ANTENSKI PRILAGOIVA

Pomoni ureaj, o kojem e biti rijei u ovom lanku, potreban je svakom radioamateru,
osobito onima koji nemaju mogunosti postaviti kvalitetne antene za svaki opseg, te su "osueni"
raditi s loim antenama.
im se spominju loe antene, jasno je da e se govoriti o antenskim prilagoivaima (dalje:
AP). Na tritu postoje brojni tvorniki proizvedeni ureaji, ali amateri-konstruktori rado izrauju
sami svoje ureaje, posebno ako su jednostavni, kao to su jednostavni i AP koje emo ovdje
opisati. Prije nego to uzmemo lemilicu u ruike, mislim da bi trebalo rei nekoliko rijei o kljunim
dijelovima svakog AP: o promjenljivim kondenzatorima i zavojnicama. Na promjenljivom
kondenzatoru razvijaju se prilino visoki naponi, posebice kod veih snaga, zbog ega razmak
izmeu ploa mora biti dovoljno velik, kako se ne bi stvarao elektrini luk izmeu ploa rotora i
statora.
Tablica 1.
Podaci o kondenzatoru i zavojnici AP u ovisnosti o snazi odailjaa
Najvea
snaga
P/W

Razmak ploa
promjenljivog
kondenzatora
a/mm

Promjer ice za
zavojnicu
d/mm

50

1,0

1,82

100

1,4

2,0

250

2,2

2,72

500

3,3

3,2

750

4,0

3,6

1000

4,7

3,8

2000

6,6

4,9

3000

8,2

5,1

U tablici 1. navedeni su potrebni razmaci izmeu ploa rotora i statora, za nekoliko razliitih snaga.
Pod razmakom ploa misli se na razmak ploa rotora i statora, kada su ploe rotora uvuene meu
ploe statora. QRP-amateri su, zbog toga to ne moraju traiti kondenzatore s velikim razmakom
ploa, u povlatenom poloaju, jer za snage s kojima rade dobri su i kondenzatori iz tranzistorskih
prijemnika. U profesionalnim ureajima najei su promjenljivi kondenzatori s linearnom
promjenom kapaciteta (ploe rotora u obliku polukruga), a za primjenu u AP bio bi pogodniji
bubreasti oblik ploa. Na viim frekvencijama, kada su ploe rotora gotovo sasvim izvuene iz
ploa statora, promjena kapaciteta po kutu okretanja je manja nego kod linearnih kondenzatora, pa
je stoga znatno lake i finije ugaanje. Kod manjih snaga odlino e posluiti i promjenljivi
kondenzatori iz modela proizvedenih u pedesetim i ezdesetim godinama. Takvi kondenzatori
mogu posluiti i kod veih snaga, ako se iz rotora i statora izvadi odreeni broj ploa. To je
delikatan posao; ne zahtijeva, dodue, neki poseban alat, ali zato zahtijeva dosta strpljivosti. Da bi
se nakon izbijanja ploa postigao potreban kapacitet, treba obje sekcije spojiti paralelno. Ako na
promjenljivom kondenzatoru postoje bilo kakvi trimerski kondenzatori treba ih skinuti, kako svojim
kapacitetom ne bi poveavali minimalni kapacitet promjenljivog kondenzatora, te tako smanjivali
opseg ugaanja. Izolacija kod veih snaga mora biti keramika, a za manje snage moe zadovoljiti
i pertinaks, s time da se ukloni sva prljavtina, masnoe i ostalo. Za rad na kratkovalnim
podrujima maksimalni kapacitet promjenljivog kondenzatora ne treba biti vei od 250 pF, a
takozvani poetni kapacitet ne bi smio iznositi vie od 20 pF.
O kvaliteti promjenljive zavojnice u velikoj mjeri ovisi kvaliteta itavog AP. Promjena

induktivnosti u amaterskim ureajima postie se najee na dva naina: preklopnikom i okretnom

zavojnicom. Rjee su zavojnice s okretnim kratkospojnikom a za manje snage dolazi u obzir i
promjena induktivnosti pokretnom jezgrom od ferita. S pomou preklopnika spaja se dio zavojnice
koji nije potreban, i to u pravilu sa strane nieg potencijala, kako bi gubici bili to manji. Na taj je
nain i utjecaj kapaciteta, koji nastaje u preklopniku, odnosno kapacitet preklopnika prema masi,
znatno smanjen. Promjena induktivnosti uz pomo preklopnika postie se u skokovima, to je
prilino velik nedostatak. Ako preklopnik ima dovoljan broj poloaja (najmanje 15) dobije se za
praksu dovoljno fina regulacija. Kontinuirana promjena induktivnosti postie se s pomou tzv.
okretnih zavojnica. Klizni kontakti, preko kojih se spaja dio zavojnice, s vremenom se troe to ima
kao posljedicu poveanje prijelaznog otpora. Prijelazni otpor kod prosjeno kvalitetnih proizvoda ne
bi smio iznositi vie od 5 m ni nakon 10000 okretaja. Zbog velikih struja kroz zavojnicu i male
vrijednosti prijelaznog otpora uzrokuju velike gubitke. Bolje su zavojnice koje su tako rijeene da
imaju to manje metalnih dijelova u konstrukciji, jer metalni dijelovi u konstrukciji smanjuju dobrotu
(Q-faktor) zavojnice, to poveava gubitke. Meu radioamaterima manje su poznate zavojnice s
okretnim kratkospojnikom, iako su u profesionalnoj tehnici ovakve zavojnice este. Okretne se
zavojnice obino upotrebljavaju u odailjaima manjih snaga. Kod zavojnica s okretnim
kratkospojnikom vea je uporabna sigurnost, jer postoje samo tri, a kod okretne zavojnice postoje
etiri prijelazna kontakta. Odnos promjera i duljine zavojnice obino je znatno vei kod zavojnica s
okretnim kratkospojnikom nego kod okretnih zavojnica kako bi jakost elektromagnetnog polja u
sreditu zavojnice bila manja, da se smanje gubici koje unose metalni dijelovi okretnog
kratkospojnika. Minimalni Q-faktor zavojnice na 3,5 MHz morao bi iznositi bar 250. Zavojnica mora
biti namotana icom dovoljno velikog promjera. Posrebrena ica moe se samo preporuiti, iako se
na KV posrebrivanjem ne postiu onakva poboljanja kakva se postiu na UKV. Umjesto ice
moe se upotrijebiti i bakrena cijev odgovarajueg promjera. Promjer ice kojom e biti namotana
zavojnica moe se saznati iz tablice 1. Promjer ice bi, svakako, mogao biti i vei od navedenog,
ali nikako manji jer dolazi do poveanog zagrijavanja ice, odnosno do poveanih gubitaka VF
energije. Najvei Q-faktor zavojnice dobiva se uz omjer promjera i duljine zavojnice oko 2,5 i
koraka namotaja dva puta veeg od promjera ice kojom je zavojnica namotana. Za praksu
dimenzije takvih zavojnica nisu ba pogodne. Zato se uzima da omjer promjera i duljine zavojnice
iznosi jedan ili i manje, a korak namotaja 30 do 50 % vei od promjera ice. Kod manjeg koraka
pada Q-faktor, a kod veih bi se snaga zbog malog razmaka izmeu zavoja moglo pojaviti iskrenje.
Za zrani izolator doputeni napon izmeu zavoja iznosi najvie 700 V/mm, za kvalitetnu keramiku
samo 300 V/mm, a za ostale izolatore jo i manji. Na viim opsezima zavojnica se sastoji od samo
nekoliko zavoja, tako da korak namotaja mora biti vei, kako izmeu zavoja ne bi bilo iskrenja.
Tijelo zavojnice treba biti od materijala s malim dielektrinim gubicima. Za vie frekvencije (21, 24 i
28 MHz) zavojnica moe biti i samonosea. Za srednje i vee snage u obzir dolazi jedino kvalitetna
keramika, a za manje snage mogu zadovoljiti i drugi, u VF tehnici uobiajeni materijali. Osim
keramike, koja je kod izbora materijala za tijelo zavojnice u prednosti, u obzir dolaze i mikaleks,
superpertinaks, steatit, radiofarfor i sl. Zbog lake obrade mikaleks i superpertinaks su neto
pogodniji od ostalih materijala. U obzir dolazi i plastika, ali samo na niim frekvencijama i kod
manjih snaga. Induktivnost zavojnice ne treba biti vea od 30 H. Kod nekih okretnih zavojnica
najmanja induktivnost je vea od 1 H, stoga se na najviim frekvencijama, kod nekih antena, ne
moe postii SWR 1:1. Toliko o najvanijim dijelovima svakog AP.
Najvanija je zadaa AP zatita izlaznog stupnja odailjaa od oteenja, do kojeg moe
doi kada se na antensku prikljunicu umjesto 50 , prikljui troilo bitno razliite impedancije.
Suvremeniji ureaji imaju, osim automatskog AP, ugraenu i elektroniku zatitu, koja smanjuje
izlaznu snagu na razinu kod koje ne moe doi do oteenja izlaznog stupnja ako SWR poraste
iznad odreene granice. Mnogi ureaji nemaju, na alost, ugraenu nikakvu zatitu (veina starijih
ureaja, posebno ureaji s cijevima u izlaznom stupnju), pa se gradnja AP preporuuje vlasnicima
takvih ureaja. Osim zatite izlaznog stupnja dobro je da AP pri odailjanju obavlja i neke druge
poslove. Gotovo su svi tipovi AP, u osnovi filtri propusnici visokih ili niskih frekvencija.
Tip AP koji se esto susree kod radioamatera prikazan je na sl. 1. Mnogi autori
preporuuju upotrebu diferencijalnog kondenzatora na ulazu (C1a-C1b), iako takav AP odlino
radio i s obinim promjenljivim kondenzatorom iz cijevnog radioprijamnika. Diferencijalni
promjenljivi kondenzator se i u "kunoj radinosti" moe vrlo lako napraviti od dva jednostruka
promjenljiva kondenzatora, pri emu C1b moe biti za znatno nii napon.

Sl. 1. Tip AP koji se esto susree kod radioamatera

Meu radioamaterima vjerojatno najee rabljeni tip AP, tzv. T- prilagoiva prikazan je na
sl. 2. i zbog odlinih karakteristika moe se preporuiti.

SI.2. T-prilagoiva, vjerojatno najee rabljen AP medu radioamaterima

Prilagoiva L tipa (niskopropusni filtar) je na sl. 3. Prikljunica AI predviena je za
prikljuak antena koje se napajaju koaksijalnim vodom, a A2 za prikljuak ianih antena tipa LW,
L i slinih. U pravilu slui za prilagoivanje nie (50 ) na viu impedanciju (200 i vie).

Sl.3. Prilagoiva L-tipa (niskopropusni filtar)

Prilagoiva L tipa (visokopropusni filtar) je na sl. 4. Kod nekih promjenljivih kondenzatora
rotor je spojen na prilino masivno kuite. Ako se i rotor i stator nalaze na VF potencijalu (kao kod
ovog AP) na "vrui" kraj zavojnice obvezno se spaja stator, a rotor treba spojiti na toku nieg
potencijala (i impedancije).

Sl.4. Prilagoiva L-tipa (visokopropusni filtar)

AP koji e odlinim karakteristikama zadovoljiti svakog amatera prikazan je na sl. 5. Poetni
kapacitet C1, kapacitet C2 prema masi, kao i kapacitet pripadajuih vodova, moraju biti to manji
kako bi odline karakteristike zadrao i na 24 MHz i 28 MHz.

SI.5. AP odlinih karakteristika

Izuzetno dobar AP je prikazan na sl. 6. Na 40 m postie se icom dugom samo 150 cm,
bez ikakva elektrinog produenja, SWR 1:1, to nije "ilo" ni sa jednim AP, osim s ovim. Sve to
je reeno o AP sa sl. 5. vrijedi i za ovaj AP.

Sl.6. AP izuzetnih karakteristika

Serijski AP je na sl. 7. Najbolji rezultati postiu se pri radu s niskoomskim antenama. Na
promjenljivom kondenzatoru javljaju se neto vii naponi nego kod drugih AP (kod iste snage i
istog otpora optereenja).

Sl.7. Serijski AP
Poznati Dentronov prilagoiva u osnovi je filtar propusnik visokih frekvencija (sl. 2.), dok
prilagoiva L-tipa, kojeg u svojim prilagoivaima rabi vie proizvoaa, moe biti filtar propusnik
niskih (sl. 3.) ili visokih (sl. 4.) frekvencija. Prednost treba dati AP koji su u spoju niskopropusnog
filtra, kako bi se i na taj nain povealo guenje harmonika. Na slikama 1 do 7 prikazane su sheme
najee upotrebljavanih AP. Ureaji sa slika 1, 2, 5 i 6 odlikuju se vrlo velikim podrujem
impedancije koje moemo prikljuiti na njihove izlaze (10 do 2500 ). Ostale prilagoivae treba
upotrebljavati u radu s visokoomskim antenama (sl. 3 i 4) odnosno niskoomskim antenama (sl. 7.).
Iako AP sa sl. 3. i 4. mogu raditi i kao prilagoivai za niskoomske antene, nije preporuljivo
upotrebljavati ih u te svrhe, jer vrijednosti kapaciteta i induktivnosti postaju na graninim
podrujima (3,5 MHz i 28 MHz) nepraktine zbog vrlo velikih vrijednosti kapaciteta odnosno vrlo
malih vrijednosti induktivnosti.
Da bi se stekla potpunija slika o kvaliteti svakog AP, kod testiranja upotrebljavane su, osim
razliitih antena, i brojne prirune lane antene, koje su osim "istog" otpora uvijek imale i neku
reaktivnu komponentu. Za AP sa sl. 1., 2., 5. i 6. nije bilo problema da se u svim sluajevima
postigne SWR 1:1, ili vrlo blizu te vrijednosti. AP sa sl. 3. i 4. takoer su se odlino ponaali kada
je na izlaznu prikljunicu bila prikljuena antena vie impedancije, to se od prilagoivaa tog tipa
moe i oekivati. Najbolji rezultati sa AP na sl. 7. postignuti su pri napajanju niskoomskih antena
(10 do 150 ). Kod ovog AP titrajni se krug kompletira preko antene, pa je za rezonanciju potreban
vei LC omjer nego kod drugih tipova prilagoivaa. To ima kao posljedicu poveane gubitke pri
upotrebi visokoomskih antena. Za napajanje visokoomskih antena bolje je primijeniti paralelno
napajanje. Stupanj korisnog djelovanja kod paralelnog napajanja manji je nego u serijskom
napajanju. Paralelno se napajanje primjenjuje za napajanje i niskoomskih antena (manje od 10 )
kada je reaktivna komponenta impedancije antena suprotnog predznaka od reaktivne komponente
impedancije antenskog voda. Posebno je pogodan AP sa sl. 6., jer se kod potpuno otvorenog
kondenzatora C2 pretvara od AP s paralelnim napajanjem u AP sa serijskim napajanjem.
Obino se za indikaciju ugoenosti AP-a upotrebljava SWR-metar spojen izmeu odailjaa
i AP-a, ali to nije najsretnije rjeenje. Bolje je za indikaciju ugoenosti upotrijebiti obine detektore
napona ili struje, koji se spajaju paralelno antenskoj prikljunici prilagoivaa. Najvei otklon
instrumenta postie se kada je kompenzirana reaktivna komponenta impedancije antene, pa se
anteni predaje najvea snaga. Ako se za indikaciju ugoenosti AP upotrebljava SWR-metar moe
se dogoditi da gotovo sva energija ostane zarobljena u AP, a da u antenu "ode" tek manji dio
energije! S pomou svih AP, osim AP sa sl. 7., moe se postii SWR bolji od 1,5:1, ak i kada
nikakva antena nije spojena na antenski konektor! To je zato to su svi AP, u osnovi, serijski titrajni
krugovi, koji kod odreenih vrijednosti kapaciteta i induktivnosti imaju samo realni otpor, je se
induktivna i kapacitivna komponenta impedancije ponitavaju. SWR-metar ne moe razlikovati
otpor serijskog titrajnoga kruga i preslikani otpor antene. VF energija pretvara se, uglavnom u
zavojnici, u toplinu.
Sheme indikatora koji e dobro posluiti za indikaciju ugoenosti dane su na slikama 8 i 9.
Indikator na sl. 8. je naponski. Vrijednost otpornika R2 obino iznosi oko 10 kilooma, a otpornik R1
bira se prema snazi, kako bi nakon ispravljanja napon na potenciometru iznosio oko 15 V. Kod
veih snaga na R1 se javlja visoki VF napon, osobito ako se upotrebljavaju visokoomske antene,
pa se preporuuje upotrijebiti 2 do 3 serijski spojena otpornika kako bi se izbjeglo stvaranje
elektrinog luka izmeu zavoja otpornika. Budui da razdjelnik napona nije frekventno
kompenziran, osjetljivost detektora je neto vea na viim frekvencijama, to za ovu namjenu nije
bitno.

SI.8. Naponski detektor

Na sl. 9. je strujni detektor. Broj zavoja sekundara strujnog transformatora treba kod veih
snaga tako odabrati da se na potenciometru dobije napon oko 15 V. Otpornik od 560 treba
dimenzionirati za snagu od 0,5 W. Primar transformatora Tr1 sastoji se od koaksijalnog voda koji
prolazi kroz prsten na koji je namotan sekundar transformatora. Sekundar transformatora strujnog
detektora nije teko nainiti. Za vee snage moe se upotrijebiti prsten od kvalitetnijeg izolatora
promjera 2 do 3 cm, a za manje snage treba feritni prsten na koji se namota 15 do 20 namotaja,
icom 0,4 mm. Antenski vod je primar transformatora.

Sl.9. Strujni detektor

Na sl. 10. prikazan je neto bolji indikator ugoenosti. Taj indikator ujedinjuje dobra svojstva
naponskog i strujnog detektora. Zahvaljujui kombinaciji naponskog i strujnog detektora,
pokazivanje detektora ne ovisi toliko o impedanciji antene, kao to ovisi kada se upotrebljava samo
jedna vrsta detektora. Dioda spojena izmeu klizaa potenciometra i mase titi indikatorski
instrument od oteenja, a moe se i ispustiti. Osjetljivost detektora preko cijelog KV podruja,
uglavnom je stalna.

SI. 10. Kombinirani detektor

Na sl. 11 prikazano je istosmjerno pojaalo koje omoguuje upotrebu i jeftinijih, manje
osjetljivih mjernih instrumenata. Zahvaljujui ovakvu pojaalu, i instrumenti za 5 mA ili 10 mA radit
e odlino, iako bi zbog male osjetljivosti bili neupotrebljivi. Kako je potronja vrlo mala, za
napajanje se moe upotrijebiti i baterija od 9 V. Otpornik u emiteru tranzistora T1 (BC 107. BC 109
ili slian NPN tranzistor) treba odabrati tako da ni u zasienju kroz tranzistor ne moe protjecati
struja vea 30 do 40 posto od struje potrebne za puni otklon mjernog instrumenta. Na primjer, za
instrument osjetljivosti 5 mA, uz napajanje pojaala baterijom od 9 V, vrijednost emiterskog
otpornika iznosila bi oko 1,2 k. Tako je mjerni instrument uinkovito zatien od preoptereenja.
Kako kroz tranzistor dok nema odailjanja protjee znatno manja struja od struje samopranjenja
baterije poseban prekida i nije potreban.

Sl. 11. Istosmjerno pojaalo

Vrlo je korisno i praktino izmeu odailjaa i AP staviti oslabljiva (atenuator). Sve dok se
uz pomo AP ne postigne SWR 1:1 ili blizu toga, zahvaljujui oslabljivau, AP se moe ugaati pri
punoj snazi odailjaa, bez bojazni da bi moglo nastati oteenje izlaznog stupnja. Neugoeni AP
(kod prelaska s opsega na opseg ili kod promjene antene) jest visokoomsko ili niskoomsko
optereenje, to stvara potencijalnu opasnost za izlazni stupanj odailjaa. Zbog oslabljivaa SWR
ne moe nikada porasti preko 1,8:1 ako se upotrebljava oslabljiva s guenjem (slabljenjem) 6 dB.
Kada se postigne SWR 1:1, oslabljiva se mora iskljuiti kako se ne bi smanjivala izlazna snaga
kada za tim nema potrebe. Spoj pogodnog oslabljivaa prikazan je na sl. 12. Ako postoji
mogunost treba rabiti neinduktivne otpornike. U nedostatku neinduktivnih otpornika, zbog

razmjerno niskih frekvencija, dobro e posluiti i "obini" otpornici, jedino iani otpornici nisu
prikladni.

Sl. 12. Oslabljiva

Otpor

Guenje
A/dB

R1/ = R3/

R2/

3
6
12

330
150
82

18
33
91

Tablica 2 Otpor otpornika oslabljivaa u ovisnosti o

guenju

Budui da se od oslabljivaa ne trai laboratorijska tonost, te posebne mjere, kojima bi bio cilj
poveati tonost guenja, nisu potrebne (ali ne mogu ni tetiti). Otpornici su optereeni
kratkotrajno, samo za vrijeme dok se ugaa AP, tako da opteretivost otpornika moe biti i manja od
stvarno potrebne. Ako snaga odailjaa ne prelazi 100 W, bit e dovoljno da najoptereeniji
otpornici budu predvieni za snagu od 15 W, osim R3 na kojem se rasipa jo manja snaga. Te e
se vrijednosti (tabl. 2), najvjerojatnije, morati postii kombinacijom otpornika manje snage. Kada se
AP ugaa preko oslabljivaa, odailja ne moe ni u najnepovoljnijem sluaju biti optereen sa
manje od 27 (R3 kratko spojen) niti sa vie od 82 (paralelno R3 beskonano velika
impedancija). Bez oslabljivaa moe SWR, u najnepovoljnijem sluaju, iznositi i 20:1. Zahvaljujui
oslabljivau, SWR nikada nee biti vei od 1,8:1. Odailja se za vrijeme ugaanja moe vrlo
dobro zatititi od oteenja i smanjivanjem izlazne snage na sigurnu vrijednost, sve dok se uz
pomo AP ne postigne zadovoljavajui SWR, nakon ega se izlazna snaga vraa na snagu s
kojom se obino radi.
Da bi manje iskusni amateri vidjeli kako se pojedini stupnjevi, o kojima je bilo govora,
spajaju u jednu funkcionalnu cjelinu kompletni AP je na sl. 13. lako je na shemi prikazana okretna
zavojnica, promjena induktivnosti se, kao i kod ostalih AP, moe postizati i okretnim
kratkospojnikom ili preklopnikom, to e za mnoge biti i najpogodnije rjeenje. S pomou
jednostavnog preklopnika sa dvije sekcije u dva poloaja (Pr1a-Pr1b) AP se prema potrebi moe i
iskljuiti, na primjer pri upotrebi antena koje imaju SWR manji od 1,5:1 itd.

Sl. 13 Shema kompletnog AP

Kombinirani AP je na sl. 14. Preklopnik sa tri sekcije u etiri poloaja omoguuje izbor triju
razliitih spojeva AP: u poloaju "1" AP sa sl. 2., u poloaju "2" AP sa sl. 5., u poloaju "3" AP sa
sl. 7., dok je u poloaju "4" AP iskljuen. Treba uvijek upotrebljavati onaj AP koji daje najvei izboj
na indikatoru ugoenosti (postoje razlike).

Sl.14. Kombinirani AP
Pravilan redoslijed spajanja SWR-metra i AP je na sl. 15. SWR-metar nije nuan, a ako se
upotrebljava kao pomoni instrument spaja se izmeu odailjaa i AP. Impedancija SWR-metra
mora odgovarati impedanciji odailjaa, a isto vrijedi i za impedanciju koaksijalnog voda kojim su
meusobno spojeni odailja, SWR-metar i AP. Ako impedancije svih tih elemenata nisu
usklaene, najmanji se SWR nee postizati kod najveeg izboja.

Sl. 15. Pravilan redoslijed spajanja SWK-metra i AP

Kod rada s poluvodikim ureajima ugaanje se AP svodi na "istjerivanje" maksimuma na
indikatoru. Da bi cijevni odailja bio pravilno ugoen, treba se pri ugaanju drati ovog
redoslijeda:
preklopnik na AP prebacite u poloaj "oslabljiva ukljuen"
izlazni stupanj odailjaa ugodite na uobiajeni nain
preklopnik prebacite u poloaj "oslabljiva iskljuen"
AP ugodite na uobiajeni nain
Vidimo da oslabljiva slui kao "lana antena". Iako kao "lana antena" moe posluiti i
oslabljiva sa slabljenjem 6 dB, bolje je za ovu svrhu upotrijebiti oslabljiva s guenjem 12 dB radi
definiranja impedancije (43 do 55 ). Na otpornicima atenuatora koji ima vee slabljenje rasipa se i
vea snaga, pa o tome treba voditi rauna pri dimenzioniranju otpornika. Optereenje pojedinih
otpornika u oslabljivau je drukije pa i o tome treba takoer voditi rauna. Ugaanje AP na najvei
um prijemnika nije pouzdano, te to ne treba primjenjivati, osim pri sluanju, kada ne postoji interes
za rad na tom opsegu.
Na kraju nekoliko savjeta, koji e, vjerujem, dobro doi manje iskusnim konstruktorima. Ve
je o tome neto i reeno, ali dobro je ponoviti da sve spojeve izmeu elemenata koji se nalaze na
visokofrekventnom potencijalu treba izvesti tako da budu to je mogue krai, a ako postoji
mogunost treba upotrijebiti bakrenu traku zbog toga to ona ima manju induktivnost od okrugle
ice. Promjer ice kojom se spajaju elementi kojima tee VF struja, bez obzira na snagu, neka ne

bude manji od 2 mm kako bi induktivnost spoja bila to manja. Promjenljivi kondenzatori,

preklopnici i ostali dijelovi kojima tee VF struja neka od mase odnosno metalnih dijelova budu
udaljeni najmanje 3 cm. Udaljenost zavojnice od metalnih dijelova odnosno mase neka ne bude
manja od promjera zavojnice. Zavojnicu treba postaviti tako da joj os bude paralelna s osovinom
promjenljivog kondenzatora.
itav AP treba obvezno ugraditi u metalnu kutiju. Dimenzije kutije u koju je ugraen AP,
vjerojatno e neugodno iznenaditi one amatere koji vole "minijature". Treba voditi rauna da
titrajnim krugom AP teku velike struje (kod 100 W i do 10 A), pa je preporuljivo sve spojeve izvesti
lemljenjem a izbjegavati spojeve pomou vijaka, "capica" i sl. Osovine promjenljivih kondenzatora
na prednju plou treba izvesti preko produetaka od izolatora, posebno ako je osovina na VF
potencijalu. Svakako treba predvidjeti i dugme s nekom podjelom (od 1 do 10 ili slino) na osovini
svakog promjenljivog kondenzatora i preklopnika (ako se upotrebljava). Koaksijalni vod s kojim se
AP spaja na ureaj neka ne bude dui od 25 do 30 cm, posebno pri radu na viim opsezima, jer se
kod veine AP titrajni krugovi kompletiraju preko tog voda.
Na kraju treba naglasiti da AP od loe antene ne moe napraviti dobru antenu, iako se kod
nekih antena karakteristike mogu znatno poboljati, osobito kod nerezonantnih antena, koje se
napajaju izravno iz AP. Karakteristike antena koje se napajaju preko koaksijalnog voda, bez obzira
na to jesu li rezonantne ili nisu, nee se poboljati. Kod takvih antena AP samo titi ureaj od
unitenja, a karakteristike antene ostaju nepromijenjene. Drugim rijeima, AP "pomae" odailjau
da lake "ugura" vaih 5, 100 ili 1000 W u antenu. Treba izbjegavati rad s antenama koje se
napajaju preko koaksijalnoga kabela ako je SWR vrlo visok, zbog vie razloga:
- dodatni gubici u vodu se poveavaju, osobito na 21 MHz i 28 MHz
- najvea snaga koja se vodom moe prenijeti smanjuje se
- mogue su smetnje radiju i televizoru
- dijagram zraenja antene se mijenja
- ureaj se najee, bez obzira na to kakvo se uzemljenje primjenjuje, nalazi na nekom VF
potencijalu, jer i koaksijalni vod takoer zrai, postaje dijelom antene.
I da zakljuimo: AP je unato svemu potreban i koristan ureaj svakom amateru, posebno
onima koji nemaju mogunosti podii kvalitetne antene za svaki opseg, pa su prisiljeni raditi s
"multiband"-antenama, kao i amaterima koji su esto u "portablu", gdje rade s "nemoguim"
antenama. Od AP, kakav god bio, ne treba oekivati uda, a jo ga manje treba glorificirati, emu
su mnogi amateri skloni.