ILIROLOGIJA 1

Ilirske zemlje u prethistorijsko doba

ENEOLIT
Apsolutna hronologija
a) Niska:

2200.-1800.

(Po Bencu: 2400.-1800.; po Dimitrijeviu: 2450.-1800.)

Zasnovana na pojavi importa iz drugih oblasti u kojima je hronologija preciznije utvrena (poput egejskoanadolske); prema ovom stavu, eneolit junoslavenskih zemalja je savremen Troji III-V i kasni za halkolitom
Anadolije. Zastupnici: V. Miloji, M. Garaanin, A. Benac, N. Kalitz, S. Dimitrijevi i dr.

b) Visoka:

3500.-2300.

(Po novijim hronologijama: 3800.-2400.)

Zasnovana na rezultatima egzaktnih znanstvenih metoda, poput analize C -14. Eneolit Balkana je savremen
Troji I-II i halkolitu Anadolije) Zastupnici: D. Srejovi, B. Jovanovi, N. Tasi i svi savremeni arheolozi.

Periodizacija eneolita:
Prijelaz iz neolita u eneolit zapoinje postepeno u agrarnim neolitskim kulturama i traje sve do njihovog
kraja i pojave pravih bakarnodobnih kultura, kod kojih su rudarstvo i metalurgija bakra ekonomske kategorije. Najznaajnije pojave predstavljaju:
a) poeci rudarsko-metalurke djelatnosti u istonim oblastima Balkana i pojava bakarnih predmeta
u neolitskim kulturama;
b) irenje indoeuropskih populacija iz stepskih oblasti june Rusije prema srednjoj i jugoistonoj

Europi (po nekima, i migracije iz anadolsko-egejskog prostora);

c) ekspanzija vuedolskog stila.
MLAI ENEOLIT: Predstavlja dalju evoluciju neolitskih kultura koje se postepeno upoznaju s bakrom;
-

Kasne faze neolitskih kultura: vinanske, sopotske, butmirske, hvarsko-lisiike i dr.

Tisapolgar

Bubanj-Salkuca-Krivodol

Lasinjska kultura

SREDNJI ENEOLIT: Zapoinje sa prvim prodorima stepskih populacija (Kurgan III);

-

Badenska kultura

Bodrokerestur kultura

Lasinja II i Vinjica-tip Rec-Gajari kulture

Kostolaka kultura (krajem srednjeg eneolita)

KASNI ENEOLIT: Poinje formiranjem rane vuedolske kulture i traje kroz sve tri njezine faze, sve do raspada
vuedolskog kulturnog kompleksa; dolazi i do novih prodora stepskih indoeuropskih populacija (Kurgan IV);
-

Kostolaka kultura (poetkom kasnog eneolita)

Vuedolska kultura.

Relativnohronoloki odnos eneolitskih kultura:

Tisapolgar i kasna Vina jednim dijelom savremene;
Bubanj-Salkuca-Krivodol kompleks svojim kasnim fazama je savremen ranoj Bodrokerestur kulturi; pod pritiskom nosilaca Boleraz-ernavoda III kulture, nosioci Bubanj-Salkuca-Krivodol kompleksa se povlae prema
jugu, njihova naselja u Podunavlju nestaju, a nasljeuju ih naselja Boleraz-ernavoda III kulture.
Odnos badenske i bodrokeresturske kulture jo nejasan, stariji maarski arheolozi navodili podatke o superpoziciji bodrokeresturske u odnosu na badensku, mlai isticali obrnute podatke, dok je Dimitrijevi zastupnik teze
2

o istovremenosti badenskog i Tisapolgar-Bodrokerestur kompleksa. U matinim podrujima, bodrokeresturska

kultura vegetira i tokom razvoja kostolake kulture.
Odnos lasinjske kulture sa badenskom, Rec-Gajari i kostolakom kulturom: Lasinja I savremena badenskoj
kulturi, Lasinja II savremena ranoj rec-gajarskoj kulturi, a Lasinja III sa kasnom rec-gajarskom i kostolakom.
Odnos kostolake i vuedolske kulture vuedolska nastala na kostolakim osnovama, ali u fazi Vuedol A one
paralelno egzistiraju. Ekspanzija vuedolskog stila (Vuedol B) predstavlja kraj kostolake kulture na jugu i
istoku, te lasinjske kulture na zapadu.

Apsolutnohronoloka pozicija: Po N. Tasiu, na osnovu C-14 (bez kalibracije), rani eneolit obuhvaa period
3100.-2700. g., srednji od 2700.-2300. g., a kasni 2300.-1900. g. Noviji podaci ukazuju na vie datume:

rani eneolit: 3700.-3400. srednji eneolit: 3400.-3000.

kasni eneolit: 3000.-2300.

Apsolutna hronologija vanijih eneolitskih kultura:

lasinjska:

3700.-3200.

badenska:

kostolaka: 3300.-3000.

3600.-2800

vuedolska: 3000.-2300.

Periodizacija metalurgije bakra

Po B. Jovanoviu tri tehnoloke faze:
1. istraivako-klasifikatorski stupanj najstarije industrije bakra,
2. stupanj mehanike obrade i poetne metalurgije bakra, i

3. stupanj serijske proizvodnjeprimarne industrije bakra.

U najstarijoj fazi, izrauje se nakit (perle, narukvice od bakrene ice, naunice), male alatke (pripadaju kunoj
radinosti npr. bakrena ila) i masivne alatke (sjekire koje oponaaju neolitske uzore, kao u Ploniku). Osnovni oblici orua u razvijenoj proizvodnji bakra: 1.) kriaste sjekire sa nasuprotno postavljenim otricama, 2.) ravne
sjekire sa ravnim ili lunim sjeivima i 3) sjekire sa jednom otricom (polahko izlaze iz proizvodnje).

Periodizacija na osnovu ornamentalnih stilova

etiri razvojne faze neolita:
1. period bezornamentalnog stila evolucija neolitskih kultura, kraj vinanske kulture, tisapolgarska, dijelom bodrokeresturska i Bubanj-Salkuca-Krivodol.
2. dominacija kanelure i linerarnih urezanih motiva Boleraz-ernavoda III i badenska kultura, a
dijelom i najmlai period Bubanj-Salkuca-Krivodola.
3. pojava Furshenstich keramike ukraavanje povlaenjem zailjenog instrumenta sa otrim ubodima (tehnika potreba kod inkrustacije) kostolaka i Rec-Gajari kultura.
4. duborezno ukraavanje evolucija iz Furchenstich keramike vuedolska kultura.
Keramika je u eneolitu iskljuivi nosilac stila. Keramiki oblici su ili naslijeeni iz neolita (blago bikonine zdjele vodea forma u vinnanskoj i sopotskoj kulturi, zdjele i amfore), ili potpuno novi: olje s
trakastom drkom koja nadvisuje obod, posude s eliptinim horizontalnim presjekom (Fischbutte), pehari sa dvije drke, krazi, sosiera-posude (posude sa lukoviastim recipijentom). Za kompleks BubanjSalkuca-Krivodol karakteristine su posude na etiri noge, za kostolaku kulturu sosiera posue, za tisapolgarsku pehari sa jako visokom nogom, a za vuedolsku terine, pehari na krstastoj nozi, sudovi za noenje na leima sa tri cilindrina recipijenta, ornitomorfne posude i dr.
Plastika se rijetko javlja, neto brojnija u Bubanj-Salkuca-Krivodol kompleksu (stilizirana), javlja se i u
Lasinja III, kao i u vuedolskom (figure stilizirane, a odjea realistina).
3

Kulturne zone:
I.

podunavska prostor junoslavenskog dijela Podunavlja i njegovog neposrednog zalea; smjena kultura
od neolitske potiske preko Tisapolgar-Bodrokerestur kompleksa do RBD (Narev, Mokrin, itd.);

II.

centralnobalkanska kontinentalna oblast Bosne i zapadne Srbije, razvoj kasnoneolitskih kultura, prodor
badenskog stila i dalji razvoj kostolake i vuedolske kulture;

III.

istonobalkanska istona Srbija, Kosovo i Makedonija, predstavlja zonu transmisije izmeu kultura Karpatskog bazena i egejskog prostora; obiljeena razvojem Bubanj-Salkuca-Krivodol kompleksa

IV.

jadranska obuhvaa primorska podruja od Trsta do Albanije i dijelove zalea (eneolit Hercegovine i
Crne Gore); preteno autohtona evolucija neolitskog supstrata, sve do prodora vuedolskog stila.

V.

Istono-aplska postlenelski razvoj i pojava lasinjske kulture, naglo prekinuti prodorom vuedolskog stila, a pojavom sojeniarskih naselja Ljubljanskog barja postaje znaajan centar kasnoeneolitskog razvoja.

Teritorijalna rasprostranjenost eneolitskih kulrura:

Lasinjska kultura:

prostor kontinentalne Hrvatske i bosanske Posavine, Slovenije, Koruke, dijela tajerske,

te u Maarskoj oko Balatona;

Badenska kultura:

irom srednje i JI Europe, u Moravskoj, J Slovakoj, I i S Austriji, Maarskoj, u Banatu,

junoj Bakoj, Sremu, Baranji, Slavoniji, SI Bosni i S Srbiji.

Kostolaka kultura:

Karpatski bazen, srednjobalkansko podruje i rumunsko Podunavlje; razvoj zapoeo na

prostoru S Bosne, Slavonije, Srijema, umadije, a do kraja svoga postojanja rairila se do
Slovake na S, te Erdelja i Oltenije na I (u dananjoj Rumuniji).

Vuedolska kultura:

Do kasnoklasine faze bila rasprostranjena u dijelu Srijema, istone i posavske Slavonije,

te okolice Bjelovara. U kasnoj fazi bila rasprostranjena u Austriji, Maarskoj, J Slovakoj
i Rumuniji. Regionalni tipovi vuedolske kulture: slavonsko-srijemski, zapadnobosanski (Hrustovaa), junobosanski (Debelo Brdo), sjevernosrpski (urevaka Glavica), zapadnohrvatsko-slovenaki (Ljubljansko Barje), istonoaustrijsko-eki i transdanubijski.

Geneza kultura ranog eneolita:

Tiszapolgar-Bodrokerestur kompleks: matino podruje u maarskom Potisju; ponikao na neolitskom
supstratu potiske i Herpalj kulture;
Bubanj-Salkuca-Krivodol dio irokog istonobalkanskog kompleksa slikane, grafitirane keramike,
obiljeenog kontinuiranim autohtonim razvojem; pod pritiskom stepskih populacija (nosilaca Bolerazernavoda III kulture) iri se s prostora junih Karpata prema istonoj Srbiji, Kosovu i Pelagoniji.
Lasinjska kultura po S. Dimitrijeviu, nastaje integracijom vinanske, sopotske i lenelske osnove,
izvan badenskog podruja. J. Koroec smatra da predstavlja badeniziranu lenelsku kulturu u kojoj je
autohtoni supstrat imao znaajnog udjela.

Geneza kultura srednjeg eneolita:

BADENSKA KULTURA postoji vie teorija o njezinom nastanku:
1. nastala je autohtonim razvojem (supstrat lenelska kultura);
2. predstavlja rezultat migracija:
-

od juga prema sjeveru, kretanjem populacija iz Male Azije u vrijeme Troje IV.-V. (Miloji,
Dimitrijevi, Kalicz, Childe, Renfrew);

od istoka prema zapadu, prodorima populacija s prostora junoruskih stepa u okviru indoeuropske seobe (Pittioni, Garaanin, Jovanovi, Gimbutas, Tasi).

3. oblikovana je stapanjem autohtone i migracijske komponente.

4

Po Dimitrijeviu: ranobadenska kultura (bolerasko-fonjodska etapa) je nastala negdje u srednjobalkanskom prostoru, gdje elementi kasnovinanske kulture ine najvidljiviju komponentu njene fizionomije, uz slabije izraen
sopotski i bubanjski udjel, te utjecaje iz S Grke i Makedonije. Takav etnokulturni konglomerat je izveo prvu seobu i u susretu s lokalnim supstratima upotpunio sliku svoje materijalne kulture. Kasnije je uslijedio drugi val seobe, nesumnjivo iz prostora zapadne Anadolije, opet istim putem na sjever (junom Trakijom, pa dolinom Vardara
i Morave). Manji dijelovi te populacije su se zaustavili u Grkoj. Obje badenske populacije su mediteranskog rasnog tipa i zacijelo su u etnikom smislu bile dio jedne ire etnike zajednice.
Po Tasiu: kultura Boleras-ernavoda III se pod pritiskom novih populacija iri od I prema Z, gdje, zahvaljujui
nomadskoj komponenti u ekonomici i pokretljivosti njenih nosilaca, brzo prekriva prostor od donjeg Podunavlja
do I Alpa i od J Poljske do centr. Balkana. U ovoj kulturi se naputa tradicionalni nain pokapanja (inhumacija,
ravni grobovi, zgrenci) i pojavljuje se incineracija u arama pod manjim tumulima. U keramici se javljaju novi
oblici i tehnike ukraavanja (duboki brazdasti urezi, motiv riblje kosti i plitke kanelure), nepoznati u kulturama
ranog eneolita u srednjoj i JI Evropi, to je i razlog da se u genezi strani elementi uzimaju kao osnovna odrednica.
Badenska kultura nastaje evolucijom iz Boleras osnove. Nomadski nain ivota, te pojava kola i konja uinili su
je izuzetno mobilnom, tako da je postignuto jedinstvo stila na velikom prostranstvu. Poslije promjena koje su se u
nainu sahranjivanja odigrale kao posledica prodora ranih stepskih populacija, u badenskoj kulturi se ponovo javlja ritual naslijeen iz neolitskih i ranih eneolitskih kultura: pokapanje umrlih u zgrenom poloaju (Dobanovci,
Vuedol, Bogojevo, Gomolava), a uporedo s njim se javlja i novi nain, pokopi pod tumulima u kojima se nalaze
urne sa spaljenim kostima, to se povezuje sa stepskim pogrebnim ritusom. Biritualnost u sahranjivanju je karakteristika i badenske kulture u Maarskoj. Razvoj oblika i nain ukraavanja posuda iz prethodne kulture nastavlja
se i kroz badenski stil, kroz usavravanje, pojavu novih, ali i naputanje nekih elemenata starijeg perioda.
Neke od najnovijih interpretacija osporavaju utemeljenost termina badenska kultura, istiui da ona u stvari predstavlja amalgam vie regionalno raznolikih keramikih stilova.

KOSTOLAKA KULTURA: Ranije postojalo vie pretpostavki o njezinom nastanku, danas se smatra da je
nastala pojavom Furchenstich tehnike, evolucijom iz badenskog stila.
Po N. Tasiu, promjene su nastale zbog izmjenjenog naina ivota: nomadsko badensko stanovnitvo se sve vie
vezalo za odreene lokacije, poinjalo baviti ratarstvom, mijenjati svoje navike ivota i potrebe, to se sve ogledalo i u promjeni na planu materijalne kulture. Kostolaka kultura je prihvatila mnoge oblike badenskih posuda,
ali ih je vremenom modelirala, dajui im duh svoga stila. Linearno ukraavanje i takasti ubodi se gube, a pojavljuje se Furchenstih tehnika, te motivi zareza u raznim kombinacijama.

REC-GAJARI KULTURA: razvija se s paralelno s krajem kostolake kulture, pod utjecajem Furchenstih
mode, na razliitim supstratnim osnovama na podruju Karpatskog bazena, I-alpskih oblasti i Erdelja.
Privremeni karakter rec-gajarskih naselja i esto koritenje peina kao stanita ukazuje na polunomadsku komponentu u njenoj ekonomici.

Kasni eneolit:
STEPSKA KULTURA: poetkom kasnog eneolita, na prostore Podunavlja snano prodire novi val stepskih
populacija (Kurgan IV), nosilaca kulture jamnih grobova (oker grobovi). Period koji je uslijedio na tim
prostorima bio je izuzetno turbulentan, praen estim migracionim pokretima, integracionim i dezintegracionim procesima. Nedostatak naselja ove kulture objanjava se izrazito nomadskom komponentom
u njenoj ekonomici, ali veliki broj tumula (vie hiljada njih) na podruju Potisja, u Podunavlju i na centralnobalkanskom tlu ukazuje na brojno prisustvo nosilaca kulture u ovim oblastima.
VUEDOLSKA KULTURA: postojalo je vie teorija o njenom nastanku, ali se openito smatra da se razvila na supstratnim osnovama badenske i kostolake kulture, pri emu se uzima u obzir razvoj duboreznog
stila iz Furchensticha. Neki autori (M. Garaanin, A. Durman) tome dodaju i utjecaj novog prodora stepskih elemenata (poetkom kasnog eneolita, oko 3000. g.).
Iz svoga matinog podruja, Slavonije i Srijema, vuedolska kultura brzo proirila u susjedne oblasti, najpre u
Baranju (Zok u Maarskoj), pa na podruje Ljubljanskog barja (Ig), zatim u Bosnu i Srbiju, te u rumunski Banat i
na jadransku obalu. Zahvatajui ovako veliko podruje sa heterogenim supstratom, udaljujui se od matinog
jezgra i primarnog stilskog izraza, u izmjenjenim uslovima vrlo brzo je dolo do raspada velikog vuedolskog
kompleksa i do formiranja novih kultura koje e posluiti kao osnova za razvoj grupa RBD.
U slavonsko-srijemskom podruju i u dijelu june Maarske nastaje vinkovaka kultura; u Sloveniji i na jadranskoj obali formira se ljubljanska kultura; na srednjem i J Jadranu grupa Tivat-Rube; te vie grupa i varijanti u
5

Maarskoj i Slovakoj. One u hronolokom pogledu ve pripadaju RBD, ali po svojoj genezi, stilskim odlikama i
opim karakteristikama materijalne i duhovne kulture predstavljaju poslednji refleks hiljadugodinjeg eneolitskog
razvoja na podruju centralnog i zapadnog Balkana.

NAKOVANSKA KULTURA razvila se u slabo istraenoj jadranskoj zoni. Nalazimo je u eneolitskom stratumu u Spili u Nakovani (Peljeac), u pilji Odmut (porjeje Pive) i u Gudnji kod Stona. Nastala je na
kasnohvarskom supstratu pod djelovanjem kasne vinanske i najvjerojatnije rane salkucanske kulture.
Po Dimitrijeviu, rani eneolit na istonoj jadranskoj obali poinje sa protonakovanskom kulturom (simbioza kasnohvarske i kasnovinanske), a na nju se nadovezuje nakovanska (sa badenskim ukrasom).
U postnakovanskom razdoblju dolazi dolazi do prodora kontinentalnih manifestacija, a prvi val predstavlja lasinjska kultura (u Odmutu ona nasljeuje nakovansku). Nju smjenjuje prodor stepskih, nurkeramikih elemenata,
najvjerojatnije iz Bugarske. Drugi val ini sputanje kasnovuedolskih populacija iz oblasti J i Z Bosne, ali to je
ve prijelaz eneolita na ranu broncu (fiksiranje ljubljanske kulture u jadranskom prostoru).

ENEOLITSKO DOBA U BIH

etiri osnovne kulture: Lasinjska, Badenska, Kostolaka, Vuedolska.
Lasinjska:

Zemunica u Radosavskoj kod Banja Luke, Visoko Brdo u Lupljanici i Vis kod Dervente (kao i
neki elementi u Gornjoj Tuzli);

Badenska:

Dvorovi kod Bijeljine i Vinogradine kod Doboja (neki elementi i na Alihodama, Biogradu u
Pruscu, Crkvinama kod Turbeta, Hrustovai, Zecovima, Debelom Brdu, Varvari i Gornjoj Tuzli);

Kostolaka:

Donja Mahala kod Oraja, Pivnica kod Odaka, Vis kod Dervente (prije nje lasinjska, pa kostolaka, pa vuedolska), Alihode kod Travnika i Obre II;

Vuedolska:

Pejia Gradina (Sana), Topia Glavica i Zecovi (Prijedor), Dabar peina (Sana), Hrustovaa
(Sanski Most), Vis (Modran, Derventa), Crkvine (Turbe), Alihode, Gradac (Homolj, Kiseljak),
Debelo Brdo, Fortica i Kotorac (Sarajevo), Varvara (Prozor) i Zelena Peina (Mostara).

Dvije starije kulture, lasinjska (Z od r. Bosne) i badenska (I od r. Bosne), zauzele prostor S Bosne; preslojavanje u
Vis-Modranu; Kostolaka izmeu tih podruja, SZ od Badenske i onda dolinom Bosne do Obre II; vuedolska
kultura masovno prodrla u Z Bosnu oko Sane i u centr. Bosnu preko Vrbasa oko Sarajeva i Kiseljaka.
U vrijeme kasnih neolitskih kultura, vinanske, butmirske i hvarsko-lisiike, na nekim nalazitima se opaaju elementi vezani za procese karakteristine za podruja izvan BiH, koji obiljeavaju poetak preoblikovanja tamonjih neolitskih etnokulturnih pojava u eneolitske manifestacije ili odraavaju izravnu smjenu autohtonih neolitskih kultura novim eneolitskim. U vinanskoj
kulturi SI Bosne (G. Tuzla) to dovodi do spoznaja o mogunosti obrade i upotrebe bakra, ali to ostaje u lokalnim
okvirima. Na podruju butmirske kulture ni ti elementarni procesi nisu ostavili nikakvog traga. Dakle, vrijeme
koje je na srednjobalkanskom i dijelu panonskog prostora obiljeeno izrazitom prisutnou eneolitskih kultura,
na podruju BiH je jo uvijek okarakterizirano tipinim
neolitskim kulturama, u kojima se pojedinano i bez vidnijeg znaenja osjeaju odrazi promjena I od Drine i S
od Save. Iako je oito da neolitske kulture BiH hronoloki ve pripadaju ranom eneolitu, sve njihove bitne karakteristike jo uvijek imaju tipian neolitski karakter.
Premda u osnovi jo neolitski, takav razvojni tok pokazuje opu silaznu liniju, to svjedoi gubljenje tipskih
odlika kasnoneolitskih kultura i njihovo postupno pretvaranje u dosta bezlian izraz. To gubljenje tipskih odlika, to ilustrira i ope stanje autohtonog supstrata i nje-

govih stvaralakih sposobnosti, djelomino objanjava i

razloge razvojnog zaostajanja u vrijeme obiljeeno irenjem Bubanj-Salkuca-Krivodol kompleksa na podruje I
i J Srbije i S Makedonije, te Tiszapolgar kulture u Vojvodini. Tome treba dodati odsutnost znaajnih etnikih
kretanja i dolaska novoga stanovnitva na ovo podruje,
koje bi, istovjetno ili na slian nain kao u drugim krajevima, bitno utjecalo na dalje razvojne tokove.
Bez obzira to su te okolnosti utjecale na ope razvojno zaostajanje, one su imale i pozitivnu posljedicu: nisu
dovele do brzog i potpunog iezavanja autohtonog supstrata, niti su otklonile svaki njegov udio u postneolitskom razvoju. Taj autohtoni supstrat se, u veoj ili manjoj
mjeri, moe prepoznati sve do razvijene faze eneolita.
Nakon klasine hvarsko-lisiike kulture na podruju
Hercegovine nastupa gubljenje njenih tipskih odlika, to
je praeno i prisutstvom elemenata kojima nije mogue
pripisati izvorni hvarsko-lisiiki karakter. Uvoenjem i
usvajanjem tih elemenata u materijalnoj kulturi autohtonog supstrata nastaju bitne promjene, koje omoguavaju
da se od trenutka njihova uvoenja rauna na sasvim novu etapu razvoja, iako je hvarsko-lisiiki supstrat njezin
potpuni nositelj. Kulturne utjecaje o kojima je rije nije
6

mogue vezati samo za jedan prostor, jer se u raspoloivom materijalu iz Hercegovine izdvajaju dvije grupe
nalaza: jedna izvorno vezana za Bubanj-Hum skupinu, a
druga bliska badenskoj kulturi.
Priblino u isto vrijeme koje odgovara irenju tih utjecaja u Hercegovini, na bosanskom prostoru se odvija
proces razgradnje butmirske i vinanske kulture. Uporedo s odvijanjem tih procesa, unutar autohtonih kultura
dolazi i do kulturno-etnikih promjena uvjetovanih postupnim prodiranjem nositelja lasinjske i badenske kulture, koji zauzimaju pojedine dijelove sjeverne Bosne. Ova
etnika kretanja ne podrazumijevaju ni kulturno ni etniko preslojavanje autohtonoga supstrata, a pogotovo ne
njegovo potpuno nestajanje. Ozbiljne promjene nastaju
tek s prodorom nositelja kostolake i vuedolske kulture,
koje, prema dananjemu stupnju istraenosti, nastupaju
izgleda u priblino isto vrijeme.
Uzimajui u obzir tu injenicu, a potom i krupne promjene u materijalnoj kulturi, pa i promjene ukupne "de-

mografske situacije", oito je da vrijeme njihova prodiranja predstavlja i poetak mlae eneolitske faze u Bosni. Od toga vremena vie nije mogue prepoznati bilo
kakve ostatke autohtonih kultura, a nositelji lasinjske i
badenske kulture potpuno nestaju.
Takva bit prelaska ranoga u razvijeni eneolitik u Bosni se potpuno razlikuje od procesa koji se priblino u
isto vrijeme odvijaju u Hercegovini. Tamo se nastavlja
prilino mirno pretapanje jednoga razvojnog stupnja u
drugi, dokumentirano i oblikovanjem novih tipova posuda ije porijeklo nije mogue traiti izvan tog prostora.
Taj se proces nije odvijao posve autonomno i bez ikakva
udjela vanjskih faktora, ali je taj udio bitno drukiji od
uloge koju su oni imali u oblikovanju eneolita u Bosni.
U Hercegovini to podrazumijeva izraenije djelovanje
mehanizma kulturnih utjecaja, premda se ni prisutnost
novoga stanovnitva ne moe i ne smije skroz iskljuiti.
[B. Marjanovi, Eneolitik i eneolitike kulture u BiH]

KASNA BUTMIRSKA KULTURA U ENEOLITU

Na pojedinim lokalitetima, primjetan je kontakt butmirske i badenske kulture u starijoj fazi, te prisustvo vuedolske u
mlaoj fazi. Vana tri lokaliteta su:
o Crkvine u Turbetu (starija faza: kasna butmirska s elementima badenske; mlaa: vuedolska);
o Gradina u Alihodama (starija faza: badenski i butmirski elementi; mlaa: badenski i vuedolski); i
o Biograd u Pruscu (starija faza: degenerirana butmirska keramika + badenski elementi /kaneliranje/ + lasinjski
elementi; u mlaoj: vuedolski elementi /Debelo Brdo tip/).
Prisustvo badenskih elemenata predstavlja kulturne utjecaje iz badenskog prostora, a ne dolazak populacija; zapaaju
se i elementi lasinjske i Tisapolgar kulture, ali oni su sekundarnog znaaja;
Prema nalazima sa ovih lokaliteta, butmirska kutura traje i izvan okvira III faze Obre II, ona ne zavrava ivot tada,
njene populacije jo ive, ali mijenjaju se obiljeja keramike. Badenski utjecaj ide s matinog prostora i to rezultira
promjenu u butmirskoj materijalnoj kulturi, koja je ve postala iivljena i bezidejna. Ovo su procesi koji dolaze izvana
i to je proces eneolitacije kasne butmirske kulture. Spomenuta tri lokaliteta su gradinskog tipa, ega nema u butmirskoj kulturi. Ipak, nema nijednog dokaza o dolasku novih eneolitskih populacija, cijela BiH bila zahvaena eneolitom
kasnije od prvih eneolitskih kretanja.

BRONANO DOBA
7

(2300.-750.)
Poetak:

kraj kasnoeneolitskih kulturnih kompleksa i pojava regionalnih kulturnih grupa koje se po svojoj fizionomiji mogu oznaiti kao bronanodobne (kraj vuedolskog kompleksa na zapadu, te kraj BubanjHum II /Kostolac-Kocofeni/ kompleksa na istoku).

Kraj:

neposredno pred trako-kimerski horizont, oko 800./750.

Po tradicionalnoj (niskoj) hronologiji, poetak pada oko 1800. godine, a po novijoj, visokoj, oko 2400.-2300.-2200.
godine (ovisno o regijama).

Periodizacija
uglavnom u primjeni modificirani Reineckeov sistem:
RANO BRONANO DOBA (2300.-1600.)

Br A 2300.-1600.
Br A1 2300.-1700.
Br A2 1700.-1600.

SREDNJE BRONANO DOBA (1600.-1300.)

KASNO BRONANO DOBA (1300.-750.)

XXIV.-XVIII. st.
XVII. st.

Br B 1600.-1400
Br B1 1600.-1500.
Br B2 1500.-1400.

XVI. st.
XV. st.

Br C 1400.-1300

XIV. st.

Br D 1300.-1200.

XIII. st.

Ha A 1200.-1000.
Ha A1 1200.-1100.
Ha A2 1100.-1000.

XII. st.
XI. st.

Ha B 1000.-750.
Ha B1 1000.-900.
Ha B2 900.-800.
Ha B3 800.-750.

X. st.
IX. st.
I. VIII. st.

Regionalne grupe
RBD: Ljubljanska kultura (alpski i jadranski tip) na samom prijelazu iz eneolita u RBD; Istra I i Istra II;
licenska keramika i pratee pojave u Sloveniji, cetinska kultura i pratee pojave u Dalmaciji,
Hercegovini i junoj Bosni, vinkovaka i morika grupa u Podunavlju, te Beloti-Bela Crkva i
Bubanj-Hum III u istonoj i jugoistonoj Srbiji, Kosovu i Makedoniji. Neto kasnije se pojavljuju i
transdanubijska inkrustirana keramika i vatinska grupa, te Armenochori grupa, koje su nastavile razvoj i tokom narednog perioda.
SBD: Istra III, vatinska grupa, jednim dijelom dubovako-utobrdska i parainska, zatim kultura grobnih
humaka u Bakoj, te slabo proueno SBD u Sloveniji, Lici i Bosni, koje poznajemo po pojedinim
nalazitima Vrhnika, Liki Osik, Varvara B i Glasinac II).
KBD: zavrne etape vatinske, dubovako-utobrdske i parainske, Varvara C, srednjobosanska grupa, glasinaka grupa KBD, Mediana grupa u Pomoravlju, i grupe kulture polja sa arama.

Geneza kulturnih grupa ranog bronanog doba

Za razliku od kasnog eneolita, u kome su dominirali vei kulturni kompleksi, u ranom bronanom dobu se pojavljuju,
istovremeno ili sukcesivno, brojne izdifirencirane kulturne grupe sa slabijom meusobnom kohezijom. Nije potpuno
sigurno ta je izazvalo tu prekretnicu, ali se pretpostavlja da je na samom prijelazu iz eneolita u bronano doba dolo
do posljednjeg vala prodora novih indoeuropskih populacija. Njihov odnos prema eneolitskom supstratu je odredio
fizionomiju pojedinih kulturnih grupa.

Pitanje eneolitskog supstrata Jadransko-zapadnobalkanske regije Po Dimitrijeviu, rani eneolitik na

istonoj jadranskoj obali poinje sa protonakovanskom kulturom (simbioza kasnohvarske i kasnovinanske).
Na to se nadovezuje nakovanska (sa badenskim ukrasom). S kontinenta stiu lasinjski utjecaji, to predstavlja finalnu etapu eneolita. U to se doba pojavila nurkeramika stepskih elemenata. Na kraju bi slijedio drugi
kontinentalni prodor sputanje vuedolske populacije iz zapadne i srednje Bosne prema jugu, te rasprostiranje jadranskog tipa ljubljanske kulture du Jadrana, od Istre do Albanije. Ovaj prodor je na granici eneolita
i bronanog doba. U Istri keramika u irem smislu pripada nakovanskoj kulturi i stoji u kontaktu sa metliastom keramikom, jednom kasnoeneolitskom pojavom koja zatim prelazi i u poetak RBD. Stepski elementi u
regiji: vrpasta keramika, igosanje, urezi, kanelure, ukras prstima na obodu. Moe se rei da postoji sinhronizam izmeu zavrne faze ljubljanske i poetne faze cetinske kulture, no one nisu paralelne jadranski tip
ljubljanske kulture raniji je od RBD u srednjoeuropskom smislu, dok se poetkom bronanog doba cetinska
kultura uveliko razvija, a ljubljanska iezava. Ova regija u fazi zavrnog eneolita prua izgled sloenog
kulturnog mozaika sa mnotvom populacija i kultura, koje se nisu samo smjenjivale, ve i preplitale. Taj je
supstrat bio heterogen, pa je to moralo i utjecati na sloen i neujednaen razvoj ove regije.
Ljubljanska kultura - razvoj direktno iz eneolitske osnove, u naseljima u Ljubljanskom barju. Nastala je
simbiozom kasnovuedolskih elemenata i kulture zvonastih pehara (J. Koroec). Izvanredna pokretljivost
plemenskih grupacija je omoguila ekspanzione pokrete. Javljaju se dva tipa aplski (Vuedolci i nosioci
kulture zvonastih pehara), te jadranski (alpski tip + vuedolski elementi koji prodiru iz Bosne). Prisutni tumuli, Mala Gruda kod Tivta prvi kneevski grob. Po Marijanoviu, jadranski tip ljubljanske kulture je rezultat prihvaanja kulturnih utjecaja (keramike), a ne prodora populacija. Postoji pretpostavka da je ljubljanska kultura bila jedno od izvorita licenske keramike u Sloveniji.
RBD Istre Poetna faza (Istra) I je okarakterizirana preivljavanjem grupe sa metliastom keramikom; u
razvijenoj etabi RBD dolazi do pojave kulture novog tipa (Istra II) stara populacija iezava, preslojena
novom (po nekima, maloazijskog porijekla). Pokopi: tumuli sa zgrencima i sanducima od kamenih ploa.
Tada se osnivaju brojna gradinska naselja (kasteljeri).
RBD zapadne Hercegovine Trostruka gradina (Gruda), Neajno (Posuje), Ravlia peina (Ljubuki) itd.
Pokopi: tumuli sa zgrencima i sanducima od kamenih ploa. Nastaje na osnovu supstrata hvarsko-lisiikog
tipa (ija retardacija traje duboko u eneolit), te prodorima vuedolskih populacija i ljubljanskih elemenata,
kao i nosilaca vrpaste keramike. Poetkom bronanog doba dolazi novi talas doseljenika stoga se moe
zakljuiti da je stanovnitvo ovog podruja bila dio jedne ire zajednice koja se postepeno izgrauje na SZ
Balkanu, svakako ve indoeuropske ili bolje reeno indoeuropeizirane. Geneza zapadno-hercegovakog kulturnog facijesa ostaje otvoren problem, jasno je samo da se radi o pojavi znatno manje vezanoj za eneolitski
supstrat nego to je to sluaj sa susjednom cetinskom kulturom, pa prema tome i o novijoj pojavi.
RBD istone Hercegovine sline pojave i porijeklo kao i u zapadnoj Hercegovini
Cetinska kultura nastaje jo tokom kasnog eneolita i traje do do Br B1. Njena prva faza (protocetinski
facijes, po oviu) svojom kulturnom fizionomijom odraava sloen etnogenetski proces u kome je ulogu
imalo nekoliko eneolitskih grupa, snanije ili slabije prisutnih u srednjem i kasnom eneolitu jadranske zone.
Pretpostavlja se da su ulogu autohtonog supstrata imali nosioci nakovanske kulture. Dimitrijevi i Benac su
isticali uee lasinjskih elemenata, to Govedarica dovodi u pitanje, ukazujui da te kulture nisu ni geografski bliske, ni hronoloki savremene. U ornamentici se uoavaju vuedolski (ljubljanski) utjecaji. Marovi i
ovi istiu znaaj terina sa proirenim obodima, kojima nalaze analogije u JI Rumuniji i Bugarskoj i povezuju tu pojavu u cetinskoj kulturi sa prodorom stepskih elemenata. Sigurno je da su u konanom oblikovanju
cetinske kulture ulogu imali i neki novi elementi, pri emu treba spomenuti moguu idejnu vezu trakastih
ornamenata cetinske kulture sa srodnim pojavama u okviru grupa Beloti-Bela Crkva i Bubanj-Hum III, povezanih, na drugoj strani, sa srodnim pojavama u Trakiji. Po Govedarici, u genezi cetinske k. su uestvovali
utjecaji iz kasne kulture zvonastih pehara i protounjetikog stila, utjecaji nasljea jadranskog tipa ljubljanske
kulture, a uoavaju se i veze sa podrujem Peloponeza, koje se ogledaju u preuzimanju ornamentalnih formi
9

i uvoenju obiaja incineracije. Cetinska kultura, dakle, izrasta iz ire populacijske osnove. Prvi supstrat bi
bio neolitski, koji je preslojavan uzastopnim valovima Indoeuropljana. U toku kasnog eneolita, javljaju se i
druge Z-balkanske grupe (lasinjska, ljubljanska, vuedolska, zvonastih pehara), pa se iz te osnove izdvojila
zasebna etnokulturna skupina cetinska kultura. Sahranjivanje: u tumulima (najee kamenim), sa inhumacijom (zgrenci u cistama), te incineracijom (urne); u tumulima nalazimo i fragmentirano posue.
Posuka kultura Hercegovina, Duvanjsko polje, srednja i moda sjeverna Dalmacija. Znaajan dio teritorija dijeli sa istovremenom cetinskom kulturom. Naselja: gradine i otvorena; nain pokapanja malo poznat,
po oblicima posuda mogu joj se pripisati tumuli u okolini Posuja i Gruda (zgrenci u cista grobovima).
Nastala je u toku sloenog procesa saimanja kasnoeneolitskog supstrata s novim valovima naseljenika koji
pristiu na Z Balkan krajem eneolita i poetkom RBD. Njen razvoj se moe podijeliti u dvije faze: Neajnofazu (Br A1) i Sovii-fazu (Br A2-Br B1).
RBD Prijelazne zone Prijelazna zona obuhvaa dijelove sjeverne Hercegovine, te june i centralne Bosne
(krajeve oko gornjih tokova Neretve, Bosne i Vrbasa). Znaajnija nalazita su Debelo Brdo, Soukbunar, Zlatite, Ilinjac u Kotorcu, Velika Gradina u Varvari, Pod kod Bugojna i Alihode u dolini Bile (naselja gradinskog tipa, ali bez fortifikacija). Za sada se ne moe jasno izdvojiti i definirati neka kulturna grupa u okviru
ove zone. Geografski je ovom podruju najblii Glasinac, a naeni su zajedniki elementi (keramika); prema
J i JZ veu se za ovu zonu Hercegovina i srednja Dalmacija (s njima najvie srodnosti pokazuje materijal iz
Varvare), a gotovo potpuni nedostatak nalazita RBD u dijelu centralne i u S Bosni, te nedovoljna istraenost meurjeja Save i Drave oteavaju procjenu stvarnog znaenja odreenih podudarnosti. Litzen keramika upuuje na meurjeje Save i Drave, Transdanubiju i alpski prostor; tehnika namotane niti sa cik-cak motivima sa Varvare ima analogije sa transdanubijskom Kisapostag kulturom; neki primjerci kanelirane keramike se vezuju na podruje J Transdanubije, pokazuju slinost sa Somogyvar kulturom; analogije za ljestviasti motiv se mogu nai tek na keramici Hatvan kulture. Postoji, dakle, puno dodirnih taaka sa irokim oblastima Karpatskog bazena, ali nema argumenata za blie povezivanje kultura. Mogue je, prema nalazima
grube keramike ukraene otiscima prsta, povezati ovo podruje i sa kulturom Bubanj-Hum III. ovi pretpostavlja da je tokom RBD ovaj prostor preplavilo novo stanovnitvo, koje je asimiliralo starosjedioce.
Evidentno je da je starija, kasnoeneolitska populacija na Varvari (Varvara A-1) preslojena novom (Varvara
A-2), a posve novo stanovnitvo je i ono na Podu A. Pretean dio prijelazne zone naseljavali su krajem
eneolita nosioci vuedolske kulture. Meutim, RBD ovog podruja ne pokazuje u svom sadraju ni jednu
vaniju komponentu koja bi se mogla shvatiti kao naslijee vuedolske kulture.
RBD Glasinca (Glasinac I) opu ocjenu drutvenoekonomskog razvoja, etnike i kulturne pripadnosti i
geneze RBD na Glasincu za sada nije mogue dati; karakter terena upuuje da je stoarstvo morala biti osnovna privredna grana, a relativno mali broj tumula ukazuje na rijetku naseljenost i malobrojnost tih stoarskih zajednica. Najstariji nalazi s Glasinca potjeu iz eneolita, a kulturno su dosta heterogeni. Naseobinski
slojevi konstatirani su na gradini Klisuri u Kadia brdu (Sokolac) i na Gradini u Vrlazju (Rogatica), a grobovi pod tumulima u Rudinama kod Rusanovia, u Vrlazju i u Gosinji planini (Rogatica). Eneolitu pripadaju i
ravni grobovi s urnama iz Tatinice (Viegrad). Prilozi su: keramike posude, kameni buzdovani, kremeni
noii, kotane igle i perle. U RBD (Glasinac I) naseljenost je i dalje rijetka, a nalazi takoe kulturno heterogeni (elementi cetinske kulture, grupe Beloti-Bela Crkva i dr.). Od gradinskih naselja, ovom dobu bi mogli
pripadati Gradac u Kusaama i Gradina u Koutici. Vanija nalazita su Kovaev do (Sokolac), Vrtanjak,
Rusanovii, Borci-Vrlazje i upanovii (Rogatica). To su manje grupe ili pojedinani tumuli (veinom skeletni). Prilozi su: keramika, kamene bojne sjekire-ekii, hronani bodei. U nasipu tumula, kao i u osnovi,
esti su ulomci keramike (ostaci daa).
PODUNAVSKO-BALKANSKI KOMPLEKS RBD vie kult. grupa (Bubanj-Hum III, Armenochori, Maliq IIIa,
Beloti-Bela Crkva, vinkovaka, Somogyvar i dr.); zajednike karakteristike: naselja na visokim rijenim
terasama ili breuljcima, u manjoj mjeri i telovi; meu kamenim oruem se izdvajaju bueni kameni ekii;
predmeti od metala gotovo potpuno nedostaju (samo ih imamo u mokrikoj i grupi Beloti-Bela Crkva), keramika je veinom anornamentalna, figuralna plastika potpuno nedostaje. Sahranjivanje je biritualno. Hronoloki pripada Br A (2300.-1700). Sve ove grupe povezuje zajednika komponenta u genezi: u Panoniji je to
vuedolska grupa, u Pomoravlju Bubanj-Hum II (koji je usko vezan za kasnije etape badenske i Coofeni
grupe); osim eneolitskih tradicija, tu su i strani elementi koje donose stoari, nomadi s Ponta (pokapanje pod
tumulima). Grupe Armenochori, Maliq IIIa i Beloti-Bela Crkva nisu nastale iz eneolitskih kultura, jer ih u
10

tim oblastima nije ni bilo, nego se dovode u vezu s migracijama, i to ve u vrijeme stabilizacije RBD. Tada
se zavrava dugi proces saimanja, mijeanja i seljenja koji je bio odluujui u stvaranju kultura eneolita
Vinkovaka kultura razvila na osnovama vuedolske, sjedinjujui elemente autohtonog stanovnitva, kao
i novi, strani, vjerojatno indoeuropski element, koji ovamo prodire jo za eneolita. Zasnovana prvenstveno
na domaim osnovama, uz primanje niza novih elemenata, osobito u keramici te ornamentici, od susjednih,
genetski srodnih grupa (Somogyvar, Beloti-Bela Crkva, morika itd.). Uoavaju se jaki utjecaji iz unutranjosti Balkana, to vinkovaku grupu svrstava unutar podunavsko-balkanskog kulturnog kompleksa. Kod
sahranjivanja je prisutna biritualnost (inhumacija + incineracija).
Morika kultura (Mokrinska grupa) u S Banatu, oko ua Moria u Tisu, na teritoriju Maarske i Vojvodine. U genezi ove grupe, vidljiva je domaa eneolitska komponenta, odreeni principi u skeletnom pokapanju imaju staru tradiciju ovog podruja (Tiszapolgar-Bodrogkeresztur); s druge strane, jak je udio i RBD
Nagyrev grupe (posue s metliastim ornamentom); vreve s jednom drkom veemo uz vinkovaku grupu
(i vuedolsku tradiciju), a pehare sa dvije ruke (Pitvaro tip) uz Bubanj-Hum III (utjecaji s juga). Pokopi su
biritualni, s tim to je inhumacija u ravnim grobovima sa zgrencima ea. Antropoloka analiza skeleta je
pokazala etiri razliita rasna tipa.
Litzen keramika Savsko-dravskog meurjeja ukras izveden utiskivanjem sukane niti vrpce (litzen) u
jo mekanu, nepeenu glinu, ili pak niti omotane oko tapia, ili tkane tekstilne trake. S. Dimitrijevi, pak,
smatra da je ornament raen pomou nazubljenog kotaia, slino kao i u ljubljanskoj kulturi alpskog tipa.
Beloti Bela Crkva zahvatala podruje Z Srbije (centralnobalkanska regija). Keramika je veinom bez
ukrasa, a sahranjivanje je vreno u tumulima, incineracijom i inhumacijom sa zgrencima. Spaljeni ostaci
nisu sakupljani u are, nego su ostavljani na lomai koja je prekrivana zemljanom humkom. Ovakav nain
sahrane je vezan za pogrebni ritual koji sa sobom donose indoevropska stepska plemena. Kod skeletnih
grobova, grob mukarca, kao starjeine porodine zajednice, posebno je istaknut. Najvie slinosti ova grupa
pokazuje sa tumulima Transilvanije (nastali pod utjecajem stepsko-pontskih oblika sahranjivanja).
Bubanj-Hum III Grupa Bubanj-Hum III je mogla nastati direktnom evolucijom iz ranije eneolitske kulture, na to ukazuju brojni elementi koji je veu sa grupom Bubanj-Hum II (motike od jelenjeg roga, bueni
kameni ekii). Pitanje je odakle potjeu pehari sa dvije drke, tipine forme ove grupe (da li je njihov prototip bubanjski kantaros ili dolaze sa egejskog podruja). Rijetki fragmenti keramike sa urezanim i ubodnim
ornamentima su preuzeti ili iz kruga Ezera ili su povezani sa ornamentikom grupe Kotarac-Cetina. Neki
arheolozi smatraju da se, uprkos injenici to sadri neke elemente nasljeene iz prethodnog razdoblja, ova
grupa mora oznaiti kao nova pojava (to bi svjedoio i sterilni meusloj u stratigrafiji eponimnog nalazita
Bubanj, koji oznaava hijatus u naseljavanju).
Armenochori grupa juna Makedonija, Pelagonija. Zajedno sa grupom Maliq IIIa (Albanija) predstavlja
najjuniju pojavu podunavsko-balkanskog kompleksa. I Maliq IIIa i Armenochori grupe nemaju direktnih
pretea; u podruju gdje je rairena ona zanemaruje staru eneolitiku kulturu (koja u Pelagoniji ima dugu
evoluciju). Dakle, grupa je formirana doljacima sa strane i bila bi prema tome posljednja pojava migracionih pokreta iz unutranjosti Balkana i podunavske oblasti daleko na jug (zajedno sa Maliq IIIa).

Geneza kulturnih grupa srednjeg bronanog doba

SBD Istre Istra III U genetskom pogledu, ova faza se neposredno nastavlja na prethodnu, ali dostie
svoju zrelost i izgrauje samostalnu fizionomiju, inei cjelinu za sebe. U Istri III se zadrava pokapanje pod
tumulima, ali se javlja se i nova tendencija u sferi kulta mrtvih: sahranjivanje u ukopanim, ozidanim, ravnim
grobovima, unutar i izvan naselja.
Grupa likih nalazita SBD lokaliteti: nekropola u peini Bezdanjaa, tumuli u Likom Osiku i Pavlovcu
Vrebakom, peinska naselja u Likom Leu i Trnovcu kod Gospia; ukopi pod tumulima i neobini ukopi
u peini Bezdanjaa: skeletni grobovi smjeteni uz bone zidove ili uz vee nakupine siga. Nisu postojale
grobne konstrukcije, nego su mrtvi leali u prirodnim udubljenima, veinom postavljeni u isprueni poloaj.
Pokraj glave umrlog postavljale su se keramike posude sa zrnastom ili tekuom hranom. Nakon polaganja u
grob, u neposrednoj blizini, na malom ognjitu, prinosila se rtva (vjerovatno meso ivotinja). Zailjeni na11

gorjeli tapii, naeni u velikom broju pokraj umrlog, vjerovatno su sluili da se na njih nabode hrana, koja
se ostavljala u grobu. Umrli su se bojili crvenim okerom. Lika nalazita imaju neke zajednike elemente sa
nalazitima u Bosni: tipovi keramike, donekle nain stanovanja, te sahranjivanje pod tumulima, a razlike se
uoavaju u oblicima bronanih predmeta (koji su vezani za radionice alpskog podruja i karpatske kotline).
Grupa nalazita SBD u Bosni lokaliteti: Debelo brdo, Kotorac, Fortica, Varvara B i Glasinac II. Glasinac nam potvruje da se i u SBD nastavljaju ukopi pod tumulima, prilozi su vrlo rijetki i za razliku od RBD
u grobovima nema oruja niti cijelih posuda, nego dijelovi nonje ili nakit: bronane aplike, dijademe, narukvice, prstenje, privjesci (importi iz panonskih ili srednjoeuropskih radionica);
Glasinac II iz SBD poznajemo 20-ak tumula sa oko 30 grobova (Parevii, Rusanovii, Maravii, Guevo, Osovo, upanovii), gotovo iskljuivo sa skeletima (u dva sluaja spaljivanja). U grobovima nema oruja. Nakit je relativno brojan; narukvice s krajevima u obliku peata, obino s urezanim krivolinijskim ukrasima, kupasti tutuli, dvospiralni privjesci i toke, igle, dijademe sa spiralnim zavrecima; uglavnom se radi o
srednjoevropskim (srednjopodunavskim) tipovima. Oruja u grobovima nema, a keramika se nalazi samo u
fragmentima, van grobova. Ove nalaze nije jo mogue pripisati odreenoj kulturnoj grupi, mada je u nainu
sahranjivanja oigledna bliskost sa podrinjskom grupom u srednjem i donjem Podrinju.
Savsko-dravsko meurjeje i Bosanska Posavina Savsko-dravsko meurjeje u SBD je podijeljeno na
dvije regije u kojima se manifestiraju razliiti kulturni utjecaji: istonu, na liniji Slav. Brod D. Miholjac, s
Baranjom, i zapadnu, sa sred. i Z. Slavonijom, Prigorjem i Hrvatskim Zagorjem do JI predalpskog prostora.
Krajem RBD u Slavoniji i Z. Srijemu dogaaju se nove kulturne manifestacije. Dimitrijevi je izdvojio bebrinski tip hatvanskog kompleksa, kojeg stavlja krajem Br. A stupnja. Ova pojava je ranije bila poznata po nazivu brodska kultura, a novija istraivanja je povezuju sa kulturnom grupom Barice-Greani i datiraju u Br
B/C (1600.-1300.). Vatinska je kultura iz svog centralnog podruja J Banata, JI Bake i I Srijema irila svoj
utjecaj prema Z do u I Slavoniju, zahvativi i desnu obalu Save. Istovremeno je krajem RBD kultura
inkrustirane keramike Transdanubije izvrila prodor u Slavoniju i Srijem. Na lokalitetima u Srijemu u isto
vrijeme imamo pojavu vatinske i inkrustirane keramike J. Transdanubije (Gradina na Bosutu, Gomolava i
dr.). Vatinska kultura djelovala je preko Save i na S. Bosnu (Vis, Pivnica).
Vatinska grupa dobila ime po nalazitu u Vatinu (J Banat), lokaliteti: nekropola u Vrcu, idovar u Vojvodini (najznaajnije naselje vatinske kulture), naselja po Vojvodini, Belegi, ostave u Vukovaru i Lovasu,
itd. Garaanin je izdvojio dvije faze: panevako-omoljiku (Br. A2/B1), vatinsko-vraku (Br. B2-C), dodavi kasnije i fazu Belegi-Ilanda (Br. C/D) koju drugi autori smatraju zasebnom grupom (Belegi I). U
pokapanju se javlja biritualnost: inhumacija u ravnim grobovima (u ispruenom poloaju) i spaljivanje,
Nastaje jo krajem RBD, a njenu supstratsku osnovu ine moriko-mokrinska grupa, tj. njen juni ogranak.
Transdanubijska (junopanonska) grupa s inkrustriranom keramikom u JZ Maarskoj, a javlja se u
Baranji (Beli Manastir) i I Slavoniji (Dalj, Erdut, Bijelo Brdo). Najjuniji poznati nalaz je urna iz Bosanske
Rae. Grupa pripada periodu Br A2-B1 (1700.-1400.). Za genezu grupe vane su eneolitike tradicije, tako
su statuete (idol iz Dalja, npr.) bliske oblicima vuedolske grupe i Ljubljanskog barja. Nain pokopa: spaljivanje i sahranjivanje u arama.
Podrinjska grupa ranije nazivana zapadnosrpskom varijantom vatinske kulture; Br C-D (1400.-1200.).
Keramiki oblici odgovaraju vatinskoj kulturi, ali pogrebni ritus pokapanje pod tumulima nasljeuje od
prethodne grupe (Beloti-Bela Crkva). Kremacija i inhumacija javljaju se usporedno, ali u donjem Podrinju
se isljuivo javlja inhumacija. Konstrukcije grobova svode se na dva osnovna tipa: odar od kamenja i kameni koveg. Pogrebni ritual se razlikuje od vatinske grupe i cijelog balkansko-podunavskog kompleksa razvijenog bronanog doba u Pomoravlju.
Dubovako-utobrdska grupa rasprostire se na podruju srpskog Podunavlja, J Banata i istonoj Srbiji.
Vana zbog izuzetne estetske vrijednosti keramike i bogate plastike; pripada kompleksu inkrustirane keramike; ornament meandra, Dupljajska kolica solarni Apolonov kult. Sahranjivanje: incineracija, ravni grobovi + darovi: keramika, metalni predmeti, statuete: antropomorfne figure, figure ptica ili ornithomorfne
zveke (statuete se redovito stavljaju u dvostruku posudu, namjerno lomljenu ritualno). Uoljiva pojava
dvojnih, pa i trostrukih grobova (porodica). Vjerovatno su bili oznaeni, jer stariji nisu oteeni mlaima.
Dupljajska kolica naena u dva primjerka na lok. Grad na Dupljaji, od terakote, jedna su sa tri toka i upregnutim patkama, a druga oteena.
Na kolicima su ljudske figure sa ptijim kljunom, u zvonastim suknjama i nakitom koji je urezan. Bogato su ukraena spiralama i geometrijskim

12

motivima. Na jednom muka figura u enskoj nonji (s prikazanim falusom ispod haljine) kult o hiperborejskom Apolonu, vezan je uz kult
plodnosti i vegetacije (kult sunca urezan sunev krug u dnu kolica s unutranje strane). Na drugom primjerku, ugravirane svastike ukazuju na
solarni kult. Statueta je slina kretskomikenskim primjercima (veze s Mediteranom). Postoji i sumnja u njihovu autentinost, naena su u fragmentima, dok je jedan kolekcionar iz Bele Crkve izvrio njihovu rekonstrukciju. Kasnije su dospjela u muzeje.

Parainska grupa pripada karpatsko-donjopodunavskom kompleksu razvijenog bronanog doba, zajedno

sa vatinskom i nizom grupa Rumunije i S Bugarske. Sa vatinskom grupom povezuju ju grobni ritual, a sa
grupama Rumunije niz zajednikih keramikih oblika. Nekropole pripadaju tipu ravnih nekropola sa arama; ukapalo se u plitku jamu u koju je poloena ara sa ostacima umrlog, uz metalne darove. ara je
prekrivena zdjelom kao poklopcem, a ostali bi darovi bili stavljeni u raku obino u visini ramena are.

Geneza kulturnih grupa kasnog bronanog doba

KBD je prijelazno razdoblje iz bronce u eljezo, to je vrijeme totalnih promjena. Osnovnu ulogu u oblikovanju i
izdvajanju ove faze imale su panonsko-balkanske ili tzv. egejske seobe, koje su se odvijale od kraja XIII. ili po. XII.
stoljea do X. stoljea, a imale su ishodite u JZ panonskom prostoru (meurjeje Save, Dunava i Drave). Najvee
promjene su se dogodile u zadnja dva vala tih seoba, s kraja XII. i kraja X. st.

Istarska grupa oblikovana pod viestrukim utjecajima: sa JZ panonskih prostora KP (metalni predmeti),
sa zapadnobalkanskih prostora (spiralnonaoarasti privjesci s petljom), iz Italije (uoene veze sa srednjom
Italijom), sa liburnskog i delmatskog podruja; iz prethodnih faza naslijeeni su osnovni uvjeti ivota (npr.
gradine), ali se proizvodnja bitno mijenja, te je prerada metala bogatija. Osim tih utjecaja, tu su i balkanskopanonske seobe, koje su zahvatile i istarsko podruje. Pokopi su na zajednikim grobljima na ravnom zemljitu ili podno naselja, te pod kamenim gomilama; najee zgrenci, ali i sjedei poloaj (izuzetak u Istri i
Primorju); u Istri se tek nakon doseljenja nosilaca KP mijenja ritual i to od poetka eljeznog doba. Znai,
u Istri se kroz cijelo BD pokapaju pod humke, a sa KP-om poinje spaljivanje.
Liburnska grupa podruje od rijeke Rae i Uke u Istri do Krke u sjevernoj Dalmaciji; Nastala na autohtonim osnovama na domaem tlu, s primjetnim utjecajima iz JZ Panonije (KP), s prostora Z Balkana i Italije. Pokopi: zgrenci, u ravnim grobljima pokraj ili u blizini naselja i u kamenim tumulima; prilozi: najee
nakit, ali i dijelovi odjee, oruje i keramika. Karakteristine lune fibule sa dva diskoidna zadebljanja.
Delmatska grupa na podruju kasnijih Delmata i srodnih naroda, izmeu Krke i Neretve, pa do dinarskih
planina u unutranjosti; ovo se podruje razlikuje od drugih po veem broju ostava, peinskim grobljima i
sojenikim naseljima, kao i po peinskim naseljima to sve ukazuje na velika previranja i nemire, te sklanjanje u zatienije prostore; iz prethodne faze naslijeeni su ista vrsta naselja, isti nain pokapanja i osnovna svojstva keramike. Snani su utjecaji KP (veinom iz JZ panonskih prostora), te unutranjosti Balkana,
dijelom s Glasinca. narebrene narukvice i spiralni privjesci, a dijelom iz srednje Bosne keramika).
Junoprimorska grupa obuhvaa J Dalmaciju, JI Hercegovinu i Z dio Crne Gore; pokapanje: pod kamenim tumulima, zgrenci. Nema izrazitih domaih proizvoda osim sjekira dalmatinsko-albanskog tipa, koje
su bile i osnovna ratna oprema. Smatra se da su te sjekire proirene s Bliskog istoka (od Feniana?). Imamo
utjecaje iz KP-a, Z Balkana i Italije, a zanimljivo je da u J Primorju nisu poznate lune fibule sa dva zadebljanja, ali su poznate na okolnom podruju, pa i u Albaniji.
Ope karakteristike KBD na istonojadranskoj obali: osnovni poticaj u razvoju i nastajanju cijelog ovog
kulturnog kruga u KBD su imale panonsko-balkanske seobe s ishoditem u JZ panonskom prostoru KP-a,
koje su izazvale nemire, narodnosna pomicanja, prijenos kulturnih dobara i utjecaja. Jak utjecaj iz panonskih
prostora je uvjetovao pojavu niza novih proizvoda. Naseljavaju se peine dokaz za nemire i nesigurnost; u
primorju se javlja vei broj ostava, kojih nema u drugim razdobljima (iako su siromanije od onih u Panoniji). Uoljiv je uvoz velikih koliina metalnih proizvoda, osobito iz KP; razvijena je i domaa proizvodnja
metalnih predmeta, to dokazuju kalupi u Varvari, lune fibule i sjekire dalmatinsko-albanskog tipa. Uoljive su promjene u lonarstvu, pogotovo u Z Hercegovini pod utjecajem srednje Bosne, a openito pod utjecajem KP. Razmjena i veze sa susjednim podrujima, kakvih ranije ni priblino nije bilo, sada je iva i raznolika. Na cijelom primorju su ukrasi strogo geomaterijskih uzoraka, a likovne predstave rijetke (osim u
Mujoj jami/kocjan suneva simbolika ptice, sunane lae s pticama i sunevim kolutom). Upotreba
eljeza u ovoj fazi je slabo poznata (osim eventualno pojedini primjerci iz Muje jame i Gradine na Varvari
13

 naeni ostaci eljezne legure). KBD je imalo znaajnog udjela u oblikovanju kult. skupina ovog podruja
u eljezno doba, to znai da je najvei dio stanovnitva preivio i nastavio ivot na istom prostoru
Japodska grupa Prva pojava japodskih elemenata nastaje u KBD, ali neki elementi seu jo iz SBD (Bezdanjaa); umrli se sahranjuju inhumacijom u ispruenom poloaju, a raka se ograuje kamenjem (to se prati
od kraja RBD). Poetkom KBD, prvi put se ovdje pojavljuje, osim inhumacije, i inceneracija. Po K. VinskiGasparini, KP je imala presudnu ulogu u formiranju japodske kulture, dok A. Benac i R. Drechsler-Bii
smatraju da KP ima odreenu, ali ne i presudnu ulogu u formiranju ove kulture, jer su jaki autohtoni elementi (npr. skeletno sahranjivanje od SBD). Prisutni su i utjecaji liburnskog prostora.
Prijelazna zona KBD u KBD obuhvaa manji teritorij nego prije: sjeverna Hercegovina, juna Bosna i
okolica Sarajeva, dakle, radi se o prijelaznoj zoni izmeu mediteranskog i kontinentalnog podruja SZ Balkana. Najznaajnjji naseobinski lokaliteti su Varvara C, Debelo Brdo i Fortica, naene su u i po dvije ostave kod Prozora i na Debelom brdu; KBD ove zone razvija se direktno iz SBD, uoljiva je srodnost s
glasinakim podrujem i vie-manje openito s jugom (I Hercegovina, Crna Gora, Albanija) ili sa zapadom
(JZ Bosna, Z Hercegovina, sr. Dalmacija). U toku KBD je prisutan i utjecaj KP iz Podunavlja (facetiranje
zdjela ili turbanski obodi). Najjai utjecaji su bili iz srednjebosanske grupe. Radi se o preuzimanju veeg
broja keramikih oblika, ornamenta i kompozicije, a i u Varvari su ulice izmeu kua posute ljunkom, to je
karakteristika naselja srednjebosanske grupe na Podu kod Bugojna. Pitanje je da li su odreene kulturne
tekovine prenesene ili se stanovnitvo srednje Bosne sputalo na jug, pod pritiskom nosilaca KP.
Glasinac III (KBD) Glasinaka kulturna grupa KBD se razvija se na glasinakom podruju i u G. Podrinju, a u svojoj ranoj fazi (Glasinac IIIa) prodire i na Peter. Granica prema jugu nije mogue definirati.
Karakteristike grupe u cjelini su: osnivanje veeg broja gradinskih naselja, naseobinska keramika posebnih
oblika, vjerovatno nastala iz starijeg bronanodobnog supstrata, srodna po formama i ukrasu keramici Debelog brda i Varvare C, sahranjivanje pod tumulima, s dominantnom inhumacijom (spaljivanje postoji kao izuzetak); u grobovima nema oruja, vec se prilae samo nakit, a izuzetno i keramike posude.
U fazi IIIa (Br D, XIII. st.) jo su dominantne arhaine forme naslijeene iz SBD: narebrene narukvice od
bronanog lima, tutuli, dugmad, dvospiralni privjesci, a tipian nakit ine i igle s glavom u obliku makove
ahure, igle sa stepenasto profilisanom glavom, s bikoninom glavom i sl., te iroke bronane ogrlice s bogatim graviranim ukrasom.
U fazi IIIb-1 (kraj Br D - Ha A1, kraj XIII. i XII. st.) mijenjaju se oblici nakita. Pored malobrojnih naslijeenih ili arhainih formi (bronana dugmad, kasne varijante narukvica s krajevima u obliku peata, sljepooni kolutovi od tordirane bronane ice), dominantni su oblici preuzeti iz KP (fibule s lukom u obliku violinskog gudala, igle s kuglastom glavicom, topuzaste igle; znaajne su i male kariice-naunice od bronane
ice. Nema promjena u nainu pokapanja niti u keramikim formama.
U fazi IIIb-2 (Ha A2, XI. st.), kao i poetkom faze IIIc, nestaju tipine forme prethodne faze i broj grobova naglo se smanjuje, to je vjerovatno odraz naglog opadanja populacije, prouzrokovanog migracijom dijela stanovnitva u okviru podunavsko-balkanske seobe. Ponovni uspon pada u drugu pol. faze IIIc (Ha B2).
Za fazu IIIc (Ha B, X. i IX. st.) tipina je pojava fibula Golinjevo tipa i njene "glasinake" varijante,
naoarasti bronani privjesci, te ukrasne ploe (falere) s ugraviranim ukrasom (razvijeni zapadnobalkanski
geometrijski stil). Keramike forme postepeno evoluiraju pojavljuju se pehari s drkama tipa "ansa bifora"
i neke druge, nove forme. U grobovima se nalaze prvi put i eljezni objekti: narukvice i prstenje.
Najvanija nalazita su: Mla, Maravii, Borovsko, Gradac u Sokocu, Bandin Odak, Taline, Planje, Brezje,
Kosovo, ivaljevii, Sjeversko (sve na glasinakom podruju), zatim trpci kod Rudog, te Latinsko groblje
na Peteru; u ovom posljednjem nalazitu, glasinakoj grupi pripada samo najstarija faza pokapanja; sljedea
faza pripada grupi Donja Brnjica.
Srednjobosanska grupa podruje oko gornjeg i srednjeg toka rijeka Vrbasa i Bosne; lokaliteti: Alihode
kod Travnika, Pod kod Bugojna, gradina Kopilo kod Zenice i ostave u V. Mounju i Brgule; Pod B = Varvara C3 (kraj Ha A, te Ha B1 i B2.). Pod B bi se mogao datirati izmeu 1050. i 750.g., Kopilo u IX. i VIII.
st., a Veliki Mounj u Ha B2.

14

Geneza: Nastala je, vjerovatno, tokom XII. i XI. st. p.n.e. u podruju oko gornjeg i srednjeg toka Bosne.
Geneza joj je jo nejasna, najvie stoga to je na navedenom podruju rano i srednje bronzano doba gotovo
neistraeno. Tokom XI. st. prodrla je i u podruje oko gornjeg toka Vrbasa, gdje se nalazi i najbolje ispitano
naselje ove grupe Pod kod Bugojna. U najstarijem sloju tog naselja zastupljeni su neki elementi srodni
kulturi prijelazne zone (Varvara, Debelo brdo), to bi znailo da u genezi ove grupe uestvuje i autohtono
komponenta. Ima i elemenata iz oblikovnog kruga KP, to je i normalno s obzirom na ekspanziju te kulture
u periodu geneze srednjobosanske grupe i na podruja juno od Save. Dosta su brojni i elementi koji srednjobosansku grupu vezuju za kulture SBD u istonom dijelu srednjeg Podunavlja: vatinsku i utobrdsku. Ti,
svakako stariji oblici (posude na visokoj nozi, perforirana "postolja za posude", posudice s dvojnim recipijentom, poklopci, neki ornamentalni motivi) mogli su samo posrednim putem ui u keramografski repertoar
srednjobosanske grupe, ali je mehanizam prijenosa tih elemenata jo nejasan.
KBD-u pripada stariji razvojni period, definiran kao faza 1, priblino od sred. XI. do sred. VIII. st. Predstavljaju je sloj B naselja Pod kod Bugjona, zatim C faza Gradine u Alihodama kod Travnika, Gradina u Kopilu
kod Zenice, ostave: Motke (Brnj kod Kaknja), Veliki Mounj (Vitez) i Brgule (Vare), male nekropole i
pojedinani grobovi u okolini Kaknja (Srijete, atii, Dragi Kamen) i u Donjem Vakufu (D. Vakuf i
Klimenta), te neki pojedinani nalazi (bode iz Lave kod Zenice, Pakline u okolini Bugojna). Karakteristian je visok stepen razvoja fortifikacijske tehnike, unutranja organizacija naselja i visok nivo stambene
arhitekture (Pod), bogatstvo keramikih oblika, autohtoni oblici nakita i oruja i jedinstvo stila ukraavanja
keramikih i bronanih izraevina. Uz raznovrsne oblike posuda, karakteristini metalni oblici su fibule tipa
Golinjevo i Kakanj, duge spiralne narukvice, otvorene grivne, ukraene graviranim motivima, tutuli, tordirane ogrlice, a od orua i oruja keltovi, srpovi, koplja, bodei i kratki maevi tipa V. Mounj. U ovoj fazi,
srednjobos. grupa je prilino ekspanzivna. Ona snano utjee na susjedne grupe na S (Vis-Pivnica), kao i na
J i JZ, gdje bi se moglo raditi i o populacionoj penetraciji nosilaca ove grupe (oblici i ornamentika srednjobosanske grupe u fazi C-3 Varvare, na Debelom brdu, te gradinama srednjodalmatinske grupe, sve do Gradine u Koritima kod Duvna).
Kulturni utjecaji iz KP, s juga i iz vatinske kulture. KP se iri na podruje S Bosne odakle se sputaju
utjecaji u sred. Bosnu (degenerirani turbanski obod, bikonini pehari analogije sa D. Dolinom Ia, horizontalne fasete i kanelure). Ipak, ornamentalni sistem srednjobosanske grupe (sa svojim kompozicijama) je zapravo stran KP-u. Ima i obratnih utjecaja: zdjela sa zadebljanim uvuenim obodom je zapadnobalkanska pojava koja se iri na S (D. Dolina) Zajedniki elementi srednjebosanske grupe i KP: tip otro profilirane
bikonine amfore s X drkama izgleda da je ovaj tip nastao na podruju S Bosne (KP), pa se spustio u
sred. Bosnu. To je forma tipina za kraj KBD-a (Ha B2 B3) Utjecaji s juga, odnosno iz J. Bosne i S.
Hercegovine: produeci na rukama, pehar tipa Varvara, potkoviaste ruke na grubom posuu radi se o
tipovima koji deriviraju iz RBD, tako da ih nalazimo u starijim slojevima. Utjecaji iz vatinske kulture
posude na visokoj nozi + dvojne posude. Pod kod Bugojna: Pod A RBD i onda nastupa hijatus od nekoliko
stoljea; jer SBD na ovom podruju nije otkriveno. Pod B pripada KBD.
KULTURA POLJA SA ARAMA SAVSKO-DRAVSKOG MEURJEJA I SJEVERNE BOSNE na sjeveru granii sa
KP Transdanubije, a Z. sa predalpskim i JI alpskim podrujem i sa KP Slovenije (Velika Gorica i Dobova); J. od Kupe i Save, KP dolazi u dodir s SZ i centralnim Balkanom (Glasinac), te preko srednje Bosne
vri utjecaj sve do Dalmacije.
KP se razvila u KBD, od poetka XIII. do kraja VIII. st. p.n.e. (Br. C2/D Ha B3), kao rezultat novih
manifestacija uzrokovanih naglim razvojem metalurgije, trgovine i zanatstva. Znaajka kulture je obred spaljivanja mrtvih i pokapanje paljevinskih ostataka s prilozima, preteno u arama u ravnim grobovima, na
prostranim grobljima. Njeni nosioci nisu pripadali jedinstvenom etnikom kompleksu. Za apsolutnu hronologiju vaan fenomen Egejske seobe, ije se ishodite vee za srednje Podunavlje i koja se odvijala u tri vala
(prvi XIII. st.; drugi krajem XI. st. i trei IX. st.). Prvi val (1230./1200.) je izazvao razaranja na
egejskom podruju koja su trajala cijelo XII. st. p.n.e., tj. ruenje Mikene i vanih naselja KBD u J. Grkoj,
Tesaliji, Beotiji, Makedoniji, te sukobe u Egiptu za vrijeme vladanja faraona Merenptaha (1223.-1213.) i
Ramzesa III (1195.-1163.), koji je svoju pobjedu nad "pomorskim narodima" oko 1189. g. p.n.e. zabiljeio
na hramu u Medinet Habu. Nosioci prvog i drugog vala egejske seobe su bile etnike skupine iz Podunavlja.
Religiozna vjerovanja usmjerena prirodnim silama, u potpunosti istisnula kult agrikulturnih boanstava,
to predstavlja proces koji se ve nazire u eneolitiku i poetku RBD. Kult vatre i kult sunca dostie najvei
15

uspon i on je dominantan u KP. Nain sahranjivanja je iskljuivo incineracija (javlja se sporadino ve u

badenskoj kulturi), a sada predstavlja jedini kult pokopa. Pojavu skeletnih grobova na podruju KP-a moemo sa sigurnou tumaiti kao infiltraciju druge kulture (grobovi iz Tenja i Gornje Tuzle) poetak D
(Ha B3, VIII. st.). Uz kult vatre, snano je izraen i kult sunca, to implicira i kult plodnosti. On je povezan
sa predstavama ptica, naroito vodenih, prikazanih na razliitim kompozicijama unutar bogate ornamentike
izvedene u "Punkt-Buckel" tehnici na bronanom limu, te u vidu plastike ili stiliziranih privjesaka.
Ekonomski aspekti najznaajnija grana je metalurgija i ljevaka djelatnost koja je za vrijeme KP-a doivjela nagli uspon, to je bila jedna od osnovnih komponenata koja je potakla ekspanziju KP-a i doprinijela
njenom irenju. U savsko-dravskom meurijeju se metalurka i ljevaka djelatnost odraavala u brojnim
ostavama s ogromnim fundusom bronanih izraevina, najgue lociranim u slavonskoj Posavini i SZ Hrvatskoj, gdje se mogu pretpostaviti jaki radioniki centri. Metalurgija KP-a najjaa je u XII. st. (Ha A1), da bi
stagnirala u XI. st. (Ha A2), te ponovo doivjela uspon u X. st.
Odnosi sa susjedima KP sa savsko-dravskog meurijeja i sjeverne Bosne predstavlja na naj-JI ogranak
ove kulture u odnosu na njeno cjelokupno rasprostiranje. Od sva 3 velika areala KP-a (onog najsjevernijeg
Luike grupe, zatim J i JZ Njemake, sa dijelovima eke i austrijskog Tirola i infiltracijama na podruje
vicarske i SI Francuske, te areala srednjeg Podunavlja a unutar svakog od njih fiksirane su mnogobrojne
kulturne grupe) KP juno panonskog prostora pokazuje najui afinitet s podunavskim kulturnim krugom.
Znai, KP-u su susjedi na I grupa Belegi II (Srijem i J Banat); J od Save je KP Bosne, a u sreditima Z
Balkana formira se na autohtonoj osnovi pod utjecajem KP, prijelazno razdoblje (XII.-X. st.) koje je prethodilo zavretku procesa etnogeneze Ilira na tom podruju i doprinijelo konanoj stabilizaciji njihove kulture poekom D oko 900. godine. Taj se kulturni utjecaj moe slijediti u Lici na podruju Japoda, u S Dalmaciji na podruju Liburna, te u srednjoj Dalmaciji, JZ Bosni i SZ Hercegovini na podruju Delmata. U Istri
KP prekida tradiciju pokopa SBD u zgrenom poloaju pod tumulima (od XI. st. formira se kultura Histra
Histri se, dakle, ne mogu pripisati Ilirima, jer im je osnovni etniki supstrat vezan za nosioce KP-a). U
IX. st. pada mo KP-a i njezinih utjecaja prema jugu, ali je prisutan refleks s juga (Iliri Glasinac), koji u
VIII. st. inicira proces nadslojavanja KP-a. KP rue trakokimerijski prodori s I, krajem VIII. st., te etnike
infiltracije iz ilirskog sredita s J. Ipak, KP je svojim tekovinama materijalne i duhovne kulture ostala u
panonskom Podunavlju u bosanskoj Posavini osnovni supstrat razvoju novih, haltatskih kultura SD.
Izdvojeno je vie kulturnih grupa KP: virovitika grupa i Barice-Greani u starijem periodu, zatim grupe
Zagreb, Velika Gorica i Dalj sjeverno, te Zecovi-D.Dolina i Vis-Pivnica juno od Save. K.Vinski-Gasparini
je podijelila KP savsko-dravskog meurjeja na pet razvojnih faza (I-V, Br. D do Ha B3; Virovitika i
Barice-Greani I.; Zagreb - II. i III.; Velika Gorica IV; Dalj V).
Kulturna grupa Barice-Greani izdvojio je B. ovi, na osnovu specifinog ritusa pokapanja. Rairena u sjevernoj Bosni (od Lijeve polja do Semberije) i posavskom dijelu Slavonije (od Okuana do upanje,
ukljuujui dio Poeke kotline). Osnovna karakteristika: spaljeni ostaci umrlog se polau u plitku jamu, na
zemlju, a zatim poklapaju posudom sa dnom okrenutim prema gore; najprije pod niskim tumulima, a kasnije
u ravnim grobovima. Po oviu, izgleda da se razvija iz autohtonog supstrata RBD, da bi se kristalisala ve
u srednjem i dalje razvijala u KBD. Mogu se uoiti dvije faze. Starija faza (Br. B, C i po. D; 1600.-1300.):
ukopi pod niske tumule, rjei metalni prilozi, keramiki oblici zdjele (poklopci) bikonini, sa irokim
izvraenim obodom; olje i pehari ponekad s bradaviastim i ovalnim ispupenjima. Mlaa faza (Br. D i Ha
A1; 1300-1100.): nekropole ravnih grobova; vie metalnih priloga (igle, prstenje, dugmad); pored starijih
oblika zdjela, javljaju se i one s uvuenim obodom; olje i pehari ponekad s kanelurama. Mlaa faza je moda rezultat infiltracije etnokulturnih elemenata iz kruga Baierdorf-Velatice. Novija iskopavanja naselja Makovac-Crinjevi potvruje dataciju KG Barice-Greani od Br. B/C do Ha A1, a analize keramikog materijala tzv. bebrinskog tipa hatvanskog kompleksa pokazuju da taj materijal u stvari pripada grupi Barice-Greani. Keramiki oblici su najblii oblicima virovitike grupe, a ove dvije grupe zajedno sa grupom Belegi
II u Srijemu (koja ne pripada KP), iezavaju u Ha A1 razdoblju (XII. st. p.n.e.). U Bosni je smjenjuju
grupe Zecovi-Donja Dolina i Vis-Pivnica.
Virovitika kulturna grupa predstavlja prvu fazu KP-a sjeverne Hrvatske, od Br. C/D do Ha A1 (od
kraja XIV. do po. XI. st.), rairena od Sesveta preko Virovitice, na istok prema Vukovaru i Sotinu, a na jugu
do Poeke kotline. Hronoloki i kulturno povezana sa grupom Barice-Greani (za sada nije uoena
16

vertikalna stratigrafija ove dvije grupe, iako se prostorno dodiruju u Poekoj kotlini). Nain pokapanja
iskljuivo incineracija u ravnim u grobovima: jama je ljevkastog oblika, obloena razbijenim posuem, na
nju se postavljena ara i poklopa irom zdjelom. Geneza i susjedi: unutar srednjeg Podunavlja proces geneze
KP odvijao se na osnovama kasne kulture grobnih humaka pojavom incineracije i pojedinih keramikih
oblika, a naroito bronanim artefaktima, uglavnom stranih kulturi grobnih humaka. Virovitika grupa je na
osnovu keramikog materijala usko povezana sa srodnim grupama J i Z Tansdanubije, lokalitetima Donje
Austri-je, J. Moravske, JZ. Slovake. Krajem XIII. i po. XII. st. (po. Ha A1), ekspanzijom iz BaierdorfVelatice kruga, virovitika grupa nestaje, a smjenjuje je grupa Zagreb.
Grupa Zagreb poklapa se s teritorijem virovitike grupe; rezultat ekspanzije materijalne i duhovne kulture iz kulturnog kruga Baierdorf-Velatice na podruje Virovitike grupe, kr. Br D, odnosno po. Ha A1. To
se oituje u promjeni grobnog rituala i keramike proizvodnje. Podijeljena je na dvije faze: u starijoj (Br D Ha A1) odvija se proces asimilacije elemenata kult. kruga Baierdorf-Velatice s virovitikom gr. kao supstratom. Mlaa faza (HaA2 i HaA2/HaB1, oko 1000.g.) je istovremena III horizontu ostava. Pokopi: incineracija u arama + poklopac. Preko are se nije nabacivao pepeo (kao u virovitikoj grupi), niti su se posude
razbijale za podlogu rake (eventualno su polagane uz aru). U nekropoli Zagreb-Vrape dva su groba imala
oblik kamenih krinja karakteristika kulturnog kruga Baierdorf-Velatice. Pojava i formiranje grupe Zagreb
usko vezana za prodor iz kult. kruga Baierdorf-Velatice na podruje virov. grupe, to se manifestira u nainu
sahranjivanja (kamene grobne krinje i pojedini keramiki oblici). Naglo iezavanje pokapanja u kamenim
krinjama tokom Ha A1 govori o brzoj asimilaciji doljaka od strane autohtone populacije.
Grupa Velika Gorica Ha B1/B2, IV. faza KP-a S Hrvatske. Rasprostire se u Turopolju, te izmeu Save, Kupe, Dobre i umberake gore. Razvija se bez naglih promjena na osnovama grupe Zagreb, ali se jako
razlikuje od istone susjedne i u starijoj fazi istovremene grupe Dalj. Dok daljska grupa tendira ka irem
krugu Podunavlja, grupa Velika Gorica tendira ka jugoistono-alpskom prostoru. Pogrebni obiaji iskljuivo incineracija: ara polagana u jamu na sloj pepela i garea, a rijetko je bila poklopljena drugom posudom.
Prilozi su polagani ili u aru ili iznad nje. Istodobna s ovom grupom i predloena grupa Karlovac (L. ukovi), koja se prostirala u srednjem toku Kupe.
Grupa Dalj - Ha B1-B3 (X.-kr. VIII. st). Razvija se kontinuirano i u SD. Rasprostire se od Baranje do Z
Srijema, uz desnu obalu Dunava, zahvativi u Bakoj i njegovu lijevu obalu. Granicu na Z je teko precizno
odrediti. Zapaaju se kontakti sa Donjom Dolinom (KBD), a kasnije i glasinakim kulturnim krugom (SD).
Pojava grupe Dalj vezana za ekspanziju grupe Vl iz SI Transdanubije. Ona je donekle srodna sa istovremenim grupama u J Moravskoj, JZ Slovakoj i Donjoj Austriji. Fundus njezine materijalne kulture genetski je
povezan s kulturnim krugom Velatice, na ijim osnovama poiva i grupa Vl. Autohtonu komponentu grupa
je zatekla kao nekompaktnu cjelinu (periferni teritorij grupe Zagreb) sa sporadinim nalazima stila Velatice,
infiltriran keramikom tipa Gva. Stariji KBD-ni horizont grupe Dalj istovremen je s grupom Velika Gorica,
ali se od nje bitno razlikuje: V. Gorica tendira ka JI alpskom podruju i ne pokazuje unutarnji razvoj, koji je
grupu Dalj doveo do eljeznog doba (a taj proces se odvijao i u grupama na podruju Dolenjske i Gorenjske, te u Donjoj Dolini). Na istoku, grupa Dalj granii s Bosutskom grupom (Basarabi kulture).
GENEZA KP SJEVERNE BOSNE Pojava i razvoj KP u S Bosni se moe pratiti od poetka II. faze
razvoja KP, po K. Vinski-Gasparini (kraj XIII.-kraj XII. st.), kada se pod utjecajem kult. kruga BaierdorfVelatice, dezintegrie se virovitika grupa, a na njenom prostoru nastaje grupa Zagreb, kao rezultat simbioze
virovitikog supstrata sa elementima Baierdorf-Velatice kruga. KP dobija novi zamah, osnivanjem grupa u
Sloveniji i prodorom u Liku i susjedne krajeve. Snani kulturni utjecaji, a vjerovatno i priliv novih populacija u S Bosnu stvaraju sasvim novu situaciju, dajui novi karakter karakter grupi Barice-Greani u njenoj
posljednjoj fazi (ona preuzima neke elemente klasine KP). Osnivaju se i nova naselja: peina Hrustovaa,
starije naselje u Donjoj Dolini i gradina Zecovi (stratum III), a pritisak nosilaca KP i nemiri se manifestiraju u pojavi prvih ostava, koje pripadaju dijelom poetku (horizont II Veliko Nabre), a dijelom kraju ovog
razdoblja (horizont III Klotar Ivani). Novi tipovi oruja, orua i nakita, kao i elementi keramografije prodiru duboko u unutranjost (do Varvare).
Druga faza razvoja KP u S Bosni nastupa izmeu kraja XI. i kraja IX. st., kada se deavaju promjene koje
su bile dijelom rezultat interne evolucije, a dijelom posljedica novih populacionih kretanja. U meurjeju
Save i Drave obrazuju se nove grupe (Velika Gorica na Z i Dalj na I), a na JZ ekspanzija KP zahvaa Liku
17

i SZ Bosnu, odraavajui se u pojavi incineracije i u nekim keramikim i metalnim oblicima prve faze japodske grupe. I u podruje izmeu Une i Vrbasa vjerovatno prodiru mase novog stanovnitva, to je imalo za
posljedicu osnivanje veeg broja novih naselja, prvenstveno gradina, od kraja XI. do kraja IX. st. Naselje u
Donjoj Dolini je u punom usponu i postaje metalurki centar. Nastaje unifikacija, pa se moe govoriti o
jedinstvenoj grupi KP u ovom dijelu Bosne grupi Zecovi-Donja Dolina.
Grupa Zecovi-Donja Dolina (Ha B) prilivom novih stanovnika, nosioci starije grupe Barice-Greani su
preslojeni i asimilirani. Stabiliziranjem stanja i kulturnom unifikacijom razvija se grupa Zecovi Donja Dolina. Pripadaju joj naselja: gradina Zecovi (III stratum), Donja Dolina, Kekia glavica (neto mlae) i dr.
Nekropole su slabo poznate, otkrivena je samo nekropola Radosavska kod Banjaluke (spaljene kosti poloene u aru i poklopljene zdjelom), iz Ha B3 stupnja. Najvanije nalazite: Donja Dolina, tranzitno sredite
izmeu SZ Balkana i J Panonije. KBD-u pripada Donja Dolina I starije naselje (1200.-700.god.), podijeljena u tri faze: Ia (Ha A, 1200 1000.), Ib (Ha B, 1000.-800.) i Ic (800.-700.). U Ib fazi D. Dolina postaje
metalurki centar, te do izraaja dolaze lokalni oblici. Potreba za bronanom sirovinom je potakla veze sa
sred. Bosnom, gdje su postojala bogata nalazita bakrene rude. U fazi Ic (Ha B3), dolazi do pojave eljeza i
sve izraenijeg utjecaja sred. Bosne i Glasinca IVb. Starije naselje se tada naputa i osnova novo, na Gradini, krajem VIII. i po. VII. st. Iz grupe Zecovi-D.Dolina razvija se u D grupa D.Dolina-S.Most.
Grupa Vis-Pivnica: Vis (sloj C1 HaA i sloj C2 HaB), Pivnica (sloj B Ha A-B), na osnovu ova dva
vana lokaliteta B.ovi izdvojio skupinu gradinskih naselja S Bosne Vis-Pivnica, koja je prema urezanoj
ornamentici (girlande, rafirani trokuti, cik-cak) povezana i sa istonopanonskim kulturnim krugom (bosutskom kulturnom grupom), ali i srednjom Bosnom (Pod kod Bugojna). Keramiki materijal analogan Visu i
Pivnici nalazi se i na drugim gradinama SI Bosne. Nekropole su gotovo nepoznate, tek u Ha B3 periodu javljaju se skeletni ukopi u Tenju i Gornjoj Tuzli, koji (zajedno sa metalnim prilozima) predstavljaju rezultat
kulturnih, a moda i etnikih infiltracija iz srednjobosanskog kruga. Na tlu SI Bosne je poznat vrlo mali broj
nalazita pouzdano datiranih u razdoblje nakon Ha B3, tako da se pretpostavlja da je SD tu obiljeeno
stagnacijom u razvoju, moda i depopulacijom iji uzrok nije poznat.
Ostave KP iz Sav.-Dr. meurjeja i S Bosne ostave se javljaju se od Br. D do Ha B3, tj. od poetka 13.
st. do kraja 8. st.; mogu biti sakralne (kultne), s votivnom namjenom, te profane (ostave ljevaa bronce,
putujuih trgovaca, itd.). Ostave savsko-dravskog meurijeja i S Bosne sadre u veem broju lomljenu
broncu, a po vrsti materijala pripadaju tzv. mijeanim ostavama u kojima je zastupljeno oruje, orue, nakit
i dr. predmeti dnevne upotrebe, pa i bronana sirovina, pa se smatra da one uglavnom nisu kultnog znaenja,
ve da imaju znaenje skrivenog blaga. K. Vinski-Gasparini (1983.) dijeli ostave ove regije u 5 horizonata:
I. horizont
II. horizont
III. horizont
IV. horizont
V. horizont

(Peklenica)
(Veliko Nabre)
(Klotar Ivani)
(Miljana)
(Matijevii)

Br. D (XIII. st.)

Ha A1 (XII. st.)
HaA2 (11. st,)
Ha B1/dio Ha B2 (X. st.)
dio Ha B2/Ha B3 (VIII. st.)

1 ostava
31 ostava
10 ostava
13 ostava
13 ostava

Prostorno 3 grupe: slavonsko-baranjsko-zapadno srijemsku (33), podravsko-meimursko-zagorska (15) i

balkanska, J od Save i Kupe do balkanskog gorovitog podruja Banija, Kordun, S Bosna (20). Najvea
gustoa lokaliteta je oko Slavonskog Broda (tu je vjerojatno postojalo proizvodno sredite, kojemu je moralo
pripadati i naselje Novigrad na Savi).
Kulturna grupa Belegi II postoje razlike u shvaanju ove pojave, dok Tasi smatra da je rije o samostalnoj cjelini, Garaanin je tumai kao nejedinstvenu pojavu, definirajui njenu stariju fazu kao najmlau
fazu vatinske kulture (Belegi-Ilanda), dok mlau fazu pripisuje periodu s urnama Vojvodine. Belegi kultura se razvila poetkom SDB pod utjecajem kulturnih promjena sa SZ (transdanubijske inkrustrirane keramike). Postoje dvije osnovne razvojne faze (Belegi I i II), koje se veoma razlikuju po nainu ukraavanja i
tehnici izrade keramike. Meutim, ritus pokopavanja (incineracija, are, ravni grobovi) je ostao isti, a o kontinuiranom razvoju svjedoi mijeanje ukrasa starije i mlae faze na nekim posudama. Belegi II hronoloki
odgovara virovitikoj i Barice-Greani grupi. Rasprostranjena u Bakoj, Banatu, Srijemu i I Slavoniji.
Bosutska grupa Srijem, dio Bake, sjeverne dijelove Srbije, dijelove istone Slavonije. Lokaliteti: Gradina na Bosutu, Gomolava kod Hrtkovaca na Savi, Kalakaa kod Beke na Dunavu, itd. Bosutska kultura traje
18

i tokom SD, a KBD-u pripada njena prva faza Bosut I (Ha B, XI./X. st. VIII. st.; eljezno doba I, po
Garaaninu) ili faza Kalakaa; Osnovna komponenta u nastanku Bosutske grupe su najvjerojatnije autohtoni
elementi, kako iz Belegi II grupe, koja joj prethodi, tako i starije tradicije koje vuku korijene iz Vatinske
grupe SBD.
Brnjika grupa - rasprostranjena u J Srbiji, Sandaku i na Kosovu. Glavna nalazita su nekropole u Donjoj
Brnjici i Gratici kod Pritine, Donjoj Toponici i Gornjoj Straavi kod Prokuplja, Dojeviima i Glogovniku
na Peetru. Ovoj grupi pripada i nekropola na lokalitetu Kluka-Hipodrom u Skoplju. O naseljima nema
mnogo podataka; u Gornjoj Straavi utvreno je postojanje poluzemunica. Umrli su spaljivani, a njihovi ostaci polagani u are i pokrivani zdjelom. Grobovi mogu biti pojedinani ili grupni. are su zatiene kamenom ploom i smjetene u toloidne konstrukcije od pravilno poreenih oblutaka i kamenih ploa. Na pojedinim nekropolama su ograene i kamenim vijencem. Glavni keramiki oblici su bikonine urne sa rairenim
obodom i dvije ili etiri vertikalne drke, katkad ukraene koninim dodacima, te duboke profilirane zdjele
sa horizontalnim ili visokim vertikalnim drkama, takoer sa koninim ukrasima. Posude nisu ornamentirane. Od metalnih predmeta, u grobovima su nalaene bronane ukrasne igle sa iljastim kupastim vrhovima,
igle sa uvijenom glavom od ice ili lima, igle sa naoarastom glavom, dugmad i strelice od lima.
Mediana grupa u junom Pomoravlju, oko Nia, Br C Ha A2. Dobila je ime po lokalitetu Brzi Brod antika Medijana kod Nia. Naselja su podizana na ravnim renim terasama (u blizini vodenih tokova).
Otkriveni su tragovi kunog lepa, ostaci ognjita i karboniziranog drveta. Metalni nalazi nisu jo pronaeni.

ELJEZNO DOBA
(800./750.-rimska osvajanja)

19

Raspad KP-a oznaava kraj bronanog i poetak eljeznog doba.

Nove snage su se formirale na Mediteranu, u Grkoj na jednoj, i Italiji na drugoj strani, utjeui na nae podruja
kako na jugu preko Makedonije i vardarsko-moravske doline, tako i sa zapada preko Jadrana. Postoji i tree arite
karpatsko-podunavski prostor, gdje se krajem IX. st poinje raspadati KP, te se tamo javlja keramika sa igosanim
ornamentima i inkrustacijom. Povezana s Pontom, ona utjee na formiranje Basarabi stila, koji obuhvaa prostor od
Crnog mora do Vojvodine, snano zraei do Alpa na zapadu i Makedonije na jugu. Poinje se javljati i konjska
oprema (paralele na Kavkazu)
Dakle, tri su komponente pri nastanku eljeznog doba na naem tlu grka, italska i istona (kavkaska).
Poetak D je vezan uz pojavu nove konjske opreme kojoj se porijeklo moe traiti u sjeverno-crnomorskom i
kavkaskom podruju. Istraivai su to povezali s Herodotovim informacijama o Kimeranima, koje su, po Herodotu,
Skiti protjerali iz pontskih stepa, gdje im je bila domovina. Arheoloki nalazi u Podunavlju govore da se Kimerani
nisu povukli samo na jug u Aziju, kako Herodot kae nego i na zapad. Borbe Kimerana u Aziji o kojima govori
Herodot, tano su datirane, 714. g. p.n.e. Kimerani su nanijeli teak poraz Rusu I, kralju Urartu-a.
Poetak D u sred. Europi vidimo u haltatskom periodu i smjetamo ga u kraj VIII. st.; u Italiji do njega dolazi
ve u IX. st, a u Grkoj na prijelazu iz submikenskog u (proto)geometrijski period, oko 1050. p.n.e.

Periodizacija
STARIJE ELJEZNO DOBA HALTAT

Ha B3 800.-750.
Ha C 750.-600.
Ha C1 750.-650.
Ha C2 650.- 600.

Ha D 600.-450.
Ha D1 600.-550.
Ha D2 550.-500.
Ha D3 500.-450.

MLAE ELJEZNO DOBA LATEN

Lt A

450.-400.

Lt B

400.-250.

Lt B1 400.-350.
Lt B2 350.-250.

Lt C 250.Lt C1 250.-200.
Lt C2 200.-100.

Lt D 100.- 50.
Lt D1 100.- 50.
Lt D3 50-30/15
Lt D3 30/15.-

etiri geografske zone:

a. Jugoistono-alpska regija sa zapadnom Panonijom
b. jadransko-zapadnobalkanska regija
20

c. srednjepodunavska regija
d. centralnobalkanska regija
Jugoistono-alpska i zapadnobalkanska regija sz izuzetno bogate eljeznom rudom, to je utjecalo na formiranje i razvoj novih kultura, ali i stvaranje novih trgovakih putova i veza. U ovo se doba formiraju etnike
cjeline poznate iz protohistorijskog i ranoantikog doba.
Poznavanje eljeza po oviu, tri mogue pretpostavke:
1. poznavanje autohtono domovina bi mu bila sjevernobalkanski, podunavski i istonoalpski prostor;
2. porijeklo poznavanja eljeza je maloazijsko. S propau Hetitskog carstva, poznavanje Fe se ve u XI.st.
proirilo u Grku, te se u X. st. afirmiralo u Italiji, a djelomino ve i na Balkanu i Podunavlju;
3. trakokimerijskog je porijekla i po Europi se rairilo zajedno s TK fenomenom.

Kulturne grupe SD jugoistonoalpske regije sa zapadnom Panonijom

Jugoistono-alpska haltatska kultura na Z granii s Este-kulturom, na SZ s unutranjim alpskim krugom (skupina
Melaun-Fritzen po Pittioniju), na S sa samim Hallstattom, a na SI s istonoalpskim haltatskim krugom (Kalenderberka skupina, tj. skupina Gemeinlebarn-Statzendorf po Pittioniju). Na teritoriju ex-YU ona na JZ granii sa istarskom
grupom, u Lici s Japodima i srednjobosanskom grupom. Na istoku granii s grupom Dalj i kulturnim kompleksom
Bosut-Basarabi u Podunavlju.
Haltatska kultura je pojam koji ne obuhvaa jednu kulturu niti jedinstven geopolitiki prostor. Ime je dobila po eponimnom lokalitetu Hallstatt, koje uslijed svog bogatstva i centralnog poloaja objedinjuje neke pojave u duhovnoj i
materijalnoj kulturi koja povezuje srednjoeuropski alpski teritorij od rijeke Saonne na Z do dunavske vertikale na I.
Njome oznaavamo SD srednje Europe, razlikujui ga od kultura D u Italiji i jadransko-balkanskom prostoru.

DOLENJSKA GRUPA zauzima prostor Dolenjske izmeu Save i Krke, a na J do Kupe. Na sjeveru obuhvaa
predalpska, posavska brda, na J dinarsko-krake zaravni i polja, a na I periferiju panonske nizine; lokaliteti:
Vae, Mokronog, Podzemelj, Stina, Novo Mesto i dr. Hronologija: 5 stupnjeva/horizonata: Podzemelj (I i
II), Stina (I i II), horizont zmijolike fibule, horizont certoke fibule i negovski horizont. Nain pokopa:
inhumacija pod tumulom, esti porodini tumuli s ukopima razliitih generacija; prisutni ukopi konja s
umrlim (konji skitskog tipa); Prijelaz u pokop inhumacijom, kao i pojava tumula, u I dijelu dolenjske skupine odigrali su se ve u stupnju Podzemelj, da bi se potom (stupanj Stina I) rairili i u centr. i Z Sloveniji;
Dolenjska haltatska grupa je nastala na prostoru ljubljanske grupe KP-a (na uem podruju) osnovna
komponenta u genezi je ljubljanska grupa. Mijenja se nain ivljenja, podiu se gradine, dolazi do poveanja
broja stanovnitva. Mijenja se duhovni ivot, javljaju se tumuli, religijski simboli postaju sve vie antropomorfni. Mijenja se shvaanje pojedinca, a time i drutvena struktura (pojava oruja, konjska oprema). Promjene su djelomino nastale zbog novina na istoku na prostoru podunavskog KP-a dolazi do pojave novih
skupina bosutske, a kasnije i Basarabi, te pojava trakokimerijskog fenomena (udar krajem VIII. st.). Ove
istone elemente nalazimo i ovdje: trakokimerska konjska oprema, Basarabi ornamenti, niz lunih fibula s
pravokutnom nogom, niz naoarastih fibula s osmicom. Jedan od razloga bogate naseljenosti Dolenjske bio
je i bogatstvo eljeznom rudom. Poznavanje eljeza je dolo posredno iz Italije, a moda i sa I, putem Kimerana. Uzrok promjena se mora gledati i u kontaktu s mediteranskim svijetom (to ve poinje u ljubljanskoj
grupi KP-a). Novi su duhovni elementi, religijska simbolika i struktura drutva. Nastavak nove drutvene
strukture u detaljima nam nije poznat, ali ga moemo usporediti sa zbivanjima koja su nam neto ranije
poznata u Italiji (nastajanje protourbanih centara villanovska naselja, koja e kasnije postati etruanskim
gradovima; npr.Tarquinia, Veji, Cerveteri, Vulci). Kod nas se ovaj proces sporije razvija, a ideju o formiranju plemstva H. Mller-Karpe izgradio je na "kneevskim grobovima", koji su, mada u skromnijem obliku,
ipak refleks starijih kneevskih grobova spomenutih villanovskih naselja. Rije je o procesu koji posvuda
izbija na rubu italskog, kao i grkog, prostora, a ne samo u JI Alpama. O visoko i dobro organiziranom drutvu govore i zidine u Stini (zid I) iz faze Podzemelj (takav velik posao nije moglo obaviti malobrojno i loe
organizirano drutvo). Smatra se da je tu ivjelo ak oko 1000 ljudi.

21

Dosad smo shvatili da svaki tumul ima svoje bogatije grobove u njima moemo prepoznati grobove prvaka
(starjeine, principes), kojima je u proirenoj porodici (rodu) pripadalo vodee mjesto. U tim bogatijim grobovima nalazimo oklope, situle, kacige, apulsku keramiku. Uoava se postojanje centralne vlasti, iako u
dolenjskoj skupini nikada nije dolo do tako jake centralne vlasti u rukama jednog ovjeka (kao u Trebenitu
ili Novom Pazaru). Gotovo je neobjanjivo kako se tako jedinstveno organizirano drutvo nenadano raspalo.
U negovskoj fazi (oko 400. g.) vidimo jo izvjestan uspon, koji zatim, jo u istom stoljeu iezava. Poslije
300. g. nestaju oba najvidljivija znaka dolenjske skupine, tumul i inhumacija, a nekropole poinju imati keltski karakter (ravne nekropole mokronoke skupine s inkremacijom). Ipak, u Stini se ivot nastavlja i poslije
negovske faze: slijedi latenski horizont. To znai da je domae stanovnitvo fiziki preivjelo kraj dolenjske
haltatske skupine, ali je izgubilo svoju kulturnu samostalnost. Dakle, veina stanovnitva se lateniziralo,
osim junog dijela Bele Krajine (Vinica) koji se naao pod vlau Japoda. to se tie etnike pripadnosti
nosilaca dolenjske skupine situacija je zamrena. Zbog ritusa pokapanja mogla bi se uz skupinu GlasinacMati, ali Gabrovec naglaava da u Dolenjskoj nema materijalne kulture tipine za skupinu Glasinac-Mati
(osim jedne dvopetljaste lune fibule glasinake sheme).
SVETOLUCIJSKA GRUPA obuhvaa podruje Posoja; lokaliteti: Most na Soi (Sv. Lucija), Tolmin, Kobarid; hronologija 2 faze sa po 3 podstupnja; nain pokopa: ravni grobovi pokop s inkremacijom spaljene
kosti s pepelom bi se postavljale u jamu, a samo iznimno u urnu; grobna je jama bila poklopljena kamenom
ploom. Geneza: nailazimo na veze karakteristine za iri prostor oko Caput Adriae (susreu se jadranskomediteranski elementi s KP-om Alpa i Podunavlja). U sv.luc. gr. nisu prodrli trakokimerijski elementi, kao
u dolenjsku; ona ne poznaje polaganje oruja u grob, to je vee sa Este i japodsko-liburnskom grupom;
takoer nije preuzela ni dvopetljaste fibule glasinake varijante (to bi u dolenjskoj trebao biti dokaz balkansko-ilirske komponente); jai su utjecaji iz Italije, pogotovo od 2/2 VII. st.; uzrok kraja ove grupe su Kelti.
Etniki karakter pokop inkremacijom svojstven je iroj zajednici koja ni u kojem sluaju nije iskljuivo
venetska, a u materijalnoj kulturi upravo na poetku svetolucijske i venetske Este kulture postoje velike razlike (kasnije podlijeganje estenskim utjecajima objanjeno je trgovinom). Venetsko pismo na natpisima iz
Idrije (potiu iz latenskog perioda) ne moe dokazati venetski jezik, a kamoli venetski etnos. Tako nam svetolucijska skupina ostaje i dalje anonimnom.
NOTRANJSKA GRUPA zauzima JZ Slovenije (transki kras, postojnski kras, te kraka polja); kroz 600 m
visoka Postojnska vrata ide najpovoljniji put koji vee Podunavlje i europsku unutranjost sa Mediteranom.
Na granicama ove grupe ivjeli su Japodi, Istri i Veneti koji su snano utjecali na notranjski prostor. Nain
pokopa: preovladava inkremacija (u urni ili bez) u ravnim grobovima, ali nalazimo i inhumaciju; grobna jama se poklapala kamenom ploom. Notranjska gr. ne poznaje situlsku umjetnost ni druge vidove figuralnog
oblikovanja, kao dolenjska i svetolucijska. Geneza: u poetku postoje jaki jadransko-italski elementi + KP;
kasnije su jaki utjecaji Japoda. Iznenaujue je da se notranjska grupa sredinom VII. st. zatvorila prema
Italiji, te prema dolenjskoj i svetolucijskoj grupi. Jo vie udi to u vrijeme najveeg procvata ove dvije
skupine, u notranjskoj (faza IV i V) odumiru gotovo sva vanija nalazita. ivot se ponovno nastavlja u
veoj mjeri u fazi VI. Ne zna se kako bi se to moglo objasniti. Situacija s prekidima ivota se javlja i u grupama Kleinklein, Martijanec-Kaptol i Dalj). J. ael to objanjava ili kugom ili upadima susjednih plemena,
ali sve ostaje hipotetski. Podruje je u IV. st. opet gusto naseljeno, i to do rimske okupacije. Poslije faze
Notranjska VI nastupa propadanje haltatske kulture u JI Alpama: dolaze Kelti (ali za Notranjsku ne znamo
koja tono kulturna skupina, kao to znamo npr. za Dolenjsku mokronoka, ili za svetolucijsku idrijska).
To je razdoblje Gutin oznaio Notranjska VII i VIII. Snaan prijelom je oznailo osnivanje Akvileje 181. g.
Preko teritorija notranjske grupe vodi jedini put iz Akvileje na I ka Podunavlju, srednjoj Europi i na Balkan
otuda je razumljivo da ovo podruje spominju Strabon i Plinije. Etniki je prostor notranjske grupe, prema
izvorima, bio okruen Histrima, Japodima i Karnima (ali oni su mlai, te su se vjerojatno formirali poslije
provale Kelta na podruju Z od notranjske skupine). Za Notranjsku se ne moe rei da su je naseljavali niti
Histri niti Japodi, ni Iliri ni Veneti. Moda je ak na poetku VI. st (faza Notranjska IV i V) dolo do promjene stanovnitva poslije prekida ivota.
LJUBLJANSKA GRUPA na prostoru izmeu dolenjske i svetolucijske grupe u SD i dalje ivi ljubljanska
grupa KP, ne preuzimajui bitna obiljeja svojih susjeda (porodini tumuli e se proiriti do samih vrata
Ljubljane, ali samu ljubljansku grupu nee dosei). U to granino podruje spada uglavnom Ljubljanska kotlina i vei dio Gorenjske. Najznaajnije nalazite je Ljubljana, gdje se nekropola koja ja skupini KP-a dala
22

ime, nastavlja tijekom cijelog eljeznog doba. Ljubljanski KP zauzimao je Dolenjsku i Gorenjsku, ali
tokom haltatskog perioda lokaliteti u Dolenjskoj su dobili znaajke dolenjske skupine (skeleti u tumulu,
nova struktura priloga), ali ono to sada bitno odvaja Gorenjsku od Dolenjske je da gorenjska nalazita poslije faze Ljubljana IIb-IIIa ne preuzimaju karakteristike dolenjske skupine niti doivljavaju slian procvat
kao dolenjska; upravo suprotno: nakon snane poetne faze (Ljubljana IIb-IIIa; Lj IIb inae = Podzemelj III) ona zamiru. U V. st. dolazi do promjena: prvi se puta u Gorenjskoj javlja tumul sa inhumacijom i inkremacijom. U vezi s pokopom vaan je i podatak da ravni grobovi s inkremacijom certoko-negovske faze
nemaju urne (kao to je ranije bilo uobiajeno), ve da su spaljene kosti jednostavno stavljane u zemlju (na
nain koji je karakteristian za svetolucijsku grupu). To bi znailo da od V. st. nadalje, dotad slabo naseljenu
Gorenjsku, poinju zaposjedati itelji, kako dolenjske, tako i svetolucijske skupine.
GRUPA MARTIJANEC-KAPTOL prvi je identificirao Stane Gabrovec, te je osim na austrijsku i slovensku
tajersku, njeno rasprostiranje protegnuo i na SZ Hrvatsku (objava istraivanog tumula u Martijancu u Podravini 1957.). Tumuli u Kaptolu kod Poege, iskopavani od 1965.-1971. ukazali su da rasprostiranje grupe
see i do srednje Slavonije. Gabrovec je grupu nazvao Martijanec-Kleinklein (toponimi tumula u Martijancu
i onih u austrijskoj tajerskoj u Kleinkleinu, s teritorija rasprostiranja grupe Wies). Neki autori grupu nazivaju Martijanec-Wies. Rastko Vasi razlikuje dvije grupe: Martijanec-Wies i kaptolsku ili poeku grupu, to
drugi osporavaju, jer kulturne osobine ukazuju da se radi jednoj grupi.
Podruje rasprostiranja: slovenska tajerska, Podravina i Pomurje; hrvatska Podravina i Meimurje, pa uz
izvjesnu "lakunu" do srednje Slavonije; podruje austrijske tajerske, naroito dolina r. Solbe, to je teritorij
rasprostiranja grupe Wies s njenim najpoznatijim tumulima u Kleinkleinu (bliske paralele, s obzirom na keramiku i nain pokapanja i teritorijem rasprostiranja, mogu se povui s tzvKalenderberg grupom na istonoalpskom arealu u D. Austriji, Gradiu, Z Maarskoj i JZ Slovakoj). Tumul u Dugoj gori kod Generalskog
Stola na Kordunu ne tendira ka skupini Martijanec-Kaptol, nego ka dolenjskoj skupini (inhumacija), a tumul
u Budinjaku (incineracija) tendira grupi tumula u Beloj krajini (kasnije izdvojena grupa Budinjak).
Lokaliteti: Potela (utvreno naselje i tumuli ispod), Brinjeva gora (gradina), Libna (u J tajerskoj, naselje s
tumulima), Sv. Petar Ludbreki (Podravina, nizinsko naselje), u Meimurju: Gorian, Donji Kraljevec, Hodoan i dr. (nizinska naselja i tumuli), u Podravini: Martijanec kod Ludbrega, (tumul); Jalabet (2 tumula, 1
istraen i 1 divovski 75 m u promjeru, 12 m visine); Kaptol kod Poege (gradina i tumuli), itd.
Hronologija: - Ha B3/Ha C1 Ha D1 (750.-550.);
Privreda: zemljoradnja, stoarstvo, lov i ribolov; konj igrao vanu ulogu, tokom SD postaje statusnim simbolom usko povezanim s vladajuim slojem i znakom moi ratnika. Metalurgija naeni brojni kalupi za
livanje, meu njima i za konjsku opremu (u Sv. Petru Ludbrekom); koritenje soli slani izvori (sela Slanje
i Salinovac); brojna leita gline, obilje drveta, itd. Trgovina uvoz predmeta iz JI-alpskog kruga i unutranjosti Balkana (u Kaptolu grko-ilirska kaciga, korintska kaciga, knemide i pektoral).
Naselja: podaci nepotpuni, jer su preteno istraivani tumuli. Veinom nizinska naselja, na gredama ili povienim rijenim terasama; na pogodnim poloajima i gradinska naselja, zatiena bedemima i jarkom. U Sv.
Petru Ludbrekom naena prijenosna keramika ognjita i stalci za raanj.
Nain pokopa: grobni ritus je uglavnom ujednaen incineracija pod tumulima. Kremacija je preuzeta od
KP, dok tumuli oznaavaju novo razdoblje, iako se pokapanje incineracijom u ravnim grobovima nastavlja
sporadino i dalje. Nain pokapanja pod tumulima je od poodmaklog VIII. st. pojava karakteristina na irem podruju I i J od Alpa, a ona se moe dovesti u vezu s ekonomsko-drutvenim razvojem tog vremena, a
nikako s nekim korjenitim etnikim promjenama. Pokopi pod tumulima su bili novina namijenjena pripadnicima bogatijeg sloja, dok o pokopima siromanih slojeva ne znamo nita. Svi tumuli grupe imaju obiljeje
pojedinanog pokopa (za razliku od rodovskih tumula u Dolenjskoj i Glasincu), dakle 1 do 2 groba (jedino
kneevski tumul IV na Kaptolu ima 5 ukopa). Kameni vijenac oko tumula nije zabiljeen, veina ih je bez
grobne konstrukcije, ali postoje i druge varijante: suhozidna gradnja koja okruuje grob, grobovi prekriveni
oblucima, grobna komora od kamenih ploa, velika kamena grobna komora s prilazom (dromos). U Hrvatskoj, najvea skupina tumula (30-ak njih) istraena u Meimurju, kraj Kaptola ih 1965.-1971. istraeno 14 (i
trenutno se istrauju novi), dva tumula istraena u Martijanecu i jedan u Jalabetu (a onaj veliki jo nije).
Tumuli u Podravini uglavnom osamljeni. Spaljeni ostaci se pokapaju ili u ari, ili izravno na zemlju.
23

Grobni prilozi: luksuzno izraene keramike posude, esto premazane grafitom i ukraene plastinim prikazom movarnih ptica (ei oko Drave i Mure) ili glavama jelena i bovida (ei u Poekoj kotlini). U
Kaptolu su naeni askosi i alice za pie s rukama ukraenim plastinim prikazom ivotinja i ptica (slini
onima u Dalju). Uz to, prilau se oruje, konjska oprema i nakit.
Materijalna kultura: keramika u tradiciji KP, a od VII. st. se prelo na oslikavanje. Odabrani geometrijski
motivi slikani su na crnoj podlozi crvenom bojom ili grafitom. Omiljen je meandarski motiv, a est je ukras i
jednostavnom kukastom ili nasuprotno postavljenom spiralom. Rjee se ukraavalo apliciranjem metalnih
lamela, najee kositrenih ili cinanih limenih traka na povrinu posude. Sljedei karakteristian nain
ukraavanja je dodavanje plastinih zoomorfnih izdanaka na ramenu posude.
Drutveni odnosi: u vrijeme KP dolazi do pojave vladajueg sloja (vojnici); razvitak rodovskog drutva pri
kraju KP dosegao je kulminaciju krajem VIII. i poetkom VII. st., kada se naglo poeo izdvajati vodei
vojni sloj i vojna aristokracija, koji sredinom VII. st. (Ha C1) dolazi do punog izraaja; dvije su komponente
pospjeile ovaj razvoj: ira upotreba eljeza i trgovina, te trakokimerijski prodori haltatskom vojnom sloju su predali osnovnu oznaku njihovog statusa, a to je konjska oprema. "Kneevski" centri su bili trgovinom
povezani s Mediteranom (potvruju nam grobovi), ali taj sloj nije preao granice pojedinih rodovskih zajednica (npr. u Grkoj i Italiji dolo je do formiranja vierodovskog, odnosno nadrodovskog saveza).
Geneza: poetak grupe M-K i zavretak KP-a unutar Ha B3 stupnja se vremenski djelomino poklapaju.
Nekropola s ravnim grobovima na Rifniku (1/2 Ha B3) ispoljava jo karakteristike KP-a (igle sa stoastom
glavom), da bi u 2/2 Ha B3 stupnja poprimila ve elemente ranog haltata (npr. jedan arni grob u Potelima
ima obiljeja KP-a, ali je nad njim tumul). Za genezu ove grupe je osim KP vaan i trakokimerski prodor,
koji je izazvao povlaenje populacije KP iz nizinskih krajeva u gorovite predjele, ali im je dao konja i
konjsku opremu, te nain ratovanja kopljem i bojnom sjekirom, koji istiskuju ma. (Novija prouavanja ukazuju na dugotrajne veze s istokom, jo u vrijeme KP, odnosno KBD, te postupno preuzimanje tekovina).
Impulsi za podizanje tumula dolaze iz I alpskog prostora s kojim je grupa u svom razvoju i povezana.
Kulturni utjecaji: od I Sredozemlja, tj. Grke, donjeg Podunavlja (veze sa Basarabi kult.), do Z Sredozemlja,
S Italije (slabije veze s Este kulturom), SZ Balkana (D. Dolina, Glasinac), a naroito sa susjedima dolenjskom i sv.lucijskom grupom; podrujem Kalenderberg grupe sve do SZ Panonije (Sopron); glavna komunikacijska veza I-Z bile su rijeke Dunav, Sava, Drava i Mura sa svojim porjejima; putujui ljevai bili su, ini
se, manje prisutni na podruju Martijanec-Kaptol (jer nema situlske umjetnosti); treba razlikovati import
(grko-ilirske i korintske kacige) od stranih utjecaja koji su dospjeli kao rezultat meusobnih dodira.
Odnosi s drugim grupama: S grupom Wies ili Kleinklein je povezuje nain pokopa, arhitektura groba i hronoloka dinamika razvoja razlika je u keramici, a Kleinklein poznaje i situlsku figurativnu umjetnost. Sa
Kalenderberg grupom na I alpskom prostoru (Donja Austrija, JZ Slovaka, Z Maarska i Gradie-Sopron)
je vezuje ornamentika meandra i spirale, te protome bovida na keramici i pokapanje. S drugim grupama
Slovenije: tip polumjeseaste, te pijaviaste fibule (Goriani), kakve imamo u sv.lucijskoj grupi. Domovina
vieglavih igala je takoer u sv.lucijskoj i Este grupi. Sa SZ Balkanom (Glasinac i Donja Dolina): jai dodiri
su u srednjoj Slavoniji brus s bronanim okovom, narebrene fibule, igle s diskosima. Primjetni su utjecaji
trakokimerijskog kruga, Basarabi keramike, te iz Grke (import).
Grupa Martijanec-Kaptol trajala je otprilike do VI. st., kada na irem I-alpskom prostoru dolazi do zamiranja
ivota. Razlozi za to sada jo nisu posve poznati, no vjerojatno su upadi Skita, uz jo neke drutvenoekonomske procese doveli do prestanka postojanja grupe. Njezino podruje ponovo je naseljeno tek u MD.
GRUPA BUDINJAK obuhvaa prostor umberka (na kome su prisutna leita eljezne rude), nazvana po
selu Budinjak sa gradinom (idovske kue), koja datira od IX. st, te 141 tumulom. Vidljiv je kontinuitet
pokapanja od KBD do oko 550. godine. Definiranje grupe je nastalo iz potrebe objedinjavanja velikog broja
utvrenih i pretpostavljenih nalazita na uem podruju umberka.
Budinjak I datira u KBD (Ha B2, X./IX. st.), ukopi su u ravnim arnim grobovima;
Budinjak IIa se vee uz najstariju haltatsku populaciju. Traje od 800. do 730./720., (Ha B3 Ha C1).
Pokapanje je u ravnim arnim grobovima i arnim grobovima pod tumulima, a javljaju se i najraniji skeletni
grobovi pod tumulima.
24

 Budinjak IIb traje od 730./720. do 620. (Ha C1-C2). Pokapa se u arnim grobovima pod tumulima i ravnim grobovima, te skeletno pod ravnim grobovima.
Budinjak III traje od 630. do 550./530, tj. Ha D1. Sada se radi iskljuivo o skeletnim grobovima pod
tumulima, kao i ravnim grobovima s inhumacijom. Na kraju faze prestaje ukopavanje.
U grobovima se esto javlja stakleni nakit to je takoer sluaj i u Dolenjskoj, datiran u Ha C stupanj. Nalazi
pripadaju ljubljanskoj grupi KP i dolenjskoj grupi SD, znai period od X. do VI. st. Rodovski tumuli sa
sredinjim najstarijim grobom karakteristini su za Ha D1-D2. Prisutni su kneevski tumuli, u kojima je
naeno vie tipova naoruanja i nakita (maevi, kacige, mahajre). Bogatstvo do sada pronaenih nalaza na
nekropoli u Budinjaku svjedoi o ekonomskoj snazi populacije SD koja je ivjela na budinjakoj gradini.
Ta ekonomska snaga je usporediva sa najbogatijim haltatskim nalazitima JI-alpskog prostora.
Nastanak i razvoj grupe Budinjak ovisili su o razliitim kulturnim utjecajima, od kojih su, sudei prema
arheolokoj grai, odluujuu ulogu odigrali oni s podruja jugoistonih Alpa. Ona je u kulturnom smislu
vrlo bliska dolenjskoj skupini starijega eljeznog doba Slovenije.
Tragovi SD centralne Hrvatske izmeu definiranih kulturnih grupa nekoliko haltatskih nalazita u
okolini Zagreba, Sv. Kri Brdoveki, Mari gradina (juni obronci Moslavake gore), itd. izmeu definiranih kulturnih grupa: Martijanec-Kaptol na SI i SZ, D.Dolina-S.Most na J, dolenjske na Z, te budinjake i
kolapijanske na JZ. Postoji haltatski horizont, ali su istraivanja jo uvijek nedovoljna. Sv. Kri Brdevaki
(oko 30 km Z od Zagreba, iznad ua Sutle u Savu), haltatski nalazi: gradina opasana sa dva reda bedema, u
blizini otkrivena grobnica ratnika, pronaena bronana kaciga ( tip Sv. Kri, 3 bron. kalote sloene jedna
na drugu), ostaci konjske opreme, keramiki prilozi, itd. ne prije VI. st.
KOLAPIJANI podruja oko srednjeg toka rijeke Kupe nastanjivalo je nekoliko zajednica koje su se razvijale tokom KBD, pot utjecajem KP (grupa Karlovac, KBD/KP). Od VIII. st. su sve vie jaali utjecaji s J,
posebno s japodskoga podruja, koje od tada ima odluujuu ulogu u razvitku novih eljeznodobnih skupina
poznatih pod imenom Kolapijani, jer su ivjeli uz rijeku Kolapis (Colapis), tj. uz dananju Kupu. Bili su nastanjeni na vrlo povoljnu poloaju, izmeu JZ Panonije i dinarskog podruja, na putovima koji vode prema S
Jadranu. Uz uobiajene djelatnosti bavili su se i rijenim prometom i trgovinom. Kako su bili na prostoru
vrlo bogatu eljeznom rudom, u znatnoj su mjeri razvili i metalurgiju. Skromna arheoloka istraenost krajeva oko Kupe ne omoguuje cjeloviti uvid u materijalnu i duhovnu kulturu Kolapijana, iako rezultati dosadanjih istraivanja upuuju na izuzetno bogatstvo i vanost te kulturne i etnike skupine. Unutar kolapijanskog korpusa treba traiti vie manjih razliitih skupina kojima se ne znaju imena, jer su u doba prvih pisanih vijesti ve bile objedinjene u jedinstven plemenski savez Kolapijana.
I. stupanj (X.-IX. st.) Razvoj zajednice Kolapijana pratimo od KBD, odnosno od X. st.; grupa Karlovac,
pripada KP i istodobna grupi Velika Gorica.
II. stupanj (VIII. st.) odluujui za formiranje posebnih skupina na prostoru Pokuplja, to se oituje u
sve veoj diferencijaciji oblika materijalne i duhovne kulture utjecaji Japoda. Jo uvijek grupa Karlovac.
III. stupanj (VII. st.) djelomino naputanje i stagnacija nizinskih naselja (s izuzetkom Segestike), osnivanje gradina vie uzroka, pomicanje ka podrujima bogatim eljeznom rudom, izloenost naselja u nizinama neprijatelju (razvojem konjanitva vojska postala mobilnija, a mogunost iznenadnog napada vea),
vjerovatno i klimatske prilike (zavladalo jako kiovito razdoblje). Jaka i mnogoljudna grupa Karlovac se raselila na prostore bogate nalazitima eljeza, kao to su Bela Krajina (grupa Podzemelj), umberak (grupa
Budinjak), te izmeu Petrove i Zrinjske gore (grupa Topusko). Na jugu dodiri s Japodima.
IV. i V. stupanj (VI.-IV. st.) period punog provcata i osebujnog umjetnikog izraza kulture Kolapijana,
bujan razvoj doivljavaju krajevi izmeu Kupe, Petrove i Zrinjske gore, prostoru bogatom eljeznom rudom
i vanom zbog geoprometnog poloaja. Najvea sredita Sisak (Segestika, poloaj Pogorelec) i Topusko
(Nikolino brdo). Grupa Topusko ini zasebnu skupinu u okviru zajednice Kolapijana, u njoj se osjea jak
utjecaj Japoda, te izraeni kontakti sa grupom D.Dolina-S.Most i dolenjskom grupom.
VI. i VII. stupanj (III.-I. st.) jak pritisak Kelta, ali veina nalaza i dalje autohtoni, do rimskog osvajanja.

25

Najznaajnija nalazita: gradina u Belaju (blizu utoka Korane u Kupu), gradina Kiringrad (nalazi slini grupi
Topusko), Nikolino brdo (VII.-VI. st., blizu termalnih izvora, imala i podgrae), Gradac kod Karlovca, gradina Dubovac (drvene palisade i limitni tumul); Nalazite Turska kosa u selu V. Vranovina kod Topuskog
zatieno s pristupane strane zemljanim bedemom i jarkom, vie nastambi; u blizini ulaznog dijela je i nekropola paljevinskih i kosturnih grobova, s keramikim prilozima i bronanim nakitom. Unutar nekropole su
se nalazila spalita i svetite na otvorenom, na kome su vreni obredi libacije (rtve ljevanice) i ritualno razbijanje posua. Veliko svetite, u obliku elipsastog humka (35x20 m), nastalog odlaganjem materijala (keramika, kosti, itd.) stariji slojevi datiraju IX.-VII. st., a mlai VI.- III. st. U mlaem sloju (koji se sastoji od
kvarcnog pijeska, izloenog utjecaju visoke temperature povezano s metalurkom djelatnou) naen je
veliki broj karakteristinih figurica od peene zemlje, ljudski lik i ivotinje, u kombinaciji prikaz konjanika.
GRUPA DONJA DOLINA SANSKI MOST: Definirao je ovi. Rasprostranjenost joj jo nije u cjelini utvrena, pripada joj dio bosanskog Posavlja izmeu ua Une i ua Vrbasa, s pobrima i masivom Kozare i
Prosare, kao i porjeje Sane. Vjerovatno je da se pruala i dalje prema Usori i Ukrini, obuhvaajui i krajeve
oko srednjeg toka Vrbasa. Vanija nalazita su: Donja Dolina, Sanski Most (naselje i nekropola, Fiala), Zecovi (gradina, str. II i I), Brdace u Laktaima, Otok u Vrhpolji kod S. Mosta (ravniarsko naselje, Benac),
Petkovo brdo u Radosavskoj (nekropola Ha B3) i arakovo kod Prijedora (nekropola, blizu Zecova, Benac).
Period 1 (750.-650): najstariji period u razvoju grupe, dokumentiran u D. Dolini, Zecovima, Brdacu i
Petkovom Brdu, zauzima vrijeme od poetka VIII. do sredine VII. st. p.n.e. (Ha B3-Ha C1). Karakteriziraju
ga snane tradicije KP (iz koje se ova grupa i razvila), izraene u pogrebnom ritusu i u nekim oblicima keramike, ali se pojavljuju i tipovi nakita i posua, te ornamenti na metalu i keramici, koji ukazuju na povezanost sa srednjobosanskom, pa i bosutskom grupom. Vodei tipovi su zdjele s turbanskim obodom, zdjele s
izvraenim facetiranim obodom, te inkrustirani pehari-amforice sa "X"-drkama, zatim fibule Golinjevo tipa
3. generacije (Ivanjska), igle sa strehastom i koninom glavom, okrugle pojasne kope najstarijih varijanti,
kalotne toke, ukraene graviranim geometr. motivima, te prvi primjerci eljeznog oruja (koplja, noevi).
Period 2 (650.-500.): klasino razdoblje, podijeljeno na tri faze: faza 2a (650.-575.), faza 2b (575.-525.) i
faza 2c (525.-500.). Obiljeavaju ga muki i enski grobovi iz D. Doline, esto bogato opremljeni, uz nekoliko grobova iz S.Mosta i naseobinske slojeve u D.Dolini, S.Mostu, Otoku u Vrhpolju i dr. nalazitima. Znaajan je raznovrstan nakit, ofanzivno i defanzivno oruje (koplja, maevi i bojni noevi, te kacige i titovi),
keramika autohtonih oblika (preteno ukraena kaneliranjem), te uvozno bronano posue I-alpskog i gr.
porijekla. Za fazu 2a su posebno karakteristine f. s nogom u obliku beotskog tita, vieglave igle starijih
tipova, voraste i tordirane bronane ogrlice, sljepooni kolutovi, te kompozitni pojasevi; za fazu 2b d.dolinske kolutaste f., unaste f., d.dolinske diskaste bronane igle sa eljez. jezgrom, kompozitni pojasevi s mlaim elementima; za fazu 2c zmijolike i krestaste f., te glasinake f. s 2 otvora na etvrtastoj nonoj ploi.
Period 3 (500.-300.) je podijeljen na fazu 3a, sa dvije podfaze, te fazu 3b faza 3a-1 (500.-450.), faza
3a-2 (450.-350.) i faza 3b (350.-300.). Zastupljen je na veini nabrojanih nalazita, a osobito u D.Dolini, S.
Mostu, Zecovima (I str.) i arakovu. Obiljeen je upotrebom Certosa-fibula, pa su rane, srednje i kasne varijante tih fibula (uz jo neke elemente) i posluile kao osnova za navedenu periodizaciju. Uz Certosa-fibule,
znaajne su jo i i vieglave bron. igle mlaih varijanti, dvojne igle ("omega" tipa, dvopetljaste i krstaste),
I-alpske f. sa nogom u obliku ivotinjske glavice, sljepooni kolutovi tipa Sanski Most, raznovrsne staklene
perle, bronane narukvice s jagodama, ljokice i drugi sitniji nakit. Meu keramikim proizvodima, uz autohtone forme, istiu se olje i pehari ukraeni ivotinjskim glavicama na drkama. Ima dosta uvozne robe:
apulska keramika, kacige grko-ilirskog tipa (mlae varijante), knemide grkog tipa, itd.
Period 4 (300.-rimsko osv.), najmlai period, jo nije detaljnije prouen. Sigurno je da postoji kontinuiran
razvoj do rimskog osvajanja, to je osobito dobro dokumentirano u Donjoj Dolini, donekle i na drugim nalazitima. Keltski utjecaji su vrlo snani (siva latenska keramika, maevi, titovi, koplja, pojasne kope, fibule
i narukvice), ali se jo dre i autohtone forme.
Naselja: veina je gradinskog tipa, ali ima i otvorenih, ravniarskih naselja (S. Most, Otok u Vrhpolju, Brdace u Laktaima). Eponimno naselje u D.Dolini (na Gradini) je u starijim fazama sojenikog tipa, a u mlaim postaje i ono ravniarskog tipa, s podovima kua poloenim na tlo (taloenjem kulturnih slojeva nivo
zemljita je narastao). U sojenikoj fazi, kue su neto manje (u projeku 7,5 x 5,5 m), izgraene u cjelini od
drveta, obino dvodijelne; u mlaim fazama su znatno vee (ponekad i do 15 m duine). Zidne konstrukcije
26

su bile od drveta i ljepa koji je ponekad bio ornamentiran. Sojenice su bile postavljenje uspravno na tok
Save. Izmeu tih redova bili su iskopani duboki i iroki kanali koji su vodili u rijeku (za odvod kine vode).
Oko kua su bile terase od greda, podignute na visokom kolju. I u mlaim fazama, naselje u D. Dolini je bilo
dobro organizirano i ureeno, s kuama rasporeenim SZ-JI, te sa komunikacijama izmeu nizova kua.
Privreda vrlo razvijena. Pored zemljoradnje (vie vrsta penice i jema, proso, graak, bob, lea, voe) i
stoarstva (svinja, govee, ovca, koza, konj), i lov je jo imao vano mjesto u ishrani (najvie jelen i srna), a
uz rijeke se razvijao i ribolov (udicom, mreom i ostima). Posebno se istie razvijena metalurgija eljeza, a i
trgovina, kojoj je najvjerovatnije naselje u D.Dolini i dugovalo svoj prosperitet. D. Dolina je bila vaan
radioniki centar jo u KBD (tzv. starije naselje). Tu je izraivano orue, oruje i nakit (naeni kalupi). To se
nastavlja i u D, to potvruju autohtoni tipovi nakita, kalupi, posudice za taljenje bronce, grude bronce,
komadi ice. Kopanje i prerada eljezne rude je bila veoma zastupljena (eljezna troska je naena praktino
u sloju svakog gradinskog naselja). Vrlo je vjerojatno da se eljezo proizvodilo i za izvoz, i to u velikim
koliinama, te da je glavnu posredniku ulogu imala D.Dolina. Trgovina je bila vrlo vana za D. Dolinu, to
se vidi po predmetima koji potjeu iz Grke, Makedonije, Trakije, Dakije, pa do JI alpske oblasti, te od Italije i srednjeg Podunavlja do Glasinca. Moda je trgovina bila i osnovni razlog to su stanovnici D. Doline napustili staro naselje na "gredama" i podigli novo uz obale Save, na stotinama debelih hrastovih pilona.
Duhovna kultura: od njenih elemenata najbolje poznajemo kult mrtvih. U ranim fazama (1 i 2a) dominira
incineracija, ali od sredine VI. st. inhumacija postaje vanija, mada se i spaljivanje jo prakticira, da bi od
III. st. ponovo steklo vodeu ulogu. Grobovi su obiljeavani kamenim ploama ili na neki drugi nain; prilozi su bogati, a svojim sastavom odraavaju i drutveni poloaj umrlog. Nad grobovima i nekropolama uope,
obavljani su razliiti obredi (dae). Posebne forme su dvojni grobovi, grobovi pod sojenicama (preteno inhumacija), te grobovi konja s opremom, svi dokumentirani u D. Dolini. Truhelka je tu uoio i nekoliko grobova od samo dijelova skeleta (npr. lubanja i butna kosta), ali sa prilozima oito se radi o prenoenju kostiju umrlog s nekog drugog udaljenijeg mjesta na nekropolu (moda ratnici ili trgovci). Od ostalih podataka
o religiji i kultovima valja pomenuti manifestacije sunevog kulta (razliiti simboli predstava ptice, toka i
svastike na nakitu i ognjitima, S-motivi spojena u svastiku), koji predstavlja nasljee iz KBD. U umjetnosti
preovlauju dekorativne grane (ukraavanje razliitih upotrebnih predmeta), s dominacijom geometrijskih
motiva, izvoenih raznim tehnikama. Sitna bronana i glinena plastika takoer je preteno primjenjena kao
ukras na razliitim predmetima (nakit, keramika), rjee se javlja u obliku samostalnih figurina.
Drutveni odnosi unutar zajednica koje su bile nosioci ove kulturne grupe uslovljeni su snanim privrednim
razvojem. Podjela rada je morala biti dosta izraena. Vjerovatno su da rudari, ljevai eljeza, kovai, kujundije, lonari i trgovci inili ve izdvojene socijalne grupe, a ve u prvoj polovici VI. st. izdvojio se i sloj
ratnika. U okviru tog sloja je nastala i rodovska aristokracija, kao vodei drutveni sloj.
Geneza i etniko odreenje: grupa Donja Dolina Sanski Most pokazuje blisku srodnost sa grupama eljeznog doba Z Panonije i JI-alpskog prostora, ali i sa srednjobosanskom i srednjodalmatinskom grupom. U VII.
i VI. st. postoje dosta bliski kontakti i sa glasinakom kulturom eljeznog doba. Ne postoje izraenije veze
sa susjednim japodskim podrujem (u D. Dolini: samo jedna japodska antropomorfna figurica, a kod Japoda
samo jedna ploasta fibula tipa S. Most). U etnikom smislu, nosioce ove grupe moemo smatrati dijelom ire panonske zajednice. Po miljenju Z. Maria, stanovnici D. Doline i okolnog podruja pripadali bi Oserijatima, dok bi juni dio teritorija ove grupe mogao pripadati Mezejima, koji se takoer ubrajaju u Panone.
Donja Dolina kompleks nalazita ine starije naselje iz KBD, te naselje na Gradini i nekropola iz D.
Starije naselje, smjeteno na obali Save izmeu G. i D. Doline (na gredama), otkriveno je i djelomino oteeno zemljanim radovima 1908.-1909. i 1959. g., ali su sondiranja izvrena tek 1963. pod rukovodstvom Z.
Maria. Arheoloki materijal je otkriven u dva stratigrafski odvojena sloja, od kojih stariji pripada KBD, dok
mlai nije mogue precizno definirati. Pored ostalih nalaza, starijem naselju pripadaju kalupi za lijevanje
bronanog oruja, orua i nakita, to ukazuje da je naselje u ovom periodu bilo vaan radioniki centar.
Gradina, naselje D, smjeteno je na obali Save u D.Dolini, a otkriveno je 1896. godine, kada je Fiala izvrio prvo probno sondiranje. Sistematska istraivanja vrili su Truhelka 1899.-1904., Mandi 1927.-1928.,
Nikoli 1963.-1964. i eravica 1978.-1981. godine. U kulturnom sloju ija se prosjena lebljina kree oko 6
m, a pojedini nalazi se otkrivaju i na dubini od 9 m, otkriveni su brojni ostaci arhitekture u vie graevinskih
stratuma. Objekti iz starijih graevinskih faza pripadaju graevinama sojenikog tipa, dok su u mlaim faza27

ma podizane obine nadzemne graevine. Prijelaz od sojenikih ka nadzemnim graevinama omoguen je

zahvaljujui intenzivnoj graevinskoj djelatnosti i taloenju rijenog nanosa unutar naseobinske zone, do visine na kojoj stambeni objekti vie nisu bili izloeni plavljenju Sudei prema povrini na kojoj se nalazilo,
mlae naselje predstavlja jedno od najveih naselja eljeznog doba na ex-yu prostorima. Na osnovu pokretnih nalaza, posebno metalnih izraevina i objekata koji stoje u vezi sa izradom metalnih predmeta (kalupi i
sl.), evidentno je da je naselje predstavljalo znaajan privredni i trgovinski centar.
Nekropola stanovnika Gradine se nalazi oko 600 m Z od Gradine i 200 m J od Save. Grobovi su ukopani u
kulturni sloj starijeg naselja, na neto povienom terenu (gredama). Pored grobova na ovim pozicijama, nekropoli pripada i manji broj grobova otkrivenih u samom naselju, i to u staroj sojenikoj fazi. Iskopavanjima
1899.-1904. godine otkrivena su 74 groba, od ega 124 skeletna, 48 paljevinskih 48 i 2 nedefinirana. Meu
paljevinskim su 41 pokopa u arama, 4 su paljevine bez poklopca, 1 paljevina pokrivena arom i 2 paljevine
pokrivene zdjelom. Za skeletne grobove ne postoje podaci o konstrukciji grobne jame, a orijentacija grobova
nije sprovedena prema odreenom pravilu. Grobovi otkriveni ispod sojenica su imali drvene zatitne okvire.
Na osnovu analize cjelokupnog materijala izvrena je periodizacija i odreena hronologija za cijeli naseobinski i sepulkralni kompleks D. Doline:
- period Ia-c (1200.-700. g. p.n.e.), starije naselje, KP;
- period IIa-c (700.-360. g. p.n.e.), naselje SD na Gradini s odgovarajuim grobovima;
- period IIIa-c (360. g. p.n.e. do po. I. st. n.e.), naselje MD na Gradini s odgovarajuim grobovima.

Kulturne grupe SD jadransko-zapadnobalkanske regije

ISTARSKA GRUPA prvi ju je odredio . Batovi, ukljuivi u nju i slovenski kras (notranjsku gr.). Istarska
grupa na sjeveru granii s notranjskom, na JI s Liburnima, te sa Japodima u Gorskom kotarom. Po Batoviu,
istarska grupa zapoinje sa prodorom KP-a u IX. st, a Gabrovec datira poetak u X. st. Hronologija: Istra I
i II pripadaju jo KP-u, Istra III VII. st., Istra IV VI. st, Istra V. V. st., Istra VI preostalo vrijeme do
kraja samostalnosti Histra. Poetak arnog pokopa moramo postaviti ve u XI. st. kako je utvrdila K.
Mihovili (1972). Naselja: gradine kateljeri. Nain pokopa: od XI. st. do kraja prahistorijskog doba u Istri
se koristi iskljuivo spaljivanje; tri osnovna oblika grobnih konstrukcija: a) jednostavna jama s paljevinskim
ostacima u ari ili bez are, prekrivena ploom ili kamenjem; b) grobna jama obloena neobraenim kamenjem sa jednom ili vie ara i prekrivena kamenom ploom; i c) grob ograen obraenim kamenim ploama
koje ine sanduk prekriven poklopnim ploama. Duhovna kultura: javlja se figuralno oblikovanje (stilizirana
ljudska figura na keram. posudi u Nezakciju i ivotinjske figurice u Picugima, Nezakciju i Bermu), figuralno
oblikovanje povezuje Istru sa mediteranskim svijetom (Italija i JZ Balkan), iznimka je motiv sunane lae.
Vlastiti izraz Istra dobiva kasnije, glavna posebnost su kameni spomenici veina ih je naena u Nezakciju
(50). Mogu biti s geometrijskim ornamentom (spirala, svastika, meandar) ili reljefna plastika (konjanik, ali i
lik ene koja doji i raa dijete) ili puna plastika (2 muka poprsja; konjanik na konju, dvojna enska glava,
fragment noge). Kameni spomenici su naeni u okviru nekropole, ali u sekundarnom poloaju, tako da o njihovoj funkciji postoje razliite teze (da su ostaci svetita, dio grobne arhitekture, grobne ploe ili stele, itd.).
Istarske situle (oko 500. g.) figuralno ornamentirane, povezane sa JI alpskim krugom i S Italijom.
Geneza: tri komponente: prodor KP (u XI. st. donosi spaljivanje), mediteranski (protovillanova) i egejski
utjecaji, te ostaci domaeg supstrata. Odnosi sa susjedima: u VIII. st. se intenziviraju odnosi sa Italijom (Picenum i Apulija, to vidimo po importu). Iz tog je kontakta kasnije nastala i istarska kamena plastika i duhovno-religiozni svijet. Najmlaa skulptura govori o vezi s Etrurijom. Sa Este kulturom kontakti su kasni i nikad ne prevladavaju. Jae su veze s JI alpskim prostorom i naroito japodskim. Istra je bila posrednik u trgovini izmeu Picenuma i JI alpskog prostora. Preko nje je dolazila daunijska keramika i niz fibula, te oruja.
Sa Z Slovenijom kontaktira, dok sa centralnom veze prestaju (latenski oblici koji se u to vrijeme nalaze u
Istri ve su sekundarni, nastali i svL i notranjskom prostoru).Takoer su vidljivi i utjecaji helenistike
kulture u Istri, to se vidi u keramici, dok je u japodskoj i JI alpskim skupinama gotovo i nema. Antiki pisci
(Mela, Plinije Stariji, Strabon) povezuju Histre s Ilirima, ali u kontekstu augustovskog doba i provincije
Ilirika, iako Sui dri da pojam Ilirik u augustejskoj literaturi ima i etniko obiljeje. Meutim, materijalna
28

kultura Histra ne upuuje na veze sa ilirskim grupama. Onomastika istraivanja takoer Histre svrstavaju u
sjevernojadransku imensku skupinu, zajedno sa Liburnima i Venetima. Herodotov podatak (I, 196, 1) o ilirskim Enetima, kako je to pokazao H. Krahe, odnosi se na neku etniku grupu oko Morave, a ne na Venetima
na sjevernom Jadranu, koje Herodot takoer spominje na drugom mjestu (V, 9).
LIBURNSKA GRUPA Rasprostire se na podruju od Krke do Rae. Graniila je sa Histrima na S, Japodima
u zaleu i Delmatima na JI. Vaniji lokaliteti: Nin, Zadar, Bribir, Lisii (Asseria), Ivadin, Privlaka, Vrsi,
Jagodnja Gornja, Dobropoljci, Murter, Novalja, Lopar, Baka na Krku, Osor, itd. Naeno i 18 ostava. Periodizacija: razvoj liburnske kult. grupe se odvijao u pet faza, koje se mogu podijeliti u dva osnovna razdoblja:
razdoblje liburnske prevlasti na Jadranu, I.-III. faza (IX.-VI. st.), te razdoblje gubitka prevlasti Liburna na
Jadranu, IV.-V. faza (V.-I. st.).
Naselja: gradine (oko 400-600), ravniarska naselja (vrlo rijetko), ponekad i peine; najvea naselja su bila
upravno, kulturno, proizvodno i vjersko sredite ire okoline; Plinije Stariji navodi 30-35 opinskih zajednica (civitates), a vjerojatno ih je bilo oko 50, sa po jednim sreditem (oppidum), npr. Iader (Zadar), Aenona
(Nin), Nedinum (Nadin), Asseria, Varvaria (Bribir) i dr., oko kojih se okupljao niz manjih gradina.
Pokopi: inhumacija u zgrenom poloaju; u groblju na ravnom zemljitu, podno naselja, ili kamenim tumulima, razasutim po prostoru podalje od naselja. Umrli su bili poloeni ili u kamene krinje (od 5 ploa) ili
izravno u zemlju. Novoroenad su pokapali u velikim zemljanim posudama, pokrivenim zdjelom. Grobni
humci su najee od lomljenog kamena nabacivanog iznad groba u stoastom ili poluloptastom obliku,
esto obzidani po rubu (vjerojatno radi zatite od obruavanja). Na veim poljima nalazimo i humke od zemlje sa kamenom jezgrom. Grobni prilozi: veinom nakit, dijelovi nonje i osobni pribor, rijetko oruje, orue
i posude. Ulomke posua nalazimo oko grobova, osobito u humcima (ostatak posmrtnih obreda).
Pokretni materijal: oruje slabo poznajemo, jer se ne nalazi u grobovima maevi su poznati samo iz Ivina
(3 kom.), dvasu antenski (vjerojatno iz Italije), trei je kratak ma s jeziastom ruicom za privrivanje
drvenih korica (slian balkanskim maevima KBD); krivi noevi ili bodei od eljeza; o naoruanju Liburna donekle govore i bronani likovi ratnika, izraeni kao privjesci oblikovani plono i stilizirano s okruglim
titom i poluloptastom kacigom s perjanicom poznavali su okrugli tit i tzv. zdjelastu vrstu kacige, kakve
su najee rairene u predalpskom prostoru oko S Jadrana, ali nije poznato jesu li se njima i koristili u svom
naoruanju jer do sada nisu pronaene. Dosad su nam poznate samo grko-ilirske kacige sa dva nalazita,
vjerojatno preuzete od Dalmata. Naene su i vee koliine sitnih bronanih gumbia i kalotaste toke, kakvima su se esto oblagale konate kape u Japoda i u dolenjskoj kulturi, to je takoer neka vrsta kaciga, pa je
mogue da su ih Liburni upotrebljavali. Nakit je raznolik, veinom iz grobova; od bronce, jantara, rjee srebra i olova, staklene paste, kosti, kamena. Fibule su najbrojnije (lune, zmijolike, lune s jantarom, spiralnonaoaraste, lune s produenom nogom, certosa, latenske, ploaste, glasinake, itd.), zatim igle, privjesci (istie se vrsta velikog prsnog nakita pektorala, oko 60 cm dugaki od dvije trapezaste ploe s ptijim glavama na krajevima), vezice za pojas raznih oblika; naunice ili sljepooniarke (u ranijim fazama jednoline,
veinom u obliku bronane halkice s dva zrna jantara ili u obliku spiralnog diska ili cjevice; u posljednjoj
fazi, pod helenistikim utjecajem nove vrste s vie varijanti, osobito potkovaste), ogrlice (najee od zrna
jantara i od savijenog lima), narukvice, prstenje, itd. Nakit i dijelovi nonje veinom su izraeni i nastali na
domaem tlu, to potvruju njihovi posebni oblici i mjesna svojstva esto ogranieni na liburnski prostor.
Privreda: zemljoradnja i stoarstvo (Plinije spominje sir koji se izvozio u Rim, a Varon navodi kako je 82. g.
vidio ene u Iliriku i Liburniji napasaju stoku, donose drva i kuhaju); lov i ribolov (koljke, puevi) i
pomorstvo i brodarstvo (u ninskoj zatonskoj luci otkriveni su ostaci dvaju liburnskih drvenih brodova, dugih
7-8 metara, izraeni tehnikom "ivanja" konopom, to spominje Flak (koji ih naziva serilia); Liburni su poznavali i vee brodove za duge plovidbe i borbe; prerada kovina i trgovina trgovali su po cijelom Jadranu i
sr. Sredozemlju, od S Afrike, JI Azije i Grke do Sicilije i SZ Balkana, na susjedna podruja najvie su izvozili proizvode za dalmatsko i japodsko podruje, a preko Jadrana u Picenum i u J Italiju; uvozili su takoer
mnogo, osobito iz Italije, a onda manje i iz Grke posebno keramiku. Jo se ne moe dokazati da su Liburni uvozili i jantar sa Baltika ima pretpostavki da se jantar dobivao na liburnskom tlu iz neke vrste smole,
jer se isti oblici liburnskog jantarnog nakita ne nalaze drugdje, osim poneto kod Japoda, Dalmata, u Apuliji
i Picenumu (upravo na podrujima na koje su Liburni vrili najvei utjecaj).

29

Drutveni odnosi: kod Liburna je postojao oblik srodnikog okupljanja na osnovu porijekla od zajednikog
umrlog pretka po enskoj, majinskoj nasljednoj lozi (matrilinearno srodstvo); u pisanim izvorima je taj oblik oznaen kao cognatio, umjesto gens (patrilinearni rod). U ono doba je to bila rijetkost, pojava koja je davno iezla u Grka i Rimljana. To potvruju natpisi nadgrobni iz rimskog doba, a takoer govore o tome da
su ene odravale kult predaka i podizale nadgrobne spomenike (od 70-ak poznatih, 46 ih podiu ene).
Pseudo-Skilaks (IV. st.) spominje ginekokraciju kod Liburna; po Serviju Liburni su porijeklom od Amazonki; trgovaka djelatnost, akumulacija vikova, itd. drutveno raslojavanje, pojava aristokracije.
Porijeklo i kulturni odnosi: nasljee i razvoj na domaem tlu; veze sa SZ Balkanom, Jadranskim primorjem i
S Italijom, sa Sredozemljem; iz prethodne faze KBD nastavljaju se gradine i nain pokapanja; od KP su
naslijeene zmijolike fibule, ogrlice, privjesci i igle. Ipak, osnovno svojstvo liburnske kulture je izrazito samostalan razvoj kroz cijelo D; veliki dio proizvoda potpuno su nezavisne tvorevine nastale na ovom tlu
fibule: lune, spiralne, pracertosa, ploaste, kasnocertosoidne; proizvodi od jantara, aplike, vezice za pojaseve, eljevi, pektorali; veze sa Z panonskim i SZ Balkanskim prostorom u eljezno doba nisu vie tako izrazite kao u KBD. Veze s Japodima: u pozadini Rijekog zaljeva (Grobnik i Kastav), pod japodskim utjecajem
proirilo se sahranjivanje u ispruenom poloaju, prsni nakit s konjskim glavama; i Liburni su utjecali na Japode, prenosei fibule, privjeske, apulske i helenistike proizvode i novce; veze s Delmatima: Liburni im
prenose isto to i Japodima, a Dalmati Liburnima glasinake fibule i grko-ilirske kacige; veze s Histrima:
oskudnije su; vie su Liburni utjecali na Istru nego obratno, obje kulture se razlikuju, ne samo u sahranjivanju ve i u obilnoj uporabi metalnih posuda (situla), kamene plastike, venetski utjecaji i dr.; veze s Italijom:
kontakti su obostrani (pogotovo sa Picenumom, vjerojatno zbog naseljavanja liburnskog ivlja u tom kraju)
+ J Italija Daunija (keramika); veze s Grkom: nisu obimne, ali su znaajne uvoz keramike i dr. robe
grki novac. Zapaaju se i veze sa drugim mediteranskim zemljama. Utjecaji Kelta su rijetki.
Etnogeneza: Liburni su se razvijali na indoeuropskim osnovama jo od bakrenog doba, ali na poseban nain,
uz prenoenje mnogih sredozemnih kulturnih predaja, u samostalnu narodnosnu zajednicu izdvojenu od
okolnih naroda, ali i s oitim slinostima i vezama na irem ilirskom i jadranskom prostoru.
Povijesni razvoj: nakon balkansko-panonskih seoba, Liburni su postupno zaposjeli jadranske otoke, vjerovatno na osnovu snano razvijenog pomorstva i brodarstva osobito sr. Dalmaciju, ue Pada, pokrajinu Picenum (danas Manche) na suprotnoj obali Jadrana (nazvanu po liburnskom plemenu Piceni), kao i JI Italiju
Apuliju (danas Puglia), prvenstveno njezin S dio zvan Damnija, po ilirskim Damnima. Liburni su sve do VI.
st. imali vodee mjesto u trgovini na Jadranu. Na izlasku iz Jadrana sukobili su se s Grcima. Strabon prenosi
raniju vijest da su se Liburni 734. g. na Krfu sukobili s Korinanima koji su im oduzeli taj otok. To je jaim
Grcima omoguilo postupno irenje po Jadranu i ograniavanje liburnske moi od VII. do IV. st. Osnivanjem kolonija u VII. i VI. stoljeu, Grci su zagospodarili u J Jadranu i dijelom Z obale, a u IV. st. nakon
posljednjeg sukoba s Grcima na Hvaru (384.-381.), Liburni gube prevlast i na sr. Jadranu. irenjem Etruana u Italiji od VII. st., a poslije i Rimljana, pa konano doseljenjem Kelta u S Italiju u IV. st., Liburni gube
utjecaj i na S Jadranu. Tako su opet svedeni na matino podruje.
Opadanjem moi smanjivao se i njihov utjecaj, pa su postupno osiromaili i zaostajali. To iskoritavaju Japodi, koji su vjerojatno u III. i II. stoljeu, ini se, oduzeli dio obale u Primorju, a Delmati su 51. g. zauzeli
Promonu i JI dijelove. Znatno su oslabili i ueem u rimskom graanskom ratu izmeu Cezara i Pompeja
49.-47. g. Konanom slabljenju Liburna najvie su pridonijeli Rimljani, kada su im 35.g. oduzeli brodovlje i
posadu navodno zbog gusarenja i ili neplaanja tributa. Kasnije su ponovo u savezu sa Rimljanima, 31. g.
pomau Augustu u bitci kod Akcija, a kao rimski saveznici u borbi protiv Ilira u Batonskom ustanku 9 6.
god. n.e., to oznaava i konano gubljenje njihove samostalnosti i postupno romaniziranje.
Usporedno s prevlau na Jadranu, od IX. do VII. st. prevladavali su liburnski utjecaji i u kulturi, osobito na
podruju Dalmata, u Picenumu i u Dauniji. Od VII. do V. st. razdoblje je snanog razvoja kulture i vrlo
razgranatih veza; razvijene na Jadranu, naroito s Picenumom, Apulijom i s Grkom, pa s Venetima, Histrima i Japodima. Od V. do I. st. Liburni opadaju, prekidaju se veze s Italijom, tako da se veze svode uglavnom
na uvoz bronanih proizvoda iz J Italije i preuzimanje stranih utjecaja, osobito irenjem helenistike kulture.
JAPODSKA GRUPA granice japodskog teritorija su: srednji tok rijeke Korane, Gline i Mrenice na S, desne
obale Une (Jezerane, Ripa i Ribi) na I, prostor dananje Vinice i dijelu Bele Krajine na Z, te do Velebita i
rijeke Zrmanje na J. Dakle, obuhvaali su prostor Pounja oko Bihaa, Liku, Gorski kotar i Kordun.
30

Lokaliteti: Prozor kod Otoca, Kompolje, Smiljani, Vrebec kod Gospia, Strabenica, Vinice (Slovenija),
Jezerine u Pritoci kod Bihaa (velika ravna nekropola VIII.-II. st., skeletni i paljevinski ukopi), Golubi, na
lijevoj strani Une (nekropola, 46 urne i 24 skeleta), Ribi, na desnoj obali Une (sjevernije od Jezerina,
istraivao V. uri, 302 groba , samo 6 skeletnih, tu je naena i jedna japodska kamena urna), Ripa (JI od
Bihaa, sojeniarsko naselje), gradina ungar kod Cazina, Slatina dvojna gradina, itd.
Nekropole: ravne brojnije, mogu biti na ravnom terenu, u podnoju gradina i na padinama gradinskih
naselja; pod tumulima tumuli manjih dimenzija s vijencem, te tumuli veih dimenzija i vei kameni humci
nastali ukopavanjem umrlih u kamene konstrukcije
Nain sahrane: inhumacija (isprueni poloaj) i spaljivanje (zemljane ili kamene urne, a rjee samo u zemlju). U Lici prevladava inhumacija, a u Pounju je srazmjer jednak (na njih utjee KP). U MD u Lici jaaju
utjecaji iz panonskog prostora, gdje se pored autohtonih osjea i keltski utjecaj (spaljivanje) + oruje.
Ekonomika: stoarstvo, zemljoradnja, lov i ribolov; metalurgija, zanatska trgovina Lika ne obiluje rudnim
blagom, pa je vjerojatno dopremala trgovinom i razmjenom (u blizini Japoda bilo je podruje Mezeja, poznato po bogatstvu eljezne rude). Domaa proizvodnja: spiralne dvodijelne fibule tipa Prozor, punolijevane
figurice raznih ivotinja, pojasni okovi, fibule sa tri masivne kuglice na luku; obraeni jantar: figuralne
predstave, konji iz Vrepca, komad sa fino urezanim geometrijskim motivima; Trgovina: najvie s Liburnima, ali i sa Z Panonijom i I alpskim prostorom, i Italijom; u J. Italiji su bili poznati centri za izradu sitne plastike od jantara koja trgovakim putem stie do Spine i Adrije na S Jadrana, a od tamo na teritorij Japoda.
Zanimljiv je i nalaz kaori-koljki, koje su inae iz Indijskog oceana i JI dijela Pacifika, a u Sredozemlje se
prenose trgovinom. Iz S-afrikih radionica (Kartage), dobavljala su se polihromna staklena zrna sa tri lica.
Duhovna kultura: Specifikum Japoda su razne vrste kapa, oglavlja i dijadema od bronanog lima ili ispletenih bronanih lania; stilizirane ovnujske glave od jantara i jedna vrlo realistina; neobina je i fibula iz Jezerina s glavom bika i ovna, izmeu kojih je umetnut jantar. Ljudski lik je stiliziran, osnovna shema je trokut. Trapezoidna ploica iz Prozora odie simbolikom heroiziranih pokojnika i mitovima vezanim za htonike kultove centralna figura je glava krilate meduze na koplju, a s obje strane koplja je po jedan delfin, ispod su dva amca sa dva ratnika u potpunoj opremi (kaciga, tit i koplje).
Japodske urne sve 4 strane ukraene figuralnim predstavama ili geometrijskom ornamentikom (konjanici,
povorke ena na pogrebu, heroizirani pokojnici na tronu, scene izlijevanja ljevanice u veliku amforu (libacija); sve je to vezano za zagrobne kultove i uope za zagrobni ivot, a u stilskom pogledu upuuje na grke
arhajske uzore, kao i na neke scene s situlske umjetnosti alpsko-venetskog kruga + snana autohtona komponenta. Stipevi ih datira ve u VI./V. st., a Sergejevski i ovi tek od I. st. p.n.e. U grupu najmlaih kamenih spomenika ubrajaju se i rtvenici posveeni preteno epihorskom boanstvu Bindu-Neptunu. Locirani su
na izvoru potoka Privilice kod Bihaa. Na veini latinski zapisi, a figuralne i geometrijske predstave sastavni
su dio rimske ikonografije nag mukarac, granice lovora, vijenci. Kameni spomenici su izuzetan i originalan izraz japodskog duha urne; sahranjivanje u grobnoj konstrukciji od veeg kamenja ili prirodnih neobraenih ploa, vjerojatno je posljedica vjerovanja u zagrobni ivot (predstavlja kuu umrlog).
Geneza: Autohtoni, balkanski supstrat i u mlaim fazama bronanog doba odreeni utjecaji KP-a koji struje iz panonskog prostora. Period od kraja VIII. do IV. st. (faze 3-5) vrijeme je punog procvata mnogobroj-nih
domaih oblika materijalne kulture, najvie nakita i dijelova odjee od bronce. U V. stoljeu unska regija
postaje japodska, a ovi misli da su se pomakli na to podruje iz ekonomskih razloga, odnosno tenje za
osvajanjem plodnih povrina oko rijeke, a i lakeg dobavljanja rude iz neposrednog susjedstva (Krupa, Bos.
Novi). U IV. st. pojavljuju se Kelti, ali bez veeg utjecaja na Japode. U II. st. su zabiljeeni prvi sukobi sa
Rimljanima, a 35. g. August ih osvaja. Apijan u govori da su japodski gradovi padali bez veeg otpora to bi
govorilo da nisu imali snanu politiki organiziranu cjelinu, nego da su vjerojatno bili sastavljeni od vie
plemena. Zadnji je pao glavni japodski grad Metulum.
Ripa Lok. Otoke u selu Ripa, zauzima nekoliko otoka i tok Une. Iskopavali: V. Radimski, F. Fiala i V.
uri (iskopano oko 900 m2). Debljina i sastav slojeva variraju, a osim PH nalaza, utvreni su slojevi iz
antike i sr. vij. Sojeniki sloj poinje na prosjenom vodostaju Une (dubina cca 2,5 m). Revizionim iskopavanjem dosegnuta je dubina od 6,30 m od povrine otoka (oko 3 m ispod niskog vodostaja Une), gdje su
nalaeni naplavljeni ulomci PH keramike Uz vertikalnu postoji i horizontalna stratigrafija. Ostaci sojenikog
naselja sastoje se od relativno dobro ouvanih drvenih dijelova oko 2.500 stubova, nekoliko "platformi" na
31

kojim i su stajale kue, podovi, dijelovi zidova. Medu keramikom istiu se crne, sjajno glaane zdjele, olje i
pehari s lanim vrpastim ornamentom, rjee s urezanim ukrasima, zatim grubi lonci s jednom ih dvije
drske. Posebno su znaajni antropomorfni zemljani idoli. Brojan je alat od kosti i kameni kalupi za livenje.
Od bronce su karakteristine krive igle i "gusjeniaste" fibule. Osteoloki materijal i ostaci biljaka dali su
sliku ekonomske osnove naselja na bazi poljoprivrede i stoarstva, malo lovnih ivotinja, uz neto prerade
metala za potrebe naselja. Sojenino naselje je osnovano krajem KBD (Ha B2/B3), a razvija se tokom SD.
Jezerine - Pritoka, Biha. Japodska nekropola od VIII. st. p.n.e. do po. II. st. n.e. Nekropolu su iskopavali
K. Kovaevi i P. Mirkovi 1890., te P. Mirkovi po instrukcijama V. Radimskog 1892. Nekropola se nalazila na niskom uzvienju duine 60 m, irine 34 m, visine cca 2 m, na desnoj obali Une. Na dubini od 0,30
do 1.50 m otkriven je ukupno 551 grob, 223 sa skeletom, 298 sa paljevinom u urni, 28 sa paljevinom bez
urne i 2 s paljevinom u urni i nespaljenom lubanjom. Na pet lokacija otkrivena su spalita. Prema tipolokim
odlikama materijala (keramike posude, nakit i utilitarni predmeti, dok oruje nedostaje), grobovi su rasporeeni u est faza. Postoji hijatus izmeu kraja faze I. (oko 650. p.n e.) i poetka faze II (oko 500. p.n.e.)
Keramiki oblici pokazuju neprekinut autohtoni razvoj na tradicijama KP, ukraeni su lanim vrpastim
ornamentom i urezanim rafiranim trokutima. Posebna karakteristika keramikog materijala su crveno peene posude sa smee ili crno bojenim geometrijskim ornamentom. Pored karakteristinih japodskih oblika
nakita (puno livene elipsoidne grivne za noge, lanasti privjesci s dva konjska protoma, "gusjeniaste" fibule, brojna jantarna i staklena zrna i dr.), brojne fibule latenske sheme su vie-manje "japodizirane". Jedinstveni su fibula s glavama ovna i bika i ploica raena na proboj s itifalinom figurom ratnika. Na nekropoli
su naena tri sljemenasta poklopca s latinskim natpisima, dvije cilindrine kamene urne, kvadratna, japodska
kamena urna Ditiusa Sesteniusa i odlomak japodske urne s urezanom predstavom ratnika s kacigom. (U
blizini je, inae, 1936. naen rtvenik s posvetom i reljef boga Mitre iz III. st.)
SREDNJODALMATINSKA GRUPA prostire se od Krke do Neretve, obuhvaajui i kraka polja JZ Bosne.
Arheoloki materijal ove grupe pripada najvie razdoblju od VIII.-IV. st., a u posljednja tri stoljea jaaju
helenistiki i djelomino keltski kulturni utjecaji. Lokaliteti: Krehin Gradac i Otok kod Vitine (ostave), Vua
Luka u Boboviu i aganj dolac u Sumartinu (Bra), Solin, Otii, Postranje kod Imotskog, Gradac kod
Posuja, Vaarovine na Livanjskom polju, Gorica, Drinovci, Grude, Potoani, Crvenice kod Duvna, itd.
Istraivali su . Batovi, B. Govedarica (JZ Bosna), A. Benac (dao cjelovitu sintezu gradina) i B.ovi.
Faza 1 (1.200.-800.) najstariji period u razvoju ove grupe; najvanija nalazita u BiH: Velika gradina u
Mesihovini, Gradina u Buhovu i Gradina u Koritima (Duvno), Gradina u Reljinu selu (Glamo) i Gradina u
Grkovcima (Bos. Grahovo), ostava iz Mokronoga (Duvno), pojedinani nalazi iz Golinjeva, Zagoriana i
Grguria (Livno), te okoline Livna, Duvna, Posuja, Gruda i Ljubukog. Tipine forme keramikih posuda
srodne su onim iz Varvare (faza C), a dijelom i srednjobosanske grupe, od koje su preuzeti i neki ornamentalni motivi. Vodei tipovi nakita su fibule Golinjevo tipa (1. i 2. generacije), tordirane ogrlice, dvopiralne
toke i privjesci, a od orua i oruja sjekire-keltovi, srpovi, koplja (iskljuivo od bronce).
Faza 2 (800.-725.) kratkotrajna, prijelazna etapa iz KBD u D; ostave Krehin Gradac kod itluka i Vihovii kod Mostara, nalaz nakita iz korita Mlade u Otoku kod Ljubukog (vjerovatno votivni darovi), dio
nalaza sa Gradine u Koritima, neki pojedinani (sluajni) nalazi, a svakako i znatan dio gradinskih naselja.
Karakteristini tipovi nakita su: fibula Golinjevo-tipa (3. generacije) iz Otoka, kolutasta fibula iz Krehinog
Gradca, sljepooni kolutovi s laniima, tordirane ogrlice, masivne i duge spiralne narukvice, velika bronana dugmad sa iljkom, veliki tutuli ukraeni fino graviranim geometrijskim motivima, najstariji primjerci
igala s prstenastom glavicom i dr. Oruje i orue jo je od bronce (sjekire-keltovi, koplja).
Faza 3 (725.-550.) predstavljena starijim materijalom iz riznice svetilita u Gorici kod Gruda, grobnim
nalazima iz Gruda, Drinovaca kod Gruda (Vrcani), Crvenice kod Duvna (Pod Stranicom) i Potoana kod
Livna (Gusta Strana). Vodee forme nakita su: dvopetljaste fibule s tordiranim lukom, dvopetljaste fibule s
nogom u obliku beotskog tita, razvijenije forme igala s prstenastom glavicom, igle s koninom glavicom,
pojasne kope glasinakog tipa, tordirane ogrlice, u grobovima se pojavljuju i eljezna koplja.
Faza 4 (550.-375.) je klasino razdoblje u razvoju srednjodalmatinske grupe, u kojem raznovrsni domai
oblici nakita, kombinovani s onim preuzetim iz drugih grupa ili kultura, dolaze do punog izraza. Pored dijela
darova iz riznice svetilita u Gorici, ovu fazu predstavljaju: pretean dio nalaza iz Gruda, mlai nalazi iz
Drinovaca i Potoana, grobnica iz Crvenice i iz Priluke-Vaarevina kod Livna, kao i brojna gradinska nase32

lja. Najvaniji tipovi nakita su fibule "a tre bottoni", polumjeseaste f. sa privjescima, delmatske f. s pravokutnom noicom, razne varijante Certosa-fibule, naoaraste f., razne varijante ljevanih igala i dvojnih igala
od bron. ice, sljepooni kolutovi i razliiti nakit od namotaka bronane ice, lania i sl., tordirane ogrlice,
razliiti privjesci, mala dugmad (toke) sa iljkom i druge forme. Oruje je eljezno koplja, kratki krivi
maevi i bojni noevi, te bronane kacige grko-ilirskog tipa. Ovoj fazi treba pripisati i bronanu statuetu iz
Studenaca kod Ljubukog (Crkvina ), a i manju, primitivno raenu ensku figurinu iz Sovia kod Gruda.
Faza 5 (375.-300.) dio nalaza iz svetita u Gorici, najmlai nalazi iz Priluke-Vaarovina (Grudine) i neki pojedinani nalazi. Uz tradicionalne forme nakita, naslijeene iz prethodne faze, pojavljuju e i novi oblici, bilo kao rezultat uticaja sa sjevera (fibule ranolatenske sheme), bilo kao produkti ili utjecaji helenistikih
radionica (srebrne i bronane arnirske f., tipa trpci ili s pravokutnom noicom i dr.). Oruje, je, uglavnom,
istih formi kao i u prethodnoj fazi, a pojavljuju se i novi tipovi, koplja latenoidnih formi, mahajra (Glamo).
Najmlai period (III.I. st.) nije dovoljno istraen ni definiran. Pripada mu najmlai dio darova iz riznice svetilita u Gorici, ostava iz Gorice, grobnica sa Glavica u Viru (Posuje) i neki manji nalazi. Meu nakitom preovlauju oblici irokog areala rasprostiranja, uglavnom helenistiki i latenaki.
Naselja gradine; nisu sve gradine bile stalna naselja, dio u JZ Bosni je imao preteno ili iskljuivo fortifikacionu namjenu (ili u funkciji dopunskih fortifikacija ili kao straarnice, osmatranice); razvijeni i raznovrsni tipovi fortifikacija. Naselja se uglavnom koncentriraju na rubovima veih ili manjih krakih polja, ali ih
ima dosta i na visoravnima izmeu tih polja.
Nain pokopa: u prvoj fazi je, vjerovatno, jo prakticirano pokapanje pod tumulima, ali od faze 2. nadalje su
dominantni ravni grobovi. Najee su to rake poklopljene kamenim ploama, ponekad grobnice usjeene u
meki kamen. Radi se, uglavnom, o manjim nekropolama ili veim (porodinim) grobnicama s vie sukcesivnih ukopa. U grobove se prilae nakit i oruje. Inhumacija je iskljuivi ritus, na podruju grupe nije zabiljeen niti jedan sluaj spaljivanja u bilo kojoj fazi.
Privreda: stoarstvo i zemljoradnja, metalo-preraivako zanatstvo, trgovina (uvoz, vjerojatno ingota iz Bosne, kacige, knemide i ve od VI. st. grke keramike).
Duhovna kultura: kultovi autohtonih boanstava, u doba rimske vladavine poznatih pod imenima Silvana i
Dijane (interpretatio romana veoma starih anonimnih boanstava). Hram na Gorici kod Gruda B. ovi
1976. g. pokazao da se ne radi o krematoriju. kao to je mislio Truhelka. Izgraen u suhozidnoj tehnici, 6 x 5
m, s jo jednom prostorijom s prednje strane (2 x 5 m) znatno slabijih zidova, moda je bilo ograeno
predvorje. U naosu je postojala zidna pregrada sa vratima, a iza toga riznica (tezaur) sa nizom predmeta:
bronana kaciga, 30-ak kopalja, 10-ak bojnih noeva, preko 300 primjeraka nakita: fibula, igala, naunica,
sljepooniarki, itd. I oblik objekta i poloaj (u zadnjem dijelu naosa) i sadraj riznice vie nego jasno govore da se radi o hramu, svetitu nekog boanstva kojemu su u odreenim prilikama donoeni darovi (nakit),
kao i dio ratnog plijena. Predmeti se datiraju od kraja VIII. st. p.n.e. do kasnolatenskih i njima istovremenih
kopljastih fibula to jasno ukazuje da je objekt bio u funkciji sve do poetka rimske vladavine. Kameni
tumul Mandina gradina na Duvanjskom polju impozantnih dimenzija (osnova 30 m, visina 5 m), nije grob
ni fortifikacijski sustav znai kultne je namjene. Osim kamenja sadri i hrpu fragmentirane keramike
vjerovatno se radi o odreenom ritualu razbijanja posua.
Umjetnost: karakteristian zapadnobalkanski geometrijski stil (faze 1 i 2), te sitna bron. plastika (faze 3-5).
Drutvena organizacija: po ovievom miljenju, to su plemena koji su se zbliili zbog ekonomskih potreba
ali i porijekla (krvno srodstvo i jezik). Izostaju vrlo bogati kneevski grobovi. Ipak moda je to rezultat
nedovoljne istraenosti, jer imamo grko-ilirske kacige i knemide znai u VI. i V. st. ve se izdvajao sloj
ratnika. Delmati se javljaju kao snana zajednica plemstva tek u helenistiko doba.
Geneza: nastavlja se na dalmatsku skupinu KBD, a ona osim autohtone tradicije SBD imaju i utjecaje KP i
srednjobosanske grupe. Uoljive su veze sa Liburnima (Kopaina, aganj dol), sr. Bosnom (Krehin Gradac
utjecaji na metal) i Glasincem (Kopaina, Livno, Gorica); U mlaem periodu (VI-IV. st.) glasinaki utjecaji slabe i ogranieni su na JI dio srednjedalmatinskog podruja (Grude, Gorica ), ali jaaju veze sa srednjobosanskom grupom, te grupom Donja Dolina Sanski Most (vidi se po nakitu, a vjerojatno i ingoti). Srednjodalmatinsa grupa se kristalizirala tokom KBD, a zatim kontinuirano razvijala u SD i MD. Geneza joj
jo nije dovoljno rasvijetljena. Vjerovatno je nastala iz starijeg, bronanodobnog supstrata, uz utjecaje KP i
33

srednjobosanske grupe. Pretean dio njenog kontinentalnog podruja je pripadao Delmatima u vrijeme
njihovog najveeg uspona.
SREDNJOBOSANSKA GRUPA zauzima prostor gornjeg i srednjeg porijeja Bosne i Vrbasa, kao i Lave u
njenom srednjem toku. Lokaliteti: Pod, Alihode, Kopilo, Grad kod Semizovca Putievo u Nevi polju kod
Travnika, Grbavica kod Viteza, Podastinje kod Kiseljaka, Graanica u M. ajnu i Vratnica kod Visokog.
Nastala je, vjerovatno, tokom XII. i XI. v. p.n.e., kontinuirano se razvija od KBD ka SD, na prostoru oko
gornjih, djelomino i srednjih tokova Bosne i Vrbasa, sliv Lave), sve do kraja PH doba. U razvoju grupe
nema nikakvih prekida, a prijelaz iz bronanog u eljezno doba je postepen; produkcija eljeza u okviru
grupe poinje u IX. st., jo u toku faze 1. koja se (po drugim kriterijima) ubraja jo u KBD. Razlikujemo dva
glavna razvojna perioda: stariji, koji pripada jo KBD - definisan zasad kao faza 1 ove grupe, priblino od
sred. XI. do sred. VIII. st., i mlai, koji pripada D, a dijeli se na vie razvojnih faza (faze 2.-6.
srednjobosanske grupe). Najmlai (zavrni) period njenog razvoja (III.-I. st.) jo je nedovoljno osvijetljen
Faza 1 (1050.-750./725.) stariji period srednjobosanske grupe; predstavljaju je sloj B naselja Pod kod
Bugjona, zatim C faza Gradine u Alihodama kod Travnika, Gradina u Kopilu kod Zenice, ostave: Motke
(Brnj kod Kaknja), Veliki Mounj (Vitez) i Brgule (Vare), male nekropole i pojedinani grobovi u okolini
Kaknja (Srijete, atii, Dragi Kamen) i u Donjem Vakufu (D. Vakuf i Klimenta), te neki pojedinani nalazi
(bode iz Lave kod Zenice, Pakline u okolini Bugojna). Karakteristian je visok stepen razvoja fortifikacijske tehnike, unutranja organizacija naselja i visok nivo stambene arhitekture (Pod), bogatstvo keramikih
oblika, autohtoni oblici nakita i oruja i jedinstvo stila ukraavanja keramikih i bronanih izraevina. U
ovoj fazi, srednjobos. grupa snano utjee na susjedne grupe na S (Vis-Pivnica), kao i na J i JZ, gdje bi se
moglo raditi i o populacionoj penetraciji nosilaca ove grupe (oblici i ornamentika srednjobos. grupe u fazi
C-3 Varvare, na Debelom brdu, te gradinama srednjodalmatinske grupe).
Faza 2 (750./725.-625./600.) pripadaju joj slojevi iz druge polovine VIII. i veeg dijela VII. st. naselja
Pod, grupa nalaza iz usjeka pod Gradinom u Alihodama, najstariji dio naseobinskih i grobnih nalaza na
lokalitetu Grad u Svrakama kod Vogoe, grobni nalazi iz Putieva kod Travnika, te stariji dio grobnih nalaza iz Graanice u M. ajnu kod Visokog. Ovu fazu karakteriziraju, izmeu ostalog, veliki radovi na jaanju
fortifikacije naselja Pod i njegov dalji razvoj kao visoko organiziranog naselja, s posebnom kultnom graevinom (svetilitem) zajednikom za cijelo naselje, kristaliziranje zavrne faze zapadnobalkanskog geometrijskog stila (tanki urez, izdueni rafirani trouglovi, rombovi, motiv mree), te odreeni oblici nakita: masivne
narukvice s prebaenim krajevima glasinakog tipa, ovalne grivne sa sastavljenim krajevima, dvopetljaste
fib. s trougaonom nogom, uske dijademe od bron. lima s iskucanim ornamentom, igle s tordiranim vratom.
Faza 3. (625./600.-550.) i faza 4. (550.-450.) predstavljene su odgovarajuim slojevima Poda i nalazima
iz Putieva kod Travnika, donose dalji razvoj metalurgije eljeza, zanatstva i naroito trgovine, koja se odvija i sa susjednim i sa daljim krajevima (oblici glasinake kulture i srednjodalmatinske grupe, odnosno grupe
Donja Dolina Sanski Most, keramika s bronanim aplikacijama, nastala pod uticajem iz istonoalpske
oblasti, bronzano posue uvoeno iz juno- i srednjoitalskih radionica). Pod kod Bugojna razvija se dalje i
pokazuje elemente protourbane aglomeracije (pojaanje fortifikacije jugozapadnim suhozidom s kapijom,
trg u centru naselja, osnivanje podgraa) Nakit pokazuje dosta srodnosti s glasinakim (fibule s nogom u obliku beotskog tita, okrugle pojasne kope s laticama, krestaste fibule), ali ima i oblika karakteristinih za
susjedne krajeve na jugozapadu i zapadu: fibule "a tre bottoni" i "a due bottoni", igle s prstenastom glavicom
(preuzete, najvjerovatnije od srednjodalmatinske grupe). Neki oblici nakita, a i keramike, zajedniki su sa
grupom Donja Dolina Sanski Most u SZ Bosni.
Fazu 5. (450.-350.) i fazu 6. (350.-300.) reprezentuju najmlai slojevi Poda (kao i njegovog podgraa),
mlai dio grobnih nalaza iz Graanice, grobni nalaz iz Podastinja kod Kiseljaka, odgovarajui dio nalaza s
lokaliteta Grad u Svrakama i zajednika grobnica ratnika iz Vratnice kod Visokog. Karakteristian je kontinuitet razvoja autohtonih formi (naroito keramike), ali i pojava novih oblika kao to su rebraste glasinake i
Certosa-fibule, te samostrelne Certosa-fibule i fibule ranolatenske sheme u fazi 6, iroke narukvice od
bronanog lima glasinakog tipa, pravougaone pojasne kope, prstenje s ugraviranim figuralnim predstavama na ploici helenistikog tipa, te razne varijante dvojnih igala. Pod uticajem koji, preko SZ Bosne (grupa
D. Dolina S. Most) struji iz istonoalpske oblasti, pojavljuju se ukrasi u obliku roia i stilizovanih ivotinjskih glavica na keramici.
34

 Zavrni period u razvoju srednjobosanske grupe (III.-I. st.) ne moe se jo preciznije definirati. Iz tog
vremena su na Podu ouvani samo malobrojni nalazi u jamama, a najkarakteristiniji predstavnik je jo neobraeni materijal iz grobova ovog doba u velikoj nekropoli Kamenjai u Brezi. Karakteristian je nagli prijelaz na incineraciju, te mjeavina keltsko-latenskih, helenistikih i autohtonih elemenata, kako u okviru metalnih izraevina (nakit, oruje), tako i u keramikom materijalu.
Za srednjobosansku grupu kao cjelinu moe se rei da pripada razvijenijim grupama svog vremena na SZ
Balkanu. Karakter joj je izrazito sjedilaki, s brojnim naseljima gradinskog tipa koja pokazuju dug kontinuitet, a u odreenim sluajevima i visok stepen organizovanosti, s elementima protourbane organizacije (Pod
kod Bugojna). Privreda je raznovrsna: poljoprivreda, s razvijenim stoarstvom (ovce, koze, svinje, goveda,
konji) i zemljoradnjom (penica, jeam, proso, ovas, lea, bob, graak), rudarstvo (eksploatacija eljeznih, a
moda i bakarnih ruda), metalurgija i obrada metala (bronza i eljezo), ostali zanati (lonarstvo, obrada kosti
i roine), trgovina s bliim i udaljenijim krajevima (izmeu ostalog dokumentovana importom bronzanog
posua i keramike iz jun srednje Italije).
Sahranjivanje je slabije poznato, ali se moe rei da se mrtvi pokopavaju u ravnim grobovima, a inhumacija
je iskljuivi ritus sve do III. stoljea kada se, kako izgleda, prelazi na incineraciju (Kamenjaa u Brezi).
Neobini ukopi u Vratnici (lok. Gornji Skladovi), faza 6: grobna komora podijeljena na tri dijela, a krov je
kupolasto sloen od kamenih ploa muljike; jedino su lubanje stajale u odreenom redu, u tri izdvojene
grupe, uz zidove grobnice, a eljezna koplja stajala su u dva velika snopa izmeu lubanja; ostale kosti i ratni
drugi prilozi (nakit, ulomci maeva i noeva, brus, keramika) naeni su razasuti po itavoj grobnici; (ovi
dri da se radi o ratnicima poginulim u nekom boju, ije su kosti naknadno prebaene u ovu grobnicu).
U oblasti duhovne kulture, Vani su i kultni objekti: objekat za libacije iz sloja B na Podu i svetilite iz
vremena oko 600. g. p.n.e. na istom nalazitu, s posebnim tipom kultne plastike (stubasti idoli). Toj plastici
pripada i reljef u glini s predstavom lica brada-tog mukarca, vjerovatno nekog boanstva, takoder sa Poda.
Svetilite u Podu je otkriveno u sloju velikog poara, oko prijelaza VII. u VI. st., na Z periferiji naselja. Dio
objekta je imao platformu, a u sredini ognjite; itava platforma bila je prekrivena utom koji se sastojao od
veih i manjih ulomaka razliitih objekata, raenih u tehnici kunog lijepa i ukraenih udubljenim ornamentima deblji i kompaktniji komadi vjerojatno potjeu od unutranje oplata zidova, ostali su dijelovi jedne
konstrukcije koja je stajala na platformi, vjerojatno iza ognjita-rtvenika; ta konstrukcija imala je oblik
reetke nainjene od vertikalnih i horizontalnih drvenih greda i oblica oblijepljenih glinom. Na sloju gline
izvedeni su udubljeni geometrijski ukrasi i ljudske glave tzv. stubasti idoli. Radi se o shematiziranim ljudskim licima ije tijelo ima oblik stupca, ukraenog geometr. motivima. Jedan od stubastih idola ima predstavu suneva diska najvjerojatnije se radio o sunevu boanstvu.
Moemo spomenuti i keramike sopalje kovakih mjehova u obliku konjske protome (paralele u S. Mostu i
Sv. Petru Ludbrekom) moda vezano je za metalurku vjetinu koja se oduvijek smatrala boanskom.
Vaza s natpisom (vjerovatno prijepis s neke metalne posude) iz istog sloja kao i svetilite, te jo neki objekti
sa slovnim znacima iz mlaih slojeva Poda, indiciraju na mogunost elementarnog poznavanja pisma.
Umjetnost: srednjobos. grupa je bila jedan od glavnih centara zapadnobalkanskog geometrijskog stila KBD i
RD. Poetkom RD dolazi do preoblikovanja tog stila, a potom i njegovog postepenog gaenja, prodorom
novih likovnih shvaanja. Najizrazitiji predstavnik te posljednje faze zapadnobalkanskog geometrijskog stila
je nova vrsta fine keramike iz faze 2 srednjobosanske grupe. Izduene rafirane trokute moemo pripisati
utjecaju junobalkanske slikane keramike tipa Devoll. Malteki kri je poznat u junoalbanskoj slikanoj
keramici, ali i u Basarabi stilu u srednjem Podunavlju. Zapadnobalkanski geometrijski stil zavrava na prijelazu VII. u VI. st., u degeneriranom obliku. U razvijenom eljeznom dobu, karakteristina su vertikalna plastina rebra (to imamo i na keramici grupe D.Dolina-S.Most, ve od VI. st.). Apliciranje bronane dugmadi
vjerojatno potjee iz istonoalpskog kruga. Neobian je i jedan urezani prikaz strijelca na unutranjoj strani
fragmenta keramike (naen u slojevima poslije velikog poara). Zanimljiva je i vaza sa natpisom naena u
sloju poara (oko 600.g.) kopija, odnosno prijepis natpisa s neke metalne posude, a sadraj bi bio posveta
nekog vjerojatno umbro-etrurskog trgovca Janu i Juturni. Budui da je vaza domae proizvodnje, a natpis je
na stranom jeziku vjerojatno je imao kultni magijski znaaj.

35

Etniko odreenje po svom geografskom poloaju i kontinuiranom trajanju srednjobosanska grupa bi se

mogla dovesti u vezu s plemenskom zajednicom Desitijata, koja je pouzdano ivjela na podruju oko gornjeg toka rijeke Bosne (a vrlo vjero vatno i u porijeju u Lave i gornjeg toka Vrbasa.
POD kod Bugojna gradina smjetena na jednoj izboini na junom rubu terase iznad rjeice Porinice,
lijeve pritoke Vrbasa. Istraivanje obavio B. ovi 1959.-1983.
Najstarije naselje na platou pripada eneolitu. Sloj je erodiran, a nalazi malobrojni, pa se ne moe kulturno i
hronoloki poblie odrediti. Sljedee naselje (Pod A) pripada RBD, a dijeli se na mnogo bolje zastupljenu,
stariju fazu (A-l), te mlau fazu (A-2), iji je sloj preteno erodiran. Pod A je zauzimao povrinu od oko
5.5007.000 m2, nije imao fortifikacije od trajnog materijala, a kue su mu bile arhainog tipa, s vertikalno
pobijenim nosivim drvenim stupcima, male i siromano opremljene. Privreda i nain ivota su izrazito stoarski. Relativno-hronoloki, Pod A odgovara Varvari A-2 i A-3, s kojom je i kulturno povezan.
Nakon dueg perioda nenaseljenosti, osniva se mlae naselje (Pod B, C, D), koje u kontinuitetu ivi od kraja
XI. st. p.n.e. do vremena rimske vladavine i koje pripada srednjobosanskoj grupi KBD i D. U prvoj fazi,
utvruje se polukrunim ancem s pristupane, S strane, te odgovarajuim bedemom kameno-zemljane
konstrukcije, koji zatvaraju plato veliine cca 5.000 m2. Prva faza tog naselja (Pod B) pripada KBD (kraj
XI. do kraja VII. st.), druga (Pod C), ranom eljeznom dobu (VII. st), a trea (Pod D) razvijenom i mlaem
eljeznom dobu. Slojevi 2. i 1. st. p.n.e. su sasvim erodirani Fortifikacija naselja pojaana je oko 700. god.
dubokim ancem i novim bedemom, a u kasnijim stoljeima je dopunjavana i usavravana (veliki suhozid s
kapijom na jugozapadnoj strani, palisada, grudobran).
Naselje u cjelini pokazuje visoku organizovanost: pravilan raspored kua i komunikacija koje se odravaju,
trg u sredini naselja i podgrade u dolini Porinice, osnovani tokom VI. st. Kue su znatnih dimenzija, graene po sistemu donjih i gornjih vjenanica koje nose konstrukciju, te sa popunom zidova od greda, oblica i
lijepa. Stambeni objekti su dvo- ili trodijelni, dobro opremljeni: nabijene podnice i klupe od gline, vee i
manje ugraene pei, pitosi ostave ugraeni u pod, koare, tkalaki stanovi i druge sprave. Privreda je
veoma razvijena, zemljoradnja i stoarstvo, razni zanati (obrada bronce i eljeza, kosti i roine, lonarstvo),
tekstilna radinost, trgovina s bliim i udaljenijim krajevina (npr. junom i srednjom Italijom).
Elementi duhovne kulture su dobro dokumentovani: razvijena dekorativna umjetnost, posebno na keramici
(zapadnobalkanski geometrijski stil), glinena kultna plastika, kultna graevina kasnog bronzanog doba u
centralnom i svetilita eljeznog doba u zapadnom dijelu naselja. Vaan nalaz je vaza s natpisom (umbroetrurskim), naena u sloju poara iz vremena oko 600. g. p.n.e.

Kulturne grupe SD srednjepodunavske regije

Regija obuhvaa Vojvodinu, S Srbiju i I Slavoniju; u prijelazu KBD u SD tu su se formirale dvije kulturne
grupe: daljska u I Slavoniji i bosutska u Vojvodini i S Srbiji. Obje doivljavaju vrhunac na poetku D, da
bi tokom ovog perioda dolo do njihova slabljenja i dezintegracije. Novi elementi se javljaju utjecajem glasinakog kulturnog kompleksa, ali i slovenskih grupa, posebno Dolenjske. Javljaju se i pojedini komadi zlatnog i srebrnog nakita inspirirani ostvarenjima u Makedoniji ili Grkoj. Iz S dijelova panonske nizine i sa
Karpata osjetni su utjecaji trakokimerskih elemenata, a kasnije, krajem haltata i pojava trakoskitskih, odnosno trakogetskih elemenata. Krajem IV. st. dalji razvoj kasnohaltatskih grupa prekida prodor Kelta sa Z u
J Panoniju, koji oznaava poetak MD na ovom teritoriju. itava materijalna kultura se iz osnova mijenja,
mada se kroz dominaciju latenskih oblika provlae i domae forme, koje doivljavaju dalju evoluciju.
DALJSKA GRUPA rasprostranjena na pojasu od Baranje do Z Srijema, zahvativi i dio Z Bake. Junu
granicu je teko odrediti, iako se obiljeja grupe rijetko javljaju juno od Bosuta. Neki elementi su uoljivi u
Novigradu na Savi (kod Sl. Broda). Granicu na Z je isto tako teko odrediti, iako neki nalazi iz okoline
akova daju naslutiti prisutnost ove grupe. Daljska grupa je egzistirala kontinuirano od X. do IV. st. Nastala
je irenjem grupe Vl iz JI Transdanubije prema J, kao tipian predstavnik srednjopodunavske KP. U VIII.
i VII. st. prihvatila je izvjesne strane elemente, nastale pod utjecajem Kimeraca i njima srodnih grupa iz J
Rusije, te je, kao haltatska grupa, nastavila svoj razvoj sve do po. VI. st. Lokaliteti: Dalj, Batina, Lijeva
Bara Vukovar (skeleti + Basarabi keramika), Doroslovo u Bakoj.
36

Privreda: zemljoradnja, stoarstvo, ribolov (utezi za mree), lov (bronana figurica jelena); poetkom SD,
uz ostale trako-kimerijske elemente sve ea upotreba konja kao jahae ivotinje (nalazi konjske i konjanike opreme). Nema nikakvih tragova metalurke djelatnosti ako je ona i postojala, daljsko stanovnitvo bi se moralo oslanjati na uvoz sirovine iz drugih krajeva. No, trgovina je morala biti razvijena, to svjedoe nalazi predmeta u istraivanim nekropolama. Osim toga, prostor daljske grupe se nalazio na stjecitu
trgovakih puteva koji su iz grkih i crnomorskih radionica dopremali luksuzne proizvode u Panonsku niziju
i dalje prema srednjoj Europi, a Savom i Dravom su mogli stizati proizvodi JI-alpskih radionica ( fibule
tipa Vae, unaste i naoaraste fibule, a isto tako fibule i drugi nakit glasinakog kruga).
Naselja: slabo istraena i vrlo malo poznata; na pogodnim mjestima (posebno uz obalu Dunava) utvrena
naselja gradinskog tipa (Gradac u Batini, Kraljevac u Daljskoj planini, moda i Gradac u Sotinu, zatim tel
Trnica u Vinkovcima).
Nekropole: puno bolje istraene, najznaajnije Busija kod Dalja (otkrivena krajem XIX. st.) i Lijeva bara u
Vukovaru (otkrivena ispod sloja ranosrednjovj. nekropole), zatim groblje mlae daljske grupe u Osijeku, itd.
Pokapanje je biritualno dva razliita poimanja zagrobnog ivota i odnosa prema umrlom. Incineracija, kao
stariji oblik, povezan sa daljskom grupom, nastao je u KBD i odraava drevnu duhovnu tradiciju KP.
Drugi, mlai oblik inhumacija u ravnim grobovima, vee se za novo stanovnitvo koje nosi u sebi duh i
obiaje istonoeuropskog i balkanskog nasljea. to se tie arnog pokapanja, ono je isto kao i u KBD, samo
je broj grobnih priloga vei. U grobu se nalazi ara sa spaljenim ostacima umrlog, poklopljena zdjelom sa
dnom okrenutim prema dolje ili prema gore. ara je ponekad smjetena u veu posudu. Uz aru su smjetene keramike posude prilozi (ponekad i 20-ak njih), ali ima i grobova bez priloga ( odraz razlika u socijalnom i materijalnom statusu umrlih). Spaljivanje se obavljalo na posebnom spalitu izvan groblja ili unutar
njega. Metalni predmeti su mogli biti spaljeni s umrlim (Vukovar) ili naknadno priloeni uz paljevinske ostatke umrlog (Doroslovo u Bakoj). Inhumacija se javlja u drugoj polovini VIII. st., znatno je rjea od kremacije i popraena je prilozima trako-kimerijskih i centralnobalkanskih obiljeja. Grobovi su bez ikakvih
konstrukcija, umrli su polagani na lea s opruenim rukama, u smjeru J-S ili S-J (ali nikad I-Z i Z-I).
Materijalna kultura oblici i ornamentika na keramici slijede tradiciju KBD, dok su metalni predmeti uglavnom uvezeni. Posue grubo i jednostavno (svakodnevno), te fino, kvalitetno i rakonije ukraeno (za posebne prigode). Temeljni oblici: vr, zdjela, alica i lonac. Poetkom SD pojavljuje se oblik posude nalik
grkom kantarosu, a u Dalju su naena i dva askosa (vra za pie) sa pripadajuim alicama, neouobiajeni
za daljsku grupu, oslikani crvenom bojom. Askosima su ruke u obliku stiliziranih ivotinja, a alicama u
obliku vodenih ptica. Javljaju se i posude Basarabi stila (povezane sa susjednom bosutskom grupom), vrlo
kvalitetne i ukraene osebujnom geometrijskom ornamentikom: tekuim spiralama, girlandama, trokutima,
maltekim krievima, S-motivima, esto sa bijelom inkrustacijom. Najstariji metalni predmeti ostave iz
VIII. st., te prilozi iz pojedinih kosturnih grobova: konjska oprema trako-kimerijskog stila, fibule glasinakog tipa i tipa Vae; naen i zlatni nakit iz groba (nestao iz muzeja u Berlinu). Tokom VI. i V. st. se pojavljuju i bronane zoomorfne figurice (konjii iz Batine, jelen iz Sotina, zveka u obliku bono spojenih ptica
s nepoznatog nalazita), te nakit i metalni predmeti opepomodnog tipa. Duhovna kultura solarni kult
povezan s kultom plodnosti (barske ptice, svastika na haltatskoj posudi iz Osijeka, poloenoj u latenski
grob njegovanje religijske tradicije), neki oblik tovanja bovida, itd.
BOSUTSKA GRUPA obuhvaa Srijem, dio Bake, sjeverne dijelove Srbije, dijelove istone Slavonije, a na I
se prostire do Rumunije. Lokaliteti: Gradina na Bosutu, Gomolava kod Hrtkovaca na Savi, Kalakaa kod
Beke na Dunavu, idovar u Banatu, Karaburma kod Beograda, Petnica kod Valjeva, itd. Na osnovu keramike, razvoj grupe se moe podijeliti u tri perioda:
Bosut I (XI./X. st. VIII. st.) Ha B (eljezno doba I, po Garaaninu), faza Kalakaa; osnovni oblici:
lonci ukraeni plastinom trakom, bikonine urne ili pitosi ukraeni valovitim lanim nurom ispod oboda,
zdjele uvuenog oboda, trbuasti pehari sa koninim vratom ukraeni urezivanjem i ubodima, itd.
Bosut II (750.-600.) Ha B3/C1 (eljezno doba IIa), faza Basarabi; izraena u sloju IIIb na Bosutskoj
gradini i na Gomolavi, u odnosu na prethodnu fazu keramika se odlikuje bogatijim ukraavanjem, finijom
izradom, te i pojavom nekih novih oblika, to se vee za irenje Basarabi keramike sa I, najvjerovatnije iz

37

Oltenije i sa erdapa. Ornamentika je izvedena urezivanjem, utiskivanjem i inkrustacijom. Dominira "S"motiv, uske trake sa kosim zarezima (lani nur), spirale, malteki kri. Javljaju se zdjele S-profilacije.
Bosut III (600.-300) Ha C2/D (eljezno doba II b i III), horizont kanelirane keramike; obuhvaa sloj
IIIc u Bosutu + Gomolava. U keramici oblici kao u I i II fazi, ali se bogatstvo ornamentike gubi i dominira
kanelura (na vratu, ramenu, obodu i trbuhu). Zdjele S-profilacije evoluiraju u plitke tanjure ukraene po itavoj unutranjosti. Pehari esto imaju rame ukraeno tordiranjem ili kaneliranim girlandama.
Metalnih nalaza je malo (Gomolava, a na Bosutskoj gradini nedostaju) i njihova sinkronizacija sa keramikom predstavlja poseban problem. Meu nalazima s podruja grupe, koji se javljaju na itavom centralnobalkanskom prostoru, pa i ire, moemo rei da postoje i karakteristine bosutske forme: zvonasti privjesci,
privjesci u obliku ptijih protoma i dr.
Naselja: gradinskog tipa (Kalakaa, idovar), telovi (Gomolava i Gradina na Bosutu) i ravniarska naselja
prolaznog karaktera (podizana uz rijeke). U Gradini na Bosutu (faza III) su naene vee nadzemne pravokutne kue, sa pokretnim ognjitima (slina naena u Popovom Salau, idovaru, ali i Donjoj Dolini, Sv. Petru
Ludbrekom, kao i u Olteniji).
Nain pokopa: ravni grobovi, prevladava inhumacija, ali se javlja i incineracija (iako manje); o pokapanju u
ovoj grupi malo je podataka. U Gomolavi je naena grobna jama promjera 3 metra sa 78 skeleta, od kojih su
pola djeca vjerojatno se radi o rtvama bolesti, jer skeleti nemaju tragove nasilne smrti.
Privreda: zemljoradnja, stoarstvo, prerada metala (kalupi za lijevanje bronce iz Kalakae);
Duhovna kultura: posebnu zanimljivost predstavljaju stilizirane figure konja i ptica na keramici basarabi
faze na Bosutskoj gradini. Istovremene i znatno sloenije pojave imamo u Sopronu u Z Maarskoj, gdje su
prikazane itave kompozicije: dvije ene rtvuju ovna, adoratkinja pred pticama. Ovakve motive susreemo
i dalje na I, na erdapu i u Olteniji.
Drutveni odnosi: ne zna se mnogo, jedino bi mogli spomenuti izuzetno bogate grobne nalaze iz Rudovaca,
vjerovatno grobovi istaknutih pojedinaca, najvjerojatnije plemenskih starjeina, na iju su pojavu pored
drutvenog raslojavanja, morali utjecati i strani konjaniki elementi sa I.
Geneza i susjedi: Osnovna komponenta u nastanku Bosutske grupe su najvjerojatnije autohtoni elementi,
kako iz Belegi II grupe, koja joj prethodi, tako i starije tradicije koje vuku korijene iz Vatinske grupe SBD i
KBD. Ipak, imamo i nove elemente nove forme u keramici i djelomine promjene u nainu sahrane. U fazi
Bosut II dolazi do novih kretanja glavni uzrok bio je dolazak konjanikih grupe sa I Trakokimerci i srodna plemena, koja su pod pritiskom Skita prodrla u I Europu, potaknuvi kretanje drugih grupacija (npr. dolazak etniki nove grupe sa JZ erdapskog podruja - nekropole tipa Balta Verde Basarabi).
Basarabi stil na keramici jedan je od glavnih elemenata Bosuta II, a rairile su ga vjerojatno stoarske grupe
u svojim kretanjima na velikom prostranstvu tako da se Basarabi keramika sree od J Rusije do J Austrije
(bogata ornamentika sa dominantnim S-motivom).
Od VI. st. (Bosut III) zapaaju se u Srijemu i I Slavoniji sve jae utjecaji i prodor dvaju snanih haltatskih
grupa, glasinake i dolenjske (to se odraava u pojavi bogatih grobova V. i IV.st.), dok je nekako istovremeno u Banatu i S Bakoj primjetan pritisak skitsko-agatirskih grupa iz Maarske i Transilvanije.
SREMSKA GRUPA ZAPADNOBALKANSKOG KOMPLEKSA izdvojio je Garaanin, pripisujui joj jedan broj
ravnih skeletnih grobova sa bogatim prilozima iz Srijema i I Slavonije koji se datiraju u V. i IV.st. Pitanje da
li se ovi grobovi mogu dovesti u vezu sa naseljima faze III bosutske grupe ostaje otvoreno. Ova grupa bi se
mogla oznaiti i kao junopanonska haltatska grupa. Lokaliteti: Sremska Mitrovica, Adaevci i Kuzmin u
Srijemu, Vuedol, Bogdanovci i Vinkovci u ist. Slavoniji, te ostava iz uruga u Bakoj.
Nain pokapanja: ravni grobovi i skeleti u ispruenom poloaju.
Pokretni inventar fibule: glasinake rebraste s trapezoidnom nogom (V. st.), lune sa kvadratnom nogom i
dugmetom (esto od srebra i zlata, V. st.), certosa, samostrelne fibule (sredina i kraj IV. st.), arnirske, esto
srebrne; nakit: narukvice sa zmijskim glavama, srebrne naunice i prstenje, dvojne igle, perle od staklene paste i jantara, zlatne ogrlice; oruje: dua i kraa eljezna koplja, izuzetno se javlja krivi ma (mahaira), fragmenti ilirskih kaciga u S. Mitrovici;
38

Kulturni utjecaji: Glasinac (rebraste f., sa kvadratnom nogom i dio certosa fibula + dvojne igle); Dolenjska
(uplje bronane narukvice, certosa i smostrelne f. mogle su doi sa Z preko D.Doline); strani elementi
(zlatni i srebrni nakit ukraen filigranom i granulacijom ostava u urugu)
Po R. Vasiu, ova grupa nastavlja ivot i nakon dolaska Kelta, sve do rimskog doba Vasi pretpostavlja da
bi se mogla dovesti u vezu s Amantinima i Breucima, koja su tu ivjeli poslije sloma Skordiska, na poetku
rimske vladavine, ali se Benac ne slae s tim.

Kulturne grupe SD centralnobalkanske regije

GLASINAKA KULTURA ELJEZNOG DOBA u periodu svoje najvee rasprostranjenosti, zauzima veliki
prostor: od istone Bosne i zapadne Srbije do sjeverne Albanije, u kojoj se razvija njen juni ogranak, poznat
kao Mati-kultura. U Bosni i Hercegovini pripadaju joj, osim glasinakog podruja (Sokolac, Rogatica i
djelomino Pale), i ostali dijelovi jugoistone Bosne, te istona Hercegovina u cjelini.
Pored velikog broja nekropola na glasinakom podruju (Arareva gromila, Bandin Odak, Brankovii, Brezje, Crvena lokva, itluci, Gosinja planina, Gradac u Sokocu, Hrastovaa. Ilijak, Kosovo kod Rogatice, Krievac, Kusae, Mla, Osovo, Potpeine, Rusanovii, Sokolako polje, Taline, Vraii, Zagrade i dr.), vani
su jo lokaliteti u Borajni kod ajnia, trpcima kod Rudog, drijelu kod Gorada u JI Bosni, te u Gubavici
kod Mostara (ulia ograde), Mazlumima kod Gacka, Mosku i Plani kod Bilee, Ljubomiru kod Trebinja,
Radimlji i Vidotaku kod Stoca, u I Hercegovini.
U glasinakoj kulturi D zadrana je ranije uvedena shema periodizacije (Benac-ovi, 1956.-1957), uz odreene dopune i korekture, pa se razvoj glasinake kulture eljeznog doba dijeli na faze: IVa (800.-725.),
IVb (725.-625.), IVc-1 (625.-550.), IVc-2 (550.-500./475), Va (500./475.-350.), Vb (350.-300.). U kontinuiranom razvoju ove kulture bitne su karakteristike: gradine kao osnovni oblik naselja, te pokapanje pod
tumulima s dosta brojnim prilozima, meu kojima je, pored nakita i keramike, dobro zastupljeno i oruje
(koplja, maevi, noevi, defanzivno oruje), ponekad i konjska oprema. U ranijim fazama dominantna je
inhumacija, a od faze IVc-2 incineracija postaje sve ea i stjee prevagu na prelazu iz VI. u V. st.
Faza IVa (800.-725.) za ovu fazu su tipine jednopetljaste i najstarije vrste dvopetljastih fibula, prvi
primjerci kolutastih i eljeznih naoarastih fibula, grivne s priljubljenim krajevima i naoarasti privjesci.
Oruje (eljezna koplja) jo se rijetko nalazi u grobovima.
Faza IVb (725.-625.) tipine starije varijante dvopetljastih fibula od bronce i eljeza, bronane i eljezne naoaraste fibule, razne varijante kolutastih fibula i okruglih pojasnih kopi, dijademe i poramenice od
tankog bronanog lima s graviranim geometrijskim ukrasima, razni privjesci, keramiki pehari s jednom ili
dvije drke, eljezna koplja, maevi i noevi. U ovoj fazi pojavljuju se najstariji kneevski grobovi (Ilijak, G.
Vina, Pale) sa specifinim detaljima pogrebnog ritusa i s bogatim prilozima (dvosjekli maevi glasina-kog
tipa, ezla ili bojne sjekire, bronane knemide domae izrade, bronano posude, vjerovatno uvezeno iz june
ili srednje Italije). Ovoj fazi pripada i grob u kojem su naena uvena glasinaka kultna kolica. Nalazi iz
grobova dokumentiraju pojavu sloja ratnika i, posebno, lokalne (vjerova tno rodovske) aristokracije u
drutvenim zajednicama koje su bile nosioci ove kulture. U fazi IVb, glasinaka kultura obuhvaa ve znatna podruja u I Bosni i Hercegovini, a izvrila je i prodor na Peter (Latinsko groblje), a preko Crne Gore
povezala se s Mati-kulturom u sjevernoj i jednom dijelu srednje Albanije.
Faza IVc-1 (625.-550.) karakteristino je preivljavanje nekih tipova nakita, keramike i oruja, ali se
pojavljuju i brojni novi oblici, meu kojima je hronoloki najvanija fibula s nogom u obliku beotskog tita;
uz nju, novi su i neki tipovi igala, privjesaka i drugog nakita. U naoruanju se, pored dvosjeklog glasinakog, poinje upotrebljavati i krivi jednosjekli ma. Broj ratnikih grobova je povean, a od kneevskih
grobova ovoj fazi su pribrojeni Ilijak XIII, 1 (Rajino brdo), Brezje i Osovo (Papratnica). Prilozi tih grobova
su i dalje bogati (knemide, ezla, maevi, koplja, uvezeno bronzano posue, raznovrstan nakit, u Osovu i
konjska oprema). To je znaajna faza u razvoju glasinake kulture, tokom koje se ona snano iri prema I,
zauzimajui centralne dijelove Z Srbije.

39

 Faza IVc-2 (550.-500./475) karakteristini su i mnogi novi oblici nakita: glasinake f. s 2 otvora na etvrtastoj nonoj ploi, glasinake varijante unaste f., krestaste f., male f. s izduenom trokutastom nogom,
prvi primjerci rebrastih i dugmetastih f., vie tipova igala, prve narukvice od bronanog lima, privjesci i dr.
nakit. Tipino oruje je koplje (ponekad i vie primjeraka u grobu) i krivi ma, a u kneevskim grobovima i
bojne sjekire (itluci, Arareva gromila), kao i defanzivno oruje grkog tipa. Bron. posue, junoitalskog
ih grkog porijekla, nalazi se i u kneevskim, ali i u obinim grobovima, kao i konjska oprema. U ovoj fazi,
glasinaka kultura zauzima najvei teritorij: ona ojaava svoje pozicije u centralnim dijelovima Z Srbije,
kao i u Sandaku, prodire na S rub Kosova polja, a jedan ogranak Mati-kulture iri se uz Ibar u Metohiju.
Faza Va (500./475.-350.) jo je dosta oblika naslijeenih iz prethodne faze; neki od njih tek sad dolaze
do punog izraaja: rebraste i dugmetaste fibule, iroke narukvice od bronanog lima ukraene iskucanim
ornamentom, a od novih formi nakita su tipine fibule tipa Novi Pazar, vie varijanti Certosa-fibule, razni
privjesci i drugi nakit. Glavno oruje je koplje i krivi ma. Poetkom ove faze glasinaka kultura dostie
svoj vrhunac, a njeno sredite pomjera se prema istoku. Bogati grobni nalaz iz Novog Pazara pokazuje da se
na prelazu u V. st. razvio novi, moni sloj plemenske aristokracije, pravih vladara.
Faza Vb (350.-300.) karakterizira je brzo propadanje. Broj grobova se radikalno smanjuje (kao i podruje rasprostranjenosti kulture), a umjesto autohtonih, preuzimaju se oblici irokog areala rasprostiranja (fibule "trbakog" tipa, granulirane srebrne perle, ranolatenske fibule i slino).
Glasinaka kultura eljeznog doba i Mati-kultura u sjevernoj i u dijelu srednje Albanije ine jedinstvenu
cjelinu, pa se upotrebljava i naziv Glasinac-Mati kultura. Stoga se s pravom moe govoriti i o visokom stepenu srodstva populacija koje su bile nosioci tih kultura, a na osnovu toga i o znatnoj vjerovatnoi da su nosioci glasinake kulture plemena koja moemo ubrojati u Ilire, shvaene u irem smislu. Dio tih plemena,
naseljen oko Tare i u gornjem Podruju, najvjerovatnije je pripadao Autarijatima, a irenje glasinake kulture,
posebno u kasnom VI. i ranom V. st., moda je u vezi s hegemonijom Autarijata, kao to se i slabljenje, a
zatim i iezavanje glasinake kulture tokom IV. st. moe dovesti u vezu s poznatim egzodusom Autarijata.
Glasinac (Glasinako podruje) visoravan istono od planine Romanjje (jugoistona Bosna). Sastoji se
od Glasinakog i jo nekoliko manjih polja i udolina, izdijeljenih i okruenih veim i manjim brdima. Na
tom prostoru koncentrisan je veliki broj prahistorijskih gradina i nekropola s tumulima. Nakon otkria uvenih kultnih kolica u jednom od tumula (1880.) i drugih nalaza u jo nekoliko nestruno prekopanih tumula,
izvedena su sistematska iskopavanja, najprije na Glasincu (. Truhelka, . Stratimirovi, F. Fiala; 1888.1892.); istraivanja su zatim proirena na susjedne terene prema Prai i Drini (F. Fiala, 1892.-1897.), pa je
tako obuhvaen dosta kompaktan prostor (glasinako podruje u irem smislu). Zahvaljujui bogatstvu i raznovrsnosti nalaza iz preko 1.200 istraenih tumula (gradine su uglavnom samo evidentirane, uz nekoliko
malih sondaa), Glasinac je jo krajem XIX. st. uao u evropsku arheoloku literaturu kao zbirni pojam za
sva na tom podruju istraena nalazita. To je nerijetko izazivalo zabunu, jer su nedovoljno upueni taj pojam tretirali kao jedinstvenu ogromnu nekropolu, mada se, u stvari, radi o podruju od preko 1.000 km 2 sa
vie od 50 gradina i preko 100 posebnih lokaliteta s tumulima (nekropola, grupa tumula i pojedinanih tumula). Van ovog podruja, I od Drine, Fiala je istraio grupu tumula u trpcima (Rudo), pa se i materijal iz
tamo otkrivenih grobova esto ubraja u pojam Glasinac, to je prihvatljivo u kulturno-historijskom, ali ne i
geografskom smislu. Manja dopunska i reviziona iskopavanja na glasinakom podruju obavljana su u vie
navrata izmeu 1909. i 1975. g., a prikupljeno je i dosta nalaza iz tumula nestruno prekopanih ili razorenih
u raznim prilikama (Gradac u Sokocu i Kusae kod Sokoca, Kosovo kod Rogatice i dr.). Sistematsko istraivanje gradina otpoelo je tek u 1980-tih (Govedarica, 1984).
Prvu hronologiju Glasinca dali su A. Benac i B. ovi (1956./1957.) podijelivi ukupan razvoj na pet perioda, s vie faza (Glasinac I = RBD; Glasinac IIa i IIb = SBD; Glasinac IIIa, Illb, i IIIc = KBD; Glasinac IVa,
IVb i IVc = SD; Glasinac Va i Vb = MD). Kasnije je ova hronologlja u vie navrata revidirana, a samo
shvatanje Glasinca kao zbirnog pojma mijenjano u skladu s novim otkriima u JI Bosni, I Hercegovini,
Crnoj Gori, Z Srbiji, S i sred. Albaniji. Posljednja obrada, data u ediciji PJZ, donosi savremeno shvatanje tog
pojma, u okviru kojeg razlikujemo: glasinako podruje kao geografski pojam sa heterogenim nalazima iz
eneolita, RBD i SBD, glasinaku grupu KBD kao koherentnu cjelinu (koja obuhvaa podruje ire od glasinakog), i glasinaku kulturu D kao veliku zajednicu koja se iri od I Bosne i Z Srbije do Crne Gore i
Metohije, te sa Mati-kulturom u sjevernoj i dijelu srednje Albanije ini jedinstvenu kulturu Glasinac-Mati.
40

Ilijak, Gornja Vina (Vinograd), Pale. Prahistorijska gradina i tumuli. Manje sondano istraivanje obavio
Fiala 1893./4, a sistematsko iskopavanje u dijelu uz istoni bedem izveli su Govedarica i V. Lekovi 1979. i
1981. Gradina je smjetena na prostranom zaobljenom vrhu brda koje dominira nad irokom okolinom u JZ
dijelu glas. podruja. S, I i J strana su branjene snanim kamenim bedemom, dok na strmoj Z i JZ strani
nema fortifikacije. Plato naselja je nepravilnog oblika, blago sabijen i najveim dijelom stjenovit. Zauzima
povrinu od oko 16.000 m2 i predstavlja najvee utvrenje na glasinakom prostoru. Bogat kulturni sloj sa
ostacima stambenih objekata i sitnim nalazima, tipinim za glasinaku kulturu, pripada KBD, SD i MD.
Na irem podruju oko gradine Ilijak 1893./4., otkrivena su 23 praistorijska tumula sa ukupno 58 grobova.
Najvee nalaze je dala grupa od pet tumula, smjetena blizu ulaza u gradinu. To je rodovska nekropola iz
VII. st., a pripadala je nekom znaajnom rodu. Pored veeg broja ratnikih i nekoliko dobro opremljenih
enskih i djeijih grobova, ta grupa je sadravala i dva kneevska groba koji se istiu posebnim prilozima
(ofanzivno i defanzivno oruje, ezlo, bronano posude grke ili italske provenijencije). Najvei dio grobova
pripada SD, i to VII. st. Jedan grob je jo iz SBD, a nekoliko ih pripada MD (V. i IV. st. p.n.e.).
Arareva gromila, Kusae, Sokolac. Osamljeni tumul, po veliini i sadraju pripada grupi kneevskih tumula glasinakog podruja. Na krunoj kamenoj platformi visine 1.20 m, spaljeno je tijelo kneza, a naknadno
stavljeni prilozi: bronani ljem korintskog tipa, toke, pojas od astragalnih ipki, narukvice, fibule, igle i dr.
Nekoliko metara dalje, takoer na povrini platforme, poloeno je tijelo sa neto bronanog nakita, tri eljezna koplja i eljeznom bojnom sjekirom po svoj prilici rob ili sluga rtvovan prilikom sahrane kneza. Iznad
platforme nasut kameni tumul promjera 22 m, visine oko 1,80 m. Druga polovina VI. st. p.n.e.
KNEEVSKI GROB IZ NOVOG PAZARA (kr. VI./ po. V. st.) otkriven 1957, u temeljima crkve Sv. Petra u
Rasu bogat metalnim i keramikim predmetima domae i grke izrade, te se prvo mislilo da je ostava.
Ponovna istraivanja 1960. i 1962. g. utvrdila su da se radi o velikom tumulu (55 m) s perifernim kamenim
prstenom, centralnom kamenom kupastom konstrukcijom i spalitem u meuprostoru. U blizini spalita, u
pravokutnoj kamenom ograenoj jami, u drvenom sanduku pronaena je velika koliina nakit i drugih
ukrasnih predmeta, te vei broj raskonih posuda. Zbog nedostatka oruja, pretpostavlja se da bi blago
moglo pripadati eni, a ne mukarcu. ali pitanje je otvoreno. Bronano posue ukazuje na porijeklo iz grke
radionice u J Italiji (takoer tu nalazimo i paralele za mnogobrojni obraeni jantar). Keramika je atika i mogla je stii preko Italije ili Makedonije. Neki oblici nakita vjerojatno su nastali na domaem tlu, to je sigurno za fibule koje prema tipu pripadaju glasinakom kulturnom krugu.
KNEEVSKI GROBOVI IZ ATENICE 2 tumula (manji 35 m, vei 70 m), 1958. i 1959. g. istraivali ih
Milena ukni i B. Jovanovi. U oba tumula postoji centralna konstrukcija od kamena i zemlje na koju su
poloeni ostaci pokojnika i prilozi sa lomae + potporni prsten. U tumulu I spaljena enska osoba (nakit +
2 kolica i 1 konj) + periferni grob s mukim djetetom; tumul II - spaljena muka osoba (2 tita, dvosjekli
ma, kop-lja...) + kola i 2 konja; Za razliku od Novog Pazara, gdje su grobni prilozi stavljeni u stranu, u
Atenici je najvei dio priloga spaljen zajedno sa umrlim, s izuzetkom predmeta od jantara, stakla i kosti,
koje su dodani kasnije. Od mnogobrojnog nakita treba istaknuti i kutiju od kosti (vjerojatno iz Etrurije), sa
prikazom borbe lava i jelena, kotanog leeeg lava, drke maeva i noeva sa glavama grifona, itd. U oba
humka javljaju se ostaci bronanog posua grkog porijekla koje imaju paralele sa N. Pazarom i u
Trebenitom, dok se oruje (2 tita, fragmenti dvosjeklih maeva i koplja) nalazi samo u grobu kneza.
Posebnu zanimljivost predstav-ljaju ostaci kola kao i psalije i vale od konjske opreme, u kneevskom grobu
kola sa 4 kotaa i dva konja, a u grobu kneginje dvokolica i jedan konj. enski grob sadri blago koje je
priblino istovremeno Novom Pazaru, a muki sadri neto arhainije bronane predmete, te bi se trebao
datirati desetljee-dva ranije.
Novi Pazar i Atenica se veu uz glasinaki kulturni krug i smatraju se grobovima plemenskih glavara ovog
kulturnog kompleksa, ali ateniki materijal se neto razlikuje. Neki oblici iz Atenice se ne javljaju na Glasincu (igle s glavom u obliku vaza, "skitske" bronane strijelice, itd. kao najznaajnije sahrana na kolima,
koja na Z Balkanu nije poznata i ije su najblie analogije iz istog ili malo kasnijeg vremena zabiljeene u
Maarskoj i Bugarskoj. Povezanost sa Glasincem oituje se u tumulima, spaljivanju, geografskoj blizini, ali
Atenica odaje jednu drugaiju kulturnu tradiciju koja je vezana vie za ranije autohtone elemente na centralnom Balkanu i manje za tradicije Z Balkana; iako postoji mogunost da je Atenica u jednom trenutku pripadala plemenskom savezu glasinakog kulturnog kruga. Bez obzira na sve, krajem VI. i poetkom V. st. na
cenralnom Balkanu imamo kneevske grobove sa karakteristina dva elementa: 1) vanost ukopa pojedinih
41

kneeva, kojima ne samo da se diu posebni tumuli, ogromnih razmjera; nego su odvojeni i od mjesta pokapanja drugih saplemenika; 2) pojava velike koliine zlatnog i srebrnog nakita (domae i strane proizvodnje).
Dvorska umjetnost ovih kneeva se odlikovala geometrijskim oblicima koji su potpuno dominirali nad figurom; iako su se tu i tamo umjetnike ideje Grke ili Italije probile do svijesti tih vladara, oni to nisu bili u
stanju prihvatiti: sjaj zlata i zveket eljeza bili su osnovni argumenti moi ovih plemenskih voa, a monumentalni spomenici grobne arhitekture su tu mo simbolizirali i poslije njihove smrti.
SD MORAVSKO-TIMOKE OBLASTI centralna i I Srbija, tj. doline Velike Morave, Niave i Timoka; ima
slinosti s bosutskom grupom, ali su izraenije razlike u materijalu i nainu sahranjivanja (VIII.-VI. st. spaljivanje u urnama bez tumula, ali u kasnohaltatsko doba i skeletni grob iz Grivca). Geneza: Parainska
grupa (SBD), utjecaji sa sjevera KP; paralele sa Bosutskom grupom.
Grupa Raa-Ljuljaci (V. i dio IV. st.): kasnohaltatski lokaliteti u donjem i srednjem toku V. Morave; grobovi u Ljuljacima i Kostolcu i sa naselja Raa. Ova grupa tijesno je vezana za okolicu Svetozareva. Pokopi:
skeleti u jami bez posebne konstrukcije, jedino u Ljuljacima dva tumula pokazuje vezu sa sremskom grupom zapadnobalkanskog kompleksa.
Pojasevi tipa Mramorac (V. st.) veliki izdueni komadi srebrnog lima sueni prema krajevima, ukraeni
geometrijskim iskucavanjem, paralele s Glasincem Garaanin i Srejovi pretpostavljaju da su to odlija
tribalske aristokracije koja je ivjela u dolini Morave i da su odavde utjecali na pojavu slinih oblika u
glasinakoj kulturi. Ovo miljenje temelji se na injenici da su pojasevi iz Pomoravlja nainjeni na viem
tehnikom nivou nego glasinake, te se ak smatra da su ih radili grki putujui majstori: osim zlatnih pojasa
iz N. Pazara i zlatnih narukvica iz Peke banje, ovakvi komadi nakita nainjeni od bronce su manjih dimenzija i jednostavnije izrade. Srebrni pojasevi naeni su u Pomoravlju u Mramorcima, Kolarima, Umarima,
Miloevcu, Batincu, a neki u Vojvodini koji su doli sa ua Morave.
Zajedno, ovi nalazi govore o postojanju znaajnog centra mjesne izrade u donjem Pomoravlju sa vie majstora; ipak primjerci iz Arareve gomile (takav primjerak narukvice) javljaju se u drugoj polovini VI. st. dok se
nijedan od pojaseva iz Pomoravlja ne moe sa sigurnou datirati prije V. st.; to daje izvjestan hronoloki
prioritet nalazima na Z, mada je teko pretpostaviti postojanje direktnog utjecaja uproenih glasinakih komada na nastanak sloenih i masivnih pomoravskih proizvoda. Vjerojatno je u periodu intenzivne raazmjene zanatskih iskustava i kulturnih dobara na S Balkanu i pojaanih veza sa Makedonijom i Grkom, kada su
trokutaste i izduene forme nakita bile ire prihvaene u domaoj sredini, dolo do razvoja istih oblika u dvije susjedne oblasti, pri emu meusobni utjecaji nisu morali biti izraeni u velikoj mjeri.
Istona Srbija (doline Timoka i Niave; Zlotska peina, Vrtite), u hronolokom pogledu razlikujemo
stariju i mlau grupu ( ranija i kasnija faza eljeznog doba II); u mlaoj grupi geometrijski stil (aurirani
pojasevi, ukrasne ploe, konjski eoni ukrasi). U ovoj faazi grupa dostie vrhunac i iri utjecaj na susjedne
oblasti, koji se najbolje oitavaju kroz rasprostiranje auriranih pojaseva, predstavnika zlotskog dekorativnog stila, od J Maarske do Peloponeza i od Kosova do C. Mora. Na SZ je ovaj utjecaj naroito vidljiv u
Srijemu u ranoj fazi III bosutske kulture.
U etnikom pogledu, stanovnitvo Moravsko Timoke oblasti se najveim dijelom vezuje za autohtone starosjedilake elemente, s upadima veih ili manjih stranih grupa u prelaznom periodu i poetku SD. Oni bi
tako pripadali razliitim plemenima, oznaenim kao dako-mizijskim, koja su se nalazila izmeu dvije etniki
oformljene cjeline, ilirskog kulturnog kruga na Z i trakog na I, i potpadajui povremeno pod njihov utjecaj.
Tako se prodiranje Basarabi keramike na Z i J moe pretpostaviti kao irenje izvjesnih trakih elemenata,
dok bi ilirizacija Pomoravlja znaila potpadanje ove teritorije pod ilirski utjecaj i prihvaanje nekih ilirskih
elemenata od strane domaeg stanovnitva.
U ovu grupu plemena, smjetenu izmeu ilirskog i trakog kompleksa, ubrajaju se i Tribali, koji su (po
antikim izvorima) ivjeli na podruju Morave i Istera. Upravo se na ovom prostoru razvija kr. VII. i po.
VI. st. vea kuturna grupa - Zlotska grupa, koja se ipak sa sigurnou ne moe povezati sa Tribalima. Uoene razlike u pogrebnom ritualu i inventaru grobnih priloga u pojedinim dijelovima ove oblasti govorile bi o
postojanju vie manjih grupa u okviru tribalskog saveza.
SD ISTONOG KOSOVA, JUNE SRBIJE I SJEVERNE MAKEDONIJE ovaj kompleks na Z granii s Glasincem, na S sa irokim pojasom Basarabi keramike, a na I sa Cepina grupom u Z Bugarskoj; najbrojnije para42

lele su sa SI Makedonijom, odnosno okolinom tipa i Koana. Materijal odgovara II i III eljeznom dobu po
Garaaninu te se datira od VIII. do kraja IV. st.
Pored tipine haltatske keramike, raene rukom, javlja se i keramika na kolu, siva i slikana, ve krajem VII.
i po. VI. st. Neke forme ukazuju na vezu sa jugom, kao to su pojedini tipovi narukvica, raireni i u JI Albaniji i Z Makedoniji. Neki oblici se veu uz S, za I Srbiju i SZ Bugarsku. U drugoj polovici V. st. i tokom
IV. st. dolazi do helenizacije materijalne kulture + trake i arnirske fibule razliitih varijanti, naene na gradinama Skopske kotline.
Naselja: gradine. Tip grobova: spaljivanje (sa tumulom ili bez) i skeletno (ravni grobovi).
Ovaj teritorij se obino vezuje uz Dardance (vjerojatno su uz ilirske komponente tu bile preuzete i neke
druge u vezi mjesta nastanka). Stanovnici Skopske kotline moda su bili Tribali, ali moda je ova kotlina u
V. i IV. st. bila kulturno povezana sa oblau srednjeg Vardara, odnosno da su se ova naselja sa etniki mijeanim stanovnitvom nalazila pod jakim peonskim utjecajem. Prestanak ivota na njima datiran je u kraj IV.
i poetak III. st., u vrijeme kad je obilovalo vojnim pohodima Dardanaca, Makedonaca i Kelta.
Trebenite nekropola u blizini Ohridskog jezera (oko 9,5 km SZ od Ohrida), na kojoj je istraen veliki
broj "kneevskih grobova", datiranih u period od kraja VI. do poetka V. st. p.n.e. Grobovi su u obliku velikih pravokutnih jama, koje su poslije pokopa ispunjavane kamenjem i ljunkom i obiljeavane pravokutnom
kamenom konstrukcijom. U grobovima su bogati prilozi. Otkrivene su zlatne maske, sandale i rukavice,
nakit od zlata i srebra, ratnika oprema, bronane i srebrne posude, bronani krateri sa reljefnom dekoracijom, jantarne perle, itd.
SD SREDNJE I ISTONE MAKEDONIJE u dolini Bregalnice, na podruju tipa i Koana. Prva faza se vezuje za atipine oblike makedonskog haltata, dok se u drugoj fazi zapaa jaka helenizacija i lagahno prevladavanje grkih oblika u keramici i nakitu; naselja: gradine; nain sahrane: tumuli, ravni grobovi (u kamenim sanducima) i spaljivanje; privreda: stoarstvo, zemljoradnja; sudei prema postojanju znaajnih rudnika zlata i bakra u okolini, moda se u to vrijeme razvilo i rudarstvo.
Drutveni odnosi: na osnovu sahranjivanja, vidi se da su rodovski odnosi bili brlo razvijeni na poetku D,
(npr. u tumulima u Orlovoj uki, u sredini je bio centralni grob, a uokolo radijalno postavljeni ostali); ipak,
grobovi nisu bogati i nisu dostigli no kao npr. kneevski grobovi JZ Srbije; nedostatak bogatog grkog importa, naroito kaciga, knemida i bronanih posuda podupire moda pretpostavku da je u ovom regionu
diferencijacija drutvenih slojeva tekla sporije nego u susjednim podrujima.
Geneza i etnicitet: pokretni materijal rane faze SD (eljeznog doba II), povezuje se sa I Makedonijom, te
Kosovom i J Srbijom. Stanovnitvo - vjerojatno Peonci, mjeavina autohtonih i izvjesnih makedonskih, trakih i naroito ilirskih elemenata. Snana helenizacija Makedonije kree u VI. st.
EVELIJSKA GRUPA donjovardarska grupa; nain sahranjivanja: polaganje pokojnika u kamene sanduke
(ciste), te grobni pitosi sa skeletima (javljaju se u manjem broju). Spaljivanje se javlja od druge polovice V.
st.; ali od kraja IV. i po. III. st. opet prevladavaju skeletni ukopi u cistama. Etnicitet: ova grupa bi najvjerovatnije pripadala Peoncima; 429.g. odrijski kralj Sitalk u svom pohodu na Makedoniju prvo je zauzeo makedonski grad Idomene, koji se po mnogim indicijama moe identificirati sa antikim naseljem kod Mravinaca na uu Anske reke u Vardar. Na osnovu tog Tukididovog podatka moe se zakljuiti da je teritorij
evelijske grupe u drugoj polovini V. st. ulazio u sastav Makedonije. Arheoloki to potvruje vrlo primjetna helenizacija ove oblasti i prihvaanje novih makedonskih oblika materijalne kulture, koje se zapaa ve
od VI. st.

Etnogenetska pitanja

43

I L I R I po oviu na osnovu arheolokih nalaza, u centralno ilirsko podruje spadaju: dio Albanije, Crna Gora, J
Dalmacija, Hercegovina, srednja Dalmacija, J i JI Bosna, JZ Srbija sa Sandakom i Metohija;
Supstrat: badenska, kostolaka, vuedolska, kultura zvonastih pehara, vrpasta keramika; pomicanje tih kultura uzrokovali su kretanje nekoliko valova stepskih nomada sa I. proces indoeuropeizacije u Podunavlju (Panoniji) i na Balkanu (faza formiranja predilirskih grupa); RBD i SBD = protoilirsko doba; u KBD su oformljene prailirske zajednice;
tek u drugoj polovini SD sasvim su izdefinirane vee plemenske zajednice i tada poinje prava ilirska era
Prvobitna jezgra ilirske zajednice plemena nalazila se na teritoriju Albanije. Odatle se ovo ime proirilo preko Crne
Gore dalje prema S. i I. do Neretve, Krke i dalje. Antiki izvori uglavnom odvajaju Liburne od ilirskih plemena.
P A N O N I plemena na podruju izmeu Save i Drave, po Z. Mariu nosioci KP dijelom bili Panoni;
T R A A N I JI Balkan, izmeu Crnog mora, Propontide, Egejskog mora, Stare planine i Strume; ivjeli su uglavnom na teritoriju Bugarske + mali dio I Srbije i Makedonije.
D A K O - M E Z I u nosioce Basarabi stila treba ubrojiti i dako-mezijsku skupinu plemena; na prostoru SI Srbije, a
dijelom i u sr. Pomoravlju i Vojvodini (Srijemu); prema Dionu Kasiju, Geti i Mezi su jednom davno nastanjavali itav
prostor izmeu Dunava i Hema; kasnije su stanovnici prostora izmeu Dalmacije, Makedonije, Trakije i Panonije
prihvatili ime Meza, a rijeka Sava ih je odvajala od Panonije. Mezi su vjerovatno jedno od sjevernotrakih plemena
P E O N C I kod Herodota, Peonija lei na rijeci Strymonu (Strumi), a prema Strabonu i Polibiju, oni su ivjeli od
izvorita Vardara do crnomorskih obala; granicu Peonije prema Trakiji, po Strabonu ine Rodopi, najvia planina
poslije Hema; prema S dolaze ilirske zemlje, zemlja Autarijata i Dardanija. Stanovnitvo I Makedonije identificira
Vasi kao Peonce, a antiki pisci spominju njihova plemena na izvoru i na uu Vardara i Strume. Peoncima bi tebali
pripadati i nalazi evelijske grupe.
P E L A G O N C I u Z Makedoniji; u Pelagoniji je D trajalo samo do poetka VI. st., kada pod utjecajem sa J poinje
arhajsko i klasino doba u smislu periodizacije na teritoriju Grke.
H I S T R I u Istri, formirani su na podruju koje je bilo izloeno jaoj infiltraciji KP-a u KBD, ali i pod kulturnim
utjecajima Veneta;
L I B U R N I sjeverna Dalmacija, zadrali su dugovjenu autohtonu tradiciju, od tree panonsko-balkanske (egejske)
seobe postali dominantna snaga Jadrana, kod njih se dugo zadrao materijalni konzervativizam staromediteranaca. T.
Livije kod nabrajanja naroda na Jadranu daje sljedei redosljed: Illyrii, Liburni, Histri; dakle jo u tako kasnom
vremenu Liburni i Histri ne ulaze u ilirsku skupinu plemena.
J A P O D I Gorski Kotar, Kordun i Lika + SZ Bosna i Bela Krajina; masiv Velebita i Zrmanja su dijelili Japode od
Liburna, a gornjom Unom se pruala granina linija prema Dicionima; autohtona baza + KP;
D E L M A T I u toku SD zapremali podruje sa unutranje strane Dinarida, da bi se krajem ovog perioda i u toku
MD pomicali prema jadranskoj obali; Duvanjsko, Livanjsko, Glamoko i Sinjsko polje (Dinaridi); geneza:
prvenstveno Cetinska kultura i njeni derivati u RBD + eventualno ljubljanska kultura i kultura zvo-nastih pehara;
mnogi elementi KP-a su u KBD stigli sve do podruja Delmata (tako bi se moglo objasniti i postojanje jedinstvenog
delmatsko-panonskog imenskog podruja); Delmati su svojevrsna plemenska zajed-nica koja se ne moe striktno
ubrojiti meu Ilire, a pogotovo meu Panone.
Na prostoru J i JI od ovih plemenskih zajednica postojali su i ARDIJEJCI (prvo ive u unutranjosti, onda se sputaju
do mora), AUTARIJATI (oko planine i rijeke Tare, a onda se ire u I Bosnu JZ Srbiju; nosioci glasi-nake kulture),
PIRUSTI (Albanija ili Sandak), DAORSI (gradina Oanii kod Stoca; lijeva strana Neretve).
D A R D A N C I oblast Kosova i dio J Srbije i S Makedonije; za njihovo ime vee se i naziv Dardanela, zna se da je u
M. Aziji ivjela etnika skupina tog imena, valjda srodni Dardancima. Oni su etnika meuzona na centralnom Balkanu, izmeu Ilira i Traana.
T R I B A L I podruje Z i Velike Morave. Kod Tribala postoji pitanje isto kao i za Dardance ulaze li u traku ili
ilirsku grupaciju. Istrebljivaki ratovi sa Skordiscima uklonili su Tribale sa povijesne pozornice.
Kreui se od istoka prema zapadu najvanija panonska plemena S od Save su: AMANTINI, ANDIZETI, KORNAKATI, BREUCI, OSERIJATI, SEGESTINI, KOLAPIJANI, JASI, SERETI, SERAPILI..
Za alpski i predalpski prostor S. Gabrovec je predloio kulturnu podjelu: dolenjska, svetolucijska, unutar-alpska, koruka i grupa Wies-Martijanec + dobovsko-ruka grupa u dolini Save i Maria-Rast grupa u dolini Drave; nosioci ovih
grupa su anonimni, osim za dolenjsku grupu koju Gabrovec pripisuje ilirskoj grupaciji.
Najsnaniji otpor rimskim osvajaima na kraju stare ere pruile su posebne zajednice Histri, Japodi, zatim Delmati i
Ardijejci, da bi na kraju glavnu ulogu u otporu preuzela desitijatska zajednica plemena. Vjerojatno to znai da su u
44

Delmati pri kraju stare ere stekli znatnu kompaktnost i politiko jedinstvo, to bi se odnosilo i na srednjobosanske
Desitijate. Samo tako bi se mogla razumjeti njihova uloga u dugotrajnim ratovima sa rimskim osvajakim legijama.

MLAE ELJEZNO DOBA (Keltsko-latenska kultura)

Ime Kelta se spominje ve krajem VI. st., kada grki povijesniar i geograf Hekatej spominje grku koloniju Masaliju
"kod keltske zemlje". Grci su ih nazivali Keltoi, a rimski pisci Celtae. Ime Galati primjenjuje se od oko po. III. st. za
Kelte koji su doli migracijama do Male Azije. Naziv Gali isto oznaava Kelte u cjelini.
Nalazite La Tne otkriveno je 1858.g. (na uu rijeke Tiele u jezero Nojatel vicarska). Nalazite datira od polovice III st., to znai da ni ne pripada poetku ovog perioda. Porijeklo Kelta dopire do KBD, a u SD zapadna varijanta haltatske kulture poprima keltsko obiljeje. Obrazovanje keltskih plemena izvreno je na srodnoj etnikoj osnovi,
u okviru zajednike drut. organizacije i privedeno je kraju poetkom VI. st. (Ha D). Slian kulturni i etniki razvoj
deavao se istovremeno u cijeloj protohistorijskoj, barbarskoj Europi i oznaen je kao period kneevskih grobova.
Matina oblast Kelta: gornji tokovi rijeka Rajne, Rone i Dunava (vicarska, Francuska, Austrija, Njemaka, eka)

Migracijama od druge polovice V. st. do po. III. st., Kelti su preplavili kontinentalni dio Europe:
- Zauzeli su S Italiju (oko 400. g.), potisnuvi Etrurce i Rimljane, a opsadu Rima (390.-385. g.) napustili su
tek poslije bogatog otkupa; protjerani su iz Italije tek 180.g. p.n.e.
- Zaposjeli su srednje Podunavlje i Panonsku nizinu u cjelini, i to do druge pol. IV. st. do polovice III.st.
Napadaju Makedoniju i Grku, prodrijevi drugim putem, preko Trakije, sve do Male Azije; zaustavljeni su
kod Delfa 279. g. od strane udruenih grkih snaga. T. Livije i Justin navode da se poslije pohoda na Grku
278. dio keltske vojske nije vratio u Podunavlje, ve je krenuo prema M. Aziji i osnovao dravu Galatiju (SZ
Anadolija, III.-II. st.), te jo jednu u J Trakiji (Tylis), oko 277. g. do kraja II. st.
Keltska umjetnost: sklonost ka shematiziranom raslanjivanju osnovnog motiva i njegovog svoenja na linearnu, pojednostavljenu formu. Bogatstvo detalja, kienost nakita, biljni motivi; matoviti svijet stiliziranih, pa i zastraujuih
ivotinja na posudama i vrevima. Gusto isprepletene mree, geometrijski slikani motivi na amforama i kupama. Podjela: rani stil (450.-400.), Waldalgesheim stil (400.-300.), plastini stil (300.-200.) i stil "oppiduma" (200.-po. n.e.).
Umjetnost Kelta je nastala na lokalnoj tradiciji SD, pod utjecajem klasine mediteranske toreutike i lonarstva.

Istona grupa (SKORDISCI)

Po povratku sa neuspjenog pohoda na Grku i poraza kod Delfa (279. g.), naselili oblasti na sastavu Dunava i Save, nazvavi sebe Skordiscima. Prema Strabonu, Skordisci su bili podijeljeni na Velike (Posavina, Podrinje i dio Podunavlja) i Male (dalje na I., du Dunav, graniei sa Tribalima i Mezima). Podaci u izvorima
ratni sukobi Skordiska sa Rimljanima; te borbe u Makedoniji i Trakiji. Dok su Traani sauvali samostalnost sve do 46. g., Makedonija je potpala pod rimsku vlast ve 168. g., a 48. g. postaje rimska provincija, te
su je branile konzularne vojske. Najezde Skordiska, esto u savezu sa Traanima ili Daanima, poduzimane
su prvenstveno radi zadobijanja plijena. Ovi napadi su uestali u drugoj polovini II. st. i to sa promjenjivom
ratnom sreom. Godine 84., Skordisci zajedno sa Medima i Dardancima ipak uspjevaju opljakati Delfe, a
16. god. p.n.e., Skordisci sa ilirskim Denteletima napadaju Makedoniju. No, ve 13./12.g. car Tiberije pokorava Panonce. Ubrzo poslije toga, Skordisci takoer gube svoju samostalnost, zadravi jedino neku vrstu
samouprave u svojoj lokalnoj zajednici (Civitas scordiscorum) u I i srednjem Srijemu. J. Todorovi je podjelu
kulture Skordiska zasnovao na povijesnim dogaajima:
- 400.-320.

predkeltski period

- 320.-280.

period keltskog naseljavanja i stabilizacije

- 280.-85.

period kulturnog i ekonomskog prosperiteta

- 85.-15.

period ekonomske i kulturne stagnacije

- do II. st.n.e Skordisci u doma rimske dominacije

Slian pristup zauzima i B. Jovanovi u PJZ V (to neki arheolozi kritikuju). N. Majnari-Pandi izdvojila etiri
horizonta keltsko-latenske kulture u Slavoniji i Srijemu, datirana od druge polovice IV. do I. st..
45

MATERIJALNA KULTURA
Naselja idovar, Slankamen, Gomolava, Turski amac kod Bake Palanke, Gradina na Bosutu, Orolik i Privlaka na
Bosutu, Donja Bebrina u Istonoj Slavoniji sva pripadaju I. st. Keramika raena rukom (daka) i ona na kolu,
grafiti-rana (keltska). Naselja iz vremena kolonizacije Kelta sasvim izostaju.
Nekropole: Karaburma, Peine u Kostolcu (od kraja IV. i po. III. st. do poetka II. st., 17 inhumacija i 17 spaljivanja,
te 9 pokopa domorodakog stanovnitva nosilaca SD); Kupinovo i Surin u Srijem (skeletni ukopi i spaljivanje),
keltski grobovi kod Osijeka; meu pojedinanim grobovima najpoznatiji je onaj iz Batine, sa kacigom i ukraenim
koricama maa. Grob je datiran u prelaz II. u I. st. i pripisan je Eraviscima, ali moglo bi se pomisliti i na granino
podruje Skordiska; paljevinski grob iz Vrca (ovdje je bila pokopana ena, a narukvica odaje povezanost dakih i
keltskih elemenata). Lokaliteti u Semberiji: Dvorovi, Brdo i Rapanovi polje pripadaju kasnom latenu (I. st. p.n.e.).
Keramika: siva, raena na kolu (najstarija keltska keramika u Pomoravlju potjee uz nekropole Peine); zdjele, amfore, pehari, dok lonci uglavnom nedostaju. Glaanje je osnovna tehnika ukraavanja keramike, omiljena je valovita linija. Rjea je pojava igosanja i ta se tehnika uglavnom vezuje za starije doba latena u Karpatskom bazenu (ima i jedan
primjer u Peinama); Keramika se proizvodi u koliinama koje su sigurno namjenjene trgovini, jer daleko nadmauju
potrebe naselja. Da izrada latenske keramike dobre kvalitete nije bila lahak posao, pokazuju i gomile odbaenih sudova pored pei (npr. u Gomolavi). Slikana keramika je tipino obiljeje najmlae faze latenskog perioda u Podunavlju
(I. st), oslikavaju se samo konine zdjele, kupe i amfore (tamnocrvena keramika + bijela podloga + tamnosivi geometrijski motivi. Izuzetno mjesto u keramikoj proizvodnji ove faze zauzimaju i posude ukraene iskljuivo u tehnici glaanja radi se o geometrijskim motivima izvedenim uglaanim linijama: posude su sive boje i raene su rukom, npr.
plitke zdjele i pehari sa dvije uice. Gruba keramika je i u ovoj fazi ograniena na lonce i pitose; ukras: urezi ili metliasti ornamenti. Keramika dakog porijekla je uvijek izraivana rukom, grube je fakture i slabije peena.
Nakit: najstarije fibule u latenskom periodu J Podunavlja pripadaju horizontu oznaenom u sred. Europi kao DuchcovMnsingen (Duchcov: votivna ostava sa nakitom ranog latena u ekoj; Mnsingen: nekropola u vicarskoj): masivan
bronani luk, ukraen paralelnim rebrima ili plastinim spiralama sa slobodno povijenom nogom, na ijem se krunom
zavretku nalaze medaljoni od koralja ili emajl. Sljedea serija fibula, neto mlaih, jednostavnija je po proizvodnji:
ovalne medaljone zamjenjuju na povijenoj nozi kuglaste perlice, a sama noga se sve vie oslanja na povijen i neto
skraen luk, koji moe biti i znatno proiren. U razdoblju koje prethodi fazi utvrenih naselja prevladavaju duge i uske
fibule sa nogom privrenom na luk, tako da se dobija cjelovita konstrukcija. Ovi oblici fibula nastavljaju ivjeti i
tokom zavrne etape latena; u nekim sluajevima se ponovo vraa izdignuti luk (lana srednjolatenska shema). U vremenu utvrenih naselja javlja se i velika fibula (tip Jarak), izraena od solidne srebrne ice sa kopljasto proirenim lukom, na koji se privruje povijena noga. Narukvice kod Skordiska su prvo raene od bronanog lima, izdijeljene na
reljefne renjeve razliitih oblika i uestalosti. U daljnjem razvoju, plastino isticanje je ja-e. Tokom I. st. p.n.e. u
upotrebi su narukvice od plavog stakla sa ukoenim rebrima na kojima su posute raznobojne, veinom ute granule.
Metalni pojasevi su znaajni i za muku i ensku nonju; uz astragaloidne pojaseve nasljeene iz SD tu su i novi, od
bronanog lima i sloene kompozicije; pojasne kope tip Laminci, od hronolokog su znaaja; ovalne metalne ploe,
presvuene bronanim limom sa iskucanim motivima krugova i girlandi (I. st. p.n.e.).
Oruje: izraeno od eljeza; u vremenu kolonizacije Podunavlja dvosjekli maevi sa otrim vrhom i ovalnim medaljonom na zavretku kanija. Tokom ratova u Makedoniji i Trakiji, javlja se najzanimljivija serija maevi su jo dui,
a njihove kanije ukraavaju se floralnim motivima i stiliziranim mitskim ivotinjama. Taj karakteristian stil dekoriranja korica maeva oznaen je jo ranije kao "ugarski", jer se izrada i rasprotiranje tih maeva vee uz Panoniju. Medaljoni se sada stapaju sa vrhovima kanija, dobivajui izdueni listoliki oblik. U I. st. p.n.e., dugi dvosjekli maevi imaju
zaobljen vrh, ukraavanje korica se naputa, dok medaljoni prerastaju u klinasto ojaanje zavrenih kanija. Koplja:
kratka listolika koplja odgovaraju periodu naseljavanja Kelta u Podunavlju, zatim dobijaju sve izdueniji oblik. Umbo:
od bronce ili eljeza, stavljani u sredite dugog drvenog tita; najstariji od dvije iste luno povijene ploe, periodu ratova odgovaraju pravokutni, jednodjelni sa klobuastim ispupenjem u sredini, a okrugla umba sa centralnim kupastim
uzvienjem ulaze u upotrebu u doba utvrenih naselja. Bojni noevi: od eljeza, omiljeni kod istonih Kelta; mlai
tipovi su izdueniji, na zavretku drke je obino mali prsten, a ne kuglica. Pored nakita i keramike iz skitsko-trakog
eljeznog doba ili astragaloidnih pojaseva iz ilirske tradicije, u upotrebi su i krivi eljezni noevi, dake "sike". Ipak,
treba spomenuti i dugatrajnu uporabu slinih tipova noeva u panonsko-ilirskom SD.
Novac Skordisci ga kuju od kraja II. st., isprva su to bile kopije helenistikog novca, preteno tetradrahmi Filipa II, a
u drugoj polovici I. st. p.n.e. proizvodi se moneta male veliine i neznatne teine, jo uvijek od srebra. Gubitak samostalnosti Skordiska znai i kraj ovog lokalnog novarstva.

HRONOLOGIJA
Po B. Jovanoviu, razlikuju se etiri razdoblja u razvoju materijalne kulture Skordiska:
46

1.) vojni pohod i kolonizacija Podunavlja kraj IV. i prva pol. III. st. Lt B2
Prodori Kelta na Balkan su samo nastavak njihovog invazionog kratanja prema J Panoniji, usmjerenog na Grku i I
Mediteran (dokaz za to su osnovanje kraljevine Tylis i Galatija). Ovom razdoblju pripada materijal iz nekropole
Peine, Karaburma i Kupinovo; materijal karakteristian za ovu fazu: fibule Duchcov-Mnsingen; narukvice sa plast.
renjevima, trbuaste amfore sa visokim vratom, zdjele i pehari sa dvije uice, maevi sa ovalnim medaljonima.
Naselja nisu poznata; na nekropolama dvojni ritual. Utjecaji domorodakog stanovnitva keramika, oruje i metalni
nakit (dvojne -igle, lune fibule, duga koplja, pehari sa ukoenim i romboidnim ravnim dnom) odgovara Glasincu.

2.) ratovi sa Makedonijom i Rimom druga pol. III. st. i II. st. p.n.e. Lt. C
Period kulturnog i ekonomskog prosperiteta. Materijal iz grobova Karaburme i Srijema: duge uske fibule
srednjolaten-ske sheme; narukvice, nanogvice i torkvesi se izrauju u plastinom stilu; dugi maevi sa pripojenim
medaljonom na koricama; pravokutni umbo; amfore i lonci imaju krai vrat, a zdjele dobivaju ralanjeniji obod.
Nema autohtonih utjecaja, keltska materijalna kultura je cjelini potisnula tradicije SD. Izrazite su veze sa Keltima u
Panoniji, jer se, tipoloki uzevi, radi o istoj materijalnoj kuturi (ira upotreba pehara sa dvije uice moda je jedina
odlika keramike Skordiska, strana zapadnoj grupi i istonim Keltima). Nema vidljivih tragova vojnih pohoda
Skordiska, toliko puta spominjanih od grkih i rimskih pisaca (samo dvije situle i bronana posudica sa Karaburme,
helenistikog porijekla).

3.) Utvrena naselja u Podunavlju i Posavini tokom I. st. p.n.e. Lt. D

Period ekonomske i kulturne stagnacije, te gubljenja moi Skordiska, koji poinju sve vie trpjeti od rimskih legija; to
je vrijeme jaanja dake prevlasti, slabljenje i potiskivanje panonskih Kelta, koji gube bitku sa Boirebistom podizanje utvrenih naselja (ali se oppidumi podiu u cijelom keltskom svijetu). Za ovaj period karakteristian materijal
predstavljaju: fibule sa visokim lukom od glatke bronane ice pseudolatenske sheme, eljezne fibule veih dimenzija,
kao i one importirane sa Z i iz norikih oblasti, sa slobodnom nogom i jednostavnim lukom, neki put bez opruge, ve
na arnir (tj. zapinjanje se vri preko male osovine na glavi fibule; narukvice od staklene paste, dvorezni maevi,
izduena koplja i bojni noevi, kruna umba, jajolike amfore, grafitirani lonci sa eljastim ornamentima, zdjele S
profilacije, pehari, slikana keramika, glaana keramika (raena rukom), keramika i nakit dakog porijekla, pojas tipa
Laminci, fibula tipa Jarak; est je rimski import (npr. pribor za vino bronane plitke inije i kutlae "simpulum",
pehari sa jednom drkom i zdjelice u tehnici terra sigillata tek poslije dolaska Rimljana). Naselja su utvrena zemljanim bedemima sa palisadama i obrambenim rovom. Izuzev upotrebe suhozida na nekim od ovih naselja (Slankamen, Turski amac), nije primjeena primjena tehnike za graenje bedema, tipina za keltska utvrenja u sred. i Z Europi (murus gallicus). Utvrena naselja Skordiska ive uglavnom tokom I. st. sve do dolaska Rimljana izmeu 12.-8.
godine p.n.e., kada i druge latenske populacije Podunavlja i J Panonije gube svoju samostalnost.

4. Latenska tradicija u rimskoj provincijalnoj kulturi

Dolazak pod rimsku vlast imalo je za Skordiske najprije politike posljedice, dok je materijalna kultura ostala bar za
neko vrjeme nepromijenjena. Sirmijum i Gomolava: terra sigilara (import iz Arecijuma i drugih S-italskih radionica sa
kraja I. st. p.n.e. i po. I. st. n.e.); kasnolatenska keramika trbuaste amfore, grubi lonci, dake alice, pehari i zdjele; slikana keramika jednostavniji motivi u linijama crvenkastog tona. Vidljiv je prestanak upotrebe kasnolatenskih
ianih fibula, te pojava ranorimskih lunih ljevanih fibula. Ova faza uglavnom traje kroz 1. st. n.e.

Kronoloki sistemi latenskog perioda u centralnoj i Z Europi zavravaju se poetkom nove ere.
DRUTVENO-EKONOMSKI ODNOSI
Po svom drutvenom ureenju, Skordisci se nisu bitno razlikovali od populacije SD predvodili su ih plemenski voe starjeine vojnog stalea. Ratnici su vjerojatno imali odluujuu ulogu u drutvenom ureenju. Nadmo domorodakog drutva ogledala se u izradi velikih serija proizvoda, ujednaenih po obliku i
funkciji. Ali keltsko oruje i orue nije bilo tako masovnije i bre proizvedeno, ve je bilo usavrenije i prema namjeni, postiui odreeni stepen specijalizacije (npr. osnovni tipovi oruja ne mijenjaju se tokom sva
tri stoljea). Na ovom podruju, vana je sirovinska osnova tu lei vrlo velika vanost centralnog i Z Balkana u latenskom periodu. Mogue je da su Skordisci snabdijevali sirovinama ostale I Kelte u Panoniji. S
druge strane, balkanska tehnika ukraavanja filigranom prihvaena je i od strane I Kelta. Druga velika tehnoloka novina je upotreba lonarskog kola. Raznovrsni alati namijenjeni poljoprivredi i zanatima ukazuju
takoer na razvijenu proizvodnju, koja se odvija po dobro razraenim tehnolokim obrascima. Unutranju
47

razmjenu dobara dokazuje i kovanje novca. Potrebu za novcem dokazuju i brojni nalazi rimske republikanskih denara, kao i grko-ilirskih drahmi jadranskih gradova Dirahiona i Apolonije. Vjerovanja Skordiska
ostaju nepoznata, ne zna se nita izuzev da su upranjavali dvojni nain sahrane.
HISTORIJSKA INTERPRETACIJA
Zanimljivo je da se u izvorima ne spominje da Skordisci ive izmijeani sa Daanima, a arheoloki podaci
govore suprotno (najstariji grobovi u Peinama, Karaburmi i Rospi-upriji sadre priloge ije je porijeklo
dako pehari sa jednom uicom) ili iz istone Panonije sa skitskim elementima. Neobino je to Daani
unitavaju najblie srodnike Skordiska Tauriske i Boje, odbacivi ih daleko na Z Panonske nizine, dok sa
Skordiscima ive ili zajedniki napadaju Grku. Priroda njihovog odnosa prije je srodnika nego saveznika.
Drugaija je situacija prema ilirskim plemenima centralnog i Z Balkana ne zna se tana granica rasprostiranja Skordiska prema jugu, ali rauna se oko Save (desna obala). Pojedine nekropole, npr. u Mahreviima
(JI Bosna) i Krajinoviima (JZ Srbija) svjedoe o snanim utjecajima koji proimaju centralne ilirske oblasti, kako sa helenistikog juga, tako i keltskog sjevera. Imamo oruje, posude i fibule keltskog porijekla, ali i
helenistiki materijal. Sa Dardancima su vjerojatno bili u dobrim odnosima, jer su pohodi Skordiska na
Grku i Makdoniju ili dolinom Morave i Vardara, to znai preko Dardanije..
ZAKLJUAK
Skordisci se javljaju na povijesnoj sceni tek poslije poraza kod Delfa u III. st. Nekropole u Transilvaniji i
Panoniji, kao i ona u Peinama kod Kostolca potvruju i odreene odnose sa domorodakim stanovnitvom
(Autarijati, Tribali, Panonci). Ipak u tom mjeovitom etnikom sastavu Skordiska, dominantna je keltska
komponenta. Zanimljivo je da se Skordisci spominju u izvorima kao nemili i nemilosrdni pljakai, a od
svog tog plijena skoro da i nema tragova u smislu dosadanjih arheolokih nalaza. Skordisci su ustvari predstavljali "vojnu krajinu" istonog keltskog svijeta, koja je ratovala s Rimljanima, Makedoncima i Grcima.
Opadanje vojne snage Skordiska se poklapa sa gubitkom keltske prevlasti u Karpatskom bazenu poslije tekog poraza Boja i Tauriska u bitci sa dakim kraljem Boirebistom, sredinom I. st. p.n.e. Saveznitvo sa Daanima koje slijedi vjerojatno je priznanje snazi i znaaju Skordiska u ratovima protiv Rimske republike ili
ranog carstva. To bi objanjavalo i panju rimskih pisaca koju su im poklanjali. Pokoravanje Skordiska od
Rimljana nije usamljena pojava u keltskom svijetu; priblino u isto vrijeme izloeni pritiscima sa S, odakle
nadiru Germani, kao i sa J (Rimljani), Kelti gube bespovratno svoju samostalnost, utapajui se postepeno u
iroku etniku sliku rimskog provincijalnog stanovnitva.

Zapadna grupa (TAURISCI)

Izvori: Strabon kae da su Taurisci pripadali Keltima, Kasije Dion kae da su bili ratoborni i pljakai, spominju ih Livije, Plinije Stariji i Apijan. Po Strabonu, Nauporthus (Vrhnika) je bilo njihovo naselje, do ovdje
se roba prevozila kolima iz Akvileje, a onda pretovarala na amce i dalje prevozila rijekama Ljubljanicom i
Savom. Taurisci su ratovali s Rimljanima u II. st., a potkraj I. st. su stupili u savez sa Boima u Panoniji.
Udruene pod zapovjednitovm Kritasira, gotovo su ih unitili Daani po vodstvom kralja Boirebiste. Po
Pliniju Starijem pored Karna su se nalazili Taurisci, "koji se sada nazivaju Norici" poslije poraza od
Daana, dio Tauriska koji je graniio sa Karnima doao je pod vlast Norika (Norik je Tiberije zauzeo tek 15.
g. p.n.e.); ostali Taurisci nastavili pljakati do Oktavijanovog pohoda , 35.-33. g.) .
RASPROSTIRANJE I KULTURNE GRUPE
Od gornje doline na Savi na Z, do Bilogore i Moslavake gore na I, Pohorja i Prekomurja na S, od Bele
Krajine i Karlovake kotline na J.
Mokronoka grupa obuhvaa: Slovensku Koruku; tajersku (Brinjeva Gora, Potela), Podravlje (Pobreje i
Ptuj), Celjsku kotlinu (Lemberg), Gorenjsku (Bled, Kranj), Ljubljansku kotlinu (Vrhnika, Ljubljana), Posavlje (Breice, Dobova), Dolenjsku (Magd. gora, Stina, Valina Vas, marjeta, Mokronog, Novo Mesto); S
dio Bele Krajine (Podzemelj, Metlika), SZ Hrvatsku, tj. Podravinu (kod Varadina i Koprivnice), kod Krievaca (Vojakovac), u Prigorju (Kuzelin), od Karlovca do Zagreba (Lipovac, Samobor).
48

Idrijska grupa Z od mokronoke skupine (Posoje);

Vinika skupina JZ od mokronoke;
Dalje na J se prostirala keltizirana panonska plemena i Japodi, a prema S kultura Norika u austirijskoj
Korukoj, keltska kutura austrijske tajerske i keltizirana kutura pononskih plemena u JZ Maarskoj.
Glavna nalazita nekropole: Breice, Dobova, Mokronog, Novo Mesto, Formin, marjeta, Valina Vas,
Rojane kod Morava, Grm kod Podzemelja, Malunj kod Jastrebarskog; naselje Delovi kod Koprivnice.
HRONOLOGIJA:
Mokronog I

300.-250.

Lt B2

Mokronog IIa

250.-180.

Lt C1

Mokronog IIb

180.-110.

Lt C2

Mokronog III

110.

Lt D

Naselja gradine (vrlo loe istraena; naseljavaju ve poznata naselja, npr. Stina); ravniarskog tipa to
se zakljuuje po nekropolama;
Nekropole: ravne nekropole i paljevinski grobovi; na terasama rijeka i potoka (Breice, Dobova, Formin, V.
Vas), na padinama (marjeta), na grebenima brda (Mokronog i Roje); Nekropole u Dolenjskoj esto se nalaze u neposrednoj blizini haltatskih naselja (N. Mesto, V. Vas, Mokronog).
Ekonomika: poljoprivreda, vjerovatno i metalurgija, trgovina kovanje vlastitog novca, "istono-noriki
novac" (slinost sa novcem koji su na tlu dananje austrijske Koruke kovali Norici); tipini su veliki
srebrnjaci sa Apolonovom glavom s jednorednim lovornim vijencem na aversu i konjem na revesu; kovnica
je sigurno bila u Celju, a moda i u okolici Samobora i urevca.
Drutvo vjerojatno skup plemenskih zajednica;
Zakljuak: krajem IV. st. Taurisci se naseljavaju na prostoru dananje centralne i I Slovenije, te SZ Hrvatske; uvode nove tehnoloke procese, novo naoruanje, dijelove nonje i ritus spaljivanja (prestaju pojave velikih rodovskih humki sa skeletnim grobovima). Izmeu Tauriska i Skordiska postoje odreene razlike, npr.
pojavu bojnih sjekira imamo samo u Tauriska, a astragalnih pojaseva u Skordiska.
Tauriske napada konzul G. Kasije Longin 171.g. (vjerojatno su ve tada bili saveznici Norika), nakon ega
su se odnosi sa Rimom vjerojatno poboljali, jer izvori spominju da su Italici na ovom mjestu doli kopati
zlato nekoliko desetljea kasnije; Taurisci su ih potom ipak prognali, to je dovelo do konanog pogoranja
odnosa sa Rimom i, kako izgleda, do kraja saveznitva s norikim kraljevstvom koje je s Rimljanima bilo u
prijateljskim odnosima.

Keltski utjecaji na prostorima Bosne i Hercegovine

Obradio Zdravko Mari 1965., izvrivi podjelu u tri faze .
Prva faza keltskih utjecaja na BiH (370.-260. god. p.n.e.)

Vrijeme izmeu upada Kelta u junu Panoniju i vremena neposredno nakon naseljavanja Skordiska u blie
susjedstvo i sam prostor sjeverne Bosne. Poetak ove faze obiljeen pojavom fibula sa stiliziranom ivotinjskom glavom spojenom sa lukom, a kraj pojavom fibula sa kuglastim zadebljanjem na produetku noge i sive keramike raene lonarskom toku. Domai elementi preovladavaju u neuporedivom omjeru. U poetku
su keltski utjecaji bili slabi i ogranieni samo uz Savu, dok su kasnije bili znatno jai i rasporeeni prilino
ravnomjerno po itavom podruju Bosne i Hercegovine. Ove elemente, strane domaoj kulturi, moemo
smatrati samo keltskim utjecajima, jer su malobrojni i jer ih nalazimo skoro uvijek u zajednici sa objektima
domaeg karaktera; ipak, kratkotrajne boravke Kelta u nekim dijelovima BiH ne smijemo iskljuiti.
Druga faza keltskih utjecaja na BiH (260.-150. god. p.n.e.)

49

Keltski elementi u ovoj fazi su raznovrsniji i brojniji, to je rezultat uspostavljanja dobrih veza sa keltskim
grupacijama u susjedstvu neposredno prije poetka ove faze, koji se moe oznaiti pojavom fibula sa kuglastim zadebljanjem na produetku noge i sive keramike raene lonarskom toku, a kraj pojavom fibula tzv.
srednjelatenske sheme. Kraj ove faze oznaen je i poetkom intenzivnih osvajanja Hercegovine i JZ krajeva
Bosne od strane Rimljana. Naseljavanje Skordiska na podruja oko ua Save u Dunav poslije 280./279. god
p.n.e. moralo se odraziti na kulturne prilike svih podruja u susjedstvu, pa, prema tome, i na materijalnu
kulturu Bosne, prije svega S. Ne treba zanemarili ni mogunost upliva drugih keltskih grupacija u susjedstvu. Na nekoliko nalazita S Bosne javljaju se sada sive posude raene na lonarskom toku). U isto vrijeme
produava ivot domaa keramika raena rukom, ali se neki stariji domai tipovi sada rade i na lonarskom
toku, to nam govori da domae stanovnitvo od Kelta nije primalo samo gotove keramike proizvode, ve
da je preuzelo i upotrebu lonarskog toka, ukoliko ne i proizvodnju nekih keltskih tipova posuda.
Koncentracija keltskih elemenata je uoljiva u krajevima blizu rijeke Save, to je posve razumljivo ako se
uzme u obzir da su ovi krajevi bili najblii keltskim narodima, nastanjenim u Panoniji i Sloveniji. Pojava
vee koliine sive keltske keramike mogla bi nas navesti na navesti na pomisao da su i krajevi S Bosne uz
Savu u ovo doba mogli biti naseljeni Keltima, pogotovo stoga to ba iz tih krajeva poznajemo veoma malo
domae keramike. Meutim, ogromnost teritorije na kojoj se javlja takva siva keramika, kao i keltski oblici
nakita i pribora za odjeu, navodi nas da se upitamo da li ti elementi materijalne kulture u posljednja dva-tri
stoljea prahistorije mogu posluiti za dokazivanje prisustva Kelta na nekom podruju. Tzv. srednjolatenske
fibule nalazimo na podruju dugom 2.000 do 3.000 km, a sivu keramiku keltskog tipa na podruju niza zemalja srednje Evrope koje nikada nije moglo biti u cjelini keltsko. Sudei po ovome to se poznaje iz Z Panonije, moglo bi se doi do zakljuka da je ovo podruje bilo u potpunosti keltizirano, ali ovakav zakljuak
je u suprotnosti sa historijskim izvorima. Po Mariu ako govorimo o elementima keltske materijalne
kulture toga doba, a mislimo na nadaleko rairene tipove, grijeimo ve samim nazivom kultura, jer se u to
doba ne radi vie o keltskoj kulturi, ve civilizaciji ili modi jednog doba na odreenoj teritoriji koja je obavezno donijela niveliziranje tipova. Mnogi prvobitno keltski elementi prestali su da budu vlasnitvo samo
ovog naroda. Oni su postali i svojina etnikih grupacija oko Kelta i izmeu njihovih, esto razbacanih, plemena. Ako jo uzmemo u obzir da S Bosna u pogledu sive keltske keramike spada u najjunije periferno
podruje rasprostiranja ove keramike, onda ve samim tim moramo sumnjati u to da je ovo podruje bilo
jedno od arita keltske civilizacije, jer bi se u tom sluaju takva keramika morala pronalaziti na svim
stranama, s ne samo u najsjevernijem rubu Bosne i sjeverno od toga podruja. ini se da bi se siva keramika
ovog tipa mogla u izvjesnom smislu uporediti sa rimskom terra sigillatom. Kao to se ona ne moe upotrijebiti ni za kakva etnika razmatranja, tako nam ni ova siva keltska keramika sama ne moe posluiti u te
svrhe, jer se u oba sluaja, izgleda, radi o proizvodima veoma jakih radionica koje su svoju robu prodavale i
u krajevima daleko od mjesta izrade. Tako je moglo doi do preuzimanja nekih keltskih tipova posuda i lonarskog toka od nekeltskog stanovnitva, a to je, izgleda, bio sluaj i u sjevernoj Bosni.
Trea faza keltskih utjecaja na BiH (150. god. p.n.e. po. n.e.)

Poetak intenzivnog osvajanja Bosne i Hercegovine od strane Rimljana oko 150. g. p.n.e. dovodi do sve jaeg preplitanja keltskih i rimskih elemenata na ovom podruju, ali ne dovodi do smanjenja keltskih elemenata. Bar za Bosnu se to sa sigurnou moe rei. Definitivno pokoravanje stanovnitva Bosne i Hercegovine i susjednih pokrajina poslije dalmatsko-panonskog ustanka 6.-9. g. n. e. oznaava zavretak uticaja Kelta
na ova podruja i poetak naglog preovladavanja rimske civilizacije. Ipak, neki elementi keltskog porijekla
ive jo neko vrijeme i u uslovima rimske okupacije. Poetak ove faze moe se arheoloki oznaiti masovnom pojavom tzv. srednjolalenskih fibula, a kraj vremenom pune upotrebe tzv. kasnolatenskih fibula.
Ovo doba, ispunjeno rimskim nadiranjima i ustancima polupokorenog domaeg stanovnitva, donosi u ove
krajeve velik broj rimskih elemenata, a povezanost sa ranije osvojenim istono-jadrenskim primorjem sada
biva jae naglaena. Ali, pored ovih stranih i domaih elemenata, i dalje ive neki keltski elementi, pa se ak
javljaju i izvjesni novi. Svakako, mora se pretpostaviti da su neki tipovi iz prethodne faze produili da ive i
u ovoj fazi, sto vai, prije svega, za sivu keramiku raenu na lonarskom toku. Fibule tzv. srednjolatenske
sheme javile su se sigurno ve pri kraju prethodnog perioda, ali su karakteristine upravo za ovo doba, ne
samo kod nas, ve svuda gdje se javljaju, iako ostaju u upotrebi jo u I. st. n.e. Broj varijanti i primjeraka
fibula srednjolatenske sheme je veoma velik, to nam omoguava zapaanje koncentracije pojedinih tipova
na odreenim manjim teritorijima. Tako zapaamo izvanrednu koncentraciju fibula sa jednom ili dvije kugli50

ce na produetku noge i luka (inae poznate sa velikog broja nalazita srednje Europe) u SZ Bosni. To govori o inkliniranju SZ Bosne prema sjeveru. U SZ Bosni mora da su postojale radionice fibula ovisnih o keltskim tipovima, na to upuuje veliki broj naenih fibula i neki tipovi koje samo tu nalazimo. Na jugu takvih
fibula skoro uope nema, tamo se proizvode duge, veoma lijepe fibule izraene od bronce ili srebra i fibule
jednostavne sheme s rombinim presjekom luka. Ova juna grupa izvire iz samostalnih radionica na tom
podruju, koje sa Keltima nisu morale imati nikakve direktne veze, bez obzira na to to se veoma duge
fibule ove sheme javljaju i na keltskom podruju sred. Europe. Pod utjecajem kopljastih fibula sa dvije igle,
karakteristinih za Hercegovinu, Crnu Goru i Dalmaciju, javljaju se kopljaste fibule srednjolatenske sheme.
Pri kraju I. st. p.n.e., vjerovatno poslije Oktavijanovih osvajanja japodskog teritorija (34. godine), izgleda
kao da se odjednom irom otvaraju vrata trgovanju SZ Bosne sa gradovima na istonoj obali Jadranskog
mora. U SZ Bosnu prodiru iz primorskih gradova fine bojene posude raene na lonarskom kolu i koralji
koji se nose oko vrata, ili se koriste kao emajlno zrno na tzv. srednjolatenskim fibulama. U isto doba se na
fibulama javlja i emajl od staklene paste i jantarska zrna. Na direktne veze BiH sa keltskim podrujem
ukazuju jedino fibule sa jednom ili dvije kugle, kasnolatenske fibule, zatim fibule tipa Nauheim i njima srodne fibule, dok svi ostali tipovi govore samo o indirektnim vezama, jer se razlikuju od onih sa keltskog podruja, iako zadravaju osnovne karakteristike fibula keltskog tipa. Siguran dokaz veza sa Keltima predstavlja
jo siva keramika, keltski novci naeni po raznim krajevima BiH, kovani u dananjoj Z Panoniji, jedan umbo sa keltskog tita iz D. Doline, nekoliko staklenih narukvica iz D. Doline, Jezerina i Ribia, najvjerovatnije porijeklom sa Alpa, fragment jednog kasnolatenskog maa iz D. Doline i nekoliko fragmenata grafitnih
posuda sa eljastim ornamentom iz D. Doline, Dvorova i Pivnice. Takve posude se javljaju u ogromnom
broju keltskih naselja s kraja I. st. p.n.e., a njihove imitacije u domaoj tehnici su este u D. Dolini.
Nalaze keltskih novaca u raznim krajevima BiH moramo uzeti kao dokaz da su ti novci, pored rimskih republikanskih, bili uobiajeno plateno sredstvo, to upet povlai za sobom zakljuak da su odnosi sa Keltima u
susjednoj Panoniji bili prilino dobri, a veze jake. Ovu pretpostavku potkrepljuju i drugi keltski elementi u
BiH ovoga doba. Nedovoljna ispitanost naih i susjednih krajeva ne dozvoljava nam da dobijemo jasniju
sliku o tim odnosima i vezama, pa zato mnogi nai zakljuci imaju vrijednost manje ili vie vjerovatnih pretpostavki, to naroito vai u sluaju kasnolatenskih maeva. Jedan jedini fragment ovakvog maa prije bi
mogao svjedoiti o loim nego o dobrim vezama sa Keltima, odnosno, ne omoguava nam da pretpostavimo
da su domai ratnici prihvatili ovaj tip oruja. Ali, ovu pretpostavku, izgleda, demantira kamena ploa iz Zaloja, vjerovalno iz I. st. n.e., sa predstavama konjanika koji, bez sumnje, nose o bedrima kasnolatenske maeve. Iz ovoga bi se moda mogao izvesti zakljuak da su kasnolateniki maevi u SZ Bosni bili dosta esto u
upotrebi. Ipak je vjerovalno da su se u istovremeno vie upotrebljavali domoi krivi eljezni maevi.
Zakljuak: Arheoloki materijal prve faze sadri keltske fibule, to bi, s obzirom na mali broj primjeraka,
vjerovatno uglavnom izraenih u keltskim radionicama, moglo ukazivati na direktne veze sa Keltima. Pojava fibula ne moe predstavljati dokaz da su Kelti ulazili u Bosnu i Hercegovinu, ali o tome bi moda mogla
svjedoiti kaciga iz Vrankamena. Kasnije, u drugoj i treoj fazi, izvanredno se poveava broj keltskih elemenata, a izrazito jako u krajevima uz rijeku Savu, to opet ne bismo smjeli uzeti kao dokaz o prodoru Kelta
u ove krajeve, ve samo kao dokaz o uspostavljanju izvanredno dobrih veza sa Keltima u Panoniji, prije svega sa najbliim susjedima, ali pojedinanu infiltraciju keltskog ivlja u naa podruja ne smijemo iskljuiti.

ETNOGENEZA ILIRA
51

(po A. Bencu)
I.

Osnovna teorija

Teorija Prediliri, Protiliri, Prailiri predstavljena 1964. na "Simpozijumu o teritorijalnom i hronolokom razgranienju Ilira u praistorijsko doba", odranom u Sarajevu 15.-16. V. 1964.; Benac pojam Ilira svodi uglavnom na prostor
tzv. centralnog ilirskog podruja, to korespondira s referatom B. ovia o spomenutom podruju, kao i referatom Z.
Maria o Panonima kao posebnom etnosu.Fizionomija etnogenetskog procesa Ilira, po Bencu, izgleda ovako:

A)

Prediliri

Osnovna etnika baza stvorena je u eneolitu, u toku velike seobe sa istoka, koja je uslovila dolazak
novih prahistorijskih grupa na Balkanski poluotok;
B)

Protoiliri

Jak utjecaj iz Panonije i istonog Balkana u bronanom dobu doveo je do stvaranja jedinstvenog
kulturnog izraza meu stanovnicima SZ Balkana;
C)

Prailiri

Panonsko-balkanska seoba (tj. dorska ili egejska seoba) je imala neke reperkusije i na prilike u SZ
Balkanu. Ona je dovela do poetka asimilacije, a ujedno i do odreenih kretanja plemenskih zajednica SZ Balkana prema Italiji.
D)

Iliri

eljezno doba oznaavalo je u ivotu ilirske zajednice dalju asimilaciju odvojenih plemena i stvaranje jedne ire zajednice, koja ve poinje dobivati mnogostruke zajednike osobine.
itav navedeni proces je, po Bencu, poslije velike seobe sa istoka - autohtonog karaktera, te nosi u sebi sve
elemente kontinuiranog prijelaza od niih ka viim drutveno-politikim formama.
Na prijelazu iz neolita u metalno doba velika gibanja, seoba stepskih naroda; po M. Gimbutas, oko 2300. g. prvi prodor Kurgan-kulture (u Z Ukrajinu, Rumuniju, Bugarsku, Grku i Z Anadoliju), a oko 2000. drugi val, koji je zahvatio sred. i S Europu. Prva od seoba nije doprla do Z Balkana (moda potakla stvaranje kompleksa Bubanj-SalkucaKrivodol), ali druga jeste: ona je, po Bencu unitila stari neolitski poredak. To svjedoe pojave: badenske i kostolake
kult., gajtanaste keramike, dugih kremenih noeva (ostave ili grobnih prilozi), kamenih bojnih sjekira, vuedolske kul.
(neki elementi su bez sumnje istoni), pojava grobova pod tumulima glasinakog tipa i depoa bakarnog orua. U isto
vrijeme, dolo je i do seobe sa Z (nosilaca kulture zvonastih pehara). U toku ovih dogaaja stvoren je u SZ Balkanu
osnovni supstrat za kasniju etnogenezu ilirskih plemena, a sve te grupe Benac naziva Predilirima. Po njemu, novodoseljene grupe su odigrale najvaniju ulogu u stvaranju tog supstrata (za razliku od zateenog neolitskog stanovnitva).
U toku RBD i SBD, nije dolo do veih promjena i novih seoba, nego je dominantna autohtona evolucija (to se vidi na Glasincu i dr. nalazitima) + snani kulturni utjecaji iz Panonije i I Balkana (npr. dubovako-utobrdska grupa;
posebno znaajan utjecaj grupe Wietenberg iz Erdelja na razvoj centr.-balkanskog geometrijskog stila, koji punu primjenu dobija u KBD). To je vrijeme formiranja pojedinih veih ili manjih grupa (kasnijih plemenskih zajednica), koje
su na bazi autohtonog razvoja i razliitog primanja pomenutih utjecaja stvarale dosta zatvorene drutvene zajednice.
Te grupe moemo nazvati Protoilirima. Iako se jo ne radi o nekom jedinstvenom etnikom elementu, ipak su to one
grupe koje e tokom daljih kretanja unutarnjih i vanjskih dovesti do stvaranja prailirskog i ilirskog etnikog stabla.
Velika panonsko-balkanska seoba u KBD ostavila tragove i na Z Balkanu; seoba poela iz Panonije (sred. Podunavlja, Baierdorf-Velatice krug prvi kneevski grobovi, ratniki sloj, nemiri...). Pokreti i ratniki prodori ka jugu
najbolje se ogledaju u velikom broju ostava u podrujima kojima je seoba tekla. Nosioci KP su prodrli na prostore S
Bosne, a njihov utjecaj se osjea sve do srednje Bosne. U vremenu panonsko-balkanske seobe dolo je do dodira i
utjecaja, a vjerovatno i sukoba izmeu nosilaca KP i Protoilira (to je mogunost za mijeanje nekih kulturnih i
jezikih elemenata). Ostaje otvoreno pitanje da li su u ovim gibanjima uzeli uea i Iliri, odnosno Protoiliri. Po V.
Milojiu, postojala su tri vala ove seobe: prvi u XIII. st., drugi u XI. st. i trei u IX./VIII. st. Benac smatra da su i
Protoiliri uestvovali barem u nekim vidovima u ovoj seobi, u prvom redu kroz prodor odreenih etnikih skupina sa
SZ Balkana preko Jadranskog mora u Italiju. Pritisak sa S, prodorima pojedinih grupa preko Save, uvjetovao je
52

lananu reakciju u unutranjosti SZ Balkana. To je moralo u odreenim momentima dovesti do prelaska na susjednu
jadransku obalu i do svega onoga to se zove ilirska infiltracija Apeninskog poluotoka. U ovom periodu, proces diferencijacije je bio zavren. Neke grupacije su se ve formirale u vre etnike zajednice, koje ive sopstvenim ivotom. Tokom komeanja u KBD i na prijelazu u SD, otpoinje i proces integracije, a potom i asimilacije udruivanje radi odbrane ili radi seobe dovodi do jezikih, kulturnih, pa onda i etnikih zbliavanja. Stoga, krajem ovog perioda moemo govoriti o veoj prailirskoj zajednici, barem na podruju I Bosne, Hercegovine i jednog dijela Dalmacije.
Prava ilirska epoha zapoinje sa nastankom D bogastvo eljeznom rudom, eksploatacija, metalurgija, jaaju
trgovake veze i ekonomska mo pojedinih etnija; dolazi do stvaranja mone rodovske aristokracije (kneevski grobovi); snani asimilacijski procesi, stvaraju se velike etnije, koje ukljuuju u jedinstvenu zajednicu i ranije manje plemenske grupe. Odavde, po Bencu, "nije daleko do saveza plemena i jednog etnikog udruivanja na viem stepenu".
U ovo doba nastupa obrnut proces od onog u bron. dobu sada ilirska trgovaka roba ide prema sred., I i J Balkanu,
pa i prema Panoniji, a zajedno s tim se ire i ilirski kulturni utjecaji. U SD, vjerovatno, dolazi i do prvih oblika
zbliavanja izmeu Liburna i Japoda s jedne, te ostalih ilirskih etnikih zajednica s druge strane (to se u prvom redu
odnosi na kulturno i jeziko zbliavanje. Po Bencu, ini se da je SD odsudno vrijeme za stvaranje pojma ilirske
zajednice, iako se jo ne moe govoriti o bilo kakvoj politikoj cjelini.
Slini etnogenetski procesi deavali su se i kod drugih etnikih kompleksa, Helena, Ibera, Protolatina, itd.

I.

Revidirana teorija (neki novi aspekti)

Razraena 1977. (Balcanica, VII/1977.)

etiri pretpostavljene faze u razvoju ilirskih plemenskih zajednica:
Prediliri stvaranje osnovnog supstrata u kojem su uestvovale nove grupe poslije propasti neolitskog svijeta
(badenska, kostolaka i vuedolska grupa, grupa sa vrpastom keramikom i grupa zvonastih pehara);
Protoiliri mirni razvoj supstratnih elemenata, uz odreen kulturni uticaj iz Podunavlja, Karpatske oblasti i istonog Balkana, u bronanom dobu;
Prailiri kretanja u toku egejske seobe dovela do pojaane asimilacije pojedinih zajednica u vee skupine;
Iliri epoha eljeznog doba u kojoj su vre dole do izraaja zajednice plemena, ija su nam imena poznata iz
historijskih izvora.
Ovako postavljena osnovna shema o etnogenezi Ilira zahtijeva korekcije i dopune u pojedinostima. Te dopune proistiu iz novih shvaanja o pojmu Ilira, te novih doprinosa prouavanju indoevropske seobe i rasvjetljavanju odnosa
nosilaca eneolita prema starijem autohtonom stanovnitvu na Balkanu, kao i iz daljeg prouavanja KBD i D.

Problem pojma Iliri

Razmatranja problema vezanih za pojam Ilira i rasprostiranje njihovog imena na Balkanu M. Sui, "Illyrii proprie
dicti", te drugi znansvenici (Katii, Papazoglu, Garaanin, Rendi-Mioevi i dr.) irenje ilirskog imena ilo uporedo sa irenjem interesa antikog svijeta za pojedine etnije na SZ Balkanu, kroz nekoliko faza: prvo je postojala jedna
etnika zajednica koja se zvala ilirskim imenom ("Iliri-Iliri"); iza toga je ovo ime obuhvatilo prostor izmeu Epira i
rijeke Mati, na kojem je helenizacija bila uhvatila vrstog korjena i na kome su vanu ulogu igrali Taulanti prvobitni
Ilirik. Nakon poraza Gentija 168. g., Lucije Ancije je stvorio novi Ilirik u koji su bile ukljuene i oblasti do Kotorskog
zaljeva. I kako se dalje irio rimski Ilirik, tako su ilirskim imenom obuhvaene plemenske skupine prema SZ Balkana.
Dakle, ne moemo raunati na jedinstvenu prvobitnu zajednicu koja bi pokrivala teritoriju rimskog Ilirika, odnosno
teritoriju koja se u kasno republikansko i u carsko doba smatrala ilirskom teritorijom. Radilo se, zapravo, o itavom
nizu etnikih skupina, od kojih je svaka imala svoje vlastito ime, dok je svijest o pripadnosti jednoj veoj ilirskoj
zajednici vrlo sporo i kasno dola do izraaja. Slino misli i B. ovi, koji smatra da prvobitno ilirsko jezgro treba
locirati na prostoru izmeu rijeke Vojue, Ohridskog jezera i Jadranskog mora. Ilirska drava se zatim irila do rijeke
Neretve, da bi se kasnije ilirsko ime prenijelo do Cetine, pa preko Krke sve do Istre. Prema njegovom shvaanju
ilirsko ime ima uglavnom geografsko znaenje, to znai da ne moemo raunati na jedinstvenu etniku zajednicu.
Tezu Prediliri, Protiliri, Prailiri treba postaviti u nove okvire (sam proces se ne mijenja, mijenjaju se nosioci).
Umjesto etnogeneza Ilira, treba naglasiti etnogeneza onih etnikih skupina koje su nakon rimskih osvajanja
ubrajane u iru ilirsku zajednicu. Mjesto jedinstvene etnike zajednice radilo bi se o razvijenim skupinama, na
53

ogranienom prostoru i sa slinom kasnijom sudbinom. Jedina znaajna korektura bi se odnosila na pojam Prailira, jer
ako u SD nije postojalo vre jedinstvo, tada bi se termin Prailiri protezao i na taj period. Meu ove Prailire e,
onda, spadati sve one etnike grupe koje su se na historijskoj pozornici pojavile pod svojim vlastitim imenom i koje su
krajem Republike ubrojene meu balkanske Ilire. U najveem dijelu SZ Balkana tekao je slian etnogenetski proces i
zato se neosporno mora raunati sa odreenim stepenom bliskosti (jezike i kulturne) meu etnikim skupinama ovog
regi-ona, ime se moe protumaiti irenje zajednikog imena i irenje svijesti o pripadnosti tih plemenskih skupina
jednoj iroj zajednici (pa makar ona bila i spolja nametnuta!).

Problem stvaranja osnovnog supstrata u

postneolitskom dobu predilirskog supstrata SZ Balkana
Znaajna preispitivanja stavova o velikoj indoevropskoj seobi, koja je imala primaran utjecaj na drutvena kretanja u
postneolitskom dobu velikog dijela Evrope:
Po Garaaninu, nije se radilo o jednom jedinstvenom pokretu, nego o vie sukcesivnih valova Indoeuropljana. Bili
su to nezavisni pokreti, razliitog intenziteta i trajanja, koji nisu uvijek dosizali iste regione. Doljaci nisu mogli potpuno unititi autohtone populacije i njihovu civilizaciju, pa se ee dogaalo da je formiranje novih lokalnih grupa
bilo posljedica mijeanja starog i novog stanovnitva. Tako se elementi stepskih naroda osjeaju u badenskoj, kostolakoj, Kocofeni i vuedolskoj grupi, koje ne moemo pripisati nosiocima stepskih selidbenih valova. Stepski nomadi su
imali dobru patrijarhalnu organizaciju, pa su se tako nametnuli slabije organizovanom domaem stanovnitvu, zajedno
sa nekim vidovima svoje ekonomije. Radi se, dakle, o kompleksnom slijedu dogaaja u kojem su se, tokom decenija
(ili stoljea) smijenjivale sukcesivne migracije, postepena potiskivanja i mijeanja nosilaca razliitih kulturnih grupa.
Po Jovanoviu, nomadska plemena istonog porijekla su bila vezana za ravniarski karakter zemljita, kao to je to
sluaj sa Moldavijom, Oltenijom i istonom Panonijom, pa bi u Panoniji bila i Z granica do koje su doprli. On takoer
zastupa gledite da indoeuropeizacija oznaava postepen proces saimanja irih plemenskih zajednica u kojem je i starosjedilaka baza igrala vanu ulogu.
Srejovi je, obraujui humke stepskih odlika u Srbiji, zakljuio da je taj dio Balkana bio u tri maha zahvaen etnokulturnim kretanjima koja su polazila iz stepa istono od Dnjepra. Prvi val ima isto stepki karakter (hurnke u okolini
Kragujevca), drugi je vremenski vezan uz pojavu kostolake grupe, odnosno irenje vrpaste keramike (dosegao centr.
Srbiju kod Kragujevca, Crnu Goru Tivatsko polje, kao i Z obale Grke), dok se trei val manifestira u nalazima
tipa Beloti-Bela Crkva.
M. Gimbutas osobit znaaj pridaje seljenju Kurgan IV grupe (oko 2.300 g. p.n.e.) drugi val indoeuropske seobe,
koji je dosegao i obale Jadranskog mora (prepoznaje neke elemente u Gudnji kod Stona).
Sve ove migracije su imale odluan utjecaj na teritoriju koja je kasnije pripis(iv)ana ilirskom "etnikom" stablu. U tim
kompleksnim zbivanjima se formirao predilirski supstrat.

Benac je ranije, zbog sasvim originalnog stila novih grupa, badenske, kostolake i vuedolske (koji nema nita zajednikog sa keramikim stilovima domaih neolitskih grupa), smatrao da nije ni bilo prave simbioze
izmeu starosjedilaca i doljaka, a na takav zakljuak ga je navela i situacija u Obrima II, gdje su nosioci
kostolake kulture obrazovali stanite iznad slojeva mlae butmirske kulture. Meutim, sigurno je da je taj
zakljuak bio preuranjen i da su novija istraivanja, i mlaeg neolitskog doba u SZ Balkanu i geneze eneolitskih grupa, dala mnogo novih podataka u tom pogledu, te se dolo i do miljenja da je veina eneolitskih
kulturnih grupa nastala evolucijom, a ne migracijom (izuzimajui, naravno, iste stepske elemente).
etiri aspekta dodira izmeu neolitskih starosjedilaca i eneolitskih doljaka:
a) Eneolitske kulturne grupe su bile su rairene na teritoriji razliitih neolitskih kultura, pa ipak taj dodir nije na svim
ovim teritorijama doveo do formiranja predilirskog supstrata, nego samo na odreenim prostorima SZ Balkana.
b) Nijedna od eneolitskih grupa nije sama za sebe sluila kao predilirski supstrat, on se morao formirati samo na teritoriju Z-balkanskih, odnosno SZ-balkanskih i njima bliskih neolitskih kultura. Radi se o neolitskim kulturama ija
se daleka osnova, u potpunosti ili djelomino, vezuje sa cardium-impresso ili impresso keramikom, a to su prvenstveno Maliq I kultura, te hvarsko-lisiika i butmirska kultura.
c) Pomjeranje nosilaca badenske, kostolake i vuedolske kulture je bilo uzrokovano seljenjem nomadskih stepskih
grupa sa Istoka, ali je otvoreno pitanje u kojoj su mjeri nosioci ovih kultura bili indoeuropeizirani, da bi u svom
irenju bili i sami prenosioci indoevropskih jezikih i kulturnih elemenata.
d) Gotovo je sigurno da je veliki dio SZ Balkana ostao dugo izvan domaaja novih eneolitskih grupa. Zbog toga se
moe tvrditi da je u ovom dijelu Balkana dugo trajala neolitska retardacija i da je ona pokrivala itavo vrijeme ra54

nog i razvijenog eneolita (vrijeme badenske, a djelomino i kostolake kulture). To se posebno odnosi na hvarskolisiiku kulturnu grupu, iji elementi, npr. u Varvari, dopiru sve do RBD.

Na uem ilirskom prostoru (Albanija), formiranje predilirskog supstrata je teklo ovim redom:
1. U toku kasne faze Maliq II, desio se prodor nosilaca badenske i kostolake grupe (dolazei preko
sredinje Srbije, Kosova i Pelagonije), koje su zajedno sa domaim stanovnitvom formirale kulturu Maliq IIIa i tako stvorile jednu normalnu predilirsku bazu na ovom podruju.
2. Kako navodi Frano Prendi, u fazi Maliq IIIa su bili zastupljeni i neki egejski kulturni elementi,
dakle kod formiranja predilirskog supstrata u ovoj oblasti uzeli su vjerovatno uea i neki pravi
egejski elementi. Taj faktor ne bi trebalo precjenjivati, ali je on, ipak, dovoljan da ovo ue ilirsko
podruje vie priblii epirsko-makedonsko-tesalskom kulturnom krugu nego to je sluaj sa sjevernijim ilirskim teritorijima.
3. Treba oekivati prisustvo pravih vuedolskih kulturnih elemenata, tim vie to se u fazi Maliq IIId
pojavljuju takvi ornamenti na keramici koji su gotovo identini sa motivima tzv. ilirskog geometrijskog stila iz SBD i KBD. Na sjevernijim podrujima taj stil se razvijo u neprekinutom kontinuitetu iz jadranske varijante vuedolske kulture, odnosno grupe Kotorac-Cetina.
4. Time bi bila potvrena i teza Selima Islamia i Hasana Ceka-e, prema kojoj je bronano doba (vrijeme od Maliq IIIa) obogatilo elemente eneolita i stvorilo u jednom kontinuitetu ilirski etnos. Bio
bi to proces formiranja protoilirskih i prailirskih grupa na ovom prostoru, onako kako je to oznaeno jo 1964. godine, ali sada u neto izmjenjom okviru.
Na teritoriju kasnijeg ireg ilirskog podruja (uzdu Jadranskog mora i u njegovom zaleu),
formiranje predilirskog supstrata je teklo u drugaijem slijedu, iako je sutina procesa ista:
a) Od glavnih predstavnika eneolitskog doba na tlu SZ Balkana, jedino su nosioci vuedolskog stila
prodrli do obala Jadrana i tamo formirali jadransku varijantu vuedolske kulture (ili jadransku varijantu ljubljanske kulture). Poto se radi o vrlo kasnoj eneolitskoj fazi, na ovom prostoru treba raunati sa vrlo dugom retardacijom hvarske, odnosno hvarsko-lisiike grupe.
b) Hvarsko-lisiika grupa nije do samog kraja poznavala nikakav metal i u tom pogledu ona je znatno zaostajala za odgovarajuim grupama centralnog i istonog Balkana, a to je svakako imalo utjecaja i kod dodira sa novim doseljenicima.
c) Kod formiranja predilirskog supstrata na ovom je prostoru osnovnu ulogu odigrala mjeavina retardirane hvarsko-lisiike kulture i jadranske varijante vuedolske kulture. Prema tome, i ovdje je
neolitska komponenta sada sasvim ozbiljno uzeta u obzir pri razmatranju predilirskog supstrata.
Jadranska varijanta vuedolske, odnosno ljubljanske kulture je sadravala u sebi i elemente kulturne grupe zvonastih
pehara, to je naroito dolo do izraaja u S dijelovima ove oblasti, dok se na J pojavljuje prava gajtanasta keramika,
npr. u Varvari, Ljubomiru kod Bilee ili u Rumin-Biteliu kod Sinja. Prva komponenta je potvrda odreenih dodira sa
zapadnom eneolitskom strujom, a druga je vjesnik prave indoeuropeizacije na ovom prostoru.
Preko kulturne grupe Kotorac-Cetina uspostavljen je dosta siguran kontinuitet izmeu jadranske varijante vuedolske
kulture i kasnijeg prailirskog geometrijskog stila, ime je potvren i siguran kontinuitet izmeu ireg predilirskog
supstrata i pojedinih grupa protoilirske i prailirske faze. Stil Kotorac-Cetina je rairen u Dalmaciji, Hercegovini, istonoj Bosni i zapadnoj Srbiji, pa zasada nedostaje samo jedan krak prema Crnoj Gori i sjevernoj Albaniji da bi se zatvorio jedan krug ireg ilirskog podruja. Utjecaj iz karpatsko-panonskog prostora na formiranje zapadnobalkanskog
geometrijskog stila, kojeg je Benac naglaavao 1964., imao je sekundaran znaaj u odnosu na sukcesivni slijed stilova:
jadranski Vuedol Kotorac-Cetina prailirski geometrijski stil
Po B. oviu, zajednice koje su tokom eljeznog doba naseljavale JZ Srbiju, JI Bosnu, I Hercegovinu i Crnu Goru
(glasinaka kultura) pokazuju vidan stepen kulturne srodnosti sa plemenskim zajednicama na uem ilirskom podruju
u Albaniji. S druge strane, materijalna i duhovna kulturna Delmata, Liburna, Japoda i etnija centralne Bosne ne pokazuju takav stepen srodnosti sa Ilirima u uem smislu. Pa ipak, ni njih ne smijemo a priori izdvojiti iz grupe Ilira u irem smislu, iako ih treba drugaije tretirati nego one prve. . Batovi je predloio da se kulture eljeznog doba na
55

istonoj jadranskoj obali podijele na etiri skupine i to: istarsku, liburnsku (od Rae do Krke), delmatsku (od Krke do
Neretve) i junodalmatinsku (od Neretve do Albanije, sa J Hercegovinom i Z Crnom Gorom).
Pitanje Dezidijata ovi upozorio da su se oni razvili na teritoriji koju su ranije zauzimali neolitski Butmirci. Ovome treba dodati da je kasna butmirska kultura bila toliko proeta elementima lisiike kulture da je gotovo prela u
novi kvalitet. Prema tome, stara autohtona baza se i ovdje moe, u krajnjoj liniji, uklopiti u hvarsko-lisiiki kompleks
koji je najvanija supstratna komponenta etnikih zajednica sa ireg ilirskog teritorija. Kako su ovamo dopirali
nosioci tri velike eneolitske grupacije (badenske, kostolake i vuedolske), postaje razumljiva i razlika u nekim kulturnim manifestacijama izmeu srednjebosanske i susjednih zajednica ("Ilira u irem smislu"). Po Bencu, ovo je vanija
odrednica nego kasniji utjecaji iz karpatsko-panonskog prostora. Lisiika kultura zastupljena je i u Popovom Dolu
kod Gorada, a elementi hvarske kulture su primijeeni i na teritoriji Like. Tako hvarsko-lisiiku supstratnu komponentu ne smijemo zanemariti niti kod kasnijih plemenskih zajednica Autarijata i Japoda.
Autohtona supstratna komponenta je najvie dola do izraaja kod Liburna, koji su od hvarsko-lisiikih predaka naslijedili vjetinu brodarstva i postali u SD gospodari Jadrana.

Dakle, kod razmatranja geneze (tj. formiranja predilirske baze) skupina na irem ilirskom podruju treba obratiti panju i na hvarsko-lisiiku komponentu. U ocjeni meusobne srodnosti i to bi bio jedan od pokazatelja. Razliit dodir ove komponente sa eneolitskim doseljenicima i indoevropskim elementima dovodio je
do odreenih individualnih razlika meu bliim i daljnjim regionima ove teritorije.
Sljedee razlike meu etnikim zajednicama nastale su najvie u doba egejske seobe, kada su se prailirske zajednice
nale na rubu velikih pokreta iz Podunavlja prema jugu Balkana. Te pokrete osjetile su samo neke skupine na irem
ilirskom podruju, dok se to za ue podruje ne bi moglo tvrditi. Pitanje uea prailirskih zajednica u Egejskoj seobi:
. Batovi smatra da su u zadnjem valu te seobe (krajem X. st.) "najaktivnije uestvovala ilirska plemena na Balkanu,
koja su se dijelom selila u Grku, a naroito preko Jadrana u Italiju", dok Benac dri da Iliri, odnosno Prailiri nisu
uzimali uea u seobi prema Grkoj, jer u to vrijeme jo nije bila dovrena konsolidacija plemenskih zajednica koje
bi mogle poduzeti takve pohode. Meutim, oko X. st. p.n.e. sigurno je dolo do intenzivnijih dodira sa talijanskom
obalom i do eventualnih prijelaza na drugu stranu Jadrana.

Osnovni zakljuci
1. Danas sve vie preovladava miljenje da su pojmovi Iliri i ilirski kasnija historijska kategorija i da
se ilirsko ime irilo na nove teritorije paralelno sa irenjem interesa antikog svijeta (Rima posebno) za pojedine teritorije SZ Balkana. Ipak, geneza etnikih skupina koje su kasnije ule u iroko
shvaenu ilirsku zajednicu je ila kontinuirano od vremena prijelaza iz neolita u metalno doba do
rimskog osvajanja. Zbog toga ostaju i dalje aktuelne predilirska, protoilirska i prailirska faza, samo ih sada treba prilagoditi razliitim skupinama na uem i irem ilirskom podruju. Slinost tog
procesa je uslovila kasniju svijest, kakvu-takvu, o odreenoj srodnosti etnikih skupina koje su
ule u iri ilirski krug, a tu svijest ne moemo nikako mimoii niti odbaciti
2. arheoloki podaci upuuju na dvije osnovne ilirske oblasti: uu (od rijeke Vojue do rijeke Mati u
Albaniji) i iru (uzdu I obale Jadrana i u zaleu). U stvaranju predilirskog supstrata ue oblasti
glavnu ulogu su odigrali elementi neolitske i eneolitske kulture Maliq, zatim elementi badenske i
kostolake grupe koji su prodrli preko centralnog Balkana i Pelagonije, i neki elementi iz epirskomakedonsko-egejske oblasti. Vjerovatno su u ovome uestvovali i nosioci vuedolske kulture i
vrpaste keramike. Vuedolski elementi bi morali biti odreena podloga za stvaranje tamonjeg
geometrijskog stila u KBD. Na irem ilirskom podruju, meu predilirskim supstratnim elementima razlikujemo prvenstveno jednu jako retardiranu hvarsko-lisiiku komponentu i komponentu
jadranske varijante vuedolske ili ljubljanske kulture. Vuedolska komponenta sadri i elemente
kulture zvonastih pehara, pa ovdje mjesto egejskih imamo neke zapadnomediteranske elemente.
Prava indoevropeizacija na irem ilirskom podruju se osjea u prisustvu vrpaste keramike, a
moda i u nekim elementima prave Kurgan IV kulture sa Istoka. ini se da je stara autohtona baza
bila naroito jaka kod Liburna, koji pokazuju mnogo izrazitih individualnih osobina.
3. Nuno je podvui da su lisiiki elementi imali jasnu prevagu u kasnijoj butimirskoj kulturi, pa je
onda hvarsko-lisiika komponenta igrala vidnu ulogu i kod formiranja supstrata Dezitijata, uz

56

veoma naglaeno prisustvo badenske, kostolake i vuedolske grupe, to daje posebnu individualnost ovoj skupini. Slina hvarsko-lisiika komponenta se javlja i na teritoriju Autarijata i Japoda.
4. Kod razmatranja kontinuiteta i prelaza iz predilirske u protoilirsku, odnosno prailirsku fazu, posebnu panju treba obratiti na stilski slijed: vuedolska kultura kultura Kotorac-Cetina prailirski
geometrijski stil, jer i ovaj stil oznaava odreenu kulturnu srodnost, ako ne i jedinstvo, na teritoriju na kojem su u kasnijem vremenu ivjele ilirske etnike grupe.
5. Kod razmatranja individualnih osobina pojedinih etnikih skupina, treba jo naroito uzeti u obzir
dva faktora: utjecaj iz prostora KP i utjecaj egejske seobe. U prvom sluaju se posebno izdvaja
podruje Japoda, gdje se utjecaj KP vie osjetio nego u drugim ilirskim regionima. Mogue je da
je ovaj utjecaj dopirao i do podruja Delmata, pa je i to doprinosilo njihovom odvajanju u
posebnu grupu. to se tie egejske seobe, njeni valovi su sigurno uvjetovali neka gibanja i na
ilirskom podruju. Podvojena su jo miljenja o tome da li su Iliri uestvovali u seobama prema
Grkoj, no ostaje gotovo neosporno da je dolazilo do pomjeranja u pravcu Jadrana, odnosno u
pravcu Italije. U tom gibanju su usljedili novi dodiri i poneko mijeanje, a tek sa stabilizacijom
ove situacije moglo je doi do konanog formiranja i do teritorijalne stabilizacije onih etnikih
grupa koje e ui u iroko shvaenu ilirsku zajednicu (u antikom smislu).

ILIRI U ITALIJI
57

Tri glavne take u vezi izmeu Istonog Jadrana i Apeninskog poluotoka:

1) Apulija (jugoistona Italija, sa lukama na mjestu Barija i Brindisija);
2) Podruje oko Ancone;
3) Prostor sjeverno od Venecije, prema Akvileji.

A)

ARHEOLOGIJA

Pitanje prisustva Ilira u Italiji usko vezano uz problem egejske seobe.

V. Miloji ("Die dorische Wanderung im Lichte der vorgeschichtlichen Funde", Berlin 1949.) izdvojio tri vala:
- prvi, u XIII. st. p.n.e. kada je sruen mikenski svijet (uzeli uea i Frhillyrier iz SZ Balkana i Srbije);
- drugi, krajem XI. st. p.n.e. koji je djelomino tekao iz Albanije; i
- trei, u IX. st. p.n.e., nosioci kojeg su bili Iliri iz Bosne i Makedonije.

. Batovi ("Iz ranog D Liburnije", Zadar 1960.) se slae s Milojiem, iako smatra da su Iliri uzeli
aktivnog ua samo u treem valu seobe. No, prva dva vala su poela utjecati na premjetanje populacija s
istonih obala Jadrana na talijansko kopno.
A. Benac ("O ueu Ilira u egejskoj seobi", Zagreb 1967.), na osnovu usporedbe pogrebnog ritusa i analize
keramike na pravcu kretanja egejske seobe, doao da zakljuka da je teko govoriti o masovnijem ueu
neke ilirske populacije u egejskoj seobi. U tom vremenu nije postojal ni neka kompaktnija etnokulturna cjelina na ilirskim podrujima, koja bi mogla organizirati tako zamaan migracioni pokret.
Datiranja dolaska Ilira u Italiju:
- Marcelo Palutino: XII.-XI. st. p.n.e., poetkom D itava serija pokreta, u kojima je pokret Ilira imao
masovne razmjere;
- Scheidermayer oko 1000. god. p.n.e.
- Benac 11. st., pa u 10. st. nije jedinstven pokret, nego serija manjih migracija.
B)

ANTIKA TRADICIJA

(R. Katii, Illyro-Apenninica, u: Jadranska obala u protohistoriji, 1976):

- Hekatej iz Mileta (oko 500. p.n.e.), prema navodima Stefana Bizantinca (VI. st.), povezuje Japige s Japodima;
- Gramatiar Verije Flak (ivio na prijelazu stare u novu eru), prema navodima Pavla akona (VIII. st.), spominje
ilirsko porijeklo Dauna;
- Plinije Stariji (I. st. n.e.) pie o ilirskom porijeklu plemena Poediculi. Spominje i prisustvo Liburna u Picenumu
(srednja Italija), odakle su ih istjerali Umbri (njihovo posljednje uporite je bila luka Truentum);
- Sekst Pompej Fest (gramatiar, II./III. st. n.e.) spominje ilirsko porijeklo Paeligna i Dauna u Apuliji;
- Kasnije zabiljeena tradicija kod mitografa Antonina Liberala (II. ili III. st. n.e.) navodi da se argivski kralj Diomed
poslije Trojanskog rata ustalio u Apuliji, gdje je uz pomo Dauna, kralja ilirskognaroda Dauni, pobijedio Mesape.
Suprotno ovome stoji mitoloka slika koju donosi Apijan (sinovi Polifema i Galateje Ilirij, Kelt i Galo, napustili domovinu na Siciliji i zavladali narodima koji su po njima dobili ime), te navodi Herodota o naseljavanju jedne skupine
Kreana na prostoru Japigije. Meutim, za to nema nikakvih arheolokih dokaza (kako to navodi R. Peroni).

Vergilije, Georgica izrazom Japudis oznaava podruje oko Timave (granica Italije i Slovenije); prenosi
legende o trojanskim junacima na Jadranu;
C)

ONOMASTIKA I LINGVISTIKA
58

Na osnovu onomastikih i lingvistikih podataka, pretpostavljalo se da su ilirskog porijekla Japigi u Apuliji,

kao i Mesapi, Salentini, Dardi i dr.
U Iguvinskim tablicama (Tabulae eugubines) opis vjerskih rituala, meu strancima koji su tom prilikom
morali biti udaljeni navode se i Japizgi.
Lingvisti:
- Wolfgang Helbig (Studien ber altische Italische Geschichte): ilirska imena se esto pojavljuju u sred. i J Italiji;
- Hans Krahe: analizirao mesapska imena i naao paralele u onomastici balkanskih Ilira, utvrdivi 86 paralela (npr. m.
Dazes i. Dases, m. Artemes i. Artemius, m. Tizao i. Tizus, itd.). Kasnije je, meutim, odustao od ove teorije.
Toponomijske podudarnosti izmeu Balkana i Italije: Liburni Livorno; Hania (J Italija) Honeia (Albanija),
Ksaonija (J Italija) Ksaones (Ilirija); Genusinus (Italija) r. Gensus kod Epidamna; Salentini (Italija) Saluntum
(grad u Dalmaciji); pleme Gazbis u Kalabriji istoimeni toponim u Dardaniji, itd.
Podudarnosti u antroponimiji: Japigija: Dasas, Dazuros, Dazaus Dalmacija: Dasius, Dasus i sl. (studije o antroponimiji: Decke).

Veneti: pogreno tumaenje Herodotovog podatka; Veneti iz Italije nemaju veze sa Enetima iz Ilirije.

IZVORI O ILIRIMA
VI./V. st.

Hekatej iz Mileta spominje Adriju, plemena Istra, Liburna, Ilirsku Japigiju i jo neke;

V. st.

Herodot (484.-420.): prvi od Helena na Jadran dolaze maloazijski Fokejci svojim pentekonterama u
VII.st.
U grkim spisima 5. st. nalazimo i neke povijesne i geografske napomene u vezi s Jadranom; Eshilu,
Sofoklu i Ferekidu poznate su legende na Jadranu, o liburnskim vunenim tkaninama, te nekom
Atenjaninu koji se obogatio trgujui na Jadranu;

sred. IV. st.

Pseudo Skilakov Periplus djelo nepoznatog autora u kome je dat precizan opis istone jadranske
obale: do Eneta narod Istri, do Istra Liburni + liburnski gradovi i otoci; pa narod Iliri (naselja osnovao
Heraklov sin Hilo), pa rijeka Naron i veliki komad zemlje to stri u more (Peljeac), Melita, Korkira
Melaina, Enhelejci blizu Rizunta (Risna); spominje kako rijeka Istros (Dunav) utjee u Jadran i u
Pont; da ene kod Liburna spolno ope s robovi-ma i susjedima; spominje vremensku udaljenost od
mjesta do mjesta = glavni izvor za najstariju povijest istonog Jadrana; vjerojatno se autor ovog
teksta koristio i nekim ranijim izvorima iz 5.st.

IV. st.

Teopomp, Efor i Timej ije su podatke koristili Pseudo Skimno, Strabon, Plinije Stariji, Ptolomej i
mnogi mlai antiki pisci, bizantski i Geograf iz Ravene;
Teopomp s Hija (oko 378.-330.), grki putopisac i historiar; u 21. knjizi Filipika pie o imenu
Jonskog mora, o Adriji, Umbrima, Venetima i otoku Lastovu; Teopomp je glavni Strabonov izvor za
podatke o Jadranu;
Efor spomenje Faros i ilirsku Japigiju;
Timej pie o Issi;
Filon iz Biblosa poznaje Budvu;
Eratosten zna za Pharos, Dirahion i Neste
Apolonije Roanin obradio je priu o povratku Argonauta Jadranom prema tradiciji iz ranijih izvora
(jer ne spominje Faros, a Issu samo po imenu); ali Crnoj Korkiri posveuje vie redaka

Najstarije vijesti o geografiji istone obale Jadrana nalazimo u logografa Hekateja (oko 500. g. p.n.e.). Njegov prikaz Sredozemlja je zapravo opis obala koji zapoinje na sjevernoj strani Heraklovih stupova (Gibraltar) i nastavlja se
uokolo Sredozemnog mora. Djelo je izgubljeno, a rekonstruira se zahvaljujui citatima i komentarima u kasnijim tekstovima. Veinu tih fragmenata nalazimo u djelu O etnicima Stjepana Bizantinca. Na istonom Jadranu spominje His59

tre, Liburne, Mentore, Siopije, Hitmite i Kaulike. Neto je stariji Periplus Skilaka iz Karijande, koji je izgubljen, a nema sigurnih ostataka koji bu mu se mogli pripisati.
U V. st., nakon to su Grci ve upoznali obrise Jadrana i narode koji oko njega ive, zacijelo je na raznim stranama
nastao vei broj djela u kojima je to i zabiljeeno. No i ta su djela mahom nestala. Tek po pisanju autora u IV. stoljeu
moramo pretpostaviti njihovo postojanje.
Niti djela iz IV. stoljea nisu nam poznata kao cjelovitije sauvani tekstovi, s izuzetkom Periplusa koji je u kasnoj
antici pogreno pripisan Skilaku iz Karijande (otuda Pseudo Skilakov Periplus). Smatra se da je rije o geografskom
djelu napisanom oko sredine IV. stoljea p.n.e. Rukopisi potjeu iz jednog izvora, a njemu je najblii onaj najstariji
koji se nalazi u Nacionalnoj biblioteci u Parizu. Koritenje Periplusa je oteano usljed toga to je u rukopisnoj predaji
oevidno dolo do pogreaka, ali i zato to se mjestimice, posebno u dijelu koji se odnosi na istoni Jadran, nasluuje
da bi tekst mogao biti naknadno preureen, ponekad na vrlo nespretan nain.
Veliku vanost je svakako imalo djelo povjesniara Efora (umro oko 342.) koji je sustavno prikazivao i geografiju
i etnografiju naseljenog svijeta. Doista je nesretna okolnost to je ovo djelo izgubljeno, s obzirom da znamo da je Efor
koristio i vrela oko ije obavijetenosti u vezi sa Jadranom nema dvojbe.
Neto mlai je povjesniar Teopomp koji je posebno u svojoj (danas izgubljenoj) Filipovoj povijesti napisao opsean geografski ekskurs o Jadranu. Mnogi kasniji pisci se pozivaju na Teopompa, bilo zato to koriste njegove podatke
bilo zato to njegovo pisanje osporavaju. Vano je znati da je Teopomp spominjao postojanje otokih skupova na Jadranu i da je, osim mitskih Jantarskih otoka (Elektridi), spominjao Apsirtide (Kvarner) i Liburnske otoke (Liburnide).
Liburnski otoci su, po njemu, svi istonojadranski otoci od Zadarskih do Lastova (Ladesta ili Ladeston je najjuniji
otok povezan s Liburnima).
Utjecajan je bio i Timej Tauromenjanin, sicilski Grk koji je najvei dio vijeka proveo kao izbjeglica u Ateni (um.
oko 250.). Napisao je povijest zapadnih Grka, ukljuujui u 'Zapad' i Jadran. Veliku pozornost je obratio geografiji,
mitologiji i etnografiji, zacijelo prikupivi podatke iz brojnih starijih djela koja su se u njegovo vrijeme mogla nai u
Ateni do njegova doba Atena je jo kulturno sredite helenskog svijeta. Upravo zato je Timejevo djelo postalo izdanim rudnikom obavijesti brojnim kasnijim autorima, poevi ve od njegovih mlaih suvremenika.
U prvoj polovici 3. stoljea, s osnivanjem Muzeja u Aleksandriji, nastaje novo i sjajno arite grke kulture. U
novoosnovanoj Biblioteci sustavno se prikupljaju, redigiraju i prepisuju starija djela. U tom ozraju nastaje nova
uenost koja nosi 'knjiko' obiljeje. To se lijepo vidi u knjievnosti koja nastaje u i oko Aleksandrije. Za nas su
osobito vani geograf Eratosten i helenistiki pjesnici: Likofron, Kalimah Kirenjanin i Apolonije Roanin.
Eratosten, poznat i po genijalnom izraunu opsega Zemlje, opisni dio svoje geografije temelji ponajvie na Timeju. Kasniji pisci koji trae podatke rado poseu za Eratostenom. Opisivao je obale Sredozemlja smjerom obrnutim od
uobiajenog (kako je poeo ve Hekatej), to nam ponegdje pomae otkriti odlomke prenijete u djela kasnijih autora.
Od velikih pjesnika aleksandrijskog kruga moda bi bio najzanimljivije djelo Kalimaha Kirenjanina, s obzirom
na to da se bavio poecima naroda i naselja. Djelo je naalost takoer izgubljeno. No epovi Likofrona i Apolonija su
cjelovito sauvani. Apolonijev ep Argonautika, posebice u 4. knjizi opisuje povratak Argonauta Jadranom. Vidi se da
je pjesnik obilno koristio starije pisce, a osobito Timeja i Eratostena.
U II. stoljeu nastaje osobita vrsta didaktike geografije u stihovima. Sauvana je pretenim dijelom Periegeza krivo pripisana Skimnu Hijaninu (Pseudo-Skimnova Periegeza). U novije vrijeme se pretpostavlja da bi autor mogao
biti Apolodor Atenjanin (?). Napomenimo da se autor posve oslanja na starije pisce: Teopompa, Efora, Timeja, Eratostena, koji su i poimenice citirani.
No, u istom stoljeu, obiljeenom trijumfalnim osvajanjima Rimske Republike, dolazi do silnog napretka u poznavanju Sredozemlja, kao i ireg podruja oko njega.
Te su spoznaje najprije sistematizirane u kraim ili opsenijim geografskim prikazima u okviru povijesnih djela.
Najznatnije takvo djelo je svakako Polibijeva Historija. Na nesreu, najvei dio koji se bavi zbivanjima u prvoj
polovici II. st. p.n.e. je izgubljen, a s njim i iscrpniji podaci o Iliriji.
No ova promjena se ubrzo odrazila i na isto geografskim djelima. Od svih njih na prvo mjesto valja staviti veliku
Geografiju Artemidora Efeanina, ovjeka koji je oko 100. g. p.n.e. i sam mnogo putovao, posjetivi i Italiju. Zaista
je golema teta nastala gubitkom njegova djela: sporadini fragmenti koji su sauvani u Marcijana i Stjepana Bizantinca svjedoe o tome da je Artemidor moda bio prvi antiki pisac koji je bio u stanju pruiti iscrpne prikaze istonojadranskog primorja, donosei podatke o etnijama, njihovim podrujima, duini podruja koja im pripadaju, otocima,
lukama i gradovima. Artemidor se obilno koristio i starijim piscima, napose Timejem. U svakom sluaju je njegovo
djelo pruilo toliko cjelovitu i detaljnu sliku da e kasniji geografi svoje radove uvelike temeljiti na Artemidoru.

60

Meu povijestima koje sadre obilje podataka iz geografije i etnografije vano mjesto zauzima izgubljeno djelo
filozofa i povjesniara Posidonija, starijeg suvremenika i prijatelja Cicerona i Pompeja. Ovaj maloazijski Grk je
takoer proputovao veim dijelom Sredozemlja, a meu prvim uenim ljudima helenistikog doba dospio je i u tada
jo slobodni dio Galije.
Posebno poglavlje u povijesti antike geografije svakako predstavlja Geografija Strabona iz Amasije, jo jednog
maloazijskog Grka, iz Augustova doba (umro najkasnije oko 20. g. n.e.). Napisavi Historiju koja se hronoloki nadovezivala na Polibija, Strabon se upustio u pisanje obuhvatne geografije svijeta. Bio je potpuno svijestan goleme zadae
(sam naziva za svoje pisanje kolossourgia!). Premda se za Jadran uvelike posluio Artemidorom, kao povjesniar
bijae svijestan da njegov opis mora ukljuiti i najnovije spoznaje. To se jasno razabire i u pisanju o naim krajevima,
gdje je radikalno raskinuo s tradicijom, unosei svjee podatke o Japodima i Delmatima.
Svakako valja upozoriti da je u okviru rimske knjievnosti otprilike u isto vrijeme nastalo mnogo djela koja,
premda nisu bila geografska, sadre mnogo geografske grae. Neka i slue kao vrela za geografske spise. Poznat je
osobito opseni opus Marka Varona. U historiografiji je pak nezaobilazan Tit Livije.
Augustovo doba je i inae u geografiji moralo donijeti mnoge novosti. osim obilja djela historiografskog i
geografskog znaaja, velikog utjecaja ima stvaranje Carstva, politiki-upravno objedinjene cjeline. Motivirani ponajvie potrebama uinkovitije kontrole osvojenih podruja, Rimljani su ve po Republikom poeli sustavniju gradnju
cesta 'nadregionalnog' znaaja. Do kraja I. st. n.e. Carstvo je bilo prekriveno prohodnom mreom cesta koje se oslanjaju na morske i rijene prometne pravce. No ve pod Augustom bili su prikupljeni svjei podaci o duini pojedinih
morskih ruta i cesta, a to je omoguilo izradu velike karte svijeta, popraene iscrpnim komentarima, zaslugom Augustova suradnika, vojskovoe i suvladara Vipsanija Agripe (poznata kao Agripina karta). Pored toga, sreivanje uprave po provincijama dovelo je do nastanka iscrpnih provincijskih popisa koji su sluili kao pregledne 'baze podataka' za
upravu, sudbene nadlenosti, novaenja i, dakako, fiskalne potrebe.

61