda preko vrhunca Belvedera, s
kojeg se vidi itavo Skadarsko jezero i veliki dio Albanije, sai niz brdo do Cetinjskog polja. Ba
tu u dnu polja poimaju prve kue Cetinja, a prva je zgrada novi i jedini hotel.

218

O CETINJU I U CETINJU: Tadanji grad Cetinje lasno je opisati, jer onda nije moda imao vie
od 300 kua sa najvie dvije hiljade stanovnika; nu ja u se ipak posluiti knjiicom Milana J.
Pavlovia, (Guide de Cettigne) koja je nedavno izdana za putnike, to tamo dou. Dvije ovee
ulice i nekoliko malih poprijenih, dijele grad na mahale. Jedan je trg u sredini, a dva su na
krajevima grada; eto svega Cetinja.
Cetinje je sagraeno na podnoju Lovena, na Cetinjskome neplodnome polju, to ide u duinu
okolo 5 kilometra, a to u cjelokupnoj povrini od 76 hektara po prilici. ini se, da je ovo polje
bilo jezero u prestara vremena, pa malo po malo presuilo. Cetinjsko polje okruuju razni goli
bregovi: Dinovo - Brdo, Zagrablje, Kreba, Trljavi - vrh, Kovaica, Borovinski - vrh, Velje Brdo, Inogor i t.d. Naokolo Cetinjskog polja, osim Cetinja, bijele se kue ovih sela: Bajice,
Humci i Donji - kraj.
Ivan-begova odvanost i ustrajnost u borbi sauva sadanjoj Crnoj Gori zlatnu slobodu
Ivan-beg Crnojevi vladao je Zetom u abljaku i on je jo za toga vremena bio sagradio crkvu
ondje, gdje je sada Cetinje, pa nije iskljueno, da je jo onda bilo stanovnika pod Lovenom. Za
to je Ivan Crnojevi dobio ime beg, nije mi polo za rukom saznati iz predaje niti je to igdje
zapisano; ali ja se domiljam ovako: Kad bi god Osmanlije osvojili koju zemlju, morali su se
princi poturiti, te bi oni dobili od sultana povelju o bogatstvu. Ivan Crnojevi pako junaki se je
opirao turskim navalama, te njegova odvanost i nepokolebljiva ustrajnost u borbi sauva
sadanjoj Crnoj Gori zlatnu slobodu. S toga ga je njegov vjerni narod prozvao begom po
primjeru Kastriota i drugih malih susjednih vladara, to su bili podvreni sultanu, da ga
uzveliaju tim naslovom. U XV - om vijeku Ivan-beg Crnojevi ne mogavi vie odoljeti
navalama ljutih Turaka napusti svoju prijestonicu u abljaku, te preseli u Katun, pa se je odavle
vazda oajno borio protiv Turcima. Napokon utemelji Cetinje i ondje postavi svoju vladarsku
stolicu. Milan J. Pavlovi govori u svojoj knjiici, da su Turci uz prkos velikom junatvu
Crnogoraca i odvanosti Ivan-bega, kao i njegovih naljednika, ipak tri puta prodirali s maem u
ruci do Cetinja i da su tu bili zadnji put u godini 1775, da je manastira na Cetinju tri puta gorio i
tri puta bio obnovljen. I to nadodaje, da bi Turci, im bi doli na Cetinje i popalili sve, to bi
nali, odmah pobjegli natrag u Albaniju bojei se, da e Crnogorci preko noi sletjeti iz okolinih
brda i sasjei ih. No ja sam opet na Cetinju uo od nekih Crnogoraca, da bi u tim sluajevima
Crnogorci pokupili i dali neku svotu novaca pai u ime haraa, pa da bi onda Turci odmah otili
u Albaniju, a Crnogorci opet ostali, kao to su i bili.
Knez Nikola imade obiaj kod svake prigode pitati kolsku djecu, da mu kau, na kojemu je
mjestu bio razapet pain ador, pa ako koje dijete ne bi znalo odgovoriti, onda bi mu on sam
pokazao to mjesto. Na brdacu u Orlovu kru vidi se tabija nad manastirom i crkvom. Vladika
Petar II htio je napraviti tvravicu, te je ta kula bila ve gotova. Nu poto se je Petar II uvjerio,
da ta tvravica ne bi nita vrijedila za odbranu Cetinja, napusti tu namisao. Ali je ta kula dugo
vremena sluila za izlobu odsjeenih turskih glava u boju. Sada ta tabija ne slui vie za izlobu
glava, nego imade na njoj veliko zvono za sveanosti. U povijesti vidimo vie godinjih ratova,
pobjeda maratonskih itd., ali da se mala aka Crnogoraca protiv ogromnome carstvu Osmanlija
vie od 400 godina bori i poslije ostane neovisna dravica, to je beli udo bez primjera na svijetu.
aka junaka Crnogoraca svojom odvanou i ustrajnou dovela je Crnu Goru do visokog
stepena, da ona imade svoju narodnu dinastiju, koju je utemeljio vladika Danilo. Onaj
jednostavni hotel nema imena; dosta je malen za Cetinje, ali je elegantno ureen i isto se dri;

219
sagraen je na dravne trokove. Kad se unie u hotel, na desnoj je strani kavana sa stolovima i
jednim biljardom; na lijevoj je strani gospodska sala za jelo, a u pozadini, kuhinja, hodnik i
stepenice za prvi sprat. U prvom spratu imade dvadeset soba manjih i viih za goste. Po sredini je
prostran hodnik; meu sobama je jedna ovea, lijepo ureena sala za primanje. U toj sali vise na
zidu dvije velike slike: kneza Nikole i kneginje Milene. Meni dadoe u hotelu sobu broj 1; u broj
2 useli se Rus Veselicki-Boidarevi, a u broju 3 kraj njega bijae se udomio austrijanski
pukovnik Tomel jo pred mjesec dana, jer nije bio ostao s nama na Orijoj luci. Ba se je ovdje
dogodio onaj nemili sukob izmeu Tomela i Veselickog-Boidarevia radi etanja po sobi, o
kome sam prije govorio. U broju 6 ovog hotela bio je smjeten, i zarobljenik Osman-paa. Ovaj
zarobljenik je ba gospodski ivio. Kad su ga s Vrbice sa ostalim zarobljenicima sa Vujeg dola
odveli na Cetinje, poslao je knez Nikola kneginji Mileni, da mu se dade 1500 forinti mjeseno,
da se moe slobodno kretati po gradu i da moe pasati sablju.
Zejbeci su vrlo krupni, ali Crnogorci ih se nijesu nigda bojali, a jo manje crnih Arapa
Osman-paa bio je strastven karta i igra aha, (Trik-Trak) i biljarda; ali je svaku igru igrao
precizno i korektno. On nije imao nikakova posla, osim to bi po jedno pismo slao svojoj familiji
u Mostar svake nedjelje i to samo s malo redaka, da je iv i zdrav, da mu ide na Cetinju dobro i
da se ne brinu za njegovo blagostanje. Cijeli bi dan i no Osman-paa sjedio ili igrao u kavani, a
najmilija mu je bila baciga na biljardu. Po desetak partnera bi igralo bacigu, s ulokom od jednog
dukata, a Osman-paa, kako je bio vjet biljardista odnio bi gotovo svaku drugu partiju, pa bi
tako nasuo depove dukata. Ve poee Crnogorci mrmljati, da bi mu trebalo zabraniti igrati se,
jer da im odnese silne novce. Ja sam se igrao samo ruskog preferanca, a drugovi partije su mi
bili: general Belimarkovi, Osman-paa i Stevan Radonji. Na veernju bi se partiju tano
sastajali u posebnoj sobi hotela. Onog vremena nije bilo nikakovih drugih zabava, pa kad bi koji
od nas izostao, to bi onda poslunik hotela trkao tamo amo, da nas sazove. U glavnom stanu
Boa Petrovia nalazila su se tri mlada Rusa: Stremonkoff i dva brata Amjenkoffa.
Stremonkoffu, sinu ministra i azijatskog departemonta, bilo je okolo 30 godina; starijemu
Amjenkoffu 28, a mlaemu 20. U mjesecu oktobru bila su i ova tri Rusa na Cetinju. Oni su bili
veseli ljudi, a i igrai. Jednom se braa Amjenkoffi posvadie radi valjanosti oruja. Oba pako
brata, kao i Stremonkoff nosili su sjajno crnogorsko odijelo i bili su naoruani jataganom i
skupocjenim kaburama. Stariji je Amjenkoff tvrdio, da je sablja za borbu bolja od jatagana, a
mlai je tvrdio da je jatagan bolji od sablje. To se prepiranje meu njima uozbilji i dotle zaotri,
te se pozvae na dvoboj, a da e se pobiti stariji sabljom, a mlai jataganom. Oni se zaista pobie,
te mlai isjee prste ruku svome bratu jataganom, i to tako nesretno, da su lijenici izjavili, da e
prsti ostati za vazda zgreni. Ovaj dogaaj uini naravno senzaciju na Cetinju, ali donese i vesela
humora; tako braa one veeri poastie sve nae drutvo na gospodskoj trpezi u hotelu dobrom
veerom i ampanjcem, da sveano proslave svoje izmirenje na dvoboju. Za te je asti bilo
obilno veselje. Meu tim nestade hrane u opsjednutoj turskoj tvravi Medunu, te ljudska snaga u
posadi od gladi smalaksa, a Dervi-paa ne mogae bijednicima pruiti pomoi. Napokon se
Medun predade Crnogorcima na milost i nemilost. Od 600 stanovnika u Medunu bijae ih 120
bolesnih. Oni dakle kapitulirae, pa knez Nikola naredi, da se bolesnici predadu u Dervi-pain
logor, a zarobljeni oficiri i zdrava vojska dovede na Cetinje. Najstariji zapovjednik bijae
binjbaa (major), a uz njega bijae jo 20 oficira, jedan vojniki imam i 100 Zejbeka u narodnom
odijelu, naoruanih jataganom, sa jo 20 crnih Arapa. Zejbeci su vrlo visoki i krupni ljudi.
Moda su Turci izabrali ovakove ljude, da plae Crnogorce, ali se Crnogorci nijesu ovakovih

220
nigda bojali, a jo manje crnih Arapa. Knez Nikola imaae u Danilovgradu svoje livade i bae,
gdje je drao svoje konje. Njegov konjuar bio je neki objeenjak, a prozvan Duka od Meduna.
Kad se je Medun predao u ruke Crnogoraca, ovaj nazovi-Duka od Meduna ugrabi zgodu prije
drugih, te javi knezu brzojavno ovako: Predajem Vaem Visoanstvu svoj grad Medun - i
potpie se - Duka od Meduna. Kad knez primi ovu brzojavku, ree: Ovaj nesretnik ne da mi
nikad mira. No nakon po sata primi knez i slubenu brzojavku o padu Meduna, te onda istom
povjerova Dukinoj vijesti o tom sretnome dogaaju. Iza predaje Meduna Crnogorci snimie sve
velike i male topove s te tvrave i dovukoe ih u Danilovgrad, a 480 zarobljenika s oficirima
povedoe uz jaku pratnju na Cetinje. Nakon trodnevnog putovanja iz Meduna ukaza se povorka
zarobljenika na visinama prama Belvederu, a i Crnogorci pratioci oglasie dolazak veselom
pucnjavom puaka.
Zarobljeni turski oficiri ili su slobodno Cetinjem, nosili sablje, kockali se u kafani
Tada sva zvona zazvonie na Cetinju u znak slavlja nad tim sretnim dogaajem i sve puanstvo
izie iz kua, pa je iz puaka pucalo na ulici, kuda je valjalo proi toj alosnoj povorci. Prvi pred
tom povorkom trao je na konju kneev konjuar, prozvan Duka od Meduna - inae
meunarodni pustolov, a na njemu izvraen urak, pa doav do kneeva dvora pokloni se
Gospodaru. Kad ga zgleda Gospodar, ukori ga, to se je mijeao u onako ozbiljne stvari i to mu
je onim brzojavom prouzrokovao veliku uzrujanost od etvrt sata. No pustolov odvrati knezu:
Ja elim Vaemu Visoanstvu takovim brzojavom prouzrokovati jo takovih deset etvrta sata
uzrujanosti, kada Niki pane. Prije, nego je bila nadola povorka pred kneev dvor, bili su se
knez Nikola i knjeginja Milena u sjajnoj odori postavili pred svoj dvor i to ba prama onoj murvi,
pod kojom se je knez Danilo bio knezom proglasio, zajedno sa svim dostojanstvenicima i
diplomatskim zborom. Pred povorkom su ili Crnogorci nosei pobjednosne znakove, okolo
trideset komada raznih barjaka, dervikih sjekira i kopalja, a alosni lanovi povorke ili su dva i
dva i defilirali pred knezom Crne Gore i Brda. Poslije toga bie zarobljenici poredani na
otvorenu prostoru iza starog vladiina konaka, to se zove Biljarde, i tu im bi pripravljen obilat
ruak od rie i ovnovine. Ali prije, nego e zarobljenici sjesti za ruak, doe knez Nikola, da ih
pregleda sve poredane. Bio je sjajno obuen: na kapi kneevski grb, orao jednoglavac s maem i
sceptrom u anibri, dolama zelena, a zlatom izvezena, sva od kadife; zlatni demadan (ile)
preko prsiju, a srebrne toke (gornji ile) sa zlatnim dugmetima i nebrojenim redovima, koljnama
i zvijezdicama, resile su iroka i junaka prsa. izme su mu bile od krasna laka, obrubljene
zlatnom strijkom, pa su vrlo sainjale sjajnu crnogorsku odoru. Kad se svri sva parada sjedoe
zarobljenici za ruak. Sad bjee na Cetinju okolo 1000 zarobljenika. Prosti vojnici bijahu
zatvoreni u velikoj kasarni, a oficiri su imali privatne stanove. Oni su se mogli slobodno kretati
po gradu i nositi sablju kao i Osman-paa, pohaati kavanu, igrati se i sjediti za gospodarsku
trpezu u hotelu. Svi su dobivali opskrbu i plau od kneevske vlade. No nakon nekoliko dana
bie svi oficiri, koji su zarobljeni na Medunu, puteni na slobodu, osim majora, njihovih
zapovjednika, jer se je na skoro imalo sklopiti primirje na est mjeseci. Meu tim je jo uvijek
trajala borba na granicama Hercegovine i Albanije. Jednog dana dotjerae na konju jednog
djeaka od 15 godina, koji je bio ranjen na granici Hercegovine. Ovaj se djeak od elje za
borbom bio naoruao i postavio u vojnike redove. Crnogorci imadu obiaj juriati meu Turke,
pobuniti im falange, te onda skakati na lea, sruiti na zemlju, pa odsijecati im glave. Djeak se
bio ugledao u stariju svoju brau, pa se i on zaletio i skoio Turinu na lea. No Turin zgrabi
djeaka i stade ga nositi na sigurnije mjesto, da ga zgodnije pogubi. Ali jedan Crnogorac vidjevi

221
djeaka u opasnosti zaleti se za Turinom, stie ga, srui na zemlju obojicu, pa Turina posjee, a
djeaka ve ranjena spasi i iznese iz vatre. Kad to u Gospodar, bijae mu vrlo mio taj dogaaj,
te nadari obilato dukatima toga hrabroga djeaka. Dogodilo se je, da je i jedna djevojica od 8
godina u borbi bila sasma u prsa ranjena, no ipak se sretno izlijeila. Bila je ta djevojica pristala
za materom, koja je svome vojniku nosila hranu u tabor, te je pogodilo olovo u prsa. Tu
djevojicu knez je bio dobavio u svoj dvor, obukao je u svilu, nakitio zlatom i svakome
pokazivao kao malu junakinju, koja se nije bojala s majkom stupiti u bojnu vatru i kiu
neprijateljskog olova. No primirje izmeu ratnih stranaka nije bilo jo uglavljeno, te su se s dana
u dan zbivali okraji i omanje bitke, kako na junoj, tako i na sjevernoj strani Crne Gore. U
takvoj jednoj bitki prema Albaniji pokaza stariji brat Amjenkoff veliku sranost.
Kad razgovor o primirju bi gotov u hotelu nam pripravie posebnu sobu za preferanc
Amjenkoff je, kao to je bio stasit, krupan i jak ovjek, lijetao po bojitu, pa bi zgrabio ranjene
Crnogorce i uprtivi ih na lea iznosio iz najee vatre na sigurno mjesto, da ih Turci ne
pogube. Jedan je Crnogorac, kome ne znam sada vie imena, u jednoj bitki od dva sata bio
posjekao 17 turskih glava i za to ga knez odlikova zlatnom medaljom Obili - Miloa, i
naimenova ga Kaba - Dahijom (valjda jednom vrsti astnika u pejranicima, u koliko se sjeam).
Kad su pak Rusi u Petrogradu uli za to njegovo junatvo, poslae mu skupocjen handar, koji je
stajao 500 rubalja. Ja sam vidio toga junaka na Cetinju. Bio je stasit, krupan i utljiv ovjek, ali
straan u licu. Imao je kriv nos i kiljio je oima tako, da bi se ovjek, kad bi ga pogledao, morao
odmah okrenuti.
U Crnu Goru su stizale svakim danom vijesti o uspjesima savezne Srbije; ali te vijesti nijesu ba
bile povoljne. Dok su amo Crnogorci lovor - vijence brali, tamo su Srbi esto stradali, te se je
napokon morala umijeati europska diplomacija. Tako bi zakljueno primirje od 6 mjeseci.
Poetkom novembra mjeseca 1876. stigoe Konstant-paa i Fatim-efendija (mladi Marko
Poljani), moji stari znanci i prijatelji, na Cetinje, da ugovaraju o uvjetima primirja, osobito o
opskrbi opsjednutog Nikia, dok bude trajalo primirje, jerbo se je u tome status quo ante
arministitii morao tano odravati; sve je moralo na svome mjestu ostati nepomino onako, kako
se je bilo nalo na dan, kada se je proglasilo primirje. Po ovim turskim poslanicima bi
uglavljeno, da e Turska opskrbljavati grad Niki, ali pod strogom kontrolom Crne Gore, tako,
da e Turska dovaati hranu do opsjednute zone, a da e crnogorsko povjerenstveno mjeriti
dnevne porcije na svakog vojnika i dodavati onamo u Niki. Kad sam saznao, da su Konstantpaa i njegov tajnik Fatim-efendija doli na Cetinje, da ugovaraju u tako vanom poslu s Crnom
Gorom, za udo mi bijae, da je Turska u tu svrhu bila izabrala ba ove katolike, a ne muslimane.
Ja piem svoje ivotne doivljaje, pa mi nije na pameti, da ikoga kritizujem, nego priam stvari
onako, kakove su se dogaale. Povjerenstvo za jedan dan svri raspravu o primirju, a u vee
nakon veere bi u jednoj posebnoj sobi hotela udeen preferanc. Za igraki sto sjedoe Stanko
Radonji, Konstant - paa, zarobljenik Osman - paa i ja, a desetak gospode su nam kibicovali.
Tu smo igrali do tri sata poslije ponoi, a mimogred se je istrusilo dosta boca madarskog lakog
vina i ampanjca. Sutri-dan odoe Konstant-paa i Fatim-efendija iz Cetinja, a dopisnici stranih
novina poee se takoer razilaziti, jerbo nije za njih bilo vie interesa, da u Cetinju ostanu za
pravoga mrtvila u primirju od 6 mjeseci. Poslije nekog vremena Osman-paa ishodi od kneza uz
revers i potenu rije, da e se povratiti, dopust od 14 dana, pa ode u Dubrovnik, kako mu je
familija bila dola iz Mostara, da se vide, a nakon toga povrati se u ropstvo na Cetinje. I
zapovjednika od Meduna otpusti knez, a i mnoge druge zarobljenike. U to i konzul ruski Jonin i

222
srpski general Belimarkovi otputovae svaki u svoju domovinu. Belimarkovi je vazda nosio
crnogorsko sjajno odijelo. Prije nego je otiao, dade skrojiti dva skupocjena crnogorska odijela
za svoja dva mlaahna sina i brzojavi im u Biograd, da mu dou u susret do Broda na Savi. Kad
su se sinovi u Brodu s ocem sastali, obukoe se i oni u crnogorsko odijelo, pa diei se time
dooe u Biograd. Belimarkovi je odnio zaista lijepu uspomenu iz junake Crne Gore, a kakove
je uspjehe naao u Srbiji? Znade se, kako su Srbi s Turcima proli, kakovu li su sreu imali na
Bijelini i u Staroj Srbiji. Ja nijesam tamo bio, pa ne u o tome ni govoriti, a povijest je svakome
poznata.
Jednog dana ree mi kneev tajnik za inostrane poslove, Duby: Vama je poznato, da e Austro Ugarska zaposjesti Bosnu i Hercegovinu, pa tako Vaa domovina ne e potpasti pod Crnu Goru.
Ja Vas za to molim, da se oitujete, hoete li ostati u Crnoj Gori ili neete.
Baron je u zoru napustio Cetinje ne plativi hotelski raun od 600 franaka
Ja mu odgovorih, da ja na taj nain ne mogu ostati u Crnoj Gori, te da volim ii u svoju
domovinu, gdje imadem roditelje i silesiju rodbine. Sutri - dan pako doe k meni u hotel ministar
finansija uro Cerovi, te se oprosti sa mnom. Tako je meni valjalo natrag u domovinu. No prije
toga valja jo neto navesti. Njemaki porunik baron Hatorf bio je pred nekoliko dana jedan
kameni most prama Podgorici, koji je turskoj vojsci u ratnim svrhama bio od veoma velike
koristi, dinamitom u zrak bacio, prouljao se kroz turske strae i s velikom opasnosti izveo to
djelo; ali nije mogao sav most unititi, nego samo uzdu tako, da su jo samo pjeaci mogli preko
njega prelaziti. To nanese Turcima veliku tetu, te ga zato knez odlikova redom Danila. Taj mi
baron na dan prije svoga odlaska ree, da ide u Egipat i Abesiniju, jer da e tu naskoro buknuti
buna, a da on najvoli biti ondje, gdje je buna, osobito pak meu divljim narodima. No on je
lagao, te je onaj mladi Francuz imao pravo, kad ga je u logoru na Koritima nazvao chevalier d
industrie. Baron Hatorf se uoi svog odlaska u hotelu na veeri dobro pogostio, a to je svaki dan
radio, sve je prisutne goste anpanjcem astio, a sutridan zorom otputovao ne plativi rauna
hotelu u iznosu od 600 franaka. Ja ga dva mjeseca kasnije vidjeh u Dubrovniku, pa mi on pokaza
isprave turskog zapovjednika iz Trebinja, po kojima je on bio stupio u tursku vojsku kod
Sulejman - pae ovaj je tada bio preuzeo zapovjednitvo mjesto Muhtar-pae nad vojskom u
Hercegovini proti Crnogoraca. Tada je na Cetinju boravio neki ruski stari umirovljeni pukovnik
kao dopisnik ruskih novina, a pratila ga je jedna mlada, lijepa plavka Talijanka. Je li ona bila
njegova ne mogu rei; nama je nije predstavljao, a sjedao je s njome za na stol u hotelu. Ja se
oprostih s Cetinjem, te prvog decembra 1876. u drutvu s ruskim pukovnikom Stremonkoffom i
dva brata Amjenkoffa otputovah preko Njegua u Kotor. U podne stigosmo u Njegue i
odjaasmo pred bolnicom ranjenika. U bolnici je bilo desetak ruskih lijenika i jedan odjel ruskih
sestara Crvenog krsta. Meu lijenicima bijae jedan vrlo krupan i velikog nosa. Nasred
bolnike zgrade bijae prostran hodnik, a u njem poredani samovari s vruim ajem. aj nas
dobro okrijepi i to tim vie, to je onog dana bilo studeno; ta snijeg je padao i obijelio brda i
doline. Neko nam kaza, da e se ruati istom u dva sata poslije podne, jerbo da su lijenici
zaposleni raznim operacijama. Nije nam bilo ugodno tako dugo ekati, jer je dan bio kratak, a do
Kotora je bilo jo tri sata niz brdo. Ali nije bilo druge; morali smo ekati kao gosti. U dva sata
poslije podne bi sto prostrt za ruak, a lijenici donesoe na sto pun pladanj modrozelenih,
smrdljivih ljudskih kostiju, koje su iz ruku, nogu i drugih tjelesnih dijelova bili povadili, da se
jedui bave lijenikim studijama. Kako smo svi bili gladni, to smo se gostili na obilatom stolu
kao vukovi, a da nam nije nita smetao smrad karbola i jodofroma od onih kostiju. Kada ruasmo

223
i ponapismo se dobra vina, ree ravnatelj bolnice: Sad emo piti dobar pun. Po tom donesoe
nekoliko kilograma eera i skrhae ga u veliki kotao, pa nalie pet boca ruma i zapalie, a
plamen se uzdie do stropa. Poto to prilino dogorje, prolie jo pet boca vina bordeauxa u
kotao, a onda pogasie plamen s deset boca ampanjca. To je pun! Mi smo to prelibatno pie
pili velikim pivskim aama; soba je bila maglovita, a na mozak jo maglovitiji. Ali dok
uzjaemo, sve e to snijeg i bura do Kotora izvedriti. U est sati na vee zahvalismo se
lijenicima na gostoljubivosti i uzjaismo na konje, te poesmo po buri, snijegu i mraku veselo
silaziti u Kotor niz one dosadne i vrletne okuke. Pukovnik je bio miran na putu i esto bi
sjahivao s konja, te smo ga mi morali ekati, a ona tri Rusa i Talijanka pjevali su neprestano.
Dok je Danilo bio u Parizu, Luka Radonji sazva glavare i ree da je on zakoniti knjaz
Crne Gore
Bijae okolo devet sati, kad saosmo u Kotor. Pukovnik, Talijanka i tri Rusa saputnika odoe
izravno na parabrod, koji je imao sutradan Jadranskim morem putovati do Trsta, a ja odoh u stan
svoje obitelji. Pokucah na vrata, ena otvori. Nije me ena odmah mogla prepoznati, jer sam se
bio neto udebljao, zakosatio, pocrnio na suncu, a nos i ui bile su mi krastave. Svalih se u
krevet, te sam spavao neprestance itavih 12 sati.
U Kotoru ostadoh mjesec dana, te se za toga boravka, upoznah s cijelom okolicom. Osim toga
upoznah se s popom Jovom Sundeiem, bivim tajnikom kneza Nikole. Na sastanku bi mi
pokazivao svoje pjesme ili bi se sa mnom igrao aha i bilijarda. Imao sam jo dosta znanaca u
Kotoru, pa sam s njima inio esto izlete po oblinjim selima, gdje je usred zime ugodno ivjeti
u zelenilu i toplom podneblju i udisati morski zdravi zrak. Tu upoznah i Luku Radonjia,
pretendenta na prijestolje Crne Gore. Luka Radonji nije imao ba odlina poloaja u Kotoru,
kao to sam odmah razabrao u otmenijem drutvu. On me odvede jedan put u svoj stan, i tu mi
pokaza sav crnogorski arhiv, koji je njegov otac, bivi prognan, ujadmio i odnio iz Cetinja, i
krsta svileni, crveni alaj-barjak s bijelim velikim krstom u sredini. Jo mi pokaza sablju svoga
oca, svu srebrom okovanu od dna do vrha i ree, da je ta sablja vrijedila 3000 kruna. Ja to
vjerujem, jer su balak i itave kore sa ukusnim granama sve od suhog srebra mletakom rukom
vjetaki izgraene, a sabljetina je bila vrlo velika, prave stare istone forme. Ovaj Luka
Radonji bijae ovjek dvolina znaaja, kao to emo odmah vidjeti, a uz to uobraen i samouk,
bez ikakve stvarne naobrazbe. On je mislio, da je oravi kralj meu slijepima, i ivio u nadi, da
moe jedno postati knezom crnogorskim. Tako je on cijenio svoju brau Crnogorce! On je
sjedio na dvije stolice: pisao je laskava pisma na Cetinje, a gledao je s druge strane, da od
Muhtar-pae izvue to vie novca. Jednog mi dana priae, da je u dopisnitvu s Muhtar-paom,
da se Muhtar paa eli na svaki nain osvetiti knezu Nikoli radi Vujeg-dola, te da njemu
obeaje velike novce, samo da skuje urotu, koja bi kneza umorila. Nakon desetak dana ree mi
Luka, da mu je Muhtar poslao 300 zlatnih lira (6000 kruna) po jednome ovjeku u tu istu svrhu,
ali da mu onaj ovjek nije donio tih novaca, nego da je proao kroz Kotor i Budvu ili Bar, pa da
je vrlo zabrinut za tim lijepim novcem. Ja mu rekoh: Nemoj se za tim alostiti; ti novci nijesu
tvoji ni bili, a ako se bude uputao u takove vratolomne poslove, doi e opet u tamnicu, kao
to ti se je dogodilo god. 1856, kad je knez Danilo bio u Parizu. Te na ime godine bijae u
Parizu konferencija radi istonog pitanja, a na njoj su bili interesovani vladari. Tada je i knez
Danilo bio otiao u Pariz, ne bi li togod za Crnu Goru isposlovao. No nevjerni Luka Radonji
upotrijebi odsutnost kneza Danila i vrsto se nadajui, da e i njemu poi za rukom da se proglasi
knezom, kao to je negdje Danilu uspjelo svrgnuti vladiku, doe ne Cetinje, sazva velikae i ree

224
da je on zakoniti knez Crne Gore! Velikai rekoe: Dobro, dobro!, te ga strpae u zatvor, a u
isto doba brzojavie iz Kotora Danilu u Pariz o Lukinu skoku i upitae, to e od njega uraditi.
Danilo odgovori kratko i imperativno: Objesite ga! No Crnogorci bijahu milostivi, pa dadoe
Luki zgodu, da utee iz zatvora. Ovo mi je Luka Radonji sve sam pripovijedao, a o tom imade
dosta i pisama u Crnoj Gori. Ja mu s toga rekoh, da miruje, jer da su njegove stope u Crnoj Gori
sve pohvatane.
U Kotoru su kao i u ostalim gradovima Dalmacije sve kue onog vremena bile sagraene po
italijanskome uzoru. U svim su katovima stepenice od kamena, a hodnici i sobe su opekom
popoene. Meni se jednom na izlizanim stepenicama okliznu noga, te padoh i razbih lakat tako
teko, da sam morao nekoliko dana leati u krevetu.
Knjaz i vojvode dale su Osman-pai potvrdu da se na Vujem dolu hrabro borio i da nije
bio pijan
Ali sam tu doivo i neto vano. Dne 19. decembra 1876. kucnu mi na sobna vrata i uljegnu
Osman-paa, te mi sjede kraj kreveta i ree: Juer je (6. decembra po starom kalendaru) bio
Nikoljdan, kneev imendan. Knez je dao veliki diner, pa na njeg je i mene pozvao. Knez je
zaista bio velikoduan prema meni; mogao me je jo drati u ropstvu, ali me je na prvoj
nazdravici proglasio slobodnim, te da mogu ii, kud god hou. Evo me dakle sada slobodna, a
sjutra u parobrodom u Carigrad. Ali sam dobio od njegova Visoanstva i svih vojvoda
svjedodbu, da sam se na Vujem dolu hrabro borio i da nijesam bio pijan, kao to me je opisao
Muhtar-paa. Ja vie ne vidjeh nikada Osman - pae; samo sam uo, da su ga kasnije Rusi
prigodom osvojenja Karsa u Aziji zarobili i odveli u Rusiju.
Za mog boravka zavladae u Kotoru ospice, te se ja preselih u Dubrovnik 2. januara 1877. ini
mi se, da u Dubrovniku onda nijesu dobro pazili na zdravstveno - redarske prilike, jerbo putnici,
koji bi dolazili iz zaraenih mjesta, nijesu bili povrgnuti nikakvoj kontroli. Moja ena, premda je
bila kalemljena, pade u krevet i odlea tri nedjelje od ospica, a lijenik nam uvijek govorae:
utite! Nemojte nikome kazivati. U Dubrovniku zovu ospice ee.
Poetkom januara 1877. otputova vojvoda Don Ivan Musi sa svojim komandirima i kapetanima
na Cetinje, da raskrsti svoje odnoaje s Crnom Gorom. On nije ni sudjelovao s Crnogorcima u
bojevima, nego je uvao Klek i svoju nahiju (kotar) do Krupe. Prije toga bio je ministar grof
Andrassy pozvao vojvodu Musia u Be i odredi mu mjesenu plau od 1000 kruna, samo da
miruje i da se nita ne paa. Tako je i bilo, te Musi nije nita radio, nego samo dolazio u
Metkovie, da potegne plau. U Dubrovniku bijae onda glavnim otomanskim konzulom
(ehbender) Dani efendija s tajnikom Selim-begom. Dani efendija je bio Levantinac (tako zovu
Europejce roene na istoku) katolike vjere, talijanskog porijekla iz obitelji Danizzi. Francuski
glavni konzul bijae De Sainte-Maria - onaj isti, koji je bio prije u Sarajevu tajnikom. Ostali
glavni konzul bijahu ovi talijanski Durando, engleski Monson, a ruski Slavoljubov, Englez Alipaa bijae iz Mostara premjeten u Carigrad, a na njegovo mjesto doe Mustava paa, mutesarif
iz Tuzle.
Konsul Dani-efendija dade jedne veeri malu soireeu s plesom u uem krugu znanaca i
prijatelja. I mene pozva na tu ast. Za gozbe mi saopi, da me mutesarif Mustafa-paa zove u
Mostar, jer da e se namjetati u odlinije slube krani, pa da je za mene odreen kamekamluk.
Ja se posavjetovah s Durandom, de Sainte-Marieom i Mousonom, pa mi oni rekoe, da oni misle,
da e najposlije morati zaposjesti Bosnu i Hercegovinu, pa da bi za mene najbolje bilo, da se
tamo naem. Ja ipak ne htjedoh otii u Mostar, dok se stvar ne razbistri, jerbo mi ne znadoe ni

225
oni kazati prave istine. Za primirje inila su se svakojaka nagaanja o dobru uspjehu mirovne
konferencije u Carigradu, ali je javno mnijenje bilo ve sigurnije za rat izmeu Rusije i Turske.
Tako se je oekivalo, da e Rusi, im primirje istee, prekoraiti Prut, s velikom ratnom silom.
Turska se jo uvijek uzdala u mir obeajui, da e uvesti reforme i nekim provincijama dati
autonomiju. Nego na ovom mjestu valja neto vie kazati o tome primirju i o kasnijem ratovanju.
Za tog primirja naredie velevlasti, da se dre diplomatska vijeanja u Carigradu i tu zakljui,
kako da se preinai uprava Osmanlijskog carstva na Balkanu, da jednom krani i muslimani
uzmognu slono ivjeti na istoj roenoj grudi. Cijela Evropa hoe mir, samo stoji do
konferencije u Carigradu, da li e biti ili e planuti vatra, koja moe obuhvatiti Europu na dugo i
iroko. Turska bi htjela do due popustiti i uvesti pristojne reforme, kakove bi joj Europa
narinula, ali kod sve dobre volje ne bi ih mogla provesti, jerbo ne imade gotovo nikakovih
sredstava. Svi oni liberalni fermani, koje su Abdul-Medid i Abdul-Aziz izdali, nijesu puno
koristili umirenju Balkana.
to su god diplomati due pretresali istono pitanje - tim su se oblaci vie zguavali
Oni su fermani neto malo olakali ivot barem za neko vrijeme, na Balkanu, u Damasku, Libanu
i Kreti, ali ipak nakon raznih pokolja. Miriditi, na primjer, izvojevali su neku vrstu slabe
autonomije samo kremenom i jataganom u ruci. Te reforme, oznaene u fermanima, bile su u
tajinstvenom smislu nacrtane na papiru, pa kad bi se to sve narodu i proglasilo, slaba bi
sposobnost inovnika za kratko vrijeme zaboravila na svoju dunost i na pravilnost slubovanja,
a osobito u pobiranju poreza, te bi zbog toga puanstvo moralo opet segnuti za puku i handar.
Tako je to sve ilo na Balkanu i Maloj Aziji, a evropejska se je diplomacija uzdala uvijek, da e
se mir reformama odrati. Evropa je vazda eljela mir i reforme na Balkanu, a mislila je, da se to
moe samo time poluiti, da se ta slatka fraza Turskoj kod ovake prigode u prijedlozima umjetne
status quo u suverenstvu sultana i integritetu turskog carstva. Ruski je car uvjeravao lorda
Loftusa u Livadiju, da on najvoli mir i da e nastojati, da se mir na svaki nain ouva. I knez
Gorakov je uvjeravao svu evropejsku diplomaciju, da e se strane Rusije najstroije paziti, da
ne bukne rat. Meutim su se u Carigradu s dana na dan obdravale konferencije u diplomatskom
izboru. Te su konferencije naliile trajno naoblaenome nebu; to su god diplomati dulje
pretresali istono pitanje, tim su se oblaci vie zguavali. Ruski zastupnik Ignjatiev je na ime
stavljao take uvjete odnosno, prijedloge, koji su vazda mirisali prahom i olovom.
Austro - Ugarska, premda nije bila uvrtena u veliku germansku konferenciju, ipak je bila u
velikom prijateljstvu s Njemakom. Ministar grof Andrassy revno se je dopisovao u to burno
doba sa eljeznim njemakim kancelarom Bismarkom, jer se je strano bojao rata, te bi se svaki
as uticao Bismarku za savjet. Kad je jedno Bismark opazio, da se Andrassy uzrujava zbog
oevidnog rata izmeu Rusije i Turske, pie mu ovako: Beruhigen Sie nicht, mein lieber Graf;
es wird nicht so arg werden. (Utiajte se moj dragi grofe; nee to biti tako opasno). U isto
vrijeme pie jedna uvaena engleska novina, da Njemaka eljno oekuje, da se Rusija ma
kakvim nainom oslabi. Njemaka trubi na sve strane, da eli mir i obeaje, da e podupirati
misao, da se odri status quo granica turskog carstva. Ali Bismark ipak meljua ruke od veselja,
ako samo bukne rat na Balkanu. On je mislio, ako Rusija nadjaa, Njemaka e znati izvui
korist od toga, ako li pak podlegne, Njemaka e opet svoje postii, a Rusija e makar za 50
godina biti tako oslabljena, da nee moi za toga vremena ni misliti na ikakvu akciju.
U Austro-Ugarskoj su toga vremena vladale tri stranke; jedna konstitucijonalna, druga napredna i
trea madarska. Madari su htjeli status quo na Balkanu, jerbo su i oni htjeli svoj status quo na

226
Litavi, a ovo bi se moglo poremetiti pripojenjem Bosne i Hercegovine. Konstitucijonalci su
takoer htjeli, da sve u miru t.j. bez rata i zapletaja proe. Napredna pako hotijae aneksiju
Bosne i Hercegovine vele: mi moramo naprijed, jerbo ako pustimo Bosnu i Hercegovinu
drugome u ruke, izgubili smo i Dalmaciju, a Italija e onda pogotovo udariti na nas radi Tridenta
i Istrije, na koje odavna vreba.
Gdje je onda mogao nadoi trajan mir na Balkanu mjesto ljuta boja, gdje se je moglo odrati
ropstvo kraj nagona za slobodom?! Nego sada idimo opet na malu zgodu u Dubrovniku, pa emo
iza toga odmah na tlo bosansko - hercegovakog ustanka.
Dani-efendija ponudi mi slubu u svome konzulatu, pa da one ekam razvitak stvari. Ja primih
tu ponudu. Nakon toga otpremi me konzul u Metkovie kao svog povjerenika za otpremanje
turskih obitelji i nemonih oficira iz Hercegovine preko Stona i Dubrovnika na istok. Ja sam taj
posao obavljao est mjeseci.
Meu tim mi se Dani-efendija potui na Don Ivana Musia, jer da mu je bio obeao ostati
vjernim turskoj carevini pod uvjetom, da turska vojska nee udarati na njega; da je iao u
Trebinje i tu dobio od turskog zapovjednika odlikovanje i predujam od 3000 kruna, a da je sada
ipak pogazio svoju rije i prislonio uz Adrassya.
U to crnogorska vojska prestade da daje hranu opsjednutim Turcima i Niki na juri
osvoji
Don Ivan Musi nije o tome vodio brige, on je slutio ve po obilatoj novanoj potpori i
blagonaklonu ponaanju grofa Andrassy, da se neto krupno za Bosnu i Hercegovinu iza brda
valja. Napokon izae i vrijeme estomjesenoga primirja, te Rusi prijeoe Prut i ukrcae se na
obalama rijeke Dunava. U to i Crnogorci prestadoe davati hranu opsjednutim Turcima i Niki
juriem osvojie. Po tom Nikiani Turci iselie u razna mjesta Hercegovine; samo ostade okolo
40 kua.
Kako je prola vojska Rusije protiv Turske, to svak znade. Rusi dooe pred Carigrad, a u SanStefanu ratujue stranke sklopie mir, te se poee initi pripreme za Berlinski kongres, na kojem
e velevlasti odluivati o sudbini balkanskih naroda, o Grkoj, Kreti i Jermenistanu. Turska nije
jo nikako mislila, da e izgubiti Bosnu i Hercegovinu; valije i mutesarifi poee neke tobonje
reforme provaati, odnosno pogdjekojega kranina postavljati na bolja upravna mjesta. Tada
sam se ja nalazio, kao to rekoh, u Metkoviima. Mutesarif Mustafa-paa bijae doao u januaru
1878, u Poitelj, te mi brzojavi, da i ja tamo doem. Ja dooh, a on mi dade mjesto mudira
(upravitelja nahije), ali da najprvo doem k njemu u Mostar. Ja pristadoh na to i uzeh po neto
raditi kod mutesarifata u Mostaru, ali mi se je uvijek vrtjela po mozgu Austro-Ugarska i kongres
u Berlinu. Za toga vremena bijae neki mir u Hercegovini, ali su dolazile vijesti, da je u Sarajevu
i po Bosni zavladala anarhija, a osobito Hadi Lujo pribavio puno pristaa, pa raspirio opsenu
bunu protiv kranima. To je sve predoio fra Grga Marti u svojim Osvetnicima, pa se ja za
to neu na ovom zaustavljati, a to i ne spada u opseg mojih neposrednih doivljaja.
ANARHIJA U MOSTARU BA PRED OKUPACIJU: Tada bijahu u Mostaru ovi konzuli:
austrijski Strauss, francuski Wiet, talijanski kao zastupnik Vasillo, i engleski Freeman. Potonji se
je dodue u ovo vrijeme nalazio u Sarajevu, a ruski je bio odsutan radi rata. Francuski konzul
Wiet bijae oenjen, ali mu je gospoa bila u Sarajevu kod svoje sestre, gospoe ruskog konzula
Kondriawtzeva. Tako ovaj francuski konzul boravie sam u konzulatu, pa jer mu je to bilo
neugodno, zamoli me, da ja stanujem kod njega. I zbilja se ja kod njega udomih; samo sam danju
iao na posao u mutesarifat. U mutesarifatu su se obino odravale dnevne sjednice, ali se nije u

227
istinu nita ozbiljno radilo osim to, da se pazi na tjeranje poreza, a osobito desetine. Tako je to
trajalo sve do ulaska austrijske vojske. Turska pak regularna vojska od 5000 Anadolaca bijae se,
pod zapovjednitvom Ali-pae utaborila na Buni, dva sata daleko od Mostara.
Jednom odoh ja s Fatim-efendijom (Markom Poljariem) na kontrolu popisa desetine. Mi smo se
nalazili ba u Mostarskom blatu, kad nam stie nakon etiri dana nalog od mutesarifa, da se
odmah vratimo u Mostar, jer da se radi o vrlo vanim stvarima. Dojaismo u Mostar od strane
blizu izvora Radobolje. Koga god smo kroz ulice sretali, gledahu nas ozbiljna i blijeda lica. Sve
utei doosmo napokon kui kroz one dosadne ulice. Sutri-dan nam mutesarif ozbiljnim i
promuklim glasom ree, da je dobio slubenu vijest iz Carigrada, da e Austro-Ugarska posjesti
Bosnu i Hercegovinu, a da se tome zapovjednuu nema niko protiviti; za to da e i carska
otomanska vojska mirnim nainom isprazniti ovu zemlju, i jo ree: ekat emo, dok ovih dana
bane austro-ugarska vojska, pa emo onda znati, ta emo raditi. Cijeli sokaci i trgovi po gradu
bili su prenapunjeni svijetom, da se dogovora i pretresa, to da se radi. Brigadir Ali-paa sa
svojim etama na Buni sprema se na odlazak i ne e vie nita da zna za Mostar. On je bio meu
tim otpustio sav bosanski redifski bataljun iz Travnika vele, da bosanski vojnici ne spadaju vie
carskoj otomanskoj vojsci. Nu Ali-paa otpusti taj bataljun potpuno naoruan. Travniki bataljun
strpa se u razne kue po Mostaru, te postade strahom i trepetom grada traei jesti, piti i otimati
lijevo i desno.
Tako se nakupi 12.000 muslimanskih borilaca da idu na dalmatinsku granicu doekati
kaure
Fatim-efendija Poljani posla mi jedno pisamce u francuski konzulat, u kojem veli: Ja se
nalazim kod biskupa. Ja u noas u pono s biskupovim tajnikom fra Martinom Ljubiem
pobjei u Dalmaciju. Molim te, doi odmah, da zajedno putujemo. Biskup e ostati; on kae, da
ne e nikud bjeati. Ja se digoh, da idem, a konzul Wiet povika mi: Zar ete me sama ostaviti u
ovijem najopasnijem asovima. Ja ne smijem svoga mjesta ostaviti; molim Vas, ostanite sa
mnom. Ja zbilja ostadoh ekajui sreu i nesreu. Mostarac Hadi-Arif-efendija Kajtaz nalazio
se je onda u Sarajevu na vijeanju, ta da se radi u tim kobnim odnoajima. U to anarhistina
vlada u Sarajevu potjera valiju i Osmanlije, a naimenova Kajtaza hercegovakim mutesarifom.
Po tom on brzojavi u Mostar, da se sva Bosna sakuplja na otpor proti Austriji; da e doi velika
pomo iz Bosne Hercegovcima, pa nek se ne dade Austrijancima nikako prijei preko granice. I
u Mostaru se proglasi anarhistika vlada: Kad nas na car nee vie da brani, branit emo se mi
sami - rekoe svi. Na skuptini izabrae Alijagu Hamzia vojskovoom, a Ali-efendiju Haljevca
civilnim upraviteljem. Doe i Salko Forta od Nevesinja sa svojim etama u Mostar. Tako se
nakupi 12.000 borilaca, da idu na dalmatinsku granicu doekati kaure. Sva je vojska bila
sakupljena na Velikoj Tepi i po sokacima ekala znak na odlazak. U petak dne 29. jula 1878.
poe deputacija prvenaca revolucionarne struje u konak, da od upravnog vijea i zakonoa ishodi
sankciju, da smije stupiti u borbu proti neprijatelju. Ne naavi mutesarifa u konaku odoe u
njegov privatan stan, te ga vie silom nego milom izvukoe iz harema i odvedoe u konak. Tu je
bilo ve sve vijee sakupljeno, ali samih muslimana. Okolo 10 sati prije podne posla mutesarif
francuskom konzulu Wietu jednog zaptijanskog juzbau s nekoliko uglednih graana s
pozdravom, nek se nita ne boji, da se ne e nita zla dogoditi, meni pako ree juzbaa: Zove
Vas mutesarif. Kad ja dooh mutesarifu, on mi ree: Kod zaptijanskog majora Mehmedefendije Raidovia sakupilo se je mnogo otmenih ljudi; idite tamo, neto Vas trebaju. Odmah
mi se poee vrtjeti neke sumnje po mozgu; ali nije bilo druge; ja odoh. Kad ja tamo, svi me

228
prijazno primie, te se ja osokolih. Po tom mi rekoe: Sjedi i napii na francuskom jeziku
brzojav caru austrijanskome! Na to mi stadoe diktirati od prilike ovako. Mi se pokoravamo
visokoj odluci Berlinskog kongresa i volji Vaeg Velianstva. Poaljite upravne inovnike, koji
e u naoj zemlji upravljati, ali ne emo trpjeti, da nam vojsku ovamo aljete. Ovakov brzojav
bi odmah otpremljen. Meu tim se sastadoe opet svi kod mutesarifa na daljnje vijeanje. Jadni
mutesarif sve im je govorio: Sve, to ete raditi, radite dobro i pazite dobro, ta ete raditi! Po
tom se ja vratih u engleski konzulat. Konzul Wiet i ja ba ruasmo, te se naslonismo na prsobran
terase u bai, da gledamo na ulicu, kad u dva sata poslije podne usmo veliku pucnjavu puaka,
pisak vojnike trube i veliku halabuku u pravcu konaka. Kad se je bilo vijee u konaku sakupilo,
otputeni bataljun iz Travnika bio je opsjeo sav konak. Ja i konzul Wiet nijesmo nita dobra
slutili. U to doba protra kraj nae terase jedan na susjed otomanski natporunik. Ja ga viknem,
zaustavim i upitam, to je ono bilo. On nam ree: Navalili su na konak, nekoga su ubili, ali ja ne
znam koga, a sad eto viu: Ubij sve, to je u pantalonama! - pa ja eto bjeim, da traim
baibozuke haljine. Tada ja rekoh Wietu: Jutros je mutesarif poruio, da se ne e nita zla
dogoditi, a eto ti sad. Sad nas obuze obojicu velika briga, ta e biti od nas u tome groznome
stanju. Nakon po sata poee velike skupine svijeta malog i velikoga gmizati ulicama viui:
Hajde svak na kaure! Vukli su topove, municiju i puke, koje su upljakali po vojnikim
spremama, a te je rulje vodio Alijaga Hamzi na konju i s golom sabljom u ruci. Sad u pak
priati, ta se je u konaku dogodilo.
Krani miljahu da e sada da nastane pokolj, a muslimani se bojahu pljakanja
Kad u vijeanju nijesu mogli doi do nikakova zdravog zakljuka, na jedan put se digoe na noge
zapovjednici: Alijaga Hamzi, Ali-efend-ija Haljevac i neki drugi prvenci revolucije, te zatraie
od mutesarifa, da ih kao najstariji carev zastupnik vodi u borbu proti kaurima. Mustafa-paa
odgovori im, da je on dobio nalog od cara, da se ne smije nitko odupirati austro-ugarskoj vojsci,
koja dolazi u zemlju na prijateljski nain za to, da uspostavi red i mir, pa da on ne moe prekriti
carske zapovijedi. Onda se oni okrenue prema muftiji, te mu rekoe, da im on dade fetvu, da se
mogu po erijatu boriti protiv neprijatelja. Muftija im odgovori apodiktino: Gdje nema cara,
nema ni fatve po erijatu. Tu se sluajno bio desio i potpukovnik Murat-beg iz Ali-paine
regularne vojske, da dade potpisati neke isprave za odlazak. Na prostranom hodniku pred
vijenicom i u dvoritu konaka bijae sakupljena velika rulja naoru-anog baibozuka i vei dio
redifskog bataljuna iz Travnika. Kad ue odgovor mutesarifa i muftije, dadoe voe znak za
klanje, a rulja nahrupi u vijenicu i stade hvatati tobonje izdajnike, da ih isjeku. Najprvo pade
rtvom hadara Mustafa-pain zet Ali-beg; njega posjekoe u vijenici na oigled punca mu.
Mutesarifa izvedoe u dvorite, ispalie u njega ostraga kuburu, a za tim priskoi Mehmed-beg
Memac, otputeni inovnik desetine, pa ga sabljom posijee. Potpukovnik Murat-beg bijae
izletio na hodnik; no i njega one rulja sasjee na komade. Muftija Karabeg bijae se meu tim
sakrio u prohod, no naav ga izvukoe ga iz prohoda na hodnik, pa i njega one sasjekoe na
komade tako, da su ga odnijeli u ponjavi na ukop. Kadija se je bio nekako proturao do dvorita i
stao bjeati niz ulicu. No na ulici potepe mu se noga, pade, ta ga stigoe i posjekoe. U tom
krvavome vijeanju pade dakle pet ljudskih rtava, a redifski bataljun iz Travnika izbaci salve iz
puaka pitei u trube za znak slavlja nad tim pokoljem. Sav grad zamuknu od straha; svakog
spopade panika. Krani miljahu, da e sada nastati pokolj, a muslimani se bojahu pljakanja
Nikiana i Travniana. Nikiani navalite za tim u harem muftije Karabega i svu kuu
opljakae, pa jo uhvatie za noge njegova dvogodinjeg sinia te ga htjedoe svega sasjei, ali

229
se ipak nae meu njima jedan milostiv, te oslobodi jadno dijete od smrti. Ne potedie ni
enskog stida: uhvatie muftinicu i sve haljine s nje zgulie. Muftinica je imala golem niz dukata
na grlu, uvezanih konjskom strunjom. Kako je konjska strunja vrsta, ne dade se lako prekinuti,
te su je trojica vukli po hodniku (divanhani), dok su joj tu zlatnu ugrlicu raskinuli i dukate
razgrabili. Na te vijesti mnogi su se graani bili razbjegli ili posakrivali. Katoliki kodobaa
(podnaelnik) Stepan Grabovac sakrio se u podzemni umurluk (podrum uglja) vladike i tu
amio tri dana, a vladika mu je dodavao hranu i pie kroz rupu. Takovu su muku i mnogi drugi
graani muili tri dana sve do osloboenja. Nikiani sve pokustvo u konaku opljakae, a to
nijesu mogli nositi, to unitie. Arhiv sav poderae i razbacae po dvoritu i sokacima. Ja i
konzul Wiet mislili smo onog dana omrknuti, a sjutradan ne osvanuti i dogovorili smo se s
kavazima (tjelesnom gardom), ta da radimo i kako da sebi osiguramo ivot. Engleski konzul
Freeman bio je tada, kako rekoh, odsutan u Sarajevu, ali konzularski stan, namjetaj i posluno
osoblje bilo je sve na svome mjestu. Poruismo najodvanijemu kavazu engleskog konzulata,
Arnautu Ferhad-agi, da nam doe. Kad nam doe, rekosmo mu: Zgrada francuskog konzulata
vrlo je slaba; nema ni gvozdenih reetaka, te se moe sa svih strana lako u nju uljei i poubijati
nas. S toga emo se mi odmah preseliti u engleski konzulat s naim kavazima, jer emo tu biti
puno sigurniji nego ovdje. Ferhad-aga nam ree: Pravo imate, ja Vam stojim na raspoloenje.
Ali sada je nemogue to izvesti, jer se je ve mrak uhvatio i rulje naoruanog baibozuka
sakupljene su po ulicama i trgovima i imade ih mnogo pijanih, pa bi nam mogli stati na put i od
nas zlo uraditi.
Nijesmo dobivali vijesti; sve su brzojavne ice bile potrgane a inovnici rastjerani
Ja u ostati s Vaim kavazima noas ovdje, braniti Vas do zadnje kaplje svoje krvi, te Vas
sjutra, kad svane, odvesti na Carinu u engleski konzulat, gdje ete zaista biti sigurniji nego
ovdje. Mi uutismo, veerasmo i legosmo spavati. Sluali smo svu no viku; bahat konja, vrisku
i divlje urlikanje baibozuka; ali sreom ne bijasmo napastvovani. Sjutra-dan se digosmo; kad je
zora bila zaruela, pokupismo u pisarni najvanije stvari i u pet sati uputismo se prama Carini, a
u konzulatu ostavismo samo jednog slugu. Pred nama je iao Ferhad-aga u sjajnoj arnautskoj
odori; imao je za silahom, koji mu je bio zlatom izvezen, dvije kubure, handar i niz bedru sablju
istonog oblika, svu srebrom okovanu, te u ruci debeo tap. Osim toga su dva kavaza francuskog
konzulata ila za nama, u blizu isto tako odjevena i naoruana. im smo na ulicu izali, poee se
okolo nas kupiti baibozuci jedan po jedan, te se do Velike Tepe nakupi za nama vie od stotine.
Ferhad-aga je pred nama mahao tapom i vikao gustim oporima baobozuka, da nam se uklone.
I zbilja baobozuci su nam se uklanjali. Samo smo mi obojica bili u velikom strahu oekujui,
kada e nam iza lea sinuti no i glavu odsjei. Putem mi je konzul neto govorio, ali nije on
mene razumio niti ja njega, jer su nam se obojici usne tresle, pa kad smo kasnije doli na Carinu
u sigurnije mjesto, pitali smo jedan drugoga, ta smo govorili i mislili. Doav na Suhodolinu,
trei dio puta do engleskog konzulata, ugledah civilnog upravitelja Ali-efendiju Haljevca, te mu
povikah: Ali-efendija! Daj nam nekoliko naoruanih ljudi, da nas otprate do u engleski konzulat
na Carinu. On zbilja zapovijedi barjaktaru Mustafagi Kazazu, da nas s etrdeset najbolje
naoruanih momaka otprati na Carinu i da nas ondje uvaju, dokle god nam bude potreba. Tako
nas otpratie do engleskog konzulata, a konzul Wiet turi u ruku barjaktru Mustafa-agi Kazazu 40
napoleondora. Nai pratioci ostadoe za vratima, a mi se s kavazima udomismo u udobnome
engleskom konzulatu, jednokatnoj, novoj i tvrdo sagraenoj kui Jefte Bjelobrka. Poslije bi
barjaktar Kazaz esto kucao na vrata i pitao nas, da li nam to treba. Tri smo dana bili zatvoreni

230
u toj udobnoj kui. Imali smo do due svu obilatu opskrbu, ali su nas muile razne misli, kako e
se to sve svriti. Nijesmo dobivali od nikud stalnih vijesti; sve su brzojavne ice bile potrgane, a
inovnici rastjerani. Konzulat austro-ugarski bio je daleko od nas, a sav grad zaposjednut
baibozucima, te nijesmo mogli saznati nita o sudbini konzulata Straussa i njegova osoblja.
Zastupnik talijanskog konzula Vasillo bio je siguran za svoj ivot, jer je gonio talijansku politiku
proti Austriji, sve urovao s Turcima i sokolio ih na otpor, samo da moe izvijestiti svoju vladu,
da se Austro-Ugarska ne prima simpatino u Bosni i Hercegovini. Biskupu Kraljeviu poruivao
je svaki dan, da nee Austrijanci zaposjesti Bosnu i Hercegovinu, ali ga je biskup poslije dobro
opisao i ocrnio kod generala Jovanovia, te je Vasillo nakon zaposjednua morao brzo otii iz
Mostara. Biskup fra Ano Kraljevi bio je jako energian ovjek. Vazda se je oblaio kao kadija
ili muftija. Kao virilista u upravnome vijeu prije bune jaio bi na konju do konaka i nazad, u
pratnji dvojice sluga. Vazda je bio u fesu, u crnoj dubi (gornja haljina do zemlje) s crvenom
postavom, u zelenim ili modrim akirima do zemlje, s crvenim postolama (cipele), te s velikim
zlatnim kriem na debelu zlatnom lancu nis prsa. On je imponirao svima, osobito kao krupan i
zdrav ovjek. Za ove uzbune dolazili su mu naoruani razni zlikovci, da mu izmame silom
novaca, ali da bi on, premda starac od 65 godina, sve neustraivo s dvojicom sluga protjerao.
Najvie ga je napastvovao Hadi-Alija Drae, ali bi ovaj junak dobio svoje od biskupovih sluga.
OKUPACIJA MOSTARA: Kada ue Sarajlije, da je general Filipovi s vojskom preao Savu,
naredie na sve strane, da se valja oduprijeti.
Arnauti i Nikiani ne htjedoe se povlaiti ve se uanie da bi doekali Austrougare
Osim toga protjerae sve austro-ugarske podanike iz Sarajeva, a budui su sve puteve prama
Brodu bili ustae zaposjeli, ne smjedoe ih onamo uputiti, nego ih okrenue prama Dalmaciji.
Dne 31. jula sjeasmo konzul Wiet i ja iza veere u engleskom konzulatu razgovarajui se o
ovim raznim kobnim prilikama. U to doba usmo veliku viku pomijeanu s njemakim i turskim
rijeima. Mi se prepadosmo; miljasmo, da je kucnuo i za nas zli as, te povikasmo kavaze.
Kavazi poletjee naoruani na avlinska vrata i javie nam, da je doprtljao austrougarski general
konzul Vasi sa svojim osobljem i sa svom austrougarskom naseobinom i da hoe noiti u
engleskom konzulatu. Po tom mi naredismo, da se vrata otvore, te Vasi upade sa svojim
osobljem. S njim su bili: vice-konzul Holzinger, kancelist Hrkalovi, tri feldvebela i vjerni mu
stari kavaz Mahmudaga. Ovu svu austrougarsku kolonu pratila je jaka straa baibozuka iz
Sarajeva sve do dalmatinske granice, a zapovjednik strae bijae Hai-Mustava, hamamdija
Gazi Isabegova hamama (banje) u Sarajevu. Generalni konzul Vasi i petorica od njegova
slubenog osoblja noie kod nas, a oko 40 dua Austrijanaca, veim dijelom zanatlija (obrtnika)
i trgovaca, strpae u veliki han, da prenoe. Sjutri-dan pako zorom otputova Vasi sa svojom
kolonom u Metkovie. Prije toga bijae Mehmed beg Kapetanovi Ljubuan preao iz Vitine u
Vrgorac generalu Jovanoviu pod okrilje i uvjerio ga, da se Ljubiaci ne e opirati ulasku vojske.
Ovo je ponaanje Mehmed begu Kapetanoviu u velike pomoglo u kasnije doba, uzdiglo ga na
velike asti. Vidjesmo ga kasnije i kao naelnika glavnog grada Sarajeva malo ne do smrti, a
njegova braa: Beir beg, Ibrahim beg i Osman beg postigoe takoer velike asti, te se tako svi
ovi dobro okoristie onom taktikom svog brata. No premda je general Jovanovi bio preao
granicu s itavom divizijom, javi ekspresno konzulu Straussu u Mostar, da dolazi samo s XVIII
regimentom. Svi se zaudie, kako moe s jednom regimentom prelaziti granicu, kad e ga
doekati 12.000 baibozuka. Meutim Alijaga Hamzi i Aliefendija Haljevac uputie se

231
Jovanoviu u susret s 12.000 baibozuka; meu ovima je bilo 500 Arnauta i Nikiana, ljudi
beskunika i pripravnih na svako zlo. General Jovanovi ve proe kroz Ljubuki sasvim mirno i
doe na polovinu puta do Mostara, u itluk. Baibozuke voe Hamzi i Haljevac, bili su ipak
oprezni, te su ostavili ete nekoliko kilometara ozad, a oni su otili u logor Jovanoviu, te mu
stali besjediti, da je puanstvo Hercegovine brzojavno zamolilo Njegovo Velianstvo Cara
austrijanskog, da ne alje vojske u Bosnu i Hercegovinu, nego da poalje inovnike, koji e
urediti odnoaje i upravljati zemljom, te da obustavi zaposjednue sa vojskom. General
Jovanovi njima odgovori: Ja sam poao, da zaposjednem Hercegovinu; ja imadem svoj
program, po kojemu u s dana na dan raditi ono to sam naumio. Vidite li vi ovu moju vojsku od
30.000 momaka i ove silne topove? Morate se pokoriti! Uzmite ove proglase Njegova
Velianstva cara i kralja na bosansko-hercegovaki narod! Idite odmah natrag i prilijepite ih po
svim ulicama i trgovima grada Mostara! Nek je tamo sve mirno, pa kad uljegnemo u grad, nek se
nitko ne makne u neprijateljskoj nakani, jer u sve spriti topovima i obratiti u pepeo. Voe se
ljutih baobozuka prepadoe, kad ugledae silnu vojsku i ratnu spravu, s kojom je Jovanovi
dolazio, uzee proglase i otidoe povukavi natrag i svoje ete, 500 Arnauta i Nikiana ne
htjedoe natrag s Hamziem i Haljevcem, nego se u-anie, da se pobiju s Jovanoviem. im se
je njima vojska na pukomet pribliila, zapucae i ubie etiri vojnika od prtljage. No Austrijanci
naperie topove i stadoe pucati na te ustae. Njihove topovske kugle zgaale su dobre i dizale
silesiju kamenja u zrak, a za tim je kamenje padalo na ustae kao kia tako, da su mnogi bili
usmreni. S toga se ustae brzo razbjegoe na sve strane, a vojska Jovanovia proslijedi svoj put
prama Mostaru.
Dr ivko M. Andrijaevid:
PETROVIDI NA NIANU
estorica od sedam vladara iz dinastije Petrovid bili su meta zavjera i atentata:
Sveti Petar izbjegao dogaanje naroda
Od sedam vladara iz dinastije Petrovid-Njego, samo protiv jednog od njih nije organizovana
zavjera za nasilno uklanjanje s vlasti. Svi Petrovidi, izuzev vladike Save (1735-1781) bili su
predmet urote ili atentata. I to je posebno vano istadi, u svim zavjerama protiv crnogorskih
vladara uestvovala je - posredno ili neposredno - jedna velika sila.
Rodonaelnika dinastije Petrovid-Njego, vladiku Danila (1697-1735), pokuavali su nekoliko
puta da otruju povjerenici kotorskog providura, bududi da je vladika od mletakog
inkvizitorskog suda bio osuen na smrt trovanjem. Odluka je doneena septembra 1716.
godine, ali nije izvrena, jer mletaki povjerenici nijesu uspjeli da se priblie vladici. Mletaki
inkvizitorski sud, koji je imao funkciju tajne politike policije, osudio je na smrt i vladiku Vasilija
(1744-1766). Odluka da se vladika otruje donijeta je 1755. godine, i pravdana je "dravnim
interesom". Inkvizitori su poslali generalnom providuru u Kotoru est doza otrova, i naredili mu
da pronae ljude koji de uspjeti da se priblie vladici i otruju ga. Meutim, vladika Vasilije je,
znajudi da se Venecija sa svojim oponentima obraunava uz pomod otrova, bio posebno
oprezan.
Za razliku od svojih prethodnika, vladika Petar I (1784-1830) nije imao problema s Mleanima,
ali jeste s Rusima. Poetkom 19. vijeka Rusi su svim silama radili da ga uklone iz Crne Gore.
Razoarani to je njihov tidenik uspostavio isuvie bliske veze s Francuzima, ruska vlada

232
odluuje da Crnogorcima "izabere" novog mitropolita. Najprije je akcija smjenjivanja mitropolita
poela pokuajem da se u Crnoj Gori pronau "zdrave snage". Ruski car Aleksandar, poetkom
oktobra 1803. godine, pie crnogorskim glavarima da je saznao za postojanje nekakvih
"unutranjih neprijatelja" u Crnoj Gori, koji predstavljaju opasnost za narodnu slobodu i vjeru.
Da ovi "unutranji neprijatelji" ne bi upropastili Crnu Goru, ruski car poruuje glavarima da de
on poslati jednog povjerenika koji de im "otkriti i pokazati" ovog neprijatelja i, ukoliko bude
potrebno, taj njegov povjerenik de "poduiti" narod kako da se sa njim obrauna.
Sa neto manje diplomatskog tona, vladici Petru I obratio se u isto vrijeme i ruski Sveti Sinod,
poruujudi mu da zbog saradnje sa neprijateljima svoje otadbine, nije vie dostojan da bude
mitropolit. Ukoliko se vladika ne sloi sa njihovom ocjenom, Sinod de biti prinuen da "pozove
pravoslavni narod u Crnoj Gori i u brdima da izabere sebi dostojnog pastira".
Kako ruski planovi o "dogaanju naroda" nijesu uspjeli, Petrovgrad se odluuje da uhapsi
vladiku, i da ga ratnim brodom transportuje do prve ruske luke, a odatle - u Sibir. Blizu
crnogorske obale bio je doao brod kojim je trebalo poslati u izgnanstvo vladiku Petra I, a bio je
spreman i odred vojnika koji je trebalo da uhvati vladiku im pree na austrijsku teritoriju. No,
vladika je - da li zahvaljujudi intuiciji ili pouzdanim informacijama - ostao na Cetinju, uprkos
ruskim pozivima da doe na pregovore. Da je tih dana sa Cetinja otiao u Stanjevide, ne
vjerujemo da bi se ikada vie vratio na Cetinje.
Predmet urote bio je i vladika Petar II, ali je uspio da izbjegne smrt.
Njihove srede nije bio njegov nasljednik, knjaz Danilo, koji, naalost, nije preivio atentat u
Kotoru. Na knjaza je, 31. jula 1860. godine (po starom kalendaru), pucao Todor Kadid,
crnogorski politiki emigrant. Dan kasnije, knjaz Danilo je izdahnuo. Iako je sve izgledalo kao
lina osveta jednog izgnanika, itav ovaj sluaj je u poneemu i neobian. Najprije, nevjerovatna
je sluajnost da Kadid iz Skadra doe u Kotor istog dana kada i knjaz Danilo, iako niko osim
knjaevih pratilaca i austrijske policije nije znao plan knjaevog boravka u Boki. Nevjerovatna je
sluajnost da atentator doe na kotorsku rivu u 17,30 asova, a njegova rtva pola sata kasnije.
Zar nije Kadid ba dobro isplanirao svoje putovanje od Skadra do Kotora?
Kao to je poznato, Kadid je na knjaza pucao oko 20 asova, kada je knjaz krenuo da se vrati u
Pranj, to znai da je atentator dva sata bio neprimijeden u Kotoru, prepunom tajne i "javne"
policije. I jo je imao oruje koje nije lako bilo sakriti. Nevjerovatno je da austrijska policija ne
primijeti Todora Kadida, o kojemu je imala povedi dosije, i koji je samo mjesec dana ranije bio u
Kotoru. Tada su ga policijske vlasti ekspresno protjerale u Tursku. Izgleda da je bio prerano
doao.
Izvjesnih nepoznanica ima i oko smrti knjaevog brata - vojvode Mirka. U istorijskim radovima
navodi se da je vojvoda Mirko umro od kolere 1867. godine, ali se obino zaobilaze neke
"sitnice". Najprije, da je vojvoda Mirko od kraja 1866. bio omraen kod Rusa zbog odbijanja da
bude posluni izvrilac njihovih planova o politikom podreivanju Crne Gore Srbiji. Ruski
konzul u Dubrovniku dobio je tada instrukciju da svim silama podrava Mirkove oponente.
Neposredno prije Mirkove smrti, srpski izaslanik u Crnoj Gori, Milan Pirodanac, konstatuje u
svom poznatom izvjetaju da ni Srbija ni Rusija, sve dok je Mirko iv, nede modi raditi sa Crnom
Gorom to im je drago. Takoe, petnaestak dana prije Mirkove smrti, Ilija Garaanin pie svom
povjereniku na crnogorskom dvoru: "Jest, gospodine, Mirko i njegov sin pravi su izdajnici
naroda srpskoga..., a pravda narodna, sa pomodu bojom, nede izdajnike ostaviti bez zasluene
kazne." Nekoliko dana kasnije, kakve li sluajnosti, u Boki se pojavio proglas kojim se pozivaju

233
Crnogorci da zbace knjaza Nikolu i njegovog oca, i da se nakon toga ujedine sa Srbijom. Ubrzo je
Mirka stigla i "zasluena kazna", kao to to prorie "vidoviti" Garaanin. To su, dakle, politike
okolnosti u vrijeme smrti vojvode Mirka. Istoriari danas mogu sumnjati da su ove okolnosti
"oslabile" Mirkov imunitet, ali neki tadanji diplomati nijesu imali dvojbe o uzrocima Mirkove
smrti. Austrijski konzul u Skadru sumnjao je da je Mirko umro od kolere, a francuski konzul je
izrekao sud koji zvui uvjerljivo: "Mirko nije umro od kolere ved od otrova, to je vjerovatno,
poto nije niko osim njega pogoen epidemijom na Cetinju, i jer je podlegao poslije nekoliko
sati muenja."
Zanimljivo, vojvoda Mirko nije bio jedini ruski omraenik, koji je iznenada uklonjen iz politike.
Nepunu godinu dana kasnije, u Beogradu je ubijen knez Mihailo Obrenovid. I on se bio opasno
zamjerio Rusima: poeo je da "odbija saradnju" i pokazuje "nezahvalnost", da uruje s
Maarima, i jo je poslao u penziju njihovog "draejeg" Garaanina. Nakon svih tih "greaka",
knez Mihailo je sjeo u fijaker i odvezao se u Koutnjak. Njegova etnja zavrila se tragino. Za
ubistvo u Koutnjaku vezana je jedna zanimljivost: Mihaila je u etnji Koutnjakom, kao autant,
pratio sin Ilije Garaanina. "Autant Garaanin, pre nego je stigao izvudi sablju, bio je ranjen u
ruku", veli Slobodan Jovanovid. Eto, kakvu je nevjerovatnu sredu imao mlai Garaanin. I jo ga
atentatori ostave u ivotu, a ubiju ak i ene iz knjaeve pratnje. Mihailo, Mirko i Danilo imali su
jednu zajedniku crtu: iznevjerili su veliku "Matuku".
-------------------------------------------------------------------------------Upravnik dvora htio da otruje Njegoa
Tajna sluba jedne velike sile pokuade da eliminie i vladiinog nasljednika - vladiku Petra II
(1830-1851). No, ovoga puta to nede biti Rusi, ved Austrijanci. Poznata su dva austrijska
pokuaja Njegoeve eliminacije, a oba puta je bilo planirano da se upotrijebi otrov. Prvi put
Austrijanci su pokuali otrovati Njegoa 1834. godine, za vrijeme njegovog boravka kod
kotorske porodice Lumbardid. Ko je stavio otrov u hranu, nikada nije utvreno. Ovaj pokuaj
trovanja Njego je jedva preivio. Drugi put, Njegoa je pokuao otrovati njegov upravnik dvora,
pop Tomo Davidovid (1842), ali je njegov plan otkriven. Davidovid je otrov dobio od efa policije
u Kotoru.
-------------------------------------------------------------------------------Bilijarski tap pun eksploziva za knjaza Nikolu
Problema sa atentatorima i zavjerenicima imao je i knjaz Nikola. Dvije godine nakon stupanja na
presto, na knjaza je pucao Savo Radonjid, ali je metak samo ogrebao njegovu butinu. Atentator
je uspio da pobjegne u Tursku, gdje je ubijen trinaest godina kasnije. Zatim je knjaza pokuao da
ubije Franesko Bastijanid, koji je za taj zadatak bio pladen od crnogorske politike emigracije.
On je 1864. godine planirao knjaevo ubistvo - bilijarskim tapom! Luksuzni bilijarski tap, koji je
bio napunjen eksplozivnom smjeom, Bastijanid je namjeravao pokloniti knjazu Nikoli. U tapu
se nalazila i inicijalna kapisla, koja bi prilikom udara tapa u kuglu, izazvala eksploziju. No, ova
zavjera "protiv ivota knjaeva" je otkrivena.

234
Skoro pola vijeka kasnije, krajem 1907. godine, otkrivena je nova urota protiv knjaza Nikole.
Naime, zahvaljujudi jednom povjereniku meu crnogorskim nezadovoljnicima u Beogradu,
saznalo se za planirani atentat na knjaza i njegovu porodicu. Ubistvo je trebalo da bude izvreno
bombama, koje su za tu priliku iz Beograda doneene na Cetinje. Knjaz je i tredi put imao srede.
Akademik Branko Pavidevid:
KNJAZ DANILO
Iz kapitalne monografije akademika Branka Pavievia, najznaajnijeg crnogorskog modernog
istoriografa, o prvom crnogorskom svjetovnom vladaru Danilu I Petroviu, izdvajamo poglavlja
u kojima se analiziraju pritisak evropskih sila na Crnu Goru u godinama pred bitku na
Grahovcu 1858, okolnosti koje su pratile taj, po Crnogorce, presudni boj i stabilizovanje
unutarnjih i spoljnih crnogorskih dravnih prilika u postgrahovskom periodu.
Francuski i engleski konzuli u Skadru od poetka 1856. svoju djelatnost koncentriu na Crnu
Goru
Pohara Kua sredinom 1856. stvorila je pravu krizu u crnogorsko - turskim odnosima. Ona je
trajala vie od dvije godine i stiala se tek poslije grahovske bitke. Iako su pred kraj 1857.
postignuti dogovori meu turskim i crnogorskim vlastima o smirivanju na granici prema
Albaniji, svakim danom su se odigravali sukobi. Takvo stanje zadavalo je ozbiljnu brigu
konzularnim predstavnicima u Skadru, kao i austrijskim vlastima u Dalmaciji i Boki Kotorskoj.
Ruska diplomatija je, takoe, sa zabrinutou pratila razvoj dogaaja na crnogorsko - turskoj
granici. Ruski predstavnik pri bekom dvoru, knjaz Gorakov izvijestio je vladu o tim
zbivanjima posebnim depeama (br. 269 i 283) sredinom juna 1856. Depee su bile sastavljene
na temelju pouzdanih svjedoanstava dobijenih preko ruskog generalnog konsulata u
Dubrovniku. Primivi takva obavjetenja, ruska carska vlada je o svemu podnijela izvjetaj
imperatoru Aleksandru II. On se saglasio s preporukama dravnog kancelara da se podri
nastojanje crnogorskog vladara o uspostavljanju mira. Ruski imperator i ruska vlada su oekivali
da takva knjaeva orijentacija moe dovesti do breg utanaavanja zvanine granine linije meu
Turskom i Crnom Gorom, ime bi se osigurao dui period mira i ubrzo priznala nezavisnost Crne
Gore. Ruska vlada nije vidjela nikakve nezgode od toga to je crnogorska vlast koristila
poluslubenu pomo koju joj je nudila Austrija, granina sila sa kojom je Crna Gora ve
odavno pokuavala da odrava odnose dobrog susjedstva. Meutim, nastavlja se dalje u
carskoj instrukciji Gorakovu - angaovanje konzula Francuske i Engleske u jednom takvom
pitanju ne izgledaju ruskoj vladi ni malo potrebne za uspjeh dogovora o kome je rije. Carska
vlada je, naprotiv, smatrala da je u interesu Crne Gore da izbjegava ... presedan koji bi u
budunosti mogao dati za pravo tim dvijema silama da se mijeaju u unutranje poslove Crne
Gore. Gorakov je bio ovlaen da ovo miljenje saopti knjazu Danilu, ako nae da je to
neophodno.
Pratei djelatnost francuskog i britanskog konzularnog predstavnika u Skadru, ruska diplomatija
je sa sumnjom prosuivala svaki njihov potez. Nije bilo teko zapaziti da su predstavnici ove
dvije evropske sile sredinom pedesetih godina, a naroito od poetka 1856, svu svoju
diplomatsku djelatnost koncentrisali, uglavnom, na Crnu Goru. U tom pogledu je aktivniji bio
francuski predstavnik. On je jo na poetku 1857. apelovao na knjaza Danila da se ne mijea u
hercegovake stvari, jer je, navodno, otomanski kabinet prihvatio da se izvri zvanino

235
razgranienje s Crnom Gorom. Ukoliko bi knjaz prihvatio ovu sugestiju, isticao je dalje Ekar,
francuskoj vladi bi se bilo kudikamo lake zauzeti za stvar Crne Gore.
Knjazu Danilu je 1856. stvarno bilo stalo do uspostavljanja mira na granicama. On je bio vrsto
ubijeen da od toga i zavisi predlog o zvaninom razgranienju s Turskom. Poetkom 1857.
knjaz je odredio i svog predstavnika u Carigradu (hrvatbau) ije je imenovanje podrao
francuski ambasador kod otomanske vlade.
Ma koliko knjaevi napori za uspostavljanjem mira na granici prema Albaniji bili iskreni, prilike
u graninim rejonima nijesu zavisile samo od njegove volje. Najvie tekoa poticalo je zbog
stalnih svaa Bratonoia i Kua. Knjaz je optuivao Kue da oni izazivaju nerede. No, i pored
toga, sredinom maja 1857. trebalo je da otpone sa radom komisija za uspostavljanje novog
primirja. Konsularni predstavnici velikih sila u Skadru solidarno su se trudili da do primirja to
prije doe. Oni su apelovali na knjaza da ne pokree pitanje statusa spornih ter-itorija, jer se u
datom sluaju, po njihovoj ocjeni, samo radilo o umirenju Bratonoia i Kua. Tada je izgraen
projekat za primirje u etiri take. Knjaz je na taj predlog dao pristanak.
Sutina spora na granici prema Albaniji sastojala se u elji Crne Gore da natjera vlasti u Skadru
da se odreknu suvereniteta nad kukom teritorijom. U tom smislu su crnogorske vlasti stalno
isticale istorijske veze Kua s Crnom Gorom i praksu po kojoj su crnogorski vladari imenovali
sve kuke starjeine. Konsuli su stalno savjetovali knjaza da prije konanog rjeenja
razgranienja s Turskom ne pokree razgovore koji bi mogli usporiti privremeni sporazum o
zaustavljanju daljeg prolijevanja krvi. Knjaz je prihvatio takve sugestije, ali su njegovi saradnici
to primili teka srca. Tako je, po obavjetenjima skadarskog vezira, crnogorski kapetan iz Pipera
nagovarao stanovnike Kua da se odreknu protektorata turskog i da se prisajedine Crnoj
Gori. Ukoliko to ne prihvate, prijetio im je silom. Za ove prijetnje saznali su brzo neki
stanovnici Kua, pa su, poueni krvavim iskustvom, obavijestili skadarskog vezira da se vojvoda
Mirko ponovo sprema da udari na Drekalovie.
Veze s Rusijom poinju postepeno da slabe od trena kad je izaslanik Kovaljevski povuen iz
Crne Gore
Poetkom avgusta 1856. knjaz Danilo je traio od ruskog poslanka u Beu da se diplomatskim
putem zauzme kako bi otomanske vlasti u Skadru prestale da potstrekavaju crnogorski narod na
meusobne obraune samo radi elje da stvore kakav - takav povod za upade na crnogorsku
teritoriju. On je, u isto vrijeme, optuivao i austrijske vlasti da Turke otvoreno pomau u
porobljavanju ovoga naroda. Balabin je i prije ovog knjaevog upozorenja poslao Gorakovu
izvjetaj o zategnutoj situaciji na crnogorsko - turskoj granici prema Skadarskom paaluku.
Situacija na granici prema Kuima pretvarala se u pravu igru nerava. I crnogorska i turska strana
su se trudile da to vie osiguraju svoje pozicije. Da nije bilo upornog nastojanja konsularnih
predstavnika u Skadru - ko zna kakvim bi tokom krenuo dalji razvoj. Krajem oktobra konsuli su
upozoravali knjaza da su Kui i Drekalovii u sporazumu zakljuenom u avgustu 1856. dali
izjavu da ostaju pod turskom vlau, ali da je taj dogovor naruio sam crnogorski vladar. On je
poetkom oktobra primio Drekalovie pod svoj protektorat. Time je, kako su konsuli isticali,
naruen ugovor. Sam skadarski vezir, isticali su dalje konsuli, nije elio od toga da pravi
pitanje dok nije crnogorski senator Petar Filipov doao s vojskom da spali Fundinu, Zatrijeba i
Koe ako se ne pokore kao Drekalovii, iji su oni ... sastavni dio. Podgoriki mudir, koji je
pratio razvoj dogaaja prema Kuima, krenuo je tada s trupama ka mjestu dogaaja, ali je bio
napadnut od Crnogoraca i opsjednut u jednoj kuli. To je dalo povoda konsularnim

236
predstavnicima da uloe protest kod knjaza Danila, prigovarajui mu, istovremeno, zbog
injenice to je Ivo Rakov Radonji u pratnji knjaevih perjanika poao da kupi porez u
Vasojeviima. Knjaz je odbacio optube evropskih konsula, istiui injenicu da su Drekalovii
sami doli k meni i pokorili se, jer su oni moji podanici i ja se nikakvim ugovorom nijesam
njih odrekao. Ne priznajui Turcima, nikakvo pravo nad njima, knjaz nije poricao da na
neregulisanoj granici svakog asa mogu iskrsnuti novi sukobi. I ne samo to. On je smatrao da e
se to produiti sve do trenutka dok se ne izvri zvanino dravno razgranienje.
Knjaz Danilo poetkom 1857. preduzima korake da uspostavi i mir na granici prema
Hercegovini. Na sugestiju engleskog konsula iz Mostara, on je izdao stroge naredbe da se miri
stvar kod Nikia. Da bi na neki nain doprinio stabilizovanju prilika u krajevima kuda su
najvie krstarile crnogorske ete, knjaz je poetkom godine poslao u Hercegovinu Pera
Matanovia i kapetana Iliju Zvicera, s oruanom pratnjom. Oni su zauzeli poloaje kod
Ljubomira, da sluajno ne bi tuda prodrla turska vojska i iznenada napala raju, spremnu da pod
vostvom svojih prvaka zapone pregovore s Portinim izaslanikom Vasif - paom. Tada su,
zaista, svi hercegovaki prvaci bili skloni za pregovore s Turcima. Tekoe e u njihovim
odnosima nastati tek pred kraj godine, kad dolazi do opasnog komeanja.
Pritisak diplomatije zapadno - evropskih drava na knjaza Danila da prizna vrhovno sultanovo
sizerenstvo nad Crnom Gorom ima svoju predistoriju, iji se nagovjetaji zapaaju jo od 1853 1854, a naroito od onog trenutka kad je na zahtjev austrijske vlade povuen iz Crne Gore ruski
izaslanik Jegor Petrovi Kovaljevski. Otada veze Crne Gore s Rusijom postepeno slabe i svode
se, uglavnom, na brigu jedne i druge strane da se osigura Crnoj Gori redovno dostavljanje
finansijske subvencije. Slabljenju rusko - crnogorskih veza ila je na ruku, svojom pretjeranom
inertnou, linost Jeremije Gagia, generalnog konsula u Dubrovniku, diplomate bez dovoljno
duhovne snage da se snae u zamrenim odnosima politiko - stratekih sukoba evropskih
graanskih drava. Udaljen od sredita zbivanja, Gagi je drao da povremenom prepiskom s
crnogorskim vladarem moe osigurati ruski uticaj u zemlji na koju su tada poele da upiru
poglede engleska i, prije svega francuska diplomatija. Dok je Gagi raunao da iz kancelarije
ruskog generalnog kosulata u Dubrovniku moe da prati dogaaje u Crnoj Gori i da na njih
presudno utie, dotle je francuski vicekonsul u Skadru Ekar, koji je 1855. dobio u svoju
diplomatsku nadlenost i Crnu Goru, sistematinim radom i estim posjetima Cetinju postao
jedan od najuticajnijih inostranih predstavnika kod knjaza Danila.
Ekarova misija u Crnoj Gori zapoela je 1854. godine, kad je, pored ostalog, zapaen kao jedan
od inostranih konsularnih predstavnika kome je prva briga bila da umiri ratoborno raspoloenje
kod crnogorskog vladara. U maju sljedee godine Ekar je isticao injenicu da se u Crnoj Gori i
Boki Kotorskoj naglo iri panslavizam i produbljuju osjeaji duboke odanosti Rusiji.
Ruska diplomatija je sa zebnjom pratila kako se lagano rui njezin nekada moan uticaj na
Cetinju
U Ekarovoj tenji na smirivanju ratobornih strasti u Crnoj Gori knjaz Danilo nije vidio nikakvu
zlu namjeru. Uostalom, i ruska diplomatija je preporuivala, naroito poslije povlaenja
Kovaljevskog, da se Crna Gora uzdrava od akcija koje bi je mogle dovesti u novi ratni sukob s
Turskom. Istina, sugestije i ruske i francuske diplomatije teko je bilo ostvariti u uslovima kad se
na granici prema Albaniji svakim danom "krv prolijevala na sve strane". Knjazu Danilu je teko
bilo obuzdati Crnogorce da ne prelaze granicu u okolnostima kad su s onu stranu granine linije
dopirali vapaji ugroenog stanovnitva. Ma koliko bio ubijeen da sukob s Turskom nosi veliki

237
rizik za Crnu Goru, knjaz Danilo nije mogao odjedanput suzbiti raspoloenje Crnogoraca da
priskau u pomo svojoj brai preko granice. On je bio svjedok stranog istorijsk-og fakta da je
"uskipio k osveti narodni duh na sve strane" i da su se "protiv" vladareve "volje digle mnoge
ete" da svete svoje sunarodnike. U jednom pismu dalmatinskom namjesniku baronu Mamuli,
knjaz je isticao da sa "ezdeset perjanika" nije u stanju da obuzda narodni gnjev protiv turskih
nasilja".
Nastupio je trenutak u istorijskom razvoju kad je narod nametao pravila ponaanja vlastima, a ne
vlasti narodu. Sloenost knjaevog poloaja pojaavala je i okolnost to su "glad i nevolja"
"nagonili" Crnogorce na "pljaku, ubistva i otimaine", to je istaknutog crnogo-rskog prvaka i
narodnog mudraca Novicu Cerovia natjeralo da kae: "Ovi avoli (mislio je na Drobnjake i
Uskoke - B.P.) prsli po Bosni i Hercegovini" da na zlo odgovaraju zlom.
Iako je francuska diplomatija preko Ekara uporno nastojala da se uspostavi mir na crnogoroskoj
granici prema Albaniji, a dalmatinski namjernik u Zadru i austrijske vlasti u Boki Kotorskoj
radili na smirivanju duhova na crnogorskoj granici prema Hercegovini, vlastima na Cetinju kao
da je bilo stalo da se sutinski ne mijenja vjekovna praksa odnosa s Turcima. Ekar je to na
vrijeme uio. Stoga pokuava da preporui knjazu Danilu pregovore s otomanskom vladom za
rjeavanje svih sporova u cjelini. To je, po njegovoj ocjeni, osiguravalo bolje izglede za
uvrivanje knjaeve vladarske pozicije i prualo sigurnije mogunosti za ostvarivanje i drugih
nacionalnih interesa Crne Gore. Knjaz Danilo je u poetku bio vrlo rezervisan prema takvim
nagovjetajima. Pritisnut tradicionalnim oblicima miljenja, to su ga upuivali na vjernost Rusiji
i njezinoj politici, teko je prihvatao rasuivanje u ijoj je osnovi osjeao elemenat antiruskog
raspoloenja. No, i pored toga, knjaza su Ekarova upozoravanja natjerala na dublja razmiljanja,
pogotovo to se radilo o predstavniku jedne sile iji je uticaj u Evropi stalno rastao.
Ruska diplomatija je sa zebnjom pratila kako se postepeno rui njezin nekad moan uticaj na
Cetinju, stvaran naporima ruske vlade u toku vie od jednog stoljea. Prvo ozbiljnije upozorenje
na takvu opasnost vezano je za ime Jeremije Gagia. On je jo sredinom 1855. javio Gorakovu
da crnogorski vladar dobija ozbiljne savjetnike u licu francuskog i britanskog vicekonzula u
Skadru, a da u tom pogledu ova dva konzularna predstavnika imaju dobrog pomagaa u linosti
austrijskog okrunog poglavara u Kotoru.
Kao da je predosjeao da uskoro predstoji otar sukob s ruskom diplomatijom, knjaz Danilo je na
vrjeme obavijestio ruskog generalnog konzula u Dubrovniku o naporima francuskog i britanskog
predstavnika na smirivanju stanja na crnogorsko - turskoj granici prema Albaniji. Govorei o
moguim posljedicama takve djelatnosti, knjaz je ukazivao na izvjesnost da bi, u sluaju
povoljno okonanih pregovora, Crna Gora dobila i mogunost da se posveti trgovini i drugim
privrednim radnjama, bez kojih zemlja ostaje mrtva. Ovakva knjaeva gledanja na trgovake i
privredne poslove vjerovatno su dolazila dobrim dijelom i pod uticajem kneginje Darinke i
njezine rodbine.
Pribliavanje crnogorske spoljno - politike djelatnosti francuskoj istonoj politici prvi je uoio
predsjednik Praviteljstvujueg senata - orije Petrovi. On je to dovodio u vezu s kneginjom
Darinkom i njezinim uticajem na knjaza. Naoruan ivotnim i dravnikim iskustvom, orije
Petrovi je strahovao da knjaeva bliskost s francuskim predstavnikom u Skadru moe poremetiti
crnogorske politike odnose s Rusijom, izazvati u zemlji krizu i dovesti do otrih sukoba u
dravnom vrhu.
Najblii saradnik oriju Petroviu u Praviteljstvujuem senatu bio je dravni sekretar Milorad Medakovi. Odmah po dolasku na Cetinje, na svoje drugo slubovanje, Medakovi je
uoio prikriveno antirusko raspoloenje. On je na poetku smatrao da njega podstiu austrijske

238
vlasti u Boki Kotorskoj i austrijska diplomatija. Stoga je pokuavao da suzbija kod knjaza
pretjerana strahovanja od monog susjeda i njegovog grubog pritiska.
Ekar: Crna Gora je mnogo puta lila krv na poziv Rusije bez ikakve koristi; bilo bi neracionalno
dalje slijediti takvu politiku
U toku krimskog rata Medakovi se trudio, kako je kasnije pisao, da knjaza natjera da to prije
otpone rat protiv Turaka, da krene put Hercegovine, da bi na neki nain osigurao neposredne
veze sa Srbijom. Knjazu Danilu nijesu bila tua takva shvatanja. To priznaje i sam Medakovi,
ali u vrijeme krimskog rata za takav dalekosean poduhvat nije bilo uslova.
U prvim pokuajima Ekara da skrene panju crnogorskim zvaninim linostima na
necjelishodnost nastavka tradicionalne politike oslonca na Rusiju, iskrslo je ime Milorada
Medakovia kao izrazito ruskog ovjeka. Ne elei da sa njim zatee odnose, Ekar je pokuao
da ga pridobije za svoje gledite. U estim kontaktima sa njim Ekar je isticao misao da naela
realne politike prisiljavaju Crnu Goru da mijenja svoju spoljno - politiku orijentaciju.
Napominjui da je sad sva Evropa protiv Rusije, Ekar je ukazivao na mogunost da samo
evropski saveznici mogu poboljati teak poloaj crnogorskog naroda. Zakljuivi razgovor s
Medakoviem, Ekar je s neskrivenom zluradou napominjao da je Crna Gora mnogo puta kroz
istoriju lila krv na poziv Rusije, ali bez ikakve koristi, pa bi, u datim uslovima, bilo
neracionalno i dalje slijediti takvu politiku, utoliko prije to zapadne evropske sile nude
Crnogorcima bolje uslove za ivot, kao nagradu za neutralnost u krimskom ratu. Ekarova
nastojanja da pridobije Medakovia za svoja shvatanja ostala su bez rezultata. Zato je francuski
predstavnik poeo da obraa panju na neke druge linosti iz knjaevine blie okoline.
U elji da od Crne Gore stvori vrstu taku oslonca istone politike Napoleona III, Ekar je imao
dobro razraen plan. Da bi ga do kraja sproveo u ivot, trebalo je privoljeti knjaza i Senat da
pokuaju putem meudravnog dogovora regulisati svoje odnose sa Portom. Pri tome je Ekar
stalno naglaavao da bi Crna Gora sporazumom s otomanskim kabinetom dobila i ekonomske
koristi, uveala svoju teritoriju, i to bez ikakvog rata. Ovakva rezonovanja su zagolicala
znatielju crnogorskog vladara, zbunjenog, inae, naglim padom ruskog uticaja u Evropi. Kad je
Ekar, u elji da pridobije zvanine vlasti na Cetinju za svoje gledite, poeo da se slui i
argumentom da iza francuske podrke Crnoj Gori stoji sva ujedinjena Evropa - knjaz je otpoeo
da se koleba. Crnogorskog vladara je najvie privlaila mogunost da njegova zemlja proiri
svoju teritoriju bez prolijevanja krvi.
Iako je itava Evropa bila ujedinjena da uva "cjelokupnost" Otomanske imperije protiv
eventualnog ostvarivanja ruskih ambicija, knjaz Danilo je sve do pred kraj 1856, bio pod
snanim uticajem tradicionalnih shvatanja da Crna Gora ne moe ostvariti nita povoljno na
meunarodnom planu bez vrstog oslonca na Petrograd.
Poetkom 1856. knjaz je otputovao u Trst. Iz Trsta je poslao za Be svog autanta Vukovia kod
ruskog predstavnika Gorakova da se raspita o tome da li e se ruska vlada zauzeti na Pariskom
mirovnom kongresu za priznavanje faktike nezavisnosti Crne Gore i da li bi bilo korisno da se u
tom smislu uputi jedan memorandum velikim silama. Gorakov je kategorino izjavio da bi
slanje takvog memoranduma bilo nekorisno. Poetkom februara je o ovom knjaevom zahtjevu
obavijestio dravnog kancelara. im je Gorakovljev izvjetaj prispio u Petrograd, ruski dravni
kancelar je donio odluku da se u svemu odobre stanovita koje je ruski predstavnik u Beu
saoptio knjaevom izaslaniku Vukoviu. O tome je Gorakovu upuena depea, iji je sadraj
prethodno dat na odobrenje imperatoru Aleksandru II. U oznaenoj depei je stajalo da rusko

239
Ministarstvo inostranih poslova strahuje od toga da bi crnogorski "incident" na Pariskom
mirovnom kongresu samo mogao jo vie da "komplikuje" situaciju, bez "koristi" za Crnu Goru.
Stoga je, kako se dalje isticalo u depei, u datim okolnostima moglo da bude ak i tetno po
interese Crne Gore ako bi se na Kongresu otvorila rasprava o crnogorskoj nezavisnosti, jer ona
faktiki postoji - iako formalno nije priznata, niim nije ni naruena. Izraavajui nadu da e se
crnogorski vladar sloiti s ovakvom ocjenom carske vlade, na kraju depee je naglaeno da ne
postoje razlozi da se sumnja u "blagonaklonost" ruskog imperatora. Sadraj depee jasno
pokazuje da su vladajuim krugovima u Petrogradu bili poznati svi ili gotovo svi detalji o
pokuajima zapadnoevropskih diplomatija da crnogorsku spoljnu politiku skrenu u "opasne"
sfere.
Samo nedjelju dana poslije jasno formulisanog stanovita carske vlade, knjaz Danilo, ne znajui,
vjerovatno, za sadraj depee u kojoj je to gledite izloeno, uputio je ruskom carskom poslaniku
u Beu Balabinu dva pisma - jedno za ministra inostranih poslova, a drugo za imperatora
Aleksandra II.
Crnogorski vladar je bio donekle zbunjen tadanjom naglom promjenom politikih odnosa u
cijeloj Evropi
U pismu imperatoru, crnogorski vladar je traio saglasnost da moe posjetiti Pariski mirovni
kongres, lino "ili da poalje koga svog inovnika". Posjeta je imala za cilj, kako je u knjaevom
pismu navedeno, da se uesnicima Kongresa skrene panja na sljedee: 1. Crna Gora i Turska su
"u neprestalnom ratovanju", pored ostalog, i zbog jednog dijela teritorije, koju ni turski ni
crnogorski podanici ne mogu slobodno obraivati, a bez koje Crna Gora ne moe "suestvovati";
2) Poto je Crna Gora "zatoena" "sa sviju strana", tako "da ne moe nig-dje ni maljejeg
pristanita trgovine svoje radi imati", trai se dodjeljivanje crnogorskoj dravi sela Spia, na
kraju samog antivarskog predjela; 3) Da se tano odrede dravne granice izmeu Crne Gore i
Turske, "kao to su s Austrijom oznaene", s tim da se od Hercegovine ustupi Crnoj Gori "neki
mali dio tj. kapetanat onogoki, Drobnjak i Piva". Zavravajui svoje zahtjeve, knjaz je izjavio
da bi, "po njihovom ispunjenju", bio veoma zadovoljan, jer bi se "tek onda" moglo pristupiti
punoj izgradnji "vnuternjih institucija". Knjaz je na kraju pisma napomenuo da u "narodu nema
prosvjetnih zavedenija", a "naroito za duhovenstvo", da "nema sredstava ka izdraniju
praviteljstva i proi blagopolezni zavedenija". To su bili, uglavnom, osnovni motivi zbog kojih je
knjaz ponovio svoj ranije izloeni zahtjev da mu se dopusti da otputuje za Pariz, oekujui iz
Petrograda i "upustvija".
Ruski poslanik pri bekom dvoru otpravio je knjaeva pisma Aleksandru II i Senjavinu tek
krajem marta. On je o tome obavijestio crnogorskog vladara, izrazivi tom prilikom i nadu u
uspjeh carske diplomatije. Balabin je predosjeao da kod crnogorskog vladara narasta
neraspoloenje prema nekim potezima ruske vlade, a o tome je imao uvjerljive dokaze, dobijene
od konzularne slube, a potvrene i iz drugih diplomatskih izvora. Uostalom, i njemu je morala
biti poznata injenica da je na sjednici Pariskog mirovnog kongresa 26. III, turski ministar
inostranih poslova izjavio da njegova zemlja i njegova vlada smatraju Crnu Go-ru za teritoriju
pod svojim suverenitetom. To je ruski predstavnik ostavio bez ikakvog komentara. Odjek ove
Ali - paine izjave bio je veliki. Na Cetinju su to javno tumaili kao znak naputanja
tradicionalne politike petrogradske vlade prema Crnoj Gori. To je dalo povoda nekim knjaevim
savjetnicima da pojaaju pritisak na njega da se to prije orjentie na saradnju sa francuskom i
zapadnoevropskom diplomatijom.
Crnogorski vladar je bio donekle zbunjen naglom promjenom politikih odnosa u Evropi. Njega

240
je najvie zabrinjavalo to je kao rezultat tih promjena Rusija ostala usamljena. Stoga je poeo
ozbiljno da razmilja o preporukama nekih svojih savjetnika. On se tada, ipak, nadao da i bez
naputanja tijesne saradnje sa Rusijom moe oekivati da mu Pariz osigura ono to Petrogradu
nije polo za rukom. Ve krajem maja 1856. knjaeva korespondencija s evropskim vladarima
pokazuje sa kakvim se dilemama susrio i kakve su ga sve brige pritiskale. Obraajui se
Aleksandru II, traio je da ruski samodrac obrati panju na bijedno sostojanije sego naroda,
radi jednovjerija i jednopleme-nitosti. U pismu austrijskom imperatoru zahtijeva podrku, u
skladu s tradicijom oinske brige, pokazane od strane austrijskog vladara u crnogorsko turskom ratu 1853. godine. U poruci pruskom vladaru knjaz je apelovao da se zauzme za Crnu
Goru na predstojeem rjeavanju njenih poslova. Najkarakteristinijeg sadraja bilo je
knjaevo pismo Napoleonu III. Traei od njega monu zatitu za svoj narod, knjaz Danilo je
naglaavao da crnogorski narod nije nita kriv, osim to je stalno branio svoju nezavisnost i
svoju vjeru. Okruen sa svake strane neprijateljem, javnim i potajnim, crnogorski narod je
izgradio kult slobode, ali su njegovi neprijatelji uprli snage da tu tvravu razore. Razvijajui ovu
misao, knjaz nastavlja: Da bi nas sebi potinili glau, oni su razjagmili srpske zemlje, oteli
sprsko more; nama ostaju samo stijene i srce, koje nee nikad klonuti. Crnogorci su vazda
protestovali maem" i za sve te borbe "pada odijum na nas; optuujui nas radi plahovite nae
nemirnosti, ali glad i raseljena zemlja jo vie optuuju nae neprijatelje, koji su nas dotjerali do
krajnosti. Ne sumnjajui u to da e se moni francuski vladar zauzeti za Crnu Goru, knjaz
Danilo zakljuuje pismo izjavom da e njegovo ime biti potovano meu Crnogorcima i
prenoeno s koljena na koljeno... i potsjeati nae sinove na njihov dug zahvalnosti.
Uz pisma evorpskim vladarima, iji su opunomoenici utanaivali mir u Parizu, knjaz Danilo je
poslao i memorandum u kome su ubjedljivim argumentima i neophodnim istorijskim
objanjenjima obrazloena etiri osnovna zahtjeva: 1) da se diplomatskim putem prizna
nezavisnost Crne Gore; 2) da se proire crnogorske granice na raun teritorija u Hercegovini i
Albaniji, koje se nalaze pod turskom vlau; 3) da se granica prema Turskoj utvrdi na nain kako
je to uraeno i prema Austriji; 4) da se Crnoj Gori ustupi Bar, primorski grad koji se nalazi na
njezinoj granici.
Memorandum je neto dopunjeni program izloen u knjaevoj korespodenciji sa poetka 1856.
godine. Dostavljajui ga uesnicima Pariskog mirovnog kongresa, knjaz Danilo se najvie nadao
u Francusku. Takav knjaev oslonac na zapadnoevropsku silu, koja je sticajem okolnosti postala
gospodarica situacije u Evropi, bio je dobrim dijelom inspirisan eljom da se Crna Gora oslobodi
pritiska beke vlade.
Danilov autant Vukovi bio je ubijeen da je doao istorijski trenutak da se od Evrope iznudi
priznanje crnogorske nezavisnosti
I kad je laskavo sudio o politici monarhije, kad je odavao priznanja njezinom vladaru i njegovoj
vladi, kad je uspostavljao kumstvo sa dalmatinskim namjesnikom, knjaz je zazirao, zebao i
strahovao od politike Bea, osjeajui u njoj potencijalnu opasnost za sve ire narodne pokrete
na Balkanu i za svaki nacionalno - politiki program, podstican eljom za oslobaanjem
jugoslovenskih naroda.
Crnogorski memorandum velikim silama predstavlja saet spoljno - politiki program knjaza
Danila. Po ocjeni vladajuih krugova na Cetinju, to je bio program sveden u najrealnije okvire.
On nije mogao izazvati vee protivljenje kod vodeih velikih evropskih sila, dok je otomanskom
kabinetu ozbiljno skretao panju na put za kakvu - takvu stabilizaciju prilika na granicama prema

241
Bosni i Hercegovini i Albaniji. Teritorijalni zahtjevi knjaza Danila bili su u poetku toliki da je
otomanskom kabinetu bilo daleko korisnije da te oblasti ustupi bez pogovora nego da ih ostavlja
da i dalje budu arite sukoba s Crnom Gorom, utoliko prije to se Zapadna Evropa okretala
Crnoj Gori. Otomanski ministri nijesu eljeli da vode pregovore o bilo kakvom teritorijalnom
ustupku Crnoj Gori bez odgovarajuih koncesija zvaninog Cetinja. A te su koncesije dovodile u
pitanje meunarodno - pravni status crnogorske drave. Oko toga su ve na poetku razgovora i
poela da se lome koplja u diplomatskim susretima to su se pripremali.
Poetkom juna 1856. crnogorski memorandum za francusku vladu donio je specijalni knjaev
izaslanik Vukovi. Identian tekst za austrijsku i rusku vladu trebalo je da preda dravni
sekretar Milorad Medakovi. Crnogorski izaslanici su imali obavezu da u Beu urue tekstove
memoranduma engleskom i sardinskom predstavniku. Medakoviu je, istovremeno, naloeno da
u prolasku kroz Berlin, na putu za Petrograd, preda jedan primjerak memoranduma pruskom
kabinetu.
Zvanini krugovi na Cetinju oekivali su od misije Vukovia mnogo. Po knjaevom nareenju
Vukovi je odnio sa sobom poklon za novoroenog francuskog princa.
Izaslanici Crne Gore javili su u Beu ruskom predstavniku Gorakovu. Pretpostavljajui da e
Vukovi u Parizu da vodi razgovore koji bi mogli tetiti ruskim interesima, Gorakov je otrim
rijeima zavrio susret s knjaevim autantom, izrekavi na kraju zajedljivu primjedbu da Crna
Gora ne smije da zaboravlja da postoji blagodarei ruskoj milostinji. Smatrajui da je
nekorisno, a za Crnu Goru ak, i poniavajue, da se knjaz Danilova zamisao dovodi do kraja,
Gorakov je predloio da se Medakovi vrati nazad po nove instrukcije, a da knjaev autant za
to vrijeme saeka u Beu.
Dok je s Medakoviem Gorakov lako nalazio zajedniki jezik, sa Vukoviem je to ilo teko.
Vukovi je predstavljao jednu od onih linosti iz knjaeve blie okoline, optereenih dubokim
ubjeenjem da je nastupio istorijski trenutak da se od Evrope diplomatskim putem iznudi
priznanje crnogorske nezavisnosti. Stoga je, ne osvrui se mnogo na Goakovljeve savjete, iste
veeri otputovao za Pariz. Kad je sjutradan u ruskom poslanstvu Medakovi saoptio da je
Vukovi otputovao, knjaz Goakov je, stavljen pred svren in. I Medakoviu je preporuio da
otputuje za Petrograd, gdje je trebalo da preda zvanina pisma kome sljeduje. Gorakov je,
istovremeno, stavio do znanja Medakoviu da e u ruskoj prijestonici biti vrlo dobro primljen.
Po dolasku u Petrograd Medakovi se javio direktoru Azijatskog departmana. Ovaj ga je
predstavio punomoniku ministra inostranih poslova Tolstoju. Poslije prijema, direktor
Departmana, tada ve general - major Jegor Petrovi Kovaljevski, otpoeo je iroku razmjenu
miljenja s Medakoviem. Znajui knjaevog sekretara od ranije kao linost privrenu Rusiji i
njezinoj istonoj politici, linost koja je sebe ak drala za ruskog inovnika, Kovaljevski se
trudio da se do detalja upozna sa prilikama u Crnoj Gori i sa stanjem duhova u zemlji i u
knjaevoj blioj okolini. Po okonanju ovih razgovora Kovaljevski je saoptio da je ruski konzul
u Dubrovniku Gagi ve prestario da bi sa uspjehom obavljao sloene dunosti ruskog
predstavnika na tako vanom podruju Balkanskog poluostrva. Krajem juna (16/28. VI)
crnogorskog izaslanika je primio u Zimskom dvorcu car Aleksandar II. Ovom prilikom ruski
imperator je izjavio da priznaje samostalnost Crne Gore i da nikako nee dozvoliti da ona
potpadne pod vlast Turske. Iz ove careve izjave izbijala je odlunost zvaninog Petrograda da ni
po koju cijenu ne dozvoli da se njene politike pozicije, sankcionisane istorijskom tradicijom
vie od jednog stoljea, dovedu u pitanje. Neposredno po prijemu kod ruskog imperatora,
Medakovi je odlikovan ordenom Svete Ane III stepena. Poto je upoznao Kovaljevskog o
detaljima razgovora kod Aleksandra II, dobio je od direktora Departmana saglasnost da

242
austrijskim vlastima moe saoptiti rezultat razmjene miljenja u Petrogradu.
Francuska je najavila da e se zauzeti za stvar Crne Gore, pod uslovom da se ova odlui na
neposredne pregovore s Portom
Poslije odlaska Medakovia iz Petrograda, Gorakov je poslao jedno pismo knjazu Danilu. U
njemu je istaknuto da njegovo velianstvo nije izmijenilo svoja osjeanja prema narodu
crnogorskom i da gaji prema njemu ono isto raspoloenje kao i njegov otac Nikolaj I, uvjeren
da e Crnogorci i dalje biti odani svojoj vjeri i ruskom dvoru. Imperator je tada donio odluku nastavljao je Gorakov - da se finansijska subvencija odreena jo 1837, a iji je rok isticao
sljedee godine, produi. Posljednja etvrtina godinje subvencije iz 1856. isplaena je
crnogorskoj dravnoj kasi 11/23. XI ove godine, o emu je lino knjaz Danilo dao odgovarajuu
potvrdu.
Po dolasku na Cetinje Medakovi je izloio knjazu rezultate razgovora u Petrogradu. On je tom
prilikom saoptio da ruski zvanini krugovi priznaju crnogorsku nezavisnost, kao to su je,
navodno oduvijek i priznavali.
Krajem avgusta knjaz Danilo je uputio dva pisma Kovaljevskom. U jednom je izraavao
zahvalnost imperatoru zbog odluke o produenju finansijske subvencije Crnoj Gori za sljedee
razdoblje (u iznosu od 8.000 zlatnih rubalja godinje), dok je u drugom dao izraza podsjeanjima
na njihovo staro prijateljstvo.
Podstaknut vjerovatno Medakovievim saoptenjima, knjaz Danilo je krajem avgusta 1856.
uputio jedno pismo konzularnim predstavnicima velikih sila u Skadru. U njemu je direktno
istakao tvrdnju da je crnogorski izaslanik u Petrogradu dobio uvjeravanje, kako od cara tako i od
ministra inostranih poslova, da Rusija priznaje crnogorsku nezavisnost. Knjaevo pismo je
izazvalo ivo interesovanje. im se upoznao s njegovim sadrajem, francuski predstavnik je
zatraio zvanino objanjenje od ruskog generalnog konzula prilikom jednog susreta u
Dubrovniku, poetkom septembra 1856. Ruski predstavnik je tada bio prinuen da u neemu
korigira Danilovu interpretaciju zvaninog stanovita ruske vlade. On je tom prilikom izjavio da
je Rusija oduvijek priznavala faktiku nezavisnost Crne Gore, rukovoena u prvom redu
istorijskom injenicom da Turskoj u toku mnogo vjekova nije polo za rukom da proiri svoj
suverenitet nad tom zemljom. to se pak, tie knjaevih objanjenja o tome da je carska vlada i
formalno priznala takvo faktiko stanje - stvar je bila sasvim drugaija. Naime, po objanjenjima
Stremouhova, Medakovi je saoptio miljenje carske vlade, neto drugaije od onoga kako je to
protumaeno na Cetinju. Ekar je tada iskoristio priliku da ruskom generalnom konzulu ponovi
svoje staro stanovite o neophodnosti da crnogorski vladar prizna nominalni sizerenitet sultanov.
Knjaev izaslanik u Francuskoj Vukovi naiao je, takoe, na dobar prijem. On je bio u
audijenciji kod Napoleona III i ministra spoljnih poslova Valevskog. Poto je izrazio simpatije
prema Crnoj Gori i Crnogorcima, francuski ministar inostranih poslova je saoptio da francuski
kabinet ne moe izai u susret crnogorskim zahtjevima zato to je ogranien odredbama jednog
tek potpisanog meunarodnog ugovora. Francuski kabinet bi, ipak, bio spreman, nastavio je
Valevski, da se preko svog ambasadora u Carigradu zauzme za stvar Crne Gore, pod uslovom da
se ova odlui na neposredne pregovore s Portom. Tako je Valevski, u stvari, samo podravao
ranije datu inicijativu za direktne tursko - crnogorske pregovore, ali ne na bazi memoranduma
knjaza Danila, kojim se trailo priznavanje crnogorske nezavisnosti, ve na temelju predloga o
priznavanju sultanovog sizerenstva nad Crnom Gorom.
Bilo je oevidno da neposredno poslije zakljuenja Pariskog mirovnog kongresa velike evropske

243
sile nijesu mogle da usaglase svoja shvatanja o svim problemima istone politike. U ruskoj
diplomatskoj hijerarhiji tada je pala veoma delikatna uloga na carskog poslanika u Carigradu Butenjeva. Stoga je Goakov ve sredinom 1856. pokuao da ga uputi u neke finese carske
istone politike. Butenjev je bio duan da radi na obnovi odnosa sa Turskom, prekinutih ratom, a
u uslovima kad su druge evropske sile koncentrisale panju da tite Tursku od ruskih ambicija.
Njegovi zadaci su bili unaprijed trasirani odredbama jednog ugovora, kojim je Rusija liena
nekih ranijih prednosti, pa je petrogradska vlada morala da se pomiri a tim da ni za budunost
nema ambicija da stekne bilo kakve privilegije. Njoj je ostao samo tradicionalni cilj: da
potpomae crkvu i hrianske stanovnike u toj dravi i da ide na ruku poletu civilizacije, to
bi trebalo u konanom rezultatu da dovede do dobrosusjedskih odnosa Rusije i Turske. U
pogledu supotpisnika Pariskog mirovnog ugovora, Rusija eli savreni paritet prava na Istoku
u smislu mirovnog ugovora, koji je obaveza i za ostale potpisnike. Govorei o odredbama
pariskog mira, kojima su konstituisana znatna prava hrianskim podanicima Turske, Gorakov
je saoptio Butenjevu da je Rusija zadovoljna to su i Turska i zapadne sile bile, na kraju,
prinuene da usvoje principe koje je Rusija prva zahtijevala za vjerska i graanska prava
hriana na Istoku.
Knjaginja Darinka je bezrezervno bila za to da knjaz Danilo potpie sporazum sa Portom i prizna
tursko sizerenstvo nad Crnom Gorom
Rusija je tada smatrala da je izvjesna prava, oktroisana hrianima, teko ostvariti, jer ona
izazivaju sumnju u iskrenost Porte. Predosjeajui da upravo iz toga mogu da se izrode novi
sukobi, ruska vlada je na vrijeme sa sebe skidala odgovornost za sve to iz toga bude proizalo.
Jedino to bi moglo da pobolja to stanje stvari, bio bi otvoren, lojalani nezainteresovan
sporazum meu kabinetima, podstaknut jednodunom eljom u korist ovjeanstva, civilizacije
i progresivnog poboljaja sudbine toga hrianskog stanovnitva, koje je toliko stradalo u
prolosti. Ali, isticao je dalje Gorakov, nadati se savrenom uspjehu takvog sporazuma - bilo
bi uljuljkivanje novim iluzijama. Ne vjerujui u iskrenost otomanske dravne administracije da
e preduzeti bilo ta ozbiljno, kako bi Tursku uvela u zajednicu evropskih civilizovanih drava,
Gorakov je ukazivao na slabosti jednog ugovora koji je jemio jednoj carevini opstanak,
carevini ije su sukcesivne krize proizilazile iz organskih mana drave. Smatrajui situaciju na
Istoku suvie sloenom, Gorakov je drao da ruski predstavnik u Carigradu mora pokazati
veliku vrstinu u zatiti ruskih interesa na Sredozemlju i poraditi na jaanju trgovinskih odnosa
izmeu June Rusije sa Sredozemljem i Orijentom, vodei pri tome u najveoj mjeri rauna da
hrianski, a pogotovo pravoslavni elemenat na Istoku ne propada, bilo zbog ugnjetavanja
Turaka, bilo zbog prozelitizma koji dolazi van Turske.
Poslije pariskog mira, ruska istona politika morala je da izrauje strategiju iji je smisao bio
sraunat na brzo i efikasno vraanje uticaja i u Evropi i na Istoku. U tom smislu, po ocjeni
Gorakova, trebalo je svim silama raditi na zbliavanju s Francuskom. Toj Gorakovljevoj tenji
iao je donekle na ruku francuski ambasador u Petrogradu grof Morni. Takvoj spoljno politikoj koncepciji jedne i druge strane poelo je da smeta novoiskrslo crnogorsko pitanje.
Zato, ubrzo, i jedna i druga strana ine pokuaje da nau i u tom pogledu nekakvu osnovu za
razgovor. U samom poetku francuska vlada je nastojala da se meunarodni poloaj Crne Gore
odredi onako kako je to i proisticalo iz Alipaine izjave na Pariskom kongresu. Francuska je
drala da e na taj nain uspjeti da sauva i ostvari jo vei uticaj u Turskoj, a da e joj,
istovremeno, poi za rukom da ruski istisne iz Crne Gore. Isto tako, francuska vlada je imala u

244
vidu i potrebu da se oslabi engleska dominacija na Bosforu.
Pokuaj francuskog kabineta da svoj uticaj na Balkanu uvrsti preko ugovora o crnogorskom
priznavanju sultanovog sizerenstva odgovarao je i bekom kabinetu. Optereena opsesijom o
slovenskoj opasnosti, vlada Monarhije je s odobravanjem doekala ideju o sizerenstvu,
raunajui da e ona faktiku crnogorsku nezavisnost, sankcionisanu vjekovima, svesti na nivo
vazalnog statusa jedne periferne otomanske provincije.
Na zavretku krimskog rata Rusija je bila dovedena u izuzetno teak poloaj. Iako je njezina
vlada bila svjesna da neposredno po zakljuenju mira u Parizu svojim prijedlozima nije mogla da
bitnije izmijeni red stvari na Istoku, postavila je sebi kao osnovno spoljno - politiko naelo cilj
da to prije izmijeni reim crnogorske polovidbe, smatrajui ga, u stvari, za najznaajniji
elemenat istone politike svih evropskih sila potpisnica pariskog mira. Knjaz Danilo nije mogao
da se do kraja unese u smisao svih zakulisnih radnji evropskih sila, koje su Rusiju teile da bace
na koljena. On stoga razvija ivu diplomatsku aktivnost, polazei od osnovnih preporuka
francuskog kabineta, saoptenih njegovom autantu Vukoviu. Njemu je tada imponovala
izraena spremnost franucske vlade da se ozbiljno zauzme za stvar Crne Gore. Polazei od
pragmatikog shvatanja da treba prihvatiti preporuku koju mu nudi onaj ija se rije tada
najsnanije ula u Evropi, knjaz Danilo nije oekivao da Crna Gora treba da plati skupu cijenu za
takvo posredovanje i nagovijeteno pokroviteljstvo.
Ubrzo po povratku crnogorskih izaslanika iz Petrograda i Pariza otpoela je iva diplomatska
aktivnost francuskog poslanika u Carigradu Tuvnela i francuskog konsularnog predstavnika u
Skadru. Posebnu ulogu u tome imao je Ekar. On je trebalo da neposredno radi na pridobijanju
knjaza Danila da prihvati prijedlog o priznavanju sultanovog vrhovnog sizerenstva nad Crnom
Gorom. Ekaru je u tom pogledu pruao znatnu pomo i knjaev uitelj francuskog jezika Delari.
Pritisak francuskog vicekonsula na knjaza olakavala je injenica to je i knjaginja Darinka bila
bez rezerve za sporazum s otomanskim kabinetom. Ona je raunala da bi regulisanje odnosa sa
Portom i potpuna crnogorska spoljno - politika orijentacija na Francusku otvorila nove
mogunosti za Crnu Goru i pruila anse za ustrojstvo crnogorske drave na nain koji je
odgovarao njezinim shvatanjima o poloaju vladara i ustrojstvu vlasti i drutvenog ivota u
zemlji.
Danilo je morao da se odlui u trenu kad su shvatanja vodeih senatora bila podijeljena a pravog
savjetnika u zemlji nije mogao nai
Crnogorska kneginja Darinka tada nije bila svjesna ta Crna Gora predstavlja u oslobodilakim
pokretima na Istoku, i gdje su granice njezinih mogunosti. Kneginja nije mogla da shvati da
Rusija nee ni po koju cijenu dopustiti da, i pored poraza u ratu protiv ujedinjene Evrope, izgubi
jedinu sigurnu taku oslonca na Balkanu. Darinkina sanjarenja o tome da bi Crna Gora mogla
potpasti pod protektorat Francuske pokazivala su samo nedozrelost za dublja rasuivanja o
zamrenim okolnostima kroz koje je prolazila diplomatija velikih evropskih sila na okonanju
rata na Istoku.
Izvjetaj podneen od strane knjaevog autanta Vukovia i pojaana djelatnost Ekara i
knjaevog uitelja francuskog jezika Delaria imali su presudan uticaj na knjaza i neke njegove
saradnike da otponu ozbiljno da razmiljaju o sporazumu s Portom na bazi francuskih predloga.
Pritisak austrijskih vlasti u Dalmaciji i Boki Kotorskoj na crnogorske zvanine organe takoe ih
je natjerivao na kolebanje, naroito poslije pokuaja austrijskog okrunog poglavara u Kotoru da
se meu Crnom Gorom i otomanskim vlastima u Hercegovini zakljui pismeno primirje. Kad su

245
osjetili izvjesna kolebanja kod knjaza i nekih saradnika, konzularni predstavnici velikih sila u
Skadru su upozorili crnogorskog vladara da se u datim uslovima nee moi odrati status quo,
ako se ne prihvati inicijativa o priznavanju sultanovog sizereniteta.
Knjaz Danilo se naao u poloaju da odluuje o istorijskoj sudbini Crne Gore u uslovima kad su
shvatanja vodeih crnogorskih senatora bila podijeljena, a pravog savjetnika u zemlji nije mogao
nai. Dok se u ranijim etapama svoje vladavine, kad je zapadao u sline prilike, obraao ruskom
generalnom konzulu u Dubrovniku, u avgustu 1856. to nije mogao da ini, jer je Jeremija Gagi
ve bio otiao sa te dunosti. Da trai savjet od P. Stremouhova, novoimenovanog generalnog
konsula, inilo mu se, takoe, nekorisnim. To je za njega bio nov diplomatski slubenik, pa u
njegovu sposobnost pronicanja u sloenosti crnogorskog dravnog poloaja nije mogao da
vjeruje. Stoga mu se uinilo da je najbolje ako se obrati za savjet novoimenovanom ministru
inostranih poslova Gorakovu, koji je, slubujui u Beu, imao priliku da poblie prati sloeni
kompleks crnogorskog pitanja u ondanjoj evropskoj politici.
U pismu upuenom krajem avgusta Gorakovu, knjaz Danilo istie da "kritike okolnosti", u
koje je zapala njegova zemlja, "prinuavaju ga da se hitno obrati" ruskom ministru inostranih
poslova "za savjet, jer Francuzi i Austrijanci vre pritisak na mene da priznam sizerenstvo
otomanske Porte, a u protivnom sluaju mi predskazuju opasnost". Izlaui svoje tekoe knjaz
nastavlja: "Meni je veoma teko prihvatiti takve prijedloge i predati neprijateljima pravoslavne
vjere, sudbinu naroda, vjeru i slobodu, za koje se lila krv ... naroda kroz tolika stoljea, i do sad
nije bilo nijedne sile da ga porobi". Poto je Crna Gora dovedena u teak poloaj time to: "...
municije nemamo, a nju nam ne dozvoljava nabaviti Austrija, tako smo stijenjeni da smo
prinueni priznati sizerenitet, ili ekati vojni pohod protiv Crne Gore od strane otomanske
Porte". Da se sve to ne bi desilo, knjaz je zahtijevao da mu se:
"Ako je mogue, prui uvjerenje da Porta bez posebnog povoda ne moe povesti rat protiv Crne
Gore, i "mogu li se nadati, u tom sluaju, na moguu zatitu monog carskog dvora". Samo
"krajnja bijeda" i "pritisak inovjeraca" - nastavljao je knjaz - mogli su ga "prinuditi da prizna
sizerenitet otomanske Porte. Kad bi mi imali municije, nadam se u silu svemogueg gospoda
boga da bi mi mogli u brdovitim predjelima nae otadbine suprotstaviti se neprijateljima
pravoslavne vjere i nae slobode". Sve je to natjeralo crnogorskog vladara da od ruskog ministra
inostranih poslova zatrai pismeni akt koji bi crnogorskom narodu posluio kao svjedoanstvo da
Crna Gora "stoji pod iskljuivim pokroviteljstvom njegovog imperatorskog velianstva
svemilostivog gospodara imperatora sveruskog". Na kraju ovog pisma knjaz je od Gorakova
zatraio "utjeni odgovor, kako bi znao kako u ovoj stvari treba da postupim".
Uznemiren vijestima iz Crne Gore, ruski dravni kancelar je obavijestio Aleksandra II o razvoju
prilika u toj zemlji i pritisku koji na crnogorskog vladara vre diplomatije Francuske, Engleske i
Austrije i opasnostima koje Crnoj Gori prijete od Turske. Ruski imperator, koji je tada boravio u
Ostenkinu, naredio je Gorakovu da poalje instrukciju ruskom poslaniku u Carigradu
Butenjevu, kojom e ga detaljno obavijestiti o poloaju Crne Gore. Instrukcija je upuena 25.
VIII 1856. U zakljuku njenom istaknuto je da carskoj vladi zadaje brigu injenica da otomanski
kabinet ne eli da napusti staru politiku u odnosu na Crnu Goru. Kao potvrda za ovakav sud o
otomanskoj politici Butenjevu je dostavljena i kopija jednog pisma knjaza Danila Balabinu od
15/27. VIII 1856. i jedno knjaevo pismo dalmatinskom namjesniku baronu Mamuli, iji je
sadraj trebalo da pokae opravdanost knjaeve tvrdnje o pritisku Turske i Austrije na Crnu
Goru.
Na Cetinju se tih dana, moda prvi put na taj nain u crnogorskoj istoriji, raspravljalo u

246
kategorijama moderne diplomatske logike
Butenjev je takoe trebalo da upozori otomanski kabinet na opasnosti koje turska politika moe
imati po tek uspostavljeni evropski mir. Petrogradski kabinet je smatrao da Turska, ukoliko se
njezina vlada ne odrekne pretenzija prema Crnoj Gori, uzima na sebe odgovornost za stvaranje
novih komplikacija na Balkanu, ime bi "duboko", ak "suvie duboko", povrijedila nacionalna
osjeanja Rusije. Sve je to moglo da utie na "sreno regulisane" odnose meu dvijema
dravama. Carskom poslaniku je jo preporueno da uloi svoju diplomatsku vjetinu kako bi
odvratio otomansku vladu od plana napada na Crnu Goru, ukoliko takav plan, zaista, postoji.
U avgustu 1856. ruski kancelar je primio vijest da otomanska vlada alje jednu ekspediciju protiv
Crnogoraca u jaini od 50.000 vojnika. Stoga se Gorakov krajem avgusta obratio austrijskom
predstavniku Esterhaziju, zabrinut zbog komplikacija koje je takav Portin potez mogao da
prouzrokuje. On je izrazio i nadu da e austrijska vlada posredovati kako bi se izbjeglo
prolivanje krvi, i, u interesu reda, zatitilo stanovnitvo Crne Gore, kako je to Beka monarhija i
ranije radila. Podsjetivi ga na vrijeme kad su gledita dviju vlada u pogledu Crne Gore bila
potpuno identina, Gorakov je izraavao neskrivenu elju da se takav sporazum obnovi i u ovoj
prilici.
Ubrzo zatim stigao je u Rusiju sultanov izaslanik Mehmed Kiprizli - paa. On je dao kategorine
izjave da otomanske trupe nijesu poslate tamo radi Crne Gore. Po objavjetenjima otomanskog
izaslanika turske carske trupe su bile upuene u Skadarsku oblast da tamo ustanove mir i da se
bore protiv fanatika i njihovih ekscesa. Na ova uvjeravanja otomanskog izaslanika,
Gorakov je ostao dosta skeptian. Njemu su stalno pristizala obavjetenja o ozbiljnim
namjerama protiv Crne Gore. Stoga je, za svaki sluaj, uputio Butenjevu uputstva da saopti
Porti da izjavu Mehmed Kiprizli - pae smatra kao zvanino saoptenje otomanskog kabineta.
Dok je Gorakov preduzimao korake da preko svog predstavnika u Carigradu odvrati otomansku
vladu od eventualnog pokuaja na integritet Crne Gore, dotle su i kabineti Londona, Pariza i
Bea uputili slian zahtjev Porti. Oni su otvoreno zahtijevali da turska vlada nae naina kako bi
dolo do konanog sporazuma s Crnogorcima. Vlade triju zapadnih sila izrazile su tada
zadovoljstvo to se njihovoj akciji pridruio i petrogradski kabinet.
Ohrabren prvim zvaninim obavjetenjima o tome da Porta ne gaji nikakve ratoborne namjere
prema Crnoj Gori, a podstaknut i vijestima da su se i zapadnoevropski kabineti zauzeli u
Carigradu da bi sprijeili bilo kakav tursko - crnogorski oruani sukob, Gorakov je poslao
Butenjevu jedno uputstvo o nekim pitanjima koja su duboko zadirala u politiko - strateke
koncepte supotpisnica Pariskog mira. Teei da svome poslaniku saopti gledita
imperatorova, Gorakov je izabrao niz pitanja povezanih sa tajnim interesima Rusije na
Istoku. To su bila pitanja koja je Rusija toga trenutka stavljala u prvi plan svoje politike: 1)
odnosi Rusije s pravoslavnom crkvom na Istoku u budunosti; 2) prava pravoslavnog svetenstva
u pogledu svetih mjesta u Palestini; 3) o manastirskim imanjima u knjaevinama; 4) o politikom
poloaju Srbije i Crne Gore; 5) o sadanjem stanju Bugara u Rumeliji i poloaju Jermena u
krajevima koji se granie s ruskim posjedima u Aziji; 6) o razvitku hrianskih nacija na Istoku.
Ovo su bili u datom trenutku problemi koje Rusija, ne smije ni za trenutak da gubi iz vida zakljuivao je Gorakov. Ovakva rezonovanja natjerala su u septembru 1856. Gorakova da
poalje uputstvo Butenjevu da i dalje nastoji kod otomanskog kabineta na priznavanju
nezavisnosti Crne Gore.
O svojoj diplomatskoj akciji u Carigradu ruska carska vlada je obavijestila knjaza Danila. On,
meutim, nije bio zadovoljan obavjetenjima iz Petrograda, ve je zatraio da mu carska vlada

247
zagarantuje bezbjednost drave i formalnim aktom. Ruski kabinet takav zahtjev nije mogao da
prihvati u uslovima kad su supotpisnici Pariskog mira diktirali red stvari u Evropi.
Dok je carska vlada ulagala napore da se Crna Gora oslobodi rizika od napada turskih trupa,
starajui se, istovremeno, da se i formalno prizna crnogorska nezavisnost, dotle su na Cetinju, jo
od kraja avgusta, zapoele dosta uurbane pripreme o razradi plana za regulisanje odnosa s
Portom na bazi francuskog predloga o priznavanju sultanovog vrhovnog suzerenstva. Za ovakvu
koncepciju knjaz i njegovi savjetnici bili su pridobili i nekoliko senatora. Meu njima
najistaknutiju ulogu igrao je Ivo Rakov Radonji. Uzalud je predsjednik Senata orije Petrovi
inio uporne pokuaje da ospori knjaeve argumente, knjaz je za svoje gledite pridobio one koji
su vodili odluujuu rije u Senatu. Na Cetinju se tih dana, moda prvi put na takav nain u
dotadanjoj crnogorskoj istoriji, raspravljalo u kategorijama moderne diplomatske logike, i to o
radnjama i potezima to su spadali u sferu najfinijih diplomatskih poduhvata i razmiljanja.
U tako sloenim istorijskim okolnostima moglo se dogoditi da se crnogorski vladar pokae kao
nedorastao za voenje spoljne politike
Uprkos saznanju da je knjaz Danilo pao pod uticaj francuske diplomatije i da je sklon, zbog
prijetnji i upozorenja iz Bea, da otpone pregovore za zakljuenje ugovora o priznavanju
otomanskog sizerenstva, ruska diplomatija nije gubila nadu da e ga odvratiti od toga. U tom
smislu carska diplomatija je poela da djeluje u svim pravcima koji su joj se tada nudili.
Krajem avgusta 1856. ruski predstavnik u prijestonici Monarhije obavijestio je knjaza Gorakova
o diplomatskom pritisku zapadnih zemalja na knjaza Danila. U tako sloenim istorijskim
okolnostima moglo se, kako je Budberg rezonovao, dogoditi da se crnogorski vladar pokae kao
nedorastao za voenje spoljne politike. O ovom izvjetaju Budberga ruska vlada je odmah
obavijestila i poslanika u Carigradu - Butenjeva. Njemu je isto tako skrenuta panja na opasnu
djelatnost francuskog poslanika na Porti Tuvnela, jednog od nosilaca ideje o obaveznom
priznavanju sultanovog sizerenstva nad Crnom Gorom. Butenjevu je naloeno da u razgovoru sa
svojim francuskim kolegom ukae na mogunost da zbog projektovanog ugovora o sizerenstvu,
Crna Gora moe lako postati pozornicom krvavih zbivanja.
Redovno obavjetavan povjerljivim depeama i dosta uznemirujuim izvjetajima od strane
generalnog konsula iz Dubrovnika, ruski predstavnik u Beu baron Budberg je upozoravao vladu
u Petrogradu na sporost u preduzimanju adekvatnih diplomatskih koraka, plaei se od toga da
e se bez hitnih mjera, stanje u Crnoj Gori jo vie pogorati, a Rusija biti dovedena u poloaj
da zakasni. On je isticao da ga je Stremouhov obavijestio kako je knjaz Danilo konano otpao
od Rusije, i k nama se nee vraati.
Poloaj ruske diplomatije oteavala je injenica to petrogradski kabinet tada nije mogao da
donese odluku o formalnom priznavanju crnogorske nezavisnosti. S druge strane, carsku vladu
su tada pritiskale brige kako da utre put za sklapanje rusko - francuskog ugovora; sklapanje
saveznitva s Napoleonom III bilo je tada najznaajnije diplomatsko pitanje Petrograda. Iako nije
potcjenjivao ulogu Crne Gore za rusku politiku na Istoku, Gorakovu se tada inilo da je prea
potreba ruske diplomatije produbljavanje sukoba meu Francuskom i Velikom Britanijom. On je
smatrao da od toga umnogome zavisi koliko e brzo oslabiti antirusko raspoloenje u Evropi, a
Rusija izai iz opasne izolacije. Zato carska diplomatija i pokuava da to prije skine s dnevnog
reda novoiskrslo crnogorsko pitanje, smatrajui da na taj nain udara osnovu za stvaranje
francusko - ruske koalicije.
Radei na stvaranju rusko - francuskog saveza, vlada u Petrogradu nije nijednog trenutka smetala

248
s uma da treba da po svaku cijenu sprijei zakljuenje crnogorsko - turskog ugovora o
priznavanju sultanovog sizerenstva. Na taj nain, tako se barem dralo u Petrogradu, Rusija je
zadravala u svoju iskljuivu sferu uticaja jedno, dodue, neveliko podruje Balkana, koje je jo
od poetka XIX vijeka bilo najsigurnija taka oslonca ruske balkanske politike. Dozvoliti da se
tamo uvrsti bilo iji drugi uticaj, pa makar i budueg saveznika, znailo je proigrati
prvorazrednu politiko - strateku ansu.
Da bi pripremila sve diplomatsko - politike uslove za stvaranje rusko - francuske saveznike
koalicije, trebalo je pokuati da se crnogorski vladar odvrati od elje da otpone direktne
pregovore s otomanskom vladom. U pismu direktora Azijatskog departmana, upuenom krajem
septembra knjazu Danilu, zahtijevano je od crnogorskog vladara da se ne povinuje savjetnicima tuim Crnogorcima i po osjeanjima i po vjeri.
Poto je uputio apel knjazu Danilu, Kovaljevski je poslao i jednu tajnu instrukciju ruskom
generalnom konsulu u Dubrovniku. U njoj je upozorio na knjaevo pismo od kraja avgusta,
kojim je traeno od carske vlade da se zauzme kako bi se sprijeio napad na Crnu Goru. S tim u
vezi, Kovaljevski je saoptio Stremouhovu da je rusko Ministarstvo inostranih poslova preduzelo
odgovarajue mjere na Porti i od otomanskog izvanrednog poslanika u Petrogradu dobilo sigurna
uvjeravanja da je Porta odustala od misli za napad na Crnu Goru. Ovo je Stremouhov trebalo
da saopti kako knjazu tako i onim inostranim predstavnicima koji ine pokuaje da knjaza
privole da zakljui s Portom ugovor o priznavanju turskog sizerenstva. Kovaljevski nije elio da
objanjava Stemouhovu interes carske vlade da se odvrati crnogorski vladar od pokuaja
svetogra nad nezavisnou Crne Gore u ime privremenih koristi. Takav potez bio bi sraman
za taj hrabri narod i uvredljiv za ruski dvor, ijom se milou i edrou koristila dosad Crna
Gora. I ako knjaz Danilo pokuava da trai tursko pokroviteljstvo, razmilja li on o tome, pitao
se Kovaljevski, hoe li primiti rado to njegov narod. Nastavljajui da rezonuje u tom smislu,
Kovaljevski je napomenuo: Pretposta-vimo, da e on nasiljem i novcem pridobiti njega (tj.
narod)... za svoja gledita, ali ta on njemu priprema u budunosti?. Nita osim - ulaska stranih
trupa u Crnu Goru. To je, po nalogu Kovaljevskog, trebalo Stremouhov da saopti i Ekaru.
Carska vlada je smatrala da je hiljadu puta bolje po nezavisnost Crne Gore sauvati status quo,
nego bilo kakav manji teritorijalni dobitak, plaen ogranienjem njezine nezavisnosti, emu se
pripremao knjaz Danilo.
U razgovoru Stremouhova i Danila na Cetinju dolo je do nesporazuma oko tumaenja ruskog
stanovita u vezi crnogorske nezavisnosti
I pored energinih nastojanja carske vlade, crnogorsko pitanje je sve vie izmicalo kontroli ruske
diplomatije. To je i natjeralo knjaza Gorakova da 21. IX/3. X 1856. uputi poslaniku u Carigradu
Butenjevu instrukciju da je saopti predstavnicima Francuske, Engleske i Austrije, koji su ve
bili uruili zvanian zahtjev Porti da zakljui sporazum s Crnom Gorom na bazi priznavanja
vrhovnog otomanskog sizerenstva, da njihov diplomatski demar kod otomanskog kabineta,
moe imati teke posljedice po unutranji mir u Crnoj Gori, pa moda i ire. Petrogradski kabinet
je stalno, kako se isticalo u ovoj instrukciji, smatrao da je projekat o crno-gorskom priznavanju
sizerenstva neostvarljiv u postojeim uslovima, te da bi, prema tome, predstavnici velikih sila,
ukoliko stvarno misle o dobru Crne Gore, trebalo da se staraju za ouvanje meunarodno pravnog status quo - a ove zemlje. Teei da ovaj francusko - englesko - austrijski dogovor o
zajednikoj akciji na Porti onemogui, vlada u Petrogradu je stavila do znanja predstavnicima
sila da e u tom smislu preduzeti sve doputene diplomatske korake. Ve sljedei dan (22. IX/4.

249
X) Gorakov je obavijestio Butenjeva da je dobijeno jedno pismo od knjaza Danila kojim se on
ali na austrijske vlasti zbog zabrane kupovine ratnog materijala. Iako je Gorakov znao da knjaz
preuveliava opasnost od turskog napada, Butenjevu je javljeno da je ruskom generalnom
konzulu u Dubrovniku poslata poruka da crnogorskom vladaru povrati hrabrost. Sva je prilika
bila da su vlade Turske i Austrije eljele da to vie zaplae crnogorskog vladara opasnou od
novog crnogorsko - turskog ratnog sukoba. To je ruska vlada dobro uoavala. U Petrogradu je
tada ocijenjeno - ako se crnogorski vladar bude hrabrije drao, izgledi za ouvanje status quo a Crne Gore bie vei.
Ruska vlada je lako prozrela namjeru bekog kabineta "da eksploatie strah knjaza Danila" od
ratnog sukoba s Turskom, kako bi ga na taj nain to prije natjerala da zapone neposredne
pregovore s Portom o priznavanju turskog sizerenstva. Zbog toga je novoimenovani ruski
ministar inostranih poslova nalagao Butenjevu da "sprijei ovu podlost svim sredstvima kojima
moemo raspolagati".
Pripremajui se za odlunu diplomatsku akciju, Gorakov je 28. IX/10. X 1856. uputio novu
instrukciju generalnom konsulu u Dubrovniku. Tvrdei kategorino da ne postoji opasnost od
turskog napada na Crnu Goru, dravni kancelar je zahtijevao da se saopti crnogorskom vladaru
da odustane od planiranog zakljuenja ugovora s Portom, jer bi on predstavljao "sraman" in "za
taj hrabri narod" i "uvredljiv" za Rusiju. Pored toga, takav akt je mogao izazvati unutranje
nemire u zemlji i otvoriti mogunost za "upad tue vojske" na crnogorsku teritoriju. Stoga je
Stremouhov bio obavezan da u razgovorima s crnogorskim vladarem stalno ima na umu da je
ouvanje status quo - a Crne Gore osnovna premisa za bilo kakve diplomatske pregovore.
Ispunjavajui instrukcije iz Petrograda, poetkom septembra 1856. ruski generalni konsul u
Dubrovniku, poto je vizirao paso za Kotor, krenuo je za Cetinje. Kasnije je, dodue, govorio da
je ovo putovanje preduzeo "samoinicijativno". Njegovu urbu za odlazak na Cetinje podstakla su
prispjela obavjetanja da crnogorski vladar, po savjetima svoje okoline, eli da "upropasti
budunost" svoje zemlje i da "proigra" njezinu, tekim naporima, ouvanu slobodu.
Uoi odlaska na Cetinje, Stremouhov je primio francuskog vicekonzula u Skadru Ekara.
Prilikom tog susreta francuski predstavnik je pokuao da ubijedi Stremouhova u neophodnost
priznavanja sultanovog sizerenstva od strane Crne Gore. To je, po objanjenjima francuskog
predstavnika, dobrim dijelom diktirao i jedan vaan meunarodno - pravni dokument. Ekar je
mislio na poznatu Ali - painu izjavu datu na zasjedanju od 26. III 1856. Time je, kako je Ekar
isticao, od strane evropskog Kongresa formalno - pravno prihvaeno gledite po kome je Crna
Gora sastavni dio Otomanske carevine. U toku ovih razgovora Stremouhov se uvjerio da je Ekar
stvarni podstreka diplomatske akcije za koju se spremao knjaz Danilo.
Poetkom septembra odrana je skuptina na Cetinju. U vrijeme njezinog zasjedanja fancuski
vicekonzul se nalazio u Crnoj Gori. Skuptina je, kako izgleda, raspravljajui o teritorijalnom
proirenju Crne Gore, pokrenula i pitanje o tome "u emu e zavisiti knjaz od sultana". Zbunjen
ovim vijestima s crnogorske granice, "Srpski dnevnik" je isticao uvjerenje da "Crna Gora nee",
pa "ni knjaz, ni narod, priznati Turke za gospodare, pa makar ni pedalj zemlje ne dobili".
Prva posjeta Cetinju otkrila je ruskom diplomatskom predstavniku znatne promjene u spoljno politikim gledanjima kod crnogorskog vladara. U razgovorima je dolo do prvog nesporazuma
oko tumaenja stanovita ruske vlade, saoptenih Medakoviu u Petrogradu, povodom
crnogorskog zvaninog zahtjeva da se i formalno prizna nezavisnost Crne Gore.
Knjaz je estoko protestovao zbog ruskog utanja na izjavu Ali - pae - da Turska smatra da je
Crna Gora pod njenim suverenitetom

250

Ruski izaslanik je tada saotio da postoji razlika izmeu usmenih izjava i stanovita izloenih u
zvaninim dokumentima. Takva izjava izazvala je ogorenje i kod knjaza i kod veine njegovih
senatora. Pregovori su nastavljeni sljedei dan u munoj atmosferi. Na kraju je knjaz izjavio da
Crna Gora nee biti u stanju da sauva svoju nezavisnost, ukoliko ne povea svoju dravnu
teritoriju i ne dobije izlazak na more, makar i jednim krajikom svoje teritorije. I upravo zbog
toga, kako je knjaz isticao, Crna Gora je prinuena da prihvati savjete zapadnih velikih sila i
prizna nominalni sultanov sizerenitet. Ovom prilikom knjaz je uputio estok prijekor carskom
ruskom predstavniku na Pariskom mirovnom kongresu zbog utanja u trenutku kad je otomanski
ministar inostranih poslova dao uvenu izjavu. To je, po knjaevom rezonovanju, bio jedan od
razloga vie da se prihvati sugestija o sklapanju ugovora o priznavanju turskog nominalnog
sizereniteta.
Knjaeva tumaenja o poloaju Crne Gore i obavezama carske vlade prema njoj nijesu bila
usamljena. Za svoje gledite knjaz je tada bio pridobio veinu senatora, pa je Stremouhovu bilo
nemogue odvratiti zvanine crnogorske organe od "pogubnog plana za zakljuenje
odgovarajueg ugovora s Portom. Zbog toga je nastavak razgovora vodio veoma oprezno, teei
da opravda dranje ruskog izaslanika na Kongresu, na kome je ujedinjena Evropa diktirala
mirovne uslove pobijeenoj Rusiji. On je isticao da su ruski carski izaslanici bili prinueni da se
uzdre od diskusije na mirovnoj sjednici od 26. III 1856, jer nije postojalo nikakvih izgleda da za
svoja gledita pridobiju bilo koga od uesnika na Kongresu. Zbog toga su i carski izaslanici,
kako je Stremouhov isticao, ocijenili da je daleko cjelishodnije ako se preko toga pitanja pree
utke, nego da se otvara rasprava s predstavnicima sila koje su Rusiju eljele da degradiraju kao
veliku silu. Poto je ocijenio da je dovoljno jasno iznio sve razloge koji su ruskog delegata na
Pariskom mirovnom kongresu natjerali da zauti u trenutku kad je, po crnogorskoj ocjeni, trebalo
da progovori, Stremouhov je kategorino izjavio da je namjeravani ugovor o priznavanju
sizerenstva samo obmana, u mnogo emu slina i sultanovom Hatihumajunu. Uostalom, i
Hatihumajun je, takoe, propraen sveanim izjavama i obeanjima, to nikako ne znai da nee
ostati samo mrtvo slovo na papiru. Ugovor o priznavanju turskog sizerenstva, nastavljao je
Stremouhov, trebalo je navodno da obezbijedi Crnoj Gori teritorijalno uveanje, a, u sutini,
sporazum s Crnom Gorom Porti samo moe sluiti kao meunarodno - pravni razlog za potpunu
likvidaciju crnogorske faktike nezavisnosti. Na kraju je Stremouhov saoptio crnogorskom
vladaru da e se ruska vlada svim silama starati da se crnogorska dravnost i nezavisnost
priznaju im se za to ukae povoljna meunarodna prilika.
Ova izjava je donekle pokolebala knjaza Danila. Zbunjen njom, zamolio je ruskog izaslanika da
se postara kod svoje vlade kako bi se prekratio pritisak Austrije na Crnu Goru, optuujui beke
zvanine predstavnike i za irenje neistina o Crnoj Gori, a posebno za lansiranje netanih
podataka o kukoj aferi.
Pripremajui se da napusti Cetinje poslije dvodnevnih munih pregovora, Stremouhovu se na
kraju uinilo da mu je polo za rukom da povrati poljuljanu vjeru kod knjaza Danila u Rusiju i u
rusku vladu i da kod njega stvori uvjerenje da je jedino Rusija istinska zatitnica njegove
zemlje. No, za vrijeme priprema za povratak u Dubrovnik, kod Stremouhova je ponovo poela
da narasta sumnja. U redovnom izvjetaju od 18/30. IX 1856, upuenom Kovaljevskom, istakao
je miljenje da knjaz Danilo (pod uticajem knjaginje Darinke, koja je, opet, bila pod snanim
uplivom Ekarove sestre) moe ponovo lako promijeniti svoje obeanje. Iako je crnogorski vladar
dao rije Stremouhovu da se nee uputati ni u kakav razgovor od ireg meunarodnog znaaja
bez prethodne konsultacije s ruskom diplomatijom i da e prekinuti zapoete razgovore o

251
sklapanju ugovora s Portom, ipak mu je prilikom ispraaja uruio projekat oznaenog
Ugovora, u kome su bili izloeni uslovi, pod kojima bi on, ipak, bio spreman da prizna nominalni
sultanov sizerenitet. Upoznavi se s sadrajem projektovanog ugovora, Stremouhov je odbio da
ga uzme. Tada je knjaz izjavio da e ga direktno uputiti carskoj vladi, pa je stoga, Stremouhov i
bio prinuen da ga primi. Uruenje teksta Ugovora izvreno je po svim formalnostima
predvienim za predaju vanih diplomatskih tekstova. O samoj predaji je sauvan poseban akt, u
kome je naglaeno da se priloeni ugovor dostavlja vaemu visokorodiju s tom prosbom da bi
ga izvoljelo na razmotrenije imperatorskom kabinetu dostaviti.
Junoslovenska javnost je bila zapanjena otrinom pritisaka zapadnih drava na knjaza da prizna
vrhovni sultanov suverenitet
Novine u pojedinim jugoslovenskim zemljama, posebno novosadski Srpski dnevnik, bile su
zapanjene otrinom pritisaka zapadnih drava na knjaza da prizna vrhovni sultanov sizerenitet. U
polemici sa francuskim i njemakim novinama, Dnevnik je isticao da je nedopustivo da jedna
mala zemlja, koja je za etiri i po vijeka branila svoju nezavisnost, bude grubo prisiljavana
na priznavanja sizerenstva, nedopustivog ak da je u pitanju i hrianski, a jo manje
nehrianski gospodar. Uvjeren da crnogorski vladar nee pristati, po cijenu bilo kakvih rtava,
da prizna sultanov sizerenitet, Dnevnik je isticao da e u sluaju da do takvog priznanja, ipak,
doe biti - sve svreno. Zbunjen svim varijantama o priznavanju sizerenstva, Dnevnik je na
kraju isticao da bi jedino moglo da se govori o priznavanju turske nominalne vlasti nad
Hercegovinom, ukoliko ona bude prikljuena Crnoj Gori.
Poto je tekst knjaevog Ugovora razmatran na crnogorskoj skuptini odranoj poetkom
septembra, zakazana je i sljedea skuptina za poetak oktobra.
Sadraj teksta Ugovora po kojemu knjaz crnogorski i brdski sa svoje take nezavisnosti pristaje
priznati nominalni sizerenitet Otomanske Porte, izazvao je veliko interesovanje svih upuenijih
posmatraa. Vijest o tome odjeknula je kao grom iz vedra neba, posebno kod politiara u
petrogradskom carskom kabinetu. To je bilo dovoljno da zazvone sva zvona na uzbunu. Svim
carskim predstavnicima kod velikih drava skrenuta je panja na namjeru knjaza Danila da
povede s Portom neposredne pregovore o uslovima za priznavanje nominalnog sultanovog
sizerenstva.
Vojvoanski Srpski dnevnik prikazivao je razgovore o sizerenstvu kao nacionalnu dramu prvog
reda, strahujui za sudbinu Crne Gore. Novosadska javnost nije mogla da pretpostavi da e jedan
vladar, ije vladarsko nasljee ima takvu tradiciju, prihvatiti ideju o ovakvim razgovorima.
Ureivai Dnevnika isticali su da Crnogorci trae ono to Turci ne daju, a Turci zahtjevaju od
Crnogoraca ono nad im se oni kunu. Stoga je Dnevnik izraavao duboko uvjerenje u to da
Crnogorci nee prodati svoju slobodu kojoj nema cijene.
Malo je ko na Balkanu shvatao prave razloge zaotravanja rusko-crnogorskih politikih odnosa.
U Petrogradu se dralo da smisao i sadraj projektovanog crnogorsko-turskog sporazuma treba
da umnogome izmijeni poloaj stvari na ovom dijelu Balkanskog poluostrva, smiri razvoj
oslobodilakog pokreta i dogaaje obrne smjerom koji je odgovarao dravnim interesima bive
evropske koalicije. Diplomatija zapadnoevropskih drava kao da nije eljela da shvati da se
oslobodilaki pokret na ovom dijelu Balkana nije dao zaustaviti. Njega su diktirali razlozi
proistiui iz unutranjeg bia naroda koji su se pregibali pod teretom turske administracije i
njezinog preivljenog argarnog sistema. Zvanini krugovi na Cetinju su osjeali svoju duboku
istorijsku obavezu prema tom pokretu. Dodue, po zakljuenju Pariskog mirovnog dugovora, oni

252
su pogreno cijenili da e oslabljena pozicija Rusije shvatajui dovoljno labavost evropske
antiruske koalicije, pokuali da iskoriste naklonost Napoleona III, ne bi li meunarodno-pravno i
materijalno poboljali poloaj svoje zemlje u pregovorima za koje su drale da ne bi ugrozili
crnogorsku nezavisnost.
Knjaz Danilo kao da je imao namejru da u svojoj nacionalno-politikoj akciji napravi predah, ne
bi li se pribrale i pripremila snage za neka bolja vremena, u iji se dolazak vjerovalo. Vjerni
tradicionalnim nacionalno-politikim shvatanjima, i knjaz Danilo i vojvoda Mirko, koji je, inae,
u Senatu vodio glavnu i odluujuu rije, nijesu eljeli, uprkos protivljenjima ruske diplomatije,
da odbiju zapadnoevropsku dioplomatsku inicijativu, pa su sami napravili projekat Ugovora za
regulisanje daljih odnosa s Otomanskom carevinom. Njihov projekat svojim sadrajem prua
odgovore i na mnoga dosad nejasna pitanja o tekom poloaju Crne Gore poslije zakljuivanja
Pariskog mirovnog ugovora.
Dok je ruska diplomatija preduzimala energine korake da Crnu Goru sauva kao tradicionalnu
taku oslonca svoje balkanske politike, smatrajui da knjaev projekat Ugovora to dovodi u
pitanje, dotle su knjaz i njegov brat imali u vidu trenutne interese Crne Gore. Ba zbog tako
formulisanih osnovnih klauzula Ugovora ovaj dokument nije imao velike anse da ga Porta
prihvati kao bazu za razgovore. Projekat knjaevog Ugovora u mnogo emu je iznenadio i
diplomate zapadnih zemalja.
U pogledu teritorijalnih zahtjeva, knjaz Danilo je traio da se Crnoj Gori prikljui "paaluk
Hercegovina", a "od strane Albanije da se dosadanje granice isprave i da se prisajedini
primorski predjel Bar". Pripojene teritorije, kako su sastavljai ugovora formusali, treba da
postanu "sopstvenost knjaza Crne Gore", a svi "gradovi i krijeposti" da budu stavljeni pod
knjaevu "vlast i upravu", a u njima da bude stacionirana crnogorska vojska. Broj trupa po
garnizonima pripojenih oblasti odreuje iskljuivo crnogorski vladar, kojemu niko ne moe da
ospori pravo "oglaavati rat i zakljuivati mir". Takav status zemlje, iji formalni vazal zahtijeva
od svog sizerena da mu niim ne ograniava suverena prava apsolutnog vladara, Porta nije
eljela da prihvati, pogotovo to je jednom od osnovnih odredbi knjaz traio da mu se
sankcionie suvereno pravo da sam odluuje o ratu i miru.
Ovaj lan Ugovora trebalo je da pokae elju knjaza Danila za konstituisanjem nekakve labave
unije Crne Gore s Turskom
Jedina koncesija koju su sastavljai projekta Ugovora eljeli da uine Porti izraena je u lanu
28, u kome stoji: "Knjaz crnogorski drae svojeg jednog punomonika u Carigradu, koji e
imati zadatak dobro sporazumenije s Visokom Portom hraniti i pravo podanika knjaza
crnogorskog (raz-umijui one koji bi iz drave knjaza crnogorskog i drave Otomanske Porte
trgovinom i drugim poslovima hodili) zastupati i braniti". Od trideset lanova, koliko projekat
ovog Ugovora ima, ovaj lan je trebalo da na neki nain pokae knjaevu elju za
konstituisanjem nekakve labave unije Crne Gore s Turskom. Ipak, Porta i njezini vodei ministri,
na elu sa Fuad - paom i Ali - paom, smatrali su da se u uslovima po okonanju krimskog rata,
Otomanska carevina nalazila u poloaju kad joj se nije mogla sipati praina u oi. U stvari,
knjaevi zahtjevi nijesu predstavljali nita drugo do elju da se crnogorski dravni suverenitet
proiri na relativno iroka podruja van Crne Gore. To je Porta, a Ali - paa i Fuad - paa
pogotovo, uoavala, a petrogradski kabinet nije. Petrogradski kabinet je prosto smatrao da bi
priznavanje nominalnog sultanovog suzerenstva, makar i po cijenu ispunjenja knjaevih
zahtjeva, znailo gubljenje crnogorske samostalnosti i udar na spoljnu politiku Rusije. Zbog toga

253
su ruski dravni kancelar i funkcioneri u ruskom Ministarstvu inostranih poslova veoma otro
reagovali na injenicu to je Stremouhov primio iz knjaevih ruku tekst nacrta Ugovora.
Ministarstvo je polagalo nadu na, zaista, nepobitan fakat da je crnogorski narod nerado prihvatio
svaki diplomatski kontakt s Turcima, ubijeen da e uvijek Crna Gora ostati kratkih rukava.
im je u Ministarstvo prispjela vijest da je knjaz Danilo po odlasku Stremouhova sa Cetinja
preduzeo putovanja po Crnoj Gori da objasni narodu razloge koji su ga prinudili da prihvati
inicijativu za pregovore s Turskom, u Petrogradu su poeli da gaje nadu da se u toj zemlji stvara
otpor za knjaeve diplomatske poduhvate. Zbog toga je i ocijenjeno da bi valjalo ponovo
pokuati da se u neposrednim kontaktima s crnogorskim vladarom pobrka itava njegova
diplomatska kombinacija. U instrukciji upuenoj 5/17. X 1856. naloeno je ruskom generalnom
konzulu da na odgovarajui nain saopti crnogorskom vladaru da ruska vlada u datom momentu
ne moe formalno da prizna crnogorsku nezavisnost, jer sve evropske sile to ne bi prihvatile,
iako je Rusija od davnih vremena i priznaje i potuje. Upuujui ovakvu instrukciju
Stremouhovu, Gorakov ga je ozbiljno prekorijevao zbog toga to e, navodno, njegovo "ime
kao generalnog konzula biti u neku ruku povezano sa uspostavljanjem turske vlasti u Crnoj
Gori". Sadraj ove instrukcije pokazivao je samo krutost ruske diplomatije, koja je padala u vatru
im bi osjetila da se makar i u malom procentu ugroavaju njezini interesi. ak i veoma elastini
i rafinirani Gorakov nije bio slobodan od tog starog manira ruske diplomatije. U istoj ovoj
instrukciji, saoptio je Stremouhovu da je ve pripremljen nacrt odluke o ukidanju dravne
jednogodinje subvencije Crnoj Gori. Dodue, u depei upuenoj sljedei dan (tj. 6/18. XII 1856)
javljeno je poslaniku Budbergu da e finansijska subvencija Crnoj Gori biti produena ukoliko se
Crna Gora odrekne od priznavanja sultanovog nominalnog sizerenstva.
Krajem novembra carska vlada se saglasila da se Crnoj Gori ustupi 5.000 srebrnih rubalja iz
sume crnogorskog kapitala deponovanog u petrogradskim bankama radi nabavke ratnog
materijala. Isto tako, krajem novembra stiglo je nekoliko sanduka crkvenih stvari, dodijeljenih
crnogorskim crkvama jo u vrijeme boravka Milorada Medakovia u Petrogradu.
Stremouhov je pred kraj mjeseca (novembra) poao u drugu posjetu Cetinju. Ovoga puta se
zadrao tri dana u crnogorskoj prijestonici. Ako je prilikom prvog boravka jo i oekivao da e
knjaz Danilo prekinuti pregovore s Portom, prilikom ove posjete su takva nadanja potpuno
iezla. Jedina stvar koja mu je koliko - toliko ulivala neku nadu, bilo je saznanje da je knjaz bio
prinuen da otkae narodnu skuptinu zbog toga to od Porte nije bio dobio nikakav odgovor na
upueni projekat Ugovora. Zamjerajui knjazu zbog injenica to je u Carigrad poslao nacrt
Ugovora prije nego to o njemu dobije miljenje ruske vlade, Stremouhov nije oekivao da e
crnogorski vladar ponovo da potegne argument o odbijanju ruskog kabineta da i formalno prizna
nezavisnost Crne Gore. Prilikom prvog susreta svi su znaci govorili da e knjaz nastaviti
zapoete razgovore s ruskim generalnim konzulom. Ali, knjaev postupak sljedeeg dana, poslije
okonanja bogosluenja u Cetinjskom manastiru, kad je okrenuo lea na pozdrav ruskog
izaslanika, ubijedili su ga da bi nastavak razgovora mogao biti jo netolerantniji. Tako je, zaista,
i bilo.
Knjaz je uoio da ruski izaslanik s podozrenjem gleda na svaki njegov potez, pa je izjavio da
ubudue nee imati vjere u rusku diplomatiju
Neposredno poslije incidenta pred Cetinjskim manastirom, dijalog je ipak nastavljen. Ruski
izaslanik je tada iskoristio priliku da crnogorskom vladaru zvanino saopti da su carskom
poslaniku u Carigradu upuene precizne i vrlo stroge instrukcije da ne uzima uea u
razgovorima koji predstavljaju "izdaju" nezavisnosti i nacionalnih "interesa" Crne Gore. Kao

254
refren u razgovorima, knjaz je stalno ponavljao zahtjev za formalnu garanciju od strane Rusije za
crnogorsku nezavisnost, bezbjednost i pomo u itu. Na kraju razgovora knjaz je uoio da
Stremouhov ne odstupa od svojih stanovita, da kritiki i s podozrenjem gleda na svaki njegov
potez, pa je izjavio da ubudue nee imati vjere u rusku diplomatiju i njezine predstavnike.
Po povratku u Dubrovnik Stremouhov je izvijestio vladu da se "konano" uvjerio da je "nade za
spas Crne Gore malo" i da ne bi trebalo preduzimati dalje korake da se knjaz pridobije za
politika shvatanja zvaninog Petrograda.
Izvjetavajui vladu o neuspjehu misije na Cetinju, Stremouhov je javio da je odreena ak i
zvanina delegacija za voenje razgovora u Carigradu. U njezinom sastavu se nalazi:
potpredsjednik Senata vojvoda Mirko Petrovi, senator Ivo Rakov Radonji, senator Petar
Stevanov Vukoti i knjaev autant Vukovi. Sastav delegacije nedvosmisleno je govorio o tome
da je vojvoda Mirko bio ili trebalo da bude glavna linost u pregovorima i da je blagodarei
njemu napravljen onakav projekat Ugovora.
Dok se u toku decembra 1856. oekivao odgovor iz Carigrada, Stremouhov je nastavio da
prikuplja podatke o razvoju dogaaja u Crnoj Gori, iji je vladalac produavao sa svojim
protivruskim politikim kombinacijama. Podstaknuta Sremuhovljevim izvjetajima i
depeama, kao i objavjetenjima svojih predstavnika iz Bea, Pariza i Carigrada, carska vlada je
tada sastavila referat za imperatora. Kad je Aleksandar II odobrio njegov sadraj, Ministarstvo
inostranih poslova, poto je prethodno potvrdilo sve preduzete postupke svojih diplomatskih i
konzularnih predstavnika, javilo je 5/17. XII 1857. poslaniku u Beu Andreju Fjodoroviu
Budbergu da je vlada odluila da prekrati javnu zatitu jednoj razoaranoj vladi, koja u
svojoj politici ne vodi rauna o ouvanju prinicipa nacionalnosti. Carska vlada je, istovremeno,
donijela i odluku da obustavi svaku materijalnu pomo Crnoj Gori, zbog toga to kod zvaninih
crnogorskih vlasti nije naila na razumijevanje i potovanje. Petrogradski kabinet je, takoe,
rijeio da se ubudue nee zauzimati za stvar Crne Gore, ukoliko ga ko pozove da se izjasni o
crnogorskom pitanju. Smatrajui da bi otvoreno mijeanje u unutranje poslove Crne Gore
moglo izazvati unutranje nerede, vlada je ocijenila da je u datom momentu sasvim dovoljno da
se ruski kabinet odrekne javne zatite. Poto je postojala opasnost da se umjesto Rusije u
unutranje poslove umijeaju druge sile, u Petrogradu je ocijenjeno da bi trebalo iskoristiti svoj
uticaj i skrenuti panju vladama ostalih zainteresovanih zemalja na opasnosti od pretjerane
aktivnosti njihovih diplomatskih i konzularnih predstavnika, ime se ova zemlja dovodi na put
prave katastrofe. Pod istim datumom uputio je ef Azijatskog departmana i pismo
Stremouhovu u kome najotrijim rijeima kvalifikuje postupak crnogorskog vladara. Kovaljevski
je, u isto vrijeme, poslao i slina uputstva Budbergu. Bespomoan i rezigniran to ne moe nita
efikasno da preduzme izvan mjera koje je sprovodio generalni konzul u Dubrovniku,
Kovaljevski je tada pokrenuo i delikatno pitanje raspolaganja crnogorskim kapitalom,
deponovanim u petrogradskim bankama. On je na poetku smatrao da taj novac ne treba nikako
dati knjazu Danilu. Kad je svestrano razmislio, prisjetio se i mogunosti da crnogorski narod,
jedini pravi vlasnik oznaenog kapitala, zatrai sav novac. I u takvom sluaju petrogradske
banke, po ocjeni Kovaljevksog, ne bi trebalo da izvre isplatu kapitala. Na kraju ovih uputstava,
ef Azijatskog departmana predloio je Stremouhovu da ne odlazi ubudue u Crnu Goru i izlae
se riziku. Tako su se crnogorsko - ruski politiki odnosi zategli do potpunog raskida.
Ruski carski kabinet je bio pripremio i jednu tajnu instrukciju za krajnji sluaj. Ona je bila
upuena Budbergu. Ruski poslanik je oznaenu direktivu morao da dri u najstrooj tajnosti sve
do trenutka kad u uznemirenoj Crnoj Gori ne nastupe dogaaji koji bi mu dali za pravo da njezin
sadraj saopti Stremouhovu. Najvaniji stav ove direktive carske vlade odnosio se na smjenu

255
crnogorskog vladara. Za sluaj da se ova predvianja ostvare - stajalo je u direktivi Stremouhov je bio pozvan da se izjasni o smjeni vladara i, u zavisnosti od nacionalnih i
dinastikih uslova, imao je da se odlui za izbor za knjaza Crne Gore -ili orija Savova ili
njegovog roaka Krsta Petrovia.
ef Azijatskog departmana, Kovaljevski, znalac prilika u Crnoj Gori, ovog puta se prevario u
procjeni daljeg razvoja dogaaja
Dok tajna direktiva jo nije bila stavljena u dejstvo, iz carskog Ministarstva je stigla specijalna
instrukcija za Stremouhova. Njom su, u stvari, samo potvreni neki stavovi tajne direktive,
naroito oni kojima su odobreni svi raniji postupci ruskih predstavnika. Povodom odluke ruske
vlade o prekidu materijalne pomoi Crnoj Gori, Stremouhov je trebalo da se izjasni o pitanju
postavljenom od strane Kovaljevskog: to bi trebalo da preduzme za sluaj da crnogorski narod
zatrai povraaj dravnog novca deponovanog u ruskim bankama. Na kraju je Stremouhovu
naloeno da treba, uprkos prekida politikih i diplomatskih odnosa s knjazom Danilom, da
odrava dobre odnose sa svim licima iz Crne Gore koja mu se budu obraala.
ef Azijatskog departmana Jegor Petrovi Kovaljevski, nesumnjivo odlian poznavalac prilika u
Crnoj Gori, ovoga puta se prevario u procjenama daljeg razvoja dogaaja. Obavjetavajui
Stremouhova o tajnoj direktivi dostavljenoj Budbergu, Kovaljevski je isticao da je teko zamisliti
da se knjaz Danilo dalje zadri na dunosti crnogorskog vladara u uslovima besmislenog
voenja spoljne politike. Zbog toga je Stremouhov trebalo da poalje poruku oriju Savovu
Petroviu da ni po koju cijenu ne naputa Crnu Goru.
Po prijemu uputstva iz Petrograda, Stremouhov je odmah stupio u pismeni kontakt s orijem
Petroviem. Tajne veze s ruskim diplomatima orije, inae, nije prekidao. U jednoj poruci koju
je tih dan poslao Stremouhovu isticao je potrebu da se crnogorski kapital deponovan u ruskim
bankama ne smije ustupiti zvaninim vlastima na Cetinju, jer bi ga one, kako je u poruci
naglaavano, mogle lako upotrijebiti protiv nezavisnosti Crne Gore, ukoliko ga knjaginja
Darinka ne bi straila na svoje line rashode. orije je poslao poruku Stremouhovu da je gotov
podnijeti i najvee rtve za dobro svoje zlosrene zemlje, ukoliko zbog opasnosti po ivot ne
bi bio prinuen da napusti Cetinje. Poetkom decembra poruio je ruskom generalnom konsulu
da odustane od namjeravane posjete Crnoj Gori, jer bi to, navodno, moglo da izazove krvave
nerede.
Poto su propali svi pokuaji da se knjaz odvrati od namjeravanog sporazuma s Portom,
Stremouhov je sve bacio na jednu kartu - na vou opozicije orija Petrovia, estitog
ovjeka, do kraja rijeenog da ne prizna svoju otadbinu za vazala Turske.
Po obavjetenjima Vuka Popovia, orije Petrovi nije bio usamljen. Kako se iz nekih
onovremenih izvora vidi, slina shvatanja, kao i orije, zastupao je i Novica Cerovi. On je,
zbunjen knjaevom rijeenou za naputanje tradicionalne spoljno - politike linije, izjavio da
vjeruje samo pravoslavnoj Rusiji.
Knjazu Danilu i njegovom bratu vojvodi Mirku malo se ko smio u zemlji suprotstaviti. Svako je
izbjegavao sporove s njima. Knjaz je, inae, osjeao rezervisanost mnogih crnogorskih prvaka
prema planu za pregovore s Portom. Stoga je ulagao napore da ih privoli za svoje gledite. Pri
tome se sluio vrlo vjeto najsnanijom argumentacijom: 1. obeao je da e poveati plate
dravnim inovnicima i narodnim prvacima; 2. isticao je ravnodunost ruske diplomatije
prema Crnoj Gori od davnih vremena, ispoljenu naroito prilikom debate na Pariskom
kongresu; 3. naglaavao da se protiv turske dubro naoruane i moderno opremljene armije teko

256
boriti i to jo u uslovima kad je Beka Monarhija zabranila nabavku ratnog materijala
Crnogorcima; 4.tvrdio da e Crna Gora usvajanjem ugovora o priznanju nominalnog sizerenstva
Porti doivjeti ekonomski procvat i da e dobiti prostrana podruja Hercegovine i Albanije. Iako
su mnogi sa sumnjom i nepovjerenjem primali ovakva knjaeva objavjetenja - vie su eljeli da
ga sluaju nego da mu se protive.
Za raskid odnosa s ruskom diplomatijom knjaz Danilo je stalno optuivao Stremouhova, do
krajnosti neraspoloenog prema crnogorskom vladaocu. Knjaz je esto isticao da su izvjetaji
generalnog konsula vladi u Petrogradu pokazali zle posljedice, naroito ukoliko se tiu moje
linosti i moga usra k Rusiji. I, zaista, kad je poetkom januara 1857. knjaz Danilo dobio jedno
pismo od Budberga - vidjelo se koliko su izvjetaji ruskog generalnog konsula imali koban uticaj
na raspoloenje carske vlade. U oznaenom pismu, Budberg je isticao da se po nesrei elje
crnogorskog vladara ne kreu k Rusiji, a da se bez pokroviteljstva cara ruskoga Crna Gora
ne moe nadati nikakvom dobru. Na Budbergovo pismo knjaz je odgovorio veoma energino.
Otro se ograujui od netanih i nepravinih optubi ruske diplomatije, a posebno od onih Petra
Nikolajevia Stremouhova.
Danilo: Nikakva sila ne moe da me razlui od naroda - uticaj crnogorskog vladara je u snazi
naroda, a narod se usredotoava u njemu
Knjaz Danilo je isticao da su i njegovi predestvenici bili esto od svojih neprijatelja oklevetani
kod ruskog dvora. Optuujui Stremouhova, kao i one koji su ga podravali, knjaz je saoptio
gledite da su njegovi odnosi s drugim dravama isto politikog karaktera i da o tome on
suvereno odluuje. A to ruski zvanini organi pokuavaju da odvoje knjaza od naroda, to mogu
dati puno uvjerenje da ga nikakava sila nije u stanju razluiti od svoga naroda. Uticaj
crnogorskog vladara - nastavlja knjaz - stoji u snazi naroda, a narod se usredotoava u njemu, i
to je go meni po volji, po volji je i mome narodu. Moj narod stoji u mojoj ruci, i kako ja hou,
a ne kako bi drugi eljeli. Ovo pismo je stavilo do znanja ruskoj diplomatiji da se s crnogorskim
vladarem ne moe postupati olako, da je u pitanju snana linost, spremna i sposobna da savlada
sve svoje unutranje protivnike, na koje je ruska diplomatija raunala. Svrgnuti takvog vladara
nije bilo mogue bez prolivanja krvi.
Iako knjaz Danilo nije trpio Petra Nikolajevia Stremouhova, obratio mu se krajem januara s
otrim protestom zbog primljenih vijesti da je carska vlada donijela odluku da prekrati redovnu
godinju subvenciju. On je zahtijevao zvanino obavjetenje o tome kako bi blagovremeno s tim
upoznao svoj narod. Odgovor generalnog konsula ga nije zadovoljio; u njemu je bilo vie
cinizma nego diplomatskog jezika. Iz kancelarije ruskog generalnog konsulata ili iz kancelarije
ruskog poslanstva u Beu doprla su tada do knjaza obavjetenja: Neka se njegova svjetlost dri
sad s Turcima; nijedan Crnogorac ne smije vie u Rusiju. Rusija s Crnom Gorom nee vie nita
da ima. Iako ima pretpostavki da je ovakvim izjavama kumovao Stevan Perovi Cuca - bilo je
oevidno da ruska diplomatija pokuava da isprovocira pobunu u Crnoj Gori.
Knjaz Danilo nije na poetku 1857. znao da je u Carigradu pripremljen Portin odgovor na njegov
projekat. Odgovor otomanskog kabineta bio je krajnje nepovoljan. Ruska diplomatija je na
vrijeme saznala sadraj, pa je to, moda, i uticalo na nju da ublai estoka reagovanja svojih
diplomatskih predstavnika. U Petrogradu je poelo postepeno da se vraa uvjerenje da Crna Gora
ne moe tako olako napustiti tradicionalni oslonac na Rusiju.
U elji da sprijei zakljuenje ugovora o priznavanju sultanovog sizerenstva nad Crnom Gorom,
petrogradski kabinet je doao do uvjerenja da to ne moe postii bez vreg dogovora sa

257
Francuskom, ija je vlada, inae, pokrenula inicijativu za sklapanje crnogorsko - turskog
ugovora. Meutim, to nije bilo lako postii. Svaka strana drala se svojih koncepcija u politici na
Istoku. Dok je pariski kabinet zastupao gledite o teritorijalnom uveavanju Crne Gore, ali po
cijenu priznavanja sultanovog sizerenstva, petrogradska vlada je bila energino protiv svih
rjeenja crnogorskog pitanja koja bi bilo u emu dovodila u pitanje izmjenu dotadanjeg statusa
crnogorske drave. Stoga je ve na poetku razgovora o Crnoj Gori, ruska vlada izjavila
pariskom kabinetu da nee uzeti nikakvkog uea u razgovorima za zakljuivanje predvienog
ugovora iza koga su stajale zapadne velike drave. U tom smislu knjaz Gorakov je jo
poetkom 1857. godine uputio instrukcije ruskom poslaniku u Parizu Kiseljevu, preporuujui
mu da savjetuje Valevskog da ne stupa ni u kakav privremeni dogovor s knjazom Danilom,
ukoliko Francuska misli na prijateljske odnose s Rusijom i eventualni tjenji savez s njom. Ruski
poslanik Kiseljev je, zaista, poslije ove instrukcije nastojao da se kao baza za pregovore o
odnosima Crne Gore s turskom prihvati naelo status quo - a, s tim da se Porta pod diplomatskim
pritiskom sila primora na teritorijalne ustupke Crnoj Gori, a da eventualno razgovara o
posebnom statusu novoprikljuenih oblasti. Taj predlog ruskog dravnog kancelara postao je
polazna osnovica za rusko - francuske pregovore o Crnoj Gori i ruska diplomatija se tokom svih
daljih diplomatskih razgovora njih i drala.
Vlada Napoleona III je poela da ublaava svoju prvobitnu zamiljenu koncepciju o
neophodnosti priznavanja sultanovog sizerenstva nad Crnom Gorom. U pismu poslaniku u
Petrogradu Morniju od 25. XII 1856. Valevski je isticao kako je u crnogorskom pitanju pariski
kabinet bio inspirisan jedino eljom da se uspostavi trajan mir meu Turskom i Crnom Gorom.
Zbog toga je, isticao je tada Valevski, i bila poslata instrukcija Tuvnelu u Carigrad da ne ubrzava
razgovore s Portom dok se jo ne preiste neki nesporazumi s petrogradskom vladom. Tuvnelu
je, istovremeno, bilo stavljeno u dunost da u tom smislu usmjerava i aktivnost francuskog
vicekonsula u Skadru Ekara.
Knjazu Danilu nije odgovaralo da se vani pregovori u Parizu vode bez uea Crne Gore jer se
pribojavao da sve ne ostane po starom
U elji da odri duh dobrog sporazumijevanja s Petrogradom, ve u martu 1857, francuski
kabinet je bio spreman da za izvjesno vrijeme odloi zapoetu diplomatsku akciju u Carigradu.
Iako je Valevski upozoravao Petrograd da je u datim uslovima teko oekivati da se ostvare
nastojanja Crne Gore, tj. da se prizna njezina nezavisnost, jer su protiv toga predloga bili
energino kabineti Bea i Londona, ipak je elja vlade Napoleona III bila da svoje prvobitno
zamiljeno gledite znatno izmijeni prema nekim ruskim zahtjevima. To je u Petrogradu
doekano sa simpatijama. Bez obzira na to to se tiljerijski kabinet nije lako mogao odrei
gledita izlaganog tokom 1856, kad je sam dao inicijativu za poetak crnogorsko - turskih
razgovora, ipak je prihvaena sugestija iz Petrograda poetkom 1857: da se ovi planirani
razgovori odloe dok se ne postigne potpunija saglasnost s Rusijom. To je predstavljalo dobitak
za rusku diplomatiju. Pojaana diplomatska djelatnost velikih sila oko iskrslog crnogorskog
pitanja sve je vie ila na ruku Rusiji i njezinoj diplomatiji.
Odlaganje pregovora u Carigradu i razmjene gledita izmeu Petrograda i Pariza imali su odjeka
i na Cetinju. Knjazu Danilu nije odgovaralo da se vani pregovori u Parizu vode bez uea Crne
Gore. On se stalno pribojavao da sve ne ostane po starom, tj. da se otomanska i crnogorska strana
zadre na tradicionalnim pozicijama. On je, stoga, ocijenio da bi trebalo iskoristiti naklonost
Napoleona III i njegove vlade kako bi se pokrenulo rjeavanje sudbonosnog pitanja poloaja

258
Crne Gore u evropskoj zajednici drava. Vie nepogreivim instinktom nego analitikim
prosuivanjima, osjeao je da tok razgovora meu evorpskim dravama ide za Crnu Goru
nepovoljnim smjerom. Zbog toga je i donio odluku da lino otputuje za Pariz. O toj knjaevnoj
namjeri poelo se goviriti jo u septembru 1856. godine, a o njoj je i Stremouhov saznao u
novembru iste godine.
Prije odlaska za francusku prijestonicu, knjaz Danilo je uputio u Be svog autanta Vukovia da
preda ruskom poslaniku odgovor na neka njegova ranije poslana pisma i da s njim izmijenja
miljenje o predstojeoj diplomatskoj misiji. Budberg je ubjeivao Vukovia da su knjaevi
diplomatski napori sa malim izgledima na uspjeh. Vukovia su razgovori s Budbergom u neemu
pokolebali. On je tada izjavio da e se u povratku zadrati u Dubrovniku radi dodatne razmjene
miljenja sa Stremouhovom. Sam Budberg je na kraju iznio miljenje da nema nita protiv
knjaevog putovanja.
Uoi samog odlaska za pariz knjaz se obratio direktoru Azijatskog departmana, izraavajui mu
osjeanje predanosti prema Rusiji. On je iskoristio priliku da i Kovaljevskom uputi jetke
prigovore zbog injenice to je na dunost generalnog konsula u Dubrovniku odreena takva
linost kakav je bio Stremouhov.
Bez obzira to knjaeva posjeta Parizu nije bila po volji francuskoj vladi, crnogorskog vladara
niko nije mogao odvratiti od namjeravanog putovanja. Poznato je bilo da ga je na to podsticala i
njegova ambiciozna i sujetna supruga. Ona je bila naumila da sa njim putuje u francusku
prijestonicu, eljna sjaja, poasti i pompe, koje joj crnogorski knjaevski dvor nije mogao
pruiti.
Knjaeve pripreme su tekle tako da se oekivalo da krene na put u prvoj polovini februara. Isto
tako, bilo je odlueno da u povratku iz Pariza svrati u Be, radi razgovora s austrijskim
dravnicima. Ovu sugestiju crnogorskom vladaru uinio je austrijski vicekonsul u Skadru. On je,
istovremeno, nagovijestio i dobar prijem i razumijevanje bekih vladajuih krugova za stvar
Crne Gore.
Knjaz Danilo je otputovao za Pariz 2/4. februara. U njegovoj pratnji su se nalazila dva senatora,
dva perjanika i lini sekretar Francuz - Delari. Neposredno uoi odlaska knjaz je odredio Nikolu
Mirkova Petrovia za nasljednika na knjaevski prijesto.
Prilikom ispraaja sa Cetinja od jednog hica puanih plotuna ispaljenih u ast knjaevog
odlaska poginuo je jedan senator iz knjaeve pratnje. Pogibija mladog senatora Sava
urakovia jo je vie produbila sumnje u politiku opoziciju i izazvala razliite komentare.
Knjaz Danilo je u Parizu primljen s panjom. Bilo je, dodue, i dosta razloga da prijem bude u
mjeri koja je odgovarala ondanjim interesima francuske diplomatije i da bude to uzdraniji.
Uostalom, francuska diplomatija i nije bila za to da crnogorski vladar u tom momentu dolazi u
Pariz, ali nije bila u mogunosti da njegov dolazak sprijei.
Dolazak crnogorskog vladara u Francusku i njegov boravak u prijestonici predstavljali su malu
diplomatsku atrakciju. Crnogorskog vladara je primio u privatnu posjetu i sam Napoleon III.
Rusija nije bila spremna da prihvati, ni po koju cijenu, francuski protektorat nad Crnom Gorom,
emu je teio knjaz Danilo
Jo prije knjaevog dolaska u Pariz, ruski poslanik kod francuske vlade razvio je ivu
diplomatsku djelatnost o crnogorskom pitanju. Po instrukcijama dravnog kancelara, on je
francuskoj vladi otvoreno saoptio da petrogradski kabinet dri da crnogorsko pitanje ima
prvorazredan znaaj za politiku carske vlade. Odgovarajui na neka upozorenja Budbergova o

259
francuskim tenjama u petrogradski kabinet ne eli da prihvati ideju o francusko-ruskom
pokroviteljstvu nad hrianima nastanjenim u Otomanskoj carevini. Ruska vlada je eljela da to
pravo zadri iskljuivo za sebe, bez obzira na nepovoljne klauzule tek zakljuenog mira.
U uputstvima poslanim Kiseljevu jo prije dolaska crnogorskog vladara u Pariz, Gorakov je bio
kategorian u stanovitvu da Rusija nee dopustiti slabljenje svog uticaja u Crnoj Gori za raun
jaanja francuskog, niti bi bila spremna, ni po koju cijenu, da prizna i prihvati francuski
protektorat nad Crnom Gorom, emu je teio knjaz Danilo. Odbacujui francuski prijedlog o
ustanovljavanju sultanovog sizere-nstva nad Crnom Gorom, Gorakov je traio od Kiseljeva da
utie na francusku vladu da ne stupa sa knjazom Danilom ni u kakve pregovore koji bi mogli da
prejudiciraju rjeenje crnogorskog problema. Ona upozorenja su uticalana francusku vladu.
Napoleon III i ministar spoljnih poslova Valevski su ocijenili da ne treba da zateu odnose s
Rusijom, pa su u tom smislu upuena uputstva i Morniju u Petrograd i Tuvnelu u Carigrad.
Samom Tuvnelu je naloeno da direktno rukovodi svim akcijama koje vicekonsul Ekar bude
nadalje preduzimao kod crnogorskog vladara. Sve je to dalo peat razgovorima koje je knjaz
Danilo vodio u Parizu.
Knjaz Danilo je imao nekoliko susreta sa francuskim ministrom inostranih poslova Valevskim.
Osnovni smisao njegovih razgovora bio je u potpunosti identian sa zahtjevima izloenim u
memorandumu upuenom velikim silama. Francuski ministra inostranih poslova se trudio da
nae neki nain kako bi crnogorski vladar stekao utisak da njegov dolazak u Pariz nije bio
uzaludan.
Za vrijeme knjaz Danilovog boravka u Parizu, Valevski je imao nekoliko susreta s ruskim
poslanikom Kiseljevom. Upoznavi ga sa knjaevim zahtjevima, Valevski je isticao injenicu da
britanska vlada nee ni da uje za razgraniavanje Crne Gore i Turske, jer bi to indirektno
predstavljalo priznanje principa koji su osporavani i u Londonu i u Carigradu. Isto tako,
Valevski je saoptio energino protivljenje bek-og kabineta da se Crnoj Gori dade luka na
Jadranskom moru. Prilikom ovih razgovora Valevski je izloio Kiseljevu da bi otomanska vlada
bila spremna da ustupi dio teritorija Crnoj Gori, pod uslovom da ova prizna vrhovni sizerenitet
sultanov. Tada bi Porta bila spremna da knjazu dodijeli zvanje muira. Meutim, knjaz je to,
kako obavjetava Valevski, kategorino odbio. Kad je predstavnik francuske vlade saznao
knjaevo stanovite, predloio je da Crna Gora zapone direktne pregovore s Portom pod
pokroviteljstvom velikih sila.
U nastavku razgovora s francuskim ministrom inostranih poslova, Kiseljev je otro napadao
njegovu argumentaciju. Tom prilikom je istakao miljenje da utanje ruskih delegata povodom
izjave turskog ministra, date na Pariskom kongresu, ne bi smjelo da se shvati kao pristanak na
rjeenje koje je takva izjava sadravala. Pitanje nezavisnosti ili vazalnosti jedne zemlje ne
rjeava se ni neosnovanim izjavama niti utanjem. Istorijske injenice, produavao je Kiseljev,
ne mogu se modifikovati, ako su ih vjekovi potovali, niti se tako lako moe odluiti o sudbini
jednog naroda. Na sjednicama Pariskog mira ruski izaslanik je Ali-painu izjavu propratio
utanjem, samo zbog toga to je elio da se na najbri mogui nain doe do zakljuenja mira
koji su svi eljeli, pa su stoga izbjegavana sva pitanja za ije bi rjeavanje bile potrebne duge
diskusije. Pokuavajui da ubijedi francuskog ministra inostranih poslova da prijedlozi
zapadnih sila o Crnoj Gori ne vode pravom rjeenju, Kiseljev je iznio preporuku petrogradske
vlade da se prijee utke i preko zahtjeva knjaza Danila o priznavanju sizerenstva, na emu su
insistirale zapadne drave. Valevski je tada poeo da se koleba. On je to svoje kolebanje
otvoreno izrazio i u depei francuskom poslaniku kod ruske vlade Morniju, dok je poslaniku
Tuvnelu preporuio da ne ubrz-ava razgovore o crnogorskom pitanju. Prilikom ovih razgovora,

260
Kiseljev se trudio da skrene panju Valevskom na ozbljnost i delikatnost crnogorskog
pitanja, istiui posebno vrstu rijeenost ruske vlade da i dalje zadri simpatije koje ova osjea
prema svojim jednovjernicima. To je, kako je isticao Kiseljev, i bio razlog zbog ega je vlada
predlagala da se odloe razgovori o priznavanju nezavisnosti Crne Gore, kako bi se to prije
preduzele mjere za poboljanje materijalnog poloaja te zemlje.
Crnogorski knjaz Danilo je ostavio veoma pozitivan utisak na francuske dravnike,
pa i na samog imperatora Napoleona III
Na kraju ovog susreta s ruskim poslanikom Valevski je saoptio gledite da priznavanje
nezavisnosti Crne Gore u vrijeme zakljuivanja Pariskog mirovnog ugovora, ili neposredno
poslije toga, nije imalo nikakvog izgleda na uspjeh, jer je Turska energino iznijela svoj
stav, a Engleska i Austrija se saglasili sa njim. Teritorijalne koncesije, koje ne bi bile
kompenzirane priznavanjem Portinog sizerenstva - ne bi bile u skladu sa duhom posljednjeg
ugovora, niti bi ga podrala veina potpisnika. U ovom ugovoru Kiseljev je insistirao na
status quo-u kao principu, istiui da time ne eli da prejudicira gledita svoga kabineta o
eventualnim teritorijalnim ustupcima koje bi otomanska vlada bila spremna da odobri Crnoj
Gori. Na kraju su se dva sugovornika sporazumjela da se dalji razgovori prenesu u Carigrad.
Knjaz Danilo je ostavio veoma pozitivan utisak na francuske dravnike, pa i na samog
Napoleona III. Valevski je smatrao crnogorskog vladara za veoma razumnog ovjeka. U
razgovorima s Kiseljevom, francuski ministar je saoptio da se knjaz Danilo u Parizu uvijek
izraavao o Rusiji s puno potovanja. Tako se ponaao i prilikom audijencije kod Napolena III.
Premda je Kiseljevu bilo naloeno da izbjegava svaku mogunost za susret s knjazom Danilom,
crnogorski vladar je iskoristio jedan prijem u ruskoj ambasadi da tamo nepozvan doe i da obavi
kratak razgovor sa predstavnikom petrogradske vlade. Susret je bio kratak i dosta uzdran. Tom
prilikom je crnogorski vladar postavio sljedee alternative: 1. sveano priznanje nezavisnosti
njegove zemlje, 2. u sluaju prihvatanja ovakve odluke nezavisnost bi zatitio orujem ili
sporazumom s Portom, iju bi vrhovnu vlast priznao uz teritorijalne ustupke s njezine strane.
Kiseljev se o knjaevim zahtjevima nije izjanjavao, ve mu je samo prebacio da je svojim
nepromijenim ponaanjem izazvao opravdano nezadovoljstvo imperatorovo.
Susreti Kiseljeva i Valevskog tokom marta i aprila 1857. bili su esti. Na jednom prijemu kod
turskog ambasadora, odranom poetkom aprila, francuski ministar inostranih poslova saoptio
je Kiseljevu da treba sljedeeg dana da se vidi s crnogorskim vladarem. Smatrajui da knjaz ne
treba da se vrati u Crnu Goru bez nekog rjeenja, Valevski je predloio Kiseljevu da se sastanu
sve zainteresovane strane za okonavanje crnogorskog pitanja i da pokuaju nai neko rjeenje
za predloge crnogorskog vladara. To je, uostalom, bilo i miljenje Napolena III - saoptio je tada
Valevski. Kiseljev je taj predlog kategorino odbio, smatrajui da na jednom takvom skupu
Rusija ne bi uivala ulogu ravnopravnog uesnika. Kao razlog za odbijanje francuskih preporuka
naveo je: 1. svoju nenadlenost da se o predlogu izjanjava bez instrukcija iz Petrograda i 2.
dovoljno mu je samo da prebroji glasove uesnika na plenarnoj konferenciji pa da predvidi
nepovoljan ishod za Rusiju. Zbunjen ovakvim energinim odgovorom, Valevski je zatraio od
subesjednika protivpredloge. Kiseljev je tada, oslanjajui se na depeu Gorlakova od 9.
februara, istakao: 1. da se Crnoj Gori ustupe zemljita i luka koju trai i na tako ustupljeni dio
teritorije crnogorska drava bi mogla priznati nominalni sizerenitet Porte, to bi bio samo
izraz potovanja prema otomanskoj vladi, a ne vazalstva crnogorskog vladara i 2. poto se
materijalni poloaj tako rijei, ne pokretati nikako pitanje politike nezavisnosti Crne Gore ili

261
sizerenstva Porte. Da bi se meunarodno-pravni poloaj Crne Gore rijeio to potpunije, trebalo
je, kako je Kiseljev isticao - prikupiti podatke o eljama i raspoloenju crnogorskog
stanovnitva, kako se to praktikovalo i za Vlaku i Moldaviju i prikupiti gledita crnogorskih
starjeina, koje treba pozvati na skuptinu, prema drevnim obiajima te zemlje.
Dva dana poslije ovih razgovora sa Valevskim, Kiseljev je dobio od knjaza Gorakova depeu sa
uputstvima za dalje voenje pregovora. Ruski poslanik je odmah pourio da francuskom ministru
inostranih poslova saopti sadraj kancelarove depee. U njoj je izraavao iznenaenje i aljenje
ruske vlade vijeu da je o crnogorskom pitanju zapoeta i voena rasprava u Carigradu bez
Rusije i bez znanja njezinog predstavnika. Valevski se branio objanjenjima kako je bio u pitanju
nesporazum i da nije bilo nikakve zadnje misli u preutkivanju tog sastanka pred ruskim
ambasadorom u Carigradu - Butenjevom. Navodno, francuski ambasador u Carigradu Tuvnel
trebalo je da saopti Butenjevu da u crnogorskoj stvari nema namjeru ii ni bez znanja Rusije ni
protiv nje. Tada je Valevski saoptio Kiseljevu kako je crnogorskom vladaru savjetovao da se
vrati u Crnu Goru, a da u Carigrad moe poslati svojega brata da tamo iznese predstavnicima sila
ta sve Crna Gora od njih oekuje.
Knjaz se u Parizu drao veoma dostojanstveno odbijajui da pred francuskim vladarem bude
predstavljen posredstvom turskog ambasadora
Na kraju ovih razgovora Kiseljev je predao u pismenom obliku svoja stanovita o crnogorskom
pitanju. Za njih se unaprijed znalo da e ih predstavnici ostalih sila odbaciti. Osjeajui da
crnogorsko pitanje postaje u neku ruku circulus vitiosus, Kiseljev je predloio da se njegovo
rjeenje odloi na odreeno vrijeme. On je tada smatrao da odlaganje, u stvari, predstavlja
najracionalnije rjeenje, bez obzira to se tome knjaz Danilo energino suprotstavljao.
Crnogorski vladar je isticao da e se i u Carigradu pojaviti iste one tekoe koje su, blagodarei
Kiseljevu, samo izbjegnute u Parizu. Sugestije crnogorskog vladara su se s panjom razmatrale u
Parizu, bez obzira to je tada postojala bojazan da moe doi do prevrata u Crnoj Gori i ruenja
knjaeve vlasti.
O najnovijim predlozima Kiseljeva obavijestio je Gorakov Butenjeva, napomenuvi mu da je
imperator Aleksandar II odobrio sve korake koje je preduzimao Kiseljev u Parizu. Po carevim
uputstvima Gorakov je naredio Butenjevu da ne uzima uee u raspravi ako vojvoda Mirko u
pregovorima s ambasadorima velikih sila u Carigradu bude prihvatio zahtjev za priznavanje
otomanskog sizerenstva. A ako, pak, knjaev brat bude dao izjavu da e Crna Gora biti spremna
da sa navodobijenih oblasti daje otomanskoj dravnoj kasi izvjesnu sumu godinje na ime
zakupa - takva kombinacija moe biti uzeta u obzir da u njenoj razradi uestvuje i ruski
predstavnik u Carigradu. Kad se poetkom maja poelo govoriti o tome da bi se na Porti mogli
zapoeti pregovori o razgranienju Crne Gore i Turske, u cilju smirivanja prilika na tom dijelu
Balkana, Butenjevu je upuena instrukcija da se pridrui tim pregovorima, ali da se iz njih
iskljui istog momenta kada bi se postavio kao uslov - otomanski zahtjev o priznavanju Portinog
sizerenstva.
Knjaz Danilo je u Parizu tek shvatio koliko je crnogorsko pitanje, a posebno priznavanje
nezavisnosti Crne Gore u uslovima poslije zakljuivanja mira u Parizu, postalo odista teko za
evropsku diplomatiju. Osjetivi vrst stav petrogradske vlade i nepopustljivost, kad je bio u
pitanju prijedlog o priznavanju sultanovog sizerenstva nad Crnom Gorom, francuska vlada je
rijeila da napusti svoju prvobitnu poziciju i da ide u susret ruskim gleditima. Svaki drugi put
vodio je u otvoreno suprotstavljanje Petrogradu.

262
Pregovori voeni u Parizu uvrstili su knjaza Danila u uvjerenju da se ne moe izvojevati
priznavanje Crne Gore diplomatskim putem. Bez obzira na to to praktino u francuskoj
prijestonici nije dobio nita opipljivo u svojoj diplomatskoj akciji, knjaz je doao do saznanja da
dalje ne treba ekati.
Knjaz se drao u Parizu veoma dostojanstveno. Odbio je da francuskom vladaru bude
predstavljen posredstvom turskog ambasadora. Zato ga je Napoleon III prilikom audijencije
tretirao kao privatnog otmjenog gosta. Vladar jednog naroda o ijim su se ratnikim odlikama
irile legende izazivao je panju graana Pariza, pogotovo to se predstavio i kao linost
sposobna da vodi prefinjene diplomatske pregovore o najsloenijim problemima evropskog
Istoka.
Diplomatski razgovori voeni u Parizu nagovjetavali su rjeavanje crnogorskog pitanja u duhu
ruskih preporuka. Ruska diplomatija je osjeala da se Francuska pribliava ruskom gleditu, a
postepeno udaljava od engleskog i austrijskog shvatanja. Dodue, Aleksandar II bio je prema
tome dosta nepovjerljiv. Pokazae se ubrzo da nije imao za to pravih razloga.
Tako je crnogorsko pitanje postajalo sve vie prvorazredan diplomatski spor. Njegovo se rjeenje
teko naziralo. Knjaz Danilo je to u punoj mjeri osjetio prilikom boravka u Parizu. Iako njegova
misija nije okonana nikakvim znaajnim rezultatom za Crnu Goru, knjaz je zadovoljan napustio
francusku prijestonicu.
Put za otadbinu vodio ga je preko Bea, gdje je prispio 14/26. aprila. U prolazu kroz austrijsku
teritoriju, svuda su mu ukazivane poasti kao vladaru. Ipak, po dolasku u Be nije ga primio
austrijski imperator. Pretpostavlja se da su austrijske vlasti znale da e knjaz odbiti da kod Franja
Josifa bude predstavljen od strane turskog ambasadora, pa takav prijem nije ni bio planiran.
Krajem aprila knjaz je napustio austrijsku prijestonicu i poetkom maja stigao u Zadar. Tu ga je
dalmatinski namjesnik doekao sa svim poastima. Po odlasku iz Zadra stigao je u Kotor, gdje su
mu austrijske vlasti takoe priredile svean doek. Na doeku je bilo prisutno oko 500
Crnogoraca. Poto po austrijskim propisima tolika masa naoruanih ljudi nije mogla biti
proputena u grad, umalo nije dolo do ozbiljnih nereda. Tek na intervenciju graanskih vlasti
dozvoljeno je etrdesetorici Crnogoraca da mogu uestvovati neposredno na sveanosti doeka.
Knjaz je iskoristio boravak u Kotoru da pozove na razgovor Maana Petrovia. Meutim, on nije
elio takav susret, ve je uputio svog sina Krsta. I taj susret dvojice roaka, opasnih politiih
protivnika, protekao je samo u manifestovanju netrpeljivosti.
Na Cetinje je knjaz stigao 24. IV/6. V. Odmah po dolasku sazvao je sjednicu Senata. Na njoj je
podnio detaljan izvjetaj o boravku u Francuskoj i preduzetim diplomatskim radnjama. Svi
senatori su u potpunosti odobrili knjaev izvjetaj.
U aferi poetkom 1857, ruski dravni kancelar upotrijebio je sva sredstva ne bi li svrgao
crnogorskog vladara
Iz kapitalne monografije akademika Branka Pavievia, najznaajnijeg crnogorskog modernog
istoriografa, o prvom crnogorskom svjetovnom vladaru Danilu I Petroviu, izdvajamo poglavlja
u kojima se analiziraju pritisak evropskih sila na Crnu Goru u godinama pred bitku na Grahovcu
1858, okolnosti koje su pratile taj, po Crnogorce, presudni boj i stabilizovanje unutarnjih i
spoljnih crnogorskih dravnih prilika u postgrahovskom periodu.
Diplomatski pregovori o crnogorskom priznavanju sultanovog sizerenstva doveli su do ozbiljnog
razilaenja u Senatu, a u narodu je nastalo previranje. Mada sistem vlasti i zemaljskim
zakonikom sankcionisana knjaeva autokratija nijesu dozvoljavali nastanak politikih partija,

263
djelatnost opozicije se osjeala, a njezin uticaj nije bio mali. Vou opozicione struje predstavljao
je predsjednik Senata - orije Petrovi. Njegova djelatnost je, dodue, bila strogo kontrolisana.
Od ranijih vremena bio je okruen knjaevim i Mirkovim nepovjerenjem, njihovim dounicima i
spletkaroima, koje je u takvoj sredini uvijek bilo lako nai. Neraspoloenje protiv njega
podsticala je i knjaginja Darinka. Danilo nije imao snage da se suprotstavi knjaginji i njezinoj
nametljivosti. Iako je to bilo u suprotnosti sa obiajnim normama po kojima se vladalo,
upravljalo i sudilo u Biljardi, niko nije imao snage, pa ak ni vojvoda Mirko, da knjazu skrene
panju na nepotrebno a pokatkad i kobno povlaivanje knjaginji i njezinim neodmjerenim
shvatanjima i postupcima.
Iako su estina naravi i ekstremizam u shvatanjima bile naglaene odlike naroda kome je
pripadao, orije je bio staloen ovjek, promiljen u ponaanju i postupcima, spreman da
saslua i drugaije miljenje, da uvaava i tue predloge, te je stoga i stoiki podnosio pritisak na
svoju linost. Ne bi se moglo rei da i on nije ekao svoj trenutak. A takav momenat je, upravo, i
nastupio onda kad su zapoeli razgovori o zakljuenju Ugovora sa Portom.
Onoga trenutka kada je knjaz Danilo, osjetivi da francuska vlada otee diplomatske pregovore
oko rjeavanja crnogorskog pitanja rijeio da otputuje za Pariz, oriju se uinilo da je nastupio
istorijski trenutak kada se morao direktno suprotstaviti crnogorskom vladaru i napustiti one misli
to su ga podsticale na obazrivost, kad je knjaz 1851. doao na vlast. orije je poetkom 1857.
ocijenio da mu dug prema istorijskoj tradiciji namee obavezu da se stavi na elo pokreta za
svrgavanje crnogorskog vladara zbog grubog naputanja tradicionalnog politikog oslonca na
Rusiju. Njegovu rijeenost da u tome istraje, udvostruavala je i injenica to je do detalja znao
sve poteze koje je ruska diplomatija preduzimala protiv knjaeve spoljne politike. Uostalom,
njemu je jo 1856. ruski generalni konsul u Dubrovniku otvoreno saoptio, a poetkom 1857.
tajnim kanalima prenio shvatanja petrogradskog dvora i petrogradske vlade da on svojom
djelatnou protiv knjaza moe osigurati nacionalni interes Crne Gore i politiku poziciju Rusije.
Neposredno po odlasku knjaza Danila za Pariz "izbila je buna" u Crnoj Gori. Po ocjeni vojvode
Mirka i njegovih najbliih saradnika glavna linost u organizovanju pobune protiv zemaljske
vlasti i knjaza Danila bio je ruski generalni konsul u Dubrovniku - Petar Nikolajevi
Stremouhov. Piui o tome, na osnovu relativno bogatih arhivskih materijala sauvanih u arhivi
Praviteljstvujueg senata crnogorskog i brdskog, D. Vuksan je postavio tvrdnju da je "teko"
bilo ta pouzdano "rei" u kolikoj mjeri je Stremouhov "uestvovao u pobuni" dok se "ova stvar
ne razbistri ... iz ruskih arhiva". Govorei dalje, Vuksan je napomenuo da su u toj aferi dosta
"runu ulogu" odigrali pop Minja (Radonji - B.P.), Mao Vrbica i drugi.
U istoriji politikih obrauna u Crnoj Gori, a nije ih bilo malo, "buna" protiv knjaza Danila na
poetku 1857. svakako je najzanimljivija. Bez obzira to su nam svi ili gotovo svi vaniji
dokumenti iz ruskih arhiva, neke pojedinosti ove "bune" ostale su jo nerazjanjene. Materijali iz
ruskih arhiva, ipak, nedvosmisleno pokazuju da je generalni sekretar Rusije u Dubrovniku bio
centar odakle su poticale sve prevratnike ideje i prijedlozi, a Petar Nikolajevi Stremouhov
glavni podstreka "bune", njezin - spiritus movens.
Odmah poslije odlaska knjaza Danila za Pariz ruski generalni konsul javio se Budbergu da
postoji realna "mogunost" za "ustanak" sa "ciljem svrgavanja knjaza Danila i za objavljivanjem
da je on izdajnik". Kad je o svemu obavijeten, Aleksandar II, saoptio je, u jednoj
karakteristinoj biljeci, stav carske vlade sljedeim rijeima: "Nuno je da on (tj. generalni
konsul u Dubrovniku - B.P.) ostane neutralnim". Ali, nastavljao je dalje ruski imperator - "ako
sve stanovnitvo istupi protiv Danila, moe raunati na nau podrku". Objanjavajui ovu
carevu zabiljeku, ruski dravni kancelar je u depei Budbergu dodao da "ostati neutralnim ne

264
znai biti indiferentnim". To je jasno znailo da Stremouhov nije morao da pokazuje inicijativu
za svrgavanje knjaza Danila, ali, isto tako, nije bio ni duan da se suprotstavlja zahtjevima
"nacionalne partije" da ga srui, jer bi "pad knjaza Danila bio koristan faktor, koji bi mogao
spasiti nezavisnost zemlje" - zakljuio je Gorakov. Djelatnost Stremouhova se, meutim, nije
kretala u granicama ovih uputstava. On je sva sredstva upotrijebio ne bi li svrgao crnogorskog
vladara.
Po prijemu Mirkove depee o pobuni, knjaz je iz Pariza telegramski naredio da se porodica
orija Savova Petrovia protjera iz Crne Gore
Iz kapitalne monografije akademika Branka Pavievia, najznaajnijeg crnogorskog modernog
istoriografa, o prvom crnogorskom svjetovnom vladaru Danilu I Petroviu, izdvajamo poglavlja
u kojima se analiziraju pritisak evropskih sila na Crnu Goru u godinama pred bitku na Grahovcu
1858, okolnosti koje su pratile taj, po Crnogorce, presudni boj i stabilizovanje unutarnjih i
spoljnih crnogorskih dravnih prilika u postgrahovskom periodu.
U politikoj aferi nastaloj poslije izbijanja "bune" jednu od glavnih linosti predstavljao je i Luka
Radonji. Sudei po smislu nekih njegovih izjava i preduzetih radnji, to je bila linost dosta
degradiranog znanja. On nije mogao da ocijeni karakter kazivanja i obeanja povjerljivih linosti
vojvode Mirka.
Sasvim je sigurno da je Luka Radonji odravao veze sa Stremouhovim i da je ruski generalni
konsul vodio s njim razgovore o prevratnikim radnjama. Radonji je tako i posluio vojvodi
Mirku kao krunski svjedok protiv Stremouhova, orija Petrovia i Milorada Medakovia.
Glavni optueni materijal protiv Radonjia, pored usmenih saoptenja u istrazi, bila su navodno
pisma ruskog generalnog konsula, iji je sadraj optuivao Stremouhova kao orga-nizatora
pobune. Ta je pisma vojvoda Mirko poslao knjazu Danilu. Poto ni jednom istraivau dosad nije
polo za rukom da vidi originale ovih pisama, vjerovatno je u pitanju iskonstruisano dokazno
sredstvo, to se nerijetko upotrebljava protiv pol-itikih protivnika.
Poslije izbijanja pobune, na Cetinju je poela da se sprovodi istraga protiv Radonjia. Istraga
je imala karakter grubog politikog procesa, bez ikakvih sudsko - procesualnih i krivino pravnih obiljeja, na to je istraitelje obavezivao i zemaljski zakonik. Cilj procesa bio je,
meutim, potpuno jasan. Trebalo je politiki likvidirati glavnog protivnika knjaeve spoljne
politike - orija Savova Petrovia, diskvalifikovati ga kod Crnogoraca kao podstrekaa
dravnog prevrata i eksponenta grube politike ruske vlade i optuiti Rusiju zbog toga to je
nezahvalno napustila Crnu Goru u tekom trenutku istorije.
U vrijeme hvatanja Radonjia i istrage sprovedene nad njim orije Petrovi se nalazio u
Kotoru. On je tamo boravio jo od trenutka kad je knjaz Danilo krenuo u Pariz. im je saznao to
se na Cetinju zbiva, donio je odluku da zatrai azil od austrijskih vlasti. Odmah iza toga
prebjegao je na austrijsku teritoriju i Milorad Medakovi, a nakon njega Maan, Vuko i Krsto
Petrovi i Maut Mili.
Knjaz Danilo je u Parizu dobio depeu od vojvode Mirka o pobuni. On je odmah poslao
telegramsku naredbu da se porodica orija Savova Petrovia protjera iz Crne Gore i da joj se
cjelokupna imovina konfiskuje po zakonu. Knjaz je takoe naredio da se objavi narodu kako
su orije i Milorad Medakovi dobili silni novac od Rusije, da bi pobunili narod. Postupajui
u duhu knjaeve naredbe, vojvoda Mirko je knjaevu sentenciju dao da se proita narodu.
Iz Kotora su voe zavjere, orije Petrovi i Milorad Medakovi otputovali za Be. Tamo su
pokuali da angauju velike evropske sile za svoju stvar. Oni su tamo krajem maja podnijeli

265
austrijskoj vladi tubu protiv knjaza Danila, traei u ime naroda obrazovanje meunarodne
komisije za ispitivanje svih knjaevih bezakonja. Kad je ruski predstavnik iz Bea javio o
zahtjevu crnogorskih zavjerenika, dobio je od vlade iz Petrograda uputstvo da saopti oriju
Petroviu da bi obrazovanje meunarodne komisije bilo veoma tetno po nacionalne interese
Crne Gore. Budbergu je preporueno da oriju saoptio da je crnogorski narod duan da nae
naina da se oslobodi knjaeve tiranije, a da nikakava spoljna sila to nije u stanju tako efikasno
da uini.
Ruski poslanik u Beu Budberg bio je zaduen da saopti oriju Petroviu i to da je carska
vlada donijela odluku o obustavi finansijske subvencije Crnoj Gori do izbora novog vladara. Isto
tako, skrenuo mu je panju da je najbolji nain da Crna Gora izae iz kritinog poloaja, u koji je
zapala, ako se podigne ustanak protiv knjaza, za koji su nastupili povoljni uslovi, budui da se
knjaz nalazio van otadbine.
U razgovoru sa orijem Petroviem, Budberg je saznao da bi ovaj bio spreman da se stavi na
elo ustanka protiv knjaza, pod uslovom da dobije finansijsku pomo od Rusije i garanciju da e
za sluaj neuspjeha dobiti azil u Rusiji. im je saznao za ovu izjavu, dravni kancelar Gorakov
javio je depeom Stremouhovu da saopti oriji Petroviu da je carska vlada spremna da ispuni
oba njegova zahtjeva.
Vlada u Petrogradu je ozbiljno raunala na mogunost dravnog prevrata u Crnoj Gori kao
sredstva da se rijei crnogorski problem u njezinom interesu. Kad je saznao za sve
pojedinosti, iskrsle povodom bune u Crnoj Gori, imperator Aleksandar II pisao je knjazu
Konstatinu Nikolajeviu da je crnogorski vladar okrenuo protiv sebe itav narod i da postoji
mogunost da mu Crnogorci ne dopuste da se vrati. Ukoliko bi se Francuska umijeala u
poslove Crne Gore - nastavljao je ruski imperator - stvorie se takva guva da Rusiji ne preostaje
nita drugo nego da se otvoreno angauje u zatiti Crnogoraca od zapadnih drava i od Turske.
Ruski generalni konsul u Dubrovniku ve je imao jasno naznaena uputstva ta da uini u
pogledu izbora novog vladara i koja od linosti iz doma Petrovia tu dunost treba da preuzme.
Knjaevoj prirodi nijesu odgovarale tajne kabinetske nacionalno-politike radnje i umovanja,
elio je brzu i energinu akciju
Valevski je odbio sve te zahtjeve, izjavivi "da raditi bez Rusije znai raditi protiv nje", to
"Francuskoj ne odgovara". Britanski kabinet je, na kraju, prihvatio prijedlog francuskog ministra
inostranih poslova da se u datom trenutku samo raspravlja o utvrivanju crnogrsko - turskih
granica. Na kraju su i Ausrijanci prihvatili taj prijedlog, pa je iz Bea prispjelo obavjetenje da e
Prokeu biti poslano uputstvo da se prikljui akciji ostalih sila u Carigadu. Svakome je bilo jasno
da je petrogradska vlada iskoristila sastanak u tutgartu za uvrivanje ruskih pozicija u Evropi.
Ubrzo poslije obavljenih razgovora Kiseljeva s Valevskim, krajem oktobra 1857. francuski
ministar inostranih poslova poslao je uputstva Tuvnelu u Carigrad. U njima je izloeno novo
stanje u diplomatskim pogledima na crnogorsko pitanje. Tom prilikom Tuvnelu je preporueno
"da ne preduzima nita bez prethodnog sporazuma sa Butenjevom". Francuski ministar je
oekivao da e petrogradski kabinet takoe poslati uputstva svome predstavniku u Carigradu.
Kako je Kiseljev znao da su odnosi Tuvnela i Butenjeva od ranije bili dosta hladni,
pretpostavljao je da e ih nova uputstva ministara zbliiti.
im je obavjetenje Kiseljeva prispjelo u Petrograd, ruski kabinet je poslao telegramske
instrukcije Butenjevu. U prilogu ove depee poslato je i jedno "saoptenje" grofa Valevskog o
Crnoj Gori. "Francuska vlada" - isticalo se u depei - "ije je dranje, nasuprot insinuacijama

266
Engleske i Austrije", obiljeeno lojalnou, izraava elju na "zajedniku akciju s Rusijom".
Poto su odbaeni prijedlozi britanskog i austrijskog kabineta o povezivanju rasprave o
razgranienju sa priznavanjem sizerenstva, kao baza za razgovore posluie samo rasprava o
utvrivanju crnogorsko-turskih granica. Poto je tako tumaenje odgovaralo elji ruske vlade da
obezbijedi "spokojstvo Crne Gore" i da sauva svoj uticaj u toj zemlji, nijesu postojali nikakvi
razlozi da se ruski ambasador na Porti uzdri od uea u razgovorima. Stoga je Butenjev brzo
"usaglasio" svoje stavove sa potezima Tuvnela "u skladu sa savrenim slaganjem izmeu dva
dvora u pogledu zajednikih koraka". Ukoliko bi pregovori bili proireni i na pitanje priznavanja
sizerentva Porte nad Crnom Gorom - Butenjevu je naloeno da u takvoj vrsti razgovora ni po
koju cijenu ne uestvuje. Taj princip "diktira uvaavanje prava jedne hrianske drave koja vie
od jednog stoljea uiva faktiku nezavisnost". Od toga pravila svoje spoljne politike Rusija,
inae, nije eljela da odstupi.
U Parizu se s panjom izuavao svaki podatak o djelatnosti predstavnika velikih sila u Carigradu.
Ruski poslanik kod francuskiog kabineta o svemu je blagovremeno obavjetavan. Poetkom
decembra Valevski je javio Kiseljevu da je od "od francuskog ambasadora u Carigradu primio
obavjetenje da, pred neprijateljskim raspoloenjem Engleske i Austrije, on ne nazire nikakve
anse za uspjeh u sadanjim okolnostima za projekt o odreivanju granica te zemlje" (Crne Gore
- B.P.). Bilo je jasno da se crnogorsko pitanje sve vie komplikuje, dobrim dijelom i zbog
dranja britanske i austrijske diplomatije. Ubrzo zatim dogaaji u Hercegovini i kriza izazvana
tim dogaajima, pokazae velikim evropskim silama svu ozbiljnost rasprave o razrjeenju
crnogorskog pitanja.
Jo od marta 1853. knjaz Danilo se zanosio milju da uspostavi to tjenje veze sa Srbijom i da
stupi u "prepisku" s Ilijom Garaaninom. Dodue, knjaz je dosta strahovao da njegova "pisma ne
zapadnu u ije ruke". Uostalom, i sam Garaanin je davao dosta povoda za takva knjaeva
strahovanja. Od jugoslovenskih politiara toga vremena on je, moda, najpragmatinije
ocjenjivao snagu narodnih pokreta na Balkanu, ali i slabosti kojima su pokreti bili optereeni.
Garaanin je realno prosuivao o opasnostima koje su tim pokretima prijetile od politikostratekih kombinacija velikih evropskih drava, zainteresovanih za balkansko nasljee
Otomanske carevine i za jugoslovenske zemlje pod vlau monarhije, kojoj je takoe sagledavao
kraj u svojim politikim vizijama. Zato je Garaanin i poeo da razvija mreu tajnih kanala i
veza sa mnogim narodnim prvacima u pojedinim jugoslovenskim zemljama, da stvara svoje
pouzdanike, da im alje otvorene i ifrovane poruke, to je knjazu Danilu bilo poznato.
Knjaevoj prirodi nije odgovarao takav vid tajnih, kabinetskih nacionalno-politikih radnji i
umovanja. On je elio brzu i energinu akciju. Za njega je rizik kao kategorija predstavljao
logian pojam politike djelatnosti.
Knjaeva nadanja u Srbiju bila su velika. On nije mogao da zaboravi nain na koji je srpska
knjaevska vlada primila crnogorske preseljenike 1853-1854, kao ni to sa kakvom su panjom
primali u Srbiju nove pridolice iz Crne Gore.
Prepiska izmeu dvije knjaevske vlade odravana je prema prilikama. Jo na samom poetku
1857. godine srpski popeitelj inostranih djela Aleksa Simi traio je od crnogorske knjaevske
vlade ekstradiciju nekih "srpskih ajduka" prebjeglih u Crnu Goru. U arhivi nema podataka kako
je crnogorska vlada na to odgovorila.
Misija Iva Radonjia u Beogradu predoila je Danilu da u eventualnom sukobu s Turskom

267
Po povratku iz Pariza obratio se knjaz Danilo vladi Srbije da mu uputi jednog dobrog u srpskom
jeziku profesora ... koji e mu lekcije formalno predavati. Sredinom juna 1857. odgovorio je
knjazu J. Marinovi da e srpska vlada to rado uiniti, ali da nije lako nai lice dostojno
odlinoga zanimanja.
U maju 1857. otputovao je, po nalogu knjaza Danila, u nekakvu zagonentnu misiju za Beograd
crnogorski senator i vojvoda, vrlo blizak knjaev saradnik - Ivo Rakov Radonji. im je za
odlazak crnogorskog emisara saznao ruski generalni konsul u Dubrovniku zatraio je od ruskog
generalnog konsula u Beogradu izvjetaj koji bi mu poblie razjasnio smisao ovog putovanja.
Stremouhov, inae, nije vjerovao zvaninom saoptenju da Ivo Rakov Radonji putuje u srpsku
prijestonicu samo radi toga da bi otpratio do Beograda sina Novice Cerovia. Kad je dobio pismo
iz Dubrovnika, ruski generalni konsul u Beogradu M. Miloevi je javio da je iz pouzdanih
izvora saznao da je Ivo Rakov Radonji doao sa specijalnom misijom da trai od srpske vlade
obnovu godinje subvencije od hiljadu zlatnika, ija je isplata prestala da se daje crnogorskoj
dravnoj kasi od 1853. godine. Isto tako, Radonji je bio duan, kako objanjava Miloevi, da
od srpske vlade zatrai savjet kako u datim uslovima poremeenih odnosa s Rusijom da djeluje
crnogorska vlada. U tim razgovorima Radonji nije skrivao svoju mrnju prema Rusiji.
Bez obzira to je srpski knjaz u neku ruku odobravao preorjentaciju spoljne politike crnogorskog
vladara, lanovi srpskog knjaevskog savjeta su osuivali ponaanje knjaza Danila. lanovi
Savjeta su direktno saoptili senatoru Radonjiu da Srbija ne eli da Crnoj Gori produi
finansijsku subvenciju u trenutku kad slinu finansijsku pomo uskrauje ruska vlada, koja je
dosad velikoduno podravala Crnu Goru. Pored toga, mnoge uticajne linosti u Srbiji su
savjetovale knjaevog izaslanika da Crna Gora prestane da trai izmjenu svoga politikog
poloaja od Turske i ostalih sila u Evropi, jer planirana promjena ne bi donijela nikakvu korist
crnogorskom narodu.
Ruski generalni konsul u Beogradu je zapazio da antiruske izjave crnogorskog senatora nijesu
naile ni na kakav odjek kod uticajnih linosti u Srbiji. Naprotiv, svi istaknuti ljudi politikog
ivota u Beogradu bili su zaprepaeni neblagodarnou crnogorskog vladara prema staroj
pokroviteljici Crne Gore.
U razgovorima koje je vodio sa Marinoviem i Garaaninom, Radonji je, kako izgleda, dobio
sasvim drugaije sugestije. Ova dvojica uticajnih srpskih politiara savjetovali su mu da Crna
Gora treba da se pridrava savjeta francuske diplomatije i da prepusti francuskoj vladi rjeavanje
crnogorskog pitanja diplomatskim putem.
Srpski vladar je dao na poklon Ivu Rakovu Radonjiu jednu sablju, sa ugraviranim knjaevskim
inicijalima. To je na neki nain trebalo da simbolizuje vrstu povezanost dva vladara. Ruska
diplomatija je zlurado konstatovala da je dvojicu vladara tada najvie povezivalo antirusko
raspoloenje.
Zbunjen energinou u osudi knjaz Danilove antiruske orjentacije, to su je nedvosmisleno
izraavali neki srpski uticajni politiari, senator i vojvoda Radonji je zatraio prijem kod ruskog
generalnog konsula. Ovaj je taj nagovjetaj kategoriki odbio. Radonji je, ipak, iskoristivi
jednu povoljnu okolnost, posjetio ruski generalni konsulat. Ruski predstavnik ga je primio veoma
hladno. Prilikom ovog susreta, Radonji je pokuavao da opravda crnogorskog vladara zbog
njegovog putovanja za Pariz, rekavi da je ono preduzeto sa znanjem i odobrenjem ruske vlade.
To je bilo sve o emu su tada izmijenili miljenje ruski predstavnik i crnogorski senator.
U pismu Stremouhovu, Miloevi je isticao da knjaz Danilova antiruska orijentacija ne nailazi
ni na kakvu podrku u Srbiji. On je, takoe, napomenuo da su u "Srpskim novinama"
pretampana ili spomenuta pisma iz bekog "Svetovida", iji je autor navodno bio Stremouhov.

268
Neupjena misija Iva Rakova Radonjia u Beogradu otkrila je, ipak, knjazu Danilu nekolike
stvari. Kao prvo, sa antiruskom kampanjom se tada nije mogao uvrstiti uticaj ni u Crnoj Gori,
ni u Srbiji, ni, pogotovo, u jugoslovenskim zemljama pod turskom vlau. Kao drugo, knjaz je od
svoga bliskog saradnika doznao da u eventualnom sukobu s Turskom, Crna Gora ne moe
raunati na podrku Srbije.
Po svoj prilici, Radonjieva misija je dala podsticaja knjazu da se odlui na vraanje staroj,
tradicionalnoj politikoj strategiji u odnosu na Tursku. On je, naime, jo po povratku iz Pariza
shvatio da se s Turskom moe razgovarati samo orujem. Glavni saveznik mu je bila
hercegovaka i branska raja, spremna da se oruja lati kad god se sa Cetinja za to uputi poruka.
Srpski knjaz pie Danilu: Osuditeljna djela prokletog Vukaina i Vuka poee se obnavljati i u
Crnoj Gori i u Srbiji
Nepovoljno okonana Radonjieva misija nije pogoravala knjaeve odnose sa Srbijom. Krajem
avgusta knjaz je zatraio od srpskog vladara da primi na kolovanje dva crnogorska mladia. Na
knjaevu molbu pozitivno je odgovorio popeitelj inostranih djela Stefan Markovi. Tada je
srpska vlada zatraila od knjaza Danila da se iz crnogorske arhive dostave sva pisma o srpsko crnogorskim odnosima i vezama od trenutka kad su dvije drave uspostavile zvaninu dravnu
prepisku. Toj molbi knjaz Danilo je odmah izaao u susret. Iz crnogorske arhive upueni su za
Beograd svi sauvani originali.
Sredinom novembra knjaz Danilo je obavijeten od Filipa Lainovia iz Podgorice da se u Srbiji
pojavila buna protiv knjaza Aleksandra. Odmah poslije toga, knjaz je uputio za Beograd svoga
autanta Vukovia da estita knjazu Aleksandru na tome to ga je mimoila opasnost od skovane
zavjere. Krajem novembra srpski vladar je uputio knjazu pismo puno izraza zahvalnosti i
solidarnosti s Crnom Gorom. U njemu je srpski vladar isticao neprijatnu injenicu to se
osuditeljna djela prokletog Vukaina i Vuka poee obnavljati i u Crnoj Gori i u Srbiji.
Krajem godine doputovao je na Cetinje stari crnogorski poznanik, prijatelj Crne Gore i
Crnogoraca - Ljubomir Nenadovi. Ruski generalni konsul u Beogradu nije znao razloge
Nenadovievog putovanja. Po podacima do kojih je doao, Nenadoviev odlazak na Cetinje,
imao je za cilj da odvrati knjaza Danila od njegovog "pogubnog" puta. U sluaju da mu poe to
za rukom - isticao je generalni konsul - zadrao bi se na Cetinju. Za sluaj neuspjeha Nenadovi,
kao stari rusofil, vratio bi se smjesta za Beograd.
Nenadoviev odlazak na Cetinje izazvao je veliko podozrenje kod ruskih zvaninih organa. Do
knjaza Gorakova su ak bile doprle vijesti da istaknuti srpski pisac putuje na Cetinje da ispita
mogunost za otvaranje crnogorske tamparije, u kojoj bi bio publikovan asopis s antiruskom
politikom orijentacijom. O tome je kancelar obavijestio i Aleksandra II. Odmah poslije ovakvih
prispjelih obavjetenja poslata su uputstva ruskom generalnom konsulu u Dubrovniku da se
postara kako bi se takav poduhvat onemoguio. Pokazalo se da su vijesti o osnivanju asopisa na
Cetinju s antiruskom orijentacijom bile lansirane iz nekih antiruskih centara. Uostalom, sam Lj.
Nenadovi je bio osvjedoani prijatelj Rusije i njezine politike.
Poetkom juna 1857. odigrao se jedan dogaaj koji je odjeknuo u Crnoj Gori, bacio veliku
sumnju na knjaevu linost, na njegove metode upravljanja i na nain obrauna s politikom
opozicijom. Vijest da je 29.V/10.VI izvren atentat u Carigradu na Stevana Perovia Cucu brzo
se rairila po jugoslovenskim zemljama. Malo je bilo upuenijih linosti koje ovo zagonetno
ubistvo nijesu dovodile u vezu s knjazom Danilom. Svi su konci zavjere protiv Perovia, zaista,
vodili do Cetinja.

269
Stevan Perovi Cuca bio je jedan od najljuih knjaevih protivnika meu politikom
emigracijom. Sin serdara Andrije Perovia, sestri Petra II Petrovia Njegoa, bio je darovita
linost. Bavio se i poetskim stvaralatvom, a sklonost za to vjerovatno je naslijedio po majinoj
liniji. Kad je 1853. emigrirao zajedno s Perom Tomovim Petroviem, svojim ujakom, i serdarom
Milom Martinoviem, za knjaza Danila je predstavljao najopasnijeg emigranta i politikog
protivnika. To je knjaevu mrnju uzdiglo do najvee mjere, pogotovo kad je plahoviti
crnogorski vladar saznao za kombinaciju Pera Tomova Petrovia da Cucu posini i tako mu
omogui legitimitet u pretenziji na crnogorski vladarski prijesto.
Poto je crnogorskoj politikoj emigraciji iz 1853. kao i onoj iz 1857, od strane austrijskih vlasti
odreen Zadar za mjesto boravka, Peroviu je dozvoljeno da otputuje u Be. Kao biveg
crnogorskog senatora, a sestria vladiina i linost sa zaslugama u ratu 1853, austrijska vlada ga
je primila kao emigranta s posebnim statusom. Po obavjetenjima ruske diplomatije, Perovia je
poslije emigracije primio u audijenciju i austrijski imperator. Da bi mu se obezbijedilo solidno
izdravanje u prijestonici monarhije, odlueno je da se primi na slubu u jednom od konjikih
pukova austrijske vojske.
U Beu je krajem oktobra 1853. otpoeo da izlazi srpski list "Svetovid". Nastavljajui svoju
literarnu djelatnost, zapoetu jo u "Srpskim novinama" i " umadnici", Perovi je postao jedan
od istaknutih saradnika "Svetovida". Bavei se literarnim radom i uivajui podrku austrijskih
vlasti, Perovi je ostao u Beu od 7. II 1854. do aprila 1857, kad je otputovao za Carigrad. Ruska
diplomatija je odmah saznala za njegov dolazak u otomansku prijestonicu, ali nije znala stvarne
razloge koji su ga podstakli da preduzme ovakav korak. Po svoj prilici, Perovi je preduzeo ovaj
rizian poduhvat sa znanjem austrijskih vlasti, elei da u otomanskoj prijestonici sondira teren
za produetak razgovora o priznanju sultanovog vrhovnog sizerenstva nad Crnom Gorom. Time
je elio da se na neki nain odui austrijskoj vladi za usluge koje mu je do tada inila.
Knjaz Danilo je znao da je Perovi autor lanaka objavljenih u zagrebakim novinama protiv
njega i njegovih metoda vladavine
Neposredno prije pogibije Perovi se iz Carigrada obratio pismom knjazu Danilu, molei ga da
"zaboravi prolost" i da ga "smatra za vjerna podanika i iskrena roaka". Kako je knjaz Danilo
isticao u pismu francuskom ministru inostranih poslova Valevskom, Perovi se nudio da bude
crnogorski "otpravnik poslova u Carigradu". Knjaz je sve to odbio. On je znao da je Perovi
autor lanaka objavljenih u zagrebakim novinama protiv knjaza i njegovih metoda vladavine.
Osim toga, knjaz je bio ubijeen da Perovi kuje opasne zavjere.
Rusko diplomatsko predstavnitvo u Carigradu saznalo je dvije nedjelje prije atentata da je u
otomansku prijestonicu prispjelo telegramsko upozorenje austrijskog ministra inostranih poslova
grofa Buola internincijusu: da je iz Crne Gore upuen svetenik Joko Kusovac sa zadatkom da
izvri atentat na Perovia. im je ovo upozorenje iz Bea prispjelo, austrijski predstavnik u
Carigradu obavijestio je otomansku vladu. Ona je o tome javila Peroviu. Sam Perovi nije
mnogo obraao panju na uinjeno upozorenje, nadajui se da e ga o svim moguim
opasnostima na vrijeme obavijestiti Crnogorci koji su tada boravili u Carigradu. Meutim, 29.
V/10. VI, u devet asova uvee, bio je smrtno ranjen od grupe, sastavljene od dvije ili tri linosti.
Odmah poslije atentata na Perovia, otomanska vlada je izdala naredbu guverneru Albanije da se
podvrgnu strogoj kontroli svi putnici koji su morskim putevima tih dana dolazili iz Turske za
Crnu Goru. Sline mjere su preduzele i austrijske vlasti, po izriitoj naredbi ministra inostranih
poslova grofa Buola. Stroga naredba ministra Buola bila je u skladu s austrijskim zakonima, jer

270
je ubijeni bio ugledna linost, a, uz to, imao i oficirski in u austrijskoj vojsci.
Svi su listovi u jugoslovenskim zemljama osudili takav in i takav metod odnosa prema
politikoj emigraciji. ak je i novosadski "Srpski dnevnik", list, svakako, najvie naklonjen
knjazu i Crnoj Gori, osudio ovakav postupak. On je knjaza direktno optuio kao krivca za ovaj
zloin. U opirnom lanku, posveenom Perovievoj pogibiji precizno se, ak, navodi da je
gotovo istovremeno s Perovievim dolaskom iz Bea u Carigrad doputovao sa Cetinja knjaev
povjerenik pop Joko Kusovac. Teke rijei sa stranica "Srpskog dnevnika" nijesu mogle biti
prijatne prijateljima Crne Gore po jugoslovenskim zemljama.
Bez obzira to je francuski ministar inostranih poslova Valevski dao zvaninu izjavu da se knjaz
Danilo ne moe okriviti za ubistvo Stevana Perovia Cuce - odgovornost sa crnogorskog vladara
za poinjeni zloin nije mogla da se skine kod iole upuenijeg posmatraa. ak ni navodno
pismo koje je Cuca poslao knjazu Danilu, a ovaj dostavio na uvid francuskom ministru, niko nije
uzimao u obzir kao ozbiljan dokaz za opravdanje crnogorskog vladara. Uostalom, sama injenica
da je ubrzo poslije Perovievog ubistva pop Joko Kusovac doao na Cetinje, gdje ga niko nije ni
krivo pogledao za poinjeni zloin u Carigradu, dovoljno sama za sebe govori. Ruski poslanik na
Porti Butenjev smatrao je, takoe, da je knjaeva umijeanost u ovo zagonetno ubistvo dokazano
Perovievom izjavom, izreenoj na samrtnoj uri, kad je direktno knjaza naznaio kao vinovnika
atentata.
Pariski mirovni ugovor (1856) samo je odgodio rjeenje istonog pitanja. Svi progresivni
krugovi u Evropi su to osjeali. Zbog toga interesovanje za istonu politiku velikih evropskih sila
ne prestaje kod evropske javnosti. Reklo bi se, ak, da to interesovanje, posebno kod ruske
javnosti, obuhvaene snanom propagandom slavenofila, poinje od onog trenutka kad su
"zamukli sevastopoljski gromovi".
Ako bi se tjerao mak na konac, sva osnovna pitanja koja su potresala u manjoj ili veoj mjeri
evropski politiki ivot bila su na neki nain uvuena u klupko problema na Istoku - budunost
Grke, sudbina slovenskih naroda pod Turskom, poloaj Austrije, sudbina Italije, budunost
ustrojstva Njemake, savez Rusije i Francuske, dominacija Velike Britanije na Sredozemlju,
Suecki zemljouz i mnogi drugi problemi sporednijeg znaaja.
Po okonanju krimskog rata oekivalo se da e se sauvati evropska antiruska koalicija.
Meutim, odmah po zakljuenju Pariskog mira poele su da pucaju spone koje su je uoi rata
vrsto vezivale.
Od trenutka kad je Katarina II uvrstila pozicije Rusije na obalama Crnog mora i stavila ih pod
superiornu kontrolu tek stvorene crnomorske flote, ije e se zastave ubrzo zavijoriti po vodama
Sredozemlja, Rusija je u neku ruku bila jedan od najmonijih gospodara situacije na Istoku.
Evropi se inilo da je krimski rat uinio tome kraj. U tome se ona teko varala. Pokazalo se da je
Rusija, kojoj su diktirani uslovi mira u Parizu, ostala i dalje faktor prvog reda politike na Istoku.
Stoga pojedini lanovi bive evropske koalicije ulau napore ko e prije i snanije uvrstiti svoje
pozicije u Petrogradu.
Zvanina Evropa nije oekivala da e knjaz Danilo ve od sredine 1857. da zauzme nov kurs u
spoljnoj politici
Krimski rat je pokazao svu nemo krijeposne Rusije, otkrio elemente koji su nagrizali organizam
ogromne imperije, degradirao politiki sistem Nikolaja I, koji je dugo sluio interesima evropske
reakcije. S druge strane, krimski rat je potvrdio da je glas Rusije ostao takav da se morao
uvaavati. Iako su neki lanovi evropske koalicije eljeli da to ospore - stvarnost je bila

271
drugaija.
Dva najvea protivnika Rusije poslije zakljuenja mira u Parizu ostali su kabineti Velike
Britanije i beke monarhije. Publicisti ovih zemalja stalno su punili stupce novina i asopisa
lancima o "nezavisnosti", "samostalnosti" i "cjelokupnosti" Turske, sankcionisane, navodno,
odredbama jednog meunarodnog ugovora, to je Osmansko carstvo trebalo da uvede u
"porodicu evropskih drava". Takva politika zatite Osmanskog carstva podsticala je neke
otomanske politiare da, po zakljuenju mira u Parizu, ponu da istiu svoja prava nad
dunavskim knjaevinama i nad Srbijom i Crnom Gorom, smatrajui ih neprikosnovenim dijelom
svoje dravne zgrade.
Dok je turkofilski raspoloen dio britanske i austrijske javnosti irio glasove o preporodu Turske,
o ponovnom "bljesku" stare osmanske "moi", u otomanskim zapadnim provincijama, tj. u Bosni
i Hercegovini, poela su velika komeanja, uzbuenja i neredi. To je slavenofilsku javnost Rusije
natjeralo da odmah upuuje jetke prigovore Evropi i Turskoj, upozoravajui ih na to da je
nastupilo vrijeme za otrjenjenje.
Ruska vlada nije mnogo vjerovala odredbama sultanovog Hatihumajuna iz 1856. Ona nije bila
ubijeena da e otomanska administracija biti u stanju da stvori "naelo jednakosti" pred
zakonom muslimana i nemuslimana. No, i pored toga, petrogradska vlada je inila pokuaje da, u
skladu s odredbama mira u Parizu, vri zajedno s ostalim silama pritisak na Portu da sprovede u
ivot nagovijetene reforme. O ravnopravnosti graana pred zakonom teko je moglo biti rijei u
sistemu agrarnih odnosa koji je vaio u Turskoj. Izvjetaji i ruskih i austrijskih konsularnih
predstavnika iz Bosne i Hercegovine puni su upozorenja o tekim poreskim obavezama
hrianskih stanovnika, prinuenih da daju treinu sa zemlje vlasnicima, a desetinu zakupcima
poreza. A o zloupotrebama organa vlasti u Hercegovini dao je upeatljiva svjedoanstva
austrijski vicekonsul u Mostaru - Dubravi. Jo potresnije svjedoanstvo o tome predstavlja
peticija jeromonaha Prokopija okorila, upuena krajem avgusta 1857. ruskom generalnom
konsulu u Dubrovniku. U njoj istaknuti hercegovaki politiki i crkveni prvak istie da je
Hercegovina stavljena u takav "jaram" "tirjanstva" da "narod ne poznaje sebe za narod".
Pokret u Hercegovini i Bosni odmah je izazvao zabrinutost u Evropi. U Beu su odmah poeli da
zvone na uzbunu. Ona je dobrim dijelom bila podsticana saznanjima da voe narodnog pokreta i
u Bosni i Hercegovini okreu svoje poglede ka Petrogradu. Zbog toga su beki politiari svim
silama nastojali da te pokrete na neki nain odvoje od Rusije. U toj elji su nastojali da
nacionalno raspoloenje Slovena pod Turskom, prikau za strogo revolucionarni pokret,
smatrajui da e na taj nain zvanini Petrograd najlake odvojiti od njega. Niko kao Pogodin
nije to otvoreno istakao.
Narodni pokreti u Hercegovini i u brdskim plemenima crpili su pored ostalog snagu iz blizine
Crne Gore, iz saznanja da e ta slobodna zemlja, za sluaj neuspjeha ustanikih akcija,
predstavljati uvijek sigurno pribjeite. Zvanina Evropa nije oekivala da e knjaz Danilo ve
od sredine 1857. da zauzme nov kurs u spoljnoj politici.
Konsularni i diplomatski predstavnici na Balkanu su uoili da u Crnoj Gori vladaju red i mir,
blagodarei dobrim dijelom i eljeznoj ruci knjaevog brata, tada ve prezidenta
Praviteljstvujueg senata, vojvode Mirka Petrovia. Iz toga su neki od njih izvlaili pogrene
zakljuke sve do trenutka dok nijesu saznali pouzdane podatke o tome da Crna Gora hoe da
iskoristi narastajue narodno neraspoloenje u svom susjedstvu. A antitursko raspoloenje u
Junoj i Istonoj Hercegovini i brdskim plemenima, a posebno u Vasojeviima, pretvaralo se u
iroki narodni pokret za svrgavanje otomanske vlasti i prikljuenje tih krajeva Crnoj Gori.
Narodni prvaci iz tih krajeva stalno krstare od svojih mjesta do Cetinja, traei od knjaza Danila

272
da ih uzme pod svoje okrilje. Knjaz Danilo ih edro doekuje, savjetuje i postavlja ak i
kapetane po uznemirenim brdskim plemenima i po Hercegovini.
Dajui iroku podrku narodnom pokretu u Hercegovini i brdskim plemenima, knjaz Danilo je
elio da to iskoristi i kao sredstvo pritiska na otomansku vladu i na evropsku diplomatiju, ne bi li
se ubrzali razgovori o crnogorsko - turskom razgranienju. Za sve vrijeme dok su vlasti na
Cetinju radile na pripremama ustanikih akcija i dok su knjaevi povjerljivi ljudi obilazili
Hercegovinu i brdska plemena, knjaz je odravao preko konsularnog kora u Skadru vezu sa
otomanskim vlastima.
Pripreme za ustanike akcije bile su dobro sinhronizovane i prema Albaniji i prema Hercegovini.
Mostarski Turci su negirali da su Grahovo Drobnjak i upa pod knjaevim suverenitetom
smatrali su ak da je itava Crna Gora njihova
Ustanak u Vasojeviima bio je veoma iroko zamiljen i vjeto pripreman. im su konsuli
velikih sila u Skadru saznali za dogaaje u Vasojevi-ima, zauzeli su se kod skadarskog
guvernera da ne alje vojnu ekspediciju na uznemireno podruje. U tom pogledu bio je naroito
zainteresovan francuski vicekonsul Ekar. Meutim, ratoborne struje u Skadru prihvatile su
prijedlog Ali - pae gusinjskog da se na Vasojevie poalje vojna ekspedicija i pokret smiri u
zaetku. Diplomatije zapadnih drava su preko svojih predstavnika odmah intervenisale na Porti.
Iz Carigrada je prispio odgovor da otomanska vlada nee tolerisati da se poreska davanja
vasojevikog stanovnitva slivaju u crnogorsku dravnu kasu. I pored zauzimanja konsularnog
kora u Skadru, do sukoba turske vojske sa vasojevikim ustanicima dolo je 19. XI/1. X 1857.
Da bi se na vrijeme prekratilo krvoprolie, u Gusinje je otputovao francuski vicekonsul da uloi
svoj uticaj kako bi se to prije zakljuilo primirje.
Sredinom oktobra dolo je do sukoba i na prostoru izmeu Spua i Podgorice, gdje je jedan vei
odred Crnogoraca (oko 4000 ljudi) zauzeo neka sporna zemljita. Krajem mjeseca oktobra
Mustafa - paa je sazvao konsularni kor na savjetovanje, elei da njihovim posredstvom sazna
prave namjere zvaninog Cetinja, kako u odnosu na Vasojevie tako i u odnosu na neka podruja
prema Podgorici, posjednuta od Crnogoraca.
Konsuli velikih sila su prihvatili molbu Mustafa - pae, pa su krajem oktobra otputovali na
Cetinje. U razgovoru sa knjazom stekli su uvjerenje da su nemiri na granicama, tj. pobuna u
Vasojeviima i crnogorsko zauzimanje nekih teritorija prema Podgorici, izvreni ne bez znanja
crnogorskog vladara ve direktno po njegovim uputstvima.
Boravak evropskih vicekonsula iz Skadra na Cetinju imao je izuzetan znaaj za dalje voenje
crnogorske spoljne politike. Tada je, naime, prvi put dolo do direktnog susreta crnogorskog
knjaza sa jednim zvaninim ruskim predstavnikom poslije raskida odnosa na poetku 1857. U
razgovoru sa Suenkovom, knjaz je izrazio elju da ponovo uspostavi ranije odnose sa ruskom
vladom. Suenkov je o tome odmah obavijestio generalnog konsula u Dubrovniku, molei ga da
tu vanu vijest proslijedi poslaniku u Beu. Suenkov je bio miljenja da bi knjaevu inicijativu
trebalo prihvatiti, pod uslovom da prizna poinjene greke u voenju spoljne politike krajem
avgusta, a prvi pokuaji o tome vezani su za ime Jovana Vaclika.
Dok su dogaaji na crnogorskoj granici prema Skadarskom paaluku bili na neki nain pod
kontrolom konsularnih predstavnika velikih sila u Skadru, stanje na granici prema Hercegovini
bilo je mnogo tee. Tamo su dogaaji tekli pravcem iji se kraj nije dao sagledati. Jedno je bilo
sasvim jasno da se sa Cetinja rukovodilo itavim pokretom. Ovoga puta se pokazalo koliko su
bile dobro proraunate knjaeve mjere naseljavanja pograninih krajeva prema Hercegovini.

273
Knjaz je, naime, odmah po okonanju crnogorsko - turskog rata 1853. du itave granice prema
Turskoj naseljavao Crnogorce da mu poslue u kritinim trenucima kao krajinici to se na svaki
poziv odmah laaju oruja. Tako je naselio neke teritorije oko Kosovog Luga, a grahovsko
stanovnitvo imao je namjeru da osnai pridolicama. Planinu Lukavicu dodijelio je upljanima,
Zagaranima i Komanima, dok je u Rudinama stvarao naselja za neke crnogorske povratnike koji
su zbog raznih krivica bjeali na tursku teritoriju. Poslije naseljavanja Broanca i Lukavice,
knjaz je nastavio da sistematski nastanjuje Crnogorce na teritoriju Lukova, Lipova, Rijeana i
okoline Spua. Time je izgraivao oko Crne Gore jedan ivi sanitarni kordon preko koga je teko
bilo prijei.
Politiko neraspoloenje u Hercegovini udvostruavali su agrarni odnosi, ija se sutina nije ni u
emu mijenjala, bez obzira na davana obeanja. Knjaz Danilo tada izdaje naredbu Grahovljanima
da ne daju ni zrna ita otomanskim vlastima i korjenikim muslimanima. Ohrabreni otvorenom
podrkom sa Cetinja, stanovnici Hercegovine poinju da daju izjave da jedino knjaza Danila
priznaju za zakonitog gospodara.
Poetkom novembra knjaz Danilo je uputio jednu delegaciju u Mostar na pregovore s Turcima.
Knjaevi izaslanici nijesu naili ni na minimum razumijevanja kod otomanskih vlasti. One,
upravo, nijesu eljele ni da uju za izjave crnogorskih izaslanika da su Grahovo, Nikika upa,
Drobnjak i neka ostala podruja pod knjaevim suverenitetom, ve su, ak, smatrale da je i itava
Crna Gora njihova. Odmah po odlasku knjaevih izaslanika iz Mostara, turske vlasti poinju
da jaaju garnizone na granici prema Crnoj Gori. Hercegovci su tada otpoeli da u velikom broju
prelaze na crnogorsku teritoriju, predosjeajui da e oruje ponovo da rjeava njihovu sudbinu.
U jesen 1857. bile su otpoele crnogorske ete da prelaze u Hercegovinu.
Staro ustaniko sredite Zupci ponovo ulazi u prvi plan narodnog pokreta. Zubaki prvak Luka
Vukalovi, osvjedoeni narodni voa, postaje jedna od glavnih linosti novog ustanikog
pokreta.
Razoaran u dobru volju Evrope, knjaz Danilo je i sam bio doao do uvjerenja da pregovori s
Turcima ne vode nikuda
Luka Vukalovi je krajem septembra sazvao veliku skuptinu narodnih prvaka iz Gacka, Golije,
Pive, Banjana, Drobnjaka, aranaca, Nikia i Rudina na kojoj je vijeano to da se uradi. Svi
uesnici su jednoglasno odluili da se na Cetinje upute izaslanici Luka Vukalovi i Luka
Petkovi. Knjaz Danilo, razoaran u dobru volju evropskih diplomatija, i sam je bio doao do
uvjerenja da pregovori s Turcima ne vode nikuda. Turci su se samo silom mogli natjerati na
poputanje, a narod samo orujem izvojevati sebi prava. Stoga je na sastanku na Cetinju
prihvaen prijedlog o oruanom ustanku. Knjaz Danilo je ustanicima obeao punu podrku. Kao
znak dobre volje obdario je oba hercegovaka izaslanika srebrom okovanim handarima.
Poslije povratka hercegovakih izaslanika sa Cetinja, zapoele su pripreme za organizovanje
ustanikih odreda. Luka Petkovi je poao u umu i Popovo. Tamo je na brzinu prikupio odred
od 300 ljudi. Kad je s njima stigao u Zubce, Luka Vukalovi je ve imao 1.000 ustanika. To je
bilo dovoljno da se odmah otpone sa oruanim akcijama. Po ocjenama austrijskih vlasti u
Dalmaciji, broj ustanika poetkom decembra narastao je na 4.000.
Uznemiren vijestima iz June Hercegovine, Vasif - paa je zatraio od hrianskih podanika da
upute delegaciju u Mostar. Ustanici su poslali svoje izaslanike 12/24. XII. Uoi odlaska
ustanike delegacije za Mostar, Turci su napali ustanike poloaje i u jednoasovnoj bici ostalo
je na bojitu 10 ustanika i 20 turskih vojnika. Ustanike je tada mnogo ohrabrivalo uvjerenje da e
ih crnogorski knjaz pomagati svim sredstvima.

274
U decembru 1857. u Hercegovini su crnogorske ete predstavljale vojni inilac prvog reda.
Krajem decembra jedna brojnija crnogorska eta, pod komandom popa Luke Jovovia, vodila je
teku bitku sa jednom turskom vojnom kolonom i uspjela je da joj zaplijeni itavu komoru.
Poslije bitke od 11/23. XII ustanak se poeo naglo iriti. Na oruje su se digli Banjani, Pivljani,
Golijani, Rudinjani, aranci, Drobnjaci. Turske vlasti u Mostaru poela je da hvata panika. Pred
kraj decembra krenuo je jedan turski odred, pod komandom ozloglaenog Mujage Serdarevia, u
pravcu ustanikog podruja. Njega su doekali ustanici i nanijeli mu teak poraz. U tom boju su
uestvovali i ustanici katolici.
Knjaz Danilo je bio rijeen da ustanak ne isputa iz ruku, makar i po cijenu novog rata s
Turcima. Na Cetinju su zapoele prave ratne pripreme. Poeli su da se udvostruuju porezi, bez
obzira na to to je narod gunao zbog inae nesnosnih poreskih optereanja.
I ove godine knjaz Danilo je preduzimao neke mjere radi formacijske dogradnje vojne
organizacije. U Arhivi Praviteljtvujueg senata nalazi se sauvani dio Protokola vojnih.
Knjaz je, nesumnjivo, imao namjeru da prikupi tane podatke o vojnim snagama kojima zemlja
raspolae. Ratna psihoza je ve bila zahvatila Crnu Goru. Za nabavku ratnih sredstava dravna
kasa je tada raspologala sumom od 50.000 talijera.
im su poele oruane akcije u Hercegovini, vojvoda Miljan Vukov sa Vasojeviima i
Moraanima izvrio je napad na Mateevo i Reine, a zatim produio prema Gornjem Bihoru.
Ubrzo zatim, Drobnjaci, Uskoci i aranci napali su tursku karaulu blizu Komarnice, svu posadu
isjekli, a turskog zapovjednika zarobili. Na slian nain postupili su i Pivljani sa kulom u
Crkvicama, a Golijani i Gaani sa onom na Krscu. Ve krajem decembra dobio je ustaniki voa
Luka Vukalovi pismo od igumana manastira Dui i od vojvode Vasilija Uljarevia u kome se
isticalo da e svaki Srbin od Korita, pa do Ljubinja i do Stoca ukabuliti raditi kao i oni.
Turcima nije preostajalo nita drugo nego da se povuku u gradove i utvrena naselja.
Iako je knjaz Danilo svim sredstvima pomagao ustanak, aljui ustanicima u pomo svoje ete,
jo uvijek je pokuavao da pred evropskim konsularnim i diplomatskim predstavnicima nae za
sebe nekakvo opravdanje, stvarajui utisak o nekakvoj neutralnosti. On je tvrdio da su
crnogorske ete sastavljene od ljudi koji zbog raznih krivica bjee od "crnogorskih sudova. ak
su i pripadnici crnogorskih eta tvrdili da su prekinuli svaku vezu sa zvaninim vlastima svoje
zemlje. Malo je ko u te izjave vjerovao.
Svako je znao da se Crna Gora sprema za rat. Poetak ustanka u Hercegovini zabrinuo je
evropsku diplomatiju. Ruska vlada je ocijenila da on moe dovesti do novih ozbiljnih zapleta na
Istoku. Bilo je oevidno da knjaz Danilo eli da maem ostvari ono to mu nije polazilo za
rukom da uradi diplomatskim putem.
GRAHOVSKA BITKA
Revolt protiv turskih vlasti u Hercegovini i u nekim brdskim plemenima pretvorio se krajem
1857. godine u iroki ustaniki pokret. Crna Gora je zauzela aktivnu ulogu prema ustanku.
Grahovo postaje sredite odakle se upravljalo svim ili gotovo svim ustanikim radnjama. U ime
knjaza Danila i Senata tamo su bili izaslati vojvode i senatori Petar Vukoti i Ivo Rakov
Radonji.
Hercegovaki voa je traio od Danila da ojaa crnogorske ete sa 100 vojnika; knjaz je odmah
poslao odred od 700 Crnogoraca

275
Kada su zapoele oruane akcije po itavoj Junoj Hercegovini, Pivi i Drobnjaku, poele su
crnogorske ete da upadaju na ustaniku teritoriju. One su podigle borbeno raspoloenje kod
ustanikog stanovnitva, izazvale strah kod Muslimana, a neke otomanske manje postaje
natjerale da se povlae u gradove.
Ukupan broj ustanikih snaga teko je bilo procijeniti. Iako su austrijski izvjetai navodili da je
njihov broj u decembru 1857. dosezao cifru od 4000 ljudi, ruski konsularni izvjetaji istiu da ih
je bilo 5400 (u Zubcima, umi i Draevici - 2500, Drobnjaku - 1000, Grahovu - 400, Banjanima
- 500, Pivi - 1000). Knjaevi izaslanici (meu kojima su bili i njegovi perjanici) poeli su da
krstare po ustanikim podrujima, nosei poruke sa Cetinja i ulivajui vjeru u potpun uspjeh
oruanog ustanka. Sve je to bilo praeno irenjem vijesti kako su navodno velike sile dale knjazu
Danilu pravo da zauzme itavu Hercegovinu. Tih dana je turski mudir iz Drobnjaka zarobljen od
strane ustanika i doveden na Cetinje. Zaista, "Cetinje je bilo jedino mjesto, u koje su porobljeni
Srbi upirali svoje poglede". Stoga se i slava ustanikih vojnikih uspjeha dijelila sa Cetinjem.
Popularnost Luke Vukalovia rasla je svakim danom. Ustanici ga nazivaju "srpskim banom".
Evropski konsuli, zbunjeni opasnim razvojem dogaaja, pokuavaju da stiavaju strasti. Ustanici
im ne vjeruju. Oni ih nazivaju "pijunima", "naim neprijateljima, a turskim prijateljima". Luku
Vukalovia trae na sve strane. Kao da je hercegovaki narod osjeao da se pojavio pravi
narodni voa. U januaru je Luka traio od knjaza da ojaa crnogorske ete sa jo 100 vojnika.
Knjaz je Lukinu poruku "uzeo ozbiljno". Odmah je na ustaniko ratite poslao jedan odred od
700 Crnogoraca. Kako je ovaj odred prijeao kod Crkvice preko austrijske teritorije - to je
izazvalo protest austrijskih vlasti.
Francuski vicekonsul u Skadru takoe je bio iznenaen vijestima iz Hercegovine. Njega je jo
vie zbunjivala injenica da Crnogorci u velikom broju odlaze u pomo ustanicima. Ekar zbog
toga upozorava crnogorskog vladara da to moe imati "ravih posljedica". Uz to, skretao mu je i
ozbiljnu panju na nezgodu od toga to crnogorske oruane formacije prelaze austrijsku dravnu
granicu. Ekar je ovom prilikom savjetovao crnogorskog vladara da napusti politiku pomaganja
ustanika u Hercegovini u trenutku kad je Napoleon III ve uspio da nagovori Portu da poalje
komesare da urede granicu s Crnom Gorom.
Slina strahovanja izraavala je i ruska diplomatija. Dobivi iz Skadra, Sarajeva i Vidina vijesti o
ustanikom pokretu, Butenjev je obavijestio vladu da su nemiri zahvatili Bosnu i Hercegovinu.
Butenjev je prva obavjetenja ovakve vrste dobio iz Sarajeva jo krajem 1857. O tome je odmah
obavijestio i otomanskog ministra inostranih poslova, skreui mu panju na ozbiljnost nastalih
prilika. Iz njegovih izvjetaja dalo se zakljuiti da se crnogoski knjaz direktno umijeao u
poslove ustanka. im su s panjom prouena prva Butenjevljeva obavjetenja, upuen je, po
imperatorovom nareenju, zahtjev otomanskom kabinetu da se uzdrava od represivnih mjera u
Hercegovini. Ono to je tada najvie uznemiravalo rusku diplomatiju bila je svakako injenica
to su stanovnici jednog dijela Hercegovine, a posebno Zubci i Krueviani, isticali zahtjeve da
se prikljue Crnoj Gori i uu u sastav crnogorske drave. Sline zahtjeve upuivali su i
stanovnici nekih drugih rejona trebinjske okoline.
Na samom poetku ustanka osjeala se nadmonost ustanike vojske u okolini Trebinja i Bilee,
pa su otomanske vlasti hitno uputile poruke guverneru Hercegovine da tamonjim garnizonima
uputi pomo. Turske vlasti su bile posebno uznemirene vijeu da su neki ustaniki odredi
krenuli u pravcu Ljubinja.
Otomanske vlasti su stalno dovlaile pojaanja garnizonima u Hercegovini. I hercegovaki
guverner i Portini izaslanici su znali da je vojniki metod najgori put za rjeavanje sporova sa
ustanicima. Stoga ine pokuaje da se oni na neki nain rijee pregovorima. Jo u decembru

276
1857. vlasti iz Mostara uputile su arhimandrita Joanikija Pamuinu da zapone pregovore sa
ustanikim prvacima. Turske vlasti su oekivale da e im tim putem poi za rukom da smire
uzbunjene duhove. Za to vrijeme (krajem decembra) Hadi Ali - paa logorovao je u Ljubinju sa
500 regularnih vojnika, oevidno nespreman da se priblii podrujima zaposjednutim od strane
ustanikih odreda.
Arhimandrit Pamuina, koga je od Mostara do Trebinja pratio engleski vicekonsul, izjavio je
ustanikim prvacima da su otomanske vlasti spremne da uzmu u obzir sve opravdane albe raje.
Izjava mostarskog arhimandrita je sasluana s panjom.
Odmah po dolasku Pamuine kod ustanika doputovao je u Dubrovnik iz Dui Mio Ljubibrati s
pismom ustanikih prvaka.
Baron Mamula upuuje prijetei telegram knjazu Danilu, traei od njega da zabrani
Crnogorcima uee u oruanim akcijama
U tom pismu je stajalo da se ustanici ne bune protiv sultana ve protiv nasilja lokalne turske
administracije i protiv zuluma muslimanskog ivlja. Lokalne vlasti ak nijesu bile objavile
sadraj osnovnih propisa carskog Hatihumajuna iz 1856. Ljubibrati je tada traio od ruskog
generalnog konsula dozvolu za odlazak ustanike delegacije u Be, da tamo preda albu
predstavnicima velikih sila. Petkovi nije prihvatio ovu preporuku. On je savjetodavao
Ljubibratiu da se alba uputi predstavnicima sila u Sarajevu, zbog toga to je o njoj, inae,
trebalo da se rjeava u Carigradu. Tom prilikom Ljubibrati je saoptio Petkoviu da su
austrijske vlasti nudile Vukaloviu pomo u oruju i municiji samo da se dri austrijskih savjeta i
pokroviteljstva.
Joanikije Pamuina i engleski vicekonsul su nastojali da smire nerede. Na skuptini u manastiru
Dui, odranoj krajem januara 1858, bilo je 400 uesnika. Ustanici su raspravljali o turskim
ponudama, za koje se strasno zauzimao engleski vicekonsul. Vijeanje na skuptini je pokazalo
da ustanici nijesu mnogo vjerovali turskim ponudama. Njihovo nepovjerenje je na neki nain
opravdavala i injenica to su tih dana Turci, dobivi pojaanja iz Mostara, krenuli na Zupce i
Kruevicu.
Na skuptini je usvojen tekst albe na turske zulume. alba je upuena ruskom generalnom
konsulu u Dubrovniku sa potpisima: Jevstatija Duia, Vasilija Uljarevia, Rista Marjanovia,
Vasa Vuletia, Tripka Pamuine, Vula Pravice, Sava Kurtovia, Lazara Tomovia i drugih
starjeina. Slino pismo poslato je predstavnicima sila u Carigradu, a potpisali su ga Jevstatije
Dui i iguman Nikodin Vulovi. U ovom znaajnom dokumentu isticalo se da "Turci koji meu
nama ive ne poznaju nikakve granice svome samovoljstvu. Oni smatraju nas i nae imue za
svoje sopstvenoje pritjeanije, s kim mogu raspolagati po svojoj volji. Oni nikakve carske
zapovijesti ne sluaju... oni nas ubijaju, globe, pale i svako samovoljstvo i posebicu rade". "Mi
smo trpjeli - nastavljaju dalje ustanici - sve ono to se moglo trpjeti, ali sadanja stradanja i
turska nasilja i njihovo samovoljstvo nikako nam nije mogue podnositi". Nastavljajui pismo,
hercegovaki prvaci su izjavljivali da nijesu protivnici sultanovi. Oni su samo traili da se
sultanova obeanja potuju i da se ispunjavaju odredbe carskog Hatihumajuna. Zavravajui
albe, ustanike starjeine nijesu mogli propustiti a da posebno ne istaknu zlodjela Hadi Alibega Resulbegovia, mudira trebinjskog i njegovog roaka Adem-bega, kao i nedjela Osman-age
Vetagia. To je, uglavnom, bio odgovor hercegovakih prvaka na otomanske ponude. To je,
uostalom, potvrdilo i pismo stanovnika Ljubomira upueno tih dana hercegovakom guverneru.
Poetkom februara 1858. ustaniki prvaci su ocijenili da bi valjalo pismene odgovore snabdjeti

277
jo jednim dokumentom, iji je tekst trebalo poslati svim predstavnicima sila u Mostaru. Ovaj
tekst je imao karakter memoranduma, a nosio je naslov: "Kratki opis zuluma koje trpi narod u
okruju trebinjskom u Hercegovini. im je od austrijskog vicekonsula u Mostaru saznao za
prispjeli tekst memorandima, ferik Salih-paa zatraio je da mu se dostavi njegov prevod. Tekst
ustanikog memoranduma, inae, predstavlja najteu optubu na ponaanje otomanske
administracije u Hercegovini, a posebno na karakter agrarnih odnosa u krajevima obuhvaenih
ustankom.
Otomanske vlasti u Mostaru otpoele su sistematski da okrivljuju Crnu Goru za stanje u
Hercegovini. Te optube nije svako primao na isti nain. Neko je njima vjerovao, a pravi
poznavaoci prilika su drali da knjaz Danilo, i da je htio, nije bio u stanju da tako iroko pokrene
hercegovaki narod na oruje, utoliko prije to je sam strahovao od optubi da se to njemu ne
pripie u grijeh.
Knjaz je ustanak pomagao, kako savjetima tako i davanjem oruja i, to je najvanije, slanjem
crnogorskih eta na ustaniko podruje. Knjaevi izaslanici i knjaevi perjanici poeli su da
krstare po hercegovakoj ustanikoj teritoriji, da podiu borbeni duh kod naroda, da veliaju
zubakog vojvodu Luku Vukalovia, tako da je o njemu poeo da se iri pravi kult. Izgledi za
smirivanje ustanka sve su vie blijedili. Svakome je postalo jasno da se ustanak bez moralnog i
materijalnog oslonca na Crnu Goru ne bi dao ni zamisliti.
Austrijske vlasti su bile iznenaene razvojem dogaaja u Hercegovini. One su bile ubijeene da
je ustanak ne samo djelo knjaza Danila, ve rezultat "francuskih hrabrenja". Za to vrijeme Vasifpaa se trudio, kako je isticao Jonin, da raspali vjerski rat u Hercegovini, smatrajui da mu je
lake bacati krivicu na knjaza Danila, nego initi bilo kakve prigovore Austriji.
Zbunjena razvojem prilika na njenim jugoistonim granicama, beka vlada se trudila da se
preduzmu mjere da se ustanak u zaetku presijee. Stoga je dalmatinskom namjesniku, baronu
Mamuli nareeno da pokua po svaku cijenu da smiri Hercegovce. Krajem decembra on je
uputio jedan prijetei telegram knjazu Danilu, traei od njega da zabrani Crnogorcima uee u
oruanim akcijama.
Ustaniki voa je istakao da nije uinjeno nita na objavi carskog Hatihumajuna iz 1856. o
ravnopravnosti naroda u Otomanskoj carevini
Iznenaen sadajem Mamuline depee, knjaz Danilo je odgovorio da je izdao nareenje svakom
Crnogorcu da ne uestvuje u hercegovakom ustanikom pokretu. Zadovoljan takvim
odgovorom, Mamula je obavijestio vladu u Beu da se ustanak smiruje, da se Crnogorci vraaju
kuama i da uzbunjena raja, takoe, barem privremeno, odlae oruje.
Poslije intervencije austrijskih vlasti i konsularnog kora iz Skadra knjaz Danilo je ponovo uputio
na Grahovo dvojicu senatora: vojvodu Petra Vukotia i vojvodu Iva Rakova Radonjia. Oni su
zajedno s turskim predstavnicima imali zadatak da nadgledaju povraaj ustanika u svoje domove.
Kako izgleda, posao knjaevih izaslanika nimalo nije bio lak teko su nalazili nain za odgovor.
Njihov napor je u znatnoj mjeri olakavao britanski konsul, tako da se jedan broj ustanika vratio
kui.
Krajem januara dalmatinski namjesnik je, ipak, mogao da obavijesti svoju vladu da je povraaj
ustanika uglavnom zavren. Vojnim vlastima na granici bilo je nareeno da posjednu austrijsko tursku graninu liniju i striktno paze da li se sprovode dosljedno naredbe o zabrani prometa
oruja i municije s ustanicima i Crnogorcima. Austrijski okruni poglavar u Dubrovniku tada je
pismenim putem izrazio Luki Vukaloviu nezadovoljstvo svoje vlade zbog ustanikog

278
ponaanja.On mu je, takoe, saoptio da e ga uiniti direktno odgovornim za bezbjednost
carskog puta kroz Sutorinu. Vukalovi je odgovorio na ovo upozorenje izjavom da ga udi kako
jedna hrianska sila umjesto da ga uzme u zatitu, u pravednoj borbi protiv turskih ugnjetaa,
dozvoljava sebi takve nedoline prijetnje. Ustaniki voa je upozorio austrijskog dubrovakog
poglavara na injenicu da otomanske vlasti nijesu preduzele nita da se objavi carski
Hatihumajun iz 1856. o ravnopravnosti ljudi i naroda u Otomanskoj carevini.
Turske vlasti su bile rijeene da upotrijebe svu energiju da se jedan lokalni ustanak, koji je u sebi
nosio i mogunost da se proiri i na druge oblasti, u zaetku suzbije i ugui. Zato je odmah
zatraio od Mehmed Raid-pae da uputi nova pojaanja iz Bosne carskim trupama u
Hercegovini. Turske vlasti su i dalje nastavljale da okrivljuju knjaza Danila i Crnu Goru, ak i u
vrijeme kad je dalmatinski namjesnik baron Mamula bio prestao da to ini, i kad je austrijski
predstavnik u Sarajevu, u izvjetaju Proke Ostenu, direktno isticao neosnovanost turskih
otpubi.
Pritisnut od strane austrijskih vlasti, Luka Vukalovi uoava da se ustanak teko moe nastaviti.
On stoga poinje pregovore s otomanskim vlastima, poto je prethodno pustio turske
zarobljenike. Svoje zahtjeve Vukalovi je izloio u pismu Hamzi-begu Resulbegoviu 29. XII
1857/10. I 1858. U pismu je iznio sve razloge koji su raju natjerali da se lati oruja. Ubrzo
zatim i izaslanik knjaza Danila javio je okrunom poglavalju u Dubrovniku da bez prekraivanja
zuluma nad hercegovakim hrianskim ivljem nema mira u Hercegovini. To je i natjeralo
beku vladu da intervenie na Porti, kako bi se humanije postupalo sa rajom.
Otomanske vlasti u Hercegovini su malo vjerovale izjavama ustanika, a jo manje uvaavale
miroljubive napore knjaza Danila. Uvjerene da se svi narodni pokreti u Hercegovini
podstrekavaju sa Cetinja, otomanske vlasti su ve poetkom januara poele da razmiljaju o
obraunu s Crnom Gorom, tj. o slanju jedne snanije ekspedicije protiv ove zemlje. im se za
takve vijesti saznalo, i knjaz Danilo i ustanici su sve vie postajali uvjereni da je put do mira
dalek i teak, ako ga je, uopte, i bilo. To uvjerenje potvrivala je i injenica da je za
komandanta turskih neregularnih trupa u Hercegovini, na granici prema Crnoj Gori, postavljen
poznati zulumar Zaim Sultanovi, a za Portinog komandanta u akciji pacifikacije divizijski
eneral (ferik) Salih-paa, takoe poznat zbog svoje surovosti. Za ustanike nije bilo drugog
izlaza nego da naprave mali predah. Oruje se odloiti nije smjelo.
Po dolasku ferik Salih - pae u Trebinje zatraeno je da ustaniki prvaci dou na pregovore. Da
bi na neki nain pokazao dobru volju, Salih - paa je predloio da podnese ostavku trebinjski
mudir - Hadi Haki-beg, protivnik svakog progresa i veliki progonitelj hrianskog ivlja u
trebinjskom mudirluku.
Jo krajem januara dobio je Luka Vukalovi pismo od stanovnika ume, spremnih da se dignu na
oruje, traei od njega podrku i pomo. Luka je ovo pismo odmah uputio na ruke knjazu
Danilu, a na njegovoj poleini dopisao molbu, da mu se poalje jedno stotinu ljudi uskoka.
Pismo je odnio Lukin kurir Ivo Punoevi. Molba Luke Vukalovia pokazala se ubrzo kao
opravdana. Turske neregularne trupe iz Trebinja krenule su u pravcu Poljica, s oevidnom
namjerom da presijeku put izmeu Zubaca i Dui. Turski poduhvat je preduzet tek poto su
pristigla pojaanja iz Mostara. Turski odred iz Trebinja krenuo je 27. I/8. II u pravcu Zubaca i
Kruevice, ali je bio doekan od ustanika.
Sukobi su se mnoili i na granici prema Kuima i Piperima - svuda na granicama Crne Gore
prema Turskoj plamtjela je puka

279
Poto su prije napada evakuisali stoku na austrijsku teritoriju i popalili naputene domove,
ustanici su izvrili napad na tursku vojsku, razbili je i natjerali u bjekstvo. Istog dana Rustem-beg
engi krenuo je s jednim odredom neregularnih trupa na Pivu. Pivski ustanici su takoe nanijeli
poraz engievom odredu. Tom priliom Pivljanima je pala u ruke i velika koliina municije. Dva
dana poslije ovog okraja (29.I/9. II) Turci su, dobivi nova pojaanja, obnovili napad na Zubce i
uspjeli da ih popale. Ostalo je itavo samo selo Konjsko.
Austrijske vlasti su bile uzbuene dogaajima u Zubcima, ne toliko zbog ugroavanja svoje
dravne granice, koliko zbog snane revolucionarne slovenske propagande. Zbog toga su
njezini ojaani garnizoni na granici bili postavljeni tako da bi se u sluaju kritinog razvoja
dogaaja pomoglo Porti, svome susjedu i savezniku. Iako je to strahovanje imalo osnova,
ustanike akcije se tada nijesu mogle razviti u opti narodni ustanak. Za to nije bilo ni
mogunosti, niti je Crna Gora, kao jedina snaga na koju se ustanak naslanjao, bila u stanju da
takav teret i rizik uzme na svoja plea.
U elji da porazi centar ustanika u Hercegovini, turska vojska iz Trebinja nije prestajala sa
napadima. Luki Vukaloviu je stvarno zaprijetila ozbiljna opasnost. Sa snagom od 1000
ustanika, on se nije mogao oduprijeti pritisku turskih trupa, kojim su stalno pristizala pojaanja iz
Mostara. Stoga se ustaniki voa ponovo obratio knjazu Danilu za hitnu pomo. im je primio
ovu poruku, knjaz je uputio senatora i vojvodu Iva Rakova Radonjia sa jednim jaim odredom
Crnogoraca u Zubce. Po austrijskim izvorima Radonjiev odred brojao je oko 4000 ljudi. Njegov
sastav je bio, uglavnom, iz Katunske nahije. Do prvog estokog okraja ustanika i Crnogoraca
protiv Turaka dolo je 10/22 . februara. U izvjetaju poslatom istog dana sa bojita, Ivo Rakov
Radonji javlja knjazu Danilu da: ... kako razredismo vukove katunske, u utorak uvee, te
udrismo na Turke, polu vojske na selo Bogojevo, a polu vojske od Presjeke pravo na Grab, te
paa, veliki eneral turski, utee usred ponoi, a vukovi katunski opalie Bogojevo, selo
Konjsko, Zubce svekolike, pau s vojskom ueni u Trebinje, i evo ne preko Zubaca, preko vae
zemlje, idemo doma". Vukalovi je produio s napadima i 12/24. februara, kada je prisilio tursku
posadu u Sutorini da se povue u Herceg Novi. U bici kod sela Drae ustanici i Crnogorci su
imali 130 mrtvih i ranjenih.
Zbog velikih snjegova, koji su krajem februara prekrili podruja obuhvaena ustankom, prestale
su vee oruane akcije. ekalo se dok gora ozeleni.
Predah to je nastupio poslije bitke na Zubcima koriste austrijske vlasti da uzmu na sebe ulogu
posrednika izmeu Vukalovia i Turaka. One su predloile da se u selu Mrcinama sastanu ferik
Salih-paa i Vukalovi. Ustanici su ovu ponudu odbili. Oni su izjavili da ne vode rat samo za
ouvanje fizike egzistencije. Neki ruski diplomati su ovu inicijativu, takoe, ocijenili kao
iluzornu. Uostalom, i po shvatanjima samih ustanika pacifikacija Hercegovne mogla se sprovesti
samo uz posredovanje svih evropskih sila.
Zbog neuspjeha u bici na Zubcima protiv ustanika i Crnogoraca smijenjen je ferik Salih-paa.
Odlazak odreda vojvode Iva Rakova Radonjia iz Zubaca nije pokolebao ustanike. Svako je znao
da e za sluaj potrebe Crnogorci ponovo doi. Dodue, knjaeva naredba, izdata poslije bojeva
u Zubcima, da niko od Crnogoraca ne smije ubudue da napada na tursku vojsku, shvaena je
bukvalno kod jednog dijela hercegovakog ivlja, posebno u Zubcima i Popovu Polju. Iz straha
od turske odmazde, jedan dio hercegovakih itelja poeo je da se sklanja na austrijsku teritoriju.
Da su knjaeve izjave o uzdravanju Crnogoraca, bile inspirisane diplomatskim razlozima - bilo
je oevidno. Uostalom, to su jasno pokazivali dogaaji du itave granine linije s Turskom.
Sukobi na granici prema Albaniji poeli su gotovo istovremeno sa onim u Hercegovini. I njih je
knjaz podsticao svojom aktivnom politikom, elei da na svaki nain neke sporne teritorije

280
zadri pod svojom vlau. U tom pogledu knjazu je posebno bilo stalo do Krnjica, estana i do
Spia. Skadarski guverner je osjetio opasnost od knjaeve aktivnosti, pa je stalno upozoravao
konsularni kor na implikacije takve crnogorske politike. Poetkom februara ruski vicekonsul je
izvjetavao Butenjeva o opasnom razvoju dogaaja na ovom dijelu crnogorsko - turske granice.
Sukobi su se umnoavali i na granici prema Kuima i Zatrijebu, to je natjeralo francuskog
poslanika u Carigradu da o tome izvijesti Valevskog. Nita nije bilo bolje ni na granici prema
Piperima, gdje se, takoe, prolijevala krv. I o tome je francuska diplomatska sluba na vrijeme
upozoravala vladu u Parizu. Tako je svuda na granicama Crne Gore prema Turskoj plamtjela
puka.
Diplomatski i konsularni predstavnici velikih sila nisu mogli da shvate sutinu ponaanja knjaza i
crnogorskog naroda
irila se tako jedna vatrena stihija koju je teko bilo zaustaviti i ugasiti. Stvarao se utisak da
Crnogorci u miru ne mogu da nau spokoja za ivot i rad, i da ih tek tada pritiskaju prave
nedae, pa su se laali puke, nalazei da im samo ona donosi bolji ivot i spas od gladi.
Diplomatski i konsularni predstavnici velikih sila nijesu mogli da shvate sutinu ponaanja
stanovnitva Crne Gore i knjaza Danila. Ve poetkom marta 1858. konsularni kor iz Skadra
otro je opominjao knjaza za ponaanje njegovih podanika. U ime konsularnog kora u Skadru
takvo stanovite je saoptio francuski predstavnik Ekar.
Jedan dio evropske tampe, naroito listovi u njemakim zemljama i u Austriji, poeli su estoku
kampanju protiv Crne Gore, optuujui je za izazivaa hercegovakih nemira. Tada je "Srpski
dnevnik" stao u odbranu Crne Gore i njezinog vladara lancima zasnovanim pokatkad na
suptilnim analizama poloaja stvari na Istoku.
Beka diplomatija je vrila estok pritisak na Crnu Goru i njezinog vladara. Njenim vlastima u
Dalmaciji nije mogla promai iz vida injenica da podrku ustanicima prua jedan engleski
diplomatski predstavnik u Hercegovini. Rije je bila o maarskom emigrantu, koji je poslije
revolucije 1848 - 1849. doao na slubovanje u engleski vicekonsulat u Mostaru. On se pokazao
kao ljuti protivnik Austrije. Isto tako, znalo se da su protivnici Austrije, a prijatelji ustanika,
ruski konsularni predstavnici: Petkovi, Jonin, ulepnikov i Hilferding. Sam ruski konsulat u
Dubrovniku postao je u izvjesnom smislu mjesto gdje se dogovaralo o daljim radnjama na
irenju ustanka. Ba tih dana poznati ruski diplomat i pisac Hilferding predloio je da se otvori
ruski konsulat u Mostaru, kako bi se i na taj nain ilo u korak sa politikom ostalih evropskih sila
zainteresovanih za probleme Istoka.
Iako su otomanske vlasti u poetku s podozrenjem primile rusku inicijativu za otvaranje
konsulata za Hercegovinu, ipak je vicekonsulat u Mostaru zvanino poeo da radi krajem
avgusta 1858. godine. Moda bi otomanskevlasti na ovaj zahtjev drugaije gledale da se nemiri
nijesu poeli iriti na Bosnu, obuhvatajui posebno Posavinu.
Oruani ustanak u Hercegovini i narodni pokret u Bosni, posebno ustanak u Posavini, pokazali
su da u politici Rusije i Austrije postoje duboka protivurjeja. To je na svoj nain potvreno
povodom odlaska bosanske delegacije u Be kod otomanskog diplomatskog predstavnika.
Delegacija je primljena i u austrijskom Ministarstvu inostranih poslova. Nju je, takoe, primio i
jedan od saradnika ruskog poslanstva, poznati slavenofil i svetenik Rajevski. Iz jednog
izvjetaja ruskog predstavnika Budberga, posveenog dolasku ove delegacije u Be, vidi se da je
ruska vlada ve tada mogla otvoreno da konstatuje da se tok stvari u Bosni i Hercegovini nalazi
pod snanim uticajem Austrije i njezine propagande. To je petrogradskoj vladi nametalo posebne

281
obaveze.
Na Cetinju je tih dana vrilo kao u konici. Razmiljalo se, planiralo i kombinovalo o
najdjelotvornijoj politiko - stratekoj liniji crnogorske spoljne politike. Preovladavalo je
miljenje da hecegovako ustaniko raspoloenje treba podstai, ustanike pomoi i podrati svim
sredstvima. Svako se nadao da se na taj nain Turska i Evropa mogu natjerati da se crnogorskom
narodu prizna pravo barem na to da dobije jasno odreenu dravnu granicu prema Turskoj,
slinu onoj prema Austriji. To je, u stvari, bio minimalni program. Za njega se u datom trenutku
Crna Gora morala zalagati. Najozbiljniju prepreku za njegovo ostvarenje inili su neki potezi
Beke monarhije. Na Cetinju su sa zebnjom primili udnu evoluciju u politici Bea - od
blagonaklonosti ispoljene u tursko - crnogorskom ratu 1853. do otvorenog neprijateljstva
poetkom 1858. No, zvanini krugovi na Cetinju su znali da samostalna i nezavisna Crna Gora
sa svojim uticajem na narodne pokrete u susjedstvu direktno ugroava austrijsku ekspanziju na
Istoku, brka sve njezine planove za prodor u Bosnu i Hercegovinu.
Poetkom marta (27.II/11. III) knjaz Danilo rjeava da uputi jedan memorandum austrijskom
ministru poslova grofu Buolu. Identian tekst uskoro je poslao i ostalim predstavnicima velikih
sila.
U memorandumu je knjaz dao saet istorijat crnogorsko - turskih odnosa od trenutka kad su
Turci zavrili osvajanja balkanskih zemalja pa do sredine XIX vijeka. Srbi i Crnogorci - istie
knjaz Danilo - ustupajui pred turskom silom, povukli su se u planine, gdje su ivjeli i branili se
pod svojim narodnim vladarima. Turska nikad nije uspjela da u Crnoj Gori postavi svoju vladu.
Zavravajui memorandum, knjaz Danilo je napomenuo da je na zavretku Pariskog mira takoe
poslao jedan memorandum i traio da se pitanje Crne Gore i Turske rijei. Meutim,
nastavlja dalje knjaz Porta mi je predloila uslove, koje ja nijesam mogao primiti. Ja sam traio
da se oznae granice s Turskom, onako kako su oznaene s Austrijom.
Crnogorci u borbi oko Lesendra nijesu pokazali samo hrabrost ve i izvanrednu umjenost u
ratovanju lakim laama
Zakljuujui memorandum, knjaz je isticao da su velike sile obeale da e Crnoj Gori
pomagati u tome. Isto tako i da je Porta dala obeanje da e odrediti svoga komesara za takve
razgovore, ali da on ne dolazi, iako je otada prolo punih est mjeseci. Za to vrijeme, zakljuio je
knjaz, ustanak u Hercegovini bukti svom silinom.
U svom odgovoru austrijski ministar inostranih poslova zatraio je od knjaza Danila da prizna
sultanov vrhovni sizerenitet, kao uzvratni in za usluge koje je beka diplomatija bila spremna da
uradi. U svom odgovoru Boul je istakao i to da je beka vlada uvijek smatrala Crnu Goru za
sastavni dio Otomanske carevine.
Shvatanja koje je zvanino saoptio austrijski ministar inostranih poslova izazvala su ogorenje
kod knjaza Danila i kod vojvode Mirka. No, i pored toga, crnogorski vladar pokazao je dosta
diplomatskog takta. U elji da ugodi prijateljski raspoloenim predstavnicima Francuske i
Rusije, a djelimino i Engleske, knjaz je preduzeo jedan diplomatski korak, inspirisan, prije
svega, namjerom da se nastali crnogorsko - turski sporovi pokuaju rijeiti za zelenim stolom, a
ne na bojnom polju. On je, stoga, izdao naredbu po svoj Crnoj Gori da ne smije niko posei
oruje na Turke. Da li je knjaeva naredba bila politiki manevar ili ne - teko je ustanoviti.
Jedno je sigurno, da Turci nijesu vjerovali u knjaeve miroljubive izjave, a ni Crnogorci u turske.
Uostalom, Crnogorci su za to imali i puno razloga, jer su Turci stalno gomilali svoje trupe na
granicama prema Crnoj Gori, a ve krajem marta stigao je u Klek i Kadri-paa sa 3500 dobro

282
naoruanih i opremljenih vojnika. Krajem marta u itavoj Hercegovini proglaeno je stanje pune
pripravnosti. U Gacku je bilo okupljeno 6000 vojnika neregularnih trupa za akciju protiv
Drobnjaka, gdje je Novica Cer-ovi vodio borbe da bi ovu oblast sauvao kao teritoriju pod
iskljuivim knjaevim suverenitetom.
Naredba knjaza Danila da niko ne napada Turke dola je, po svoj prilici, na sugestiju francuske
diplomatije. Sredinom marta francuski vicekonsul Ekar javio je knjazu da je od Valevskog dobio
uputstva da preporui crnogorskom vladaru da prihvati prijedlog o provizornom razgranienju s
Turskom i da ne daje povoda otomanskim vlastima da ga optuuju pred Evropom. Iako je knjaz
ovu sugestiju prihvatio s respektom, uputio je krajem marta konsulima velikih sila u Skadru
pismo kojim ih moli da preko svojih ambasadora u Carigradu zatrae objanjenje od turske vlade
o razlozima gomilanja turskih trupa na granicama prema Crnoj Gori. Knjaza je to, zaista, mnogo
uznemiravalo bez obzira to je bio obavijeten da je Portin izaslanik Kemal-efendija jo 15.
marta bio krenuo za Hercegovinu. Tih dana knjaz je dobio sugestije i od ruskog konsula iz
Skadra da se strogo dri miroljubive politike, jer, navodno, Crnoj Gori nije prijetila nikakva
opasnost od Turaka.
U izjavu crnogorskog vladara da e strogo potovati mir na granici prema Turskoj, francuski
vicekonsul u Skadru nije mnogo vjerovao. Ubrzo se pokazalo da su Ekarova strahovanja bila na
mjestu. Crnogorci su gotovo istovremeno napali na estane i Tuemile, a poetkom marta i na
ostrvo Lesendro. Prilikom napada na Lesendro zarobili su jednu lau sa 16 vojnika i zaplijenili
jedan top. Crnogorski napad na Lesendro izazvao je uzbunu u Skadru. Vojni zapovjednik Skadra
odmah je uputio sedam laa da hitaju u pomo napadnutom garnizonu Lesendra. im su turske
lae stigle blizu Lesendra, ija je posada brojala 150 vojnika neregularnih trupa sa 12 topova,
razvila se estoka borba naoruanih laa po jezeru. Po obavjetenjima koja su stigla u Skadar,
Crnogorci su pokazali u toj borbi ne samo hrabrost nego i izvanrednu vjetinu u ratovanju lakim
laama po jezeru. U Skadru je tada proglaena opta pripravnost, jer je garnizon bio dosta
oslabljen slanjem jednog regularnog bataljona i 200 baibozuka u rejon Bara, za iju se
bezbjednost takoe strahovalo.
U martu su sukobi na jezeru nastavljeni. Krajem mjeseca Crnogorcima je polo za rukom da
zarobe jo est turskih laa. Francuski vicekonsul u Skadru se naao na muci. Turske vlasti su
svakim danom navodile nove i sigurne podatke protiv knjaza Danila, a Ekar nije mogao da ga
opravdava. On nije mogao da shvati zato crnogorski vladar postavlja kapetana u Seocima, kad
se to mjesto nalazilo pod otomanskim suverenitetom. Isto tako, bunili su ga i podaci da knjaevi
povjerenici stalno krstare po Vasojeviima, da "podbunjuju narod" i da ga odvraaju od
ispunjavanja poreskih obaveza prema turskim vlastima. Francuski vicekonsul je znao da knjaz ne
raspolae snagama da zatiti Vasojevie od turske ekspedicije, koja se tada pripremala za pohod.
Slina strahovanja zbog knjaevog ponaanja obuzimala su i ruskog vicekonsula Suenkova.
Na Ekarova upozorenja knjaz Danilo je odgovorio kategorinom izjavom da su turske optube
neosnovane i zlurade. Dodue, knjaz je uinio jedan izuzetak, priznajui angaovanje svojih
odreda u zatiti Fundine i Zatrijepa, smatrajui da se ova dva naselja nalaze pod njegovim
suverenitetom.
Ono to je u Parizu izazvalo zaprepaenje bilo je saznanje da austrijska vlada ne iskljuuje
mogunost okupacije Crne Gore
Dogaaji na crnogorsko - turskoj granici prema Spuu, Podgorici i Skadru, ma koliko bili
ozbiljni, poetkom aprila krenuli su smjerom koji nije nagovje-tavao sukob irih razmjera. Tako

283
su, barem, bili ubijeeni konsularni predstavnici velikih sila u Skadru.
Razvoj prilika u Hercegovini kretao se smjerom koji je slutio na jo ee zaplete i sukobe. U
prijestonicama velikih evropskih sila gledalo se sa zebnjom, kako na djelatnost otomanske
administarcije u ovoj provinciji, tako i na pokrete to su podsticani sa Cetinja. To je posebno
izazvalo ivu diplomatsku djelatnost u Parizu. Po ovlaenju vlade iz Petrograda, krajem marta
ruski poslanik Kiseljev skrenuo je panju francuskom ministru inostranih poslova Valevskom na
tri take politike na Istoku: 1. u skladu s depeom dravnog kancelara Gorakova ruska vlada
ponovo pokree pitanje "oportunosti inicijative" o sazivu konferencije, na kojoj bi se raspravljalo
o razlozima zbog kojih otomanski kabinet ne izvrava odredbe carskog Hatihumajuna iz 1856; 2.
petrogradski kabinet je elio da sazna pravi smisao ekspedicije koju je Porta uputila u pobunjene
provincije; 3. iznenaena politikom Austrije prema Crnoj Gori, ruska vlada eli da o tome sazna
miljenje francuskog kabineta.
to se tie prve take demara ruskog poslanika, francuski ministar je odgvorio da je od Tuvnela
primio nedovoljno informacija da bi mogao pruiti potpun odgovor svoje vlade. Stoga je u ime
svog kabineta sa zahvalnou primio objanjenja i poglede ruske vlade na oznaeni spor. To je
otvaralo novu ansu da se u Parizu to prije pripreme da na tom planu tjenje sarauju sa ruskom
vladom. to se tie druge take, Valevski je pokazao Kiseljevu nekoliko pasusa iz depee koju je
primio od Tuvnela. Ovaj je iznosio ponovljena uvjeravanja od strane turskih ministara, koji,
shvatajui kolika je odgovornost na njima, nee propustiti nita da bi pokazali da su dostojni
simpatija i ohrabrenja prijateljskih sila. Turci su, inae, saznali da petrogradski kabinet ima
namjeru da na sljedeim konferencijama u Carigradu pokrene raspravu o unutra-njoj situaciji u
Turskoj. Zbog strahovanja od takve rasprave, otomanskoj vladi se uinilo da joj je najprea
obaveza da se to prije smire pobunjene pokrajine, kako bi se na taj nain umanjila vanost ruske
intervencije.I Ali-paa i Fuad-paa su izraavali gledite da e Porta, poto rijei pitanje
knjaevina, nai u sebi mirnoe i snage da razmisli o najefikasnijim sredstvima da bi zaustavila
napredovanje dezorganizacije u carstvu i pristupila starom sprovoenju u ivot reformi, ije
odlaganje Evropa nije vie eljela da trpi. Obavjetavajui ga o tome da su Kemal-efendija i
ani-paa (Kiani-paa) krenuli za Klek, gdje su desetak dana ranije bile prispjele otomanske
trupe, Tuvnel je istakao injenicu da je otomanski suveren bio ve izdao naredbu da se izbjegava
krvoprolie, ukoliko je to ikako bilo mogue. Sultanova preporuka o tome je dola na
intervenciju ruske diplomatije. Dok su pripremani pregovori u Parizu, ruskom poslaniku u
Carigradu uputio je instrukciju Aleksandar II da u najstroijoj formi saopti otomanskoj vladi
zahtjev da se uzdrava od bilo kakvih represivnih mjera prema Crnoj Gori, ukoliko ne misli da se
izlae riziku daljeg zaotravanja odnosa. Meutim, situacija se i dalje komplikovala, pa je ruski
poslanik iz Carigrada javio Petrogradu da se Crna Gora suvie otvoreno angauje u stvari
ustanka u Hercegovini.
Ono to je u pariskim razgovorima izmeu Valevskog i Kiseljeva izazvalo najvee zaprepaenje
bilo je saznanje injenice, saoptene od strane Hibnera, da austrijska vlada ne iskljuuje
mogunost okupacije Crne Gore od strane austrijskih trupa. Valevski je to saoptenje protumaio
kao veoma opasno, smatrajui da bi trebalo poduzeti mjere da se ono suzbije i da se takva
mogunost sprijei. Prilikom ovih razgovora sa austrijskim predstavnikom, Valevski je
saoptio Hibneru da ruska vlada teko prihvata stalno pozivanje na otomanske pretenzije o pravu
suvereniteta nad Crnom Gorom i da e francuski kabinet u tom pogledu stati na stranu Rusije.
Takvo stanovnitvo francuskog kabineta diktirao je, uostalom, sam Napoleon III. Zbog toga je
Valevski sugerirao Hibneru da se austrijska vlada okane stalnog pozivanja na odredbe
Svitovskog mira.

284
Poto su izvjetaji francuskog ambasadora Tuvnela sluili, uglavnom, kao osnova za
izgraivanje stavova vlade, Valevski je saoptio Kiseljevu da je veoma udno zato je crnogorski
vladar pristao da vodi pregovore o smirivanju na granici sa Portinim izaslanikom Kemalefendijom, kad se pouzdano zna da je Crna Gora podstakla i pomogla nerede u Hercegovini i na
granici prema Albaniji. Stoga je francuskog ministra jako udilo i to zato je crnogorski vladar
izabrao dati trenutak da se obrati silama uesnicama Pariskog mira cirkularnim pismom, u kome
se iskljuivala, i to kategorino, osnova na kojoj je otomanska vlada izraavala spremnost da
vodi pregovore. Ne odobravajui u potpunosti takav knjaev postupak, Valevski je predloio da
se saeka odgovor sa Cetinja, pa tek tada da se pristupi detaljnijim dogovaranjima.
Kako su ruski zvaninici zakljuivali evropska diplomatija je tada imala jedino rjeenje ouvanje statusa kvo Crne Gore
Knjaz Danilov cirkularni memorandum od 27.II/11. III izazvao je ivu diplomatsku raspravu i u
Petrogradu. Prema uputstvima austrijskog ministra inostranih poslova predstavniku monarhije u
Petrogradu, trebalo je odmah zapoeti o tome pregovore s Gorakovom. Esterhazi je bio
obavezan da ruskom ministru odmah urui kopiju austrijskog odgovora na knjaev
memorandum. Sam Gorakov je od knjaza Danila bio dobio tekst memoranduma, iako
petrogradska vlada na njega nije slala odgovor. U razgovoru Gorakova s Esterhazijem dola je
do izraaja elja ruske vlade da odbije svaki prijedlog koji bi ugroavao nezavisnost Crne Gore.
Ruski ministar je tada kategorino izjavio da: Rusija nee pristati na priznanje Portinog
vrhovnog suvereniteta nad Crnom Gorom, jer bi, za sluaj da se takvo priznanje iznudi, to
faktiki znailo da jedno hriansko stanovnitvo, koje je uvijek odravalo svoju nezavisnost
odjedanput padne pod muslimansku dominaciju, te stvar samo treba tako shvatiti: da je
poloaj Crne Gore izuzetan, da ta zemlja ima faktiku vladu i nikad nije zavisila od sultana.
alei se na poremeene rusko-crnogorske odnose, za koje snosi krivicu vlada knjaza Danila,
Gorakov je isticao da beki kabinet pretjeruje u ocjenama uticaja crnogorskog vladara na nerede
u Bosni i Hercegovini. Ti neredi, po podacima kojima je Gorakov raspolagao, vie su bili
rezultat nepodnoljivih agrarnih odnosa u tim pokrajinama nego djelovanje Crnogoraca. A ako se
jedan broj Crnogoraca i pridruio ustanikom pokretu, treba tano vidjeti sa koje je strane
potekla agresija. To bi mogla da ustanovi jedna anketa na licu mjesta. Podaci kojima je
raspolagala petrogradska vlada, skretao je panju Gorakov, direktno su suprotni onima koje je
isticao austrijski kabinet. Na kraju je Gorakov kategorino izjavio da Rusija ni pod koju cijenu
nee dopustiti da se prizna sultanova vrhovna vlast nad Crnom Gorom, a da e podrati svaku
meunarodnu akciju da se sporovi Crne Gore i Turske urede diplomatskim putem, kako bi se
obustavilo dalje prolijevanje krvi u Hercegovini. Pri tome je ruski ministar inostranih poslova
dodao da mu se ini da je ideja o razgranienju Crne Gore i Turske jedini nain da se na tom
podruju Balkana doe to prije do mira. S velikom uznemirenou Gorakov je govorio o
pokretu otomanskih trupa prema granicama Crne Gore. Cilj otomanske vlade je bio, kako je
isticao Gorakov, da se to prije okupira Crna Gora i Evropa dovede pred svren in. Time je
Porta skidala, istovremeno, s dnevnog reda raspravu o crnogorskom priznavanju vrhovnog
sultanovog sizerenstva. Prema tome, kako je Gorakov zakljuivao, evropska diplomatija je tada
imala jedino alternativno rjeenje - ouvanje status quo-a Crne Gore.
Gorakovljev odgovor imao je snanog odjeka u Beu. Austrijski ministar inostranih poslova
grof Boul je, dodue, smatrao da se otomansko pravo nad Crnom Gorom temelji na odredbama
mira u Svitovu, od 4. avgusta 1791. iako su se istorijske prilike otada znatno izmijenile.

285
Polazei od uvjerenja da otomanska vlada ima pravo da preduzima represivne mjere prema
njezinim podanicima koji naruavaju red, Boul je u odgovoru knjazu Danilu ostavio mogunost
za elastiniji stav za rjeavanje tursko-crnogorskih odnosa, u zavisnosti od daljih kretanja
diplomatskih pregovaranja. Sklon da popusti pred pritiskom Petrograda i Pariza, Boul je, ipak,
elio da prema ratobornom crnogorskom vladaru pokae i izvjesnu dozu nepovjerenja i
odlunosti. Njega je najee na to podsticala knjaeva izjava da ne eli, u odnosu na turske
vojne i politike mjere, da se dri naela odbrambene politike.
Raspravljajui o zajednikim akcijama u Carigradu u korist Crne Gore, francuska i ruska
diplomatija su sve vie izraavale spremnost da do kraja idu zajedno. Njihov dogovor u tom
smislu znatno je oteavao stav bekog kabineta, podravan od vlade Velike Britanije. Francuska
vlada je, ipak, smatrala da bi vee izglede imalo shvatanje da se crnogorsko pitanje postavi na
dnevni red konferencije ambasadora potpisnica pariskog mira u Carigradu, ako taj predlog uini
ruski predstavnik a ne francuski. Isto tako, ruska vlada je trebalo da uzme inicijativu i za
eventualno pokretanje crnogorskog pitanja pred velikim silama. Povod za to mogla je da bude
Hibnerova izjava Valevskom. Za sluaj da se prihvati inicijativa za razgovore o crnogorskom
pitanju na konferenciji za ambasadora u Carigradu, trebalo je za osnovu uzeti minimalni zahtjev,
koji se sastojao u tome da se sauva status-quo ove zemlje, tj. ono za to se energino zauzimala
Austrija 1853. godine.
Kad je objelodanjen odgovor austrijskog ministra inostranih poslova na pismo knjaza Danila, a
to su uradile i novine Ost-Deutshe Post, ruska vlada je osjetila koliko se crnogorsko pitanje
komplikuje. U Petrogradu se strhaovalo da austrijski ministar ne saopti odgovor knjazu Danilu
kao stanovite svoje vlade, koje nije moglo da doivi bilo kakvu evoluciju u smislu ruskofrancuskih dogovora.
Knjaz Danilo je bio spreman na sve kako bi onemoguio da se sprovede u ivot shvatanje o
vazalnom poloaju Crne Gore
Iz kapitalne monografije akademika Branka Pavievia, najznaajnijeg crnogorskog modernog
istoriografa, o prvom crnogorskom svjetovnom vladaru Danilu I Petroviu, izdvajamo poglavlja
u kojima se analiziraju pritisak evropskih sila na Crnu Goru u godinama pred bitku na Grahovcu
1858, okolnosti koje su pratile taj, po Crnogorce, presudni boj i stabilizovanje unutarnjih i
spoljnih crnogorskih dravnih prilika u postgrahovskom periodu.
Dok je obavljana intenzivna razmjena miljenja meu kabinetima Pariza i Petrograda o prepisci
izmeu knjaza Danila i austrijskog ministra inostranih poslova, prispjele su u Petrograd vijesti o
kretanju turskih trupa ka granicama Crne Gore. I ruski i francuski predstavnici su na Porti
skretali panju na opasnost od takvog poduhvata, ali je otomanska vlada bila spremna da
podnese rizik implikacija takvog vojnog poteza. Prema obavjetenjima koje je tada prikupio
ruski vojni agent, za Klek su bila upuena etiri bataljona iz sastava carigradskog korpusa i jedna
gardijska baterija kao pojaanje trupama ani-pae. Isto tako, pripremala su se jo dva bataljona
u Carigradu, dok su dva bataljona iz Bosne ve bila krenula ka crnogorskoj granici. ani-paa i
Kemal-efendija poli su iz Mostara u Trebinje. Oni su najavljivali vrstu odluku da savladaju
pobunu u Hercegovini, makar to bilo potrebno i orujem. Ono to je bilo najkarakteristinije
u izjavi ova dva Portina funkcionera bilo je izraeno uvjerenje da se otomanske trupe nee
zaustaviti ni pred crnogorskom granicom. Osnovni razlog za ovakvu prijetnju leao je navodno
u shvatanju da buntovnike treba kazniti i da od toga ne treba potedjeti ni njihove
sauesnike. Ko su bili sauesnici - svakome je bilo jasno.
U vrijeme gomilanja turskih trupa na granicama Crne Gore, ruski dravni kancelar predloio je

286
Kiseljevu da saopti francuskoj vladi preporuku da se ozbiljno upozori beki kabinet da napusti
svaku kombinaciju o napadu na Crnu Goru, bilo Turske, bilo Austrije, bilo obje zajedno.
Francuski ministar inostranih poslova, primivi ovakva obavjetenja iz Petrograda, odmah je
pokrenuo razgovor s austrijskim ambasadorom Hibenerom. Valevski je tom prilikom
kategorino odbio Hibenerovo razmiljanje da se crnogorsko pitanje rjeava sporazumom
izmeu Austrije, Velike Britanije i Francuske. Ubrzo poslije toga, po uputstvima Napoleona III;
Valevski je poslao uputstva Tuvnelu u Carigrad da upozori otomansku vladu da se uzdri od
rjeavanja nastalih sporova oruanim putem. Skoro istovremeno s ovim uputstvima poslanim
Tuvnelu dolo je do susreta Kiseljeva s francuskim imperatorom. Tom prilikom je reeno
ruskom predstavniku da Francuska nee dopustiti da turske trupe uu u Crnu Goru. Pripremajui
se za rat s Austrijom, Napoleonu III je bilo potrebno da uvrsti veze s Rusijom, a to se u datom
trenutku najbolje postizalo preko crnogorskog pitanja.
Svestrano prosuujui o svim elementima od kojih je zavisio dalji tok dogaaja na Balkanu,
Gorakov je poslao uputstva Kiseljevu da saopti francuskom kabinetu predlog da dvije vlade
zajedniki upute protest Porti zbog gomilanja turskih trupa na granicama Crne Gore, bez obzira
da li e ili ne takav protest podrati britanska vlada. im je za Gorakovljevo miljenje saznao,
Aleksandar II se sa njim u potpunosti saglasio, smatrajui da ne treba gubiti dalje vrijeme.
Ruska vlada je bila na vrijeme obavijetena da je ani-paa (Kijani-paa) izjavio aljenje to je
hercegovaka raja postala slijepo orue u rukama knjaza Danila. Takve izjave su oznaavale
rijeenost otomanskih vlasti da silom umire Hercegovinu i bace na koljena Crnu Goru. U tome su
se otomanske vlasti varale. Njih je do bijesa nije dovodio samo oruani otpor uzbunjenih
podanika, ve i knjaz Danilova odluka da odustane od "opasnih" pregovora sa Portom. Saznanje
da crnogorski vladar eli da bude "nezavisan" i da hoe da uradi sve to mu stoji na raspolaganju,
kako bi onemoguio da se sprovede u ivot shvatanje o "vazalnom" poloaju Crne Gore, dovodio
je otomanske ministre do takve razdraenosti, da su, moda, zbog toga i izdali naredbe svojim
komandantima u Hercegovini o demonstriranju sile prema Crnoj Gori.
Pratei demonstraciju otomanske sile prema Crnoj Gori, vlade u Petrogradu i Parizu izdale su
naredbu svojim poslanicima u Carigradu da upute identine note Porti. Note su uruene velikom
veziru poetkom maja. U noti su u kategorikoj formi postavljena samo dva pitanja: 1)
namjerava li Turska da oruanim putem rjeava crnogorsko pitanje i 2) da li otomanski kabinet
osjea obavezu, u skladu s odlukom savjetovanja od 28.IV/10.V, da "smjesta evakuie" Grahovo
ili da dade izjavu da eli da ga okupira.
Od evropske velike koalicije ostala je jedino Austrija koja nije eljela da se odrekne svojih krutih
stavova u odnosu na crnogorsko pitanje. Njezin diplomatski predstavnik u Petrogradu svim
silama je pokuavao da razvodni ruske predloge. On je smatrao za "zapanjujue" to to sa
"savrenim samopouzdanjem" Gorakov prelazi preko izjave "da Porta smatra Crnu Goru za
sastavni dio Otomanske Imperije", bez obzira to u drugom dijelu Ali-paine izjave, date na
Pariskom mirovnom kongresu, izriito stoji da Porta "ne namjerava da izmijeni sadanje stanje
stvari". Gorakov je preko svega toga prelazio, kako je isticao austrijski predstavnik - i traio
"proglaenje apsolutne nezavisnosti te pokrajine".
Fuad-paa istie da moe da dokae tursko pravo nad Crnom Gorom; ruski diplomata zna o
kakvim je svjedoanstvima rije i odbija
U ovom razgovoru Gorakov je os-udio, i to otro, dranje ruskih predstavnika na Pariskom
kongresu, kad su zautali na Ali-painu izjavu. On je istakao da tako ne bi postupao da je

287
sluajno bio na Kongresu, ve bi se usprotivio. U razgovoru je Gorakov ponovio svoju
"omiljenu temu" da "Rusija nikad nee pristati niti potpomoi da se u devetnaestom vijeku jedno
hriansko stanovnitvo, koje uiva faktiku slobodu" podjarmljuje i "stavlja pod vlast
polumjeseca". Ruski ministar je vidio izlaz iz postojee situacije. Zapravo on je vidio samo
"jedan izlaz", to je bio status quo iz 1856. i formiranje komisije od predstavnika pet velikih sila
"da se to naelno pitanje sredi". On je, istovremeno, elio da se sprijei prolivanje krvi. Stoga je
zamolio Seenjija da ova shvatanja to prije prenese austrijskom ministru inostranih poslova. to
se tie samog Grahova, Gorakov je dozvoljavao da se povede diplomatski dijalog oko toga da li
stanovnici ovog naselja da plaaju neke poreske obaveze Turcima, ali ne kao danak, ve kao
nadoknadu za zakup zemljita.
Gorakov je uporno nastojao da austrijsku diplomatiju natjera na poputanje. im je saznao za
demar britanske vlade Porti, Gorakov je zatraio od austrijskog predstavnika u Petrogradu da
odmah preporui svojoj vladi da se prikljui solidarnoj akciji sila u korist Crne Gore.
U estim kontaktima s austrijskim diplomatskim predstavnicima u Petrogradu, Gorakov je
izraavao nadu da e demar koji su uputile etiri sile (bez Austrije) "urazumiti" Tursku i
sprijeiti krvoprolie na "crnogorsko - turskoj granici koje "bi imalo nesagledive posljedice".
Kako je telegram o ulasku turskih trupa u Grahovo pri-mljen u Petrogradu bez velikih uzbuenja,
austrijski diplomati su to pogreno ocijenili. Njima se inilo da Gorakov toj injenici nee
pridati veliku panju.
Poetkom maja Gorakov je ponovo pozvao na razgovor Esterhazija, a predmet razgovora je bila
rasprava o upadu turskih trupa u Grahovo. Po ocjeni ruskog ministra inostranih poslova, akcija
otomanskih trupa predstavljala je direktan uvod u ira neprijateljstva. Podsjeajui austrijskog
diplomatskog predstavnika na znaaj inicijative britanske vlade da se odmah prestane s
prolivanjem krvi, Gorakov je istakao da sa aljenjem gleda kako austrijski kabinet polazi
drugim putem od onoga koji slijedi Engleska.
Energian stav ruskog ministra inostranih poslova, bez obzira u kakvoj je rafiniranoj formi
saoptavan, inio je utisak na beke politiare. Kad je austrijski predstavnik u Petrogradu saznao
da bi ruska vlada bila zadovoljna ako bi se Porta prinudila da prihvati naelo status quo - a iz
1856. i da, shodno tome, evakuie Grahovo, kod beke diplomatije je nastalo olakanje.
Poetkom maja posjetio je Petrograd istaknuti turski dravnik Fuad-paa. On je razgovarao s
Gorakovom i o pitanju knjaevina i o crnogorskom pravu na nezavisnost i zahtjevu za
zvaninim razgranienjem s Turskom. Dok je u razgovoru o knjaevinama Fuad-paa pokazivao
dosta veliku pomirljivost, bio je veoma krut u pogledu Crne Gore.
Iz Petrograda je Fuad-paa poao za Pariz. Tamo se susreo s Kiseljevom i ponovo zapoeo
razgovore o Crnoj Gori. Turski bivi veliki vezir i ministar inostranih poslova je isticao da o
otomanskom gleditu o poloaju Crne Gore i otomanskim pravima nad tom zemljom moe da
iznese mnogo podataka iz turskih arhiva. Kiseljev je, znajui o kakvim se istorijskim
svjedoanstvima radi, kategorino odbio sve navode Fuad-pae. Tako su se crnogorsko - turski
odnosi ubrzano pribliavali kritinoj taki razvoja.
Knjaz Danilo je znao da crnogorska aktivna politika prema Turskoj ne moe imati izgleda na
uspjeh ukoliko to prije ne obnovi veze s Rusijom. On je bi uvjeren da e njegova inicijativa,
uinjena krajem 1857. preko ruskog vicekonsula u Skadru Suenkova, naii na razumijevanje
kod ruske vlade i oekivao je brz odgovor na datu ponudu.
Obnavljanje odnosa Crne Gore s Rusijom sticajem okolnosti povezano je s Ljubomirom
Nenadoviem koji je krajem 1857. i poetkom 1858. boravio na Cetinju. Iako je Nenadoviev
dolazak na Cetinje bio objanjavan knjaevom eljom da otvori tampariju na Cetinju, ubrzo se

288
pokazalo da je srpski publicist i pisac nastojao da se to prije obnove tradicionalne veze s
Rusijom.
Nenadovi je napustio Cetinje 9/2. II 1858. i zajedno sa knjaevim sekretarom otputovao za
Dubrovnik, a odatle preko Trsta i Bea za Beograd. U Dubrovniku su se obojica susrela s ruskim
generalnim konsulom i sa njim obavili razgovor o daljoj politici Crne Gore, dotiui se, pri tome,
i crnogorsko - ruskih odnosa. Osnovni smisao izmjene miljenja izmeu Nenadovia i
Vlahovia, s jedne, i ruskog generalnog konsula, s druge strane, sastojao se u elji da se to prije
uspostave stari odnosi meu Crnom Gorom i Rusijom. Prilikom razgovora knjaev sekretar je
izjavio da ivot u Crnoj Gori bez oslonca na Rusiju nije ivot, ve poluivot.
Danilo: Crnogorska politika emigracija ini sve da me prikae kao tiranina - slino su inili i
ranijim crnogorskim vladarima
Prilikom ispraaja Nenadovia sa Cetinja, knjaz ga je zamolio da svrati u rusko poslanstvo u
Beu i da tamo izrazi carskom poslaniku elju za obnovu politikih odnosa s ruskom vladom.
Krajem februara Nenadovi je doputovao u Be. U razgovoru s ruskim poslanikom Budbergom
saoptio je podatak da je na Cetinju boravio da ispita mogunosti za osnivanje tamparije. Ono
to je bilo daleko znaajnije za poetak razgovora s Budbergom bila je preuzeta obaveza od
knjaza Danila da izrazi elju crnogorskog vladara i crnogorskih vlasti za uspostavljanje
tradicionalne politike i dravne saradnje s Rusijom. Tom prilikom Nenadovi je saoptio da e
crnogorski vladar uskoro o tome poslati pismo ruskom imperatoru i knjazu Gorakovu.
Ubrzo po odlasku Nenadovia sa Cetinja, knjaz Danilo rjeava da se zvanino obrati ruskom
vladaru i ruskom ministru inostranih poslova s molbom za obnovu odnosa. Izvjetavajui o tome
Kovaljevskog, ruski generalni konsul u Dubrovniku isticao je da je crnogorski vladar rijeio
"ovoga puta da se pognutom glavom obrati ruskoj vladi i da moli za obnovu" politikih odnosa,
to treba da predstavlja "spas" za njegovu zemlju. Poetkom marta (25.II/9.III 1858) stigao je u
"paradnoj uniformi" u Dubrovnik knjaev autant Vukovi. On je odmah doao u ruski generalni
konsulat i saoptio da sa sobom nosi pismo za imperatora, ministra inostranih poslova i ruskog
poslanika u Beu. U veoma zanimljivom razgovoru Vukovi je isticao da je knjaz Danilo
"uvijek" bio za odravanje tradicionalnih odnosa povjerenja u rusku politiku, ali da su ga
nedostatak "iskustva" i pretjeran uticaj knjeginje Darinke, francuskog konsula Ekara i njegove
sestre, kao i sekretara Delaria, natjerali na raskid odnosa sa starom pokroviteljicom. Knjaz je
raskid rusko - crnogorskih odnosa upisivao u grijeh Petru Nikolajeviu Stremouhovu.
Razgovor Vukovia s ruskim generalnim konsulom nije mogao mimoii hercegovake dogaaje.
Knjaev autant nije skrivao uee Crnogoraca u ovim zbivanjima. On je, govorei o tome,
dodao i to da Crna Gora nije mogla niti smjela da ostane "hladnokrvan posmatra" kad Turci
nemilosrdno istrebljuju njihovu brau. Ako Turska krene na Crnu Goru - nastavljao je Vukovi s namjerom da satre "razbojniko gnijezdo", kako je to isticala Austrija i njezina tampa, ne
postoji nikakav razlog da Crnogorce zbog toga hvata panika. U duhu stare herojske retorinosti,
Vukovi je ubjeivao predstavnika Rusije da su Crnogorci i ranije imali priliku da se susrijeu s
otomanskim trupama i da im je ovoga puta samo stalo da ponovo ukrste maeve. Prilikom ovih
razgovora Vukovi je obavijestio Petkovia da su Crnogorci, u elji da osvete poginulog
svetenika Radosava Radovia, pokuali da preko "zamrznutog" jezera zauzmu Lesendro i
Vranjinu. Najvee tekoe u ratnim pripremama priinjavala je odluka austrijske vlade o
potpunoj zabrani prodaje ratnog materijala, tako da su Crnogorci bili prinueni da za jednu oku
baruta plaaju po sedam cvancika.
Istog dana kad je knjaev autant posjetio ruskog generalnog konsula i predao mu pisma za

289
imperatora Aleksandra II i za Gorakova, Petkovi ih je uputio za Be i o tome obavijestio i
crnogorskog vladara, izraavajui mu osjeanje dubokog prijateljstva.
U pismu ruskom imperatoru knjaz Danilo je optuio "neke" od linih neprijatelja, koji su imali
elju "da uzmu vlast moju", oznaavajui ih za glavne vinovnike poremeaja odnosa sa Rusijom.
Knjaz je oevidno mislio na crnogorsku politiku emigraciju. Oni su, po njegovim rijeima,
uloili sve raspoloive sile da ga prikau kao "tiranina", sijui o njemu neistine svuda kuda su
imali prilike da se kreu. Slino su inile neke linosti i sa ranijim crnogorskim vladarima,
pokuavajui da ih lie pokroviteljstva ruske vlade i ruskog imperatora. Uvjeravajui ruskog
vladara da nikad nije "pomiljao da se udalji od drage i jedinovjerne Rusije, isto kao i od
pravoslavne vjere, bio sam uvijek vjeran i privren vaemu imperatorskome velianstvu i
velikome dvoru". Nastavljajui u takvom tonu knjaz Danilo je isticao da "ja i narod moj nadamo
se da e vae imperatorsko velianstvo ustanoviti s Crnom Gorom takve odnose, kakvi su bili od
davnina".
Obraajui se knjazu Gorakovu, crnogorski vladar je ponovio tvrdnju da su njegovi "lini
neprijatelji" iskoristili prekid odnosa s Rusijom da bi ga ocrnili kod ruske vlade i ruskog
imperatora. Optuujui i u ovom pismu politiku emigraciju za sve dosadanje sukobe s ruskom
vladom, knjaz Danilo je isticao da ima u svojim rukama dokaze o njihovoj zlonamjernoj radnji,
da posjeduje "pisma" i zaplijenjena "tri pitolja" koje su dali, zajedno s novcima, linostima
iznajmljenim da rade protiv njegova ivota. Knjaz je oekivao da e ruska vlada procijeniti
stvarne ciljeve i smisao kampanje koja se vodila protiv njega i njegove zemlje od strane
spomenutih neprijatelja. Na kraju je izrazio nadu da e Gorakov uloiti sva svoja "staranja" da
bi se "prekinuti odnosi s Crnom Gorom obnovili". Pismo je zavrio izrazima spremnosti da e
"kao i pree biti predan i privren Rusiji".
Uzalud je patrijarh Rajai zahtijevao da se crnogorski arhimandrit zavladii u Karlovcima jer
knjaz je po tom pitanju bio nepopustljiv
Knjaz Danilo je uputio pismo i Budbergu. Ono je bilo gotovo identinog sadraja s onim koje je
poslao Gorakovu. im je primio knjaeva pisma, Budberg ih je proslijedio za Petrograd,
zajedno s izvjetajem generalnog konsula Petkovia. U propratnom pismu naglasio je da mu je
Petkovi poruio kako knjaz Danilo ima vrstu elju da uspostavi preanje odnose s Rusijom i
da se izvini ("faire pardonner") ruskoj vladi, oekujui da e ga ponovo primiti pod svoje snano
pokroviteljstvo.
Rjeenje ruske vlade se nije dugo ekalo. Krajem marta uputio je knjaz Gorakov u ime vlade i
imperatora Aleksandra II odgovor na oba knjaeva pisma. U njemu se naglaavalo da je ruski
vladar "primio sa zadovoljstvom izraze potovanja i ljubavi od strane vladara Crne Gore i
njegovu elju da se "ustanovi raniji poredak". U pismu se dalje istie da "Njegovo velianstvo
eli da vladar i sav narod predstavljaju jedinstvo. A da bi se to najbolje potvrdilo, ruski imperator
i ruska vlada zahtijevali su od crnogorskog gospodara da dozvoli pov-ratak u otadbinu "iz
tuine" onim ljudima koji su bili prinueni da je napuste. U zakljuku je Gorakov istakao da e
se starati da ispunjava sva uputstva koja mu imperator bude nalagao za "dobro naroda
crnogorskog". Nema sumnje da je sadraj pisma Gorakova predstavljao teku lekciju za knjaza
Danila. Hladni ton izbijao je iz svakog retka.
Ruski ministar inostranih poslova obavijestio je o sadraju odgovora na knjaeva pisma
generalnog konsula u Dubrovniku, aljui mu u prilogu specijalnih upustava i kopije knjaevih
pisama i kopiju pisma za knjaza. Upozoravajui Petkovia da iz "odgovora mojega vi moete

290
vidjeti glavna naela nae politike prema Crnoj Gori", Gorakov je otvoreno izjavio da "mi ne
raunamo ("ne polagaem") na uvjeravanja knjaza Danila", ali vlada ne moe "a da ne saosjea s
narodom, koji nam je stalno privren, i koji je lakomislenim radnjama njegovog vladara doveden
do tekog poloaja". Ukoliko bi knjaz Danilo - nastavlja se u Gorakovljevoj instrukciji pokuavao da preko svojih povjerljivih lica uspostavlja vezu sa generalnim konsulatom, ne treba
izbjegavati takve pokuaje. Pri tome treba stalno imati u vidu "da ruski dvor eli jedino
ustanovljavanje ranijeg poretka u Crnoj Gori". Jasno je bilo ta ruska vlada misli pod pojmom
"raniji poredak". Rije je, zapravo, bila o elji da se iz Crne Gore odstrani svaiji uticaj osim
ruskog. Ruska vlada je, ipak, nastavljao je dalje Gorakov, bila spremna da se zauzme za
proirivanje granica Crne Gore, u pregovorima to se pripremaju, a ako u tome ne uspije, vodie
brigu da se sauva status quo. Ono u emu je carski kabinet bio nepokolebljiv, sastojalo se u elji
da ni po koju cijenu ne dozvoli tursko "pokroviteljstvo" nad Crnom Gorom. Da bi carska vlada s
uspjehom okonala zapoetu diplomatsku akciju, knjaz Danilo je bio duan - isticao je Gorakov
- da odrava mir, kako u zemlji tako i na granicama prema Turskoj. Time bi on na djelu pokazao
da istinski eli da se vrati "pod okrilje" Rusije i da njegove izjave nijesu "prazne rijei".
Da bi uvrstio svoje veze s Petrogradom, knjaz Danilo rjeava da poalje arhimandrita Nikanora
na zavladienje u Rusiju. Ruski generalni konsul u Dubrovniku o tome je obavijestio poslanika u
Beu, a ovaj je odmah o knjaevoj odluci poslao izvjetaj ministru inostranih poslova. Ubrzo je
nastala afera oko Nikanorovog putovanja na zavladienje, zbog toga to su ga austrijske vlasti
zadrale u Zadru. Knjaz Danilo se krajem aprila obratio jednim pismom Petkoviu, molei ga da
se zauzme kod svoje vlade kako bi se Nikanoru omoguio odlazak za Petrograd. Knjaz je krajem
aprila bio prinuen da u Be poalje svog autanta Vukovia da od austrijske vlade trai dozvolu
za Nikanorov odlazak za Rusiju. Sredinom maja knjaz se alio i austrijskom ministru inostranih
poslova. Ovaj mu je odgovorio da je Nikanor austrijski podanik, a da vlasti Monarhije ne znaju
"po kakvom poslu i s kakvom misijom ide u Rusiju".
Knjaz Danilo je bio ogoren postupkom austrijskih vlasti prema arhimandritu Nikanoru.
Prijedlog austrijske vlade da se crnogorski arhimandrit zavladii u Karlovcima knjaz je shvatio
kao pokuaj da se na neki nain crnogorska crkva stavi u zavisan poloaj od Austrije. Uzalud je i
patrijarh Rajai zahtijevao da se Nikanor uputi u Karlovce, knjaz je bio nepopustljiv. Pred kraj
septembra Nikanor je, poto je prethodno dobio "otpust" iz austrijskog dravljanstva, otputovao
za Petrograd, gdje je zavladien tek krajem decembra 1858.godine.
Jedan od glavnih aktera za obnavljanje rusko - crnogorskih politikih odnosa - Ljubomir
Nenadovi stigao je u Beograd 8/20.marta. Poslije nekoliko dana javio se knjazu Danilu, traei
od njega obavjetenje o rezultatima "onoga posla zbog koga sam u Be otiao". Nenadovi je
mislio na razgovore s Budbergom o obnavljanju veza Crne Gore s Rusijom. On je obavijestio
knjaza o velikom interesovanju srpske javnosti za prilike u Crnoj Gori, a oduevljen je bio
izvjetajem o velikoj pobjedi u bici na Zubcima, izvojevanoj pod komandom Iva Rakova
Radonjia.
Vijest da je u Srbiji za popeitelja unutranjih djela imenovan Garaanin samo je izazivala
Danilovu podozrivost
Knjazu je, takoe, javio da je nabavio tampariju i da mainska postrojenja uskoro treba da
stignu na Cetinje. Nenadovi nije propustio da upozori knjaza na velike dezinformacije koje se
ire u jednom dijelu tampe na njemakom jeziku o Crnoj Gori i Crnogorcima. lanke iz tih
novina, sa oevidno zluradim sadrajem, pokatkad su prenosili nekritiki i "Srpski dnevnik" i

291
"Srpske novine". Osim francuskih i ruskih novina, samo su briselski "Le Nord" i berlinski "Zeit"
objavljivali tekstove s blagonaklonim sadrajem o Crnoj Gori i njezinom vladaru.
Knjaz Danilo je bio oduevljen Nenadovievim odgovorom. On je to, kako se vidi iz novog
Nenadovievog pisma, jasno i izrazio u pismu poslatom 28.III/9.IV aprila. Nenadovi je tih dana
obavijestio knjaza i o prilikama u Srbiji, dinastikim sukobima i stranakim sporovima i javio da
je na elo srpske vlade doao Vui, a za popeitelja unutranjih poslova Ilija Garaanin. Kod
knjaza Danila su takva obavjetenja mogla samo da izazovu podozrivost, pogotovu to je
Nenadovi isticao da u Srbiji "zasad nisu radi nita ni da govore, a kamoli da rade to bi Turcima
izdaleka protivno bilo". Poto je u meuvremenu dobio obavjetenje da je tamparija prispjela u
Kotor, Nenadovi je izraavao nadu da vlasti Monarhije nee praviti smetnju da se ona prebaci
na Cetinje.
U vrijeme kad je otpoeo pregovore za uspostavljanje politikih i diplomatskih odnosa s ruskom
vladom sve do uspjeno okonanih razgovora o tome zaista sudbinskom pitanju za svoju zemlju i
crnogorski narod, knjaz Danilo je bio uvjeren da e mu poi za rukom da sigurno upravlja
dogaajima u Hercegovini. On nije pretpostavljao da e sami dogaaji odreivati svaki njegov
dalji spoljno - politiki poduhvat.
Poetkom aprila knjaz Danilo se obratio konsulima velikih sila u Skadru s molbom da preko
svojih ambasadora u Carigradu zatrae objanjenje o razlozima gomilanja turskih trupa na
granicama prema Albaniji i prema Hercegovini, i to ba u trenutku kad se oekivao dolazak
Portinog izaslanika Kemal-efendije. Na knjaevo pismo odgovorio je, u ime konsularnog kora,
francuski vicekonsul Ekar. On je kategorino izjavio da Crnoj Gori ne prijeti nikakva opasnost
od turskih trupa. Navodno, takvu garanciju dala je otomanska vlada engleskom ambasadoru u
Carigradu. Slinu garanciju dobio je knjaz Danilo i od ruskog poslanika iz Bea. Ona je
saoptena preko ruskog generalnog konsula u Dubrovniku. Petkovi je savjetovao da crnogorske
ete prestanu sa upadima na tursku teritoriju.
Na Cetinju su poele da se proturaju vijesti da otomanske trupe vre pripreme za upad u
Grahovo. Poetkom aprila francuski vicekonsul iz Skadra upozoravao je knjaza da ne preduzima
vojnike mjere za zatitu Grahova, jer bi to, navodno, jo vie podstaklo turske agresivne elje,
dok bi crnogorske vlasti time izgubile povjerenje kod predstavnika sila. Ekar je knjazu upuivao
ozbiljne prigovore i zbog crnogorskog ponaanja na granicama prema Albaniji. Iako je knjaz
uvaavao Ekara i s panjom primao sve njegove sugestije, nije mogao dovesti u logian sklad
njegove preporuke s onim to se na crnogorsko - turskoj granici deavalo mimo volje i
djelatnosti crnogorskih itelja. Gotovo u isto vrijeme kad je dobio Ekarovo upozorenje stiglo mu
je pismo iz Spia od P. Obradovia. Ono je za knjaza predstavljalo nepobitno svjedoanstvo da
nemir na granicama izazivaju Turci, a ne Crnogorci. Po podacima iz Obradovievog pisma se
jasno vidjelo da je skadarski guverner obeavao iteljima barskog okruja da e za svakog
zarobljenog Crnogorca dati 200, a za ranjenog 300 groa. Takve ratoborne izjave skadarskog
guvernera nijesu mogle ostati bez posljedica. Zbog toga su turski tvrdnje o miroljublju djelovale
kao ironija.
ak ni najupueniji posmatrai nijesu krajem 1857. oekivali da e dogaaji u Crnoj Gori,
Hercegovini i Bosni okrenuti ovako opasnim smjerom. Dobri poznavaoci prilika u Turskoj su
smatrali da ponaanje otomanskih vlasti, kako vilajetskih tako i lokalnih, nije bilo u skladu s
idejama dva otomanska reformatora i politika mislioca - Fuad-pae i Ali-pae, linosti koje su
se esto meusobno smjenjivale na dunosti velikog vezira i ministra inostranih poslova.
Njihove ideje o modernizaciji otomanske drave i ravnopravnosti naroda kao da nijesu dopirale
do gluvih prostora Bosne i Hercegovine. U ovim dvijema provincijama, i vilajetske i lokalne

292
vlasti, u stvari, nastavljale su da odravaju preivjele vojno - feudalne institucije, bez obzira na to
to su poetkom pedesetih godina reformnim pokretom one bile ozbiljno uzdrmane.
Istaknuti politiki mislioci Mehmed Ali-paa (1804 - 1871) i Mehmed Kaetizade Fuad-paa
(1815 - 1869) udarili su snaan peat turskoj spoljnoj i unutranjoj politici od krimskog rata sve
do poetka sedamdesetih godina. Gotovo sve reforme u Carstvu u oznaenom razdoblju bile su
na neki nain vezane za njihova imena. Obojica su, inae, zastupali miljenje da Porta nije
ispunila oredbe Hatihumajuna iz 1856, ime je sebe dovela u teak poloaj.
Specijalni Portin izaslanik: Ako knjaz Danilo prihvati vazalni poloaj Crne Gore, sultan e
Crnogorcima dati novac za upravu, crkve i kole
Razmiljajui o sloenim problemima nacionalnih, etnikih, kulturnih i vjerskih razlika u
Carstvu, oni su uoavali nalije dotadanje otomanske politike, koja nije mogla da sagleda sva
protivrjeja koja su iz nje nastajala. Dodue, insistirajui na reformama, na ravnopravnosti
naroda i religije, i Fuad-paa i Ali-paa zastupali su i neka gledita, iz kojih je izbijala filozofija
osmanizma, preporoenog i prilagoenog novim uslovima.
Razvoj dogaaja u Bosni i Hercegovini nije ba tekao u duhu sa idejama o preporodu osmanske
dravne zgrade i reformi njezinog sistema, bez obzira na velike napore injene poetkom
pedesetih godina. Bosansko - hercegovaki guverner ani-paa (Kiani-paa) i Portin specijalni
izaslanik Kemal-efendija kao da nijesu vodili rauna da je njihova vlada pred Evropom dala
garancije da e potovati jednakost muslimana i hriana pred zakonom i da je sultanov
Hatihumajun iz 1856. garantovao mnoge olakice obespravljenom stanovnitvu. Njima je vie
bilo stalo do sile nego do mirnih razgovora sa ustanicima i Crnom Gorom.
Kad je krajem marta Kemal-efendija stigao u Sarajevo, odmah se saznalo da zajedno sa bosansko
- hercegovakim vezirom ani-paom kree za Mostar. U toku priprema za odlazak u glavni
grad Hercegovine stigao je navee (28. III) i drugi Portin izaslanik Azis-paa. Nekoliko nedjelja
prije njihovog dolaska doputovao je u Sarajevo divizijski eneral (ferik) Husein-paa. On se
takoe nije mnogo zadravao u Sarajevu, ve je odmah otputovao za Mostar, da tamo primi
komandu nad hercegovakim trupama od enerala Salih-pae. Husein-paa je bio porijeklom
erkez. Bio je hrabar i sposoban eneral. im je stigao u Mostar, poslao je proglas ustanicima da
se vrate u svoje domove.
U vrijeme kad su u Mostar prispjeli bosansko-hercegovaki vezir i Portin izaslanik Kemalefendija odigrao se jedan dogaaj u Banjanima, koji je kod Portinih funkcionera stvorio muan
utisak. Naime, tada je (14/26. III) u Banjanima jedan odred Grahovljana i banjskih ustanika,
ojaan sa 300 Crnogoraca pod komandom popa Luke i Mila Jovovia, napao 150 baibozuka.
Moe se pretpostaviti kako je odred turskih neregularnih trupa proao u sukobu sa mnogostruko
jaim protivnikom.
Odmah po dolasku u Mostar obratio se Kemal-efendija jednim pismom knjazu Danilu, istiui
elju vlade sultana Abdul-Medida da se to prije uspostave mir i red. Desetak dana kasnije
Kemal-efendija je iz Bara poslao novo pismo knjazu Danilu, traei da uputi svog izaslanika
Pera Pejovia na pregovore radi utanaavanja mira meu objema zemljama. Sticao se uticak da
Portin izaslanik hoe da pokae ravnodunost prema crnogorskom vladaru i smirenost za tok
stvari u Hercegovini. On nije bio svjestan koliko su duboki korijeni drutvenih zala koja su
potresala pokrajinu. Ustanici su malo vjerovali u mirna obeanja vlasti. Stoga Kemalefendija nije ni bio na poetku svjestan koliko e mu to oteati naloenu misiju. Javnost u
jugoslovenskim zemljama je sa nestrpljenjem oekivala rezultate njegovog rada. I "Srpski
dnevnik" i "Srpske novine" nagovijestili su znaaj njegove misije, dok je ira javnost u Srbiji o

293
tome posebno bila zainteresovana.
elei da izae u susret sugestijama evropske diplomatije, knjaz Danilo je prihvatio inicijativu za
razgovore s Kemal-efendijom. On je stoga odmah uputio svoje izaslanike na razgovore u Mostar.
Crnogorsku delegaciju su sainjavali knjaev sekretar Delari i crnogorski hrvatbaa u
Carigradu Pero Pejovi.
Krajem aprila 1858. knjaevi izaslanici su stigli u Mostar, Pero Pejovi je doputovao 21. IV i
odmah bio primljen kod Kemal-efendije. Boravak knjaevih izaslanika u Mostaru izazivao je
ivo interesovanje kod konsularnih predstavnika velikih sila.
U toku razgovora u Mostaru otomanski izaslanik je istakao da bi u sluaju da crnogorski vladar
prizna vazalni poloaj Crne Gore sultan odmah izdao naredbe da se Crnogorcima dodijele
finansijska sredstva za izraavanje praviteljstva, crkava i kola itd. To je bio uzaludan pokuaj
Portinog izaslanika, jer je Pejovi imao vrste instrukcije da se dri stanovita o bezuslovnom
potovanju vjekovne nezavisnosti Crne Gore. On je, isto tako, imao i energian stav u pogledu
crnogorskog suvereniteta nad Grahovom, Nikikom upom i Vasojeviima. Pokazalo se da
knjaz Danilo ima iskljuivo elju da u razgovorima sa Portinim izaslanikom postigne rjeenje o
razgranienju dravnih teritorija. Ukoliko bi se prilikom razgranienja Crnoj Gori dodijelile neke
teritorije pod turskim suverenitetom, knjaz je bio spreman da se o tome povedu naknadni
razgovori o eventualnim tributarnim obavezama crnogorske drave prema turskoj dravnoj kasi.
Kemal-efendija je smatrao smijenim predloge knjaza Danila. To gledite nije odmah saoptio
knjaevim izaslanicima, iz elje da ne prekida zapoete razgovore.
Otomanska vlada eljela je da pokori Crnu Goru i Crnogorsku crkvu stavi pod jurisdikciju
Carigradske patrijarije
U razgovorima je, ipak, odmah stavio do znanja knjaevim izaslnicima da nije ovlaen da vodi
bilo kakve pregovore prije nego crnogorski zvanini organi izraze spremnost da priznaju turski
vrhovni sizerinitet. To su crnogorski izaslanici kategorino odbili. Time su bila zatvorena vrata
za dalje pregovore.
Poslije prvih neuspjenih razgovora, Portin izaslanik je poeo da optuuje knjaeve pregovarae,
a posebno Francuza Delaria, zbog toga to su, navodno, prekoraili svoja ovlaenja i nijesu se
drali knjaevih uputstava.
Malo je bilo izgleda za uspjean nastavak razgovora. Iako su Kemal-efendija i ani-paa to na
vrijeme uoili, otputovali su zajedno s crnogorskim izaslanicima za Trebinje. Cilj im je bio da se
blie primaknu glavnoj pozornici dogaaja, ne bi li se tamo pruile nove anse za razgovore.
Knjaev sekretar Delari se nije zadrao na Trebinju, ve je odmah otputovao preko Dubrovnika
za Skadar. Kemal-efendija je odlazak Delariev protumaio kao znak da crnogorski vladar ne eli
da nastavlja pregovore.
Sredinom aprila muir ani-paa vezir bosanski i pridruene Hercegovine uputio je proglas
hercegovakom stanovnitvu, upozoravajui ga na obaveze prema sultanovoj vlasti. ani-paa je
otvoreno saoptio da onima koji su prolili ljudsku krv ne moe garantovati sigurnost pred
zakonom. Istovremeno, upozorio je sve one koji bi nastavili s otporom da e biti izloeni gnjevu.
Sraunata vie na zastraivanje, ani-paina proklamacija nije ostavila utisak na ustanike.
Prekid crnogorsko-turskih pregovora izazivao je razliite komentare. Sam ani-paa je zastupao
gledite da je teko ustanoviti "ko je kriv a ko prav". Dok je Portin izaslanik tako tumaio prekid
razgovora, u Carigradu je Ali-paa okrivljavao knjaza Danila kao jedinog vinovnika.
Obavjetavajui o raspoloenju na Porti, ruski poslanik u Carigradu Butenjev je javljao

294
Gorakovu da ani-pai nije stalo do pregovora s Crnom Gorom. Butenjev je ak smatrao, na
osnovu dobijenih obavjetenja i pisanja Carigradskih novina, da otomanska vlada eli da pokori
Crnu Goru, a crnogorsku crkvu da stavi pod jurisdikciju Carigradske patrijarije. To obavjetenje
izazvalo je poseban gnjev kod pretrogradske vlade.
Nikad u ranijoj istoriji jedno granino podruje malene Crne Gore (Grahovo) nije tako i toliko
okupiralo panju evropske diplomatije. U Trebinju je tada bilo koncentrisano toliko Portinih
funkcionera i konsularnih predstavnika velikih sila, pa se svako pitao - sluti li to na dobro?!
Knjaz Danilo pokuava da iskoristi prisustvo konzula ne bi li ustanicima osigurao da u
pregovorima s otomanskim vlastima dobiju podrku i garanciju velikih sila. Takvu namjeru
crnogorskog vladara nije bilo teko prozreti. Odbijajui da idu na pregovore s Turcima bez
sigurnih garancija, ustanici su se sve vie obraali knjazu Danilu, traei od njega pomo,
uzdajui se u nju vie nego u otomanska obeanja ili konzulske garancije.
Portini izaslanici iz Trebinja stalno su upuivali pozive Zubcima, Grahovljanima, Banjanima,
Pivljanima i drugim ustanicima da upute svoje izaslanike na pregovore. Sve je to bilo uzalud.
Ostale su, ak, i bez uticaja i knjaeve preporuke da trae garanciju konzula velikih sila i da se
pod njihovim pokroviteljstvom vode razgovori. Vjerovatno je na ustaniko raspoloenje uticala i
injenica to je crnogorska vojska, iako ne u velikom broju, pristizala na Grahovo.
Krajem aprila, na drugi dan Uskrsa, odrana je na Cetinju narodna skuptina. O emu je ona
vijeala ne moe se vidjeti iz raspoloive arhivske grae. Moe se samo pretpostaviti da je na
njoj moralo biti rijei o prilikama na granicama prema Hercegovini i o odluci austrijske vlade da
se strogo pridrava propisa o zabrani izvoza ratnog materijala u Crnu Goru. Na osnovu podataka,
koje daje list Agramer Zeitung, na Cetinju su tih dana pravljene mnoge zastave, "koje je naruio
knjaz". Sve pripremljene "zastave su kao i obine slovenske trobojke, na njima u sredini ima
lavlja glava, grb nekadanjih vladalaca". Svaka crnogorska eta trebalo je da dobije ovakvu
zastavu. Bilo je svakome jasno kojim putem kree Crna Gora. Uostalom, to je na slikovit nain
izrazio i vasojeviki vojvoda Simo Lakievi u pismu crnogorskoj knjaginji krajem aprila,
istakavi da za "svoju slobodu" ne treba tedjeti "krv proliti i s vrata nesnosno igo varvarsko
svrgnuti".
ani-paa je nastojao, barem je tako isticao u razgovorima s ruskim predstavnicima, da iscrpi sva
miroljubiva sredstva prije no to pristupi upotrebi oruja. Njemu su bili poznati pozivi koje je
knjaz Danilo upuivao grahovskom vojvodi da se priprema za odbranu od Turaka, ali, kako
izgleda, nije mnogo vjerovao u sukob irih razmjera. ani-paa je bio uvjeren da knjaz Danilo
nee nastavljati prekinute pregovore, budui da u Trebinje nije ponovo poslao svog sekretara
Delarioa, kako se to oekivalo. Stoga je naredio Feriku Husein-pai da svoje trupe pokrene ka
Bilei i Banjanima i da u pokretu saeka jedinice iz Mostara i iz Kleka.
Po ulasku Turaka u Grahovo Danilo odmah die Katunjane - irilo se uvjerenje da slijede
dogaaji koji mogu da uzbune itavi Istok
Kad su Husein-paine trupe ule u Banjane, itelji ovog podruja su za sobom popalili sve to se
moglo predati ognju, a sa neto stoke i stvarima koje su se mogle nositi pobjegli u Grahovo. Ipak
je za odbjeglim Banjanima ostalo oko 6.000 grla stoke, pa je ferik izdao naredbu da se ona
potjera pred vojskom i pretjera na Grahovo. Preduzimajui ovaj pohod, ani-paa je izdao
naredbu Husein-pai da pree crnogorsku granicu ukoliko naie na crnogorske trupe.
Poto je otpoeo pokret otomanskih trupa ka granicama Crne Gore, ani-paa je u razgovoru s
ruskim predstavnikom Joninom ponovo izrazio aljenje zbog ponaanja hercegovake "raje" koja
je postala orue u rukama crnogorskog knjaza. Ipak, kad su Husein-paine trupe dobile pojaanja

295
i krenule ka Grahovu, feriku su izrazili odanost svi Korjenii, a Zubci su uputili svoje delegate u
Trebinje, ali tamo nijesu bili primljeni dok prethodno svi zubaki ustanici ne poloe oruje.
Dok su se na granici prema Grahovu turski komandanti pripremali da zaposjednu teritoriju za
koju je knjaz Danilo drao da se nalazi pod njegovim suverenitetom, predstavnici velikih sila u
Carigradu, a posebno ruski i francuski poslanici, produavali su intenzivnu diplomatsku
djelatnost. U tom smislu Butenjev se posebno isticao. On je s panjom pratio svaki potez
crnogorskog vladara, znajui da od njegovog ponaanja zavisi uspjeh francusko - ruskih
intervencija na Porti. Redovno izvjetavan od konsularnih predstavnika iz Skadra, Mostara,
Sarajeva i Dubrovnika, Butenjev je poetkom maja ocijenio da je nain diplomatskog i
politikog djelovanja crnogorskog vladara zasluivao duboko priznanje ruske diplomatije.
Obavjetavajui Petkovia o svom gleditu, Butenjev je isticao da je dostojno potovanja
knjaevo nastojanje za "uvrivanje bia Crne Gore" i osiguravanje prava nad Grahovom. To je
istovremeno bio i "predmet" rusko - francuske "briljive panje". Da bi knjaz Danilo ostvario taj
veliki cilj svoje ispravne politike strategije, Butenjev mu je preko Petkovia savjetovao da se
uzdrava svake "ofanzivne akcije" u odnosu na Tursku, i da se dri "odbrambene" politike
koncepcije. Mada je od nekih konsularnih predstavnika dobijao izvjetaje o nekim knjaevim
nepromiljenim pokuajima za neposredne dogovore s turskim izaslanicima, Butenjev je najvie
vjere poklanjao Petkovievim izvjetajima, te je i na temelju podataka iz njih davao instrukcije
generalnom konsulu za dalju aktivnost. aljui ovo uputstvo Petkoviu, Butenjev ga je
obavijestio da je francuski predstavnik Tuvnel dobio podatke od svojih diplomatskih
predstavnika o tome da su otomanske trupe ule u Grahovo. Iznenaen ovim saoptenjem svoga
francuskog kolege, Butenjev je istog dana zatraio od Petkovia da preko knjaza Danila prikupi
sve podatke o graninoj liniji na tom podruju. On je preporuivao da se o svim spornim
podrujima sakupi to vie arhivske dokumentacije koja bi mogla da poslui kao dokaz za
crnogorske teritorijalne zahtjeve.
Ruski i francuski predstavnici u Carigradu su osjeali da teritorija Grahova predstavlja podruje
oko koga je trebalo lomiti koplja u diplomatskim i politikim sporenjima meu Crnom Gorom i
Turskom. Knjaz Danilo je smatrao da odbrana Grahova znai odbranu Cetinja. Turske vlasti su
opet drale da okupacijom Grahova stvaraju povoljan placdarm za dalje ofanzivne poduhvate
prema Crnoj Gori u prilikama kad to zatreba. S druge strane, otomanske vlasti su odavno imale
namjeru da izgrade vrst fortifikacioni zatitni kordon prema Hercegovini. Rukovodei se takvim
shvatanjima o poloaju i ulozi Grahova u daljoj otomanskoj politici prema Crnoj Gori, ani-paa
je i naredio Husein-pai da sa svojim trupama krene ka Grahovu.
Grahovljani su na vrijeme saznali za namjeru otomanskih trupa da uu na njihovu teritoriju, pa
su poslali poruku Turcima da odustanu od toga. To, meutim, nije pomoglo. Husein-paa je 6.
maja krenuo iz Banjaca sa dva bataljona lovaca, dva pjeadijska bataljona i s hiljadu vojnika
neregularnih trupa i pridodatom artiljerijom u pravcu Grahova. Husein-painoj koloni je
preprijeio put jedan crnogorski odred u jaini od 200 vojnika, pod komandom senatora Petra
Filipova Vujoevia, kapetana Ilije Zvicera i vojvode popa Pera Matanovia. Sa ovim
crnogorskim odredom nalazilo se i 300 Grahovljana i Banjana, pod komandom Paja Kovaevia,
kapetana grahovskog, i Jovana Vasiljeva Baevia, kapetana banjskog. Ove crnogorske snage su
bile isuvie slabe da bi sprijeile prodor Husein-paine kolone ka Grahovu. Ve 7. V turski
eneral sa svojim trupama se ulogorio na Grahovcu.
O ulasku turskih trupa u Grahovo knjaz Danilo je odmah obavijestio ruskog generalnog konsula
u Dubrovniku (26. IV/8. V 1858), izdajui istovremeno i naredbu odredima iz Katunske nahije
da hitaju u pravcu Grahova. O pokretima crnogorske vojske u Trebinju su poeli da se ire razni

296
glasovi. Svako je bio ubijeen da predstoje dogaaji koji mogu uzbuditi sav Istok.
Dogaaji na Grahovu su tekli bre nego to je to oekivala evropska diplomatija rijeena da po
svaku cijenu sauva mir
Crnogorske snage su se poele prikupljati ve 26. IV/8. V i pod komandom vojvode Iva Rakova
Radonjia, vojvode Krca Petrovia i vojvode Petra Vukotia hitale ka Grahovu. Glavninu ovih
snaga inili su Katunjani. Drugi dio, sastavljen, uglavnom, od vojnika iz Rijeke nahije, pod
komandom vojvode Mirka Petrovia, odreenog, inae, za glavnog zapovjednika svih
crnogorskih snaga, prispio je na Grahovo 28. IV/10. V, kad su ve bili stupili u okraje s turskim
trupama crnogorski odredi koji su dva dana ranije bili prispjeli na pozicije oko Grahova.
Dogaaji na Grahovu su tekli bre nego to je to oekivala evropska diplomatija, rijeena da po
svaku cijenu sauva mir na crnogorsko - turskoj granici. Dok je ruski generalni konsul u
Dubrovniku javljao knjazu Danilu da je postignut dogovor s Portom o zaustavljanju ofanzive
prema Grahovu, jer je stvar predata u ruke evropskoj komisiji, u kojoj bi uestvovali i turski i
crnogorski delegati, voeni su uveliko bojevi oko Grahova, pa je crnogorski vladar bio prinuen
da javi Petkoviu kako su otomanske trupe potpuno blokirane od crnogorskih snaga. Pokazalo se
da nijesu tane vijesti: kako su to bile manje arke Crnogoraca sa turskim neregularnim trupama,
te da to ne predstavlja opasnost od ozbiljnijih sukoba.
Da bi olakao poloaj i djelatnost crnogorske vojske na Grahovu, ustaniki voa Luka Vukalovi
nastavljao je oruane akcije sa ciljem da sprijei odlazak turskih neregularnih trupa iz Trebinja.
Po svoj prilici, on je to radio po uputstvima sa Cetinja. Govorilo se tih dana da Vukalovi ima
planove da stvori jednu veu srpsku dravu. Ustanike akcije bile su olakane time to su
garnizoni u Hercegovini bili svedeni na najmanju mjeru, jer je sva vojska bila, to posredno to
neposredno angaovana oko Husein-painog odreda na Grahovcu. U samom Trebinju, gdje je tih
dana bila koncentrisana velika grupa otomanskih vojnih i politikih starjeina, nije bilo
regularnih trupa.
I ani-paa i konsularni kor u Trebinju drali su da Husein-paa moe bez tekoa povui svoje
trupe sa Grahovca, kad god poeli, a da Crnogorci ne bi imali nikakve anse da to povlaenje
onemogue.
Potpuna koncentracija crnogorske vojske bila je izvrena 28. IV/10. V 1858. Tada je glavni
crnogorski zapovjednik imao pod svojom komandom oko 7500 vojnika, rasporeenih pod 100
barjaka. U svom sastavu crnogorska vojska je imala i jednu bateriju brdskih topova. Elitnu
jedinicu crnogorske vojske sainjavala je knjaeva garda u jaini od 400 vojnika.
Turske snage su brojale oko 7000 vojnika, koncentrisanih uglavnom na visoravni Grahovcu.
Svim snagama neposredno je komandovao ferik Husein-paa. U nekim izvorima se spominje da
je Husein-pai stajalo na raspolaganju 13000 vojnika.
Crnogorska vojska je bila podijeljena na tri odreda. Desnim krilom, sastavljenim od evljana,
Pjeivaca i Zagarana komandovao je vojvoda Petar Vukoti, lijevim, u ijem su se sastavu
nalazili i Njegui, Cuce, Bjelice i Donjokrajci, komandovao je vojvoda Ivo Rakov Radonji, dok
su centrom, u iji su sastav ulazili eklii, Ljubotinjani i Drobljani i odred knjaeve garde,
komandovali Petar Vujovi i uro Kusovac. Glavni komandant se nalazio sa centralnim
odredom.
Sukobi su otpoeli ve desetog maja. Toga dana bio je upuen iz Trebinja jedan vei konvoj s
hranom za Husein-paine trupe. U pratnji ove kolone nalazio se i jedan jai odred neregularnih
trupa, za koji se dralo da predstavlja dovoljnu snagu za obezbjeenje transporta. Kad je kolona

297
bez tekoa izala iz Trebinja i uputila se ka odreditu naila je na osmom kilometru od
trebinjskog grada na jau crnogorsku zasjedu, te je itava komora bila prinuena da se vrati
nazad. Za ovaj neuspjeli pokuaj snabdijevanja hranom Husein-painih trupa, otomanske vlasti u
Trebinju poele su da optuuju knjaevog izaslanika Pera Pejovia. One su otvoreno tvrdile da je
on izvijestio crnogorske komandante o kretanju transporta. Turske snage su tek sljedei dan
uspjele da uspostave vezu sa Husein-painim logorom na Grahovcu.
estoki okraji nastavljeni su jedanaestog maja. O borbama toga dana sauvano je dosta izvora.
Za najvjerodostojnije se, ipak, moraju uzeti izvjetaji glavnog crnogorskog zapovjednika, knjaz
Danilov izvjetaj Ekaru od 25.V/6.VI 1858. godine, kao i Joninovi izvjetaji iz Trebinja od 1/13.
V 1858. godine. Mada u njima postoje manja razilaenja u podacima, sa sigurnou se moe rei
da je bitku od jedanaestog maja zametnula turska vojska napadom u ranim jutarnjim asovima na
lijevo krilo crnogorskog rasporeda, prinudivi ga na odstupanje. Ubrzo zatim crnogorske snage
su preduzele protivjuri i prinudile turske bataljone na povlaenje. Turci su na tom dijelu fronta
ostavili na bojitu 208 poginulih. Desno krilo crnogorske vojske, kojim je komandovao vojvoda
Petar Vukoti, dralo je poloaje blizu turskih aneva. Dijelilo ga je samo "korito jednog
potoia", "koji je bio potreban i jednoj i drugoj vojsci".
Po nareenju vojvode Mirka, crnogorska vojska je trebalo da otpone opti napad u trenu kad se
pokrenu turske jedinice
im je zapoela bitka na lijevom krilu crnogorskog rasporeda, turski komandanti su napali na
Vukotiev odred, aljui istovremeno "dva bataljona da ga opkole". Kad je uoio da su oba krila
crnogorske vojske uvedena u borbu, vojvoda Mirko je krenuo u pravcu Grahovca. Tamo je stigao
u devet asova i zaustavio se na odstojanju van domaaja turske pjeadijske vatre. Tu je primio
raport od vojvode Iva Rakova Radonjia. Tada je donesena odluka da se na Vukotiev sektor
uputi pomo. U meuvremenu, izdata je zapovijest da krene u napad i crnogorski centralni
odred. "Ova kolona, koju je sainjavala garda... napala je noem konjicu". Napad centralne
kolone crnogorske vojske, predvodio je komandant knjaeve garde senator uro Kusovac. Ba
tada je prispio glasnik od Vukotia da mu pomo nije neophodna. Tada su ve bile pristigle
snage, sastavljene od boraca iz Rijeke nahije, i pribliile se na pola pukometa od turskih
aneva, obrazujui "pravi ugao sa Crnogorcima pod komandom Petra Stevanova". U tom
meteu jedan crnogorski odred "zauzeo je put za Klobuk", a druge crnogorske jedinice nekoliko
strategijski znaajnih breuljaka iznad jedne ravnine na domak samog Grahovca. Ove poloaje
Turci su uzalud pokuavali da sauvaju. Poloaj turskih trupa su pomagale Husein-paine
baterije, koje su kartenom vatrom spreavale prodor crnogorskih odreda kroz turski odbrambeni
raspored. Opisujui bitku toga dana, vojvoda Mirko istie da se u tom "optem meteu" podigao
dim "od turske artiljerije i puaka... na bojno polje kao gusti sloj magle". Na kraju, "pri zahodu
sunca Turci bijahu skrhani na cijeloj liniji i sklonie se u svoje aneve" - zakljuuje vojvoda
Mirko svoj prvi ratni izvjetaj. Odmah poslije prvih veernjih asova vojvoda Mirko je izdao
naredbu da se crnogorska vojska povue sa zauzetih poloaja.
U borbama jedanaestog maja turski gubici su iznosili 320 mrtvih, dok su Crnogorci imali 55
mrtvih i 110 ranjenih. Meu smrtno ranjenima nalazio se i komandant garde, senator i vojvoda
uro Kusovac. Po obavjetenjima koje je od turskih vlasti u Mostaru dobio austrijski konsul
Dubravi, crnogorski gubici iznosili su tog dana 1000 mrtvih i ranjenih.
Dvanaestog maja na frontu je vladalo primirje. Vojvoda Mirko je obiao sve jedinice i snabdio ih
hranom i vodom. On se isto tako saglasio s predlogom, da se i Husein-pai dozvoli da svoje

298
jedinice opskrbi vodom. U tu svrhu bilo je proglaeno etvoroasovno primirje.
Povlaenje crnogorskih jedinica s poloaja zauzetih jedanaestog maja zbunilo je ferik Huseinpau. On u tom trenutku nije mogao da ocijeni pravi smisao takve odluke crnogorskog
komandanta. Ba toga dana, na putu iz Hercegovine stigao je u glavni tab Husein-pae knjaev
sekretar Delari. On je turskom komandantu saoptio da je spor trebalo rjeavati diplomatskim
putem, a ne orujem. Uostalom, na Grahovcu je ve bilo proliveno dosta krvi. Crnogorski
komandant je drugaije razmiljao. On je bio donio odluku da turske trupe ne pusti nekanjene sa
crnogorske teritorije. Zato je u toku noi bio preduzeo neophodne mjere da se dobro dre
strategijski najznaajnije take na pravcu odstupanja Husein-paine vojske. Pri tome je naroitu
panju poklanjao poloajima to ih je drao vojvoda Petar Vukoti, kao i onima koje je posjeo
crnogorski odred koji je imao zadatak da kontrolie put od Grahovca za Klobuk.
U noi dvanaestog maja, muir ani-paa poslao je poruku Husein-pai da napusti poloaje na
Grahovcu i organizuje povlaenje trupa ka Klobuku. Poruku je donio klobuki juzbaa Gavrilo
Popovi. Popovi je ovu muirovu poruku u toku noi ponio vojvodi Mirku koji je iz nje saznao
pravac kojim se planiralo odstupanje Husein-painih trupa, ali nije znao kada e odstupanje
poeti. Zbog toga je vojvoda naredio Mirku Dragiinu Mirkoviu iz Petrova dola, koji je odlino
znao turski jezik, da otprati Gavrila Popovia do taba ferika Husein-pae. Tu je Mirkovi
razumio da je ferik izvijestio muira da e se sa odstupanjem zapoeti sljedeeg jutra. Turski
izaslanici su u toku noi svratili u tab vojvode Mirka i saoptili odluku Husein-pae da u zoru
namjerava da sa svom vojskom odstupi kroz Mirotinjske dolove ka Klobuku. Tada je vojvoda
Mirko u toku noi poslao jedan dio vojske da zauzme pozicije u Mirotinjskim dolovima. Ovaj
odred je imao zadatak da tu saeka tursku vojsku koja je iz Klobuka trebalo da poe u susret
Husein-painim trupama. Istovremeno, vojvoda Mirko je u toku noi izdao naredbu svim svojim
komandantima da priblie svoje jedinice turskim poloajima i dobro motre na svako kretanje
otomanskih jedinica. Po vojvodinom nareenju, opti napad je trebalo da otpone onog trenutka
kad se pokrenu turske jedinice.
Pokret turskih jedinica zapoeo je u ranim jutarnjim asovima 1/13. maja. Turski komandanti su
bili zbunjeni saznanjem da se crnogorski odredi nalaze svuda unaokolo i to na veoma bliskom
odstojanju.
Na vijest o grahovskoj pobjedi zapoelo je opte slavlje - Crnogorci su spontano osjetili
meunarodne implikacije trijumfa
Bitku su u stvari zapoeli Crnogorci oko sedam asova ujutro. Oni su napali turske jedinice,
kako one u pokretu, tako i one koji su se pripremale za mar. Napad je izvren jedn-ovremeno sa
sviju strana. Osjetivi zbunjenost protivnika, crnogorski komandanti su izdali nareenje
jedinicama za juri, s ciljem da ferikovim trupama nametnu blisku borbu, u kojoj su no i sablja
rjeavali ishod bitke. Nastala je takva sjea da su zbunjeni turski vojnici smatrali da im jedini
spas predstavlja bjekstvo. Izgubivi kontrolu nad jedinicama, sam ferik Husein-paa spaavao se
sa jednim manjim odredom, sastavljenim uglavnom od oficira. Oni su zadivljujuom hrabrou
krili sebi put sabljama.
U bici 1/13. maja Husein-paine trupe doivjele su potpun poraz. Od bitke na Krusima 1796.
otomanske trupe tako neto nijesu doivjele na balkanskim ratitima. Vojvoda Mirko u svom
izvjetaju tvrdi da je na bojitu ostalo 7000 turskih leeva, a da je pogibiju izbjeglo samo 200 300 vojnika i oficira sa Husein-paom. Crnogorcima je pao u ruke velik broj lakog oruja, svi
turski topovi, sve ratne zastave, 1200 jahaih konja i 500 atora. Po podacima koje je iz turskih

299
izvora dobio austrijski konsul u Mostaru, turski gubici u bici od 1/13. maja iznosili su 2500
poginulih vojnika.
Meu poginulim turskim vojnicima i oficirima nalazio se i eneral Kadri-paa. Njegova glava
kao ratni trofej donesena je na Cetinje.
Po knjaevom izvjetaju Petkoviu, broj turskih poginulih vojnika i oficira iznosio je 5000. Taj
podatak je vjerovatno dat na osnovu broja zaplijenjenih puaka. Austrijski zvanini izvjetai
tvrde da se od Husein-paine vojske spasilo samo dva i po tabora.
Crnogorski gubici takoe nijesu bili mali. Po knjaevim obavjetenjima poginulo je 200 a
ranjeno 300 Crnogoraca. Meu poginulim nalazili su se: senator i komandant knjaeve garde pop
uro Kusovac, prvi crnogorski etovoa pop Luka Jovovi, kapetan Boro Mili, alajbarjaktar
crnogorske vojske Mao Mijatov Kustudi, serdar urica urakovi i knjaev perjanik Risto
Manojlovi.
Po kazivanjima oevidaca, od Grahovca preko Mirotinjskih dolova do Klobuka, i od Klobuka do
Trebinja pruao se jeziv prizor. Na gotovo svakom koraku nailazilo se na potvrdu turskog sloma
i poraza.
Glas o turskom porazu na Grahovcu rairio se odmah po Crnoj Gori. U zemlji je nastalo
optenarodno slavlje. Narod je spontano osjetio meunarodne implikacije trijumfa na Grahovcu.
Istovremeno, vijesti sa Grahovca izazvale su ok u Skadru. Ni vojne ni civilne vlasti nijesu
mogle doi sebi od saznanja injenice da je od ukupnih Husein-painih trupa u Trebinje stiglo
samo etiri ete sa orujem.
Upueniji posmatrai su oekivali da e poslije bitke na Grahovcu knjaz Danilo izdati naredbu
svojim trupama da preduzmu strategijsko gonjenje slomljenog protivnika. Turci su to vjerovatno
i oekivali. Zbog toga odmah preduzimaju prikupljanje novih trupa, ne bi li se zatitili od
Crnogoraca.
Po Bosni je odmah zapoela mobilizacija novih vojnika. Po raznim krajevima Bosne kretali su se
specijalni komesari da suzbiju paniku i da obeavaju novomobilisanim vojnicima poveanje
plata. Govorilo se da vojne vlasti u Bosni i Hercegovini treba da novom mobilizacijom dobiju
oko 25000 vojnika, iji bi zadatak bio da se osigura granica prema Crnoj Gori. U sastav ovih
trupa trebalo je takoe da ue u 24 bataljona regularne vojske. Interesantno je da je tih dana
otomansku akciju za mobilizaciju novih trupa potpomogao svojom propagandnom djelatnou i
katoliki biskup Barii. On je otvoreno raspirivao mrnju katolikog stanovnitva prema
ustanicima i Crnogorcima, nagovjetavajui turskim vlastima i mogunost da se i katoliko
stanovnitvo okrene orujem protiv ustanika. No, bez obzira na snanu propagandu protiv
ustanika i Crnogoraca, otomanskim vlastima je teko bilo uliti borbenost kod novomobilisanog
vojnikog sastava. Svakim danom su se po Hercegovini odigravali dogaaji koji su uvrivali
moralni presti ustanika i Crnogoraca. Tako su krajem maja u Mostaru dobijena obavjetenja da
su i Korjenii, ljuti krajinici, napustili svoje domove i pobjegli u Trebinje. Opta panika
zahvatila je i vojne i graanske vlasti u itavoj Hercegovini, a strah od ustanika i Crnogoraca bio
je toliki da su prekinute veze meu naseljima i gradovima, bez obzira na to da li su putevi bili
stvarno ugroeni. Veza sa Nikiem bila je takoe prekinuta, a vlasti u Mostaru sredinom maja
nijesu ni pomiljale da je uspostave. Po kazivanjima ruskog konsularnog predstavnika Jonina, i
trebinjski grad je bio gotov na predaju dva dana poslije bitke. Crnogorsku i ustaniku ofanzivu
na Hercegovinu sprijeila je tada francuska i ruska diplomatija, iz bojazni da to ne izazove novo
komplikovanje prilika na Istoku.
Od velikih crnogorskih pobjeda nad Mahmutom Buatlijom, malo je bitaka u dotadanjoj ratnoj
istoriji Junih Slovena koje se mogu porediti s grahovskom.

300

Danilo je javio Francuzima da su Crnogorci rasporeeni du granice i da su spremni da brane

svoju dravnu teritoriju od agresora
Ona je kod crnogorskog naroda jo vie ojaala svijest o sebi i svom poloaju u zajednici
jugoslovenskih naroda. Slavi velike bitke na Krusima, uspjesima u ratovanju protiv
Napoleonovih trupa u Primorju i Dalmaciji 1806, rezultatu vojevanja 1852 - 1853, kad je
crnogorska vojska estokim otporom pobrkala izvoenje strategijske zamisli seraera Omerpae o brzom prodoru na Cetinje, prikljuen je i grahovski podvig.
Crnogorska pobjeda na Grahovcu odjeknula je Evropom. Diplomatije velikih evropskih sila bile
su impresionirane ovim dogaajem. Ruski otpravnik poslova u Beu Knoring javio je Gorakovu
da su Crnogorci na Grahovcu svojom krvlju ispisali novu stranicu u knjizi njihove istorije. Sva
zapadno - evropska tampa prenijela je vijest i detaljne izvjetaje o trijumfu Crnogoraca. Od
jugoslovenskih listova u tome su prednjaili "Srpski dnevnik" i "Srpske novine".
U jugoslovenskim zemljama i u slovenskom svijetu uopte od tada poinje da se iri ugled Crne
Gore i njezinog vladara. U omladinskom pokretu u naim zemljama ot tada poinje kult
crnogorstva. Kod vojvoanskih Srba to dosee najveu mjeru. O grahovskoj bici ispjevao je
Stevan Kaanski jedan ditiramb pod nazivom Grahov Laz, iji je tekst poetski dopunio Laza
Kosti. Istovremeno, Srbin iz Smedereva Glia Zuban objavio je knjiicu Boj na Grahovu,
epini /junani/ spev", aljui ga knjazu Danilu na poklon smatrajui da nee biti izlian kod
naroda kako crnogorskog tako i celog srpstva.
O glavnom zapovjedniku crnogorske vojske u bici na Grahovcu vojvodi Mirku Petroviu stvara
se legenda. Stara vojvodina ratna slava, zadobijena u odbrani upskog i ostrokog manastira, na
Grahovcu je dobila jo jednu rjeitu potvrdu. Da bi mu odao najpravinije priznanje, knjaz
Danilo donosi rjeenje da se Mirku Petroviu dodijeli zvanje vojvode od Grahovca. O tome je
izdat i poseban dekret.
U znak uspomene na bitku na Grahovcu izlivena je i specijalna medalja. Iako jednostavna po
izradi, u sistemu crnogorskih odlikovanja predstavljala je posebnu ast za svakog nosioca. Dan
grahovske pobjede odreen je za opti narodni praznik. Po nareenju knjaza Danila odlueno
je da se na Grahovcu sagradi crkva Svetog spasitelja, koja e za spomen sluiti ovoj pobjedi.
O bici na Grahovcu su u svojim redovnim izvjetajima pisali ruski konsularni predstavnici
Petkovi i Jonin, francuski Ekar i Viet, austrijski Dubravi, kao i austrijski poglavar iz Kotora i
Dubrovnika, dopisnici "Srpskog dnevnika", "Srpskih novina", "Zagrebakih novina", lista "Le
Nord", "Journal de Debats" i drugih evropskih dnevnih i nedjeljnih glasila. O njoj su objavljeni i
opisi nekoliko ist-aknutih uesnika, kao i jedan spis Niifora Duia, redigovan od strane
vojvode Mirka. A poznati crnogorski pjeva deseterca uko Sredanovi objavio je jednu pjesmu,
dodue bez poetskih kvaliteta naeg klasinog deseterca, ali sa dosta istorijsko - hroniarskih
podataka.
Neposredno poslije bitke knjaz Danilo je optuio Turke za vinovnike sukoba. Ruski generalni
konsul u Dubrovniku podrao je u tome knjaza, smatrajui da krivicu za takvo veliko krvoprolie
treba pripisati iskljuivo Turcima. Ubrzo zatim knjaz je dobio od francuskog vicekonsula Ekara
poruku da treba uloiti napore kako bi se prekinula dalja neprijateljstva, ukoliko Crna Gora eli
da sauva dalju blagonaklonost francuskog vladara. U odgovoru na ovo upozorenje knjaz je javio
da je crnogorska vojska rasporeena du itave granice, spremna da brani svoju dravnu
teritoriju. On je, istovremeno, izraavao i uvjerenje da e i otomanski komandanti postupiti na
slian nain.

301
Turske vlasti u Hercegovini obuzela je prava agonija poraza. One nijesu mogle da nau pravu
rije za objanjenje onoga to se zbilo na Grahovcu i na putu od Grahovca do Klobuka 1/13.
maja, na Spasov dan 1858. Pokuavale su da bace dio krivice na Francuza Delaria, zbog toga to
je, navodno, tajnim putem pruio vojvodi Mirku podatke o tanom terminu i naredbi Huseinpae za odstupanje sa Grahovca. To je bio samo izgovor. Sam ferik Husein-paa isticao je
injenicu da je morao da napusti posjednute poloaje zbog nedostatka hrane i municije. Ubijeen
da e izbjei sudar sa trupama vojvode Mirka, Husein-paa se nadao da e odstupiti kriom. Iako
nije znao glavnu strateku zamisao crnogorskog komandanta, morao je strahovati od najgore
varijante: da bude napadnut od Crnogoraca u trenutku kad preduzima pokret svojih jedinica.
Da bi na neki nain ublaila utisak o porazu Husein-paine vojske, otomanska vlada je ubrzo
uputila u Hercegovinu nove trupe. Ve krajem maja ruski konsul iz Dubrovnika javljao je da je u
Klek prispjelo deset novih bataljona sa 24 artiljerijska orua. Ubrzo zatim doplovilo je u Gru
jo est brodova sa 3200 vojnika i odgovarajuom artiljerijom i komorom. irili su se glasovi da
turska vojska na granicama oko Crne Gore treba da dostigne broj od 100 000 vojnika.
Nakon Grahovca, Petrograd naglo mijenja odnos prema knjazu, a ruski konzul ubrzo iz
Dubrovnika na Cetinje donosi zlatnike
Ustanici su eljeli da iskoriste efekte grahovske pobjede. Odmah poslije bitke otpoeli su sa
slanjem peticija predstavnicima velikih sila, optuujui tursku vladu i njezinu administraciju za
stanje u Hercegovini i brdskim plemenima. Takva jedna peticija prispjela je i na ruke K.
Petkoviu. Potpisnici su bili: Milovan Karadi, pop Milovan Tomi, Ivan Malovi, Okica
Vidakovi, Milutin Baovi i Filip ugi, poznati, inae, Petkoviu i iz ranijih predstavki.
Koristei povoljnu priliku, ustaniki prvaci su u ime nesrenih itelja Drobnjaka, Pive i
aranaca saoptavali da ih je ani-paa zvao na dogovor, ali da oni nijesu poli iz straha da ih
ne pogubi. I ovoga puta ustaniki prvaci su isticali da oruje diu ne na sultana ve protiv turskih
zulumara.
Poslije prvih dobijenih izvjetaja o crnogorskoj pobjedi na Grahovcu, Napoleon III je predloio
ruskom kabinetu da se preporui crnogorskom vladaru da se hitno prekinu ratna dejstva. Ruska
vlada je prihvatila sugestiju iz Pariza. U Petrogradu se tada znalo da upuivanje takve preporuke
nije bilo u interesu Crne Gore sa vojne take gledita. Naime, Crnogorcima se tada pruala
prilika da gone poraenog protivnika i turski poraz na Grahovcu pretvore u svoju pravu
strategijsku pobjedu. Ali, carska vlada je strahovala od toga da bi crnogorski prodor u
Hercegovinu stvorio jo tee diplomatske zaplete na Balkanu, pa je bez mnogo dvoumljenja
prihvatila francuski predlog.
Poto su vlade Pariza i Petrograda postigle dogovor o preporuci knjazu Danilu, a ovaj prihvatio,
Gorakov i Valevski su uloili otar protest kod Ali-pae zbog slanja novih kontingenata
otomanskih regularnih trupa u Hercegovinu.
U Petrogradu je naglo poeo da se mijenja odnos prema crnogorskom vladaru. Ministarstvo
inostranih poslova je uputilo instrukcije generalnom konzulu u Dubrovniku da odmah otputuje
na Cetinje, da posjeti crnogorskog vladara i da mu, po imperatorovoj naredbi, urui 4600
austrijskih zlatnika kao prvu pomo crnogorskom narodu. To je, u stvari, bila suma od dvije
treine jednogodinje finansijske subvencije ruske vlade, zadrana u generalnom konsulatu
poslije raskida odnosa.
Odmah po prijemu ove instrukcije, Petkovi je otputovao na Cetinje. Po dolasku u Kotor,
doekali su ga knjaevi perjanici, koji su ga pratili do Cetinja, gdje je prispio 15/27. juna. Na
putu od Kotora do Cetinja ruskog generalnog konzula su pozdravljale mase Crnogoraca,

302
izraavajui oduevljenje to im se pruila prilika da pozdrave carskog izaslanika i to mogu
da izraze svoje najbolje elje za svog tradicionalnog zatitnika. Sluaj je htio da ruski generalni
konsul zapone razgovore s crnogorskim vladarem 16/28. juna, tj. na Vidovdan i da mu estita
veliku pobjedu nad turskom vojskom na Grahovcu. Toga dana se na Cetinju, inae, bilo steklo
mnogo svijeta uglavnom iz Katunske nahije. Svi su se na neki nain trudili da se to vie priblie
ruskom izaslaniku, da ga pozdrave i izraze zadovoljstvo obnovom odnosa s Rusijom, vjerujui
da to predstavlja zalogu za budunost. Petkovi je odgovarao na izraze privrenosti izjavama da
ruski imperator u svojoj ljubavi prema svim slovenskim narodima posebna osjeanja gaji prema
hrabrim Crnogorcima. Da je za takav spektakularni doek Petkoviu dao inicijativu sam knjaz
Danilo - svakome je bilo jasno. Uostalom, knjaz je ruskog izaslanika pratio na svakom koraku,
elei da pokae kako mu je stalo do vrstih veza sa Rusijom i kako je s nestrpljenjem
oekivao dolazak ruskog izaslanika.
Razgovori izmeu knjaza i Petkovia bili su sasvim otvoreni. Ruski generalni konsul je ve na
poetku istakao: Da gospodar imperator imajui stalno u vidu dobro Crne Gore, izvolio je
izraziti puno svoje zadovoljstvo za pokazanu njezinu vrstinu i za blagorazumne mjere, saglasio
se s istinskim poimanjem interesa crnogorskog naroda. Knjaz je odmah na to dodao da je
oduvijek bila njegova elja da sauva zavjet svojih velikih prethodnika, koji mu je nametao
obavezu zahvalnosti prema pravoslavnom caru i slobodi moje otadbine. Protiv takvih
svetinja - isticao je knjaz - nikad nije bio spreman da preduzme bilo ta. On je smatrao da su u
njegovoj politikoj filozofiji, osnovne bile tri stvari: vjera, nezavisnost i predanost Rusiji
Crnogorci - isticao je dalje - ne bi izdali svoju slobodu ni za to na svijetu, pa i kad bi im sultan
obeao polovinu svojeg carstva, ak ni tada ne bi prihvatili da budu njegovi podanici ili vazali". I
kad bi i ruska vlada dala savjet Crnoj Gori i Crnogorcima da priznaju "tursku vlast" to bi bio
moda jedini sluaj da Crnogorci ne ispune savjet svoje pokroviteljice.
Objanjavajui iz daleka razloge koji su doveli do poremeaja rusko - crnogorskih odnosa, knjaz
je istakao da su njegov boravak u Parizu i razgovori s Napoleonom III bili inspirisani prije svega
eljom da se od Francuske zatrai podrka u opravdanom zahtjevu da se to prije izvri
razgranienje Crne Gore i Turske.
Knjaz je od ruskog konsula zatraio da se zauzme kod svoje vlade - da se crnogorska nezavisnost
prizna diplomatskim putem1
Takoe i da se Crnogorcima ustupi jedna luka na Jadranskom moru. Bez dobijanja luke na
Jadranu, bio je tada otean dalji razvoj Crne Gore - izlagao je knjaz. Napoleon III je tada, kako je
saoptavao knjaz Danilo, predloio sizerenstvo Porte, "no ja sam pourio da mu saoptim" da su
Crnogorci izvojevali svoju slobodu "u bezbrojnim krvavim bitkama s Turcima" i da zbog toga ne
"mogu rtvovati dobrovoljno" svoju slobodu, ve su "gotovi do jednoga dati svoje glave za nju".
On je, navodno, elio samo da pokae pred licem Evrope da je bio spreman na rjeavanje
sporova s Portom miroljubivim putem. U tom pogledu Crna Gora je napravila projekat naglaavao je dalje knjaz - na koji Porta nije mogla pristati, jer je Crna Gora traila
"Hercegovinu i pola Albanije", s tim da se crnogorskom vladaru obezbijedi "titula kralja".
Razraujui takav projekat, zvanini organi ale to je on ruskoj vladi predstavljen u krivom
svjetlu.
Petkovi je s panjom sluao knjaeva izlaganja. On je pokuao da mu objasni razloge zbog
kojih je Rusija propustila priliku da na Pariskom kongresu otvori raspravu o crno-gorskom
pitanju. Bila su, po Petkovievom miljenju, dva razloga: 1. uvjerenje da u datim uslovima bilo

303
kakav ruski prijedlog ne bi naiao na podrku ostalih sila i, 2. dolo je do poremeaja u odnosima
Rusije s Crnom Gorom, pa je i to na neki nain uticalo na pasivnost ruske diplomatije. Petkovi
je znao da se knjaz tada kolebao izmeu Rusije i Francuske i ocijenio da su u tome znatnu ulogu
odigrali knjaginja Darinka, Ekar i Delari. Na kraju je svoje izlaganje elio da pojaa tvrdnjom da
je blagonaklonost ruskog imperatora prema Crnoj Gori "postojana kao i sama Rusija".
Pri kraju razgovora knjaz je zatraio od Petkovia neke pouzdanije podatke o koncentraciji
turskih trupa na granicama Crne Gore, optuujui pri tome vlasti Monarhije zbog dozvole da se
turske trupe iskrcavaju u njihovim lukama na Jadranu. Knjaz je, inae, optuivao vladu
Monarhije za neprijateljsku politiku prema Crnoj Gori. Takva politika je Crnoj Gori nanijela
mnogo tete, pogotovo to su vlasti na Cetinju bile ubijeene da nema izgleda da se ona mijenja.
Knjaz je na kraju izrazio ubjeenje da e ruska vlada pomoi ostvarivanju prijedloga o
crnogorsko - turskom razgranienju i "otvaranjem nam puta i dostupa do mora". Razvoj Crne
Gore, stalno je ponavljao knjaz, "bez morskog pristanita ne daje nam mogunosti da opstanemo,
mi emo kao i poslije ostati tijelo bez due". U sluaju da se, osim razgranienja, ne postigne
nita vie, knjaz je molio Petkovia da se zauzme kod svoje vlade kako bi se Crnoj Gori barem
osiguralo pravo na tranzitnu trgovinu. Na kraju razgovora knjaz Danilo je zatraio od ruskog
izaslanika da se zauzme kod svoje vlade kako bi se izvrilo priznavanje crnogorske nezavisnosti
diplomatskim putem.
Petkovi je naao za potrebno da obavijesti svoju vladu o knjaevoj navodnoj vojnoj reformi.
Meutim, u tom dijelu izvjetaja nije reeno nita novo. Knjaz tada nije izvrio nikakvu reformu.
On je samo potvrdio ranije utanaeno formacijsko ustrojstvo vojske, podijelivi je po dekadnom
sistemu: desetina, stotina i bataljon i odredivi za svaku jedinicu komandira (desetara, stotinaa i
komandira bataljona). Komandni sastav bataljona predstavljali su najistaknutiji prvaci u
plemenima - kapetani, ponekad i s titulama vojvode ili serdara. Svaka crnogorska eta dobila je
zastavu. Isto tako, poslije osjetnih gubitaka, popunjena je i knja-evska garda, a broj gardista
povean na hiljadu. Ova crnogorska jedinica (sastavljena prije grahovske bitke od 400 vojnika)
stekla je u bici na Grahovcu takvu slavu, da e poslije za dugo predstavljati elitni crnogorski
oruani odred. Za lanove garde su predviene i posebne oznake. Knjaevom odlukom tada je
utanaeno za svaku etu i bataljon zborno mjesto, gdje su za sluaj uzbune svi obveznici bili
duni da se jave.
Prilikom ispraaja ruskog generalnog konsula, knjaz je zatraio da mu se upute portreti
imperatora i imperatorice, da njima ukrasi knjaevski dvorac.
Po povratku s Cetinja, pun utisaka o crnogorskom vladaru, njegovim saradnicima i crnogorskom
narodu, Petkovi je poslao jedan detaljan izvjetaj Azijatskom departmanu. Osvrui se i na neke
injenice iz ivota na crnogorskom knjaevskom dvoru, Petkovi nije mogao propustiti a da ne
zamjeri knjazu Danilu zbog toga to za svoga linog sekretara dri Francuza Delaria. Generalni
konsul je drao da takvim izborom linog sekretara crnogorski vladar otkriva sve dravne tajne
pred graaninom jedne evropske velike sile, koja je i te kako polagala nadu u mogunost daljeg
uvrivanja svojih pozicija na Balkanu. Stoga je Petkovi odmah preporuio knjazu da
promijeni linog sekretara, smatraji da za takvu dunost najvie odgovara Dimitrije Milakovi.
Knez Gorakov je saoptio da je u datom trenutku najznaajnije da se sauva nezavisnost Crne
Gore
Knjaz Danilo je bio oduevljen obnovom odnosa s ruskom vladom. To je elio i pismeno da
izrazi. On je Petkoviu predao i pismo puno najlaskavijih rijei na njegovom doprinosu u obnovi

304
poremeenih odnosa. Ove knjaeve rijei Petkovi je primio s uvjerenjem da su iskreno izreene.
I sredinom jula 1858, Petkovi je ponovio zahtjev crnogorskom vladaru da promijeni svog linog
sekretara. I ovom prilikom je istakao da knjaz mora da vodi rauna o uvanju dravnih tajni.
Iako je bez rezerve vjerovao Petkoviu, knjaz Danilo je rijeio poetkom jula da se obrati
pismom ruskom imperatoru i da ponovi sve one misli i ideje saoptene u razgovoru s ruskim
generalnim konsulom. Ovo knjaevo pismo odnio je za Dubrovnik specijalni izaslanik, ugledni
crnogorski vojvoda i senator - Petar Stevanov Vukoti. Petkovi je original knjaevog pisma
odmah poslao za Petrograd, a jednu kopiju Knoringu u Be.
Na odgovor ruskog vladara nije se ekalo dugo. U ime i po ovlaenju imperatora, poslao ga je
knez Gorakov. U Gorakovljevom pismu je, prije svega, naglaeno, da imperator kao to su to
inili i njegovi prethodnici, gaji blagonaklonost, panju i osjeanja prema crnogorskom
narodu. Takva su osjeanja bila dobro poznata crnogorskom vladaru, kae se, izmeu ostalog, u
pismu, i ona se nijesu izmijenila ni sada u godini napora Crne Gore. Stoga je Gorakov
koristio priliku da saopti imperatorovo miljenje da je u datom trenutku najznaajnije da se
sauva nezavisnost Crne Gore, to, inae, predstavlja najbitniji uslov za uvrivanje sadanjeg
poloaja crnogorskog naroda. Ovlaen od svog vladara, Gorakov je na kraju istakao da
crnogorski knjaz moe i ubudue raunati na, prijateljski oslonac na nau dravu.
Gorakovljevo pismo znailo je za knjaza Danila mnogo. Ono je na neki nain otvorilo novu eru
u crnogorsko - ruskim odnosima. U njih se vie nikako nije smio uvui element sumnje i bilo
kakvog podozrenja.
Dok je Petkovi i preduzimao prve korake za normalizaciju odnosa s crnogorskim vladarem,
ruska vlada je poetkom jula 1858. odredila kapetana Vlangalija za lana Komisije za
utvrivanje granine linije meu Crnom Gorom i Turskom. Vlangali je bio linost koja je sa
svoje strane znatno doprinijela poboljanju crnogorsko - turskih odnosa. On je krajem avgusta
posjetio Cetinje da u tamonjim dravnim arhivima trai dokumentaciju radi olakanja svoje
teke misije. Vlangali je zapazio da na Cetinju vlada veliko oduevljenje zbog normalizovanja
odnosa sa ruskom vladom. Za vrijeme njegovog boravka prispio je u crnogorsku prijestonicu
kurir sa sumom od 9397 guldena izostale finansijske subvencije ruske vlade.
Dva mjeseca poslije grahovskog poraza otomanska vlada je bila prinuena da izda stroga
nareenja svojim trupama u Hercegovini da ne preduzimaju nikakvu vojnu aktivnost protiv Crne
Gore. Porta je, istovremeno, izrazila i spremnost da prihvati formiranje meunarodne komisije za
razgranienje sa Crnom Gorom na bazi stanja iz 1856. godine, s tim da se u Carigradu, koji je
predloila za mjesto pregovora, raspravlja i o pitanju statusa Crne Gore, budui da je tu zemlju
smatrala sastavnim dijelom carevine. Francuski kabinet se odluno suprotstavio ovakvom
prijedlogu Porte, prijedlogu iza koga je stajala i Austrija. Ruski carski kabinet je takoe odluno
odbio program izloen u preporuci Porte, smatrajui, takoe, da iza njega stoje prsti bekog
kabineta.
Poto je od francuskog poslanika u Parizu obavijeten o energinom stavu vlade Napoleona III
da se odbije prijedlog otomanskog kabineta, Aleksandar II je na primljeni izvjetaj stavio
zabiljeku: "Bravo Napoleon!". Ta opaska Aleksandra II oznaavala je politiku dvije velike sile u
crnogorskom pitanju.
Dok su se sreivali utisci izazvani vijeu o turskom porazu na Grahovu i u prijestonicama
velikih evropskih sila pripremali stavovi vlada povodom prijedloga uinjenog od strane Porte,
dva evropska kabineta nijesu asila ni asa, ve su se odmah u svemu sporazumjela. Zapazivi
tvrdoglavost otomanskog kabineta da istraje na svojim preporukama o karakteru konferencije,
vlada u Petrogradu predloila je svome savezniku u Parizu da se odmah uputi ratna flota u vode

305
Jadrana, da time manifestuje rijeenost oba kabineta da ne popuste u svojim zahtjevima. Iako je
austrijski ambasador u Parizu skretao panju Napolenu III da bi slanje ratne flote u Jadran samo
otealo rjeavanje nastalih sporova, i Petrograd i Pariz su bili rijeeni da idu do kraja.
Sporazum Rusije i Francuske povodom prijedloga otomanske vlade izazvao je iva reagovanja u
diplomatskim krugovima beke monarhije. Ruska vlada i ruski imeprator su stalno optuivali
beki kabinet da igra sumnjivu igru u crnogorskom pitanju. Krajem maja Gorakov je pokuao
da sondira teren kod austrijskog predstavnika u Petrogradu da bi on uticao na svoju vladu da se
prikljui pozivu za uee u radu konferencije.
U Petrogradu su oekivali da e sporazum o razgranienju ukljuiti i priznanje nezavisnosti Crne
Gore
Prilikom razgovora sa Seenjijem, Gorakov je kategorino izjavio da ruski kabinet odbacuje
turski zahtjev da se Crna Gora tretira kao sastavni dio Turske. Gorakov je prilikom sljedeeg
susreta sa Seenjijem iznio kategorian stav ruske vlade da se obrazuje komisija za razgranienje
bez ikakvih prethodno postavljenih uslova. to se tie statusa samog Grahova, Gor-akov je
istakao da su njega zauzeli Crnogorci, pa ne bi imalo nikakvog smisla natjerivati ih da ga
evakuiu.
Pritisku ruske i francuske diplomatije teko se tih dana bilo suprostaviti. Nekoliko dana poslije
posljednjeg susreta sa Seenjijem, Gorakov je obavijeten od austrijskog predstavnika da e
austrijska vlada uzeti uea u radu komisije za utvrivanje crnogorske granice, pod uslovom da
to od nje zatrai otomanski kabinet. Prilikom tih razgovora austrijski predstavnik je izrazio
miljenje da se njegova vlada nee izjanjavati o prihvatanju anglo - francuskog formalnog
prijedloga o sazivanju konferencije. Tako izraene rezerve nijesu bile prijatne Gorakovu. On
tada nije mogao uticati na beku vladu da se odrekne tih rezervi. Gorakov nije ni elio da
raspravlja o zahtjevu Porte o polaganju prava suvereniteta nad Crnom Gorom i, kako je saoptio
Seenjiju, ukorio je ruskog predstavnika u Carigradu Butenjeva to je prihvatio da primi tako
izraen zahtjev otomanske vlade. Na kraju je saoptio predstavniku Beke monarhije svoju
vrstu ubijeenost da e Turska, na kraju, biti primorana da prihvati francusko - ruske zahtjeve.
Gorakov je pri tome izjavio da e pozvati crnogorskog knjaza da obustavi dalja neprijateljstva,
jer bi, poslije posljednjeg podviga crnogorske vojske, produetak operacija protiv Turaka bio
nepravedan, budui da otomanske trupe nijesu bile u stanju da ugroze nezavisnost Crne Gore.
Rusko - francusko nastojanje da se odmah pristupi crnogorsko - turskom razgranienju nailazilo
je krajm maja 1858. na velike tekoe. Beka diplomatija je s posebnom brigom pazila na
ambiciozne planove knjaza Danila. Gorakov je to brzo uoio. On je stoga smatrao da sve ono
to se na evropskom diplomatskom popritu deavalo krajem maja montira austrijska vlada i da
je posebno upereno i protiv Rusije. Turski ministri - po ocjeni Gorakova - bili su samo statisti
u komediji, koju je reirao austrijski poslanik u Carigradu. S takvim predubjeenjima
Gorakov je primio saoptenje austrijskog predstavnika u Petrogradu Seenjija. Ruski ministar
inostranih prilika iskoristio je susret s austrijskim diplomatom da otro protestvuje protiv pasusa
formulisanog u pismenom saoptenju beke vlade da Visoka Porta podrava naelo da je Crna
Gora sastavni dio Carstva. Uzalud je Seenji je pokuavao da ubijedi Gorakova kako ta
klauzula ima samo formalistiki, titularni karakter - ruska strana ostala je nepokolebljiva.
Gorakov je tada ponovio staro stanovite da Rusija nikad nee priznati sultanu nikakvo pravo
na Crnu Goru, te ne moe pristupiti nikakvoj kombinaciji koja bi mogla, na jedan ili drugi
nain, da prejudicira takvo pravo. S druge strane, odreivanje crnogorskih granica na bazi status

306
quo - a iz 1853, na emu je insistirala Austrija, po kome Grahovo ne bi pripadalo ni Turcima ni
Crnogorcima, ve bi njime upravljala lokalna vlada - Gorakov je, takoe, odbio, osjetivi u
emu je pravi smisao takvog zahtjeva. Stoga je nastojao da se kao baza za razgovore uzme stanje
iz 1956. godine. U to vrijeme Crnogorci su faktiki drali Grahovo, isto kao to su u datom
trenutku svojim junakim podvigom stekli nove osnove da se na njemu vjeno zadre.
Saoptavajui stav svoga kabineta o potrebi formiranja komisije pet evropskih sila, Gorakov je
imao dosta ozbiljnih primjedbi i na pasivni stav engleskog predstavnika u Carigradu. Austrijska
diplomatija je to s posebnim interesovanjem pratila. Nju je istovremeno zbunjivala i injenica to
je Gorakov bio sklon da se proire ovlaenja rada meunarodne komisije u smislu da ona
temeljno raspravlja i o pitanjima nezavisnosti Crne Gore.
Porta je uporno nastojala da se kao osnov za dalje razgovore uzme njezina izjava od 14. maja.
Veliki vezir se pribojavao da e francusko - ruski prijedlog biti loe shvaen u evropskoj
javnosti. On je htio da onemogui da se razgranienje shvati kao meunarodno mijeanje u
unutranje poslove Turske. Stoga je Turska vie eljela da sporove rjeavaju predstavnici sila u
Carigradu nego posebno obrazovana komisija.
Krajem maja dolo je do novog susreta Gorakova s austrijskim predstavnikom u Petrogradu.
Prilikom tih razgovora, Seenjije je stekao utisak da ruski ministar spoljnih poslova vjeruje da e
i Pruska zauzeti u crnogorskom pitanju stav slian onome koji je zauzela Francuska. U tom
smislu Gorakov je oekivao da e Pruska podrati ruski zahtjev, iza koga je stajala i Francuska;
da sporazum o razgranienju ukljui i priznanje nezavisnosti Crne Gore.
Smatralo se da e razgranienjem biti zagarantovana zatita Crnoj Gori od bilo kakvog posezanja
na njezinu nezavisnost
Kako istie Seenji, ruski ministar inostranih poslova bio je veoma uznemiren kad je uoio da
se prevario u raunu. im je iz Berlina dobio odgovor na takav zahtjev, Gorakov se pravio
kao da se nita nije desilo. Prilikom ovih razgovora, Gorakov je traio da komisija odmah
otpone sa radom. On ni ovoga puta nije propustio da saopti austrijskom predstavniku da e
izdati nareenje ruskom opunomoeniku u komisiji da se povue iz rada im bi neko postavio
bilo kakvo pitanje tetno po nezavinost Crne Gore. Poto je uvidio da Evropa nije spremna
1858. da formalno prizna Crnoj Gori i pravo na meunarodno - pravnu nezavisnost, zadovoljio
se time to je samo razgranienje moralo biti shvaeno u neku ruku kao priznanje faktike
nezavisnosti te zemlje. On je smatrao da e time biti zagarantovano pravo Crnoj Gori od bilo
kakvog posezanja sa strane na njezinu nezavisnost.
Gorakov je od poetka traio da u radu komisije uzme uee i jedan predstavnik Crne Gore.
Smatrajui da e taj prijedlog naii na protivljenje Austrije, ruski ministar je o toj elji svoje
vlade na vrijeme obavijestio Seenjija. Nadajui se da se otomanska vlada nee tome protiviti,
Gorakov je isticao i injenicu da se vojvoda de Montebelo potpuno saglasio s ruskim
prijedlozima.
Dok je Gorakov u Petrogradu vodio iv diplomatski dijalog sa predstavnikom Austrije, dotle je
njegov poslanik u Parizu Kiseljev ulagao napore da u razgovorima sa Valevskim nae
najpovoljnije varijante za rjeavanje crnogorskog pitanja. Krajem maja sastali su se u Parizu
Valevski i Kiseljev. Tada je ruski predstavnik iznio francuskom minstru sutinu Gorakovljevih
depea od 10/22 i 11/23 maja, u kojima je izloeno gledite petrogradske vlade da treba odbiti
Portin prijedlog da se pitanje odreivanja granica prepusti predstavnicima u Carigradu. S druge
strane, Gorakovljeve depee su odbijale svaki naelan prijedlog otomanske vlade. Tom prilikom

307
je ruski predstavnik saoptio da je sutina ruskog prijedloga u tome da se komisija na licu mjesta
sporazumije o svim sporovima. Tako je, po uputstvima vlade, rezonovao i Butenjev, smatrajui
da bi svaki drugaiji pristup samo otvorio nove probleme i posao otegao u nedogled. To je
utoliko bilo tee to je Fuad-paa saoptio da Porta zadrava sebi pravo da na osnovu
dokumenata iz carigradskih arhiva pokae na emu temelji svoja prava o spornim terenima.
Odbijajui takav prijedlog, ruska diplomatija je tvrdila da nema pouzdanih geografskih karata,
iju bi valjanost komisija mogla da provjeri na terenu, i da utvrdi ko je u pravu - Crna Gora ili
Turska. Prilikom ovih razgovora ruski predstavnik je bio energino protiv povlaenja
saveznikih ratnih brodova iz Jadrana, jer bi to dalo ohrabrenje Turskoj da ponovo pone sa
gomilanjem trupa prema Crnoj Gori. Iako Valevskom nijesu bila prijatna ova upozorenja,
pogotovo to je Kiseljev iznio i podatak da su u jadranske vode uplovile i nove dvije turske
fregate, iskrcavi nove otomanske trupe u Klek, Valevski je bio prinuen da Kiseljevu dade u
prepisu kopije uputstava upuenih tih dana vojvodi od Montebela.
Krajem maja francuski ministar inostranih poslova dobio je jedno pismo od Fuad-pae. Valevski
ga je odmah dao na uvid Kiseljevu. Ruski ambasador je zapazio da u pismu velikog vezira
postoje tri karakteristina stava: 1. pristanak na odreivanje granica na bazi stanja iz 1856, 2.
odravanje vanosti izjave turskog predstavnika na Pariskom kongresu i 3. najavljivanje slanja
novog kontingenta trupa na granice Crne Gore, s kategorinom izjavom da one nemaju namjeru
da napadaju Crnogorce. Meutim, smatrao je Kiseljev, u odreivanju granica u obliku koji je
predlagala britanska vlada i onome koji je prihvatala Porta postojala je bitna razlika. Prvi
prijedlog je, zapravo, poticao od Evrope, to je, u stvari, Turke i Crnogorce stavljao u isti poloaj
pred evropskim tribunalom, dok je Fuad-pain prijedlog prenosio taj tribunal u Carigrad, to je
na neki nain postavljalo Portu u status sudije, a da je ona u isto vrijeme bila i stranka u sporu.
to se tie druge take - rusko stanovite je bilo veoma jasno. Porta je mogla da se te izjave ne
odrie, ali ona petrogradsku vladu nije obavezivala, a u datom trenutku ni Evropa o noj nije
trebalo da vodi rauna. Trea taka Fuad-painog pisma mogla je da se primi s panjom, iako ni
tu nije bila iskljuena podvala. Slanje turske vojske znailo je - po ocjeni Kiseljeva - zavoditi
red neredom.
Diplomatski pregovori oko crnogorsko - turskog razgranienja su, ipak, pokazivali da je Rusija
jedina meu velikim silama koja je bila direktno ili indirektno zainteresovana u tom pitanju.
Ona je bila jedina sila koja se otro suprotstavljala svim ili gotovo svim Portinim zahtjevima,
sraunatim da narue interese Crne Gore.
Napoleon III je crnogorsko pitanje drao sekundarnim; ono to je imao u vidu u tom sporu bila je
elja da ugodi ruskom caru
U poetku pregovora Turska, Austrija i Engleska su slono odbijale sve zahtjeve Petrograda,
dok je pitanje crnogorsko - turskog razgranienja za Francusku i Prusku bilo, ipak, od
sekundarne vanosti. Ono to je Napoleon III imao u vidu u ovom diplomatskom sporenju bila
je samo elja da ugodi ruskom caru". U nekoj drugaijoj prilici i sloenijim okolnostima,
pitanje je da li bi francuski vladar bio spreman da se tako bez protivljenja stavi na stranu Rusije u
jednom djeliu sloenog istonog pitanja. On je crnogorsko pitanje smatrao od drugostepene
vanosti za istonu politiku njegove zemlje.
Kolebljivost francuskog kabineta da podri radikalne zahtjeve knjaza Gorakova poticala je
dobrim dijelom iz bojazni od Velike Britanije, koja se tada ubrzanim tempom naoruavala.
Rijeen da sauva mir na Balkanu, britanski kabinet je pristajao na podrku ideji o razgranienju

308
Crne Gore i Turske, nastojei svim silama da sauva interese Turske.
Najei pobornik za ouvanje interesa Otomanske carevine bila je tada Austrija. Njezini
predstavnici su stalno odbijali sve prijedloge Rusije i Francuske, sraunate na zatitu interesa
Crne Gore. U pregovorima sa Seenjijem poetkom juna, Gorakov je, u elji da na neki nain
izae u susret austrijskim zahtjevima, prihvatio da svoje zahtjeve svede na tri uslova: 1. da
komisija koja e zasjedati u Carigradu poalje na lice mjesta posebne delegate koji e raditi na
utanaivanju granice; 2.da komisija pone da razmatra stanje na granici onog trenutka kad se
prekinu posljednje vojne operacije; 3. da se delegati dogovaraju ad hoc o svakom spornom
terenu i da o tome sastave izvjetaj, o emu e, u konanom rezultatu, odluivati komisija u
Carigradu.
Austrijska vlada je znala da se bitka za zatitu turskih interesa u nastalom sporu oko
razgranienja s Crnom Gorom bije ne samo u Carigradu ve i u Petrogradu. Stoga je austrijski
predstavnik kod petrogradske vlade poetkom juna bio, vjerovatno, jedan od najaktivnijih
predstavnika zapadnih sila. U estim susretima s Gorakovim, Seenji je do nijansi pratio
evoluciju u shvatanjima ruskog kancelara. Sredinom juna Seenji je saznao da se francuski
kabinet saglasio s ruskim prijedlogom, izloenim u tri take od strane Gorakova 5. juna.
Petrogradska i francuska vlada su se tada saglasile da taj prijedlog iznesu u Carigradu kao
conditio sine qua non za pristupanje Rusije i Francuske pomenutoj komisiji. No, uprkos podrci
francuskog kabineta, Gorakov je ostao pomalo razoaran u Valevskog i francuski kabinet. On je
oekivao da e diplomatski razgovori o crnogorskom razgranienju dovesti do formalnog
priznanja crnogorske nezavisnosti, to Francuska nije eljela da prihvati. Gorakov je tada
posebnu panju posveivao organizaciji dunavskih knjaevina, pa i on sam nije mnogo
oekivao od rada konferencije. Ipak, trudio se da pruskog ambasadora to vie vee za sebe,
oekujui od njega da e uticati na vladu u Berlinu da preko svog predstavnika podri ruske
prijedloge.
Poetkom juna Kiseljev je posjetio Napoleona III, da mu u ime ruskog imperatora zahvali na
dranju u pitanju Crne Gore, to je, po ocjeni ruskog vladara, predstavljalo snane izraze
prijateljstva. Napoleon je to sa zadovoljstvom primio. On je tada izrazio nadu da e se
crnogorski problemi rijeiti onoliko povoljno koliko to doputa zla volja Turske i Austrije.
Kiseljev je imperatorovu depeu iz Petrograda kasnije proitao i Valevskom. Prilikom ovih
razgovora pojavili su se i znaci ozbiljnih razmimoilaenja u pogledu daljeg odreivanja
diplomatskih poteza. Blagodarei dobrim dijelom Kiseljevu, ona su svedena na najmanju mjeru.
Da bi prekratio razgovore o stvarima u kojima postoji razilaenje, Kiseljev je s punom
ozbiljnou izloio gledita ruskog imperatora. Ona su bila koliko jasna, toliko energina. Po
Aleksandrovim shvatanjima, trebalo je da se predstavnici sila u Carigradu prethodno
sporazumiju o upuivanju u Crnu Goru komisije za razgranienje, iji bi lanovi imali da
razmotre, sa crnogorskim komesarima pojedinosti trase koju bi trebalo uspostaviti na osnovi
status quo - a iz 1856. Drugi zahtjev ruskog imperatora odnosio se na garanciju koju treba da
daju velike sile da e se Porta skrupulozno pridravati svojih obaveza. Trei zahtjev se odnosio
na obaveze komisije da se sa terena vrati u Carigrad zajedno s crnogorskim predstavnikom koji
e takoe uestvovati u zavrnim vijeanjima, to treba da rijei sudbinu njegove zemlje.
U razgovorima s francuskim ministrom inostranih poslova, Kiseljev je pokrenuo pitanje
dokumenta o kome je lord Malmsberi razgovarao sa ruskim poslanikom Brunovom. Uz taj
dokumenat, kako se oekivalo trebalo je da bude pridodata karta trase koja e biti izraena na
licu mjesta.

309
Od Porte je traeno povlaenje trupa sa granica da Crna Gora ne bi shvatila da je i dalje
blokirana od turske oruane sile
Dokumenat je trebalo da bude redigovan u Francuskoj, kako bi se izbjegavao uticaj austrijskog
internuncijusa, u sluaju da se taj posao obavlja u Carigradu. Valevski je pokazao puno
razumijevanje za preporuke Kiseljeva, ali je, ipak, traio da se trea taka zahtjeva imperatora
Aleksandra II ne postavlja kategoriki unaprijed, plaei se da bi neko od predstavnika sila bio
protiv toga da se crnogorski izaslanik u svemu izjednai sa predstavnicima pet evropskih sila.
Valevski je tada obeao da e dati uputstva Tuvnelu da se u svemu dogovora sa Butenjevom.
Tom prilikom je saoptio da je po nareenju Napoleona III izdata naredba francuskim ratnim
brodovima, predvienim za vojno - pomorsku demonstraciju na Jadranu, da saekaju dolazak
ruskih brodova, kako bi se i na taj nain manifestovala puna solidarnost meu kabinetima obiju
drava.
Razgovori o crnogorsko - turskom razgranienju su se stalno komplikovali. Aktivno uestvujui
u njima, britanska vlada donosi odluku da obezbijedi svoj prijedlog, kako bi se to prije izalo iz
ovih zamrenosti.
Sutina britanskog prijedloga sastojala se u tome da demarkacionu liniju izmeu Crne Gore i
Turske utanai specijalna komisija predstavnika pet velikih sila, uz uee crnogorskog
komesara. Rezultat rada komisije bio bi dat na odobrenje evropskoj komisiji, sastavljenoj od
predstavnika sila u Carigradu, uz uee crnogorskog izaslanika. Po prijedlogu britanske vlade,
delegati Rusije, Engleske, Francuske, Austrije i Pruske trebalo je da odre prvi sastanak u
Dubrovniku 3/15. jula 1858. Na tom sastanku trebalo je da uzmu uea i turski i crnogorski
delegati. Kao to se vidi, ovaj prijedlog je bio modificiran zahtjev ruskog imperatora. Stoga
ruska vlada nije imala razloga da britansku preporuku ne prihvati. O tome je Gorakov odmah
obavijestio austrijskog predstavnika u Petrogradu.
Iako je sporazum u naelu bio ve postignut, stalno su nastajale nove tekoe. Njih su obino
prireivale Austrija i Turska. Poetkom juna ruski ministar inostranih poslova uputio je zahtjev
da se odmah povuku kuama Crnogorci izmijeani s ustanicima. Isto tako, Ali-paa je izjavio
da bi primirje i na granicama prema Albaniji trebalo da se to prije uspostavi.
Zahtjev Ali-pae nije ostao bez odjeka. O tome su ubrzo poveli razgovore Kiseljev i Valevski.
Samo odravanje mira na granici izmeu Turske i Crne Gore bilo je preputeno brizi ruskog
poslanika Butenjeva i francuskog Tuvnela. Valevski je tada izjavio da e ponovo poslati
instrukcije Tuvnelu da saopti Ali-pai da Rusija s podozrenjem gleda na upuivanje turskih
trupa u Hercegovinu i da francuska vlada takoe zazire od takvog poteza. Tuvnel je bio ovlaen
da od otomanske vlade zatrai obustavljanje slanja trupa i povlaenje ve postojeih snaga sa
granica Crne Gore, kako ova zemlja ne bi shvatila da je i dalje blokirana od turske oruane sile.
Ispunjavajui zahtjev svoga ministra, Tuvnel je odmah saoptio Ali-pai zahtjev francuskog
kabineta. Ali-paa je odgovorio da e obaveze prema Francuskoj i Rusiji biti tano
ispunjene, da je preostalo samo 200 vojnika i oficira koje treba uputiti u Hercegovinu da bi se
tamo popunila izvjesna odjeljenja, a da e se turske trupe povui im se uspostavi red u
Hercegovini. Valevski je poruio Tuvnelu da saopti Ali-pai da nije trebalo slati na tih 200
ljudi, a da e se Francuska i Rusija ako se Porta ne bude pridravala svojih obeanja, silom
oduprijeti iskrcavanju turskih trupa.
Ponaanje britanskog kabineta, bez obzira to je njegov prijedlog prihvaen kao osnova za dalji
rad na crnogorsko - turskom sporazumu o utvrivanju granine linije, stalno je izazivalo
nedoumice i kod ruskog i kod francuskog kabineta. Sredinom jula to je ponovo izbilo u prvi plan

310
rusko - francuskih pregovaranja. A izazvala ga je jedna nova izjava lorda Malemsburga, koji je
preporuio uzdravanje britanskog kabineta za sluaj da se odnosi meu Turskom i Crnom
Gorom ponovo pogoraju. Valevski inae nije imao povjerenja u britanski kabinet, ali je
vjerovao da do novih komplikacija nee doi, jer je Porta dala sigurne garancije da e dosljedno
raditi na sporazumu.
Francuska vlada je pokazivala spremnost da u rjeavanju crnogorskog pitanja izae u susret
svakom ili gotovo svakom zahtjevu petrogradske vlade. Krajem jula Valevski je o tome izvijestio
svoga poslanika Montebala, osvrnuvi se u pismu na englesku inicijativu, nazvavi je
prijedlogom koji u datom trenutku najbolje odgovara i Rusiji i Francuskoj. Valevski se
takoe pohvalio i time da je prihvaen prijedlog o prisustvu crnogorskog delegata u radu
komisije za utanaavanje granine trase i kasnije u radu komisije predstavnika sila u Carigradu.
On je smatrao da je to velika tekovina voenih pregovora.
Francuska je pridobijena za odbranu stvari, jer faktiku nezavisnost Crne Gore vie niko nije
mogao da osporava
On je, isto tako, obavijestio i Tuvnela da zahtijeva od otomanske vlade da ne ini nikakav
pokuaj direktan ili indirektan, koji bi Crnoj Gori nametnuo bilo kakav vid potinjavanja.
Ukoliko bi Porta tako neto i pokuala, isticao je Valevski Turska bi bila odgovorna za
posljedice. A ako bi otomanska vlada nastavila da i dalje dri svoje trupe na granicama Crne
Gore, isticao je francuski ministar inostranih poslova, Francuska e se smatrati obaveznom da
Crnoj Gori prui garancije za bezbjednost, uz priznanje njezine nezavisnosti. U tom sluaju bi
vlada Napoleona III bila jo i spremna da preduzme mjere neophodne da ovo osigura. Kad je
saznao za ovako energina shvatanja francuskog kabineta, Kiseljev je smatrao da bi o tome
trebalo obavijestiti crnogorskog vladara.
Ocjenjujui rezultate razgovora s francuskim ministrom inostranih poslova, Kiseljev je smatrao
da se u datim uslovima nita vie nije moglo postii. Insistiranjem na nekom veem rezultatu
moglo je lako da dovede u pitanje i ono to je postignuto u korist ruskih i francuskih namjera.
Francuska je pridobijena za odbranu stvari koje su povezane s najvanijim interesima ruske
politike, jer crnogorsku faktiku nezavisnost vie niko, nije mogao da osporava.
Francuski ministar inostranih poslova esto je ponavljao da je jedan od najveih rezultata ovih
munih diplomatskih pregovora bila odluka da u radu meunarodne komisije uzme uea i
predstavnik crnogorskog knjaza. U postizanju takvog rjeenja znaajnu ulogu je odigrao ruski
predstavnik u Parizu - Kiseljev. On je, drei se Gorakovljevih uputstava, stalno nastojao da se
pribavi to vie istorijskih svjedoanstava o crnogorskoj nezavisnosti i postojanju faktike, iako
ne i meunarorodno - pravno ustanovljene, demarkacione linije meu suparnikim stranama.
Takav energian francusko - ruski stav omoguio je knjazu Danilu da odredi svoga autanta
Vukovia za crnogorskog delegata u Komisiji.
Poto je obavijeten o rezultatima diplomatskih pregovora Kiseljeva i Valevskog u Parizu,
francuski ambasador u Carigradu javio je Ekaru da preporui knjazu Danilu da povue
Crnogorce iz sastava ustanikih odreda u Hercegovini. Tuvnel je u ovoj poruci saoptio da e i
veliki vezir ispuniti sva obeanja data ruskoj i francuskoj diplomatiji.
Evropsko javno mnjenje je s panjom pratilo diplomatske napore za crnogorsko - tursko
razgranienje, ocjenjujui da od toga dosta zavisi dalji razvoj prilika na Istoku. Austrijska
javnost je na to drugaije gledala. Njoj je smetao svaki potez koji je uvrivao pozicije Crne
Gore. Zato novine Monarhije nijesu prestajale da na Crnogorce prosipaju svoj jed, optuujui

311
ih za vinovnike svih nereda na Balkanu. Beke novine je snano podravalo javno mnjenje u
otomanskoj prijestonici, gdje su Carigradske novine takoe sijale optube protiv Crne Gore.
Francuski "Moniteur" je energino uzimao u zatitu Crnu Goru, branei njezine legitimne
pretenzije.
Malo je ko oekivao da e rezultat bitke na Grahovu biti tako porazan za Tursku. U duhu
nacionalne romantike novosadski "Srpski dnevnik" pisao je da se na Grahovu odvija dvoboj
Crne Gore i Turske pred oima Evrope, dok su "Srpske novine" isticale da je vojvoda Mirko
mogao zauzeti pola Hercegovine da nije dobio naredbu od knjaza Danila da obustavi dalje
operacije.
Odmah poslije bitke na Grahovcu Napoleon III je izdao naredbu da se upute dvije francuske
ratne lae u vode Jadranskog mora. Cilj slanja ove eskadre bio je podstaknut eljom francuskog
vladara da se zaustavi dalje prolijevanje krvi i da se stavi do znanja otomanskoj vladi da se nee
ravnoduno posmatrati gomilanje otomanskih trupa prema Crnoj Gori. Porti je tada postalo jasno
da s Fransukom nema ale.
Dolazak francuskih ratnih brodova u austrijske teritorijalne vode imao je, van sumnje, i elju da
se bekoj vladi, inae neraspoloenoj prema Crnoj Gori, manifestuje i snaga francuske oruane
sile i elja da se zatite Crnogorci. Po svoj prilici, slanje francuskog ratnog brodovlja u vode
Jadrana vie je bilo sraunata prijetnja snanoj Austriji nego slaboj Turskoj. Vijest o dolasku
francuskih brodova knjaz Danilo je primio s oduevljenjem.
U noi izmeu 3/15. i 4/16. maja uplovili su u Jadransko more francuski ratni brodovi Alesiras i Ejlau, pod komandnom viceadmirala ilijena de la Gravijera.
U svojim memoarima francuski vice-admiral je dao dosta zanimljivih podataka za ondanju
delikatnu diplomatsku raspravu, voenu oko Crne Gore. On je, prije svega, istakao da dolazak
francuskih ratnih brodova u Jadran nije bio prijatan austrijskim vlastima. Predstavnici vlasti
Monarhije u Dubrovniku to nijesu ni skrivali. Beka vlada je odmah pokuala da se francuski
ratni brodovi udalje iz austrijskih teritorijalnih voda, ali je dalji tok diplomatskih pregovora oko
regulisanja crnogorsko - turskih odnosa to onemoguio.
Austrijska monarhija je ubrzo nakon posjete francuskog viceadmirala Cetinju poela da podie
tvravu na Brajiima
Dodue, austrijski poslanik u Parizu uinio je demar kod Napoleona III povodom slanja ratnog
brodovlja u Jadranske vode, ali je francuski vladar preao preko toga kao preko pitanja od
drugostepenog znaaja. On je samo istakao da to nije pomorska eskadra, ve samo dva broda. Da
bi na neki nain umirio beke politiare, Napoleon III je dodao da e brodovi biti vraeni u
matine luke im obave povjereni im posao.
U Petrogradu je slanje francuskih brodova u Jadransko more ocijenjeno sa simpatijom. Iako je
ruski imperator bio obavijeten da Engleska, kao nesumnjivo najjaa pomorska sila, ne pridaje
ovoj demonstraciji neku posebnu panju, bilo mu je stalo da sazna raspoloenje francuske vlade
o slanju jednog ruskog ratnog broda u vode Jadrana. Aleksandar II je smatrao da bi na taj nain
vojno - pomorska demonstracija dobila puniji smisao i znaaj. U tom smislu Gorakov je uputio
19/31. maja specijalnu depeu Kiseljevu da povede razgovore sa francuskom vladom o slanju
fregate Polkan. Slanje toga broda trebalo je da uslijedi samo ukoliko se Napoleon III saglasi sa
tim. im je Kiseljev o tome zapoeo razgovore s Valevskim, francuski ministar je izrazio
miljenje da bi dobro bilo da se pred Dubrovnikom pojave brodovi s jednom i drugom
zastavom. Sjutradan je Napoleon III dao izjavu da ruski i francuski brodovi nisu poslati da se

312
bore, ve samo da izraze jedinstvo u gleditima dviju vlada.
U diplomatskim krugovima se isticalo da je slanje francuske eskadre imalo za cilj da sprijei
iskrcavanje otomanskih trupa, kako bi se okonalo prolijevanje krvi. Kad je kasnije otomanski
kabinet dao izjavu da e izdati naredbu da se po svaku cijenu prekinu dalja neprijateljstva s
Crnogorcima, uloga francuskih brodova je znatno suena. No, i pored toga, carska ruska vlada
nije eljela da propusti priliku da se i njezin ratni brod pojavi pred Dubrovnikom. Odmah iza
toga izdata je naredba kapetanu fregate Jukovu da otplovi za Jadransko more. Zajedno s
fregatom Polkan otplovio je i brik Filoktet. Tako su se u vodama Jadrana naporedo zavijorile
zastave Francuske i Rusije, kao simbol saradnje dviju drava.
Uee flota obiju zemalja u vojno - pomorskoj demonstraciji na Jadranu moglo je samo da
otkloni neke stare nesporazume meu Petrogradom i Parizom. Petrogradskoj vladi nije bilo tada
stalo do tih nesuglasica, a francuskoj pogotovo. Moda je u nekom vidu jedan stepen
nepovjerenja ostao i dalje, ali je on dosta obazrivo zanemarivan.
Dolazak francuske flote u jadranske vode izazvao je pravo oduevljenje u Crnoj Gori. Knjaz
Danilo je uputio pismo Napoleonu III istakavi da je to izazvalo oduevljenje i radost u
narodu.
Admiral Gravijer je posjetio Cetinje 1. juna 1858. u pratnji francuskog vicekonsula Ekara. Na
Cetinju mu je prireen sveani doek. Admiral je preporuio knjazu Danilu da odrava mir
prema Turskoj, uvjeravajui ga da e zvanino razgranienje uskoro biti izvreno. On je tom
prilikom obeao da e Crna Gora i dalje uivati snanu podrku francuske vlade i francuskog
imperatora. Za vrijeme ovih razgovora knjaz nije propustio priliku da svome sabesjedniku iznese
otre zamjerke na raun politike austrijske vlade. Francuski viceadmiral je tada skrenuo panju
na jedan detalj iz crnogorske ratne prakse, nespojiv sa ratnim pravom civilizovanih drava. Rije
je bila o surovoj sjei turskih vojnika i oficira od Grahovca do Klobuka.
U elji da na neki nain demonstrira svoj prkos prema Austriji, knjaz je iskoristio boravak
francuskog viceadmirala da crkvenim vlastima izda naredbu da se u Cetinjskom manastiru odre
molebstvija povodom roendana francuskog vladara. Velikom susjedu je trebalo staviti do
znanja da se Crna Gora oslanja na dvije mone evropske sile. Knjaz je tih dana, inae, bio dobio
pismo od francuskog imperatora, pismo u kome se isticalo da mudri savjeti stoje ispred oruja.
Ubrzo poslije posjete francuskog viceadmirala Cetinju austrijske vlasti su pojaale kontrolu na
crnogorsko - austrijskoj granici, i zapoele sa zidanjem tvrave na Brajiima, dok je dalmatinski
namjesnik javno, i bez ustezanja, izraavao svoje neraspoloenje prema Crnoj Gori. Mamula je
za povod imao navodnu knjaevu izjavu da e uskoro nastupiti trenutak da Crnogorci uu u
Boku Kotorsku.
Snaan utisak koji je posjeta francuskog viceadmirala ostavila na Crnogorce i knjaza Danila,
natjerala je i rusku diplomatiju da izda uputstva kapetanu Jukovu da se i on priprema za posjetu
crnogorskoj prijestonici. Trebalo je na neki nain neutralisati utisak o posjeti francuskog
admirala, a jo vie uvrstiti tek obnovljene tradicionalne veze sa Crnogorcima.
Komandant ruske fregate "Polkan" posjetio je Cetinje poetkom oktobra. Zajedno sa generalnim
konsulom Petkoviem, a u pratnji svoje supruge i jo trojice ruskih pomorskih oficira, Jukov je
boravio na Cetinju od 18/30. IX do 20. IX/2. X 1858.
Knjaz je govorio o planiranoj saradnji sa Srbima i Hercegovcima, kao i o drugim poduhvatima za
dobrobit svoga naroda
Doek komandanta ruskog ratnog broda i njegovih pratilaca pretvorio se u politiku

313
manifestaciju prvog reda. Prije dolaska na Cetinje, knjaz Danilo im je uputio u Budvu, gdje su se
ovi iskrcali sa broda, svitu koju su sainjavali jedan serdar, crmniki kapetan, nekoliko perjanika
i jedan odred vojnika, da ih prate na putu od budvanskog grada do Cetinja. Na Cetinje su
prispjeli tek u devet asova uvee, doekani pjesmom i topovskim i puanim plotunima. Na
prilazu Cetinju poeljeli su im dobrodol-icu vojvoda Mirko Petrovi, svi senatori i mnotvo
naroda. Gosti su provedeni kroz palir do Biljarde. Tu ih je doekao knjaz Danilo u paradnoj
"uniformi" i sa ruskim ordenjem. Oduevljenje zbog dolaska ruskih pomoraca iskazivala je na
svoj nain i knjaginja Darinka. Drugi dan posjete knjaz je pripremio poseban spektakl za goste.
On im je pokazao mnogobrojne trofeje iz Grahovske bitke i sve poreane zaplijenjene turske
zastave. Istaknuti Crnogorci su grabili ko e podrobnije ispriati poneto zanimljivo o toj
sudbonosnoj bici. Knjaz je odabrao grupu Crnogoraca pod ijim je sabljama palo po deset
turskih vojnika ili oficira, a meu njima se isticao cucki kapetan Ilija Zvicer, za koga je reeno
da je od njegove sablje ostalo na bojitu dvadeset turskih vojnika i oficira. Predstavljajui ove
znamenite junake, zaelio je da se njihove grudi ukrase ruskim ratnim odlijima. Za rukom
kome su prisustvovali svi senatori na elu s prezidentom vojvodom Mirkom, knjaz je odrao
zdravicu u slavu "pokroviteljima njegovog i crnogorskog naroda". Knjaeva zdravica zavrena je
ovacijama caru. Na dan odlaska Jukova, knjaz Danilo mu je darovao tursku oficirsku sablju sa
Grahova, a svim pratiocima je uruio ordenje "Za nezavisnost Crne Gore". Uruujui orden
kapetanu Jukovu, knjaz je u pozdravnoj rijei istakao da takav znameniti orden imaju samo
Crnogorci. Oznaeni primjerak ordena dodijeljen je - kako je knjaz rekao - sinu one zemlje iji je
imperator prvi priznao crnogorskog vladara. Knjaginja Darinka poklonila je supruzi kapetana
Jukova crnogorsku ensku narodnu nonju. Ispraaj sa Cetinja bio je takoe svean i
"uzbudljiv". Goste je pratila velika masa naroda, uz stalne topovske plotune i pucanj iz puaka.
Ispred gostiju je iao vojvoda Mirko, knjaevi roaci, senatori i kapetani, pratei ih do kraja
Cetinjskog polja. Ruske oficire na horizontu prema Brajiima doekali su topovski hici sa
"Polkana".
U svom izvjetaju carskom predstavniku u Beu, Petkovi je ne bez razloga, istakao injenicu da
na Cetinju nije susrio knjaevog sekretara Delarija. On je - kako se istie u ovom izvjetaju "ostavio Cetinje za uvijek". Ruskom predstavniku je pao kamen sa srca. Otila je iz Crne Gore
linost za koju je Petar Stremouhov vezivao odgovornost za knjaz Danilovo okretanje ka
Francuskoj. Knjaz je sa Petkoviem bio vrlo iskren i srdaan. Priao mu je o svojim planovima
za saradnju sa Srbima i Hercegovcima i o daljim poduhvatima "za dobro svoga naroda". Istog
dana kad su ruski oficiri stigli u Budvu (tj.20. IX/2 X) zatekli su tamo francuskog pomorskog
oficira sa novcem koji je uputila francuska vlada kao subvenciju Crnoj Gori.
Tako su crnogorsko - ruski odnosi postepeno ulazili u onu istorijsku koloteinu kojom su se
kretali vie od pola stoljea. To je posebno obrado-valo direktora Azijatskog departmana Jegora
Petrovia Kovaljevskog, starog crnogorskog prijatelja. On je u pismu Petkoviu isticao duboku
vjeru u ljubav crnogorskog naroda prema Rusiji i njezinom vladaru.
Za vrijeme boravka na Cetinju ruskih pomorskih oficira, knjaz Danilo je iskoristio priliku da
Petkoviu u povjerenju saopti nekoliko stvari. Kao prvo, iznio je tvrdnju da Austrija radi na
pripremi atentata protiv crnogorskog vladara, pri emu vlasti Moharhije pokuavaju da angauju
neke linosti iz porodice Radonjia. U nastavku razgovora knjaz je saoptio da je u posljednje
vrijeme pojaao veze sa Srbijom i da od srpskog knjaza dobija vane poruke. Knjaz je
pretpostavljao da e narodna skuptina svrgnuti Karaorevie. On je iskoristio priliku da knjaza
Aleksandra optui kao nedoraslu linost za poloaj koji zauzima. Tom prilikom saoptio je
Petkoviu da namjerava da odmah otvori Bogosloviju i da na Cetinju osnuje tampariju, kako bi

314
na taj nain lake vrio duhovni i politiki uticaj na stanovnitvo Hercegovine i Bosne i na drugi
slovenski ivalj na Balkanu. Govorei dalje o nacionalno - politikoj propagandi, knjaz je izloio
Petkoviu neka shvatanja koja e kasnije doi do punijeg izraaja u odnosima meu vladajuim
krugovima Srbije i Crne Gore. Knjaev razgovor s Petkoviem pokazao je koliko je bio obuzet
dubljim razmiljanjima o poziciji vladara budue ujedinjene zajednice Balkanskih Slovena.
Knjaz je ukazao na individualizam kao na bitnu crtu etnikog i nacionalnog karaktera Srba,
Crnogoraca i Bugara
Kritikujui neke osobine Srba i Bugara - koji nikad ne bi dopustili da na elu budue zajednike
dravne tvorevine vide "vladara Crnogoraca", knjaz je s prilinom rezignacijom saoptio da
"svaki od nas (Srba, Bugara i Crnogoraca - B.P.) eli i stara se o tome "da bude sam za sebe", ali
samo uz snanu podrku Rusije. Upozoravajui na jako izraen individualizam kao bitnu crtu
etnikog i nacionalnog karaktera kod Junih Slovena, a posebno kod Srba, Crnogoraca i Bugara,
knjaz Danilo je elio da skrene panju ruskim vladajuim krugovima na tekoe koje stoje pred
onim politikim snagama kojima e pasti u dio ujedinjenje ovih naroda i zemalja.
Dok je knjaz Danilova razmiljanja o ujedinjenju Balkanskih Slovena ruska diplomatija pratila s
interesovanjem, austrijska je od toga strahovala. Nije sluajno da je dalmatinski namjesnik baron
Mamula jo u julu 1858. skrenuo panju vladi Monarhije da u linosti crnogorskog vladara imaju
opasnog susjeda i dravnika koji razmilja o buduoj velikoj jugoslovenskoj dravnoj zajednici,
to je moglo da pobrka sve planove Bea. U viziji takve budue dravne zajednice, po
Mamulinoj ocjeni, knjaz Danilo je sebe vidio za "jedinog mogueg gospodara".
Ruska diplomatija je poela brzo da vraa povjerenje u knjaza Danila, da kroz prste gleda na
njegove "grjehove", poinjene 1856 - 1857. Ruski vodei diplomati su tada bili spremni da svu
krivicu za raskid politikih veza sa Crnom Gorom svale na knjaeve savjetnike. Osjeajui da su
njegovi odnosi s ruskom vladom potpuno narmalizovani, knjaz je zatraio od Petkovia da mu
odmah poalje gramatiku ruskog jezika, jer je namjeravao da sistematski zapone sa uenjem
jezika zemlje pokroviteljice.
Malo je ko vjerovao krajem 1856. godine da e se odnosi Crne Gore s Rusijom tako brzo
izgladiti. U narodu se o tom estokom politikom sukobu nije sauvalo pamenje. Brza
normalizacija odnosa izbrisala je tragove o tome. Crnogorski zvanini organi su tome najvie
doprinosili. Moda je u tom smislu najvie uinio knjaev nasljednik - Nikola Mirkov Petrovi.
Od samog trenutka dolaska na elo Crne Gore zapoeo je rusofilsku politiku i, vjerovatno, nije
doputao da se o razdoru Crne Gore i Rusije detaljnije govori. U svojim memoarima crnogorsko
- ruski spor 1856 - 1857. nazvao je "aferom" i vezao ga iskljuivo za "onog ruskog konsula".
Politiki pragmatizam i jednoj i drugoj strani, tj. i ruskoj vladi i knjazu Danilu, diktirao je
potrebu da se nemili dogaaji s kraja 1856. i poetka 1857, to prije zaborave.
Nisu prola ni puna tri mjeseca, a odjeknula je vijest o crnogorsko - turskom sukobu kod sela
Beri i Farmaka. Zauzeta raspravama o nainu utanaivanja najpovoljnijih uslova u oznaavanju
crnogorsko dravne granice, diplomatija evropskih sila bila je zaprepaena. Ruski generalni
konsul u Dubrovniku odmah je o tom sukobu obavijestio vladu u Petrogradu. Sukob kod
Farmaka i Beri izazvan je dubokim nesporazumima meu arendatorima i vlasnicima zemljinih
parcela. Parcele su se nalazile na samoj granici i arendatori (crnogorski itelji) obavezali su se
jo 1856. da e uredno isplaivati vlasnicima (otomanskim podanicima) svu arendu. Kako su
poslije grahovske bitke saznali za rad meunarodne komisije za razgranienje, a pretpostavivi
da e sporna imanja ostati pod crnogorskim suverenitetom, otkazali su ispunjavanje svojih

315
obaveza. To je izazvalo opravdan revolt kod turskih vlasnika zemljita. Otomanske vojne i
civilne vlasti su ih u tome podrale. Komandant turskog garnizona u Podgorici brigadni eneral
Ali-Riza-paa rijeio je da sa odredom od 3000 vojnika, uz podrku artiljerije, spor rijei
orujem. Crnogorskim snagama, sastavljenim u poetku samo od boraca iz Ljeanske nahije,
priskoio je poneko u pomo iz susjednih nahija, tako da se na podruju Farmaka razvio estok
okraj. Gubitaka je bilo i na jednoj i na drugoj strani. Crnogorci su imali 8 mrtvih i 40 ranjenih, a
Turci 15 mrtvih i 60 ranjenih vojnika.
Ruski generalni konsul u Dubrov-niku protestovao je kod knjaza Danila zbog toga to ga nije
obavijestio na vrijeme o tako opasnom zaotravanju odnosa na granici. Petkovia je vie
ogoravalo to to je saznao da je knjaz na vrijeme poslao izvjetaj Ekaru, a ruskom predstavniku
sa zakanjenjem. I na Petkoviev protest knjaz je odgovorio sa zakanjenjem, jer se u vrijeme
krvavog sukoba kod Farmaka nalazio na Lovenu. U pismu od 18/30. VII knjaz je javio
Petkoviu da je ve izdao naredbu da se oruani sastav Rijeke i Crmnike nahije povrati u
vnuternost Crne Gore.
Da je na Cetinju ovaj sukob bio shvaen ozbiljno vidi se i iz same injenice to se i vojvoda
Mirko pripremao da krene ka pozornici dogaaja. Sticao je utisak da je na pomolu sukob irih
razmjera.
Odmah nakon sukoba kod Beri i Farmaka uoi poetka rada meunarodne komisije na Grahovu,
dolo je do napada na Kolain
U elji da na neki nain umiri ruskog generalnog konsula, knjaz Danilo rjeava da u Dubrovnik
uputi svoga roaka Krca Petrovia, da razjasni nastale nesporazume.
Predstavnici evropskih sila u Skadru smatrali su da e sukob oteati rad komisije za
razgranienje. Poto su sabrana sva pouzdana svjedoanstva o dogaajima, saznalo se da je
sukob izazvao i otpoeo otomanski komandant garnizona iz Podgorice. To je, uostalom, na nekin
nain potvrivalo i pismo ljeanskog vojvode, upueno komandantu turskog podgorikog
garnizona. U njemu je, pored ostalog, reeno da Crnogorci ne smiju od naega gospodara nigdje
ni nogom na tursku zemlju stati.
im se uvjerio da su crnogorska objanjenja tana, konsularni kor u Skadru je stao u odbranu
Crne Gore. Francuski vicekonsul Ekar krajem jula javio je knjazu Danilu da je o tome
obavijestio svoju vladu. Po dobijenom izvjetaju iz Skadra, francuski ministar inostranih poslova
uputio je instrukciju poslaniku u Carigradu i ovlastio ga da zatrai od otomanskog kabineta da se
turska vojska odmah povue sa poloaja, na kojima su se zbili dogaaji, a da se Ali Riza-paa
smijeni kao krivac za sukob. U sluaju prenebregavanja ovog zahtjeva, francuski ambasador je
bio ovlaen da turskom ministru inostranih poslova saopti odluku svoje vlade o prekidu
diplomatskih odnosa s Portom. Poslije ovako estoke intervencije Valevskog, smijenjen je Ali
Riza-paa, a na njegovo mjesto imenovan Osman-paa.
Konsularni kor u Skadru nastavio je i dalje da se interesuje za mir na granici prema Podgorici. U
tom smislu su posebno aktivni ruski i francuski vicekonsuli Ekar i Suenkov. Njihov pritisak
natjerao je skadarskog guvernera Abdi-pau da odmah otputuje za Podgoricu, da sa lica mjesta
nadzire sprovoenje odluka o prekidu neprijateljstava.
Tako se sukob kod Beri i Farmaka okonao na tetu Turaka, a knjazu su pruili garanciju za
sigurnost njegove zemlje i ruski i francuski predstavnici.
Neposredno uoi poetka sjednice meunarodne komisije na Grahovu, odigrao se drugi sukob na
crnogorsko - turskoj granici, zbog koga zamalo nije dolo do prekida rada meunarodne

316
komisije. Krajem jula 1858. izvren je napad na Kolain, nepuna dva i po mjeseca poslije
grahovske bitke. Napad na Kolain je objanjavan na razne naine, a svako se trudio da uini
uvjerljivom svoju verziju o povodu za sukob.
Kad je kolainski grad utemeljen kao tursko naselje sredinom XVII vijeka, predstavljao je
snano uporite u lancu otomanskih utvrenih gradova na granici dva vilajeta, sigurnu taku
oslonca turskoj vlasti na koju se opirala u borbi protiv irenja oslobodilakog pokreta meu
brdskim plemenima i spajanja toga pokreta sa slobodnom Crnom Gorom. Kao i Niki, i Kolain
je bio nastanjen ljutim osmanskim krajinicima, koji su se bez uzmaka suprotstavljali borbenim
brdskim plemenima i njihovim etama. Samovoljni do krajnosti u odnosu na svoje vilajetske
vlasti, predstavljali su krvavo gnijezdo ljutih ratnika, spremnih da se u svakom trenutku late
puke i noa kad su u pitanju bili bilo Moraani, bilo Rovani, Uskoci ili Vasojevii. Gotovo dva
stoljea stvarala se zla krv meu takvim susjedima. Kod pripadnika brdskih plemena je narastala
mrnja prema Kolaincima i gomilala se strast za osvetom.
Moda je, zaista, u napadu na Kolain, izvedenom pod komandom vojvode i senatora Miljana
Vukova i vojvode i senatora Novice Cerovia, progovorila i ratnika sujeta, jer glavni
organizatori i uesnici u ovom okraju nijesu uestvovali u grahovskoj bici, pa, po nekakvoj
udnoj patrijarhalnoj ratnikoj logici, nijesu mogli potpuno da uestvuju ni u trijumfu istorijske
pobjede. Poslije turskog napada na Beri i Farmake, organizatori su izabrali tvrdi Kolain za
poprite, gdje je trebalo da pokau da su i oni spremni na podvige, sline onima koje su njihova,
sabraa ostvarila od Grahovca do Klobuka. Nije iskljuena mogunost da su dva istaknuta
crnogorska senatora, vjerovali da e osloboenjem grada prije dolaska meunarodne komisije
Kolain pripasti Crnoj Gori i tako se jednom za svagda Crna Gora osloboditi jedne od
najopasnijih taaka oslonca osmanske vlasti na ovom prostoru.
Ne moe se rei da Crnogorci nijesu imali iskustva u napadima na utvrena naselja. Njima je na
poetku crnogorsko - turskog rata 1852 - 1853. polo za rukom da zauzmu mnogo utvreniji grad
od kolainskog - abljak. Ali, abljak nijesu branili Kolainci, ve nepuna etica neborbenih
pripadnika jedne regularne jedinice otomanske vojske. Organizatori napada na Kolain su izvrili
vrlo ozbiljne pripreme i njihov plan za napad je jedino mogao dovesti do uspjeha. Napad je
izvren nou. Po estini boja nastalog poslije prvih plotuna, udar na Kolain spada u red
najeih okraja voenih na ovom prostoru u toku XIX vijeka.
Oko prava Crne Gore vodio se svojevrstan diplomatski rat koji je na probu stavljao dravniku
mudrost crnogorskog vladara
U napadu su dole do izraaja i hrabrost i vjetina komandovanja. U pogledu hrabrosti branioci
nijesu zaostajali za napadaima.
Dok je za krvoprolie kod Beri i Farmaka svako vjerovao da su ga izazvali Turci, za udar na
Kolain nije trebalo mnogo napora da se identifikuju vinovnici. Malo je ko vjerovao da e knjazu
Danilu poi za rukom da nae izlaz iz tekoe u koju je upao. Poloaj mu je, dodue, olakavala
injenica to se meu napadaima nalazio i jedan broj raje iz okolnih brdskih plemena.
Razmiljajui o izlasku iz krize u koju je iznenada upala Crna Gora, knjaz preduzima korak za
koji se pokazalo da je bio pravo rjeenje i osiguravao izglede za opravdanje pred zbunjenom
Evropom. On je o kolainskom brdskom sluaju izdao posebnu proklamaciju. U njoj je
saopteno da se dvojica najodgovornijih vinovnika - Novica Cerovi i vojvoda Miljan Vukov
liavaju "zvanja i da e biti pod zatvor stavljeni. U proklamaciji je, takoe, istaknuto da e
ubudue svaki crnogorski graanin ili starjeina koji bi ma ime naruio mir na granici prema

317
Turskoj morati platiti ivotom.
Poslije proklamacije, jedan od vinovnika napada na Kolain Novica Cerovi emigrirao je na
austrijsku teritoriju. Svojim ponaanjem u Kotoru, ostavio je utisak na austrijskog okrunog
poglavara Dojmija da se ne smije vratiti u Crnu Goru, da ga gospodar ne muketa. Dojmi je
o tome obavijestio austrijskog imperatora. Tako se kod zvaninih posmatraa i vlasti monarhije
sticao utisak da je crnogorski vladar rijeen da izvri ono to je obeao u proklamaciji. A knjazu
Danilu je to bilo najvanije.
Knjaeva proklamacija uinila je utisak i na predstavnike ostalih evropskih sila. Ubrzo je ruski
generalni konsul izvijestio je knjaza da su ambasadori Rusije, Francuske i Engleske u Carigradu
okrivili turske vlasti zbog sukoba u Kolainu. Porta je, zbog toga, bila prinuena da izda
zapovijest vlastima u Skadru da strogo paze na odravanje mira prema Crnoj Gori. Uzalud su
Vasif-paa i Kemal-efendija isticali da je u napadu na Kolain uestvovalo ak 15000
Crnogoraca i Brana, da je poginulo 400 Turaka, a meu njima i jedan broj ena i djece predstavnici sila, pod utiskom sadraja knjaeve proklamacije, nijesu se na to osvrtali. Njima je
tada bilo vanije da je knjaz Danilo poslao u Kolain svoje perjanike sa zadatkom da se postaraju
kako bi se opljakanom stanovnitvu Kolaina povratila imovina i osigurao ivot. Diplomatski
predstavnici velikih sila su, isto tako, ocijenili da je sama injenica to su u napadu na turski grad
uestvovali stanovnici sa turskih teritorija, olakavali poloaj knjazu pred optubama Portinih
vlasti.
Napad na Kolain bio je posljednji vei sukob na crnogorsko - turskoj granici. Svako je oekivao
da e oznaavanje granine linije otkloniti neke povode za dalje sukobe i da e nastati mir na
ovoj uzavreloj krajini. To je bio samo privid - stare rane je teko bilo zalijeiti.
Krajem avgusta 1858. ponovo su iskrsli nesporazumi izmeu knjaza Danila i turskih vlasti oko
statusa Kua. Knjaz je o tome odmah obavijestio Petkovia. Dajui relativno opiran istorijat
sukoba s Turskom oko poloaja Kua, s tenjom da dokae da je narod kuki neprestano
prinadleio k oblasti crnogorskoj, zato to je uvijek i danak davao kao i ostali Crnogorci,
knjaz Danilo je podsjeao na politiku nekadanjih skadarskih guvernera, a posebno Osman-pae,
koji su stalno nastojali da se Kui pobune protiv Crne Gore. Poto se pribliavao dan za
utanaivanje dravne granice, knjaz Danilo je isticao Petkoviu da Zatrijeba, Koe i Fundina
sainjavaju "ast Kua i da takoe pripadaju u granicu crnogorsku. Nastavljajui da izlae
istorijat teritorijalnog spora oko Kua, knjaz je molio Petkovia da preko svoje vlade utie na
otomanski kabinet kako bi odustao od ... traenja mojijeh podanika Fundinjana, Koa i
Zatriebana, kao i Bratonoia.
Knjaz Danilo je dobio od Petkovia odgovor 25. VIII/6. IX 1858, kojim ga je obavijestio da je
vladi u Petrogradu dostavio knjaevu molbu i da se nada da e petrogradski kabinet poduprijeti
opravdane zahtjeve Crne Gore. Dobivi ovo obavjetenje, knjaz je zatraio da se obavijesti
Butenjev o tome da ako Turci rade prisvojiti vlast nad Kuima, tada ja ne odustajem od nahije
Donjih Vasojevia, aranaca, Banjana, Zubaca, Kruevice i Sutorine i da ostajem na prava iz
1856. godine.
Dok se meunarodna komisija za crnogorsko - tursko razgranienje pripremala, vodio se
svojevrstan diplomatsko - politiki rat. On je stavljao na probu dravniku mudrost crnogorskog
vladara. U toj delikatnoj igri knjaz Danilo je bio svjestan koliko svaki kutak zemlje znai za
opstanak Crne Gore. Osjetivi takvu tenju kod knjaza, otomanske vlasti su branile svaku spornu
parcelu zemljita kao da je od nje zavisila sudbina Carigrada. Tako je stvarana atmosfera mune
neizvjesnosti, koja je do krajnjih granica zatezala inae labave nerve crnogorskog vladara.

318
Nina I. Hitrova:
RUSKA POMOD HERCEGOVAKIM IZBJEGLICAMA U CRNOJ GORI
Preveo: Slavko K. depanovid
Novi podaci iz ruskih arhiva
Utoite za neja
Crna Gora, koja je u to vrijeme faktiki mogla postati samostalna, u 19. vijeku je aktivno
podravala i pomagala razvoj nacionalno - oslobodilakog pokreta u Hercegovini. Antiturski
savez Crne gore i Hercegovine posebno je ojaao srediom 19. vijeka, kada su pogranine
hercegovake oblasti postale poprite estokih borbi sa Turskom. (Rije je o ustancima
Hercegovaca protiv Turske 1852 - 1853, 1857 - 1858. i 1861 - 1862. godine). Jedan od oblika
pomodi, koju je Crna Gora ukazivala hercegovakim ustanicima bio je pruanje utoita njihovim
porodicama, koje su traile spas od pritiska i samovolje turskih vlasti u Hercegovini. Svaki put,
zapoinjudi borbu sa Turcima, hercegovaki ustanici su u Crnu Goru otpremali svoje porodice,
koje su se vradale kudi tek nakon uspostavljanja mira u tim krajevima.
Kada je, u julu 1875. godine, u Hercegovini buknuo ustanak, zbog daljeg zaotravanja socijalnih i
nacionalnih protivurjenosti u zemlji, u Crnu Goru su ponovo krenule izbjeglice iz Hercegovine.
U izbjeglitvo su odlazile itave porodice, tjerajudi stoku i nosedi sobom sve to se moglo
ponijeti. Meu izbjeglicama je bilo najvie ena, djece i staraca, isto tako i bolesnika, a pristizali
su i ranjeni ustanici. Za razliku od prethodnih polazaka, ovoga puta je broj izbjeglica bio veliki,
jer je ustanak zahvatio veliki dio Hercegovine. Jedan broj izbjeglica je prihvaden i zbrinut u
Dalmaciji i Hrvatskoj, ali je, ipak, najvedi broj stigao u Crnu Goru. Kako se irio i jaao front
borbe protiv Turaka na Balkanu, tako se povedavao i broj hercegovakih izbjeglia u Crnoj Gori.
Novi talas izbjeglica
irenje poprita ratnih dejstava u Hercegovini, i pripajanje antiturskoj borbi Bosne, poetkom
avgusta 1875. godine, dovelo je do novog talasa miroljubivog i ugroenog stanovnitva. U
poetku je u Crnoj Gori bilo 20 hiljada hercegovakih izbjeglica, a do kraja 1875. godine njihov
broj je narastao na 50 hiljada. (U isto vrijeme u Dalmaciji je bilo 25 hiljada, u Hrvatskoj 35
hiljada i u Srbiji 16 hiljada izbjeglica iz Bosne i Hercegovine). Za Crnu Goru je to bio ogromni broj
i veliko opteredenje, jer je ona raspolagala sa veoma oskudnim resursima i ogranienim
prostorom za stanovanje. ak i u najrodnijim godinama, Crna Gora je teko mogla prehraniti
sopstveno stanovnitvo. Zbog priliva velikog broja izbjeglica, u Crnoj Gori se pojavio probolem
njihovog smjetaja i obezbjeenja najneophodnijih uslova za opstanak, u prvom redu hljeba i
medikamenata. Zbog toga je Crnoj Gori, svakako, bila potrebna pomod sa strane.
Pitanje obezbjeenja pomodi bosansko-hercegovakim izbjeglicama predstavljalo je veliki
politiki interes, jer je ono bilo povezano sa irokim sutinskim drutvenim interesom, koji je
zahvatio razne slojeve stanovnitva u zemljama na Balkanu, Rusiji i Zapadnoj Evropi. Ta pomod,
pradena masovnim ispoljavanjem solidarnosti i izraavanjem bratskih osjedanja, predstavlja
vaan aspekt u istoriji krize na Balkanu 1875 - 1878. godine.

319

Pokret za pomod
Razvoj u Rusiji pokrtea za podrku balkanskim Slovenima i pitanje pomodi bosanskohercegovakim izbjeglicama, kao sastavni dio tog problema, privlaio je panju mnogih
istraivaa, publicista i pisaca. Pa ipak, to pitanje je u buroaskoj istoriji Rusije jednostrano
posmatrano. Buroaski istoriari - istraivai su se trudili da, prije svega, istaknu zasluge
zvaninih krugova i aktivnost slovenskih komiteta (A. Feljkner i T.T. Tatiev). Ali se mora
priznati da ak ni buroaski istoriari nijesu mogli da ne primijete iskreno saosjedanje sa
pobunjenim Slovenima, koje je zahvatilo sve slojeve ruskog drutva. Oni su, isto tako, obratili
panju na to da glavni dio novanih iznosa ine prilozi obinih i siromanih ljudi. Mnogo
zanimljivih podataka i informacija o odnosu ruskog drutva prema bosansko-hercegovakom
problemu sadran je u knjizi A. V. Vasiljeva.
Autor je i sam bio neposredni uesnik u dogaajima o kojima pie u pomenutoj knjizi. U
svojstvu opunomodenika slovenskih komiteta, Vasiljev je dva puta putovao u Crnu Goru radi
uruivanja novanih priloga, sakupljenih u Rusiji za pomod hercegovakim izbjeglicama. Vasiljev
je u pomenutoj knjizi prikazao kako je bilo regulisano snabdijevanje izbjeglica itom, koje je
nabavljeno, uglavnom, za sredstva koja su, kao pomod, pristizala iz Rusije. U tom pogledu on je
naveo i brojane podatke.
Niko nije izostao
U jugoslovenskoj buroaskoj istoriografiji su pridavali znaaj pomodi koju je ukazivalo rusko
drutvo, kao podrku bosanskohercegovakim izbjeglicama. Jedan istaknuti srpski liberalni
aktivista je, tim povodom, primijetio da svjetska istorija ne poznaje primjer takve solidarnosti,
podrke i pomodi, kakvu je ispoljio ruski narod prema bosanskohercegovakim izbjeglicama u
Crnoj Gori. U daljem razmatranju poloaja Srbije u vrijeme balkanske krize 1875 1878. godine,
Slobodan Jovanovid je detaljnije okarakterisao odnos ruske javnosti prema oslobodilakim
ratovima jugoslovenskih naroda, ali je najvedu panju posvetio dobrovoljnom dobrotvornom
pokretu.
U savremenoj istoriografiji, V. ubrilovid je visoko ocijenio znaaj ruske podrke i pomodi,
izjavivi da je na elu pokreta za podrku i pomod hercegovakim ustanicima i u materijalnom i
u moralnom pogledu bio ruski narod. Uporedo s tim, on je naglasio iroki polet ruskog
drutvenog pokreta, koji je zahvatio itavo drutvo, od vatrenog reakcionara, do posljednjeg
radikala i zadnjeg seljaka.
Otkrivanje i stavljanje u opticaj novih podataka, sadranih u arhivskim materijalima, omogudava
da se podbrobnije i svestranije razmotri taj proces meu raznim slojevima ruskog naroda i
drugih naroda Ruske imperije. U svjetskoj istoriotrafiji ovo pitanje je vie puta razmatrano u
uoptenim radovima. Velika zasluga za obradu pomenutog pitanja pripada S. A. Nikitinu. U
okviru izuavanja ruskobalkanskih odnosa, velika panja je posvedena revolucionarniom
vezama.
Apel mitropolita Ilariona

320
Ovaj rad posveden je daljem istraivanju jednog od vanih aspekata tog problema ruske pomodi
hercegovakim izbjeglicama u Crnoj Gori, na osnovu zanimljivih i do sada neobjavljivanih
podataka i informacija sadranih u arhivskim materijalima. Pri tom su posebno zanimljivi
brojani podaci o visini ruske pomodi.
Za brigu o smjetaju i ivotu izbjeglica bio je zaduen Cetinjski dobrotvorni komitet, osnovan 3.
(15.) avgusta 1875. godine. Bududi da Komitet nije raspolagao za tu svrhu nephodnim novanim
sredstvima zbog toga se, njegov predsjednik, mitropolit Ilarion, obratio se apelom za pomod
itavom narodu, Njegov apel je bio objavljen u tri broja Glasa Crnogoraca. U poetku se na
apel odazvalo samo lokalno stanovnitvo, davi sve to se moglo dati od oskudnih sopstvenih
sredstava. Poto iz inostranstva nijesu stizali prilozi, Cetinjski dobrotvorni komitet je odluio da
se obrati pismom slovenskim komitetima u Rusiji i da se apel za pomod objavi u inostranoj
tampi.
Meutim, poloaj u kojemu su se nale hercegovake izbjeglice u Crnoj Gori postojao je sve tei.
Veoma izraen je bio problem kako prehraniti hiljade ljudi, koji su ostali bez krova nad glavom.
Uz to su se, zbog skuenosti prostora za stanovanje i slabe ishrane, poele pojavljivati
epidemiloke bolesti. Podaci i informacije o siromanom stanju hercegovakih izbjeglica u Crnoj
Gori poeli su stizati u meunarodni komitet za pomod izbjeglim porodicama i ranjenicima iz
Bosne i Hercegovine, koji je osnovan 16. (28.) avgusta 1875. godine u Parizu. Meunarodni
komitet se, sa svoje strane, obratio svim zemljama za podrku i pomod hercegovakim
izbjeglicama u Crnoj Gori.
Vijesti se ire
Po nareenju predsjednika Meunarodnog komiteta za podrku i pomod mitropolita Mihaila,
njegov predstavnik G. S. Veselitski Boidarovid posjetio je sva mjesta u kojima su bili smjeteni
izbjeglice. U tom okviru, posjetio je i Crnu Goru, gdje je upoznao potrebe izbjeglica i
stanovnitva. U Glasu je bio objavljen njegov sljededi apel: Piem svuda jedno te isto...
Pomognite sirotinji, gladnima, namuenima, koji su ostali bez igdje iega, i koji se nadaju samo u
pomod sa strane, u prvom redu od Rusije.
Prve vijeseti u ustancima u Hercegovini objavile su buroaskoliberalne novine Odeski vjesnik,
koje su odraavale vezu sa balkanskim zemljama. Zatim u su se za hercegovako pitanje
zainteresovale panslavistike novine Ruski svijet, najprije prenosedi informacije objavljene u
inostranih tampi o sukobima hercegovakih ustanika s Turcima kod Nevesinja. Urednik tih
novina, general u ostavci M. G. ernjajev, eksponirao se kao pristalica ukljuivanja Rusije u
borbi protiv Turaka. Zbog toga je i Ruski svijet poeo pokazivati interesovanje za dogaaje u
Hercegovini. Sredinom jula je ruska tampa na sav glas govorila o hercegovakom pitanju.
Radi organizovanja prikupljanja pomodi hercegovakim izbjeglicama u Crnoj Gori, u Junoj Rusiji
i u Ukrajini su bili osnovani specijalni komiteti, u iji sastav su uli radikalnodemokratski ruski i
ukrajinski aktivisti. U Odeskom komitetu aktivnu ulogu je igrao A. I. eljabov, lan Junoruskog
saveza radnika, prve proleterske organizacije u Rusiji. U ljeto 1975. godine, ruski dobrovoljci i
dobrotvorci iz narodnjakih krugova su otputovali u Hercegovinu. U Odesi i Rostovu je bilo
organizovano prikupljanje pomodi meu radnicima. Prema svjedoenju uhapenog lana
Junoruskog saveza radnika F. I. Kravenka, novac meu radnicima eljeznike radionice je, uz
pismene izjave, prikupljao Pavlov.

321

Slovenski komiteti
U Kijevu se jo u ljeto 1875. godine pojavio dobrovoljaki pokret, na ijem elu je bio jedan od
voa Ukrajinskog buroaskog nacionalnog logora, M.G. Dragomanov. Komitet je organizovao
sakupljanje novca meu studentima. Ali, u centru panje revolucionarne javnosti nalazila su se
politika pitanja. Ruski revolucionari su teili da sakupljaju pomod radi rasplamsavanja ustanka.
Upravo, u tom pogledu oni su razvijali svoju propagandu, a njihova dobrotvorna djelatnost bila
je u drugom planu.
Meutim, zbog tekog poloaja u kojemu su se nale hercegovake izbjeglice u Crnoj Gori, bile
su potrebne hitne mjere da bi im se ukazala pomod. Na poziv za pomod postradalom
stanovnitvu Bosne i Hercegovine, narodne mase u Ruskom imperiji su se odazvale
prikupljanjem dobrovoljnog priloga. Rukovodstvo drutvenog pokreta za ukazivanje pomodi bilo
je skoncentrisano u slovenskim komitetima, koji su bili legalni organizatori niza aktivnosti.
irenje pokreta
Odeski slovenski dobrovoljaki komitet se 20. avgusta obratio ruskom vladi za dozvolu da
prikuplja pomod. Takva dozvola bila je dobijena poslije apela od 23. avgusta, koji je, u vezi s tim,
uputio Peterburki slovenski komitet. Odmah nakon toga, mnogi lanovi Peterburkog komiteta
poesli su se uljkuivati u organizovanje pokreta za podrku i pomod hercegovakim
izbjeglicama u Crnoj Gori. Od samog poetka, veliku aktivnost meu njima ispoljio je N.A.
Kirjejev, koji je kasnije, meu prvim dobrovoljcima otputovao u Srbiju i tamo poginuo. On je
vie puta putovao po zemlji i ukazivao podrku i pomod Hercegovcima.
Sa izvjesnim zakanjenjem, u pruanje podrke i prikupljanje pomodi, ukljuio se Moskovski
slovenski komitet.
Od kraja 1875. pa u toku itave 1876. godine, (prije aprilskog ustanka u Bugarskoj), u centru
panje ruske drutvene javnosti bili su dogaaji u Bosni i Hercegovini. Poslije dobijanja dozvole
za prikupljanje pomodi, razne novine su poele objavljivati informacije i spiskove darodavaca.
Slovenski komiteti su poeli prikupljati priloge u crkvama i na drugim javnim mjestima, sa
spiskovima onih koji su davali pomod. Kao rezultat tih aktivnosti u komitetima su se poeli
sticati prilozi sa svih strana.
U toku prvog mjeseca iznosi prikljupljene pomodi nijesu bili mnogo znaajni. Zbog toga je na
sjednici Peterburkog komiteta bilo odlueno da se od osnovnog kapitala za potrebe
Hercegovaca izdvoje tri hiljade rubalja. U Moskvi je, putem dobrovoljnih priloga, prikupljeno,
takoe, tri hiljade rubalja.
Saosjedanje siromanih
Ali, uporedo sa kampanjom, koju su organizovali slovenski komiteti putem dobrovoljnog
predstavljanja, istupanja i crkvenih propovijedi, dolo je do spontanog razvoja pokreta za
prikljupljanje pomodi. Upravo tada pokret je stekao demokratski karakter, jer je to bilo
saosjedanje siromanih, kojima su i samima bile poznati nedade i siromatvo.
Izvjetaji sa informacijama i podacima o postojanju snanog narodnog pokreta za podrku i

322
pomod slovneskim narodima pristizali su iz raznih ruskih gubernija u andarmerijsku upravu.
Od polovine avgusta, do kraja septembra, agitacija u koristi balkanskih hridana dostigla je svoj
vrhunac, kao rezultat brojnih novinskih lanaka vatrenog kataktera izvjetavali su iz Pskovske
gubernije efa andarmerijske stanice N. M. Mezenjceva. Pokret za pruanje podrke i pomodi
hercegovakim izbjeglicama u Crnoj Gori poeo je zahvatati najrazliitije slojeve stanovnitva.
U novembru 1875. godine, predsjednik Moskovskog slovneskog komitetra I. S. Aksakov, na
sljededi nain karakterie nain organizovanja sakupljanja pomodi u Rusiji: Sakupljanje tee
punim intenzitetom, bez obzira na besparicu i na bezosjedajni i diplomatski odnos vlade prema
ovom pitanju!
Molbe su usliene
Od prvog oktobra 1875. do 25. februara 1876. godine pomod upudena u Crnu Goru i
Hercegovinu iznosila je 300 hiljada guldena. To su, uglavnom, bila sredstva koja su prikupili
komiteti, a najvedi dio prikupio je Peterburki komitet, koji je kao svoj glavni cilj postavio
skupljanje pomodi za hercegovake izbjeglice u Crnoj Gori. Radi efikasnijeg izvravanja tog
zadatka, pri Komitetu je bila formirana komisija za prikupljanje pomodi za izbjegle porodice iz
Bosne i Hercegovine. Zatim je iz Peterburga bilo upudeno jo 2000 hiljada, a iz Moskve 96
hiljada rubalja (od 15 februara do 1. juna 1876. godine). Znaajan dio pomodi predstavljaju
prilozi seljaka, to nije odmah objavljeno na stranicama demokratske tampe. U asopisu
Nedjelja, zvaninom organu narodnjaka, tim povodom je ukazano: Ako bi neko uloio napor
da proui duge spiskove priloga seljaka u novcu i naturi, uvjerio bi se da su seljaci prikupili i
uputili znaajnu pomod.
Carizam, koji u to vrijeme nije elio irnje i jaanje antiturskog pokreta, preduzeo je niz mjera u
cilju zaustavljanja aktivnosti u tom pravcu. Rusija je nastavila pregovore o mirnom rjeavanju
bosanskohercegovakog pitanja putem davanja iroke autonomije ustanicima, zapoete u
vrijeme kada je u Bosni i Hercegovini planuo ustanak. U isto vrijeme Rusija je teila da zadri
Crnu Goru i Srbiju da ne stupaju u ratne sukobe sa Turskom.
Poto se rusko drutvo aktivno ukljuilo u pruanje porke i pomodi postradalom stanovnitvu
Bosne i Hercegovine, carska vlada nije mogla ostati po strani od toga, tim prije to je dobila
zvaninu molbu Crne Gore za pomod hercegovakim izbjeglicama.
Pismo knjaza Nikole
U cilju prevazilaenja nastalih tekoda, Crna Gora je, prirodno, polagala velike nade u Rusiju, kao
dravu pod ijim se pokroviteljstevom nalazila. Knjaz Nikola je 21. avgusta 1875. godine uputio
pismo ruskom konzulu u Dubrovniku Ioninu, obavjetavajudi ga o velikom talasu hercegovakih
izbjeglica koji dolaze u Crnu Goru. Tom prilikm je naglasio da Crnogorci sa velikom spremnodu
dijele sa hercegovakim izbjglicama posljednja sredstva, koja su i bez toga iscrpljena, a broj
izbjglica je sve vedi. Knjaz je molio konzula da posreduje kod ruske vlade kako bi Crnoj Gori, za
potrebe hercegovakih izbjeglica, obezbijedila pomod u itu.
Ruski konzul se sa velikom panjom odnosio prema svim crnogorskim problemima, to je
doprinijelo da se u ruskim diplomatskim krugovima prouje o Crnoj Gori i Crnogorcima. On je
odmah obavijestio nadleno ministarstvo o tekom stanju u Crnoj Gori, i molio je da joj se

323
poveda pomod. Osim toga, on nije elio da se ogranii samo na posredniku ulogu, nego je i sam
uzeo eda u prikupljanju pomodi za hercegovake izgbjeglice u Crnoj Gori. Sam je organizovao
prikupljanje dvopeka, odjede i drugog to je bilo neophodno izbjeglicama, a to se moglo
prikupiti. Po njegovim rijeima, poloaj izbjeglica je bio tako teak, da on nije mogao ostati
ravnoduan posmatra.
Stiu prilozi
Na molbu knjaza Nikole, ruska vlada je 15. septembra 1875. godine dotirala Crnoj Gori dodatnu
sumu od 30 hiljada rubanja (mimo redovnih godinjih subvencija), za koju je bilo kupljeno ito u
Odesi. Potom je svakog mjeseca u konzulat u Duborvniku upudivan novac za kupovinu ita. Pa
ipak, Ionin je, nakon uvida u trokove za izbjeglice, 21. septembra 1875. godine, obavijestio
odgovarajude ministarstvo da je za snabdijevanje izbjeglica itom potrebna duplo veda suma
od 30 hiljada rubalja. Konzul je, takoe, ukazao na neophodnost da se u Crnu Goru upute
dodatni prilozi, jer do tada nijesu dobili ni od koga ni jednu kopejku, u vrijeme kad
stanovnitvo, pored nedostaka ita, osjeda veliku potrebu za medikamentima i sanitetskim
materijalom, koji je neophodan ranjenicima, a oni u sve vedem broju pristuu iz Hercegovine u
Crnu Goru.
Veliku aktivnost u obezbjeivanju pomodi za izbjeglice ispoljio je, takoe, Veselitski
Boidarovid, koji se svuda obradao apelom za prikupljanje priloga. U vezi s tim, on je
obavjetavao da su novani prilozi poeli pristizati odasvuda ali najvie od jednovjerne i
jednokrvne slovenske zemlje. Poslije objavljivanja apela Veselitskog Boidarovida, Peterburki
slovenski komitet, i jo neki darodavci, poeli su upudivati novac direktno na njegovo ime. Po
pristizanju prvih novanih priloga, Veselitski Boidarovid je u listu Glas objavio: Do sada sam
mogao samo da itam i sluam o prilozima i, u isto vrijeme, da pred oima gledam
nezadovoljene potrebe ugroenih stradalnika... I evo, moje molbe su usliene. Odmah poslije
prvih poiljki novca, uslijedile su i druge u iznosima koliko je moglo biti prikupljeno. Najvedi dio
novca koji se nalazi kod mene, pristigao je iz Peterburga.
Jedan od najurgentnijih zadataka u Crnoj Gori bilo je obezbjeenje ita za izbjeglice. Znaajan
dio rashoda za obezbjeenje izbjeglica itom pokriven je novanim prilozima, koji su pristizali u
ruski konzulat u Dubrovniku. Ionin je kasnije raunao da je u konzulat mjeseno pristizao, u
prosjeku, oko 40 hiljada rubalja, koje su gotovo u cjelini usmejravane za kupovinu ita. Zbog
toga je konzul ulagao velike napore da bi se povedao priliv novanih priloga iz Rusije.
Tanko sljedovanje
Preko novina Glas Ionin se obratio ruskoj javnosti apelom za povedanje pomodi. On je pisao:
Novani iznosi koji su do dana dananjeg pristigli iz Rusije, iako na prvi pogled izgledaju dosta
znaajni, nijesu ni priblino dovoljni da se obezbijedi opstanak Crnogoraca i spasu nesredne
izbjeglice iz Hercegovine. Treba nastaviti i, po mogudunosti, povedati i pojaati djelo milosra i
pomodi hiljadama ljudi koji se nalaze u krajnje oajnom poloaju.
ito se poelo dijeliti izbjeglicama od 16. septembra 1875. godine, ali se tek od decembra
uspostavilo uredno davanje. ito se najede nabavljalo u Trstu (posredstvom akreditovanog
tamonjeg ruskog konzulata), gdje je, u oktobru 1875. godine, bio upuden vojvoda Matanovid

324
radi izvravanja trgovakih transakcija. Zbog tekoda u vezi sa dopremanjem, odlueno je da se
predaja ita vri u pograninim gradovima Austrougarske-Kotoru, Perastu i Risnu. U tim
gradovima dopremljeno ito se dijelilo hercegovakim izbjeglicama koji su se doselili u zapadnu
Crnu Goru (Katunska nahija i okolina Grahova). Oko 3 do 4 hiljade izbjeglica iz Hercegovine
doselilo se u Istonu Crnu Goru (Vasojevidi i Drobnjaci). Njima je bio otean dolazak do
austrijske granice, pa im je dijeljena pomod u novcu.
Izbjeglicama je dijeljeno po 12-16 kilograma ita. To sljedovanje nije bilo dovoljno za
preivljavanje, pa su porodice esto morale da gladuju. Mnoge izbjeglice su bili prinueni da
oblae dotrajalu odjedu, ili da idu poluodjeveni.
Uporedo sa problemom snabdijevanja izbjeglica itom, u Crnoj Gori je bila veoma izraena
potreba za sredstvima za zdravstvenu zatitu, kako izbjeglica, tako i ostalog stanovnitva, loih
uslova za zdravstvenu zatitu i nedovoljne ishrane, dolo je do pojave tifusa. U mnogim kudama,
zajedno sa porodicama, boravili su ranjenici i oboljeli od tifusa. U isto vrijeme, prijetila je i
epidemija kolere. U to vrijeme, u itavoj Crnoj Gori postojala su samo etiri ljekara. Zbog
nedostatka ljekarske pomodi bilo je smrtnih sluajeva i od lakih rana.
Sanitetski odred
Udruenje za brigu o ranjenima i bolesnima odluilo je da se u Crnu Goru poalje sanitetski
odred za poboljanje u njoj zdravstvene zatite. Poslije objavljivanja u tampi vijesti o
upudivanju u Crnu Goru pomenutog sanititetskog odreda, u Udruenje su stigle mnoge prijave
od stanovnitva sa ponudama svojih usluga. Pa ipak, glavna uprava Udruenja je odluila da
najprije premijesti medicinski personal iz sastava jedne od medicinskih ustanova.
Na sjednici Udruenja, 28. novembra 1875. godine, razmatramo je pitanje pruanja pomodi
Crnoj Gori. Uporedo s tim, odlueno je da se izdvoji 75 hiljada rubalja za izgradnju bolnice u
Crnoj Gori. Prvi sanitetski odred stigao je u Crnu Goru 15. decembra 1875. godine. U
finansiranju njegovog rada uestvovali su slovenski komiteti. Nakon toga, Peterburki i
Moskovski slovenski komiteti uputili su u Crnu goru 9 ljekara, 19 ljekarskih pomodnika i dvije
medicinske sestre. Na elu prvog sanitetskog odreda nalazio se an Peterburkog slovenskog
komiteta, knez P. A. Vasiljikov, koji je bio ukljuen u sastav Cetinjskog komiteta, i uzeo ueda u
raspodjeli novane pomodi izbjeglicama, tim prije to je Veselitski-Boidarovid ubrzo odustao od
dobrotvornih aktivnosti.
Zahvaljujudi ruskoj pomodi, otvorena je bolnica na Cetinju i po jedna manja vojna bolnika
ustanova na Grahovu i upi. Sanitetski odred je pomogao da se obezbijedi bolniko lijeenje za
sve hercegovake ranjenike, i da se prui zdravstvena zatita izbjeglicama i stanovnitvu. Ljekari
su sprovodili preventivne mjere protiv irenja epidemije tifusa i dezinterije.
Aprilski ustanak u Bugarskoj, i odmah zatim stupanje Srbije i Crne Gore u rat sa Turcima, u junu
1876. godine, doveli su u Rusiji do novog irenja pokreta za pomod Slovenima, to je rezultiralo
vedim prilivom priloga.
Bogatiji i siromani
U vezi sa irenjem poprita ratnih dejstava i sve izraenijeg siromatva naroda, na sjednici
bosansko-hercegovake komisije bilo je pokrenuto pitanje efikasnijeg prikupljanja pomodi

325
putem aktivnijeg ukljuivanja u taj posao imudnijih slojeva stanovnitva. lan te komisije O.F.
Miler, u svom istupanju, sumirajudi rezultate prikupljanja pomodi, saoptio je podatak da 70
odsto prikupljene pomodi ine prilozi crkvenih parohijana iz provincijskih gradova, a posebno iz
sela. Miler je, tom prilikom, izjavio da se aktivnost ne moe ograniavati samo na to da narod
koji na osnovu sopstvenog iskustva dobro zna to je glad, i dalje ostane glavni davalac pomodi
Slovenima. On se obratio lanovima komiteta sa predlogom da dio sopstvenih prihoda
odvajaju za pomod Slovenima.
Takav Milerov predlog je podrao asopis Otadzbinski zapisi, koji se kritiki odnio prema
postojedem prikupljanja pomodi, koji je nazvao prikupljanjem posua-tanjira i aa. Redakcija
pomenutog asopisa je taj nain prikupljanja pomodi nazvala sitniarskim, naglaavajudi da se
na taj nain ne moe prikupiti mnogo priloga. U asopisu se, isto tako, ukazuje na neophodnost
odvajanja problema hercegovakog naroda od drugih dobrotvornih pitanja. Zbog toga lanovi
komiteta treba neki procenat od svojih prihoda da odvajaju za pomod hercegovakim
izbjeglicama, pa de tada i narod drugaije gledati na prikuljpanje pomodi Hercegovcima,
shvatide ga kao neodloan posao, pa de i sam povedati svoje priloge u tu svrhu.
Uporedo sa uplatama redovnih priloga, neki graani su dodatno poeli odvajati mjesene
priloge od sredstava za sopstveno izdravanje. Tako je izvjesni I.S.V. - tov odluio da od svoje
plate odvaja 10 odsto sve dok se ne prekinu nesredna ratna dejstva, i dok slovenski narodi ne
budu mogli proizvoditi dovoljno ita u svojim, slobodnim zemljama.
Pa ipak, nakon irenja nacionalno-oslobodilakog pokreta na Balkanu, najvedi dio prikupljenih
priloga se poeo usmjeravati u Bugarsku i Srbiju. Veselitski-Boidarovid, u junu 1876. godine, je
obavijestio komitete o smanjenju priloga koji pristiu u Crnu Goru. On je pisao: U Evropi je
smanjeno interesovanje za bosansko-hercegovako pitanje. U januaru 1876. godine potpuno je
prekinut dotok priloga iz Francuske, u aprilu iz vajcarske i u junu iz Engleske.
Impresivne brojke
U svojim izvjetajima nadlenom ministarstvu Ionin je, takoe, obavjetavao o smanjenju priliva
novane pomodi u Crnu Goru. Istovremeno, stupanje Crne Gore u rat s Turskom jo vie je
pogoralo stanje u zemlji. Sa poetkom ratnih djejstava, prekinuti su poljski radovi, ak nije
obavljena ni etva ita. Gotovo sva stoka kojom su raspolagale porodice u Crnoj Gori usmjerena
je za izdravanje vojske.
Nastavak rata zahtijevao je nove, jo vede trokove, i to u vrijeme kad su sva sredstva u zemlji
bila iscrpljena. U vezi s tim, Ionin je odluio da pred vladom pokrene pitanje o izdvajanju vedih
iznosa novanih sredstava za vojne potrebe. Ali, uporedo sa problemima u vezi sa ratnom
kampanjom, konzul je ponovo pokrenuo pitanje o izbjeglicama, iji je priliv, po njegovoj ocjeni,
suvie teak za Crnu Goru. Zbog toga je on pourio da obavijesti Gorakova o tome da je
poslije poetka rata rusko drutvo preorjentisalo svu svoju panju na Srbiju i prestalo da se
brine o Crnoj Gori, a upravo: Novani prilozi ovamo uopte vie ne pristiu, i ne samo to ni
jedan dobrovoljac ovamo ne dolazi, nego ak ovdje nema ni jednog novinara - dopisnika ruskih
novina.
Rijeka izbjeglica

326
Neto kasnije, Ionin je o tim okolnostima obavijstio i N. K. Girsa. Izraavajudi nezadovljostvo
zbog neravnomjerne raspodjele pomodi izmeu Srbije i Crne Gore, on je izjavio: Naravno, to je
stvar ruskog drutva, ali treba imati u vidu da je upravo ono stvorilo date okolnosti i mi elimo
da ono uje nae sugestije i savjete. U datom sluaju, konzul je imao u vidu novac potroen na
montanu crkvu za generala ernjajeva, za koji se, po njegovom miljenju, moglo kupiti ito, ili
topla odjeda za Crnogorce i Hercegovce.
Nakon toga, ruska vlada je, uvaavajudi novonastale prilike u Crnoj Gori, preuzela na sebe da
pokriva trokove nabavke ita. U poetku je Ionin informisao da je neophodno mjeseno
usmjeravati 40 hiljada rubalja za kupovinu ita. Da bi se, pri tom, izbjeglo gubljenje vremena
oko otpremanja on je molio da se novac upuduje u ruski konzulat u Trstu. Tako je 20. maja
1876. godine bilo odlueno da se asignira iznos od 80 hiljada rubalja (odjednom za dva
mjeseca).
Ionin je, 3. septembra 1976. godine, obavijestio nadleno ministarstvo da je za dobijeni novac
kupljeno ito. Istovremeno, on je obavijestio da je sa poetkom novih vojnih dejstava u Crnu
Goru iz Stare Srbije i Albanije pristiglo oko 7 hiljada osoba, ime se ukupan broj izbjeglica
povedao na 60 hiljada. Konzul je ukazivao na to da ubudude za kupovinu ita nede biti dovoljno
40 hiljada rubalja, jer slovenski komiteti vie ne alju nita, pa bi zbog toga trebalo asignirati 50
hiljada rubalja mjeseno. Na ime Ionina je 11. septembra bila upudena mjenica na 50 hiljada
rubalja. Poslije toga, ministarstvo je poelo svakog mjeseca u Crnu Goru slati po 50 hiljada
rubalja, a 1878. godine novana subvencija je, zbog smanjenja kursa, povedana na 68 hiljada
rubalja.
Na osnovu podataka ministarstva finansija, u periodu od 1875 1978. godine, za kupovinu ita
namijenjenog hercegovakim izbjeglicama u Crnoj Gori, upladeno je 2.238.482 rublje. (U ovaj
iznos su uraunati i pojedinani prilozi stanovnitva).
U novembru 1876. godine Ionin je otputovao u Rusiju da bi lino posredovao u vezi sa
odobravanjem Crnoj Gori novanih sredstava neophodnih za ratne potrebe.
Po dolasku Ionina u Rusiju, u tampi je bilo objavljeno vie lanaka, u kojima se ukazivalo na
neophodnost pruanja pomodi Crnoj Gori. U Novom vremenu je bio tampan izvjetaj knjaza
Vasiljikova, koji tek to se bio vratio iz Crne Gore, u kojemu je on upoznao ruske itaoce sa
tokom ruske pomodi hercegovakim izbjeglicama u Crnoj Gori. koje su se u meuvremenu jo
vie povedale. U vezi s tim, on se ruskoj javnosti obratio sa pitanjem: to de se dogoditi sa
Crnom Gorom, u kojoj je stanje postalo tako uasno da prijeti itavom narodu oigledna,
neizbjena smrt od gladi i tifusa.
Izlaz iz takvog stanja, po njegovom miljenju, je sljededi: potrebna je hitna i golema pomod.
Vasiljikov je proraunao da je za prehranjivanje 70 hiljada izbjeglica i 30 hiljada Crogoraca,
potrebno 1.280.000 rubalja u srebru, i to samo za period od 1. decembra 1876. do 1. avgusta
1877. godine, to iznosi mjeseno najmanje 160 hiljada rubalja, ne raunajudi pomod u naturi.
Nakon toga je preduzet niz mjera za aktiviranje prikupljanja pomodi Crnoj Gori.
Ukupni iznos
Kao rezultat posredovanja Ionina, koje je podrala ruska javnost, 3. decembra 1876. godine
Aleksandar Drugi je izdao naredbu da se Crnoj Gori uputi iznos od milion rubalja. Zbog skupode
ita u Trstu, odlueno je da se ono kupuje u Odesi. U Odesi je kupljeno ita za 650 hiljada

327
rubalja, od ega 500 hiljada od vanredne, a 150 hiljada od redovnih mjesenih subvencija za
ito. Za ta sredstva kupljeno je i usmjereno u Crnu Goru osam parobroda sa vie od 700 hiljada
puda (jedan pud iznosi 16,38 kg.) brana.
Poslije toga, ito se ponovo poelo kupovati u Trstu. U tom pogledu vojvoda Matanovid se bio
blagovremeno dogovorio o kupovini sa trdanskim prodavnicama, koji su mu davali ito i na
kredit. U septembru 1877. godine dolo je do zastoja u slanju novca, zbog ega je Ionin molio N.
K. Girsa da posreduje u tome da bi novac, predvien za kupovinu ita, bio upladivan ne samo na
vrijeme, nego i unaprijed. U obrazloenju neophodnosti takvog slanja, on navodi: U Crnoj Gori
nemaju ime da prehrane doseljene izbjeglice, a ona nije kriva za prisustvo 70 ili 80 hiljada tih
ljudi, i hridanski je pobrinuti se da njen ionako bezizlazni poloaj ne postane jo tei. Poslije
toga, od novembra 1877. godine, da se ne bi gubilo vrijeme oko otpremanja i dopremanja,
ministarstvo je poelo slati novac, ali ne u Dubrovnik, nego u ruski konzulat u Trstu.
Pomod koju je Rusija ukazala Crnoj Gori u periodu od kraja 1875. do 1878. godine, po evidenciji
Ionina, izraena u brojevima, iznosila je: pojedinani prilozi 585 hiljada rubalja, od ega je 400
hiljada upudeno u vrijeme ustanka, a preostalih 185 hiljada u vrijeme rata izmeu Crne Gore i
Turske. Pomod ruske vlade u tom periodu iznosila je 3 miliona i 390 hiljada guldena. U taj iznos
je uraunata i pomod za kupovinu ita hercegovakim izbjeglicama u iznosu od 1 milion i 390
hiljada guldena. Osim toga, u novembru 1877. godine bilo je upudeno 600 hiljada guldena, za
koju sumu je kupljeno 10 hiljada kilograma kukuruza.
Pismo knjaza Danila
THE TIMES
London, utorak, 30. septembra 1856
U sred kriticnih okolnosti, i u prisustvu projekcija i razmatranja koje proisticu od stranih Sila,
crnogorski narod sacuvao je svoje mirno dranje bez opterecivanja evropskih dvorova opisom
bolne situacije u kojoj se nalazi vjekovima.
466 godina crnogorski narod odbija da se podredi bilo cijoj moci ili da prizna vlast bilo kojeg
gospodara; naprotiv, on se otima za nezavisnost s orujem u ruci, i radosno je prolio svoju krv po
oltaru slobode. Cetiri i po vijeka crnogorski narod trpio je neprestanu borbu s Turskom
imperijom, nekada najmocnijom u Evropi, pred kojom su drhtale sve drave Evrope.
Krv njenih junaka pala je na svaki kamen njenih visokih planina, i Crna Gora je sacuvala svoju
dragocjenu slobodu. Politika velikih Sila bila bi jako pogrena kada one ne bi uzele u obzir rtve
koje je njen narod podnio u ime Hricanstva taj narod koji se, izmedju Srpskog kraljevstva,
Vizantijskog carstva, kraljevstava Bugarske, Bosne i Epira, koji su svi podlegli napadima Turaka,
ponosno branio medju svojim bezvodnim planinama, i koji je znao kako da sacuva, uprkos svom
siromatvu i oskudici, najsvetiji posjed koji jedna nacija moe da ima svoju nezavisnost.
Evropske Sile slabo ili jedva da uopte i znaju za ovaj narod iz planina. Kraljevi se nisu brinuli da
nezavisnost ove nacije bude priznata i da ona ude u veliku porodicu evropskih drava. Jedan od
uzroka ove indiferentnosti koji je bio nerazdvojan u hijerarhijskoj organizaciji Vlade bio je

328
kasnije uklonjen obnovom starog sistema. Ne dobijajuci ni zatitu ni podrku od Hricanskih
Snaga, a trebalo bi da one poboljaju svoj stav iz zahvalnosti za zasluge koje je ucinio za
Hricanstvo, crnogorski narod vidio je sebe ogranicenog na uzak prostor, i prinudenog da se bori
za vracanje svojih starih granica.
Dok god Crna Gora bude ostala zatvorena u svoje sadanje granice, njena sudbina bice ista kao
to ju je pretrpjela u proteklih pet vjekova to jest, neprekidna i krvava borba da povrati svoje
prijanje posjede.
Crna Gora se ne odrice teritorija koje je posjedovala u vec tako dalekom periodu, vec zahtijeva
da joj se vrati zemlja za koju se borila u najkriticnijim vremenima, sa istim arom kao i za svoju
nezavisnost.
to se tice njegove nezavisnosti, crnogorski narod ne misli da ona moe biti dovedena u pitanje.
Svo vrijeme on je imao pravo da ratuje ili sklapa mir s Turskom, i cesto je koristio to pravo.
U vrijeme ratova koje su hricanski narodi vodili protiv islama, evropske vlade traile su pomoc
od Crnogoraca, a ovi su uvijek urili da odgovore na poziv, kao to pamti istorija Austrije i drevne
Mletacke republike. Francuzi i Englezi tek su 1806. i 1814.god.
djelimicno upoznali Crnogorce, kada su se, zavedeni na pogrean put, na tudi podsticaj, ovi
posljednji nali izmedu dvije vatre. U tom periodu Crnogorci su jo uvijek imali Grahovo, upu,
Banjane, Pivu, Drobnjake, Kruevicu, Zubacke Uble, Vasojevice, kao i rijeke Taru i Lim, i upravo
te teritorije su i danas poprite svih njihovih borbi s Turcima.
Po cijenu svoje krvi Crnogorci su osvojili citavu kotorsku obalu, koja im je pripadala do
1814.godine, do dana kada je Car Aleksandar I pozvao Mitropoliju i crnogorski narod da ustupe
kotorsku obalu Austriji, kojoj ju je Becki Kongres upravo bio dodijelio. Crnogorci su se pokorili
odluci evropskih Sila, povukli se u svoje planine, i prepustili obalu Austriji. Bila je krupna
nepravda to to su nas potpuno odvojili od mora i nisu nam ostavili nijednu luku.
Bez slobode trgovine za dravu Crnu Goru nema ni napretka ni unutranjeg razvoja, i nikakve
osnove koja je dobra za stvaranje regularne politicke organizacije i pogodnih veza sa susjednim
narodima. Crnogorci dugo osjecaju potrebu za posjedovanjem slobodne luke. Pocetkom XVIII
vijeka Vladika Danilo nastojao je da u sastav crnogorske teritorije povrati oblast Bara pokuaj
zbog koga su proliveni potoci krvi.
Oslanjajuci se na razloge koje sam upravo objasnio, uvjeren sam da ce velike evropske Sile eljeti
da zatite slabe od jakih, da ce eljeti da garantuju Crnogorcima integritet njihove teritorije, da
ce im garantovati ono to moe da sacuva njihovu nacionalnost i njihova prava
nepovrijedenima.
Evropske Sile su odredile da Rusija treba da ustupi Turskoj petinu Besarabije, koju je osvojila
prije 80 godina po cijenu svoje krvi. Fortiari, Sile ce moci da zahtijevaju da odredeni dio
Otomanske teritorije bude pripojen Crnoj Gori, jer je ova potonja zemlja izloena daleko
ozbiljnijim opasnostima nego to je Turska bila od strane Rusije.

329

Zahtjevi Crne Gore su potvrdeni u sljedecim tackama:

Diplomatsko priznanje njene nezavisnosti.
Proirenje njenih granica prema Hercegovini i Albaniji.
Definitivno preciziranje njene granice prema Turskoj, kao to je slucaj sa austrijskom granicom.
Pripajanje dijela Bara Knjaevini.
Vaa Ekscelencija ce se iz ove izjave uvjeriti o situaciji i poslovima ove nacije, i sumnjam da je
Vaa ekscelencija nece uzeti u obzir i preporuciti panji Njegovog Velicanstva, cija nam
hricanska milost i osjecaj za pravdu daju nadu da se nismo uzalud pozvali na njegovo ljubazno
Dobrocinstvo.
DANILO P. NJEGO,
Knjaz Crne Gore i Brda,
Cetinje, maja 1856
Akademik Miomir Daid:
EKULAR U OSLOBODILAKIM POKRETIMA 1853 - 1878. GODINE
Iz Daieve knjige "ekular i ekularci od pomena do 1941. godine" koju je objavila CANU,
prenosimo dio u kojem se govori o oslobodilakoj borbi na prostoru Polimlja i tenji za
sjedinjenjem sa Crnom Gorom

Danilov poziv odjeknuo je u plemenu kao grom

ekularci su zajedno sa Vasojeviima, od poetka druge polovine 19. vijeka, vrsto vezali svoju
sudbinu za Knjaevinu Crnu Goru. Ovo pleme je u doba knjaza Danila (1851-1860) i za vrijeme
vladavine njegovog nasljednika knjaza i kralja Nikole (1860-1918), aktivno uestvovalo u
ustanicima i oslobodilakim ratovima Crne Gore i Turskog carstva, voenim izmeu 1853. do
1878. godine, dakle sve dok ekular nije, prema odlukama Berlinskog kongresa, prisajedinjen
crnogorskoj dravi (1878). Naravno, i kasnije, sve do konanog sloma Turskog carstva na
Balkanskom poluostrvu (1912), ekular je kao granini kraj imao istureno mjesto i delikatnu
ulogu u uvanju i odbrani jednog od neuralginih djelova crnogorske istone granice.
UEE U USTANKU 1853-1854. GODINE:
ekularsko pleme je, zajedno sa Vasojeviima i svim drugim etnikim zajednicama, u drugoj
polovini 19. i poetkom 20. vijeka svoje skromne snage stavilo u slubu crnogorske nacionalne
oslobodilake ideje, borilo se za sjedinjenje s Crnom Gorom. Sve do 1878. godine ono se borilo,
zajedno sa Vasojeviima, pod neposrednim vostvom vojvode Miljana Vukova. I za ovo pleme
prelazak knjaza Danila, pobratima Miljana Vukova Veovia iz Lijeve Rijeke, u dolinu Lima i
njegov poziv na borbu protiv Turaka "pukao je kao grom u plemenu". U toj svojoj

330
oslobodilakoj misiji Miljan Vukov je pozvao na saradnju u antiturski poduhvat prvake ekulara
i njihovo pleme. Hrabrio je i njih, kao i plemenske glavare limskih Vasojevia i svih Srbljaka
(Aana), da imaju povjerenje u oslobodilaki program mladoga knjaza Danila, koji je otvarao
perspektivu slobodnog ivota u tek proglaenoj Knjaevini Crnoj Gori.
Gavro Vukovi, piui o tom poetnom radu na pripremi naroda u Vasojevikoj nahiji, kae da
je njegov otac Miljan Vukov pozivao na razgovor plemenske prvake i druge vienije ljude i
objanjavao im nacionalnooslobodilaku ideju crnogorskog vladara. Odravao je i manje
zborove po selima, poev od Kralja, Zabra, Trenjeva, Trepe i sve do manastira urevi
stupovi. Nema podataka da li je tada dolazio i u skrajnuti ekular, ali je izvjesno da je imao
susrete s njegovim prvacima i prije nego to je odrao tajni skup narodnih prvaka iz Hasa kod
drevnog manastira urevi stupovi, gdje su nesumnjivo i oni uestvovali. Tada je zbor zakljuio
"rjeiteljni sporazum" o dizanju ustanka. I srbljaki glavari, obeali su Miljanu Vukovu, kao
predstavniku crnogorskog vladara da e sluati "poruke samo knjaza Danila i niije vie". Taan
datum odravanja tog zbora na kome je zakljueno da se ide na ustanak protiv Turaka, nije
zabiljeen. Po svemu sudei, to se dogodilo u treoj godini vlade knjaza Danila, kada se ustanak
irio "munjevitom brzinom po cijeloj Nahiji".
Glavari Vasojevike nahije, odnosno Hasa, uputili su knjazu Danilu - odmah poslije njegovog
proglaenja za svjetovnog vladara, kome je titulu knjaza prva priznala Rusija, kao pokroviteljica
Crne Gore - svoga opunomoenika igumana urevih stupova Nikodima (Zeevia), nasljednika
duhovnika Mojsija, s molbom da prihvati oblast Vasojevia "kao sastavni dio njegove drave i
da im on postavi "sud, tj. svoju upravu". Mladi crnogorski vladar je prihvatio tu molbu glavara
Nahije iji je tuma bio iguman Nikodim i "poslao u Vasojevie svoga roaka Krca Petrovia sa
nekoliko drugih Crnogoraca" da onamo radi na postavljanju vlasti. Ta prva crnogorska misija u
dolini Lima, meutim, nije dala rezultata. M. Cemovi pie da Krco Petrovi nije bio dorastao
misiji koju mu je povjerio knjaz Danilo. Odmah je doao u sukob sa uobiajenim poretkom
biranja glavara u plemenu, inio je, navodno grube ispade, pa je otjeran sa saradnicima iz
Vasojevia. Na Cetinju je potom intrigirao i klevetao glavare limskih Vasojevia. Neuspjela
misija Krca Petrovia je, svakako, prethodila akciji koju je zatim poveo Miljan Vukov. To
potvruje pismo glavara limskih Vasojevia knjazu Danilu, od 14. marta 1854. godine, u kojem
se kae da se iguman Nikodim bio "pree" vratio od knjaza (ne navodi se datum kada je to bilo)
radostan zbog njegovog obeanja da e pruiti pomo, to je obradovalo cio narod, ali da od
datih obeanja nije bilo nita. Jer, istiu glavari, neko je morao naljutiti knjaza "neistinitim
dostavama", o njima. Taj neko je "mogao biti" samo knjaev nezgodni izaslanik Krco Petrovi zakljuuje M. Cemovi.
Neopaenom, tajnom odlasku igumana Nikodima knjazu Danilu na Cetinje i zatim dolasku prve
crnogorske misije senatora Krca Petrovia, kao i mnogo iroj akciji Miljana Vikova pogodovalo je to to u itavoj oblasti Vasojevia od Brezojevica, kod Plava, pa do Bihora, "nije
bilo turskih vlasti niti turske vojske koja bi ometala ovaj narodni pokret". Begovi i age su ivjeli
u Gusinju, Plavu i Bihoru a pae Mahmudbegovii u Pei, te su u ono "besudno vrijeme" zalazili
u sela samo u odreeno doba godine kada je trebalo pribirati od seljaka atvrtinu i druge dabine.
U ekularu se ivjelo izvan itlukog sistema, slobodnije nego u ostalom dijelu ove oblasti.
Ovdje se komotnije moglo raditi i na pripremanju ustanka. Ali u susjednim selima, meutim,
komeanje u narodu nije moglo izmai panji Ali-begu Gusinjskom, nosiocu vlasti u
"abanagia nahiji" kako je nazivana drugim imenom Vasojevika nahija. I skadarski vezir je
budno pratio dogaaje oko Crne Gore. Utoliko prije to je i u vasojevikom plemenu i meu

331
Srbljacima - Aanima bilo i islamiziranih porodica, pa i bratstava, od kojih je o tom komeanju
mogao dobiti vijesti. Islamizirani plemenici bili su oslonac turskim vlastima.

Ustanak i katastrofalni pohod Omer-pae Latasa

ekular nije imao u svojoj sredini nijednog islamiziranog plemenika pa se rad njegovih prvaka
mogao slobodnije odvijati na pripremanju ustanka - kupovanju oruja, praha i olova u Pei, na
iji su pazar ekularci bili odranije upueni. Meutim, u ostalom dijelu oblasti Vasojevia, gdje
je bilo islamiziranih "pojavili su se protivnici" oslobodilakom radu Miljana Vukova "ada je
sporazum bio jednoduan" da se die ustanak - dogovoren na skupu u urevim stupovima.
Protivnici ustanka bili su povezani interesima sa agama i begovima, pa su donijeli "zakljuak da
ometaju stvar" organizacije borbe za osloboenje.
Proturske snage u Vasojeviima imale su zadatak da onemogue djelovanje Miljana Vukova
"ljevorekog pustolova", kako su ga inae Turci nazivali. Skadarski vezir je ak pokuao da,
preko jednog proturskog kukog glavara, ukloni Miljana Vukova, ali se na sreu sve svrilo
samo na pokuaju. Skadarski vezir je slatkorjeivim obeanjima nastojao da pridobije narodne
prvake da se klone veza sa crnogorskim knjazom Danilom. Laskava obeanja su stizala i do
ekulara i njegovih prvaka; poruke su glasile da e ekularci uivati sve povlastice kao i ranije
ako odbiju veze sa Miljanom Vukovim i knjazom Danilom. No, kako ta obeanja nijesu
pomogla, skadarski vezir je preao na prijetnje i zastraivanje naroda. Vojvodi Simu Lakievu je
naloio da istjera Miljana Vukova i njegove pristalice iz Nahije. Meutim, vojvoda Simo je
taktizirao - veziru u Skadru je obeavao da e se pobrinuti o sreivanju prilika u dolini Lima u
korist Turske, a Miljanu Vukovu je, na drugoj strani, omoguio da radi na pripremi ustanka po
uputstvima crnogorskog vladara. Vojvoda Simo je bio, iako vojvodom imenovan u Skadru,
ovjek irih nacionalnih vidika koji je razumio svoje vrijeme, i kao dugogodinji saradnik
duhovnika Mojsija, potajno se drao Njegoeve Crne Gore. S dolaskom na crnogorski tron
knjaza Danila njegova orijentacija prema Crnoj Gori postala je jo vra. On je iz iskustva znao
da turske vlasti nee potovati obeanja da e raji obezbijediti sigurniji ivot, tano utvrditi
agrarne obaveze prema agama i begovima i sprijeiti zloupotrebe pri sakupljanju carskog
desetka, etvrtine i drugih dabina. Stoga nije ni pokuao da odvrati Miljana od plana dizanja
ustanka. Proturski dio Vasojevia i Srbljaka, ije su jezgro inili njihovi islamizirani plemenici,
zaplaen prijetnjama turske vlasti da e stradati od ustanika i Crnogoraca koji e im doi u
pomo, ipak nije mogao da sprijei veinu koja je stremila osloboenju. To su potvrdili i
dogaaji skraja 1852. i poetka 1853. godine, kada je Omer-paa Latas, seresker turske
balkanske vojske, napao Crnu Goru, s planom da je slomi i nametne joj sultanovu vlast.
Vasojevii, ekularci i ostali Srbljaci masovno su se odazvali pozivu knjaza Danila i digli na
ustanak, da bi olakali odbranu Crne Gore. Ali u ovom pokretu ostali su nezatieni, te su Turci i
njihov baibozuk pustoili srpska "naselja oko Lima". Pohod Omer-pae Latasa zavrio se
gotovo katastrofalno za Crnu Goru. Knjaevinu su spasle sigurne propasti Austrija i Rusija.
U narodnom pokretu na gornjem Limu aktivno su uestvovali i ekularci sa svojim plemenicima
u Rovcima i susjednoj Kaludri. Rezultat tog antiturskog pokreta bio je da je faktiki Crna Gora
jo 1853-1854. godine nezvanino proirila svoje granice ne samo do Lima nego i preko njega do

332
istonih ekularskih planina, do Rugove. Knjaz Danilo je poslije Omer-painog pohoda na Crnu
Goru nastavio s mnogo vie politike opreznosti i smiljenosti da iri svoj politiki uticaj u
pograninim plemenima u Hercegovini i dolini Lima. Vlast crnogorskog vladara se narednih
godina mnogo vie osjeala u Gornjem Polimlju nego sultanova. Tako je bilo i u ekularu.
Miljan Vukov - kako svjedoi vojvoda Gavro Vukovi - radio je, dobivi od knjaza Danila "kartu
bjanka" (mandat), na uspostavljanju crnogorskih organa vlasti. Ipak, tada nijesu ustanovljene
kapetanije ve kasnije.
U drugoj polovini 1853. i poetkom 1854. godine nastalo je izuzetno teko stanje za narod u
Gornjem Polimlju. Pored stalne prijetnje turskih vlasti u Gusinju, Pei, Bihoru i Skadru da e
silom oruja natjerati pravoslavno stanovnitvo na izvravanje obaveza prema Porti i begovima i
agama, 1853. godina je bila i suna, nerodica velika, pa je u narodu vladala glad. ekularci nijesu
bili podloni agama i begovima, ali su i oni imali obavezu da plaaju danak, carski porez. Peki
paa Mahmudbegovi ekularcima je prijetio da e im zatvoriti pazar u Pei. I zaista bilo je
pritiska na ekularce sa te strane. No, njegovi glavari su se tada dogovorili sa Rugovcima da im
oni do Javorka dotjeruju ito, so i drugu robu iz Pei. Nezvanino je potom na Ranoj, vie sela
Rmua (Strane), od tada pa do 1876. godine, povremeno improvizovan pazar, gdje su Rugovci
dotjerivali ito, so i kolonijalnu robu i prodavali je ne samo ekularcima, Rovanima,
Kaludranima, nego i Vasojeviima i drugom stanovnitvu Brda. Vijesti da je Rusija zaratila s
Turskom sredinom 1853. godine (Krimski rat - 1853-1856) podstakle su nemire du
nedefinisanih crnogorsko-turskih granica. Uslijedili su naroito nemiri u dolini Lima, jer je
srpsko stanovnitvo i poslije Podgorikog mira, kojim je zaustavljen pohod Omer-pae Latasa na
Crnu Goru, nastavilo da se dri Crne Gore, knjaza Danila je smatralo svojom gospodarem. To
jasno potvruju ne samo domai nego i strani dokumenti - ruski, austrijski, francuski. Zategnuti
odnosi izmeu Vasojevia i turskih vlasti u februaru 1854. godine doveli su do turskih vojnih
pohoda na ustaniko stanovnitvo, odnosno do estokih bojeva na Polimlju, u Budimlji i na
Polici.

Pritisak na ustanike u Polimlju sa svih strana

U vie izvjetaja francuskog vicekonzula u Skadru Ekara Ministarstvu inostranih poslova

Francuske, u februaru i martu 1854. godine, detaljno su prikazani bojevi izmeu Vasojevia i
Turaka, voeni 9. i 10. februara 1854. Iz Ekarovog izvjetaja od 16. februara vidi se da su Srbi,
"grke vjere", koji se nalaze istono od granice Crne Gore (des Slaves de region Wassoevichi),
plaali "danak sultanu kao jedinom vrhovnom gospodaru samo ako su na to bili primorani", i to
prisustvom turske vojske. Ova Ekarova opaska, prije svega, odnosi se na ekularce. Crnogorci kae Ekar - "iji se voa proglasio gospodarem Crne Gore i Brda, smatrali su da je vasojeviki
kraj sastavni dio njihovih Brda", tretirali su ga za "njihovu teritoriju".
Vasojevii i Srbljaci su, "poto su sa Crnogorcima odravali stalne veze bili privreniji Crnoj
Gori nego Turskoj. Ekar dalje kae da su u Vasojeviima, "inae, evo neko vrijeme ivjelo u
miru i slozi", i da je takvo stanje trajalo do poetka 1854. godine, "kada su Turci, bez pravog
razloga, a oivljavajui stare zaevice, poeli da spremaju napad na Vasojevie". Francuski
diplomata, prijatelj knjaza Danila i Crne Gore, pod pojmom Vasojevii uvijek tretiraju itavu

333
oblast Gornjeg Polimlja, ukljuujui, razumije se, i ekular.
Druga polovina 1853. godine protekla je u znaku komeanja srpskog ivlja u dolini Lima, ali i
nervoznih priprema okolnih turskih vlasti da ga silom oruja natjeraju na poslunost i plaanje
danka i etvrtine koji nijesu pribirani od 1843. godine. Ali-beg Gusinjski i drugi feudalci Gusinja
i Plava, kao i bihorski begovi, pripremali su baibozuk iz okoline, odnosno sjeverne Albanije,
akovice i Pei, Bihora i sa Peteri za operacije protiv neposlunih Vasojevia i Srbljaka. Ekar
je saznao, posredstvom svojih agenata, da je Ali-beg Gusinjski za ovu vojnu ekspediciju sam
preuzeo odgovornost, poslavi "pozive pod svojim peatom i peatom svoje porodice" da ljudi s
orujem idu protiv pobunjenog srpskog stanovnitva. Odazvalo mu se "250 ljudi" iz grada Pei, a
zatim im se pridruilo jo 800 naoruanih Arnauta iz okoline. Osim toga u Plav je polo jo i oko
stotinu ljudi iz najnieg "sloja" iz grada Pei s ciljem da pljakaju. akoviki mudir je pokuao
da sprijei Ahmed-bega i Ejup-agu da baibozuk Malesije vode protiv Vasojevia, ali u tome nije
uspio. Francuski diplomata je, zajedno sa austrijskim i ruskim kolegama, pokuao da skloni
skadarskog vezira Osman-pau da utie na Ali-bega Gusinjskog da odustane od napada na
pobunjeno stanovnitvo u dolini Lima, ali im je vezir odgovorio da su dogaaji toliko odmakli da
sumnja u "uspjeh svoje misije", odnosno intervencije. U stvari, i skadarski i prizrenski guverner
preutno su odabravali ovaj ratni pohod.
I u Bihoru je mudir Jusuf-beg sakupio oko 500 naoruanih ljudi za napad na Has. I olainski
Turci su se spremali za napad na - Gornja sela. U tako kritinoj situaciji, vasojeviki i srbljaki
glavari su decembra 1853. godine molili crnogorskog knjaza da im se poalje vojna pomo i ratni
materijal. Jer, kau, na njihov narod se digla turska vojska od Bosne i od srbijanske granice, do
Rumelije i Gusinja. Poetkom januara 1854. godine, uoi Boia, vojvoda Simo sa vasojevikim
i srbljakim glavarima, pie knjazu Danilu da je "uoio Turin sa svake strane" i da prijeti da sve
"pod sablju turi..." Turska vojska se koncentrie sa vie strana na ovaj narod. Od Bosne na donju
Nahiju - Has (Has) vojska se okupila "u logor u Bihor, u Bijelo Polje i u Rasovo". Saznali su
vojvoda Simo i glavari da je planiran "... udarac na Svetoga Savu", iz Bihora pravo na Has. Turci
zlostavljaju narod - "to je bilo Srbova izmeu nji svakome oruje uzee i u aps turie". Rije je
o Srbima u Bihoru i Bijelom Polju. Gotovo u isto vrijeme u Crnu Goru je prispio i ruski
diplomata pukovnik Jegor Kovaljevski, s planom ruskog dvora o dizanju ustanka na Balkanu.
Crna Gora je, razumije se, imala biti centar za irenje ustanka, budui da je imala veliki upliv na
okolne krajeve - naroito u Hercegovini i na Limu. Kovaljevski je raunao da su crnogorske i
ustanike snage ve spremne za ulazak u rat s Turcima. One su trebale privui turske snage da ne
idu protiv Rusa na Krimsko ratite. Zanimljivo je da je Kovaljevski procjenjivao da je najrealnije
da vojne operacije zaponu iz doline Lima u pravcu Novog Pazara i Kosova. Uostalom, snaan
oslobodilaki pokret u Gornjem Polimlju davao je dobre izglede za uspjeh ove vojne operacije
koja bi presjekla "carsku dadu" izmeu Carigrada i Bosne i Hercegovine i omoguila dizanje
srpske raje na ustanak na irim prostorima i spajanje sa vojskom Knjaevine Srbije. Plan je
predviao da se u Morai i Gornjem Polimlju koncentriu ustanici iz Hercegovine, Brda i iz
Vasojevia, i da sa crnogorskim snagama otponu operaciju iz Hasa za oslobaanje Bihora,
Roaja, Sjenice i Novog Pazara, gdje je trebalo da se susretnu sa srbijanskom vojskom. Te snage
ukupne jaine 10-12 hiljada vojnika uveavale bi se sa irenjem ustanka na ovim podrujima. U
Crnoj Gori i okolnim ustanikim krajevima mnogo nade se polagalo u ovu akciju, kao i u
pobjedu Rusije u ratu s Turskom. Oekivali su se krupni dogaaji. Du pojedinih djelova
crnogorske granice pojaani su nemiri, ali prvih mjeseci 1854. godine jedino je u dolini Lima
narodni pokret imao iroki zamah. Knjaz Danilo je u tom pokretu pridavao veliki znaaj, jer mu
se otvarala perspektiva da proiri crnogorsku dravu na plodnu oblast Gornjeg Polimlja. On je,

334
ipak, oprezno pomagao ovamonji narod, hrabrio ga je aljui mu svoje emisare, vojvode,
perjanike, oruje i municiju, kao i oruane ete Brana.

Teak poraz crnogorske vojske u boju na Polimlju

Prema planu pukovnika Kovaljevskog, "Crnogorci su bili duni da krenu iz Vasojevia na sjever,
da razbiju Turke u Kolainu i nastupaju u susret Srbima, s kojima je trebalo da se sjedine poslije
zauzimanja Novog Pazara (u Staroj Srbiji) i tako odsijeku Bosnu i Hercegovinu od ostale
Turske". I na ekular se u planiranju tih vojnih akcija raunalo. I njegovi prvaci su zajedno sa
vasojevikim traili od Crne Gore i Kovaljevskog "vojsku i debanu" - kako ne bi osramotili
"velikog imperatora" (Rusije - M.D.) i svijetlog naega knjaza i svu gospodu srpsku i vjeru
Hristovu". Molili su vojvodu Novicu Cerovia, koji je iz manastira Morae, po naredbi knjaza
Danila, pratio razvoj dogaaja u Uskocima, Drobnjacima, Potarju i Gornjem Polimlju - da ovu
njihovu molbu dostavi "Gospodaru i Konzularu (pukovniku) Kovaljevskom e da bie ovu silu
prokletu raerali od nas da nam ime ne istrai se". Sadraj ovog pisma nesumnjivo potvruje da
su ustanici u dolini Lima velike nade polagali i na pukovnika Kovaljevskog. Kod njihovih
glavara vladalo je uvjerenje da e pobjeda Rusa nad Turcima i narodu na Limu donijeti spas i
osloboenje. Kovaljevski je zaista savjetovao knjaza Danila da obavezno tajno poalje vojnu
pomo, oruje i debanu ustanicima u dolini Lima radi odbrane od Turaka. Krajem januara 1854.
godine u Gornje Polimlje je stiglo preko 600 vojnika iz Knjaevine Crne Gore i Brda da
ustanicima pomognu u odbrani od Turaka. Tada je stigao i odred Ljevoreana od 200 vojnika na
elu s kapetanom Miljanom Vukovim; Rovana i Donjomoraana 300, na elu s Gligorom
Piuricom, Milisavom Minjinim Vujisiem i Mrdeljom Radoviem, i preko 100 dobrovoljaca iz
Pipera i Bratonoia, koje je predvodio serdar Jole Pileti, Dotjerano je i neto oruja i municije
sa Cetinja i iz barutane u manastiru Morai. Pukovnik Kovaljevski je u Vasojevie poslao i
ruskog kapetana Konstandijusa i podoficira Jegora Savia - da sa vojno strune strane pomognu
organizaciju odbrane. Ali, po svemu sudei, ovi ruski oficiri stigli su tek poslije bojeva na
Polimlju i Polici. itav januar i poetkom februara 1854. godine protekli su u pripremama za
odbranu od turskih snaga koje su se okupljale u Plavu i Gusinju, Pei, Bihoru, Roajama,
Bijelom Polju i Kolainu. Najjae snage okupio je bio Ali-beg Gusinjski u Gusinju i Plavu
(preko 8000 vojnika). Konzuli u Skadru uzalud su pokuavali da sprijee njegov napad na
Vasojevie.
Napad od Plava na Polimlje uslijedio je 9. februara 1854, po jakoj zimi i velikom snijegu. Vodio
ga je Ali-beg Gusinjski, mlad, energian, hrabar i fanatino uporan u odbrani granica Turskog
carstva i svojih feudalnih privilegija u oblasti Gornjeg Polimlja. Odbranom na sektoru Polimlja
komandovao je vojvoda Simo Lakiev, ovjek koga je vie odlikovala strpljivost i mudrost u
ophoenju s turskim vlastima nego sposobnost vojnikog komandovanja. On je raspolagao sa
oko 2000 ustanika. Snagama koje su dole u pomo iz crnogorske granice, po naredbi knjaza
Danila, komandovao je serdar Jole Pileti. Ova vojska i vojska kojom je neposredno
komandovao vojvoda Simo zauzela je poloaje na lijevoj strani od Lima (kod Murine) do padina
Visitora. Na desnoj strani Lima odbranom je komandovao Miljan Vukov (od Lima do planine
Sjekirice). Snage neprijatelja su tri puta bile brojnije od snaga odbrane. U Ali-begovoj vojsci je

335
bilo vie od jedne treine konjice, to je predstavljalo veliko preimustvo nad snagama odbrane
koju su inili pjeaci.
Zamisao crnogorskih komandanata da e glavni pravac udara turske vojske ii od Plava lijevom
stranom Lima nije se ostvarila. Oekujui napad od Brezojevice preko Pepia k Murinu,
komandanti bransko-vasojevike vojske - Jole Pileti i vojvoda Simo Lakiev - zakrili su
puteve oborenom umom (barikadama), to se pokazalo kobnim upravo za odbrambene snage.
Naime, turska konjica je prodrla desnom stranom Lima i u snanom i iznenadnom naletu potisla
je ete Miljana Vukova prema planini Sjekirici i kosama iznad ekulara, a zatim prela na lijevu
stranu Lima i tako se iznenadno nala iza lea bransko-vasojevikih jedinica, presjekavi im
odstupnicu. Neprijatelj je "pritiskao nau vojsku pri barikadama, sjekao glave bez odbrane".
Jedinice Jola Piletia, zbunjene iznenadnom pojavom turske konjice za leima, na nepoznatom
terenu, pretrpjele su velike gubitke. Vojska se spasavala odstupajui uz snijene padine Zeletina.
Gavro Vukovi kae: "Takvog nesrenog poraza ove strane nikada nijesu zapamtile. Da je
neprijatelj nastavio napredovanje mogao je svu Nahiju spriti". Turska vojska se, meutim,
zaustavila ispred Sueske, spalivi i opljakavi polimska sela do klisure Sueske. Gubici na
strani vasojeviko-branske vojske bili su teki. Teko je stradalo i stanovnitvo, jer po velikom
snijegu nije uspjelo da izbjegne masakriranju od podivljalog baibozuka. U izvjetajima naim, a
i stranih diplomata u Skadru, broj ubijenih crnogorskih vojnika razliito je prikazivan. Ekar je
izvijestio Pariz da su Turci Ali-bega Gusinjskog, glavnog krivca za napad 9. februara 1854, u
boju na Polimlju, posjekli 105 glava, a da je sukob nastavljen i 10. februara. On izvjetava da su
se u dogaaje u Vasojeviima umijeali i "ruski pijuni".
I prema austrijskim dokumentima Ali-beg Gusinjski je odgovoran za napad na Vasojevie i
veliku pogibiju vasojeviko-branske vojske i naroda. U austrijskog, kao i francuskog diplomatu,
takoe je mnogo brinulo i to to Rusija ima "takav uticaj u Crnoj Gori" i to su u Vasojevie
upueni ruski agenti.

Stotine rtava turskog udara

Podaci o broju poginulih na Polimlju, koje je 16.februara 1854. naveo Ekar u svom izvjetaju
ministru spoljnih poslova Francuske, meutim, nijesu bili konani. Jer, u opirnom izvjetaju
ministru spoljnih poslova, od 2. marta iste godine, on kae da je na Polimlju posjeeno 146
hrianskih glava, meu kojima se nalazi i glava jednog popa. Mnoge glave su bile nabijene na
kolje "po ulicama Gusinja i okolnih mjesta". Meu poginulim bila su i 62 crnogorska Branina. I
austrijski konzul izvijestio je Be da je u borbi na Polimlju posjeeno 60 Vasojevia. I on je
pouzdano saznao da je zarobljeno i 30 vasojevikih djevojaka, spaljeno pet sela i zaplijenjeno
800 grla rogate marve i preko 1500 ovaca. Razliite podatke o ljudskim gubicima na Polimlju i
materijalnoj teti sretamo i u naim dokumentima. M. Cemovi ak navodi podatak da su "gubici
iznosili "najmanje oko 400 ljudi i nekoliko ena i djece.
Za vrijeme boja na Polimlju, ekularci, zajedno s malom etom Rovana i neto brojnijim
Kaludranima, imali su zadatak da sprijee eventualni prodor baibozuka iz susjedne Rugove i da
brane svoja naselja. ekularci i Kaludrani su, iz predostronosti, na planinama isturili strae koje
su motrile na put iz pravca Rugove i Pei, a s glavninom su poli u pomo popu Josifu Popoviu,

336
Novu Pantoviu i drugim glavarima, koji su sa ustanicima s desne strane Lima u Hasu, drali
front prema Bihoru i Roajama, jer se sa te strane oekivao snaan turski napad. Turskim
napadom na Has-Donju nahiju iz pravca Bihora i Roaja, "put urevih stupova", komandovali
su Hasan-beg orovi, Jusuf-beg sa Peteri i Arslan-aga Gani iz Roaja. Napad je poeo istog
dana (9. februara 1854), kada se vodio estok boj na Polimlju. Ove turske snage brojale su do
10.000 baibozuka. Poto su olainski Turci, poslije pregovora sa gornjoseljskim prvacima na
planini iki, odustali od napada na Gornja sela, to su i ustanici pod komandom Petra Cema
Delevia, s lijeve strane Lima (Bua, Vinicke, Peaca, Luca, Doca, Beransela i Crnog Vrha),
kao i Gornjoseljani, preli na desnu stranu Lima i pruili pomo popu Josifu Popoviu i Novu
Pantoviu na elu s Milisavom Miniem.
ekularske ete i poluetu Rovana u boju na Polici i Bijelom Potoku protiv Hasan-bega
orovia predvodili su Radojko Dai-Buli, Labud Rmu, pop Vasilije Popovi i Mileta Kenji.
Kaludarskom etom komandovao je Despot Adi. Zdruene snage Petra-Cema Delevia,
ekularaca i Trepana zaustavile su turske jedinice, koje su bile zauzele i popalile polika sela i
potisle ete popa Josifa Popovia, Nova Pantovia, Radoja ukia i brae Dedovia: Mira i
Radisava, predavi ognju i selo Budimlju.

Baibozuk potpuno satrven na Ljenici

U snanom protivjuriu udruenih Vasojevia i Srbljaka neprijateljska vojska je razbijena na

Grocu, Jejevici i odbaena sa Police do rijeke Ljenice - granice oblasti Vasojevia i Bihora.
ekularci su se u tom boju hrabro borili, uestvovali su u gonjenju neprijatelja do Bijelog potoka
i rijeke Ljenice, gdje je baibozuk potpuno satrven. U boju na Polici poginuo je i komandant
turske vojske Hasan-beg orovi, koji je imao spahiluk u selu Vinickoj i dijelu Budimlje. U
bojevima na Polici i Bijelom Potoku turska vojska, osim kapetana Hasan-bega orovia, ostala
je i bez Omer-bega Begovia iz Rasova, Hasan-age Muovia i Mehmed-bega Tetovca, kao i
nekoliko bihorskih aga. Arslan-aga Gani sa Roajcima, meutim, bolje je proao, blagovremeno
je naredio odstupnicu ka Roajama i tako spasio svoje snage potpunog sloma. U bojevima na
Polici i Bijelom Potoku, prema prvim izvjetajima poginulo je 114, a ranjeno vie od 100 turskih
vojnika, dok je na ustanikoj strani bilo samo pet mrtvih.
Pobjeda u Budimlji i na Polici, bila je veoma znaajna ne samo po tome to je za jedno vrijeme
otklonjena opasnost sa ove strane od turskog napada, ve i zato to je izvojevana u vrijeme kada
je na drugoj strani, zbog poraza na Polimlju, u vasojevikoj i branskoj vojsci bila nastala
demoralizacija, prijetilo je njeno rasturanje. Odmah poslije progona turske vojske preko rijeke
Ljenice i planine Turjaka, pop Josif, Novo Pantovi, Cemo Nikolin Delevi i ekularski prvaci
sa svojim etama su usiljenim marem stigli u dolinu Zloreice u pomo vojvodi Simu i Jolu
Piletiu. Kada su njihove prethodnice izale na Previju, Ali-beg Gusinjski se odmah povukao sa
baibozukom u Plav i Gusinje, ostavivi za sobom pusto u selima sa mnotvom mrtvih i
tragovima drugih svireposti. ekularci su narednih mjeseci 1854. godine bili u bojnoj
pripravnosti, jer je postojala opasnost od ponovnog turskog napada. Utoliko prije to je s
dolaskom proljea okopnio snijeg na planinama - Mokroj, Javorku i Rijeci ekularskoj - pa su
Rugovci sa arnautskim baibozukom iz okoline Pei i akovice lako mogli upasti u ekular,

337
Rovca i Kaludru i sve predati ognju. Da ne bi dolo do iznenaenja, ekularska sela i Kaludra su
naizmjenino davala strae, isturene prema Rugovi.
PONOVNA TURSKA PRIJETNJA EKULARU I NAHIJI:
O opasnosti od ponovnog napada na ustaniko stanovnitvo Gornjeg Polimlja govorilo se u
proljee i ljeto 1854. godine u Pei i u Skadru. Francuski vicekonzul Ekar je sa ruskim i austrijskim kolegama molio guvernera Skadra da sprijei otpoinjanje novih neprijateljstava u ovoj
oblasti.

Danilo odluan da brani narod

Glavari iz doline Lima su se 14/27. marta 1854. obratili pismom knjazu Danilu, molei ga, u ime
cijelog naroda prekokomskog, da ovu oblast stavi pod svoje. Podsjeali su ga na ranije data
obeanja i poruke da e ih tititi.
Ako im to skorije pomo ne poalje "petnaest iljada roba propade i ona e po turskija vrata da se
preprodava po za pletu". Isticali su i da se plae da e Turci obaliti i manastir ureve stupove,
"to nijesu nimalo manji i gri od morake crkve" (Morakog manastira - M.D.). Ovo pismo koje
je pisao iguman Nikodim, i u ime glavara ekulara, odnijeli su u Cetinje pop Josif Popovi,
najistaknutiji predstavnik Srbljaka, i glavari Vasojevia iz Donje nahije: Novo Pantovi, Petar
Nikolin Delevi, Radisav Dedovi, Ivan Cakovi i Milovan Raiev (Golubovi). Oni e, kae se
u pismu, sve potanko kazati "u kojoj se krajnjoj nudi cijeli narod prekokomski nalazi". Pismo je
ovjereno manastirskim peatom. Deputacija Vasojevia i Srbljaka naila je na lijep prijem u
Cetinju. Knjaz Danilo je obeao da e posredovati kod skadarskog vezira oko naina naplate
poreza, kao i vraanja zarobljenih djevojaka kao i drugog "roblja" koje je na Polimlju zarobio
baibozuk Ali-bega Gusinjskog. Za osloboenje tog "roblja" angaovali su se diplomatski
predstavnici u Skadru. Knjaz Danilo je poslao u prekokomske Vasojevie i serdara Jola Piletia
da utie da narod plati porez, pa da prikupljeni novac poalje knjazu, a ovaj e ga uputiti veziru u
Skadru. Pileti je ovu misiju izvrio u prilog i prekokomskog naroda i crnogorskog knjaza. Osim
toga, knjaz Danilo je obeao da e im poslati jednog Petrovia i druge svoje ljude da pomognu
organizaciju organa vlasti i vojske u dolini Lima. To obeanje je i ispunio. Narodu
prekokomskom je poruio da ga on, knjaz, uzima za svoje. Uputio mu je ponovo svoga roaka,
senatora Krca Petrovia, svoga zeta senatora Iva Rakova Radonjia i vojvodu ura Kusovca, sa
nekoliko perjanika, s instrukcijama da organizuju organe vlasti, popiu vojnike i ohrabre narod
koji se plaio da e ga Turci satrijeti. Ali-beg Gusinjski, najvei zemljoposjednik, gospodar
itluka u Gornjem Polimlju, kao i brojni drugi age i begovi, nijesu odustajale od plana da, uz
pomo okolnog baibozuka, silom oruja natjeraju stanovnitvo na potinjenost i davanje haraa
i etvrtine roda sa zemlje. I ekularci su strepjeli da bi ih Ali-beg mogao proglasiti svojim
ifijama, budui da je selo Mezgalje, kao to je ve reeno, proglasio za svoj itluk.

Crnogorski odred u dolini Lima

338

Meutim, okolni turski guverneri - u Skadru, Prizrenu i Sarajevu - razlono su procjenjivali da bi

ponovni vojni pohod, kojim je prijetio Ali-beg Gusinjski stanovnitvu oblasti Vasojevia, mogao
dovesti do ulaska Crne Gore u rat, to bi imalo tee posljedice za Tursku, koja je ve bila u ratu s
Rusijom. Stoga su oni, po savjetima francuskih i austrijskih diplomatskih predstavnika, odluili
da interveniu s redovnom vojskom kako bi osujetili napad baibozuka Ali-bega Gusinjskog na
srpsko stanovnitvo Gornjeg Polimlja.
Pored spreavanja obnavljanja neprijateljstava, jedinice nizama u Bijelom Polju, Pei, Gusinju,
Skadru i Podgorici - imale su zadatak da kontroliu i "granice prema Crnoj Gori". Skadarski
vezir Osman-paa je, "predosjeajui novi napad na Vasojevie, ovim mjerama preduhitrio svaku
akciju" - pisao je Ekar svom ministru iz Skadra, 4. aprila 1854. Istovremeno i knjaz Danilo je
preduzeo mjere predostronosti radi odbrane svog prekokomskog naroda. On je svoga roaka
Krca Petrovia sa 500 Katunjana uputio u Bjelopavlie, gdje mu se pridruilo jo 250 vojnika iz
bjelopavlikog plemena, i jo po 250 iz Piperske, Rovake i Morake nahije. Sa odredom od
1.500 boraca Krco Petrovi je u aprilu 1854. godine stigao u dolinu Lima, gdje ga je narod s
oduevljenjem i olakanjem primio. Crnogorski vladar, imajui u vidu dogaaje na Polimlju iz
februara 1854. godine, ovoga puta nije dopustio da ga Turci iznenade. Bio je odluan da brani i
teritoriju i narod, koji ga je s oduevljenjem i po cijenu velikih rtava prihvatio za svoga vladara.
Dolazak snanog crnogorskog odreda u dolinu Lima ohrabrio je narod, ustanici su se osjetili
mnogo snanijim i spremnijim za odbranu od napada turskih snaga koje su se prikupljale "u
rejonu Bijelog Polja i Plava", jaine oko 4.000 vojnika, a raunalo se i na dolazak jo najmanje
toliko iz Pei, akovice i Roaja. ekularci sa manjom etom Rovana i etom Kaludrana u
aprilu i maju 1854. godine bili su u pripravnosti, njihove strae su deurale isturene prema
Rugovi. Pojaanje koje je iz crnogorske granice stiglo u Vasojevie ohrabrivalo ih je da nee biti
sami ukoliko uslijedi turski napad iz pravca Pei.
Skadarski vezir Osman-paa je pokret jakog crnogorskog odreda ka Gornjem Polimlju ocjenjivao
vrlo problematinim, s jedne strane, zbog zaposijedanja dijela Turskog carstva, a s druge, i zbog
toga to je ono imalo da poslui kao baza za irenje ustanka u Rakoj oblasti, Kosovu i Metohiji.
Ekar je izvijestio svog ministra spoljnih poslova Valevskog da dolazak crnogorskog odreda u
Gornje Polimlje ima za cilj da osnai ruski uticaj na ovom prostoru, a da je "predostronost" od
eventualnog turskog napada na ustaniki narod samo izgovor za ovu vojnu akciju.

Osman-paa nee rat s Crnom Gorom

Nema sumnje da su i Ekar i Osman-paa bili krajnje iznenaeni zbog ove vojne crnogorske
akcije u oblasti pod suverenitetom sultana, kao i vijestima da je u Crnoj Gori rasturena neka
ruska proklamacija u kojoj se govorilo da "e Crnogorci ui u rat".
Da bi provjerio tanost tih vijesti na licu mjesta, Ekar je molio ministra Valevskog da mu dopusti
"aktiviranje tajnih agenata" koji bi pratili sve novosti "i bili stalno u toku zbivanja u Crnoj Gori".
Podvlaio je da je to utoliko potrebnije jer, poslije svega to se deavalo u Vasojeviima u
februaru 1854. godine, treba pripaziti na pravoslavno stanovnitvo kojem turska strana ponovo

339
prijeti napadima. Stoga bi dobro bilo - kae Ekar - kad bi imao stalne agente u Pei, Gusinju i
akovici. Diplomatskom aktivnou, u prvom redu Ekara, ali i ruskog i austrijskog konzula,
guverner Skadarskog paaluka Osman-paa je poslao u aprilu 1854. godine u Gusinje ehajapau sa tri tabora redovne turske vojske (1500 vojnika), sa zadatkom da sprijei neprijateljstvo
izmeu baibozuka Ali-bega Gusinjskog i srpskog naroda u Gornjem Polimlju. Prisustvo
redovne turske vojske u Gusinju i Plavu dalo je rezultate: Ali-beg Gusinjski je odustao od dalje
akcije sakupljanja baibozuka radi napada na Vasojevie, a Rugovci i Albanci iz Metohije su
upozoreni da ne kreu na ekular. Poto je dobio povoljne izvjetaje da se odustalo od slanja
baibozuka akovice, Pei i Rugove na ustanike pojaane snanim crnogorskim odredom,
Osman-paa je izdao naredbu da se i njegova redovna vojska vrati iz Gusinja. Iznenadno
vraanje ehaja-pae s 1500 vojnika iz Gusinja i rasturanje okupljenog baibozuka, oigledno je
bilo motivisano da se ustanicima u Vasojeviima i crnogorskom odredu ne da potvrda za napad
na Plav i Gusinje, odnosno Rugovu i Bihor. Savjetovana od Francuske, Turska je pribjegla
politici izbjegavanja sukoba na crnogorskoj granici i eventualnog rata s Crnom Gorom. Ve je
reeno da su dva ruska oficira 4. februara 1854. dola u Vasojevie sa zadatkom da pomognu
organizaciju ustanike vojske i da je pripreme ne samo za uspjenu odbranu slobodne teritorije
nego i za irenje ustanka na okolne oblasti. Nema podataka kakav je bio rezultat tog njihovog
djelovanja. Isto tako, nema sigurnih vijesti ni da je u ovoj oblasti rasturana ruska proklamacija o
kojoj govore Ekarovi izvjetaji Parizu. Moe se pretpostaviti da je i u ekular u aprilu bila
prispjela proklamacija (poziv) knjaza Danila (od 18. marta 1854) u kojoj je pozivan narod na
ustanak protiv Turaka. Ima indicija da je i proklamaciju (iji je proruski sadraj neosporan)
inspirisao Kovaljevski, kao najuticajniji Rus koji je boravio na dvoru knjaza Danila.

Sutinska vlast cetinjskog knjaza

Crnogorski odred je upuen u dolinu Lima, po svemu sudei, na sugestiju Kovaljevskog, koji je
svoje Ministarstvo spoljnih poslova izvijestio da su Crnogorci, zajedno sa Hercegovcima i
Vasojeviima, krenuli iz Vasojevia ka Novom Pazaru, iako se to nije desilo. Crna Gora 1854.
godine nije ula u rat s Turskom, ada se o tome govorilo u Crnoj Gori i na gornjem toku Lima.
Na crnogorski neutralni stav u Krimskom ratu (1854-1856) djelovalo je vie spoljnih faktora. To
je imalo uticaja i na pacifikaciju oslobodilakog pokreta u dolini Lima 1855-1856. godine. Jedan
od faktora to je pokret u Vasojeviima, pa prema tome i u ekularu, uao u mirnije vode, bio je i
u odluci ruskog imperatora Nikole I o povlaenju pukovnika Kovaljevskog iz Crne Gore i
njegova dva agenta iz doline Lima, krajem maja 1854. godine.
Vijesti da ustanicima vie ne prijeti opasnost od Turaka, bila je od uticaja to je i knjaz Danilo
donio odluku da povue svoju vojsku iz doline Lima. Knjaz je naloio serdaru Jolu Piletiu da
savjetuje vasojevike i srbljake glavare da sami pokupe poreze od stanovnitva i da novac
poalju na Cetinje, odakle bi bio upuen skadarskom veziru. "Pri svemu tome" - kae G.
Vukovi - "ujedinjenje Nahije s Crnom Gorom ostalo je niim nepovrijeeno. Begovi plavskogusinjski nijesu vie nita potezali, ve su oekivali drugu priliku". Iako vlast crnogorskog
knjaza Danila formalno-pravno nije bila legitimna, njeno djelovanje se osjealo na itavom
prostoru Gornjeg Polimlja, pa i u ekularu. Prema svjedoenju Gavra Vukovia, u Nahiji su

340
1854. godine ukinuti i "krvno osvetni dugovi", a na seljakovu batinu vie se "niko nikome
naticati nije smio, ve je svako zadrao to mu se pri ruci zateklo". U naelu ovo miljenje G.
Vukovia moe se smatrati tanim, ali i dalje je bilo pojedinanih sluajeva "naticanja" jaih na
batine inokosnih seljaka - Srbljaka.
Stanje u ekularu je od proljea pa do kraja 1854. godine bilo mirno. Nije bilo sukoba sa
Rugovcima oko planina. Meutim, kako je ova godina bila zbog sue nerodna, to su se ekularci
i Rovani, kao i ostali seljaci planinskih sela oblasti Vasojevia, nali u izuzetno tekom
ekonomskom poloaju. U Skadru su, kako Ekar i drugi evropski diplomati tako i Portin izaslanik
Tefik-efendija, vjerovali da e slab rod ita naroito kukuruza, prinuditi ne samo ljude iz
planinskih sela ve i sve ostale Vasojevie "da dou u Skadar i zatrae ito". ito se kupovalo na
okolnim turskim pazarima. ekularcima, Rovanima i Kaludranima, Rugovci su omoguili
slobodan prolaz preko njihove teritorije na peki pazar, gdje su kupovali ito, so i drugu
najnuniju robu. ekularci, kao i svi drugi Srbljaci i Vasojevii, uli su mirno u zimu 1854/55.
godine.

Natezanje oko carskog haraa

Ali u 1855. godini, i poslije dogovora sa skadarskim vezirom, pitanje kupljenja danka postalo je
kamen spoticanja u odnosima s lokalnim turskim vlastima. Ponovo je dolo do incidenata i novih
nasilja i svireposti u dolini Lima. Poto su ekularci bili slobodni batinici, to oni nijesu imali
obaveza po osnovu etvrtine. Iz tih razloga nijesu trpjeli pritisak mjesnih feudalaca kao to je
bilo sa okolnim pravoslavnim stanovnitvom. Zaotravanje odnosa izmeu stanovnitva Gornjeg
Polimlja i turskih vlasti ponovo je poelo krajem 1855. i nastavljeno je u 1856. godini, jer su i
feudalci "htjeli poto poto" da ga "poraje i primoraju da plati sve dune dabine", koje nije
plaalo ak od 1843. godine. Ta zaostala naplata se mogla izvriti samo nasilnim sredstvima.
Kako je i ekularsko pleme imalo obavezu da plaa "carski ara", to je i ono bilo izloeno
prijetnjama. Sve to je prijetilo novim ratnim zapletom, pa je knjaz Danilo poslao na Lim senatora
Iva Radonjia sa jo nekoliko Crnogoraca da utiu na uskomeani narod da ne izaziva "okolne
Turke". U stvari, dolazak senatora Radonjia u ovu oblast dovoen je u vezu s prikupljanjem
poreza (dacije) i za raun Crne Gore i potajno organizovanje organa crnogorske vlasti. Ovaj
korak knjaza Danila diplomati (konzuli) u Skadru su okarakterisali kao njegovo mijeanje u
unutranje poslove Turske. Zato su konzuli savjetovali da povue svoje funkcionere iz Gornjeg
Polimlja. Na njihovo traenje i skadarski guverner je ponovo uputio Portinog komesara Tefikefendiju u Gusinje, s jednim bataljonom nizama, sa zadatkom da obustavi eventualni pohod Alibega Gusinjskog i Hasana Hota sa svojim neregularnim snagama. Da bi izbjegao ratni zaplet s
Turskom, knjaz Danilo je u oktobru 1856. godine naredio da se senator Ivo Radonji i ljudi iz
njegove pratnje vrate na Cetinje. Knjaz u svom pismu austrijskom konzulu u Skadru od 25.
oktobra 1856. izmeu ostalog pie da je senator Radonji "u ovom trenutku na putu za Cetinje i
daleko je od toga da ometa naplatu danka koji je utvren izmeu glavara Vasojevia i Porte". On
naglaava da je Radonji pred svoj odlazak iz Vasojevia uticao na onomanje narodne glavare
da hitno prikupe "porez kako ne bi protekao rok" koji je bio utvren. Knjaz Danilo se zalagao
kod evropskih konzula u Skadru da se narodu u Gornjem Polimlju olaka naplata dabina. Ekar

341
ga je prijateljski, meutim, opominjao da se ni u kom pogledu previe ne angauje na onom
prostoru, ve da treba biti veoma obazriv, jer bi ga sukob s Turcima mogao "kompromitovati i
omesti uspjean rad diplomatije u Carigradu na razgranienju sa Turskom".

Begovi ne haju za Hatijumajum

Krimski rat se zavrio 1856. godine porazom Rusije s Turskom i njenim evropskim saveznicima,
to je u Vasojeviima, pa, razumije se, i u ekularu, primljeno s tekim osjeanjem. Ipak, narod
je i dalje gajio uvjerenje u mo Rusije i njenu zatitu. Utoliko vie to se angaovanje Francuske
na zatiti ovog kraja od turskog nasilja svodilo na to da se narodu olaka poloaj samo u okviru
Turskog carstva. Takav stav su imale i ostale evropske velesile, koje su stajale na stanovitu
legitimiteta Turskog carstva. To, naravno, nije moglo da zadovolji stanovnitvo ovoga kraja, koje
nije odustalo od borbe za svoje nacionalno i socijalno osloboenje i prisajedinjenje crnogorskoj
dravi. Ni u Hatihumajum, reformni program Turskog carstva, objavljen u Carigradu februara
1856. godine, nije se vjerovalo da moe znatnije poboljati poloaj hriana. Jer: "U
provincijama gdje su ostale stare vlasti i stare naravi, sultanova naredba nije mogla da izmijeni
ljude, i sve je, naravno, ilo po starom".
U Skadarskom paaluku novi sultanov reformni ferman je shvatan kao veliki udarac u islamu lokalne vlasti u Gusinju, Bihoru, Roajama i Pei smatrale su da taj akt znai kapitulaciju Porte
pred hrianima. U Pei se u aprilu 1856. godine pobunilo muslimansko stanovnitvo, veinom
Arnauti, pa je mudir ak i pocijepao dostavljeni mu tekst Hatihumajuna, odbivi da ga proita
pred narodom. Iz istih razloga ovaj sultanov akt nije ni u Plavu i Gusinju objavljen. Vijesti o
pobuni Turaka u Pei uznemirujue su djelovale na stanovnitvo ekulara koje je bilo upueno
na peki pazar, a odravalo je vrste veze i sa svojim plemenicima naseljenim u naseljima u
okolini Pei. Vasojevii i Srbljaci u Nahiji bili su u neizvjesnosti ta e se desiti, budui da
Hatihumajunu ni gusinjski mudir Ali-beg abanagi nije pridavao nikakvu panju. Razvoj
dogaaja pokazao je da obeane reforme zadugo nijesu dale nikakvih realnih rezultata u
Skadarskom paaluku. Proklamovano pravo hrianima na izjednaenje sa muslimanima ostalo
je, uglavnom, mrtvo slovo na papiru. Nade knjaza Danila da e Pariski kongres (1856) velesila
rijeiti crnogorsko pitanje i da e doi do razgranienja izmeu dvije zavaene strane - Crne
Gore i Turske - pokazale su se samo puko nadanje i nita vie. Uzalud je knjaz slao
memorandume krunisanim glavama Francuske i Rusije i molio ih da uvae istorijska i etnika
prava Crne Gore na: "Kapetanat onogotski", Pivu, Drobnjak, Vasojevie u dolini Lima i neke
druge okolne krajeve, te i pravo na izlazak na Jadransko more (Spi). Predstavnici velikih sila
okupljeni u Parizu stali su na stanovite ouvanja cjelokupnosti Turskog carstva. Tom stavu se
priklonila i Rusija, jer je zbog neuspjeha u Krimskom ratu izgubila dotadanji primat u
rjeavanju istorijskog kompleksa zvanog Istono pitanje.

Danilo ocrtava budue granice

342

Rusija je smatrala da faktika nezavisnost Crne Gore, iako nije bila meunarodno priznata, nije
niim naruena. Knjaza Danila je, meutim, naroito pogodila izjava velikog vezira Ali-pae, na
sjednici Kongresa 26. marta 1856, da Crnu Goru smatra dijelom Osmanskog carstva, a ruski
predstavnik je preao utke preko takve pretenzije. U memorandumu, koji je, u maju 1856.
godine, uputio evropskim vladama - uesnicima Pariskog mirovnog kongresa (osim Porti), knjaz
Danilo je opirno izloio istorijski razvitak Crne Gore, njeno pravo na meunarodno priznanje
nezavisnosti i na proirenje u Hercegovini (Grahovo, upu, Banjane, Piva, Drobnjak, Kruevica,
Zupci) i Vasojevie, do Tare i Lima, kao i izlazak na Jadransko more (Bar i Spi). Za Vasojevie
kau u memorandumu da su "crnogorski do Lima" i da se oni jo i "danas biju s Turcima" za
prisajedinjenje Crnoj Gori. Desnu stranu Lima nije spomenuo. Svojim diplomatskim
aktivnostima 1856. godine, knjaz Danilo je uspio da crnogorsko pitanje ue u sferu
meunarodnog razmatranja, bez obzira na to to evropski kabineti velesila nijesu imali namjeru
da mijenjaju odluke Pariskog mira. Postavljajui crnogorsko pitanje, knjaz je priznao da on ima i
istorijsko i etniko pravo da proiri Crnu Goru i na plodnu oblast na gornjim tokovima Lima, ali
samo do Lima, to znai da ekular nije ulazio u taj njegov plan. Knjaz Danilo se, ipak, nije
odricao ni ekulara i drugih srpskih naselja na desnoj obali Lima od Velike pod akorom pa do
rijeke Ljenice - sjeverne granice Vasojevia i Bihora, iako ih nije spominjao u pomenutom
memorandumu. To je otvoreno pokazao Ekaru za vrijeme njegove posjete crnogorskom dvoru, u
julu 1856. godine, ocrtavi mu na karti budue granice Crne Gore, ukljuujui i teritoriju Donjih
Vasojevia. Ta njegova linija oznaavala je istonu granicu Crne Gore lancem ekularskih
planina - Moka, Javora, Usovite, Gloija, i dalje Murga-Cmiljevica-Dakovica-Turjak-Bihor.
Ekar je ovaj plan obrazlagao Parizu potrebom da je to prirodna pogodna plodna oblast naseljena
hrianima, koji bi se bavili poljoprivredom - zemljoradnjom i stoarstvom - stvaranjem vie
bogatstva, ime bi postepeno gubili borbene navike, zrelije bi razmiljali prije nego bi se uputali
u rat.
FORMIRANJE EKULARSKE KAPETANIJE:
U vrijeme kada je crnogorsko pitanje postalo predmet rasprava, za knjaza Danila bilo je vano da
na teritoriji Gornjeg Polimlja uspostavi svoje organe vlasti. On je i ranije na tome potajno radio.
Slao je u dolinu Lima svoga roaka Krca Petrovia i druge crnogorske glavare sa zadatkom da
postave kapetane i perjanike Vasojeviima i Srbljacima, ali se ta prava misija zavrila
neuspjehom.

Miljan Vukov kod knjaza na Cetinju

Po svemu sudei, na tome su neto radili 1853. godine i vojvoda Simo Lakiev i ljevoreki
kapetan Miljan Vukov. To potvruje i Jole Pileti u svojim memoarskim spisima, koji pria:
"Negdje s proljea 1853. godine zatekao sam goste u domu moga brata vojvode popa Rista, kada
sam se vratio sa Cetinja. Tu bjee kita ljudi kakvijeh nijesam u moj vijek gleda. Prepoznah moga
prijatelja, ljevorekog pregalca Miljana Vukova sa sedam ljudi koje ja nijesam poznava. Ali

343
poznava sam Miljana (...). Ree da su mu to kapetani koje vodi knjazu da mu poljube ruku i da ih
vidi. S njima bjehu i dva perjanika, kako mi ree".
Serdar Pileti dalje kazuje kako je u ali dobacio Miljanu da je postao "knjaz u nahiji"
Vasojevikoj i da bez "kapetana i perjanika nikud ne kree". Miljan je uzvratio da je Jolu i
ostalim glavarima lako, jer su vlast organizovali "prije, a mi stvaramo sve iz poetka kao kad se
ovjek kad ozida kuu okuava i sreuje".
G. Vukovi pie da je njegov otac Miljan za vrijeme boravka na Cetinju 1852. godine prouio
"ondanju organizaciju vlasti i vojske" i da je potom "tu organizaciju" sprovodio u Nahiji,
"naimenivao je sedam kapetana iz raznih bratstava - vasojevikih i srbljakih. U ono vrijeme oni
su imali sudsku, vojnu i administrativnu vlast. Kapetan Miljan i ovi kapetani u zajednici
sainjavali su neku vrstu apelacije".
Treba rei da je G. Vukovi neprecizan u datiranju organizovanja kapetanija u dolini Lima.
Pokazali smo da je ovamo i po tom zadatku knjaz Danilo slao senatore Iva Radonjia i ura
Kusovca u pratnji perjanika 1854. godine. Razumije se, oni onda nijesu rizikovali da objave
imenovanje kapetana da ne bi dolo do ponovnog napada Turaka na oblast Vasojevia. Kad su
Vasojevii podigli ustanak 1853/54. godine "ekularci su se udruili sa njima, da se zajedniki
oslobode", - pie A. Jovievi. On kae da su tada, datum ne precizira, "s vasojevikim
glavarima poli iz ekulara na Cetinje: pop Vasilije ivkovi, Labud, Petar Maslar, Radun
Dai, Radojko Dai i Milo ivkovi. Izaslanstvo je molilo knjaza Danila da pomogne
ekularcima u borbi za osloboenje i stavi pleme pod njegovu zatitu".
Pedesetih godina ilo je vie glavarskih delegacija - vasojevikih i srbljakih - na Cetinje i trailo
od knjaza Danila da ovu oblast uzme u zatitu i da je prisajedini Crnoj Gori. Na Cetinje je ila i
pomenuta ekularska delegacija. Crnogorski vladar je ljubazno primio i ohrabrio pomenuto
ekularsko izaslanstvo. Jer, dobro je poznato da je knjaz Danilo ohrabrivao zagranine glavare,
oduevljavao ih za borbu i obeavao im pomo.

Crnogorski grbovi u Vasojeviima

Prema tvrenju A. Jovievia, knjaz je ekularcima imenovao i prve dravne funkcionere: popa
Vasilija za kapetana, Labuda Rmua, Stevana Maslara i Aleksu etkovia za oficire stotinae, a
Petra Maslara za barjaktara. Imenovanje glavara u ekularu moglo je biti tek poslije ponovnog
ustanka u Vasojeviima 1857. godine, kada je izvrena organizacija crnogorskih organa vlasti u
itavoj oblasti Gornjeg Polimlja. Naime, u rano proljee 1857. godine u Gornjem Polimlju je
ponovo dolo do pobune protiv turske vlasti. Jer, "u velike poste" 1857. godine, vasojeviki i
srbljaki glavari su raskinuli sklopljeno neformalno primirje sa skadarskim vezirom iz prethodne
godine. Tada je na Cetinje upuena delegacija narodnih prvaka, meu kojima je bio i pop Josip
Popovi Mihailovi sa Zagraa, u ime Srbljaka. Knjaz Danilo je delegaciju lijepo primio, ali je iz
opreznosti da ne bi bio optuen za mijeenja u unutranje stvari Turske i izazvao napad Turaka,
odbio "njihovu ponudu da primi Vasojevie u sastav svoje drave". Nije prihvatio ni zahtjev
delegacije da im imenuje kapetane, oficire, barjaktare i perjanike. Navodno nezadovoljni zbog
takvog knjaevog stava, glavari Vasojevia su odluili "da sami izvedu sjedinjenje", pa su na
Cetinju uzeli "kapetanske zlatne grbove".

344
P.A. Rovinski pie da su 1857. godine doli glavari iz Vasojevia kod knjaza Danila, koji se tada
zatekao na Rijeci Crnojevia, s molbom da im postavi kapetane (jednog za Gornja sela) i 18
perjanika. Tu na Rijeci su nainili grbove kao znake dostojanstva i inova, odnijeli ih u
Vasojevie, stavili ih na crnogorske "kapice, koje nataknue prvi put tek na vaskrsenije kad su
izali iz crkve. I to bi velika radost". Ovo potvruje i kapetan Zarija Proti, koji je bio u
delegaciji, a koji je knjazu Nikoli, 4. januara 1879, izmeu ostalog, pisao: "Preko volje
Gospodareve (knjaza Danila) uzeh grb kapetanski i pooh u Vasojevie".
Knjaz je javno odbio da imenuje kapetane, oficire stotinae, perjanike i desetare, iako je i to
preutno odobrio, ovlastivi Miljana Vukova, koga je imenovao vojvodom, da on proglasi
kapetane i perjanike pred narodom kod manastira urevi Stupovi. Tako je in proglaenja
sjedinjenja Nahije sa Crnom Gorom obavljen na velikom vaskrenju saboru u aprilu 1857.
godine. Naime, poslije uskrnje liturgije, iz Manastira glavari su izali meu sveano okupljeni
narod, sa zlatnim kapetanskim grbovima na crnogorskim kapama, ime je na simbolian nain
objavljen raskid naroda ove oblasti sa turskom vlau. Kapetani "pod crnogorskim kapama i
zlatnim grbovima na njima oglasili su narodu osloboenje i ujedinjenje sa Crnom Gorom".
inom organizacije kapetanija i organizacijom vojske, po uzoru na knjaevu narodnu
"krstonosnu" vojsku, osnaen je uticaj crnogorske drave u ovom dijelu stare Rake. Proljee i
ljeto 1857. godine u dolini Lima protekli su na organizacionom ureenju vlasti - kapetanija i
perjanike slube, kao i organizacije narodne vojske. Naime, popisani su svi sposobni mukarci od 17 do 60 godina starosti, formirane ete (stotine), imenovani njihovi oficiri (stotinai) i drugi
komandni kadar (barjaktari, vodnici i desetari). U ekularu su inovi oficiri stotinaa dobili:
Labud Rmu, Stevan Maslar, Mileta Kenji i Aleksa etkovi. Oficirski in je dobio i Radojko
Dai - Buli (kao potkomandir). Svaki vojnik ekulara i Rovaca bio je rasporeen u
odgovarajuu jedinicu - desetinu, vod i stotinu (etu). Organizovanjem crnogorskih organa
dravne vlasti, iako se ona nee, poslije meunarodnog razgranienja Crne Gore i Turske
1856/59. godine, odrati na itavom prostoru u dolini Lima - izmeu Plava (na jugu) do blizu
Bijelog Polja (na sjeveru), na liniji dugoj oko 80 kilometara - uinjen je najsmjeliji prodor Crne
Gore u dubini turske teritorije. Najvie zasluge su za taj smjeli crnogorski prodor savremenici
pripisivali vojvodi Miljanu Vukovu. Vojvoda Marko Miljanov je to ovako doivio: zagazi
vojvoda Miljan iz Lijeve Rijeke duboko "u Tursku iza Koma, pa posudi svoje pleme, a poslije
osvoji i posudi Srbe i Turke oko sebe od Police vie Berana pa do Ranicu blizu Plava i sve
prisajedini Crnoj Gori, te noahu danas knjazu bez pitanja turskog cara i carevine".
O broju i teritorijalnoj organizaciji prvih kapetanija na teritoriji Gornjeg Polimlja postoje
protivrjeni podaci. Ali mi se ovdje na tome neemo zadravati, jer je to pitanje, uglavnom,
istraeno. Pozabaviemo se samo pitanjem poloaja ekulara i Rovaca u okviru organizacije
dravne vlasti u doba knjaza Danila. Meu prvim kapetanijama ne spominje se ekularska. Po
svemu sudei, 1857. godine ekular, Kaludra i Rovca su organizaciono-teritorijalno pripali
kapetaniji Ravni Has - obuhvatala sva sela na desnoj strani Lima: Policu sa svih pet sela,
Budimlju, Dapsie, Petnjik, Luge, Zagorje, Donju Ranicu, Kaludru, Rovca i ekular sa svojih
deset sela - koja je i po prostranstvu i po broju stanovnika bila najvea u oblasti Vasojevia.

Osnivanje organa dravne vlasti

345
Na njenom elu nalazio se kapetan pop Josip Popovi-Mihailovi, najistaknutija linost Nahije,
ovjek od velikog ugleda ne samo meu Srbljacima. Veinu stanovnitva njegove kapetanije
inili su nevasojevii - Srbljaci (vie od 60 posto). Kapetanije su organizovane kao vojnoupravne jedinice na teritorijalnoj i bratstveniko-plemenskoj osnovi.
U proljee 1857. godine u oblasti Vasojevia bilo je est kapetana, a ubrzo Vukadin Femi je
samoinicijativno formirao i kapetaniju u Femia Kru, blizu Bijelog Polja (obuhvatala Gornja
sela, Zaostro, Crvljevine, Rujita, Prijeloge, titare, Brzavu, Zagrad i Femia Kr). Ti prvi
kapetani su inili "Sud Vasojeviki", koji je imao svoga sekretara, a sjedite mu je bilo u
manastirskim konacima urevih stupova. Rad na organizaciji dravne vlasti odvijao se uz
pomo crnogorskih senatora Iva Rakova i popa ura Kusovca. Naime, iz Nahije je ponovo pola
brojna deputacija u Cetinje, iji je zadatak bio da umoli knjaza da zvanino proglasi sjedinjenje
oblasti Vasojevia sa Crnom Gorom i da prizna "samovlasno" imenovane kapetane, stotinae i
barjaktare, kao i da im svojim vladarskim autoritetom pomogne da uvedu novi unutranji red po
crnogorskim dravnim naelima. O toj deputaciji i njenom poslovanju na Cetinju saznajemo iz
pisanja beogradskog "Srbskog dnevnika", od 4. septembra 1857. godine. Ta vijest glasi:
"Vasojevii su poslali na Cetinje jednu deputaciju popova i knezova da trai pomo protiv
Turaka koji namjeravaju kupiti danak od njih. Knez je poslao i njima dva senatora: Ivu Rakova i
popa Kusovca, da kau Vasojeviima da e im dati svaku pomo ako uskrate Turcima danak i
ako stanu prijetiti da e se protiviti. Jo od vie godina pokuavali su Vasojevii otresti se od
Turaka, ali nisu bili ni pod Crnom Gorom, nego su ivjeli u divljini".
Ova vijest jasno govori da vojvoda Miljan Vukov nije sam radio na organizaciji prvih dravnih
organa vlasti - kapetanija i postavljenju nosilaca dravnih funkcija. Iz ove vijesti se moe
zakljuiti i da je knjaz Danilo priznao sjedinjenje oblasti Vasojevia, ukljuujui i njene isturene
krajine ekular, Veliku i Femia Kr. U delegaciji koja je u ljeto 1857. godine ila na Cetinje,
bilo je i predstavnika ekulara. Vjerovatno je tada ila grupa prvaka ekulara: pop Vasilije
ivkovi, Labud Rmu, Radun Dai, Radojko Dai (Buli), Milo ivkovi i Petar Maslar,
koju spominje Jovievi. Tada je i formirana ekularska kapetanija, u ijem su sastavu osim
ekulara ula i Rovca i Kaludra. Za kapetana ove kapetanije imenovan je pop Vasilije Popoviivkovi, a imenovani su i oficiri (stotinai) i drugi vojni glavari (barjaktari, vodnici i desetari).
Rovani su sa etkoviima inili jednu etu (stotinu) pod oficirom stotinaem Aleksom
etkoviem (rodonaelnikom dananjeg malog bratstva Aleksii), a imali su svoje vodnike i
deseare. Prvi ekularski plemenski barjaktar bio je Petar Maslar, ugledan ovjek u plemenu i
hrabar ratnik.
EKULAR U VRIJEME RAZGRANIENJA CRNE GORE I TURSKE 1858/1859:
I poslije Grahovske bitke Porta je odugovlaila da odgovori na zahtjeve Rusije i Francuske da se
mirnim putem izvri razgranienje Crne Gore i Turske. Da bi natjerale Portu, koja je
koncentrisala snage u Hercegovini i irim oblastima oko Crne Gore, naroito oko Vasojevia, da
odustane od rata - ruska i francuska vlada su naredile da njihove ratne flote izvre demonstraciju
u Jadranskom moru. Ta demonstracija je imala za posljedicu da se i Engleska pridruila Rusiji i
Francuskoj da podri razgranienje ove dvije ljuto zavaene zemlje.
Vijest o dolasku francuske i ruske ratne flote u Jadransko more, koja se brzo proirila po itavoj
Crnoj Gori, krajem maja 1858. godine, ohrabrujue je djelovala i u narodu Gornjeg Polimlja. Ta
povoljna vijest se radosno prepriavala i u ekularskoj kapetaniji; ljudi su gajili nade da e biti
poteeni turskog napada i represalija. Nade su polagane da e granina linija obuhvatiti i
ekularsko pleme. Poruke koje su ovamo stizale sa Cetinja ulivale su nadu da preliminarni

346
diplomatski pregovori obeavaju povoljno rjeenje za crnogorski narod i da ima izgleda da itava
oblast Vasojevia pripadne Crnoj Gori. Meutim, dalji tok razgovora izmeu predstavnika
velikih sila i Porte pokazali su da e Crna Gora biti uskraena ba na ovoj strani. Ruski konzul u
Dubrovniku (diplomatski je pokrivao i Crnu Goru), prijateljski raspoloen prema Crnoj Gori,
predlagao je da crnogorska granica na sjeveroistoku obuhvati itavu teritoriju do Gusinja, Mokre
planine i Bihora, svu oblast Gornjeg Polimlja. Ekar je, meutim, izradio kartu Crne Gore, na
kojoj je oznaio njene granice prije marta 1856. godine, prikazavi da je Gornje Polimlje
pripadalo Turskoj, ali da se oko njega Crna Gora i Turska toliko spore da to stalno prijeti ratom.
Narod trai vojvodu Mirka

Vijesti o razliitim pogledima diplomata na razgranienje Crne Gore i Turske u dolini Lima
primane su sa velikom zabrinutou u narodu. One su unosile veliko uznemirenje i u ekularu,
kao i u ostalim krajevima na desnoj obali Lima.
Sa zebnjom se oekivao dolazak Meunarodne komisije za odreivanje demarkacione linije inili su je predstavnici evropskih sila Francuske, Rusije, Engleske, Austrije i Pruske, i
predstavnici Crne Gore i Turske, kao najzainteresovanijih zemalja - koja se i okupila u
Dubrovniku, odakle je 28. jula 1858. dola na Grahovo, odakle je 30. jula 1858. otpoela svoj
rad. Njen zadatak je bio da preciznije opie graninu liniju iz marta 1856. godine (koja je trebalo
da bude osnova razgranienja), te da na osnovu toga podnese izvjetaj konferenciji ambasadora u
Carigradu, uz prikljuenje topografske karte Crne Gore, s detaljnim opisom graninih mjesta.
Na teritoriju Vasojevia Meunarodna komisija je stupila 12. avgusta 1858. i narednih dana
oznakama je obiljeila demarkacionu liniju izmeu Gornjih Vasojevia (ljevorekih) i Kolaina,
povukavi je sa rijeke Platenice (tromee Vasojevia, Morae i teritorije Kolaina) na Vardu
(malu planinu), ostavljajui Reine Crnoj Gori, pa na planinu Klju. Dalje na sjever granica je
ila razvoem Tare i Lima do ikog jezera, odakle je skretala prema jugoistoku, povrh sela
Lubnica na Konjsko i Turiju, sputala se Trepakom rijekom, dijelei selo Trepu do Lima, a
zatim vodila uzvodnu Limom do ua Zloreice, i ovom rijekom, Mojanskim potokom i rjeicom
Peruicom do Koma. Pri odreivanju granine linije kroz Vasojevie, glavari koji su se pozivali
na starince svjedoke, obmanjivali su Komisiju u pogledu naziva mjesta, kao to su to prethodno
inili i na strani Hercegovine. I vojvoda Miljan je mnogo doprinio da komisija unese u svoj
protokol (zapisnik) nazive pojedinih toponima koji su zalazili duboko u dolinu Lima. "Na
odreenim mjestima stavljeni su tehniki granini numeri, koji su odgovarali mjestu, a ne
imenu". Tome je doprinijelo i loe vrijeme (magla), te se Komisija nije mogla orijentisati na
terenu, nije znala mjesta, niti kuda je vojvoda Miljan vodi". Komisiji se urilo da to prije "svri
posao, bez da o poslu mnogo vodi rauna". Takvim dosjetkama, izvrtanjem imena toponima
(planina, rijeka i naselja) - kae G. Vukovi - vojvoda Miljan je uspio da Crnoj Gori pripadne
najmanje jedna treina teritorije Nahije.
Kada su lanovi Komisije, po povratku u Dubrovnik, sumirali rezultate svoga rada, predstavnici
Rusije i Francuske konstatovali su da opisana granina linija ne donosi mnogo koristi Crnoj
Gori. Knjaz Danilo je osobito bio nezadovoljan povuenom linijom u oblasti Vasojevia, uporno
je dokazivao da su limski (Donji) Vasojevii, od 1853. godine odbijali da plaaju danak Turskoj
i da su prije marta 1856. godine faktiki priznavali vlast Crne Gore. Stoga je smatrao da ima
pravo na svu ovu oblast. Meutim, pitanje granice na strani Vasojevia odlukom Carigradske

347
konferencije, poslije duge i burne rasprave (na sjednici od 18. oktobra 1858) ostalo je
nepromijenjeno u odnosu na predlog Komisije za razgranienje.
Carigradska konferencija je razoarala crnogorskog vladara, a jo vie i stanovnitvo u dolini
Lima. Veliko nezadovoljstvo je, razumije se, ispoljilo i ekularsko pleme. Kako protokolom
Carigradske konferencije (od 8. novembra 1858.) granica Crne Gore i Turske preko teritorije
limskih Vasojevia nije u svemu bila tano ocrtana (na karti) to je knjaz Danilo nastavio da
preko ranije uspostavljenih kapetanija upravlja ovom oblau.
Tako je i ekularska kapetanija, kao i sve druge nastavila da se dri Cetinja. tavie, knjaz je
poslije zavretka rada Carigradske konferencije, poslao ovamo svoje povjerljive ljude "kapetane
s perjanicima" da objasne novonastalu situaciju za Crnu Goru i da glavarima prenesu njegove
zapovijesti kako da postupaju. Knjaevi izaslanici su, izgleda, due boravili u Nahiji. Na Cetinje
su se vratili sa jednom deputacijom od "est Zloreana", koji su predstavljali "cijeli narod
prekokomski", sa zadatkom da ispita da li se moe neto uiniti da se granica pomjeri istono od
Zloreice i Lima, "jerbo je narod u nedoumeniu i ini mu se i u neizvjestiji". Deputacija je imala
ovlaenje (od glavara i naroda) da o prilikama u Nahiji izvijesti knjaza Danila i da ga zamoli da
bez obzira na povuenu graninu liniju, poalje "gospodina Mirka Vojvodu", i da "on zapone
raditi meu nama svaki poredak po zapovijesti Vaoj". Zahtjev glavara da im knjaz poalje svoga
brata, vojvodu Mirka, trebalo je da uvjeri u odanost naroda knjazu i spremnost da se bore za
opstanak u Crnoj Gori. Ali, ovo pismo istovremeno govori i o tome da je bilo dolo do izvjesne
demoralizacije poslije povlaenja granine linije u narodu, koji je nepravednom odlukom velesila
ostavljen da i dalje stenje pod turskom vlau.

Dvije najdue i najtee decenije

Stoga je "cijeli narod prekokomski" molio knjaza da mu poalje najautoritativniju linost velikog grahovskog vojvodu Mirka da im potvrdi organe crnogorske vlasti i uvrsti "svaki
poredak". Pisanih tragova nema kako je na pomenutu molbu glavara Nahije (meu kojima su bili
i ekularski) odgovorio knjaz Danilo, ali nije teko pretpostaviti da im je po deputaciji poruio da
mu meunarodni poloaj Crne Gore ne doputa da im poalje vojvodu Mirka, ve da se strpe i da
ne izazivaju okolne Turke.
Komisija za obiljeavanje granice prvi put se sastala 28. marta 1859. u Kotoru, a neto kasnije je
izala na teren. Dok je komisija radila na postavljanju graninih oznaka, u pograninim
krajevima su izbijali nemiri. Francuska i Rusija su savjetovale knjazu Danilu da utie na
zagranine glavare da smiruju narod kako ne bi dolo do ratnog zapleta s Turskom. Knjaz je
uvjeravao diplomate u Skadru da on eli mir, ali da navodno nije u mogunosti da sprijei
nemire ni u Hercegovini niti u oblasti Vasojevia, jer je demarkaciona linija, koja postaje
granica, nepravedno povuena, da je podijelila ne samo plemena nego i sela i bratstva, da su
imanja mnogih ostala u turskoj granici. Ipak, potajno, u oblasti Vasojevia, knjaz je davao mig
da se blago pojaavaju nemiri kako bi komisija ponegdje izmijenila prvobitnu liniju, i izvijestila
vlade velesila da ovim razgranienjem nijesu zadovoljeni crnogorski dravni interesi i interesi
srpskog naroda pobunjenih oblasti.
Komisija za razgranienje oznaila je graninim oznakama granicu kroz Nahiju istom

348
demarkacionom linijom (oktobra 1859) bez konflikata. Teritorija istono od Zloreice i desna
obala Lima, kao i itav beranski kraj - od onog vremena nazivan Donji Vasojevii - ostala je u
turskoj granici. Tako je i ekular sve do 1878. godine ostao u Turskoj, i taj dvadesetogodinji
period za njegovo stanovnitvo bio je tei nego u bilo kojem periodu vievjekovne turske
vladavine.
Jovan Stamatovid:
POGIBIJA 48 "LJUBOTINJSKIH UBOJNIKA" 1876. GODINE
KAKO JE KRALj NIKOLA ispred crkve Svetog ora u Podgorici podigao spomenik
Ljubotinjanima, Dobrljanima i Graanima, koji su poginuli u borbi sa Turcima u Zagoriu i
Doljanima. Jedna ulica u Zagoriu nedavno dobila ime - Ulica Ljubotinjskih junaka. I Ljubotinj i
Cetinje bi trebali da trajno obiljee njihovu junaku smrt, kae Boidar Vujovi
Heroji sa vrata Podgorice
Narodi se, davno je reeno, biljee - u vremenu i prostoru. Zato to za sobom ostavljaju znamenja, biljege, tragove prolosti...
Takva je vaskolika Crna Gora - veliki biljeg prolosti. Njena znamenja i danas s ponosom
pripovijedaju o slavnim crnogorskim vremenima, o vremenima bola i ponosa. Jedan takav biljeg
svakako je i spomenik 48-rici Ljubotinjana, Dobrljana i Graana ispred crkve Svetog ora u
Podgorici.
Prije tano 130 godina, dalekog 28. juna 1876. godine, 43 Ljubotinjana, troica Graanina i
dvojica Dobrljanina, herojski su poginula na samim vratima Podgorice u Zagoriu i Doljanima,
hrabro juriajui na Turke, pria nam, ovih dana ispred Ljubotinjsko graanske mjesne zajednice
- Boidar Vujovi. U borbi bez ansi, sa daleko brojnijim neprijateljem, oni su tada svjesno poli
u smrt, i za slobodu dali sve to su mogli i imali - svoje ivote. Njih etrdeset osmorica. Tih
dana, pria Vujovi, Ljubotinj je bio zavijen u crno - nikad kao tada se u njemu nije tako rano
smrkavalo. etrdeset i tri humke, korota i crne marame na svakom koraku. Ljubotinjske rane,
govorio je i kralj Nikola koji je ljubotinjskim junacima posvetio svoje uveno "Ljubotinjsko
kolo", ule su se nadaleko, a o tom dirljivom dogaaju pjevao je svaki guslar i svaki Crnogorac
onoga doba.
Interesatno je, meutim, da se o ovoj slavnoj pogibiji ljubotinjskih junaka koja prilii samo
Crnogorcima, danas vrlo malo zna.
Izuzetak su stihovi kralja Nikole u "Ljubotinjskom kolu":
- zagon e se va spominjati,
za Goricom u Doljane
dok junaci junakuju
i izlijeu na megdane,
kao i ulica "Ljubotinjskih junaka" u podgorikom naselju Zagori. O tome na sagovornik
Boidar Vujovi, pria - Mjesna zajednica Ljubotinj se obratila podgorikoj Komisiji za
imenovanje ulica, trgova i naselja sa zahtjevom - da Ljubotinjski junaci u Zagoriu, upravo na
mjestu njihove pogibije, dobiju jednu svoju ulicu. Komisija se ni jednog trenutka nije dvoumila i
ovaj epski podvig je trajno obiljeen. Mi, meutim, mislimo da bi ljubotinjski junaci trebali da

349
imaju svoje trajno obiljeje i u Ljubotinju, odnosno Cetinju, pa e se ovo pitanje nadamo se
uskoro pokrenuti i u Skuptini optine Cetinje i u Ministarstvu kulture, odnosno u Republikom
zavodu za zatitu spomenika, kae Vujovi. Mi smo takoe svjesni da e biti onih koji e rei da
nije vrijeme za podizanje spomenika junacima iz 1876. godine, kae Boidar Vujovi, ali u
naem kraju e im svaki mjetanin rei - da su nai preci dali svoje ivote za neke nove ivote i
da je povratak nezavisnosti i samostalnosti Crne Gore prava prilika i za povratak - svojim
vrijednostima, svojim znamenjima i svojim svetinjama.
A pogibija 48 ljubotinjskih junaka je naa najvea svetinja uvjeren je Vujovi. Zato joj se
moramo svakodnevno vraati. Parastosima, podizanjem spomenika, sjeanjima na njihov junaki
juri i pogibiju, knjigama... Rijeju - sjeanjima na priu koju o njima danas priaju - spomenik
ispred crkve Svetog ora na Gorici i ulica "Ljubotinjskih junaka" u podgorikom naselju Zagori....
Spomenik ispod Gorice
Kralj Nikola nikad nije zaboravio ljubotinjske junake. Ispred crkve Svetog ora u Podgorici,
podigao im je spomenik na kojem su isklesani stihovi, koje mnogi Ljubotinjani i danas pamte.
"Ovaj spomenik podie njegovo visoanstvo na uvaeni gospodar knjaz Nikola Petrovi Njego, Ljubotinjanima, Dobrljanima i Graanima koji pogiboe u Zagoriu 28. juna 1876.
godine, i ispjeva im ove stihove januara 1892".
S potovanjem pristupite
grobu ovih muenika
u kom lee 48 ljubotinjskih ubojnika,
prepisujemo sa spomenika ispod Gorice.
Slijede zatim imena i prezimena ovih junaka
- pop Joko Drecun, potkomandir garde, Prele Kruka, potkomandir bataljona, pop Filip
Kaluerovi, pop Ilija Joveti, Vuko Miov Kusovac, barjaktar, Filip Stevov Drecun, Mato
Periin Joveti, Marko Mitrov Vujovi, Joko Ivaev Polinovi, Petar urov Sjekloa, Milo Perov
Dongaz, Peria Mitrov Popovi, Ilija Perov o, Andrija Ilijin Smokovac, Luka Periin o,
Ilija Nikolin o, Savo Periin o, Ilija Nikolin Drecun, Mian Nikolin Drecun, Filip Nikolin
Drecun, Lazar Milanov o, Andrija Jokov Vukievi, Joko Golubov o, Savo Nikolin
Vukievi, Bogdan Periin Joveti, Ilija Ivov Vukievi, uro Ilijin Joveti, Niko Andrijin
uraevi, Andrija Savov Joveti, Miun Petrov uraevi, Joko Petrov Markovi, Zrno urov
Markii, Joko Ilijin Smokovac, Prele urov Pejakovi, Mato Nikolin Smokovac, Savo Ilijin
Pejakovi, Joko Markov Smokovac, Ivo ukanov Kaluerovi, Petar Markov Smokovac, Mitar
ukanov Kaluerovi, Mio Popov Joveti, Marija Dragov urovi, Ilija Gigov Duleti, Marko
Kojov Kusovac, Pero Pejanov Vujovi, Nikola Mitrov Popovi, Ivo Jovov aban, Nikola Ivaev
Kolinovi.
Na spomeniku koji je, inae, obnovljen 1976. godine, dopisano je - "po odobrenju njegova
velianstva kralja Nikole, ovdje poivaju i kosti popa Maa Kusovca, poginulog na Fundini

350
1876. godine."
U Crnoj Gori je otkad je svijeta i vijeka, spomenik je bio i ostao - svetinja. Svetinja koju i
neprijatelji potuju. Ostalo je meutim da se pria da je u Drugom svjetskom ratu samo jedan
spomenik u Crnoj Gori "strijeljan". Uradili su to Talijani u Budvi, na poetku rata. Naime,
ogoreni zbog poraza koji su pretrpjeli od partizana na Brajiima u julskim danima 1941. godine,
odluili su da im se "osvete" tako to e strijeljati bistu Stjepana Mitrovog Ljubie. Postrojili su
streljaki vod, komandovali "niani i pali" i bista je pala.
Ba kao Njemci to su strijeljali spomenik Lavu Tolstoju na Jasnoj poljani ...
Priredio i komentarisao: Dragan B. Perovid:
Izvjetaj agenta Milana Pirodanca
Predsjedniku Vlade Srbije Iliji Garaaninu, o stanju u Crnoj Gori
PIJUNSKA MISIJA MILANA PIROANCA U CRNOJ GORI
Potpisujui tajni ugovor o zajednikom radu na osloboenju od Turaka, Srbija i Crna Gora
preuzele su obaveze za koje su znale da ih nee ispuniti. vre se vezujui, eljele su, u stvari,
jedna drugu drati na oku i u pogodnom momentu preuzeti primat meu Junim Slovenima.
Koraci koje je u tom smislu preduzimao Garaanin bili su suptilnije isplanirani. Knjaz Nikola se
naao okruen pijunima koji su svaki njegov korak budno motrili i o tome izvjetavali srpski
dvor na elu sa knezom Mihailom. Glavni i najpovjerljiviji Mihailovi agenti na crnogorskom
dvoru bili su arhimandrit Niifor Dui, rodom iz Hercegovine, i knjaginja Darinka, roena u
srpskoj porodici u Trstu, sa svojom braom pustolovima Kvekiima. Kako je u ugovoru bilo
predvieno da Srbija pomogne crnogorskoj vojsci u opremi i obuci, to je Garaanin pojaao svoj
tajni tab na Cetinju oficirom Ljubomirom Ivanoviem, koji je doao da poduava vojnike i
budue oficire, i da u isto vrijeme bude Nikolin autant. Meutim, njegova prava djelatnost bila
je da Nikolu dri na oku, a da crnogorsku vojsku priprema tako da se ona kasnije to lake uklopi
u srpsku. Koliko su Garaaninovi planovi bili na duge staze vidi se po tome da je ovaj zadatak
dao rezultate skoro pedeset godina kasnije kada je crnogorska vojska, u toku Prvog svjetskog
rata, povjerena na komandovanje srpskom oficiru Petru Poiu, koji je suprotno vojnoj i ljudskoj
etici komandovao tako da Crnogorci izgube rat, a Crna Gora bude okupirana od Austrije i izgubi
svoju dravnost. No, o tome kasnije.
Knjaz Nikola je u nekoliko navrata traio da mu iz Srbije poalju nekog obrazovanog ovjeka
koji bi obavljao dunosti povjerljiva ovjeka, vrhunskog agenta, a koji e u stvari doprinijeti
padu knjaza Nikole i koji e rairiti mreu agenata po Crnoj Gori koji e u datom momentu biti
aktivirani na ruenju Crne Gore. Garaanin je za tu misiju briljivo birao ovjeka i izbor je pao
na oficira Milana Piroanca. Dobio je upute od Garaanina da vrlo oprezno nastupa da ne narui
Nikolinu sujetu i time izazove podozrenje, da se predstavi kao veliki crnogorski prijatelj koji e o
"Srbima i Crnogorcima uvijek govoriti kao o istom, ali na njihovu (t.j. crnogorsku) tetu", da
sprijei sve samostalne akcije koje bi Crna Gora preduzela, a koje ne odgovaraju Srbiji i da Crnu
Goru uini to vie zavisnom od Srbije u svakom pogledu ime e je uiniti lakim plijenom.
Naoruan znanjem i podacima svake vrste, okretni i inteligentni Garaaninov oficir prispio je na
Cetinje u januaru 1867. godine.
Ve ranije smo se opredijelili da u ovome radu prvo damo dokumenta na uvid itaocima, a
potom to dopunimo prateim dogaajima i komentarima posljedica izazvanim djelatnou na
teritoriji bilo Crne Gore, bilo Srbije.

351
Tako i ovoga puta prvo objavljujemo djelove izvjetaja koje je Piroanac podnio Garaaninu po
povratku u Srbiju. Podaci iznijeti u izvjetaju govore dovoljno sami za sebe.
IZVJETAJ GARAANINOVA AGENTA O PRILIKAMA U CRNOJ GORI
Piroanev izvjetaj, pisan mastilom na plavoj hartiji veeg formata uva se vrlo briljivo u
Arhivu SANU u Beogradu, zaveden pod signaturnim brojevima 9985 i 9986. Ovi materijali su
dugo ostali sakriveni i prvi put su javno publikovani u Politici od 12. do 25.jula 1926. godine bez
komentara. Mi smo za ovaj feljton koristili te materijale. Prireiva tekstova u Politici Grgur
Joki kae da "bogatstvo i zanimljivost podataka koji se u tom izvjetaju nalaze, skrenuli su na
njega panju i ondanjih i docnijih naih dravnika. O njemu je bilo mnogo govora, naroito za
vrijeme vlade Kralja Milana i Kralja Petra, prilikom poznatih nesporazuma izmeu Crne Gore i
Srbije".
Piroanev izvjetaj ima dvadesetsedam odjeljaka koji su naslovljeni na sljedei nain:
1. O Crnoj Gori u opte,
2. O karakteru Crnogoraca,
3. Politike ustanove u Crnoj Gori,
4. Naravi i nain ivota Dvora crnogorskog,
5. Knez Nikola,
6. Kneginja Milena,
7. Kneginja Darinka,
8. Stana, mati Kneeva,
9. Mirko, otac Kneev,
10. Petar Vukoti, otac Kneginje Milene,
11. uro Matanovi,
12. Mao Vrbica,
13. Kapetan Pero Pejovi,
14. Vojvoda Marko Martinovi,
15. Mitropolit Ilarion Roganovi,
16. Vojvoda Ivo (Rakov) Radonji,
17. Vojvoda Petar Filipov,
18. Pop Ilija Plamenac,
19. Vojvoda Miljan,
20. Vojvoda Anto Dakov,
21. Serdar Jole Pileti,
22. Vojvoda Cerovi,
23. Bokovii,
24. O okolini Crne Gore, njenom stanju i politikim tenjama,
25. Politika vladajueg doma u Crnoj Gori,
26. Moja posmatranja,
27. ta je raeno u Crnoj Gori za vreme moga bavljenja na Cetinju.
Kad se iz Kotora gleda na kreve, prva misao je, da preko tih stijena ljudske due ne moe biti

352

IZVJETAJ GARAANINOVA AGENTA MILANA PIROANCA O PRILIKAMA U

CRNOJ GORI

"O CRNOJ GORI UOPTE"

Ni jedna zemlja, moda, na krugu zemnom ne opravdava tako potpun svoj naziv kao Crna Gora.
Kad se iz Kotora pogleda na kreve skoro perpendikularne, koji ga sa strana Crne Gore
zaklanjaju i preko kojih treba u Crnu Goru prei, prva misao koja se putniku namee ta je da
preko tih stena ljudske due ne moe biti. Meutim, opet, nuda je naterala ljude da tamo ive,
ako ne u blagostanju, a ono bar u nezavisnosti od stranaca.
Crna Gora podeljena je na 8 nahija, a svaka od ovih na vie kapetanija.
Od sviju nahija Katunska, koja pravu Crnu Goru obrazuje i iz koje su, posle Crnojevia,
vladajue familije proizilazile, jedna je od najpustonijih. Kreni kamen zamenjuje zemlju ovde.
Rijeka nahija plodnija je od Katunske, u njoj se radi najvie rumetin na zemlju, koju blato svake
zime vodom pokriva, a u prolee ostavlja na suvo.
Crmnika nahija, vele, jedina je koja se urednom radinou odlikuje. U njoj se proizvode
najbolja vina koja, kad bi se dobro uredila, mogla bi dalmatinskom vinu konkurisati. Tu ima
smokava, maslina i ipka, no nikako u takvoj koliini da se za znatni izvor upotrebiti mogu.
Drobnjaci i Vasojevii odlikuju se dobrom paom za stoku.
Izuzevi Crmniku nahiju, koja se urednim radom i istim ivotom kuevnim odlikuje, jedna
karakteristika moe vaiti, to se blagostanja tie, za svu ostalu Crnu Goru. Kue su sve od
kamena i esto na dva boja. No ovde se moe slobodno rei a u kui ni kamena. Teko putniku
koji prolazei kroz Crnu Goru, ne bi sve to mu je od preke potrebe sobom nosio. Osim zgrade
za prenoite, koja se neistoom svakog roda odlikuje, nieg drugog nema. U Bjelopavliima,
gde bi se veem blagostanju, zbog prirode zemlje, nadati mogao, ista je sirotinja i to zbog toga
to je taj basen sluio uvek za prvo bojno polje pri svakom ratu izmeu Turaka i Crnogoraca. U
poslednje doba tri puta je Orja Luka paljena, dva puta od Turaka a jedan put od Kneza Danila.
Tragovi od rata 1862-ge jo se svuda vide.
O proizvodima Crne Gore uopte nema se to rei. Malo hrane to se podigne, jedva dostigne da
odri ivot bednom narodu, koji, nema godine, kad se kupovanjem kukuruza sa strane ne
pomae. Trgovine, za koju kau da je nekad bila u boljem stanju, sada skoro nema nikakve.
Trgovako mesto Rijeka, prestonica Crnojevia, poto su ih Turci iz abljaka potisli, sada se
nahodi u najveem opadanju. Tome je, govori se, uzrok pokvarenost Ceklinjana koji su sve na
karte proigrali, a u neemu novoustavljene carine pod dananjom vladom. Ceklinjanima
pripadaju poznati ribolovi ukljeva (skoranjaca) na Skadarskom Blatu ega se najvie u Junu
Italiju alje. Ovo je upravo, moe se rei, pored neto malo suva mesa (kastradine, teka je rije
za izvanjeca - i ruja, jedini artikl trgovine.
Puteva u prvom smislu rijei u Crnoj Gori nema. Najglavniji prolaz od stena; sve planine nalie
na gigantske gomile nabacanog kamenja. Po gdi-gdi, po neko malo pare kra, obraslo najvie
slabom bukvom, a kad-kad i ratrkanom, rastovom umom remeti neznatno tunu monotoniju
pustoi. Od retkog zelenila, koje se na tim krevima primetiti daje, nema do niskog bilja,
ponajvie tako zvanog pelina. Najbolje zemlje za obdelavanje nahode se na Njeguima, gde

353
jedan dan oranja preko 50 dukata vredi. Ono zemlje to se u dolini cetinjskoj nahodi ne odgovara
plodnosti zemlje njeguke, jer je na Cetinju divljina tako velika da su sve livade mahovinom
postavljene. Pored Njegua, Cetinja i eva, nahodi se po krevima ovde-onde pare zemlje, koje
Crnogorci sa najvei(m) trudom obdeljavaju.
Nije ni misliti da je zemlja koja se ovde obdeljavati daje dovoljna da i treinu postojeeg
iteljstva nahrani. Predeo nije umovit, i bez svake je pae za podizanje stoke. Na tom kraju
najbolje rodi krompir (crnogorska krtola) i, ako je verovati kazivanju, zemlja je za taj usev
fabulozno plodna. U celoj ovoj nahiji nema, do jednog ivog izvora i ispod vrha Lovena, koji
Ivanovim koritima nazivaju, inae se svuda voda za pie kao i za stoku iz bistirnika dobija. Sve
vode, koje se od snegova i kia u tom kraju skupljaju, odtiu sredstvom ponora. Jedna ast u
zaliv kotorski, uz sami Kotor, a druga u Skadarsko blato, putem Crnojevia reke.
Od hrane, dakle, proizvodi se ovde najvie krtole, neto ita a po gde-gde moe se videti i slabog
kukuruza (rumetin) pored drugih batenih zelja. Stoka je tako slaba da moe biti ovaca, koje ne
tee vie od 8 oka. Leti malo smoka od mleka, sira, a zimi krtola, zalivena promuenim u vodi
kukuruznim branom, jedina je hrana sirotinje, a suvo meso od svakog roda stoke imunijih...
Klima je u katunskoj nahiji odve neprijatna: sunce je nesnosno u krevima, a este i jake vlage,
kao da se u oblaku ivi, jo su nesnosnije.
Basen bjelopavliki, koji Zeta celom duinom preseca, najplodnija je zemlja u dananjoj Crnoj
Gori. Tu sve rodi to se u naoj moravskoj dolini podizati daje, a pored toga od junih plodova i
smokve i masline, no u maloj koliini. (...)

Piroanac pie: Nikola je straljiv i drim da bez Mirka ne bi ni 24 sata u Crnoj Gori kao Knjaz
ostao

Populacija cele dananje Crne Gore iznosie srazmerno vojsci koju podii mogu, uzimajui u
raun da se vrlo mladi i dosta stari za vojne smatraju, 100 hiljada. to se telesnog sklopa i
zdravlja tie, svi su vrlo snani, ega je uzrok jako i teko dvienje, na koje ih sklop zemlje
nagoni. Crnogorac, koji po celi dan kroz kreve putovati moe, vrlo lako sustane u ravnici,
sigurno zbog nenaviknua. Temperament je Crnogoraca u Katunskoj nahiji mnogo vedriji. Sa
radom se ni jedni ne odlikuju. Iako je Crnogorcu stidno enu posei, nije mu zazorno da ga ena
hrani. Kad god se putuje po Crnoj Gori ene se upotrebljavaju za prenos bagaa. ene
crnogorske snabdevaju sa potrebama ratnim vojnike u boju. esto su Turci primeivali, da je
crna crnogorska vojska dobra no da im bela ne valja. Belu vojsku obrazuju Crnogorke, koje za
vreme boja iza vojske stoje, ranjenike prihvataju, i plaljivce nateruju napred, esto i same Turke
svojom vikom zbunjuju.
Ceo svet govori da su Crnogorci veliki junaci, i da je njihova hrabrost ovaj komad zemlje od
polumeseca odbranila. Kad ovek naie na iskrena prianja o njihovim ratovima, ne bi to
mnjenje tako u celom primio. Ne treba zaboraviti da su polumesec i krst jedan pored drugog na
Cetinju stajali i to su tu tursku populaciju obrazovali crnogorski poturenjaci a ne Turci, tome je
uzrok to za Turke osvojitelje niega nije bilo, to bi ih tu primamiti i zadrati moglo. (Naravno,
zadrali su se petsto godina tamo gdje im je bilo lijepo i gdje su imali miroljubivu koegzistenciju
u kojoj je i Piroanac nesmetano mogao da uiva: primjedba D. B. P.). Prava Crna Gora morala

354
je poslednja biti naseljena i po svoj prilici od uskoka koji su se po tim krevima katunskim (i sad
se obanske kolibe zovu katuni), u koje je stoka leti tjerana, zaklanjali, da tu svoj plan u
sigurnosti stave.
ola nema skoro nikakvih. Ona na Cetinju, koja je nastojavanjem Knjaginje Darinke neto bolje
drana, sada je u najveem opadanju, da nema klupa za decu: bolje bi i to za crnogorsku talu,
podneti mogla. ola na Grahovcu mora jo u gorem stanju biti. U ovome se jako ogleda
preterana nemarnost i grabljenje za novcem dananje vlade, jer od skoro 10 hiljada dukata, koje
Rusija narodu daje, moglo bi se sa koriu neznatna bar astna moralni razvitak naroda
upotrebiti, tim vie, to je vlada na to obavezna.
Svetenstvo je prosto i nerazvijeno i skoro se niuemu od obina Crnogorca ne odlikuje.
Najznamenitiji manastiri jesu Ostroki i Cetinjski. Ovaj poslednji imao je velika imanja, koja su
mu stari vladatelji Crne Gore poklanjali, no koje mu je Knjaevstvo novo sve oduzelo i knjaeva
kua ovim raspolae.
Koliko je poznato najvei broj onih koji su imali prilike da se sretnu sa knjazom Nikolom, kao i
brojni prouavaoci njegova dela, isticali su njegovu inteligenciju, obrazovanje, dravniku
mudrost...".
Zanimljivo je vidjeti kako o mladom Knjazu pie Garaaninov pijun Piroanac. U odjeljku V,
naslovljenom Knjaz Nikola, on pie:
"Knjaz je Nikola mlad ovek, oko 26 godina, lepa sklopa i regularnih crta, no bez ikakva skoro
izraza. Stasa je srednjeg kao i njegov otac. U karakteru ove linosti nahode se skupljene sve
rave strane pokvarenih Crnogoraca, no bez ikakvih dobrodjetelji ovog jot primitivnoga naroda.
Ako mi je dozvoljeno rei Knjaz Nikola je poslednji izraz najveeg nevaljastva, pokvaren do
poslednjeg nerva. Prevara, prosta la, obmana, crte su koje se kod njega u najkraem saobraaju
daju videti; pri svem tom to se on svagda skoro stara prijatan upeatak proizvesti. Straljiv je
utoliko isto i koliko je sujetan i fanfaran i ja drim da bez Mirka ne bi ni 24 sata u Crnoj Gori kao
Knjaz ostati smeo (koliko su tana ova zapaanja vidi se po tome, to je poslije Mirkove smrti
Nikola ostao na crnogorskom prijestolu jo samo pedesetak godina - D.B.P). Kad je 1862. god.
na njega pucano (taj koji je pucao, ubijen je docnije u Carigradu i njegov ubica uiva danas
Knjaevu milost) blizu Cetinja put Vrteljke, on se tako prepao (priao mi je Stanko Radonji), da
je njegova mati, koja se sa Knjaginjama i pratnjom tu desila povikala: "Kuku mene nesretnici
gde rodih kurvu", i odpasala svoju zapregu da mu je privee, traei u isto vreme puku da ona
zlikovca goni. Kad je Knjazu Nikoli spomenula Knjaginja Darinka prebacivanje cara Napoleona
kako on nerado barut mirie, sav je bio u plamenu od stida. Lukavi Crnogorci dobro znaju, kakvi
rauni od junatva njihovog gospodara drati imaju, iako mu svagda povlauju. Danas jo nikad
ne sme Knjaz pedeset koraka na Cetinju bez oruane pratnje i bez Mirka da se udalji. Pri
putovanju svugda drugim putem udari a ne onim kojim je uvee nareeno da se ide.

U izvjetaju Beogradu kae se: "Knjaz Nikola je lien svakog znanja i domaeg vaspitanja"

Kad je na drebaoniku (tu je kau Duan svoju ergelu drao) zimus vojsku pregledao zadocni se
i, poto se reio bio tu prenoiti, posle pet minuta sedne na konja, a mi svi na vrat na nos za njim.
Ako govori o obinim stvarima, koje se njega tiu, prevarie vas dajui sebi cenu; treba pamtiti

355
svagda, da tei viim celjima, tako govoriti da svoje interese potpomogne.
Moje je uverenje da nema dela koje Knjaz Nikola nije u stanju uiniti. Pre nekoliko godina dola
su tri oveka od familije onoga koji je na Knjaza pucao, meu kojima i jedan svetenik, skroman
i poboan, na Cetinje da od knjaza neto prose. Obino kad jedan lan familije zameri se jako
Knjazu sva je familija iz Crne Gore proterana, a esto i iskorenjena. Knjaz ih dobro primi; no
idueg ili onog istog dana, trojice od njegovi kabadajija izvedu ove jadnike iza Lokande i na sred
Cetinja, u po dana, iz puaka poubijaju. Iako su se u Crnoj Gori doista crna dela nekanjeno
mogla initi, ovaj je sluaj veliko uzbuenje u svetu proizveo, i kad je g. Dui Knjazu rekao da
e on pred Bogom za ovu nevinu prolivenu krv odgovarati, Knjaz je iz pritvornosti plakao i
preklinjao se da on nije zapovest izdao. Na Mirka navale i on se zakune na Kivotu svetitelja u
manastiru cetinjskom da ni on nije zapovedio da se ljudi poubijaju; onda se i ubice zakunu
takoe na Kivotu da nisu ni od Knjaza ni od Mirka zapovest dobili. Naravno trebalo je sledovati
da ubice budu zaslueno kanjene, no poslednje dejstvo cele ove nesretne komedije bude da ovi
budu otputeni i poslati u Hercegovinu, odkuda su se posle tri meseca povratili i sada sainjavaju
najsigurniju strau oko Knjaza. Jednog od njih, nekog Mihajla odlikovao je Knjaz Ordenom II st.
na urev Dan. Drugi je ubica Stevo Matanovi najmlai brat od familije Matanovia, a treega
se imena ne spominjem.
Knjaz je Nikola lien svakog znanja i domaeg vaspitanja. Prevrtljiv je po slabosti shvaanja; no
u naknadu vlastoljubiv do ludila tako, da skoro svagda odboluje kad mu politika smeranja uine
fijasko. Plitak preko mere da bi krajnje sljede jedne radnje mogao predvideti, i zato ga ovek, u
najveim preduzeima koja njegovoj ambiciji laskaju, lako zabuniti i zaustaviti moe. Detinjast
je tako jako da nije u stanju ni od stranaca, koji dva-tri dana na Cetinju provedu, svoju slabu
strani sakriti. G. Kantakuzenu obeavao je pokloniti zalfove "kad imali budemo naeg Kralja u
Prizrenu pa on doe posetiti ga". (Ja sam tu prisustvovao, pa zato je ko bajagi, tako veto fraza
obrnuta). U poetku ovog prolea dao je Knjaz napraviti jedna kolica u koja pree jednog malog
konja. Ova bi se kolica u meuvremenu cirkusa najkorisnije za veselost publike producirati
mogla. Nita zato Knjaz se u poetku svaki dan na njima vozao kroz Cetinje, i tek je odustao
onda poto se nekoliko puta izvrnuo bio.
Slabost karaktera i jo slabija sila rasuenja i svaanja uzroci su glavni da Knjaz Nikola svagda
pod neijim uplivom u rukovoenju biti mora. Bez tog rukovoditelja on se lako zbuni i izgubi,
emu strah ne malo pomae. Za vreme dok je Mirko bio u Beu dogovore se Petar Vukoti, uro
Matanovi i svi skoro senatori koji su se na Cetinju desili da predloe Knjazu odvojiti njegovu
civilistu od dravnog budeta i to naravno na crnogorski, najmekiji i najfiniji nain. Knjaz zbog
odsustva Mirkova prepadne se i njima zahvali to su za sreu naroda tako dobro to mislili, koje
je oni i bez njih htio narediti, samo im primeti da poekaju sa reenjem dok se Mirko vrati. Po
dolasku Mirka sve to je o toj stvari reeno bilo je sprdanje Mirkovo, uz koje se Knjaz rado
smejao, sa svima koji su u predlogu uestvovali.
Grabljivost i sebinost ubijaju svako uvstvo kod Knjaza Nikole za blago i napredak naroda.
Novci koje Rusija daje, kao i sve to pretee od dravnih trokova, upotrebljava se na
umnoavanje privatne imovine Knjaeve, koja se sada na strani dri, a koja iznosi, po tvrenju
ljudi na Cetinju, od 500.000 do 1 milion forinta. Ne bi s gorega bilo ovde napomenuti kako je na
Cetinju postupljeno sa itom to je Rusija pre nekoliko godina gladnom narodu dala. To su ito
Knjaz i Mirko narodu rasprodali po skupe novce, a Knjaz je uverio g. Petkovia, ruskog konzula
u Dubrovniku, da je narodu poklon od Cara razdat i razkazan. Ruski i francuski konzul iz Skadra
jave u Carigrad, kako je, na protiv, ito rasprodato, usled ega zatrai se od g. Petkovia
izjanjenje. Ovaj zamoli Knjaza da mu kae u emu je stvar i, poto se mnogo muilo na Cetinju,

356
nae se jedan zadovoljavajui put, tj. da se ree da je Knjaz nameran od dobivenih novaca podii
fond za gladne godine. G. Petkovi sam se lino uverio da niko u Crnoj Gori nije znao, da je to
ito, podareno narodu od Rusije.

Knjaginja Darinka je naim namerama potpuno odana i teta je to upliv na Knjaza nije zadrati
umela

To se isto dogodilo lane sa ruskim, a ove godine sa naim pukama. Pri razdavanju puaka
Piperima Knjaz je govorio, kako sve skoro svoje privatno imanje istroio starajui se da narod s
orujem snabde, kako im je lane i ove godine puke pokupovao i zbog toga bie obavezan danak
povisiti. Od svakog pak kome je puka data, naplatio je po 1 forintu tako da e ovom prilikom
jedno 6 hiljada for. stei. Ljudi su se upropaavali od uda kad im je kazivano da je puke
Crnogorcima Knjaz Mihailo poslao. Niskost ovakvog ponaanja jo se jae osea u postupanju sa
poklonom g. Tripkovia kome bi bar blagodarnosti trebalo, no utivost i blagodarnost nije traiti
kod Knjaza Nikole".
Piroanev odnos prema pojedinim linostima crnogorskog javnog ivota ponajvie se osniva na
tome koliko su bili odani srpskoj, a ne crnogorskoj politici. Izrazito je negativan njegov pristup
prema onima koji su uvali Crnu Goru, dok je blagonaklon prema svima kojima Crna Gora slui
kao prija za ostvarenje boljeg materijalnog i drutvenog poloaja koji e dobiti nakon utapanja
Crne Gore u Srbiju. Takav je njegov opis kneginje Darinke, koja je, jedan vaan Garaaninov
agent:
"Knjaginja Darinka toliko je poznata u Beogradu da bi izlino bilo o njoj podrobno govoriti. Ja
u da napomenem, da je to jedna Gospa vrlo bistra i razvijena. Ona je u stanju svatiti stvari prave
uzviene politike, ali e se veom asti rukovoditi svojim interesima, gdje ih nala bude, pri
svem tom to u velikom uvaenju ima Knjaza Mihaila, g. Garaanina i mnoge Srbe, koje je imala
priliku poznati. U jednom razgovoru ree mi, da se ona dii to je Srpkinja i da, od kako je
dolazila u Beograd i poznala Srbiju i ljude, ona ne sumnja, o velikoj srpskoj budunosti.
Knjaginja Darinka imala je do pre godine dana, to se strane politike tie, najvei upliv u Crnoj
Gori, i starala se Knjaza Nikolu u savez sa Srbijom uvui. Premda u poetku na ova uslovija,
koja su u ugovoru stavljena, nije mislila, njena ideja sastojala se u delenju provincija srpskih
izmeu Srbije i Crne Gore, no od kako je ugovor potpisan ona je radila u njegovom duhu.
Njen je upliv na Knjaza, koji je jedini bio u stanju Mirkov kontrabalansirati, u poslednje vrijeme,
vrlo oslabio, ako ne i sasvim iezao, emu je uzrok prvo hladnoa koja je u privatnim
odnoenjima izmeu nje i Knjaza nastupila a zatim i zauzimanje, da se na Cetinju dre uslova
koje su u ugovoru sa Srbijom potpisali. (Ovdje je vrlo mudro nareeno to Knjaginja Darinka u
uspehu naem svoju korist nahodi). Padanju upliva Knjaginje Darinke doprineli su dosta i
pogovaranja da se njena ki za koga od familije knjaza Mihaila udati moe. (Trebalo je videti
radost sa kojom su Knjaginja Darinka i mala Olga primile medaljon, koji je knjaz Mihajlo
poslao).
Knjaginja Darinka moe imati na raspoloenju oko 20 hilj. forinti godinje; tu spada i
izdravanje njene keri. Ova bi suma dovoljna bila, kad bi se Knjaginja Darinka mogla naviknuti
pokatkad, to se privatnog ivota tie, zaboraviti da je Knjaginja, no ova je sujeta kod nje tako

357
zavladala da se njena slabost svr toga svakom prilikom primetiti daje.
Danas je Knjaginja Darinka naim namerama potpuno odana i zato je velika teta to svoj upliv
na Knjaza nije zadrati umela" (podvukao D.B.P.)
TAJNI PLANOVI SRBIJE O ODVAJANJU HERCEGOVINE OD CRNE GORE
U veoma obimnom izvjetaju Garaaninova agenta Milana Piroanca nalazimo nekoliko
podataka koji mogu i neke sadanje pojave da osvijetle na nain koji e biti iznenaenje za
mnoge. Naroito e biti pogoeni bojovnici za nove granice Crne Gore koji istiu da je izmeu
Crne Gore i Hercegovine stvorena vjetaka granica. Za to se naroito optuuju Kominterna,
Avnoj, a i Vatikan je dosta sumnjiv. Plaimo se da e nakon izvjetaja Milana Piroanca biti
duboko razoarani, shvatajui da je granica izmeu Hercegovine i Crne Gore vrsto povuena
mnogo ranije i da je odluujuu ulogu u tome odigrala Srbija, koja nije birala sredstva na
razbijanju Crnogoraca i Srba koji su bili u okoloni Crne Gore. Sline stvari su uraene i prema
drugim teritorijama na koje novi kartografi iz Crne Gore pretenduju, pozivajui se na zov krvi.
Iskustvo kazuje da neznavenima mnogo ne vrijede dokumentovani dokazi, pogotovu ako neka
pjesmica drugaije kae ili se prosto naredi da mora biti tako il` nikako.
Da ipak pogledamo ta o tome, u odjeljku naslovljenom "O okolini Crne Gore, njenom stanju i
politikim tenjama", kae Milan Piroanac:
"Od srpskih provincija, koje Crnu Goru okruuju, glavna je Hercegovina, koja i ako je u boljem
poloaju, to se stvora zemlje tie, danas se u istom stanju bede i oskudnosti, kao i Crna Gora,
nahodi. U ovoj provinciji nisu se Turci zavojevatelji nikad tako ugnjetavanju odavali, kao u
Bosni i Bugarskoj.

Vasojevii pod Turcima shodni su za nae namere a i one u Crnoj Gori treba u tom duhu
"obraivati"

estitost karaktera, energija a moe se rei i razboritost politika, ovde su skoro opte crte. Ja bih
se usudio rei, da su Ercegovci deo naroda srpskog, koji e svojom vrednou i razboritou
veliku ulogu u naem obrazovati se imajuem ivotu imati. (ovo su veoma zanimljiva i tana
predvianja M. Piroanca; slino je u duhovnim vrijednostima i njihovoj ulozi u srpskoj istoriji o
Hercegovcima pisao i istoriar V. orovi - primjedba D.B.P).
to se politikih tenja Ercegovaca tie, one idu na sjedinjenje sa Srbijom u koju se danas sva
nadeda polae. Na celu Ercegovinu Srbija moe svagda raunati kao na jednog oveka, jer se
kod celog naroda utvrdilo uverenje, da se bez Srbije nikakvom uspehu nadati ne treba i da e ona
skoro velike stvari za celo Srpstvo preduzeti. Iako su Ercegovci esto ratnu sudbinu sa Crnom
Gorom delili, bilo je meu njima svagda ljudi, koji su znali emu se otuda nadati imaju, no
posljednji je rat 1862- ge god. otvorio oi celom narodu. Kad su se pobunjenici u to doba obratili
Crnoj Gori za uputstva, stric g. Duia govorio im je da od stvari, u koju se Crna Gora uplete, ne
moe nita biti, da ih on blagosilja u preduzeu, no da on ne bi nikad elio da ga ikad sunce iz
Crne Gore ogreje. Ovo je uvstvo sada postalo opte, posle glupe igre vlastoljubija, kojom je
Crna Gora u 62. godini hercegovake stvari, koje su ve na prilino dobrom putu bile,

358
upropastila i Turke i samu Crnu Goru dovela (Piroanac ne pominje da je i za to glavni uzrok
bila izdaja od strane Srbije, koja nije htjela da ratuje sa Turskom iako je Crnu Goru uvukla u
sukob, o emu smo ranije pisali - D.B.P.).
Plemena ercegovaka koja su neposredno sa Crnom Gorom u dodiru, dobijala su svagda a i sada
dobijaju impulziju sa Cetinja. Tome je stanju dvogubi uzrok, prvo pretnje, koje se svaki dan nad
njome upranjavaju a drugo slobodno polje radnje, koje su drugi uplivi na tim krajevima Crnoj
Gori ostavili. Meutim, ja bih smeo nadati se, da bi ova pogranina mesta uz onu grupu pristala,
uz koju i ostala Ercegovina. Od upliva stranih u ovoj provinciji od srpskog i ruskog nema
nikakovi...
... i Vasojevie odvojiti od Crne Gore
Poem su i sami Vasojevii u crnogorskoj granici, kao to sam rekao temperamentom i
karakterom nama (tj. Srbima - D.B. P.) blie nego Crnogorcima (i Piroanac, kao i Garaanin u
narodnosnom smislu odvaja Srbe i Crnogorce; podsjeamo itaoce da Kominterna jo nije bila
osnov pa samim tim ni ova dvojica nijesu bili njeni ljudi - primjedba D.B.P.) sljedovalo bi da je
dio Vasojevia, koji se u turskoj granici nahodi, dosta shodan za nau politiku; naravno kad bi se
i Vasojevii u Crnoj Gori u tom duhu obdjelavali.
Kui su siromana, u krevima stanjena, no junaka populacija srpska, u kojima prava
dominacija turska nije nikad mogla koren uhvatiti. Oni su skoro nezavisni od svih ugnjetavanja i
s toga su vrlo otvorenog karaktera i slobodnog govora. Crna Gora svagda na njih vie, a i oni
imaju dobrih uzroka mnogo za nju nesimpatizirati (primer Mirkova sea).
I Kui su podeljeni u Turskoj i Crnogorskoj granici. Pre moga dolaska, na neki dan bio je u
Kuima sukob oko granica, koje je jo evropska komisija postavila. Sukob se taj porodio jo
odmah po oznaenim granicama zbog toga, to je protokol ograniavajue komisije oznaavao
drugu liniju, a karte i piramide podignute drugu, jer su Crnogorci lano oznaavali naziv mesta,
kroz koja je granica po protokolu proi imala i tako su neku ast Kua ostavili pogreno u
crnogorskoj granici. Turci porue piramide i stanu smatrati za razdelnu liniju granicu,
protokolom oznaenu. Knjaz je odmah protestirao; no sad je tek stvar ozbiljno preduzeo,
zapovedivi Kuima, stanjenim na komadu zemlje u sporu, da prebegnu u crnogorsku granicu.
Ovi ne htednu to uiniti i skoro su bili gotovi potui se sa Crnogorcima koji su tu doli. No
Ismail paa, sigurno po nalogu iz Carigrada, popusti i tako se novi protokol zakljui, po kome
ostane za granicu linija na kojoj su piramide podignute bile. Interesantno je spomenuti kako je
jedan Ku govorio Turcima i Crnogorcima kad su se tom prilikom preterivali, da im je sve jedno
i jednima i drugima ma gdi granicu postavili, poe za kratko vreme to nee imati nikakva
znaenja. "Srbi", dodao je, "dobie vee gradove bez puke" (misli na gradove koje je knez
Mihailo dobio od Turaka na pregovorima u Carigradu, primjedba D.B.P) "pa e skoro i sve ovo
biti srbijansko".
Pleme Krastania i Gaa, i ako preko Vasojevia, opet dolazi u neki dodir sa Crnom Gorom.
Glavari od prvoga dolazili su u poslednje vreme na Cetinje, da trae posredovanje da ih Turci za
sad na miru ostave. O ovim plemenima vredi da se raun vodi pri jednoj optoj radnji, jer moe
se skoro za izvesno drati, da e sa ostalima protivu Turaka pristati. Meutim, ne treba izgubiti,
to se ovih tie, nikad iz vida da se ove uvek reavaju ne po kakvoj stalnoj politici, nego po
momentalnim okolnostima i uplivima.

Novcem i podmiivanjem treba pridobiti vienije ljude koji bi narod na srpsku stranu odvukli"

359

Premda Crna Gora na sva ova plemena rauna da e uz nju pristati ona, osim u plemenima
neposredno stanjenim na njenoj granici, nema nikakvog upliva, niti se stara ista simpatijama ili
drugim putem zadobit. Naprotiv, njena je radnja ukoliko je ima, prema svim okolnim plemenima
bez ikakva takta i pravca. Umesto da se Knjaz Crne Gore stara zadobiti simpatije u okolini,
prevladao je u toj politici Mirkov nain, koji strah i pretnju za glavno sredstvo upotrebljava. U
toj celji oni poruuju esto glavarima pograninim da prebjegnu u granicu crnogorsku i donesu
Knjazu danak i kad to ovi ne uine, onda im se poruuje, da e se sa Cetinja poslati ljudi, koji e
ih kao izdajnike poubijati. Na taj su nain privukli popa Bogdana sa strane Zubaca i popa arka
iz Pive i, poto ih jednom prema Turcima uspeju izloiti, ne vode vie nikakva rauna o njima i
vraaju ih natrag da se s Turcima ravnaju kako znadu, no samo da zapovesti Knjaeve izvruju
kao glavari koje je Knjaz naimenovao. (Knjaz ima obiaj govoriti, da glavari sami njemu dolaze
i da ne zna ta e s njima).
Ovima svima glavarima imalo bi se zamjeriti to se tvre na svom mjestu ne dre i to se ravnim
orujem pritisku sa Cetinja ne odupru, kad se ne bi uzelo u raun da nisu dosad nigdi naslon
nahodili, te da bi tako podloj radnji Crne Gore protiv stati mogli. Moje je uvjerenje da je
raspoloenje sviju plemena koja Crnu Goru okruavaju vie protivu nje, nego za nju i ako bi se
Crna Gora to dogaajima koristila to vie naoj pogreki, nego simaptijama za Crnogorce,
prepisati treba.(podvukao D. A.)
O Boki Kotorskoj nisam govorio zato, to ceo svet zna da Bokezi Crnogorce mrze."
Moe se rei da nita manje nijesu zanimljive stranice koje se odnose na planove Srbije o
pripajanju Crne Gore. Precizno su naznaene prepreke i nain ostvarivanja toga plana. Kao
prepreke za pripajanje Crne Gore Srbiji i njenom nestanku kao drave sa politike karte Evrope.
Piroanac je u prvom redu smatrao vojvodu Mirka i Katunjane, koji su po njemu beskrupulozni,
junani i odani kruni i dinastiji Petrovia. Pomo za izvrenje plana o pripajanju Crne Gore
Piroanac vidi u djelatnosti provjerenih srpskih pijuna knjaginje Darinke i arhimandrita Niifora
Duia uz koje treba novcem i drugim podmiivanjem pridobiti vienije ljude koji bi narod na
"srpsku stranu odvukli". Dugoroni plan koji je dao rezultate bio je da se djeca iz Crne Gore
koluju u Beogrdu i na taj nain na njih izvri uticaj preko kjega bi radili na svrgavanju dinastije
Petrovi. Tome su pripomagali i brojni uitelji i popovi koji tih godina poinju da rade u Crnoj
Gori. Nije dugo trebalo da takva politika da rezultate. Crnogorski aci su se iz Beograda vratili
naoruani bombama, umjesto znanjem. No, o tome emo vie govoriti u okviru dijela koji se
odnosi na Bombaki proces. Sada da pogledamo Piroanev izvjetaj o nainu najboljem za
nestanak Crne Gore i njeno utapanje u granice Velike Srbije koji ima naslov "Moja
posmatranja".
"Uzimajui u raun naravi naroda crnogorskog i politine tenje cetinjskog dvora, vrlo je teak
poloaj za onoga, koji bi se starao naznaiti put kojim bi naa politika trebala ii, da do
ostvarenja srbskog ujedinjenja doe. Meutim, prema rezultatima pravca, koji je Srbija prema
Crnoj Gori pre nekoliko otpoela i danas ga jo sleduje, moglo bi se moda togod odreenije
naznaiti. Izvjesna je stvar, da je cetinjski dvor dinastine tenje u svakoj prilici ostvariti traio;
izvjesno je i to da su ljudi na koje se izvan dvora odavde obraalo i obraati imalo, svagda imali
u sebi jedan osnov (fond) crnogorske prevrtljivosti i sljedovatelno nesigurni bili, pa opet, pri
svem tom, srpska rad nije besplodna ostala. Narod je crnogorski dobio pojam o vanosti Srbije u
rukovoenju stvari, o njenom patriotskom staranju, o ukupnom narodu srpskom, bio on u ili
izvan Turske. Nai topovi zauavaju neprestano i danas Crnogorce svojom preciznou, a nai

360
su im oficiri pokazali kako treba uvaavati rad u ozbiljnoj zemlji.
U zemlji, dakle, gdje svega toga moe biti i podizati se, Crnogorci misle da se iviti i napredovati
daje, dok se meutim, u Crnoj Gori mora skapavati. U Crnoj Gori prostom Crnogorcu, ma kakve
usluge zemlji uinio, nema izgleda napredovanju. Zato treba da je od familije ili, najposle, da se
izvrenju podzemnih Mirkovih planova posveti, te da bi od njega togod biti moglo, dok su u
Srbiji sposobnost i rad jedine titule za nagradu".

Naroito bi bilo korisno crnogorsku decu kod nas u kolama podizati i vaspitavati

CRNOGORSKI SEPARATIZAM
Iako je politika cetinjskoga dvora protivna optim interesima srpstva, ona nam nee moi nita
nahuditi time to je crnogorski narod ratno bolje spremljen; jer je narod tome velikom planu
simpatian i njegovi e interesi upropastiti sebine separatistine tenje dvora
(podvukao D.B.P). (Za razumijevanje srpsko-crnogorskih donosa i mnogih dananjih
nesporazuma ovo je veoma indikativna reenica. Ovo je prvo pominjanje takozvanog
crnogorskog separatizma. Ovu sintagmu je kasnije preuzeo i dopunio Baja Pai u svojoj
bjesomunoj kampanji protiv Crne Gore i Knjaza Nikole. Smatrajui da su sva sredstva koja
Srbija, upotrijebi za unitenje Crne Gore dozvoljena, Pai je, uz pomo beogradske tampe,
dugo vodio kampanju protiv crnogorskog naroda, zasnovanu na falsifikatima i laima. U
poslijeratnom periodu, nastavljai takve politike prema Crnoj Gori i Crnogorcima koristili su isti
arsenal izmiljotina na diskvalifikaciji svih onih koji su smatrali Crnu Goru kao ravnopravni
subjekat u jugoslovenskoj zajednici. Tome je dosta doprinijelo i neznanje vladajuih garnitura u
Crnoj Gori koje su svako traganje za istinom smatrali separatizmom. Ta izmiljotina je mogla
nai mjesto u glavama onih koji su bili spremni rtvovati i narod i dravu za nekakve"vie
ciljeve", a koji su u stvari bili samo vjeto prikriveni nastavak starih tenji. Koliko je onda, toliko
je i danas smijena tvrdnja o nekakvom crnogorskom separatizmu, ali jednom putena la plovi
kroz vrijeme oploujui se neznaem i ponovnim apsiracijama na ovo kamenito pare zemljina
ara, kome osporavaju i minorni naum da bude svoj na svome. A bie, ka vazda - sve su sile
slabe i nitavne za onoga koji pravo misli - D.B.P).
No ostavimo narod, na koji je bez glavara teko dejstvovati. I sami glavari, koji su, kao to je
reeno, svi u velikoj sirotinji, znaju potpuno koliko bi pri ulasku Crne Gore u srpsko jedinstvo
koristi imali. Razume se i po sebi da je to teren vrlo spremljen za dalju radnju, koja je dosad u
zasenu zaostala, jer se dosad zapoinjalo svagda odozgo. Trebalo bi, dakle, vanim ljudima u
Crnoj Gori, izuzevi samo kreature Mirka i Knjaza, pokazati da ih Knjaz Mihailo dobro poznaje i
da vodi rauna o njima. Mali pokloni u novcu, po prilici i stvarima, tome bi mnogo doprinosili.
Nema ni jednog Crnogorca koji novac ne bi trebao, a naroito koji ga ne bi traio.
(Ovdje valja podsjetiti i na Omer-pau Latasa koji kae, u pjesmi narodnoj,
"Dok je meni u kesi novaca
i u Crnoj Gori trgovaca
kojino su lakomi na blago
uiniu to je meni drago"!

361
Na alost, Crnoj Gori "trgovaca" nikada nije falilo. Mnogima je tvrdo kamenje crnogorsko i za
malu cijenu su spremni da ga prodaju. Slino je o karakteru pojedinih Crnogoraca, ako pristaju
da ih tako nazovu, pisao i Vuk Karadi, naglaavajui da e rae neko biti i posljednji sluga u
varoi, no se vratiti u Crnu Goru. U ove trgovce spadaju i oni koji i danas istiu da su potomci
onih kojima je bilo bolje pod Turskom nego pod Kraljem Nikolom, ili se pak die
karakteristikom da nikada nijesu voljeli Crnogorce - primjedba D.B.P).
Nain davanja ponajbolji bio bi periodian, da primi vid neke plate, naravno na najsigurniji
nain, da se ljudi ne bi kompromitirali u njihovom dananjem poloenju.
KAKO IZNUTRA OSLABITI CRNU GORU
No naroito bi bilo korisno decu iz tih krajeva kod nas u kolama podizati i vaspitavati. Da se na
ovome izranije u velikom prostranstvu radilo, naa politika ne bi danas na nikakve tekoe
nailazila.
(Mislimo da je ovo kljuni momenat Piroaneva i Garaaninova plana. Preko djece je trebalo
obezbijediti uticaj koji e kroz odreeno vrijeme dati ploda. Izgubie se nacionalno osjeanje, a
usaeni pojam opte potrijee osjeaj posebnosti i omoguiti lako utapanje Crne Gore u Srbiju.
Kako rekosmo rezultati su vrlo brzo doli. Popovi i uitelji su dobro obavili zadatak, pa se naao
odreeni broj ljudi koji je smatrao da u interesu "srpstva" Crna Gora treba da nestane. Nije
sluajno to u Crnoj Gori izmeu dva rata nije otvorena nijedna znaajnija visokokolska
ustanova i to se i kasnije uvijek javljao otpor kada je trebalo otvoriti fakultet koji bi bio iz
duhovne sfere. Treba se podsjetiti sluajeva oko umjetnikih i filozofskog fakulteta u Crnoj Gori
u novije doba. U ostalom, prije posljednjeg rata, za razvoj Crne Gore uloeno je samo 20 dinara
po glavi stanovnika, dok je u istom periodu u Sloveniju uloeno ak 2.800 dinara po stanovniku!
D.B.P.)

Piroanac: Sa Knjazom Nikolom igrati politiku a dejstvovati na narod u Crnoj Gori i okolini

Pored toga ne bi trebalo u tekim vremenima narod zaboravljati, ali tu teko se moe nai nain
da se do celji doe sa poelanim uspehom; jer do danas ta god je narodu davato od Rusa ili od
nas sluilo je na uvelianje privatne Knjaeve kase. I same ratne spreme, koje je Knjaz od Rusa i
nas dobio, dale su mu prilike spremati narod na povienje danka, pri svem tom to i dananji nije
u stanju plaati.
Ja drim da odnoaje koje danas sa crnogorskim dvorom imamo treba neprestano odravati,
motrei paljivo na sve njegove pokrete, kako u spoljnoj politici, tako i u radnji sa okolnim
provincijama, a naroito po Ercegovini, da bi se prema okolnostima vie kroz prste gledalo ili
ozbiljniji ton uzimao. Knjaz Nikola je inio do danas, a naroito u poslednje doba, sve samo da
nae uspehe smete, pa ta je uinio? On osea svoju apsolutnu nemo, jer vidi da, osim njegovih
ankoliza, niko njegovo mutenje ne razume. U ostalom, moje je uverenje, da se u Crnoj Gori
nikad u budue nee moi voditi politika (izuzimajui petljanje sa konzulima) koja Srbiji i Rusiji
ne bi povoljna bila, jer osim ta dva upliva koji postoje u narodu, drugih nikakvih nema, zato i
dvor mora jako paziti, prvo, da se narodnom uvstvu ne zameri, a drugo da sauva deset hiljada

362
od Rusije, i priline dohotke koje Srbija, kad u stvarima a kad i u samom novcu daje. Kad god
Rusi sa nama u jednom duhu na Cetinju radili budu, kao to je to sada injeno, nema izgleda da
bi protivna politika naim interesima u Crnoj Gori uspela. Knjaz je istina, navikao se budirati i
nas i Ruse zato to dri da je to najsigurniji put da nas na svoju vodenicu navede. Trebalo bi ga,
dakle pomalo obavetavati, i dati mu znati da mi od Crne Gore tako velike pomoi ne
oekujemo, ali se i za nju kao i za ostale Srbe brinemo.
Ako Srbija ue u rat sa Turskom Crna Gora e nepremjerno takoe odmah ui i to i preko volje
Knjaeve. Knjaz i Mirko dobro poznaju to raspoloenje naroda i zato e nasigurno s njime
pristati, samo to e se starati da tom prilikom to za sebe zagrabe, dok se, meutim, Srbija sa
Turskom bori. Ovoj mogunosti treba stati na put sa ozbiljnom radnjom u Ercegovini, jot sad za
vrijeme mira, a odmah u poetku rata naa bi komanda sa jakim etama tamo trebala biti da
zakrili Ercegovce od nasilja Crne Gore. Ako se taj plan Knjazu Nikoli osujeti, on e odmah
pristati na sve: jer e ga narod, ako se protivio bude, napustiti. U kranjoj meri naa politina
radnja treba da smera na to, da osigura za optu srpsku stvar ceo basen Bjelopavlia,
sljedovatelno i sva plemena sa nae strane od te linije, pa neka Katunska nahija ostane odvojena,
pod upravom koga ona hoe (podvukao D.B.P, ovo lii na neke savremene teze o suenju Crne
Gore na "stari dio", u kojemu bi ivjela "manjina koja se smatra Crnogorcima" - nita novo pod
kapom nebeskom!). To bi stanje samo moglo biti efemerno, pa bi se i Katunjani velikoj dravi
pridruili.
U sluaju kad bi Knjaz Nikola otvoreno prekinuo sljedovati politiku s nama uslovljenu, Rusi bi
ga lako nagnali da se s puta ceplenja vrati oduzimajui mu godinja davanja.
Rusija je mnogo inila i danas ini za narod crnogorski: no na alost njena dobroinstva, zbog
neshodnog naina izvrivanja bila su do sada prilika da se narod, jo jae guli. I od svega onoga,
to smo mu u novcu dali nije za narod bilo nikakve koristi. Pametno bi bilo da se i mi i Rusi
takovi pogreaka sauvamo i drugi nain pri injenju blagodejanija narodu iznaemo.
U kratko moje je mnjenje da treba odravati sa cetinjskim dvorom postojee odnoaje, koji imaju
nesumnjeno svoje vanosti u diplomaciji. Sumnje koje se o stalnosti saveza izmeu nas i Crne
Gore dobijaju, iako su osnovane, nee u diplomaciji toliko nahuditi, koliko otvoreno
neprijateljstvo, no zato ne treba u novcu Knjazu samom nikad nita davati, jer bi to znailo
osigurati Knjaevu familiju, da moe igrati u danom momentu - tout pour tout - pa ma i srpsku
zemlju napustila. U spremama ratnim poem su dovoljno do sad uinjene, takoe dalje izostati
napred ii, a narod meutim neprestano obdelavati, i to vie na strani, koja Brda od Katunske
nahije dele nego u samom Katunu. Jednom rei, sa Knjazom Nikolom po prilikama igrati
politiku a na narod u Crnoj Gori i okolini dejstovati i spremiti ga za ostvarenje optih srpskih
interesa.

U ratu bi crnogorsku vojsku trebalo sa naom spojiti i podeliti da sama nigde ne dejstvuje

Izvan svake je sumnje da e ustanak naroda srpskog imati zavisiti ne samo od njegove gotovosti,
nego i od politine konstelacije u Evropi. to se prvog tie, treba imati u vidu, da je narod zbog
svoga tekog poloenja kako u Crnoj Gori tako i izvan nestrpljiv i da se vrlo skoroj radnji nada.
Ovo bi nestrpljenje trebalo to krae na iskuenje stavljati, da se vera u Srbiju ne bi pokolebala.

363
to se drugog tie iako sam ovde nenadlean o tome govoriti, mogao bih opomeniti na memoar
koji sam gospodinu ministru dostavio.
Nain voenja rata (premda ova smatranja meni ni malo ne pripadaju) trebao bi, mislim, da se
tako udesi, kako bi prvo crnogorskog dvora separatistinu radnju osujetili, a drugo kako bi
srpskom uspjehu nenaklone sile zbunili i ne dali im vremena u diplomaciji to god protivu nas
preduzimati. Zato bi etniki rat, koji bi se i za najkrae vreme proterao u tom pogledu tetan
bio. Kombinacija izmeu etnikog i redovnog naina vojevanja, koji bi se odmah otpoeo,
davao bi, ini mi se, vie izgleda na uspeh. U samom ratu trebalo bi se polzovati to vie
ugovorem da se crnogorska vojska sa naom spoji, i onda je tako podeliti da sama nigde ne
dejstvuje, a crnogorskim oficirima nae plate i rang dati (ovaj prijedlog je realizovan za vrijeme
Prvog svjetskog rata - posljedice su poznate, prim. D.B.P.).
Vreme je rata najugodnije kad se usevi priberu; mi se manje zime nego Turci imamo bojati, a
dotle treba da su ovi iz Bosne i Ercegovine izagnati."
Pored naznaka budueg pravca djelovanja srpske politike u Crnoj Gori, Piroanac je za kratko
vrijeme uspio da obie jedan broj istaknutijih crnogorskih glavara i ispita njihovo miljenje o
Petroviima, Crnoj Gori i ulozi koju bi obavili kada doe vrijeme stapanja Srbije i Crne Gore u
jednu dravu. Izvjetaji o pojedinim linostima pomau da se u drukijem svijetlu pogledaju neki
od sukoba koji je Nikola imao sa vojvodama. Vjerovatno nasluujui da igraju dvostruku igru i
rade na njegovom svrgavanju, knjaz Nikola je koristio beznaajni povod da bi ih eliminisao iz
javnog ivota. Kako se vidi iz Piroaneva izvjetaja, srpski dvor je sa sigurnou mogao
raunati na usluge Jola Piletia, Anta Dakovia, Ilariona Roganovia i Bokovia sa Orje Luke, a
do izvjesnog stepena i na Vukotie (knjaevu tazbinu!) i na druge glavare koji su sa simpatijama
gledali na srpsko-crnogorsko pribliavanje. Da mnogo ne komentariemo nego da pogledamo
djelove izvjetaja srpskog oficira koji se odnose na pojedine linosti iz crnogorskog javnog
ivota. Pored Nikole i Darinke od dvorskih linosti u izvjetaju su predstavljeni Knjaginja
Milena, Stana, mati Knjaava, Mirko, otac Knjaev i Petar Vukoti, otac Knjeginje Milene.
Jedna od rijetkih linosti za koju Piroanac nalazi lijepu rije je Knjaginja Milena o kojoj pie:
"Knjaginja je Milena jedina linost, kao to rekoh, koja potovanje i simpatije zasluuje. Blagog
temperamenta, estita u svim pogledima, nena do slabosti prema Knjazu, svojoj deci i familiji.
Njeno vaspitanje, oko koga se slabo zanimalo, opet je toliko uspelo, da njeno ponaanje potpuno
njenom visokom poloaju odgovara. Naravno to se znanja svetskih tie, koja su jednoj takvoj
dami nuna, ona ih se potpuno liava. Sa francuskim jezikom dotle je dospela, da to se govori
dosta dobro razume i ako jot nema smelosti da se u razgovor uputa. Pri svem tom ja drim da
nema ni jednog lica, koje je Knjaginju Milenu videlo, a da njenom blagou i dobrotom
kaptivirano ne bude. Politika je za nju sasvim strana stvar, ona se u ovu nikad ne mea, i ako je
ikad mogue da ovek svojevoljno sa prestola sie, to je ona prva, koja bi to uinila u interesu
celog Srpstva. O Srbiji i Knjazu Mihailu vrlo esto i sa oduevljenjem govori, i svoju je stariju
devojicu nauila, da se svake veeri pre spavanja i za svoga Nuka (Kum) Bogu moli. Dok je
bila Knjaginja Darinka na Cetinju bila je svako vee u drutvu na sjedniku. Sada je sjednik u
salonu ukinut i Knjaginja Milena daje se vrlo retko videti.
Iako je Knjaz preko mere slabog karaktera, Knjaginja Milena nee nikad biti u stanju na njega
upliv stei."
Poslije Knjaza Nikole u Piroanevom izvjetaju na udaru su se nali ostali pripadnici vladajue
kue. Tako o Nikolinoj majci Stani on pie:
"O Stani, materi Knjaevoj moe se rei da esto, vie nego to treba pije i da onda ima obiaj
Knjazu istine govoriti to se familijarnih kuevnih stvari tie. Njoj se prebacuje neurednost

364
naravi jo u mladosti a i sad nije ista dovoljno, da bi joj se mladi vek zaboraviti mogao (ovako
Crnogorci govore). U politici je ova ena bez ikakva znaaja".

Piroanac pie za Mirka: Upravo ovaj ovek je jedina prepreka interesima ukupnoga srbstva

MIRKO, OTAC KNJAEV

"Mirko je bez spora danas najvanija linost u Crnoj Gori: osrednjeg je stasa, jakog sklopa i
dobrog zdravlja. U ravim svojstvima samo ga njegov sin nadmauje. I za ovoga se takoe moe
rei da nema dela tako niskog, koje ne bi bio u stanju uiniti. Njegova perfidija i surovost strailo
su za Crnogorce. Sujetan u najveem stepenu, rado slua da ga predstavljaju kao junaka (i on
sam peva junake pesme koje nita ne vrede) premda Crnogorci uveravaju da nije skoro ni u
jednom boju bio. Po okonanom boju on sklapa istoriju istog, i tu svoje kreature hvali, a
protivnike, ma kako se junaki, ne spominje. Lak je no banalan u govoru, ali brze i jake
svatljivosti. Stara se uvek zadrati impozirajuu pozituru. Vrlo surov, kao to rekoh, no i odve
utiv i laskav u prilikama. Njemu se prebacuje da je za vreme rata Kue na veru uzeo, pa posle
naredio isei ranjenike, decu u kolevci i sve Kue popaliti. On je g. Sudeiu predlagao nedavno
da ovaj naredi ubiti ora u Zadru preko svojih poznanika. Ovaj je ovek najvie protivan naim
politikim namerama, i ja drim da on nee nikad prestati sebine cjeli sljedovati.
Mirko ne zna ni itati ni pisati, ne poznaje ni Srbiju a kamo li ostali svet evropski i njegovu obtu
politiku. Njegov egoizam slui mu za politiki pravac u svim pitanjima. Sva zla dela, koja su se u
Crnoj Gori dogaala i koja se i danas dogaaju pripadaju u zaslugu Knjazu Nikoli i njegovom
otcu.
Mirko je smatran kod sviju dvorova za pravog divljaka, krvopiju i upropastitelja Crne Gore.
Kazivao mi je Stanko Radonji, da su mu u Parizu iz Ministarstva pokazivali raporte fr. konzula,
u kojima je Mirko verno olien.
Ovaj je upravo ovek jedina prepreka interesima ukupnoga srbstva. Kad njega ne bi bilo, Knjaz
bi Nikola iz straha ili napustio Crnu Goru ili konano u nae ruke pao."
PETAR VUKOTI OTAC KNjAGINJE MILENE
Petra Vukotia smatra Knjaz Nikola za izraz crnogorskog lukavstva. Po dranju njegovom, on
moe najvjetije stvari ispitati i navui oveka da mu kae i ono to bi sakriti trebalo. U ovoj je
celji kod mene za celo vreme moga bavljenja upotrebljavan. Osim preporuke telesne niega
duevnoga nema to bi kod ovog oveka vredilo napomenuti. On je u stanju samo jedan put
oveka prevariti, jer je, po mom mnenju, jedan od najogranienijih ljudi koje sam na Cetinju
vidio. On je u politici odjek politike koja u Biljardi vlada, i po svoj prilici nije se nadati da e od
iste odustati. Meutim on se stara obrazovati most odnoenjem prijateljskim izmeu Srbije i
Crne Gore i to u interesu svoga zeta i keri. Petar Vukoti bio je na Cetinju, prilikom naih
pregovora o gradovima, jedini, koji je otvoreno pronosio misli Vista, francuskog konsula u
Skadru, i potvrivao je da je Srbija isterala Turke iz varoi Beograda 1862. god. pomagajui se
crnogorskim ratom i da se sada umela koristiti prijateljskim odnosima sa Crnom Gorom i

365
kandiotskim (kritskim) ustankom i dobila gradove. No poto je jednom sa mnom, i to po svretku
pitanja gradova, vrlo ozbiljan razgovor imao, u kom se ja nisam zatezao otvoreno mu prebaciti
ponaanje crnogorsko prema nama i pobrojati sve koristi, koje za celo srpstvo i za Crnu Goru,
koja je inae profitirala, (jer sve to danas imaju trebaju nama da zahvale - ovo treba uporediti sa
Piroanevim odjeljkom O Crnoj Gori uopte, napomena D.B.P.) otuda proizilaze, izbegavao je
docnije taj ton drati a i drugi su prestali konano o gradovima dalje govoriti. Ovo je, po mom
miljenju, posljednja linost, koja bi politiku Knjaza Nikole u svakom sluaju potpomagla. to se
ostalih tie pristupili bi vie ili manje naim namerama.
Petar Vukoti, pri svem tom to je od dobre kue i to je tast Knjaev, upravo rei siromah je, a
pri tom slabo ume ceniti novac. Od njega je lako dobiti sva obeanja no nikad njihovo izvrenje.
Stevan Vukoti otac Petrov, starac oko 80 godina, koji je ve obnevidio, bio je od
najznamenitijih ljudi u Crnoj Gori. On je vele, Knjazu Danilu jedini smeo otvoreno govoriti i
proklinjao ga kad se Francuske latio. Njegove su politike misli za Srbiju bratske i on ih i danas,
i ako se velika panja na njih ne obraa, producira".

Ovdje se spava kao u Parizu, Knjaz iz postelje rijetko ustaje prije jedanaest, a oko podne rua

Pored pisanja o linostima vladajueg doma, Piroanac je posebno poglavlje posvetio dvorskom
ivotu.
NARAVI I NAIN IVOTA DVORA CRNOGORSKOG
"Dvor (kua) Knjaza Nikole, samo to je vea, podobna je svemu otalim kuama crnogorskim
to se zgrade tie. Nametaj je po evropskom ukusu ali prost, nekoliko likova iz vladalakih
(evropskih) familija sainjavaju sav ukras. U toj kui ivi sva knjaeva familija. Objed ima
zajedniki kao i sve ostalo, Knjaginja Milena iako je knjaginja ne moe rei da je bez svekrve u
kui. Nije nuno primeivati da ovaj svakidanji zajedniki ivot veliki utrb dravnim stvarima
nanosi.
Knjaz nikad nije tako na muci, nego kad za dugo zvanian mora biti, i svaka vizita stranaca
druge ve veeri mora da primi na se vid domaeg ivota. U biljardi se rua oko podne a veera
od 7-8 sati. Obian je ruak u Biljardi kao u srednjoj trgovakoj kui. Posle veere svi se
prisustvujui glavari pozivaju na sjednik. Ovo je glavna zabava na Cetinju, koja se uglavnom u
igranju karata sastoji. Dok je Knjaginja Darinka sedila na Cetinju, njena naprezanja
evropoeziranja neto su uspevala, samo to ova Gospoa nije mogla razumeti da utiva veselost
nije iskljuena iz privatnih knjaevskih sastanaka. Za vreme njeno obrazovala su se svake veeri
dva sjednika: jedan u njenom salonu, u koji se osim Knjaza i Knjaginje i ostale familije pozivaju
malo otliniji ljudi. U trpezariji pak skupljaju se sami Crnogorci od senatora pa do najprostijega.
U jednom i drugom drutvu igraju se karte na novce. Pod Knjazom Danilom to je igranje karata
bivalo u velike sume: sad je svedeno na vrlo male proporcije. No ipak, za ljude sa tako slabim
sredstvima kao to su Crnogorci, vrlo skupo. Za celo vreme moga bavljenja nisam vidio da se
gube velike sume novca, no to me je jako zaudilo to je da se tu igraju karte za novac bez
novca. Poto se izgubi jedan napoleon a kod slabih i talir, igra se produuje na dug. Skoro svagda

366
Knjaz e sjesti a tako isto i Mirko, sa vrlo malom sumom pa e dalje igrati na dug ili zaimati od
igraa i obe Knjaginje tako isto postupaju, samo su malo tanije na plaanju duga. Izgleda da je
ovaj nain igranja ustanovljen u takvoj celji, da se novac iz depa ne gubi, jer nije mogue da ne
doe jedno vee kad se sav dug s pospjenijom igrom odui i pored toga jot dobije. Uobiajene
su igre: vieno, seto mezo i makao. Ova su dva naina poslednja redovnija zato, to bogatijem
igrau idu na ruku da slabijega svagda tui moe. Primeivao sam esto da senatori ne igraju s
voljom, no jedinstveno zato da Knjazu ugode, jer vide da moraju izgubiti skoro redovno. Sluao
sam od njih govoriti da im tu skoro sva plata, i jot od njihovih novaca, pored njihove sirotinje,
proe.
Iako je teko verovati, cela je istina da se po nekad dadu primetiti naini igranja, koji Knjaevom
dvorcu ni malo ne prilie. Mirko, kad mu ravo ide, ne moe da se uzdri da pomalo lukavi.
Maa pak Vrbica obino svagda krade. Sam ih je Knjaz vie puta na uredno igranje opominjao.
esto se dogaalo da se igra sa kartama tako prljavim od dugog igranja da ih sve poznaju. Knjaz
mi, jednom ree da troi godinje 300 forinti za karte, i da e narediti da svi zajedniki taj troak
snosimo; no brzo se povrati priznavajui da su mu to svi njegovi trokovi na zabave. Tu se sjedi
na sjedniku svagda do ponoi, a esto i do dva sata po ponoi.
Na sjedniku se vre i svi dravni poslovi. Tu Knjaz izdaje naloge, tu se sudi a esto i politika
debatira. To je momenat najugodniji kada se s Knjazom govoriti moe. Gosti se posluuju sa
jednom kafom, a Knjaz vrlo esto privati togod, najee suva mesa zagrejana na aru. Oko
ponoi, u tima prilikama Knjaz esto puta proba sa jataganom suvu pleku praseu. Na sjednik
se dolazi u obinoj dnevnoj nonji a kad nema Knjeginja esto Knjaz doe i bez pasa, a Mirko u
papuama.
Primanje stranaca ponajvie uvee biva po formi u salonu, kroz koji svagda posle nekoliko
trenutaka proe Mirko sa svojim najduim zapaljenim ibukom u ruci, sigurno da time pokae
kako je on u Crnoj Gori sve i da strancima imponira. Tako ga je Knjaz predstavio Kantakuzenu,
no nije se mogao uzdrati da malo pocrveni.
U Crnoj se Gori spava kao u Parizu. Oko 11 sati retko je Knjaz ustao iz postelje; oko 12 rua.
Proleno doba izaziva ga po kad-kad ranije ustati. Ostali Crnogorci ustaju oko 9 sati ujutru
(govorim za Cetinje i za zvanini svet) kad u sudnicu idu. Celo posle podne provodi se u
trkaranju bez celji, as ovde as onde, i u leanju po livadi na suncu, kad je lepo vreme.
Tom se prilikom igraju bue, skae, igra robova, baca kamena i mnoge druge besposlice ine.

U izvjetaju Piroanac pie da se u Crnoj Gori "i dravne stvari tretiraju svuda i na svakom
mestu"

Najvee zadovoljstvo inilo je Knjazu dati jaiti po pijaci jednog malog konja, koji esto svoga
jaaa zbaci. U svima tima asovima tretiraju se i dravne stvari svuda i na svakom mestu.
Iako naravi vladajueg dvora na narodnu naravstvenost veliki upliv svagda upranjavaju, o
naravima cetinjskog dvora ne bi se moglo mnogo dobra rei. Knjaginja Milena, jedina je linost
koja potovanje i simpatije zasluuje. Knjaz je lakih naravi. Po onome ta drugi govore, a i po
onome to sam pria i prema svojoj supruzi je dosta hladan. Da nema dece sumnjati je mnogo da
bi je dugo mogao trpeti. Izmeu Kjaza i Knjaginje Darinke u koliko se po mnogim okolnostima

367
zakljuiti daje, bilo je odnoaja koji su granicu srodstva prelazili."
Nakon ovih optih napomena o ivotu na crnogorskom dvoru da se vratimo onim stranicama u
izvjetaju koje govore o pojedinim linostima iz crnogorskog javnog ivota, za koje je Piroanac
smatrao da mogu imati uticaja na dalji razvitak srpsko-crnogorskih odnosa:
URO MATANOVI
"uro Matanovi, vojvoda i senator, poznat je takoe u Beogradu. Njegova je kua, posle
Knjaeve, najimunija u Crnoj Gori. On je ortak Mirkov u trgovini a i dravni kasir. Ovaj se
ovek smatra za sada za kreaturu Mirkovu. Meutim, ja drim da bi on u malo ravim
okolnostima poeo se vie za sebe nego za Knjaza i Mirka brinuti. Kad je Knjaz bio na Njeguu,
dolazio je uro svaki dan k meni i priao mi njihove nesree i grabljivosti. Od njega znam za
predlog koji su Knjazu inili da svoju civilistu odredi, pa da se zna ta narodu ostaje za
podmirenje njegovih potreba. Na Matanovia, pri svem tom to je danas veliki laskatelj Knjazu i
Mirku, ipak u danim okolnostima raunati moemo, jer sam ga ja esto uo da se sa svojim
mnenjem Mirku odupire, im gde god potpore nae.
Za urovog brata popa Pera koji se sad u Beogradu nahodi, dri se svuda da je paralaa i podal
ovjek. ta vie potvruje se jo da je on slat da Vukalovia ubije. (Stanko mi je priao da je
Matanovi pao u nemilost i da ga je Knjaz jako izgrdio prilikom kad su Petar i Plamenac za
Rusiju polazili)"
MAO VRBICA
"Mau Vrbicu, prvog autanta Knjaza Nikole smatraju Crnogorci sami, i to pravedno, za
najpodlijeg oveka u Crnoj Gori. Ima pretenzija razumevati se u vojnim pitanjima, premda u
stvari nita ne razume do da dobro svoj dep puni u svakoj prilici. Oruanje Crne Gore bilo je
vrlo lep izvor za tu celj. Knjaz i Mirko to dobro znaju i opet ga uvaju. Knjaz mi je sam govorio
da on zna koliko je Maa nepoten, ali ga dri zato to je njemu odan. Njegov je familijarni ivot
skandalozan. Ovaj prazni, brbljivi lopov podal je i plaljiv do mogunosti."
PERO PEJOVI
"Isto skoro sa malo neto razlike moe se rei i o Pejoviu, kapetanu u Skadru, koga Ismaili-paa
i Vist (Francuski konzul) plaaju. Knjaz i to zna i vrlo esto tera alu s vrh toga."
MARKO MARTINOVI
"Martinovi Marko vojvoda cetinjski, ujak Knjaev, nema nikakve vrednosti, ni u narodu, ni u
boju, ni u svetu. Do sad pobrojane linosti, moe se uzeti da su najvie odane dananjoj
vladajuoj familiji na Cetinju. Ove to sleduju mnogo su prema dinastikim tenjama hladnije i
ja drim da bi sjedinjenju Crne Gore sa Srbijom doprineti mogle (podvukao D.B.P.)
Da pogledamo na koga moe Piroanac i s koliko prava raunati u naknadama na pripajanju
Crne Gore Srbiji:
ILARIJON ROGANOVI - MITROPOLIT

368
"Sigurno iz zebnje da ne bi duhovna vlast, koja je do skora prva u Crnoj Gori bila, polzujui se
predanjem opet do velikog upliva doi mogla, dananji cetinjski dvor izabrao je i postavio za
mitropolita (koga ceo svet u Crnoj Gori vladikom zove) Ilariona Roganovia, od neznatne jedne
familije iz Bajica. Vladika je vrlo prost ovjek, no estit i oteestvoljubac. Narod ga crnogorski
svuda voli i potuje a u naknadu dvor ga u svakoj prilici poniava. Sva mu je dobra manastirska
dananja vladajua familija oduzela i sama njima upravlja. U duhovnu vlast toliko se Knjaz mea
da on sam esto razvodi brakove i daje dozvoljenja za venanje. Pri svoj svojoj prostoti vladika
to ponaanje jako osea i govori esto da mu je dolo u svet otii, da se samo toga poniavajueg
stanja oslobodi. Vladika je udno straljiv ovek, to se njegovim niskim ishodom pravda. On bi
vam dao sve svoje elje i blagoslove, ali pred Mirkom ni jedne protivne ne bi smeo prigovorit:
no do due nikad nema obiaj ni laskati. U politici kod Knjaza nita ne znai. Stanja je vrlo
oskudnog, jer je na platu od 600 talira sveden, za svoje izdravanje i dobroinstva u jednom
narodu, gde je pronja postala crtom narodnog karaktera. Vladika mnogo govori za interese
Srbije, prvo to se za celo srpstvo otuda dobru nada, a drugo i da svoje srce iskali."
Radonji je 10 godina proveo u Parizu, ali ga ni Francuska nije oslobodila crnogorskog
ulagivanja

IVO RAKOV RADONJI

"Ivo je Rakov vojvoda i senator, prvi Crnogorac, koji e rei svagda to se dopada a initi ono
to mu najvie koristi donositi. I on je iz Njegua, odakle i familija Petrovia, a i od jakog
plemena. Radonjii su bili u staro vreme gubernatori Crne Gore. Ivo je imao pod Knjazom
Danilom najveu vrednost, najvie zato to je dobro umeo laskati i to se drao francuske
politike Knjaza Danila, onda kad su svi u Crnoj Gori za Rusima teili. Danas je Ivo Rakov
sasvim iskljuen iz politike radnje i to usled ganjanja Mirkovog. ta vie stvar je pre nekoliko
godina do toga dola, da mu je Knjaz za trpezom pred svima rekao: "Mu kuko". Kome su
poznate naravi crnogorske, lako mu je ponjati, kako se ovakva uvreda prima. Ivo se odmah rei
prei iz Crne Gore u Srbiju i sve se njegovo pleme bilo skupilo da ga prati. Knjaz se odmah
pokajao i zajedno sa Mirkom plakao i molio Iva da ne odlazi, no kad sve to nije moglo pomoi,
njemu se izlaz iz Crne Gore zabrani. Ovo raspoloenje meu njima jo traje, samo to je svedeno
na notu takovu da zajedno biti mogu. Ivova je ena sestra Danila i Mirka, no moe se slobodno
potvrditi da ni na jednog po karakteru ne nalii. Ona je prosta, ali vrlo estita dua. Ivo ima
imanja prilino i vrlo je radan i uredan. U dvoru ga esto ismijavaju zbog njegovog tvrdiluka,
to na karte nerado daje.
Radonji ima dva sina, od kojih stariji Stevan nije u Crnoj Gori i nita ne vredi, a drugi, mlai
Stanko, koji je vojne nauke u Parizu sa dobrim uspehom svrio i sad je kod Knjaza autant sa
platom od 250 talira. Ovaj mlad ovek koji je skoro deset godina proveo u Parizu, dovoljno je
umno razvijen i ima dobrih znanja, no nije francuska civilizacija podpuno uspeti mogla, da ga
nekih crta crnogorskog karaktera, to se ulagivanja tie, podpuno oslobodi. Dodue, ja sam ga
esto puta uo kazati Knjazu stvari, koje mu niko u Crnoj Gori kazati ne sme, i za koje on zna da
su Knjazu nepovoljne, no to su sigurno sljedi drugarskoga ivota.
I ako Ivo Radonji nije obrazac postojanstva, on bi, po mom dranju, lako na nau stranu
naginjao i na njega bi se raunati moglo, jer je on rad videti svoju decu stanjenu a vrlo dobro zna

369
kakva ih budunost u Crnoj Gori eka.
U ovome plemenu ima jo jedna linost koja svagda na Njeguu ivi. Pop Mina je ovjek
imuan, ali slabo sa moralne strane uvaen. On je istih misli i raspoloenja prema dananjem
dvoru na Cetinju i prema Srbiji, kao i Ivo. Stanko mi je priao da je Mirko naredio bio jednom
Mai Vrbici da popa Minu da ubiti kad u Kotor poe. Pop Mina ne ode na poziv u Kotor i tako iz
zamke izbegne i to sluajno. Sutra se dozna, da su ga dva oveka po naredbi Mainoj ekali da
ga ubiju i zato pop Mina Maa na Cetinju na sred pijace iamara, na osobito veselje skupljenog
sveta. Na moje pitanje da li se njegova familija ne boji ubistva iz potaje, ree mi Stanko: "Zna
dobro Knjaz i Mirko da je nae pleme jako i da krv ne bi neosveena ostala".
Ivo je Radonji rod i veliki prijatelj Petra Vukotia, a mrzi mnogo na Matanovie. Ivo je sa
Petrom zajedno predlagao u poetku vlade Knjazu Nikoli, da u svome sopstvenome interesu i za
blago zemlje ukloni Mirka od sebe; no Knjazu nita nije bilo pree, no to Mirku saoptiti. Otuda
poinje mrnja izmeu Radonjia i Mirka, a Petra je spaslo srodstvo sa Knjazom, premda Mirko
ne krije da mu je i on nemio.
PETAR FILIPOV
"Za Petra Filipovog, vojvodu i senatora ljubotinjskog, moe se rei da je estit ovek. Knjaz ima
veliko poverenje u njegovu energiju i zrelost, no ja drim, da velike simpatije izmeu njega i
Mirka nee biti. Karaktera je zavorenog i ozbiljnog. Kod njega, i ako je po kazivanju dobar
junak neete uti nikakve hvale. Stanja je odve srednjeg i nuda se kao i svi crnogorski velikai.
Za stranu politiku nikad nije pitan".
POP ILIJA PLAMENAC
"Ilija Plamenac, senator, od stare i znamenite familije u Crmnici, jedan je od najozbiljnijih i
razboritijih Crnogoraca. Nije tako lak kao ostali na jeziku; ali je pametniji u mislima. Plamenci
su i danas zadrali titulu serdara, koju su s odlijem u familiji svojoj imali i onda jo kad vojvoda
nije bilo. Brat pop Ilije, Savo uzeo je sestru Knjaevu, Gordu (Beu) no zato naklonost Knjaeve
nisu sveze prijateljske potpuno sljedovale. Smeno je bilo videti zabunu Knjaevu kad je ruski
orden Iliji predavao, kojom prilikom nije mu ga skoro ni estitao, a na Mirku se mnogo vee
neraspoloenje primetilo. Ilija je pristupniji od ostalih dobrim mislima i u stanju je rei po kadkad istinu u oi. Meni su oba brata kao asni ljudi poznati".

Vojvoda Miljan Vukov prozreo je Piroanev naum pa ovaj od njega nije dobio ba nikakvo
obeanje

MILJAN (VUKOV VEOVI)

"Miljan, vojvoda i senator glava je u Vasojeviima, plemenu, koga se polovina jo u turskoj
granici nahodi. Miljan ima veliko ime u obadva dela svog plemena i njegov je upliv u njima
iskljuan, a od vanosti je prilino u ostaloj Crnoj Gori. Moralna snaga i razboritost ne

370
odgovaraju u njemu njegovom junatvu. On nije osobito dobro vien kod dvora. Stanja je
slabijeg nego srednji. Po svojoj tekoj svatljivosti u politikim stvarima, ma u kome pravcu, niti
je jako odan, niti pak protivan. Njega treba rukovoditi. Meutim o bratstvu sa Srbima dobro
govori, i rad je da se o njemu dobro mnjenje u Srbiji ima".
(Ovdje vrijedi napomenuti koliko je Piroanac loe procijenio vojvodu Miljana, koji je prozreo
njegove namjere. Iz Piroanevih spisa se vidi da od Miljana nije dobio nikakvo obeanje, to je
i razumljivo ako se zna da je Miljan bio pobratim Knjaza Danila i njegov vrlo povjerljiv ovjek
koji je za raun Crne Gore postavljao granicu sa Turskom. Isto tako apsurdne su tvrdnje o "tekoj
Miljanovoj svatljivosti" kada su poznate njegove misli i ideje nastale naroito u razgovorima i
susretima sa Markom Miljanovim. Dobro je da je Piroanac naiao bar na jednog "majstora" u
Crnoj Gori - primjedba D.B.P.)
ANTO DAKOV
"Anto Dakov senator i vojvoda Grahovaki vrlo je zlo vien na Cetinju. On to dobro zna i u
naknadi nije ni najmanje bolje prema vladajuoj familiji raspoloen. Usled neke intrige koju je,
pre nekoliko godina, Mirko napravio, Petar Vukoti pucao je na Anta kao izdajnika Knjaeva.
Posle se stvar malo raistila i legla, jer je i Petar tom prilikom jedva izmakao iz Mirkove zamke.
Grahovac je jedna od najsiromanijih nahija i svagda skoro trpi glad, ali se zato iz Biljarde slabo
sklanjaju na molbu vojvode narodu pomagati. Ove je godine neto malo ita, naravno, na poek
razdato sirotinji grahovskoj, koliko da duu odri. I vojvoda je sam, koji je od proe neto imao,
postao pravi siromah i veli, kad se ne bi nadao ratu za kratko vreme, odmah bi se sa veom asti
svoga plemena u Srbiji doselio. Anto je estit ovek i za Srbiju jako odan, no kao to se vidi bez
ikakvog upliva na dananje voenje stvari".
PILETI JOLE
"Pileti senator i serdar piperski, koliko sam ga poznati mogao radovao bi se jako uspehu nae
politike. Sirotnog je stanja".
CEROVI
"Cerovia, starog vojvodu u Drobnjacima, nisam imao prilike poznati. Za njega Knjaz kae, da
je bio pravi kavaljer i jedan od Crnogoraca najveselijeg temperamenta, da se bio propio, da je sad
sa svim pie ostavio, no i ud promenio. Mirko ga mrzi jako a ima i zato, jer je Cerovi u
razgovoru sa g. Ivanoviem, kad je ovaj putovao kroz Drobnjake, pobrojao sva zla koja na
Cetinju ine i proroestvovao da e se Knjaeva kua iskopati. Cerovi je po kazivanju, posve
razborit ovek i za Srbiju jako ponesen. On se skoro nikad na Cetinju ne via, mrzei da se s
Mirkom i njegovim pristalicama sastane. Sin ga ve zamenjuje u Senatu, kao najmlai vojvoda.
Po upeatu koji je na mene uinio, ovaj je bez ikakvog znaenja i nema nikakvih oevih
svojstava, niti moralnih niti telesnih. U poslednje vreme prodao je jedan prsten koji im je od
Knjaza Danila dan, iz ega se daje zakljuiti da nisu u odve dobrom stanju".
BOKOVII

371
"Bjelopavlii su pleme, od koga Knjaeva familija najvie zebe. Knjaz tamo esto putuje,
sigurno da ih pridobije, no svagda uzima dobre mere predostronosti. Risto Bokovi, senator i
vojvoda Bjelopavliki, iako ima Mirkovu sestru za enu, pristao je i on sa celom familijom u
komplot da Kneza Danila i celu familiju iskorene. Izvrenje ovog dela bude sluajno osujeeno i
cela familija Bokovia, poto se stvar otkrije, prebegne u Tursku a kue im budu popaljene i
razorene. Od toga doba, poto su se usled pomilovanja povratili, nije bilo otvorenog
neprijateljstva, ali je njihovo dranje u stvari ostalo zategnuto. Bjelopavlii su pleme jako i
razborito. U bojevima su ravni, ono se jedino dri, dok Katunjani odmah bee da se za kr sklone
i potpuno je na raspoloenju familiji Bokovia, koja je puna mueva. Bajo, sin Midov,
komandant je vojske, koja moe na dve hiljade ljudi izai, a ostala su braa oficiri. Bajo slabo
laska, ma kome na Cetinju i s nama je imao esto obiaj sprdati se sa katunskim junatvom.

Dok je boravio kao sekretar kod Knjaza, Piroanac je ispitivao mogunost pripajanja Crne Gore
Srbiji

"Ne mogu ostaviti familiju Bokovia bez da spomenem jednu staricu, koju na Cetinju veticom
zovu. Ona je skoro politini ef familije i kau krvni neprijatelj familije Petrovia. Treba videti
njenu reitelnu i razumnu fizionimiju pa da ovek razume raun koji se o njoj vodi.
Ostali su mi glavari u Crnoj Gori nepoznati, za koje, meutim, mogu na sigurno rei da nisu od
velike vrednosti, niti u narodu niti u Senatu i da od njih nee zavisiti pravac kojim narod
crnogorski u politici poao bude".
Naelnik Ministarstva Inostranih Dela Srbije, u vladi Ilije Garaanina, oficir Milan Piroanac,
upuen na crnogorski dvor da bude sekretar Knjaza Nikole, a u stvari tajni agent zaduen da
ispita mogunost svrgavanja kue Petrovia i pripajanja Crne Gore Srbiji, u svome izvjetaju
bavio se promiljanjem politike koju je vodila Crna Gora. Posebno su zanimljiva njegova
zapaanja u odjeljku:
POLITIKA VLADAJUEG DOMA U CRNOJ GORI
"Politika vladajueg doma u Crnoj Gori ide u najmanju ruku na prisajedinjenje Ercegovine Crnoj
Gori i neke asti Arnautluka, a u najviu, na zauzimanje prestola u celom Srpstvu. Za jedinstvom
Srpstva, pod vladom Knjaza Mihaila, nikad dananja familija Petrovi nee bez velike nude i po
krajnosti pristati. Srbija moe biti uverena o neizmenljivoj istini ovoga potvrenja, pa ma kakve
izjave bratstva i patriotikog portvovanja dolazile od strane Knjaza Nikole. Meutim ovo je
njegova prosta i gola elja: Nita se u stvari ne radi da se do poelane celi doe; jer pletenja sa
ljudima koji protivni dananjem stanju u Srbiji, nadede na zastavu u Peti i na poiljanja
medalja za junatvo u ratu od 1862-god. nee po svoj prilici, poloenom ostvarenju tenje ni u
dlaku doprineti. Na protiv sve se tako radi kao da bi Knjaeva familija imala zabnje da e se
skoro iz Crne Gore seliti. Grabljivost, otimanja javna i privatna, ubistva i svakog roda
nezavisnosti otuili su im, moe se slobodno rei, i same Crnogorce a kamo li druga plemena, sa
kojima Crnogorci u svakom ratu sto puta gore nego sami Turci postupaju. Neteenje ni ljudi ni
stvari uinilo je, da bi se svi rado kurtalisati eleli.

372
Prema cijelji, kojoj vladajua familija tei, ona se naslanja i na stranu politiku, koja ovu cel
potpomae. Francuski upliv i ako je jo sa Knjazom Danilom otpoeo u Crnoj Gori utvrivati se,
nije do danas uspeo iz Biljarde izai. Knjaz, Mirko, neto Ivo Rakov i Knjaginja Darinka, i od
pree, jedine su linosti koje su o Francuzima raun vodile inae je narod bez izuzetka sav
Rusima i Srbima odat i sa alou gleda gdi se Knjaz dri sa galiotima Francuzima samo zato to
su Rusi Srbiji mnogo vie nego njima naklonjeni i to se nada, plaei Francuze svojom
odanou Srbiji, od njih to god dobiti moi, time prvu ulogu u Srpstvu epati i na Duanov
presto sesti. Iako je Knjaz u poslednje vreme jako Ruse budirao ipak je od njih jako zazirao. On
je probao vie puta da dobije kod Rusa, po njegovom dranju, izgubljeni skok, ali je svagda
ozbiljno na savez sa Srbijom upuivan bio. Pa kad se uzme da je Rusima na ugovor poznat, lako
je ponjati jed i zameranje knjaza Nikole to se Petrovia familija, koju Vist tako otro zastupa,
tako lako u Peterburgu naputa.
Francuzi, na protiv, radili su sasvim u protivnom pravcu, zato su na tolike gotovosti na Cetinju i
nali. Knjazu crnogorskom nije do toga da uini profitirati srpstvo od politikih okolnosti, nego
do toga da ne izgubi skoka prema Srbiji. Zato je sadanja francuska vlada i dobro dola bila, kojoj
je stalo bilo odcepiti Crnu Goru od nas, u nadedi da e opti pokret tako spreiti moi.

Knjaz me je vrlo hladno primio i kao da je hteo da kae da se kao izlian imam natrag vratiti

Ovde, moda, ne bi izlino bilo izjasniti kakvi su uzroci naterali Knjaza da pri ovakvim
raspoloenjima sa Srbijom ugovor potpie.
Knjaz se Nikola nadao prvo da e sa svojom crnogorskom vetinom uspeti da dobije tom
prilikom u vidu naknade 50 hiljada dukata, koju je sumu po g. Duiu traio. Da dobije zatim
toliko ratne spreme, s kojom bi svoje pretenzije ostvariti mogao i nametnuti se celom Srpstvu za
vladaoca.
Ako bi se ove koristi izmakle; da se osigura, u krajnjoj okolnosti naslediti Kneza Mihaila. Ovo je
uslovije i bila osnova njihova pregovaranja.
No vetina crnogorska ostala je ovde sa svim izigrana; protivno sve skoro dogodilo onome na ta
se ilo.
Umesto pedeset hiljada dukata dobio je Knjaz Nikola 3 hiljade; ratne spreme pokazale su narodu
crnogorskom ta Srbija vredi i ta moe uiniti i otvorila jake apetite kod vojvoda i ostalih
glavara, koji su uslovija za njih stavljena u ugovoru namirisali, za platama srpskim, koje su
prema njihovim sadanjim doista ogromne. A umesto osiguranog nasledstva dobio je Knez Nikola
godinje uivanje sa titulom princa.
Ovo su stvarni rezultati koji zabranjuju osvrtati se na dvorska eprtljanja u politici, kako stranoj
tako unutranjoj".
"TA JE U CRNOJ GORI RAENO ZA VREME MOGA ZADRAVANJA NA CETINJU"
"Po uinjenom sporazumenju izmeu Knjaza Mihaila i Knjaza Nikole ovaj je zahtevao od Srbije
da mu se poalje jedan sekretar, koji bi dravne poslove vodio u duhu ugovorom posveenom, i
jedan oficir, koji bi ratnu snagu Crne Gore imao izuiti. Ja sam otiao na prvo mesto, a g.

373
Ivanovi, pod vidom autanta Knjaza Nikole, za vojeni posao. No, meutim, kad smo mi ve na
putu za Crnu Goru bili, Knjaz Nikola ne samo da nije otpustio svoje inovnike, kao to je nama
obeao; jer osim Zege koji ga je pri kupovanju puaka vie nego to on svojim ljubimcima
dozvoljava pokrao, i koji je Cetinje na prvu primedbu ostavio, Knjaz je sve zadrao nego je jo i
hteo pozvati svoga biveg sekretara Korzikanca Ponkracija, koga je Francuska u interesu svoje
politike uputila da se Knjazu Nikoli ponudi. (Po kazivanju Knjaginje Darinke ovaj je ovek
mnogo prineo moralnom pokvarenju Knjaza Nikole). Ponkracije izostane, fala Knjaginji Darinki
i drugim prijateljskim uplivima, koji su predstavili Knjazu, koliko bi taj postupak Srbiji
neprijatan, a u isto vreme i od njega nepolitian bio u to doba i ja dospem na Cetinje. G.
Garaanin kazao mi je pri polasku da je i Vaclik (pion celog sveta, koji ga plati, u ostalom glup i
neznalica do krajnosti), sa Cetinja otiao i zato se ja nisam ni najmanje zatezao moje zauenje
izjaviti iako ne Knjazu, bar onima koji su mu morali kazati rekavi da ja, da sam za njegovo
prisustvo ovde znao ne bih sigurno iz Beograda kretao. Knjaz je uveravao da je izdao Vacliku
nalog da odmah sa Zegom Crnu Goru napusti, no to je ovek, koga kad istera na vrata, on ue
kroz prozor; na svaki nain ree, on e odmah ii, i to odmah traje jo i danas, pri svem tom to
je Knjaz do sad, moda, deset puta davao g. Petkoviu svoju Knjaevsku re da e Vaclik, kad za
7 dana, a kad i za 48 sati otii. Ja sam pri polasku mom govorio Vukotiu da bi trebalo da Vaclik
odmah za mnom Crnu Goru ostavi i on mi je obeao, da e se njegov odlazak dogoditi najdalje
za 15 dana. Stanko Radonji sada me uverava da je pomenuto lice ve otii moralo.
Dolazei na Cetinje ja sam se pravedno nadao naii na raspoloenja koja su iz potpisanog
ugovora proisticati imala, no daleko je od toga bilo stanje na Cetinju. Knjaz me je vrlo hladno
primio i izgledao kao da se stara pokazati mi, da se ja kao izlian to pre natrag vratim. Kao to
se napred videlo na zakljueni ugovor Knjaz nije ni najmanje drao niti drat mislio; jer kad je g.
Duia poslao, da na isti podpis od Knjaza Mihaila donese, u isto mu je vreme preporuio, i da
se sa pristalicama "Zastave" u Peti sastane, i to Dui i uini samo ne u korist Knjaza Nikole,
nego u interesu politike, koja se u Beogradu vodi. Kad je Dui potpisan ugovor i pored toga
3000 dukata donio a i obeanje za 5000 puaka Knjaz Nikola mu je prebacivao da ga je ovaj
izdao i poslatih 3 hilj.dukata tek se poslije tri nedelje sklonio primiti. Knjaginja Darinka odmah
je kazivala Duiu da se na Cetinju ne misle drati ugovora, i da su vrlo nezadovoljni, to nas
dobro nisu mogli prevariti. Naskoro zatim doe jednog dana Knjaz kod Duia, ponevii i svoj
peat sa sobom i pone mu predlagati, da on za Knjaza Nikolu odvojeno radi u Ercegovini, pa e
mu dati sve to on eli, smatrati ga od sada svagda kao brata, podii mu platu za sad na 1000 tal,
a docnije prema stanju i na vie, da je on gotov sve mu to dati napismeno i svojim knjaevskim
peatom potvrditi. (Smeno je ovde videti koliko Knjaz Nikola sam sebi ne veruje). Razume se
da je Dui umesto da predlog Knjaza primi govorio u interesu potpisanog s nama ugovora, koji
jedini put za spasenje srpskog naroda osigurava da je on kao Knjaz svoju re dao, od koje ne
moe odustati; no na ovo Knjaz primeti, da ima u ugovoru fraza n.pr. "kad se svo srpstvo od
Turaka oslobodi da e onda i Crna Gora Srbiji pristupiti", koja mu, veli, dozvoljava da odvojeno
ostane dok god jednog jedinog Srbina pod Turcima bude.

Nikola Petrovi: Ja u se drati ugovora koji sam potpisao, ali traim da me zbog toga ne
poniavate

374
Ovako sam ja raspoloenje zatekao na mjesec dana poto je ugovor potpisan. Istina Knjaz je
pisao Knjazu Gorakovu o njegovim odve prijateljskim odnosima sa Srbijom, a i grofu
tahelbergu kome je i to dodao, da je on gotov i prestola odrei se, ako to interesi celog srpstva
budu iziskivali, no to je bila prosta manevra da vidi kako je Rusija prema tome zblienju
raspoloena i, kad je vidio iz saveta, koji su mu dolazili, da se toga puta drati treba, Knjaz je
odmah poeo plesti sa Francuskom, koja se svima moguim sredstvima upinjala odvojiti Crnu
Goru od Srbije. Naroito je Knjaz razdraen bio protiv Rusije i nas zato, to ga je Rusija za
traeno oruje na Beograd uputila. Ovaj odgovor, kojim je Rusija dala poznati Knjazu, da nije
sklona njegove separatistike tenje pomagati, bacio ga je u krevet i mom je hladnom prijemu
doprineo. Knjaz, meutim, o toj stvari nije ni hteo dugo govoriti. Najedanput zove me u Kuinu
(odakliju) i stane mi prebacivati, kako smo ga mi ponizili, izradivi da mu Rusija, oruje koje
mu je jo ranije obeala bila, dostavlja preko Beograda. To je delo, dodade g. Marinovia, koji je
uinio pravu prljavtinu (salete) kad je tako to u Petrogradu izradio. Ja u se, ree, drati
ugovora, koji sam potpisao ali traim da me zato ne poniavate. Ja sam kazao Knjazu tom
prilikom da mi je ta stvar potpuno nepoznata i da sumnjam da je g.Marinovi togod o tome u
Rusiji raditi imao, no ako je tako kao to on veli, mi trebamo Rusiji samo zahvaliti to sa tako
prijateljskom obrazritelnou prema naim interesima postupa, izbegavajui da ona jo jae
zapadnu diplomaciju protivu nas pobudi. Dodao sam, dalje, da patriotsko portvovanje, koje
Knjaz Nikola ini, nee u narodu izgubljeno biti, na koje mi on oporo ree:
"Ja sam dosta preiran (preche) svrh toga, gdje niko osim mene nita ne rtvuje".
"Gospodaru", rekoh mu ja na to, "niko Vas nije mogao na to prisiliti da ugovor s nama zakljuite,
no vi ste sami uvideli da je to veliko i dobro delo, za to ste ga i potpisali; pa zato mislim da su i
moji razlozi umesni".
G. Petkovi doe odmah sutradan na Cetinje i ispria mi kako Rusija nije nita obeala bila i
kako je odgovor njen sasvim drugaiji, tj. Rusija je odgovorila da je Srbija, koja je u stanju bolje
poznati vojne potrebe Crne Gore, uzela na se iste podmirivati. G. Petkovi razvio je Knjazu
skoro iste razloge, koje i ja, i otvoreno kazao, da je Rusija to tako uinila u elji da naoj slozi
doprinese. Ovdje treba napomenuti da mi je Knjaz, na dan pred dolazak Petkovia, pri ruku
govorio, da ne bi dobro bilo da se sa Petkoviem mnogo sastajem, jer je to ovek i ako izgleda
bele (glup) dosta lukav, da ispita ta mu treba. Ovo je bila elja da naim prijateljskim odnosima,
koji bi se utvrditi mogli, svaki izgled pokvari. No u tome je toliko bilo teko uspeti: ja sam se sa
Petkoviem dovoljno sastajao, tim lake to je on u moju kuu odseo, i o radnji i raspoloenjima
na Cetinju obavetavao ga. Knjaz je odmah primetio da se mi u mislima mnogo slaemo i zato
mi je ba poslednje veeri, po izlasku Petkovia iz salona, priao kako ga je on izribao zato to je
on prema njegovim inovnicima podozrenje izjavio. Za mene, reeno, da se Petkovi izrazio, da
sam ja gori to se poverenja tie i od Zege i od Vaclika. Ja sam se sutradan sa g.Petkoviem tom
vetom postupku dosta smejao. Kad je ovoga puta Petkovi otiao sa Cetinja, ostavio je za
sobom isto neraspoloenje prema Rusiji koje je i zatekao, razume se kod Knjaza i Mirka samo.
Kad je Knjaz Nikola video da ga je, po njegovom shvaanju, Rusija Knjazu Mihailu rtvovala,
jedva je ekao nai koga koji bi to stanje stvari poremetiti mogao i za tu je celj Francuska svoje
usluge ponudila. Knjaz je zvao sve konsule da mu na Novo Leto dou, no od sviju doli su samo
Vist i Bozio, to je Knjazu mnogo prijatnije bilo, nego da su svi doli.
Ova je poseta i ako pod vidom proste utivosti imala politinu cilj, koja je Knjazu ve bila
poznata. Da bi lake uspeli, konsuli su poveli po najcrnjem vremenu i decu, kako bi se u familiju
lake uvui mogli. Sa Boziom, ja nisam imao nikakvog znaajnog razgovora a Vist mi je govorio
da je stvar naih gradova na dobrom putu za uspeh i pokazao mi pismo g. Burea, u kom stoji da

375
se je Knjaz Mihailo latio mudre politike, koju je Knjaz Nikola otpoeo. (Ovoj se frazi i sam
Knjaz smejao.) Dalje, da je evropska diplomacija nastala da avtonimizira sve provincije u
Turskoj, na koje ja primetim, da bi to bio najneshodniji nain zapoeti reavanje Istonog
Pitanja, rekavi da diplomacija treba da je jedanput na isto sa onim to hoe i to moe, jer je
vrijeme pokrljavanju prolo. Ceo srpski narod po primeru ostalih tei svome politikome
jedinstvu i razboritoj diplomaciji ne ostaje u interesu opteg spokojstva, da tome ujedinjenju
pripomogne. On dodade da zasad samo treba obustaviti krizu, na to je primetim da izgleda da po
nae interese kriza ne bi bila tetna i da je treba vie eleti nego izbegavati. Govorili smo i o
uplivu Francuske za koji ja primetim da je mnogo popustio od vanosti, od kako je francuski
kabinet Istok Austriji rtvovati naumio. Od toga asa o politici nije Vist sa mnom govorio.

Piroanac: Knjaz Nikola nije krio toliko stvari od Srbina Sundeia, koliko od nas Veliko - Srba

Francuski je konsul po svemu to je sljedovalo govorio Knjazu ono isto, to mu je u poslednjoj

viziti predlagao t.j. da treba da se stara da Crna Gora to dobije i tako prvu rolu sebi osigura; a
Francuska da je gotova podpomoi je, sa svoje strane, kod Porte. Konferencije su trajale po
nekoliko sati, i naposletku Knjaz je dao najsveanija uverenja konsulima da e savetu Francuske
iskljueno sljedovati i zakleo se svojom decom da e re svoju drati. Knjaz je tom prilikom da
bi skuplje naplatio svoje odcepljenje od Srbije, uveravao konsule kako e do koji dan buna
buknuti u Ercegovini, koju su Rusija i Srbija spremile.
Na dan po dolasku konsula Knjaz se krene i mene povede u sviti u Brda. Uzrok toga puta bilo je
ravo raspoloenje koje je izmeu Knjaza i Knjaginje Darinke nastalo a imao je za izgovor da
vidi razorene blokade usled poslednje crnogorske misije u Carigradu. Za vreme dok smo na
Orjoj Luci bili naredi Knjaz da Crnogorci preu Velje i Malo Brdo i sve, koji se od turskih itelja
ne bi izselilti hteli, izagnaju a kue popale, iako su svi obitatelji ovog mesta Crnogorci samo u
turskoj granici. Na ovaki postupak Knjaz nije imao prava, jer je Porta saizvolila da imanja koja
Crnogorci na Veljem i Malom Brdu pritjeavaju ostanu njima na uivanje, ali da mesta samo
ostanu u granici turskoj. Knjaz je pak hteo da izvije i da oisti Velje i Malo Brdo sa svim od
turskih podanika i da ga u svoju granicu uzme. Knjaz je izdao ve mestnim vlastima nalog da se
prelazu Crnogorca nee smetati. Zapovest Knjaeva bude izvrena i kue popaljene, zbog ega
Veliki Vezir Knjazu telegrafira, da se on nada, da e se Knjaz drati uverenja datih u Carigradu, i
za koja je lino on Sultanu garant uinio a Knjaz odgovori da se sukob dogodio bez njegova
znanja, i da e on initelje kazniti a oteene naknaditi i traie u isto vreme evakuaciju
(evacuation) mesta u pitanju. Drugim telegramom Veliki Vezir zapita za znaenje rei
evacuation a Knjaz preuti ne davi ni odgovora, poto vie nije mogao vrdati.
U Brdima je Knjaz pregledao jednog dana vojsku na drebaoniku, gdi je bilo oko 1500 oruanih
novim pukama a toliko skoro bez oruja. Vojska se samo faliti sa raspoloenjem za uenjem.
Mirko je elio da se Knjaz na Orjoj Luci zadri, no njemu je ve dosta bilo ne videti Knjaginju
Darinku i tako se sutra dan na Cetinje vratimo.
Tu doekaju Knjaza ljudi Vistovih intriga. Ovom nita pree nije bilo, vrativi se u Skadar, gdi
su se on i Bozio falili, da su iskljuivi upliv na Knjaza dobili, nego da ga jo vema uvuku u
pismene izjave, koje bi producirati mogli, od njega dobave. U toj celji Vist napie jedno pismo sa

376
svim poverljivo, molei Knjaza, da odgovori na depeu Ismail-pae, u duhu prijateljstva prema
Porti, u kome je s njime govorio. U toj depei Ismail-paa pie Knjazu kako mu je dostavljeno od
mudira mestnih da se spravlja buna u Ercegovini od Rusije i Srbije i kako se on nada da Knjaz u
tom kolu nije, poem je sam konsulima isti ustanak denonsirao. Turska vlast, veli poznaje sve
kolovoe, i to ih do sad nije pozatvarala nije oskudnost u snazi, nego to se nada da e ovi i
sami uvideti glupost preduzea i okaniti se; na posletku moli Knjaza da on posreduje i umiri
Ercegovinu.
Na Knjaza u poetku ovaj postupak nije pravio nikakvu impresiju, ali kad mu ja objasnih, koliko
ga Vist, na taj nain bez ikakve prave koristi za Crnu Goru, kompromitirati i u svoje zamke
uplesti eli i predstaviti ga evropskoj diplomaciji sa svim odvojenoga od ukupnih srbskih tenji,
da je to nevieni nain ponaanja, gdi se ni Njegovo Knjaevsko dostojanstvo ne tedi, Knjaz se
nae jako uzbuen i u mal to nije moj predlog usvojio da pismo Ismail pae bez ikakva
odgovora povrati. Na posletku bude odgovoreno Ismail-pai vrlo ukratko kako se Knjaz udi da
su njegovi razgovori sa konsulima na Cetinju mogli dati povoda jednom takvom zvaninom
koraku a Vist dobije jedno pismo oporo u kome mu Knjaz njegov nain postupanja prebacuje.
Ovom prilikom svi su Vistu na Cetinju zamerili, no on se odmah u svojoj privatnoj
korespodenciji Knjazu izvinjavao kako on ne vodi prema njemu politiku kompromitiranja i javlja
mu za dolazak Kantakuzena (rumunskog predstavnika), kojom prilikom preporuuje Knjazu da
nikog u Bukuret ne alje, dok se s njim ne bi dogovorio.
Izlino bi bilo ovde dalje govoriti o glupostima koje je Vist inio, jer ove nisu nikakvo
upeatlenje na Knjaza inile. On se reio bio polzovati francuskom politikom protiv nas; pa se na
Vistove neurednosti ni okretao nije. On mi je sam kazivao kako Vista plaa, kao to je i Knjaz
Danilo plaao Ekarda, ta vie da i njegov agent Pejovi, zajedno sa Vistom, od Ismail-pae
prilino profitira.
Po upustvu Vistovom Vaclik je podneo Knjazu jedan memoar u tom duhu, da se nadmoije
Srbije poniti i predlagao naine kako bi Petrovia familija u Srbstvu prvu rolu epala. Ovaj je
memoar tajno hranjeno meni od Sundeia dodat, jer Knjaz ne krije od ovoga toliko stvari,
koliko od nas Veliko-Srba. Poto se Knjaz u duhu toga memoara sa Vistom dogovorao, bude
reeno da se ilju ordeni i misije Kralju grkom i Knjazu rumunskom i da se s njima zakljue
savezi, koji bi Srbiju na drugi plan stavile.

Izolovana i posvaana sa susjedima, Crna Gora bi bila vrlo lak plijen za velikosrpske planove

Za Rumuniju izrade Vist i Dafil da se poalje Kantakuzen pre u Crnu Goru, te da se time Knjazu
Nikoli polaska; a to se tie Grke Knjaz zatrai moje mnenje (naravno drei da mi je njegova
celj kojoj tei nepoznata) u duhu zblienja i prijateljstva. Ja nisam govorio nita protiv poiljanja,
nego sam samo primetio da bi nuno bilo izvesti se prethodno da li je Kralj grki raspoloen da
taj orden u ovo vreme primi? Jer ne bi trebalo sa tim znakom prijateljstva njega u zabunu
dovesti, a i sebe moda izloiti i to sam dodao, da i mi trebamo paziti da ne radimo tako da nas
Grci mogu eksploatisati, nego da iste nateramo na ozbiljnu uzajamnu radnju.
(Ovdje se vidi koliko je Piroanac vjeto sprovodio srpsku politiku o odvajanje Crne Gore od
susjednih naroda i drugih evropskih drava. Tako izolovana, pa i posvaana sa susjedima bila bi

377
lak plijen za planove "Veliko-Srba", kako ih Garaaninov agent imenova-primjedba D.B.P.).
Na ovu posljednju primetbu Knjaz mi ree, da tako umeju samo umadinci raditi. Pri svem tom i
ako mu je neprijatno bilo sa misijom odlagati, rei se preko g. Novikova, ruskog poslanika u
Atini najpre sondirati teren. Odgovor prispe posle nekog vremena u kome se kae da bi Kralj
ore, koji ima velike simpatije prema svim hristijanima na Istoku, vie nego to su ih od pree
Grci imali, svagda rado znak prijateljstva od Crne Gore primio, no da bi to poiljanje u
dananjim okolnostima moglo njegovoj politici tete naneti, i g. Novikov savetuje da se Knjaz
sad od tog koraka uzdri, i zbog toga, to bi on moda i srpskoj stvari gradova nauditi mogao i
naposletku da e on svoj orden poslati moi. Da nije g. Dui ovo pismo sa ruskog prevodio, ja o
njemu ne bi nita znao, jer je ono tako Knjaza razjedilo, da ga je unitio, bez da mi ga je
pokazao. Ova misija prijateljstvom Rusa propadne, druga pak gde su Francuzi iskljueno
manevrirali uspe, no bez veliki(h) koristi.
Poem mi je bila poznata celj vizite rumunskog poslanika, ja se nisam zadravao iz ranije
predstavljati Vlahe onakve kakvi su u stvari; njihovu anarhiju, njihov dravniki arlatanizam i
njihovu spoljnu politiku o kojoj niko rauna ne vodi, ceniti. Kazivao sam da oni moraju biti s
nama i da upliv francuski kod njih moe postojati samo donde, dok Rusiji ne padne na um
istisnuti ga. Teren je, dakle, bio prilino spremljen, a zadocnenje Kantakuzena i hladno i
suvoparno pismo Kralja Karla, bacili su dosta hladne vode na nadede Knjaza Nikole.
G. Kantakuzen ostao je na Cetinju nekoliko dana i ostavio je za sobom mnenje lakomislenog i
povrnog oveka iako ga je Knjaz ordenom II st. odlikovao.
to se njegove politike radnje tie, a ona mu je bila odve srena, da li e Radonji sada u
Bukuretu uspeti da zakljui ugovor sa Vlakom, po kome bi ova odbila Bugarsku, videemo.
Jedne veeri uveravao je gospodin Kantakuzen pred svima nama Knjaza kako se Rusije uvati
treba, i kako je Francuska jedini pravi prijatelj Srba i Rumuna. Na to Knjaz mene zapita:
"Je l te g. Piroanac da nam se Rusije valja uvati, kao to kae g. Kantakuzen?",
na to je odgovorim da g. Kantakuzen nema, ini mi se, razloga ni sa Francuskom hvaliti se, jer
je ona Rumuniju pre nekog vremena Austriji u zamenu za Veneciju nudila, a to je glavno,
Francuska je danas, za svakog koji gledati zna, nas na Istoku smejanoj austrijskoj veliini
rtvovala. Na protiv, ruska politika ne izgleda da je tako opasna, to vie da nam je ona jedina za
sad prijateljska. Tu se razgovor presee. Druge veeri, poto je Knjaz ve pred senatorima
govorio kako je i Vlasima krivo to smo gradove dobili, zapone se razgovor o gradovima, i ja
ponem veselim tonom ocenjivati koristi, koje mi otuda imamo, nato g. Kantakuzen zaite
dozvoljenje da baci malo hladne vode na moj entuzijazam i ree mi, da mi imamo zahvaliti
pariskoj izlobi za dobitak gradova, a da nije toga bilo Francuska nikada ne bi saizvolila da se
elja zadovolji. Lako mi je bilo rei g. Kantakuzenu, da je to upravo naa zasluga to smo se od
okolnosti koristiti umeli, da je to dokaz nae zrelosti, od koje se srpstvo dobrim posledicama
nadati moe; no ta onda ostaje, dodadoh, od jueranjeg tvrenja da nam je Rusija opasna a
Francuska jedini iskreni prijatelj. O politici preda mnom nije bilo vie rei, no u ovoj zacelo nije
traga ostavila politika misija g. Kantakuzena.

Francuski konzul Vist upozoravao je Cetinje na srpsko lukavstvo i izdaju od 1862. godine

378
NIKOLA: "AKO SRBIJA MOE EKATI, JA NE MOGU"
Piroanac dalje pie:
"Glavna je pak radnja Francuske u Crnoj Gori za vreme moga bavljenja ila na to, da navue
Knjaza Nikolu poslati bez znanja i uea Srbije svoju deputaciju u Carigrad, obeavajui ovoj
svaku potporu Francuske. Na ovaj bi se nain, mislili su u Francuskoj, Knjaz odvojio od Srbije,
kriza u Turskoj bar za ovu godinu otklonila, a moda i nae pitanje gradova otetalo. Ova je
radnja otpoeta i utvrena jo u prvoj poseti Vista na Novu godinu, jer mi je docnije pokazivao
jedno pismo g. Bure-a u kome on trai obavetenje o kulama, kojih poruenje Crna Gora zahteva.
Najpre je Knjaz mislio dostaviti svoje elje Bureu bez da se na Portu ili koju drugu od sila
obraa, pa bi Bure, kao to je Vist obeavao, sve sam svrio. Po naredbi Knjaevoj Vaclik je bio
spremio plan kula oko granica, no na moje primedbe, da nain koji francuski konsul predlae,
nije put kojim ii treba; da se ne treba doista, Francuskoj, ali ni ostalim silama zbog nje zameriti,
to bi se naprijeeno dogodilo ako bi se traenje Crne Gore na Francusku upravilo. Poiljanje
toga objanjenja o tvravama pograninim bude izostavljeno, no onda Vist i Ismail-paa poniju u
toj celji raditi da Knjaz polje Mirka u Carigrad, obeavajui mu da e dobiti 5 miliona groa, za
naknadu imanja crnogorskih koja su u Turskoj granici zaostala; no koja meutim, ne vrede, kao
to Knjaz sam kae, ni 50 hiljada groa a pored te sume novaca i pristanite na moru - Spi. Na
moje primedbe da e teko biti danas sa ovakvim zahtevima kod Porte uspeti, Knjaz mi ree da
Vist mora tu kao za sebe da radi. Jer se pogodio da mu Knjaz ako stvar uspe pedeset hiljada
franaka dade. Ovako je Knjaz Danilo Ekara plaati morao pa je zato i uspevao. Izvesno je u
ostalom, da Knjaz Vista plaa s jedne, a Ismail-paa s druge strane. Vist i Ismail-paa plaaju
Crnogorskog kapetana Pejovia, a pogovara se da i prajski konsul, Lajhtenberg stoji pod
Vistovom platom. (Naravno to sve ide iz krae Ismail-pae.) Za ovog bi poslednjeg vrlo lako
bilo uspeti da se ukloni prema dananjem dranju Prajske.
Vist i Ismail, da bi stvar i sa druge take koja bi prividno vie zbilje davala, otpoeli, polju
Osman painog sekretara Konstantin Efendiju, toga je Knjaz ve poznavao, na Cetinje pod
vidom, da preda Knjazu jednu notu, o nekoj stoci, koju su Crnogorci na ishranu u tursku granicu
preterali bili. Ovo nije bio ni dobar izgovor. Evo to mi je Knjaz kazivao da je s njima govorio:
CRNA GORA IZMEU SRBIJE I TURSKE
Sekretar je Knjazu govorio da se okane sa Srbijom drati, poem je u Srbiji jedno pravitelstvo,
koga se padu svaki dan nadati treba; da Turska ima vojsku, koja se svaki dan moli Bogu na
Srbiju poi i, naposletku izmeu mnogog drugog, poloio pitanje: ta bi Knjaz mogao traiti te
da se od Srbije odvoji. Da li mu je dosta Spi, pa i Podgorica, i za koje bi onda vreme miran
ostao. Knjaz je opunomoio Konstantin Efendiju da radi na toj stvari, a ovaj mu je dao re, da e
ga o uspehu za est nedelja izvestiti.
Francuskom konsulu moralo se ovo otezanje Knjaevo poslati i deputaciju u Carigrad (sad se ve
govorilo za Petra Vukotia) vrlo slabo dopadati, zato se rei sam sobom doi na Cetinje da
poslednji pokuaj uini. I pree je Vist protivu Srbije govorio, opominjui na nae izdajstvo od
1862.godine, koga se bojati treba da se ne ponovi, i na nau veliku mudrost-lukavstvo, no ovom
prilikom nije nas tedio nikako. On je Knjazu Nikoli predstavljao kako se on ostavlja apsorbirati
od Srbije pomaui svojim podozritelnim ponaanjem uspeh naih reklamacija; kako Crna Gora
za sebe da misli, a naroito Knjaz za svoju dinastiju; i toliko je bio uspeo, da je Knjaz konano
reio deputaciju u Carigrad poslati, koja bi imala i njegov dolazak obeati, u sluaju ponovljenog

379
ishoda sadanjih traenja. Knjaz me zovne pred vee i ree mi, da imam te noi staviti sa Vistom
na hartiju take, koje bi Crnogorska deputacija traiti imala.
Kao to mi je Knjaz kazivao, te bi take bile:
1.
Naknada za imanja Crnogorska, koja su u Turskoj granici zaostala, u vrednosti od pet miliona
groa ili Niki. Naknada u zemlji na jednom mestu ideja je g. Petkovia, zato to bi zemlju
narodu podelili, a od novca samo bi Knjaz profitirao; ali Vist, koji ima svoj deo u novcu primati
govorio je da se on (Knjaz) mora brinuti i kako e svoje keri udati, i tako je savetovao traiti
novac. (Vidi se koliko bi se Crnogorci koristiti imali od naknade u novcu).
2.
Poruenje podignutih Kula.
3.
Da im Sultan da Ekvivolent (odgovarajuu vrednost) u novcu za lau, koju je Knjazu poklonio,
ako jedno pristanite Crnoj Gori ne bi dao. (Bozio je obeao da e Italija kupiti lau, ini mi se
za 400 hilj. franaka). Naposletku da se za tu celj alje Mirko u Carigrad, koji je opunomoen i o
drugim stvarima tretirati.

Dogovaranje sa Srbijom znai propast Dinastije upozoravao je Nikolu uasnuti francuski konzul

I ako mi je Knjaz takvim tonom govorio, koji rado ne trpi primedbe, ja sam mu moje uinio. to
se traenja ekvivalenta za lau tie, Knjaz je odmah uvideo da bi time uinio krajnju neutivost i
izostavio ga je. Za ostalu celj misije primetim mu da bi Knjaz na ovaj nain samo kompromitirati
mogao opte interese Srpstva i to bez ikakve dobiti za Njega i Crnu Goru, jer Francuska ide samo
na to da ga od Srbije odcepi a ne da to za njega uini, jer nije mogue pametno predpostaviti da
Francuzi ele podpomagati namere Srpstva na Cetinju a napadati ih u Beogradu. Na to mi Knjaz
priznade, da mu je Vist otvoreno kazao da Francuska doista ne gleda dobrim okom nau slogu i
da je ona gotova sve initi da istu pokvari, zato to ona proteira familiju Petrovia. Da bi Vista
jae za stvar zauzeo, Knjaz mu je rekao da e se on o svemu prethodno sa Srbijom dogovoriti
morati, nato se Vist uasnuo i opominjao ga najenerginije na propast njegove dinastije.
Knjaz mi je tom prilikom pokazao mnogobrojnu listu lica, za koje francuski konzul trai ordene,
i kojih vrednost preko tri hiljade fr.iznose, i reio sa mnom, da samo dva polje a to se tie
poiljanja Mirka u Carigrad ("odgovorite", ree mi, "Vistu, da se o tome najpre sa Srbijom
sporazumeti elim") reio se po mome nastojavanju, da na to g. Petkovia, koj se tu na Cetinju
desio, o svemu u znanje postavi.
No ovo je reenje samo do sutra dan trajalo. Vist je ponovo uspeo povratiti Knjaza na svoje
planove, i sutra dan, sam je, bez mene redigirao toke, koje e on sobom u Pariz poneti, da sazna
tamo sa kakvim e raspoloenjem ministar tu stvar primiti. Francuski konsul, poavi sa Cetinja
poneo je sa sobom u mesto 2,19 ordena raznog reda, pored onih 9 to je u prvoj poseti dobio.
(Mirko je najvie doprineo da se u Carigrad ide, te da se na taj nain nadmoije Srbije
kontrabalansira). Pored toga uro Matanovi otiao je pre Vista na Rijeku i tu mu predao neke
novce, za koje je Vist Knjazu toplo blagodario. Knjaz se izgovarao, da su ti novci za njihove
roake, no onda zato bi uro imao ak na Rijeku ii da preda 500 fr. i zato bi Vist Knjazu

380
blagodario.
Ja sam o svemu to se ovom prilikom radilo sa g. Petkoviem otvoreno govorio i usled ega on
je od Knjaza traio pismenu izjavu, svrh svega to je sa Vistom zakljuio i dobio je pri polasku
pismeno uverenje Knjaevo da nikoga nee slati u Carigrad dok ne zapita koga treba (ovo je
Petkovi razumevao za Rusiju, a Knjaz ostavio sebi otvorena vrata), Knjaz je tom prilikom
govorio g. Petkoviu kako je Vist neutiv i nesnosan, tako da mu je najposle morao rei da on
(Knjaz) zna kada e se i gde pitati, i kada e i gde pitati kada mu do iljanja bude.
Premda je g. Petkovi polagao na ovu pismenu izjavu Knjaza, ja sam u istu slabu veru imao, no
opet sam drao da od uspeha misije u Carigrad nee nita biti. Odma sutra dan kad je g. Petkovi
polazio (i Knjaz je onda iao do Njegua), Knjaz je u sobi g. Ivanovia, pred Senatorima i
predamnom priao kako se jue u vee sa g. Petkoviem sprdao, davi mu neto napismeno, no
to je crnje bilo jot u vee, kad je Petkovi zatvorio za sobom vrata, pri polasku, Knjaz mu je
pokazivao koleno (kao to kod nas ine sa laktom).
I g. Petkovi dobio je tom prilikom nekoliko ordena za Ruse, a meni je Knjaz kazivao da je
poslao orden g. Marinoviu, to nije istina.
Vist je imao obiaj pokazivati Knjazu raporte koje on svom ministru ili poslaniku u Carigradu
alje odnosno Crne Gore. Zato je odmah po svom odlasku i sad dostavio Knjazu raport o
poslednjoj njegovoj viziti na Cetinju. U tom raportu Vist kae da ga je Knjaz najzvaninije
uverio, da e on iskljueno sledovati savete Francuske, jer su oni jedini bez interesa i prijateljski;
pored toga poslao je i pismo g. Burea na francuskog konsula, u kom g. Bure pie, da Francuska
podozreva na Knjaza Nikolu zbog njegovog dranja i mnogih misija (to su poiljanja Srbije) u
poslednje doba, i da ona svoju potporu u crnogorskim potraivanjima ne moe dati bez
pouzdanih uverenja da e Knjaz Nikola njene savete sledovati.
Raporti koji Vist Knjazu na uvienje podnosi, ne mogu biti oni isti, koje on svojoj
pretpostavljenoj vlasti alje, nego su prosto tako za priliku sklapani da na Knjaza Nikolu
djejstvuje. Vist tako nisko uvaava razboritost Knjaza Nikole, da je u jednom raportu kazao,
kako je Crna Gora u poslednjem ratu mogla uzeti Dalmaciju od Austrije a Ercegovinu od Turske
i da joj ove drave ni najmanje nisu blagodarne za njeno tako prijateljsko ponaanje. (I sam se
Knjaz ovoj frazi smejao). U svom raportu, naposletku, kae Vist da je glavna celj deputacije
Crnogorske velika tajna koju e on po nalogu Knjaza usmeno g. Ministru saoptiti kad bude
svoju enu u Pariz doveo.
Ne samo misija Crnogorska nego i Vistov put u Pariz a posle u Carigrad, ne dooe do
ostvarenja...

Nikolu je jedilo to je srpski barjak priznat a crnogorski ne, kad je Crna Gora starija od Srbije

IJA JE ZASTAVA STARIJA? SRPSKA ILI CRNOGORSKA?

Jo pri polasku Knjaginje Darinke sa Cetinja pisao je bio Knjaz Badetu i molio za dozvoljenje da
njegova laa moe pod crnogorskim barjakom stajati u vodama austrijskim. Odgovor se dao vrlo
dugo ekati i bio je negativan. Knjaz se odmah zatim obrati preko Petkovia Ignjatijevu za ruski
barjak i poto mu Ignjatijev odgovori da se barjak ruski samo ruskom podaniku dati moe, traio

381
je Knjaz Nikola na barjak, koji sigurno ne misli upotrebiti. On se jako jedi to je srpski barjak
priznat a Crnogorski nije, kad je Crna Gora starija od Srbije. U to se doba najozbiljnije mislilo
iljati misiju u Carigrad, zato Knjaz javi preko Petkovia g. Ignjatijevu, da je nameran poslati
nekoga u Carigrad da poklon Caru vrati i da tom prilikom i o drugim nekim stvarima govori. Na
taj nain Knjaz je hteo, dajui za prividnu celj misiji vraanje lae, da osujeti ono obeanje, koje
je Petkoviu dao, da nee slati nikog u Carigrad dok Rusiju ne zapita, no general Ignjatijev
pronikao ga je, i njegov odgovor bio je sledeeg sadraja: "vratiti lau bila bi neutivost i znai
prekinuti snoenja sa Portom, no koje su to druge stvari o kojima bi poslanik Knjaev imao
govoriti". Kad je Knjaz proitao telegram ree: "Nije me Petkovi razumeo", a u stvari je da ga
je vrlo dobro razumeo, jer Knjaz je hteo da nita Rusima ne kae a meutim da ima izgleda, kao
da je njihov savet prethodno pitao; ali mu vetina crnogorska i ovdje ostade na prazno.
Stvar misije ostane na tome neko vreme, no Vistu je trebalo rezultata. Poto je stvar Kua o kojoj
je govoreno u ovom memoaru, sa svim ureena bila, polje Ismail-paa svoga oveka sa pismom
(naravno i Pejovi ga je pratio) na Knjaza, kojim mu estita vaskrsenje, posle desetak dana,
raduje se to je stvar Kua okonana i izjavljuje elju da bi se rado sa Knjazom sastao na Rijeci
ili Viru, kojom bi mu prilikom imao neto saoptiti iz Carigrada.
Zapitan o tome, ja sam mu predstavio, da taj sastanak mora biti intriga Vista i Ismail-pae za
njihov sopstveni raun, jer kad bi doista paa imao nalog sastati se s Knjazom, on se ne bi
zatezao doi na Cetinje. Knjaz mi onda dodade da je paa obeao, preko Pejovia, dati mu
hiljadu lira i ree mi, da je to suma, za koju se on ne enira deranirati. Naposletku skloni se
Knjaz pisati pai o Kuima i zahvaliti mu na estitanju, a to se sastanka tie porui po painom
oveku da mu se telegrafom javi ima li doista to iz Carigrada. Knjaz je bio vrlo nestrpljiv dok je
telegram stigao; jer je sad upravo bio est nedelja do obeanja Konstan-efendije i on je esto
poftoravao pred svojim ljudima, da ga zato zovu da mu rezultat njegovih pregovora sa reenim
Efendijom saopte. U telegramu Vist priznaje, da nema nita iz Carigrada, nego ipak moli
Knjaza da doe na sastanak. Knjaz je sigurno odgovorio da pristaje, jer sutra dan bez da sam ja
to znao, krene se Knjaz i Mirko na Rijeku. Mene nije pozvao zato to je Ismail-paa to uslovije
poloio. Knjaz kad se vratio nije se dala osobita radost primetiti. Kazivao mi je samo da mu je
Ismail-paa obeao dati tri hiljade lira pod vidom danka za Kue za ovih nekoliko godina.
Ja sam zatim na skoro poao i Knjaz mi kaza, na dva-tri dana pred polazak, da je on konano
reen slati koga u Carigrad, jer, ree, ako Srbija moe ekati ja ne mogu. Ovom hitnom iljenju
nije bio uzrok nestrpljenje nego sastanak s Ismail-paom. I poto je sada misija sa svim bataljena,
vidi se koliko je imala izgleda na uspeh.
Kad sam polazio Knjaz Nikola molio je da ga i mi potpomognemo u Carigradu. Ja mu rekoh da
mu naa potpora nee izostati, meutim, ne bi s gorega bilo da Knjaz poiljanje misije obustavi
dotle, dok se s nama ne sporazume, jer inae, poto je Knjazu poznato, u kojoj celji Francuska na
istoj radi, vrlo bi runo izgledalo, da Knjaz Nikola javno trai ucenu od Porte i Francuske da se
od nas sljedovatelno i obtih interesa srbskih odvoji. Ja sam i to dodao, da, na taj nain, Crna
Gora ne moe nita dobiti, jer ako se na nju danas obrati vea panja, tome je Srbija uzrok, koja,
ako je napusti, oduzee time svaku cenu pregovorima sa Crnom Gorom.
Knjaz na to ree da mu je nemogue ekati due a probati, dodade, na svaki nain nee hravo
biti; "ako dobijem togod ja u ih prevariti, a ako ne dobijem ja sam onda jot jae u vae ruke
pao".
"ZASEBNA CRNOGORSKA POLITIKA"

382
Kao to je napred spomenuto Crna je Gora neku odvojenu politiku u Ercegovini vodila. Za tu
celj stvorila je medalju za rat od 62-ge god. Poslala je popa Bogdana (Iz Zubaa, ini mi se,
kome je pok. Miloje dao 10 dukata kada je na Cetinju bio), da kupi neke potpise i sprema narod i
za tu celj dao mu je Knjaz 14 forinti, koje je od mene pozajmio. Posle toga, dobavio je Knjaz
pretnjom popa arka iz Pive i njemu uputstva u istom duhu dao.

Nikola i Mirko su govorili kako Srbija i Crna Gora treba da se dogovore da rade na zajedniku
korist

Na urev-dan ugrejan malo, posle ruka, od staroga vina, koje sam ja traio, Knjaz ponudi
Duia da izabere hiljadu Crnogoraca i s njima krene u Ercegovinu; no ovaj mu odgovori, da je
svagda gotov liti krv za svoj narod, no da Knjaz zna dobro kad e Dui u borbu stupiti kad se
zbilja i sa izgledom za Srpstvo i raditi pone a to je kad Srbija stupi u borbu. Knjaz mi je pri
polasku govorio da namerava poslati Vukotia u Ercegovinu, da tamo malo promuti. Novine
koje su govorile o velikom skupu Ercegovaca u Manastiru Kosirevu, i potpisanom ugovoru, po
kome bi Ercegovina do Neretve Crnoj Gori pripala, sigurno o tome donose vesti. Stanko
Radonji, meutim, uveravao me ovde, da Petar nije makao iz Crne Gore. Meutim ja sam
uveren da se ovakova radnja ne podie sa medaljama i nekom stotinom forinti u jednom narodu,
koji hleba nema.
Dok su pregovaranja o naim gradovima trajala, dotle su Knjaz i Mirko i Petar bili u groznici.
Najpre su se nadali, emu sam i ja doprinosio, da e Srbija teko uspeti; no kad postade skoro
izvesno da nam se gradovi ustupaju, njihovo se oajanje nije moglo vie kriti - Knjaz i Mirko na
samo, a Petar Vukoti i po pijaci potvrivali su onda, kako smo se mi umeli koristiti od njihovog
rata od 62-ge godine da Turke iz varoi isteramo, a sada se koristimo bunom Kandije i njihovim
savezom da gradove dobijemo, i kako to tako ne treba da bude, nego treba da se dogovorimo pa i
za Srbiju i za Crnu Goru u jedno isto vreme radimo. - Usled toga, ja sam imao sa Petrom ozbiljan
razgovor, kojom sam mu prilikom kazao otvoreno, da e narodni interesi prei preko sviju
interesa sebinih, i da Petru ne pristoji tako govoriti, poto su mu poznati odnosi utvreni izmeu
Kneza Mihaila i Knjaza Nikole, da nije istina da smo mi Crnu Goru eksploatirali; jer odkuda joj
sva ova vojena sprema? I da, naposletku mi se nikad neemo dati za nos vui. (Ovo je
spomenuto napred kad je o Petru govoreno).
Knjaz je odmah za tim doao da popravi upeatak, protestirao o svom oteestvoljublju i velikom
portvovanju i kao on nee za njega nita traiti i molio me je da svet o tome uverim ako on gde
pogine.
Pomenutim, ovde licima naroito je bio protivan polazak Kneza Mihaila u Carigradu, bojei se
da on tamo ne dobije to vie od gradova. Oni su taj polazak hteli predstaviti kao naputanje
srpskih interesa, u emu im je bilo teko uspeti, pa su se valjda zato i reili da i Knjaz Nikola u
Carigrad ide, ako imao bude zato. Za to vreme govorio je Knjaz da e traiti rauna od Srbije
ta je za njega uradila.
Ja sam ve iz ranije predvidio da je poloaj g. Duia odve kritian i savetovao mu da se ukloni;
jer posle pokuavanja injenih da ga na svoju stranu zadobiju, ponjatno je bilo da im je to
najnemiliji ovek. Razgovor o Kuima bio je uzrok da se boja pokae. U Kuini (odakliji) oko

383
vatre govorilo se o Kuima (ja tu nisam bio) i Mirko je pretio da ih ognjem i maem sve istrebi
to nijesu na njegovu zapovest u granicu crnogorsku prebegli. Dui je kritikovao tu politiku kao
nerazumnu i preporuivao politiku blagosti ubeivanja, kao jedi koja se uspehu nadati moe, i u
vatri ree Mirku, da e mozgovi za mozgove da prskaju i da se ljudi straenjem pridivljae a ne
pridobiju. Primer je u tome, to danas radije sa Turcima nego sa Crnom Gorom dre. Onda
Mirko doda "zar ne bi pravo bilo muketati jednog vojvodu koji Turcima pree", a Dui mu
odgovori da za taki sluaj postoji zakon. Nego da on ni u tom sluaju ne bi izdajniku nikakvo zlo
uinio kad bi ga na veru uzeo. Mirko je razumeo na to se nianilo i jako se razjedi, ali ipak otrpi
(on to ume). Sutra dan, kad je Dui pri ulasku u Trpezariju (ja sam sad prisustvovao) nazvao
Boga, Mirko mu ne htede odgovoriti. Posle se razgovori zapodenu o sitnicama i Maa jednom
prilikom Mirku namignu. Dui, poznavajui njihove naine, jako se razjedi i razgovor pree u
vatru. Mirko podmakne bez ikakvog a propos neke fotografije u kojima Dui lepe i veselije
nego u ostalim izgleda a ovaj, kao kaluer prema takvim vicovima uvstvitelan ree, da bi on
ima vie za druge rei, nego to bi iko protivu njega to pokazati mogao. Knjaz drei da se tu
njihove line stvari razumevaju odmah skoi na Duia. (Ovu scenu nije nuno podrobno
opisivati u kojoj je svaki svoj poloaj zaboravio bio). Posle dugog vikanja i poto sam se ja digao
da odlazim, kad stvar nisam mogao poravnjati, Knjaz me zadra, a on sa Duiem ode u
odvojenu udaljenu sobu da se eksplicira, no odmah zatim sam doe i mene zovnu, sigurno iz
straha da mu Dui kakvo zlo ne bi uinio, jer je bio u jarosti. Preda mnom je zapovedao Knjaz
Duiu nekoliko puta, da govori ta on protivu koga ima, i im ovaj usta otvori on stane vikati da
uti, jer se bojao stvari, za koje nije hteo mene za svedoka. Ovo naposletku nije imalo nikakva
smisla. Knjaz u jarosti prebacivao je Duiu kako ga je on nainio ovekom, no da su ga
"umadinski dukati pokvarili", ali on nema da rasiplje i, kad ga je Dui zamolio, da se ne ljuti,
on ga sa "mar napolje" istera. Dukati umadinski, kao to se vidi, bili su glavna stvar.

Knjaz Nikola je Garaaninovom agentu Piroancu jednom prilikom rekao da bi ga uzeo za

ministra

Knjaz je sutradan, kad mu je Dui svoje reenje napustiti Crnu Goru saoptio, nastojavao svim
sredstvima da ga zaustavi, primetivi mu tom prilikom da on kao Knjaz, zna bolje, koja mu je
politika korisnija, na to mu Dui odgovori: "Gospodaru, ja nisam doao danas da govorim o
politici, ali mi dozvolite opet rei da ja drim da ste vi na pogrenom putu a vreme e skoro
pokazati koji ima razloga".
Knjazu nije toliko stalo bilo to Dui, odlazi, koliko se bojao da ovaj u Srbiju ne doe i odatle
njegove planove u Ercegovini pone kvariti; zatim mi je po Stanku Radonjiu i poruio da bi mu
krivo bilo, ako Dui u Beograd doe. Knjazu jo niko nije kazao da e Dui u Beograd ii, ali
on sve od toga zebe i onog asa, kad mu je Dui javio, da ne misli vie ostati na Cetinju, on je
dotrao meni i uznemiren rekao mi: "Dui, dakle, ide pravo u Beograd", nato mu ja odgovorim
da je Dui meni kazao da eli ii za neko vreme u banju i Dubrovnik a za Beograd da mi nita
govorio nije, no da mu mi ne bi smetali u Beogradu iveti. Dui mi posle ree da o Beogradu
Knjazu nita nije govorio. (Ovo je bio nain kuati me).
Moda nee izlino biti i o jednoj smenoj stvari neto rei. Neka protuva engleska, koji je po

384
krajevima turskim vrljao, doe na Cetinje i u najveem poverenju kae Vacliku, da je naiao na
jedan svod u zemlji pun dukata, i jedan kip od suva zlata. Knjaz i Mirko u najveoj tajnosti
odmah otprave Vaclika sa Englezom da blago nau, pa da se naredi kako da se na Cetinje
prenese, no ceo im trud bude uzaludan. Ja sam sumnjao da nije Knjaz tom prilikom kakvu drugu
pekulaciju imao u vidu, no svi su izgledi da je veliku nadedu na pronalazak blaga imao, jer je
Engleza to ga je obmanuo nekoliko dana zatvorena drao. A za mene je lino velika teta to se
blago nije nalo, jer mi je Knjaz ve hiljadu napoleona obeao bio. Mi smo se esto smejali i
govorili, da e Vaclik, umesto blaga, doneti samo nos od kipa.
Pri svem tom to je moj poloaj prema raspoloenjima Knjaza i Mirka za Knjaza Mihaila i
srpsku politiku vrlo teak bio na Cetinju ipak nisam velike nepovoljnosti iskusio niti od Knjaza
niti od Mirka a ostali su me svagda sa potovanjem predusretali. Istina je da sam neprestano na
oprezu morao biti i na svaku re paziti, jer Crnogorci kad im ide u raun u toliko su vie neutivi
kod svoje kue, a koliko na strani puze.
Oni nemaju ponjatija o obavezi koju jedan ovek u svojoj kui prema strancu mora imati; to je za
njih prilika da vam kau ono to vam inae ne bi smeli kazati. Mirko je samo jedno vee, kad
smo na lai bili, i to na strani, zapodeo neki razgovor o tome kako umadinci psuju, no ja sam se
inio da nita nisam uo i siao u salon. U salonu pak, poem sam ee udarao glavu u tavan,
ree mi Knjaz smejui se "more uvaj glavu, jer ta glava meni treba", nato Mirko, koji je ve tu
bio, primeti da oni imaju na Cetinju majstora, koji ume svrdlom glave opravljati, no ja mu ne
ostanem duan, rekavi da je taj majstor vet opravljati na taj nain, crnogorske no ne
umadinske glave. Mirko je od toga trenutka napustio misao, da bi me u ali gde bi se oni na
njihov glupi crnogorski nain smejati mogli i probati uvukao.
Ja se, dakle, to se ponaanja prema meni, ne bih imao aliti iako me je Knjaz ee budirao. On
je svagda imao na pameti hvalu g. Garaanina o meni, koja je samo za tu celj kazana. On me je
vrlo delikatno i iz daleka obilazio da me za svoje stvari zauzme, no tu se jako bojao izdati se, jer
me je drao za oveka g. Garaanina. Da je drugi na mom mestu bio koji se ne bi prema g.
Garaaninu prijateljski pokazivao, Knjaz bi vrlo brzo otvoren postao. Pri svem tom esto je
govorio o njegovoj ljubavi za ustavnu vladu, i jednom prilikom kazao mi, da bi me on uzeo za
ministra i dao mi kartu belu za 6 meseci pa ako uspem da ostanem i dalje, ako ne bi da se sam
uklonim, na to mu ja odgovorim da ja ni od koga ne bih traio poverenje, koje za 6 meseci ne
bih bio u stanju opravdati".
Svoj izvjetaj iz Crne Gore Garaaninov agent Milan Piroanac zavrava na sljedei nain:
"Od sviju nezgoda na Cetinju najtee mi je bilo organizovati hvatanje pisama, koja su mi iz
Srbije dolazila; zato sam morao narediti da mi se pisma iz Kotora odvojeno ilju. Znam da mi je
Knjaz raspeatio i upropastio moje pismo kad je na Njeguu potu primio i pismo, koje su mi
oficiri u Knjaevom paketu preko Pejovia iz Skadra poslali. Ovo je pismo bilo u iframa; ja sam
za ovo poslednje pismo zapitao Knjaza pred Duiem i on se dao dovesti u veliku zabunu. Ja
sam mu primetio da je teta to je to pismo izgubljeno, jer je to raport, sigurno ljudi koji su po
poslu izaslani i koji moraju o svojoj radnji izvestija donositi. O pismu tom da mi je poslato znam
od Pejovia, koji ga je u svoj paket na Knjaza metnuo, i kad je doao na Cetinje sasvim me
bezazleno pitao da li sam isto od Knjaza primio.

385
Piroanac: Obrazovati crnogorsku mahalu u Beogradu i njihovim glavnim ljudima tamo dati po
plac za kuu

Knjaz mi je podario na svoju slavu, urevdan orden II reda, pri polasku prsten, a g. Ivanoviu
pri polasku dao je orden istog reda i sat.
(Zanimljivo je da dr Vladan orevi u svojoj knjizi Crna Gora i Austrija... kae da Piroanac za
svoju slubu od Knjaza Nikole nije dobio nikakvo odlikovanje osim "titule" "paeta
umadijskog", kojom ga je Nikola "aavao". Kako vidimo iz Piroaneva izvjetaja orevi
je po pitanju ordena napravio greku - primjedba D.B.P)
Ovo je bilo sigurno u celji da nas dobro raspoloi da bi dejstvovali da mu se poalje etiri velika
topa. Ovde ne treba zaboraviti da se sa onima to su ve dobili od nas, zimi ukiseljeni kupus
pritiskuje. I ostali ratni materijal bolje se ne uva; na samarima nema kaia, preljki, sve to
Crnogorci odnose. Barutana jedna blizu Cetinja, u kojoj su ulad smetena bila umalo im nije
propala i srea je to se na vreme municija preneti mogla.
PIROANAC NA RASTANKU OD "POVJERLJIVIH OSOBA"
Meni je Knjaz Nikola naloio, da ne kaem Knjazu Mihailu da ono to sam od njega samoga uo
(...); to bi doista ipak dosta, ali za celo ne ovoliko bilo. Ja sam mu na to odgovorio, da Knjaz
Mihailo nije mene poslao da pazim ta Knjaz Nikola u Crnoj Gori radi, nego da vrim njegove
naloge. Knjaz Mihailo vodi sa Knjazom Nikolom mnogo ozbiljniju i sigurniju politiku, nego da
bi se ova izvetajima pokolebavati mogla.
Pri polasku samom senatori i glavari to ih je na Cetinju bilo doli su da mi kau zbogom i da se
Knjazu Mihailu preporue. Petar Vukoti, Ivo Radonji, uro Matanovi, molili su me, svaki
odvojeno, da se na njih potpuno kao na sten osloniti moemo i, kad budu okolnosti iziskivale da
se na njih obratimo. Smeno je samo bilo videti kako su me svaki od ovih iz drutva jedan za
drugim izvlaili da se na samo sa mnom oproste
(jo je smjenije da ni ovi beogradski "saradnici" iz Crne Gore, kao ni oni u kasnijim vremenima
nijesu znali koliko su smijeni u oima onih koji ih angauju za "vie ciljeve" u kojima za Crnu
Goru nema mjesta; primjedba D.B.P.)
Zaboravio sam pomenuti do sad, da mi je Knjaz govorio, da mu se da jedan plac za njega, jedan
za Mirka, jedan za Vukotia, a jedan za Duia; ovoga je poslednjeg u poslednje vreme ve
izostavio, a ja sam predloio g. Garaaninu Iva Radonjia. Ne bi nepolitino bilo obrazovati
jednu crnogorsku malu (mahalu) u Beogradu i javiti svakom od glavnijih ljudi, da imaju ovde po
jedan plac na kome mogu kuu zidati, ali da ga ne mogu, dok se ne dosele prodati
(Dedinje, ini nam se ili se varamo, primjedba D.B.P.).
Ovo bi bila jeftina politika koja bi nam od polze bila.
Zaboravio sam i to naznaiti da je novi ruski konzul, g.Ivanov dolazio da uini podvorenje. Pri
svem tom to ovaj nikakva rada sa Crnom Gorom nema, Knjazu je pri prvom sastanku zamerio
njegovim pretenzijama i kazao mi da mu je to antipatian ovjek.

(Kraj)"

386

Ovako jasno i precizno napisanom izvjetaju ne treba mnogo komentara. Piroanac nastupa kao
povjerljivi Garaaninov ovjek koji treba da detaljnije upozna prilike u Crnoj Gori i pripremi
teren za njeno prisajedinjenje Srbiji. To se moralo oprezno raditi jer je Garaanin, a i srpska
vlada sa njim, znao da je Knjaz Nikola osjetljiv i podozriv prema politici Beograda. Isto tako
Nikola nije bio spreman da olako rtvuje Crnu Goru i svoju dinastiju, bez obzira na ugovor koji
je potpisao sa Knjazom Mihailom 1866. Piroanac smatra Nikolu za prevrtljivca sa kojim je
nemogue saraivati i najbolje ga je zaobii u svim pregovorima, a treba ga neutralisati
angaovanjem vienijih ljudi i glavara iz Crne Gore tako da ostane usamljen. U datom momentu
glavari e uticati na obini narod koji e ii kuda mu se kae. Jo ako je sve to garnirano priama
o boljem ivotu i veim platama uspjeh je zagarantovan. Ljubav prema slovenskoj brai i tenje
za osloboenjem i ujedinjenjem, smatra Piroanac treba usmjeriti prema Srbiji tako da se
neosjetno Crna Gora u nju utopi. Potpunim neutralisanjem crnogorskog uticaja u Hercegovini
postignut je strateki vaan cilj; teritorija na koju je Knjaz Nikola pretednovao definitivno je
izgubljena, a sva pomo koju je crnogorski narod upuivao Srbima u Hercegovini (sjetimo se
hiljada izbjeglica koje je Crna Gora hranila u raznim vremenima i na utrb svog stanovnitva)
zaboravljena je i obezvrijeena angaovanjem Srba iz Hercegovine na ruenju Knjaza Nikole i
Crne Gore. Piroanev izvjetaj sadri smjernice koje, zasnovane na Naertaniju, nijesu izgubile
na aktuelnosti. To su planovi za denacionalizaciju Crnogoraca - kolovanjem djece iz Crne Gore
na najbolji bi se nain stvorili prosrpski orijentisani ljudi u Crnoj Gori, gdje se Garaaninovu
oficiru mora odati puno priznanje za dobro zamiljenu akciju koja e davati rezultate i vijek
nakon njenog iniciranja, kao i nain angaovanja uglednijih Crnogoraca da rade protiv svoje
otadbine (laskanjem, malim novanim prilozima, slubom u Beogradu i sl).
Iz izvjetaja Garaaninovog agenta se vidi da je Rusija rtvovala Crnu Goru srpskim interesima

Bez obzira na svu visprenost i izuzetnu odanost osnovnoj ideji stvaranja Velike Srbije, Piroanac
za svoju misiju nije dobio od Garaanina prelaznu ocjenu. Tajna je vjerovatno u tome to
Piroanac nije mogao sakriti animozitet prema Crnogorcima i svoju mrnju nije krio. Vjerovatno
zato nije uspio angaovati vei broj ljudi koji bi mu pomogli da se brzo rijei kue Petrovia.
Osim toga napravio je kod nekih procjena eventualnih saradnika greku, na primjer kod Miljana
Vukova, Novice Cerovia sa kojim nije razgovarao. Potroio je manje novca za podmiivanje
nego to je mogao. Oslonac za srpsku politiku traio je kod jednog broja ljudi koji nijesu imali
velikog uticaja u narodu i proteirao je samo ljude koji su imali isto miljenje sa njim. Ta
prevelika subjektivnost dovela je do toga da dobije negativne ocjene, bez obzira na dobro
strateki zamiljene planove kakav je bio onaj o postepenom pripajanju Brda i Hercegovine
Srbiji i onoga "zna se koliko Bokezi mrze Crnogorce" ime bi Crna Gora faktiki bila svedena na
takozvanu katunsko-nahijsku Crnu Goru kada bi tako opkoljena bila lak plijen za Srbiju. Jo
jedna stvar se dobro vidi iz Piroaneva izvjetaja. To je saradnja Srbije i Rusije koja je
rtvovala Crnu Goru srpskim interesima. Zanimljivo kako u svim pregovorima i dogovorima
Crna Gora strada i postaje predmetom dejstvovanja. Kada je poljska emigracija napravila plan o
formiranju slovenskih drava koje bi sruile Rusiju i njen uticaj koji je (misli se na plan) osnova
Naertanija, sva vatra je usmjerena na unitenje Crne Gore kao jedinog ruskog uporita i

387
prijatelja na Balkanu. Kada je Garaaninova kabinetska politika procijenila da je dolo vrijeme
pribliavanja Rusiji, to je izuzetni politiar Garaanin na vrijeme naslutio, opet je Crna Gora
upala u rvanj tuih interesa. Rusiji je u tom momentu vie odgovarala vea Srbija i ona je, kako
je i sam Knjaz Nikola izjavljivao i zakljuivao, bila spremna da rtvuje dinastiju Petrovia i Crnu
Goru za svoj, odnosno za raun Srbije. Naroito su zajednike radnje bile usmjerene na
spreavanju bilo kakvog crnogorskog izlaska u Evropu i vezivanja za razvijene i velike evropske
sile. Tu svoju marginalizaciju, bez obzira na pojedinane visoke uzlete, Crna Gora e na briljivo
pripremanom terenu debelo zaplatiti u Prvom svjetskom ratu. U ostalom Piroanac je o Crnoj
Gori govorio kao o ve pripojenoj teritoriji ijem se ozvanienju jedino suprostavljaju Petrovii i
Katunjani.
Sve u svemu Piroanac se vratio iz Crne Gore a da nije uspio da pobolja odnose izmeu nje i
Srbije, uprkos eljama sa kojima je, pored osnovnog cilja, u nju upuen. Radi se, naime o jednoj
zabiljeci Kneza Mihaila na pismu upuenom Knjazu Nikoli - "elim da se Piroancu Crna Gora
bolje dopadne nego nekim naim koji su u njoj bili."
Ilija Garaanin, srpski politiar i dravnik, za vrijeme napada Omer pae Latasa na Crnu Goru
1852. godine, govori: "Najbolje bi bilo da Crna Gora propadne"! (Iz knjige dr Radoslava
Rotkovida: Crna Gora i Duanovo carstvo)
Prof. dr Dragoje ivkovid:
NAUNI OSVRT NA ISTORIJSKO DJELO KRALJA NIKOLE
Crnogorska istorija druge polovine XIX i prve dvije decenije XX vijeka sva je u znaku linosti
knjaza, odnosno kralja Nikole I Petrovida Njegoa. Precizno analizirajui njegovo grandiozno
politiko i dravniko djelo, autor, uz ostalo, daje i odgovor na pitanje: Kako je dolo do toga da
se Crnogorci, kao autentian istorijski narod poistovjete s drugim. (Osvrt prenosimo iz asopisa
ARS 2/1987)
Od ideje velikosrpstva do crnogorskog ''srpstva''
Posljednji crnogorski gospodar iz kude Petrovid Njego, Nikola I (1841-1921) stajao je dugo na
kormilu svoje zemlje. Crnogorska istorija druge polovine XIX i prve dvije decenije XX vijeka sva je
u znaku njegove linosti, najprije kao knjaza (1860-1910) i potom kao kralja (1910-1918). Nikola
I je bio najvaniji usmjeravajudi inilac, personifikacija Crne Gore, njen ideolog, neprikosnoveni
vo i samodrac u najburnijem i istovremeno najdramatinijem periodu njenog razvitka. Uz sav
ugled koji je uivala pod njegovim rukovodstvom, uz sve simpatije koje je stekla u
meunarodnoj javnosti, posebno meu balkanskim narodima za pobjede koje je izvojevala na
mnogim ratitima u bojevima sa Turcima, on, njen dominus, imao je i tu nesredu da doivi njen
tragian kraj, kojemu je, dodue, na posredan nain, sam kumovao.
Iako je faktiki nasilno detroniziran spoljnjim faktorima krajem 1918. godine, po zakonima svoje
zemlje, Nikola I je ostao suveren Crne Gore sve do svoje smrti 1921. godine. Umro je u Kan
Antibu, na jugu Francuske, a sahranjen u San Remu, u Italiji.
Nadi de se na elnoj poziciji Crne Gore na poetku druge polovine XIX vijeka, kad je Pariskim
mirom (1856) ruski protektorat nad balkanskim hridanima zamijenjen kolektivnim
''starateljstvom'' evropskih velesila, na prvom mjestu Francuske i Austrije (koje su stvarale i u

388
dobroj mjeri sprovodile planove o prekrajanju politike karte starog kontinenta), znailo je
sueliti se s najsloenijim razdobljem koje je nailazilo, prezasidenim mnogim krupnim
opasnostima, najede prikrivenim, kroz koje je ova zemlja prolazila na svojem nikad lakom
putu postojanja i razvitka.
Mada opasnosti po njenu poziciju i opstanak dodue, i nijesu predstavljale novinu niti pak
rijetku pojavu, one koje je sobom nosilo Nikolino vrijeme, nijesu bile konvencionalne, samo
vojnike, s kojima se Crna Gora gotovo etiri vijeka uspjeno nosila. Bile su one mnogo
kompleksnije. Provirale su kroz mnoge ventile: vojnike, politike, diplomatske, ekonomske,
kulturne, vjerske, kroz sve oblike agresivne imperijalistike perfidije. Svi ti inioci veoma su
oteali Nikoli I da vodi svoju zemlju sa svih strana izloenu neprijateljstvu i osvajakim,
porobljivakim apetitima.
Naavi se okruena takvim obruem, Crna Gora de, pod rukovodstvom Nikole I, pokuati da
neke metode zemalja sa osvajakim pretenzijama, na sebi svojstven nain, i sama koristi radi
samoodranja i sticanja odbrambenih imunolokih svojstava. Pokuade naime, da politike
oblike rada ne ogranii samo na odbranu, ved i da im udahne akciona svojstva koja bi se nala u
istoj ravni sa oslobodilakim tenjama porobljenih balkanskih hridana, koji su jo stenjali pod
turskom vladu. To je, van sumnje, bila jedna od primarnih komponenata politike strategije
crnogorskog gospodara.
Kao politiar od zanata Nikola I je iznaao ''model'' kojim je, u ime oslobodilake misije svoje
zemlje, prikrivao hegemonistike pretenzije nad susjednim narodima pravoslavnog, grkoistonog vjerskog obreda. U pravcu postizanja toga cilja Nikola I je izgradio politiku strategiju
primjerenu njegovom vremenu, koju smo, u namjeri da je to egzaktnije teorijski izrazimo,
nazvali crnogorskim ''srpstvom''.
Izgraivanje takvog politikog koncepta bilo je, u neku ruku, opredijeljeno politikom pozicijom
Crne Gore u vrijeme dolaska Nikole I na njeno elo. Jedno od najkrupnijih meunarodnih pitanja
koje je privlailo panju evropskih velesila Francuske, Austrije, Engleske i Rusije, pa i Italije, bilo
je i tzv. ''istono pitanje'', pod kojim se podrazumijevalo posezanje za zemljama turskog carstva
(''bolesnika na Bosforu''), zahvadenog optom krizom, bez izgleda da je prevazie.
U politiko-diplomatskoj igri svaka od vodedih evropskih drava htjela je da nadmudri onu
drugu da bi se domogla to vedeg dijela teritorija koje je jo drala Turska, stvarno, ali u
najmanju ruku, nominalno.
Oko turskih teritorija na Balkanu najneposrednije su se sueljavale Austrija (Austro-Ugarska) i
Rusija. Podioke na barometru njihovih meusobnih odnosa odreivao je stepen postignute
saglasnosti u vezi s makro-rjeenjem ''istonog pitanja'', pod kojim valja shvatiti razgranienje
sfera njihovog uticaja u podrujima koja su jo pripadala Turskoj.
''Istono pitanje'' je, meutim imalo i svoje mikro-rjeenje, za koje su bile ivotno
zainteresovane Crna Gora i Srbija, vidjedi u posrnuloj Turskoj anse za svoje prostorno irenje
po osnovu istorijskih prava, a i primjene sile koridenja drugih metoda, ako je bilo izgleda da
uspiju.
Odnosi izmeu Crne Gore i Srbije u drugoj polovini XIX i u prvim decenijama XX vijeka zasnivale
su se na paralelnim ekspanzionistikim pretenzijama, prema kojima je svaka od dviju strana
pretendovala da bude ujedinitelj ''srpstva'', predviajudi i politiku likvidaciju svoje suparnice,
njeno obezdravljenje. Na postizanje toga cilja, kako s jedne tako i s druge strane, moglo se
raunati zloupotrebom srpstva kao narodnosti. Drugim rijeima, srpska narodnost dobila je

389
svoje negativno nalije ispoljeno u dvjema varijantama. Jedna od njih ved odavno poznata je
velikosrpstvo, proizilo jo iz Naertanija (1844), a drugu smo nazvali crnogorsko ''srpstvo''
bududi da predstavlja pandan prvoj, da je njena suprotnost.
Prvi oblik (surogat) velikosrpstvo produkt je poistovjedivanja srpske narodnosti sa ''srpskom
vjerom'' konfesionalnim ispovijedanjem pripadnika istono-pravoslavnog obreda. Prema tome
kriterijumu, i Crnogorci su ubrajani u pripadnike ''srpske'' narodnosti (''srpski narod u Crnoj
Gori''). Pod tim imenom uvedeni su i u graansku nauku kao neto to se samo po sebi
razumije, neto to ne treba dokazivati. Ako se onda poe od pozitivizma kao naunog metoda
kojim se iskljuivo sluila graanska nauka, izvjesno je da postoji obimna izvorna dokumentacija
na kojoj se zasniva tvrdnja o Crnogorcima kao ''Srbima''. Meutim, najnovija nauna
istraivanja, oslonjena na istorijsko-materijalistiki metod, potvruju da takav tretman
Crnogoraca nema istorijski osnov. Iako oba naroda, Crnogorci i Srbi, u osnovi imaju zajedniko
daleko slovensko porijeklo, i s t o r i j s k i p u t e v i r a z v i t k a s u i m b i l i r a z l i i t i, i ved
od ranog srednjeg vijeka razvili su se u dva zasebna narodna bida. To se izvanredno dobro moe
pratiti na istorijskim dokazima o njihovoj prolosti.
Druga varijanta (surogat) srpstva kao narodnosti je crnogorsko ''srpstvo''. Poto je u pitanju
pojava koja se teorijski prvi put osmiljava, valja ukazati na njen sadraj. Postavlja se, s tim u
vezi, pitanje kako je uopte dolo do toga da se Crnogorci, kao a u t e n t i a n i s t o r i j s k i n
a r o d poistovjete s drugim, srodnim? Odgovor na to pitanje stoji u istoj ravni s velikosrpskim
tumaenjem ''srpstva''. Naime, i u ovoj drugoj varijanti konfesionalna pripadnost, iz odreenih
hegemonistikih pobuda, poistovjeduje se sa ''srpskom'' narodnodu.
Da bi se shvatilo gdje lee izvori crnogorskom ''srpstvu'', valja svratiti panju na to da su do
poetka XV vijeka Crnogorci dominantno bili katolici. Na izmaku toga vijeka, sticajem istorijskih
okolnosti, nali su se pocijepani teritorijalno u tri dijela. Dio njihove zemlje zaposjeli su Turci, dio
je ostao pod mletaku vladu, dok je tzv. podlovdenska Crna Gora izborila trajnu faktiku
nezavisnost i slobodu. U ovom posljednjem slobodnom dijelu zemlje stanovnitvo je bilo
homogeno pravoslavno; od godine 1219. pripadalo je Srpskoj crkvi.
Poznato je, s druge strane, da su u periodu turskog gospodarenja na Balkanu junoslovenski
narodi (osim Bugara) koji su ispovijedali pravoslavlje poistovjedivali sebe sa ''Srbima'', prema
ved pominjanom naelu: brat po vjeri je i brat po bidu. Ako se to smatralo odreujudim
kriterijumom u to davno minulo doba, o emu postoji mnotvo potvrda u istorijskim izvorima,
namede se kao nedvosmisleno jasno objanjenje po kojemu su i Crnogorci bili promovisani
''Srbima''.
Zato ne uspijeva vjekovni rad na ujedinjenju srpstva
Dijalektikom analizom postulata od kojih je satkana narodnost kao istorijsko-socioloka
kategorija decidno se pokazuje da je vjerska pripadnost samo jedna, i to uslovno, od
komponenata koje ulaze u tangnentu narodnost. Religija moe najede da ini vjerskopolitiki okvir koji ima ulogu spoljanjeg vezivnog tkiva n e j e d n a k e vrijednosti u smislu
iskazivanja narodnosnog konstituensa. Tamo gdje je i dokle je uticaj crkve snaniji od
svjetovnog, ideolokog, ekonomskog, politikog i kulturnog inioca, uticaj religije je prisutniji, i
obrnuto: snanije ostale spone, smanjuju i suavaju dejstvo vjerskog faktora. Drugim rijeima,
uticaj religije na formiranje nacionalne svijesti moe biti kad jai kad slabiji, zapravo oscilatoran.

390
Primijenimo li to na balkanske hridane pod turskom vladu (izuzimajudi Bugare), namede se
zakljuak da je Srpska crkva u tzv. turskom periodu bila, van sumnje, znaajna koheziona spona,
oblik ouvanja ''narodnosnog entiteta'', ali ne ni tada jednako meu svim pripadnicima istonopravnoslavne ortodoksije.
U pogledu formiranja crnogorskog narodnog bida vjerska komponenta, ada vana, nikad nije
potisnula sutinske socioistorijske postulate. Tim manje, to su ovi imali duboke drutvenoistorijske korijene. Samim tim to Crnogorci i Srbi imaju gotovo hiljadugodinje odjelite
istorijske puteve razvitka (rano stvaraju zasebne drave, od kojih je ona crnogorska Duklja,
starija), to imaju osobeni politiki, drutveno-ekonomski i kulturni razvitak i niz drugih posebno
prepoznatljivih oznaka, jednostrano je i neodrivo shvatanje i tvrenje koje ih svrstava u
''jednu'' narodnost, prema kojoj su Crnogorci tek u najnovije vrijeme ''izdvojeni'' kao posebni
ogranak ''srpstva''.
Da bi ''srpstvo'' koje egzistira u Crnoj Gori moglo da se razlikuje od Srpstva kao narodnosti,
valjalo ga je i terminoloki drukije opredmetiti nazvati ga pravim imenom koje fiksira njegov
vjersko-politiki sadraj. ini se da je to najpotpunije izraeno u pojmu ''crnogorsko srpstvo''
shvadeno kao vjersko-politikom (doktrinerskom) izrazu obliku u kojemu se ono javlja u drugoj
polovini XIX vijeka.
Kad je, dakle, rije o ''srpstvu'' na crnogorskim prostorima, svaki pokuaj njegovog dovoenja u
vezu sa srpskom narodnodu kao etnikom kategorijom, u kontradikciji je s njegovom sutinom.
Na crnogorskom tlu, dobilo je ona svojstva koja je moglo imati. Postalo je sinteza vjerske svijesti
i politikih skrupula. Kako se to danas pokazuje, bilo je to idardijsko ''srpstvo'', izjednaeno sa
srpskom narodnodu bez pokrida.
Bez sagledavanja sutine dviju pomenutih varijanta ''srpstva'' (iskazivanih kao velikosrpstvo i
crnogorsko ''srpstvo'') meusobno sueljenih, ne bi bilo mogude razumjeti zato tokom dugog
rada na ujedinjenju ''srpstva'' nije dolo do njenog ostvarenja, tavie, ni do ozbiljnog pomaka u
tom pravcu. Sueljavanje sfera politikog uticaja upravo je bilo razlog to tokom pola vijeka
preduzimanja inicijativa i akcija za ujedinjenje Crne Gore i Srbije, pokretanih iz oba dravna
centra, nije dovelo do opipljivih rezultata.
Politike, pak, kontroverze izmeu dviju zemalja bile su, zapravo, posljedica pokuaja prostog
unificiranja dva istorijska izrasla narodna bida u jedan fuzionisani organizam.
Stvar, meutim, ne bi bila izvedena na istinu ako se ne shvati da je pojam ''srpstvo'' kako ga je
proklamovala pravoslavna crkva, bio u punoj saglasnosti s hegemonistikim politikim ciljevima
vladajudih krugova u Srbiji i Crnoj Gori, proizilih iz mikro-rjeenja ''istonog pitanja''. Vjersku
determinantu pojma ''srpstvo'', to de redi poistovjedenje vjere s narodnodu, prihvatile su kao
''takvu'' i zvanine politike dvaju zemalja.
S te polazine osnove se decenijama radilo na ujedinjenju ''srpstva'' iz oba dravna centra, ali
rezultati su izostajali. Nije ih ni moglo biti, jer u ime zajednike vjere, nije ih bilo mogude
unificirati, vjetaki stopiti u jedan, dva istorijski oformljena naroda crnogorski i srpski.
U toj istorijskoj rezultantni lee razlozi to ni poslije skoro est decenija intenzivnog politikog
rada pokretanog sa Cetinja i iz Beograda nije moglo dodi do ujedinjenja ''srpstva''.
''Srpstvo'' odailjano u etar s dvaju dvorova, pretoeno u politiki manir ponuen drugoj strani,
pokazuje da je to bila lana zamjena za faktiku istorijsku distinkciju izmeu dva naroda, to su
dobro znali i osjedali njegovi protagonisti i zastupnici. Vladari obiju zemalja koji su se zaklinjali u
''srpstvo'' kao sintetiki izraz ''jednonarodnosti'' Crnogoraca i Srba su se njime samo sluili kao

391
makijavelistikim naelom osvajanja vlasti u dvjema dravama, da se od dvije napravi jedna, pri
emu se polazilo od mikro-rjeenja ''istonog pitanja''.
Konfesionalno ''srpstvo'' od druge polovine XIX vijeka preobraeno u politiku doktrinu,
poprimilo je obiljeje reakcionarne klasne politike. Tako je ''srpstvo'' koje se izdavalo za most
povezivanja naroda Crne Gore i Srbije postalo sredstvo uzajamnog udaljavanja, izvor
zahlaivanja odnosa, faktor objektivnog meusobnog konfrontiranja.
Posljedice, pak, obostrano ispoljenih hegemonistikih pretenzija koje su bile prekrivene
paravanom ''srpstva'' nijesu imale jednake reperkusije za obje zemlje. Crna Gora je bila upravo
ta koju je ''srpstvo'' zastupano u crnogorskoj vjersko-politikoj varijanti, ali bez ograda vezanih
za njegovu sutinu, kotalo njene dravnosti.
S druge strane, ''srpstvo'' proklamovano sa strane vladajudih krugova Srbije u poznatoj
velikosrpskoj varijanti, nalo je i u crnogorskom ''srpstvu'' platformu za svoje hegemonistike
planove, utoliko lake to je osobeno crnogorsko ''srpstvo'' nezavisno od svoje varijante
obojenosti, egzistiralo formalno kao ''srpstvo'' koje je moglo imati privid narodnosti. Tako
shvadeno srpstvo dobro je posluilo zavojevakim planovima vladajudih krugova srpske
graanske klase. Pritom, i vrijeme je za njih radilo. Iza priznanja nezavisnosti, odlukama
Berlinskog kongresa, pred Srbijom su se otvarali novi horizonti na drutveno-ekonomskom i
drugim poljima razvitka. Osim drugog, relevantna je i injenica to je u balkanskim okvirima
srpska narodnost bila jedna od najbrojnijih, raunajudi njene pripadnike u samoj Srbiji i dijaspori
(Vojvodina, Bosna i Hercegovina, Hrvatska).
Crnogorska narodnost, u poreenju sa srpskom nacijom, bila je malobrojna, minijaturna, to sa
stanovita Rusije kod koje su se one otimale za primat u podrci, nije bilo beznaajno, ako se
valjalo opredijeliti: koju od njih (Crnu Goru ili Srbiju) podrati kao bududeg hegemona i
reprezentanta njene politike na Balkanu.
Mada u neto povoljnijim uslovima ekonomskog razvitka nakon prikljuenje novih krajeva
(udvostruenjem teritorije) poslije Berlinskog kongresa 1878. godine (ak utrostruenim poslije
balkanskih ratova). Crna Gora nije bila u poziciji da se lako otrgne iz svoje privredne
nerazvijenosti. Bilo je to, razumije se, jasno i njenom upravljakom vrhu, na elu s Nikolom I.
Meutim, kad je prieljkivao hegemoniju u ''srpstvu'', njen suveren je raunao da njegova
zemlja moe postati ''pijemont'' ujedinjenja srednjebalkanskog pravoslavnog ivlja, po osnovu
njene slavne istorijske prolosti i velikog ugleda koji je u meunarodnim okvirima uivala
vladajuda dinastija Petrovid Njego.
Oevidno da Nikoli I tada jo nije bilo jasno da su epska vremena ved bila na izmaku. Bilo je to
doba u kojemu je ton politikom ivotu i odnosima meu dravama davala hladna
beskrupulozna ekonomsko-kolonijalna raunica, glavno rukovodno naelo epohe imperijalizma.
Nikola je precjenjivao ulogu male Crne Gore
Nasuprot nepovoljnoj poziciji Crne Gore, njena suparnica Srbija, po geografskom i politikom
poloaju po privrednom potencijalu i bogatstvu prirodnih dobara za ondanje kriterijume, imala
je sve uslove da se brzo uklopi u kapitalistike proizvodne odnose i ubrza sopstveni napredak u
gotovo svim sferama ivota. To, zapravo, znai da je ''srpstvo'' u svoj velikosrpskoj varijanti
zastupano kao unifikatorska doktrina Srba i Crnogoraca, ilo direktno u prilog srpsko
kapitalistikoj i hegemonisitkoj klasi, kojoj se osmjehivalo vrijeme u odnosu na aneksionistike

392
pretenzije prema Crnoj Gori.
Kralj Nikola I, gospodar crnogorski, meutim, nije bio delekovid da procijeni opasnost koje je
njegovoj zemlji i narodu i napokon njemu lino kao vladaru, prijetile s te strane. Dodue, teko
je jo i bilo nazreti to sobom nosi mutno vrijeme imperijalizma, kakve de ono protivurjenosti
izbaciti na povrinu, kakva de biti konstelacija i do kakvih de sve prestrojavanja dodi u
meunarodnim okvirima, u kojem taboru de se nadi Crna Gora i s kakvim raunima.
Ipak, neoprostivo je to to je Nikola I duboko vjerovao da de Crna Gora, kad se u bilo kojem
povodu bude odluivalo o poziciji i sudbini balkanskih zemalja i naroda, biti prizvana, da de se
uti i uvai njen glas iz potovanja koje je kao mala zemlja izvojevala slavom svojega oruja na
bojnom polju. To precjenjivanje uloge Crne Gore, zapravo repektovanja njenih zasluga,
odvodilo je Nikolu I od stvarnih ivotnih tokova, zamagljivalo mu politike vidokruge, pogotovu
u pogledu prevelikih nadanja koja je polagao u carsku Rusiju, iako ga je sam ivot, iz relacije
odnosa s njom esto opominjao da bude obrazriviji, realniji.
Pitanje ruskog inioca u politikoj strategiji crnogorskog gospodara Nikole I zasluuje da bude i
posebno poentirano. Naime, crnogorsko ''srpstvo'' nije bilo i jedini prvorazredni inilac, jedino
rukovodno naelo koje je opredjeljivalo politiku crnogorskog suverena. Moe se zapravo redi da
je uticaj Rusije bio ona, naoko nevidljiva, ili samo donekle vidljiva, a u sutini trajno prisutna
''via sila'' koja je konstantno usmjeravala politiki kurs Nikole I. Ne moe se pri tome tvrditi da
je on uvijek bio zadovoljan instrukcijama i porukama koje su dolazile iz peterburkog carskog
dvorca i njegovih odgovornih politikih mehanizama.
Naprotiv, mnoga upozorenja, stavovi, odluke, to su dolazili s te strane, veoma su ga
razoaravali, pa i teko pogaali. esto je stoga bio veoma nesredan; njegova nadanja
iznevjeravana.
Carska Rusija je, van svake sumnje, izraavala svoj trajni interes prema Crnoj Gori od 1711.
godine na ovamo. Ali, njena okrenutost Crnoj Gori i Balkanu zavisila je od njene ukupne spoljnopolitike strategije, od odnosa prema velikim silama, u prvom redu prema Austriji, odnosno
Austro-Ugarskoj i Turskoj. Kroz prizmu tih odnosa, zapravo kroz alternativu makro-rjeenja
''istonog pitanja''. Na toj ruskoj spoljnopolitikoj koordinati Crna Gora je stavljena na istu vagu
sa Srbijom.
Jeziak na vagi tih odnosa nikad nije pokazivao jednako odreenje prema dvjema balkanskim
tidenicama. Jedna od njih uvijek je zauzimala prvo mjesto, dok je ona druga stajala u sijenci. Taj
ruski ''klasifikacijski'' sistem odnosa prema Crnoj Gori pokuava Nikola I da iskoristi (a to ini
paralelno i vladarski dvor u Srbiji) tokom svoje duge vladavine, pravedi planove i preduzimajudi
diplomatske i druge korake ne bi li svojoj zemlji pribavio primat u odnosu na Srbiju i postao prva
linost u ruskoj balkanskoj politici. On je na tom polju imao povremenih uspjeha, ali ne i ansi
da u tom pogledu postigne eljeni cilj.
Ruska politika prema Crnoj Gori i Srbiji od dolaska Nikole I na crnogorski prijesto bila je
oscilatorna. Na to je uticao splet meunarodnih okolnosti, posebno onih koje su usloavale
makro-rjeenje ''istonog pitanja''. Globalno reeno, od poetka Nikoline vladavine do pogibije
kneza Mihaila (1868) Rusija je Srbiji namjenjivala ulogu oslobodioca i ujedinitelja pravoslavnih
hridana na Balkanu (izuzev Bugara). Zbog proaustrougarske spoljnopolitike orijentacije Srbije,
koja je poslije Mihailove smrti, uglavnom , bila prisutna u Srbiji do poetka XX vijeka, Rusija se
orijentisala na Crnu Goru, vidjedi je u ulozi bududeg voe u pogledu ostvarenja mikro-rjeenja
''istonog pitanja''.

393
Kad je 1903. godine bio izvren dravni udar u Srbiji i trajno detronizirana dinastija Obrenovida
(majskri prevrat) i na prijesto ove zemlje doao kralj Petar I Karaorevid, tim dogaajem je bio
oznaen i kraj njene proaustrijske orijentacije. S obzirom na brojnost srpske nacije, na centralnu
poziciju srpske drave na Balkanu, na njenu ekonomsku perspektivu i vie drugih prednosti koje
je imala nad Crnom Gorom, ova je (Crna Gora) za svagda izgubila podrku Rusije da bude zemlja
koja de pod svoje okrilje, pod svoju vlast, okupiti balkanske narode pravoslavno-istonog odreda
(osim Bugara). Takav ruski stav koncipiran 1903. godine vie nikad nije doao u pitanje za
postojanje pravoslavne istone Carevine do 1917. godine.
Iako je i sam dobro znao za taj gotovo neopozivi stav Rusije, Nikola I, gospodar crnogorski, nije
se s njim mirio. Naprotiv, duboko je vjerovao da de se u jednom trenutku, u doglednoj
bududnosti, ponovo stedi uslovi da otme primat Srbiji u ruskoj balkanskoj politikoj
kombinatorici. On je sebi to stalno sugerirao, ivjedi u iluziji da de rodbinske veze koje je imao s
ruskim dvorom (njegova kder bila je udata za ruskog velikog kneza, brata od strica cara Nikole II)
u odsudnom trenutku biti odluujudi inilac koji de Crnoj Gori donijeti ulogu voe stoeri
okupljanja balkanskih hridana, a crnogorskog vladara prizvesti u njihovog politikog suverena i
hegemona.
Crnogorsko ''srpstvo'' u simbiozi sa spoljnopolitikim odreenjem Crne Gore prema Rusiji su dva
podjednako vana inioca usmjeravanja kako spoljne tako i unutranje politike Nikole I
Petrovida, od stupanja na prijesto do njegove smrti. Tek kad se sagledaju ova dva postulata u
organskom jedinstvu, mogude je odgovoriti zato se Crna Gora razvijala pravcem kojim je pola
od 1860. do 1918. godine. To provijava kroz sve oblike njenog ivota tokom duge Nikoline
vladavine.
Cetinjski samodrac je duboko vjerovao da de od mogudnosti usklaivanja i sinhronizovanja ta
dva bitna parametra zavisiti njegova politiko istorijska misija na Balkanu. ''Srpstvo'' u
crnogorskoj varijanti (crnogorsko ''srpstvo'') mu je bilo i ostalo rukovodno naelo, politika
platforma vojno-strategijskih poduhvata, koje je koncipirao i praktino izvodio, a iji je krajni cilj
bio stvaranje jedne ''srpsko'' pravoslavne balkanske drave na razvalinama turskog carstva.
Nestrpljiv, podstican mladalakim arom, Nikola I ved ne poetku svoje vladavine, pomae
hercegovaku bunu, solidarie se s njenom oslobodilakom misijom. Njegove oi su uprte u tu
susjednu oblast koja je, tradicionalno politiki gravitirala prema Crnoj Gori. Upozorenja od
strane velikih sila, kolektivnog pokrovitelja balkanskih hridana, nijesu ga odvratila od mijeanja
u hercegovake stvari, od posticanja na otpor i pruanja vojne pomodi tamonjem narodu koji
se digao na oruje.
Gospodar crnogorski nije mnogo mario na upozorenja koja su dolazila sa strane Porte. Njegovo
otvoreno mijeanje u hercegovake probleme izazvalo je Tursku da povede veliku ofanzivu
protiv Crne Gore pod komandom poturenjaka Omer-pae Latasa (''druga Omer-paina vojna'')
u aprilu 1862. godine. Nesrazmjera u ivom vojnom potencijalu u odnosu na brojnu
nadmodnost neprijatelja (50.000 Turaka, naspram 15.000 Crnogoraca) i posebno slabo
naoruanje doveli su crnogorsku vojsku u veoma teak poloaj, uz svo zadivljujude herojstvo
koje je pokazala u bojevima s Turcima pod komandom velikog vojvode Mirka Petrovida, oca
Nikole I. Ali, velikim silama nikako nije odgovarala ponovna rehabilitacija turske vojno-politike
modi na Balkanu, pa su diplomatskim sredstvima izvrile pritisak na Portu i primorale je na
sklapanje mira s Crnom Gorom. Tako Turskoj nije polo za rukom da silinom koncentrinog
vojnog udara satre Crnu Goru, ali joj je, ipak nametnula nepovoljne uslove mira, potpisanog na

394
Rijeci Crnojevida septembra 1862. godine.
Crnogorsko srpstvo kao crnogorsko naertanije
Mada je ostala po strani od uplitanja u crnogorsko-turski hercegovaki konflikt, Mihailovoj Srbiji
je konveniralo paralisanje crnogorskih ratnih planova vezanih za oslobodilaku borbu i njenu
politiku misiju u prigraninim oblastima. To iz razloga to je crnogorska narodno-oslobodilaka
akcija oslonjena na crnogorsko ''srpstvo'' bila u kontradikciji sa velikosrpskom projekcijom o
obnovi Duanovog carstva u srednjevjekovnim okvirima.
Rivalstvo tada zaeto meu dvjema zemljama zbog ukrtanja politikih interesa, ostade kamen
spoticanja u njihovim meusobnim odnosima do kraja vladavine Nikole I. Da, paradoks bude
vedi, njihova saradnja, po spoljnjim obiljejima, liide na obostranu elju dviju zemalja za
unifikacijom ''srpstva'' u njegovom izvanjnarodnosnom obliku s velikosrpskih pozicija, odnosno s
pozicija crnogorskog ''srpstva''. Oblanda ''srpstva'', meutim, samo je podgrijavala unutranju,
podzemnu borbu za prevlast, koja je bila usmjerena na uklanjanje potencijalnog pretendenta
protivnike strane na prijesto u ujedinjenom ''srpstvu''.
Kao to se iz reenog vidi, crnogorsko ''srpstvo'' kao programski nedefinisano crnogorsko
''naertanije'', ved u samom poetku svojeg politikog iskazivanja dobilo je modnog i ilavog
rivala u protagonistima i zastupnicima obnove ''Velike Srbije'', politikog projekta, kojemu je
pogodavala politika i ekonomska konstelacija meunarodnih odnosa druge polovine XIX i
poetkom XX vijeka, za koje de se poslije osciliranja od gotovo etiri decenije opredijeliti i carska
Rusija (poslije 1903) i ostaviti crnogorskog vladara, primoravajudi ga da se sam ugui u
sopstvenim nerealnim planovima o vladarskoj kruni u ''srpstvu''.
Rivalska, pak, borba s naertanijevskih pozicija u dvjema ved poznatim varijantama oko primata
u ''srpstvu'' izmeu Crne Gore i Srbije, imala je i svoje razvojne faze, obojene neizvjesnodu u
pogledu krajnjeg ishoda. Uistinu, to je zavaravalo crnogorskog suverena i uinilo ga trajnim
zatoenikom te doktrine.
Tokom prvih godina vlade, osobito iza ''Omer-paine vojne'', Nikola I je shvatio da de morati da
uloi vanredne napore za uspjeno voenje vojne akcije protiv Turske. To u prvom redu i zbog
toga da njegova zemlja ne izgubi poziciju voe u oslobodilakoj borbi okolnih naroda pod
turskom vladu, a on sam izglede na vladarski tron ''u srpstvu''.
Negativan odnos Srbije prema takvim politikim pretenzijama crnogorskog vladara pokazao se i
za vrijeme rata s Turcima 1862. godine. Nikola I je stoga sebi postavio zadatak da vojniki
opremi i osposobi zemlju za predstojede oruane sukobe. Trebalo je stoga ne neki nain
otkloniti zavist Srbije, iskazanu pri svakom uspjehu crnogorskog oruja na bojnom polju, sve iz
straha od gubljenja pozicija u pravcu realizacije naertanijevskog velikosrpskog projekta.
Imajudi to u vidu, mladi crnogorski gospodar trai diplomatske modalitete kako da svoje
politike planove i za Srbiju uini privlanim, a da prave efekte od uspostavljanja odreene
saradnje s njom obezbijedi samo za sebe. Na toj liniji nije bilo teko nadi pogodno rjeenje, jer
se slinom strategijom sluila i srpska dinastija i vlada u odnosu na Crnu Goru. Obje strane se,
dakle, izjanjavaju za saradnju i, razumije se, obje neiskreno. Rezultat takvog prilaza je
obostrano sondiranje terena za sklapanje sporazuma o saveznitvu potpisanog 1866. godine,
prema kojemu je trebalo povesti zajedniku koordiniranu akciju za osloboenje i ujedinjenje
''srpstva'', a tek nakon pobjede sjesti za pregovaraki sto i sporazumjeti se o svoenju

395
poslijeratnih rauna.
Sporazum je, kako se i moglo oekivati bio samo maska iza kojeg je svaka od strana htjela da
izvue linu korist i smanji izglede svoje protivnice za pribliavanje ''srpskom'' tronu. I naravno,
obje zemlje su imale nekakvu linu korist od sklapanja ugovora o savezu. Crna Gora u tome to
je dobila izvjesnu pomod u naoruanju. Uz to, prispjelo je i nekoliko vojnih instruktora iz Srbije
za obuku crnogorske vojske.
Srbija je, pak, bila na koristi time to joj je omogudeno da organizuje svoju agenturu na
crnogorskim dvoru, preko koje je pokuala da zavjerenikim radom sondira teren za zbacivanje
crnogorskog knjaza i pripremi ujedinjenje dviju ''srpskih'' zemalja pod suverenitetom srpske
dinastije. Neiskrena politiko-diplomatska akcija na lilniji pribliavanja i unificiranja; imala je tu
dobru stranu to se ta tenja, pri pokuajima konkretizacije obostrano nuenih rjeenja o
''zbliavanju'', pokazala antiistorijskom, zapravo vjetaki motivisanom pretenzijom za
hegemonijom nad drugom stranom. Na toj liniji pravljeni su verbalni ustupci od strane Nikole I,
koji je izjavljivao da de priznati kneza Mihaila Obrenovida za suverena u ''srpstvu'' uz uslov da
poslije njegove smrti taj legitimitet pree na crnogorsku dinastiju.
Crnogorski gospodar, meutim, nikad ne bi pristao da ostane u sjenci srpskih dinasta. Njegovi
rezoni o pristajanju na podreenu ulogu u ''srpstvu'' nikad nijesu nadilazili okvir deklarativnosti.
Uostalom, to dobro potvruje njegovo ukupno politiko i diplomatsko komuniciranje sa Srbijom
i njenim dinastijama tokom ezdesetih godina njegove vladavine.
Prva faza pregovaranja sa zvaninim srpskim iniocima oko saradnje na osloboenju i
ujedinjenju ''srpstva'', sa stanovita njegovog crnogorskog tretmana (crnogorsko ''srpstvo''), bila
je zavrena iznenadnom neprirodnom smrdu kneza Mihaila, 1868. godine. Odmah iza tog
dogaaja, ugled Crne Gore kao bududeg ''pijemonta'' u ''srpstvu'', veoma je porastao i dobio na
znaaju.
Crnogorsko ''srpstvo'' kao aktuelna politika doktrina i osobena programska platforma (ada
programski nerazraena) upravo ulazi u politiku orbitu trenutku kad je, poslije Mihailove smrti,
ruski dvor crnogorskom suverenu namijenio ulogu predvodnika i pokretaa oslobodilake borbe
porobljenih balkanskih naroda i njegovog bududeg elnika-vladara. Put Nikole I u Rusiji krajem
1868. godine sigurno je znatno doprinio podrci koju de mu pruiti ruski car u planovima koje je
izloio u vezi sa svojim, ne samo srpsko-pravoslavnom, ved i ukupnom balkanskom politikom.
Neposrednim kontaktima Nikola I s ruskim dvorom i sporazumima tom prilikom postignutim
poinje novo poglavlje rusko-crnogorskih odnosa. Iz razmatranja mogudnosti i vidova dalje
saradnje rezultirao je obostrani interes ruske podrke crnogorskom monarhu u njegovoj
balkanskoj politici, koja se u trenutku njegove posjete Rusiji nala u potpunoj sinhronizaciji s
ruskim projektom rjeavanja ''istonog pitanja''. Njihovo usaglaavanje stavova proizilo je iz
potrebe pokretanja oslobodilake akcije balkanskih hridana, koja bi stvorila ansu Rusiji da se
umijea i cio pokret stavi pod svojom kontrolom i starateljstvom, to bi, s druge strane,
paralisalo austro-ugarske osvajake planove vezane za zaposijedanje novih teritorija na
Balkanu.
Nikolinom ruskom misijom upravo zapoinje druga etapa rivalske borbe izmeu Crne Gore i
Srbije za primat u ''srpstvu''. Ova etapa poela je u znaku porasta ugleda i jaanja uticaja
crnogorskog samodrca, u kojega su upirali oi okolni krajevi izloeni sve snanijem pritisku i
porobljivakim metodama turske vlasti. Ukoliko se Namjesnitvo Srbije vie okretalo Austro
Ugarskoj u svojoj spoljnoj politici, utoliko su anse crnogorskog gospodara za upliv na

396
stanovnitvo okolnih krajeva bile vede, utoliko je vie podgrijavana njegova iluzija u mogudnost
skoranjeg dolaska na elnu poziciju u ''srpstvu''.
Toj njegovoj elji, dodue, nije stajala na put samo vladajuda klasa Srbije i njeni epigoni,
namjesnici, ved i posebno Austro-Ugarska koja se energino odupirala projekciji stvaranja jedne
prostrane pravoslavne drave u srednjem Balkanu, svejedno da li pod tronom crnogorske ili
srpske dinastije. I kao po pravilu, ona bi se, u vezi s konkretnom borbom izmeu Crne Gore i
Srbije oko prevlasti u pogledu prisajedinjenja okolnih teritorija, uvijek opredjeljivala za onu
stranu ije su trenutne pozicije bile slabije. I ne samo to. Ova zemlja je zapravo stalno, na razne
naine, podgrijavala unutranje rivalstvo koje je bilo prisutno u crnogorsko-srpskim odnosima.
Nikolini planovi mrsili su raune velikih sila
Tradicionalno prijateljski odnosi, s druge strane, izmeu Crne Gore i Rusije, koji su u prolosti
imali svojih uspona i padova, prilikom posjete crnogorskog suverena ruskom caru (1868/69)
dobili su novi snani izraz. Valja pretpostaviti da je crnogorski knjaz izloio Aleksandru II svoje
vojno-politike planove i da mu je patron i pokrovitelj obedao pomod u mjeri u kojoj se ti
planovi budu uklopili u rusku projekciju razrjeavanja makro-plana ''istonog pitanja''. U svakom
sluaju, iznenadom smrdu kneza Mihaila (1868) crnogorskom gospodaru su u ruskim
kalkulacijama balkanske politike porasle anse za sticanje primarne uloge u predvoenju
oslobodilake borbe pravoslavnih hridana na srednjem Balkanu.
Vjerovatno je ova posjeta Nikole I Rusiji odgirala posebnu ulogu u pogledu njegove vrste
odluke da sudbinu svoje zemlje trajno vee za najvedu pravoslavnu imperiju. Od tada je taj tzv.
ruski inilac u ukupnoj politici Crne Gore druge polovine XIX i prve dvije decenije XX vijeka bio
onaj politiki kredo kojemu je knjaz Nikola slijepo vjerovao i na rusku podrku posebno raunao
u svojim iluzionistikim planovima da bi se domogao prijestola u ''srpstvu''. ak iako je ponekad
mogao i da se pokoleba u tom pravcu (jer se Rusija povremeno pribliavala vostvu Srbije,
nagovjetavajudi mu pruanje pomodi u vezi s pretenzijama na obnovu ''Velike Srbije'', ako
Milan, odnosno Aleksandar napuste svoju proaustrougarsku spoljnu politiku), oroavanje s
carskom ruskom dinastijom mu je otklanjalo svaku skepsu u tom pogledu, bududi vrsto uvjeren
da de ipak u odsudom trenutku Rusija stati uz njega kao pravog suverena ujedinjenih istonopravoslavnih hridana u prostorima srednjeg Balkana.
Okredudi se otvorenim srcem prema Rusiji, Nikola I je ne samo zadobio politiku naklonost
najuticajnijih njenih inilaca, ved mu je odobreno i znatna stalna materijalna pomod u novcu za
ulaganje u razvoj prosvjete i kulture, u reorganizaciju vojske i njeno naoruanje i opremu, u
sudsko i administrativno-upravno preustrojstvo zemlje, u podizanje potansko-telegrafskog i
putnog saobradaja, u privredni razvoj s poentom na agrotehniku kultivaciju poljoprivrednih
proizvoda, na trgovinu, zanatstvo i ispitivanje mogudnosti za zaetke industrijskog razvoja i
drugo.
Svim tim sferama ivota Crne Gore Nikola I je poklanjao odreenu panju; inio je napor da
uvede svoju zemlju u evropske civilizacijske tokove.
Nikolino pregalatvo na planu ukupnog razvoja Knjaevine Crne Gore dalo je znaajne rezultate,
ak takve koji su nadrasli materijalne mogudnosti zemlje. S ponosom knjaz istie (1872) da
''prosvjeta koja je u svakoj dravi prvi uslov napretka i moju je u mojoj zemlji prvu i najvedu
panju privukla'' (Cjelokupna djela Nikole I Petrovida, Pisma VI, 135). Fascinantan je podatak da

397
je za relativno kratko vrijeme (do 1872) uspio da u svojoj zemlji organizuje 42 osnovne kole,
koje je pohaalo vie od 2.000 uenika, zatim da otvori dvije srednje kole (Bogosloviju i
evojaki institut) 1869. godine, u kojima se kolovala mlade ne samo iz Crne Gore, ved i iz
susjednih krajeva pod austro-ugarskom i turskom vladu. Koliko je osjedao potrebu za razvojem
kolstva i obrazovanjem podmlatka, vidi se i po tome to je za rad tih ustanova ''preustrojio
stari knjaev dvor'' (misli se na Biljardu) za ''udobno stanite'' profesora i pitomaca Bogoslovije.
Osobito mu je bilo zadovoljstvo to se mogao pohvaliti novopodignutom veleljepnom zgradom
evojakog instituta.
U skladu sa svojim ambicioznim planovima vezanim za prisajedinjenje susjednih krajeva matici
zemlji, pa i onih s nerealnom politikom pretencioznodu za dominantnom pozicijom na
srednjem Balkanu, s reenim u vezi knjaz istie da mu je ''stalna elja da ne samo u Seminariju
(Bogosloviju D..), nego i u glavnu osnovnu kolu Cetinjsku primi(m) vie mladida iz istih
(susjednih D..) zemalja, kad bi dovoljno sredstva bilo, jer je jasna velika moralna dobit Crne
Gore u ovim provincijama, kao i posebna korist od brade nae'' (Pisma, VI, 136).
U tom ranom periodu svoje vladavine, eljan slave i popularnosti, crnogorski knjaz ulae napor
da se o njegovoj zemlji i njenim izvornim vrijednostima svjetska javnost obavjetava iz domadih
izvora informacija, a ne da se na nju samo gleda kroz naoari onih koji je posmatraju spolja, pa i
izokrenu injenice, nekad iz neobavijetenosti, a nerijetko i iz tendencioznih razloga. Nikola I,
dodue, u tom pogledu ne pravi poetne, pionirske korake. On samo pokuava da na sebi
svojstven nain, nastavi ono to je Njego obnovio i oivio (tamparija, ola, izdavaka
djelatnost), u emu ni on (vladika Rade) nije bio zaetnik, ved samo nastavlja blistave
renesansne djelatnosti Crnojevida na kulturnom polju.
Oslanjajudi se na svoje prethodnike, Nikola I ispoljava veliki smisao za nastavljanje tradicije u
oblasti izdavake djelatnosti i produkcije pisane rijei, ocjenjujudi da kroz taj oblik aktivnosti
moe svoju zemlju uvesti bre u krug naroda koji imaju znaenje u kulturnom svijetu. To su bile
knjaeve pobude koje su dovele do pokretanja Orlida 1865-1870), do pojave prvih listova
Crnogorca s knjievnim dodatkom Crnogorka (1871), odnosno do znamenitog Glasa Crnogorca
(1873). Uz svu ogranienost materijalnih izvora na planu obrazovanja, kulture i pisane rijei,
Crna Gora Nikoline epohe ostavide iza sebe dragocjeno duhovno nasljee.
Nikola I Petrovid je dobro znao da se posredstvom otvaranja prema okolnim krajevima
gravitirajudim prema Crnoj Gori, kako onih koji su joj istorijski pripadali, tako i onih to su u njoj
gledali elnika i predvodnika sopstvene oslobodilake borbe, moe mnogo uiniti u smislu
njihovog vezivanja za sebe. Iz nedvosmisleno jasne politike raunice on eli da ih pridobije, da
im se nametne za sizerena. Dodue, to i ne bi bilo tako teko postidi, ako bi se preputalo
samom stanovnitvu tih krajeva da o tome odluuje. Sva podruja unaokolo Crne Gore samo su
ekali bojni zov Cetinja, pa da se late oruja i ustanu protiv Turske. Meutim, poznato je da su
evropske velesile upozoravale crnogorskog gospodara na teke posljedice opteg
sinhronizovanog pokreta protiv Porte, stoga to je to mrsilo njihove politike raune. S tim je
bio naisto i Nikola I. Procjenjujudi to, odluio se na koncipiranje dalekosenog vojnostrategijskog plana za obraun s Turskom.
Imajudi posebno u vidu meunarodnu dimenziju reperkusija odlunog sudara s otomanskom
imperijom, on je, prije svega, elio da se to bolje vojniki pripremi. Veda vojna mod znaila je
manju potrebu oslukivanja raspoloenja velikih sila koje su (osobito neke) imale interes vie da
se odri slaba Turska, nego da na njenim rizvalinama nastanu jake balkanske drave koje bi bile

398
svoj na svojemu. Znajudi to dobro, knjaz Nikola je elio da to prije stvori homogenu, za
ondanje prilike jaku, hijerarhijski ustrojenu vojnu strukturu, spremnu da dejstvuje po principu
elaticiteta (vojno-taktike fleksibilnosti) i totaliteta (zgusnutog kondenziovanog udara).
Konsekventan svojoj zamisli, on uvodi vojnu reformu (1871) kojom eli da Crnogorca - vojnika
odvoji od Crnogorca graanina. On to ini formiranjem osobene vojne organizacije. Stara
plemenska vojna pripadnost nije naruena tom vojnom reformom. Ali, crnogorska vojska je
tada ustrojena po strogom vojnikom naelu izdvajanjem iz dotadanjeg civilnog (graanskog)
statusa.
Vojska je, naime, organizovana tako da je u svakom plemenu i formiran bataljon podijeljen na
ete, vodove i desetine. Na elu tih jedinica stajali su komandiri bataljona, s podkomandirima
kao zamjenicima. etama su komandovali oficiri, vodovima vodnici, desetinama deseari.
Prema popisu iz 1870. godine, sva crnogorska vojska brojila je 16.700 boraca, podijeljenih u 23
bataljona narodne vojske, est bataljona garde i jednu artiljerijsku bateriju. Sva ta vojska bila je
formacijski podijeljena u est brigada narodne vojske i jednu gardijsku brigadu. U svakom
trenutku ta vojska morala je biti spremna da se u najkradem mobilizacijskom roku nae pod
orujem za izvrenje borbenih zadataka.
Vizionarski Nikolin poziv Valtazaru Bogiidu
Tu tako organizovanu vojsku valjalo je to bolje naoruati i pripremiti za sudbonosne vojnike
okraje na koje je knjaz Nikola raunao i za koje se pripremao vie godina. Do 1875. godine
crnogorska narodna vojska je raspolagala sa 23.000 puaka, nabavljenih iz sopstvenih izvora i
dijelom iz ruske pomodi. Toj brojci treba dodati jo 5.000 puaka, dobijenih u vidu pomodi iz
Srbije.
Nakon to je izvrio vojnu reformu, Nikola I je preduzeo i druge mjere znaajne za unutranju
homogenizaciju, zemlje, kako bi je uinio sposobnom da se nosi sa svim nevoljama i oblicima
pritiska koji su dolazili spolja i eventualnim unutranjim krizama.
Neke poteze na planu administrativne reorganizacije vue paralelno s vojnom reformom 1871.
godine. Osnovna administrativna delija crnogorskog drutva, meutim, ostaje i dalje plemenska
kapetanija (kapetanstvo). Ali, ved te godine u nekim djelovima zemlje uvedena su tzv. naelstva
koja su obuhvatala po nekoliko kapetanija, a imala su upravnu i sudsku vlast. Godine 1874. pod
udar reforme dospio je i Praviteljstvujudi senat crnogorski. Broj senatora je smanjen sa 16 i 12.
Istovremeno, pri ovom organu formirane su: Uprava za vojne poslove, Uprava za unutranje
poslove, Uprava za finansije i graevine i Knjaeva kancelarija za spoljne poslove. Svi ovi resori
bili su u neku ruku pojednostavljena crnogorska ministarstva, zasebni dravni organi, izdvojeni
ispod ingerencije Senata, koji je jo zadrao samo vrhovnu sudsku vlast.
Ipak, potpunija administrativno-upravna reforma bide izvedena tek poslije Berlinskog kongresa
(1879). Senat je transformisan u Dravni savjet kao najvii zakonodavni i Veliki sud kao najvii
sudski organ. Najvia upravna vlast resorski je bila podijeljena na Ministarstvo vojno,
Ministarstvo unutranjih djela, Ministarstvo inostranih djela, Ministarstvo finansija i graevina,
Ministarstvo prosvjete i crkvenih djela (1883) i neto kasnije Ministarstvo pravde (1893). Proces
reorganizacije lokalne vlasti dovren je na poetku XX vijeka (1903), kad je formirano pet
oblasnih uprava sa kompetencijama uprave i isto toliko oblasnih sudova sa sudskom vladu. U
plemenskim kapetanstvima ostala je i dalje nepodijeljena sudska i upravna vlast.

399
Svi organi vlasti hijerarhijski ustrojeni od Dravnog savjeta i Velikog suda do plemenskih
kapetanstava, neposredno ili posredno, polagali su raun o svojemu radu knjazu gospodaru
neprikosnovenoj linosti sa atributima neograniene vlasti.
Na planu privredno-ekonomskog razvoja zemlje Nikola I nije mogao mnogo uiniti zbog
prostorne skuenosti, nepovoljne konfiguracije tla, odnosno neznatnog procenta obradivih
povrina, i to jo postavljenih na krakoj podlozi, koja je proputala vlagu. Glavno zanimanje
stanovnitva bilo je i dalje bavljenje ekstenzivnim stoarstvom i tek u drugom redu
zemljoradnjom i proizvodnjom kultura, iji su prinosi, ionako neznatni, bili najede suom
desetkovani, a esto bi i sasvim omanuli.
U takvim okolnostima ekonomskog razvoja zemlje nijesu se mogli razviti trgovina i zanatstvo
oblici privreivanja vezani za gradske aglomeracije i urbano razvijene sredine, kakvih Crna Gora
druge polovine XIX vijeka nije imala. Knjaevim nastojanjem da se otvaranjem pazara i pazarita
stvore uslovi za razvoj trgovine i zanatstva, nije moglo dati rezultate. Bez manufakturne
tradicije, trgovakih i zanatlijskih cehova i udruenja, bez tradicije duniko-povjerilakih
odnosa, bez novanih zavoda i bankarsko-kreditnih poslova, na crnogorskim pazarima se nije
mogla zaeti gradska privreda. Stoga su pazari na Rijeci Crnojevida, na Prentinoj glavici, na Viru
crmnikom i na Slivlju, kod Nikida, veoma malo znaili u zaecima gradskog privreivanja. I
dalje se glavna trgovina odvijala preko Kotora, Skadra, Podgorice i Nikida. Drugim rijeima,
Crna Gora je bila dovedena u direktnu ekonomsku zavisnost od dvaju susjeda, Austro-Ugarske i
Turske. Nema sumnje, da je i to bila jedna od objektivnih smetnji na liniji njenog politikog
uspona, inilac koji je sputavao njenu inicijativu.
Prihodi koje je drava ubirala od poreza (dacija), monopola soli i ita i neto carina inili su
ukupnu akumulaciju dravnog budeta. Ta sredstva, udruena sa subvencijama godinje pomodi
koju je slala Rusija, predstavljala su ukupni dravni prihod za sve sfere ivota i rada, za sve
oblasti produkcionih odnosa i privreivanja potrebnih savremenoj graanskoj dravi, kakvom je
knjaz Nikola zamiljao i elio da stvori Crnu Goru. Svi raspoloivi prihodi o kojima je rije,
meutim, nijesu bili dovoljni ni za odravanje golog ivota crnogorskog stanovnitva, pa je
konstantno dolazilo do osipanja znatnog procenta ivlja koje se iseljavalo u druge zemlje,
najvie u Srbiju.
Pri takvom stanju stvari, ni uz izuzetno vojnike kvalitete Crnogoraca, nije bilo mogude u
potpunosti ostvariti planove o restauraciji zemlje u njenim politiko-istorijskim okvirima, a
kamoli se zanositi nesumnjivo prisutnim hegemonistikim pretenzijama za osvajanje vlasti u
''srpstvu'' od ije se opsesije crnogorski gospodar nikako nije mogao osloboditi. Da nije bilo te
njegove irealne iluzije, putevi razvoja Crne Gore bili bi posve drukiji, u svakom sluaju, mnogo
povoljniji za sudbinu i bide naroda.
Nezavisno od hipertrofiranih vladarskih ambicija Nikole I, koje su se u poneem izjednaavale sa
apsurdom, ono to je postigao na unutranjem planu razvoja zemlje tokom prve decenije i po
svoje vladavine, naroito u oblasti vojnog i administrativno-upravnog ivota, zasluuje
priznanje, ak divljenje. Po iskazanim intencijama vidi se da je crnogorski knjaz bio graanin
Evrope, ovjek od sluha za sve to je ubrzavalo emancipaciju naroda, njegovo izvaenje iz
nerazvijenosti. U tom kontekstu valja posmatrati i njegovu projekciju o zakonodavnom
ureenju zemlje, kako bi i u tom pogledu ila u korak s civilizovanim svjetom oslonjenim na
temeljima pravnog poretka.
Knjazu Nikoli je, dodue, to bilo utoliko lake to je obiajni pravni normativizam u njegovoj

400
zemlji ved imao daleku i duboku tradiciju, to je mogao da poslui kao izvorni obrazac, kojega
treba prenijeti iz sfere empirije u pravni korpus, pretoiti ga u formalni juridiki izraz i iskaz.
Sve je to crnogorski autokrata savreno dobro znao kad se odluio da pronae kodifikatora
sposobnog da saini svojevrsni crnogorski graanski zakonik na osnovu autentinih pravnih
izvora. On je, zaista, vizionarski procijenio da bi taj sloeni posao mogao uspjeno obaviti jedan
od najpozntijih evropskih pravnika toga vremena. Valtazar Bogiid, redovni profesor Odeskog
univerziteta. Crnogorski knjaz na svaki nain eli da se njemu povjeri taj posao, s ved unaprijed
dobrim izgledima da ta njegova zamisao bude realizovana.
Iz naznaenih razloga Nikola I se, posredstvom ruskog konzula u Dubrovniku, Jonina, obratio
ruskom caru Aleksandru II, s molbom da poalje Bogiida u Crnu Goru. Saoptavajudi Joninu
svoje gledite o tome on pie:
''Jedna od neophodnih potreba koje se u Crnoj Gori osjedaju, jest bez svake sumnje, dobar
zemaljski zakonik koji bi se imao sastaviti shodno potrebama, okolnostima, osjedajima,
tradicijama i obiajima postojatim u ovoj Knjaevini i koji bi se zakonikom opredijelili i utvrdili
razliiti odnoaji prema vladaru, zemlji i pojedincima, da bi se tim nainio i kredit ove male, ali
slobodne dravice, pred oima okolnih zemalja uzdigao i utvrdio, a pred Evropom da bi se
opravdao onaj dosadanji prijekor s neureenih zemaljskih zakona'' (Pisma, VI, 141).
Sav smisao zakonodavnog poretka jedne savremene zemlje knjaz Nikola je veoma dobro
sintetizovao u ovoj jednoj jedinoj sloenoj reenici.
Srbija inicijator novog pribliavanja Crnoj Gori
Ruski car Aleksandar II pokazao je veliko razumijevanje za knjaev legislativni zahtjev. Iste
godine Valtazar Bogiid je ved bio u Crnoj Gori. Obavio je predpripremne radnje i sainio
projekat rada na istraivanju i izuavanju crnogorskog prava, i tvrdio metodoloki postupak
(anketni upitnik i drugo) zasnovan na strogo naunim principima. Mada je ved na tom sloenom
zadatku za Bogiidevog prvog dolaska (1872) bilo dosta uraeno, izrada zakonika je morala biti
odloena usljed zaotravanja odnosa s Turskom i izbijanja hercegovakog ustanka (1875), na
koji se potom nadovezuju oslobodilaki ratovi (1876-1878). I drugi problemi koji su nastali u
poratnom vremenu (pitanje sprovoenja oduka Berlinskog kongresa i razgranienje s Turskom),
odloili su izradu zakonskog korpusa, koji je, nakon to je bio zavren (1888), nazvan Opti
imovinski zakonik.
U govoru odranom prilikom proglaenja o stupanju na snagu Opteg imovinskog zakonika (26.
IV 1888) Nikola I je posebno istakao:
''Za izradu samog djela ovog, koje je sad gotovo pred nama, ja sam bio sredan da u licu g. dr
Valtazara Bogiida, sina dine oblasti dubrovake, naem ovjeka koji umljem svojim, naroito
na ovom polju radnje, svijetli ne samo pred prvim sinovima naega naroda na jugu slovenskom,
nego svijetli i u redovima prvaka svjetske obrazovanosti.
Njemu se ima najvie zahvaliti, njegovoj uenosti, radljivosti i energiji da je djelo ovo, na
graanski zakonik, kraj svih ogromnih tekoda koje su se pri tome imale savlaivati, ispalo
takvo, da moe sluiti kao remek-djelo promiljenog, zrelog i solidnog zakonodavnog rada koji
stoji na visini zahtjeva suvremenog zakonodavstva i kojim bi se i najobrazovaniji narodi podiiti
mogli. Njemu se naroito ima zahvaliti da je djelo ovo, na graanski zakonik, utemeljeno na
osnovama naeg narodnog prava, a izvedeno i razvijeno iz toga temelja prema naim prilikama i

401
potrebama, odgovorilo potpuno onim spasonosnim vrhovnim naelima koja malo vie
spomenuh, naelima skladnosti izmeu narodnog duha i ivota njegovih zakona. Neka mu je
ovdje, u ime najvie nagrade, koja mu se s nae strane moe dati, izreeno javno: hvala''
(Govori, IV, 167).
Iskazane po mjeri, knjaeve rijei su bile znaajno priznanje Bogiidu na njegovom velikom djelu
kojim je trajno zaduio crnogorsku kulturu.
I dok je Nikola I svojom dravnikom angaovanodu, u najvedoj mjeri, bio okrenut unutranjoj
konsolidaciji zemlje, njenom vojnom, administrativno-upravnom, kulturno-prosvjetnom i
zakonodavnom konstituisanju na novim savremenim osnovama, zapravo dok su ti procesi bili u
punom zamahu, neki dovreni (vojna reforma), neki poodmakli (rad na prosvjetnom i kulturnom
polju), neki zaeti vie (administrativno-upravna reorganizacija), a neki manje (legislativna
djelatnost), izbio je hercegovaki ustanak, s kojim je otvorena ''istona kriza'' i silinom svojega
udara potresla sve evropske prijestonice.
Sama Crna Gora, dodue, nije bila iznenaena izbijanjem tog irokog oruanog pokreta,
uzronika ''istone krize''. tovie bila je potajno upletena u njegove strategijske pripreme,
uspijevajudi izvjesno vrijeme da odgodi njegov poetak. S druge strane, pred Evropom se
pokazivala kao zemlja koja stoji po strani od dogaaja u Hercegovini, da, s tim to se tamo
deava, navodno nema nikakve veze. Meutim, ona je, osobito od trenutka kad je procijenila da
bi ustanak mogla da iskoristi Austro-Ugarska za svoje osvajake ciljeve (dolazak Franja Josifa u
Dalmaciju aprilu 1875) i da ga vie nije mogude obuzdavati, faktiki stala na njegovo elo,
postala njegov idejni i stvarni vo. tab ustanka uistinu je bio na Cetinju; vojnostrategijskim
planom njegovim rukovodio je iz njegove neposredne blizine (s Grahova) vojvoda Petar Vukotid,
a na njegovo vojno-taktiko usmjeravanje najvie uticaja je imao vojvoda Peko Pavlovid.
Nikola I se ponadao da de rasplamsavanjem ustanka (1875), osobito njegovim irenjem u pravcu
sjeverostonih graninih prostora prema Potarju i Polimlju, Metohiji i sjevernoj Albaniji,
otpoeti prva faza realizacije njegove narodnooslobodilake misije, da se upravo njom stvara
polazina osnova za definitivno osloboenje ne samo crnogorskih teritorija, ved i gravitirajudih
oblasti u irim srednjebalkanskim prostorima.
Takvim njegovim planovima, meutim, nijesu se samo suprostavljale Turska dotadanji
gospodar pretenog dijela balkanskih zemalja i Austro-Ugarska kao pretendent koji eli sve to
se od Turske otme da sebi prisvoji ved i Srbija, koja ima svoj projekat razrjeenja malog plana
''istonog pitanja'' (obnova ''Velike Srbije'').
Ranije ispoljena surevnjivost izmeu Crne Gore i Srbije (1862) oko posezanja za okolnim
prigraninim teritorijama, tek u vrijeme hercegovakog ustanka dobija pojaanu tenziju. Srbija
ne samo da se nije mirila s rukovodedom ulogom koju je Crna Gora uspjela da ostvari u
hercegovakom ustanku, to je moglo po njegovom okonanju da dovede do prisajedinjenja
Hercegovine Crnoj Gori, nego nije mogla da podnese nita to je doprinosilo njenom ugledu,
njenim uspjesima. Takav pravac razvoja Crne Gore mogao je samo da umanji izglede
naertanijevskog velikosrpskog koncepta obnove Duanovog carstva. O tome svjedoe mnogi
dokumenti i povjerljivi izvjetaji srpskih agenata koji su vrljali po Hercegovini u vrijeme irenja
ustanikog pokreta.
Knjaz Nikola i njegova obavjetajna sluba pratili su djelovanje srpskih agenata u Hercegovini,
preduzimajudi kontraakcije za suzbijanje njihovog uticaja (sluaj vojvode Mida Ljubibratida i
drugi). Tako su politiki antagonizmi izmeu vladajudih vrhova Crne Gore i Srbije uzimali sve vie

402
maha, postajali sve dublji, neprimostiviji. Vjeto su, meutim, prikrijeveni pred javnim
mnjenjem, zadravajudi okvire konspirativnog rada na liniji rivaliteta dvaju nepopustljivih
suparnika. I jedna i druga strana morale su se zadovoljiti ilegalnim sredstvima i metodama
borbe, jer bi njihovi otvoreni politiki konflikti samo olakavali ostvarenje austro-ugarskih
planova o prodoru na Balkan. Be se i inae pokazivao sve agresivnijim, stavljajudi do znanja
Srbiji (u vezi sa Bosnom) i Crnoj Gori (koja je polagala pravo na Hercegovinu), da nemaju to da
trae na pomenutim jugozapadnim meridijanima Balkana.
Neskriveni planovi Austro-Ugarske u pogledu ''istonog pitanja'', odnosno osvajanja Balkana
(poslije 1866) morali su da utiu na pribliavanje politikih inilaca u Srbiji i Crnoj Gori, na
utiranje puta ka vojno-politikom savezu kojim bi se oduprli Beu i Peti. Neki pomaci u tom
pravcu, s mukom napravljeni, uinjeni su iz straha da se ne izgubi ono to se ved imalo, a ne na
temelju obostrano shvadene potrebe istinske saradnje. Pritajeni politiki antagonizam meu
njima tinjao je i za vrijeme hercegovakog ustanka, prema kojemu je Srbija zvanino zauzela
stav nemijeanja. Pri takvom stanju stvari, ni nadovjeanska borba ustanika, ni ogromne rtve
koje je podnijela Crna Gora kao faktiki predvoditelj i pokrovitelj ustanka, nijesu mogli donijeti
pozitivni rezultat u obimu na koji se raunalo.
Procjenjujudi to bi se iz nesaradnje moglo izroditi, vidjedi da naglaena politika polarizacija
samo teti objema stranama, Srbija je bila pokreta akcije meusobnog pribliavanja i
uspostavljanja kakve-takve vojno-politike saradnje na planu voenja narodno-oslobodilake
borbe protiv Turske. U inicijativi pokrenutoj iz Srbije odgovorni politiki inioci Cetinja vidjeli su
odreenu korist za sebe. Povjerovalo se u mogudnost bar privremenog razgranienja interesnih
sfera, usmjeravanja i kontrole vojnih operacije. Srpski vodedi politiari su polazili od toga da de
potpisivanjem politikih ugovora i vojne konvencije osigurati sebi pravo na Bosnu, Sandak i
Metohiju, miredi se s injenicom da se privremeno Hercegovina preputi Crnoj Gori. S druge
strane, i Srbiji je postalo jasno da samo u saradnji s Crnom Gorom bar donekle moe parirati
austro-ugarskoj ekspanziji prema Balkanu.
Bitka za verifikaciju teritorijalnog proirenja
U osnovi se ne odriudi svojih politikih planova u pogledu prisajedinjenja okolnih oblasti, Crna
Gora i Srbija su nale neki modus vivendi za ugovaranje saradnje. Prosto primorane na to, one
su u februaru 1876. godine povele pregovore o zajednikoj oruanoj akciji protiv Turske. Na bazi
prethodne saglasnosti, njihovi ovladeni predstavnici su juna 1876. godine potpisali u Veneciji
Tajni politiki ugovor, na ovaj oslonjenu posebnu vojnu konvenciju. Globalno, tim sporazumom
je bilo predvieno na koje oblasti, po uspjeno okonanom ratu, mogu raunati svaka od
saveznikih strana. Iz usaglaenosti stavova u pogledu teritorijalnih aspiracija proiziao je
ugovor o vojnom sadjestvu i vojnim operacijama saveznikih strana.
Nakon to su ubijedile Rusiju i druge evropske velesile u neminovnost oruanog sukoba s
Portom, Crna Gora i Srbija su krajem juna objavile rat Turskoj.
Uz ovu oskudicu i tekode u snadbijevanju i nesavremeno naoruanje, crnogorska vojska je
slavila pobjedu nad nadmodnijim i dobro naoruanim turskim trupama nizama i baibozika,
kredudi se kroz Hercegovinu u pravcu Neretve i Mostara. Kad je, pak, Austro - Ugarska stavila do
znanja Cetinju da ne moe raunati na osloboenje i prisajedinjenje Hercegovine, crnogorske
ofanzivne vojne snage prestrojavaju se prema jugoistoku u pravcu Podgorice, Bara, Ulcinja i

403
sjeverne Albanije. Veoma motivisani za oruanu narodno-oslobodilaku borbu, Crnogorci i dalje
nanose estoke poraze turskim trupama i odnose sjajne pobjede.
Nasuprot uspjesima crnogorske, srpska vojska trpi poraze i mora da vodi defanzivnu borbu, da
se u oktobru 1876. godine (poslije poraza kod unisa) nae pred katastrofom. Da bi je spasile
od oruanog sloma, umijeale su se velike sile, prisiljavajudi Tursku da zaustavi dalji prodor u
Srbiju i pristupi voenju pregovora o primirju.
U ime Srbije i Crne Gore (koja je takoe bila obuhvadena primirjem) pregovore o miru s
Turskom vodila je Meunarodna komisija, sastavljena od predstavnika velikih sila. Ti pregovori
su se otegli od novembra 1876. do sredine januara 1877. godine. Kad nije uspjela da usaglasi
svoje stavove s Portom u pogledu potpisivanja mira s dvjema saveznicama Crnom Gorom i
Srbijom Komisija zastupnika velikih sila se razila neobavljena posla. Turska se tada odluila na
voenje separatnih pregovora sa svakom od njih pojedinano. Dovedena u bezizlazan poloaj,
Srbija je morala da pristane na vradanje u granice prije objave rata Turskoj, to je bilo regulisano
mirovnim ugovorom u februaru 1877. godine. Crna Gora, meutim, nije prihvatila neznatne
teritorijalne ustupke, koje joj je Porta nudila, pa su pregovori s njom prekinuti sredinom aprila
1877. godine i rat nastavljen.
Ulaskom Rusije u rat protiv Turske krajem aprila 1877. godine, Crnogorci su dobili snanu
moralnu potporu. Ali i Porta je pokuala da iskoristi svoju ansu. Naime, poslije potpisivanja
mira sa Srbijom, eledi da dobije u vremenu, ona je izvela koncentrini napad na Crnu Goru s tri
strane (kao 1862), angaujudi protiv nje 65.000 vojnika. Iako su proti sebe imali viestruko jau i
dobro naoruanu tursku vojsku. Crnogorci su se borili nadljudskim naporima i odnosili pobjede
nad turskom vojskom (velike bitke u Ostrokom klancu i kod Manastira Morae juna 1877. i
druge).
Strategijski plan Porte o definitivnom slomu crnogorskog oruja nije uspio. U vrijeme kad su
Crnogorci davali najedi otpor, ruske trupe su prijele donji Dunav i upale u Bugarsku. Stoga je,
po naredbi sultana, bila povuena glavnina turskih snaga iz Crne Gore na bugarski front. Tu
povoljnu okolnost knjaz Nikola je iskoristio, opsio Nikid i prisilio ga na predaju poetkom
septembra 1877. godine. Potom se glavnina crnogorskih udarnih snaga prebacila na juno
ratite u pravcu Podgorice, Bara i Ulcinja. Dran u opsadi, Bar je podlegao 9.januara 1878. a
Ulcinj je otvorio gradske kapije crnogorskoj vojsci deset dana kasnije.
Svojom herojskom borbom i posredno uz pomod Rusije, Crnogorci su u ratnom pohodu protiv
turske vojske trijumfovali. Dalje operacije crnogorske vojske bile su obustavljene, nakon to je
stigla vijest da je Rusija sklopila primirje s Portom u Jedrenu sredinom januara 1878. godine.
Za neto manje od dva mjeseca od uvoenja primirja, u malom mjestu San-Stefano, na domak
Carigrada, Rusija je Turskoj izdiktirala teke uslove mira (3. marta 1878). Mirovnim sporazumom
bila je obuhvadena i Crna Gora. Teritorija koja je Sanstefanskim ugovorom trebalo da pripadne
Crnoj Gori bila je za tri i po puta veda od one koju je imala prije poetka rata. Pripali su joj
gradovi: Nikid (osloboen), Gacko, Podgorica, Kolain, abljak, zatim Pljevlja, Bijelo Polje,
Berane, Bar i Ulcinj (dva posljednja takoe osloboeni).
Sanstefanskom sporazumu su se suprostavile velike sile, u prvom redu Austro-Ugarska,
Engleska i druge. One su odbile da priznaju rusko-tursku konvenciju, jer je njome bio paralisan
osvajai zamah Dvojne monarhije, njene ekspanzionistike pretenzije. Evropske velesile, koje su
se solidarisale sa austro-ugarskim osvajakim planovima na Balkanu, izvrile su diplomatsku
presiju na Rusiju i primorale je da pristane na saziv meunarodnog politikog kongresa, koji de

404
izvriti reviziju San-Stefana i donijeti definitivne odluke o makro i mikro-rjeenju ''istonog
pitanja''.
Uz prethodno pribavljenu saglasnost Velike Britanije, Francuske, Njemake, Italije, AustroUgarske, Turske i Rusije, u Berlinu je izmeu 13. juna i 13. jula 1878. godine, zasjedao skup
njihovih najviih predstavnika, poznat pod imenom Berlinski kongres. Na kongres je uputila
svoju delegaciju i Crna Gora, ali bez prava da sudjeluje u njegovom radu. Ipak, knjaz Nikola se
ponadao da de crnogorski zastupnici, vojvoda Boo Petrovid, predsjednik Senata, i vojvoda
Stanko Radonjid, ef knjaeve kancelarije za spoljne poslove, u kontaktima s predstavnicima
velikih sila uspjeti da bar donekle amortizuju anticrnogorsko raspoloenje, koje je kod
pregovaraa podgrijavala Austro-Ugarska i time olakavala Rusiji da joj izbori to povoljnije
razrjeenje teritorijalnih zahtjeva i razgranienje s Turskom. Na alost, zauzimanje crnogorske
delegacije nije urodilo osobitim plodom. Zapravo, njihovo prisustvo u Berlinu jo vie je iritiralo
dunavsku desaro-kraljevinu da u planovima revizije sanstefanskih granica u odnosu na Crnu
Goru bude nepopustljivija.
Pregovarke sile su opredijelile poziciju Crne Gore globalno 28. takom Berlinskog ugovora o
miru. Taj lan sporazuma je predviao da Crnu Goru priznaju kao dravu i one zemlje koje to do
tada nijesu bile uinile. to se tie novih podruja nad kojima je proirena njena vlast, na
insistiranje Austro-Ugarske, one su maltene prepolovljene u odnosu na sanstefanski projekat.
Pa ipak, i pri takvom stanju stvari crnogorska teritorija je udvostruena, s obzirom na prostor
koji je zaposijedala prije oslobodilakih ratova. S uim ili irim gravitacionim podrujima pripali
su joj gradovi: Nikid, Kolain, Podgorica sa stratekim utvrenjima Spuem i abljakom, Bar,
Plav i Gusinje.
Turska nije mogla da se pomiri sa odlukama Berlinskog kongresa u pogledu razgranienja s
Crnom Gorom, pa je raunala da de uspjeti da ih izigra, ako pronae nain da ih odgodi i dobije
u vremenu. Ved u samom startu, kad je Meunarodna komisija trebalo da pristupi konkretnom
fiksiranju granica, Turska je njen rad onemogudavala, isturivi u prvi plan Albansku ligu da se
odupre ustupanju Plava i Gusinja Crnoj Gori. Konfliktno stanje, vjetaki izazvano s turske
strane, veoma se oteglo. Knjaz Nikola je u vie mahova dolazio na ivicu strpljenja, ali je, ipak,
izbjegao otvoreni rat iji bi izaziva bila njegova zemlja, iako je u vie mahova diplomatskim
prijetnjama nagovjetavao tu mogudnost.
Prvo mirnodopsko razdoblje u istoriji Crne Gore
U vrijeme plavsko-gusinjske krize crnogorski gospodar je bio veoma aktivan na diplomatskom
polju, kontaktirajudi preko svojega poslanika u Carigradu, vojvode Radonjida, sa predstavnicima
evropskih diplomatskih misija, a sa ruskom kad je bilo prilike za to. Uz veliko politiko i
diplomatsko naprezanje, dranjem snanih kontigenata vojske na granici prema Turskoj, Crna
Gora je napokon dobila izvjesnu politiku satisfakciju. Velike sile, na inicijativu Engleske, sa ime
se na kraju sloila i Austro-Ugarska, izvrile su pritisak na Portu da, umjesto Plava i Gusinja, koje
je po svaku cijenu eljela da zadri, ustupi Crnoj Gori Ulcinj s primorskim pojasom do rijeke
Bojane. Iako teka srca, Turska je na to morala pristati krajem 1880. godine.
Tek to je razrijeila granine sporove s Turskom i dobijanjem izlaza na more (istina uz znatna
ogranienja u pogledu koridenja barske luke i organizacije pomorske trgovine, stavljenih pod
kontrolu i nadzor austro-ugarskih pomorskih vlasti za Dalmaciju), Crna Gora je mogla da se

405
okrene svojem unutranjem razvitku. Ula je zapravo u prvo mirnodopsko razdoblje u istoriji,
koje je trajalo do izbijanja balkanskih ratova (pri emu zanemarujemo kriznu napetost izazvanu
aneksijom Bosne i Hercegovine 1908).
Istini za volju, na privrednom planu zemlja se suoila s mnogim nevoljama koje je teko
savlaavala. Opta nerazvijenost u oblasti agrara, glavnom izvoru materijalnih dobara, ostala je
i dalje bitna karakteristika drutveno-ekonomskih odnosa. Dodue, zemlja je kao cjelina
raspolagala sa nekoliko puta vie obradivih povrina. Ali, zemljini odnosi zadrali su mnogo
elemenata naslijeenih iz ranijih vremena, obiljeje turskog feudalizma; ne vie u klasinom
smislu timarsko-zeametskih odnosa, ali sa izvjesnim reliktima toga sistema, sasvim sigurno.
Zemlja nije imala sopstvenih izvora za skokovitije unaprjeenje produkcionih odnosa; nije
mogla da izgrauje sopstvenu industriju, a sa angaovanjem stranog kapitala, takoe, nije ilo
usljed nerazvijenosti putne mree do izvorita prirodnih resursa (rudnika, umskih kompleksa i
drugog). Industrija, zanatstvo i trgovina nijesu postigli zapaeni razvitak krajem XIX i poetkom
XX vijeka, iako je i tu bilo izvjesnih rezultata.
O svim tekodama s kojima se suoila crnogorska privreda u tzv. mirnodopskom intervalu od
osamdesetih godina XIX, ima dosta podataka, izmeu ostalog, i u politikim spisima Nikole I
(govorima, pismima, proklamacijama i drugom).
Za prevazilaenje objektivnih politikih problema s kojima se suoila njegova zemlja,
prisajedinjenjem novih teritorija u kojima je bio dominantan, ili brojno jak muslimanski
elemenat, ili katoliki ivalj, crnogorski gospodar je imao mnogo vie smisla, iskazujudi svoju
visoku principijelnost. On je zapravo inio napore da svim svojim graanima, bez obzira na vjeru
i narodnost, ili druge posebnosti, Crnu Goru uini istinskom domovinom, da ih izjednai u
pravima i obavezama pred zakonom.
Neposredno poslije Berlinskog kongresa, kad je podruje Barskog okruga prisajedinjeno Crnoj
Gori, knjaz Nikola je korespondirao sa uglednim Jugoslovenom, akovakim biskupom Josipom
Jurajem trosmajerom, naglaavajudi mu da iskreno eli da prisajedinjeni krajevi u Crnogorskom
primorju nau u Crnoj Gori toplu rodnu grudu u pogledu ravnopravnog statusa s dotadanjim
njenim dravljanima i u pogledu razvoja svojeg vjerskog i kulturnog kontinuiteta. S tim u vezi, on
mu, uz ostalo, pie:
''Vi, preosvjeteni Vladiko o prijatelju, dobro poznajete mene i moje miljenje o vjeri, a o tome
smo prole (1879) godine i misli svoje izmijenili. Ja sam elio da u granice moje drave zapadnu
okolna rimokatolina mjesta i ja sam mnogo radostan to se to unekoliko ispunilo (pismo je
pisanom prije pripajanja Ulcinja sa okolinom Crnoj Gori D.), jer ono to sam vazda mislio,
osjedao i govorio, hodu da se pod mojom vladom i djelom pokae, da istu bradu vjera niim i
nikako ne djeli i da neke alosne pojave u naem narodu, koje se iz vjerskih trvenja poraaju,
budu tijem najbolje osuene, pa ako bog da i oslabljene i unitene''. (Ovo je jedno izmeu vie
pisama koja nijesu tano datirana u izdanju: Pisma, VI, 226-227).
Bavedi se pitanjem postizanja izjednaavanja vjerskih prava katolikog stanovnitva s
pravoslavnim ivljem u njegovoj zemlji, knjaz Nikola je procjenjivao da je nastupilo vrijeme kad
valja uiniti napor da se postigne sporazumom s Rimskom kurijom u pogledu obnove Barske
nadbiskupije.
Najprije je na toj relaciji izmijenio gledita sa svojim ved oprobanim prijateljem trosmajerom,
kojemu je, nakon pribavljanja njegove saglasnosti, povjerio posredniku ulogu za voenje
pregovora s papom Lavom XIII. Kako je Sv. stolica za to pokazivala interes, vidjedi u obnovi

406
Barske arhibiskupije ansu za prozelitski rad, za irenje i jaanje katolicizma u Crnoj Gori i ire na
Balkanu, pristupilo se diplomatskom kontaktiranju i korespondiranju s Vatikanom, to je stvar
obnove barskog crkvenog sredita inilo realnijim i opipljivijim. Ipak, pregovori voeni izmeu
Nikole I i pape na toj liniji trajali su vie godina. Bilo je i kriznih trenutaka usljed pokuaja Kurije
da crnogorske katolike u vjerskom pogledu uini zavisnim od izvanjcrnogorskog vjerskog
sredita. Ma koliko da je bio istinski raspoloen da katoliku crkvu u svojoj zemlji uzdigne
''savreno na isti stepen jednakosti sa crkvom pravoslavnom'', knjaz Nikola nije mogao dozvoliti
direktno mijeanje Sv. stolice u vjerska pitanja katolikog stanovnitva njegove zemlje. Vidjedi
knjaevu odlunost u tom pravcu, i sam papa je odustao od traenja nerealnih koncesija, to je
vodilo pribliavanju stavova o potpisivanju Konkordata.
Posrednika uloga biskupa trosmajera u tom pogledu bila je nenadomjestiva, to mu je
uostalom priznao i vie puta potencirao knjaz Nikola, kao i sv. Otac papa. Na obostranu korist,
Konkordat pismeni ugovor kojima se reguliu vjerska, prosvjetna, kulturna i druga prava
katolika u Knjaevini Crnoj Gori bio je potpisan 1886. godine. Po osnovu Konkordata bila je
obnovljena Barska nadbiskupija, za ijeg prvog arcibiskupa je bio posveden Dalmatinac imun
(Simeon) Milinovid, istinski zastupnik interesa katolike pastve u Crnoj Gori, odani prijatelj ove
zemlje i vrlo uvaeni i cijenjeni crkveni velikodostojnik na crnogorskom dvoru.
Odmah po zavretku oslobodilakih ratova (1876-1878) crnogorski knjaz je pristupio
izgraivanju politike ravnopravnih odnosa i prema svojim muslimanskim podanicima. Svoju
dosljednost u tom pravcu nastojao je da ostvari integralno za sve svoje graane, jednako one iz
starih okvira svoje drave sa onima iz prisajedinjenih novih krajeva.
Zbog vjekovnog oruanog konflikta s Turcima, dio muslimanskog stanovnitva, koji se naao u
granicama proirene crnogorske drave, strahovao je za svoj poloaj, za svoju imovinu, za svoj
drutveni status. Sagledavi taj problem u njegovoj kompleksnosti, Nikola I je jo za vrijeme
oruanih sudara s Turcima na teritorijama naseljenim Muslimanima, stanovnitvu slao javne
proglase i poruivao mu na druge naine da ostane mirno i da de biti poteeno od bilo kakvih
zlostavljanja i represija, ako se bude lojalno ponaalo, o emu je crnogorska vojska morala
posebno voditi rauna.
Kako su, nakon Berlinskog kongresa, Crnoj Gori pripali mnogi krajevi sa muslimanskim ili
izmijeanim ivljem, knjaz Nikola je, prije svega, iz humanistikih politikih pobuda, a i u skladu s
klauzulama Berlinskog ugovora, koje su se odnosile na novo prisajedinjeno muslimansko
stanovnitvo, nastojao da u praksi provede mjere kojima bi bili izjednaeni s ostalim
crnogorskim graanima, da se u novoj dravi osjedaju i ponaaju onako kako je to svojstveno
pripadnicima domovine. To izvanredno dobro potvruje proglas koji je knjaz uputio narodu
Podgorice i Zete, u trenutku kad je na tom prostoru trebalo uspostaviti novu crnogorsku vlast.
Izmeu ostalog, u tom dokumentu stoji i ova Nikolina poruka:
''Muhamedinci! Vas nede dijeliti predamnom vjera od vaih pravoslavnih i katolikih
sudravljana. Svi skupa uivadete jednaku i istu ljubav moju, jednaku i istu pravicu zakona mojih.
Svak je slobodan u svojoj vjeri, u svojim dobrim obiajima u svojem radu'' (Govori, IV, 106).
Razvoj Crne Gore u sferi duhovne nadgradnje
Uz puno nastojanje da ih rastereti svim kompleksa, zbog stupanja u podaniki odnos prema
Crnoj Gori zemlji prema kojoj su vjekovima bile uperene njihove puane cijevi, knjaz Nikola je

407
istinski nastojao da Muslimani, pa i oni koji su iz straha od osvete (muhadiri) naputili svoja
ognjita i svoju imovinu, postignu sva svoja prava, koja de im garantovati bezbjedan ivot i rad i
povoljnu perspektivu pod okriljem nove domovine Knjaevine Crne Gore.
U svojoj Prijestonici besjedi, kojom je proglasio prvi Ustav za Knjaevinu Crnu Goru (1905),
Nikola I je sa zadovoljstvom mogao da konstatuje uz drugo i ovo: ''Naim dravljanima,
Muslimanima, koji ne ustupaju dobrim vladanjem, redom i poslunodu svojim hridanskim
sugraanima, potvrdio sam 'erijat' zakon o braku, diobi i naljedstvu i izravnao ih slobodama i
pravima sa svojom krdenom bradom u dravi, a duhovne veze, koje su ih vazda spajale sa
njihovim Kalifom, nijesu im sprjeavane'' (Prijestona besjeda, Cetinje, 1905, 14).
Podjednaki interes knjaz Nikola je pokazivao i za druge domene od znaaja za opti napredak
zemlje. Ved naglaene i vrlo znaajne rezultate postignute u nizu oblasti u razdoblju prije
izbijanja hercegovakog ustanka i voenja oslobodilakih ratova, u poratno vrijeme je obogatio
mnogim novim sadrajima. to vie, i usred ratnog poara iznjedrila se jedna drutvena
institucija viestruko znaajna. Rije je o Drutvu crnogorskog Crvenog krsta, prvom te vrste
meu Junim Slovenima, formiranom u jeku rasmplamsavanja hercegovakog ustanka, od
strane knjaza Nikole potvrenog zvanino krajem 1875. godine.
Od poetka 1876. godine Drutvo crnogorskog Crvenog krsta ulanjeno je (kao 21 po redu) u
Meunarodni komitet crvenog krsta sa sjeditem u enevi. Ovo drutvo, poduprto
meunarodnim misijama Crvenog krsta, koje su povremeno boravile u Crnoj Gori za vrijeme
hercegovakog ustanka i oslobodilakih ratova, odigralo je znaajnu ulogu u pruanju pomodi
ranjenim i bolesnim borcima i hercegovakim izbjeglicama, iji je broj na tlu Crne Gore bio
dosegao cifru od oko 60.000 ljudi (ena, djece o staraca). Zbog svojih izuzetnih rezultat na
humanitanom polju, Drutvo crnogorskog crvenog krsta steklo je veliki ugled u ondanjem
svijetu.
U kontekstu mjera na unutranjem razvoju zemlje, Nikola I je veliku panju poklanjao
zdravstvenoj zatiti naroda i unaprijeenju zdravstvene kulture. Brigu o tome neposredno je
vodilo Sanitetsko odjeljenje (''Sanitetski odsjek'') Ministarstva unutranjih poslova. Na elo ove
slube knjaz je doveo uvenog ljekara-izvanjca, dr Milana Jovanovida Batuta (Vojvoanina), koji
je na dunosti efa Saniteta ostao oko dvije godine (1880-1882). Batut je znatno unaprijedio
organizacije zdravstvene zatite, srazmjerno mogudnostima zemlje, a bio pokreta poznatog
asopisa Zdravlje, koji je doprinosio popularizaciju i irenju zdravstvenog prosvjedivanja naroda.
Njegovo zapoeto djelo uspjeno je nastavio i dalje razvio domadi ovjek, veoma zasluni i
ugledni zdravstveni radnik, novi ef Sanitetskog odjeljenja, dr Petar Miljanid, istaknuti empiriar,
zaetnik i utemeljiva medicinske nauke u Crnoj Gori. On je ujedno bio i prvi tvorac i kodifikator
pravnih propisa iz oblasti zdravstvene slube. Sastavio je Zbornik pravila, propisa i naredaba u
sanitetskoj struci Knjaevine Crne Gore, koji je, po knjaevom odobrenju, publikovan i stupio na
snagu 1891. godine.
Naglaeni afinitet knjaza Nikole za kulturni razvoj Crne Gore u sferi duhovne nadgradnje
ispoljen i na djelu pokazan u prvom periodu njegove vladavine do zakljuno sa oslobodilakim
ratovima finaliziranim odlukama Berlinskog kongresa, jo vie je dobio u intenzitetu u
posljednjim dvjema decenijama XIX vijeka. Da bi aktivnost na tom polju mogla da donese bolje
rezultate, on dovodi u Crnu Goru afirmisane izvanjce stvaraoce i poslenike u prosvjeti, kulturi,
nauci i zdravstvu. Od istaknutijih valja pomenuti Valtazara Bogiida, Pavla Apolonovia
Rovinjskog, Jovana Pavlovida, vojvodu Sima Popovida, Milana Jovanovida Batuta, Nidifora

408
Duida, Boa Novakovida, Iliju Bearu, Luku Zorea, Milana Kostida, Luja Vojnovida, Jovana
Ljepavu, Laza Kostida, Sima Matavulja i druge.
Uz pomod ovih ljudi sa strane, koji su se krade ili due vrijeme zadravali u Crnoj Gori tokom
druge polovine XIX vijeka, knjaz Nikola je htio da kulturni razvitak njegove zemlje dobije
sloveno-srpsko vjersko-politiko obiljeje, to je, s druge strane, moralo imati negativne
reperkusije i usporiti razvoj autentinih kulturno-istorijskih vrijednosti nataloenih u bogatim
kontinuiranim istorijskim slojevima crnogorskog drutva u dugom razdoblju njegove prolosti.
Ali, knjaevi politiki rezoni bili su tada usmjereni van tog vidokruga; za njega je ta dimenzija
razvitka crnogorskog narodnog bida bila irelevantna, stojedi u sjenci politikih pretenzija za
hegemonijom u ''srpstvu''. On tada nije elio da se izdigne iznad okvira crnogorskog ''srpstva'',
vidjedi u njemu pouzdan oslonac u zalee, sigurnost za priklanjanje uz carsku Rusiju,
pokroviteljicu i zatitnicu balkanskih hridana srpskog pravoslavno-istonog obreda.
Nikola I je ukazivao uvaavanje izvanjcima i stoga to nije imao boljeg rjeenja za voenje
kutlurne akcije. Koliko u tome ima istine, posredno pokazuje njegovo veliko angaovanje na
osnivanju Velike kole (Liceja) na Cetinju u kojem pravcu se zalagao od kraja osamdesetih i
poetka devedesetih godina XIX vijeka. elio je, naime, da osnuje sopstveni Univerzitet, na
kojemu bi domadi ljudi sticali visoko obrazovanje i svoje sposobnosti i energije investirali
izgraivanju temelja crnogorske nacionalne kulture, nauke i obrazovanja. Na ostvarenju ideja
osnivanja Velike kole knjaz Nikola je radio godinama (poev od 1888). Kontaktirao je s tim u
vezi s univerzitetskim profesorima i naunicima iz ondanjih jugoslovenskih sredina, u prvom
redu s Franjom Rakim i Valtazarom Bogiidem. Pokuavao je i da ubijedi ruskog cara Nikolu II u
potrebu osnivanja Velike kole na Cetinju, to je, prema knjaevom miljenju, bilo mogude pod
uslovom da za tako znaajn poduhvat obezbjedi izvore finansiranja carska Rusija. U nekim
fazama rada na ovom polju bilo je i izvjesnih izgleda da de se neto modi uraditi. Naalost, nije
se dalje odmaklo od gole elje.
Posljedice toga mogao je ved jasno nasludivati i Nikola I, da bi se s dananje distance moglo
ustvrditi kako je isputenom ansom da se osnuje Univerzitet na Cetinju na kraju prolog, ili
poetku ovog vijeka Crna Gora nenadoknadivo i neprocjenjivo mnogo uzgubila u svojoj
kulturnoj slojevitosti i afirmaciji kulturnih vrijednosti, koje su na njenom tlu stvorili vjekovi.
Posebna sklonost Nikole I za angaman u kulturi, sigurno je proizilazila i iz line potrebe za
duhovnim meditacijama, iz uvjerenja da u sebi nosi potencije knjievnog iskazivanja. I koliko su
mu to doputale okolnosti, veoma intenzivni dravniki i politiki poslovi, on se i sam bavio
knjievnodu, postao pisac.
Iako je veoma rano pokuao da se oproba kao pjesnik, prvim pjesnikim sastavom etnja na
Lovdenu (1868) i lirskom poemom enidba bega Ljubovida (1858) knjaz Nikola se tek u
posljednjim dvjema decenijama XIX vijeka znatno vie posvetio knjievnom radu. Napisao je
poznatu patriotsku dramu Balkanska crica (1884), zatim lirsko-epske spjevove Potonji-Aden
sera (1888), Hajdanu (1899), Pjesnik i vila (1892) i druge tvorevine sauvane u cjelini ili u
fragmentima. Uz svu njegovu okrenutost poeziji, ini se da je pokazivao vie smisla za prozni
izraz. (Memoari, pojedini govori i pisma). Literarno djelo crnogorskog gospodara svojom
ukupnodu, ima svoje mjesto (doskora podcjenjivano) u crnogorskom knjievnom opusu.
Nezavisno od toga to Nikolino knjievno djelo nije doseglo znatnije umjetnike domete, ono
ima znaaj kao literarni anr jednog vremena, to moe posebno da zanima istoriju knjievnosti.
Moda jo vie i stoga to je bavljenje knjievnodu inspirisano i podsticano od vladaoca-

409
spisatelja, ovjeka sa izrazito naglaenim smislom za kulturu akciju i kulturno stvaralatvo u
najirem smislu rijei. Pri rezimiranju knjievnog djela Nikole I moe se redi da ono ima znatno
vie kulturno-istorijsku, nego literarno-umjetniku vrijednost.
Zavjerenike akcije protiv kralja Nikole
U prirodi je svake autokratske vlasti da sebi pripisuje krupnije uspjehe od znaaja za zemlju koju
oliava. Po autokratskoj sklonosti, knjaz Nikola se nije razlikovao od mnogih samodraca. On je,
naime, vodio brigu i nadzor nad svim poslovima, mijeao se u sve sfere ivota, izricao posljednju
rije s najvieg nivoa. elio je i uspijevao da bude u kursu svih stvari, da nita to je vano ne
izmakne njegovoj kontroli, da bi, u krajnjoj liniji, sve bilo dovedeno u vezu s njegovim linim
udjelom, doprinosom. Kao samodrac, on, zapravo, nije dozvoljavao drugim ljudima, pa ni onim
koji su uivali njegovu blagonaklonost i osobito povjerenje, da se u neemu posebno istaknu.
Ako su neto i iniciralli i radili, moglo je to biti samo do odreene granice, iznad koje je samo
gospodar mogao vudi dalje poteze.
Nikola I je tako sraunato i sistematski izgraivao svoj vladarski kult, u emu je dosegao mogudu
gornju granicu. Svojoj visokoj vladarskoj ambiciji dao je i formalnu potvrdu 1900. godine,
uzimanjem titule ''Kraljevsko Visoanstvo'', ime je i javno nagovijestio elju o uzdizanju sebe za
kralja, a svoje zemlje za Kraljevinu, kada nastupi pogodan trenutak.
Kako ovaj, i svi raniji i docniji potezi, koji su tendirali ka jaanju meunarodnog ugleda Crne
Gore, nailazili su na negativna reagovanja i osude vladajudih krugova Srbije, koja je vie od est
decenija pripremala teren da detronizira crnogorsku dinastiju i pretvori ovu zemlju u svoj
dominion u skladu s velikosrpskom koncepcijom obnove ''srpskog carstva''.
U Srbiji je vladalo uvjerenje da de poslije majskog prevrata (1903) i svrgavanja dinastije
Obrenovid mnogo lake idi s likvidacijom crnogorske drave prostim prisajedinjenjem Crne Gore
svojoj ''posestrimi''pod vostvom nove dinastije Karaorevida. I umjesto da smjena na
vladarskom vrhu u Srbiji olaka taj plan, desilo se i obrnuto. Najbolje je to pokazao napor kralja
Petra I Karaorevida, koji je odmah po dolasku na vlast pokuao da pripremi poziciju
dovoenja Crne Gore u sve zavisniji poloaj prema Srbiji kako bi je u ime ujedinjenja ''srpstva'' u
dogledno vrijeme anektirao, Nikola I je to odmah osjetio i energino se, ada diplomatski
vjeto, suprostavio takvim planovima, ne odriudi se, s druge strane, svojim starih pretenzija
djelovanja u obrnutom smjeru, u skladu sa svojim ambicijama koje su proizilazile iz projekcije
crnogorskog ''srpstva''.
To de redi da je poslije 1903. i posebno poslije 1905. godine antagonizam u odnosima izmeu
Crne Gore i Srbije postajao sve izrazitiji usljed paralelnih politikih pretenzija i neraidenih
rauna o podijele sfera uticaja. Ti odnosi, na posredan nain, dobijaju prepoznatljive
neprijateljske refleksije. Kulminaciona taka sukoba za presti u ''srpstvu'' bila je 1905. godina,
upravo njen kraj koji je oznaen pripremama i donoenjem prvog crnogorskog Ustava. Kako je
taj Ustav bio ponajvie formalna parlamentarna fasada kojom je zaodjenuta gospodareva
autokratska vladavina, najuticajniji politiki krugovi u Srbiji su posredstvom tzv. Kluba
crnogorske univerzitetske omladine napali ne samo nedemokratski crnogorski Ustav, nego
ukupnu etrdesetpetogodinju vladavinu knjaza Nikole. Tako su se crnogorski studenti u Srbiji
nali u nezahvalnoj ulozi da u ime spoljanjeg agresivnog inioca preduzmu akciju kojom
pozivaju na ruenje legitimne vlasti i poretka u svojoj zemlji. Oni su dokumentom nazvanim

410
Rije crnogorske univerzitetske omladine, objavljenim 21. novembra 1905. godine, napali
knjaevu Luindansku proklamaciju (31.VI 1905), kojom je obnaradovano skoro donoenje
crnogorskog ustava, koji de biti proglaen na Nikoljdan (19. XII 1905), dakle, na samom kraju iste
godine.
Smisao tog napada bio je ne samo da Crnoj Gori nije potreban nagovjeteni Ustav, ved da ona
kao zasebna nezavisna zemlja, ni sama sebi nije potrebna. To to se eli postidi Ustavom, istie
se u pomenutom aktu, u direktnoj je kontradiciji ''sa stvarnim potrebama srpskog naroda''. Sve
to se sada radi u Crnoj Gori valja zaustaviti, da bi se to prije udovoljilo ''ideji slobode i
ujedinjenja Srpstva'' (Nikola P. kerovid, Crna Gora na osvitu XX vijeka, SANU, Posebna izdanja,
Beograd, 1964, 91). Iako je, nema sumnje, crnogorski gospodar bio autokrata i samodrac,
kritika koju je na njegovu adresu uputila crnogorska univerzitetska omladina ili, kako je neki
istoriari nazivaju ''napredni omladinski pokret'', nije zastupala interes ni htijenja crnogorskog
naroda. Naprotiv, u pitanju je bila nepromiljena avanturistika akcija mladih politiki nezrelih
ljudi, koji su se za sitne mrvice stavili u slubu spoljnje velikosrpske ekspanzije. Bili su tako
iskorideni za hajku protiv svoje zemlje i naroda, koji je jedino imao pravo da razrjeava pitanje
svojega unutranjeg ureenja, izmeu ostalog, i organizovanja politikog i ustavnog ustrojstva,
shodno mogudnostima i potrebama vremena.
Sasvim je izvjesno da je crnogorsko drutvo, u vrijeme donoenja prvog zemaljskog Ustava
(1905), imalo razvijenu i politiki izgraenu graansku klasu, da bi smisao i sadraj ustavnih
naela i konkretna razrada ustavne materije bila kud i kao drukija. Ali, napadati crnogorski
Ustav jo prije nego je i donijet, iz ugla interesa jedne druge zemlje, pa makar to bila i Kraljevina
Srbija, sa istorijske take gledita mora se osuditi kao atak na politiki integritet nezavisne
Knjaevine Crne Gore. Drugim rijeima, politika diverzija crnogorske univerzitetske omladine
nikako ne moe biti oznaena kao akcija ''naprednog omladinskog pokreta''.
Napad crnogorske univerzitetske omladine, iji su glavni akteri bili Todor Boovid, Marko
Dakovid, Jovan onovid, Petar Ranatovid, Radoje elebid, Petar Majid i drugi, bio je, u stvari,
poetak sukcesivnog konstantnog neprijateljskog djelovanja zvanine Srbije protiv Crne Gore.
On je ubrzo poeo da poprima razmjere irokog sistematskog strategijskog plana na nasilnom
uklanjanju crnogorske dinastije i pripremanje ruenja crnogorske drave, njenim pretvaranjem
u kolonijali privjesak Kraljevine Srbije. Politiki je to objanjavano potrebom ujedinjenja
''srpstva'', dok je u sutini tog projekta leao imperijalistiki zahtjev srpske graanske klase o
aneksiji Crne Gore i narodnosnom obezliavanju Crnogoraca, radi stvaranja ''srpske'' balkanske
imperije u okvirima Duanovog carsta. Vladajuda klasa Srbije gorjela je od nestrpljenja da nakon
nasilnog prisajedinjenja Crne Gore dobije izlaz na more i ukljui se u meunarodnu pomorsku
privredu, smatrajudi je ansom za razvoj trgovakog kapitala i finansijskih transakcija. Bududi
sve vie zaokupljena takvim politikim planovima, srpska buroazija je prikriveno i vrlo uporno
radila na unitenju crnogorske drave i istorijskih postulata na kojima se temeljila njena
narodna posebnost.
Ta tako zamiljena politika strategija dobija uporite i svoje pristalice ne samo u redovima
crnogorske univerzitetske omladine, ved i u dijelu crnogorske politike opozicije, zaete u
parlamentarnoj frakciji nazvanoj Narodna stranka ili Klubai. Ova politika grupacija uzela je
sebi za uzore Radikalnu stranku Kraljevine Srbije i Srpsku radikalnu stranku u Vojvodini, ijim
programskim postavkama uistinu neprimjernim crnogorskim uslovima, izdano se slui u
koncipiranju svojih stranakih naela.

411
Narodnu stranku (Klubae) sainjavala je preteno crnogorska inteligencija kolovana najvie u
Srbiji, dio nieg inovnitva, neto trgovaca, po koji zanatlija i seljak. Nije, dakle, bila u pitanju
industrijska i finansijska buroazija, jer takve socijalne kategorije u Crnoj Gori toga vremena nije
ni bilo osim pojedinanih sluajeva. Toj opozicionoj struji pripadali su, uglavnom, ljudi
malograanskog mentaliteta, koji su billi spremni da se stave u slubu osvajakih aspiracija
vladajudih krugova Srbije za sitne koncesije i komenzacije.
Takve snage su stajele iza zavjerenikih akcija uperenih protiv Nikole I, poznatih pod imenima
''bombaka afera'' iz 1907. i ''olainski proces'' iz 1909. godine.
Nikola oprata Beogradu sve zakulisne radnje
U dubokoj pozadini tih anticrnogorskih planova usmjerenih na svrgavanje crnogorske dinastije i
porobljavanje crnogorskih naroda, nesumnjivo je stajala zvanina Srbija, njena dinastija i
najuticajniji drutveno-politiki inioci, i pored toga to se ona (zvanina Srbija) od toga javno
ograivala. No, crnogorskom suverenu je njen zavjereniki rad prema njegovoj zemlji ved
odavno bio poznat. Kao i mnogo puta u prolosti, i poslije ''bombake afere'' on je bio spreman,
osobito zato to su to iziskivali interesi obiju zemalja zbog tete pretrpljenih usljed izbijanja
aneksione krize u Bosni i Hercegovini (1908/9), da prijee preko svih zakulisnih radnji, intriga i
podmetanja, sraunatih na kompromitaciju Crne Gore, njenog vladara i dinastije.
Za preodolijevanje zahlaivanja odnosa izmeu Crne Gore i Srbije, izazvanog ''bombakom
aferom'', bila je zainteresovana i Rusija. Spreman da se povinuje ruskoj preporuci, knjaz Nikola I
pie zastupniku ruskog ministra inostranih poslova, irikovu, da je on ruku pomirenja Srbiji
pruao i u prolosti i da je spreman da to uini i sada, ali naglaava da vie nema nade u uspjeh
na tom polju. Urotnika akcija protiv Crne Gore iza koje stoji srpska vlada vodi se bez ikakvih
skrupula. Srpska poluzvanina i druga tampa vrvi od napada na Crnu Goru.
- Cilj grdnje i ismijavana - veli knjaz Nikola -veoma je jasan. Njime se eli ''potkopati dobar ugled
Crne Gore tako da ona postane odvratna i nepopularna, pod svakom cijenom, u oima svih
zemalja, tako da bude moralno izbrisana iz zajednice civilizovanih naroda u oekivanju da ona
nestane kao nezavisna drava'' (Pisma, VI, 370).
Dobro je poznato da je i Nikola I, sa stanovita crnogorskog ''srpstva'', raunao na to da ima
izgleda za vladarski poloaj u srednjebalkanskim ''srpskim'' prostorima, okupljenim oko njega
kao dravnog stoera. Meutim, s tim u vezi valja redi, da on, van onoga to je mogao osvojiti
ratom sa stanovita istorijskih prava, svoje politike kalkulacije za najvii poloaj u ''srpstvu'',
nikada nije zasnivao na sredstvima nasilnog ostvarenja tog cilja. Nikolino crnogorsko ''srpstvo''
nikad nije poprimilo oblik politike agresije protiv Srbije kao drave, sraunat na svrgavanje
njene suverene vlasti. Drugim rijeima, crnogorsko ''srpstvo'' nije moglo da se iauri iz ljuture
ideoloko-politike imaginacije, iz okvira elja o mogudem plebiscitarnom dolasku crnogorskog
vladara na poloaj elnika u ''srpstvu''. Knjaz Nikola je samo mogao da ivi u iluzijama da de
okolni narodi srpsko-pravoslavne vjere, dakle oni koji su decenijama u njemu gledali vou
oslobodilakog pokreta ispod turske vlasti, u odgovarajudem trenutku, kad za to ''sazriju'' uslovi,
traiti njega za svojeg politikog suverena.
U tom pravcu valjalo je ispuniti jo jedan vaan uslov. Naime, on je vjerovao da se to moe
postidi samo uz prethodno pribavljenu saglasnost Rusije. U tome su i leali razlozi njegove
spremnosti da pree preko mnogih uvreda i diverzija protiv njega, iniciranih od raznih inilaca iz

412
Srbije.
Ostajudi, tako, zatoenik ideja crnogorskog ''srpstva'', zbog ega verbalno nikad nije odvajao
crnogorski od srpskog naroda, iako je dobro znao da su u pitanju dva zasebna, samosvjesna
istorijska bida, Nikola I je, objektivno, povlaivao velikosrpskoj strategiji na ruenju integriteta
Crne Gore kao nezavisne drave, pothranjivao zastupnike ostvarenja velikosrpske ideje, kako
onih spolja, tako i njihovih pristalica koje su brojno narastale u njegovoj zemlji. Proklamovanjem
crnogorskog ''srpstva'', crnogorski gospodar je nesvjesno potkopavao temelje sopstvenoj zemlji,
pripremajudi u sebi i njoj tragian kraj, kakav de biti izvren na nain bez analogije u istoriji.
Svi njegovi napori, ipak, injeni u pravcu njenog uvrdenja kao zasebne drave, a moe se redi
da su bili ogromni, izuzetni, nede biti dovoljna protivtea velikosrpskom obruu, koji se polako
stezao oko Knjaevine, a od 1910. godine Kraljevine Crne Gore. to vie, uzdizanjem svoje
zemlje u rang Kraljevine, a sebe za kralja, Nikola I de samo jo vie razdraiti sve one prikrivene i
otvorene konstantno narastajude velikosrpske snage koje de proraunato, strpljivo, ali i
neodstupno raditi na njenom brisanju sa istorijske karte nezavisnih drava i nasilnom utapanju
njenog naroda u srpski.
Nova ratna slava koju je Crna Gora na elu s kraljem Nikolom zadobila u balkanskim ratovima
nizom pobjedonosnih bitaka, herojskim podvizima svoje vojske, novo irenje njenih granica
prema Sandaku i Metohiji, nede je spasiti od zle kobi, koja de se nad njom nadnijeti ved u
samom poetku Prvog svjetskog rata.
Politiko-doktrinerska platforma ''srpstva'', u Crnoj Gori crnogorskog ''srpstva'' dobro de
posluiti velikosrpskim politikim krugovima u Srbiji da ga postave u istu ravan s velikosrpskim
garaaninovskim programom i upotrijebe za likvidaciju Crne Gore kao nezavisne drave, s
pretenzijom nasilnog odnaroavanja njenog stanovnitva, asimilatorskim metodama
preobradanja Crnogoraca u srpski narod.
Ako zvanino niko u Crnoj Gori nije sporio da su Crnogorci dio ''srpskog'' naroda, nezavisno od
motiva koji su stajali u pozadini tog atributa (crnogorsko ''srpstvo''), bilo je prirodno da spoljni
svijet prihvati tu injenicu kao istorijsku datost. To, s druge strane, znai da meunarodni inioci
nijesu imali razloga da se suprostavljaju planovima o radu na ujedinjenju dviju ''srpskih'' zemalja
u jedan politiki organizam u ime ''jednonarodnosti''.
Izuzetak u tom pravcu bila je Austro-Ugarska, kojoj je takva politika kombinatorika mrsila
raune, u pogledu ostvarenja osvajakih pretenzija prema Balkanu.
Tu, ved vie od pola vijeka, staru idejnu koncepciju o ''srpstvu'' kao ''narodnosti'' (Naertanije),
njeni protagonisit na elu s Paidem, ele ved jednom da pretvore u stvarnost, ne birajudi u tom
pogledu sredstva i metode. Ali, sve do Prvog svjetskog rata mogudnosti za realizaciju tog
stratekog plana prosto su izmicale. U vrijeme ratne katastrofe Srbije, kad su vojska, organi
vlasti i neto civilnog stanovnitva naputali zemlju i u njoj uspostavljena vojno-okupaciona
austro-ugarska vlast, srpska vlada naavi se u izbjeglitvu, procijenila je da je na pomolu ansa
davnanje njene elje o unitenju Crne Gore kao drave. Bila je to nesvakidanja ironija sudbine.
Poznato je, naime, da je Crna Gora dobrovoljno ula u rat kao saveznik Srbije, bez postavljanja
ikakvih uslova za usluge koje je stavila na raspolaganje bratskoj zemlji, a analogno tome i
drugim saveznicima. To tim prije kad se zna da je Crna Gora mogla ostati neutralna u ratu i
mirno, neokrznuta, saekati njegov kraj. Toj Crnoj Gori koja je, koliko je bilo mogude za jednu
malu zemlju s kapitalistikim politikim ustrojstvom (nezavisno od stepena njegove
razvijenosti), u rat ula s najvie moralne istote i humanih, ljudskih principa, saveznici su,

413
saglasivi se s Paidevim velikosrpskim planom o njenom unitenju, stavili omu na vrat, u
trenutku kad im je dala sve to je mogla dati, kao saveznik u ratu protiv Centralnih sila.
Poznato je, takoe, da je Crna Gora vjekovima izgraivala svoju ratnu etiku, humanizirajudi je
do najvede mogude mjere. Osnovno geslo te etike bilo je stati na stranu onog ko se brani od
silnika. S tom istom devizom Crna Gora je bezrezervno i nesebino ula u prvi svjetski rat,
stavljajudi u pokret sav svoj ljudski i materijalni potencijal u odbrani bratske Srbije, koju je
Austro-Ugarska htjela da satre, jer se bila isprijeila kao ozbiljna smetnja njenim osvajakim
planovima na Istok. Samim tim to je Crna Gora dobrovoljno ula u rat, i bez pomisli o isticanju
bilo kakvih kompenzacija, dovoljno je snaan argument da se povjeruje u iskrenost njenog
saveznitva na strani pravde. U tom pogledu ona je pruila jo nekoliko dokaza. Na prvom
mjestu valja podvudi da se kralj Nikola i njegova vlada povjerili komandu crnogorskom vojskom
srpskom oficiru (naelniku taba Crnogorske vrhovne komande) i njegovim saradnicima, da je
izrada glavnog ratnog plana (sadjejstva crnogorskih i srpskih trupa) bila povjerena Srpskoj
vrhovnoj komandi i da je, pored niza drugih, u krvavoj Mojkovakoj bici, slavom svojega oruja,
obezbijedila sigurnu odstupnicu srpskoj vojsci, dravnim organima i dijelu naroda, koji se za
njime kretao. Sve su to tako snani dokazi nesebine odanosti i privrenosti Crne Gore Srbiji u
Prvom svjetskom ratu.
Nikolino srbovanje kobno i za njega i za dravu
Za sve usluge koje je Crna Gora u prvom svjetskom ratu uinila Srbiji i njenom narodu vladajuda
klasa ove saveznike zemlje uzvratila joj je na najbesprimjerniji nain. Povela je najedu
kampanju protiv njene navodne nebratske uloge i protiv njenog vladara, kralja Nikole,
optuujudi ga za tobonje urovanje s Austro-Ugarskom radi potpisivanja separativnog mira, za
neiskrenost kao saveznika u ratu, za pripremljenu kapitulaciju Crne Gore, na neizvoenje
crnogorske vojske iz zemlje i jo mnogo toga to je bilo gola konstrukcija, kojom je trebalo
kompromitovati Crnu Goru i njenog vladara u oima ostalih saveznikih zemalja.
Ne manje optubi bilo je upudeno i na raun crnogorske vojske, kako bi bila baena lana sjenka
na blistavost njenog oruja.
Srpska vlada i njeni organi, odnosno zvanina Srbija se tako ved u poetku Prvog svjetskog rata
nala u dvostrukoj ulozi. Ta zemlja je postala prva meta agresije Centralnih sila i stekla velike
simpatije i podrku naprednog svjetskog javnog mnjenja u pravednoj borbi za odbranu svoje
nezavisnosti i slobode. Paralelno s pruanjem otpora zavojevau, s druge strane, pravila je
paklene planove za unitenje i politiku likvidaciju najodanijeg saveznika u ratu Crne Gore.
Ova druga njena uloga bila je zamaskirana platom potrebe bezuslovnog prisajedinjenja Crne
Gore Srbiji iz navodno ''humanih'' pobuda o unifikaciji i integrativnom povezivanju ''srpstva''.
Kao i svaki imperijalizam, tako je i onaj koji su inspirisali vladajudi krugovi Srbije tokom prvog
svjetskog rata pronalazio ''moralno'' opravdanje za svoje postupke. A kakav je to moral bio
unititi jednu dravu koja joj je sve to je mogla pruila kao saveznik u ratu, samo je po sebi
razumljivo.
Odnos zvanine Srbije prema Crnoj Gori u Prvom svjetskom ratu pokazuje da je imperijalizam
malih zavojevaa podjednako zloinaki, podjednako gramziv i drzak, kao imperijalizam
modnika.
Ne treba se, meutim, iuavati to su se vladajuda klasa Srbije i njeni politiki inioci u

414
izbjeglitvu posluili nedopustivim sredstvima kompromitovanja Crne Gore, njene vojske i
vladara. To je u prirodi svake porobljivake politike, u stilu onovremenih imperijalistikih sila,
nezavisno od toga kojemu su bloku pripadale. Mnogo vie zauuje kako su, nadovezujudi se na
meuratne graanske, savremeni istoriari nali rijei opravdanja za ondanje velikosrpske
hegemonistike planove prema Crnoj Gori i njenom narodu.
Naalost, ni dananja istorijska nauka nije uspjela da se kritiki distancira i odredi prema lanoj
anticrnogorskoj kampanji srpske vlade i njenih organa u toku Prvog svjetskog rata i poslije
njega. to vie, prihvatila je njene ''argumente'' kojima se odobravaju postupci za unitenje
crnogorske drave i porobljavanje njenog naroda u ime ''srpstva''. Takvom odnosu prema jednoj
nezavisnoj zemlji ne bi bilo mjesta ak ni ako bi pripadala neprijateljskom taboru, a kamo li kad
je u pitanju odani saveznik u ratu.
Naavi se u izbjeglitvu, bududi faktiki konfiniran u Neju kod Pariza sa svim svojim slubenim
dravnim organima, kralj Nikola je, preispitujudi svoju politiku prolost i posebno relaciju
odnosa sa Srbijom, sigurno ved dobro shvatio to je njemu i njegovom narodu objektivno
donijelo crnogorsko ''srpstvo'', od strane srpskih vladajudih krugova vjeto preobradano u
velokosrpsku varijantu. Moralo mu je tada (1916) biti decidno jasno da je ''srbovanje'' koje je
imalo primarno mjesto u njegovoj politikoj doktrini, postalo kobno za njegov narod, njegovu
zemlju i njega llino. Ono mu se vratilo kao bumerang. Suelio se sa situacijom da se njegova s
mukom stvarana narodnosna i politika graevina rui pred njegovim oima. Istina, kralj Nikola
kao izuzetno jaka linost s velikim moralnim kapitalom i ogromnim zaslugama za svoju zemlju,
kao i uslugama pruenim saveznicima u ratu, do kraja ivota nije htio da se pomiri s neumitnom
istinom o besprimjernoj likvidaciji Crne Gore. Naprotiv, pokuao je da slubenim
komuniciranjem sa vladama saveznikih zemalja i njihovim najuticajnijim dravnicima
(Vilsonom, Klemansoom, Lojdom Dordom i Orlandom) iznese agrumentaciju o asnoj ulozi
koju je odigrala njegova zemlja i narod, njegova vojska i on lino u ratu na strani saveznika. Sve
to, meutim, nije imalo znaaja u pogledu korigovanja stavova saveznikih drava u odnosu na
Crnu Goru i njenu porotnu poziciju.
Predsjednik srpske vlade Nikola Paid je potpuno uspio, istina ne bez tekoda i ne u jednom
dahu, da pribavi saglasnost saveznikih zemalja u pravcu ostvarenja plana o aneksiji Crne Gore
pred sam kraj rata.
Njegovu akciju znatno su olakali mnogi crnogorski politiki disidenti, na elu s bivim
predsjednikom vlade, Andrijom Radovidem, koji su se stavili direktno u slubu politike
usmjerene na kompromitaciji kralja Nikole i njegovih vojno-politikih inilaca u Prvom
svjetskom ratu. Sa stanovita moralnih kriterija, zemlje kojoj su pripadale, uloga Andrije
Radovida i njegovih saradnika bila je negativna. Ti disidenti su, na inicijativu srpske vlade,
formirali politiko tijelo, nazvano ''Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje'', za ijeg
predsjednika je imenovan Radovid. Taj ''Odbor'' je pokrenuo svoj list Ujedinjenje s proljeda
1917. godine, sa zadatkom da bude jedan od instrumenata u slubi Paideve politike u napadu
na kralja Nikolu i njegovu navodnu ''izdaju'' saveznike stvari u toku rata. I nema sumnje, tzv.
''Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje'' sa svojim glasilom i irokim politikim radom znatno
je potpomogao realizaciju Paidevog plana o bududoj aneksiji Crne Gore.
Crnogorska vlada u egzilu, na elu s kraljem Nikolom, pokuavala je da se brani od lanih
optubi vlade Kraljevine Srbije i njene diplomatije. Odmah nakon to je dobila privremeni
prostor za smjetaj u Neju kod Pariza, aktivirala je svoje zvanine slube, posebno na liniji

415
korespondiranja sa saveznikim vladama i pokrenula svoj organ Glas Crnogorca da se brani od
neistina koje su joj imputirane, od nepravdi koje su joj nanoene. Slala je mnogobrojne
protestne note saveznikim vladama, njihovim ministarstvima inostranih djela, organima
Mirovne konferencije u Parizu. Iznosila je sadrajnu argumentaciju kojom se demantuju lane
tvrdnje protiv kralja Nikole, nje same i crnogorskog naroda.
Meutim, sve to su zvanini legitimni organi Kraljevine Crne Gore u egzilu preduzimali u
odbrani asti, integriteta i zasluge njihove zemlje u ratu, bilo je prekasno. Saveznici, u ijim
rukama je bila sudbina ove zemlje, nijesu mnogo marili za pravo stanje stvari, za argumentaciju
koju su im podastirali kralj Nikola i njegova vlada. Sudbinu Crne Gore oni su, jednostavno,
prepustili srpskoj vladi da je rijei, polazedi navodno od naela ''narodnosti'', smatrajudi
Crnogorce dijelom ''srpskog'' naroda.
''Srpstvo'' u crnogorskoj varijanti, koje je Nikola I njegovao s posebnom panjom, u koje je
uloio najdragocjeniji svoj politiki kapital, vratilo mu se u najgorem izdanju. Od posijanog ita,
njio je kukolj; ''srpstvo'' mu se obilo o glavu. Bilo je ono ma s dvije otrice.
S tim istim ''srpstvom'', razumije se u njegovoj velikosrpskoj varijanti, mahali su sada oni koji su
u ime tog ''srpstva'' dokazivali ''anahronost'' daljeg postojanja crnogorske drave, usljed
tobonje ''jednonarodnosti'' Srba i Crnogoraca.
Obespravljeni Crnogorci - unitena Crna Gora
U svojem drugom broju list Ujedinjenje, organ ''Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje'',
donijelo je tekst u kojemu je pisalo i ovo:
''Ni sa nacionalnog, ni sa politikog gledita ne moe se odobriti separatizam Crne Gore.
Ujedinjenje srpskog naroda iskljuuje potrebu njenog nezavisnog dravnog opstanka.
Crnogorska nezavisnost ne bi se mogla opravdati sa nacionalnog gledita, jer bi svaki pokuaj u
tom smislu bio najvedi udar za narodnu srpsku misao'' (Ujedinjenje, br. 2, 22.IV/4. V 1917).
Dola je, tako, do izraza velikosrpska varijanta ''srpstva'', njegova agresivno-doktrinerska
dimenzija. Takvom obrtu stvari ponajvie je mogao da se raduje predsjednik srpske Vlade,
Nikola Paid, koji je, da bi parirao prigovorima koji su dolazili ak i izvan crnogorskih krugova da
smiljeno priprema aneksiju Crne Gore, u istom broju Ujedinjenja, s kraja aprila 1917. godine,
uz drugo, podvukao: ''Ujedinjenje Srbije i Crne Gore izraava samo taj notorni fakat, to Srbi iz
Srbije i Crne Gore sainjavaju jedan isti narod'' (Ujedinjenje, br. 2, 2. IV/4. V 1917).
Iako se svakodnevno osvjedoavao iz saveznike tampe, javnih istupa saveznikih dravnika i
politiara, iz ukupne izdano plasirane intrigantske i zavjerenike kampanje vladajudih krugova
Srbije, uz blagonaklonost saveznika prema njenim agresivnim planovima, u odnosu na Crnu
Goru, kralj Nikola je to zvanino nipodotavao, svodio na efemernost, ada s velikom
strijepnjom ta de se iz toga izroditi.
Njegova strahovanja su se pokazala osnovanim. Najednom mu se strateki plan, odavno
pripreman od strane velikosrpskih krugova u pravcu bezuslovnog prisajedinjenja Crne Gore
Srbiji, pokazao jasan kao na dlanu.
Naime, u julu 1917. godine na Krfu je zasijedala Vlada Kraljevine Srbije i Jugoslovenski odbor,
organ jugoslovenske politike emigracije s podruja Austro-Ugarske. Iz usaglaavanja stavova
ovih dvaju inilaca, nesumnjivo pod presijom superiorne srpske Vlade, kao pregovarakog
partnera, proizila je Krfska deklaracija, politiki akt kojim je naelno utvren politiki status

416
bududeg dravne zajednice jugoslovenskih naroda. Taj akt je sadravao sutinsku principijelna
polazita ustrojstva poratne jugoslovenske drave, u kojoj de biti ujedinjeni Srbi, Hrvati i
Slovenci, ijim granicama de biti obuhvadena integralna podruja na kojima oni ive.
Drava de biti ureena kao ustavna demokratska i parlamentarna monarhija, na elu s
dinastijom Karaorevid. O privremenoj organizaciji vlasti, do izbora Ustavotvorne skuptine i
donoenja ustava, odluide Privremeno narodno predstavnitvo, birano na osnovu jednakog,
neposrednog i tajnog prava glasa. Dokumenat je formulisao i druge pojedinosti od znaaja za
konstituisanje pravnog subjekta nove drave, koja de obuhvatiti nekoliko pokrajina i drugih
teritorija to su u prolosti imale osobeni istorijski razvitak.
Desetak dana po proklamovanju krfskog sporazuma tzv. ''Crnogorski odbor za narodno
ujedinjenje'', sastavljen, kako je pomenuto, od politikih disidenata i drugih provelikosrpskih
orijentisanih Crnogoraca, sa sjeditem u Parizu, donio je (29.VII/11. VIII 1917) svoju Deklaraciju,
iji tekst glasi:
''Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje, svjestan svojih nacionalnih dunosti i onih amaneta
istorijske Crne Gore, koji su olieni u njegovoj neprekidnoj borbi za narodno osloboenje i
ujedinjenje; nalazedi, da Crna Gora ovim ratom zavruje svoju ulogu kao zasebna srpska drava i
da joj kao takvoj, dosljedno svemu, predstoji samo ulazak u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca,
prihvata u cjelini deklaraciju predsjednika Kr. srpske Vlade, g. Nikole Paida, i predsjednika
Jugoslovenskog odbora, g. dr-a Ante Trumbida, ovladeno donesenu po jednodunom
sporazumu 7(20). jula 1917. na Krfu, potpuno solidaran sa Krfskom deklaracijom, a uvjeren da
izraava elje srpskog naroda u Crnoj Gori, Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje, produit de
rad na ujedinjenju Srba, Hrvata i Slovenaca''. (B.Petrovid i M.Zeevid, Jugoslavija 1918-1984.
Zbornik dokumenata, Beograd, 1985. 54).
Tako je crnogorsko ''srpstvo'' u ekspanzionistikoj velikosrpskoj varijanti utrlo put ''legitimiteta''
svojemu nasilju. U pregovorima dvaju politikih inilaca na Krfu, to se posredno vidi i u
pomenutim deklaracijama, Crna Gora je tretirana kao dio ''srpske'' zemlje, kao obeznaroeni
narod, lien prava, ne samo sudionika u pregovorima o sudbini nove dravne zajednice
jugoslovenskih naroda, nego i na sebe samoga.
Uz sva teka razoarenja koja su pristizala jedno za drugim kralju Nikoli, sa svojim saradnicima,
koji su predano i u egzilu sluili narodnoj stvari, najtee je padalo to to su akciju likvidacije
crnogorskog bida podupirali domadi ljudi, servilni Paidevi trabanti, a meu njima najgraltije oni
koji su doskora zauzimali visoke poloaje u crnogorskoj dravnoj hijerarhiji (Andrija Radovid,
Janko Spasojevid, Danilo Gatalo, Milo Ivanovid, Luka Pitelid, Jovan urakovid i drugi).
Donoenjem dvaju pomenutih dokumenata crnogorska Vlada i kralj Nikola doivjeli su, sasvim
sigurno, najtei udarac od trenutka kad su zakoraili na tlo saveznike Francuske. Pred Nikolinim
oima odmah su poele da se rue iluzije u romantiarsko zanesenjatvo o mogudnosti izdizanja
na poloaj prvog ovjeka u ''srpstvu''. Morao je ved tada ozbiljno pomiljati da mu njegov narod
nede dati za pravo, to je slijepo voen crnogorskim ''srpstvom'', mogao do te mjere da zastrani
na tu stranputicu kojom ga je doveo u poziciju da bude porobljen, bez ikakve izvjesnosti to de
dalje s njim biti.
Istina, kralj Nikola i drugi slubeni organi zemlje u izbjeglitvu preduzimade i dalje to je bilo u
njihovoj modi za prava Crne Gore, njenog integriteta, za prava njenog naroda da sam odluuje o
svojoj sudbini. Ali, njihova preduzimljivost, kroz slubenu prepisku sa saveznikim vladama,
Konferencijom mira, njenim pojedinim slubama i najuticajnijim uesnicima, nije imala odjeka,

417
niti, pak, uticaja na mijenjanje odnosa prema Crnoj Gori. Saveznike zemlje su u Versaju odluile
da Crne Gore vie ne bude, to je samo jo proceduralno trebalo dovesti do kraja. Njeno
obezdravljenje izvoeno je postepeno, po fazama: uskradeno je pravo crnogorskoj delegaciji
da uestvuje na Konferenciji mira, izvrena je okupacija Crne Gore od strane srpskih trupa,
krajem oktobra i poetkom novembra 1918. godine, odrana je tzv. ''Velika narodna skuptina''
u Podgorici neligitimni organ, sastavljen od provjerenih pristalica paidevskog projekta o
unitenju Crne Gore; na ovoj ''Skuptini'' donesena je odluka o bezuslovnom prisajedinjenju
Crne Gore Srbiji i zabrani povratka kralju Nikoli u zemlju; uveden je potom vojno-policijski
okupacioni reim, to je, na samom kraju 1918. i poetkom 1919. godine, dovelo do oruanog
ustanka naroda protiv zavojevake vlasti; nakon uguenja ustanka, uslijedio je estoki bijeli
teror nad nedunim narodom, koji je ustao u odbranu svojih elementarnih ljudskih prava i
sloboda.
Mada vezanih ruku i bespomodni, crnogorska Vlada u Neju i kralj Nikola preduzimaju nove
korake u pravcu urazumijevanja saveznikih politikih inilaca za grubo naruavanje
meunarodnih pravnih naela koja se se tiu Crne Gore koja se nala u statusu okupirane
zemlje. Iz hrpe protestnih nota, cirkularnih pisama, memoranduma i drugih slubenih izdvajamo
jedan, u kojemu su sublimirane sve perfidije to su dovele do nasilnog unitenja Crne Gore.
Rije je o Memorandumu od 5. marta 1919. koji je od strane Vlade Kraljevine Crne Gore predat
Konferenciji mira u Parizu (Glas Crnogorca, br. 73. od 30. VI/13. VII 1919. i kao posebna broura,
pod istim naslovom, u enevi, 1919).
Velike sile gluve na crnogorsko zapomaganje
U tri glavna poglavlja i deset potpoglavlja, s prilozima vie autentinih slubenih akata
crnogorsko-srpske korespondencije i pet posebnih dodataka, govori se o odnosu Crne Gore
prema Srbiji i ostalim saveznicima u prvom svjetskom ratu, o asnoj ulozi koju su kralj Nikola i
njegova zemlja odigrali, sluedi saveznikoj stvari. Iz glavnih naslova i podnaslova tog
dokumenta koje ovdje navodimo, da se nazreti potresna drama, koju je u danima poratne
okupacije od strane srpske vojske preivljavao crnogorski narod i kako su na to reagovali
crnogorska Vlada u izbjeglitvu i kralj Nikola.
Memorandum je koncipiran iz ovih dijelova:
I - Dananje stanje Crne Gore:
1) Sveana obedanja saveznika Crnoj Gori,
2) Situacija u Crnoj Gori je jasna. Nije bilo nikakve revolucije, ved je Srbija pokuala da jednim
zavojevakim aktom uniti suverenitet Crne Gore,
3) Pitanje o zastupanju Crne Gore na Konferenciji mira. 4) Neopravdan zahtjev srbijanske
delegacije na Konferenciji mira.
II - Uloga Crne Gore u svjetskom ratu:
1) Kako je i zato Crna Gora ula u rat.
2) ta je Crna Gora u ovom ratu uinila za optu stvar saveznika.
3) to su saveznici uinili za Crnu Goru 1914. i 1915.
4) Zato su i na koji nain saveznici napustili Crnu Goru u to vrijeme.

418

III - Zahtjevi Crne Gore:

1) Hercegovina i Boka Kotorska,
2) Skadar i okolina.
Dodatak I: Dokumenat koji oigledno dokazuje da je crnogorska vojska krajem 1915. spasila
srbijansku vojsku da je ne zarobe Austrijanci, Nijemci i Bugari.
Dodatak II:
Nekoliko biljeaka iz dnevnih izvjetaja eneralnog taba Prvog odreda crnogorske vojske, iz
kojih se vidi bijedno stanje ishrane i odijela u kome se za vrijeme rata nalazila cijela crnogorska
vojska.
Dodatak III:
Proklamacija kralja Crne Gore od 15. novembra 1915. godine.
Dodatak IV:
''Tajni ugovor'' zakljuen, toboe, izmeu Austrije i Crne Gore, kojim se je zvanina Srbija sluila
u svojoj klevetnikoj borbi protiv Crne Gore.
Dodatak V:
Izjava generala serdara Janka Vukotida, biveg ministra predsjednika o dogaajima u Crnoj Gori,
tokom januara 1916. kojom on optuuje zvaninu Srbiju da je iznevjerila crnogorsku vojsku.
Ovaj Memorandum, koji je crnogorska Vlada uputila Versajskoj konferenciji, napisan je na
pedesetak stranica tampanog teksta i predstavlja prvorazredni izvor o besprimjernim
postupcima saveznikih zemalja prema Crnoj Gori, kojima je utiran put za njeno unitenje na
najdrskiji, imperijalizmu svojstven nain.
Istoriari su izbjegavali da na kritian, nauno objektivan nain, rasvijetle tu mranu stranu
saveznikog odnosa prema Crnoj Gori i ciljevima koje su takvim svojim postupcima eljeli
postidi. Kako je poznato, na njihov prijedlog, Konferencija mira u Versaju odluila je da se Crna
Gora brie iz spiska drava, i kao obezdravljena zemlja, uz dozvolu vladajudih krugovima Srbije
da primjenom nasilja u pravcu asimilacije njenog naroda, izvre njeno prosto anektiranje
''srpskoj'' matici, odnosno da je kao njen sastavni dio uvedu u Kraljevinu SHS.
Ni tada, kad je to bila svrena stvar, kralj Nikola nije prestajao da se bori protiv najdrskije
politike likvidacije njegove zemlje, svojevrsnog presedana u istoriji, kakvog meunarodno
pravo nije poznavalo. Iz vie slubenih akata, koje je slao na sve strane u potrazi za pravdom,
izdvajamo odlomak iz pisma predsjedavajudem Konferencije mira, francuskom predsjedniku
Vlade, Klemansou, upudenom dva dana prije pomenutog Memoranduma, neke vrste njegovog
propratnog akta. Dio teksta koji izdvajamo glasi:
''Gospodine Predsjednie,
Pitanje Crne Gore nije pitanje dinastije, kao to pokuavaju podmetnuti njeni protivnici. Ovdje
se radi, ba naprotiv, o velikom principu, ije potovanje treba da bude tim vede, jer se radi o
uvanju muno steenog prava jedne male zemlje i jednog malog naroda.
to se, pak, mene tie, ja sam uvijek spreman podnijeti ne samo sve rtve koje zahtijeva pravo i

419
dobro Crne Gore, nego isto tako i one, koje bi diktirali opti interesi saveznika. Ali, u tome
svojstvu vladara Crne Gore ja sam obavezan po Ustavu zemlje braniti njenu ast i moju, kao i
njena prava i njene interese.
Iz toga razloga, molim Konferenciju mira, posredstvom Vae Ekselencije, da bi blagoizvolila
primiti prijedloge moje Vlade izraene u Memorandumu Konferenciji mira od 5. marta ov. god.
o odreenju jedne komisije, koja bi imala ispitati rtve i ulogu Crne Gore, kao i ovu moju za
vrijeme ovoga rata, i nepravde uinjene koje Crna Gora trpi sa strane drugih. Ma kakvi bili
rezultati te ankete ja sam spreman iz toga povudi sve posljedice.
Uvjeren sam da de ta anketa utvrditi da smo Crna Gora i ja sam, izvrili, odano i vjerno, sve svoje
dunosti prema saveznicima, do granice krajnjeg samoodricanja, podnosedi najvede rtve. Ne
sumnjam da de ona pokazati, da su sve zasluge, onih od kojih smo to najmanje zasluili,
postupiti prema Crnoj Gori i njenim zvaninim predstavnicima ne samo protivno pravu, nego i
ak protiv osnovnih principa meunarodnog morala za koje je rtvovao na milione ljudskih
ivota i iji je respekt bio predmet stalne panje Konferencije mira'' (Pisma, VI, 405).
Naravno, kako Memorandum tako i kraljevo propratno pismo, ostali su bez ikakvog uticaja na
odluke Pariske konferencije u pogledu pozicije Crne Gore i naina njenog ulaenja u sastav
novostvorene jugoslovenske drave posredstvom Kraljevine Srbije, kao njenog ''dominiona''.
Meutim, najodgovorniji politiki inioci Crne Gore konfinirani u Neju, kod Pariza, ne prestaju
da se bore, stalno su u akciji, u nastojanju da neto uine za svoju zemlju. Procjenjivali su da su
im anse u tom pogledu gotovo fiktivne, ali oni su vrili svoju dunost.
Kako se bespravnom porobljavanju Crne Gore od strane Kraljevine Srbije najdue opirao
predsjednik SAD Vudro Vilson, predsjednik crnogorske Vlade Jovan Plamenac, u vrijeme kad je
ef amerike dravne delegacije jo mogao da utie na promjenu odluka u vezi sa statusom Crne
Gore, obratio mu se memorandumom, upudenim poetkom jula 1919. godine. U tom spisu
Plamenac, izmeu ostalog, istie:
''Gospodine Predsjednie,
U odbranu asti Crne Gore, njenog prava na ivot i njenih legitimnih aspiracija, potpisani je, u
ime Vlade Kraljevine Crne Gore, imao ast podnijeti Konferenciji mira u Parizu memorandum,
kao i brojne protestne note ije rjeenje mi nestrpljivo oekujemo.
Zvanina Srbija, meutim, i dalje se slui nedostojnim i najnemoralnijim sredstvima, samo da se
na jedan poniavajudi nain uniti individulanost crnogorske drave. Njene klevete i intrige
imale su, na alost, velikog uspjeha kod predstavnika velikih sila, jer ona i dan danas vojniki
posijeda crnogorsku dravnu teritoriju, vri u svakom pogledu suverenu vlast nad naim
sugraanima, provodedi je s najvedom zloinakom brutalnodu, i to bez protesta od strane
velikih sila, i na osnovu istih tih njenih obmana i kleveta, nema na Konferenciji mira crnogorskih
delegata, pa o sudbini Crne Gore izriu presudu na toj Konferenciji, tovie, i dojueranje sluge
i robovi turske i austro-ugarske monarhije.
to ne mogae Osmanlije vjekovima poiniti sa svojim armijama, zvanina Srbija uspje intrigama
i drugim nedostojnim operacijama, a to je da zgazi slobodu i ast saveznike Crne Gore,
blagodaredi posebnim interesima i dekadenci, koja je nastupila kod izvjesnih modnih politikih
krugova i procjeni shvatanja meunarodnog morala i prava''.
Sve u svoje vrijeme... za onoga ko zna priekati

420
U daljem tekstu govori se kratko o fazama razvoja crnogorsko-srpskih odnosa u prolosti, o
nesebinim rtvama koje je njegova zemlja uzidala u temelje tih odnosa, uz naglasak da su
velikosrpske snage uglavnom uvijek uzvradale postupcima uperenim protiv prava crnogorskog
naroda, as manje as vie prikrivenim, i potom nastavlja:
''Metod koji je upotrebljavan (od strane zvanine Srbije D.) za unitenje dravnog ivota Crne
Gore kod saveznika i inae, jest jedan od najnemoralnijih koje istorija pamti, a ogleda se u
ovome:
1) Da se Crnoj Gori ne dade nikakva pomod za vrijeme ratne akcije, kako bi bili to manji podvizi
crnogorske vojske, pa s tim i to manje prava Crne Gore na kompenzacije, ili u krajnjem sluaju
da, predstavljena bez zasluga, bude lake unitena;
2) Da se nigdje ne smije pominjati, od strane zvanine Srbije, pohvala i priznanje, koje je
Vrhovna komanda srbijanske vojske dala crnogorskoj vojsci radi spasenja bjeedih i razorunih
predstavnika srbijanske vojske, nego naprotiv, da se Crna Gora neprestano kleveta da je izdala;
3) Da joj se poslije katastrofe, putem finansijskim i politikim, ne da mogudnost, da okupi
Crnogorce na izvjestan dio fronta, nego da Crnogorci budu prinueni idi u druge saveznike
jedinice, a naroito pod barjak srbijanski. A koji od vojnika nije htio, nego da se bori pod
crnogorskom zastavom, poslat je u kaznene logore u Francuskoj, gdje i sada mnotvo od njih
umire, pored toliko protesta od strane crnogorske vlade. Crna Gora nije smjela pod nijednu
cijenu imati u inostranstvu svoju vojsku, da ne bi imala ime, kad doe vrijeme, izvriti
okupaciju (u smislu restauracije D.) Crne Gore, nego da to Srbija uini u cilju
aneksionistikom, kao to je to i uinila, pred oima svih saveznika;
4) Da se Crnoj Gori ne da zajam u inostranstvu, kao to se daje Srbiji i Belgiji, da bi tijem cio njen
dravni aparat pao, kao i to, da se ne alje pomod crnogorskim zarobljenicima, da bi se tijem i
oni uvjerili da je njihova Otadbina izumrla, a da im u logorima srbijanski Crveni krst alje
pomod, pod uslovom da se potpiu da de biti protiv vaspostave Crne Gore;
5) Da se izvriocima njenog dravnog suvereniteta kralju i crnogorskoj vladi ne dozvoli
povratak u domovinu, prije no njenu teritoriju okupiraju Srbijanci i prije no, nasiljem i
korupcijom, unite crnogorski dravni ivot;
6) Da se velike sile saglase da se u Crnoj Gori ne moe primijeniti princip politikog
samoopredjeljenja narodnog, putem plebiscita, te da se i Crnogorci ubroje u one narode koji do
danas nijesu imali svoje drave. Na taj nain da velike sile predutno priznadu da je okupacijom
austrougarskom uguen ivot Crne Gore kao drave, pa da mogu srbijanske trupe oktroisati
politiku volju narodu, kao i ostalim teritorijama bive Austro-Ugarske monarhije;
7) Da se Crnoj Gori ne dadu delegati na Konferenciji, niti da se njena stvar uzima u obzir.
Crna Gora (podrazumijeva crnogorsku vladu D.) raspolae i diplomatskim pasoima koje je
izdavala vlada Kraljevine Srbije crnogorskim graanima jo u godini 1917, u kojima stoji
oznaena da se prijestonica Crne Gore, Cetinje, nalazi u 'Srbiji' itd. (Memorandum predsjednika
Kr. crnogorske vlade i ministra spoljnjih poslova Jovana S. Plamenca, upuden predsjedniku SAD
g. Vudru Vilsonu, Nej kod Pariza, 1919, 2. i 11-12).
U Plamenevom memorandumu Vilsonu, sintetizovana je istina o prozirnoj osvajakoj politici
Kraljevine Srbije prema Crnoj Gori, graenoj na optubama i imputacijama, kojima je
krivotvorena uloga crnogorske drave i njenog suverena, u Prvom svjetskom ratu. To pismo
predstavlja, svojevrsni rezime beskrupulozne politike kampanje velikosrpskih krugova protiv
prava Crne Gore da kao zasluni inilac sudjeluje u stvaranju poratne jugoslovenske drave.

421
Finalni cilj diskriminatorskog odnosa Kraljevine Srbije prema Crnoj Gori bio je da slamanjem te
najtvre prepreke obezbijedi sebi ulogu hegemona u novoj zajednikoj dravi jugoslovenskih
naroda i na taj nain izgradi nadreenu poziciju u postavljanju temelja toj novoj dravi, pod
vostvom dinastije Karaorevid.
Sutinski smisao aneksije Crne Gore koju je izvela velikosrpska vladajuda buroazija, nain i
metode kojima se u tom pogledu sluila, dobro su osvijetljeni kroz sedam citiranih taaka
Plamenevog pisma Vilsonu i ostali faktografski materijal sadran u tom dokumentu.
Kao ni svi drugi slubeni dokumenti koji su mu prethodili, tako ni pomenuto Plamenevo pismo
efu amerike delegacije na Konferenciji mira, Vilsonu, nije moglo imati politikog efekta. Bilo je
i ostalo samo novo dodatno svjedoanstvo velikoj seriji akta kralja Nikole i njegove vlade,
upudenih meunarodnim iniocima, radi traenja istorijskih prava Crne Gore u pogledu njenog
opstanka i dalje perspektive. Ali, to pravo ostalo je bez uzvratnih ekvivalenata u ivotnoj
realnosti. Saveznike zemlje, pa ved tada i sam Vilson, dali su zeleno svijetlo Kraljevini Srbiji da
sprovede u ivot svoje planove o prostoj aneksiji Crne Gore. Versajskim dekretima prestala je,
tako, da postoji Crna Gora kao drava, ostalo je, meutim, mnogo razloga za brigu o sudbini
crnogorskog naroda, koju su morali brinuti kralj Nikola i Crnogorska vlada u egzilu.
S obzirom da se sve to dogaalo pred oima crnogorskog suverena i njegovih saradnika, nije
pretjerano redi da je kralj Nikola dijelio sudbinu jednog od najtraginijih vladara u istoriji. To mu
je moralo utoliko tee pasti to je on, posmatrano kroz prizmu vladavine jednog monarha,
dominusa, zaista, uloio izuzetno velike line rtve za afirmaciju ugleda svoje zemlje, napredak i
dobro njenog naroda i, kao to se zna, u okvirima istorijskih datosti, postigao mnogo. Iz tih
razloga, i poradi isticanja i otjelovljenja najviih moralnih naela to ih je uvijek imao pred
oima, teko ga je pogaala kampanja zasnovana na neistinama protiv njega i onih narodnih
svetinja (potenja, ovjenosti, hrabrosti, patriotizma) koje je smatrao najviim dometima i
smislom ivljenja.
Pod bremenom besprincipijelnih i neistinitih napada na Nikolino djelo i njegovu dravniku
misiju, dotrajavala je njegova fizika i psihika otpornost. Dodue, bio je uz to pritisnut i
bremenom godina. Unesredeni tragini crnogorski gospodar umro je tiho, neujno u
osamdesetoj godini ivota.
U proklamaciji upudenoj crnogorskom narodu i vojsci povodom smrti kralja Nikole,
prijestonasljednik Danilo je, pored drugog, podvukao:
''Njegovo Velianstvo Kralj nije isputio svoj veliki duh u slobodnoj Crnoj Gori, u sredini svojeg
ljubljenog naroda, to je bio zasluio kao veliki mu i vladar, koji se je cijeloga vijeka borio za
slobodu, a protivu grube sile i tiranije. On je umro s trnovitim vijencem muenika; brian i
oajan za ast, Pravo i Slobodu crnogorskog naroda.
On se je, blagodaredi nepravdama i grubom nasilju onih za koje se je nesebino, dobrovoljno i
herojski rtvovao, preselio u vjenost u tuini, daleko od drage nam Crne Gore; ali i pri
potonjem izdisaju, on je vrsto prigrlio na svojem srcu 'grudu zemlje' crnogorske sa Careva Laza,
koju je on uvijek sa sobom nosio kao simbol muka, herojstva i slave nae i koju de sa sobom u
grob ponijeti. On je umro u posljednjem asu misledi na vas (obradajudi vam se D.) sa
rijeima: 'Neka bog blagoslovi i pomogne moje nesredne Crnogorce! (Glas Crnogorca, br. 91.
3. III 1921).
Ako bismo pokuali da u lapidarnom obliku izrazimo istorijsko dijelo kralja Nikole, nekako kao
po pravilu odzvanja nam u pameti njegova krilatica: ''Sve de u svoje vrijeme nastupiti za onoga

422
ko de znati priekati'' (Pisma, VI, 298). A upravo ta misao u direktnoj je protivurijenosti s
njegovom politikom logikom, u raskoraku izmeu njegovih unutranjih elja i politike
realnosti. ekao je da postane suveren u ''srpstvu'', sve svoje politike potencijale usmjerio je u
pravcu postizanja toga cilja. I ne samo da su mu nadanja iznevjerena, ved je zbog igre na tu
kartu izgubio ono to je cijelog ivota gradio.
Novak Ranatovid:
ENIDBA KNEZA PETRA KARAOREVIDA I CRNOGORSKO-SRBIJANSKI ODNOSI
Dinastike i dravne crnogorsko-srpske odnose najede je karakterisalo odsustvo prave
saradnje, a time i znaajnih kontakata. Jedan od pokuaja uvrdivanja tih odnosa bila je i
enidba kneza Petra Karaorevida crnogorskom knjeginjom Zorkom. Tekst istoriara Novaka
Ranatovida o tome prenosimo iz Istorijskih zapisa broj 3, za 1965. godinu
Nakon Zorkine udaje Nikola neprijatelj Beograda
Poslije oslobodilakih ratova protiv Turske, 1876-1878. godine, crnogorsko-srbijanske odnose
karakterie odsustvo saradnje, pa i znaajnih kontakata izmeu dinastija i vlada obje zemlje.
Crnogorska vlada odbila je 1879. godine da prihvati prijedlog srpske vlade da na Cetinju
akredituje svoga diplomatskog zastupnika. U Beogradu se to tumailo kao zaziranje knjaza
Nikole Petrovida od srbijanskih namjera u vezi sa tom ponudom. Kada se knez Milan Obrenovid,
poetkom 1881. godine proglasio za kralja, to je jako pogodilo sujetu knjaza Nikole.
U tim godinama Srbija se u spoljnoj politici oslanjala na Austro-Ugarsku. inilo se da je Beograd
sasvim napustio oslobodilaku misiju meu dijelom naega naroda koji je jo bio pod tuinskom
vladu. Crna Gora se i dalje vrsto drala Rusije i uzdrljivo i oprezno vodila, u sutini,
antiaustrijsku politiku. Tako je Crna Gora i u tom vremenu figurirala kao jedini faktor koji, kakotako, politiki i dalje djeluje u smislu borbe za nacionalno osloboenje. U takvim okolnostima,
bez obzira na vrlo ograniene snage i mogudnosti Crne Gore, knjaz Nikola se trudio da igra to
znaajniju ulogu u balkanskoj politici.
Ipak, i pored tako razliitih spoljnopolitikih orijentacija i tako redi odsustva odnosa izmeu
vlada Srbije i Crne Gore, u tim godinama, poslije Berlinskog kongresa, izmeu njih nije dolazilo
do otvorenih svaa i teih dinastikih intriga. Ali, otkad je knjaz Nikola svoju najstariju kder
Zorku dao za enu pretendentu na srpski prijesto, knezu Petru Karaorevidu, odnosi izmeu
knjaza Nikole i kralja Milana i njihovih vlada postali su duboko neprijateljski, i bide ispunjeni
tekim politikim intrigama, sve do Milanove abdikacije, 1889. godine.
Ko je prvi doao na misao da se knez Petar Karaorevid oeni kderkom knjaza Nikole teko je
utvrditi. Najprirodnije je pretpostaviti da je to bio sam knez Petar. Meutim, stvar je u ozbiljnim
politikim implikacijama koje de iz toga proistedi, a na koje su sudionici toga posla morali
promiljeno raunati. Knez Karaorevid, naravno, bio je najvie zainteresovan za taj brak,
kojim de on znaajno ojaati svoje pretendentske pozicije i namjere. Ali, stvar je bila u rukama
onih koji su mogli da to sprijee isto tako kao to su ga i omogudili.
Poetkom 1883. godine, kada se nagovjetavalo da de do toga braka dodi, predsjednik
srbijanske vlade Milan Pirodanac prisjeda se kako je nazad tri godine crnogorski vojvoda i
ministar Mao Vrbica govorio u Beu nekim ljudima da je predsjednik Ministarskog savjeta Crne

423
Gore, vojvoda Boo Petrovid, ''radio'' da se knez Petar Karaorevid oeni crnogorskom
knjeginjom Zorkom. To je navodno bilo jo dok je na elu vlade u Srbiji bio Jovan Ristid.
Vojvoda Vrbica se, prema ovome svjedoanstvu, izraavao kako je on bio protivan da se zakljui
taj brak, bez obzira na to to je to podupirala ruska vlada, a iz razloga to bi u tom sluaju dolo
do prekida svih ''odnoaja (knjaza Nikole) sa srpskim vladaocem''. Na osnovu ove verzije,
iznesene po sjedanju nakon tri godine, i to iz trede ruke, Pirodanac u svome dnevniku izvodi
pretpostavku da je Rusija jo tada ''izgleda'' ubijedila knjaza Nikolu ''... da ue u intrige
protiv kralja Srbije''. Kako, pak, tada nije dolo do toga braka, ovu pretpostavku mogude je
razumjeti kao uzdravanje knjaza Nikole da u okolnostima kada srbijanska politika jo nije bila
proaustrijski orijentisana, ne izaziva kneza Milana. Ali sada, poto se kralj Milan okrenuo ka
Austro-Ugarskoj, ovim brakom trebalo je osnaiti kneza Karaorevida kao pretendenta na
prijesto Srbije, to bi bila stalna opomena kralju Milanu zbog toga to vodi takvu spoljnu
politiku.
Dodue, u vremenu koje Pirodanac pominje, knjeginja Zorka mogla je imati najvie 16 godina.
Ubjedljivije djeluje pretpostavka Slobodana Jovanovida da je na ideju za taj brak ''kako
izgleda'' prvi doao ruski diplomata i poznati panslavista, grof Ignjatijev, ali poslije Ristideva
pada, kada je kralj Milan poeo da se pribliava Austro-Ugarskoj. Knjaz Nikola se, prema ovome,
u poetku kolebao, ali ga je Milanovo proglaenje za kralja tako ozlojedilo da se odluio da da
kderku knezu Karaorevidu. Na svaki nain, pretendentstvo kneza Karaorevida ojaano tim
brakom, i, bar na izgled oslonjeno na cetinjski dvor, odnosno vladu Rusije, predstavljade
izvjesnu prijetnju i teko lino i politiko uznemirenje za kralja Milana.
O prethodnom sondiranju i dogovaranju za zakljuenje ovoga braka nema se gotovo nikakvih
podataka. Razumljivi politiki motivi nalagali su veliku opreznost i konspirativnost. U
memoarima vojvode Sima Popovida, meutim, na ira razmatranja o ovome pitanju, na jednom
mjestu nailazimo na kratak pomen o tome. Osnovni momenti izloeni su kako slijedi: ''enidba
Kn. Petra (to je naslov). Vienje u Viiju. Vienje s k. Aleksandrom. Put knjaev (Nikole) u
Petrograd...'' Rije je upravo o putu knjaza Nikole u Petrograd, septembra 1882. godine.
Prema memoarima vojvode Gavra Vukovida, dok je knjaz Nikola tada bio u Petrogradu, knez
Petar je ''iz Pariza otiao u Vii, da posjeti knjeginju Milenu, kao i da se upozna sa princezom
Zorkom''. Knez Karaorevid, izlae dalje vojvoda Gavro, zagledao se u Zorku koja mu se veoma
dopala: ''...srednjeg rasta, elegantna, energina, duhovita, oiju velikih, crne bujne kose''.
Obavijestivi se navodno o tome po dolasku iz Rusije, knjaz Nikola se kolebao ''hode li mu je
dati''. Prema ovome, kao da ispada da knjaz Nikola, sve do svog povratka iz Rusije, nije ni znao o
prilici za udaju svoje kderke.
Svjedoanstvo vojvode Gavra ne moe se sasvim odbaciti, jer se svakako knez Petar prije
vjeridbe morao vidjeti sa princezom Zorkom, koja mu se vjerovatno bila i dopala, ali je vojvodu i
ovdje prevarilo sjedanje, pa su stvari oigledno hronoloki ispreturane. Prije svega, vojvoda
Simo bio je u pratnji knjaza Nikole u Petrogradu, a vojvoda Gavro nije.
Vojvoda Simo je, inae, u ovome vremenu bio vie posveden u tajne cetinjskog dvora. Kao
osnovni razlog za knjaev put u Petrograd vojvoda Simo navodi upravo pitanje udaje knjeginje
Zorke za kneza Karaorevida. Knjaz Nikola je znao koliki de udar nanijeti taj brak kralju Milanu.
Njemu je bilo stalo i do toga kako de stvar primiti ira srpska javnost, koja je u dobrim odnosima
izmeu Srbije i Crne Gore nalazila nadu u bududnost. Stoga je knjaz Nikola, istie vojvoda Simo,
za tu branu vezu htio da pribavi odobrenje ruskoga cara, kako bi ublaio negativne politike

424
posljedice. To je, dakle, uinjeno 1882. godine.
Caru je knjaz predoio da ga jedino roditeljska briga nagoni da najstariju kder uda za kneza Petra
Karaorevida, jer ima toliko djevojaka koje ne zna gdje de i kako udati. Kneza Petra smatra
dobrom prilikom kao sina biveg vladara i unuka Karaoreva. Zatim je knjaz uvjeravao cara da
on i ne pomilja ni na kakvo neprijateljstvo prema dinastiji Obrenovida. tavie, on de i kneza
Petra kao svoga zeta uvati ''ako bi on sam'' (podvukao N. R.) neto pokuao protiv Obrenovida.
Car je knjazu ovo odobrio i jo mu je obedao miraz za knjeginju Zorku, zavrava vojvoda Simo.
Petar moli da se Karaorevidi presele u Crnu Goru
Prema navedenom konceptu vojvode Sima Popovida najprije je bilo ''vienje u Viiju''.
Vjerovatno je to vienje o kome ire govori vojvoda Gavro. Tome je, svakako, moralo prethoditi
neko sondiranje, ili bar dogovor za vienje. Potom slijedi ''vienje sa k. Aleksandrom''. Jasno je
da je rije o bivem vladaru Srbije, ocu kneza Petra, Aleksandru Karaorevidu. Prirodno je
pretpostaviti da je prethodno knez Aleksandar razgovarao sa knjazom Nikolom o tome.
Vrlo je vjerovatno da su se oevi tom prilikom sporazumjeli za stupanje u brak njihove djece. A,
kako se radilo o braku sa osjetljivim politikim implikacijama za obje strane, normalno je
smatrati da je i ruska Vlada, od ijeg stava je sve zavisilo, bila u toku te stvari.
Poslije toga, a redoslijed u konceptu vojvode Sima to valjda, i znai, knjaz Nikola je otiao u
Petrograd. Vjerujemo, i razumljivo je, da je knjaz Nikola iao tamo sa ved gotovim i sigurnim
naelnim rjeenjem. Sa ruskim carem je valjalo stvar konano utvrditi, posavjetovati se o
dranju prema oekivanim politikim reagovanjima i regulisati za obje strane vano pitanje
miraza.
to de knjaz Nikola o ovome braku uvijek obrazlagati da ga je rukovodila samo porodina briga,
da to nije upereno protiv Obrenovida sa kojima eli najbolje odnose, to prije svega znai sasvim
oportuno izbjegavanje da se za spoljnu upotrebu komentarie o stvarnom politikom znaenju
sklapanja ovoga braka. Ruska i crnogorska vlada, kao i porodica Karaorevid, hode uglavnom
da kralja Milana dre u stalnoj opsjeni postojanja jedne alternative za njegovu sve
nepopularniju unutranju i sve vie austrofilsku spoljnu politiku.
Kada su se iz Petrograda vratili, knjaza i njegovu pratnju u Beu je doekao knez Petar
Karaorevid. ''Stvar se drala jo u tajnosti'', samo toliko kae vojvoda Simo o stvarnoj vjeridbi
kneza Petra i Zorke. Knjaz je sa svitom odsjeo u hotelu ''Zlatno jagnje'', a knez Petar je dolazio
ovamo na ruak dva puta. Knjaz Nikola i knez Petar razgovarali su i nasamo. Tako je sigurno
knjaz razgovaro i sa ruskim carem. Vojvoda Simo oigledno nije bio posveden u tajne tih
razgovora. ''Ali, pored sve tajnosti i konspirativnosti padali su u oi ti rukovi i vienja, pa se
okolo poelo nagaati u emu je stvar''.
U novembru 1882. godine knez Petar se iz Pariza obratio vojvodi Bou Petrovidu, kao svome
kolskome drugu sa Vojne akademije u Sen Siru, u Francuskoj, molbom ne bi li kod knjaza Nikole
izdejstvovao dozvolu da se porodica Karaorevid preseli u Crnu Goru. A nezavisno od toga,
knez Petar izraava elju da uskoro sam posjeti Cetinje. Knjaz Nikola naloio je vojvodi Bou da
na fin nain osujeti namjeru kneza Petra da se sa porodicom nastani na Cetinju, pominjudi mu
materijalne razloge i tekode oko smjetaja, dok je on sam mogao dodi u posjetu kad bi zaelio.
Januara 1883. knez Petar Karaorevid doao je na Cetinje. ''Glas Crnogorca'' biljei da je on
doao iz elje ''da vidi Crnu Goru i da pohodi neke ovdanje prijatelje svoje''. Odsjeo je

425
objavljena vijest da su svetosavskoj proslavi na Cetinju''... Prisustvovali Nj. V. gospodar, Nj. Sv.
knjaz Petar Karaorevid, dravni savjetnici i ministri crnogorski''. Dakle, po protokolu mjesto
Karaorevida je odmah iza najvieg. Prema vojvodi Gavru Vukovidu, kneza Petra su u Crnoj
Gori veoma lijepo primili, kako knjaz i glavari, tako isto i narod. Crnogorcima je on imponovao
kao unuk Karaorev, eljeli su da ga vide, pozdrave, porazgovarju sa njim vidno su izraavali
svoje potovanje i uvaavanje prema njemu. Nagaalo se zato je knez Petar doao ''svako se
veselio bududem srednom dogaaju u dvoru''.
Veeri je knez Petar provodio u krugu porodice knjaza Nikole. Meutim, vojvoda Gavro
konsatuje i ovo: ''Zanesenost i pristupanje Crnogoraca oko kneza Petra nije bilo prijatno dvoru,
jer to, smatralo se, iskljuivo pripada knjazu i njegovim sinovima''. Takva opta atmosfera
djeluje sasvim ubjedljivo. Inae je vojvoda Gavro ovdje napisao i neke udne i teke rijei: ''Princ
Petar kao i svi Srbijanci bio je (odavno precrtano) zadojen mrnjom (i prezrenjem precrtano)
prema knjazu Nikoli i Crnoj Gori, pa je bio iznenaen iskrenim uvaavanjem i predusretljivodu
Crnogoraca''. Rije ''odavno'' za godinu 1883. logiki nikako ne stoji, pa se Vukovid naknadno
prisjetio da je precrta. Razvoj srbijansko-crnogorskih odnosa dovede da se knez Petar u svojim
pretendentskim tenjama, poslije 1890. godine, teko razoara u knjaza Nikolu.
Poslije 1903. kada Petar Karaorevid bude kralj Srbije, dodi de do najteih politikih sukoba
izmeu dinastija i vlada obiju zemalja. Vojvoda Vukovid pisao je memoare poslije svega toga,
poslije prvog svjetskog rata. Osjedanja kakva Vukovid pripisuje knezu Karaorevidu, pri
njegovom stupanju u brak sa Zorkom Petrovid, od ega on kao pretendent toliko oekuje za
svoju bududnost, mogla su nastati samo kasnije, nakon poznatih politikih dogaaja i iskustava,
i to samo prema njegovome tastu, knjazu Nikoli. A, mogli bi se zapitati: ne sadri li se tu dio
zluradih osjedanja samoga pisca memoara prema nekadanjem princu ''lutalici''. Uostalom,
vojvoda Simo, na kraju naprijed koridenog koncepta, kae: ''Knjaz je svakom prilikom podizao
ugled svoga zeta''. Poto je ovo samo teza koncepta, vojvoda Simo je imao, svakako, da tu u
navedenome smislu i neto vie ree.
Na nekoliko dana uoi dolaska kneza Petra na Cetinje, knjaz Nikola naao je za potrebno da o
tome obavijesti austrijskog poslanika kod cetinjskog dvora, pukovnika barona Temela. Ovo je
Temel odmah dostavio Beu, a otuda je dola ''otra opomena'' knjazu Nikoli. Ministar spoljnih
poslova Austro-Ugarske grof Kalnoki poruuje knjazu Nikoli da de snositi svu odgovornost za
posljedice koje mogu proistedi iz njegovih odnosa sa Petrom Karaorevidem. Knjaz je, prema
ovome izvoru, na to odgovorio da de uvijek biti gotov da da zadovoljenje Austro-Ugarskoj kada
bi njeni interesi bili otedeni krivicom Crne Gore. Ali joj ne moe priznati pravo da se mijea u
unutranje stvari knjaevine, nego je samo ''prijateljski upozorila'' na mogude posljedice.
Ruski poslanik na Cetinju, izvjetavajudi o svemu ovome svoju Vladu, saoptava i kako je knjaz
potom obrazlagao da je austrijskoj Vladi na gornji nain odgovorio, jer je ona dirnula u osnove
nezavisnosti njegove zemlje. ''Ne moemo dozvoliti da Austro-Ugarska prema Crnoj Gori utvrdi
odnose kakvi na alost ved postoje prema Srbiji... Krajnja opreznost i ak popustljivost u svim
pitanjima koja nemaju principijelan karakter i revnosno uvanje principa nezavisnosti...'' - tako
knjaz Nikola, prema Argiropulu, definie svoju politiku prema Austro - Ugarskoj.
Boravak kneza Petra Karaorevida na Cetinju izazvao je teku reakciju u Vladinim i
diplomatskim krugovima Srbije, kao i Austro - Ugarske. Srbijanski poslanik u Beu javlja svojoj
vladi kako je knez Petar na Cetinju doekan sa vladarskim poastima. Zatim da ga je knjaz Nikola
odlikovao Danilovim krstom I stepena. A ''njegovo bavljenje na Cetinju ima za cilj proevinu

426
Zorke'', kae se ovdje.
Filip Hristid, takoe iz Bea, javlja ta je u vezi sa Karaorevidem razgovarao sa ministrom
Kalnokijem. Austrijski ministar smatra da je posao kneza Karaorevida na Cetinju prije svega
neprijateljski akt Nikole, ne samo prema Srbiji, ved i prema Austro-Ugarskoj.
Tajna vjeridba Zorke i Petra pod Orlovim krem
Ministar spoljnih poslova Austro-Ugarske, grof Kalnoki, Filipu Hristidu, u Beu kae da je o tome
razgovarao sa ruskim ministrom spoljnih poslova Girsom i ambasadorom Lobanovom. Stavio im
je do znanja kako se ''naalost uopte dri'' da knjaz Nikola takav akt ''nije mogao'' uiniti bez
znanja ruske vlade. Ali, obojica su ga uvjeravali hode kanda i Kalnoki u isto da uvjeri Hristida
da je knjaz Nikola iskljuivo po svojoj volju postupio. Najzad se ini na znanje srbijanskoj vladi da
je austrijska vlada uinila ''ozbiljne predstavke'', da je ne samo izrazila negodovanje, ved i
opomenula crnogorsku vladu da nede trpjeti stalno bavljenje Petra Karaorevida na Cetinju
(sigurno je rije o navedenom duelu, po ruskim izvorima, izmeu Temela i knjaza Nikole, ali
knjaeva otra reakcija ovdje se ne pominje). - Ja sam grofu Kalnokiju blagodario na
prijateljskom aktu,- zavrava Hristid.
Predsjednik srpske vlade Milan Pirodanac biljei kako je austrijski poslanik u Beogradu,
Kevenhiler, tih dana saoptio kralju Milanu sadrinu razgovora izmeu pukovnika Temela i
samog kneza Petra na Cetinju. U tome razgovoru knez Karaorevid, ''branedi sebe'' od optube
da je doao zbog politikih intriga, ''izjasnio se'' kako on za svoje pretenzije sve oekuje od
mirnog i zakonitog puta. Iz toga razloga on je navodno odbio ponude ''opozicionera dinastikih
iz Srbije'' da ga podre u njegovim aspiracijama na srpski prijesto. O ovome se ovdje nita vie
ne kae.
Cetinjski poluzvanini organ ''Glas Crnogorca'' reaguje na pisanje prije svega austrijske tampe
povodom boravka kneza Petra na Cetinju. Demantuju se sve glasine ''i kombinacije'' u vezi sa
tim. On je doao, insistira se ovdje, da vidi Crnu Goru i posjeti svoje stare prijatelje. Ovamo je
uostalom svakome slobodno dodi, dolaze i stranci ''akamoli unuk Karaorev''. Odluno se
odbija i sama pomisao da bi ovaj dogaaj mogao i najmanje poremetiti bratske i prijateljske
odnose izmeu Srbije i Crne Gore i izmeu ''njihovih uzvienih Vladalaca, a na podmetanje
kojekakvih nevaljalaca moemo samo s prezrenjem odgovoriti''. Dinastija Petrovid ima pred
sobom mnogo vie i plemenitije ciljeve upravljene na sredu ''naroda naega ma gdje on bio'', da
bi se uputala u tako niske i egoistine spletke. Ne demantuje se, dakle, da na Cetinju predstoji
neto znaajno izmeu Petrovida i Karaorevida, ved se samo odbija da to moe znaiti
politiku intrigu.
Knjaz Nikola, znajudi koliko de udajom Zorke za kneza Petra ozlojediti kralja Milana, jednom je
doao na misao da mu se ''uini vjet''. O tome nas obavjetava vojvoda Simo Popovid, ali ne
oznaava preciznije kada mu je knjaz iznio tu namjeru. No, uglavnom to je moralo biti kada je
manje-vie bilo jasno da de do toga braka zaista dodi. Knjaz je, dakle, vojvodi Simu stao razlagati
kako kralj Milan dri da je enidba kneza Petra uperena protiv njega i njegove dinastije, i kao da
mu ''...prijateljstvo sa Petrom Karaorevidem nije mogao oprostiti''. Stoga je knjaz Nikola
smislio da vojvodu Sima poalje kralju Milanu, da ga uvjeri ''...o mojoj nepromijenjenoj, iskrenoj
ljubavi''. Ako je knez Petar do tada to radio protiv Obrenovida, od sada, kao zet knjaza Nikole,
to nede modi niti smjeti, na ta de ovaj ''najstroije paziti''.

427
Knjaz je i sam u vidu kumstvo sa knezom Mihailom, ali neka se kralj Milan stavi u njegov poloaj,
koji ima toliko kderi, koje treba ''koliko-toliko prema sebu udomiti'', pa neka sam presudi da li je
mogao odbiti kneza Petra. Vojvodi Simu, razumljivo, bilo je veoma neugodno da se prihvati ove
misije, i bio je rijeen, kae, da je svakako izbjegne. Upitao je knjaza ta de biti ako kralj Milan ne
uvai navedene razloge, ved taj brak bude smatrao ''prekidom prijateljstva i svakih odnoaja s
Vama''. Da li de knjaz u tome sluaju otkazati udaju Zorke za kneza Petra? ''Jesi li pri sebi! To je
stvar svrena. I napoljetku nije mi stalo kako de to uzeti kralj Milan. Ja hodu samo da mu se
uinim vjet, da poslije ne moe niko drugi redi da sam morao predviati sve tekode od enidbe
Petrove u mojim odnoajima prema Obrenovidima i Srbiji, a da nijesam nita radio da ih
otklonim''.
Na ovakav odgovor vojvoda Simo je, kako navodi, primijetio da je najbolje ne iljati nikakvog
izaslanika. Moglo bi se samo desiti da kralj Milan, im bi saznao za predmet misije, toga
izaslanika i ne primi. Vojvoda Simo zatim savjetuje knjaz da bi kralju Milanu mogao uputiti jedno
svojeruno pismo sa obrazloenjima u navedenome smislu. A ako ba hode da alje izaslanika,
mnogo je bolje da poalje svoga bliskog roaka, lana dinastije, vojvodu Boa Petrovida, koji bi
kao takav imao vedi znaaj i ''mogao bi na kralja Milana vie uplivisati''. Kao da je vojvoda Simo
na kraju ubijedio knjaza u necjelishodnost i opasnost takvoga koraka, pa je ovaj napokon rekao:
''Pa neka stoji za sada tako. Razgovaradu sa knjaginjom''.
Jasno da je knjaz Nikola bio duboko svjestan kakve de posljedice taj brak imati za budude
odnose izmeu dvije dinastije i uopte dravne odnose izmeu Srbije i Crne Gore. Knjaz je
vjerovatno traio gest kako da sebe ogradi i opravda, ne toliko, moda, pred kraljom Milanom,
koliko pred irom srpskom javnodu. Ali sama injenica sklapanja ovog braka ima odreeno,
postojano i veoma nametljivo politiko znaenje, pa bi pokuaji u navedenom smislu mogli
proizvesti ak suprotan efekat jo vedu ozlojeenost kralja Milana i srbijanske vlade.
Formalna vjeridba, ako je to uopte i trebalo, izmeu kneza Petra i knjeginje Zorke obavljena je,
po svoj prilici, pred Petrov odlazak iz Cetinja. Stvar se upravo i dalje drala u strogoj tajnosti, pa
nije bilo nikakvih zvaninih saoptenja. Kako ruski otpravnik poslova na Cetinju, pajar, javlja,
knez Petar je otiao 27. februara 1883. godine (po starom kalendaru). Zatim izvjetava kako se
austrougarska tampa ''svih boja i tonova'', obilato zanimala boravkom kneza Karaorevida u
Crnoj Gori, iznosedi svakakve pretpostavke i vijesti o politikim intrigama to se na Cetinju u vezi
sa tim kuju protiv Austro-Ugarske i Srbije.
Meutim, kae ruski otpravnik poslova, za est nedjelja boravka kneza Petra na Cetinju nijesu
voeni nikakvi politiki razgovori izmeu njega i knjaza Nikole. Ta posjeta imala je samo
porodine razloge. ''...Knez Petar je bio radosno primljen u porodici knjaza Nikole, prosio je ruku
knjeginjice Zorke i otiao dobivi saglasnost da sa roditeljima uredi svoje novane poslove''. Dan
svadbe jo nije bio utvren, a ovdje se pretpostavlja da de biti u junu kada knez Petar treba da
se vrati sa puta.
Najzad, knjaz Nikola je ''preporuujudi mi da o vie izloenom izvijestim Vae
Visokoprevashodstvo (ministra Girsa) izrazio nadu da imperatorkska vlada nede podozrijevati u
kakve politike razloge i zadnje misli u tome koraku, koji je Njegovo Visoanstvo uinilo samo iz
brige za sredu svoje kderke''. Iz ovoga se moe stedi utisak da knjaz Nikola nije bio naisto sa
stavom Rusije. Meutim, to bi znailo da je on rusku vladu u ovome pitanju stavio pred svren
in!
Valja se opomenuti svjedoanstva vojvode Sima kao istaknutog lana pratnje knjaza Nikole u

428
posjeti Petrogradu poetkom jeseni 1882. godine, da je upravo tada knjaz dobio konani
pristanak cara Aleksandra III za zakljuenje ovoga braka. Uostalom, posrijedi je odreeni
politiki raun ruske vlade. A, pristanak samoga cara vjerovatno se mogao kriti i od ministra
spoljnih poslova Girsa.
Nikola je volio da se na razne naine ini vjet
Razlog za konspiraciju bio je, prije svega, to se stvar direktno implicirala u balkansku politiku,
gdje su se ozbiljne tenje i interesi Rusije i Austro-Ugarske toliko sukobljavali. Zbog svega toga
nije nimalo udno ako jedan otpravnik poslova na Cetinju ne zna za carevu i knjaevu tajnu.
A knjaz Nikola je, inae, volio da se na razne naine ''ini vjet''. I upravo iz odgovora Girsa vidi
se da je gornji izvjetaj primljen kod ruske vlade sa potpunim zadovoljstvom i u stvari kao neto
oekivano.
- Zbog ivot ueda to Gospodar Imperator uzima u svim dogaajima koji se tiu porodice
Njegovog Visoanstva, Njegovom Velianstvu milo je bilo izraziti elju da predstojeda veza
obezbijedi punu sredu mladome paru i bude izvorom radosti za samoga knjaza. S obzirom na
Va izvjetaj od 28. februara, Imperator je potpuno ubjeen, izraziv svoju saglasnost na tu vezu,
da su Njegovom Visoanstvu savreno tue kombinacije i misli koje crnogorskoj vladi pripisuju
njeni neprijatelji - zavrava Girs.
Pri svemu imati u vidu da ni ruska ni crnogorska vlada za sklapanje ovoga braka nijesu vezivale
nikakvu neposrednu politiku akciju uperenu protiv vlade kralja Milana, odnosno AustroUgarske. Dodue, nigdje se ne govori da li bi se ili ne bi ruska i crnogorska vlada eljele koristiti
knezom Karaorevidem, ako bi za to nekada nastali povoljni uslovi u Srbiji. Za sada se samo
insistira na nepolitikom tretmanu tazbinske veze izmeu dinastije Petrovid Njego i
pretendentske dinastije Karaorevid. Ali, to manje-vie ima vrijednost samo kao politiki takt,
kao obilaenje sutine stvari. Odreeni politiki motivi, svakako su bili presudni za sklapanje
ovoga braka.
Srbijanska vlada nestrpljivo se interesovala kakav je bio ishod misije Petra Karaorevida na
Cetinju. Filip Hristid pitao je u Beu ministra Kalnokija da li je knez Petar isprosio Zorku. Kalnoki
je odgovorio da ga je pukovnik Temel izvijestio kako o tome nita ne zna, da se na Cetinju vie o
tome ''gotovo i ne govori''. Knjaz Nikola, inae, ovoga maja putuje u Moskvu na krunisanje cara
Aleksandra III. Povodom toga grof Kalnoki smatra da ukoliko prestoji ta enidba, nede se
ostvariti prije knjaeva povratka iz Moskve, gdje de se potruditi da ''isprosi miraz'' za Zorku. Na
kraju je Kalnoki Hristidu interesantno rekao da kralja Milana treba priuvati, jer bi poslije njega u
Srbiji prije dola republika nego knez Karaorevid, to najmanje Rusiji ide u raun.
Kalnoki, meutim, dri da je knez Petar iao u Crnu Goru sa znanjem Rusa, ''ako ne vladinim a
ono komiteta moskovskog''. Ministar Kalnoki je ponovo prenio Hristidu to ''mu je rekao
Temel'', da od enidbe kneza Karaorevida sa kneginjicom Zorkom nema nita, ''i da se o tome
skoro i ne govori na Cetinju''. Znamo, pak, da je istina bila u suprotnom.
Meutim, u obavjetenjima i rezonovanjima to ih Kalnoki daje Hristidu ima neke udne
protivurjenosti, pa i neloginosti: knez Karaorevid je bio u Crnoj Gori sa znanjem Rusije a
od enidbe nede biti nita; kralja Milana treba uvati ali, ne od Karaorevida ved od
republike; ni Austro-Ugarskoj, a jo manje Rusiji, republika ne ide u raun. Pada u oi da je
Kalnoki, govoredi o enidbi Karaorevida, prenosio samo ono to mu je Temel navodno

429
pismeno dostavio ili rekao. Mogude da ni Temel i Kalnoki nijesu neposredno znali za cetinjsku
vjeridbu, ali je teko vjerovati da su drali da od toga nede biti nita.
Iz naprijed navednog duela knjaza Nikole sa Temelom, o emu Kalnoki nede da obavijesti
srbijansku vladu, moe se zakljuiti da austrijska vlada uvia da nema naina da cetinjsku
svadbu, izvjesnu ili eventualnu, sprijei. Zato je, zasad, austrijskoj vladi najzgodnije da
predstavlja srbijanskoj vladi kao da se u tu mogudnost ne vjeruje, ili se ne zna da li de od toga
to biti, a ako bi i bilo, to nede biti tako opasno za kralja Milana. Mogude da Austro-Ugarska u
jaanju pretendentskih pozicija kneza Karaorevida nalazi i neku indirektnu korist: tada de
kralja Milana, tj. spoljnu politiku srbijanske vlade, jo jae vezati za sebe, uiniti je jo
zavisnijom.
Ali, sama ruska vlada, po jednom izboru, dola je na misao da ved poetkom aprila obavijesti i
da objanjenja kralju Milanu o predstojedem dogaaju na Cetinju. U tajnom Biltenu ruskog
ministarstva inostranih djela, prilogu za 8. april 1883. godine, konstatuje se da je situacija u vezi
sa brakom kneza Karaorevida i Zorke Petrovid Njego delikatna. To pitanje je bilo tajni cilj
posjete kneza Petra knjazu Nikoli. Ruska vlada namjerava da uini sve to od nje zavisi da se
povodom toga situacija ne komplikuje na tetu interesa njene zemlje. A odmah zatim: ''Naem
predstavniku je bilo stavljeno u dunost da dade objanjenje u ovome smislu lino kralju
Milanu, tj. u pogledu projektovane svadbe izmeu princeze Zorke i princa Petra
Karaorevida... Mi tu svadbu smatramo kao isljuivo familijarni posao kome ne elimo da
dajemo nikakav karakter politikih intriga. Nae izjave (koje?) u ovome pogledu bile su potpuno
otvorene i jasne, kako u Beogradu tako i na Cetinju''. Nije uopte jasno da li je ta i kako od
svega navedenog reeno kralju Milanu. Po daljem razvoju diplomatskih interesovanja o ovoj
stvari, kako de se vidjeti, namede se zakljuak da kralj Milan i srbijanska vlada nijesu bili
obavijeteni o predstojedoj svadbi na Cetinju sve do povratka knjaza Nikole iz Moskve. Takav
zakljuak unekoliko se potkrepljuje i injenicom to se Austro-Ugarska vlada u ovome pitanju
ved ravnoduno odnosila, pa je malo udno da je kralj Milan, ako je o gornjem bio obavijeten,
to sakrivao od Bea.
Krajem maja 1883. godine knjaz Nikola se vratio iz Moskve i zadrao u Beu. Po prilici on je
razgovarao sa ministrom Kalnokijem o predstojedoj enidbi kneza Karaorevida. To se u
dnevniku Milana Pirodanca navodi kao povjerljivo saoptenje sekretara ruskog poslanstva u
Beogradu kralju Milanu.
Knjaz Nikola, prema ovome, uvjeravao je Kalnokija da knez Karaorevid nije nikakav
pretendent, da ga on kao takvoga ne bi ni primio. Njegova enidba sa princezom Zorkom stvar
je sasvim privatne prirode i to ne bi trebalo da izazove nikakvo neraspoloenje kod kralja
Milana. Knjaz Nikola bi elio da se tome braku ne daje nikakav politiki privid, i smatra da bi se
to moglo postidi ako bi se na svadbi dao ''zastupiti austrijski car, kao prijatelj kralja Milana''.
Kalnoki je odvratio knjazu da on moe misliti ta hode, ali u samoj stvari u pitanju je politika, a
veoma se udi da se moe i pomisliti da bi se car dao zastupiti na svadbi ''jednome bitangi'',
zavrava se u dnevniku Pirodanca.
Poslije toga, takoe u Beu, knjaz Nikola je preko vojvode Boa Petrovida uspio da privoli
srbijanskog ministra inostranih djela edu Mijatovida da ga posjeti. Pozvao ga je pod izgovorom,
navodi Slobodan Jovanovid, ''da ga jako potuje i eli da ga pozna''. Vodili su vrlo dug razgovor
nodu. Knjaz je dugo razlagao i uvjeravao kako je veoma prijateljski naklonjen kralju Milanu. Kder
je obedao knezu Karaorevidu tek poto mu je ovaj, navodno, dao tvrdu rije da vie nede

430
agitovati protiv dinastije Obrenovida i da se odrie svih prava na prijesto Srbije. Taj brak u
interesu je dinastije Obrenovida, ubjeivao je knjaz.
A zatim, na uas Mijatovida, knjaz Nikola ga je ponudio da predloi kralju Milanu da se primi
kumstva na cetinjskome vjenanju. To je knjaz obrazlagao time to bi se na taj nain zbliile sve
tri srpske dinastije. Tada se niega ne bi imali plaiti, i Bugarska bi stupila u taj savez, a on sam
bi doao u dravnu posjetu Beogradu i Sofiji. Potom je knjaz Nikola poeo prebacivati kako se
Srbija plai Austro-Ugarske. On je se ne boji, nije sam, ima iza sebe tri miliona ruskih bajoneta i
uz sebe tri miliona Srba. Svi Srbi vjerni su Rusiji, ''a nevjerni su samo nekolicina''.
Kralj Nikola elio da Srbija prestane biti kraljevinom
Sve to, kae srbijanski ministar inostranih djela eda Mijatovid, knjaz Nikola je govorio u nekom
razdraenom stanju. Mijatovidu se inilo da knjaz nije trijezan. Nema, pak, izgleda da, ako je
knjaz mogao ponuditi Kolnokiju da car Franjo Josif poalje izaslanika na svadbu na Cetinju,
mogao ponuditi i kumstvo kralju Milanu, i to u potpuno trijeznom stanju.
Zaista, obje ponude su bile politiki nesmotrene, a druga i skroz nedelikatna. Mogude je da je
knjaz Nikola ovoga puta u Rusiji bio neim jako ohrabren. Na svaki nain on je vidio da
austrougarska vlada, u sutini, dosta mlako reaguje u vezi sa predstojedom svadbom.
Bila je ovo odlina prilika da knjaz Nikola dade maha svojoj velikoj sujeti, a u neku ruku i
iluzijama o svojoj modi. On kralju Milanu otvoreno stavlja do znanja koliko se osjeda jakim i u
srpskom svijetu uticajnim, a sve zato to se oslanja na Rusiju. Nudi kumstvo radi izmirenja
dinastija, odnosno da bi se zatim toboe povela jedinstvena, antiaustrijska, oslobodilaka
politika na Balkanu. Za taj politiki pravac knjaz Nikola je samoga sebe preporuio kao arbitra
izmirenja i savezna na relaciji Cetinje Beograd Sofija. Knjaz Nikola svakako je razumijevao da
tada nije bilo uslova za takav irok i radikalan preokret na Balkanu. Bio je to, uglavnom,
sarkastini prijekor kralja Milanu za politiku kakvu je vodio. Uostalom, srpski diplomata
Bogidevid javljao je tih dana iz Bea kako u austrijskim politikim krugovima ocjenjuju ponudu
kumstva kralju Milanu:
''... da je knez Nikola hteo time da Srbiju uplai.
Kralj Milan je ponudu kumstva knjaza Nikole primio sa stranim ogorenjem. Kako Slobodan
Jovanovid izlae, Mijatovid je ''ipak zato'' to mu se uinilo da knjaz Nikola nije trijezan ponudu
kumstva ozbiljno shvatio, pa je ''gotovo preporuivao'' da se kralj Milan toga primi. ''Kralj Milan
i Pirodanac zgranuli su se na Mijatovida''. Kralj mu je jako zamjerio i to je uopte iao na
sastanak knjazu Nikoli.
Kumstvo je odbijeno jednim pismom, u kome zaista nije bilo nieg uvredljivog za knjaza Nikolu.
Tu se najprije kae da srbijanska Vlada veoma cijeni razloga to ih navodi knjaz u prilog iskrenog
pribliavanja izmeu vladajude kraljevske dinastije u Srbiji i porodici Karaorevid. ''No, kralj u
isto vreme uvia i oseda dunosti koje mu propisuje muenika smrt blaenopoiveg kneza
Mihaila i dragoceni interesi srpskog naroda izraeni u odredbama zemaljskog ustava, a koji se
nikako ne mogu sloiti sa uzimanjem ma kakvog ueda u enidbi g. Petra Karaorevida.
Ma kakva, dakle, da je elja kraljeva da se bratski odazove vaim predlozima, u ovome sluaju i
razlozi morala i ustavne obaveze tome na put staju''. Na korektan nain knjazu Nikoli je tim
pismom jasno i odluno stavljeno do znanja da dobri odnosi izmeu beogradskog i njegova
dvora nijesu vie mogudni. Knjaz Nikola dozvolio je dakle sebi da se blago i uzdrano naali sa

431
austrijskim carem i veoma drsko sa kraljem Milanom. O raspoloenju i reagovanju samoga
kneza Petra Karaorevida povodom ideje da mu kralj Milan bude kum, imamo samo
svjedoanstvo vojvode Gavra Vukovida. Ovaj kae da je ta misao knezu Petru bila odvratna, on
ju je ismijavao, ''ali je pustio tasta da izigra komediju do kraja, znajudi da je to nemogude''.
Naravno, time knjaz Nikola nije inio ast ni svome zetu, a politiki taj potez u postojedim
okolnostima bio je bez stvarnog rezona.
Takvo dranje knjaza Nikole bilo je mogude jer se austrijska Vlada ved bila pomirila sa
predstojedom svadbom na Cetinju. Srbijanski poslanik u Beu, Bogidevid, javljao je poetkom
juna svojoj Vladi kako ga je ministar Kalnoki uvjeravao da stvar braka kneza Karaorevida treba
smatrati kao isto privatnu, koja ne treba da uplivie na odnose Srbije sa Crnom Gorom i
Rusijom. Kalnoki je potom savjetovao da treba izbjegavati rekriminacije i izraavanje
ozlojeenosti prema Crnoj Gori iz razloga da bi se imalo povoljnijeg osnova da vlade AustroUgarske i Srbije stroe i jae postupaju prema knez Petru, ako to ubudude bude pokuavao.
Knjazu Nikoli reeno je sa austrijske strane, kae se ovdje, da ako knez Petar ne bude miran,
nede se uopte obazirati to je on njegov zet.
Sa druge strane, ruski ambasador u Beu, knez Lobanov, rekao je Kalnokiju da je knjaz Nikola
uzimajudi Karaorevida za zeta time postao moralno odgovoran za njegovo budude dranje.
Meutim ruskoga cara na cetinjskoj svadbi zastupade jedna visoka linost. Povodom toga
srbijanski poslanik u Petrogradu Ilija Garaanin veoma ozbiljno de opomenuti da su se tamonji
ambasadori Austro-Ugarske i Njemake prema tome braku odnosili uzdrano i ''sa nekom
indiferentnodu''.
Austrijsko reagovanje u poetku, dok se o tome na strani samo nagaalo, bilo je otrije; vidjeli
smo upozorenje preko Temela knjazu Nikoli. A sada, kada je jasno da iza toga vrsto stoji ruski
car, austrijska Vlada se sa tim dosta lako miri, moda i zato to nema naina da to sprijei. Ali,
austrijska Vlada bide uvijek budna i spremna da prije svega upozori knjaza Nikolu, smatrajudi ga
glavnim i odgovornim za rad i smjeranja kneza Karaorevida prema stanju stvari u Srbiji.
Moe se redi da je neutralno i meritorno, a zato i objektivno miljenje ono to srbijanski
diplomata Filip Hristid prenosi iz Londona: Engleski diplomatski krugovi u potpunosti se slau da
je predstojeda cetinjska svadba djelo ozlojeenosti Rusije protiv kralja Milana, odnosno
njegovoga sadanjega oslanjanja na Habzburge.
Stav, bojazni i rezonovanja u srbijanskim vladinim krugovima svakako se donekle ogledaju i u
jednom pismu poslanika Bogidevida predsjedniku Vlade Milanu Pirodancu. Prema ovome cio
plan oko cetinjske svadbe uperen je protiv Srbije, u prvom redu kao kraljevine, tj. dinastije
Obrenovida kao kraljevske, a i protiv Austro-Ugarske. Knjaz Nikola se u Rusiji alio to se Srbija
proglasila kraljevinom. Ali tako ostane, za Bogidevida je ''izvjesno da de Crna Gora, naposljetku,
propasti''. Zato knjaz Nikola sada nastoji ili da Srbija ''prestane biti kraljevinom'', ili da se on
ustolii na srpski prijesto. U tome cilju knjaz Nikola je dao kder knezu Karaorevidu. Samo u
tome smislu su, po tumaenju Bogidevida, istinite rijei knjaza Nikole da je kder dao
Karaorevidu poto mu je ovaj navodno obedao da se odrekne svojih ''nazoviprava'' na srpski
prijesto.
Ovakvo rezonovanje, jasno, u cjelini je lieno ozbiljnijeg politikog smisla, ali se u njemu
odraava koliko se u srbijanskim vladajudim krugovima, u stranom ogorenju na knjaza Nikolu,
tome davalo znaaja i strahovalo. Interesantno je kada Bogidevid na kraju, ko-nstatujudi da u
svemu tome knjaza Nikolu podravaju Rusi, kae da se oko toga sve radilo i radi mimo ministra

432
spoljnih poslova Girsa, da on ''samo figurira, a drugi nareuje''. Ne vidi se odakle je izvor ovoj
tvrdnji, tek to, bez obzira na to koliko su gornja Bogidevideva rezonovanja proizvoljna, ipak
upuduje na zakljuak da su glavne dogovore za ovu stvar tajno izvrili car Aleksandar III i knjaz
Nikola.
Vjenanje na Cetinju u manastirskoj crkvi
Bilo je izgleda i nekih pretpostavki: nije li sadanja veza dinastija Petrovida Njegoa i
Karaorevida znak da Rusija, uskoro, neto ozbiljnije smjera u svojoj politici na Balkanu. Milan
Pirodanac u svome dnevniku biljei kako stvari izgledaju austrijskom ministru za Bosnu i
Hercegovinu Venijaminu Kalaju. Po ovome, brak kneza Petra i knjeginje Zorke sigurno je pod
patronatom Rusije i uperen je protiv Srbije i njenoga kralja.
Mada, navodno, austrijskom ministru za Bosnu i Hercegovinu Venijaminu Kalaju ne izgleda da je
na pomolu neki veliki zaplet izmeu Rusije i Austro-Ugarske, taj brak mu je, ipak, jedan od
simptoma da de Rusija naredne jeseni negdje na Balkanu izazvati neku provokaciju protiv
Austro-Ugarske. Stoga je, stoji kod Pirodanca, Kalaj izdao stroge naredbe vojnim vlastima u
Bosni i Hercegovini da se svaki eventualni ispad iz Crne Gore na granici Hercegovine
najodlunije suzbije. Po prilici, dakle, predstojeda svadba na Cetinju imala je i praktinih
reperkusija na dranje austrijskih vlasti u Bosni i Hercegovini prema Crnoj Gori.
Ruska Vlada htjela je jo jednom da ublai utisak na strani zbog predstojedeg dogaaja na
Cetinju, tim prije to de je tamo zastupati jedna visoka linost. U Biltenu Ministarstva spoljnih
poslova od 15. jula 1883. kae se kako su ruski diplomati ''jo jednom'' istakli da je porodina
veza izmeu knjaza Nikole i kneza Petra Karaorevida proizvela veoma muan utisak kod
srbijanske Vlade i naroito kralja Milana. Ali, to je iskljuivo privatna stvar ''koju smo mi uvijek
tako tretirali''. Ipak, car nije mogao da ne zadovolji knjaza Nikolu i poalje mu ''specijalnog
predstavnika'' na svadbu u linosti grofa Orlova Denisova, koji upravo treba da otputuje na
Cetinje. Neto intimnije ruski stav ogleda se u pismu ministra Girsa knjazu Nikoli.
Iako se u Beogradu uznemireni i u Beu se time isto tako bave i hode da vide prst Rusije, car je,
kae se, uvijek imao puno povjerenje u knjaevu mudrost i ni jednog trenutka nije oklijevao da
bude predstavljen na svadbi''. Ako de to biti pradeno novim ravim sumnjama sa istih strana,
Girs je uvjeren da de knjaz znati da to neutralie. Knjaz de poslije svadbe pisati Girsu da de
dokazi koje bude dao, kao i vrijeme, pokazati da je, odobravajudi tu vezu, imao u vidu samo
sredu svoga djeteta i nita drugo. U diplomatskim objanjenjima i zvanino uvijek se isticao, kao
to znamo, taj porodini momenat kao jedini motiv u toj stvari.
Vjenanje kneza Petra i knjeginje Zorke obavilo se na Cetinju u manastirskoj crkvi 30. jula (11.
avgusta, po novom kalendaru) 1883. godine. Svadbena gozba i veselje bilo je u dvorskome
parku. Po kazivanju vojvode Gavra Vukovida, kum je bio crnogorski ministar vojni, vojvoda Ilija
Plamenac. Osim line estitosti i velikog ugleda, razlog za taj izbor za kumstvo bio je, kae
vojvoda Gavro, to stari vojvoda Plamenac nije imao nasljedstva, tj. poroda. Tome bi se moglo
dodati i to je vojvoda Plamenac kao jedan od najistaknutijih glavara bio neogranieno odan
knjazu Nikoli njegov omiljeni ''Popo''. Stari svat bio je uveni vasojevidki vojvoda Miljan Vukov,
inae otac vojvode Gavra. everi su bili prinevi obje kude. Narod se jako veselio tome
dogaaju.
Valja, svakako, napomenuti da je knjeginja Zorka tada imala 19 godina, a knez Petar 39. Serdar

433
Rade Turov Plamenac kae, ne navodedi razlog, da je knjaz Nikola imao mnogo muke dok je
svoju kder privolio da se uda za kneza Petra. No i bez toga je jasno da su u sklapanju ovoga
braka na obje strane dominirali izvjesni politiki motivi.
Od interesa je da se vidi koliki je miraz sa princezom Zorkom dobio knez Petar Karaorevid.
Svakako, taj miraz je na ovaj ili onaj nain dala ruska Vlada. itav knjaevski dvor na Cetinju
izdravao se, inae, od ruskih supsidija, pa je i zbog toga razumljivo da su se tamo morala nadi
sredstva za miraz za kneginju Zorku. No, nije se moglo utvrditi koliko je iznosio taj miraz.
Vojvoda Gavro Vukovid, meutim, kae da ''efektivnog miraza nije bilo'', ved je samo bilo
odreeno da se iz dravne kase izdaje porodici kneza Petra godinji interes od 8 odsto na 50000
franaka.
Povodom puta knjaza Nikole iz Bea u Pariz sredinom juna te godine i boravka tamo, srpski
diplomati su se veoma ivo interesovali. Bogidevid iz Bea javljao je da knjaz u Pariz nosi mjenicu
na dva miliona rubalja u zlatu, koje ruski car daje kao miraz njegovoj kderi. Knjaz Nikola,
navodno, sada hode da da te novce podigne iz jedne pariske banke i preda ih knezu Petru.
Ubrzo Bogidevid dopunjuje da je prednje obavjetenje ''pod uslovom najvede diskrecije'' dobio
od nekog Rozena, s tim da ga ne pita za izvor vijesti, koja je inae, kae se, veoma pouzdana.
Meutim, srpski poslanik u Parizu, Marinovid, javljao je da je reeni miraz ''mnogo manji nego
to se govorilo'', ali tani iznos nije mogao saznati. U glavnicu nede se smjeti dirati, a obroci
interesa dobijade se povremeno i to ''samo na priznanicu njegove (knjaza Nikole) kderi''. Prilika
da se pomene pitanje miraza pruila se dvije godine kasnije, u vezi sa nekim glasovima o
politikoj agitaciji kneza Karaorevida za koju mu je trebalo novaca. Najprije je Bogidevid od
nekog ''uo'' da miraz iznosi 60000 rubalja, pa kako mu se uinio malim, pripitao je, i isti mu je
drugi put rekao da nije 60000 nego 260000 rubalja.
Po svoj prilici, ruski car i knjaz Nikola su pitanje miraza trajno regulisali. Moe se pretpostaviti
da je za line rashode porodice Karaorevid predvien odreeni skromniji iznos. Istina,
porodica Karaorevid inae je i sama imala sredstava za ivot. No, ako bi nastupio sluaj da bi
nekad kakvu pretendentsku akciju kneza Karaorevida podravale Rusija i Crna Gora, za tu
potrebu svakako bi se nalo sredstava. Nije najvanije u ''mirazu'' u prostom smislu rijei, ved u
motivima zato se to dralo u tajnosti. Naravno, osim pretpostavki o tome se ovdje nita
sigurno ne moe redi.
Poslije svadbe, kneevski brani par Karaorevida poao je, kae vojvoda Gavro, u
inostranstvo, da se javi starome knezu Aleksandru. Dok su boravili tamo, na Cetinju im je
opravljena i pripremljena kuda za stanovanje, preko puta dvora knjaza Nikole. Kneginja Zorka,
navikla na ljubav i panju roditelja na Cetinju, brzo se, kae Gavro, zasitila ivljenja u velikim
evropskim gradovima. Vrativi se iz Zapadne Evrope, knez Petar i kneginja Zorka stalno su se
nastanili na Cetinju.
To je djelo zlobe i mrnje koje ne spaja nego cijepa
Reagovanja poslije svadbe, naroito u srpskim politikim krugovima, posebno zbog toga to je
tamo ruskoga cara zastupao grof Orlov Denisov, bila su jo sumnjivija nego ranije. Prema
izvjetaju srpskog poslanika u Petrogradu, Garaanina, tamonji ambasadori Austro-Ugarske i
Njemake izrazili su mu miljenje da sada treba ''iz rezerve izadi'', jer prisustvo Orlova na svadbi
pokazuje da je, prije svega, ruska vlada radila na ostvarenju toga braka, a u cilju da ometa

434
tadanji pravac spoljne i unutranje politike Srbije.Ove sile, meutim nede iz rezerve izadi. Kao
potez koji cetinjskoj svadbi na neki nain parira. Garaanin ocjenjuje to to je kancelar Bizmark
pozvao kralja Milana da prisustvuje skoranjim manevrima njemake vojske. Jasno je bilo da je
njemaka vlada sasvim zadovoljna tekudom spoljnom politikom Srbije, odnosno da vrsto stoji
iza intimnog saveza austrougarske vlade i kralja Milana. U krajnjoj liniji u tome je osnovni razlog
to se Be nije mnogo uznemiravao zbog svadbe na Cetinju. Uskoro je Garaanin javljao ta se u
diplomatskim krugovima u Petrogradu ''pria''. Zvanina Rusija patronirala je brak kneza Petra i
kneginje Zorke u cilju da smanji austrijski uticaj na Srbiju. Ruska vlada, navodno, radi jo na
tome da bugarski knez uzme drugu kder knjaza Nikole, ''valjda u toj namjeri da izolira Srbiju od
ostalih slovenskih naroda''.
- Istih dana iz Bea je obavjetavao Bogidevid kako su ministri spoljnih poslova Austro-Ugarske,
Kalnoki, i Rusije, Girs, dosta razgovarali ''i o Srbiji''. Kalnoki je insistirao na neophodnosti uvanja
postojedeg stanja i mira u Srbiji, i, kako se kae, protiv agitacije Karaorevida. Girs je navodno
uvjeravao da su oni, ukljuujudi i cara, bili protivni da crnogorski knjaz svoju kder da za kneza
Petra Karaorevida, ali nijesu uspjeli da ga od toga odvrate. to se tie samog Karaorevida,
uvjeravao je prema ovome Girs Kalnokija, da ga ruski car i vlada nijesu nikada proteirali, niti de,
ni lino ni kao pretendenta na prijesto u Srbiji. Ako je Bogidevid o prednjem tano obavijeten,
razumljivo to Girs Kalnokiju nije mogao redi pravu istinu, ukoliko je svu i znao. Tako
predstavljeni razgovor Kalnokija sa Girsom ponajprije izgleda kao indirektno obrazlaganje Bea
srpskoj vladi da ni oni nijesu mogli sprijeiti cetinjski dogaaj. Djeluje i to kao da austrijska vlada
nije tako nezadovoljna zbog cetinjske svadbe ukoliko se kralj Milan bude vie ljutio na Rusiju i
Crnu Goru, utoliko de vie traiti zatitu i potporu Austro-Ugarske. U Beogradu, meutim, nijesu
mogli sakriti veliko uznemirenje i ogorenje. Poslije svega, predsjednik srbijanske vlade, Milan
Pirodanac, povodom oroenja crnogorske dinastije Petrovid Njego sa pretendentskom
dinastijom Karaorevid, poslao je jedan cirkular svim predstavnicima Srbije u inostranstvu.
Najprije se konstatuje da, iako je stvar skrivana od javnosti sve do povratka knjaza Nikole iz
Moskve, krajem ovog proljeda, srbijanska vlada je znala, jo od poetka, da se na tome radilo.
Nije to iznebuha iskrslo, nego se poelo plesti jo ''prije tri godine'', najprije u Beu. Knjaz Nikola
u poetku se navodno protivio toj ideji, dok nije u toku vremena ''podstican sa izvjesne
strane'' naao za zgodno da je objeruke prihvati. Oigledno se misli na podsticanje od strane
ruske vlade. Odmah, zatim, konstatuje se kako je ruskoga cara na svadbi zastupao grof Orlov
Denisov. Potom se vidi kako je srbijanskoj vladi naroito teko pao jedan lanak u ''Glasu
Crnogorca'', kojim je svadba ''oglaena unaprijed''. U cirkularnom pismu Pirodanca iznosi se da
se u tome lanku na osobit nain povezuje prolost i sadanjost da bi se veliala Crna Gora,
Petrovidi i Karaorevidi, od ega se uopte ne vidi Srbija, niti ''njena slavna dinastija,
kraljevskom krunom uvjenana''. A iz Rusije, od strane neke dirigovane tampe, ta svadba je
pozdravljena kao ''davnanja elja i pruanje boljih izgleda za bududnost srpskoga naroda, koji je
sada u oajnom poloaju''. Za Pirodanca, dalje, nema sumnje da su ''veliku intrigu'' inspirisali
neprijatelji nacionalnog poziva ne samo Srbije, nego i Crne Gore. Potom, zar da se knjeginja
Zorka, kume kneza Mihaila blinjeg roaka kralja Milana dade za enu onome koji je
''poprskan krvlju'' toga nezaboravnog vladaoca Srbije. To je djelo zlobe i mrnje, koje ne spaja
nego cijepa, koje nije zaloga sloge i bratske ljubavi, ''nego otra strijela, uperena pravo protiv
kralja Srbije''. To je nova smetnja, pored tolikih drugih, osloboenju i ujedinjenju srpskoga
naroda ... i tome slino. Pirodanac se ovdje poigrava rijeima nacionalni poziv, osloboenje,

435
ujedinjenje... Neprijatelj ujedinjenja i osloboenja Srba nije tada bila Rusija, ved Austro-Ugarska,
sila sa kojom je Pirodaneva, odnosno vlada kralja Milana, tada bila u najboljim odnosima. Zato
se ne moe znati na koje se to zajednike neprijatelje Srbije i Crne Gore ovdje misli? Inae,
Pirodanac moe da se zgraava to se kume kneza Mihaila udalo za jednoga Karaorevida.
Pirodanac jo kae da je srbijanska vlada prva koja ali to je do toga dolo, iako to nije moglo da
poremeti stabilno unutranje stanje u Srbiji. ''to Srbiji daje prvu ulogu u srpstvu to nije samo
teritorijalna i brojna nadmodnost njena, nego prosveta njena, vojska, radinost, onaj duh
slobode, kulture i svestranog napretka, zbog ega neosporno prednjai u Srpstvu i u Junom
Slovenstvu''. Nikakve interese ne mogu Srbiju skrenuti sa toga puta. Dinastija Obrenovida,
govori se dalje, vrsto je srasla sa Srbijom, pa je smijeno i misliti da bi jedan Karaorevid,
makar i kao zet knjaza Nikole, mogao biti takmac kralju Milanu.
enidbom sa Zorkom Petar znatno ojaao pozicije
Sva prianja knjaza Nikole o nepolitikom karakteru toga braka neistinita su. Njegova ponuda
kumstva kralju Milanu jeste ''pusto duha jednog oveka''. Na kraju, cetinjska svadba, ma koliko
sama po sebi pogubna, ne samo to nije nikoga uznemirila, nego ''osim jednodune osude i
dubokog prezrenja nije izazvala drugog osjedanja''.
Ne treba ni pominjati da srbijanska vlada, a kralj Milan naroito, nijesu nimalo bili ravnoduni ni
mirni povodom cetinjske svadbe. A glavno to se iz gornjega namede jeste da je zvanini
Beograd sada povukao zakljuak i zauzeo vrsti stav da se crnogorskom vladom i dinastijom
ubudude ne moe imati ni obine normalne odnose, dokle god knez Petar Karaorevid u
svojim pretendentskim namjerama, na bilo kakav nain, makar samo pasivno i predutno, uiva
potporu zvaninoga Cetinja.
Samim brakom sa kderkom knjaza Nikole pretendentske pozicije kneza Petra su bitno ojaane i
osmiljene, a njegovo stalno boravljenje na Cetinju samo po sebi je znailo podrku knjaza
Nikole i crnogorske vlade. Na dinastikoj liniji duboko neprijateljski odnosi izmeu Cetinja i
Beograda trajade sve dok u Srbiji na prijestolu bude kralj Milan.
Vidimo da i sklapanje brane veze u odreenim uslovima moe doprinijeti da se izvjesni politiki
planovi, namjere, elje odreenih vlada, stranaka, linosti pospjee, jasnije usmjere, organizuju
na neko djelovanje. Upravo na taj nain dalo se razumjeti politiko znaenje sklapanja braka
izmeu kneza Petra Karaorevida najstarijeg sina biveg vladara Srbije kneza Aleksandra
Karaorevida i najstarije kderke vladajudeg crnogorskog kneza Nikole Ljubice-Zorke
Petrovid Njego.
Naprijed smo isticali da su taj brak inspirisali odreeni politiki motivi sa obje strane. Srbija je
poslije Berlinskog kongresa okrenula lea Rusiji i prije svega zbog odreenih ekonomskih
razloga spoljnopolitiki oslonac nala je u Austro-Ugarskoj. Mala i veoma siromana Crna Gora i
dalje je bitno zavisila od finansijske pomodi Rusije, pa je i u spoljnoj politici nastavila da gotovo
bez rezerve slijedi njenu volju. No, Austro-Ugarska osamdesetih godina 19. vijeka sve ozbiljnije
je ugroavala i potiskivala ruske pozicije i u Bugarskoj.
Na Balkanu se, prema tome, stvorila konstelacija sa znaajnom prevagom austrougarskog
uticaja. Ali u sluaju Srbije, osobito, austrijska politika prevlast bila je u sutoj oprenosti sa
stvarnim dalekosenim interesima i tenjama njenoga naroda.
Zato je bilo mogudno da se kralju Milanu, njegovoj okolini i njihovim pokroviteljima u Beu stavi

436
do znanja kako se takav spoljnopolitiki pravac Srbija ima izgleda i mogudnosti da nae
alternativu. Emancipacija od Austro-Ugarske podrazumijeva vradanje Srbije na njen prirodni put
borbe za osloboenje i ujedinjenje svih Srba i u krajnjoj liniji - Jugoslovena. Za takvu perspektivu
Srbije valjalo je vezati pretenzije na njen prijesto kneza Petra Karaorevida. U tadanjim
uslovima najpogodniji nain da se te njegove pretenzije politiki ojaaju i osmisle bio je brak sa
kderkom knjaza Nikole. To je samo sobom znailo dublju moralnu, a u odreenim momentima
predstavljade i izvjesnu akcionu idejno-politiku povezanost sa opozicionim snagama reimu
kralja Milana u Srbiji.
Narod Srbije modi de da vidi da sada iza kneza Karaorevida vrde stoje Rusija i Crna Gora, kao
i ostali Srbi koji tee osloboenju od tuinske vlasti.
ire gledano, Rusija je tada bila jako nezadovoljna berlinskim rjeenjem istonog pitanja,
posebno poloajem Austro-Ugarske. U Petrogradu se smatralo da de zbog toga Rusija kad-tad
morati da se ratom obrauna sa Austro-Ugarskom. Radi te perspektive ruska vlada svakako je
drala da im knez Petar Karaorevid kao zet knjaza Nikole moe nekada biti od koristi u
balkanskoj politici. Na mjestu je bilo smatrati da bi u sluaju rusko-austrijskog sukoba Srbija
nala svoj put u tako orijentisanome politikom pravcu kneza Karaorevida u antiaustrijskoj
koaliciji, zajedno sa Crnom Gorom i Rusijom, gdje joj je i mjesto. U tim pretpostavakama jesu,
po svemu izgleda, najdublji razlozi tolikog ogorenja i nervoze kralja Milana i izvjesnog
uznemiravanja i zaziranja u Beu povodom ''cetinjske svadbe''.
Zato ta svadba nije bila onako naivna stvar kako su je ruski politiki krugovi i knjaz Nikola
spoljnom svijetu predstavljali. Istina, za itavih 20 godina u Srbiji nede dodi do radikalne
unutranje i spoljnopolitike kao ni dinastike promjene. A kada se u Beogradu bude dogodio
prevrat (maja 1903), to de biti bez ikakve veze sa Cetinjom.
Ali, bez obzira na to, ojaani moralno-politiki poloaj u reenome smislu kneza Petra
Karaorevida od 1883. godine sam po sebi de predstavljati izvjestan faktor u politikom
razvoju Srbije narednih godina. Tada de knez Petar i poneto praktino preduzimati, uglavnom u
savezu sa radikalskom opozicijom, u cilju ostvarenja svojih pretenzija.
Zbog svega izloenog lako je razumjeti to de u daljem razvoju prilino potrajati veoma loi
odnosi izmeu vladajudih dinastija i vlada Srbije i Crne Gore.
Novak Ranatovid:
ODNOSI IZMEU DVOROVA I VLADA CRNE GORE I SRBIJE U POTONJOJ DECENIJI XIX VIJEKA
Crnogorska dinastija Petrovid i srpske dinastije Obrenovid i Karaorevid uvijek su ispoljavale
rivalstvo. Ovdje je rije o odnosima izmeu dvorova i vlada Crne Gore i Srbije u potonjoj deceniji
XIX vijeka, o emu je istoriar Novak Ranatovid pisao u lanku Posjeta knjaza Nikole Beogradu
1896. i kralja Aleksandra Cetinju 1897. godine, koji prenosimo iz asopisa Istorijski zapisi,
broj 2, za 1968. godinu
Na sve meusobice Nikola htio da zauvijek stavi zavjesu
Odnosi izmeu dvorova i vlada Crne Gore i Srbije devedesetih godina XIX vijeka bitno su se
manifestovali u njihovoj politiko - diplomatskoj saradnji na postavljanju Srbina za mitropolita u
Prizrenu. Ta zajednika akcija krunisana je uspjehom, ada su se u njoj obje strane rukovodile

437
posebnim, prevashodno dinastikim odnosima, implikacijama rivalstva i tenji knjaza Nikole
Petrovida da postigne modus vivendi sa srpskom dinastijom.
KURTOAZIJA NAKON PUA
Kralj Aleksandar Obrenovid, uzevi punu vlast u svoje ruke prvoaprilskim puem 1893. godine,
poslao je po potpukovniku Kosti Radosavljevidu lino pismo knjazu Nikoli. Poruivao mu je da de
uloiti sav trud da se ouvaju i unaprijede odnosi bratstva i prijateljstva izmeu Srbije i Crne
Gore. Ali, osim gole kurtoazije, knjaz je oekivao da de Radosavljevid donijeti i jedan broj
odlikovanja, makar kao zakanjeli odgovor na to to je crnogorski ministar inostranih djela
Gavro Vukovid, poetkom 1890. godine, podijelio visoka crnogorska odlikovanja namjesnicima,
nekim ministrima i generalima u Beogradu.
Odgovor knjaza Nikole, to ga je krajem maja iste godine ponio u Beograd njegov savjetnik,
vojvoda Simo Popovid, sadravao je takoe samo izraze dobrih elja, uobiajena uvjeravanja u
bratsku ljubav i prijateljstvo. Uz odgovor knjaz je poslao kralju Veliki krst Danilova ordena. Taj
gest djelovao je kao prijekor i opomena srpskoj Vladi za njen ved pomenuti previd. Zato su kralj
Aleksandar i srpska Vlada pohitali da uzvrate Ordenom bijelog orla prvog stepena knjazu Nikoli i
Takovskim ordenom prvog stepana prijestolonasljedniku Danilu. Odlikovanja je ponio na Cetinje
kraljev izaslanik pukovnik Jevrem Velimirovid i, po prethodno naglaenoj elji knjaza Nikole,
uruio ih 17. juna 1893. g. na roendan crnogorskog prijestolonasljednika.
No, kada je vojvoda Simo predavao crnogorska odlikovanja u Beogradu, kralj Aleksandar i
njegova Vlada izrazili su elju da im knjaz doe u zvaninu posjetu. Prvo je, prilikom sveane
veere, vojvoda Simo prenio poruku knjaza Nikole da sa Srbijom eli vjeno prijateljstvo, a kralj
je spremno to prihvatio, naglaavajudi da je na sve dosadanje meusobice zauvijek stavio
zavjesu. Onda je predsjednik srpske Vlade dr Laza Dokid, svakako poslije savjetovanja sa
kraljem, izjavio Popovidu da bi uspostavljanju ''pravog bratstva'' izmeu Srbije i Crne Gore
najvie doprinijelo kad bi knjaz posjetio kralja u Beogradu, sjajno bi ga doekali, taj dogaaj bi
''itav srpski narod ispunio verom i pouzdanjem u bolju bududnost'', a kralj Aleksandar vratio bi
odmah posjetu Cetinju naglasio je Dokid.
SVE ZA SRPSTVO
Vojvoda Simo je uvjeravao kralja Aleksandra i njegove ministre da nede biti potreban nikakav
naroiti napor da knjaz Nikola odmah sa zadovoljstvom prihvati poziv da posjeti Beograd, jer on
je, kao i kralj, duboko svjestan koliko bi taj sastanak oduevio svo srpstvo i porazio zajednike
neprijatelje.
Meutim, poruka Beograda dovela je knjaza Nikolu u vrlo nelagodnu i delikatnu situaciju.
Glatko je odbaciti bilo je nemogude, jer bi se knjaz time predstavio kao da praktino ne dri
mnogo do svojih rijei o optesrpskim interesima. A u pozivu knjaz je prije svega vidio zlurudu
namjeru beogradskih politiara da provjere iskrenost njegovih uvjeravanja u spremnost da stupi
u stvarno prijateljske odnose sa kraljem i Vladom Srbije. Njegovu dinastiku sujetu duboko je
dirao red stvari: to bi on kao knjaz Crne Gore morao da prvi uini posjetu Kralju Srbije. ''... Zar
ja stari da balavcu idem na noge'' prekinuo je knjaz izlaganje vojvode Sima o poruci Beograda.
Knjaz Nikola, tada nikako nije htio da ide u Beograd. Da bi neutralisao eventualne nove signale

438
iz Beogra i moguda javna negodovanja i pisanje o tome, knjaz je prvo pustio u javnost glas da de
prijestolonasljednik Danilo i mlai mu brat Mirko uskoro podi u zvaninu posjetu Beogradu, a
potom je pozvao vojvodu Sima i povjerio mu delikatnu misiju: da srpskoj Vladi stavi do znanja
kako je zbog nekih neprijatnosti iz Beograda morao odvratiti sinove od ''namjeravane'' posjete.
Naena je i motivacija: knjaz je bio upravo dobio neka anonimna pisma iz Srbije, puna prijetnji i
psovki upudenih na njegovu linost, a neke beogradske novine su ga due vremena napadale i
vrijeale tendenciozno predstavljajudi stanje u Crnoj Gori; pored toga, uo je da de ''odpadnik
od njega i Crne Gore Savo Ivanovid ubrzo dodi u Srbiju i dobiti in kapetana u srpskoj vojsci.
Iako je takva misija po sebi bila neprijatna, vojvoda Simo je ipak revnosno prihvatio: jer knjazu,
kao i njemu, ''neto mirie u vazduhu''. A to je, zapravo, bila misao da sve bezobzirniji
propagandi rad Isaila Tomida, Duana Backovida i Toma Oraovca protiv reima knjaza Nikole
podstiu ne samo kralj Milan nego i jake politike snage u samoj beogradskoj Vladi. To je
,svakako, bio osnovni razlog to knjaz Nikola nije elio da ide u Beograd, niti da tamo alje
sinove.
KNAEVIDIMA SE PRIJETI SMRDU
U septembru 1893. godine sastao se vojvoda Simo Popovid, u svome rodnom mjestu Tovarniku,
u Sremu, sa sekretarom kralja Aleksandra, Mihailom Milidevidem. Vojvoda Simo je naglasio da
je knjaz veoma zadovoljan to su od proljetos oivjeli ''bratski odnosi'' izmeu dvorova i vlada
dvije zemlje. Pozivu da posjeti Beograd on se veoma rado odazvao, i da bi to prije dao izraza i
dokaza svojim osjedanjima prema kralju Srbije, knjaz Crne Gore odluio je da poalje svoje
sinove kralju Aleksandru u goste.
Ali, uoi samog kretanja knjaevida, knjaz je bio prinuen da odloi njihov polazak, jer je dobio
nekoliko pisama u kojima im se prijeti ivotu. Kao otac, ipak se morao zabrinuti za bezbjednost
svoje djece. Da bi se stvari raistile, knjaz trai da kraljevska Vlada ue u trag tim ljudima i
protjera ih iz Beograda i Srbije. Popovid je Milidevidu dao da proita ta pisma i upozorio ga na
anticrnogorske napise u ''Videlu'' sa potpisom ''Katunjanin'' (bio je to Isailo Tomid).
Uglavnom, posjeta knjaza ili njegovih sinova uslovljavala se preduzimanjem efikasnih mjera
protiv onih koji su zaista prijetili i neukusno pisali o knjazu i prilikama u Crnoj Gori.
Nikada, meutim, srpska Vlada nije preduzimala niti de preduzeti takve mjere prema onim
Crnogorcima koji su u Srbiji djelovali protiv dinastije i Vlade u Crnoj Gori.
I ba kao u inat zahtjevima kralja Nikole, u Srbiji uskoro dolazi najvedi crnogorski ''otpadnik''
Savo Ivanovid. Od avgusta do novembra 1893. godine Savo je boravio u Veneciji; tu je upravo
bio i kralj Milan, koji je Sava, svakako, uputio kako da dalje radi protiv kralja Nikole. Tada se i
ulo da de Ivanovid prijedi u Srbiju, pa je to knjazu Nikoli bio jak argument za ''odlaganje''
prijestolonasljednikove posjete Beogradu. Savo Ivanovid doao je u Beograd u novembru 1893.
godine.
Kralj Aleksandar lijepo je primio Ivanovida i ak mu se preporuio da ga ubudude moe smatrati
linim prijateljem. Duboko indignirana time, crnogorska Vlada je preko poslanstva u Carigradu
stavila do znanja srpskoj Vladi da je Savo dozvolio sebi da se izrazi najgusnijim uvredama i ak
prijetnjom ivotu ''naega gospodara i mladih knjaevida''.
CINIKA PORUGA KNJAZU NIKOLI

439

Mjesec poslije iz Beograda poruuje da je tamo ,,dodue, bio ''nekakav'' Ivanovid, bivi
crnogorski oficir; kralj ga je, istina, primio u audijenciju, ali samo onako kao to prima ''mnoge
druge Srbe i tuine''. Stvar se predstavlja kao sitnica i sluajnost, nije se znalo da je Ivanovid
crnogorski emigrant i ak zavjerenik, pa to ne moe dati nikakvog povoda da se dovodi u
sumnju ''bratsko prijateljstvo kralja Srbije prema Crnoj Gori i njenome knjazu''.
Ovakvo objanjenje bilo je zaista cinika poruga osjetljivosti knjaza Nikole. Tim vie to je i sam
Ivanovid mogao biti u kursu tih kontakata dviju vlada u vezi sa njim, to ga je samo ohrabrivalo u
njegovome radu.
Obrenovid nede da odgovori na pismo knjaza Nikole
Formalno polazedi od neobavijetenosti kralja Aleksandra o tome ko je Savo Ivanovid,
crnogorska Vlada traila je od srpske Vlade da joj Ivanovida izrui kao zloinca. itavo ponaanje
Beograda, meutim, iskljuivalo je mogudnost da Ivanovid bude izruen crnogorskim vlastima.
Srpska Vlada se izgovarala kako ne stoji da se o tome razgovara preko zastupnika u Carigradu,
ved crnogorska Vlada treba da se direktno obrada Beogradu; a iznad svega Ivanovid je, shodno
ved crnogorskom tretmanu, politiki krivac, pa ''po Ustavu i zakonima zemlje ne bi ga mogli
vama predati''.
PODANIK ZA BORBU PROTIV KNJAZA
Savo Ivanovid je, meutim, krajem marta 1894. godine podnio Upravi grada Beograda molbu za
prijem u dravljanstvo Srbije. Rjeenjem Ministarstva unutranjih djela i Dravnog savjeta Srbije
udovoljeno je toj molbi. Ali, u maju te godine ''najvie mesto'' nije dalo potpis za taj ukaz. Dakle,
Ivanovid je vladajudem krugu u Beogradu bio potreban za borbu protiv knjaza Nikole, kao i dalje
nominalno crnogorski podanik, kao ovjek koji je izbjegao ''cetinjskoj tiraniji''.
No, uskoro de novi predsjednik srpske Vlade Svetomir Mihailovid protjerati Sava Ivanovida,
razumije se bez ikakve intervencije Cetinja. To, meutim, nede oznaiti kraj ''karijere'' ove
linosti u Srbiji, pogotovu ne u linoj politici kralja Milana prema knjazu Nikoli.
injenica da crnogorska Vlada povodom Sava Ivanovida nije htjela da se direktno obrada srpskoj
Vladi, objanjava se svakako izvjesnim njenim interesom. Ved 1890. godine, bez obzira na sve
dinastike netrpeljivosti, vlade Srbije i Crne Gore preko svojih zastupnika u Carigradu sarauju u
nastojanjima da se za mitropolita u Prizrenu postavi Srbin, umjesto dotadanjeg, carigradskog
Grka. Ova saradnja imala je dalekoseni nacionalno - politiki znaaj za obje strane.
Crnogorska Vlada zalaganjem za biveg dabrobosanskog mitropolita Sava Kosanovida, rodom
Crnogorca, vidjela je mogudnost da na to mjesto proturi svoga kandidata, provodioca uih
crnogorskih interesa. Uzgred reeno, crnogorska Vlada de se u ovom pogledu teko prevariti.
Ovdje je, pak, od znaaja da je ona u ovo vrijeme nalazila interes da sa srpskom Vladom zadri
formalno normalne odnose.
Izvjesno odmrzavanje u odnosima izmeu Beograda i Cetinja opaa se u drugoj polovini 1894.
godine. Tako je srpska Vlada, u jesen te godine, izraavala spremnost da obnovi trgovinski
ugovor sa Crnom Gorom, koji je bila otkazala u junu.
U jesen 1894. godine dolo je i do linog susreta kralja Aleksandra i knjaza Nikole u Petrogradu,

440
prilikom sahrane ruskog cara Aleksandra III. Vladari su jedan drugome obedali da de ubudude
otklanjati i suzbijati sve ono to je njihove domove zavaalo, da u svojim dravama nede
dozvoliti nikakvo politiko djelovanje protiv druge strane, da nede primati ''intrigante'' kojima je
samo cilj da siju razdor. Kralj i knjaz su se dogovorili da ubudude pismima ede razmjenjuju
misli.
OTRO DINASTIKO RIVALSTVO
Knjaz Nikola se, po povratku iz Petrograda, pred srpskim poslanikom orem Simidem, u Beu,
veoma laskavo izraavao o kralju Aleksandru: uporeivao ga je sa svojim sinom
prijestolonasljednikom Danilom, rekao je da se kralj (iako osjetno mlai) mnogo bolje snalazi u
drutvu vladalaca i mnogo zrelije sudi o dravnim poslovima. Viteka ova knjaeva nesebinost
na rijeima da je rivalski kralj sposobniji i bolji od njegovoga sina i nasljednika prijestola
moe se razumjeti, smatramo, ba kao dinastika raunica knjaza Nikole. Iz svega razgovora sa
Simidem zakljuuje se da se knjaz Nikola u sri osjedao slabijim rivalom i da sada na neki nain
pokuava da dinastiko rivalstvo svede u okvire tolerancije, neiskazivanja i nesluenja
sredstvima agitacije i intriga. A najpodesnije obrazloenje, u neku ruku i plat, za
meudinastiku korektnost i trpeljivost, bilo bi jeftino obavezivanje na vjerno sluenje
''optesrpskoj nacionalnoj misiji'', pri emu se, za sada, pitanje ujedinjenja ne mora spominjati.
Knjaz Nikola je, opominjudi na uzajamno obedanje kralju Aleksandru ubrzo, zaista, poslao jedno
opirno pismo na francuskom jeziku. Tu je sve podeeno i sraunato kako bi srpski kralj bio
impresioniran porodinim i linim vezama, uticajem i snagom linosti knjaza Nikole. On pria o
susretu sa svojom kderkom, udatom na ruskom dvoru, ''velikom vojvotkinjom'' Milicom, sa
nekom ''kumom'' princezom Romanovom, onda sa carem Franjom Josifom, njegovim istaknutim
politiarima i sl. Knjaz Nikola, oito, hode da svoju dinastiku poziciju prikae mnogo jaom od
one koja se moe mjeriti snagom i modima same Crne Gore. Dalje, knjaz se u pismu rasplakao
nad sudbinom djece kneza Petra Karaorevida kao svojim unucima, pa pita kralja Aleksandra
bi li se poloaj tih ''nevinih stvorenja'', praunuka Voda Karaora, mogao kako poboljati,
moledi ga da vjeruje da mu i ne pada na um nikakva misao koja bi bila u neskladu sa interesom
dinastije Obrenovida.
Tako motivisana ispovijest knjaza Nikole, a u aspektu injenice da su njegovi odnosi sa zetom
Karaorevidem bili ved odavno veoma loi, morala bi znaiti poruku Obrenovidima da mogu
biti sigurni da su pretenzije i pozicije kneza Petra Karaorevida na srpski prijesto, to se tie
oslonca na Cetinje, ved potpuno likvidirane, i to samo njegovom (knjaza Nikole) zaslugom. Sada,
prema tome, Obrenovidima i Petrovidima - Njegoima ostalo bi samo da se sporazumiju za
dugoronu i takoredi mirnu koegzistenciju njihovih dinastija.
KRAL NEDE DA ODGOVORI KNJAZU
Ali, kao to je jasno, Srbiji i Crnoj Gori nijesu bili neophodni nikakvi dinastiki sporazumi, kad se i
tako osjedalo i znalo da one na svaki nain moraju idi zajedno u susret bududnosti. to je knjaz
Nikola izgleda poeo zepsti od te bududnosti, to je u svome nasljedniku ved mogao vidjeti
nesposobnog ovjeka, od toga su vladajudi krugovi u Srbiji mogli samo praviti svoje raune.
Usko shvatanje dinastikih interesa nalagalo je Obrenovidima da se ne odriu svoje u sutini

441
mnogo jae pozicije u borbi protiv Petrovida Njegoa. U tome je ini, se, najdublje objanjenje
injenice da kralj Aleksandar nije uopte odgovorio na to pismo knjaza Nikole.
Postupak kralja Aleksandra teko je uvrijedio knjaza Nikolu i povodom toga de crnogorska Vlada
ozbiljno prebacivati srpskoj Vladi. Knjaz se ljutio zbog pisanja beogradskih ''Malih novina''
povodom smrti njegove majke. Ovaj listid se vrlo neukusno rugao uspomeni velike vojvotkinje
Stane. Naroito je pogaalo to je ivot ove nekada obine Crnogorke, koja je sticajem okolnosti
postala majka vladara Crne Gore, pruio priliku ''Malim novinama'' da karikirano predstavljaju
kako se crnogorska dinastija, ponikla iz primitivnih uslova ivota i siromatva, navodno
skorojevidki uzdigla na dvorski aristokratski nivo. Istovremeno se pojavila i broura ''Crna Gora
pri kraju XIX vijeka'' Duana Backovida Crnogorca, uitelje sa slubom u Srbiji, u kojoj se on
obarao na ''tiraniju'' knjaza Nikole i glavara i stradanja sirotinje u Crnoj Gori. Ministar Vukovid se
povodom ovog obratio otrim protestom Vladi Srbije. Izraavajudi krajnju osjetljivost na uvredu
dinastije, energino se trailo od srpske Vlade da se inspiratori i autor napisa u ''Malim
novinama'' primjerno kazne, a Backovideva broura da se konfiskuje i obustavi njeno rasturanje
zbog klevetnike i neukusne sadrine.
SRPSKA TAMPA PLUJE PO PETROVIDIMA
Srpska Vlada je na te zahtjeve crnogorske Vlade odgovorila tek nakon pola godine. U odgovoru
se izraava veliko aljenje zbog tog pisanja u srpskoj tampi i priznaje se da se pritom gubila iz
vida obaveza potovanja jedne bratske zemlje. Kraljevska Vlada je kategoriki osudila te
nedoline ispade, pa je na osnovu zakona o tampi za uvredu stranog vladara Ministarstvo
unutranjih djela preduzelo mjero da se autor lanka ''Velika vojvotkinja Stane Mirkova''
primjerno kazni. No, o rezultatu tih mjera u ovim izvorima nema nikakvog obavjetenja. to se
tie broure Backovida, srpska Vlada ''saaljeva'' to po zakonu o tampi nije u stanju da
obustavi promet i izvri konfiskaciju toga spisa.
''Bezgramontni'' Crnogorci blate Petrovide u tampi
U Srbiji je ved bio na vlasti i naprednjaki kabinet sa Stojanom Novakovidem na elu. To je
crnogorska vlada primila sa zadovoljstvom, oekujudi da se Beograd smjelije orijentie prema
Rusiji i, sljedstveno, vrde unaprijedi odnose sa Crnom Gorom. I zaista u drugoj polovini 1895.
godine vlada Crne Gore i Srbije ozbiljno rade da obnove meusobni trgovinski ugovor i razvijaju
vrlo intenzivan rad u Carigradu na postavljanju Srbina za mitropolita u Prizrenu. Oba pitanja
slonim zalaganjem dviju vlada uspjeno de se rijeiti poetkom 1896. godine. Kada je, dakle,
bio u pitanju obostrani interes, stvarnom poboljanju odnosa izmeu Srbije i Crne Gore nije
smetao, na primjer ni povratak Sava Ivanovida u Beograd ba u ovo vrijeme.
KO DA BUDE INICIJATOR
Inicijativa za dalje poboljanje odnosa morala je potedi sa srbijanske strane. Jer, kralj Aleksandar
dugovao je odgovor knjazu Nikoli na ono pismo od prije godinu dana. Zgodan povod da otponu
kontakti bila je ratifikacija trgovinskog ugovora izmeu Srbije i Crne Gore. Uz to, srpska vlada je
izrazila elju da knjaza Nikolu odlikuje Ordenom sv. Save, to je prilikom ratifikacije ugovora

442
imao obaviti specijalni izaslanik kralja Aleksandra general Milovan Pavlovid. Knjaz je odmah
uzvratio da de sa osobitim zadovoljstvom primiti generala Pavlovida.
Najava posjete Pavlovida izazvala je veliku radoznalost na Cetinju, jer bilo je razumljivo da
formalnost ratifikovanja jednog u stvari beznaajnog ugovora nije pravi razlog za dolazak
naroitog izaslanika kralja Srbije. Glavna pretpostavka u tom pogledu temeljila se na elji da se
ispita raspoloenje za udaju knjaeve kderi Ksenije za kralja Aleksandra. Knjaz je u tome gledao i
pokuao arhimandrita Nidifora Duida da mu se dodvori i povrati povjerenje koje je tako glupo
iznevjerio jo u doba kneza Mihaila. Duid i Valtazar Bogiid su upravo jo u drugoj polovini
1895. godine pokuavali da sondiraju enidbu kralja Aleksandra kderkom kralja Nikole Ksenijom.
Ruski poslanik u Cetinju, Argiropulo, kako svjedoi Aleksa Martinovid, bio je oduevljen
mogudnodu da se dvije dinastije orode, jer bi to, po njemu, bitno doprinijelo prijateljstvu, slozi i
saradnji izmeu ''dvije srpske drave''. Knjaz Nikola je rezonovao da je davi kder Zorku Petru
Karaorevidu ved objektivno doprinijelo da se ta loza produi, ada se, navodno, rukovodio
jedino roditeljskom brIgom. Ako bi sada postupio tako i prema Obrenovidima, njegova bi
sopstvena krv dola u situaciju zavade i vjene borbe, zbog ega bi ''srpski narod imao razloga
da me proklinje''. Knjaz je, ipak, povodom Pavlovideva dolaska, doao do zakljuka da se Stojan
Novakovid kao veliki naunik i dobar politiar emancipovao od ranijih predrasuda naprednjaka,
pa da je slanje Pavlovida posljedica ''naih politikih radnja sa Srbijom''. Na ovu pretpostavku
mogla je knjaza navesti i upravo primljena vijest o izboru zajednikog kandidata Srbije i Crne
Gore, Dionisija Petrovida, Srbina, rodom iz Bosne, za mitropolita u Prizrenu.
IZASLANIK STIE NA CETINJE
General Milovan Pavlovid stigao je na Cetinje 10. januara 1896. godine i bio veoma srdano
doekan. Knjaz Nikola je tih dana bio bolestan od noge, pa je Pavlovid nekoliko dana ekao na
sveanu audijenciju. Slubeno Cetinje dalo je izraza zadovoljstvu to kralj Aleksandar Ordenom
sv. Save odaje priznanje knjazu Nikoli za njegov knjievni rad. ''Srpske novine'' naroito istiu
elju da se uvrste dobri odnosi izmeu ''jednoplemenskih'' dvorova Srbije i Crne Gore, to
diktiraju ispravno shvadeni interesi obiju drava. Poentom na odnose izmeu dinastija, Beograd
je htio da naglasi kako se rukovodi istinskom eljom da trajno pobolja odnose sa Cetinjom.
I Pavlovid je u neformalnim razgovorima na Cetinju isticao da ga je poslao sam kralj, bez
sudjelovanja vladinog, da knjaza uvjeri u svoju nepokolebljivu volju da se meu njima ''jednom
za svagda'' utvrde prijateljski i bratski odnosi. Jer, sada je kralj, govorio je Pavlovid, spoljnu
politiku uzeo u svoje ruke i ona de biti postojana, nede zavisiti od raspoloenja partije i
promjena vlada u Srbiji.
Puniji smisao i cilj ovoga stava otkriva se iz zakljuka ruskog poslanika na Cetinju Argiropula:
stalnim izjanjavanjem u korist tijesnog zblienja Srbije i Crne Gore, Pavlovid je ujedno izraavao
veliku elju svoje vlade da stekne naklonost Rusije. To se prije svega da objasniti optom
tenjom Srbije za to brom ekonomskom i politikom emancipacijom od Austro-Ugarske. A
neposredni interes bide u tome da se dobije ruska i, sljedstveno, crnogorska podrka za srpske
aspiracije prema Makedoniji. Jer, s jedne strane, Rusija je u znaajnoj mjeri ved odstupila od
svoje svetostefanske politike apsolutnog favorizovanja Bugarske, a s druge, za Rusiju su dobri
odnosi Srbije sa Crnom Gorom umnogome bili dokaz da je prva spremna da slijedi politiku
ruskih tenji i interesa na Balkanu.

443
Najvaniji rezultat misije generala Pavlovida na Cetinju bio je stvarno pokretanje ideje o
razmjeni posjeta knjaza Nikole Beogradu i kralja Aleksandra Cetinju. Bilo je to u nezvaninim
kontaktima, inicijativa je formalno potekla sa crnogorske strane, a general Pavlovid ju je
spremno prihvatio. Predlaudi razmjenu posjeta, knjaz Nikola je na vjet nain poruio Beogradu
da on u tome polazi od pretpostavke da su tamo, napokon, vrsto zauzeli stav da vie ne
dovode u pitanje niti podrivaju ugled, poloaj i pravo crnogorske dinastije. To je, svakako, bio
osnovni motiv to je Gavro Vukovid imao da detaljno izloi generalu Pavlovidu sve one postupke
Beograda prema Cetinju, od kada je Ilija Garaanin rekao da je proglaenje Danila Petrovida
Njegoa za knjaza Crne Gore najveda nesreda za srpstvo.
BACAJU SE BLATOM NA KNJAZA
Istiudi da Crna Gora nije neto ''izmiljeno, suvino i kodljivo'', navodedi mnoge primjere
politike Beograda shodno takvom shvatanju i tretmanu, Vukovid je na kraju podsjetio kako su se
nedavno u Petrogradu knjaz i kralj dogovorili da se sa takvim radom prestane i da u cilju
uvrdenja bratskih i prijateljskih odnosa razmjenjuju misli prepiskom. Meutim, na pismo
kralju Aleksandru od januara 1895. godine knjaz Nikola nije dobio nikakav odgovor.
Da bi se stvarno poboljali odnosi sa Srbijom, crnogorska vlada dri da je neophodno da srpska
vlada protjera sa svoje teritorije emigrante Crnogorce koji se bacaju blatom na knjaza, da
onemogude izdavanje klevetnikih spisa koje ''bezgramontni'' Crnogorci samo potpisuju, a piu
ih vjetija pera, da se beogradska tampa odnosi sa dunim potovanjem u napisima o knjazu
Nikoli. Sami knjaz, meutim, uzeo je ulogu da Pavlovidu govori samo o lijepim momentima i
plodonosnim dogaajima u srpsko-crnogorskim odnosima, da bi istakao koliko bi bilo korisno da
on i kralj razmijene posjete.
Prihvatajudi da zbog svog nieg vladarskog ranga prvi ide u posjetu kralju Aleksandru, knjaz je
smislio kako da formalno neutralie znaaj te injenice: poto knjaz namjerava da u jesen 1896.
godine proslavi 200-godinjicu svoje dinastije, bide to najbolja prilika za njihov susret na Cetinju;
zato de kralj Aleksandar prvi izraziti elju da prisustvuje toj svetkovini, i poto se tako anonsira,
knjaz de mu prvi uiniti posjetu u Beogradu. Tako de se zadovoljiti sujeta knjaza Nikole, da kralj
Aleksandar izrazi uvaenje i priznanje njegove mnogo starije dinastije, a i njemu lino kao
mnogo starijem po godinama.
PODRKA BEOGRADU
Obziri prestia ovoga puta, ipak, nijesu smjeli biti prepreka, jer su obje strane nalazile interese
za razmjenu posjeta. Podrka Crne Gore Srbiji u borbi za Makedoniju vrijeala je zato to se na
taj nain sticalo vede povjerenje u obzir Rusije za te srpske aspiracije. Knjaz Nikola, razumije se,
nije bio direktno zainteresovan za Makedoniju.
Knjaz: U Srbiji su prema meni uvijek bili perfidni
Ali, uspjeh Srbije u tome pravcu knjaz je mogao smatrati posredno korisnim za Crnu Goru, ne bi
li to, u direktnoj srazmjeri, doprinijelo da Srbija pokae vie tolerancije za crnogorske aspiracije
u pravcu Novopazarskog Sandaka i Metohije. U tome shvatanju crnogorsku Vladu mogao je

444
ohrabriti izbor Dionisija Petrovida za mitropolita u Prizrenu, koga je ona smatrala svojim
kandidatom. Ipak, ono to je knjaz Nikola preko ministra Vukovida, odnosno generala Pavlovida,
poruio kralju Aleksandru indirektno kazuje da je njemu ,prije svega, bilo stalo do onoga to te
posjete same sobom treba da znae i donesu: obaveza na meusobnu korektnost, toleranciju
dinastija, ime se, kao manifestacijom sloge, postie veda afirmacija obje dinastije u oima
naroda njihovih zemalja i ostalih Srba.
DOEK IZASLANIKA NA CETINJU
Formalni dio misije generala Pavlovida zbog due bolesti knjaza morao se obaviti kod
prijestolonasljednika Danila. U vremenu izmeu sveane audijencije i velikog prijema kod
prijestolonasljednika, general Pavlovid je obiao knjaza i predao mu Orden sv. Save prvog
stepena. Sjutradan je knjaz primio Pavlovida u kratku oprotajnu audijenciju, odlikovao ga
Danilovim ordenom prvog stepena i predao mu kurtoazno pismo za kralja Aleksandra. Veoma
zadovoljan doekom i rezultatima svoje misije, Pavlovid sa iz Cetinja otiao 16. januara 1896.
godine. Jedva treba pomenuti da o proevini knjeginice Ksenije za srpskoga kralja nije bilo rijei.
Zapaen je odziv u srpskoj tampi povodom misije generala Pavlovida. Novosadska ''Zastava'' sa
neke neutralne pozicije izraava vjeru da de izaslanstvo kralja Aleksandra u Crnu Goru uroditi
stvarnom i zamanom koristi za itavo srpstvo. Beogradski listovi, takoe, toplo pozdravljaju
ovu misiju i nalaze u njoj uspostavljanje one bratske veze izmeu dvorova i vlada koji narod
obje zemlje gaji. Uzgred reeno, osim tog patriotskog zajednikog imenitelja, kod srbijanskih
listova ima ovim povodom i meusobnog stranakog prebacivanja.
Dogovor i araniranje posjete knjaza Nikole Beogradu, meutim, nijesu ili lako. Vjerovatno je
pomenuto knjaevno uslovljavanje izazivalo dileme u Beogradu. General Pavlovid se tek nakon
20 dana javio ministru Vukovidu, saoptavajudi, uglavnom, da je bio vjerni tuma elja knjaza
Nikole kod kralja Aleksandra, a ni rijei o tome da li kralj prihvata knjaev prijedlog i formalni
uslov za razmjenu posjeta. U odgovoru sa crnogorske strane, nakon takoe 20 dana, Vukovid
napominje da im je svojim odugovlaenjem samo htio dati vremena da proue, ako smatraju
potrebnim, ono to su im ''podnijeli na uviaj''.
Inae, ovamo smatraju da nije bilo nita lake nego odgovoriti knjazu Nikoli na pismo koje je
proisteklo iz njegova sporazuma sa kraljem Aleksandrom, u Petrogradu, a nije teko odgovoriti
ni na knjaev predlog o nainu zamjene posjeta. Prema tome, knjaz Nikola i crnogorska Vlada
vrlo ozbiljno insistiraju da kralj prvi obeda da de posjetiti knjaza kao ''revan za to to de knjaz
stvarno prvi podi tamo''.
HODE KNJAZA DA IZIGRAJU?
Uz ved prilino nelagodnu atmosferu zbog odugovlaenja sporazuma dola je i jedna muna
epizoda. Milovan Pavlovid je, naime, izmeu mnotva onoga to mu je Vukovid po knjaevu
nalogu ispriao, prenio u Beograd, i to da je srpski politiar Mihailo Bogidevid negdje ranije
darovao Savu Ivanovidu revolver, da njime, navodno, ubije knjaza Nikolu. Teko uvrijeene line
i porodine asti, Bogidevid se obratio ministru Vukovidu ogoreno odbijajudi ove navode kao
gnusnu klevetu. Ne ograniivi se na linu odbranu, Bogidevid ak uzvrada neuvijenom sumnjom
u iskrenost izjava knjaza Nikole da eli izmirenje ''dva bratska prijestola'' kada je ba taj trenutak

445
izabran za takvu ''neosnovanu optubu''. Vukovid, pak, nastoji da ovu stvar ublai i zagladi,
istiudi u kakvom je kontekstu i cilju to bilo reeno, kako je ba trenutak izmirenja dinastija
najpogodniji da jedni drugima kau sve to je meu njima bilo i dobro i loe, pa da se sve,
jednom za svagda, u vjeni zaborav baci. Ali se Bogidevidu odluno odvrada da niko nema pravo
da dovodi u sumnju iskreno nastojanje knjaza Nikole da ostvari najbolju slogu sa ''njegovim
bratom'' kraljem Srbije. Ova polemika nije naravno, izlazila na javnost i formalno je bila
privatnoga karaktera. Ali je sigurno da su vladari za nju bar znali, a moda joj i davali ton.
Iako muno, stvari su se ipak nekako kretale naprijed. Najzad je Stojan Novakovid odgovorio da
je kralj Aleksandar sa zadovoljstvom primio misao knjaza Nikole o meusobnoj razmjeni
posjeta. No, iz tog pisma se dalo zakljuiti da su u Beogradu previdjeli da je Cetinje preko
Pavlovida trailo da kralj prvi obeda posjetu knjazu. Zbog toga su na Cetinju stekli utisak da u
Beogradu ale da odbiju taj uslov.
U nedoumici i ljut to se u Beogradu prave nevjei na njegov prijedlog, do koga je mnogo drao,
knjaz je govorio da su u Srbiji prema njemu uvijek bili perfidni, pa se boji da ga i ovog puta ne
izigraju, jer bi lako mogli nadi izgovor i osujetiti vradanje posjete. Knjaz je stoga doao na misao
da nekoga poalje u Beograd da naine pismeni ugovor o razmjeni posjeta. No, razmislivi,
rijeio je da jo jednom pie u Beograd. Vukovid je onda predloio Novakovidu da stvar posjete
treba da se utanai i uredi ''kako se ne bi ostavilo mjesto mjesta e bi i najmanja osjetljivost
tugaljivo dirnuta bila''.
LASKANJE ASTOLjUBLJU I SUJETI
Napominjudi da de se jubilej dinastije Petrovida Njegoa zbog ogranienih materijalnih
mogudnosti Crne Gore skromno obiljeiti, skrede se panja da je i zbog toga neophodno da kralj
sam izrazi elju za posjetu Cetinju za taj dan; jer knjaz nema namjeru da ijednom stranom
vladaru upuduje poziv na tu sveanost. Srpski kralj se, dakle, izuzima samo ako se sam ponudi
da doe.
Pozivom kralju Srbije da doe na Cetinje upravo na 200.godinji jubilej dinastije Petrovida
Njegoa knjaz Nikola hode da najboljom prigodom polaska svome astoljublju i sujeti; injenicu
to je Srbija mnogo veda, ekonomski i u svakom pogledu jaa i stoga politiki mnogo
perspektivnija, teatralno de zasjeniti i, biva, nadomjestiti to to je crnogorska dinastija mnogo
starija i u nekom smislu zaslunija od dinastije Obrenovida. Takvo shvatanje osobito de se
nametati injenicom to de na Cetinju oba vladara, sami, kao domadi, slaviti taj crnogorski
jubilej.
Ne saekavi odgovor, na Cetinju su nali za potrebno da se obrate srpskoj Vladi i povodom
boravka Sava Ivanovida u Beogradu. Dodue, sada se ova stvar kao uzgredno tretira. Kako je
knjaz Nikola kroz koji dan imao da otputuje za Moskvu, na sveanost krunisanja cara Nikole II,
ovo je navodno dovodilo u brigu narod, a posebno odgovorne, za njegovu bezbjednost na putu.
Zbog toga se srpskoj Vladi skrede panja za nekoliko Crnogoraca koji su za svoja djela izbjegli
zakonu zemlje i sad se potucaju po svijetu i ne prestaju da prijete. Tu je na prvom mjestu Savo
Ivanovid, koji u Beogradu ''uiva panju i pripomod u izdravanju'', pa se srpska Vlada moli da ga
u toku odlaska i povratka knjaza Nikole pritvori ili stavi pod strogi nadzor. Nije svakako za toliku
brigu bilo putovanje knjaza (morem i preko Rijeke ili Trsta) za Rusiju, ved se prije htio prekoriti
Beograd to disidente jedne bratske zemlje udostojava takve panje i pomodi.

446

ATENTATORA POD NADZOR

Stojan Novakovid, pak, ne nalazi razloga da se tolika vanost poklanja ljudima koji ne zasluuju
nikakvog uvaavanja: on je, na primjer, u avgustu prethodne godine Ivanovida prosto s vrata
otjerao: ''beogradski kmet'' (upravnik policije Mihailo Bademlid) dao mu je neki posao da bi se
samo hljebom hranio, da ga glad ne bi natjerala na vede zlo. No, poto na Cetinju mnogo polau
do uvanja tih ljudi ''uvademo ih od sad to moemo bolje i sigurnije'', obedava Novakovid.
Zagrljeni na beogradskoj eljeznikoj stanici
Glavna stvar je, napokon, povoljno rijeena. Kralj Aleksandar je vrlo rado pristao da ispuni elju
knjaza Nikole. U svome pismu on izraava elju ''da jo vidljivijim znacima obeleimo zajednicu
misli i odanost pravdi narodne politike, osvetanoj najslavnijim predanjima Moga i Vaega
doma''. Kako ga u tome predusrijetaju najtoplija osjedanja knjaza, kralj eli da se vide i ''u
prestonici Crne Gore i u prestonici Srbije'', uvjeren da de to kako podanike obje zemlje tako i
njihove saplemenike ''gde god ih ima ispuniti najtoplijim nadama''. Tako kralj predlae da se
vide na Cetinju ''oko 8. septembra'' i moli knjaza da mu javi kad bi ga mogao oekivati u
Beogradu.
KNJAZ NIKOLA U NEDOUMICI
Poto se knjaz Nikola ved nalazio u Baden Badenu, tamo su mu dostavljene kopije pisama kralja
Aleksandra i Stojana Novakovida. Komentariudi ih u propratnom pismu knjazu, crnogorski
ministar inostranih djela Gavro Vukovid nalazi da je kraljevo pismo ''utivije i poniznije'' nego to
je ikad mogao to zamisliti; cio srpski narod, ko iz volje ko iz nude, baca se, eto pod
pokroviteljstvo knjaza Nikole. Vukovid se moli Bogu da iz ove dobre prilike knjaz ''stvori svome
prestolu'' (podvukao N.R.) ''i cijelom narodu srpskom novu eljenu bududnost''.
Likovanje zbog perspektive kakvu je toboe otvaralo ''ponienje'' kralja Aleksandra pred
knjazom Nikolom, najbolje pokazuje u emu su na Cetinju vidjeli interes od razmjene vladarskih
posjeta i njihov znaaj: afirmacija dinastije, briga za prijesto, to je bila sve veda preokupacija
knjaza Nikole. Inae, Vukovid sigurno ne bi mogao sebi dozvoliti da se tako nekontrolisano
ponese ''vizijama'' o bududnosti prijestola knjaza Nikole.
Interesantno je, meutim, da je knjaz u Baden Baden doao s planom, i tu ga navodno
definitivno utvrdio, da prvo posjeti Carigrad, pa Sofiju, pa Beograd. Jednom je bilo javljeno na
Cetinje da se knjaeva svita blagovremeno pripremi za put u Carigrad. O ovome planu, koji bi
gotovo unitio nacionalno patriotski znaaj predstojede posjete Beogradu, Gavro Vukovid kae
da je uinjen uplivisanjem njegovih kolega na knjaza, koji su iz prevelike revnosti i da mu se
dodvore nastojali da umanje vrijednost posjete kralju Aleksandru. Iz izlaganja Vukovida uopte,
vidi se da se knjaz raspinjao izmeu direktne i uzgredne posjete Beogradu, izmeu elje da uini
veliki patriotski gest sa dinastikom raunicom i straha da u svojoj sujeti i raunu ne bude
izigran.
IPAK PRVO U BEOGRAD

447

Dobivi pismo iz Beograda, knjaz je iz Njemake odgovorio kralju Aleksandru 5. maja 1896.
Neizmjerno zahvalan na sadrini kraljeva pisma, knjaz se ''iz due raduje'' bratskoj odluci da se
toga ljeta vide u njihovim prestolnicama. Knjaz se nada da de njihov sastanak obnoviti i osvjeiti
duh ''naega dragoga Srpstva'' koje u njihovu ljubavu i bratske odnose polae svoje nade. Zbog
toga kralj nije mogao izabrati bolji termin nego 8. IX. 1896. godine, jer se taj termin podudara sa
proslavom 200-godinjice ''osnivaa moje dinastije i preporodioca Crne Gore Vladike Danila''.
Kraljevo de prisustvo tu proslavu ''uveliati i sjajnijom uiniti''. A to se tie knjaeva dolaska u
Beograd, knjaz moli da to bude ''oko Vidovadne'', ime mu on ''prethodno'' vrada onu posjetu
kojom ga kralj namjerava poastvovati u septembru. Prema tome, knjaz smatra da iako prvi ide
u Beograd, on time vrada posjetu do koje de kasnije dodi, jer je ta kasnija posjeta ved obedana i
knjaz je tretira kao prvu. U Beogradu su se pravili nevjetim na to to se kralj Nikola radi svoga
prestia tako poigravao logikom.
Knjaz Nikola je iz Moskve stigao u Be 7.VI.1896. s izmijenjenim planom: da iz Bea ide pravo u
Beograd. Vjerovatno je i ruska vlada uticala na njega da odustane od puta preko Carigrada i
Sofije, kako bi posjete Beogradu imala eljenu svrhu i efekat.
Cetinju je naknadno javljeno da knjaeva pratnja za posjetu Beogradu poe u Be. U toj pratnji,
meutim, nede biti prestolonasljednika Danila. Pri polasku glavara odreenih za pratnju knjaza,
knjeginja Milena im je dala izvjesna uputstva: ''... U Beogradu je ''tee nego igdje'', tamo de sve
da mjere i cijene kod knjaza i svih; zato treba da paze na svaku rije i svaki gest, da budu
prirodni i dostojanstveni, niemu da se ne ude, nita da ne kritikuju, ni za trenutak da se ne
zaborave; naroito je preporuila knjazu i ''naredila'' ministru Vukovidu, da ako se od srbijanske
strane budu to raspitivali za knjeginjicu Kseniju, da im ne dadu osjetiti ni trunke nade, jer se
ona, kao majka, pita za udaju kderi. ''... Kruna je brana sreda a nje nije bilo u porodici
Obrenovida'' - rekla je navodno knjeginja Milena.
POMPEZAN DOEK KNJAZA U BEOGRADU
Za dolazak knjaza Nikole u Be srpski poslanik orije Simid doznao je iz novina, ali je odmah
poao da mu se predstavi i stavi na raspolaganje radi eventualnog saoptenja. U razgovoru sa
Simidem knjaz se raspitivao kakve de sveanosti biti u Beogradu povodom njegova dolaska i
izjavio da bi najradije doao na sam Vidovdan, da se moe zadrati samo 4 dana i da de imati
dosta veliku svitu. To je inae knjaza u Moskvi saoptio samo prvi autant Slavo Durkovid, a u
Beu mu se pridruuje jo sedam linosti, meu kojima ministar inostranih djela vojvoda Gavro
Vukovid, ministar vojske vojvoda Ilija Plamenac dravni savjetnik vojvoda Simo Popovid, prvi
sekretar knez dr Lujo Vojnovid.
Prijestolonasljednik Danilo je, meutim, tih dana doao iz Pariza u Be i produio za Cetinje,
iako se predvialo da de i on idi u Beograd. To je vjerovatno posljedica neke dinastiki
motivisane i samo knjazu Nikoli znane i svojstvene odluke. I pored odsustva prestonasljednika,
sastav knjaeve pratnje pokazuje da je na svoj nain pridavao veliki znaaj ovoj posjeti.
Knjaz Nikola je sa svitom i u pratnji poslanika Simida krenuo iz Bea 14. juna uvee. Na
eljeznikoj stanici iskupio se veliki broj aka i studenata iz Srbije, Hrvatske, Dalmacije, Bosne i
Hercegovine, Vojvodine. Neki Bosanac odrao je pozdravnu rije u ime te omladine, zbog ega
je imao neprilike s austrijskim vlastima. Voz maarske eljeznice sa posebnim vagonom za

448
knjaza Nikolu iao je preko Budimpete i Subotice. U Novom Sadu velika masa svijeta
pozdravljala je iza ograde, poto su vlasti zabranile ulazak u stanicu.
15. juna 1896. godine u devet sati knjaz Nikola i kralj Aleksandar zagrlili su se na beogradskoj
eljeznikoj stanici. Potom je sveana povorka pola iskidenim ulicama, pradena oduevljenim
ovacijama naroda iz Beograda, unutranjosti Srbije i Vojvodine. tampa je, proeta zvunim
nacionalno-patriotskim frazama, do sitnica izvjetavala o raznim ceremonijama i posjetama
vladara: o prisustvu parastosu kosovskoj uspomeni u Sabornoj crkvi, o posjeti Akademiji nauka,
Domu sv. Save, Narodnom muzeju, Velikoj koli, Vojnoj akademiji.
POZDRAV JUNOGA SRPSTVA
Na sveanoj veeri 17. juna knjaz Nikola je odrao veoma zapaenu zdravicu. On je istakao da
mu je odavna bila arka elja da posjeti Beograd, a osobito otkako je kralj izrazio elju da ga
posjeti u Crnoj Gori. On donosi pozdrav ''Junoga srpstva Crne Gore Zete Balida, Crnojevida
i Doma Moga'', zemlje u kojoj se neprekidnost srpske samostalnosti sredno ouvala sa toliko
rtava i pregnuda. A doao je ba na Vidovdan, da taj dan srpski narod ne bi proveo u sjeti ''kao
mnogi do danas''. Srpski narod, da bi se ''uspravio'', i danas vapije za slogom, a kralj i knjaz kao
njegovi upravljai duni su uiniti sve da ga isprave. ''Srpski vladari treba da svoj narod povedu
pravcem njegovih pravednih tenji; jer srpski narod hode samo da bude posjednik svoga, poto
je pozvan da bude revnosni sudionik na polju napretka, razvida i civilizacije''.
Da rivalstvo dinastija zamijene sloga i saradnja
Knjaz Nikola je, oigledno, htio da se ova zdravica obiljei kao glavni momenat u njegovoj
posjeti Beogradu. Slogu dvaju vladara kao osnovni preduslov za ostvarenje istorijskog
imperativa, tj. potpunog osloboenja svih Srba, knjaz je, na odreeni nain, svakako elio. On
je, prije svega, elio da bude priznat kao ravnopravni protagonist na tome istorijskom zadatku.
No, u praktinoj politikoj filozofiji knjaza Nikole i kralja Aleksandra, odnosno vladajudih krugova
Crne Gore i Srbije, stvar osloboenja Srba prosto se identifikovala sa prisajedinjenjem teritorija
na kojima su oni ivjeli njihovim dravama. Zato je knjaz Nikola imao duboki interes da rivalstvo
i borbu dinastija zamijene sloga i saradnja. Radi toga se sloga vladara implicitno preporuuje
kao uslov za slogu naroda.
NI RIJE O UJEDINJENJU
Knjaz Nikola, dakle, hode da naelo sporazmijevanja dinastija, tj. sporazumijevanja izmeu
njega i kralja Aleksandra, propie kao jedini mogudi recept i postulat za zajedniko djelovanje u
bududnosti. U ovome, smatramo, stoji objanjenje injenice da se u zdravici stvarno izbjegava
rije ujedinjenje, a manje u elji da se ne bi previe provocirala Austro-Ugarska. Govor je bio
sraunat na neposredni efekat u narodu, a namijenjen je bio u istoriji.
Knjaz Nikola je, sveano ispraden, otputovao iz Beograda 18. juna uvee. Posjeta se ograniila
na sami Beograd, ali je po spoljnom bljesku bila velianstvena, a po patriotskom utisku na
savremenike i veoma efektna.
to se tie politikih razgovora, Vukovid kae da je knjaz govorio sa kraljem ''o vanim bududim

449
radnjama''. Mada ne biljei taj razgovor, vidi se da je to u stvari ono o emu su se usmeno
dogovorili ministar inostranih djela Crne Gore Vukovid i predsjednik vlade i ministar inostranih
djela Srbije Novakovid, a to su vladari naknadno odobrili: da se Srbija i Crna Gora udrue protiv
svakoga ko bi nasrnuo na prava srpskoga naroda, bilo sa strane Turske, Austro-Ugarske ili
Bugarske; ali za svaki bududi korak koji bi imali zajedniki preduzeti, trebade da se prethodno
dogovore. U pitanju Makedonije neka Srbija prednjai, a Crna Gora, poto je daleko,
potpomagade je.
U pitanjima sjeverozapadne Albanije, tj. Metohije: zbog susjedstva Crne Gore da ova
prednjai, a Srbija da je pomae. U pitanju postavljanja Srbina za metropolita u Skoplju; da se u
Carigradu, uz potporu ruske diplomatije, zajedniki zalau. Manastir Hilandar da oslobode od
bugarskih pretenzija, njenih administratora i kaluera i da ga kao ''srpsku lavru'' pridrue
srpstvu.
RUSIJA POJAALA POZICIJU CETINJA
Nad stanjem u Bosni i Hercegovini da budno bdiju, da ne bi bili ''iznenaeni aneksijom''. Zatim,
da diplomatskim putem i preko tampe obradaju panju silama potpisnicama Berlinskog
ugovora na sve ono to bi nali da austrijske vlasti ine protiv srpske narodnosti u Bosni i
Hercegovini ''kako pravoslavne, tako muslimanske vjeroispovijesti''. Sve ovo su samo usmeni
zakljuci. Bilo je govora i o pismenom sporazumu, ''ali za pismeni dogovor treba vie vremena i
promiljanja, pa smo stvar ostavili za docnije''.
Jasno, ovakav dogovor, ada pokazuje iroku skalu identinog gledanja na mnoga pitanja,
nikoga nije obavezivao ni na ta; svaka strana i dalje je imala odrijeene ruke za samostalni
prilaz i inicijativu u svakom pitanju. Jedino su uzajamno obedali da se o stvarima od zajednikog
interesa prethodno dogovaraju, ali i to ''po mogudnosti''.
Dodue, tadanja situacija nije bila sazrela za kakve odlunije politike poteze. Ipak je u tome
dogovaranju, ini se, najinteresantnije, to Crna Gora svoju podrku Srbiji u pitanjima
Makedonije uspijeva da, bar verbalno, naplati tolerancijom Srbije prema crnogorskim
pretenzijama na Metohiju. A to se da objasniti time to je crnogorsku poziciju uopte veoma
pojaavala moralno-politika podrka i materijalna pomod Rusije.
to se tie onog nestvarnog posla oko eventualne udaje knjeginjice Ksenije za kralja Aleksandra,
kraljica Natalija je, po prilici, gajila tu misao. Ali, odluno protiv bio je (osim knjeginje Milene)
kralj Milan zbog patoloke mrnje prema knjazu Nikoli i zato to kder ovoga ''nema ni koulje,
a kamoli para''.
Posjeta knjaza Nikole Beogradu, kao to de i ona kralja Aleksandra sljedede godine Cetinju,
svodila se uglavnom na snani nacionalno patriotski odjek. Kako je to bio susret vladara dviju
nezavisnih naih drava, on je ved i sam sobom na savremenike djelovao kao veliki konkretni
in optesrpske politike i nacionalno oslobodilakih tenji. U tome duhu su i vrlo dugi napisi u
srpskoj tampi.
Knjaz Nikola je posjetu smiljeno tempirao na Vidovdan, to je osobito inspirisalo duge
patriotske tirade u stilu kulta Kosova. Uz to se, meutim, razabira da se, na primjer, vladajudi
naprednjaci preko svoga glasila ''Videlo'' dobro paze, da ne izazovu modnog susjeda AustroUgarsku. Kod radikalskog ''Odjeka'' pak izbija nota za optesrpsku nacionalnu koncentraciju.
Liberalna ''Srpska zastava'' po obiaju implicira posebne dravne tradicije Crne Gore. I srpski

450
listovi van Srbije u tome sastanku hode da vide postizanje sloge izmeu srpskih vladara i to
istiu kao njegovu glavnu vrijednost (novosadska ''Zastava'', zagrebaki ''Srbobran'', zadarski
''Srpski glas'').
POSEBNA CRNOGORSKA INDIVIDUALNOST
Iste i sline ideje nalaze se i u glavnom komentaru ''Glasa Crnogorca'' na Vidovdan 1896.
Meutim, ovdje je nametljiva jedna posebna, na tako redi dinastikom tumaenju istorije
zasnovana digresija: previa se zajedniki dravni ivot Rake i Zete pod Nemanjidima, a istie se
divergetni razvoj Crne Gore od Balida i naroito Crnojevida ''ostavi Ivanbegovina'' do
Petrovida-Njegoa. Razumije se, knjaz Nikola hode da jasno i glasno podvue kako je dugim
odvojenim istorijskim ivotom izgraena posebna dravna i drutvena individualnost Crne Gore.
Sa ove pozicije, koja u djelovanju knjaza Nikole u mnogome fungira kao njegova dinastika
preokupacija i stav, ide se u Beograd, sa osnovnim motivom da se nae praktini modus vivendi
dvije dinastije. Njihova meusobna borba pak, gledano iz aspekta tadanjih politikih shvatanja
i tendencija, imala bi za krajnju konsekvencu prisajedinjenje Crne Gore Srbiji i samim tim
likvidaciju dinastije Petrovida-Njegoa.
Na posjetu kralja Aleksandra Cetinju moralo se, meutim, ekati osjetno due nego to je bilo
predvieno. Ova posjeta je bila odloena zbog vjeridbe knjeginjice Jelene za italijanskog
prijestolonasljednika Viktora Emanuela, u avgustu 1896, a onda zbog priprema za tu svadbu
koja de uslijediti u oktobru iste godine. U meuvremenu, u septembru, ba kada je trebalo da se
proslavi 200-godinjice i dsa kralj Aleksandar posjeti Cetinje, umrla je kderka knjaza Danila, Olga
(to, inae, nije odloilo Jelenino vjenanje u Rimu). Knjaz Nikola je objasnio kralju Aleksandru
porodine poslove, potrebu da ide u Rim i tamo se due zadri, pa ga je molio da izabere
vrijeme dolaska poslije svadbe, kad mu najbolje odgovara.
BEZ POZIVNICE KRALjU
Na vjenanje u Rimu knjaz Nikola, ako se o tome mislilo, nije mogao pozvati kralja Aleksandra,
po prilici zato to je bugarski knez Aleksandar Koburg izjavio Cetinju da bi mu bilo veoma krivo
ako bi ijedan drugi vladar tamo bio prisutan, a da on ne bude pozvan.
Kralju Aleksandru je, prema tome, ostavljeno da sam odredi termin posjete Cetinju. Ovdje su se,
meutim, plaili da de posjeta ostati nevradena usljed djelovanja kralja Milana. Ministar Vukovid
kae da je zbog knjaeve posjete Beogradu Milan bio bijesan, ''ali je tada na vladi bio ovjek od
autoriteta, Stojan Novakovid, kojemu Milanove pledi nijesu zastupale horizont''.
Ipak, na Cetinju nijesu bili obeshrabreni kada je na elo srpske vlade u januaru 1897. godine
doao orije Simid, sa kojim se, i sa njegovim ministrom finansija Miom Vujidem, Vukovid
dopisivao. Kralj Milan je izgleda, vrio pritisak da osujeti posjetu kralja Aleksandra Cetinju, ali su
se Simid i Vujid tome odluno odupirali.
Srpski kralj stigao u crnogorsku prijestonicu
Proslava 200. godinjice crnogorske dinastije Petrovid Njego morala se obaviti sasvim skromno
zbog katastrofalne poplave, usljed izlivanja Skadarskog jezera, pa su sredstva namijenjena

451
proslavi najvedim dijelom data za pomod postradalim podrujima. Izvjetavajudi o tome kralja
Aleksandra, knjaz Nikola naglaava kako jednako radosno oekuje njegovu posjetu. Odajudi
priznanje knjaevoj plemenitoj odluci da pritekne u pomod svojim postradalim podanicima, kralj
de u ''mislima uestvovati u znamenitim uspomenama, kojima je posvedena proslava 2.
januara''. Kralj je, dakle, ovom prilikom izbjegao da potvrdi da de vratiti posjetu kralju Nikoli.
SRPSKO-BUGARSKA UGODBA
U februaru 1896. godine kralj Aleksandar bio je u zvaninoj posjeti bugarskom knezu
Aleksandru, u Sofiji. Kako je tada bila u toku kriza na Istoku, izazvana ustankom na Kritu protiv
turske vlasti, ovaj sastanak u Sofiji imao je i aktuelan politiki znaaj. Plaedi se da velike sile ne
pokrenu pitanje autonomije za Makedoniju, kao to su za Krit, izmeu kralja Aleksandra i kneza
Aleksandra dolo je do takozvane srpsko-bugarske ''Ugodbe'' potpisane 19. februara 1897.
Uglavnom, dvije strane se saglaavaju da sva pitanja koja se tiu njihovih interesa u turskoj
carevini ''raspravljaju'' putem sporazumijevanja. Posljednjim lanom ovoga, zapravo
efemernog, sporazuma kae se da ga ga saoptiti knjazu Nikoli i pozvati ga da mu i on pristupi.
Ovaj dokument znaio je, svakako, neko otopljenje u srpsko-bugarskim odnosima, ali je
istovremeno bio dokaz da se nije moglo dodi ni do kakvog konkretnog i trajnog rjeenja.
''Ugodbu'' je kralj Aleksandar poslao knjazu Nikoli po naroitom izaslaniku, potpukovniku
Neidu. Preporuujudi taj sporazum kao kamen temeljac politike kojom bi se okonali
dotadanje rivalstvo izmeu Srba i Bugara i omogudila njihova saradnja u bududnosti, kralj
naglaava neophodnost da im se i knjaz Nikola pridrui, jer taj dokumenat de imatu punu snagu
tek kad bude zajemen sporazumnim radom sve tri slovenske drave Srbije, Crne Gore i
Bugarske, odnosno njihovih vladara.
Dostavljajudi ovo sasvim povjerjivo pismo, kraljev izaslanik imao je nalog da knjazu saopti da de
mu kralj u toku nastupajudeg proljeda vratiti posjetu. Na kraju, kralj Aleksandar izraava
namjeru da kod knjaza Nikole akredituje svoga stalnog diplomatskog zastupnika.
Knjaza Nikolu moralo je dirnuti to su se vladari Srbije i Bugarske nagaali bez njegova prisustva
i znanja, iako o stvarima koje se direktno nijesu ticale Crne Gore. Ved time se objanjava to je
on kralja Aleksandra tek obavijestio da prihvata ''Ugodbu''. elju srpske vlade da na Cetinju ima
stalnog zastupnika knjaz je pozdravio, a dolazak kralja Aleksandra na Cetinje on ''eljno
oekuje''.
BOLJI NEGO NIKAKAV
Meutim, u poruci bugarskome knezu, knjaz Nikola je mnogo otvoreniji. Njemu je ''Ugodba''
suhoparan dokumenat, mrav, ali ga on potpisuje kao bolji nego nikakav, da se ne bi odvajao
od svoje slovenske brade u trenutku ''jedne zajednike opasnosti''. Knjaz Nikola bi insistirao na
jednom konkretnijem sporazumu izmeu balkanskih slovenskih drava, osobito stoga to bi
Rusija ''vidjela da smo odbacili nae rivalstvo, smijeno i nedostojno, a svagda tetno''. No, on
odmah doputa sebi da o tenji Srbije za izlazak na more preko Vardarske doline ree
bugarskom knezu da bi to bilo mogudno jedino ''preko glava drugih''.
Podsticaj za ovakvu nelojalnost prema kralju Aleksandru nekako se odmah otkriva: kralj je bio
poruio Cetinju da ne moe pretendovati na Prizren, ved taj grad mora biti u interesnoj sferi

452
Srbije. Prema tome, podrka Crne Gore Srbiji u pitanju Makedonije automatski otpada kada
srpska vlada odbija da prui potpune garancije pretenzijuma crnogorske vlade prema Metohiji. I
naelna kritika ''Ugodbe'' apel da se odbaci rivalstvo nije nita drugo ved elja knjaza Nikole
da podijeli zone interesa i pretenzija sa Srbijom, paralelno sa odgovarajudim sporazumom
izmeu Srbije i Bugarske.
Imajudi zato najvedi interes kao najslabiji partner, knjaz Nikola je vjerovatno raunao da bi u
troje imao vie prostora za manevrisanje, osobito na suprotnostima izmeu Beograda i Sofije.
No i ''Ugodbom'' se samo za kratko vrijeme stiala politika borba Bugarske i Srbije oko
Makedonije, poto povratkom kralja Milana u Srbiju, krajem godine, sve de opet podi po
starom.
Sami, pak, dogovor o posjeti kralja Aleksandra Cetinju ovoga puta je postignut bez tekoda.
Predsjednik srpske vlade Simid javio je ministru Vukovidu da se kralj Aleksandar rado odazvao
elji kralja Nikole da mu to prije vrati prologodinju posjetu. Napominjudi da kralj, takoe, eli
da sa knjazom ''ponovo izmijeni misli o interesima srpskog naroda'', odluio je da mu doe na
sami urevdan knjaevu krsnu slavu. ore Simid je u svojim uspomenama zabiljeio da je sa
Cetinja odmah odgovoreno kako de knjazu kraljeva posjeta na urevdan biti veoma mila.
Uoi kraljeva dolaska uspostavljeni su jednostrani diplomatski odnosi izmeu Srbije i Crne Gore,
tj. samo je kralj Aleksandar akreditovao izvanrednog poslanika i opunomodenog ministra pri
dvoru knjaza Nikole. Uzgred reeno, Crna Gora je zbog vrlo oskudnih finansija stalnog
diplomatskog zastupnika drala samo u Carigradu i konzularnog u Skadru.
General Jevrem Velimirovid doao je na Cetinje 9. aprila. Sjutradan ga je knjaz primio u privatnu
audijenciju, a 14. aprila, na sveanoj audijenciji, Velimirovid je predao akreditivna pisma.
SRPSKI KRALJ U CRNOJ GORI
Kralj Aleksandar je poao iz Beograda 8. aprila 1897. Putovao je eljeznicom do Rijeke, a dalje
brodom do Bara. Sa pratnjom od devet linosti iskrcao se 21. aprila u barskom pristanu. Poslije
pozdrava sa prijestolonasljednikom Danilom i ostalim linostima na doeku, sveana povorka
se, uz burne ovacije naroda, uputila za Cetinje. Od Virpazara do Rijeke Crnojevida prevezli su se
parobrodom ''Danica''. Navee je kraljev ekipa, oduevljeno doekan od Cetinjana i okoline,
srdano primljen u dvoru knjaza Nikole.
Boravak kralja Aleksandra na Cetinju, iako skromniji po programu, bio je lijepo ispunjen i
ugodan. Sjutradan po dolasku odrano je blagodarenje u manastirskoj crkvi, poslije podne
vladari su posjetili uglednu cetinjsku kolu Djevojaki institut, a uvee je bio veliki prijem u
dvoru. Tredega dana vladari su prisustvovali smotri tek ustanovljene redovne crnogorske vojske
na Obilida poljani. Na sveanom ruku vladari su odrali kratke zdravice. Simid je zapazio da su
obje zdravice uinile jak utisak na ceo srpski narod, koji je u njima vidio izraz bratskog
prijateljstva i saradnje izmeu Srbije i Crne Gore.
Posljednjeg dana svoga boravka na Cetinju kralj Aleksandar je obiao Zetski dom i bolnicu, a kod
knjaza je prireen familijarni ruak. Poslije podne kralj je sveano i dirljivo ispraden, u drutvu
knjaza Nikole i drugih dostojanstvneika, preko Njegua do austrijske granice. Iz Kotora je navee
otplovio za Rijeku.
Na Cetinju su voeni i politiki razgovori, a odnosili su se prevashodno na pitanje bududega
nasljedstva ostataka turske carevine na Balkanu. Svjedoanstvo ora Simida o tim razgovorima

453
djelimino se potkrijepljuje, a nigdje ne demantuje, savremenim izvorima, i naroito potvruje
kasnijim razvojem, pa se ono za ovo razmatranje mora uzeti kao osnovno. U razmjeni miljenja
knjaz Nikola i crnogorska vlada izrazili su gotovost da sa srpskom vladom i kraljem sporazumno
rade ''u svim pitanjima koja se tiu srpskog naroda''.
ODREDITI INTERESNE SFERE
Knjaz je napomenuo da iako je pristupio srpsko-bugarskoj ''Ugodbi'', nije tim sporazumom
potpuno zadovoljan, jer mu se ini isuvie neodreenim. Stoga on eli da se izmeu Srbije i Crne
Gore zakljui jedan blii sporazum, intimniji ugovor, kojim bi se precizirale uzajamne obaveze i
zadaci to ih ekaju u bududnosti. Odredile bi se i interesne sfere i njihove granice, kako se,
upozoravao je knjaz Nikola, zbog jednoga mjesta ne bi pokvario cio sporazum.
Razmisliv o tome, Simid i Vujid su zakljuili da bi bilo dobro postidi jedan tjenji sporazum sa
Crnom Gorom. Jer i pored nedavnog sporazuma sa Bugarskom, srpska vlada nije imala iluzije
''da de se Bugari odredi tenje da zagospodare cijelom Makedonijom. A u naem otporu protiv
ovih bugarskih pretenzija bila bi nam dragocjena pomod Crne Gore i njenoga kneza, prema
kome je bugarski knez pokazivao najvie potovanje i prijateljstvo''.
Simid je, dalje, smatrao korisnom i srpsko-crnogorsku saradnju u pravcu Bosne i Hercegovine,
gdje bi knjaz Nikola preko hercegovakih emigranata nastanjenih u Crnoj Gori i ''dalmatinskih
srpskih patriota'' mogao vriti nesumnjiv uticaj. Cijenedi ova objanjenja, kralj Aleksandar je
odobrio svojim ministrima da se upuste u razgovor sa crnogorskim ministrom inostranih djela.
Samozadovoljavanje snovima i politikim fikcijama
Rezultat tih pregovora, uglavnom izmeu Simida i Vukovida, bio je projekat sporazuma koji su
imali usvojiti i potpisati kralj Srbije i knjaz Crne Gore, a koji glasi:
''1. Vladaoci Srbije i Crne Gore obavezuju se da u svima pitanjima, koja se tiu interesa srpskog
naroda van njihovih zemalja, postupaju sporazumno i da jedan bez drugog nita ne preduzima;
2. U pitanjima crkveno-kolskim Srbija u Otomanskoj imperiji oba vladaoca i njihove vlade
radide zajedniki u Carigradu i gdje bude potrebno da se prizna narodu srpskom njegova
narodnost i da mu se dadu srpske vladike i srpske kole, svuda gdje to stanovnitvo bude trailo;
3. Ako bi interesima naroda srpskog u Kraljevini Srbiji i Knjaevini Crnoj Gori, ili van njih, ugrozila
opasnost od nekog tredeg, oba vladara i njihove vlade obavezuju se da zajedniki brane te
interese svim sredstvima, pa i oruanom rukom;
4. Da bi se tano opredijelile sfere meusobnih interesa izmeu Srbije i Crne Gore, oba
vladaoca saglasila su se u sluaju raspada Turske imperije da granica izmeu Srbije i Crne Gore
ide sredinom Sandaka novopazarskog, tako da Nova Varo, Sjenica i Novi Pazar pripadnu Srbiji,
a Pljevlja i Ped Crnoj Gori. Od granice Novopazarskog sandaka imala bi se povudi jedna to
pravija linija na jug, koja bi ostavila Srbiji Skoplje, Tetovo i Ohrid, a Crnoj Gori akovicu, Prizren i
Dibru. Na jugu, od Ohridskog jezera srpska granica imala bi podi k istoku, obuhvatiti Bitolj,
Vodenu i Jenide Vardar i spustiti se na Jegejsko more, ispod Soluna, ostavljajudi Solun Srbiji; a
crnogorska granica ila bi zapadno na Jadransko more, u pravcu Valone (po Gavru Vukovidu
Ohrid bi pripao Crnoj Gori i dio Albanije, sa Skadrom i Draom, do rijeke kumbe prim. N. R.);
5. Knjaz Crne Gore i njegova Vlada obavezuju se, u interesu srpskog plemena, da svima

454
sredstvima, bilo politikim bilo vojnim, pomau Srbiji da pri razmeivanju njenom sa Bugarskom
granica Srbije ide vododjelnicom Strume i Vardara, ostavljajudi sliv Vardara Srbiji, a sliv Strume
Bugarskoj, i sputajudi se ka zalivu Rendenskom (ili Orfanskom).
SPORENJE OKO PRIZRENA
Kao to se vidi, Prizren je po prijedlogu ovoga projekta imao pripasti Crnoj Gori. O ovom pitanju
bilo je mnogo natezanja izmeu ministra spoljnih poslova. Simid je znao da de to naidi na
odluno odbijanje kralja ''iz dinastikih razloga'', pa se trudio da svoga crnogorskog kolegu
ubijedi da napusti taj zahtjev. Vukovid je, meutim, izjavio da njegov gospodar nede potpisati
nikakav sporazum koji Prizren ne ukljuuje u crnogorsku uticajnu sferu. Onda su srpski politiari
- ''s obzirom na velike interese srpstva'' rijeili da navedeni prijedlog podnesu kralju
Aleksandru na eventualni potpis.
Simid je, inae, nalazio da je crnogorski zahtjev osnovan, s obzirom na to da Crna Gora mora
teiti da se osnai aneksijom plodnog zemljita Metohije, a politiki je razloan kada Srbija trai
podrku Crne Gore u eventualnoj borbi protiv Bugarske - za Makedoniju. Crnogorske pretenzije
na Prizren obrazlagane su time to bi Crnoj Gori po navedenoj podjeli pripali krajevi nastanjeni
najvedim dijelom Albancima koji bi se morali asimilovati, pa bi zato jedna navodno srpska oaza
kao to je Prizren bila neophodna, a bio je tu i dinastiki razlog knjaza Nikole: Srbija po tom
projektu dobija jednu staru srpsku prijestonicu Skoplje, pa Crna Gora treba da dobije drugu
Prizren.
Knjaz Nikola, uvi da su se ministri saglasili o tom projektu, mnogo se obradovao, a jo vie
udio kako su se mogli saglasiti, povjerovavi Vukovidu da su srpski ministri u pitanju Prizrena
svakako postupili po odobrenju kralja Aleksandra. Ali, kada su Simid i Vujid podnijeli taj projekat
kralju, on se odluno usprotivio tome da se Prizren ustupi Crnoj Gori. Kralj je govorio da ne
moe ustupiti Crnoj Gori nijedno mjesto za koje su vezane ''najsvjetlije uspomene stare srpske
drave''. Inae je gotov ustupiti Crnoj Gori cijelu Metohiju, do granice pored samoga Prizrena.
Simid i Vujid su ubjeivali kralja da bi koristi od usvajanja projektovanog sporazuma za interese
srpskog naroda bile mnogo vede od rtve Prizrena, ''koji danas ima samo istorijski znaaj''. Kralj
je uporno ostajao pri svome. On je ved pred Vukovidem izjavio da Prizren kao crnogorsku sferu
aspiracija ne moe priznati. Kompromisna ideja Simida da ta fiktivna granica prolazi sredinom
Prizrena unaprijed je naila na odluno odbijanje knjaza Nikole.
KNJAEVA ZAVJETNA MISAO
Knjaz Nikola je na sve naine pokuavao da nagovori svoga gosta da prihvati crnogorski
prijedlog. Apelovao je na ''zavjetnu misao'', tvrdio da je Prizren stajao u sferi aspiracija jo
njegovih ''edova i praedova''. Ali sve je bilo uzalud. Na kraju je kralj Aleksandar ovo pitanje
prividno ostavio otvorenim, obedavajudi da de u Beogradu konsultovati sve politike stranke i
ako bude vedina u prilog crnogorskog zahtjeva pristade i on. To je bio kakav - takav izlaz iz
nelagodne situacije, a sporazum o podjeli sfere interesa i pretenzija u Turskoj ostao je samo san
knjaza Nikole.
Odmah treba redi da su crnogorske aspiracije na teritorije do Prizrena, Ohrida, rijeke kumbe,
Draa bile neto mnogo gore nego politike i istorijske fikcije, koje ni kao takve u ovom sluaju

455
nijesu mogle dobiti pravo graanstva. Vie nego naivno bilo je misliti da bi u jednoj,
pretpostavimo, takvoj crnogorskoj dravi jedan Crnogorac mogao da asimiluje najmanje
etiri Albanca. Ali, vie se po prilici radilo o tome da se eventualnim potpisom toga sporazuma
dade satisfakcija kralju Nikoli potvrdom njegovih tenji, priznanjem njegovih pretenzija u tome
pravcu, pa ta se od toga u bududnosti mogne ostvariti. A za ovaj momenat to bi u neku ruku
znailo potvrdu i priznanje Crne Gore i njene dinastije kao samostalnog i aktivnog faktora i Srbiji
ravnopravnog sudionika u balkanskoj politici.
Knjaz Nikola je pokuao da kod kralja Aleksandra izdjejstvuje jo neto. Kada je kod mitropolita
Mitrofana bilo rijei o barskoj arcibiskupiji, kralj Aleksandar je nabacio kako sa Vatikanom vodi
pregovore da bi katolici u Srbiji dobili svoga biskupa. Knjaz je spremno prihvatio da mu to ne
treba, poto u Srbiji ima malo katolika, a najbolje je da ih potini barskom arcibiskupu, kome su
kao primasu srspkom i u doba Nemanjida pripadali svi katolici u tadanjoj srpskoj dravi. Uz
rjeiti osmijeh kralj je odvratio da to nikako ne ide i da katolici u Srbiji moraju imati svoga
biskupa. U stvari, time je reeno da se Crna Gora ne moe smatrati nasljednicom starog
kraljevstva nemanjida.
IME CRNOGORSKO PREZIME SRPSKO
Kao to se unekoliko dalo zapaziti, knjaz Nikola se u istorijskom obrazlaganju posebne tradicije,
a u cilju podupiranja novih pretenzija Crne Gore, najvedima sluio ''Ivanbegovinom'' kao njenim
idejno-politikim ishoditem, a kada su bile u pitanju neke posebne ire aspiracije, pribjegavao
je tradiciji Nemanjida.
Na Cetinju je bilo nezvaninog govora i o udaji knjeginjice Ksenije za kralja Aleksandra. Po
svemu izgleda da je to sugerirala kraljica Natalija ukoliko bi se Ksenija dopala Aleksandru.
Simid je Aleksandra o tome i pitao, pa kad je ovaj odgovorio da mu se Ksenija ne dopada toliko
da bi se njom oenio, on mu nije nita savjetovao. Ispostavide se da je kralj Aleksandar pred
kraljicom Natalijom samo prividno prihvatio mogudnost enidbe nekom crnogorskom
princezom, jer se ved bio zaljubio u Dragu Main.
Kad su se na povratku kralj Aleksandar i njegovi ministri nali u Beu sa kraljem Milanom, ovaj je
ministre, naroito Simida kao efa vlade, teko izgrdio, prebacujudi im nelojalnost prema kralju
zbog njihovih sugestija da popusti u pitanju Prizrena i zbog kombinacija da se on orodi sa
crnogorskom dinastijom, to on ni na koji nain nije htio dozvoliti.
Odjek sastanka na Cetinju u srpskoj tampi bio je po duhu i sadraju istovjetan odjeku sastanka
u Beogradu, do koga je bilo dolo prethodne godine. Sline patriotske fraze i istorijske digresije
u osnovi su odraavale ono to su ovi sastanci sami sobom simbolizovali: svijest o istovjetnosti
interesa i ciljeva naroda dviju zemalja. Tajna nagaanja vladara o interesnim sferama znaila su
samo borbu vladajudih krugova obiju strana za obezbjeenje najuih klasinih interesa u
bududnosti.
Znaaj susreta vladara u Beogradu i na Cetinju iscrpljivao se u manifestacijama narodnih tenji i
patriotizma. Takvo narodno raspoloenje ved i samo po sebi znailo je negaciju dinastikog
rivalstva.
Novak Ranatovid:
CRNA GORA NA BERLINSKOM KONGRESU

456
Na referendumu odranom 21.05.2006.g. graani Crne Gore su odluili da ele da obnove punu
nezavisnost i meunarodno priznanje svoje drave. O tome kako je Crna Gora, 1878. godine,
zvanino postala 27. suverena drava, prenosimo rad istoriara Novaka Ranatovida Crna Gora
na Berlinskom kongresu, objavljen u asopisu Istorijski zapisi broj 3-4, za 1988. godinu
Verifikovati teritorijalno irenje Crne Gore
Iz velikog oslobodilakog rata sa Turskom poetkom 1878. godine, Crna Gora je izala sa
znatnim teritorijalnim proirenjem. Ali nova granica, zapravo demarkaciona linija sa Turskom,
nije jo davala jedno prirodno geopolitiko rjeenje koje bi se uopte moglo prihvatiti kao
konano. U rukama Turaka ostala je utvrena enklava Podgorica Spu abljak, usjeena u
samu kimu zemlje. Nije bilo promiljanja da Crnogorci, u oekivanju prestanka neprijateljstava
na rusko-turskom frontu, jednom brzom akcijom, januara 1878, zauzmu Podgoricu. Na vrijeme
se znalo da Austro-Ugarska i Engleska nede priznati diktat Rusije Turskoj
NITA OD IRENJA
Tako je namjera Rusije da mirom u San-Stefanu Crnu Goru uveda za gotovo etiri puta unaprijed
bila mrtva. ''Poteni posrednik'' Bizmark u stvari je dao podrku Beu i Londonu, i Petrograd je
morao pristati na reviziju Sanstefanskog ugovora. Crna Gora se morala drati usamljene Rusije,
ved osuena da to plati odreenom rtvom i posljedicama.
Podgorica u rukama Turaka dola je kao poruena i Austro-Ugarskoj, kao ulog za potkusurivanje
prilikom narednog teritorijalnog oblikovanja Crne Gore. Be je svim silama teio da Crnu Goru
odbaci od morske obale, da je to vie potisne iz Hercegovine i od Limske doline. Motivi su bili
da se Crna Gora ugui u njenim planinama, odnosno tendencija Monarhije prema Albaniji i
uopte njena tenja za suprematijom na Jadranu.
Meutim, iza tekovina Crne Gore u Primorju stojao je autoritet Rusije kao velike sile. Kada je
Crna Gora u jesen 1877. zapoela ofanzivu u Hercegovini, Be je otro upozorio knjaza Nikolu da
tamo nema ta da trai. Na to je ruski car uputio knjaza da ofanzivu usmjeri na primorje. Znai,
za postignute uspjehe Crne Gore na toj strani, imala je da garantuje Rusija. Iako veoma teko,
do kongresa su se ipak ocrtali obrisi jednog neformalnog kompromisa Bea i Petrograda: Crna
Gora de pod nekim uslovima, jo nepreciziranim, zadrati jednu luku na Jadranu, i morade da se
znatnije povue iz Hercegovine i od Limske doline.
Sa Turskom Crna Gora je i dalje ostala direktno sueljena. U velikim krizama i sukobima na
Istoku, feudalna Osmanska imperija mogla je samo da gubi, a da se, stalno potkradivana,
odrava u onoj mjeri u kojoj evropske sile nijesu mogle da se nagode ili nijesu imale
jedinstvenog interesa da je konano podijele. Ovoga puta Turska de na Balkanu zadrati
Makedoniju i Albaniju. A poto je Crna Gora mogla neto oekivati samo na raun Turske, u toj
perspektivi ved se raao njihov novi sukob oko granice na strani Albanije.
O CRNOJ GORI 1. JULA
Kongres u Berlinu poeo je 13. juna 1878. godine. Predstavnici evropskih sila Velike Britanije,
Francuske, Njemake, Italije, Austro-Ugarske, Rusije i Turske sastali su se da bi odluili o

457
istonom pitanju, sudbini Osmanske carevine i balkanskih naroda. Najprije su rjeavana pitanja
o Bugarskoj, Bosni i Hercegovini, Jermeniji, Srbiji. Pitanju Crne Gore Kongres de pristupiti tek 1.
jula.
Crna Gora je poslala u Berlin kao delegate predsjednika Senata vojvodu Boa Petrovida i efa
Kancelarije za spoljne poslove vojvodu Stanka Radonjida. Meutim, crnogorski delegati, kao god
ni srbijanski, nijesu puteni na sjednice Kongresa. Molili su predsjednika Kongresa Bizmarka da
imaju konsultativno pravo glasa o pitanjima koja se tiu njihovih zemalja, ili bar da mogu
neposredno izlagati svoje elje i prijedloge. Ali i te njihove skromne molbe su odbijene. Bizmark
ih je samo jednom primio stojedi i odvratio im: ''to god vam bude Andrai dao i odobrio
potvrdidu i ja i cio Kongres''.
Crnogorski delegati ponijeli su jedan memorandum koji je sastavio ruski poslanik na Cetinju,
Jonin, da bi ga predali Kongresu. Iako de biti stavljen ad acta, taj memorandum je svjedoanstvo
kako su knjaz Nikola i njegova vlada vidjeli probleme svoje zemlje, ta su smatrali potrebnim
uslovima da bi ona jednom stala na svoje noge kao drava. Koliko de u Berlinu Austro-Ugarska
prikratiti elje knjaza Nikole, bide otprilike mjera za manju snagu i sporiji razvoj ove male zemlje
u narednim decenijama. Za Monarhiju bide to jedan od onih dobitaka koji de u spletu daljeg
razvoja, na odreeni nain doprinositi njenoj krizi i na kraju raspadu.
Izlaudi istorijat istone krize, u memorandumu crnogorske vlade se konstatuje kako je ona bila
tako duboka da se palijativnim pokuajima velikih sila nije moglo postidi ni kratkotrajno
smirenje, a kamoli trajnije rjeenje.
SANSTEFANSKI UGOVOR KAO POLAZITE
''Hercegovina je bila kaplja koja je uinila da se aa prelije. Ona je privukla najprije Crnu Goru i
Srbiju u jednu nejednaku i oajnu borbu, zato to je ivot ovih knjaevina bio isuvie usko vezan
sa stanjem stvari koje postoji preko njihovih granica''. Uzaludni su bili i napori Crne Gore, naoko
podrani od velikih sila, da na konferenciji u Carigradu poetkom 1877. zakljui mir sa Turskom.
Nije bilo drugog izbora, ved da Crna Gora nastavi rat, od tada u savezu s Rusijom. ''Kako su se
ratne operacije Crne Gore gubile u obimu rata kojim je upravljala Rusija, Crna Gora je ovoj sili
prepustila da za nju zakljui mir''. Sanstefanski ugovor, prema tome, postaje polazna baza prava
i zahtjeva Crne Gore prema Turskoj. Ali, shvata to crnogorska vlada, da bi se problemi Istoka
rijeili na jednoj solidnoj i neosporavanoj osnovi, Evropa i Rusija sloile su se da to urade na
jednome kongresu.
Ne moe vie biti rijei o rjeenju na bazi poboljanja status quo-a. Polazno naelo za novu
formaciju Crne Gore mora biti to da se ona osposobi za ivot, da se razvija na vlastitim izvorima.
Do sada je Crna Gora uglavnom bila jedan vojniki logor, ''privremeno bide... rezultat i osuda
stanja na istoku'' (podvueno u originalu), uzrokovanog osmanskim osvajanjima. Kad bi takva
ostala, bila bi to jedna politika anomalija, neizdrljiva sama sebi i veoma nezgodna za susjede.
''Privremeno stanje'' mora ustupiti mjesto jednom politiki stabilnom, racionalno uoblienom
dravnom organizmu, sa perspektivom koja de ovoj maloj zemlji omoguditi samostalnu
egzistenciju i razvoj u punom miru.
Uviajudi da se sanstefanske odredbe moraju iz osnove pretresti, crnogorska vlada se ipak nada
da zahtjevi prije svega Austro-Ugarske, nede idi tako daleko da bi doveli do unitenja vitalnih
interesa Crne Gore. Moe se Crna Gora pomiriti sa tim da bude i manja i siromanija, ali nikako

458
preko one granice koja de je osuditi ''na smrt glau u tamnici''.
Na strani Hercegovine Crna Gora smatra neophodnim da zadri jedan dio Gackog i Biledu, kao i
Pivu, Banjane i Nikid. Ti krajevi, kae se u memorandumu, nemaju neku osobitu privrednu
vrijednost, ali zbog njihova poloaja, zbog istorodnosti tamonjeg stanovnitva sa Crnogorcima,
narod tih krajeva upuden je na zajedniko ivljenje sa Crnom Gorom. Crnogorska vlada
ograniava se samo na ovaj minimalni zahtjev na toj strani, jer uvia da se moraju respektovati
aspiracije Austro-Ugarske.
PROIRENJE NA SJEVERU
Proirenje u dolinama Tare i Lima ocjenjuje se kao veoma vaan uslov za privredni razvoj Crne
Gore. Tamo su plodna zemlja i mogudnosti za razvoj industrije. Ali se i ovdje predviaju
osporavanja od strane Austro-Ugarske. Miredi se s tim da ne moe ravnopravno raspravljati sa
velikima i modnima crnogorska vlada se, ipak, nada da njene pretenzije prema sjeveru nede biti
suvie potkradene.
Osim Kolaina i Berana, Crna Gora smatra pravednim da joj se pripoji zemljite izmeu Tare i
donjeg toka Lima sa varoicima Foa, Prijepolje. Pljevlja i Bijelo Polje, a na drugoj strani Plav i
Gusinje. Tu su velike planine, ali i ono glavno to je Crnoj Gori potrebno: ziratna zemlja. Bez
obuhvatanja plodnih dolina na sjeveru, istie se, Crna Gora bide osuena na ivotarenje od
danas do sjutra.
Borila se u vjeri da jednog dana slobodno odahne
Najvanije za Crnu Goru jeste pitanje proirenja na istok i jug. Poloaj Podgorice apsolutno
iziskuje strategijsku granicu prema Albaniji. Podgorica ima posebni znaaj kao glavni trgovaki i
privredni centar zemlje, poto je na sredokradi od bogatijeg sjevernog i istonog dijela do
Skadarskog jezera i Jadranskog mora, kao izlaska Crne Gore u svijet.
S tim u vezi od nasune vanosti je da Kongres Crnoj Gori potvrdi teritoriju izmeu Skadarskog
jezera, rijeke Bojane i Jadranskog mora. I ovdje ima dosta plodne zemlje, ali prije svega to je
prirodni izlaz na more, uslov opstanka; inae bi Crna Gora ostala zatvorena u svojim planinama i
bila ''konano priguena''.
A borila se u vjeri da de postidi da jednoga dana slobodno odahne.
TURSKI BESMISLENI PREDLOZI
To su najbitniji zahtjevi Crne Gore, u memorandumu njene Vlade, oznaeni kao minimalni, koje
su crnogorski predstavnici, na nain kako su to znali, dostavljali predstavnicima sila u Berlinu.
Ali, kako su knjaz Nikola i njegova Vlada u osnovi znali ta mogu oekivati od Kongresa, zapravo
od Austro - Ugarske, oslonjene na Njemaku, pa i Englesku, posrijedi je ,svakako, ona kalkulacija
da se u postojedim okolnostima trai to vie ne bi li se neto povedalo od onog minimuma
koji se stvarno oekuje. Duboko sagledavanje znaaja i perspektiva sjevernog i istonog dijela
zemlje, koji kroz Podgoricu gravitira prema moru, znailo je jednu jo za dugo neostvarljivu
viziju.
Turci su, takoe, izloili Kongresu svoje gledite o bududim granicama Crne Gore. U jednoj

459
predstavci uoi rjeavanja pitanja, Porta predlae da se Crnoj Gori ''ustupe'' Banjani, Nikid, Piva
i Drobnjak. To ,upravo, znai da se Crnoj Gori ustupi ono to ona ved posjeduje! Na istoku Turci
preporuuju da granica poe od Fundine na Ribnicu, pa ovom rijekom i Moraom do
Skadarskog jezera. Na taj nain Podgorica bi ostala Turskoj. Primorje bi se takoe vratilo
Turskoj. No, poto su Crnogorci osvojili Bar i Ulcinj, Turci su ''dobre volje'' da im naputanje tih
mjesta kompenziraju na nekoj drugoj strani, ciljajudi, valjda, na Podgoricu.
Besmislica je i to to Turci hode da Crnoj Gori ostave Spi kao izlaz na more, poto svakako znaju
da Monarhija ostavlja Crnoj Gori samo Bar, dok Spi odluno trai za sebe. Turci su se samo
pravili nevjetim, a nijesu mogli ni pomisliti da de se Kongres uopte osvrtati na njihove
''predloge''.
SPOTICANJE OKO PRIMORJA
Pravi motivi bili su u obrazlaganju ovog predlaganja u tvrdnjama Porte kako, toboe, u Baru
ive iskljuivo Albanci, a u Kolainu, Beranama i Podgorici, uglavnom Muslimani. Istiudi vjersku
i etniku strukturu, inae netano kazanu, Turci ,u stvari, nagovjetavaju svoj otpor predaji tih
mjesta Crnoj Gori. U tom smjeru Porta u Albaniji ved uveliko podstie razvoj stvari. Ba u toku
rada Kongresa konzervativni begovat sjeverne Albanije organizuje se i Prizrensku ligu, s
osnovnim ciljem da se Crnoj Gori i Srbiji ospori pravo na zemljite koje ona smatra albanskim.
U crnogorskom pitanju kamen spoticanja izmeu Rusije i Austro - Ugarske bilo je Primorje. Rusi
su poli na Kongres najodlunije rijeeni da Crnoj Gori ouvaju Bar, to jedino mjesto gdje ona
moe da izgradi luku na Jadranu. U interesu toga naknadno su instruirali svoje zastupnike u
Berlinu da popuste Monarhiji u pitanju sjeverne granice Crne Gore. Za Bar neka se prihvate i
odreene ire garancije koje trai Austro-Ugarska, u krajnjem sluaju i to da joj se preda Spi. U
sluaju krajnje upornosti Bea, Rusi de se obratiti Kongresu jednim apelom da se sprijei obnova
rata u vrijeme kada je Evropa odluna da postigne i uvrsti mir.
Iako je s uoi Kongresa jasno uvidio da Crnoj Gori mora ostaviti jednu luku, u Berlinu je pokuao
da se ponaa nepopustljivo. Skrenuo je panju uvalovu da stanovnitvo Primorja ne prihvata
vlast Crne Gore, da su u tome smislu otuda stigle u Be razne albe i moble. Andrai je naglasio
trgovaku vanost Bara kao ''skadarskog'' (!?) pristanita, kao saobradajnog ''prolaza za
Albaniju'' i u isti mah istakao nezgodu koju pripajanje te luke i susjedne obale Crnoj Gori
predstavlja za Austro-Ugarsku ''sa gledita optih pomorskih interesa''.
Znamo, pak, da je ''miljenje'' stanovnitva Primorja o ''nepristajanju'' Crnoj Gori naruivano i
manipulisano iz Bea, preko austrijskog konzularnog agenta u Baru, Netovida, i nekolicine
katolikih svetenika.
ta li znai tvrdnja da je Bar, navodno, skadarsko pristanite?! Protagonista austrougarskog
imperijalizma, grof Andrai, ima svoj rezon kada istie da je Bar ''prolaz'' (od Dalmacije i Boke)
za Albaniju, dakle jedna taka na putu aspiracija Monarhije prema toj zemlji i uopte dio njenih
pretenzija na gospodarenje Jadranom. Otuda i ona ''nezgoda'' koju Bar, bududi u crnogorskim
rukama, predstavlja za Austro - Ugarsku ''sa gledita optih pomorskih interesa''. Znamo, pak,
da je ''miljenje'' stanovnitva Primorja o ''nepristajanju'' Crnoj Gori naruivano i manipulisano
iz Bea, preko austrijskog konzularnog agenta u Baru Netovida i nekolicine katolikih svetenika.
SPI U AUSTRO - UGARSKOJ ?

460

Protagonista austrougarskog imperijalizma grof Andrai ima svoj rezon kada istie da je Bar
''prolaz'' (od Dalmacije i Boke) za Albaniju, dakle jedna taka na putu aspiracija Monarhije
prema toj zemlji i uopte dio njenih pretenzija na gospodarenje Jadranom. Otuda i ona
''nezgoda'' koju Bar, bududi u crnogorskim rukama, predstavlja za Austro - Ugarsku ''sa gledita
optih pomorskih interesa''.
Zbog vrstog stava Rusije i opte konstelacije na Kongresu, Andrai nije ba ni oekivao da Crnu
Goru moe sasvim odbaciti od mora. Ali je bilo jasno da de tekovine Crne Gore na Primorju biti
teko okrnjene. Rusija se ved pomirila s tim da Crna Gora preda optinu Spi Austro - Ugarskoj.
Andrai je prihvatio da Crna Gora zadri Bar, ali sa znatnim ogranienjem suvereniteta, o emu
de dalje biti rijei. Sporno je zapravo bilo pitanje teritorije od Bara do Bojane sa gradom
Ulcinjem. Andrai je uporno insistirao da se to zemljite vrati Turskoj do linije koja bi se
povukla od Lisinj-vrha okomito na morsku obalu, na nekoliko kilometara jugoistono od Bara.
Tako bi Crna Gora imala svega desetak kilometara morske obale sa vaoma uzanom kopnenom
zaleinom. uvalov se u Berlinu dugo zalagao da Crna Gora uz Bar zadri i Ulcinj sa teritorijom
do Bojane.
RUSIJA STALNO POPUTALA
Situacija na Kongresu je neprekidno bila u znaku bezobzirnog pritiska Londona i Bea na
Petrograd. Antirusku atmosferu veoma je podgrijalo to to je u britanskoj tampi odmah po
otvaranju Kongresa otkriven anglo - ruski sporazum o pitanjima Istoka od 30. maja t.g. U
Engleskoj su Dizraeliju prebacivali suvinu popustljivost prema Rusiji, tim prije to je konvencija
sa Turskom o Kipru, kojim je on nagradio svoju zemlju, ostala tajna za javnost. Razotkrivanje tog
ugovora s Rusijom podstaklo je Dizraelija da na Kongresu zauzme krajnje nepomirljiv stav. Rusija
je morala stalno da poputa. Prirodno, to je direktno uticalo na rjeavanje crnogorskog pitanja.
Iz pisma lana ruske delegacije grofa Nelidova grofu Ignjatijevu oito je da se nepopustljivost
Austro - Ugarske u pitanju granica Crne Gore, posebno prema Hercegovini i prema Sandaku,
direktno oslanjala na nepomirljiv stav Engleske prema Rusiji.
Poneto su pokuavali i crnogorski delegati u Berlinu. Meutim, sudedi po svemu, sa njima se
nijesu mnogo konsultovali ni sami ruski punomodnici. Kako je, na primjer, ruski zastupnik,
nekada veliki (a tada ostarjeli) grof Gorakov shvatao probleme Crne Gore, pokazao je to u
jednom razgovoru sa crnogorskim predstavnicima. Kada su mu, naime, podnijeli telegram
knjaza Nikole da de sa Crnogorcima poginuti za Primorje, Gorakov je savjetovao da se klone
takvih izjava, da budu umjereni, pa ako hode da zadre Bar moraju predati Spi Austro Ugarskoj.
No, sa tim su se Crnogorci ved bili pomirili, to su potvrdili i Gorakovu.
Crna Gora pladala jer se grevito drala Rusije
Poveo se razgovor i o sjevernoj granici Crne Gore. Gorakov je rekao da de Turska zadrati cio
Novopazarski Sandak, uz odreenu vojno-politiku ingerenciju Austro-Ugarske na toj teritoriji.
Vojvoda Boo Petrovid se uznemirio, rekavi da se tamo nalazi plodno zemljite bez koga Crna
Gora ne moe. Gorakov je grubo odvratio: ''Pa ta de vama nove zemlje? Vi, Crnogorci, ste

461
razbojnici, i sve muslimane dete isjedi i imanja im razgrabiti''.
Pokazujudi dalje kako poznaje geografiju ovih krajeva, Gorakov je savjetovao Crnogorcima da
Srbiji predaju - Podgoricu!?! Kao to se neprijatelj Andrai tako velikosilski odnosio prema Crnoj
Gori, tako je i prijatelj Gorakov prezrivo, a i neznalaki, tretirao ivotne probleme svog malog
saveznika.
NEZADOVOLJSTVO NA CETINJU
Iako nijesu mnogo oekivali, knjaz Nikola i njegova vlada bili su veoma nezadovoljni onim to im
je Andrai kao krajnje odobravao. U Hercegovini Austrijanci hode da oduzmu Crnoj Gori sve
zemljite s one strane linije Krstac Korita, i na sjeveru sve preko Tare. Prema tome, bide
potvreno osloboenje Nikida i granica de obuhvatati samo Banjane, Pivu, arance i Jezera,
plemena koja su jo prije posljednjeg rata bila faktiki ujedinjena sa Crnom Gorom. Na Primorju
trae se jo vede materijalne rtve od Crne Gore, a to joj ostane ima se podvrgnuti policijskom i
sanitarnom nadzoru Austro-Ugarske.
Stvar Crne Gore i dalje se vrtjela u krug. Knjaz Nikola je naknadno instruirao svoje delegate da
pokuaju direktni sporazum s Andrijaem, s tim da se prethodno dogovore sa Gorakovom. No,
Knjaz je morao znati da je takav sporazum sa Crnom Gorom koji bi iao preko Petrograda bio
prosto nemogud za Be. Ipak su vojvoda Boo i vojvoda Stanko Radonjid morali jo jednom
pokuati da Crna Gora zadri ''bar liniju Lipnik'' u Hercegovini, prema Staroj Srbiji da se uzme
koliko se moe, a da se, osim Podgorice, naroito trude za Primorje, odnosno za granicu na
Bojani. to se tie policijskog i sanitarnog nadzora Austro-Ugarske nad Primorjem, ako se to ne
moe odbiti neka se uini da to to manje krnji suverenitet Crne Gore i da bude ogranieno na
izvjestan broj godina.
Knjaz, dalje, poruuje da je gotov podi u Be da od cara Franja moli ''ire koncesije'' za Crnu
Goru. Sa svoje strane, spreman je da uini ''iroke koncesije'' Monarhiji; ali samo pominje
povlastice koje bi uinio austrijskom Lojdu u crnogorskim vodama (More i Jezero). Crnogorski
delegati imali su da nagovijeste Andraiju, ali poto se prethodno konsultuju sa Gorakovom, i o
''mom eventualnom putu u Be da se ne izlaem uzaludnom poslu''.
DA RUSIJA UINI TO MOE
Crnogorski delegati u Berlinu, najprije su razgovarali sa pukovnikom Gustavom fon Temelom,
austrougarskim ekspertom za granice Crne Gore, moledi za prijem kod Andraija, Austrougarski
ministar odbio je da ih primi ''zbog velike zauzetosti'', i poruio im da ne raunaju ni na kakav
dalji ustupak. Vojvoda Boo i vojvoda Stanko poli su onda Gorakovu, i povodom Andraijeva
odgovora (a za takav sluaj shodno ''naredbi Gospodara'') rekli mu da se Crna Gora, kao vazda,
predaje Rusiji da ona za nju uini ''ono to moe''. Tada im je Gorakov sasvim otvoreno rekao:
''Rusija ne moe vie nita uiniti. Stvar je u rukama Austrije. Neka se knjaz obrati njoj''. Zatim je
Gorakov javio knjazu Nikoli da bi njegov put u Be bio politiki neoportun i bespredmetan.
Knjaz, zapravo - svjedoi vojvoda Simo Popovid - nije ni mislio da ide u Be, ved je samo tako
priao, kako bi mogao da se u pismu caru Franju pozove na tu svoju, namjeru''.
Crnogorsko pitanje trebalo je da doe na dnevni red sjednice Kongresa 29. juna. Meutim,
rasprava se odloila za tri dana. Austrougarskoj i Rusiji oigledno je teko ilo da postignu onu

462
krajnju nagodbu o Crnoj Gori. Zapinjalo je oko sjeverne granice i, osobito, oko granice u
Primorju. uvalov se i dalje zalagao da Crna Gora zadri Ulcinj i zemljite do Bojane, a Andrai je
jednako ostajao pri svojoj ''posljednjoj rijei''. Napokon su Rusi morali odustati od insistiranja da
Crna Gora ostane na obali Bojane.
Telegrafsko pismo caru Franju Josifu knjaz Nikola je tempirao tako da stigne i do Andraija uoi
same rasprave o Crnoj Gori. Knjaz prvo istie kako je prije 10 dana htio da doe u posjetu caru,
ali se ponadao navodno da de stvari u Berlinu podi dobro za Crnu Goru. Veoma se razoarao kad
je od svojih ''poslanika'' u Berlinu 29. juna izvijeten o novim crnogorskim granicama koje je grof
Andrai oznaio kao svoju ''posljednju rije''. Crnoj Gori se uskraduje osloboeno zemljite u
Hercegovini, gdje je najvie truda uloila u krvi prolila. Knjazu je, pak, najtee to izvan tih
granica ostaju Ulcinj i Bojana ''arterija moga ivota'' to je Crnu Goru, takoe, mnogo rtava
stalo. ''Ohrabren mnogobrojnim dokazima dobrohodenja Vaeg Velianstva prema meni, ja se
predajem dobroti i pravdoljubivosti Vaega Velianstva, s molbom i punu zdanja da de mi
dosuditi pravednu nagradu tolikim rtvama naroito u pogledu Bojane, gdje sam pripravan i na
sve nune uslove. Ja s narodom mojim ne bih nikad predstao u vazdanoj predanosti uvijek
blagodaran ostati Vaem carskom Velianstvu za taj novi dokaz milosti i dobrohodenja''.
POSLjEDNJI POKUAJI CETINJA
Pismo je preko austro-ugarskog zastupnika na Cetinju kapetana Sauervalda dostavljeno caru
Franju Josifu u Be, a kopija preko vojvode Stanka Radonjida grofu Andraiju u Berlin. Ovo je
bilo posljednje i sve to je Cetinje moglo pokuati pred raspravu o Crnoj Gori u Berlinu.
Prema Andrijaevoj ''posljednjoj rijei'', Crnoj Gori se oduzimaju Ulcinj i teritorija do Bojane, a u
naknadu za to dodjeljuju Plav i Gusinje. Kao naknadu za potkidanje od sjevera i od zapada Crna
Gora dobija takozvanu enklavu Podgorica Spu abljak. Pri tome se, oigledno, isputa iz
vida potreba da Crna Gora na istoku od Podgorice dobije strategijski povoljnu granicu prema
Albaniji. Mada je sasvim prirodno da se i Plav i Gusinje ukljue u Crnu Goru, gledano iz
geopolitikog, pa i etnikog aspekta bilo je vie rezona da joj pripadnu Berane. Interes
Monarhije diktirao je, meutim, da se Berane odvoje od Crne Gore, kako bi ona ''enklava'' koja
razdvaja Crnu Goru i Srbiju, bila to ira, a time i to bezbjednija prometni put od Bosne za
Solun. Austro-Ugarska se trudila da sa svih strana podrubi Crnu Goru kao saveznika i
eksponenta Rusije, a i kao jednu dosta nezgodnu iu dravne samostalnosti meu Srbima i
Jugoslovenima.
Znaajno jaajudi svoj poloaj na Balkanu, Monarhija je u stvari podsticala klice svoje propasti u
sljededoj prilici rjeavanja istonog, odnosno jugoslovenskog i jadranskog pitanja.
FRANJO JOSIF NAKNADNO ODGOVORIO
Car Franjo Josif odgovoride na pismo knjaza Nikole onda kada u Berlinu bude i formalno sve
svreno, upravo onako kako su to htjeli on i grof Andrai. Car je tako pos festum obedao da de
se potruditi da se upozna sa pitanjem koje knjazu zadaje toliku brigu: poto knjaz dobro zna
kakvim je osjedanjima prema njemu proet, car de nastojati da mu bude od koristi. Ali car Franjo
je i sasvim konkretan: ''Moji delegati kod komisije za razgranienje snabdjeveni su instrukcijama
u pogledu izvrenja Berlinskog ugovora i bide i dalje instriuisani u istome duhu''. Jasno, ono to

463
je odlueno u Berlinu komisija za razgranienje snadbjeveni su instrukcijama u pogledu izvrenja
Berlinskog ugovora i bide i dalje instruisani u istome duhu''. Jasno, ono to je odlueno u Berlinu
komisija za razgranienje de striktno sprovesti.
Hipokrizija cara Franja Josifa bila je dostojna beskrupulozne politike grofa Andraija prema
Crnoj Gori. No, Crna Gora je morala pladati za svoje grevito dranje za Rusiju. Ali, drukije se
nije moglo, jer bolje je i manja i siromanija Crna Gora i identifikovana s vlastitim bidem, nego
ma koliko bogata, a satelit ili polukolonija Austro-Ugarske.
irenje Crne Gore srazmjerno njenim dobicima u ratu
Rasprava u Berlinu o pitanjima Crne Gore poela je na sjednici od 1. jula 1878. godine. Odredbe
Sanstefanskog ugovora sluile su kao neki tehniki vodi u pretresanju tih pitanja. Na poetku je
predsjedavajudi, knez Bizmark, proitao prvi lan Sanstefanskog ugovora, kojim su bile dosta
precizno odreene granice Crne Gore. Onda je upitao opunomodenike sila koje su najvie
zainteresovane da li su spremne da izbjegnu diskusiju i da ostane kako je o Crnoj Gori rijeeno u
San Stefanu. Prvi zastupnik Austro-Ugarske, grof ula Andrai, odmah je zatraio da se stvar
Crne Gore povjeri jednoj specijalnoj komisiji. Onda je drugi austrougarski punomodnik, grof
Hajmerle proitao spremljeni prijedlog:
''Crna Gora de dobiti izvjesno teritorijalno povedanje, ija de veliina biti utvrena jednim
kasnijim odreenjem granica. Poto se ovo odreenje nede modi uiniti u plenumu Kongresa,
stavide se u dunost jednoj komisiji da podnese Kongresu jedan nacrt ovih granica''.
SVE UNAPRIJED PRIPREMLJENO
Ovoj pismenoj izjavi prikljuena su dva priloga koji sadre prijedloge Austro-Ugarske u pogledu
nacrta crnogorskih granica, kao i rezerve koje se odnose na luku Bar i njenu obalu. O sadrajima
ovih priloga bide govora na svome mjestu, u vezi sa pretresom rada specijalne komisije.
Kad je tako sve unaprijed pripremljeno i rijeeno, na izvjesnu nedoumicu navodi to da de
povedanje Crne Gore biti utvreno ''kasnijim odreenjem granica'', a da de ovdje jedna komisija
izraditi njihov nacrt. U ovom nacrtu, odnosno krajnjoj odluci Kongresa o tim granicama, treba
da se izradi, valjda tana mjera teritorijalnog povedanja Crne Gore, a meunarodna komisija za
razgranienje imade da to praktino primijeni, tehniki precizira na terenu. Izgleda da se
ovakvim nepreciznim definisanjem zadatka Kongresa o crnogorskim granicama nekako htjelo
ostaviti prostora za ono to je ved zapoinjalo u susjedstvu Crne Gore: za otpor i opstrukciju
sprovoenju tih odluka koji de povesti Porta i Albanska liga i na odreeni nain podravati ih
Austro-Ugarska.
Poslije Hajmerlea, drugi punomodenik Rusije, grof uvalov, upoznao je Kongres s tim da su se
ruski zastupnici sporazumjeli sa svojim austrougarskim kolegama o svim principima i takama
razgranienja Crne Gore; preciziranje te granice ima da uini naroita komisija. Nakon ove
izjave, predsjednik Bizmark konstatovao je sa zadovoljstvom da je postignuta saglasnost izmeu
delegata najzainteresovanijih strana u pitanju teritorijalnog povedanja Crne Gore i o njenim
bududim granicama.
STVAR NIJE SAMO U FORMI

464

Zanimljivo je, potom, bilo pitanje koje je postavio njemaki predstavnik grof Hoenloe: Da li de
specijalna komisija za granice Crne Gore svoj konani nacrt morati najprije da podnese plenumu
Kongresa na potvrdu, a zatim ga podnijeti redakcionoj komisiji. ef redakcione komisije Francuz
grof Sen Valie osjetio je, svakako, da stvar nije samo u formi, ved mnogo prije u tome da neto
od sutinske vanosti ne bi promaklo grofu Andraiju. Zato je predloio da se rezultat rada
komisije prvo uputi Kongresu na potvrdu, da bi onda redakciona komisija obavila svoj, u stvari
lektorski posao. Prijedlog je odmah prihvaden.
Povodom konstatacija Hajmerlea i uvalova, odnosno njihova sporazuma o granicama Crne
Gore, prvi otomanski zastupnik Fanariot Karateodori paa iznio je gledite svoje vlade.
Upozorivi Kongres da Porta pridaje veliku vanost granicama sa Crnom Gorom, on je insistirao
da ta granica ne bi zahvatala teritoriju Albanije.
U potvrdu valjanosti ovog principa navodio je razne etnike i strategijske razloge. to se tie
morske obale, Karateodori je Crnoj Gori osporavao pravo da zadri Bar, tvrdedi da je to albanski
grad. Tu de se, govorio je, Crna Gora odravati samo silom, a protiv volje tamonjeg naroda. (Za
Ulcinj je, inae, dosueno da se vrati Turskoj). Turci navodno nijesu imali nita protiv toga da se
Spi ostavi Crnoj Gori kao izlazak na more. ta je ovim Karateodori paa htio da kae, kad je
znao da Spi Crna Gora ima da preda Austro-Ugarskoj, to nije mnogo interesantno.
Pravedi se nevjeti na Kongresu, Turci su u stvari pripremali svoju igru na granicama Crne Gore. I
kao da za to trae zeleno svjetlo kada Karateodori skrede panju Kongresu na sukobe izmeu
Albanaca i Crnogoraca, na ''uznemirujude vijesti'' koje je u tome smislu od svoje vlade navodno
ved dobio.
Knjaz uvalov ironino je primijetio: Ne pokuava li Porta da se suprostavi prijedlogu Rusije i
Austro-Ugarske o granicama Crne Gore; ali ruski punomodnik se nada da de Karateodori-paa
biti zadovoljan, jer se ovim novim granicama Turskoj vrada dio teritorije koju je ona imala da
ustupi Crnoj Gori po ugovoru u San Stefanu.
PREMA SANSTEFANSKOM UGOVORU
Predsjednik knez Bizmark mirno je konstatovao da Kongres, ada cijeni razloge Karateodoripae, odluke o San Stefanu dri za vaede osim u sluaju modifikacije usvojenih od velikih sila
ovdje. Time je diskusija o prvim trima alinejama prvog lana San-stefanskog ugovora na sjednici
od 1. jula 1878. zavrena.
Turci su mogli da iznose gledita i prigovore, ali evropske sile mogle su da o tome ne vode
nimalo rauna. Kartu Balkana krojile su one prema vlastitim interesima, tanije reeno: prema
meusobnim nagodbama i kompromisima. Ne dajudi pravo Turcima na poteze po geografskoj
karti, Bizmark, ipak, ree da cijeni njihove razloge. Kao da je time htio redi da se Kongresa
nimalo ne tiu one ''uznemirujude vijesti iz Albanije'', dakle ono to Turci tamo pripremaju za
nastupajudi posao oko razgranienja sa Crnom Gorom.
Na sjednici od 4. jula nastavljena je rasprava; izvren je pretres rada specijalne komisije za
granice Crne Gore. Baron Hajmerle upoznao je Kongres sa sporazumom utvrenim u toj
komisiji. Rije je o dokumentu u osnovi istom, a samo neto bolje preciziranom prvobitnom
nacrtu Austro-Ugarske kao prilogu 1. protokola 10. prethodne sjednice.
Novi dokument uao je u protokol 12, odnosno nakon neznatne lekture redakcije, bide to 28.

465
lan Berlinskog ugovora o granicama Crne Gore. Opisane granice ucrtane su u kartu
austrougarskog generaltaba, kao takoe zvanini dokumenat Berlinskog kongresa. Prikazano u
glavnim potezima, Crnoj Gori se oduzimaju okruzi Bileda i Gacko, tj. crnogorska granica mora idi
oko est kilometara istono od linije koju ini put Bileda Krita Gacko. Crnoj Gori se
prisajedinjuju Kolain, zatim Plav i Gusinje, a Turskoj ostaju Berane. Nita preko Tare nede
pripasti Crnoj Gori. Naravno, Nikid ostaje Crnoj Gori. Prisajedinjuje se Podgorica sa Spuem i
abljakom.
U Primorju ostaju Crnoj Gori grad i luka Bar sa obalom i teritorijom u zaleu, od uda potoka
eljeznice i vrha Vrsute, prema Spiu i zaliva Krui i vrha Moure prema Ulcinju.
Ulcinj, sa teritorijom do Bojane, ima se vratiti Turskoj, a Spi sa tvravama Haj i Nehaj ima se
predati Austro-Ugarskoj.
AUSTRO-UGARSKA PRESUDILA
Prema tome, za odstupanje od dijela Hercegovine, za povlaenje iz vedeg dijela Primorja i malu
korekciju vradanjem sela Dinoe Turskoj, Crna Gora dobija u naknadu Podgoricu sa Spuem i
abljakom, Kolain, Plav i Gusinje. Na taj nain primijenjen je princip koji je Rusija istakla u SanStefanu: da Crna Gora dobije teritorijalno proirenje, srazmjerno njenim dobicima u minulom
ratu. Ako je Rusija taj dobitak stvarno htjela da udvostrui, Austro-Ugarska je presudila manjevie po adekvatnoj mjeri, oblikujudi Crnu Goru koliko je najvie mogla - po svojoj mjeri.
uvalov je na sjednici dao primjedbu kako de granice Crne Gore kod Dinoe, usljed blizine,
strategijski ugroavati Podgoricu, pa neka Dinoa ostane Crnoj Gori, a u naknadu da se ispravi
granica u korist Turske u rejonu Mokre, kod Plava. Primjedba je u stvari odbijena; samo je u
protokolu 12 napomenuto da evropska komisija za razgranienje ispita na terenu opravdanost
predloene ispravke i, ako postigne sporazum, neka to uini; u protivnom da linija ugovora
ostane netaknuta.
Crna Gora na vjetrometini interesa velikih sila
Valja istadi da je u kongresnoj komisiji za granice Austro-Ugarsku zastupao njen delegat pri
glavnom tabu Crne Gore u prolom ratu, ranije pomenuti pukovnik baron Temel, a Englesku
takoe znalac Crne Gore konzul u Skadru, Vilijam Kirbi Grin. Knjaz je stoga molio da ruska
Vlada poalje u tu komisiju svog zastupnika na Cetinju, Aleksandra Semjonovia Jonina.
Meutim, Rusija je i uputila pukovnika Bogoljubova. Baron Temel i konzul Grin, inae, starali su
se da to vie otete Crnu Goru.
Na sjednici od 4. jula donijeto je konano rjeenje o ogranienju suvereniteta Crne Gore nad
lukom Bar i obalom to joj je ostavljeno, kao i o plovidbi rijekom Bojanom. Austrougarski
zastupnici izdejstvovali su da pitanje te obale bude rijeeno onako kako nede tetiti interesima
Monarhije.
ZADRAN BAR ODUZET ULCINJ
Odluke Kongresa o crnogorskom primorju utvrene su i precizirane u protokolu 12 i doslovno
tako u XXIX lanu Berlinskog ugovora. Uglavnom, Crnoj Gori je priznato da zadri Bar sa neto

466
obale i teritorije u zaleu. Ulcinj, sa obalom i teritorijom do Bojane, Crna Gora ima da vrati
Turskoj. Optina Spi bide prikljuena Austriji. Barska luka i sve crnogorske vode bide zatvorene
za ratne brodove svih naroda. Austro-Ugarska de dati konzularnu zatitu pomorskoj trgovakoj
zastavi Crne Gore. Austro-Ugarska de vriti pomorski i sanitarni policijski nadzor nad lukom Bar i
crnogorskom obalom pomodu malih straarskih brodova. Crna Gora mora primijeniti austrijsko
pomorsko zakonodavstvo koje je na snazi u Dalmaciji. Ona de morati da se sporazumije s
Austro-Ugarskom o pravu ove da izgradi jedan put i eljeznicu preko nove crnogorske teritorije
u Primorju. Na tim putevima bide osigurana potpuna sloboda prometa. Crna Gora imade
potpunu slobodu plovidbe Bojanom.
Tekst priloga 2, protokola 10, sa sjednice od 29. juna i tekst protokola 12 od 4. jula, u stvari, je
isti tekst, s tim to je u ovom potonjem iza konstatacije o slobodnoj plovidbi Bojanom dodato da
se nede podizati utvrenja du njenih obala, osim do udaljenosti do est kilometara od Skadra.
Znai, konaan sporazum ruskih i austrougarskih punomodenika o pitanju Bojane postignut je
tek prvih dana jula. Strategijski je to rjeenje znailo odreenu prednost za Tursku, a s obzirom
na to da Austro-Ugarska ved iri oi prema Albaniji, tu je posredno i za nju neka pogodnost. No,
kad su Turci mogli opet postati gospodari zemljita sa obje strane Bojane ''potpuno slobodna
plovidba'' tom rijekom teko da je mogla imati ikakvo praktino znaenje za Crnu Goru.
U ogranienje suvereniteta Crne Gore nad lukom Bar i ostatkom obale ovdje se ne moemo ire
uputati. Nematnute obaveze i ogranienja zaista su teki, ali de Crna Gora, ipak, imati dosta
prostora za manevrisanje prilikom praktinog provoenja tih odredaba.
Bio je veliki gubitak to su Crnoj Gori oduzeti Ulcinj i plodno zemljite do Bojane. Isto tako,
oduzimanjem Spia zatvoren joj je neposredni, prirodniji, prilaz Baru i moru uopte.
Na prikljuenje Spia Austro-Ugarskoj, poto je na nj pristala Rusija, jedino je Italija prigovorila.
Njen punomodnik, grof Lonaj, upitao je kakvi su motivi i valjanost te dopune. Smjesta je
odgovorio baron Hajmerle, iznosedi razloge koji su Vladu Austro-Ugarske pobudili da okupira
zemljite, neto vede od pola kvadratne milje, sa oko 1200 stanovnika. ''Posjedovanje Spia, koji
dominira Barom, moe samo da osigura i olaka cilj Austro-Ugarske, koji se sastoji u tome da bdi
kako bi barska luka i obala sauvale isto trgovaki karakter'' - rekao je Hajmerle.
REVOLVER UPEREN NA BAR
Spi u rukama Austrijanaca imade, prema tome, ulogu revolvera uperenog na Bar, da bi ovdje
sve bilo prema njihovoj elji i interesu. Ali, italijanska ljubomora ima i drugi, iri aspekt.
Mimo znaenja samog Bara i Spia, gledalo se ko de naslijediti Turke i Albaniju, ko de biti
gospodar Jadrana. Ako sada Austro-Ugarska nije mogla sasvim spojiti svoj posjed Dalmacije i
Boke s obalom Albanije, posjedovanje Spia neto de je tamo pribliiti. I odredba o pravu
Monarhije da izgradi put i eljeznicu preko Spia i ''nove crnogorske teritorije'' oito je sastavni
dio njenih planova prema Albaniji. Italija je, meutim, u Berlinu mogla samo da se ljuti.
Opiran prigovor na cjelokupno rjeenje pitanja crnogorsko - turskih granica dao je Portin
punomodnik Mehmed Ali paa. Ukratko, on trai za Tursku Kolain, Podgoricu, Plav i Gusinje, a
Bar i Spi da ostanu Crnoj Gori. Turska se ''nede protiviti'' da se Crnoj Gori da naknada u
Hercegovini, gdje je stanovnitvo iste vjere i narodnosti kao Crnogorci. To znai, dati Crnoj Gori
ono to joj je oduzela Austro-Ugarska (Spi) i makar koliki komad od onoga to ova sila oduzima
od Turske (Hercegovina), a liiti je onih teritorija (Podgorica, Kolain, Plav i Gusinje) koje su joj u

467
postojedoj konstelaciji jedino mogle biti dodijeljene!
ta je, zapravo, u osnovi tih besmislica dosta lijepo se razabira iz obrazloenja, koje daje sami
Mehmed Alija. Poto mu je ''na srcu'' trajni i vrsti mir, on zahtijeva granicu Turske i Crne Gore
koja de striktno razdvajati narodnosti i religije. Po ovom konceptu, nikakva teritorija gdje u
nekom broju ive Albanci i muslimani ne treba da pripadne dravi hridanskih Crnogoraca. Bio je
to otvoreni izraz i glasan odjek velikoalbanskog stava konzervativno - begovske Prizrenske lige,
koja je ba tih dana bila u formiranju. Porta je Ligu ved snano podsticala kao eksponenta svojih
namjera u pogledu novih granica sa Crnom Gorom. Izlino je i pominjati da je Mehmed Alija
uopte pomiljao da bi Kongres uzeo u obzir njegove ''predloge'' o granicama Crne Gore.
Na kraju svog izlaganja on je dodao kako njegova delegacija oekuje nove instukcije povodom
odluke Kongresa o granicama sa Crnom Gorom. Bizmark je, meutim, Turke uputio da svoje
primjedbe mogu dostaviti redakcionoj komisiji, podvlaedi da je visoka Skuptina ved postigla
sporazum o crnogorskim granicama.
Druge, manje bitne ali ipak vane odluke o Crnoj Gori Kongres je donio na sjednici od 1. jula.
Poslije rasprave o granicama, na red je dola prva alineja 2. lana Sanstefanskog ugovora, koja
je glasila: ''Visoka Porta definitivno priznaje nezavisnost Knjaevine Crne Gore''. Zastupnik
Engleske lord Solzberi primijetio je da njegova Vlada nije nikad priznavala tu nezavisnost i
zatraio da se rije ''definitivement'' izbaci.
DEFINITIVNO PRIZNANJE NEZAVISNOSTI
Razvila se diskusija. Njemaka je u principu (en principe) priznavala nezavisnost Crne Gore.
Austro-Ugarska bila je ved ranije formalno priznala Crnu Goru. Na pitanje kneza Bizmarka,
francuski delegat je odgovorio da je Vlada Republike predutno priznavala nezavisnost
Knjaevine. Knjaz uvalov je izjavio da Rusija nije nikada ni ''prestajala da je priznaje'', poto
crnogorski knjaevi nijesu potvrivani od sultana niti su Turcima pladali danak. Italijani izjavie
da oni, takoe, priznaju Crnu Goru, predlaudi da se odnosni tekst ne mijenja, s tim to bi se u
protokolu navela pojedinana respektivna miljenja. Meutim, Bizmark je zatraio da ostane isti
tekst o definitivnom priznavanju nezavisnosti Crne Gore bez odvojenih miljenja, to je
prihvadeno i tako pitanje likvidirano.
Austrougarski opunomodenik baron Hajmerle predloio je zatim da se u odluke o Crnoj Gori
unese odredba o slobodi vjeroispovijesti. Predlog je usvojen i ova odredba glasi: ''Svi stanovnici
Crne Gore uivade potpunu slobodu vjeroispovijesti i nikakva smetnja nede biti uinjena bilo
hijerarhijskoj organizaciji raznih crkava, bilo njihovim odnosima sa svojim duhovnim
starjeinama''. Motivi ovog umetka posve su politike prirode.
Verifikovana vievjekovna borba Crnogoraca za dravu
Kada je Austro-Ugarska sve od svretka rata do poetka Kongresa preko svojih agenata i
katolikih popova vodila bezobzirnu kampanju sa ciljem da cijelo Primorje oduzme od Crne
Gore, bilo je to sve prije nego briga o slobodi vjeroispovijesti. Be hode da ima neku ''pravnu''
osnovu za budude u sutini politike akcije preko katolike crkve u Primorju, koja i inae mora
imati slobodu komuniciranja ''sa svojim duhovnim starjeinama''. Uvredljivoj klauzuli za jednu
zemlju nije se u Berlinu niko suprostavio.

468

MUHADIRI ZADRAVAJU PRAVO VLASNITVA

Iza toga je Karateodori paa proitao prijedlog da se Crnoj Gori pripie jedan dio ''otomanskog
javnog duga srazmjerno prihodu teritorije koja joj bude definitivno dodijeljena''. uvalov nije
dobro razumio, pa je turski punomodnik potvrdio da prijedlog cilja samo na zemljite koje de se
prisajediniti Crnoj Gori. Poslije toga, klauzula je prihvadena.
Onda je Lord Solzberi proitao prijedlog sljedede dopunske odredbe: ''Svi stanovnici teritorije
prisajedinjene Crnoj Gori sauvade svoja imanja, a oni koji bi odredili svoj boravak izvan
knjaevine, modi de u njoj da sauvaju svoje posjede, dajudih ih pod zakup, ili pod upravljanje
drugih. Jednoj tursko - crnogorskoj komisiji stavide se u dunost da uredi u roku od tri godine
sve poslove odnosno naina prodavanja, koridenja i uivanja dravnih dobara i vakufa za raun
Visoke Porte''.
Knjaz uvalov je zatraio da se prijedlog Solzberija odbaci, poto mu je izgledalo da u pitanju
muslimanskih imanja u naputenim krajevima nije analogno uinjeno sa ostalim kneevinama
na Balkanu. Predsjednik Bizmark je podrao u naelu primjedbu uvalovu, konstatujudi da
Kongres sline sluajeve mora podjednako tretirati. Solzberi se saglasio, s tim da se stvar preda
redakcionoj komisiji, a s nalogom da ova postupi u skladu sa odgovarajudim rjeenjima kod
drugih. Naena je, meutim, analogna klauzula u l. 11 Sanstefanskog ugovora o Bugarskoj.
Solzberijev prijedlog, neto proiren i preciziran, dobio je mjesto u Berlinskom ugovoru kao
njegov 30. lan.
Kad bi se odredbe 30. lana Berlinskog ugovora kojim muslimanski iseljenici muhadiri
zadravaju pravo vlasnitva na naputenim imanjima morao stvarno sprovesti, to bi dosta i za
dugo teretilo Crnu Goru. Naravno, agrarni problem u Crnoj Gori veoma malo de se rjeavati po
toj odredbi. Na razne naine Crnogorci de uspjeti da muhadirska imanja najvedim dijelom
eksspropriu. to se za muhadire zaloila ba Engleska moe se globalno pripisati antiruskoj
politici Bikonsfildove Vlade. Pri svemu, Kongres kojim je rukovodio knez Bizmark bio je proet
duhom i voen naelom jednog konzervativnog legitimizma. U tome aspektu rezultati
antifeudalne, oslobodilake borbe Crnogoraca u Berlinu su bile verifikovane u smjeru
konzervativnih intencija i naela.
PRAVO MIJEANJA RUSIJE I AUSTRO-UGARSKE
Diskusija o drugoj alineji 2. lana Sanstefanskog ugovora ticala se pitanja odnosa Crne Gore i
Turske. Za definitivno regulisanje ovog pitanja bilo je predvieno pravo mijeanja Rusije i
Austro-Ugarske. Meutim, Andrai je primijetio da ova alineja, kao ni sve ostale u ovom lanu,
nema vie gaison d'etre, poto je Crnoj Gori priznata nezavisnost. Stoga Austro-Ugarska, dodaje
Andrai, nije voljna da se primi arbitrae koju joj daje etvrta alineja Sanstefanskog ugovora. ''U
optem je interesu'', govorio je Andrai, ''da drave priznate nezavisnim postanu gospodari
svoje sudbine i da se naue ivjeti od vlastite egzistencije''. Svi zastupnici sila prihvatili su taj
prijedlog. Ali kako da jedan tako grubo osvjedoeni neprijatelj nezavisnosti Crne Gore
odjednom postane ''ampion'' te nezavisnosti? S obzirom na to da je uinio sve da ta zemlja sa
svih strana bude potkradena, ova Andraijeva motivacija je vie nego sarkastina (... da se Crna
Gora ''naui ivjeti od svoje vlastite egzistencije''!) Andraijev stav, ipak, je veoma providan:

469
kada Crna Gora nede i ne moe biti satelit Austro-Ugarske, neka bi se jasno oitovalo koliko de
ona biti zavisna od Rusije; a prije svega neka Rusija bar nema pravne osnove za kakvo
unilateralno arbitriranje u stvarima koje se tiu odnosa Crne Gore i drugih drava.
Karateodori paa je insistirao na odranju druge alineje drugog lana Sanstefanskog ugovora.
Njome se odreuje da se Crnogorci, koji borave u Turskoj, moraju prilagoditi zakonima i
lokalnim vlastima turskim. Odranje ove odredbe Karateodori je smatrao korisnim za podanike
Crne Gore, koji su nastanjeni u carevini, ili su na proputovanju. Zastupnici velikih sila nali su da
je Portin prijedlog osnovan i obrazloen i uputili su ga redakcionoj komisiji. Moemo primijetiti
samo to da ovom odredbom Crnogorci, koji ive u Otomanskom carstvu, ili su tu na prolazu
nijesu ravnopravno tretirani sa ostalim stranim dravljanima u Turskoj. Tome de pravni korijeni
svakako biti uredbe o kapitulacijama izmeu francuskih kraljeva i turskih sultana u XVI vijeku.
Ali prije svega, u praktinom smislu, to je sada meunarodna potvrda, ozakonjena jednog
ustaljenog, uobiajenog, iako nikada do kraja regulisanog poloaja Crnogoraca, koji su tokom
XIX vijeka u vedem broju bili na pealbi u Carigradu i drugim mjestima Otomanske carevine.
Vidjesmo da se ni Rusi nijesu protivili ozakonjenju neke vrste kapitulacije za Crnogorce u
Turskoj. Meutim, bilo je takoe uobiajeno da se Crnogorci tamo obradaju ruskom
ambasadoru i konzulima za pomod, zatitu i uopte raznim povodima. Potreba obradanja
Rusima zapravo bi prije otpala kad bi Crnogorci imali vedi imunitet, kao to su ga u Turskoj
uivali podanici drugih drava.
ZAVRETAK DISKUSIJE
Za kraj izlaganja o odlukama Berlinskog kongresa o Crnoj Gori ostalo je pitanje o evakuaciji
otomanskih i crnogorskih trupa sa teritorija koje po ovom ugovoru dvije drave jedna drugoj
moraju ustupiti. Sanstefanskim ugovorom bilo je utvreno da Crnogorci evakuiu otomansku
teritoriju za 10 dana. No, kakav li je to imalo znaaj kada su samo Turci imali da evakuiu
teritorije i predaju ih Crnogorcima! Zastupnici Francuske bili su za odranje roka od deset dana.
uvalov se usprotivio, traedi da se evakuacija crnogorskih trupa uslovi evakuacijom otomanskih
trupa sa teritorije koju one moraju ustupiti Crnoj Gori. Mehmed Alija je primijetio da crnogorska
vojska, poto nema teke opreme i drugih smetnji, ''moe lako evakuisati tursku teritoriju u
naznaenom roku''. Italijan grof Lonaj predloio je formulaciju: ''u najkradem mogudem roku''.
Grof Andrai je predloio ''dvadeset dana'', ili ranije ako je mogudno''. Ovim je diskusija
zakljuena i stvar je upudena redakcionoj komisiji. Konano je pitanje formulisano u lanu 33.
Berlinskog ugovora. Crnogorska vojska duna je da ''najkasnije u roku od dvadeset dana od
dana izmjene ratifikacije ovog ugovora evakuie teritoriju koju ima ustupiti Turskoj. Turska
vojska mora u istom roku napustiti teritoriju koja se po ovom ugovoru ima ustupiti Crnoj Gori.
Turcima se daje jo 15 dana roka da evakuiu utvrenja, izvuku provijant i opremu i da sastave
inventar predmeta koje ne mogu u tome roku prenijeti. Meutim, ni govora nije bilo o kakvim
garancijama da se razmjena tih teritorija striktno po ovom ugovoru i izvri.
KRAJ KONGRESA NEVOLjE NASTAVLjENE
Kongres je zavrio rad 13. jula 1878. godine. Meu evropskim silama postignut je kompromis
koji de u Evropi, i pored nekolika lokalna rata i teih meunarodnih kriza u XX vijeku, potrajati

470
skoro tri i po decenije. Nade Crne Gore gajene punim angaovanjem u hercegovakom ustanku i
potom u ratu sa Turskom morale su se svesti na skromnija oekivanja. Ono to je od rezultata
oslobodilake borbe Crne Gore morala respektovati Austro - Ugarska bila je krajnja granica
poputanja Rusije. I pored nepravednih potiskivanja i nametnutih ogranienja, Crna Gora je
stekla minimalne uslove za samostalnu dravnu egzistenciju i razvoj.
No, i takav uspjeh pomraen je injenicom da se istona kriza, koliko se bar tie Crne Gore, ved
preobratila u jedan novi sukob. U najkradem, pred otporom Albanske lige, svom snagom
podravane i pomagane od Turske, Crna Gora se najprije morala ograniiti na to da to prije
dobije Podgoricu. Zatim je uslijedio teki i dugotrajni zaplet oko predaje Plava i Gusinja. Crna
Gora se oslanjala samo na Rusiju. Austro-Ugarska je nalazila interes da se ova mala zemlja i
dalje sukobljava sa Turskom i ujedno da se Crnogorci i Albanci prvi put direktno zavade.
Izlaz je naen tek poto se nova britanska libelarna Vlada Gledstona odluno zaloila da se
preostala pitanja iz Berlinskog ugovora rijee u skladu sa njegovim odlukama. Turska je zadrala
Plav i Gusinje, a u naknadu za to vratila je Crnoj Gori Ulcinj sa teritorijom do Bojane krajem
1880. godine.
edo Badovid:
CRNOGORSKI PLEMENSKI KAPETANI U NARODNOJ TRADICIJI
iroka galerija likova: znanih i neznanih, uglednika i onih sa ivotnih margina, koji vie govore o
plemenskim kapetanima ondanje Crne Gore nego mnoge pisane istorije zajedno.
U radu na ovom rukopisu koridena su djela:
Milorada Medakovida, Marka Miljanova, Miduna Pavidevida, Stojana Cerovida, Marka Vujaida,
Bora Vujaida, Radosava Medenice, Jevta Milovida, Slobodana Noviina Kovaevida, Kosta
Perudice, Gojka M. Kilibarde, Stevana Popovida, Obrada Vinjida i Marka Vujovida.
Njeguki kapetan i crnogorski vladika
NjEGUKI KAPETAN I CRNOGORSKI VLADIKA
Nekom prilikom krene vladika Rade put Primorja da sa cirkulom kotorskim rijei svau koja se
desila izmeu Njegua i Dobrodana. U pratnji Vladiinoj bio je i serdar Filip urarakovid. Na
Njeguima su se ustavili i odmorili u kudi Toma Petrovida, Vladiina oca. Razgovor se povede i o
svai Njegua sa Dobrodanima. Tomo baci krivicu na njegukog kapetana Laza Prorokovida,
ujaka Vladiina, istiudi da je on kolovoa i krivac u cijeloj stvari, te je radi toga dolo do zabrane
pazara Njeguima u Kotoru.
- Pa kad vam je Lazo takvi, to ga, Tomo, birate za kapetana?
- Kako to, Filipe - upade Stevan Perkov - kad svi Njegui misle ka i Lazo. Sie ti on s njima u
Kotor pa Kotoranima prijeti da de on s Njeguima iderati desarovce, jer je Boka crnogorska, a ne
desarska, i kad se vrate svi ti Njegui puni hvale o Lazu i priaju kako je stutnjio Kotoranima i
stravu im u kosti uderao.
Opet de Filip put Toma da im ispria kako su to Njegui napali na Dobrotu i ko ih je podstrekao.
- Lazo i niko drugi - otpoe Tomo. - Poveo je jednu nod oko tries momadi, tobo da neto
trguju, a ovamo udarili na Dobrodane i neke im stvari oteli i na Njegue s njima osvanuli. Siite u

471
Kotor i uvjeridete se da je sve ovako, samo Njegua nijednog ne vodite, jer on za glavu nede dati
na sebe.
Odatle Vladika sa pratnjom krene put Kotora. Kad su bili niz kotorske strane, stigne ih kapetan
Lazo Prorokovid, koji je uo od nekoga zbog ega je Vladika krenuo za Kotor. Vladika, im ga
opazi, dosta ljut, ree serdaru Filipu i Stevanu Perkovu da Laza nagovore da se vrati. On to nije
htio uraditi jer se plaio da u ljutnji ne ree neto teko Lazu. Ova dva ustave konje i saekaju
Laza. Ponu ga nagovarati da se vrati, ali on ni da uje, no se okosi na njih i zavie da i Vladika
uje:
- Ne znate ni vi ni Vladika to su Njegui udarili na Dobrodane, a ne moete spor rijeiti bez
mene, jer ja sam kapetan njeguki, a ne vi i Vladika.
Vidi Filip da se Lazo bez grdila nede vratiti natrag, pa de redi:
- uj, Lazo, onda nemoj da se Vladici uplijede u rije kad doemo u Kotor, jer je on znao i
krupnije poslove da rjeava bez tebe.
Kad su doli u Kotor, Vladiku su lijepo doekali kako vlasti tako i cijeli narod.
Sjutradan u kudi Krsta Jozova sastavi se protokol o miru izmeu Vladike i okrunog naelnika.
Serdaru Filipu se ne dopadnu neke take iz protokola, koje bijahu protiv Njegua, pa izae i ree
Lazu Prorokovidu da i on ue u sobu kad se bude itao protokol. Lazo jedva doeka i ne pitajudi
mnogo, bane u sobu gdje je sjedio Vladika sa ostalim glavarima.
- to si doao, Lazo! - zavikade Vladika.
- Odu da ujem to ste napisali.
- Ima ko da slua i bez tebe, no duti! - povika Vladika.
- Ne duti, no odu da kao kapetan njeguki ujem to ste napisali o mojim Njeguima.
Serdar Filip i Stevan Perkov rekoe Vladici da treba protokol proitati i pred Lazom. Vladika
popusti i sekretar Vladiin pone da ita: Njegui da vrate sve to su uzeli od stanovnika
Dobrote. u se glas Lazov:
- Ne vradamo do avolju, nego ko to mae - mae.
Vladika se naljuti i ree:
- Prkini, Lazo!
- Ne prekini, Gospodare, ovo se ne ini mir izmeu dvije kude no izmeu dvije krajine, pa ako
ode mir - dobro je, a ako nede, na vjeru doli, na vjeru poli; nek nam ine to mogu, a mi demo
njima!
Sekretar Vladiin ponovo proita da se pazar za Crnogorce otvori samo u Kotoru i da svi
Crnogorci koji silaze na pazar moraju da imaju pasaport (propusnicu). Opet se u glas Lazov:
- Nedemo tako, ne ! No e su dosad bili pazari neka budu i posad, Crnogorci da slaze u Primorje
bez pasaporta jer su Crnogorci i Primorci brada, sroena i sprijateljena, pa ko de za svaki ruak ili
au rakije da trai pasaport.
- Prekini, Lazo ! - opet povika Vladika.
- Ne prekini, Gospodare; ako pravi ugovor o miru za Crnu Goru, moe biti, ali za moj senat
(pleme Lazovo) bide onako kako ode Njegui.
Ustade Filip pa pomognu Lazu:
- Pravo zbori kapetan njeguki, nema mira bez samih Njegua. Mi demo im zaludu krojiti kapu
kad de sjutra Njegui sa svojim kapetanom pogaziti svaku taku ugovora. Ne ostaje nam nita
drugo no da zamijenimo protokol i obje strane kako valja zadovoljimo.
Serdara Filipa podra i Stevan Perkov.

472
Vidje okruni naelnik da se nema kud kamo, da Crnogorci ne pristaju. Vladici ne osta nita
drugo no pocijepa protokol o miru. I ostade i dalje onako kako je ranije bilo. Samo se u jednom
sporazumiju, da ubudude "Njegui i Kotorani uvaju mir, a ko ga pogazi da se najotrije kazni.
VLADIKA RADE VRADA KOZE SIROMAHU
Doao na Cetinje, pred Biljardu, jedan seljak iz Katunske nahije u pocijepanom odijelu i bos.
Vladika je bio na prozoru, i kad ga je ovaj siromaak opazio, rekao mu je:
- Pomaga ti bog, gospodine Radovane (mislio je od Vladike da je perjanik Radovan Piper). Piper
je bio u sobi iza Vladike i kad je to uo, pojurio je ka prozoru da vidi ko mu je to nazvao boga, ali
ga je Vladika odgurnuo rukom i rekao mu da se ne pojavljuje. Vladika je odgovorio onom
siromahu: - Dobra ti sreda !... Nato je onaj rekao: - Kazali su mi ljudi i ujao sam da ti pravo
kazuje gospodaru, pa sam doao da te zakumim i da ti se alim da mi je uinjena velika
nepravda: oduzeo mi je kapetan za neku globu dvije koze, a ja samo sa njima sa dvoje ece
ivio. Uinio je to iz pizme i zadrao ih za sebe, pa te molim i kumim bogom, da to kae
gospodaru i da mi pomogne. Vladika mu je odgovorio: - Dobro, dobro, kazat du to gospodaru.
Nakon toga, Vladika je izaao u etnju, a za njime Radovan. I onaj siromah videdi Vladiku pojuri k
njemu i ree mu: - A, zaboga, gospodine Radovane, jesi li kazao onu moju napast gospodaru ?
Radovan ga je dohvatio i kazao mu: - Odbij se, to je gospodar !... Onaj se snebi a Vladika pozove
svoga sekretara Milakovida i naredi mu da napie kapetanu da onome siromahu odmah vrati
koze i plati mu nekoliko cvancika za putarinu, zaprijetivi mu najstroom kaznom, ako to
ubudude uini.
DUGA VLADIINA RUKA
Protiv novog ustrojstva vlasti u Crnoj Gori, koje je sprovodio Njego, ustali su bili pojedini
uticajni glavari, meu kojima se najvie isticao svojim ugledom u narodu ljubotitinjski knez
Andrija Bogdanov Kaluerovid.
Kad je Vladika, poslije svoga povratka iz Petrgrada, 1837. godine, na jednom odranom velikom
narodnom zboru objelodanio novu organizaciju i imenovao senatore, kapetane, perjanike, i
narodnu gvardiju, tada je bio imenovan knez Andrija Kaluerovid kapetanom narodne gvardije.
On je pak u istom momentu, u prisustvu itavoga zbora, istupio pred Vladiku, zahvalio se na
poasti koja mu je bila namijenjena i izjavio da nede uopte da se primi nikakve slube, zato to
nije mogao da bude lan Senata. Vladika mu je vrlo blago i hladnokrvno odgovorio da on nede
nikoga da prisiljava da se prima nekoga zvanja i da de odmah da imenuje nekoga drugoga za
kapetana Ljubotinja. Kaluerovid se odmah potom udaljio na oigled i zaprepadenje itavog
zbora i poao je pravo kudi, glasno izjavljujudi da on ovdje nema vie nita da radi. Kako je pak
bio kod Crnogoraca mnogo cijenjen, svakako je bila zgodna prilika da kod naroda ved tada izbije
ravo raspoloenje.
Kad god je od tada novoustanovljena narodna gvardija htjela da po dobivenom nareenju vri
svoju dunost u ljubotinjskoj optini, svaki put je Kaluerovid gledao da joj stavi na put neku
prepreku, i kad je ved bio osigurao za se veliku stranku, javno je pratio gvardiju na taj nain to
je potpuno osporavao pravo da ona vri slubu u njegovoj optini. Kad je Vladika bio o tome
obavijeten, naredio je svojim perjanicima da uhapse kneza Kaluerovida i njegova roaka koji

473
se zajedno s njim bio naroito protivio gvardiji prilikom vrenja slubene dunosti. Meutim,
knez se bio poslovno udaljio iz kude i samo je njegov roak mogao biti uhapen. Ali, kad je knez
odmah poslije toga doao kudi i kad je tu saznao da je Vladika bio poslao ponj svoje perjanike,
odmah se iz vlastitih pobuda sam uputio na Cetinje. Idudeg jutra je ovdje strijeljalo javno 60
perjanika njega, zajedno sa njegovim roakom, poto ga je lino Vladika u Senatu ukratko
sasluao.
Nedugo zatim, Andriju Kaluerovida krvavo je osvetio njegov brat Luka ubistvom vladiinog
ljubimca protopopa i senatora Matije Drecuna, koji je okrivljavan za tragian kraj ljubotinjskog
kneza.
Dalja sudbina ubice senatora Drecuna nije poznata. Ali vrijedi zabiljeiti da je ruski rudarski
inenjer i diplomata, Jegor Kovaljevski, pisao da je Vladika bio neumoljiv prema zloincima i
bundijama, koji su nerijetko spas traili bjekstvom u tursku zemlju i Australiju. Vladika je tada
potkupljivao ak i razbojnike, koji bi izdajnike ubijali noem ili trovali ak i u kudama turskih
dostojanstvenika - paa i begova. Toliko je bila duga Vladiina ruka.
MARKIINO KAPETANSTVO
Markia Stankovid, pripadao je staroj gardi pravih crmnikih junaka. Dugo godina bio je kapetan
sotonidki. Bez dlake na jeziku, na jednom skupu ree istinitu ali gorku i oporu rije za knjaza
Danila. Neko ga propija. Knjaz ga raskapetani i naredi Sotonidima da mu predloe nekoga
izmeu sebe za kapetana. Jedni predlau Toma ukanovida, stotinaa iz Mauga. Drugi ga nede.
Proe dugo vremena i naikako da se nasule. Markiin povratak nijesu nikako eljeli.
Knjaz Danilo okupi prvake sotonidke i ree:
- to ste uinjeli ?
- Nita.
Knjaz se okrenu Markii i ree:
- Blago tebe, Markia, bez nige nikoga !
I vrati mu kapetanstvo.
VULEV NAJMILIJI DAR
Doao Vule Nikolin Markovid, kapetan piperski, na Cetinje, u svatove knjazu Danilu. Kad su
svatovi sjeli za trpezom, knjaz Danilo ree:
- Kapetane Vule, biraj to god hode da ti poklonim: ili da te postavim za senatora ili drugo to ti
je milije, jer ti si mnogo uinio za mene u Crnu Goru.
- Gospodaru, ja sam zadovoljan sa ovim glavarstvom to imam u plemenu, odgovori Vule.
- Ma ja hodu da ti neto vie poklonim.
- Dobro, gospodaru. Povrati popa oka Bokovida s roacima iz Turske, i to de mene biti
najmiliji dar.
Knjaz Danilo nije imao kud, ved je pristao.
Na taj nain Bokovidi, koji su u svoje vrijeme, pred nasiljem knjaza Danila morali bjeati iz Crne
Gore, opet su se povratili na svoje domove.
Dobio siiju i osuio se

474

KRSTO TOKOV I GOLUB PEROVID

Golub Perovid iz Bjelopavlida poznat je bio kao veliki davudija. Jednoga dana doe Golub na
Cetinje da se ali gospodaru na nezakonitu presudu kapetanskog suda. Gospodar poalje Krsta
Tokova da izvidi spor. Kad Krsto doe u Bjelopavlide kod Goluba, redi de:
- Ko de ti posvjedoiti, Golube ?
- Sva Brda - odgovori Golub.
- To ja nedu, nego nai dva ovjeka koji ti nijesu svojta.
- Ko de ih probrati ? - upita Golub.
- Ja du - odgovori Krsto i nae dvojicu dobrih domadina. Svi zajedno izau na lice mjesta.
Krsto uzme jednoga, a drugoga udalji. Prvi svjedok pokae sve kako je bilo; drugi isto tako. Tada
de Krsto Tokov:
- Govore li pravo, Golube ?
- Ma, eto, dobri su ljudi i poteni, ali za ovo moje ja sam pametan.
- Zna li ti, Golube, ko je poslao mene ?
- Znam ja, Krsto, te dobro.
- Zna li ti, Golube, da sam ja poslat od Gospodara ?
- Znam, Krsto - odgovara Golub.
- Zna li ti, Golube, da sam ja Krsto Tokov i da su ovo dva estita i pametna domadina koji
svjedoe ?
- Znam, Krsto, sve, ali sam ja za ono moje pametan i po.
- ta ree, Golube, jadan - ljutito zaokrenu Krsto Tokov.
Golub ponovi iste rijei, a Krsto ibukom po njemu, te jedva ih razvadie.
Poslije nekog vremena Golub na Cetinje, pravo pred gospodara, sa albom protiv Krsta tokova.
Ljut, gospodar odmah pozove Krsta pa de redi:
- Ja te poslah, Krsto, da dijeli pravdu u moje ime, a ti udario da bije Crnogorce ?!
Krsto ispria sve kako je bilo, pa de na zavretku dodati:
- Nijesam ja bio Goluba, gospodaru, ved sam bio ono pola pameti, to ima vie od tvog
izaslanika.
DOBIO SIIJU
Kapetan Novica Spasojev, dobar ali naprasit ovjek, sudio u svom plemenu nekolicini siromaha,
pa im poeo brektati:
- Udaviste me s tim vaim davijama. Evo, oe, od vas dobih siiju i osuih se.
- To nijesi, kapetane, bogami od nas, no od toga to nema to da ije- A uro Matanovid vie
sudi ljudima no ti, pa je eno debeo ka abar.
SULA DIJELI BRADU
Dva brata dijelila oevinu. Za sve se bratski nagodili, osim za koze. Pou kod Sule Radova da ih
on podijeli.
- Ajde, brado, kudi - ree Sula, kad ste mogli podijeliti ovce i goveda, dolinu i batinu, moe i

475
koze !
Brada se vrnu i otponu diobu - no zaludu ! Rije po rije, i zavade se.
Kad za ovo uje Sula, porui im da de on dodi da ih podijeli i da spreme sofru i okupe komije.
Na dan diobe, Sula naredi da dovedu koze i upita starijega brata:
_ ije su ovo koze ?
- Nae - ree stariji brat, dvije moje, a dvije bratove, a peta, najbolja, ne znamo ija je - oko nije
samo se i svadili.
Kad i malai brat kaza to i stariji, Sula naredi da kozu zakolju i spreme za ruak njemu i
okupljenim komijama.
Poto zaklae kozu, brada upitae:
- Kako nas ovo podijeli, kapetane ?
- Najbolje to sam moga - ree Sula.
OSRAMODEN
- Sula, nalo me zlo - dotra jedan njegov plemenik, neko mi sve ele pokrade, ojadi me i
osiromai, ved ako za boga i pravdu zna - pomozi !
- Doi sjutra na Zbornu glavnicu - ree Sula, bidu i ja - tamo demo lupea nad !
Na Zbornoj glavici - po Sulinoj naredbi - okupilo se pleme. Sula zasio na stolicu, pogleduje u
narod, i ne govori nita.
- Kapetane - redi de neko, ode li to zborit ili demo se razilazit !
Sula ustade i ree:
- Brado, neko je jue Jovanu Markovu pokrao ele.
Taj neko nije niko ! Niko smo mi sami, ved kaujte ko je - da ga ja ne kaujem !
Plemenici pognuli glave i dute, a Sula de:
- Kaujte, brado, da ga ja ne kaujem !
Niko nita, a Sula de opet:
- to ne prizna, jadan brate, kad te ela soi, koja ti je na kapu !
Krivac, vjerujudi da mu je ela na kapi, podie ruku da je odera, a Sula ga vie, i ree:
- Izlazi pred zbor, poganski sine, da te svi vide !
Zbunjen, krivac izae pred zbor, a Sula de:
- Ajde doma, pasji sine, i prije no to nod uvati, vrati ele Jovanu Markovu !
Krivac poe, a plemenici povikae:
- to ga ne kazni, kapetane, kad je otkinuo nos i sebe i plemenu ?
- Plemenu nije - ree Sula, a njemu vie kazne ne treba od ove, koju danas, ovako osramoden,
nosi u svoj dom !
SULA I POPOVA SNAHA
Jednom popu iz Ljeanske nahije ukradu srebrni no. Pop se poali svome kapetanu, a ovi ree
da nema toga ko mu ga moe nadi i da mu je bilo lake da ga je drao za pas no da ga zaludu
trai po svijetu.
Pop se naljuti:
- Vala du ga nad, kapetane, pa da du prevrnut svu nahiju !

476
Nije prolo mnogo vremena, pop doe u Komane, kod Sule Radova, i ree:
- Sula, kumim te bogom i svetijem Jovanom, pronai mi no ! Zlata vrijedi, no mi je vie do rijei,
da sam ga, i bez kapetana, moga nad !
_Malo je nada da demo ita uinjet - ree Sula, ako je no dobio krila !
- Nije, nadat se u boga - ree pop.
- Onda poitajmo, ne bi li ga stigli - ree Sula. Prvo demo otpoet od tvojega doma, jer svaka tica
ima gnijezdo a svaka stvar svoje mjesto !
U popovoj kudi, po Sulinu nagovoru, okupili se domada eljad i najblie komije. Razgovor se
vodi o svemu, a najvie o nou. Neko se udi kako je ukraden, neko pita zato je ukraden, a Sula
sjedi uz ognjite, gleda ih i nikog nita ne pita.
Nedaleko od Sule sjedjela je, na tronocu, i sna popova. Prela je kuelju i sluala razgovor,
pogledujudi kriom Sulu. Sula se inio nevjet, kao da je ne opaa, a u stvari gledao je ta radi.
Svaki put, kad bi se pomenuo no, njeno vreteno bi prestajalo da se okrede, kuelja bi joj
podrhtavala, a prsti igrali po tankom predivu vune.
- Pope - odjednom de Sula, - ja ti, sjededi, naoh no !
Istog trena popovoj snahi ispade vreteno iz ruke, a pop upita:
- A e, Sula, zaboga ?
- U tvojemu domu, pope.
Pop zinu od uda, a Sula de:
- Eno ga u snajinoj skrinji, odmara se i eka da ga uzme !
Pop pritri skrinji, otvori je, i pri dnu, ispod rublja, nae no.
SUENjE U DOLU PJEIVAKOM
Povodom neke krae u Dolu Pjeivakom, pozovu Nikolu Pekova, plemenskog kapetana - da
presudi. On, poto saslua tuioca i optuenog, donese presudu koja je bila povoljna za obojicu.
Ljudi se zgledaju - kapetanova se ne porie a on, poslije suenja, prizva tuioca i ree mu:
- Gladna usta vode praznu ruku - bolje bi bilo da si od onoga to ti pretie dao svojevoljno, no
da ti drugi od toga uzima ispod ruke - krijudi.
A onda prizva optuenog:
- Znam ta si uinio, ali se uzdam da ti ruka za tuim vie nede posegnuti. Posegne li - tri zla
ini: jedno - sebi, to de ast izgubiti, drugo - meni, to du te otrije kazniti, a trede - onome
kome de, uz ukradeno, i dobit vratiti. Stoga ne daj ruci da je oko vodi: ono ovjeka, esto, na
grijeh navodi !
- Krsta mi, svaki ti je, kapetane, sveta - na to de optueni. Danas smo se sastali ovako, a sjutra,
nadam se u Boga, samo onako kako i prilii ljudima.
No, ne proe mnogo, a Nikolu opet pozovu u Pjeivaku Do. Usput, on svrati kod svoga
prijatelja utana Petrova. Ovaj ga lijepo doeka i pri polasku upita:
_Kapetane, koliko puta misli doditi po istoj raboti u Pjeiviki Do ?
Nikola se dosjeti zato ga to utan pita i odgovori:
- Ja mnim, ovo de biti potonji put.
Na suenju je bio drugi tuilac, ali isti optueni. Nikola se okrenu optuenom, i ree:
- Ajde, sokole, sad nam sve potanko ispriaj to si ukrao prvi put, a to drugi; nemoj to da
preturi ili doda, nego kako je usistini bilo.

477
Tueni poe da vrda - te ovo te ono, i nikako da kae, a Nikola de:
- Vrdao ne vrdao, zavodio ne zavodio, pleo ne pleo - isto ti sljeduje, no kazuj po istini - da ja ne
kazujem, jer zbog tebe, zanago, u Pjeivaki Do nedu i po tredi put doditi.
Lupe, kad vidje da se nema kud, priznade obje krae, a Nikola, ne ispitujudi vie, donese
presudu da mu se, pored obaveze da vrati ukradeno, udari i dvadeset i pet ibika.
- Zar nije mnogo, kapetane - upitaju ga poslije izricanja presude - i za vedu krau se manje
kanjava ?
- Nije - odgovori Nikola - ovo mu je kazna i za ono to je prvi put uinio - dva nedjela u povratu
tea su od jednog, pa bilo ono i vede od njih.
Poslije ovoga, vele, kapetan Nikola nije vie dolazio u Pjeivaki Do.
SMOKVA I PRAVDA
Krenuo Sula Radov, sa dva - tri druga, da omei do izmeu Pera Tomova i Ilije Maanova. Pero
je bio siromah a Ilija dobrostojan, prijek i tvrd.
- Kod koga demo na konak, kapetane ? - upitae Sulu.
Kod Ilije - ree Sula.
Ilija ih lijepo doeka, misledi da de Sula, poto je kod njega odsio, biti na njegovoj strani kada se
bude do omeivao. Sjutri dan Sula niim nije pokazivao da mu je stalo do veere i konaka Ilijina,
ved je mjerio i omeivao kako je najbolje znao. Ilija se uvrijedi i ree Suli da ne sudi pravo, ali se
ovaj pravio kao da nita nije uo.
Kad je dolo vrijeme ruku, neko upita:
- e demo na ruak, kapetane ?
- Kod Ilije - ree Sula.
Ilija im za ruak dade po komad sira i glavicu luka.
Sula nita ne ree.
Poslije podne Iliji se uini da je Sula na njegovoj strani i pomisli: evo srede, to Suli budem manje
dava, to de u moju korist bolje sudit !
Kad je dolo vrijeme veeri, neko upita:
- Kod koga demo na veeru, kapetane ?
- Kod Ilije - ree Sula.
Za veeru im Ilija spremi po jednu smokvu divljaku.
Sula nita ne ree
Drugi dan, Iliji se uini da je Sula na Perovoj strani, pa upita:
- ta je kapetane, ako boga zna, kako to sudi ?
- E, moj Ilija - ree Sula, ne sudi se po smokvama divljakama, no po pravdi!
- Bide da je neko namjerno uinio zbog one sinodne prie vojvodine (ale na raun Bratonoida) odgovori ovaj.
Vidi Vuksan da pue grdilo, ni te ni ove, da se obruka i on i pleme. Onako ljut ue u kudu.
Vojvoda Miljan i Vasojevidi bjehu se spremili za put, ali de u to Vuksan:
- Vala, vojvoda, nej iz kude dok ne ruate.
- Ne moemo bogami, Vuksane, vrijeme man je za put.
- Nedete bez ruka, vjere mi, da se ne bi prialo - odoe iz Bratonoida, ka sa Njegua.
Vojvoda se stane nedkati, ali ne pomae. Ostae na ruku.

478
Onda Vuksan izae i naredi da mu se dovede dvadeset ljudi, iz tih i tih sela. Ne proe ni pun sat,
kad pred kudu bane dvadeset Bratonoida, a Vuskan se s njima malo poizmakne od kude da ne
bi Vasojevidi to uli. Okupljeni Bratonoidi ne razbiraju to ih je kapetan zvao, ala ga vide ljuta i
namrgoena, pa nita ne pitaju. Kad su malo poodmaklli od kude, zaustavi se Vuksan i glasno
zavika:
- Jeste li to krenuli da pred Vasojevidima mene i plemenu obraz ocrnite ? - i ree im ta je i kako
je.
Niko nita.
Onda Vuksan, onako ljut, opet zavika:
- Vidite li onu kruku vie vlake ?
- Vidimo, kapetane !
- Ajte sad svaki doma i o roku od jednog sata odu da vidim uzde na onu kruku. Ne bude li
tako, za svaku du uzdu, na isto drvo, objesiti po jednoga Bratonoida.
Ljudi se naoe u udu, a znaju kapetana kako je plahovit i od rijei i da moe svata uiniti. Kud
koji kudama, a Vuksan kod Vasojevida.
Vele da nijesu prola ni dva sata od ove naredbe, kad dotra jedno mome i kaza kapetanu da
su uzde objeene o onu kruku. A njemu milo ka da mu se sin rodio. Ree mometu da ih
donese, a on s Vasojevidima sjede za ruak.
Poslije ruka ispratili su Vasojevide, sve zdravo i veselo. Nikome nita nije falilo. Bratonoidima
na srcu lako - ne ocrnie obraz, jer Vuksan sve mudro rijei, po onoj narodnoj: "I vuci siti i ovce
na broju".
Tek poslije pet godina vojvoda Miljan je saznao za ovaj dogaaj. Ispriao mu ga je sam Vuksan.
Ali to je najvanije, Vuksan se nije nikad vie raspitivao ko bijae taj Bratonoid to ukrade uzde
i opet ih vrati. Nije htio da ga sramoti pred ljudima, iako je ovaj htio i njemu i plemenu da ocrni
obraz.
aka istine dobila parnicu protiv vrede lai
KAKO JE SUDIO MADO LAZAREV
Mado Lazarev, plemenski kapetan u Kuima, bio je u jedno vrijeme i lan suda za plemena
Bratonoide i Kue.
Jednoga dana optue nekog seljaka iz okoline da je ukrao jare, te ga dovedu pred zajedniki sud.
Optueni se poeo aliti i izgovarati da nije ukrao.
Na ovo de kapetan Mado, koji je znao da je optueni pokrao, viknutu nekoliko puta:
- Padaj, nesredo, lake de ti biti ! Padaj nesredo !
Optueni se zamota u struku i pade pred kapetana doviknuvi:
- Eto, kapetane, nijesi mi neprijatelj, pa kad veli da padnem.
- Eto, nesredo, znao sam ja, kad si priznao lakede ti biti.
I zbilja Mado je optuenoga spasao, samo je povratio vrijednost ukradenog jareta.
PRESUDA POPA JANKA
Jednom prilikom kapetanu popu Janku Bokovidu, iz Bjelopavlidima, dovedoe kmetovi dva

479
seljaka, da im sudi zbog krae.
- Jeste li krali, kaite pravo ?
- Nijesmo, gospodine pope i gospodine kapetane.
Pop Janko, gledajudi ih, a uvjeren da jesu, jer ih je i ranije, kao lupee, poznavao, ree:
- Jeste, jeste. Znam ja vas dobro. No dr ovu toljagu (dajudi je jednom), pa jedan drugome
odvalite po dvadeset i pet, ama dobro.
Jedan uzme toljagu i udari svome drugu dvadeset i pet, ali sasvijem polako. Zatim drugi uze
toljagu i udari dvadeset i pet svome drugu, ali sasvijem vrudih i estokih.
Kapetan ih upita:
- Je li gotovo ?
Onaj te nije bio dobro biven, ree:
- Gotovo je sve, gospodine kapetane.
A onaj te je dobro bio biven, dodade:
- Nije jo pope, no ni dozvoli da jedan drugome udarimo jo po dvadeset i pet, a zadajem ti
boju vjeru vie nikada nedemo krasti.
Pop:
- Ko to mae. Gotovo je. Nema vie bida.
VREDA LAI I AKA ISTINE
Parniili se dva plemenika iz Rijeke nahije, u poetku oko neega a poslije oko svaega. Parnica
se povlaila i mrsila, kao klupko pree, tako da ni kapetan ni senat nijesu mogli da utvrde ko je
prav. Jedna presuda je obarala drugu, parniari se krvili a narod seirio.
Za ovo u i Gospodar i naredi da parniari izau pred njegov sud, pod brijestom, e de, u
prisustvu glavara, on sam da presudi.
Parniari su, i pred Gospodarom, ponavljali razloge i izvodili dokaze, kao i pred ranijim
sudovima. On ih je sluao, prekidao i pitao, tragajudi za istinom, ali istinu nije mogao da utvrdi i
presudu donese.
- Je li Sula Radov e na Cetinje ? - upita Gospodar, prekidajudi raspravu.
- Jest, Gospodare ! - odgovore.
- Neka pristupi - ree Gospodar.
Sa strukom preko ramena i ibukom u ruci, pogrbljen od godina, Sula pristupi Gospodaru:
- to si me zvao, Gospodare ?
- Da presudi, Sula, ono to dosad niko nije moga da presudi !
- Gospodare - ree Sula, nemoj sa mnom, kumim te bogom, igru injet ! Zar da ja sudim o
onome to sudi Ti i senat ?
- Senat je sudio i nije presudio - ree Gospodar, a ja tek sudim i mogu presuditi, ali odu, prije
presude, tvoju rije da ujem !
- Onda da poenemo - ree Sula i okrenu se prvom parniaru:
- Zbori sve to zna, umije, nemoj to da zaboravi, doda i preturi, oe te sluaju ljudi i
Gospodar, a pred bogom i Gospodarem istina se kazuje !
Parniar je, vjeto i rjeito, izlagao i tumaio razloge zbog kojih se parnii, suenja na kojima je
uestvovao i presude koje su donijete, raspredajudi, nadugako i nairoko, sve to je znao i
umio, baajudi svu krivicu na svoga protivnika.

480
- Ako ovako nastavimo - ree Gospodar, oe demo zoru doekati !
- Bolje jedan dan da izgubimo, Gospodare - ree Sula, no dvije godine, a zatim upita parniara:
- Ima li jo to da zbori ?
- Imam !
- Onda zbori !
Parniar je jo dugo izlagao, vrtao se na parnicu i svoga protivnika, a kad zavri upita:
- Ode li me to pitati ?
- Ne, vaistinu - ree Sula, ti si reka to si ima !
- Ajde, ti sad zbori ! - okrenu se Sula drugom parniaru.
Ovi, snebivajudi se, otpoe da pria. Rije mu je bila tvrda i kratka, ali je i on, kao i prvi parniar,
tvrdio da je pravda na njegovoj strani.
- Jesi li gotov ? - upita Sula.
- Jesam !
- A kako se zove ?
- Jovan Mirkov !
- A ti ? - upita Sula prvog parniara.
- Risto Stankov!
- Suenje je svreno ! - ree Sula.
- Kako, - zaudi se Gospodar, tek je poelo, sad valja dokaze izvodit !
- Za mene je svreno, a ti, Gospodare, ako ode, suenje nastavi - ree Sula.
- Kako onda presudu da donesem ?
- Lako. Gospodare ! Oe je zaratila vreda lai Rista Stankova sa akom istine Jovana Mirkova. Sve
to je reka Risto Stankov, nije pravo reka. Krilatom rijei nije moga istinu sakriti ! Mednjike koji
dijele njegov i Jovanov do metnuo je na svoju ruku, protivno obiaju da se stave onako kako
voda valja. Iz ovoga se rodila egrst, iz egrsti zavada, iz zavade parnica, a iz parnice vreda lai !
Gospodar presudi da "vreda lai" gubi parnicu, a da je "aka istine" dobija !
ZA KAKVU VLAST
- Blagorodnome i potenorodnome knjazu Dnilu, gospodaru crnogorskome i brdskome, e ti
pogibosmo od nesloge nae, to ne muti Sula Radov i mede se kapetanom i bez vae zapovijedi,
a mi ga sluat ne moemo! - alili su se Novak Lazarev i Rade Stankov, ljuti na Sulu to prkosi
novom kapetanu i njegovim pristalicama.
- Je li istina Sula - upita knjaz, da jo sudi po narodu ?
- Istina je, gospodare ! Ko od nevolje pravdu trai, valja mu i put do pravde uinjet ! Ja sudim
onijema koji mi dode, a o mene sude oni koji idu drugijema !
- Je li istina - opet de knjaz - da ne ferma plemensku vlast i da se inati s novim kapetanom ?
- Istina je ! Pogani ljudi, koji dre vlas, misle: da su oni, koji su protiv njih, i protiv naroda, a ne
znaju da je pogana vlas protiv naroda a da su za narod oni, koji su protiv nje !
- A za kakvu si ti onda vlast ?
- Za vlas dobrog obiaja, dobrog zakona, dobre rijei i pravde ovjekove - odgovori Sula.
DA VIDI KAKVI SU MU SUDOVI

481
Napravi knjaz Nikola dvorac na Cetinju, a okolo zasadi vodke. Doe neki padijer da ore i oteti
mu vodku. Knjaz da provjeri kako sudovi rade, pozva prvo kmeta, pa plemenskog kapetana, pa
Oblasni sud, da presude ovu parnicu. Ovi donesu presudu u korist Gospodarevu, a da se
padijer kazni. No knjaz ne bjee zadovoljan njihovom sudanijom, te na kraju pozove
plemenskog kapetana Grubana Cerovida, koji je vaio kao primjer pravinosti. Gruban presudi
da padijer ponovo zasadi vodku - sadnicu i da je zalijeva dok se ne primi, a knjaz da plati sve
trokove.
I time parnica bi okonana.
SVE U IME GOSPODAREVO
Perjanik Savo Markov Radunovid, inae nepismen, esto je iljan po narodu da izvidi razliite
parnice, koje je on po kratkom postupku presuivao, te imajudi uspjeha u tom poslu, bude
postavljen za kapetana Ljeanske nahije. Novi kapetan uzme sebi za pisara popa Rista
Vukevida, jednoga od onih popova crnogorskih koji su izgubili parohiju zato to nijesu htjeli
pustiti bradu. Pop Risto bio je vrlo pametan, vanredno lijep ovjek, guslar na glasu, gostoljubljiv,
ali je volio i da bude ugoden. Kapetan otar, pisar blag i sve je ilo kao po loju. Svaki izviaj je
poinjao sa priom o Gospodaru, njegovoj slavi, vidovitosti, junatvu i svetosti, a zavravao se
dobrim rukom i pjesmom uz gusle, koja je uvijek poinjala isto:
" Sve u slavu knjaza svijetloga,
Koji pravo na Cetinje sudi Siromahu ka bijesnu Vlahu !"
Po koji put, kapetan i pisar nijesu se rastajali, ni svojih domova gledali po mjesec i dva, no sve
ili od sela do sela, ispitivali i sudili, globa malo uzimajudi, ali svuda dobro jedudi i pijudi.
Poslije jedne takve inspekcije, a nemajudi vie posla nikoliko, ni da su se poupale dvije babe,
upute se bez cilja ni sami ne znajudi kamo. Kada su stigli "nasred svijeta", u Stanisaljide, e im
ved bijae osuila grlo, a crijeva poela krati.
- Majke mi boje, mi danas, pope Risto, ostadosmo grdni, da od ei i gladi popadamo na sred
ovog puta - redi de kapetan.
- Nita se ti ne boj, kapetane, samo sluaj i bez zbora za mnom - ree pop Risto. I kako bijahu
naili na jednu povisoku meu, skine drae sa nje, istu obali i uskoi u branjevinu, a kapetan za
njim. Iz umarka uu u njivu, po kojoj bijae uzrasla lijepa penica, sve do iznad koljena. Pop
zagazi u penicu bez zazora, a kapetan zastane, ali na otar pogled popov, zagazi i on.
Odjednom, ispred kude, iza drugoga kraja njive, zauju glas:
- A koji ste to, pukla vi sramotna pogibija, te mi gazite tu enicu !
Oni odute i nastave dalje.
Utoliko, iza njih, stvori se ovjek i vikne:
- Kisj - goisj ! Jeste li vi prasad, ali ljudi, te de ne miete iz enice, a !
Pop s rukom na levoru, a kapetan s rukom na ledenici, obrnu se i jedanak viknu:
- Kome ti "kisj-goisj", poganski sine, zar gospodarevu sudu, koji u njegovo ime po narodu ide i
dijeli mu pravdu ? Vei se i u tamnicu !
- Bog i Sveti Jovan - oprostite ! Primite ga i hodite u kudu...
- Odemo, ako ima kakvu konobu ili kakvu prasadarnicu, da te zatvorimo, pa onda da ti sudimo !

482
- odgovori pop Risto.
- Ima i to, samo hodite - ree nesrednik.
Domadica i eljad uli viku i vieli zlu priliku, pa iznijeli stolovae pred kudu, jedan starac bocu
prvotoka, a naka mlada epiju vode.
- Dobro ste doli, slavni sude - ree starac pruivi im bocu, a snaa, cjelivajudi im ruke - epiju.
Domadin se nee izgubi, i iza pojate stane glasno pitati e su jaganjci.
- A imate li jarida ? - upitade pop Risto.
- Ima kako ne, ma za takve goste je jagnje - odgovori stari.
- Ne, no jednu mladu, crvenu jaricu - od nje nita slae nema.
Predvee, kad su pisar i kapetan po hladu odlazili , ne zna se ko je bio zadovoljniji - ali domadin,
ali nezvani gosti.
VUKSAN GRUJID I BRATONOIDI
Vojvoda Miljan Vukov sa nekoliko Vasojevida prolazio je na konjima preko Peleva brijega i svrati
kod kapetana Vuksana Muikina Grujida, svoga dobrog prijatelja. On ih lijepo doeka i naredi,
poto je mrak padao, da se za veeru ispee dobar brav, donese rakija i spremi konak. Kad
veerae, skupi se dosta Bratonoida, koji su doli da se vide i porazgovaraju s Vasojevidima i
vojvodom Miljanom. Tu vee malo je ko spavao. Sabralo se mnogo naroda u kudi kapetana
Vuksana. Prialo se o svemu. U potonji kraj preli su i na zadirkivanje ...
Izjutra spremaju se Vasojevidi. Kapetan Vuksan naredi da im se osedlaju i zauzdaju konji. U to
dotra jedan Bratonoid i Vuksanu samo ree:
- Kapetane, neko je uzeo uzde sa konja.
- ta pria mome, ako boga zna, ko to jutros ode da nam obraz uzme ?
Pravda se ne smije natrunit
PRESUD POPA URA KUSOVCA
Pop uro s Ljubotinja, Kusovac, bio je oglaeni junak, ali mu nedu junatva ove nabrajat, no
samo ovoliko: bio je prijed kapetan svoga plemena, a poslije vojvoda i senat, i ef garde sve
Crne Gore. O njemu je bio glas da je bio vie maloduan no velikoduan, ali zaista ne bjee
surov, bez srca blagorodnog. Jo kad je kapetan bio, i neto jednom sudio u pleme sa svojijem
drugovima, sjeeli su pri jednome radu. No jedan dosta nevaljali vojnik ljubotinski s vr zida
udari ga kamenom u glavu, tako estoko, da mu je umalo mozak prosuo. Druina su kdeli da ga
ubiju na mrtvo, a neki su kdeli da ga izbiju samo tojagama, ali pop uro nije da ni jedno ni
drugo, no je reka druini: "Molim ve, nemote ga, jer nije zna, budala nevaljala; i ja mu
opradem". I tako nevaljalcu bi oproteno!
UPLjANI PRESUDILI JEDAN DRUGOME
Predsjedava Jevto Miletin, a sekretar mu pop depo Martinovid. Pita Jevto:
- to ste doli upljani ?
- Da ti se alimo, gospodine Jevto !

483
- A na koga ?
- Jedan na drugoga, gospodine Jevto !
- Priaj Novae, ta je to bilo.
- Evo, gospodine, Jevto, priadu. Tebi je poznato da sam u svijem ovijem ratovima bio dobar
junak i da sam sjekao turske glave.
- Jesi, bogami - dodade Jevto.
- A Nikola mi je rekao da sam nita ovjek.
- Jesi, bogami - opet de Jevto.
- I da sam bezakonik !
- Jesi, bogami !
- I da sam svatoina !
- Jesi bogami ! A ta si ti Nikoli rekao, Novae ?
- Rekao sam mu da je nemripuka.
- Jest, bogami !
PRESUDILA MARICA KINjINA
Janicu Rakovu, udovicu sa troje male djece, koja je po pogibiji Rakovoj ostala gotovo bez nita,
put nanio preko Ubala evskih.
- Falim te, Boe, ija je ovo krtola - pomislila je kad je prola pored otvorenog trapa Pera
Ivanova. I, ta je mogla drgo - nevolja je navede, napuni vredu krtolom i donese doma.
Kinja Stankov, kapetan evski, kad dozna ta je uinila, zakaza suenje. Uoi suenja, Marica,
ena Kinjina (roena Krivokapid) ree:
- O, Kinja, e si to krenuo ?
- Na zborno mjesto, da sudim Janici Rakovoj.
- Oseda onoj nesrednici da uzme obraz !
- Ona ga je sama sebi uzela.
- A zar ne zna da je njen starjeina (domadin) poginuo ?
- Znam, ma to nita ne brka.
- Brka, Kinja, brka, na njena se pleda svalila sirotinja, a ono troje pilei obigrava oko veriga ispod
kojih nema ni pepela !
- to pria, jadna, ta ja tu mogu, kad je toliko sirotinje katunske !
- Moe, Kinja, moe !Zar ne zna ta je reko Gospodar.
- A to je to reka ?
- Reka je da niko na ovoj gladnoj godini ne smije umrijeti od gladi.
Na zborno mjesto okupili se plemenici, ekaju kapetana, a ovaj zavrgao vredu krtole na rame, pa
grabi li, grabi.
- ta to nosi, kapetane, ako Boga zna ?
- Krtolu, da je vrnem Peru Ivanovu.
- Pa, je li to Perova krtola ?
- Nije, nego moja, Perova je kod Janice.
- to je, onda, ti vrde ?
- Nuda je vrde, brado - Kinja stavi vredu na srijedu zbora, pa de: Janica je posegla za onim to
nije njeno, da joj ne bi oni tidi skapali od gladi, a ja dajem ono to je moje, da namirim ono to je

484
uzela.
- E, nedemo tako, kapetane - na to de Pero Ivanov - kad moe ti da daje, mogu i ja da
oprostim.
I tako Janica, umjesto jedne, dobi dvije vrede krtole.
KAD ON NE ZBORI, BRK MU ZBORI
Radovan Begov Redid ubrajan je meu najvede rovake junake svoga vremena. Kao mlad
uestvovao je u ubistvu Smail-age engida. Odlikovao se i 1842. godine u napadu na Pragu
nikidku, sa Pavlom Vuininim Minidem, Gligorijem Piuricom i drugim istaknutim Rovanima.
Uestvovao je i u osloboenju ardaka Mirka Aleksida na Malinsku, u Uskocima 1847. godine, sa
Bogdanom Trebjeaninom Lopuinom. Bio je Njegoev perjanik deset godina. Uesnik je mnogih
bojeva za vlade knjaza Danila i knjaza Nikole; bio je poznat kao veliki megdandija. Kad je iz
Rovaca preao u Reine, postavljen je za kapetana Reina i Lipova. Savremenici ga prikazuju kao
neustraivog junaka, koji je sa malom druinom rastjerivao turske bataljone. Bio je veliki "jezid"
- govordija, uvijek spreman na duhovite i pametne odgovore. Osim kao junak, ostao je u
narodnoj tradiciji i kao mudar i pravedan plemenski sudija.
Vele, davijali se jednom Radovan Begov i Jole Piletid pred gospodarem. Radovan je u daviji bio
bolji i edi, pa kad je Jole vidio da s njim ne moe izadi na kraj, redi de:
- Ne daj me, gospodare, od Radovana, divota ti svetoga Petra !
- Ne mogu mu, Jole, bogami nita, no kad on ne zbori, brk mu zbori !
U POAST KAPETANIMA
U boju na Novidu 1879. godine, crnogorska vojska (preteno sastavljena od Kua, Vasojevida i
Bratonoida), a predvoena vojvodom Markom Miljanovim pretrpjela je poraz i na bojitu
ostavila dosta mrtvih.
Turci su izginulim Crnogorcima odsjekli glave i odnijeli u Plav. Tamo su ih po zidovima bedema
nabili na kolje, a na samom ulazu u grad, iznad kapije, za dva metra vie od ostalih glava, istakli
su glave poznatih vasojevidkih kapetana uja depanova Dragovida i Milovana Lekida, zasukali
im brkove i uz znak poasti stavili im u usta savite cigare od duvana.
NITA BEZ GRBA
Kapetan bratonoidki Vuksan Grujid bio dobar ovjek i junak, ali malog rasta.
Kirajdije vasojevidke, putujudi u Podgoricu, svrate u Bratonoide i sluajno poinu na branjevini
kapetanovoj. Puste konje da pasu, naloe vatru i ponu kuvati kaamak.
Kapetan poleti gologlav iz kude i pone ih izgoniti. Onome, koji je mijeao kaamak, kapetan se
uini i suvie nevrijedan, a ne znajudi da je kapetan, ree svome drugu:
- Josife, bre ! Nu di (daj) mi toga reda amo da ga fitim ovom kaamaklijom, pa da ga baim
preko mee, neka ...
Kapetan se nae na mukama pred tolikim brojem kirajdija, potri odmah do kude, uzme kapicu
sa grbom kapetanskim, stavi je na glavu, pa opet meu kirajdije, isprisi se i ree:
- Ovamo, pasji sinovi, u aps, e ste doli da harate.

485
Kad su Vasojevidi vidjeli grb, svi skoe, ruke niza se i poviu:
- Aman, kapetane, bog ti zdravlje da ! Nijesmo znali da si ti kapetan. Uzmi to hode.
KAPETAN O SVOM TROKU
Za razliku od svojih predhodnika: Rama Lazareva, Sule Radova i Boka Milutinova koji su, kao
drugi kapetani, putem globe napladivali trokove suenja, ostajudi, ponekad, kod parniara i po
vie dana na godenju, pop Simo Radulovid je, kao kapetan, iao na suenja i mirenja o svome
troku, sa torbicom o ramenu u koju bi, pored pogae, stavljao po komad sira i suvoga mesa.
- to to ini, Simo, bolan, od kako je svijeta i vijeka, bilo je i bide: prvi se namiruje a krivi daje. Ti
namiruje prvoga a ne kanjava krivoga, pa de tako krivi opet da uzima od pravoga !
- Nije tako, brado - odgovarao je Simo - od sirotinje, bilo da je prava ili kriva, nema ta da se
uzme. Kako siromahu koji je togo skrivio, mogu ispred djece, zarad svojega troka, da uzimam
zalogaj ljeba, kad ga ni on sam ne uzima ! Ono to je duan da da - dade, ali ne mora da daje
onome koji pravdu dijeli, jer se pravda ne smije natrunit. Sramota je za ovjeka da sjeda za tuu
trpezu, pored svoje, pa bila ona i bogatija od njegove.
SIMOVI ODGOVORI
- Koja je razlika, striko, izmeu slijepca i budale ? - upitali popa Sima na jednom skupu.
- Belika, momadi, borami. Slijepac razumije i ono to ne vidi, a budala ne razumje ni ono to
vidi.
- A izmeu junaka i kukavice ?
- Junak se rve i sa onim koji je jai od njega, a kukavica bjei i od onoga od koga je on jai.
- A ovjek i neovjek ?
- E, tu je razlika povia: ako ovjeku i padne kakva ljaga na ime, on ini sve da je to prije spere,
a neovjeku ako i zapadne u udio kakvo potenje - da svoje ime zakloni, on ini sve da ga
neovjetvom to prije opogani.
ED I UNUK
Ostario Simo - godine pritisle pa po vas dugi dan sjedi u stolovai, pored ognjita, i svaki as
zove unuka - da mu pripali ibuk, donese au vode, proita novine i kae to su ga pitali u koli
a ta nijesu, i tako redom, dok se unuku ne dosadi, pa de redi:
- Vala, ede, jedva ekam da porastem, pa da radim ono to je meni drago !
- E, moje dijete - na to de Simo - tek tada nede raditi ono to bude stio, nego ono to drugima
bude drago !
JEVTOVO UVJERENjE
Kapetan Jevto Miletin Nikolid dobije naredbu s Cetinja da dade pismeno uvjerenje o vladanju
jednoga Nikidanina, koji je bio po zlu uven zbog raznih neasnih djela.
Jevto naredi pisaru da mu napie uvjerenje. Pisar se naao na muci: uvjerenje je morao napisati,
ali boji se da napie ono to misli o onome te mu ga izdaje.

486
Jevto: Pii etidu !
- Kako, gospodine Jevto ?
- Ovako: Boga se ne boji, a ljudi se ne stidi !
- Ima li jo neto, gospodine kapetane ?
- Ne, ne, nita vie.
SVE DE POGANSKI SINOVI PLATITI
Kaznio Jevto, kao kapetan, nekolicinu seljaka iz Lukova sa pedeset talijera globe, a ovi dou na
Cetinje, i poale se knjazu Nikoli. Knjaz pozove Jevta i kazni ga sa stotinu talijera.
- Dobro to me globi, no odu li jo biti kapetan ?
Gospodar duti i ne odgovara nita.
Jevto opet:
- Odu li biti kapetan, gospodaru ?
Knjaz i dalje duti.
Jevto se blie primakne i uhvati knjaza za dolamu:
- Kai mi, gospodaru, odu li biti kapetan ?
Naposljetku gospodar se okrenu i ree:
- Bide i dalje kapetan.
- E, due mi - na to de Jevto - sve de poganski sinovi platiti !
GLAVARSKA SVAA
Kapetan Jevto Miletin i vojvoda uro Cerovid dou do prepirke pred Gospodarem na Cetinju
pod Brijestom.
Gospodar, bajagi, vie da prekinu, ali mu je ipak milo sluati njihova bockanja.
Vojvoda uro:
- Ja, Jevtu, ne bi dao gro, da sam ka ti.
Jevto:
- Ja, bih, vojvodo, obraza mi, dao sve moje imanje, pa da je jo deset puta onoliko, da nijesam
ko ti.
Teko se vrada ono to se jednom izgubi
KNjAZ NIKOLA I JEVTO MILETIN
Jevto Miletin Nikolid, junak, a docnije velikosudija crnogorski, kao mlad, podigao je
sedamdesetih godina upu kod Nikida protivu Turaka i sam zapalio svoju kudu. upa i okolina
sa Nikidem pripade Crnoj Gori. Knjaz Nikola postavi Jevta u upi za kapetana. Ne proe ni
godina dana, upljani podignu neku parnicu protiv njega. Jevto, jo dok nije stvar dola u Veliki
sud i pred gospodara, i ne slutedi to moe da bude, jednoga dana u drutvu uzme gusle pa
zapjeva:
Tri su muke pale na junaka,

487
Na junaka Nikolida Jevta:
Prva muka umrije mu ljuba,
Druga muka izgore mu kula,
Treda muka davija ga upa.
Spor doe i pred Gospodara, koji je uo za ovu pjesmu Jevtovu, pa uvee, u odakliji, na
sjedniku gdje je bio i Jevto, gospodar uzme gusle pa zapjeva:
A to cvili, moj sokole sivi ?
Ti de sebi pribaviti ljubu,
Gospodar ti napraviti kulu,
I butum ti umiriti upu.
Pa guslajudi nastavi, pogledavi Jevta:
- Pjevam li ti kako, Nikolidu ?
Skoi Jevto, poljubi mu ruku, pa ree:
- Pjeva divno, Bog mi te ivio i tako mi opet zapjevao.
Svima bjee milo i zahvale gospodaru, koji sjutradan ujutro pozove upljane i naredi im:
- Odu da mi sluate ojka i junaka.
I time se spor okona.
VIDI DA JE KADAR
Osumnjiili niki ljudi kapetana Jevta Miletina Nikolida kod knjaza Nikole da se bio dogovorio sa
vojvodom Pekom Pavlovidem i serdarom Jolom Piletidem, da ide u Srbiju, te on pani u nemilost i
ostani sedam godina bez slube i plate.
Nee, poetkom 1889. godine, doe gospodar u Nikid, te Jevto, sa ostalim Crnogorcima,
pristupi mu ruci. im ga je gospodar primijetio, odmah poe da ga dira:
- Jevto, ka da ti je prijenuo trbuh za rtenicu ?! Izgleda da si izgladnio ?
- Gospodare, ovo si ti uinio. Bolje bi bilo da sam govee pa da pasem travu, no to sam junak i
vitez. Ovijem tvojijem nemripukama oko tebe, epovi od ampanja oi izvadie, a ja lipsah od
gladi ! - odgovori vatreno Jevto.
Knjaz Nikola se namrgodi, ustade i umae u dvor.
Sjutradan opet dooe isti Crnogorci pred dvor, a meu njima i Jevto Miletin. Knjaz je osjedao
da prvog dana uvrijedi Jevta, pa pokua da stvar malo popravi:
- Ti Jevto, misli da mi nijesi mio ! - ree.
- A to je bolje, gospodare, da sam ti mio, kad mi nijesi kadar pomodi - odgovori Jevto.
- Kako nijesam kadar, Vlae ?!
- Tako, gospodare ! Prima sve to ti ovi ministri i ankolizi priaju, pa Jevto Miletin vazda bez
slube.
Na to de gospodar:
- Eto, Jevto, budi predsjednik suda u Nikidu.
- E, sad vidim da si kadar, gospodare ! - Zavri Jevto.

488
KAPETAN JOKSIM I POP RADOSAV
Pozove jednom kapetan aranski Joksim Kneevid popa Radosava Rondovida da mu sabere
dacijeu. Pop ree.
- Jedan piem, a pet nosim.
- e nosi jadan; zna li ti da je kapetanu data poreza, pa to de redi aranci - da uzimamo daciju
gospodaru.
KNjAZ NIKOLA I KAPETAN MILO RADOV
Milo Radov Vujovid, prije nego je postao kapetan, prevozio je drva ispod Komana na Plavnicu i
na Rijeku Crnojevida, i prodavao ih pekarima i drugim trgovcima. Nabrao dvadeset etiri bale
drva, natovario u un i doderao na Plavnicu.
- Poto ti, Milo drva ? - upita ga jedan podgoriki trgovac.
- Nede biti skupa, samo da se to prije njih trsim i vratim kudi !
- Ajde reci cijenu.
- Dadu ti prvu balu za fidin (pola novida), a svaku drugu da mi duplira.
- Odu, kako ne !
Milo napravi ugovor i zatrai novac. Kad su poeli da raunaju, cijena je prela vrijednost cijelog
imanja podgorikoga trgovca. Izgovarao se trgovac da ne moe da plati. Davija doe do
gospodara.
- Kako si doao na ovakvu misao ? - upita ga knjaz.
- Gospodaru i ja slano jedem ! Ja mu nijesam stavlja plou na trbuh da kupuje prije nego
promisli. Traim da mi sve plati kako smo ugovorili.
- Ja sam, Milo, mislio da ti ne zna ni koliko ima minuta u jedan sat.
- Znam ja, gospodaru, koliko ima minuta i u jednu godinu, a ne u jedan sat.
- Da mi to izrauna kako zna.
Milo, prst na elo, pomnoi minute sa satima i danima, a dane sa mjesecima pa gospodaru pod
nos.
Gospodar se zaudi i ree:
- Ti bi, Milo, bio sposoban da bude kapetan, kad tako dobro rauna.
- Ja bih, gospodaru ! Kapetanski grb nije teko nositi. Ispod njega du bolje mnoiti.
Gospodar naredi te mu donesoe kapetanski grb i stavi ga Milu na kapicu.
NEKO MORA PLATITI
Zbog nekoliko kraa u selu, Boa Simova priveli na sud. Kapetan zapeo da ih je Boo poinio i
niko drugi, jer su ga vidjeli da je nodu - u vrijeme krae - bio na mjestu krade.
- Jesam, ljudi, bio sam tamo - pravdao se Boo - kad me je put nanio kod bolesne sestre, ma
nijesam ukra !
- Jesi, jesi, poganski sine, no priznaj, vidjeli su te i prva dva puta u isto vrijeme, kad su krae
izvrene - opet de kapetan.
- Nijesam, ljudi, nijesam, tako mi slave i Jovana Krstitelja pred ijom ikonom svijedu dijem !
- Jesi, jesi, paganski sine, no priznaj - opet de kapetan - lupeu se lasno zakleti.

489
- Nijesam, ljudi, nijesam, tako mi svega na svijetu, i ovo malo obraza to mi je ostalo !
- Jesi, jesi, poganski sine, no priznaj - opet de kapetan - to malo obraza to si ima, sam si baio
pod noge.
Zalud se Boo pravdao - splet nesrednih okolnosti i tvrdoglavost kapetanova bili su protiv njega i
osude ga na kaznu ibikanja.
Nije prolo ni dvadeset dana, po izvrenju kazne, uhvate u novoj krai drugog lupea koji poslije ispita - priznade i one krae koje su Bou pripisane.
Boo sa iste stope na Cetinje , kod Knjaza, pa de:
- Spaavaj, Gospodare ! Prav zdrav sam ibikan !
- ta se tu sad moe - na to de Knjaz.
- Moe, Gospodare. One ibike, koje sam popio, neko mora platiti !
- A ko ? - upita Knjaz.
- Kapetan - Gospodare ! Ne uini li to, Gospodare, tri nepravde ini !
- Koje tri ? - upita Knjaz.
- Prvu, to de Boa Simova doivotno obeastiti, drugo, to de se pravda osramotiti i, tredu, to
de ostat rije - da narod strada od nepravedna suenja.
- Vaistinu, ne zbori ravo - na to de Knjaz - ma je dosta ako i jednu nepravdu otklonimo, i
kapetanu oduze kapetanstvo.
IPAK MU JE KAZAO
U svoje vrijeme, knjaz Nikola je postavio u Poljima Kolainskim za plemenskog kapetana jednog
seljaka i ovjeka najobinije pameti i sposobnosti.
Kada je jednom prilikom doao na Cetinje Dragia Perkov Medenica, brigadir morako-rovaki,
knjaz ga upita je li pogrijeio i izboru.
- Pa, kad si ga ved postavio, to je vajde zboriti, gospodaru ?
- Ja hodu da mi pravo kae, jesam li pogrijeio ?
Dragii je bilo neugodno vrijeati osjetljivost Knjaevu, ali poto je vidio da mu mora kazati
istinu, poslije malo razmiljanja ree:
- Pa eto, da ti kaem, Gospodaru ! Ljudi imaju krd stoke pa na najtetnijeg brava stave zvono, da
uju kud ide.
I DALjE KAPETAN
Pop oko Milaid, kapetan bratonoki, pao je u nemilost kod knjaza Nikole, koji ga je razrijeio
ina - oduzeo mu grb. Nekoliko Bratonoida dolo kod Knjaza da trae za sebe ili za svoje
kapetanski in.
Knjaz ih primi, izvadi iz depa grb koji je oduzeo popu oku, i ree da svi pou na dogovor i da
kapetanstvo dadu, iz dogovora, najboljem Bratonoidu.
Sjutradan pop oko priije opet grb kapetanski i poe da se javi knjazu.
- Pope, oko, - poe ljutito Knjaz - ja sam ti oduzeo grb, kako smije da ga ponovo priiva.
- To je istina, gospodaru, odgovori pop oko, ali si mi jue rekao da se da najboljem
Bratonoidu; pa ako ima koji bolji od mene, ja du mu ga odmah dati.
- To je, bogami, istina, poe odobrovoljavajudi se, Knjaz, i ba zasluuje da ga nosi.

490
Tako pop oko i dalje ostade kapetan.
VRATIO MU GLAVARSTVO
Uoi rata sa Turskom, Nikola Pekov Mijukovid zamoli knjaza Nikolu da mu dozvoli da ide u rat,
da ne bi ostao kod ene u Pjeivcima, jer je ved bilo nareeno sa Cetinja da plemenski kapetani,
kao predstavnici sudske i upravne vlasti, ostanu u svojim plemenima. Knjaz kapetanu Nikoli nije
odobrio da ide u rat. Meutim, kapetan Nikola ne poslua knjaza i ode sa svojom bradom da se
bori protiv Turaka, vjekovnih din-dumana. uvi za to, knjaz se na kapetana Nikolu naljuti i
rijei da odmah popuni upranjeno kapetansko mjesto, te da na taj nain kazni samovolju
kapetana Nikole Pekova. Knjaz za kapetana pjeivakog odredi popa Miluta Perunovida, koji je
inae bio dobar ovjek, dobar junak i iz ugledne crnogorske porodice.
Po uspjeno zavrenom ratu sa Turcima, u kome se kapetan Nikola lino istakao, vojska se vrati
svojim kudama, a sa njom i Nikola Pekov, koji vie nije plemenski kapetan.
Po povratku iz rata, Nikola Pekov ubrzo ode na Cetinje da moli knjaza da mu vrati kapetanstvo.
Knjaz ga doeka rijeima:
- Dadu ti, Nikola, kapetanstvo, ali samo pod uslovom ako na to pristaje sadanji kapetan pop
Milut. Otidi i pitaj ga pristaje li on, pa ako pristane, doi da me izvijesti o tome.
Nikola odgovori:
- Nemoj tako, gospodaru, nego da mi dvojica doemo zajedno kod tebe, da uje razloge nas
obojice. Tako de najbolje modi da rijei ovaj spor izmeu mene i popa Miluta.
Knjaz na to pristane.
Po povratku u Pjeivce, kapetan Nikola ode kod kapetana Miluta i saopti mu knjaevo
nareenje. Povodom toga oni jednog dana odu zajedno na Cetinje. Knjaz ih lijepo primi. Bio je
dobaro raspoloen. U njegovom drutvu bilo je dosta crnogorskih glavara. Kako se pred
knjazom Nikolom i glavarima Nikola Pekov i pop Milut nijesu mogli sloiti za kapetanstvo, to im
knjaz kaza:
- Poto se ne moete pogoditi koji od vas dvojice treba da bude kapetan, poskaite se oe pred
nama, a mi demo da gledamo, pa koji dalje skoi, njegovo de biti kapetanstvo.
Pop Milut je knjaeve rijei ozbiljno shvatio i poe da se priprema za skakanje. Vidjedi to, Nikola
Pekov mu ree:
- Zla ti pamet, pope Milute, zar ne vidi ispale ti oi, da knjaz hode da se na na raun ali pred
glavarima. Nemam se zato skakati s tobom, jer sam ja tebi davno preskoio; ved da mi da to
kapetanstvo, jer je ono moje i moga oca. Dok si ti u Pjeivce kapetanovao, ja sam kao vojnik
krvavi boj bio za dobro i sredu knjaza i Crne Gore.
Poslije ovih Nikolinih rijei, Knjaz mu vrati kapetanstvo, rekavi:
- Ako jo koji put samovoljno napusti svoje pleme i ode u rat, nedu ti, Nikola, nikada vie
vratiti kapetanstvo.
- Ne boj se, gospodaru, jer vidim da se teko vrada ono to se jednom izgubi.
Vie cijenim obraz nego pare
MOLBA MADA LAZAREVA

491
Na Kruevcu, kraj Podgorice, jednoga dana kralj Nikola smijeni nekoliko starih kapetana, a
postavi na mjesto njih nove mlade ljude. Tu se istog dana desio stari kapetan kuki Mado
Lazarev Vuksanovid, stariji od svih smijenjenih kapetana. Oekivalo se da de i Mado biti istoga
dana smijenjen. Glas se je tako i pronio. Madu teko i naposljetku se rijei da pita Gospodara.
Obilazio je oko dvora dako vidi Gospodara na prozoru. U drutvu sa Madom bilo je i nekoliko
njegovih prijatelja. Najedanput, kralj se pomoli na prozor. Mado, im to spazi, povikne iz glasa:
- Gospodaru, za ivot tojih sinova i sredu Crnogoraca, nemoj da mi uzima kapetanstvo i da me
ovako stara zakopa, prije nego mi prispjene ono dijete (unuk Mado). Gospodaru, sjeti se, da
sam ja za tursko doba, kada nijesam smio prolaziti preko mosta Vezirova iao preko Ljesa
piperski na Morau, pa preko Komana i Zagara dolazio na Cetinje i donosio ti glasove kako da
se borimo sa turskom silom. Kad doe na Cetinje, gospodaru, zaviri u prag tvoje kude, pa de
nadi urezane prste Madove.
Gospodar se nae u neprilici, pa de redi:
- E, nedu Madare, tako mi boga, dok ti unuk ne stigne.
RADOJEVO KAPETANSTVO
Radoje Ristov Pajovid bjee istovremeno kapetan i komandir petruinski. Zli ljudi podmetnue
mu kod knjaza Nikole, i kad ovaj doe na Danilovgrad, naredi Baju Vidovu Bokovidu, brigadiru
bjelopavlidkom, u prisustvu Radojevu:
- Uzmi, Bajo, to kapetanstvo sa Radoja !
Bajo, koji je poznavao Radoja kao neobino hitra ovjeka i neustraiva junaka, odgovori:
- Uzede mu se, gospodaru.
Gospodar ponovo, jo gromkijim glasom, nareuje:
- Uzmi, Bajo, to kapetanstvo sa Radoja !
Bajo blijed u lice i sitno odgoovara:
- Uzede mu se, gospodaru.
Radoje planu:
- Uzmite mi ga, Gospodaru, ako ga moete dati boljemu od mene i onome kome je otac bio bolji
od moga ! A, ako mi ga oduzmete, pa ga date goremu, dali ste mu ga u veliki zli as, i za mene i
za njega !
Radoje se vrada snuden i neveseo svojoj kudi. Pita ga otac Risto, to mu se desilo. On mu ree
da mu je knjaz oduzeo kapetanstvo.
- Nije i nede !
- Jeste i hode !
- Ma nije i ne smije, dajem ti boju vjeru ! Tu je Spu (onda turski).
Sjutradan knjaz, po savjetu vojvode Petra Vukotida, Radoja i dalje zadra za komandira i
kapetana. Na tim poloajima osta je sve do 1877, kada je viteki poginuo u borbi protivu Turaka
prema Spuu, na Rasinoj glavici.
MADO I GOSPODAREVA SLIKA
Kapetan Mado Lazarev, iz Kua, predavao je jednom prilikom daciju blagajniku ministarstva
finansija, Milu Miletidu, pa u kancelariji zapalio simsiju ljutoga duvana, zvanog "divljan". Miletid

492
je bio slaboga zdravlja i nije mogao trpjeti duvanski dim, pa ne znajudi kako bi Madu zabranio
da pui, ree:
- Kapetane Mado, ove je Gospodareva slika i ne smije se puiti.
- Duduino jedna, e du te ovom ibuinom po toj delavici, ja sam puio i pred ivim knjazom, a
ne pred ovom slikurinom, i jo mi je knjaginja sama uglijev na simsiju medala.
AFERIM, KAPETANE !
Zavladala suna godina u Banjanima, a s njom i glad u narodu. Tadanji plemenski kapetan
Glian Miljanid poe na Cetinje, da izmoli u knjaza Nikole da Banjane oslobodi poreza za tu
godinu.
Saslua ga knjaz, pa mu ree:
- Kapetane, ako mi porez ne donese, nede se nanositi kapetanskog grba.
Glian na to odgovori:
- Gospodare, ako moj grb moe biti zamjena za porez Banjana, evo ti ga odmah.
- E, aferim, kapetane - ree knjaz, kome se svie Gianov odgovor - neka Banjani ove godine
plate samo pola poreza.
LIJEPO MU PRISTAJU OBA
Kralj Nikola izdao naredbu da pojedini Crnogorac ne moe imati dva zvanja i vriti dvije slube.
Petar unjin Velaevid bio je kapetan i barjaktar i nosio je prema utvrenoj formi oba grba
zajedno, sliveno.
Kralj ga pozove, zatrai mu kapu s grbom, okrui prstom barjaktarski grb i ree:
- Ovaj da se izvadi, a ovaj (pokazujudi na kapetanski), neka ti ostane !
- Ne, gospodaru, taj ne dam, nego ako se mora, uzmi mi kapetanstvo. Ja vie cijenim obraz nego
pare.
Gospodar se nasmija, okrenu se prisutnima i ree:
- Vjere mi, Crnogorci, lijepo mu pristaju oba grba, - pa de Petru:
- Neka ti ih, za njih si i bili ti sretni.
NIKOVO KAPETANSTVO
Stevo Lukid, iz Crmnice, gavar i junak, poslije smrti ostavi dobro imanje svome sinu Niku, koji je
bio poten ovjek, ali nevjet da bude sudija plemena. Da ne bi glavarstvo prijelo na drugoga,
vojvoda Ilija Plamenac, kojemu je Niko bio srodnik, zamoli gospodara te Nika postavi za
plemenskog kapetana.
Niko potenjak. Dolaze Crmniani na daviju, on nekome ruak, nekome veeru, kavu, rakiju,
vino, duvan i sve drugo to je bog i kuda dala, dok ostade na nita i bez nita.
- A kami ti bog da, to bestraga onako imanje ? - prekori ga pop Ilija kad je jednom prilikom
doao na Cetinje kod njega.
Niko stisnu zube i duti. Na to de Savo Petrov Stankovid, koji se tu bjee namjerio:
- Nije ga, pope, bestraga on no ti koji si ga, zajad za njegovu glavu, zakapetanio !

493
STOER NA KRAJ GUMNA
Knjaz Nikola zbog neke pogreke, oduze kapetanstvo Petru Vuletinu Radovidu i dade ga Bou
Nekovu Lazarevidu iz sela Osredaka u Donjoj Morai. Priio Boo kapetanski grb, nekako se
okajasio, i poeo da sudi, ka da je sa Miaka. Krivo Petru, jer je smatrao da bratstvo Lazarevidi u
to doba nije bilo na glasu kao njegovo, a Boo - teke boe pomozi.
Okupio se veliki svijet na Gospoindan u Moraki manastir.
Tu je i Boo. eta s glavarima ispred manastira. Petar sa akom na bjelokorcu prie, ugrabi mu
kapu, skide sa nje kapetanski grb i strpa ga u dep.
Ne proe nekoliko dana, pozva ga gospodar na Cetinje.
- ta ti to radi po Morai ?
- Ja ono to je pravo ! No to tebe pade na pamet da stavlja stoer nakraj guvna ?
- Ima pravo !
I vrati mu kapetanstvo.
IZJAVA POPA TODORA
Poto je uz pomod naroda podigao prvu kolu u Donjoj Oputnoj Rudini, iguman Gerasim Vujovid
doe na njeno sveano otvaranje. Prie mu plemenski kapetan i pop Todor Komnenid, poznat
kao dosta gord ovjek, poljubi Gerasima u ruku i glasno ree pred svima:
- Samo sam dvije ruke u ivotu poljubio: i to knjaevu to sam morao, i tvoju to si zasluio.
UTO I KAPETAN NIKOLA
Filip Petrovid, upravitelj graevina u Crnoj Gori, u prisustvu uta Roganovida, zapitao
plemenskog kaptana Nikolu Pekova Mijukovida, da mu kae odakle su rodom Roganovidi.
Nikola:
- Ne znam. Samo se u nekim starim setencijama mojih edova i praedova nalaze kao svjedoci,
a to znai da su kod njih bili najamnici - sluge.
uto:
- Nije tako kapetane Nikola. No presude svih tvojih edova i praedova u tim setencijama nijesu
nita valjale bez potpisa mojih Roganovida. Njihova su imena bila na tim presudama i
setencijama kao dananje takse na priznanicama.
DA SE UKOPA SA GRDILOM
U "Odakliji" cetinjskog dvora knjaz Nikola sa glavarima ekae Novu godinu. Poslije dugog
razgovora, Knjaz upita glavare: kako bi koji elio da umre ?
Neko ree da bi bio rad da umre slavno, neko da junaki pogine, a neko da umre kada ecu
izvede na put itd., dok de jedan izmeu njih redi:
- Ja bih, Gospodare, najvolio da umrem bez grdila.
Na to de Jevto Miletin Nikolid:
- Ne tako, jadan bio, no reci da umre sa grdilom, da ga ukopa sa sobom, da ne ostaje iza tebe,
kad i onako nita drugo ne ostavlja.

494

ZDRAVICA POPA TODORA

U jednom periodu vladavine knjaza Nikole pop Todor Komnenid iz Pilatovaca bio je plemenski
kapetan optine Rudine i vrlo potovan ovjek. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije Todor je mnogo
tugovao za dobrim starim vremenima i ljudima svoga vremena kojih je po zakonu prirode
svakim danom bilo sve manje. (Teko je prihvatao novije vrijeme i ljude koji su odstupali od
uobiajnog, naslijeeenog ponaanja koje se do tada kao zakon potovalo).
Prilikom odravanja jedne svetosavske sveanosti pred kolom u Vradenovidima, na tu
sveanost doe i pop Todor Komnenid. Poto su za stolom, oko ved postavljene sofre, sjedjeli
dva uitelja, dva mlada popa i nekoliko uglednijih ljudi iz okoline, meu kojima je bio i oko
Mujov Aleksid iz Vidana, i poto se niko od prisutnih inovnika ne sjeti da za sto pozove starog
plemenskog kapetana, ostarjeli oko Mujov Aleksid ustane i ree:
- Evo ti moje mjesto kapetane.
- Hvala ti kudidu to mi ponudi svoje mjesto, ali e je oe moje mjesto ? - odgovori Todor, zatim
prie stolu i, ne sjedajudi, podigne au i nazdravi:
- Zdrav si Vue Aleksidu ! Zdrav si Sava Pejovidu ! E da vam se podignut iz grobova pa da vidite
na kome vam Rudine stoje.
Zatim sputi au, uzjae konja i ode.
PROROANSTVO O DETKU PEJOVU
Detko Pejov Erakovid, plemenski kapetan Banjana, potomak je Marka Erakovida, koji je doselio s
Velestova krajem 18. vijeka.
Kap junake krvi u Detku dotekla je i od Sima Vujovida Kooije, uvenog crnogorskog junaka,
jer ga je rodila Simova kderka Cigra. Po predanju, Banjani su esto putovali u Risan, odakle su
kupovali ito i so. Put ih je vodio preko Krivoija. Tu je bila Cigrina ujevina. Jednom prilikom
vradajudi se iz Primorja, Banjani ugledaju kraj puta lijepu obanicu. Marku se odmah dopadne
evojaka i upita je bi li uzela njegovog sina Peja, koji je s njima putovao iz Risna. Cigra pristane i
oni je istog dana dovedu i privjenaju za Peja. To je bilo 1834. godine. Kuda Peja Markova
nalazila se pri vrhu Zaljute, pod Panduricom, u blizini turske karaule. Tu je Detko roen 1835.
godine.
Sauvano je predanje da je, te nodi kad je Detko roen, Mato Gluac, uveni narodni gatar i
vidar, koji je bio vidovit, prenodio u kudi Sulje (Krsta) Turova Erakovida, nedaleko od kude
Pejove. im je ustao, Mato upita Sulju da li ima u kudi iu rakiju. Sulja mu ree da ima i pripita
ga to de mu rakija, a on odgovori:
- Da idemo da estitamo sina Peju Markovu. Nodas mu se rodilo muko dijete. I bogami, ako
poivi, ufatide sve Banjane za perin.
Detko - bi boji
KAKAV SOKO OE LEI
Uoi bitke na Muratovici 1862. godine, Banjani krenu preko Golije za Pivu. Kad izau iz velike

495
aluge, koja se protee od Vjetrnog do Latinoga, u duini oko 6 do 7 km, poinu na jednu baricu,
koja prva sreta i na kojoj je jedan grob. Meu Banjanima bio je i Akim Popov Koprivica, koji je
smatran za jednoga od najboljih Banjana iza vojvode Jovana i serdara oka, i nosio je zvanje
plemenskog kapetana. Neto ga privue za ovo divno planinsko mjesto, kojega sa istone i
zapadne strane krase visoke jele i omorike, pa ree:
- Banjani ! Ako ovoga puta poginem, amanet vi predajem, iznesite me i oe ukopajte.
Sjutradan, u krvavoj bici, Akim pogine u jednom juriu. Banjani ga ugrabe, da ga Turci ne
posijeku, donesu na ovo mjesto i ukopaju ga u grob Stanie Jovidevida, koji je prije desetak
godina tu ukopan. Kako je Akim bio jedan od najviih ljudi, nije mogao da stane u grob Staniin
nego ga ukopaju odozgo na skrili.
JA TORBOM, A TI GLOBOM
Kao plemenski kapetan Detko Pejov je bio dosta strog. U njegovo vrijeme ivio je u Tupanu
Marko Zekov. Marko je prosio, a Detku nije bilo po volji to neko od njegovih plemenika prosi,
pa ga pozove k sebi:
- to sramoti Tupanjane po Banjanima te prosi - ree Detko.
- E, kapetane, ja torbom, a ti globom, ovo demo pleme iskopat mirno odgovori Marko.
KAZNI "ORJATA" TO SE RUGA JUNACIMA
Detko Pejov je sjedio na Velimlju i tu sudio Banjanima. Kau da je volio da pije kavu i rum, a
este globe prekriocima zakona i reda obino su zavravane obilatim gozbama koje je okrivljeni
morao prirediti o svom troku. Te su kazne bile dosta otre. Primjenjivao je i ibikanje, koje je
dakako bilo poniavajude.
Za nevaljalce je Detko bio bi boji. Kanjavao je nemilice i progonio sve one koji nijesu izvravali
naredbe.
Jednom prilikom, jedan Banjanin, sretne uz risanske strane poznatog junaka Rada Zeevida, ije
je grudi krasila Obilideva medalja, kako nosi vredu ita, pa de mu posprdno redi:
- to, bolan, ne podupre vredu tom "meduljom" (medaljon), lake de ti biti.
uje za to kapetan Detko, te jedne veeri, sa Gajom Golidem (koji mu je bio pratilac i zabavlja, i
u svakoj prilici pogodan da poslua i nasmije kapetana kakvom duhovitodu), odjae pred kudu
onoga Banjanina, to se loe ponio prema junaku i njegovom ordenu. Tu na licu mjesta odree
"orjatu" da plati globu - jalovu kravu, a za veeru da zakolje ovna. Ovo se ubrzo prouje, te vie
niko nije zbijao sprdnju sa vitekom siromatinom zaslunih junaka.
UZDARJE KAPETANA DETKA
Plemenski kapetani su bili velika vlast. Nije bilo lako nikome ko im se zamjeri ili se nae u prilici
da mu kapetan odmjerava visinu kazne. Zato su se mnogi na vrijeme starali da na neki nain
budu u kapetanovoj milosti. Jedan jado nije imao ime drugo da daruje kapetana, pa ubije zeca i
ponese ga na Velimlje:
- Eto, kapetane, pa de i ti mene neto, nekad, darovat !
Vidi Detko da ovaj praznov neto metanie i mizerie, pa uzme onoga zeca i prui ga darodavcu:

496
- Evo, vala, da i ja tebe darujem taman ovoga istoga zeca !
Onaj nemajudi kud, postien, primi zeca natrag, ali i bruku s njim.
DETKO PEJOV I GAJO GOLID
etko je bio jedan od najboljih banjanskih junaka svoga vremena. U jedno doba bio je skoro i
najvia vlast u Banjanima. Bio je plemenski kapetan i bataljonski barjakatar, i dok je Detko bio
lini junak, dobar i ugledan Crnogorac, otac mu je bio jedan od najgorih Banjana.
To je Detka titilo, pa je jo vie ispoljavao vlast i strogost nad Banjanima.
Anto udak ukrade kravu Stevanu Mirkovidu. Stevan ga uhvati na djelu i povede kapetanu Detku
da im sudi.
Kapetan, strog kao nebeski grom, naredi te Antu kao poznatom lopovu odvale devetnaest po
zadnjici, pa ga svee za jedno drvo, a on se ljut sa Stevanom vrati u krmu da popiju po rakiju. U
tom momentu uljeze u krmu Obren Sarid, vrlo ugledan Banjanin, rasan i vien ko ijedan
Crnogorac.
Bio je perjaniki oficir. Nazove Boga i sjede sa kapetanom da pije. I Obrenov otac bio je, kao i
Detkov, jadov i prava smlatina.
- Zna li ta sam smislio Obrene - ree kapetan Detko.
- ta, kapetane ? - zapita Obren.
- Da ja i ti idemo na Cetinje, da molimo Gospodara da nam dozvoli da zabranimo da se banjske
pogani ne ene. Tako bismo se usojili, a za jedno pedeset godina bili najbolje pleme u Crnoj
Gori.
- Ela i odemo kapetane, ta ti je zamisao odlina i potpuno opravdana.
- Odemo, odemo i sjutra idemo - opet ree kapetan Detko.
S njim je sjedio i Gajo Golid, rodom Markovljanin, neugledan oeak ali veoma mudar i duhovit,
koga je Detko kad je sudio, vazda vodio uza se kao savjetnika, poput kneza Miloa i njegovog
savjetnika, starog Patrmca. Slua Gajo to Detko i Obren razgovaraju, pa de kao iza zuba, preko
ibuka redi:
- Nemote ljudi, e de te se ogrijeiti.
- Zato ne Gajo, a ja sam mislio i nadao se da e mi ti prvi to odobriti. Zato da se ene ovakve
pogani ka i Anto udak. ta se u onakvoga moe roditi no lupe i pogan.
- Odemo, odemo Gajo - dodade i Obren.
- Ama nemote ljudi jad ve naa, a to vi ne pane na um, da se banjske pogani nijesu enili,
odakle bi danas bili takva dva sokola u Banjanima ? - izgovori Gajo i istrese lulu.
- O, Gajo, oca ti tvoga, to ne nagrdi. Putite Anta neka ide kudi ! - zavri nervozno kapetan
Detko.
DETKOV MEGDAN
Pop Stevan Bulajid naao se uvrijeen zbog neke rijei kapetana Detka Pejova Erakovida, pa ga,
u ljutnji, izazvao na megdan.
Detko Pejov - da mu ne bi rekli da je straljivica, primio megdan - pripasao oruje i izaao na
poljanu, ekajudi popa Stevana.
Nije prolo mnogo, kad evo i popa Stevana. Ide, ali kao da ne ide, jedva nosi devedeset godina.

497
Gleda ga Detko, gleda, pa stade na biljegu, oturi oruje, i ree:
- Sijeci, pope Stevane ? Evo ti Detka Pejova, pa se naplati, ako misli da sam ti to duan.
Pop Stevan zaenu no u pas, i ree:
- Bogami, nedu, ti si danas svoj dug vrnuo !
PRKOS ANDRA KAPETANA
Godine 1836. Ali-paa Rizvanbegovid uputi poruku Grahovljanima da mu poalju hara ili da
ekaju turski asker. Grahovljani odgovore:
"Araa ti ne damo - ni pare ni dinara. Mi nijesmo carska raja niti priznajemo sultanske vlasti
nego smo mi ljudi Vladike crnogorskoga koji je na gospodar ".
Da se donese ovakva odluka vidnu ulogu je odigrao i prvi grahovski kapetan Andro Miloev.
Silna vojska je udarila na Grahovo, a jedan od zapovjednika turske vojske bio je Smail-aga
engid.
U elinskom potoku izginulo je dosta Grahovljana i Katunjana. Tu je poginulo devet Petrovida,
meu njima i Stevan, brat knjaza Danila i velikog vojvode Mirka, za koga se zborilo da je
najljepi Crnogorac svoga vremena. Poginuo je i Joko, roeni brat vladike Rada.
Da bi zaplaio Grahovljane, Smail-aga naredi da se glave Grahovljana i drugih Crnogoraca nabiju
na koeve ispred njegovog atora. Na Kaljevcu, kraj elinskog potoka, poginuo je sin kapetana
Andra - unjo, mome od dvadeset godina. Njegova glava je bila na kocu pred aginim atorom.
Kapetan Andro sa grupom grahovskih prvaka, meu kojima je bio i pop depan Kovaevid, iji je
sin Mitar takoe poginuo u elinskom potoku, poe na razgovor kod Smail-age da trai da se
turska vojska povue. Stari Andro, prilazedi atoru, ugleda sinovljevu glavu, pa hotedi da se
prkoenjem smrti naruga Turcima, grohotom se nasmija, pa ree:
"Vidi moga unja, ja ga poslao da uva brave, a on doao da slui agu", i nastavi razgovor radi
kojega su doli.
ujudi ove rijei i vidjedi ovu odvanost, Smail-aga se okrenu svojima i ree:
"Zaludu je sve to inimo, jer im bogami nita nedemo modi".
BJELIKI KAPETAN I GRAHOVLjANIN
Poalju Grahovljani jednoga seljaka da prenese poruku Andriji Jovanovu, kapetanu iz Bjelica.
Kapetan je trebalo da doe u Grahovo, po naredbi knjaza Nikole, kako bi sudio u nekom
meuplemenskom sporu oko komunica.
Kad je ovaj doao u Bjelice, vidi na jednoj dolini ovjeka skoro gola, kako okopava krompir.
Upita ga da li mu zna redi e je kuda kapetana Andrije, ne slutedi da je to on.
Kapetan mu kae da mu je kuda podaleko i naui ga da ide zaobilaznim putem da bi on mogao
prije njega stidi i narediti se. Kapetan se zaas obre kudi, obue se i umije.
Kad je gost doao i rekao mu radi ega dolazi, upita ga:
- Ko ti je kazao e mi je kuda ?
- Naui me neka avetinja, to kopa na jednoj dolini, tu iza brda, a bijae u prtenicama. I boja ti
vjera, gospodine kapetane, isto se prestravih od njega !
LUPE NADMUDRIO KAPETANA

498

Dok je u Grahovu bio na vlasti plemenski kapetan Jovan Andrijin Kovaevid, krae su bile
svedene na najmanju mjeru.
Vjeti i strogi kapetan uspjeno je otkrivao lupee i strogo ih kanjavao.
Provjereni lupe iz bratstva Milovida skuje plan da jedne nodi ukrade vola u susjednom selu. Da
bi skrenuo panju sa sebe, uzme bocu rakije i poe na sijelo kod kapetana Jovana.
Priali oni o ratovima i junacima i pili rakiju do kasno u nod. Kapetan ga ponudi da ostane na
konak kod njega, a ovaj to jedva doeka.
Kad su kapetan i njegovi ukudani dobro utvrdili san, Milovid tiho izie iz kude, obavi posao i vrati
se u krevet.
Kada je kapetanu prijavljena kraa i pomenuto ime mogudeg lupea, kapetan je bio izriit: "Ja
tvrdim da ga taj nije ukrao. On je te nodi kod mene nodio".
Mnogo kasnije kapetan je doznao istinu.
"KAPETAN TOP"
Na sastanku crnogorskih i hercegovakih prvaka sa graninih prostora, u jesen 1857. godine, na
Jastrebici, u Bijeloj Gori, odlueno je da se ustane na Turke kada Luka Vukalovid, u dogovoru s
Cetinjem, da znak za to.
Kad su se banjski glavari vratili odmah su rijeili da srue Kinkovida kulu na Velimlju. Ova kula je
bila ozloglaena jer su u nju dovoenji i mueni mnogi Banjani, Hercegovci i Crnogorci.
Baibozluk iz Banjana je ranije protjeran.
Plan za ruenje Kinkovida kule donesen je u kudi Jovana Badovida, kako bi im pomogao iskusni
pametar, stari knez Vasilj Badov. Znali su da je kula dobro utvrena i branjena, s dosta oruja i
municije. Panduri su imali i jedan brdtski top koga su Turci zaplijenili od Rusa kad su napadali na
utvreni grad Klobuk.Napadu Crnogoraca i Rusa 1807. godine na Klobuk pridruili su se i Banjani
pa su zato taj top Turci preturili u Banjane, da se njime prijete i smrt siju.
Dogovoreno je kad da se udari na kulu i sa koliko ljudstva, ukljuujudi i hajduke. Za vou napada
odreen je Jovan Vasiljev Badovid. Kad je poela akcija i blokirani prilazi, zatraeno je od
pandura i njihovog juzbae da se predaju. Iako im je garantovan ivot, nijesu se predali nego su
upalili barut i bacili u vazduh karaulu i sebe.
Ustanici u ruevinama nau top, oiste ga i odnesu na Cetinje. Knjaz Danilo mu dade ime
"kapetan top", a Jovan Badovid imenuje "kapetanom nad Banjanima".
Stani, striko, da ti pripalim
NEKA SVAKA STISNE
Doneen nov zakon o vanbranoj djeci u Crnoj Gori, po kome je djevojka imala da dokae s kim
je zaedila. Poao sam ministar, Valtazar Bogiid, da obie kapetanije i vidi kako su kapetani
protumaili zakon u narodu. Doe i u Morau, kod kapetna Mrdelje Radovida, i upita ga kako je
on narodu protumaio novi zakon o vanbranoj djeci.
- Ja vaistinu lijepo. Prizvao sam sve enske iz moje kapetanije od petnaest do sedamdeset
godina i kazao im: do sad se svakoj vjerovalo koga go je kazala, da je sa njime kopile imala. A

499
od sad, bogami, ved nije tako, da znate, pa neka svaka: stisne !
- Ti si jedini koji si zakon pravilno protumaio - ree mu Bogiid, i potape ga po ramenu.
ISPRATIO GA S PJESMOM
Poslao Veliki sud kapetana Janka Milida iz Bjelica u Crmnicu, da dosuuje neku parnicu vjeitog
parniara i davudije Mitra Belova Plamenca iz Boljevida. Milida je svakog dana pratio okruni
kapetan Klisid. Bilo je to u jesen kada se po selima igraju uvee narodna ola i ine sijela. Oba
kapetana uvijek su zvani, kao gosti, na takvim narodnim veseljima. Janko je bio gorostas od
ovjeka, divan i uglaen kao djevojka. Nije bilo enskoga oka koje ga nije poudom osmatralo.
Kad je parnica dovrena, Klisid, pratajudi se sa Milidem, zapjeva iz svega glasa:
- Ajde zbogom, Milid-kapetane,
Ved te nae ene ne gledale !
KAPETAN JEVREM I ANDRIJA STANID
Kapetan Jevrem Bakid, zbog neke male greke, kaznio Andriju Stanida, iz Sutjeske, sa pet talijera
globe. Ne mnogo iza toga, Jevrem je morao da pree u selo Seoce radi nekog izmirenja. Kad
doe na obalu Lima, hode da pree, ali Lim nadoao, mosta nema, uzmuio se kao zmija u
procijep. U tome naie Andrija, ljut na kapetana zbog globe, dede da ga razmine - ni boga da
mu nazove ! Jevrem ga prizva i zamoli da ga prenese preko Lima, ako se smije pouzdati da ga ne
uvali u vodu.
Andrija se malo pomisli, pa mu ree:
- Jai, gospodine kapetane, slobodno, ne boj se!
Andrija uprti Jevreme na lea, pa im se odalji od obale, zastade i poe ga sputavati vodi:
- A globi li ti mene, gospodine kapetane, sa pet talijera ?
- Ajde pobre Andrija, podigni me malo, jer mi se sva aljina izmokri, pa demo o globi razgovarati
kad pregazimo.
- Sluaj, gospodine kapetane, sve mi boje sile, ako mi iz ovih stopa ne donese pet talijera, sad
te poturih taman ove, pa ta ti bog dadne - i poe ga jo nie sputavati.
- Ne, Andrija ! Ne budi lud ! A zar bi me putio da se udavim ?
- Pet talijera, ili te odnese Lim.
Kad se Jevrem nae na ljutoj nevolji, ree:
- Sluaj, Andro, zabaci ruku, pa izvadi iz aljine pet talijera, samo me tom drugom dobro dri.
Andrija zavue ruku u dep od aljine Jevremove, izvadi punu pregrt novca, odbroji pet talijera,
a ostatak povrati u dep Jevremove gunjine. Poto je uzeo pet talijera, onda ree:
- E sad moemo, gospodine kapetane, naprijed ! Podie ga visoko od vode i prenese na drugu
obalu Lima.
JOVAN ANDRIJIN I BRANI
Jovanu Andrijinom Kovaevidu, plemenskom kapetanu iz Grahova knjaz Nikola dodijeli zemlju u
irovici pokraj Trebjese i pokraj svoje imovine. Pomogne mu da se okudi.
Orao jednom kapetan svoju njivu ispod Trebjese, a naiao Branin, jaudi na bedeviji, pa upita

500
Jovana:
- Kapetane, je li to tvoja zemlja ? - a Jovan de njemu ponosno:
- Jes, dao mi je gospodar.
A Branin de dalje:
- A iji su ti volovi ?
Kapetan odgovori:
- Moji su, i njih mi je dao gospodar.
- I volove ? - ponovi ovaj, pa upita:
- A plug odakle ?
- I plug - ree kapetan.
- A to onda ne doe da ti i uzore, oca mu njegova - dobaci Branin.
Jovana ta rije rasrdi i skoi ljutito put prolaznika, a ovaj prutom oinu bedeviju i umae put
upe.
STANI, STRIKO, DA TI PRIPALIM
Za vrijeme kapetanovanja uvenog Sule Radova, iz Komana, izvrila vanbrani prestup neka
djevojka iz njegove kapetanije. Stvar dola na rjeavanje pred sud. Djevojka tvrdi da je uinila
prestup protivu svoje volje: da joj je bilo nasilje: Sula postavlja pitanje i slua, a uzgred puni
simsiju duvanom. Kad je bio gotov redi de:
- Daj mi, sine, jedan oganj da pripalim.
Djevojaka, i ne slutedi ta de Sula s tim, donijela je uglijev u tipavicama i prinijela simsiji, ali ba
onda kad je htjela da stavi ugljijev na simsiju, Sula povue simsiju ustranu. Tako ponovi nekoliko
puta, i kad se ved djevojci dosadi, da se mota za simsijom, onda de Suli:
- Stani, striko, ako de da ti pripalim.
- Ne stani, sine, bogami, jer i ti, da si ovako, ne bi ti bilo nasilja ! - odgovori Sula.
KOME JEZIK MLATI ...
Mitar Radovanov iz Blatine izdevetao na mrtvo ime svoju madahu.
- Aman, kapetane, za hljeb gospodarev, potui se madaha kapetanu Milou Radovidu.
- to radi Mitre od ove babetine, zar te nije sramota ?
- Gospodine kapetane, jezik mlati, a stranjica plati - odgovori Mitar.
DVA KAPETANA
U jednom plemenu postavilo se pitanje izbora plemenskog kapetana. Za to zvanje nadmetala su
se dvojica, oba iz dobrih kuda. Jedan bogat, a drugi siromah. Ovaj bogati bio je poznat kao
tvrdica, a naroito mu je bila poznata ena kao domadica koja ni au vode nije nikom s voljom
dala. Onaj drugi, iako siromah, bio je uven po gostoprimstvu, a naroito mu domadica. Bogati
uspije te mu gospodar dade kapetanstvo.
Jednom prilikom gospodar poalje nekoliko perjanika u to pleme da izvide neki spor, u zajednici
s kapetanom.
Kad perjanici dou kapetanovoj kudi, nau mu samo enu koja ih ne pozva u kudu. Sjedu pred

501
kudu i vide da tu nema ni doeka ni gostoprimstva. Bajagi, ko da su edni, zatrae vode.
"Nemam vi, bogami, dati ni vode no mi se udavila maka u bunar i sad moram idi na kraj sela da
donesem vedricu vode da bih djeci skuvala veeru", rekne im ena. Perjanici ljuti odmah skoe i
odu kudi onoga siromaha, nesuenog kapetana. im dou, ena iz sanduka izvadi bocu rakije,
skuva kavu i poasti ih. U tome doe joj i domadin koji se obraduje gostima i poeli im
dobrodolicu. Naredi eni da opet poslui kavu i rakiju, a on se izgubi. Odmah pred kudu zakolje
jare. A imao ih je samo troje. Zgotove dobru veeru i ugoste ih.
Sjutradan perjanici s kapetanom rijee spor, ali ih ni tada kapetan ne pozva u kudu nego opet
budu na rauak kod sinodnjeg domadina.
Kad se vrate na Cetinje sve ispriaju Gospodaru i Gospodar odmah pozove onu dvojicu:
kapetana i njegovog plemenika - siromaha. Uzme kapetanstvo i grb ovom bogatom, a siromaha
postavi kapetanom na zadovoljstvo itavog plemena.
POP OKA I NIKOLA PEKOV
Pop oka Mijukovid, iako veoma bogat, bio je neobino uvaran i naroito nije htio da troi na
pide. Jednoga dana, u njegovom hanu na Poviji, u Pjeivcima, okupila se poveda gomila seljaka,
a meu njima i kapetan Nikola Pekov, roak popa oke. Popu oki pade napamet da te seljake
asti sa po nekoliko aa rakije i naredi slugi da ih obredi sa rakijom, a on izae pred han.
Kapetan Nikola Pekov, im pop oka izae, upita seljake:
- Ko ovo plada ?
- Pop oka - odgovorie seljaci.
- Meni se ini - da nije pop oka pjan, ne bi nas ni astio - ree Nikola Pekov.
Neko od prisutnih izae napolje i kae popu oki ta je rekao Nikola Pekov. Pop oka se vrati i
sjede meu ostale, pozove sluge i naredi mu da ponovo obredi sve seljake rakijom, ali da stalno
preskae kapetana Nikolu Pekova. Sluga je tako i uradio. Seljaci su pili, a kapetan se Nikola
iuavao zato ga preskae.
Kad mu je ved dojadilo, zapitade:
- Vala, bogu, ljudi, ko ovo sad plada ?
- Plada pop oka - odgovorie seljaci.
- A to mene preskau, pop oka ?
Pop oka mu eretski odgovori:
- Zato to sam pjan, pa ne znam ta inim.
Kapetan Nikola zapali dugaki areni ibuk i polako izae napolje.
DA VIDI KAKO DE GA OALITI
Pop Radovan Markovid, u svoje doba kapetan i komandir bio je silan junak, pravedan sudija, a
od bratstva koje je bilo na glasu sa svoga junatva i potenja. On je bio i komandir bataljona i
svud je pokazao da je dobar vojskovoa.
Jednoga dana sjedio, pa o svemu tome premiljao. Stoga, da bi vidio kako bi ga oalili, kad
umre, naredi te mu dovedu jednu dobru tuilicu, lee u odar i naredi joj da nad njim narie. Ova
mu stala vie glave, pa poela:

502
- to si mukom umuknuo,
ljucki bane,
Zor- delijo kapetane
Radovane !
Tada je pop skoio i zakumio tuilicu:
- Ne vie, ako Boga zna, e ako produi, ne znam ta bi sa mnom bilo.
KAKO DE IM SUDITI
Poslije zauzeda Podgorice postavio Gospodar za podgorikog kapetana Jaka Bokova, ovjeka
koji je imao nekakvih zasluga u zauzedu Podgorice, ali vrlo prosta, neuka i nevjeta izricanju
pravde i sudskom postupku. Doe jednoga dana k njemu jedan Podgorianin, da tui drugoga za
neki dug. Prizove kapetan optuenoga, pa ga onda upita:
- Je li, Neo, jesi li ti duan Velu ove pare ?
- Jesam - priznaje Neo.
- A moe li ga priekati za ta dug, Velo ?
- Ne ja, Boga mi, kapetane, ekam ga odavno, pa sve zaludu, a u velikoj sam nevolji - itd ., navali
Velo kako najbolje zna i umije, ne bi li naplatio dug.
- E pa idite do avola - razgoropadi se kapetan - to ste onda doli mene ? Ti ne moe ekati, a
on ne moe platiti, pa kako du vam onda suditi ?!
VULE RADIVOJEV I PISANI ZAKONI
(Meu najduhovitije Crnogorce, kao to su bili: Sula Radov Radulovid iz Komana, Novo Spasojev
Popovid iz Kua, Prele Savov Jablan iz Rijeke nahije i drugi, ubraja se i Vule Radivojev Bulatovid,
plemenski kapetan iz Reina. Zato se ovdje donosi desetak anegdota o njemu.)
Vule je bio dugo godina plemenski kapetan; kupio daciju i sudio, kao i drugi crnogorski kapetani,
bez zakona i po uviavnosti svojoj i ostalih plemenika.
Kada su u Crnoj Gori tampani prvi zakonici, raalju se svijem kapetanima, pa i Vulu Radivojevu,
koji je bio nepismen. Jednog dana okupi Vule nekoliko plemenika, pozove pisara kapetanstva i
naredi mu da ita novi "Gospodarev zakon". Vule je poeo da gluvi, te je pisar, itajudi glasno
jedva iitao pola Zakonika, kad ga je kapetan prekinuo i poeo, puedi simsiju, da duboko
razmilja. Prisutni su htjeli da uju sud Vulev o novom zakonu, pa de ga zapitati ta on misli o
tome.
- Nita ne mislim - redi de kapetan - no ga blago poganskoj majci, e joj sinu dadoe zakletvu. Vie
de posad biti kraa i lupetina za dan, no je dosad bilo za godinu.
Sve to je muko pod Skadrom je
Dirali neki novi plemenski kapetani Vula Radivojeva kako mu je bila nitava plata od 15 talijera,
pri njihovoj od 600 kruna; pa kad se Vulu dosadilo, on de im odsjedi:
- Jadovi jedni, meni je vazda bila via plata od vae, jer pored 15 talijera, cvralo mi je po nahiji
jo 300 tiganja, koji su bili bolji za jedan dan no sva vaa godinja plata; a vama danas ne daju

503
nie priviriti vie nego gubavoj paadi.
I SITI VUCI I ZDRAVE OVCE
Poslije 1878. g. Kolain je pripao Crnoj Gori, koja se dijelila na kapetanije. Selo Lipovo sve do
tada bilo je sastavni dio kapetanije Vula Radivojeva. No poslije zauzeda Kolaine Lipovo je
pripalo drugoj kapetaniji. Vule poe na Cetinje i potui se knjazu Nikoli.
- Vule, morali smo uzeti Lipovo od tvoje kapetanije i sastaviti ga sa kapetanijom Planskom. To
smo uinili i radi tebe, da se ne mui idudi iz Reina u Lipovo, kao do sada, poto ti je bilo
mnogo daleko.
- Hvala ti, gospodaru, kad si se sjetio da se ne trudim idudi pola ure preko Kolaina u Lipovo. No,
kako ti ne pade na um da se sjeti kad sam iao po cio dan naokolo Kolaina, kad on bijae
turski, iz Reina u Lipovo.
Gospodar je bio pobijeen ovakvim odgovorom, pa da bi stvar zagladio, ree:
- Bolje ikad, nego nikad.
- Kad je bilo bolje, gospodare, onome kome se uzima ?
Da bi gospodar mogao zadovoljiti Vula, kao uticajna ovjeka u plemenu, to mu je oduzeo jedan
dio od kapeanije, istog dana postavi ga za okrunog kapetana u Kolainu. Kad mu je ovo
postavljenje saoptio ondanji ministar unutranjih djela, Vule ree:
- E, ovo je ona poslovica: I siti vuci, i zdrave ovce.
DA PREBROJI DIMOVE
Pop Bajo kerovid drao je parohiju i selo Reine kod Kolaina. U to vrijeme svaka kuda pladala
je bir. Pop Bajo se esto alio:
- Kriju mi Reinjani dimove.
Turci 1877. g. popalie Reine. Po svrenom boju izmeu naih i Turaka, uz nekoliko mrtvih i
ranjenih na obadvije strane, Turci se povratie u Kolain, a nai se iskupe na mjesto zvano
Stajite, prema Reinama. Odatle se moglo vidjeti kako dimi ostatak zapaljenih kuda. Pop Bajo
tu nije bio prisutan. Kapetan Vule Radivojev, ija je kuda takoe u Reinama sagorela, okrene se
prisutnim glavarima i narodu i ree:
- Znate li, brado, ta mi je danas najalije ?
- ta, kapetane Vule ?
- Najalije mi je to danas ove nije pop Bajo, da prebroji dimove u Reinama, poto mu danas
ne bismo mogli sakriti nijedan dim.
KO JE BOLjI
Prepirali se jedanput vojvoda Miljan Vukov Veovid i kapetan Vule Radivojev oko toga koje je
pleme bolje, Rovani ili Vasojevidi. Najposlije se saglase da su u prolosti Rovani bili bolji, no da
su ih Vasojevidi docnije pretekli. Tada de Miljan Vulu:
- Zna, Vule, ima jedna igra kod nas te je eca igraju; pa sam uo da za vrijeme igre stalno
govore: "Opara, budo, potonja se broji".
- Jest, vojvodo, i naa je eca igraju, ali ona igraju i jo jednu igru, i zbilja stalno govore: "Valjala

504
baba prase, pa ga navaljala na se" - dodade Vule.
NEUNITIVI VASOJEVIDI
Plemenski kapetani iz Crne Gore donosili su daciju (porez) i predavali je lino knjazu Nikoli. To se
redovno radilo o urevu i Mitrovu danu. Knjaz Nikola bi ih tada ustavljao na veeru, i to se
zvalo "kapetanska veera"
Knjaz je imao obiaj da sa kapetanima zamede alu. Ovoga puta je za to odabrao dva kapetana.
Vula Radivojeva Bulatovida, Rovanina, i Miluna Novova Veovida, Vasojevida, i pitao ih: "Nu da
mi vi kaete, koje je pleme bolje - Rovani ili Vasojevidi "?
Milun, misledi da knjaz ozbiljno pita, odgovori:
- Bolji Rovani, gospodaru.
- Zato, Milune ?
- Oni ive u onom prorodnom ancu, i nijesu nikad Turcima hara davali, a mi u Vasojevidima
jesmo.
Knjaz se zatim obrati Vulu:
- ta kae ti, Vule ?
- Bolji su Vasojevidi, gospodaru.
- Zato, Vule ?
- Njih je vie, oni se ne mogu istraiti.
-Kako to da se ne mogu istraiti ?
- Gospodare, kad im umre jedan, oni ga odnesu na groblje na nosilima, a po pet-est vrate sa
groblja na istim nosilima kudi.
- Kako to po pet-est vradaju sa groblja na istim nosilima kudi ?
- Napiju se, gospodare, pa ne mogu doma dodi.
KONj BEZ REPA I JOVAN BEZ BRKA
Vule Radivojev iz Rovaca bio je, kako se to u narodu kae, ovjek jezirlija, gotov vazda ko
odapeta puka da rije vrati.
Doao on na Cetinje na jednog brdskog konja kusog repa, i poinuo kod Jovana Babina, krmara
i njegova prijatelja. Kad je Vule odveo konja u talu i timario ga, zapitade Jovana:
- A, Vule, zato ovi konj nema repa ?
- Jovane - odgovori Vule i dalje radedi oko konja - da ovaj konj umije zboriti, pitao bi te zato
nema brka.
Jovan je bio dosav.
MILUTIN RADULOVAC I GOSPODAR
Milutinu Radulovcu udario grom u kudu i otetio mu puku. Kapetan Punia Lukin Selid osudio
ga da plati puku, i on poe Vulu Radivojevu koji ga naui ta de redi Gospodaru, kad se bude
alio na presudu kapetanovu.
Kad je doao pred Gospodara, Milutin mu se poali da ga je kapetan osudio da plati puku koju
on nije slomio, pa je doao da pita moe li tuiti onoga koji mu je puku slomio. Gospodar mu

505
ree da moe, i upita ga ko je taj; a kad u da mu je grom slomio puku, dodade:
- Ajde doma, to te je nauio Vule Radivojev.
KAKO JE RODILO
Pitao Gospodar Vula Radivojeva kad je jednom prilikom bio kod njega na Cetinju:
- Vule, kakva je ljetina ove godine u olainu, je li dobro rodilo ?
- Rodilo, gospodare, ba dobro rodilo: da se na manjem ereku zemlje rodi vie pogani nego u
Kolainu, nema, mislim, nige pod kapom nebeskom.
Vule je mislio na insku ariju koje se, poslije ratova 1876-1787. g. razvila u varo trgovca,
zanatlija, kafedija, inovnika, difta i raznih drugih zelenaa koji su gulili narod.
VULE RADIVOJEV I GOSPODAR
Poslije oslobodilakih ratova kada je Crna Gora dobila nezavisnost, redi de knjaz Nikola Vulu
Radivojevu jednom prilikom kada je ovaj bio doao nekim poslom na Cetinje:
- Vule, ja zanam jednoga crnogorskog glavara koji nije posjekao nijednu tursku glavu - oigledno
ciljajudi na Vula, koji se nije naroito isticao u ratovima, nato mu Vule odgovori:
- Gospodare, ja, boga mi, znam dvojicu, - ciljajudi na Gospodara.
VULE RADIVOJEV O JUNATVU
Vule, ti si dobar i pametan ovjek, ali u ovim ratovima nijesi se pokazao kao junak - redi de
jednom prilikom knjaz Nikola Vulu Radivojevu.
- Gospodare, nijesam bio veliki junak ali sam, kau ljudi, bio pametan: a junak pametnome konja
vodi, dok junaka eca umiru od gladi. Bolje je da sam i tvoj rob nego da mi se zeleni grob.
MAAN CEROVID I KAPETAN VUKAIN KRIKAPA
Zavadi se jednom Maan Cerovid, jedan od vrlo bistrih seljaka i odlinih poznavalaca porodinih
tradicija i istorije Drobnjaka, sa svojim kumom Periom Nikidem. Svaa se desi oko jedne livade,
koju je Maan Cerovid uzeo od Nikida u zalogu.
Jednoga dana doe Nikid pa de redi kumu Maanu da ga pusti da pokosi livadu, pa de mu poslije
dati kamenja, ako mu treba. Maan opet sa svoje strane odgovori kumu:
- Da bog da kume, kad tako misli o meni, nigda svoje nita ne imao, iao sa praznom vredom i
pred tuom kudom, ni ga iz svoje kude iznio, ni ga u svoj mlin samlio.
Ova svaa doe pred plemenskog kapetana Vukaina Krikapu.
Kapetan Krikapa bio je jedan od starih kapetana, koji nije umio ni svoje ime potpisati. Sudio je
Uskocima skoro dvadeset godina. im pomenuti parniari dooe kod kapetana, bez dugo
ispitivanja, kapetan poe govoriti u korist Nikida.
- Ti, kapetane, ne zna nita, redi de mu Maan Cerovid. - Ko, brat dragi, da ne zna nita - i onako
ljutito viknu da ga odmah panduri veu.
- Ne kaem ja da ti, kapetane, ne zna nita, nego da ti ne zna to veselo pismo, jer da njega
zna bio bi prvi do Gospodara, odgovori Maan.

506
- Jest, brate dragi, odgovori kapetan Vukain, sasvim je to tako i niko mi do danas nije bolje
rekao.
Tu je bio u blizini i Novica Cerovid i jo nekoliko glavara, i sve se grohotom nasmijee, kako se
ovaj sukob zavri.
OIN SAVJET
Piljan ivko Samardid, iz Krivoija, bio je seljak - najpametniji Krivoijanin svog vremena.
Marko Dakovid, najugledniji Crnogorac svoga vremena, kad poloi sudsko-advokatski ispit, doe
na Grahovo da posjeti svoje roditelje.
Stari mu otac, mudri plemenski kapetan, zapita ga:
- Jesi li Marko zavrio sve to si mislio ?
- Jesam vala tata sve.
- ta misli sad da radi ?
- Otvoridu advakaturu.
- Da me ode neto posluati, poto misli da bude advokat.
- A ta tata ?
- Da ode u Krivoije kod Piljana ivkova mjesec - dva dana, da uje njegove savjete, mislim da
bi ti vie valjalo nego sve to si nauio.
MIDA UGID I ADVOKAT
Mida ugid, jedan od starih Drobnjaka, doao je jednom prilikom kod advokata. Mida je obiao
nekoliko advokata zbog svoje parnice, koju je imao sa jednim plemenikom.
- ta du bolan ? - upitade Mida advokata.
- Evo, ta de, rede advokat. Napisadu ti tubu i platide toliko i toliko; platide takse toliko i
toliko; ima da podnese uvjerenje sa taksama; zatim da se pozovu svjedoci.
Advokat je nabrojao, a Mida se udio. Kad advokat zastade, Mida podie obadvije ruke, pa de
uzviknuti:
- A lele mene, Grubane Cerovidu ! Kako bi mi ti Grubane to svrio, koliko dlan o dlan, bez taksa i
advokata. (Gruban Cerovid je bio jedan od starih kapetana, poznat u narodu sa svojih suenja
po kratkom postupku).
SVE TO JE MUKO POD SKADROM JE
Crnogorci su na nasrtaje osvajaa odgovarali junakom borbom. U borbu su odlazili svi sposobni
za puku. Odlazili su bez poziva i prisile im bi uli da je boj zametnut. Ko se tamo nije naao
smatrao se umrlim.
Komandiri su imali velikih problema da odvrate bolesne i iznemogle. Rijetki dezerteri bili su
izloeni sprdnji ena i staraca, te su iz sela bjeali nazad u jedinice. Plemenski kapetani su dobili
dozvole da ostanu u kapetanijama.
Banjski kapetan raspie rekviziciju da se vojsci alje meso. Odredio on vrijeme kad se stoka
mora dotjerati. ena oficira narodne vojske orije Koprivica podosta zakasni. Kad je dotjerala
stoku kapetan joj kae:

507
- Koga si ku ... zakasnila, da te ja moram ovoliko ekati.
- Kapetane, svi su ku ... pod Skadrom, a ovdje su ostale samo pizde.
POJEDINOSTI IZ BITKE NA FUNDINI SE DECENIJAMA PREPRIAVAJU
Crnogorska vojska, sa 5.000 vojnika, u bici na Fundini drugog avgusta 1876. godine, porazila
40.000 Turaka, pobivi etvrtinu neprijateljske vojske. Kralj Nikola Petrovid odlikovao je Kue,
odmah nakon boja
Herojstvo u prii potomaka
Tokom pet vjekova turske okupacije, na naim prostorima bilo je mnogo bitaka i bojeva. Kroz
Kue se jo prepriava najvedi boj sa Turcima, bitka na Fundini, a 130 godina od legendarne
bitke proslavide se drugog avgusta 2006. godine. Fundinjani o ovoj bici ue, sve do danas iz
pria svojih predaka, u kojima ima i dosta legendi. Jednu od takvih pria pamti i Podgorianin
Dragan Vujoevid, starovaroki sakuplja starina. Ispriao mu je djed Milija Kikov Vujoevid, iz
sela Premidi u Fundini.
Iz pria predaka, osam puta brojnija turska vojska pretrpjela je poraz, zato to su Crnogorci bili
spretniji ratnici na kamenitom terenu Fundine. Osim toga, saznali su da Turci pripremaju boj i
iznenadili ih napadom dan ranije. Iznenadni napad Crnogoraca uinio je da meu turskom
vojskom nastane mete i panika, jer do napada Turci su uspjeli da sagrade samo utvrenja i
iskopaju rovove, dok su im rezerve oruja i vojske, za to vrijeme ostale daleko od bojita.
Bilo je to doba kada je ratniki trofej bila odsjeena neprijateljska glava. Ratnici su na vrhu glave
putali i vezali jedan dui pramen kose, koji je sluio da im se lake odrubi glava. Za pramen
kose spretniji u boju, kako priaju preci, uhvatio bi lijevom rukom, a desnom bez mnogo
muenja odrubio neprijateljsku glavu.
- Strategiju boja na Fundini, koju su Turci dogovarali u Podgorici, Marku Miljanovu Popovidu
otkrio je dobri Musliman, Mao-Hadi Ahmetov. Marko je o planu Turaka obavijestio vojvodu
Iliju Plamenca, koji je po pozivu odmah doao u Kue. Dvojica vojvoda dogovorili su se da
pozovu u Kue sve crnogorske vojvode i oficire, nakon ega su okupili i vojsku. U Fundinu su
Turke doekali kuki, martinidki, bratonoidki, ceklinski, ljubotinjski i drugi bataljoni. Kuima je
priteklo u pomod i oko dvjesta malisora iz Zatrijepa - prepriava bitku na Fundini Dragan
Vujoevid, onako kako su je doivjeli njegovi preci.
Tursku vojsku na Kue, predvodio je Muir Mahmud paa, iskusni stari ratnik, ijem je dolasku
prethodila smjena Ahmeda Hamdi pae. Mahmud paa je na Fundinu poveo mladu, regularnu
tursku vojsku, koja je iz djedine prie pokazala izuzetnu hrabrost.
- Osvanula je drugog avgusta 1876. godine oblana i tiha ilindenska zora u kojoj su rasporeene
strae crnogorskih vojnika u Fundini ekale neprijatelja. U sam osvit strae su primijetile da
prema njima kao mravi napreduju Turci. Najvie ih je nadiralo iz pravca Podgorice i Dinoe, dok
sa Albanske teritorije ni jedan turski vojnik nije krenuo prema Kuima. Inae, da jeste i u Albaniji
bi se naao dobri ovjek da obavijesti o turskim planovima Kue. Napredujudi prema Fundini
turska vojska je gradila utvrenja. Napad na Kue planirali su za tredi avgust, te je odbrana
morala da preduhitri Turke - kae Vujoevid.
Meu crnogorskim vojvodama zavladala je velika nervoza kada su vidjeli da preko etrdeset

508
hiljada Turaka polako osvaja teren prema Fundini. Neprijatelj je bio dobro naoruan pukama,
sabljama ledenicama, dervikim sjekirama,... dok je crnogorska vojska bila oskudno naoruana
bjelosapcima, crnosapcima, kuburama i manjim brojem puaka kremenjaa i brojala svega oko
pet hiljada vojnika.
- Vidjevi zlo koje se primicalo vojvoda Marko se popeo na osmatranicu, skinuo crnogorsku
kapu, stavio je na grudi i rekao:
Evo Boe da ti se pomolim jo jedan put i nedu ti vie dosaivat - pria Dragan Vujoevid.
Oko 13 asova, na Ilindan, crnogorska vojska napala je Turke, koji su mislili tu nod da prespavaju
i odmorni udare na Kue. Krvava borba vodila se u podnoju brda Heljam. Povie Fundine ula
se velika huka i udaranje handara.
- U turske rovove su uskakali prvo najhrabriji Crnogorci, a za njima i ostali. Vojvoda Marko
Miljanov je cijelo vrijeme trajanja boja bio u prvim borbenim redovima i hrabrio vojnike.
Vojvoda Plamenac je posmatrao bojite i ubacivao prema potrebi bataljone i rukovodio bitkom
na Fundini - istie Dragan Vujoevid.
U kuli Raovida Kui su zatvorili i zapalili turske age i begove. Po legendi koju je Dragan uo od
svoga djede, a koja se i danas prepriava, gledano iz pravca Podgorice, dok je kula gorela, ka
nebu su se uzdizale razne boje. Sada se na tom mjestu nalazi spomen-obiljeje.
- Martinidki i kuki bataljoni su gonili Turke do Demovskog polja i Dinoe - kae Dragan
Vujoevid. Turska vojna utvrenja u Kuima su nadivjela sva minula vremena. Kroz Fundinu i
danas ima aneva podignutih od kamena iz tog perioda. Orudi njive seljani su do skoro
pronalazili zakopane glave, koje su se prema kazivanju Draganovog djede Milije u to vrijeme
ukopavale plitko u malim drvenim sanducima.
Meu mrtvima najvie Ceklinjana
Vojvoda Marko Miljanov tredeg avgusta 1876. godine pokupio je vojsku na Ranom brdu u selu
Raovidi u Fundini, da prebroji mrtve i ranjene borce. Od svih crnogorskih bataljona, iz prie
Draganovih predaka, najvie poginulih i ranjenih je imao ceklinski. Poginulih Turaka je bilo preko
deset hiljada, odnosno dvaput vie, od broja crnogorskih vojnika koji su branili Kue.
Pokloni prema zaslugama
- Vojvoda Marko Miljanov je poslije boja na Fundini, Mahmut pai poslao ivog vuka kojeg je
uhvatila crnogorska vojska.
Crnogorska vojska nakon bitke na Fundini odala je priznanje vojvodi Marku Miljanovu, tako to
mu je darovala iz boja zaplijenjenu najljepu tursku sablju i kudu na Medunu u kojoj je prije boja
radio Turski sud, a danas je muzej.
Serdaru krnju Kusovcu vojska je darovala konja sa kojim je na boj dojahao neki turski oficir kae Dragan Vujoevid.
Sudbina zaplijenjenih puaka kremenjaa
- Mnogi Crnogorci nakon boja, zaplijenjene puke kremenjae su polomili. To iz razloga to su
Turci u njima skrivali zlatnike. Zlatnike su nali mnogi, ali je teta bila veda od naenog blaga. To

509
iz razloga to su same turske puke imale veliku vrijednost, jer su bile bogato ukraene zlatom,
srebrom i sedefom i predstavljale remek djelo ondanjih majstora - istie Dragan Vujoevid.
Vojna mapa bitke
- Po sjedanju boraca iz bitke na Fundini, Marko Bojov Raovid, oficir vojske kralja Nikole, iz sela
Raovidi u Fundini, napravio je vojnu mapu koja oslikava strategiju tadanjeg ratovanja - kae
Dragan.
Trofeji
Iz pria predaka, samo martinidki bataljon posjekao je dvije hiljade glava i zaplijenio est turskih
zastava. Perjanik Novak Miloev Vujoevid svojim handarom posjekao je 17 turskih glava. Od
ruskog cara junak Novak Miloev dobio je jatagan sa draguljima, na kome pie Ko se bije
sjeem ga, a ko ne ostavljam ga.
Odlikovanje Kuima
- Nakon boja, kod mlinova pod Fundinom sastali su se vojvode Ilija Plamenac i Marko Miljanov,
da jedan drugome estitaju pobjedu. Crnogorska vojska, iscrpljena od boja okupila se na guvna i
ispod stogodinjih brijestova pored brojnih izvorskih voda u fundinskim selima Premidi, Raovidi,
Ljuhari,... Malisori koji su u ovom boju pomogli Crnogorcima estitali su Kuima odlikovanje,
koje im je uruio kralj Nikola Petrovid pred svom vojskom, i estitali im drugi avgust, srpsku
slavu Ilindan.
A. RAJKOVID
Radoman Jovanovid:
MEUDRAVNI CRNOGORSKO-SRPSKI ODNOSI
Objavljujemo jo jedno istorijsko svjedoenje o (najede) zategnutim meudravnim odnosima
izmeu Crne Gore i Srbije. Rije je o pokuajima izglaivanja sporova izmeu zvaninog Cetinja i
zvaninog Beograda, poslije crnogorsko-turskog rata, 1862. godine, o emu prenosimo nauni
rad, objavljen u asopisu Istorijski zapisi, broj 1-2, za 1973. godinu
Za bolje odnose Srbija treba da pokae dobru volju
Neutralnost Srbije u crnogorsko-turskom ratu 1862. godine i neizvrenje obedanja koja je srpska
vlada davala Crnoj Gori i Hercegovcima izazvali su otar sukob izmeu zvaninog Cetinja i srpske
vlade i teko kompromitovali ugled Srbije.
Uoavajudi spoljnopolitike okolnosti i razvoj dogaaja u centralnoj Evropi koji su se mogli
odraziti na istono pitanje, i srpska vlada i zvanino Cetinje pokuavaju da nau mogudnosti za
prevazilaenje otrih sukoba i zategnutih odnosa koji se meu njima postojali u prethodnom
periodu.

510

NEPOVOLJAN MIR SA TURSKOM

Nepovoljan mir sa Turskom nametnuo je Crnoj Gori nekoliko tekih obaveza. Po odredbama
mirovnog ugovora Crna Gora se obavezala na neutralan stav prema oslobodilakom pokretu u
susjednim turskim oblastima, a Porta je sebi prisvojila pravo da izgradi vojni put kroz Crnu Goru
i, radi njegovog obezbjeenja, podigne vojna utvrenja.
Mirovni ugovor je mijenjao status quo Crne Gore. Ruska vlada se protivila tome, pa je otpoela
akciju za reviziju ugovora o miru. Da bi ta akcija bolje uspjela, trebalo je za nju zainteresovati
evropsku diplomatiju, a u prvom redu popraviti crnogorsko-austrijske odnose i tako dobiti
podrku beke vlade.
Sredinom novembra 1862. godine vojvoda Mirko Petrovid je otputovao za Be, da tamo, kod
predstavnika sila, isposluje podrku za reviziju mirovnog ugovora za Turskom.
Za vrijeme toga boravka u Beu, ruski ambasador Viktor Petrovi Balabin ubjeivao je vojvodu
Mirka u nunost uspostavljanja bliih i iskrenijih odnosa izmeu Crne Gore i Srbije. Vojvoda je
izjavljivao ruskom ambasadoru da je spreman na poboljanje odnosa sa Srbijom, pod uslovom
da i ona pokae dobru volju za to. On ga je uvjeravao da de njegovi savjeti uticati na dalje
odnose Crne Gore prema Srbiji.
Crnogorski zvanini krugovi odnosili su se tada prema srpskoj vladi sa velikim nepovjerenjem.
Ogoreni na Srbiju zbog njenog stava prema Crnoj Gori u tek zavrenom ratu, oni su je javno
optuivali i davali veoma otre i zajedljive primjedbe na raun njenog dranja u toku rata.
Nepovjerenje crnogorskih vladajudih krugova prema Srbiji, sumnja da de ona biti ikada spremna
da povede energinu nacionalno-oslobodilaku akciju, uz bojazan da gaji tajne namjere da
nakodi Crnoj Gori, pretvoride se u veliku mrnju prema srpskoj vladi.
Knjaz Nikola se bio uvjerio da de i ubudude biti usamljen u nacionalno-oslobodilakim akcijama,
da se u pomod Srbije ne moe nadati, niti sa njom imati dobrih odnosa, sve dok ona ne prihvati
njegove poglede o mogudnostima i nainu voenja oslobodilake akcije.
Neraspoloenje i krajnje nepovjerenje zvaninog Cetinja prema Srbiji zadalo je veliki udar ideji
zbliavanja i saradnji izmeu dviju drava, pa ak dovelo u pitanje i samu mogudnost za to. I
predsjednik srpske vlade Ilija Garaanin bio je nepovjerljiv prema knjazu Nikoli. On je smatrao
da crnogorski zvanini krugovi, zbog bojazni da Hercegovina ne pripadne Srbiji, ele da ometaju
zajedniki rad.
Za vrijeme boravka vojvode Mirka u Beu voeni su razgovori sa predstavnicima srpske vlade
Milojem Ljejaninom i Vukom Karadidem. Njima je bilo nareeno da pokuaju izgladiti sporove
sa vladajudim krugovima Cetinja i nastoje da se uspostave tjenji i iskreniji odnosi sa njima. Oni
su trebali da iznesu vojvodi Mirku tetu koju njegovo stalno optuivanje Srbije nanosi saradnji
izmeu Srbije i Crne Gore, i da mu skrenu panju na nunost meusobnih odnosa i koristi koje
od toga moe imati i sama Crna Gora.
Zna se da su razgovori vojvode Mirka sa Ljejaninom i Vukom Karadidem voeni na liniji
izmirenja zvaninih krugova dviju drava i usaglaavanja pogleda o mogudnostima i putevima
bududih odnosa izmeu njih, ali njihove pojedinosti nijesu poznate. Vojvoda Mirko je uvjeravao
Ljejanina da de se Crna Gora saglaavati sa odlukama srpske vlade koje bi se odnosile na
osloboenje srpskog naroda. On je sa Vukom Karadidem razgovarao i o materijalnoj pomodi,
koju bi Srbija dala Crnoj Gori za otklanjanje tekih posljedica rata. U tim razgovorima bilo je,

511
vjerovatno, i dosta objanjenja o uzrocima ljutnje zvaninih krugova Crne Gore i Srbije i pri tome
se nije vodilo mnogo rauna o konvencionalnim formama diplomatske vjetine, ved je to, prije,
bio razgovor dvaju starih poznanika.
Iako razgovori nijesu doveli do konkretnih rjeenja, niti su zavreni kakvim ugovorom, ipak su
bili od znaaja za budude odnose izmeu Crne Gore i Srbije. Prije uspostavljanja bliih odnosa
izmeu njih, trebalo je pokuati da se otkloni nagomilano nepovjerenje. Iako objanjenje u Beu
nije to postiglo, a to se do kraja nede postidi nikada, ipak je raskravilo hladne odnose izmeu
beogradskih i cetinjskih zvaninih krugova.
DARINKINA DIPLOMATSKA MISIJA
Vladajudi krugovi na Cetinju odluili su da u diplomatsku akciju oko revizije mirovnog ugovora sa
turskom ukljue i knjaginju udovicu Darinku. Jo prije povratka M. Zege, na Cetinju je rijeeno
da ona otputuje u Be i zatrai jau podrku diplomatskih predstavnika sila za rjeavanje
spornog pitanja izgradnje turskih karaula na crnogorskoj teritoriji. Istovremeno su o tom pitanju
u Carigradu pregovarali vojvoda uro Matanovid i Jovan Vaclik. Knjaginja Darinka je poetkom
februara 1863. otputovala sa Cetinja.
Zategnuti odnosi sa Turskom oko pitanja karaula nijesu stavljali u izgled trajan mir, pa je Crnoj
Gori, radi svake eventualnosti, trebalo pripremiti se i za rat. U skladu sa tim pripremama trebalo
je doznati i miljenje beogradske vlade o tome.
Povoljan izvjetaj Mihaila Zege o razgovorima u Beogradu stvorio je kod knjaza Nikole utisak da
moe dodi do saveza sa Srbijom, pa je knjaginji Darinki nareeno da se ne zadrava u Beu, ved
da poe u Beograd i povede razgovore sa srpskom vladom.
Ustanak u Poljskoj, koji je izbio krajem januara 1863, imao je jak odjek kod srpske vlade. U Srbiji
je javno mnjenje oekivalo da de uskoro dodi do energine akcije za osloboenje balkanskih
naroda. Mislilo se u Srbiji da de evropske sile biti zauzete drugim pitanjima, meu ostalim i
poljskim ustankom, pa tako nede stidi da ometu akciju balkanskih naroda. Razloniji ljudi u Srbiji
uvidjeli su da su takve nade nerealne, jer je bilo lako uoiti pocijepanost snaga koje su radila na
nacionalnooslobodilakom polju, premod Turske i prepremanje Austrije da upadne u Bosnu da
sve to ne daje izgleda na uspjeh oruane akcije Srba.
Ovakve okolnosti izazivaju strah kod srpske vlade da zapadne sile ne iskoriste zauzetost Rusije
pitanjem poljskog ustanka i rijei istono pitanje na tetu balkanskih naroda, pa je nastojala da
doe do sporazuma sa balkanskim dravama. U toj dosta irokoj akciji, ona je morala ozbiljno
raunati na Crnu Goru. Spoljnopolitike okolnosti i bojazan od novog rata, koji je vojvoda Mirko
prieljkivao, bili su povoljnija okolnost za tjenje odnose izmeu Crne Gore i Srbije. U takvim
okolnostima nepovjerenje zvaninih krugova Cetinja prema Srbiji moralo je jenjavati, a tijesna
saradnja sa njom pojavljivala se sve vie kao nunost. Te su okolnosti mogle pogodovati
uspjenijim razgovorima knjaginje Darinke u Beogradu.
KNJAGINJA U BEOGRADU
Vladajudi krugovi na Cetinju nastojali su da prikriju svrhu putovanja knjaginje Darinke. Sekretar
ruskog konzulata u Dubrovniku Makuev opravdano je pretpostavljao da cilj njenog putovanja
nije boravak u Beu, ved vana politika misija u Beogradu. Kruile su i vijesti da je ona, toboe

512
otputovala za krade vrijeme sa Cetinja da bi se tako izbjegle svae koje su, zbog njenog
prisustva, mogle izbiti u knjaevoj porodici. O cilju njene misije bili su neto kasnije djelimino
upoznati ruski diplomatski predstavnici.
Austrijski funkcioneri odmah su prozreli da knjaginja Darinka ima neku tajnu misiju u Beu.
Dalmatinski namjesnik je doznao da knjaginja Darinka putuje u Beograd. On je bio uvjeren da
ona ide u Srbiju ne samo sa znanjem ved i uz punu podrku ruskih konzula iz Beograda i
Dubrovnika. Dalmatinski guverner smatrao je ovu misiju vrijednom naroite panje austrijske
administracije, prije svega zbog diplomatske vjetine crnogorske knjaginje.
Knjaginja Darinka je stigla u Beograd krajem februara 1863, a tamo se zadrala oko 15 dana.
Ona je u Beogradu dosta dobro primljena, a imala je namjeru da proputuje po unutranjosti
Srbije.
NAGOMILANO NEPOVJERENJE
Intervencije ruske diplomatije i razgovori voeni u Beu sa Ljejaninom i Vukom doprinijeli su
da zvanini crnogorski krugovi nastave nastojanja u pravcu izglaivanja sporova sa Srbijom i
uspostavljanja bliih odnosa sa njom. Da bi se nastavili razgovori koje je u Beu vodio vojvoda
Mirko, knjaz Nikola je u februaru 1863. poslao u Beograd svog autanta Mihaila Zegu. Ovaj je
odnio u Beograd pismo knjaza Nikole knjazu Mihailu, ovladen da ispita i mogudnost
uspostavljanja dobrih odnosa izmeu dvije drave u cilju organizovanja zajednikog rada na
nacionalno-oslobodilakom polju. Po povratku iz Beograda, Zega je izjavio sekretaru ruskog
konzulata u Dubrovniku, Makuevu, da je u razgovorima sa vladom u Beogradu nastojao da
dokae obostranu korist od povoljnih odnosa izmeu Beograda i Cetinja i vanost toga za
nacionalno-oslobodilaki pokret. Autant knjaza Nikole ukazivao je na strategijsko preimudstvo
Crne Gore u odnosu na Srbiju, navodedi, pri tom, da je ona, zbog svog geografskog poloaja, u
stanju da vee za sebe velike turske snage, osobito u uslovima, dizanja ustanka u Hercegovini i
Albaniji. Ba u to vrijeme u Hercegovini i Albaniji pokazivalo se nezadovoljstvo prema Turskoj,
koje se moglo tumaiti kao predznak ozbiljnijih nemira. Po Zeginom rezonovanju, to bi bila
velika pomod Srbiji. On je ukazivao i na injenicu da Srbija i Crna Gora nijesu mnogo teritorijalno
udaljene jedna od druge, i da to omogudava i iru saradnju izmeu njih. Izaslanik crnogorskoga
knjaza je traio da Srbija pomogne Crnu Goru u njenim pripremama za rat. Razgovori Mihaila
Zege u Beogradu imali su obiljeja ispitivanja terena za pregovore o savezu izmeu Crne Gore i
Srbije. Oni su bili dio plana vojvode Mirka da, uprkos nedavnom porazu, povede novi rat s
Turskom, i tako onemogudi sprovoenje odredbi ugovora o miru. Ne znamo ta su sve Zegi
izjavili u Beogradu. U ruskim dokumentima stoji da se on tamo ''objasnio o sitnim
nezadovoljstvima'', da je ''donio na Cetinje eljeni odgovor'', i da je knjaz Nikola bio zadovoljan
rezultatima njegove misije.
Knez Mihailo eli dominaciju
Poto je bilo teko doznati cilj misije knjaginje Darinke, njen dolazak u Beograd izazvao je
raznovrsna novinska tumaenja i pretpostavke. Knjaginja je sa velikim ljubopitstvom obilazila
Beograd. Posjeta koju joj je uinio francuski generalni konzul u Beogradu dala je povod za
pretpostavku da knjeginja ima neki vrlo tajni zadatak. Sam Ilija Garaanin doprinio je

513
misterioznosti misije crnogorske knjaginje. On je diplomatskim zastupnicima u Beogradu
govorio da je knjaginja Darinka doputovala u Beograd jedino zbog svoje radoznalosti da upozna
Srbiju, i kao dokaz za to navodio je glasove da ona namjerava da posjeti manastire iu i
Studenicu. Garaanin je, dakle, sakrivao politiki cilj dolaska knjaginje Darinke, pa je isticao da je
do njene posjete dolo iznenada i da ona nije vodila politike razgovore.
BEOGRAD NIJE ZA RAT S TURCIMA
Predsjednik srpske vlade iznosio je da je podozrijevao da je knjaginja doputovala u Beograd sa
ciljem da izmoli materijalnu pomod za Crnu Goru i ubijedi kneza Mihaila da adoptira knjaza
Nikolu i tako ispuni veliku elju vojvode Mirka da njegov sin postane nasljednik srpskog
prijestola.
Trebalo je da knjaginja Darinka nastavi razgovore koje je u Beogradu vodio Mihailo Zega. Ona je
to poela objanjenjima o stavu Srbije prema crnogorsko-turskom ratu 1862. Knjaginja je
prenijela miljenje crnogorskog dvora o politici srpske vlade. Poto su cetinjski zvanini krugovi
uvidjeli da su hladni odnosi izmeu Beograda i Cetinja velika smetnja uspostavljanju saradnje
izmeu Srbije i Crne Gore, poela je kod njih da sazrijeva misao o nunosti prevazilaenja
meusobnih optubi i sumnjienja. Zato je knjaginja Darinka predloila knezu Mihailu da se
prestane sa uzajamnim optuivanjem i ozbiljno razmisli o bududim odnosima izmeu Srbije i
Crne Gore.
Knjaginja je imala vie susreta sa knezom Mihailom i Garaaninom. Knez Mihailo joj je
prebacivao zbog dranja zvaninog Cetinja prema Srbiji. Razgovori su tako imali za predmet
sagledavanje uslova i metoda za zajedniki rad Srbije i Crne Gore na nacionalnooslobodilakoj
borbi, a time i ispitivanja mogudnosti za sklapanje ugovora o savezu izmeu ove dvije drave.
Knez je izlagao godi iz Crne Gore generalnu liniju svoje spoljne politike i iznio svoje uvjerenje da
jo nije nastupio trenutak za rat sa Turskom, jer za to jo nijesu sazreli uslovi ni na unutranjem,
niti na spoljnom planu. Knez Mihailo je crnogorskoj knjaginji izloio svoju veliku ambiciju da se
stavi na elo oslobodilakog pokreta balkanskih naroda i time joj stavio do znanja da Crnoj Gori
nede dozvoliti da tu ulogu ona preuzme. Iz toga je bilo jasno da knez Mihailo eli da osigura
svoju punu dominaciju nad svim Srbima.
TURSKA POPUTA
Zavrni dio pregovora sa srpskom vladom trebalo je da obavi u Beogradu vojvoda Ivo Rakov
Radonjid. Predvialo se da on otputuje za Be, gdje bi se susreo sa knjaginjom Darinkom (na
njenom povratku iz Beograda), dobio od nje obavjetenje o pregovorima, a zatim poao u Srbiju
radi voenja zavrnih pregovora sa vladom Ilije Garaanina. Po tom planu se predvialo da
vojvoda Radonjid, po zavrektu pregovora u Beogradu, poe u Carigrad, radi razgovora sa
Portom o odredbama mirovnog ugovora izmeu Crne Gore i Turske. Mislilo se da knjaginja
Darinka poe iz Bea u Pariz, da zatrai materijalnu i diplomatsku podrku Francuske.
U meuvremenu je iz Carigrada stiglo obavjetenje da je Porta odustala od izgradnje karaula na
crnogorskoj teritoriji. Poto je dobio takvu vijest, knjaz Nikola je smatrao da dalji boravak
knjaginje Darinke u Beogradu nije potreban, pa ju je pozvao da se vrati u Crnu Goru. On je
smatrao da je sada izlian i njen odlazak u Be. Istovremeno se odustalo i od misije vojvode Iva

514
Radonjida. Po knjaginji Darinki upudena je u Crnu Goru i pomod srpske vlade od 8.000 dukata.
Ona je bila zadovoljna i svojom misijom i prijemom u Beogradu.
Za ovu misiju knjaginje Darinke saznalo se i u Carigradu. I ona i prethodni dodiri izmeu Crne
Gore i Srbije ocijenjeni su na Porti kao oznaka uspostavljanja tjenjih odnosa, uperenih protiv
Turske. Da bi Crnu Goru odvojila od Srbije, Porta je pokazala neto vedu spremnost da izae u
susret crnogorskim zahtjevima. To je olakavalo uspjean ishod misije vojvode ura Matanovida
u Carigradu i doprinijelo da Porta odustane od gradnje karaula na crnogorskoj teritoriji.
Obedanje Porte da de odustati od gradnje karaula na crnogorskoj teritoriji ublailo je
zategnutost u crnogorsko-turskim odnosima. Dalji boravak knjaginje Darinke u Beogradu, a
naroito predvieni put vojvode Iva Radonjida, mogli su se tumaiti kao demonstracija
prijateljstva izmeu Crne Gore i Srbije uperenog protiv Turske, i nakoditi daljim pregovorima
Crne Gore sa predstavnicima Porte. Obedanjem Porte otklonjena je, za izvjesno vrijeme, i
opasnost od rata izmeu Crne Gore i Turske, a zime je nestalo i glavnog razloga zbog kojeg su
zvanini krugovi na Cetinju, u datom momentu traili tjenje odnosa sa Srbijom.
UMANJITI VANOST CRNE GORE
Na Cetinju su znali da Ilija Garaanin u knjazu Nikoli gleda suparnika kneza Mihaila. Oni su
vjerovali da srpska vlada nastoji da Srbiji osigura ulogu ujedinitelja srpskog naroda i radi toga
mora umanjiti vanost Crne Gore. Predosjedajudi krajnji ishod takve akcije, vladajudi krugovi na
Cetinju podozrijevaju od svega to je moglo izgledati upereno protiv politikih interesa Crne
Gore i njene dinastije.
Bilo je u stavu vladajudih krugova na Cetinju dosta zasnovanog na proizvoljnim tumaenjima i
neosnovanim optubama, ali su im i neki postupci srpskih agenata davali pravo da se prema
Srbiji odnose sa velikim nepovjerenjem.
Jo poetkom 1863. Ilija Garaanin je odravao veze sa Lukom Vukalovidem. Voa
hercegovakog ustanka slao je, u januaru te godine, svoju povjerljivu linost Vula Pravicu u
jednu misiji kod Garaanina, a za veze sa njim koristio je i Mihaila Kvekida, brata crnogorske
knjaginje Darinke.
Garaanin se naroito pribojavao da vojvoda Mirko ne izazove nove nerede u Hercegovini,
plaedi se da dogaaji ne krenu tako da Srbiju nepripremljenu primoraju da se ukljui u oruani
sukob sa Turskom. Otuda je on bio odluno protiv svega to je moglo izazvati Tursku na rat sa
Srbijom i omoguditi Austriji da se proiri na Balkanu. Zato je srpska vlada pokuavala da
angauje francusku diplomatiju i iskoristi francuski uticaj na Cetinje da bi crnogorskom knjazu
sugerisala nunost odravanja mira sa Turskom i odvratila ga od agitacije u Hercegovini.
Tako su jake veze Crne Gore sa jo neumirenom Hercegovinom izazvale strepnje srpske vlade
od novih nemira koje je mogla izazvati separatna akcija Crne Gore. Otuda srpska vlada nastoji
da angauje francusku diplomatiju da posreduje ne samo izmeu Crne Gore i Turske ved i
izmeu Hercegovaca i turskih vlasti. Zbog toga su i veze srpske vlade sa Lukom Vukalovidem u
ovom trenutku odravane, dobrim dijelom, radi osujedivanja novog ustanka u Hercegovini.
Radi toga srpska vlada nastoji da izmiri zvanino Cetinje sa proslavljenim hercegovakim
vojvodom i skloni knjaza Nikolu da vojvodu Vukalovida pozove u Crnu Goru, ime bi bio
umanjen njegov uticaj i rad na ustanikom aritu u Hercegovini.

515
PORTA JAA GARNIZONE
S proljeda 1863. dolazi do pokreta Miridita u Albaniji. Kada je Crna Gora uspostavila vezu s
albanskim ustanicima, shvadeno je to kao predznak ozbiljnijih nemira i zbog toga zabrinulo
diplomatske zastupnike sile u Carigradu. Bojazan Turske od nemira na Balkanu bila je povedana
jo i time to Hercegovina nije bila jo sasvim umirena. Zato se veze koje zvanino Cetinje
odrava sa Hercegovcima shvataju kao tenja Crne Gore da se u Hercegovini ponovo digne
ustanak.
Glasovi o nemirima u Hercegovini i sporu Crne Gore sa Turskom oko gradnje turskih karaula na
crnogorskoj teritoriji primljeni su u Srbiji kao predznak novih sukoba sa Turskom. Narod je
vjerovao da de ti glasovi raspaliti ratni duh i primorati srpsku vlada da povede energinu
politiku.
Svakog proljeda, ved niz godina, ujali su se glasovi da de dodi do rata balkanskih naroda sa
Otomanskom carevinom. Te vijesti je sa naroitom revnodu prenosila u Carigrad Austrija,
skredudi tako Turskoj panju na opasnost koja joj prijeti od Srbije i Crne Gore i poboljavajudi
uslove za svoju propagandu i uticaj na Balkanu.
Premda ovakve vijesti nijesu bile sasvim tane, Porta im je vjerovala, pa je pojaala svoje
garnizone na granicama Srbije i Crne Gore, zadajudi tako jo jednu brigu zvaninom Beogradu.
Srpska vlada, naime, plaila se da Turska sama ne povede rat protiv Srbije i Crne Gore.
SRPSKI AGENTI VRBUJU VOJVODE I SENATORE
Misija knjaginje Darinke u Beogradu povoljno je uticala na odnose izmeu dviju knjaevina.
Zvanini krugovi i u Beogradu i na Cetinju ocjenjivali su je kao dogaaj od velike vanosti za
odnose izmeu Srbije i Crne Gore. Poslije ove posjete postepeno se naputaju veoma hladni
odnosi izmeu zvaninih krugova u Beogradu i na Cetinju i sve vie se istie potreba saglasnost,
zajednikog, rada. Uspostavljanje boljih odnosa izmeu Crne Gore i Srbije pozdravila je Rusija.
Gorakov je preporuio knjazu Nikoli da nastavi sa jaanjem odbrambene modi Crne Gore, a da
pri tome svojom politikom u turskim oblastima ne daju Porti povoda za nova optuivanja i
zaplete. Iako su dodiri predstavnika Srbije i Crne Gore krajem 1862. i poetkom 1863. godine
doprinijeli poboljanju odnosa izmeu ovih drava, nepovjerenja i podozrenja njihovih zvaninih
krugova nijesu prestala. Sredinom 1863. knjaz Nikola je ponovo optuivao srpsku vladu da u
Crnu Goru alje svoje agente koji pokuavaju da vrbuju ak i vojvode i senatore Novicu Cerovida
i Miljana Vukova. Knjaz Nikola je gledao s velikim nepovjerenjem i ogorenjem na rad srpskih
agenata ne samo u Crnoj Gori ved i u onim oblastima koje je smatrao crnogorskom interesnom
sferom. Vijesti o dolasku agenata Ilije Garaanina u Hercegovinu osobito su uvedale sumnje
zvaninih crnogorskih krugova u politiku beogradske vlade prema Crnoj Gori. Te sumnje su
pojaane naroito od kada se doznalo za nove veze srpske vlade sa Lukom Vukalovidem. Knjaz
Nikola i vojvoda Mirko shvatali su te veze kao akciju srpske vlade protiv Crne Gore, sraunatu na
slabljenje crnogorskog uticaja u Hercegovini. Zbog neispunjenih oekivanja, do ega je
neminovno moralo dodi u uslovima neuspjenog crnogorsko-turskog rata, opale su nade
Hercegovaca u pomod Crnoj Gori. Iako su gajili velike simpatije prema njoj, Hercegovci su iz
nedavnog iskustva izvukli pouku da Crna Gora nije u mogudnosti da im prui takvu pomod koja
bi njihovom oslobodilakom pokretu garantovala uspjeh. Zbog toga su u zajednikom radu

516
Srbije i Crne Gore vidjeli jedan od glavnih uslova za uspjeh ustanikog pokreta, u emu su oni
imali istaknutu ulogu. Tako se stvara povoljnija politika klima za jaanje uticaja Srbije u
Hercegovini.
Crnogorci hode novi rat s Turskom, Srbija nije za to
S druge strane, srpska vlada se naroito interesovala poljskim ustankom, jer je smatrala da bi
Rusija, u okolnostima angaovanosti oko toga pitanja, bila onemogudena da prui zatitu Srbiji u
oruanom sukobu s Turskom. Dijelom zbog toga, Garaanin se s proljeda 1863. godine odluno
suprotstavio knezu Mihailu, koji je pomiljao na rat sa Turskom, i svojim energinim prijetnjama
sklonio ga na odravanje mira. Srbiji jednobrazan bio, te da bi s tim u stanju bili pribliiti se
boljoj bududnosti kad sredan as nastupi''. Srpskoj vladi je bilo posebno stalo da zna kakvim
vojnim sredstvima Crna Gora moe raspolagati u sluaju rata.
KNJAZ NIKOLA NE SLUA GARAANINA
Strijepnje srpske vlade od preuranjene akcije Crne Gore naroito su proisticale iz vijesti o novim
vezama zvaninog Cetinje s italijanskim pokretom. Preuranjena akcija Crne Gore mogla je
stvoriti vrlo teku situaciju za Srbiju. Ako bi dolo do rata Crne Gore sa Turskom, beogradska
vlada bi mogla biti optuena za ''izdajstvo'' prema nacionalnom pokretu ako bi ostala po strani,
a mogla bi dovesti u pitanje i sami politiki opstanak Srbije.
Po Garaaninovom shvatanju, svaki lokalni pokret i preuranjena akcija slabila je snage za
odlunu nacionalnooslobodilaku akciju, pa je energino bio protiv njih. On je htio da se prije
nego se povede iroka oruana akcija, Srbija vojniki spremi i bar sa Crnom Gorom sklopi
sporazum o zajednikom radu. Zbog toga nastoji da knjaza Nikolu ubijedi u tetnost separatnih i
lokalnih akcija, i istie nunost sporazumijevanja sa Srbijom.
Knjaz Nikola nije bio spreman da prihvati savjete Garaanina, vjerujudi da bi to sputavalo Crnu
Goru u samostalnim akcijama i dovelo je u zavisan odnos prema Srbiji. Crnogorski knjaz se
zanosio planovima da politikom aktivnodu dobije to povoljnije i uticajnije mjesto u odnosima
balkanskih drava i tako izbjegne da doe u podreen poloaj prema Srbiji.
Nepovjerljiv prema crnogorskom knjazu, Garaanin je pokuao da iskoristi uticaj knjaginje
Darinke na Cetinju, da bi preko nje uplivisao na zvanine crnogorske krugove. Zato joj je
preporuivao da radi na postizanju sporazuma izmeu Srbije i Crne Gore.
Kada su na Cetinju odluili da pokuaju izgraditi odnose sa zvaninom Srbijom, nastojali su da iz
toga izvuku to vie koristi. Radi ostvarenja politikih ciljeva Crnoj Gori je bilo potrebno da se
materijalno pripremi za voenje rata. Nedostatak oruja bio je akutan problem. Rjeenje tog
problema shvatano je kao zadatak od uzuzetnog znaaja. Izvlaedi pouku iz rata sa Turskom
1862. godine, vladajudi krugovi uviaju da je naoruavanje modernijim orujem jedno od
primarnih sredstava ostvarenja nacionalnooslobodilakog programa Crne Gore. Materijalne
okolnosti, meutim, nijesu omogudivale da ona sama doe do njega. Stoga se donosi odluka da
se osprednjae i neizoluene puke preprave u izoluene ostrague.
Na Cetinju su smatrali da je srpska vlada zainteresovana za naoruavanje crnogorske vojske i da,
zato, nede odbiti crnogorsku molbu za pomod u vojnom materijalu. Da bi do takve pomodi to
prije doli, izaslanici Cetinja izjavljivali su u Beogradu da de se crnogorski knjaz pridravati

517
savjeta srpske vlade, tj. da oruje koje bude dobila iz Srbije Crna Gora nede upotrijebiti na to da
prijevremeno izazove Tursku, ved de strpljivo ekati dok se i Srbija ne pripremi za rat.
POMOD U VOJNOM MATERIJALU
U aprilu 1864. knjaz Nikola je poslao u Beograd i Bukuret, u politiku misiju, svog autanta
Maa Vrbicu. Ova misija nije bila ugovorena sa srpskom vladom.
Autant crnogorskoga knjaza boravio je u Beogradu osam dana.
On je u vie navrata razgovarao s Garaaninom, a primljen je i kod kneza Mihaila. Vrbica je
prikrivao cilj ove svoje posjete, izazivajudi tako posebnu radoznalost u Beogradu. Premda je od
ruskoga konzula u Beogradu traio preporuku za ruskoga konzula u Bukuretu, Vrbica nije htio
bilo ta redi o cilju te svoje posjete.
Poslije povratka Maa Vrbice iz Bukureta (gdje se, pored ostalog, susreo sa Rakovskim),
Garaanin je ruskoga konzula u Beogradu obavijestio da je Vrbica imao zadatak da prikupi
podatke o raspoloenju javnog mnjenja, kako u Srbiji, tako i u Rumuniji, i vojnom i finansijskom
stanju ove dvije drave.
Po povratku iz Bukureta, Vrbica je poao u Kragujevac, da bi obiao tamonju fabriku oruja. U
vie razgovora s Garaaninom, predstavnik crnogorskoga knjaza je nastojao da dozna kakvu
politiku srpska vlada namjerava da vodi prema Turskoj. Saoptavajudi Garaanina da materijalne
okolnosti ne dozvoljavaju Crnoj Gori da se pripremi za rat sa Turskom, Vrbica je iznio da bi za
njegovu zemlju bilo od velike vanosti ako bi joj srpska vlada poklonila dvije belgijske maine za
izoluivanje puaka koje su Crnogorci zaplijenili u poslednjih ratovima sa Turskom. Vrbica je,
takoe, traio da srpska vlada pokloni Crnoj Gori i maine za izradu topovske municije.
Predsjednik srpske vlade je obedao da de u Crnu Goru poslati dvije maine za izoluivanje
puaka ijednog majstora koji bi ih montirao i obuio nekoliko ljudi za rad na njima.
Garaanin je preko Vrbice uputio crnogorskom knjazu savjet da vodi obazriviju politiku, slijedi
primjer Srbije, priprema se za rat sa Turskom i strpljivo eka povoljan trenutak za oruanu
akciju.
NOVA ZABRINUTOST PORTE
Zagonetni boravak Maa Vrbice u Beogradu i Bukuretu izazvao je na Porti, navikloj da u
svakom politikom kontaktu izmeu balkanskih drava vidi blisku opasnost za Tursku, posebnu
zabrinutost. Ruski ambasador u Carigradu, da bi otklonio pritisak Turaka na Crnu Goru,
uvjeravao je Portu da Vrbiina misija nije imala politiki karakter.
Srpska vlada je uputila u Crnu Goru maine za izoluivanje puaka, dok je ostale, koje je traio
knjaz Nikola, smatrala nepodesnim za transportovanje u Crnu Goru.
Slanje maine za izoluivanje puaka iz Srbije u Crnu Goru bio je prvi vidljivi znak uspostavljanja
neto bliih odnosa izmeu vladajudih krugova u Beogradu i na Cetinju. Novi znak tog
pribliavanja bilo je kumovanje kneza Mihaila pri krtenju Zorke, prve kderke knjaza Nikole smatralo se da de to kumstvo doprinijeti zbliavanju dviju dinastija. Za zastupnika kneza Mihaila
odreen je dravni savjetnik ore Milovanovid.
Odlazak ora Milovanovida u Crnu Goru iskoriden je za vanu politiku misiju kod knjaza
Nikole. Ilija Garaanin je pripremao Milovanovida za ovu misiju i dao mu pismene instrukcije za

518
razgovor sa knjazom Nikolom. Trebalo je da Milovanovid crnogorskom knjazu iznese optu
politiku situaciju u Evropi i miljenje sprske vlade o tome kakav stav Srbija i Crna Gora valja da
zauzmu u toj situaciji.
Pridravajudi se generalne linije tadanje politike Garaanina, zastupnik kneza Mihaila je trebalo
da savjetuje knjazu Nikoli da izbjegava preuranjene, a posebno separatne akcije, jer bi one
samo umanjile snage potrebne za odlunu borbu sa Turskom. Da bi se takve akcije izbjegle,
Cetinju je trebalo prenijeti i miljenje srpske vlade da je nuan zajedniki rad vladajudih krugova
u Beogradu i na Cetinju. Po instrukcijama, savjetnik Milovanovid je, dalje, imao da upozna
Cetinje i sa tim da srpska vlada zamilja obraun sa Turskom kao borbu na ivot i smrt, za koju
se treba uporno pripremati. Pripreme bi trebalo da budu izvoene u najvedoj tajnosti, i do
poetka rata nuno bi bilo izbjegavati sukobe, zadravajudi uvijek po neko otvoreno pitanje koje
bi moglo posluiti kao povod za rat sa Turskom.
IGRE OKO NASLJEA PRIJESTOLA
Zastupnik kneza Mihaila bio je upoznat sa nekim ranijim razgovorima o nasljeu srpskog
prijestola. U tim razgovorima je iznoeno da je knjaz Nikola izraavao elju da ga knez Mihailo
usvoji za prestolonasljednika, ukoliko ne bude imao prirodnog nasljednika. Za sluaj da se to
pitanje postavi na Cetinju, Milovanovid je trebalo da izjavi da srpski knez jo nije donio odluku o
nasljedstvu prijestola, da de voditi rauna o elji knjaza Nikole, ali odluku nede donijeti dok ne
nastupe okolnosti koje bi dokazivale korisnost donoenje takvog rjeenja.
Pitanje nasljea srpskog prijestola smatrano je osobito vanim. Ono je bilo povezano sa
stranakim borbama u Srbiji. Za njega su bile zainteresovane i velike sile, jer su u knjaevoj
linosti gledale jedan od kanala svog uticaja u Srbiji. Za ovo pitanje bila je naroito
zainteresovana Rusija, koja je nastojala da prestolonasljednik bude linost na koju de modi
uticati onako kako je to mogla na kneza Mihaila.
OKOLNOSTI TJERAJU SRBIJU NA SARADNJU
Spoljnopolitike prilike i turske optube protiv Srbije zaotravale su njene odnose sa
Otomanskom imperijom i isticale potrebu zbliavanja Srbije i Crne Gore. Te okolnosti su
doprinijele da se Garaaninova poruka na Cetinju uzme u ozbiljno razmatranje. Poslije nje se
osjetila veda spremnost zvaninih krugova na Cetinju da rade u sporazumu sa Srbijom.
Poetkom 1864. godine Petkovidu je izgledalo da su odnosi izmeu Crne Gore i Srbije vrlo prisni
i da je njihov cilj postizanje sporazuma. Odnosi Srbije sa Turskom posebno su se zaotrili
uzbunom Osman-pae, guvernera Bosne, krajem februara 1864. godine. Ta uzbuna bila je
odgovor turskih funkcionera na alarmantne vijesti o sve vedoj opasnosti koja Turskoj prijeti od
sazrijevanja uslova za oruani oslobodilaki pokret na Balkanu. Taj potez su na Porti tumaili kao
neophodnu odbrambenu mjeru protiv opasnosti od mogude zajednike akcije Srbije i Crne Gore
i agitacije maarskih i italijanskih agenata. ujalo se da Crnogorci, bez obzira na nepovoljan
ishod rata koji su vodili s Turcima, nastoje da onemogude pacifikaciju Hercegovine, da bi putem
novih nemira u njoj pokrenuli Srbiju i srpski narod na novi rat s Turskom. Austrijske uhode
doznale su da su Crnogorci u proljede 1863. godine nastojali da onemogude slanje jedne
delegacije Hercegovaca u Carigrad. I knjaz Nikola je nekim svojim indiskretnim izjavama, kojima

519
je nastojao da Tursku primora na ustupke, pobuivao Portu da se pribojava od Srbije i njenih
veza sa Crnom Gorom, ime je, u stvari, turskoj vladi stavljao do znanja da su crnogorsko-srpske
politike veze uperene protiv Turske. Tako su okolnosti s proljeda 1864. godine srpskoj vladi
izgledale vrlo komplikovane. Ilija Garaanin se tada pribojavao da crnogorski vladajudi krugovi
ne uine kakvu nesmotrenost i tako izazovu oruani sukob sa Turskom, pa im je preporuivao
veliku obazrivost.
Srpska vlada ne eli posjetu knjaza Nikole Beogradu
Premda su se ujale razne pretpostavke o tome ko de biti nasljednik kneza Mihaila, u Srbiji je
prevladavalo miljenje da to moe biti jedino neki od lanova dinastije Obrenovida ili
Karaorevida, jer su snage koje su ih podravale bile dosta jake.
U liberalnoj partiji u Srbiji bilo je ljudi koji su eljeli da knez Mihailo posini crnogorskoga knjaza
Nikolu. Liberali su tvrdili da bi takav akt bio od velike vanosti, jer bi se na taj nain Srbija i Crna
Gora ujedinile u jednu dravu.
Ipak, realniji politiari su uviali da su teko ostvarljive nade da knjaz Nikola bude izabran za
nasljednika kneza Mihaila. Usinovljenje knjaza Nikole od strane kneza Mihaila nailo bi na jak
otpor meu Srbijancima, koji su sebe smatrali politiki zrelijim od Crnogoraca, a na knjaza
Nikolu gledali kao predstavnika jedne plemenske samovolje, koju oni ne bi htjeli prihvatiti. Osim
toga, izbor knjaza Nikole za nasljednika srpskog prijestola ne bi bio po volji na Rusiji, koja u to
vrijeme nije vjerovala crnogorskom knjazu, poto je smatrala da je on profrancuski orijentisan.
IZASLANIK NA CETINJU
Dravni savjetnik Milovanovid doputovao je na Cetinje zajedno sa autantom kneza Mihaila,
kapetanom Ljubomirom Ivanovidem. Zastupnik kneza Mihaila oduevljeno je doekan u
crnogorskoj prijestonici, kao to je i uspostavljanje kumovskih veza izmeu dinastije Obrenovida
i Petrovida, shvadeno kao znak njihovog zbliavanja, s oduevljenjem primljeno u Crnoj Gori.
Izaslanik srpskoga knjaza zadrao se u Crnoj Gori oko 20 dana.
U razgovorima sa zastupnikom kneza Mihaila, knjaz Nikola je izjavio da je zadovoljan njegovim
objanjenjima, pa je izrazio namjeru da ubudude odrava dobre odnose sa srpskom vladom.
Krivicu za dotadanje svae sa srpskom vladom on je pripisao svom ocu vojvodi Mirku.
Crnogorski knjaz je uvjeravao Milovanovida da se oslobodio oevog uticaja i obedao je da de
svesrdno raditi na osloboenju i ujedinjenju srpskog naroda.
U toku ovih razgovora knjaz Nikola je iznio i svoje miljenje o mogudnosti usaglaavanja taktike
nacionalnooslobodilake akcije Srbije i Crne Gore. On i vojvoda Mirko su bili miljenja da taktika
nacionalnooslobodilake borbe Srbije i Crne Gore ne moe u svim pojedinostima biti
ujednaena, poto posebne okolnosti, nain ivota i mentalitet Crnogoraca onemogudavaju da u
cjelini bude prihvadena taktika koju je Garaanin preporuivao.
Knjaz je izrazio i elju da iz Srbije doe nekoliko sposobnih ljudi koji bi bili primljeni u crnogorsku
dravnu slubu. U prvom redu elio je da mu srpska vlada uputi ovjeka za njegovog linog
sekretara. U dolasku tih ljudi na Cetinje knjaz Nikola je vidio mogudnost da otpusti iz svoje
slube strance, u kojima je gledao tue agente i neprijatelje Crne Gore.
Milovanovid je bio zadovoljan boravkom u Crnoj Gori i prijemom na koji je tamo naiao. Mislija

520
ora Milovanovida doprinijela je da se, bar po izgledu, uspostave bolji odnosi izmeu
zvaninih krugova Srbije i Crne Gore.
Novi momenat u politikom pribliavanju Srbije i Crne Gore bilo je uede zastupanika knjaza
Nikole, vojvode Petra Vukotida, na proslavi pedesetogodinjice Drugog srpskog ustanka, koja je
odrana u Topideru, poetkom juna 1865. godine.
KNJAZ KRENUO NEPOZVAN?
Proslava pedesetogodinjice Drugog srpskog ustanka bila je za srpsku vladu vrlo delikatna stvar.
Ona je na svojevrstan nain ukazivala na smjer spoljne politike Srbije, i zbog toga je nosila
opasnost od zaotravanja odnosa sa Turskom. U ovoj sveanosti Porta je vidjela jasnu oznaku
pripremanja Srbije za rat sa Turskom, a za takvo uvjerenje nalazila je potvrdu i u vijestima o sve
tjenjim vezama Srbije sa Crnom Gorom.
Turska i Austrija su bile protiv proslavi pedesetogodinjice drugog srpskog ustanka, a ruska
vlada je savjetovala srpskoj vladi da odustane od ove u sutini antiturske demonstracije.
Kako srpska vlada nije mogla odustati od ove proslave, izmijenila je njen karakter da bi izbjegla
da bude optuena da organizuje panslavistiku manifestaciju i antitursku demonstraciju. Zato ju
je jako uplaila vijest koja se pojavila u srpskim novinama da je knjaz Nikola i nepozvan krenuo
za Beograd, da bi prisustvovao proslavi u Topideru. Dolazak crnogorskoga knjaza na ovu
proslavu bio je vrlo nepovoljan srpskoj vladi, pa je ona angaovala rusku diplomatiju da otkloni
takvu mogudnost.
Vojvoda Petar Vukotid, u ijoj se pratnji nalazio autant knjaza Nikole, serdar Mihailo Zega,
oduevljeno je doekan u Beogradu. On se interesovao za vojno stanje Srbije i razgovarao o
slanju vojne pomodi za Crnu Goru. Zastupnik knjaza Nikole prenio je srpskoj vladi knjaevu
molbu da ona Crnoj Gori pokloni jednu bateriju brdskih topova. Knez Mihailo je za udovoljenje
toj molbi jedinu smetnju nalazio u tome to je vjerovao da Austrija nede dozvoliti prevoz topova
preko svoje teritorije. Zastupnik knjaza Nikole preuzeo je na sebe da kod beke vlade isposluje
dozvolu za transport ovih topova iz Srbije u Crnu Goru. On je i uspio da dobije takvu dozvolu, pa
je o tome javio srpskoj vladi.
Po povratku u Crnu Goru, zastupnik knjaza Nikole na topiderskoj proslavi izjavljivao je da je
zadovoljan stanjem u Srbiji. On je mislio da bi oslobodilaku akciju na Balkanu trebalo voditi u
naslonu na Rusiju. U toj akciji Srbija bi imala prvenstvo, a ureenje budude ujedinjene drave na
Balkanu, po rezonovanju Vukotida, trebalo je da bude konfederacija balkanskih knjaevina pod
pokroviteljstvom Rusije.
OBIMNA PREPISKA DVA KNJAZA
Spoljna oznaka zbliavanja vladajudih krugova Srbije i Crne gore bila je i dosta obimna prepiska
koja je poetkom 1865. godine voena izmeu knjaeva Mihaila i Nikole. Ona je odzvanjala
velikim oduevljenjem za zajednike ciljeve Srbije i Crne Gore.
U toku razgovora sa Milovanovidem knjaz Nikole je istakao nunost snabdijevanja crnogorske
vojske novim naoruanjem. Crnogorski knjaz je traio od srpske vlade pomod u oruju i vojnom
materijalu. Potrebe Crne Gore iznesene su u jednom pismu, koje je kapetan Ivanovid predao
Garaaninu. Srbija je tada obedala pomod u najnunijem oruju, koje bi bilo odmah upudeno, a

521
ostalo bi se povremeno slalo. Osim vojnog materijala, knjaz Nikola je traio da se u Beogradu
izradi plan za podizanje jedne kasarne na Cetinju.
Crnogorski knjaz je raunao da de slanjem pomodi u naoruanju srpska vlada ublaiti problem
nedostatka oruja, koji je zajedno sa neobuenodu ljudstva u rukovanju modernim
naoruanjem, u Crnoj Gori smatran kao gorudi problem. Premda je on to od nje i traio, jedno
vrijeme se plaio da vojna pomod Srbije ne bude imala za posljedicu njegovo potinjavanje
srpskoj vladi. Nadajudi se da de mu Rusija uputiti pomod u naoruanju, knjaz je jedanput odbio
da primi tu pomod koju je sam traio. Vie je volio, dakle, primiti vojnu pomod od Rusije nego od
Srbije, jer bi tako ostao nezavisniji prema Srbiji.
Ruska vlada u ovo vrijeme podrava Srbiju u nastojanju da se oko nje okupe balkanski narodi, pa
ove zato upuduje na Beograd. Ona zbog toga odbija i molbu knjaza Nikole za vojnu pomod, i
upuduje ga na Srbiju. Kada je uvidio da od Rusije nede dobiti znaajniju pomod u vojnom
materijalu, knjaz Nikola ponovo nastoji da je dobije od Srbije.
OTVARANJA ORUNIH RADIONICA
Da bi se upoznala sa mogudnostima ublaavanja nestaice u naoruanju i uvidjela potreba
crnogorske vojske, srpska vlada je u julu 1865. poslala u Crnu Goru artiljerijskog kapetana
Velimira Stefanovida. Kako je bilo dosta teko transportovati artiljerijska orua iz Srbije u Crnu
Goru, Stefanovidu je stavljeno u dunost da proui mogudnost izoluivanja starih topova u
samoj Crnoj Gori. On je ponudio knjazu Nikoli svoje usluge za uvoenje boljeg sistema u
crnogorskoj artiljeriji. Po zavretku rada u Crnoj Gori, kapetan Stefanovid je imao da srpskoj
vladi iznese svoje miljenje o mogudnostima naoruanja crnogorske vojske.
Knjaz Nikola je koristio usluge Stefanovida za osnivanje orune radionice na Rijeci Crnojevida. On
je nastojao da preko Stefanovida dozna sa kolikim bi finansijskim sredstvima srpska vlada
uestvovala u sluaju da se pokae mogudnost otvaranja vedih orunih radionica u Crnoj Gori.
CRNOGORSKA VOJSKA SLABO NAORUANA
U to vrijeme crnogorska vojska nije imala modernijeg naoruanja. Ono je, vedim dijelom, bilo
privatna svojina Crnogoraca. Poetkom vladavine knjaza Nikole u Crnoj Gori je bilo svega
4.hiljade dravnih puaka kapsulaa, oko 3.hiljade neizoluenih kapsulaa, uzetih u boju na
Grahovcu 1858. godine, dvanaest malih topova, za koje su, na veoma primitivan nain,
izraivana ulad na Cetinju. Jedini pukar nalazio se na Cetinju, a u Rijeci Crnojevida je pravljena
neka vrsta slabog baruta. Oskudna vojna sredstva bila su iscrpljena u ratu 1862. godine. Za
nabavku novijeg i modernijeg naoruanja nije bilo novca. Crnogorska vojska je zadravala svoju
staru organizaciju zasnovanu na bratstveniko-plemenskom principu, a itava je bila narodna.
Stalnoga kadra nije bilo, niti ijednog kolovanog oficira. inila ju je gotovo iskljuivo pjeadija,
jer drugih rodova i slubi skoro i nije postojalo. Pripreme za rat sa Turskom zahtijevale su, prije
svega snabdijevanje orujem i drugim vojnim materijalom. Finansijskih sredstava nije bilo toliko
da se odjedanput nabavi veda koliina oruja, pa se nedostatak modernijeg oruja pokuavao
ublaiti prepravkom starih na novi sistem izoluenih puaka. Izoluivanje puaka vreno je u
oruanoj radionici na Rijeci Crnojevida, ije je maine, kao to je reeno, srpska vlada dala Crnoj
Gori. U orunoj radionici na Cetinju, istovremeno je izraivana puana municija. Prepravkom i

522
opravkom oruja crnogorska vojska nije se mogla materijalno pripremiti za rat sa Turskom.
Osnovni nain rjeavanja nedostatka oruja bio je nabavka i pomod sa strane. Nedostatak oruja
i neobuenost u rukovanju modernim naoruanjem smatran je u Crnoj Gori za gorudi problem.
Pokuaj reforme crnogorske vojske po uzoru na srpsku
Poetkom 1865. godine Crna Gora je kupila u Beu 6.000 novih puaka, a uz pomod srpske vlade
iz Bea je nabavljeno jo novih 3 hiljade puaka, koje su u Crnu Goru dole u septembru 1865.
godine. Moglo se smatrati da su time podmirene najnunije potrebe crnogorske vojske.
U Crnoj Gori je nedostajalo ne samo topova ved i puane i topovske municije i instruktora za
obuku vojske u rukovanju novim naoruanjem. Knjaz Nikola je zato traio od Srbije da mu u
tome pomogne. On se jedno vrijeme nosio milju da poalje nekoliko Crnogoraca u Srbiju radi
izuavanja raznih zanata potrebnih vojsci, a naroito radi obuke u Kragujevakoj topolivnici.
Crnogorski knjaz je traio od srpske vlade da mu poalje i nekoliko podoficira radi obuke
Crnogoraca u rukovanju novim naoruanjem.
POTREBE U NAORUANJU
Oslanjajudi se na obedanje srpske vlade da de pomodi naoruavanje crnogorske vojske i izvodedi
pravo na nove zahtjeve iz uspostavljenih bliih odnosa sa Srbijom, on je zatraio od srpske vlade
i pomod od 2-3 miliona metaka. Krajem oktobra 1865. on je ponovo traio od Srbije da poalje u
Crnu Goru i izolune topove, o emu je u Beogradu razgovarao Petar Vukotid poetkom 1865.
iznosedi da bi trebalo iskoristiti onu dozvolu Austrije za prebacivanje naoruanja u Crnu Goru
preko njene teritorije.
Knez Mihailo je prihvatio molbu crnogorskoga knjaza. Odlueno je da se u Crnu Goru poalje
jedna kompletna baterija brdskih topova sa 4 hiljade granata, 1,5 milion kapsula neto praha i
drugog vojnog materijala. Ovaj materijal upuden je pod firmom bekog fabrikanta oruja
Sederla, a preko njegovog zastupnika u Beogradu, trgovca Lazara Tripkovida, koji je trebalo da
prati ekspedovanje topova i vojnog materijala u Crnu Goru.
Vojni materijal koji je Srbija poklonila Crnoj Gori ukrcan je na lep i preko Bea prebaen do
Trsta, a odande prevezen brodom austrijskog lojda ''Albanija''. ''Albanija'' je doplovila u Kotor 7.
marta 1866. godine. Istim brodom u Crnu Goru su doli jedan oficir, dva podoficira i jedan
truba. Dolazak tako velikog vojnog materijala izazvao je u Crnoj Gori utisak skorog rata sa
Turskom. Po Crnoj Gori se prialo da je vojni materijal poslala Rusija, a ne Srbija.
PORTA OPET ZABRINUTA
Slanje vojnog materijala u Crnu Goru bilo je shvadeno kao siguran znak zajednikih priprema
dviju knjaevina za oruanu akciju protiv Turske. Zbog toga su diplomatski zastupnici sila u
Beogradu, izuzev ruskoga konzula, sa negodovanjem primili vijest o toj poiljci. Engleski konzul
Longvort namjeravao je da zajedno sa komandantom beogradske tvrave Ali-Riza-paom
pozove sve konzule u Beogradu na zajedniki protest kod srpske vlade. U zajednici sa ruskim
konzulom ikinom, koji ga je i obavijestio o ovoj namjeri konzula, Garaanin je odluio da
ovima izjavi da su topovi prodani Crnoj Gori i da de srpska vlada tako postupiti ako dobije

523
porudbinu od bilo koje druge zemlje.
Slanje vojnog materijala u Crnu Goru naroito je zabrinulo Portu. Vijest je u turskoj prijestonici
izazvala mnogo komentara i jako razdraila javno mnjenje. Po Carigradu se prialo da Srbija
namjerava da postepeno naorua sve slovenske narode u Osmanskoj carevini i organizuje ih za
obaranje turske vlasti. Veliki vezir Ali-paa je koristio ekspedovanje vojnog materijala u Crnu
Goru kao dokaz za neprijateljsku politiku Srbije prema Turskoj. On je izjavljivao da je prinuen
da kategoriki trai objanjenje od srpske vlade, da bi tako zadovoljio tursko javno mnjenje i
izbjegao mogudnost da ono zatrai od njega jo energinije mjere protiv Srbije.
Vie od svega, Ali-pau je plaila mogudnost da Crna Gora, ohrabrena novim orujem, ne pone
sukob sa Turskom i tako izazove ogromne zaplete na Balkanu. On je zato energino protestovao
kod srpskog zastupnika u Carigradu Jovana Ristida i ruskog ambasadora grofa N.P. Ignjatjeva.
Ristid je pravdao srpsku vladu tako to je izjavljivao da je Crna Gora ovo oruje kupila u Srbiji, a
krivicu za ekspedovanje ovog materijala u Crnu Goru svalio je na Austriju koja je dozvolila Crnoj
Gori da ovaj materijal preveze preko njene teritorije. Austrijski ambasador baron Proke
izjavljivao je da nije dovoljno upoznat sa slanjem vojnog materijala u Crnu Goru, i to je bilo
dovoljno da zadovolji Portu.
KONANO POMOD
Jedno vrijeme se mislilo da se, uz srpsku pomod, u Crnoj Gori podigne ak i jedna topolivnica.
Knez Mihailo je pokazivao spremnost da u Crnu Goru poalje strunjake i maine za to, ako bi se
pokazala mogudnost da se ona otvori. Kapetan Jovanovid je namjeravao da svojoj vladi predloi
podizanje radionice baruta u Crmnici i slanje novih koliina vojnog materijala u Crnu Goru.
Poetkom jula 1866. knez Mihailo je obavijestio knjaza Nikolu o svojoj odluci da se u Crnu Goru
poalje 3 hiljade oka baruta i 35 hiljade oka olova i o svojoj spremnosti da se u Beu kupi za
Crnu Goru 3-4 hiljade topovskih granata. Tada je odlueno da se u Crnu Goru poalje i jedan
oficir - radi njenog strategijskog prouavanja.
Vojne pripreme Crne Gore, koje je Srbija pomagala i materijalno i kadrovski, bile su sastavni dio
pripreme za voenje rata sa Turskom, na emu je srpska vlada sistematski radila. Inovacije u
Crnoj Gori bile su izvjesno vrijeme kopiranje reformi u srpskoj vojsci. Pokuavajudi da reformiu
crnogorsku vojsku po uzoru na srpsku, srpski oficiri u Crnoj Gori su, u stvari, pripremali laku
saradnju vojski Srbije i Crne Gore u njihovom bududem ratu sa Turskom, i stvarali mogudnost da
njom, u pogodnom trenutku, mogu komandovati srpski oficiri. Znalo se da de glavni teret u
bududem ratu sa Turskom podnijeti Srbija i Crna Gora, pa je srpska vlada preuzela na sebe da
ublai nedostatak oruja u Crnoj Gori i utie na organizaciju crnogorske vojske.
PRVI NASTAVNICI U NARODNOJ VOJSCI
Specifinosti Crne Gore, i materijalne i drutvene prirode, nijesu dozvoljavale da se reforme u
crnogorskoj vojsci izvedu u opsegu i formama koje su dostigle u Srbiji. Okolnosti nijesu
dozvoljavale da se crnogorska vojska dijeli na klase, uspostavi stalni kadar i napusti njena
organizaciona struktura na plemenskom principu.
Pitomci artiljerijskog i pjeadijskog kursa na Cetinju 1866. godine bili su ujedno i prvi vojnici u
Crnoj Gori koji su pozivani na dua vjebanja. Oni su bili i prvi nastavnici u narodnoj vojsci u

524
Crnoj Gori, prvi organizatori obuavanja Crnogoraca u rukovanju modernijim orujem.
SRPSKI KAPETAN OBUAVA CRNOGORSKE ARTILJERCE
Radi obuke u rukovanju novim orujem i instruktorskog rada u crnogorskoj vojsci, knjaz Nikola
je zatraio od Srbije i nekoliko oficira. Oni su imali da, po instrukcijama srpskog ministra vojske
Blaznavca, crnogorsku narodnu vojsku reorganizuju po srpskom sistemu i obue izvjestan broj
Crnogoraca za starjeine i predavae u vojsci. Poetkom marta 1866. godine u Crnu Goru su
doli artiljerijski kapetan Milutin Jovanovid, koji je imao da crnogorske artiljerce obui rukovanju
baterijom poslatom iz Srbije, narednih Aleksa orevid, kome je stavljeno u dunost obuavanje
pjeadinaca, podnarednik laboratorijske ete Panta Pejovid, da bi organizovao rad na izradi
topovske i puane municije, i truba Todor Kojid, da obui posade topova i pjeadiju trubnim
signalima koji su upotrebljavani u srpskoj vojsci. Pod rukovodstvom kapetana Jovanovida, u
Crnoj Gori se obuavao 51 artiljerac, 109 pjeadinaca i 10 trubaa, a izraivana je i municija u
maloj radionici na Cetinju. Uoi odlaska iz Crne Gore, sredinom juna 1866. kapetan Jovanovid je
knjazu Nikoli podnio izvjetaj o svom radu i miljenje o daljoj obuci vojske. On je predloio da se
artiljerci koji su se obuavali na Cetinju upute po plemenima kao podoficiri i natavnici, da bi
tamo obuili izvjestan broj Crnogoraca rukovanju topovima. Pjeadince je, po njegovom
predlogu, trebalo zadrati na obuci do kraja jula, a zatim jedan dio njih uputiti u svoja plemena,
radi obuke narodne vojske pravilima pjeadijske slube i trubnim znacima, a vedi dio njih
zadrati na Cetinju, do kraja oktobra, radi daljeg vjebanja i rada u orunoj radionici. Kapetan
Jovanovid je predloio starjeinski kadar baterije na Cetinju i inspektore koji bi se starali o obuci
vojske u Crnoj Gori. Pitomci artiljerijskog i pjeadijskog kursa nastavili su rad pod rukovodstvom
srpskih podoficira do sredine oktobra 1866. godine, kada su upudeni po crnogorskim
plemenima. Rad kapetana Jovanovida i srpskih podoficira u Crnoj Gori bio je od vanosti za
njeno vojno stanje. Oni su, u stvari, postavljali osnovu prilagoavanju crnogorske vojske
savremenijem nainu ratovanja. Pored toga, organizovali su orune radionice u Crnoj Gori. Na
toj osnovi je kasnije poveden zamaan rad na snabdijevanju vojnim potrebama. Krajem juna
1866. godine oruna radionica na Rijeci Crnojevida privodila je kraju izoluivanje puaka uzetih u
bici na Grahovcu 1858. godine. Ona je izraivala orune pribore i kremenje zamjenjivala
priborom za kapisle. U ''Laboratoriji'' na Cetinju pitomci artiljerskog i pjeadijskog kursa i pladeni
radnici izraivali su puanu municiju. U sistematskim pripremama Crne Gore za rat otilo se i
dalje. Nastojalo se da vojska bude to bolje opremljena pa je barut kupovan u Kotoru, a
sklopljen je i ugovor sa jednim italijanskim trgovcem o isporuci fieklija i torbaka.
Dr ivko M. Andrijaevid:
SRPSTVO U CRNOJ GORI
Poznati istoriar analizira istorijske okolnosti i motive koji su crnogorske vladare od kraja
osamnaestog vijeka navodili da po Crnoj Gori ire tzv. srpsku svijest kao kljuni ideoloki
obrazac
Vladika Vasilije u opisu dogaaja svog doba jasno razlikuje Crnogorce i Srbe

525
Srpstvo u Crnoj Gori, odnosno, svijest da Crnogorci pripadaju srpskom narodu, javlja se u 18.
vijeku, kada vladike iz dinastije Petrovi Njego poinju da za svoju politiku ideju trae
uporite u mitskom nasljeu koje je uglavnom batinila Srpska pravoslavna crkva.
Opredjeljivanje za to nasljee bilo je neminovno, jer u to vrijeme oni za neko drugo nasljee
gotovo i nijesu znali. Prvi vladar dinastije Petrovi Njego, vladika Danilo (1697 - 1735), znao je
za mitsku priu o Kosovskom boju, pa je 1714. godine pisao da su knez Lazar i Milo Kobilovi
(Obili) slavno poginuli sa sedam hiljada boraca, ostavivi poslije smrti vjenu slavu. O
Kosovskom boju pisao je u svojoj Istoriji Crne Gore (1754) i vladika Vasilije (1744 - 1766),
koji je smatrao da su Crnogorci, kao dio slavenoserbskog naroda, imali obavezu da u njemu
uestvuju. Vladika kae i da je Crna Gora jedini slobodni ostatak nekadanjeg Srpskog carstva.
Meutim, iako Crnogorce u vrijeme Kosovskog boja smatra dijelom slavenoserbskog naroda,
kada pie o dogaajima iz 18. vijeka vladika Vasilije jasno razlikuje Crnogorce i Srbe: Crnogorci
su slobodni narod, a Srbi su bratski hrianski narod koji je pod Turcima.
Po prirodi stvari, ona znanja o istorijskom i nacionalnom identitetu Crnogoraca koja su imali
vladika Danilo i Vasilije, nijesu bila i svojina veine Crnogoraca. Nesporno je da u Crnoj Gori
Danilovog ili Vasilijevog doba, gdje su samo svetena lica i poneki glavar bili elementarno
pismeni, ovakvi stavovi i nijesu mogli pripadati irem krugu ljudi. Izvora koji bi dokazali
suprotno, naravno, nema, a jedini sauvani dokaz - crnogorske pjesme iz 18. vijeka, svjedoe o
odsustvu razvijene svijesti o nacionalnom identitetu. Odsustvo takve svijesti karakteristino je ne
samo za crnogorsko drutvo, ve i za gotovo sva balkanska drutva 18. vijeka. ak i sredinom
19. vijeka ruski diplomata Aleksandar Giljferding je prilikom obilaska Bosne primijetio da
bosanski Srbi ne razlikuju vjersku od nacionalne pripadnosti, jer i njega, Giljferdinga, smatraju
Srbinom samo zato to je pravoslavac.
I povjerenik srpske vlade u Bosni i Hercegovini, Toma Kovaevi, zapisao je polovinom 19.
vijeka da ovdje vei dio Srba nema pojma o narodnosti.
Kod veine Crnogoraca svijest o srpskoj nacionalnoj pripadnosti znatnije se poela uvrivati
tek tokom 19. vijeka, i to najprije u onom dijelu Crne Gore koji je bio pod direktnim politikim
uticajem Cetinjske mitropolije. O irokoj rasprostranjenosti te svijesti u 18. vijeku ili ranije, mi
nemamo relevantnih istorijskih izvora, to ne znai da je uopte nije bilo. Meutim, to to je
jedan crnogorski mitropolit u 18. vijeku zastupao stanovite o srpskom karakteru Crne Gore, ne
znai da je u njegovo doba i veina Crnogoraca imala isti karakter nacionalne ili istorijske
svijesti. Crnogorski vladika koji je napisao prvu istoriju Crne Gore, i nepismeni Crnogorac iz
okoline Cetinja, nemaju ista izvorita za formiranje nacionalne svijesti. ak i u drutvima sa
mnogo razvijenijom kulturom, potrebno je da proe dosta vremena da bi ideje i stanovita koja
zastupaju politike grupacije postale svojina veine. Istoriar koji svijest vladike Vasilija
proglasi svijeu svih Crnogoraca njegovog doba, bez ikakvog uporita generalizuje jednu
pojavu i pravi logiki neodrivu konstrukciju.
Srpska svijest u Crnoj Gori nesumnjivo nije bila pojava koju su crnogorski vladari iz porodice
Petrovi-Njego zatekli utemeljenom i snanom u crnogorskom drutvu, ve je bila pojava koju
su oni sami razvijali i uvrivali. S druge strane, pogreno bi bilo tvrditi da im je srpska svijest
nametnuta od nekoga spolja ili da je neki izvanjac unio ovu svijest u Crnu Goru. Naprotiv, srpska
svijest u Crnoj Gori izvorni je crnogorski proizvod, ali se ne moe sporiti da su za njeno snaenje
uveliko zasluni i neki izvanjci. Prvi razlog za snaenje srpske svijesti u Crnoj Gori lei u
injenici da je saznajni krug crnogorskih vladika bio takav da im se srpski karakter Crne Gore
nametao kao jedino istorijski utemeljeno stanovite. ak i vladika Vasilije u predgovoru za
Istoriju Crne Gore navodi da je svoje djelo iskljuivo pisao iz mnogih srpskih istorija koje se

526
nalaze u manastirima. Dakle, ni visoko obrazovani crnogorski vladika, koji je komunicirao sa
obrazovanim svijetom, nije mogao iskoraiti iz zaaranog crkvenog kruga u kome stoluju
istorijski mitovi. Slina svijest bila je prisutna i kod vladike Petra I Petrovia Njegoa (1784 1830). U svojoj Kratkoj istoriji Crne Gore vladika pie da je Crna Gora uvijek bila
prepoznatljivi dio Srpskog carstva, a da je tek poslije plaevnome srbskog carstva padenija
postala potpuno dravno samostalna.
Upravo ovakvu istorijsku tradiciju, koja je ve bila dobila i svoju istoriografsku formu, vladiin
nasljednik, Petar II doveo je do savrenstva i uinio je neizbrisivom u istorijskoj svijesti
Crnogoraca. Crna Gora je, kako navodi Njego, komati od razvalinah naega carstva... ona je
urna u koju je silno ime Duanovo pribjeglo.
Kada su crnogorski vladari prepoznali u ovakvoj istorijskoj retrospekciji upotrebljivu osnovu za
svoje politike ciljeve, oni su snaenje ideje o srpskom karakteru Crne Gore ocijenili kao zadatak
od dravnog znaaja. Taj spoj srpske ideologije i crnogorske politike dostigao je vrhunac u
vrijeme knjaza Nikole (1860 - 1918), i od tada drava preko svih institucija koje su joj na
raspolaganju snai svijest o srpskom karakteru Crne Gore i Crnogoraca.
Od prvih dana svoje vladavine knjaz Nikola je smatrao da e Osmansko carstvo na Balkanu
zamijeniti nacionalne drave, ije e teritorije odgovarati nekom istorinom modelu iz srednjeg
vijeka. Drave koje je Osmansko carstvo sruilo bie obnovljene, uz integraciju nacionalnih
teritorija shodno istorijskom i etnikom principu. ezdesetih godina 19. vijeka ovo nije bilo
samo uvjerenje knjaza Nikole. I nekadanji ruski poslanik u Carigradu, Novikov, je 1860. godine
pisao da e se na Balkanu granice povlaiti po plemenima i istorijskim uspomenama.
Nikola je zbog svojih ciljeva gradio mit o najboljim Srbima
Kada se radi o srpskom narodu i o Crnoj Gori, za knjaza Nikolu je nekadanje Duanovo carstvo
jedini istorini model koji nakon ukidanja turske vlasti na Balkanu treba slijediti u stvaranju
srpske nacionalne drave. U sklopu tog obnovljenog Duanovog carstva, svoje mjesto treba da
ima i Crna Gora, to je on smatrao istorijski utemeljenim rjeenjem. Kako je za knjaza Nikolu
Crna Gora bila dio nekadanje srpske drave, to je logino bilo da ona bude dio tog obnovljenog
carstva, zajedno sa Srbijom, Bosnom, Hercegovinom, dijelom Dalmacije, Starom Srbijom i
Makedonijom. Knjaz je vjerovao da se nakon ruenja Osmanskog carstva nee obnavljati ni
Raka, ni Duklja, ve da e se obnoviti Srpsko carstvo, kao istorina dravna forma u kojoj je do
turskog osvajanja ivio srpski narod. Ukratko, jedan narod (srpski), jedna drava (srpska).
Prvenstveno zbog svojih dinastikih interesa knjazu je bilo vano da istorijsku formu crnogorske
dravnosti vee za Srpsko carstvo. Ideja nacionalne integracije i stvaranje nacionalnih drava,
bila je tada (ezdesetih i sedamdesetih godina 19. vijeka) evropska realnost. Italijanski, njemaki
ili grki nacionalni pokret, jesu realni uzori za knjaza Nikolu, i izvan tog modela on nije mogao
promiljati politiku stvarnost. Razlog vie da vjeruje u proces nacionalnih integracija na
Balkanu nakon ruenja Osmanskog carstva, pa time i u obnavljanje Duanovog carstva, bilo je
i diskretno uvjeravanje iz Petrograda da e Rusija toboe stati iza ovog politikog projekta.
Poetkom 1869. godine u Petrogradu mu je indirektno stavljeno do znanja da Rusija rauna na
njega kao na budueg nosioca Duanove krune. Zato po ruskoj preporuci, sve do ostvarenja tog
velikog cilja, Crna Gora treba da bude stoer nacionalno-politike borbe srpskog naroda, kako bi
u trenutku stvaranja Carstva ona bila njegovo prirodno politiko jezgro, to bi i njoj i njenom
knjazu obezbijedilo i pravo na prvjenstvo, i samo prvjenstvo. Ovakve su ruske sugestije
snano uticale na knjaza Nikolu, tako da vie nije bilo izgleda da bi ga bilo to moglo razuvjeriti

527
da e balkanska politika krenuti drugaijim tokom ili da e budua pozicija Crne Gore biti
drugaija od one koju su joj u Petrogradu namijenili. Kada je iz Rusije krenuo za Crnu Goru sa
tobonjom sabljom kralja Milutina, koju mu je ruski car teatralno darovao kao istorijskom
nasljedniku Nemanjia, knjaz Nikola, moda, nije pretpostavljao koji su stvarni razlozi ovih
ruskih dobroinstava. Crna Gora je trebalo biti polazna taka ponovnog uspostavljanja ruske
balkanske dominacije, i centar odakle e se plesti mree protiv austrofilske Srbije. Lukavi Rusi
su umjeno koristili slavoljubivog knjaza, stavljajui mu u izgled politiku budunost u koju ni
sami nijesu vjerovali. U Petrogradu nijesu mnogo cijenili politike sposobnosti knjaza Nikole, ali
su znali da se pothranjivanjem njegovih ambicija mnogo moe uiniti. Takva ruska politika
ubrzo je dala rezultat, pa je ruski konzul Jonin bio svjedok knjaevog razmiljanja o Prizrenu kao
o buduem glavnom gradu Crne Gore. Joninov prethodnik na mjestu ruskog konzula u
Dubrovniku, Konstantin Petkovi, sve je to objanjavao knjaevom opsesijom da Crna Gora
bude Pijemont na Balkanu, a on (knjaz) balkanski Viktor Emanuelo. U ovakvom promiljanju
politike budunosti Crne Gore i balkanskih nacionalnih kretanja uopte, knjazu Nikoli se kao
kljuni problem nametalo - dinastiko pitanje. Jer, ukoliko doe do integracije srpskih zemalja
(Srbija, Crna Gora, Bosna, Hercegovina, Stara Srbija, Makedonija...) u jednu dravu, onda e se
kao kljuno pitanje javiti dinastiko pitanje, budui da postoje dvije dinastije koje pretenduju, i
koje imaju istorijsko pravo na prijesto obnovljenog Carstva.
itavoj dravnoj strategiji i politici Crne Gore, on je ovu hipotetiku konstrukciju nametnuo kao
krajnji problem koji treba u odreenom trenutku da rijei. I crnogorska dravotvorna ideja bila je
prilagoena ovakvom njegovom politikom diskursu.
Najkrae reeno, za knjaza Nikolu postoje dvije politike neminovnosti: stvaranje ujedinjene
srpske drave i eliminisanje jedne od dvije dinastije koje na presto te drave pretenduju. Dolazak
knjaev na elo te nove drave bilo je zato pitanje politikog opstanka dinastije kojoj je pripadao.
Tretirajui to kao svoje sudbinsko pitanje, knjaz Nikola je sve podredio zauzimanju prijestola u
ovoj buduoj dravi. Upravo takvom njegovom politikom cilju trebala je ideologija koja e
osnaiti uvjerenje da su Crnogorci najbolji Srbi, a Crna Gora oduvijek slobodna srpska
zemlja. Sa Crnogorcima kao najboljim Srbima i Crnom Gorom kao oduvijek slobodnom
srpskom zemljom, prirodnom je i pravednom izgledala njegova tenja da zasjedne na prijesto
budue velike srpske drave. I crnogorska javna misao njegovog doba, i crnogorski kolski
sistem bili su pedeset godina u slubi te njegove opsesije.
U stvaranju nacionalne svijesti kolski sistem ima posebno vanu ulogu, jer svojom strukturom
obuhvata cjelokupnu populaciju odreenog uzrasta i namee joj unaprijed utvrene nastavne
sadraje. Tim sistemom, razumije se, upravlja dravna vlast, koja odreuje personalnu strukturu
kolskih institucija, kreira nastavne sadraje i utvruje vrijednosti i principe koje kola treba da
popularie. Upravo zbog toga drava ima mogunost da preko kolskih institucija utie na
formiranje i uvrivanje svijesti koja odgovara njenim politikim ciljevima, kao i da utie na
stvaranje uvjerenja koje ona smatra poeljnim. Iako se kola zvanino smatra vaspitnoobrazovnom institucijom, drava od nje prvenstveno oekuje da od uenika stvori vjerne i lojalne
podanike koji e usvojiti sistem vrijednosti poeljan za nju u njene politike ciljeve, a ne samo
ljude s odreenim znanjima. Da bi kola takvu ulogu mogla ostvariti, dravna vlast u nastavne
sadraje ugrauje svoja ideoloka stanovita i svoj sistem drutvenih vrijednosti, tako da se
jednoj brojnoj i ideoloki jo neoblikovanoj populaciji nameu uvjerenja politike grupacije koja
kontrolie kolski sistem. kolski sistem time postaje izvorite profane religije (A. Asman),
koja oblikuje i unificira svijest jednog drutva.
Ovakva uloga kole postaje sve dominantnija od poetka 19. vijeka, najprije u njemakim

528
pokrajinama, kada ona prestaje biti institucija u kojoj se iskljuivo stiu znanja, i postaje
institucija za oblikovanje nacionalne svijesti. Tu politizaciju obrazovanja uslovila je potreba
politike elite da u vrijeme zrijevanja nacionalnih pokreta dobije u ovom dijelu populacije to
vie sljedbenika. kola je tako stvarala kolektivnu svijest koja je za ciljeve vladajue politike
elite bila najpoeljnija.
I crnogorski kolski sistem je tokom 19. vijeka bio podreen ciljevima vladajue politike
grupacije, koja je svoja ideoloka stanovita ugradila u obrazovne sadraje. Na taj nain
formirana je poeljna nacionalna svijest podanika, koji su usvajajui odreena znanja, usvajali i
djelove jednog ideolokog sistema. Kada je taj proces uenja ideologije okonan, i kada su
zvanina ideoloka polazita uglavnom prihvaena kao sopstvena uvjerenja, ovim ljudima su
ciljevi dravne politike izgledali pravedni, logini i, nadasve, istorijski utemeljeni. Po prirodi
stvari, takve ciljeve oni su bili spremni da slijede, da se za njih bore, i to je jednako vano, da
podravaju onu politiku grupaciju koja se za te ciljeve zalae.
Teilo se da crnogorski aci budu zadahnuti jednom milju srpstva
Pravilo je da ljudi koji steknu uvjerenje da je neki politiki cilj istorijski utemeljen, smatraju da
to nije samo cilj ove ili one politike grupacije, ve je to - zajedniki cilj. Drutvo koje svoju
svijest o zajednitvu temelji na istoriji, politike ciljeve koji se predstavljaju istorijski
utemeljenim neminovno mora smatrati zajednikim. Zato nije sluajno to je u crnogorskim
kolama tokom 19. vijeka razvijana svijest o zajednitvu koje je utemeljeno na zajednikoj
istorijskoj sudbini, i svijest o politikim ciljevima koji imaju istorijsko uporite. Posljednjih
godina vladavine knjaza Danila (1851 - 1860) uinjeni su prvi pokuaji da crnogorska kola
dobije savremeniji nastavni plan i program koji e omoguiti da crnogorski aci osim itanja,
pisanja, raunanja i osnovnih pojmova iz vjeronauke, steknu i osnovna znanja iz opte i
nacionalne istorije, crkvene istorije, geografije, psihologije. Prvi nastavni plan za crnogorsku
osnovnu kolu napisao je 1856. Stevan Petranovi, Srbin iz Vojvodine. Prvi pokuaji da se
crnogorska kola uini modernijom, nijesu tada donijeli preobraaj koji se oekivao, ali su
pokazali namjeru dravne vlasti da kolu uini institucijom koja je blia dvoru nego manastiru.
Ta namjera u potpunosti je ostvarena ve prvih godina vladavine knjaza Nikole, kada je
crnogorski kolski sistem poeo da dobija ulogu dravnog instrumenta za odgajanje jedne nove
ideoloke svijesti. Stalni porast broja kola, uitelja i uenika, inio je njegov uticaj sve veim i
znaajnijim. ezdesetih godina 19. vijeka otvoreno je deset novih osnovnih kola, tako da ih je
ukupno bilo jedanaest, a 1860. ustanovljeno je i Naelstvo narodne prosvjete. Uvedena je i
dunost kolskog nadzornika (1862), koji je od 1869. imao zvanje glavnog kolskog nadzornika.
Ve 1871. godine bila je u Crnoj Gori 31 kola, a do rata 1876. otvorena je jo 21 kola. kolske
1875/76. godine u Crnoj Gori je bilo 2146 uenika i 97 uenica. Nekoliko godina nakon Veljeg
rata u Knjaevini Crnoj Gori bilo je 48 osnovnih kola (42 dravne i 6 privatnih), a pohaalo ih
je 3140 uenika. Petnaestak godina kasnije (1900) bile su 104 osnovne kole (77 dravnih i 27
privatnih) sa preko 5500 uenika. U isto vrijeme, Crna Gora je imala 134 uitelja. Od srednjih
kola postojala je Bogoslovija (osnovana 1869), koja je 1887. godine postala Bogoslovskouiteljska kola, Djevojaki institut i realna Gimnazija na Cetinju (1880), koja je 1902. godine
prerasla u klasinu. Broj uenika srednjih kola nije bio velik. Primjera radi, Cetinjsku gimnaziju
je 1885. pohaao 91 uenik, dok su u prvi razred klasine gimnazije (1902) bila upisana 104
uenika.
Prvim crnogorskim kolskim zakonom, koji je donesen 1870. godine, ozvaniena je kontrola

529
drave nad kolskim sistemom. Ovim zakonom utvruje se da su crnogorske kole pod
zakriljem crnogorske vlade, a pod nadzorom glavnog kolskog nadzornika. Glavnog kolskog
nadzornika imenovala je crnogorska vlada, a on je postavljao i kontrolisao sve uitelje i kole u
Crnoj Gori. Prema ovom zakonu, nastava je bila obavezna za svu djecu iz imunijih porodica,
dok je siromanijim porodicama ostavljeno pravo da odlue hoe li ili nee slati svoju djecu u
kolu. U isto vrijeme kada je donesen kolski zakon, glavni kolski nadzornik Milan Kosti
napisao je novi nastavni plan i program za crnogorske osnovne kole, kao i metodika uputstva
za uitelje. Posebna panja bila je posveena izuavanju istorije (povjesnice), jer se smatralo
da je ovaj predmet najvaniji za oblikovanje nacionalne svijesti uenika. U uputstvu koje je
napisao Kosti navodi se da povesnicu ue deca da znaju: ko su bili njihovi pretci i stari; ta su i
ko su oni, i ta treba da budu oni i ceo narod srpski... Tu e im uitelji uzdizati prave zasluge
pojedinih uzvienih lica, bilo careva, bilo drugih junaka, koji su radili za korist i sreu svoga
naroda, koji su bili isti karakteri, koji su prezirali sebine celi, a radili vie za opti napredak.
Tom prilikom davae uitelj deci lepe primere, koji e im sluiti kao pravac njihovog rada i
ponaanja u njihovom ivotu.
Ovo uputstvo nedvosmisleno ukazuje da je nastava istorije smatrana kao pomono sredstvo za
stvaranje poeljne nacionalne svijesti. Predavanja iz istorije trebalo je uenicima da ukau na
njihove nacionalne zadatke u budunosti, i na politike ideale koje treba da slijede. Tako je
crnogorski kolski sistem dobio programske sadraje u koje su bile uvezene niti zvanine
ideologije. U to vrijeme istorija se u crnogorskim kolama uila iz dva udbenika: Prva znanja
za osnovne srbske kole i Kratka istorija srbskog naroda za osnovne srbske kole. Ovi
udbenici tampani su na Cetinju 1868. godine, a kao osnova za oba udbenika posluili su
udbenici koji su korieni u Knjaevini Srbiji. Cetinjski profesor piro Kovaevi bio je
prireiva ovih udbenika, i autor poglavlja koja se odnose na istoriju Crne Gore.
Odmah poslije zavretka rata (1878) donesen je novi zakon o osnovnim kolama, kojim su
unijete neke izmjene u crnogorski kolski sistem. kolovanje je postalo obavezno i besplatno za
svu djecu stariju od sedam godina, osim ukoliko su fiziki ili mentalno bolesna. Priznata je i
ravnopravnost sve tri konfesije u koli, kao i pravo njihovih svetenika da se staraju o izvoenju
vjerske nastave. Razumijevanje koje je prema nepravoslavcima pokazivala kada je u pitanju
vjerska nastava, drava nije pokazivala kada su u pitanju nastavni sadraji i predmeti kojima se
oblikuje nacionalna svijest. Utvrdivi kolskim zakonom da nastavni plan podjednako vai i za
pravoslavce i nepravoslavce, drava je pokazala namjeru da uz pomo kolskog sistema uvrsti
kod svih svojih podanika istovjetnu istorijsku i nacionalnu svijest. Vojvoda Simo Popovi,
upravitelj vjerski mjeovite Primorske nahije, bio je jedan od glavnih nosilaca te ideje. U pismu
crnogorskom ministru prosvjete Jovanu Pavloviu on kae da u vjerski mjeovitim sredinama ne
treba otvarati zasebne kole, ve da treba otvoriti jednu kolu koju moraju pohaati sva djeca,
bez obzira kojoj vjeri pripadaju. U tim kolama predavalo bi se po istom nastavnom programu
kao i u kolama u kojima ue iskljuivo pravoslavci. No, vojvoda Popovi smatra da treba da
postoje dva uitelja - jedan Srbin, jedan Turin, oda. Uitelj Srbin drao bi nastavu uenicima
i jedne i druge vjeroispovijesti, dok bi uitelj Turin drao vjersku nastavu i nastavu turskog
jezika samo djeci islamske vjeroispovijesti. Dakle, pored jednog asa za vjeronauku i maternji
jezik, koji bi drao ovaj hoda, i koji bi posebno pohaali uenici islamske vjeroispovijesti, sva
nastava bi se drala na srpskom jeziku. Glavno je, kae vojvoda Simo Popovi, da tur. i arb.
eca naue u ovoj koli srpski. Za to predavanje mora biti srpsko. On takoe smatra da je od
najvee vanosti za dravu da Albanci (ovi sasvijem tu ni narod) naue srpski jezik, kako bi
postali podloniji ideolokom uticaju crnogorske drave. Da je uenje srpskog jezika u koli bilo

530
znaajno za stvaranje srpske svijesti kod muslimana i katolika, smatrala je i uprava osnovne
kole u vjerski mjeovitom Baru. U pismu Glavnom kolskom nadzornitvu uprava kole
predlae da se u Baru otvori jo jedna kola (enska) kako bi to vie djece bilo obuhvaeno
nastavom srpskog jezika, pa bi iz tih kola izlazili uenici i uenice koji bi zasigurno bili
zadahnuti jednom milju srpstva i vjerno privreni svojoj domovini.
Da kola oblikuje Srbo-Crnogorce i sprema ih za kosovsku osvetu
Brigu o stvaranju srpske nacionalne svijesti kod uenika islamske vjeroispovijesti vodio je i
uitelj osnovne kole u Mrkojeviima, koji je nadzirao rad njihovog vjerouitelja. Sumnjajui da
bi na asovima vjeronauke hoda mogao predavati neto to bi bilo suprotno crnogorskim
interesima, mrkojeviki uitelj je prisustvovao njegovim asovima. Kada je hoda uenicima
rekao da su oni po nacionalnosti Turci, mrkojeviki uitelj mu je prigovorio da je to neistina,
sugeriui mu da djeci objasni da oni nijesu Turci, iako su muhamedanske vjere.
O zadacima obrazovnog sistema, njegovom karakteru i profilu politiko-ideoloke svijesti koju
on treba da stvori kod crnogorske kolske populacije, esto je pisano i u Prosvjeti, asopisu
Ministarstva prosvjete i crkvenih poslova. Nesumnjivo da se u ovim lancima prepoznaju
osnovna naela dravne strategije u prosvjeti, ali i stanovite da je zadatak kolskog sistema da
oblikuje poeljnu ideoloku svijest crnogorskih podanika. Poetkom 1889. godine objavljen je
programski lanak ministra prosvjete Jovana Pavlovia Treba li Crnoj Gori prosvjeta?, kojim
se naznauju osnovni pravci obrazovne politike. Iz njegovog lanka moe se zakljuiti da bi
glavni cilj prosvjete u Crnoj Gori trebalo da bude formiranje poeljnih mentalitetskih i politikih
odlika kod Crnogoraca, pa tek onda sticanje znanja. Kod crnogorske omladine potrebno je
oblikovati i uvrstiti svijest koja e doprinositi njegovanju tradicionalnih vrijednosti, u prvom
redu ratnikog i patriotskog duha, kao i svijest koja e uticati da se dravni i nacionalni interesi
smatraju najvanijim. Obrazovni sistem, odnosno, sva znanja koja se u crnogorskim kolama
budu sticala, trebalo bi da koriste formiranju takvih linosti. Objanjavano je da su ovakvi ciljevi
crnogorskog obrazovnog sistema uslovljeni okolnostima u kojima se Crna Gora nalazi, kao i
ivotno vanim dravnim interesima. Navodno da samo Crnogorci koji se odlikuju junakim
duhom i visokom nacionalnom svijeu, mogu ouvati tekovine crnogorske borbe, u prvom redu
dravnu nezavisnost, a zatim da samo takvi Crnogorci mogu izvriti uzvienu nacionalnu misiju misiju osloboenja i ujedinjenja srpskog naroda. U suprotnom, tj. ukoliko Crnogorci ne bi imali
ove poeljne osobine, bila bi dovedena u pitanje ne samo budunost Crne Gore, nego i budunost
srpskog naroda. Nakon nekoliko optih napomena o znaaju prosvjete za razvoj jednog drutva,
Pavlovi konstatuje da Crna Gora mora uloiti ogromne napore kako bi svoj prosvjetni sistem
usavrila i dovela do zadovoljavajueg nivoa, tim prije to je prosvjeta, zbog vievjekovnog
crnogorskog ratovanja, zadugo bila zapostavljana. No, sada, nakon zavretka Veljeg rata, kada
su se prilike promijenile, Crna Gora mora mnogo veu panju posvetiti razvoju prosvjete i u
ovim novim okolnostima svoju drutvenu energiju usmjeriti na razvoj prosvjete. Navodno da ona
to ne treba da radi samo radi sopstvenih interesa, ve i zato to je kao ureena i razvijena drava
potrebna Srpstvu i Slovenstvu. Crnogorska kola trebalo je posebno da uvruje nacionalnu
svijest (Mi hoemo da ostanemo Srbi Crnogorci) i da od malog Crnogorca stvori velikog
Crnogorca-borca. Navodno je i Gospodar preporuio da se u Crnoj Gori razvija prosvjeta koja
odgovara duhu i ponosu crnogorskog naroda - i da se razvijamo u srpsko-crnogorskoj naciji; da
ne ovlada s nama kuna zapadna kultura, mekutvo i mlitavilo. Potreba da crnogorska kola
razvija i uvuje ovakve osobine objanjavana je politikim razlozima. Naime, kosovske rane

531
jo nijesu zalijeene, niti je crnogorski vojnik zavrio svoj sveti i uzvieni zadatak. Taj zadatak
bie, naravno, zavren tek kada se tuinskih okova oslobode pokorena braa koja ve pet
stotina godina ekaju crnogorsku vojsku.
Po prirodi stvari, ovakvim ciljevima crnogorskog obrazovnog sistema bio je prilagoen nastavni
program. Posebno se prilagoavanje nastavnog programa politikim potrebama uoava u dijelu
koji se odnosi na predmete od znaaja za oblikovanje poeljne ideoloke svijesti. Rije je o
predmetima iji su sadraji projekcija nacionalnog identiteta ili njegovo najvanije izvorite, a ti
predmeti su: istorija, jezik i knjievnost i, djelimino, geografija. Prvi nastavni plan za
crnogorske osnovne kole, koji je 1870. napravio Milan Kosti, sadri dosta uoptenu naznaku
da se u treem razredu osnovne kole opirno izuava istorija Crne Gore, a opta srpska istorija
ukratko, te da se u etvrtom razredu detaljnije ui srpska i crnogorska povjesnica. Tek se
nastavnim planom za osnovne kole iz 1884. godine daju detaljnije programske smjernice
nastave istorije. Prema ovom nastavnom planu, istorija se ui od drugog razreda. Na
predavanjima iz istorije u drugom razredu osnovne kole trebalo je obraditi tri teme: pojam o
srpskoj narodnosti, ivotopis knjaza Nikole i rodoslov dinastije Petrovi-Njego. Nakon toga
predvieno je da se uenicima itaju pjesme o crnogorsko-turskim bojevima, i to iz Junakog
spomenika vojvode Mirka Petrovia-Njegoa, pete knjige Vukovih Srpskih narodnih pjesama
ili pjesnike zbirke Gusle Crnogorske. Uenici su imali obavezu da jednu pjesmu naue
napamet. U treem razredu uila se istorija Crne Gore u srednjem i novom vijeku. Predavanja su
poinjala izuavanjem perioda Nemanjike vladavine u Crnoj Gori (Crna Gora kao sastavni dio
srpske drave), a zatim su slijedila predavanja o Baliima i Crnojeviima. Poslije dinastije
Crnojevi obraivan je period teokratske vlasti u Crnoj Gori, i to za vrijeme mitropolita iz
raznih plemena i mitropolita iz porodice Petrovi-Njego. Isto kao i u prethodnom razredu, i u
treem razredu predviena su predavanja o srpskoj narodnosti, ali uz napomenu da sada ovu
temu treba malo opirnije obraditi. Na kraju, iz istorije se uilo da postoje Srbi od tri vjere i da
treba razlikovati vjersku od nacionalne pripadnosti. U etvrtom razredu osnovne kole predavala
se opta istorija srpskog naroda, za razliku od drugog i treeg gdje se dominantno izuavala
istorija Crne Gore. Najprije se uilo o Slovenima, a zatim o najranijoj istoriji Srba. Istorija Srba u
srednjem vijeku podijeljena je u etiri perioda: Srbi pod upanima, Srbi pod Nemanjiima,
pretkosovsko doba i Srbi poslije Kosova. Izuavanje istorije Srba u novom vijeku obuhvatalo je
period od 1804. do 1872. godine. Nastavnim planom koji je donesen 1895. godine predmet
Istorija preimenovan je u Srpska istorija, i umjesto od drugog, poinjala je da se izuava od
treeg razreda. U treem razredu osnovne kole u okviru Srpske istorije izuavala se istorija
Crne Gore, dok se u etvrtom uila prolost ostalih srpskih zemalja. Nastavnim planom bilo je
predvieno da se u treem razredu najprije stiu znanja o samom pojmu srpske narodnosti, a
zatim o podjeli Srba na pravoslavce, rimokatolike i muhamedance, i razlici izmeu vjere i
narodnosti. Nakon toga, istorija Crne Gore obraivana je po sljedeim periodima: Crna Gora kao
sastavni dio srpskih zemalja, Crna Gora u doba Balia, Crna Gora u doba Crnojevia, Crna
Gora u doba vladika iz raznih plemena, i napokon, epoha Petrovia-Njegoa sa odgovarajuom
periodizacijom.
Cilj kole je bio da vaspita Srbina, a ne kosmopolitu
U etvrtom razredu osnovne kole izuavanje Srpske istorije zapoinjalo je objanjavanjem
pojma o Slovenima i slovenskim narodima, a zatim se govorilo o Srbima, njihovom doseljavanju
na Balkan i njihovom narodnom ivotu. Bilo je predvieno i da se izuava istorija Srba pod

532
upanima, Srbija u vrijeme Nemanjia, srpska Despotovina, stradanja i seobe Srba, Karaorev
ustanak, ustanak pod vostvom Miloa Obrenovia, i Srbija u vrijeme Karaorevia i
Obrenovia. Uz ovaj nastavni plan prosvjetne vlasti su uiteljima dale i posebno uputstvo o
zadacima izuavanja Srpske istorije. U tom uputstvu se navodi da je cilj predavanja iz srpske
istorije da se uenici upoznaju s najglavnijim dogaajima iz srpske prolosti, kako bi se kod njih
razvila ljubav prema svome narodu i otadbini, i snaila volja za junaka i plemenita djela.
Uiteljima je napomenuto da istorija ima posebno vano mjesto u razvijanju patriotskih osjeaja,
rodoljublja i junakog duha, te da zbog toga treba obratiti panju na nain na koji se istorija
predaje. Predavanja iz istorije, kako se kae, treba kod uenika da razviju ivo osjeanje za nau
prolost, za naeg Gospodara i za nau srpsku dravu. Zbog svoje tematike, nastava istorije se
smatra najpogodnijom za razvijanje patriotskog i junakog duha, koji je Crnoj Gori potreban.
Nastava istorije pretrpjela je izvjesne promjene novim nastavnim programom, koji je donijet
1908. godine. Zadran je naziv predmeta Srpska istorija i raspored izuavanja (trei i etvrti
razred), ali je unekoliko promijenjena struktura gradiva. U oba razreda zajedno se izuavala
crnogorska istorija (kao dio srpske) i opta srpska istorija. U treem razredu uila se optesrpska
istorija od najranijih vremena do Kosovske bitke, i tek neznatno istorija Crne Gore u vrijeme
Vojislavljevia, dok je u etvrtom razredu bilo obratno. Zanimljivo, po prvi put predavanja iz
crnogorske istorije u treem razredu ne poinju Baliima, ve Vojislavljeviima, to e rei,
prednemanjikim periodom. Od Vojislavljevia pominje se Vojislav i kraljevi Mihailo i Bodin.
U vezi sa Mihailom i Bodinom napominje se da prilikom obrade njihove vladavine posebno
treba obratiti panju na njihove pokuaje da ujedine srpski narod. U etvrtom razredu izuava se
Srpska istorija od Balia do knjaza Nikole, tj. istorija Crne Gore, dok se istorija ostalih
srpskih zemalja izuava u neznatnom obimu. Kao cilj izuavanja istorije u treem i etvrtom
razredu, navodi se poznavanje prolosti svoga naroda i buenje patriotskih i nacionalnih
osjeanja.
Za razliku od osnovne kole, nastava istorije u gimnaziji nije imala obiljeja dominantno
nacionalne discipline. U gimnaziji se uglavnom izuavala opta istorija, zbog ega u nazivu
predmeta nema pridjeva srpska. Nacionalna istorija, tj. srpska istorija dominantno je bila
zastupljena u osnovnoj koli, dok je u nastavi istorije u gimnaziji taj udio nacionalne istorije bio
neznatan. Za crnogorsku vlast nastava istorije u osnovnoj koli imala je vei znaaj nego u
gimnaziji, jer je osnovnim kolovanjem bio obuhvaen mnogo vei dio populacije. Osnovnih
kola bilo je nekoliko desetina, pa i vie od stotinu, dok je zadugo postojala samo gimnazija na
Cetinju. Prema Nastavnom planu za crnogorsku (realnu) gimnaziju iz 1886. godine, istorija se
uila od drugog do etvrtog razreda. U drugom razredu izuavala se Praistorija i Stari vijek, dok
se u treem uila istorija Srednjeg vijeka. U etvrtom razredu uila se istorija Novog vijeka i tek
neznatno istorija srpskih zemalja. Udio nacionalne istorije u gimnazijskom predmetu povean
je poetkom 20. vijeka, kada je na Cetinju poela s radom via (osmorazredna) gimnazija (1902).
Tada je povean broj razreda i asova istorije, to je dalo prostora za poveanje nastavnih
sadraja. Nastavni plan i program za (klasinu) gimnaziju, koji je donesen 1907. godine,
predvia da se istorija izuava od drugog do osmog razreda (od drugog do etvrtog po dva asa
nedjeljno, a od petog do osmog po tri asa nedjeljno). U drugom razredu gimnazije uila se
istorija Starog vijeka, dok se u treem uila istorija srpskog naroda do kraja 15. vijeka, uz
pregled najvanijih dogaaja iz opte istorije Srednjeg vijeka. Istorija srpskog naroda poslije
propasti srpskih drava, s posebnim osvrtom na istoriju Crne Gore, uila se u etvrtom razredu.
Predavanja su obuhvatala dosta irok period - od pada pod tursku vlast do najnovijih dogaaja. U
petom razredu uila se ponovo istorija starog vijeka, ali ovoga puta s posebnim osvrtom na

533
kulturne prilike. U estom i sedmom razredu dominirala je opta istorija Srednjeg i Novog
vijeka, uz osvrt na dogaaje iz istorije srpskog naroda koji imaju dodirnih taaka sa optom
istorijom ovih perioda. Istorija srpskog naroda, i posebno istorija Crne Gore, u 19. vijeku uila se
u osmom razredu gimnazije. Ovakav izbor sadraja iz nacionalne (srpske i crnogorske) istorije
nesumnjivo ukazuje na injenicu da je dravna vlast eljela da ovaj predmet poslui stvaranju
srpske nacionalne svijesti crnogorskih uenika, odnosno, uvrivanju svijesti o pripadnosti
srpskom narodu. ak je isticano da na asovima istorije treba posebno obratiti panju na sadraje
koji se tiu nacionalnog identiteta, odnosno, sadraje koji govore o srpskoj narodnosti. Takav
zadatak istorije potpuno odgovara proklamovanom cilju crnogorske kole, koja, kako se istie,
treba da vaspitava Srbina, a ne kosmopolita. Ovakva nacionalna svijest bila je, u stvari, temelj
za politiku svijest crnogorskih uenika, koja je sa stanovita dravne vlasti bila najpoeljnija.
Kada se kod crnogorskih aka usadi srpska nacionalna svijest, onda e oni lako prihvatiti i
proklamovane ciljeve dravne politike Crne Gore koji su utemeljeni na ideologiji nacionalnog
osloboenja i ujedinjenja. Primjera radi, im se kod uenika uz pomo udbenikih sadraja
uvrsti svijest da pripadaju srpskom narodu, i to onom njegovom najboljem dijelu, iji elitizam
potvruje istorija, onda je prirodno da takvi uenici smatraju za svoj nacionalni zadatak - borbu
za osloboenje pokorenih djelova svog naroda, a za svoj ideal - dravno ujedinjenje naroda
kojemu pripadaju. Uvrivanjem takve svijesti kod crnogorske kolske populacije, dravna vlast
dobijala je armiju privrenika za svoje politike ciljeve, a dravna ideologija armiju vjernika
na koje moe imati veoma djelotvoran uticaj. To je, uostalom, njen sutinski zadatak u vrijeme
kada se otvoreno govori da crnogorska borba jo nije zavrena i da je novi nacionalni rat stvar
bliske budunosti. Zbog toga se u nekim tekstovima, u kojima se tretira pitanje vaspitanja
najmlae populacije, daju jasni nagovjetaji da Crnoj Gori trebaju nove generacije ratnika i
nacionalnih boraca iji profil politike svijesti treba da nalikuje svijesti ratnika s Vujeg dola.
Upravo nastava istorije trebalo je da bude izvor primjera koji e uticati na oblikovanje takve
svijesti i usvajanje poeljnih politikih stavova i ideala. U jednom se lanku navodi da
predavanje o vladici Danilu ne treba samo da poslui uenju injenica iz njegovog ivota, ve
prvenstveno usvajanju moralnih naela i politikih ideala koje on personifikuje.
U crnogorskim kolama pjevalo se Rado ide Srbin u vojnike
Ako je vladika Danilo i pored svih opasnosti iao u Zetu kod svoje pokorene brae, onda i
uenici, zaneseni njegovim primjerom, treba da usvoje naelo da je pomo pokorenim
sunarodnicima njihova najvia moralna obaveza. Podsticanjem ovakvih analogija u nastavi
istorije, kod uenika se formiraju mjerila koja e kasnije odrediti njihove postupke i politike
stavove. Ve krajem 19. vijeka u crnogorskoj periodici iznijet je stav da istorija pomae
rasvjetljavanju sadanjosti i predvianju budunosti, te da je ona patriotska disciplina koja
formira karakter i rodoljubivi duh. Poeljni karakter nacionalne svijesti koji je prvenstveno
trebalo stvoriti uenjem istorije, podstican je programskim sadrajima jo nekih predmeta, iako
se uloga tih nastavnih predmeta u stvaranju poeljne svijesti ne moe porediti s ulogom istorije.
Sadraji od znaaja za stvaranje nacionalne svijesti bili su zastupljeni u predmetima: srpski jezik,
geografija, pjevanje. Razvijanje patriotskih i nacionalnih osjeanja bilo je oznaeno kao cilj
nastave srpskog jezika, to se pokuavalo postii korienjem odabranih tekstova i pjesama sa
nacionalnom ili istorijskom tematikom. I za nastavu geografije kae se da treba da slui buenju
ljubavi prema otadbini. Prema nastavnim programima za crnogorske osnovne kole, u nastavi
geografije najvea panja posveivana je izuavanju prostora Crne Gore, a zatim izuavanju

534
ostalih srpskih zemalja. U te srpske zemlje ubrajaju se: Dalmacija, Bosna i Hercegovina, Stara
Srbija, Kraljevina Srbija, Makedonija, Banat, Baka , Srem, Slavonija, Hrvatska i Istra.
Nastavnim programom koji je usvojen 1908. iz srpskih zemalja izdvojene su kao posebna
nastavna cjelina oblasti na koje Crna Gora pretenduje ili polae istorijsko pravo (Stara Srbija,
Albanija, Hercegovina, Boka Kotorska).
Sadraji koji mogu snaiti nacionalnu svijest bili su obavezni i na asovima pjevanja. Crnogorski
aci su na ovim asovima pjevali razne patriotske pjesme (Ja sam Srbin, srpski sin, Poleela
dva anela, Onamo, onamo, Ustaj, ustaj Srbine, Rado ide Srbin u vojnike, Srpsko
kolo).
Crnogorski udbenici istorije, od prvog do posljednjeg, imali su gotovo istovjetan programski
karakter i istoriografsku koncepciju. U manjoj ili veoj mjeri mijenjala se njihova forma i stil, ali
su istoriografske teze bile skoro pedeset godina nepromijenjene. Takva postojanost
istoriografskih teza u crnogorskim udbenicima istorije nije bila uzrokovana neirenjem kruga
istorijskih znanja, ve nepromjenljivou politikih ciljeva kojim su ovi ideologizirani udbenici
trebali da slue. Ma kakva bila nova istorijska saznanja iz nacionalne prolosti, crnogorska vlast
ih zbog svojih politikih ciljeva nije mogla uiniti dijelom kolskog programa ukoliko ona
naruavaju teze o crnogorskom elitizmu, zaslugama Crne Gore za srpski narod, neprekinutoj niti
slobode i dravnosti. Istorijska nauka mogla je koraknuti naprijed i dinovskim korakom, ali je
crnogorska politika raunica uglavnom bila na istom mjestu. Istorijska koncepcija nacionalne
prolosti, koja je bila usklaena s politikim ciljevima crnogorske vlasti, i koja je u potpunosti
bila u njihovoj slubi, mogla se mijenjati jedino ukoliko su to ovi politiki ciljevi zahtijevali.
Kako takve potrebe nije bilo, kolska istorija vrsto se drala istoriografskih stanovita koja su
uvrivala svijest o crnogorskom elitizmu, i tako snaila ideoloku osnovu na kojoj su poivali
glavni ciljevi dravne politike.
Prvi crnogorski udbenik istorije za osnovne kole, koji je publikovan 1868. godine, unio je u
svijest kolske populacije istoriografsku priu o Crnoj Gori i Crnogorcima koja je u potpunosti
odgovarala politikim interesima cetinjskog Dvora. Ovaj udbenik tretirao je Crnogorce kao
elitni dio srpskog naroda, i to onaj koji je uspio da ouva svoju slobodu i poslije Kosovskog
poraza. injenica da se istorija Crne Gore ui iz udbenika iji je naziv - Kratka istorija srbskog
naroda za osnovne srbske kole, dovoljno govori o tome. Kao to su Crnogorci dio srpskog
naroda, tako je, po prirodi stvari, i Crna Gora nezavisna srpska drava, koja je ouvala politiki
kontinuitet Srpskog carstva, i koja je zauzela mjesto predvodnice nacionalne borbe srpskog
naroda. Prvi crnogorski udbenik istorije imao je dva dijela: prvi, u kome se obrauje opta
istorija srpskog naroda (str. 3 - 85); i drugi u kome se obrauje istorija Crne Gore (str. 86 - 104).
Najprije se govori o prapostojbini srpskog naroda i njihovom doseljenju na Balkan. Ve iz tog
prvog poglavlja udbenika, crnogorski uenici su mogli saznati koje su srpske zemlje,
odnosno, koji je to prostor na Balkanu koji pripada srpskom narodu. Ukratko, Srbi su naselili
prostor od Jadranskog mora do Morave i Timoka, i od Dunava i Save do Draa. etiri najvanija
srpska grada na etiri strane svijeta, bili su: Ni, Kotor, Bar i Beograd. U narednom poglavlju
govori se o razdoblju srpskih upana, a zatim o vladavini prvih srpskih kraljeva (1010 - 1159).
Prvim srpskim kraljem, odnosno, kraljem Srbije, smatra se Vladimir. Rije je, naravno, o
dukljanskom knezu Vladimiru, o kome vane podatke daje Ljetopis popa Dukljanina, mada se
u ovom udbeniku to ne pominje. Kraljem Srbije naziva se i dukljanski knez Vojislav, osniva
dinastije Vojislavljevia, za koga se kae da je etvrt vijeka vladao Srbijom. Srbijom je, takoe
vladao i njegov sin Mihailo, dok se za Mihailovog sina Bodina kae da je bio roak srpskog
kralja. Navodi se da je Bodin uestvovao u ustanku Bugara, i da je kasnije prevratom doao na

535
srpski prijesto. Nakon vladavine Vojislavljevia, koji se smatraju vladarima Srbije, slijedi
poglavlje o Nemanjiima. etvrto poglavlje udbenika odnosi se na razdoblje kralja Vukaina i
kneza Lazara, a peto na period od Kosovske bitke do Prvog srpskog ustanka (1389 - 1804).
Posljednje poglavlje u prvom dijelu udbenika obrauje istoriju Srbije od 1804. do 1868. godine.
U prvom crnogorskom udbeniku istorije, uostalom kao i u svim kasnijim, istorija Crne Gore
poinje tek u doba Balia. Time se hoe rei da je nezavisna crnogorska drava stvorena tek
nakon nestanka Srpskog carstva, silom istorijskih neprilika, a ne posljedicom nekih politikih
tenji dinastije Bali. Crna Gora koju su stvorili Balii, sauvala je svoju slobodu i onda kad
su Srbi svuda na sve strane svoju samostalnost izgubili. Crna Gora je, kako se objanjava, bila
jedina zemlja gdje se neprekidno odrala srbska sloboda i gdje se nezavisna politika vlast nije
nikada prekidala. Nakon Balia, Crnom Gorom su upravljali Crnojevii, a kada je posljednji
Crnojevi napustio zemlju, vlast je prela na cetinjskog mitropolita, kome je ura Crnojevi
dobrovoljno predao vlast. U vrijeme kada Crnom Gorom vladaju cetinjski mitropoliti, ona
postaje pribjeite za mnogobrojne srpske porodice koje zbog svog ponosa nijesu mogle trpjeti
tursku vlast. Ovom tvrdnjom zaokruuje se istorijska osnova crnogorskog nacionalnog elitizma.
Na period kada je Crna Gora sticala slavu na bojnom polju i branila svoju vjekovnu
nezavisnost odnose se poglavlja o mitropolitima iz raznih plemena i vladarima iz porodice
Petrovi-Njego.
Novi udbenici preuzimali su stare mitske konstrukcije
U itavom tom periodu crnogorska istorija prepoznaje se po sjajnim pobjedama nad Turcima i po
nemjerljivim rtvama za osloboenje srpskog naroda od tuinske vlasti. Ovaj udbenik istorije
bio je u upotrebi tano tri decenije. Godine 1872. poj-avilo se njegovo drugo izdanje, neto
izmijenjenog naziva, a 1887. tree izdanje sa neto obimnijim preg-ledom vladavine gospodara
iz dinastije Petrovi-Njego.
injenice i slike iz prolosti Crne Gore kojima se hranio mit o njenom nacionalnom elitizmu,
slavnim pobjedama i junakim rtvama, ostale su netaknute. Kada je poslije trideset godina
upotrebe ovaj udbenik zamijenjen novim (1898), iz njega je preuzeta itava ta mitska
konstrukcija. Na tu mitsku konstrukciju nadodati su samo novi primjeri koji potvruju njenu
istinitost. Naravno, pored ouvanja mitske slike crnogorske prolosti, i novi udbenik istorije
imao je ulogu da uvrsti srpsku nacionalnu svijest Crnogoraca.
Udbenik Istorija srpskog naroda za trei i etvrti razred osnovne kole (Cetinje, 1898), koji su
priredili Milo Kovaevi i Lazar Perovi, imao je uvodno poglavlje u kome se ukratko ukazuje
na osobenosti ivota ljudskih zajednica u praistorijskom razdoblju i objanjavaju pojmovi
jezik, narod i narodnost, srpski narod, slovenski narod. Za narod se kae da je to
zajednica srodnih plemena koja ive u jednoj zemlji, govore istim jezikom i imaju iste obiaje. U
odrednici Srpski narod navodi se da srpski narod sainjavaju sva ona plemena koja govore
srpskim jezikom. Kae se i da se srpskim jezikom govori u Crnoj Gori, i da je to maternji jezik
Crnogoraca. Srpskim jezikom, navodi se dalje, ne govori se samo u Crnoj Gori, ve i u mnogim
drugim krajevima gdje ive Srbi. Objanjava se i da srpski narod ne ine pripadnici samo
pravoslavne vjeroispovijesti, nego i ljudi koji su muhamedanske i rimokatolike vjeroispovijesti.
S tim u vezi, kae se da vjera ne bi smjela da razdvaja Srbe, jer su svi oni braa jedne krvi, bez
obzira kojoj vjeri pripadaju. Nakon objanjenja ovih optih pojmova, obrauje se najraniji period
istorije srpskog naroda - period od doseljavanja na Balkan do primanja hrianstva. Pored
odjeljaka o vjerovanjima, obiajima i drutvenom ivotu Srba u ovom periodu, u posebnom se

536
poglavlju govorilo o oblastima koje su Srbi na Balkanu naselili, i koje su postale njihova nova
postojbina. Autori nabrajaju devet oblasti koje su u ranom srednjem vijeku naselili Srbi: Zetu,
Hercegovinu, Bosnu, Dalmaciju, Raku, Makedoniju, Branievo, Mavu i Srem. Kao prvi srpski
vladar za koga istorija zna, navodi se raki upan Vlastimir, koji je vladao u 9. vijeku. Poslije
njega, vladao je njegov sin Mutimir, a nakon Mutimira nastupilo je tridesetogodinje razdoblje
nemira i borbe za vlast izmeu njegovih sinova. Ovo teko razdoblje za srpsku dravu zavrilo se
dolaskom na presto aslava, praunuka Vlastimirovog. Za aslava se kae da je radio da sjedini
to vie srpskih zemalja i da osnuje snanu srpsku dravu, u emu je i uspio, sjedinivi Raku,
Zetu, Hercegovinu i Bosnu. No, ta jedinstvena srpska drava nije bila dugog vijeka, jer je poslije
aslavljeve smrti (oko 960. godine) ponovo dolo do unutranjih nemira i nesloge, to je
rezultiralo raspadom jedinstvene srpske drave. Upravo tada, krajem 10. vijeka, istie se zetski
upan Stefan Vojislav, koji je uspio da od Zete stvori nezavisnu dravu. Tek tada je, dakle,
nastala prva nezavisna slovenska drava na prostoru Crne Gore. Tom nezavisnom srpskom
dravom vladao je najprije Vojislav, a nakon Vojislava njegov sin Mihailo, koji je, kako se kae,
bio prvi koji je sebe nazvao srpskijem kraljem. Poslije njega vladao je kralj Bodin, za koga se
navodi da je kao mudar i vrijedan srpski vladalac, upravljao Zetom dvadeset godina, uspjevi
da svojoj dravi pripoji Raku, Bosnu i dio Hercegovine. Umro je 1110. godine. Prema tome, u
ovom udbeniku se tvrdi da je prvi krunisani srpski vladalac (prvovjenani) bio Mihailo
Vojislavljevi, zetski kralj, a ne Nemanjin sin Stefan (1217). Za istorijsko utemeljenje politikih
aspiracija crnogorske dinastije to je bila veoma vana injenica, koju je i na ovaj nain trebalo
istai i usaditi u svijest najmlae populacije. Kada se na taj nain oblikuje njihova svijest, onda,
naravno, knjaeva tenja za prvjenstvom izgleda prirodna i legitimna. Nakon ovog osvrta na
vrijeme prvih zetskih kraljeva, u udbeniku se obrauje period slabljenja dravne moi Zete,
prvih decenija 12. vijeka. Za Zetu u ovom periodu navodno su karakteristini nemiri i sporenja
oko vlasti, a isto takvo stanje vladalo je i u ostalim srpskim zemljama. Tek nakon nekoliko
decenija dolo je do uspostavljanja politike stabilnosti, i to najprije u Rakoj, kada je veliki
upan postao Stefan Nemanja. Pored namjere da osnai Raku, Nemanja je imao i veliku misao
da sjedini sve srpske zemlje u jednu veliku dravu. Voen tom idejom, on je krenuo da
pokorava srpske zemlje koje nijesu priznavale njegovu vlast. Pored Huma i nekih primorskih
gradova, Nemanja je osvojio i Zetu, i tako je pripojio svojoj dravi. Na taj nain je on, kako se
objanjava, u djelo sproveo misao o ujedinjenju svijeh srpskijeh zemalja. Zatim se u udbeniku
srpske istorije obrauje vladavina ostalih Nemanjia - od Stefana Provjenanog do cara Uroa.
Zaudo, za Stefana Prvovjenanog se, i pored ve iznesene tvrdnje da je Mihailo Vojislavljevi
prvi krunisani srpski vladar, kae kako se on nazivao prvijem vjenanijem kraljem srpskijem.
Poslije vladavine Nemanjia, predmet obrade je doba cara Lazara, Kosovska bitka, istorija
Bosne i Hercegovine, srpska Despotovina i pad srpskih zemalja pod tursku vlast. Istoriji srpskog
naroda u doba turske vladavine posveeno je nekoliko poglavlja (Stradanje Srba, Iseljavanje
Srba, Srpski uskoci i hajduci). Nakon ovih nastavnih jedinica, predmet obrade su Prvi i Drugi
srpski ustanak, i vladavina srpskih kneeva: Miloa, Mihaila, Aleksandra, te kralja Milana
Obrenovia (do 1893). Drugi dio udbenika posveen je istoriji Crne Gore. Prema usvojenoj
koncepciji, istorija Crne Gore kao nezavisne drave poinje tek od perioda Balia. Do tada je
ona, kako se tvrdi, bila dio jedinstvene srpske drave. Za pisce udbenika, vrijeme poslije smrti
cara Uroa predstavlja period u kome se razvilo nekoliko srpskih dravnosti (srbijanska,
bosansko-hercegovaka, zetska, odnosno, crnogorska). Tek od tada, istorija Crne Gore ima
prepoznatljiv, i u odnosu na Srbiju i ostale srpske zemlje, poseban dravotvorni hod. Uzrok za
to je, naravno, slabljenje dravnog jedinstva Carstva nakon smrti cara Duana i stalni turski

537
upadi u srpske zemlje, to je onemoguavalo njihovo ponovno dravno objedinjavanje. To je,
dakle, koncepcija nacionalne istorije koja je imala svoju zvaninu verifikaciju, i koja se preko
kolskog sistema eljela nametnuti crnogorskim acima.
Istorija Crne Gore u ovom udbeniku poinje razdobljem Balia, koji su vladali Zetom od 1367.
do 1421. godine. Porodica Bali, koja je upravljala Zetom u vrijeme cara Duana, bila je, kako
se tvrdi, u srodstvu sa carskom porodicom, a njen rodonaelnik Bala I, bio je srpski plemi.
Uilo se da je dravnost Crne Gore zaeo raki upan aslav!
Politiko osamostaljivanje Balia, u udbeniku je objanjeno na sljedei nain: No, kad se
dogodi nesrea u srpskoj carevini, smrt Uroeva, sila Vukainova i otimanje oko vlasti ostalijeh
velikaa, tada se Bala sa svojijem sinovima odvoji od srpskoga carstva. Period Balia obraen
je u nekoliko nastavnih jedinica. Svaka od njih odnosi se na doba vladavine jednog od Balia
(Bala I, Stracimir, ura, Bala II, ura II, Bala III). U obradi ovog perioda glavna panja
posveena je sukobima Balia s Turcima, pokuajima Balia da sa okolnim velikaima
postignu sporazum o saradnji protiv Osmanlija, kao i njihovoj saradnji s Mletakom republikom.
Za posljednjeg Balia kae se da je ostavio Zetu na upravu svom ujaku despotu Stefanu
Lazareviu, budui da nasljednika nije imao. No, kako ni despot Stefan nemaae od srca
poroda, on je svoju dravu ostavio u nasljee sestriu urau Brankoviu. Tada dolazi i do
pobune Zeana, jer je, kako se objanjava, ura bio potinjen Turcima, a Zeani nijesu htjeli da
njima upravlja vladar koji je potinjen Turcima. I kada su se oslobodili vlasti turskog vazala
uraa Brankovia, Zeani su prihvatili za vladara Stefana Crnojevia, zetskog vlastelina i
roaka porodice Bali. Kada su objasnili kako su Crnojevii postali trea crnogorska dinastija,
autori su prilikom obrade perioda Crnojevia najveu panju posvetili crnogorskim naporima za
odbranu nezavisnosti od Turaka. Za drugog po redu Crnojevia, Ivana, kae se da je povlaei se
pred turskim napadima, morao prenijeti svoju prijestonicu sa Oboda na Cetinjsko polje. U to
vrijeme u Crnu Goru su se poeli naseljavati svi oni koji su se sklanjali od Turaka, tako da je
Crna Gora postala pribjeite muenikog naroda. No, Crna Gora je uprkos borbi i otporu,
potpala pod tursku vlast za vrijeme uraa Crnojevia, koji se nije mogao oduprijeti njihovoj
prevelikoj sili. Nakon njegovog odlaska iz zemlje, Turci su na elo Crne Gore postavili Ivanovog
najmlaeg sina - Staniu, koji se ve bio poturio. Oito da se ovakvim objanjenjem ukazuje da
je i Crna Gora izgubila svoju nezavisnost krajem 15. vijeka. Meutim, autori udbenika su
odmah nali naina da minimiziraju znaenje ove nepobitne istorijske injenice. Ve na poetku
odjeljka Mitropoliti iz raznijeh plemena, oni su konstatovali da je ura Crnojevi prije
odlaska iz Crne Gore odredio cetinjskog mitropolita Vavilu za svog nasljednika, ostavivi mu
upravu nad Crnom Gorom. Ovim se hoe rei da je i nakon svrgavanja uraa Crnojevia
ouvan kontinuitet dravne vlasti u Crnoj Gori, budui da je ura vlast predao mitropolitu
cetinjskom kao svom legitimnom nasljedniku. Naravno, ouvanje kontinuiteta vlasti u jednoj
zemlji, znak je kontinuiteta dravnosti.
Poslije obrade istorije Crne Gore u vrijeme mitropolita iz raznih plemena, slijede poglavlja
koja su posveena dinastima iz porodice Petrovi-Njego. Period prvog mitropolita iz porodice
Petrovi-Njego, Danila, oznaavao se kao doba u kome se Crna Gora oslobodila poturenjaka, i
tako postala potpuno slobodna. Zatim, to je doba kada je Crna Gora izvojevala nekoliko
znaajnih pobjeda nad Turcima, i kada su uspostavljeni, za Crnu Goru ivotno vani crnogorskoruski politiki odnosi. Vladika Danilo je, kako se to istie, bio pokreta crnogorske borbe i vladar
koji je unaprijedio crnogorsku dravu. Za nasljednika vladike Danila, Savu, navedeno je da je

538
bio mirne naravi, te da se najvie brinuo o crkvenim poslovima, dok je u narodu razvijao
slogu i ljubav, koliko je mogao. Mnogo vie prostora dato je mitropolitu Vasiliju i njegovom
spoljnopolitikom djelovanju, prvenstveno njegovim vezama s ruskim dvorom. Poslije perioda
mitropolita Vasilija, ukratko je obraeno vrijeme samozvanca epana Malog, o kome su
izneseni i afirmativni sudovi, to je, s obzirom na njegovo uzurpiranje dinastike vlasti
Petrovia-Njegoa, pomalo neobino. Autori su, recimo, istakli da je epan Mali dobro brinuo
za narodno dobro, da je mirio zavaena bratstva i da je iskorijenio mnoge mane iz naroda.
Najvie prostora u udbeniku dobio je mitropolit Petar I Petrovi Njego, ak vie nego knjaz
Nikola. Autori su u njegovom politikom djelovanju istakli nekoliko pravaca: spoljnopolitiki,
nacionalni, dravotvorni, mirotvorni, vojniki i prosvjetiteljski. Njegovom nasljedniku, vladici
Petru II, posveeno je neto manje prostora, s tim to se njegovo politiko djelovanje uglavnom
posmatralo kroz prizmu crnogorsko-turskih odnosa. Gotovo da je isti princip primijenjen i za
period knjaza Danila. Piui o knjazu, autori su istakli da je on bio prvi svjetovni crnogorski
gospodar nakon uraa Crnojevia, a da je njegov glavni cilj bila obnova Ivanbegovine.
Navodi se da se knjaza crnogorski narod bojao, ali ga je i volio, dok su susjedna podjarmljena
braa polagala u njega velike nade, oekujui da e ih osloboditi od turske vlasti. Knjaz Danilo
se, kako se to ovdje kae, i srcem i duom starao za sreu i napredak cijelog Srpstva, odnosno,
njegova osnovna politika misao bila je ujedinjenje srpskog naroda.
Posljednje poglavlje ovog udbenika odnosi se na period knjaza Nikole. Knjaz Nikola je
prikazan kao vladar koji vodi dosljednu nacionalno-oslobodilaku politiku, kao uspjean ratnik
koji je znatno proirio svoju dravu, i nadasve, kao vladar kojemu je na srcu pravda, blagostanje
i napredak Crne Gore. Inae, udbenik Istorije srpskog naroda za trei i etvrti razred
osnovnijeh kola ima ukupno 159 strana. Udbenik ima dva dijela: Srpska istorija (11 - 104) i
Istorija Crne Gore (107 - 159). Kao to se moe vidjeti, opta srpska istorija obraena je na 93
strane, a istorija Crne Gore na 53 strane. U dijelu koji se tie istorije Crne Gore, periodu Balia
posveeno je skoro 6 strana, Crnojeviima 4, mitropolitima iz raznih plemena 3, a periodu
Petrovia-Njegoa 40 strana. Pored mnogih znakovitosti, ovakva udbenika koncepcija istorije
Crne Gore pokazuje i jedan veoma zanimljiv pristup pitanju geneze crnogorske dravnosti. U
ovom udbeniku poeci dravnosti Crne Gore vezuju se za doba rakog upana aslava, koji je,
kako se kae, uspio da sjedini to vie srpskijeh zemalja pod svoju vlast, pa da tako osnuje
jednu snanu srpsku dravu. Jedna od tih srpskih zemalja koje je aslav stavio pod svoju
vlast, bila je i Zeta, koja je u 10. vijeku postala dio srpske drave. Od tog doba poinje dravni
ivot Crne Gore, ali ne kao nezavisne cjeline. Tek poslije smrti velikog upana aslava, kao prvi
nezavisni zetski upan oznaava se Stefan-Vojislav, zaetnik dinastije Vojislavljevia. Poslije
vladavine Vojislavljevia, Zeta je dola pod vlast Nemanjia, postavi opet dio velike sprske
drave. I tek kada je dolo do raspada ove drave u vrijeme posljednjeg Nemanjia, cara Uroa,
Zeta je ponovo postala samostalna drava. Dakle, Kosovski poraz i tursko osvajanje srpskih
zemalja, utie da bude ustanovljena dravna samostalnost Zete. Upravo od tada, kako se to iz
ovog udbenika moe zakljuiti, poinje gotovo neprekinuta dravna samostalnost Zete, (Crne
Gore), odnosno, njen dravni ivot izvan jedinstvene srpske drave. Ovakva koncepcija istorije
Crne Gore pokazuje da je bio potpuno zaobien tzv. dukljanski period u njenom istorijskom i
dravnom razvitku.
Kroz nastavne sadraje irene su knjaeve velikodravne ideje
U pjesmi se navodi da je Crna Gora sada nevelika, ali da e se u dogledno vrijeme teritorijalno

539
iriti na okolne oblasti. Pretpostavlja se da e do ostvarenja tog velikog cilja doi vrlo brzo,
tanije kada poodrastu uenici koji sada ue ovu pjesmu. Ta ideja o velikoj Crnoj Gori ovdje
se predstavlja kao tenja koja ima svoje istorijsko utemeljenje, jer Crna Gora samo eli da bude
drava kakva je nekada bila (Dok ja budem veliki,/ Bie ona slavna,/ Ko to bjee nekada/ U
vremena davna). Taj veliki cilj ostvarie, naravno, Srbi iz Crne Gore, ili crnogorski Srbi (Mi
emo je Srpii,/ Slavnom nainiti).
U itanci za drugi razred uenicima se objanjava da su svi oni koji govore srpskim jezikom
po nacionalnosti Srbi, a kako svi dravljani Crne Gore govore srpski, to je logino da su svi ljudi
koji ive u Crnoj Gori - Srbi. Iz toga slijedi zakljuak da su Srbi u Crnoj Gori i pravoslavci i
nepravoslavci, jer i jedni i drugi govore srpskim jezikom. Ako su pravoslavci i nepravoslavci
pripadnici iste nacije, onda su oni braa, bez obzira to su razliite vjeroispovijesti, a braa, kako
se kae, treba da se vole i potuju. Kao dodatak ovom poglavlju navedena su i pitanja na koja
uenici treba da odgovore sluei se onim to su prethodno nauili. Navedena su tri pitanja:
Koje smo mi vjere? Kako govorimo mi? ta smo mi?
Da bi uenici lake usvojili znanja i pojmove o svojoj nacionalnoj pripadnosti, u itanci su
date i tri pjesme: Merima, Srbin sam i Srpkinjica. Pjesmom Merima uenicima se na
jednostavan nain eli objasniti da su crnogorski muhamedanci po svojoj nacionalnoj pripadnosti
Srbi, a da je samo njihova vjera turska. No, to to su oni druge vjere, ni u kom sluaju ne utie
da se osjeaju izdvojenima od srpskog naroda i da opte interese srpskog naroda ne doivljavaju
kao svoje:
Merimom se zove/
To je tursko ime;
Ali srpska dua/
krije se pod njime./
Ona znade ta su/
Njeni edi bili,/
Pa u srpskom drutvu/
Tako joj se mili./
Srpsku knjigu tije;/
Srpske pjesme pjeva/
I na srpskoj srei/
Nade svoje zgrjeva./
Ona srpstvo ljubi/
Vie cjela svjeta,/
Tom je srce ui/
Vjeri joj ne smeta.
Pjesma Srbin sam poinje stihovima:
Jo sam malen, jo sam nejak,/
Ni govorit skromno ne znam;/
Ali ipak znadem rei:/
Znadem rei: Ta Srbin sam! Zatim ovaj maleni Srbin poruuje da e do poljednjeg izdaha
braniti svoju domovinu i svoje srpsko ime. I pjesma Srpkinjica slinog je tematskog profila.
Djevojica koja e svakom ponosno rei:
Ja sam mlada srpkinjica, i koja voli Srpstvo vie od svega na svijetu, obeava da e se uvijek
samo Srpkinjom zvati.
Pored ovih pjesama kojima je uvrivana svijest o nacionalnoj pripadnosti, u itanci za drugi

540
razred osnovnijeh kola objavljena je i pouna pria Tri Srpeta. To je pria o tri djeaka - tri
Srbina, od kojih je jedan pravoslavac, drugi muhamedanac, a trei katolik. U jednoj situaciji njih
trojica pokazuju slogu i rijeenost da uvijek budu zajedno, to je uenicima trebalo da sugerie
kako njihovi odnosi, bez obzira kojoj vjeri pripadaju, uvijek treba da se odlikuju slogom,
zajednitvom i meusobnom ljubavlju.
I u itanci za trei razred osnovnijeh kola (1898) uvrtena je narodna pria o sedam prutova,
koja opet ukazuje na potrebu meusobnog uvaavanja i zajednitva. Osnovna poruka prie jeste
da se u borbi moe pobijediti samo ukoliko postoji sloga i jedinstvo. Pored nekoliko izreka o
koristi sloge, navedena je i sentenca Samo sloga Srbina spasava. Takoe, crnogorskim
uenicima se ponovo napominje da su svi oni koji ive u Crnoj Gori - Srbi, ali i da njihova
otadbina nije samo Crna Gora, ve da njihovu otadbinu ine sve srpske zemlje: Otaastvo je
vae cijela Crna Gora i sve one zemlje, gdje se srpski govori, srpski pjeva, srpski slavi, gdje se
gusle uju, gdje se o Marku Kraljeviu pjeva, gdje se Vuk proklinje, gdje se sveti Savo slavi. U
udbeniku je bilo i nekoliko pjesama koje su crnogorskim acima trebalo da razviju srpski
nacionalni osjeaj. Objavljena je, recimo, pjesma Soko (o sokolu koji obilazi cio srpski
svijet), pa pjesme Srbinu, Ja sam Srbin, Moje selo, Malena sam... Primjera radi, u
pjesmi Ja sam Srbin prva strofa glasi:
Ja sam Srbin, elik ljuti,/
Srpska mene mati rodi/
Srpsko ime, divno ime,/
O, kako mi srcu godi.
Sline je sadrine i pjesma Moje selo:
Za gorom je selo,/
Tu se srpski die,/
Srpski zbori, pie/...
Dobri Bog e dati,/
Ko to j moje selo/
Bie Srpstvo cjelo,/
A ja u pjevati:
Srpstvo moje cjelo,/
Budi mi veselo! U udbeniku je kroz prie ili pjesme istaknuto nekoliko znaajnih linosti iz
srpske istorije (Sveti Sava, Knjaz Danilo, Vojvoda Mirko Petrovi, Stevan Sineli, Vuk St.
Karadi, Marko Kraljevi), a meu tri osobito zasluna srpska vladaoca izdvajaju se Stefan
Nemanja, car Duan i knez Lazar.
Ve u itanci za etvrti razred osnovnijeh kola (1897) pojmovi o nacionalnom karakteru
Crnogoraca i vjerskim odlikama crnogorskog stanovnitva nijesu dodatno objanjavani, izuzev
to je na poetku odjeljka Crnogorac i Crnogorka reeno da se Crnogorac tako zove zato to je
roen u Crnoj Gori, ali je on po svojoj nacionalnoj pripadnosti Srbin. Uglavnom se u ovom
udbeniku izuavala nacionalna prolost, uz sadraje kojima se podsticao nacionalni i patriotski
duh. Odabir sadraja ukazuje da je udbenik zamiljen kao nacionalna itanka. Posebni odjeljci
bili su posveeni Marku Kraljeviu, Sv. Petru Cetinjskom, knjazu Nikoli, Stefanu Nemanjiu,
caru Duanu i knezu Lazaru.
U itanci je bilo poglavlje o istorijskom razvoju Cetinja, ali i poglavlje o carskoj prestonici Prizrenu.
U itanci je bilo i pjesama s istorijskom tematikom.
Stihovima:

541
Crna Goro, ponosito stjenje,/
Krune srpske ti drago kamenje, poinjala je pjesma Crnoj Gori.
Nakon ove pjesme, slijedila je crnogorska himna, pa Naljednikovo kolo, Onamo, onamo,
Srpsko kolo, Pau za narod svoj... Pjesma Srpe poduavala je nacionalnoj postojanosti i
odanosti nacionalnoj borbi:
Ja sam Srpe malo;/
Mene Srpstvo eka,/
Srbovau, Boe,/
Mog cijelog vjeka./
Djedovi su moji/
Krv za Srpstvo lili/
Ta je ista krvca/
I u mojoj ili./
Srpski u da ivim,/
Srpski u da vladam,/
I gotov sam uvjek/
Zato i da stradam...
Isti nacionalni sentiment razvijan je i njegovan i u novim crnogorskim itankama za osnovne
kole koje su se pojavile neposredno prije poetka Prvog svjetskog rata (1913 - 1914).
Uenicima je, recimo, objanjavano da se Srbi razlikuju samo po nonji, dijalektu srpskog jezika
kojim govore i dravnoj pripadnosti. Svi Srbi - i oni iz Crne Gore, i oni iz ostalih srpskih
krajeva, imaju osloboenje i ujedinjenje srpskog naroda kao zajedniki nacionalni i politiki
cilj. Kako taj veliki nacionalni cilj nije ostvaren nakon posljednjeg rata s Turskom (1876 - 78.),
crnogorskim uenicima se razliitim sadrajima sugerie da je njihov budui zadatak da se
pripremaju za osvetu Kosova i borbu za svesrpsko ujedinjenje. U jednoj pounoj pjesmi ed
daje unuku jatagan i kae mu da se sprema za boj, jer je to Kosovski amanet koji Crnogorci treba
da izvre. Crnogorski aci su uili i pjesmu Krst u kojoj djeca mala, Crnogorad iva idu na
grob palih junaka i kunu se da e krvlju braniti Crnu Goru i ginuti za slobodu. Linu rtvu za
ostvarenje nacionalnih ciljeva slavila je i pjesma Pau za narod svoj".
Nesumnjivo, crnogorska kola je spremala budue ratnike i borce
Pored patriotskih pjesama, nacionalni sentiment crnogorskih uenika podstican je i odjeljcima o
vladici Danilu, Carevom lazu, Petru I, Svetom Savi, Karaoru, Stevanu Sineliu. Nesumnjivo,
crnogorska kola je spremala budue ratnike i borce za izvrenje nacionalne misije. Kako su
politiki ciljevi crnogorske vlasti imali ideoloku formu borbe za izvrenje nacionalne misije,
udbeniki sadraji su tim ciljevima davali istorijski legitimitet i znaenje nacionalne obaveze
svih Crnogoraca. Kada se politiki ciljevi prikau istorijski pravednim i naim, onda oni nijesu
nametnuta obaveza, ve emotivna svojina koja poiva na najjaem uvjerenju. Neka objanjenja o
nacionalnom karakteru Crnogoraca, tj. dravljana Crne Gore, nalazimo i u udbeniku geografije
(zemljopisa) za trei razred osnovne kole. U poglavlju Naa domovina navodi se da su svi
ljudi koji ive u Knjaevini Crnoj Gori, po svojoj nacionalnosti - Srbi. Srbi koji ive u Crnoj
Gori uglavnom su pravoslavne vjeroispovijesti, a manji dio je muhamedanske i rimokatolike
vjere. Kae se i da Srbi ne ive samo u Crnoj Gori, ve da ih ima i u drugim srpskim zemljama.
Od tih Srba neki su, poput Crnogoraca slobodni, a neki su pod tuinom. Budui da su svi
stanovnici Crne Gore dio srpskog naroda, navodi se da je njihova obaveza da vole i poznaju ne
samo svoju domovinu Crnu Goru, ve i sve srpske zemlje. Takoe, obaveza crnogorskih Srba

542
sve tri vjere je da se rtvuju za optu srpsku slobodu i blagostanje, ne alei da za taj cilj podnesu
i najvee rtve. O tome da su svi stanovnici Crne Gore - Srbi, bez obzira kojoj vjeri pripadaju,
istie se i u odjeljku udbenika koji je naslovljen sa Narod: U Crnoj Gori ive sve samo isti i
pravi Srbi, koji govore srpskim jezikom, a ima ih na 300000 stanovnika. Veinom su
pravoslavne vjere, a ima neto malo rimokatolike i muhamedanske vjere, ali treba znati, da smo
svi srpskoga porijekla i srpske narodnosti. Za stvaranje poeljne nacionalne svijesti, posebno je
vana bila uloga crnogorskih uitelja, koji su u sutini bili propovjednici jedne politike religije.
Kao i svim drugim propovijednicima, njihov je zadatak bio da to uvjerljivije i pristupanije
propovijedaju uenja te nove vjere, i da stalno provjeravaju koliko su trajna, vrsta i ispravna
uvjerenja koja se na tim propovjedima stiu. Ideologizirani udbeniki sadraji inili su
poglavlja njihove Biblije. Da bi crnogorski uitelji to bolje obavili taj zadatak, kolske vlasti su
posebno vodile rauna o njihovoj pripremi za predavanja na kojima se postavljaju temelji budue
ideoloke graevine. Predavanja koja su smatrana posebno znaajnim za formiranje poeljne
svijesti o nacionalnom karakteru Crnogoraca. Da bi kolske vlasti dobile to potpuniju
informaciju o nainu na koji e uitelji predavati ove nastavne jedinice, Glavno kolsko
nadzornitvo je trailo od njih da im poalju svoje pismene pripreme za as. Kao dravni
inovnici, koji su ak poloili zakletvu da e biti vjerni knjazu-gospodaru i da e uvati interese
drave i vjere, crnogorski uitelji su bespogovorno bili spremni da prilikom obrade tema koje su
od posebnog znaaja za formiranje nacionalne svijesti uenika, slijede zvanine ideoloke
stavove. Njihove pisane pripreme za asove, koje su dostavljali Glavnom kolskom
nadzornitvu, svjedoe o tome. S obzirom da je pojam nacionalne pripadnosti za mnoge uenike
bio apstraktan ili, jo ee, nedovoljno jasno razluen od vjerske ili teritorijalne (zaviajne)
pripadnosti, crnogorski uitelji su objanjavali acima da su oni po vjeri hriani (pravoslavci),
po nacionalnosti Srbi, a po mjestu ivljenja Crnogorci. No, u vrijeme kada su ove pismene
pripreme za predavanja nastale, polovinom osamdesetih godina 19. vijeka, u kolama jo nije
bilo usvojeno stanovite da su svi crnogorski dravljani - Srbi, bez obzira kojoj vjeri pripadaju.
Da su svi pravoslavni Crnogorci Srbi, o tome nije bilo dvojbe, ali kojoj naciji pripadaju
crnogorski dravljani - nepravoslavci, tek je trebalo precizno definisati. Zbog toga mnogi uitelji
nijesu znali kako da nacionalno svrstaju muslimane i rimokatolike koji su poslije 1878. postali
crnogorski dravljani, a udbenici koji su razrijeili dileme te vrste pojavili su se tek u periodu
od 1894. do 1897. godine. Deavalo se zato da uitelj kae uenicima da u Crnoj Gori ive Srbi
pravoslavne vjere, Latini i Turci. Na jednom predavanju iz geografije uitelj je objasnio da u
Crnoj Gori veinom ive Srbi pravoslavne vjere, ali da ima i Turaka - muhamedanaca i
rimokatolika za koje se ne kae kojoj naciji pripadaju. Od dvadesetak crnogorskih uitelja koji su
tokom 1885/86. dostavili svoje pismene pripreme Glavnom kolskom nadzornitvu, samo je
jedan od njih dao objanjenje o nacionalnom karakteru koje je za crnogorsku vlast moglo biti
prihvatljivo. Uitelj iz Zagara je u svojoj pripremi za as geografije naveo da u Crnoj Gori ive
Srbi pravoslavne, muhamedanske i rimokatolike vjere. Nesumnjivo da je ova pojava
neujednaenog tretiranja nacionalnog karaktera crnogorskih dravljana, na koju su ukazale
pismene pripreme crnogorskih uitelja, primorala kolske vlasti da se ovom pitanju ozbiljnije
posvete. Za dravnu ideologiju jo od 1878. godine nije bilo sporno da su svi crnogorski
dravljani Srbi, bez obzira kojoj vjeri pripadaju, ali izgleda da svi crnogorski uitelji nijesu
umjeli da taj stav ugrade u svoja predavanja. Pitanje nacionanog identiteta, i posebno osnova na
kome se temelji, zahtijevalo je neto vie teorijskog znanja i sposobnost kategorijalnog miljenja.
Za takva predavanja, na kojima se govorilo o apstraktnim pojmovima, trebalo se posebno
pripremiti, tim prije to su stanovita koja je valjalo objasniti uenicima imala ogroman znaaj za

543
njihovo politiko miljenje. Uviajui znaaj predavanja o nacionalnom identitetu Crnogoraca, i
uviajui da i sami uitelji imaju problema prilikom tumaenja ove problematike, Glavno
kolsko nadzornitvo je novembra 1887. svim uiteljima i uiteljicama crnogorskih osnovnih
kola naredilo da do aprila 1888. godine napiu nekoliko strunih radova i predavanja, a meu
njima i predavanje na temu Kakav treba pojam dati djeci uopte o naoj srpskoj narodnosti,
poto ima Srba od tri vjere: Pravoslavne, Rimokatolike i Muhamedanske. Predavanjem o
srpskoj narodnosti (nacionalnosti) i razlici izmeu vjerske i nacionalne pripadnosti, uitelji je
trebalo da uz pomo lako razumljivih primjera i objanjenja razjasne uenicima ove pojmove,
ubijede ih da se ne moe poistovjeivati vjera i nacija, kao i da ih uvrste u uvjerenju da su oni
Srbi. Za kolske vlasti koje su naredile pisanje ovih predavanja, ona su bila pokazatelj
spremnosti uitelja da objasne ove suptilne pojmove, ali i dokaz o nainu na koji oni tumae
nacionalni identitet na kome poiva legitimnost dravne ideologije i najvaniji politiki ciljevi
crnogorske vlasti. Svaki od uitelja koji je pisao predavanje o srpskoj nacionalnosti i razlici
izmeu vjere i nacije, imao je osobeni metodiki pristup i objanjenja koja se mogu smatrati
zanimljivim i originalnim. Naravno, svi oni su zastupali isto stanovite: svi dravljani Crne Gore
su Srbi, bili oni pravoslavci, muslimani ili rimokatolici.
Dokazati svim acima da su Srbi i da nacija i vjera nijesu isto
U jednom predavanju se objanjava da su prije Kosovske bitke svi Srbi bili pravoslavne
vjeroispovijesti, ali su poslije uspostavljanja tuinske vlasti neki od njih primili islam. Time to
su primili islam, i postali istovjerci sa svojim okupatorom - Turcima, oni nijesu postali Turci,
nego su i dalje ostali Srbi. Takvih je sluajeva islamizacije bilo i na prostoru Crne Gore.
Islamizirani Crnogorci promijenili su vjeru, ali je njihova narodnosna pripadnost ostala i dalje
srpska. Isti je sluaj i sa Srbima pravoslavne vjere koji su preli u katolianstvo. Navodi se i da je
posebno vano uenicima objasniti da Srbin koji promijeni vjeru ostaje i dalje pripadnikom
srpskog naroda, bez obzira kako se kasnije nacionalno izjanjava ili kakvo mu nacionalno
odreenje nametne onaj koji ga je primorao da promijeni vjeru. Uitelj boljeviki je svoje
predavanje o srpskoj narodnosti planirao da zapone postavljanjem pitanja ueniku: Koje si ti
narodnosti?, a uenik je trebalo da odgovori: Ja sam srpske narodnosti. Nakon toga bi
uslijedila njegova konstatacija: Da, vi ste svi srpske narodnosti. Zatim je uitelj planirao da
navede sve zemlje u kojima ive Srbi, i da kae uenicima da svi Srbi nijesu pravoslavne
vjeroispovijesti, ve da ih ima islamske i rimokatolike vjeroispovijesti. Prilikom objanjavanja
konfesionalne raznolikosti unutar srpskog naroda, trebalo je rei da je to posljedica nasilnog
nametanja druge vjere Srbima, i to od tuinske vlasti pod kojom su bili. Kako su Srbi
nepravoslavci zbog pritiska tuina i raznih nasilja bili primorani da promijene svoju vjeru, uitelj
je smatrao da uenici-pravoslavci treba da ale svoju inovjernu brau, jer su imali zlu sudbinu da
se otue od svog naroda i svoje vjere. Kao najvaniji dokaz da su crnogorski pravoslavci,
muhamedanci i rimokatolici pripadnici jednog naroda - srpskog, navodi se jezik kojim oni
govore. Budui da svi oni govore srpskim jezikom, crnogorski muhamedanci nikako ne mogu
biti Turci, jer ne znaju turski jezik. A kada ve govore srpskim jezikom, valjalo bi postaviti
pitanje od koga su nauili taj jezik. Odgovor je, naravno, od majke i oca. Kada bi traili odgovor
na pitanje od koga su njihovi roditelji nauili srpski jezik, opet bi odgovor bio: od njihovih
roditelja. Idui tako desetak generacija unazad, dolo bi se do pretka koji je bio Srbin, a kada je
bio Srbin, onda je logino da njegovi potomci koji su promijenili vjeru govore srpskim jezikom i
da su po nacionalnosti Srbi. Da su kojim sluajem preci crnogorskih muslimana bili Turci, oni bi

544
svoje potomke nauili turski, a ne srpski jezik. Kako su oni bili Srbi, prirodno je to njihovi
potomci govore srpskim jezikom. Na osnovu toga slijedi zakljuak da ni dananji crnogorski
muslimani ne mogu biti Turci, ako su, a jesu, njihovi preci bili Srbi. U jednom se predavanju
konstatuje da svi oni koji govore srpskim jezikom, ukoliko im je to maternji jezik, jesu po svojoj
nacionalnoj pripadnosti Srbi, bez obzira kojoj vjeri pripadaju. Crnogorski dravljani muslimani
zato nikada ne mogu biti Turci, jer ne znaju turski jezik, niti crnogorski rimokatolici mogu biti
bilo to drugo osim ono to su bili njihovi preci (Srbi). Svi oni treba da slobodno i nesmetano
vjeruju svoju vjeru, ali isto tako da prihvate injenicu da i oni i pravoslavci pripadaju istoj naciji,
dravi i jeziku. Uenicima sve tri vjeroispovijesti je ak nametana obaveza da uvijek kada ih
neko pita to su po nacionalnosti, kau da su Srbi, a da onda dodaju koje su vjere. Bilo je uitelja
koji su objanjavali da su Srbi samo vjeru mijenjali, a da su uvijek ostajali Srbi po nacionalnosti,
ak i onda kada to nijesu htjeli priznati. Vjera se, naravno, moe promijeniti, ali narodnost ne
moe. Da vjerska pripadnost ne odreuje nacionalnu, objanjava se primjerom Srba i Grka, koji
su pravoslavci, ali pripadaju dvijema nacijama. Naciju, prema tvrdnji jednog uitelja, odreuje:
Krv, jezik i obiaji, tako da onaj koji promijeni vjeru, ne moe promijeniti krv i narodnost
kojoj pripada. Na asu je bilo predvieno da se vodi ovakav razgovor izmeu uitelja i aka:
Sad mi kai Mitre, da sad ti primi drugu koju vjeru, bili se tvoja krv promijenila? A braa koju
sad ima, bili ti isto bila braa po krvi, i po narodnosti? Eto dakle vidite, ako vjeru ko primijeni,
ne moe promijeniti krv i narodnost, kao to ni Srbi kad su vjeru od Grka primili nijesu
promijenili: krv, jezik i obiaje, nego su ostali isto srpske narodnosti... Najvie od tije Srba
primili su vjeru Muhamedansku i Rimokatoliku, jer su od njih najvie zuluma imali, dakle ako
su vjeru i promijenili, ali su opet naa braa, jer su od nae krvi i narodnosti. Uitelj Mitar Iveli
je srpski nacionalni karakter crnogorskih muslimana dokazivao na jo uvjerljiviji nain. Na
njegovom asu trebalo je da se vodi ovakav dijalog: Ima nekijeh naijeh prezimena kod
muhamedanaca. Uzmimo ime Omer-boovi. Zato se on zove Omer-boovi? Zato mu je ed
bio Omer. A ta je bio taj Omer? Muhamedanac. A iji je bio Omer? Boov. Jeli Boo bio
Turin. Ne nego Srbin. Pa je li taj Omer od Boove krvi? Jest. A je li srpske krvi bio Boo? Jest.
Pa onda je li i Omer srpske krvi? Jest srpske krvi no nije vjere. Ostavimo sad vjeru no te za krv
pitam? Jest, Omer je srpske krvi. A je li Omer tvoj ed bio? Jest. Jesi li i ti od njegove krvi?
Jesam. Pa koje si ti krvi? Koje i on, srpske. Dobro, a koju vjeru vjeruje ti? Muhamedansku.
Smeta li ti ko da u nju vjeruje? Ne smeta. Moe li biti srpske krvi, a vjere muhamedanske?
Mogu. Dakle, ta si ti? Srbin Muhamedanac. Pozivanje na istu krv bio je samo jedan od
pokuaja crnogorskih uitelja da objasne na osnovu kojih se kategorija odreuje narodnost. Neki
su objanjavali da se narodnosti odreuje na osnovu zajednikog porijekla, jezika i obiaja, tako
da se grupa ljudi koja ima zajedniko porijeklo, jezik i obiaje naziva narodom. Bilo je i
objanjenja da je narod zajednica krvi, jezika i obiaja. Prema tome, svi koji su iste krvi, jezika
i obiaja, smatraju se jednim narodom. Budui da su crnogorski muslimani i rimokatolici iste
krvi (porijekla) kao i crnogorski pravoslavci, i budui da imaju iste obiaje i govore istim
jezikom (srpskim), to je nesporno da su svi oni, iako razliite konfesije, pripadnici jednog naroda
- srpskog. Uenicima je napominjano da ne smiju za iskazivanje svoje vjerske pripadnosti
koristiti nacionalnu odrednicu, jer je primijeeno da neki roditelji pogreno ue djecu, govorei
im da su oni po vjeri Srbi. Nacionalno ime Srbin ne moe biti vjerska odrednica, jer ima Srba
pripadnika sve tri konfesije. U Crnoj Gori Srbin moe biti pravoslavne, ali i islamske ili
rimokatolike vjeroispovijesti.
Predavanja o srpskoj narodnosti crnogorski uitelji su koristili i za razvijanje svijesti o
zajednitvu svih crnogorskih dravljanja i podsticanju ljubavi i uzajamnog potovanja izmeu

545
razliitih konfesionalnih grupa. Neki uitelji su isticali da se ovim predavanjima mora u srce
uliti ljubav prema jednokrvnoj brai, i ako su oni druge vjere. Svi crnogorski aci trebalo bi da
se dre naela ljubi blinjeg svog, jer su i pravoslavci i nepravoslavci dio jednog naroda.
Crnogorski ak je morao podlei ovakvoj ideolokoj torturi
Posebno se smatralo vanim da pravoslavci kao veina prednjae u iskazivanju ljubavi i
potovanja prema svojoj jednokrvnoj inovjernoj brai, koja su bila primorana da se odreknu
svoje praedovske vjere. Uenicima pravoslavne vjeroispovijesti je nametana obaveza da
svakog muslimana i rimokatolika smatraju svojim bratom Srbinom i da svojim ponaanjem
pokazuju da su dobrodoli meu njih. Djeci pravoslavne vjere zabranjivano je da svoju
istokrvnu brau zovu Turcima ili Latinima, ve iskljuivo Srbima. Pretpostavljajui da
bi za crnogorske muslimane moglo biti neprihvatljivo da se odjednom odreknu imena Turin i
prihvate nacionalnu odrednicu Srbin, jedan uitelj je predlagao da se za njihovu vjersku
pripadnost upotrebljava pridjev turska. Tako bi muslimani bili Srbi turske vjere umjesto
muhamedanske. Time bi, smatra on, crnogorski muslimani lake prihvatili srpsko nacionalno
ime, jer bi zadravanjem pridjeva turski bio stvoren privid da se ne odriu svog davnanjeg
naziva Turin. Ova se ideja dopala i knjazu Nikoli, koji je itao rad ovog uitelja, pa je na
margini njegovog rukopisa stavio napomenu: S jednoga gledita ima razlog.
Iako su se crnogorski uitelji trudili da pitanje o nacionalnom karakteru Crnogoraca to bolje
objasne svojim uenicima, pa i da ih navoenjem nekih objanjenja ubijede da su svi oni Srbi
koji se samo po vjeroispovijesti razlikuju, kolske vlasti su i kasnije traile od njih da posebnu
panju posvete predavanjima o srpskoj narodnosti i ukazivanju na razliku izmeu vjere i
narodnosti. Glavno kolsko nadzornitvo se poetkom 1895. obratilo cirkularnim aktom
crnogorskim uiteljima prigovarajui im to neki od njih ne uviaju znaaj predavanja koja
oblikuju nacionalnu svijest, iako je dunost kole da kod uenika njeguje svijest o nacionalnoj
pripadnosti i da im o vjeri i narodnosti prua istinite i precizne pojmove. Sve to, prema miljenju
kolskih vlasti, ide na tetu srpske narodnosti, a na korist njenih neprijatelja. Obaveza
crnogorskih uitelja da sami piu predavanja o nacionalnom karakteru Crnogoraca i da
samostalno teorijski uobliavaju ovo vano politiko pitanje, nestae posljednjih godina 19.
vijeka, kada e se pojaviti novi udbenici. U ovim udbenicima pitanje nacionalnog karaktera
crnogorskih podanika bie jasno formulisano, tako da e crnogorski uitelji dobiti zvanine
smjernice za obradu ove problematike. Ovi udbenici, pravljeni po mjeri zvanine ideologije i
podreeni politikim ciljevima dravne vlasti, pokazuju kakvu je svijest crnogorska drava
eljela da stvori, dok itav napor dravne vlasti da do ovakvih udbenika doe, pokazuje da je
kolu smatrala ideologiziranom institucijom koja treba da joj slui. Podanik kojeg je takva kola
oblikovala, iz nje je trebalo da izie sa vrstim nacionalnim ubjeenjem da je Srbin, i sa
politikom svijeu u kojoj dominira divinizirana i oboavana figura knjaza Nikole. Kada te
dvije svijesti spojimo ujedno, dobijamo ratnika koji poruke pjesme Onamo, onamo smatra
svojim najsvetijim zavjetom. Crnogorskoj dravi tada su trebali takvi ljudi.Pred ovakvom
ideolokom torturom u kolama svaki je crnogorski uenik morao pokleknuti. Zavriti osnovnu
kolu, a ne izii iz nje s uvjerenjem o Crnogorcima kao o najboljim Srbima i zatonicima
kosovskog amaneta bilo je nemogue. Nije to samo bila posljedica neviene upornosti i
sistematinosti kojom su im takva uvjerenja usaivana, ve i posljedica nedostupnosti makar i
jedne injenice koja bi podstakla sumnju. Nepostojanje znanja i injenica koje mogu ugroziti
zvanino miljenje, uinilo je ovu ideologiju svemonom, a uenika uvjerenja trajnim. Jo kada

546
su crnogorski aci u udbenikim sadrajima prepoznali djelove istorijskih spoznaja koje su bile
prisutne u njihovom porodinom okruenju, nikakve sumnje u istinitost tih sadraja nije moglo
biti.
Gotovo istovjetni ideoloki inenjering bio je prisutan i u tadanjoj crnogorskoj javnoj misli. U
zvaninoj tampi se tvrdilo da je Crna Gora vjeito slobodni dio Srpskoga carstva, koji se odrao
pred naletima Osmanlija poslije Kosovske bitke i koji nikada nije prestao da prua otpor
osmanskom osvajau: Crna Gora bila je vjeiti ivi protest naroda srpskog protiv nasilja
turskog. Crna Gora bila je Turcima crna, Srbima svijetla nit, koja je bez prekida vezivala prolost
srpsku sa budunou srpskom, ne doputajui divovskim junatvom svojim da mrani genije
istorije tu nit prekine. Shodno tome, za Crnogorce se govorilo da su Srbi koji ive u slobodnoj
srpskoj dravi - Crnoj Gori, koja i nije drugo do pare srpske zemlje. Pisalo se o Crnoj Gori i
kao o zemlji u kojoj se s koljena na koljeno prenosi zavjetna misao srpskog osloboenja, misao
za koju su Crnogorci davali svoje ivote. Pa i ono to Crna Gora na svom politikom i dravnom
planu trenutno radi, ima prevashodni cilj da poslui interesima cjelokupnog srpskog naroda i
rjeavanju pitanja njegovog potpunog osloboenja i ujedinjenja. Za Crnu Goru se kae i da je u
proteklih pet vjekova podnosila najvee rtve za ouvanje pravoslavne vjere, i to sa dosljednou
kojom se izdvaja od ostalih djelova srpskoga naroda. Njeni su gospodari privlaili k sebi i k
Lovenu kao nekim neodoljivim magnetom sve to se srpsko zove. Svrha takvog njihovog rada
bila je da doprinesu osloboenju i ujedinjenju srpskog naroda, to je misao koja je tokom svih
pet vjekova bila prisutna kod svih Crnogoraca. Svojom krvlju, koju su u toj borbi prolivali, oni
su zalijevali od Kosova drvo ivota i budunosti narodne.
Polazei od takvog istorijskog karaktera Crne Gore, i smatrajui da je to dokaz njenog
nacionalnog elitizma, dravna ideologija je potenciranjem takve istorijske predstave eljela da
Crnu Goru oznai kao zemlju kojoj njena prolost namee obavezu da vri nacionalnu misiju u
svom okruenju, ali i kao zemlju koja ima pravo da bude politiki centar neosloboenih djelova
srpskog naroda, pa i cjelokupnog srpskog nacionalnog pokreta. Stav da po svom istorijskom
karakteru Crna Gora ima pravo na to prvjenstvo iskazan je, recimo, i prilikom proglaenja
Srbije za kraljevinu (1882). Iako su sa Cetinja upuivali estitke i dobre elje povodom ovog
dogaaja, nije proputeno, a da se u Glasu Crnogorca ne naglasi da je stara drava srpska
nikla u starodavnoj Zeti, i da je za sve vrijeme u Crnoj Gori ona bila ouvana. S druge strane,
navodi se da je taj dravni kontinuitet srpske drave bio prekinut u Srbiji njenim padom pod
Turke. Narod u Srbiji je, za razliku od naroda u Crnoj Gori, svoju nezavisnost povratio u vrijeme
Karaora i Miloa Obrenovia, ali ne u potpunosti, pri emu se ima u vidu tursko sizerenstvo
pod kojim je Srbija do 1878. godine formalno bila. Sve to ukazuje da su na cetinjskom dvoru
smatrali da je istorijsko pravo na kraljevsko dostojanstvo vie na strani Crne Gore nego Srbije, i
da Crna Gora zbog svoje neprekidne nacionalno-oslobodilake misije ima neosporno pravo na
politiki prioritet u srpskom pokretu za osloboenje i ujedinjenje. Pored toga, Crna Gora je, kako
se isticalo, svojim rtvama podnesenim za osloboenje Srba - zaduila srpstvo.
Poto je ouvala srpski amanet Crnoj Gori pripada prvjenstvo
Crnogorci su, kako se navodi, uvijek kada je sloboda srpskog naroda bila u pitanju junaki
ratovali od Kosova do Dunava, i od Timoka do Jadranskog mora. Tanije oni su svojom krvlju
natopili Bosnu i Hercegovinu, pomagali su i Karaoru da oslobodi Srbiju: Je li samo gdje
puka pukla i uo se pokli za slobodu, svudijen si mogao nai Crnogorca spremna i naredna, ne
samo u njegovoj otadbini nego i na strani. Nije li Hercegovina i Bosna natopljena krvlju

547
crnogorskom? Nijesu li se mnogi Crnogorci borili u redovima Crnoga orija za osloboenje
Srbije? Na temelju tih zasluga, neto kasnije se naglaavalo da Crna Gora kao srpska drava
ima istorijsko i prirodno pravo na poloaj koji bi odgovarao, ne samo njenoj unutranjoj i
spoljanoj snazi, ve i njenim zaslugama za odravanje tradicionalne politike srpske i za
ostvarenje srpske dravne misli. Jednom prilikom se navodi da su crnogorski gospodari,
zajedno sa itavim crnogorskim narodom, jedini vodili borbu za ouvanje amaneta koji im je
ostao nakon propasti Srpskog carstva. Taj amanet bio je: Srpska vjera, srpsko ime, srpska
sloboda. I upravo zato je ovdje etiri stotine godina bio prisutan Duanov orao (na zastavi i
grbu), kojeg su Crnogorci uvali dok su svi ostali Srbi bili u ropstvu: Kad se, poslije dugog
sanka, poe buditi srpski narod Crnogorci mu pokazae ponositog orla Duanova i doviknue mu
sa visina Lovena, Koma, Durmitora: Evo brao! Doranismo vam ovu svetinju srpsku
neokaljanu. Uzmite ovaj barjak, razvijte ga, i ustanite protiv dumanina da mjesto lune metnete
na srpsko nebo srpski krst. To je, dakle, ta velika nacionalna misija koju je jedino Crna Gora
kroz nekoliko vjekova vrila u srpskom narodu, pa na osnovu toga ona moe zasnivati svoje
istorijsko pravo na politiki primat (prvjenstvo) u srpskom pokretu za osloboenje i
ujedinjenje, ali i na isto takvo prvjenstvo crnogorskog gospodara.
No, pored istorijskih zasluga, dravna ideologija je nastojala da afirmie i istorijsku
utemeljenost crnogorskih tenji za primat u srpskom nacionalno-oslobodilakom pokretu. Ta
istorijska utemeljenost crnogorskog prvjenstva zasnivala se na injenici da je Zeta bila
kolijevka Nemanjia i da je ona istorijsko jezgro Duanovog carstva. Ulazak Zete u sastav
Crne Gore 1879. godine uticao je na cetinjski dvor da pone potencirati jednu ovakvu
istorijsku predstavu o ulozi i veliini Zete, i da dravni i dinastiki primat zasniva na takvoj
romantiarskoj predstavi. To je jedan sasvim novi element ideologije crnogorskog prvjenstva,
koji do osamdesetih godina gotovo da nije istican. No sada, kada je dio Crne Gore postala Zeta kolijevka Nemanjia i kolijevka srpske drave, zvanina ideologija je u tome nala veoma
upotrebljiv motiv, bez obzira koliko je sve to bilo istorijski problematino. Naglaavalo se da je
u Crnoj Gori istorijsko sredite srpskog naroda, odnosno, kolijevka svetorodne dinastije i srpske
dravnosti. I to je jo vanije, Srbija, kao glavni politiki rival Crne Gore u srpskom
nacionalnom pokretu, takvih svetih mjesta nije imala. Prizren i Skoplje, koji su imali izvjesnu
istorijsku simboliku poput Zete, bili su jo u Turskom carstvu. Zanimljivo, crnogorski gospodar
je, barem kao pjesnik i ideolog, mnogo ranije doao na ideju da oslobaa predaleki Prizren, nego
mnogo bliu kolijevku Nemanjia - Zetu, koju je mogao vidjeti uvijek kada bi krenuo za
Rijeku Crnojevia. I tek nekoliko godina poto je Zeta postala dio Crne Gore, dravna ideologija
je u prvi plan stavila nju i njeno istorijsko znaenje za politike ciljeve cetinjskoga dvora, a
svakako ne mnogo prije toga uoena je i istorijska simbolika koju bi Zeta, kao oblast u kojoj je
roen Stefan Nemanja, za dravnu (pijemontistiku) ideologiju Crne Gore mogla da ima.
Popularisanju takve istorijske predstave o Zeti, zgodno je, recimo, posluio poetak izgradnje
Zetskog doma. Samo ime - Zetski dom upravo je trebalo da simbolizuje to vraanje Crne Gore
istorijskim korijenima svoje dravnosti. Za Zetski dom se govorilo da e biti kolijevka u kojoj e
se odnjihati vaskrs srpske svijesti u pokorenim krajevima, isto kao to je Zeta nekada bila
kolijevka iz koje je nastala srpska dravnost. Sveanom polaganju kamena-temeljca za Zetski
dom, koji treba da bude sredite nacionalne i kulturne misije nove Crne Gore, prisustvovao je i
knjaz Nikola. Knjaev autant, Jovan Lipovac, odrao je govor u kome je rekao da je Zeta
nekada bila umstveni i politiki centar Srpskoga carstva, dodajui da je Zeta za Srpstvo bila isto
to i Moskovska kneevina za Rusiju, Pijemont za Italiju, a Pruska za Njemaku. Zeta je, kako
kae Lipovac, davala Srpskom carstvu najznaajnije ljude, pa i dinastija Nemanjia potie iz

548
Zete. Kasnije, kada su Turci poslije boja na Kosovu osvojili Srpsko carstvo, stanovnici Zete bili
su primorani da se isele iz Zetske ravnice i povuku se u njen nepristupani dio koji se nazvao
Crna Gora. I budui da je Zeta bila duhom i energijom snanija od drugih srpskih provincija
onoga doba, zetski knjaevi - Crnojevii, nastavili su da se jo dugo bore za ideju Srpstva. Od
tog doba poinje petovjekovna crnogorska borba za slobodu, i pet vjekova traje crnogorska
dravna nezavisnost, koja svoje korijene ima u srednjovjekovnoj Zeti. Upravo zato, i naziv
Zetski dom, rekao je Lipovac, dat je u ast stare nam otadbine Zete i u ast drugoroenog
knjaevog sina, koji je nosio titulu Vojvoda Zetski. Slini stavovi o istorijskom karakteru Crne
Gore, kao o zemlji ija dravnost ima korijene u srednjovjekovnoj Zeti, saoptavani su i
povodom obiljeavanja etiristogodinjice osnivanja Cetinja. U Glasu Crnogorca tada je
navedeno da je Ivan Crnojevi, prenosei svoju prijestonicu iz Zete u krevitu Crnu Goru, donio
podno Lovena plamen slobode i nezavisnosti srpskog naroda. Podiui svoj dvor u ovom
tvrdom stijenju, njegov je cilj bio da brani i ouva tu slobodu i da pred itavim svijetom
pokae da srpska drava nije propala i da postoji sve dok postoji i slobodna Crna Gora. Borei se
protiv Turaka Crnogorci, dakle, nijesu samo branili svoju slobodu, ve su odravali kontinuitet
srpske dravnosti i podsticali duh otpora kod pokorenih djelova srpskog naroda, radei uvijek
tako da se velika srpska drava obnovi, a pokoreni Srbi oslobode. Zato su u to vrijeme isticalo da
jedino u junakoj Crnoj Gori srpstvo i srpska vjera nikada nije bila ugroena, a srpska nada
izgubljena. Nesumnjivo da je ovakvo predstavljanje crnogorske prolosti, kao i navoenje
analogija tipa Zeta - Pijemont, imalo veoma jasnu politiku poruku o ulozi na koju Crne Gora
pretenduje, i na koju ona po svom istorijskom karakteru ima pravo. To je vizija prolosti koja
treba da prui dokaze za istorijsku utemeljenost tenje Crne Gore da ona, a ne Srbija, bude
politiki centar nacionalno-oslobodilakog pokreta srpskog naroda. A kada se to postigne, onda i
crnogorski vladar ima pravo na takvu poziciju. Dravna ideologija Crne Gore tog vremena,
sluila je, pored ostalog, takvim politikim i dinastikim pretenzijama, pokuavajui da svojim
sadrajima potpomogne pijemontistike ciljeve cetinjskoga dvora.
Knjaz Nikola je bio opsjednut idejom da bude prvi u srpstvu
U namjeri da osnai i popularie zvanini ideoloki stav da je Zeta istorijsko jezgro Srpskog
carstva i kolijevka Nemanjia, te da je Zeta najznamenitiji i istorijski najzasluniji srpski
kraj, knjaz Nikola u razliitim kontekstima govori o Zeti kao o simbolu nacionalnog elitizma. U
tom elitizmu on ide toliko daleko da ak kae da je Zeta osnovala Srpstvo i da iz Zete potie ono
najbolje to srpski narod ima. U jednom svom knjievnom djelu on kae: Jer to je Srpstvo
imalo slavno,/ imalo sveto, imalo glavno,/ nije li Zeta to odnjihala?/ Zeta je Srpstvo sve
osnovala!/ Na zetskoj njivi niklo je prvo/ srpskih vladara vladarsko drvo!/ Od Vladimira pa do
Ivana/ sve to je Srba i srpskih strana/ u hlad je udnog drveta bilo/ i kolo srpskog jedinstva vilo:/
junake, vojvode, kraljeve, bane,/ careve nae, nae upane,/ svece, knjaeve i dravnike,/
zakonodavce i svetenike/ sve Srpstvu Zeta dala je mila,/ Zeta je leglo srpskijeh sila! Kada se
ovi stihovi uporede sa stavovima o Zeti koji su iznoeni na stranicama Glasa Crnogorca onda
je jasno da je sve to dio jednog ideolokog koncepta.
I za tadanje pjesnike Crna Gora je, takoe, bila zemlja koja je ratovala i stradala rad zavjeta
Duanova, i koja je u tekom vremenu robovanja srpskog naroda snaila nacionalnu ideju. Ona
je za sve to vrijeme bila jedina srpska uzdanica, jer je samo ona poslije Kosovske bitke vodila
borbu protiv Turaka, uspjevi da ouva slobodu i nezavisnost. U Crnu Goru se sklonilo i sve to
bijae dika svemu srpskom rodu;/ to ivljae samo za ast i slobodu, odnosno, svi oni koji se

549
nijesu htjeli pomiriti za ropskim poloajem i koji su bili spremni da za svoju vjeru i slobodu daju
i svoj ivot: Ti jedina osta da slobodu brani/ I da srpsko ime, vjeru srpsku hrani/ Ti! - junako
gnjezdo srpskih sokolova,/ Osvetnika ljutih tunoga Kosova! Crnogorci su u ovom vremenu,
kae se, pokazali i najveu nesebinost, jer su ginuli za slobodu svoje pokorene brae isto kao i
za svoju domovinu. Oni su time dokazali da krajnji cilj njihove borbe nije sopstvena sloboda,
koju im niko nije mogao oduzeti, ve sloboda njihove pokorene brae. To je isticano kao primjer
najveeg rtvovanja u istoriji srpskog naroda. Zbog takvog dranja Crna Gora je postala zemlja
koju svako tuje i koju sve Srpstvo u zvijezde kuje.
Ovakva nacionalna misija Crne Gore istovremeno ukazuje i na tenje njenog gospodara, koji
prije nego bilo ko drugi, moe imati pravo na politiki i dinastiki primat u srpstvu. Zato se u
jednom spjevu koji je objavljen u zvaninoj publikaciji, kae da e kada Carstvo vaskrsne,
Duanovu krunu dobiti onaj koji tome svojim junatvom najvie doprinese. Zbog toga se o
crnogorskom gospodaru pjevalo kao o barjaktaru i orlu, koji sa barjakom naprjed juri,/ i u boju
leti prvi. Za knjaza Nikolu se kae i da je ognjeviti srpski zmaj koji uvijek stoji na braniku
Srpstva i koji ezne za njegovim osloboenjem. Znajui Gospodareve elje, pjesnik kae: Daj
mu, Boe, to Mu eli/ Srce domorodno:/ Gorske stjene/ Proirene/ A Srpstvo slobodno!
Uveanje Crne Gore (gorske st`jene proirene) i osloboenje srpskog naroda od tuinske
vlasti, jesu dva glavna cilja velike nacionalne misije knjaza Nikole, pa i dinastije PetroviNjego uopte. To veliko djelo nacionalnog osloboenja nastavie i sin knjaza Nikole, kojemu
pjesnik eli da oko prestola Petrovia-Njegoa okupi sve zemlje cara Duana, odnosno da ujedini
srpski narod, i da bude vladar te velike srpske drave: Sve Duana zemlje to su bile/ Prestolu
se Tvome poklonile!/ A Tvoj zlatni Grb/ Poljubio svaki Srb!/ S mora do Dunava/ I do Carigrada/
Opet Srpstvo milo/ S Tobom jedno bilo!/ U jedinstvu eljnu naroda srpskoga/ Pod krilima
zlatnim orla Lovenskoga.
Ovakvim stavovima o istorijskom biu Crne Gore, o karakteru nacionalne misije Crnogoraca,
njihovom nacionalnom elitizmu, te "zaslugama" Gospodarevim, eljelo se doprinijeti jednom od
najvanijih ciljeva crnogorske dravne politike, ali i jednom od najvanijih ciljeva njene dinastije
- osiguravanju primata u nacionalno-oslobodilakom pokretu srpskog naroda. To konkretno
znai da Crna Gora postane centar nacionalno-politike borbe srpskog naroda, posebno njegovih
djelova koji su pod tuinskom vlau, i da ona, a ne Srbija, postane njegovo politiko sredite.
Prirodno, time bi i njena dinastija dobila vodeu poziciju, pa bi Petrovii, a ne Obrenovii ili
Karaorevii, u trenutku stvaranja ujedinjene nacionalne drave, kao predvodnici borbe i kao
najzasluniji, doli na njen presto. Dravna ideologija Crne Gore upravo je bila usmjerena na
dokazivanje tog crnogorskog predvodnitva, odnosno pijemontizma i najveih zasluga Crne
Gore i njenog gospodara za borbu srpskog naroda. Ova ideologija je time pokuavala dati
legitimitet jednom znaajnom cilju dravne politike Crne Gore i ujedno afirmisati pravo
crnogorskog gospodara da bude vladar ujedinjene srpske drave. Opsesija da bude prvi u
srpstvu je jedna od najprepoznatljivijih odlika politike linosti knjaza Nikole, pa je, naravno, u
skladu s tim voena i crnogorska dravna politika. Taj pravac i ciljeve dravne politike slijedila
je i dravna ideologija Crne Gore posljednjih decenija 19. vijeka. Ona je, u sutini, snaila
uvjerenje da Crna Gora treba da ide onamo, onamo, da treba svojom borbom da oslobaa
srpske zemlje i vaskrsne Duanovo carstvo. Naravno, i da njen gospodar zasjedne na carski
presto u Prizrenu. Matajui o takvoj misiji Crne Gore i o takvom epilogu svoje vladavine, knjaz
Nikola je i napisao pjesmu Onamo, onamo.... Petnaestak godina nakon nastanka ove pjesme,
grki vicekonzul u Crnoj Gori biljei da je na tradicionalnom cetinjskom skupu na Petrovdan
1882. godine, vie od hiljadu ljudi, u knjaevom prisustvu, oduevljeno pjevalo ovu nacionalnu

550
himnu Crnogoraca.
Polazei od stava da su Crnogorci slobodni dio srpskog naroda, a da je Crna Gora istorijski dio
nekadanjeg Srpskog Carstva, logino je bilo da kao krajnji cilj dravne politike Crne Gore bude
smatrano potpuno osloboenje i ujedinjenje srpskog naroda. S obzirom na njen takav istorijski i
nacionalni karakter, to se smatralo i jedino moguim politikim opredjeljenjem koje ima
obiljeje svete nacionalne misije na koju je Crna Gora istorijskim amanetom obavezana.
Obian svijet je tu misiju poistovjeivao s osvetom Kosova i obnavljanjem Duanovog
Carstva. I sam knjaz je jednom prilikom rekao da crnogorska vojska treba podjednako da brani
Crnu Goru i interese srpskog naroda. Crnogorci su, kako se tvrdi, upravo od knjaza Nikole
nauili da je njihov najvaniji nacionalni cilj - ujedinjenje srpskoga naroda. Zbog toga ovom
cilju svi Crnogorci treba da su potpuno posveeni. Crna Gora, kao zemlja koja se ve pet stotina
godina svim snagama bori za ouvanje srpske slobode i nezavisnosti, ne moe ni imati drugog
cilja. Kako se to u zvaninim novinama simboliki predstavlja, orao sa Lovena, koji ve pet
vjekova motri na pokorene Srbe, titi ih i daje im snagu, uvijek je spreman da poleti na radost i
spas izmuenog Srpstva. Navodno su i svi Srbi bili uvjereni da Petrovii-Njegoi dosljedno
slijede misao osloboenja i ujedinjenja srpskog naroda, kao i da Crna Gora svojim politikim
injenjem jasno dokazuje da je uzdanica Srpstva.
Mit o iskri srpske slobode i stjecitu kosovskih osvetnika
Dinastiko prvjenstvo dokazivano je i time to su Petrovii-Njegoi najstariji politiki inilac
srpskog pokreta. Tu se, u prvom redu, ima u vidu injenica da su novovjekovne srpske dinastije
formirane tek u 19. vijeku. Uz to, dinastija Petrovi-Njego je zaduila srpski nacionalnooslobodilaki pokret i time to je bila najvaniji inilac njegovog politikog objedinjavanja u 19.
vijeku. Navodno je zajedniki i usaglaeni rad svih srpskih snaga poeo poslije roenja
prestolanasljednika Danila. Tada su se (na Danilovom krtenju), Srbi iz umadije, Bosne,
Hercegovine, Vojvodine, Dalmacije i Boke po prvi put sastali na jednom mjestu, na Cetinju.
Ovaj veliki dogaaj, za koji je zasluna dinastija Petrovi-Njego, uticao je da od tada ona
skrivena snaga srpske samosvijesti sve se jae pojavljuje i na knjievnom i na politikom, pa
smo je vidjeli i na bojnom polju. Crnogorska dinastija koja je, kako se kae, kroz dva stoljea
munijeh i crnijeh dana odrala Crnu Goru i u njoj srpsku dravnu misao, potvrdila je i ovim
inom da joj politiki primat i po ovom osnovu pripada. Namjera da se oblikuje i uvrsti
istorijska svijest koja bi odgovarala politikom centru Crne Gore, prepoznaje se po nizu napisa u
tadanjim zvaninim publikacijama. U jednom prigodnom tekstu navodi se da je Ivan Crnojevi
bio posljednji nezavisni srpski vladalac koji je nakon pada srpskog naroda pod tursku vlast
ugnijezdio srpsku dravnu misao u podlovenskoj Crnoj Gori. On je takoe sauvao i iskru
srpske slobode koja je trajala za svih pet vjekova turske dominacije na Balkanu, a Turci,
navodno, i pored brojnih pokuaja, nikada nijesu uspjeli da tu jedinu iskru srpske slobode ugase.
Junaki otpor koji su Crnogorci pruali Turcima nije samo imao znaaja za ouvanje ove
posljednje iskre srpske nezavisnosti, ve i za snaenje oslobodilakog duha kod pokorenog
srpskog naroda. Crnogorci su tako podsticali duh otpora kod Srba u turskom ropstvu i jaali
njihovu nadu u konano osloboenje. Zato se smatra da je ova iskra srpske slobode, koja je
sauvana u Crnoj Gori, iz groba podigla srpski narod. Naravno, odmah se dodaje da to Crnoj
Gori daje za pravo da predstavlja srpski narod na svjeckom divanu.
Ovakva predstava prolosti Crne Gore, odnosno, idealizovanje pozicije koju je ona poslije
Kosovskve bitke imala, bila je dio politikih nastojanja da se osnai istorijsko pravo Crne Gore

551
da bude na elu optesrpskog pokreta za osloboenje i ujedinjenje, odnosno, da bude politiki
stoer ovog nacionalnog pregnua. Korijeni tog prava seu u vrijeme Ivana Crnojevia. On je,
naime, zapoeo borbu za ouvanje crnogorske nezavisnosti, a time i ouvanje kontinuiteta srpske
dravnosti, u vrijeme kada su Turci ve bili osvojili sve srpske zemlje osim Crne Gore.
Uvidjevi da se ta borba moe uspjeno voditi jedino ukoliko se dravno jezgro izmjesti iz
ravnice i premjesti u teko prohodna brda, Ivan Crnojevi se povukao u tvrdo stijenje. Iz
bogate Zetske ravnice premjestio je najprije svoj dvor na abljak, a zatim na Cetinje. Time je,
kako se kae, ovaj crnogorski vladar spasao dravu srpsku - stvorivi pod Lovenom Crnu
Goru. itavo to njegovo pregnue predstavljeno je na sljedei nain: Kad je cijelo Srpstvo
klonulo pred turskom silom, kad je srpska drava rastrgana do poljednje niti, Ivan-beg je tu nit
prihvatio i iznio pod stijene Lovenske, da joj tu, uz okrilje Svemoguega i svete vjere
pravoslavne, sauva neprekidnost i ostavi u naljee potomcima, koji e iz nje, ako budu ili za
stopama njegovijem, ispresti novo tkivo srpske drave. Neprekidnost stare srpske drave sauvao
je Ivan-beg u Crnoj Gori. Naravno, kasnije su njegovi nasljednici, posebno Petrovii-Njegoi,
nastavili borbu za ouvanje crnogorske slobode i ouvanje kontinuiteta srpske dravnosti. To je,
dakle, ono to Crnoj Gori daje za pravo da i poslije pet stotina godina ima predvodniku ulogu u
srpskom pokretu za osloboenje i ujedinjenje. Dr Lazar Tomanovi je u jednoj prigodnoj besjedi
istakao da su svi crnogorski vladari - od posljednjeg Crnojevia do svjetovnih gospodara iz
porodice Petrovi-Njego, uvali u Crnoj Gori posljednju iskru srpske slobode. Crna Gora je,
shodno ta-kvoj istorijskoj vizuri, postala stjecite kosovskih osvetnika, koji su se borili za
ouvanje svoje vjere i za ime srpsko. Ona je, kako se kae, bila stablo Srbinovo koje je
svojim granama obuhvatalo sve djelove nekadanje Carevine. Ovakva predstava o slavnoj
prolosti Crne Gore, nije bila samo dio politike propagande koja se vrila preko zvaninih
publikacija, niti je iskljuivo bila potencirana u sadrajima politikog karaktera. Ovakva je
predstava o prolosti Crne Gore jednako bila prisutna i u radovima koji su imali karakter
istoriografskog ostvarenja. Prema tome, i onaj krug ljudi, koji je, uslovno reeno, inio
nacionalnu istoriografiju, i koji je smatrao da u svojim radovima iznosi samo nesporne i
dokazive injenice, zastupao je stanovita o istorijskom karakteru Crne Gore identina onima
koja su kreirana u okviru dravne ideologije. U tome, naravno, nema nita neobino, budui da je
nacionalna istoriografija u svojim poecima uvijek vie politika nego nauka. Jedan od tada
najpoznatijih crnogorskih istoriara, Marko Dragovi, iako ne prihvata stanovite da je Crna
Gora odmah poslije Kosovske bitke preuzela barjak nacionalne borbe, ve tvrdi da je ona uvar
srpske slobode postala u vrijeme Ivana Crnojevia (krajem 15. vijeka), nespornom smatra
injenicu o vjekovnoj slobodi Crne Gore. On, takoe, smatra da je Crna Gora, odravi svoju
slobodu, odrala i kontinuitet srpske dravnosti. Od Ivana Crnojevia, a to znai poslije pada
Bosne i Srbije pod tursku vlast, Crna Gora je ostala jedina slobodna srpska zemlja, i od tada je,
kako kae Dragovi, Duanov orao doao na Cetinjsko polje. Taj orao, odnosno, ideja koju on
personifikuje, pokree Crnogorce na borbu za ouvanje sopstvene slobode, ali i za izbavljenje
srpskog naroda iz tuinskog ropstva. Crnogorci su se, prema njegovim rijeima, prikupili u
tvrdo stijenje da bi branili svoju slobodu i vjeru, dok su sve okolne srpske zemlje pokorili
Turci. Od svijeh srpskijeh oblasti ostade samo Crna Gora koju ne pritite turska sila; a od svijeh
srpskijeh velikaa, koji poslje kosovske propasti ostadoe da upravljaju pojedinijem srpskijem
zemljama, ostade samo Ivan Crnojevi, koji produavae borbu sa Turcima, objanjava
Dragovi. I tek tada su Crnogorci preuzeli na sebe teku ulogu uvara srpske dravne tradicije i
svjesno prihvatili da budu stoer borbe svih Srba za nacionalno osloboenje. Ukratko, Crna Gora
je tada postala utoite srpske slobode i brani imena srpskoga. Navodno je i Ivan Crnojevi,

552
svjestan istorijske i nacionalne misije koja je spletom okolnosti pripala Crnoj Gori, zakleo
Crnogorce da se orujem bore ne samo za ouvanje zemlje nae, no i za osloboenje svega
naroda srpskoga.
Slijedei osnovnu ideju Dragovievu, mada neusvajajui njegovo hronoloko odreenje o
zaetku istorijske pojave kakva je crnogorsko nacionalno zatonitvo, i Andrija Jovievi smatra
kako je Crna Gora bila jedina nepokorena srpska zemlja i predvodnik otpora srpskog naroda.
Dragovieva teza o stalnoj crnogorskoj nezavisnosti
U lanku Znaaj Badnje veeri 1702. god. u povjesnici Crne Gore, Jovievi navodi da poslije
Kosovskog boja sve srpske oblasti za kratko vrijeme postadoe sastavni dio velike Otomanske
carevine, osim Crne Gore, koja - branei svoj kreviti i goroviti predjel, uvajui slobodu,
samostalnost i svoja prava i njegujui vitetvo, slogu i ljubav prema starim srpskim svetinjama postade utoite srpskih rodoljuba, plemia, junaka i prekaljenih oglaenih vitezova. Neto
kasnije, Marko Dragovi e se posebno pozabaviti pitanjem poloaja Crne Gore nakon turske
okupacije Balkana. U knjievnom asopisu Lua, Dragovi je publikovao rad Dva akta o
vjekovnoj nezavisnosti Crne Gore, s ciljem da dokae kako je kontinuitet crnogorske
nezavisnosti istorijski nesporan. U uvodnim napomenama on navodi da je vjekovnu nezavisnost i
nepobjedivost Crne Gore suvino i dokazivati, budui da je ona dokazana i potvrena
najslavnijim djelima. Nakon ovog rada, Marko Dragovi je objavio i opirniji rad pod
naslovom Nekoliko dokumenata o vjekovnoj nezavisnosti Crne Gore. Pozivajui se na
dokumente iz ruskih arhiva, Dragovi pokuava dokazati da Crna Gora nikada nije pala pod
tursku vlast, ve da je sve od propasti srpske drave, pa do dana dananjega, nezavisna kako od
Turske carevine, tako i od Mletake republike. U sutini, oba Dragovieva rada imali su za cilj
da budu odgovor na istoriografsko osporavanje teze o kontinuitetu crnogorske nezavisnosti, koje
je zapoelo u srpskoj periodici. Posebno je to osporavanje dobilo na uvjerljivosti i naunoj teini
kada je u Brankovom kolu tokom 1897. i 1898. godine arhimandrit Ilarion Ruvarac poeo da
objavljuje svoje Priloke istoriji Crne Gore, odnosno, Montenegrinu. Ruvareva
Montenegrina je objavljena kao posebno izdanje 1899. godine u Zemunu. Pored Ruvarca, tezu
o vjekovnoj nezavisnosti Crne Gore osporavao je veoma argumentovano i Jovan Tomi. U
istoriografsko osporavanje Ruvarevih tvrdnji da je Crna Gora tek u novije doba stekla
nezavisnost, ukljuio se i dr Lazar Tomanovi, urednik Glasa Crnogorca. Njegova knjiga G.
Ruvarac i Montenegrina, tampana je 1899. godine u Sremskim Karlovcima. Na poetku svog
polemikog spisa, Tomanovi najprije izraava aljenje to takve tvrdnje dolaze iz Vojvodine
(Ruvarac je bio arhimandrit Grgetekog manastira), gdje se, po njegovom miljenju, sa osobitim
uvaavanjem pisalo i govorilo o Crnoj Gori. Ruvareve teze Tomanovi naziva cininim i
uvredljivim, posebno zato to su upuene junacima koji su u tekoj muci i oskudici sauvali
posljednju iskru slobode drevnog srpskog carstva. Slobodna Crna Gora, kae Tomanovi, imala
je ogromno moralno znaenje za sve pokorene Srbe, a vjera u njenu izbaviteljsku misiju nikada
nije prestala. ak je takvo vjerovanje, istie Tomanovi, postojalo i kod Grka, jer je navodno
proroanstvo Sv. Kuzme glasilo da e Grcima doi spasenje iz Crne Gore! to se tie uticaja
Crne Gore na Karaorev ustanak, Tomanovi konstatuje da je on bio blagotvoran. I upravo
zato, u ovom osporavanju vazdanje crnogorske slobode nalazi Tomanovi zlu namjeru
Ruvarevu, koja ima veze sa politikom. Naime, za njega nije ni malo sluajno to je Ruvarac
poeo da osporava vjekovnu nezavisnost Crne Gore tek poslije proslave jubileja dinastije
Petrovi-Njego (1896). U tome on vidi pokuaj da se umanji znaaj i zasluge koje je Crna Gora

553
imala u prolosti, ali i da se, to je posebno bitno, umanje prava koja ona na osnovu toga moe
imati u budunosti. Naravno, to njeno pravo odnosi se na politiki i dinastiki primat u
ujedinjenoj srpskoj dravi. U isto vrijeme dr Lazar Tomanovi je polemisao i sa Jovanom
Tomiem, a povod je bila Tomieva rasprava Crnojevii i Crna Gora, iji se jedan dio pojavio
u Glasu SKA tokom 1900. godine. lanke u kojima se osporava Tomieva teza da su
Crnojevii priznavali tursku vlast, Tomanovi je objavljivao u nastavcima u Glasu Crnogorca,
a zatim je svoju raspravu publikovao kao posebno izdanje. Kasnije je Tomanovi i na stranicama
Brankovog kola dokazivao da je neistinita Tomieva tvrdnja o vazalnom poloaju Crne Gore
prema Turcima. Svoje tekstove iz Brankovog kola publikovao je Tomanovi pod zajednikim
naslovom - O Ivanu Crnojeviu, nekolika pitanja po najnovijim izvorima. Kao glavne razloge
osporavanja vjekovne crnogorske nezavisnosti, dr Lazar Tomanovi navodi one politike
prirode, a to znai da je cilj da se ospori politiki primat Crne Gore i zasluge njene dinastije u
borbi protiv Turaka. Ovakvog stava drao se i Pavle Rovinski, ironino napominjui da su
vazdanju crnogorsku nezavisnost i kontinuitet politike vlasti priznavali svi istoriografi, osim
mletakih i turskih. Rovinski jo kae da su Petrovii-Njegoi legitimni nasljednici Crnojevia,
te da Ruvarac nekorektno prenosi istorijske fakte, trudei se da dokae unaprijed postavljenu
tezu. Kao to se moe zakljuiti, u Crnoj Gori su veoma odluno branili stanovite o kontinuitetu
crnogorske nezavisnosti, ne prihvatajui tvrdnje da je Crna Gora ikada bila pod turskom vlau.
To je raeno zbog veoma jednostavnog razloga, koji je bio mnogo vaniji za politike ciljeve
crnogorskog dvora nego za crnogorsku istoriografiju. Naime, ukoliko bi prihvatili da je Crna
Gora u bilo kojoj formi ili u bilo kojem razdoblju bila pod turskom vlau, onda se ne bi moglo
tvrditi da je ona vazdanji uvar srpske slobode i nastavlja dravne tradicije Srpskog carstva.
Jedino zemlja koja ima neprekinutu nit politike nezavisnosti, moe imati takvu ulogu. S druge
strane, teza o kontinuitetu crnogorske nezavisnosti dovodi Crnu Goru u superiornu poziciju u
odnosu na sve ostale srpske zemlje i sva ostala politika sredita srpskoga naroda. Dok ova
teza bude vaila, nesporno e biti da sve do Karaoreve Srbije, srpski narod nema drugog
dravnog i nacionalno-politikog sredita osim Crne Gore. To opet znai da itava etiri vijeka
Crna Gora ima duu tradiciju dravnosti i nacionalno-politike borbe u odnosu na Kraljevinu
Srbiju. Dinastiki i politiki ciljevi Crne Gore imali su u komparacijama ove vrste znaajno
ideoloko uporite. Kada se sagledaju sve ove injenice, onda je sasvim jasno zbog ega su
crnogorski istoriari, kao dio jedne politike grupacije, grevito branili stav o kontinuitetu
dravne nezavisnosti Crne Gore. Njima je oito bilo jasno da bi negacija tog stava dovela do
uruavanja itave istoriografske konstrukcije koja je, to je posebno vano, u potpunosti bila u
funkciji politikih ciljeva Dvora. Ruenjem mita o vjekovnoj nezavisnosti Crne Gore, njeno
pravo da ima predvodniku ulogu u srpskom nacionalno-oslobodilakom pokretu, a time i
legitimnost i istorijska utemeljenost tenje knjaza Nikole na politiko prvjenstvo u Srpstvu,
izgubilo bi svoje najvanije uporite. Istovremeno bi i mit o ogromnim crnogorskim zaslugama
za nacionalnu borbu srpskog naroda poeo da blijedi, jer je itava pria o tim posebnim
zaslugama jedino odriva ukoliko vai mit o vjekovnoj nezavisnosti. Ako su Crnogorci kao i
ostali Srbi bili pod turskom vlau, kada su to mogli da zadue Srpstvo?
Dravna ideologija je isticala da su Crnogorci zaduili Srpstvo
Dravna ideologija je upravo isticala da su Crnogorci zaduili Srpstvo u vrijeme kada su svi
ostali Srbi bili pod turskom vlau. Dakle, kada nema vjekovne nezavisnosti onda nema ni
zasluga, niti uvanja kontinuiteta, a bez toga teko moe biti crnogorskog prava na

554
prvjenstvo. Ma koliko crnogorska istorija 19. vijeka bila slavna, ona sama slabo moe biti
izdano uporite za politiki primat Cetinja nad Beogradom. U srpskom svijetu ovaj je vijek tada
ipak bio prepoznatljiviji po Karaoru, nego po knjazu Danilu, u velikoj mjeri i Njegoevom
zaslugom. Cetinjskom dvoru zato su bila potrebna etiri vijeka koja su devetnaestom prethodila,
etiri vijeka u kojima je takoe postojala crnogorska dravna nezavisnost. U ta etiri vijeka
Crnogorci su, navodno, ouvali neprekidnost dravnog kontinuiteta Srpskog carstva i ostvarili
uspjehe koji im daju za pravo da se smatraju nacionalnom elitom. Izmeu njih i svih njihovih
politikih takmaca, uvijek postoje ta etiri vijeka kao obiljeje nedostine prednosti i vana
zaloga.
Pored predstave o istorijskom karakteru Crne Gore, kojom su afirmisani i legitimisani
proklamovani ciljevi dravne politike, sadrajima dravne ideologije uobliena je predstava o
nacionalnom karakteru Crne Gore. Potenciranje te predstave imalo je, takoe, nespornu politiku
upotrebljivost. U okviru dravne ideologije nedvojbeno je isticano da je Crna Gora istorijski dio
Srpskog carstva, a da su svi stanovnici Crne Gore Srbi, tj. da su oni dio srpskog naroda koji ivi
u Crnoj Gori. Ako imamo u vidu drutveni i politiki kontekst u kojemu su izricani stavovi
ovakve vrste, onda je nesporno da je namjera bila da oni poslue afirmaciji i utemeljenju
proklamovanih politikih ciljeva tvoraca ove ideologije. No, iako je potenciranje ovakvog
istorijskog i nacionalnog karaktera Crne Gore imalo svoju politiku pozadinu i razloge, pogreno
bi bilo tvrditi da je u ovom vremenu insistiranje na ovakvoj svijesti u potpunosti imalo karakter
svjesne lai. Po pravilu, glavni tvorci i kreatori ideologija uglavnom su svjesni injenice da su
ideoloki sadraji koje stvaraju samo djelimino istiniti ili da su potpuno neistiniti, isto kao to su
apsolutno ubijeeni da se to njihovo obmanjivanje moe opravdati viim ciljevima. Meutim,
u ovom sluaju stvari stoje neto drugaije. Konstatacija da su Crnogorci dio srpskog naroda nije
u okviru dravne ideologije potencirana sa uvjerenjem da se radi o neistinitom stavu koji treba da
poslui obmanjivanju i stvaranju lane svijesti. To je bio stav koji je u svijesti Crnogoraca
postojao mnogo prije nego je nastala ova ideologija. U utemeljenost i istinitost tog stava
vjerovao je podjednako i knjaz i njegov najneobrazovaniji (pravoslavni) podanik. Jednostavno,
takva je bila nacionalna svijest u Crnoj Gori. Nasuprot takve svijesti nijesu stajale bilo kakve
drugaije spoznaje koje bi je mogli naruiti. Prema tome, stav da su Crnogorci Srbi nije proizvod
svjesne ideoloke obmane, ve je posljedica uvjerenja koje je imalo svoje jako utemeljenje u
svijesti ljudi. Crnogorska dravna ideologija je takav stav samo slijedila, potencirajui ga zarad
konkretnih politikih ciljeva. A ti ciljevi su poznati: borba za osloboenje teritorija na kojima
srpski narod ivi pod turskom vlau, odnosno borba za pripajanje istorijskih teritorija srpskog
naroda. Ako su Crnogorci Srbi, onda je prirodno da se bore za osloboenje svojih sunarodnika,
isto kao to je legitimno njihovo pravo da pripoje teritorije koje srpskom narodu istorijski
pripadaju.
Poslije 1878. godine, kada su crnogorski podanici postali i inovjerci, stav crnogorske vlasti da u
Crnoj Gori ive samo Srbi, tj. da su svi njeni dravljani srpskog etnikog porijekla, odnosio se i
na njih. Zvanini stav tada je bio da u Crnoj Gori ive samo Srbi pravoslavne, muhamedanske i
rimokatolike vjeroispovijesti. To svjedoi da vjeroispovijest nije smatrana za element
nacionalne identifikacije. Muslimani i katolici su, jednostavno, bili Srbi koji su u odreenom
periodu primili ovu ili onu vjeru. Primanjem vjere oni, naravno, nijesu prestali biti dio etnikog
korpusa kojemu su kao pravoslavci pripadali, ve su samo izgubili konfesionalnu osobenost koju
su prije toga imali. U skladu sa opteprihvaenim stavom da u Crnoj Gori ive samo Srbi koji
pripadaju trima vjeroispovijestima, u zvaninim popisnim knjigama Ministarstva unutranjih
djela Knjaevine Crne Gore ne postoji rubrika za nacionalnost, ve pored rubrike za line

555
podatke i imovinsko stanje, postoje samo rubrike za vjeroispovijest (pravoslavna,
muhamedanska, rimokatolika) i za dravljanstvo. ak ni za one kapetanije u kojima ive
Arbanasi, nema bilo kakvih napomena o njihovoj nacionalnoj posebnosti. Ovim se potvruje da
crnogorska vlast ak nije ni smatrala za potrebno da u popisnim knjigama ima odrednicu o
nacionalnom karakteru svog stanovnitva, budui da se smatralo kako su svi crnogorski podanici
- Srbi. I prije prvog zvaninog popisa u Crnoj Gori (1910) izdato je bilo Uputstvo za
popunjavanje popisne liste. U popisnoj listi, takoe, nije bilo rubrike za nacionalnost, ve se,
izmeu ostalog, trailo izanjavanje o vjeroispovijesti, jeziku, dravljanstvu. Jezik kojim se
govori (maternji jezik) bio je osnovni element na osnovu kojeg se utvrivala nacionalna
pripadnost. U ovom Uputstvu bilo je navedeno da nacionalnu pripadnost treba posebno
konstatovati samo u sluaju kada se ona ne moe utvrditi na osnovu maternjeg jezika. Tako je
rubrika pod rednim brojem 17 bila namijenjena za upisivanje narodnosti onih lica, kojima se to
ne moe odrediti po maternjem jeziku, kao npr. Jevrejima, Ciganima, Muhamedancima itd.
Zanimljivo da u ovom Uputstvu nije bilo regulisano pitanje nacionalnog odreenja za Arbanase,
koji su bili crnogorski dravljani, ali kojima srpski jezik nije bio maternji. Za pretpostaviti je da
se u ovom sluaju smatralo kako je rije o poarbanaenim Srbima.
Pored ovakvih nedoreenosti ili kontradiktornosti kada je rije o nacionalnom odreenju jednog
dijela crnogorskih podanika, postoji u ovom vremenu i terminoloka alternacija kada je u pitanju
odrednica Crnogorac. Naime, u pojedinim sluajevima odrednica Crnogorac upotrebljavala
se samo za pravoslavne stanovnike Crne Gore, dok su crnogorski inovjerci nazivani Srbi
muhamedanci ili Srbi rimokatolici, a vrlo rijetko Crnogorci muhamedanci ili Crnogorci
rimokatolici. Isto tako, bilo je sluajeva kada se odrednica Crnogorac upotrebljavala da
oznai sve dravljane Crne Gore. Kada se, recimo, kae da su svi Crnogorci Srbi, onda je to
znailo da su svi stanovnici Crne Gore Srbi, a ne da su samo crnogorski pravoslavci Srbi.
I u Glasu Crnogorca je esto isticano da u Crnoj Gori ivi slobodni dio srpskog naroda,
odnosno, da u Crnoj Gori ivi jedan (srpski) narod od tri vjere. U jednom lanku se, recimo,
govori o znaaju Boinih rituala za nas Srbe u Crnoj Gori. Neto kasnije, navodi se da jedan
istovjetni srpski narod ivi u srpskoj dravi na Dunavu, tj. Srbiji, i srpskoj dravi na Jadranskom
moru, tj. Crnoj Gori. Inae, u Glasu Crnogorca je jednom prilikom navedeno da se po
oblastima u kojima ive, Srbi dijele na Hercegovce, Bonjake, Dalmatince, Hrvaane, Slavonce,
Vojvoane, umadince, Starosrbijance, Makedonce i Crnogorce. Srpski etniki prostor je u
ovom zvaninom glasilu omeen Velebitom i ar-planinom, te Lovenom, Avalom i Frukom
gorom. To je, u najoptijem znaenju, Srpstvo.
Nikola je ora srpski a Milena u Srpstvu najprva Srpkinja
Drugom prilikom je reeno da se Srpstvo prostire od Egejskog mora do Pete, i od Timoka do
Jadranskog mora. U tom prostoru, kako se kae, nalaze se i dvije srpske drave: Srbija i Crna
Gora. U ovim srpskim dravama ivi jedan istovjetni srpski narod, koji nema samo istovjetna
obiljeja svoje duhovnosti, ve ima i iste nacionalne zadatke, koje zajednikim snagama treba da
ostvari. Stanovnici ovih srpskih drava nazivaju se Srbijancima i Crnogorcima, uz napomenu
da su oni dio srpskog naroda. Za Crnogorce se pisalo i da su oni pet vjekova uvali svoju
pravoslavnu vjeru i svoju srpsku narodnost. Upravo zbog takve postojanosti u ouvanju vjere i
nacionalnog imena, Crna Gora se nazivala i svetom srpskom zemljom. Ona je, kako se tvrdilo,
pestoljetni uvar duha nezavisnosti i samostalnosti srpskog naroda... U Crnoj Gori, navodno,
ni petovjekovni azijatski pritisak nije mogao ugroziti pravoslavnu vjeru i narodnost srpsku. U

556
Glasu Crnogorca je objavljen i govor dr Lazara Tomanovia u kojemu on kae da u Crnoj Gori
ivi jedan dio srpskog naroda, koji sa svim ostalim njegovim djelovima ini jedno tijelo. Za
Tomanovia srpski narod jo ivi u Bosni i Hercegovini, Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji,
Vojvodini, Kraljevini Srbiji, Staroj Srbiji i Makedoniji. Samim tim to u Crnoj Gori ivi jedan
dio srpskog naroda, prirodno je bilo da Crna Gora bude svrstana u zemlje koje pripadaju, i koje
ine, srpski kulturni prostor. Dokaz za to da Crna Gora pripada ovoj nacionalnoj grupi i ovom
kulturnom prostoru jeste jezik kojim se ovdje govori. Jezik je, kako se tvrdi u jednom lanku o
problemima srpskog knjievnog jedinstva, osnovni element nacionalne identifikacije. Zato svi
oni koji govore srpskim jezikom pripadaju srpskom narodu, bez obzira na njihovu vjersku
pripadnost. Prostor srpskog jezika, odnosno srpskog naroda omeen je, kako se istie, arplaninom i Velebitom, te Dunavom i Jadranskim morem, a na prostoru izmeu ovih geografskih
taaka ive Srbi. Shodno tome, Crna Gora je jedna od srpskih zemalja, a Cetinje je jedno od
srpskih kulturnih sredita ovog prostora. Kako zbog politikih razloga srpski kulturni prostor ne
funkcionie kao jedinstvena cjelina, pokretanje jednog knjievnog asopisa na Cetinju (Nove
Zete) se oznaava kao potez koji ima za cilj da doprinese objedinjavanju srpskog kulturnog
prostora, dok se za asopis kae da je on knjievni organ junog srpstva. I kasnije je urednitvo
jednog knjievnog asopisa isticalo da e koncepciju asopisa podrediti interesima
raskomadanog naroda, tako da e sve to doprinosi jaanju i irenju srpske nacionalne misli i
srpske duevne zajednice imati dominantno mjesto u ovom asopisu. injenica da je Crna Gora
srpska zemlja, odnosno da je narod koji ivi u Crnoj Gori dio srpskog naroda, isticana je u
svim zvaninim publikacijama. U jednoj pjesmi koja je objavljena u Glasu Crnogorca se
navodi da se niko ne odlikuje junatvom kao Srbi Crnogorci. Za crnogorsko junatvo se kae i
da je to izraz svemoija srbinskoga duha, za knjaza Nikolu da je - ora srpski, a za
crnogorsku vojsku da je srpska vojska. Tvrdilo se i da je knjaz Nikola Srbin koji je roen na
srpskom ognjitu. Tada je i jedan poznati dvorski pjesnik na primjerku knjige koju je poklonio
knjaginji Mileni naveo da je ona u Srpstvu najprva Srpkinja. Na srpski karakter Crne Gore
ukazivao je i u tekstovima politiko-istorijskog sadraja. U jednom takvom tekstu se, recimo,
navodi da je knjaz Danilo bio najvei Srbin, koji je kao vladar bio posveen interesima srpskog
naroda. I za crnogorsku dinastiju uopte, tvrdi se da slijedi opte srpske ideje. Petrovii-Njegoi
su, kako se navodi, srpska vladalaka kua, isto kao to su to Obrenovii u Srbiji. Zanimljivo,
kada je krajem 1892. objavljen lanak u jednom hrvatskom listu (Crvena Hrvatska) da su Srbi
koji ive u Crnoj Gori nametnuli Crnogorcima neku novu srpsku ideologiju, odnosno novo
srpstvo, u Glasu Crnogorca su odmah odbacili takve tvrdnje. Na ove je optube otro
odgovoreno da Crnogorci ne znaju za drugo srpstvo osim onog koje su njihovi preci zagovarali i
branili, niti za drugo srpstvo, tj. srpsku misao, osim one koja izvire iz Njegoevog pjesnikog
djela.
A kada je u Beogradu objavljena knjiga Znameniti Srbi 19. veka, u kojoj nije bilo nijednog
Crnogorca, u zvaninom glasilu je konstatovano da je time nanesena teta optesrpskom
obiljeju ovog djela. I u proglasu povodom osveenja hrama Sv. Vasilija Ostrokog, iji je ktitor
bio knjaz Nikola, kae se da je to zadubina Velikog Srbina, dok se proglas zavrava
usklikom: Slava velikom Srbinu, Njegovom Visoanstvu Knjazu i Gospodaru Nikoli I. Knjaz
Nikola se naziva i srpskim velikanom, koji je na poetku svoje vladavine, navodno, rekao:
Sve za Srpstvo, sve za domovinu, a zatim se naziva najveim Srbinom i gordim osvetnikom
tunoga Kosova. Inae, i sam knjaz se u jednom pismu kralju Aleksandru alio to se krvi
crnogorskoj nijeka srpsko porijeklo i namee im se drugo. Knjaz je, takoe, jednom prilikom za
svoje podanike rekao da su oni moj dragi srpski narod. Da u Crnoj Gori ivi srpski narod

557
reeno je i u progodnom tekstu povodom vjenanja knjaginjice Jelene. Njena udaja za
italijanskog prestolonasljednika oznaena je, pored ostalog, kao simbolian in povezivanja
italijanskog i srpskog naroda. Na taj nain knjaginjica Jelena postaje najbolja predstavnica svete
srpske stvari u ovoj kraljevini. Uz nadu da ona nikada nee zaboraviti svoju milu Crnu Goru,
svoje milo Srpstvo, kae se da za takav rad ima srpski blagoslov. I mitropolit crnogorski
Mitrofan je u jednoj besjedi rekao da vjerske svetkovine na kojima se okupljaju Crnogorci
pokazuju da su oni jedna grana srpskog naroda. On je smatrao i da je Crna Gora dragi kamen
srpske krune, a da je zastava slobode koja se ovdje vjekovima vila, najsvetije znamenje srpske
samostalnosti. Jo se Ivan Crnojevi, kako kae mitropolit Mitrofan, sa jednom akom jadne
izmuene Srbadije crnogorske, sklonio u nepristupane crnogorske predjele kako bi na takav,
jedino mogui nain, ouvao potonju iskru srpske slobode. Jednako kao i mitropolit Mitrofan, i
tadanji najpoznatiji crnogorski istoriar Marko Dragovi tvrdi da u Crnoj Gori ivi jedan dio
srpskog naroda.Kao to je ve reeno, crnogorska vlast je smatrala da su i inovjerci koji ive u
Crnoj Gori takoe Srbi, a dravna ideologija je, shodno tome, potencirala stanovite da su svi
stanovnici Crne Gore braa od jedne krvi i plemena, odnosno da svi oni imaju nerazdjeljivu
srpsku krv. Crna Gora je zemlja u kojoj postoji jedna nacija - srpska, i tri konfesije koje u
okviru te nacije postoje. Za sredine u kojima su ivjeli pripadnici sve tri konfesije, govorilo se da
u njima ivi srpski element u tri vjere podijeljen. Jednom prilikom je za Podgoricu reeno da
ovdje ive Srbi od tri vjere. Za Mrkojevie, pleme u okolini Bara sa veinskim muslimanskim
stanovnitvom, tvrdilo se u zvaninim publikacijama da su oni isto srpsko pleme.
Za Ivana Crnojevia se pisalo da je bio Srbin iste krvi
S druge strane, mnogi od crnogorskih muslimana su i javno isticali svoju srpsku nacionalnost.
Alija urevi, knjaev perjanik iz Zete, kae za sebe da je Srbin-muhamedanac. Jedan uenikmuhamedanac iz Mrkojevia je recitujui pred Gospodarom rekao da je on Srpe malo. Bilo je
i muhamedanaca koji su se hvalili kako su u Crnoj Gori oni potpuno ravnopravni sa
pravoslavnim Srbima. Zanimljivo da je i barski oda Karauzovi, kada je preko Glasa
Crnogorca estitao Bajram muslimanima, napomenuo da ovaj praznik estita svim
muslimanima bez obzira iji su podanici i bez obzira da li su osmanlijske ili srpske narodnosti.
Barski oda je, dakako, htio da istakne kako postoje muslimani koji su Srbi, ali i oni koji su
Turci. Kasnije e ovaj oda, inae Turin po nacionalnosti, postati muftija crnogorskih
muslimana (1912), pa e kao virilni poslanik Crnogorske narodne skuptine u jednoj raspravi
izjaviti kako je on - pravi Srbin. I nikiki muhamedanac Cano Redovi, koji se potpisuje kao
Srbin muhamedanac, kae da crnogorski pravoslavci i muslimani pripadaju srpskom narodu.
To svoje miljenje da muslimane od ostalih Srba razdvaja samo vjera, on je iskazao i u pjesmi
koju je posvetio Hercegovcu Mehmed-efendiji Spahiu: Krvca naa najblia je,/ Osim vjere
nita drugo/ Od Srba nas ne razdvaja. Teza o srpskom porijeklu domaih muslimana
potencirana je i u tekstovima koji su imali karakter naunog rada. Tako Maksim obaji pie da
su hercegovaki, odnosno, crnogorski muslimani po svom nacionalnom odreenju Srbi, samo to
ih je tuinska sila islamskom vjerom razrodila. Dakle, vjera jedino razdvaja muhamedance od
ostalih Srba. Poetke islamizacije on nalazi jo u 15. vijeku, kada su sinovi Ivana Crnojevia, za
koga kae da je bio Srbin iste krvi, primili islam. Pored Crnojevia poturile su se i mnoge
druge vlastelinske porodice, od kojih obaji istie uvene nikike Muovie. Oni, kae
obaji, nikada nijesu htjeli zaboraviti da su potomci pravih Srba ili da su pravi Srbi druge

558
vjere, koju im je nekad sila naturila. Pored nacionalnog odreenja crnogorskih muslimana kao
Srba, bilo je i pokuaja da se dotadanja narodnosna odrednica Turin upotrebljava samo kao
vjerska odrednica. Vjerovatno zato to su mnogi crnogorski muslimani sebe smatrali Turcima,
kao i zato to su ih i sami Crnogorci tako zvali, dravna je vlast nastojala da ovaj naziv postane
vjerska odrednica. Time se svjesno izjednaavalo znaenje rijei muhamedanac (musliman) i
Turin, dok je nacionalna odrednica za njih trebalo da bude Srbin. Upotreba imenice
Turin u ovom znaenju nije otpoela odmah poslije 1878. godine, ve tek krajem osamdesetih
godina 19. vijeka. Izgleda da se nekome uinilo da e na ovaj nain ponajbre nestati iz upotrebe
narodnosno odreenje Turin koje je, nesumnjivo, u svakodnevnom govoru esto
upotrebljavano. Nacionalna odrednica Srbin-muhamedanac, i pored insistiranja vlasti da ona
ue u upotrebu, ipak nije mogla tako brzo promijeniti uobiajene termine koji su bili duboko u
svijesti ljudi. Pored manjka tradicije, odrednica Srbin-muhamedanac mogue da je kao
kovanica bila i neprikladna za kolokvijalni govor. No, bez obzira na snagu tih nepolitinih
razloga, dravna ideologija je krajem osamdesetih godina 19. vijeka pokuala da na veoma vjet
nain postepeno izbaci iz upotrebe imenicu Turin kao nacionalnu odrednicu. Umjenost je
bila u tome - ne da se odjednom izbaci iz upotrebe, ve da dobije novo znaenje. Umjesto
korienja velikog slova T, odlueno je da se ova imenica pie poetnim malim slovom
(turin), te da tako upuuje da se radi o vjerskoj odrednici. Crnogorska vjerska terminologija
sada je imala etiri glavne odrednice: pravoslavac, rimokatolik, muhamedanac i turin, s tim to
su posljednje dvije, kao to se moe zakljuiti, sinonimi. Tu novu terminologiju nalazimo krajem
osamdesetih godina u asopisu Prosvjeta, koji je izdavalo Ministarstvo prosvjete i crkvenih
poslova. U jednom se lanku u Prosvjeti navodi: Svake godine jo od najstarijih vremena
obiavaju nositi turci, latini i pravoslavni ovaj znaajni krst na visoku goru Rumiju... Neto
kasnije, naslov jednog izvjetaja je bio - Predstavio se vaan turin u Baru. I u etnografskom
radu Novi podaci za opis i istoriju Mrkojevia (u Barskom okruju) nekoliko puta se navodi da
u Mrkojeviima zadugo nije bilo turaka, odnosno, navodi se da su veoma kasno primili islam.
Ovim se hoe rei i da Mrkojevii mogu biti smatrani turcima samo zbog svoje konfesionalne
pripadnosti, jer oni kao etniki Srbi nijesu dio turskog naroda. Kasnije se tvrdi da svi
Mrkojevii, kako hriani, tako i turci, iznose krst sv. Vladimira na Rumiju, a da je od 1853.
godine sve manji broj turaka iao za krstom. Kae se i da su neka pravoslavna bratstva iz
Mrkojevia svi danas turci. No, iz razloga koji nam nijesu poznati, ve od polovine
devedesetih godina u zvaninim publikacijama ponovo se koristi samo jedna odrednica za
crnogorske muslimane - muhamedanci, a imenica Turin, ni u jednoj, ni u drugoj varijanti
gotovo da nije upotrebljavana.
Isto kao i muslimani, i crnogorski rimokatolici su od strane crnogorske vlasti smatrani za
nepravoslavni dio srpskog naroda koji ivi u Crnoj Gori. Jednom prilikom se, recimo za ake
katolike vjeroispovijesti kae da su oni mladi srpii, a za crnogorske rimokatolike da su oni
sa Crnogorcima braa po krvi. I barski rimokatolik Frano etkovi javno zahvaljuje
nadbiskupu Milinoviu, porijeklom Dalmatincu, to je crkvu u kojoj e biti sahranjen podigao u
naem srpskom Baru. Ovakvo nacionalno odreenje crnogorskih rimokatolika izvedeno je bilo
na osnovu toga to oni govore srpskim jezikom.
No, i za Albance-katolike koji nijesu govorili srpskim jezikom, kae se da su dio srpskog naroda.
Oni su, naime, Srbi koji su ivjeli u albanskom etnikom okruenju, pa im je to okruenje
nametnulo albanski jezik. U zvaninoj se tampi tvrdilo da su ovi Arbanasi, tj. Srbi-rimokatolici
koji govore albanskim jezikom, jednostavno, silom istorijskih neprilika zaboravili srpski jezik.
Jedan Zatrijepanin, inae Albanac-rimokatolik, kae da su se on i njegovi zemljaci, iako pravi

559
Srbi po narodnosti, pretopili u Arbanase, pa su sada rimokatolici. Ja sam Srbin, ali mi je roeni
jezik arbanaki... Svi smo Srbi rimokatolike vjere, a ima nas oko 1000 dua, od kojih 100 znaju
itati i pisati srpski, blagodarei Njegovom Visoanstvu Gospodaru, koji nam je kolu dao,
objanjava ovaj Zatrijepanin osobenosti svog nacionalnog identiteta.
Njegovo objanjenje se u potpunosti podudara sa zvaninim stavom o nacionalnom karakteru
crnogorskih Arbanasa, koji ne govore srpskim jezikom, ali i sa njenim stavom o nacionalnoj
pripadnosti crnogorskih rimokatolika uopte. Nesumnjivo vanu ulogu u uvrivanju srpske
nacionalne svijesti kod svojih podanika, ali i u stvaranju poeljne predstave o nacionalnoj
prolosti, imala su pjesnika ostvarenja knjaza Nikole. Kako je knjaz bio linost od ogromnog
autoriteta, izvor najvee zemaljske moi i neprikosnoveni uzor u crnogorskom drutvu, to je
takav njegov uticaj bio sasvim razumljiv.
Svjestan djelotvornosti i veliine svog uticaja, knjaz Nikola je skoro svoje itavo knjievno
stvaralatvo posvetio jednom cilju - stvaranju poeljne istorijske i nacionalne svijesti svojih
podanika.
Nikola I o sebi: Ti si, Knjae stoer puku, uzdanica i nadanje
Najvei broj Nikolinih pjesama i spjevova dio je jednog prepoznatljivog tematskog i
programskog kruga u kojem se u razliitim kontekstima tretira nacionalna prolost. Kada to
stvaralatvo posmatramo kao jedinstven tematski sistem, onda dobijamo zaokruenu vizuru
nacionalne istorije. Potonji istraivai njegovog knjievnog djela utvrdili su da je knjaz-vladar
nametao teme knjazu-pjesniku. Knjaeva elja da u poeziji ostvari idealan spoj istoriara i
politiara, ponajbolje se oituje u jednom od njegovih najznaajnijih spjevova Pjesnik i Vila,
objavljenom 1892. godine. Na poetku spjeva, Vila, sa kojom Pjesnik vodi dijalog, govori o
neslozi koja vlada u srpskom narodu i koja oteava sve njegove pokuaje da promijeni svoj teki
poloaj. Pjesnik, odnosno, knjaz Nikola, priznaje da je srpski narod nejedinstven i da postoji
nepovjerenje izmeu njegovih politikih predstavnika, to oteava i Pjesnikovu borbu za
nacionalno osloboenje srpskog naroda. Kako bez opte podrke ne moe biti uspjeha u ovoj
stvari, knjaz Nikola obeava da e on razviti barjak za nacionalno osloboenje im sloga u
srpskom narodu nadvlada neslogu. Za taj cilj - osloboenje i ujedinjenje srpskog naroda, on je,
navodno, spreman dati i svoj ivot: Samo Srpstvo da nam sine.../ Aoh, Srpstvo, eljo moja,/
Slatko li bih duu dao/ Tebe radi usred boja! Knjaz napominje i da ovakva njegova odlunost
nije podstaknuta eljom za politikim vostvom, niti eljom da on doe na elo ujedinjene
srpske drave, ve jednostavno, eljom da srpski narod ima cjelokupnost, sreu, pravdu i
slobodu.
Kada je na ovakav nain predstavio politike prilike u svom vremenu, kao i svoj odnos prema
najvanijim nacionalnim ciljevima, knjaz Nikola je pokuao da evokacijom prolosti srpskog
naroda objasni korijene svog politikog opredjeljenja. Najranije doba dravnog ivota Crne
Gore, knjaz Nikola vezuje za vladavinu aslava Klonimirovia, smatrajui da je on tvorac prve
srpske drave i vladar koji je ujedinio sve srpske zemlje (Nasta aslav... Srpstvo spoji/ I u jednu
ruku stavi...). Nakon toga, srpskim su narodom, kako kae knjaz, upravljali Vojislavljevii. Prvi
Vojislavljevi bio je Jovan Vladimir, a posljednji kralj Bodin. Kada se drava Vojislavljevia
nala u rasulu, na istorijsku scenu stupa nova dinastija - Nemanjii, koja je Srpstvom vladala dva
vijeka. Period vladavine Nemanjia slavno je doba za srpski narod, smatra pjesnik: I ta kua
krunonosna/ Narod srpski dizala je/ Na vrhuncu slave, moi,/ ezal srpski drala je. Ne
sluajno, stihovana istorija srpskog naroda u doba Nemanjia ini najveu tematsku cjelinu ovog

560
spjeva. Osnovna obiljeja vladavine svih Nemanjia, od Nemanje do Uroa, ovdje su prikazana u
saglasju sa tadanjim romantiarskim vienjem ovog perioda srpske prolosti. Nakon smrti
posljednjeg Nemanjia, tvrdi knjaz Nikola, Stara srpska nesretnica/ Nesloga se razigrala.../ Svak
na svoju stranu stre/ Duanovu junakome/ I nesretnom carstvu mre. Zatim slijedi detaljna
pjesnika evokacija Kosovskog boja i prikaz okolnosti u kojima se nakon boja naao srpski
narod. Naravno, rije je samo o jednoj versikoj varijanti Kosovskog mita, sa navoenjem
prepoznatljivih epskih obrazaca. Nakon toga, knjaz Nikola je posebno istakao da je kosovski boj,
kao personifikacija nacionalne tragedije, isto koliko i rtvovanja za slobodu, vjekovima
podsticao Srbe da se bore protiv Turaka i tako svete Kosovo. Ujedno, tenja da se osveti
Kosovo, stvorila je i tenju da se obnovi carstvo koje je na Kosovu propalo. U ovom knjievnom
pokuaju da se napravi pregled nacionalne istorije, koja poinje aslavom Klonimiroviem, a
zavrava se kosovskim porazom, knjaz Nikola je poziciju Crne Gore i njene dinastije u
povjesnici srpskog naroda uvijek situirao u kontekst koji moe ukazivati na njen elitistiki
karakter. Tako, recimo, za Zetu kae da je utjecite kosovskih vitezova i Srpstvu majka/ Puna
slavnim starinama. Svoj nacionalni elitizam Crna Gora je dokazala i poslije Kosovskog boja,
kada je jedina od svih srpskih zemalja uspjela da ouva slobodu i da za nekoliko vjekova
optesrpskog ropstva nanosi poraze mnogostruko jaoj turskoj sili. U tim bojevima, Crnogorce
su, naravno, predvodili gospodari iz porodice Petrovi-Njego. Najprije je vladika Danilo
naotrio sablju na Carevom-Lazu, pa je onda Petar I tom istom sabljom prekinuo ropske lance
brdskim plemenima, pogubio Mahmut-pau Buatliju i porazio vojsku Napoleonovu. Sabljom se
proslavio i knjaz Danilo, koji je donio radost i nadu okolnoj raji. On je, poput groma, udario po
Turcima na Grahovcu, tako da se ak zatresla Meka i Medina. Danilova sablja, kae se na kraju
ovog spjeva, odzvanja zvekom sablje Lazareve.
Nije knjaz Nikola proputio ni da uzdigne sebe i svoju politiku misiju u nacionalnooslobodilakom pokretu srpskog naroda, odnosno da sugerie kako njemu, shodno istorijskom
pravu, pripada predvodnika uloga u ovom pokretu. Evo kako je preskromno o sebi pjevao
crnogorski knjaz:
Ti si, Knjae, stoer puku,/
Uzdanica i nadanje/
...Isperi se na zenije,/
Pa pogledaj oko sebe/
Kako ti se Srpstvo sleglo,/
A sve s nadom gleda tebe!
Vila koja ovako hvali knjaza-pjesnika, podstie ga i da prvi pokrene borbu za potpuno
osloboenje i ujedinjenje srpskog naroda:
Pob`jedie! - pobjeda je/
Pregaoca vazda bila.../
Pregni, hajde - v`jenac ti je/
Moja ruka naredila!
Zvanina ideoloka retorika nije bitnije mijenjana ni poetkom 20. vijeka, iako je u vrijeme
proglaenja Crne Gore za kraljevinu bilo u dravnoj ideologiji nekih novih istorijskih motiva. Do
proglaenje Crne Gore za kraljevinu, a knjaza Nikole za kralja, dolo je 15. avgusta 1910.
godine. Tog dana (po novom kalendaru) navrilo se pedeset godina od kada je knjaz Nikola
stupio na prijesto. inom proglaenja nastupili su, kako je u novinama pisalo, sveani dani
Crne Gore. Predlog da se knjaz Nikola proglasi za kralja, a Crna Gora za kraljevinu, formalno je
podnesen Crnogorskoj narodnoj skuptini, i to na sam dan jubileja. Predsjednik Crnogorske

561
skuptine je rekao da on samo predlae knjazu da vrati svojoj dravi status koji je nekada imala,
jer je Zeta, na ijem je elu bio sveti kralj Vladimir, bila prva srpska drava. Predsjednik
Skuptine je napomenuo i da je Zeta bila kolijevka Nemanjia, koji su, kao to je poznato,
nosili kraljevske i carske krune. Na slian nain istorijsku je utemeljenost ovog predloga
obrazloio i predsjednik knjaevske vlade. Pored vie puta iznesenih tvrdnji da je Crna Gora
ouvala kontinuitet dravnosti Srpskog carstva, predsjednik crnogorske vlade (L. Tomanovi) je
rekao da je predlog da ona bude proglaena kraljevinom, istorijski sasvim legitiman. Za razliku
od svog prethodnika, Tomanovi je bio precizniji, pa je naveo da je prva srpska kraljevina bila
Zeta, i to u vrijeme Mihaila Vojislavljevia. Kao zetske kraljeve, Tomanovi navodi jo i
Bodina, orija i sv. kralja Vladimira. Pravo Crne Gore da bude kraljevina, Tomanovi temelji i
na injenici da je u Zeti roen rodonaelnik vladarske loze Nemanjia, koji je kasnije ujedinio
srpske zemlje, te da su u Crnoj Gori nemanjike zadubine, ali i Cetinjska mitropolija kao jedina
zakonita nasljednica Peke patrijarije. Zbog svega toga, predsjednik crnogorske vlade predlae
knjazu da usvoji predlog Skuptine i da time Crnoj Gori vrati staro njeno dostojanstvo.
Avgusta 1910. dravna ideologija odjednom uspostavlja novu shemu
Predlog da se Crna Gora proglasi kraljevinom, podrao je i potpredsjednik Skuptine,
ponavljajui ve saoptenu istorijsku argumentaciju da Crna Gora kao nekadanja srpska
kraljevina, kao djedovina svih Nemanjia i kao davnanji uvar srpske dravne misli, ima
istorijsko i svako drugo pravo da ponovo dobije dostojanstvo koje je nekada imala.
Molbu narodnog predstavnitva knjaz Nikola je, naravno, prihvatio, dodajui da to ini zato
to je i sam svjestan te slavne uloge koju je Crna Gora imala u istoriji srpskog naroda, ali i
veliine unutranjeg preobraaja i napretka koji je ona za vrijeme mira ostvarila. Knjaz Nikola je
napomenuo i da je Crna Gora imala vanu ulogu u vrijeme kraljeva i gospodara nekadanje Zete,
a uz to je bila i kolijevka Nemanjia. Zbog toga on podrava predlog da Crna Gora bude
proglaena kraljevinom, tanije da bude obnovljeno crnogorsko kraljevstvo, budui da joj taj
poloaj pripada najprije prema istorijskom pravu, a zatim i prema istorijskim zaslugama. Knjaz
se takoe nada da e evropske sile sa blagonaklonou prihvatiti da pored jedne srpske kraljevine
u srpskom Podunavlju, postoji i srpska kraljevina u srpskom Pomorju, te da e svi Srbi i Sloveni
prepoznati u ovom inu jo jedno nastojanje Crne Gore da doprinese boljoj budunosti srpskog
naroda.
Posebnom proklamacijom knjaz je obavijestio narod da mu je Crnogorska narodna skuptina, u
namjeri da dostojno obiljei pedesetogodinjicu njegova vladanja i da istovremeno nagradi
crnogorski narod za hrabrost i portvovanje, podnijela predlog da se obnovi nae staro
kraljevstvo i da se Crna Gora proglasi kraljevinom, a on kraljem. Pored ovih razloga, on navodi
da je Skuptina imala u vidu i istorijsku osnovanost takvog predloga, budui da je Crna Gora,
kako tvrdi knjaz, dala Srpstvu prvu monu i priznatu kraljevinu. Uviajui utemeljenost
predloga, knjaz Nikola obznanjuje da prihvata predlog Narodne skuptine, i proglaava Crnu
Goru kraljevinom, a sebe nasljednim kraljem. Istog dana u Skuptini je usvojen i Zakon o
proglaenju Crne Gore za Kraljevinu.
Proglaenje Crne Gore za kraljevinu bilo je u zvaninom Glasu Crnogorca okarakterisano kao
velik i velianstven dogaaj, ali isto tako, kao ni malo sluajan ili neprirodan in. Crna Gora, taj
vjekovni neoborivi stub Srpstva, ovim inom ne uzima dostojanstvo koje prethodno nije imala,
nego se samo vraa svojoj nekadanjoj dravnoj tradiciji. Kae se i da pravo Crne Gore na
kraljevsko dostojanstvo moe potvrditi istorija, odnosno nesporna injenica da su na elu

562
srednjovjekovne Zete bili nasljedni kraljevi, koji su imali velike dravnike ideje.
Rodonaelnikom zetske kraljevske dinastije, ali ne i prvim kraljem, smatra se Stefan Vojislav, za
koga se kae da je vladao skoro svim srpskim zemljama i skoro itavim srpskim narodom, kao i
da su Srbi za njegova doba po prvi put dobili svoju nezavisnu dravu. Prvim zetskim kraljem
smatra se njegov sin Mihailo, koji je, pored toga to je dobio kraljevsku krunu, uspio i da uini
srpsku crkvu samostalnom. Tvrdi se da nijedan srpski vladar, pa ni prvi srpski vladar - knez
aslav, nije uzdigao dravnu mo i ugled do takvog stepena, kao to je to uinio kralj Mihailo.
Kraljevsku titulu su, kako se tvrdi, imali i njegovi nasljednici (Bodin i ore), to upuuje na
kontinuitet kraljevske tradicije u Zeti. I kao to je to uobiajeno, ovoj su se istorijskoj
argumentaciji dodavale i tvrdnje o Crnoj Gori kao o kolijevci i djedovini Nemanjinoj, o njenoj
vazdanjoj slobodi, o vievjekovnom uvanju dravnog kontinuiteta Srpskog carstva, o njenim
zaslugama za ouvanje pravoslavne vjere i srpske slobode. Svi ti, kako se kae, neumorni
trudovi i mnogobrojne zasluge, kruniu se proglaenjem Crne Gore za kraljevinu, odnosno,
uskrsnuem njenih starodavnih prava. U prvom obraanju narodu nakon uzimanja kraljevske
titule, kralj Nikola se najprije zahvalio svom narodu na portvovanju i vjernosti prestolu, a zatim
je proglaenje Crne Gore za kraljevinu oznaio kao jedan korak blie ka cilju kojemu ona
odavno tei. Pored toga, kralj ovaj in doivljava i kao povratak Crne Gore njenoj iskonskoj
dravnoj tradiciji i njenim slavnim danima. Proglaenjem Crne Gore za kraljevinu obnavlja se i
vaskrsava njeno nekadanje kraljevsko dostojanstvo, dostojanstvo koje je ona imala u vrijeme
svojih gospodara i u vrijeme Nemanjia. Za istorijske temelje crnogorske kraljevine, kralj Nikola
kae da su duboki, i da oni seu do vremena zetskih kraljeva Vojislava, Mihaila i Bodina. Tada
je Crna Gora, odnosno, Zeta, bila kraljevina, i to je istorijska osnova njenog prava da na poetku
20. vijeka ima isti status koji je i tada imala. Dakle, Crna Gora ne uzima kraljevstvo, ve samo
obnavlja ili vraa dostojanstvo koje je nekada imala. Kasnije e u nekim zvaninim spisima ovaj
dogaaj - obnavljanje kraljevine, biti oznaen kao najznaajniji dan u istoriji Crne Gore. Ma
koliko se kralj Nikola, zajedno sa ostalim visokim dravnim dunosnicima, trudio da proglaenje
Crne Gore za kraljevinu prikae kao istorijski utemeljen in, u dotadanjoj dravnoj ideologiji je
itava ta istorijska simbolika bila slabo poznata. Tek se avgusta 1910. poelo govoriti o
politikom kontinuitetu koji Crna Gora batini kao nasljednica dukljansko-zetskog kraljevstva, a
do tada se taj kontinuitet prvenstveno zasnivao na vezi izmeu Petrovia-Njegoa i Srpskog
carstva, odnosno, Nemanjia. Meutim, dravna ideologija je odjednom uspostavila novu shemu.
Istorijsko izvorite crnogorske drave i njene dinastije postaje dukljansko-zetsko kraljevstvo, na
koje se zatim nadovezuje nemanjika tradicija, a tek onda dolazi novovjekovna crnogorska
dravna tradicija. Do tada je istorija Crne Gore poinjala - ne od kneza (kralja) Vladimira i
Vojislavljevia, ve od Balia. Vojislavljevii, istina, jesu bili prisutni u nekim istoriografskim
djelima, ali kao srpski, a ne iskljuivo crnogorski vladari. Na Cetinju su, naime, smatrali da im
Vojislavljevii pripadaju isto koliko i ostalom srpskom narodu. Do promjene ove zvanine
koncepcije istorije Crne Gore, i to u pravcu koji bi odgovarao novoj ideolokoj retorici o
dubokim korijenima obnovljene kraljevine, nikada nije dolo. Ne uoava se ni da je u
zvaninim publikacijama posveivana neto vea panja popularizaciji dukljanske kraljevske
tradicije. O toj tradiciji, kao ni za proteklih pedeset godina knjaeve vladavine, rijetko je to
dolazilo u javnost. Izgleda da je zvanina politika samo na trenutak usmjerila dravnu ideologiju
prema dukljanskom nasljeu, i to samo da bi pruila neophodni istorijski legitimitet iznenadnoj
knjaevoj odluci. im je knjaz sproveo ono to je naumio, dravna ideologija se vratila
preanjoj matrici. O dukljanskom kraljevstvu, Vojislavljeviima i istorijskoj tradiciji koja
poinje mnogo prije Balia, odmah se nakon zavrenih sveanosti prestalo govoriti.

563
Batinjenje nemanjike dravne tradicije i ideoloke tvorevine ije su uporine take Kosovo i
svesrpsko osloboenje i ujedinjenje, opet dolaze u prvi plan. Pravo govorei, i nerealno bi bilo da
se nakon pedeset godina iznenada pristupilo ruenju ideoloke koncepcije o crnogorskom
istorijskom i dravnom identitetu, isto kao to bi neutemeljeno bilo tvrditi da je ovaj novi
ideoloki diskurs nagovjetavao promjenu dravne strategije Crne Gore.
Kritika Srbije zbog ideja o terazijskoj Jugoslaviji
Takav ideoloki i politiki zaokret zasigurno ne bi bilo mogue izvesti, sve i da se to htjelo, jer bi
dravna ideologija i dravna vlast na taj nain postali izvorite sopstvene negacije. Ideoloka
matrica koja bi poivala na dukljanskom dravnom nasljeu, ipak je bila namijenjena samo
trenutnoj politikoj potrebi, kakva je bila proglaenje kraljevine, i ona je naputena im je
kraljevina obnovljena. O dukljanskoj kraljevini i Vojislavljeviima gotovo da vie i nije bilo
pomena u zvaninim publikacijama. Dravna ideologija drala se svojih preanjih pravaca i
tema. Zbog toga nije sluajno to je prilikom jubilarnih sveanosti istican kraljev rad na polju
nacionalnog osloboenja. Najprije se kae da su mu njegovi prethodnici naznaili bili pravce
nacionalnog rada i obavezu da slijedi srpsku dravnu misao, da uva kontinuitet srpske
dravnosti i slobode, te da nastavi borbu za osloboenje pokorenih djelova srpskog naroda. Zato,
im je doao na vlast, kralj Nikola je uao u tu svetu borbu, vodei dva osvetnika rata za
slobodu srpskog naroda. U posljednjem od tih ratova, kralj Nikola je trijumfovao na Vujem
dolu, zalijeivi tom pobjedom kosovske rane i izjednaivi se s Obiliem. Vuedolska
pobjeda je zbog svoje veliine bila i vjeiti simvol srpskog herojizma. Kada se imaju u vidu
uspjesi koje je Crna Gora za njegove vladavine u tim ratovima postigla, kao i uspjesi koje su u
borbi za srpsku slobodu i nezavisnost ostvarili kraljevi prethodnici, onda se moe rei i da je
obnavljanje kraljevskog dostojanstva ona odavno zasluila. To je, naravno, zasluio i kralj
Nikola svojim predanim, junakim i mudrim radom. U isto vrijeme, kralj je nazivan voom
vitezova i voom srpskoga naroda, te vladarem kojega je sam narod krunisao. Kralj Nikola je,
kako se u jednoj pjesmi navodi, osvetnik srpskih patnji koji je tunu raju oslobodio od turskog
jarma. Bilo je prigodnih oda u kojima se naziva div-pjesnikom, pokretaem nacionalne borbe,
dravnikim genijem (veleumom na divanu), junakom i uzornim vladarem. Jedan je pjesnik
ak napisao da je kralj Nikola, ukoliko se cijene njegove zasluge, i od Duana vei, tako da
nema toliko blaga koliko bi bilo potrebno da se nagrade njegove zasluge. Za dravnu ideologiju
simboliki je bio veoma vaan glas naroda iskazan u reenici koju je jedan starac iz Nikia
uputio kralju Nikoli: Kralj si vazda bio! U pomo je pozivana i istorijska nauka, pa se isticalo
kako je istorijski utvreno da je primanjem kraljevskog dostojanstva on samo vratio ono to je
Crna Gora, kao prva srpska kraljevina odavno imala.
Da je crnogorska pria o srpstvu najobinija ideoloka tvorevina koja je takva kakva jeste
zahvaljujui iskljuivo politikim interesima njenih tvoraca, pokazalo se na poetku Prvog
svjetskog rata, kada su politike okolnosti nametnule potrebu za novom ideolokom matricom.
Kralj Nikola koji je vie od pedeset godina bio nosilac ideologije sa srpskim predznakom,
odjednom se premetnuo u velikog Jugoslovena, iako je za zvaninu ideologiju jugoslovenstvo
bila gotovo strana ideja. Viedecenijska percepcija Turske kao glavnog neprijatelja Crne Gore,
uinila je da srpsko obiljeje njene ideologije bude dominantno, budui da je svaki rat s Turskom
imao kao osnovni ideoloki motiv - osloboenje srpskog naroda. Mogue da je nepostojanje
jugoslovenske tematike u crnogorskoj dravnoj ideologiji dijelom bilo uslovljeno i strahom od
konfrontiranja sa Austro-Ugarskom, ali je ipak glavni razlog bio taj to su krajnje granice

564
crnogorskih aspiracija iskljuivo doticale srpske zemlje. Primjera radi, od poetka 20. vijeka u
crnogorskim novinama bilo je svega nekoliko tekstova u kojima se doticalo jugoslovenstva. U
zvaninom Glasu Crnogorca su u dva navrata interpretirani tekstovi iz bekog Parlamentara
o Jugoslaviji. Meutim, u tome je bilo vie namjere da se itaoci upoznaju sa politikim
prilikama meu Junim Slovenima, nego to je to bio pokuaj da se ciljevi dravne politike Crne
Gore na bilo koji nain poistovijete sa jugoslovenstvom. U Parlamentaru je reeno da ideja
Jugoslavije treba da koristi svim Junim Slovenima kao brana od talijansko-ugarskih i
pangermanskih aspiracija. Od ujedinjenja Jugoslovena, kako se kae, zavisi njihova sudbina, i
sve dok svi Juni Sloveni ne stupe pred Evropu kao jedna kompaktna cjelina, oni e biti u
podreenom poloaju prema Italijanima i Maarima. Meutim, suprotstavljenost interesa Srba i
Hrvata u Bosni, i spor Srba i Bugara oko Stare Srbije i Makedonije, udaljava June Slovene od
zajednike drave. U drugom lanku se konstatuje da junoslovenski narodi, sopstvenom
krivicom, ne uivaju neki veliki ugled, niti se odlikuju svijeu o svom zajednitvu, pa su zato
oni jo uvijek samo materijal za jednu novu naciju, ali nacija nijesu.
Nedugo prije poetka Balkanskih ratova, na Cetinju su se ak deklarisali kao protivnici politike
koja bi imala za cilj ostvarivanje junoslovenskog programa. Preko poluzvaninog lista
iskazivano je nezadovoljstvo to se Srbija opredijelila za projugoslovensku politiku, i to je
osloboenje Junih Slovena pretpostavila osloboenju svih Srba. Zvanina crnogorska ideologija
je sredinom 1912. godine borbu za stvaranje Jugoslavije ocjenjivala kao bezvrijednu politiku
iluziju kojom se samo slabi srpski nacionalni pokret i kojom se Srbija i Crna Gora udaljavaju od
svog osnovnog i ivotno vanog cilja. Navodno da za ideju Jugoslavije jo nijesu sazreli politiki
uslovi, niti je Srbija u mogunosti da takvu ideju ostvari. Umjesto da se zajedno sa Crnom
Gorom potpuno posveti onom realnijem i prirodnijem cilju: svom dravnom snaenju i uveanju,
i stvaranju jedinstvene srpske drave, Srbija je, naalost, stvaranju Jugoslavije podredila svoju
budunost i budunost srpskog naroda. Tada je na Cetinju ocijenjivano da je bolje uvati i
unapreivati ono to je u akama, nego to zanemarivati radi onoga, to je sad daleko van nae
moi... Najprije jaka Srbija, jaka Crna Gora, spojene slogom meusobno, pa tek tada moe biti
nade na irenje. Ni bez jake Srbije, ni bez jake Crne Gore i zajednice sa ovom, ne samo da se
(ne) moe dalje koraknuti, ve se lako moe izgubiti i ovo to imamo. Napominje se i da na
ovaj nain, teei da stvori terazijsku Jugoslaviju, Srbija bespotrebno dolazi u sukob sa
Austrijom, to za njenu budunost moe biti fatalno. ak se smatra da je Austrija izmislila
jugoslovensku ideju kako bi odvratila Srbiju od svojih prirodnih i ivotno vanih ciljeva, i kako
bi je gurnula u dravnu i politiku provaliju. Pretpostavlja se da se ova austrijska zamisao temelji
na injenici da Srbija nema snage da bude predvodnica jugoslovenskog pokreta, tako da e je
ovaj pokret samo istroiti i uvui u neprilike koje ona nee moi prebroditi. Srbija e tako zbog
jugoslovenstva morati zapostaviti unutranji razvitak i srpsku nacionalnu politiku.
Kako nekakav crnogorski rezon u raspravi o jugoslovenstvu, na kraju teksta se postavlja
pitanje: ta je bolje: lutati po vazduhu za nekakvom Jugoslavijom, a gubiti iz vida i Srbiju i
Crnu Goru, ili svom snagom rodoljublja i pameti lei na posao oko dvijeh srpskih drava, da
budu vojniki jake, iznutra sreene, spolja ugledne i vazda slone, kako bi mogle uvati najprije
sebe, pa kroz sebe i cijelo Srpstvo?
Nikolini interesi odreivali su ivotni vijek ideologiji srpstva
Kao to se moe zakljuiti, crnogorska dravna ideologija i politika, ne samo da nije imala
blagonaklonost prema jugoslovenstvu, nego je u odreenoj mjeri pokazivala i odbojnost prema

565
toj ideji, ocjenjujui da ona odvraa Srbe od njihovih nacionalnih interesa. Meutim, od objave
rata, taj odnos se uveliko mijenja, to ukazuje da crnogorski dvor nije imao nikakve posebne
emocije prema ovoj ili onoj ideolokoj matrici. Politiki interesi kralja Nikole udahnuli su ivot
ideologiji srpstva u Crnoj Gori, i samo je taj interes odreivao njen ivotni vijek. Da je to tako,
pokazalo se posljednjih godina Prvog svjetskog rata. Smatrajui da mu ideoloka konstrukcija o
Crnoj Gori kao dijelu Srpstva sada ugroava prijesto, kralj Nikola e se s istom lakoom kojom
je od Srbina postao Jugosloven, odjednom postati Crnogorac kome su interesi Crne Gore iznad
svih drugih interesa. Njegovi tadanji politiki protivnici, okupljeni oko tzv. Crnogorskog odbora
za narodno ujedinjenje, optuie kralja za separatizam i izdaju srpskih interesa, smatrajui
da je svaka borba za Crnu Goru - izdaja nacionalne stvari. U svom propagandnom djelovanju
Crnogorski odbor je osporavao i neke aluzije crnogorske vlade o nacionalnoj posebnosti
Crnogoraca, koje je trebalo da poslue afirmaciji crnogorskog prava za ouvanje dravne
nezavisnosti. Prepoznajui u tim izjavama namjeru da se proklamovano pravo naroda na
samoopredjeljenje primijeni na Crnogorce, to znai da im se na osnovu tvrdnje o njihovoj
nacionalnoj posebnosti prizna legitimno pravo na nezavisnu dravu, Crnogorski odbor je
zastupao stanovite da Crnogorci nijesu poseban narod, ve da su oni Srbi, tj. da su dio srpskoga
naroda. Kako se tvrdilo, Crnogorcima niko ne moe osporavati srpstvo, niti bilo ko moe sporiti
da je Crna Gora srpska drava. ak je smatrano da je suvino dokazivati - ne samo da su
Crnogorci poseban narod, ve i da su Srbi, Hrvati i Slovenci, tri razliita naroda. U pitanju je,
kako se kae, jedan narod sa tri lokalna imena. Nastojanje crnogorske vlade da proklamuje
crnogorsku posebnost, tumaena je zato iskljuivo dinastikim separatizmom i samovoljom
reima, a ne razlozima koji imaju vezu sa realnou i istorijskim injenicama. Za nesporno se
smatra da je Crna Gora srpska isto koliko i Srbija, Bosna i Hercegovina, Baka, Banat i
Srijem, tako da je ta novoproklamovana tenja za crnogorskom posebnou isto utemeljena
koliko i takva tenja neke od pobrojanih oblasti. Naravno, isticano je da je u pitanju potez
crnogorske vlade kojim hoe da kod zapadnih saveznika stvori uvjerenje da u dravi Crnoj Gori
ivi poseban narod, tako da se predstavi prirodnom njegova tenja za nezavisnom dravom,
odnosno, ouvanjem crnogorske dravne individualnosti. Pristalice Crnogorskog odbora, koji su,
kao to je poznato, bili na platnom spisku srpske vlade, tvrdili su i da u zvaninom Glasu
Crnogorca izbjegavaju da koriste rijei Srbin, srpski, ve se umjesto njih potenciraju rijei
Crnogorac, crnogorski ili ak sintagma mali narod. Na taj nain crnogorska vlada eli da
istakne injenicu da uz dravu Crnu Goru postoji i crnogorski narod (mali narod), koji, shodno
amerikom principu o pravu naroda, moe sam da odlui o svojoj sudbini. Crnogorska vlada,
kako se objanjava, hoe da pravo naroda, za koje se evropski saveznici i Amerika zalau,
iskoristi kao pravo drave, zbog ega im je odjedanput potrebno proklamovanje posebnosti
crnogorskog naroda. Takvo insistiranje na nesrpskoj nacionalnoj individualnosti Crnogoraca,
ocjenjuje se kao najobiniji falsifikat. Upravo sluei se takvim falsifikatima, crnogorska vlada
navodno ukriva Srpstvo naroda u Crnoj Gori, eljei da stvori svijest o nekoj crnogorskoj
nacionalnosti. Posebno su Ujedinitelje ozlojedile izjave crnogorskog ministra unutranjih djela
Nika Hajdukovia i kraljevog sina knjaza Petra, koji su tvrdili da su Crnogorci posebna nacija.
Hajdukovi je, navodno, to uzgred napomenuo u jednoj izjavi prilikom posjete Londonu, dok je
knjaz Petar opirno obrazlagao crnogorsku nacionalnu posebnost u intervjuu za rimsku
Tribunu. Navodno je u tom intervjuu knjaz Petar rekao da su Crnogorci posebna nacija i da im
prijeti velika opsnost od okolnih nacija iz Srbije, Bosne, Hercegovine, Vojvodine, itd. Knjaz
Petar je ustvrdio da se crnogorska posebnost temelji na injenici da je Crna Gora 640 godina
ivjela samostalnim ivotom, kao posebna dravna cjelina i kao posebna nacija. On smatra da

566
Crnogorci imaju posebnu svijest o zajednitvu, posebnu kulturu, tako da su to elementi zbog
kojih se mogu smatrati nacionalnom posebnou u odnosu na Srbe. Sa Srbima jedino imaju
slian jezik (dakle, ne isti). O tome ta je konkretno osnova nacionalne posebnosti Crnogoraca, i
ta Crna Gora hoe, knjaz Petar je, pored ostalog, rekao: Jedan narod je, prije svega, grupa ljudi
ujedinjenih eljom da zajedno ive, osjeanjem meusobne solidarnosti, jedinstvom radosti,
bola, uspomena, tenja i sudbine. Crna Gora je ta grupa i ona to hoe i da bude. Na ovakve i
sline izjave, kao i sve istupe crnogorske vlade u kojima se moglo prepoznati afirmisanje
crnogorske nacionalne posebnosti, reagovale su preko Crnogorskog odbora brojne pristalice
bezuslovnog ujedinjenja. Grupa Crnogoraca iz Detroita je insistiranje na bilo kakvoj
individualnosti Crne Gore ocijenila kao antisrpski i germanofilski in, nadajui se da e
crnogorski dravljani, kao i uvijek, pokazati da su svjesni svog srpskog porijekla i svojih srpskih
dunosti.
I neki Crnogorci iz June Amerike su nali za shodno da naglase da kao Srbi i kao Crnogorci
podravaju patriotski rad Crnogorskog odbora. Nekolicina Bokelja iz Sjeverne Amerike poslala
je otvoreno pismo kancelariji Crnogorskog odbora u Njujorku u kojemu negoduje zbog toga to
je crnogorski ministar Hajdukovi negirao srpski karakter Boke Kotorske, izjavivi da je Boka
po svom karakteru - crnogorska. Oni su u ovoj Hajdukovievoj izjavi prepoznali davnanju
namjeru dinastije Pertovi - Njego da ih pocrnogori. Crnogorski dravljanin Luka Bulatovi,
koji je bio predsjednik Crnogorskog odbora u Kristoferu (Ilinois, SAD), navodi u otvorenom
pismu Glasu Crnogorca da je pokuaj da se dokae kako su Crnogorci i Srbijanci dvije rase,
jedna od izmiljotina crnogorskog gospodara. Crnogorci su, kako Bulatovi tvrdi, sinovi srpske
majke. Na optube da odjednom potencira crnogorsku nacionalnu posebnost, crnogorska se
vlada gotovo i nije osvrtala, niti je, mora se priznati, preko zvaninog Glasa Crnogorca tada
naroito radila na afirmaciji crnogorske nacije. Istina, bilo je u Glasu Crnogorca naglaene
upotrebe termina crnogorski narod, ali se konkretnije o crnogorskoj nacionalnoj posebnosti
nije pisalo. Izjave o crnogorskoj naciji, na koje su reagovali Ujedinitelji, pojavljivale su se u
stranoj tampi, tako da se ne bi moglo rei da je crnogorska vlada imala neku osmiljenu
ideoloku osnovu za afirmisanje crnogorske nacije. Barem ne do kraja 1918. godine. Tek nakon
Podgorike skuptine crnogorska vlada e postaviti trajnije ideoloke temelje za crnogorsku
naciju. Od tada e i u pasoima koje je ona izdavala, u rubrici Nationalite pisati Montenegrine, umjesto Serbe.
Dravna ideologija u doba ezgila i stvarni ciljevi - u nesaglasju
Sve do Podgorike skuptine, crnogorska emigrantska vlada je svojim propagandnim
djelovanjem najprije eljela dokazati da Crna Gora svojim dranjem u ratu nije izdala ni srpski
narod, ni saveznike, kao i da su ciljevi za koje se ona zalae istovjetni sa srpskim i
junoslovenskim (ujediniteljskim) tenjama. To je bila osnovna matrica dravne ideologije Crne
Gore za vrijeme izbjeglitva, iako su stvarni ciljevi crnogorske vlade uveliko bili u nesaglasju s
njom. Tvrdnju Andrije Radovia da Crna Gora vodi separatistiku politiku, opovrgavao je u
jednom tekstu dr Filip Dobrei, inovnik crnogorskog Ministarstva inostranih djela i brat
barskog nadbiskupa. Dobrei objanjava da u crnogorskoj vladi nema separatista, jer se
separatistima ne mogu smatrati oni koji rade u korist zajednikih interesa, tj. u korist jedinstva
Crne Gore i Srbije. Separatisti su, prema njegovom miljenju, upravo oni koji iz sebinih i linih
interesa rade na razdoru izmeu dvije drave. Kao jednog od tih separatista, Dobrei oznaava
Andriju Radovia, budui da nain na koji on propagira ujedinjenje doprinosi nacionalnom

567
razdoru, a ne jedinstvu. Ne sporei da je svesrpsko ujedinjenje na srcu svakom potenom
ovjeku, i da je Crna Gora pobornik takvog ujedinjenja, Dobrei smatra da je rasprava o tom
pitanju, u trenutku kada se i jedna i druga drava nalaze u ropstvu, neprimjerena. On zato
predlae da se o ujedinjenju raspravlja tek kada dvije kraljevine povrate svoju slobodu.
Istovremeno, Dobrei istie i da je pitanje ujedinjenja Crne Gore i Srbije - njihovo unutranje
pitanje, tako da nijedan neoficijelni inilac, pa ni Radoviev Odbor za narodno ujedinjenje, nema
legitimitet da vodi akciju za ujedinjenje. Prema njegovom miljenju, to unutranje pitanje, koje
se u ovom sluaju tie dravnog statusa Crne Gore, rjeavae crnogorski narod i njegovo
zakonito predstavnitvo.
U osporavanje tvrdnji Andrije Radovia, predsjednika Crnogorskog odbora za narodno
ujedinjenje, ukljuio se i advokat Vladimir Popovi, uglavnom pokuavajui da dokae da Crna
Gora nije izdala Srbiju, i da ona ne vodi separatistiku politiku koja bi bila suprotna interesima
srpskog naroda. Odbijajui Radovievu tvrdnju da vlada vodi separatistiku politiku, Popovi
objanjava da ona zagovara ujedinjenje koje e Crnoj Gori obezbijediti ravnopravnu poziciju, i
ujedinjenje koje nee biti sprovedeno nasilnim putem. U buduu dravnu zajednicu Crna Gora
moe da ue samo asno, i uz uvaavanje koje ona zasluuje. Crna Gora je, kae Popovi, sa
sjajem postala, sa sjajem ivjela, sa sjajem treba i da je nestane, kad tome doe vrijeme i kad to
bude zahtijevao na opti interes. Nedugo zatim, objavljen je komentar u kojemu se izraava
razoarenje to se ne biraju sredstva da se uloga Crne Gore u borbi za srpsko osloboenje i
ujedinjenje prikae na neistinit nain. Negodujui to je ta kampanja dostigla vrhunac ba u
vrijeme kada je Crna Gora u tuinskim rukama, autor komentara istie da se ovakvim klevetama,
neistinama i denuncijacijama samo nanosi teta naoj naciji. Tragajui za uzrocima koji su
podstakli tu kampanju, autor komentara kae da je oito da su u pitanju sebini motivi i
pokuaj da se ospori dravno pravo Crne Gore. To pravo Crne Gore odnosi se na njenu politiku
ulogu u procesu nacionalnog (srpskog) ujedinjenja. Svi oni koji osporavaju to pravo Crne Gore,
u stvari, ele da ujedinjenje ostvare bez sporazuma, nasilno i bezobzirno, i to unitavanjem i
eliminisanjem tradicionalnih i nespornih politikih inilaca tog procesa. Crna Gora je, kako se
konstatuje, jedan od tih politikih inilaca, budui da je njena vievjekovna borba imala kao svoj
krajnji cilj osloboenje i ujedinjenje srpskog naroda. I sada, kada je ova borba ula u zavrnu
fazu, odreene snage ele da Crnoj Gori uskrate pravo da igra ulogu samostalnog politikog
inioca, prikazujui je istovremeno kao smetnju tom ujedinjenju, to ona, kako se tvrdi, ni u kom
sluaju ne moe biti. Ne nalazei pravog odgovora na pitanje kome bi ova politika eliminacija
Crne Gore mogla biti od koristi, autor komentara ukazuje na dva osnovna polazita u njenoj
diskreditaciji. Prvo je da postojanje Crne Gore predstavlja smetnju nacionalnom jedinstvu, a
drugo je da je njena vlast izdala nacionalne i saveznike interese. Naravno, istie se da Crna
Gora nikada nije bila protivnik nacionalnog jedinstva, niti je svojim dranjem na bilo koji nain
ugrozila interese svojih ratnih saveznika. Naglaavalo se i da je cilj djelovanja crnogorske vlade
da zajedno sa saveznicima, to prije oslobodi Crnu Goru, kao i da u sporazumu sa Srbijom i
Rusijom doprinese optem dobru srpskog naroda. Za ideju osloboenja i ujedinjenja itavog
srpskog naroda, kae se da je uvijek bila, i da to i ostaje elja Crne Gore i njenih vladara. Za
ostvarenje tog cilja, crnogorska vlada e, kako se poruuje, djelovati tokom ovoga rata. Branei
pravo Crne Gore da samostalno odluuje o svojoj sudbini, i branei njena politika stanovita o
ujedinjenju, crnogorski ministar inostranih djela Pero o je u jednom intervjuu rekao da se Crna
Gora prije nego Srbija izjasnila za jugoslovensko ujedinjenje, tako da je njeno projugoslovensko
opredjeljenje nesporno. Ona zato nee predstavljati prepreku za ostvarivanje ideje o
junoslovenskoj dravi za koju se saveznici zalau.

568

Srbi u Crnoj Gori su, kao i Crnogorci, izmiljena nacija

Meutim, ono protiv ega je Crna Gora, jeste nain na koji se ta politika rjeenja ele
realizovati. No, kada je posljednjih mjeseci 1918. godine postalo oito da e poslije zavretka
svjetskog rata na Balkanu biti stvorena jugoslovenska drava, dravna ideologija Crne Gore je
itavu priu o crnogorskim zaslugama i rtvovanjima ponovo morala temeljiti na novom
politikom motivu. Srpstvo kao politiki motiv, opet je zamijenjeno jugoslovenstvom.
Dosadanja ideoloka matrica o vjekovnom rtvovanju i zaslugama za Srpstvo, zamjenjuje se
priom o zaslugama i rtvovanju za jugoslovenstvo, a crnogorska tenja za svesrpskim
ujedinjenjem, odjednom postaje vjekovna tenja za jugoslovenskim ujedinjenjem. Iako je vie od
pedeset godina crnogorska dravna ideologija isticala privrenost Crne Gore srpskom
ujedinjenju, kralj Nikola sada pravi uoljiv ideoloki zaokret. Tako u javnoj estitci Evgeniju
Popoviu, predsjedniku vlade, navodi da je Crna Gora oduvijek bila, a to je i dalje, ognjite
najistijeg i najireg nacionalizma, i to naravno, jugoslovenskog nacionalizma. Podsjeajui da je
jo u svojoj ratnoj proklamaciji 1914. godine istakao da je ratni cilj i ideal za koji se Crna Gora
zalae - osloboenje i ujedinjenje svih Jugoslovena, kralj Nikola dodaje da je jugoslovenstvo
vie od pet vjekova bilo osnov dravnog i nacionalnog programa Crne Gore, i skoro est decenija
osnovna ideja-vodilja njegovog politikog i dravnikog rada. Kralj Nikola je, kao to se moe
zakljuiti, od najveeg borca za osloboenje i ujedinjenje srpskog naroda naprasno postao
najvei i najdugovjeniji borac za jugoslovensku zajednicu. Kralj kae da je na ostvarivanju
jugoslovenske ideje radio zajedno sa knezom Mihailom i biskupom trosmajerom. Pored
isticanja crnogorskog kontinuiteta u borbi za stvaranje Jugoslavije, kralj se nada da e budua
jugoslovenska drava biti utemeljena na potovanju prava naroda na samoopredjeljenje. Eto
koliko je malo trebalo da se kraljevo srpstvo pretvori u jugoslovenstvo. Njegovo srpstvo,
oigledno, nije bilo tako jakog korijena kao to se u novinama tvrdilo.
Sve ove injenice potvruju da je srpska nacionalna svijest u Crnoj Gori proizvod ideolokog
inenjeringa u 19. vijeku. Naravno, to to vai za srpsku svijest, vai i za sve ostale nacionalne
svijesti, jer nema nacionalne svijesti koja je nastala na drugaiji nain. Razumije se, nacijom se
ne postaje onog trenutka kada jedna skupina ljudi dobije posebna obiljeja, ve onda kada ona te
posebnosti postane svjesna. Put od stvaranja posebnosti do njenog prepoznavanja, naziva se
raanjem nacije. U 18. i 19. vijeku Crnogorci su bili svjesni svoje posebnosti, i oni su zaista bili
posebnost, ali u prvi mah nijesu znali da za tu svoju posebnost izaberu pravo ime. Tek su vladari
iz porodice Petrovi-Njego odabrali jedno od moguih imena, a njihov izbor odredilo je njihovo
znanje o prolom. U to vrijeme taj krug istorijskih znanja o Crnoj Gori bio je iskljuivo ispunjen
mitologiziranim sadrajem, u koji su jednako vjerovali genijalni Njego i nepismeni crnogorski
seljak. Na osnovu tih problematinih znanja, Njego je doao do zakljuka da su Crnogorci
slaveno-srbskoga koljena kao i Hercegovci i Bonjaci, i prozvali su se tijem imenom kao i ovi
od mjesta u kojemu ive (1835). Ovaj Njegoev stav o nacionalnom karakteru Crnogoraca, kao
i njegovo cjelokupno knjievno djelo, najprije je pomogao njegovim politikim nasljednicima da
definiu sopstvenu svijest o nacionalnom identitetu, budui da je Njego za njih morao biti
neprikosnoveni autoritet, i zaista bi bilo nevjerovatno da su oni svoj identitet utemeljili na
drugaijim osnovama. Zapitajmo se kojim su to saznanjima, sve i da su htjeli, oni mogli negirati
Njegoa? Njegoeve manastirske impresije dobile su pravu snagu tek u vrijeme knjaza Nikole,
koji je u njima prepoznao pogonsko gorivo za svoje politike i dinastike ciljeve. Time je jedna
mitoloka konstrukcija, prvobitno namijenjena da popuni prazninu u istorijskom znanju, dobila

569
status dravne ideologije, odnosno, zvaninog i obavezujueg miljenja. Vladaru koji je
Njegoeva problematina znanja proglasio vrhovnom istinom, na raspolaganju su tada stajale
mnogobrojne institucije za odgajanje svijesti - od novina do crkve i kole. Noen neugasivom
ambicijom da bude vladar obnovljenog Duanovog carstva, i da se poput Vidosave Momilove
preseli u neki grad izobilja, knjaz Nikola je upotrijebio svu snagu ovih institucija da od svojih
podanika stvori ljude koji e ga s oduevljenjem pratiti do Prizrena. Stavove koje je u to vrijeme
ova ideologija nametala, njegovi podanici nijesu mogli prepoznati kao obmanu, jer znanja koja
bi im ukazala na obmanu oni nijesu imali. Decenije takve ideoloke torture, po prirodi stvari,
stvorile su jednu novu svijest i jedan novi crnogorski identitet. Prema tome, srpstvo u Crnoj Gori
nije oduvijek bilo dio crnogorskog identiteta, ve je ono zbog politikih razloga nametnuto kao
crnogorski identitet. Srbi u Crnoj Gori su - isto kao Crnogorci, Francuzi ili Italijani - izmiljena
nacija, a injenice koje su ovdje iznesene nepobitno svjedoe o tome. Sa stanovita istorijske
nauke, to je definitivno zavrena pria. Sporenja izmeu Srba i Crnogoraca u Crnoj Gori su
jedino mogua oko toga koja je od ove dvije nacije ranije izmiljena, a ne da li nekoj od njih
nedostaje istorijsko utemeljenje.
Dr ivko Andrijaevid:
CRNA GORA I SRBIJA
U istorijskoj nauci nema dileme oko toga da li je Stefan Nemanja okupirao Zetu
Istoriari se uglavnom slau da su odnosi izmeu Crne Gore i Srbije bili loi, prepuni
nepovjerenja, nerazumijevanja i sporenja. Meutim, o uzrocima tako loih odnosa istoriari
nemaju istovjetan stav. Jedni tvrde da je krivica najee na strani Srbije, drugi da je na strani
Crne Gore. Ili, preciznije reeno, krivac je jedna ili druga politika grupacija, odnosno, dinastija.
Sudei na osnovu toga, izgleda da istoriari uglavnom pristupaju ovoj problematici kao
sljedbenici jedne ili druge politike grupacije, nemoni da se oslobode uticaja tradicijskog ili
ideolokog miljenja. Naalost, vannauni razlozi koji optereuju stavove istoriara o odnosima
Crne Gore i Srbije, lako se prenose i na pripadnike nacija kojima ovi istoriari pripadaju, tako da
se pria o odnosima dvije drave ve decenijama nalazi u nekom zaaranom krugu, prepunom
mistifikacija, nepoznanica i jednostranih odreenja. Priu o odnosima Crne Gore i Srbije kao da
je nemogue ispriati, a da to ne bude shvaeno kao dnevnopolitiki aktuelna pria. Naravno,
svaka istorijska pria moe imati i dnevnopolitiku upotrebljivost, ali ona, ukoliko se istoriar
slui nepobitnim injenicama i uvaava logiku istorijskog procesa, moe biti i istinita pria.
Politiki odnosi izmeu Crne Gore i Srbije uspostavljeni su poetkom 19. vijeka, tanije u
vrijeme Prvog srpskog ustanka. Prije ovog perioda, politikih odnosa nije bilo, jer Srbija nije
postojala kao samostalni politiki inilac, niti je u Srbiji prije pojave Karaora postojao
politiki centar sa kojim bi crnogorski gospodari mogli odravati politike veze. Prije izgradnje
svoje dravnosti u novom vijeku, Srbija i Crna Gora su bile nezavisne drave i u srednjem
vijeku. Srpska drava se najprije zvala Raka, da bi u 12. vijeku dobila dananje ime, dok je
crnogorska drava u ranom srednjem vijeku bila poznata pod imenom Duklja, a od 12. vijeka
Zeta. Izmeu Rake i Duklje, odnosno, Zete, nije bilo nekih znaajnijih politikih veza, niti
saveznitva u borbi protiv Vizantije, koja ih je tada ugroavala.
Prva srpska drava, Raka, bila je jedno vrijeme u sastavu Duklje, jer je dukljanski knez, kasnije
kralj, Mihailo, krajem 11. vijeka, uspio da je pripoji svojoj dravi. Istina, Raka nije due
vrijeme bila u sastavu dukljanska drave, koja je tada bila na vrhuncu moi. No, krajem 12.

570
vijeka doi e do slabljenja dukljanske drave, dok e Raka ojaati. Izmeu 1183. i 1186.
godine veliki raki upan Stefan Nemanja, osniva dinastije Nemanjia, pokorie Duklju. U
ozbiljnoj istorijskoj nauci nema dilema o tome da li je Duklja, odnosno Zeta bila okupirana ili ne
od strane Stefana Nemanje. U prvoj knjizi Istorije srpskog naroda (str. 252), navodi se da je
Nemanja osvojio Duklju. Slinu formulaciju upotrebljava i jedan od najveih srpskih istoriara,
Vladimir orovi, u svojoj "Istoriji Srba". orovi kae da je Nemanja "pokorio Zetu u celom
njenom opsegu" (str. 136).
Crna Gora, odnosno, Zeta oslobodie se nemanjike vlasti tek ezdesetih godina 14. vijeka.
Raspadom Duanovog carstva, Zeta e se ponovo konstituisati kao nezavisna drava. Do nekih
pokuaja saradnje izmeu ove dvije drave doi e u prvoj polovini 15. vijeka, kada e i jednu i
drugu dravu ozbiljno ugroavati Turci. Meutim, ta njihova saradnja nije bila dugog vijeka, jer
je Srbija pala pod tursku vlast 1459. godine, a Crna Gora 37 godina kasnije. Iako u narodnoj
svijesti postoji uvjerenje da su se Crna Gora i Srbija zajedniki borile protiv turskog nadiranja,
kao i da su Crnogorci uestvovali u Kosovskoj bici, nesporne istorijske injenice govore da te
saradnje nije bilo. Svoju potpunu nezavisnost i dravnost Crna Gora e ponovo izgraditi tokom
18. vijeka, a Srbija e svoju borbu za nezavisnost zapoeti tek 1804. godine, tj. u 19. vijeku.
Izbijanjem Prvog srpskog ustanka zapoeo je proces oslobaanja Srbije od turske vlasti i proces
izgradnje nezavisne srpske drave. Taj proces e, uz izvjesne, prekide, biti okonan tek tridesetih
godina 19. vijeka. Upravo u vrijeme Prvog srpskog ustanka dolazi do uspostavljanja prvih
politikih veza izmeu Crne Gore i Srbije. Samo nekoliko mjeseci nakon izbijanja ustanka,
ustanike voe su se obratile crnogorskom vladici Petru I, traei da im sa svojim Crnogorcima
pomogne u borbi protiv Turaka. Vladika, naravno, njihovoj molbi nije mogao udovoljiti. S
obzirom da se izmeu Crne Gore i Srbije prostiralo Osmansko carstvo, nerealno bi bilo i
oekivati da se vladika Petar I upusti u avanturu kakva je prebacivanje odreda Crnogoraca u
Srbiju.
Kad je umjesto kneza Miloa na vlast doao Karaorev sin Njego, je bio presrean
U to vrijeme, crnogorsko - turska granica je bila na Morai, a od Morae do Beograda, bilo je
Osmansko carstvo. Osim toga, vladika Petar I je imao dosta problema u neposrednom
crnogorskom okruenju - nemiri u Boki, sukobi na granici prema Albaniji i Hercegovini, tako da
on - ne da nije mogao da pomogne srps-kim ustanicima, ve nije mogao ni da rijei probleme
koji su njegovu zemlju optereivali. Naravno, vladika Petar I je bio zadovoljan zbog iz-bijanja
ustanka u Srbiji, nadajui se da e taj ustanak podstai nacionalni pokret irokih razmjera, koji e
zatim rezultirati osloboenjem veeg dijela balkanskih hriana. Vladika je pretpostavljao da e
u tom pokretu imati svoje znaajno mjesto i Crna Gora. Na osnovu jednog vladiinog pisma
moemo zakljuiti da je on bio upoznat da pripremom ustanka u Srbiji, jer poetkom januara
1804, dakle mjesec dana prije izbijanja ustanka, pie deanskom igumanu da e se Crnogorci i
Srbi uskoro dii na oruje. Mi Crnogorci i sa beogradske strane Srbi oemo skoiti na oruje
protiv naih vragova Turaka, veli vladika. No, iako je to elio, vladika srpskim ustanicima nije
mogao pruiti vojnu pomo. Poetkom 1806. vladici je pisao i Karaore, traei pomo, ali mu
vladika nije odgovorio. Zato je Karaore, krajem maja iste godine, vladici Petru ponovo poslao
pismo, kojim trai da mu Crnogorci to prije priskoe u pomo: Protiv ovoga, velim, zakletoga,
venoga domaega neprijatelja naega, prosimo mi od vas skoriju i ne otloimuju vooruenu
pomo: na koju smo mi u samome poetku osnovanija naega veliku nadedu imali... Tek 1809.
godine, u vrijeme kada je Rusija ratovala protiv Turske, vladika Petar je mogao slobodnije raditi

571
na organizovanju vojne pomoi Karaorevim ustanicima. Uviajui da bi Karaoru ponajbolje
mogla priskoiti u pomo brdska plemena koja su najblia granici Beogradskog paaluka, Petar I
je pisao Drobnjacima, Pivljanima i Vasojeviima, traei da poalju pomo Karaoru.
Istovremeno, vladika je tada mogao preduzeti i neke akcije prema Skadarskom i Hercegovakom
paaluku, koje bi oslabile udar na Karaoreve ustanike. U pismu od 16. septembra 1809.
Karaore zahvaljuje vladici Petru I to je napao na okolne Turke, i tako ih sprijeio da napadnu
na Srbiju: Blagodarim na vaoj trudbi koje ste vi obustalji Turke od Skenderijske drave,
Hercegovske i albanske na sebe da ne bi dejstvovali na nau vojsku... U vrijeme kada ustanak
zbog rusko - turskog rata dobija na snazi i poletu, vladika Petar i Karaore se redovno dopisuju,
i izvjetavaju jedan drugog o najvanijim politikim i vojnim deavanjima. Njihova prepiska e
biti intenzivnija u vrijeme krize ustanka 1813. godine. Ugroen sa svake strane od Turaka,
Karaore e opet traiti od vladike Petra da sprijei Turke iz crnogorskog okruenja da krenu
protiv ustanika. A vi gledajte kakovim god nainom te malo zaplaite Arnaute, i protiv njih
vojsku ukazite, da ne bi mogla cjela Arnautija na nas poi..., pie Karaore vladici Petru,
aprila 1813. godine. Naravno, vladika Petar je u to vrijeme malo to mogao uiniti za srpske
ustanike, ustvrdivi u jednom pismu da samo Bog moe pomoi naoj brai. Crnogorski
vladika je sa istom panjom pratio i deavanja u Srbiji za vrijeme Drugog srpskog ustanka,
nadajui se da e novi srpski vo, Milo Obrenovi, uspjeti da ostvari ono to nije polo za
rukom Karaoru. Njihova prepiska o politikim stvarima je takoe bila intenzivna, posebno u
vrijeme kada je Rusija ratovala protiv Turske. I jedan i drugi su se tada nadali da e iz tog sukoba
izvui neku korist: vladika Petar se nadao da e uz rusku pomo rijeiti pogranine probleme, a
Milo Obrenovi da e dobiti kakvu - takvu autonomiju za Srbiju u okviru Turskog carstva.
Izmeu njih tada nije bilo nekih politikih razmimoilaenja, iako vladika Petar nije cijenio
Miloa Obrenovia koliko Karaora. Ubistvo Karaora, koje je Milo organizovao, vladika
Petar u jednom pismu oznaava kao svoju neiscjelnu ranu. Prema Milou Obrenoviu posebne
simpatije nije imao ni nasljednik vladike Petra I, njegov sinovac Rade Tomov. Vladika Njego je
sa Miloem Obrenoviem razmjenjivao pisma koja su uglavnom sadrala poneku molbu oko
preseljenja Crnogoraca u Srbiju, poneko obavjetenje o administrativnim ili ne toliko bitnim
politikim stvarima. U takvom njegovom stavu bilo je mnogo vie linog nego politikog, jer je
Njego bio oduevljen Karaorem. Zato kada je 1842. dolo do promjene na prestolu u Srbiji, i
kada je umjesto Miloa na vlast doao Karaorev sin Aleksandar, Njego je bio presrean,
piui da se ovoj dinastikoj promjeni raduje vie nego ijedan srpski podanik.
Da Naertanije postoji saznao je tek kralj Nikola i to najvjerovatnije 1906. godine
Njego, naravno, nije znao da je u vrijeme kneza Aleksandra Srbija dobila i svoj tajni program
spoljne i nacionalne politike, u kojem se odreuje i srpska politika prema Crnoj Gori. Taj
program, poznat pod imenom Naertanije, nastao je 1844. godine, a njegov tvorac je srpski
ministar unutranjih djela Ilija Garaanin. U dijelu Naertanija koji se odnosi na Crnu Goru, a
koji ima svega pet - est reenica, navodi se da Crna Gora za Srbiju moe imati veliki vojniki
znaaj, te se kao zadatak srpske vlade navodi - odravanje prijateljstva s Crnom Gorom. Da bi se
zadobila naklonost crnogorskog vladike, previeno je bilo da mu se redovno daje godinja
novana pomo. O tome konkretno Garaanin veli: "Neka Srbija i u Crnoj Gori svagda primjer
Rusije sleduje i neka dade vladiki pravilnu svakogodinju podporu u novcu - Srbija e na ovaj
nain za malu cjenu imati prijateljstvo zemlje, koja najmanje 10.000 brdnih vojnika postaviti
moe." U Naertaniju je takoe reeno da Crna Gora treba da bude pripojena Srbiji, kao i sve

572
druge tzv. "srpske zemlje". Kako navodi srpski istoriar dr Rado Ljui, analiza Naertanija
"jasno pokazuje da je Ilija Garaanin pravio nacrt o buduoj srpskoj dravi. Ta drava bi
obuhvatala Kneevinu Srbiju, Bosnu, Hercegovinu, Crnu Goru i Sjevernu Albaniju (Staru
Srbiju)" (Zbornik radova o Iliji Garaaninu, 151). Ovaj cilj srpske politike naznaen je i u
dokumentu iz 1847. godine, koji je nazvan "Plan o stvaranju srpskih sjedinjenih drava". U prvoj
taki tog plana takoe se navodi da Srbiji treba da pripoji Bosnu, Hercegovinu, gornju Albaniju i
Crnu Goru. Plan srpske vlade o pridobijanju Crne Gore, davanjem novane pomoi, poeo je
odmah da se sprovodi u djelo, pa je krajem 1844. godine Crna Gora dobila prvu novanu pomo
od Srbije. Kao to je i bilo predvieno, ta pomo je iznosila 1000 esarskih dukata. Na Cetinje je
novac donio inovnik srpske vlade Stevan Hrkalovi. Od tada vladika Petar II je redovno dobijao
novanu pomo iz Beograda. O tome svjedoi i Atanasije Nikoli, jedan od najpovjerljivijih ljudi
Ilije Garaanina, koji je 1876. napisao da je vladika crnogorski svake godine dobijao 1000 dukata
na ime pomoi. Isto potvruje i Matija Ban, koji je nekoliko puta na Cetinje donosio novac
vladici, i pri tome ga ispitivao o njegovim politikim planovima i stavovima, odnosu prema
"srpskom pitanju", srpskoj vladi i nekim politikim linostima. Izvjetaje o razgovoru s vladikom
Matija Ban je dostavljao Garaaninu. Njego, naravno, nije znao emu ima da zahvali za
dareljivost srpske vlade, niti je mogao naslutiti kakav je politiki koncept stvoren u Beogradu.
Za postojanje Naertanija doznao je tek kralj Nikola, i to najvjerovatnije 1906. godine. S
obzirom da je Srbija u Naertaniju oznaila stvaranje velike srpske drave kao krajnji zadatak
svoje politike, proglaenje Crne Gore za knjaevinu 1852. godine uveliko je zaprijetilo
ostvarivanju tog cilja. Taj in primljen je u Beogradu sa primjetnim razoarenjem. Proglaenjem
knjaevine, Crna Gora je prestala biti teokratska drava, a njen vladar nije bio duhovnik ve
svjetovni vladar. I to svjetovni vladar kojeg je priznala Rusija. U Beogradu su ocijenili da je
ovim inom meunarodno ozakonjena jedna dinastija, koju, ukoliko do pripajanja Crne Gore
Srbiji doe, treba eliminisati. Dok je postojao u Crnoj Gori pravoslavni vladika kao vladar, stvari
su bile jednostavnije - postavite vladiku na elu crkve ujedinjene drave, i problem je rijeen.
Ukloniti knjaza s vlasti, i to knjaza kojeg je priznala Rusija, mnogo je tee. A nije ba
jednostavno ni ukinuti jednu knjaevinu koja je faktiki meunarodno priznata. Zato je, kako
navodi akademik Miomir Dai, Garaanin proglaenje Crne Gore za knjaevinu okarakterisao
kao "najnesreniji dogaaj za Srbiju" (Zbornik radova o Iliji Garaaninu, 451). Za ove
Garaaninove rijei znao je i vojvoda Gavro Vukovi, koji o tome sa izvjesnim razoarenjem
pie u svojim "Memoarima". I kralj Nikola u "Memoarima" navodi da su neki srpski dravnici
smatrali da je "velika nesrea to se u Crnoj Gori poslije vladika uinjee knjaevi" (Nikola I,
Memoari, 196). Na osnovu pisama iz prve knjige Garaaninove prepiske sa Jovanom
Marinoviem, koju je jo 1931. godine objavila Srpska kraljevska akademija, moe se zakljuiti
da je proglaenje Crne Gore za knjaevinu Garaanin smatrao "ruskim izumom" koje nee dugo
trajati (str. 66). O samom knjazu Danilu, Garaanin nema mnogo lijepih rijei: "Knjaz crnogorski
zaista je jedna luda... i meni je samo ao to je on budala i to naroda onog radi, a nikoga drugog.
Danilo je samo jedan alov." (Pisma I. Garaanina, Beograd, 1931, 75, 97)
Srbija Danilu nije zvanino estitala ni nakon velianstvene pobjede na Grahovcu
Inae, za vlade knjaza Danila izmeu Srbije i Crne Gore nije bilo neke intenzivne politike
saradnje. U to vrijeme Srbije je bila posveena unutranjim prilikama, tako da se nije pretjerano
zanimala planovima o borbi protiv Turske imperije, niti odnosima s Crnom Gorom za koju su ti
planovi imali poseban znaaj. Prepiska izmeu dva vladara, crnogorskog knjaza Danila i srpskog

573
kneza Aleksandra, odlikovala se kurtoaznim uvaavanjem i na momente prisnim tonom. Bilo je i
nekih simbolikih injenja koji su svjedoili o uzajamnom uvaavanju dva vladara. Primjera
radi, knjaz Danilo je, kada je saznao da je propala zavjera protiv srpskog kneza Aleksandra,
naredio da se u crnogorskim crkvama odri sluba u ast kneevog izbavljenja. Ovim postupkom
crnogorskog vladara srpski knez je bio iskreno dirnut, pa mu u pismu poruuje: "I vama, knjae
junake Crne Gore, od sveg srca elim, da vas svemogui Bog od svakog neprijateljskog
umiljaja milostivo sauva..." No, osim ovih ljubaznih pisama, iz Beograda knjaz Danilo nije
dobio podrku ni za jedan svoj veliki poduhvat, koji je trebalo da uvea i osnai Crnu Goru.
Srbija mu, naalost, nije bila saveznik u borbi za sticanje meunarodnog priznanja, niti je - ni
politiki, ni materijalno - pomagala njegovu nacionalnu i vojniku akciju prema Hercegovini.
Zaudo, iz Srbije nije dobio zvaninu estitku ni poslije velianstvene pobjede na Grahovcu.
Odnosi izmeu Srbije i Crne Gore postali su ivlji i intenzivniji prvih godina vladavine knjaza
Nikole i kneza Mihaila, jer su obije drave tada svim silama radile na podizanju ustanka u
Turskom carstvu. Politiki odnosi Crne Gore i Srbije imali su u stvaranju vojnopolitikog saveza
protiv Turske jak pokretaki motiv. Nedugo poslije stupanja na vlast knjaza Nikole u Crnoj Gori
(avgust 1860), i kneza Mihaila u Srbiji (septembar 1860), dolo je do prvih kontakata izmeu
njih, sa ciljem da se postigne dogovor o meusobnoj saradnji na planu nacionalno oslobodilake borbe. Ve novembra 1860. godine knez Mihailo je, kao svog povjerljivog
izaslanika, poslao Vuka Karadia u Crnu Goru. Iako nema preciznih podataka o emu su knjaz
Nikola i Vuk Karadi razgovarali, i to je sve knez Mihailo predlagao knjazu Nikoli, oito je da
su se pregovori ticali zajednikog djelovanja u sluaju izbijanja ustanka. Na takav zakljuak
upuuje i pismo kneza Mihaila kojim obavjetava knjaza Nikolu da mu alje Vuka Karadia.
Naime, knez Mihailo navodi da njih dvojica, kao vladari raskomadanog Srpstva, imaju samo
jedan zadatak (!), koji ih obavezuje na blie i iskrenije odnose. Prema izvjetaju francuskog
konzula u Skadru, Vuk je u ime kneza Mihaila obeao vojniku pomo Crnoj Gori, i saoptio da
knez Mihailo smatra da bi se sa zajednikim vojnim operacijama moglo poeti na proljee 1861.
godine. Po svemu sudei, knjaz Nikola je prihvatio da sa knezom Mihailom zajedniki radi za
slavu i slobodu srpsku, odnosno, da zajedniki rade na osloboenju srpskog naroda od turske
vlasti. U isto vrijeme kada je Vuk Karadi upuen u Crnu Goru, u Beograd je od strane knjaza
Nikole upuen Mao Vrbica. On je trebalo da sa knezom Mihailom razgovara o zajednikoj
saradnji Srbije i Crne Gore na planu nacionalno - oslobodilake borbe, i posebno o pomoi koju
bi Srbija mogla uputiti Crnoj Gori ukoliko Hercegovaki ustanak dobije ire razmjere. Na
osnovu informacija do kojih su o ovoj tajnoj misiji Maa Vrbice doli strani konzuli, knez
Mihailo je iskazao spremnost da zajedno sa Crnom Gorom radi na pokretanju ustanka srpskog
naroda u Turskoj, ujedno obeavajui da e u potpunosti podrati crnogorsku akciju u
Hercegovini. Srbija e, kako je obeao knez Mihailo, organizovati slanje dobrovoljaca u
Hercegovinu i dostavljati pomo u novcu i vojnikom materijalu. Meutim, kada je poetkom
1861. godine dolo do ustanikih borbi u Hercegovini, nije bilo konkretnijih nagovjetaja da e
ta pomo biti upuena. Zato februara iste godine, knjaz Nikola alje u Beograd sekretara Senata
Todora Ilia. On je trebalo da od kneza Mihaila dobije potvrdu da e sve ono to je dogovoreno
prilikom boravka Vuka Karadia na Cetinju i Maa Vrbice u Beogradu biti ispunjeno.
Nezadovoljan to su indiskrecijom knjaza Nikole neki strani konzuli ve bili doznali odreene
pojedinosti o Vukovoj misiji na Cetinju, knez Mihailo je saoptio Iliu da e Srbija materijalno
pomoi Crnu Goru, ali da on nije ni pod kakvim uslovima spreman da ue u rat protiv Turske.
Knez Mihailo: Ako ne priznaju na primat ostae u krevima da prosjae kao i do sada

574

Stav kneza Mihaila da Srbija nee ui u rat ukoliko bi dolo do crnogorsko - turskog sukoba,
ozbiljno je poremetio isuvie smjele planove vojvode Mirka o pokretanju ustanka veih razmjera
i ukljuivanju Srbije i Crne Gore u taj ustanak. Meutim, odbijanje Srbije da ovako smjeli plan
podri, dovelo je Crnu Goru u nezgodnu poziciju, pa je sa Cetinja pokuavano da se srpska vlada
nekako na djelovanje natjera. Ne sluajno, sredinom 1861. godine prema prostoru Sandaka
upuen je ekspert za pobune - Mao Vrbica, koji je imao zadatak da organizuje ustaniki
pokret blizu granica Srbije. Vrbica je planirao da doe do srpske granice, pa tadar Srbima ne
manjka oli crni obraz za dovijek, oli ma u ruke. Istu je svrhu imalo i upuivanje 260
Vasojevia preko Sandaka u Srbiju, juna 1861. godine. Njihov junaki in je trebalo da
podstakne srpsku vladu na akciju, i da preko javnog mnjenja proizvede pritisak na nju. Pokuaji
Crne Gore da utie na promjenu stava srpske vlade prema ustanikom pokretu u Hercegovini i
Brdima, nijesu donijeli eljene rezultate. Srbija je uprkos naporima Cetinja zadrala dosta
pasivno dranje, ostajui vrsto pri stavu da bi u postojeim okolnostima bilo izuzetno opasno
izazivati konflikte sa Turskom. To je knez Mihailo saoptio i izaslaniku knjaza Nikole - vojvodi
uru Matanoviu, kada je septembra 1861. godine posjetio Beograd. Na Cetinju su tada
definitivno shvatili da su, irei ustaniki pokret u svom okruenju, sami uli u konflikt sa
Turskom. Nemijenjanje takvog stava i u toku crnogorsko - turskog rata 1862. godine uticalo je
da se na Cetinju stvori veliko neraspoloenje prema Srbiji. Knjaz Nikola je pasivan odnos srpske
vlade u vrijeme rata 1862. godine okarakterisao kao izdajstvo Srbije. Knjaevo miljenje nije
se bitnije izmijenilo ni nakon posjete Vuka Karadia Cetinju (jula 1862). Vuk je imao zadatak
da crnogorsku stranu upozna sa razlozima koji su uticali na takvo dranje srbijanske vlade. Ipak,
knjaza Nikolu Vukova objanjenja nijesu navela da promijeni raspoloenje prema Srbiji.
Meutim, krajem 1862. godine ruska diplomatija je preduzela mjere da doe do ponovnog
zbliavanja izmeu Beograda i Cetinja. Zahvaljujui ruskoj inicijativi, prilikom boravka u Beu,
krajem 1862. godine, vojvoda Mirko se susreo sa izaslanikom kneza Mihaila - Milojem
Lejaninom. Lejanin je, shodno instrukcijama koje je dobio od kneza, trebalo da uje ta mu
ima Mirko kazati ali i da predoi vojvodi Mirku uslove koje Crna Gora mora ispuniti ukoliko
eli da se odnosi izmeu dvije zemlje poprave. Knez Mihailo je preko Lejanina poruio vojvodi
Mirku, faktikom gospodaru Crne Gore, da Cetinje mora priznati politiki primat Beograda.
Ukoliko tako ne bude, Srbija e, kako istie knez Mihailo, ostvariti svoje ciljeve i bez
Crnogoraca, dok e oni bez njene pomoi ostati da ive u njiovim dosadanjim krevima i
stenama, prosjaei, kao i do sad, a kod prijatelja, a kod svog najveeg dumanina. Vojvoda
Mirko je takoe uvjeravao Lejanina da su na Cetinju iskreno zainteresovani za odravanje
dobrih odnosa sa vladom u Beogradu. Susret izmeu vojvode Mirka i predstavnika srbijanske
vlade - Miloja Lejanina, oznaio je poetak ponovnog pribliavanja Beograda i Cetinja. Da bi se
to politiko pribliavanje podstaklo, knjaz Nikola je februara 1863. uputio u Beograd svog
autanta Mihaila Zegu. Zega je sa knezom Mihailom razgovarao o oblicima budue
vojnopolitike saradnje Crne Gore i Srbije, elei ujedno da sazna kakvo bi bilo dranje Srbije u
sluaju novih ustanikih nemira u crnogorskom okruenju. Istog mjeseca u Beograd je stigla i
knjaginja Darinka. Njena posjeta izazvala je veliku panju, poto je bilo oigledno da je njena
misija imala mnogo veu politiku teinu od one Zegine. Na osnovu turih informacija o
razgovorima koje je ona imala sa knezom Mihailom, knjaginja Darinka je izjavila da u Crnoj
Gori postoji spremnost da se meusobne nesuglasice prevaziu, dok joj je srpski knez u jednoj
diplomatskoj formi saoptio da u Crnoj Gori ne treba da se zanose idejom o predvodnitvu, ve
da budu spremni da tu ulogu prepuste drugome. Bez obzira to, zasigurno, ovakva sugestija

575
kneza Mihaila nije izazvala povoljan utisak na Cetinju, odnosi Crne Gore i Srbije su nakon
posjete knjaginje Darinke postali neto bolji. I knez Mihailo je izraavao radost to je dolo do
izvjesnog poboljanja meusobnih odnosa, izjavljujui da su dobri odnosi izmeu Srbije i Crne
Gore najjae jemstvo njihove bolje budunosti.
Prvi ugovor koji je podreivao Crnu Goru Srbiji potpisan je pod ruskim pritiskom
Vanosti odravanja dobrih odnosa sa Srbijom bili su svjesni i na Cetinju, ako nizata drugo, a
ono zbog materijalne pomoi koju od Srbije mogu dobiti. Tokom 1865. godine dolo je do prvih
pokuaja da se odnosi Srbije i Crne Gore preciznije reguliu jednim ugovorom. Inicijativu je, po
svoj prilici, dala Srbija. Meutim, pojedinosti o tim pregovorima nijesu poznate. Naredne godine
sklopljen je prvi ugovor izmeu Srbije i Crne Gore, kojim se reguliu pitanja u vezi sa njihovom
vojnopolitikom saradnjom i dinastikim odnosima. Tim ugovorom, iji je nacrt uraen u
Beogradu, srpska vlada je htjela da utie na osnovne pravce nacionalno - oslobodilake politike
Crne Gore, da ih u jednoj mjeri ogranii i usaglasi sa potezima koje je na tom planu sama
povlaila. To ponajvie zbog toga to se smatralo da u pojedinim situacijama na Cetinju
pokazuju sklonosti ka svojevrsnom politikom avanturizmu, koji i te kako teti interesima Srbije.
Prilikom boravka crnogorskog izaslanika u Beogradu - Niifora Duia, septembra 1866. godine,
Garaanin je dao zadatak Miloju Lejaninu da napravi nacrt ugovora, kojim bi bili preciznije
regulisani politiki odnosi Crne Gore i Srbije, i obaveze koje bi obje strane trebalo da preuzmu.
Nakon kratkog vremena, Lejanin je dostavio Garaaninu nacrt ugovora. Garaanin ga je
redigovao i proslijedio knezu Mihailu, koji se saglasio sa njegovom sadrinom. Sada je u ime
srpske vlade Lejanin trebalo da poe na Cetinje i da sa knjazom Nikolom povede razgovore o
usvajanju ugovora. Poetkom septembra 1866. Miloje Lejanin, kao opunomoenik kneza
Mihaila, i Niifor Dui uputili su se za Crnu Goru. Po dolasku na Cetinje Lejanin je upoznao
knjaza Nikolu sa tekstom ugovora, unaprijed mu napominjui da nema ovlaenja da bilo ta u
njemu mijenja. Ugovor je trebalo prihvatiti samo onako kako je on ve formulisan. Knjaz je bio
vrlo nezadovoljan njegovim sadrajem, posebno onim dijelom kojim je bilo predvieno da se
dinastija Petrovi - Njego odrekne prava na prijesto u sluaju stvaranja ujedinjene srp-ske
drave. Smatrao je da se ovim ugovorom Crna Gora, u politikom smislu, dovodi u podreeni
poloaj prema Srbiji. Gotovo dvije nedjelje Lejanin je ubjeivao knjaza Nikolu i njegovog oca
da postoje jaki politiki razlozi da se ovaj ugovor prihvati, napominjui u jednom izvjetaju da
ovim ljudima muno ide da se ree. Nakon dosta tekih pregovora, tokom kojih je od strane
ruske diplomatije vren snaan pritisak na Cetinje, knjaz Nikola je nevoljno pristao da zakljui
ugovor sa Srbijom. U ugovoru koji je zakljuen 23. septembra (5. oktobra) 1866. godine, Srbija i
Crna Gora se obavezuju da e sporazumno raditi na osloboenju i ujedinjenju srpskog naroda,
tako to e pokrenuti ustanak protiv Turske pak da se cio srpski narod u Turskoj oslobodi od
turskog jarma i u jednu dravu spoji. Drugim lanom ovoga ugovora utvreno je da e u tom
sluaju knjaz Crne Gore pridruiti Crnu Goru toj novoj dravi, priznajui knjaza Mihaila za
vladaoca te cjelokupne srpske drave. Crnogorski knjaz bi imao rang princa vladajue porodice
i bio bi materijalno dobro obezbijeen. U sluaju da vladalac te ujedinjene srpske drave ne bi
imao mukog potomka, on bi imao prvenstvo u nasljeivanju prijestola. Ugovorom je bilo
predvieno i da obije knjaevine, u skladu sa svojim mogunostima, rade na pripremanju ustanka
protiv turske vlasti, uporedo se trudei da pridobijaju saveznike za takav poduhvat. Posebno se
naglaava da je knjaz Crne Gore obavezan da na tom planu radi u saglasju sa Srbijom (l. VIII).
Kad bude dolo vrijeme on e na poziv Srbije, zajedno sa njom, ui u rat protiv Turske.

576
Zauzvrat, Srbija e se starati o materijalnoj opskrbi crnogorske vojske. Da bi se sprijeilo da
Crna Gora na svoju ruku zapone rat sa Turskom, i tako Srbiju dovede u nezgodnu poziciju,
desetim lanom ovoga ugovora knjaz Crne Gore se obavezao da bez znanja i dogovora sa
Beogradom nee otpoinjati bilo kakvu akciju protiv Turske, niti e kada otponu neprijateljstva
ulaziti u bilo kakve separatne pregovore s Portom. Isto tako, crnogorski knjaz je bio duan da u
toku rata radi u najveoj saglasnosti sa Knjazom Srpskim i da potuje jedinstveni ratni plan.
Kao to se moe zakljuiti, Ugovor predstavlja pokuaj srpske vlade da se nacionalno - politiko
djelovanje Crne Gore usaglasi sa politikom Srbije, ali i da se trajno rijei dinastiko pitanje.
Ideju o komandi Beograda nad zajednikom vojskom Nikola je vidio kao podreivanje
Crne Gore Srbiji
Kao to se i moglo oekivati, politike i vladarske ambicije knjaza Nikole uticale su da ovaj
ugovor nikada ozbiljno ne bude prihvaen. Kako su to mnogi zapazili, Crna Gora je samo
formalno prihvatala obaveze koje su joj njime odreene, uglavnom se trudei da iz ovog saveza
izvue to veu materijalnu korist i to veu politiku dobit za sopstvene dravne ciljeve.
Boravei u Crnoj Gori, nedugo poslije zakljuivanja ugovora, izaslanik srpske vlade - Milan
Piroanac, zapaa da dinastiki interes vladajue porodice ima izuzetno vanu ulogu u kreiranju
njene ukupne dravne politike. Dolazak na elo ujedinjene srpske drave jeste najvei cilj kojem
ova porodica potajno tei, i ona se tog cilja nee tako lako odrei. On istie i da e biti dosta
teko izvriti prisajedinjenje Crne Gore velikoj srpskoj dravi, poto se u njoj ve dobro uvrstila
svjetovna vlast. Zbog stalnog izbjegavanja knjaza Nikole i njegovog oca da sprovedu makar i
jednu odredbu ugovora, odnosi izmeu Crne Gore i Srbije ponovo su se pogorali. Sreom po
Crnu Goru, u meuvremenu je dolo do krupnih razmimoilaenja izmeu Beograda i Petrograda,
tako da vie nije bilo ruskog pritiska na Cetinje da potuje ugovor. I izaslanik srpske vlade,
Milan Piroanac, koji je trebalo da kontrolie sprovoenje ugovora, maja 1867. godine napustio
je Cetinje. Istovremeno, iz Crne Gore su protjerani arhimandrit Niifor Dui i knjaginja
Darinka, kao osobe koje su pripadale srpskoj agenturi na Cetinju. Nakon smrti kneza Mihaila,
1868. godine, sa Cetinja su i zvanino izjavili da za njih ugovor iz 1866. vie ne vai. Navodno,
oni su imali obaveze prema knezu, a ne prema dinastiji kojoj knez pripada. Pronaavi formalni
razlog za odbacivanje ugovora iz 1866. godine, kojeg se, isto tako, samo formalno pridravao, i
dobivi nakon posjete Petrogradu (1868/69) jasne nagovjetaje da je on glavni ruski saveznik na
Balkanu, knjaz Nikola u velikoj mjeri mijenja svoj odnos prema pitanju zajednike
vojnopolitike saradnje sa Srbijom. Iako je smatrao da je ona neophodna, knjaz Nikola vie nije
htio da pristane da se ona regulie bilo kakvim ugovorom ili konvencijom, niti da prihvati bilo
kakve politike obaveze koje bi iz te saradnje mogle proisticati. To e se jasno vidjeti kada
namjesnika vlada poetkom sedamdesetih godina pokua da sa Crnom Gorom uspostavi tjenju
vojnu saradnju. Naime, poetkom sedamdesetih godina XIX vijeka bilo je ozbiljnih nagovjetaja
da bi moglo doi do izbijanja ustanka srpskog naroda u Bosni i He-rcegovini. Raunajui da bi u
takvim okolnostima Crna Gora mogla ui u rat protiv Turske, knjaz Nikola je zatraio od srpskog
Namjesnitva da mu odgovori kakav bi stav zauzela Srbija u tim sluaju. Na takvo pitanje
Namjesnitvo je odgovorilo predlogom o vojnoj konvenciji izmeu Srbije i Crne Gore, kojom bi
se konkretno utvrdili oblici vojne saradnje izmeu dvije knjaevine u sluaju rata protiv Turske.
Sa zadatkom da sa opunomoenikom knjaza Nikole zakljui vojnu konvenciju, u Crnu Goru je
upuen major Ljubomir Ivanovi. No, njegova misija nije dala rezultata. Knjaz Nikola je
izjavljivao da je on oduvijek bio za uspostavljanje vojne saradnje sa bratskom srbskom vladom

577
radi osloboenja i ujedinjenja srpskog naroda, ali, po njegovom sudu, jo se nijesu stekli uslovi
da se ta saradnja utvrdi jednom konvencijom. U pismu koje je tim povodom uputio Namjesnitvu
on, izmeu ostalog, navodi: Ali za izvedenje ovoga posla, onako valjano, kao to to iziskuju
ozbiljnost vremena i bratska uzajamnost izmeu Srbije i Crne Gore: ite se dogovora temeljita,
ista i izkrena; ite se predhodnog opredjelitelna sporazumljenja u svim pojedinostima
obostranih elja i zahtjevanja; ite se najzad izravnanje i odklanjanje svakoga i najmanjega
prigovora izmeu jedne i druge vlade. U stvari, knjaz Nikola je odbijao da sklopi konvenciju
zato to je na osnovu njenog sadraja uoio namjeru namjesnike vlade da konvenciju bazira na
ugovoru iz 1866. godine. Kao i u tom ugovoru, i ovom konvencijom je bilo predvieno da se
Crna Gora u sluaju rata pridrava jedinstvenog ratnog plana koji bi bio napravljen u Beogradu, i
da prihvati vrhovnu komandu Srbije nad zajednikom vojskom. Knjaz Nikola je to odmah
protumaio kao dovoenje Crne Gore u podreenu poziciju prema Srbiji.
Ko li knjazu dade tu kura?
Smatrao je da Crna Gora, kada je o nacionalno - oslobodilakoj akciji rije, mora biti sasvim
ravnopravna u odnosu na Srbiju, a zatim, da ne postoji ni jedan razlog zbog kojeg bi trebalo
prihvatiti njen politiki ili dinastiki primat. "Ko knjazu Nikoli dade tu kura?", pitao se u to
vrijeme srpski namjesnik Jovan Risti, dodajui odmah da je to posljedica iznenadne milosti
Petrograda prema crnogorskom knjazu. Sve do poetka Velike istone krize (1875) pregovora o
vojnopolitikom savezu nije bilo. Odnosi izmeu dvije knjaevine za sve ovo vrijeme nijesu bili
ba prisni. Knjaz Nikola je izjavljivao da on eli da se izmeu Crne Gore i Srbije zasnuje
iskrena zajednica, ali e do nje teko biti sve dok beogradska vlada pokuava da iri svoj uticaj
u nespornim oblastima dravnih aspiracija Crne Gore, i dok odbija da Crnu Goru tretira kao
ravnopravnog partnera. No, kao to je reeno, izbijanje ustanka srpskog naroda u Bosni i
Hercegovini 1875. godine i pokretanje Velike istone krize, podstaklo je intenzivnije kontakte
izmeu Beograda i Cetinja i uticalo da se ponovo aktuelizuje pitanje njihove tjenje
vojnopolitike saradnje. Ovoga puta, inicijativa je dola sa Cetinja. Kako je Hercegovaki
ustanak vrlo brzo dobio iroke razmjere, na Cetinju se smatralo da to moe biti povod za
odlunije tursko reagovanje u ovoj oblasti, pa i uzrok crnogorsko - turskog sukoba. Stoga je
knjaz Nikola, avgusta 1875. zahtijevao od srpske vlade da poalje jednog izaslanika na Cetinje,
sa kojim bi se pregovaralo o vojnoj saradnji. Knjaz je smatrao da je zbog irenja ustanka rat
neizbjean. U prvi mah, na ovaj crnogorski predlog nije odgovoreno. Po svoj prilici, knez Milan
bio je protiv ove inicijative knjaza Nikole, smatrajui da ovaj rat moe samo koristiti Crnoj Gori
i njenim sitnim hercegovakim aspiracijama. Meutim, zbog pritiska odreenih politikih
krugova u Srbiji, a nita manje i zbog pritiska javnosti, srpska vlada je odluila da se u Crnu Gori
radi pregovora o eventualnoj vojnoj saradnji uputi dravni savjetnik Filip Hristi. Novembra
1875.godine Filip Hristi je stigao na Cetinje. Prilikom razgovora s knjazom Nikolom, Hristi je
predloio da Crna Gora i Srbija na proljee naredne godine povedu rat protiv Turske, a da se za
to vrijeme ustanak u Bosni i Hercegovini politiki i materijalno podrava. Knjaz je prihvatio ovaj
predlog srpske vlade, istiui da bi za to vrijeme trebalo povesti snanu diplomatsku akciju,
kojom bi se pitanje ustanka u Bosni i Hercegovini do maksimuma aktuelizovalo. Ujedno, knjaz
Nikola je izrazio spremnost da se sretne s knezom Milanom i da sa njim zakljui vojnu i
politiku konvenciju, kojom bi se precizno utvrdili obaveze dviju knjaevina u ratu protiv Turske
i podjela interesnih sfera. Smatrajui da je pitanje interesnih sfera veoma vano, te da ono
ponajvie i optereuje odnose Srbije i Crne Gore, knjaz Nikola je Hristiu izloio svoje poglede

578
na ovo pitanje. Po njegovom miljenju, Srbija i Crna Gora treba da oslobode prostor sjeverno od
linije Ni - Kaanik - Bar. Tu osloboenu teritoriju trebalo bi podijeliti na sljedei nain: Crnoj
Gori bi pripao dio Skadarskog paaluka do Drima, i Hercegovina do Neretve, dok bi Bosna i
Stara Srbija pripala Srbiji. to se politikih odnosa dvije knjaevine tie, knjaz Nikola je rekao
Hristiu da oni ne mogu biti izgraivani na osnovi koja je odreena ugovorom iz 1866. godine.
Knjaz Nikola: Da Srbija i Crna Gora budu potpuno samostalne
Knjaz smatra da i u politikom i u vojnom pogledu knjaevine treba da imaju potpunu
samostalnost, i da svaka od njih djejstvuje u svojoj interesnoj sferi bez mijeanja druge strane. Ta
samostalnost u djelovanju, i jasno razgraniene sfere dravnih aspiracija, jeste, po njegovom
sudu, glavni preduslov za dobre meusobne odnose i uspjenu saradnju na planu nacionalno oslobodilake akcije. Nakon Hristieve misije na Cetinju, pregovori o zakljuivanju
vojnopolitikog saveza nastavljeni su poetkom februara 1876. godine, kada je u Crnu Goru
upuen dravni savjetnik Ranko Alimpi. Alimpi je sa sobom donio nacrt ugovora i vojne
konvencije. U Beogradu je smatrano za neophodno da se to prije sklopi vojnopolitiki savez sa
Crnom Gorom, jer se doznalo da je knjaz Nikola preko posrednika pregovarao sa Portom.
Strahovalo se, naime, da bi Crna Gora, uz odreene ustupke koje bi joj Turska uinila, mogla
uticati na umirivanje Hercegovakog ustanka, to bi Srbiju dovelo u dosta nezgodnu situaciju i
ugrozilo njenu poziciju u Bosni. Zato je s knjazom Nikolom to prije trebalo zakljuiti ugovor,
kojim bi se usaglasila zajednika nacionalno - politika djelatnost. U nacrtu tajnog ugovora o
savezu izmeu Srbije i Crne Gore, koje je donio Alimpi, navodi se da neposredni cilj saveza
treba da bude osloboenje srpskog naroda u evropskoj Turskoj. Da bi se na ostvarenju tog cilja
to uspjenije radilo, u nacrtu se istie da je neophodno da obije knjaevine postignu potpunu
saglasnost, kako na politikom, tako i na vojnom planu, i da ni jedna ni druga ne djeluje bez
meusobnog sporazuma. Takoe, obije strane se obavezuju da svaka u svom okruenju stvara
uslove za pokretanje opteg ustanka, a da same budu spremne za ulazak u rat do marta 1876.
godine. Kada do rata doe, predvialo se da Srbija na bojno polje izvede 120.000 vojnika, a Crna
Gora 15.000. Rat bi bio okonan tek kada se obije strane o tome saglase. Predlogom vojne
konvencije predvia se broj vojnika koji bi obije strane mobilisale u sluaju rata, koordinacija
njihovih dejstava, oblasti operacija i nain komandovanja. Najvei dio ove konvencije posveen
je operacijskom prostoru srpske i crnogorske vojske. Prostor juno od linije Drim - Berane Mojkovac - Tara - epan polje - Neretva, operacijska je oblast Crne Gore. Sjeverno od te linije
operacijska je oblast Srbije. Ratni plan za ove oblasti lanice saveza prave samostalno, i
samostalno komanduju trupama. Izuzetak ini prostor Novopazarskog sandaka gdje e biti
formirani zajedniki odredi, kojima e komandovati srpski oficir. Meutim, pregovori o
zakljuivanju vojne konvencije i politikog ugovora izmeu Crne Gore i Srbije nijesu ili lako.
Knjaz Nikola se nije slagao sa nekim odredbama ponuenog nacrta, a posebno je bio
nezadovoljan to se, navodno, nije precizno odredilo kada e, i pod kojim uslovima, otpoeti rat
protiv Turske. S tim u vezi, on je predlagao Alimpiu da se u ugovoru unese da e Srbija i Crna
Gora zaratiti protiv Turske ako se njihovi diplomatski napori pokau bezuspjeni. A ti
diplomatski napori bili su usmjereni na to da Srbija dobije Bosnu, a Crna Gora Hercegovinu.
Ako se u tome ne uspije, knjaz Nikola je smatrao da odmah treba ui u rat. Kako srbijanski
izaslanik nije prihvatio njegovu sugestiju, ve je po instrukcijama iz Beograda ostao pri
prvobitnoj verziji, po kojoj se rat smatrao moguim, ali ne i neizbjenim, knjaz Nikola je odbio
da zakljui vojnopolitiki sporazum sa Srbijom.

579

Od Berlinskog kongresa odnosi knjaevina postaju sve gori

Meutim, to nije bio glavni razlog njegovog odbijanja da u ovom trenutku pristane na
zakljuivanje sporazuma sa Srbijom. Glavni razlog jeste njegovo oekivanje da e mirnim putem
dobiti neke teritorije od Turske, o emu se, prije Alimpieve misije, ve razgovaralo. Ta
oekivanja da e njegove usluge u umirivanju ustanka u Hercegovini biti nagraene izvjesnim
teritorijalnim dobitkom, podsticala je i Austrija. Zato je i nakon dvadeset dana pregovaranja sa
srbijanskim izaslanikom, knjaz Nikola odbio da potpie ponueni ugovor i vojnu konvenciju. U
pismu koje je po Alimpiu uputio knezu Milanu, knjaz Nikola to objanjava, toboe, svojim
nezadovoljstvom to se rat s Turskom ne smatra neminovnim. Naravno, oekivanja knjaza
Nikole da e diplomatskim putem dobiti izvjesne teritorijalne koncesije, i ista takva oekivanja
kneza Milana, vezana za dobijanje ovlaenja od Porte za ulazak u Bosnu i Hercegovinu, nijesu
se ostvarila, pa je rat s Turskom ostao kao jedino rjeenje. To je, sve skupa, uticalo da se izmeu
Beograda i Cetinja opet povedu pregovori o vojnopolitikom savezu i odredi precizan rok za
ulazak u rat. Pregovori izmeu Srbije i Crne Gore zapoeli su polovinom maja 1876. godine.
Srpska vlada je kao osnovu za pregovore podnijela neto izmijenjeni nacrt ugovora i vojne
konvencije, o kojemu je Alimpi ve pregovarao sa crnogorskim knjazom. U Beogradu su
prihvatili zahtjev knjaza Nikole da vojne operacije otponu deset dana po ratifikaciji sporazuma i
da Srbija isplati Crnoj Gori 40.000 dukata na ime pomoi. Takoe, prihvaeno je i da se
odustane od formiranja zajednike vojske u Sandaku. To su, uglavnom, bile jedine izmjene u
nacrtu ugovora i konvencije o kojima je neto ranije pregovarao Alimpi. Sve drugo je ostalo
isto. Tako modifikovani ugovor o savezu izmeu Crne Gore i Srbije, ratifikovan je 16. juna
1876. godine u Veneciji. Slijedei odredbe tog sporazuma one su ubrzo objavile rat Turskoj
carevini. Tokom rata postojala je stalna komunikacija izmeu srpske i crnogorske vlade, ali
nekih zajednikih dejstava nije bilo. Sve svoje pobjede - i vojne i diplomatske - Crna Gora je
izvojevala sama. Nakon Berlinskog kongresa, 1878, kojim su konsolidovane prilike na Balkanu
poslije rata s Turskom, poinje nova faza u odnosima izmeu Crne Gore i Srbije. Doba njihove
snane i nesmetane nacionalno - politike djelatnosti u okruenju, posebno u Bosni i
Hercegovini, definitivno je bilo zavreno. Okonanje velikih nacionalnih pregnua, nije donijelo
ni malo stabilnosti u odnosima Srbije i Crne Gore. Naprotiv. Njihovi odnosi bivali su sve gori i
gori. Uz kratke periode sporazumijevanja, u kojima je bilo najvie interesa, a nimalo iskrenosti,
dvije drave su ivjele u otvorenom neprijateljstvu. Nekoliko je uzroka za tako loe politike
odnose Srbije i Crne Gore krajem 19. vijeka. Vjerovatno najvaniji uzrok je - konfrontiranost
dvije velike sile koje su stajale iza njih. Posljednjih decenija 19. vijeka Srbija je potpuno u
naruju Austro - Ugarske, dok je Crna Gora najodaniji izvrilac ruske politike na Balkanu, i
zemlja ijeg je knjaza ruski car nazvao "jedinim vjernim i iskrenim prijateljem Rusije". I tako,
preko austrofilske Srbije i rusofilske Crne Gore dvije velike sile vode svoj balkanski rat. Srbija
ima zadatak da onemoguava, koliko najvie moe, ruski uticaj iz svog okruenja, dok Crna
Gora ima zadatak da kompromituje i uniava sve sljedbenike beke politike na Balkanu, meu
kojima Obrenovievska Srbija zauzima poasno mjesto.
Srbija Obrenovia netedimice pomae Nikoline protivnike
Faktiki, Petrovii su imali zadatak da rade protiv Obrenovia, a Obrenovii protiv Petrovia. I
tu je uzrok svih sukoba. Nije onda udno to Petrovii pomau Karaorevie, i to knjaz Nikola

580
izbjeglom knezu Petru daje svoju ker za enu, niti je neobino to Obrenovievska Srbija
netedimice pomae sve protivnike knjaza Nikole. To e samo pojaavati postojeu mrnju i
nepovjerenje, i stalno odaljavati Srbiju i Crnu Goru. Zbog ovih razloga odnosi izmeu Crne Gore
i Srbije bili su od poetka osamdesetih godina veoma loi. Istina, u povremenoj prepisci izmeu
dva vladara bilo je kurtoaznog uvaavanja i uobiajene nacionalno - ideoloke retorike. Tako je
prilikom proglaenja Srbije za kraljevinu, 1882. godine, knjaz Nikola poslao kralju Milanu
estitku u kojoj izraava najveu radost zbog dobijanja kraljevske krune: "Ovaj sretni dogaaj
naao je najtoplija odziva u bratskoj ljubavi mojoj i mojega naroda, s kojim smo vazda uzimali
najivljega uea u svakom napretku Srbije, i ja, dajui ponovo najsrdanija izraza onijem
osjeanjima, s kojim sam prvu vijest o ovome uzvienju Vaega Velianstva i Srbije pozdravio,
elim od svega srca Vaemu Velianstvu dugo i sretno vladanje na sreu i napredak Srbije". No,
kada se sredinom naredne, 1883. godine obznani da e se najstarija knjaeva ker Zorka udati za
izgnanog srpskog kneza Petra Karaorevia, izmeu dva vladara i dvije vlade, prestae i ovo
kurtoazno uvaavanje. Kralj Milan je smatrao da se na ovaj nain knjaz Nikola najdirektnije
umijeao u srpska dinastika trvenja, i to mu nikada nije oprostio. U to vrijeme bilo je
pretpostavki da je na ovaj nain knjaz Nikola elio stvoriti od kneza Karaorevia svoju
politiku marionetu, i uz njegovu pomo izazvati promjenu na prestolu u Srbiji. Da ima istine u
ovakvim tvrdnjama, svjedoe i planovi o preduzimanju pohoda na Srbiju, koji su na Cetinju
pravljeni od 1884. do 1886. godine. U najveoj tajnosti planirano je da se, uz uee najboljih
crnogorskih vojnika i dobrovoljaca iz Vasojevia, preko Sandaka izvri upad u Srbiju i izazove
buna. Ovaj odred je trebalo da predvode pristalice kneza Petra Karaorevia od kojih su se
mnogi nalazili u Crnoj Gori. Veina njih bili su prvaci Radikalne stranke. Po nalogu knjaza
Nikole i kneza Petra, vojvoda Gavro Vukovi je krajem 1884. godine iao u Beograd da bi
pridobio za ovaj plan Jovana Ristia. Devet mjeseci kasnije, na planini Jelovici kod Berana
okupljen je odred koji je trebalo da preko Sandaka krene da obori vlast u Srbiji. Meutim, knjaz
je, vjerovatno pod prijetnjom Austro - Ugarske, naredio da se akcija obustavi. No, djelovanje iz
Crne Gore protiv reima u Srbiji nastavljeno je i kasnije, tako da je Crna Gora sve do abdikacije
kralja Milana, februara 1889, bila vano sreditve radikalske opozicije i antiobrenovievskog
rada. Nakon abdikacije kralja Milana odnosi izmeu Crne Gore i namjesnikog reima u Srbiji
(1889 - 1893) nakratko su postali bolji. Takva je promjena bila oekivana, budui da su na vlast
doli Radikali ija je proruska spoljnopolitika orijentacija bila veoma oita. I kralj Aleksandar
Obrenovi je 1891. godine posjetio Rusiju, a iste je godine potpisan i trgovinski ugovor sa
Crnom Gorom. Meutim, od poetka devedesetih godina dolazi povremeno do izvjesnih
problema u odnosima izmeu Beograda i Cetinja. Dobrim dijelom, uzrok za to je bilo djelovanje
crnogorske opozicije u Beogradu, koju je Vlada indirektno podravala. Istina, line odnose dva
vladara - kralja Aleksandra i knjaza Nikole, karakterisalo je formalno uvaavanje i
blagonaklonost.
Nikola tokom posjete Beogradu: Vie li Simo one uene ljude
Sa srpske strane doao je i poziv knjazu Nikoli da posjeti Beograd (1893). I knjaz i kralj eljeli
su, svaki sa svojih razloga, da do ovog susreta doe, ali u okolnostima koje bi im odgovarale.
Nakon duih diplomatskih priprema i peripetija, knjaz Nikola je 1896. posjetio Beograd. Bila je
to prva posjeta jednog crnogorskog vladara Srbiji, i uopte prvi zvanini susret vladara dvije
drave. Knjaz Nikola bio je prvi crnogorski gospodar koji je stupio na tlo Srbije! Posjeta knjaza
Nikole Beogradu, na Vidovdan 1896. godine, imala je zanimljivu predistoriju. Prije nego e doi

581
u Beograd, knjaz Nikola je poslao vojvodu Sima Popovia u posebnu misiju kod predsjednika
srpske vlade, sa ciljem da mu ukae na neke probleme koji, po knjaevom miljenju,
predstavljaju glavnu smetnju uspostavljanju bratskih odnosa. U prvom redu, knjaz Nikola je
smatrao da bi srpska vlada trebalo da zatiti njegovu linost od bezobzirnih i bezobraznih
napadaja pojedinih beogradskih novina, prvenstveno Videla. Knjaz je poruio predsjedniku
srpske vlade da reim u Srbiji nijednom nije reagovao na te napade, dok je, recimo, urednik
jednog beogradskog lista odmah bio kanjen po Zakonu o tampi zbog uvrede austrijskog cara.
Pored ovih primjedaba, knjaz Nikola je izraavao svoje nezadovoljstvo djelovanjem srpske vlade
u crnogorskom okruenju i njenim pomaganjem crnogorskih politikih emigranata. U prilog
tome, on je navodio nekoliko sluajeva, jo od vremena knjaza Mihaila, kada je srpska vlada
primala, nagraivala i odlikovala izdajnike crnogorske, odnosno, one koji su eljeli da izazovu
prevrat u Crnoj Gori i da Crnu Goru prisajedine Srbiji. Ukratko, to su, po knjaevom miljenju,
glavni uzroci loih meusobnih odnosa izmeu Crne Gore i Srbije - od vremena kneza Mihaila
do poetka vladavine kralja Aleksandra Obrenovia. Posjeta knjaza Nikole Beogradu, na
Vidovdan 1896, nije znatnije doprinijela prevazilaenju ovih spornih pitanja, ali je, barem kako
tvrdi vojvoda Simo Popovi, uticala da knjaz stekne neto drugaiju predstavu o samoj Srbiji.
Nakon obilaska nekih dravnih institucija, Univerziteta i gradskog jezgra Beograda, knjaz Nikola
je bio prijatno iznenaen onim to je vidio. Gotovo da ga je fasciniralo bogatstvo i, u poreenju
sa Cetinjem i Crnom Gorom, rasko koju je vidio u Beogradu. Izuzetno ga je obradovala i
ureenost i razvijenost institucija koje je posjetio. Upravo pod utiskom svega toga, knjaz je
vojvodi Simu rekao: Znao sam, ali nijesam ni blizu mislio, da je Srbija ovoliko napredovala.
Vie li samo u Velikoj koli ono mnotvo profesora, onoliko uenijeh ljudi! Po danas imam
drugo miljenje i vie neu dopustiti ni sebi ni drugijema dosadanja zajedanja i podsmijevanje
umadincima... Budi uvjeren, i znae, narediu strogo, da ne smije nijedan Crnogorac nie, a
predamnom jo manje, to ravo rei o Srbiji. Meutim, knjaz Nikola je ubrzo "zaboravio" na
ove rijei. Posjeta knjaza Nikole Beogradu u zvaninim je crnogorskim novinama oznaena kao
najradosniji srpski dan". Smatralo se i da poslije ovog susreta poinje nova epoha u odnosima
izmeu Beograda i Cetinja. I rijei koje je knjaz Nikola izrekao u zdravici kralju Aleksandru, kao
da su nagovjetavale to novo doba u meusobnim odnosima. Knjaz je, naime, rekao da je doao
u Beograd da sa srpskim kraljem izmijeni misli o onome to treba uiniti za srpski narod,
napominjui da on dolazi iz junog dijela srpstva, u kojemu se vjekovima, i bez prekida,
ouvala srpska samostalnost i dravnost.
Nikola je zaplakao kad je uo da je njegov zet Petar izabran za kralja
Uz to, rekao je knjaz da oni kao vladari dvije nezavisne srpske drave, imaju obavezu i da brinu
o njegovoj boljoj budunosti, ali i da itav srpski narod povedu pravcem njegovih tenji. Za
ostvarivanje tih tenji, smatra knjaz Nikola, od presudnog je znaaja sloga srpskog naroda, te je
zato dolazak u Beograd on oznaio i kao svoj doprinos tom, toliko potrebnom, nacionalnom
jedinstvu i slozi. Naredne godine, kralj Aleksandar je "vratio" posjetu knjazu Nikoli. I on je bio
prvi srpski vladar koji je posjetio Cetinje. Posjeta kralja Aleksandra Crnoj Gori, naredne godine,
ocijenjena je u crnogorskoj tampi kao jo jedan korak na putu zbliavanja Crne Gore i Srbije.
Nedugo prije ove posjete, uspostavljeni su i zvanini diplomatski odnosi izmeu Crne Gore i
Srbije. Aprila 1897. godine srpski poslanik general Velimirovi prispio je na Cetinje. Srbija je
bila posljednja zemlja sa kojom je Crna Gora uspostavila diplomatske odnose u 19. vijeku. U
vrijeme posjete kralja Aleksandra Cetinju, voeni su pregovori o podjeli interesnih sfera u Staroj

582
Srbiji, Makedoniji i Albaniji. Crna Gora je traila dio Albanije do rijeke kumbre i Draa, dio
Makedonije od Mavrova do Ohrida, i dio Stare Srbije sa gradovima Pe, akovica i Prizren.
Meutim, i pored ovih posjeta i pregovora, oekivani boljitak u meusobnim odnosima izmeu
Srbije i Crne Gore, krajem 19. i poetkom 20. vijeka, nije ostvaren. Od Ivandanjskog atentata
(1899) na eks-kralja Milana, pa sve do Majskog prevrata 1903, ti odnosi su imali este mijene.
Sukobi i meusobne optube, ali i povremena saradnja oko pitanja od zajednikog znaaja,
karakteriu ovaj period njihovih odnosa. Problemi koji su se odnosili na njihovog zajednikog
neprijatelja - Tursku, zbliavali su ih, ali ih je sve ono to se ticalo samo njih - razdvajalo i
sukobljavalo. Ni promjenom na prestolu 1903. godine, srpsko - crnogorski odnosi nee izgubiti
sutinske karakteristike koje su i nekoliko decenija ranije imali, niti e njihovi odnosi postati
bolji. Naprotiv, oni e se jo vie pogorati. Ubistvo kralja Aleksandra i kraljice Drage, maja
1903. godine, proizvelo je na knjaza Nikolu snaan utisak. Najprije, on je, iako nije ljubitelj
Obrenovia, bio zgroen ovim groznim ubistvom, koje su, naalost, izvrili oficiri zakleti kralju.
Ali, kao vladar koji je imao megalomanske politike ambicije, ovaj grozni dogaaj razbuktao je
njegovu matu. Ko e biti novi srpski kralj, pitanje je koje je tada poelo da opsijeda Gospodara.
Serdar Rade Plamenac navodi da je tih dana knjaz Nikola zamiljao i nadao se lijepome i
povoljnome glasu. No, kada je saznao da je Narodna skuptina izabrala za novog srpskog kralja
Petra Karaorevia, bio je prilino razoaran, ak toliko da je, kako tvrdi vojvoda Simo
Popovi, zbog toga i plakao. Objanjavajui takvo svoje emocionalno reagovanje, knjaz Nikola
je rekao vojvodi Simu da plae jer se sjetio svoje pokojne keri Zorke koja bi sada bila srpska
kraljica. Uz to, tuan je, kae, i zbog toga to e kralj Petar vjerovatno prenijeti njene zemne
ostatke u Srbiju. Iako je intimno bio veoma razoaran zbog toga to se nije ostvarila njegova
davnanja elja da bude izabran za srpskog kralja, knjaz Nikola je javno izraavao najveu radost
zbog proglaenja Petra Karaorevia za novog vladara Srbije. Narodu koji se nakon te vijesti
okupio ispred Dvora, knjaz Nikola je rekao da je sretan i radostan zbog takvog ishoda, izmeu
ostalog, zato to na presto Srbije stupa njegov zet. Sada, kako je rekao, ne moe vie biti razdora
izmeu Srbije i Crne Gore. Svoj govor zavrio je uzvikom: ivio kralj Petar!
Beogradska tampa 1904. ak otvoreno poziva na ubistvo crnogorskog knjaza
Nekoliko mjeseci nakon dolaska Petra Karaorevia na prijesto, sa crnogorske strane je
upuena inicijativa da se radi na sklapanju ugovora o savezu. Crnogorski ministar inostranih
djela, vojvoda Gavro Vukovi, uputio je predlog ugovora srpskoj vladi. Ugovorom se eljela
izvriti podjela interesnih sfera na teritorijama koje su u sastavu Turskog carstva. U Beogradu su
prihvatili ovaj predlog ugovora, pa su u posebnu misiju na Cetinje poslali Jau Nenadovia,
bliskog roaka kralja Petra. Nenadovi je donio predloge oko razgranienja interesnih sfera u
Staroj Srbiji, Novopazarskom sandaku, Makedoniji i Albaniji. Ugovorom se predvia i
stvaranje zajednike granice izmeu Crne Gore i Srbije. U krajnjem, podjela teritorija izvrila bi
se, kako se navodi, prema podneenim rtvama i stvarnom uspjehu. Meutim, i pored
viemjesenih pregovora na relaciji Beograd - Cetinje, ugovor nikada nije zakljuen. Iako bi
logino bilo oekivati da se pregovori o savezu nastave, ubrzo je dolo do naglog pogoranja
odnosa izmeu dvije drave. Polovinom 1904. godine u beogradskoj tampi odjednom je dolo
do prave lavine napada na knjaza Nikolu, dok je u nekim tekstovima bilo otvorenih poziva na
ubistvo crnogorskog knjaza. Istovremeno, crnogorska politika opozicija u Beogradu, koja je
uglavnom pripadala univerzitetskoj omladini, povela je javnu kampanju za, kako su oni govorili,
revoluciju u Crnoj Gori. Srpska vlada dosta je bila blagonaklona prema ovim napadima na

583
jednog suverena, to je na Cetinju izazvalo ogorenje i revolt. Primjera radi, beogradski Dnevni
list optuio je knjaza Nikolu da je organizovao ubistvo mladog pravnika Miloa aulia,
dodajui da knjaz kao vampir ecu, davi jednog po jednog pravog sina crnogorskog naroda.
Na molbe sa Cetinja da se ova kampanja obustavi, odgovorano je da je tampa u Kraljevini Srbiji
slobodna, i da je vlada ne moe ograniavati. Sa Cetinja je onda uzvraeno da je srpska vlada to i
te kako moe uiniti, navodei kao primjer zabranu jednog lista koji je uvredljivo pisao o
austrijskom caru. Poetkom novembra 1905. godine grupa crnogorskih studenata, koja je
studirala i ivjela u Beogradu objavila je svoj proglas pod nazivom Rije crnogorske
univerzitetske omladine, kojim se kritiki opredjeljuje prema crnogorskoj vlasti. U ovom
proglasu, koji je kao letak iren po Crnoj Gori, navodi se da je bio posljednji as da se ukine
crnogorski apsolutizam, jer bi, u protivnom, nastupile kobne posljedice za dravu. Postojei
reim je, prema miljenju potpisnika Proglasa, nesposoban da odgovori savremenim potrebama,
tako da je neophodno da se svi ostaci tog sistema potpuno iskorijene u ustavnom periodu.
Odajui zahvalnost dinastiji Petrovi - Njego za sve ono to je uinila za Crnu Goru, potpisnici
Proglasa smatraju da sada treba da nastupi doba ozbiljnog i trezvenog rada na svekolikom
preobraaju zemlje. Na kraju, potpisnici Proglasa su izrazili nadu da e u novom sistemu
dominirati one politike snage ije shvatanje nacionalnih interesa nee dozvoljavati separatizam
ili dominaciju provincijalnih nad optim interesima srpskog naroda. Za njih je ideja slobode i
ujedinjenja srpskog naroda iznad svih drugih ideja. Nekoliko mjeseci kasnije, marta 1906.
godine, ova grupa crnogorskih studenata iz Beograda publikovala je i svoj drugi proglas. Proglas
je bio naslovljen Rije crnogorske univerzitetske omladine o prilikama u Crnoj Gori, i bio je
mnogo opirniji, otriji i direktniji nego onaj prvi.
Nikolini protivnici iz Beograda pokuali su da 1907. organizuju atentat na knjaza
Za razliku od prvog Proglasa, u kojem se govorilo dosta uopteno o prilikama u Crnoj Gori, bez
negativnih kvalifikacija i ocjena konkretnih pojava i linosti, u ovom Proglasu takve
suzdranosti nije bilo. Najprije se konstatuje da se u crnogorskom drutvu prekomjerno po svojoj
moi i bogatstvu uzdigao crnogorski dvor, daleko prevazilazei snagu naroda kojem je na elu.
Istovremeno, Dvor je postao olienje i izvor apsolutistike vladavine i svemoi, to je
neizostavno stvorilo sistem vlasti koji je produkovao niz drutvenih mana i poroka, kojima su se
unitavale tradicionalne vrijednosti Crne Gore. Apsolutistika vladavina, kae se u ovom
Proglasu, unitavala je svaku slobodnu rije i misao, sputavala svaki polet i napredak, spreavala
ekonomski i kulturni razvoj. Za trideset godina knjaeve apsolutistike vladavine nije ostvaren
bilo kakav napredak, ve je na svim poljima drutvenog ivota nastupilo propadanje i bijeda. U
trenutku kada je knjaz shvatio da e ga takva vladavina neminovno odvesti u propast, on je
odluio da izlaz pronae u davanju ustavnih sloboda, i tako sva svoja nedjela i promaaje preda
dijelom u nasljee novoj vlasti. Davanje ustava, potpisnici ovog Proglasa zato smatraju
politikom farsom, kojom je knjaz htio da odgovornost podijeli sa onima koji faktiki nijesu
odgovorni, a da istovremeno zadri neokrnjenom svoju linu vlast. Uinjenim ustavnim
rjeenjima knjaz je uspio da zadri preanju mo i da stvori privid da su ostvarene sutinske
promjene sistema vlasti. Knjaz i njegovi doglavnici ine tako anahroni sistem vlasti, koji se
zahvaljujui formalnom karakteru crnogorske ustavnosti, i dalje odrava u svoj svojoj snazi.
Posljedice toga jesu potpuno rasulo crnogorskog drutva, njegovo ekonomsko upropatavanje,
kulturno nazadovanje, uvrivanje neslobode i terora, propadanje najvanijih institucija. U
Proglasu se zato tvrdi i da je narod doveden do prosjakog tapa, a drava na rub egzistencije:

584
Naa otadbina ostala je bez snage, skuena i razrivena efovima; rasipanjem i haranjem narod
je doveden do prosjakog tapa. Ona se nalazi u tekom i bezizlaznom poloaju da takvom
politikom dolazi do odricanja svoje dravne - nezavisne egzistencije.
Polazei od ovih injenica, potpisnici Proglasa smatraju da je neophodno da se autokratski sistem
knjaza Nikole, koji je i pored uvoenja ustavnosti ostao neokrnjen, suzbije i uniti. Crnogorski
omladinci koji su se kolovali u Beogradu, uputili su sredinom 1907. godine jo jedan proglas
narodu Crne Gore. U tom proglasu, koji su potpisali kao srpska omladina iz Crne Gore, oni
zagovaraju promjenu vlasti, i pozivaju narod da se organizuje uz pomo Narodne stranke.
Proglas je rasturan po Crnoj Gori, a vlast je preduzela opsene mjere da bi uhvatila njegove
rasturae. Crnogorski studenti, koji su bili protivnici reima knjaza Nikole, imali su u Beogradu
svoj Klub, koji je, kako kae jedan od njegovih lanova, bio omladinski politiki instrument za
Crnu Goru. Njihovo politiko djelovanje uglavnom se svodilo na pisanje proglasa i novinskih
tekstova protiv knjaza i crnogorske vlasti. Najee su objavljivali u Skerlievom Dnevnom listu
i radikalskoj Samoupravi. Sa istaknutim radikalskim prvacima, lanovi Kluba su, inae, imali
najee kontakte. Omladinci su odravali veze sa Stojanom Protiem, Ljubom Davidoviem,
Androm Nikoliem, a tek 1909. jedan Omladinac se susreo s Paiem. U drugoj polovini 1908.
godine univerzitetska omladina je imala svoj nedjeljnik Crnu Goru.
Bombaka afera dovela je odnose dvije drave na najniu taku
Polovinom 1911. godine Omladinci su pokrenuli list Naprijed, u ijem je podnaslovu stajalo:
Nezavisni list slobodnih Crnogoraca. U prvom broju lista, reeno je da oni koji su pokrenuli
list ele da se bore protiv tiranije, ugnjetavanja i bezakonja, te da tee slobodi i pravdi. Protivnici
knjaza Nikole koji su se nalazili u Beogradu, nijesu se samo zadrali na pisanju proglasa i
novinskih lanaka, ve su krajem 1907. pokuali i da organizuju atentat na knjaza i lanove
njegove porodice. Bila je to tzv. "Bombaka afera". Nekolicina Crnogoraca pokuala je da u
Crnu Goru unese bombe i ubije knjaza i nekog od njegovih sinova. Meutim, crnogorska policija
je preko dounika iz redova beogradske politike emigracije saznala da su u Crnu Goru upuene
bombe. ovjek koji je unio bombe u zemlju, primijetio je po ulasku na teritoriju Crne Gore da ga
policija prati, pa je bombe odnio u Ministarstvo unutranjih djela, i otkrio zavjeru.
Istragom crnogorskih vlasti, utvreno je da su bombe nabavljene u vojnom zavodu u
Kragujevcu, i da bez odobrenja nekih vojnih slubi Kraljevine Srbije one ne bi mogle doi u ruke
zavjerenicima. Sve je ukazivalo da su zavjerenici bili eksponent tajne teroristike organizacije
"Crna ruka". Takva saznanja dovela su srpsko - crnogorske odnose na najniu taku. Na Cetinju
se tvrdilo da je Crna Gora u vrijeme dok su se u Beogradu spremale zavjere protivu Crne Gore,
radila da pomogne Srbiji da lake podnese ekonomsku blokadu koju joj je Austro - Ugarska
nametnula, a da je na sva ta dobroinstva, srpska vlada uzvratila krajnom nezahvalnou i nizom
grubih politikih prestupa, od kojih je najvei blagonaklon odnos prema zavjerenicima koji su
bombama htjeli da likvidiraju knjaza.
Kako srpska vlada uporno odbija da se ova stvar rijei do kraja, to crnogorska vlada smatra da je
neophodno da se itav spor iznese pred meunarodni sud u Hagu. Tuba crnogorske vlade
zasnivala bi se na injenici da je na teritoriji Srbije organizovana zavjera protiv crnogorskog
vladarskog Doma, da su u tu zavjeru umijeana i lica koja su dravni inovnici Kraljevine Srbije,
da se u srbijanskoj tampi vodi kampanja protiv Crne Gore, da je dranjem zvanine Srbije
nanesena teta ugledu Crne Gore i ugledu njenog vladaoca, te da to djelovanje ima za cilj
nestanak crnogorske drave. Na osnovu svega toga, crnogorska vlada bi traila da meunarodni

585
sud sankcionie ovakvo dranje zvanine Srbije. Od ove tube, crnogorska vlada bi jedino
odustala u sluaju da se zvanina Srbija javno izvini Crnoj Gori i da joj prui izvjesnu
satisfakciju. Ta satisfakcija bi podrazumijevala kanjavanje svih uesnika u zavjeri i kanjavanje
listova (na osnovu Zakona o tampi) koji klevetaju Crnu Goru. Izraavano je sa crnogorske
strane i nezadovoljstvo to se sa teritorije Srbije prua utoite neprijateljima crnogorske vlasti i
to se takvi ljudi ne kanjavaju za nedjela i klevete uperene protivu Crne Gore. U grijeh srpske
vlade upisivano je i to to se, takoe javno, poziva na revoluciju u Crnoj Gori i na svrgavanje
crnogorskog vladara, a oni koji na takvo nasilje pozivaju ostaju nekanjeni. Zvanina Crna Gora,
kako se naglaava, nikada nije optuila Srbiju da je organizator zavjera protiv ivota crnogorskog
vladara, pa ni protiv uesnika u Bombakoj aferi, ali je nesporno da srpska vlada ne kanjava i
ne goni one koji se zavjerenikim djelovanjem bave.
I pored novinske kampanje protiv Crne Gore poinju pregovori o savezu
Iz Srbije su stigle bombe kojima je pokuano da se ubije knjaz Nikola, i u Srbiji je organizovana
itava ova zavjera, a da srpske vlasti to nijesu sprijeile, niti su iskazale volju da kazne uesnike
ove zavjere. Jednako se zvanina Srbija odnosi i prema onima koji po novinama objavljuju
uvrede protiv lanova vladajueg Doma i podstiu na nasilno svrgavanje crnogorskog knjaza. U
sred ove rasprave dolazi do aneksije Bosne i Hercegovine, to su i Srbija i Crna Gora doivjele
kao atak na njihova ivotna prava i interese. U takvoj situaciji dvije zemlje prekidaju sve
rasprave, i iskazuju potpuno jedinstvo u otporu Austro - Ugarskoj.
Srbija i Crna Gora planiraju zajedniku diplomatsku akciju za anuliranje aneksije, ali i za
ostvarivanje izvjesnih kompenzacija na raun Osmanskog carstva. No, im je ovaj problem
stavljen ad acta, razmirice koje su postojale prije aneksije ponovo su uzele maha. Vrhunac su
dostigle u vrijeme proglaenja Crne Gore za kraljevinu, ljeta 1910. godine. Ponovo je uoi tog
sveanog ina poela novinska kampanja protiv Crne Gore, u kojoj se nipodatavao ovaj dogaaj
i knjaz Nikola. Beogradske "Radnike novine" su tada pisale da proglaenje Crne Gore za
kraljevinu "nije praznik crnogorskog naroda, ve glorifikacija njegovih krvnika". Zvanina
Srbija bila je potpuno suzdrana, ali se moe pretpostaviti da je provladina tampa odravala
njen stav o ovom inu. Naravno, Srbija je poslala svoju delegaciju na ovu sveanost. Na elu
delegacije bio je princ Aleksandar Karaorevi, unuk kralja Nikole. Po svom obiaju, Gospodar
je srpsku delegaciju, i svog unuka Aleksandra obasuo komplimentima: "Vae kraljevsko
visoanstvo, kad se budete vratili u lijepu prijestolnicu bratske Srbije, moliu Vas, da Njegovom
velianstvu kralju isporuite moj topli bratski pozdrav. U isto vrijeme kaite Vaem milom
roditelju, a mome dragom zetu, da srce Vaeg djeda jednako bije uz srce kralja Srbije, i da nema
te sile, koja bi njega i mene, nas i Vas mogla razdvojiti. Izjavite u ime moje Njegovom
velianstvu kralju da Crna Gora za sva vremena ostaje najuzdanija sestra Srbije, i da e kao
kraljevina, jo lake i s vie izgleda na uspjeh s njome zajedno vriti svoj zadatak".
Iako su i dalje postojali razlozi zbog kojih je izmeu Crne Gore i Srbije vladalo nepovjerenje,
krajem 1910, ipak dolazi do pregovora o savezu. Na te pregovore, kao i toliko puta do tada, dvije
drave su faktiki bile primorane zbog istovjetnosti njihovih interesa u vezi sa podjelom
preostalih turskih teritorija na Balkanu. Uvijek kada su u nekoj treoj strani prepoznali
opasnost, Srbija i Crna Gora su stupale u pregovore, potiskujui istovremeno sve ono to ih je
razdvajalo. A krajem 1910. godine, zbog dogaaja u njihovom okruenju, bilo je razloga da se
srpska i crnogorska vlada zabrinu. Nemiri u Turskoj, i posebno Arbanaki ustanak, natjerao je
dvije vlade da razmisle o zatiti svojih interesa. Kralj Nikola je zato decembra 1910. predloio

586
srpskoj vladi da u pogodnom asu napadnu na Tursku, jer postoji opasnost da neke teritorije na
koje oni pretenduju zauzmu albanski ustanici. Srpska vlada, u prvo vrijeme, nije podrala ovaj
kraljev zahtjev, smatrajui da je takva akcija nemogua bez podrke Bugarske ili barem sigurne
neutralnosti Austro - Ugarske.
Poetkom 1911. godine ponovo je pregovarano izmeu Beograda i Cetinja o zajednikoj politici
prema Turskoj, ali bez konkretnih planova o ratu. Jedino oko ega su se dvije drave
sporazumjele bila je podjela teritorije Osmanske imperije nakon njenog istjerivanja sa Balkana.
Pregovori o podjeli turskih teritorija zbog tajnosti su voeni u Lucernu
Shodno tom okvirnom sporazumu, Crnoj Gori je trebalo da pripadne polovina Novopazarskog
sandaka, dio Stare Srbije do ar planine, i dio Sjeverne Albanije. Pregovori izmeu crnogorske
i srpske vlade o podjeli turskih teritorija ponovo su postali aktuelni tokom ljeta 1912. godine,
kada se uveliko radilo na sklapanju balkanskog saveza i ratu protiv Turske. Septembra 1912.
srpska i crnogorska vlada su zapoele pregovore o vojnom i politikom savezu. Pregovori su,
zbog tajnosti, voeni u Lucernu (vajcarska). U ime Crne Gore pregovarali su ministar
unutranjih djela Jovan Plamenac i major Jovo Beir, dok je srpsku stranu predstavljao pukovnik
Petar Pei. Ve krajem septembra potpisana je politika i vojna konvencija izmeu kraljevine
Crne Gore i Kraljevine Srbije. Politikom konvencijom dvije drave se obavezuju na uzajamnu
pomo u sluaju da jedna od njih bude napadnuta, ali se saglauju i da najkasnije do 1. oktobra
treba objaviti rat Turskoj. Vojnom konvencijom izmeu Srbije i Crne Gore izvrena je podjela
operacijskih zona. Prema utvrenom planu, crnogorska vojska je trebalo da glavninom svojih
snaga dejstvuje prema Skadru i Sjevernoj Albaniji, a manjim jedinicama prema Novopazarskom
sandaku. Kada su ugovorom utvrdile svoj ratni savez, Crna Gora i Srbija su zajedno sa ostalim
balkanskim saveznicama (Bugarskom i Grkom) napale na Tursku. Prva je rat objavila Crna
Gora (8. oktobra po novom kalendaru), a desetak dana kasnije to je uinila i Srbija. Tako je
poeo Prvi balkanski rat. Tokom rata srpska i crnogorska vojska ratovale su nezavisno jedna od
druge, sve do posljednjih dana rata. Povod da se planiraju zajednike operacije bila je dugotrajna
bitka za Skadar. Naime, kralj Nikola je zatraio od kralja Petra da mu uputi nekoliko tekih
baterija, jer izgleda crnogorska artiljerija nema dovoljnu vatrenu mo za osvajanje grada kakav je
Skadar. Kralj Petar je ovaj zahtjev proslijedio Vrhovnoj komandi, koja je odluila da formira tzv.
Primorski kor od 30.000 ljudi, sa etrdesetak artiljerijskih orua i etiri aviona. Primorski kor je
formiran krajem februara 1913. godine, a na poloaje oko Skadra doao je tek krajem marta. No,
srpske trupe e se ubrzo povui sa tih poloaja pod pritiskom velikih sila. Njihovo sadejstvo sa
crnogorskim snagama trajalo je tek nekoliko dana. Komandant Primorskog kora, general Petar
Bojovi, izvijestio je kralja Nikolu da njegove trupe naputaju opsadu Skadra: Politiki razlozi i
dananja politika situacija nagone nas prekinuti neprijateljstva na Skadru i dii opsadu. Sem
blokade s primorja, koja onemoguava dalje transportovati trupe, municiju i hranu, Velike sile
upotrijebile su sav svoj uticaj da Skadar ostane Albaniji i da mi ne inimo zaludne napore i
nepotrebne rtve. Bojovievo miljenje nije dijelio i kralj Nikola: Va me telegram porazio da
naputanjem zajednikih operacija, gubimo Skadar, koji za malo dana moe biti na. Slavu za
oslobaanje Skadra Crnogorci tako nijesu ni sa kim dijelili, iako od tog njihvog dobitka nije bilo
prevelike koristi. Nedugo nakon zavretka Prvog balkanskog rata dolo je do izbijanja Drugog
balkanskog rata, koji je voen izmeu Srbije i Grke s jedne, i Bugarske s druge strane. U ovom
ratu Crna Gora je odmah stala na stranu Srbije, uputivi na prvu liniju srpsko-bugarskog fronta
Deanski odred pod komandom serdara Janka Vukotia. Odred je imao 13.000 vojnika. U ovom

587
ratu, koji je trajao od juna do avgusta 1913, Crna Gora je, ratujui na strani Srbije, izgubila oko
150 vojnika, dok je skoro 700 ranjeno.
U oktobru 1913. povuena je prva zajednika granica u novijoj istoriji
Tek zavreni Balkanski ratovi otvorili su pitanje razgranienje izmeu dvije drave, pa su
krajem avgusta 1913. zapoeli pregovori o podjeli teritorija i uspostavljanju granine linije.
Pregovori su trajali do kraja oktobra, kada je potpisan ugovor o razgranienju. Ugovorom je
utvrena granina linija izmeu Kraljevine Srbije i Kraljevine Crne Gore, i to od sela Dekare na
bosansko - hercegovakoj granici do Bijelog Drima. Tada su Srbija i Crna Gora po prvi put u
svojoj novovjekovnoj istoriji dobile zajedniku granicu, postavi tek u 20. vijeku - susjedne
zemlje. U isto vrijeme dolo je i do otvaranja crnogorskog poslanstva u Beogradu. Krajem
oktobra 1913. kralj Nikola je za crnogorskog poslanika u Beogradu imenovao Lazara
Mijukovia. Zgrada poslanstva bila je u Svetosavskoj ulici. Na osnovu izvjetaja koje je
Mijukovi dostavljao Cetinju, moe se zakljuiti da je njegov zadatak bio da prati raspoloenje
javnosti i odreenih politikih stranaka prema ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Poslije zavretka
rata, i dobijanja zajednike granice, bilo je u Crnoj Gori predloga da se radi na stvaranja vreg
saveza izmeu dvije zemlje. Poslanik Crnogorske narodne skuptine, dr Sekula Drljevi, podnio
je poetkom 1914. predlog Skuptini o sklapanju carinske, vojne i diplomatske unije izmeu
dvije kraljevine. Taj predlog Drljevi je obrazlagao injenicom da bi unija omoguila ekonomski
i kulturni prosperitet Crne Gore, i da bi u potpunosti odgovarala njenim dravnim interesima.
Meutim, crnogorska vlada je odbila ovaj predlog, to je podrala veina poslanika u Skuptini
(njih 68 od ukupno 74). Protiv ove ideje bio je i kralj Nikola, koji je smatrao da bi na taj nain
Crna Gora, u uniji sa viestruko veom Srbijom, izgubila svoju individualnost. Ideje o
ujedinjavanju i pribliavanju dvije zemlje prekinuli su pucnji Gavrila Principa. Kralj Nikola je
bio preneraen ovim dogaajem, ali i uplaen zbog posljedica koje moe izazvati. U tim danima,
crnogorska vlada i Skuptina iskazivale su potpunu podrku Srbiji. Crnogorska tampa
kritikovala je dranje Austro - Ugarske prema Srbiji, a posebno ultimatum koji je upuen Srbiji.
Za ultimatum se govorilo da je to znak bezgranine pohlepe za tuom imovinom i izraz
krvoedne mrnje prema jednom narodu koji nema nikakve krivice. Bezrezervna podrka
Srbiji iskazivana je posebno nakon vijesti da joj je Monarhija objavila rat. Tada je u zvaninom
Glasu Crnogorca objavljen telegram koji je kralj Nikola uputio regentu Aleksandru, u kojemu
se kae da ponos srpskog plemena nije dopustio da se poputa Austro - Ugarskoj u njenim
zahtjevima. Srpski narod je izabrao, kae kralj, da novim rtvama brani pravdu i narodnu
nezavisnost. Kralj se nada da e srpski narod iz ovoga rata izai kao pobjednik i da e tom
pobjedom obezbijediti sjajnu budunost. Uz usklike srpskoj vojsci i srpstvu (ivjelo nae
milo Srpstvo!), kralj Nikola poruuje svom unuku: Moji Crnogorci ve su spremni na granici,
da ginu u odbrani nae nezavisnosti. I crnogorska vlada je poruila srpskoj: Mi smo s vama da
dijelimo zlo i dobro. Sudbina Srbije je i naa. Istovremeno, kralj Nikola je naredio optu
mobilizaciju crnogorske vojske. To je tumaeno kao spremnost Crne Gore da izvri svoju svetu i
slavnu dunost, ali i obaveza Crne Gore prema Srbiji. Nedugo nakon naredbe o mobilizaciji,
Crna Gora je objavila rat Austro - Ugarskoj. Prije nego je rat poeo, izmeu srpske i crnogorske
vlade postojao je dogovor o usaglaavanju vojnih djejstava.
Ratni plan iz 1914. je faktiki podveo crnogorsku vojsku pod srpsku komandu

588
Ideja za tu saradnju potekla je od Srbije, ali je pritisak na Crnu Goru da na tu saradnju pristane
potekao od Rusije. Predsjednik srpske vlade, Nikola Pai smatrao je da se ne smije dozvoliti da
crnogorska vojska nastupa po planu koji nije usaglaen sa srpskim ratnim planom, jer, kako on
smatra, cilj ovog rata nije da se zauzme ova ili ona teritorija, ve da se pobijedi neprijatelj. Zato
je Pai smatrao za neophodno da dvije vojske nastupaju zajedniki, i po unaprijed utvrenom
planu dejstava. Ovaj njegov rezon prihvatila i podrala je i ruska vlada. Plan zajednikih dejstava
srpske i crnogorske vojske napravio je poetkom avgusta 1914. vojvoda Radomir Putnik, i taj
plan je kralj Nikola teka srca prihvatio. Planom vojvode Putnika predvieno je da dvije treine
crnogorske vojske budu stavljene na raspolaganje srpskoj vrhovnoj komandi za operacije u
Bosni, a da ostatak snaga, tj. jednu treinu, Crna Gora upotrijebi za neposrednu odbranu svoje
teritorije. Sa svoje strane, srpska vlada je prihvatila da dostavlja potrebnu vojnu i materijalnu
pomo crnogorskoj vojsci. Kralj Nikola je morao prihvatiti i da se formira zajedniki generaltab
za srpsku i crnogorsku vojsku, te da na elu crnogorske Vrhovne komande bude srpski oficir. Na
taj poloaj kralj je imenovao generala Boa Jankovia, a za njegovog pomonika pukovnika
Petra Peia. Faktiki, ovim je, kako tvrdi istoriar Novica Rakoevi, crnogorska vojska
stavljena pod srpsku komandu. Tobonji paritet uspostavljen je imenovanjem crnogorskog
generala Jova Beira za delegata pri srpskoj vrhovnoj komandi, koji nikakvog uticaja na odluke
vrhovne komande nije imao. Iako je kralj Nikola morao prihvatiti da svoju vojsku stavi na
raspolaganje srpskoj Vrhovnoj komandi, on izgleda nije imao stvarnu namjeru da se preduzetih
obaveza pridrava. Samo nekoliko dana poslije imenovanja srpskih oficira na elo crnogorske
Vrhovne komande, poele su da stiu pritube na kraljevo dranje prema sporazumu. Srpski
oficiri su se alili da nijednu zapovijest vojska nije izvrila u potpunosti, a kralj Nikola, kako
tvrdi general Jankovi, ostaje dosledan svojoj staroj politici: izvui to vie koristi od rata, a
uloiti to manje snage. Pretpostavljalo se da kralj hoe da sauva vojsku za posjedanje Boke
Kotorske i Skadra. Istina, na poetku ratnih dejstava, kralj Nikola je savjetovao serdaru Janku
Vukotiu, komandantu Sandakog odreda, i brigadiru Mitru Martinoviu, da ne dozvole da
Srpska komanda upotrijebi njihove trupe za operacije koje bi iziskivale velike rtve: Nemojte
da mi ispogibaju Crnogorci jer Bog zna to nas najposlije eka. Ne putite se da vas ko nuka na
jurie i kasapnicu. Krvave se slave proite a gledajte e se moe uljest i izlje ne slomljene
glave, jer vam opet kaem potonja se gleda, za ovo me razumite dobro. Braa Srbijanci imaju
dosta ljudi i oni mogu ih troiti da im se malo poznaje a mi kao to znate imamo malo a mlogo
smo ih izgubili. Ako vam ovo ne bude vazda pred oi neka ste od Boga i od mene prokleti.
Zbog ovakvog dranja kralja Nikole srpska vlada je protestovala, prijetei da e povui svoje
oficire i da e obustaviti snabdjevanje crnogorske vojske. itava 1914. godina prola je u
nadgornjavanju kralja Nikole i srpske vlade oko upotrebe crnogorskih snaga, i u kraljevim
pokuajima da zaista bude komandant svojih trupa. To u svojoj studiji o odnosima Crne Gore i
Srbije u Prvom svjetskom ratu istie i istoriar Nikola kerovi: Dok je kralj Nikola nastojao da
koliko-toliko odri samostalnost u svojoj spoljnoj i unutranjoj politici, srbijanski vojni i
politiki odluujui faktori nastojali su vrlo energino i neskrupulozno da takve akcije
onemogue i do krajnjih granica ogranie.
Nikola: U uniju sa Srbijom samo ravnopravno i sa svojom dinastijom
Kada su propali svi pokuaji generala Jankovia da natjera kralja Nikolu na izvravanje preuzetih
obaveza, on je odluio da podnese ostavku na poloaj naelnika crnogorske Vrhovne komande.
Meutim, srpska vlada mu je savjetovala da od toga zasada odustane. Obrazloenje je bilo

589
jednostavno: Dolaskom na to mesto koga od crnogorskih oficira izgubiemo uticaj i dranje
crnogorske vojske u naoj aci. No, kada je crnogorska vojska iznenadnom akcijom osvojila
Skadar, general Jankovi je povuen, a pukovnik Petar Pei postavljen je na njegovo mjesto.
Zbog ove samostalne akcije Crne Gore, odnosi izmeu nje i Srbije postali su jo gori. Pukovnik
Pei je tada pitao svoju vladu da li je sada vrijeme da se potpuno prekinu odnosi s Crnom
Gorom, kako bi svoje djelovanje prilagodio tom cilju. Njegov lini stav je bio da za prekid
odnosa treba izabrati neko drugo vrijeme, a ne krizu oko crnogorskog osvajanja Skadra. O tome
je Pei pisao srpskoj Vrhovnoj komandi sljedee: Ako nai interesi zahtevaju da se Crna Gora
dovede u oajan poloaj, bolje je koristiti drugu priliku a ne Skadar. Od osvojenja Skadra pa do
kapitulacije Crne Gore, pukovnik Pei je ostao na elu crnogorske Vrhovne komande, trudei se
da kontrolie i suzbija bilo kakvu samostalnu akciju kralja Nikole. U tome je bio prilino
uspjean, ponitivi ak i jednu, ne toliko vanu odluku kralja Nikole o lociranju Rijeke
brigade. Moemo samo zamisliti kolika je bila kraljeva nemo u odluivanju o nekim mnogo
vanijim pitanjima, kada nije mogao uticati na pozicioniranje jedne brigade. Naravno, na ovakvu
poslunost kralj Nikola je bio natjeran vrstom ruskom rukom, koja nije dozvoljavala da
crnogorski vladar vodi rat po sopstvenom nahoenju, ve po zajednikom saveznikom planu.
Gledano sa isto vojnikog stanovita, ova koordinacija izmeu saveznikih armija je moda i
imala smisla, ali je za kralja Nikolu ona bila problematina sa politikog stanovita. Naime, u
ograniavanju njegovog komandovanja kralj je prepoznao namjeru srpske vlade da ga postepeno
uini politiki zavisnim, i da sjedinjavanjem srpskih i crnogorskih vojnih snaga stvori uslove za
prisajedinjenje Crne Gore Srbiji. Kralj je primjeivao da su srpski oficiri pri crnogorskoj vojsci
upravo pokuavali da stvore teren za ostvarivanje takvog cilja, pa je pukovniku Peiu rekao:
Nisam zadovoljan sa vaim mladim oficirima, jer oni propagiraju za uniju, upravo ulazak Crne
Gore u sastav Srbije i to kao njen sastavni dio, a ne kao Crna Gora sa svojom dinastijom. To
nee biti nikad dok sam ja iv, a ni poslije moje smrti, jer tome protivi se Rusija i Italija, upravo
moje keri. Ja sam bio za uniju jo za vrijeme kneza Mihaila, a i sada sam samo na bazi:
zajedniki ministar vojni, inostranih djela i finansija, ali Crna Gora ostaje sa samom dinastijom
ravnopravna sa Srbijom. Naravno, ovakvi stavovi kralja Nikole bili su suprotni osnovnoj ideji
srpske vlade o stvaranju jedinstvene drave pod dinastijom Karaorevi.
Prije nego je rat poeo, Pai je imao plan koji je sadran u jednoj reenici: Za mir na
jugoistoku potrebna je jedna jaka drava pod kojom e stajati sve pokrajine u jednom ili drugom
obliku. Pitanje o budunosti Crne Gore nakon zavretka rata provlailo se kroz srpskocrnogorske odnose sve do kapitulacije Crne Gore poetkom 1916. godine, da bi u izbjeglikim
danima ono postalo dominantno. Od 1916. do 1918. u crnogorsko-srpskim odnosima gotovo i
nije bilo druge prie osim one o budunosti Crne Gore i njene dinastije. Rjeavanjem ovog
pitanja odreivala se sudbina Crne Gore i njene dinastije.
Zvanino se nije govorilo o tome da e Crna Gora biti pripojena Srbiji
Stvaranje jugoslovenske drave bio je cilj kojeg se srpska vlada drala svih ratnih godina, i na
ijem je ostvarivanju predano radila. Iako se u zvaninim publikacijama ne navodi da e se
Srbija proiriti na raun Crne Gore ili da e Crna Gora biti pripojena Srbiji, na osnovu kontura
proklamovanih srpskih ratnih ciljeva nije izgledalo logino da crnogorska kraljevina moe ostati
izvan procesa jugoslovenske integracije. Jasno je bilo jo 1914. godine da je postojanje
nezavisne crnogorske drave nespojivo sa ostvarivanjem ratnog cilja koji je Srbija proklamovala.
Predsjednik srpske vlade, Nikola Pai je krajem decembra 1916. na sjednici vlade raspravljao o

590
tome da li ima politikog smisla da Crna Gora ostane kao zasebna srpska dravica u trenutku
kada se celo srpstvo ujedinjuje? Budui da je ocijenjeno da bi u tom sluaju ova zasebna
srpska dravica naruila koncept ujedinjenja za koji se srpska vlada zalae, ali i da bi separatna
politika crnogorskog dvora mogla biti iskoriena od neprijatelja junoslovenskog jedinstva,
odlueno je da se zauzme blagonaklono dranje prema Crnogorcima koji pripadaju
unionistikom pokretu. Srpska vlada je takoe smatrala da kralj Nikola treba da prihvati ideju
srpskog i jugoslovenskog ujedinjenja, kao i da se odrekne dinastikih ambicija. Zauzvrat, on i
lanovi dinastije dobili bi doivotnu apanau i pravo da zadre titule. Naravno da kralj Nikola
nije htio pristati na ovakva rjeenja, tako da je srpska vlada morala preduzeti akciju za njegovu
politiku eliminaciju. U sutini, njen zadatak je bio, kako pie Nikola Pai, da sprijei svaku
aktivnost crnogorske vlade koja bi ila u korist ponovnom uspostavljanju Crne Gore kao
nezavisne drave i vraanju dinastije Petrovi - Njego na Cetinje. Ova politika srpske vlade
faktiki je legalizovana Krfskom deklaracijom (7/20. 07. 1917), kojom je utvreno da e poslije
rata biti stvorena zajednika drava Srba, Hrvata i Slovenaca, na ijem e elu biti vladar iz
dinastije Karaorevi. Poloaj Crne Gore nije bio definisan Krfskom deklaracijom, budui da
se, kako smatra istoriar Branko Petranovi, srpska vlada dogovorila sa Jugoslovenskim
odborom da ovo pitanje bude tretirano kao unutranja stvar Srbije. Organizovana politika i
propagandna akcija srpske vlade kojom se trebalo suprotstaviti djelovanju crnogorske
emigrantske vlade i njenom osnovnom cilju - ouvanju nezavisne Crne Gore i dinastije Petrovi Njego, zapoela je krajem 1916. godine. Najprije je srpska vlada formirala Crnogorski odsjek u
okviru Ministarstva spoljnih poslova, preko kojeg je trebalo da vodi poslove oko ujedinjenja
Crne Gore i Srbije. Nedugo potom, srpska vlada je formirala Privremeni odbor za ujedinjenje
Srbije i Crne Gore, sa sjeditem na Krfu. U Odboru su bili crnogorski dravljani koji su bili u
slubi srpske vlade. Na ovaj nain, srpska vlada je borbu protiv kralja Nikole prepustila samim
Crnogorcima, tretirajui to kao njihovu unutranju stvar, sa kojom ona formalno nema veze. Na
elu ovog Privremenog odbora bio je bivi crnogorski ministar pravde Janko Spasojevi, koji je i
za vrijeme ministrovanja bio u slubi srpske vlade. Krajem novembra 1916. Spasojevi je dobio
Paievu instrukciju da podnese ostavku na ministarski poloaj, kako bi se stavio na elo pokreta
za ujedinjenje Crne Gore i Srbije, to je Spasojevi i uinio. Ve poetkom decembra 1917.
godine, Spasojevi je postao predsjednik Privremenog odbora za narodno ujedinjenje. Novac za
rad Odbora obezbijedila je srpska vlada. U pitanju je bila povea suma - pola miliona franaka.
Politiko - propagandna akcija protiv kralja Nikole i njegove vlade dobila je svoje najznaajnije
institucionalno i organizaciono sredite poetkom 1917. godine - osnivanjem Crnogorskog
odbora za narodno ujedinjenje. Odbor su uglavnom inili bivi crnogorski ministri, od kojih je
jedan bio i predsjednik vlade. Ideja o formiranju odbora potekla je od predsjednika srpske vlade
Nikole Paia, koji je bio i njen glavni realizator. Pai je oito elio da Privremeni odbor, koji je
formiran na Krfu, zamijeni tijelom koje e nastupati aktivnije i djelotvornije, i u kojemu e biti
lica od najvee politike vanosti u Crnoj Gori. Zato je on, krajem decembra 1916. godine,
napisao jedan opiran memoar o crnogorskom pitanju, u kojem je razradio ideju o formiranju
crnogorskog odbora za ujedinjenje, i u kojem je u 15 taaka oznaio glavne pravce njegovog
djelovanja.
Sve je izgledalo kao da srpska vlada nema nikakve veze sa eliminacijom kralja Nikole
Taj memoar Pai je poslao Milenku Vesniu, srpskom poslaniku u Parizu, sugeriui mu da sa
sadrajem memoara upozna crnogorskog predsjednika vlade Andriju Radovia, sa kojim je,

591
preko Vesnia, odranije odravao tajne veze. Pai je bio planirao da na elu Odbora bude
Radovi, a da lanovi Odbora budu njegove kolege iz kabineta i jo dve - tri linosti od vienih
Crnogoraca. Andrija Radovi je ubrzo prihvatio Paievu ideju, pa je, takoe na njegov
nagovor, poetkom januara 1917. podnio ostavku na mjesto predsjednika crnogorske vlade.
Formalni je razlog za Radovievu ostavku bio odbijanje kralja Nikole da prihvati njegov
memorandum o svesrpskom i jugoslovenskom ujedinjenju. Kraljevo neprihvatanje da se
bezuslovno bori za stvaranje zajednike drave, posluilo je tako Radoviu kao motiv za
osnivanje odbora koji e se za takvu politiku ideju zalagati. Na ovaj je nain itava akcija za
politiku eliminaciju kralja Nikole izgledala kao isto unutranja stvar Crnogoraca, sa kojom
srpska vlada nema bilo kakve veze. Kako zapaa istoriar Dimitrije Vujovi, srpska vlada nikada
nije vodila otvorenu kampanju protiv crnogorske vlade, niti je preko svojih slubenih organa i
listova javno optuivala kralja Nikolu. Umjesto nje, ali uz njenu podrku, to su radili crnogorski
dravljani okupljeni oko Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje, koji svoju borbu nijesu
smatrali borbom za interese srpske vlade, ve borbom za ostvarivanje pravednog politikog
ideala koji je istorijski utemeljen u crnogorskom biu, i koji doprinosi boljoj budunosti Crne
Gore.
Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje pokrenuo je svoj list Ujedinjenje, aprila 1917, koji je
trebalo da slui propagandi njihove ideje. U prvom broju urednitvo napominje da oni ele da
pomognu ostvarenju velikog cilja - stvaranju jugoslovenske drave, i to u vrijeme kada, kako
se kae, kraljevska vlada i kralj Nikola nastoje da ouvaju kontinuitet starog dravnog i
politikog ivota, tj. kada ele da Crnu Goru ouvaju kao nezavisnu dravu. Takvu tenju oni
oznaavaju kao udaljavanje Crne Gore od njenih ivotnih interesa i od njene srpske nacionalne
misli, kojoj je oduvijek bila posveena. Istovremeno, u ovakvom kraljevom nastojanju
Ujedinitelji su prepoznali mali separatistiki prohtjev, koji poiva na dinastikim i
vlastodrakim interesima, a ne na uvianju stvarnih interesa Crne Gore. Dravnoj samostalnosti
Crne Gore oni su pretpostavili ujedinjenje srpskog naroda, smatrajui da ujedinjenje srpskog
naroda iskljuuje potrebu njenog nezavisnog dravnog opstanka. Naravno, Ujedinitelji nijesu
smatrali da e time Crnoj Gori biti nanesena teta, niti da e ona u zajednikoj dravi biti
obespravljena. Naprotiv, oni smatraju da e Crna Gora, ujedinjena sa Srbijom i ostalim srpskim,
hrvatskim i slovenakim zemljama, biti sasvim ravnopravna. Uz to, u novoj dravi njoj e,
navodno, biti omoguen ekonomski i kulturni prosperitet, demokratski razvoj i sigurnost. U
prilog ovoj tvrdnji, navodi se i izjava predsjednika srpske vlade, Nikole Paia, da e Crnogorci,
ukoliko se ujedine sa Srbijom, imati isti status i ista prava kao Srbi iz umadije. Ulaskom u
zajedniku dravu, Crna Gora e, kako se govorilo, dobiti poloaj bolji nego je ikada imala, i ona
u novoj dravi nee biti u podreenom poloaju prema Srbiji, niti e biti pod Srbijom.
Ujedinjenje kakvo se predvia, donijee slobodu i jednakost svima, tanije itavoj naoj naciji
i svim Jugoslovenima. Izvan te zajednice sa Srbijom i zemljama slovenskog Juga, Crnu Goru,
kako smatraju Ujedinitelji, eka neminovna ekonomska i politika smrt. Ujedinitelji su zato
kritikovali crnogorsku vladu to je kao svoj jedini cilj postavila osloboenje Crne Gore i obnovu
njene nezavisnosti, a ne osloboenje Srpstva i njegovo ujedinjenje. Ujedinitelji su, inae,
smatrali da nakon uspjenog zavretka rata Crna Gora zavruje svoju ulogu kao zasebna srpska
drava, te da joj onda jedino predstoji ulazak u zajedniku dravu Srba, Hrvata i Slovenaca. To
bi bio, kako se govorilo, jedini spas za Crnu Goru. Pored popularisanja ideje svesrpskog i
jugoslovenskog ujedinjenja, naravno u korist srpske vlade, Crnogorski odbor je za jedan od
svojih najvanijih propagandnih ciljeva imao moralnu i politiku diskreditaciju kralja Nikole.

592
Podgorika skuptina je faktiki znaila pu iza koga je stajala zvanina Srbija
Nizom novinskih lanaka i drugih publikacija, kralj Nikola je prikazivan kao protivnik srpskog i
jugoslovenskog jedinstva, kao separatista, rasipnik dravnog novca, i posebno kao nacionalni
izdajnik.
Istina, takve su optube na kraljev raun postojale i godinu dana prije osnivanja Crnogorskog
odbora za narodno ujedinjenje, a meu prvima ih je iznio serdar Janko Vukoti. Kasnije, poslije
formiranja Odbora, ovakve optube su postale sve ee. U jednom se memorandumu
Crnogorskih organizacija za narodno ujedinjenje u Americi navodi da je kralj Nikola
kapitulacijom pred austrougarskom vojskom poinio zloin prema Srpstvu i Saveznicima,
postavi najvei izdajnik u istoriji Jugoslovena. On je, eto, krivac to je Crna Gora, ta kolijevka
srpske slobode, prvi put kapitulirala pred neprijateljem. Cilj o kome su matali tzv. Ujedinitelji,
a iza kojeg je politiki stajala srpska vlada, realizovan je novembra 1918. godine. Tada su u
Crnoj Gori pristalice prisajedinjenja Crne Gore Srbiji, potpomognute povjerenicima srpske
vlade, organizovale tzv. Podgoriku skuptinu. Poslije osloboenja Crne Gore od austrougarske
okupacije, formiran je, uz pomo srpske vlade, Centralni izvrni odbor za ujedinjenje. Odbor
je najprije odluio da se sprovedu izbori za tzv. Veliku narodnu skuptinu, koja je kasnije
prozvana Podgorika. Da bi obezbijedili da u skuptinu budu izabrane pristalice bezuslovnog
ujedinjenja, lanovi Centralnog izvrnog odbora su donijeli posebna izborna pravila, koja ne
samo da nijesu bila u skladu sa dotadanjim izbornim zakonodavstvom, ve nijesu garantovala ni
da e u potpunosti biti izraena izborna volja Crnogoraca. Izbori su trebali da budu posredni, i da
svaka kapetanija, srez i varo izabere pet do petnaest povjerenika, a povjerenici da izaberu
poslanike za skuptinu. Nakon ovako sprovedenih izbora, povjerenici su izabrali 169 poslanika,
od kojih etvorici nijesu potvreni mandati, pa je u radu skuptine trebalo da uestvuje 165
poslanika. Skuptina se sastala u Podgorici 24. novembra 1918. (po novom kalendaru), a svoj rad
zavrila je 29. novembra. Kao to se i moglo oekivati, Skuptina je donije odluku da se kralj
Nikola i dinastija Petrovi - Njego detronizuje, i da se Crna Gora ujedini sa Srbijom u jednu
dravu pod dinastijom Karaorevia, te da tako ujedinjena stupi u zajedniku dravu.
Odlukama Podgorike skuptine, koje nijesu bile ni legalne ni legitimne, izvren je faktiki
dravni udar. Iza tog dravnog udara stajala je zvanina Srbija, podravana od veine velikih
sila. U prvom reagovanju crnogorske vlade na odluke Podgorike skuptine ponovljen je njen
preanji stav da su sve odluke koje se donose mimo zvaninih institucija Crne Gore nelegitimne. Shodno tome, i odluke Podgorike skuptine smatraju se nelegitimnim. Crnogorska
vlada napominje i da su ove odluke donesene uz pomo vojnih snaga druge drave, to upuuje
na to da one imaju karakter nasilnog akta. Vlada je optuila srpske vlasti da su, koristei
prisustvo srpskih trupa u Crnoj Gori, sprovele svoj davnanji plan o njenom prisajedinjenju
Srbiji. Taj plan one su sprovele organizovanjem nezakonite skuptine, koja ni po svom sastavu,
niti po svom djelokrugu, nema uporite u crnogorskom ustavu. Ova je skuptina, kako se kae,
bila organizovana samo zbog toga da bi izvrila prisajedinjenje Crne Gore Srbiji i da bi svrgnula
narodnu dinastiju Petrovi - Njego, iako ona ni po jednom osnovu takvo pravo nema.
Skuptina u Podgorici nije bila izraz volje crnogorskog naroda, smatra crnogorska vlada, ve
najobinije orue za imperijalistike ambicije Srbije. Te imperijalistike ambicije Srbije
potvruju se i injenicom da ona svim silama nastoji da legalizuje odluke ove skuptine, uprkos
tome to velike sile (Francuska, Velika Britanija, Italija) priznaju legitimitet crnogorske vlade.
Uzdajui se u uvaavanje tog legitimiteta, crnogorska vlada se nada da e brutalni pokuaj
aneksije, koji je izvren u Podgorici, naii na jednodunu osudu saveznika. Takoe, crnogorska

593
vlada oekuje da e zahvaljujui uticaju Saveznika ubrzo biti anulirane odluke Podgorike
skuptine, a Crna Gora ponovo uspostavljena kao nezavisna drava. Ta nezavisna Crna Gora,
zasigurno, odmah bi izrazila svoju slobodnu volju u vezi sa ujedinjenjem sa ostalim
jugoslovenskim zemljama.
Odluke Podgorike skuptine oznaene su u posebnom komentaru u Glasu Crnogorca i kao
zavrni in zavjere, koju zvanini Beograd ve due vrijeme sprema protivu Crne Gore. Ta je
zavjera, kako se kae, usmjerena protiv asti, prava i suvereniteta Crne Gore, a sprovedena je u
djelo njenim prisajedinjenjem Srbiji i zbacivanjem dinastije Petrovi - Njego.
Velike sile, Francuska prije svih, odobrile su akt nasilne aneksije, uinjen u Podgorici
Meutim, da crnogorsko protivljenje odlukama Podgorike skuptine ne bi bilo protumaeno kao
protivljenje ideji jugoslovenskog zajednitva, objanjava se da Crnogorci hoe Jugoslaviju, ali
hoe i da budu ravnopravni u toj Jugoslaviji. Crnogorci hoe da budu dio Jugoslavije, a ne dio
Srbije, odnosno, oni hoe jedinstvo sa svim jugoslovenskim zemljama, a ne samo jedinstvo sa
Srbijom. Za razliku od njih, Beograd, kako se tvrdi, hoe da stvori Veliku Srbiju, a Crnu Goru da
uini obinim okrugom.
Crnogorska vlada je osuivala i dranje srpske vojske u Crnoj Gori, tvrdei da je na osnovu
njihovog djelovanja konano svima jasno da je politika Srbije usmjerena protiv Crne Gore, a ne
protiv kralja Nikole. Jer, umjesto da prui pomo iznurenom narodu Crne Gore, srpska vojska je
izabrala da joj najvaniji zadatak bude gaenje crnogorskog ustava i zakona, a sve sa ciljem da
uniti crnogorski suverenitet i uspostavi srpsku vlast nad Crnom Gorom. Kao primjer za to
navodi se jedan raspis srpskih vojnih vlasti, koji potvruje da je Crna Gora podijeljena na okruge
i srezove, ba kao i Srbija. Namjera da se u Crnoj Gori uspostave srbijanske institucije
prepoznaje se i u nazivu Velika Narodna skuptina. To je, kako se tvrdi, institucija koja postoji
u Srbiji, i koja je jedino u Srbiji ustavna kategorija. Crnogorski Ustav ne predvia postojanje
institucije sa takvim nazivom, pa je uspostavljanje ovakve institucije suprotno Ustavu. Na
osnovu toga zakljuuje se da su sve odluke koje ona, kao neustavna i nelegalna institucija
donese, pravno nitavne. Shodno tome, kae se da odluke Podgorike skuptine imaju istu
pravnu valjanost, kao i odluke bilo koje neformalne grupe Crnogoraca u Parizu ili u Americi.
Ukoliko se eli potovati Ustav, onda bi jedino Crnogorska narodna skuptina imala pravo da
donese odluku o savezu Crne Gore sa nekom drugom zemljom. Iako je nesporno da Crna Gora
nije zasluila ovakvu sudbinu - da se od saveznike zemlje pretvori u okupiranu, velike sile,
Francuska prije svih, odobrile su akt nasilne aneksije koji je uz pomo srpske vlade izvren u
Podgorici. Time je Crna Gora prestala da postoji kao nezavisna drava, a lanovi njene dinastije
pretvoreni su u obine graane. Bila je to, nesumnjivo, istorijska neminovnost, jer Crna Gora nije
mogla ostati izvan Jugoslavije, ali je mogla taj svoj ulazak uiniti dostojanstvenijim i ne toliko
traumatinim. to tako nije bilo, krivica pripada srpskoj vladi i Crnogorcima koji su bili u njenoj
slubi. Bila je to istorijska zavrnica jednog perioda srpsko - crnogorskih odnosa, u kojem su
Crna Gora i Srbija bile dvije nezavisne drave, po mnogo emu razliite, ali uglavnom
raznopravne kao politiki subjekti u tim odnosima. Nakon tog perioda, koji je okonan 1918.
godine, one e biti dvije oblasti jedinstvene drave, ali potpuno neravnopravne kao njeni
politiki inioci. U toj novoj dravi, Kraljevini SHS, tj. Kraljevini Jugoslaviji, mo Srbije bila je
ogromna i gotovo dominantna, dok je Crna Gora, i politiki na svaki drugi nain, bila gotovo
beznaajna. Nestankom Kraljevine Jugoslavije, i uspostavljanjem komunistike Jugoslavije,

594
Crna Gora postaje jedna od est federalnih jedinica, sa jednakim pravima kao i ostale federalne
jedinice. Komunistika vlast uvaila je istorijsku i nacionalnu posebnost Crne Gore, i faktiki,
borce za crnogorsku ideju, etvrt vijeka kasnije uinila pobjednicima. Kada je nestala i ova
Jugoslavija, 1991. godine, Crna Gora je ostala u zajednikoj dravi sa Srbijom, tzv. Saveznom
Republikom Jugoslavijom. U ovoj tobonjoj federaciji, dvije nekadanje republike bive SFRJ,
najvee i najmanje, Crna Gora je samo omoguavala odravanje privida o nekakvom ouvanju
Jugoslavije nakon odlaska njene etiri konstitutivne republike. Njena politika potinjenost
Srbiji i srpskom voi Slobodanu Miloeviu, sve do 1997. godine bila je nesporna. Padom
Miloevievog reima zapoinje proces traenja novog modela odnosa Crne Gore i Srbije u
zajednikoj dravi. Taj model je naen ili, bolje rei nametnut Beogradskim sporazumom, marta
2002. godine. Tim sporazumom udareni su temelji dravnoj zajednici u kojoj dvije potpuno
razliite, nesrazmjerne i neskladne lanice pokuavaju da simuliraju harmoniju. Za odranje
takve zajednice ne moe se nai ak ni istorijsko uporite.
Srbija je prihvatala ravnopravan odnos sa Crnom Gorom samo kada je na to bila
primorana
Svi oni koji su skloni nacionalnoj romantici govore o vjekovnom zajednitvu Srbije i Crne
Gore, ali kada se za vjekovno zajednitvo pone traiti neko istorijsko uporite stvari postaju
drugaije: umjesto vjekova zajednitva imamo istoriju odnosa dvije drave koja traje svega 114
godina. U tih 114 godina zajednitvo nije trajalo ni desetak godina, i obino je postojalo samo u
doba ratova. Ako emo pravo da govorimo, u srpsko - crnogorskim odnosima, odnosima izmeu
njihovih politikih elita, najdue su trajali periodi nesporazuma i netrpeljivosti. Naravno,
ponekad je tu srpsko - crnogorsku netrpeljivost podsticala neka od velikih sila (Rusija ili Austro Ugarska), a ponekad je ona bila inicirana interesima politikog centra Srbije ili Crne Gore.
Iako ni srpski ni crnogorski vladar nijesu bili bez krivice za loe meusobne odnose izmeu dvije
drave, vano je rei da su vladari dvije drave imali potpuno razliitu predstavu o karakteru
odnosa Srbije i Crne Gore. Po prirodi stvari, vladari Srbije su uvijek na Crnu Goru gledali kao na
mlaeg brata koji u svemu mora da slijedi starijeg i da bude posluan. Na ravnopravan odnos
sa Crnom Gorom oni su pristajali jedino kada ih neka velika sila na to primora. Sa druge strane,
crnogorski vladari su uvijek eljeli da budu politiki ravnopravni sa Srbijom, iako se nijesu
bunili kada bi dvije drave, na tetu Srbije, bile neravnopravne u raspodjeli trokova. Ma koliko
bile brojne veze izmeu Srbije i Crne Gore, i ma koliko te veze ojaavala svijest o nacionalnom,
vjerskom ili kulturnom jedinstvu njenih dravljana, razlike izmeu dvije drave su oite i
izrazite. Srbija je krajem 19. i poetkom 20. vijeka bila jedna od institucionalno najureenijih
drava na Balkanu, a Crna Gora jedna od najzaostalijih. Nedugo po proglaenju za autonomnu
kneevinu, Srbija je dobila ustav, dok je Crna Gora postala ustavna drava pri kraju svoje
nezavisnosti. Parlamentarizam u Srbiji uveden je skoro pola vijeka ranije nego u Crnoj Gori. O
razlici izmeu Srbije i Crne Gore u politikom uticaju na Balkanu suvino je i govoriti. Sve
velike sile su bile saglasne u stavu da je Srbija politiki i vojno najmonija zemlja Balkana.
Ovakve razlike izmeu Crne Gore i Srbije djeluju prirodno ukoliko se zna osnovna dravna
statistika. Povrina Srbije prije Berlinskog kongresa iznosila je oko 38.000 km2, a Crne Gore
4.400 km2. Poslije Berlinskog kongresa Crna Gora je imala 9.475 km2, a Srbija 48.000 km2.
Neposredno pred rat 1876. Crna Gora je imala 140.000 stanovnika, a Srbija 1.300000. Oko 1885.
godine Srbija je imala skoro dva miliona stanovnika, a Crna Gora oko 200.000 stanovnika.
Interesantno je navesti da je samo Uiki okrug imao povrinu skoro koliko i Crna Gora prije

595
Berlinskog kongresa (4.344 km2), dok je atar Uikog, Beogradskog i Poarevakog okruga vei
nego dravna teritorija Crne Gore nakon 1878. godine. Godine 1880. Poarevaki okrug je imao
vie stanovnika nego Crna Gora u isto vrijeme. Uz to, Srbija je zemlja sa razvijenom
poljoprivredom, zanatstvom i industrijom, sa razvijenom putnom mreom i modernim kolskim
sistemom. U vrijeme dok Srbija proizvodi ogromne vikove hrane, u Crnoj Gori se vodi
ogorena borba za minimalnu prehranu stanovnitva. Primjera radi, 1906. Srbija je izvezla
200.000 tona ita, dok je u Crnoj Gori proizvedeno 18.000 tona ita! I jo jedan
interesantan podatak: Srbija je od 1881. do 1887. godine izgradila 530 km eljeznike pruge, a
Crnoj Gori je trebalo pedeset godina da napravi 500 km kolskog puta. To je, dakle, zemlja sa
kojom je kralj Nikola htio da se takmii i da joj nametne politiko prvjenstvo. Srbija, kao
zemlja razvijenih politikih institucija koje su imale na raspolaganju ogromna novana sredstva,
bila je superiorna u odnosu na Crnu Goru i u nacionalno - politikom i obavjetajnom radu.
Obavjetajnu bitku sa Beogradom Crna Gora je izgubila jo krajem 19. vijeka
Andrijaevi priu o odnosima Crne Gore i Srbije gradi na injeninoj osnovi uz kritiki osvrt na
povijesnu stereotipiju
U svim oblastima na koje je Crna Gora pretendovala, Srbija je imala razvijenu obavjetajnu
mreu, odnosno, imala je svoje povjerenike. Nekoliko povjerenika bilo je zadueno i za Crnu
Goru. Poznato je da je u Kotoru postojao agent pod pseudonimom Skarda koji je dostavljao
izvjetaje Beogradu o zbivanjima u Crnoj Gori. ezdesetih godina 19. vijeka Srbija je imala
svoje povjerenike i na crnogorskom dvoru. Najpovjerljivije informacije sa dvora dospijevale su u
Beograd preko Niifora Duia, koji je jedno vrijeme bio sekretar knjaza Nikole, i preko udovice
knjaza Danila, knjaginje Darinke. Oni su zbog toga bili protjerani iz Crne Gore.
Obavjetajnu mreu u Crnoj Gori pokuao je da uspostavi i izaslanik srpske vlade kod knjaza
Nikole, Milan Piroanac, koji je boravio na Cetinju tokom 1867. godine. U opirnom izvjetaju
koji je dostavio srpskoj vladi, Piroanac nabraja linosti koje su naklonjene Srbiji, i koje bi se za
obavjetajni rad mogle vrbovati. Naravno, Piroanac predlae da se ovim ljudima za usluge daje
novac, jer smatra da gotovo i nema crnogorskog glavara koji bi odbio neku pristojnu sumu. I
Niko Okanovi, srpski povjerenik u Hercegovini, predlae da se crnogorskim glavarima obea
da e svaki velikijem inovnikom u velikoj Srbiji postati, ako joj se pridrui u odsudnom asu.
Inae, meu papirima srpskog dravnika Jovana Ristia, koji se uvaju u Istorijskom institutu
SANU, nalaze se imena mnogih linosti iz Crne Gore, Hercegovine i sjeverne Albanije koje su
bile dio srpske obavjetajne mree. O postojanju ove povjerenike mree knjaz Nikola je imao
neke informacije, to potvruje Atanasije Nikoli, jedan od prvaka srpske obavjetajne slube. U
svom spisu Opis radnje po predmetu opteg sporazumljenja za ustanak i sjedinjenje (1876),
Nikoli navodi: Knjaz Nikola doznao je da mi imamo agente u Hercegovini i u Arnautluku, ili
je tek o tome sumnjao, pa mu je to krivo bilo i zahtevae da se Srbija u onaj kraj ne mea, no da
se to njemu ostavi, jer je on blie. Nikoli objanjava i kako je povjerljiva pota srpskih agenata
iz crnogorskog okruenja dostavljana srpskoj vladi, tj. Garaaninu: Dok sam ja vodio
korespondenciju u iframa sa Crnom Gorom i s naim agentom, pisma nisu ila direkte iz Kotora
ovamo, ni odovud za Kotor zbog austrijskog pioniranja. Iz Kotora poiljana su pisma u Trst u
koverti na brata Teodorovia, koji je onde bio trgovaki agent, a za ekspediciju naih pisama
imao je 100 for. na godinu. Ovaj bi opet svoja i naega agenta pisma u jednoj koverti (stavljao)
pod adresom Lazara Grujia u Beograd i tek ovo bi pismo u drugu kovertu stavio i adresirao na
Tomu Andrejevia u Beograd, te bi tako Toma Andrejevia ta pisma na Lazara Grujia glasea,

596
predavao pokojnome Garaaninu, a ovaj bi ih meni poslao na deifriranje... Ovim nainom
zaklonjena je bila linost srpskoga ministra, pa ba da bi korespondencija dola u neprijateljske
ruke, vlada Knjaevstva Srpskog ne bi se kompromitovala. Na ovakvu aktivnost srpske vlade,
Crna Gora je pokuavala da uzvrati istom mjerom, ali njeni uspjesi u tom radu bili su uglavnom
skromni. Njene slabane institucije, i jo slabanije finansije, nijesu mogle parirati srpskim
institucijama i finansijama. Ovu borbu Crna Gora je izgubila jo krajem 19. vijeka. Poetkom 20.
vijeka Crna Gora je definitivno izgubila i propagandni rat sa beogradskom tampom: izmiljotine
koje su o njoj irili beogradski listovi Politika, Samouprava, Pijemont..., nametnute su
javnosti kao prava slika o njoj. U isto vrijeme, Crna Gora je izgubila naklonost najveeg dijela
svoje tek stasale inteligencije, kojoj je Karaorevievska Srbija postala uzor, a zatim je u
vrijeme emigracije 1916 - 1918. na stranu Srbije preao i predsjednik crnogorske vlade, sa
nekoliko ministara, serdara i vojvoda. Kada se sve to ima u vidu, odsudna bitka za Crnu Goru
bila je izgubljena prije nego je i poela.
Dr ivko M. Andrijaevid:
GOSPODAR JE ENIJE, KAKO JE STVARAN VLADARSKI KULT KRALJA NIKOLE
Knjazu Nikoli se po novinama pjevalo: Dananji si centar sfere, elik - otac nove ere
Dananji si centar sfere
Politike, borbe, rada;
elik otac nove ere,
Da Srb ivi, da se nada...
Da odri duh pregnuda;
Da u oaj pao ne bi
Do novoga voskresnuda
O enije slava tebi!
(Iz jednog nezavisnog crnogorskog lista, 1898)
Stvaranje vladarskog kulta, u krajnjem, uvijek ima isti cilj: oboavanje, vjerovanje, odanost.
Upotrebom ili potenciranjem odreenih sadraja i informacija, koje uvijek ne moraju biti
istinite, kod podanika treba stvoriti idealnu sliku vladara, da bi se time podstakle njihove
pozitivne emocije prema njemu. Kada se takav odnos uspostavi, onda je lako postidi eljeni
stepen njihovog meusobnog politikog identifikovanja i osjedanja uzajamnog pripadanja.
Dakle, afirmisanjem linosti vladara, obezbjeuje se naklonost, odanost i poslunost podanika,
a time se posredno afirmiu i njegovi politiki ciljevi. U tome je, nesporno, bio osnovni razlog
stvaranja vladarskog kulta knjaza Nikole. Nije nimalo sluajno to je nakon 1878. godine
stvaranje vladarskog kulta knjaza Nikole bio vaan zadatak crnogorske dravne ideologije. Ne
samo to je poslije Berlinskog kongresa Crna Gora bila u gotovo potpuno novoj politikoj i
drutvenoj situaciji ved je i vladarska pozicija knjaza Nikole bila umnogome izmijenjena. Knjaz je
namah prestao da bude romantini predvodnik jednog irokog nacionalnog pokreta,
preobrativi se, pod strogim nadzorom i pritiskom evropske diplomatije, u vladara za kojega je
dravna granica Kineski zid. Harizma borca za nacionalnu stvar i barjaktara pokorenog
Srpstva nije vie mogla imati preanju snagu, niti je nacionalna borba mogla biti onaj
najizdaniji izvor njegovog politikog i dravnikog autoriteta. Sada je svoju harizmu

597
prvenstveno trebalo da crpi iz ostvarenih uspjeha na unutranjem preobraaju zemlje i
pravednom vladanju, tim prije to mu Turci i nacionalno zatonitvo vie nijesu mogli biti
stalni izgovor za sve nedade i drutvenu stagnaciju. Posebno to nijesu mogli biti deceniju i neto
nakon zavretka rata. Kako je prolazila godina za godinom od okonanja Veljeg rata, tako je i
odgovornost za ekonomske probleme postepeno prelazila sa Turaka na knjaza. Ni ratna slava
koju je od Vujeg Dola do Bara bio stekao, nije mu mogla pomodi na dui rok. To je prvi razlog
zbog kojeg je graenje vladarskog kulta knjaza Nikole bilo politiki veoma vano i potrebno.
Drugi se razlog ticao izmijenjene strukture crnogorskog stanovnitva nakon zavretka rata.
Mada preciznijih podataka nema, moe se pretpostaviti da je Crna Gora dobila neto preko 20
posto novog stanovnitva (oko 30.000). Dakle, gotovo etvrtina crnogorskih podanika poslije
1878. godine bila je iz novoosloboenih oblasti. To, ni u kom sluaju, nije neznatna veliina. Uz
to, skoro polovina ovog stanovnitva nije bila pravoslavne vjeroispovijesti. Sve to upuduje na
injenicu da je nakon rata 1876 - 78. trebalo vladarski kult knjaza Nikole nametnuti dobrom
dijelu novih crnogorskih podanika koji su, oito, na sasvim drugaiji nain doivljavali knjaza od
onih kojima je on bio vladar od prvog dana stupanja na presto. Istina, postojala je kod mnogih
zagraninih pravoslavaca idealna percepcija knjaza Nikole kao njihovog zatitnika, ali kada su
uli u sastav Crne Gore, i samim tim se oslobodili Turaka koji su ih ugnjetavali, on je zatitnik
prestao biti.
-------------------------------------------------------------------------------Sada je on bio njihov gospodar, ali i vladar kome oni pladaju porez. Takve nove relacije, u kojima
je vladara - zatitnika zamijenio vladar - upravitelj, a vladara koji pomae, vladar koji uzima, bile
su pogodne za nestajanje idealistikog poimanja knjaza Nikole kod zagraninog (pravoslavnog)
stanovnitva. A ta tek redi za nepravoslavno, muslimansko i katoliko stanovnitvo koje je ulo
u sastav Crne Gore, a koje je o knjazu Nikoli imalo vie runih nego lijepih misli? Za pogranine
nepravoslavce, a posebno za muslimane, knjaz Nikola je bio vladar jedne neprijateljske zemlje. I
odjednom, oni postaju njegovi podanici. Koliko je tek trebalo politikih napora da se ovo
stanovnitvo ubijedi da je knjaz Nikola sada i njihov vladar, te da se ovaj kaurski knjaz sada
stara i o njihovom dobru? Dravna ideologija je stvaranjem kulta knjaza Nikole, nesumnjivo,
imala za cilj da utie i na ove crnogorske podanike, kako bi prihvatili knjaza kao svog vladara i
kako bi probudila u njima podaniku ljubav i odanost. Stvaranju vladarskog kulta knjaza Nikole
pogodovao je socijalni i politiki ambijent koji je u Crnoj Gori postojao. U tom ambijentu, knjaz
Nikola je bio glavna i nezaobilazna figura - podjednako i za stare i za nove podanike - za
pravoslavne i nepravoslavce. Sistem vlasti u kojemu je knjaz imao apsolutnu vlast, odnosno,
mod da u gotovo svim oblastima drutvenog ivota neprikosnoveno odluuje, stvorio je od
njega takvu figuru. Knjaz je bio izvor najvede zemaljske modi u Crnoj Gori: on je odluivao o svim
postavljenjima u dravnoj slubi, dijelio je zemlju i kude, davao stipendije i pomod, upisivao u
kolu ili gimnaziju, dijelio odlikovanja, presuivao ukoliko je to htio, otpisivao pojedinana
dugovanja dravi... Sve to je davao, mogao je isto tako i uzeti, a ono to uzme, jedino je on
mogao vratiti. injenica da je bio vladar jedne prostorno i populacijski male zemlje, uz to zemlje
iji je administrativni aparat nevelik i jednostavan, uticala je da ta apsolutna kontrola jednog
ovjeka nad cjelokupnim dravnim aparatom bude i fiziki moguda. Ovakva knjaeva apsolutna
vlast neizostavno se morala manifestovati u socijalno - ekonomskoj sferi, to je njegovoj

598
drutvenoj modi davalo posebnu vanost. U zemlji koja je bila balkanski primjer ekonomske
zaostalosti i siromatva, i u kojoj je socijalna prohodnost imala najnii stepen, vladar koji
slobodno raspolae svim mjestima u dravnoj slubi ili koji po linom nahoenju dijeli zemlju i
kude, postaje za najvedi dio podanika presudni inilac njihove socijalne pozicije. Nema nijednog
jedinog Crnogorca, koji novac nebi trebao, a naroito koji ga nebi traio, pisao je jo 1867.
godine Milan Pirodanac, izaslanik srpske vlade u Crnoj Gori. Knjaeva odluka mogla je
promijeniti ekonomski status pojedincu i rijeiti ga materijalnih briga, ili ga, isto tako, pomjeriti
navie u socijalnoj stratigrafiji. To je znailo da je knjaz imao mod da zadovolji itav spektar
zahtjeva - od potraivanja zemlje, zaposlenja, stipendija, davanja materijalne pomodi i ita, do
podjele vojnih inova i odlikovanja. Takva, gotovo apsolutna ekonomska zavisnost od vladara,
morala je proizvesti ne samo primjernu podaniku poslunost, ved i poluboansko tretiranje
vladara, koje je veoma realno utemeljeno na njegovoj stvarnoj zemaljskoj modi. Objavljene i
neobjavljene molbenice, koje su bile upudene knjazu Nikoli, svjedoe da su se crnogorski
dravljani razliitim povodima obradali knjazu za pomod. Neki mole za malo ita, jer pomrijehu
od gladi, neki za medalju, neki za zemlju, neki za kapetanski grb, a jedan je traio da mu knjaz
kupi vola. Da si mi iskao zemlje dok sam imao, mogao sam ti dati 2 rala, a sad ne mogu ni to,
odgovara knjaz jednom potrebitom podaniku.
Plemenski kapetan iz Zagaraa javlja: Zahvaljujudi Bogu i Gospodaru konano je pala kia
Knjazu su se alili i na sudske presude, traedi od njega da prepravlja odluke koje je donio sud,
to je on ponekad i inio. Sve ovo ukazuje da je u Crnoj Gori postojala veoma utemeljena svijest
da se knjaz - gospodar nalazi iznad svih institucija i svih zakona, to i nije sasvim bilo bez osnova.
Po nainu odluivanja i vladanja, te upravljanja i raspolaganja svim i svaim (zemljom, kudama,
inovima, zvanjima...), knjaz Nikola je zaista imao neke odlike orijentalnog vladaoca, to je za
crnogorske podanike - i pravoslavce i nepravoslavce, a s obzirom na njihovu istorijsku i svaku
drugu svijest, bilo prihvatljivo i prirodno. Crnogorski podanici su, jednostavno, smatrali za
prirodno da neko svoje pravo ili potrebu ostvari mimo institucija, koje, istinito govoredi, i nijesu
bile tako ustrojene da efikasno rjeavaju pojedinane ekonomske ili statusne probleme. No, ono
to nijesu mogle dravne institucije, mogao je Gospodar. Oku mome nevolja nede umadi,
poruivao je svemogudi i svevidedi Gospodar. Na izvjestan nain, i knjazu Nikoli je odgovaralo
da na ovaj nain manifestuje svoju nadmod nad svim dravnim institucijama i zemaljskim
zakonima. Njegova vladarska figura bivala je tako za sve crnogorske podanike ogromna i
nedodirljiva. Izgleda da je u tome knjaz imao prilinog uspjeha, pa je ak jedan plemenski
kapetan iz Zagaraa, uvjeren u svemod knjaevu, javio na Cetinje da je zahvaljujudi Bogu i
Gospodaru u njegovom kraju konano pala kia! Brojna dokumenta, odnosno molbe upudene
knjazu, svjedoe da je svijest o njegovoj veliini i zemaljskoj modi bila veoma prisutna kod
crnogorskih dravljana. Karakter i vrsta molbi koje su upudivane knjazu, svjedoe da su
crnogorski dravljani knjaza Nikolu, izgleda, podjednako doivljavali kao zajednikog oca i kao
politiko lice. Iz jedne naredbe Ministarstva unutranjih djela doznajemo da su se crnogorski
podanici obradali knjazu za uvozne dozvole, pa je knjaz poetkom 1886. godine dao izvjesnom
Stevu Lukaevidu, odobrenje za uvoz volova. Iste je godine knjaz dijelio zemlju u Ulcinjskom
polju, a odredio je koje de se parcele podijeliti hercegovakim izbjeglicama u okolini Nikida. Bez
knjaevog odobrenja neki Crnogorci iz Nikida nijesu smjeli skinuti crijep sa dobijenih kuda i

599
iskoristiti ga za gradnju novih. Gospodar se brinuo i o pravilnom obraivanju vinove loze, pa je
jednom prilikom naredio i da se vinogradi krope kako bi se loze sauvale i narodu s tijem velika
korist uinjela. Starao se knjaz i o rjeavanju odreenih socijalnih pitanja, tako da je u vrijeme
nerodice naredio da se svi oni iji je materijalni poloaj teak, obavezno zaposle kao radnici na
izgradnji dravnog puta. Gospodar je, to je posebno zanimljivo, odreivao i vrijeme kada se
smije na Skadarskom jezeru loviti riba. Ceklinjanima koji su mu traili dozvolu za lov, odredio je
dva mjeseca kada smiju loviti ribu. Isto tako, knjaz Nikola je odreivao i granice imeu seoskih
komunica i vlasnitvo plemena nad pojilima. Polovinom 1896. on je razgraniio pasita izmeu
dva crmnika sela - Bukovika i Gluhog Dola, i odredio koja im pojila ostaju u zajednikom
vlasnitvu. Gospodar se posebno zanimao i za javne radove (izgradnja puteva, mostova), to nije
neobino, ali je njegov udio u tome iao dotle da je ak odluivao o trasi novih puteva. U
pojedinim sluajevima zanimao se i takvim sitnicama kakve su kupovina alata i nekih drugih
stvari, potrebnih za izgradnju puta. Tako knjaz Nikola posebnim aktom nareuje vojvodi Bou
Petrovidu, ministru unutranjih djela, ta sve treba kupiti, pa nabraja: 450 buradi, 100 duskija,
50 grabulja, 300 motika, 100 maljeva.
-------------------------------------------------------------------------------Jednako je knjaz brinuo i o stvarima iz prosvjetne struke. Jednom prilikom je naredio da mu se
donesu na pregled svi struni radovi koje su crnogorski uitelji za jednu kolsku godinu napisali.
Sve radove knjaz je proitao i, kako kae ministar prosvjete, na njima svojeruno primjedbe i
natpise inio. Knjaz je traio i da ga upravitelji oblasti redovno obavjetavaju o zdravstvenom
stanju naroda, stanju stoke, trgovini, stanju usjeva, raspoloenju podanika. Tako pogranini
komesar Niko Tatar, na knjaev zahtjev, dostavlja ministarstvu inostranih djela izvjetaj u kojem
kae da je kukuruz pobran i da je rod izuzetno dobar, dok je krtole i zelja kao ikad. Knjazu
Nikoli se bez mnogo ustruavanja, zaobilazedi sve druge institucije, obradaju brojni podanici koji
trae materijalnu pomod. Kako je to objasnio jedan Crnogorac u pismu knjazu Nikoli, kad doe
nuda nije se sramota poaliti svom zemaljskom ocu i izkazat svoju nudu i nepravdu. Knjazu
Nikoli se, recimo, obrada izvjesni Perko Joov, s molbom da mu pokloni malo ita ede samriet
od gladi. Isto trai i Marko Bogdanovid, jer se, kako kae, nemam kome obratiti nego Bogu i
Vama. A izvjesni Kuso Simo, kada su mu povjerioci zaprijetili uzimanjem zemlje, obrada se
knjazu Nikoli da mu kae ta da radi. Udovica iz Kua moli knjaza Nikolu da joj togo
pomogne, a jedan Vasojevid trai pomod kako mu familija ne bi umrla od gladi. Knjazu se kao
uenik gimnazije obratio i Lazar T. Perovid, kasnije poznati dvorski istorik (Dvovjekovna vlada
slavne kude Petrovid - Njegoa), s molbom da mu knjaz kupi knjige za kolu. I izvjesni Nikola
Kaluerovid trai od knjaza da mu kupi knjige za kolu, pa de mu on do groba blagodaran
ostati. Istim povodom knjazu se obradaju gimnazisti Niko Pejakovid i Duan Milid. Od knjaza
Nikole podanici su traili i druge vrste pomodi. Izvjesni Petar onovid iz Brela oekuje od knjaza
da de razumjeti teko stanje u kojemu se nalazi i da de mu zato pokloniti kakvu slubu.
Crnogorac koji je preao u Srbiju da ivi, direktno od knjaza zahtijeva da mu se vrati neka zemlja
koja mu je nakon njegovog odlaska oduzeta u rodnom kraju. Bilo je i onih koji su traili od
knjaza da im pomogne prilikom zapoljavanja kod pomorske kompanije Lojd, dok su molbe za
uiteljska namjetenja u crnogorskim kolama bile gotovo uobiajene. Gospodaru su se obradali
i roditelji nekih uenika, traedi da on upie njihove sinove u cetinjsku gimnaziju. este su bile

600
molbe Gospodaru za dodjeljivanje stipendija. Jedan uenik VII razreda gimnazije, kasnije pravnik
i crnogorski ministar, dr Sekula Drljevid, u svojoj molbi knjazu za dodjelu stipendije, pored
ostalog, kae: Sudbina mi dade pero u ruke, da perom oduujem sv. dug, perom da se borim,
sa perom da ginem za Gospodara svog Vitekog, ali da dorastem za takav boj, trebam pomodi
od premilostivoga Gospodara, te se usuujem Njega najponiznije zamoliti, da bi mi jedno
stipendijsko mjesto najmilostivije udijeliti blagoizvolio...
Sve ove molbe knjaz Nikola je lino rjeavao ili ih je upudivao na rjeavanje nadlenom
ministarstvu ili Dravnom savjetu. Deavalo se da molbe na koje, iz ovih ili onih razloga, ne bi
moe pozitivno odgovoriti, proslijedi nekoj od ovih institucija, objanjavajudi podnosiocu molbe
da je ona za to nadlena. Neka se obrne na Dravni savjet, Kazade ti Dr. savjet kako de...
napisao je knjaz Nikola na desetinama molbi koje su mu bile upudene, a koje je proslijedio
Savjetu.
Jedan plemenski starjeina istakao je kako on priznaje samo Gospodara za gospodara
Istina, bilo je i sluajeva da odbije molioca/molioce, pravdajudi to uglavnom ogranienodu
knjaevske liste. No, u mnogim sluajevima knjaz je izlazio u susret molbama svojih podanika.
Tako je jednom prilikom uputio pomod za 33 porodice iji su usjevi stradali od grada, nareujudi
da im se svakom pojedinano daruju po dva bagaa ita. Uputio je pomod i nekim siromanim
ustanikim familijama, kojih je bilo preko stotinu (107), sa esto lanova. Uobiajeno je bilo i da
knjaz poklanja zemlju i kude. Nekada je poklanjao zemlju ili kudu koja je bila dravno vlasnitvo,
a nekada je od izbjeglih muslimanskih porodica otkupljivao imanje i onda ga poklanjao kome je
elio. Postoje dokumenti koji potvruju da je i petnaest godina nakon zavretka rata knjaz
siromanim porodicama dijelio po nekoliko rala zemlje u novoosloboenim oblastima. Veoma
esto, knjaz Nikola je davao novane priloge za razne svrhe, uglavnom za izgradnju puteva ili
vjerskih objekata. Mnogi od tih njegovih priloga notirani su u onovremenoj tampi, ali je bilo i
sluajeva kada to, iz ovih ili onih razloga, nije injeno. Sve navedeno nesporno ukazuje da je
knjaz Nikola imao posebno mjesto u drutvu onovremene Crne Gore. Zahvaljujudi svojoj
politikoj modi uspio je da postane sveprisutna linost u ivotu Crne Gore, kontroliudi one
najbitnije socijalne relacije. Osobenosti crnogorskog drutva omogudile su mu da svoju politiku
mod dovede do nivoa apsolutne modi, i da od politikog voe izraste u potpunog gospodara nad
zemljom i ljudima. On sam, vrsto je vjerovao da to tako i treba da bude, kao i da takva njegova
pozicija donosi ponajvie koristi Crnoj Gori i njenim dravljanima. Ovakvu njegovu poziciju
pratila je i odgovarajuda semantika, tako da nije neobino to je u javnim publikacijama, ali jo i
vie u svakodnevnoj komunikaciji, knjaz Nikola najede nazivan Gospo-dar. Titula gospodar
je vremenom dobila sinonimsko znaenje, da je ak jedan plemenski kapetan isticao kako on
priznaje samo Gospodara za gospodara. Obian svijet je na taj nain iskazivao stav da je za
njih knjaz Nikola neto vie od politikog voe, vladara. Odraz je to svijesti da je knjaz Nikola za
njih isto to i otac ili domadin velike porodice. Titula gospodar je izgleda imala ire,
kompleksnije znaenje od titule knjaz. Titula knjaz se u nekom suptilnijem znaenju odnosi
na osobu koji vodi politiku jedne zemlje, a gospodar na osobu koji faktiki gospodari, upravlja
jednom zemljom. Pored toga, titula gospodar za obian svijet ima obiljeje jednostavne i,
unekoliko, intimnije forme obradanja vladaru, tako da je ona odraavala izvjesnu pristupanost i
nekonvencionalnost u komunikaciji izmeu vladara i njegovih podanika. Knjaz Nikola je na

601
takvoj vrsti bliskosti, iz isto pragmatinih (politikih) razloga, veoma esto insistirao. Obradanje
podanika knjazu sa Gospodare, odgovaralo je knjazu Nikoli zato to je na taj nain podsticana
svijest o istorijskom kontinuitetu njegove vlasti.
Naime, vladarska titula gospodar potie iz srednjeg vijeka.
Ovu titulu - gospodar (dominus), koristili su u Crnoj Gori najprije Balidi, i to ura I (Jure de
Balsa, dominus Zente) od sedamdesetih godina 14. vijeka, a zatim i ostali vladari iz ove
porodice.
Kasnije je i Ivan Crnojevid (1464/65 - 1490) upotrebljavao titulu gospodar.
U intitulaciji njegove najranije sauvane povelje iz 1469. godine stoji: Gospodar Ivan
Crnojevid. Istu titulaciju nalazimo i u mnogim njegovim kasnijim poveljama.
Ivan Crnojevid je polovinom osamdesetih godina 15. vijeka koristio i peat na kojemu je pisalo:
Ivan Crnojevid gospodar zetski.
Meutim, njegov nasljednik ura Crnojevid (1490 - 1496) nije upotrebljavao ovu titulu. Kada
se sve ovo zna, onda je jasno zbog ega je knjazu Nikoli odgovaralo da mu se podanici obradaju
sa Gospodare. eljele su se, oito, podstadi neke istorijske i politike asocijacije o
utemeljenosti i kon-tinuitetu - kako vlasti koju knjaz Nikola vri, tako i poloaja koji zauzima.
Navodno je istorija davala za pravo knjazu da na tome insistira. Crnogorski istoriar Marko
Dragovid je u knjizi Seoba gospodara crnogorskog Ivana Crnojevida sa Rijekog grada na Cetinje
1485. (Novi Sad, 1886), dokazivao da postoji kontinuitet dinastike vlasti - od Crnojevida do
Petrovida - Njegoa, kao i da postoji nesporna slinost izmeu Ivana Crnojevida i knjaza Nikole u
upravljanju zemljom. Tako Dragovid navodi da se Ivan Crnojevid, koga jednostavno naziva
gospodar, na dvorskim sjednicima raspitivao kod plemenskih glavara o stanju usjeva i
prilikama u njihovim krajevima, a to je bio uobiajeni manir i knjaza Nikole. Kako tvrdi Dragovid
gospodar Ivan je redovno odravao sjednice Dravnog savjeta, na kojima su uestvovali
predstavnici svih plemena. Prema njegovim saznanjima u doba Crnojevida pjevala se i pjesma
- Sve u slavu Boga milosnoga, a za zdravlje Iva Gospodara, to je, toboe pretea one pjesme
koja se pjevala knjazu Nikoli - Sve za slavu Boga velikoga/ i naega knjaza svijetloga.
Dragovidevi stavovi o istorijskom kontinuitetu knjaeve vlasti bili su, naravno, opteprihvadeni,
pa je i mitropolit Mitrofan isticao kako je knjaz Nikola zakoniti nasljednik Ivana Crnojevida. Taj
kontinuitet knjaz Nikola je imao na pameti jo od prvih dana svoje vlasti, pa je odmah po
dolasku na prijesto, u pismu ruskom caru, naveo da je jednoglasno proglaen za knjaza i
gospodara. Da je izabran za knjaza i gospodara, knjaz je istakao i prilikom polaganja zakletve,
krajem avgusta 1860. godine. A prije njega, narod je gospodarima ponekad zvao vladiku Petra
II i knjaza Danila, iako se oni nijesu naroito trudili da ovoj tituli pribave sinonimsko znaenje. Ni
nain na koji su oni sebe titulisali ne ukazuje da su mnogo drali do istorijske simbolike koju bi
im ova titula mogla obezbijediti. Knjaz Nikola je, naravno, prema ovoj vrsti simbolike imao
drugaiji odnos. Njegova je vladarska titula bila - gospodar Crne Gore i Brda, Zete, dijela Rake,
Zahumlja i Primorja. Pored toga to je vladarski kult knjaza Nikole trebalo da uvrsti njegovu
neprikosnovenu poziciju unutar crnogorskog drutva, u isto vrijeme je ovaj kult trebalo da
poslui snaenju knjaevih politikih i dinastikih pretenzija. To, pored ostalog, znai da je kult
knjaza Nikole trebalo da bude u funkciji njegovog definitivnog ustolienja kao prvog Srbina.

602
Upravo zato, dravna ideologija je idealizovala knjaza ne samo kao moralnu linost, ved i kao
dosljednog nacionalnog borca kojemu je osloboenje i ujedinjenje srpskog naroda iznad svih
linih i dinastikih interesa. Ova opsesija knjaza Nikole - da postane predvodnik cjelokupnog
srpskog nacionalnog pokreta i da postane najistaknutije i najuglednije politiko lice u srpskom
narodu, postoji, kao to je to ranije reeno, jo od prvih dana njegove vladavine. I poslije 1878.
godine, bez obzira na krupne politike promjene do kojih je dolo, ona je kod njega jednako bila
postojana. U skladu sa tim, dravna ideologija Crne Gore imala i cilj da naglasi znaaj knjaza
Nikole u srpskom nacionalno - oslobodilakom pokretu.
Tako ini dobri Gospodar, svuda pratedi stanje i ivot narodnji osobito u ovakvim teim
prilikama
Tim prije to je ugled nacionalnog pregaoca, koji je knjaz Nikola u srpskom i slovenskom svijetu
ved uivao, pruao osnova da se vjeruje u utemeljenost takvih pretenzija. O tom knjaevom
ugledu svjedoe neki zanimljivi podaci. Tako, recimo, 1886. godine grupa hrvatskih studenata
trai od knjaza Nikole da im kao najslavniji junaki vladar na Balkanu i prijatelj hrvatskog
naroda bude kum prilikom prelaska iz katolianstva u pravoslavlje. Knjazu
Nikoli se sa uvaavanjem obradaju i lanovi Drutva srpskog jedinstva iz ikaga, i zahvaljuju mu
za ogromne zasluge srpstvu uinjene. Uprava Drutva je neto kasnije traila od knjaza da
poalje svoj malo vedi portret za sveanu salu Drutva, kao i nekoliko svojih knjiga za biblioteku.
I vlasnik lista Napredak iz Ohaja (SAD) saoptava knjazu Nikoli da je jo od djetinjstva on (knjaz),
zbog pjesnikih i junakih djela, bio njegov ideal, dok jedan Srbin iz Njemake, inae novinar,
eli knjazu da njegovi potomci, zbog knjaevih zasluga za Srpstvo, nose krunu carsku od
Lazara. Da je knjaz nosioc srpske narodne misli i zatitnik podjarmljenog srpstva koje (ga) u
mukama gledi i trai pomodi, smatrali su i lanovi Srpskog dobrotvornog drutva Balkan iz
ikaga. Bilo je Srba koji su knjaza Nikolu smatrali najvedom uzdanicom srpskog naroda. Neki od
njih slali su knjazu svoje ode: Kao Zmaju i Junaku/ i Pjesniku Vladaocu/ Vitekome srpskom
borcu/ Sloge srpske hraniocu/ Blago Srpstvu dok je Tebe!/ i Visoke Dinastije/ u najvioj
pomrini/ svud Srbima sunce grije.
Sline su misli iskazivali knjazu i njegovi podanici. Iz Ulcinja mu, recimo, vojvoda Arslan-beg sa
tamonjim glavarima estita roendan sa eljom da ga Bog poivi zarad srede i slave cijeloga
naroda srpskoga. Kasnije su iz Kolaina knjazu estitali Novu godinu sa eljom da mu Bog
podari mod kako bi sa njegovim Crnogorcima krenuo Onamo, onamo... Knjazu takoe ele da
bude vladar koji de sastaviti razdrobljeno Duanovo carstvo. Crnogorski uitelj Savo Ivanovid
pie iz Beograda knjazu Nikoli da je knjaev patriotski rad velinastven, te da takav rad mora i
umije da s nekom arobnom silom obezorua i najvede Vae protivnike. ivjeli, da Bog da,
Gospodaru za dugo godina, dodaje Ivanovid. A Crnogorac koji ved due vrijeme ivi u Srbiji,
naslovljava svoje pismo knjazu na sljededi nain: Njegovom Visoanstvu, Knjazu - Vitezu,
Gospodaru Crne Gore i Hercegovine, Caru junaka, Zmaju zmajeva, Lovdenskom velikom Orlu.
Bilo je i Crnogoraca koji su eljeli da knjaz Nikola bude vladar koji de okupiti i oveseliti cijeli
srpski narod, i to pred hramom Sv. orija u Prizrenu. U jednoj se estitci navodi i da uspjeh u
ostvarivanju nacionalnih interesa srpskog naroda zavisi od snanog uma i energije knjaza
Nikole. No, pored potrebe da se afirmie politiko predvodnitvo knjaza Nikole u srpskom
nacionalnom pokretu, postojao je jo jedan vaan razlog za stvaranje vladarskog kulta knjaza

603
Nikole posljednjih decenija 19. vijeka. Naime, upravo u to vrijeme postaje sve vedi i sve glasniji
krug knjaevih politikih protivnika - Crnogoraca, koji su ivjeli izvan Crne Gore. Iako su mnogi
od njih svoje nezadovoljstvo temeljili na nepolitikim razlozima (nezadovoljstvo socijalnim
statusom), oni su, po prirodi stvari, neizostavno postajali dio opozicije knjaeve. Nije moglo biti
a da njihov animozitet prema knjazu lino ne bude istovremeno i animozitet prema knjazu kao
nosiocu odreene politike i vriocu vlasti. Prerastanje line povrijeenosti u profilisani politiki
animozitet prema Dvoru, ima svoj kradi ili dui razvojni put.
Nasuprot nepovoljnoj slici o knjazu - gospodaru, koju su stvarali politiki nezadovoljnici, dravna
ideologija je kreirala idealnu i romantinu predstava o njemu, potenciranjem odreenih
sadraja u zvaninim publikacijama. Na taj nain stvaran je njegov vladarski kult. Knjaz, koji je
dravnoj ideologiji odreivao osnovne programske pravce i ciljeve, postao je tako njenim
predmetom. Iz jednog izvjetaja o knjaevoj posjeti Nikidu, marta 1888, saznajemo da je veliki
broj graana oduevljeno doekao Gospodara. Graani su, uprkos kii koja je bez prestanka
padala, organizovali bakljadu, a pjevali su i rodoljubive pjesme. Tom prilikom nikidki uitelj je
odrao prigodan govor, u kojem se zahvalio knjazu - oslobodiocu na oinskoj brizi za sredu i
napredak zemlje i naroda. Govornik je istakao knjaevu veliku dareljivost u svim poduhvatima
koji se odnose na Nikid, zahvalivi mu i za pokazanu brigu prema onom stanovnitvu Crne Gore
koje je gladovalo zbog nerodne godine. Gospodar je, kako se tvrdi, svima kojima je to bilo
potrebno, dao obilatu pomod, pa se ovaj njegov gest tumaio kao roditeljska briga prema
eici svojoj. Nakon ukazivanja na knjaevo ovjekoljublje, u izvjetaju iz Nikida iznose se i
neki detalji kojima se knjaz Nikola eli prikazati kao neposredan i jednostavan ovjek. Tako se
kae da je za vrijeme boravka u Nikidu knjaz esto etao gradom i u susretu sa obinim ljudima
raspitivao se za njihove svakodnevne ivotne probleme, darivao mnoge sa kojima je razgovarao,
i istovremeno poduavao narod tednji i radinosti. Svi graani koji su imali neku molbu za
Gospodara, slobodno su mu se mogli obratiti. Po nekoliko puta izlazio je dnevno i etao po
varoi i na svakome koraku ukazivao je milost svoju darovima vrijednim i dobrim siromasima:
nekome zemlje, nekome stoke, nekome oboje, nekome u novcu, nekome u itu i t. d. Svako
siroe obdario je su po neto novca, kae se u ovom izvjetaju. Takoe, brini Gospodar je
obiao sudnicu, gdje je po svom obiaju nekoliko asova pratio sudske rasprave, to je trebalo
da kod obinog svijeta osnai uvjerenje o knjaevoj stalnoj brizi za pravdu i pravednost u
njegovoj dravi. Knjaz je jo obiao bolnicu i gradilite novog hrama, a naredio je i da se otpone
sa gradnjom novog mosta preko Zete. Na kraju svoje posjete Nikidu, knjaz Nikola je odredio
izvjesnu novanu pomod za najsiromanija plemena u Nikidkoj oblasti. Kako pie u Glasu
Crnogorca, knjaz Nikola je pri povratku iz Nikida, svratio u Podgoricu, gdje je posjetio dravnu
osnovnu kolu i mejtep. Za vrijeme posjete osnovnoj koli, knjaz se, kao brini vladar,
interesovao za uslove rada u koli, za uspjeh i vladanje uenika, pa je ak nekoliko uenika i
lino propitivao. Na kraju, knjaz Nikola je darivao uenike sa 70 fiorina, koje su im po knjaevom
nareenju ravnopravno podijeljene. Nakon osnovne kole, knjaz je posjetio i mejtep
(muslimansku vjersku kolu), gdje se takoe interesovao za uslove rada i uspjeh uenika, a
uenike mejtepa obdario je sa 30 fiorina. Ova knjaeva briga za mladu generaciju, odnosno, za
sve svoje podanike bez razlike na vjeroispovijest, i darivanja u vrijeme gladi koja je izazvana
nerodnom godinom, navela je izvjetaa Glasa Crnogorca da konstatuje: Tako ini dobri
Gospodar, ije je srce svagda zagrijano pravom oinskom ljubavlju - bez razlike prema svima
staleima vjernih podanika svojih - svuda pratedi stanje i ivot narodnji - a osobito u ovakvim

604
teim prilikama, kao to je ova beskrajno rava godina bila. To veliko uzvieno srce sjetilo se i u
ovim prilikama malene kolske djeice, toga naeg bududeg narataja...
Glas Crnogorca prenosi izjavu jednog muslimana: Vladara kao to je Nikola nema u sedam
Evropa
Koliko je Gospodar blizak i neposredan u odnosu sa svojim podanicima, i koliko dri do nekih
tradicionalnih crnogorskih obiaja, odnosno, koliko je on, u sutini, narodski ovjek, moglo se
saznati i iz izvjetaja o njegovoj posjeti Njeguima. Knjaz je u pratnji svojih sinova, Danila i
Mirka, najprije obiao Njeguki bataljon koji je bio postrojen u njegovu ast, i tom prilikom je
upitao svakog vojnika kojeg nije poznavao, iji je i odakle je. To svoje interesovanje knjaz je
objasnio rijeima: Mene je milo da poznajem svakojega mojega vojnika. Nakon toga, knjaz
Nikola je povodom vjeridbe svojih kderi Milice i Stane za ruske kneeve, sve vojnike poastio
rakijom. Knjaz je rekao da je njeguki obiaj da se plemenici aste bratskom rakijom uvijek
kada se vjeri evojka iz plemena. On je to naveo i kao povod za svoju posjetu Njeguima: Mi
smo za to i doli da ovoj bradi damo rakiju, jer se valja obiaja drati. Zatim je naredio svojim
sinovima da sve prisutne poaste rakijom, koju su sa Cetinja donijeli. Najprije je nazdravio knjaz,
rekavi da je njemu drago nazdraviti svakojemu Crnogorcu, pa i njegovoj bradi Njeguima, ali je
dodao da on nije samo Njegu, ved je i Ulcinjanin, i Banjanin, i Polimljanin... Ovim je rijeima
knjaz Nikola, naravno, elio odagnati sumnju da su mu kao vladaru blii podanici iz stare Crne
Gore od onih iz novoosloboenih oblasti. Politiki znaaj ovih rijei, bio je tim vedi to su one
izgovorene na Njeguima, meu knjaevim plemenicima. Na kraju svoje posjete Njeguima,
Gospodar je svim vojnicima darivao po talir, zahtijevajudi od vojnika da taj novac ponesu svojim
kudama i darivaju svoje majke, sestre i ene, napominjudi da su svi Crnogorci, pa i on sam,
duni Crnogorkama. Gospodareve vladarske vrline, njegova jednostavnost i oinska briga za
svoje podanike, s istim razlogom se istiu i u izvjetaju o njegovoj posjeti Dobrskom Selu. I
ovoga puta knjaz je pokazao interesovanje za prilike u kojima ive njegovi podanici, jer je, kako
se tvrdi, svakog Dobrljanina pitao kako mu je u kudi i druini, kao i kako je po svemu plemenu.
Gospodar je razgovarao i sa mladidima iz ovog plemena, pitajudi ih da li su spremni da budu
junaci kao i njihovi preci. Sve prisutne mladide, njih 60, Gospodar je darivao novcem. U
izvjetaju se navodi i da je knjaz Nikola ruao sa Dorbljanima, ali da je prije toga naredio da
ruak bude sasvim prost, narodni, crnogorski, da se ne ini vie troka no kad bi najbolja kuda
dobrska doekala kakvoga mila gosta. Poslije ruka, knjaz je sa domadih pitanja preao na
spoljnopolitika. Najprije je uvjeravao prisutne da je Crna Gora sasvim sigurna, da je susjedi
uvaavaju, a zatim da je rusko raspoloenje prema Crnoj Gori svima oito nakon njegove
posjete Petrogradu. A uli ste kako je Moskovski Car zborio ljetos?... Razumjeli ste, kako Mi je
rekao Silni Car Moskovski u Peterburgu?, hvalio se knjaz Nikola, podsjedajudi na rijei koje mu
je ruski car Aleksandar III uputio za vrijeme posjete Petrogradu, maja 1888. godine. Uz to, knjaz
je rekao Dobrljanima da Crna Gora, istina, nije bogata kao druge zemlje, ali da ima ojstva i
junatva mnogo vie nego neke zemlje koje su prostranije od nje. I ove utjene rijei, koje su se,
po svoj prilici odnosile na Austro - Ugarsku ili Srbiju, i oinski odnos knjaza prema svojim
podanicima, uticale su na pisca izvjetaja da izrazi radost to Crnogorci imaju ovakvog
Gospodara: Blago nama junaki narode! Blago nama narode crnogorski! kad imamo ovakvog
briljivog i neumornog Oca, uvara i Branitelja. Upravo slijededi izreene konstatacije, u

605
zvaninom Glasu Crnogorca slavljena je vladavina knjaza Nikole kao doba vitetva i pregnuda,
kao doba u kojem se Crna Gora proslavila i uznapredovala, i to vie nego u itavoj svojoj
dotadanjoj istoriji. Za sve ovo vrijeme, knjaz je, navodno, jedino mislio na crnogorski narod i
njegovo dobro. Zato su svi Crnogorci svjedoci kolika je knjaeva briga za svoje podanike i koliko
se Crna Gora pod njegovom vladavinom promijenila. Pisalo se, i to povodom knjaevog
roendana, da nema dana u godini, niti u danu asa, a da se Gospodar ne brine za dobrobit
svog naroda i za ast svoje zemlje. Zbog toga se, navodno, kod svakog djeteta u Crnoj Gori
razvija ljubav i neogranina odanost prema knjazu - gospodaru, i uvjerenje da je najvede dobro
Crne Gore njezina dobra Dinastija. Takoe, povodom knjaevog roendana istie se i da je on
preporodio Crnu Goru, tj. da je on roditelj moderne crnogorske drave. Kada je doao na elo
Crne Gore ona je bila vojniki stan, da bi nakon uspjeno zavrenog rata protiv Turaka, bila
stvorena uvedana i moderna drava. Dakle, knjaz je najprije razmaknuo granice Crne Gore i
izveo je na more, a zatim je preuzeo ulogu reformatora i svojim neumornim radom stvorio je
novu Crnu Goru. Navodno je knjaeva misao - vodilja bila da Crnu Goru uvede u krug
ureenih i modernih drava. Da bi se jo vie doprinijelo ovakvoj idealnoj slici o zaslugama
crnogorskog knjaza, dodaje se i da je on zbog svojih postignuda postanuo opdeljubljenijem
Ocem narodnijem. Tvrdi se ak da ta ljubav podanika prema njemu ima i neke neobine
manifestacije, pa tako mnogi stariji Crnogorci, kada predosjete da su pri kraju ivota, dolaze na
Cetinje da prije nego to umru poljube Gospodara u ruku! Ali, knjaza ne oboavaju samo
Crnogorci. Zbog politike misije koju vri, knjaz Nikola je, kako se tvrdi, cijenjen i priznat
prvijem Srbinom, u koga sve Srpstvo s nadom gleda, kojim se cijelo Slovenstvo ponosi. To je
razlog to Crnogorci, kako se istie, zahvaljuju Bogu to im je dao ovakvoga vladara. Knjaza
Nikolu su, barem prema napisima koji su objavljivani u zvaninim publikacijama, jednako
smatrali pravednim i dobrim gospodarom i oni crnogorski podanici koji nijesu pravoslavne
vjeroispovijesti. Tako su prilikom jedne proslave, crnogorski rimokatolici, odnosno Arbanasi rimokatolici, iskazali svoju radost to je on njihov gospodar, i to zahvaljujudi njemu uivaju sva
prava. I vjerski poglavar crnogorskih rimokatolika, nadbiskup barski imun Milinovid, izrekao je
mnogo lijepih rijei o knjazu Nikoli, to je zabiljeeno u zvaninoj Prosvjeti. Milinovid je, naime,
rekao da je knjaz Nikola obdaren veleumom i brojnim vladarskim vrlinama, ali i da mu je sam
Bog namijenio ulogu zatitnika svih slovenskih katolika, a osobito crnogorskih katolika.
Gospodarevu dobrotu i pravinost javno je hvalio i podgoriki musliman Hafiz Lukaevid, pa u
Glasu Crnogorca pie da se muslimani u Crnoj Gori osjedaju sigurnima zahvaljujudi knjazu, jer
knjaz muslimane prosto zasipa obilatim milostima i darovima, i uz to, pomae i ishranjuje
siromane muslimanske porodice. Kako tvrdi Lukaevid, knjaz Nikola u svojoj vladarskoj milosti
ne pravi razliku izmeu muslimana i pravoslavaca, po emu se istie nad svim ostalim
vladarima. Ovaj musliman navodi i rijei jednog muhadira, koji je prilikom boravka u Crnoj Gori
izjavio da takvoga vladara kao to je knjaz Nikola nema u sedam Evropa.
Da ivi mnogaja ljeta na opde ljubljeni i uzvieni Gospodar Knjaz Nikola!
A koliko je knjaz omiljen meu svojim podanicima muhamedanske vjere pokazalo se i prilikom
Svetosavske proslave u Baru, kada je jedan uenik - musliman recitovao pjesmu posvedenu
Gospodaru. Ovaj ak muhamedanac najprije zahvaljuje Bogu to im je podario takvog
vladara, koji je za podanike isto to i sunce. Zatim se knjaz naziva srpskim carem, za koga su

606
Srpad mrijet spravna. Na kraju Svetosavske proslave, kojoj su po ustaljenom obiaju,
prisustvovali aci sve tri vjeroispovijesti, knjaz je, kako se navodi, naredio da se novano obdare
svi prisutni aci. U prilog uvjerenju o knjaevom jednakom odnosu prema svim svojim
podanicima bez obzira na njihovu vjeroispovijest, ali i kao dokaz o nesumnjivoj vladarskoj
blagonaklonosti prema inovjercima, to de redi manjini, objavljen je u crnogorskoj tampi i
knjaev ukaz kojim odobrava izgradnju damije u Ulcinju, a kao pomod za njenu izgradnju daruje
tri hiljade groa ulcinjskim muslimanima. Ovaj knjaev ukaz propraden je komentarom o
njegovoj, vie puta pokazanoj blagonaklonosti prema svim konfesijama u Crnoj Gori. Komentar
je naslovljen sa Ravnopravnost u Crnoj Gori. U ovom tekstu navedene su i knjaeve rijei
upudene Ulcinjanima pravoslavne, islamske i katolike vjere. Pokazujudi svoja tri prsta, knjaz
Nikola im je tada rekao: Vidite li ova tri prsta, svi su moji i svi su mi mili podjednako. Tako ste
isto mili mi podjednako vi moji dragi podanici od sve tri vjere. Svi dete nadi kod mene svagda
ravnopravnost i zatitu kako pred graanskim zakonom, tako i u vjerskim stva-rima. Gospodar
je u tadanjim zvaninim publikacijama nazivan i uzor Ocem koji se stara o dobru svih svojih
podanika, a nazivan je i predstavnikom nae srede i napretka, zbog ega mu je jedan
Crnogorac navodno poelio da poivi dugo - na sredu svih svojih podanika, ali i da bi ostvario sve
svoje velike ideje koje slue itavom Srpstvu, a ne samo Crnoj Gori. Takoe, uitelj iz
Mrkojevida, kraja u kojemu ive preteno muslimani, rekao je da se Gospodar brine za sve svoje
podanike kao dobar otac za svoju djecu, pa bi mladi Crnogorci, da nije Gospodareve brige o
kolama, bili slijepi. I zbog toga, i zbog svojih ostalih zasluga za Crnu Goru i srpski narod u
cjelini, isticalo se da je knjaz Nikola vladar koji se svojim djelima proslavio kao ni jedan srpski
vladalac prije njega. Zato je na jednom roditeljskom skupu uitelj N. Lekovid naveo kao obavezu
svakog uitelja da crnogorske ake upozna sa vrlinama knjaevim, koje ga kao malo kojeg
vladara odlikuju, te da na taj nain razvijaju kod djece odanost, poslunost i zaslueno
potovanje prema knjazu: Zar kad se povede rije o naem Gospodaru smijemo, a da oigledno
pred djecom ne iznesemo sve one vrline, koje Ga mimo ostalih vladara krase, i time razvijemo u
djece pravu odanost, poslunost i potovanje prema Njemu. Jedan je uitelj na roditeljskom
skupu poruio da kola treba crnogorskoj dravi da podari omladinu koja de biti vjerna svom
Gospodaru i spremna na najvede rtve, ukoliko te rtve Gospodar od njih trai. Ovaj uitelj
objanjava da razlog za toliku vjernost potie otuda to se knjaz Nikola neumorno i bez
prestanka brine o svim svojim podanicima, i zato to stalno radi da unaprijedi svoju zemlju i
usredi sve njene stanovnike. Roditeljski skup je, naravno, zavren uzvikom: Da ivi na opde ljubljeni i Uzvieni Gospodar Knjaz Nikola mnogaja ljeta!. Takoe, i uitelj Kosta Luid rekao je
na jednom skupu graanima da ne zaborave da knjaz Nikola i danju i nodu ulae sve svoje snage
kako bi usredio i unaprijedio svoju zemlju. On je, kako Luid kae, usreditelj ove slavne
domovine nae. Jedan je uitelj u govoru jo rekao i da je Gospodar poput dobrog oca, te da su
svi Crnogorci duni da se Bogu mole za njegovo zdravlje, kao i da svoju ljubav prema Gospodaru
iskau ispunjavanjem svojih dunosti. Inae, crnogorski uitelji su prilikom kolskih proslava
redovno pozivali prisutne da se mole Bogu za zdravlje knjaza Nikole, kako bi to skorije svoje
velike elje u djelo sproveo. Tadanje novine su ukazivale i na knjaevu vrlinu da uvijek
nagrauje one koji rade za dobro naroda. Tako se povodom podsjedanja na smrt hercegovakog
ustanikog voe Tripka Buve, isticalo da ga je Gospodar za ivota nagradio inom i orujem, a da
Tripko nije rano umro, dae, nema sumnje, i do vedeg stepena stupiti. I kako knjaz Nikola ne
zaboravlja junake i borce za slobodu, on je o sopstvenom troku podigao spomenik Tripku Buvi,

607
naredivi i da se njegovi zemni ostaci prenesu kod crkve Sv. Petra u Nikidu. U jednom od
narednih brojeva lista koji je obznanio Gospodarevo dobro djelo, objavljena je zahvalnica
saplemenika ustanikog vojvode Tripka Buve. Oni, naravno, zahvaljuju knjazu Nikoli, Caru
Junaka, na uvaavanju hercegovakih prvaka i rtava koje su oni podnijeli u borbi za slobodu.
Uz to, oni pozivaju knjaza Nikolu da opet poalje ka Hercegovini svoju vojsku, kako bi na Vujem
dolu izvojevali jo jednu pobjedu. Haj Knjae, eljo naa! Prui nam modnu ruku tvoju...,
poruuje Hercegovci knjazu Nikoli. Koliko je knjaz osjedajan, i nadasve, koliko potuje one koji
daju svoj ivot u borbi za slobodu, potvrivalo se i u izvjetaju sa sahrane motiju Ljubotinjana
koji su poginuli 1876. godine. Dok su se njihovi zemni ostaci nalazili u crkvi, knjaz Nikola je
kleknuo i pred njihovom se skrinjom molio, a kada je zavreno opijelo, knjaz je prvi prihvatio
skrinju i iznio je iz crkve. Gospodar je svoju blagodarnost prema junacima koji ginu za slobodu,
pokazao i u sluaju oficira Milutina Radojiida iz Pjeivaca, koji je poginuo pri opsadi Nikida
1877. godine. Radojiid je poginuo juriajudi na turske rovove, i prilikom juria pozvao je svoje
drugove da ga slijede. Kada je knjaz Nikola doznao kako je poginuo ovaj oficir, odluio je da
nagradi njegovog sina, poklonivi mu kudu i zemlju. Darovana kuda i zemlja nalazila se upravo na
mjestu gdje je pjeivaki oficir poginuo. Ovo Gospodarevo dobroinstvo spomenuto je i prilikom
prenoenja Radojiidevih zemnih ostataka u novu grobnicu. Svetenik koji je drao govor, rekao
je da milostivi i pravedni Gospodar ne zaboravlja one koji poginu za slobodu: Pa kad od Boga
ne bi sueno da na tvoje junake prsi vidi zasluena odlija, evo milostivi i pravedni Gospodar,
kao to je vazda junaka djela uvaavao, nije propustio ni tvoju junaku smrt da ne uvrsti u broj
padih crnogorskih junaka, te je za to tvoje pregalatvo i junatvo tvoga sina milostivo i bogato
nagradio, da se svagda sjeda tvojijeh oinskijeh i junakijeh zasluga. Drugom prilikom, knjaz je
naredio da se o njegovom troku podigne grob uvenome junaku Jovu Pajovu. Navodno je knjaz
obilazedi groblje u Danilovgradu bio iznenaen kako je neugledan i zaputen grob uvenog
junaka Jova Pajova. Svojoj pratnji je rekao da nije pravedno da takav junak nema bolji
spomenik. Kada su prisutni bjelopavlidki glavari odmah iskazali spremnost da prikupe novac za
tu svrhu, knjaz Nikola je, kako i dolikuje brinom vladaru, rekao: Ne, vi ste se, brado, dosta
istroili ove nerodne godine, no du ja na sebe uzeti sve trokove. Kasnije je knjaz napisao i
epitaf koji je urezan na spomenik.
Nema naroda na svijetu koji toliko voli svog vladara kao to Crnogorci vole knjaza
U prilog uvjerenju da knjaz Nikola potuje i da ne zaboravlja junaka djela, ali i da ne zaboravlja
usluge uinjene dinastiji, mogao je da poslui i njegov ukaz kojim oslobaa od poreskih obaveza
potomstvo popa Boka Popovida iz Ljekopolja. Naime, pop Boko Popovid je organizovao
oslobaanje vladike Danila iz turskog ropstva (1702) i za sve vrijeme vladiinog zatoenja u Zeti
bio je uz njega. Da bi se oduio potomcima popa Boka za pomod koju je njihov predak pruio
vladici Danilu, knjaz je 1892. godine izdao ukaz kojim oslobaa potomke popa Boka Popovida iz
Zete poreza na pokretnu i nepokretnu imovinu, sve dok Crnom Gorom bude vladala dinastija
Petrovid - Njego. Predstava o knjazu Nikoli kao o brinom vladaru veoma je predano
izgraivana i uvrdivana brojnim drugim napisima. Kako se navodi u jednom broju Glasa
Crnogorca iz 1886, knjaz Nikola je posjetio bolnicu Danilo I, gdje je svakog bolesnika
milostivo tjeio i sa svim bolesnicima razgovarao. Takoe, kae se da je knjaz naredio da se iz
dvorske kuhinje donese hrana bolesnicima. Desilo se da je prilikom ove posjete knjaz sreo i

608
artiljerijskog oficira Zeka Vrbicu, koji je ved dugo leao u bolnici. Da bi ga, kako se kae, oveselio,
knjaz mu je saoptio da mu daruje neku zemlju i uz zemlju 100 fiorina. Gospodar je i kasnije
obilazio cetinjsku bolnicu, i opet je tjeio i darivao bolesnike. Jednom prilikom je muslimanu iz
Nikida, kojemu je bila otkinuta noga, obedao da ga nede zaboraviti. Objanjava se da je knjaz to
uradio kako bi ovog tekog bolesnika ohrabrio. Drugom prilikom, kada je posjetio bolnicu,
navodno je bolniaru rekao sljedede: Pazi bolesne i to go bi koji od bonika zatraio, pa
sluajno ne bi bilo u bolnici, to hodu na zahtijevanje makar kojeg od bolesnika, pa bilo u dan ili u
po nodi, da doe u Dvor i meni lino da kae to se trai, da ti odmah dam za utjehu
bolesnijeh sve to kojemu na um pane. Uz to, Gospodar je dao bolniaru stotinu talira kako bi
ga podstakao da to bolje njeguje bolesnike. U izvjetaju se konstatuje da je ovakva panja
sasvim oekivana od Gospodara, koji ima oinsko srce i koji se stara o dobru i sredi svog
naroda. Napominje se i da je ova Gospodareva posjeta bolnici gotovo uobiajena, bududi da on
barem dva puta sedmino obilazi bolesnike. Pored bolesnika, brini vladar je obilazio i krajeve
u kojima je bilo najvie tete od vremenskih nepogoda. Tako je marta 1888. godine obiao
Nikid da bi se lino uvjerio u stanje tamonjeg naroda koji je bio stradao od nerodice i zime.
On, navodno, nije mogao izdrati a da se lino ne uvjeri u kakvom su stanju brojne nikidke
porodice, vjerujudi da de im vrlo brzo modi na odreeni nain pomodi. A pri povratku iz ove
posjete Nikidu, knjaz je svratio u Danilovgrad, kako bi se i ovdje upoznao sa stanjem naroda.
Bududi da se Gospodar, kako se tvrdi, odlikuje milodu i dnevno - nodnim promislom o svome
narodu, to de redi da i nodu i danju misli o dobru naroda, on je ovom prilikom naredio da se o
dravnom troku uredi pijaca i da se popravi jedan lokalni put. I po svom obiaju, knjaz je
novano darivao siromane porodice iz ovoga kraja. Neto kasnije je zbog ove oinske
knjaeve brige za ekonomski prosperitet svojih podanika, jedan govornik rekao da de ime knjaza
Nikole ostati zlatnim slovima zapisano u istoriji Crne Gore, dok de se njegovom vladavinom diiti
pokoljenja. Koliko je knjaz Nikola brinuo o svojim siromanim podanicima, saznajemo i iz jedne
vijesti iz Bara, u kojoj se kae da je prilikom boravka u svom dvorcu u Baru knjaz pozvao sve
siromane Barane, a bilo ih je preko stotinu, i sve ih darivao. Isto tako, kada je putovao u Kue,
knjaz Nikola je novano darivao svako dijete, enu ili starca kojeg je sreo usput. Naravno, sve
ovo je jo vie doprinijelo da narod zavoli svoga gospodara i da ga smatra ocem narodnim.
Narod, naime, uvia da Gospodar neumorno radi kako bi svi u Crnoj Gori ivjeli bolje, zbog ega
se istie da je on predmetom ogromne ljubavi. Uz to, Gospodar je uvijek spreman da pomogne
svim svojim podanicima, i oni mogu u svako doba pristupiti knjazu i saoptiti mu svoje
probleme. Zato se u Glasu Crnogorca tvrdi da nema naroda na svijetu koji toliko voli svog
vladaoca, kao to Crnogorci vole knjaza Nikolu. Naravno, odmah se dodaje da se radi o
uzajamnoj ljubavi, jer i knjaz Nikola voli sve svoje podanike. On, kako se kae, esto posjeduje
obine ljude i raspituje se o njihovom stanju, dok de i najviem siromahu nazvati dobro jutro
i upitati ga za junako zdravlje. Novine su esto pisale o masovnim izlivima te podanike ljubavi
prema knjazu Nikoli. Jednom prilikom je na nekom koncertu u Zetskom domu, kojemu je
prisustvovao i knjaz, publika veoma esto uzvikivala knjazu ivio, pa je on nekoliko puta
morao ustajati i zahvaliti burnim ovacijama oduevljene publike. Pa i kada je posjedivao
manastir Ostrog na Troiindan, knjaza je okupljeni narod burno pozdravljao da se brda
razlijegahu! U jednom se izvjetaju navodi da je za vrijeme knjaevog boravka u Nikidu
ogromno oduevljenje narodno svakog dana sve vie i vie raslo, da bi na dan Gospodarevog
roendana ono dostiglo vrhunac. Knjaz je, zajedno sa ostalim lanovima vladarskog doma,

609
podstakao to oduevljenje, te je ono buknulo poput erupcije, odnosno, poput nesavladive
elementarne sile. Tvrdi se da ovo oduevljenje nije vjetaki izazvano, ved da je ono izraz
svijesti o vladaoevim zaslugama i dobroinstvima. I prilikom posjete Kuima, kada je knjaz pred
okupljenim narodom itao svoju Zdravicu Kuima, oduevljeno klicanje i potreeno osjedanje
ved nije imalo kraja. Knjaz Nikola se, kako se to eljelo predstaviti, stalno zanimao kako ive
njegovi podanici, to je trebalo da bude jo jedan znak njegove izraene brige za dobrobit
naroda kojim vlada. U Glasu Crnogorca se navodi da se Gospodar prilikom posjete Podgorici
raspitivao gotovo o svemu - o stanju muslimanskih bogomolja, o stanju puteva, o potrebama
naroda, a obiao je i zatvor, poznatu Jusovau, interesujudi se da li zatvorenici imaju vjersku
pouku. Interesovao se Gospodar i za stanje u kolama, pa je na jednoj uiteljskoj skuptini
najprije pitao svakog uitelja ponaosob o re-vnosti i zdravlju uenika, preporuujidi uiteljima
volju, istrajnost i rad u svom poslu. Knjaz je zatim preporuio uiteljima da uvaju istotu
srpskoga jezika, a posebno da se klone upotrebe tuih rijei. Savjetovao im je i da budu uvari
narodnih obiaja i primjer skromnosti u sredinama u kojima rade. Na kraju je Gospodar, kako se
navodi u izvjetaju, darovao svim uiteljima po jedan primjerak Potonjeg Abenseraa, svog
najnovijeg pjesnikog djela. Vladalac i Njegov narod stoje u bliskoj, srdanoj vezi i stapaju se u
jednu nerazdvojnu cjelinu, pisalo je u jednom tekstu o knjaz Nikoli. O toj vezi vladaoca i
njegovog naroda, odnosno, o knjaevoj neposrednosti i bliskosti sa svojim podanicima, esto je
pisano.
Od prestolonasljednika Danila nema snanijeg momka: ima tako vrst stisak ruke da kosti
utrnu
Razliitim sadrajima stvaralo se uvjerenje o nekoj posebno prisnoj relaciji vladar - podanici, to
je trebalo da bude jo jedan dokaz u prilog tezi - da Crnogorci imaju vladara kakvog nema
nijedan drugi narod na Balkanu. Iz brojnih napisa moemo saznati da je knjaz obiavao da
razgovara o obinim stvarima sa svojim podanicima, da ih je uvijek kada bi bilo prilike
savjetovao, a gotovo redovno darivao. Jednom rijeju, kada je knjaz bio u kontaktu sa svojim
podanicima, onda stroge protokolarne norme nijesu vaile. Primjera radi, jednom prilikom,
kada je prisustvovao vjebovnom gaanju crnogorske vojske, na poligonu su se sluajno nali
neki starac i djeak. im je zavrio razgovor sa vojnicima, knjaz je pozvao djeaka i starca, i
ponudio ih da pucaju u metu, to su oni i prihvatili. Kada su oni, oito predstavnici stare i nove
Crne Gore, uspjeno zavrili gaanje, knjaz ih je obdario. Djeaku je dao novac, a za starca je
naredio da mu se kupi jedanaest ovaca. Knjaz je takoe darivao i vojnike koji su postigli najbolje
rezultate u gaanju. Svoj oinski odnos i bliskost s podanicima, knjaz Nikola je posebno
iskazivao u situacijama koji su za ovjeka najtee (gubitak lanova porodice, bolest). Prema
tradicionalnom shvatanju, u takvim situacijama najbolje se pokae ko je pravi prijatelj, a rije
podrke obavezuje na trajnu zahvalnost. Jo kada se ta podrka javno manifestuje, to u ovom
sluaju ini prva linost u zemlji, onda se na taj nain ukazuje najveda moguda ast onome
kojemu je ta podrka upudena. Gospodar je na ovaj nain, po svoj prilici, zaduio mnoge u Crnoj
Gori, pa je zvanina tampa imala dovoljno dokaza da je on, odista, dobrog srca. Tako kada je
umro kapetan Jefto Nikolid, Gospodar je pozvao njegove sinove i roditeljski ih tjeio, kako bi
lake podnijeli oevu smrt. Tjeio je knjaz (ovoga puta zajedno sa knjaginjom) i vojvodu Maa
Vrbicu kada mu se ubio sin, hrabredi ga da junaki i hristijanski podnese sinovljevu preranu

610
smrt. Iz Glasa Crnogorca saznajemo i da je knjaz posjetio teko bolesnog Zeka Jankova, svog
nekadanjeg tjelohranitelja, a neto kasnije i da je uputio telegram saueda kolainskom
kapetanu kojemu je ubijen sin. U telegramu knjaz moli kapetana da bude hrabar i razborit: No
kad si junak, budi pametan. Gospodar je obiao i bolesnog sina serdara Rada Turova Plamenca
i pladao je ljekare koji ga lijee. Takoe, stigao je da posjeti i bolesnog vojvodu Vasa Ivanovida u
Kuima, i da ga rijeima ohrabri. Koliko je knjaz bio brian prema svojim unesredenim
podanicima svjedoi i itulja koja je objavljena u Glasu Crnogorca 1903. godine. Naime, otac
umrlog mladida zahvaljuje knjazu to je lino posjetio njegovog jedinca - sina dok je bolovao i
nahodedi ga u najvedim mukama - ne poali truda, nego snijegom bolesnog mi sina po prsima
hlaae... Idealistika predstava o vrlinama knjaevim stvarana je i na drugi nain. U nekim
putopisnim biljekama, koje su kao knjiga objavljene 1892. godine (Devet veselih dana Uspomene cetinjske omladine sa izleta u Nikide), knjaz je prikazan kao otac sviju Crnogoraca,
kao neposredan i jednostavan ovjek, ali i kao olienje najboljih tradicionalnih vrijednosti. On je,
kako se kae, uzor svim Crnogorcima zbog svoga ojstva i junatva, ali i svim Srbima, tako da u
Crnoj Gori nema toga ko ne bi za Njim i u vatru i u vodu. Cetinjski omladinci, koji su krenuli u
Nikid da bi knjazu koji je tamo boravio estitali roendan, poruuju da nema te sile koja
Crnogorca moe zaustaviti da ne poe za svojim Gospodarom, i da ne bude tamo gdje je on.
Crnogorac to radi jer zna da se Gospodar za sve njih jednako brine i da sa svima njima dijeli i zlo
i dobro. Za Gospodara se kae da je, i pored vrlina i modi koje ima, skroman i neoptereden
materijalnim dobrima, a to se potvruje i time to je njegov dvorac u Nikidu nevelik i
jednostavan. Takoe, knjaz se svojim stasom i uzrastom, okom i pogledom, dranjem i
pokretom izdvaja od ostalih Crnogoraca. Navodno bi ga svako mogao prepoznati meu hiljadu
ljudi. No, i to je piscu ovih putopisnih biljeki bilo malo, pa dodaje da od knjaevog trogodinjeg
sina Petra ne moe biti ljepeg djeteta, a od prestolonasljednika Danila - snanijeg momka.
Prestolonasljednik, naime, ima tako vrst stisak ruke, da kosti utrnu due vrijeme. Prilikom ovog
susreta cetinjskih omladinaca s Gospodarem, omladinci su, kako se navodi, izrazili svoju radost
to imaju ovakvoga Gospodara, nazivajudi knjaza najsretnijim vladarom na svijetu, jer on uiva
bezgraninu ljubav svojih podanika. Omladinci su, noeni takvim osjedanjem, pjevali jednu
prigodnu pjesmu: Sad da vidi, Beu, bajalice,/ I ti, Peto, stara lajavice,/ ta je zmaju Knee
Nikolaju/ Meu svoju djecu Crnogorce... I knjaz Nikola je bio radostan zbog toga, pa je
okupljenim omladincima rekao: Svakojemu vladaru, da je na mome mjestu zavidio bih; a ovako
- tako mi Boga - ne zavidim nijednome! Pored ovog skromnog priznanja, Gospodar je
oduevio omladince i svojom neposrednodu, svojim oinskim odnosom prema njima, kao i
svojom stalnim podsticanjem tradicionlanih vrlina Crnogoraca. Primjera radi, Gospodar je
svakome omladincu koji je prilikom gaanja u metu pogodio cilj, davao po jedan zlatni
napoleon. Objanjavano je da Gospodar cijeni one koji se istiu svojim vojnikim vrlinama, jer te
vrline i sam posjeduje. U prilog tome navedena je epizoda sa Vujega dola, kada, navodno, knjaz
nije mogao obuzdati svoja ratnika uvstva, pa je odjednom uzjahao konja i sa isukanom
sabljom krenuo pred vojskom u sredite najedeg boja. Ali, naravno, Crnogorci su ga na silu
uhvatili i zaustavili. Na kraju knjige navodi se nekoliko izreka knjaza Nikole kojima se eli
potvrditi da je on za Crnogorce veliki uitelj ojstva i junatva. Navodno je Gospodar rekao
sljedede: U junatvu je najljepa vrlina ojstvo i potenje; Najskuplji je ovjek; Ko ne uva ljude,
nije ovjek; Nije poteno brkati sud i pravicu sa Gospodarevom milosti, jer ako koga Gospodar
pomiluje, to ne znai da mu je sud krivo uinio. Pored ovakve idealizacije knjaza Nikole i

611
prekomjernog isticanja njegovih vladarskih i ljudskih vrlina, crnogorska dravna ideologija je
stvarajudi kult knjaza Nikole izgraivala i predstavu o njegovim ogromnim zaslugama za
napredak Crne Gore. Za knjaza se pisalo da je preporoditelj Crne Gore, tj. otac moderne,
nove Crne Gore u kojoj se sve bolje ivi i u kojoj se na svim poljima drutvenog ivota
neprestano napreduje. Mi smo sredni i lako nam je naprijed koraati kad imamo onakva
Gospodara, tvrdilo se u zvaninom Glasu Crnogorca. Gospodar je, navodno, pokreta
cjelokupnog preobraaja Crne Gore, i on je kao mudar i neumorni pregalac, voen eljom da
njegov narod ivi u blagostanju, prosto natjerao Crnogorce da od golih kra stvore zemlju
pogodnu za ivot. Zahvaljujudi njegovom pregalatvu i mudrosti, Crna Gora ima doline
prekrivene maslinom i vinovom lozom, a brda koja su nekada bila goleti, sada su obrasla
umom.
Pisalo se i da je knjaz od svojih usta odvajao samo da bi uredio i uljepao Crnu Goru
Naravno, njegove su velike zasluge za dobijanje novih teritorija i izlaz na more, tako da Crna
Gora sada ima sve to je potrebno za ekonomski napredak. Tvrdi se zato da je prava sreda za
Crnu Goru to joj je u najznaajnijem razdoblju njenog preobraaja Bog dao vladara kakav je
knjaz Nikola. On, kako se istie, svakog dana i svakog asa jedino brine za dobrobit svoga naroda
i ast svoje drave. Ili, kako je to jednom prilikom reeno, njemu je prva misao - sreda i
napredak naroda kojemu je na elu. Knjaz Nikola je zato s razlogom dobio epitete cara junaka,
proiritelja crnogorskih granica i preporoditelja Crne Gore. On je, kako se kae, do velikih
visina doveo Crnogorce svojim veleumom. Pisalo se i da je knjaz od svojih usta odvajao samo da
bi uredio i uljepao Crnu Goru. Zahvaljujudi tom njegovom trudu, nema sela kao ni seoceta, u
kome se ne nalazi po jedna osnovna kola, nema varoi koju ne vezuje kolski put, nema kraja u
kojemu ne vijuga lijepi kranik. Zato se naglaava da za sve to treba jedino zahvaliti naem
mudrom Vladaru. Nijesu bile rijetke ocjene da je knjaz Nikola, s obzirom na zasluge za
preporod Crne Gore, nesporno najvedi crnogorski vladar i gorostas nae epopeje. O tome
to je konkretno postignuto za njegove vladavine, nabrajano je vie puta, i to razliitim
povodima. Tako je prilikom tridesetogodinjice njegove vladavine (1890) reeno da je knjaz
Nikola uspio da od Crne Gore stvori kulturnu i ureenu dravu, koja ima uzorni pravosudni i
prosvjetni sistem, dravu koja je izukrtana kolskim putevima i koja raspolae morskim
pristanitima. Crna Gora je za njegovog doba stekla teritoriju od Drine do Bojane, i od Lima do
Trebinjice, te plodna polja i more. Zahvaljujudi knjazu Nikoli Crna Gora je stekla i zavidan
meunarodni ugled; ruski, austrougarski i turski monarsi, kao tri vladara koji upravljaju
dravama koje su najvanije za meunarodni poloaj Crne Gore, uvaavaju knjaza Nikolu.
Gotovo itave ove tri decenije ispunjene su bile asovima mukog rada i junakog pregnuda,
odnosno, svaka je godina u tom nizu bila ispunjena vitetvom i umljem. Naravno, to je i
razumljivo ukoliko se zna da je knjazu Nikoli najveda briga bio njegov narod i njegovo dobro.
Kae se da su brojni pokazatelji te njegove stalne brige, u prvom redu novi putevi i mostovi,
vodovodi, kole i ostale uredbe ojstva i pitomosti. Knjaz Nikola se zato naziva vladarom Umnoiteljem. Kao posebno znaajan istican je knjaev doprinos razvoju prosvjete. U jednom se
lanku o crnogorskoj prosvjeti kae da je na mig Gospodarev Crna Gora krenula gigantskim
koracima u razvoj svojih prosvjetnih institucija, i to takvim tempom da je zadivila Evropu.
Iskljuivo njegovom zaslugom Crna Gora krajem 19. vijeka ima preko 120 osnovnih kola
(dravnih i privatnih), to znai da na manje od 3000 stanovnika dolazi jedna kola.

612
Pretekosmo vajcarsku, konstatuje se sa zadovoljstvom. Govorilo se i da je knjaz Nikola
zapoeo novu eru prosvjete u Crnoj Gori, jer se pored staranja za opti napredak zemlje i
naroda, oinski zauzimao za razvoj crnogorskog kolstva. U govoru povodom Svetosavske
proslave, jedan uitelj je knjaza nazvao najvedim crnogorskim prosvetiteljem, sa eljom da ga
Bog i sv. Sava podre dugi niz godina na prestolu Crne Gore.
Dravnika veliina knjaeva, a posebno njegove vladarske zasluge, istaknute su i u prigodnoj
publikaciji Dvovjekovna vlada slavne kude Petrovid-Njegoa, koja je tampana 1896. povodom
dinastikog jubileja. U odjeljku posvedenom knjazu, kae se da je on car junaka, pjesnik i
knjievnik, narodni voa, diplomata, uitelj i vladar koji je unaprijedio Crnu Goru. Da je knjaz
Nikola odista car junaka, pokazalo se, navodno, u ratovima koje je vodio sa Turcima. Tada je,
kako se kae, knjaz Nikola kao munja posred puanog ognja na sve strane oblijeta, hrabredi
borce i podstiudi ih da se u odsudnom asu pokau kao junaci. Pored svog neporecivog
junatva, knjaz je, kae autor, u doba mira pokazao koliko mu je stalo do napretka Crne Gore i
blagostanja naroda kojim vlada. Podizao je kole, bolnice, puteve, donosio zakone, uredio
institucije vlasti, modernizovao vojsku. Svjestan zadataka koje ima, i koje su mu njegovi slavni
preci ostavili u amanet, knjaz Nikola nastoji da preporodi Crnu Goru i dovede je do eljene
veliine i ugleda, sve sa ciljem da usredi svoj narod. Sve su ovo, kako se objanjava, nepojmljivi
gigantski uspjesi. No, o tome ta je sve knjaz Nikola postigao za vrijeme svoje vladavine, i koje
su njegove zasluge, preciznije je navedeno u jednoj predstavci Dravnog Savjeta knjazu Nikoli:
Vi uiniste, da nam na Berlinskom kongresu 1878. sve drave priznaju konano nezavisnost; Vi
zadobiste proirenje naih granica; Vi udvostruiste povrinu naih pokrajina; Vi utvrdiste nae
granice preko Grahova i Onogota u Zahumlje, preko Nemanjideve Ribnice i Vasojevida do u
staru Raku, preko Lesendre do blizu Skadra na Bojani, preko Ulcinja i Bara na Jadransko more.
Vi, Visoanstvo postigoste da sjedinite Crnu Goru sa Zetom. Pored ovoga, navedeno je i da
knjaz Nikola poslije ovih ratnih uspjeha i dobitaka, za koje je, kao to se moe zakljuiti,
iskljuivo on zasluan, vodi teku borbu da osigura blagostanje u zemlji. U tom cilju on se stara
da se izgrade putevi, da se osnivaju i modernizuju institucije vlasti, da se razvija prosvjeta,
trgovina, narodna privreda, kao i da Crnogorci, kao dobri ratnici, postanu i dobri radnici. Pored
svih ovih zasluga, crnogorski mitropolit Mitrofan naveo je u jednom govoru da je knjaz Nikola
znaajan i po tome to je, pored toga to je podizanjem pravoslavnih hramova pokazao izuzetnu
hridansku pobonost i rijetko osjedanje zahvalnosti prema Bogu. O zaslugama knjaza Nikole za
napredak Crne Gore, kao i o njegovim vladarskim uspjesima, posebno je pisano i prilikom
proslave etrdesetogodinjice njegove vladavine. I tada je, kao i toliko puta ranije, izreena
ocjena da Crna Gora pod njegovom mudrom vladom neumoljivo napreduje. On je,
jednostavno, bio taj koji je za ovaj stalni napredak oznaavan kao najzasluniji, i crnogorska
dravna ideologija je sa ovom sintagmom o neumoljivom napredovanju eljela izredi generalnu
ocjenu njegove duge vladavine. Sve je to objanjavano kao posljedica njegove stalne brige za
preporod Crne Gore, za njen razvoj i blagostanje svih njenih dravljana. Knjaz je, kako se
objanjava, sluedi vjeri, pravdi i narodu, uspio da malu Crnu Goru uvede u red civilizovanih
evropskih drava i da istovremeno u njoj ouva tradicionalni patrijarhalni duh. On je, takoe,
svojim dravnikim radom stvorio osnovu za njen samostalni ivot, kao i osnovu za njen
svestrani napredak u bududnosti. Kroz mutne vale uasa i krvi/ Klonula nije domovina Tvoja;/
Ti, Visoanstvo, izvede je prvi/ Zatonu tihom srede i spokoja!, slavio je knjaza-gospodara,
povodom etrdesetogodinjice vladavine, sin Stefana Mitrova Ljubie. Istim povodom, u lanku

613
Rijetka svetkovina, reeno je da knjaz Nikola ima iskljuive zasluge za sve postignute uspjehe
u proteklom vremenu. Najprije se navodi da je za vrijeme knjaeve vladavine Crna Gora vodila
dva teka rata, koji su bili i dui i edi nego ijedan prethodni.
Nikolini podanici su obiaj ljubljenja ruke Gospodaru posljednji ukinuli na Balkanu
Posljednjim ratom koji je vodila sa Turcima, ona je ostvarila teritorijalne dobitke koji su iz
osnova izmijenili njen dravni poloaj. Izmeu ostalog, ona je u ovom ratu oslobodila Zetu
(Nemanjinu kolijevku), Raku, Zahumlje i Primorje. Za etrdeset godina knjaeve vladavine,
Crna Gora je od ratnikog stana postala ureena drava sa svim uslovima da se ekonomski
bre razvija. Pored toga, njen istorijski napredak ogleda se i u porastu njenog politikog ugleda i
znaaja, i na Balkanu i u Evropi. Posebno u balkanskoj politici, Crna Gora je postala vanom
injenicom, kao istorijski i prirodni stoer srpskoga naroda. To je politika uloga na koju ona,
dakako, odavno pretenduje, koja joj pripada, i na koju ima istorijsko pravo. I kao to je ved
reeno, sve je to Crna Gora postigla zahvaljujudi prosvjetljenom umu, plamtedem rodoljublju,
pjesnikoj dui i neumornom trudu knjaza Nikole. I kasnije je o knjazu Nikoli pisano kao o
vladaru koji vodi oinsku brigu za napredak i boljitak svih podanika Crne Gore, a kao dokaz za to
navodi se, recimo, osnivanje Crnogorske banke, donoenje Zakona o tampi i uvoenje u
dravni ivot jedne nove institucije - Narodne skuptine. Istie se da je knjaz Nikola odmah po
osnivanju Crnogorske banke upisao na svoje ime 500 akcija, u emu je, kako se kae, kao i u
svakom drugom napretku u zemlji prednjaio. to se tie donoenja Zakona o tampi,
konstatuje se da je Gospodar uvijek bio najvedi prijatelj slobodnog i potenog iskazivanja
misli. Kada se sve ovo ima u vidu, nije neobino to su u Glasu Crnogorca objavljeni i neki
lanci, iji su autori srpski novinari, u kojima se knjaz Nikola naziva veliki Nikola, Car
crnogorskih junaka i vladar kojim bi se svaka velika drava mogla podiiti. Pored isticanja
knjaevih zasluga za preporod Crne Gore, i ogromnih njegovih uspjeha koji su postignuti u
doba mira, dravna ideologija je idealizaciji vladarske linosti knjaza Nikole doprinosila i
isticanjem njegovih dobroinstava, odnosno, raznih novanih davanja. Trebalo je to da bude
upeatljiv dokaz o njegovoj plemenitosti i humanosti, ali i dokaz o oinskoj brizi za kulturno i
materijalno napredovanje Crne Gore. U zemlji gdje vlada gotovo opte siromatvo, i gdje u
svijesti ljudi postoji shvatanje drave kao velike porodice, davanje novca u razliite svrhe,
veoma je upeatljiv vladarski gest. Kao malo koji balkanski monarh, knjaz Nikola je i te kako
drao do ovakvog ispoljavanja vladarske milosti. I kao to su se njegovi podanici uvijek drali
obiaja da ga ljube u ruku, u emu su bili posljednji sljedbenici tog obiaja na Balkanu, tako se i
on do kraja svoje vladavine nije odrekao pozicije vladara - prilonika i darodavca. Ma koliko sve
to izgledalo anahrono, i ma koliko u svemu tome prepoznali neku udnu mjeavinu
srednjovjekovnog i osmanlijskog poimanja odnosa izmeu vladara i podanika, knjaevi potezi
ovakve vrste doprinosili su njegovom vladarskom kultu i idealizovanoj predstavi o njemu. U
jednom zvaninom izvjetaju navodi se da je knjaz darovao osnovnoj koli u Mrkojevidima dva
rala zemlje, dok je za gradnju crkve u Kolainu darovao 2040 fiorina. Dao je knjaz novani prilog
od 100 fiorina i za gradnju crkve u Piperima (Kopilje). Gospodar je kupio i ikone za crkve u
Andrijevici i na Ribnjaku. Objavljeno je i da je knjaz iz svoje privatne kase finansirao izgradnju
puta od Virpazara do Bara. U Prosvjeti, zvaninom organu Ministarstva prosvjete i crkvenih
djela, navodi se da je u toku 1893. godine knjaz Nikola dao novani prilog za izgradnju crkve u

614
Bajicama (2.400 fiorina), za izgradnju crkve kod Spua (1.200 f), za podizanje crkava u Poljima
Kolainskim (1.200 f) i Bezjovu (600 f), te za podizanje crkve u ekularu (200 f). Takoe, knjaz je
dao novac i za unutranje ureenje saborne crkve u Ljubotinju (2.000 f). Naredne, 1894. godine
knjaz je darovao 300 fiorina za graenje crkve u Goliji. U isto vrijeme bila je zavrena crkva u
Zupcima kod Bara, koju je kao svoju zadubinu podigao knjaz Nikola. Tim povodom objanjava
se da je knjaz jo prilikom osloboenja Bara obedao da de u znak zahvalnosti Bogu za ovaj veliki
ratni uspjeh, podidi crkvu. Naredne godine knjaz Nikola je darovao jednoj crkvi u Piperima 200
fiorina, kako bi se za crkvu kupile neophodne stvari. Ovaj njegov gest okarakterisan je kao jo
jedan dokaz ljubavi vladara prema Crkvi. uvstva pobonosti krase srce knjaza Nikole, a
njegova djela pokazuju put kojim de Crnogorci ugoditi Bogu, kae se u jednom lanku. Kako se
navodi u Prosvjeti, knjaz je darovao 1000 fiorina crkvi u Andrijevici za nabavku ikona, a za
unutranje ureenje ove crkve, neto ranije je bio dao preko est stotina fiorina. Takoe, knjaz
je kupio zemljite na kojemu je podignuta crkva, u vrijednosti od devet stotina fiorina, a za
poetne radove darovao je dvije hiljade fiorina. I crkvi na Ribnjaku, nedaleko od Bara, knjaz
Nikola je dao 500 fiorina za kupovinu ikona, dok je manastirskoj crkvi na Cetinju poklonio deset
svetenikih odedi. Za crkvu u Kuima knjaz je kupio zvono vrijedno 250 fiorina, a crkvi u
Rovcima dao je 100 fiorina za kupovinu potrebnih stvari. Gospodar je priloio izvjesnu sumu za
obnavljanje crkve u Rovcima, dok je za izgradnju kole u Rovcima darovao 300 fiorina. Knjaz
Nikola je dao 4200 fiorina za postradale od poplave u Crmnici, ali i 1000 fiorina za gladne i
kune u Indiji! Gospodar je takoe darovao i 1000 fiorina za biblioteku Zetskog doma.
Septembra 1894. godine poela je sa radom kola u Bajicama, iju je izgradnju finansirao knjaz.
Uitelj bajiki, koji je drao govor ovim povodom, uzdizao je oca crnogorskog i lovdenskog
sokola, pomolivi se za njegovo zdravlje i zdravlje vladajudeg Doma. Pored kole u Bajicama,
knjaz je i u Banjanima izgradio kolu, dok je manastiru u Nikidu poklonio 200 rala svoje zemlje.
Objavljivano je povremeno i da je knjaz davao stipendije boljim uenicima. Tako je 1890. knjaz
odredio mjesenu stipendiju od pet fiorina ueniku uru Radievidu, dok je ueniku Joku
Radomanu povisio stipendiju sa pet na deset fiorina. Neto kasnije je odredio stipendiju od
petnaest fiorina Marku Lazarevidu. Knjaevu stipendiju u istom iznosu dobili su naredne godine
jo dvojica uenika. Pored ukazivanja na brojna knjaeva dobroinstva, idealna predstava o
knjazu - gospodaru uvrdivana je u onovremenim zvaninim publikacijama i itavim nizom
prigodnih pjesama. Brojni pjesnici slavili su knjaza Nikolu, veliali njegova djela i zasluge,
glorifikujudi njegovu politiku ulogu i znaaj. Svi oni su na taj nain doprinosili diviniziranju
njegove politike i vladarske linosti, uvrdujudi knjaev neprikosnoveni kult. Uz nacionalno romantiarsku tematiku, crnogorsko pjesnitvo toga doba gotovo da i nije imalo drugih
semantikih obiljeja. Bilo je pjesnika koji su pozivali da se pjeva u slavu knjaza Nikole, zato to
je on zatitnik srpskog naroda i tvorac nove Crne Gore: Pojmo Onom, koji titi/ Plamen srpski
na oltaru:/ Ocu i Prosvjetiocu-/ Pojmo Knjazu-Gospodaru!/ Na sablju i na pero/ On vazda bi
prvak,/ I tim nam slavu steka/ Knjaz-pjesnik i junak-/ Pojmo Knjazu! On je srpska dika,/ Srpska
vjera - nada svakolika!
Vojvoda Simo Popovid je pjevao da mu Nikola lii na stijenu kada se izdaleka posmatra
I u drugim pjesmama je knjaz Nikola slavljen kao izbavitelj srpskog naroda, kao otac Crne
Gore, kao najznaajniji vladar kojeg je Crna Gora imala, ili kao blagorodni gospodar koji radi za

615
dobro Crnogoraca i itavog srpskog naroda. Zato se u jednoj pjesmi upuduje molba Svetom Savi
da poivi knjaza Nikolu, da ga odri zdravim i veselim, bududi da je on krjepka nada Crne Gore.
Podstaknut svim Gospodarevim dobrim djelima, jedan je pjesnik preko stranica Glasa
Crnogorca poruio Crnoj Gori: Boe ivi tvoga Gospodara,/ Koji sjajnu bududnost ti stvara!
Pored toga to je nazivan uvarom srpske slave stare, oslobodiocem i ratnikom koji pobjede
dobi mnogobrojne, knjaz Nikola je smatran i za vladara koji pored nacionalne vri i
prosvetiteljsku misiju. I svojim pjesnikim djelom, i svojim kulturno-prosvjetnim pregalatvom,
on doprinosi buenju nacionalne svijesti kod srpskog naroda, a posebno kod onog dijela
srpskog naroda koji se pod tuinskom vladu nalazi. To su, kako je napisao pjesnik Radoje
Roganovid, knjaevi prosvjetni megdani. U jednom svom spjevu, posvedenom
etiristogodinjici Obodske tamparije (1893), Roganovid navodi i da je svega Srpstva vila
doletjela na Obod, rukovala se sa knjazom - I amanet njemu sveti dala,/ Ka pjesniku srpskom
velikome,/ I ka Crne Gore vladaocu,/ Da prosvjetu srpske zemlje mile,/ Sve to vie Knjae
potpomae. Vila je na Obodsku proslavu donijela i deset zlatnih pera najpoznatijih srpskih
knjievnika, kao i zlatni vijenac. Svim srpskim zemljama ona je dala po jedno zlatno pero
(Crnoj Gori, umadiji, Vojvodini, Dalmaciji, Dubrovniku, Boki, Hercegovini, Bosni, Staroj Srbiji i
Makedoniji), a Crnoj Gori i suvie vijenac od zlata. U spjevu Osvojenje Bara, vojvode Sima
Popovida, kae se da knjaz Nikola izgleda kao stijena kada se izdaleka posmatra. Vojvoda Simo
takoe kae da su knjaza okolni Srbi smatrali svojim izbaviteljem i zatitnikom, a Crnogorci
brinim vladarom koji se prema svima odnosi s ljubavlju. U prilog tome navodi se knjaeva
panja prema ranjenom Marku Miljanovu. Navodno, kada je krenuo da oslobaa Bar, knjaz
Nikola je pri prolasku kroz Danilovgrad osjedao potrebu da posjeti ranjenog vojvodu, koji se tu
lijeio. Pa knez dini sjetio se/ Svog junaka i te nodi;/ Da ne svrne ranjeniku/ Ne dade mu srce
prodi, kae vojvoda Simo Popovid. Knjaz je, zatim, kako se navodi u ovom spjevu, tokom
itavog pohoda i opsade Bara hrabrio vojsku, a ranjenike je obilato darivao. Takoe, on je bio
na popritu najede borbe, predvodedi svoju vojsku u boj ljuti. Pjesnik kae i da se i u ovom
pohodu pokazalo da je misao-vodilja knjaza Nikole - osloboenje pokorenog naroda iz turskog
ropstva. Na kraju spjeva se zato iskazuje elja da knjaz Nikola, kao nasljednik prvih srpskih
gospodara, oslobodi itavo Srpstvo: Nadodaj mu ruku modnu,/ Kud god krene svu da stigne,/
Ka Bar slavni da sve Srpstvo/ U slobode srede digne! Knjazu su bile posvedene i mnoge
pjesme u kojima su isticane njegove ratne zasluge, njegovo vojniko umijede i njegova tenja da
ratujudi oslobodi i ujedini pokoreni srpski narod. U njegove zasluge ubrajano je i to to se srpski
narod konano moe oduprijeti svojim neprijateljima i to je ovaj narod duhovno snaan. Jer,
kao to je njegova sablja ublaila muke pokorenog srpskog naroda, tako je i njegova lira
razgonila zlobe mrak. Knjazu koji se, kako se to tvrdi, proslavio kao heroj, pjesnik, patriot i
hridanin, pjesnik J. Sundeid eli da zbog takvih svojih zasluga bude okrunjen vjencem
velianstva, i to kao vladar srpski i dika itavog slovenskog svijeta. Znaaj knjaza - gospodara za
Crnu Goru uporeivan je sa znaajem Sunca, dok je o knjazu pjevano kao o orlu ponositom,
vitezu pera i maa, odnosno, junaku koji ima britku sablju i zlatno pero. Milostivom vladaru,
koji ima srce hrabro -snagu muku, pjesnik je poelio da dugo poivi, jer se u njega (knjaza)
polau sve nade nacije. Da je to tako, potvrivala je i stihovana estitka upudena iz Bosne,
knjazu Nikoli za roendan: Slava Tebi, Crne Gore Knee,/ Dini Knee i srpski vitee!/ Slava
Tebi, dobri, bojni oe,/ Usamljenog Srpstva branioe!/ Slava Tebi, Crne Gore glavo,/ Na
ponose, naa velja Slavo! Jedan pjesnik je knjaza Nikolu uporeivao i sa orlom kojemu se itav

616
svijet divi i kojemu Bog daje snagu za velika djela. Ovaj orao je, kako se kae, ponikao na
srpskom kamenu i on je, kao i njegovi preci, navikao davat Srpstvu sjajan plod. Jedan je
pjesnik pokuao da napravi i stihovani mini-portret knjaza-gospodara. Evo ta je prema
njegovom miljenju karakteristino za crnogorskog vladara: Pravda, milost i sloboda/ Ljubav
Boga i naroda/ Sjajno pero, plam anxara,/ Kite naeg Gospodara! Bilo je i pjesnika koji su se
stihovima knjazu zahvaljivali za sva dobroinstva koja ini, sa eljom da ga Bog poivi na korist
itavog srpskog naroda: Nek Bog ivi Knjaz Nikolu/ Milog Srpstva divnu nadu,/ Koji no je prvi
junak/ I u ratu i u radu. Uz sve ovo, o Gospodaru se pjevalo kao o vladaru koji je i srpska
kruna i crnogorski ljuti lav, i pobornik svetosavske misli i apostol bratske sloge, a iznad
svega - brani srpskih prava. Zato se prieljkuje da knjaz Nikola okupi razdrobljeno Srpstvo i
da obnovi Srpsko Carstvo, a da nakon toga dobije krunu cara Duana. No, nije samo knjaz Nikola
slavljen i velian prigodnim pjesmama kao vladar, ved je u isto vrijeme uzdizan i kao pjesnik. Jo
od pojave knjaevih prvih pjesama, ezdesetih godina 19. vijeka, njegov je knjievni ugled u
Crnoj Gori postepeno rastao, da bi posebno poslije objavljivanja Balkanske carice (1886)
poelo prekomjerno velianje knjaza-pjesnika. Isticanje knjaeve pjesnike genijalnosti
(veleuma), nije bilo iskljuivo vezano za Crnu Goru. I u pojedinim srpskim kulturnim sreditima,
moglo bi se redi u vedini njih, vladala je prava ushidenost knjazom-pjesnikom, i odsustvo bilo
kakve kritinosti kada je o vrijednosti njegovog stvaralatva rije. Sve estetske, anrovske ili
metrike manjkavosti njegovih pjesnikih ostvarenja, koje su i te kako bile uoljive, za mnoge su
tadanje kulturne i nacionalne poslenike bile sasvim nevane. Njima je bila vanija nacionalnopolitika semantika koju je knjaevo djelo nesumnjivo imalo, i sam knjaz kao zanimljiva i
neobina pojava u srpskom pjesnitvu i politici. Zbog svog nacionalnog i politikog rada, a
njegovo bavljenje knjievnodu je smatrano za jedan oblik te djelatnosti, knjaz je, jednostavno,
bio primjer i uzor vladara-patriote, koji se za najvanije nacionalne ciljeve bori i na ovakav nain.
Knjievni kritiari su u njemu prevenstveno gledali patriotu, a patriote, opet, dojmljivog
nacionalnog pjesnika. I jedni i drugi su u prvi plan stavljali pjesnikovu linost, motive zbog kojih
uzima pero u ruke i ideje za koje se zalae, dok je umjetnika vrijednost knjaevog stvaralatva
bila u drugom planu. Zbog tih razloga, knjaeve knjige postale su patriotsko tivo, pa su one i
izvan Crne Gore doekivane sa blagonaklonodu. Svako pojavljivanje knjaevih pjesnikih djela
prualo je priliku za njegovo slavljenje i velianje. Kako u Crnoj Gori nije ba bilo knjievnih
kritiara od zanata, uglavnom su pretampavani afirmativni prikazi knjaevih djela iz srpske ili
hrvatske tampe.
Marko Car: Knjaz Nikola je svojim pjesnikim djelom dosegao vrh srpske poezije
Tako je Glas Crnogorca prenio prikaz Posljednjeg Abenseraa, koji je u Srpskom glasu
objavio Marko Car. U tom tekstu se, recimo, kae da je knjaz Nikola svojim pjesnikim djelom
dosegao vrhunac u srpskoj poeziji, kao i da u njegovim stihovima prepoznatljivo odjekuje ica
patriotska. Bilo je i onih koji su smatrali da je knjaz Nikola pjesnik koji slui na ponos Srpstvu,
jer je na ovom polju zasukao svoje gospodske rukave kako bi pomogao svom narodu.
Objanjavalo se u jednom prikazu i da knjaz Nikola nije pjesnik koji pie zarad line slave ili zarad
tenje za besmrtnodu. On iskljuivo pie da bi kao ovjek snanih patriotskih osjedanja, koji
duboko proivljava patnje svoga naroda, na ovaj nain olakao svoju duu. O samim knjaevim
djelima jednom je prilikom reeno da ona nakon pojavljivanja izazovu izuzetnu panju u svijetu,

617
i ostave najbolje utiske na strunu kritiku. Navodno da zbog toga u Crnoj Gori postoji opte
raspoloenje da se ovi umotvori naega vitekoga Gospodara tampaju u dovoljnom broju
primjeraka, kako bi ovi uzvieni i oaravajudi zvuci doprli do to vie ljudi. Sa objavljivanjem
Pjesnika i Vile (1892), knjaevog spjeva istorijsko-politikog karaktera, kult knjaza-pjesnika
dostigao je vrhunac. Za razliku od ostalih knjaevih djela, koja su uglavnom imala tematiku od
lokalnog, to de redi crnogorskog znaaja i znaenja, Pjesnik i Vila je spjev u kojemu se promilja
optenacionalni (srpski) problem. Knjaz Nikola je tako i na ovaj nain elio svojoj politikoj i
pjesnikoj misli podariti svesrpsko znaenje i prisutnost. U sutini, to je jedan od najvanijih
ciljeva i njegove sveukupne politike djelatnosti. Svakako da je to doprinijelo da se Pjesniku i Vili
toliko panje posveduje u crnogorskoj tampi. Za ovaj spjev govorilo se da je lirsko-patriotska
studija koja zanosi i oarava. Uz zahvalnost knjazu to je pored tolikih dravnih obaveza naao
vremena i za pisanje pjesama, autor prikaza dodaje da je omiljeni Knjaz i Gospodar, garant da
de Crna Gora jo vie napredovati i uvedati svoje blagostanje i svoju dravnu teritoriju. Bilo je i
tvrdnji da je ovo djelo odraz knjaevog genijalnog duha, te da je ono rem-ek-djelo srpske
knjievnosti. Navodno da svaki italac mora da se divi knjaevom poznavanju nacionlane
prolosti, njegovom svestranom obrazovanju, knjievnom izrazu i stilu. Knjaz Nikola pokazuje
svojim stvaralatvom da je, kako se kae, ne samo dobar pjesnik, ved i dobar teolog, filozof,
psiholog, istoriar, geograf, politiar, diplomata i govornik! U nekim prikazima koji su
objavljivani u tampi izvan Crne Gore, a koje je Glas Crnogorca preuzimao, pisalo se i da je
Pjesnik i Vila djelo koje posvuda uzdie klonuli duh narodni i zadahnjuje mirom i ljubavlju
raskomadano i meusobno otueno Srpstvo. Iznosile su se i tvrdnje da je ovo djelo izraz
istinskog nebeskog nadahnuda i melem za sva napadena i zabrinuta srpska srca. Navodno da u
cjelokupnom srpskom pjesnitvu ovaj spjev zauzima posebno mjesto, tako da bi svaki Srbin
trebalo da ga proita. Glas Crnogorca prenio je i prikaz iz Crvene Hrvatske u kojemu se navodi
da knjaz Nikola spada u red pjesnikih veliina kakav je Gundulid, Zrinjski, Preradovid, Mauranid
i Njego. I u zagrebakom Vijencu iznesena je laskava ocjena o knjaevom pjesnikom daru.
Reeno je da je Pjesnik i Vila spjev u kojemu je povijest srpskoga naroda saoptena na lirski
nain, kao i da je knjaz Nikola ovim spjevom postao Andrija Kaid srpske istorije. Divno je
vidjeti kada jedan srpski vladalac tako snano osjeda i misli za svoj narod, pisalo je u prikazu
koji je objavljen u Zastavi, a koji je takoe publikovan u Glasu Crnogorca. Bilo je i tvrdnji da
Pjesnik i Vila elii srpski duh kod svakog Srbina. Jedan se italac djela hvali kako je spjev
proitao ak tri puta, i to sa najvedom usladom i ushidenjem. Knjaevo djelo Pjesnik i Vila
crnogorski publicista Jovan Roganovid oznaio je kao ostvarenje koje je sasvim proeto srpskim
rodoljubljem, i djelo koje svojim idejama i porukama koristi svesrpskom ujedinjenju i slozi. U
ovom spjevu, kae Roganovid, nalazi se sve ono to je srpskom narodu najsvetije i najdrae,
zbog ega se ono moe smatrati i narodnim jevaneljem. Poslije ovakvih ocjena uslijedile su i
one koje su se odnosile na knjaevo sveukupno stvaralatvo, pa je u prigodnoj publikaciji
Dvovjekovna vlada slavne kude Petrovid-Njegoa konstatovano da je knjaz Nikola za knjievnost
veliki uroeni genije. Uz to, on svojim pjesmama, koje navodno sadre sve ono to je najbolje
u narodnoj tradiciji, snai duh srpskog naroda i podstie njegovu nacionalnu svijest. Neto
kasnije objavljen je i opirni lanak Knjaz Nikola I, srpski pjesnik. Autor lanka (Lazar T.
Perovid) knjaza naziva besmrtnim genijem i proslavljenim pjesnikom i vladarom, ije su ime
guslari odavna obesmrtili. Kae se i da svako ko ita knjaeve stihove moe zakljuiti da ih je
pisao pravi Srbin, koji za razliku od ostalih pjesnika, ne trai inspiraciju u enskoj ljepoti, ved u

618
istoriji i nacionalnim idealima. Kako se dalje tvrdi, za knjaza, kao i za ostale Crnogorce, nema
uzvienije misli od misli o slobodi, niti vede elje od elje da i drugu bradu jedne krvi i jednoga
imena oslobodi ispod tueg jarma. Pored toga, na osnovu njegovih pjesama moe se zakljuiti
da knjaz Nikola eli crnogorsku omladinu da vaspitava u junakom, ratnikom duhu, kako bi,
kada to Crnoj Gori i Srpstvu bude potrebno, ovi mladidi bili dostojni svojih slavnih predaka. Zbog
takve patriotske misije koju knjaz-pjesnik vri, pisac ovoga lanka zakljuuje da de ime knjaza
Nikole blistati meu srpskim pjesnicima, ali i da de njegovo ime stajati meu imenima najvedih
srpskih junaka i rodoljuba od Kosova naovamo. lanak pod istim naslovom - Knjaz Nikola I.
srpski pjesnik, napisao je i Niko Vukovid-Sarap. Vukovid tvrdi da je knjaz Nikola po svojoj
osjedajnosti jedinstveni pjesnik u svijetu (!), dodajudi da blagorodni narod suze lije kad ita
njegova djela. Njegova je poezija, navodno, prekaljena i ista, ba kao to je i knjaeva dua
ista. U knjaevim pjesmama, kae Vukovid, prepoznaje se sva harmoninost srpskoga jezika,
tako da su one primjer kako se na ovom jeziku mogu izraziti zamane ideje. Vrijednost ovih
pjesama je i u tome to se u njima iznose optenarodne tenje i misli, zbog ega su one svojina
naroda kojemu su namijenjene. Imajudi sve to u vidu, za knjaza Nikolu se kae da je on
nedostina pjesnika veliina, i da poslije vladike P.P. Njegoa i Branka Radievida srpski narod
nema znaajnijeg pjesnika. Autor lanka kao posebno znaajno knjaevo knjievno djelo smatra
spjev Pjesnik i Vila, istiudi da je to ostvarenje jedinstveno u itavoj srpskoj knjievnosti. Ono je
jedinstveno i po tome to se u njemu na umjetniki nain prezentuje cjelokupna srpska istorija,
uz osvrt na najvanija ivotna pitanja srpskog naroda. Ovo je veliko, velianstveno djelo, kojoj
podobne do danas u Srpstvu nema, ni u prozi, ni u poeziji, kae Vukovid. U cjelini gledano,
Vukovid smatra da je knjaz Nikola veliki srpski pjesnik koji utie na duh i nacionalna osjedanja
drugih ljudi, u prvom redu zato to sopstvene nacionalne ideje i tenje saoptava kroz iskrene i
jednostavne pjesnike forme.
Idealna slika o kralju Nikoli uvrdivana je i pomodu kolskih udbenika
Pored velianja knjaza - pjesnika koji se, kao nijedan drugi vladar, i sabljom i perom bori za
osloboenje i ujedinjenje srpskog naroda, crnogorska dravna ideologija imala je cilj i da
afirmie knjaza Nikolu kao predvodnika srpskog nacionalnog pokreta i kao vladara iji je politiki
znaaj u ovom pokretu nesporno najvedi. Trebalo je zarad knjaevog ugleda i njegove
dravnike harizme, uvrstiti svijest da je knjaz Nikola izbavitelj i oslobodilac pokorenog
srpskog naroda, i vladar u kojeg i slobodni i neslobodni Srbi, odnosno svi oni koji prieljkuju
nacionalno osloboenje i ujedinjenje, polau najvie nade. Dravna ideologija ga je upravo
predstavljala u ovom svjetlu - kao dosljednog i odvanog nacionalnog borca. Kako je navedeno
u jednoj pjesmi, objavljenoj u Glasu Crnogorca, svi Srbi oekuju od njega da ostvari najvanije
srpske (nacionalne) ciljeve: Sa veseljem i usklikom/ Sreta Tebe, Srbin sada/ Tvoj je ivot njemu
blago,/ U Tebe je sva mu nada! Ovo je imao u vidu i vojvoda Ilija Plamenac, pa je u jednom
govoru poelio da Bog poivi knjaza Nikolu i da mu pomogne da uzdigne slavu Srbinovu. Takva
njegova nacionalna misija smatrala se prirodnom, bududi da se isticalo kako je knjaz Nikola
srpski vladalac koji je ved jedan dio pokorenog srpskog naroda oslobodio turskog ropstva. Pisalo
se i da knjaz Nikola treba da ostvari one velike nacionalne ciljeve za koje se itav srpski narod
zalae, a srpski narod, navodno, vjeruje da ih jedino on moe ostvariti. Zato je u vie navrata
isticana njegova oslobodilaka i ujediniteljska misija u srpskom narodu. Uz to, obrazlagana je

619
istorijska i politika utemeljenost knjaevog prava da takvu misiju vri. U najkradem, ta
argumentacija se odnosila na kontinuitet crnogorske borbe protiv Turaka i zasluge dinastije
Petrovid - Njego, i knjaza Nikole osobito, u toj borbi. Kada se sve to ima u vidu, onda je logino
to je knjaz Nikola u jednom lanku oznaen kao srpski Kavur, koji u poneemu nadilazi onog
italijanskog Kavura. Iako se direktno ne navodi njegovo ime, ovdje se kae da je srpski Kavur
ovjek koji je predodreen da izvri tu svetu misiju. On se s nevienom upornodu bori protiv
mnogih prepreka koje stoje na putu ostvarenja velike ideje nacionalnog osloboenja i
ujedinjenja, ali ni u jednom trenutku ne malaksava i ne odustaje. Dalje se kae da ovaj srpski
Kavur ima hrabru vojsku, koja je oduevljena ciljem koji treba da ostvari, a ima i podrku jedne
velike sile. Autor lanka napominje da je ovaj srpski Kavur, koji zauzima prvo mjesto meu
onima koji se danju i nodu mue i rade za srpsko osloboenje i ujedinjenje, napisao pjesmu
Onamo, onamo za brda ona, to je sasvim jasna aluzija na knjaza Nikolu. Na kraju, prieljkuje
se da srpski Kavur ostvari ciljeve koje je proklamovao u svojoj poznatoj pjesmi, a najprije da
oslobodi srpski narod iz tuinskog ropstva. Kada se to desi, prieljkuje autor lanka, srpski de
narod poistovjedivati ime knjaza Nikole sa svojim osloboenjem. Tvrdilo se u jednom lanku i da
je veliki srpski genij dao Crnoj Gori knjaza i gospodara, koji nije samo posveden napretku, slavi
i veliini Crne Gore, ved i ostvarivanju nacionalnih ciljeva srpskog naroda. Zato srpski narod s
razlogom oekuje od njega da ostvari toliko eljene nacionalne ideale, i da Srpstvo povede
putem napretka, slave i jedinstva. Knjazu Nikoli, ili kako se ovdje naziva - krilatom Orlu pod
Lovdenom, a ne nekom drugom srpskom vladaru, predstoji zadatak da izvri zavjetnu misao
svakog Srbina - da izvojuje slobodu i ujedinjenje srpskog naroda. Ovim se eli redi da je knjaz
Nikola nesporni predvodnik tog pokreta. Ili kako se u jednoj pjesmi kae, on je kormilo na
srpskom brodu i predvodnik borbe za ujedinjenje Duanovih zemalja. Takva knjaeva pozicija
neminovno ga ini uzdanicom svih pokorenih Srba, pa se ovi pokoreni Srbi s razlogom nadaju da
de ih on izbaviti iz tuinskoga ropstva i da de knjaz Nikola poraziti protivnike velike ideje srpskog
osloboenja i ujedinjenja. Oficir Novica Nikolid napisao je pravu odu knjazu-oslobodiocu i
neprikosnovenom nacionalnom pregaocu: O enije! ija misa/ Bududnosti srpskoj slui,/ to
god stvori i napisa/ Tijem rodu melem prui./ Dananji si centar sfere/ Politike, borbe, rada;/
elik otac nove ere,/ Da Srb ivi, da se nada.../ Da odri duh pregnuda;/ Da u oaj pao ne bi/ Do
novoga voskresnuda/ O enije, slava tebi!
U nekim je tekstovima isticano da je knjaz Nikola itav svoj ivot posvetio boljoj bududnosti
srpskog naroda i njegovom ujedinjenju. On se ak naziva i pionerom velike zgrade srpskog
jedinstva. Kao proslavljeni ratnik i Car junaka, on je ratovao za osloboenje srpskih zemalja,
tako da je svojim uspjesima, navodno, ak dvadeset puta (!) osvetio Kosovo. Zahvaljujudi ugledu
koji je u toj borbi stekao, kao i vojnoj snazi kojom raspolae, knjaz Nikola, kako se tvrdi, u svojim
rukama dri klju balkanskog i evropskog rata. Ne sumnjajudi u njegovu odlunost i rijeenost
kada je u pitanju veliki nacionalni cilj, konstatuje se da de knjaz Nikola, cijenedi politike
okolnosti i interese srpskog naroda, zapaliti ratni poar u trenutku kada to Srpstvu bude
odgovaralo. Knjaz de to uiniti i zato to je on potomak onih vladara koji su udarili temelje
srpskoj slobodi i vladara koji su nagovijestili bolju bududnost srpskog naroda. Zato, bez obzira
na sve tekode koje sa sobom nosi borba za ostvarivanje ove velike ideje, istie se da de knjaz
Nikola, za koga se kae da mu u ilama tee prava srpska krv, i dalje iriti svoja snana krila za
onijem to je po Srpstvo korisno i sveto. Na kraju, zakljuuje se da de njegovo ime biti zlatnim
slovima upisano u srpskoj istoriji, a da de mu se bududa pokoljenja diviti zbog ogro-mnog uinka

620
na korist Srpstva. No, prije nego to istorija donese taj svoj sud o knjazu, jedan je crnogorski
oficir predviao da de lovdenski Car junaka biti - ni manje ni vie - nego car Balkana! Ma kako
ovakve pretpostavke pretjerano zvuale, sa Cetinja su najozbiljnije saoptavali da je knjaz Nikola
jo od vremena kralja Milana bio jedini politiki predstavnik srpskog naroda od znatnijeg ugleda.
On je, kako se kae, najljepa i najzaslunija srpska politika i vojnika pojava, i njemu, za razliku
od drugih vladara, nikada nijesu u prvom planu bili sopstveni dinastiki interesi, ved uvijek interesi srpskog naroda. On je onaj lovdenski orao koji stalno motri na pokoreni srpski narod i
titi ga od tuina. Svojim politikim radom i pregnudem, koje je svima znano, knjaz Nikola, kako
se tvrdi, uliva nadu pokorenim Srbima da de ih Crna Gora osloboditi ropstva u kome se nalaze i
da de ona osvetiti Kosovo. Knjaz Nikola je, jednostavno, linost koja bodro bdi, da se nijedna
srpska dua ne izgubi i ne propadne, da ne uvene i ugine. Takav vladar brine o Srbima ma gdje
oni bili, pa ak i o Srbima u Americi. Potlaeno Srpstvo zato od njega, sasvim realno oekuje da
ga izbavi i ujedini. Navodno je on u ratovima koje je vodio s Turcima, ved dokazao koliko dri
do zavjeta predaka i velikog cilja srpskog naroda - nacionalnog osloboenja i ujedinjena, i koliko
dri do najvedih srpskih svetinja - do vjere i domovine. Ovakva idealna slika o knjazu Nikoli, o
njegovim vladarskim i ljudskim osobinama, o njegovim zaslugama i politikoj ulozi, uvrdivana
je i uz pomod kolskih udbenika.
Sve etiri strofe nekadanje crnogorske himne odnosile su se na kralja Nikolu I
Tako je jedan od vanih ciljeva dravne ideologije ostvarivan upotrebom kolskog sistema.
Predstavu o gospodarevoj veliini i brojnim vrlinama trebalo je na ovaj nain unijeti u svijest
najmlaih podanika i tako uiniti da njihova odanost i oboavanje vladara bude, i tada i kasnije,
neupitna. U jednom od kolskih udbenika (itanka za drugi razred osnovne kole, 1898)
uenicima se najprije objanjava pojam vladara, pa se kae da je vladar gospodar zemlje, ija je
pozicija gotovo istovjetna poziciji oca u porodici. Takoe, kae se da je njegova dunost da se
neprestalno stara da zemlja bude to ljepa i naprednija, zbog ega on ima pravo da bira ljude
(inovnike) koji su za taj posao najbolji. Nakon odjeljka o vladaocu, slijedi omiljena pjesma
knjaza Nikole - Poledela dva anela. To je pjesma o anelima koje Bog alje na Cetinje, i koji
knjazu Nikoli donose zlatnu krunu cara Duana i sablju Ivana Crnojevida. Kada knjaz primi ove
boije darove, on im obedava da de braniti Crnu Goru sabljom Ivan - bega, a da de se boriti za
osloboenje srpskih zemalja kao nasljednik cara Duana. Knjaz dalje kae da de u toj borbi imati
Srbiju kao saveznicu, pa de se crnogorska i srpska vojska sresti na Kosovu, gdje de se osvetiti
Turcima za naneseni poraz. Ova pjesma, sasvim jasno, glorifikuje politiku ulogu knjaza Nikole i
predstavlja ga kao predvodnika nacionalne borbe, i to predvodnika kojemu je sam Bog povjerio
takvu misiju i ulogu. Kod uenika je ovakva pjesma trebala da doprinese predstavi o knjaevoj
politikoj veliini i znaenju, pa je zato sasvim razumljivo to je ona uvrtena u itanku. U
itanci je pored drugih prigodnih pjesama, uvrtena i himna Knjaevine Crne Gore - Ubavoj
nam Crnoj Gori, u kojoj se takoe slavi Gospodar. Uenici su tako pjevali ili recitovali ovu
pjesmu u kojoj se upuduje molba Bogu da odri knjaza Nikolu zdrava, sredna, modna, slavna, i
da ga uva od zavjera. Himna zavrava sljededom strofom: Kud On s nama, svud mi s Njime,/
Krv smo ljevat gotovi:/ Za Nj, za vjeru, nae ime/ I za bradu u okovi./ Tome demo svetu
dugu/ Odzivat se svaki as:/ Boe, sve nam bud u krugu,/ Blagoslovi Njeg i nas! Inae, sve
etiri strofe odnose se na knjaza Nikolu, tako da bi se prije moglo redi da je ovo himna knjazu

621
Nikolu, nego himna Crne Gore. O knjazu Nikoli, njegovoj vladavini, vladarskim uspjesima i
zaslugama, opirnije i konkretnije se pie u itanci za etvrti razred osnovnijeh kola (1898) u
kojoj je svim vladarima iz porodice Petrovid - Njego posvedeno po jedno poglavlje. Poglavlje
koje se odnosi na knjaza Nikolu, svojim sadrajem nije prilagoeno uzrastu kojemu je
namijenjeno, tako da se ono skoro ni u emu ne razlikuje od tekstova koji su o knjazu Nikoli
objavljivani u tadanjoj tampi i periodici. Ne razlikuju se, naravno, ni iznesene konstatacije o
knjazu Nikoli kao vladaru, tako da je itav ideoloki spektar ocjena o vladavini knjaza Nikole
ovdje prenesen bez skradivanja i pojednostavljivanja. Izmeu ostalog, navodi se da je stupanjem
na presto, knjaz Nikola nastavio ona slavna, velika i za cijelo Srpstvo mnogoznaajna djela, a
zatim se kae da se knjaz u toku Veljeg rata pokazao kao veliki vojskovoa i junak, dostojan
imena Cara junaka. Nakon rata, knjaz je, kako se kae, postojanom i dobro smiljenom
unutranjom politikom, stekao ime preporoditelja i oca svog naroda. Brian za svoj narod i
njegov napredak, knjaz je nastojao da uredi sudove i obezbijedi pravnu sigurnost i jednakost, da
otvori to vie kola, napravi to vie puteva i mostova, te da uredi vojsku. Uz to, on je,
ljedujudi stazama sv. Save, obnovio i podigao vedi broj manastira i crkava, ali je, kao pravian
gospodar koji je svima jedanko naklonjen, uredio i vjerske institucije svojih nepravoslavnih
podanika. Za knjaza se napominje i da poput brinog oca porodice vodi brigu o svim svojim
podanicima u vrijeme gladi i nerodnih godina, kao i u vrijeme poplava i drugih nepogoda. U
takvim situacijama, on nabavlja hranu svojim podanicima, ili ih pomae na drugi nain.
Predmetom njegove vladarske panje i milosti bez prestanka su siromani podanici i samohrane
udovice. A kada od dravnih i narodnih poslova ugrabi slobodnog vremena, knjaz Nikola se,
naravno, zanima knjievnodu. U udbeniku se iznosi tvrdnja da zbog vrijednosti svojih
knjievnih ostvarenja knjaz Nikola stoji u prvom redu srpskijeh knjievnika. Na kraju se o
vladarskom liku Nikole I kae sljedede: Uopte knjaz Nikola nita ne proputa, to bi moglo
posluiti slavi i veliini, sredi i napretku Crne Gore i uopte srpskoga naroda. Zato je i poznat u
cijelom svijetu kao jedan od najmudrijih vladalaca ovoga vremena u svakom pogledu. I u
udbeniku istorije za osnovnu kolu, iznesene su sline ocjene o knjazu Nikoli kao o vladaru,
kojeg je, kako se navodi, Bog ukrasio svim vrlinama. Sve to je dobro i znaajno u Crnoj Gori
uinjeno - njegova je zasluga. On ima najvede zasluge i za postignute uspjehe u ratu s Turskom,
a kae se i da je u tom ratu sokolio vojsku i ulivao u nju nestraivi duh junatva i portvovanja.
Svojim vojnicima je u svakoj prilici davao lini primjer, pa je jednom prilikom, 1876. godine,
umalo poginuo prednjaedi u junakom pregnudu. Svoju hrabrost knjaz Nikola je, kako se istie,
pokazao i na Vujem dolu, gdje je on izvojevao jednu od najsjajnijih pobjeda. Zbog pokazanog
ratnog junatva i neustraivosti, Gospodar je s pravom stekao naziv Car junaka. Nakon
ukazivanja na lino junatvo knjaza Nikole, u udbeniku se znatna panja posveduje njegovim
naporima na ureenju drave i razvoju narodne privrede, njegovom zakonodavnom i prosvjetno
- kulturnom radu. Pregled tih djelatnosti knjaevih napisan je tako da se uenicima sugerie da
je knjaz sve to uradio sam, i da nita od toga ne bi ni bilo da knjaza nema. On, kako se tvrdi,
razvija grane narodne privrede, podie mostove, puteve i bolnice, podie nove varoi, a kao
poboni hridanin, pun hridanskih vrlina, on svuda podie Bogu lijepe hramove. Pored toga
to pokazuje vladarsku umjenost kojoj, eto, preporouje Crnu Goru, knjaz mnogim potezima
pokazuje i da ima osjetljivo srce. Naime, tvrdi se u udbeniku da sve muke i patnje naroda
knjaz prima sa posebnim osjedajem, zbog ega kao dobar i dareljiv otac, svuda priskae u
pomod i dijeli muke s narodom. No, knjaz nije uspjean samo na unutranjem, ved i na

622
spoljnopolitikom planu. Kako se navodi u ovom ubeniku, on je svojim mudrim ophoenjem
zadobio ljubav i uvaavanje svih evropskih drava, a posebno Rusije. I na kraju, navodi se da je
zbog svega ovoga knjaz Nikola veoma omiljen u cijelom naem srpskom narodu. Dakle, u
crnogorskim ubenicima se stvarala idealna predstava o knjazu Nikoli kao o vladaru i ovjeku.
Uenici su ubjeivani da je Gospodar najbolji i najmudriji vladar, da je hrabar i neustraiv, da
je brian kao to je otac brian za svoju djecu, da ima osjetljivo srce, da je poboan kao Sveti
Sava, da je pravian i dobronamjeran, da je najzasluniji za cjelokupni napredak Crne Gore, te
da je omiljen, uvaavan i poznat u cijelom svijetu. Knjaz je, pored svega, izvojevao najvede
crnogorske pobjede, izgradio sve ono to ivot Crnogoraca ini boljim, a stalno pomae i daje
ta je kome potrebno. On, jednostavno, ini da svi budu ravnopravni i zadovoljni, i da svima
bude dobro. Zbog ovakve predstave o knjazu, crnogorski uenici su se vjerovatno pitali: to bi
bilo sa Crnom Gorom da nema Gospodara?
Budo Dragovid:
ODNOSI CRNE GORE I SRBIJE U XIX I XX VIJEKU
Zvanini diplomatski odnosi nezavisnih drava Crne Gore i Srbije uspostavljeni su krajem XIX
vijeka, u vrijeme vladavine Nikole Petrovia i Aleksandra Obrenovia. Svoju ambasadu na
Cetinju Srbija otvara meu posljednjim evropskim dravama, tek 1897. Meutim, gotovo hiljadu
godina traju razliiti i veoma sloeni meudravni, meunacionalni i meudinastiki odnosi ove
dvije junoslovenske drave.
Naertanijem se Srbija odreuje prema svome okruenju, a sve do danas, svi srpski
reimi se prikriveno ili javno, dre ovog dokumenta
Prvi neposredni i konkretni oblici meudravne saradnje izmeu Crne Gore i Srbije,
uspostavljaju se u doba vladike i vladara Petra I Petrovia i voda prvog srpskog ustanka,
orija Petrovia - Karaora (1804-1813).
Crnogorski vladika Petar I Petrovi pisao je deanskom igumanu Danilu: "Ove godine imamo
namjeru mi Crnogorci i, sa beogradske strane Srbi, skoiti na oruje protiv naih neprijatelja
Turaka, ako moemo vsje da izbavimo".
Iako je arko elio da srpskim ustanicima pomogne, sa brojnim odredima crnogorske vojske,
vladika Petar I nije mogao, zbog uticaja Rusije na Srbiju i zauzetosti Crne Gore u borbama protiv
Francuske na Jadranu. Samo manji broj crnogorskih dobrovoljaca, predvoenih drobnjakim
harambaama sa Jezera, braom ibalija - Gavrilom i Jovanom, prilaze srpskim ustanicima 1804.
godine. Karaore je poznavao crnogorske prilike, pa 1806. godine pie vladici Petru I
Petroviu: "Mi smo svagda, i u srcu i u mislim(ma) da ete vi, kad bilo, srpskom narodu u
osloboenju, velika i mona potpora biti".
Ratei sa Turskom 1807. godi- ne, Rusija je podsticala balkanske hriane da i oni ustanu protiv
Turaka. Crnogorci, zajedno sa tamonjim Srbima, napadoe Turke u Hercegovini, ali i pretrpjee
poraz kod Nikia i tvrave Klobuk. Pa ipak, ozbiljnijih zajednikih borbi nije bilo.
U prvim godinama Ustanka, Turci Pekog i Skadarskog paaluka pojaavaju pritisak na
crnogorska Brda, kako njihovi ratnici ne bi prelazili u Srbiju i ukljuivali se u ustanike borbe.
Tek kada je turska vojska Pekog i Skadarskog paaluka, koju su predvodili, skadarski vezir
Ibrahim-paa i gusinjski Mehmed-aga abanagi (zet Ibrahim-pae) i ul-beg abanagi (ura
Ibrahim-pae) angaovana na guenje prvog srpskog ustanka u Novopazarskom sandakatu

623
1808. godine, oslabio je turski pritisak na crnogorska Brda. Tada nekoliko eta iz crnogorskih
Brda prelazi u Srbiju i uestvuje u borbama sa Turcima. U povratku, sa Branima je u Crnu Goru
stigao i manji odred srpskih ustanika, na elu sa srpskim vojvodama - Antom Bogieviem i
Hadi Prodanom Gligorijeviem i, krae vrijeme, boravio u Andrijevici.
Crnogorci su te, 1809. godine, vodili manje borbe s Turcima u Hercegovini. Kada je Karaore
boravio u Novopazarskom sandakatu, crnogorski vladika Petar I poslao je jednog svog sinovca
da uglavi sa njim sastanak. Poraz srpskih ustanika na egru i povratak Karaora u umadiju,
omeo je ovaj sastanak.
Dva puta se Karaore pismom obraao vladici Petru I, tokom posljednje godine ustanka (1813),
molei ga, da "... ako se otvori vojna...... A vi gledajte kakvim god nainom, te malo zaplaite
Arnaute i protiv njih vojsku ukaite, da ne bi mogla cela Arnautija na nas poi".
Strani izvori svjedoe da je tada vladika Petar I poslao u pomo srpskim ustanicima odred od 200
Crnogoraca. Vjerovatno se misli na uee eta iz crnogorskih Brda 1809. godine.
Saradnja izmeu Crne Gore i Srbije intenzivirana je dolaskom u Crnu Goru Sime Milutinovia
Sarajlije, u vrijeme vladavine vladike Petra I. On je bio Njegoev uitelj, ali i srpski
"povjerenik", kome je Njego bezrezervno vjerovao, mada su mu cetinjski graani, koji su ga
poznavali, "tepali" Simo "maniti".
Poznato je da crnogorski vladari - vladike i ondanje crnogorske institucije, sve do pojave knjaza
Danila i kralja Nikole Petrovia, nijesu imali definisan i iskazan nacionalni interes i dravni
program. Zadovoljavali su se "vodeom ulogom" Crne Gore u oslobodilakim ratovima i
"glasom" o ojstvu i junatvu Crnogoraca. Matali su o osloboenju i ujedinjenju Junih
Slovena, predvoenih "vitekom" Crnom Gorom. ak je i mladi vladika Rade (Petar II Petrovi
Njego) bio "opsjednut" romantiarskim jugoslovenstvom i pravoslavljem. Drugih pretenzija nije
imao.
Crnogorske gospodare, posebno knjaza Danila i kralja Nikolu, muile su elje za dominacijom
nad junoslovenskim narodima, to je bila i nepresuna tenja srpskih dinastija i reima. Voena
je rovovska, prikrivena i otvorena, borba za "svesrpski" tron.
-------------------------------------------------------------------------------"NAERTANIJE" - NACIONALNI I DRAVNI IMPERIJALNI PROGRAM "VELIKE
SRBIJE"
Poetkom XIX vijeka, Srbija se nacionalno "budi", vodi organizovanu oslobodilaku borbu
protiv Turaka i stvara (prvobitno) tajni nacionalni program.
Borbu za osloboenje od vievjekovnog turskog ropstva i stvaranje sopstvene drave, Srbija
zapoinje prvim srpskim ustankom (1804-1813), na elu sa Karaorem i nastavlja vjetom
politikom i oruanim akcijama.
Uporedo sa oslobodilakom borbom, Srbija definie program stvaranja mone nacionalne drave
"Velike Srbije". Bio je to program Ilije Garaanina, ministra u ondanjoj ustavobraniteljskoj
Vladi Srbije. Zvanino je to bio "Program spoljne i nacionalne politike Srbije, na kraju 1844.
godine", poznatiji kao "Naertanije".
Prema tome, ovim "Naertanijem" se zvanina Srbija "odreuje" prema svome okruenju i
ukupnom spoljnjem "svijetu". U narednih 150 godina i sve do danas, svi srpski reimi se,
prikriveno ili javno, dre "Naertanija", kao "slijep tapa" ili "pijan plota".
--------------------------------------------------------------------------------

624
POLJSKI REVOLUCIONARI INICIJATORI "NAERTANIJA"
Zanimljivo je da su inicijatori i koordinatori (po nekim istoriarima ak i tvorci) "Naertanija"
poljski revolucionari koji su, kao emigranti u inostranstvu, osnovali svoju tajnu organizaciju.
Poznato je nekoliko ratova izmeu Poljske i Rusije. Poslije neuspjelog ustanka Poljaka protiv
Rusije, 1830. i 1831. godine, voe pobune su se razbjeale po Evropi.
Voa (pobunjene) poljske emigracije u izbjeglitvu, bio je knez Adam artorijski (1770-1861).
Potie iz plemike porodice. Bavio se politikom i knjievnou. Uestvovao je u ratovima
Poljaka protiv Rusije, a bio je u ruskoj dravnoj slubi, ak ministar spoljnih poslova u vladi
ruskog cara Aleksandra I (1795).
Poslije neuspjelog poljskog ustanka, knez Adam artorijski je emigrirao u London, a potom u
Pariz, gdje ga poljska aristokratija u egzilu bira za "nekrunisanog kralja" Poljske 1838. godine.
Takav poloaj i ugled, u egzilu i u Poljskoj, obavezivali su ga da se angauje i nesebino radi na
stvaranju poljske nacionalne drave. Zbog toga je i vodio "antirusku politiku" i naao se u egzilu.
Nastojao je da, za svoje ideje, pridobije June Slovene i velike evropske drave, a posebno
Francusku i Tursku.
Uspostavio je neposrednu saradnju sa Srbijom, kada je srue-na srpska "rusofilska" vlada kneza
Mihaila Obrenovia i uspostavljen srpski ustavobraniteljski reim, na elu sa knezom
Aleksandrom Karaoreviem (vrijeme vladanja: 1842-1858).
U hotelu "Limber" u Parizu, knez Adam artorijski je osnovao diplomatski biro, koji je u sutini
bio ministarstvo spoljnih poslova, sa "akreditovanim" predstavnicima u Carigradu i u Vatikanu.
Imao je svoje "izaslanike" i u nekim evropskim zemljama.
-------------------------------------------------------------------------------"NAERTANIJE" NAPISAO EH A PREUREDIO GARAANIN
"Naertanije je napisao eh Frantiek Zah (1807-1892), pod rukovodstvom elnika poljske
emigracije u Parizu - kneza Adama artorijskog, a potrebama Srbije "upodobio" Ilija Garaanin,
ministar u Vladi Srbije. Frantiek Zah "Naertanijem" predvia "stvaranje junoslovenske
drave, sa Srbijom kao stoerom", (centrom).
U vrijeme pisanja "Naertanija", voe pobune za uspostavljanje ustavobraniteljskog reima u
Srbiji - Toma Vui Perii (1788-1859) i Avram Petronijevi (1791-1852), ivjeli su u
Carigradu, u emigraciji. Tvrdi se da su imali uticaja na Frantieka Zaha, u sastavljanju
"Naertanija". Tokom druge polovine 1844. godine, vraaju se u Srbiju, kada je "Naertanije"
ve usvojeno za srpski "nacionalni spoljno-politiki program".
Poljski knez, a za poljsku aristokratiju u izgnanstvu "nekrunisani kralj" Poljske - Adam
artorijski, u egzilu u Parizu, trudio se da stvori "snaan savez" (blok) junoslovenskih naroda,
kao branu imperijalnim nasrtajima Rusije i Austrije. Kad su Rusija i Austrija okupirale i
podijelile Poljsku, knez Adam artorijski je "traio savez Zapadnih i Junih Slovena", za borbu
protiv Rusije i Austrije.
-------------------------------------------------------------------------------"NAERTANIJE" UPODOBLJENO POTREBAMA SRPSTVA
Zahovo "Naertanije" potrebama "srpstva" pridobio je ondanji ministar u Vladi Srbije - Ilija
Garaanin (1812-1874). Ovaj daroviti i oprezni srpski politiar i dravnik, Ilija Garaanin, bio je

625
jedna od najistaknutijih linosti Srbije XIX vijeka. U vrijeme vladavine kneza Miloa
Obrenovia, bio je "elnik srpske vojske" (ministar vojni). U dvije srpske ustavobraniteljske
vlade kneza Aleksandra Karaorevia, Garaanin je bio ministar inostranih i unutranjih djela.
Uporno se trudio da Srbiji "obezbijedi" vodeu ulogu na Balkanu. Otuda je razumljivo to je, ba
Ilija Garaanin, tvorac nacionalnog programa "Naertanija".
Ovaj dalekovidi srpski dravnik i politiar pravovremeno je "pojmio" Zahovo "Naertanije" i
"uspjeno" ga preuredio u "program osloboenja iz turskog jarma i ujedinjenja svih Srba, u
granicama srpskih zemalja i srpske drave".
Od ukupno 5.397 rijei "Naertanija", Zahovih je ostalo 4.459 ili 83,18 odsto, a Garaaninovih
908 ili 16,82 odsto. Ova (relativno mala) Garaaninova intervencija potpuno mijenja duh i
smisao "Naertanija".
O Zahovoj ulozi u pisanju "Naertanija" saznalo se tek kada je srpski istoriar Dragoslav
Stranjakovi (1901-1966) objavio dvije svoje strune rasprave o tome. Analizirao je i uporedio
tekstove "Naertanija" Frantieka Zaha i Ilije Garaanina, prema rukopisima u Garaaninovoj
zaostavtini.
Zahovo "Naertanije" je sainjeno kao "Plan stvaranja zajednike drave Junih Slovena,
osloboenih iz ropstva Austrije i Turske, snagom srpske drave". Zahov "plan" je oigledna
tenja za "stvaranjem junoslovenske drave, sa Srbijom kao stoerom" (centrom).
Kovanicu srpstvo izmislili su srpski ideolozi, s ciljem da u srpski nacionalni korpus
ukljue nesrpske narode u okruenju
Ilija Garaanin je, u svom programu, "ispustio" zemlje pod Austrijom i, sem nekoliko roaka,
izostavio poglavlje "o Hrvatskoj i esima". Zadrao je samo odjeljak, pod naslovom "Srem,
Baka i Banat", jer je te zemlje "smatrao srpskim". Garaanin izostavlja i djelove o unutranjoj
politici Srbije. Kao dosljedni "autokrata", Garaanin nije htio da "uoi" vezu izmeu spoljne i
unutranje politike, u stvaranju drave i rukovoenju dravom.
U Zahovom uvodu "Naertanija", Garaanin je "umetnuo" reenicu: "Program spoljne i
nacionalne politike Srbije na koncu 1844. godine".
Zah je napisao da "temelj srpske politike mora biti junoslovenski". Garaanin to prepravlja i
kae da "Srbiji treba prikljuiti sve srpske narode, koji je okruuju". Naravno, narode iz
okruenja prethodno treba "proglasiti srpskim narodima", to je zvanina Srbija kasnije uinila.
Za srpske politiare i dravnike, "srpski narodi" u okruenju su "svi Hrvati, Bonjaci, Muslimani,
Crnogorci i Makedonci, kao i neka sjevernoalbanska plemena". Sve su to narodi i teritorije neke
budue "Velike Srbije".
Zah govori o sredstvima za "postizanje ujedinjenja Junih Slovena". Garaanin to prepravlja u
"sredstva, kojima se postie srpski cilj".
Zah konstatuje da Srbi "treba da saznaju poloaj svake grane junog slovenstva". Garaanin to
prepravlja da "treba saznati poloaj Srbiji okruenih naroda. I tako redom. Sve to je smatrao
Srbiji potrebnim, Garaanin je preformulisao i ispustio slovenske zemlje i narode - ehe,
Slovake, Poljake, Hrvate, Bugare i druge, a zadrao u tekstu samo one narode (i zemlje) koje
Srbija smatra srpskim. Tako 908 svojih rijei, u Zahovom Neertaniju od 5.397 rijei,
Garaanin ostavlja netaknutih 4.459 rijei, bitno mijenja, svojata i srpi neke grupacije
Hrvata, Bonjake, Muslimane, Crnogorce, Makedonce i neka sjevernoalbanska plemena. Nije
teko uoiti da je Zahovo Naertanije stoprocentno junoslovenski program, a Garaaninovo
Naertanije je preteno srpski nacionalni program, sa djeliminim junoslovenstvom.

626
Pominju se Bugari i Hrvati, ali bez predvianja srpsko - hrvatskog zajednitva. Garananinovo
Naertanije je Program stvaranja Velike Srbije.
-------------------------------------------------------------------------------NAERTANIJE TAJNI DOKUMENAT
Garaaninovo Naertanije je dugo bilo tajni dokumenat. Austrija je prva saznala, tajno
pribavila, proitala i povjerljivo arhivirala, tek 1883. godine, Garaaninovo Naertanije - prvi
velikosrpski dravni i nacionalni program zvanine Srbije, iji je (ko)autor i glavni recenzent
Ilija Garaanin.
O postojanju Naertanija, javnost je upoznata kratkim tekstom Milana . Milievia (18311908), u Pomeniku znamenitih ljudi srpskoga naroda novijeg doba, 1888. godine.
Integralni tekst Naertanija prvi put je objavio istoriar Milenko Vukievi (1867-1930), u
asopisu Djelo, 1906. godine, pod naslovom Program spoljnje politike Ilije Garaanina na
koncu 1844. godine.
Velianje i popularisanje Naertanija objavili su znanci i prijatelji Milutina Garaanina (184318998), sina Ilije Garaanina. On ga je sauvao, zajedno sa ostalim oevim spisima i upoznao
ondanju srpsku kulturnu javnost.
Posredstvom Aima amia, sa sadrinom Neertanija upoznao se i srpski istoriar Milenko
Vukievi, koji opirno obavjetava itaoce odgovarajuim lankom.
Iako je dugo bio srpska dravna tajna, Garaaninovo Naertanije je zvanian program u
dvije srpske vlade - kneza Aleksandra Karaorevia (1806-1885, vrijeme vladanja 1842-1858) i
kneza Mihaila Obrenovia (1823-1868, vrijeme vladanja 1858-1868).
Naertanijem projektovana srpska drava nudi Evropi garancije da e biti vjerna i krepka
drava, koja e se moi odrati meu Austrijom i Turskom. Zvanina Srbija to objanjava
povoljnim geografskim poloajem i veliinom teritorije, prirodnim bogatstvima i vojnim
elanom i, posebno, vatrenim osjeanjem narodnosti - srpstva, kao i istim porijeklom i
jezikom, to sve garantuje njenu samobitnost i veliku budunost. Istorija je, kao to se zna,
demantovala srpske garancije Evropi.
-------------------------------------------------------------------------------SRPSTVO - IDEOLOKA I POLITIKA ODREDNICA
Termin (pojam) srpstvo je novijeg datuma. Javlja se kada i Garaaninovo Naertanije,
sredinom XIX vijeka, u periodu buenja nacionalne svijesti. Otuda rije srpstvo nije bila
poznata Vuku Karadiu. Nema je u Srpskom rjeniku iz 1818. godine. Nee biti da je ovaj
Srbin nad Srbima, inae odroeni Crnogorac, ba tu rije zaboravio. Bilo je to vrijeme kada je
Srbija nastojala da bude Pijemont na Balkanu, za ujedinjenje pravoslavnih hriana u jedan
srpski narod, u svim srpskim zemljama, i, tako, ostvari zavjetnu misao ujedinjenja
svekolikog srpstva.
Pojam (kovanicu) srpstvo smislili su srpski politiari, ideolozi i intelektualci, sa jasnom
namjerom da proire srpski nacionalni korpus, na neke nesrpske (junoslovenske) narode u
srpskom okruenju. Time se izjednaavaju vjera i nacija. Novim terminima srpstvo i srpska
vjera, pokuava se negirati postojanje nekih junoslovenskih balkanskih naroda. Time se
pokuavaju srpiti nesrpski narodi.
Nakon prvog srpskog ustanka, u Vojvodini se uje rije Srbijanci, ali se dugo u Srbiji ne

627
upotrebljava. U Crnoj Gori je rije Srbijanci prvi izgovorio Sima Milutinovi Sarajlija,
sekretar crnogorskog vladike i vladara Petra I Petrovia i uitelj mladog vladike Rada (Petra II
Petrovia Njegoa). Kasnije, izvanjci iz Vojvodine - Laza Kosti, Jovan Jovanovi Zmaj i drugi,
dok su boravili i radili u crnogorskoj prosvjeti i novinarstvu, odomaili su ovaj termin
Srbijanci. Novim terminom Srbijanci pokuava se dokazati da su imena jugoslovenskih
naroda, samo regionalna (geografska), da nemaju etniki karakter (etniki smisao), da je njihov
zajedniki - zbirni etnik Srbi, koji treba proiriti na sve hriane i islamlije, koji potiu od
hriana. Tako su i Srbi u Srbiji, regionalizovani u Srbijance.
I ideja o stvaranju Velike Srbije je novijeg datuma. Javlja se tokom oslobaanja Srbije od
vievjekov-nog turskog ropstva i oblikovanja novonastale srpske drave. Cilj je da se
uspostavi velika i snana srpska drava, koja bi objedinila sve srpske teritorije i svo
stanovnitvo srpskog porijekla, iako se ne podudaraju teritorija i stanovn-itvo. Otuda je termin
"srpstvo ideoloka i propagandna odrednica u stvaranju Velike Srbije. Svakome, iole
obrazovanom ovjeku, je jasno da srpstvu ne pripada niko, izuzev Srba, pa bili oni iz Srbije,
Vojvodine, Dalmacije ili sa druge teritorije.
Prema tome, srpska imperijalna politika, iji je cilj stvaranje Velike Srbije, zasniva se na
Garaaninovom Naertaniju. Taj velikosrpski imperijalni program formulie zahtjeve svi Srbi
u jednoj dravi, gdje god ivi makar jedan Srbin ili gdje postoji samo jedan srpski grob, tamo
je srpska zemlja.
-------------------------------------------------------------------------------SRPSKI INTELEKTUALCI TVORCI I PROPAGATORI SRPSTVA
Osnovu velikosrpstva ine Naertanije i mnogobrojni spisi srpskih intelektualaca. Osvremo
se samo na neke.
Vuk Karadi, u lanku naslovljenom Srbi svi i svuda, konstatuje da su Srbi svi tokavci Hrvati, Bonjaci i Crnogorci, te da su Makedonci juni Srbi. Tako Vuk Karadi nauno
otkriva da, na ovom prostoru, osim Srba, nema drugih naroda. Sve su to za njega Srbi
pravoslavnoga, katolikoga i muhamedanskoga vjerozakona.
Jovan Cviji, bio je Srbin do balaka, kako Srbi kau srbenda. Njegova nauna istraivanja
prepoznaju srpsku rasu u raznim tipovima ljudi.
Dr Dragia Stanojevi smatra da, sve zemlje izmeu Vidina i Jadranskog mora i izmeu
Ljubljane i Soluna trebaju postati sastavni djelovi Velike Srbije.
Milo Milojevi, lan Srpskog uenog drutva, pravi poznatu istorijsko-etnografsko-geografsku
mapu Srba i srpskih zemalja u Turskoj i Austriji (Beograd, 1873), sve od Grke i Crnoga mora,
do Alpa i Jadranskog mora. U toj karti, narodi Velike Srbije su Srboslovenci, Srbohrvati,
Srbomaedonci, Srbocrnogorci, Srbobugari i Srboraani, te Besarabija i Bela Srbija. On, ak,
tvrdi da je Srpska crkva starija od Rimske i Grke.
Velikosrbi, dakle, ne priznaju nacije - slovenaku, hrvatsku, crnogorsku, makedonsku i
bugarsku. Velikosrbi zapostavljaju njihove razliitosti - narodnosnu, istorijsku, vjersku, kulturnu
i svaku drugu. Velikosrbi ne priznaju zvanine drave, pa ni njihove dravne granice. Jo se
nijesu pomirili ni sa granicama republika prethodne Jugoslavije. Velikosrbi i dalje hoe
zapadnu granicu Velike Srbije na liniji Karlobag - Ogulin - Karlovac - Virovitica.
Nasuprot (veliko)Srbima, hrvatski nacional-ovinisti (veliko)Hrvati sanjaju istonu granicu
Velike Hrvatske na liniji uprija - Parain - Uice - Valjevo.
Prema tome, program irenja Srbije negira nacionalni identitet okolnih junoslovenskih

628
naroda. Tako tvorci i izvoai irenja srpske drave prema jugu, proglaavaju Makedonce
junim Srbima. irenje Srbije prema jugozapadu, zasniva se na preimenovanju Albanaca, u
sjevernom dijelu Albanije, u Arnaute srpskog porijekla. Crnogorci su uzvieni u iste Srbe,
srpske Spartance. Bonjaci i Muslimani su nareeni za Srbe islamske vjeroispovijesti.
Program irenja Srbije prema moru, prvobitno je predviao izlazak na Solun (Grka) i Dra
(Albanija), a obrazlagan je srpskom eljom za oslobaanjem brae.
Neodoljiva vjekovna elja svih srpskih reima je bezuslovno pripajanje Crne Gore Srbiji i
izlazak na more, najkraim putem, preko Crne Gore.
Jovan Cviji je govorio i pisao da je Srbija opkoljena zemlja, a Srbi uhapen narod, jer nema
mora. Samo Jugoslavija (Kraljevina i Socijalistika Federativna Republika) je omoguila irok
izlaz na more svim Slovencima, svim Hrvatima, svim Bonjacima, svim Muslimanima, svim
Crnogorcima, svim Srbima, svim Makedoncima i svim manjinskim narodima, da ive u jednoj
dravi i da imaju izlaz na Jadransko more.
Garaanin: Crnogorci nemaju definisan nacionalni program; oni svu nacionalnu politiku
svode na jatagan i deferdar
Jedino je prethodna jugoslovenska zajednica (SFRJ) okupila svu junoslovensku brau, od
Triglava, do evelije i od Horogoa, do Korule, u jednu dravu, sa irokim izlazom na
more. Meutim, takva jugoslovenska zajednica bila je prepreka srpskom imperijalnom
programu i brana narodima, koji dugo nijesu imali svoju nacionalnu dravu, da je i konstituiu.
Stvaranje nacionalnih drava bilo je istovremeno i otimanje iz srpskog zagrljaja. Upravo, zbog
tih svojih imperijalnih pobuda, velikosrpska politika puta svaku Jugoslaviju niz mutnu
Maricu, a hrvatski ustae decenijama prijete Jugo, nee dugo!. Hoe Veliku Hrvatsku.
Slovenija i Makedonija bjee iz tog komara i konstituiu nacionalne drave. Bosna i
Hercegovina se nala u sreditu velikosrpskih i velikohrvatskih interesa i platila visoku cijenu
osamostaljenja.
Samo su Crnogorci i dalje zaneseni romantiarskim jugoslovenstvom, to srpski reimi
poimlju srpstvom. Trebalo je da proteknu decenije, pa da se i Crnogorci dozovu i odlue da
obnove svoju hiljadugodinju dravnu nezavisnost. Nije zanemarljiv broj ni onih crnogorskih
itelja, koji vie vole ak i izolaciju i ropstvo sa Srbijom, u kojoj, u najboljem sluaju, Crna
Gora moe imati poloaj srpskog regiona, nego da budu gospodari u svojoj kui, u nezavisnoj
crnogorskoj graanskoj dravi. Njihove voe to rade iz linih interesa, kakve funkcije u
Beogradu, a najsreniji su kada doguraju do Dedinja. Ostali su izmanipulisani, mislei da su
patriote, samo zato to se rtvuju za srpstvo i srpsku vjeru.
-------------------------------------------------------------------------------OKUPLJANJE SRPSTVA I SRPSKIH ZEMALJA
Ve smo rekli da je Naertanije srpski nacionalni imperijalni program stvaranja Velike
Srbije, odnosno okupljanja u jednu - srpsku dravu svih srpskih zemalja (koje to nijesu) i
srpstva (srpskog stanovnitva koje to nije).
Ondanja zvanina Srbija je cijenila da su, za sprovoenje Naertanija dovoljna tri uslova:
sposobno praviteljstvo zemlje, novac i agenti (emisari). Garaanin je smatrao da njegova Srbija
posjeduje sve potrebne uslove za uspjeno provoenje programa.
Prvi i osnovni uslov sposobno praviteljstvo zemlje Srbiji nije prepreka, jer je srpski narod

629
tako dobar, da se sa njime sve moe razumno postii.
Neophodna novana sredstva, obezbjeivae srpska drava iz svog budeta, po fazama.
Realno je i mogue da Srbija angauje sposobne agente (emisare), koji e boraviti u Srbiji
interesantnim zemljama: Bugarskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Dalmaciji, Hrvatskoj,
Sremu, Banatu, Bakoj, Sloveniji, Makedoniji i sjevernim djelovima Albanije.
Agente treba odabrati, edukovati (obuiti) i uiniti sposobnim ljudima, da mogu da samostalno
prouavaju stanje i raspoloenje naroda u tim zemljama, da upoznaju vane linosti, da
iskreno rade za Srbiju i, naravno, da nalogodavcima alju redovno izvjetaje o svemu.
Njihova je obaveza da u svojim sredinama saznaju mane i vrline uglednih i uticajnih linosti,
plemenskih glavara i dravnih rukovodeih ljudi. U svemu tome ne treba zaobilaziti ni
protivnike Srbije. Agenti treba da uoe i spoznaju poglede i elje pojedinaca i naroda.
Istovremeno treba da saznaju, ta se podrava, a ta zamjera Srbiji, kao i ta se od Srbije
oekuje, a protiv ega su ljudi u tim zemljama. Agentima je objanjeno ta mogu govoriti, a
ta preutati o Srbiji i zvaninoj srpskoj politici.
Agenti su imali plate za svoj rad, sem rijetkih srpskih patriota, koji su za Srbiju radili o
svom branjeniku. Tako, recimo, plata glavnog agenta za Crnu Goru - Matije Bana, iznosila
je 20 dukata (200 talijera) mjeseno.
-------------------------------------------------------------------------------OSVETA KOSOVA I OBNOVA DUANOVOG CARSTVA
Aktivnost na pripremi terena za osvetu Kosova i obnovu Duanovog carstva, u obliku
Velike Srbije, to je elja svih srpskih reima, vodili su Ustavobranitelji, na elu sa Avramom
Petronijeviem i Tomom Vuiem - Periiem. Obojica su zasjeli na vlast kao saveznici Porte.
Svoje turkofilstvo javno su manifestovali u vrijeme krize 1842 - 1844. godine. Treba imati u
vidu i da je knez Aleksandar Karaorevi, koga su na vlast uzdigli Ustavobranitelji, bio
naklonjen saradnji sa Turskom. Ustavobranitelji, kao turkofili, aktivno su saraivali sa Ilirskim
pokretom i Ljudevitom Gajem. U Beogradu je izlazio ilirski list Branislav, 1844. i 1845.
godine.
Tokom 1847. godine, u Srbiji je formirano nekoliko udruenja, koja su radila na stvaranju
velikog srpskog kraljevstva, poslije protjerivanja Turaka sa Balkana. Srbi, svi i svuda, treba
uporno da rade na osveti Kosova i obnavljanju Duanovog carstva, u obliku Velike
Srbije. Poto su obezbijeene osnovne pretpostavke za realizaciju Naertanija, Garaanin
energino kree u ostvarivanje tog projekta. Svestrano pripremljene agente (emisare) alju u
sve okolne (srpske) zemlje, pa ak i u sjevernu Albaniju, gdje ive Mirditi katolike vjere.
Mnogi Garaaninovi agenti bili su poznati iroj kulturnoj i politikoj javnosti, kao recimo Tomo
Kovaevi, rodom iz Bosne i Matija Ban, knjievnik iz Dubrovnika. Njihov osnovni zadatak je
bio dizanje ustanka pokorenih junoslovenskih naroda, protiv Turske i Austrije i uporna
politika agitacija da se, sve zemlje nau u okrilju Srbije.
-------------------------------------------------------------------------------CRNA GORA BI BILA NAJVEI DOBITAK SRBIJE
Srpski politiari i dravnici pravovremeno su shvatili vanost Crne Gore za Srbiju. Zbog toga je
pronicljivi dravnik, Ilija Garaanin, iroko oslanjao svoje Naertanije na Crnu Goru. On
prigovara Karaoru da nije sagledao vojnu vanost Crne Gore za Srbiju, posebno u oruanoj

630
borbi za pripajanje Bosne i Hercegovine Srbiji.
Nasuprot Karaoru, Ilija Garaanin Crnu Goru smatra najveim srpskim dobitkom, jer preko
nje ima najblii izlaz na more i dri pri ruci najhrabrije slovenske ratnike - Crnogorce. No,
Garaanin istovremeno vidi Crnu Goru i kao najveu prepreku stvaranju Velike Srbije, kako
zbog svoga ugleda u svijetu, tako i zbog harizmatine dinastije Petrovia, na njenom prijestolu.
Ovaj odlian poznavalac politike prilike u srpskom susjedstvu, Ilija Garaanin, primjeuje da
Crnogorci, sem rijetkih izuzetaka, nijesu nikada imali sposobne politiare i definisane sopstvene
nacionalne programe samostalnog rjeavanja svoje nacionalne i dravne sudbine. Sva njihova
nacionalna politika se svodi na jatagan i deferdar. Brinuli su za jevropske probleme i kada
na domu estito nijesu imali hljeba. Lake su se dizali na tui ustanak, nego za svoj opstanak.
Crnogorci su najee voeni sebinim razlozima i linom sujetom i obino rade u korist svoje
tete, svoga - crnogorskoga naroda i svoje - crnogorske drave.
Nasuprot Crnogorcima, Srbi, od obanina i ratara, do akademika, jednako podravaju
Naertanije i Duanovo propalo carstvo, kao svoj nacionalni program, na polzu itavog
srpskog naroda.
Program Velike Srbije predvia postepeno pripajanje Srbiji crnogorskih Brda i Hercegovine.
Srpski nacionalisti smatraju da Bokezi (Bokelji) mrze Crnogorce, pa bi tada Crna Gora faktiki
bila svedena na Katunsku nahiju. Tako opkoljena, lak je plijen za Srbiju.
Srbija nastoji da slijedi primjer Rusije prema Crnoj Gori i da mladom vladici Radu, svake
godine daje izvjesnu novanu potporu. Tako e Srbija, za malu cijenu, imati prijateljstvo
zemlje koja, najmanje deset hiljada brdskih vojnika moe na raspolaganje staviti. U protivnom,
Crnogorci e osjetiti da se Srbija sjeti Crnogoraca, samo kad joj trebaju.
-------------------------------------------------------------------------------NA JADRANSKO MORE PREKO CRNE GORE
Jo dok su djelovi Crne Gore bili pod okupacijom Austrije i Turske, ondanja prema Turskoj
vazalna Srbija je sroila plan izlaska na Jadransko more preko Crne Gore. Tadanja srpska
vlada, personifikovana Ilijom Garaaninom, angaovala je 1867. godine A. Orekovia, da
saini plan podjele Bosne i Hercegovine, izmeu Srbije i Hrvatske.
Uoio je perfidni Garaanin da Evropa ne dozvoljava Srbiji izlaz na grko more, preko Soluna,
jer je to stara helenska drava i kultura. Izlazak Srbije na Crno more, ugroava ruske interese na
Balkanu i remeti kakvu - takvu krhku ravnoteu evropskih drava. Zato je za Srbiju najkrai,
najbri i najjeftiniji izlazak na Jadransko more, preko Crne Gore.
Stupanjem na vlast dinastije Karaorevia 1903. godine, Srbija postaje militantna drava. alje
etnike odrede na Kosovo, u Metohiju i u Makedoniju. U Crnoj Gori organizuje svrgavanje sa
vlasti kralja Nikole Petrovia i dinastije Petrovia.
Ovu srpsku militantnu aktivnost, Jovan Cviji nauno uobliava u program i, povodom
aneksije Bosne i Hercegovine 1908. godine, od strane Austro-Ugarske monarhije, javnosti
predoava da se srspko pitanje, to znai osvajanje tuih teritorija, ima rjeavati silom.
Sve zemlje, za koje je zainteresovana Srbija, preimenuju se u srpske zemlje. Srpska akademija
nauka i umjetnosti obavlja etniko istraivanje srpskih plemena u Crnoj Gori (jer u Srbiji
nema plemena) po projektu Jovana Cvijia. Ovim istraivanjima se konstituie teza o
jednokrvnom porijeklu Srba i Crnogoraca. U Crnoj Gori se instalira Srpska pravoslavna crkva,
kao institucija asimilacije crnogorskog naroda. Ona je povremeno i istureni velikosrpski
militantni odred.

631

-------------------------------------------------------------------------------SPECIJALNE VEZE SRBIJE I NJEGOEVE CRNE GORE

Zbog kapitalnog znaaja Crne Gore za Srbiju i namjere da je pripoje Srbiji, zvanina Srbija pravi
poseban plan (program) uspostavljanja specijalnih veza i odnosa sa Crnom Gorom, i to:
redovno slanje agenata (emisara) u Crnu Goru; obezbjeivanje potrebnih novanih sredstava za
potkupljivanje Crnogoraca i za plate agentima; kolovanje crnogorske mladei u Srbiji i
njihovo vraanje na rad u Crnu Goru; propagandno - psiholoka aktivnost, posrbljavanje
Crnogoraca; zbacivanje sa vlasti dinastije Petrovi - Njego i ruenje crnogorske drave; i Ilija
Graanin relativno brzo i lako uspostavlja takozvane specijalne veze sa crnogorskim vladikom
i vladarem Petrom II Petroviem Njegoem.
Garaanin je na vijest o proglaenju Crne Gore za knjaevinu samo izjavio:To je
najnesreniji dan za Srbiju
Politika Srbije prema Crnoj Gori i mladom vladici Radu, zasnivala se uglavnom na novanoj
pomoi, to je mala cijena za prijateljstvo sa zemljom, koja u svako doba Srbiji moe ostaviti
na raspolaganje deset hiljada brdskih vojnika.
Garaanin odluno i svestrano planira i priprema pripajanje Srbiji, onda slobodne i vodee
slovenske zemlje na Balkanu - Crne Gore. Za takav svoj naum, Garaanin priprema Njegoa.
alje mu u goste Matiju Bana, knjievnika, sa procjenom da e on najbolje iskoristiti iskreni
panslavizam i jugoslovenstvo, onda odsvuda obiko-ljenog Pustinjaka cetinjskog.
Matija Ban je, jo u Beogradu, skicirao plan podrivanja ugleda Crne Gore u svijetu i
povezivanja sa vanim ljudima u Crnoj Gori, koji e mu pomoi u pripremi terena za
pripajanje Crne Gore Srbiji. Njego je upao u unaprijed pripremljenu zamku, mnogo bre nego
to se oekivalo u Beogradu. Odmah obeava Srbiji osam hiljada crnogorskih pukonoa, koje
svakoga asa moe izvesti izvan granica Crne Gore. On trai da se crnogorskim vojnicima
obezbijede olovo, barut, oruje i tain, samo dok zakorae u tursku teritoriju, a onda e oni
bezobzirno pljakati i turska i hrianska sela, pa e disciplina biti nemogua.
Matija Ban je revnosno obavljao svoju dunost u Crnoj Gori. Ostvarenim rezultatima zadovoljni
su bili, on i njegovi nalogodavci. To se nazire iz jednog njegovog izvjetaja Beogradu, u kome se
konstatuje da su hiljadu dukata godinje Vladici, male pare za veliku korist. Iz drugog pisma,
od 29. decembra 1849. godine, vidi se da je vladici Radu isplaeno tri hiljade dukata, poslatih
iz Trsta, po ovlaenom agentu Lajnoviu.
Sa novanom potporom, Njegou se obeava i pravo mjesto meu srpskim crkvenim
velikodostojnicima, u zajednikoj srpskoj dravi.
Odravajui veze sa srpskim Ustavobraniteljima, Njego je namjeravao da Srbima i banu
Jelaiu poalje vojnu pomo u Vojvodini, 1848. godine. Neposredna veza bio je Matija Ban.
Srbija je tada Crnoj Gori dala izvjesnu finansijsku pomo i uticala na zbliavanje albanskog
katolikog plemena Mirditi sa Crnom Gorom.
Ilija Garaanin je uspio da pridobije Njegoa da zajedniki rade na projektu osloboenja
slovenske brae i o nekim drugim meunarodnim pitanjima. Jedno od tih meunarodnih
pitanja je i iseljavanje crnogorskog naroda, zapoeto jo u doba vladavine vladike Vasilija
Petrovia. Treba imati u vidu da je ondanja Crna Gora bila u velikim materijalnim tekoama.
Tih dana je Njego prodao zlatne brilijantne krstove i ikone, da bi kupio malo ita za ishranu

632
naroda. Njego je, kao i njegovi prethodnici, smatrao da probleme ishrane crnogorskog
stanovnitva treba rjeavati preseljavanjem naroda iz Crne Gore u Srbiju i okolne zemlje.
Poznata su Njegoeva pisma Garaaninu za preseljavanje nekoliko grupa crnogorskih porodica.
Na jedno pismo Sima Milutinovia Sarajlije, Avramu Petronijeviu, od 3. juna 1847. godine,
povodom preseljenja vie crnogorskih porodica u Srbiju, Garaanin reaguje odluno:
Gospodine! Ja sam ve izdao doputanje da, oni Crnogorci, o kojima je onda bila rije na
ministarskom zasijedanju, mogu ovamo prei. Ovo je sada druga gomila i ja se ne smijem
saglasiti sa ovako mnogo ovih neradnika i prosjaka, ovamo u zemlju, na veliko nespokojstvo
naega naroda uopte. Iz iskustva se zna, da se oni nikada ovdje nee ozbiljno da nasele, no poto
probave nekoliko mjeseci u prosjaenju, povrate se natrag, pa u povratku poine mnoge poare i
tako nevredimi otidu opet preko granice.
Garaanin u pismu naglaava da, Crnogorci treba da budu dostojni prijema u Srbiji.
Kao potovalac Karaorevia (i Ustavobranitelja), Njego je bio u velikom prijateljstvu sa
Ilijom Garaaninom. Obje dinastije - Karaorevii i Obrenovii, kao i kasniji srpski reimi, su
uoavali i izdano koristili slabosti Crnogoraca, zloupotrebljavajui njihove vrline (hrabrost i
bratsku ljubav), a i mene (potkupljivost i naivnost). U tome su im pomagali mnogi crnogorski
ugledni ljudi i glavari.
CRNOGORSKA KNJAEVINA NESREA ZA SRBIJU
Zvanina Srbija se dugo nadala da e Crna Gora, sve do njenog pripajanja Srbiji, ostati
teokratska, plemenska, siromana i, u svakom pogledu, zaostala zemlja. Samo takva moe biti
lak plijen za Srbiju. Vijest o proglaenju Crne Gore za Knjaevinu i Danila Stankova Petrovia
za crnogorskog knjaza (vrijeme vladavine 1851-1860), to je bio izraz uvrivanja crnogorske
drave i dizanje ugleda dinastije Petrovia na vii nivo, Srbija je doivjela kao grom iz vedra
neba. Ilija Garaanin je izjavio: To je najnesreniji dan za Srbiju.
Oigledno je da je Ilija Garaanin imao razloga za ovakvu izjavu, jer je knjaz Danilo Petrovi
bio jedan od crnogorskih vladara, koji je imao jasnu viziju razvoja Crne Gore i zatite vitalnih
crnogorskih dravnih i nacionalnih interesa. Samo nastojanje knjaza Danila da Crnu Goru uini
oslobodiocem i ujediniteljem srpsko-crnogorske drave, dovoljan je razlog za srpsku
netrpeljivost, pa i otvorene sukobe sa Crnom Gorom. Umjesto samostalne dinastije Petrovia,
srpski reimi ele Beogradu poslunu vlast u Crnoj Gori.
Srpsko-crnogorski odnosi se naglo pogoravaju, kada se poulo da e knjaz Danilo da se eni
Kleopatrom, kerkom srpskog kneza Aleksandra Kraorevia. enidbu je, navodno, sprijeio
Ilija Garaanin, rekavi da enidbe nee biti, jer je ne dozvoljavamo.
Netrpeljivost izmeu Crne Gore i Srbije kulminirala je tokom crnogorsko-turskog rata 1852/53.
godine. Knjaz Danilo je bio ogoren srpkom pasivnou prema crnogorskom stradanju. Javno je
psovao srpskog kneza i njegovu vladu, a nije potedio ni srpski narod od runih rijei, samo
zbog toga to nijesu, zajedno sa Crnogorcima kidisali da rasprostrane svoje oteestvo.
I tok je knjaz Danilo otvoreno izraavao nezadovoljstvo na pasivan odnos Srbije, Ilija
Garaanin je crnogorsko-turski rat 1852/53. godine okarakterisao budalatinom crnogorskog
voe i da on ne dri do knjaza Danila, makar on za nas govorio zlo ili dobro, jer je to jedan
akiina, koga ni sva ruska sila ne moe drugaijim napraviti.
--------------------------------------------------------------------------------

633
Zbog takvog prevrtljivog ponaanja zvanine Srbije prema crnogorskim ratnim stradanjima i
arogantno - agresivnog odnosa prema crnogorskoj dravi, knjaz Danilo je zakulisno radio na
obaranju sa vlasti srpskog kneza Aleksandra Karaorevia. Pridobio je i neke ugledne i vane
ljude - Srbe, pa ak i Ljuba Nenadovia. Boravei u Beu, 1853. godine, knjaz Danilo sklapa
tajni sporazum sa Obrenoviima (Miloem i Mihailom) protiv kneza Aleksandra
Karaorevia, o emu svjedoe neki pisani izvori i ifrovani izvjetaji.
Na vijest o padu sa vlasti srpskog kneza Aleksandra Karaorevia (1858), knjaz Danilo
Petrovi izjavljuje da je knez Aleksandar Karaorevi mnogo slab kad je dozvolio da ga
Skuptina smijeni, a da je traio, poslao bih mu u pomo nekoliko hiljada Crnogoraca.
Treba rei da knjazu Danilu nijesu ostali duni srpski knez Aleksandar Karaorevi i ministar
u njegovoj vladi - Ilija Garaanin. Kovali su i oni plan za uklanjanje crnogorskog knjaza Danila
sa prijestola (i iz ivota). Nastojali su da, na vlast u Crnoj Gori, uzdignu Njegoevog sestria Stevana Perovia Cucu.
Stevan Perovi Cuca je uio gimnaziju u Beogradu (1854), a potom preao na vojnu
(artiljerijsku) kolu. Ustavobranitelji, a posebno knez Aleksandar Karaorevi i ministar Ilija
Garaanin, imali su veliko povjerenje u njega. Cuca je bio njihov miljenik i tienik.
Raunali su da on nee biti pod uticajem ruske politike.
Ondanja zvanina srpska politika potajno je prieljkivala da na crnogorskom prijestolu, umjesto
knjaza Danila, vidi, ako ne Stevana Perovia Cucu, a ono makar i Njegoevog brata oka
Petrovia. Sa njim je odravala tajnu vezu. Radei o glavi knjaza Danila, Ilija Garaanin je
za srpsku stvar pridobio ak i crnogorskog vladiku Nikanora, koji je uporno radio protiv
Crne Gore.
-------------------------------------------------------------------------------KRIVOTVORENJE CRNOGORSKE STVARNOSTI
Vjekovima se srpski nacional - ovinisti trude da Crnogorcima nametnu srpstvo kao matini
identitet. U ostvarivanju toga cilja, podsticali su nezadovoljstvo stanovnitva protiv dinastije
Petrovi i elju za pripajanjem Crne Gore Srbiji. estoko i neargumentovano ogovaraju
crnogorske vladare, agresivno oznaavaju" Crnu Goru srpskom zemljom, a Crnogorce
Srbima i poseu za najgrubljim falsifikatima i prekrajanjima crnogorske istorije i tradicije.
Povoljna okolnost za dolazak srpskih agenata i emisara je, to Crna Gora dugo nije imala svojih
kolovanih ljudi. ak su i lini sekretari crnogorskih vladara bili izvanjci ueni Srbi. Njihova
glavna preokupacija bila je uplivisanje na Petrovie i crnogorsko stanovnitvo da postanu Srbi.
Tako je, recimo, Milorad Medakovi, kolovani Srbin iz Preka, bio lini sekretar vladike Petra
II Petrovia Njegoa i knjaza Danila Petrovia i, istovremeno, ovjek od povjerenja srpske
vlasti. To, naravno, za ivota nijesu primjeivali crnogorski suvereni vladari.
Bile su to gladne godine i teka besudnja vremena, kada su mnogi crnogorski itelji, radi
preseljenja u Srbiju, traili od Vlade Srbije srpsko podanitvo. Istvoremeno, iz razumljivih
razloga, Milorad Medakovi trai i dobija crnogorsko podanitvo.
Pomaui knjazu Danilu u obavljanju dravnih poslova, kao njegov lini sekretar, Milorad
Medakovi je pravio falsifikate. Neovlaeno je prepravljao neke lanove Danilovog Zakonika.
Poto je knjaz Danilo svojeruno potpisao Zakonik, Milorad Medakovi ga je ponio, na
tampanje, u Novi Sad 1855. godine, u tampariju svoga brata. Tokom tampanja, bez ikakvih
konsultacija sa Knjazom, Medakovi neovlaeno ini dvije veoma vane izmjene, bolje rei dva
falsifikata u Danilovom Zakoniku.

634

Oevici su kasnije svjedoili da je knjaz Danilo, na izdisaju, vladici Nikanoru Ivanoviu

pljunuo u lice
U rukopisu je stajalo: Zakonik Danila Prvog, knjaza i gospodara slobodne Crne Gore. U
tampanom tekstu Zakonika, Medakovi je dodao i Brdah. Tako je tampan Zakonik Danila
Prvog, knjaza i gospodara slobodne Crne Gore i Brdah.
Veoma grubo je prepravio, odnosno falsifikovao lan 92. Zakonika, koji je glasio: I tako u
ovoj zemlji nema nikakve druge vjere do pravoslavne istone, te opet svaki inoplemenik i
novovjerac moe slobodno ivjeti i onu slubu i onu nau domau pravicu uivati, kao i svaki
Crnogorac i Branin to uiva.
Medakovi je izmijenio samo tri rijei i, sa njima promijenio nacionalni sastav stanovnitva
Crne Gore. Njegova izmjena glasi: ... do jedne srpske. Tako druga tampana verzija
ispravljenog lana 92. glasi: I tako u ovoj zemlji nema nikakve druge narodnosti, do jedne
srpske i nikakve druge vjere....
Ovako smiljen i drsko uinjen falsifikat Milorada Medakovia, velikosrpskim naunicima
sluio je za kljuni dokaz nacionalnog sastava crnogorskog stanovnitva, odnosno temeljni
pokazatelj da su Crnogorci Srbi, velikosrbi vide Crnu Goru bez Crnogoraca.
Ovako prepravljen lan 92. crnogorskog Zakonika, kao dokaz nacionalnog sastava
crnogorskog stanovnitva, nalazi se i u Istoriji srpskog naroda (tom V - 1, str. 431, u dijelu o
Crnoj Gori 1851 - 1878) i to iz pera crnogorskog istoriara Radomana Jovanovia, iz
Istorijskog instituta Crne Gore, iz Podgorice. Iako dobro zna da se radi o falsifikatu, on (u
fusnoti) objanjava da je to paragraf o narodu Crne Gore, iz Zakonika knjaza Danila.
-------------------------------------------------------------------------------CRNA GORA NE TRAI TUE TERITORIJE
Opte je poznato da crnogorski vladari i zvanina Crna Gora nijesu imali pretenzija u prolosti, a
ni danas, za osvajanjem "tuih teritorija" i porobljavanjem okolnih naroda. Ni u snu im nije
padalo na pamet da prave "Veliku Crnu Goru" ili da "crnogore" druge narode,.
Otomanska imperija je redom pokoravala mnoga carstva i narode: Grku, Epir, Bugarsku, Srbiju,
Bosnu i Hercegovinu i stizala ak do Bea, ali ne i Crnu Goru, iako su mnoge crnogorske
teritorije bile pod turskom upravom vjekovima. Crnogorski narod je radije "umirao s maem u
ruci, nego podnosio sramno podanitvo tuinu".
Crna Gora se vjekovima borila da ne "ostane" i dalje stijenjena u uzanim granicama
crnogorskog kamenjara i u siromatvu koje joj je nametnula Turska. U toj vjekovnoj borbi
"neprestanoj", Crna Gora je stalno isticala da "ne trai one zemlje za koje su nekada bile njena
svojina, nego trai samo one zemlje za koje je ratovala u najopasnije doba i za koje je, kao i za
svoju nezavisnost, prolijevala svoju krv".
Poslije Krimskog rata (1853-1856), poraena Rusija se okrenula saveznitvu sa Srbijom, a Crna
Gora nalazi prijateljstvo sa Francuskom. Knjaz Danilo se obraa Pariskoj konferenciji
1856.godine, sa crnogorskim zahtjevima: da se crnogorska dravna nezavisnost prizna
diplomatskim putem; da se crnogorske granice raire prema Hercegovini i Albaniji; da se
crnogorska granica prema Turskoj utvrdi kao prema Austriji; i, da se Crnoj Gori ustupi Bar, koji
je na njenoj granici, na moru.

635
-------------------------------------------------------------------------------Crna Gora je samostalno ratovala i zakljuivala mir sa Turskom, pa evropskim velesilama nije
trebalo "posebno dokazivati" faktiku nezavisnost Crne Gore. Znalo se da, na svaki bojni pokli
hrianstva protiv islama, Crnogorci uzimaju ma u ruke". To je bilo poznato i ranijoj Mletakoj
Republici,a kasnije Austriji, Rusiji, Francuskoj i Velikoj Britaniji. Crna Gora je vojevala i
"vraala u svoje granice" svoje teritorije: Grahovo, upu (Nikiku), Banjane, Pivu, Drobnjak,
Kruevicu, Zupce, Gornje Vasojevie i sve teritorije do rijeka Tare i Lima. Ovim bojevima, Crna
Gora je u stvari nesebino pomagala oslobodilake ustanke tamonjeg stanovnitva.
Crna Gora je oslobodila Boku Kotorsku i ire primorje, koje je nekada pripadalo crnogorskoj
dravi - Duklji/Zeti/Crnoj Gori, u vrijeme dinastija Vojisavljevia, Balia i Crnojevia i drala
sve do 1814. godine. Saglasno odlukama velikih evropskih sila i sugestijama ruskog cara
Aleksandra I, sve ove primorske teritorije Crna Gora je morala predati Austriji i nevoljno se
povui u svoja brda i planine. Poznata su crnogorska vjekovna nastojanja da "spoji Crnogorsko
primorje sa prirodnim zaleem - kontinentalnim dijelom crnogorske drave, to je postepeno i
inila.
Pariska konferencija (1856) nije uvaila crnogorske zahtjeve, pa je naredne - 1857. godine, knjaz
Danilo uinio posjetu Parizu, sa ciljem da "uvrsti veze i prijateljstvo" sa Francuskom i
francuskim carem Napoleonom III Bonapartom. Poznato je da je, poslije neuspjelog atentata na
francuskog suverena Napoleona III Bonapartu, knjaz Danilo svom "prijatelju" ponudio dvadeset
pet najhrabrijih Crnogoraca za tjelesnu gardu, da ga uvaju, kao to su Mleani uvali Napoleona
I Bonapartu.
-------------------------------------------------------------------------------Sjajna pobjeda Crnogoraca nad Turcima, na Grahovcu 1858. godine, izazvala je oduevljenje
srpskog naroda u umadiji i u Vojvodini, i "oekivanja zajednikog ivota, sa bratskim
crnogorskim narodom". Porasli su ugled i presti crnogorskog knjaza Danila u Evropi.
Govorkalo se da on treba da "stane na elo te nove srpsko - crnogorske drave". To je, naravno,
godilo knjazu Danilu i potajno se tome nadao.
Knjaz Danilo se "mladiki" zanosio mogunou "ujedinjenja Junih Slovena", po ugledu na
ujedinjenje italijanskih drava. Zbog toga je i uspostavio veze sa Garibaldijem. Okolne carevine,
Austrija, Turska i Rusija nijesu podravale takvu ideju, a pogotovo ne - junoslovensku dravu.
Carska Rusija je stalno "motrila" da joj crnogorski knjaz Danilo ne "izmakne iz bratskog
zagrljaja".
Svaka, a pogotovo snana i "pijemontski vodea" Crna Gora, bila je ozbiljna prepreka stvaranju
"Velike Srbije". Ta istovjetnost interesa okolnih imperija - Austrije, Turske i Rusije i, jo uvijek
prema Turskoj vazalne Srbije, opredijelila ih je da zduno "rade na uklanjanju sa crnogorskog
prijestola (i iz ivota) knjaza Danila Petrovia.
Potrebni su bili izvrioci - atentatori, koji "nee otkriti" naruioce. Izbor je bio irok. Knjaz
Danilo se "zamjerio" na vie adresa u Crnoj Gori.
Zbog linog sukoba sa knjazom Danilom, u inostranstvo su emigrirali: Pero Tomov i orije
Savov Petrovii; orijeva braa - Vuko i Mitar (Simovi) Petrovii; serdar Milo Martinovi,
senator Luka Radonji, vojvoda Anto Dakovi, Stevan Perovi Cuca, Radovan Piper Mrarica,
Risto, Vido i oko Bokovii, Punia i Petar Pavievii, Pero Nikolin, Mato Filipov, Todor
Kadi i drugi.

636

------------------------------------------------------------------------------Izvanjstvu je najugodnije da svoga gospodara lie ivota njegovi podanici - Crnogorci. Izbor je
briljivo izvren. Najpogodniji su pop Punia Pavievi i Todor Kadi, emigranti u Beu, zbog
linih knjaevih uvreda.
Znajui da e dugo "ekati" pasoe od ruskog poslanstva u Beu, ova dvojica Crnogoraca Punia Pavievi i Todor Kadi, obratie se Srbiji za pasoe, to srpska Vlada "jedva doeka".
Potpuno je razumljivo to nema podataka, jer tajne slube "ne ostavljaju pisane tragove", kada
su, kod koga i koliko boravili u Srbiji. Evidentirano je da su od efa austrijske policije dobili
"putninu" (troak za put - gotov novac) za Carigrad. Odatle prelaze u Skadarski paaluk, da
"ekaju zgodnu priliku", da se osvete svome gospodaru - knjazu Danilu Petroviu. Toliko su bili
opsjednuti udnjom za osvetom, da nijesu primijetili da su "orue u tuim rukama".
Samo dan prije ubistva knjaza Danila, u Kotoru je zapaen boravak "crnogorskog" vladike
Nikanora Ivanovia, Dalmatinca, prvog izvanjca na dunosti crnogorskog mitropolita, koji je "na
jedvite jade" hirotonisan u Rusiji, tek 185l. godine. Sumnja se da je on "obavijestio" atentatore o
dolasku i boravku crnogorskog knjaza u Kotoru.
Iako je austrijska policija ranije protjerala Todora Kadia, sa austrijske teritorije, ovoga puta
"nije primjeivala" zavjerenike namjere ovog nazovi Crnogorca.
------------------------------------------------------------------------------Predvee, 31. jula 1860. godine, Todor Kadi je "smrtno ranio knjaza Danila", koji je preminuo
sljedeeg dana. Oevici su kasnije svjedoili da je knjaz Danilo, na izdisaju, vladici Nikanoru
Ivanoviu "pljunuo u lice".
Austrijska policija je odmah "obnarodovala" da je ubica knjaza Danila "njegov" Crnogorac.
Crnogorci svoga upokojenog gospodara prenijee na Cetinje, a vladika Nikanor Ivanovi se, bre
- bolje, vrati u Kotor, obrazlaui to svojom "naprasnom boleu". Najblie istini je, da se
vladika Nikanor plaio "svoje line odgovornosti" pred novim crnogorskim knjazom Nikolom
Petroviem, sinovcem knjaza Danila, za nedomainsko "upravljanje i raspolaganje crnogorskom
crkvenom imovinom". im je ovaj, od naroda nazvani, "nevjerni vladika", prispio u Kotor, za
njim stie i "mazbata" knjaza Nikole, kojom su saoptava: "ast mi je, Monsinjeru, da Vas
izvijestim da nijeste vie Vladika na Cetinju. Vae odsustvo na pogrebu pokojnog Knjaza, Vaeg
Dobrotvora, uzrok je Vaeg otputanja. Zabranjuje Vam se da ponesete sa sobom ma kakav
predmet, koji je svojina cetinjske crkve".
Poslije ovakvog "pozdrava" od knjaza Nikole, vladika Nikanor Ivanovi je odmah napustio
Kotor i, preko Bea, otputovao u Rusiju, gdje je do smrti "zauzimao visok poloaj u ruskoj i
crkvenoj hijerarhiji". To mu je, kako se misli, bila "nagrada" za "lini doprinos" na uklanjanju, sa
crnogorskog prijestola i iz ivota, knjaza Danila.
Prema tome, bez rizika se moe konstatovati da je crnogorski knjaz Danilo Petrovi, bio rtva
atentata u Kotoru 1860. godine, uzrokovanog unutranjom crnogorskom politikom i uticajem
nekih okolnih drava.
Kada je Omer-paa Latas 1862. stigao na domak Cetinja, Garaanin je izjavio: Za nas bi
jo velika srea bila kada bi Crna Gora propala

637
SRBIJU PLAI CRNOGORSKI PRIMAT
Mladi knjaz Nikola Petrovi (vrijeme vladanja 1860 - 1918) nastavlja zapoetu politiku svoga
prethodnika - strica, knjaza Danila. Podstie oslobodilake pokrete junoslovenskih naroda i
oruane borbe za irenje Crne Gore, na one teritorije, koje joj istorijski pripadaju. Mladom
knjazu Nikoli, zvaninom gospodaru Crne Gore, suvladar je bio njegov otac, vojvoda Mirko
Stankov Petrovi, sve dok je bio iv (1867). On je imao u svojim rukama sve vanije politike,
diplomatske i vojne poslove Crne Gore. Tako je knjaz Nikola dugo bio u sjenci svoga
harizmatinoga oca.
Zbog ranijih crnogorskih veza sa Garibaldijem, koje nije isprva zanemario ni knjaz Nikola,
prenoene su prie da e se garibaldijevci iskrcati u Dalmaciju i, zajedno sa Crnogorcima, dii
ustanak u Bosni i Hercegovini, osloboditi i ujediniti sve slovenske zemlje, do maarske
granice. Bile su to samo prazne prie i puste elje pokorenih naroda, jer ni Crna Gora, ni
Srbija nijesu bile kadre da se stave na elo ireg oslobodilakog pokreta na Balkanu.
Pa ipak, ezdesetih godina XIX vijeka, Srbija i Crna Gora su imale istovjetne oslobodilake elje
za protjerivanje Turaka sa Balkana. Iz Bosne i Hercegovine i iz Bugarske stiu emisari u
Beograd i na Cetinje. Srbija iri mreu svojih agenata po Crnoj Gori, jer se pribojava
crnogorskog primata, poto je Crna Gora imala veliki ugled u svijetu. Evropa je bila
obavijetena o uspjenim crnogorskim bitkama sa velikim imperijama. Opijen slavom i
poneen za svesrpskim prijestolom, knjaz Nikola, 20. maja 1883. godine, izjavljuje: Ja
pripadam porodici, koja je bila na vlasti, kada su Karaorevii i Obrenovii bili raja u vilajetu
Srbije.
Iako su meusobne netrpeljivosti bile svakodnevica, oslobodilake tenje i meunarodne prilike
prisiljavaju Srbiju i Crnu Goru na tjenju meusobnu saradnju, ali i na meusobni zakulisni
rat, za presti vladajuih dvorova.
Odmah po stupanju na vlast crnogorskog knjaza Nikole, 1860. godine, na Cetinje stie Vuk
Karadi, sa porukom srpskog kneza Mihaila Obrenovia Crnoj Gori, o zajednikim
oslobodilakim aktivnostima protiv Turske, u proljee 1861. godine.
Svoj dolazak na Cetinje, Vuk Kar-adi obrazlae eljom za naunim istraivanjima i
prikupljanjem narodnog blaga (narodnih umot-vorina). Vuk Karadi je bio ovjek od
velikog srpskog povjerenja, ali su na njega raunale i vlade okolnih zemalja, a posebno
Austrija, spremne da plate emisarske usluge. Pa ipak, ondanji crnogorski dvor, nije
blagonaklono gledao na boravak Vuka Karadia u Crnoj Gori, kao ranije, u vrijeme vladike
Rada. Crnogorci nijesu htjeli da mu zaborave prelazak u katoliku vjeru, zbog jedne
enetine. Oenivi se Austrijankom Anom, Vuk Karadi prima katoliku vjeru. Bilo je
uobiajeno da muevi svoje ene inovjerke prevode u svoju vjeru, a ne obratno. Interesantno je
da crnogorski dvor, sem diplomatske i naune, nije primjeivao i pijunsku ulogu Vuka
Karadia u Crnoj Gori.
Tih dana je i crnogorski vojvoda Mao Vrbica boravio u Beogradu i ubjeivao srpsku vladu, u
potrebu zajednike oslobodilake borbe protiv Turaka.
RAZORUANJE VASOJEVIKOG ODREDA U SRBIJI
Crna Gora je naivno povjerovala da je Srbija orna za oslobodilaki rat i lakomisleno kree
u dizanje ustanaka u susjednim krajevima pod turskom upravom. Sa tim ciljem, knjaz Nikola
alje 300 probranih i dobro naoruanih crnogorsk-ih Vasojevia u Srbiju, maja 1861. godine,

638
na elu sa kapetanom ujom epanovim Dragoviem. Uz vee i manje borbe, ovaj odred je
proao turskom teritorijom preko Bihora, Sandaka i Peteri i izbio na srpsku ogradu (granicu),
u Vasiljevie, kod Javor planine.
Umjesto dobrodolice i bratskog prijema, ove crnogorske ratnike doekala je brojna srpska
vojska i policija, na elu sa generalom Rankom Alimpiem, razoruali ih i, po grupama, strpali u
logore. Poslije uspjenih pregovora crnogorskog i srpskog dvora, preivjeli i napaeni
crnogorski ratnici, po grupama su se vraali u Crnu Goru, praeni turskim potjerama. Knjaz
Nikola je, poginulim ratnicima u ovom pohodu, podigao (kasnije i poruio) spomenik na Cetinju,
a preivjele odlikovao. Bio je to i prvi javni spomenik u Crnoj Gori. Crnogorski vojvoda Simo
Popovi zapisuje da mu je knjaz Nikola rekao da je to spomenik izdajstva Srbije.
Odmah poslije mara 300 crnogorskih Vasojevia u Srbiju, Crna Gora alje, za njima, snaan
odred vojnika, koje je predvodio vojvoda Mao Vrbica, sa namjerom da tamo dignu ustanak.
Crnogorski ratnici nijesu nosili crnogorska dravna obiljeja (grbove i barjake), da se ne bi
otkrilo da Crna Gora javno buni tamonje stanovnitvo protiv Turske.
Cilj iznenadnog upada crnogorske vojske u Sandak, nazire se u pismu vojvode Maa Vrbice
knjazu Nikoli, u kome se kae: Blagodarim Bogu, zdravo sam prispio u ureve Stupove. Prie
no to sam ja doa(o), polo je 260 hrabrih junaka od Vasojevia, turskom zemljom, do granice
Srbije i, do po puta, bojem su posjekli 18 turskih glava i unijeli ih u Srbiju. Kako su ih Srbi
primili, ne znamo. U pismu se posebno istie: Ja kad skupim moj korpus, s pomou Boga
uzeu Pljevlja i izbiti na srpsku granicu, ako Bog da i srea moga hrabroga knjaza Nikole, pa
tader Srbiji ne manjka: ali crn obraz za dovijek, ali ma u ruke.
Prema nekim (malobrojnim i ne ba pouzdanim) podacima, odred Maa Vrbice je, u Sandaku
narastao na 1.700 ljudi. Govorilo se da je, navodno, oko 4.000 Albanaca - katolika, iz okoline
Pei spremno da se prikljui crnogorskim ratnicima. Mao Vrbica je namjeravao da napadne
turske gradove - Pljevlja i Kolain, ali se od toga odustalo.
Srbija je imala, ne samo pasivan, nego i neastan, stav prema ovim crnogorskim pohodima
prema Srbiji i Sandaku, prieljkujui da Crna Gora to prije postrada od Turaka.
Poto se pogibija Crne Gore nije dogodila i poto su navodni nesporazumi otklonjeni, srpski
knez Mihailo Obrenovi, po svom agentu Jovanu Nikoliu Tasovcu, alje poruku crnogorskom
vojvodi Mau Vrbici i Hercegovcima da ne vjeruju Turcima i obeanjima Omer - pae
(Latasa). U poruci Srbija obeava oruje, debanu i hranu, kao i nekoliko hiljada srpskih
vojnika. Od toga, kao i od ranijih obeanja nije bilo nita.
Vjerujui srpskoj Vladi i poruci kneza Mihaila Obrenovia, Crna Gora izaziva sukob sa
hercegovakim Turcima. Omer-paa Latas, sa silnom vojskom, udari na Crnu Goru 1862.
godine. Umjesto obeane vojne pomoi Crnoj Gori, Srbija se snishodljivo pravdala Turskoj, da
nije niim umijeana u ove bune. Preko svoga kapuehaje u Carigradu - Avrama Petronijevia,
Srbija obavjetava Visoku Portu da Crna Gora nastoji da Srbiju uvue u rat protiv Turske i da
zajedno napadnu Turke u Hercegovini. Smatrajui neasnim ponaanje Srbije prema Crnoj
Gori, Petronijevi je, odbio da prenese poruku Visokoj Porti. Da nije bilo intervencije velikih
evropskih sila, u prethodnim bojevima iznurena, Crna Gora bi, u ratu sa Omer - paom Latasom,
estoko stradala.
-------------------------------------------------------------------------------esto neiskren, a ovoga puta pasivan, odnos Srbije prema Crnoj Gori u ratu sa Turskom,
kritikovali su neki srpski intelektualci i knjievnici.

639
Zamjerajui Srbiji to okree lea Crnoj Gori u za nju tekim prilikama, a pogotovo u ratovima
sa Turcima, koje je predvodio Omer - paa Latas 1862. godine, srpski pjesnik ura Jaki je
spjevao dvije pjesme: Crnogorac Crnogorki i Padajte brao.
U najteoj situaciji za Crnu Goru, kada su se Turci neodbranjivo pribliavali Cetinju, srpski
ministar Ilija Garaanin izjavljuje: To bi jo velika srea za nas bila, kada bi Crna Gora
propala.
Poznata je jedna pjesma, iz tih dana, koja govori o gavranovima, to proleu polja i planine i
slijeu u Srbiju, preklinjui je:
A, Srbijo, zaludnja delijo,
Popala ti sablje pauina,
A na arku ra popanula.
Gavranovima odgovara srpska obanija, da su se Srbi proli kavge s Turcima, od kada nam
nesta Karaore, pa ih savjetuje da odlete lomnoj Crnoj Gori, jer tamo nema dana ni
sahata, da se plotun ne uje puaka.
Vrijeme je inilo svoje. Oslobodilake tenje Crnogoraca i Srba pov-remeno su nadrastale
meudinastike netrpeljivosti i trzavice. Prilike su ih tjerale na tjenju meusobnu saradnju.
Posredniku ulogu izmeu srpskog i crnogorskog dvora, u ovom periodu i dalje je obavljao Vuk
Karadi, a bio je izvjesno djelotvorniji Ilija Garaanin.
Poznato je da je Crna Gora, ranije i sada, izdano pomagala (moralno, materijalno, vojniki i
politiki) oslobodilaku borbu brae u Hercegovini. Srbija je stalno, pa i sada, zazirala od
velikog uticaja i ugleda Crne Gore i knjaza Nikole u Hercegovini. Zato je razaslala svoje agente
po Hercegovini i Crnoj Gori.
-------------------------------------------------------------------------------TAJNI SPORAZUM CRNE GORE I SRBIJE 1866. GODINE
Balkanske prilike i oslobodilake tenje crnogorskog i srpskog naroda, uticale su da se
meudinastika crnogorsko-srpska trvenja smire, ali ne i zaustave. Srpska zvanina politika se
nije odricala svoga velikosrpskog projekta Naertanija. U tom cilju se, 1866. godine, vode
tajni pregovori o zajednikoj aktivnosti na oslobaanju Srbije i Crne Gore od Turske. U Italiji
je, 5. oktobra 1866. godine, zakljuen tajni vojni sporazum, izmeu Crne Gore i Srbije, o
osloboenju i ujedinjenju srpskog naroda.
Ovim (tajnim) sporazumom se Srbija obavezala da Crnoj Gori urui 50.000 dukata, izvjesnu
koliinu oruja, vojne opreme i poalje vojne starjeine - oficire i podoficire za obuavanje
crnogorske vojske. Crna Gora je pristala da, poslije osloboenja od Turaka, pristupi srpskoj
dravi. Sporazumom se, takoe, predvia da na prijesto zajednike drave zasjedne srpski
knez Mihailo Obrenovi. U sluaju da knez Mihailo ne bude imao nasljednika, na prijesto bi
stupio crnogorski knjaz Nikola Petrovi.
Piroanac: Vasojevii u turskoj granici su pogodni za srpsku stvar; jo kada bi se tako
drali i Vasojevii u crnogorskoj granici...
Razumije se da srpskoj (obrenovievskoj) vladi Ilije Garaanina, nije padalo na pamet da
crnogorski knjaz Nikola Petrovi upravlja zajednikom dravom. Srpski reimi su Crnoj Gori
namijenili ulogu vojnog logora, koji Srbija moe aktivirati i upotrijebiti, kada god hoe i protiv
koga hoe. Crnogorski knjaz Nikola Srbiji treba samo do stvaranja zajednike drave Srbije i

640
Crne Gore, a potom e ga se Srbija lako ratosiljati (osloboditi, kako je konano i bilo). Izgleda
da ovo nije uoavao vlastoljubivi crnogorski knjaz Nikola Petrovi. Znajui da njegov kum,
knez Mihailo Obrenovi (kumovao na krtenju knjeginje Zorke 1864. godine), nema potomaka,
oekivao je da on bude car Balkana.
Nakon potpisivanja tajnog sr-psko - crnogorskog sporazuma u Italiji, u Beogradu je usvojen i
potpisan poseban Protokol. Prethodno su, na Cetinju, ovaj Protokol usaglasili: izaslanik srpskog
kneza Mihaila Obrenovia - Miloje Lenjanin i crnogorskog knjaza Nikole Petrovia - vojvoda
Petar Vukoti, 14. septembra 1866. godine. Protokol su, u Beogradu, potpisali: u ime srpskog
kneza - Ilija Garaanin, a u ime crnogorskog knjaza - Niifor Dui, u dva jednoglasna
egzemplara.
Znajui da srpska dravna i politika elita ne potuje ni jedan dogovor sa Crnom Gorom, pa nee
ni ovaj, knjaz Nikola je, na svom primjerku Protokola, svojeruno napisao: Laovi stari Knjaz.
Neki poznavaoci prilika na cetinjskom dvoru smatrali su da je knjaz Nikola, toliko zaslijepljen
prijestolom Junih Slovena, esto rtvovao crnogorske nacionalne interese, ognjite i ime
crnogorsko, za neke uzviene velikosrpske ciljeve. Romantiarski opsjednut slovenskom
knjaevskom (ili kraljevskom) titulom, knjaz Nikola je u njoj vidio crnogorski interes
(dravni i nacionalni). U tome se sastojao itav njegov nacionalni program.
Nasuprot nerealnom crnogorskom knjazu, Ilija Garaanin je drugaije promiljao, planski,
oprezno, a esto i drsko nastupao. Imao je jasan, vizionarski velikosrpski program Naertanije.
Knjaza Nikolu je okruio agentima (svojim pijunima), koji su ga pratili i, o svemu,
pravovremeno izvjetavali svoje nalogodavce. Tako su sve politike i dravne namjere i
aktivnosti crnogorskog dvora, na vrijeme primijeene i osujeene od strane srpske Vlade i
srpskog dvora.
I kada su, na prvi pogled, iskreno saraivali sa Crnom Gorom, srpska Vlada, elnici reima i
dinasti, tajno su kompromitovali knjaza Nikolu i Crnu Goru, gdje su god stigli. Srpska Vlada je
oko sebe redovno okupljala crnogorske nezadovoljnike, koji ispoljavaju, ak i javno, svoj lini
gnjev i mrnju protiv svoje otadbine, brutalno psujui i prijetei knjazu Nikoli i Crnoj Gori.
Srpska (beogradska) tampa ne prekida ofanzivnu kampanju protiv Crne Gore i, posebno, protiv
knjaza Nikole. Smiljaju se i ire svakodnevne i svakojake podvale. Tako, jednim pismom od 7.
maja 1866. godine, Ilija Garaanin upozorava knjaza Nikolu i kae: Ovdje se pronio glas da
je Vaa Svjetlost obeala Austriji u pomo vai(h) hiljadu vojnika, u predstojeem ratu s
Rusijom i Italijom. Mi ovo nikome ne vjerujemo i sve glasove najivlje poriemo.
Knjaz Nikola se Garaaninu pravdao, to se vidi iz pisma, od 28. maja 1866. godine, u kome
mu, izmeu ostalog kae: Vae prevashoditeljstvo. Odluno Vas uvjeravam, da ja nikome i
nikada nikakva obeanja nijesam inio, niti namjeravam uiniti..., a novine neka gataju ta im je
milo.
Odgovor knjaza Nikole nije zadovoljio Iliju Garaanina, pa on u Crnu Goru alje svoga
emisara Milana Piroanca, da na licu mjesta izvidi situaciju. Razlog odlaska Milana Piroanca
u Crnu Goru, vidi se u pismu Ilije Garaanina, upuenom Jovanu Marinoviu, u kome se kae da
treba da pretekne druge agente u te krajeve i provjeri prie o slanju hiljadu crnogorskih
vojnika u Austriju. Garaanin se plai da neko ne potkupi Crnogorce, pa kae: Ja se bojim
da tamo novac ne uspe, a u Arnautluk jo vie, jer tamo je zapetost s Turskom jo velika. On
smatra da novci mogu Arnaute probuditi, to bi otealo planove Srbije.
Treba imati u vidu da su okolne zemlje - ranije Mletaka Republika, a sada Austrija i Turska,
protiv svake meusobne saradnje i saveza Srbije i Crne Gore.

641
Sve okolnosti i saznanja upuuju na zakljuak da je knjaz Nikola imao pravo da, na primjerku
Protokola o zakljuenom sporazumu izmeu Srbije i Crne Gore 1866. godine, u Italiji, napie
laovi stari, jer u praksi nikada nije zaivio. Umjesto ugovorenih 50.000 dukata, Srbija je
Crnoj Gori uruila svega 3.000 dukata. Od oruja i druge vojne opreme, nije isporueno skoro
nita.
Poto je, napokon, shvatio da ne moe zasjesti na svesrpski prijesto, knjaz Nikola je ohladio
glavu. Preinaio je i, na svom primjerku sporazuma, svojeruno zapisao da Crna Gora nee
pristupiti Srbiji, sve dok i jedan Srbin bude pod Turcima.
-------------------------------------------------------------------------------SRPSKI INSTRUKTORI U CRNOJ GORI
Crna Gora je u svako doba bila puna srpskih agenata, kao gora ljeti lista. A i mnogi Crnogorci
su radili srpska posla. Povoljna okolnost za dolazak srpskih pijuna u Crnu Goru je srpska
pomo u kadrovima. Crna Gora onda nije imala kolovanih ljudi, a Srbija se Sporazumom
obavezala da obuava crnogorsku vojsku. Na traenje knjaza Nikole, ministar inostranih
poslova u Vladi Srbije - Ilija Garaanin, alje u Crnu Goru naelnika svoga Ministarstva, visokog
oficira Milana Piroanca, za linog sekretara knjazu Nikoli.
Sa Milanom Piroancem, u Crnu Goru dolazi i kapetan Ljubo-mir Ivanovi, da organizuje vojnu
obuku. Njegov glavni zadatak je da pripremi crnogorsku narodnu vojsku za uspjeno
uklapanje u srpsku vojnu organizaciju, to se ostvarilo tokom Prvog svjetskog rata. Ivanovi je
istovremeno bio i autant knjazu Nikoli, pa ga je tako stalno imao u svom vidnom polju.
Za obavljanje ovako vanih i odgovornih poslova u Crnoj Gori, kao to su ispitivanje
mogunosti svrgavanja dinastije Petrovia i knjaza Nikole, sa crnogorskog prijestola i pripajanje
Crne Gore Srbiji", Milan Piroanac je prethodno dobro edukovan (obuen). Kao lini sekretar
crnogorskog knjaza Nikole i povjerljivi izaslanik i pijun srpskog ministra Ilije Garaanina, on
redovno alje tajne izvjetaje svome nalogodavcu.
U svojim, esto ifrovanim, pismima, Piroanac govori sve najgore o Crnoj Gori, Crnogorcima
i Crnogorkama, a posebno runo o knjazu Nikoli. Rjenik mu je prostaki, a ocjene o ljudima
ispod ljudskog dostojanstva. Samo nekoliko drastinih primjera.
Piroanac Hercegovce smatra korisnim srpskim narodom i citira rijei brata Jovana Duia,
koji eli da ga nikada sunce ne ogrije iz Crne Gore. Iako je Crna Gora, u svako doba,
nesebino pomagala vojno, materijalno i moralno skoro sve hercegovake borbe protiv Turaka,
bilo je i uticajnih Hercegovaca, koji su zazirali od Crne Gore.
Za Vasojevie u turskoj granici (Donje Vasojevie), Piroanac kae da su karakterom i
temperamentom blii nama (biva Srbima) nego Crnogorcima, pa istie da su oni veoma
pogodni za srpsku stvar, samo kada bi se i Vasojevii u crnogorskoj granici (Gornji
Vasojevii) tako drali.
-------------------------------------------------------------------------------Piroanac izvjetava da su Kui velika siromatina u kamenjaru, ali i junaka srpska
populacija. Na Kue, u crnogorskoj granici, Crna Gora vie, te imaju razloga da Srbiji budu
privreni. Posebno ih je pogodila crnogorska pohara i navodi rijei nekih Kua, da e uskoro
sve ovo biti srpsko.
Piroanac konstatuje da su Katunjani i veliki vojvoda Mirko Petrovi ozbiljna smetnja

642
pripajanju Crne Gore Srbiji. On cijeni da e albanska plemena, Krasnii i Gai, biti na srpskoj
strani, mada vode politiku kratkog daha i opredjeljuju se prema trenutnim prilikama.
Srbija, tih godina, vri snaan pritisak i uticaj na Hercegovinu i na Vasojevie, da se okanu
Crne Gore i okrenu Srbiji. Neki hercegovaki glavari - pop Bogdan Zimonji, Luka Petkovi,
Aleksa Jaki, Stojan Kovae-vi i drugi, primali su iz Srbije novanu pomo u vidu
povjerenike plate. Kada se to saznalo, pourili su na Cetinje da objasne knjazu Nikoli
Petroviu da su to inili, ne iz nacionalnih prosrpskih interesa, ve zbog siromanog stanja.
Organizator "srpske propagande" u Hercegovini bio je Niifor Dui.
Crna Gora je "porobljenom" hercegovakom narodu redovno pruala vojnu i materijalnu pomo
i politiku i moralnu podrku. Imala je i ona svog povjerenika u susjedstvu - Hercegovini,
izvjesnog Rista Aleksia, u Mostaru.
Na ovako drastinu i agresivnu srpsku propagandu, koja je neposredno ugroavala "istorijsko
pravo Crne Gore na susjedne krajeve", Crna Gora je "mlako" reagovala.
Velikosrpska politika prema Crnoj Gori se nastavlja i kasnije, o emu govori izvjetaj Vula
Kneevia, crnogorskog graninog komesara na abljaku, nadlenom ministru u Vladi Crne
Gore iz aprila 1908. godine - o aktivnostima srpskih agenata u selima pljevaljske regije. Istie se
da agenti ispituju narod "ko hoe da je Srbin, a ko Crnogorac", da Crnogorci "nee da su Srbi",
na to im ovi prijete "da Crnu Goru treba ujediniti kosovskim maem".
Zbog toga Jovan onovi konstatuje da su "nacionalno - politiki pogledi" u Crnoj Gori
drugaiji od "srpskih ideala" i sumnja u "srpsku nacionalnu istost" vrha Crne Gore. To je, reklo
bi se, fundamentalni razlog politikih borbi u Crnoj Gori od 1905. do 1910. godine.
-------------------------------------------------------------------------------CRNU GORU UPOKOJITI OBEANJEM BOLJEG IVOTA
Milan Piroanac "vidi" najefikasniji i najkrai put "upokojenja" Crne Gore u "Veliku Srbiju" obeanjem "boljeg ivota" vjeito siromanom crnogorskom stanovnitvu. Samo tako e
crnogorski narod "nadvladati sebine separatistike elje i antisrpsku politiku cetinjaskog dvora".
Vuk Karadi je pisao da mnogi Crnogorci vie ele da budu posljednje sluge u Srbiji,
nego da se vraaju u Crnu Goru
Takvo svoje gledanje Piroanac obrazlae "nematinom" crnogorskih dravnih i plemenskih
glavara. On konstatuje da su, izuzev Petrovia i vojvode Marka Miljanova, svi "teka sirotinja" i
da su "podloni primanju novca i darova", to treba "iskoristiti za srpske ciljeve".
Poznato je da se i Omer-paa Latas, u napadu na Crnu Goru, oslanjao na "podmiivanje
Crnogoraca", kako to narodna pjesma kae:
"Dok je meni u kesi novaca,
I u Crnoj Gori trgovaca,
Kojino su lakomi na blago,
Uiniu to je meni drago".
Treba rei da ja Crna Gora uvijek imala "trgovce" njenom sudbinom. Vuk Karadi je pisao da
mnogi Crnogorci, vie ele da "budu posljednje sluge u varoima Srbije, nego da se vraaju u
Crnu Goru". Od srpskog reima podmieni Crnogorci su isticali da im je "bilo bolje pod
Turcima, nego pod knjazom Nikolom". Neki se ak ponose time, to nikada "nijesu voljeli
Crnogorce". Sve su to, naravno, rezultati uporne i strpljive velikosrpske nacionalistike politike,

643
na nitenju crnogorske drave i "utapanju" Crnogoraca u srpsku naciju.
U svojim izvjetajima, Milan Piroanac veoma runo govori o crnogorskim glavarima: vojvodi
uru Matanoviu, vojvodi Mau Vrbici, cetinjskom vojvodi Marku Martinoviu, njegukom
vojvodi Ivu Rakovom Radonjiu, kapetanu u Skadru Peru Peroviu i drugim.
Piroanac cijeni da su "srpstvu odani": mitropolit crnogorski Ilarion Roganovi, grahovski
vojvoda i crnogorski senator Ante Dakovi, drobnjaki vojvoda i crnogorski senator Novica
Cerovi, bjelopavliki vojvoda i crnogorski senator Risko Bokovi, piperski serdar i crnogorski
senator Jole Pileti.
Pri povratku iz Crne Gore, Milanu Piroancu su se "preporuivali" da prenese njihovu "vjernost"
srpskom knezu Mihailu Obrenoviu neki crnogorski "asnici". Posebno su ga za "rukav vukli",
Petar Vukoti, Ivo Radonji i uro Matanovi, saoptavajui mu da se, na njih moe osloniti za
"svaku srpsku potrebu".
U "iste" ljude Piroanac svrstava ljubotinjskog vojvodu i crnogorskog senatora Iliju Plamenca.
U izvjetaju Piroanca se posebno istie da je, vasojeviki vojvoda i crnogorski senator Miljan
Vukov Veovi "vrsto uz Crnu Goru".
Srpski reim je pokuao da "pridobije" crnogoskog serdara u Vasojeviima, Todora Vukovia,
sina vasojevikog vojvode Miljana Vukova. Srpski dravnik Jovan Risti, pobratim vasojevikog
vojvode Miljana Vukova, uticao je na srpskog kneza Mihaila Obrenovia, da pokua uticati na
Todora Miljanova, da makar on "pomogne" Srbiji u "irenju srpstva" u Crnoj Gori. Meutim,
ovaj estiti Crnogorac se nije dao "obrlatiti" da radi za "srpsku stvar".
Iz izvjetaja Milana Piroanca je "vidljiva strepnja" da, vladajua kua Petrovia "hoe Crnoj
Gori da pripoji Hercegovinu i neke djelove Arnautluka", kao i da knjaz Nikola tei da "zauzme
prijesto itavog srpstva", jer nee "htjeti da ivi pod vlau kneza Mihaila Obrenovia. No, to je
samo njegova "pusta elja".
Piroanac konta da je, nasuprot Petroviima, crnogorski narod "listom odan Rusima i Srbima" i,
sa alou, gleda knjaevo "prijateljsko dranje sa galiotima Francuzima".
Uoi odlaska iz Crne Gore, ovim srpskim "dobroiniteljima" je knjaz Nikola priredio istraaj i
odlikovao ih Oredenom II reda, kao i darovao - Milanu Piroancu zlatni prsten, a Ljubomiru
Ivanoviu sat.
Zanimljivo je da dr Vladan orevi, predsjednik Vlade Srbije, u svojim spisima, ne pominje
ova odlikovanja i uzdarja, ali ne proputa da kae, da je knjaz Nikola, na rastanku, Milana
Piroanca titulisao "paetom umadijskim".
I pored svega, knjaz Nikola je, na rastanku, traio od Milana Piroanca da predloi Iliji
Garaaninu, da se u Beogardu (i tada je bilo aktuelno Dedinje) "pokloni" po jedan plac za
gradnju kue: Mirku Petroviu, knjazu Nikoli, Petru Vukotiu i Niiforu Duiu. Piroanac je
sam, ovom spisku, dodao i "plac Ivu Radonjiu".
Piroanac smatra da "nije nepametno" obrazovanje "crnogorske Ma(h)ale u Beogradu" i da treba
obavijestiti "glavne ljude" u Crnoj Gori da, u Beogradu, "imaju po jedan plac" i da "mogu graditi
porodine kue", ali ne i "prodavati, do samo doseliti da u njima ive u Beogradu".
Ilija Garaanin je bio "zadovoljan radom Milana Piroanca u Crnoj Gori", jer je u "potpunosti
obavio" povjerene mu zadatke. Upoznao je crnogorske prilike, uspostavio "prijateljske" veze sa
crnogorskim glavarima i uglednim ljudima i "solidno sondirao teren" za pripajanje Crne Gore
Srbiji. Sve je to, naravno, raeno u strogoj tajnosti, jer je knjaz "podozriv i preosjetljiv" prema
beogradskoj politici. Piroanac zakljuuje da knjaz Nikola "nije spreman" da "olako rtvuje"
Crnu Goru i svoju dinastiju, iako je neoprezno potpisao sporazum, sa knezom Mihailom
Obrenoviem, 1866. godine. Piroanac "predlae" da, u daljim pregovorima sa Crnom Gorom,

644
knjaza Nikolu "treba zaobilaziti", jer je "prevrtljiv" i angaovati vienije crnogorske glavare.
Piroanac smatra da je najbolji nain "denacionalizacije Crnogoraca" kolovanje crnogorske
djece u Srbiji i tako, od njih formirati "srpski orijentisane graane". Uporedo sa kolovanjem,
treba angaovati "nezadovoljne i ugledne" Crnogroce da "rade protiv svoje drave". To se
postie "laskanjem, malim novanim davanjima, sitnim darovima, davanjem slube i placeva za
gradnju kua u Beogradu".
U pripremi zajednikih oslobodilakih borbi protiv Turske, Srbija i Crna Gora se
sporazumijevaju o "interesnim sferama" i, 15. juna 1876. godine, u Veneciji (Italija) potpisuju
"tajni ugovor" o savezu i tajnu vojnu konvenciju. Ugovoreni su "ravnopravnost nezavisnih
drava Srbije i Crne Gore u savezu, samostalno voenje ratnih operacija i istovremena objava
rata Turskoj 1876. godine.
Odmah poslije prvih bojeva i poraza na inusu 1877. godine, Srbija zakljuuje mir sa Turskom.
Crna Gora je nastavila oslobodilaku borbu protiv Turske, sada u bitno teim uslovima. Brojna
turska vojska prebaena je sa srpskog, na crnogorsko ratite u Vasojeviima.
Konano je, izgleda, knjaz Nikola "shvatio" namjere i ponaanje srpskog reima, pa u ovom
ugovoru o savezu sa Srbijom, ne pominje "ujedinjenje". Prestao je da se "odrie" prijestola u
"korist" srpskog kneza Mihaila Obrenovia. Napokon se "uvjerio" da Srbija "hoe sve", ali
crnogorskog knjaza na "svesrpskom prijestolu ne".
-------------------------------------------------------------------------------BESOMUNA SRPSKA PROPAGANDA PROTIV CRNE GORE
Ilija Garaanin, vispren srpski politiar i dravnik, znao je da se na svijest Crnogoraca
najefikasnije utie posredstvom knjiga, uitelja, popova, inovnika i agenata. Zato je, u sve
krajeve od interesa za Srbiju, slao uticajne ljude i propagandnu literaturu. Samo knjige i ueni
ljudi mogu "oblikovati srpsku svijest kod Crnogoraca", posebno kod mladih narataja, koji se
koluju u Srbiji.
U cilju ostvarenja srpskog imperijalnog programa, posredstvom Jovana Vaclika, Garaanin u
Crnu Goru alje "pet sanduka knjiga", koje navodno trai crnogorsko praviteljstvo. Meutim,
struktura poslatih knjiga "ne odgovara" crnogorskom "zahtjevu" jer su "manjkale" u
knjigopeatnji. Zato im se, u zamjenu, alje ono to ima, i to: "Istorija srpskij" prostrani 100
komada; "Istorija srpskij" kratki 100 komada; "Srbljaka" 2 komada i 20 crkveni knjiga. Sanduci
sa ovim knjigama, "adresovani na M.n." ("Montenegro"), stigli su u Kotor, na ime g. Stefana
Bjelobrkovia. U pismu poslatom sa knjigama Jovanu Vacliku, Garaanin se obraa: "Izvolite,
Gospodine, primiti ovom prilikom uvjerenje moga otmenoga ponaanja - I.Garaanin". Nije ovo
jedina poiljka. Ilija Garaanin je koristio svaku priliku, da Crnu Goru "snabdjeva" srpskom
istorijskom, knjievnom i propagandnom literaturom.
U drugom pismu, od 22. aprila 1866. godine, Ilija Garaanin Jovanu Vacliku kae, izmeu
ostalog i ovo: "Mi Srbi, ako nijesmo nita drugo kadri, bar da se dobro izgovorimo, pa ko zna da
i to ne ue u kakav raun".
Beogradska tampa svakodnevno vodi ofanzivnu kampanju protiv Crne Gore i knjaza Nikole.
Fabrikuju se svakojake izmiljotine i lai u novinama i "tematskim" brourama. Svaki crnogorski
otpor klevetama, svaka istina o Crnoj Gori i njenom protivljenju samounitenju, od zvanine
Srbije se "doekuje na no" i kvalifikuje crnogorskim separatizmom i otporom "viim interesima
srpstva".
Iz Srbije se, po Crnoj Gori, svakodnevno rasturaju pamfleti i proglasi, a potpisuje ih nepostojee

645
"Srpsko narodno drutvo". Vjeruje se da je njihov autor crnogorski vladika, Niifor Dui,
rodom iz Hercegovine. Jedno od tih "soinenija" je i vjeto sroen "Proglas Bugara
Crnogorcima", da se "dre Srbije i nikoga vie".
------------------------------------------------------------------------------Garaanin je, u Crnu Goru, redovno slao svoje "povjerenike" (agente), provjerene, obrazovane i
pripremljene ljude za taj posao, kao to su: Vuk Karadi, Sima Milutinovi Sarajlija, Matija
Ban, Milorad Medakovi, Jovan Nikoli Tesovac, Milan Piroanac, Ljubomir Ivanovi i drugi.
I poslije "nestanka" sa srpske politike scene Ilije Garaanina, dolazak srpskih agenata u Crnu
Goru i regrutovanje agenata od uglednih" Crnogoraca, nijesu prestajali. Tako su srpski pijuni,
u Crnoj Gori, bili i Niifor Dui i kneginja Darinka Petrovi, rodom iz srpske trgovake
porodice Kveki, iz Trsta.
Poznato je da su se njih dvoje, Niifor i Darinka, suprotstavljali "svim vezama Crne Gore sa
okolnim zemljama, sem sa Srbijom". Oni su bili "najvea opozicija" vladavini knjaza Nikole i
daljem opstanku Crne Gore, kao nezavisne drave. Zbog toga je Piroanac "garantovao"
Garaaninu da su, Niifor Dui i Darinka Petrovi, "provjereni srpski pijuni".
Zvanina Srbija je stalno podsticala "nezajaljive ambicije" Darinke Petrovi. pekulisalo se da
je srpski knez Mihailo Obrenovi "obeao brak" kneginji Darinki, udovici knjaza Danila, pa da
se tako "pod jednom krunom (srpskom) ujedine Crna Gora i Srbija".
Zapis koji potie iz 1522. godine pominje izvjesnog Petra udru sina Radovanovog, iz
Patrovia, ovjeka crnogorskog naciona"
Na preporuku ruskog konzula u Dubrovniku - Petkovia, Srbina iz Kragujevca, Rusija je davala
po 400 guldena u zlatu godinje Niiforu Duiu, za "usluge", koje ini ruskom konzulatu, dajui
mu "valjane informacije" o aktivnostima knjaza Nikole. Za svoju "revnost", Dui je i od Srbije
dobijao godinju platu od po 1.000 talijera i "naknadu svih trokova koje uini".
Svaka samostalna politika aktivnost knjaza Nikole i Crne Gore, od Srbije je redovno
"osuivana" kao "neprijateljstvo prema Srbiji i kao izdaja viih srpskih interesa".
Ruski carevi, Aleksandar II i Aleksandar III, bili su iskreni prijatelji Crne Gore, njenih vldara i,
posebno, knjaza Nikole. Posjeta knjaza Nikole Rusiji (Petrogradu) 1868. godine, bila je znaajna
za Crnu Goru. Knjaz Nikola je isposlovao zvanine granice i "vodeu ulogu" Crne Gore, u ruskoj
politici na Balkanu. Tada je crnogorski suveren, knjaz Nikola Petrovi, od ruskog cara dobio na
dar "sablju srpskog kralja Milutina" i priznanje "jedinog iskrenog prijatelja Rusije". Kasnije se
(vjetaenjem) utvrdilo da to nije sablja srpskog kralja Milutina.
U mnogim bojevima sa Turcima, 1862. godine, u borbama u Hercegovini, u Ostrokom klancu
(poznatih "devet krvavih dana"), u nacionalno oslobodilakim ratovima 1876-1878. godine i
bojevima na Vujem dolu, Fundini i u Vasojeviima, knjaz Nikola je "stekao zvanje car junaka".
Smjenom Ilije Garaanina 1867. godine, Srbija se nije odrekla "Naertanija". Srpski reimi
prema Crnoj Gori mijenjaju strategiju i "egzekutore", zavisno od prilika i potreba. Inae, cilj je
uvijek isti: unitenje crnogorske nezavisne drave. Poslije vladavine kneza Mihaila Obrenovia,
Srbijom upravljaju Namjesnitvo i Ristieva Vlada. Ristiev "povjerenik" za Crnu Goru bio je
Niifor Dui. U jednom povjerljivom izvjetaju Ristiu, konstatuje se da, crnogorski knjaz
Nikola, "uvijek udari u stranu kada interesi srpstva trae jedinstvo".

646
-------------------------------------------------------------------------------PROTJERIVANJE CRNOGORACA I CIGANA IZ SRBIJE
Poznato je da su veina, ne samo agenata, nego i popova i uitelja bili iz Srbije. Svi oni aktivno
"propagiraju srpstvo" u crnogorskom narodu, izjednaavajui vjerska i nacionalna osjeanja
naroda, sa ciljem "utapanja malene Crne Gore i Veliku Srbiju", a time i "Crnogoraca u Srbe".
Jedan od brojnih srpskih uglednih agenata, u Crnoj Gori, je i Vasa Pelagi. Doao je na Cetinje
1871. godine, da "podstie crnogorsku mlade na ujedinjenje omladine srpske". U tome je imao
podrku zvanine Srbije, koja mu je stavila na raspolaganje novana sredstva, kolske udbenike
i propagandnu lektiru, pisanu ekavicom. Ta je cjelokupna literatura, osnovna i pomona, o
srpskoj dravi, srpskom narodu i srpstvu uopte. Crnogorci se ne pominju.
Kao upravitelj svih kola na Cetinju, Pelagi je i zvanino "fundirao srpstvo u due crnogorske
mladei". Pisao je propagandne tekstove, lanke i druge sastave. Poznata je njegova broura "U
amanet Srbinu i Srpkinji", tampana na Cetinju 1871. godine u 1.500 primjeraka. U svim svojim
spisima, Vasa Pelagi smatra Srbima sve slovenske narode, a njihove teritorije srpskim
zemljama.
Ovako snanu velikosrpsku aktivnost u Crnoj Gori, dugo ne "primjeuje" jedino knjaz Nikola.
Nije mu padalo "na pamet" da "mijenja nacionalnu svijest Srba u Crnoj Gori", da Srbe
"crnogori". Oekivao je da e se, masovnim preseljavanjem Crnogoraca u Srbiju i
posrbljavanjem Crnogoraca u Crnoj Gori, stvoriti uslovi da i on "otide" u Beograd i "zasjedne na
prijesto" Junih Slovena. Mislio je da niko od njega, "cara junaka", nije "prei".
Bilo je to vrijeme intenzivnog iseljavanja Crnogoraca u Srbiju, ali su veina njih izraavali svoju
lojalnost prema "svom gospodaru", to je podsticalo iluzije knjaza Nikole da se "doepa srpskog
Prijestola".
Dolaskom Milana Obrenovia i, kasnije mu sina, Aleksandra Obrenovia, na vlast u Srbiji,
zaustavljeno je useljavanje Crnogoraca u Srbiju. Knjaz Nikola je bezuspjeno pisao pisma i slao
poruke vladarima - Obrenoviima. Sve je bilo uzalud.
Poznato je da je najvie od Crne Gore i Crnogoraca "zazirao" dr Vladan orevi. Jo dok je bio
srpski poslanik u Carigradu, po crnogorskom poslaniku u Carigradu - Mitru Bakiu, alje
poruku: "Reci tvojem Gavri (Vukoviu, crnogorskom ministru inostranih djela), da u ga ja
nauiti kako se vodi politika".
Kada je dr Vladan orevi, nazvan "srpski Ivan Grozni", uzdignut na vlast u Srbiji, Vlada
Srbije 1897. godine donosi Uredbu o zabrani ulaska Cigana i Crnogoraca u Srbiju. Uredbu je
imala zakonsku snagu. Odmah je otpoeo progon Crnogoraca iz Srbije. Hermetikim
zatvaranjem granica, onemoguen je ulazak Crnogorcima u Srbiju. Predsjednik Vlade Srbije, dr
Vladan orevi, nareuje: "Cigane i Crnogorce", bez ikakvog obzira, vraati sa granice".
Mnogi Crnogorci, pa ak i crnogorske odive, udate za Srbe, ekspresno su prognati iz Srbije.
Ostao je upamen drastian primjer protjerivanja jedne Crnogorke iz Pipera, udate za Srbina, u
okolini Kragujevca. Protjerivanja nijesu poteeni ni crnogorski radnici po Srbiji - nadniari,
posluitelji po kuama imunih Srba, svi uitelji, popovi i aci na kolovanju iz Crne Gore.
Mnogi su protjerani u Tursku, pa su stradali preko albanske teritorije. Odlazei na rad u
Carigrad, Makedoniju i Bugarsku, Crnogorci su morali zaobilaziti Srbiju. Ovi postupci Vlade
Srbije, u crnogorskom narodu su upameni kao primjer otvorenog neprijateljstva.
Ovaj Cincar, prepariran u Srbina, dr Vladan orevi, izdano "nalivan bokalima ampanjca i
vina rumenoga", rado bi prijetio Crnogorcima: "Prizren, Prizren vam treba, jelte, gladnici jedni.
A ne znate da emo vam i ipur uzeti, po kome slavnome imenu nazivate se nekakvim uljivim

647
plemiima".
-------------------------------------------------------------------------------NEGIRANJE CRNOGORSTVA
Srpskim nacional-ovinistima je, ranije i sada, nezavisna Crna Gora glavna prepreka na stvaranju
"Velike Srbije". Njima je "najpogodnija" nerazvijena i, u svemu, zaostala i primitivna, a
ponajprije posluna Crna Gora. Zato "pree" da im kuda ne umakne.
Velikosrbi i, sa njima, posrbljeni Crnogorci, "takmie se" u negiranju svega to je crnogorsko:
dravne nezavisnosti, nacionalnog izjanjavanja, crkve, jezika, knjievnosti, kulture, tradicije,
grba, zastave, himne i svih drugih osobenosti, koje Crnu Goru ine nezavisnom dravom, a
Crnogorce posebnom nacijom.
Uz srpske nacionaliste, kao ipka uz puku, idu i neki srpski i posrbljeni crnogorski istoriari.
Meutim, brojni su srpski i, razumljivo, crnogorski istoriari, koji osporavaju negiranje
crnogorstva. Navodimo samo neke.
Simo irkovi ("Enciklopedija Jugoslavije") kae: "Usled nerazdvojne zdruenosti crkve i
drave u periodu Nemanjia, bilo je mogue da se pravoslavlje pojavi kao bitno obeleje srpstva
i da se verska pripadnost nametne kao kriterijum razgranienja".
Stojan Novakovi ("Prvi osnovi slovenske knjievnosti meu balkanskim Slovenima")
zakljuuje: "Taj stari srednjevekovni srpski tip, koji identifikuje srpstvo sa pravoslavljem,
osnova je onom sinonimu, po kojem su prosti ljudi naega veka, Rumuni, Rusi, Grci - srpske
vere".
Simo Matavulj ("Biljeke jednog pisca") konstatuje: "Od iskona, pa i na primorju, Srbin je bio
samo pravoslavni. Srpstvo je znailo samo pravoslavlje, kao to u ovim krajevima, na istoku,
znai i danas".
Jozef Holeek, po narodnosti eh ("Crna Gora", Prag, 1877.), predoava: "Pita li ga za vjeru,
Crnogorac odgovara da je Srbin, pita li ga za narodnost, rei e da je Crnogorac".
Pavel Apolonovi Rovinski pie: "Imenom Srbin oznaavaju pravoslavnoga i navode imena
naroda (plemena), Bajice, Njegui, Ceklinjani".
Roj Trevor konstatuje: "Crnogorci nastaju nacijom, potovanom meu nacijama".
-------------------------------------------------------------------------------Kao to se vidi, stari putopisci i istraivai jasno uoavaju razlike vjere i nacije, dok domai pisci
nijesu tako eksplicitni. Oigledno je da termin "Slavenosrbi" oznaava June Slovene pripadnike pravoslavne vjere. Negatori crnogorske nacije, svoje "tvrdnje" da su Crnogorci Srbi,
oslanjaju na postavci da su pripadnici iste vjeroispovijesti ("srpske vjere"). Zbog toga im ne
pogoduje autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva (ukinuta dekretom jugoslovenskog kralja
Aleksandra Karaorevia, 17. juna 1920. godine).
Ustav Kraljevine Crne Gore (lan 40) predoava da Crnogorci nijesu Srbi i kae: "Dravna vjera
u Crnoj Gori je istonopravoslavna, a Crnogorska crkva je autokefalna".
Brojni su crnogorski naunici, knjievnici, dravnici, politiari i ljudi ostalih profesija, koji
"propovijedaju" (govore i piu) "crnogorsko srpstvo", to su srpske imperijalne pretenezije na
crnogorsku samobitnost i crnogorsku dravnu teritoriju.
Prvo nerazlikovanje slovenskih naroda primjeuje se kod vizantijskih hroniara i istoriara, koji
Slovence, Hrvate, Dukljane, Raane i druge, nijesu "raspoznavali", nego su ih sve nazivali

648
zajednikim imenom: Tribali, Skiti, Varvari i slino.
Poznato je da prve teritorijalne aspiracije prema Zeti, odnosno Crnoj Gori, ostvaruju raki
(srpski) vladari - upan Stefan Nemanja i njegovi nasljednici (bez reda i redom), zakljuno sa
carem Stefanom Duanom.
Neke oblike negiranja crnogorskog naroda nalazimo u crkvenim dokumentima, pa i kod vladara
Petrovia, koji neuspjeno lamentiraju o "slaveno-srpstvu", samo iz vjerskih i dinastikih
pobuda, koje je "najdarovitije" njegovao knjaz Nikola, elei da se "uvali" u "svesrpski prijesto",
ne primjeujui da mu je to samo "neodoljiva" elja i nikakva ansa.
-------------------------------------------------------------------------------CRNOGORSKA NACIJA POZNATA SVIMA OSIM SRBIMA
Odavno su poznati pojmovi "crnogorski nacion" i "crnogorska nacija".
Sreten Zekovi citira jedan zapis iz 1522. godine, koji pominje izvjesnog Petra udru, sina
Radovanovog iz Patrovia, ovjeka "crnogorskog naciona".
Gravura na jednoj sablji iz 1766. godine, glasi: "Sie (sija) no oka Radonjia, guvernadura vise
crnogorske nacije".
Militantni odred odbrane srpstva u Crnoj Gori jeste Crnogorsko-primorska mitropolija,
ona je oslonac mrnje prema svim oblicima crnogorstva
Poznato je da se multietnika konvencija o Slavjanstvu zloupotrebljava za negiranje nekih
istorijski formiranih naroda. Sve do sredine XVIII vijeka, u crnogorskoj literaturi se nalazi
sloenica slaveno-srpski, koja ima neadekvatno znaenje. Tako, recimo, slavjano-srpsko
koljeno podrazumijeva Bugare, Srbe, Crnogorce, Slovence i Dalmatince (Ljetopis Matice
srpske, Budim, 1924. godine) Ovaj isti Ljetopis Matice srpske, iz 1925. godine, konstatuje da
se ernogorci (Montenegrini), nazivaju slovenski obitelji planina crnogorskih.
Zavravajui (kratku) Istoriju o ernoj Gori, u Petrogradu 1755. godine, crnogorski vladika
Vasilije Petrovi, zakljuuje: Ja vrlo kratko napisah ovi izvjetaj o crnogorskom nacionu, ili,
recimo, Crnogorci, od svojih saveznika Srba, turskih podanika, bjehu ostavljeni.
Sima irkovi (Enciklopedija Jugoslavije) tvrdi da vizantijski car Konstantin VII Porfirogenit,
pisac zanimljive istorije, od koga potiu osnovni podaci o Slovenima, nigdje ne kae za Dukljane
da su Srbi. On konstatuje da nema nikakvih indikacija koje bi dopustile zakljuak o
eventualnom ranijem jedinstvu itavog prostora, koji se pripisuje Srbima.
Milo obaji ("Crnogorci", 1915.) istrauje crnogorsku stvarnost po uputstvima naunika
Jovana Cvijia i zakljuuje: Srpstvo je bio pojam irok, neshvatljiv za prostotu, nejasan za
dinastiju, rasturen po gospodarstvu i raznolik po junatvu.
Crnogorstvo se pominjalo kao nov spasilac i oslobodilac narodni i svaki iri pojam, mora se
napustiti. Vladar je sam postavio preutnu naredbu stihom:
Ko crnogorstvu ne bio vjeran,
Bogom i ljudima svud bio tjeran.
Crnogorstvo i Crnogorci formirani su u narodu sve jae kao zasebna cjelina, kao narodnost i kao
nadmonost i prevlast.
Crnogorci su, prvo iz navike, a docnije iz uvjerenja, ponavljali tu oktrojku, kao svoj original.
U ondanjoj terminologiji, rije narodnost je znaila isto, to i danas rije nacija.
U Prosvjetinoj enciklopediji (Beograd, 1978.) se kae da su Crnogorci junoslovenski narod,

649
koji je, tokom svoje novije istorije, razvio karakteristike posebne narodne individualnosti i
posebne nacije. Na istom mjestu se, za Srbe, kae da su juno-slovenski narod, veoma blizak
Hrvatima, Muslimanima i Crnogorcima.
Potpredsjednik takozvane, po svemu nelegalne i nelegitimne, Podgorilke skuptine, koja je
rasturila crnogorsku dravu 1918. godine, Savo Fati izjavljuje: Mi, od danas, nijesmo vie
Crnogorci, nego Srbi.
-------------------------------------------------------------------------------SRPENJE CRNOGORACA
Odavno se, pa i danas, uzaludno grake na Crnogorce da postanu Srbi. Oni to, naravno, nee
i ne mogu, jer su vjekovima imali slobodu i ivot u njoj. Stoljeima su se crnogorili. Ako je
Crna Gora Sparta, ona je crnogorska Sparta. Ako je Crna Gora, kako joj govore Olimp,
ona je crnogorski Olimp. Crnogorci dobro znaju odakle su, od koga i ko su. Ne treba ih, sa
srpske strane, posebno edukovati.
Oigledni su svakodnevni histerini napadi srpskih nacional-ovinista, na sve to je crnogorsko:
dravnu samostalnost, nacionalnost, crkvu, jezik, kulturu u njenom najirem znaenju i duhovni
ivot uopte, kao i sve institucije, koje izraavaju crnogorski nacionalni identitet. Srpski
nacionalisti otvoreno protestuju to se, navodno, srpski narod u Crnoj Gori crnogori, jer je
sve do sada narod u Crnoj Gori bio srpski i pripadao srpskom nacionalnom korpusu. Njima
izdano pomau neki posrpeni Crnogorci. Uvaeni crnogorski umjetnik Pea Babovi,
kae: Mi u Crnoj Gori imamo ljudi, koji ne znaju ni ime praeda, ali znaju da su srpskog
porijekla.
Oni smatraju da Crna Gora nema i ne moe imati svojih, ve samo srpske interese. Posebno su
grlati neki terazijski Crnogorci i crnogorski Srbi, i to samo iz linih interesa.
Mnogi srpski reimski politiari, dravnici, diplomate, intelektualci, pa ak i akademici, bez
neophodnih injenica, lamentiraju da su Crnogorci Srbi i dio srpskog naroda. Oni ne
priznaju postojanje crnogorskog naroda i crnogorske nacije. Oni propovijedaju da su crnogorsku
naciju izmislili komunisti i Kominterna, radi cijepanja srpske nacije, te da je, krajem XX
vijeka, Crna Gora postala crnogorska zemlja, sa vidljivom netrpeljivou prema srpskom
etnosu. Sve se to svakodnevno lamentira, bez ikakvih valjanih naunih i istorijskih injenica. A
zna se da samo vjernicima ne trebaju dokazi za ispoljavanje svojih vjerskih ubjeenja.
Srpskim nacionalizmom prema Crnoj Gori, posebno su obdareni akademici: Dobrica osi,
Dejan Medakovi, Matija Bekovi, Ljuba Tadi, Vasilije Kresti, Jovii i drugi.
Svakodnevno ponaanje obinog srpskog naroda treba razlikovati od velikosrpskog nasrtanja
na Crnu Goru. I crnogorski i srpski narod ne dovode u pitanje etniku srodnost i meusobne
istorijske, prijateljske i line veze i odnose. Crnogorski narod i crnogorska drava, prema
srpskom narodu i Srbiji, uvaju i njeguju bratske odnose. Tako je bilo u prolosti, tako je sada i
tako e biti u budunosti. U tome su potrebni, srpsko otrenjenje i srpsko pokajanje. Otrenjenje
od sopstvenog agresivno-destruktivnog nacionalizma i ovinizma, a pokajanje za uinjena zla
okolnim narodima.
Militantni odred odbrane srpstva u Crnoj Gori je Srpska pravoslavna crkva i, posebno, njena
Crnogorsko-primorska mitropolija. Ona je oslonac mrnje, netrpeljivosti i nasrtaja na sve oblike
crnogorstva. Takvim postupcima, srpski nacionalistiki aktivitet snano podstie egzistencijalnu
potrebu graana Crne Gore da mu se suprotstavljaju.

650
-------------------------------------------------------------------------------SRBOVANJE PETROVIA
Iako je, u prethodnom dijelu, kazano poneto o srbovanju Petrovia, posebno o srbovanju
knjaza Nikole, treba rei neto vie.
Srpski nacionalisti se nekritiki oslanjaju na srbovanje crnogorskih dinasta Petrovia, ali su
injenice drugaije. Namjerno se, recimo, previa da vladika Rade (Petar II Petrovi Njego)
pominje srpstvo kao pravoslavlje. U pismu Mihailu Obrenoviu, Njego kae: Po radi mene,
bila bi neograniena radost, da bismo svi Slavenosrbi uinili meu sobom jedno pravilo
knjigopeatanja, a posebno Srbi i Crnogorci". Iz ovoga je svakome jasno da Njego razlikuje dva
naroda: Srbe i Crnogorce.
Njego govori o srpstvu kao pravoslavlju i u Gorskom vijencu, kad se kune vjerom
Obilia, i kad nalau srpske badnjake, i kad srpsku svijeu gasi ili proklinje "mlijeko vas
srpsko razgubalo. Ovome, valjda, ne treba poseban komentar. Njegovo poimanje srpstva je
samo kao pravoslavlje, a ne kao nacija.
U svijetu nema primjera, sem u Srbiji, da se vjera i nacija potpuno identifikuju i da vjera ima
nacionalno obiljeje.
Posebno se istie srbovanje knjaza/kralja Nikole Petrovia, ali se namjerno previa da je i on
srpstvo poimao samo kao pravoslavlje. Razlikujui Srbe od Crnogoraca, u Balkanskoj
carici, kralj Nikola kae:
Ko crnogorstvu ne bio vjeran,
Bogom i ljudima svud bio tjeran.
Knjaz Nikola je znao da lamentira: Mene je postavio boji promisao za knjaza i gospodara
crnogorskog naroda. On bi povremeno podsticao ondanje urednike listova da vie piu o
crnogorstvu. Ako ne bi bilo tako, zato bi kralja Nikolu, u Crnoj Gori zabranjivali srpski
nacionalizam i velikosrpski pokret. Zapravo, velikosrpska politika, navodnom tenjom za
ujedinjenjem svih jugoslovenskih naroda, dinastiju Petrovia i kralja Nikolu udaljava od vlasti.
Upravo, srpski nacionalizam i velikosrpski pokret u Crnoj Gori, potjerali su kralja Nikolu da
jede hljeb milosra izvan svoje zemlje.
Prema tome, crnogorski neprikosnoveni gospodar, kralj Nikola, srbovao je iz dinastikih i
linih interesa, a svejedno je, da li je to inio namjerno ili bezazleno. On je svoje srbovanje
platio crnogorskom dravom, prijestolom, imovinom i svojom glavom ba od Srbije, za ije je
interese srbovao.
Svi ovi primjeri nedvosmisleno svjedoe da je u Crnoj Gori, odavno razvijena nacionalna svijest
o Crnogorcima, kao posebnom narodu.
-------------------------------------------------------------------------------Na srbovanje Petrovia posebno su uticali Srbi od ugleda, koji su bili visoki inovnici na
crnogorskom dvoru i vojni savjetnici, kao i mnogi srpski popovi i uitelji u Crnoj Gori.
Svi su oni bili ortodoksni Srbi. Meu njima se istiu: Sima Milutinovi Sarajlija, Ljubomir
Nenadovi, Milorad Medakovi, Matija Ban, Milan Piroanac, Ljubomir Ivanovi, Vasa Pelagi
i drugi. Svi su oni u Crnoj Gori uivali gostoprimstvo, a zastupali i propagirali srpske interese, na
tetu Crne Gore i dinastije Petrovia. O tome svjedoe njihovi tajni izvjetaji zvaninoj Srbiji, a
posebno tajna pisma Milana Piroanca Iliji Garaaninu.
Neki Srbi, na crnogorskom dvoru, poinili su falsifikate, sa negativnim posljedicama. Tako je

651
Milorad Medakovi (1823-1897) uinio teki falsifikat u "Zakoniku knjaza Danila" (lan 92)
samo da bi "potkrijepio da, i crnogorski knjaz Danilo, Crnogorce smatra Srbima.
Ljubomir Nenadovi je falsifikovao crnogorsku kapu. Sainio je legendu, po kojoj je crni
omota na crnogorskoj kapi, navodno znak alosti za propalim srpskim (kratkotrajnim)
carstvom Nemanjia na Kosovu. Crveni tepeluk, ograen zlatnom icom u obliku polukrugova,
predstavlja slobodnu Crnu Goru, na porobljenom Balkanu. Kasnije srpski ovinisti, svaki na
svoj nain, nadahnuto dodaju, svaki svoju verziju, a sve u funkciji crnogorskog srpstva.
Strani putoposci su, od Ljube Nenadovia, preuzeli legengu, pa tako obina izmiljotina,
vremenom poinje da lii na istinu.
Crnogorcima se, iz Srbije, namee srpstvo kao sadraj srpskih imperijalnih interesa. Velikosrbi
oekuju da Crnogorci treba sami sebe da srbiziraju i uklope u srpski nacionalni korpus.
Marko Cemovi je Srbiji nudio Vasojevie u turskoj granici, koji su se lavovski borili
protiv knjaza koji propovijeda crnogorstvo
I kada se imperijalna politika Srbije, prema Crnoj Gori, poela ostvarivati krajem XIX i poetkom XX vijeka, to je rezultiralo bezuslovnim pripajanjem Crne Gore Srbiji 1918. godine, u
tom dugom istorijskom periodu, zvanina Crna Gora izbjegla je da formulie i obznani svoj
nacion-alni program. Plaila se, izgleda, da na sebe ne navue srpski imperijalni gnjev, pa i
agresiju, to je i doivjela na kraju Prvog svjetskog rata.
Iako je stalno bila isturena, pred iroko otvorene "velikosrpske eljusti", Crna Gora se zanosila i,
oigledno, zavaravala sopstvenom ulogom u "uvanju slovenskih interesa", a knjaz Nikola
nerealno "eznuo" za srpskim prijestolom.
-------------------------------------------------------------------------------CRNOGORCI PROTIV CRNE GORE
Iako Crnogorci nikada nijesu uivali naroit ugled u Beogradu, neodoljivo prema njemu hrle,
naroito u novijoj istoriji. Jo za vrijeme Obrenovia, bili su na "zlu glasu", navodno kao
"lentine, neradnici i hvalisavci, vjeti prianju oda i mitova o svojim slavnim precima i
njihovim bojevima i ratnim podvizima", kao i o svojim "velikim zaslugama" za srpstvo.
Vjetiji Crnogorci su uspjeli da se oene svojim gazdaricama i tako "prilagode" i ostanu vezani
za Crnu Goru samo porijeklom. U Srbiji je nastala, maltene, itava biblioteka kominih i
satirinih knjievnih djela o Crnogorcima.
Mnoge crnogorske siromane ("bezemljake") familije, pod uticajem propagande i miljenja
zvanine crnogorske vlasti, smatrale su Srbiju "obeanom zemljom". urile su da na
neobraenim i nenaseljenim ledinama u Srbiji, nau kakvo-takvo "uhljebljenje". Bila je to
takozvana crnogorska "ekonomska" emigracija u Srbiji, prvobitno "lojalna" svojoj Crnoj Gori.
Prva crnogorska politika emigracija u Srbiji, regrutuje se iz crnogorske politike opozicije.
Stalnu opoziciju svojoj domovini - Crnoj Gori, inila je i crnogorska omladina na kolovanju u
Srbiji.
Prva politika opozicija stvaranju crnogorske drave, javlja se u vrijeme vladavine mladog
vladike Rada (Petra II Petrovia Njegoa). Opozicija je nastojala da zadri tradicionalnu
plemensku organizaciju, a time i "plemensku" vlast u Crnoj Gori.
U sukobu sa gospodarem i ce-ntralnom crnogorskom vlau, protivnici su "stransvovali" milom
ili silom.

652
Prvi "izgon" iz Crne Gore doivio je crnogorski guvernadur Vuka (Vukolaj) Radonji, sa
familijom, a potom i Luka Pejovi Luka, pop Mihailo Pejovi, Marko Boovi, Ilija Pileti,
Markia Plamenac i drugi. Svi su se oni "stavili u slubu tuinu", protiv Crne Gore.
---------------------------------------------------------------------------U vrijeme knjaza Danila Petrovia, crnogorski potuenici bili su: Pero Tomov i orije Savov
Petrovi; te orijeva braa - Vuko i Maan Petrovii: serdar Milo Martinovi; senator Luka
Radonji; vojvoda Anto Dakovi; Stevan Perovi Cuca; Radovan Piper Mrarica; Risto, Vido i
oko Bokovii; Punia i Petar Pavievii; Pero Nikolin; Mato Filipov; Todor Kadi i drugi.
U vrijeme vladavine knjaza/kralja Nikole Petrovia, nekoliko crnogorskih glavara bilo je u
emigraciji u Srbiji, jer se nijesu slagali sa neprikosnovenom apsolutnom vlau knjaza Nikole.
Posebno su se isticali Marko Miljanov, Jole Pileti, Peko Pavlovi i oko Pejovi. Iako estoko
"ljuti", nijesu "kovali zavjere" protiv knjaza Nikole, niti se "sta-vljali u slubu" srpskom reimu
protiv Crne Gore.
Grupacija crnogorske politike emigracije u Srbiji, koja je bila protiv nezavisne i samostalne
crno gorske drave, knjaza Danila i dinastije Petrovia, revnosno je "sluila" srpskim dinastijama
Obrenovia i Karaorevia. U toj brojnoj grupaciji, posebno su se isticali Tomo Orahovac,
uro Kustudi, Savo Ivanovi, Blao Perovi, Nikola Drecun, Marko Dakovi i jo neki.
Svi su oni, manje-vie, izdaju svoje drave - Crne Gore, smatrali "optesrpskim rodoljubljem".
-------------------------------------------------------------------------------KOLOVANOM OMLADINOM PROTIV CRNE GORE
Krajem XIX i poetkom XX vijeka, crnogorska omladina se masovno koluje u Beogradu i
Srbiji. Srpski dvor i Vlada, posredstvom tajnih organizacija, zamanim novanim sredstvima,
organizuju crnogorsku kolsku omladinu u Srbiji, na "anticrnogorskoj osnovi".
Oigledna potvrda takve aktivnosti srpskog reima su "Uputstva" Milanu Piroancu, za njegov
rad u Crnoj Gori, koja nalau da "Srbiji pribavi iz Crne Gore, to vei broj mladia iz
najuglednijih familija, da im dade stipendije i da se koluju u Beogradu. Oni imaju biti naroito
vaspitani da budu, pod ovim ili onim vidom, protiv Crne Gore, a da rade za Srbiju i njenu
dinastiju, naroito kada se budu povratili u svoju domovinu. Treba od njih stvoriti politike
janiare, da zakolju i svoju roenu majku".
Pa ipak, nijesu svi crnogorski studenti u Srbiji, bili protiv svoje domovine, ali se nijesu smjeli
"oglasiti".
Crnogorska kolska omladina u Beogradu, redovno je podsticala konflikte i inicirala sukobe u
crnogorskom narodu, sve sa ciljem unitenja crnogorske drave. Srpski reimi stalno stvaraju
privid da Crnogorci "nee svoju samostalnu i nezavisnu crnogorsku dravu".
Pored crnogorske kolske omladine u Beogradu i u Srbiji, bilo je mnogo crnogorskih
doseljenika. U beogradskim arhivima se pominju kao "sluge, kaldrmdije, drvodeljci, svetenici,
uitelji, ljekari i drugi".
I crnogorska emigracija (doseljenici) i omladina na kolovanju u Rusiji, "organizovali su se
protiv crnogorske drave".
Crnogorska omladina na kolovanju i crnogorska emigracija (ekonomska i politika) u Srbiji,
vodili su ofanzivnu propagandu protiv knjaza Nikole i nezavisnosti crnogorske drave. Pokreu
propagandne listove, broure, knjige i posebne spise ("rezolucije" i "parole"), organizuju mitinge

653
i kongrese, kojima "osuuju Crnu Goru". U svemu tome su podravani i novano pomagani od
zvanine srpske politike, iako su "osude crnogorskog reima" liene svake istine. Izdano su
"crnogorski potuenici" hvalili "srpsku demokratiju" i zahtijevali da se "prenese" u Crnu Goru
jer su, po njihovom miljenju, Crnogorci Srbi, a postojanje crnogorske drave je "ist
separatizam". Zduno "objanjavaju" po Srbiji i Crnoj Gori da su "Crnogorci Srbi, odnosno da su
Srbi i Crnogorci jedan (srpski) narod". Sa njima se "solidariu" i Crnogorci na kolovanju u
Rusiji, jer su bili veinom srpski "pitomci" (stipendisti).
-------------------------------------------------------------------------------Crnogorska emigracija i omladina na kolovanju u Srbiji, izdano su "sluili srpskim dinastima",
Obrenoviima do 1903. godine, a potom Karaoreviima. Njihov zvanini program je "borba
protiv apsolutizma knjaza Nikole, a za srpsku demokratiju". Pokrenuta je dobro "osmiljena
propaganda" protiv crnogorskog parlamentarizma.
Prvo udruenje cnrogorske studentske omladine u Beogradu, organizovao je srpski reim 1874.
godine. Prvobitno je imalo est lanova: piro Popovi, Ilija Lalevi, Mihailo Vukevi, Mitar
urovi, Marko Cemovi i Milo auli.
Druga faza realizacije "Naertanija" je "prenoenje etnike bo-rbe" iz Makedonije i sa Kosova u
Crnu Goru i "organizovanje atentata na kralja Nikolu", to je pok-uano 1907. i 1909. godine.
Meu Crnogorcima u Srbiji, koji su bili "aktivni" protiv Crne Gore, posebno se isticalo njih
desetak. Poneto o svima.
Marko Pantov Cemovi (1873 - 1941), srpski pitomac iz Crne Gore, na kolovanju u Srbiji i
Rusiji. Poeo je bogosloviju u Prizrenu, a zavrio u Beogradu. U Rusiji je izuio duhovnu
akademiju i pravni fakultet. Bio je visoki srpski konzularni inovnik u Carigradu. Dok je bio na
kolovanju u Rusiji, podaci kazuju da je, zajedno sa Miloem auliem, pripadao "tajnom
udruenju" za "neutralisanje" interesa crnogorske drave i crnogorskog naroda. U jednom pismu
Ljubomiru Kovaeviu, ministru prosvjete u Srbiji, zaduenom za provoenje "Naertanija",
Marko Cemovi Srbiji "nudi" prikljuenje dijela Vasojevia (Donje Vasojevie) u "turskoj
granici", koji se "lavovski dre u borbi protiv knjaza Nikole, koji propovijeda svecrnogorstvo".
-------------------------------------------------------------------------------Marko Backovi, uitelj, pripadao je emigrantima u Beogradu. Autor je knjige "Crna Gora pri
kraju XIX vijeka", Beograd, 1885. godine, pune uvreda i optubi na raun knjaza Nikole i Crne
Gore.
Boo Petrovi, roak i autant knjaza Nikole i uveni crnogorski emigrant, dobio je u Beogradu
apartman, u kome su se okupljali crnogorski nezadovoljnici i protivnici.
Tomo Orahovac, Savo Ivanov-i i Janko Spasojevi su bili potuenici. Prihvatili su politiku i
ideje i kreirali propagandu "Velike Srbije" i bezuslovni "ulazak Crne Gore u granice Srbije". Svi
se ovi, preko pisama, hvaliu svojima u Crnoj Gori, da "dobijaju po deset i vie dukata i da nita
ne rade u Srbiji", to je bilo voema privlano za lakovjerne. Poznato je da je Vlada Srbije davala
"apanau" samo onim crnogorskim emigrantima, doseljenicima i studentima, koji su "radili za
srpsku stvar, na tetu Crne Gore". Ostali su teko ivjeli, to je vidljivo na primjeru biveg
crnogorskog serdara Jola Piletia, koji je ivio na periferiji Nia u Srbiji.
Srpski ministar inostranih djela, Andrija Nikoli, cijenei njegove "zasluge za srpstvo", donio je
Jolu Piletiu rjeenje o poveanju mjesene novane pomoi na 150 dinara, 1893. godine. I prije,

654
i poslije ovog rjeenja, pomo se neredovno isplauje.
Poto za posljednja etiri mje-seca nije primio ni "prebijene pare", bivi crnogorski serdar Jole
Pileti, pismom moli Savu Grujia, predsjednika ministarskog savjeta Srbije, da mu redovno
alju novanu pomo i kae da se "namuio ivijeh muka". On ga u pismu "kumi Bogom i
au", da izvoli narediti blagajniku Minist-arstva spoljnih poslova da mu se, za "sva etiri
mjeseca", poalje izdravanje i, ubudue, da mu se redovno alje, jer "nema niotkuda druge
pomoi", ve mu je ovo sve i "misli da nije pravo, niti je razlog, kod odreenog mu izdravanja,
da umre gladan".
Narodna stranka bila je utoite za crnogorsku emigraciju u Srbiji, kao i za organizovanje
atentata na knjaza
Iz tih dana je i knjiga (pamflet) "Nekoliko krvavih slika iz albuma Petrovi - Njegoevog doma",
tampana u Osijeku 1898.godine, "o troku generalisima Milana Obrenovia", a vjerovatnije
"sredstvima zvaninog srpskog reima". Knjigu potpisuje (nepostojei) Glavni odbor crnogorske
emigracije u Beogradu. Smatra se da je njen autor Savo Ivanovi, emigrant sa Cetinja, raniji
cnrogorski vojni pitomac i autant knjaza Nikole, uporno "sokoljen" od Maa Vrbice.
Knjiga vrvi uvredama i omalovaavanjem crnogorske drave i crnogorske dinastije Petrovi.
Pisana je najgrubljim "koijakim rjenikom, natopljenim patolokom mrnjom protiv svega to
je crnogorsko". U ovom pamfletu, Petrovii su "narodna kuga", "boja kazna", "Pilati", "otrovi",
"zvjerad u ovjeijoj koi", "otuni i prepredeni zlikovci", "sramotna i hajduka kua" i sl.
Mladom vladici Radu i njegovoj majci Ivani Prorokovi - Petrovi, upuuju se najvulgarnije
psovke. Njeguko pleme, koje je iznjedrilo vladajuu kuu Petrovia, naziva se "lacmanskim", a
svi Njegui "arapani i palinoge".
Nasuprot Petroviima, potuenici "veliaju asnu uzvienost i zavjetnu srpsku misao
Obrenovia".
Bilo je vie crnogorskih potuenika u Srbiji, koji su se, zajedno sa Savom Ivanoviem, upregli u
anticrnogorsku prljavu propagandu. Prednjaili su Tomo Orahovac i Marko Backovi.
Crnogorska kolska omladina u Beogradu, pod okriljem zvanine Srbije, osniva svoj "politiki
klub" 1903.godine. Nakon dvije godine - 1905. godine, opet uz pomo srpske vlasti, donosi
program "Rije crnogorske univerzitetske omladine". Na donoenje crnogorskog Ustava, ovaj
beogradski klub reaguje "Peticijom". Takom 8. Peticije, "podrava se srpska vlast,
diskvalifikuje crnogorska politika i osuuju crnogorski separatizam i crnogorski provincijalni
interes".
Sljedee - 1906. godine, crnogorska univerzitetska omladina u Beogradu, u listu "Rije
crnogorske univerzitetske omladine", obraa se "Proglasom", u kome veoma runim rijeima
govori o Crnoj Gori, knjazu Nikoli i crnogorskoj politici.
Uz crnogorsku emigraciju bili su ondanji listovi "Odjek" i "Delo", dok su se emigraciji estoko
suprotstavljali listovi "Sloboda" (San-Francisko), "Dubrovnik", "Srbobran", "Nae doba",
"Srpski glas" i "Branik".
"Novosadska zastava" jednim lankom karakterie crnogorsku emigraciju i konstatuje da su
crnogorski emigranti u veini "srebroljupci" i da su emigrirali "iz linih uvreda", a ne iz "optih
pobuda".
Crnogorska emigracija u Beogradu, uz novanu pomo srpskog reima, pokree nedjeljnik "Crna
Gora", 1908.godine.
Poto je konstituisana Narodna skuptina na Cetinju, saglasno novom crnogorskom Ustavu,

655
grupa velikosrpstvu privrenih poslanika podnosi (crnogorskoj) Narodnoj skuptini zahtjev,
naslovljen "Adresa", koju svojeruno potpisuje Marko Cemovi, onda srpski konzularni
inovnik. Ovom "Adresom" se trai da se (crnogorska) Narodna skuptina nazove "Srpska
narodna skuptina Knjaevine Crne Gore".
Knjaz Nikola je odluno reagovao i odmah bio napadnut od crnogorskih emigranata, da "vodi
politiku ouvanja crnogorske drave", to je krajnje neprincipijelno prema Srbiji. Dakle, za
crnogorske potuenike u Srbiji, svako "voenje crnogorske nacionalne politike je izdaja srpstva".
Zanimljivo je "protesno" pismo knjaza Nikole svome roaku, aku Petroviu, predsjedniku
Crnogorske narodne skuptine (1906), u kome se kae:
"Dragi ako, razumio sam da je naa Skuptina rijeila nazvati se Srpsko-crnogorska narodna
skuptina. Ja protiv toga nemam nita, ali ne znam to je poslanike nae na to navelo... Ve kada
je Skuptina sebi dala ovu titulu, to ista zaboravi mene s predlogom na vladu, da se i ja
prozovem: "Mi, po milosti bojoj knjaz i gospodar Srpsko-crnogorski". Jer kada su ve gospoda,
nai narodni poslanici htjeli i, za dobro nae, da potkrijepe "ernogorska", sa "Srpskocrnogorska narodna skuptina" ili "Hriansko-crnogorska narodna skuptina" ili jo
"Podnebesko-narodna skuptina...".
Iz ovog "spora" knjaza Nikole sa Crnogorskom narodnom skuptinom, vidi se da (veliko) Srbi
smatraju Crnu Goru "srpskom zemljom", a Crnogorce "Srbima", ali ne i dinastiju Petrovia za
"srpsku dinastiju", kao ni knjaeve - Danila i Nikolu, za "srpske knjaeve".
Srpske dinastije - Obrenovii i Karaorevii, formirale su snaan anticrnogorski front od
crnogorske politike i ekonomske emigracije i omladine na kolovanju u Beogradu i Srbiji.
U politikim borbama, u Crnogorskoj narodnoj skuptini se formira i poinje da radi Narodna
stranka. Za osnovu svog politikog i nacionalnog programa, Narodna stranka "uzima" program
Radikalne stranke Srbije. Sa sigurnou se moe tvrditi da je, ondanja Narodna stranka, bila
"utoite" politike aktivnosti crnogorske politike emigracije u Srbiji, pa i organizovanja
atentata na knjaza Nikolu, 1909.godine. Ondanja "Srpska omladina iz Crne Gore" u Beogradu,
"poziva narod da stupi pod zastavu Na-rodne stranke" i povede borbu protiv "naih domaih
Turaka".
Poznato je kako je Srbija, uz pomo ruske obavjetajne slube, grozomorno uklonila dinastiju
Obrenovia 1903. godine i na vlast uzdigla dinastiju Karaorevia. Odmah potom, Srbija se
upinje da se, sa crnogorskog prijestola, ukloni i crnogorska dinastija Petrovia.
Teroristiku zavjeru, nazvanu "bombaka afera", skovali su student Todor Boovi i Jovan
etkovi, koji su bili povezani sa crnogorskom politikom emigracijom u Beogradu.
Organizatori "bombake afere" su Marko Dakovi, onda "glavna veza" sa zavjernicima, Todor
Boovi, Jovan etkovi i Petar Novakovi.
U "bombaku aferu" su bili jo umijeani orije Nasti i Vaso ulafi.
Organizaciju su podravali: Mihailo Ivanovi, Milosav Raievi, Andrija Radovi, Spasoje
Pileti, Gavro Cerovi i dr.
Glavnim zavjerenicima (Marku Dakoviu, Todoru Booviu, Jovanu onoviu i drugima),
bombe je isporuio ef gorskog (etnikog) taba u Makedoniji.
Na spisku "osumnjienih" bilo je sedamdeset lica iz Crne Gore i esnaest koji su bili u
inostranstvu. Konano je optueno 132 lica. Od njih su jedanaestoro aktivni uesnici. Glavni
akteri: Marko Dakovi, Simo obaji, Milija Pavievi, Lazar Boovi i Ljubo Pavi bili su u
Srbiji. Srpska vlada ih nije htjela izruiti Crnoj Gori.
--------------------------------------------------------------------------------

656

Tek nakon protesta Crne Gore 1910. godine, Srbija je "protjerala" najistaknutije crnogorske
politike emigrante: Marka Dakovia, Todora- Boovia, Sima obajia, Jovana onovia i
Ljuba Pavia. Oni su se "razbjeali" po svijetu.
Cilj "bombake afere" je bio da se, u toku izbora, izazovu nemiri i iri sukobi u Crnoj Gori, kako
bi se u graanskom ratu sruili knjaz Nikola i dinastija Petrovia i uspostavila "srpska vlast" u
Crnoj Gori.
Etnike osobenosti Crnogoraca, crnogorska emigracija je tumaila kao "pokrajinske razlike u
srpskom narodu". Svuda "objanjavaju" da Crna Gora moe egzistirati, samo kao "srpska
drava" i to do "odreenog vremena", odnosno do ispunjenja svog "istorijskog zadatka". U
njihovom "vienju", Crna Gora moe bitisati kao "srpski geografski prostor". Naziv Crna Gora je
"preimenovan" u "Zeta", kako se ranije, u jednom periodu, nazivala crnogorska drava.
Crnogorski potuenik u Srbiji bio je i dr Radovan Perovi Tunguz Nevesinjski. On je veoma
vjeto "smislio" nekakav nepostojei "Tajni austro-crnogorski sporazum" iz 1907. godine, a
objavljen 1912. godine. Autor ovog lanog "ugovora" je u vrijeme pisanja, bio student filozofije
i knjievnosti u Briselu. Bio je srpski pitomac.
Radovan Perovi je naumio da ovim "lanim ugovorom" obznani knjaza Nikolu kao izdajnika,
to je u crnogorskom narodu najvea moralna optuba. Razlog je sasvim lini. Radovanovom
ocu, serdaru Peru Peroviu, tokom Veljeg rata 1877.godine, crnogorska vojska je rekvirirala
etiri vola. Grupa crnogorskih ratnika, u kojoj je bio i serdar Perovi, plijenila je muslimanskim
porodicama, u Hercegovini, vie stotina goveda i druge sitne stoke za ishranu crnogorske vojske.
Serdar Perovi je nekoliko volova "zadrao u svom dvoritu", smatrajui da "mu pripadaju".
Kada se to saznalo crnogorska vojska mu je uzela, ne samo zaplijenjene "turske", nego i etiri
njegova vola. Perov sin Radovan je, iz Brisela, napisao pismo predsjedniku Vlade Crne Gore Lazaru Tomanoviu i traio da mu "isplate volove" ili e napisati da Evropa "ima ta da ita" i da
e sva "svjetska urnalistika ispirati usta sa cetinjskim nazovi Kaurom i povampirenim kraljem
Milanom sa ipura".
Velikosrbi su stalno iznalazili "razloge za kritiku knjaza Nikole". Ogovarali su ga da je rat, protiv
Austro-Ugarske Monarhije, "vodio mlako" i neodluno, sa unaprijed "osmiljenim" planom.
Tvrdili su da je kralj Nikola, naputanjem Crne Gore 1915. godine, neskriveno "izdao srpske
interese", skrivajui naredbu da "napusti ratne odbrambene poloaje na Lovenu", te da se na
vrijeme, bez vojske, "sklonio iz Crne Gore".
Aprila 1916. godine, naavi utoite na Seni, kraj Pariza, kralj Nikola "daje mandat", za sastav
Vlade, Andriji Radoviu. Pod uticajem srpske vlade u izbjeglitvu, na elu sa Nikolom Paiem,
preko Milenka Vesia, srpskog ambasadora u Parizu, crnogorska Vlada podnosi ostavku.
Andrija Radovi je bivi "otpadnik" sa biveg dvora kralja N-ikole, nosilac klevetnike kampanje
i autor brojnih anticrnogorskih pamfleta. Bio je vojni inenjer, ministar finansija i
graevinarstva, maral dvora, naelnik Ministarstva unut-ranjih djela, dravni savjetnik i,
konano, predsjednik Savjeta (Vlade u egzilu). Njegovi odnosi i veze sa kraljevskom porodicom
bili su svakodnevni, usrdni i intimni, da je sebe nazivao "etvrtim kraljevim sinom". Njegovi
savjeti i jezik bili su fleksibilni (prevrtljivi). Preao je put od "vatrenog Crnogorca", do
"izdajnika" Crne Gore.
Krajem Prvog svjetskog rata Andrija Radovi je, sa jo pet ministara iz crnogorske vlade,
izdao kralja Nikolu i preao na srpski kazan
Andrija Radovi je prvobitno priao da su mu "poznate Kraljeve najskrivenije misli", a kasnije

657
da "nije znao Kraljeva gnusna djela". I kada je najee bio protiv kralja Nikole i Crne Gore,
pred njim se pretvarao toliko, da mu je "nudio" prvo mjesto u jugoslovenskoj federaciji (to je
moglo samo preko mrtvih Karaorevia), kojeje on, toboe, nastojao da "skrpi". Pri kraju
Prvog svjetskog rata, Andrija Radovi, sa jo pet ministara iz crnogorske vlade, izdao je kralja
Nikolu i Crnu Goru i "preao na srpski kazan", odnosno u Crnogorski odbor za narodno
ujedinjenje, kojeg su formirali srpska vlada i Nikola Pai, u izbjeglitvu na Krfu.
AGRESIVNOST SRPSKIH REIMA
Istorijska je istina da su srpski reimi (ne i srpski narod, koji je puki izvrilac), u prolosti i
skorije, bili agresivni.
Nemanjii su poznati osvajai tuih teritorija i porobljivai drugih naroda, skoro 200 godina (od
kraja XII do sredine XIV vijeka). Osvajakim poduhvatima se ak ponose Nemanjini sinovi arhiepiskop Sava (kasnije nareeni sveti Sava) i raki (srpski) kralj Stefan Prvovjenani i drugi.
Nemanjii su redom osvajali:
Kosovo, na kome je ivjelo vizantijsko i albansko stanovnitvo;
Zetu i Zeane, pretke dananjih Crnogoraca; Makedoniju, sa Makedoncima; Albaniju, sa
Albancima; djelove Bosne i Hercegovine, sa ondanjim Bonjacima; Bugarsku, sa Bugarima.
Dalja osvajanja Nemanjia onemoguio je i, srpsku dravu potpuno rasturio, mnogo vei od
njih osvaja, Otomansko carstvo.
Nakon est vjekova (1912 - 1918), na elu sa dinastijom Karaorevia, Srbija ponovo osvaja i
svojoj dravi pripaja Kosovo, na kome su ivjeli Albanci, Turci, Muslimani i Romi; potom
Makedoniju, koju je preimenovala u Junu Srbiju, u kojoj su ivjeli Makedonci, nareeni u
June Srbe i Crnu Goru 1918. godine, naseljenu Crnogorcima, koju inae drsko tretira
srpskom zemljom, a Crnogorce Srbima, pa je tako Crna Gora bez Crnogoraca.
Poznato je, takoe, da je Vojvodina, u svojoj dugoj istoriji, prvi put prila Srbiji, tek 1918.
godine, ali je srpski narod masovno naseljavao Vojvodinu mnogo ranije.
Naseljavali su se Srbi po Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Rumuniji, Maarskoj i Rusiji. Bjeei
ispred Turaka, zaposijiedali su tamonje teritorije.
Prema tome, dogaajna istorija, ranija i savremenija, konstatuje agresivnost srpskih reima. U
posljednje vrijeme se, sasvim ispravno, sa naroda skida kolektivna odgovornost za poinjene
zloine prema drugim narodima i personalizuje odgovornost pojedinaca - naredbodavaca i
izvrilaca. Uporedo s tim, mnogo se ta prata, ali se teko zaboravlja. Pratanje je osobina
velikih ljudi i plemenitih naroda, to je ljudski i civilizacijski.
GENOCID NAD SRBIMA
Osvajanje okolnih, nesrpskih zemalja, srpski reimi su obrazlagali ugroenou srpskog
stanovnitva i srpskih interesa u tim sredinama i genocidom nad srpskim narodom.
Tokom Drugog svjetskog rata (1941 - 1945), hrvatski ustaki reim vrio je genocid nad srpskim
narodom, na hrvatskim i bosansko - hercegovakim prostorima, ali ne u broju kako se to esto
kazuje. Nauka je razjasnila demografski nestanak srpskog naroda, u Drugom svjetskom ratu.
Poznato je nekoliko dokumentarnih studija (knjiga). Navodimo samo dvije najnovije: Vladimir
Zirojevi: Gubici stanovnitva Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu i Bogoljub Kovaevi:
rtve Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji.
Nad srpskim stanovnitvom su vrili genocid, ne samo hrvatske ustae, nego i reimi srpskog

658
generala Milana Nedia i pukovnika Drae Mihailovia, zajedno sa Njemcima - okupatorima
Srbije. Samo u Beogradu je ubijeno, veinom masakrirano (zaklano) 100.000, a u Niu i
drugim gradovima Srbije, vie od 100.000 stanovnika.
Njemci su vrili genocid i nad svojim, kao i nad drugim narodima.
Prema tome, nad srpskim narodom genocid su vrili hrvatske ustae, srpski etnici, Nedievi
kvislinzi, ali i reimi Obrenovia i Karaorevia. Ubijali su, sakatili i, sa prijestola, zbacivali
jedni druge, uz velike rtve protivnika i to esto, brat brata, otac sina i sin oca.
Istorijska je istina da su velikosrpski reimi vrili genocid nad Crnogorcima, Makedoncima,
Albancima, Muslimanima i Hrvatima, u periodu od 1912. do 1945. godine, pa i posljednje
decenije XX vijeka (1991-1995) i nad Albancima na Kosovu i u Metohiji 1999. godine. Ubijani
su ljudi, pljakana imovina i paljene kue. Sjetimo se samo Boinog ustanka u Crnoj Gori 1919.
godine i pogroma Crnogoraca od strane srpske vojske, sve do 1926. godine.
Tragino su stradali i Muslimani u Vranekoj Dolini, u ahoviima kod Bijelog Polja, 1924.
godine. Poznati su zloini srpskog etnika Drae Mihailovia i popa ujia, kada je samo 1943.
godine likvidirano 20.000 ljudi, spaljena itava naselja, opljakana i unitena imovina.
Ilustrativan primjer velikosrpskog bezumlja i genocida nad Hrvatima i Muslimanima, su
Instrukcije Drae Mihailovia majoru oriju Laiu, komandantu crnogorskih etnikih
formacija, od 20. decembra 1941. godine, u kojima se kae;
Stvorite Veliku Jugoslaviju i, u njoj, Veliku Srbiju, etniki istu, u granicama Srbije, Banata i
Bake. ienje dravne teritorije od svih narodnih manjina i nacionalnih elemenata. U
Instrukcijama se nalae da se, u krajevima oienim od narodnih manjina i nacionalnih
elemenata, izvri naseljavanje Crnogoraca.
U Kraljevini Jugoslaviji vren je neprekidni duhovni genocid nad crnogorskim, hrvatskim,
makedonskim i albanskim narodom (nametanje srpskog jezika, literature, kolskih programa,
udbenika, duhovnosti i svega to ima znaaja za srpstvo). U Ustavu Kraljevine Srba, Hrvata i
Slovenaca, od 23. juna 1921. godine (lan 3) i Ustava Kraljevine Jugoslavije, od 3. septembra
1931. godine, bio je u upotrebi srpsko - hrvatsko -slovenaki jezik. Ostali narodi: Crnogorci,
Makedonci, Alba-nci, Muslimani, Maari, Rumuni i drugi, imali su pravo i veliku privilegiju
da govore srpskim jezikom.
Konano, (veliko)Srbi bi morali da shvate da, sve to trae za srpski narod, moraju ponuditi
ostalim narodima u Srbiji, da i oni ostvaruju ista prava, da stvaraju svoje nacionalne drave i
ostale nacionalne institucije, koje imaju dravna obiljeja. ta bi to znailo za Evropu? Opti rat
svakoga protiv svih.
-------------------------------------------------------------------------------VELIKA SRBIJA STALNA SRPSKA OPSESIJA
Brojni dananji srpski politiari, dravnici, duhovnici, strunjaci i intelektualci, kao i prosti
ljudi (od obanina do akademika), opsjednuti su Velikom Srbijom. Jo od pojave
Naertanija 1844. godine, u srcima i aktivnostima srpskih velikodostojnika, zavisno od
prilika, tinja ili bukti Velika Srbija.
Dananji zagovornici velikosrpskog dravnog projekta nastoje da svoj naum ostvare na dva
naina.
Jedan je pripajanje Srbiji svih teritorija prethodne Jugoslavije, na kojima su "Srbi" inili
veinsko stanovnitvo do 1918. godine. To su teritorije:
Crna Gora, koju velikosrbi smatraju srpskom zemljom, a Crnogorce elitnim Sbima; djelovi

659
dananje Hrvatske - Dalmacije, Lika, Kordun, Banija i Slavonija; itav Srem, Banat, Baka i
Baranja; djelovi Bosne i itava Hercegovina; cjelokupna Makedonija, koju Srbi smatraju
Junom Srbijom, a Makedonce Junim Srbima.
Dakle, sve ove tue teritorije (i nezavisne drave) su proglaene srpskim zemljama, a Bonjaci,
crnogorski Muslimani, Crnogorci i Makedonci preimenovani u Srbe.
Druga mogunost stvaranja Velike Srbije je ujedinjenje Srbije, Crne Gore, Republike Srpske
u Bosni i Hercegovini i Republike Srpske Krajine (koja vie ne postoji ni na papiru), u jednu
srpsku dravu.
Odavno je jasno svima u Evropi, osim srpskim nacional-ovinistima, da je projekat
(naertanijevske) Velike Srbije nerealan i neizvodljiv. Javni je ovinizam danas smatrati
Crnu Goru sprskom (dravom) zemljom, a Crnogorce Srbima. U Crnoj Gori ima Srba (po
popisu iz 1991. godine, ispod 10 odsto) i to niko normalan ne spori, ali oni nemaju pravo da
Srbiji u miraz prinesu crnogorsku dravu.
Istim popisom (1991) iskazano je 551.557 Crnogoraca (odnosno pripadnika crnogorske nacije) i
to: 380.484 u Crnoj Gori; 140.024 u Srbiji; 31.069 na teritoriji ostalih bivih jugoslovenskih
republika.
Slino je i sa Makedonijom, koja nije srpska drava (zemlja), jer Makedonci tako ne misle i ne
smatraju se Srbima.
Ni Bonjaci se ne osjaaju Srbima islamske vjere, a to nijesu ni crnogorski, ni sandaki
Muslimani.
Savremenom demokratskom svijetu je jasno, sem srpskim ovinistima, da nezavisne (nesrpske)
drave i nesrpski narodi u njima, nee dobrovoljno da se utope u zamiljenu Veliku Srbiju.
Nee da izvre samoubistvo u prisustvu srpskih vlasti.
Rat, koji su (srpska) Jugoslovenska narodna armija, njen rezervni i dobrovoljaki sastav, policija
i paravojne jedinice, vodili za osvajanje tuih teritorija i drugih (nesrpskih) naroda, u periodu od
1991. do 1995. godine (djelova Hrvatske, djelova Bosne i itave Hercegovine, unitavajui
Hrvate i Muslimane), kao i protiv svog, jugoslovenskog naroda - Albanaca, na Kosovu i u
Metohiji, 1999. godine, raskuio je i srpski narod u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na kosmetu
i nanio neprocjenjive moralne, politike, materijalne i ljudske rtve (dravi) Srbiji. Ovi ratovi su
zatrli svaku elju susjednih naroda za bilo kakvom dravnom zajednicom sa Srbijom.
-------------------------------------------------------------------------------HUMANO PRESELJAVANJE STANOVNITVA
Davno je "sroena", u novije vrijeme je aktuelizovana, politika "preseljavanja stanovnitva" i to
"humanog preseljavanja". Sjetimo se dogovora biveg predsjednika Savezne Republike
Jugoslavije - Dobrice osia i hrvatskog predsjednika - dr Franje Tumana u Dubrovniku, o
podjeli Bosne i Hercegovine izmeu Srbije i Hrvatske i "humanog preseljavanja stanovnitva" u
cilju stvaranja etniki "istih drava" "Velike Srbije" i "Velike Hrvatske".
Tokom XX vijeka bilo je nekoliko srpskih udara na Crnu Goru sa ciljem rasturanja
crnogorske drave i unitenja crnogorske nacionalnosti
U veoma runom sjeanju je obeanje visokog politikog i dravnog funkcionera Srbije predsjednika Srpske radikalne stranke, etnikog vojvode i potpredsjednika Vlade Republike
Srbije, dr Vojislava eelja o humanom preseljavanju Crnogoraca iz Srbije i Muslimana iz

660
Rake u Crnu Goru, kao i Srba iz Crne Gore u Srbiju, ako Crna Gora obnovi svoju nezavisnu
dravu. Veoma humana politika, nema ta.
Poznato je da se svaki nacionalizam zasniva na negiranju drugih naroda. Nacionalizam ne
podnosi egzistenciju drugih naroda u svojoj nacionalnoj i istorijskoj sredini. Dominacija svog
nad drugim narodima, smatra se svojim istorijskim pravom. Umiljena humana
preseljavanja nacionalisti tumae kao manje zlo od suivota u dravi. Takav pristup doveo je
do tragedije svih naroda u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, na Kosmetu i u itavoj Srbiji (Rat
Srbije sa najveom svjetskom vojnom alijansom - NATO, 1999. godine).
Ideologija svake velikodravne (imperijalne) politike i konkretno zamiljene Velike Srbije, je,
rat za teritorije, za veliku pljaku i za vlast. Sve se to u Srbiji pravda olinjalom tezom
srpstva, kao ideologijom i propagandom. Istovr-emeno se javno propovijeda flos-kula o
izmiljenim narodima i nacijama, unutar srpskog nacionalnog korpusa. Jedino nacionalizam
ima izdajnike u sopstvenoj naciji. A to su svi oni, koji se drugaije nacionalno osjeaju ili
drugaije razmiljaju.
Dugo su na javnoj politikoj sceni velikosrpski hegemonizam, ovinizam i imperijalizam u svim
oblicima: teritorijalnom, dravnom, nacionalnom, politikom, vjerskom, kulturnom i svakom
drugom pogledu.
Konano, i poslije svih srpskih ratova, protiv svih i svakoga i dalje je otvoreno srpsko
nacionalno i dravno pitanje. Velika Srbija je neostvarljiva. Sadanja Republika Srbija formalno
nije samostalna i nezavisna drava, jer je u svijetu kao takva nepriznata.
Srpsko nacionalno pitanje mogue je rijeiti na ustavan i zakonit nain, proglaavanjem
nezavisne drave Srbije u njenim dravnim (avnojevskim) granicama, kao graanske drave.
Mnogi srpski politiari smatraju da Srbija treba da bude federacija regija (srpskih) - umadije,
Vojvodine, Kosmeta, Rake oblasti i drugih. Srpski nacionalisti se trude da i Crna Gora bude
regija u Srbiji.
Nije doputeno, a ni pametno, edukovati Srbiju, sa strane, kao to ona poduava druge, ta joj
valja initi. To najbolje znaju, njeni veinski srpski narod i manjinski narodi, kojih je u Srbiji
blizu 40 odsto.
Dobjeglim Srbima, koji ele da se vrate na svoja vjekovna ognjita, treba omoguiti i
obezbijediti im sva graanska prava, politike i ljudske slobode, kao manjinske, a nekima i kao
konstitutivnim narodima u tim dravama. Njihova lojalnost prema tamonjim dravama se
podrazumijeva, jer su one i njihove.
Oigledna je elja veine graana Srbije da Srbija bude nezavisna, samostalna i meunarodno
priznata drava i da, tako organizovana, gradi povjerenje meu susjedima. Samo nezavisne i
meunarodno priznate drave, Srbija i Crna Gora, mogu graditi svoje nove meusobne odnose i
saveze, neposredno i u okviru Pakta za stabilnost jugoistone Evrope. Svaki drugi pristup e i
dalje Srbe initi izgubljenim narodom u vremenu i prostoru, a Srbiju nestabilnom i sve manjom
dravom, smatraju mnogi srpski analitiari i politiari.
-------------------------------------------------------------------------------SRPSKI UDARI NA CRNU GORU
Tokom XX vijeka bilo je nekoliko srpskih udara na Crnu Goru, zduno pomaganih srpstvu
odanim Crnogorcima, sve sa jasnim ciljem rasturanja crnogorske drave i unitenja crnogorske
nacionalnosti.
Poznata je odluka Narodne sku-ptine Srbije - o pripajanju Crne Gore Srbiji po zavretku Prvog

661
svjetskog rata, usvojena ratne 1915. godine u Niu, neposredno uoi bjeanije srpske vojske i
Vlade iz zemlje, a to im je omoguila, rtvujui sebe, crnogorska vojska.
Ova odluka je sprovedena organizovanjem nelegalne i nelegitimne Podgorike skuptine 1918.
godine, od strane zvanine Srbije. Crna Gora je prethodno okupirana, od strane srpske vojske, a
potom bezuslovno pripojena Srbiji. Sve se odvijalo skriveno od crnogorskog naroda i mimo
uea crnogorskih legalnih dravnih organa (Narodne skuptine, Vlade i Kralja). Sve je
obavljeno za rekordno kratko vrijeme, upotrebom srpske vojske i srpske omladine u Crnoj
Gori.
Guei Boini ustanak Crnogoraca (1919 - 1926), srpska vojska i andarmerija, predvoene
Popoviem, Kalabiem i drugim, pobila je stotine ustanika, silovala stotine ena, zapalila hiljade
kua i opljakala cjelokupnu imovinu i desetine hiljada grla stoke. Zajedno sa srpskom vojskom,
bili su i mnogi zabludjeli crnogorski omladinci. O svemu ovome, uz ivo narodno pamenje,
sauvani su brojni dokumenti.
abljaki ustav je na prepad i na brzinu sklepan i, sasvim je mirno i legalno pripojio Crnu
Goru Srbiji, pod privremenim (tuim) imenom: Savezna Republika Jugoslavija. Na referendumu,
obavljenom za samo sedam dana, 1992. godine, zvanina crnogorska vlast postavlja svojim
podanicima pitanje: Da li ste za to da Crna Gora, kao suverena republika, nastavi da ivi u
zajednikoj dravi - Jugoslaviji, potpuno ravnopravno sa drugim republikama, koje to budu
eljele. (Kakva javna sprdakarija). Slubeno je saopteno da se veina biraa izjasnila za
da, a minorna manjina protiv.
-------------------------------------------------------------------------------Novo mlado, pametno i lijepo crnogorsko rukovodstvo je ucijenilo svoje graane da e
podnijeti ostavku, ako se ne izjasne za.
Ostale jugoslovenske republike nijesu pitale svoje graane, hoe li da ive u zajednikoj dravi
- Jugoslaviji, potpuno ravnopravno sa Crnom Gorom. Takvu elju Crne Gore ne podra
nijedna republika. Na oigled javnosti, velikosrbi i crnogorski pomagai, jo jednom prevarie
crnogorski narod. Zbog toga se abljaki ustav smatra mranom stranicom u istoriji Junih
Slovena.
Ustavnim puem Savezne (srpske) skuptine Jugoslavije, od 6. jula 2000. godine, Crna Gora je, i
zvanino, brisana kao republika, u toj vjetakoj tvorevini - (srpskoj) Jugoslaviji. Za samo
nekoliko minuta, sakriveno od zvanine crnogorske vlasti i javnosti, Crna Gora ustavno
postade sastavni dio Srbije, pod privremenim tuim imenom - Jugoslavija.
Tek 1997. godine, Crna Gora pravi istorijski zaokret, koji e imati pozitivan uticaj na sve bive
jugoslovenske i balkanske zemlje.
Ova nesuvisla dvolana federa-cija, odnosno njena savezna administracija, po nazivu
jugoslovenska, a po aktivnostima srpska, pokuava makar privremeno da ospori najstarijoj
dravi na Balkanu - Crnoj Gori, pravo na samostalnost i nezavisnost, dok su svi ostali
jugoslovenski narodi to pravo ostvarili.
Velikosrpska politika i propaganda su oslonjene na neke prosrpske politike stranke u Crnoj
Gori, koje batine srpsku ravnogorsku etniku ideologiju, kao i na neke, po nazivu crnogorske
naune, kulturne i drutvene institucije, te grupe knjievnika i novinara i Srpsku pravoslavnu
crkvu u Crnoj Gori.
--------------------------------------------------------------------------------

662
CRNOGORSKI OTPORI
U posljednje vrijeme uspostavlja se snaan front odbrane Crne Gore od velikosrpskog
hegemonizma. U periodu od 1997. godine pa nadalje, Crna Gora je obnovila skoro sve svoje
dravne funkcije i na sigurnom je putu da uspostavi punu samostalnost i dravnu nezavisnost.
Povratila je skoro sva, ranije na federaciju prenijeta ovlaenja, sem vojske i kontrole vazdunog
prostora. Crna Gora ne uplauje u federalne kase ni jedne prebijene pare, ne uiva nikakve
federalne blagodeti i ne koristi nikakve federalne usluge. Trpi samo tete od nepriznate i
nelegitimne savezne vlasti. Iako ne de jure, Srbija je de facto nezavisna drava od 1989. godine,
jer svojim Ustavom nije prenijela ni jednu vaniju funkciju na federaciju. Crna Gora slian status
uspostavlja tek od 1997. godine.
Prema tome, Jugoslavija kao savezna drava (dvolana federacija), postoji samo na papiru.
Njena savezna vlada i sve savezne ustanove su par excellance paras-rpske ustanove. Slue za
disciplinovanje Crne Gore, poto ne mogu njome upravljati.
-------------------------------------------------------------------------------DIPLOMATSKI ODNOSI CRNE GORE I SRBIJE
Sve do meunarodnog priznanja dravne nezavisnosti Crne Gore i Srbije 1878. godine, na
Berlinskom kongresu, njihovi meudravni odnosi svodili su se na diplomatske susrete (ad
hoc diplomatiju, odnosno povremenu komunikaciju.
Tek poslije Berlinskog kongresa, Crna Gora uspostavlja zvanine diplomatske odnose sa
zemljama u okruenju. Zbog materijalnih nemogunosti, Crna Gora otvara svoja diplomatska
predstavnitva (poslanstva) samo u okolnim imperijama: Turskoj, Austro-Ugarskoj, Rusiji,
Velikoj Britaniji i Francuskoj.
Zvanine odnose sa Srbijom, Crna Gora uspostavlja kasnije, tek 1897. godine. Tada zvanina
Srbija otvara svoje poslanstvo na Cetinju, koje povremeno biva zatvoreno, zbog meusobnih
politikih trzavica. Bilo je to vrijeme vladav-ine kralja Aleksandra Obrenovia, u Srbiji i knjaza
Nikole, u Crnoj Gori.
Srpske diplomate (opunomoeni otpravnici poslova) na Cetinju, bili su: pukovnik Jevrem
Velimirovi (1897), pukovnik Aleksandar Main (1897-1890), generaltabni pukovnik Vasilije
Antoni (1901-1902), Milo Vasi (1903-1907), Jovan Jovanovi (1908), Todor Petkovi (19091911), dr Mihailo Gavrilovi, (1911-1915), Ljuba Mihajlovi (1915-1916) i Tihomir Popovi
(1917-1918), kada su prestali diplomatski odnosi, bezuslovnim pripajanjem drave Crne Gore
Srbiji.
Kao to se vidi, Srbija meu posljednjim evropskim dravama uspostavlja diplomatske odnose sa
Crnom Gorom. Poslije nje, poetkom XX vijeka, diplomatske odnose sa Crnom Gorom
uspostavljaju samo Sjedinjene Amerike Drave i Njemaka. Sve ostale su ih uspostavile ranije.
Dok je crnogorska vojska krvarila na drinskom frontu i Sandaku, Vlada Srbije se bavila
pripajanjem Crne Gore Srbiji
Diplomatske odnose sa Srbijom, na recipronoj osnovi, Crna Gora uspostavlja poslije balkanskih
ratova i razgranienja sa njom. Tek 19. oktobra 1913. godine, za izvanrednog poslanika i
opunomoenog ministra, u crnogorskom poslanstvu u Beogradu, imenovan je Lazar Mijukovi,
predsjednik Dravnog savjeta u penziji. Poslanstvo se nalazilo u Svetosavskoj ulici, br. 41.

663
Poslanstvo su inili: poslanik, kavaz i posluitelj.
U toku Prvog svjetskog rata, zajedno sa Vladom Srbije, u Ni se seli i crnogorsko poslanstvo.
Nakon okupacije Srbije i Crne Gore od Austro - Ugarske monarhije, prestalo je sa radom
crnogorsko poslanstvo u Srbiji.
-------------------------------------------------------------------------------DOBROVOLJNO RATOVANJE ZA SOPSTVENO UNITENJE
Crna Gora je dobrovoljno ula u Prvi svjetski rat (1914 - 1918), iskljuivo motivisana odbranom
Srbije od Austro - Ugarske monarhije; time je bila na "pravoj" - pobjednikoj strani i tako
"izvojevala sopstveno unitenje" kao samostalne drave i odavno konstitisane nacije.
Petar Plamenac, bivi ministar spoljnih poslova u Vladi Crne Gore, kae: "Mi za rat nikoliko
nijesmo bili spremni. Prvi balkanski rat i Srpsko-bugarski rat 1912/13. godine, potpuno su
ispraznili nae vojne magazine. Ali, bez obzira na nau spremu, im smo se upoznali sa
sadrinom austrijskog ultimatuma Srbiji, dali smo znak Beogradu, da smo gotovi, u svakoj
prilici, da sa braom podijelimo, kako dobro, tako i zlo. Pai nam je zahvalio i uvjeravao nas da
e dijeliti bratski sa Crnom Gorom, sve ono to Srbija ima".
Pripremajui napad na Srbiju, Austro - Ugarska monarhija je zahtijevala od Crne Gore
neutralnost, nudei joj teritorijalno proirenje: Skadar i Skenderiju (Skadarska Brda i estansku
Krajinu), vei dio Sandaka i zamane investicije. Izraavajui istorijsku i tradicionalnu
solidarnost sa srpskim narodom, Crna Gora je austrijsku ponudu odbila i objavila rat AustroUgarskoj monarhiji.
Notom od 11. jula 1914. godine, crnogorska kraljevska Vlada obavjetava Beograd da je Crna
Gora spremna da pomogne Srbiji. Pai ponovo zahvaljuje i obeava crnogorskoj vojsci pomo u
oruju, debani, hrani i novcu. Crna Gora je stupila u rat 6. avgusta 1914. godine.
Ovaj Jermen, posrbljen u Zajearu - Nikola Pai, nikada nije drao do date rijei. Tako su,
njegove zahvalnost i naklonost Crnoj Gori, trajale samo nekoliko dana. im je Velika Britanija
ula u rat protiv Austro-Ugarske monarhije, Pai je predviao pobjedu i potpuno zaboravio
na Crnu Goru i njenu nesebinu vojnu pomo Srbiji. elio je da Crna Gora to prije nestane kao
nezavisna drava.
-------------------------------------------------------------------------------Samo nekoliko primjera neasnog ponaanja srpskog reima prema Crnoj Gori, koja je estoko
krvarila, gladovala i, na kraju, poginula za Srbiju.
Poznato je da, srpskoj vlasti, predvoenoj Nikolom Paiem, nije bilo ni na kraj pameti, da
osloboene teritorije od austrougarske okupacije, dijeli sa Crnom Gorom. Srbija nije
ispunjavala preuzete obaveze prema Crnoj Gori, u oruju, vojnoj odjei, hrani i novcu. ak i
povremenu pomo Rusije u oruju, Srbija je u cjelosti zadravala za sebe. I dobijenu novanu
pomo od saveznika, namijenjenu Srbiji i Crnoj Gori, Paieva Vlada je velikoduno dijelila.
Svakom srpskom vojniku, za hranu, odjeu i obuu, davala je dnevno po sedam i po dinara, a
crnogorskim vojnicima, za iste namjene, po jedan i po dinar. Tako su crnogorski vojnici, praznih
vojnikih torbica, rame uz rame sa srpskim vojnicima, koji su imali pune torbe, juriali na austrougarske regimente po Srbiji.
Svaku pomo, koju su crnogorski radnici iz inostranstva slali Crnoj Gori, preko konzulata i
Crvenog krsta, nije stizala na odredite - Crnu Goru. itav novac je zadravala i arila Srbija.

664
Nijesu pomogli crnogorski zahtjevi i protesti Vladi Srbije, preko srpskog poslanika u Carigradu Mihailovia.
Meunarodnu i svaku drugu pojedinanu pomo, adresovanu posebno na Crnu Goru i Srbiju,
srpska vlast je uslovila Crnu Goru, postavljanjem srpskog oficira za naelnika Generaltaba
crnogorske vojske. Tako je, za naelnika Vrhovne komande crnogorske vojske, postavljen srpski
general Blao Jankovi, koga je 21. jula 1915. godine, na toj dunosti zamijenio srpski pukovnik
Petar Pei. I on je, kasnije, unaprijeen u in generala. Ova strana, srpska Vrhovna komanda
crnogorske vojske, usmjerila je dvije treine crnogorske vojske na srpsko ratite, u Snadaku i
Hercegovini, da tite bokove srpskim armijama u borbama i odstupnicama, a samo jedna
treina crnogorske vojske, angaovana je u odbrani itave Crne Gore.
-------------------------------------------------------------------------------I dok je crnogorska vojska estoko krvarila na drinskom frontu i u Sandaku, Vlada Srbije se
bavila pripajanjem Crne Gore Srbiji. Iz Nia je poslala srpske agente meu crnogorske
vojnike, da ih ubjeuju da se Crna Gora dobrovoljno pripoji Srbiji, jo dok traje rat.
Crnogorski izaslanik, pri Vrhovnoj komandi srpske vojske, poetkom Prvog svjetskog rata, bio
je brigadir Jovo Beir. Prije nego to se oekivalo, ovaj crnogorski brigadir - Jovo Beir, se
vratio nezadovoljan, jer se uvjerio da se, u srpskoj vojsci govori, da treba izvriti srpskocrnogorsko ujedinjenje nasilnim putem, to jest uklanjanjem sa vlasti dinastije Petrovia. Vratio
se ubijeen da, izmeu Crne Gore i Srbije, "ne moe biti nikakve zajednice.
Takvo sopstveno uvjerenje dovelo je u nemilost cnrogorskog brigadira Jova Beira, ba na
njegovom crnogorskom Cetinju. I to je onda bilo mogue.
Uporedo sa agitacijom za pripajanje Crne Gore Srbiji, srpski vojvoda Radomir Putnik alje
poruku pukovniku Petru Peiu i kae: Nae snage su svedene na manje od jedne etvrtine
snage. I predsjednik Vlade Srbije, Nikola Pai, poruuje naelniku Generaltaba crnogorske
vojske - pukovniku Petru Peiu sljedee: Moramo se povui kroz Crnu Goru. Naavi se
skoro u bezizlaznom poloaju, vojvoda Radomir Putnik, preko pukovnika Petra Paia, apeluje
na crnogorskog kralja Nikolu za bratsku pomo u nudi. Na to mu je kralj Nikola odgovorio:
Vojska je moja, a komanda tvoja. Uz to ga jo sokoli koristi moje vojnike, kako misli da je
najbolje za zajedniku stvar Saveznika. Pei je to jedva doekao i, svu crnogorsku vojsku iz
Hercegovine, sa Drine i iz Albanije, angaovao da spasava to se jo spasiti moe u Srbiji.
Odbrana Crne Gore je posljednja rupa na svirali naelnika Generaltaba crnogorske vojske srpskog pukovnika Petra Peia.
-------------------------------------------------------------------------------Srpska Vlada dobjegla je u Skadar, 15. novembra 1915. godine, poto ga je prethodno zauzela
crnogorska vojska. Krajem novembra 1915. godine, ostaci srpske vojske (oko 63.000) stigli su u
Podgoricu, u ostupnici za Albaniju. Za to vrijeme, crnogorska vojska ostaje sama u Srbiji i u
Sandaku i hrabro zaustavlja oko 60.000 austro-ugarskih vojnika, pod komandom generala Fon
Kevea i omoguava bjeaniju potuene srpske vojske.
Francuski poslanik (ambasador) na Cetinju, izvjetava svoju Vladu u Parizu:
Srbijanci su napustili svoju zemlju, pod zatitom Crnogoraca. On, dalje, istie da su se, od
strane Srbije mnogo podcjenjivani Crnogorci, pokazali vrijednim potomcima svojih slavnih
predaka. Tokom novembra, uoi bjeanije sprske vojske za Albaniju, srpski regent Aleksandar

665
Karaorevi, ini posjetu Cetinju i kralju Nikoli i zvanino zahvaljuje za crnogorsku bratsku
pomo Srbiji, u najte-em vremenu.
Samo nepun mjesec dana kasnije, 9. i 10. decembra 1915. godine, na Cetinju je boravio i
predsjednik Vlade Srbije - Nikola Pai i odao priznanje kralju Nikoli i Crnoj Gori za bratsku
pomo Srbiji. Nakon sveane veere, koju je pripremio u njegovu ast kralj Nikola, ovaj srpski
licemjer - Nikola Pai, odrao je tajni sastanak sa naelnikom Generaltaba crnogorske
vojske, srpskim pukovnikom Petrom Peiem i naredio mu da izda Crnu Goru i kralja Nikolu,
to je Pei revnosno izvrio.
Koliko su dinasti Karaorevia mrzjeli Crnu Goru, pokazuje sljedei primjer. Kada je srpski
kralj Petar Karaorevi posjetio Carigrad, 1910. godine, meu diplomatama koje je tom
prilikom primio, nije bilo crnogorskog izaslanika u Carigradu - Jova Popovia. Ondanji srpski
izaslanik u Carigradu, Jaa Prodanovi, to je obrazloio: Njegovo Velianstvo zapovedalo mi
je da, na diplomatskom prijemu, ne eli vidjeti Jova Popovia i to ne, kao predstavnika Crne
Gore, nego lino. Crnogorski poslanik u Carigradu, Jovo Popovi, to objanjava ovako: Kralj
Petar Karaorevi mrzi Crnogorce i sve to je crnogorsko. Najbolji dokaz za to je i to su svim
Crnogorcima, odjevenim u sveanoj (svitnoj) crnogorskoj narodnoj nonji, koji su pohitali da
doekaju srpskog Kralja, vrata srpskog Poslanstva u Carigradu, bila zatvorena.
-------------------------------------------------------------------------------Dalja sudbina Crne Gore, na kraju Prvog svjetskog rata, je poznata. Srpska Vlada, na elu sa
Nikolom Paiem, iskoristila je Prvi svjetski rat za uklanjanje sa vlasti crnogorskog kralja Nikole
i dinastije Petrovia, kao i unitenje crnogorske drave.
Nakon proboja Solunskog fronta, 21. oktobra 1918. godine, sprskog pukovnika Dragutina
Milutinovia, komandanta Jadranskih trupa, primio je u Skoplju regent Aleksa-ndar
Karaorevi i tom prilikom mu kazao: Vama je osiguran in generala, jer ste to i ranije zasluili. Pri radu u Crnoj Gori, nemojte biti meka srca. Kralju Nikoli treba zabraniti dolazak u Crnu
Goru, po svaku cijenu, pa makar upotrijebili i krajnja sredstva.
Zajedno sa srpskom vojskom, na elu sa pukovnikom Dragutinom Milutinoviem, Vlada Srbije u
Crnu Goru alje specijalne emisare, da rade na bezuslovnom pripajanju Crne Gore Srbiji.
Srpska Vrhovna komanda 24. oktobra 1918. godine, nareuje komandantu II armije da, hitno
prebaci u Pe inovnika srpskog Ministarstva inostranih poslova - Svetozara Tomia, jer je
njegova misija najhitnije prirode.
Sljedeeg dana, 25. oktobra 1918. godine, Milutinovi izvjetava svoje pretpostavljene da je u
Pe stigao naroiti crnogorski odbor i pominje Petra Kosovia, delegata Vlade Srbije sa Krfa,
koji je neposredno i samostalno optio sa Vladom Srbije.
Jovan Plamenac: Obrazovali su divlje bande, koje su po blatu razvlaile kosti svetaca
Vasilija i Petra, samo zbog toga to su sveevi crnogorski
Taj naroiti crnogorski odbor regenta Aleksandra Karaorevia i Nikole Paia, imao je pri
ruci pedeset srpskih oficira i inovnika, porijeklom Crnogoraca - dobrovoljaca, koji su bili na
raspolaganju Odboru, po zapovijesti Vrhovne vojne komande Srbije. Svi su oni zduno radili na
pripajanju Crne Gore Srbiji.
Najbolju ocjenu o radu ovog Odbora, dao je srpski pukovnik Dragutin Milutinovi, u jednom
pismu, kada konstatuje da su to, za agitaciju nevjeti ljudi, a Crnogorci ih nijesu ni poznavali.

666
On istie da se, kao nai - srbijanski oficiri i inovnici bijahu otuili od svoje brae u Crnoj
Gori.
U Andrijevicu je, 3. novembra 1918. godine, stigao jedan od lanova Crnogorskog odbora, Janko
Spasojevi, sa 200.000 dinara, za potkupljivanje pristalica ujedinjenja. Pukovnik Dragutin
Milutinovi obavjetava svoje pretpostavljene, da je Janko Spasojevi brzo potroio novac,
odnosno da ga je razdijelio ljudima iz svog plemena, prije dolaska u Podgoricu. Zbog toga
Janko Spasojevi hitno trai, od Vlade Srbije, jo milion franaka ili milion dinara. I Dragutin
Milutinovi javlja Vladi Srbije da su, potrebe za novcem, sve vee, pa moli da se novac u Crnu
Goru poalje aeroplanom.
Agenti Vlade Srbije, dinastije Karaorevia i Nikole Paia: Svetozar Tomi, Petar Kosovi,
Janko Spasojevi, Milosav Raievi i drugi, odlukom svojih nalogodavaca, proglaeni su za
Izvrni centralni odbor za ujedinjenje Srbije i Crne Gore, koji prelazi iz Andrijevice, u
Podgoricu.
Svetozar Tomi, 3. novembra 1918. godine, izvjetava srpsku Vrhovnu vojnu komandu da,
poslovi na ujedinjenju, napreduju ne moe biti bolje, kao i da je u Andrijevikom, Beranskom i
Kolainskom okrugu uspostavljena vlast s naim ljudima. Nai se nalaze i na elu svih vanih
institucija. Istovremeno trai da se avionom poalje milion franaka.
Jovan Simov Plamenac (1879-1944), iz Boljevia u Crmnici, predsjednik Vlade i ministar
spoljnih poslova Kraljevine Crne Gore u progonstvu i jedan od idejnih i duhovnih voa
Boinog ustanka, po povratku iz progonstva, u kojem je bio od 1918. do 1925. godine, u
Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca, u jednom listu je napisao: U 1918. i 1919. godini, Crna
Gora je bila svedena na groblje. Bili su na hiljade njih pobijeni i na hiljade kua spaljene. ene,
djeca i nemoni starci bacani su ivi u plamen i oganj. Djeca su bacana kroz prozor napolje, gdje
su padala na vrhove bajoneta, tamo namjetenih. Nesrenicima, koji bi jo ivi bili, kidani su ui,
jezik i nos. ene su silovane, pa su im poslije pod suknjama ubacivani makovi, koje su
bezdunici tapovima tukli i koji su raskidali trbuh rtvama. Obrazovane su bande, koje su kao
Huni puostoili krajeve, jedan za drugim, pljakali sirotinju crnogorsku, skrnavei grobove
predaka, vukui kao divljaci po blatu kosti svetog Vasilija Ostrokog i svetog Petra Cetinjskog,
samo zato to su sveevi crnogorski.
POGROM CRNE GORE U KRALJEVINI JUGOSLAVIJI
Srpska vojska je okupirala Crnu Goru krajem 1918. godine. Ula je istim putem, kojim je krajem
1915. godine, prebjegla u Albaniju, pod zatitom crnogorske vojske.
Drastinim sredstvima i neljudskim metodama, srpska vojska je inila masovne zloine na
teritoriji Crne Gore, poslije njenog razaranja 1918. godine. Zloini su vreni nad acima,
enama, mlaim i starijim ljudima, koji nijesu podravali srpsku okupaciju Crne Gore.
Crnogorskim ustani-cima (Boinog ustanka 1919 - 1927), njihovim porodicama, srodnicima,
roditeljima i jatacima - civilnom stanovnitvu, rueni su i spaljivani domovi, pljakana imovina i,
na svirep i podmukao nain, uzimani ivoti. Sve crnogorske svetinje i vrijednosti, varvarski su
unitavani i odnoeni. Spaljeno je preko 3.000 kua, a stotinama stanovnika oduzeti su ivoti.
Bila su to besudnja vremena decenijskog unitavanja crnogoskog naroda, to se ne htje vezati
u srpske lance.
Samo na Rovane (Bulatovie i Vlahovie) je, 13. novembra 1919. godine, krenula bratska
srpska vojska, od deset bataljona, nekoliko baterija topova, 24 mitraljeza i sa 100 mainskih
puaka.

667
U rasturanju Rovake republike", onda je silovano i nestalo 30 rovakih ena i djevojaka";
utamnieno je u Kolainu 420 ena i djece i 47 ljudi; oplja-kano je 95 komada svinja; 3.000
ovaca, 446 goveda i uniteno na stotine konica pela; izgorjelo je 45 kua i desetine staja za
stoku i ljetnjih stanova.
U ondanjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevini Jugoslaviji, tamnici
naroda, crnogorski narod je bio stavljen u bijedno stanje. Crna Gora je bila najzaputeniji i
najzabaeniji kraj te drave. Svakodnevne represije vojnih vlasti i andarma (policije), doveli su
stanovnitvo ispod granice izdrljivosti. Samo mali broj Crnogoraca, plaenih od beogradskog
reima, imao je privilegije.
O poloaju Crne Gore u Kraljevini Jugoslaviji,podaci o investicionim ulaganjima. Godinje je
ulagano po jednom stanovniku: u Crnoj Gori po jedan dinar; u Bosni po sedam dinara; u Srbiji
po deset dinara; u Hrvatskoj po etrnaest dinara i u Sloveniji po dvadeset i jedan dinar.
Od 723 miliona zlatnih franaka, dodijeljenih za ratnu odtetu u Prvom svjetskom ratu, u Crnu
Goru je stiglo svega pet miliona, to ne ini ni jedan odsto.
Meunarodnu i ameriku humanitarnu pomo, zvanini Beograd je dijelio po Crnoj Gori kao
milostinju Srbije.
Sredinom etrdesetih godina, viak prihoda nad rashodima, u budetu Zetske banovine, bio je 37
miliona dinara, a u Crnoj Gori se ivjelo krajnje bijedno, ispod granice ljudske izdrljivosti.
Mnotvo je slinih primjera zakidanja, na svakom koraku.
Srbija je, iz Prvog svjetskog rata izala sa mnogobrojnim obavezama, pa i dugom prema
inostranstvu od po 7.500 dinara po jednom stanovniku. Crnogorski dug je bio zanemarljiv. Zbog
toga je Srbija nastojala da se stvori, centralistiki ureena, drava, kako bi sva vlast bila
skoncentrisana u Radikalnoj stranci, na ijem elu je bio Nikola Pai (Baja). Tako su
Vidovdanski ustav (1921) donijele samo srpske politike stranke: Radikalna, na elu sa Nikolom
Paiem i Demokratska stranka, predvoena predsjednikom Ljubom Davidoviem.
Zbog toga je i jedan od ratnih ciljeva Kraljevine Srbije 1915. godine, definisan u Niu, bio
pripajanje Crne Gore Srbiji. To je ujedno bila i nagrada Crnoj Gori, koja je ula u rat da bi
spasila Srbiju od unitenja. Dogodilo se da je ratovala za sopstveno unitenje.
O bijednom ivotu crnogorskog naroda u (velikosrpskoj) Kralje-vini Jugoslaviji, izdano su
pisali listovi izvan Crne Gore.
Glas Crnogorca, od 26. jula 1920. godine, prenio je pisanje zagrebakog lista Hrvat i beogradske Republike o tekom stanju u Crnoj Gori.
Zagrebaki list Hrvat, u brojevima 74 i 75, u uvodnim lancima konstatuje da je nesrenom
srbijanskom (okupacijom) - upravom, narod ove jadne zemlje doveden do oajnog stanja. Vrlo
mali broj Crnogoraca, koji je iz Brda, dobro je plaen i pomae srbijansku propagandu, dok se
najvei dio crnogorskog stanovnitva odmetnuo u gore (ume) i bori se protiv srbijanskog
nasilja. Stanje u Crnoj Gori je najsloenije. I to veinom zbog toga, to su etniki osjeaji ovog
plemenitog naroda povrijeeni i to su, dananji upravljai, narodu nametnuti protiv njegove
volje, to je razjagmljeno i ono malo hrane i odijela, jer je srbijanska uprava povjerena veinom
mladiima od 16. do 18. godine, koji su inili mnoge zloupotrebe; to je u Crnoj Gori uniten
kuni mir; to je srpska redovna vojska i stare ljude batinala.
-------------------------------------------------------------------------------Beogradska Republika, u broju 66, izmeu ostalog kae: U Beogradu se staraju da to vie
poraze i upropaste ono malo sirotinje crnogorske. Prola (1919) godina bila je izuzetno rava.

668
Usjevi su podbacili ispod polovine. Ni manje ni vie nego polovina stanovnitva nije imala svoje
hrane. Radova nije bilo, a na njih niko i ne misli. Zarade apsolutno nikakve nema, pa se ivi na
kredit ili od prodaje posljednjih ostataka imovine. Gas (petrolej) se plaa po 20 franaka za litar, a
kilogram eera, od 80 do 120 franaka. Kad bi neko mogao da proe Crnom Gorom i vidi kako
je odjevena ona namuena sirotinja, morao bi rei da smo ispod civilizacijskih naroda.Svakog
humanog ovjeka mora srce zaboljeti, kada vidi u kakvim je ritama narod odjeven i na kakvoj
prostirci odmara procijeeno i omravljeno tijelo. Od Crnogoraca se trai nemogue: da budu
bijednici, da skapavaju od gladi, da budu mirni i da, filozofskom rezigniranou, ekaju smrt od
gladi i da budu lojalni....
U tekstu se, dalje, kae da se od Crnogoraca trai da potuju dravu, da je vole i brane, a da oni,
koji govore u njihovo ime, trguju njihovim kostima i da se izmeu u dahije i siledije. Ali, zlo
dobro ne donosi. Ovakav sistem rada shvatio se u Crnoj Gori, tako da je izvjesnim faktorima u
Beogradu stalo, da to vie sahrane (ne da nahrane) Crnu Goru, da to vie zakrve Crnu Goru, da
je vazda to vie unize, da bi opravdali svoju suludu politiku i da bi mogli ariti u ovoj velikoj
nesrei. Ali, varaju se. Ova gruda e se braniti od svih dumana, od svih ponienja, u uvjerenju
da e doi dan, kada e i narod dobiti rije i preistiti stare i nove raune.
Stojan padijer, Paiev i Stojadinoviev pristalica, na zboru beogradskih Crnogoraca u hotelu
Pariz u Beogradu, oktobra 1928. godine, zaali to Punia Rai nije ispalio one metke u
ljude koji sahranie Crnu Goru i dovedoe do ovog stanja.
Za prve izbore, u konstituisanoj (srpskoj) Jugoslaviji 1920. godine, Vlada angauje znaajna
sredstva za podmiivanje biraa. Radnike novine od 6. novembra 1920. godine, saoptavaju
da je Ministarski savjet odobrio kredit od 500.000 dinara, koji je raspodijeljen okrunim
naelstvima u Crnoj Gori na slobodno raspolaganje u cilju kupovine
Blao Jovanovi: Takozvano ujedinjenje 1918. izvreno je protivno raspoloenju
crnogorskog naroda, pomou sile i bajoneta srpske vojske
Novac je rasporeen: Cetinju 100.000 dinara; Kolainu 85.000; Andrijevici 85.000; Podgorici
65.000; Baru 65.000 i Nikiu 10.000 dinara. Za rezervu je ostavljeno (zadrano) 90.000
dinara. U zakljuku teksta se kae: Moe li i sme li Vlada da demantuje ovu stvar? Moe li i
sme li da porekne ovaj dokumenat? Mi ekamo da to uini. Ali, Vlada je otutala.
Vii komandant italijanskih oruanih okupacionih snaga 1941. godine u Crnoj Gori, Aleksandro
Pircio Biroli, konstatuje da je biva Jugoslavija, veoma malo, skoro nita uinila na podizanju
ekonomike Crne Gore i poveanju blagostanja stanovnitva poboljanjem ivotnih i higijenskih
uslova; ono malo utroenog novca bilo je namijenjeno funkcionerima, penzionerima, kasarnama
i andarmeriji.
Aleksandro Pircio Biroli trai hitno od italijanske Vlade 150.000.000 dinara, za otvaranje javnih
radova u Crnoj Gori i konstatuje: Bez ovoga, svaka druga mjera je uzaludna.
-------------------------------------------------------------------------------OBNAVLJANJE CRNOGORSKE DRAVNOSTI
Crnogorski narod, predvoen crnogorskim komunistima, u okviru Komunistike partije
Jugoslavije, zajedno sa ostalim jugoslovenskim narodima, tokom Drugog svjetskog rata (1941 1945), trainaestojulskim ustankom 1941. godine, etvorogodinjom Narodno - oslobodilakom
borbom protiv ok-u-patora i socijalistikom revolucijom, obnovio je crnogorsku dravnost.

669
Komunistika partija Crne Gore iskazala je svoj stav o bezuslovnom i nasilnom pripajanju Crne
Gore Srbiji 1918. godine. Na osnivakom kongresu Komunistike partije Jugoslavije za Crnu
Goru, 1948. godine, u svom referatu, Blao Jovanovi kae: Takozvano ujedinjenje Crne Gore
sa Srbijom, u novembru 1918. godine, izvreno je, ne samo protivno Ustavu i raspoloenju
crnogorskog naroda, nego i uz pomo bajoneta srpske vojske i to na najgrublji nain, putem sile i
prevare. To takozvano ujedinjenje, bilo je obino prisajedinjenje. Crnogorski narod nije imao
mogunosti da sam odluuje o svojoj sudbini. Ali, on nije bio protiv ujedinjenja sa Srbijom i
ostalim junoslovenskim narodima. Naprotiv, on je bio za ujedinjenje, za bratsko ujedinjenje na
ravnopravnim osnovama, na osnovu potovanja njene nacionalne posebnosti.
Oigledno je da je, za svestranu bratsku, vojnu i svaku drugu pomo Srbiji, u svakoj nevolji kroz
vjekove, a posebno u Drugom balkanskom (srpsko-bugarskom) ratu 1913. godine i u Prvom
svjetskom ratu (1914 - 1918), Crna Gora nagraena bezuslovnim i nasilnim pripajanjem Srbiji
i unitenjem njene hiljadugodinje dravnosti i crnogorske nacionalnosti.
Obnovljena 1945. godine, Crna Gora nije imala status samostalne drave u Socijalistikoj
Federativnoj Republici Jugoslaviji. To nijesu imale ni ostale jugoslovenske socijalistike
republike. Crna Gora, kao republika, bila je u svemu ravnopravna sa ostalim jugoslovenskim
republikama. Crnogorci, kao nacija, bili su u svemu ravnopravni sa ostalim nacijama i
manjinskim narodima u Jugoslaviji.
-------------------------------------------------------------------------------Svoj najvei materijalni i kulturni preporod, kao i ostali djelovi Jugoslavije, Crna Gora je
doivjela u periodu od 1945. do 1990. godine. U relativno kratkom periodu, stanovnitvo je
prelo sa petrolejki (ganjaa) na elektrino svjetlo; sa otvorenog ognjita na elektrine porete,
friidere i zamrzivae; sa volujskih i konjskih zaprega na traktore; sa motike, srpa i kose na
samohodne poljoprivredne maine; sa saonica (araba) i tovarnih konja na moderna saobraajna
sredstva - automobile, vozove, brodove i avione; sa drvenog i zemljanog poda u nove kue i
namjetaje.
Vjekovima su se ljudi raali, ivjeli i umirali, a da ne odu kod ljekara, a odjednom dobiju
besplatnu zdravstvenu zatitu i besplatno kolovanje na svim stupnjevima obrazovanja i mnotvo
drugih socijalnih, ekonomskih i drutvenih pogodnosti i privilegija.
Crna Gora je doivjela svoj materijalni, kulturni i optedrutveni prosperitet. Podsjeanja radi,
Socijalistika Republika Crna Gora, u Socijalistikoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, imala je
dodatna sredstva iz Fonda za nerazvijena podruja, dotacije za penzije i obrazovanje (kolstvo),
kursne razlike, pomo za otklanjanje posljedica od zemljotresa 1979. godine i jo neke vidove
dodatnih sredstava.
Godine 1989. Crna Gora je imala drutveni proizvod od milijardu i est stotina miliona dolara
(preko tri milijarde maraka). Te iste - 1989. godine, Crna Gora je (jedina uz Sloveniju) imala
spoljnotrgovinski suficit. Samo Kombinat aluminijuma je tada ostvarivao po 120 miliona
deviznog priliva godinje. Zajedno sa turizmom i drugim djelatnostima, oekivan je ukupan
devizni priliv preko etiri stotine miliona dolara.
Deset godina kasnije, 1999. godine, drutveni proizvod Crne Gore bio je oko 360 miliona dolara
(oko 700 miliona maraka), preko milijardu i est stotina miliona dolara (preko tri milijarde
maraka) i spoljnotrgovinskim deficitom oko 150 miliona maraka (75 miliona dolara). Dakle, to
su (porazni) rezultati zajednitva Crne Gore sa Srbijom, u modernoj federaciji (srpske)
Jugoslavije.

670

-------------------------------------------------------------------------------TREA (I NAJGORA) JUGOSLAVIJA

Poslije raspada druge (i najbolje) Jugoslavije 1991. godine, srpski reim, sa predsjednikom
Slobodanom Miloeviem na elu, uz aktivnu ulogu ondanje poslune crnogorske vlasti
Beogradu, stvorena je trea (i najgora) Jugoslavija - dvolana federacija, sastavljena od
republika Srbije i Crne Gore, 1992. godine. Zamiljena je kao osnova Velike Srbije,
privremeno pod tuim imenom - Savezna Republika Jugoslavija, kojoj (milom ili silom) treba
da se prisajedine projektovane takozvane srpske zemlje.
U Srbiji je sroen tekst novog Ustava, koji je sa crnogorskim ekspertima usaglaen na
abljaku, pa je tada popularno nazvan abljaki ustav. To je bio legalan nain da se Crna
Gora inkorporira (utisne) u Srbiju i to eljom ondanjih crnogorskih politikih elita i vlasti,
ali ne i stvarnom voljom crnogorskog naroda.
Ovim (saveznim) i svojim republikim Ustavom, Crna Gora prenosi sve vanije dravne
funkcije na tu srpsko - crnogorsku federaciju. Srpskom reimu nije, ni na kraj pameti bilo da,
funkcije srpske drave, prenese na federaciju. Tako Ustav Republike Srbije nikada nije
usaglaen sa saveznim (abljakim) Ustavom. Federalna vlast upravlja samo
(nadlenostima) osakaenom Crnom Gorom i to, po pravilu, uvijek na tetu Crne Gore, njene
dravnosti, privrede i duhovnosti. Federalna vlast i sve federalne ustanove i organi su radili u
korist srpskog reima, koji federaciju nije nizata pitao. Zapravo, federacija se povinovala
srpskom reimu. Tako je federalna vlada postala parasrpska vlada nad Crnom Gorom. Zbog
svega toga, slobodoumni i slobodoljubivi intelektualci (crnogorski i srpski) smatraju abljaki
ustav najmranijim aktom u istoriji jugoslovenske drave i prava.
-------------------------------------------------------------------------------U praksi nije ostvarena ak ni ona minimalna ravnopravnost lanica konstituenata - Srbije i
Crne Gore. Zbog toga je raslo nezadovoljstvo u narodu, pa ak i u vladajuoj crnogorskoj partiji.
Kada se Crna Gora probudila i spoznala svoje dravne i nacionalne interese, napravila je prvi i
pravi istorijski zaokret (1997) koji e imati krupne, pozitivne politike posljedice u regionu.
Poslije takvog istorijskog iskoraka crnogorske aktuelne vlasti, crnogorski orijentisanih politikih
partija i veeg dijela crnogorskog naroda, kao i svih manjinskih naroda, na Crnu Goru se obruila
velikosrpska ovinistika torcida. Krenula su srpska braa da, makar privremeno, najstarijoj
dravi na Balkanu - Crnoj Gori, ospore pravo na nezavisnost i samostalnost, dok su to pravo
ostvarile sve jugoslovenske nacije.
Prvo je iz Srbije, posredstvom federalnih organa, prosrpskih partija u Crnoj Gori i direktno,
krenuo specijalni propagandni rat protiv crnogorskog separatizma, poimljui Crnu Goru kao
dio Srbije. Iz svih srpskih medija, politikih partija i dravnih organa graktalo se iz petnih ila,
na sve to je crnogorsko.
Poslije tako bune pripreme terena, blokirana je granica Crne Gore prema Srbiji i prema
susjedima (Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Albaniji). Ukinuti su trgovinski i platni promet sa
Crnom Gorom i zaustavljen svaki dotok roba. Na scenu je stupila privatizovana reimska
vojna sila, po imena Vojska Jugoslavije. Srbija je hermetiki zatvorila Crnu Goru po graninoj
liniji i na svim izlaznim saobraajnicama. Bez odobrenja takozvane, od zvanine Crne Gore
nepriznate, Savezne (adekvatnije parasrpske) vlade, u Crnu Goru se nije moglo ii niotkuda - ni

671
sa kopna, ni sa mora, ni iz vazduha. Robe, namijenjene Crnoj Gori, Vojska Jugoslavije je
presrijetala, vraala nazad ili pretovarala u svoje stokove.
-------------------------------------------------------------------------------Nakon ovih sinhronizovanih aktivnosti, beogradski reim je izvrio ustavni pu, 6. jula 2000.
go-dine, poznat kao estojulski pu. Ukinuto je Vijee republika u Saveznoj Skuptini, a izbor
predsjednika SR Jugoslavije preusmjeren je, sa Savezne skuptine, na narod. Tako je
Republika Crna Gora svedena na srpski region, to nije mogla, htjela i smjela da prigrli.
Vlast u treoj (Saveznoj Republici) Jugoslaviji (adekvatnije: u unitarnoj Srbiji) bila je kao
nekada u dravi Zulu. Tamo gdje je kralj, gdje su njegovi atori, sluge i robovi - tamo je vlast.
Slobodan Miloevi je gazdovao preduzeima, kontrolisao finansijske tokove u zemlji, primao
strane dravnike, sklapao meunarodne ugovore, ureivao medije i komandovao vojskom i
policijom, kae prof. dr Vojin Dimitrijevi. On konstatuje: Bila je to mitingaka spoljnja i
unutranja politika. Vlast se inatila sa itavim svijetom, osim sa Bjelorusijom i Kinom, a sa
osloncem na Libiju i Irak, jer se i ove drave vrsto dre svoga plota.
Takozvane plemenske skuptine rastau jedinstvo crnogorskog nacionalnog tkiva sve sa
ciljem ruenja crnogorske drave
U posljednjoj deceniji XX vijeka, srpska zvanina politika, njena vladajua elita (reim) i ne
mnogo bolja opozicija, ire mrnju i "duvaju u ratne rogove" po Crnoj Gori. Vode specijalni
medijski rat, nude hegemoniju i izolaciju od "ostatka svijeta", propovijedajui brutalnu diktaturu,
kao "spasenje Crne Gore od gramzivog okruenja". Na svom "imperijalnom putu" gaze ustavne,
politike i ljudske slobode, prava, demokratski ivot i svaki napredak Crne Gore.
U aktivnostima na unitenju crnogorske drave, nacije, crkve i njene duhovnosti uopte,
prednjae Srbi "poreklom iz Crne Gore", odnosno "terazijski Crnogorci" i njihovi trabanti u
Crnoj Gori. Parceliu Crnu Goru na davno prevaziena plemena, nahije i teritorije i "obrazuju
plemenske skuptine", na elu sa povampirenim plemenskim poglavicama, to je recidiv XVII,
XVIII i XX vijeka. Time se eli stvoriti utisak kod neobrazovanog stanovnitva, da crnogorska
nacija nije nikad konstituisana, odnosno da je Crna Gora na "rodovskom i plemenskom stupnju
razvoja".
Zvanina srpska politika i srpska vladajua elita, uz pomo svojih politikih ekspozitura u Crnoj
Gori, pokuavaju da Crnogorcima ospore pravo na svoju dravu i naciju i da je, to je mogue
vie, "zadre" u srpskom nacionalnom korpusu i velikosrpskom projektu. Praviti ma kakvu
dravnu zajednicu sa takvom Srbijom, za Crnu Goru je pogubno. Svi srpski reimi, u posljednjih
dvjesta godina, osporavaju crnogorsku dravnost, negiraju crno-gorsku nacionalnost, kulturu,
jezik, crkvu i sve druge crnogorske osobenosti, nastojei da "srpe" Crnogorce. Na svaki nain se
pokuava uniziti Crna Gora. Bezono i bezobzirno se klevetaju crnogorski politiki i dravni
organi, vodei dravnici, politiari i sve crnogorske institucije. Svi ljudi, a posebno nosioci
politikih funkcija i ovlaenja, koji se zalau za nezavisnu crnogorsku dravu i njen nacionalni,
kultu-rni i materijalni prosperitet, kvalifikuju se "izdajnicima srpstva" i "slugama Zapada". Oni
ele da Crna Gora rtvuje samu sebe, za interese "vaskolikog srpstva", to je ideoloka i politika
odrednica za osvajanje teritorija okolnih drava.
ANTICRNOGORSKA DJELATNOST SRPSKIH STRANAKA U CRNOJ GORI

672

Srpske "prosrpske" stranke u Crnoj Gori su ogranci ili privjesci politikih partija Srbije i, po
pravilu, zastupaju (veliko)srpske interese u Crnoj Gori. Za takav odnos i ponaanje, jednom
broju rukovodstava ovih partija (i stranaka), Srbija "daje" namjetenje u Beogradu, federalne
funkcije, plate i stanove. U tome su sadrani njihovi stranaki programi, interesi i ideologija.
Zbog toga nastoje da obezbijede "jedinstvo srpskih interesa u Crnoj Gori", to podrazumijeva
unitenje crnogorske drave, crnogorske nacionalnosti i duhovnosti. Sve se to radi pod okriljem
sadanje (srpske) Jugoslavije, koja praktino ne funkcionie od kada je nastala. Ta bitka se bije i
na javnoj sceni, po crnogorskim trgovima i u javnim istupima, parolama i ikonografiji.
Narodna stranka i, iz nje nastala, Srpska narodna stranka, te Socijalistika narodna partija i, iz
nje nastala, Narodna socijalistika stranka i mnotvo srpskih desniarsko - ljeviarskih minornih
stranaka i interesnih grupa i njihovo lanstvo, se "nakostrijee" na svaki pomen crnogorstva.
Narodna stranka se "uspjeno" vratila svom izvornom srpskom nacional-ovinizmu. Njeni elnici
se "ozbiljno" ljute to, "viak" njihovog srpskog nacionalizma ne moe da "stane" u crnogorske
medije, posebno u "male" televi-zijske ekrane. Ova stranka se beskrupulozno angauje, u Crnoj
Gori i inostranstvu, na ruenju i ruenju crnogorske drave i njenom "integrisanju" u srbijanske
regione.
Skoro sve stranke, sa prefiksom "srpska", u Crnoj Gori su ekstre-mne i militantne. Izmeari su
sva-ke srpske vlasti i gaje patoloku mrnju prema crnogorskim svojstvima i obiljejima.
"Terazijski Crnogorci", koji su zaposjeli stotine fotelja u nepost-ojeoj federaciji i politikom,
privrednom i kulturnom ivotu Srbije, hoe Crnu Goru za "taoca". Oni se, "iz ratnih i petnih ila"
angauju na irenju "epidemije srpstva" po Crnoj Gori, kako oni kau "srpskoj zemlji".
Uz prosrpske stranke, kao "ipka uz puku" su i novokomponovane "plemenske poglavice" u
Crnoj Gori. To je bukvalno brukanje nekada uglednih crnogorskih plemena i plemenskih glavara.
Svi oni, svjesno ili nesvjesno, rastau jedinstvo crnogorskog nacionalnog tkiva, pokuavajui da
reafirmiu prevazieni plemenski partikularizam i mentalitet, podstiui unutranje narodne
podjele, sve sa ciljem ruenja crnogorske drave.
Smatralo se da su plemena u Crnoj Gori odavno "uspavana" forma socijalne strukture i
"zaturena" negdje u starim enciklopedijama i narodnim umotvorinama. Treba imati u vidu i
injenicu da su Crnogorci, uvijek pamtili i danas znaju, ko od koga plemena potie i ko kojem
plemenu pripada.
Dananja "plemanska" okupljanja po Crnoj Gori, usmjerena su na ruenje crnogorske drave i
bezuslovno pripajanje Srbiji, kao 1918. godine. Najradije bi Crnu Goru "sveli" na etiri
nekadanje crnogorske podlovenske nahije, koje ni Turska nije mogla savladati. Ostale djelove
(teritorije) crnogorske drave, rado bi "pripojili Srbiji", a sve pod geslom "ouv-anja nepostojee
Jugoslavije", to je samo privremeno ime za "Veliku Srbiju". Najbrojniji su "vikend plemenici",
koje organizuje i, od jednog do drugog skupa (mjesta) prevozi Socijalistika narodna partija.
Iako je Socijalistika narodna partija stvarni organizator, treba rei da je u Beogradu "glavni
tab" plemenskog okupljanja u Crnoj Gori.
Iz javnih medija je vidljivo da su anahrona plemenska okupljanja "duvanje u ratne trube" za
ouvanje nepostojee Jugoslavije. Pre-thodna se "raspala", jer je nijesu htjeli srpski nacionaluisti.
Ova trea, nikada se estito nije konstituisala, a ni efikasno djelovala. Nikakvu Jugoslaviju nee
srpski nacionalisti, srpske politike elite i najvei dio srpskog naroda. Oni hoe "Veliku Srbiju",
privremeno pod tuim imenom. Svaka Jugosl-avija je, za Srbe, "veliko zlo" i "grobnica srpstva".
Njihova je teza "neka svaku Jugoslaviju nosi mutna Marica". Konstituisana je teorija o "zavjeri
itavog svijeta protiv Srba" i to "novim svjetskim poretkom". U sutini, radi se o "zajveri Srba

673
protiv itavog svijeta". Srpski reim (pozicija i opozicija) suprotstavio je "novom svjetskom
poretku", svoj "novi srpski poredak" - "osvete Turcima i ustaama" i stvaranja "Velike Srbije".
Zato svako "razdruivanje" Crne Gore od zajednike drave sa Srbijom, srpski ovinisti smatraju
"smanjivan-jem drave Srbije" i "crnogorenjem" Srba.
Po svojoj organizaciji, ciljevima i sadrini, plemenska okupljanja su oigledno retrogradna.
Svuda u svijetu, sem u Amazoniji i Okeaniji, plemena su iezla, odnosno "svjesno srasla" u
narodne zajednice (nacije).
Na "vaskrsavanje" plemena treba gledati i kao na "posljednju odbranu Velike Srbije" u Crnoj
Gori.
-------------------------------------------------------------------------------Sjedite okupljanja "savremenih plemenskih poglavica" je Manastir Moraa, pod okriljem
Srpske pravoslavne crkve i njene Mitro-polije u Crnoj Gori, to je vidljivo nastojanje da se,
sadanjost Crne Gore, povee sa "nemanjikom tradicijom". Ovakvim ponaanjem, Srpska
pravoslavna crkva "pokriva" crnogorsku dravnu teritoriju i "sudi" crnogorskoj dravi i
crnogorskom narodu. Ove konstatacije potvruju neki primjeri "plemenskih" zahtjeva, zapisanih
u crnog-orskim javnim glasilima.
Na skupu u Meurjeju, pleme Rovana "poziva na odvajanje" od Crne Gore, ako se Crna Gora
"odvoji od Srbije". To je svojevrstan poziv Rovanima da se "diu na oruje" i pripoje Srbiji.
Koliko je Rovana za takvu soluciju, vidjelo se. Slono su reagovali "crnogorski Rovani"
porukom: "Rovani nemaju druge domovine, osim Crne Gore".
Plemenski skup Vasojevia, odran u Andrijevici, na kome je bilo vie "izvanjaca" nego
domaih, izjavi da "nikada nee prihvatiti odvajanje Crne Gore od Srbije. A, ako se to ipak desi,
Vasojevii e biti dio Srbije", iako to dosada nikada nijesu bili. Ovom izjavom, "vasojeviki
plemenski poglavice" daju pleme "u miraz" Srbiji. Slino se "zaklinju" nedokazani vasojeviki
"patriote" i nepoznato udruenje "Vaso". Na sve te "prijetnje" odgovorili su im vasojeviki
intelektuaci i najvei dio crnogorskog naroda, u tim sredinama.
Plemenski skup Uskoka i Drobnjaka "porui" da e oni "upotrijebiti svoje sposobnosti, znanje,
hrabrost i odlunost da sauvaju Jugoslaviju", jer su u borbi za rasturanje prethodne Jugoslavije
"iznjedrili" i dva poznata ratna zlo-inca - Radovana Karadia i Veselina ljivananina.
Plemena iz ravne Zete "poruie" da ne mogu "promijeniti svoje nacionalno bie, niti svoju
dravnost, ni duh, ni svoju ast ni po cijenu ivota, a kamoli za ameriko brano ili italijanske
makarone". Tom prilikom, ne rekoe, ko im to trai.
Skuptina plemena Brajia, Majina, Patrovia i Pobora, odrana u Beiima saopti: "Narod je
posljednjoj crnogorskoj nezavisnoj dravi, iji je sponzor bila faisti-ka Italija 1941. godine,
presudio trinaestojulskim ustankom".
Patriotske i borake organizacije i "narodne(plemenske skuptine) Boke Kotorske, Crnogo-rskog
primorja i Cetinjske optine, na zajednikom skupu u Brajiima 17. avgusta 2001. godine, a
potom na ponovnom skupu od 30. avgusta 2001. godine, zaklj-uie: "Ukoliko aktuelna vlast ne
uvai interese naroda, da se ostane u zajednikoj dravi, Boka Kotorska zadrava pravo da odlui
o svojoj sudbini".
Plemenski skup Pipera klie da, ako se dravni status Crne Gore "promijeni protiv volje naroda",
oni e preispitati odluku iz 1796. godine o prisajedinjenju plemena Pipera Crnoj Gori.
Podravajui Pipere i srpski reim, personifikovan u liku i djelu Slobodana Miloevia, ondanje

674
(beogradske) "Veernje novosti" preciziraju: "Piperi su, u svom proglasu, osudili aktivno uee
crnogorskih zvaninika u amerikim planovima da razbiju Jugoslaviju".
Nema vee mrnje od one kojom izdajnici mrze izdatu domovinu, ne zbog toga to je velika
ili mala - ve zato to je njihova
Ranija i nedavna prolost svjedoe da nema "vee mrnje od one, kojom izdajnik mrzi izdatu
domovinu, ne zato to je velika ili mala, ve zbog toga to je njegova".
Niko normalan ne moe da razumije takozvane Crnogorce, koji se deklariu kao "srpski
Crnogorci" ili "crnogorski Srbi", koji se nakostrijee na svaki pomen crnogorske drave, a da u
svim prilikama "potuju i zastupaju" srpske interese i srpsku dravnu nezavisnost, zapisanu u
Ustavu Srbije. Ko razuman moe zamjeriti Crnogorcima, koji ive u Srbiji, to su "lojalni
graani" srpskoj dravi. To se podrazumijeva. Meutim, takvim "Crnogorcima", Crna Gora
nikada vie nee dozvoliti da crnogorsku dravu, kao "rtvu" prilau na "velikosrpski oltar".
CRNOGORSKA DRAVNA NEZAVISNOST JE U RUKAMA NJENIH GRAANA
Dosta je Crnom Gorom upravljano iz Beograda "daljinskim". Dugo su Crnogorci "podstanari" u
svojoj kui. Beograd je postao "vlasnik" crnogorske imovine. Svakodnevne su uvrede i ponienja
Crne Gore i Crnogoraca od beogradskog reima.
Veina crnogorskih graana je konano shvatila da, srpstvu "pokornu i poniznu" Crnu Goru, ne
"hrani", ne brani i ne cijeni" Srbija. Svi, pa i dananji, srpski reimi "trae" od Crne Gore
"bezuslovnu pokornost i rtvovanje za sve srpske promaene projekte". Srpski nacionalisti hoe
"bezuslovnu implementaciju" Crne Gore u Srbiju, "veliku ili malu", svejedno. I nita manje, ni
vie od toga.
Nadati se da Crnogorci, vie nikada, nee odravati one, koji se bespogovorno stavljaju u slu-bu
velikosrpstva. Brinue o sebi, o svojoj familiji, o svojoj kui, o svojim graanima, o svojoj
jedinoj domovini - Crnoj Gori. Kon-ano je jasno ogromnoj veini stanovnitva u Crnoj Gori, da
je bolje biti "gazda" u svojoj, nego "sluga" u tuoj kui. Danas je, kao nikada ranije, crnogorska
dravnost na dohvat njenim graanima. Toga su oni, u veini svjesni, to e pokazati dugo
oekivani referendum.
POELJAN SAMOSTALAN IVOT CRNE GORE
U svom vievjekovnom samostalnom istorijskom hodu, Crna Gora je pokazala da je "sposobna,
zrela i spremna da upravlja sobom i svojom sudbinom, da ivi u miru i saradnji sa svojim
graanima, susjedima i lanicama meunarodne zajednice, da savjesno i odgovorno ispunjava
meunarodne obaveze, potuje pravila i principe meunarodnog prava i meunarodne politike o
prijateljskim odnosima i saradnji meu dravama".
Crna Gora je veoma pogodno podruje za ljudski ivot. Prije "samo" sto hiljada godina, ovjek
je ivio na prostoru dananje Crne Gore. O tome svjedoe arheoloka nalazita: Crvena Stijena,
Odmut, Beran Kr, Budva, Ulcinj, Risan i drugi, ali su njihovi najvaniji eksponati u muzejima
izvan Crne Gore (Zemaljski muzej u Sarajevu i drugdje).
Dananja Crna Gora je velika 13.812 kvadratnih kilometara, sa 4.800 kvadratnih kilometara
unutranjeg i teritorijalnog mora.
U svijetu danas postoje i opstaju 34 nezavisne drave koje su, po teritoriji ili broju stanovnitva,

675
manje od Crne Gore, a 20 ih je koje su manje i po teritoriji i po broju stanovnika. Tako, recimo,
Andora ima 564.000 stanovnika; Luksemburg 401.000; Monako 32.000; Lihtentajn 31.000; San
Marino 25.000; Vatikan 1.000 stanovnika, i - svaka bolje ivi od Crne Gore.
SAMOSTALNA CRNA GORA EKONOMSKI ODRIVA
Glavni resursi Crne Gore su: agrar, turizam, pomorstvo, industrija, saobraaj, umarstvo i druga
brojna infrastruktura.
Crnogorski agrarni resurs (zemlja, voda, klima i raspored stanovnitva) je povoljan. Crna Gora
raspolae sa 517.000 hektara bruto poljoprivrednih povrina ili 0,29 hektara obradivog
poljoprivrednog zemljita po stanovniku. Iako je struktura poljoprivrednih povrina povoljna, jo
se prilino ekstenzivno obrauje 24,80 odsto raspoloivog zemljita. Livadskih povrina se
koristi svega 118.000 hektara ili 22,80 odsto. Panjaka je oko 326.000 hektara ili 63,05 odsto.
Na seoskom podruju Crne Gore ivi oko 65.000 poljoprivrednih gazdinstava, sa relativno
nepovoljnom starosnom strukturom. U prigradskim naseljima ivi oko 35.000 porodica, koje
svojom proizvodnjom dopunjavaju ponudu na lokalnom tritu. Crnogorska drava svojim
mjerama i aktivnostima, stimulativno utie na vraanje ekonomije i ivota na devastiranom selu.
Poreenja radi, Holandija mukotrpno "otima" zemlju od mora, a ima svega 0,06 hektara obradive
zemlje po stanovniku i godinji priliv od 15,3 milijarde dolara, od izvoza poljoprivrednih
proizvoda. Danska ima 0,44 hektara po stanovniku i godinji izvoz od 5,6 milijardi dolara.
Francuska posjeduje 0,33 hektara po stanovniku i ima godinji izvoz od dvanaest milijardi
dolara. Irska raspolae sa 0,35 hektara po stanovniku i godinjim izvozom od est milijardi
dolara. Belgija ima 0,07 hektara po stanovniku obradljive zemlje i godinji izvoz od 4,5 milijardi
dolara.
Treba rei da su Crnoj Gori naklonjeni hidroloki potencijali i veoma povoljan klimat.
Crnogorski agrar, iz sopstvene proizvodnje, zadovoljava 60 odsto prehrambenih potreba
stanovnitva. Ima pozitivne bilanse u proizvodnji mlijeka, jagnjeeg i ovijeg mesa, krompira,
voa (sredozemnog i kontinentalnog), povra, jaja, meda, ribe, duvana i morske soli. Ima neto i
ekskluzivnih, strogo kontrolisanih proizvoda, sa sopstvenom markom: njeguki prut, kastradina,
govei koet, sueni aran, njeguki sir, pljevaljski sir, pivski skorup, lozova rakija, vino
Vranac, "Nikiko pivo" i maslinovo ulje.
Pored ekskluzivnih, ima i visokokvalitetnih (zatienih i kont-rolisanih) proizvoda, sa
sopstvenom markom: mjeavina, kozji sir, kuki sir, suva smokva, stona maslina, mandarine,
pomorande, mnotvo morskih proizvoda, proizvodnja ukljeva i pastrmki, povre i kotiavo
voe (orah, ljenik, badem). To, naravno, nijesu dovoljne, ali su respektabilne koliine.
Crna Gora je uvezla kvalitetan rasni sastav u stoarstvu. Prvi put se u Crnoj Gori proizvodi
kvalitetan sjemenski sadni materijal (krompir, kontinentalno i sredozemno voe), koga ima i za
izvoz. Razvijaju se plantani vonjaci i stone farme kod individualnih seoskih domainstava.
Nedostajui naturalno - finansijski bilans Crne Gore je: 40 odsto potrebnih koliina, koje se
moraju uvoziti iz evropskih zemalja, po principu najpovoljnije trine ponude. Potrebne godinje
koliine: penice 120.000 tona; kukuruza 50.000 tona; eera 16.000 tona; masnoe 10.000 tona i
dr.
Za uvoz, ovih nedostajuih koliina, potrebno je devedeset sedam miliona dolara (po cijenama iz
2001. godine).
Konano, proizvodnja i potronja u crnogorskom agraru, mogu se nesmetano odvijati po trinoekonomskom ustrojstvu.

676
Dobrodola je i svaka robno - novana inostrana pomo Crnoj Gori.
-------------------------------------------------------------------------------NEKE PROIZVODNE MOGUNOSTI CRNE GORE
Crna Gora ima brojne kooperativne prednosti: ouvanu ivotnu sredinu, povoljan prirodnogeografski poloaj, klimatske uslove, proizvodnju hrane, visoku tehnologiju, strategiju razvoja
malih i srednjih preduzea (i privrednih drutava), strunosti kadrova i dr.
Crna Gora ima i znaajne proizvodne kapacitete: 400.000 tona sirovog elika godinje,
1.000.000 tona boksita, 280.000 tona glinice, 100.000 tona aluminijuma, 75.000 tona morske
soli, 2.700 tona uglja, 3.000.000.000 kilovat asova elektrine energije godinje, ogromne
turistike kapacitete na moru, planini i selu, pomorsku privredu, saobraajnu infrastrukturu,
poljoprivredu i umarstvo.
Crnoj Gori godinje treba oko 310.000 tona nafte, kao i drugih potreptina.
Ukupan izvoz Crne Gore 1990. godine (izraen u robama, turizmu i pomorskoj privredi) iznosio
je 1.050 miliona maraka, a 1999. godine 340 miliona maraka i to, u godini oruane intervencije
zdruene vojske Ujedinjenih nacija, pod komandom NATO-a na SR Jugoslaviju. Samo ovaj
pokazatelj je dovoljan da se vidi, koliko je Crnu Goru kotala zajednika drava sa Srbijom.
Kao to se vidi, to je itava pria. Crnu Goru niko ne brani, osim njenih graana; niko ne hrani
dabe, iz milosra; ne lijei i ne koluje njeno stanovnitvo besplatno. To nije bilo u prolosti, pa
nee ni u budue. Crna Gora je dorasla da vodi brigu o svojim graanima, a Srbija je zasluila
da ima briga manje. Dosta je brinula o Crnoj Gori.
: -
- , "", 800
: ,

, 1700
.
- .
, ,
, .
- , "",
800 ,
, .
?
-

" ,
". "
" .

677


. 800-
, 2019.
.
?
- .
, ,
.
, ,
( )
, :
, .
1219. ,
.
-
.

.

, , , , ,

.
12. 18. . ,

. , ,
1766. .
...
,
?
-
.

. ,
,
, , .
.

678
"" -

, .

"
"?
- " "

.
,
.
.
, .
, ;

, , ...
" ".