3, TIPOLOGIA KULTURNE GRADE 3 Kelteriji za tipologiju komuntkacljekth objekata mopu biti predmetom indok obrade, a potom pribvat podjela th‘oblika 1 usvotiti jedan Jedinstvenu tipo Moguée su, pa i postoje, ite tipologije indok agade koje se temelje na nekim od mnogobrojnih znagaj- i Indok objekta; posto raze podiele grade prema ob ‘ikw (knjige, Gasopisi, novine, itd), sadrzaju (enanstvena, kulturna, obrazovna ‘itd. grada), funkeiji (primarni, se- kundarni, tereijarni dokumenti), vrsti materijala (tiska- 1a, vizualna, auditivna grada), vrememu objavljivanja (pe- riodika, kontinuacije, monografije) itd. Ali vecina je th podielaarejaina i po opseu sadraja kot Kasia, { po ciljevima koje 2ele ostvarit, i po obubvatu objekata koji su predmetom bavljenja samo odredene vrste indok sluzbi— pri gemu se ne vodi ratuna o ostalo visti grade, a bismo odredili predimet kulturne obaviest i nje- zn oblik, moramo razmotsiti koji sve kommunikacijski o>- lici postdje. Za tipologijy Komunikacijtah objekata mo- 4s nam kao praktieai Erte} posluditi teora provvodnje omunikaeijskih oblika. Prema to} teonji raliite vrste Komunikaeiskih oblika reraltat sa raiitin nagina pro- lnvodnje zakova (U. Eco, 1979); te rasliite vrste komt nikaeijskh formi moga se definirati pomocu jedinstve- ‘og kategorijalnog aparata ako odredimo bitne karakte Histke elemenata sto tvore zak 0 komntkacijskoj prak Si. Radi se 0 tnatajkama nosioca omake, oznaci | sada odnosno o mogucim formama sto th one mogu popri- ‘mje 10 Konkretnim formama koje nastaju w komtnikay Siiskom process SIKlasifikaciji Komuntkacljskih objekata mozemo pri- stupiti pomocu tri osnovna kriterija: a) kriterija 1rajnos- i ill akuinosti (trenutaénosti) nosioea ozmake, b) kriterija replikabilnosti oznake — mote li se ona duplicirat ii ne; ©) kriterija, diskretnosti sadrzaja, odnosno da li je zna- Genje odredeno diskretnim ili analognim veliginama, Kriterj trajnosti komunikactjske forme pretpostav ka je za ojelokupna dokumentacijeka djelatnost. Da do- Keunentnemajwojevo trajnont, dotumentacijoka dj lainost ne bi se mogla zasnovati niti baviti pobranjivs- njem, cuvanjem i obradom dokumenata, Premda se tra host dokumenta odnosi na egzsteneiju njegova material fog Kontinuuma & vremenu, trajnost je priieno tetko od. edit nekom fiksnom vremenskom "granicom;,vrijeme trajanja svakog materijalnog kontinuuma, svakog nosio- aetna a nosioca — razligito je i ovisno 0 njegovim specifignim materijanim evojstvima Frjetima a koima fee las. Kamen ina ee ek {rajanja od papira ii filma; papir od metala, Koze ii fo- tokopije, itd; fotografija od freske, platna il plakata; Kazalisna predstava od snimljene televiziske predstave iii filma; Koneert sudivoe od snimke koncerta na gramo- fonsko} plot ili magnetofonsko} vrpe, itd Zato negemo postavijati neku odredenu vremensku granicu kako bismo definirali trajnost _Kormunikacijske forme (buduci da ona ovisi o vrsti materijala, uvjetima njegova Cuvanja i pohranjivanja, nacinu i ucestalosti upo- rabe, itd), nego cemo samo naznaviti da svaki_ komuni Kacijski objekt ima svojstvo trajnosti ako su njegov n0- silac oznake I njegova forma postojan i zadrzavaju svoja svojstva i materijalnu egristenciju u prostoru i nakon sud- jelovanja u komunikacijskom procesu, te da je ma teme- liu trajnosti nosioca omake moguée opetovanje poruke ili podataka u novim komunikacijskim procesima. Uto- liko nosilac ozmake ima prostornn dimenziju i on traj prostoru ne mijenjajuci svoju formu i materijalnu eri stenclju — neovisno o trajanju samog komunikacijskor procesa; za raaliku od oznake, odnosno od poruke koja je ovisna o konkretizacijama u komunikacijskim procesi- ie ni po formi ni po sadréaju uvijek ista (raz teri 2 Holo eomunbconn oblate ita je, a trajeonoliko koiko traje Komunikatjsk pro- (0 tome mote ise odredeni sistem oznaka replat si ng, gest narav Komunikacijskog process. 24800? Zalo orale natin) protavodnje nosiocs omake | ozake tong Sto semiorica ngs wobieavaja manval ara om odredaju ne samo fiscks privodu raciciuh ipova ‘pakova (U, Boo, 1979, att. 6), woe | postavjaju uvjete Tolima sion hominid pase ora Sol Kako bi moet medasobno Komunitratl Naim, Siu Bou da bie sudionch u Komenikac}i mot Kors {lsum sustavom zakovnih outaka, oni ga morajy za tLrepliciat, odnosno duplicisatl, naowo prolzvoiti po ‘aehenim pes aka Zsle propel il razmijenitl ne fe poruke: Sudionici u komunikatjskom edaosy mora ja pomavati a) nagine prolzvodne (it idenifikacje) ma {ejtnog Kontnauma anak) natin njegovs blk ‘anja 12) njegova funkcionalna svojstva: ako Je sustav ‘rakovnih oataka slofenji, proces duplicianja ostaje i panei ce mijenfa bro} pravla Koa treba poznavatl Tao chee pote koe shen mula 0, 1979, ste 60) To svojstvo odtedenog sistema cznaka da emoguése va seviilinoat | Komurativnos pnt 0g 9 con, 1 da omoguéava uporabs adredenog sustava omna- io'ea Strane vecer broja sudionika it Rorisaka, nazvali Sho replikabilnost. Zacijelo, ne postoji apsolutno duplikativna replika ica aarti et ee ara ich Maa aera ae ear ese epee cee sia i eee eet le; ali ipak je moguée konzervirati odredeni broj svojsta- 1 Ape sa ee eT Seer Jedan se sistem ornaka mode replicirati, a drugi pak ne, »Ako se Gini [.-.] da se neka Rafaelova ‘slika ne mo- Ze duplicirati, to je zbog toga Sto je on IZMISLIO pravi- lo stvaranja dok je stvarao, predlaguéi neku novu vrst 33iptona ature wate neprecizne znakovne funkelje,jo8 nekodificirane, i na taj hain wriecl akt UTEMELIENJA KODA (isto,'stt- 65) No, u ovo) nas analiai sada ne interesira da li‘se 1 zbos coh avjeta neki sistem oznaka da replicirati (npr. ode dena pisma, knjizevn jest, prometne ornake, a) il se pak ne moze replciral (apr. skulpture, slike ii pojedine Foreomnfije neko Komunikciskom proce Ko Jem midjliuodrodene tatoo orn, Zasada <= mo se austaviti na Konstatacifi da prema obliku postoje neki stem ora oj e dj, odaoano ot sone da. ju repliciral — bez obzira zbog Kolee razioga ‘Treei kriterij 7a Klasifikaciju oblika komunikactj- skih objekata jest diskremost ili analognost »sadriaja Gacenja) maka. (Parovi digitalan — analogan, arbitra: ran — motiviran, konvencionalan — prirodan javljaju se 4 teorisko} literaturi kao sinonimi.) Opet nas tnteresira Oblik, a ne funketja komunikacije, ij. da li je komunika Gija po svom obliku diskretna ili analogna, da li je driaj s obzirom na svoj oblik prikazan u diskretnim ili analognim jedinicama To je potrebno naglasiti zato sto nije rijedak slutaj da je neka Komunikacijska forma di- gitlna po oblku a snalogna po funkeii,odnosno sadr- ju, kao i vice versa. To je moguce zbox topa sto su svi prirodal komunikacljskt sistem 1 analogn! 1 digitalni na isto} razini unutar sistema, pa je zato korisno nadiniti metodologijsku razliku izmedu ova dva nagina prijenosa poruka. Tako, na primjer, mofemo se suglasiti s Wildenom 2L,,1 da jew judskoj komunikacii sav nekonvencional- ni jezik gestikulacie’, polodajtijela, izraz lies, modulact- ja, slijed, rtam, kadénca, i stoviSe KONTEKST unutar jeg se zbiva Ijudska komunihacija, vsta analogne ilk ‘konicke Komunikacije w Kojo} je signal it zak u mi ‘pom odnosu s onim 3to ‘pred-stavlia, dok je sva denota. tivna, lingvistitka "komdnikaeija arbitrarna {-digitalna (Watelawitk, Beavin, and Jackson, 1967, su 60—7). Ra- zzumljivo, bee obzira na prirodu. temeljnih process, sva helingvistitka Komunikacija'putem’osjtila, Govjeka s ovlckom,covjeka st suiietom, edinim lzuzetkom Kon. (Wilden, stz.183). 54 Keer ze indo toma objcae V kojem su odnost i kakva funkeiju imaju nosilae foanake i sama ozmaka sada ne mozemo istraivati alt 10 fp mcijelo tema vrijedina paznje. Wildenovo je miljenje fa ‘sonaiogna komunikacia ne upotrebljava subjektivna fankelju Gaema“alternacije’ poput a ill 'ovdje), nijed- fur pou prenesen ansiogni nasnom drug Kon tar ne moze precizno poneviiiako je po potrebt mo iirat- Drugim rijecina, analogex Komunikacija nije ladna a lagan prijenos sa subjekia na subjekt, sto falna Komunikacija omogucava, a zapravo | zahijeva Prirodnt je jeak najviststupan} organinranog oblika di- ine Komiunikacie, obi najvesom semiotickom slo rn, obIK Koji omogucava predstavijanje prosiost i Paduchosti, moguces | nemoguces, oblK koji Je NUINE POSREDNIJI za komunikacija (asprkos éinjenici da au io video prijenos ukljueuje analogne procese). Sio je ii stupanj organizacje sistema, to fe odredenija infor- Thaclja fe encrpie Koja je nosie (A. Wilden, str. 170), ‘Ako smo suglasni s ovim misljenjem, &ini nam se da gmopice | oprviano zstpat tert dase sive di Talne (diskretne) komunikacije (koji omoguéavaju maksi ‘malnu semioti¢ku slobodu) zasnivaju na efikasnoj_ upo- Tabi oznaka, dok se analogni sistem komuniciranja te ‘melji prvenstveno na znagenjima tiji je nosilac — nos Ins Gena li tonij, da se njegova forma u veco} mes pPoklapa s formom nosioca oznake. No, jo8 se ne mobemo Iipustitiu analizu funkeija pojedinih oblika. Zasada nam je vazno uociti da analogna i diskretna komunikacijska ‘Postoje ili da se izmedu njih moze povucl metodo: Togiiske razlika; da se one uvijek istodobno javljaju u hijerarhijskom odnosu ili barem paraleinim nadinima ‘ofganizacije: ako je analozna komunikacijska forma pri- ‘marna, ona nije moguca bez diskretnog oblika konteksta tof se primar analognl Komunikacsi proces Jay ia; § druge strane svaka diskretna poruka mora na ne- Koj razini biti metakomunikacija o jednom analognom ‘odnosu (vidi A. Wilden, str. 171) 55aati arate 32 Tipovi komunikacliskih objekata Trajnost, replikabilnost i diskretnost tri su osnovna kkriterija pomocu kojih se moze analizirati jedan rnakov- ni sistem, odnosno svaki komunikacijski objekt. Kombi. nacijom tih kriterija mozemo poluéiti osam avistihe, te. rijskih moguénosti, odnosno osam teorijskih oblika ko- ‘munikacijskih objekata. Ovisno o tome da li je komuni objekt trajan ili akutan (trenutaéan), replikabl- Jan ili nereplikabilan, diskretan ili analogan, on se struke turira na jedan od narednih osam nacina: z[a[«[s[e[7]e eoiabinost safe sfemt [eo] peach ope ket cilitsg| Setfcal ecalltendoh 2 {sion repaint det oan ee #42 rantetos, ‘ees ongret =) Tyo komt ofeate esis informatologie i njeinih discptinn — komunika Ujske forme, dakie, omatene od 58 na slic br. 6 Ova razdioba rarligitih formi indok objekta w dvije skupine ana temelf rite tajnot oa tome fe fone negeentropicne vrijednost) ajedno pretpostavlja ToS Jadu posi piel Romani "Smjrora pa Mpacijaine 1 temporaine (L. Skari, 1978) Temporalni ko unikaciiski smjer prenost poruke kroz vajeme, a spa- Galak Komunikaciski smjer prenost poruke. kror pros for (Komunikacjski smjerovi mosu Bit | mijesant Kad fiemiter | Korisnik na prostorna) 1 vremensko} udalje hosti; ocnosno, neki se sadriaj moke konkretizirati ck Blo too vremenska ii kao prostorna poruka — prema I Skarig,str-9) Po svom osnovnom, formalnom odredenju indok ob- jekti su temporalnog karaktera: zahvaljujuci trajnosti i postojanosti nosioca oznake oni prenose potencijalne po- Fuke krorvrijeme, Ont odolijevaju entropi it zaborars: njihova je zadaca »memoriranjes, »pamcenje: ustrajat pprenositi 1 pohranjivali odredeni sadr’aj, potencijalnu pporuku kroz vrijeme No pretpostavimo (zasada) da komunikacijske for. Sitka br. 6 Postoje ratte vrste komunikacijskih objekata i kor ‘munikacijskih process. Indok djelatnost ne bavi se svim Yistama homanikacijsiah cbjckata tne sudelje a sian Fomunikacistimprocesima, Ona sc bay! preeastveno nim formama komlunkaejsih abjekate bok su tras, ojerne podlijezn entropjs odnosns aspadanj, vor ea otto rin | pmo" enn poo 2a rajosti | postojanost dokument, tjepove) teeento pitno}welizn, temelise dokumentacl obs dielatnost, To Je ujedno 4 riter} prema iojem konuaitaciste forme ed Tod nisi i ne mops it predmetom bestia be dik djtatnosti; samo fne forse koe mogt odalfevat ntrop,Koje ne podlijez Taspadantu, predrst sa bar 56 me od 14 mogu, zahvaljujuci odgovarajucem tehnic- Kom postupku, zadobiti znacajke trajnosti. To bi znatilo dau tom slucaju trebamo razmatrati Ceti, ane osam tazligitih komunikacijskih objekia buduti da bi tada ob- ick 115,246,317, 418 bili po struktur ist Ove éetiri vrste komunikacijskih objekata nazvat ée- ‘mo a) prostornim | plasticnim objektima, b) auditivnim ‘bjektima, c) vizualnim objektima, i d) fekstualnim ob- jektima, Pod objektom ne mistimo samo na njegova prostor na i fsgka svojetva, samo na njegov fizgks enthet, vee mt ono sto en u Komunikacjskom procesu odreduje kao Poruke ~ objekt komunikacie. Taj je predmet odreden Teplikabiinoscn 1 diskretnosca.” Pod replikabilnosen ne ‘limo na mogucnost njegova ponatljanja, t}. mowuc- a7imtote talon pate host ponavijanja neke oznake istim sadréajem; to bi bila imitacija bez nove komunikacijske poruke, Replika retpostavlja i konkretizaciju i odgovor na primljenu po- Fuku istim sistemom oznaka; odnosno, pod replikabilnos. iu razumijevamo sposobnost multipliciranja istik oznaka (prema odredenim pravilima) kako bi se prenijeli novi sadréaji u istom kotunikacijskom sisternu ako multipli- cciramo kip, sliku ili kajjgu, ¢ak i u najboljem slutaju ne iskazujemo takvom multiplikacijom nove sadriaje. Alt pismom ili notnim sustavom mozemo iskazivati nove po- Tuke ako poznajemo pravila njihove uporabe, Pod diskretnoséu razumijevat emo sposobnost od- redivanja nekog sadréaja, odnosno jednoznacno odredé vanje njegova znacenja pomocu diskretnih fedinica tog sustava, kao i to da nam za njegovu interpretaciju i tu: magenje nije potreban neki metasustav, neki drugi zna- kkovni sustav. Na primjer, znatenje neke govorne poruke ‘mozemo protumaciti rijetima, sadréaj nekog teksta jezi- kom kojim je napisan, ali ne mozemo jednoznatno pro- tumaéiti znaéenje neke melodije niti je mozemo protu- ‘maéiti nekom drugom melodijom, veé eventualno rijeti- ‘ma (isti je slucaj sa slikama, skulpturama, itd); znadi ‘moramo se posluziti nekim drugim znakovaim sustavom koji ce biti tumad, metajezik, onom pevom, 2) Prostorn {plastigni (ambiental) objekti su pro- ma miatajkama svoje komunikadjeke forme nereplcs. Bilaf|analogai,dok im sam objekt mote bit bilo rajan bilo trenutaéan, Pri Konkretiacih ambijentalmih porea ne motemo razluéivat! nosioca oznake od same Ganakey {4 Je gran potpuno nejasna i amorfna te se nosliac ox hake | omala meduscbino odnose kao ekevalenti- Kao Drier alah plastgnh t prostoraih objets motemo avestl skulpturu, reljefe, spomenike (pokretse Tsnepo. reine) pat arhitektonste objekie Kaos fe nihova be ruka po. opsegu 1 domota te! kakva kulturou. obavijest mote prenosi Rodinov =Misilace i erkva sv. Betra u ‘Rim, 0 tome éemo raspravljati Kasnije, kad budemo go ‘orllo funkejt obavijestt, Sada, kad je re¢-0 ovomn Sb- Iikt poruke, moraimo redi da je‘on strukturitan tako da nije reverribilan (hopija Mestroviceva »Graura Ninsko tole nam prenijeti samo /i to eventualno) ist sade 58 ovo se djelo ne mote razslomiti na dijelove tako da se iz inj moze natiniti nova skulptura i emitirati nova porse Kaz ovakvo djelo nema replikabilnih omaka buduci da je ono samo, bez. obzira na velicina i masu svoje kompo- Ziclje, jedna’ozaka — jedna kontinuirana analogna ve- figina}."Ambijentalna poruka je analogna, sto. maci da je 24 interpretaciju njezina sadrZaja potreban jedan dru- Gi komunikacijski sistem Koji ce posluziti kao metajezik, Sredstvo tumatenja primarne poruke. [Napor da se artikulira jedna poruka uvjetovan je su- Kkobom dviju-suprotmosti: jedne strane omaka tei da Se oslobodpriradne nuinosti nosioca ormake, as druse Sirane nosilac onnake je odreden prirodnom stvarnose onjlow duh, niegova djelatnost | mislenjenantoje mi jenfati prirodn, materijalnu stvarnost | iskazati nesto fnove — mijenjajucl prirodnu stvarnost, alii priroda mt. Sli Zaio se u svakom zoakownom sustavu Zeltizdiferen- Girati odredeni sustay omaka kako bi se njime mogao {skavatl nekl sadrza). No, vaki makovai sistem ne moze biti nematerijalan, svaki sistem ima svoju materijalnu, fwarng, prirodu — on ima svoje nosioee oznaka. Nosilac omake nije irelevantan za sadrtaj_poruke; a tekoder ina svoje znatenje u porucl, Odnosno, supro®. Rost izmedu nosioca omake 1 omake nisu takve naravi is se move reci hako je samo octaka bremenila znaée iijem, da samo ona sadrii ssadriaje,a da je nosilac za He ik sedstvo prijs koje nem nikakva natena za j poruke. Ovo vrijedi, kao sto Gemo vidjti, za sve ee eee nsece Dakle, kod trajnih prostornih i plastignih objekata ola crnake 1 ama cmnakn podjedsako svat, ont fi oboje stedstvo za prijenos odredenog sadréaja. Np Kod skulpture nije vaina samo forma, vee i material od Krojeg je taj oblik izraden. (Nije svejedno da li je Miche- mee, »Mojsije« izraden u mramoru ili u drvu.) Mate- ut ovom sluéaja vee sam po. sebi sadrdl vrlo vazne elemente sadrdaja za Konkretizaija poruke. ‘Sama oznaka nije replikabilna, ali joj trajnost daje ostojanu formu; cahvaljujuéi trajnosti oznaka je fiksira na w vrement i prostort. Oznaka nije nosilac diskretnog 59Tinto ttt ate vet analognog pa je zalvaljujudi svojoj posto jimostt ona fiksirano polje neodredenost 1 takav bjekt postaje ivorom mogucih poruka S objektima koji nemaju trajnost (grupa 1), niti su im omake replikabilne a sadriaji diskretni, problem je sloéeniji, U ovom sluéaju ne mozemo re¢i da se radi 0 pravim komunikacijskim objektima, Oni su to samo potencijalno. Naime, radi se 0 ob- jektima, npr. evijeéu, mjesecu, zalazu sunca ili nekim ‘znakoviina i pokretima kojima éovjek u odredenim situ Gijama ili opetovanim uporabama daje neka _magenj, zatenja simbola ili znamenja premda ti objekti to ne ‘alu Sami po seb. On! nemaju dilereneiaine ozake, 8 su oni zahvaljujuci covjekovoj djelatnosti poprimili rneko postojano analogno ili diskretno znaéenje, Ti su. Objekti samo potencijalno nosioci odredene poruke, i to ‘ahwaljujuci svojem negativaom (analognom, poteneijal- ‘nom) odredenju. Oni su nosioci odredene poruke zabva- Tjujuet interpretaciji njihove prirode i egristencije uw od- redeno} drustveno}, odnosno Komunikaeijskoj situa, tw kojoj poprimaju ili mogu poprimiti neko znagenje, ne: i sadieaj; oni mogu postati porukom zahvaljujuct prvo, nekom dragom makoynom sistem, nekom dragom me: tajeziku koji im mode pridodati neko zatenje, ili pak drugo,zabvaljujuel proton kao porucl: konkrctno} ko munikacijsko} situaciji koja im osigurava prostornu 1 vwremensku dimenziju, Prostor i vrijeme (stvari) u komu- nikal — 1) oo fo se esto naiva kontekstom — bl {an su element sadréaja poruke; prostor kao poruka i 1istenje prostora daje tefinu Komunikaeijskom sadréaju: sprostorne promenedaju ton | akeenat Komuniciraniy, ponekad su cak i izrazajnije od igovorene reti. Dina- mika i promena rastojanja u meduljudskom saobraca- zjut predstavija sustinu procesa Komuniciranjae (E. Hall, str, 173), Tefina i macenje neke poruke cesto se odre uje ne prema njezinu semantickom zagenju, veé pre ma prostornom {-vremenskom polozaju. (Na primjer, ve- doslijed govornika na svetanim sjednicama, raspored lukucana 2a obiteljskim ruskom i partnera na sluebenim ‘iednicama, redoslijed rubrika ili vijesti u novinama, itd. itd) Cesto je prostor, odnosno govor prostora, onaj ri terij po kojem se odeduje da li je poruka bitha ili nije. 0 ‘Prostorni i plastigni objekti transmiteri su prostorne po- ‘uke, U dokumentaciji je nekim komunikacijskim objek ‘ima osigurana samo potencijalno vremenska i prostor- ha dimenzij }) Prema komunikacijskim su odlikama 2.1.6. grupa omantkacjskh objekata (lika br. 6) replikabng | ana Jogne, a mogu biti trajne ili trenutagne. Tipiéan primjer fovakvor komunikacljskog objekta je glazba. Ona je po Ssvojim odlikama replikabilna: pomocu jednog notnog,su- Stava éije su ozake, tonovi, jasno odredeni, moguce je ‘stvarati i replicirati nove glazbene poruke; upravo poradt toga Sto su jo} oznake replikabilne a znatenja analogna, ta je poruka uvjetovana (re)produkeijom tona; konkreti- aija poruke uvjewovana je izvedbom (ozaka), pa to Jeigeedba vattemia, to je konkretactja pore cj witija i uspjesnija. ‘Ova vistu objekata nazvali smo auditivnime objekt tna, $ obzirom na logicki pristup nosilac oznake i omnaka ‘Kod ovog oblika Komunikacijskog objekta u odnosu su tukljugivanja (ili inkluzije), premda je njihov stvarni tiéni odnos odnos suprotstavljanja i opretnostis iz- iu npr. glazbenog instrumenta i umijeca glazbenika le neku glazbenu poruku. No éini se da je daleko vagnija znatajka ovoga objek- fasincaat Maral njegove omeke! Prema ‘remenska inearnost ozake auclitivnog objekta prt njegovu stva- Tanju mote biti diskutabilna, ini se da je to manje dis: Ikulabilng u, komuntkaci il prilikom konkretizaclje po- uke, Utoliko je za nas jos uvijek vaina Saussureova elena linearnostauditivne oxnake Kako je oznaka auditivne prirode, ona se odvija sa- pe sremen {ina Jarakere oj, ble od yeemens istavlja jednu prostornost, 1 b) ta je prosiornosi merljiva samo u jednoj dimenzijt: to je linija. Ovo naéelo je ofigledno, ali izgleda kao da se nikada niko nije potrudio da ga iskads, verovatno zato Sto se nilo suvise prosto; pa ipak ono je fundamentalno i nje- We su posledice bezbrojne; njegov znaéaj je ravan zna- ju prvog zakona. Od njega zavisi sav mehanizam jezi- ‘Ka (v. str. 146), Nasuprot vizuelnim oznakama (pomor- oPct ature erate ski signal, itd), koje mogu pokazivati simultane kompl- keacije'w nekoliko dimensijar akusti¢ne aznake raspoladu sano lnjom, vemens iho element se pou jedan za drugim; oni ine lanac. Taj njthov karakter od mah se vidi cim se predstave pismom, éim se redosled ut vremenu zameni prostornom linijom grafiékih. zmako: vac (F.de Saussure, st. 88), ©) Treéa vista objekata su vizualni objekti (3. i 7 grupa na slici br. 6). Kako se ravabie iz, prethodnog ci lata, vaina zatajka za konkretizaciju njihove porake jest/da ona pripada nelinearnom sistemu oznaka (jedna- kko kao Sto je to sluéaj i kod prostornth i plastiénih ob- Jekata), Vizualni objekti nisu replikabilni, to jest ne po- stoji odredeni sustav oznaka koji bi se dao replicirati ta. kko da se iskaze neki novi sadr2aj; ali element kojima se iskazuje sadrzaj vizualnog objekia diskretne su veligine jednog fiksnog prostora, i percipiramo ih kao diskretne veligine u komunikacijskom procesu bilo kao emiteri ili so korisnici vizualne poruke, Ove twrdnje mozemo po- Jasniti na sljededi nacin. Naglasili smo sljedece znatajke ovog komunikacij skog objekta: a) njegova nereplikabilnost ima za poslje dicu i to da je vezan za fiksni, nepromjenljivi prostor; ber obra na to radi lise o erie, grafic, patns, Hm, Brostor svakog ovog objekta je stalan jer je tako odre: -n samim stvaranjem, odnosno emitiranjem poruke, To znati da ovaj natin Komuniciranja poraje samo jedao vrijeme: vrijeme sadasnje. »U svakoj umetnosti vezano} za vid i ikoniéke znake moguée je samo jedno umetnigko vreme — sadasnje [...] Upravo iz ovih razloga vreme vimuelnih umetnosti je Siromasno 1 poredenju sa verbal- rim. Ono iskljuéuje proslo i buduée vreme, Na slici se mote naslikati buduce vreme, ali je nemoguée naslikat, sliku a buduéem vremenue" (J. Lotman, 1976, str. 74— 75); b) svaka olifavajuéa djelatnost ima svoje mehanizme Kojima i pomocu kojih stwara znacenja, diskretne cle ‘mente svojih poruka. »Tkoni¢ki znak ima iskonsku kon: kretnost, apstrakeija se ne moze videti, Zbog toga je stva- ranje apstraktnog jezika [,..] bilo za slikarstvo i vajar- stvo oduvek i teZak zadatak i veliko dostignuée. Fotogra- fija se u tom pogledu nalazi u narogitom, verovatno naj- a pol homunltih objetate sm polotaju;slkar styara visi stepen apstrakeije na fof natin Sto nc reproduluje sve strane bjekta. Sika oskiesciena retrulo Js pocijeine ksterjume za 10 Hane treba sikaty Pinkat | Larikaturaikijucaja vei deo obcletin.nasikanog objekta, Objektv tka sve Bemronje jexis deugey sicpens, jects apstakelje na gmnovu foiomakora mopuce je saino kao sukob 8 oj flovom najdabljom sustinom. All upravo zbog toga for trans ofstratenlin znakova na fhm mode posit Boe wieoke uimctnicke napetontic G. Lotian, 1976, st, 44). wea ate, ns wale pore nce owe jene sain praviom (Kodond po kojem je nastala i Sirovena odredena poruka, 1}. vizitino sisi. Zat je na fea nemoguce na ovom mjest navest pléne prinjre Preis ciiccuats edisicn yizuniah ctjetaia tcbale Fe aocictraes na primer, tear ikovnh dela, @) Cetvria vista Komunikacijskih objekata je teksta- ala grads (grope 41 sapravo precienast bi zahijevala da kazemo da grupa 4 oznaéava govorne poruke a grupa PPoetitacios poral; ona po mascajkama oblika ova fh Komunikacjskin objekaur repliablina 1 dskvetna, To da je jezik replikabilan i da se njime mogu iskazivatl teat sadtap cia se da danny nia Kogs nile sporno, cr pebiae sore uar Neprotiy, upravo cemo naglasii da su bat zbog to fx Sto Je Jouk replkabiian i diskretan, neki lingvist tse Tiiotiari sh Go zatljucaka »[.-]da je pinata’ objekt a iacesee ae reise (lingua verbale) a svi ostali tzv. nacini 7 Cingoag. Bo) iva nidta droga do nesavriena pribfzavanja verbal Ban fects mentee vet perenne Beate, porifcnne » pereeptivim fenomeaima, procest tien; odgovor id Dake, verbalno irazavanje moze it dcfinirano hao PRIMARNI MODELACUSKI SISTEM a drugi su njegori deriva (Lotnan, 1960. Ih bi mops Tait detinirano Lao najedchvatai naéin koji covjek Spekulacijis prevodi svoje mish, tako da bi govorenie i misljenje bili privilegirana podrutja semioti¢kog istra- Bivanja 1 lingviedia ne bi bla, samo jedna,erana (t0 ajvaija) semiotic nego model za svaku drugusemio- Tigh aktimnost [.-.) Drugo wedizanje, metafiigtt skrom 3nije [...] zahtijevalo bi da samo verbalno izratavanje mofe odgovoriti zadatku totalne izrecivosti [...] Utvrde- na izrecivost verbalnog izraPavanja posljedica je velike artikulacije i Kombinatorske fleksibilnosti koja se dobi- va baratnjem ‘diskretnim’ (razluénim) visoko standardi- ziranim jedinicama, Te jedinice su lako shvatljive i po- dobne za manji broj slobodnih varijacijae (U. Eco, 1979, str, 60). Ovakva misljenja nekih semiotigara i lingvista koje navodi Eco mogu nam posluziti kao djelomiéno objasnje- nje za replikabilnost i diskretnost (razlutnost) tekstual- nih objekata, s time se mozemo suglasiti, a teze 0 ver- balnom izraZavanju i pisanim dokumentima kao »primar- rim modelacijskim sistemimae najpodobaijima za »total- nu Lzrecivosts (teze $ Kojima se necemo suglasiti) moga nam posluziti kao polaziste za razmatranje odnosa izme- du kulturnog dobra, Kulturne poruke i kulturne informa. cije. Prije no Sto navedemo primjere za postoede oblike dokumentacise grade u indok sluzbama, tia nagla. Siul da est! tipoet dokumentaljskib objekats, kako st dlosada analisitani — ne postoje. Samo jedan analitigk pristup razlikuje prostorne { plastiene objekte, auditivne Sbjekie, visulne objekie t tekstuaine objekie. Obieno adh Homing ei i oa nok obo enas je podjeinako ieSko odredit 1 karakter kopige kas Pheknjiine grade buduct dase tu sknjzie kombiniraju Teall oblid grade. Kako apr. Hasiicat! dokument “Iehnologja u ienjue Koj tha 105 stranica Konvencio nalnog testa, 2 gramofonske plote, 4 djepoutiva u ko- Toru tclijatiin? (L.A. Gilbert, sr. 12), i me udlbent estan Jeska Kod ioih tek kombinacljaplsanog teks- ta | auditioe grade (gramofonske plots il Ease) eit lina ako Kaira, arta flimove kao ae devas it vzualon gradu? Ii plakate, grafice, copa she Karte — kao tekstualnu ii Viualna gradu? fed td To su samo neki od mnogih praktigath primjera, Od- govor ne molemo traziti u novim klasifikacijama tehno- JoSkih postupaka pomocu kojih nastaju dokumentacijski ‘objekti, vec pokusajmo na primjeru tekstualaih objeka- “4 ty bagi slotnoat syakog bla komunikacisog ob jekta. Za ovo nam mode dobro posluzitt analiza zvaka i Polrta u jeziku Kojo) je autor Petar Guberina. Kako on Prrdi,»(.--] svaka ‘jet, makar i nelzgovorena ‘naglas, dobiva svoju akustitky formu, sadrta}, tim hocemo. da injome predstavimo bilo Kolu stvarnost, Akusticka slka Hake rijeci ullsnuta je w natem mozgu, a sve varijacie wrednota govornog jezika formiraju se istodobno = mis Iju— izrazome" (P. Guberina, str. 38), Vrednote govor fog Jecika su; 1. intonacija, 2. intenzitet, 3. recenieol tem. po, 4. pau, 5 mimika, 6. gest 7. stvarni kontekst. sTo Tnfondeija,intencitt glasa, rift, jest zvuk, Paura je raz ak imedu dva zvuka, i prema tome {ona je dio 2vuka, Mimika, pokret, Kojima se sluzimo pri Jeaitnom iarazu Tinliaeija’su, oponaganje pokreta upritodi, kretanja, HPromjena stvari u prirodi {...] Stvarnost, sivarnt Kon- {ekst, koji Je cesto prisutan pei iaraZavanju { zamjenjale Hie, jest Gio tredavanja cruka | pokreta, ii eventual tp obojega,predstavjajutitako starnostpisode aku, prosior'u prirodi i prostor u jelkue* (sto, str. 23), ‘Analiza vrednota govornog jerika upuéuje nas na to Ga je vali tekstualni cbjekt slogent Konumikacijski ob- ekt Koji move biti ivorom razlcitih oblika komuntka. Gijskih poruka: prostornih poruka (stvarni Kontekst), a aitvnih poraka (ton, intonselja, intenztet, pauza), vizwe alnth portuka (mimiks, geste). Sada nismo u moguénosti da analirramo i druge ob- Hike Komunikacijskih objekata kako bismo ukazali na hovu slozenu strukturu, No, roe na temelju dosadasnjeg Tsmatranja mosemo rakljuli: prvo, svaki oblik Komur fiacljskoy objekta je slozena tvoreving, takve naravt da fe bi mogla bit priwacena klsifkacija prema tipovima Komonikacijskih objekata kad bi svi Komunika Tiet koji se nalave at dokument ii ravnopravni drugo, dokunrentacijski objekt samo je izvor za konkreticactp Porute; priikom onkretizaclje poruke dolaa do vredno- ala i Braranja hijearhile poruka { Komunikaclskih ‘blika sto su poteneijaino sadréani u dokumentu; koris- nik odreduje, prema svojim potrebama i cljevima, pri- ‘marnu poruku, odnosno primarni oblik komunikacijskog ‘objekia (jasno je da ovdje mislimo na formalno odre- 6Tinto adn gate denje oblika, @ ne na semantigni sadefaj poruke); 1 pro ces Konkretizacte poruke uvijek se aktualiita, kao pre ‘marni oblik, samo jedan od mogucih oblika sadreanih Komunikacijskom objekt 3.21 Primjeri razdiobe dokumentacijske grade Razdioba dokumentacske grade u teoriji bibliot= karstva zasniva se vide na peakticnom raspornavanju rar [sith oblika. materijala nego na teorijskim pretpostav Kama i ksterijima, U nagela postoje duije osnovne po- diele na knjime ? nekyiznn gradu (book and non book Imaterials) li Hiskanw i nerskar gradu (print and non: ‘print media); premda su ovo dvile raiste pod|ele, po @psequ i sadr2aju materials sto ga obuhvacaju vil su sliene (uspored! npr. J. B. Daily, st 8 iL. A. Gilbert str. 1315); Hovige,bibliotekari su svjesnt problematic nosti ovih fazdioba (kao Sto smo vee namaéli, danas je telko odrediti {Sto je to knjga), a etvoreno upororavaja da je, kako ne postaji jedan opcevatect kite} po kojem bi se'mosle oplati ave vrate material, najbotfe napros- to redom navestl postojeca gradu na’ temeljaiskustva GE. Daly, str 8) Do jedne sstandardizirane« podjele bibtiotegne gra- de dotla se w posijednjih deset ‘godina Kada_ se: potelo ont (6) radi ta nedunarodnon lednacavaniy ibliogralskog opisa | Kataloznog opisa. Tako sw posjed- njih deser godina stvorene pote (il se pocelo raditi nn ‘uima) a medunarodni standardei_-bibliografski opis SBD — Tneernational Standard Bibliographic: Desc tion) 2a sljedece vrste biblioteene grade: — ISBD(M) — za novije omedene publikacije (mo- nogralije); 1971. prvo privremeno, a 1974, prvo Standardno.iedanje ~ ISBD(S) — ra periodizne publikacife i nizove pur bikecha Gi) oe — ISBD(NBM) — za audio-vizualnu gradu ili nekon- vencionalne publikaclje (nombook materials), sr, — ISBD(CM) — za kartografsks gradu, — ISBD — a playbene publikcie (poéetkom 1976 ‘osnovana je radna grupa za pripremu ovog stan- gone a grupa 2a pi — ISBD —2a stare i rijetke knjige (krajem 1976. os. novana je radna grupa), — ISBD — za dlanke iz zbornika i periodignih pub ikaeija (avene su predradnje za rad na ovim ‘uputama), — ISBD(G) (general) — opée upute za ISBD razli- kuju se od ISBD-a 2a posebne vrste biblioteéne grade utoliko to slue iskljueivo za izradu speci- \aliziranih ISBD.a. ISBD(G) je obrazac po kojem Se pripremaju specijalizirant ISBD4i, (prema E. Verona, str. 87-89) Za nas je poscbno interesantan ISBD(NBM) koji je postao standard za bibliografski opis {-vizuainih { audi. fivnih i prostornih objekata budaci da obufwvaca sve te Mine Komunikaiuh form” Mk cen se evn pee ima ponovo poslutiti kad budemo govoril o kommunika- ijskom formats t).0 odnost izmeda kultrnog djela i Kalu obaviestl (2), Sal fe otro wet da je stojeca podjela grade podjcla bibliotekara odnosno bt Siicice Frade wo otfe haat Oban vaca pear Es vima i mizojina [Mi smo imali priliku ova nasu podiela grade na. pro- storne i plastitne objekte, vizualne objekte, audidvnc Objekte i tekstuaine objekie primijenith w anali posto ff fondows tdci woah ndok bt ible " athiva, amuzeja i specijaliriranih dokumeotacijsiih Genara) ul SRH i dosit smo do sljededih podataka (Mt Tudman, 1979, str. 6—7): T-TEKSTUALNA GRADA A Tiskana grado BB Pista grada nae Tak cada - povine doktorske diseratle Fremerorcka pisme Katalon obi Fktnabule Standard peenene Sloboda istoxt rok umjetnika orTantei tens ee abirka ostavstina fekstovt emisiia, dfokumentacti 0 muzejima evident non ‘pomenila kalure iaboratorjshe anallze evidence Hartoteke pst spomenika kulture ait Polupublikacte 11 VIZUALNA GRAPA safle kare fotografie dijapoattst ‘ldeourpce Times rte narodnih rukotvorina Ridroarheoloska grate slazbent iastramentari) fa saber atta a Stn teak ‘tlre “men planoteka IIT AUDITIVNA GRADA samotonse pase audioxasete IV PROSTORNI I PLASTICNI OBIEKTI zbirke: uzoraka pigmenata, 2uka i mikropresjcka eotreii spomentt wale Seat pokretnt spamenict kulture” muzejski predmet! (pianotekay ee Osim toga vadna je Jo8 jedan dinjenica:»[...] od 29 indok shubt tiskamu gradu obraduje. 28, pisunu 14, ve ‘ala 1, audi 7 « poston | pasitne objec ndok siubbee (sto, sh. Sto znati da nema vibe hi Jed indo sluabe ili precimije, danas cemo tesko act indok slu2bu koja bi phikupljals’samo jednu vrsta dak mentacliske grade. AKO pa indok slutbe postanu syjesne Enjenice da rapolataliim oblicin koma) Objekata, da svaki od th objekata zantijeva posebni Komunikacijskt postupal za konkretizaciju-pohvenjenth Poruka, 10 onda ima 7a posledicu sve veel razvo} Komi Fikat)skeulogeindok deatnosti; odnosno, raz) indok slatbiw omnis Centre 68 4, KOMPARATIVNA ANALIZA ZNANSTVENE I KULTURNE OBAVIJESTI »Moji liéni planovi i moja seéanja upisani su tu stvari oko mene bas kao Sto su tot javnt CifjevtTjudi wopste. Moja seéanja st memort Sana 1. poznatom izgledu stotice ii pretecoj atmosfrtracanie ade sam jednoyt bia 0 leden. Moji planovi {strahovanla ver sw ugrae dent u mom dotivijavanju nelth objekara kao Drivlasnih, a drugih kao objekata koje treba Ehegavatl: Podaet’ 0 drasteenim zadacima t Surhamna, kojisu ugradeni u prosiore i objekte ‘oko mene prekrivent su_ovim lignim ‘podact ‘mat koji sf {sto toliko deo mog sveta. Na rox js krajeva, iene pretnje t privlagnosti nisw Sta subjektivnije od opsteljudskih svrhae Hubert L. Dreyfus 41 Od komunikactjskog objekta do kulturnog dobra Na poéetku ovih razmatranja ustanovili smo da je Kulturna obavijest za informacijsku znanost do sada bi olpuna nepoznanica; Stovise, da se informacijska zna- Rost prvenstveno bavila samo jeduom vrstom informa- to semantiskim (alfanumeri¢kim) podacima (ili pre- ‘ciznije, njezin osnoval problem i predmet prouéavanja i ‘obrade bila je tekstualna grada). Zato smo se morali po- ‘abaviti moguéim oblicima indok objekta da bismo uopée ‘mogli definirati kulturnu obavijest. Strukturalnim prista- Pom i semioti¢kom analizom odredili, smo supstanciju, Oblik, dimenziju i funkeiju indok objekta, Osnovne kato- gorije u kojima se kretala nasa analiza modemo prikazati ha sljedeci nagin:" 9