Donji paleolitik zapoinje prije 2,5 miljuna g.

s izradom prvih poznatih alatki

(sjeckala i sjekaa) koje pripadajuolduvanskoj kulturi, a izraivao ih je h. habilis.
Mogue je da su I australopithecine koje su ivjele sa i usporedo s h. habilisom
izraivale alatke, ali one danasnisu prepoznatljive jer slie prirodno nastalom
kamenju. Toj teoriji u prilog bi iaoeksperiment s impanzom Kanzee koja je
nauila raditi izraevine no one se nisu razlikovaleod prirodno nastalih oteenja
na kamenu. Takoer je u kontekstu s A. garhi (nalazite Bouri)naena ivotinjska
lubanja razbijena alatkom.
Najstarije alatke naene su na nalazitu Gonau Etiopiji i datiraju pred 2,6-2,5
miljuna g. Poeci tehnologije vidljivi su na nalazitima Swartkrans (Etiopija,
robusni australopitek u sloju s alatkama), Sterkfontein (Etiopija), Hadar (Etiopija),
Koobi For a (Kenija) I Olduvai (Tanzanija). Uz h. habilisa je vjerojatno postojala I
vrsta h. rudolfensis, no nije poznato koji je od njih predak kasnijih ljudi kao ni to
to koji je, ili su oboje, izraivao alatke.
Aelejenska kultura pojavljuje se na podruju Afrike prije 1,7 miljuna godin i
razvija se izoldovana. Ova kultura se rasprostire u Africi, zapadnoj Aziji i Europi,
a traje do prije 250 000g. Kultura se moe podijeliti na ranu i kasnu, a u kasnoj se
vide dotjeranije alatke na odbojcima i koritenje mekog ekia. Koristi ju
h. ergaster odnosno h. erectus koji se razvio iz h. habilisa prije 1,5 miljuna godina.
To je ovjek koji je prvi izaao iz Afrike i proirio se naAziju i Europu. Ipak, u
Europi se i dalje koristi oldovanska tradicija to moda znai da jeovjek tu doao
prije poetka koritenja aelejenske kulture. Ove oldovanske alatke u Europi su
datirane od 1 000 000-500 000 g. BP. Aelejenske alatke javljaju se u Europi prije
polamiljuna godina i koristi ih h. heidelbergensis tj. arhajski h. sapiens po nekima.
Najranijidokazi prisutstva ljudi na podruju Europe su Le Vallonet (F), Isernia la
Pineta (I), andalja(HR) i Prezletice (CZ). Antopoloki nalaz iz panjolske (Gran
Dolina) datira se prije 800 000g., a pripisuje se h. erectus/ergaster ili ranom h.
heidelbergensisu. Osim aelejenskih anika koristi I sjekire izraene levaloakom
tehnikom pa neki smatraju da je to dokaz da se iz njega razvio neandertalac. Takoer,
mogue je da se iz njega razvio h. sapiens u Africi. H.heidelbergensisu pripisuje se izrada
kopalja, upotreba vatre (250 000 g. BP) I prve nastambe (Terra Amata). Takoer u ovo
razdoblje pripada i figurica iz Bereckhat Rama.
Musterijensku kulturu koristi h. neanderthalensis u Europi i Levantu.
Neandertalac, kao I koritenje musterijanske kulture smjetaju se u srednji
paleolitik, 200 000-40 000 g. BP. Najee alatke musterijena su
razliiti tipovi strugala, udupci i nazupci. Postoje etiri tipa musterijena: tipini
musterijen, arentijen (quina i ferassie), zupasti musterijen i musterijen s
aelejenskom tradicijom (A i B tip). Tipini musterijen poznat je po velikoj
zastupljenosti strugala kao i arentijen no Quina ima veu zastupljenost poprenih
strugala dok Ferassie ima tipologiju modificiranu levaloakom metodom. U
zupastom musterijenu prevladavaju udupcii nazupci dok su strugala rjea, a MTAA tip

ima zastupljene anike, strugala, iljke, udupke inazupke, dok MTA B tip ima manje anika
no esta sturgala, nazupke i noeve s hrptom.
Bordes smatra da varijetet musterijena postoji zbog razliite tradicije
neandertalskih plemenadok
Binford razliitost alatki pripisuje funkcionalnosti, tj. da e alatke biti prilagoene
ovisnoo lokalitetu odnosno sezonski. Neki znanstvenici misle da je neandertalac
podvrsta h. sapiensa pa koriste naziv h. neanderthalensis sapiens odnosno h.
sapiens sapiens, a pretka obje podvrste pripisuju h. sapiensu heidelbergensisu. Na
Bliskom Istoku su naeni anatomskimoderni ljudi u asocijaciji s musterijenom.
Morfoloki moderni ljudi se prvi put javljaju 190000 g. BP u Etiopiji, zatim 150 000 g.
BP i oko 130 000 g. BP u Junoj Africi. H. sapiens se uEuropu dolazi 40 000-35 000 g. BP.
Zadnji neandertalci se u Europi javljaju 29 000 g. BP i tou Vindiji, a ne kako se prije
mislilo da je zadnje utoite naendertalaca pred naletom h.sapiensa bilo 30 000 g.
BP u panjolskoj. Moderni ljudi i neandertalci su u Europi istovremeno ivjeli
desetak tisua godina. Tako postoje tri teorije po kojima se zbila smjena
neandertalaca i modernih ljudi. Tako out-of-Africa model kojeg zastupa Stringer
kae da sumoderni ljudi doli u Europu iz Afrike ne mijeajui se, ili uz minimalno
genetski nevanomijeanje, s neandertalcima te su oni polako istisnuti i izumrli jer
su moderni ljudi imali bolju prilagodbu na ivotne uvjete. Suprotni multiregionalni
model zastupa Wolpoff i misli da se oljudima uope ne moe govoriti kao o
razliitim vrstama nego o jednoj h. sapiens vrsti srazliitim podvrstama, a meu
njima je dolo do dovoljne izmjene genetskog materijala da ne bi dolo do
izdvajanja posebnih vrsta. Trei, asimilacijski model kojeg zastupa Smith
kombinira dva prethodna modela i kae da su se anatomski moderni ljudi razvili u
Africi nodoavi u razliite geografske predjele mijeali su se sa starosjedilakim
populacijama (npr.neandertalcima u Europi) koje su tako imale utjecaja na razvoj
suvremenog ovjeka.
Najstariji poznati moderni ljudi u Europi javljaju se u Rumunjskoj (Pestera cu
Oase) 36 000-34 000 BP i ekoj (Mlade) 35 000-34 000 BP
Mijeanju neandertalaca i modernih ljudi u prilog idu nalazi iz Mladea koji
pokazuje arhaina obiljaja modernih ljudi te Lagar Velho,kostur iz 24 000 g. BP s
anatomskim obiljejima neandertalaca.
atelperonijenska kultura je prijelazna kultura iz srednjeg u gornji paleolitik u
Francuskoj idijelu panjolske i dugo se pripisivala anatomski modernim ljudima
no nakon to je naena u asocijaciji s neandertalcima
zna se da su je oni izraivali. Najea alatka je atelperonijenski iljak ili no
napravljen na sjeivu dok se obrada nalazi na zaobljenom rubu.Poto kultura ima
dosta gornjopaleolitikih svojstava neki smatraju da su je neandertalcirazvili pod
utjecajem modernih ljudi. Takoer, kultura nalikuje na B tip musterijena
saelejenskom tradicijom gdje su esti noevi hrptenjaci. U ovoj kulturi naen je i
nakit s nusproduktima izrade to znai da su ga naendertalci samostalno izraivali.

U atelperonijenuse javlja moderno ponaanje: kulturno definiran sustav,

simbolika, sofisticirana izrada alatki,koritenje projektila i lovno umijee.
Seletijenska kultura
javlja se u Maarskoj i ekoj i jedna je od prijelaznih kultura u gornji paleolitik.
Datira se pred 42 000-39 000 g. Moda se moe povezati uz neandertalce.
Javljajuse gornjopaleolitike alatke izraene srednjopaleolitikim metodama:
kotani iljci srascjepljenom i punom bazom kao i u orinjasijenu te bifacijalni
iljci, strugala i dubila.
Varijacije seletijena su bohunicijen i jemanovicijen
Orinjasijenska kultura
je prva prava gornjopaleolitika kultura koju koristi h. sapiens.
Najee alatke su kotani iljci pune i rascjepljene baze, (orinjasijenska) sjeiva,
njukolika ikobiliasta grebala. Orinjasijen se rasprostire u Europi, Bliskom Istoku
i sjevernoj Africi, adatira se 40 000-20 000 g. BP.
Gravetijenska kultura
datira se 27 000-20 000 g. BP. Karakteriziraju ju gravete, sjeiva sa zarubljenim
poprenim rubom i dubila. Karakteristina je pojava Venera.
Solitrejenska kultura
Koristi obostrano obraene listolike iljke, strugala i grebala.Rasprotire se na
podruju Portugala, panjolske i Francuske. Njoj se pripisuje izum
toplinskeobrade,obrada kamena pritiskom, kotane igle s uicom i propulsera. to
se tie listolikihiljaka upitna je isplativost i funkcionalnost takve alatke, a i oito
je da je za izradu bio potreban odreen stupanj vjetine i naukovanje.
Magdalenijanska kultura
datira se izmeu 20 000 i 10 000g. BP. to se tie alatka vidljiva je mikrolitizacija i
razvijena kotana industrija, a piljska umjetnost je na vrhuncu.
Epigravetijenska kultura
datira izmeu 20 000 i 10 000 g. BP. To je finalna kultura gornjega paleolitika na podruju
Hrvatske, a koristi mikrolite, gravetice, iljke s usjekom, ploice shrptom i kratke
grebala
.

HRVATSKA
Sjeka iz andalje I vjerojatno je istodoban s najstarijim europskim alatkama.
Aelejenska kultura
u Hrvatskoj javlja se u Punikvama s dva anika i jo neto rukotvorinate u
Donjem Pazaritu s jednim anikom.
Srednji paleolitik
Krapina, Vindija, Mujina peina, Veternica... U Krapini je ustanovljenarentijenski tip
musterijena.Kod nas nije prisutan gravetijen ve epigravetijen paralelan sa
solitrejenom imagdalenijenom.
Vindija G1 naena je mandibula neandertalca datirana 29 000-28 000 g. BP u
asocijaciji sgornjopaleolitikim alatkama no neki misle da se radi o
krioturbacijama ili bioturbacijama usloju. Mogue je da je dio alatki pomijean no
asocijacija neandertalca i kotanih alatki jemogua. Vjerojatno se radi
o selentijenu. Prijelaz iz srednjeg u gornji palolitik oznaava Vindija.
Ustanovljeno je da su neandertalci iz Vindije esto jeli meso. Kotani iljci
pronaenisu u asocijaciji s musterijanskim i gornjopaleolitikim alatkama.
andalja II najvee gornjopaleolitiko nalazite u Hrvatskoj, orinjasijen
, samo andaljaima rani epigravetijen, a usto ima i kasni. Orinjasijen u Hrvatskoj
se satoji od sluajnihnalaza: Bukovac, Ravni kotari...
Epigravetijenska kultura
datira izmeu 20 000 i 10 000 g. BP. To je finalna kultura gornjega paleolitika na podruju
Hrvatske, a koristi mikrolite, gravetice, iljke s usjekom, ploice shrptom i kratke
grebala. Nalazi se na Rabu, Koruli, Brau, Hercegovini i Crvenoj Stijenu(Crna
Gora).
Crvena Stijena pripisuje se orinjasijenu mediteranskog tipa no nema tipinih
orinjasijenskihalatki niti datacije da bi to mogao biti orinjasijen. Mogu je
stratigrafski hijaks izmeuepigravetijena i musterijena.

MEZOLITIK
Mezolitik je period izmeu zadnjeg ledenog doba i poetka poljoprivrede.
Tradicionalno seuzimaju 10000 i 5000 g. BP iako se mezolitika obiljeja,
mikrolitizacija i ribolov, javljajuve i ranije. Takoer, neolitika obiljeja
poput keramike, sedentizma, glaanja kamena ikompleksnije drutvene
organizacije javljaju u kasnom mezolitiku. Isto tako kod mnogih grupa se
mezolitiki nain ivota nastavlja u neolitiku.U mezolitiku se dogaaju kljune
promjene: rangirana drutva i agrikulturalna ekonomija, aovjek poinje
dramatino mijenjati okoli. Takoer se razvija tehnologija.Klimatske promjene
su najdramatinije u sjevernoj Europi gdje se uslijed topljenja leda
odvijaju dva procesa: povienje razine kopna i raz ine mora.
Tun r u z a m j e n j u j e u m a , glacijalne ivotinje se sele na sjever, a za njima i
neke grupe ljudi. Razvijaju se mali sisavcito mijenja taktike lova. Najea
sirovina je kremen i ronjak, akoriste se kvarc, kvarcit, kriljevac,
rogovi, drvo ikosti. Karakteristika mezolitika je i koritenje razliitih
lokalnih sirovina za alatke. Jedini poznati kamenolom je Sveti Kri u
Poljskoj, a drugdje se koriste povrinski nalazi.Prisutna je mikrolitizacija, a alatke
su vjeto doraene. Mikroliti su sluili kao vrkovi koplja istrelica to i
dokazuje nekoliko nalaza gdje su smolom ili konopljem vezani za drveni
dio.Takoer su naeni u ivotinjskim i ljudskim kostima.Za mezolitik su
karakteristine kremene sjekire i bradve. U Rusiji su u ranom
mezolitikunaene motike koje su mogle biti upotrebljavane za
zemljoradnju.Izraivale su se koare, mree i udice.Prve keramike posude se
javljaju prije 5600 godina u Skandinaviji. Upotreba posuda je moda
indikacija polu ili savim sjedilakog ivota.ivilo se u atorima i kolibama uz
koje su esto jame za kuhanje, skladitenje i otpad. U N o r v e k o j s u
naeni kameni temelji i zidovi kua, a u Danskoj drveni podovi.
N a j b o l j e ouvane kue su u Lepenskom Viru gdje su se mezolitiki lovci
vjerojatno nastanili na duevrijeme.U mezolitiku su kolonizirani mnogi otoci to
ukazuje na postojanje amaca, a postoje dokazida se ribolov nije bio vezan samo
uz obalu.U Rusiji su naene skije.Mezolitika drutva su bila fleksibilna i
prilagodljiva to se tie prehrane, a to znai da su ljudi tada dobro poznavali
svoj okoli i promjene u distribuciji izvora.U mezolitiku se javljaju ukopi
pasa koji pokazuju da su bili domesticirani i jako cijenjeni.Moda su i
pomagali u lovu. Za lov se koriste zamke, a u panjolskoj je na pilji
nacrtankoordiniran lov. U sjevernoj Europi se vjerojatno lovilo
pojedinano slijedei ivotinje. Zaone koji su ivjeli na obali prevladavala je
morska ili rijena hrana. Lovile su se i ptice zbog perja, a moda i
hrane.Iskoritavanje okolia je bilo organizirano i vjeto.

METODE LOMLJENJA KAMENA

Lomljenje kamena ima za cilj proizvodnju lomljevine koja se moe

odmah upotrijebiti ilidalje obraivati kako bi se dobili odreeni tipovi
alatki.Metode lomljenja kamena mogu biti jednostavne ili predeterminirane
.Kod jednostavne metode lomljenja ne postoji prethodna priprema jezgre i
planiranje udarcatako da odbojci nemaju standardizirani oblik. Tehnika
koja se koristi kod ove metode je izravan udarac tvrdim ekiem.
Vezu izmeu jednostavnih i predeterminiranih metoda predstavlja diskoidna
metoda. Za nju je karakteristino da odbojci nastaju centripetalnim odbijanjem od
jezgre diskoidna oblika.
Predeterminirane metode lomljenja kamena su: levaloaka metoda,
yubetsu, kombewa I metode dobivanja sjeiva.
Levaloaka metoda
je karakteristina za srednji paleolitik iako se razvila ve u
d o n j e m paleolitiku prije 500 000 g. Nazvana je po predgrau Pariza
Levallois. Tipovi levaloake metode su izravna i ponavljajua
levaloaka metoda. Izravnom levaloakom metodom se n a s t o j i d o b i t i
jedan prioritetni odbojak dok ponavljajua levaloaka metoda
i m a z a c i l j dobivanje vie manjih levaloakih odbojaka. Ponavljajua
levaloaka metoda moe biti jednosmjerna, dvosmjerna ili centripetalna. Kod
levaloakih metoda se koristi izravan udaractvrdim ekiem
.
Kombewa metoda
se uglavnom koristila u Africi za masovnu proizvodnju standardiziranih
sjeiva. U kombinaciji s levaloakom metodom ova e metoda dati karakteristina
Tabelbala sjeiva. Tehnike koje se koriste su izravan udarac tvrdim i mekim ekiem,
neizravan udarac I tehnika pritiska
Yubetsu metoda
je prvi put opisana u Japanu i tamo je dobila ime, no nije se tamo i prvi
put pojavila. Slui za dobivanje sjeiva tehnikom pritiska
Metodama dobivanja sjeiva
se dobivaju sjeiva i ploice. To su odbojci relativno paralelnih rubova ija je
duljina barem dvaput vea od irine. Ploice su sjeiva obino manja od 3 cm.
Sjeiva mogu imati dodatnu obradu na jednom ili oba uzduna ruba, a takoer i na
poprenom rubu. Pojavljuju se ve u musterijenu no ea su u gornjem
paleolitiku. Na sjeivima mogu biti izraene i druge alatke. Tehnike koritene za
dobivanje sjeiva su izravan udarac tvrdim ili mekim ekiem, neizravan udarac i
tehnika pritiska
.

TIPOLOGIJA I TEHNOLOGIJA A.K.A. LITIKA ANALIZA U ARHEOLOGIJI

Tipologija i tehnologija su dva najvanija pristupa litikoj analizi. Dok
je tipoloki pristupstatian te ima za cilj stavljanje nalaza u krono-kulturoloku
sekvencu, tehnoloki pristup jedinamian, on pokuava rekonstruirati proces
proizvodnje te na temelju toga zakljuiti o ponaanju ovjeka i socijalnim
odnosima izmeu populacija i skupina. Ranije se pokuavalorazluiti koji je
pristup bolji pri analiziranju arheolokog materijala no danas je jasno da bi seoba
pristupa trebala koristiti zajedno jer e tako dati vjerniju rekonstrukciju pojedinih
procesai vjerniju interpretaciju djelatnosti na nekom nalazitu.
Tipologija
je znanstvena disciplina koja omoguuje definiranje, prepoznavanje i klasificiranje
arheolokih nalaza. Tiplogiju donjeg i srednjeg paleolitika uvodi Bordes, a
tipologiju gornjeg paleolitika de Sonnerville-Bordes i Perrot. Kod
tipologije je vano spomenuti da nazivi ne odraavaju uvijek funkciju orua
ve se ona odreuje mikroskopskom analizom istroenosti rubova. Perles uvodi
pojam sustavne i prilagoene tipologije.
Sustavna je ona tipologija koja se unaprijed definirana i nepromijenjena
primjenjuje na nova nalazita, dok se prilagoena tipologija s t v a r a n a
materijalu novog nalazita. Za tipologiju je dosta vaan
p o j a m okaminskog usmjeritelja (fossil directeur), najtipinije rukotvorine
odreene kulture.Glavna prednost tipologije je ustaljenost naziva za odreenu
vrstu alatke koje e koristitistrunjaci diljem svijeta bez potrebe za
podrobnijim opisom te alatke. Takoer, u veini tipologija svaka alatka ima
jedinstven broj tako da je mogunost za terminoloku pogreku jomanja.
Tipologija je bitna i za krono-kulturoloku obradu jer se na temelju nje stvara
kulturate se mogu ustanoviti neke slinosti ili razlike unutar kultura. No,
ovo takoer moe biti I mana tipologije jer tipoloka slinost nekih kultura
moe dovesti do krivih zakljuaka to je p o z n a t o i z p r i m j e r a s e l e t i j e n s k e
i s o l i t r e j e n s k e . N a j v e i n e d o s t a t a k j e i p a k r e g i o n a l n a ogranienost
jer tipologiju nainjenu na jednom podruju nije uvijek mogue koristiti
i nad r u g o m . T a k o e r , d v i j e a l a t k e r a z l i i t e m o r f o l o g i j e n e
m o r a j u n u n o b i t i d v i j e i z v o r n o razliite alatke ve druga alatka moe biti
samo posljedica uporabe i ponovnog obraivanja prve alatke. Tipologija moe
utvrditi razlike izmeu pojedinih ili unutar iste kulture no neemoi odgovoriti na
pitanje uzroka i smisla tih promjena.
Tehnologija
je znanstvena disciplina koja omoguuje rekonstrukciju metoda i tehnika
izrader u k o t v o r i n a . O n a u k l j u u j e c j e l o k u p n i s i s t e m t e h n i k e
obrade primijenjen unutar jednekulture. Naziv metoda odnosi se
n a u k u p n o s t p r i m j e n j e n i h p r o c e d u r a k o j i m s e p o s t i e odreeni cilj
(npr. izrada alatke), dok je tehnika praktina metoda, vjetina ili umjetnost kojas e

p r i m j e n j u j e s o d r e e n i m z a d a t k o m ( n p r. i z r a v a n u d a r a c t v r d i m
i l i m e k i m e k i e m , neizravan udarac te tehnika pritiska)
Chaine operatoire, tj. lanac operacija je baza Leroi-Gourhanovog pristupa
tehnologiji. Lanac p r i m j e n j u j e s e z a o b j a n j a v a n j e e k o n o m s k o g
a s p e k t a n a l a z i t a ( r a d i o n i c a , k a m e n o l o m , dugotrajno ili kratkotrajno
stanite itd.). Glavne faze lanca su pribavljanje sirovine, vie faza proizvodnje,
uporaba alatke, doraivanje, ponovna uporaba i odbacivanje. Svaka faza
imakarakteristine produkte koji se mogu prepoznati u materijalu.
Dva su osnovna modela uspostavljanja tehnologije:
etnoarheologija i eksperimentalna arheologija.
U etnoarheologiji se arheoloki materijal usporeuje sa oruima
suvremenihl o v a k o - s a k u p l j a k i h i n o m a d s k i h z a j e d n i c a ,
d o k e k s p e r i m e n t a l n a a r h e o l o g i j a eksperimentiranjem pokuava
dobiti predmete sline arheolokom materijalu.Pri uspostavljanju kronologije
na temelju tehnologije treba paziti na izum tehnike, njenu kompleksnost i
sposobnost da identificira kulturu.