You are on page 1of 150

Dr. sc.

Marinko Mari,
Dubrovnik

STANOVNITVO I RODOVI NASELJA UPE


STJEPAN KRST OD 1468. GODINE DO KRAJA 20.
STOLJEA
lanak obrauje stanovnitvo na podruju dananje upe Stjepan Krst, od
dolaska Osmanlija pa do kraja 20. stoljea. Na temelju arhivskih vrela,
osmanskih deftera, crkvenih matica, ostalih vrela te slubenih popisa
stanovnitva utvreno je brojano stanje tamonjeg stanovnitva kroz itavo
analizirano razdoblje. U drugom dijelu su obraeni svi katoliki rodovi
koji su ivjeli na podruju upe. Donesen je pregled njihovih migracijskim
pravaca, nastanak roda te je za svaki od njih napravljeno rodoslovno stablo.

Kljune rijei: stanovnitvo, rodovi, upa Stjepan Krst, brojano


stanje, migracije.
1. Uvod
ire podruje upe Stjepan Krst1 bilo je naseljeno jo u starije
kameno doba. Tome svjedoi nekoliko arheolokih nalaza meu kojima
je najstariji onaj u koritu rijeke Bregave, u peini Badanj (13.000-11.000
godina prije Krista), udaljen desetak kilometara od ove upe.2 Arheoloka
nalazita s podruja upe potvruju da je ono bilo naseljeno jo u kamenom
i bronanom dobu (oko 2.100.-750. godine prije Krista). Dokaz su kameni
predmeti s Brtanika i prsni nakit (pektoral) sa Stjepan Krsta.3 Knemide, dio
upa Stjepan Krst obuhvaa naselja Donji i Gornji Brtanik, Ljubljenicu, Dabricu,
Borievinu i Stjepan Krst.
2
uro Basler, Paleolitsko prebivalite Badanj kod Stoca. Glasnik Zemaljskog
muzeja Arheologija. Nova serija 29. Sarajevo, 1974: 5-13.
3
Prsni nakit (pektoral) pronaen je 1974. godine. Nalazi se u Zemaljskom muzeju u
Sarajevu kamo ga je poklonio Miroslav Palameta. Opirnije o tome vidi u: Boko Marijan,
Razvoj simbolike vodenih ptica na primjeru prsnoga nakita kasnoga bronanog i ranoga
eljeznog doba u Bosni i Hercegovini., u: Glasnik Centra za balkanoloka ispitivanja
30. Sarajevo: ANUBIH, 2002: 217-234.
1

Marinko Mari je roen na Donjem Brtaniku 1971. godine.


Doktorirao je na interdisciplinarnom studiju Povijest stanovnitva na
Sveuilitu u Zagrebu. Zaposlen je u poduzeu Dokument IT d.o.o. u
Dubrovniku.

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

ratnikoga oklopa, pronaene na Stjepan Krstu spadaju u razdoblje izmeu


8. i 4. stoljea prije Krista.4 To je podruje od 5. do 1. stoljea prije Krista
naseljavalo ilirsko stanovnitvo iz plemena Daorsa5 ija je helenistika
utvrda izmeu Donjeg Brtanika i Hodova, (danas gomila Dupci),6 bila
vana sastavnica njihova glavnog grada na Oaniima. O naseljenosti tog
podruja u doba Rimljana svjedoi i cesta Narona Sarajevsko polje, koja
je vjerojatno bila izgraena jo za vrijeme vladavine rimskog cara Augusta.
Trasa ceste prolazila je neposredno pored spomenute ilirske utvrde
na Dupcima te ila dalje preko Donjeg Brtanika i Stjepan Krsta prema
Nevesinju.7 O prisustvu ovjeka u Dabrici svjedoi prahistorijska gradina
na kojoj je u 6. stoljeu poslije Krista sagraen grad Kotun.8
Preciznije podatke o stanovnicima tog podruja ne nalazimo sve do
dolaska Osmanlija, odnosno do 1468. godine. Najstarija vrela koja donose
podatke o tamonjem stanovnitvu su osmanski katastarski popisi-defteri.9
Osim njih, podatke iz osmanskog doba donose i protokoli erijatskog suda
sidili. Crkvena vrela koja donose podatke o tamonjim katolicima su
izvjea (relationes) trebinjsko-mrkanskih i dubrovakih (nad)biskupa te
misionara koji su bili na slubi u Hercegovini.10 Vana crkvena vrela su i
Knemide (nazuvci) su bile dio grkog ratnikoga oklopa koji je titio listove nogu.
Zdravko Mari, Prahistorijska i protohistorijska utvrenja na podruju Daorsa., u:
Utvrena ilirska naselja. Sarajevo: ANUBIH, 1975: 103-112.
6
U narodu prozvana Martinovia gomila po obitelji Martinovi koja je ivjela u
podnoju brda.
7
Tragovi ceste vide se na nekoliko mjesta, a dokaz njenog postojanja je i rimski
miljokaz s natpisom iz doba cara Flavija Valerija Konstancija i cezara Flavija Valerija
Severa iz 305/7. godine nakon Krista, pronaen na etkovoj vodi izmeu Donjeg
Brtanika i Stjepan Krsta. Miljokaz je pronaao i prenio u Zemaljski muzej u Sarajevu
iro Truhelka osamdesetih godina 19. stoljea. Opirnije vidi u: iro Truhelka, Prilozi
rimskoj arheologiji Bosne i Hercegovine. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i
Hercegovini, 4, (1892): 364-365. Donji dio miljokaza se nalaz u zaviajnoj kui u Hutovu;
Ivo Bojanovski, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u
rimskoj provinciji Dalmaciji, Prethistorijska i rimska cesta Narona Sarajevsko polje
s limitrofnim naseljima, u: Glasnik Centra z balkanoloka ispitivanja 15. Sarajevo:
ANUBIH, 1978: 51-126.
8
uro Basler, Kotur. Arheoloki leksikon 3 Sarajevo: Zemaljski muzej Bosne i
Hercegovine, 1988: 184.
9
Od ove rijei je ostao pojam tefter (teka ili biljenica).
10
Talijanski isusovaki misionari bili su na slubi u upama Trebinjsko-mrkanske
biskupije od 1845. do 1852. godine. Naime, dubrovaki je biskup, nakon progona
isusovakih misionara iz Skadra, zamolio njihova generala u Rimu da ih poalje u misiju
u Trebinjsko-mrkansku biskupiju gdje je nedostajalo sveenika. Misionari su redovito
pisali izvjea poglavarima u Rim u kojima su ih izvjeivali o stanju u Trebinjskomrkanskoj biskupiji.
4
5

176

M. Mari: Stanovnitvo i rodovi naselja upe Stjepan Krst...

Stanja dua (Status Animarum) u kojima su upnici poimenice popisivali


lanove obitelji svoje upe. Brojano stanje katolika u ovim naseljima
izmeu 1863. i 1892. godine moe se pratiti i kroz ematizme Dubrovake,
te jedan Mostarsko-duvanjske biskupije. Prvi slubeni popisi stanovnitva
u Bosni i Hercegovini su napravljeni tek dolaskom Austro-Ugarske, 1879.,
ali oni nisu donijeli precizno brojano stanje pa naseljima upe jer popisne
jedinice nisu bile organizirane po granicama dananjih naselja.11 Puno
vie podataka su donijele prve zemljine knjige koje je Austro-Ugarska
napravila krajem 1897. godine. U njima su upisana kmetovska selita12 po
obiteljima i njihovim lanovima.
Najrelevantnija i najvjerodostojnija povijesna vrela za istraivanje
stanovnitva odreenog podruja su crkvene matine knjige. One donose
upise roenja, krizme, vjenanja i smrti te odgovore na pitanja kako su
se zvali nai preci, odakle su doli, koliko su imali djece, koliko su dugo
ivjeli i sl. Matice su zanimljive i poetnicima koji istrauju obiteljska
stabla, ali i onima koji rade znanstvena istraivanja o povijesti stanovnitva
odreene mikroregije. Na temelju njih pokuat e se napraviti genealoka
analiza rodova po naseljima upe od 19. stoljea, a za neke rodove jo i
ranije. Sva navedena vrela bit e temelj na osnovu kojeg e se pokuati
analizirati brojano stanje i kretanje stanovnitva kroz proteklih pola
stoljea te rekonstruirati sva rodoslovna stabla naselja upe Stjepan Krst.
2. Stanovnitvo kroz prolost na temelju povijesnih vrela
2.1. Stanovnitvo kroz osmanska vrela
2.1.1. Osmanski porezni popisi (defteri)
O stanovnitvu naselja upe Stjepan Krst prije osmanskog osvajanja
1465/66. godine13 nema dostupnih vrela koja bi nam rasvijetlila sliku o
dotadanjim stanovnicima. Osmanlije su imale odlino organiziranu
administraciju pa su odmah po zauzimanju novog teritorija vrili popis
11
Donji Brtanik je bio popisan u sastavu Hodova, Gornji Brtanik u sastavu
Ljubljenice, a Stjepan Krst u sastavu Dabrice.
12
Kmetovska selita su bili posjedi zemljoposjednika, uglavnom muslimanskih,
koje su oni davali u najam kmetovima, a oni su im zauzvrat davali odreeni postotak
uroda ili financijsku nadoknadu.
13
Ne moe se sa sigurnou potvrditi kad je osvojeno to podruje. Stolac i Popovo su
bili u osmanskoj vlasti 1465., Blagaj 1466., a Poitelj je osvojen tek 1471. godine. Vidi:
Hazim abanovi, Bosanski paaluk: postanak i upravna podjela. Sarajevo: Svjetlost,
1982: 44-47.

177

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

poreznih obveznika. Na temelju tih popisa ubirali su poreze koji su im


sluili za odravanje postojeeg i osvajanje novog teritorija.14 Budui da
defteri donose i popise prihoda od gospodarske djelatnosti, mogu posluiti
i kao vrela za istraivanje gospodarske povijesti.
Osmanlije su 1468/69. godine, neposredno nakon osvajanja gotovo
itave Hercegovine, sainili prvi sumarni defter.15 U njemu se spominju dva
naselja dananje upe Stjepan Krst, Brtanik i Dabrica. Brtanik je spadao
u timar16 Rajka, Radonje, Stjepana, Pavke i Raka17 u nahiji18 Blagaj i bio
je naputen, odnosno bez stanovnika. Vjerojatno su tadanji stanovnici
Brtanika bili u susjednim Brdima (Hodovu) jer su i Brda spadala u isti
timar.19 Tamo je popisano est domova i dvojica neoenjenih mukaraca.20
Dabrica (drugo ime K(g)radeli) je takoer pripadala nahiji Blagaj. Imala je
23 doma i deset neoenjenih mukaraca. U selu su bila dva vinograda, dvije
njive i jedan mlin na koje se odnosilo porezno zaduenje, a iznosilo je 5.082
aki.21 Posebno je popisano naselje Brai (danas zaseok Dabrice) koje je
imalo devet domova. Bilo je timar Jusufa osloboenog roba Ishak-pasinog,
a pripadalo je Blagaju. Porezno zaduenje se odnosilo na jedan vinograd, a
iznosilo je 1.255 aki.22 Mogue je da je defter popisuje i tree naselje upe
Stjepan Krst, Ljubljenicu pod imenom Vrb(n)ica. Naime, osim Brtanika
i Brda u istom su timaru bila jo naselja Vrbnica? i Lokva. U jednom od
kasnijih deftera s kraja 16. stoljea u sastavu sela Donja Ljubjanica su
popisana etiri mlina na rijeci Vrbici u blizini sela. Naime, i danas se dio
Vlado Pavii, Hardomiljski rodovi., u: Hardomilje prolost, ljudi i obiaji.
Hardomilje, 1998: 231.
15
Vjerojatno je prije ovoga sastavljen i pojedinani defter jer su sumarni defteri
sastavljani na temelju pojedinanih, ali taj eventualni dosad nije pronaen, a moda
nije ni sauvan. Defter iz 1468/69. je sastavljen pod nadzorom najpovjerljivije osobe,
povjerenika, poniznog Ajasa i rukom najsposobnijeg pisara, poniznog Ahmeda. Pisanje
je zapoeto u prvoj dekadi mjeseca redeba 872. godine (26. 1. - 4. 2. 1468.), a zavreno
u posljednjoj dekadi asnog mjeseca evala, 873 godine (4. - 13. 5. 1469.). Ahmed S.
Alii, Sumarni popis sandaka Bosna iz 1468/69. godine. Mostar: Islamski kulturni
centar, 2008: 2.
16
Timar je bio zemljini posjed koji su vojni i upravni slubenici osmanske
administracije dobivali kao nagradu za odreenu slubu. Najee su ih davali u posjed, a
zauzvrat od obraivaa zemlje uzimali odreene takse u naturalnom i novanom iznosu.
17
Zajedno ga uivaju i svih pet zajedno ide u rat. Vidi: Ahmed S. Alii, Sumarni
popis sandaka Bosna iz 1468/69. godine. Mostar: Islamski kulturni centar, 2008: 150.
18
Nahija je bila najmanja upravno-teritorijalna administrativna jedinica Osmanskog
Carstva. Sastojala se od desetak naselja, grupiranih oko jednog veeg naselja.
19
Osim Brtanika i Brda u istom timaru su bila jo naselja Vrnica? i Lokva.
20 P
orez se plaao po domu (obitelji), ali su ga plaali i neoenjeni odrasli mukarci.
21
A. S. Alii, Sumarni popis sandaka Bosna: 60. Ake (aspra, jaspra) su bile
srebreni novac koji je bio u upotrebi do 18. stoljea kada je zamijenio gro, odnosno
para. Jedan dukat je bio u omjeru 45 aki.
22
A. S. Alii, Sumarni popis sandaka Bosna: 150.
14

178

M. Mari: Stanovnitvo i rodovi naselja upe Stjepan Krst...

sela Ljubljenica zove Vrba, a nalazi se uz lokalni potok na kojem i danas


postoje ostaci mlinica.23 Te godine je u naselju Vrbnica popisan jedan dom s
poreznim prihodom od 1.050 aki koji se odnosio na etiri hasa vinograda.24
Drugi je defter sastavljen sedam godina kasnije, 1475/77. godine.25
On donosi poimenini popis glavara domova i neoenjenih mukaraca,
poreznih obveznika naselja Brtanik (Bretanik) i Dabrica. Ovaj defter
popisuje i ostala dva naselja upe, Ljubljenicu i Stjepan Krst. Ljubljenica
je upisana kao mezre26 Donja i Gornja Ljubnica u nahiji Poitelj. Obje
mezre su bile naputene, a drali su ih Vlasi.27 Ovaj defter, a i svi kasniji,
uz naselje Brtanik popisuju i oblinje selo Korotua iza ega se, ini se,
krije dio dananjeg naselja Stjepan Krst. Naime, u kasnijem defteru s kraja
16. stoljea naselje Korotua je opisano kao selo u blizini sela Brtanik i
Donja Stubica. Na Stjepan Krstu se i danas dio sela zove Krotua pa se
vjerojatno radi o istom toponimu.28 To je naselje bilo u dematu vojvode
Petra Hrabrena i njegova brata Vukia. Demat je imao 127 domova i
obuhvaao je iroko podruje, uz Korotuu naselja Trijebanj, Hrasno,
Hvalievo?, Gnjirac?, Pjeivac, Crnie, Jaso, Patrokovinu? i Dubrave.29
Brtanik je te godine bio u sastavu demata30 Pavke sina Radohne.
U njemu su popisana 24 doma i trojica neoenjenih.31 ini se da su to bili
stanovnici koji su u prijanjem popisu popisani u Brdima (Hodovu) jer
ovaj popis ne spominje prijanje stanovnike u susjednim Brdima.32 Da se
Te su mlinice bile u upotrebi sve do sedamdesetih godina 20. stoljea.
Vidi: Ahmed S. Alii, Sumarni popis sandaka Bosna iz 1468/69. godine. Mostar:
Islamski kulturni centar, 2008: 150.
25
Popisom je rukovodio poznati i iskusni popisiva ostalih zemalja, kadija Mevlan
Vildan, a pisar je bio Pir Muhamed. Original deftera se uva u Arhivu Predsjednitva
Vlade Republike Turske u Istanbulu. Vidi: Ahmed S. Alii, Poimenini popis sandaka
vilajeta Hercegovina. Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu, 1985: I-III.
26
Mezra (selite) je bilo zemljite koje je imalo tono utvren atar i ostatke naselja.
27
A. S. Alii, Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina: 605.
28
Defteri su pisani arapskim, a ne turskim pismom pa je prilikom popisa dolazilo
do jezinih nesuglasica. U sluaju da u arapskom alfabetu nije postojao odgovarajui
znak za neki turski glas, Turci su pravili kombinaciju ili preuzimali odgovarajue slovo
iz perzijskog jezika. Uslijed toga je esto dolazilo da iskrivljenog upisa veine naselja,
primjerice Bretanik umjesto Brtanik, Korotua umjesto Krotua, Lubnica, Ljubnica,
Lubajnica, Ljubanica umjesto Ljubljenica i sl. Takoer treba uzeti u obzir da je popisiva
bio stranac koji je imena zapisivao onako kako su mu ih prenosili mjetani pa su i tu
mogui razlozi iskrivljenih imena.
29
A. S. Alii, Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina: 130-131.
30
Demat (katun) je predstavljao skupinu Vlaha koji su ivjeli na jednom mjestu.
31
Upisana su etvorica neoenjenih, ali su u stvari bila trojica jer je Radosav sin
eloja upisan i kao oenjeni i kao neoenjeni. Vidi: A. S. Alii, Poimenini popis
sandaka vilajeta Hercegovina: 138.
32
Naselje Brdo je popisano na nekoliko mjesta, ali to je bio est toponim i ini se da
se ni u jednom sluaju ne radi o hodovskim Brdima.
23
24

179

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

radi o istim stanovnicima dokaz je i nadgrobni spomenik knezu Pavki koji


se nalazi u Brdima (slika 1).33 Prema tom defteru na Brtaniku su ivjeli
sljedei glavari domova: Pavko sin Radohne, Radan sin Radohne, Vuk
sin Radohne, Ivko sin Radohne, Ljubia sin Radoja, Dragia sin Radoja,
Radivoj sin Milorada, Radavac sin Milorada, Vuka sin Vuka, Radan
sin Radivoja, Vladko sin Dobrog, Radojin sin Vladka, Milan sin Bojka,
Radonja sin Pribisala, Vukas sin Dobrae, Radosav sin eloja, Brajan
sin Dobrivoja, Radovan sin Dobrila, Radoje sin Milobrada, Marko sin
Radosala, Vladko sin Radosala, Vukoje sin Vukosala, Vladislav sin Krue
i Ivko sin Radojina. Trojica poreznih obveznika nisu bili oenjeni, to su
bili: Bogdan sin Vukosala, Pavko sin Dobrala i Milovac sin Bogisala.34 Na
temelju broja od 24 doma i trojice neoenjenih moe se zakljuiti kako je
na Brtaniku ivjelo oko 150 osoba. Zimovali su na Brtaniku, a ljetovali
na Crvnju iz ega se zakljuuje da su u ljetnim mjesecima izgonili stoku
na planinu.35 Pripadali su vlakom kranskom stanovnitvu i bavili se
stoarstvom, a nisu bili obveznici poreza od poljoprivrednih kultura.36

Slika 1. Steak na grobu Pavka Radonje (c1420-c1500) u naselju Brda u Hodovu


(foto: M. Mari)
33
O posljednjem Pavkinu poivalitu svjedoi natpis na steku koji je on oito
napravio jo za ivota. Natpis na steku glasi: + A SIJE LEI PAVKO RADOHNI.
OVI KAMI USIJEKOH NA SE ZA IVOTA. MOLJU VI SE, BRATIO I GOSPODO,
NEMOJTE MI KOSTI PRJETRESATI. Vidi: Marko Vego, Predslovenski epitafi u
svjetlu srednjovjekovnih nadgrobnih natpisa u Bosni i Hercegovini. Pregled LXIV 4,
(1974): 409-412.
34
A. S. Alii, Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina: 138.
35
Zanimljivo je da su pojedini mjetani Donjeg Brtanika ili na planinu Crvanj sve
do osamdesetih godina 20. stoljea.
36
Vlasima su Osmanlije zvali krane, neovisno o tome jesu li oni bili katolici ili
pravoslavci. Pojam Vlah je predstavljao socijalni status, a ne etniku pripadnost.

180

M. Mari: Stanovnitvo i rodovi naselja upe Stjepan Krst...

Dabrica (drugo ime Kradalii?) je spadala u timar Hasana, Huseina i


Mustafe iz ehirkoja i pripadala je Blagaju. Imala je 37 domova i est
neoenjenih. Porezni prihod se odnosio na dva vinograda, dva mlina, usjeve
penice, jeme, prosa, zobi, lana i bostana37 te prihod od svinje, sitne stoke
i pela. Ukupan porez je iznosio 3.228 aki.38 I u ovom defteru je posebno
popisano naselje Braii koje je spadalo u timar Iljasa iz Sofije i Karade
iz Moreje. Spadalo je pod Blagaj, a bilo je sa stavke Hizira iz Timurhisara
i Balabana. Naselje je imalo deset domova i jednog neoenjenog. Porezni
prihod se odnosio na jedan vinograd, prihod od oraha, penice, jema,
rai, bostana, pela i svinja, ukupno 1.543 aki.39
Nedatirani defter iz prve polovice 16. stoljea donosi popis Vlaha u
Hercegovini40 i njihov razmjetaj po nahiji Dubrave, kojoj su pripadala i
naselja upe Stjepan Krst. Brtanik je tad bilo podijeljen u dva demata.
Jedan je dio, s tri vlaka doma i jednim neoenjenim, spadao u demat
Vukaa sina Pavke i pripadao je Blagaju. Drugi, u kojem su takoer bila
tri vlaka doma i jedan neoenjeni, pripadao je dematu Radivoja sina
Radosavova. Na Brtaniku je popisana i mezra Brtanik s etiri doma,
odsjek 300, a popisan je i zemin41 Kotarinica (Kotanica) koji je bio
ispaa Hercegova. Bio je popisan i jedan musliman, odsjek 200. Naselje
Korotua je spadalo u demat vojvode Radivoja, Bogavca sina Vukia i
Vukosava sina Radosavova i imalo je dva vlaka doma. Gornja Ljubanica
(Ljubljenica) je pripadala nahiji Dabar, a imala je 20 vlakih domova od
ega je jedan bio muslimanski.
Sljedei defter je s kraja 16. stoljea, nije precizno datiran, ali
je sastavljen izmeu 1585. i 1600. godine.42 To je takoer popis Vlaha
Hercegovakog sandaka u kazi43 Nevesinje. Brtanik je popisan u pet
dijelova. Prvi dio je imao etiri batine,44 tri u posjedu muslimana i jednu
u posjedu krana. Drugi dio je imao dvije batine, jednu u posjedu
krana i jednu maktu45 u posjedu sela. Trei dio se sastojao od jednog
ifta46 u posjedu sela, a etvrti takoer od jednog ifta koji je bio u posjedu
Bostan je oznaavao pipun i lubenicu, a ponekad openito povre.
A. S. Alii, Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina: 159-460.
39
A. S. Alii, Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina: 437-438.
40
Popis Vlaha Hercegovine iz prve polovice 16. stoljea (Tapu Tahrir Mufassal
defter 5 -987), prijevod u rukopisu Ahmeda S. Aliia ustupio Jusuf Muli na emu mu
najljepe zahvaljujem.
41
Zemin je bilo ziratno zemljite koje nije imalo utvrene granice ni veliinu.
42
opis Vlaha Hercegovakog sandaka kaza Nevesinje (Tapmuf 5 1027), prijevod
u rukopisu Ahmeda S. Aliia, ustupio J. Muli.
43
Kaza je bilo podruje koje je kasnije odgovaralo podruju kotara.
44
Batina je bila zemljini posjed koji se uz tapiju davao na uivanje kranima,
premda su i muslimani ponekad drali batine. Batina nije bila vlasnitvo nego se
nasljeivala uz obvezu plaanja tapijskih pristojba.
37
38

181

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

susjednog sela Prenj. Peti dio je bio mezra Rosulja u posjedu sela. U blizini
Brtanika je bio i jedan samostalni ifluk u posjedu krana iz oblinjeg
sela Radoboljica?.47 U blizini sela Brtanik i Donje Stubice popisano je
selo Korotua koje je imalo tri batine u posjedu Vukaina Burmaza
dolaca, Ferhata sina Abdulaha Burmaza i Stojka sina Rudine. U Gornjoj
Ljubjanici je tada bilo 20 batina, deset u posjedu krana, osam u posjedu
muslimana i dvije u posjedu sela. Bila je i jedna mezra u posjedu sela koja
je sluila za ljetnu ispau. U Donjoj Ljubjanici je bilo 13 batina, devet
u posjedu muslimana i etiri u posjedu krana. Popisane su jo mezre
Sjenokos i Krevina koje su bile u posjedu sela te etiri mlina na rijeci
Vrbici u blizini sela. Dva su bila mamur i dva harab.48 Tu su bila i dva
neovisna ifluka, jedan u posjedu Hasana i Alije sinova Iljasa spahije i
jedan u posjedu Hadi Mehmeda sina Abdulaha Krpe.
Sljedei defter koji spominje naselja upe je iz 1615. godine. Na
Brtaniku je bilo 1-5: 151, a u Korotui (Turkui) je bilo 0-2: 150. U
Donjoj Ljubljenici je bilo 14-6: 153, a u Gornjoj 7-9:152. Sva tri naselja
su spadala u demat Milosava sina Vukainova.49
Posljednji defter iji su podaci bili dostupni, a spominje naselja
dananje upe Stjepan Krst je iz 1624. godine. I on popisuje vlako
stanovnitvo u Hercegovini. Na Brtaniku je tada bilo sedam muslimanskih
domova i jedan kranski, (4 po 163 i jedan maktu). U Korotui je bilo 1
1 2 maktu batine, 1 u Mehmeda vojvode. U Donjoj Ljubljenici, koja je
obuhvaala dva sela, bilo je 15 1 (2 sela) 17 po 163 i 1 maktu-batina.50
2.1.2. Sudski (kadijski) protokoli (sidili)
Podruje upe Stjepan Krst, izuzev Ljubljenice, je od poetka osmanske
vladavine, odnosno od njegova osnivanja 1469. godine pripadalo Blagajskom
kadiluku.51 Nakon osnutka Stolakog kadiluka, krajem 17., ili poetkom 18.
stoljea, Ljubljenica i Dabrica su pripale novoosnovanom kadiluku dok su
ostala naselja upe i dalje ostala u Blagajskom, sve do njegova ukidanja
1851. godine. Kadiluk (kaza) je bio upravno-sudsko podruje u Osmanskom
Ovo naselje se nije moglo identificirati ni s jednim dananjim nazivom naselja u
okolici Brtanika.
48
Dva su bila u dobrom stanju, u funkciji, a dva nisu.
49
Detaljni popis Vlaha Hercegovine iz godine 993. po hidri. (Tapu ve kadastro br.
82), prijevod u rukopisu Ahmeda S. Aliia, ustupio J. Muli.
50
Popis Vlaha Hercegovine iz 1624. godine (EFLAKDEF-746), prijevod u rukopisu
Ahmeda S. Aliia, ustupio J. Muli.
51
Nakon pada Blagaja, koji je bio glavni grad Stjepana Vukia Kosae, u osmanske
ruke 1466. godine Osmanlije su tu osnovale kadiluk koji se prostirao izmeu Drine i Tare
s jedne te Neretve s druge stane. Obuhvaao je 21 nahiju. Vidi: H. abanovi, Bosanski
paaluk: postanak i upravna podjela. Sarajevo: 117.
47

182

M. Mari: Stanovnitvo i rodovi naselja upe Stjepan Krst...

Carstvu. inile su ga nahije, a vie kadiluka je inilo sandak (livu). Na elu


kadiluka su bili kajmekam (u upravnom), kadija (u sudskom) i muselim (u
izvrnom ustrojstvu). Kadije su vodile sudske protokole, sidile, u koje su
zapisivane sve pravne radnje koje su se dogaale u njihovim kadilucima, a
koje su bile u njihovoj nadlenosti, primjerice tube, vjenanja, kupoprodaje
nekretnina i sl. Sidili blagajskoga kadije su sauvani za razdoblje od 1698.
do 1779. godine. Obradio ih je i preveo Hivzija Hasandedi. Iako oni
donose podatke, uglavnom, o muslimanskom stanovnitvu iz njih se mogu
iitati i pojedini podaci o tamonjim katolicima. Najee u sluajevima
meusobnog jamenja kada su jamili jedan za drugoga. Naime, u cilju
zatite od uznemiravanja od strane odmetnika, lokalna osmanska vlast je
traila uzajamno jamenje svih stanovnika koji su ivjeli u jednom mjestu
(tzv. efilema). Tako se navode jamenja stanovnika sela Hodovo gdje,
izmeu ostalih, Stjepan Mari jami za sebe, kao i Andrija i Nikola Kukrika,
zatim kranin Lazar Pulji jami za sina Stjepana, Nikola Pulji, Marko
Pulji i njegovi sinovi uro, Martin, Josip i Vidoje jame jedan za drugoga,
Mato Pulji i sinovi mu Vukan, Toma i Filip jame jedan za drugoga, Nikola
Popovac i sin mu uro jame jedan za drugoga.52 Posebna vrijednost ovih
upisa je u tome to navedene katolike potvruje i Stanje dua iz 1792. godine,
a iz sidila su razvidni i njihovi oevi. Primjerice, za Filipa Puljia, kojega
je Matuko(vi) 1972. godine popisao u Glamoevicama (Donji Brtanik),
iz sidila se saznaje da je bio sin Mate Puljia ime se spoznaja o tamonjim
katolicima pomiu za jo jednu, a negdje i dvije generacije unatrag.
2.2. Katoliko stanovnitvo kroz crkvena vrela
2.2.1. Biskupska izvjea (relationes)
Na temelju osmanskih vrela ne mogu se dobiti precizna saznanja
o katolikom stanovnitvu. Naime, Osmanlije su pod pojmom krani
obuhvaali i katolike i pravoslavce, ne pravei razliku meu njima jer im
je bilo dovoljno popisati ih samo kao porezne obveznike. Vrela Katolike
crkve katolike na ovom podruju spominju tek poetkom 17. stoljea,
izmeu 1622. i 1629. godine. Naime, biskupi Dominik Andrijaevi i
Benedikt Medvjedovi u izvjeu Propagandi de Fide53 1622. godine piu
da na tom podruju nema katolika.54 S obzirom na osmanske zakone prema
katolicima nije udno zato ih nije bilo. Naime, nakon poetnih povlastica
Sidil blagajskoga kadije 1760-1835: List 52/b i 86/b.
Sveta kongregacija za irenje vjere (Sacra Congregatio de Propaganda Fide) je
bila kongregacija Rimske kurije zaduena za misijsko djelovanje i irenje katolianstva
u nekatolikim zemljama.
54
Ni u Ljubinju, ni u Dubravama, ni u Hrasnu nema nijednog katolika, svi su
izmatici i turci. Bazilije Pandi, De dioecesi Tribuniensi et Mercanensi. Romae:
Pontificium athenaeum Antonianum, 1959: 111.
52
53

183

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

ivot katolika pod osmanskom upravom vremenom je postajao sve tei.


Osmanlije su u Katolikoj crkvi gledale politikog neprijatelja koji radi
za interes kranskih sila pa je to bio dodatni razlog loeg odnosa prema
podanicima katolike vjere. Poetkom 16. stoljea dolo je do progona
katolika i donoenja strogih zakona protiv njih, primjerice Kanun-name
iz 1516. godine. Tim je zakonom bilo nareeno ruenje katolikih crkava,
sagraenih nakon osmanskog osvajanja i uklanjanje krieva pokraj puteva
te kanjavanje nevjernika i popova koji rade za nevjernike zemlje.55
Meutim, sedam godina kasnije, 1629., biskup Andrijaevi u izvjeu
Propagandi pie o prisustvu katolika. Javlja da u Dubravama i Podveleju
ima po 60, a u Stocu i Blagaju po est katolikih obitelji.56 O kojim se tono
naseljima u Dubravama radi moe se samo nagaati jer ih Andrijaevi nije
imenovao. Jesu li ti katolici tamo bili stalno prisutni ili su bili doseljenici iz upa
Zaablje (Gradac) i Popovo teko je utvrditi. Tridesetak godina kasnije, 1664.,
gradaki upnik Ivan Bartolui pie trebinjsko-mrkanskom biskupu ipionu
de Martinisu u Dubrovnik da su mu 53 obitelji otile iz upe i da se nalaze
udaljene tri dana od Graca u mjestima oko Blagaja, u jednoj planini zvanoj
Vele, Stolac, Nevesinje i Dubrave.57 Naime, za vrijeme Kandijskoga rata
Podignute su crkve u nekim mjestima u kojima one nisu postojale od starog
nevjernikog vremena. Neka se takve novopodignute crkve dadu poruiti; a oni nevjernici i
popovi koji, boravei u njima, uhode stanje i dojavljuju u nevjernike zemlje neka se kazne
strogo i neka se kazne tekim tjelesnim kaznama. Neka se porue krstovi koji su postavljeni
na putevima i neka se ne doputa da ih ubudue postavljaju. A ako ih postave, neka se kazne
tjelesnom kaznom oni koji to urade. A onaj kadija u ijem se kadiluku to dogodi pa to ne
zabrani i ne sprijei, to e biti razlog da se svrgne. Vidi: Kanuni i kanun-name za Bosanski,
Hercegovaki, Zvorniki, Kliki, Crnogorski i Skadarski sandak, prir. Branislav urev,
Nedim Filipovi, Hamid Hadibegi, Muhamed Muji i Hazim abanovi. Sarajevo:
Orijentalni institut u Sarajevu: 1957: 31; Hazim abanovi, Kanun-nama Bosanskog
sandaka iz godine 922 (1516). Prilozi Orijentalnog instituta 1 (1950): 165.
56
Izvjee biskupa Dominika Andrijaevia iz 1629. godine, u: Krunoslav Draganovi,
Tobonja Stjepanska biskupija - ecclesia Stephanensis u Hercegovini. Croatia
Sacra 4 (1934): 55-56. S obzirom na tadanje crkveno-politike prilike i nesporazume
oko Stjepanske biskupije s Andrijaevievim podatkom o brojanom stanju treba biti
oprezan, ali u injenicu da su katolici ivjeli u tim mjestima ne bi trebalo sumnjati.
Opirnije o tim nesporazumima i Stjepanskoj biskupiji vidi u: K. Draganovi,
Tobonja Stjepanska biskupija - ecclesia Stephanensis u Hercegovini: 29-58; Ratko
Peri, Sporovi i sporazumi oko Stjepanske biskupije (1622-1631), u: Da im spomen
ouvamo. Mostar: Biskupski ordinarijat Mostar, 2000: 384-399.
57
Izvjee fra Ivana Bartoluia iz 1664. godine, u: Le missioni cattoliche nei Balcani
durante la guerra di Candia (1645-1669), vol. II. Marko Jaov, prir. Vaticano: Studi et
testi 353, Biblioteca apostolica Vaticana, 1992: 450. Citirano prema: Milenko Krei,
Odnosi katolika jugoistone Hercegovine s muslimanima i pravoslavnima u vrijeme
osmanske vladavine - Od osmanskoga zauzea do Bekoga kongresa (1482.-1815.).
Zagreb: Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, doktorska disertacija, 2008: 97.
55

184

M. Mari: Stanovnitvo i rodovi naselja upe Stjepan Krst...

(1645.-1699.), koji je neizravno zahvatio i prostore jugoistone Hercegovine,


katolici su iz smjera Graca i Popova bjeali prema unutranjosti, a ne kao
dotad na prostor Dubrovake Republike. Razlog tome je to su bjeali od
uskoka i hajduka koji su upadali ba iz pravca Republike. O bjeanju katolika u
unutranjost svjedoi i biskup Martinis u izvjeu Propagandi 1668. godine.58
ini se da su prostori gornje Hercegovine jedno vrijeme bili u jurisdikciji
Makarske biskupije. Naime, makarski biskup Marijan Linji (1664.-1686.) u
izvjeu iz 1672. godine pie o dijelu Makarske biskupije u kneevini sv. Save
gdje preostaju samo ova sela makarske biskupije, tj. selo Tasovii, Poitelj,
Lukovac, Dubrave, Buna, Bunica, Blagaj, Stolac, Vele, Podveleje, Bijelo
Polje, Jasenice, Lipete, Sajmite, povie planine Vele do Kenia, i u svim
ovim selima, osim u Neretvi, ive rijetki katolici.59
I sljedei, Morejski rat (1683.-1699.) uzrokovao je migracije
katolika iz Popova i Graca prema unutranjosti Hercegovine. O njihovom
velikom broju svjedoi nastojanje trebinjsko-mrkanskih biskupa za
osnivanjem nove katolike upe na tom prostoru to je i uinjeno 1704.
godine. Novoosnovanoj upi Dubrave pripala su i naselja upe Stjepan
Krst u kojima su tada ivjeli katolici. Poznato je da je katolika tih godina
bilo u Ljucima jer ih je 1708. godine obiao biskup Antun Righi.60 Osim u
Ljucima vjerojatno ih je jo bilo na Trijebnju jer je iz ta dva sela krteno
nekoliko djece u Gracu 1726. godine.
Prvi siguran spomen katolika na podruju upe Stjepan Krst je iz
1726. godine kad je uro Pulji s Brtanika krstio sina Luku u Gracu.61
ini se da su Puljii bili prvi katolici na podruje dananje upe Stjepan
Krst jer nalazimo jo nekoliko njihovih upise tih godina u gradakim
maticama.62 Prisutnost katolika u pojedinim naseljima upe potvruje i
nadbiskup Marko Andrijaevi u izvjeu iz 1733. godine.63 Te godine je,
58
Le missioni cattoliche nei Balcani durante la guerra di Candia (1645-1669), vol.
II.: 672.
59
Le missioni cattoliche nei Balcani tra le due grandi guerre: Candia (1645-1669)
Vienna e Morea (1683-1699.) Marko Jaov, prir. Vaticano: Studi et testi 386, Biblioteca
apostolica Vaticana, 1998: 256. Citirano prema: M. Krei, Odnosi katolika jugoistone
Hercegovine: 96.
60
Izvjee biskupa Antuna Righija iz 1709. godine. Archivio storico della S.
Congregazione De Propaganda Fide - Scritture Originali riferite nelle Congragazioni
Generali, vol. 568, f. 517v.
61
Matica krtenih upe Gradac (1709-1845): 41.
62
Nikola i Andrija Pulji bili su kumovi na vjenanju u Gracu 1726. godine. Matica
vjenanih upe Gradac(1720-1830): 14, nadalje: MVG (1720-1830).
63
Marko Andrijaevi je bio sofijski nadbiskup, a u kraem razdoblju (1731/33) i
apostolski upravitelj Trebinjsko-mrkanske biskupije. Opirnije vidi u: Milenko Krei,
Katolici Trebinjsko-mrkanske biskupije prema popisu nadbiskupa Marka Andrijaevia
iz 1733. godine. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 48 (2006): 439-452.

185

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

prema Andrijaeviu, upa Dubrave bila najprostranija i najzahtjevnija


u biskupiji. Prostirala se u krugu od 180 milja, obuhvaala je 34 sela,
osim onih koje je kuga opustoila i onih u planinama gdje su mnogi njeni
stanovnici ljeti ili sa stokom, a koje su bile udaljene i do est dana hoda
od upe. Andrijaevi za upu kae da je katastrofalna (disastrosa).
Nalazi se u kraju kojim upravljaju Turci iz Stoca. Nema nikakve crkvene
graevine pa se misa zimi slavi po kuama upljana, a ljeti na otvorenom,
u polju, kamo moe doi vie naroda.64 Andrijaevi meu mjestima gdje
je bilo katolika spominje i Brtanik i Dabricu, ali ne navodi broj katolika
u njima nego ih popisuje skupno s Crniima i drugim susjednim selima.
U tim selima je 1733. godine bilo 18 katolikih obitelji sa 190 katolika.
Odraslih je bilo 129, a djece 61. Andrijaevi je tom prilikom popisao i
ostalo, nekatoliko, stanovnitvo upe Dubrave u naseljima gdje su ivjeli
katolici. U njima su tad ivjele 32 muslimanske i 28 pravoslavne obitelji.65
Sljedee izvjee koje spominje naselja upe je ono biskupa
Sigismunda Tudisia iz 1751. godine. Ono donosi samo popis naselja u
kojima ive katolici, ali ne donosi njihov broj. Meu naseljima upe
Dubrave gdje su ivjeli katolici navodi naselja Barsctanik i Gliubioniza.66
2.2.2. Stanja dua (Status Animarum)
Vrela Katolike crkve koja su donijela preciznije podatke o
katolicima upe Stjepan krst su Stanja dua. Najstarije poznato Stanja koje
ih spominje je sastavljeno 1792. godine, kad je Grgo Matuko(vi) sainio
popis katolika na prostoru upa Hrasno i Dubrave. U njemu su poimenice
popisani katolici Brtanika (Barstannich), Glamoevica (Glavocevize)
(danas zaseok Donjeg Brtanika) i Ljubljenice (Gliubioniza). Na
Brtaniku je popisano 67 lanova u etiri obitelji Pulji i jednoj obitelji
Ani. U Glamoevicama su popisane dvije obitelji Pulji, jedna Mari i
jedna Popovac, ukupno 41 osoba. Na Ljubljenici je popisana samo obitelj
Golua koja je imala 13 lanova (tablica 1).67 Ovaj popis svjedoi o prvim
katolikim rodovima, njihovim imenima i naselju gdje su prebivali.
M. Krei, Katolici Trebinjsko-mrkanske biskupije: 444.
M. Krei, Katolici Trebinjsko-mrkanske biskupije prema popisu nadbiskupa
Marka Andrijaevia iz 1733. godine.: 446-447.
66
Izvjee biskupa Sigismunda Tudisia iz 1751. godine, objavljeno u: B. Pandi,
De dioecesi Tribuniensi et Mercanensi: 146.
67
Stanje dua u upama Hrasno i Dubrave 1792. godine. Transkribirao, preveo i
objavio ga je Ratko Peri pa e se nadalje citirati iz njegova lanka. Ratko Peri, Stanje
dua u upama Hrasno i Dubrave., u: 300 godina upe Dubrave. Aladinii: Matica
hrvatska - ogranci apljina, Neum i Stolac, 2006: 181-183, 189.
64
65

186

M. Mari: Stanovnitvo i rodovi naselja upe Stjepan Krst...

Slika 2. Prva stranica Stanja dua upe Dubrave iz 1792. godine

U Arhivu Trebinjsko-mrkanske biskupije u Dubrovniku pronaeno


je pet, dosad nepoznatih, sumarnih popisa upe Dubrave koja su sastavili
tadanji upnici. Tri je sastavio Vidoje Masla, od 1829. do 1840., etvrto
Stjepan Putica 1874., a peto nepoznati sastavlja 1886.? godine. Svih
pet donose samo brojano stanje obitelji i njihovih lanova po naseljima
tadanje upe Dubrave. Prava je teta da nisu napravljena u formi Stanja
dua, kao to je to napravio Matuko(vi) s imenima i prezimenima,
nego su upisani samo sumarni brojani podaci. ini se, ipak, da je to bio
zahtjevniji posao jer je trebalo poimenice popisati vjernike u vie od 50
sela, koliko ih bilo u upi Dubrave, ali i kao takvi ovi podaci predstavljaju
dragocjena vrela za kretanja katolikog stanovnitva u 19. stoljeu.
U popisu iz 1829. godine popisana su tri naselja upe Stjepan Krst,
187

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

Donji i Gornji Brtanik te Ljubljenica. Ovo je, koliko je poznato, prvi


put da je Brtanik podijeljen na dva naselja, Donji i Gornji (Barsctanik
inferiore i Barsctanik superiore). Na Donjem Brtaniku su te godine
ivjela 102 katolika u 11 obitelji (11-102), prosjeno 9,27 lanova po
obitelji. Na Gornjem Brtaniku su bila 42 katolika u etiri obitelji (4-42),
prosjeno 10,25. Ljubljenica (Gliubioniza) je imala pet katolikih obitelji
s 42 lana (5-42), prosjeno 8,4 (tablica 1) (slika 2). upa Dubrave je
te godine obuhvaala ak 56 naselja u kojima je ivjelo 280 katolikih
obitelji sa 1.878 lanova.68

Slika 3. Sumarni popis upe Dubrave iz 1829. godine s popisom naselja Donji i Gornji
Brtanik te Ljubljenica (isjeak) (ADB - TB I/1)

Devet godina kasnije, 1838., don Vidoje je sastavio novo brojano


stanje s podacima za navedena tri naselja. Broj katolika Donjeg Brtanika
se u tih devet godina skoro prepolovilo, od prijanjih 102 sad ih je bilo
samo 56 u sedam obitelji. to se dogodilo s etiri obitelji i njihovih 66
lanova? Vjerojatno se dio njih preselio na Gornji Brtanik i Kamenu, jer
je na Gornjem Brtaniku te godine bila jedna obitelj vie nego prije devet
godina, a broj lanova se poveao za osam (5-50). U Kamenoj se broj
katolika jo vie poveao, s tri obitelji i 21 lana poveao se na pet obitelji
i 37 lanova.69 Vjerojatno je u tom razdoblju preselio dio Maria za koje
se pouzdano zna da su s Donjeg Brtanika preselili u Kamenu. Meutim,
ini se, da je smanjenje broja na Donjem Brtaniku uzrono-posljedino
povezano s naglim poveanjem broja katolika na Ljubljenici gdje se njihov
broj za tih devet godina poveao skoro dva i pol puta (142,86%). Naime,
od prijanjih pet obitelji i 42 lana njihov broj je za devet godina porastao
na deset obitelji i 102 lana (tablica 1).70 Vjerojatno se meu tih novih 60
osoba nalazio i znatan broj od onih 66 koji su u tom popisu nedostajali na
Donjem Brtaniku.
Prospetto della Parochia di Dubrave diocesi di Trebigne Parroco r. Vito Maslach
dell anno 1829. Arhiv Trebinjsko-mrkanske biskupije u Dubrovniku, kutija 1, br. 15.
69
Vjerojatno je u tom razdoblju dio Maria s Donjeg Brtanika preselio u Kamenu
to se moe potvrditi i genealokom analizom.
70
Status Annimarum Parochia de Dubrave S. Michalis Arch. Patroni, 1838. Arhiv
Trebinjsko-mrkanske biskupije u Dubrovniku, kutija 1, br. 16.
68

188

M. Mari: Stanovnitvo i rodovi naselja upe Stjepan Krst...

Dvije godine nakon toga, 1840., don Vidoje je napravio i trei sumarni
popis. Brojano stanje se opet znaajno promijenilo na Donjem Brtaniku
i Ljubljenici, dok je na Gornjem Brtaniku ostalo nepromijenjeno (550). U te dvije godine meupopisnog razdoblja broj katolika na Donjem
Brtaniku se poveao za 23, dok je broj obitelji ostao isti, sedam (7-79).
Tako veliko poveanje nije moglo biti uzrokovano prirodnim prirastom
nego, oito neim drugim? ini se da je odgovor na to bilo smanjenje
broja katolika na Ljubljenici gdje se njihov broj smanjio za 29 (1073) (tablica 1).71 Budui da je i tu broj obitelji ostao nepromijenjen, a
zasigurno su potvrene relacije izmeu poveanja broja na Donjem
Brtaniku i smanjenja na Ljubljenici, namee se zakljuak da su lanovi
istih obitelji ivjeli na oba mjesta. Odnosno, u popisu 1838. godine
popisani su na Ljubljenici, a dvije godine kasnije na Donjem Brtaniku.
Genealokom analizom se, s velikom vjerojatnou, moe zakljuiti da
se radi o lanovima obitelji iz roda Mari koji su ve ivjeli na Donjem
Brtaniku, a kasnije su se pojavili i na Ljubljenici.72
etvrti popis je sastavio Stjepan Putica 6. lipnja 1874. godine, 34
godine nakon prethodnoga. U ovom popisu vie nema Ljubljenice jer je
ona u meuvremenu, 1863. godine, pripala novoosnovanoj upi Stolac.
Pojavljuje se, po prvi put, novo naselje Podkrevnica (Stjepan Krst) na koji
su u meuvremenu doselili i katolici. Te je godine tu ivjelo 11 katolikih
obitelji s 82 lana. Katolici su ovo naselje poeli naseljavati polovicom
19. stoljea. Naime, 1840. godine nije ih bilo, a 1863. su ve bile etiri
obitelji. Na Donjem Brtaniku se za 34 godine broj katolika poveao za
njih 35 te za pet obitelji (12-114). Na Gornjem Brtaniku se brojano
stanje nije znaajno promijenilo, broj obitelji je ostao isti, a broj lanova
se poveao za sedam (5-57) (tablica 1).73
Peti popis katolika se razlikuje od prijanja etiri. On je sastavljen
iz razloga osnivanja nove upe u Gornjim Dubravama. Bio je odreen i
zatitnik upe sveti Jure. Naime, tih je godina, 1886. i kasnije 1890., bio
pokuaj osnivanja upe Gornje Dubrave koji nije uspio pa je za tu potrebu
sastavljen brojani popis za 16 naselja koja su trebala pripasti novoj
upi.74 Popisano je svih pet naselja dananje upe Stjepan Krst: Dabrica,
Donji i Gornji Brtanik, Ljubljenica (Ljubonica) i Podkrevnice (Stjepan
Krst). U Dabrici su 1886. godine bila 32 katolika u etiri kue. Na Donjem
Status Animarum Parochia Dubravensis Diocesis Tribuniensis sub titulo S.
Michalis Archeli pro Ann 1840. Arhiv Trebinjsko-mrkanske biskupije u Dubrovniku,
kutija 1, br. 17.
72
Detaljnije o ovome u opisu roda Mari s Ljubljenice.
73
Stato delle annimi della Parrochia di Dubrave 6. giugno 1874. Arhiv Trebinjskomrkanske biskupije u Dubrovniku, kutija 1, br. 18.
74
Opirnije vidi: Ratko Peri, Osnutak i rad upe Rotimlja., u: Od Hrguda do
Huma. Mostar: Biskupski ordinarijat Mostar i CnaK, 1999: 215-216.
71

189

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

Brtaniku se, nakon 12 godina meupopisnih godina, njihov broj poveao


za 21 lana i jednu obitelj (13-135). Broj katolika na Gornjem Brtaniku
se poveao za 22 lana i dvije obitelji (7-79). Na Ljubljenici je te godine
ivjelo 116 katolika u 14 kua. U Podkrevnicama je broj obitelji ostao isti,
a broj lanova se poveao za 29 (11-111). Ukupno je u svih pet naselja
bilo 473 katolika u 49 kua (tablica 1) (slika 3).75

Slika 4. Popis katolika upe Gornje Dubrave 1886. godine (ADB - TB I/2)

Dubravski upnik Stjepan Putica sainio je jo jedan popis, odnosno


slubeno izvjee o brojanom stanju katolika gornjih Dubrava iz 1895.
godine. Prema njemu te godine je na Donjem Brtaniku bilo 150 katolika
u 15 kua, na Gornjem Brtaniku 87 u est kua i Podkrevnicama 142 u 14
kua.76 Za ovu godinu postoje podaci i slubenog popisa stanovnitva koji
se ne podudaraju s ovim, ali su don Stjepanovi realniji i vjerodostojniji
(tablica 1).
upa Gornje Dubrave upa Svetoga Jure. Arhiv Trebinjsko-mrkanske biskupije u
Dubrovniku, kutija 1, br. 19.
76
Stanje Puanstva upe Dubravah 1. junija 1895. ABO, br. 262/1895; R. Peri,
Osnutak i rad upe Rotimlja: 217.
75

190

M. Mari: Stanovnitvo i rodovi naselja upe Stjepan Krst...

Vrlo detaljno i precizno Stanje dua don Stjepan je sastavio i


osamdesetih godina 19. stoljea (izmeu 1880. i 1890.), ali naalost u
njemu nisu popisana naselja dananje upe Stjepan Krst. Iako je popisao
okolna mjesta, Kamenu, Vranjevie, pa ak i Kruevljane kod Nevesinja,
naselja gornjih Dubrava nije popisao. S obzirom da su to bile godine kad se
radilo na osnivanju nove upe Gornje Dubrave, mogue je da je pedantni i
vrijedni don Vido napravio i Stanje dua tih sela, ali odvojeno od prvoga.
Tim vie to je sumarne brojane podatke za sela Gornjih Dubrava, za
koja nedostaju podaci u Stanju, iste godine slao u Dubrovnik.77
Stanje dua upe Stolac iz 1864. godine takoer donosi podatke o
jednom naselju dananje upe Stjepan Krst, Ljubljenici. Naime, talijanski
misionar Vinko Basile, koji je te godine obavljao vizitaciju Trebinjskomrkanske biskupije, je 1856. godine dubrovakom biskupu Vinku
ubraniu predloio da se velika upa Dubrave podijeli na dvije manje.
Naime, upa Dubrave je tada imala 3.126 vjernika ratrkanih u 53 sela
i bila je velika 13 sati hoda. Na temelju Basileva prijedloga dubrovaki
biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski je 1863. godine od
rubnih mjesta upa Dubrave i Hrasno osnovao novu upu Sv. Ilije Proroka
sa sjeditem u Stocu. Novoosnovanoj upi je pripala i Ljubljenica, a
Dabrica je pripojena neto kasnije.78 Stolaki upnik fra Orazio iz Torina
je godinu dana nakon osnivanja upe sastavio poimenino Stanje dua
u kojem je popisao i 126 osoba u 13 obitelji na Ljubljenici (tablica 1).
Tamo su te godine ivjeli Maslai (4 obitelji sa 48 lanova), Marii (237), Ragui (3-19), Butigani (1-5), Perii (1-8) i Radii (1-4). Zanimljive
su dvije obiteljske zajednice Maria, u jednoj je ivjelo 23, a u drugoj 14
osoba.79
Drugo Stanje upe Stolac, koje je Vide Putica sastavio 23. travnja
1900. godine, takoer donosi poimenini popis katolika koji su ivjeli na
Ljubljenici i u Dabrici. Na Ljubljenici je tad bilo 18 katolikih obitelji
sa 151 lanom. Od prethodnog popisa nije doselio nijedan novi rod, a
od prijanjih je nestao rod Radi. Maslai su opet bili najbrojniji (7-50),
slijedili su ih Marii (4-37), Ragui (3-22), Perii (1-23) i Butigani (110).80 Ovo Stanje donosi prvi poimenini popis katolika Dabrice iz kojeg
77
Stanje dua upe Dubrave iz osamdesetih godina 19. stoljea je pronaeno tek prije
par godina u Biskupskom arhivu u Mostaru pa je mogue da negdje postoji i Stanje za
naselja gornjih Dubrava koja su tada trebala postati zasebna upa.
78
Nejasno je zato je iz upe Dubrave prvotno izuzeta Ljubljenica i pripojena upi
Stolac, a nije Dabrica koja je bila udaljenija od upe Dubrave, a blia upi Stolac.
79
Stanje dua upe Stolac 1864. godine. Transkribirao, preveo i objavio ga je Marinko
Mari pa e se nadalje citirati iz njegova lanka. Marinko Mari, Katoliko stanovnitvo
upe Stolac 1864. godine. Stolako kulturno proljee godinjak za povijest i kulturu
8 (2010): 63-74.
80
Popis puanstva nadupe Stolake od 23. travnja 1900. godine: 701-733.

191

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

su razvidni prvi katoliki doseljenici koji su se tamo doselili polovicom


19. stoljea.81 U Dabrici je 1900. godine ivjelo est katolikih obitelji sa
63 lana. Tad su u Dabrici ivjele etiri obitelji Paina, doselili iz Ljutaca,
(4-44), jedna obitelj Papac, doselili iz Gornje Bitunje, (1-9) i jedna obitelj
Previi, doseljenici s Previi Hutova. (1-8) (tablica 1).82
Iz upe Rotimlje su sauvana dva Stanja dua, ali iz kasnijeg
razdoblja, jedno iz 1966/67. i drugo iz 1970/71. godine, malo prije osnutka
upe Stjepan Krst. Budui da su oba sastavljena u kratkom razmaku i
uglavnom popisuju iste obitelji za analizu su se koristili podaci iz
posljednjega. U Dabrici je 1971. godine ivjelo 107 katolika u 21 obitelji,
na Donjem Brtaniku 137 u 30 obitelji. U sklopu Donjeg Brtanika popisan
je i zaseok Borievina koji je formalno pripadao Donjem Brtaniku jer
su tamonji Ragui sve do sedamdesetih godina 20. stoljea ivjeli na
oba mjesta. Od tada su jedni stalno ivjeli na Donjem Brtaniku, a drugi
na Borievini. Tu je 1971. godine ivjelo pet obitelji s 27 lanova. Na
Gornjem Brtaniku su popisana 102 katolika u 20 obitelji, na Ljubljenici
113 u 24 obitelji te na Stjepan Krstu, koji je bio najbrojniji, 179 u 30
obitelji. itava upa je ukupno brojila 665 katolika u 130 obitelji.83
2.2.3. ematizmi
Trebinjsko-mrkanska biskupija je kroz svoju tisuljetnu povijest bila
uglavnom u sastavu Dubrovake (nad)biskupije. Nakon smrti posljednjega
trebinjsko-mrkanskoga biskupa, Nikole Feria 1819. godine, biskupijom
su upravljali kapitularni vikari, a nakon njih dubrovaki biskupi. Takvo
je stanje bilo sve do 1890. godine kad je 8. srpnja papa Leon XIII.
apostolskim pismom Paterna illa upravu nad Trebinjsko-mrkanskom
biskupijom predao mostarsko-duvanjskom biskupu kao apostolskom
upravitelju koji e njome upravljati, dok se drukije ne providi.84 Od
1842. do 1890. godine u ematizmima Dubrovake biskupije nalaze se,
kao dodatak, i ematizmi za upe Trebinjsko-mrkanske biskupije. Oni
donose brojane podatke za pojedine godine iz tog razdoblja i za naselja
ematizam iz 1863. godine je u Dabrici popisao samo jednu katoliku obitelj.
Vjerojatno je to bila obitelj Pain koja je doselila iz Ljutaca.
82
Popis puanstva nadupe Stolake od 23. travnja 1900. godine: 737-750.
83
Stanje dua upe Rotimlja 1970/71. godine.
84
Papa Leon XIII. je 8. srpnja 1890. godine iz jurisdikcije dubrovakoga biskupa
izuzeo i na mostarsko-duvanjskoga biskupa, kao apostolskog administratora, prenio
upravu Trebinjsko-mrkanske biskupije: Stoga Naom apostolskom vlau, snagom
ovoga Pisma, upravu Crkava Trebinjske i Mrkanske trajno sjedinjenih, koju je do
sada vodio dubrovaki biskup, prenosimo na mostarskoga biskupa pro tempore bilo u
duhovnim bilo u vremenitim stvarima ad beneplacitum Nostrum (do drukije odluke).
Vidi: Leonis XIII Pontificis maximi Acta, sv. 2, Romae; 1882: 304.
81

192

M. Mari: Stanovnitvo i rodovi naselja upe Stjepan Krst...

upe Stjepan Krst, popisana u sastavu upa Dubrave i Stolac. Postoji i


jedan ematizam Mostarsko-duvanjske biskupije iz 1892. godine koji
takoer donosi precizne brojane podatke za ta naselja.
Prvi ematizmi od 1842. do 1863. godine donose brojano stanje
samo na nivou upa, bez ralambe po njihovim naseljima. Od 1863. do
1870. godine popisan je samo broj obitelji bez broja njihovih lanova.
Dabrica je 1863. godine imala samo jednu katoliku obitelj to jasno
pokazuje vrijeme doseljavanja tamonjih katolika. Na Brstaniku donjem
je bilo est obitelji te dvije u zaseoku Glamoevice koji je posebno
popisan. Brstanik gornji je imao pet, Ljubienica 11, a Podkrevnice etiri
katolike obitelji.85 Do 1868. godine podaci u ematizmima za upu
Dubrave se nisu mijenjali nego su isti prepisivani iz godine u godinu.
Te, 1868., godine u Dabrici su bile etiri katolike obitelji, na Brstaniku
donjem sedam, plus tri u Glamoevicama, na Brstaniku gornjem est i
Podkrevnicam tri.86 Ljubljenica je te godine popisana u upi Stolac, imala
je 14 obitelji sa 128 lanova.87 Dvije godine kasnije, 1870., u Dabrici je
ve ivjelo 25 katolika u etiri obitelji. Na Bertaniku inferiore (Donjem)
ih je ivjelo 106 u 11 obitelji, na Bertaniku superiore (Gornjem) 53 u pet
obitelji, Podkrevnicam 49 u pet obitelji, a na Ljubienici se brojno stanje
nije promijenilo (14-128).88 ematizmi nisu aurno voeni pa je sljedea
promjena brojanih podataka vidljiva tek nakon deset godina, 1880. Za tih
deset godina brojano stanje se povealo na Bertaniku inf. za 11 lanova
(11-117), na Bertaniku sup. za 22 lana (5-75), dok se broj katolika
Podkrevnica skoro uduplao, bilo ih je 85 u 12 obitelji. Na Ljubljenici
nije zabiljeena promjena brojanog stanja, premda je zasigurno ono bilo
promijenjeno, dok Dabrica te godine uope nije popisana (tablica 1).89

Schematismo della diocesi di Ragusa. Apendice Status cleri et animarum diocesis


Mercano tribuniensis in Herzegovina. Ragusa: Diocesi di Ragusa, 1863: 73.
86
Schematismo: 70.
87
Schematismo: 69. Za upu Stolac je te godine ve bio upisivan i broj lanova dok je
za upu Dubrave to poeto tek dvije godine kasnije, 1870.
88
Schematismo: 69-70.
89
Schematismo: 57-58.
85

193

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

Slika 5. upa Dubrave u ematizmu za 1864. godinu.

2.3. Slubeni popisi stanovnitva


Slubeni popisi stanovnitva su se provodili kroz itavu prolost.
Najpoznatiji dogaaj koji je povezan s nekim popisom je bilo Isusovo
roenje. Naime, njegovi roditelji, Josip i Marija, ili su iz Nazareta u
Betlehem, gdje se Isus rodio, upravo radi popisa stanovnitva. U doba
Rimljana svakih pet godina provodio se popis stanovnitva na naina da
je pater familias pod zakletvom davao podatke o sebi i lanovima svoje
obitelji. Unato toj civilizacijskoj tekovini za 413 godina osmanske
vladavine nije proveden niti jedan potpuni popis stanovnitva Bosne i
Hercegovine. Bilo je nekoliko pokuaja, ali nijedan nije uspio u potpunosti.
194

M. Mari: Stanovnitvo i rodovi naselja upe Stjepan Krst...

2.3.1. Austro-ugarski popisi stanovnitva


Nakon austro-ugarske okupacije pristupilo se provedbi prvog
suvremenog popisa stanovnitva Bosne i Hercegovine. Bilo je to
dvadesetak godina nakon prvog opeg popisa Habsburke Monarhije
1857. godine, a tridesetak od prvoga europskoga modernog popisa u
Belgiji 1846. godine.90 Princip prema kojem se provodio je bio popis stalno
nastanjenog stanovnitva.91 Naselja upe Stjepan Krst se popisana prema
administrativnom ustroju gdje je Donji Brtanik popisan u sklopu Hodova,
Gornji Brtanik u sklopu Ljubljenice, a Stjepan Krst u sklopu Dabrice.
Tako je bilo i u popisu 1885. godine pa se podaci o broju stanovnika
pojedinanih naselja nisu mogli utvrditi sa stopostotnom tonou nego je
napravljena njihova procjena.92 Na temelju procjene moe se zakljuiti da
je Hercegovaki ustanak (1875/78) ostavio traga i na stanovnitvo gornjih
Dubrava, premda ta naselja nisu bila u sreditu ustanka. Sva naselja, osim
Stjepan Krsta, 1879. godine imala su manje stanovnika nego pet godina
ranije, 1874. (tablica 1). est godina kasnije broj stanovnika se razmjerno
poveao u svim naseljima, a znaajnije na Stjepan Krstu (tablica 1).
Trei popis je napravljen 1895. godine i u njemu su naselja upe
Stjepan Krst prvi put popisana pojedinano i detaljno. Na Brtaniku donjem
(skupa sa zaseokom Glamoevica) bilo je 19 kua od ega 16 naseljenih i tri
nenaseljene. Stanovnika je bilo 129, svi su bili rimo-katolici i svi su se bavili
poljoprivredom. Popisano je 64 mukaraca i 65 ena. Na Brtaniku gornjem
je bilo 11 kua, sedam nastanjenih i etiri nenastanjene. Stanovnika je bilo
92, svi su bili rimo-katolici i svi su se bavili poljoprivredom. Spolna struktura
je bila ravnomjerno rasporeena, bio je jednak broj mukaraca i ena, po
46. U Dabrici je bilo 47 kua, 35 nastanjenih 12 nenastanjenih. Ukupno
je bilo 222 stanovnika, 24 rimo-katolika, 29 istono-pravoslavnih i 163
muhamedovca. U Dabrici su tad ivjela i dva pripadnika zemalja ugarske
krune. Na Ljubljenici donjoj (skupa sa zaseokom Ljubljenica gornja) su bile
S Premda je prvi moderni popis stanovnitva provela vedska 1749. godine
opeprihvaena znanstvena naela i metodologija modernih popisa razraeni su gotovo
stotinu godina kasnije kad je belgijski matematiar i astronom Adolphe Quetelet
unaprijedio istraivake metode u socijalnoj statistici i antropometriji. Vidi: B. Vranjeoljan, Prvi opi popis stanovnitva u Habsburkoj Monarhiji.: 519.
91
Politike prilike nakon zavretka Hercegovakog ustanka i povratka izbjeglog
stanovnitva nisu se u potpunosti bile sredile pa popisne podatke treba uzeti s oprezom.
92
Ortschafts- und Bevlkerungsstatistik von Bosnien und Hercegovina. (tatistika
miesta i puanstva Bosne i Hercegovine). Amtliche Ausgabe (Slubeno izdanje). Sarajevo:
C. i k. vladina tiskarna, 1880: 122.
93
Ortschafts- und Bevlkerungsstatistik von Bosnien und Hercegovina nach dem
Volkszhlungs-Ergebnisse vom 1. Mai 1885. (tatistika mjesta i iteljstva Bosne i
Hercegovine po popisu naroda od 1. maja 1885). Aemtliche Ausgabe (Slubeno izdanje).
Sarajevo: Zemaljska tamparija, 1886: n.n.
90

195

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

43 kue od kojih je njih 33 bilo nastanjeno, a deset nenastanjeno. Stanovnika


je bilo 212, rimo-katolika 139, istono-pravoslavnih 25 i muhamedovca 48
(tablica 1).94 Podatke za Stjepan Krst ovaj popis nije donio.
etvrti i posljednji austro-ugarski popis je napravljen tek nakon 15
godina, 1910. On takoer popisuje skupno Donji Brtanik s Hodovom,
Gornji s Ljubljenicom, a Stjepan Krst s Dabricom. Meutim, za ovaj
popis je donesen detaljni opis tih seoskih opina na temelju kojega se
moglo iitati brojano stanje. Na Donjem Brtaniku se za 15 godina broj
katolika poveao za 47, a broj kua za 15 (31-176). Na Gornjem Brtaniku
se broj poveao za 20 stanovnika i est kua (13-112), a na Ljubljenici za
15.95 za Dabricu i Stjepan Krst podaci nisu doneseni.
Nakon tih austrougarskih popisa, popise stanovnitva su nastavile
i drave koje su se nakon nje mijenjale na tom podruju, poevi od
1921. do 1991. godine, ali nijedan od tih popisa ne donosi precizno
brojano stanje katolika, iz ve spomenutog razloga to popisne jedinice
nisu bile organizirane kao samostalna naselja nego su i dalje popisivani
s nekim drugim naseljem, Donji Brtanik s Hodovom, Gornji Brtanik
s Ljubljenicom, a Stjepan Krst s Dabricom. Ta temelju crkvenih vrela
doneseni su brojani podaci za 1941., 1971. i 1991. godinu (tablica 1).

Hauptresultate der Volkszhlung in Bosnien und der Hercegovina vom 22. April 1895,
nebst Angaben ber territoriale Eintheilung, ffentliche Anstalten und Mineralquellen.
Zusammengestellt vom Statistischen Departement der Landesregierung mit einer bersichtskarte. Landesregierung fr Bosnien und die Hercegovina. Sarajevo, 1896: 560-563.
95
Rijenik mjesta Bosne i Hercegovine prema popisu stanovnitva 1910: 56, 102, 141.
94

196

M. Mari: Stanovnitvo i rodovi naselja upe Stjepan Krst...

Tablica 1. Brojano stanje po naseljima upe Stjepan Krst 1792.-1991. godine

197

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

Tablica 2. Brojano stanje po prezimenima i naseljima upe Stjepan Krst 1971. i 1991.
godine

198

M. Mari: Stanovnitvo i rodovi naselja upe Stjepan Krst...

2.4. Rezime brojanog stanja katolikog stanovnitva po


naseljima upe Stjepan Krst
Dabricu su katolici poeli naseljavati polovicom 19. stoljea.
Doseljavali su iz susjednih sela, Ljubljenice, Ljutaca, Gornje Bitunje i sl.
Prema ematizmu iz 1863. godinu u Dabrici je tada ivjela samo jedna
katolika obitelj, a pet godina kasnije, 1868., bile su etiri.96 Godine 1870.
u Dabrici je ivjelo 25 katolika u etiri obitelji. Prema Stanju dua upe
Rotimlja iz 1971. godine u Dabrici je te godine bilo 107 katolika u 21
obitelji. Pred II. svjetski rat u Dabrici je ivjelo 164 katolika u 30 obitelji,
a 1971. njih 107 u 21 obitelji. Neposredno pred Domovinski rat, 1991.
godine, bilo je 86 katolika u 17 obitelji (tablica 2).
U najstarijem Stanje dua iz 1792. godine mjesto je upisano kao
Brtanik, bez podjele na Donji i Gornji. Prva podjela razvidna je u
Stanju dua 1829. godine. Te je godine na Donjem Brtaniku (Barsctanik
inferiore) popisano 11 obitelji sa 102 katolika. Populacijski vrhunac je
dosegnut 1941. godine kada je tu ivjelo 268 katolika u 32 obitelji. Za
narednih 30 godina, do 1971., brojano stanje se prepolovilo, bilo ih je
137. ini se da su II. svjetski rat i porae, kao i poslijeratne migracije
prema Slavoniji, od svih mjesta upe Stjepan Krst najpogubnije djelovale
na to naselje. Samo tijekom II. svjetskog rata s Donjeg Brtanika je
poginulo ili nestalo 37 osoba. Mnogi od njih su proli Krini put s kojega
se veina nije vratila. Neposredno pred Domovinski rat, 1992. godine, na
Donjem Brtaniku su ivjele 24 obitelji sa 70 katolika (tablica 2).
Godine 1829. na Gornjem Brtaniku (Barsctanik superiore) ivjele
su etiri katolike obitelji s 42 lana. Do 1941. godine, kada je bio
maksimum broja stanovnika, njihov je broj narastao na 195 u 26 obitelji.
Neposredno pred Domovinski rat, 1991., na Gornjem Brtaniku je ivjelo
70 osoba u 17 obitelji (tablica 2).
Prema najstarijem Stanju dua iz 1792. godine na Ljubljenici
je ivjela samo jedna katolika obitelj, ona udovca ure Golue s 13
lanova.97 Godine 1864. na Ljubljenici je ivjelo 126 lanova u 13 obitelji.
Populacijski vrhunaca je bio 1941. godine, kada je tu ivjelo 238 katolika
u 35 obitelji (tablica 1). Za narednih 30 godina, do 1971., brojano stanje
se vie nego prepolovilo, bilo ih je 113. Razlog tome je bio II. svjetski
rat i njegove posljedice, kao i poslijeratne migracije prema Slavoniji.
Neposredno pred Domovinski rat, 1992. godine, na Ljubljenici je bilo 17
obitelji sa 60 lana (tablica 2).
Schematismo della diocesi di Ragusa per lanno 1842-1890. Apendice Status
cleri et animarum diocesis Mercano tribuniensis in Herzegovina. Ragusa: Diocesi di
Ragusa, 1863: 73.
97
R. Peri, Stanje dua u upama Hrasno i Dubrave.: 189.
96

199

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

Najstarije Stanje dua iz 1792. godine ne spominje katolike na Stjepan


Krstu. Prvi njihov spomen je iz 1863. godine kada su tamo popisane etiri
katolike obitelji. Sedam godina kasnije, 1870., tu je ivjelo pet obitelji
s 49 lanova. U sljedeih 25 godina doseljavanje se pojaalo pa su 1895.
godine tamo ivjela 142 katolika u 14 obitelji (tablica 1). Godine 1971.
na Stjepan Krstu je bilo 201 lanova u 34 obitelji, a pred Domovinski rat,
1992. godine, njih 163 u 33 obitelji (tablica 2).
3. O rodovima i vrelima za njihovo istraivanje
U biblijska vremena idovski sveenici koji nisu imali svoje
rodovnike ostajali su bez posla. Isusovo rodoslovlje Biblija donosi kroz
dva evanelja, Matejevo i Lukino Abrahamu se rodi Izak, Izaku se
rodi Jakov, Jakovu se rodi Juda. Pojava i razvoj interneta omoguila
je laku izradu rodoslovlja jer je traganje za roacima irom svijeta
znatno olakano. Zbog doseljenikog stanovnitva posebno je istraivanje
obiteljskih korijena postalo popularno u Americi i Australiji, ali ti trendovi
nisu zaobili ni Hrvate. Mnogi su se dali u potragu za svojim korijenima,
odakle su doli, kako su im se zvali preci i sl. Naime, za veinu dananje
populacije etvrto koljeno svoga rodoslovlja je neprobojan zid i mrak.98
Najee se pamti djed, ponekad pradjed, a rijetki znaju tko im je bio
ukundjed. Mlade ljude uglavnom ne zanima njihovo podrijetlo, a kad
prijeu etrdesetu i to ih pone zanimati tad im uglavnom nema tko
objasniti. Rijetki kopaju po crkvenim maticama kao najvjerodostojnijim
vrelima za rodoslovlja. Informatika tehnologija puno pomae u
takvim istraivanjima, ali ni na Internetu se ne moe na pucu pronai
svoje rodoslovlje. Ipak, Bog zna podignuti u nekom plemenu i koljenu
pokojega koljenovia koji se s ljubavlju uputa u prouku svoga roda, pa
dokle stigne.99 U zadnje vrijeme rodoslovlja su postala popularna pa
skoro svaki rod ima nekoga koji se time bavi. Neki su o tome napisali
i obimne studije, primjerice Ragui koji su o svome rodu izdali dvije
knjige, od kojih je ona Stojana Ragua-Gunjinovia postala svojevrsna
biblija Ragua.100
Da su kojim sluajem sauvane matice upe Dubrave danas bi znali
puno vie o precima, odakle i kada su doli na podruje upe Stjepan
Ratko Peri, Batinici. Split, 1996: 5.
Ratko Peri, Batinici. Split, 1996: 6.
100
Stojan Ragu Gunjinovi se 25 godina bavio istraivanjem svoga rodoslovlja.
Obiao je sve kontinente i veliki broj drava u potrazi za Raguima. Njegovo istraivanje
je rezultiralo knjigom od preko 800 stranica Ragui povijest i rodoslovlje. I prva
knjiga, Batinici, autora Vladimira Ragua dala je takoer veliki doprinos u istraivanju
rodoslovlja Ragua.
98

99

200

M. Mari: Stanovnitvo i rodovi naselja upe Stjepan Krst...

Krst. Meutim, matice su nastradale, koliko je poznato, u dva navrata.


One najstarije su unitene u poaru upnog ureda u Prenju 1832. godine, a
preostale su izgorjele u Matinom uredu na Aladiniima 1985. godine.101
Budui da su sauvane matice upe Rotimlja od njenog osnutka 1917.
godine, gdje su naselja upe Stjepan Krst pripadala sve do 1974. godine,
na temelju njih i matica susjednih upa (Stolac, Hrasno, Gradac, Blagaj i
Nevesinje) napravljena je baza podataka iz koje se pokualo rekonstruirati
rodove upe Stjepan Krst. Posebno vana i vrijedna povijesna vrela za
rekonstrukciju rodova Brtanika predstavlja Stanje dua upa Dubrave
iz 1792. godine, gdje su poimenice popisani tadanji njegovi tadanji
itelji, a za naselja Ljubljenicu i Dabricu Stanje dua upe Stolac iz 1864.
godine. U rekonstrukciji su pomogli i upisi iz zemljinih knjiga, budui da
su one precizno sastavljene pred kraj 19. stoljea pa mogu posluiti kao
svojevrsni popis obitelji iz toga vremena.102
Nakana ovoga rada je probuditi elju te pripomoi onima koji ele
istraivati svoje korijene. Rad im daje polazinu toku za njihova daljnja
istraivanja. U njemu e mnogi, koji su desetljeima, a neki i stoljeima,
raseljavani po Hercegovini, Hrvatskoj, a i po itavom svijetu, nai svoje
pretke od prije 100, 200 ili 300 godina. Podaci se temelje na povijesnim
vrelima, a potkrijepljeni su sjeanjima najstarijih stanovnika koji jo pamte
svoje pretke. Donose se i neke od narodnih predaja o nastanku pojedinih
rodova koje treba uzeti s oprezom. Naime, predaja zna biti dobar putokaz,
ali isto tako i jako zavodljiva, sladunjava i matovita to je starija to je
matovitija. Primjerice, skoro svaki rod ima svoju priu o trojici brae
koji su ubili Turina pa su zbog toga morali bjeati i traiti novo mjesto
za ivot... S obzirom na manjkavost i nedostatak matica vjerojatno e u
rodoslovnim shemama ponetko i nedostajati, ali vjerujem da e to za svoje
rodove dopuniti zasluni pojedinci. Takoer, rad je pisan i kao svojevrstan
101
Crkvene matice upe Dubrave (Prenj) su komunistike vlasti oduzele 1946. godine
i pohranile u matini ured Crnii. Zbog financijskih malverzacija tadanji sekretar
Mjesne zajednice Crnii je 1985. godine zapalio Mjesni ured kojom prilikom su izgorjele
i navedene matice. (Svjedoanstvo tadanjeg matiara Vinka Matia i policijskoga
inspektora Boka Bokovia koji je provodio istragu o tom sluaju).
102
Osnivanje gruntovnica je bilo povjereno posebnim gruntovnim povjerenstvima
koja su bila pod nadzorom Zemaljske vlade. Povjerenstva su se sastojala od jednog
sudskog inovnika i potrebnog broja geometara. Nakon to su vlasnici bili pozvani da
donesu svoje tapije, povjerenstvo je obilazilo pojedine parcele, sasluavalo svjedoke,
uglavnom starije ljude i sastavljalo gruntovne listove. Striktno je potivano pravilo da se
jedan kotar potpuno zavri u jednom ljetu tako da se idueg proljea, poto se tijekom
zime zavre potrebne radnje u pisarnici, u dotinom kotaru moe otvoriti gruntovnica.
Ta je reforma u Hercegovini zavrena 1885. godine, a ve su 1886. godine otvorene prve
gruntovnice, primjerice 1. rujna 1888. godine u Ljubukom. Bonjak, kalendar. Sarajevo,
1883-1918: 26-27.

201

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

spomenik obinom, malom ovjeku kojemu je grob zarastao i ne zna mu


se ni ime, a takvih je u ovdanjim grobljima jako puno.
Takoer se u radu nastoji iznijeti i arhivske podatke o ovdanjim
katolikim rodovima, budui da su do sada o povijesti i njihovom
podrijetlu pisali uglavnom drugi (Dedijer, Cviji, Hozi, Mievi,
Filipovi i dr.), smjetajui ih, vie prema politikoj potrebi nego prema
povijesnim injenicama, uglavnom u Crnu Goru. Razlog tome je bio
politike prirode. Naime, Srpska kraljevska akademija iz Beograda je
1909. godine, u sklopu serije Naselja srpskih zemalja (kasnije Naselja i
poreklo stanovnitva), objavila etnografski zbornik Hercegovina u kojoj
je Jevto Dedijer na temelju naunih podataka, koje su mu prikupljali
seoski uitelji, andari i financi obradio rodove Hercegovine.103 Tako su
nastale stare knjige na koje se i danas pozivaju mnogi kada je rije o
podrijetlu pojedinih hercegovakih rodova.104 Iako Dedijerova istraivanja
u demografskom smislu nemaju znaajniju znanstvenu vrijednost, vano
ih je spomenuti jer se mnogi istraivai hercegovakog stanovnitva
jo uvijek pozivaju na njih.105 Piui predgovor izdanju Hercegovine iz
2004. godine Momo Kapor je naziva vie od knjige te nastavlja: Kao
to u gradovima zapadnog sveta u svakom hotelu na nonom ormariu
obavezno lei Biblija, Hercegovina Jevte Dedijera trebala bi da stoji kraj
uzglavlja svakog Hercegovca. Ona je, naime, mnogo vie od knjige to je
na pokretni zaviaj, nae poreklo, to su nai koreni. itajui prezimena
hercegovakih porodica popisanih u ovom delu, kao da itamo svojevrsnu
molitvu zaviaju. Ta knjiga je vodi kroz opasne i zavodljive lavirinte
sveta: i ako se ponekad izgubimo u njemu, pronai emo se u Hercegovini,
Jevto Dedijer, Hercegovina, Naselja srpskih zemalja 6. Beograd: Srpska kraljevska
akademija, 1909. U itavoj je seriji objavljeno 35 knjiga s 91 radom.
104
U narodu je ostalo zapameno da su neke stare knjige donijele podrijetlo
hercegovakih rodova prema kojima su svi oni podrijetlom iz Crne Gore.
105
U novije vrijeme u Bosni i Hercegovini, a i ire, dolo je do poplave onomastikih
istraivanja. Veina onih koji se bave istraivanjem pravoslavnih rodova kao polazite
uzimaju Dedijerova istraivanja iz 1909. godine. Dedijerova istraivanja je potaknuo
Jovan Cviji, urednik serije Naselja srpskih zemalja. Cviji je bio geograf (geomorfolog),
antropolog i politiar koji se bavio i antropogeografskim istraivanjima. Svojom
antropogeografijom Balkana potkrjepljivao je velikosrpske pretenzije Kraljevine Srbije
prema svim susjednim zemljama. Za Hrvate je koristio termin katoliko stanovnitvo
srpskog jezika. O muslimanima je razradio teoriju kao najstarijem srpskom
stanovnitvu Bosne i Hercegovine. Koncem 19. stoljea u svojim je etnografskim
istraivanja za glavni cilj imao dokazati kako je Bosna i Hercegovina srpska zemlja.
O tome opirnije vidi u: Jovan Cviji, Balkansko poluostrvo i junoslovenske zemlje Osnovi antropogeografije. Beograd, 1931; Husnija Kamberovi, Turci i kmetovi - mit
o vlasnicima bosanske zemlje., u: Historijski mitovi na Balkanu. Sarajevo: Institut za
istoriju u Sarajevu, 2003: 67-84.
103

202

M. Mari: Stanovnitvo i rodovi naselja upe Stjepan Krst...

a ako se dogodi da kakvom nesreom promenimo prezime u nekom od


vekovnih vrtloga, pronai emo se i spasiti na stranicama ove knjige koja
je za nas isto tako znaajna kao u Gota almanah za evropsko plemstvo.106
Na primjeru pojedinih rodova iz naselja upe Stjepan Krst vidjet
e se koliko je ta mistificirana Biblija hercegovakog stanovnitva bila u
krivu. Primjerice, za Maslae Dedijer i nasljednici njegove ideje, Mievi i
Filipovi, tvrde da su doseljenici iz crnogorskih Riana, dok su Ivica Pulji
i Stanislav Vukorep dokazali da potjeu od domaeg srednjovjekovnog
plemstva Novakovi.107 Slinih primjera je jako puno.
3.1. Katoliki rodovi upe Stjepan Krst
Na podruju upe Stjepan Krst ivjelo je dvadesetak katolikih
rodova, s tim da su neki od njih bili razdijeljeni u podrodove, primjerice
Puljii ili Paini..
U Dabrici su ivjeli katoliki rodovi: Masla, Marijanovi, Papac,
Pain, Peri, Previi i Ragu. U crkvenim maticama je zabiljeen i rod
Bjelicki, a radilo se o ekom andaru koji je bio na slubi u Dabrici.
Na Donjem Brtaniku su, koliko je poznato, ivjeli Anii, Antii,
Marii, Obradovii, Paini, Popovci, Puljii, Ragui i Vukii. Prema
toponimima se moe zakljuiti da su tu nekad ivjeli i Maruii (Maruia
kue), Basarii (Basarie greblje) i Kordii (Kordue), ali o njima u
dostupnim vrelima nema tragova.
Na Gornjem Brtaniku su ivjeli samo Puljii, razdijeljeni na etiri
grane koje su imale svoje nadimke: Gatanovi, Handi, Ili i Vidi.
Puljii su imali jo ogranaka, ali oni nisu ivjeli na Brtaniku nego u
okolnim mjestima, Kamenoj, rotimlji, Hodbini itd. Prema toponimima se
moe zakljuiti da su tu nekad ivjeli Goste (Gostua) i Puhale, ali o njima
u vrelima nema tragova. Jedno su vrijeme, u drugoj polovici 20. stoljea,
tu ivjeli i Prkaini iz Dubrava, ali samo privremeno.
Na Ljubljenici su ivjeli Butigani, Golue, Marii, Maslai, Perii,
Previii, Radii i Ragui. Tu je poetkom 20. stoljea ivjela i jedna
obitelj Jurii, ali to je bila obitelj seoskog umara (lugara) podrijetlom iz
zapadne Hercegovine koji je doao na eninstvo u Maria.108 U gradakim
maticama je 1723. godine zabiljeen i Nikola Pejdah s Ljubljenice.109 Taj
je rod ivio u Kleku pa ostaje nejasno kako je navedeni Nikola popisan na
Ljubljenici?
Momo Kapor, Vie od knjige., u: Jevto Dedijer, Hercegovina, Antropogeografske
studije. Gacko: Drutvo za ouvanje batine, 2004: 5.
107
I. Pulji i S. Vukorep, Naa prezimena - korijeni i razvoj.: 324.
108
Matica vjenanih upe Rotimlja 1919. godine: 19, nadalje MVRO.
109
MVG (1720-1830): 4.
106

203

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

Na Stjepan Krstu su ivjeli Ivankovii, Karlovii, Keve, Kukrike,


Lonari, Marii, Puljii i Vidii. Jedno vrijeme su tu ivjeli i Antii jer se
jedan od Antia s Donjeg Brtanika oenio od Maria i preslio na Stjepan
Krst. S obzirom da je imao samo dvije keri ta se obitelj ugasila, a na
naslijeenom imanju su jedno vrijeme ivjeli Papci iz Jasoa, gdje se bila
udala jedna od keriju, ali su se nakon prodaje imanja vratili u Jaso.
Prema toponimima se moe zakljuiti da su tu nekad ivjeli Bore (Borev
Do, Burovina) i Mende (Mendeevac).
U nastavku donosimo najosnovnije podatke o navedenim rodovima.
ANI
Prema Stanju dua upe Dubrave iz 1792. godina na Brtaniku je
ivio Lazar Ani, njegova supruga Manda i njihovo sedmero djece.110 Nije
poznato to se kasnije dogodilo s tom obitelji jer o njima kroz vrela vie
nema spomena. Te su godine Anii ivjeli i u Hodovu (Brda) te Jasou
u Dubravama. Iz toga roda je bio jedan od prvih dubravskih sveenika,
Mato Ani, roen 1705. godine u Jasou.111 Bilo ih je i u Ljucima. U
Gracu je 1726. godine Ivana ker Tome Ania krstila dijete.112 Anii su
krajem 19. i poetkom 20. stoljea ivjeli u Stocu, ali nije mogue utvrditi
poveznicu s onima koji su ivjeli na Brtaniku.
ANTI
Rodoelnik ovog roda je bio Ante Buljubai koji je tridesetih
godina 19. stoljea doao iz zapadne Hercegovine za slugu u obitelj
Martinovi iz Hodova. Antini su nasljednici sve do poetka 20. stoljea
slubeno upisivani kao Buljubai-Anti, kada se prezime ustalilo samo u
obliku Anti. Antin sin Mato je krajem 19. stoljea preselio na eninstvu
u Maria na Stjepan Krst, ali kako nije imao mukih potomaka ta se grana
Antia ugasila. Drugi Antin sin Grgo ostao je na Donjem Brtaniku i
od njega su nastali svi kasniji Antii. Veina ih je do II. svjetskog rata
ivjela ispod brda urila, kada je veina odselila u Hrvatsku, a obitelj
Ivana Antia (ole) je preselila na kraj sela, kod Stubline. Godine 1971.
na Donjem Brtaniku su ivjele dvije obitelji s pet lanova (tablica 2).
Posljednji Antii, obitelj Janka (Jankana), najmlaeg sina Ivana (ole), su
odselili osamdesetih godina 20. stoljea. Ivan-olo je bio prvi predsjednik
mjesne zajednice Brtanik i najzasluniji za otvaranje etverogodinje
kole pedesetih godina 20. stoljea na Donjem Brtaniku. Antii i njihovi
potomci su odselili u Dubrovnik, Zagreb, Sisak, Petrinju, Poegu,
Beograd, vedsku itd. (Rodoslovno stablo br. 1).
R. Peri, Stanje dua u upama Hrasno i Dubrave.: 181.
R. Peri, Da im spomen ouvamo: 115-116.
112
MVG (1720-1830): 14.
110
111

204

M. Mari: Stanovnitvo i rodovi naselja upe Stjepan Krst...

BUTIGAN
Butigan je rod koji je nastao u upi Gradac, u mjestu Prapratnica,
polovicom 17. stoljea. Etimologija prezimena vue od rijei butiga
(trgovina), a prezime je, prema predaji, dobio doseljenik s Lastova koji je
doselio u Prapratnicu. Prvi upis tog prezimena je bio 1713. godine kada
je krten Mato Butigan, sin Vidin.113 Iz Prapratnice su selili u Dobrovo,
Hutovo, Goricu kod apljine te na Ljubljenicu.
Na Ljubljenicu su Butigani doselili polovicom 19. stoljea.
Naime, 1864. godine tu je ivjela peterolana obitelj Ivana Butigana.114
Godine 1900. njihov broj se poveao na 12.115 Godine 1971. bilo ih je
16 u dvije obitelji, a 1991/92. takoer 16, ali u tri obitelji (tablica 2)
(Rodoslovno stablo br. 2).116
GOLUA
Golue su nastale od roda Rai. ivjeli su u Prapratnici, u upi Gradac.
U matice su upisivani kao Golui, Golui, Golua i Golua. U gradakim
maticama se javljaju 1703. godine. Tad je upisan Mato Golua kao krsni
kum to se ponavlja i 1714. Polovicom XVIII. st. susreemo Goluie u
Grguriima i Slanom. Prema popisu iz 1792. godine Golue su ivjele u
Kozicama, na Ljubljenici i na Pjeivcu.117
Golue su bile jedan od prvih katolikih rodova koji je ivio na
Ljubljenici. Oni su bili jedini tamonji katolici koje je Grgo Matuko(vi)
1792. godine popisao na Ljubljenici. Bilo je 13 lanova u obitelji ure
Golue.118 Te godine jo su popisani u Kozicama (jedna obitelj s deset
lanova) i na Pjeivcu (jedna obitelj s 12 lanova). U kasnijim popisima
Golue se vie ne spominju na Ljubljenici pa je nepoznata njihova
sudbina. Kao spomen na njihov boravak i danas postoji Goluino groblje
na Gornjoj Ljubljenici.
IVANKOVI
Podrijetlo roda je iz Hrasna, vjerojatno su nekad bili dio roda Masla.
Etimologija prezimena je patronimikog podrijetla od mukog imena
Ivanko. Najstariji upis donose gradake matice vjenanih iz 1734. godine
kada je vjenana Katarina ker Mihe Ivankovia iz Dobranja.119 Godine
1792. godine u upi Hrasno popisane su tri obitelji Ivankovia, dvije u
I. Pulji i S. Vukorep, Naa prezimena - korijeni i razvoj.: 304.
M. Mari, Katoliko stanovnitvo upe Stolac 1864. godine.: 77.
115
Popis puanstva nadupe Stolake od 23. travnja 1900. godine: 701-703.
116
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogle su Mara Butigan i Tamara
Butigan-Vuaj na emu im ovim putem zahvaljujem.
117
I. Pulji i S. Vukorep, Naa prezimena - korijeni i razvoj.: 348-349.
118
R. Peri, Stanje dua u upama Hrasno i Dubrave.: 189.
119
Matica vjenanih upe Gradac (1709-1845): 36.
113
114

205

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

Cerevu i jedna u Srijeteu.120 Odatle su se raseljavali u sela apljinske


okolice. Nije precizno utvreno kojim migracijskim putem su Ivankovii
doselili u Dabricu (Odak) gdje su ivjeli do 1970. godine.121 Otamo su se
preselili u mjesto Vrtjeljku, na pola puta izmeu Dabrice i Stjepan Krsta,
da bi 1973. preselili na Stjepan Krst. Na Stjepan Krstu je ivjela samo
jedna obitelj koja je 1971. godine imala osam lanova, a 1992. ih je bilo
etvero (tablica 2) (Rodoslovno stablo br. 3).122

Slika 6. Prvi poznati spomen prezimena Ivankovi (u Dobranjama1734. godine)

KARLOVI
Na Stjepan Krst je ezdesetih godina 20. stoljea iz Glavatieva
kod Konjica Petar Karlovi doao za zeta u obitelj Lonar. Njegova obitelj
je bila jedina koja je ivjela na Stjepan Krstu. Godine 1971. ih je bilo
etvero, a 1992. sedmero (tablica 2).
KEVO
Rod Kevi je 1792. godine ivio u Svitavi kod apljine. Te su
godine tamo popisane dvije obitelji s 13 lanova.123 U prvoj polovici 19.
stoljea Nikola, sin Vide Kevia, doselio je na Stjepan Krst. Imao je tri
sina od kojih je kasnije nastao brojan rod. Oblik prezimena je skraen u
Kevo, kako su pripadnici toga roda upisivani u crkvene matice. Godine
1971. bilo ih je 67 u 12 obitelji, a neposredno pred Domovinski rat 63 u
11 obitelji (tablica 2) (Rodoslovno stablo br. 4).124
Vjesnik upe Hrasno 15 (1972):18-20; R. Peri, Stanje dua u upama Hrasno i
Dubrave.: 167-168.
121
O njihovo migracijskom putu je ostala legenda da je hutovski kapetan Hadibeg
htio prisiliti Ivana Ivankovia da oeni djevojku koja je ostala nosea s Hadibegom, ali
je Ivan, ne htijui na to pristati, pobjegao u brdo Snijenicu povie Dabrice. Vidi: Vjesnik
upe Hrasno 15 (1972):19.
122
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogao mi je Boko Ivankovi na
emu mu ovim putem zahvaljujem.
123
R. Peri, Stanje dua u upama Hrasno i Dubrave.: 178-179.
124
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda Kevo, kao i ostalih rodova Stjepan
Krsta, neizmjerno mi je puno pomogao Stojan Kevo na emu mu ovim putem zahvaljujem.
120

206

M. Mari: Stanovnitvo i rodovi naselja upe Stjepan Krst...

Slika 7. Prvi upis Keva iz Podkrevnica (1868. godina)

KUKRIKA
Ishodino mjesto roda Kukrika su Kotezi u Popovu. Tamo se Kukrike
spominju polovicom 18. stoljea. Podrijetlo vuku od roda Dobroslavi.125
Iz Koteza je Nikola Kukrika krajem 18. stoljea doselio u Hodovo, gdje je
1792. godine popisan sa esterolanom obitelji.126 Polovicom 19. stoljea
Baldo Kukrika je doselio na Stjepan Krst gdje je od njega nastao brojan
rod. Godine 1971. bilo ih je 34 u est obitelji, a 1992. njih 22 u istom broju
obitelji (tablica 2) (Rodoslovno stablo br. 5).127
LONAR
Lonari su nastali od roda Jakovljevi iz zapadne Hercegovine.
Predaja govori da su doselili iz okolice irokoga Brijega, iz mjesta
Grabova Draga ili Britvice. Postoji i druga mogunost da su doli iz
Drenice iznad Mostara. Naime, otamo je Ilija Jakovljevi pobjegao pred
epidemijom kuge 1814. godine.128 Hercegovinu je u razdoblju od 1814.
do 1818. pogodila velika epidemija te zarazne bolesti od koje je umrla
skoro polovica tadanjeg stanovnitva. Primjerice, u upi Brotnjo je u
samo dvije godine (1814. i 1815) od kuge umrlo 2.214 osoba,129 a u upi
Studenci etvrtina tadanjeg stanovnitva.130 Navedeni Ilija je, vjerojatno,
bjeei od kuge preao Neretvu i on je, ili moda njegov sin Ante,
dospio na Stjepan Krst. Od njega je nastao novi rod Lonar. Etimologija
prezimena je zanatskog podrijetla, vjerojatno se Ilija ili njegov sin Ante
bavio izradom lonaca po emu su dobili prezime. Pripadnika toga roda je
1971. godine bilo 22 u etiri obitelji, a 1992. ih je bilo 14 u etiri obitelji
(tablica 2) (Rodoslovno stablo br. 6).131
I. Pulji i S. Vukorep, Naa prezimena - korijeni i razvoj.: 317.
R. Peri, Stanje dua u upama Hrasno i Dubrave.: 183.
127
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogli su mi Vinko Kukrika i Mirjana
Brki, r. Kukrika na emu im ovim putem zahvaljujem.
128
Za navedeni podatak zahvaljujem Petru Mariu s Goranaca.
129
Robert Joli, Stanovnitvo Brotnja u tursko doba. itluk-Tomislavgrad: Naa
ognjita, 2009: 269.
130
Vlado Pavii, Rodovi Studenaca i Stubice., u: upa Studenci u Hercegovini.
Mostar: Crkva na kamenu, 2011: 133.
131
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogli su mi Vinko Kukrika i Mirjana
Brki, r. Kukrika na emu im ovim putem zahvaljujem.
125
126

207

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

Slika 8. Spomenik Anti Lonaru (c1820.-1898.), rodoelniku Lonara sa Stjepan Krsta


(foto M. Mari)

MARI
Prezime Mari je jedno od najeih i najbrojnijih hrvatskih
prezimena. Za razliku od veine katolikih prezimena ono je matronimik,
etimologija nastanka prezimena je ensko ime Mara. U Hrvatskoj je
etvrto prezime po uestalosti (11.555 nositelja), a ako bi im se pridodali i
oni iz Bosne i Hercegovine vjerojatno bi bili meu najbrojnijima.132
Marii s Donjeg Brtanika su, kao i skoro svi Marii jugoistone
Hercegovine, podrijetlom iz Velje Mee u Popovu, gdje su ivjeli ve
u 17. stoljeu. U Popovu su ivjeli i znatno ranije o emu svjedoi upis
Radovana Maria u dubrovake matrikule. On je iz Popova (vjerojatno iz
132
Prema zadnjem popisu stanovnitva 2011. godine u Hrvatskoj ivi 11.555
nositelja prezimena Mari. Vidi: http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/
censusnames.htm (pristup 10. sijeanj 2014.)

208

M. Mari: Stanovnitvo i rodovi naselja upe Stjepan Krst...

Strujia) doselio u Dubrovnik polovicom 14. stoljea (prvi put se spominje


1363. godine).133
Prvi doseljenik na Donji Brtanik je bio Stjepan Mari kojega
Stanje dua iz 1792. godine popisuje u Glamoevicama, dananjem
zaseoku Donjeg Brtanika. Nije poznato je li Stjepan doselio izravno
iz Velje Mee ili iz nekog naselja gdje su se Marii ve bili raselili,
primjerice Golih Brda gdje je ivjela njihova velika zajednica. Poetkom
19. stoljea Stjepanov sin Miho-Miko se preselio u Kamenu, a odatle se
dio obitelji odselio na Dramievo kod Nevesinja, a drugi dio na Crnie u
Dubrave. Od preostale dvojice Stjepanovih sinova, Petra i Andrije, nastao
je najbrojniji rod Donjeg Brtanika. Godine 1971. bilo ih je 35 u est
obitelji a Domovinski rat je doekalo est obitelji s 15 lanova (tablica
2). Marii i njihovi potomci ive irom svijeta, od Australije, Amerike,
Njemake, Austrije, Slovenije, vedske te mnogih gradova u Hrvatskoj i
Bosni i Hercegovini. (Rodoslovno stablo br. 7).

Slika 9. Upis prvih Maria na Donjem Brtaniku iz 1972. godine

Podrijetlo Maria s Ljubljenice (i njihovog ogranka na Stjepan


Krstu) nije precizno istraeno. Prema jednoj predaji su doselili s Goranaca
iznad Mostara, a prema drugoj dio su roda Mari iz Velje Mee. Ono
to ih razlikuje od ostalih Maria u jugoistonoj Hercegovini je izgovor
prezimena (Mariji) prema kojemu bi oni bili od Marije, a ne od Mare
kao ostali Marii. Kod toga zakljuka valja biti oprezan jer su Marii u
Grabovu Dolu (upa Ravno) tijekom 19. stoljea upisivani s dva slova
i Marii.134 Odakle je na Ljubljenicu doao Petar Mari od kojega su
nastali svi kasniji Marii dostupna vrela ne daju precizan odgovor, odnosno
doputaju obje mogunosti. Na Gorancima je, prema izvjeu biskupa
Pave Dragievia iz 1743. godine, ivio Stjepan Mari sa est lanova
Radovan Mari je u Dubrovnik doselio iz nekog mjesta u Popovu, vjerojatno
Strujia jer je imao nadimak Struji, obogatio se trgovinom, a 1425. godine je postao
gastald ugledne graanske bratovtine antunina. Vidi: Zrinka Peorda Vardi, U
predvorju vlasti: dubrovaki antunini u kasnom srednjem vijeku. Zagreb-Dubrovnik:
Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2012: 38.
134
Matica krtenih upe Ravno (1804-1847): 65, 80, 95.
133

209

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

svoje obitelji.135 S druge strane, u gradakim maticama je zabiljeen


Petar Mariji s Hotnja (Dubravskog) kada je 1746. godine krstio dijete u
Gracu.136 Je li taj Petar doselio na Ljubljenicu ili je, moda, Stjepan Mari
iz Goranaca imao sina Petra ostaje, za sad, nejasno. Postoji mogunost da
je Petar s Goranaca pobjegao pred epidemijom kuge 1814. godine, kao to
je primjerice iz Drenice pobjegao Ilija Jakovljevi i skrasio se na Stjepan
Krstu.137 Stjepan Batinovi zakljuuje da su doli iz junijih krajeva,
povezujui ih sa Marijia grobom na Danici.138
Na Ljubljenicu su doselili u prvoj polovici 19. stoljea i to
spomenuti Petar, ili moda njegovi sinovi Andrija i Stjepan. Godine
1864. na Ljubljenici su ivjele dvije obitelji Mari, Stjepan s 14 lanova
i njegov brat Andrija s 22 lana.139 Godine 1900. bilo ih je takoer 36 u
dvije obitelji, premda je jedan dio ve bio odselio na Stjepan Krst, ali su
se u meuvremenu demografski obnovili.140 Do 1971. godine njihov broj
se smanjio na 26 lanova u etiri obitelji, a do 1992. godine njihov broj je
spao na 13 u tri obitelji (tablica 2) (Rodoslovno stablo br. 8).141

135
Luka akovi, Prilozi za demografsku i onomastiku grau Bosne i Hercegovine
I. (Na osnovu popisa katolikog stanovnitva 1743. godine), Graa Akademije nauka i
umjetnosti Bosne i Hercegovine, 23. Sarajevo: ANUBIH, 1979: 50.
136
MKG (1709-1845): 141.
137
Za navedeni podatak zahvaljujem Petru Mariu s Goranaca.
138
Vjesnik upe Hrasno, 25 (1978): 18-19.
139
M. Mari, Katoliko stanovnitvo upe Stolac 1864. godine.: 77.
140
Popis puanstva nadupe Stolake od 23. travnja 1900. godine: 708-716.
141
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogli su mi Mara Butigan, r. Mari
i Ljubica Peri, r. Mari na emu im ovim putem zahvaljujem.

210

M. Mari: Stanovnitvo i rodovi naselja upe Stjepan Krst...

Slika 10. Popis Maria s Ljubljenice u Stanju dua upe Stolac iz 1864. godine

Marii na Stjepan Krstu su ogranak Maria s Ljubljenice. Na Stjepan


Krst su preselile obitelji Vidoja i njegova brata Mihe sedamdesetih godina
19. stoljea, 1864. godine su jo bili na Ljubljenici. Godine 1971. na
Stjepan Krstu ih je bilo 52 u osam obitelji, a 1992. njih 39, takoer u osam
obitelji (tablica 2).
Marii su ivjeli i u etvrtom naselju upe, u Dabrici. Tamo je
Stjepan Mari sa Stjepan Krsta ivio sve do II. svjetskog rata. (Rodoslovno
stablo br. 9).142
MARIJANOVI
Rod Marijanovi je nastao od Paina iz Ljutaca (vidi prezime
Pain). Njihov rodoelnik je bio Marijan Pain kojega je Matuko(vi)
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogli su mi Zdenko Mari i Vida
Pulji, r. Mari na emu im ovim putem zahvaljujem.
142

211

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

1792. godine popisao u kui Grge Paina u Ljucima.143 Po Marijanu su


Paini patronimiki dobili dananje prezime.
U Gornju Dabricu (Brijeg) ezdesetih godina 19. stoljea doselili
su Marijanovi sinovi Martin i Vido, a naknadno se doselio i trei sin
Boko koji je ivio na Baranima.144 Prema Stanju dua upe Stolac iz
1900. godine u Dabrici su popisani pod prezimenom Pain. Bilo je sedam
obitelji s 59 nositelja tog prezimena.145 Nakon 70 godina, prema Stanju
dua upe Rotimlja iz 1971. godine, bilo je osam obitelji s 35 lanova
(tablica 2) (Rodoslovno stablo br. 10).
MASLA
Maslai su jedno od starijih Hercegovakih rodova. Nasljednici
su srednjovjekovnog hercegovakog plemstva Novakovia. Kao to su i
ostali rodovi imali svoju ishodinu i migracijsku toku tako je za Maslae
to bilo Hrasno. Otamo su se raseljavali po itavoj Hercegovini, a kasnije
i ire. O njima je napisana rodoslovna studija pa zainteresirane upuujem
na nju.146
Maslai su bili najbrojniji katoliki rod Ljubljenice. Tu su tri obitelji,
iz ogranka Maslaa-Piplinovia, Jozina, Ivanova i Lovrina grana, doselile
poetkom 19. stoljea.147 Do 1864. godine prilino su se razmnoili pa ih
je te godine bilo 48 u etiri obitelji.148 Do 1900. godine njihov broj se nije
znaajno promijenio, bilo ih je 49 u osam obitelji.149 Godine 1971. bilo ih
je 44 u deset obitelji, a 1992. njih 16 u est obitelji (tablica 2) (Rodoslovno
stablo br. 11).
U Dabricu (Koritnik) je s Ljubljenice preselio Grgo, sin Matin. On
je roen na Ljubljenici 1878., a umro u Dabrici 1923. godine. Godine
1900. Grgo nije popisan ni na Ljubljenici ni u Dabrici pa je nejasno gdje
je tada ivio. Te godine Maslai nisu popisani u Dabrici. Godine 1971. u
Dabrici su bile etiri obitelji s 20 lanova (tablica 2) (Rodoslovno stablo
br. 12).150

R. Peri, Stanje dua u upama Hrasno i Dubrave.: 184-185.


M. Mari, Katoliko stanovnitvo upe Stolac 1864. godine.: 88.
145
Stanje dua upe Stolac 1900. godine: 742-753.
146
Mijo Masla Bokemi, Pogled u rodoslovlje i plam ljubavi. Mostar, 2007.
147
Vjesnik upe Hrasno 2 (1966): 96.
148
M. Mari, Katoliko stanovnitvo upe Stolac 1864. godine.: 77.
149
Popis puanstva nadupe Stolake od 23. travnja 1900. godine: 704-707, 723-731.
150
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogli su mi Grgo Masla i njegova
unuka Matea na emu im ovim putem zahvaljujem.
143
144

212

M. Mari: Stanovnitvo i rodovi naselja upe Stjepan Krst...

Slika 11. Popis Maslaa s Ljubljenice u Stanju dua upe Stolac iz 1864. godine

OBRADOVI
Prezime Obradovi se u vrelima spominje jo 1102. godine.151
Predraga Obradovia iz okolice Dubrovnika (de Curilla, dananje Petrovo
selo) i Veliu Obradia iz Golubinca u Popovu vrela spominju 1285.
godine.152 Prezime je nastalo od mukog imena Obrad koje je u prolosti
bilo esto. Obradovie spominje i trebinjsko-mrkanski biskup Anzelmo
Smiiklas, Cod. dipl II, str. 8; Ivica Pulji i Stanislav Vukorep, Naa prezimena korijeni i razvoj., u: Hutovo, Dobri Do, Glumina, Mramor, Prapratnica, Previ, Tuhinje,
Vjetrenik, Zelenikovci. Mostar: Crkva na kamenu, 1994: 333.
152
Smiiklas, Cod. dipL II, str. 523-524; I. Pulji i S. Vukorep, Naa prezimena korijeni i razvoj.: 333.
151

213

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

Kati 1779. godine kada pie u Rim da su mu neki vjernici odselili u Italiju,
a medu njima i Obradovii za koje pie: Obradovii su naselili dva kraja
u Napuljskom kraljevstvu. I to je znaajno zadrali su materinski ilirski
(hrvatski) jezik i govore meu sobom kao da su u svojoj staroj domovini
u kojoj nisu ve nekolike stotine godina.153 Obradovii su doseljavali i u
Dubrovnik gdje je u maticama 1734. godine kao kum na krtenju zabiljeen
Mato Obradovi Stjepanov.154
Obradovii s Donjeg Brtanika su podrijetlom iz Crnoglava u
Hrasnom, gdje je ivjela njihova velika zajednica. Na Donji Brtanik
su doselili poetkom 19. stoljea, jer ih 1792. godine tu nije bilo.155
Na Donjem Brtaniku su ivjele dvije grane ovoga roda koje nisu bile
u izravnom srodstvu. Prva grana su bili oni koji su doselili s Trijebnja.
Prvi njihov predak, Stjepan Obradovi, doselio je u Hodovo, a odatle je
jedan dio obitelji preselio na Brtanik, a drugi ostao u Hodovu. Druga
grana je imala nadimak Ruii po Rui (ro. Vuki) koja je ostala udovica
iza supruga Ilije, prvog doseljenika na Donji Brtanik iz te grane. Do II.
svjetskog rata na Donjem Brtaniku je ivio znatan broj Obradovia, ali se
nakon rata i ezdesetih godina veina njih odselila. Godine 1971. bilo ih
je 21 u etiri obitelji, a Domovinski rat je doekalo njih 18 takoer u etiri
obitelji (tablica 2) (Rodoslovno stablo br. 13).156

B. Pandi, De dioecesi Tribuniensi et Mercanensi: 33. bilj. 5.


Marijan Sivri, Migracije iz Hercegovine na dubrovako podruje od potresa
1667. do pada Republike 1808. godine. Dubrovnik-Mostar: Biskupski ordinarijat Mostar
i Dravni arhiv u Dubrovniku, 2003: 273.
155
Stanje dua Obradovie 1792. godine popisuje jedino u Prenju gdje je ivjela samo
jedna sedmerolana obitelj. Vidi: R. Peri, Stanje dua u upama Hrasno i Dubrave.:
196.
156
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogle su mi Cvija Mari, r.
Obradovi i Ana Vlahi, r. Mari na emu im ovim putem zahvaljujem.
153
154

214

M. Mari: Stanovnitvo i rodovi naselja upe Stjepan Krst...

Slika 12. Nadgrobni spomenik prvim Obradoviima na Donjem Brtaniku, (polomljen


1992. godine)

PAPAC
Papci su rod koji podrijetlo vue iz Velje Mee u Popovu. Prvi
poznati spomen tog prezimena je iz 1709. kada je u Rupnom Dolu krteno
dijete ure Maria i Mande Papevi iz Velje Mee.157 Oblik Papevi se
vremenom transformirao u Papac, kao i kod nekih drugih rodova (Kevi u
Kevo, Augustinovi u Gustin i sl.). Otamo su se raseljavali u smjeru Stoca,
u Duboku, Burmaze, Puita, Gornju Bitunju, Gojlovie, Komanje Brdo
i Jaso. Na podruju upe Stolac Papci su 1864. godine bili trei rod po
brojnosti (iza Ragua i Maria), bilo ih je 120.158 O povijesti i podrijetlu
Papaca je napisana rodoslovna studija pa zainteresirane upuujem na
nju.159
U Dabricu je sedamdesetih godina 19. stoljea iz Gornje Bitunje
doselio Marijan Papac i oenio se Marom Kevo sa Stjepan Krsta. Tu je
1900. godine ivjela jedna obitelj s 15 lanova. Nakon 70 godina, 1971.,
njihov broj se prepolovio, bilo ih je sedam u jednoj obitelji (tablica 2)
(Rodoslovno stablo br. 14).
Matica krtenih upe Rupni Do (1708-1748): 4.
M. Mari, Katoliko stanovnitvo upe Stolac: 63-74.
159
Jozo Papac, Porijeklo plemena Papac.
157
158

215

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

PAIN
Paini su na podruje Dubrava doselili iz Glumine u Popovu. Tamo
su ivjeli jo krajem 17. stoljea jer ih 1709. godine spominju najstarije
hercegovake matice, upe Rupni Do.160 U Ljuca i Hodovo (Brda) su doselili
poetkom 18. stoljea o emu svjedoi upis krtenja iz 1726. godine kada
su Andrija i Lucija Pain te Martin i Katarina Pain krstili djecu u Gracu.161
Prema Stanju dua iz 1792. godine u Ljucima je tad ivjelo 57-ero Paina
u etiri obitelji, a u Brdima jo 20-ero u dvije obitelji.162 Od njih je kasnije
nastao velik broj ostalih rodova ije se genealogije mogu pratiti kroz
matice: Gadii, Krnjii, Marijanovii i Vukanovii u Ljucima; Aleksii,
Antunovii, iije, Kneevii, Miii, Prolete, Salmanii, Vlahii i Vukii
u Hodovu; Lovrii u Rotimlji, Marijanovii u Dabrici i Vukii na Donjem
Brtaniku.
Na Donji Brtanik su doselili iz Ljutaca oko 1840. godine. Prvi je
doselio Martin sin Andrija Paina po kojemu su dobili nadimak Andrijaevi
pa su sve do poetka 20. stoljea upisivani kao Pain-Andrijaevi. U
stotinjak godina do II. svjetskog rata Paini su se razmnoili u brojan
rod, ali je nakon rata veliki dio njih ostao u Slavoniji i Srijemu, gdje su
izbjegli 1942. godine. Dio onih koji su se vratili na Brtanik ezdesetih
godina odselio je u Slavoniju. Godine 1971. bilo ih 11 u etiri obitelji, a
do Domovinskog rata na Brtaniku su ivjele samo dvije obitelji s etiri
lana (tablica 2). Paini su se odselili u Slavoniju (Velika Kopanica,
Andrijaevci, Kapela, Virovitica, Slavonski Brod, akovo), Srijem i
Vojvodinu (Slankamen, Novi Sad), Njemaku i Australiju. (Rodoslovno
stablo br. 15).163
U Dabrici su ivjele dvije grane Paina, jedna koja je zadrala osnovni
oblik prezimena i druga koja se najprije prezivala Pain-Marijanovi, a
kasnije samo oblik Marijanovi. U Dabrici je 1900. godine ivjelo sedam
obitelji Paina s 59 lanova, meu kojima su bili i Marijanovii, budui
da su te godine svi popisani pod starim prezimenom. Nakon 70 godina,
1971. godine, u dabrici je ivjelo pet obitelji s 26 lanova (tablica 2)
(Rodoslovno stablo br. 16).

Te je godine upisano krtenje Ivane Damarija, keri Mate i Mande, keri Stojana
Paina iz Glumine. Vidi: Matica krtenih upe Rupni Do (1708-1748): 1a., nadalje:
MKRD (1708-1748). U kasnijem upisu iz 1714. godine navedena Manda je upisana
kao Painovi.
161
Matica krtenih upe Gradac(1709-1845): 35, 40-41, nadalje: MKG (1709-1845).
162
R. Peri, Stanje dua u upama Hrasno i Dubrave.: 183-185.
163
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogli su mi, jo za ivota Niko
Pain i Slavko Pain na emu im ovim putem zahvaljujem.
160

216

M. Mari: Stanovnitvo i rodovi naselja upe Stjepan Krst...

PERI
Perii takoer spadaju meu starije hercegovake katolike
rodove. Prezime je patronimikog nastanka po mukom imenu Pero.164
Rasprostranjeno je irom jugoistone Hercegovine, a prvi poznati spomen
je upis iz 1694. godine na Zagorcu u Popovu.165 Krajem 17. stoljea ivjeli
su u Gracu (Dubravica) i u Orahovu Dolu. U najstarijim hercegovakim
maticama je 1709. godine, meu prvim upisima, zabiljeeno vjenanje
Petra Veseliia (prvoga poznatog Ragua) i Stane Peri iz Orahova
Dola.166 Perii su iz Popova selili u smjeru Dubrava ve poetkom 18.
stoljea. Na Trijebnju su ivjeli 1726. godine, kada su Mato i Barbara
Peri, Vido i Marija Peri te Martin i Manda Peri krstili djecu u Gracu.167
Krajem 18. stoljea (1792.) ve su bili brojniji rod u upi Dubrave. Na
Trijebnju su bile dvije obitelji, u Jasou tri, na Aladiniima dvije, na
(Malim) Crniima jedna i u Popratima tri.168
Na Donji Brtanik su doli poetkom 19. stoljea, i to ini se, Miho
(Miko) Peri. Imao je tri sina, Ivana, mati i Jozu. Jozo je imao sina (LukaBjelko) i etiri keri. Luku je zadesila teka sudbina, imao je etiri sina
i dvije keri od kojih su mu sva etiri sina poginula u II. svjetskom ratu.
Jedna ker je umrla kao dijete, a jedina preivjela iz te obitelji, ker Anica,
nastradala je u Domovinskom ratu 1992. godine. Tako su ratovi tu granu
Peria potpuno ugasili.169 Druga grana se sastojala od Ivanovih sinova
Mika i Stjepana. Miko je ubijen i upaljen 1918. godine u Hodovu, a
njegov jedini sin Nikola (Trola) je pobjegao u Slavoniju. Ostala je jedino
Stjepanova grana iji se jedan dio odselio u Hodovo (Paina voda), a
drugi ostao na Donjem Brtaniku. Trei Mihin sin, Mato je imao samo
ker Anu pa je ta grana izumrla. Godine 1971. na Donjem Brtaniku je
ivjelo 12 Peria u dvije obitelji, a 1991. samo njih sedmero (tablica 2)
(Rodoslovno stablo br. 17).170
Na Ljubljenicu su Perii doselili polovicom 19. stoljea. Godine
1864. tu je ivjela samo obitelj Nikole Peria s osam lanova.171 Nikola je
Predaja donosi priu o hromom Peri i njegovoj petorici brae koji su pobjegli iz
Popova. Opirnije vidi u: Vjesnik upe Hrasno.
165
Bogumil Hrabak, Zemljine parcele feudalaca i muslimanskih seljaka u Popovu,
Zaablju i Trebinju poetkom Morejskog rata. Tribunia 9 (1985): 38.
166
MVRD (1708-1748): 3-4.
167
MKG (1709-1845): 35, 39-40.
168
R. Peri, Stanje dua u upama Hrasno i Dubrave.: 185-188, 193-196.
169
Vie o Bjelki Kudriu i njegovoj sudbini, te sudbini nejgove djece vidi u: Pero
Marijanovi, Duhom protiv tiranije: Knjiga o Bjelki Kudriu i drugima. Mostar: matica
hrvatska, ogranak Stolac, 2007.
170
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogli su mi Fabijan Peri i Vincelija
Mari, r. Peri na emu im ovim putem zahvaljujem.
171
M. Mari, Katoliko stanovnitvo upe Stolac 1864. godine.: 77.
164

217

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

doselio, ini se, iz Jasoa ili moda s Trijebnja gdje su Perii ivjeli 1792.
godine. Do 1900. godine njihov broj je narastao na 21 u tri obitelji.172
Godine 1971. na Ljubljenici je ivjelo 13 lanova u tri obitelji jer se dio
njih preselio u Dabricu, a dio se odselio u apljinu i ostala mjesta (tablica
2) (Rodoslovno stablo br. 18).173
U Dabricu su Perii preselili s Ljubljenice neposredno pred II.
svjetski rat. Prvi je preselio Stjepan, sin Markov. On je jo 1926. bio
na Ljubljenici, a 1941. godine je ivio u Dabrici. Te je godine poginuo
u Hrgudu od etnika.174 Godine 1971. u Dabrici je ivjela jedna obitelj
Peria s 14 lanova (tablica 2) (Rodoslovno stablo br. 19).
PREVII
Rod Previi je dobio prezime po mjestu Previ kod Hutova, gdje
su ivjeli pripadnici toga roda. Najstariji spomen je iz 1712. godine, kada
je na Prijevoru krteno dijete Cvjetka orka i Mare, roene Previi.175 S
Previi su selili u Hutovo, Gluminu, Bjelojevie, Bjelimie, Ljubljenicu,
Dabricu te ostala mjesta.
Na Ljubljenicu su doselili polovicom 19. stoljea. Godine 1864. na
Ljubljenici je ivjela esterolana obitelj Vide Previia koja je prije 1900.
godine preselila u Rotimlju.176
U Dabricu je s obitelji doselio Adam, sin Marijana Previia, 1890.
godine.177 Njegova je obitelj s 11 jo lanova popisana u Dabrici 1900.
godine.178 Nakon 70 godina, 1971., u Dabrici su ivjele dvije obitelji s pet
lanova (tablica 2) (Rodoslovno stablo br. 20).179
RAGU
Ragui spadaju u jedno od najbrojnijih hercegovakih rodova.
Njihovi se poeci veu za Petra Veseliia iz mjesta Strmice, blizu
dubrovake granice. Otamo su se raseljavali irom Hercegovine, uglavnom
u okolicu Stoca. O Raguima i njihovom rodoslovlju je napisana dosad
najobimnija rodoslovna knjiga pa zainteresirane upuujem na nju.180
Popis puanstva nadupe Stolake od 23. travnja 1900. godine: 718-722.
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogla mi je Ljubica Peri, r. Mari
iz Grabovina na emu joj ovim putem zahvaljujem.
174
MUR 1941: Upis br. 865. od 10. srpnja 1941. godine.
175
MKRD (1708-1748): 12a.
176
M. Mari, Katoliko stanovnitvo upe Stolac 1864. godine.: 77.
177
Vjesnik upe Hrasno, 10 (1970): 39.
178
Stanje dua upe Stolac 1900. godine: 740-741.
179
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogao mi je Ivan Previi na emu
mu ovim putem zahvaljujem.
180
Stojan Ragu Gunjinovi, Ragui povijest i rodoslovlje. Stolac-Poega: Vlastita
naklada, 2004.
172
173

218

M. Mari: Stanovnitvo i rodovi naselja upe Stjepan Krst...

Na Donji Brtanik su Ragui doselili u prvoj polovici 19. stoljea.


Prvi su doselili Mato, Jozo, Ivan i Martin, sinovi Andrije Ragua s Banika.
ivjeli su na Brtaniku i na Borievini gdje su takoer imali imanje.
Godine 1971. na Brtaniku ih je bilo 33 u est obitelji, a na Borievini 27 u
pet obitelji (tablica 2). Domovinski rat je na Brtaniku doekalo njih 16 u
pet obitelji, a na Borievini 24 u pet obitelji (Rodoslovno stablo br. 21).181

Slika 13. Spomenik Mati Raguu (1817.-1894.), prvom Raguu na Donjem Brtaniku
(foto M. Mari)
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogli su mi Pero i Stojan Ragu na
emu im ovim putem zahvaljujem.
181

219

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

Na Ljubljenicu su Ragui doselili u prvoj polovici 19. stoljea. S


Banika je prvi doselio Ivan Ragu, a nakon njega i njegovi neaci Marijan
i Toma. Godine 1864. tamo su ivjele tri obitelji Ragua s 19 lanova.182
Do 1900. njihov broj se poveao na 24 u etiri obitelji. Rat i odseljavanje
su utjecali da se do 1971. godine njihov broj skoro prepolovio, bilo ih
je 14 u pet obitelji, a pred rat 1992. samo 13 u tri obitelji (tablica 2)
(Rodoslovno stablo br. 22).
Ragui su ivjeli i u Dabrici. Pero Ragu je poetkom 20. stoljea
s obitelji preselilo s Ljubljenice. A bila je i druga grana Ragua koja je u
Dabricu doselila s Krueva. (Rodoslovno stablo br. 23).
VUKI
Prezime Vuki je jedno od desetak prezimena nastalih od roda Pain
iz Ljutaca i Hodova (vidi rod Pain). Iz Hodova su na Donji Brtanik
doselili Martin i Stjepan, sinovi Ilijini. Oni su 1792. godine popisani u
Brdima (Hodovo), a na Brtanik su doselili u prvoj polovici 19. stoljea.
Sve do poetka 20. stoljea upisivani su u obliku Pain-Vuki da bi se
prezime tada ustalilo samo kao Vuki. Etimologija prezimena Vuki je
nadimskog podrijetla jer u toj obitelji nije bio nijedan Vuko ili Lupi po
kojima se patronimiki dobivalo to prezime. Do II. svjetskog rata Vukii
su ivjeli u nekoliko brojnijih obiteljskih zajednica da bi se nakon rata dio
njih odselio, veinom u Slavoniju (Kuzmica, Virovitica). Godine 1971.
bilo ih je 20 u est obitelji, a 1991. samo deset u pet obitelji (tablica 2)
(Rodoslovno stablo br. 24).
PULJI
Puljii su, sudei prema povijesnim vrelima, bili prvi katoliki
rod koji je nakon dolaska Osmanlija ivio na podruju upe Stjepan Krst.
Prvi njihov spomen je iz 1726. godine kada je u gradakim maticama
upisano krtenje Luke Puljia s Brtanika.183 Prezime Pulji se spominje i
ranije, primjerice, 1695. godine kada su ivjeli u mjestu Gaic kod Ravnog
u Popovu.184 Etimologija prezimena Pulji nije u potpunosti razjanjena,
najvjerojatnije je da je tako nazvan neki izbjeglica iz Apulije u Italiji, gdje
su Dubrovani prebacivali hercegovake izbjeglice. Prema istraivanjima
Ivice Puljia u Dubrovniku se 1426. godine spominje Radain dictus
Pugliesius, a na Mljetu se 1667/1700. susree prezime Pulja. Prezime
Pulji u Hercegovini se susree 1709. u Kijevu Dolu. Predaja kae kako
Pulji, koji je tu ivio, nije znao hrvatski. To opet kao da potvruje Puljia
tradiciju da su porijeklom iz talijanske pokrajine Pulje. Ta tradicija u verziji
M. Mari, Katoliko stanovnitvo upe Stolac 1864. godine.: 77.
Matica krtenih upe Gradac (1709-1845): 41.
184
B. Hrabak, Zemljine parcele feudalaca i muslimanskih seljaka u Popovu.: 35.
182
183

220

M. Mari: Stanovnitvo i rodovi naselja upe Stjepan Krst...

da su porijeklom talijanski majstori zidari, koje je bosanski kralj doveo da


mu ziu grad Jajce pa kad ih je isplatio nastanie se u Dubrovniku, vie
slii na legendu. Druga predaja kae da je osiromaeni trgovac preao u
Tursku da preivi, imala bi vie vjerojatnosti, jer se junotalijanski trgovci
u dalmatinskim gradovima zbilja zovu puljizi, moda po njima i nastade
ovo prezime. Po spomenutoj tradiciji iz Gajica je Puljia odveo u Dubrave
njegov poznanik beg obeavi mu tamo dati zemlju. U popisu iz 1792.
Puljie susreemo u vie sela: na Brtaniku, u Glamoevicama zaseoku
Donjeg Brtanika, u Hodovu i eljevu. Uz Brtanik i Hodovo danas
Puljie susreemo i u Rotimlji na vie mjesta, Stjepan Krstu, Kamenoj,
na Buni, u Crniima, Mostaru, Sarajevu, u nekim selima Bosne i u vie
mjesta Slavonije te u Dubrovniku, Splitu i drugdje. Puljii, s nadimkom
Zekanovi, porijeklom su iz Hodbine, a njihova grana su Puljii u Banjaluci,
od njih potjee dananji vrhbosanski (sarajevski) nadbiskup mons. Vinko.
A dubrovaki biskup dr. elimir je porijeklom iz Kamene od Puljia zvanih
Vlahii. Iz roda Puljia osim spomenutih biskupa imamo i 8 sveenika.185
Na Brtanik su Puljii doselili krajem 17. ili poetkom 18. stoljea.
Osim navedenoga Luke na Brtaniku su ivjeli i Andrija i Nikola koji
su 1726. godine bili kumovi na vjenanju u Gracu.186 Godine 1792. na
Brtaniku ih je ivjelo 58 u etiri obitelji, i u Glamoevicama (danas
zaseoku Donjeg Brtanika) jo 28 u dvije obitelji. Te su godine ivjeli i
u Hodovu, njih 12 u dvije obitelji.187 Kao to je napomenuto ovaj rod se
razdijelio na etiri podroda: Gatanovie, Handie, Ilie i Vidie. Godine
1970. na Gornjem Brtaniku je bilo: Gatanovia 30 u sedam obitelji,
Handia 24 u pet obitelji, Ilia est u jednoj obitelji, dok su najbrojniji
bili Vidii kojih je bilo 42 u sedam obitelji. Domovinski rat je doekalo:
Gatanovia 20 u pet obitelji, Handia 15 u pet obitelji i Vidia 35 u
sedam obitelji (tablica 2) (Rodoslovna stabla br. 25-28). 188

Slika 14. Prvi upis i spomen nadimka (H)Andi prilikom vjenanja Nikole Puljia
Andicha 1869. godine
I. Pulji i S. Vukorep, Naa prezimena - korijeni i razvoj.: 343-344.
MVG (1720-1830): 14.
187
R. Peri, Stanje dua u upama Hrasno i Dubrave.: 184-183.
188
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogli su mi Ivica i Boko Pulji,
Janja, r. Vidi, Janja, r. Lonar i Lana Pulji na emu im ovim putem zahvaljujem.
185
186

221

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

Puljii su na Stjepan Krst doselili s Gornjeg Brtanika. Poznati


su njihovi najstariji preci, Mato i njegov sin Filip kojega je don Grgo
Matuko(vi) 1792. godine popisao u Glamoevicama (Donji Brtanik).
Iz Glamoevica su polovicom 19. stoljea preselili na Gornji Brtanik
gdje su zasigurno ivjeli 1869. godine kada je upisano vjenanje Filipova
unuka Nikole.189 Na Stjepan Krstu je ivjela samo jedna obitelj Puljia.
Godine 1971. ih je bilo sedmero, a 1992. petero (tablica 2).
Vidii su takoer, dio roda Pulji. Nadimak su kao slubeno prezime
preuzeli u drugoj polovici 20. stoljea. Na Stjepan Krstu je ivjela jedna
obitelj ovoga prezimena. Godine 1971. ih je bilo sedmero, a 1992. devetero
(tablica 2). (Rodoslovno stablo br. 29).

Slika 15. Spomenik Vidoju Puljiu (1865-1914), prvome Puljiu na Stjepan Krstu, i
njegovoj supruzi Ani (foto M. Mari)

Ovaj kratki pregled rodova upe Stjepan Krst moe biti samo
polazina toka za detaljnije istraivanje svakoga navedenoga roda, a
ne kao dokazana tvrdnja jer ona to, zbog nedostatka povijesnih vrela, ne
moe biti.
4. Zakljuak
Brojano kretanje stanovnitva podruja koje danas spada u upu
Stjepan Krst moe se pratiti kroz zadnjih skoro 550 godina (1468.-2014.).
Analizirajui poznata i dostupna arhivska vrela analizirano je kretanje
stanovnitva kroz to razdoblje te uoene i pojanjene specifine pojave.
189

222

Matica vjenanih upe Stolac 1869: 15

M. Mari: Stanovnitvo i rodovi naselja upe Stjepan Krst...

Razvidno je da se katoliko stanovnitvo doseljavalo uglavnom s podruja


Popova i Zaablja, od kraja 17. stoljea pa nadalje. Genealoka analiza
katolikih rodova dokazala je tu vezu te rezultirala rodoslovnim shemama
za svaki prisutni rod. Meutim, ovaj kratki pregled rodova upe Stjepan
Krst moe biti samo polazina toka za detaljnije istraivanje svakoga
navedenog roda, a ne kao stopostotna injenica jer on to, zbog nedostatka
povijesnih vrela, ne moe biti.

Marinko Mari
THE POPULATION AND FAMILIES OF THE SETTLEMENTS
OF THE PARISH OF STJEPAN KRST FROM 1468 TO THE END
OF THE 20TH CENTURY
Summary
This article deals with the population on the territory of the modern
parish of Stjepan Krst from the arrival of the Ottomans until the end of the
20th century. Based on archival sources, Ottoman defters, church records,
other sources and official censuses, the numerical situation of the local
population for the entire analyzed period was determined. The second part
details all Catholic families who lived on the territory of the parish. An
overview is given of their migration routes, family origins and a family
tree for every one of them has been made.

223

FOTO VREMEPLOV: STANOVNITVO UP

UPE STJEPAN KRST KROZ FOTOGRAFIJE