Pohvale knjizi Raj zaista postoji

Zahvale
Predgovor
Prvo poglavlje: Gmizej
Drugo poglavlje: Pastor Job
Tree poglavlje: Colton hrabro izdrava muke
etvrto poglavlje: Nagovjetaji
Peto poglavlje: Sjena smrti
esto poglavlje: North Platte
Sedmo poglavlje: Mislim da je gotovo
Osmo poglavlje: Bijes na Boga
Deveto poglavlje: Minute nalik ledenjacima
Deseto poglavlje: Krajnje neobine molitve
Jedanaesto poglavlje: Colton Burpo, agent naplate
Dvanaesto poglavlje: Oevidac raja
Trinaesto poglavlje: Svjetla i krila

etrnaesto poglavlje: Po rajskom vremenu

Petnaesto poglavlje: Isp o v ije d
esnaesto poglavlje: Djed
Sedamnaesto poglavlje: Dvije sestre
Osamnaesto poglavlje: Boja prijestolna dvorana
Devetnaesto poglavlje: Isus jake voli djecu
Dvadeseto poglavlje: Umiranje i ivljenje
Dvadeset i prvo poglavl|e: Prva osoba koju e
ugledati bit e Isus
Dvadeset i drugo poglavlje: U raju nitko nije star
Dvadeset i tree poglavlje: Mo odozgo
Dvadeset i etvrto poglavlje: Alin trenutak
Dvadeset i peto poglavlje: Aneoski maevi
Dvadeset i esto poglavlje: Predstojei rat
Dvadeset i sedmo poglavlje: Jednoga dana emo
vidjeti
Pogovor
Slijed dogaaja
Biljeke
O Toddu i onji Burpo
O Lynn Vincent

P O H -V A L B K -N jlZ^I
I^A j 2LA I.STA
P O S T O ) I
Bit ete ganuti iskrenim, jednostavnim, djetinjim
svjedoanstvom djeaka koji je bio u raju. iznimno je
zanimljivo i uvjerljivo. Ovo je knjiga koju biste trebali
proitati. Ako ste spremni poi u raj, ova knjiga e vas
nadahnuti. Ako niste spremni za raj, dopustite djetetu
da vas vodi. Kao to Colton kae: Raj zaista postoji.
Don Piper, govornik i autor djela
90 Minutes in Heaven
S vremena na vrijeme na mojemu radnom stolu pojavi
se rukopis koji naslovom pobudi moje zanimanje. To se
dogodilo s ovom knjigom, naslovljenom Raj zaista postoji.
Mislila sam da u je tek povrno proitati, ali je nisam
mogla ispustiti iz ruku. Proitala sam je od korica do
korica. Pria me se snano dojmila. Ova knjiga nee samo
produbiti vau Ijubav prema Bogu i ublaiti va strah od
smrti, nego e vam i pomoi shvatiti da raj nije mjesto
na kojemu samo sjedimo i tisuama godina pjevamo
hvalospjeve Bogu; to je mjesto na kojemu poinjemo
ivjeti onako kako smo oduvijek trebali ivjeti, prije pada
u grijeh. Ako je raj pitanje koje pobuuje vae zanimanje,
ili vas mui, ako se pitate kakvi e biti nai ivoti, tada
vam toplo preporuujem ovu knjigu.
Sheila Walsh, govornica organizacije WOF i autorica
djela Beautiful Things Happen When
a Woman Trusts God

Raj nije utjena nagrada. Raj je stvarno mjesto

koje e biti vjeni dom svima koji vjeruju. Poite na
putovanje s Coltonom i Todom, koji opisuju vlastito
iskustvo uda, misterija i velianstvenosti raja. ivot na
Zemlji zbog toga e za vas imati vie smisla, a vaa nada
u budunost e ovrsnuti.
Brady Boyd, vii pastor, Crkva novog ivota,
Colorado Springs
Mnogo je pria o iskustvima nadomak smrti koje
jednostavno nisam proitao jer doista nisam znao mogu
li vjerovati autoru. Ali, ovu knjigu sam proitao od korica
do korica i, tovie, gotovo da je nisam mogao ispustiti
iz ruku! Zato? Zato jer poznajem autora i vjerujem mu.
Todd Burpo daje nam divne darove dok sa svojim sinom
odmie velove vjenosti, omoguujui nam nakratko
uvidjeti to se nalazi s druge strane.
Dr. Everett Piper, predsjednik Wesleyjanskog
sveuilita u Oklahomi i autor djela
Why I m a Liberal and Other Conservative Ideas
U ovoj lijepoj i dobro napisanoj knjizi etverogodinji
Colton doivljava iskustvo vrlo slino iskustvima nadomak
smrti koja ljudi doivljavaju pod anestezijom. Znanstveno
sam prouio vie od 1600 iskustava nadomak smrti i
ustanovio sam da se tipino iskustvo te vrste moe dogo
diti i vrlo maloj djeci te pod anestezijom. Cak i nakon
prouavanja toliko mnogo iskustava nadomak smrti,
Coltonovo iskustvo smatram dramatinim, iznimnim i
nadahnuem za sve krane.
Jeffrey Long, dr. med., osniva Zaklade za istrai
vanja iskustava nadomak smrti i autor djela Evidence
o f the Afterlife: The Science o f Near-Death Experiences

Lijepo napisan prikaz raja koji e ohrabriti one koji

sumnjaju te ushititi one koji vjeruju.
Ron Hali, suautor djela Same Kind of Different as Me
Neke prie ele biti ispriane. Jednostavno ive vlastitim
ivotom. Knjiga koju drite u rukama sadri upravo takvu
priu. Ali, nee dugo ostati s vama: prelit e se u vae
razgovore u potrazi za nekim tko je jo nije uo. Znam
da e vam se to dogoditi jer se dogodilo meni.
Phil McCallum, vii pastor Crkve zajednice
Evergreen, Bothell, Washington
Biblija raj opisuje kao Boje prebivalite. Raj je stvarno
mjesto koje e biti vjeno prebivalite svih onih koji svoj
ivot predaju Bogu. Todd Burpo u ovoj knjizi prenosi
iskustvo koje je njegov sin doivio u vrijeme operacije
prsnutog slijepog crijeva. Ova iskrena i dirljiva pria ohra
bruje sve nas koji imamo vjenu nadu.
Robert Morris, pastor Crkve Gateway, South lake,
Texas
Knjiga Raj zaista postoji je divna. Potvruje koliko je vjera
vana u naim ivotima - za djecu kao i za odrasle.
Timothy P. O Holleran, dr. med.
Coltonova pria mogla je biti u Novom Zavjetu - ali Bog
nam se odluio obratiti u 21. stoljeu kroz nezamuene
oi djeteta i otkriti neke od tajni raja. Stil je privlaan, a
istina zapanjujua te budi udnju koja trai jo.
Jo Anne Lyon, glavna nadzornica
Wesleyjanske crkve

Bog je vrlo kreativan i uvjerljiv! Otkria iz ove knjige

istaknut e to na nove naine. Coltona poznajem oci
roenja. Ve je Lio dvogodinji djeak iskazivao snano
zanimanje za duhovnost i duhovnu dubinu. Kad su mu
bile otprilike tri godine, sjeo mi je u krilo, pogledao me
u oi i upitao me elim li poi u raj kad umrem. Potom
mi je rekao: Samo mora imati Isusa u srcu. Ovu knjigu
preporuujem kao drugaije vienje stvarnosti Boga, koji
se esto doima skrivenim, ali se u na ivot uplie prema
vlastitom rasporedu.
Phil Harris, okruni nadzornik Wesleyjanske crkve za
Colorado i Nebrasku
Uvijek je blagoslov uti da su Akianine slike utjecale na
jo jedan ivot. Njezin prikaz Krista s naslovom Princ
mira jedno je od njezinih najpopularnijih djela. Kao majka
djeteta koje je doivjelo neto iznimno i neobjanjeno u
okviru zemaljskog poimanja, oduevljeno dijelim radost te
obitelji i njihovo pripovijedanje vlastite iznimne prie.
Forelli Kramarik, suatorica djela Akiane: Her Life,
Her Heart, Her Poetry

z a h

v a l e

Coltonovu priu imali

smo mogunost suraivati s mnogima koji nisu samo
predani profesionalci, nego i brini ljudi. Istina je da su
nas zadivili strunou, ali su onju i mene vie oduevili
njihovi karakteri i njihova srca.
P r i p o v i j e d a j u i

Phil McCallum, Joel Kneedler, Lynn Vincent i Debbie

Wickwire uloili su dio sebe u stvaranje ove knjige, ali
su i obogatili nau obitelj. Bez njihova golemog truda
i obazrivosti knjiga Raj zaista postoji ne bi bila toliko
lijepo ureena.
Zahvaljujemo Bogu jer je okupio te darovite i talen
tirane ljude kako bi nam pomogli objaviti Coltonovu
priu. Svatko od njih bio nam je blagoslov.
onja i ja smatramo se povlatenima jer ih moemo
ubrojiti meu svoje prijatelje.

Predgovor

Aneli u restoranu
priziva sjeanja na
domoljubne parade, primamljive mirise zadimljenog
rotilja, slatki kukuruz i prtanje vatrometa na nonom
nebu. Ali, Dan nezavisnosti 2003. godine za moju je
obitelj bio vaan zbog drugih razloga.
D

a n

n e z a v i s n o s t i

Moja supruga onja i ja planirali smo odvesti djecu

u posjet Sonjinu bratu Steveu i njegovoj obirelji u Sioux
Fallsu u Junoj Dakoti. Ali, najvanije je bilo sljedee:
bit e to prvi put da naputamo svoj grad Imperial u
Nebraski nakon to se obiteljsko putovanje u Greeley
u Coloradu u oujku pretvorilo u najgoru nonu moru
naih ivota.
Jednostavno reeno, kad smo zadnji put kao obitelj
poli na putovanje, jedno od nae djece zamalo je umrlo.
Moda ete nas smatrati ludima, ali tada smo pomalo
strepili, gotovo toliko da nismo eljeli krenuti. No, kao
pastor nisam praznovjeran. Ipak, na neki udan, nemi
ran dio mene osjeao je da emo biti na sigurnom ako
se uurimo kod kue. No, naposljetku je pobijedio
razum - i elja da upoznamo maloga Bennetta, za kojega
je Steve tvrdio da je najslae dijete na svijetu. Stoga smo
u na plavi Ford Expedition spakirali sve potrebno za
vikend i pripremili obitelj za put na sjever.

onja i ja zakljuili smo kako bi bilo najbolje da vozi

mo uglavnom nou. iako e Colton barem prespavati
najvei dio puta, svezan u sjedalici protiv svoje volje,
volje etverogodinjaka koji je uvjeren da je veliki deko.
1 tako sam neto poslije osam sati naveer izvezao na
Ford Expedition iz dvorita, proao pokraj Wesleyjanske
crkve Crossroads, u kojoj sluim kao pastor, i izaao na
autocestu 61.
N o se prostrla ravnicom vedra i svijetla, a na baru
nastom nebu isticao se bijeli polumjesec. Imperial je mali
zemljoradniki gradi tik uz zapadnu granicu Nebraske. Sa
samo dvije tisue dua i bez ijednog semafora, to je gradi u
kojemu je vie crkvi nego banaka, u kojemu zemljoradnici
u vrijeme ruka ravno s polja dolaze u obiteljske zalogajnice
u radnim izmama Wolverine, na glavi imaju bejzbolske
kape s natpisom John Deere, a s bokova im vise klijeta
za popravljanje ograde. Stoga su se estogodinja Cassie
i Colton veselili putovanju u veliki grad Sioux Falls,
gdje e upoznati svojega novoroenog bratia. Djeca su
brbljala prvih 150 kilometara do grada North Plattea, a
Colton je vodio bitke akcijskog superjunaka te nekoliko
puta spasio svijet. Neto prije deset sati uli smo u taj
grad od 24 000 stanovnika, najpoznatiji po tome to se u
njemu rodio Buffalo Bill Cody, glasoviti zabavlja Divljeg
zapada. Norrh Platte bit e gotovo zadnja civilizacijska
postaja - ili barem zadnja otvorena postaja - koju emo
te noi proi putujui prema sjeveroistoku, preko golemih
prostranstava polja kukuruza u kojima nema niega osim
jelena, fazana i pokoje farme. Bili smo planirali stati ondje
te napuniti spremnik automobila i svoje trbuhe.
Nakon punjenja spremnika na postaji Sinclair izali
smo na Ulicu Jeffers u kojoj sam, prolazei ispod semafora,
primijetio da bi nas skretanje lijevo odvelo u Regionalni

Ponovno sam pogledao onju i vidio da su joj usta

irom otvorena. O krenuo sam se prem a C oltonu. H oe
rei da je Isus bio ondje?
M oj je sini kim nuo kao da potvruje da je u dvoritu
vidio bu b am aru . D a, Isus je bio ondje.
Pa, gdje je Isus bio?
C o lto n me je pogledao ravno u oi. Sjedio sam mu
u krilu.
A ko postoje tipke za prekide razgovora, to je bila jedna
od njih. onja i ja zanijem iii sm o od zaprepatenosti, p o
gledali sm o se i razm ijenili jo jednu neizreenu poruku:
D akle, o ovome doista moramo razgovarati.
Izali sm o iz autom obila i uli u restoran, iz kojega
sm o za nekoliko m inuta izali s velikom vreom hrane.
U m euvrem enu sm o onja i ja aptali.
M isli Ii da je doista vidio anele?
I IsusaV.
N e znam .
Je li to bio san?
N e znam , doim a se vrlo sigurnim .
K ad sm o se vratili u autom obil. onja je nam je podi
jelila sendvie s govedinom i pogaice od krum pira, a ja
sam pokuao s jo jed n im pitanjem .
C olton , gdje si bio kad si vidio Isusa?
Pogledao me je kao da eli rei: Nismo li upravo ra
zgovarali o tome?
U bolnici. Z na, kad je doktor O H olleran radio na
m eni.
Pa, doktor O H olleran je nekoliko puta radio na tebi,
sjea se? upitao sam. Coltonu je u toj bolnici hitno kirurki
uklonjeno slijepo crijevo i potom mu je oiena trbuna
upljina, a naknadno sm o ga odveli da mu uklone keloidne

majuan, maleni djeak. Zapravo je jo bio djeai koji je

u svojoj naivnosti govorio draesno (i katkad neugodno)
iskreno. Ako ste roditelj, znate o emu govorim: to je
ona dob u kojoj dijete moe uprijeti prstom u trudnicu
i upitati (vrlo glasno): Tara, zato je ona teta tako de
bela? Colton je bio u razdoblju ivota u kojemu jo nije
nauio biti taktian i lukav.
Sve su mi te misli prolazile kroz um dok sam pokuavao
ustanoviti kako da odgovorim na jednostavnu tvrdnju
svojega etverogodinjeg sina o tome da su mu aneli
pjevali. A rada sam se napokon odvaio: Colton, rekao
si da su ti aneli pjevali dok si bio u bolnici.
Energino je kimnuo.
to su ti pjevali?
Colton je pogledao prema gore pa udesno, prisjeajui
se. Pa, pjevali su Isus me voli i Joua je bio bitku za
Jerihon, uvjereno je rekao. Zamolio sam ih da pjevaju We
Will, We Will Rock You, ali to nisu htjeli pjevati.
Dok se Cassie tiho kikotala, shvatio sam da je Colton
odgovorio brzo i ozbiljno, bez imalo oklijevanja.
onja i ja smo se ponovno pogledali. Sto se dogaa?
Je li sanjao dok je bio u bolnici?
I jo jedno neizgovoreno pitanje: to rei na to?
U mislima mi se pojavilo logino pitanje: Colton,
kako su ti aneli izgledali?
Nasmijao se, onome to se inilo kao sjeanje. Pa,
jedan je izgledao kao djed Dennis, ali to nije bio on jer
djed Dennis ima naoale.
A tada se uozbiljio. Tata, Isus je rekao anelima da
mi pjevaju jer sam se jako bojao. Oni su mi pomogli.

Isus?

na kojemu je za
poela naa nona mora trebalo je biti proslava. Poetkom
oujka 2003. godine trebao sam otputovati u Greeley u
Coloradu na sastanak okrunog odbora Wesleyjanske
crkve. Naa je obitelj od prolog kolovoza proivljavala
teko razdoblje: sedam mjeseci uzastopnih ozljeda i bolesti
medu kojima su bili slomljena noga, dvije operacije i strah
od raka, a sve je to zajedno iscijedilo na bankovni raun
toliko da smo gotovo mogli uti zvukove cijeenja kad
bi stigao bankovni izvadak. jVloja mala pastorska plaa
ostala je nepromijenjena, ali je na glavni izvor prihoda
bio posao s garanim vratima. Nae zdravstvene tekoe
stajale su nas vrlo mnogo.
O b i t e l j s k o

p u t o v a n j e

Ali, do veljae smo naizgled prebrodili sve to. Budui

da sam ionako morao otputovati, odluili smo to putovanje
na sastanak odbora pretvoriti u svojevrsnu prekretnicu u
naemu obiteljskom ivotu - malo se zabaviti, okrijepiti se
mentalno i duhovno te krenuti dalje s novom nadom.
onja je bila ula za zgodno mjesto za djecu u pred
grau Denvera zvano Paviljon leptira, laj takozvani
zooloki vrt beskraljenjaka otvoren je 1995. godine
kao edukacijski projekt koji e posjetitelje pouavati o
udesnosti kukaca i morskih ivotinja, onih koje ive u
plimnim jezercima. Danas djecu ispred toga zoolokog
vrta doekuje golema i jarko obojena metalna skulptura

bogomoljke. Ali, 2003. godine taj divovski kukac nije bio

ondje pa malena zgrada, otprilike petnaest minuta vonje
udaljena od sredita Denvera, izvana nije bila osobito
privlana djeci. Ali, unutra ih je ekao udesni svijet,
osobito udesan za djecu Coltonove i Cassiene dobi.
Prvo mjesto na kojemu smo stali bio je Gmizej,
prostorija puna terarija u kojima ive gmizava stvorenja
od kojekakvih buba do ohara i paukova. Jedan izloak,
toranj tarantula, privukao je Cassie i Coltona poput ma
gneta. Taj niz terarija bio je upravo onakav kakvim su ga
oglaavali, toranj staklenih nastambi, a u njima dlakavi
paukovi debelih nogu koji vas opinjavaju ili u vama
bude nelagodu.
Cassie i Colton naizmjence su se penjali na sklopive
ljestve od tri stepenice kako bi promotrili stanare gornjih
katova tornja tarantula. U kutu jednoga terarija sklupala
se plava meksika tarantula, iji je egzoskelet bio prekri
ven onime to je na ploici ispod terarija opisano kao
dlaice lijepe svijetle boje. U drugoj nastambi bila je
crveno-crna tarantula podrijetlom iz Indije. Jedan od
strasnijih stanara bila je kostur tarantula, tako nazvana
jer su joj noge ispresijecane bijelim prugama pa izgleda
kao obrnuta rendgenska snimka. Kasnije smo uli da je
ta tarantula bila pomalo buntovna: jednom je nekako
uspjela pobjei pa je ula u susjednu nastambu i pojela
susjedu za ruak.
Kad je Colton skoio na ljestve kako bi vidio tu zloe
stu tarantulu, pogledao me je preko ramena i uputio mi
osmijeh koji me je razdragao. Osjetio sam kako mi se
miii vrata oputaju, a negdje u meni otvorio se ventil
i oslobodio pritisak emocionalnom inaicom dugog uz
daha. Prvi put nakon nekoliko mjeseci osjetio sam da
mogu jednostavno uivati u svojoj obitelji.

Ajme, pogledaj onu! rekla je Cassie pokazujui jedan

od terarija. Moja ki, pomalo trkljasta estogodinjakinja, vrlo je bistra, a tu je znaajku naslijedila od mame.
Cassie je pokazivala natpis na kojemu je pisalo: Golijat
pticojed... enke mogu izrasti do 30 centimetara.
Tarantula u tom terariju bila je duga samo petnaestak
centimetara, ali joj je tijelo bilo veliko poput Coltonova
zapea. Colton je razrogaenih oiju zurio kroz staklo.
Pogledao sam na drugu stranu i vidio na Sonjinu licu
grimasu gaenja.
Jedan od uvara vjerojatno je takoer vidio izraz
njezina lica jer je istog trena doao obraniti pticojeda.
Golijat je iz June Amerike, rekao je srdanim, pou
nim tonom koji je govorio: Nisu odbojni kao to mislite.
Tarantule iz Sjeverne i June Amerike su vrlo pitome.
Ovu ak moete uzeti u ruke. Pokazao je drugog uvara
koji je na dlanu drao manju tarantulu kako bi je skupina
djece bolje promotrila.
Cassie je odjurila vidjeti to se dogaa, a onja, Colton i
ja krenuli smo za njom. U kutu prostorije, ureenom tako
da izgleda kao koliba od bambusovine, uvar je pokazivao
neospornu zvijezdu Gmizeja, pauiu Rosie. Bila je to
ruiasta tarantula iz June Amerike, dlakava, s tijelom
veliine ljive i nogama dugim petnaest centimetara,
debelim poput olovaka. Ali, s djeje toke gledita, ono
najbolje u vezi Rosie bilo je to to, ako si bio dovoljno
hrabar da je uzme u ruke, makar na trenutak, uvar bi
ti dao naljepnicu.
Ako imate malu djecu, znate da postoje trenuci kad
bi ona radije imala dobru naljepnicu nego aku novca.
A ta je naljepnica bila posebna: bijela sa utom slikom
tarantule i natpisom: Drao sam Rosie!

To nije bila obina naljepnica nego odlije za hra

brost!
Cassie se duboko nagnula nad uvarevu ruku. Colton
me je pogledao irom otvorenih plavih oiju. Tata, mogu
li dobiti naljepnicu?
Da bi dobio naljepnicu, mora uzeti Rosie u ruke.
Colton je u toj dobi jo govorio draesno, dijelom
ozbiljno, a dijelom bez daha, u djejem uenju. Bio je
pametan, smijean djeai s crno-bijelim pogledom na
ivot. v S tv ari su bile zabavne (LEGO kockice) ili nisu
(Barbie lutkice). Hranu je volio (odrezak) ili mrzio (ma
hune). Ljudi su se dijelili na dobre i zle, a njegove omiljene
igrake bile su akcijski likovi pozitivaca. Superjunaci su
mu bili vrlo vani. Lutke Spider-Mana, Batmana i Buza
Lightveara nosio je sa sobom posvuda. Tako je, ako bi
zaglavio na stranjem sjedalu automobila, u ekaonici
ili u crkvi, ipak mogao smiljati prizore u kojima pozitivci spaavaju svijet. To je najee obuhvaalo maeve,
Coltonovo omiljeno oruje za tjeranje zla. Kod kue je
mogao biti superjunak. Mnogo sam ga puta, vrativi se
kui, zatekao naoruanog do zuba, s po jednim maem
zataknutim s obje strane pojasa i s po jednim u svakoj ruci:
Tata, igram se Zorroa! Hoe li se igrati sa mnom?
laa je pogledao pauka na uvarevu dlanu i doimalo
se kao da je u tom trenutku poelio imati ma, barem
kao moralnu potporu. Pokuao sam zamisliti koliko taj
pauk zacijelo izgleda golem djeaiu jedva viem od
metra. Na sin bio je pravi djeak - odvaan i nestaan
momi koji je izbliza upoznao mnogo mrava, buba i
drugih gmizavih stvorenja. Ali, ni jedno od tih gmizavih
stvorenja nije bilo veliko poput njegova lica i nije imalo
kosu dugaku gotovo kao i on.

Cassie se uspravila i nasmijeila onji. Ja u je uzeti,

mama. Smijem li uzeti Rosie?
U redu, ali morat e priekati svoj red, rekla je
onja.
Cassie je stala u red iza nekoliko djeaka i djevojica.
Colton nije isputao Rosie iz vida dok su najprije jedan
djeak, a potom djevojica uzeli Rosie u ruke, nakon
ega im je uvar uruio arko eljene naljepnice. Zaas
je stigao i Cassien trenutak istine. Colton se naslonio na
moje noge, dovoljno blizu da vidi sestru, ali istodobno
i u pokuaju da pobjegne, pa je upirao unatrag u moja
koljena. Cassie je ispruila dlan i svi smo gledali kako
je Rosie, iskusna s malim, radoznalim ljudskim biima,
podizala svoje dlakave noge, jednu po jednu, te prela
preko mosta, s uvareve ruke na Cassienu, a potom na
trag na uvarevu.
Uspjela si! rekao je uvar dok smo onja i ja pljeskali
i klicali. Bravo! Tada je uvar ustao, odlijepio bijeloutu naljepnicu s velikog koluta i dao je Cassie.
To je, dakako, Coltonu jo vie otealo situaciju jer ne
samo to ga je sestra nadmaila, nego je i postao jedino dijete
u obitelji Burpo koje nije imalo naljepnicu. eznutljivo je
pogledao Cassienu nagradu, a potoni Rosie i vidio sam
kako se bori sa svojim strahom. Naposljetku je napuio
usne i pogledao me. Ne elim je uzeti u ruke.
U redu, rekao sam.
Ali mogu li dobiti naljepnicu?
Ne, moe je dobiti samo ako uzme Rosie u ruke.
Cassie ju je uzela. 1 ti moe ako hoe. eli li pokuati?
Samo na sekundu?
Colton je ponovno pogledao pauka, pa sestru, i vi
dio sam kako mu se kotaii u glavi okreu: Cassie je to
uinila. Rosie je nije ugrizla.

Zacim je odluno odmahnuo glavom: ne. Ali ipak

elim naljepnicu! ustrajao je. Coltona je tada dva mje
seca dijelilo od etvrtog roendana i vrlo je uspjeno
zauzimao svoj stav.
Naljepnicu moe dobiti samo ako uzme Rosie u
ruke, rekla je onja. Jesi li siguran da je ne eli uzeti
u ruke?
Colton je odgovorio zgrabivi onju za ruku i odvukavi je od uvara. Ne. elim ii vidjeti morsku
zvijezdu.
Jesi li siguran? upitala je onja.
Colton je energino kimnuo i krenuo prema vratima
Gmizeja.

s u s j e d n o j

prostoriji ugledali smo redove

akvarija i plimna jezerca. Obilazili smo izloke i pro

matrali morske zvijezde, rnekucc i morske anemone
koje su izgledale kao podvodni cvjetovi. Cassic i Colton
su uzdisali gurajui ruice u umjetna plimna jezerca i
dodirujui stvorenja koja do tada jo nisu vidjeli.
Zatim smo izali u veliki atrij obrastao dunglom
lia, viseim lijanama i granama koje su su se penjale
prema nebu. Promatrao sam palme i egzotine cvjetove
koji su izgledali kao iz Coltonovih slikovnica. A posvuda
oko nas leprali su i kruili oblaci leptira.
Dok su djeca istraivala prostor, dopustio sam svojim
mislima da se vrate u prolo ljeto, kad smo onja i ja igrali
u mjeovitoj softball ligi, kao to igramo svake godine.
Najee smo zavravali medu prvih pet, iako smo igrali
u timu staraca - u prijevodu: tridesetogodinjaka i
borili se protiv studentskih timova. Tada mi se uinilo
ironinim da je naa sedmomjesena muka zapoela oz
ljedom zadobivenom u zadnjem susretu naega zadnjeg
turnira 2002. godine. Ja sam igrao na srednjem vanjskom
poloaju, a onja u vanjskom polju. Ona je do tada postala
magistrica bibliotekarstva i bila mi je ljepa nego kad mi
je prvi put privukla pogled dok je kao brucoica etala
dvoritem Wesleyjanskog koleda u Bartlesvilleu.

Ljeto je bilo pri kraju, ali je vrelina bila u punom jeku

i sve je ealo za kiom. Iz Imperiala smo otputovali u
tridesetak kilometara udaljeno selo Waunetu, na turnir
koji se igrao u sustavu dvostruke eliminacije. Bila je
gotovo pono, a mi smo se uspinjali ljestvicom, igrajui
pod plavo-bijelom svjetlou reflektora.
Ne sjeam se rezultata, ali se sjeam da smo bili na
kraju utakmice i vodstvo nam je bilo nadohvat ruke. Bio
sam stigao do druge baze. Na sljedei igra udario je
lopticu koja je zavri!a na travi u sredini polja. ( )pazio
sam svoju priliku. Kad je vanjski igra pojurio po lopticu,
ja sam pojurio prema treoj bazi.
Osjetio sam kako loptica leti prema unutarnjem
polju.
Na trener na treoj bazi mahnito je mahao: Klizi!
Klizi!
Preplavljen adrenalinom, bacio sam se na tlo i osjetio
kako lijevim kukom struem po crvenoj zemlji. Protivniki
igra s tree baze ispruio je ruku u rukavici i...

Krc!
Zvuk loma moje noge bio je toliko glasan da sam za
mislio kako je loptica doletjela iz vanjskog polja i udarila
u nju. U mojoj potkoljenici i glenju planula je vatra.
Pao sam na leda, zgrio se u fetalni poloaj i privukao
koljeno prema trbuhu. Bol je arila i sjeam se kako se
tlo oko mene pretvorilo u maglovitu umu nogu, a potom
u zabrinuta lica, kad su dva igraa, obojica bolniari,
dotrala kako bi mi pomogli.
Nejasno se sjeam kako je onja dola vidjeti me. Po
izrazu njezina lica vidio sam da mi je noga neprirodno
izvijena. Odmaknula se kako bi se nai prijatelji bolnia
ri mogli primiti posla. Nakon to smo preli trideset
kilometara do bolnice, rendgensko snimanje otkrilo je

dva teka prijeloma. Na tibiji, veoj kosti u potkoljenici,

vidio se spiralni prijelom, to znai da su oba kraja
prijeloma izgledala kao spiralna svrdla. Uz to mi je i
gleanj pukao popola. To je vjerojatno bilo pucanje koje
sam uo. Naknadno sam uo da je taj zvuk bio toliko
glasan da su ga uli i ljudi koji su sjedili na tribinama
kod prve baze.
Taj sam zvuk ponovno uo u glavi dok smo onja i ja
gledali kako Cassie i Colton trkaraju ispred nas u atriju
Paviljona leptira. Zastali su na malom mostu i zagledali
se u ribnjak, brbljajui i upirui prstima. Rojevi leptira
leprali su oko nas, a ja sam pogledao brouru koju sam
kupio na recepciji kako bih pronaao njihova imena.
Bilo je plavih morfa tamnoplavih krila, crno-bijelih
papirnih zmajeva koji su letjeli polako i lagano poput
komadia novinskog papira, i vedrih sumpora s krilima
boje svjeeg manga.
laa sam jednostavno bio sretan jer napokon mogu
hodati ne epajui. Osim jake boli zbog spiralnog prijelo
ma, sljedea neposredna posljedica moje nezgode bila je
financijske prirode. Prilino je teko penjati se po Ijestvama
i ugraivati garana vrata vukui sa sobom pet kilograma
gipsa i nesavitljivo koljeno. Na bankovni raun naglo
se i brzo praznio. Mala uteevina, koju sam skupio kao
radnik i pastor, isparila je za nekoliko tjedana. A naa
primanja u meuvremenu su se prepolovila.
Ali, bolnost te nezgode nije se svela samo na novac. Bio
sam i dobrovoljni vatrogasac te trener hrvanja u srednjoj
koli pa su obje obveze trpjele zbog moje beskorisne noge.
Nedjelje su takoer postale izazov. Ja sam jedan od onih
pastora koji hodaju dok propovijedaju. Nipoto nisam
dramatini tip koji propovijeda paklene muke, ali nisam
ni tihi sveenik koji u liturgijskoj odjei izvodi liturgijska

itanja. Ja sam pripovjeda, a da bih pripovijedao, moram

se kretati. Ali, tada sam morao propovijedati sjedei s
nogom podignutom na drugi stolac, koja je strala kao
preka jedra. Traiti od mene da sjedim dok iznosim
nedjeljnu poruku jednako je kao da od Talijana traite
da govori ne koristei se pritom rukama. Ali, koliko god
mi je moja ozljeda teko padala, nisam znao da e to hiri
tek prva sruena domino ploica.
Jednoga jutra toga listopada, upravo kad sam se naviknuo epesati na takama, probudilo me je pol mulo
pulsiranje u donjem dijelu leda. Odmah sam znao u
emu je problem: bubreni kamenci.
Kad sam prvi put imao bubreni kamenac, bio je
velik est milimetara i iziskivao je operaciju, l aj put su
lijenici nakon pretraga zakljuili kako su kamenii
dovoljno maleni da ih izmokrim. Ali, ne znam je li to
bilo dobro: mokrio sam ih tri dana. Jednom sam srednji
prst prignjeio vratima prtljanika i oderao vrli. To je
bio sitnica prema ovome. ak me ni slamanje noge na
etiri dijela nije toliko boljelo.
Ali, preivio sam. Do studenog sam ve tri mjeseca
epesao na takama i otiao sam na pregled.
Noga pravilno zacjeljuje, ali je moramo ostaviti u
gipsu, rekao je ortoped. Mui li vas jo to?
Zapravo me je muilo. Bilo mi je pomalo neugodno
progovoriti o tome, ali na lijevoj strani prsnog koa
pojavio mi se vori, tono ispod povrine bradavice.
Denjak sam, a dok sam pisao, mnogo sam se naslanjao
na lijevu taku pa sam pomislio da je jastui te take u
nekoliko tjedana moda natrljao moj prsni ko i stvorio
iritaciju ispod koe, svojevrstan ulj.
Lijenik je odmah iskljuio tu mogunost. take to
ne izazivaju, rekao je. Moram pozvati kirurga.

Kirurg, doktor Timothy O Holleran, izveo je biopsiju

iglom. Nalaz je stigao za nekoliko dana i okirao me:
hiperplazija. Prijevod: prekursor raka dojke.

Raka dojke! Mukarac sa slomljenom nogom, bubre

nim kamencima i - ma, dajte, doista? - rakom dojke?
Kad su drugi pastori u mojemu okrugu uli za to,
nazvali su me Pastor Job, po ovjeku istog imena u Bib
liji, kojega je zadesio niz sve bizarnijih boljki. Ali, kirurg
je predloio ono to bi predloio da je biopsija enskog
tkiva urodila istim nalazom: mastektomiju.
onja, jaka ena sa Srednjeg zapada, tome je pristupila
praktino. Ako je lijenik predloio operaciju, to je put
kojim emo krenuti. Prebroir emo to, kao obitelj.
I ja sam tako mislio. Ali, u tom sam se razdoblju
poeo saalijevati. Prije svega, dojadilo mi je epesati
na takama. Zatim, mastektomija i nije najmuevnija
mogua operacija. I naposljetku, crkveni odbor sam ve
neko vrijeme molio da odvoji novac za zapoljavanje
mojega pomonika. Odbor je tek nakon mojega drugog
iskustva s bubrenim kamencima izglasao odobrenje za
to radno mjesto.
Umjesto da budem zahvalan, dopustio sam si zamje
ranje: Dakle, moram postati invalid i nai se nadomak
dijagnoze karcinoma da bi mi malo pomogli?
Moje samosaaiijevanje jednog je poslijepodneva doista
uzelo maha. Bio sam u prizemlju crkvene zgrade, zapravo
11 ureenom podrumu, gdje smo imali kuhinju, uionicu

i prostor za okupljanje. Upravo sam bio zavrio admini

strativne poslove i pomou taka krenuo uza stepenice.
Dolje, na prvoj stepenici, naljutio sam se na Boga.
Ovo nije poteno, mrmljao sam naglas i mukotrp
no se uspinjao taku po taku, stepenicu po stepenicu.

Moram pariti i nai se u ovom jadnom stanju da mi

prue pomo koja mi je cijelo vrijeme potrebna.
U svojemu samodopadnom muenitvu stigao sam
do odmorita kad je tihi glas u mojemu srcu progovorio:
A to je moj Sin uinio za tebe?
Ponizivi se i posramivi vlastite sebinosti, sjetio sam
se to je Isus rekao uenicima: Nije uenik nad uiteljem,
niti sluga nad svojim gospodarom1. Istina je da je za
mnom bilo nekoliko tekih mjeseci, ali to nije bilo nita
u usporedbi s onime to su mnogi ljudi proivljavali, ak i
u tom trenutku. Bog me je blagoslovio malom skupinom
vjernika i zaduio me voditi ih te im sluiti, a ja sam se
ljutio na njega jer ti vjernici nisu sluili meni.
Boe, oprosti mi, rekao sam i krenuo dalje s obnov
ljenom snagom, kao da su moje take orlova krila.
Ali, moja crkva zapravo jest sluila meni - voljela me na
nain daje odredila posebno vrijeme za molitvu za mene.
Jednoga jutra na poetku prosinca doktor O Holleran me je
nazvao i priopio mi neobinu vijest: ne samo to je tkivo
bilo dobroudno, nego je i bilo posve normalno. Normalno
tkivo dojke. Ne znam to objasniti, rekao je. Biopsija
je nedvojbeno pokazala hiperplaziju pa smo oekivali da
emo isto vidjeti i u tkivu odstranjenom mastektomijom.
Ali, to tkivo je posve normalno. Ne znam to bih rekao.
Ne znam kako se to dogodilo.
Ja sam znao: Bog mi je malim udom pokazao svoju
Ijubav.

C O L T O N H R A .B R .O

(Z,I>1^2LAVA MHH6
skinuli su mi gips. Nakon to
smo strah od raka i bubrene kamence ostavili za sobom,
nekoliko mjeseci ponovno sam uio hodati, najprije uz
pomo gipsane izme, a potom sam, uz prilino teko
epanje, svoje oslabljene miie polako vraao u zdravo
stanje. Do veljae sam napokon postigao odreenu mjeru
neovisnosti upravo na vrijeme za sastanak okrunog
odbora nae Crkve u Greeleyju u Coloradu, koji je bio
zakazan za prvi tjedan u oujku.
S

l j e d e i

m j e s e c

Mora otii nekamo, rekla mi je onja nekoliko

tjedana prije sastanka. Jednostavno idi i zabavi se.
I eto nas u Paviljonu leptira. Pokraj nas je leprao le
ptir monarh s jarkonarancastim krilima iaranim crnim
crtama, poput vitraa. Izustio sam molitvu zahvalnosti
jer se to putovanje uope ostvarilo.
Dva dana prije, u etvrtak, Colton je poeo govoriti
onji da ga boli trbuh. Ja sam ve bio u Greeleyju, a onja
je u to vrijeme pouavala razred uenika s dravnom
stipendijom u srednjoj koli u lmperialu. Ne elei koli
nametati troak zamjene, zamolila je nau dobru prija
teljicu Normu Dannatt da priuva Coltona dok je ona
na poslu. Norma, koja je naoj djeci bila poput najdrae
tete, odmah je pristala. Ali, u podne je zazvonio Sonjin
telefon. Zvala je Norma: Coltonovo stanje se pogoralo.
Imao je visoku temperaturu i groznicu, a najvei dio

prijepodneva nepomino je preleao na Norm inu kauu,

omotan dekom.
Kae da se smrzava, ali se obilno znoji, rekla je
Norma, oito zabrinuta. Rekla je da je Coltonovo elo
prekriveno gracima znoja velikim poput suza.
Kad je Normin suprug Bryan doao kui i pogledao
Coltona, zakljuio je da ga moraju odvesti na pregled u
hitnu slubu. onja me je nazvala u Greeley kako bi mi
priopila tu vijest i tako sam shvatio da e nae putovanje,
kojim smo trebali proslaviti kraj niza bolesti i ozljeda,
biti onemogueno... zbog bolesti.
onja je ranije otila s posla, dola k Normi po C ol
tona i odvela ga lijeniku, koji joj je otkrio da u gradu
vlada eluana viroza. Nae je putovanje te noi ostalo
neizvjesno. onja i ja smo svako za sebe, u Greeley ju i
Imperialu, molili da se Colton oporavi dovoljno da moe
putovati i do jutra smo dobili odgovor: da!
Poviena temperatura tijekom noi se spustila, a do
petka poslijepodne ponovno je bio onaj stari. onja me
je nazvala i rekla: Dolazimo!
A tada je, u Paviljonu leptira, pogledala na sat. Te ve
eri trebali smo veerati sa Steveom Wilsonom, pastorom
Wesleyjanske crkve u Greeleyju, i s njegovom suprugom
Rebeccom, a djeca su se jo eljela okupati u hotelskom
bazenu. U Imperialu se u oujku nisu mogli kupati pa je
to bila rijetka prilika. Mislim da bismo se trebali vratiti
u hotel, rekla je onja.
Pogledao sam nju, a zatim Coltona. Hej, kompa,
vrijeme je da krenemo. Jesi li i dalje siguran da ne eli
uzeti Rosie u ruke? upitao sam. Ovo je zadnja prilika
da dobije naljepnicu. Sto kae?
Emocije su prelazile preko Coltonova lica kao suneva
svjetlost i oblaci u ubrzanom meteorolokom prikazu.
Tada ga je ak i njegova starija sestra zadirkivala jer se

boji. Gledao sam kako Colton stie oi i zube: elio je

tu naljepnicu.
Dobro, uzet u je, rekao je. Ali samo nakratko.
Prije no to se stigao predomisliti, svi smo se vratili u
Gmizej, a ja sam uhvatio uvara. Ovo je Colton i eli
pokuati, rekao sam.
uvar se nasmijeio i sagnuo. U redu, Colton, jesi
li spreman?
Na je sin, ukoen kao daska, pruio ruku, a ja sam
se sagnuo i prihvatio je odozdo.
Dakle, ovo je jako lako, rekao je uvar. Samo
isprui ruku ravno i mirno. Rosie je vrlo njena. Nee
te ozlijediti.
uvar je podigao ruku, a Rosie je prela na Coltonovu
ruku i bez zastajkivanja se vratila na uvarevu ruku koja ju
je ekala na drugoj strani. Svi smo poeli klicati i pljeskati
Coltonu dok mu je uvar pruao naljepnicu. Suoio se sa
svojim strahom! Za njega je to bila velika pobjeda! Taj se
trenutak doimao kao lag na torti savrenog dana.
Kad smo napustili Paviljon leptira, razmiljao sam o
proteklih nekoliko mjeseci. Bilo mi je teko povjerovati
da smo u pola godine doivjeli prijelom noge, bubrene
kamence, gubitak posla, stres zbog financijskih tekoa,
tri operacije i strah od raka. U tom trenutku prvi put
sam shvatio da sam se osjeao kao da se borim u ringu
Mjesecima sam bio u stavu pripravnosti, ekajui sljedei
ivotni udarac. Ali, tada sam se prvi put nakon prolog
ljeta osjeao potpuno oputeno.
Da sam dopustio da se ta metafora borbe i udaraca
razvije malo dalje, moda bih stigao do njezina loginog
zavretka: boksai ostaju na nogama ak i dok primaju
teke udarce zato to su spremni na njih. Udarac koji ih
obori najee je onaj koji nisu predvidjeli.

 E T V R T O POGLAVLJE

NAGOVJETAJI

Cassie i Colton su nakon

kupanja sjedili u velikom, okruglom separeu restorana
K

a s n i j e

t e

v e e r i

Ol Chicago u Greelvju i zadovoljno bojali bojanke dok

smo onja i ja avrljali s pastorom Steveom i njegovom
suprugom Rebeccom. Ve smo bili pojeli izvrsnu talijan
sku veeru, ukljuujui uobiajenu omiljenu djeju branu
- pizzu, pagere i kruh s enjakom.
Steve je bio vii pastor crkve sa 1500 do 2000 vjerni
ka - gotovo koliko je stanovnika u naemu gradiu Imperialu. Bila je to prigoda da onja i ja upoznamo jo
jednog pastora iz naega okruga i da steknemo uvid u to
kako drugi pastori obavljaju svoju slubu. Planirali smo
sutradan posjetiti Steveovu crkvu, Wesleyjansku crkvu
u Greelvju. onju je osobito zanimalo kako funkcionira
nedjeljni jutarnji program za djecu. Rebecca je naizmjence
sudjelovala u razgovoru odraslih i u djejem bojanju.
Ajme, Colton, sjajno boji tu pizzuU rekla je. Colton
joj se slabano, pristojno nasmijeio, ali je bio neuobiajeno
tih. A tada je, nekoliko minuta poslije, rekao: Mama,
boli me trbuh.
onja i ja smo se pogledali. Je li se eluana viroza
vratila? onja je prislonila nadlanicu na Coltonov obraz
i odmahnula glavom. Nisi vru, duo.
Povraa mi se, rekao je Colton.
Ni meni nije dobro, mama, rekla je Cassie.

Zakljuili smo da je problem prouzroen neime sto

su pojeli. Budui da su se oboje osjeali loe, ranije smo
zavrili veeru, pozdravili se s Wilsonovima i krenuli u
hotel, koji je bio s druge strane restoranskog parkiralita.
Cim smo otvorili vrata nae sobe, Coltonove rijei su se
ostvarile: poeo je povraati na tepih, a zavrio u zahod,
jer ga je onja brzo odvela u majunu kupaonicu.
Stojei na vratima kupaonice, gledao sam kako se
Coltonovo maleno, nagnuto tijelo gri. To mi nije izgle
dalo kao trovanje hranom.

Zacijelo je ona eluana viroza, pomislio sam. Sjajno.

Tako je poelo. Colton je povraao svakih trideset
minuta, kao po rasporedu. U meuvremenu je onja sjedila
na tapeciranom stolcu i drala ga na krilu, a nadohvat ruke
bila joj je posuda za led, za sluaj da ne stignu do kupao
nice. Nakon otprilike dva sata takvog ciklusa pridruilo se
i drugo dijete. Dok je Colton povraao u zahod, a onja
kleala pokraj njega i drala mu ruku na leima, Cassie
je dojurila u kupaonicu i povratila u kadu.
Todd! viknula je onja. Trebam pomo!
Odlino, pomislio sam. Sada su oboje bolesni.
Ili nisu? Kad smo ih oboje odveli u spavau sobu,
onja i ja smo razgovarali. Juer se doimalo da se Colton
oporavio od eluane viroze. I cijeli dan u Paviljonu leptira
bio je normalan, potpuno veseo, ako se izuzme napetost
zbog dranja Rosie u rukama kako bi dobio naljepnicu.
I Cassie je drala Rosie... bi li goleme tarantule mogle
izazvati povraanje?
Ne, ludo, rekao sam sam sebi i odbacio tu misao.
Jesu li djeca u restoranu jela isto? upitao sam onju,
koja je leala na velikom krevetu i grlila naa dva bolesna
djeteta.
Pogledala je u strop i na trenutak se zamislila. Mislim
da su oboje pojeli neto pizze... ali svi smo jeli pizzu.

M islim da je to viroza. Colton se vjerojatno nije potpu

no oporavio, a Cassie se zarazila prije no to smo stigli
ovamo. Lijenik je rekao da je prilino zarazna.
Kako god bilo, doimalo se da na oputajui, slavlje
niki izlet nakon izlaza iz tekoa naglo zavrava. A ne
koliko minuta poslije uo sam rijei koje su oito potvrdile
moje misli: M ama, opet mi se povraa.
onja je zgrabila Coltona i ponovno ga urno odvela
u kupaonicu, u zadnji tren.
Kad je ruiasta svjetlost svitanja ujutro poela prodi
rati kroz zavjese. onja je jo bila budna. Sloili smo se
da barem jedno od nas ipak mora poi posjetiti crkvu te
stei neto znanja o slubi u velikoj crkvi, kako bismo ga
ponijeli u Imperial, pa sam pokuao barem malo odspa
vati. Stoga je onji preostala dunost njegovateljice, koja
je obuhvaala odlazak u kupaonicu s Coltonom gotovo
svakih sat vremena. Cassie je povraala jo samo jednom
tijekom noi, ali koji god bio taj virus, doimalo se da se
uhvatio utrobe naega djeaia i ukopao duboko.
Rano smo se odjavili iz hotela i odvezli se k Philu i
Betty Lou Harris, naim prisnim prijateljima te nadzorni
cima okruga Wesleyjanske crkve koji obuhvaa ( 'olorado
i Nebrasku. Prvotni plan bio je da nae dvije obitelji rog
jutra zajedno dou u crkvu Wilsonovih. Ali, uz dvoje bole
sne djece odluili smo da e onja ostati kod Harrisovih.
Betty Lou, uistinu ljubazna ena, ponudila je da e ostati
kod kue i pomoi joj.
Kad sam se vratio iz crkve netom nakon ruka, onja
me je obavijestila o stanju: Cassie se osjea mnogo bolje.
ak je uspjela neto pojesti i zadrati u elucu. Ali, Colton
i dalje neprestano povraa u pravilnim razmacima.

Colton je bio u dnevnoj sobi Harrisovih, sklupan na

pokrivau u kutu golemog kaua, s kantom pri ruci, za
svaki sluaj. Priao sam mu i sjeo pokraj njega.
Hej, kompa. Nisi najbolje, ha?
Colton je polako odmahnuo glavom, a plave oi is
punile su mu se suzama. Bio sam tridesetogodinjak, ali
sam proteklih nekoliko mjeseci dobro nauio kako je kad
se osjea toliko bolesno i jadno da samo eli zaplakati.
Srce me je boljelo zbog sina.
Doi, rekao sam. Uzeo sam ga u krilo i zagledao
se u njegovo okruglo lie. Njegove oi, inae blistave i
vesele, izgledale su prazno i slabano.
Phil nam je priao, sjeo pokraj mene i pobrojio sim
ptome: bol u trbuhu, obilno povraanje, povremeno
poviena temperatura. Bi li to mogla biti upala slijepog
crijeva?
Na trenutak sam se zamislio nad time. Obiteljska
anamneza nedvojbeno je postojala. Mojemu ujaku je
prsnulo slijepo crijevo, a ja sam kao student imao teku
upalu slijepog crijeva, u vrijeme dok smo onja i ja izlazili.
onji je takoer uklonjeno slijepo crijevo dok je bila u
drugom razredu osnovne kole.
Ali, doimalo se da se okolnosti ne poklapaju. Lijenik
u Imperialu dijagnosticirao mu je eluanu virozu. A ako
je posrijedi doista bila upala slijepog crijeva, ne bi bilo
razloga da i Cassie bude bolesna.
N o smo proveli kod Harrisovih u Greeleyju. Cassie
se do jutra potpuno oporavila, ali je Colton i drugu no
proveo povraajui.
Kad smo spakirali torbe i krenuli staviti ih u auto
mobil, Phil se zagledao u Coltona, kojega je onja drala
u naruju. Izgleda mi prilino bolesno, Todd. Moda
biste ga ovdje trebali odvesti u bolnicu.

onja i ja smo bili razgovarali o toj mogunosti.

Ve smo bili sjedili s bolesnim djetetom u ekaonicama
hitnih slubi i iz iskustva smo zakljuili da bismo se vje
rojatno prije vratili kui u Imperial, do kojega nas dijeli
tri sata vonje, nego to bi nas netko primio u hitnoj
slubi gradske bolnice u Denveru. Stoga smo nazvali u
Imperial i dogovorili posjet naemu obiteljskom lijeniku,
onome koji je Coltona pregledao proli petak. To sam
objasnio Philu. Rekao je da shvaa, ali sam vidio da je
ipak zabrinut. A i ja sam nakon otprilike sat vremena
vonje pomislio da je moda u pravu.
Prvi znak upozorenja za onju se pojavio kad smo,
izaavi iz Greeleyja, stali kako bismo kupili gaice s pele
nama. Colton ve vie od dvije godine nije nosio pelene,
ali se tada pomokrio u gaice. onja se zabrinula jer se
nije nimalo pobunio kad ga je polegnula na stranjem
sjedalu i stavila mu gaice s pelenom. U normalnim
okolnostima to bi ga silno razljutilo: Nisam mala bebn\
Ali, tada nije ni pisnuo.
Kad ga je ponovno svezala u sjedalicu, samo je rui
cama stegnuo trbui i zastenjao. Nakon dva sata vonje
ve je plakao bez prestanka, zastajui svakih trideset
minuta samo kako bi povratio. U ogledalu sam na Sonjinu
licu vidio patnju i bespomonost. U meuvremenu sam
nastojao ostati usredotoen na cilj: dovesti ga u Imperial,
prikljuiti ga na infuziju i zaustaviti dehidraciju koju je
ta viroza zacijelo uzrokovala.
U Imperial smo stigli za neto manje od tri sata.
U bolnici nas je sestra prilino brzo odvela u sobu za
pregled, a onja je nosila Coltona drei mu glavicu na
svojemu ramenu kao to je to inila dok je bio beba. Za
nekoliko minuta stigao je lijenik koji je Coltona pre
gledao u petak pa smo mu rekli to se u meuvremenu
dogaalo. Nakon kraeg pregleda naruio je pretrage

krvi i rendgensko snimanje, a ja sam imao osjeaj da

sam udahnuo prvi put otkako smo krenuli iz Greelyja.
Bio je to napredak. Poduzeli smo neto. Uskoro emo
imati dijagnozu, vjerojatno pokoji recept i Colton e biti
na putu ozdravljenja.
Odveli smo ga u laboratorij, gdje je vritao dok se labo
ratorijska tehniarka trudila pronai mu venu. Uslijedilo
je rendgensko snimanje, koje je prolo bolje samo zato
jer smo uvjerili Coltona da nema igli. Za sat vremena
ponovno smo bili u sobi za pregled, s lijenikom.
Bi li mogla biti upala slijepog crijeva? onja je upi
tala lijenika.
Odm ahnuo je glavom. Ne. Nalaz leukocita ne od
govara upali slijepog crijeva. Ali, zabrinjava nas nalaz
rendgenskog snim anja.
Pogledao sam onju. U tom smo trenutku shvatili da
smo bili uvjereni kako je posrijedi vrlo neugodan virus.
Nism o bili nimalo spremni na neto ozbiljnije. Lijenik
nas je odveo u hodnik, gdje je rendgenska snimka ve
bila privrena na svjetiljku. Kad sam je vidio, srce mi
je pretrnulo: rendgenska snimka majunog torza naega
sina otkrivala je tri tamne mase. Izgledalo je kao da je
iznutra eksplodirao.
onja je poela odmahivati glavom, a niz obraze
su joj se slile suze, koje su se do tada skrivale tik ispod
povrine.
Jeste li sigurni da nije upala slijepog crijeva? upitao
sam lijenika. Imamo je u obiteljskoj anamnezi.
Ponovno je odgovorio nijeno. Pretrage krvi to ne
pokazuju.
Sto je tada?
Nisam siguran, rekao je.

SJE N A SM RTI

i l o

j e

t o

ponedjeljak, 3. oujka. Sestre

su Coltona smjestile u sobu i prikljuile ga na infuziju.

S vrha ipke od nehrajueg elika visjele su dvije vre
ice, jedna za hiraciju, a druga s antibioticima. onja
i ja zajedno smo molili za Coltona. Norma je svratila i
donijela Coltonovu omiljenu igraku, njegovog SpiderM an a. Inae bi mu oi zablistale im bi ugledao Normu
ili Spider-Mana, ali tada uope nije reagirao. Kasnije
je naa prijateljica Terri dovela Coltonovog najboljeg
prijatelja, svojega sina Huntera, u posjet. Colton, goiovo
beivotan, ni tada nije odgovorio.
Sjedei na stolcu pokraj Coltonova kreveta, Norma
je ozbiljno pogledala onju. Mislim da bi ga trebali
odvesti u Djeju bolnicu u Denveru.
Ali, mi smo imali povjerenja u tamonje lijenike,
uvjereni da ine sve to je mogue. Osim toga, Colton
nije bio u stanju putovati natrag u Colorado.
Povraanje se nastavilo. onja se dobro drala, tje
ila ga i hvatala ono to bi povratio, a ja sam otiao
kui provjeriti to je s preostalim dijelom naega ivota.
Putem sam svratio u crkvu kako bih se uvjerio da nije
izgorjela. Razgovarao sam sa svojim ljudima u poslu
m ontae garanih vrata, uzvratio nekoliko telefonskih
poziva novim klijenatima i otiao popraviti jedna vrata.
C ijelo vrijeme dok sam bio odsutan iz bolnice, slao sam

molitve. Molio sam ak i dok sam razgovarao s ljudima

- molirve su bile poput mentalne pozadinske glazbe koja
bi bila u prednjem planu - jedinom planu - da se ivot
nije neugodno nastavljao kao da se nita nije dogodilo.
onja je no s ponedjeljka na utorak provela u bolnici,
a ja sam ostao kod kue s Cassie. U utorak ujutro odvezao
sam je u kolu. Tijekom dana sam, izmeu odgovornosti
u crkvi i na poslu, svraao u bolnicu koliko sam god
esto mogao, nadajui se poboljanju. Ali, kad god sam
uao u Coltonovu sobu, vidio sam kako moj djeai
tone sve dublje u ralje tajanstvenog udovita koje ga je
zgrabilo. Ne samo to mu nije bilo bolje, nego mu je i
sve bre bilo gore.
Sljedeeg poslijepodneva vidio sam neto to me je
uzasnulo: sjenu smrti.
U trenutku sam je prepoznao. Kao pastor se katkad
naete uz umiruega. U bolnici. U starakom domu. U
hospiciju. Pojave se znakovi: koa gubi ruiastu boju i
blijedi do utila. Disanje je oteano. Oi su otvorene, ali
osoba nije prisutna. A najoitiji znak su upale oi i tamni
krugovi oko njih. Taj sam prizor vidio mnogo puta, ali u
kontekstu u kojemu se oekuje, u pacijenata u neizljeivom
stadiju raka ili u zadnjim stadijima starosti, la a znate
da je roj osobi na ovom svijetu preostalo jo nekoliko
dana, pa sati i zatim minuta. Bio bih ondje kako bih
tjeio obitelj, molio s njima molitve poput: Boze, molim
te, uzmi je to prije. Molim te, okonaj njezinu patnju.
Ali, tada sam ponovno vidio sjenu smrti na vlastitom
sinu. Na svojemu sinu kojemu nisu bile ni etiri godine.
Taj me je prizor pogodio poput metka.
Glas u mojoj glavi je vrisnuo: Ne poduzimamo ni

ta!
Ja sam od onih koji koraaju amo-tamo. Stopalima
sam nainio koloteine u Coltonovoj sobi, neprestano

koraajui po tom malenom prostoru poput lava u kavezu.

eludac mi se grio. U prsnom kou nevidljivi kripac
stezao mi je srce. Boze, sve mu je gore! to nam je initi?
Dok sam ja koraao, onja je svoju napetost razrjeavala
revno njegujui Coltona. Popravljala je njegov jastuk,
poravnavala pokrivae, pazila da ne prestane piti. Sve je to
inila kako ne bi eksplodirala. Kad god sam je pogledao,
u njezinim sam oima vidio sve veu uznemirenost. Na
je sin kopnio, a ona je, kao i ja, eljela znati: u emu je
problem? Lijenici su donosili nalaze, nalaze, nalaze. Ali,
nisu donosili odgovore, nego samo beskorisna zapaanja:
Izgleda da ne reagira na lijekove. Ne znam... Da barem
imamo kirurga.
onja i ja borili smo se s pitanjem povjerenja. Nismo
lijenici. Nismo imali medicinskog iskustva. Ja sam pa
stor, a ona je uiteljica. eljeli smo vjerovati lijenicima.
eljeli smo vjerovati da medicinski strunjaci ine sve to
je mogue uiniti. Neprestano smo mislili: Kad lijenik
sljedei put doe, imat e nove nalaze; promijenit e lijek;
uinit e neto kako bi skinuo masku smrti s naega sina.
Ali nije. 1 doao je trenutak kad smo morali povui
granicu.

NORJH

PL A T T B

U s r i j e d u
s m o
osoblju bolnice u Imperialu
priopili da emo Coltona odvesti u Regionalni medicinski
centar u North Platteu. Razmotrili smo Normin savjet da
poemo u Djeju bolnicu u Denveru, ali smo zakljuili
kako je bolje da ostanemo blie svojoj mrei potpore.
Bilo je potrebno neko vrijeme da odjavimo Coltona iz
bolnice, kao i uvijek u takvim situacijama, ali se nama to
vrijeme doimalo kao cijela vjenost. Sestra nam je napo
kon donijela otpusno pismo, kopije Coltonovih nalaza i
veliku, smeu omotnicu u kojoj se nalazila Coltonova
rendgenska snimka. onja je bila nazvala ordinaciju pe
dijatra dr. Della Shepherda kako bi obavijestila njegovo
osoblje da dolazimo.
U pola jedanaest poignuo sam Coltona iz kreveta i
zaprepastio se beivotnou njegova tijela. Osjeao sam
se kao da u rukama drim krpenu lutku. Bio bi to pravi
trenutak za paniku, ali sam se trudio ostati pribran. Barem
smo poduzimali neto. inili smo korak dalje.
Coltonova sjedalica bila je privrena na stranjem
sjedalu naega automobila. Paljivo sam ga polegnuo u nju
pitajui se, dok sam ga vezao, koliko brzo mogu prijei put
do North Plattea, koji inae traje sat i pol. onja je sjela
na stranje sjedalo s Coltonom, naoruana ruiastom
plastinom bolnikom posudom za povraanje.
Dan je bio sunan, ali hladan. Kad sam izaao na
autocestu 61., pomaknuo sam retrovizor tako da mogu

vidjeti Coltona. Nekoliko kilometara preli smo u tiini,

a tada sam uo kako povraa u posudu. Kad je zavrio,
stao sam kako bi onja mogla isprazniti posudu pokraj
ceste. Vrativi se na autocestu, pogledao sam u ogledalo
i vidio kako je onja izvadila rendgensku snimku iz
smee omotnice i podignula je prema sunevoj svjetlosti. Polako je poela odmahivati glavom, a oi su joj se
ispunile suzama.
Pogrijeili smo, rekla je, a glas joj je pucao nad pri
zorima koji su joj se, kako mi je poslije rekla, zauvijek
urezali u sjeanje.
Okrenuo sam glavu dovoljno da vidim tri male eks
plozije u koje je zurila. Nepravilne mrlje doimale su se
goleme na sablasnoj slici Coltonova malenog torza. Zato
su se tada doimale toliko mnogo vee?
U pravu si. Trebali smo znati, rekao sam.
Ali lijenik...
Znam. Nismo ga trebali sluati.
Nismo upirali prstom, nismo optuivali jedno drugo.
Ali, oboje smo bili uistinu ljuti na sebe. Na svakom koraku
nastojali smo postupiti ispravno. Lijenik je naruio rend
gensko snimanje, mi smo obavili rendgensko snimanje.
Lijenik je naloio infuziju; mi smo ga dali prikljuiti
na infuziju. Lijenik je zatraio pretrage krvi; mi smo
obavili pretrage krvi. On je bio lijenik, zar ne? Znao
je to radi... zar ne? Na svakoj prekretnici nastojali smo
donijeti ispravnu odluku, ali smo donosili pogrene i
Colton je ispatao zbog toga. Bespomono dijete patilo
je zbog naih pogreaka.
Colton je beivotno sjedio u svojoj sjedalici, a njegova
tiina bila je glasnija od svega to sam do tada uo.
Jedna biblijska pria govori o izraelskom kralju Davidu.
David je poinio preljub s Bat-Sebom, suprugom jednoga

od svojih pouzdanih vojnika, Urije. A tada je, elei sakriti

svoj grijeh, poslao Uriju na prvu crtu borbe, znajui da
e ondje poginuti. Nakon toga je prorok Natan doao
k Davidu i rekao: Gledaj, Bog zna to si uinio, a ovo
su posljedice tvojega grijeha: dijete koje ste ti i Bat-eba
zaeli nee preivjeti1.
David je razirao odjeu sa sebe, plakao, molio i
preklinjao Boga. Njegova tuga bila je toliko duboka da
su se sluge, kad je djetece umrlo, plaili priopiti mu
to. Ali, kad je David shvatio da se to dogodilo, ustao
je, umio se, jeo i mirno organizirao pogreb. Njegovo je
ponaanje zbunilo sluge, koji su rekli: Hej, ekaj malo:
nisi li prije samo nekoliko minuta silazio s uma? Nisi
li preklinjao Boga i plakao pred njim? A sada si toliko
miran... u emu je stvar?
David je objasnio: Nadao sam se da e se Bog predo
misliti. Ali nije2.
David je inio to god se moglo dokle god se imalo
to uiniti.
Kad se sjetim te vonje u North Platte, upravo sam se
tako osjeao. Istina je da je rendgenska snimka izgledala
loe i na licu mojega sina bila je maska smrti.
Ali jo nije bio mrtav.
Nije bilo vrijeme da odustanemo i oplakujemo ga. Bilo je
vrijeme za molitvu i djelovanje. Boze, molim te da stignemo
onamo. Dopusti nam da pomognemo svojemu sinu.
Osjeao sam da sam podbacio kao otac. Ali, moda
sam jo mogao uiniti neto kako bih se iskupio. Ta je
nada vjerojatno bila jedino to me je sprjeavalo da siem
s uma.
U North Platte uli smo oko podneva i poli ravno
pedijatru. urno sam izaao iz automobila, omotao Col
tona u pokriva i uzeo ga u naruje kao vatrogasac. onja

je uzela nae stvari i krenula za mnom, i dalje nosei

bolniku posudu.
N a prijamnom pultu doekala nas je ljubazna ena.
Mi smo obitelj Burpo, rekao sam. Nazvali smo iz
Imperiala zbog svojega sina.
Lijenik, je otiao na ruak.

Otiao ?ia ruak?!

Ali, najavili smo se, rekao sam. Znao je da do
lazimo.
Molim vas, sjednite, rekla je ena. Lijenik e se
vratiti za deset do petnaest minuta.
Njezin rutinski pristup otkrio mi je da nije osjeala
hitnost nae situacije i u meni je eksplodirala raketa gnjeva.
Ali, izvana sam ostao pribran. Mogao sam vikati i urlati,
ali od toga ne bi bilo koristi. A osim toga, pastor sam. Mi
si ne moemo dopustiti da rako planemo u javnosti.
onja i ja sjedili smo u ekaonici, a petnaest minuta
poslije stigao je lijenik. Njegov umirujui izgled otkri
vao je zrelost sijeda kosa, naoale, podrezani brkovi.
Sestre su nas uvele u sobu za pregled, a onja im je dala
nalaze koje smo donijeli te rendgensku snimku. Lijenik
je pregledao Coltona toliko brzo da sam pomislio kako
nadoknaduje izgubljeno vrijeme.
Naruit u C T snimanje, rekao je. Morat ete orii
u bolnicu preko puta.
Mislio je na Regionalni medicinski centar podruja
Great Plains. Deset minuta poslije bili smo u klinici za
dijagnostika snimanja, u vjerojatno najvanijoj svai
naih ivota.

 M IS L IM I V \ J 6
^OTOVO

N EEEE!
Ali, Colton, mora to popiti!
Neeee! To je fuuuuj\
Coltonovo buntovno vritanje odjekivalo je klinikom.
Bio je iscrpljen, slab i umoran od povraanja, a tada smo
ga prisiljavali da popije gustu tekuinu boje treanja,
naizgled punu pijeska, koju ni odrasla osoba pri zdravoj
pameti ne bi dobrovoljno popila. Colton je naposljetku
popio maleni gutljaj, ali ga je odmah povratio. onja se
nagnula kako bi ga uhvatila u posudu.
Neprestano povraa, rekao sam tehniaru. Kako
da to popije?
ao mi je, gospodine... mora to popiti kako bismo
dobili najbolje mogue snimke.

Mooolim te! Tata, molim te, ne tjeraj me da to pijem!

Pokuali smo sve. Glumili smo dobrog i loeg policajca,
onja ga je nagovarala, dok sam mu ja prijetio. Ali, to
sam bio stroi, to je Colton vie stiskao zube i odbijao
ljepljivu tekuinu.
Pokuao sam ga uvjeriti: Colton, ako to uspije
progutati, lijenici mogu napraviti pretragu i moemo ti
pomoi da ti bude bolje. Zar ne eli da ti bude bolje?
mrcaji. elim.
Pa, hajde, popij.

Neeeeel Nemoj me tjerati!

Bili smo oajni. Ako ne popije tu tekuinu, C T sni
manje nee biti mogue. Bez C T snimanja nije mogue
postaviti dijagnozu. Bez dijagnoze nee moi izlijeiti
naega sina. Bitka se vodila gotovo sat vremena sve dok
tehniar nije doao i smilovao nam se. Hajdemo ga
uvesti. Jednostavno emo dati sve od sebe.
U prostoriji za snimanje onja je s tehniarom stajala
iza zatitnog zida dok sam ja stajao pokraj beivotnog
Coltona, kojega je pokretni leaj uvlaio u veliku, zastra
ujuu cijev. Brian i suosjeajan tehniar zaustavio je
leaj prije no to je potpuno uvukao Coltona u stroj,
omoguivi tako da mu glava ostane vani kako bi me
mogao vidjeti. Ureaj je zabrujao, a Colton me je gledao
oima stisnutim od boli.
1
pretraga je zaas bila gotova. Tehniar je pregledao
snimke, a tada nas je izveo iz laboratorija. Nije nas odveo
natrag u glavnu ekaonicu, nego u izolirani hodnik, u
kojemu je uza zid stajalo nekoliko stolaca.
Tehniar me je ozbiljno pogledao. Priekajte ovdje,
rekao je. Tada nisam ni primijetio da nije rekao Coltonu
neka se odjene.
I
tako smo nas troje sjedili u hladnom, uskom hodni
ku, a onja je drala Coltona u naruju, oslanjajui mu
glavicu na svoje rame. Tada je ve plakala bez prestan
ka. Kad sam je pogledao u oi, vidio sam da se njezina
nada rasplinula. To nije bilo normalno mjesto za ekanje.
Tehniar nas je odvojio. Vidio je snimku i znao je da je
posrijedi neto loe.
onja je gledala Coltona, koji joj je leao u naruju,
a ja sam vidio kako joj se kotaii u glavi okreu. Ona i
Colton su sve radili zajedno. On je bio njezin djeai,
njezin drubenik. 1 ne samo to: taj maleni plavokosi,

plavooki zvrk bio je blagoslov s neba, dar iscjeljenja nakon

djeteta koje smo izgubili.
Pet godina prije onja je bila trudna s naim drugim
djetetom. Bili smo presretni zbog toga i taj smo novi i
vot doivljavali kao zaokruenje nae obitelji. Dok smo
bili samo nas dvoje, bili smo par. Kad se Cassie rodila,
postali smo obitelj. Kad je drugo dijete bilo na putu,
poeli smo opaati obrise budunosti - obiteljske foto
grafije, kuu ispunjenu veselim zvukovima djetinjstva,
dvoje djece koja na boino jutro otvaraju darove. A tada
je onja nakon dva mjeseca trudnoe izgubila dijete, a
nai magloviti snovi rasplinuli su se poput mjehura od
sapunice. onju je preplavila tuga. Stvarnost gubitka
djeteta koje nismo upoznali. Prazan prostor ondje gdje
ni prije nije bilo nikoga.
arko smo eljeli pokuati ponovno, ali nas je zabrinja
valo pitanje hoemo li moi imati jo djece, to je pro
dubljivalo nau tugu. Nekoliko mjeseci poslije onja je
ponovno zatrudnjela. Prvi pregledi otkrili su da nosi zdravo
dijete koje lijepo napreduje. Ali, mi se ipak nismo vrsto
uhvatili za to; pomalo smo se plaili zaljubiti se u to novo
dijete kao to smo se zaljubili u ono koje smo izgubili. Ali,
etrdeset tjedana poslije, 19. svibnja 1999. godine, Colton
Todd Burpo stigao je na ovaj svijet i mi smo se zaljubili
preko uiju. Za onju je taj djeai bio jo vrjedniji dar
izravno iz ruke brinoga nebeskog Oca.
Dok sam gledao njezino lice iznad Coltonova blijedog
lica, vidio sam kako se u njezinu umu pojavljuju strana
pitanja; Boze, to to radi? Hoe li mi uzeti i ovo dijete?
Coltonovo lice bilo je upalo i blijedo, poput malog
Mjeseca u tom hladnom hodniku. Sjene oko njegovih
oiju produbile su se u tamna, ljubiasta udubljenja. Vie
nije vritao, pa ak ni plakao. Bio je samo... miran.

BIJ&S NA

P et
mi n u t a
p o s l i j f .
iz laboratorija je
izaao ovjek u bijelom ogrtau. Ne sjeam se njegova
imena, ali se sjeam da je na njegovoj ploici s imenom
pisalo radiolog.
Vaemu je sinu prsnulo slijepo crijevo, rekao je.
Potrebno ga je hitno operirati. ekaju vas kako bi pri
premili Coltona za operaciju. Poite sa mnom.
onja i ja smo, zapanjeni, krenuli za njim. Osjetio sam
vrelinu u sljepoonicama. Prsnue slijepog crijeva? Nije li
lijenik u Imperialu iskljuio tu mogunost?
onja je u prostoriji za pripremu polegnula Coltona na
leaj, poljubila ga u elo i odmaknula se kad im je sestra
prila nosei vreicu s infuzijom i iglu. Colton je odmah
poeo vritati i bacakati se. Srao sam pokraj njegove
glave i drao mu ramena te ga pokuao umiriti glasom.
onja se vratila k njemu i, ne skrivajui suze, pokuavala
tijelom smiriti njegovu lijevu ruku i nogu.
Kad sam podignuo glavu, vidio sam da je prostorija
puna mukaraca i ena u bijelim ogrtaima i kirurkim
odijelima. Kirurg je ovdje, blago je rekao netko od
njih. Ako biste doli razgovarati s njim, mi emo pre
uzeti Coltona.
Nevoljko smo preli na drugu stranu zaslona dok je
Colton vikao: Tata, molim te!N e idi!
U hodniku nas je ekao doktor Timothy O Holleran.
Doktor O Holleran je etiri mjeseca prije na meni obavio

mastektomiju. Sada su na njegovu licu bile vidljive zlo

slutne vodoravne crte.
Nije duljio. Colronu je prsnulo slijepo crijevo. Stanje
nije dobro. Otvorit emo ga i pokuati ga oistiti.
Colton je s druge strane zaslona i dalje vritao: Tata!
Taaataaa!
Stiui zube, iskljuio sam taj zvuk i nastojao se
usredotoiti na lijenika.
U Imperialu smo pitali za prsnue slijepog crijeva,
rekla je onja. Iskljuili su tu mogunost.
Moj je um preskoio prolost i usredotoio se na bu
dunost, traei nadu. to mislite, kako e on to pod
nijeti? upitao sam.
Moramo ga otvoriti i oistiti. Znat emo vie kad
ga otvorim.
Razmaci izmeu njegovih rijei odzvanjali su u mojim
uima kao alarmi dok je Coltonovo vritanje odzvanjalo
hodnicima. Lijenik nam, unato izravnom pitanju, nije
dao nikakva jamstva. tovie, o Coltonu je rekao samo
da je njegovo stanje loe. U umu mi je bljesnulo sjea
nje na trenutak kad me je onja iz Imperiala nazvala u
Greeley kako bi mi rekla da Colton vie nema visoku
temperaturu te da dolaze. O no to se doimalo kao zavr
etak eluane viroze, vjerojatno je bilo prvi znak prsnua
slijepog crijeva. To znai da je otrov pet dana ispunjavao
trbunu upljinu naega djeaia. To je objasnilo sjenu
smrti koju smo tada vidjeli na njemu. Kao i zato nam
doktor O'Holleran nije pruio nimalo nade.
Lijenik je kimnuo prema zvukovima koji su dopi
rali iz prostorije za pripremu. Mislim da je bolje da ga
odvedemo u operacijsku dvoranu i damo mu sedativ, a
tada postavimo infuziju.
Priao je zaslonu i uo sam kako daje upute. Nekoliko
trenutaka poslije dvije su sestre gurnule leaj iza zaslona i

tada sam vidio kako se Colton izvija. Izvijao se i okretao

glavu sve dok me njegove upale oi nisu ugledale. Tata!
Ne daj im da me odveduuuu!
Sjeate se kako sam rekao da pastori nemaju povla
sticu da planu u javnosti? i ada sam bio na rubu i morao
sam otii. Nakon to sam razgovarao s lijenikom i
navrljao svoje ime na, kako mi se inilo, stotinu osiguravateljskih obrazaca, gotovo sam odjurio i pronaao
malu sobu s vratima, uao i zatvorio vrata za sobom.
Srce mi je lupalo. Nisam mogao doi do daha. Oaj,
gnjev i frustracija preplavljivali su me u valovima koji
su me ostavljali bez daha.
Kad se svi izbezume, smirenje trae kod tate osobito
ako je tata pastor. Tada sam napokon bio u prostoriji u
kojoj me nitko nije gledao pa sam poeo bjesnjeti na
Boga.
Gdje si ti? Zar ovako postupa s pastorima? Vrijedi
li uope sluiti ti?
Hodao sam amo-tamo u prostoriji koja kao da se
smanjivala, gotovo jednako izvjesno kao i Coltonovi iz
gledi. Neprestano me je proganjala jedna slika: Coltona
odvoze, a on prua ruke i vriti da ga spasim.
Tada mi je sinulo. Predugo smo ekali. Svojega sina
moda vie nikada neu vidjeti ivoga.
Suze bijesa prelile su se iz mojih oiju na obraze.
Nakon noge, bubrenih kamenaca i mastektomije ovako
mi doputa da proslavim zavretak svojega razdoblja
kunje? vikao sam na Boga. Uzet e mi sina?

M I N U T E NALIh
NJACIMA
poslije, ili moda vie,
izaao sam iz te sobe suhih oiju. Tada sam prvi put od
P

e t n a e s t

m i n u t a

poetka te strahote bio posve sam. elio sam biti jak za

onju, suprug koji je jak zbog svoje supruge. Zatekao
sam je u ekaonici, kako s baterijom mobitela na izdisaju
naziva prijatelje i lanove obitelji. Zagrlio sam je i drao
u zagrljaju dok je plakala u moju koulju toliko da mi
se zalijepila za prsa. Preostalu energiju baterije svojega
mobitela iskoristio sam kako bih nazvao svoju tajnicu
Terri, koja e pokrenuti molitveni lanac u crkvi. To nije
bio obredni poziv. Molitva mi je bila oajniki potrebna,
bilo mi je oajniki potrebno da i drugi vjernici ponu
lupati na vrata raja i proklinjati za ivor naega sina.
Pastori bi trebali biti nepokolebljivi stupovi vjere, zar
ne? Ali, moja je vjera u tom trenutku visjela o izlizanoj
niti koja se ubrzano troila. Sjetio sam se kako u Bibliji
pie da Bog odgovara na molitve, ne bolesnih ili umi
ruih, nego prijatelja bolesnih i umiruih - primjerice,
oduzetih. Kad je Isus vidio vjeru njegovih prijatelja,
rekao je oduzetome: Ustani, uzmi svoju prostirku i
idi kui1. U tom sam trenutku imao potrebu posuditi
snagu i vjeru drugih vjernika. Kad sam zavrio razgovor
s Terri, onja i ja zajedno smo sjedili i molili, plaei se
nadati se i plaei se ne nadati se.

Vrijeme je sporo prolazilo, minute su prolazile brzi

nom ledenjaka. Izmeu priguenih razgovora i avrljanja
ekaonica je otkucavala bremenitom tiinom.
Devedeset minuta poslije u ekaonicu je dola sestra u
ljubiastom kirurkom odijelu, s kirurkom maskom koja
joj je visjela ispod vrata. Je li Coltonov otac ovdje?
Ton njezina glasa i injenica da je dola sestra, a ne
doktor O Holleran, preplavili su moje tijelo nadom.

Moda je Bog bio milostiv unato naoj gluposti. Moda

e nam dati jo jedan dan, jo jednu priliku.
Ustao sam. Ja sam Coltonov tata.
Gospodine Burpo, biste li doli? Operacija je zavr
ena, ali ne uspijevamo smiriti Coltona. I dalje vriti, i
zove vas.
Dok su ga odvozili, njegovo vritanje bilo mi je ne
podnoljivo. A tada sam odjednom elio uti njegovo
vritanje vie no to sam ikada u ivotu elio uti bilo
to. Meni e taj zvuk biti prelijep.
onja i ja uzeli smo svoje stvari i krenuli za sestrom
kroz iroka dvokrilna vrata koja su vodila na kirurki
odjel. Nismo stigli do sobe za oporavak jer smo u hodniku
sreli sestre koje su vozile Coltona na leaju. Bio je pri
svijesti i vidio sam da me trai. Moja prva reakcija bila
je pokuaj da mu se pribliim koliko god mogu; mislim
da bih legao pokraj njega na leaj kad sestre ne bi imale
nita protiv toga.
Sestre su stajale dovoljno dugo da onja i ja poljubimo
Colronovo lice, koje je i dalje bilo blijedo i upalo. Hej,
kompa, kako si? upitao sam.
Zdravo, mama. Zdravo, tata. Nagovjetaj osmijeha
omekao je njegovo lice.
Sestre su ponovno krenule s Coltonom, a nekoliko
minuta poslije, nakon vonje dizalom, Colton je smjeten

u usku bolniku sobu na kraju dugog hodnika. onja

je na trenutak izala iz sobe kako bi kod sestara obavila
administrativne obveze, a ja sam sjeo pokraj Coltonova
kreveta, u jedan od onih stolaca, i opijao se ivou
svojega sina.
Maleno dijete izgleda jo manje u bolnikom krevetu
namijenjenom odraslima. Budui da nije imao ni osa
mnaest kilograma, njegovo tijelo jedva da je podignulo
plahtu s povrine kreveta. Stopala su mu jedva dosezala
do treine kreveta. Oko oiju je i dalje imao tamne kru
gove, ali mi se doimalo da je plava boja njegovih oiju
bila jasnija nego prije dva sata.
Tata? Colton me je ozbiljno pogledao.
5 to?
Gledao me je netremice.
Tata, zna da sam skoro umro.
Stegnuo me je strah. Gdje si to uo?
Je Ii nauo razgovor medicinskog osoblja? Je li, unato
anesteziji, uo neto to su govorili lanovi kirurkog tima?
Jer mi pred njim nipoto nismo spomenuli blizinu smrti.
onja i ja strahovali smo da je na rubu, a znali smo to
kad smo doznali da je njegovo slijepo crijevo pet dana
izlijevalo otrov u njegovo tijelo. Ali, veoma smo pazili da
pred Coltonom ne kaemo neto to bi ga uplailo.
Grlo mi se stegnulo, to je prvi znak suza. Neki se
ljudi izbezume kad njihovi tinejderi poele razgovarati
o seksu. Ako mislite da je to teko, pokuajte s predkol
skim djetetom razgovarati o umiranju. Colton je bio sa
mnom u starakim domovima, na mjestima na kojima su
ljudi svojima voljenima doputali oprostiti se od ivota.
Ja svojemu sinu nisam namjeravao dati doputenje da
odustane. Jo nismo bili izvan opasnosti pa nisam elio
da misli kako je smrt za njega mogua.

Potrudio sam se da mi glas ostane miran i nasmijeio

sam se. Ti samo razmiljaj o tome kako da ozdravi,
moe, kompa?
Moe, tata.
Mi smo stalno uz tebe. Molimo za tebe. Promijenio
sam temu. Dakle, to ti moemo donijeti? eli li svoje
akcijske junake od kue?
Nedugo nakon to smo stigli u sobu, u bolnicu su
dola tri lana naega crkvenog odbora. Bili smo silno
zahvalni za to. Katkad se pitam to ine ljudi koji ne
maju iru obitelj ni crkvu? Gdje oni nalaze potporu u
trenucima krize? Cassie je bila kod Norme i Bryana u
Imperialu sve dok moja majka nije stigla iz Ulyssesa u
Kansasu. Bryanova obitelj ivi u North Plarteu pa su
nam i oni doli pomoi. Okupljanje nae crkve oko nas
u trenutku krize promijenit e nain na koji emo onja
i ja prilaziti pastorskim posjetima u trenucima tekoa i
tuge. Prije smo u tom pogledu bili vjernici, a tada smo
postali vojnici.
onja se uskoro vratila u sobu, a nedugo potom pri
druio nam se doktor O Holleran. Colton je mirno leao
kad je lijenik odmaknuo plahtu i pokazao nam rez,
vodoravnu crtu preko desne strane njegova trbuia.
Na rani je bila gaza s tragovima krvi, a kad ju je lijenik
poeo skidati, Colton je od straha tiho zajecao. Mislim
da to nije mogao osjetiti jer je jo bio pod utjecajem
lokalne anestezije koju je kirurki tim primijenio na
mjestu reza.
Coltonova utroba bila je roliko zatrovana otrovom
iz prsnutog slijepog crijeva da je doktor O Holleran
zakljuio kako je najbolje da rez ostavi otvorenim zbog
iscjeivanja gnoja.
A tada je blago rairio ranu.

Vidite ono sivo tkivo? rekao je. To se unutarnjim

organima dogaa kad podlegnu infekciji. Colton nee otii
iz ove bolnice dokle god sve sivo ne postane ruiasto.
Plastina cijev virila je s obje strane Coltonova trbu
ha. Na oba kraja bilo je neto to je lijenik nazvao
granatom. Te granate od prozirne plastike doista su
bile pomalo nalik pravim granatama, ali su zapravo bile
rune pumpice. Doktor O Holleran nam je sljedeeg jutra
pokazao kako valja stiskati granate s ciljem uklanjanja
gnoja iz Coltonova trbuha, a potom na ranu staviti istu
gazu. Sljedeih nekoliko dana doktor O Holleran je sva
kog jutra dolazio pogledati ranu i previti je. Colton je za
njegovih posjeta urlao iz petnih ila, a lijenika je poeo
poistovjeivati sa svime loim to mu se dogaalo.
Naveer, dok lijenika nije bilo, morao sam sam ukla
njati gnoj iz rane. onja je prije operacije gotovo tjedan
dana bila na dunosti hvatanja povraenog sadraja, a
nakon operacije je neprestano bila uz Coltona. Ali, cije
enje gnoja bilo je straan zadatak, za nju jednostavno
preteak. Osim toga, Coltona su morale drati najmanje
tri odrasle osobe. Stoga je onja, dok sam ja stiskao
granate, pomagala sestrama drati ga. Umirivala ga je
apatom, a on je vritao i vritao.

klRAJNJ 5 N 6

0 ~B>\C/NB

MOLITVE

jo tjedan dana
nakon hitne operacije uklanjanja slijepog crijeva, a mi
smo nastavili dva puta dnevno izvlaiti otrov iz njegova
tijela pomou plastinih cjevica i granata. Colton se
C o l t o n

j e

p o v r a a o

polako, postupno oporavljao. Povraanje je prestalo, boja

mu se vratila u kou i pomalo je poeo jesti. Znali smo
da se oporavlja kad je sjeo u krevetu i avrljao s nama,
igrao videoigru koju su mu sestre postavile pokraj kre
veta i ak pokazao zanimanje za posve novog plianog
lava kojega mu je Cassie donijela nekoliko dana prije.
Sedam dana nakon dolaska u bolnicu u North Platteu
lijeniki tim nam je napokon rekao da Coltona moemo
odvesti kui.
Poput vojnika nakon duge, ali pobjedonosne bitke,
onja i ja bili smo iscrpljeni i presretni. Trinaestog ouj
ka spakirali smo sve to se skupilo za dugog boravka u
bolnici u razne torbe i plastine vree te krenuli prema
dizalima; ja sam gurao Coltona u kolicima za bolesnike,
a onja je nosila bogati buket balona koji je Colton dobio
povodom odlaska kui.
Vrata dizala poela su se zatvarari kad se na hodniku
pojavio doktor O Holleran i doslovce viknuo neka sta
nemo. Ne moete otii! Ne moete otii!! Njegov je
glas odzvanjao poploenim hodnikom, a on je mahao
papirima. Imamo jo problema!

Kad nas je sustigao u dizalu, rekao nam je da je po

sljednja pretraga krvi otkrila naglo povienje broja leukocita.
Vjerojatno jo jedan apsces, rekao je. Moda emo ga
ponovno morati operirati.
Mislio sam da e se onja na mjestu onesvijestiti. Do
tada smo ve oboje bili poput zombija i bili smo nadomak
kraja svojih granica. Colton je briznuo u pla.
C T snimanje otkrilo je nova mjesta infekcije u Coltonovu trbuhu. Doktor O Holleran i njegov kirurki
tim tog su poslijepodneva morali po drugi put otvoriti
naega djeaia i oistiti mu utrobu. onja i ja taj put
smo bili prestravljeni; sjena smrti odavno je bila nestala s
Coltonova lica. Ali, sada smo imali novi razlog za zabrinutost: Colton nije jeo gotovo deset dana. Prije toga imao
je oko osamnaest kilograma, a u meuvremenu se istopio
toliko da su mu se laktovi i koljena doimali abnormalno
velikim, a lice mravo kao u gladnog siroeta.
Nakon operacije sam to spomenuo doktoru O Holleranu. U gotovo dva tjedna pojeo je samo malo elea
ili juhe, rekao sam. Koliko dugo dijete moe preivjeti
bez hrane?
Doktor O Holleran premjestio je Coltona na odjel
intenzivne skrbi i zatraio hranjenje putem cijevi. Ali,
premjetaj na odjel intenzivne skrbi bio je vaan za nas
koliko i za Coltona. Nismo spavali gotovo onoliko dugo
koliko Colton nije jeo pa smo bili krajnje iscrpljeni. Bio
je to jedini nain na koji nas je doktor mogao natjerati
da se odmorimo.
Colton e noas biti dobro, rekao nam je. Sestra
e neprestano biti uz njega, a ako se neto dogodi, netko
e biti ovdje i pobrinuti se za njega.
Moram priznati da su te rijei zvuale kao oaza u
pustinji iscrpljenosti.

Plaili smo se ostaviti Coltona samog, ali smo znali da

je doktor O Holleran u pravu. Nakon odlaska iz doma
Harrisovih u Greeleyju ta je no bila prva koju smo onja
i ja proveli zajedno. Razgovarali smo. Plakali. Hrabrili
jedno drugo. Ali, najvei dio noi prespavali smo kao
ljudi koji nakon brodoloma prvu no provode na toplom
i suhom.
N akon noi provedene na odjelu intenzivne skrbi
Colton je premjeten u novu bolniku sobu i ciklus ekanja
je ponovno poeo. Kad Colton moe otii odavde? Kad
moemo otii kui i ponovno biti normalni? Ali, doimalo
se da su Coltonova crijeva prestala raditi. Nije mogao
obaviti nudu pa je iz sata u sat bio sve jadniji.
Tata, boli me trbuh, stenjao je leei u krevetu.
Lijenik je rekao da je ak i isputanje vjetrova dobar
znak. Pokuali smo etati s njim po hodnicima kako bi
smo pokrenuli situaciju, ali je Colton samo polako vukao
noge, zgrbljen u boli. Doimalo se da nita ne pomae. Do
etvrtoga dana nakon druge operacije mogao je samo leati
u krevetu i izvijati se zbog zatvora. D oktor O Holleran je
toga poslijepodneva donio jo jednu lou vijest.
ao mi je, rekao je. Znam da ste pretrpjeli mnogo,
ali mislim da smo za Coltona ovdje uinili sve to smo
mogli. Sm atramo kako bi vjerojatno bilo najbolje premje
stiti ga u djeju bolnicu. Ili u O m a hi ili u Denveru.
onja i ja u petnaest dana uspjeli smo odspavati moda
pet noi. N akon vie od dva m una tjedna uz Coltona
bili smo nadom ak putu prema norm alnom ivotu vrata
dizala doslovce su se zatvarala, a u njemu je bila naa
obitelj s balonima - kad se cijela situacija ponovno sruila.
Na sin je ponovno trpio nepodnoljive bolove kojima
kraj nije bio na vidiku. N ism o vidjeli ak ni obzorje.
Upravo kad sm o pomislili da ne moe biti gore, bilo
je: Srednji zapad zadesila je neuobiajena proljetna snjena

oluja. Z a dva sata pred bolnikim su vratima bili duboki

snjeni zapui, a automobili na parkiralitima bili su u
snijegu do vrha kotaa. Bez obzira na to izaberemo li
djeju bolnicu u O m a h i, udaljenu osam sati vonje, ili
u Denveru, udaljenu tri sata vonje, do njih moemo
doi samo zranim putem.
Tada se onja slomila. Ne mogu vie! rekla je i
zaplakala.
Skupina ljudi u naoj crkvi upravo je u to vrijeme
zakljuila kako je vrijeme za ozbiljnu molitvu. Prijatelji
iz crkve poeli su telefonirati i uskoro je osamdesetak
ljudi dolo u Wesleyjansku crkvu Crossroads na molitvu.
N eki su bili iz nae crkve, a neki iz drugih, ali su se svi
sastali kako bi zajedno molili za naega sina.
Brad Dillan nazvao me je na mobitel kako bi mi
rekao to se dogaa. Za to tono moemo moliti?
upitao je.
iako mi je bilo pomalo udno, rekao sam to je doktor
O T Iolleran izdvojio kao dobar znak za Coltona. Stoga se
te veeri vjerojatno prvi put u zabiljeenoj povijesti osam
desetoro ljudi sastalo i molilo da netko ispusti vjetar!
Dakako, molili su i za poboljanje vremenske situacije
kako bismo stigli u Denver, kao i za ozdravljenje. Ali,
prva molitva usliana je za sat vremena!
C olton se o d m a h osjeao bolje! Te veeri uspio je
obaviti nudu. Ujutro se igrao u svojoj sobi kao da se
nita od te none more nije dogodilo. onja i ja gledali
smo ga ne vjerujui svojim oima: osim to je bio mrav,
Colton je u svemu ponovno bio onaj stari. Za manje
od dvanaest sati preli smo put od potpunog oaja do
potpun o norm alnog stanja.
O k o devet sati doktor O Holleran doao je pogledati
pacijenta. Kad je vidio da je Colton budan, nasmijeen

i veseo, da se igra sa svojim akcijskim junacima, ostao

je bez rijei. N ekoliko je trenutaka jednostavno stajao i
zurio u njega. Potom ga je pregledao, i dalje zaprepaten,
a tada je naruio ponovne pretrage kako bi bio trostruko
siguran da se Coltonova utroba oporavlja. Taj put je Colton
doslovce skakutao do laboratorija za C T snimanje.
U bolnici smo ostali jo dan i pol kako bi se uvjerili
da je Coltonov oporavak stabilan. Doim alo se da je u tih
trideset i est sati u sobu dolo vie sestara nego inae.
Polako su, jedna po jedna ili u parovima, dolazile u sobu
- i njihova je reakcija svaki put bila ista: samo su stajale
i zurile u naega djeaia.

COLTON B-KRPO,
A ^ 6 N T N A PLA TE
bolnice, spavali smo
tjedan dana. U redu, pretjerujem - ali ne mnogo. onja
i ja bili smo p otp uno iscrpljeni. Osjeali smo se kao da
smo sedam naest dana bili nadom ak uasa. Nae rane
V r a t i v i

s e

k u i

iz

izvana nisu bile vidljive, ali su nam zabrinutost i napetost

izranjavale duu i ostavile svoj rrag.
Jedne veeri, otprilike tjedan dana nakon povratka kui,
onja i ja smo stajali u kuhinji i razgovarali o novcu. O na je
stajala nad prenosivim stoliem pokraj mikrovalne penice
i pregledavala golemu hrpu pote koja se nakupila dok je
Colton bio u bolnici. Kad god je otvorila koju omotnicu,
zapisala je broj na papir na ormariu. Cak i s drugog kraja
kuhinje vidio sam da je stupac brojeva sve dui.
Napokon je koljoenula kemijskom olovkom i odloila
je na ormari. Zna li koliko mi je ovaj tjedan potrebno
za plaanje rauna?
onja je vodila nae poslovne knjige, ali i obiteljski
proraun pa mi je to pitanje redovito postavljala. Radila
je kao uiteljica na pola radnog vremena pa smo imali
taj stalan prihod, iako vrlo malen. Moja pastorska plaa
takoer je bila mala, prikupljena od milodara m alobroj
nih, ali postojanih vjernika. Stoga je najvei dio prihoda
potjecao od naega posla s garanim vratima, koji je ovisio
o sezonama. Svaka dva tjedna podastrla bi mi brojke - ne
sam o raune za reije, nego i za poslovne trokove. Sada
smo uz to imali i nekoliko velikih bolnikih rauna.

Pokuao sam napamet zbrojiti i procijeniti. Vjerojatno

blizu 23 000 dolara, zar ne?
Da, rekla je i uzdahnula.
Za nas je to bilo jednako kao i da je iznos milijun
dolara. Budui da zbog prijeloma noge i potom hiperplazije nisam mogao obavljati poslove ugradnje garanih
vrata, ve smo bili potroili uteevinu. A tada, upravo
kad sam bio nadom ak punoj snazi, pogodila nas je
Coltonova bolest i onemoguavala mi raditi jo gotovo
mjesec dana. Izgledi da prikupim o 23 000 dolara bili
su jednaki izgledima za zgoditak na lutriji. A budui da
ne igramo lutriju, ti izgledi su nepostojei.
Ima li kakvih potraivanja? Neto to je dospjelo
na naplatu? upitala je onja.
Pitala me je to jer je morala, iako je znala odgovor.
O d m a h n u o sam glavom.
Neto od toga mogu odgoditi, rekla je kimnuvi
prema hrpi omotnica. Ali, raune od desetog mjeseca
neizostavno m oram platiti.
Evo to je sjajno u malim gradovima poput Imperiala.
Ljudi imaju otvorene raune na mjestima kao to su ben
zinske postaje, prodavaonice ivenih namirnica i tehnike
robe. Stoga, kad moramo napuniti spremnik automobila
ili kad nam je potreban kruh, jednostavno uzmemo to
nam je potrebno i potpiemo se. A tada onja svakog
desetog dana u mjesecu odlazi na petnaestominutni obi
lazak gradia i plaa sve raune. laj je mehanizam jedan
od sjajnih prednosti ivljenja u malom gradiu. S druge
strane, kad ne moete platiti, prilino je neugodno.
U zdahnuo sam. Mogu otii i objasniti situaciju,
zatraiti jo malo vremena.
onja je podignula sveanj papira neto deblji od
drugih. Rauni za lijeenje su poeli stizati. Jedan od
njih je na 34 0 00 dolara.

Koliko e osiguranje pokriti?

M oemo oduzeti 3 200 dolara.
Sada ak ni to ne m oem o platiti, rekao sam.
eli li da ipak napiem ek za crkvu? upitala me
je onja govorei o naoj tjednoj donaciji.
Svakako, rekao sam. Bog nam je upravo vratio sina;
morali smo dati tu donaciju.
Upravo u tom trenutku C olton je doao iz dnevne
sobe i iznenadio nas neobinom tvrdnjom koja mi i danas
odzvanja u uima.
Stao je pokraj orm aria i oslonio ruke na bokove.
Tara, Isus me je popravio kroz doktora O Hollerana,
rekao je stojei pokraj orm aria i drei ruke na boko
vima. Mora m u platiti.
T ada se okrenuo i otiao. Nestao iza ugla.
onja i ja smo se pogledali. to?
O boje smo bili pom alo iznenaeni jer je C olton tog
lijenika doivljavao kao izvor sveg pipkanja, rezanja,
akanja, cijeenja i boli. A tada, samo tjedan dana nakon
odlaska iz bolnice, kao da je promijenio miljenje.
Pa, izgleda da m u se doktor O Holleran sada svia,
rekla je onja.
Ali, ak i ako je Colton uspio oprostiti lijeniku, nje
gova izjava bila je neobina. Koliko trogodinjaka analizira
financijske tekoe obitelji i zahtijeva da se plati vjerovniku?
Osobito onom koji mu se nije osobito sviao?
I kako je to formulirao: Tata, Isus m e je popravio
kroz doktora O Hollerana. udno.
No, jo je udnije bilo ono to se zatim dogodilo. Nismo
znali to bismo napravili s 23 000 dolara rauna koje je
bilo potrebno o d m ah platili. onja i ja razgovarali smo o
uzimanju zajma, ali se ispostavilo da to nee biti potrebno.
Najprije nam je moja baka Ellen, koja ivi u Ulvssesu u

Kansasu, poslala ek kako bi nam pomogla platiti raune

za lijeenje. Potom su poeli stizati drugi ekovi. Uz ekove
na 50, 100 i 200 dolara bile su poruke poput: uli smo
za vae nevolje i m olim o za vas ili Bog me je uputio
poslati vam ovo. N a d a m se da e pomoi.
D o kraja tjedna na je potanski sandui ponovno
bio pu n - ali ne rauna, nego darova. Vjernici, prisni
prijatelji i ak ljudi koji su nas poznavali samo iz vienja
odgovorili su na nau potrebu iako to nismo traili. Tako
smo prikupili tisue dolara i bili smo zapanjeni kad smo
ustanovili da, uz ono to je poslala moja baka, ukupno
im am o upravo onoliko koliko je potrebno za plaanje
prvoga vala rauna, gotovo u dolar.
O
N edug o nakon to je C olton postao patuljasti agent na
plate, naao se u manjoj nevolji. Nica ozbiljno, tek nemio
dogaaj kod prijatelja, gdje se upustio u natezanje oko
nekih igraaka. Te veeri sam ga pozvao za kuhinjski
stol. Sjedio sam na stolcu s ravnim naslonom, a on se
popeo na stolac pokraj mene i kleknuo na njega. Oslonio
se laktovim a o stol i pogledao me nebesko plavim oima
koje su se doimale pom alo plaho.
Ako imate dijete predkolske dobi, znate da katkad
moe biti teko zanemariti draesnost i ozbiljno pristupiti
disciplini. Ali, uspio sam izvesti ozbiljan izraz lica. Colton,
poeo sam, zna li zato si se naao u nevolji?
Da. Z ato jer nisam dijelio, rekao je pognuvi glavu
prema stolu.
Tako je. To ne smije. Mora biti bolji prema d ru
gima.
Colton je podignuo glavu i pogledao me. Da, znam,
tata. Isus mi je rekao da m oram biti dobar.

Njegove su me rijei blago iznenadile. Iznenadio me

nain na koji je to rekao: Isus mi je rekao...
Ali, nisam tome pridao osobitu pozornost. Njegovi

vjerouitelji oito dobro rade svoj posao, pomislio sam.

Pa, Isus je bio u pravu, zar ne? rekao sam i tim e je
razgovor bio zavren. M islim da ga ak nisam ni kaznio
jer je odbio dijeliti. Naposljetku, budui da se Isus upleo,
bio bih prilino nadmaen.
N ekoliko tjedana poslije poeo sam se pripremati za
jedan pogreb u naoj crkvi. Preminuli nije bio lan nae
crkve, ali ljudi u naemu gradu koji ne dolaze redovito na
slubu, esto ele crkveni pogreb za preminuloga. Katkad
je to prijatelj ili roak lana nae crkvene zajednice.
C olton je zacijelo uo kako onja i ja razgovaramo o
predstojeem pogrebu jer je jednoga jutra doao u dnevnu
sobu i povukao me za koulju. Tata, to je pogreb?
O d Coltonova roenja vodio sam nekoliko pogreba
u crkvi, ali je tada bio u dobi u kojoj ga je poelo vie
zanim ati kako i zato stvari funkcioniraju.
Pa, kompa, pogreb se dogaa kad netko umre. Jedan
ovjek iz naega grada je u m ro i njegova obitelj dolazi u
crkvu kako bi se pozdravila s njim.
Coltonovo se dranje u trenu promijenilo. Lice mu je
poprim ilo ozbiljan izraz i prodorno se zagledao u moje
oi. Je li taj ovjek imao Isusa u srcu?
Moj me je sin pitao je li prem inuli bio kranin koji
je prihvatio Krista kao svojega Spasitelja. Ali, njegova
me je ozbiljnost zatekla nespremnog. Nisam siguran,
Colton, rekao sam. Nisam ga dobro poznavao.
Coltonovo lice se zgrilo u stranoj zabrinutosti. Mo

rao je imati Isusa u srcu! Morao je poznavati Isusa jer

inae ne moe u raj!

Ponovno me je iznenadio ozbiljnou, osobito zato jer

nije poznavao tog ovjeka. Pokuao sam ga utjeiti kako
sam najbolje mogao. Razgovarao sam s nekim lanovima
njegove obitelji i rekli su mi da jest, rekao sam.
C olton se nije doim ao posve uvjerenim, ali m u se lice
malo opustilo. Pa... dobro, rekao je i otiao.
Po drugi put u nekoliko tjedana pomislio sam: ovjee,

ti vjerouitelji doista dobro rade svoj posao!

onja je taj vikend odjenula Cassie i C oltona u nji
hovu najbolju odjeu i tada smo krenuli prem a crkvi
kako bismo se pripremili za pogreb. Dok smo se parki
rali, vani sam vidio m rtvaka kola m rtvanice Liewer.
U n u tra smo na jednoj strani predvorja zatekli lijes od
ulatene hrastovine.
Dvoja otvorena vrata vodila su iz predvorja u crkvu
u kojoj se obitelj okupila zbog cvjetne slube. Prije
doseljenja u Imperial nisam bio uo za cvjetnu slubu,
ali mi se sada ta zamisao doista svia. Obitelj se okupi
prije pogreba, a pogrebnik pokazuje svaku biljku, svaki
vijenac i a ran m an te govori tko ga je poslao i naglas
ita priloenu p o ru k u suuri. (Ove prelijepe ljubiaste
azaleje s ljubavlju je poslala obitelj Sm ith u znak sjeanja
na preminuloga.)
Pastor bi trebao biti na cvjetnoj slubi. Provirio sam
u crkvu i ugledao pogrebnika. K im nu o mi je obavjeta
vajui me da su sprem ni poeti. O k re n u o sam se kako
bih poveo C oltona i Cassie kad je C olton pokazao lijes.
Tata, to je ono?
Nastojao sam odgovoriti jednostavno. To je lijes. U
njemu je ovjek koji je umro.
Coltonovo se lice odjednom ponovno zgrilo u sil
noj zabrinutosti. U dario je akam a u svoja bedra, upro

prstom u lijes i gotovo viui upitao: Je li taj ovjek

imao Isusa?
onja je razrogaila oi i oboje smo pogledali prema
vratima crkve, u strahu da je obitelj preminuloga moda
ula naega sina.

Morao je! Morao je! nastavio je Colton. Ne moe

u raj ako nije imao Isusa u srcu!
onja ga je uhvatila uza ram ena i pokuala ga uut
kati. Ali, Colton se nije dao uutkati. Gotovo u suzama,
izvijao se u njezinim rukam a i viknuo: Tata, morao je
poznavati Isusa!

onja ga je udaljila od crkve i urno ga izvela van, a

Cassie je pola za njima. Kroz staklena vrata vidio sam
kako se onja saginje te razgovara s Cassie i Coltonom.
A tada je Cassie uzela svojega brata za ruku, iako se on
i dalje otimao, te krenula s njim kui.
Nisam znao to bih mislio. Odakle je potjecala ta
neobina zabrinutost zbog toga je li taj neznanac bio spaen,
je li, Coltonovim rijeima, imao Isusa u srcu?
Znao sam da je Colton u dobi u kojoj djeca jednostavno
izlanu ono to im se pojavi u mislima. Kao onaj put kad
sam ga odveo u restoran u M adridu u Nebraski, u koji
je potom uao deko vrlo duge, ravne kose, a Colton je
naglas pitao je Ii to djeak ili djevojica. Stoga smo ga
neko vrijeme drali podalje od pogreba ako nismo bili
sigurni da je preminuli bio kranin. Jednostavno nismo
znali to e rei ili uiniti.

D V A N A ESTO POGLAVLJE

O E V ID A C R A j A

Te k

e t i r i

m j e s e c a

nakon Coltonove

operacije, kad smo povodom Dana nezavisnosti otputovali

kako bismo upoznali novoroenog neaka, onja i ja smo
napokon shvatili da se naemu sinu dogodilo neto izni
mno. Istina je da je nakon boravka u bolnici izustio niz
udnih izjava i postupao udno. Zahtijevao je da platimo
doktoru O Holleranu jer ga je Isus uz njegovu pomo
popravio. Tvrdio je kako mu je Isus rekao da mora
biti dobar. I njegova intenzivna, gotovo gorljiva predstava
na pogrebu. Ali svi su se ti kratki prizori u naemu obi
teljskom ivotu doimali tek... pa, draesno. Osim onoga
na pogrebu, to je bilo jednostavno udno.
Ali, ne nadnaravno udno. Svanulo nam je rek dok
smo na putu u Junu Dakotu prola/.ili kro/. North Platte.
Sjeate se kako sam zadirkivao Col tona dok smo prolazili
kroz taj grad.
Hej, Colton, ako ovdje skrenemo, moemo se vratiti
u bolnicu, rekao sam. eli li se vratiti u bolnicu?
U tom razgovoru Colton nam je rekao da je izaao
iz svojega tijela, da je razgovarao s anelima i da je sjedio
Isusu na krilu. Shvatili smo da ne izmilja jer nam je
rekao to smo mi radili u drugom dijelu bolnice: Ti si
bio sam u maloj sobi i molio, a m am a je bila u drugoj
sobi, i ona je molila i priala na telefon.

C ak me ni onja nije vidjela u onoj sobici, dok sam

bjesnio na Boga.
O d jedn om su, ondje u auromobilu, na putu, dogaaji
proteklih nekoliko mjeseci sjeli na svoje mjesto poput
zadnjih nekoliko zaokreta rjeenja Rubikove kocke:
onja i ja shvatili smo da n am C olton nije prvi put re
kao kako m u se dogodilo neto udesno; tada je to samo
bilo najjasnije.
Kad smo stigli u Sioux Falls, bili smo toliko zaokupljeni
upoznavanjem naega draesnog neaka, razmjenjivanjem
obiteljskih vijesti i posjetom vodopadu da nismo imali
m nogo vremena za razgovor o Coltonovim neobinim
izjavama. Ali, u tihim trenucim a prije spavanja u moj bi
se um slila bujica slika - osobito onih stranih trenutaka
koje sam proveo u onoj majunoj sobici u bolnici, bjesnei
na Boga. Mislio sam da sam sam, da svoj gnjev i tugu
izlijevam u privatnosti. Kako bih mogao ostati jak za
onju. Ali, moj sin je rekao da me je vidio...
Na kratak odm or proao je bez novih katastrofa, a
u Imperial smo se vratili upravo na vrijeme da odrim
nedjeljnu propovijed. onja i njezina prijateljica Sherri
Schoenholz sljedei su tjedan otputovale u Colorado Springs
na Bogosluni festival Pikes Peaka, konferenciju o praksi
crkvene glazbe. Stoga sam ostao sam s djecom.
Kao i svaka razborita obitelj u pojasu tornada, ispod
kue im am o p od ru m . Na je napola ureen, s malom
radnom sobom i kupaonicom pokraj velikog, vienamjen
skog prostora za zabavu. C olton i ja jedne smo veeri bili
dolje, a ja sam radio na propovijedi uz pozadinsku buk u
bitke akcijskog ju naka mojega predkolca.
C oltonu su u vrijeme operacije bile tri godine i deset
mjeseci, ali sm o u svibnju proslavili njegov roendan pa
su mu tada slubeno bile etiri godine. Veliki djeak.

M ala proslava koju smo organizirali bila je jo posebnija

jer smo ga zamalo bili izgubili.
N e sjeam se tono koji je d an u tjednu bio kad smo
Colton i ja bili u podru m u . Ali, sjeam se da je bila veer
i da Cassie nije bila s nama pa je zacijelo noila kod pri
jateljice. D o k se C olton igrao u blizini, u mislima sam
odlutao u restoran A rbys u kojemu smo razgovarali o
Isusu i anelima. elio sam proniknuti dublje, ponovno
ga potaknuti da progovori. Djeaci te dobi ne iznose
dugake i podrobne prie. Ali odgovaraju na izravno
postavljena pitanja, najee izravnim odgovorima. Ako
je C olton doista doivio nadnaravni susret, nipoto mu
nisam smio postaviti pitanja kojima bih mu sugerirao
odgovor. Cijeloga ivota smo ga pouavali naoj vjeri.
Ali, ako je doista vidio Isusa i anele, elio sam biti
uenik, a ne uitelj!
Sjedei za svojim improviziranim radnim stolom,
gledao sam kako Spider-Man u njegovim rukam a skae za
stranim udovitem iz Zvjezdanih ratova. Hej, Colton,
rekao sam. Sjea se kad smo bili u autom obilu i kad si
nam rekao da si sjedio Isusu u krilu?
I dalje kleei, poignuo je glavu i pogledao me.
Da.
Pa, je li se jo to dogodilo?
K im nu o je sjajnih oiju. Jesi li znao da Isus ima ro
aka? Isus mi je rekao da ga je njegov roak krstio.
Da, u pravu si, rekao sam. U Bibliji pie da je Isu
sovu roaku ime Ivan.
M entalno sam se ukorio: Ne pruaj informacije. Samo

ga pusti da govori...
Ne sjeam se kako se zvao, veselo je rekao Colton,
ali je bio jako dobar.

Ivan Krstitelj je dobar?!

D ok sam razmiljao o implikacijama njegove izjave da je upoznao Ivana Krstitelja Colton je m edu svojim
igrakama opazio plastinog konja i poignuo ga kako bih
ga vidio. 'Hej, tata, jesi li znao da Isus ima konja?
Konja?
Da, konja u duginim bojama. Mogao sam ga pom i
lovati. Im a puno boja.

Puno boja? O em u govori?

Gdje im a puno boja, Colton?
U raju, tata. T am o su sve dugine boje.
O d toga mi se zavrtjelo u glavi. O djednom sam shva
tio kako sam se do tada poigravao milju da je Colton
doivio svojevrstan boanski posjet. Moda su m u se
Isus i aneli ukazali u bolnici. M nogo puta sam uo za
sline pojave, koje su se dogaale kad su ljudi bili toliko
blizu smrti kao to je Colton bio. A tada mi je sinulo da
mi sin nije govorio samo kako je napustio svoje tijelo,

nego i da je napustio bolnicu!

Bio si u raju? uspio sam pitati.
Pa, da, tata, rekao je kao da je to ve trebalo biti
posve jasno.
M orao sam predahnuti. Ustao sam i odjurio gore,
uzeo telefon i nazvao onju na mobitel. Kad se javila, u
pozadini sam uo glazbu i pjevanje. Zna li to mi je
tvoj sin upravo rekao?!
to? viknula je nadglasavajui buku.
Rekao mi je da je upoznao Ivana Krstitelja!

Sto?
U kratk o sam joj ispriao to se dogodilo i tada sam
uo zapanjenost u njezinu glasu.
Pokuala me pitati o pojedinostima, ali je buka kon
ferencije bila preglasna. Naposljetku smo morali odustati.

>*Nazovi me veeras nakon veere, moe? upitala je onja.

Sve me zanima!
Prekinuo sam razgovor i naslonio se na kuhinjski
ormari, razmiljajui. Polako sam poeo prihvaati m o
gunost da je to stvarno. Je li na sin u m ro i vratio se?
Medicinsko osoblje nije reklo nita o tome. Ali, Coltonu
se oito neto dogodilo. To je potvrdio govorei nam ono
to nije mogao znati. Shvatio sam da smo moda dobili
dar i da je na zadatak odm otati ga, polako, paljivo, i
vidjeti to je unutra.
Kad sam se vratio u podru m , Colton je, i dalje na
koljenima, bom bardirao izvanzemaljce. Sjeo sam pokraj
njega.
Hej, Colton, mogu li te pitati neto o Isusu?
K im nuo je, ali nije podignuo pogled sa svojega razor
nog napada na hrpicu X-Mena.
Kako je Isus izgledao? upitao sam.
Colton je naglo odloio igrake i pogledao me. Isus
ima markere.
Sto?
Markere, tata... Isus ima markere. I ima smeu kosu i
dlake na licu, rekao je preavi malim dlanom po bradi.
Pretpostavio sam da jo ne zna rije brada. A njegove
oi... o, tata, oi su m u jako lijepe!
Kad je to rekao, lice m u je poprimilo sanjarski, odsutan
izraz, kao da uiva u osobito ugodnom sjeanju.
A njegova odjea?
Colton se naglo vratio i nasmijeio mi se. Imao je
ljubiasto na sebi. Kad je to rekao, stavio je ruku na
lijevo rame i preao njome preko tijela prema desnom
boku, a potom ponovio pokret. Imao je bijelo na sebi,
a ljubiasto odavde do ovdje.

Jo jedna rije koju nije znao: stola.

Isus je jedini u raju na sebi imao ljubiasto, tata.
Jesi to znao?
Ljubiasta je u Bibliji boja kraljeva. U mislima mi je
bljesnuo redak iz Evanelja po M arku: Njegove haljine
postadoe tako sjajnobijele kako ih ne moe obijeliti ni
jedan bjelilac na zemlji1.
I im ao je neto zlatno na glavi... Colton je o d u
evljeno zacvrkutao. Stavio je obje ruke na glavu, obli
kujui krug.
Poput krune?
Da, krunu, i imala je neto... neki dijamant na sredini
i to je bilo nekako ruiasto. I ima markere, tata.
Bio sam p o tp u n o zbunjen. Mislio sam da u svoje
dijete blago voditi kroz razgovor, ali je on umjesto toga
zgrabio uzde i odjurio galopom. Kroz misli su mi prolazile
predodbe iz Biblije. Kristofanija, ili Kristovo ukazanje, u
knjizi o Danielu, pojavljivanje Kralja kraljeva u Otkrivenju.
Zapanjilo me je to to je moj sin Isusa opisivao u prilino
ljudskom kontekstu - a zatim me je zapanjila vlastita
zapanjenost budui da se naa vjera u cijelosti temelji na
zamisli da je ovjek stvoren prema Bojem liku te da je Isus
doao na zemlju i vratio se na nebo kao ovjek. Napam et
sam znao sve biblijske prie koje smo m u tijekom godina
itali, mnoge iz Arch biblioteke, biblijske slikovnice koje
sam i ja imao kao dijete. Poznavao sam i pouke vjerona
uka u naoj crkvi te koliko su u predkolskim godinam a
pojednostavljene: Isus te voli. Budi dobar prema drugima.
Bog je dobar. Ako bi predkolac u nedjeljna jutra uspio
upamtiti samo jednu reenicu od tri do etiri rijei, to je
bilo golemo postignue.
Ali, ono to mi je moje dijete govorilo jednostavnim
tonom predkolca nije bilo zapanjujue samo zbog toga

povrnog dojma, nego i zato jer se poklapalo s Biblijom

u svim pojedinostima, ak do duginih boja opisanih u
Otkrivenju2, koje nipoto nije sadraj za djecu predkolske
dobi. A dok je tako brbljao, Colton je mene, svojega tatu
pastora, svako malo pitao: Jesi to znao?
A ja sam mislio: Jesam, ali kako ti to znaP.
Nekoliko sam trenutaka sjedio u tiini, a Colton je
nastavio bombardiranje. Sjedio sam i pokuavao usta
noviti to da ga sljedee pitam, to e postati obrazac za
sljedeih nekoliko godina. Promislio sam o svemu to
je do tada rekao... Ivan Krstitelj, Isus i njegova odjea,
duge, konji. Sve sam to shvatio. Ali, to je s markerima?
to je Colton mislio rekavi da Isus ima markere?

to su markeri za malo dijete?

O djedno m mi je sinulo. Colton, rekao si da je Isus
imao markere. Misli na markere kakvima ti boji?
Colton je kim nuo. Da, kao boje. Im ao je boje na
sebi.
Kao kad ti boji po papiru?
Da.
Pa, koje su boje Isusovi markeri?
Crvene, tata. Isus ima crvene markere na sebi.
Grlo m i se u tom trenutku gotovo stegnulo od suza
kad sam odjednom shvatio to je Colton pokuavao
rei. T ih o i obzirno sam upitao: Colton, gdje su Isusovi
markeri?
O n je bez oklijevanja ustao. Ispruio je desni dlan,
okrenut prema gore, i pokazao ga desnom rukom. Potom
se sagnuo i pokazao gornji dio oba stopala.
Isus ima markere na tim mjestima, rekao je.
Naglo sam udahnuo. On je to vidio. Morao je vid

jeti.

Mi znamo gdje su avli zabijen i dok je Isus razapinjan, ali

s malom djecom i predkolcima o tim jezivim injenicama
ne razgovaramo mnogo. tovie, nisam znao je li moj sin
ikada vidio raspelo. Katolika djeca odrastaju s tom pre
dodbom, ali protestantska djeca, osobito mala, odrastaju
samo s opim pojmom: Isus je um ro na kriu.
Zapanjilo me je i koliko je Colton brzo odgovarao
na moja pitanja. Govorio je s jednostavnom uvjerenou
oevica, a ne paljivo, kao da se prisjea tonih odgovora
nauenih na vjeronauku ili iz knjige.
Colton, idem popiti vode, rekao sam, zapravo ele
i zavriti taj razgovor. Neovisno o tome je li razgovor
za njega bio zavren, za mene jest. Imao sam dovoljno
informacija za probavljanje.
U redu, tata, rekao je Colton i sagnuo se nad svoje
igrake.
Stigavi u kuhinju, naslonio sam se na ormari i otpio
vodu iz boce. Kako je moj sini mogao znati sve to?
Z nao sam da ne izmilja. Bio sam prilino siguran
da m u ni onja ni ja nikada nismo govorili o tome to
je Isus nosio, a kamoli to bi mogao nositi u raju. Je li
te pojedinosti mogao upamtiti iz biblijskih pria koje
smo im itali? Colton je o naoj vjeri iz toga uio vie
nego to bi u mjesec dana nauio na vjeronauku. Ali
ipak, biblijske prie koje smo m u itali vrlo su narativne
i svaka se sastoji od samo dvjestotinjak rijei. Ne sadre
mnogo pojedinosti, primjerice, o tome da je Isus nosio
bijelo (iako u Bibliji pie da jest). I ne sadre nimalo po
jedinosti o tome kako bi moglo biti u raju.
Otpio sam jo jedan gutljaj i razbijao glavu pojedinosti
ma o roaku i o markerima. To nije uo od nas. Ali,
ustrajao je ak i u pojedinostima koje isprva nisam shvaao,
kao to su markeri. A, u pogledu markera muilo me je
jo neto. Kad sam upitao Coltona kako je Isus izgledao.

f
tu je pojedinost prvu iznio. Ne ljubiastu stolu, krunu
pa ak ni njegove oi, koje su ga oito oarale. O d m a h
je rekao: Isus ima markere.
Jednom sam uo sljedeu duhovnu zagonetku: Sto
je jedino u raju jednako kao to je bilo i na zemlji?
Odgovor: rane na Isusovim dlanovim a i stopalima.
M oda je to bilo tono.

SV JE T L A I K RILA

o n j a

j e

s u b o t u

ujutro stigla iz Colorao

Springsa, a kad smo u dnevnoj sobi sjeli uz ae Pepsi

Cole, otkrio sam joj sve to je Colton rekao.
to smo propustili? naglas sam se pitao.
Ne znam, rekla je. Kao da odjednom iznosi nove
informacije.
Ja elim doznati vie, ali ne znam to da ga pitam.
Oboje smo bili uitelji, onja u formalnom smislu, a
ja u ulozi pastora. Sloili smo se kako je najbolje da mu
u odgovarajuim situacijama jednostavno postavljamo
opa pitanja i ne ispunjavamo praznine, kao to sam ja
uinio kad sam ponudio rije kruna kad je Colton opi
sivao neto zlatno na Isusovoj glavi. Sljedeih godina
toliko smo se pomno drali toga da Colton do desete
godine nije znao rije stola.
Nekoliko dana nakon razgovora o markerima sjedio
sam za kuhinjskim stolom i pripremao se za propovijed,
a Colton se igrao nedaleko od mene. Podignuo sam
pogled s knjiga i pogledao svojega sina koji je, naoruan
plastinim maevima, bio zaokupljen vezanjem runika
oko vrata. Svaki superjunak mora imati plat.
elio sam ga ponovno pitati o raju i u mislima sam
prevrtao mogua pitanja. S Coltonom nikada do tada
nisam vodio takav razgovor pa sam bio pomalo nesiguran,

ne znajui kako bih zapoeo. tovie, takav razgovor jo

nikada nisam vodio ni s kim.
elei ga uhvatiti prije no to krene u bitku, privukao
sam m u pozornost i pokretom ga pozvao da dode sjesti
sa m nom . O n je doskakutao i popeo se na stolac na kraju
kuhinjskog stola. Da?
Sjea se kad si mi govorio kako Isus izgleda? I o
konju?
K im nu o je, irom otvorenih oiju i gorljiva pogle
da.
Bio si u raju?
Ponovno je kim nuo.
Uvidio sam da sam poeo prihvaati da je Colton
m oda doista bio u raju. Osjeao sam kao da je naa
obitelj primila d ar te je, skinuvi gornji sloj papira, ot
krila njegov okvirni oblik. A tada sam poelio znati to
je sve u toj kutiji.
Pa, to si radio u raju? odvaio sam se.
Pisao zadau.

Pisao zadau ? To nisam oekivao. M oda zborsko

pjevanje, ali, pisanje zadae? Kako 10 misli?
C olton se nasmijeio. Isus mi je bio uitelj.
Kao u koli?
C olton je kim nuo. Isus mi je dao zadatak i to mi je
bilo najdrae u raju. T am o je bilo puno djece.
Ta je tvrdnja bila poetak razdoblja za koje bih elio
da smo ga zapisali. Tijekom toga razgovora i sljedeih
otprilike godinu dana Colton je mogao imenovati mnogo
djece za koju je rekao da su bila s njim u raju. Sada se
vie ne sjea njihovih imena, kao ni onja i ja.
Tada je Colton ujedno prvi put spom enuo druge
ljude u raju. Mislim, osim biblijskih linosti poput Ivana

Krstitelja, ali m oram priznati da sam njega na odredeni

nain vie doivljavao kao... pa, lik nego kao osobu
poput nas. To zvui pomalo glupo budui da krani
neprestano govore o tome kako nakon smrti odlazimo
u raj. Zato ne bih oekivao da je Colton ondje vidio
obine ljude?
Ali, dosjetio sam se pitati samo: Pa, kako su ta djeca
izgledala? Kako izgledaju ljudi u raju?
Svi imaju krila, rekao je Colton.

Krila, ha?
Jesi li ti imao krila? upitao sam.
Jesam, ali moja ba nisu bila velika. Doim ao se
pomalo alosno kad je to rekao.
Dobro... jesi li hodao ili si letio?
Letjeli smo. Pa, svi osim Isusa. O n jedini u raju nije
imao krila. Isus je samo iao gore-dolje kao lift.
U mislima m u mi bljesnula Djela apostolska, prizor
Isusova uzaaa, kad je rekao uenicima da e biti njegovi
svjedoci, da e ljudima irom svijeta govoriti o njemu. U
Bibliji pie da je Isus potom na njihove oi uzdignut u
zrak, i oblak ga ote oima njihovim. Dok su oiju uprtih
u nebo gledali kako odlazi, najedanput stadoe kraj njih
dva ovjeka u bijelu i rekoe im: Galilejci, zato stojite
i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo
izmeu vas opet e se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli
da odlazi na nebo1.
Isus je uzaao. I ponovno e se spustiti. Bez krila.
Djetetu to moe izgledati kao dizalo.
C olton me je prekinuo u razmiljanju. Tata, u raju
svi nekako izgledaju kao aneli.
Kako to misli?
Svi ljudi imaju svjetlo iznad glave.

Pretraivao sam svoj um u potrazi za onime to sam

znao o anelima i svjerlosti. U Bibliji su aneli katkad blje
tavo sjajni, katkad zasljepljujui. Kad su Marija Magdalena
i druge ene treega dana nakon Isusova pokopa dole
pred njegovu grobnicu, Evanelja kau da ih je doekao
aneo, koji je sjedio na nadgrobnom kamenu, nekako
ogurnutom : Lice mu je sjalo kao munja, a odijelo mu
bijae bijelo kao snijeg2.
Sjetio sam se da se u Djelima apostolskim spominje sveti
Stjepan. Kad je pred idovskim sudom optuen za bogo
huljenje, opazili su da mu je lice poput lica aneoskoga3.
Nedugo potom Stjepan je usmren kamenovanjem.
Apostol Ivan u Otkrivenju je zapisao da je vidio silnog
anela gdje silazi s neba, ogrnut oblakom i s dugom nad
glavom, a lice m u bilo kao sunce4.
Nisam se mogao sjetiti da aneli imaju svjetla nad
glavama - ili, kako bi ih neki nazvali, aureole - ali sam
znao i da Coltonov doivljaj anela iz pria i Biblije
nije obuhvaao svjetla iznad aneoskih glava. I nije ak
ni znao rije aureola. N e znam je li ikada uope vidio
aureolu, budui da se nae biblijske prie za laku no i
pouke vjeronauka tijesno podudaraju s Biblijom.
Pa ipak, ono to je rekao potaknulo me je na razmilja
nje zbog drugog razloga: naa prijateljica, supruga pastora
u jednoj crkvi u Coloradu, jednom mi je ispriala to je
njezina ki H a n n a h rekla kad su joj bile tri godine. Kad
je jedne nedjelje zavrila nedjeljna jutarnja sluba, H annah
je povukla m am in u suknju i upitala: Mama, zato neki
ljudi u crkvi imaju svjetla nad glavom, a neki nemaju?
Sjeam se kako sam tada pomislio dvije stvari: najprije
bih kleknuo pred H a n n u i upitao je: Jesam li ja imao
svjetlo iznad glave? M olim te, reci da jesam!

Pitao sam se i to je H an n ah vidjela te je li to vidjela

zato jer je, kao i moj sin, imala djetinju vjeru.
Kad su Isusa upitali tko je najvei u kraljevstvu
nebeskom, Isus je pozvao jednog djeaia iz gomile i
postavio ga za primjer: Zaista, kaem vam, ako ponovno
ne postanete kao mala djeca, sigurno neete ui u kraljev
stvo nebesko. Dakle: najvei je u kraljevstvu nebeskom
onaj koji se ponizi kao ovo malo dijete5.

Onaj koji se ponizi kao ovo malo dijete...

to je djetinja poniznost? Ne nedostatak inteligencije,
nego izostanak prijetvornosti. Izostanak skrivenog motiva.
To je ono dragocjeno, kratkotrajno razdoblje prije no
to smo stekli dovoljno ponosa ili se nali na poloaju
na kojemu nam je vano to bi drugi mogli pomisliti.
Nesrameljiva iskrenost koja trogoinjaku omoguuje
veselo gacati po lokvama, smijati se valjajui se sa tenetom po travi ili jasno dati do znanja da vam mrkalj visi
iz nosa, zapravo je ono to je potrebno za ulazak u raj.
To je suprotno neznanju to je intelektualna iskrenost:
spremnost da se prihvati stvarnost i da se stvari nazove
pravim imenom ak i kad je to teko.
Sve je to u trenutku bljesnulo u mojemu umu, ali
nisam rekao nita.
Svjetlo, ha? bilo je sve to sam rekao.
Da, i imaju uto odavde do ovdje, rekao je ponovno
pokazavi stolu od lijevog ramena do desnog boka. I
bijelo odavde do ovdje. Stavio je ruke na ramena, a tada
se sagnuo i dodirnuo gornji dio stopala.
Pomislio sam na ovjeka koji se ukazao proroku
Danielu: Dvadeset i etvrtoga dana prvog mjeseca bijah
na obali velike rijeke Tigrisa; podigoh oi da vidim, i
gle: ovjek odjeven u lanene haljine, oko pasa mu pojas
od zlata ofirskoga, tijelo mu poput krizolita, lice kao

munja, oi kao baklje ognjene, ruke i noge poput mjedi

uglaene6.
Colton je ponovno nainio pokret kojim je pokazivao
stolu i rekao je kako ljudi u raju ne nose iste boje kao
i aneli.
Tada sam ve primio svoj maksimum novih informa
cija, ali me je zanimalo jo samo neto. Ako je Colton
doista bio u raju i ako je doista vidio sve to - Isusa,
konje, anele i djecu - i ako je gore bio (gdje je gore?)
dovoljno dugo da pie zadau , koliko je dugo, kao to
tvrdi, bio izvan tijela?
Pogledao sam kako klei na kuhinjskom stolcu, s
runikom-platom i dalje svezanim oko vrata. Colton,
rekao si da si bio u raju i da si radio sve to... puno toga.
Koliko dugo si bio tamo?
Moj sini me je pogledao ravno u oi, ne oklijeva
jui. Tri minute, rekao je. A tada je skoio sa stolca i
odjurio igrati se.

PO R A j S ^ O M

V IM E N U
T ri

m i n u t e

Kad se Colton poeo pripremati za junaku bitku

plastinim maem protiv nevidljivog zlikovca, ja sam se
zamislio nad njegovim odgovorom.
Svoje je iskustvo ve bio potvrdio govorei mi ono to
nikako nije mogao znati. Ali, tada sam morao povezati
njegov odgovor, tri minute, sa svim ostalim. Zurio sam
u Bibliju, koja je leala otvorena na kuhinjskom stolu, i
u mislima prevrtao mogunosti.
Tri minute. Nije bilo mogue da Colton u tri minute
vidi i uini sve to je do tada opisao. Dakako, jo nije
bio dovoljno star da bi znao oitavati vrijeme pa njegovo
poimanje tri stvarne minute nije bilo isto kao i poimanje
odrasle osobe. Kao i veina roditelja, bio sam prilino
siguran da onja i ja u tom pogledu nismo mnogo pomogli
jer smo, primjerice, obeavali da emo za pet minuta
zavriti telefonski razgovor ili razgovor sa susjedom u
dvoritu, ili obaviti posao u garai, ali bismo to inili jo
dvadeset minuta.
Bilo je mogue i da se vrijeme u raju ne poklapa sa
zemaljskim vremenom. U Bibliji pie da jeza Gospodina
jedan dan kao tisuu godina, a tisuu godina kao jedan
d a n 1. Neki to tumae kao doslovno izjednaavanje, kao
da su dva dana jednaka dvjema tisuama godina. Osobno
sam to uvijek tumaio kao tvrdnju da Bog funkcionira
izvan naega poimanja vremena. Zemaljsko vrijeme

odreuje se prema nebeskom satu, i u skladu sa Sunevim

sustavom. Ali, u Bibliji pie da u raju nema sunca jer je
Bog ondje svjetlost. Moda u raju ne postoji ni vrijeme.
Barem ne onakvo kakvo mi poimamo.
S druge strane, Coltonov odgovor o tri minute bio
je izravan i jednostavan kao da mi je rekao kako je za
doruak jeo itne pahuljice. U pogledu naega sata mogao
je biti u pravu. Ako je napustio tijelo i vratio se u njega,
nije mogao dugo izbivati. Osobito zato to nismo dobili
izvjee koje bi otkrilo da je Colton proivio kliniku smrt.
tovie, u izvjeu o kirurkom zahvatu jasno je pisalo
da je zahvat proao dobro unato looj prognozi:
IZ V JE E O K IR U R K O M Z A H V A T U
D A T U M K IR U R K O G Z A H V A T A : 5. 3. 2 0 0 3 .
D IJ A G N O Z A PRIJE Z A H V A T A : akutni apenicitis
i apsces
Z A H V A T : apendektom ija i drenaa apsccsa
K IR U R G : T im o th y O 'H olleran , dr. m ed .
O PIS Z A H V A T A : Pacijent je polegnut na operacijski
stol. U opoj anesteziji pristupilo se dezinfekciji i pripremi
abdom ena. U desnom donjem kvadrantu nainjen je
popreni rez kroz sve slojeve d o u perironealnu uplji
nu... O paen a perforacija apendiksa i apsces. A pendiks
je povuen u podruje zahvata.

Poput munje me je pogodila misao: Colton nije umro.

Kako je mogao otii u raj ako nije umro?
To sam m entalno probavljao nekoliko dana. Prolo
je otprilike tjedan dana otkako nam je Colton prvi put
spomenuo anele pa ga nisam elio gnjaviti pitanjem
raja. Ali, naposljetku vie nisam mogao izdrati pa sam
pretraio cijelu kuu i zatekao ga na koljenima u spavaoj
sobi koju smo preuredili u igraonicu, kako gradi toranj

od L E G O kocki. Naslonio sam se na dovratak i privukao

njegovu pozornost.
Hej, C olton, ne razumijem neto, poeo sam.
Kad me je pogledao, prvi put sam primijetio da m u
se lice ponovno zaokruilo i da su m u obrazi ponovno
bili puni i ruiasti, nakon to ih je bolest iscijedila te
uinila upalim i blijedim. to?
Rekao si da si bio u raju. Ljudi moraju umrijeti da
bi doli u raj.
C oltonov pogled ostao je posve miran. Dobro onda,
um ro sam. A li sam o kratko.
Srce mi je stalo. Ako jo niste uli kako vam va
predkolac kae da je bio mrtav, ni ne preporuujem to.
Ali Colton nije umro. Z nao sam to je pisalo u bolnikom
izvjeu. C olton nije prestao disati. Srce mu nije stalo.
Stajao sam na vratima i razmiljao o toj novoj informa
ciji, a C olton se ponovno usredotoio na svoje igrake.
A tada sam se sjetio kako se u Bibliji na nekoliko mjesta
spominju ljudi koji su vidjeli raj ne umrijevi. Apostol
Pavao pisao je crkvi u K orintu o kraninu kojega je
osobno poznavao i koji je uznesen u raj: Ne znam da
li u tijelu, ne z n a m da li izvan tijela, to Bog zna - da bi
uznesen u raj i da je uo neizrecive rijei koje ovjeku
nije dop uteno izrei2.
Tu je, dakako, bio i apostol Ivan koji je raj potanko
opisao u knjizi Otkrivenja. Ivan je prognan na otok Patmos,
gdje gaje posjetio aneo i zapovjedio mu zapisati niz pro
roanstava upuenih raznim crkvama. Ivan je zapisao:
Potom sam im a o ovo vienje: bijahu na nebu otvorena
vrata, a prijanji glas koji .sam u o gdje m i govori popu t
trube, ree: U zii ovam o da ti p ok aem to se im a
d o g o d iti p o slije ovoga! Sm jesta padoh u zan os. I gle:
u nebu je stajalo prijestolje, i na prijestolju je sjedio

N etko. Onaj koji je sjedio bijae na pogled kao kam en

jaspis i sard. A o k o prijestolja bio sjajan krug, slian
dugi, na pogled kao sm aragd3.

Duge... dakle, gdje sam to nedavno uo?

Dok sam tako stajao i razmiljao o biblijskom teme
lju za doivljavanje raja bez umiranja, shvatio sam da je
Colton, rekavi mi kako je um ro samo kratko, nastojao
tvrdnju svojega tate pastora uskladiti s onime to je doista
doivio. Kao da je izaao van, vidio da je ulica mokra i
zakljuio: Pa, izgleda da je padala kia.
Vidite, ja sam bio u uvjerenju da ljudi moraju umrijeti
kako bi doli u raj, a Colton je, vjerujui mi, zakljuio:
Pa, zacijelo sam um ro jer sam bio ondje.
O djednom se ponovno oglasio. Iata, sjea se kako
sam u bolnici vikao i zvao te kad sam se probudio?
Kako bih to mogao zaboraviti? Bio je to najljepi zvuk
u mojemu ivotu. Dakako da se sjeam, rekao sam.
Pa, vikao sam zato to je Isus doao po mene. Rekao
je da se m oram vratiti jer on eli ispuniti tvoju molitvu.
Zato sam te zvao.
O djednom sam osjetio kako mi koljena klecaju. Sjetio
sam se svojih sam otnih molitvi, bjenjenja na Boga, i
svojih molitvi u ekaonici, tihih i oajnih. Sjetio sam se
koliko sam se plaio, koliko sam strepio hoe li Colton
izdrati operaciju, hoe li poivjeti dovoljno dugo da
ponovno vidim njegovo divno lie. Bilo je to najduljih,
najmranijih devedeset m inuta mojega ivota.
I Isus je usliao moju molitvu. Osobno? N akon to
sam vikao na Boga, korio ga, propitivao njegovu mudrost
i odanost?
Zato bi Bog uope usliao takvu molitvu? I kako
sam zasluio tu milost?

Trogodinji C olton, listopad 2002. godine

Does Dodgers, mjeovita softball momad Todda i onje

Fotografija iz asopisa Imperial Republican\ Colron i Todd tjedan dana

nakon to je Colton otputen iz bolnice

Proslava C ol tonova etvrtog roendana, prava sveanost! 19. svibnja

Colton T odd, Sonja i Cassic u Sioux I

Coicon na prvi d an druge

god ine male kole, rujan

|u /n .i Dakota srpanj 2 0 0 3

Todd i C olton, studeni 2003-

Sedmogodinji Coicon i osam naestom jescni Colby igraju se maevima,

proljee 2006. godine

C olton, odnosno, T he
Nash, listopad 2007. godine

Lawrence Barber, Pop, u dobi od

61 godine

Lawrcncc Barber, Pop's u dobi od 29 t>odiiu, s. bukom I Ikn ujakom

Billom i Toddovom m amom K.iv.
godine

Cassie, Todd, Colby, onja i Coiron prigodom proslave Toddovog 40.

roendana, s kauboiskom tomom, kolovoz 2008.

LSPOVJJ

zaarili su ravnicu,
pruajui poljima k uku ruza toplinu golemog staklenika.
Nebo nad Imperialom gotovo je svakoga dana bilo modro,
a zrak je bio p rep u n komaraca koji su zujali na suncu i
cvraka koji su cvrali na svjerlosti zvijezda. Sredinom
srpnja odvezao sa m se u Greeley u Coloradu na sastanak
crkvenog okruga. O ko 150 pastora, njihovih .supruga
i izaslanika iz N ebraske i Colorada sastalo sc u crkvi
pastora Stevea W ilso n a - koju sam posjetio u oujku dok
je onja ostala k o d Harrisovih, njegujui Coltona kad
P r v i

t j e d n i

s r p n j a

smo svi mislili da boluje od eluane viroze.

Rimokatolici prakticiraju ispovijed kao sakram ent
pa sveeniku povjeravaju svoje grijehe i manjkavosti.
Protestanti ta k o e r prakticiraju ispovijed, iako neto
manje slubeno, jer se Bogu esto povjeravaju bez p o
srednika. Ali, n a k o n to mi je Colton otkrio da su se
moje bijesne m olitve uzdigle sve do raja - i izazvale
jednako izravan odgovor - osjeao sam da se m oram
dodatno ispovjediti.
Nije mi bilo d ra g o jer sam bio toliko ljut na Boga.
Dok sam ja bio silno uzrujan, dok sam gorio u praved
nikom gnjevu jer m i namjerava uzeti dijete, pogodite
s kim je moje dijete bilo! Pogodite tko je, nevien, volio
moje dijete! O sjeao sam da kao pastor m oram odgova
rati drugim p a sto rim a zbog svoje manjkave vjere. Stoga
sam rijekom sa sta n k a u Wesleyjanskoj crkvi u Greeleyju

upitao Phila Harrisa, naega okrunog nadzornika, moe

li odvojiti nekoliko m inuta za mene.
Pristao je, a kad je taj trenutak doao, izaao sam
pred svoje kolege u svetitu koje je za nedjeljnih jutara
primalo oko tisuu ljudi u svojim klupama. N akon to
sam prisutne kratko obavijestio o C oltonovu zdravlju,
zahvalio sam svima jer su molili za nau obitelj. A tada
sam poeo svoju ispovijed.
Veina vas zna da sam, prije no to se dogodilo
sve to s Col tonom, slomio nogu, da sam se podvrgnuo
operaciji bubrenog kamenca i potom masrektomiji.
G od in a mi je bila toliko teka da su me ljudi poeli
zvati Pastor Job.
Crkvom je odjeknuo tih smijeh.
Ali nira od toga nije me boljelo kao to me je boljelo
gledati to je Colton prolazio, i tada sam se doista nalju
tio na Boga, nastavio sam. Mukarac sam. Mukarci
poduzimaju neto. A ja sam osjeao da m ogu samo vikati
na Boga.
Kratko sam opisao svoj stav u onoj bolnikoj sobici,
dok sam urlao na Boga, optuivao ga za Coltonovo
sranje, jadikovao kako postupa sa svojim pastorom,
kao da sam trebao biti poteen nevolja jer obavljam
njegov posao.
Moete ii vjerovati da je Bog u tom trenutku, dok sam
bio toliko oajan i uasnut, odluio usliati tu molitvu?
upitao sam. Moete li vjerovati da sam ja mogao moliti
takvu molitvu, a Bog je ipak odgovorio da ?
to sam nauio? To me je podsjetilo da pred Bogom
m ogu biti iskren, rekao sam svojim kolegama pastorima.
Nauio sam da ne m oram moliti crkvenu, vjerniku
molitvu da bi je se ulo u raju. I vi biste mogli rei Bogu
to mislite, rekao sam. On to ionako ve zna.

I, najvanije od svega, nauio sam da me se uje. Sve

nas se uje. Kranin sam od djetinjstva i pastor pola
svojega ivota pa sam i prije vjerovao u to. Ali tada sam
t Znao. Kako? D ok su sestre odvozile mojega sina koji
je vikao: Tata, tata, ne daj im da me odvedu!... dok
sam se ljutio na Boga jer nisam mogao otii k svojemu
s,nu, zagrliti ga i utjeiti. Boji je sin drao mojega sina
na krilu.

iy e t>

sunanog dana u kolovo

zu etverogodinji Colton skoio je na suvozako sje
dalo mojega crvenog kamioneta pa smo zajedno otili
u Benkclman. M orao sam otii onam o kako bih dao
ponudu za jedan posao i odluio sam povesti Coltona.
Njega nije osobito zanim ala ugradnja velikih garanih
vrata. Ali volio se voziti u mojemu malom Chevvju dizelau jer mu je sjedalica bila visoko pa je mogao vidjeti
sve, za razliku od Expeditiona u kojemu mu je vidik sa
| k d n o

g a

a r k o g

stranjeg sjedala bio ogranien.

Benkelman je mali zemljoradniki gradi ezdeset
kilometra juno od Imperiala. LJtemeljen je 1887. godine
i na rubovima pom alo propada kao i mnoge druge zajed
nice u ruralnom dijelu Nebraske, jer se broj stanovnika
smanjuje pod utjecajem tehnologije koja prodire radna
mjesta u poljoprivredi pa se ljudi u potrazi za poslom
sele u vee gradove. Proao sam pokraj poznate tvornice
gnojiva i plantae za uzgoj krumpira istono od Imperiala,
a rada skrenuo na jug, prema jezeru Enders. Vozili smo
se pokraj igralita za golf, na kojemu rastu cedrovi i koje
nam se prostiralo s lijeve strane, a tada smo proli preko
betonske brane i s desne strane zablistalo je jezero. Colton
je gledao kako gliser u svojemu zapjenjenom tragu vue
skijaa. Preavi branu, spustili smo se u nizinu i izali na
dvotranu autocestu koja vodi ravno prema jugu. Tada su
sc oko nas prostrla jutra njiva, stabljike kukuruza visoke

gotovo dva metra, svijetlozelene na pozadini neba, a asfalt

je sjekao kroz njih popur otrice.
Col ton je o djednom progovorio. Tata, imao si djeda
kojega si zvao Pop, zar ne?
Da, doista jesam, rekao sam.
iji je on bio tata - tvoje m am e ili tate?
Pop je bio tata moje mam e. U m ro je kad sam bio
m alo stariji od tebe.
Colton se nasmijeio. On je stvarno dobar.
Gotovo sam siao s ceste n kukuruz. Krajnje je ne
obino kad va sin u sadanjem vremenu progovori o
nekome tko je um ro etvrt stoljea prije njegova roenja.
Ali, p otrudio sam se zadrati probranost. Dakle, vidio
si djeda? upitao sam.
Da, u raju sam bio s njim. O n ti je bio jako drag,
ha, tata?
Uspio sam sam o rei: Da, je. Vrtjelo mi se 11 glavi.
C olton je upravo bio naeo posve novu temu: preminule
ljude i susret s njima u raju. Suludo je da se, uza sve raz
govore o Isusu, an elim a i konjima, nisam sjetio pitati
ga je li sreo ikoga od onih koje bih ja mogao poznavati.
Ali, zato bih ga to pitao. O d njegova roenja nismo
izgubili ni jednog lana obitelji ni prijatelja; koga bi tada
ondje mogao sresti?
I sada ovo. U m ah n ito m razmiljanju vozio sam jo
petnaestak kilom etara prema Benkelmanu. Uskoro su
polja kukuruza poeli presijecati pravilni kvadrati smeeg
strnita, itnih polja nakon etve.
Nisam elio poiniti pogreku koju sam ve poinio
kad sam m u sugerirao zamisli - primjerice, da ljudi
moraju umrijeti kako bi stigli u raj. Nisam elio da mi
jednostavno vraa informacije kako bi mi ugodio. elio
sam doznati istinu.

S lijeve strane, oko etiri stotine metara od ceste, bijeli

crkveni toranj uzdizao se naizgled iz polja kukuruza.
Luteranska crkva svetog Pavla, izgraena 1918. godine.
Pitao sam se to bi ljudi iz te prastare lokalne crkve mislili
o onom e to je govorio na sin.
Kad smo napokon uli u okrug Dundy, bio sam spre
m an poeti postavljati otvorena pitanja. Hej, Colton,
rekao sam.
O krenuo se od prozora kroz koji je prom atrao seljake
kako hodaju m edu redovima kukuruza. to?
Colton, kako je djed izgledao?
Colton se iroko nasmijeio. O, tata, ima jako velika
krila!
Ponovno u sadanjem vremenu. To je bilo udno.
Colton je nastavio. Moja krila su bila jako mala, ali
djedova su bila velika!
Kako mu je izgledala odjea?
Imao je bijelo na sebi, ali ovdje plavo, rekao je i
ponovio pokret stole.
Skrenuo sam kako bih izbjegao ljestve koje je netko
izbacio na cestu i potom se vratio na sredinu trake. I
bio si s djedom?
Colton je kim nu o, a oi su mu zablistale.
Dok sam bio mali, rekao sam, sjajno sam se za
bavljao s njim.
Nisam mu rekao zato sam m nogo vremena provodio
s njim i s bakom Ellen na njihovoj farmi u Ulyssesu u
Kansasu. alosna istina bila je da je moj tata, kemiar
zaposlen u tvrtki Kerr-M cGee Petroleum, bolovao od
hipolarnog poremeaja. Kad bi m u se stanje prilino
pogoralo, moja m am a Kay, uiteljica u osnovnoj koli,
morala ga je smjestiti u bolnicu. Tada bi me poslala

djedu kako bi me zatitila od toga. Nisam znao da me

je otpremala - znao sam samo da sam volio lutati far
m om , naganjali pilie i loviti zeeve.
M nogo sam vremena provodio kod djeda na selu,
rekao sam Coltonu. Vozio sam se s njim na kombajnu
i na traktoru. Imao je psa s kojim smo odlazili u lov na
zeeve.
C olton je ponovno kim mio: l)a, znam! Djed mi je
rekao.
N isam znao to bih na to rekao pa sam nastavio:
'Psu je bilo ime C harlie Brown, a jedno oko m u je bilo
plavo, a d rugo smee.
Fora! rekao je Colton, Moemo mi nabaviti takvog
psa?
N asm ijao sam se. Vidjet emo.
Moj djed Lawrence Barber bio je zemljoradnik i jedan
od onih ljudi koji su poznavali sve i kojega su svi smatrali
prijateljem. D ane je najee zapoinjao prije zore, kad bi
krenuo sa svoje farme u Ulyssesu u lokalnu pekarnicu na
avrljanje. Bio je krupan ovjek; igrao je brania u vrijeme
prije dodavanja. Njegova supruga, moja baka Lllen (ona
koja je poslala novac kako bi pomogla platiti Coltonove
bolnike raune), govorila je kako su potrebna etiri ili
pet napadaa da srue Lawrem ea Barbera.
Djed je u crkvu odlazio tek povremeno. Bio je zatvoren
u pogledu duhovnih pitanja, kao i veina mukaraca. Bilo
mi je oko est godina kad je u m ro nakon to je jedne
veeri sletio s ceste. Njegov automobil. C row n Victoria,
udario je u elektrini stup i prepolovio ga. Gornji dio
stupa pao je na djedov autom obil i zgnjeio mu krov,
ali je zamah autom obila odnio djeda jo osam stotina
m etara u polje. Oblinje tovilite, u smjeru iz kojega je
djed doao, ostalo je bez elektrine energije, pa je jedan

radnik poao istraiti to se dogodilo. Djed je navodno

bio iv i disao je neposredno nakon nesree jer ga je spa
silac pronaao ispruenog preko suvozakog sjedala, u
pokuaju da dohvati kvaku kako bi izaao iz automobila.
Ali, kad ga je hitna pomo dovezla u bolnicu, lijenici su
ga proglasili mrtvim. Bila mu je samo ezdeset i jedna
godina.
Sjeam se kako sam na pogrebu vidio bol svoje maj
ke, ali njezinoj tuzi tu nije bio kraj. Kad sam bio neto
stariji, znao sam je zatei u molitvi i vidjeti kako joj se
suze polako slijevaju niz obraze. Kad bih je upitao to
se dogodilo, rekla bi mi: Zabrinjava me jeli djed otiao
u raj.
Tek smo mnogo kasnije, 2 006 . godine, od moje tete
Connie doznali za posebnu slubu kojoj je djed prisu
stvovao samo dva dana prije smrti slubu koja je moda
skrivala odgovore o vjenoj sudbini mojega djeda.
Bilo je to 13- srpnja 1975. godine u Johnsonu u Kansasu.
Mama i teta Connie imale su ujaka Huberia Caldvvella.
Ujak Hubert mi je bio drag. Ne sam o to je bio skroman
seoski propovjednik, nego je i volio razgovarati te je s
njim bilo lako upustiti se u razgovor. (Meni se sviao i
zato jer je bio nizak, nii od mene. Sugovornika toliko
rijetko gledam odozgo da je ta mogunost za mene poput
povlastice.)
Ujak Herbert pozvao je djeda, Connie i mnoge druge
na slube poticanja vjere koje je vodio u svojoj maloj seo
skoj crkvi. Za propovjedaonicom crkve Boga apostolske
vjere Hubert je svoju poruku zavrio pitanjem eli li tko
predati svoj ivot Kristu. Vidio je kako je djed podignuo
ruku. Ali, ta pria nekako nije stigla do moje majke, koja
se sljedeih dvadeset i osam godina s vremena na vrijeme
zabrinjavala zbog toga.

K ad smo se vratili kui iz Benkelmana, nazvao sam

m a m u i rekao joj to je Colton rekao. To je bilo u etvrtak.
N jezin autom obil sljedeeg je jutra uao u nae dvorite;
dola je iz Ulyssesa kako bi ula to njezin u n u k ima rei
0 njezinu ocu. Iznenadilo nas je koliko je brzo dola.
Ajme, o d m ah je krenula ovamo! rekla je onja.
onja i ja smo za veerom sluali kako Colton govori
baki o Isusu, o njegovu konju duginih boja i o druenju
s djedom . M a m u je najvie iznenadio nain na koji je
C o lto n pripovijedao tu priu: djed je prepoznao svojega
p ra u n u k a iako je C olton roen desetljeima nakon nje
gove smrti. To ju je potaknulo pitati se znaju li nai preci
to se dogada na Zemlji. Ili em o u raju poznavati svoje
voljene - pa ak i one koje za ivota nismo upoznali
na zagrobni nain spoznavanja koji nam na Zemlji nije
dostupan?
T ada je m am a Col ton u postavila udno pitanje: Je li
Isus rekao to o tome kako je tvoj rata postao pastor?
D o k sam se pitao zato bi neto poput mojega poziva
uope bilo tem om tog razgovora, ( lolton me je iznenadio
gorljivim kim anjem . O, da! Isus je rekao da je doao k
tati i rekao m u da eli da on bude pastor, a tata je rekao

da i Isus je bio jako sretan.

Z am alo sam pao sa stolca. To je bilo tono i ivo se
sjeam veeri kad se to dogodilo. Bilo mi je trinaest godina
1 bio sam u ljetnom kam pu za mlade na Sveuilitu John
B row n u Siloam Springsu u Arkansasu. N a jednom od
veernjih sastanaka veleasni Orville Butcher rekao je
kak o Bog zove ljude u svoju slubu te uz njihovu pomo
obavlja svoj posao irom svijeta.
Pastor Butcher bio je nizak, elav, ivahan propovjed
n ik energian i zanimljiv, a ne dosadan i suhoparan,
to djeca katkad oekuju od starijeg pastora. Te je veeri

pred skupinu od 150 tinejdera posravio izazov: Neke

od vas, koji ste veeras ovdje, Bog bi mogao uzeti za
pastore i misionare.
Sjeanje na taj trenutak mojega ivota jedno je od onih
kristalno jasnih sjeanja, istih i nedvojbenih, poput tre
nutka kad zavrite srednju kolu ili vam se rodi prvo dijete.
Sjeam se kako je gomila djece nestala u daljini, a glas
veleasnoga povukao se u pozadinu. Osjetio sam pritisak
u srcu, gotovo apat: To si ti, Todd. To elim od tebe.
Nisam nimalo sumnjao da sam upravo uo Boje rijei.
Odluio sam posluati ga. Ponovno sam se usredotoio na
pastorov govor upravo u trenutku da ujem kako govori
ako se ikome od nas Bog te veeri obratio, ako je itko
odluio sluiti mu u crkvi, trebamo to rei nckome kad
se vratimo kui kako bi barem jedna osoba znala. Stoga
sam po povratku iz kampa otiao u kuhinju.
Mama, rekao sam, kad odrastem, bit u pastor.
Nakon toga dana prije m nogo godina mama i ja smo
se nekoliko puta prisjetili tog razgovora. Ali, Coltonu
nikada nismo rekli za to.

DVIje S 5 S T R

D o k

s u

z e l e n i

ljetni dani uzmicali pred

vatrenim bojama jeseni, s vremena na vrijeme s Coltonom

smo razgovarali o raju. Ali, jedna je tema postala redovita:
kad je Colton vidio Isusa u raju, kako je I s us izgledao? I a
je tema bila uestala jer sam kao pastor mnogo vreme
na provodio u bolnicama, u kranskim knjiarama i
u drugim crkvama na mjestima na kojima je mnogo
crtea i slika Krista. onja i djeca esto idu sa mnom, pa
je to postalo svojevrsna igra. K.ul bismo naili na Isusovu
sliku, upitali bismo Coltona: to kae na ovu? Izgleda
li Isus tako?
Colton je svaki put kratko promotrio sliku, a tada
odm ahnuo glavicom. Ne, kosa nije takva, rekao bi. Ili:
Nije tako obuen.
U sljedee tri godine to se dogodilo desetke puta.
Bez obzira na to je li posrijedi bio plakat u uionici za
vjeronauk, Kristov lik na koricama knjige ili reprodukcija
djela kakvog starog majstora na zidu starakog doma,
Coltonova reakcija je uvijek bila ista: bio je premlad da
bi jasno rekao to nije u redu sa slikom; samo je znao
da nije vjeran prikaz.
Jedne veeri u listopadu sjedio sam za kuhinjskim
stolom i radio na propovijedi. onja je bila u kutu dnevne
sobe, radila je na poslovnim knjigama, knjiila radne
naloge i raunala dugovanja. Cassie se pokraj njezinih

nogu igrala s Barbie lutkama. uo sam Coltonove korake

u hodniku i tada opazio kako se pojavio iza kaua, gdje
je tada stao tono ispred onje.
Mama, imam dvije sestre, rekao je.
O dloio sam olovku. onja nije. O n a je nastavila
raditi.
Colton je ponovio. Mama, imam dvije sestre.
onja je podignula pogled s papira i lagano o d m a h
nula glavom. Ne, ima sestru Cassie, i... misli li na
sestrinu Traci?
Ne. Colton je uvjereno odrezao tu rije. Imam dvije
sestre. Jedno dijete je um rlo u tvojem trbuhu.
U tom je trenutku u kui obitelji Burpo vrijeme
stalo, a onja je razrogaila oi. Samo nekoliko sekundi
prije Colton je bezuspjeno pokuavao privui m am inu
pozornost. A tada je, kao to sam vidio ak od kuhinjskog
stola, imao njezinu nepodijeljenu pozornost.
Tko ti je rekao da mi je dijete umrlo u trbuhu?
ozbiljno je upitala onja.
Ona, m am a. O n a mi je rekla da je umrla u tvojem
trbuhu.
Colton se tada okrenuo i krenuo. Rekao je to je imao i
bio je spreman poi dalje. Ali, nakon bombe koju je upravo
bio ispustio, onja je tek zapoela. Prije no to je na sin
stigao nestati iza kaua, Sonjin je glas odjeknuo krajnje
ozbiljan. Colton lodd Burpo, smjesta se vrati ovamo!
Colton se okrenuo i vidio da ga gledam. Izraz njegova
lica pitao je: Sto sam uinio?
Z nao sam kako se moja supruga zacijelo osjeala.
Gubitak toga djeteta bio je najbolniji dogadaj u njezinu
ivotu. Objasnili smo to Cassie; ona je bila starija. Ali,
Coltonu nismo rekli jer smo smatrali da ta tema nadmauje m entalnu sposobnost etverogodinjaka. Sjedei za

stolom, u tiini sam promatrao kako se emocije kovitlaju

na Sonjinu licu.
Colton je pomalo plaho obiao kau i ponovno se
suoio s m am om , taj put m nogo opreznije. U redu je,
mama, rekao je. Ona je dobro. Bog ju je posvojio.
onja je kliznula s kaua i kleknula pred Coltona
kako bi ga mogla pogledati u oi. Ne eli li rei da ju
je Isus posvojio? upitala je.
Ne, mam a. Njegov tara ju je posvojio!
onja se okrenula i pogledala me. Kasnije mi je rekla
kako je u tom trenutku nastojala ostati mirna, ali su je
emocije preplavile. Nae dijete... bilo je - jest! djevojica,
pomislila je.
onja se usredotoila na Coltona, a ja sam uo koliko
se trudila smiriti glas. Pa, kako je izgledala?
Slino kao Cassie, rekao je Colton. Samo je manja
i ima tam nu kosu.
Sonjinu tam n u kosu.
Gledao sam mjeavinu boli i radosti na licu svoje
supruge. Cassie i Colton imaju moju plavu kosu. Jednom
mi se ak u ali poalila: Ja tu djecu nosim devet mjeseci i
tada oboje izau slini tebi! A to je dijete nalikovalo njoj.
Ki. Vidio sam kako je u oima moje supruge zablistao
prvi nagovjetaj suza.
Tada je Colton nastavio bez pitanja. U raju je ta
curica dotrala k meni i samo me grlila, rekao je tonom
koji je jasno otkrivao da mu se sve to grljenje s curicom
nije svidjelo.
Moda je samo bila sretna jer je vidjela da je ondje
netko iz njezine obitelji, rekla je onja. Djevojice se
grle. Kad smo sretne, mi grlimo.
Colton se nije doimao uvjerenim.

Sonjine su oci bljesnule kad je pitala: Kako joj je

bilo ime? Kako je bilo ime roj djevojici?
Doimalo se da je Colton na trenutak posve zaboravio
neugodan zagrljaj. Nema imena. Niste joj dali ime.

Kako je to znao?
U pravu si, Colton, rekla je onja. Nismo znali
ak ni da je djevojica.
Tada je Colton rekao neto to mi i dalje odzvanja u
uima: Da, rekla je kako jedva eka da ti i tata doete
u raj.
Sjedei za kuhinjskim stolom, vidio sam da onja
jedva zadrava pribranost. Poljubila je Coltona i rekla
mu neka se ide igrati. Kad je izaao iz sobe, suze su joj
se slile niz obraze.
Nae dijete je dobro, apnula je. Nae dijete je
dobro.
log je trenutka poela zacjeljivati rana jednoga od
najbolnijih dogaaja u naemu ivotu, gubitka djeteta
koje smo silno eljeli. Za mene je gubitak tog djeteta
bio straan udarac. Ali, onja mi je rekla da taj spontani
pobaaj nije samo ispunio srce tugom, nego ga je doivjela
i kao osobni neuspjeh.
ini sve to je potrebno, pravilno se hrani i moli
za djetetovo zdravlje, ali to majuno dijete ipak umre u
tebi, jednom mi je rekla. Osjeam se krivom. Znam da
nisam kriva za to, ali ipak se osjeam krivom.
eljeli smo vjerovati da je nae neroeno dijete otilo
u raj. lako Biblija o tome ne govori mnogo, povjerovali
smo da je tako. Ali, tada smo imali svjedoka: ki, koju
nismo upoznali, nestrpljivo nas eka u vjenosti. l aa
smo se onja i ja poeli aliti o tome tko e prvi stii u raj.
Nekoliko je razloga zbog kojih me je ona oduvijek eljela
nadivjeti. Prije svega, pastorova supruga mora trpjeti to

to je se u propovjedi esto koristi kao primjer. Uvijek mi

je govorila kako e, ako ja um rem prvi, napokon moi
svima u crkvi rei sve svoje prie o meni.
Ali, tada je onja imala razlog eljeti prva stii u raj.
D ok je bila trudn a s djetetom koje smo izgubili, izabrali
smo m uko ime Colton ali se nismo mogli sloiti
u pogledu imena za djevojicu. Meni se svialo ime
Kelsev, a njoj se svialo ime C'aitlin, i ni jedno od nas
nije eljelo popustiti.
Ali, sada kad znam o da naa djevojica jo nema ime,
neprestano govorimo jedno drugom : Ja u prvi stii u
raj i dati joj ime!

B>O,JA P R Jje .S T O L N A
DVORANA
J e d n e

v e e r i

neto prije Boia 2003. godine

iao sam za C oltonom u njegovu sobu u vrijeme odlaska

na spavanje. Prema naoj uobiajenoj rutini, izabrao je
biblijsku priu koju u mu itati. Te veeri bila je to pria

Mudri kralj i dijete. Pria je utemeljena na prii iz Prve

knjige o Kraljevima, u kojoj dvije ene ive zajedno i
svaka ima malog sina. U noi jedno dijete umre. Majka
preminulog djeaka u dubokoj tuzi pokua prisvojiti
drugog djeaka. Prava majka ivog djeaka pokua oa
loenu majku uvjeriti u istinu, ali je ne moe nagovoriti
da ostavi preivjelo dijete. U oajnikom pokuaju da
dobije svoje dijete, majka ivog djeaka predloi da kralj
Salomon, nairoko poznat po svojoj mudrosti, presudi te
ustanovi tko je prava majka ivom djetetu. Kralj Salomon
u toj biblijskoj prii iznae nain da dozna to je u srcu
jedne i druge ene.
Prepolovite dijete! zapovijedi kralj. Jednu polovicu
dajte jednoj, a drugu drugoj.
Oaloena majka pristane na to rjeenje, ali prava
majka otkrije svoju ljubav viknuvi: Ne! Dajte njoj dijete!
I tako je mudri kralj ustanovio koja je majka govorila
istinu pa odatle potjee izraz Salomonovo rjeenje.
Kad sam proitao priu, Colton i ja vodili smo svoju
uobiajenu dobronamjernu svau o ponovnom itanju (i
jo jednom, i jo jednom). Taj put sam ja pobijedio. Kad

smo kleknuli na pod kako bismo se pomolili, odloio

sam knjigu na tepih, a ona se otvorila na ilustraciji koja
je prikazivala kralja Salomona na njegovu prijestolju.
Sinulo mi je da se u Bibliji na nekoliko mjesta spominje
Boje prijestolje. Primjerice, autor Poslanice Hebrejima
vjernike potie: Pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju
m ilosti1 te kae da Isus, obavivi svoj posao na Zemlji,
sjedi s desnu Bojeg prijestolja2. 1 tu jc ona velianstvena
glava u O tkrivenju koja opisuje Boje prijestolje:

I opazih kako Sveti grad

novi Jeruzalem silazi od

B oga s neba, oprem ljen poput zaru n ice koja je nakicna za svoga m ua. Tada u li jak glas io dolazi od
prijestolja kako vie: Evo stana Bojeg m edu ljudima!
O n e stanovati s njim a: on i e biti njegov narod, i
on sam , B og bit e s njim a. O n e otrti svaku suzu s
njihovih oiju. Sm rti vie n ee biti; vie nee biti ni
tu ge, ni jauka, ni b oli, jer stari .svijet proe.
Tada onaj koji sjedi na prijestolju ree: Evo sve
in im novo...
H ram a ne vidjeh u njem u. N jegov hram , naim e,
jest G osp od in , B og, Svem ogui, i Janje. Cradu ne treba
S u n ce ni M jesec da svijetle u njemu jer ga je rasvijerlio
sjaj Boji, a Janje m u je svjetiljka*.

Hej, Colton, rekao sam kleknuvi pokraj njega, jesi li

u raju vidio Boje prijestolje?
Colton me je upitno pogledao. Tata, to je prije
stolje?
Uzeo sam knjigu s biblijskim priama i pokazao sliku
Salomona na njegovu prijestolju. Prijestolje je kao kraljev
stolac. To je stolac na kojemu smije sjediti samo kralj.
O, da! To sam vidio vie puta! rekao je Colton.

Srce mi je poelo bre kucati. H ou li doista provi

riti u rajsku prijestolnu dvoranu? Pa, kako je izgledalo
Boje prijestolje?
Veliko je, tata ... jako, jako veliko jer je Bog najvei
koji postoji. 1 on nas stvarno, stvarno voli, tata. N e moe
vjeroooovati koliko nas voli!
Kad je to rekao, opazio sam kontrast: Colton, mali
djeai, govorio je o iznimnoj veliini - a, u sljedeem je
dahu govorio o Ijubavi. Prije svega. Boja veliina oito ga
nije uplaila, ali mi je bilo zanimljivo i to to mi je Colton
arko elio rei kako je Bog izgledao, ali mi je i jednako
arko elio rei to je Bog osjeao prema nama.
I zna da Isus sjedi o d m ah kraj Boga? uzbueno je
nastavio. Isusov stolac je o dm ah kraj stolca njegovog
tate!
To me je zaprepastilo. etverogodinjak to nikako
nije mogao znati. Bio je to jo jedan od onih trenutaka
kad sam pomislio: Morao je to vidjeti.
Bio sam prilino uvjeren da do tada nije ni uo za Po
slanicu Hebrejima, ali, postojao je nain da provjerim.
Colton, s koje strane Bojeg prijestolja je Isus sjedio?
upitao sam.
Colton se popeo na krevet i kleknuo okrenuvi se
prema meni. Pa, ajmo se igrati da si ti Boje prijestolje.
O nda je Isus sjedio tamo, rekao je i pokazao moju desnu
stranu.
U

mislima mi je bljesnuo redak iz Poslanice Hebrejima:

Uprimo pogled u zaetnika i zavritelja vjere, u Isusa, koji

namjesto odreene mu radosti podnese kri ne marei za
sram otu te otada sjedi s desnu Bojeg prijestolja4.
Ajme. Bio je to jedan od rijetkih trenutaka u kojima
sam Coltonovo sjeanje provjerio prema onom e to pie
u Bibliji i proao je kao od ale. Ali, tada sam im ao jo

jedno pitanje, na koje sam nisam znao odgovor, barem

ne biblijski.
A tko sjedi s druge strane prijestolja? pitao sam.
O, to je lako, tata. Aneo Gabriel. O n je stvarno
dobar.

Gabriel. Toje logino. Sjetio sam se prie o Ivanu Krs

titelju i trenutka kad je aneo doao navijestiti roenje
Ivana Krstitelja.
A li m u an eo ree: N e boj se, /a lia r ija , jer je usliana
tvoja m olitva! Tvoja e ti ena Hli/.abeta roditi sina
kom u e nadjenuti im e lv.ui. Imat e radost i veselje,
i m n oge e obradovati njegovo roenje. D ak ako, bit
e velik pred G osp od in om ...
Tada Zaharija ree anelu: - l o em u u ja to s p o
znati? Ja sam star, a ena mi je u p oodm akloj dobi.
A n e o mu odgovori: Ja sam (iab riel, koji stojim
pred B ogom , i poslan sam da '

lobom govorim i da ri

donesem ovu radosnu vijest.s -<

Ja stojim pred Bogom, rekao je Ciabriel Zahariji. A moj

sini je meni dvije tisue godina poslije rekao isto.
I
tako sam provirio u Boju prijestolnu dvoranu, ali mi
je Coltonov opis ostavio pitanje: Ako je Bog O tac sjedio
na svojemu prijestolju, Isus s njegove desne, a Gabriel s
lijeve strane, gdje je bio C'olton?
Colton se ve bio uvukao pod pokriva, a njegova se
plavokosa glavica smjestila na jastunici s likom SpiderM ana. Gdje si ti sjedio, C'olton? upitao sam.
Donijeli su mali stolac za mene, rekao je s osmije
hom. Ja sam sjedio pokraj Boga D uha Svetog. Tata, jesi
znao da su Bog tri osobe?
Da, mislim da to znam, rekao sam i nasmijeio se.

Sjedio sam pokraj Boga Duha Svetoga jer sam molio za

tebe. Tebi je trebao Duh Sveti pa sam molio za tebe.
To me je ostavilo bez daha. Coltonova tvrdnja da
je u raju molio za mene podsjetila me je na Poslanicu
Hebrejima u kojoj autor kae: Zato i mi, opkoljeni to
likim oblakom svjedoka... trimo na utakm ici koja nam
je odreena6!
Kako Bog izgleda? upitao sam. Bog Duh Sveti?
Colton se namrtio. Hmm, to je teko pitanje...
nekako je plav.
Dok sam to pokuavao zamisliti, Colton je ponovno
promijenio smjer. Zna, ondje sam sreo djeda.
Sreo si djeda dok si sjedio pokraj Duha Svetoga?
Colton je energino kimnuo, smijeei se oito ugod
nom sjeanju. Da. Djed je doao k meni i pitao me: Je
li Todd tvoj tata? Ja sam rekao: Da. A djed je rekao:
On je moj unuk .
Koliko sam puta, predvodei pogrebe, uo kako
oaloeni govore uobiajene, dobronamjerne trae: Pa,
ona je sada na boljem mjestu, Znamo da nas gleda
odozgo i smijei se ili Vidjet ete ga ponovno. Dakako
da sam u teoriji vjerovao u to, ali iskreno reeno, nisam
to mogao zamisliti. A nakon to je Colton progovorio
o djedu i o svojoj sestri, poeo sam na drugaiji nain
razmiljati o raju. Raj nije samo mjesto kojemu su vrata
optoena draguljim a, u kojemu teku blistave rijeke, a
ulice su poploene zlatom, nego i mjesto radosti i zajed
nitva, onih koji su s nama u vjenosti i onih koji su jo
na Zemlji, iji se dolazak nestrpljivo iekuje. Mjesto na
kojemu u jednoga dana etati i razgovarati s djedom
koji mi je mnogo znaio, i s keri koju nisam upoznao.
Svim sam srcem elio vjerovati. U tom su se trenutku
pojedinosti naega razgovora u mojemu umu poele

gomilati kao hrpa fotografija - slika raja koje su se doimale

nevjerojatno precizno s obzirom na opise koji su nam
dostupni u Bibliji - zapravo, svima nama koji znamo itati.
Ali, te su pojedinosti bile nepoznate i veini odraslih, a
kamoli djetetu Coltonove dobi. Priroda Svetog Trojstva,
uloga Duha Svetoga, Isus s desne strane Bogu.
Vjerovao sam. Ali, kako sam mogao biti siguran?
Poravnao sam Coltonov pokriva preko njegovih
prsa i uuskao ga vrsto, kako je volio - i tada sam ga
prvi put otkako je progovorio o raju pokuao navesti na
pogreku. Sjeam se kako si rekao da si bio s djedom,
rekao sam. Pa, to ste radili kad se smrailo i kad ste ti
i djed doli kui?
Colton se odjednom uozbiljio i prekorio me. Tata,
u raju nema mraka! Tko ti je to rekao?
Ostao sam pri svojem. Kako to misli, nema mra
ka?
Bog i Isus daju svjetlo raju. lam o nikada nije mrak.
Uvijek je svjetlo.
ala je bila na moj raun. Colton ne samo to nije
nasjeo na podvalu o smraivanju u raju, nego mi je i
znao rei zato ondje ne pada mrak: (radu ne treba
Sunce ni Mjesec da svijetle u njemu jer ga je rasvijetlio

IS U s S J A K O V O L I

P o tk ra j
2 0 0 3 . poetkom 2004. godine
Colton je bio usredotoen na odredene stvari. O smrti
i um iranju govorio je vrlo udno - doista udno - za
dijete svoje dobi. Ujedno je i vie govorio o tome kako
je u raju. Te su pojedinosti pristizale u nastavcima, za
veerom, dok je bio sa onjom ili sa mnom u gradu i u
ivotu openito.
Rekao je da je vidio vrata raja: Bila su zlatna i na
njima su bili biseri. Sam rajski grad bio je od neega
sjajnog, kao zlato iJi srebro. Cvijee i drvee u raju bilo
je lijepo i bilo je svakojakih ivotinja.
No, koju god bi novu pojedinost otkrio, jedna je tema
bila neizostavna: neprestano je govorio o tome koliko
Isus voli djecu. Doista: neprestano.
Ujutro bi se probudio i rekao mi: Hej, tata, Isus mi
je rekao neka ti kaem da On jako voli djecu.
Za veerom bi rekao: Sjeti se, Isus jako voli djecu.
Kad sam mu prije spavanja pom agao prati zube,
rekao bi, nerazgovijetno kroz usta puna pjene od paste:
Hej, tara, nemoj zaboraviti, Isus je rekao da jako, jako
voli djecu!
onja je doivljavala isto. Tada je poela raditi skra
eno radno vrijeme, a onih dana kad je bila kod kue
s Coltonom, on je neprestano cvrkutao o tome koliko
Isus voli djecu. Nakon nekog vremena vie i nije bilo

vano koju smo biblijsku priu naveer itali naemu

malom propovjedniku, iz Starog zavjeta. Novog zavjeta,
o Mojsiju, Noi ili o kralju Salomonu, Colton je svaku
veer zavravao istom porukom: Isus voli djecu!
Naposljetku sam mu morao rei: Colton, shvatili smo.
Moe prestati. Kad stignem u raj, bit e osloboen te
dunosti. Rei u Isusu da si obavio svoj posao.
Iako nam je moda dojadilo Coltonovo neprestano
prenoenje poruke o Isusovoj Ijubavi prema djeci, to je ipak
promijenilo nain na koji smo pristupali radu s djecom u
naoj crkvi. onja je uvijek bila rastrgana izmeu pjeva
nja u crkvenom zboru tijekom nedjeljne jutarnje slube i
pouavanja vjeronauka nedjeljom na katu nie. Premda
je znala da statistiki podaci govore kal) veina vjernika
svoju vjeru u Krista potvrdi u mladoj dobi, Coltonovo
gorljivo isticanje Kristove Ijubavi prema djeci dalo joj je
novu energiju za pouavanje nae djece vjeri.
I ja sam poeo odvanije trait i od lanova nae crkve
da sudjeluju u pouavanju djece vjeri, l ijekom godina
morao sam se boriti kako bih ljude potaknuo da se prijave
za pouavanje vjeronauka. Oni mi se verbalno ograivali
govorei: Ja sam svoju dunost odradio prole godine
ili Prestar sam za to.
Ali tada sam, suoivi se s istim izgovorima, ljude poeo
s ljubavlju podsjeati da je Isus djecu oito smatrao drago
cjenom - te da bismo i mi trebali vie vremena provoditi
iskazujui ljubav prema djeci ako ih je Isus volio dovoljno
da bi rekao kako moramo bili vie nalik njima.
EO
Colton je u to vrijeme ujedno postao opsjednut dugama.
Cesto je govorio o velianstvenim bojama u raju, to
je mene i onju podsjetilo na Otkrivenje, u kojemu je

apostol Ivan pisao upravo o dugi oko Bojeg prijestolja1,

a raj je opisao kao sjajan zlatni grad:
Zidine su sagraene od jaspisa, a grad od istoga zlata,
kao isto staklo. Temelji su gradskih zidina ukraeni
svakovrsnim dragim kamenjem. Prvi je temelj od
jaspisa. drugi od safira, trei od kalcedona, etvrti od
smaragda, peti od sardoniksa, esti od sarda, sedmi
od krizolifa, os/ni od beri Ja, deveri od topaza, deseti
od krizoprasa, jedanaesti od hijacinta, dvanaesti od
ametista2.
Boje nekih od tih dragih kamena su nam poznate: tamnoljubiasta boja am etista, jarka zelena boja smaragda,
prozirna zlatna topaza, neshvatljiva crna oniksa. Druge
su manje poznate, krizolit, koji je svijetlo do maslinasto zelen, ili prozirno crveni hijacint. Beril nalazimo u
mnogim bojama, od svijetle ruiaste do tamnozelene
i morsko plave.
Zbog toga nepoznatog dragog kamenja Ivanov je opis
za nas toliko egzotian da moramo prouiti te minerale
kako bismo ustanovili o kojim je bojama govorio; odrasli
teolozi ele biti precizni. Ali, kad bi dijete vidjelo te boje,
moglo bi ih saeti jednom jednostavnom rijeju: duga.
Stoga smo, kad se u proljee 2004. godine nad Imperialom pojavila najljepa duga koju smo ikada vidjeli,
pozvali Coltona van kako bi je pogledao.
onja ju je prva vidjela. Bila je tek nekoliko tjedana
trudna s djetetom koje smo tada nedvojbeno smatrali
svojim etvrtim djetetom. Bio je topao, sunan dan, a ona
je pola otvoriti ulazna vrata i pustiti svje zrak u kuu.
Hej, deki, doite vidjeti neto! pozvala nas je.
Kad sam, krenuvi iz kuhinje, proao kroz blagovao
nicu i doao do ulaznih vrata, zapanjio sam se opazivi

dugu toliko jarku, toliko ivu da je izgledala kao da je

slikar naslikao Savrenu dugu. Ili dijete koje je potpuno
novim pastelima ilustriralo lekciju iz prirode i drutva:
dugine boje. Svaka je boja bila jasno odijeljena od susjedne,
a cijeli je luk jarko sjao na savreno modrom nebu.
Je li mi promaklo da je kiilo? upitao sam onju.
Ona se nasmijala. M islim da nije kiilo.
Colton je bio u sobi za igru. Hej, Colton, pozvao
sam ga. Doi neto vidjeti.
Colton je izaao iz sobe i pridruio nam se na tri
jemu.
Pogledaj dugu, Colton, rekla je onja. Na kraju je
zacijelo veliki up zlata.
Colton je stisnuo oi i pogledao boje koje su se slile
preko neba.
Fora, rekao je gotovo ravnoduno, -juer sam molio
za to.
la a se okrenuo na peti i vratio se igri.
onja i ja smo se pogledali pitajui se: to se upravo
dogodilo? Nakon toga smo ponovno razgovarali o djejim
molitvama koje proizlaze iz iste vjere. Molite, i dat e
vam se, rekao je Isus. Tu je uputu smjestio u kontekst
djeteta koje od oca trai blagoslov.
Ima li tko meu vama da bi svome sinu, ako bi ga
zamolio kruha, pruio kamen, ili, ako bi ga zamolio ribu,
pruio mu zmiju? Dakle: ako vi, premda ste zli, moete
davati djeci svojoj dobre darove, koliko e vie Otac va
nebeski dati dobra onima koji ga mole3?
Colton Burpo neko vrijeme nije bio vidio dugu pa
je svojega nebeskog Oca zamolio da mu poalje jednu.
Djeja vjera. onja i ja pom islili smo kako od svojega
sina moda moemo nauiti mnogo.

K M IR..A N je I
JVLjENje

P r o l j e e 2 0 0 4 . godine oznailo je godinjicu

Coltonova boravka u bolnici. Te godine Veliki pecak bio
je u travnju, a Coltonu e za samo mjesec dana biti pet
godina. Uvijek sam volio Veliki perak jer sam odravao
obiteljsku priest. Nekoliko sati bih bio u crkvi, a obitelji
bi dolazile na zajedniku priest. To mi se svialo zbog
nekoliko razloga. Prije svega, obitelji ma u naoj crkvi
omoguavalo je provesti neko vrijeme zajedno tijekom
Velikog tjedna. Meni je omoguavalo pitati obitelji o
njihovim molitvenim potrebama te odmah moliti s ci
jelom obitelji.
Tog jutra morao sam neto obaviti pa sam Cassie i
Coltona smjestio u svoj crveni Chevy kamionet i odvezao
se nekoliko ulica dalje, u grad. Colton je sjedio pokraj
mene, i dalje toliko malen da mu je bila potrebna djeja
sjedalica, a Cassie je sjedila pokraj prozora. Dok smo se
vozili niz Broadway, glavnu ulicu u gradu, razmiljao sam
o svojim obvezama za taj dan i o obiteljskoj priesti. A
tada sam shvatio da je vjerski blagdan i da sa sobom u
kamionetu imam publiku koja je prisiljena sluati me.
Hej, Colton, danas je Veliki petak, rekao sam. Zna
li to je Veliki petak?
Cassie je poela skakati po sjedalu i mahati rukom
poput revne uenice. O, ja znam! Ja znam!
Ja ne znam, rekao je Colton.

Pogledao sam Cassie. U redu, to je Veliki petak?

To je dan kad je Isus umro na kriu!
Da, tako je, Cassie. Zna li zato je Isus umro na
kriu?
Tada je prestala skakutati i zamislila se. Budui da
nije imala spreman odgovor, upitao sam: Colton, zna
li ti zato je Isus umro na kriu?
Kimnuo je, to me je blago iznenadilo.
Dobro, zato?
Pa, Isus mi je rekao da je umro na kriu tako da mi
moemo doi vidjeti njegovog tatu.
U mislima sam vidio kako I sus, drei Coltona na
krilu, zanemaruje sve sjemenitarske programe, odbacuje
sve teoloke rasprave, koje bi naslagane jedna na drugu
inile visoke nebodere, te ozbiljne pojmove poput rtve
pom irnice i soteriologije svodi na neto to dijete moe
shvatiti: Morao sam umrijeti na kriu kako bi ljudi na
Zemlji mogli doi posjetili mojega tatu.
Coltonov odgovor na moje pitanje bio je najjedno
stavnija i najdraesnija objava radosne vijesti koju sam
u ivotu uo. Ponovno sam se zamislio nad razliitou
vjere odraslih i djeje vjere.
Vozei niz Broadway, zakljuio sam da mi se Coltonov
pristup vie svia. Nekoliko minuta vozio sam u tiini.
A tada sam se okrenuo prema njemu i nasmijeio. Hej,
eli li propovijedati u nedjelju?

Kasnije rog mjeseca Colton me je ponovno zgranuo. Taj

put posrijedi je bilo pitanje ivota ili smrti.
onja i ja imamo teoriju: od trenutka kad dijete pro
hoda do otprilike prvog razreda osnovne kole jedan od

glavnih zadataka roditelja je odravati djecu na ivotu.

Pazili da ne guraju vilice u utinice. Da ne donose suilo
za kosu u kadu. Da ne stavljaju limenke soka u mikrovalnu
penicu. S Cassie smo dobro obavili taj posao. Tada je imala
sedam godina i u najveoj je mjeri prestala bili opasnost
za sebe i druge. Ali, Colton je bio druga pria.
Koliko god je bio pametan u pogledu mnogoega
drugog, jedno nikako nije mogao shvatiti: ako se ljud
sko tijelo sretne s automobilom koji se kree, dogodi se
neto loe.
Iako je bio gotovo spreman za malu kolu, jo je
bio prilino kompaktan djeai, to je lijep nain da
kaem kako se ugledao u tatu pa je bio nizak za svoju
dob. Bio je i zvrk pa je, im bismo izali iz prodavaonice,
jurio prema automobilu. Plaili smo se da bi ga netko od
vozaa mogao pogaziti vozei unatrag jer ga ne bi vidio.
Barem jednom ili dva puta tjedno morali smo ga vui s
rubnika ili vikati za njim: Colton, stani!, a potom ga
sustizati i koriti: Mora nas ekati! Mora drati mamu
ili tatu za ruku!
Jednoga dana potkraj travnja Colton i ja svratili smo
u Sweden Creme kako bismo neto pojeli. Sweden Creme
je obiteljska zalogajnica, na odgovor na lance brze hrane
koji nas zaobilaze jer je nas gradi premalen. Svaki gradi
u Nebraski ima takvu zalogajnicu. M cCook ima M acs,
a Benkelman ima D ubs. U Holyokeu, malom gradiu
tik preko dravne granice Colorada, to je Dairy King. I
svi posluuju isto: hamburger s prilozima, pilee krokete
i sladoled.
loga dana kupio sam kornete od vanilije, jedan Coltonu
i jedan sebi. Kad smo izali, Colton je, dosljedan svojemu
obrascu, sa svojom slasticom izjurio na parkiralite, koje
je samo nekoliko desetaka metara od Broadwaya.

Pretrnuo sam i viknuo: Colton, stani!

Naglo je zastao, a ja sam dotrao do njega, vrlo vje
rojatno crven u licu. Sine, ne sm ije to raditiU< rekao
sam. Koliko smo ti puta to rekli?
Tada sam opazio malu hrpicu krzna nasred Broadwaya.
Iskoristivi trenutak koji sam procijenio kao pouan,
pokazao sam u tom smjeru. Vidi ono?
Colton je liznuo sladoled i pogledom slijedio moj prst.
Ono je zeko koji je pokuao p r e t r a t i preko ceste, ali
nije uspio, rekao sam. To se mo/e dogoditi ako izjuri,
a voza te ne vidi! Ne samo to m o e nastradati, nego
moe i um rijeti!
Colton me je pogledao i nasmijeio se preko sladoleda.
O , dobro! rekao je. To znai da se vraam u raj!
Jednostavno sam pognuo glavu i odm ahnuo, oajan.
Kako strahom urazum iti dijete koje se ne plai smrti?
Naposljetku sam unuo na jedno koljeno i pogledao
svojega djeaia. Ne shvaa me, rekao sam. Ovaj
put ja prvi idem u raj. Ja sam tata, a ti si dijete. Roditelji
idu prvi!

PRVA O SO B A
6e> H^Ler>ATI BIT
K

U .

is ^ s

rog ljeta proao je bez novih

Coltonovih otkrivenja, iako smo na ljetovanju igrali
igru Kako Isus izgleda? pri em u je Colton pokazivao
podignuti ili sputeni palac za svaku sliku koju smo
vidjeli. Dolo je do toga da smo onja i ja, umjesto da
ga pitam o Je li ova ispravna?, odm ah pitali: to nije
u redu s ovom?
N

a j v e i

d i o

Doao je kolovoz, a s njim i Imperialov godinji tre

nutak slave, Sajam okruga Chase. Nakon dravnog sajma,
na je najvei okruni sajam u zapadnoj Nebraski. Za
Imperial i okolicu to je dogaaj godine. U Imperialu,
gradiu od dvije tisue stanovnika, cijeli jedan tjedan
potkraj kolovoza ukupno boravi oko petnaest tisua ljudi.
Tvrtke promijene radno vrijem e (ili potpuno prestanu
s radom), a ak se i banke u podne zatvaraju kako bi
cijela zajednica mogla prisustvovati koncertima (u petak
naveer rock , u subotu naveer country ), kupovati na
tandovima te uivati u vonjam a i svjetlima golemog
zabavnog parka.
Svake godine veselimo se prizorim a, zvukovima i
m irisim a sajma: kokicam a, rotilju i indijskim tacosima
(nadjev za taco natrpan na pogau). Country glazba ori se
na sve strane. Iznad svega toga uzdie se golemi vrtuljak,
vidljiv sa svakog mjesta u gradu.

Taj je sajam nedvojbeno vaan dogaaj na Srednjem

zapadu, uz izbor najboljeg bika, najboljeg konja, naj
bolje svinje i slino, kao i djeci omiljeno jahanje ovaca.
Ako jo niste uli za to, posrijedi je natjecanje u sklopu
kojega dijete posjednu na ovcu i ono tada nastoji jahati
to due. Za svaku dobnu skupinu izmeu pet i sedam
godina predvien je golemi pehar. tovie, pehar za prvo
mjesto najee je vei od natjecatelja.
Na sajam nedvojbeno je domai, seoski dogaaj,
to je jedan prodava limunade o/nao na tei nain.
Jedne je godine taj gospodin zakljuio kako bi mogao
prodati vie svojega ukusnog napitka ;iko marketingu
pristupi lascivno. Nakon jedne ili ti vije veeri ljudi su se
alili na njegove oskudno odjevene prodavaice pa mu
je nekoliko zabrinutih graana naposljetku moralo rei
kako bi njegove prodavaice limunade trebale odjenuti
vie odjee. Pa ipak, doimalo se da je te prve dvije veeri
na svojemu tandu ipak imao prilino dug red.
onja i ja smo 2004. godine na sajmu postavili tand
kako bismo posjetitelje sajma privukli naom ponudom
ugradnje garanih vrata. Ali, kao i uvijek, morao sam
pronai vremena da taj posao uskladim s poslom skrbi
za vjernike nae crkve. Jednoga toplog poslijepodneva
tijekom tog sajamskog tjedna na tandu smo bili svi
etvero - onja, ja i nae dvoje djece - dijelili smo broure
i avrljali s potencijalnim klijentima. Ali, ja sam ih morao
napustiti i odvesti se nekoliko ulica dalje, u staraki dom
Imperial Manor, u posjet Harolu Greeru.
Haroldova ki Gloria Marshall u to je vrijeme svirala
orgulje u naoj glazbenoj skupini u crkvi, a njezin suprug
Daniel bio je moj pomonik i voditelj glazbene skupine.
Harold, koji je najvei dio ivota takoer bio duhovnik,
bio je u osamdesetim godinama i na samrti. Znao sam

da mu se pribliavaju njegovi posljednji sati te da moram

jo jednom posjetiti Daniela i Gloriju kako bih im pruio
potporu te moliti s Haroldom barem jo jednom.
Ako ste pastor/dobrovoljni vatrogasac/trener hrvanja/
poduzetnik koji se trudi onglirati svime time i paziti
da mu nita ne ispadne iz ruke, prilino brzo nauite
da djecu lako moete prenositi amo-tamo. onja je
sluila kao pastorova supruga, to je samo po sebi posao
s punim radnim vremenom, a uz to je bila mama, ui
teljica, dobrovoljna knjiniarka i tajnica nae obiteljske
tvrtke. Tijekom godina smo razvili naviku da kad god
ne idemo na slubeni posao , uzimamo jedno dijete sa
sobom. Stoga sam toga poslijepodneva ostavio onju,
tada trudnu sedam mjeseci, i Cassie na naemu tandu,
a Coltona sam smjestio u njegovu sjedalicu u mojemu
kamionetu pa smo krenuli u staraki dom.
Colton je gledao kroz prozor dok smo, odlazei sa
sajma, prolazili pokraj vrtuljka. Idemo posjetiti Glorijinog
tatu Harolda u staraki dom, rekao sam. On nije dobro
i vjerojatno mu nije preostalo mnogo vremena. Harold
je odavno posvetio svoj ivot Isusu, a sada se priprema
za odlazak u raj.
Colton je i dalje gledao kroz prozor. Dobro, tata.
Staraki dom je prostrana prizemnica s velikom bla
govaonicom uz predvorje, u kojemu se nalazi i veliki
kavez sa zebama, koje lepraju, cvrkuu i zapravo donose
vanjski svijet u zatvoreni prostor.
Kad sam provirio u Haroldovu sobu, vidio sam Daniela
i Gloriju te jo tri ili etiri lana obitelji, ukljuujui
Haroldove druge keri.
Daniel je ustao. Zdravo, pastore Todd, rekao je
kad sam njegov stisak ruke pretvorio u zagrljaj. Tada je
Gloria ustala pa sam i nju zagrlio. Obitelj je pozdravila

Coltona, koji me je drao za ruku dok se riho pozdravljao

s prisutnima.
Okrenuo sam se prema Haroldovu krevetu i opazio
da Harold lei vrlo mirno te da duboko udie u dugim
vremenskim razmacima. Mnogo sam puta vidio ljude
u toj fazi zavretka ivoia. Kad se nau na samrti, s
vremena na vrijeme gube svijest, a ak i dok su svjesni,
gube mentalnu jasnou.
Okrenuo sam se prema ( Moriji. Kako je va tata?
upitao sam.
Dri se, ali mislim tla mu nije ostalo mnogo, rekla
je. Lice joj je odavalo dojam hrabrosti, ali sam vidio da
joj brada blago drhti dok govori, laa je Harold poeo
tiho stenjati i griti se ispod lanke plahte kojom je bio
pokriven. Jedna od Glorijinili sestara je ustala i prila
krevetu, apnula utjene rijei i potom se vratila na svoj
stolac pokraj prozora.
Priao sam Haroldu i stao mu pokraj glave, a Colton
me je slijedio poput malene sjene. Mrav i proelav Harold
leao je na leima, oiju jedva otvorenih, usana blago
razmaknutih. Disao je na usta i doimalo se da zadrava
dah, kao da cijedi i posljednju molekulu kisika iz njega
prije no to izdahne. Pogledao sam Coltona i vidio kako
gleda H aroldas izrazom potpune smirenosti i uvjerenosti.
Poloio sam ruku na rame starog sveenika, zatvorio oi i
poeo nagias moliti, podsjeajui Boga na Haroldovu dugu
i vjernu slubu, molei da aneli njegovo putovanje uine
brzim i lakim te da Bog svojega slugu primi s velikom
radou. Kad sam zavrio molitvu, okrenuo sam se kako bih
se ponovno pridruio obitelji. Colton je krenuo za mnom,
ali se tada okrenuo na peti i vratio se k Haroldu.
Dok smo ga mi gledali, Colton je primio Harolda
za ruku. Bio je to trenutak napetog oslukivanja. Svi su

pozorno gledali i sluali. Colton se ozbiljno zagledao u

Haroldovo lice i rekao: Sve e biti dobro. Najprije e
vidjeti Isusa.
Rekao je to kao da iznosi nimalo neobinu injenicu,
kao da opisuje neto stvarno i poznato poput gradske
vatrogasne postaje. Daniel i Gloria su se pogledali, a mene
je preplavio osjeaj nestvarnosti. Do tada sam ve bio
navikao sluati kako Colton govori o raju. Ali, tada je
postao glasnik, maleni vodi putniku koji kree u raj.

H R A J K NIThO NJJE

ST A R K a d m i j e 1975. godine umro djed, naslijedio

sam nekoliko stvari. S ponosom sam primio m alokali
barsku puku koju sam koristio dok smo zajedno lovili
prerijske svisce i zeeve. Naslijedio sam i njegovu kuglu
za kuglanje, a potom i stari radni stol koji je moj djed
imao otkako moja mama pamti. ( )bojan u nijansu izme
u boje javora i trenje, bio je to vrlo zanimljiv komad
namjetaja, prije svega zato to je bio prilino malen za
toliko krupnog ovjeka, i drugo, zato to dio u koji se
podvlaio stolac nije bio ravan, kao koti obinog radnog
stola, nego zakrivljen oko vas. 1)ok sam kao tinejder bio
zaokupljen tesarstvom u koli, mnoge sam sate proveo u
garai svojih roditelja, obnavljajui djedov radni stol. A
tada sam ga premjestio u svoju sohu, kao divan podsjetnik
na ovjeka koji je bio sol zemlje.
Od trenutka kad sam poeo koristiti taj radni stol, u
gornju lijevu ladicu stavio sam djedovu fotografiju, koju
sam potom s vremena na vrijeme vadio kako bih se predao
sjeanjima. Bila je to posljednja fotografija mojega djeda,
sijedog ezdesetjednogoinjaka s naoalama. Kad smo
se onja i ja vjenali, taj radni stol i fotografija postali
su dio naega doma.
Nakon to je Colton progovorio o tome kako je u raju
sreo djeda, primijetio sam da je iznio mnogo pojedinosti
o tome kako je Isus izgledao, a i svoju neroenu sestru

opisao je kao malo manju od Cassie, tamne kose. Ali, kad

sam ga upitao kako je djed izgledao, Colton je uglavnom
govorio o njegovoj odjei i o veliini njegovih krila. Kad
sam ga pitao za lice, bio je nekako neodreen. Moram
priznati da me je to muilo.
Jednoga dana nedugo nakon puta u Benkelman pozvao
sam Coltona u podrum i iz ladice izvadio dragocjenu
fotografiju svojega djeda.
Ovako ja pamtim djeda, rekao sam.
Colton je uzeo fotografiju te ju je, drei je objema
rukam a, promatrao otprilike minutu. ekao sam da
se njegovo lice ozari u prepoznavanju, ali nije. tovie,
namrtio se i odmahnuo glavom. Tata, u raju nitko nije
star, rekao je Colton. I nitko ne nosi naoale.
Tada se okrenuo i otiao gore.

U raju nitko nije star...

Ta me je tvrdnja potaknula na razmiljanje. Neto
kasnije nazvao sam mamu u Ulysses. Hej, ima li foto
grafije djeda dok je bio mlad?
Uvjerena sam da imam, rekla je. Ali, morat u ih
potraiti. eli li da ti ih poaljem potom?
Ne, ne bih elio da se izgube. Samo fotokopiraj jednu
i poalji mi kopiju.
Prolo je nekoliko tjedana. A tada sam jednoga dana
otvorio potanski sandui i pronaao omotnicu, a u njoj
fotokopiju stare crno-bijele fotografije. Kasnije sam doznao
da ju je mam a morala iskopati iz kutije koju je drala u
orm aru u spavaoj sobi koja se nije koristila otkako je
Cassie bila beba, kutiju koja je na svjetlo dana zadnji put
izala dvije godine prije Coltonova roenja.
Na toj slici bilo je etvero ljudi, a mama je uz nju
napisala poruku kojom je objasnila tko su: moja baka
Ellen, na fotografiji vadesetogoinjakinja, ali danas

osamesetogoinjakinja koja i dalje ivi u Ulyssesu.

Moja ju je obiteij zadnji put vidjela samo nekoliko mje
seci prije. Na fotografiji je bila i moja mama kao mala
djevojica, stara otprilike osamnaest mjeseci, moj ujak.
Bili, kojemu je bilo oko esr godina, i djed, star dvadeset
i devet godina u vrijeme kaci je fotografija snimljena,
1943. godine.
Dakako, Coltonu nisam rekao kako me mui to to
nije prepoznao djeda na mojoj staroj fotografiji. Te smo
veeri onja i ja sjedili u dnevnoj sobi kad sam pozvao
Coltona da doe gore. Bilo mu je potrebno neko vrijeme
da doe, ali kad se pojavio, izvadio sam fotokopiju koju
mi je mama poslala.
Hej, Colton, doi ovamo i pogledaj ovo, rekao sam
drei papir pred njim. Sto misli?
Uzeo mi je fotografiju iz ruke, pogledao je i tada me
pogledao oima punim iznenaenja. I lej! veselo je re
kao. Kako si nabavio djedovu sliku.'*
onja i ja smo se pogledali, zapanjeni.
Colton, zar ne prepoznaje nikoga drugoga na slici?
upitao sam.
Polako je odmahnuo glavom. Ne...
Nagnuo sam se i pokazao svoju baku. Sto misli,
tko je ovo?
Ne znam.
To je baka Ellen.
U Coltonovim oima pojavila se sumnja. To ne
izgleda kao baka Ellen.
Pogledao sam onju i nasmijao se. Pa, neko je tako
izgledala.
Smijem li se ii igrati? upitao je Colton pruajui
mi papir.

DVADESET 1 TREE POGLAVLJE

MO ODOZDO

e t v r t o g l i s t o p a d a 2004. godine na
svijet je doao Colby Lawrence Bin po. Od samog roenja
izgledao je kao Coltonova kopija. Ali, Bog ga je, kao i
svako dijete, uinio jedinstvenim. Ako je Cassie bila nae
osjetljivo dijete, a Colton nae o/biljno dijete, Colby je
bio na lakrdija. Njegova je aavost unijela novu dozu
smijeha u na dom.
onja se jedne veeri te jeseni sjela s ( dokonom kako
bi mu itala biblijsku priu.
Sjedila je na rubu njegova krevela i itala mu dok je
Colton leao ispod pokrivaa, glave poloene na jastuk.
A tada je dolo vrijeme za molitvu.
Jedan od divnih blagoslova nae roditeljske uloge
je sluanje kako naa djeca mole. M ala djeca mole bez
prijetvornosti koja se katkad uvue u molitve odraslih,
bez toga molitvenog jezika kojemu je svrha svidjeti se
svima koji sluaju osim Boga. A kad su Colton i Cassie
molili na svoj jednostavan i usrdan nain, doimalo se
da je Bog usliavao njihove molitve.
Zarana smo razvili praksu odreivanja specifinih
stvari za koje e naa djeca moliti, ne samo zato da bismo
gradili njihovu vjeru, nego i zato jer je molitva za druge
nain razvijanja osjeaja za potrebe drugih.
Zna kako tata propovijeda svaki tjedan? rekla je
onja sjedei pokraj Coltona. M islim da bismo trebali

moliti za njega, da ovaj tjedan ima mnogo vremena za

prouavanje kako bi u nedjelju ujutro u crkvi mogao
odrati dobru propovijed.
Colton ju je pogledao i rekao neto vrlo udno: Vidio
sam kako mo ide tati.
onja mi je kasnije rekla kako joj je bilo potrebno
nekoliko trenutaka da pojmi te rijei. M o ide'-:
Colton, kako to misli?
Isus tati alje mo dok govori.
onja se okrenula kako bi pogledala Coltona ravno u
oi. U redu... kada? Dok tata govori u crkvi?
Colton je kimnuo. Da, u crkvi. Dok ljudima pria
biblijske prie.
onja nije znala to bi rekla na to, ali na tu je situa
ciju bila navikla u proteklih godinu i pol. Stoga su ona i
Colton zajedno molili, odailjui u raj rakete s molitvom
da tata u nedjelju odri dobru propovijed.
Tada je onja tiho izala u hodnik i dola u dnevnu
sobu kako bi mi rekla o emu su razgovarali. Ali, da se nisi
usudio buditi ga kako bi ga pitao o tome! rekla je.
Stoga sam morao ekati do sljedeeg jutra i doru
ka.
Hej, kompa, rekao sam toei mlijeko u Coltonovu
zdjelicu sa itnim pahuljicama. Mama mi je rekla da
ste sino razgovarali dok ste itali biblijske prie. Moe
li mi rei to si rekao mami o... tome da Isus alje mo?
Kakva je to mo?
To je Duh Sveti, jednostavno je rekao Colton. Gle
dao sam ga. Pokazao mi je.
Duh Sveti?
Da, alje ti mo dok govori u crkvi.
Kad bi ljudi nad glavama im ali balonie kao u stri
povima, moj bi u tom trenutku bio ispunjen upitnicima

ALIN TRENUTAK

roenja onja i ja
ustanovili smo da vie ne moemo istom dinamikom
voditi djecu posvuda sa sobom. Tada smo bili brojano
nadmaeni: tri prema dva. Zakljuili smo kako je dolo
vrijeme da angairam o nekoga tko e nam uvati dijete
pa smo pronali vrlo zrelu i odgovornu uenicu osmog
razreda Ali Titus. onja i ja smo ponedjeljkom naveer
i dalje igrali softball u naemu starakom timu, iako
je vrijeme uklizavanja bilo za mnom.
N

a k o n

o l b v j e v a

Jednoga ponedjeljka naveer 2005. godine Ali je

dola uvari Cassie, Coltona i Colbyja kako bismo mi
mogli otii na trening. Bilo je oko deset sari kad smo se
vratili i skrenuli u dvorite. onja je izala iz automobila
i pola u kuu pogledati to rade Ali i djeca dok sam
ja zatvarao garau, pa sam tek naknadno uo to se u
kui dogodilo.
Unutarnja vrata nae garae vode u kuhinju, a onja
mi je kasnije rekla kako je zatekla Ali kod sudopera, u
pranju posua od veere... uplakanu.
Ali, to se dogodilo? upitala je onja. Je li ona imala
problem ili se neto dogodilo s djecom?
Ali je izvadila ruke iz vode i obrisala ih. Uh, doista
ne znam kako da vam to kaem, gospoo Burpo, poela
je. Gledala je u pod, oklijevajui.
U redu je, Ali, rekla je onja. Sto je?

Ali ju jc pogledala oima punim suza. Pa, oprostite to

u vas ovo pitati, ali... jeste Ii im ali spontani pobaaj?
Da, jesam, rekla je onja, iznenaena. Kako si to
doznala?
Pa... Colton i ja smo razgovarali.
onja ju je pozvala da sjednu na kau i da joj kae
to se dogodilo.
Poelo je nakon to sam spremila Colbyja i Colrona
na spavanje, rekla je Ali. Cassie je otila dolje u svoju
sobu, a Ali je nahranila Colbyja i porom ga stavila u
njegov kreveti na katu. Zatim je pola u drugu sobu,
pokrila Coltona i dola u kuhinju kako bi oprala posue
od veere. Upravo sam bila zatvorila vodu kad sam ula
kako Colton plae.
Ali je rekla onji kako je pola pogledati Coltona i
zatekla ga kako sjedi na krevetu, a su/c mu se slijevaju
niz obraze. to se dogodilo, ( .ohon? upitala ga je.
Colton je mrcnuo i obrisao oci. Nedostaje mi se
stra, rekao je.
Ali je rekla kako se nasmijeila jer joj je laknulo kad
je uvidjela da je problem lako rijeit i. >.|)ohro, zlato, eli
li da odem dolje po nju?
Colton je odmahnuo glavom. Ne, nedostaje mi
druga sestra.
To je zbunilo Ali. Ivoja druga sestra? Colton, ima
samo jednu sestru i jednog brata. Cassie i Colbyja, zar
ne?
Ne, imam jo jednu sestru, rekao je C,olton. Vidio
sam je. U raju. Tada je ponovno /aplakao. Jako mi
nedostaje.
Kad je Ali onji ispriala taj .lio prie, u oima su
joj se ponovno pojavile suze. Nisam znala to bih rekla,

gospodo Burpo. Bio je silno uznemiren. Stoga sam ga

upitala kad je vidio tu drugu sestru.
Colton joj je rekao: Dok sam bio m ali, bio sam na
operaciji i otiao sam u raj i vidio svoju sestru.
Tada je Colton, prema A linim rijeima, ponovno
zaplakao, jo jae. Ne razumijem zato je moja sestra
umrla, rekao je. Ne znam zato je u raju, a ne ovdje.
Ali je, njezinim rijeima, okirana, sjela na krevet
pokraj Coltona. Ta situacija nedvojbeno nije bila na
uobiajenom popisu kriznih situacija, primjerice: (1)
koga nazvati u sluaju poara; (2) koga nazvati u sluaju
bolesti; (3) koga nazvati u sluaju da dijete progovori o
nadnaravnom iskustvu.
Ali je znala da je Colton nekoliko godina prije bio
teko bolestan i da je neko vrijeme bio u bolnici. Ali nije
znala za ono to se dogodilo u operacijskoj dvorani. Stoga
nije znala to bi rekla kad je Colton odmaknuo pokriva
i dopuzao joj u krilo. Pa je zaplakala s njim.
Nedostaje mi moja sestra, ponovio je Colton mr
cajui i poloio glavu na Alino rame.
S... u redu je, Colton, rekla je Ali. Za sve postoji
razlog. I tako je Ali ljuljala Coltona dok joj nije zaspao
u naruju.
Kad je Ali zavrila svoju priu, onja ju je zagrlila.
Kasnije nam je Ali rekla da sljedea dva tjedna nije
mogla prestati misliti o tome to joj je Colton rekao te
kako je onja potvrdila da prije operacije nije znao nita
o onjinu pobaaju.
Ali je odrasla u kranskoj obitelji, ali su je muile
sumnje koje mue mnoge od nas: primjerice: po emu
moemo znati da je odreena vjera drugaija od bilo
koje druge? Ali, Coltonova pria o sestri utvrdila je nje
zinu kransku vjeru. Kad sam ula kako opisuje lice

re djevojice... to nije neto to bi estogodinji djeak

mogao jednostavno izm isliti, rekla nam je. Sada kad
god posumnjam, zam islim Coltonovo lice i suze koje su
mu se slijevale niz obraze dok mi je govorio koliko mu
nedostaje sestra.

A N & E O S K I MAEVI

S d j e j e g stajalita, najbolje to se dogodilo 2005.

godine vjerojatno je premijera filma Lav, vjetica i ormar.
U vrijeme boinih blagdana odveli smo djecu u kino
kako bi taj film pogledali na velikom platnu. onju i
mene veselila je prva kvalitetna dramatizacija Narnijskih
kronika C. S. L.evvisa, knjiga koje smo u djetinjstvu oboje
voljeli. Colton se vie veselio filmu u kojemu se dobri
ljudi maevima bore protiv zlikovaca.
Poetkom 2006. godine posudili smo taj film na
DVD-u i sjeli u dnevnu sobu kako bismo ga zajedno
pogledali. Umjesto da sjedimo na kauu, svi smo sjeli
na tepih, a onja, Cassie i ja naslonili smo se na kau.
Colton i Colby kleknuli su pred nas, navijajui za Aslana,
lava ratnika, i Pevensiejeve: Lucy, Emunda, Petera i
Susan. ak je i kua mirisala kao kino jer su na podu,
nadohvat ruke, bile posude kokica s maslacem, vruih,
netom izvaenih iz mikrovalne penice.
Za sluaj da niste gledali film Lav, vjetica i ormar ,
radnja je smjetena u vrijeme Drugog svjetskog rata, kad
su djeca obitelji Pevensie dovezena iz Londona u dom
jednoga ekscentrinog profesora. Lucy, Edmund, Peter
i Susan se nasmrt dosauju sve dok Lucy ne nabasa na
zaarani ormar koji vodi u arobno kraljevstvo zvano
Narnija. U Narniji ne samo to sve ivotinje govore, nego
u njoj ive i druga stvorenja poput patuljaka, duhova

i kentaura. Zemljom vlada lav Aslan, dobar i mudar

kralj, ali je njegova najvea neprijateljica Bijela vjetica
zaarala Narniju tako da uvijek bude zima, ali nikada
Boi. Pevensiejevi su u stvarnom svijetu samo djeca,
ali u N arniji su prinevi i princeze, koji takoer postaju
ratnici i bore se na Asla novoj strani.
Dok smo te veeri gledali zavrne prizore izmiljene
srednjovjekovne bitke, Colton. nula star est godina, doista
se uivio kad su krilaca stvorenja bacala kamenje s neba,
a Pevensiejevi se, odjeveni u ratniku odjeu, maevali
sa zlom vojskom Bijele vjetice. Asl.m se tijekom te bitke
rtvovao kako bi spasio Kdiminda. Ali, kad je kasnije
oivio i obio Bijelu vjeticu, ( olton je skoio i mahnuo
akama. Svia mu se kad po/.itivci pobijede.
Dok je tekla odjavna pica, a ( olbv vadio posljed
nje kokice, onja je nepromiljeno rekla Colronu: Pa,
pretpostavljam da je to neto to ii se u raju nije svidjelo
- ondje nema maeva.
Coltonovo veselo uzbuenje nestalo je kao da je nevid
ljiva ruka obrisala njegov osmijeh. I Jstao je i uspravio se
te pogledao onju, koja je i dalje sjedila na podu.
U raju ima itekako maeva! rekao je.
Iznenaena njegovom u/nemirenou, onja me
je pogledala ispod oka, a tada nekako zabacila glavu i
nasm ijeila se Coltonu. I Im... u redu. Zato su u raju
potrebni maevi?
M am a, sotona jo nije u paklu, rekao je Colton
gotovo prijekorno. Aneli nose maeve i ne daju mu
da doe u raj!
U m islim a mi se ponovno pojavila Biblija, taj put
Evanelje po Luki u kojemu Isus govori uenicima:
Gledao sam sotonu gdje pade kao munja s neba!1

Sjetio sam se i redaka iz D aniela, koji govore kako je

aneo posjetio D aniela, kao odgovor na njegovu moli
tvu, ali kae da je bio zadran dvadeset i jedan dan jer
se borio s knezom kraljevstva perzijskoga2. Teolozi to
u pravilu tumae kao duhovnu bitku, u sklopu koje se
Gabriel borio s m ranim silam a.
Ali, kako je estogodinjak to znao? D a, Colton je do
tada za sobom imao jo dvije godine vjeronauka, ali sam
znao da na nastavni program nije obuhvaao pouke o
tome gdje sotona ivi.
Dok su mi te m isli prolazile kroz um , vidio sam a
onja ne zna to bi rekla Coltonu, koji se i dalje mrtio.
Njegovo me je lice podsjetilo na to kako se uznemirio kad
sam rekao da se u raju smrailo. O dluio sam razvedriti
raspoloenje Hej, Colton, kladim se d a si pitao moe
li dobiti ma, zar ne? upitao sam.
Coltonovo mrtenje tada se pretopilo u rastuenost,
a ramena su mu se ovjesila. Da, jesam . Ali Isus mi ga
nije dao. Rekao je d a bi to bilo previe opasno.
Nasmijao sam se pitajui se je li Isus mislio da bi
Colton bio opasnost za sebe ili za druge.
U svim naim razgovorima o raju Colton jo nije
bio spomenuo sotonu, a ni onja ni ja nismo se sjetili
pitati ga. Kad razm iljate o raju, razm iljate o kristalnim
potocima i o zlatnim ulicam a, a ne o m aevanju anela
i demona.
A li, budui da je naeo tu temu, odluio sam proni
knuti dublje.
Hej, Colton, rekao sam. Jesi li vid io sotonu?
Da, jesam, rekao je ozbiljno.
Kako je izgledao?
Coltonovo se tijelo ukoilo, na licu m u se pojavio gr,
a oi su mu se stisnule. Zautio je. H ou rei, potpuno
se iskljuio i to je bilo sve za tu veer.

PREDSTOJEI R A T

N ekoliko
mjeseci
poslije morao sam
poslovno otii u McCook, gradi otprilike 95 kilome
tara udaljen od lmperiala, u kojemu se nalazi najblia
robna kua W al-M art. Vonja od sat vremena za mnoge
je Amerikance vrlo dugo putovanje u W all-M art, ali
ovdje u ruralnom dijelu naviknete se na to. Morao sam
povesti Coltona i nikada neu zaboraviti razgovor koji
smo vodili na povratku, jer iako mi je nas sin govorio o
raju i dogaajima iz moje prolosti, nikada do tada nije
dao naslutiti da poznaje moju budunost.
Vozili smo se kroz Culbertson, prvi gradi zapadno
od M cCooka i prolazili smo pokraj groblja. Colton tada
vie nije sjedio u sjedalici, nego je sa suvozakog sjedala
gledao redove nadgrobnih spomenika.
Tata, gdje je djed pokopan? upitao je.
Pa, tijelo mu je pokopano na groblju u Ulyssesu u
Kansasu, gdje ivi baka Kay, rekao sam. Kad sljedei
put budemo ondje, mogu te odvesti da vidi ako eli.
Ali ti zna da djed nije ondje.
Colton je i dalje gledao kroz prozor. Znam. On je
u raju. Ima novo tijelo. Isus mi je rekao da ako ne ide
u raj, ne dobije novo tijelo.

Priekaj, pomislio sam. Stie nova informacija.

Rekao sam samo: Doista?

Da, rekao je, a tada dodao: Tata, jesi li znao da

e biti rata?
Kako to misli? Jesmo li i dalje razgovarali o raju?
Nisam bio siguran.
Dogodit e se rat koji e unititi ovaj svijet. Isus i
aneli i dobri ljudi borit e se protiv sotone i udovita
i zlih ljudi. Vidio sam to.
Pomislio sam na bitku opisanu u Otkrivenju i srce
mi je poelo bre kucati. Kako si to vidio?
U raju ene i djeca mogu siaj.ui malo dalje i gledati.
Zato sam stajao i gledao. Neobino je da mu je glas
bio nekako veseo, kao da govori o dobrom hl mu koji je
vidio. Ali, mukarci, oni su se morali boriti. I gledao
sam tebe, tata. I ti si se morao boriti.
Pokuajte ostati na cesti nakon io ujete takvo to.
Z vukbrujanja gum a po aslaliu odjednom mi se doimao
neprirodno glasnim , kao prodorno zavijanje.
I
tada se ponovno pojavilo io pitanje rajskog vremena.
Prije je Colton govorio o mojoj prolosti i preminule je
vidio u sadanjosti. A tada je govorio kako mu je uza sve
to pokazana i budunost. Pitao sam se jesu li ti pojmovi
- prolost, sadanjost i budunost bili samo za Zemlju.
U raju vrijeme moda nije linearno.
A li, zanim alo me je jo neto mnogo vanije. Rekao
si da se borimo protiv udovita?
Da, veselo je odvratio Colton. Zmajeva i takvih
stvari.
Nisam od onih propovjednika koji neprestano govore
o proroanstvima svretka svijeta, ali sam se tada sjetio
osobito slikovitog dijela iz Otkrivenja:
U one e dane ljudi traiti smrt, a nee je nai; eljet
e umrijeti, a snirr e bjeali od njih. A skakavci

bijahu oblikom slini konjima opremljenim za boj. Na

glavama su imali neto kao zlatne krune; lica su im
bila kao ljudska; imali su kose poput enskih kosa, a
zubi im bili kao u lavova. Njihovu su oklopi bili slini
eljeznim oklopima, a um njihovih krila drndanju
kola s mnogo konja koja jure 11 boj. Imali su repove i
alce sline onima u tipavaca. U njihovim se repovima
nalazila mo da ude ljudima pet mjeseci1.
Teolozi su takvim recima stoljeima traili sim boliku:
moda kombinacija svih tih dijelova tijela oznaava
odreenu zemlju ili svaki oznaava odreeno kraljevstvo.
Drugi su pretpostavili da eljezni oklopi oznaava
ju kakav suvremeni bojni stroj koji Ivan nije mogao
identificirati.
Ali, moda smo mi razvijeni odrasli ljudi pokuali
stvari uiniti sloenijim no to jesu. M oda smo previe
obrazovani, previe pametni da bismo ta stvorenja
nazvali jednostavnim djejim jezikom: udovita.
Hm, Colton.., ime se borim protiv tih udovita?
Nadao sam se moda tenku ili bacau projektila...
Nisam znao emu, ali neemu ime se mogu boriti s
udaljenosti.
Colton me je pogledao i nasmijeio se. Dobio si m a
ili luk i strijelu, ne sjeam se to.
Lice mi se objesilo. Hoe rei da se protiv udovita
moram boriti m aem ?
Da, tata, ali to je u redu, utjeno je rekao. Isus
pobijedi. Baci sotonu u pakao. Vidio sam to.
Potom opazih anela gdje silazi s neba drei u ruci
klju od bezdana i velike verige. On uhvati Zmaja,
staru zmiju a to je avao, sotona - i sveza ga za tisuu

godina te ga baci u Bezdan, koji nad njim zakljua i

zapeati da vie ne zavodi naroda dok se ne navri
tisuu godina. Poslije toga ima biti odvezan kratko
vrijeme... A kad proe li.Miu godina, sotona e biti
puten iz svoje tamnice. Izii e da zavodi narode na
etiri kraja zemlje - Goga i Magoga - da ih skupi za
rat tako mnogobrojne kao pijesak morski.
I
oni uzioe na iroku povrinu zemlje i opkolie
tabor svetih - ljubljeni grad. l aa side vatra s neba
i proguca ih. A njihov zavodnik, avao, bi baen u
ognjeno i sumporno jezero, gdje .se takoer nalaze
Zvijer i lani Prorok. 1 bii e mueni dan i no, u
vijeke vjekova2.
Colton je opisivao harmagedonsku bitku i govorio da
u se boriti u njoj. Po tko /na koji put u gotovo dvije
godine otkako nam je Cohon prvi put rekao da su mu
aneli pjevali u bolnici, zavrtjelo mi se u glavi. Nekoliko
kilometara vozio sam bc/. rijei i u mislima premetao te
nove predodbe. Zapanjila me je i Coltonova nehajnost.
Stav mu je bio kao da govori: U emu je problem,
tata? Rekao sam ti: preskoio sam na zadnje poglavlje i
pozirivci pobijede.
Barem je to bilo donekle utjeno. Upravo smo bili
prolazili kroz predgrae Imperiala kad sam odluio zauzeti
njegov stav prema cijeloj stvari. Pa, sine, ako Isus eli
da se borim, borit u se, rekao sam.
Colton je okrenuo glavu pa sam vidio da mu je lice
poprimilo ozbiljan izraz. Da, znam, tata, rekao je.
Hoe.

JE D N O G A D A N A
E M O VIDJET I
smo prvi put javno progovorili
o Coltonovu iskustvu. Bilo je to tijekom veernje slube
28. sijenja 2007. godine u Wesleyjanskoj crkvi Mountain
View u Colorado Springsu. Tijekom jutarnje slube odrao
sam propovijed o Tom i, ueniku koji se razljutio jer su
drugi uenici, i ak M arija M agdalena, vidjeli uskrsloga
Krista, a on nije. Ta je pria u Evanelju po Ivanu:
S

j e a m

s e

k a d

Toma zvani Blizanac, jedan od Dvanaestorice, nije bio

s njima kad je doao Isus. Drugi mu uenici rekoe:
Vidjeli smo Gospodina. Toma im odvrati: Dok ne
vidim na rukama njegovim znak od avala i ne stavim
prst svoj u mjesto od avala i ne stavim ruke svoje u
njegov bok, neu vjerovati.
Poslije osam dana uenici njegovi bijahu ponovno
unutra i Toma s njima. Dok su vrata bila zatvorena,
doe Isus, stade pred njih te ree: Mir s vama! zatim
ree lomi: Prui prst svoj ovamo: evo mojih ruku!
Prui ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi vie
nevjernik, ve vjernik! Gospodin moj i Bog moj! izjavi loma. Isus mu ree: jer me vidi, vjeruje. Blago
onima koji e vjerovati, a da nisu vidjeli!
Iz ove prie potjee poznati izraz nevjerni Toma,
kojim oznaavamo osobu koja ne eli vjerovati u neto

bez materijalnog dokaza ili izravnog, osobnog iskustva.

Drugim rijeima, osobu bez vjere.
U svojoj sam propovijedi tog jutra govorio o vlasti
tom gnjevu i nedostatku vjere, o burnim trenucima koje
sam proveo u onoj sobici u bolnici, bjesnei na Boga,
te o tome kako mi je Bog odgovorio kroz mojega sina i
rekao: Ovdje sam.
Ljudi koji su tog jutra bili na slubi rekli su svojim
prijateljima da e propovjednik i njegova supruga, iji
je sin bio u raju, u sklopu veernje slube o tome rei
vie. Te veeri crkva je bila prepuna. Colton, tada sedmogodinjak sjedio je u drugom redu, sa svojim bratom
i sestrom, dok smo onja i ja govorili o njegovu iskustvu
kako smo najbolje mogli u etrdeset i pet minuta. Rekli
smo okupljenima za djeda i /a ( Coltonov susret s neroe
nom sestrom; nakon toga smo dobrih etrdeset i pet
minuta odgovarali na pitanja.
O tprilike tjedan dana nakon povratka u imperial bio
sam u svojem radnom prostoru u podrumu i provjeravao
elektroniku potu kad sam ugledao poruku obitelji u
ijoj smo kui onja, ja i djeca odsjeli za naega posjeta
Wesleyjanskoj crkvi Mountain View. Nai domaini
im ali su prijatelje koji su bili u crkvi one veeri kad smo
onja i ja govorili pa su uli Coltonov opis raja. Putem
naih domaina proslijedili su nam elektroniku poruku
o prii koju je CN N emitirao samo dva mjeseca prije, u
prosincu 2006. godine. Bila je to pria o mladoj Akiane
Kramarik, A m erikanki litvanijskog podrijetla koja je
ivjela u Idahou. Akiane. u vrijeme snimanja priloga stara
dvanaest godina, u etvrroj je godini poela doivljavati
vizije, pisalo je u poruci. Njezini opisi raja zvuali su
nevjerojatno slino Coltonovim pa su prijatelji naih
domaina sm atrali da bi nas ta pria mogla zanimati.

Sjedei za raunalom, kliknuo sam na poveznicu i

otvorio trominutni prilog koji je zapoeo pozadinskom
glazbom, polaganim klasinim djelom za violonelo.
Muki glas rekao je: Samouka slikarica koja tvrdi da
nadahnue prima odozgo. Slike su duhovne, emocional
ne... a naslikala ih je dvanaestogodinjakinja, udo od
djeteta2.
Doista udo od djeteta. Uz zvukove violonela snimka
je prikazivala sliku za slikom, prikaze aneoskih likova,
idilinih krajolika i profil ovjeka koji je nedvojbeno
trebao biti Krist. Potom snimka djevojice kako nanosi
boju na platno. Ali, te se slike nisu doimale kao da ih je
naslikala djevojica, ili ak odrasla osoba koja ui slikati
portrete. Bila su to istanana umjetnika djela koja bi
mogla visjeti u bilo kojoj galeriji.
Akiane je poela slikati u estoj godini, rekao je glas,
ali je kao etverogodinjakinja poela majci opisivati
svoje posjete raju.
Potom je progovorila Akiane: Boje nisu bile od ovoga
svijeta, rekla je opisujui raj. Postoje jo stotine milijuna
boja koje jo ne poznajemo.
Glas je potom rekao kako je Akianina majka bila
atestica pa se u njihovu domu nikada nije raspravljalo o
Bogu. Obitelj nije gledala televiziju, a Akiane nije ila u
vrti. Stoga je, kad je djevojica poela govoriti o raju, a
potom ga opisivati najprije crteima i zatim slikama, nje
zina majka znala da Akiane to nije mogla uti od nekoga.
Njezina je mama polako poela vjerovati da su Akianine
vizije stvarne te da stoga i Bog mora biti stvaran.
Mislim da Bog zna kamo alje nau djecu, u svakoj
obirelji, rekla je gospoa Kramarik.

Sjetio sam se to je Isus jednoga dana rekao svojim

uenicima kad su pokuali sprijeiti djecu da mu sme
taju: Pustite djeicu k m eni3.
Upamtio sam to za svoje budue propovijedi: Akianina
pria pokazivala je da Bog moe doprijeti do svakoga,
bilo gdje, u bilo kojoj dobi ak i do djevojice pred
kolske dobi u domu u kojemu njegovo ime nikada nije
izgovoreno.
Ali, to nije bila pouka koju je bog toga dana imao
za mene.
Dok sam na zaslonu svojega raunala gledao prilog
o Akianinoj umjetnosti, narator je rekao: Akiane Boga
opisuje jednako ivopisno kan io ga slika.
U tom je trenutku zaslon ispunio portret Kristova
lica. Bio je slian onima koje sam ve vidio, ali je raj put
Isus, takorei, gledao ravno u kameru.
On je ist, rekla je Akiane. Vilo je muevan, vrlo
jak i krupan. A oi su mu jednostavno prelijepe.
Ajme! Od Coltonove operaiije prole su gotovo tri
godine, te otprilike dvije i pol oikako mi je one veeri u
podrumu prvi put opisao Isusa. Zapanjile su me slinosti
njegovih i A kianinih sjeanja: svili boja u raju... i osobito
opis Kristovih oiju.
A njegove oi, rekao je ( olton. >(), rata, oi su mu
jako lijepe!
Zanim ljivo je da se dvoje etverogodinja ka usredo
toilo upravo na tu pojedinost. Kad je prilog ( NN-a
zavrio, vratio sam ga na taj drugi portret Krista, zapa
njujue realistinu sliku koju je Akiane naslikala kad joj
je bilo osam godina. Oi su doista bile dojmljive - bistre,
zelenkasto plave pod izraajnim, tam nim obrvama - s
pola lica u sjeni. Primijetio sam i da mu je kosa kraa
no to je veina um jetnika prikazuje. Brada je takoer
bila drugaija, vie... ne znam... nemarna.

Pa ipak, od doslovce nekoliko desetaka Isusovih por

treta koje smo vidjeli od 2003. godine, Colton jo nije
vidio portret koji je smatrao tonim prikazom.

Pa, pomislio sam, mogao bih ustanoviti to misli o

Akianinom pokuaju.
Ustao sam od radnog stola i viknuo uza stepenice
pozvavi Coltona da doe u podrum.
Stiem! odvratio je.
Colton je doskakutao niz stepenice i uao u moju
radnu sobu. Da, tata?
Pogledaj ovo, rekao sam kimnuvi prema zaslonu
raunala. to ne valja s ovom?
Colton se okrenuo prema zaslonu i dugo utio.
Colton?
Ali, on je samo stajao i prouavao sliku. Nisam mogao
protumaiti izraz njegova lica.
Colton, to ne valja s ovom? ponovno sam upitao.
Potpuna tiina.
Gurnuo sam ga u ruku. Colton?
Moj se scdmogodinjak okrenuo, pogledao me i rekao:
Tata, ta je dobra.
SO
Znajui koliko je slika odbacio, onja i ja napokon smo
zakljuili kako na Akianinu portretu vidimo Isusovo
lice. Ili barem zapanjujue slino lice.
Bili smo prilino sigurni da ni jedna slika ne moe
doarati uzvicnost osobe uskrslog Krista. Ali, nakon tri
godine prouavanja Isusovih slika znali smo da Akianin
prikaz nije samo drugaiji od tipinih slika Isusa, nego i
jedini koji je zaokupio Coltona. onji i meni bilo je zani
mljivo da, kad je Colton rekao Ova je dobra, nije znao

da je tu sliku, nazvanu Princ mira: uskrsnue, naslikalo

dijete - koje je takoer tvrdilo da je bilo u raju.
Konaan uvid u Isusov izgled nije bila jedina zanimljivost proizala iz posjeta Wesleyjanskoj crkvi Mountain
View. Tada smo ujedno prvi put shvatili kako e Coltonov
susret sa sestrom u raju utjecati na ljude na Zemlji.
Nakon slube te veeri u sijenju 2007. godine prila
mi je jedna mlada majka suznih oiju.
Izgubila sam dijete, rekla je. Rodila se mrtva. Bi
li va sin mogao znati je li moje dijele u raju?
Glas joj je drhtao i vidio sam d.i se trese cijelim tije
lom. Pomislio sam: O, Boe. tko sam /a tla bih odgovorio

na ovo pitanje?
Colton je rekao da u raju ima mnogo, mnogo djece.
Ali, nisam ga mogao pitati je li vidio dijele te ene. No,
nisam je ni mogao jednostavno ostaviti u njezinoj tuzi.
Tada je doao djeai od otprilike esi ili sedam
godina te joj se uhvatio za suknju. I tada sam primio
odgovor.
Gospoo, vjerujete li da Bog voli mene? upitao
sam.
Treptala je kako bi otjerala suze iz oiju. Pa... da.
Vjerujete li da vas voli koliko voli i mene?
Da. Vjerujem.
Tada sam kimnuo prema njezinu siniu. Vjerujete
li da Bog voli ovoga vaeg sina koliko voli i Coltona?
Zastala je kako bi razmislila o tom pitanju, a tada je
odgovorila: Da, svakako.
Pa, ako vjerujete da Bog voli vas k o l i k o voli i mene i
vjerujete da vaega ivog sina voli koliko i mojega ivog
sina, zar ne vjerujete tla i vae neroeno dijete voli koliko
voli i moje?

Zcna je odjednom prestala drhtati i nasmijeila se.

Nikada nisam na taj nain razmiljala o tome.
U dahu sam uputio molitvu zahvalnosti Duhu Svetom,
koji mi je oito poslao mo, dao mi odgovor za tu
oaloenu enu jer vam mogu otvoreno rei kako nisam
dovoljno pametan da bih se toga sam dosjetio.
To nee biti zadnji put da je Coltonova pria mene
ili onju dovela u situaciju u kojoj smo morali traiti
odgovore na vrlo teka pitanja. Ali, ljudi koji su s nama
prolazili ta iskustva, katkad su sami primali odgovore
na svoja pitanja.
Kao to sam ve spomenuo, prije no to smo otputeni
iz bolnice u North Platteu, sestre su neprestano dolazile
u Coltonovu sobu. Prije su dolazile provjeriti Coltonove
vitalne znakove i zabiljeiti ih u tablice. A tada su dolazile
bez medicinskog povoda - samo pogledati djeaia koji
je samo dva dana prije za njih bio nerjeiv medicinski
problem, ali je tada sjedio u krevetu, brbljao i igrao se
novim plianim lavom, U tom me je razdoblju jedna
sestra odvela na stranu. Gospodine Burpo, mogu li na
trenutak razgovarati s vama?
Svakako, rekao sam.
Pokazala mi je sobu preko puta Coltonove. Hajdemo
onamo.
Pitajui se to je posrijedi, poao sam za njim u malu
sobu za odmor. Ona je zatvorila vrata za nama i okrenula
se prema meni. Oi su joj duboko blistale, kao da je u
njoj upravo procvjetalo neto novo.
Gospodine Burpo, godinama radim ovdje kao medi
cinska sestra, rekla je. Ne bih vam ovo smjela rei, ali
nam je reeno da vaoj obitelji ne dajemo nadu. Smatrali
su da Colton nee preivjeti. A kad nama kau da netko
nee preivjeti, taj netko ne preivi.

Tada se na trenutak doimalo da oklijeva, ali je ipak

nastavila. Ali, kad danas vidim vaega sina, to je udo.
Bog zacijelo postoji jer ovo je udo.
Zahvalio sam joj jer mi je to rekla i dodao: elim da
znate kako mi vjerujemo da je to Boje djelo. Vjernici
su se sino okupili u naoj crkvi i molili za Coltona pa
vjerujemo da je Bog usliao nae molitve.
Sestra se na trenutak zagledala u pod, a tada je po
novno pogledala mene i nasmijeila se. Pa, samo sam
vam to eljela rei.
Tada je otila. M islim da moda nije eljela uti
pastorovu propovijed. Ali, injenica je da joj propovijed
nije bila potrebna - jer ju je ve vidjela.
Govorei o Coltonovom doivljaju raja, ljudi nam
kau: Vaa obitelj je silno blagoslovljena!
U pravu su, u smislu da s m o provirili kroz veo koji
ovaj svijet odvaja od vjenosti.
A li, tada pomisli ni i: Blagoslovljeni? /V/. gledali srno

kako nam sin umire.

Ugodno je govoriti o raju, o Bojem prijestolju, Isusu,
djedu i keri za koju smo mislili da smo je i/.gubili, ali
emo je jednoga dana ponovno sresti. Ali nije ugodno
govoriti o tome kako je do toga dolo. Prisjeanje na
te strane dane kad smo gledali kako se Colton bori za
ivot i danas nam oi ispuni suzama. udesna pria o
njegovu posjetu raju i pria o tome kako smo zamalo
izgubili sina za nas su i danas jedan dogaaj.
U djetinjstvu sam se uvijek pitao zato je kri toliko
vaan, zato je vano Isusovo razapinjanje. Ako je Bog
Otac znao da e uskrsnuo svojega Sina iz mrtvih, po emu
je to bilo rtva? Ali, sada shvaam zato Bog Uskrs ne
shvaa samo kao zavretak, kao praznu grobnicu. Potpuno

shvaam. Bio bih uinio bilo to, bilo to da zaustavim

Coltonovu patnju, ukljuujui zamjenu s njim.
Biblija kae da kad se Isus odrekao svojega duha,
dok je beivotno visio na rimskom kriu, Bog Otac mu
je okrenuo lea. Uvjeren sam da je to uinio jer da je to
nastavio gledati, ne bi mogao izdrati do kraja.
Ljudi katkad pitaju: Zato Colton? Sto mislite, zato
se to dogodilo vaoj obitelji? Mnogo sam pura morao rei:
Hej, mi smo obini ljudi iz malog gradia u Nebraski.
Najbolje to moemo uiniti jest rei vam to nam se
dogodilo i nadati se da e vas to ohrabriti, kao to je
ohrabrilo sestru u North Platteu, kojoj je moda bilo
potrebno vidjeti udo kako bi vjerovala u Nekoga veeg
od sebe. Ili eni u Wesleyjanskoj crkvi M ountain View,
kojoj je bila potrebna iskra nade kako bi joj pomogla izai
nakraj s tugom. Ili onji, kojoj je bio potreban melem za
njezine majinske rane. Ili mojoj majci Kay, koja nakon
dvadeset i osam godina neizvjesnosti napokon zna da e
jednoga dana ponovno sresti svojega oca.
Kad pogledate knjigu O tkrivenja i druga biblijska
uenja o raju, pomalo su nepovezana. Kao pastor sam
uvijek veoma pazio na to to s propovjedaonice govorim
o raju pa i dalje pazim na to. Pouavam ono to nalazim
u Bibliji.
Budui da sam imao mnogo pitanja na koja nisam
imao odgovore, nisam mnogo razmiljao o raju na osobnoj
razini. Ali sada razmiljam. onja i ja oboje razmiljamo,
a i mnogi su nam ljudi rekli da ih je Coltonova pria
potaknula vie razmiljati o raju. I dalje ne znamo sve
odgovore - ni priblino. Ali, sada imamo mentalnu
predodbu koju moemo pogledati i rei: Ajme!
Svia mi se kako to moja mama saima: O tkako se
to dogodilo, rekla mi je, vie razmiljam o tome kako

bi doista moglo biti u raju. I prije sam vjerovala u raj,

ali ga sada zam iljam . Prije sam ula, ali sada znam da
u jednoga dana vidjeti.

POGOVOR.

neto vie od sedam godina

otkako se obino obiteljsko putovanje pretvorilo u rajsko
putovanje koje nam je svima promijenilo ivot. Ljudi su
me esto pitali zato smo toliko dugo ekali prije no to
smo otkrili Coltonovu priu. Pa, razloga je nekoliko. Prije
svega, iako je od toga bolnikog muenja prolo sedam
godina, naa jurnjava iz Greeleyja k lijeniku u Imperialu
bila je tek poetak prie. Kao to ste proitali na ovim
stranicama, pojedinosti o Coltonovom iznimnom puto
vanju primali smo u djeliima, tijekom mnogih mjeseci i
godina. Iako je od njegova susreta sa smru prolo podosta
vremena, ostatak prie razvijao se postupno.
P

r o l o

j e

t e k

A kad smo drugima poeli otkrivati to nam se dogo

dilo, mnogi ljudi su nam rekli: Trebali biste napisati
knjigu!, na to smo onja i ja odgovarali: Mi? Napisati
knjigu? Da, svakako.
Prije svega, nismo mogli zamisliti da bi itko elio itati
o na>na. A tu je bio i cijeli postupak pisanja knjige. To
nam je zvualo otprilike malo lake od leta na Mjesec.
Istina je da sam ureivao studentske novine i da je onja
mnogo pisala radei na magisteriju. Ali, oboje smo imali
poslove koje smo voljeli, malu djecu koju smo morali
podizati i crkvu za koju smo morali skrbiti. A nekad
morate i spavati. Tek kad nam je na prijatelj i pastor
Phil M cCallum ponudio da e nas predstaviti i okruiti

nas odgovarajuim ljudim a iz izdavatva, pom islili smo

da bi objavljivanje knjige doista bilo mogue. Ali, ak je
i to bilo pitanje pravog trenutka.
Vidite, kao roditelji bili smo zabrinuti za Coltona.
M nogim se ljudima njegova pria svia zbog svih pojedi
nosti o raju. 1 nama se to svia. Ali, tu je i taj dio vezan
uz bolnicu, koji smo proivljavali u uasu i oaju naizgled
cijelu vjenost. To je i dalje bilo osjetljivo pitanje pa nismo
znali kako e ponovno proivljava nje svega toga utjecati
na Coltona. Osim toga, kako bi podnio svu tu pozornost?
To nas je zabrinjavalo. I dalje nas zabrinjava. Mi smo iz
maloga grada, iz malih kola i malih crkvi. ( ,olion se snalazi
u malom, ali u arite pozornosti? Ba i ne.
Ali, sada je knjiga napisana. onja mi je neki dan sa
smijehom rekla: Pa, izgleda da na svoj popis onoga to
u ivotu elimo uiniti moramo dodati postati pisac
kako bismo mogli precrtati taj cilj.
Ljudi su nam postavljali i druga pitanja. Osobito
djecu zanim a je li Colton u raju vidio kakve ivotinje.
Odgovor je potvrdan! Rekao je kako je osim Isusova
konja vidio pse, ptice i ak lava koji je bio dobroudan,
a ne opasan.
M nogi nai prijatelji katolici pitali su je li Colton vidio
Isusovu majku M ariju. Odgovor na to pitanje takoer je
potvrdan. Vidio je M ariju kako klei pred Bojim pri
jestoljem i u drugim trenucima kako stoji pokraj Isusa.
1 dalje ga voli kao m am a, rekao je Colton.
Ljudi nas neprestano pitaju i kako nas je Coltonovo
iskustvo promijenilo. Prvo to e vam onja rei jest da
nas je potpuno slomilo. Vidite, pastori i njihove obitelji
najee se najbolje osjeaju u ulozi onoga tko pomae,
a ne u ulozi onoga kome se pomae. onja i ja uvijek
smo u kritinim trenucim a posjeivali bolesne, donosili

obroke, skrbili za drugu djecu. Bili smo nepopustljivo

samodostatni - moda ak, kad se osvrnem na to, toliko
da smo bili oholi. Ali, ona muka u bolnici slomila je nau
oholost poput suhe granice i pouila nas kako moramo
biti dovoljno ponizni da prihvatimo pomo, tjelesnu,
emocionalnu i financijsku.
Da, dobro je biti jak i sposoban blagoslivljati druge.
Ali, mi smo nauili koliko je vrijedno dopustiti drugim a
da budu jaki za nas, da nas blagoslove. Kao pastor, uvijek
sam lako govorio o svojoj vjeri, ali sada uz to i govorim
ro se dogodilo mojemu sinu. To je istina i ja govorim o
tome, bez opravdavanja.
U meuvremenu se ivot ovdje u Imperialu nastavlja
kao i u obiteljima svih malih gradia diljem Amerike.
Cassie je rrinaest godina i na jesen kree u srednju kolu.
Sino je bila vana veer za nju: bila je na audiciji za
kolski zbor. Colby, nae najmlae dijete, takoer stie
do prekretnice: ove jeseni kree u malu kolu, to je dobro
jer je izluivao svoju odgojiteljicu u vrtiu.
Colton e ovaj mjesec napuniti jedanaest godina,
a u rujnu e krenuti u esti razred. U svakom pogledu
je obino dijete. Hrva se i igra bejzbol. Svita klavir i
trubu, ali nije osobito lud za kolom i kae da mu je
odmor om iljeni predmet. I dalje povremeno govori o
raju, ali nije rekao da je doivio jo koje putovanje ili
da ima bilo kakvu posebnu, trajnu vezu s vjenou. I
unato nadnaravnom putovanju, njegov odnos s braom
i sestrama potpuno je normalan. Colby slijedi Coltona
kao i svaki mlai brat i svaaju se oko toga tko je kome
ukrao akcijske junake. Cassie je ispaena starija sestra.
To je jasno dolo do izraaja kad smo nastojali smisliti
naslov za ovu knjigu.
Ja sam predloio Raj po etverogodrtnjaku.

onja je predloila Raj prem a Coltonu.

Cassie je predloila: Vratio se, ali nije aneo.
Naposljetku je Colton nehotice domislio naslov. U
vrijeme boinih blagdana 2009. godine otputovali smo
u Teksas te smo u kafiu Starbucks sjedili s naom ured
nicom i razgovarali o knjizi. Ona je pogledala naega
starijeg sina s druge strane siola i upitala: Colton, to ti
eli da ljudi doznaju iz rvoje prie?
On ju je bez oklijevanja pogledao u oi i rekao: elim
da znaju da raj zaista postoji.
Ibd Burpo,
Imperial, Nebraska
Svibanj 2010.

s u je t>

do^ a

&a j a

Srpanj 1976. djed Todda Burpa zvan Pop (Lawrence

Edelbert Barber) umire u prometnoj nesrei izmeu
Ulyssesa i Liberala u Kansasu.

1982. godina trinaestogodinji Todd uje i prihvaa

Kristov poziv da pristupi sveenstvu kao propovjednik
Kristovih uenja.

29. prosinca 1990. - Todd i onja Burpo sklapaju

brak.

16. kolovoza 1996. - rodila se Cassie Burpo, Coltonova

starija sestra.

Srpanj 1997. - pastor Todd i onja Burpo prihvaaju

poziv W esleyjanske crkve Crossroads u Imperialu u
Nebraski.

20. lipnja 1998. - onja Burpo u drugoj trudnoi doiv

ljava spontani pobaaj. Bila je trudna dva mjeseca.

19. svibnja 1999. - rodio se Colton Burpo.

Kolovoz 2002. - Todd slama nogu na mjeovitom
turniru softballa.

Listopad 2002. - Todd ima bubrene kamence.

Studeni 2002. - Todd napipa kvricu na prsima, koja
je dijagnosticirana kao hiperplazija.

27. veljae 2003. Colton se zali na bolove u trbuhu

i ima vruicu, to je pogreno dijagnosticirano kao
eluana viroza.
28. veljae 2003. ( >olton vie nema vruicu. Njegovi
roditelji se vesele uvjereni da je sve u redu, iako je to
zapravo znak pucanja slijepog crijeva.
1. oujka 2003. -obirelj Burpo posjeuje Paviljon leptira
u Denveru kako bi proslavili loddovo ozdravljenje.
Ie noi Colton pone nezaustavljivo povraati.
3. oujka 2003. - C<>ltona pregledava lijenik u
Imperialu u Nebraski, koji odbacuje pretpostavku o
upali slijepog crijeva.
5. oujka 2003. -T o d d i onja odluuju odvesti Coltona
iz bolnice u Imperialu u Nebraski u Regionalni medi
cinski centar podruja ( real Plains u North Platreu.
Dr. Tim othy OHolleran priprema se /.a operaciju.
5. oujka 2003. Colton je podvrgnut prvoj operaciji,
uklanjanju slijepog crijeva. Osim prsnua slijepog
crijeva opaa se i apsces.
13. oujka 2003. - Colton je otputen i/ bolnice. Ali,
kad lodd i onja s njim u kolicima udu u dizalo, dr.
O Holleran iz hodnika vie neka se vraie. Pretrage
krvi otkrile su da je broj leukocita naglo porastao. C T
snimanje otkriva jo dva apscesa u trbuhu.
13. oujka 2003. - ( 'olton je podvrgnut drugoj operaciji
- otvaranju trbune upljine - s ciljem drenae apscesa.
Tijekom toga zahvata pronaena su tri apscesa.
17. oujka 2003. - Dr. O Holleran kae Ibcldu i onji
kako za Coltona vie ne moe uiniti nita. Preporuuje
da ga premjeste u Djeju bolnicu u Denveru. Meava
donosi snjeni pokriva vii od pola metra i zatvara

sve izlaze. U Imperialu se sastaju vjernici njihove

crkve kako bi zajedno molili.

18. oujka 2003. - sutradan ujutro Colton se zapanjujue

oporavlja i uskoro se igra poput normalnog djeteta.
Skakue odlazei na C T snim anje, koje otkriva da
vie nema komplikacija.
19. oujka 2003. - nakon sedamnaest munih dana
Col tonova obitelj vraa se u Imperial.
3. srpnja 2003. - dok je obitelj putovala u posjet
roacima u Junoj Dakoti, Colton na parkiralitu
restorana A rbys u North Platteu u Nebraski prvi
put progovara o raju. Colton potom sve ee govori
o svojim pustolovinama u raju.
4. listopada 2004. roen je Colby Burpo, Coltonov
m lai brat.
19. svibnja 2010. - Colton Burpo navrava jedanaest
godina. I dalje je fiziki zdrav.

B-ILJESklE

Drugo poglavlje: Pastor Job

1. Evanelje po Mateju 10:24.

esto poglavlje: North Platte

1. Druga knjiga o Samuelu 12: 13-14, parafrazirano.

2. Druga knjiga o Samuelu 12: 21-23, parafrazirano

Deveto poglavlje: M inute nalik ledenjacima

1. Evanelje po Mateju 9:6

Dvanaesto poglavlje: O evidac raja

1. Evanelje po Marku ):32 . Otkrivenje 21: 19-20.

Trinaesto poglavlje: Svjetla i krila

1. Djela apostolska 1: 9-11.
2 . Evanelje po Mateju 28: 3.

3. Djela apostolska 6: 15.

4. Otkrivenje 10: 1.
5. Evanelje po Mateju 18: 3-4.
6 . Daniel 10: 4-6.

etrnaesto poglavlje: Po rajskom vremenu

1. Druga Petrova poslanica 3: 8.
2. Druga poslanica Korinanima 12: 2-4.
3. Otkrivenje 4: 1-3.

Osamnaesto poglavlje: Boja prijestolna dvorana

1. Poslanica Hebrejima 4: 16.
2. Poslanica Hebrejima 12: 2.
3. Otkrivenje 21: 2-5a, 22-23.
4. Poslanica Hebrejima 12: 2.
5. Evanelje po Luki 1: 13-15a, 18-19.
6 . Poslanica Hebrejima 12: 1.
7. Otkrivenje 21: 23.

Devetnaesto poglavlje: Isus jako voli djecu

1. Otkrivenje 4:3
2. Otkrivenje 21: 18-20.
3. Evanelje po mateju 7:7, 9-11.

Dvadeset i peto poglavlje: Aneoski m aevi

1. Evanelje po Luki 10: 18.

2. Daniel 10:13.

Dvadeset i esto poglavlje: Predstojei rat

1. Otkrivenje 9: 6-10.
2. Otkrivenje 20: 1-3, 7-10.

Dvadeset i sedmo poglavlje: Jednoga dana emo vidjeti

1. Evanelje po Ivanu 20: 24-29

2. Akiane Kramarik, Akiane: Her Life, Her Art, Her

Poetry (Nashville: Thomas Nelson, 2006.).
3. Evanelje po M arku 10: 14.

O TCXDxDK I S O NJ I
BURPO

je pastor Wesleyjanske crkve

Crossroas u Imperialu u Nebraski (broj stanovnika
2008. godine: 1762), iz koje se njegove propovijedi
svake nedjelje emitiraju puem lokalne radiopostaje. Uz
to radi kao trener hrvanja u dravnim kolama okruga
Chase i lan je kolskog odbora. U kritinim situacijama
zatei emo ga kao vatrogasca, rame uz rame s drugim
lanovima Dobrovoljnog vatrogasnog ogranka Imperiala.
Ujedno je kapelan Dravne udruge dobrovoljnih vatro
gasaca Nebraske. Kako bi uzdravao svoju obitelj, Todd
vodi i tvrtku Overhea Door Speci.tlists. Godine 1991.
diplomirao je teologiju sumniii non imele. Zareen je
1994. godine.
T o d d

B u r p o

S o n j a B u r p o vrlo je zaposlena mama Cassie,

Coltona i Colbvja. Uz to je i voditeljica ureda tvrtke
Moreland Realty. Zavrila je studij za uiteljicu na
Wesleyjanskom sveuilitu i magisterij iz bibliotekarstva
i informatike te je ovlatena uiteljica u dravi Nebraski.
Pouavala je u dravnim kolama u Oklahomi i Imperialu.
onja je posveena duhovnikom radu s djecom, a uz to
i radi uz Todda kao tajnica njegove tvrtke za prodaju i
ugradnju garanih vrata.

O LyNN VINCENT

je autorica djela Same K ind

o f D ifferent as Me, bestselera New York Timesa , prie o
neobinom prijateljstvu izmeu imunog bijelog trgovca
um jetninam a i beskunika A froam erikanca, te djela
Going Rogue: An American Life, o ivotu Sarah Palin,
bive guvernerke Aljaske i kandidatkinje za potpred
sjednicu SAD-a.
L y n n

V i n c e n t

Kao autorica ili suautorica napisala je devet knjiga,

a jedanaest godina bila je novinarka, te potom urednica
posebnih priloga u dravnom dvotjedniku W O RLD
M agazine, u kojemu je pisala o politici, kulturi i aktu
alnostim a. Lynn, veteranka amerike mornarice, ujedno
predaje pisanje na Svjetskom institutu za novinarstvo te
Kraljevskom koledu u New Yorku. ivi u San Diegu
u Kaliforniji.

Vie inform acija o obitelji Burpo, Coltonovoj prici i

najnovijim vijestim a te dogaanjim a potraite na
njihovoj web stranici
www.heavenisforreal.net.