BATINA

SJEVEROISTONE BOSNE
BROJ 4. 2011.
ASOPIS ZA BATINU, KULTURNO-HISTORIJSKO I
PRIRODNO NASLIJEE
Northeast Bosnia's Heritage
Number 4, 2011.
Heritage magazine, Culture-historical and natural heritage
Glavni i odgovorni urednik:
doc. dr. sc. Edin Mutapi
Urednik u redakciji:
mr. sc. Rusmir Djedovi
lanovi redakcije:
Benjamin Bajrektarevi, prof., direktor Zavoda; prof. dr. sc. Amira TurbiHadagi; prof. dr. sc. Ivan Balta; Samir Halilovi, prof.,
doc. dr. sc. Adnan Tufeki, doc. dr. sc. Izet aboti;
doc. dr. sc. Omer Hamzi; Munisa Kovaevi, prof. (sekretar)
Izdava:
JU Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea
Tuzlanskog kantona
Za izdavaa: Benjamin Bajrektarevi, direktor Zavoda

Naslovna strana: Novoformirana nekropola steaka na Rajskom jezeru kod

ivinica
ISSN ON LINE 2232-7665
Tuzla, 2012.
3

Suradnici broja 4. asopisa Batina sjeveroistone Bosne

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.

Benjamin Bajrektarevi, prof., direktor Zavoda, Tuzla

Mr. sc. Rusmir Djedovi, Zavod, Tuzla
Dr. Thomas Butler, Harvard University, USA
Munisa Kovaevi, prof., Zavod, Tuzla
Senad Begovi, prof., Zavod, Tuzla
Seudin Muratovi, prof., ivinice
Prof. dr. sc. Ahmed Imamovi, Institut za graevinarstvo, graevinske
materijale i nemetale GIT, Tuzla
Mr. sc. Nedad Reidbegovi, Institut za graevinarstvo, graevinske
materijale i nemetale GIT, Tuzla
Almedin Ibriimovi, prof., Srebrenik
Samir Halilovi, prof., O Memii, Kalesija
Ifeta Jahi-Begovi, dipl. ing. arh., Kompanija irbegovi, Graanica
Doc. dr. sc. Redo Butkovi, Internacionalni Univerzitet Travnik
Doc. dr. sc. Semir Ahmedbegovi, Prirodno matematiki fakultet
Tuzla
Mr. sc. Almira Beirovi, O Branska Malta, Tuzla
Edin akovi, prof., Filozofski fakultet, Tuzla
Mr. sc. Nihada Ibriimovi
Tijana Veljkovi, dipl. ing, arh., Zavod, Tuzla
Osman Kavazovi, Tuzla
Edhem Omerovi, Tuzla
Almir Muovi, prof., O Novi grad, Tuzla
Salih Straevi, Tuzla
Mr. sc. evko Sulejmanovi, Behram-begova medresa, Tuzla
Mr. sc. Sanel Tufeki, Srebrenik
Mensura Mujkanovi, prof., kustos historiar, JU Muzej Teanj
Mr. sc. Senad Hujdurovi, Gimnazija Ismet Mujezinovi, Tuzla
Mr. sc. Jusuf Omerovi, Srednja kola Sapna
Hurija Imamovi, prof.
Dr. sc. Svjetoslav Obratil, Zemaljski muzej, Sarajevo

SADRAJ
PROLOST
Dr. Thomas Butler
Bogumili kulturni sinkretizam................................................................................11
Edin akovi, prof.
Rekognosciranje lokaliteta Grabovik/Zaketua.........................................................15
Mensura Mujkanovi, prof.
Izrada proizvoda od zemlje u okolini Tenja od neolita do savremenog doba..........25
Almedin Ibriimovi, prof.
Diplomatika analiza povelje kralja Tvrtka II Tvrtkovia
1433, marta 2 u Sutisci..............................................................................................39
Edhem Omerovi
Pisani tragovi o selu Godu........................................................................................47
Almir Muovi, prof.
Realizacija kolskog projekta Neolit u Tuzli..........................................................57
Mr. sc. Sanel Tufeki,
Prirodno kretanje i reprodukcija stanovnitva opine Srebrenik
u drugoj polovini XX i u prvoj deceniji XXI stoljea................................................61
TRADICIJA
Mr. sc. Rusmir Djedovi,
Izvori i graa za dokumentovanje i ouvanje tradicionalnih proizvoda i zanata.......75
Mr. sc. Senad Hujdurovi
Zanatstvo sjeveroistone Bosne u periodu obnove i prvog petogodinjeg
Plana (1945.-1952.)....................................................................................................85
Samir Halilovi, prof.
Obiaji oko roenja djeteta u Zukiima (od sredine XX stoljea)..........................101
Osman Kavazovi
Prezimena u Brezovom Polju...................................................................................113

Mr. sc. Jusuf Omerovi

Antropogeografski prikaz Sapne..............................................................................125
PORODICE I LIKOVI ZAVIAJA
Munisa Kovaevi, prof.
Korespodencija graanikih trgovaca Reidbegovia sa tuzlanskim
trgovcima u treoj deceniji 20. stoljea...................................................................135
Senad Begovi, prof.
Memorijalna obrada spomen parka Ilinica iz zbirke Dervia Suia.................145
Mr. sc. Rusmir Djedovi
Prilog istraivanju familija Arnautovi iz Tuzle.....................................................153
NASLIJEE BATINA
Prof. dr. sc. Ahmed Imamovi; mr. sc. Nedad Reidbegovi
Ocjena stanja konstrukcije objekta Stara biblioteka u Tuzli
usljed degradacionih procesa..................................................................................159
Ifeta Jahi-Begovi, dipl. ing. arh.
Mogunosti obnove stare damije u Sokolu...........................................................173
Mr. sc. evko Sulejmanovi
Radovi abana Hodia objavljeni u Takvimu od 1964. do 1981. godine............179
Mr. sc. Nihada Ibriimovi
Iz toponimije ilijakih naselja Ljubnii i Ljeevo...................................................197
Dr. sc. Redo Butkovi
Kulturno-historijsko naslijee na podruju opine ivinice..................................205
Hurija Imamovi, prof.
Mikrotoponimi Kalesije i okoline..........................................................................213
PRIRODNO NASLIJEE
Dr. sc. Svjetoslav Obratil
Ornitoloke karakteristike zatienog podruja Konjuh.......................................223

Salih Straevi
Dva dobra naslijea u naseljima Pasci i Donje Petrovice kod Tuzle....................233
Edhem Omerovi
Goduka jama ili rupa............................................................................................239
AKTIVNOSTI ZAVODA
Mr. sc. Rusmir Djedovi
Usamljeni steak u Starom Mramoru kod Tuzle...................................................245
Seudin Muratovi, prof.
Nekropola steaka na Rajskom jezeru Baigovci..............................................251
Benjamin Bajrektarevi, prof.
Nauni skup Naslijee i batina Semberije (Bijeljine i Janje)...........................271
Senad Begovi, prof.
Suvremena istraivanja steaka i niana na podruju Tuzlanskog kantona..........275
Tijana Veljkovi, dipl.ing.arh.
Stara kua Junuzovia u Banovii Selu................................................................279
PRIKAZI RECENZIJE OSVRTI
Munisa Kovaevi, prof.
Doborovci kod Graanice - historijska monografija.............................................285
Mr. sc. Almira Beirovi
Bosanskohercegovaki gradovi u procesu
politike modernizacije (1850-1950)..................................................................287
Doc. dr. sc. Semir Ahmedbegovi
Nauni skup Edukacija iz turizma i zatite ivotne sredine kao preduvjet
turistikog, regionalnog i prostornog planiranja ...................................................291
Mr. sc. Almira Beirovi
Kulturno-istorijsko naslijee Srebrenice kroz vijekove....................................293

PROLOST

10

Dr. Thomas BUTLER

BOGUMILI KULTURNI SINKRETIZAM
Za razumjevanje kulturnog fenomena koji se zvae Bogomilistvo u
slavenskim zemljama, Patarenstvo u Italiji i Katarstvo u Francuskoj - bitno je
razumjeti da je ovaj sistem vjerovanja ili herespostajao u Evropi, od kraja
desetog vijeka do petnaestoga vijeka.
Kao aglomeracija pisanih i usmenih uticaja, hrianskih i paganskih,
Bogomilstvo je predstavljalo vie jedan sinkretizam, nego sintezu. Korjen
ovog sistema je bila ideja da vladaju dva koegzistirajua principa u kosmosu,
jedan totalno dobar ili duhovan (Bog Otac) i drugi totalno zao i materijalan.
(Satana).
Ovo vjerovanje je nastalo od mnogih vjerovanja, ukljucujui: Gnosticizam,
Manihejstvo, Mesalijanstvo i Pavlikanstvo. Jedna varijanta je govorila o
vjenoj ravnotei izmeu Dobra i Zla, a druga ublaena varijanta smatra Oca
vrhovnim a Satanu kao njegovog inferiornog suparnika. Obje varijante su
drale da je Satana stvorio i ovjeka i sve materijalne stvari.
Bilo je prirodno da se takva jeres ukorjenila u nesreenom drutvu kao to
je bila Bugarska na kraju desetog vijeka. U Slovu Prezvitera Kozme (oko
970 AD) nalazimo jadno stanje bugarskog naroda. U Slovu gledamo sliku
jednog naroda naputenog od vladajue klase i inteligencije. Kozma osuuje
mueve koji naputaju svoje porodice radi sigurnosti samostana, i monahe
koji ive u relativno udobnim uslovima i idu preko granice, kada ostali dio
stanovnitva strada. Domai haos je bio pogoran ratom sa Svjatosavom
(968-969 AD), osvajanjem glavnog grada Preslava, a zatim i osvajanjima
Vizantije. U takvom neredu bogomilstvo se ukorjenjivalo.
Jo jedan razlog narodnoj neslozi je bila istrajnost tradicionalnih paganskih
obiaja; iako je hrianstvo bilo formalno odobreno od Hana Borisa jedan
vijek ranije (865AD), ono nije bilo rado primljeno u narodu. U svojoj prepisci
sa Papom Nikolajem I, Boris je obavijestio Papu da se bojarski sloj pobunio
protiv nove vjere, vie volei svoje stare rituale. Njihov protest je bio brutalno
uguen od Borisa, koji se hvalio Papi da je unitio 52 porodice. Sin Borisa,
Vladimir, koji je vladao samo 4 godine (887-891) je oivio paganstvo, radi
ega je bio svrgnut i osljepljen od oca. Takvi oajni pokuaji obnove starih
paganskih obiaja govori da su stari slavensko-bugarski rituali bili duboko
ugraeni u plemstvu kao i u narodu, jer su bili spremni rizikovati svoje ivote
11

radi svojih vjerovanja. Sa vremenom, mnogi stari paganski junaci su

prihvaeni kao hrianski sveci, koji se u rukopisima spominju u vojnikoj
odjei.
Sukob izmeu stare religije i Pravoslavnog hrianstva je nudio idealne
uslove za oplodnju bogomilske jeresi, koja je inkorporirala elemente obje
religije, sa elementima dualistike vjere Pavlikanstva, koja je bila
rasprostranjena meu armenskim emigrantima u bugarskoj. Iako je
Bogomilstvo izvodilo neke svoje principe iz Pavlikanstva, nastala je bitna
razlika u njihovim dualistikim vjerovanjima: bogomili su bili naklonjeni
ublaenoj verziji, gdje je Otac vrhovni (supreme), a Pavlikani su vie voljeli
apsolutni dualizam gdje su dva principaDobro i Zlobili ravnopravni.
Dimitri Oblenski u svojoj knjizi o bogomilima je sugerirao da je nova
bugarska ideologija bila pod uticajem Mesalijanstva, sa njegovim antimaterialistikim pogledima i vjerom da duhovna stremljenja ovjeka moraju
biti usmjerena na istrebljenje svog zla stalnim molitvama.
Zajedno sa spoljanjim uticajima kao to su Pavlikanstvo i Mesalijanstvo,
bogomilstvo je asimiliralo domau pagansku mitologiju, ukljuujui i mit o
Zmaju koji je u stvari Satana. U Interrogatio Johannis, originalanom
bogomilskom djelu napisanom pod uticajem ublaenog dualizma, Hrist kae
Jovanu da se Satana, posle stvorenja Adama i Eve, pretvorio u zmaja i imao
je spolne odnose sa Evom . U Viziji Isaje gdje kao i u Apokalipsi, ima
velika bitka izmedu Satane i nebeske vojske pod vodstvom Mihaila
Arhanela, Satana se takodje zove Zmaj
Frekventnost motiva zmaja u bugarskoj narodnoj knjievnosti je
pripremila narod za dualistiko dijelenje sveta izmeu mraka i svjetla, zemlje
i neba, Boga i Satane. Narodno vjerovanje u duhove prirode takoe je
doprinijelo sinkretinoj kozmologiji. Na primjer, samodive i vile folklora
duhovi potoka, ume i vjetraukrtaju se izmeu svjeta duhova i
materijalnog svjeta, ponekad pomagajui junaka a drugi put zaarajui
djevojku.
Za seljaka svjet duhova se nalazio izvan ovog svjeta , ali onaj svjet nije bio
Raj. Seljak osjea postojanje ovog, drugog svjeta, koji on vee sa prirodom.
On zna da treba da se uva od mrtvih, koji e ga pokuati zaarati i ubjediti da
doe u njihov svjet.
Duhovne djevojke nastoje da naprave klopke za mlade, nevine junake.
Pokuava se doi u kontakt sa mrtvima poslije svadbe, kada majka
mladoenje ide na gornji sprat kue da poalje poruke mrtvim roacima. Ona
ih pita za stanje njenih mrtvih roaka. Neki seljaci su vjerovali da onaj svjet
(mrtvih) je mjesto gdje se dogaa ono opisano u starome Zavjetu.
Kada se diskutuje o Bogomilstvu kao sinkretinoj pojavi, treba, naravno,
da priznajemo ulogu fundamentalnoga hrianstva. Paul Duvernoj je
ukazaoza vrijeme diskusije o srodnoj sekti Katarima, da treba da vodimo
12

rauna da je ovo u osnovi hrianski sistem vjerovanja. Bogomilstvo je bilo

inspirisano apostolskom misijom i nalo je svoj nauk u etiri jevanela, koje
je primilo u kanoninoj formi, iako je tumailo neke parabole vrlo
ezoterinim nainom, to se vidi u glosama na marginama nekih rukopisa,
kao u jevanelje Srekovia, naprimer. Na primer, Upravnik u paraboli se
smatra Satanom.
Glavna molitva bogomila je bio Oe Na, u grkoj pravoslavnoj verziji.
Poetni stihovi jevandjelja sv. Jovana (u poetku bjee rije) su duboko
potovane, igrajui vanu ulogu u duhovnom krtenju Konsolamentum.
Bogomili su nosili poetne stihove Jovanovog jevanelja sa sobom. Iako su u
poetku odbili skoro cijeli Stari Zavjet, kao rad avola, primili su Psalamove,
zajedno sa Novim Zavjetom. Vremenom, oni primaju vee dijelove Starog
Zavjeta kao i njihov kanon.
Iako nema podataka o vanijim bogomilskim vjerovanjima, osim
iluminacija u nekim od njihovih jevanela, moemo smatrati da su neki od
monumentalnih grobnih kamenova, inspirisani bogomilskim vjerovanjima.
Posjetio sam nekropole u Radimlji blizu Stoca, u Gluminama blizu Kleka na
Jadranskom moru i nekropolu u Brotnicama. Duhovnost ovih masivnih
kamenova ne moze se porei, ali kod njihovih dekoracija je ve odavno
zaboravljen. Na Radimlji naprimjer, junaci na ploama imaju
disproporcijalno velike desne ruke. Pitamo se da li je ovo dobra desna ruka
Manihejaca, koja e spasti izgubljene due od mraka zaborava? Takoer
treba zabiljeiti da u vrtu Dravnog muzeja u Sarajevu ima grobni kamen koji
pokazuje ovjeka u prostoj tunici sa pojasom od konopca, koji se die u
pravcu nekih golubova. On moe biti savreni, ali mi nikad neemo znati
sigurno. Ova slike predstavljaju samo jednu stranu ovih udnovatih
kamenova i koje ilustriraju, izgleda, etiri faze ovjekovog ivota.
Po mom misljenju najvaniji grobni kamen u Bosni je obelisk u vrtu (sadu)
Drzavnog muzeja u Sarajevu. Ovaj kamen je bio prenoen od strane ire
Truhelke 1913. godine, sa nekropole u Donjoj Zgoi, koja se nalazi blizu
srednovjekovne stolice Bosne u Visokom. Na jednoj strani stupca se vidi
Kosmos koji kao to je zabelezila Vakarelska, skoro kopira svjet opisan u
Interrogatio Johannis. Na fundamentu stupca ima vatri gehenna/ada, a
gore, zemlja pod vodom, podran sa dva levijatana. Takodjer, na gornjem
delu stupa se vidi sedam nebesa. Karl Jung je komentarisao ovaj Kosmos u
Interrogatio, i vee ga sa mitovima Srednjeg Istoka. On tretira specifino
bugarsku verziju mita i primjeuje prisustvo jedne staro-bugarske rijei
osob u latinskom prijevodu Interrogatio. Mogue je da prevodilac nije
znao ili znaenje bugarske rijei ili latinski ekvivalent ove rijei, koji znai
individuum.
Stara istona kozmologija opisana gore, bila je predstavljena u
Interrogatio od bugarskog pisca jedanaestog ili dvanaestog vijeka, kao
13

pozadina njegove prie o mamljenju jedne treine anela satanom, o

njihovom padu, o susenju zemlje Satanom i njegovom stvaranju ovjeka. Ja
jo uvijek smatram da e se ovaj stari mit pojaviti na kamenu u bosanskoj
nekropoli iz etrnaestog vijeka. Njena bliskost Kozmosu Interrogatio, kao i
odraavanje njenih srednjoistonih prethodnika, podsjeaju nas na bogati
mnogoslojni sinkretizam koji je doprinijeo razvitku dualistinih sistema
vjerovanja u Bugarskoj, Italiji, Provansi i Bosni.

14

Edin AKOVI, prof.

REKOGNOSCIRANJE LOKALITETA
GRABOVIK/ZAKETUA (OPINA SREBRENIK)
Saetak:
Povodom najavljenog preispitivanja odluke o proglaenju arheolokog
nalazita Grabovik-Zaketua (Straa, Srebrenik) nacionalnim spomenikom
Bosne i Hercegovine, radni tim Zavoda za zatitu i ouvanje kulturnohistorijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona je izvrio terenski
obilazak i rekognosciranje lokaliteta, pri emu je prikupljen vei broj
keramikih nalaza. Uvidom u pronaeni materijal moe se zakljuiti da je
rije o gradinskom naselju iz kasnog bronanog doba (kulturna grupa VisPivnica). Novost predstavlja pronalazak dva mikrolitska kremena orua, koja
odgovaraju onima iz kasne faze vinanske kulture, to ukazuje na mogunost
da je lokalitet posluio kao pribjeite nekoj neolitskoj populaciji u ranoj fazi
eneolita. Opi zakljuak je da lokalitet predstavlja vrijedno arheoloko
nalazite koje zasluuje odgovarajuu zatitu, a u sluaju mogue devastacije
obavezna zatitna iskopavanja.
Kljune rijei:
Grabovik-Zaketua, Srebrenik, prahistorijska gradina, rekognosciranje,
kasno bronano doba, kulturna grupa Vis-Pivnica, kasni eneolit, vinanska
kultura.
Lokalitet Grabovik-Zaketua, u blizini sela Straa (opina Srebrenik), kao
prahistorijsko gradinsko naselje proglaeno je nacionalnim spomenikom
Bosne i Hercegovine 2006. godine. Poetkom 2013. godine Komisija za
nacionalne spomenike je, zbog odreenih nedoumica, najavila preispitivanje
odluke o proglaenju ovog lokaliteta nacionalnim spomenikom. Bio je to
povod da Zavod za zatitu i ouvanje kulturno-historijskog i prirodnog
naslijea Tuzlanskog kantona, kao ustanova nadlena za evidenciju i
dokumentiranje kulturnih dobara na podruju ovog kantona, okupi iri radni
tim i izvri terenski obilazak i rekognosciranje lokaliteta. Radni tim je
sastavljen od uposlenika i vanjskih saradnika Zavoda, a na teren je izaao 2.
marta 2013. godine. Radni tim su sainjavali: Benjamin Bajraktarevi,
direktor Zavoda, mr. sc. Rusmir Djedovi, struni saradnik u Zavodu, dr. sc.
Edin Mutapi, docent na Pravnom fakultetu u Tuzli i raniji direktor Centra
15

za kulturu i informisanje Srebrenik, te podnositelj peticije o proglaenju

spomenutog lokaliteta nacionalnim spomenikom, Jusuf Hasi, profesor
sociologije iz Srebrenika, te autor ovog priloga, kao asistent na Odsjeku za
historiju Filozofskog fakulta u Tuzli, na predmetima Arheologija 1 i
Arheologija 2.1 Na terenu nam se pridruio i mjetanin Mustafa Smajlovi,
koji je prije desetak godina i otkrio keramike nalaze na Graboviku-Zaketui.

OPIS LOKALITETA
Lokalitet Grabovik, kako je oznaen na topografskoj karti 1:25.000
(Vojnogeografski zavod Beograd, 1975.), ili Zaketua (kako je evidentiran u
katastru) predstavlja dominantno uzvienje (686 m), dosta strmih strana.
Sjeverna padina je najmanje strma i sputa se nekih sedamdesetak metara do
prijevoja, kojim je Grabovik vezan za susjedni brdski masiv Okresanice,
odnosno greben Majevice (Sl. 1 i 2). S te strane se i najlake pristupa
lokalitetu. Vrh uzvienja predstavlja vei zaravnjeni plato, na mjestima sa
krenjakim izdancima (sl. 3). S njegove june strane je blaga, mjestimino
kamenita kosina, koja se potom obruava strmom padinom prema
Javornikom potoku. Sa zapadne strane je manji stjenoviti odsjek, a potom
nii plato manje povrine (sl. 5), koji dalje prelazi u stjenoviti greben i liticu.
Padine lokaliteta su obrasle dosta gustom ikarom i niskim raslinjem, te
krljavim drveem, dok je plato dijelom ogoljen, a dijelom obrastao u ikaru i
ivicu. Na sjevernoj, pristupnoj padini opaa se velika koliina rasutog
kamenog materijala. Prema kazivanju spomenutog M. Smajlovia, mjesno
stanovnitvo je taj kamen odnosilo i koristilo u gradnji i tradicionalnoj
proizvodnji vapna. U podnoju uzvienja su, prema istim navodima, postojali
i manji kamenolomi. Meutim, na samome platou nisu ustanovljeni tragovi
suvremene ekploatacije kamena, svakako zbog teine pristupa i nedostatka
puta.
Uvidom u rasuti kameni materijal, tj. komade krenjaka, moe se zakljuiti
da nisu lomljeni u novije vrijeme, jer su ivice uglavnom zaobljene, a povrina
kamena glatka drugim rijeima, dugo vremena su bili izloeni djelovanju
atmosferalija. Moe se, stoga, pretpostaviti da dio tog materijala potjee iz
fortifikacijskih elemenata prahistorijske gradine, odnosno
suhozidnog
bedema. Taj bedem se po svoj prilici pruao samo uza sjevernu ivicu platoa
upravo na tom pravcu, ta ivica je i najotrija i primjeuju se tragovi
1

Poziv g. Bajraktarevia za uee u ovom timu sa zadovoljstvom sam prihvatio, s obzirom

da se u okviru postdiplomskog studija iz ilirologije (na Filozofskom fakultetu u Sarajevu) i
istraivanja za magistarski rad ve due vrijeme bavim problematikom etnokulturnog razvoja
na tlu sjeveroistone Bosne u metalnom dobu.

16

vjetakog niveliranja terena (sl. 4), a na sjevernoj padini je i najvea koliina

rasutog kamena. S ostalih strana, padine su isuvie strme i nepristupane, pa
nije bilo ni potrebe da se na toj strani postavi fortifikacijska zatita.
Sjevernom padinom je, pak, najlaki prilaz platou, pa je sasvim logino da je
taj pravac trebalo zatititi.

KERAMIKI MATERIJAL I DRUGI NALAZI

Budui da na uzvienju Grabovik-Zaketua nema obradivog zemljita,
ulomci keramike na povrini zemlje su rijetki i uglavnom se javljaju tamo
gdje je otjecanje padavinskih voda raskopalo povrinski sloj to je
primjeeno na nekoliko mjesta na sjevernoj padini (sl. 2, oznaka A), kao i na
mjestima gdje se opaa djelovanje krtica, rovki i slinih ivotinja. Takva
mjesta su pregledana i sa nekih od njih su prikupljeni manji ulomci,
uglavnom atipine prahistorijske keramike. Jedan manji fragment, naen na
sjevernoj padini, sadri karakteristian ornament u vidu cik-cak are (sl. 8/i).
Na lokalitetu je, u potrazi za prisustvom kulturnog sloja, odnosno keramike,
na ukupno sedam mjesta runim alatkama skinut povrinski sloj trave i
humusa, pri emu se zakopalo 15-30 cm (sl. 6). Od toga se na pet mjesta (sl,
2, oznake B, D, E, F i H) nailo na prisustvo keramike. Naeno je i nekoliko
manjih grumenova kunog lijepa, u vidu crvenkaste peene zemlje, jedan
kremeni odbitak i jedan lijepo oblikovani kremeni noi. Najvea
koncentracija keramike je ustanovljena na manjem, niem platou, na
zapadnom dijelu lokaliteta (sl. 2, ozn. B), te na sjevernoj, prilaznoj padini (sl.
2, ozn. H). Tok rekognosciranja je dokumentiran fotografijama i videosnimcima.
Tokom rekognosciranja, prikupljeno je blizu 200 keramikih ulomaka (sl.
7). Veim dijelom, radi se u gruboj, atipinoj prahistorijskoj keramici
tamnosive, smee i zagasito crvene boje, raenoj bez upotrebe lonarskog
kola. Manji dio fragmenata sadri ornamente, u vidu ravnih ili blago
zatalasanih paralelnih linija (sl. 8/f-g), zatim cik-cak ara (sl. 8/h-i), kao i
plastine trake ukraene otiscima prsta (sl. 8/a-d). Naeni su i fragmenti
oboda posuda uvuenih i razgrnutih, drki i dna posuda. to se tie oblika
posua, na osnovu prikupljenog materijala se moe ustanoviti prisustvo pliih
koninih zdjela i bikoninih lonaca. Znaajan nalaz predstavlja sitni kremeni
noi (sl. 8/k), pronaen na sjevernoj padini lokaliteta, zajedno sa kremenim
odbitkom (sl. 8/j), sa june strane.

17

HRONOLOKO I KULTURNO ODREENJE

Na osnovu keramikog materijala kojim raspolaemo, prikupljenog
rekognosciranjem, moemo izvesti zakljuke o hronolokoj i kulturnoj
pripadnosti gradine Grabovik-Zaketua.2 Ornamenti izvedeni paralelnim
linijama i u izlomljenoj, odnosno cik-cak formi, zajedno sa posudama s
uvuenim obodom jedno su od tipinih obiljeja gradinske keramike kasnog
bronanog doba, i to njegove mlae faze (Ha B). Ukraavanje izvedeno
plastinom trakom sa otiscima prsta i plitkim kanelurama se takoer esto
javlja u kasnom bronanom dobu, iako ga u ovim krajevima susreemo jo u
neolitu, u naseljima vinanske kulture. U cjelosti gledano, keramika
pronaena na lokalitetu Grabovik-Zaketua pokazuje paralele sa keramikim
nalazima sa ranije otkrivenih gradinskih naselja sjeveroistone Bosne: Vukni
kod Graanice (KOSORI, 1980: T-X, 59, 59a, 61), Tulovi kod Banovia
(KOSORI, 1980: T-XI, 66), Stupari kod Lukavca (KOSORI, 1980: T-XII,
75), zatim Buica iznada Graanice i Arnautsko brdo izmeu Donje i Gornje
Orahovice (materijal u Zaviajnoj zbirci Graanica), kao i sa keramikom
poznatih nalazita Vis kod Dervente i Pivnica kod Odaka (BENAC, 1962: T-I;
OVI, 1965: T-III). Drugim rijeima, pronaeni materijal svrstava gradinu
Grabovik-Zaketua u kulturnu grupu Vis-Pivnica. Ova se grupa javlja nakon
dezintegracije kulturne grupe Barice-Greani, krajem Ha A1 perioda (1200.1100. god. p.n.e.), a karakterizira je upravo naseljavanje dominantnih
uzvienja i izgradnja gradinskih naselja, zatienih fortifikacijskim
elementima. Keramika grupe Vis-Pivnica okvirno pripada kompleksu kulture
polja sa arama, uz utjecaje srednjobosanske kulturne grupe s juga, te
bosutske grupe sa istoka (OVI, 1965: 86; 1988: 21; 1988a: 102).
Posebno zanimljiv nalaz predstavlja kremeni odbitak pronaen na kosini
juno od platoa, te kremeni noi naen na sjevernoj padini lokaliteta (sl. 8/jk). Radi se o tipinim mikrolitima kakvi se javljaju u neolitsko doba, a veoma
su esti na nalazitima vinanske kulture sjeveroistone Bosne. Ovi nalazi
upuuju da je lokalitet Grabovik-Zaketua vjerovatno bio naseljen jo u
kasnom neolitu, tanije na samom njegovom izmaku, negdje koncem IV.
milenija stare ere. Naime, u to vrijeme zamire ivot na starim otvorenim
neolitskim naseljima, na svima gotovo u jednako vrijeme, to ukazuje na
pljakake upade ve oformljenih eneolitskih stoarsko-ratnikih zajednica
sjeverno od Save. Ipak, u blizini nekih takvih naselja, neolitska se keramika i
2

Raniji nalazi prikupljeni na ovom lokalitetu su nam bili nedostupni, jer su u meuvremenu
(prema informacijama dr. sc. Edina Mutapia) poslani u Zemaljski muzej u Sarajevo. Na
osnovu nekoliko fotografija moemo rei da on u potpunosti odgovara nalazima koje smo
prikupili u ovom rekognosciranju. Na lokalitetu su 2009. obavljena manja sondana
iskopavanja (koja je finansirala jedna kompanija zainteresirana za eksploataciju kamena na
podruju lokaliteta), ali izvjetaj sa tog iskopavanja nam je takoer bio nedostupan.

18

drugi nalazi poinju javljati na dominantnim uzvienjima, pogodnim za laku

organizaciju odbrane, kamo su se povukle populacije ranijih otvorenih naselja
u ravnici.
Takav jedan primjer imamo na uzvienju Grad u Gornjoj Tuzli, kamo se
povlae stanovnici poznatog vinanskog naselja u dolini (OVI, 1965: 69).
Slian primjer je i brdo Straevac kod Graanice, na kome su naeni
vinanska keramika i sitno kremeno orue, a spomenuto uzvienje je u blizini
neolitskog naselja Koria Han (materijal sa Straevca je pohranjen u
Zaviajnoj zbirci Graanica). Postoji jo itav niz slinih primjera za
vinansku kulturu u Srbiji, kao i butmirsku kulturu u srednjoj Bosni (gradine
u dolini Lave). Inae, ovu posljednju fazu u ivotu vinanske kulture, koja je
hronoloki ve pripadala eneolitskom dobu, Alojz Benac oznaava pojmom
"neolitske retardacije", istiui da je za nju upravo karakteristian porast
upotrebe sitnog kremenog alata na raun glaanog kamenog orua (BENAC,
1964: 133).

ZAKLJUAK
Lokalitet Grabovik-Zaketua po svojim topografskim karakteristikama i
konfiguraciji terena (dominantno uzvienje pogodno za lahku organizaciju
odbrane), te tragovima ljudskog djelovanja (ostaci vjetaki niveliranog
platoa, moda i suhozida) predstavlja jednu tipinu prahistorijsku, odnosno
kasnobronanodobnu gradinu, to potvruje i dosta obilan keramiki
materijal. Meu do sada poznatim gradinskim naseljima sjeveroistone
Bosne, ova gradina se izdvaja u red veih i znaajnijih, kako svojom
povrinom, tako i koncentracijom keramike.
Prilikom rekognosciranja, na pet od ukupno sedam nasumino odabranih
lokacija na platoima i padinama gradine pronaeno je oko 200 keramikih
ulomaka, najveim dijelom odmah ispod povrine zemlje, odnosno travnatog
pokrivaa. Dublje od 20-30 cm se nije kopalo, jer cilj je bio tek potvrditi
postojanje kulturnog sloja. Sondiranje na navedenim mjestima bi sigurno dala
znaajnije rezultate, te pruila uvid u njegovu debljinu i stratigrafiju.
U kulturnom i hronolokom pogledu, najvei broj nalaza se moe svrstati u
grupu Vis-Pivnica, odnosno mlau fazu kasnog bronanog doba od kraja
faze Ha A1 (XII. st. p.n.e.), kada se i osniva najvei broj gradina
sjeveroistone Bosne, pa sve do Ha B3 faze (800.-750. godine p.n.e.), sa
kojom i zavrava kasno bronano doba sjeverne, odnosno sjeveroistone
Bosne. O postojanju naselja tokom eljeznog doba nismo nali nikakve
potvrde. S obzirom da u sjeveroistonoj Bosni na veini gradina ivot zamire
s krajem Ha B3 faze (to navodi na pomisao i o depopulaciji, iji nam uzroci
nisu poznati) malo je vjerovatno da je i gradina Grabovik-Zaketua bila u
19

tom vremenu naseljena. Nalaz neolitskih kremenih odbitaka upuuje na

mogunost da je ovaj lokalitet naseljavala i neka manja kasnoneolitska
populacija, koja se povukla sa nekog jo neotkrivenog naselja u dolini Tinje
poetkom eneolitskog doba.
Na osnovu svega kazanog, jasno je da gradina Grabovik-Zaketua predstavlja
zna-ajno arheoloko nalazite, koje zasluuje da bude detaljnije istraeno.
Dalja, serioznija istraivanja ovog lokaliteta bi, nema sumnje, znaajno
doprinijela jasnijem razumijevanju problematike kasnog bronanog doba i
kulturne grupe Vis-Pivnica. injenica da se radi o lokalitetu prilino velike
povrine, te da je i koncentracija keramikih nalaza jo uvijek velika, uprkos
eroziji i devastaciji terena u prolosti, govori da je to bilo stanite neke
znaajnije kasnobronanodobne populacije. S druge strane, mogunost da je
lokalitet bio naseljen jo u kasnom neolitu, znaila bi da je to trei do sada
poznati sluaj vinanskog gradinskog naselja u Bosni i Hercegovini, to samo
po sebi govori o njegovom znaaju.
Zbog svega toga, smatram da ovaj lokalitet zasluuje i
odgovarajui stupanj zatite nadlenih institucija, te da bi trebalo ukoliko
isti u budunosti bude neposredno ugroen ili bi mu prijetila potpuna
devastacija (uslijed izgradnje, eksploatacije prirodnih resursa ili na neki drugi
nain) na njemu, prije toga, obavezno izvriti zatitna iskopavanja.
CITIRANA LITERATURA:
- BENAC, A. 1962: Pivnica kod Odaka i neki problemi kostolake kulture.
Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, nova serija, Arheologija, XVII, 1962, 2140.
- BENAC, A. 1964: Studije o kamenom i bakarnom dobu u sjeverozapadnom Balkanu. Sarajevo: Veselin Maslea, 1964.
- OVI, 1965:
Uvod u stratigrafiju i hronologiju praistorijskih
gradina u Bosni, Glas-nik Zemaljskog muzeja BiH, nova serija,
Arheologija, XX, 1965, 27-145.
- OVI, B. 1988: Bronzano doba. Arheoloki leksikon BiH, tom I, Sarajevo:
Zemaljski muzej, 1988., 100-102.
- OVI, B. 1988a: Kultura polja sa urnama. Arheoloki leksikon BiH, tom I,
Sarajevo: Zemaljski muzej, 1988., 21-23.
- KOSORI, M. 1980: Praistorijska naselja na podruju Spree. lanci i
graa za kulturnu istoriju istone Bosne, XIII, 1980., 103-116.

20

PRILOZI:

Slika 1 - Topografska karta blie okoline lok. Grabovik-Zaketua (TK 25, Beograd
1976.)

Slika 2 - Satelitski snimak lokaliteta sa oznaenim mjestima na kojima je naena

keramika

21

Slika 3 - Pogled na plato gradine

Slika 4 - Rub glavnog platoa gradine uz sjevernu padinu (tragovi vjetaki

niveliranog terena)

22

Slika 5 - Pogled na donji plato

Slika 6 - Skidanjem busenja trave odmah se nailo na kulturni sloj s obiljem

keramike

Slika 7 - Keramika prikupljena na lok. Grabovik dana 2. III. 2013.

23

Slika 8 - Nalazi prikupljeni prilikom rekognosciranja 2. III. 2013.

24

Mensura MUJKANOVI, prof.

IZRADA PROIZVODA OD ZEMLJE U OKOLINI TENJA OD
NEOLITA DO SAVREMENOG DOBA
UVOD
Mogunost izrade proizvoda od zemlje ovjek je otkrio u mlaem
kamenom dobu. Od gline su se izraivali glineni utezi za tkalaki stan, figure
sa magijskim znaenjem, nakit i posue. Proizvodnja tih predmeta prenosila
se s koljena na koljeno, i svaka nova generacija usavravala je proizvodnju
predmeta od zemlje. Prostor Bosne i Hercegovine bogat je fragmentima
predmeta izraenih od zemlje koji svjedoe da je dananja Bosna i
Hercegovina dugo naseljena. Od predmeta izraenih od zemlje u okolini
Tenja pronaeni su glineni utezi za tkalaki stan, ulomci keramike od neolita
do kraja osmanske uprave, i izraeno posue na grnarskom kolu od
uspostave austrougarske vlasti do danas. Posue izraeno na grnarskom kolu
u okolini Tenja od austrougarske uprave do danas predstavlja tradiciju u
izradi tih proizvoda. Od tada do danas nije se nita promijenilo u proizvodnji,
od koritenja istovjetne zemlje do izrade gotovih proizvoda.
Svaki kraj u Bosni i Hercegovini u kojem se izrauju proizvodi od zemlje,
naroito posue, ima neto sebi svojstveno. Karakteristian je po materijalu,
alatu, tehnici izrade proizvoda, nainu ukraavanja, peenja, bojenja i na
kraju svojoj namjeni. Kroz historiju su se od zemlje najvie izraivale posude,
pa je vremenom dolo i do pojave grnarstva kao zanata. Grnarski zanat je
nastao kao proizvod ljudskog umjea, znanja i vjetina, i kao takav pripada
nematerijalnoj kulturnoj batini.
Mogunost ouvanja proizvoda izraenih od zemlje najvie pruaju
muzeji. JU Muzej Teanj u svojim zbirkama sadri fragmente keramike od
kasnog srednjeg vijeka do kraja osmanske uprave, kao i predmete i posue
izraeno na grnarskom kolu od 1878. do danas. Pronaeni predmeti iz
neolita, rimskog perioda, doba seobe naroda i slavenskog perioda koji su
pronaeni u okolini Tenja, a koriteni u ovom radu, nalaze se u Muzeju u
Doboju. Ulomci keramike urne s Paklenice (brdo kod Tenja) iz 900-800.
godine p.n.e. pohranjeni su u depou Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.
Ovom prilikom zahvaljujem se ovim dvjema ustanovama na ustupljenom
materijalu za koritenje u ovom radu.
25

Ovaj rad daje podatke o izraenim i pronaenim predmetima od zemlje u

okolini Tenja od neolita do savremenog doba. Autor rada koristio je podatke
o predmetima do kojih je uspio doi na terenu, kao i relevantnu literaturu. U
radu je dat pregled nalazita u okolini Tenja kroz prahistoriju, rimski period i
srednji vijek, pregled predmeta od zemlje pronaenih na tim nalazitima sa
nekoliko fotosa, kao i vrstu proizvoda koji se izrauju na grnarskom kolu od
1878. do danas.
KRATKI OSVRT NA RAZVOJ PROIZVODNJE PREDMETA OD
ZEMLJE NA TLU DANANJE BOSNE I HERCEGOVINE
Podruje dananje Bosne i Hercegovine bilo je naseljeno krajem paleolita starijeg kamenog doba. O tome najbolje svjedoe lokaliteti s nalazima iz tog
perioda. Na prostoru dananje opine Teanj do sada su poznate dvije
paleolitske stanice: Veliki Majdan i Selite u Trepu.3 Kontinuitet
naseljavanja dananjih bosanskohercegovakih prostora odrao se i dalje kroz
historiju, sve do dananjeg vremena. U mlaem kamenom dobu, neolitu, koji
je trajao od 6.500 do 4.500 godina prije sadanjosti, nastao je pravi preobraaj
u ivotu obinog ovjeka: stabilizovana je klima, ovjek se poeo baviti
zemljoradnjom i stoarstvom, trajnije se naseljava na odreenom mjestu.4 U
ovom periodu poeli su se izraivati i predmeti od gline: posude za
pripremanje i serviranje jela, nakit, figurice s magijskim znaenjem i sl. O
tome najbolje svjedoe arheoloka i etnoloka istraivanja koja pokazuju da
je tlo dananje Bosne i Hercegovine imalo bogatu kulturnu tradiciju izrade
proizvoda od zemlje od neolita, eneolita, bronzanog i eljeznog doba, preko
rimskog perioda, srednjeg i novog vijeka do savremenog doba.
Usavravanjem tehnike obrade kamena u neolitu, pojavila se i tehnika
peenja i modeliranja gline, ime se poelo proizvoditi glineno posue.
Glineno posue izum je ene domaice koja je pripremala hranu za cijelu
porodicu. Promjenom naina stanovanja vezanog za jedno mjesto, a ne
stalnim pomjeranjem kako se to radilo u paleolitu, neolitski ljudi poeli su se
baviti zemljoradnjom i proizvodnjom posua od gline koje nije proputalo
vodu, i u kojem se mogla kuhati hrana. Ljudi su u poetku prvo glinom
premazivali pleteno posue, a potom su upotrebljavali samu glinu. Posue se
prvobitno izraivalo runo, pa je bilo grubo, slabo peeno i puno nedostataka.
Kasnije se njegova izrada usavrila do savrenstva. Otkriem proizvoda
izraenih od zemlje proiren je asortiman hranjivih proizvoda, poboljan
nain spremanja i uvanja hrane, tenosti, pa je time i ivot obinog ovjeka
3

Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom 2, Sarajevo 1988, str. 121-122.

Grupa autora, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, II preraeno i dopunjeno izdanje
Sarajevo 1984, str. 29.
4

26

postao kvalitetniji.5 Time vidimo da je izrada proizvoda od zemlje, koja e

kroz historiju dovesti do pojave grnarskog zanata, jedna od najstarijih
zanimanja kojima se ovjek bavio. Posude od gline su pored kamenih i
metalnih ostataka najvanije svjedoanstvo o ivotu ljudi na jednom
odreenom prostoru.

Sl.1 - 1) Brezova Kosa, 2) Vrkai, 3) Kralje, 4) egar, 5) Demiovci, 6) Kamengrad, 7)

Husimovci, 8) Orubica, 9)Bosanska Gradika, 10) Ivanjska, 11) Miloevii, 12) Dvorane, 13)
Mrkonji Grad, 14) Pulac, 15) Glavice kod Bugojna, 16) Bistrica kod Gornjeg Vakufa, 17)
Krasinac kod Glamoa, 18) Donji Rujani kod Livanjskog Polja, 19) Donji Dobrkovii kod
Litice, 20) Donji Gradac kod Mostara, 21) Baljevac, 22) Dobrinja kod Modrie, 23)
Maleii kod Graanice, 24) Stjepan Polje kod Graanice, 25) Omanjska u usorskom kraju,
26) Ularice u usorskom kraju, 27) Siva, 28) Lijeevo, 29) Vinjica kod Kiseljaka, 30)
Drinsko, 31) Prebidoli kod Rudog, 32) Mokronoge kod Rudog
(Cvetko . Popovi, Lonarstvo Bosne i Hercegovine II, GZM, I i E, n.s. sv. XII, Sarajevo
1957, str. 32.)

Posue proizvedeno od zemlje izraivalo se kroz historiju na etiri naina:

rukom, n runom kolu, n nonom kolu i iz klup. Na prostoru dananje
5

Bego Omerevi, Arheologija, Tuzla 1995, str.76.

27

Bosne i Hercegovine, poznati grnari6 koji su proizvodili posue u XIX i XX

stoljeu bili su u selima: Donji Rujani kod Livna, Orubica kod Bosanske
Gradike, Ivanjska kod Banja Luke, Kamengrad i Demiovci kod Sanskog
Mosta, Vrkai, egar i Kalje kod Bihaa, Pulac kod Travnika, Vinjica kod
Kiseljaka, Bistrica, Batua, Krupa i Vrse kod Gornjeg Vakufa. U prvoj
polovini XX stoljea izrada proizvoda na runom grnarskom kolu poela je
opadati u raznim krajevima dananje Bosne i Hercegovine. U drugoj polovini
XX stoljea, grnarsko posue izraeno na runom grnarskom kolu sve vie
poinje potiskivati posue izraeno na nonom grnarskom kolu dospjelo iz
pirotskog kraja, ali i fabriko, emajlirano i metalno posue. Izradom
grnarskih proizvoda na tlu dananje Bosne i Hercegovine bavili su se samo
mukarci. U sluaju mueve smrti, pojedine ene grnara nastavile su njihov
posao kako bi time ishranile mnogobrojnu djecu.
U okolini Tenja grnarstvo u XX stoljeu bilo je razvijeno u selima
Lonari, Omanjska, Siva i Ularice.
IZRADA PROIZVODA OD ZEMLJE U OKOLINI TENJA OD
NEOLITA DO SAVREMENOG DOBA
Izrada proizvoda od zemlje u okolini Tenja datira iz mlaeg kamenog
doba - neolita. Iz neolita je do sada otkriveno pet lokaliteta u blioj okolini
Tenja: Kraljevine kod Novog ehera, Kremenjaa u Miljanovcima, Malo i
Veliko Brdo u Kaloeviu i Stjenice kod ija.7 S neolitskih lokaliteta u
okolini Tenja jedino su pronaeni ulomci keramike kao vrsta proizvoda
izraena od zemlje (Sl.2), i primjerci glinenih utega za tkalaki stan (Sl.3).
Keramika je gruba. Pojedini ulomci keramike imaju prisutne motive
ukraavanja, dok su ostali bez njih.

Sl.2 - Fragment keramike s lokaliteta Stjenice kod ija. Neolit.

(Foto: Aleksandar J.)
6
7

Grnar = majstor koji izrauje proizvode od zemlje na grnarskom kolu

Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom 2, str. 119-122.

28

Sl.3 - Glineni utezi za tkalaki stan. Lokalitet Stjenice kod ija. Neolit.
(Foto: Aleksandar J.)

Iz eneolita (prelazni period od kamenog u metalno doba) poznati lokaliteti

u okolini Tenja su Popov Hendek i Vinogradine u blizini ija. Drugi
lokalitet pripada badenskoj kulturnoj grupi.8
Lokalitet Stara Varo u Tenju pripada bronzanom dobu.9 Iz kraja
bronzanog i poetka eljeznog doba u okolini Tenja poznati su lokaliteti
Teanj 1, Glavica i Gradi u Vrelima, Paklenica kod Tenja, Straba u
Mrkotiu i Tepe u Kaloeviu.10 U Paklenici je iz ovog perioda pronaen
zanimljiv ulomak keramike urne are koji pripada zapadnobalkanskom
geometrijskom stilu (Sl.4).

Sl.4 - Ulomci keramike urne ili are sa Paklenice. Period od 900. do 800. godine p. n. e.
(Foto: Mensura M.)

Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom 2, str. 121; Kulturna istorija Bosne i
Hercegovine, str. 77.
9
Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom 2, str. 121.
10
Isto, str. 117-122.

29

Rimskom periodu pripadaju lokaliteti Crkvina u abljaku11 i Kuerine u

Miljanovcima.12 Lokalitet Crkvina istraila je tokom 1961. i 1962. ekipa u
sastavu: I. remonik, M. Tadi i B. Beli.13 U plitkim kulturnim slojevima
Crkvine stradala je keramika, tako da nije ouvana ni jedna cijela posuda.
Zastupljeni su fragmenti svijetle keramike, Flammenware14, sive keramike i
terrae sigillate (Sl.6).15 Tragova drugih proizvoda izraenih od zemlje na
Crkvini nema. Lokalitet Kuerine jo uvijek nije istraen.

Sl.5 - Profili rimske keramike s lokaliteta

stoljee n. e. Crkvina u abljaku
(Irma remonik, Istraivanja u Muiima i abljaku
i prvi nalaz najstarijih slavenskih naselja kod nas,
GZM, A, n.s. sv. XXV, Sarajevo 1970, str. 115.)

Sl.6 - Ulomak terrae sigillata. III

Lokalitet Crkvina u abljaku
(Foto: Mensura M.)

11

Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom 2, str. 116.

Isto, str. 119.
13
Irma remonik, Istraivanja u Muiima i abljaku i prvi nalaz najstarijih slavenskih
naselja kod nas, GZM, A, n.s. sv. XXV, Sarajevo 1970, str. 99.
14
Keramika od svijetle zemlje sa crvenom prevlakom u vidu pruga nanesenih spuvom
15
Irma remonik, Istraivanja u Muiima i abljaku i prvi nalaz najstarijih slavenskih
naselja kod nas, str. 104.
12

30

Sl.7 - Bojena (slikana) provincijska keramika. II III stoljee n. e. Lokalitet Crkvina u

abljaku
(Foto: Mensura M.)

U odreenom sloju lokaliteta Crkvina u abljaku pronaeni su i ulomci

keramike koja pripada periodu seobe naroda i ranoslavenskom periodu.
Keramika iz doba seobe naroda na ovom lokalitetu je brojnija od
ranoslavenske.
Po oblicima i tehnici izrade keramika s Crkvine iz doba seobe naroda
pripada posebnoj grupi keramike koja se pojavljuje u sjevernoj Bosni.
Pronaena je i na lokalitetima u Bosanskom Brodcu kod Bijeljine, Tutnjevcu
kod Tuzle i castrumu kod Doboja. Keramika je gruba, i time vidimo da su
glinene posude izraene u Crkvini u vrijeme seobe naroda dobar odraz opteg
osiromaenja stanovnika nastalog u burnom vremenu seobe. Glavni oblik
posuda ovog perioda jeste lonac sa istaknutim leima i naglaenim kraim ili
duim vratom. Zidovi lonca su tanki i dobro peeni. Obod lonca je izvijen van
i vertikalno odsjeen (Sl.8, profil 11, 24 i 28). Kod veih posuda obod je na
kraju zadebljan (Sl.8, profil 23 i 25). Vertikalna povrina ovako zadebljanog
oboda oivljena je ponekad uim ili irim lijebom (Sl.8, profil 26 30). Ovi
zadebljani obodi svojom irokom vertikalnom povrinom lie na obode
keramike XI i XII stoljea kod koje se razvojem ovaj vertikalni obod sve vie
iri. U abljaku se uz ovaj tip lonca esto pojavljuje i zdjela kruno izvijenog
oboda, naglaenih lea, kosih zidova i uskog dna. Fragmenti posuda iz
Crkvine iz doba seobe naroda veinom su crvenkaste fakture sa dodatkom
isitnjenog kvarcita, dobrog peenja, tankih zidova sa sjajnom crnom
prevlakom dobijenom dimljenjem. Loiji primjerci su sa dodatkom zrnastog

31

kvarcita, hrapave povrine i bez prevlake.16 Meu fragmetima keramike iz

Crkvine pronaeni su i poklopci (Sl.8, profil 7 19). Poklopci se na vrhu
zavravaju dugmetom krune ravne povrine, dosta irokog dijametra. Na
povrini dugmeta esto se nalaze tragovi koncentrinih plitkih linija, nastalih
posebnom tehnikom odvajanja od daske. Ti se tragovi nekada nalaze i na dnu
posuda. Ove koncentrine krune plitke linije karakteristine su za tehniku
kasnoantikih posuda i u drugim predjelima, kao u Rumuniji.17

Sl.8 - Profil keramike doba seobe naroda s lokaliteta Crkvina u abljaku (Irma remonik,
Istraivanja u Muiima i abljaku i prvi nalaz najstarijih slavenskih naselja kod nas, GZM,
A, n.s. sv. XXV, Sarajevo 1970, str. 117.)

16

Irma remonik, Istraivanja u Muiima i abljaku i prvi nalaz najstarijih slavenskih

naselja kod nas, str. 110.
17
Irma remonik, Istraivanja u Muiima i abljaku i prvi nalaz najstarijih slavenskih
naselja kod nas, str. 111.

32

Struktura fragmenata ranoslavenske keramike s lokaliteta Crkvina u

abljaku ima dosta primjesa sitnog rijenog pijeska sa kameniima, slabog
je peenja sa tragovima obrade rukom. Keramika ranoslavenskog perioda
pronaena na Crkvini pripada drugoj polovini VII stoljea, a samo profil a
(Sl.9) pripada VIII IX stoljeu.18

Sl.9 - Profili fragmenata slavenske keramike s lokaliteta Crkvina u abljaku (Irma

remonik, Istraivanja u Muiima i abljaku i prvi nalaz najstarijih slavenskih naselja
kod nas, GZM, A, n.s. sv. XXV, Sarajevo 1970, str. 109.)

Keramika razvijenog srednjeg vijeka u blioj okolini Tenja nije jo uvijek

pronaena. Keramike proizvode kasnog srednjeg vijeka iz okoline Tenja
poznajemo po ulomcima keramike iskopane na starom gradu Tenju, tokom
arheolokih istraivanja 80 ih godina XX stoljea. Radi se uglavnom o
rebrastoj keramici, svijetlosivoj keramici i keramici sa svijetlosivim
premazom. Na ovom lokalitetu nije pronaen ni jedan cjelovit keramiki
predmet. Pronaeni su: ulomci lonaca domae proizvodnje, penjaci sa
glazurom i bez nje, dna posuda, drke i dr. Ovu keramiku karakterie
tamnosiva i svijetlosiva boja, mnogo pijeska, slabije i bolje uglaana povrina
18

Irma remonik, Istraivanja u Muiima i abljaku i prvi nalaz najstarijih slavenskih

naselja kod nas, str. 110.

33

i deblji zidovi. Repertoar ukrasa sveden je na urezanu valovnicu kao klasini

slavenski ornament, urezane horizontalne linije i kose ureze. Brojne su i
paralelne linije. Prisutan je i ornament plastine trake (rebro ili reljef) sa
utisnutim ornamentima. Na dnima pronaenih ulomaka nije zapaen bilo
kakav majstorski znak, osim svastike. Keramiku kasnog srednjeg vijeka
najvjerovatnije su izraivali lokalni majstori u Tenju.

Sl. 10 - Svastika na dnu posude iskopane na starom gradu Tenju (Foto: Mensura M.)

Stanje naenih ulomaka rebraste keramike ne dozvoljava priblino

utvrivanje formi u koje je ova keramika bila oblikovana. Jedan ulomak sa
starog grada Teanj pokazuje trbuh posude koji je slian fragmentima
keramike sa rebrastim i utisnutim ukrasima iskopanim na Bobovcu. Jedina
razlika je u ornamentu. Ornamenat rebra na posudi iskopanoj na starom gradu
Teanj (Sl.11) asocira na nepravilnu elipsu. Debljina zidova fragmenata krea
se oko 10 mm, a reljefa oko 13 mm.

Sl. 11 - Fragment rebraste keramike iskopane na starom gradu Tenju (Foto: Mensura M.)

34

Za vrijeme arheoloke kampanje na starom gradu Tenju 80 - ih godina

XX stoljea, iskopani su i pronaeni keramiki predmeti koji pripadaju
periodu osmanske uprave na dananjim bosanskohercegovakim prostorima.
Radi se o penjacima, dnu asi, dnu lonaca, drkama vreva, varijacijama
razliitih posuda i sl. Ulomci posuda su sa uglaanom povrinom, sa ili bez
ornamenata. Ornamenti se svode na kose ureze, valovite ili horizontalne
linije. Pojedini ulomci imaju na sebi zelenu ili utu glazuru (Sl.12) koja je
tipina za osmanski period.

Sl.12 - Keramika sa zelenom i utom glazurom. Osmanski period. Stari grad Teanj
(Foto: Mensura M.)

Krajem XIX i tokom XX stoljea u selima Lonari, Ularice, Omanjska i

Siva (svi u okolini Tenja) pojedini domaini bavili su se izradom proizvoda
na runom grnarskom kolu. Oni su u narodu bili poznati kao lonari ili
grnari. Od posljednje dvije decenije XIX stoljea pa do danas, proizvodnja
predmeta na grnarskom kolu u okolini Tenja predstavlja tradiciju. Grnari
su koristili, a i danas koriste isti materijal i alat za rad, tehniku izrade
predmeta, nain ukraavanja, suenja, peenja i kalenja. Zahvaljujui
istraivanju uposlenika Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu,
naroito Cvetka Popovia iz 1956. i Svjetlane Baji sa ekipom iz 1985.
godine znamo da je u Ularicama polovinom XX stoljea bilo sedam grnara,
35

u Omanjskoj est,19 a u Sivi etiri grnara.20 Najpoznatije porodice koje su se

bavile grnarstvom bile su Rajkovaa, Gavran i Bejii. Nain rada, oblici,
vrsta proizvoda i nain ukraavanja prenosio se s koljena na koljeno. Nekada
je grnarstvo u navedena tri sela bilo u porastu, a danas se tim zanatom bave
svega dvije porodice. U selu Bejii kod Omanjske (danas opina Usora)
grnarstvom se bavi brani par Stipe i Slavica Beji. U Ularicama (danas
opina Usora) ovim zanatom bave se samo brani par Pero i Janja Gavran.
Grnari iz ove dvije porodice nauili su zanat od svojih oeva, a oevi pak od
ranijih predaka. Potomci ove dvije porodice bave se preko 135 godina ovim
zanatom. U radu im pomau ene i djeca. Izrada gotovih proizvoda na
grnarskom kolu ovim porodicama predstavlja samo dopunsko zanimanje.
Kau da se od toga danas ne moe ivjeti. Svoje proizvode majstori su nekada
prodavali na pijacama u Tenju, Tesliu, Kotor Varoi, Banja Luci, Doboju,
Maglaju, epu i Zavidoviima.21 Danas ih prodaju samo na pijacama u
Jelahu i Teanjci. Poneki proizvod prodaju i u zemlje Zapadne Evrope koje
po narudbi odnesu nai graani tamo naseljeni.

Sl.13 - Supruga grnara Pere Gavrana, Janja Gavran, prodaje grnarsko posue na pijaci u
Teanjci
(Foto: Mensura M.)

Od materijala za rad grnari koriste zemlju (il), vodu i pijesak. Alat koji
koriste je sljedei: drveno tekne (posuda) za kiseljenje zemlje, grnarsko kolo
19

Cvetko . Popovi, Lonarstvo u Bosni i Hercegovini I, GZM, I i E, n.s. sv. XI, Sarajevo
1956, str. 119.
20
Isto, str. 122.
21
Cvetko . Popovi, Lonarstvo u Bosni i Hercegovini I, str. 122.

36

na kojem se izrauju proizvodi, trulja (krpa) za pravljenje usana, ilo (lonac)

u kojem stoji trulja, araljka za ukraavanje posude i no za struganje vika
zemlje od vrha do dna proizvoda izraenih na grnarskom kolu. Grnarski
proizvodi koji se tradicionalno izrauju u okolini Tenja od austrougarskog
perioda do danas su sljedei: lonac izvlaak za jednog momka, lonac izvlaak
za dva momka, lonac obruan, lonac obrunjak, lonac dvaenjak za ognjite,
lonac dvaenjak za pe, lonac od dvi krajcere, tendera, tagara, tagarica sa
postoljem i poklopcem, kahvenjak, lonko, asa, peka, up, sulenar, lonii za
furunu, mangala, stap i kasica za tednju. Detaljno o ovim proizvodima s
njihovim opisom, dimenzijama, namjenom, materijalom i alatom za izradu,
tehnikom izrade gotovih proizvoda, ukraavanjem proizvoda, suenjem,
peenjem i kalenjem, kao i receptima jela koja se kuhaju u ovim posudama, a
koja su karakteristina za teanjski kraj moe se vidjeti u katalogu JU Muzej
Teanj Tradicija razvoja grnarstva u okolini Tenja autorice Mensure
Mujkanovi.

Sl.14 - Proizvodi od zemlje koji se tradicionalno izrauju na grnarskom kolu u okolini

Tenja od 1878. do danas (kolekcija u zbirci JU Muzej Teanj, foto: Mensura M.).

37

ZAKLJUAK
Prahistorijski ovjek je poeo izraivati proizvode od zemlje u neolitu.
Zahvaljujui toj spoznaji olakao je sebi ivot. Prvenstveno je olakao
izraujui posude od gline u kojima je kuhao hranu, ime je ishrana postala
kvalitetnija. Pored posuda od gline, neoliani su izraivali glinene utege za
tkalaki stan, figure sa magijskim znaenjem i nakit.
Od neolita do kraja osmanske uprave u dananjoj Bosni i Hercegovini, u
okolini Tenja su pronaeni glineni utezi za tkalaki stan (neolit) i ulomci
posuda (neolit-1878.). Od uspostave austrougarske uprave pa do danas, u
okolini Tenja razvijena je tradicija u izradi proizvoda od zemlje. Tradicija je
dovela i do razvoja grnarskog zanata u okolini Tenja, iji su proizvodi po
svojoj kvaliteti i mrljama od kalenja prepoznatljivi u Bosni i Hercegovini.
Proizvodi se ukupno 20 proizvoda koji su sluili svakodnevnoj namjeni, od
kuhanja, suenja voa, grijanja prostorija, uvanja meda, mlijeka, pekmeza do
buranja kajmaka i spravljanja domaeg putera. Ovi proizvodi jo su znaajniji
ako smo svjesni injenice da se danas jedino u Bosni i Hercegovini
tradicionalno proizvode na grnarskom kolu, i nigdje vie u svijetu.
Svi naeni ulomci keramike od neolita do 1878., kao i izraeni proizvodi na
grnarskom kolu dio su nematerijalne batine teanjskog kraja, koja je
sastavni dio bosanskohercegovake, ali i svjetske batine.
LITERATURA
1. Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom 2, Sarajevo 1988.
2. Bego Omerevi, Arheologija, Tuzla 1995.
3. Cvetko . Popovi, Lonarstvo u Bosni i Hercegovini I, GZM, I i E, n.s.
sv. XI, Sarajevo 1956.
4. Cvetko . Popovi, Lonarstvo Bosne i Hercegovine II, GZM, I i E, n.s. sv.
XII, Sarajevo 1957.
5. Grupa autora, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, II preraeno i
dopunjeno izdanje, Sarajevo 1984.
6. Irma remonik, Istraivanja u Muiima i abljaku i prvi nalaz
najstarijih slavenskih naselja kod nas, GZM, A, n.s. sv. XXV, Sarajevo
1970.
7. Pavao Aneli, Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Stolna mjesta bosanskih
vladara u XIV i XV stoljeu, Sarajevo 2004.

38

Almedin IBRIIMOVI, prof.

DIPLOMATIKA ANALIZA POVELJE KRALJA TVRTKA II
TVRTKOVIA 1433, MARTA 2 U SUTISCI

39

40

1. INVOKACIJA

Va ime ot'ca i sina i svetoga duha amen

2. INTITULATIO

Milou Boiom mi gospodin tefan Tvrtkovi kralj

Serbljem, Bosni, Primorju, Humsci zemli
3. INSKRIPCIJA

41

I ktomu damo viditi po siem naem otvoreno listu

vsakomo loviku komu se podobs kako se zgodi i
uini razmirje i rat i zla volja meu potenim i
uzmonim gradom Dubrovnikom i meu potenim i
vazmonim muem kraljevstva naega voevodom
Radosavom Pavloviem
4. NARACIJA

I toi nam mnogo me'rsko i nedrago bi. I zatoj poslasmo

potenim i zmonim knezu i vlastelem dubrovakim
hotei da bi uinili mir i dobru volu s vojevodom
Radosavom s naem virnom i potenomu voevodi
Radoslavu takoe zapovidismo da uini mir i dobru
volu s potenim imudrim vlasteli Dubrovaani
5. DISPOZICIJA

42

Poteni i zmoni mue knez i vlastele i opina

dubrovaka nau molbu i na virni i poteni i zmoni
voevoda Radosav nau zapovid poslua i meu
sobom mir i dobru volu i ljubav uinie
6. PETITIO

i doslasta naemu gospoctvu obi strain poteni i mudri i

uzmoni vlastele dubrovaki potene i mudre vlastele kneza ivka Faketia i
kneza Niku Tamaria a poteni i zmoni mu kraljevstva naega voevoda
Radosav svoe vlastele mudre i potene kneza Aleksu Parovia i kneza
Budisava Bogavia
7. APPRECATIO

43

i nama spovidie da su za mobe nae primili i zapovidi nae

sluali i uinili meu sobom poteni mir i dobru lubav lito roanstva hristova
1432 miseca oktebra na 25 dan i toi naemu gospoctvu mnogo drago bi i ti
vie reeni vlastele nai gospoctvo mnogo molie d aim blagoslovimo mir i
mi nih milostive i potene mobe uve i nih toi mir i lubav dobrovolno i
milostivo blagoslovismo po snem naem listu otvorenom i tako im uinismo
tvrave obima stranama tko godir bi pogovorio ili potvorio sei nae pisanje
toi e biti u veliku nedragost i neugodni kralevstvu mi
8. SCRIPTORES

44

i za vee virovanje zapovidih kraljevstva mi zapovidju

naemu dijaku Pavlu opisati taj na otvoreni list i zapeatiti naom
zakonitom sridnom visuom peatju.
9. SVJEDOCI

A semu naemu zapisu svidoci vlastele kraljevstva mi voevoda

petar Klei dvorski na Ivani Biohani i knez bosanski Tvrtko Borovini
10. DATATIO

pisani u naem stonom mistu u Sutisci va lita roanstva

hristovu 1433 miseca marta . Dan
11. POTPIS

45

46

Edhem OMEROVI
PISANI TRAGOVI O SELU GODU
Sam korijen i razvoj oblika toponima Godu daje nam osnovni temelj o
bitku ljudi u ovom kraju i dokument o njegovoj identifikaciji u prahistoriskoj
epohi, pa makar on u to doba predstavljao i samo izgled prirodnog krajolika.
Iz korijena toponima Godu moemo predpostaviti sva burna zbivanja koja su
prohujala na ovom prostoru tokom cijele historijske epohe u uem i irem
okruenju. Posmatrajui porijeklo i nastanak toponima u godukom bliem
okruenju, iji korijeni se vuku kroz vrijeme stare i nove ere, moe se rei da
su ovaj prostor i njegova blia okolina bili kontinuirano naseljeni i da se
kontinuirana naseljenost odravala tokom cijele epohe do dananjih dana sa
povremenim posljedicama iseljavanja i useljavanja, pritisnutim raznim
burnim zbivanjima.
Dakle, znaenje toponima, otvara vrata istraivaima, posebno
arheolozima, da u budunosti potvrde njihovu starost, vanost i nain
organizacije ivota ljudi, vezane uz toponime. I ako naziv toponima daje
osnov u pristupanju rjeavanja historijskog problema, ipak historijski
dogaaji ovog prostora ne odstupaju od podataka koji se odnose na cijelu
historiju Bosne i Hercegovine. Naalost, sadrajnijih historijskih podataka o
Goduu nema, kao to ih nema ni o Bosni i njenim susjedima na Balkanu i
mnogim irim regijama diljem Europe. Polazei od toga da rani
srednjovjekovni period predstavlja doba mraka, ne samo za Bosnu, nego i iru
okolinu, ipak kada se radi o pisanom tragu pominjanja sela Godu moemo
biti veoma zahvalni srednjovjekovnim stanovnicima Bosne, ija dovitljivost
trajnog uvanja svoje kulture i bitisanja, kroz jedini mogui nain, je odrala
do dananjih dana pisani trag, sauvan na kamenom biljegu i to u svojoj
zemlji plemenitoj.
Naime, kao najstarije pisano spominjanje Godua, moe se uzeti
srednjovjekovni period u kojem je ispisan epitaf na steku u Dubnici kod
Kalesije u ijem tekstu se pominje klesa i mjesto u kojem je isklesan kameni
nadgrobni biljeg. Postavljeni kameni biljeg nad grobnim mjestom
srednjvjekovnog Bonjanina, ouvao je jedinstven peat iz tog perioda koji
potvruje postojanje imena Godu u kojem je djelatnost majstora Kablovia
bila klesanje i obrada nadgrobnih spomenika. Zahvaljujui tom kamenom
biljegu u Dubnici i austrijancu Hermanu i njegovoj istraivakoj grai, mi
danas sasvim pouzdano imamo dokaz osamstogodinjeg postojanja
organizacinog ivljenja u selu Godu. Istraujui steke i na njima epitafe
47

irom Bosne i Hercegovine, Herman je u svoje djelo uvrstio i ispisani epitaf

sa steka u Dubnici na kojem pise: Ase lei Dabiiv Drakovi na svojoj
zemlji plemenitoj kada htjeh pobiti tada i umrijeh! Usjee na me kami Milutin
Kablovi u Godui. A pisa Nikola Dragoljevi. Inae, ovakav natpis
pominjanja obraivaa steka, a posebno mjesta njegove obrade, jedinstven
je ili vrlo rijedak primjer.
Potaknut natpisom na ovom steku, na kojem se pominje ime Godu
kao mjesto njegove izrade i majstor Kablovi, u prilog tome, da se radi o
dananjem selu Godu, odnosno srednjovjekovnom Goduu koji se nalazio u
upi Sapna, predstavit u nekoliko dokaza.
Ka prvo, istraujui nazive na prostoru sjeveroistone Bosne na
topografskoj karti razmjera 1: 25.000 nisam pronaao ni jednog ili slinog
naziva, koji bi mogao skrenuti pravac prema drugom ili slinim mjestu
odreenja, osim dananjeg naziva za selo Godu.
Drugo, kao dokaz, da se upravo cijepao i obraivao kamen na ovom
prostoru u svrhu izrade grobnih biljega u obliku steaka, potvruje otkopani
kamen pored puta, ispod starog kamenoloma, iji oblik namjene tog kamena
sa njegovom strukturom i poetnom fazom obrade, prua dokaze o tragovima
cijepanja i picovanja, odnosno poetnog klesanja.
Trei dokaz, je stari kamenolom na kojem je vreno cijepanje ili odvajanje
kamena od stijene, kao i mnogi sitni fragmenti nastali isklesavanjem krupnijih
gromada kamena, a rasuti u gomilama i do dvjesta metara ispod tog majdana.
I na kraju mikrogeografska lokacija sa nazivim Kablilo, koja se nalazi na
prostoru kamenokopa iz sedrene stijene siga, prua uvjerljiv podatak o
moguem nastanku prezimena i lokacije na kojoj je vrena klesaka aktivnost,
odnosno mjesto gdje je vreno poljevanje kamena u cilju omekavanja, za
laku obradu, klesanje i oblikovanje.

Epitaf sa steka u Dubnici na kojem se pored umrlog pominje klesa

Kablovi i mjesto Godu.
Dakle, iz aktivnosti na mjestu omekavanja kamena majstor Kablovi je
mogao dobiti prezime, a mikrolokacija svoj naziv. Pomenuta obralozenja
daju svoj doprinos prema valjanom miljenju, da se na epitafu steka u
48

Dubnici pominje dananje selo Godu iz tadanje srednjovjekovne upe

Sapna. Na osnovu predoenih podataka moe se rei da epitaf napisan na
steku u Brkia groblju, uva zapisan spomen o Goduu iz srednjovjekovnog
doba, ali i dio ljudskih aktivnosti u njemu koje su ostavile svoj trag ubiljeen
na grobnom mjestu vjeitih uvara svoje zemlje plemenite. Na osnovu ovog i
drugih natpisa dobri Bonjani predani svojoj otroumnosti pronali su nain
kako da sauvaju dio svog bitka i stremljenja ka bitisanju svojih pokoljenja
kroz historijsku surovost, jer drugog izlaza nije bilo, da se ouva historijski
bosanski peat, pa i mnogi nazivi meu koje se uvrstio i toponim Godu
uklesan u kamenu. Ta srednjovjekovna dovitljivost Bonjana za obiljeavanje
svoga grobnog mjesta na zemlji plemenitoj, nije proizala iz mitolokog kulta
linosti, niti iz sebinosti, nego upravo iz doba tame, ijim tokom su
onovremene sile na osiljen nain unitavale svjedoanstva Bosne, kako bi je
svojim historijskim iskrivljivanjem podvrgli u svoju trajnu podlonost.
Nadgrobni biljezi postavljani su mudro i iskljuivo kao trajno bosansko
svjedoanstvo, dato u obavezu svim Bosancima da ga batine kao neoborivi
dokaz oznaen na kamenu, tonama tekom grobnom biljegu.
Dakle, dobri Bonjani tokom mranog doba pa sve do naeg vremana,
uspjeli su uzdu i poprijeko omeiti svoju plemenitu Bosnu, biljegom na
svojim humkama sa tonama tekog kamena, kao jedino moguim dugotrajnim
peatom. Bosanski peati otisnuti na stecima od tada, do danas, predstavljaju
fenomen jugoistone Europe pa i ire u svijetu. Susjedi drave Bosne i
Hercegovine nemaju ovakve nadgrobne biljege, osim u pograninim
podrujima koja su pripadala srednjovjekovnoj dravi Bosni. I ako mnogi
dobronamjernici svjetskog glasa, potvruju steke kao historijsko
svjedoanstvo srednjovjekovne bosanske drave, susjedi bosanskog okruenja
inspirisani osvajakim tenjama bez prestanka se trude, posebno od unazad
dvjesta godina, da pobiju neoborive naune injenice. Posmatrajui znaaj
bogumilskih biljega postavljenih na grobno mjesto, u srednjovjekovnoj Bosni
i dananjoj Bosni i Hercegovini oni predstavljaju obiljeenu meu, koja ne
dozvoljava nanoenje prostorne tete prema drugima, niti drugih irenje na
tetu njenih prostora. U ovu historijsku ulogu moemo dobrim dijelom
uvrstiti kamen i njegove klesae u Goduu, koji su svojom djelatnou
darovali dio peata svojoj voljenoj i plemenitoj zemlji Bosni, kojeg ona u
sjeanju na njih i danas, vjerno uva u njedrima svojih kosina, bregova i
dolina. Srednjovjekovna ljudska bia, kao to je majstor Kablovi, uspjeli su
odrati znakove duhovnog i kulturnog zraenja, oznaenog u prostoru i
vremenu, koji svojim tokom uvezuju historiju Bosne sa njenom prolosti do
danas, iji kontinuitet utire staze i kulturnoj budunosti.

49

Pripremni oblik kamena za klesanje i oblikovanje steaka; dijelovi

zapoete ali ne zavrene izrade steaka u Goduu.
I ako je klesa steaka Kablovi, mnogima uradio biljeg na mjestu vjenog
poivalita, danas nije poznato da li je i njemu na grobnom mjestu postavljen
bilo kakav biljeg. Jedan srednjovjekovni ploasti biljeg postojao je u Goduu
i to na mikrolokaciji Kablila, odnosno i dananjeg Hana, do osamdesetih
godina u dvoritu Cvjetka Petrovia, sa nekoliko cvijetnih i vitiastih
ornamenata. Zapaenost ovog steka vjerovatno je izostala iz razloga, to je
zadnjih sedamdeset godina na tom grobnom mjestu bila okunica, gdje je
postavljen svinjac. Koliko je prije bilo steaka na tom mjestu, osim te ploe
meni nije poznato, ali znam da je u vremenu mog djetinstva bila ova jedna
ploa, koju sam radoznalo posmatrao i razmiljao, emu slui ovako lijepo
ukraena sa mjestom u svinjcu. Tada kao djeak razmisljao sam, da je to
moda kod pravoslavaca neki od obiaja, da podiu uz okunicu spomenik
nekom od svog pretka, kao simbol uvara stoke od neke bolesti ili uroka.
Traei ovu plou u novije vrijeme nosam uspio pronai, osim stare nevjeto
snimljene fotografije, iji negativ je pukom sluajnou sauvan.

Foto snimak 1976. godine.

Meutim, pored ove ploe koja

mi je ostala u sjeanju, na prostoru
kojeg obuhvata tadanji i dananji
Godu,
postojale
su
dvije
srednjovjekovne nekropole i to sa
siromanijim ploastim obiljejima
u Selitima i Starokui, koje su
aglomeracijom
pretvorene
u
poljoprivrednu povrinu. Izraena
ljudska nemarnost prema ovim
nekropolama ne moe imati

uporite opravdanja, bez razlike kolika je bila potreba za obraujuim

povrinama, jer je s tim znanjem i ne znanjem, naruen grobni biljeg dobrog
50

Bonjanina. Nautrub mnogih unitenih nekropola u radijusu do dvadeset

kilometara godukog okruenja, ipak se danas zna da je nekada bilo preko
pedeset evidentiranih nekropola. Odnosno, toliko ih je evidentirano na
prostoru srednjovjekovne upe Sapna.
Kada pominjemo Starokuu, ne moe se zaobilaziti njen znaaj, s obzirom
da se na ovom prostoru nalazila rimska zgrada, koju je narod prozvao
starokua. Drugi pomen Godua nalazi se u popisnim defterima Zvornikog
sandaka i u tom popisu iz 1528. godine pomenut je u uivaoc mezre Godu
knez Milete. Inae u kasnijem popisu iz 1548. godine pominje se sin aban od
pomenutog timarlije Milete kao spahija. Poto se radi o pomenu mezre
Godu, a u cilju njenog pojanjenja znaenja, nauna literatura to znaenje
tumai na slijedei nain: Mezra doslovno znai obradivo zemljite, polje, a
kao turski agrarno pravni termin znai staro selite, naputeno i raseljeno selo.
Da bi se neko podruje moglo proglasiti mezrom moralo je imati jasne
tragove ranijeg naselja: groblje, bunar, esmu, vonjake i slino. Jasni
tragovi starog naselja u Goduu bili su u dananjim Selitima i Starokui, kao
i mikrotoponim Han ije znaenje govori, da je tu nekada bilo staro
naputeno selo. to se tie timara Milete u mezri Godu, da ne bi bilo zabune
oko znaenja naziva i vlasnitva zemljita, pa i razloga kome se i kako mogao
dodjeljivati timar, to pojanjenje daje nam kanunama. Odredbom bosanske
kanunname od 922. hidretske godine, odnosno 1516., izriito zabranjuje, da
se timari u Bosanskom vilajetu dodjeljuju strancima. Dakle, posjednici timara
po toj zakonskoj odredbi mogli su biti samo domai ljudi, sa doslovnim
propisom za teskereli i teskeresus22 timare, tj. lena iju podjelu vri
beglerbeg, a o toj dodjeli i pravu posjeda pie slijedee: A kada ostanu
upranjeni mahlul23 neka se opet daju ljudima tog vilajeta, koji su lieni
posjeda mazul24 jednakih tim zeametima odnosno timarima, a neka se ne
daju lienog posjeda iz drugih sandaka. Neka se upranjeni leno svakog
sandaka dodjeli opet ovjeku lienom posjeda u tom sandaku, a neka se ne
daje ovjeku lienom posjeda u nekom drugom sadaku. Ako oni koji su doli
iz drugog sandaka posjeduju tesaruf zeamet ili timar u Bosanskom
vilajetu odu svojim kuama zbog toga e biti liseni posjeda.25

22

GID BiH, godina X., Sarajevo 1959. str. 268.

23

Mahlul u arapskiom jeziku, oznaava imenicu za nasljedno pravo na imetak iji vlasnik je
umro bez nasljednika, odnosno srodnika koji bi ga mogli naslijediti po nasljednom
redoslijedu, tzv. Erazi kanunnamom. Mahlul = prazan, pust, naputen.
24
Mazul iz arapskog jezika predstalja znaenje za nekoga ko je svrgnut, smijenjen.
25

Orijentalni institut Sarajevo, Kanuni i kanunname I. Sarajevo 1957. godine, str. 26.

51

Prema gore citiranom zakonskom propisu posjedi u sandacima Bosanskog

vilajeta samo su mogli biti dijeljeni domaim stanovnicima, roenim u tom
sandaku, a nikako iz drugih sandaka ili nekih drugih krajeva Otomanskog
carstva. Da stalne posjede u Bosni nisu mogli imati stranci pokazuje odredba
u kojoj stoji da se gubi posjed i kada neko privremeno napusti Bosnu. Dakle,
uslovi za sticanje prava na posjed bili su bosansko porijeklo roenjem u
Bosni potvreno sa mjestom stalnog boravka, a koji su stimulirali domorodce
da ostanu batinici na svojoj zemlji.
Iz ovoga proizilazi da u stalni vlasniki posjed timar, nisu mogli dobiti
vlasi niti vlaki kneevi, kao to ele neki srpski historiari prikazati, nego su
taj timar mogli posjedovati samo domai ljudi, roeni u sandaku u kojem i
posjeduje timar, odnosno roeni u nahiji, jer timarlije su bili u nadlenosti
nahije, nahija je bila najnia upravna jedinica, nia od kadiluka, a kadiluk su
mogle osnovati najmanje dvije nahije. Srednjovjekovna Vrh upa
preimenovana je u sandak, kojom je upravljao vojvoda, a sandakom beg.
Nahija je naslijedila upu ije starijeine su nosili naziv upan i subaa.
Inae, popisna imena ljudi koji nisu bili muslimani, a navedeni su u
turskim defterima mnogi ele prikazati kao izriito vlako stanovnitvo, a
njihova naselja kao vlake kneine. Turci nisu domae ne povlateno
stanovnitvo popisivali u deftere i nisu ih razdvajali sa posebnim vjerskim
oznakama, nego su ih svrstavali u jedan popisni defter, dok je vlako
stanovnitvo popisivano u posebnim defterima i oni nisu oznaavali etniku
pripadnost, nego je ta oznaka predstavljla socijalni sloj ili klasu, odnosno
oznaku za povlatene i unajmljene ljude u slubi carstva. Kao povlatena
drutvena grupa Osmanskog carstva, vlasi su za starijeine svojih
oganizacionih cjelina imali kneeve, a manje grupe primuare, koji su ujedno
bili i pomonici kneza. Tadanji nain ureenja drutvenih odnosa potvruje,
da su svi domorodci u Bosni imali ista vlasnika prava bez razlike bili oni
muslimani ili krani, ali i da drugi ljudi koji nisu roeni Bosanci, nisu mogli
uivati ista vlasnika prava kao domorodci, bez razlike bili oni muslimani ili
ne. Strani ljudi su mogli uivati gotove prihode prikupljene od dohodka sa
odreenog imanja, koje je plaao vlasnik imanja kao dravni porez lino
uivaocu, odreenim propisom sultana ili sandak bega.
Da je timarnik Milete u mezri Godu bio privremenog karaktera i da nije
bio domorodakog porijekla govore podaci iz deftera u kojima se pominje
kao timarnik i u drugim mjestima, pa je tako ubirao prihode sa ifluka u
blizini sela Vrh Rika od 500 aki, ali i prihode od 500 aki sa mezre Modrua
u blizini Hrania Rike u nahiji Jasenica, dok se u 1533. godini ne spominje
kao timarnik mezre Godu. Dakle i pored toga to je bio knez vlake
organizacije u nahiji Sapna, iz prihoda od 1.000 aki, moglo bi se rei da je

52

knez Milete predstavljao veoma malenu organizaciju vlaha u nahiji Sapna,

koja ga nije mogla s prihodima odravati, te je stoga izvore prihoda
nadoknaivao useljenjem svojih podreenih, na prostore nahije Jasenica,
odnosno u to vrijeme vrio pokret vlaha prema zapadnim granicama
Zvornikog sandaka, a kasnije vjerovatno i preko Save u Slavoniju. Iz
popisa vlaha i njihovog uivanja prihoda sa zemlje u nahiji Sapna, ne
oznaava i vlasnitvo zemljita, nego samo privremene uivaoce povlastica
od prinosa i prihoda sa prikazanih zemljinih parcela, zbog aktivnosti
poluvojnikog ili vojnikog sluenja i strukturi reima Osmanskog carstva.
Popis iz 1533. godine obuhvata samo poimenino uivace dravnih
povlastica kao to su carski i sandak - begov has, timarlije inovnici i
vojnici, kojima su dodijeljena uivanja u nahijama i pojedinim selima, a
prikazana brojka i naziv taby govore o njihovim pratiocima ili
sljedbenicima, dok je domorodako ne privilegovano stanovnitvo ostalo
poimenino i brojno ne evidentirano u tim defterima.
Vlaki kneevi koji se pominju u defterima nisu mogli biti seoske
starijeine domorodakom stanovnitvu, ni tamo gdje su vlasi inili
dominantnu veinu, oni su to mogli biti samo za naselja izriito naseljena
vlakim doseljenicima i mogli su utjecati samo na svoje vlako stanovnitvo.
Poto se danas radi o pogrdno prihvaenoj rijei vlah kod pravoslavca, za
spoznaju o tom terminu valja traiti dublje korijene njegovog izvora. Po
Jireeku, su u srednjovjekovnoj Srbiji ne plemiko stanovnitvo Sebri strogo
odvajalo u dva reda: u teake vezane sve vie za zemlju i pastire koji behu
mnogo slobodniji. U 14 veku nazivaju se svi teaci Srbi, a pastiri Vlasi.
Vlako naselje imalo je glavara koji je bio sudija. Zvao se knez. Iz ovoga
proizilazi da je naziv vlah u Bosnu preneen iz Srbije, ije znaenje
predstavlja pastira ili obana. S obzirom na privilegije koje su uivali vlasi u
turskoj vojsci, kao ulefdije, mortolozi i logistika podrka u slubi stoara,
mogue da su domai ljudi iz Bosne, na osnovu vlakog slugarenja uz
okupatorske Turke, a bili su to pravoslavci, listom sve pravoslavce prozvali
vlasima, jer su s Turcima okupirali Bosnu, a u mnogo kasnijem periodu su
vlasi, zauzvrat pogrdnom osjeanju, bosanske muslimane prozvali iz pogrde
balija, ija osnova oznaava osvajaa. Dakle, naziv vlah i balija su uzvratni
pogrdni sinonimi oznaeni za pravoslavce i muslimane kao turske pomagae
u osvajanju Bosne i obadvije imenice su u Bosnu stigle posredstvom turskog
osvajanja, samo to Bonjani nisu bili u slubi osvajaa, kao to su to bili
vlasi. Uzvraajui zbog pogrdog osjeanja za naziv vlah, koji je za
domordce oznaavao kolonizatora, pravoslavci kako bi uzvratili i proizveli
ljutnju kod domorodaca, muslimane su nazvali balijama, a katolike okcima.
O znaaju vlaha, tokom turskih osvajanja Milan Vasi kae, da vlaka
saradnja spada u poseban znaaj u irenju turskih granica i imala je uee
vlaha koji se tu sa svojom organizacijom ne javljaju samo kao vojska, ve i
53

kao narod, kao masa, kao kolonizacioni element koji e zaposjesti po dubini
i irini cijelo tursko granino podruje. Znaajno mjesto u turskoj vojnoj sili
zauzimali su kao kategorija povlatenog stanovnitva, javljajui se u svojstvu
borakog kadra i zanatlija... U vojnim slubama Osmanske drave, naroito
srpski narod odigrao je najznaajniju ulogu u vrijeme njenog irenja.26 Iz
ovog navoda i mnogih drugih dokumenata se vidi, da su vlasi u slubi
podanitva Osmanskom carstvu, zajedno sa Turcima izvrili okupaciju Bosne
i kasnije Ugarske u ije krajeve su naseljeni posredstvom turskog osvajanja,
kako u Bosnu tako u Liku, Vojvodinu, Slavoniju i druge krajeve koje su
osvojili Turci. Dakle, vlaka titula knez bila je obiljeje starijeine za grupe
stoarskih naselja u Srbiji, pa prema tome kao pojam seoskog starijeine
uvuena je u Bosnu posredstvom vlaha, meu kojima je i ustaljena do
dananjih dana. Predstavljajui dokaze o pominjanju sela Godu tokom
srednjeg vijeka i u poetku osmanske vladavine valja napomenuti da se
tokom popisa 1548. godine Godu pominje kao zemin abana, a u tom smislu
i 1604. godine se navodi zemin kao zemlje abana.27
Iz navedenih podataka moe se rei, da je selo Godu ivjelo svojim
ivotom i prije pisanih tragova, s obzirom na znaenje i izvor njegovog imena
iji korijen je mogao nastati jo u doba ilirske naseobine, ali najkasnije u
vrijeme kasne antike osvajakom najezdom i doseljavanjem Gota.
Naseljavanje, zaseljavnje, raseljevanje, useljavanje sela Godu, uglavnom je
potjecalo sa i oko Selita i Starokue, iji toponimi odgovaraju starom
naputenom selu u kojem je stolovao goduki bitak sve do stranog zatiranja
epidemijom kuge od 1772-1785. godine, ijim uzrocima nestaje selo i umire
velika veina stanovnika na Starokui, a od preivjelih se zasniva novo
utoite na dananjem tlu, na kojem se nastavlja i prenosi goduka ivotna
supstanca sa prastarih na nova i budua pokoljenja.

26

Vidi: Zbornik GID, BiH 1952. Milan Vasi, Knezovi i kneine. Podebljavanje dijela
tekstu, izvrio autor ovog djela.
27
Ne objavljeni popis iz 1604. godine, nalazi se kod autora ovog lanka.

54

Centralni dio sela Godu, pogled iz Ronja. Foto snimak mart 2008.

Obilazak terena u okolini Godua radnika Zavoda za zatitu i koritenje kulturnohistorijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona (2009.)

55

56

Almir MUOVI, prof.

REALIZACIJA KOLSKOG PROJEKTA NEOLIT U TUZLI
Iskopom materijala iz sonde sa lokaliteta centralnog dijela Trga Slobode, a
i sa mjesta kasnjih radova na ureenju trga i dubinskih iskopa za polaganje
instalacija, na povrini su se pojavile i velike koliine lomljene keramike.
Jedan dio tog materijala sam, uz saglasnost kustosa muzeja, prikupio s ciljem
oplemenjivanja prostora osnovne kole Branska Malta Tuzla izlocima
keramike iz vremena neolita.
Direktor kole Husein Heimovi pruio je punu podrku projektu ove
vrste, koji bi omoguio da se po prvi puta ostvari ovakva vrsta saradnje jedne
osnovnokolske obrazovne institucije sa JU Muzej istone Bosne Tuzla.
Cilj projekta je da se arheologija i muzejske postavke priblie uenicima na
jedan novi nain, da muzejski izloci nau svoje mjesto i na mjestima gdje e
se koristiti direktno u procesu sticanja znanja o prolosti grada u kojem
ivimo.
Izlaganjem materijala pronaenog na likalitetu Trga Slobode, sa
procijenjenom starou od blizu 7000 godina, elim ukazati na kontinuitet
ivota na ovim prostorima, s ciljem stvaranja dubljih veza najmlaih
stanovnika ovog grada sa njegovom historijom.
Tokom realizacije projekta nailazili smo na niz prije svega finansijskih
problema, koje smo rjeavali uz podrku menadmenta kole i uz pomo
prijatelja.

57

Na pokretnu platformu je postavljen stakleni ormar 100x100x25 cm,

ispod kojeg je na rubove platforme privren okvir visine 5 cm. Unutranjost
okvira ispunjena je suhim kvarcnim pijeskom, podlogom za postavljanje
neolitskih keramikih ostataka posuda za isoljavanje.U postavljanju izloaka
svojim savjetima strunu podrku dao je i kustos JU Muzej istone Bosne
Tuzla Mirsad Bakalovi.
Da bi uenici i drugi zainteresirani posjetioci mogli proitati vie
informacija o izloenoj postavci, pomogao je profesor historije u JU
Mjeovita srednja mainska kola Tuzla Adem ehidi, koji je omoguio
tampanje plakata. Plakati su odtampani na bosanskom i na engleskom
jeziku.
Zalaganjem menadmenta kole i linim zalaganjem osposobili smo dio
prostora kole koji je do tada bio neiskoriten i stvorili historijski (arheoloki)
kutak u prizemlju kolskog objekta. Ovaj prostor je na vrlo frekventnom
mjestu podnoje stepenita, to je kod uenika pobudilo veliko
interesovanje.

Historijski (arheoloki) kutak u prizemlju O Branska Malta Tuzla

58

S tom namjerom je realiziran ovaj kolski projekat u saradnji sa JU Muzej

istone Bosne Tuzla i kustosom arheologom Mirsadom Bakaloviem.
LITERATURA
Izvor:
Bakalovi Mirsad kustos arheolog Izvjetaj sa zatitnog arheolokog
istraivanja na lokalitetu Trga Slobode, Tuzla JU Muzej istone Bosne
Tuzla, 15.10.2008 godine Tuzla
Prilozi (fotografije): iz baze fotografija JU Muzej istone Bosne Tuzla,
fotografije iz privatnog fundusa autora rada
profesora historije i geografije Muovi Almira

59

60

Mr. sc. Sanel TUFEKI

PRIRODNO KRETANJE I REPRODUKCIJA
STANOVNITVA OPINE SREBRENIK U DRUGOJ
POLOVINI XX I U PRVOJ DECENIJI XXI STOLJEA
SAETAK
U radu su prikazane promjene u kretanju ukupnog broja stanovnika i
karakteristike prirodnog kretanja i reprodukcije stanovnitva na podruju
opine Srebrenik. Kretanje ukupnog broja stanovnika opine Srebrenik
tretirano je kroz popise koji su izvreni od 1948. do 1991. godine i procjene
za period od 1996. do 2008. godine. Od 1948. godine stanovnitvo ove opine
stalno se poveavalo i do 1991. godine skoro je udvostrueno. Najvea
godinja stopa rasta stanovnitva ostvarena je u meupopisnom periodu od
1953 - 1961. godine kada je iznosila 2,0 %. Prema procjeni, u 2008. godini,
opina Srebrenik je imala 43.078 stanovnika. U periodu izmeu 1961. i 2008.
godine, u opini Srebrenik je izraena tendencija smanjivanja broja
ivoroene djece i prirodnog prirataja stanovnitva, uz promjenjivo kretanje
broja umrlih. Slian trend imalo je i kretanje stope nataliteta i mortaliteta. U
poslijeratnom periodu tj. nakon 1996. godine, opadajue stope nataliteta i
poveanje stopa mortaliteta dovele su do jaeg smanjivanja stope prirodnog
prirataja u opini Srebrenik. Stanovnitvo opine Srebrenik danas karakterie
opadajua reprodukcija tj. reprodukcija koja vie ne osigurava generacijsko
obnavljanje ukupnog stanovnitva.
Kljune rijei: prirodno kretanje, reprodukcija, stanovnitvo i opina
Srebrenik.
UVOD
Prirodno kretanje stanovnitva je jedna od dvije osnovne odrednice
ukupnog kretanja stanovnitva neke zemlje ili kraja (druga odrednica je
mehaniko kretanje stanovnitva). Osnovne komponente prirodnog kretanja
stanovnitva su natalilitet ili rodnost i mortalitet ili smrtnost stanovnitva.
Natalitet je pozitivna komponenta prirodnog kretanja stanovnitva koja
djeluje na porast stanovnitva. Natalitet predstavlja broj ivoroenih u
odreenom vremenskom periodu, na odreenom podruju. Za mjerenje
61

nataliteta obino se uzima opa stopa nataliteta, koja se dobija iz odnosa

izmeu broja ivoroenih i ukupnog broja stanovnika u jednoj godini.
Najee se izraunava na 1000 stanovnika. Ovako izraunata opa stopa
nataliteta naziva se opom stopom efektivnog nataliteta, za razliku od stope
ukupnog nataliteta, kada se uzima u obzir i broj mrtvoroene djece. Mortalitet
predstavlja negativnu komponentu prirodnog i ukupnog kretanja stanovnitva
koja utjee na smanjivanje ukupnog broja stanovnika. Mortalitet je broj
umrlih u odreenom razdoblju, na odreenom podruju. Opa stopa
mortaliteta se izraunava kao kolinik broja umrlih u toku godine i broja
stanovnitva sredinom godine i mnoi se sa 1000. Razlika izmeu broja
ivoroenih i broja umrlih stanovnika u odreenom periodu je prirodni
prirataj. U pravilu prirodni prirataj je pozitivan (viak broja ivoroenih nad
brojem umrlih). Meutim, sve ee se pojavljuje i obrnuta situacija u kojoj je
broj umrlih vei od broja ivoroenih i u tom sluaju govorimo o prirodnom
smanjenju stanovnitva ili o prirodnoj depopulaciji. Kada imamo situaciju da
se broj ivoroenih u odreenom razdoblju izjednaava sa brojem umrlih
onda se radi o nultnom prirataju ili prirodnoj stagnaciji stanovnitva.
Reprodukcija stanovnitva podrazumijeva proces obnavljanja
stanovnitva ili proces obnavljanja generacija unutar stanovnitva preko
raanja i umiranja.28 To je ire poimanje reprodukcije stanovnitva. U uem
smislu pojam reprodukcije odnosi se samo na obnavljanje enskog
stanovnitva s obzirom na neposrednu ulogu enskog stanovnitva u procesu
reprodukcije.
U tekstu koji slijedi prikazat emo promjene u kretanju ukupnog broja
stanovnika i karakteristike prirodnog kretanja i reprodukcije stanovnitva na
podruju opine Srebrenik u drugoj polovini XX i u prvoj deceniji XXI
stoljea.
KRETANJE
SREBRENIK

UKUPNOG

BROJA

STANOVNIKA

OPINE

Prema popisu iz 1991. godine na podruju opine Srebrenik, koja

obuhvata povrinu od 248 km, ivjelo je 40.896 stanovnika ili prosjeno
164,9 st/km. Te godine, stanovnitvo opine Srebrenik inilo je 0,94 % od
28

Pod pretpostavkom univerzalnog braka i odsutnosti fiziolokog steriliteta, obnavljanje se

stanovnitva ostvaruje ako svaka ena u fertilnoj dobi u prosjeku rodi neto vie od dvoje
djece. Dakle, kritina brojana vrijednost totalne stope fertiliteta iznosi 2,1 (prosjeno djece
po jednoj eni u fertilnoj dobi) kojom je osigurana jednostavna reprodukcija stanovnitva u
smislu obnavljanja generacija. Ako je totalna stopa fertiliteta vea od 2,1 znai da je u
pitanju proirena reprodukcija, a ako je ta stopa manja od 2,1 znai da u dotinom
stanovnitvu vie nije osigurana jednostavna reprodukcija stanovnitva (Wertheimer-Baleti,
1999: 230).

62

ukupnog stanovnitva Bosne i Hercegovine. Prema procjeni, u 2008. godini,

opina Srebrenik je imala 43.078 stanovnika.
Kretanje ukupnog broja stanovnika opine Srebrenik tretirano je kroz
popise koji su izvreni od 1948. do 1991. godine i procjene za period od
1996. do 2008. godine. Ta dinamika stanovnitva izmeu 1948. i 2008.
godine je imala sljedei tok (Tabela 1).
Tabela 1. Broj stanovnika opine Srebrenik u popisima stanovnitva nakon II svjetskog
rata i prema procjeni za period od 1996. do 2008. godine

Godina
1948.
1953.
1961.
1971.
1981.
1991.
1996.
1997.
1998.
1999.
2000.
2001.
2002.
2003.
2004.
2005.
2006.
2007.
2008.

Broj
stanovnika
22.019
23.966
28.178
33.620
38.070
40.896
44.461
36.480
40.427
41.196
41.533
41.830
42.033
42.218
42.351
42.531
42.723
42.890
43.078

Indeks
rasta
100,0
108,8
127,9
152,7
172,9
185,7
201,9
165,7
183,6
187,1
188,6
189,9
190,9
191,7
192,3
193,2
194,0
194,8
195,6

Gustina
naseljenosti
88,7
96,6
113,6
135,6
153,5
164,9
179,3
147,1
163,0
166,1
167,5
168,7
169,5
170,2
170,8
171,5
172,3
172,9
173,7

Izvor: RZS, Statistiki godinjaci SR Bosne i Hercegovine, 1972, 1981, 1991.

godine; DZS, Statistiki godinjak Republike Bosne i Hercegovine 1992. godine;
FZS, Statistiki godinjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine 2009. godine;
Prostorni plan za podruje Tuzlanskog kantona 2005 2025, Tuzla: PrintCom,
2008. godine

Iz navedenih podataka u Tabeli 1. vidljivo je da se od 1948. godine

stanovnitvo opine Srebrenik stalno poveavalo i do 1991. godine skoro je
udvostrueno (broj stanovnika se poveao ukupno za 18877 ili za 85,7 %).
Rast stanovnitva u pojedinim meupopisnim periodima nije bio ujednaen.
Na poetku posmatranog perioda od 1948. do 1953. godine godinja stopa
rasta stanovnitva opine iznosila je 1,7 %, dok je najvea stopa rasta
ostvarena u meupopisnom periodu od 1953 do 1961. godine kada je iznosila
2,0 %. Nakon toga dolo je do usporavanja godinje stope rasta stanovnitva,
pa je u periodu od 1981 do 1991. godine imala godinju vrijednost od 0,7 %.
63

Ratna razaranja za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992

1995. godine) dovela su do izrazitih promjena u demografskoj situaciji i
demografskim komponentama razvoja. Dolo je do velikih pomjeranja
stanovnitva u prostoru, kako unutar Tuzlanskog kantona, tako i u cijeloj
Bosni i Hercegovini, to je imalo utjecaja i na stanje u opini Srebrenik. Zbog
ratnih stradanja i velikog broja izbjeglih u periodu od 1992 do 1995. godine,
dolo je do smanjenja broja stanovnika u Bosni i Hercegovini. Rezultat toga
je i pad gustine naseljenosti na dravnom nivou sa 85,2 st / km u 1991.
godini na 75,1 st / km u 2004. godini. S obzirom da opina Srebrenik
najveim dijelom svog teritorija nije bila direktno ukljuena u ovaj rat, ostala
je poteena od veeg stradanja i progona domaeg stanovnitva.
Istovremeno na podruju ove Opine nalo je privremeni ili stalni smjetaj
brojno stanovnitvo koje je bilo prognano iz drugih krajeva nae zemlje. Kao
direktna posljedica rata, u 2000. godini, broj raseljenih iz drugih krajeva
Bosne i Hercegovine sa privremenim ili stalnim boravkom u opini Srebrenik
bio je 8.116 lica. Istovremeno, broj raseljenih sa podruja opine Srebrenik, a
koji su prije rata imali stalno prebivalite na podruju Opine, iznosio je
2.682 lica. Sve to je utjecalo da se broj stanovnika u opini Srebrenik i dalje
poveavao (u odnosu na 1991. godinu samo je u 1997 i 1998. godini u opini
Srebrenik zabiljeen manji broj ukupnog stanovnitva), to je imalo odraza i
na gustinu naseljenosti, koja je u 2008. godini iznosila 173,7 st/km.
Godinja stopa rasta stanovnitva opine Srebrenik izmeu 1999 - 2008.
godine iznosila je 0,5 %.
PRIRODNO KRETANJE STANOVNITVA OPINE SREBRENIK

Navedene karakteristike dinamike stanovnitva opine Srebrenik

rezultat su pozitivnog prirodnog kretanja stanovnitva, uz opadajuu
tendenciju stopa nataliteta i prirodnog prirataja stanovnitva i
uravnoteavanja stopa mortaliteta, negativnog migracijskog salda i djelovanja
posljednjeg rata (1992 1995. godine). Smanjenje stope prirodnog prirataja
u opini Srebrenik je rezultat znaajnih demografskih promjena u Bosni i
Hercegovini. U svom razvoju stanovnitvo Bosne i Hercegovine je u toku
ezdesetih godina ulo u centralnu tranzicijsku podetapu (u demografskoj se
teoriji stopa nataliteta od 30 promila smatra graninom stopom za prijelaz iz
rane u centralnu tranzicijsku podetapu), a od 1973. godine u kasnu
tranzicijsku podetapu koju karakterie stopa nataliteta ispod 20 promila i koja
lagano pada, stopa mortaliteta koja je uglavnom na niskoj razini i tei
uravnoteenju, te izrazita migraciona kretanja. Znajui karakteristike
podetape centralne i kasne tranzicije, moe se rei da je krajem sedamdesetih
godina stanovnitvo opine Srebrenik u svom razvoju prelo u podetapu
64

kasne tranzicije, a u poslijeratnom razdoblju (nakon 1995. godine) dostiglo je

razinu stope nataliteta karakteristinu za posttranzicijsku etapu.
Kretanje osnovnih komponenti prirodnog kretanja stanovnitva u
opini Srebrenik i Bosni i Hercegovini od 1961. do 2008. godine pokazuje
sljedea tabela. Podaci u Tabeli 2. dati su komparativno za opinu Srebrenik i
za Bosnu i Hercegovinu.
Tabela 2. Prirodno kretanje stanovnitva opine Srebrenik i Bosne i Hercegovine (od
1996. godine podaci se odnose na Federaciju BiH) izmeu 1961. i 2008. godine

Go
d.
196
1.
196
2.
196
3.
196
4.
196
5.
196
6.
196
7.
196
8.
196
9.
197
0.
197
1.
197
2.
197
3.
197
4.
197
5.
197

Broj
ivoroenih
Sre
b.
118
7
109
6
110
9
104
1
108
3

Broj
umrlih

BiH

Sre
b.

BiH

108076

300

29413

106826

275

104240
101147
101351

986

97689

934

92972

892

89184

888

87690

902

79296

910

82694

876

82068

853

77896

799

77833

805

78844

830

79061

31087

Stope (na 1000 stanovnika)

Prirodni
Prirodno
Natalitet Mortalite
prirataj
g
a
ta
prirataja
Sre
Sre Bi Sre Bi Sre Bi
BiH
b.
b.
H b.
H
b.
H
887
821

240

29161

262

29846

779

260

27814

823

213

25132

773

223

26195

711

226

26036

666

216

27805

672

251

26355

651

224

24915

686

220

26844

656

222

24672

631

167

23661

632

189

25571

616

225

25178

605

869

7866
3
7573
9
7507
9
7130
1
7353
7
7255
7
6677
7
6314
8
5988
5
5293
2
5777
4
5522
4
5322
4
5417
2
5327
3
5389

41,9 32,9 10,6

8,9

9,5

9,3

8,0

8,6

8,4

37,8 32,0
37,0 30,8
33,6 29,5
33,8 29,2
29,9 27,7
28,3 26,0
26,3 24,7
27,2 23,9
27,2 21,4
26,9 21,9
25,5 21,5
24,4 20,1
22,3 19,8
22,1 19,8
22,4 19,6

31,3

24,0

28,3

23,0

29,0

21,0

8,7

25,2

20,0

8,1

8,0

25,7

20,0

6,4

7,1

23,5

20,0

6,7

7,3

21,6

18,0

6,7

7,2

19,6

17,0

6,6

7,6

20,6

16,0

7,6

7,1

19,6

14,0

6,6

6,6

20,3

15,0

6,4

7,1

19,1

14,5

6,3

6,4

18,1

13,7

4,6

6,1

17,6

13,8

5,2

6,5

16,9

13,4

6,0

6,4

16,4

13,0

65

6.
197
7.
197
8.
197
9.
198
0.
198
1.
198
2.
198
3.
198
4.
198
5.
198
6.
198
7.
198
8.
198
9.
199
0.
199
1.
199
6.
199
7.
199
8.
199
9.
200
0.
200
1.
200
2.
200
3.
200
4.

746

75669

700

73306

682

71120

705

70928

672

71031

724

73375

738

74296

790

74539

697

72722

675

71203

667

70898

695

70711

646

66809

660

66952

689

65430

513

34331

488

34304

456

31480

453

27964

501

25372

512

24018

483

23251

451

23168

393

22250

186

24821

560

203

26016

497

241

25370

441

207

26115

498

208

26222

464

213

26775

511

240

29999

498

234

29465

556

211

28966

487

249

29127

426

267

29382

400

247

29559

448

232

30383

414

307

29093

353

278

31411

411

148

14221

365

160

16120

328

181

16210

275

175

16108

278

256

17112

245

3
5084
8
4729
0
4575
0
4481
3
4480
9
4660
0
4429
7
4549
3
4375
6
4207
6
4151
6
4115
2
3642
6
3785
9
3401
9
2011
0
1818
4
1527
0
1185
6
8260

221

16891

291

7127

283

17175

200

6076

264

18259

260

18350

187
133

4909
3900

19,8 18,5
18,3 17,7
17,9 17,0
18,7 17,3
17,6 17,2
18,6 17,7
18,9 17,8
20,0 17,7
17,4 17,2
16,7 16,8
16,3 16,6
17,4 16,5
16,0 15,5
16,3 15,4
16,8 14,9
11,5 15,2
13,4 14,6
11,3 14,1
11,0 12,3
12,1 11,0
12,2 10,4
11,5 10,0
10,7 10,0
9,3

9,6

4,9

6,2

14,9

12,3

5,3

6,5

13,0

11,3

6,3

6,2

11,6

11,3

5,5

6,4

13,2

10,9

5,4

6,3

12,1

10,8

5,5

6,4

13,1

11,2

6,1

7,1

12,8

10,6

5,9

6,9

14,1

10,8

5,3

6,8

12,1

10,4

6,2

6,8

10,5

9,9

6,5

6,9

9,8

9,7

6,2

6,9

11,2

9,6

5,8

7,0

10,2

8,4

7,6

6,7

8,7

8,7

6,8

7,2

10,0

7,8

3,3

6,3

8,2

8,9

4,4

6,9

9,0

7,7

4,5

7,3

6,8

6,8

4,2

7,1

6,8

5,2

6,2

7,4

5,9

3,6

5,3

7,3

6,9

3,1

6,7

7,4

4,8

2,6

6,3

7,9

4,4

2,1

6,1

7,9

3,2

1,7

66

200
5.
200
6.
200
7.
200
8.

455

21934

275

19293

180

2641

10,7

9,4

6,5

8,3

4,2

1,1

452

21602

260

18678

192

2924

10,6

9,3

6,1

8,0

4,5

1,3

431

21715

264

19428

167

2287

10,0

9,3

6,2

8,3

3,8

1,0

473

22920

285

19480

188

3440

10,9

9,8

6,6

8,3

4,3

1,5

Izvori: RZS, Statistiki godinjaci SR Bosne i Hercegovine, 1972, 1981, 1991.

godine; DZS, Statistiki godinjak Republike Bosne i Hercegovine 1992. godine;
FZS, Statistiki godinjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine 2009. godine;
Prostorni plan za podruje Tuzlanskog kantona 2005 2025, Tuzla: PrintCom,
2008. godine

Podaci prikazani u Tabeli 2. pokazuju da su stope nataliteta na

podruju opine Srebrenik uglavnom vee od stope nataliteta u Bosni i
Hercegovini dok su stope mortaliteta manje u odnosu na
bosanskohercegovaki prosjek. Zbog toga su stope prirodnog prirataja ove
opine znatno vee nego u Bosni i Hercegovini u cjelini.
U periodu izmeu 1961. i 2008. godine, u opini Srebrenik je izraena
tendencija smanjivanja broja ivoroene djece i prirodnog prirataja
stanovnitva, uz promjenjivo kretanje broja umrlih (kretao se u rasponu od
148 u 1996. do 307 u 1990. godini). Broj ivoroene djece smanjio se u tom
periodu za ukupno 714 (za 60 %). Od 1961. do 1974. godine, broj umrlih
opada i smanjio se za ukupno 133 (za 44 %), a naroito se u ovom periodu
smanjio broj umrle dojenadi i to sa 127 umrle dojenadi u 1961. godini na
32 umrle dojenadi u 1974. godini. Nakon 1974. godine pa sve do 1991.
godine broj umrlih je rastao i poveao se za 111 (66 %). U trinaest godina
poslije rata broj umrlih se poveao za ukupno 137 (za 93 %), to je rezultat
pojaanog starenja stanovnitva. Slian trend imalo je i kretanje stope
nataliteta i mortaliteta. Naime, za nepunih pedeset godina stopa nataliteta je
smanjena za gotovo etiri puta (sa 41,9 promila na 10,9 promila), dok je
stopa mortaliteta smanjena znatno slabije (sa 10,6 promila na 6,6 promila), uz
stalno osciliranje vrijednosti stopa. Visoka stopa nataliteta29 u opini
Srebrenik zabiljeena je u periodu 1961 - 1972. godine, dok je u Bosni i
Hercegovini ta stopa vezana za period 1961 - 1967. godine. Srednja stopa
nataliteta u opini Srebrenik i u Bosni i Hercegovini vezana je za
sedamdesete i osamdesete godine XX stoljea. Osnovna karakteristika
perioda od 1996. do 2008. godine jeste niska stopa nataliteta i u opini
Srebrenik i u Federaciji Bosne i Hercegovine.
29

Prema M. Friganoviu (1990) izdvajaju se uopeno tri tipa nataliteta: niski, do 15 promila
godinje, srednji, od 16 do 25 promila i visoki, s vie od 25 promila godinje.

67

Najmanja stopa mortaliteta u opini Srebrenik prije minulog rata

(1992 - 1995. godine), zabiljeena je 1974. godine 4,6 promila, a najvea
1961. godine kada je imala vrijednost od 10,6 promila i bila rezultat velikog
broja umrle dojenadi. Bosna i Hercegovina najniu stopu mortaliteta ima u
1974. godini 6,11 promila, a najviu u 1962. godini 9,32 promila. U periodu
1996 - 2008. godine u opini Srebrenik stopa mortaliteta se poveava i kree
u vrijednostima od 3,3 promila do 6,6 promila.
Usporedba broja ivoroenih i umrlih izmeu 1961. i 1991. godine na
podruju opine Srebrenik pokazuje da je smanjenje broja ivoroenih bilo
bre nego smanjenje broja umrlih (u pojedinim godinama broj umrlih se i
poveavao), to je uvjetovalo konstantno smanjivanje prirodnog prirataja
stanovnitva. U 1961. godini prirodni prirataj opine Srebrenik iznosio je
887, a u 1991. godini iznosio je 411, tako da je on u 1991. godini inio 46 %
od njegovog broja u 1961. godini. Stope prirodnog prirataja30 na podruju
opine Srebrenik imaju vrijednosti koje odgovaraju vrlo visokoj (obiljeavaju
esdesete godine i 1971. godinu XX stoljea), visokoj (vezane su za prvu
polovinu sedamdesetih godina), umjerenoj (obiljeavaju drugu polovinu
sedamdesetih godina, osamdesete godine, poetak devedesetih godina i
period od 1996. do 2001. godine) i, u posljednjih sedam posmatranih godina
niskoj stopi prirodnog prirataja (od 2002. do 2008. godine). Ona je na
poetku posmatranog perioda iznosila 31,3 promila da bi 1991. godine
iznosila 10,0 promila, to znai da se smanjila za vie od tri puta. Smanjivanje
prirodnog prirataja do 1991. godine je, prema tome, direktno uslovljeno
smanjenjem ope stope nataliteta, odnosno fertiliteta stanovnitva to je uzrok
starenja ukupnog stanovnitva kao i smanjenjem, odnosno uravnoteenjem,
stope mortaliteta, koje je posljedica porasta stope doivljenja i poveanog
stepena zdravstvene zatite. Nakon rata tj. u periodu izmeu 1996. i 2008.
godine, opadajue stope nataliteta i poveanje stopa mortaliteta dovele su do
jaeg smanjivanja stope prirodnog prirataja i u opini Srebrenik i u
Federaciji Bosne i Hercegovine.31 To je posljedica nepovoljnih ekonomskih
prilika i politike nestabilnosti u zemlji, nemogunosti zapoljavanja, loih
uslova ivota, nemogunosti rjeavanja osnovnih egzistencijalnih potreba i
neodgovarajue zdravstvene zatite.
30

Iz iroke svjetske ljestvice mogu se generalizirati etiri tipa prirodnog prirataja: 1. vrlo
visoki (vie od 20 promila), 2. visoki (15-20 promila), 3. umjereni (5-14 promila) i 4. niski
(manje od 5 promila godinje) (Friganovi, 1990)
31
Na opadanje stope nataliteta u navedenom periodu na podruju opine Srebrenik znaajno
je utjecala i branost, s obzirom da se glavnina djece raa u braku. Broj sklopljenih brakova
na hiljadu stanovnika na podruju ove opine, u periodu poslije minulog rata, smanjio se u
odnosu na broj sklopljenih brakova krajem osamdesetih godina prolog stoljea. Godine
1988. bilo je 9,2 sklopljenih brakova na hiljadu stanovnika; 1989. godine 7,4; 1990. godine
7,1; 1991. godine 7,4 (DZS, Statistiki godinjak Republike Bosne i Hercegovine 1992);
1998. godine 3,9; 2001. godine 5,1; 2003. godine 5,5; 2005. godine 4,5; 2008. godine 4,8.

68

REPRODUKCIJA STANOVNITVA OPINE SREBRENIK

Kada je u pitanju bioloka reprodukcija, onda se za stanovnitvo

opine Srebrenik moe rei da ga danas karakterie opadajua reprodukcija tj.
reprodukcija koja vie ne osigurava generacijsko obnavljanje ukupnog
stanovnitva. Stopa reprodukcije se smanjuje kao posljedica smanjenja
nataliteta, koje prati opinu Srebrenik u posljednjih pedeset godina. Bruto
stopa fertiliteta32 kao priblini pokazatelj generacijskog obnavljanja ukupnog
stanovnitva, mukog i enskog, u 1961. godini iznosila je 6,1 (prosjeno
djece po jednoj eni u fertilnoj dobi33) i bila znatno iznad granine razine od
2,1 koja je potrebna za generacijsko obnavljanje ukupnog stanovnitva. Od
tada se ta stopa izuzetno brzo smanjivala i u 1991. godini se pribliila
kritinoj razini od 2,1 tj. iznosila je 2,28 (u 1971. godini iznosila je 3,86, a u
1981. godini 2,32). Danas je ona ispod brojane vrijednosti od 2,1 to nam
pokazuje stopa nataliteta koja je od 1996. godine pala ispod razine od 14
promila, a stopa nataliteta od 14 promila, inae je minimum koji osigurava
obnavljanje generacija i priblino odgovara bruto stopi fertiliteta od 2,1.34 I
pored injenice da vie nije osigurana jednostavna reprodukcija stanovnitva
u smislu obnavljanja generacija (tj. nakon 1995. godine u opini Srebrenik
zapoeo je proces generacijske depopulacije ukupnog stanovnitva35), ukupan
broj stanovnika u opini Srebrenik jo uvijek raste, zahvaljujui redistribuciji
ukupnog porasta stanovnitva po velikim starosnim grupama u korist
32

Budui da na raspolaganju nismo imali tablice fertiliteta i specifine stope fertiliteta po

petogodinjim dobnim skupinama enskog stanovnitva opine Srebrenik, za potrebe ovog
rada, umjesto totalne stope fertiliteta, kao zamjenski (priblini) pokazatelj prosjenog broja
djece u porodici, izraunavali smo bruto stopu fertiliteta koja se rauna po formuli:
N
35 broj roene djece
b = 35 tj.
P(15-49)
broj enskog stanovnitva u dobi od 15. do 49. godina
33

Smatra se, najee, da se razdoblje u kojemu je ena sposobna da raa kree u prosjeku
izmeu 15 i 49 godina. Kod mukaraca fertilno razdoblje je dulje i kree se u prosjeku
izmeu 15 i 64 godina (Wertheimer-Baleti, 1999: 209).
34
Totalna stopa fertiliteta u Bosni i Hercegovini u 2008. godini iznosila je 1,24 (Statistiki
godinjak Federacije Bosne i Hercegovine, 2009).
35
Proces generacijske depopulacije ukupnog stanovnitva dugorono je nepovoljan, kako za
reprodukciju ukupnog stanovnitva, tako i za reprodukciju pojedinih funkcionalnih dobnih
grupa (ena u fertilnoj dobi, radne snage, mladih u srednjokolskoj dobi, u studenskoj dobi,
itd). On direktno djeluje i ubrzava prijelaz dobne strukture iz stacionarnog u regresivni tip,
dakle uvjetuje tzv. inverziju dobne piramide, te indicira budue smanjivanje stanovnitva u
fertilnoj dobi, tj. smanjenje broja buduih roditelja (Wertheimer-Baleti, 1999: 602).

69

poveanja stanovnitva u radnoj dobi i posebno starog stanovnitva zbog

produljenja ivota. Tako se u starosnoj strukturi stanovnitva36 opine
Srebrenik od 1961. godine broj stanovnika u starosnoj grupi 0 - 14 stalno
smanjuje ne samo po udjelu u ukupnom stanovnitvu, ve od 1971. godine i
po broju. Broj mladih u 1961. godini iznosio je 11947 ili 42,4 %; u 1971.
godini 13162 ili 39,3 %; u 1981. godini 11670 ili 30,7 %; u 1991. godini
10160 ili 25,5 %, a prema procjeni Federalnog zavoda za statistiku u 2008.
godini broj mladih je iznosio 8425 ili 20,4 % u ukupnom stanovnitvu.
Istovremeno se stanovnitvo u starosnoj grupi od "65 i vie godina" brzo
poveava, i po broju i po udjelu (1961. godine 717 (2,5 %); 1971. godine
1281 (3,8 %); 1981. godine 1817 (4,8 %); 1991. godine 2207 (5,5 %); 2008.
godine 4745 (11,5 %).37 Ovi podaci jasno pokazuju da u opini Srebrenik, s
jedne strane, pola stoljea traje smanjivanje broja mladog stanovnitva koje je
osnova budue reprodukcije ukupnog stanovnitva, a s druge strane, izrazito
je porastao broj i udjel starog stanovnitva koje smanjuje (slabi) reproduktivni
potencijal ukupnog stanovnitva. Prosjena starost stanovnitva opine
Srebrenik iznosila je 1961. godine 22 godine za mukarce, a 23,3 godine za
ene; 1971. godine 22 godine za mukarce, a 25 godina za ene; 1981. godine
26,5 godina za mukarce, a 28 godina za ene; 1991. godine 29,9 godina za
mukarce, a 32 godine za ene. Dakle, prosjena starost je stalno rasla to je,
takoer, pokazatelj porasta udjela u ukupnom stanovnitvu zrelog kao i starog
stanovnitva. S obzirom da proces starenja poinje kad prosjena starost
stanovnitva iznosi 30 godina, proizilazi da se stanovnitvo opine Srebrenik
1991. godine nalazilo na sredini perioda izmeu zrelog i starog stanovnitva
dok je danas ve zalo u proces starenja.
Od 1991. do 2008. godine indeks starenja stanovnitva38 opine
Srebrenik porastao je sa 21,7 % na 56,3 %. O tome koliko je stanovnitvo
36

Starosna struktura stanovnitva je temeljna demografska struktura za reprodukciju

stanovnitva i radne snage, koja direktno odraava dosadanji razvoj stanovnitva, iskazuje
obiljeja sadanjeg stanja i odreuje budui razvoj stanovnitva (Wertheimer-Baleti, 1999:
608).
37
Broj i udio stanovnitva u starosnoj grupi 15-64 godine u ukupnom stanovnitvu imao je
sljedee vrijednosti: 1961. godine 15499 ili 55 %; u 1971. godini 19045 ili 56,9 %; u 1981.
godini 20791 ili 54,7 %; u 1991. godini 27438 ili 68,9 %; u 2008. godini 28155 ili 68 %.
38
Indeks starenja (Xs) je jedan od pokazatelja starosti stanovnitva. On pokazuje broj starih
"60 i vie godina" prema broju stanovnika starih 0 - 20 godina.
Xs

P(60+)
= 100
P(0-20)

Xs

P(65+)
= 100
P(0-20)

Ovaj se indeks izraunava i kao kvocijent kontigenta "65 i vie godina" prema kontigentu 0 15 godina, ovisno o tome koje se dobne granice uzimaju za kontigent mladih i za staraki
kontigent. Kritina vrijednost indeksa starenja iznosi 40,0 % ili 0,40. Smatra se kad indeks

70

opine Srebrenik odmaklo u procesu starenja u poslijeratnom periodu

najjasniju sliku e pokazati podaci koji se dobiju nakon novog popisa
stanovnitva. Prema tome, na osnovu prikazanih karakteristika prirodnog
kretanja, reprodukcije stanovnitva i promjena u starosnoj strukturi, moe se
zakljuiti da je dananja demografska situacija na podruju opine Srebrenik
dosta nepovoljna.39 Jo je nepovoljnije stanje kada se uzme u obzir prostor
cijele Bosne i Hercegovine. Zbog osjetnog pada nataliteta Bosni i
Hercegovini sve vie prijeti bijela kuga. U poslijeratnom periodu stopa
prirodnog prirataja u stalnom je padu, a prije etiri godine prvi put je bila
negativna. Prema podacima Agencije za statistiku BiH u 2007. godini broj
umrlih bio je za oko 1.200 vei od broja novoroenih beba.40
UMJESTO ZAKLJUKA

Analiza kretanja ukupnog broja stanovnika je polazna osnova

istraivanja njegovog razvoja koji se mijenja u prostoru i vremenu. Praenje
kretanja broja stanovnika omoguuje planiranje dugoronog razvoja
odreenih podruja, kako sa demografskog tako i sa drutveno-ekonomskog
gledita, jer je razvoj stanovnitva uzrono-posljedino povezan sa
ekonomskim i drutvenim razvojem.
Na smanjenje negativne stope prirodnog prirataja moe se utjecati
ekspanzivnom populacionom politikom, posebno njenom pronatalitetnom
varijantom. Zbog toga je neophodno tj. jedan od prioritetnih zadataka je da se
na nivou drave Bosne i Hercegovine koncipira jasna populaciona politika
usmjerena na demografsku obnovu kako bi se trend depopulacije zaustavio.

starenja prijee tu vrijednost da je dotino stanovnitvo ve zalo u proces starenja

(Wertheimer-Baleti, 1999: 373). Indeks starenja stanovnitva opine Srebrenik za 1991. i
2008. godinu izraunat je po izrazu:
P(65+)
Xs = 100
P(0-14)
39
Ako pri tome uzmemo u obzir i injenicu da su demografski podaci iz popisnih godina
redovno pokazivali da je opina Srebrenik biljeila negativan migracijski saldo, to onda jo
vie produbljuje nepovoljnu demografsku situaciju na podruju ove opine. Naime, na
podruju opine Srebrenik u popisnim godinama zabiljeeni su znatno manji brojevi
ukupnog stanovnitva od onih koje bi mogli oekivati na osnovu prirodnog prirataja. Ovi
podaci nam govore da je u ovoj opini bio izraen negativan migracijski saldo zbog veeg
broja emigranata. Preciznu predstavu o mehanikom kretanju stanovnitva na podruju
opine Srebrenik ne moemo dobiti iz praktinih razloga zato to ne raspolaemo ovim
podacima jer nije voena evidencija o tom kretanju.
40
Podaci preuzeti sa: http://www.cyberbulevar.com/lifestyle/mozaik/starenje-zemlje-ipopulaciona-politika/ 20090131/), pristupljeno: 1.12. 2010.

71

LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.

22.
23.
24.

Breznik, D. (1980) Demografija, analiza, metodi i modeli, Beograd: Nauna

knjiga.
Duli, J. (2003) Socijalno demografska obeleja i dimenzije urbane kulture
primer Subotice, u: Mitrovi, M. (ur.) Zbornik Matice Srpske za drutvene
nauke, br. 114 115: 223 254, Novi Sad: Matica Srpska.
Friganovi, M. (1990) Demogeografija, stanovnitvo svijeta, Zagreb: kolska
knjiga.
Gidens, E. (2003) Sociologija, Beograd: Ekonomski fakultet.
Grebo, Z. (1975) ovjek, raanje i drutvo, Sarajevo: Svjetlost.
Grebo, Z. (1987) Sociobioloka reprodukcija planiranje porodice,
populaciona politika, u: Erceg, V., Mandi, P. (red.) Odnosi meu polovima i
roditeljstvo, str. 87-108, Sarajevo: Svjetlost.
Gurvitch, G. (1966) Sociologija, prvi svezak, Zagreb: Naprijed.
Jozi, T. (1995) Obiteljski moral u Bosni, Zagreb: Kranska sadanjost.
Kulenovi, S., Djedovi, R., Mutapi, E. (2007) Srebrenik historijsko
etnografske skice, Srebrenik: Centar za kulturu i informisanje.
Levi, M. (1985) Demografski razvoj optine Srebrenik Studija za potrebe
izrade Prostornog plana optine Srebrenik, Sarajevo.
Macura, M. (1983) Demografske perspektive i populaciona politika, Beograd:
Ekonomski institut.
Mili, A. (2001) Sociologija porodice: kritika i izazovi, Beograd: igoja
tampa.
Nejami, I. (2005) Demogeografija: stanovnitvo u prostornim odnosima i
procesima, Zagreb: kolska knjiga.
Nejami, I. (1999) Osnove ope geografije, Zagreb: Educa.
Opina Srebrenik Prostorni plan 1998.-2015. godine.
Petz, B. (1997) Osnovi statistike metode za nematematiare, Zagreb: Naklada
Slap.
Prostorni plan optine Srebrenik 1987. godine.
Prostorni plan za podruje Tuzlanskog kantona 2005 2025 (2008) Tuzla:
Printcom.
Statistiki godinjaci Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine.
Statistiki bilteni Federalni zavod za statistiku i Agencija za statistiku Bosne i
Hercegovine.
erstnev, E. (1969) Statistiki parametri fertiliteta enskog stanovnitva izraeni
kao funkcija stopa nataliteta, u: Jamnicki, A. (ur.) Socijalna medicina asopis
za pitanja unapreivanja zdravstvene zatite, Br. 1: 3 43, Sarajevo: Zavod za
zdravstvenu zatitu Bosne i Hercegovine.
Zoli, H., Zoli, E. (2007) Osnovi statistike, Sarajevo.
Zoli, H. (2007) Demografija, Sarajevo.
Wertheimer-Baleti, A. (1999) Stanovnitvo i razvoj, Zagreb: Mate.

72

TRADICIJA

73

74

Mr. sc. Rusmir DJEDOVI

IZVORI I GRAA ZA DOKUMENTOVANJE I OUVANJE
TRADICIONALNIH PROIZVODA I ZANATA
Apstrakt

Naslijee i batina su jedan od najvanijih segmeneta identiteta, kako

pojedinaca, tako i zajednica. Tradicionalni nain ivota, stari zanati i izvorni
proizvodi (runi, zanatski, prehrambeni...), kao i tradicionalna ishrana i
tipini prehrambeni proizvodi, u savremeno doba se ponovo afirmiu.
Cilj je pokazati ulogu i znaaj izvora i grae za prouavanje,
definisanje i dokumentovanje tradicionalnih, autohtonih i tipinih zanatskih i
prehrambenih proizvoda a u cilju njihovog ouvanja i zatite.
Kljune rijei: Tradicionalni zanati, tradicionalni proizvodi, tipini proizvodi
SJEVEROISTONA BOSNA I HERCEGOVINA
Osnovne geografske i historijske karakteristike regije Sjeveroistone
Bosne su sljedee:
Zahvata prostor koji je nekoliko stoljea obuhvatao nekadanji
Zvorniki sandaka i Tuzlanska oblast. Granice regije su:
- Sjever: Rijeka Sava od ua Bosne do ua Drine
- Istok: Srednji i donji tok rijeke Drine (od velike okuke kod Srebrenice
do ua)
- Jug: Greben planina Javor, Smolin, Konjuh i Ozren
- Zapad: Donji tok rijeke Bosne (od ua Spree do ua Bosne u Savu)
Reljef sjeveroistone BiH ini prelaz Dinarida u Panonsku niziju.
Manje reljefne cjeline: Planine i pobra na jugu i jugozapadu (Konjuh, najvii
vrh 1327 m, Javor, Smolin, Javornik, Udr, Ozren); Dolina srednje i donje
Drine; Dolina rijeke Spree (kao kima); Ostrvske planine (Majevica, Rati,
Trebava) i Nizija Posavina sa Semberijom.
Hidrografska specifinost je da granicama regije protiu najvee
bosanskohercegovake rijeke: Sava, Drina i Bosna. Sredite regije je dolina i
sliv rijeke Spree.
Klimati: Preteno umjereno-kontinentalni sa elementimi upske klime
u dolinama i kotlinama a jaim uticajem otrije kontinentalne u Posavini i
75

Semberiji (manje je i padavina). U viim predjelima na jugu elementi

planinske klime (otrije zime, vie padavina, due zadravanje snijenog
pokrivaa, raniji mrazevi u jesen a kasniji u proljee).
Navedeni reljefni, hidrografski i klimatski uvjeti su uslovili:
biogeografske specifinosti, vrste tla, klimatogene ekosisteme, biljni i
ivotinjski svijet.
Sve ovo opet odreuje specifine poljoprivredne i kulturne pejzae
pojedinih dijelova regije.
Podruje Sjeveroistone Bosne ima dug kulturno-historijski razvoj i
bogato naslijee, razliitih vrsta: kulturno-historijsko, arheoloko, etnoloko,
graditeljko-arhitektonsko, spomeniko, duhovno, prirodno...
U prahistoriji ovo podruje je naseljeno, o tome govore brojni
arheoloki lokaliteti, naroito iz neolita (Gornja i Donja Tuzla, Koraj,
Graanica...). Antiki period je ostavio dosta naslijea u Podrinju, naroito
oko Srebrenice, gdje su bili znaajni rudnici i naselja.
Tokom srednjeg vijeka podruje Sjeveroistone Bosne je pripadalo
Zemljama: Usora, Soli i Podrinje (Treboti), u okviru srednjovjekovne drave
Bosne. Ove Zemlje (oblasti) se dijele na upe u okviru kojih se nalaze brojne
utvrde, podgraa sa trgovima, rudnici i druga naselja. Sjeveroistona Bosna
tokom cijelog srednjeg vijeka ulazi u sastav srednjovjekovne drave Bosne, a
neki dijelovi su krae vrijeme pod vlasti susjednih srednjovjekovnih drava
Ugarske i Srbije.
Osmanski period u Sjeveroistonoj Bosni poinje sredinom 15.
stoljea (u krajnjim sjevernim dijelovima poetkom 16. stoljea) i obiljeen je
procesom prihvatanja islama i razvoja osmansko-orijentalna kulture i
civilizacije. Formiran je Zvorniki sandak koji obuhvata cijelu
Sjeveroistonu Bosnu, a dijeli se na Kadiluke (Srebrenica, Zvornik, Tuzla,
Bijeljina, Graanica) a oni na Nahije. Ubrzo se naselja: Donja Tuzla, Zvornik,
Srebrenica, Gornja Tuzla, Bjeljina, Graanica, Kladanj, Brko, Modria
razvijaju i dobijaju status grada.
Austrougarski period od 1878. godine donosi niz procesa koji polako
podruje Sjeveroistone Bosne uvodi u tadanje moderne evropske tokove.
To se deava na planu: drutva i politike, kulture i kolstva, komunikacija,
ekonomije, urbanog razvoja i svakodnevnog ivota.
Savremeno doba, odnosno 20. stoljee je obiljeeno periodima ratnih
stradanja i periodom ubrzanog razvoja tokom druge polovine stoljea.
Sa aspekta razvoja naslijea i batine i formiranja dananjeg identiteta
pojedinaca, zajednica i cijelog drutva vrlo su znaajni sloeni procesi
migracije stanovnitva i pojedinih familija, a koji se dogaaju zadnjih
nekoliko stoljea.
Ovo dugo i bogato naslijee na podruju Sjeveroistone Bosne je
uzrokovalo raznovrsne kulturoloke i etnike karakteristike ovog podruja.
76

Znaajno je i zajedniko naslijee za sve etnike grupe ovog podruja.

Zajedniki ivot i razvoj kroz vie stoljea formiraju iste ili vrlo sline brojne
elemente tradicionalne kulture i zivota. Meu njima su: tradicionalni zanati i
njihovi proizvodi, tradicionalna prehrana i prehrambeni proizvodi...

STARI I TRADICIONALNI ZANATI I NJIHOVI PROIZVODI

Tradicionalno zanatstvo je pretea proizvodnom (industrijskom)
zanatstvu koje se javlja na prelazu 19/20 stoljee.
Zanat je ljudski rad u kojem pojedinci ili grupe dobijaju, obrauju i
prerauju razne sirovine i predmete, dovodei ih u stanje i oblik koristan za
iroku upotrebu.
Drevni zanati:
Lonarski; Izrada raznih predmeta od zemlje, najee gline. Drevna
tehnika je bez lonarskog kola a naprednija sa lonarskim kolom. Drevna
tehnika je ouvana u nekim selima oko Graanice i Doboja. Bardakije stari
zanat u izradi glinenih posuda.
Kovaki; Dobijanje i prerada metala od prahistorije (bakarno doba
eneolit; bronzano doba; eljezno doba). Metali: bakar, bronza, eljezo, kalaj...
Izrada tkanine; Drevne tehnike izrade tkanina od primitivnih sirovina
ivotinjskog i biljnog porijekla (vuna, konoplja...). najee domae sukno.
Obrada drveta; Jednostavnim tehnikama izrada raznovrsnih predmeta
od drveta, obino za svakodnevne potrebe.
Srednjovjekovni i osmanski zanati:
Prerada koe; Temelji se na domaim sirovinama, iz stoarstva i lova
na krznaice.
Tabaci se bave tavljenjem koe domaih ivotinja. Proizvodi su
najee onovi od teih i usele od lakih goveih koa. Mjeina je od
uinjene ovje a kajsar i sahtijan kozije koe.
Obuari (haffafi) izrauju raznovrsnu obuu. Opanari su pravili
opanke od sirove i tavljene koe. Bili su razliitih oblika a najjednostavniji
se zovu putrovci. izmedije su izraivale: izme, mestvice, firale, papue
(papudije), sveane i luksuzne papue (terlukije)...
Sarai od koe prave raznovrsnu konjsku opremu. Najvie sedla
(sedlari).
Sagrdije struu dlaku sa koa. Keedije od nje prave keeta (postava
za sedla) i ulahe (kape).
urije ili krznari prave odijevne predmete od krzna (urak,
urdija...).
77

Obrada metala:
Kovai (ar. haddadan) su zanatlije koji izrauju razne predmete od
eljeza, uz pomo kovakog mijeha bez vodenog pogona. Izrauju:
poljoprivredne alatke, dijelove konjske i kolske opreme, alati raznih
zanatlija...
Klinari (elengir) kuju klince i druge sitnije predmete.
Bravadije kuju brave, katance i kljueve.
Naladije ili nalbanti kuju nale ili potkove za konje, izme...
Sabljari ili klije su kovali, popravljali i otrili sablje. Ponekad su i
okivane u srebro.
Biakije ili noari su izraivali sve vrste noeva , od najmanjih
(klopac) do najveih (handar). Okov drke se zvao kavze. Korice noa rade
koredije. Haemerdija je pravio srebro na drci noa.
Tufekdije ili pukari su uglavnom popravljali, opremali (kundaili) a
rijetko i pravili puke.
Zildije ili zvonari prave predmete od bronze (tua) i ute mjedi
(tombaka): zvona, svijenaci ili iraci, havani, kandila...
Kantardije prave vage (kantare) i terezije.
Kazandije su kovali predmete od bakra za jelo, pie i vodu: kazani,
erpe, tave, tepsije, ase, sahani, eviri, ugumi, ibrici, ae, dezve,
mangale, leeni, tekneta...
Kalajdije ove proizvode presvlae kalajem ili kositrom. Ovi predmeti
se pored kalaisanja i ornamentira.
Kujundije ili zlatari su kovali razne predmete koji slue kao nakit:
prstenje, pavte, toke, belenzuke i halhale (narukvice), razne ukrase...
Jalduzdija je pozlaivao bakrene stvari.
Prerada tekstila: Ovi zanati prerauju: vunu, svilu, lan, konoplju,
pamuk... i izrauju razne proizvode od njih.
ebedije od vune prave ebad. Vunu najprije ispuca pucar (hala),
pa se prede, zatim tka na stanu i na kraju valja u stupi na rijeci. Imaju razni
proizvodi.
Mutapdija predu kostrijet (kozja dlaka) i prave proizvode, uglavnom
konjske opreme.
Bojadije boje prirodnim sirovinama razne tkanine i sukna.
Jorgandije proivaju i iju jorgane. Nalau pucanom vunom: jorgane,
ilteta, dueke, mindere...
Jamakdije ili platnari se bave tkanjem platna (beza) za rublje.
Kazazi ili pozamanteri od vune, svile i pamuka prave predmete za
ukraavanje odjee i konjske opreme.
Terzije ili krojai su zanatlije koje kroje i iju muku i ensku odjeu
od raznih materijala (vuna, pamuk, svila, osim sukna). Neki od odijevnih
78

predmeta su: akire, fermen, damadan, jeerma, gunjevi, dubeta, libade,

hrke, dolame, anterije, alvare, dimije...
Arakijadije ili kapari prave kape od raznih materijala.
amidije prave i ukraavaju amije
Drugi zanati:
Nalundije su pravili nalune od drveta i kajeva, a zatim i prodavali.
umurdija pravi i prodaje drveni ugalj.
Tadije ili klesari izrauju proizvode od kamena: niani, korita,
kurne, ploe za avlije, okviri i pragovi za vrata i prozore...
Dogramdija, stolar, rezbar ili drvodjelja pravi razne proizvode od
drveta: vrata, prozori, muepke, kapke, kamarije (verande), klupe, drvenariju
na esmama i adrvanima, dulafe, duekluke...
Dulgeri (duneri) su graditelji uope. Obavljaju razne poslove
izgradnje kua i drugih objekata. Tesar, zidar, stolar, drvodjela, sve zajedno.
Kadar je da napravi bosansku kuu od temelja do ljemena.
Industrijski ili proizvodni zanati (od austrougarske uprave):
Limari, tradicionalno teneedija, pravi predmete od lima (teneeta):
kutije, posue... Vremenom se ovaj zanat razvijao.
Tapacireri, tradicionalne koltukije. Tradicionalno su radili: mindere,
jastuke i ukrase na njima. Tapacireri vremenom poinju raditi kao evropske
zanatlije.
Urari, tradicionalne sahadije, se razvijaju kao zanatlije za preciznu
mehaniku (satovi, instrumenti...).
Razni drugi industrijski i proizvodni zanati.

STARI I TRADICIONALNI PROIZVODI

Meu stare i tradicionalne proizvode Sjeveroistone Bosne moemo
ubrojati veliki broj vrlo razliitih proizvoda tradicionalnog narodnog umjea i
vjetine. Radi se o sljedeim grupama proizvoda i vjetina: Runi rad i razni
proizvodi runog rada (npr. graaniko keranje); Umjetniki proizvodi (npr.
kaligrafski); Zanatski proizvodi (razni); Prehrambeni proizvodi (npr. pekmez
od jabuka).

IZVORI I ARHIVE ZA ISTRAIVANJE

Sa aspekta tradicionalnih zanata, njihovih proizvoda i tradicionalne
ishrane na podruju Sjeveroistone Bosne, nema posebnih naunih
79

istraivanja, niti literature. Za detaljnija istraivanja ove problematike dolaze

u obzir sljedei izvori i literatura.
HISTORIJSKI IZVORI
Dokumenti
Radi se o raznim originalnim dokumentima koje historijska nauka
smatra izvorima prvog reda. Primjer su sljedei:
Arhivi u Turskoj sa defterima iz 15., 16. i 17. stoljea: Iz njih vidimo
strukturu poljoprivrednih proizvoda tog vremena. Poljoprivredni proizvodi u,
i oko Tuzle: penica (Triticum vulgare)-obina; kapluda (Tr. Spelta);
krupnik ili pir; proso; zob; jeam; mjeanac; lan; konoplja. Znaajan je uzgoj
vinove loze (brojni vinogradi). U vezi toga su i proizvodi ira groa i vino
(registrovan porez na toenje i prodaju vina).
Registrovane su i poljoprivredne grane: stoarstvo, pelarstvo,
voarstvo, povrtlarstvo (proizvode se: bostan-povre uope, kupus, crni i
bijeli luk, repa), peradarstvo. itarice se melju u brojnim registrovanim
mlinovima u gotovo svakom naselju toga doba u sjeveroistonoj Bosni.
Hronike i ljetopisi
Kroz nekoliko zadnjih stoljea kao izvor istraivanja tradicionalnih
zanata, njihovih proizvoda i tradicionalne ishrane i tipinih prehrambenih
proizvoda, dosta podataka daju razliite hronike i ljetopisi. Navodimo neke
od njih:
Poznati ljetopis Mula Mustafe Baeskije, koji je vodio u periodu
1764-1804. godine, sa brojnim podacima o ivotu, proizvodima, ishrani itd.
Franjevake hronike takoer, daju puno podataka o ivotu minulih stoljea.
Putopisi
Kroz nae krajeve prolaze i brojni putopisci i ostavljaju svoje
svjedoanstvo i o sitnim pojedinostima ivota ljudi.
Tako Antun Hangi u djelu, ivot i obiaji muhamedanaca u Bosni i
Hercegovini, izalom 1900. godine, meu brojnim detaljima opisuje i jedno
tadanje jelo ovim rijeima:
... jelo koje se pravi ovako: debelo meso se izree na sitne komadie i
pomijea sa sitno isjeckanim bijelim i crvenim lukom. Zatim se sve to dobro
pobiberi i metne u zemljeni ili eljezni lonac. Lonac se dobro pokrije, no
najbolje je ako se povee tzv. pergament-papirom i pristavi k vatri, pa se kuha
dok se meso sasvim ne raskuha.
Arhive
Brojne su i arhive koje mogu posluiti u dokumentovanju
tradicionalnih zanata, njihovih proizvoda i tradicionalne ishrane i tipinih
prehrambenih proizvoda Sjeveroistone Bosne. Meu njima izdvajamo:
80

Arhiv Tuzlanskog kantona u Tuzli.

Arhive opina i Medlisa islamskih zajednica.
Arhive privrednih poduzea i Zemljoradnikih zadruga.
Arhive pojedinaca i porodica.
Arheoloki nalazi
Arheoloki nalazi i artefakti nesumnjivo govore o tradicionalnom
ivotu, proizvodima i ishrani ljudi od prahistorije do danas.
U Tuzli su pronaene glinene plitke tave za ukuhavanje slanice i
dobijanje soli iz neolita, koje govore o proizvodnji soli i njegovoj upotrebi u
izhrani jo prije 5.000 godina. Brojni su i drugi arheoloki nalazi.
Etnoloka istraivanja i publikacije
Etnologija ili etnografija kao fundamentalna nauka o tradicionalnom
ivotu naroda i pojedinaca, njihovoj materijalnoj i duhovnoj kulturi,
tradicionalnim proizvodima idt., daje ogroman broj podataka o:
Starim vjetinama, umjetnosti i njihovim proizvodima;
Tradicionalnoj narodnoj privredi i tradicionalnim zanatima;
Tradicionalnim zanatskim proizvodima;
Starim i izvornim tehnikama prerade poljoprivrednih proizvoda;
Tradicionalnim proizvodima u ishrani i tradicionalnim jelima.
Historijska literatura
Dosada pristupana historijska istraivanja i literatura (knjige,
monografije, radovi...), moe dati dosta podataka o tradicionalnim zanatima i
proizvodima na ovom podruju.
Suvremena terenska istraivanja
U novije vrijeme je prisutno neto ubrzanije istraivanje tradicije i
naslijea podruja Sjeveroistone Bosne. Suvremena terenska istraivanja su
nezamjenljiva u poznavanju batine ovog podruja i mogu dati dosta
podataka o istoj.
NEKI TIPINI TRADICIONALNI PROIZVODI
Najnovija istraivanja tradicionalnih prehrambenih proizvoda
Sjeveroistone Bosne a posebno Tuzlanskog kantona izdvojila su neke od
njih. Kao karakteristine primjere navodimo sljedee: suhe ljive, hoaf,
bestilj ili recelj, pekmez od jabuka, ira najee od jabuka, suhi sir ili zarica,
pastrma...
Od proizvoda tradicionalnih zanata i vjetina istiemo: grnarija u
Maleiima, amidijski proizvodi u Tuzli, graaniku keru...
Posebno istiemo tradicionalnu preradu autohtonih sorti jabuka
(samoniklice, ramike...) u iru i pekmez od njih. ira (od persijske rijei ire
sok voa i groa) od jabuka se dobije cijeenjem na starinski nain u
81

posebnim drevnim instrumentima torkuljama. Zatim se ukuhava u velikim

posudama i dobije se pekmez (od persijske rijei begmaz pie) od jabuka.
Ukuhavanjem ljiva na tradicionalni nain se dobiva bestilj gusti
pekmez. U korijenu bosanskog naziva bestilj nalazi se latinska rije pastilla.
ZAKLJUAK
Podruje Sjeveroistone Bosne je relativno slabo istraeno iz gotovo
svih naunih disciplina kada se radi o poznavanju tradicije, naslijea i
batine. Zadnjih godina je na tom planu uraen znaajan pomak.
Krajnje je vrijeme struno i nauno istraiti i evidentirati tradiciju i
naslijee ovog podruja jer je u procesu intenzivnog nestajanja.
Ovo je posebno znaajno uraditi zbog ouvanja, zatite i kvalitetne
prezentacije tradicionalnih zanata, njihovih proizvoda i tradicionalne ishrane
i tipinih prehrambenih proizvoda Sjeveroistone Bosne.
LITERATURA:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.

Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo,

1975.
Abdulah kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom jeziku,
Svjetlost, Sarajevo, 1985.
Antun Hangi, ivot i obiaji Muslimana u Bosni i Hercegovini,
Svjetlost, Sarajevo, 1990.
Hamdija Kreevljakovi, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (14631878), Izabrana djela II, Veselin Maslea, Sarajevo, 1991.
Vahid Beirevi , Autohtone jabuke i kruke sa prostora Bosne i
Hercegovine, Harfo-graf, Tuzla, 2009.
Midhat Jai, Zatita izvornosti, geografskog porijekla i tradicionalnog
ugleda proizvoda u prehrambenoj industriji, Udruenje za razvoj
Nerda, Tuzla, 2009.
Mehmed Pargan, Stari i umjetniki zanati u Bosni i Hercegovini,
Udruenje obrtnika Stari i umjetniki zanati, Tuzla, 2012.
Grupa autora, Stanje i perspektive razvoja tipinih proizvoda
sjeveroistone Bosne i Hercegovine, Nezavisni biro za razvoj,
Gradaac/Modria, 2012.
Grupa autora, Kulturno-historijsko i prirodno naslijee Tuzlanskog
kantona, Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog
naslijea Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2012. (u pripremi)
82

83

84

Mr. sc. Senad HUJDUROVI

ZANATSTVO SJEVEROISTONE BOSNE U PERIODU
OBNOVE I PRVOG PETOGODINJEG PLANA
(1945.-1952.)
UVOD
Sjeveroistona Bosna je od najstarijih vremena predstavljala poseban
kulturno-historijski, geografski i drutveno-ekonomski prostor u okviru
Bosne i Hercegovine. Razvoj zanatstva moe se pratiti od neolitskog doba.
Bazu su predstavljala prirodna bogatstva: drvo i rude raznih metala (olovo,
zlato, srebro, eljezo, i dr.). U doba Rimskog carstva na ovom prostoru
eljezo se koristilo za izradu oruja. Period Osmanskog Carstva obiljeen je
razvojem zanatstva i osnivanjem udruenja zanatlija iste struke koji se
nazivaju esnafi. U Austrougarskoj Monarhiji i Kraljevini Jugoslaviji ono je
bilo pretea industrijskog razvoja.
RAZVOJ ZANATSTVA SJEVEROISTONE BOSNE(1945-1952.)
Nakon zavretka rata nije se moglo odmah pristupiti obnovi
industrijskih postrojenja. Zanatstvo sa kunom radinou je stvaralo
preduvjete za takav poduhvat, jer je bilo znaajno kao dopuna osnovnim
industrijskim granama. Zbog toga je nova vlast dunu panju posveivala
ovim privrednim djelatnostima.
Na prostoru sjeveroistone Bosne i tuzlanskog okruga otvarane su
muke i enske strune kole u Tuzli, Brkom i Bosanskom amcu.
Formirana su zanatlijska udruenja u Tuzli (srez i grad), Gradacu, Brkom,
Bijeljini, Zvorniku, Vlasenici i Srebrenici.41 Ova su udruenja bila vrlo
aktivna i uz njiih su osnovane komisije za polaganje pomonikih ispita
naunika (uenika). Odjeljenje za industriju OKNOT-a (Okrunog narodnog
odbora Tuzla) je ispitivalo mogunost podizanja manjih industrijskih
preduzea.42
S ciljem unapreenja zanatstva tokom 1945. godine osnivane su
zadrune, tj. dravne radionice: U Tuzli pod rukovodstvom GNO-a
(Gradskog narodnog odbora, prim. S.H.) obuarska i krojaka radionica,
41

Arhiv Tuzlanskog kantona (u daljem tekstu: A TK), OKNOT, K-1, fasc. 1, dok. br.
141/4, Mjeseni izvjetaj OKNOT-a za decembar 1945., Tuzla, 5.1.1946.
42
Isto.

85

stolarska radionica u Tuzli i Brkom u nadlenosti ovog Odbora (Okrunog),

obuarsko-opanarska i krojaka pod rukovodstvom GNO-a Bijeljina, kao i
bravarsko-mehaniarska, a u Bosanskom amcu obuarska i krojaka, u
Lukavcu dvije obuarske i u Gradacu jedna obuarska pod rukovodstvom
sreskih odbora.43 Ove radionice su imale velike tekoe oko nabavke
sirovina i nedostatka obrtnog kapitala.
U gradu Tuzli u 1945. godini bili su zastupljeni sljedei zanati:
kolarski, kovaki, pekarski, brijaki, slastiarski, obuarski, limarski,
abadijski, vulkanizerski, sahaijski, terzijski, stolarski, pukarski, sedlarski,
kujundijski, opanarski, kazandijski, tanarski, vodoinstalaterski, i dr.
Postojale su 3 zanatske radnje u sjeveroistonoj Bosni pod upravom
OUND-a (Okrune uprave narodnih dobara) za tuzlanski okrug, i to: jedna
radionica soda-vode, jedna obuarska radionica i jedna tilerska.44 Prva je
bila izdata pod mjeseni najam kao i trea (stolarska, tilerska), a druga je
prodata. Inventar dvije ljevaonice je odnijela okupatorska vojska, djelimino
i JA, tako da su samo objekti izdati pod najam. I namjetaj je podijeljen uz
revers pojedincima i ustanovama, a oduzeto jo 6 namjetaja od prognanih
Nijemaca. Privredni odsjek OUND-a je podnio tube protiv lica koja nisu
prijavila imovinu steenu za vrijeme NDH kupovinom od protjeranih Srba i
Jevreja.
Prije Drugog svjetskog rata na prostoru sjeveroistone Bosne su bili
zastupljeni razni zanati. Za razliku od vremena Kraljevine Jugoslavije kada je
bio rairen privatni sektor, nova vlast nakon osloboenja zemlje forsirala je
dravni i zadruni sektor. Privatno zanatstvo je do kraja septembra 1949.
godine imalo ove karakteristike:
1) GNO Bijeljina - na teritoriji ovog Odbora postojale su 32 vrste raznih
privatnih zanatskih radnji, dok je njihov broj prije rata bio daleko vei.
Poslije rata dolo je do formiranja dravnih i zadrunih zanatskih
radionica nautrb privatnih, pa su potpuno zaputeni sljedei zanati:
mesarski, tapetarski, jorgandijski, brusaki, tkaki, mlinarski,
buregdijski, zlatarski, i dr. Izvjestan dio ovih zanata preao je u
dravni i zadruni sektor. Da bi se ponovo oivjeli trebalo je
obezbijediti nabavku materijala.
2) GNO Derventa - imao je 16 privatnih zanatskih radnji. Nedostatak alata
i materijala su glavne konice za dalji razvoj. Zaputeni su sljedei
43

A TK, OKNOT, Izvjetaj o radu Izvrnog odbora u vremenskom razdoblju od

28.12.1945. do 27.4.1946. godine, tampa Okrune narodne tamparije, Tuzla, 1946., str.
13.
44
Arhiv Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: A BiH), Zemaljska uprava narodnih dobara
Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: ZUND BiH), dok. br. 11432/1945, Izvjetaj o radu
Okrune uprave narodnih dobara za tuzlanski okrug upuen Zemaljskoj upravi narodnih
dobara BiH, Tuzla, 2.10.1945.

86

zanati: obuarski, strojobravarski, pekarski, tesarski, poslastiarski,

elektroinstalaterski, i dr.
3) GNO Doboj - postojalo je 17 vrsta privatnih zanata. Za vrijeme rata
znatno se smanjio broj obuara i krojaa. Specifini zanati za ovaj kraj
su bili: bavarski, lonarski, kazandijski i biuterijski (igrake od
gipsa).
4) GNO Tuzla - prije rata bilo je 60 vrsta privatnih zanata, a 1949. godine
37. Zbog niskih cijena njihovih proizvoda nisu se mogli razvijati.
5) SNO Bijeljina (Sreski narodni odbor Bijeljina) - zanatske radionice su
imale potrebu za sirovinama kao to su: koa, rezana graa, ekseri,
razne boje, itd. Trebalo je forsirati ukljuivanje uenika, jer bez njihove
obuke postojala je opasnost da ovi zanati izumru. Najznaajniji zanati
su bili: stolari, kolari, kovai, obuari, sarai, urije, opanari i limari.
Za unapreenje zanatstva teite se moralo baciti na formiranje
zanatskih radionica pri seljakim radnim zadrugama, jer je zadruni
sektor prilino ojaao.
6) SNO Bosanski Brod - najvanije grane zanatstva prije rata su bile
drvopreraivaka i metalopreraivaka, a najslabije: remenarska,
kazandijska, strojobravarska, mehaniarska, asovniarska i
kujundijska. Pojedini zanati (zidari, kazandije i asovniari) su
izumrli. Potrebno je bilo osnivati kombinovane zanatske radionice i
stvarati povoljne uvjete.
Godine 1944. na inicijativu Ekonomskog odsjeka taba 3. korpusa
osnovana je vojno-stolarska radionica u Tuzli. Pokuaj da se od nje stvori
stolarska zadruga nije uspio. U aprilu 1946. formirana je okruna stolarska
radionica koja je imala veliki doprinos u obradi drvne grae za obnovu
popaljenih sela u sjeveroistonoj Bosni. Radionica je 1948. godine udarila
temelje za osnivanje preduzea Partizan.
S tim u vezi, moe se zakljuiti da je i zanatstvo bilo aktivno ukljueno
u prvi petogodinji plan i u prvim poslijeratnim godinama povezano sa
graevinskom djelatnou. OKNOT je traio kredite za preduzea i radionice
i to za tampariju i stolarske radionice u Brkom i Tuzli kredit od 1.400.000
dinara, a za radionice GNO-a Bijeljina 800.000 din.45

45

A TK, OKNOT, Izvjetaj o radu Izvrnog odbora u vremenskom razdoblju od

28.12.1945. do 27.4.1946. godine, tampa Okrune narodne tamparije, Tuzla, 1946., str.
13.

87

GNO Tuzla je formirao svoju obuarsku radionicu 1. 3. 1946. godine u

kojoj je bilo zaposleno 95 strunih radnika. Uviajui potrebu da se u samom
gradu oformi jedna takva zanatska radionica koja nee obavljati samo rune
poslove, Odbor je donio zakljuak da se to prije pristupi nabavci obuarskih
strojeva za izradu obue u veim koliinama, posebno iz razloga to je
tuzlanski bazen preteno radniki kraj u kome je zaposleno preko 10.000
radnika.
Spisak stanja zanatskih radionica maglajskog sreza od marta 1941. do
juna 1945. godine prikazan je u prilogu br. 1.
)

Prilog br. 1. Spisak stanja zanatskih radionica maglajskog sreza od marta

1941. do juna 1945. godine
(A TK OKNOT K-51, fasc. 2, Maglaj, 14.8.1945.)

Odbor je zakljuio da se u tu svrhu investira iznos od 1.000.000

dinara.46 Iz ovog kredita potrebno je nabaviti strojeve, osigurati dovoz i
montiranje istih i snositi trokove kolovanja strunog kadra u drugim
tvornicama obue u FNRJ. U dravno preduzee Bata u Borovu Odbor je
poslao 5 svojih strunih radnika radi obuke za rukovanje strojevima, a onda
se planiralo upuivanje i druge ekipe. Takoe je usvojen zakljuak o
podizanju nove moderne zgrade za obuarsku radionicu, a gradnja bi trajala
46

A TK, OKNOT, K-79, fasc. 1, dok. br. 12085/17, Obrazloenje investicija Gradskog
narodnog odbora Tuzla za obuarsku radionu, nedatirano.

88

od 1. 4. do 30. 10. 1947. godine. Investicija je iznosila 6.000.000 dinara za

nabavku potrebnog graevinskog materijala i za trebovanje alata 75.000
dinara.47 Naime, postojea obuarska radionica nije imala odgovarajue
kalupe za izradu i popravku cipela, ivae maine za krojenje i ivanje, i dr.
Mehanika radionica koja je vremenom prerasla u tvornicu transportnih
ureaja (TTU) osnovana je u novembru 1936. godine. Njeni radnici su nakon
konanog osloboenja Tuzle (17.9.1944.) zapoeli sa obnovom parnih
kotlova, turbina i generatora u elektrinoj centrali u Kreki.
Poto u gradu Tuzli nije postojala nijedna moderna kovako-kolarska
radionica koja bi mogla zadovoljiti potrebe GNO-a Tuzla, privatnih lica i
ostalih ustanova, Odbor je donio odluku da se im prije to uini. Predloena
investicija je iznosila 100.000 dinara za kompletan kovaki i kolarski alat.48
Formiranje ovog preduzea planirano je u periodu od 1.1. do 1.4. 1947.
godine. Razlog je veliki interes stanovnitva za takvim objektom.
S obzirom na intenzivnu graevinsku djelatnost koja e se odvijati u
1947. godini i narednom periodu, Gradski Izvrni odbor je donio zakljuak
da se u to kraem roku, a najkasnije do 1.3.1947. formira limarska radionica.
Investicija je iznosila 500.000 dinara u svrhu nabavke potrebnog alata i
strojeva.49 Ovo e se preduzee baviti ne samo proizvodnjom potrebnog
materijala za graevinske radove, ve i izradom seoskih limenih pei, cijevi,
kanti za vodu i drugog limarskog pribora.
Godine 1945. neki demobilisani borci poeli su raditi u stolarskoj
radionici GNO-a u Tuzli. Osposobljene su zgrade Kluba divizije, hotela
Bristol, Tehnike kole, itd.
Na prostoru tuzlanskog okruga nalazilo se 8 dravnih stolarskih
radionica od kojih su dvije samostalne (u Tuzli i Derventi), a ostalih 6 (u
Vlasenici, Brkom, Graanici, Modriu, Bosankom amcu i Doboju) u
okviru drugih preduzea SNO-a kao sreskih privrednih preduzea, umskoindustrijskih preduzea, itd. Pomenute stolarije su imale proizvodni zadatak
da izrade 6.450 komada tipskih prozora i 5.070 vrata.50 Osim ovih, planom je
obuhvaeno 19 privatnih i jedna zadruna stolarska radionica. Plan je
uspostavljen od strane Zemaljske Planske komisije.
U prvom polugoditu ove godine ispunjen je sa 599 prozora i 234
vrata, to ini 39% za prozore i 18% za vrata, a na godinjem nivou 9% za

47

Isto, dok. br. 12085/17-18.

A TK, OKNOT, K-79, fasc. 1, dok. br. 12085/19, Obrazloenje investicija Gradskog
narodnog odbora Tuzla za kovako-kolarsku radionu, nedatirano.
49
A TK, OKNOT, K-79, fasc. 1, dok. br. 12085/20, Obrazloenje investicija Gradskog
narodnog odbora Tuzla za kovako-kolarsku radionu, nedatirano.
50
A TK, OKNOT, K-79, fasc.2, dok. br. 12175/5, Planska komisija OKNOT-a Analiza
plana proizvodnje, nedatirano.
48

89

prozore i 5% za vrata.51 Uzrok neizvrenja zadatka je nedostatak suhe daske,

pa su radionice radile sa manjim kapacitetom.
Na podruju okruga postojale su dvije obuarske radionice dravnog
sektora u Tuzli i Derventi od kojih je ova posljednja posjedovala maine.
Radionice su dobile proizvodni zadatak od Ministarstva industrije NR BiH
preko industrijskog odjeljenja ONO-a koje ih snabdijeva. Nisu mogle ispuniti
zadatak zbog pomanjkanja materijala.
Gradska obuarska radionica u Tuzli je prema planu u 1947. godini
trebala izraditi 10.000 pari cipela za potrebe stanovnitva. Meutim, izraeno
je 12.877 pari cipela i izvreno 22.000 raznih popravki. Obuarska radionica
GNO-a Tuzla brojala je 70 kvalifikovanih radnika i 21 uenika u privredi.52
Sindikat i uprava preduzea su bili vrsto povezani. Osnovan je kurs za
krojenje i kurs osnovnog znanja.
Godine 1947. osnovano je preduzee za remont. U poetku je to bila
mala i slabo opremljena radionica. Zahvaljujui poveanju broja vozila
drumskog saobraaja irile su se i mogunosti razvoja ove radionice.
U Tuzli je radila Zanatska kola sa praktinom obukom za kolovanje
radnike omladine. Aprila 1945. godine otvorena je egrtska kola u kojoj su pored
opih uvedeni i struni predmeti. kolske 1948/49. godine odvojila se od
Industrijske kole i imala velike potekoe zbog nedostatka kolskog prostora.
Nastava se izvodila pri osnovnoj koli u Srpskoj varoi, a kola je imala 7 odjeljenja
sa oko 148 uenika.53
Godine 1946. u Dravnoj mukoj zanatskoj koli u Tuzli otvoren je odsjek
elektromehanike, a 1947. godine tokarski, automehaniarski i odsjek precizne
mehanike. Na taj nain stvoreni su uslovi za pretvaranje Dravne muke zanatske
kole u Dravnu industrijsku kolu za preradu i obradu metala (septembar
1947.godine).54

Na podruju bijeljinskog sreza u 1947. godini, izmeu ostalog, bili su

zastupljeni sljedei zanati: stolari sa ukupnim brojem radionica 18,
mehaniari (1), bravari (6), kovai (56), kolari (21), limari (5), zidari
(duneri) (8), graevinari (1), soboslikari (3), kamenoresci i firmopisci
(1).55
Sreska obuarska zadruga u Koraju je bila u vlasnitvu SNO-a a Lopare
i imala je lokalni znaaj. U preduzeu se radilo po normi i uinku.
51

Isto.
A TK, Front slobode, god. VII, br. 151, Gradska obuarska radiona u Tuzli postigla je
dobre rezultate u 1947. godini, Tuzla, 1. 2. 1948., str. 2.
53
Osamdeset godina rada Zanatske kole Tuzla 1908 1988 (kola sa praktinom obukom
i za uenike u privredi), RO TC, OOUR kola s praktinom obukom i za uenike u privredi
Tuzla, Tuzla, 1988., str. 77.
54
Senaid Hadi, Sjeveroistona Bosna u historijskim izvorima 1945-1952 (neobjavljen
magistarski rad), str. 29.
55
A TK, OKNOT, K-45, fasc. 1, dok. br. 6172/15, Spisak zanatlijskih radionica u srezu
bijeljinskom, Bijeljina, 2.5.1947.
52

90

Na podruju sreza Lopare nije djelovalo udruenje zanatlija. Stanje

zanatstva do kraja jula 1949. godine izgledalo je ovako: dravni sektor (1
stolarska, 1 limarska i 1 kolarska radionica) i zadruni sektor (3 kovake, 1
kolarska, 1 krojaka, 1 obuarska i 2 brijake radionice). 56 Kolarska i
limarska radionica kod dravnog sektora bile su u sastavu sreskog
graevinskog preduzea. Do rata su navedene radionice bile iskljuivo
privatne. Vei broj vlasnika radionica i njihovog osoblja su poslije rata
zaposleni kao kvalifikovani radnici u dravnim i zadrunim radionicama.
Jedan dio njih (opanara, pekara i abadija) napustio je svoj poziv i posvetio
se drugim profesijama. Razlozi su to opanari i pekari nisu imali dovoljno
materijala, a abadije zbog smanjenja potranje njihovih proizvoda i
nestaice materijala, tj. abe. Meutim, osjeala se kod lokalnog stanovnitva
velika potreba za opancima, naroito ikara koji se smatraju narodnom
nonjom. Sreska metalna radionica u Graanici osnovana je u aprilu 1949.
godine i za kratko vrijeme postigla dobre rezultate u svom radu. Bavila se
proizvodnjom kanti za vodu, korita za pranje vea, itd.
Stanje zanatstva na prostoru SNO-a Bosanski Brod od osloboenja do
prve polovine avgusta 1949. godine: 3 stolarska, 3 krojaka, 4 kovaka, 3
kolarska, 6 obuarskih, 6 brijakih, 2 bravarska, 2 limarska i 2 urarska
obrtnika (ukupno 31).57
Na podruju SNO-a Bosanski amac odreene vrste zanata su brojano
opale od osloboenja do kraja jula 1949. godine. To se desilo zbog stradanja
zanatlija od strane okupatora, kao i u NOB-u, a nisu ostavili nasljednike.
Pekarski i voskarski zanati su bili ekonomski nerentabilni. Jedan dio zanatlija
preao je u slubu kao slubenici ili su birani od naroda zapoeli politiki rad.
Nedostatak materijala, alata i siromatvo su spreavali zanatlije da vre
obuku uenika.
Izvjesne vrste zanata potrebne socijalistikoj izgradnji nisu se razvijale
u Kraljevini Jugoslaviji. Kapitalistiki sistem je majstore orjentisao ka veoj
zaradi (profitu). Tako su jedne grane zanata opadale, a broj onih koje su
sticale veliki profit rastao. Nije se vodilo rauna o interesima jednog
podruja. Neki zanati su izumrli, kao npr. zidari, kazandije, mehaniari,
strojobravari, kujundije i urari i trebalo ih je forsirati.
Sreska planska komisija je u 1950. godini predvidjela izgradnju doma,
tj. internata kombinovanog sa kolom za uenike u privredi, te razne
radionice po vrstama zanata kako bi se uenici struno uzdizali i u duhu
56

A TK, Oblasni narodni odbor Tuzla (u daljem tekstu: OBNOT), elektronska forma (u
daljem tekstu: ef), K-143, dok. br. 10329/50, Izvjetaj Planske komisije SNO-a Lopare o
unapreenju zanatstva upuen Planskoj komisiji OBNOT-a, Lopare, 29.7.1949.
57
A TK, OBNOT, ef, K-143, dok. br. 10329/50, Izvjetaj Sreske Planske komisije Bosanski
Brod o unapreenju zanatstva upuen Oblasnoj Planskoj komisiji u Tuzli, Bosanski Brod,
10.8.1949.

91

socijalizma.58 Nedostatak materijala i alata se i ovdje nametao kao poseban

problem. Zanatske radnje GNO-a Tuzla od kraja rata do kraja avgusta 1949.
godine pruale su sljedeu sliku: 2 abadijske, 1 automehaniarska, 3
bravarske, 22 brijake, 2 dimnjaarske, 3 elektroinstalaterske, 3 fotografske,
2 firmopisca, 2 vodoinstalatera, 8 kovakih, 1 kalajdijska, 1 kalupdija
fesova, 4 kazandijske, 3 kujundijske, 4 kolarske, 14 krojakih, 1 krojaka
(enska), 4 lonarske, 4 limarske, 2 precizna mehaniara, 1 modiskinja, 1
noarska, 1 nanuldija, 1 ostraka, 19 obuarskih, 5 opanarskih, 5 pekarskih,
1 remenarska, 3 soboslikarske, 8 stolarskih, 3 urarske, 1 staklorezaka, 2
amidijske, 3 terzijske, 1 tapetarska i 1 vulkanizerska. 59
Zanatstvu se u Bosni i Hercegovini nije poklanjala dovoljna panja.
Ono se sporo uzdizalo i obnavljalo. Nastojanja su ila u pravcu stvaranja
dravnih zanatskih preduzea koja su se bavila serijskom proizvodnjom.
Godine 1952. u BiH prosjean broj zanatlija na 1000 stanovnika iznosio je 7.
U Tuzli je takoer iznosio 7, a Loparama 3. Stanje zanatskih radnji i kadrova
BiH u 1951. godini prikazano je u tabeli br. 1.
1951
Sektor

Broj
Radnji

Radnika

Uenika

Dravni

393

4.637

3.361

Zadruni

88

2.842

1.422

Privatni

6.675

1.800

2.124

Tabela br. 1. Stanje zanatskih radnji i kadrova BiH u 1951. godini. 60

Iz ove tabele se moe vidjeti da su 1951. godine u BiH najvei broj

inile privatne zanatske radnje, ali je bitno istai da je sve vie zanatlija
prelazilo iz privatnog u dravni i zadruni sektor.
Tokom prve polovine 1951.godine mala panja se posveivala
zanatskoj djelatnosti. Narodni odbori sjeveroistone Bosne su teite svog
58

A TK, OBNOT, ef, K-143, dok. br. 10329/32, Zapisnik Planske komisije SNO-a Bosanski
amac po predmetu unapreenja zanatstva, Bosanski amac, 23.7.1949.
59
A TK, OBNOT, ef, K-143, dok. br. 10329/36, Izvjetaj Planske komisije Gradskog
narodnog odbora Tuzla o unapreenju zanatstva upuen Planskoj komisiji OBNOT-a,
Tuzla, 22.8.1949.
60
Arhiv Jugoslavije (u daljem tekstu: AJ)-507-XI-5-I/14, SKJ, Komisija za privredna
pitanja (1945-1952), Informacije Komisije CK KP BiH br. 8 za privredna pitanja za dan
29.7.1952., Sarajevo, 29.7.1952.

92

rada usmjerili na ukljuivanje zanatlija u zadruni i dravni sektor, a potom

se u radionicama uglavnom razvijala tendencija za serijskom proizvodnjom.
Pristupilo se mehanizaciji i industrijskoj proizvodnji. Zanatske komore nisu
dovoljno radile na jaanju i proirenju zanatstva. U radni odnos su ukljueni
uenici u privredi. Neki odbori su se plaili konkurencije, te su tim stavom
pravdali svoj odnos prema zanatstvu. Ovakvih pojava je bilo poetkom
1951.godine kod GNO-a Tuzla, GNO-a Bijeljina, SNO-a Tesli, i dr.
Situacija se kasnije popravljala. Primjetno je znatno smanjenje broja zanatlija
Tuzle kada se porede podaci iz 1939. i 1951.godine. Odnos je sljedei:
brijake radnje 44-24, poslastiari 21-2, obuari 48-24, abadije 7-2, stolari
18-11, kujundije (zlatari) 6-3 (sa jednim uenikom u privredi), mutabdije
1-0, itd.61
Na podruju tuzlanske oblasti 1951. godine registrovano je 77
industrijskih preduzea, 874 zanatska preduzea i radionice, i to: dravnog
sektora 159, zadrunog 125 i privatnog 590.62 Vei broj narodnih odbora nije
teio proirenju kapaciteta industrijskih i zanatskih preduzea i njihovog
asortimana, nego su se vie orijentisali na proizvodnju onih artikala koji su
najpogodniji za rad i realizaciju plana proizvodnje po vrijednosti. Plan trine
dobiti u 1950.godini ostvaren je sa 70,5% za itavu tuzlansku oblast. Samo
nekoliko odbora je izvrilo planski zadatak sa 100% ili premailo: SNO
Bosanski Brod, SNO Brko, SNO Maglaj, SNO Tesli, SNO Tuzla i SNO
Zvornik.63
Aprila 1952. godine u gradu Tuzli formirana je elektro-instalaterska
radionica Nikola Tesla koja se bavila uvoenjem elektroinstalacija i
popravkom elektromotora i radio-aparata. Njen znaaj je porastao sa jaom
stambenom izgradnjom i poveanjem broja gradskog stanovnitva koje je
posjedovalo radio-aparate. Za 1952. godinu planom je predviena vrijednost
usluga od 1,2 miliona dinara, a njihova ostvarena vrijednost do kraja iste
godine iznosila je 8,218.000 dinara.64
UDRUENJA ZANATLIJA (SRESKE ZANATSKE KOMORE)
Sa ciljem unapreenja zanatstva osnivana su udruenja zanatlija koja su
nakon izvjesnog vremena preimenovana u Sreske zanatske komore.
Djelokrug rada je obuhvatao poslove oko nabavke potrebnih sredstava i
61

A TK, OBNOT, K-80, dok.br.5828/11, Izvjetaj o radu Povjerenitva lokalne privrede i

komunalnih poslova ONO-a, nedatirano.
62
Isto, dok.br.5828/9.
63
A TK, OBNOT, K-80, dok.br.5828/9, Izvjetaj o radu Povjerenitva lokalne privrede i
komunalnih poslova ONO-a, nedatirano.
64
Dervi Sui, Tuzla prolost - informacije - perspektive, rukopis, Tuzla, nedatirano, str.
32-33.

93

materijala zanatlijama preko nabavno-prodajnih stanica i utvrivanje radnog

vremena njihovih radnji. Zanatske komore su nastojale proiriti mreu
zanatske djelatnosti na podruju sreza. Za rjeavanje odreenih pitanja o
stanju zanatstva obraali su se GNO-ima. Npr. Udruenje zanatlija u Brkom
je donijelo sljedeu odluku: Materijal koji dolazi zanatskoj zadruzi od sada
ne smije vrit raspodjelu GNO kao to je to poeo initi, nego on samo moe
raspodjelu robe kontrolisati sa kontrolnim Odborom Saveza (zanatskih
zadruga, prim. S. H.) a da raspodjelu robe koja pristie zadruzi vriti treba
Odbor dotine zadruge.65
U zanatske komore su bili ukljueni predstavnici razliitih struka.
Svaka struka imala je svoju sekciju.66 Nadalje, zanatske komore su vodile
rauna o svim radnicima i uenicima i boljem kvalitetu rada u radnjama i
radionicama, te radile na rjeavanju onih pitanja snabdijevanja stanovnitva
proizvodima koje industrija nije mogla obezbijediti. Pod svojim okriljem su
imale privatne radnje i radionice zadrunog i dravnog sektora.
U poslijeratnom periodu na podruju Brkog bili su zastupljeni sljedei
zanati: kolari, obuari, zidari, stolari, lonari, duneri, putujue kalajdije, i
dr.67 Bijeljina je bila poznata po razvijenom zanatstvu. Na teritoriji ovog
sreza su tokom 1952. godine zabiljeeni ovi zanati: duneri, bojadije,
pekari, najderi, kovai, zidari, idr.68 U 1953. godini: bravari, mehaniari,
limari, krpadije, kazandije, kreari, crepari i ciglari, vodeniari (Glaviice,
Ugljevik, Vrani, Bogutovo Selo), i dr.69
Na prostoru SNO-a Maglaj zanatstvo je bilo znatno rasprostranjenije
prije Drugog svjetskog rata nego nakon osloboenja. Vei broj zanatlija je
napustio svoje zanate i ukljuio se u dravna privredna preduzea i razne
dravne institucije. Tako se njihov broj smanjio za 50% u odnosu na period
prije rata.70 Majstori uglavnom nisu primali uenike tako da ovu privrednu
djelatnost nije imao ko nastaviti (obuari, brijai, krojai, limari i kovai).
Jedna obuarska zadruga nije mogla zadovoljiti potrebe lokalnog
stanovnitva. Postojala je opasnost da limarski zanat potpuno iezne.
65

A TK, Sreska zanatska komora Brko, knjiga 4, Zapisnik XI sa ireg sastanka lanstva
udruenja zanatlija u Brkom odranog 25.5.1948. godine.
66
A TK, Sreska zanatska komora Brko, knjiga 4, Zapisnik 1 sa prve sjednice Odbora
udruenja zanatlija u Brkom odrane 15.8.1945. godine. Prva sekcija u Brkom je bila
sekcija pekara i krojaa (16.8.1945.).
67
A TK, Udruenje zanatlija Brko (od 1927. do 1945.), knjiga 5, Registar privatnih
zanatskih radnji, nedatirano.
68
A TK, Sreska zanatska komora Bijeljina (u daljem tekstu: SZK BI), knjiga 2, Evidencija
samostalnih zanatlija sa podruja Bijeljine (sa podatkom otvaranja, ustrojena 1952. godine).
69
A TK, SZK BI, knjiga 3.
70
A TK, OBNOT, ef, K-140, dok. br. 10123/3, Izvjetaj Planske komisije Izvrnog odbora
SNO-a Maglaj o unapreenju zanatstva upuen Planskoj komisiji OBNOT-a, Maglaj,
2.8.1949.

94

Za 1951. godinu SNO Kladanj je planirao osnovati krojako preduzee

zajedno sa obuarima i investicije za nabavku opreme. Dotada se krojaka
radionica u Kladnju nalazila pri umskom gazdinstvu Konjuh tako da je
ivenje odjee obezbijeeno samo za radnike navedenog preduzea. SNO je
na svojoj sjednici donio odluku da se oformi krojako preduzee koje bi
podmirivalo potrebe cjelokupnog stanovnitva sreza.
REGISTROVANA ZANATSKA PREDUZEA
Na prostoru sjeveroistone Bosne registrovana su sljedea zanatska
preduzea:
1)
2)
3)
4)
-

SNO Odak
sreska stolarska radionica Odak; prerada drveta; osnovano 26.6.1948.
sreska metalna radionica Odak; prerada metala; 19.6.1949.
obuarska radionica Odak; prerada koe; 28.6.1948.
SNO Derventa
dravna obuarska radionica GNO Derventa; izrada obue od koe;
10.9.1946.
dravna stolarska radionica GNO Derventa; proizvodnja graevinske
stolarije, kunog namjetaja, i dr.; 31.10.1946.
zanatsko-krojaka zadruga s.o.j.; prerada tekstila; 15.7.1947.
etkarska radionica - udruenje slijepih Jugoslavije; izrada etki i kistova;
15.5.1949.
SNO Bosanski amac
sreska metalna radionica Bosanski amac; obrada metala; 8.2.1947.
obuarska radionica Bosanski amac; izrada obue od gume i koe;
15.4.1947.
abadijska radionica Bosanski amac; izrada predmeta narodne nonje;
22.7.1948.
krojaka zadruga Oraje; prerada tekstila; 2.6.1947.
krojaka zadruga Bosanski amac; prerada tekstila; 1.4.1947.
krojaka zadruga Prud; prerada tekstila
obuarska zadruga Oraje; izrada obue od gume i koe; 13.6.1947.
SNO Brko
sreska stolarija; prerada drveta; 15.5.1949.
sresko zanatsko preduzee; prerada metala; 7.8.1949.
sresko obuarsko preduzee; proizvodnja i opravka obue; 15.5.1949.
koarska zadruga Haris Sulji; proizvodnja koe; 24.4.1947.
opanarska zadruga; proizvodnja opanaka; 24.4.1947.
gradsko zanatsko-obuarsko-remenarsko preduzee Koorad; obuarske
opravke i razne usluge; 1.3.1949.
95

- gradsko zanatsko-metalno preduzee Metalac; prerada metala;

17.2.1949.
- gradska Uarija; proizvodnja uarske robe; 18.2.1949.
- krojaka zadruga; proizvodnja gotove tekstilne robe; 24.4.1947.
- obuarska zadruga; proizvodnja obue; 24.4.1947.
5) SNO Gradaac
- sreska obuarska zadruga Gradaac; prerada koe; 16.5.1946.
- stolarsko-drvodjeljska radionica Gradaac; prerada drveta; 5.2.1949.
- kovaka elektro-mehanika radionica Gradaac; prerada metala;
21.3.1949.
6) SNO Zvornik
- sresko stolarsko preduzee; 19.5.1949.
- obuarska zadruga; 23.10.1945.
7) SNO Bijeljina
- zanatska kovaka radionica pri zemljoradnikoj nabavno-prodajnoj
zadruzi u Janjarima turskim; 1948.
- zanatska obuarska radionica pri zemljoradnikoj nabavnoj zadruzi u
Janjarima turskim; 1948.
- zanatska kovaka radionica pri zemljoradnikoj nabavnoj zadruzi Glinje;
1948.
- kombinovana stolarska radionica; 8.2.1948.
8) SNO Modria
- elektrometalska radionica Modria; proizvodnja elektrine energije;
19.1.1949.
- obuarsko-opanarska zadruga Modria; proizvodnja obue; 15.8.1947.
- krojaka zadruga Modria; proizvodnja odjee; 15.4.1948.
9) SNO Graanica
- stolarska radionica Graanica
- kovako-kolarska radionica Graanica; metalopreraivaka djelatnost
- obuarsko-opanarska zadruga Graanica; proizvodnja kone i gumene
obue
- sitarska radionica Graanica; izrada sita i reeta, pletenih korpi i ostalog
- sreska krojaka radionica
- kovako-kolarska radionica Klokotnica
- kovako-kolarsko-potkivaka radionica u Seoni; prerada metala i izrada
kola i kolarskih dijelova.
10)
SNO Tuzla
- sreska kovako-kolarska radionica Purai; prerada metala; 27.2.1949.
- obuarsko preduzee Ozren Purai; proizvodnja kone obue;
22.5.1946.
- preduzee Udarnik; proizvodnja obue i konfekcije; 20.4.1948.
- preduzee Partizan; proizvodnja stolarskih proizvoda; 20.4.1948.
96

- preduzee Grafiar; tamparija; 20.4.1948.

- preduzee Metalac; radionica za izradu metalnih proizvoda; 27.11.1948
11)
SNO Maglaj
- sreska kombinovana radionica Maglaj; proizvodnja kunog namjetaja i
razne opravke; 24.1.1949.
- obuarska zadruga Maglaj; proizvodnja svih vrsta enskih i mukih cipela;
26.5.1947.
- obuarska zadruga Novi eher; izrada enskih niskih seljakih cipela i
opravka; 28.8.1948.
12)
SNO Bosanski Brod
- stolarska radionica Polet Bosanski Brod; 27.8.1948.
- obuarska zadruga Bosanski Brod; izrada obue; 22.12.1946.
- krojaka zadruga Bosanski Brod; izrada rublja i odijela; 8.3.1948.
- 8 brijakih obrtnika Bosanski Brod
- 7 obuarskih obrtnika Bosanski Brod
- 8 kovako-kolarskih obrtnika Bosanski Brod
- 3 obrtnika krojaa Bosanski Brod
- 5 obrtnika stolara Bosanski Brod
- 1 obrtnik zidar Sijekovac; 1935.
- 1 obrtnik dimnjaar Bosanski Brod
13)
SNO Doboj
- kovako-kolarska radionica; 29.10.1948.
- gradsko lokalno preduzee Stolarska radionica; izrada namjetaja i
gradske stolarije; 18.3.1948.
- gradsko lokalno preduzee Krojaka radionica; 18.3.1948.
14)
SNO Tesli
- sreska stolarska radionica Tesli; izrada kune i kancelarijske stolarije;
28.1.1948.
- sreska mehaniarska radionica Tesli; popravka poljoprivrednih sprava i
motornih vozila; 28.1.1948.
- obuarska zadruga Tesli; izrada nove obue.71
ZAKLJUAK
U periodu nakon Drugog svjetskog rata na prostoru sjeveroistone
Bosne zanatstvo dravnog i zadrunog sektora je bilo nedovoljno razvijeno.
Zbog toga je nova vlast morala raditi na njegovom propagiranju putem
tampe, izlobi, reklama, strune literature, udbenika, itd. Radi podizanja
ivotnog standarda stanovnitva razvoj zanatstva je podrazumijevao i
71

A TK, OBNOT, ef, dok. br. 10319/1-56, Evidencija lokalnih privrednih preduzea
tuzlanske oblasti, 1949. godina.

97

stvaranje strunog i obrazovanog kadra u zanatskim kolama, kolama za

uenike u industriji i zanatstvu i na teajevima. One su bile tek u zaetku.
Dravne zanatske radionice su formirane radi bolje povezanosti sela i grada i
ravnomjernog snabdijevanja zanatskim proizvodima i raznim uslugama. To
su bile gradske i sreske zanatske radionice: limara, stolara, obuara, krojaa,
kolara, kovaa, bravara, brijaa, i dr. Udruenja zanatlija (sreske zanatske
komore) radile su na organizacionom jaanju ove privredne djelatnosti. One
su se brinule o snabdijevanju zanatlija potrebnim alatom i materijalom.
Zanatstvo je bilo aktivno ukljueno u prvi petogodinji plan i u prvim
poslijeratnim godinama povezano sa graevinskom djelatonou. Narodni
odbori su usmjerili ukljuivanje zanatlija u zadruni i dravni sektor gdje se
razvijala tendencija za serijskom proizvodnjom. Pristupilo se mehanizaciji i
industrijskoj proizvodnji.
IZVORI I LITERATURA
Izvori:
Neobjavljeni izvori:
Arhiv Tuzlanskog kantona, Tuzla
Fondovi:
1. Oblasni narodni odbor Tuzla (OBNOT)
2. Okruni narodni odbor Tuzla (OKNOT)
3. Sreska zanatska komora Bijeljina (SZK BI)
4. Sreska zanatska komora Brko
5. Udruenje zanatlija Brko (od 1927. do 1945.)
Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo
Fond:
1. Zemaljska uprava narodnih dobara (ZUND BiH)
Arhiv Jugoslavije, Beograd
Fond:
1. SKJ, Komisija za privredna pitanja (1945-1952).
Rukopisi:
1. Hadi Senaid, Sjeveroistona Bosna u historijskim izvorima 19451952 (neobjavljen magistarski rad), JU Univerzitet u TuzliFilozofski fakultet, Tuzla, 2004.
2. Hujdurovi Senad, Privreda sjeveroistone Bosne u periodu obnove
i prvog petogodinjeg plana (1945.-1952.), neobjavljen magistarski
rad, JU Univerzitet u Tuzli-Filozofski fakultet, Tuzla, 2012.
3. Sui Dervi, Tuzla prolost - informacije - perspektive, rukopis,
Tuzla, nedatirano.
98

Stare novine:

1. Front slobode, god. VII, br. 151, Tuzla, 1. 2. 1948..

Literatura:

1. Enciklopedija Jugoslavije, Socijalistika Republika Bosna i

Hercegovina-separat iz II izdanja Enciklopedije Jugoslavije,
Jugoslavenski Leksikografski Zavod, Zagreb, 1983.
2. Energoinvest, Tvornica transportnih ureaja Tuzla 1936-1976,
Tuzla, 1976.
3. Grupa autora, Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do
kraja Drugog svjetskog rata, Svjetlost, Sarajevo, 1998.
4. Kreevljakovi Hamdija, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini,
Nauno drutvo NR BiH, Djela, knjiga XVII, Odjeljenje istorijskofilolokih nauka, knjiga 12, Sarajevo, 1961.
5. Osamdeset godina rada Zanatske kole Tuzla 1908 1988 (kola
sa praktinom obukom i za uenike u privredi), RO TC, OOUR
kola s praktinom obukom i za uenike u privredi Tuzla, Tuzla,
1988.
6. Selimovi Sead-Hadi Senaid, Tuzlanski kraj 1851.-1991.
demografske i socijalne promjene, OFF-SET Tuzla, Tuzla, 2007.
7. Trifkovi Dragia, Tuzlanski vremeplov III, IGTRO UniverzalOOUR Grafiar Tuzla, Tuzla, 1988.

99

100

Samir HALILOVI, prof.

OBIAJI OKO ROENJA DJETETA U ZUKIIMA
(DO SREDINE XX STOLJEA)
UVOD
Do sredine XX stoljea obiaji u Zukiima odvijali su se prema
ustaljenim normama patrijahalnog ivota. Brojni obiaji u cjelini pratili su
ivot pojedinaca kao i zajednice.
Obiaji Bonjaka (bosanskohercegovakih muslimana) Zukia pa i ire
vrlo bogati svojim sadrajima i ljepoti. O tome govore prikupljeni sadraji i
brojne nesabrane prie i predanja.
Bogatstvu naeg duhovnog stvaralatva ivota i obiaja doprinijeli su
svakako i vjerski obiaji.
Pojedini drutveni obiaji u prolosti imali su veliki znaaj te su
ljubomorno uvani i njegovanji u duhu islamske etike i naina ivota. Neki
od njih su se izgubili, neki su zaboravljeni, a neki su pred zaboravom.
Promjene uope pa i u drutvenim obiajima bile su daleko sporije do
druge polovine XX stoljea od onih koje su se desile kasnije, a posebno u
sferi materijalne kulture. Transformacija drutvenih obiaja je proces koji je i
danas prisutan.
Radei jo kao student na izradi diplomskog rada: Antropogeografske i
etnoloke odlike naselja Zukii zapaeno je da su brojni obiaji u Zukiima
pa i ire ostali do danas nedovoljno istraeni i nedovoljno nauno obraeni, a
mnogi od njih nisu uope zabiljeeni.
U takvo stanje smo se uvjerili prilikom prikupljanjem podataka kod
starijeg stanovnitva jer su i sami kazivai vremenom zaboravili neke detalje
ranijih obiaja.
Zbog nedovoljne istraenosti opredjelio sam se dodatno izuavati i
obraditi odreene obiaje kako bi u formi rada ugledali svjetlo dana, a bie to
i koristan prilog etnologiji naeg kraja.
Rad je zasnovan na temelju sakupljene grae, sugestija profesora Smajila
Latifovia (koji je sedamdesetih godina prolog vijeka istraivao i pisao
seminarski rad na temu: Govor Zukia na Filolokom fakultetu u Beogradu)
kao i odreenog vlastitog zapaanja u naselju Zukii.
101

Cilj je opisati osnovne etnoloke odlike o obiajima oko roenja djeteta,

odnosno porodu i otrgnuti ih od zaborava. Nastojao sam istai bitne
karakteristike i detalje obiaja sa kojima se stoljeima odvijao ivot
muslimana u Zukiima i ire.
Kazivai su bili razliite starosne dobi i razliitog imovnog stanjana iz
Zukia i susjednih naselja: Memii, Jajii i Brda.
Izraavam im zahvalnost na njihovim zapamenim dragocjenim priama
o navedenim obiajima i drugim predanjima.
OBIAJI OKO ROENJA DJETETA U ZUKIIMA
Obiaji oko roenja djeteta kao drutveni obiaji na podruju Zukia te
okolnih naselja su su bili dio tradicije i u takvom obliku su se odravali sve
do polovine XX stoljea i desetak godina kasnije. Medutim, u neto
izmjenjenom obliku neki od njih odravaju se i danas. Oni se poneemu
razlikuju u odnosu na druga okolna Bonjako - muslimanska naselja.
Pamte se mnogi obiaji i vjerovanja oko roenja djeteta.72
Djeca su smatrana ciljem braka i zamjenom roditeljima u starosti te su
postojala razna vjerovanja i radnje koje su imale za cilj obezbjediti plodnost u
braku i raanje djece. Vano je bilo da brak bude blagosovljen, a tada je i
enidba sretna.
Ukoliko je ena imala vie djece, bila je vrijednija, uglednija i milija
muu. I najsiromaniji su se mnogo i iskreno radovali roenom djetetu jer
svako dijete ima svoju nafaku i sreu.
Roditelji su se posebno radovali mukom djetetu, mada su pojedine
majke voljele roditi prvo kerku.
Posebnost u tome je to su eljno oekivana muka djeca jer su nosioci
porodinog imena i naslijea imanja.
ene su do polovine XX stoljea pa neto i kasnije raale su onoliko
djece koliko zanesu, a ima i onih koje su raale po desetero i vie djece.
72

Ispriali su mi to: hadi Mustafa (Salkan) Hamzi iz Jajia (1920.), hadi Nura (Osmo)
Hamzi iz Jajia roena Halilovi u Zukiima (1928.), Mejrua (Rahman) Ahmetovi
(1918.), Mina (Mustafa) Halilovi (1925.), aban (Mustafa) Mujanovi (1928.), Abdulah
(Mustafa) Mujanovi (1931.), Rahima Krievac (1930.), Osman (Osmo) Halilovi (1932.)
Zejneba (Demil) Halilovi (1936.), hadi Husein (Osmo) Halilovi (1938.) iz Zukia,
Husein Hodi (1914.), Nezir (Beir) Bei (1921.), Sadija (Mujo) Hodi (1933.), Halil
(Beir) Bei (1939.) Smajil (Smajo) Latifovi (1943.) - porijeklom iz Jusia, emso
(Muradif) Muhamedbegovi (1944.) porijeklom iz Muhamedbegovia, Sadija (Ibrahim)
Hadi (1947.) iz Memia i Ibran (Husein) Krievac (1918.) iz naselja Brda. Izraavam im
zahvalnost na njihovim zapamenim priama o navedenim obiajima u ovom radu i drugim
predanjima.

102

One ene koje nisu mogle raati djecu vremenom su postajale mrske
svojim muevima. Bilo je sluajeva da su se muevi enili na enu pa ak je i
otjerivali (razvodili), to je zabiljeeno i u drugim susjednim naseljima.
Zbog loih zdravstvenih i drugih primitivnih ivotnih uslova veliki broj
malodobne djece je umirao. Rijetke su zapamene ene koje su odhranile i
podigle svu roenu djecu.73
Kada ena ili mlada zatrudni ona se krila od svekra, ukuana i susjeda
posebno starijih ljudi (mjetana), to nije bio obiaj u nekim drugim
podrujima Bosne i Hercegovine. Bio je obiaj dok je ena trudna da nebi
preko puta preao zec jer se vjerovalo da e djete biti nesretno i propalica.
Kada trudna ena zatekne ili vidi da neko neto jede a ona to zaeli, grijeh je
bio nedati joj te hrane. Trudna ena nije smjela vidjeti mrtvaca pa makar to
bili njeni roditelji ili blinji srodnici, jer se vjerovalo da e joj djete biti
slabano i blijedo.74 Krio se i momenat raanja djeteta.
Prilikom poroda uz porodilju obavezno je bila njena svekrva ili starija
jetrva ili neka druga iskusna ena iz komiluka. ene su raale leei ili
sjedei. Ukoliko je porod teak porodilji se oko stomaka i lea (krsta)
omotavao araf natopljen toplom vodom i davalo osvjeenje od zaeerene
mlake (tople) vode. Vjerovalo se ako ide no i oekuje se porod neko blinji
iz famelije iao je da otvori vrata na najblioj damiji gdje vrata ostaju
otvorena do jutra, a vjerovalo se ako je Boija kua otvorena, otvorit e se i
ena da lake rodi djete. Kada se ena poraala u obuu mua se sipala voda
iz koje se porodilja napije. Prekidao se i tespih nad njom. Vjerovalo se da e
biti laki porod kada se prospu zrna. Ukoliko su korita u kui puna vode,
voda se isputala da tee. Ukoliko je bio naroito teak porod pucalo se iz
puke kako bi se ena lake porodila (kutarisala).75 Tokom trudnoe ene su
pripremale odjeu za novoroene. Tkale su i pravile pelene, arafe,
kouljice, boe i druge potrebne stvari za djete.
Kada se dijete rodi nena mu zvana "baba" najee svilenim koncem
svee, a zatim britvom ili makazama odree pupanicu.
73

Prema kazivanju hadi Nure Hamzi iz Jajia roene Halilovi u Zukiima 1928.godine i
hadi Huseina (Osmo) Halilovia, roenog 1938. godine pamti se da je prije Drugog
svjetskog rata Zlatija Dani rodila etrnaestero (19) djece. Samo jedno muko dijete koje se
zvalo Nezir uspjela je odhraniti. Ostalih trinaertero (18) djece je umrlo. Hoda Osmo (Jusuf)
Halilovi (1892. 1963.) je odhranio sedmero od trinaestero roene djece. Began Ibri je
odhranio dvanaestero djece od dvije ene. Sadija (Mujo) Hodi roen 1933.godine iz
Memia i Sadija (Ibrahim) Hadi roen 1947.godine iz Memia navode da je Fatima
Mehmedovi (roena Ibranovi, 1922. 2012.) ena Mehmeda iz Memia od jedanaestero
odhranila desetero djece.
74
Prema kazivanju hadi Nure Hamzi iz Jajia roene Halilovi 1928.godine. Slinih
obiaja bilo je irom Bosne i Hercegovine. O tome vie vidi u djelu: Antun Hangi, ivot i
obiaj Muslimana u Bosni i Hercegovini, III izdanje, Sarajevo, 1990., str: 95-112.
75
Prema kazivanju hadi Nure Hamzi iz Jajia roene Halilovi 1928.godine.

103

Odrezana pupanica se opere, osui te ostavi u "seharu"76, jer se

vjerovalo da e se djeca bolje paziti kada se "pupanici sastave". 77 Bio je i
obiaj da se osuena pupanica uije u platno, a zatim na i kapicu djeteta.
Ako se dijete rodi u "kouljici"78, ona se opere i osui pa se priije na djeiju
odjeu. Bio je obiaj da se kouljica djetetu zamota oko ruke da priraste, jer
se vjerovalo da e dijete biti dobar junak i da ga metak od olova nemoe
pogoditi. Vjerovalo se da e dijete biti vrsto, jako i hrabro.79
Zabiljeeno je i predanje o raanju "snijeti" koja u stomaku (utrobi)
moe da izjede majku. Teko ju je nositi i roditi.80 Lii na neku utvaru (kao
degenerisani plod) i slina je insanu, ali nije insan.81 Vjerovalo se da se snijet
moe ubiti samo praljom, nakon ega se zakopavala u zemlju. Pamti se da je
prije Drugog svjetskog rata u oblinjem selu (Kusonje) ena rodila ensko
djetete sa pojedenim prstima u ruku i nogu i snijet. Vjeruje se da je prste u
stomaku pojela snijet koja je ubijena praljom nakon raanja. 82 Ovo
vjerovanje je bilo raireno i u drugim djelovima Bosne i Hercegovine
uglavnom kog muslimanskog stanovnitva.83
Odmah nakon roenja djetetu se nadijeva ime. Najee se davalo ime
po imenima blinjih umrlih predaka i ivih srodnika uz uenje ezana na
desno i ikameta na lijevo uho. Ime su nadjevali djed ili nana (bika). Ezan je
najee uio djed, pradjed, mjesni hoda ili blinji ugledni srodnik.
Ukoliko je muko dijete nadjevana su stara imena djedova, dajdi,
amida, tetaka ili nekih drugih uglednih roaka, a ukoliko je ensko isto tako
po enskoj liniji. Najee su se nadijevala slijedea muka imena: Halil,
Ahmet, Alija, Beir, Ibrahim, Muhamed, Mehmed, Mustafa, Meho,
Muharem, Muan, Nezir, Ibrahim, Jusuf, Juso, Osmo, Osman, Omer, Ramo,
76

A. kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom hrvatskosrpskom jeziku, Sarajevo, 1973., str.

554: sehara f. (ar.) drveni sanduk obloen iaranim limom, odnosno okovan sjajnim limom i
koom, u kome se dri djevojaka oprema (ruho) i prilikom udaje prenosi u mladoenjinu
kuu.
77
U nekim naseljima a posebno u okolini Graanice se pupana vrpca zakopavala u zemlju
ili se bacala u vodu. Nije se smjelo dozvoliti da se osui, jer se vjerovalo da e se i dijete
suiti odnosno da nee napredovati. Vie o navedenom vidi u knjizi: Graanica i okolina,
dr. Saliha Kulenovia, Tuzla, 1994.godina.
78
U susjednom naselju Jajii pamti se da je Hanifa Hamzi rodila djete u kouljici.
79
Slini su bili obiaji u susjednim naseljima iz okoline Janje i Zvornika. O tome vie vidi u
djelu Dr. Salih Kulenovi, Etnologija sjeveroistone Bosne, 2, Muzej istone Bosne, Tuzla,
1995., str. 156.
80
Pamti se da je hadi Hana Halilovi u Zukiima pored jedanaestero djece rodila i tri snijeti
od kojih jednu ivu koju je praljom ubila Saa Halilovi (njena jetrva).
81
A. kalji, Isto, str. 347: insan (ar.) ovjek, osoba.
82
Kazivanje saznali od Halila (Beir) Beia iz Memia, roenog 28.8.1939.godine i njegove
supruge Hanife roene 26.1.1945.godine.
83
S. Kulenovi, Graanica i okolina antropogeografske i etnoloke odlike, Muzej istine
Bosne, Tuzla, 1994., str: 213.

104

Husein, Hasan, Huso, Salkan, Smajil, aban, a od enskih: Aia, Fatima,

Fatija, Fazila, Hana, Hanija, Hanifa, Hata, Hatija, Hatida, Hava, Hurija,
Mina, Mejra, Mejrua, Nura, Zilka, Zulija.
Prilikom nadjevanja imena potovan je obiaj da ukoliko se djete rodi u
mjesecu Muharemu nadije ime Muharem, Ramazanu Ramo, abanu aban i td.
Zabiljeeno je da su djeci predjevana imena zbog nenapredovanja u rastu
i razvoju, nervoze, estog plaa pa i vjerovanja da djete nemoe nositi to ime
(jer mu je navodno to ime teret). Obiaj je bio da majka izvede ili iznese
dijete na raskre puteva i ponese makaze. Ko prvi naie majka djeteta
pozove tu osobu da prie i da makazama djetetu odsjee pramen kose sa ela
i nadije mu ime po svojoj elji. Na taj nain djete dobije jo jedno ime i
odrasta kao osoba sa dva imena.84 Zbog toga je esto zvanino ime ostajalo
nepoznato iroj okolini pa i u djetetovom komiluku.
Vijest o raanju javljana je brzo. Neko od blinje rodbine je
obavjetavao svekra i roditelje porodilje, oca i majku o porodu mutuluk85
za to je darovan novcem ili drugim darovima.
Blinje ene iz komiluka odmah dolaze na "babine" donosei hranu
(orbe86, utipke, imbur,87 tople napitke, najee mlijeko i pite) i poklone
najee platno (basma) za dimije i bluzu, a dijete se daruje novcem koji se
stavlja "na elo". Nakon sedam poinje je obilaziti i rodbina. Djed i bika
(oeva mati) ukoliko su bili u mogunosti novoroeno dijete daruju dukatom
na elo.
Mukarci nisu ili na babine, a ukoliko je bilo drugog povoda da navrate
pa vide djete, oni koji su bili u mogunosti darovali su ga novcem, a ostali su
ga darovali makar jajetom ili gurabijom.88 Nije bitno koliko se novca daruje i
to se daruje, jer to se radi samo radi sree djeteta.
Nakon poroda majka djeteta sedam dana se nekree i lei sa djetetom, a
poslije ustaje i poinje da raditi. Stavlja ga u beiku89 i obavlja druge lake
poslove. Porodilja nije izlazila iz kue 40. dana (do eteresnice).90
84

Pamti se da je 1949. godine Nura Hamzi svoje djete Aju nosila rano ujutro na raskre
pod orah zbog toga to je stalno plakala i nije napredovala. Obiaj je bio da ko prvi naie
zamoli se da prie i makazama odsjee pramen kose koji se nosi kui te se umota u crvenu
krpicu i priije uz djeiju odjeu.
85
A. kalji, Isto, str. 479: mutauluk m. (pers.) baki ili nagrada koja se daje onom ko prvi
javi kakvu dobru, radosno uijest.
86
Isto, str. 176: orba f. (pers.) supa, juha.
87
Isto, str. 176: imbur m. (tur.) jelo od jaja, jaja na oko koja se pre na maslu.
88
Isto, str. 292 i 293: gurabija f. (ar.) potvrd okrugli kola koji se pravi od brana, eera i
masla. Ako se mjesto eera upotrijebi med, zove se medena gurabija.
89
Isto, str. 139: bea f. (tur.) kolijevka.
90
Ovi obiaji su bili potovani u susjednim naseljima i na podruju Janje. Vie vidi u djelu:
S.Kulenovi, Etnologija sjeveroistone Bosne, 2, Muzej istone Bosne, Tuzla, 1995.

105

Kada se dijete prvi put povaljuje (stavlja u beiku) vodilo se rauna da taj
in obavi neko ugledan, zdrav, hairli i nafakali osoba iz porodice ili familije
obavezno uz Bismilu i ajetul Kursija (ursi dovu). Ta osoba je darovana od
strane roditelja. Nakon toga, dijeca su povijana (omotavana) povojima da bi
im se tijelo pravilno razvijalo (ostalo pravo) a i da se lice zatiti od
eventualnog grebanja noktima. Muka djeca su se u beici kod imunijih
roditelja pokrivala jaglukom,91 a enska boom.
U vrijeme eteresnice ena nije smjela imati odnos sa muem. Djetetu se
tokom eteresnice povezivala glava maramama preko ela i tjemena kao bi
dijete imalo lijepo oblikovanu glavu. Djetetu je obavezno stavljana kapa na
glavu jer se vjerovalo da od nahlade moe spasti nebo.92
Dojenad se nikada ne ostavljaju sama u kui i beici. Ako je ponekad
ostavljeno, onda mu se pod jastuk ostave makaze ili no, a u djeiji jastui
ili kapu stavljao se "muhur" ili zapis, protiv uroka.93 Kada neka znatieljna
ena ue u kuu da vidi i daruje djete bio je obiaj da se izgovore rijei:
Maalah da djetetu nebi naudilo i da se sluajno ta ne zaudi. Bio je obiaj
da se djete malo povue za nosi ili ga dotakne pa mu nee nita nakoditi.
Prilikom uspavljivanja djeteta nakon uenja bismile i sura, pjevali su se
stihovi iz kojih se vidi bojazn od uroka:
Nena, nini san te prevario,
san u beu, uroci pod beu,
uroke ti voda odnijela,
za golemo brdo zanijela.
Posebna panja je posveivana istoi djeteta. Kupano je svaki dan
tokom eteresnice. Kada se djete prvi put zadoji vano je bilo da se zadoji
desnom sisom jer ako se zadoji lijevom vjervovalo se da e dijete biti
ljevoruko. Isto tako nije bio obiaj da majka novoroeno djete puno ljubi jer
se vjerovalo da moe poutjeti i javiti osip po koi. Otac nije smio od stida
uzeti svoje djete u ruke pred svojim roditeljima.94
91

A. kalji,I, str. 358: jagluk m.(tur.) duguljast rubac od finog beza zlatom izvezan na
jednom uglu.
92
Pamti se da je Zulka Mehmedovi iz Memia (roena Zuli oko 1902. do1905.godine iz
Hemlijaa a porijeklom iz Zulia kod Motova) znala najbolje napraviti nebo ukoliko spadne
djetetu.
93
Prenosi se pria od hode, hadije i hafiza Smajla (Paan) Muhamedbegovia iz
Muhamedbegovia - Baljkovice (roen oko 1865.godine) i hode Osme i hadi Hane
Halilovi (supruge) iz Zukia koji su govorili da je u haremima vie umrle djece od uroka
nego od svoje smrti.
94
Pamti se da je u susjednom selu djetetov otac kada je imo malog sina utro u sobu i uzeo
ga u naruje. Meuvremenu je njegov otac uao u sobu i zatekao ga kako je u beici otkrio i
gledo sina. Tada mu je reko: neka, neka, bie koren zbog toga, zapamtie sramote od

106

Deavalo se da pri tekom porodu umre porodilja ili dijete. Umrlo djete
najee se kopalo u mezarju. Ako bi sluajno bilo roeno mrtvo djete izvan
braka nije se moglo kopati u mezarju, ve pored mezarja.
Nakon eteresnice majka sa svekrvom ili jetrvom iznosi prvi put
novoroene iz kue i to obino u blinju rodbinsku bogatiju kuu ili svojoj
majci nosei darove.
Prilikom iznoenja djeteta bilo je raireno vjerovanje da se dijete moe
pogledom zlih oiju ili rijeima urei, zbog ega mu se na kapicu priivao
komadi crvenog beza ili se nagari elo ili stavi konac sa hamajlijom95 oko
vrata. Ukoliko se dijete urekne obiaj je bio da se djetetu odui sura96 (neko
od blinjih uenih ili mjesni hoda) ili proui uronica (koja se esto uila i
prilikom uspavljivanja djeteta) a ponekad pravili zapisi kod hode. Djetetu je
zapisivano od prvih darovanih para na elo i nije bitno od koga su.
Uronica od dva oka:
Urok od dva oka,
urok sjedi na pragu,
uronica pod pragom,
to urok ree na pragu,
uronica pod pragom odrekne.
Uroka oko ugljeno,
a uronice oko vodeno,
pa pogasi ugljeno.
Ako je muko puklo mu molje,
a ako je ensko pukli joj dojci. 97
Uroka devet brae. Od devet osam, od osam sedam, od sedam est, od
est pet, od pet etiri, od etiri tri, od tri dva, od dva jedan, od jedan nebio
nijedan. Bjete uroci po svijetu ko pele po cvijetu, hajte u visoke visine, u
doboke potoke, u niske nizine, gdje maa ne zvei, gdje vo ne bue, gdje
krava ne rie, gdje ovca ne blei, gdje koza ne drei, gdje koka ne kakoe,
gdje horo ne pjeva, gdje pseto ne laje, gdje maka ne maue, sad tamo neka

njega i vidjeti puno jada. Kazivanje govori da se to kroz ivot i obistinilo. Kada je dijete
odraslo i oenio se, rodio je dvoje djece koji su umrli, a nakon toga i ena. Tokom cijelog
ivota inio je sramotu svojim roditeljima zbog ega mu je otac prilikom diobe zemlje dao
samo dio koliko i svim unucima, ali kau te da je i taj dio rasprodao i protjerao.
95
A. kalji, isto, str. 307: hamjalija f.(ar.) zapis zavijen u platno ili kou, obino u obliku
trokuta koji se nosi uza se privezan na miice ruke, objeen o vrau ispod odijela ili priiven
na odjeu.
96
Isto, str. 575: sura f.(ar.) poglavlje u Kur'anu.
97
Kazivanje hadi Nure Hamzi iz Jajia roene Halilovi u Zukiima 1928.godine.

107

je. Govorilo se: Hajte uroci po svijetu ko pela na cvijetu, na visoke

planine, ostavite moje djete.98
Bilo je sluajeva da se djete uplai i da u noi iza sna vrisne (drekne) ili
da se tokom dana plai, pa se kae da je dobio stravu. Zbog toga mu se
zagasivalo ili saljevala strava.99 Kada se strava zagasuje iz vatre se uzme
ugljen, na njih se proui bismilla, uronica i sura (kafirun) i onda stavi u
vodu. To cvrkne i ako ugljeni potonu smatralo se da je djete ureknuto ili da
mu je naudilo. Ta voda se prolije uz kako mlado drvo ili uzbrdo, a kada se to
ini netreba se obazirati. Da bi se dijete sauvalo i odhranilo pazilo se na
istou u kui i oko kue. Kada se djetetu odreu nokti oni se bismilom
zamotaju u komadi papira pa se zature negdje u zid ili ostave na neko isto
mjesto. Tom prilikom se uilo:
Eli eli fentu abeli untu,
suldija oldu,
toprak ae crne nokte daje,
nosi elif kuda zna
kad potrai da mi da.100
Prilikom suenja pelena, iste nisu smjele "zamrknuti" napolju na srgu101
(razapeta ica ili ue izmeu dva drveta ili udarena kolca na kojem se suio
ve) napolju jer se vjerovalo da se moe ograjsati (postati nervozno), a ako
kad sluajno "zamrknu" pelene su se prenosile preko vatre ili ugrijanih platni
na poreti po nekoliko puta.
Bilo je sluajeva da roditeljima umiru djeca. Zbog toga su novoroenom
mukom djetetu nadjevali ime oca a enskom ime majke. Bio je obiaj da se
klanja istiharet i da se sakupi devet krpica od devet udovica od kojih se saije
kouljica djetetu pa se vjerovalo da nee umrijeti. Isto tako se davala sadaka
ili milostinja siromanima u selu.
Porodilje nisu dozvoljavale da im djete doji neku drugu enu posebno
ako ima djete suprotnog spola jer mu ta ena postaje pomajka jer se vjeruje
da djeca postaju srodnici po mlijeku i da se nesmiju uzimati kada odrastu, pa

98

Isto.
Strave je zagasivala Zlatija Dani iz Zukia.
100
Kazivanje hadi Nure Hamzi iz Jajia roene Halilovi u Zukiima 1928.godine. Slinih
ili istih obiaja bilo je irom Bosne i Hercegovine. O tome vie vidi u djelu: Antun Hangi,
ivot i obiaj Muslimana u Bosni i Hercegovini, III izdanje, Sarajevo, 1990., str: 95-112.
101
A. kalji, Isto, str. 571: srg m.(tur.) duga motka objeena sa krajeva na dvije uzice o
tavanu na koju se privjese odijela i tako slui mjesto iviluka; duga motka uopte.
99

108

ak i njihovi potomci.102 ene koje bi pristale zadojiti tuu djecu morale su

traiti doputenje svoga mua.
Suneenje muke djece je dio jedinstvene tradicije i prakse i jedna od
osnovnih roditeljskih dunosti. Suneenje103 deraenje muke dijece
obavljano je najee tokom eteresnice pa i kasnije, a taj posao je obavljao
ovjek koji se zvao "berbo" uz pomo nekoga od rodbine. Suneenje se
uvijek obavljalo na bijelom arafu. Taj posao je plaan novcem i odjevnim
darovima najee kouljim i pekirom. Suneenje je obino bilo bolno pa je
uz dijete trebao biti dobar zabavlja da bi pla prestao to prije.
Nakon suneenja komije i rodbina obilaze djete te ga daruju novcem i
drugim darovima ovisno o imunosti porodice i rodbine. Imunije porodice
su u ast suneenja klale kurban, pravili veselje sa sviraima, gdje se igralo i
kolo. Hrana se pripremala za rodbinu, a drugo stanovnitvo je dolazilo da se
proveseli.
Uz bismillu je djete uzimano u ruke i povaljivano u beiku. Prilikom
uspavljivanja uila se bismila i tri puta suretul Ihlas (kulhuvala).
Dok su djeca odrastala odgajana su prema ustaljenim normama
patrijahalnog ivota. Primjer: da lijee bismillom, da ustaje prvo na desnu
nogu, da obuva arape i obuu na desnu nogu, da u kuu ulazi i izlazi sa
bismilom i prvo desnom nogom, da u damiju da ulazi sa bismilom i desnom
nogom, a da iz damije izlazi prvo lijevom nogom, da ne smiju biti gologlavo
pred ocem i djedom. Da od este ili sedme godine muka djeca nose su kape,
da majku zovu nana, a oevu i majinu majku bika, a da starije nepoznate
ene nazivaju nenama. Djeca su se krila od starijih ljudi, imama, andara
policije.
Ovi obiaji stvarali su prijatnu atmosferu pa su djeca odgajana u miru sa
odreenim dobrim navikama kroz koje su utkane vjerske i obiajne norme
koje su mu omoguavale jedan dobar odnos sa komilukom, generacijom i
odraslima u okolini.
Dijete, a kasnije odrasla osoba bila je spremna preuzeti obaveze koje mu
godine donose. Lake je uspostavljao kontakt sa momcima i djevojkama i
pripremao se za enidbu, udaju i preuzimanje obaveza odgajanja djece kao
to su njih preci odgajali.

102

Zabiljeeno je u nekim krajevima da se rodbinstvo po mlijeku kod Muslimana smatra

veim od srodstva po krvi,. Vie vidi u knjizi: T. orevi, Na narodni ivot, Beograd,
1932.
103
A. kalji, Isto, str. 574: sunetiti; sunetlija m. (tur.) 1. obrezivati, 2. onaj koji obrezuje
djecu.

109

ZAKLJUAK
Zukii se nalaze sjeveroistono od Kalesije na udaljenosti od oko 7 km.
Smjeteno je na podruju gornjeg toka rijeke Bukovice. Ima povoljan
geografski i prometni poloaj. Pored naselja dolinom Bukovice prolazi
magistralni put koji naselje saobraajno povezuje sa podrujem opina
Kalesija i Sapna.
Prema veliini teritorije pripadaju grupi seoskih naselja srednje veliine
sa malo zbijenih zaselaka u staroj jezgri Zukia, te neto razbijenijim,
ratrkanijim tipom u mahali Usjeline i novom dijelu Zukia u dolini
Bukovice. Nacionalnu strukturu ine Bonjaci.
Kada je rije o obiajima vano je istai da obiaji Zukia pa i ire u
prolosti bili vrlo bogati. O tome govore prikupljeni materijali kao i brojne
nesabrane prie i predanja.
Prije Drugog svjetskog rata ivot i obiaji Bonjako muslimanskog
stanovnitva nije nauno istraivano. Tek u drugoj polovini XX stoljea
etnoloko folklorna istraivanja pokazala su raznovrsnost ivota i obiaja
seoskog stanovnitva kao i razlike u intezitetu orijentalnih uticaja izmeu
gradskog i seoskog stanovnitva gdje su ti uticaji kako u materijalnoj tako i
duhovnoj kulturi bili slabiji nego kod gradskog stanovnitva. To je ponajvie
evidentno kod starije enske nonje, obiaja i vjerovanja.
Brojni obiaji su potpuno izobiajeni poput tradicionalne muke nonje,
obiaja odravanja dova, moba i hvatanja omahe. Kod enskog stanovnitva
u nonji se zadralo vie starinskih elemenata kao to je amija i dr.
Meutim, novije vrijeme sve vie izostaje tradicionalna narodna nonja.
Nain pozdravljanja se i danas temelji na vjerskim i islamskim propisima.
Obiaji ugoavanja znaajno su promjenjeni jer je promjenjen nain
ivljenja i okolnosti u kojima se posjeivanje rodbine i prijatelja odvija.
Meutim, tradicionalni obiaji oko roenja djeteta, enidbeni obiaji,
obiaji ispraanja hadija, obiaji oko smrti i drugi obiaji u neto
izmjenjenom obliku odravaju se i danas dok je obiaj knenja nevjeste dan
prije prve brane noi potpunu nestao.
Zbog opirnosti obiaja, odabrao sam opisati one najinteresantnije
vezano za obiaje oko roenja djeteta iz perioda do sredine XX stoljea
nastojei istai bitne karakteristike i detalje obiaja kako bi itaoci mogli
dobiti potpunije saznanje o obiajima sa kojima se ivjelo.
Obiaji oko roenja djeteta kao to su izolacija porodilje i zabrana
izlaska iz kue 40 dana, zatim donoenje raznih jela, vjerovanja i obavljanje
brojnih radnji radi obezbeenja zatite novoroeneta su samo od nekih koji
su danas izobiajeni.
U radu se nisam uputao u ocjenu koliko su opisani obiaji bili u skladu
sa islamskom tradicijom.
110

Treba istai i potekoe u nastanku rada u prikupljanju odreenjih detalja

iz navedenih obiaja koji nigdje ranije nisu zabiljeeni i nedostatka pisanih
izvora.
Sve je manje ljudi koji od toga jo poneto pamte. Pojedini obiaji se
obavljaju vrlo rijetko, a pojedini su zaboravljeni.
Rad je obogaen brojnim orijentalizmima ije je znaenje objanjeno u
fusnotama.
PREGLED IZVORA I LITERATURE
NEOBJAVLJENI IZVORI:
Samir Halilovi, Antropogeografske i etnoloke odlike naselja Zukii
(diplomski rad), Filozofski fakultet Tuzla, odsjek za historiju i geografiju,
Tuzla, maj 2001.godina
Smajil Latifovi, Govor Zukia (seminarski rad) Filoloki fakultet, Beograd,
1979.
LITERATURA:
Antun Hangi, ivot i obiaj Muslimana u Bosni i Hercegovini, III izdanje,
Sarajevo, 1990.
Abdulah kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo,1973.
Dr. Salih Kulenovi, Janja etnoloka monografija, lanci i graa za
kulturnu istoriju istone Bosne, knjiga XIV, Tuzla, 1982.
Dr. Salih Kulenovi, Graanica i okolina antropogeografske i etnoloke
odlike, Muzej istine Bosne, Tuzla, 1994.
Dr. Salih Kulenovi, Etnologija sjeveroistone Bosne, 2, Muzej istone
Bosne, Tuzla, 1995.
Dr. Salih Kulenovi, Etnoloka razmatranja naselja i stanovnitva na
prostoru Povrinskog kopa uglja Dubrave Juna sinklinala, lanci i
graa za kulturnu istoriju istone Bosne, knjiga XV, Tuzla, 1984.
Dr. Enver Imamovi, Porijeklo i pripadnost stanovnitva BiH, Sarajevo,
1998.
111

Devad Tosunbegovi, Gornja Sprea, Prilozi za monografiju sa posebnim

osvrtom na prolost kalesijskog podruja, Kalesija, 2007.
Milenko S. Filipovi, Prilozi etnolokom poznavanju sjeveroistone Bosne,
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Graa, knjiga XVI,
Sarajevo 1969.
Samir Halilovi - Mujo Zuli, Kalesija (crtice iz kulturno-historijske
prolosti), Kalesija, 2003.
aban Hodi, Migracije muslimanskog stanovnitva
sjeveroistonu Bosnu izmeu 1788. i 1862.,

iz

Srbije

lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, knjiga II, Tuzla, 1958.

112

Osman KAVAZOVI
PREZIMENA U BREZOVOM POLJU
Prezimena u mnogim narodima, pa tako i u bonjakom su brojna i
raznovrsna, te su nastajala u razliitim politiko-historijskim i drutvenoekonomskim uslovima. Protokom vremena postojalo je vie razliitih naina
za nastajanje prezimena.
Najee je to lino ime najstarije ili najuglednije osobe u familiji. U
najveem broju sluajeva to je oevo, djedovo ili ime nekog drugog mukog
pretka u direktnoj liniji srodstva. Istina, postoji i pobona linija srodstva, iako
se ona javlja veoma rijetko. Osniva prezimena ne mora uvijek da bude
krvni srodnik. Ponekad su to i druga lica, kao usvojitelj, staratelj,
dobroinitelj i dr. Obino su prezimena po imenu mukog pretka dua, dok su
po enskoj liniji kraa. Istina, postoje veoma rijetka, zatim neobina i
udna prezimena, ali to je predmet naunika u ovoj oblasti.
Osim linog imena, prezimensku osnovu mogu da ine i zanimanja
rodoelnika (kova, berber), njegove line osobine (oso, brko), etnika ili
regionalna pripadnost (Bonjak, Hercegovac), vojno zvanje ili vojna
formacija (kapetan, bajrak), vjerska hijerahija (imam, mujezin), po mjestu
roenja (Skopljak, Tuzlak), itd. I u ovim sluajevima prezimena se izvode na
isti nain, kao i lina imena. U navedenim sluajevima javljaju se prezimena:
Kova/evi i Berber/ovi, oso/vi i Brko/vi, Bonjak/ovi i Hercegov/i,
Kapetan/ovi i Bajrak/tarevi, Imam/ovi i Mujezin/ovi, Skopljak/ovi i
Tuzlak/ovi, itd. Ponekad se odstupalo od uobiajenog naina graenja
prezimena i ona su nastajala, kako narod kae, po skraenom postupku.
Meutim, brojnost i raznovrsnost prezimena kao i nain(i) njihovog nastanka
predstavlja(ju) kulturno i duhovno bogatstvo bonjakog naroda.
Autor ovog rada godinama je biljeio brezopoljska prezimena. Ipak, nije
bilo mogue zabiljeiti sva prezimena od nastanka naselja do danas, tako da
ovo nije konaan spisak prezimena u Brezovom Polju.
PREZIMENA U BREZOVOM POLJU STAROM
U aktu od 20. februara 1899. godine koji je potpisan i upuen na adresu
Kotarskog ureda Brki od strane dvadeset sedam dematlija Begove damije
u Brezovom Polju Starom (u dopisu se neka prezimena ponavljaju, pa sam ih
u ovom radu izostavio, op. a.), vidi se koja su prezimena u to vrijeme bila
zastupljena u ovom mjestu: Arifovi, Arnaut, Bonjakovi, Brodli,
113

Hasanovi, Husi, Ibrahimagi, Juguri, Kadri, Kozari, Kuki, Muji,

Muktarevi, Mulali, Sahadi, Sarajli, Skopljakovi, Smaji, abanovi i
esti. *104
Pored navedenih prezimena, ustanovio sam da su u ovom dematu u to
vrijeme, te neto kasnije ivjele i radile porodice i sa sljedeim prezimenima:
Bajrovi, Berberovi, Belagi, ibarevi, Efendi, Fetahovi, Gradaevi,
Hadiefendi, zv. Imamovi, Huremovi, Husejnovi, Huselji, Ibriimovi,
Ikanovi, Kazi, Ljui, Mehakovi, Niki, Piskavica, Raidovi, Rudi,
Satari, Selimbai, Sinanovi, Toki, Vili i Zaimovi. *105
Naravno, bonjake porodice/familije su pomenuta prezimena donijele u
Brezovo Polje nakon pada Budima, te niza drugih gradova i naselja dolinom
rijeka Dunava i Tise 1686. godine, kada su protjerani, preko rijeke Save, iz
grada Baa, prije potpisivanja Karlovakog mira 1699. godine i naselili se na
ovom prostoru.
PREZIMENA U BREZOVOM POLJU NOVOM
Uvaeni profesor rahmetli aban Hodi u separatu Migracije
muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu 1788.
1862. godine, biljei spisak muhadira (doseljenika) iz Srbije 1862. godine
(abac, Uice, Soko), koji se nastanie u Brezovom Polju u Bijeljinskom
kadiluku i broj njihovih domova i osoba. Spiskovi sadre prezimena, imena i
srodstvo mukih lanova porodice, dok u istim uope nema enskih lanova
porodice familije.
Prezimena doseljenika iz apca: Dizdar, anac, Topibaa, Ali, ahbo,
Aeri, Sara, ui, Biakija, Saki, Karmendi, Abdibegovi, ibarovi,
Tabakovi, abanovi, Caparda, ehaji, Kulovi, Duner, Petri, ejtanovi,
Ejar, Umi, Mujagi, Ahbabovi, Keserovi, Lipovac, Bio, Hajdukovi,
Arifovi, Mujanovi, Kui, Tuzlakovi, Belobrk, Kahvedija, Ljeniak,
Selimovi, Bajlok, Topal, Karamuji, Konpir, Brezianin, Husi, Ali-au,
Tuzlak, Kui, Kantardi, Muki, Kova, Sirovica, Ortabojlija, Krajinovi,
Saraevi, Kahrimanovi, Hadiomerovi, Karaibri, Spahi, Pitolj, oso,
ibuki, Toki, Huremovi, ii, Pralovi, Rajkovi, Sarajlija, Bahi,
Milovac, Garib, eni, ili, Paprika, Isi, Havi, Karahasanovi, Hodi,
Bai, Ahmetovi, Hadegri, Tufekija, Krbo, Ibrahimovi i Tabakali. *106
104

Arhiv BiH, ZVS836/1899.

Zapisnici Damijskog odbora Begove damije Brezovo Polje, 1925.-1973. godine.
106
aban Hodi, Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu
izmeu 1788.-1862. godine, str. 92-99., (Zaviajni muzej u Tuzli., Poseban otisak iz lanci
i graa za kulturnu istoriju istone Bosne-1958.).
105

114

Prezimena doseljenika iz Uica: Sitara, Rami, ulovi, ili,

Deliosmanovi, ahinovi, Kuki, Murtezi, Sitar, Kuka, Kuburi, Halilovi,
Jezdina, Deli, Meanovi, Kurtali, Belagi, evki, Tica, Kumbaradi,
Fazli, Delali, Kretovi, Klano, Lisica, Tihi, Lasovi, Kavaz, Muji,
Foak, Palevi, Dilsuz, Suturovi, Aganica, Muji, Kadri, arac, Goli,
Handi, Stanica, Osmanovi, Paoi, Arnauti, Agatovi, Saletovi,
Vuki, Hadimehmedovi, Sejdovi, iko, anar, Pandi, Deridan,
Spahi, ibukspahi i Bulevi. *107
Prezimena doseljenika iz Sokola: Meanovi, Hodi, Alemdarovi,
Huremovi, Jasenica, Odobai, Ramii, Durakovi, Tai, Husi, Barka,
Hasanovi, Pustari, Hadiibrahimovi, koljo i Kreovi. *108
Profesor aban Hodi dalje biljei: Provjeravajui imena gornjih
porodica, ustanovio sam da se jo uvijek nalaze u Brezovom Polju (novom)
sljedee porodice: Ahmetovii, Arifovii, Aliauevii, Agii (Aganice),
Arnautalii, Belagii, ibukii, Dervievii, Durakovii, Fazlii, Husii,
Huremovii,
Hodii,
Hadegrii,
Hadimehmedovii,
Hasagii,
Hadiibrahimovii, Ibribegovii, Karaibrii (Zahirovii), Karahasanovii,
Kukii, Lipovice (sada Lipii) Ljuice, Mulaibrahimovii, Muratovii,
Mujagii, Meanovii, Numanovii, Palevii (Paoii), Raii, Sakii,
Saraevii, Satarii, Sitarevii, Saletovii, Tuzlakovii, Tvice (Tice) i Tanjii.
Od naseljenih porodica nisam mogao pronai u Brezovom Polju: Alie,
Avdibegovie, Abdie, Ahbabovie, Alemdarovie, Bjelobrke, Brezianine,
Bahie, Baie, Dizdarevie, ulovie, Dilsuze, osie, ikie, Golie,
Husejnovie, Hajdukovie, Hadiomerovie, Halilovie, Handie, Isie,
Jahie, Jezdine, Kulovie, Kuie, Karamujie, Konpire, Krajinovie,
Kurtalie, Kumbaradie, Kretovie, Klane, Kadrie, Mustafie, Mujanovie,
Mukie, Milovce, Murtezie, Muladadbegovie, Osmanovie, Omerovie,
Ortabojlie, Odobaie, Paprike, Pandie, Pitolje, Paravlie, Redepovie,
Ramadanovie, Rajkovie, Salihovie, Selimovie, Sirovice, Spahie,
Stanice, abanovie, aie, enie, ahinovie, evkie, kolje, Topalovie,
Tufekie, Tihie i ilie.
Za neke od njih se zna da su izumrli, za neke da su se iselili, dok o nekima
nisam mogao saznati da li su izumrli, ili su se iselili ili su moda promijenili
prezime, to je est sluaj. Pored ovih u spisku spomenutih porodica danas
107

aban Hodi, Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu

izmeu 1788.-1862. godine, str. 99-103., (Zaviajni muzej u Tuzli., Poseban otisak iz
lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne-1958.).
108
aban Hodi, Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu
izmeu 1788.-1862. godine, str. 103-105., (Zaviajni muzej u Tuzli., Poseban otisak iz
lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne-1958.)

115

ima u Brezovom Polju jo nekoliko drugih porodica, koje takoe potiu iz

Srbije, ali ih nema u spiskovima u Brezovom Polju doseljenih, ili zato to su
bili najprije naseljeni u nekom drugom mjestu, ili su i oni neki od onih u
spiskovima, ali s promijenjenim prezimenom. *109
Napomena: Ne ulazei u nain (metode) istraivanja cijenjenog profesora
rahmetli abana Hodia, koji je separat Migracije muslimanskog
stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu 1788.-1862. godine
tampao, kako kae, kao poseban otisak iz lanci i graa za kulturnu istoriju
istone Bosne-1958., primjetno je da nije doao do vjerodostojnih podataka
kada su u pitanju porodice koje su u to vrijeme sigurno bile nastanjene u
Brezovom Polju. Naime, uvidom samo u Spisak lanova Islamske zajednice
od 1947. do 1967. godine, koji su u pomenutom periodu uredno plaali
lanarinu IZ-e, da se utvrditi da su u Brezovom Polju u tom vremenskom
periodu bile nastanjene porodice: Ali, Dizdarevi, Husejnovi, Jahi, Klane
zv. Kladnjakovi, Osmanovi i Redepovi.
PREZIMENA U BREZOVOM POLJU 1858.-1958. GODINE
(STAROSJEDILAKA PREZIMENA)
Na osnovu uvida u knjigu Beline ga birinci emlk defteri (u prevodu
Popis bijeljinskog kadiluka, mulkovna dobra), *110 jasno se da vidjeti iz
deftera /tur. defter=spis, popis, spisak/ pomenute knjige koja su prezimena
bila zastupljena u Brezovom Polju u vremenu od 1858. do 1878. godine.
Defter je uraen sistemom rubrika, tako da prva rubrika sadri: mulkovno
dobro - ime posjeda (nekretnine, op. a.), kao: kua, kua sa baom, kua sa
livadom, baa, baa sa njivom, njiva, ajir, ajir sa njivom, livada, livada sa
njivom, uma, duan, magaza, damija, mekteb, tala, konak, pekara, vrt, i
dr., zatim druga rubrika - ime ulice/mjesta, trea - broj uloka, etvrta, peta i
esta kolona sadre: duinu posjeda (korak, 0,25 duluma, dulum), sedma klasu posjeda, osma nazive drugih okolnih posjeda, deveta - ime vlasnika
posjeda (naziv mahale u mjestu, prezime, ime, ime oca, ime mua, op. a.),
deseta - nije naznaena, jedanaesta - procjena vrijednosti i dvanaesta - porez.

109

aban Hodi, Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu

izmeu 1788.-1862. godine, str. 103-105., (Zaviajni muzej u Tuzli., Poseban otisak iz
lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne-1958.)
110
Mr. Kemal Nurki, Beline ga birinci emlk defteri u prevodu Popis bijeljinskog
kadiluka, mulkovna dobra, Tuza, 2009. str. 348-401. (Izdanje JU Arhiv Tuzlanskog
kantona, tamparija OFF SET Tuzla).

116

U pomenutim deferima u Brezovom Polju se spominju sljedei nazivi za

mahale: mahala Uice, mahala abac, mahala Sokol, mahala Hodi, mjesto
Brezovo Polje i mjesto Varo. *111
Brezopoljci za mahale koriste i ove nazive, kao to su: arija, Kolobara,
Suhara, Dudara, orovi... Iz deftera se vidi da u dijelu naselja koje se zove
Varo stanuju pravoslavne i katolike porodice, sa sljedeim prezimenima:
Vasi, Tomi, Tei, aki, Miloevi, Joji, Mii, Petrovi, Guri, Davi i
Jokanovi, dok se naziv mjesto Brezovo Polje odnosi na Brezovo Polje
Staro.
Istraujui bonjaka prezimena u Brezovom Polju na osnovu raznih
dokumenata do kojih sam godinama dolazio u Arhivu BiH, Arhivu
Tuzlanskog kantona, Mjesnom uredu (knjige: roenih, vjenanih, umrlih i
domovnice), po privatnim bibliotekama imama i mujezina Begove i Azizije
damije, zavrnim raunima Vakufa pomenutih damija, zabiljekama hafiza
Salih-kadije Hadiegra, hafiza Abdurahman-efendije Smajia i hafiza
Sulejman-efendije Piskavice, zatim dokumentaciji i zapisnicima Islamske
zajednice, pomenutom separatu profesora abana Hodia, te vakufnamama,
nianima, knjigama, asopisima i novinama, ustanovio sam da su u ovom
mjestu od njegova prvog pomena u pisanim dokumentima sredinom 1731.
godine, *112 preko progonstva iz Srbije kada se bonjako stanovnitvo
...htjelo-ne htjelo u saferu 1279. godine (29. VII - 26. VIII 1862.) poelo
seliti iz utvrenih gradova: Uica, Sokola, apca. Gotovo da su se svi iselili u
Bosanski ejalet...,*113 te dopisa dematlija Brezova Polja od 20. februara
1899. godine Kotarskom uredu Brki, *114 do agresije i egzodusa
Brezopoljaca 17. juna 1992. godine kada su Srbi proveli plansku operaciju
prisilnog raseljavanja kompletnog stanovnitva Brezova Polja i odvoenja u
logore Luka Brko i Batkovi kod Bijeljine, a sve u cilju stvaranja istih
srpskih etnikih prostora, *115 da su starosjedilake brezopoljske familije u
viestoljetnom bitisanju, kako brezopoljci kau, u najljepoj ariji na
svijetu s ponosom nosile sljedea prezimena:
Abdibegovi, Abdi, Ademovi, Adilovi, Aganetovi, Aganica,
Aganovi, Agatovi, Agi, Ahmetovi, Alagi, Alauevi, Alemdarovi,
Ali-au, Aliauevi, Ali, Arapovi, Arifovi, Arnaut, Arnautali,
111

Mr. Kemal Nurki, Beline ga birinci emlk defteri u prevodu Popis bijeljinskog
kadiluka, mulkovna dobra, Tuza, 2009. (mahala Brezovo Polje, str. 364., mahala Uice, str.
375., mahala abac, str. 391., mahala Sokol, str. 373., mahala Hodi, 385., mjesto Brezovo
Polje, 348., mjesto Varo, str. 368.).
112
Atah Mahi, Formiranje branskih mahala, Branske novine, Internet izdanje 12. mart
2009.
113
Salih Sidki ef. Hadihuseinovi Muvekkit (1825.-1888.), Tarih-i Bosna, (Povijest Bosne),
Knjiga II., Izdanje El-Kalem, str. 1106/7.)
114
Arhiv BiH, ZVS836/1899.
115
Osman Kavazovi, Brezopoljski Dan bola, Preporod, 1. 7. 2005., broj 13/807, str. 21.

117

Arnauti, Arnauti, Arnautovi, Arpadi, Aeri, Avdibegovi, Bahi,

Bajlok, Barka, Baruki, Barukovi, Bai, Bearevi, Behlulovi, Belobrk,
Berberovi, Berbi, Belagi, Biakija, Bio, Bjelobrk, Bjelobrkovi,
Bonjakovi, Brezianin, Brodli, Bulevi, Caparda, akovi, alukovi,
anar, avali, elikovi, ibarevi, ibuki, ibukspahi, iki, iko,
ui, ehaji, osi, oso, Dedakovi, Dedi, Delali, Deli,
Deliosmanovi, Dervievi, Dilsuz, Dizdar, Dizdarevi, Dobojli, (Dubojli),
Duner, Durakovi, Dui, Dambi, Dani, Deridan, Dini, aki,
ilovi, ulovi, Efendi, Egri, (Ergi), Ejar, Fazli, Fetahovi, Foak,
Garib, Goli, Hadajli, Hadiegri, Hadi-Ibrahimovi, Hadi-Mehmedovi,
Hadi-Omerovi, Hajdukovi, Halilovi, Hamzi, Handi, Hasagi,
Hasanovi, Havi, Hodi, Huremovi, Husejnovi, Husi, Huskanovi,
Ibrahimagi, Ibrahimbegovi, Ibrahimovi, Ibribegovi, zv. Ibribegovi,
Imi, Isi, Jahi, Jaseni, Jasenica, Jezdina, Juguri, Jusufovi, Kadi,
Kadri, Kahrimanovi, Kahvedija, Kantardi, zv. Raidovi, Kapidi,
Karahasanovi, Karaibri, zv. Zahirovi, Karamuji, Kari, Karmendi,
Kavaz, Keserovi, Kici, Klano, zv. Kladnjakovi, Konpir, Korajevi,
Kova, Kozari, Krajinovi, Krbo, Kreovi, Kretovi, Krpi, Kuburi,
Kui, Kuka, Kuki, Kulovi, Kumbaradi, Kurbai, Kurtali, Lasetovi,
(Lastovi), Lipi, Lipovac, Lisica, Luli, Ljeniak, Ljui, Mahirovi,
Mehi, Mehmedovi, Meanovi, Mekovi, Midi, Milovac, Mravovi,
Muali, Muhi, Muhtarevi, Mujagi, Mujanovi, Muji, Mujinovi,
Muji, Mujkanovi, Muki, Mulali, Muladadbegovi, Mulaosmanovi,
Muratovi, Murtezi, Mustafi, Muanovi, Mutapi, Nali, Nii, Nili,
Numanovi, Odobai, Omerovi, Ortabojlija, Osmanovi, Palamarevi,
Palevi, Pandi, Paoi, Paprika, Paravli, Petri, Piskavica, Pitolj,
Pralovi, Preldi, Pulakovi, Pustari, Rahmanovi, Rajkovi, Ramadanovi,
Ramii, Rami, Rai, Raidovi, Redepovi, Resulovi, Rizvanovi,
Rudi, Sahai, Saki, Saletovi, Salihovi, Salki, Sara, Saraevi,
Sarajli, Sarajlija, Satari, Sejdovi, Sejdulahovi, Sejfi, zv. Lasetovi,
Selimagi, Selimbai, Selimovi, Sinanovi, Sirovica, Sitar, Sitara, Sitarevi,
Skopljakovi, Smaji, Smajlovi, Sokoljanin, Spahi, Stanica, Suturovi,
abanovi, ahbo, ahinovi, anac, arac, arevi, ai, ejtanovi,
eni, esti, evki, iranovi, ii, koljo, Tabakali, Tanji, Tai,
Tenjakovi, Tica, Tihi, Tiri, Toki, Topal, Topalovi, Topagi,
Topibaa, Trebinjevi, zv. Trebinevi, Tufeki, Tufekija, Tulumovi,
Tuzlak, Tuzlakovi, Tvice, Umi, Ustaibrievi, Vidinli, Vili, Vuki,
Zahirovi, Zaimovi i ili. *116
116

Izvodi iz Matinih knjiga: roenih, vjenanih, umrlih i domovnice Matini ured

Brezovo Polje., Zapisnici Damijskog odbora Brezovo Polje 1925.-1992. Arhiv BiH, ZVS
836/1899., Arhiv BH, ZV859/1901, , ABiH, ADS (Agrarna direkcija Sarajevo) 5615/20,
ABiH, Bosnischer Bote, 1899-1917., aban Hodi, Migracije muslimanskog stanovnitva iz

118

Svakako je zanimljivo napomenuti da su pojedine familije svojom voljom,

zatim tuom samovoljom ili nehatom mijenjale prezimena, kao: Kantardi u
Raidovi, *117 Karaibri u Zahirovi, *118 Klano u Kladnjakovi, *119
Trebinjevi u Trebinevi, *120 Dobojli u Dubojli, *121 Sejfi u Lasetovi,
*122 kao i mnoge druge. Isto tako, jedan ogranak familije Zahirovi (ogranak
rahm. Hasana Zahirovia, njegova sina Jusufa, i njegove potomke),
Brezopoljci zovu Subai. Uvidom u razna dokumenta primijetio sam da su
zbog samovolje ili nehata biljenika, zapisniara, prepisivaa zamjenom
slova, isputanjem ili dodavanjem jednog slova esto nastajala nova
prezimena, a u biti se radi o jednom te istom prezimenu. Uporeujui u
ovakvim sluajevima imena osoba, na koje se zvanini akt, prepis ili biljeka
odnose, te njihove srodnike u uzlaznoj i silaznoj liniji, sasvim se jasno d
zakljuiti da se radi o jednoj te istoj osobi, porodici i familiji, koja sa jednim
prezimenom omrkne sa drugim osvane.
Najoitiji primjer je porodica muderrisa Sulejman-efendije Dobojlia
(imama Azizije damije), gdje je opinski biljenik u zvaninom aktu
Zemaljskoj vladi u Sarajevu (11. juna 1901. godine), na jednoj te istoj strani,
pored imena hanume Zade ispravno napisao prezime Dobojli, dok je pored
imen njihove djece Saliha i Mukadese napisao Dubojli. *123 Slinih
primjera, u Brezovom Polju, ima i kod drugih prezimena, kao: ArnautArnavut, Bjelobrk-Belobrk, Raidovi-Reidovi, Lasetovi-Lastovi,
Muhtarevi-Mutarevi, Rakovi-Rajkovi, Saletovi-Salatovi, TopaloviTopalevi, Zolota-Zoleta... i sl.
Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu 1788.-1862. godine (Zaviajni muzej u Tuzli.,
Poseban otisak iz lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne-1958.)., Grupa autora,
Brko i okolina u radnikom pokretu i NOB-u, Tuzla, 1985., Graditelj, List SSRN branske
optine., Mr. Kemal Nurki, Beline ga birinci emlk defteri u prevodu Popis
bijeljinskog kadiluka, mulkovna dobra, Tuza, 2009., str. 348-401. (Izdanje JU Arhiv
Tuzlanskog kantona, tamparija OFF SET Tuzla). i Osman Kavazovi, Vakuf Azizije i
Begove damije u Brezovom Polju kod Brkog, Glasnik, Rijaseta IZ u BiH, Sarajevo, LXXI,
Godina, 2009. broj 3-4, (mart-april, 2009.), str. 304-325.
117
Hfz. dr. Fadil Fazli, Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih 150 godina, FIN i IC ElKalem, Sarajevo, 2006., str. 251., i Osman Kavazovi, Imami Azizije damije u Brezovom
Polju od 1862. do 1992. godine, Preporod. 15. 12. 2002., broj 24/745., str. 33.
118
Na osnovu kazivanja Ibrahima, Muharema, Mehmeda i Redepa Zahirovia iz Brezova
Polja, koja je zabiljeio Osman Kavazovi, 16. 10. 1975. godine.
119
Na osnovu kazivanja Ibrahima Kladnjakovia, iz Brezova Polja, koja je zabiljeio Osman
Kavazovi, 16. 10. 1975. godine.
120
Na osnovu kazivanja Redeba Trebinevia, zv. Hadija iz Brezova Polja, koja je
zabiljeio Osman Kavazovi, 23. 12. 1973. godine.
121
Arhiv BH, ZV859/1901, i Osman Kavazovi, Imami Azizije damije u Brezovom Polju
od 1862. do 1992. godine, Preporod, 15. 12. 2002., broj 24/745., str. 33.
122
Na osnovu kazivanja Nijaza, Rifeta i Admira Lasetovia iz Brezova Polja, koja je
zabiljeio Osman Kavazovi, 10. 8. 1991., i 28. 2. 2008. godine.
123
Arhiv BH, ZV-8-59/1901.

119

Neke familije su poslije Drugog svjetskog rata pod pritiskom politikog

sistema, a neke dobrovoljno u prezimenu se odricale prefiksa hadi i mula,
kao Hadiibrahimovii-Mulaibrahimovi *124 i Mulaosmanovii, dok je
familija Egri, poslije obavljenog hada nekoliko uglednih ljudi iz ove
porodice, ispred prezimena Egri *125 dodala prefiks hadi, te je nastalo
prezime Hadiegri. Meutim, radi buduih istraivaa, elim napomenuti da
se prezime Hadiegri u staroj verziji Egri, u mnogim zvaninim
dokumentima pojavljuje i kao Ergi, *126 a radi se o jednom te istom
prezimenu u Brezovom Polju. (Vidi: Izvod iz Matine knjige umrlih, godina
1936., str 126., broj 1., koji se odnosi na ime hafiz Salih-kadija Hadiegri,
sin hadi Mustafe i Hatide, roen 1873. godine u Brezovom Polju. Umro 10.
februara 1936. godine u Brezovom Polju). Isto tako ostaje nejasno da li je
familija Ibribegovi nehatom ili voljom matiara vremenom registrovana
kao Ibribegovi.
Naravno, protokom vremena mnoge porodice su izumrle nisu imale
potomstva. Veliki broj se iselio u posebnim politiko-ekonomskim, kulturnim
i vjerskim okolnostima. Ubijane su i nestajale kompletne porodice u burnim
ratnim vremenima, epidemijama i drugim kataklizmama. Zatim, raselile su se
u raznim migracionim procesima politikog, ekonomskog, obrazovnog,
kulturnog, vjerskog, sportskog... karaktera.
ISELJAVANJE IZ BREZOVA POLJA 1862.-1878...
U separatu profesora Hodia nalaze se i prezimena porodica koje su
poslije 1862. godine iselile se iz Brezova Polja i odselile u Tuzlu, Bijeljinu,
Janju i Bosanski amac (Gornju Aziziju). Porodice koje su odselile u Tuzlu:
...ilii, Tufekii i Paoii...127 Porodice koje su odselile u Bijeljinu:
...Baii, ibukii, Dizdarevii, Ibribegovii, Isii, Kantardii,
124

ABiH, ZVBiH, opa . 23-155/1900., i ABiH, ZVBiH, opa . 221-84/1905.

Hivzija Hasandedi, Spomenici islamske kulture u Prozoru, Takvim, 1988., str. 124. i
136., dr Atif Purivatra, Jugoslovenska Muslimanska Organizacija u politikom ivotu
Kraljevine SHS, str. 58., Osman Kavazovi, Hafiz Hadiegri Salih-kadija, Preporod, 1. maj
2009., broj 9/899, str. 52. i Izvod iz Matine knjige umrlih, godina 1936., str 126., broj 1.
126
Izvod iz Matine knjige umrlih, godina 1936., str 126., broj 1. (Salih Hadiegri).,
Bosnischer Bote, 1899-1917., i mr. sci. Suadin Straevi, Sudnica (mehema) kotarskog
erijatskog suda u Tuzli i mjesto erijatskog suda u strukturi administracije kotara Donja
Tuzla, Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u BiH, LXXI-2009., broj 3-4, (mart-april), str.
331-332., i Bosnicher Bote, Sarajevo, 1898., str.89., i Bonjak, 1908., Zemaljska tamparija,
Sarajevo 1907., str. 100.
127
aban Hodi, Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu
izmeu 1788.-1862. godine., str. 80., (Zaviajni muzej u Tuzli., Poseban otisak iz lanci i
graa za kulturnu istoriju istone Bosne-1958.)
125

120

Kahrimanovii, Krajnovii, Pandii, Paprike, Redepovii, Salihovii,

Saraevii i Topalovii... *128 Porodice koje su odselile u Janju: ...Belagii,
ikii, osoi, Durakovii, ilovii, Golii, Huremovii, Hodii, Handii,
Halilovii, Krajnovii, Kladnjakovii (Klane), Meanovii, Numanovii,
Paravlii, Ramii, Saraevii, Sarajlii, Spahii, Topalovii i Tuzlakovii...
*129 Porodice koje su odselile u Bosanski amac (Gornju Aziziju): ...Nilii,
Odobaii... *130
ISELJAVANJE ZA VRIJEME AUSTRO-UGARSKE...
Prilikom okupacije bosanske Posavine 1878. godine od strane austrougarske vojske, nekoliko desetina Brezopoljaca bilo je u jedinicama hadi
hafiz Osman-efendije Mula Mehmedovia koje su pruale estok otpor
okupaciji zemlje. Hadi hafiz Osman Mula Mehmedovi organizovao je vrlo
jak otpor s graanima Bracima protiv ulaska austrougarske vojske u Bosnu.
Brko je zauzeto 17. septembra 1878. U herojskoj borbi poginulo je 50
boraca, a preko 70 ranjeno. Okupator je imao duplo vie gubitaka. Od
gradova na Savi jedino se oprlo Brko okupaciji. Nakon pada Brkog neki
ugledni graani su internirani u Osijek, gdje su ostali nekoliko mjeseci, a
organizatoru otpora Hadi Hafiz Osmanu Mulamehmedoviu Vojni prijeki
sud Austro-ugarske je izrekao kaznu smrti i osuda je odmah izvrena. 131
U elji da izbjegnu nova stradanja, patnje i ponienje, jer su nosili jo
svjee rane nakon progona iz Srbije 1862. godine, mnogi Brezopoljci su
odluili da se isele u Tursku govorei da umru na miru u sultanovoj zemlji.
Izmeu ostalih zna se sigurno da su u prvom valu u Tursku otili
Hadiibrahimovi Mula-Omer i Hadiibrahimovi Ahmet, zv. Ahmo koji se
zbog bolesti zadrao i nastanio u Pei na Kosovu. Veina se skrasila u
pokrajini Anadolu. ...Aljo Palamarevi iz Brezovog Polja, nepismen, nije
zapamtio roditelje, a u Tursku (Brusa) ga je pozvala tetka. Tamo je pobjegao

128

aban Hodi, Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu

izmeu 1788. 1862. godine., str. 90-91, (Zaviajni muzej u Tuzli., Poseban otisak iz
lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne-1958.)
129
aban Hodi, Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu
izmeu 1788.-1862. godine., str. 92., (Zaviajni muzej u Tuzli., Poseban otisak iz lanci i
graa za kulturnu istoriju istone Bosne-1958.)
130
aban Hodi, Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu
izmeu 1788.-1862. godine., str. 119., (Zaviajni muzej u Tuzli., Poseban otisak iz lanci i
graa za kulturnu istoriju istone Bosne-1958.)
131
Ramiz Dobraa, Neki natpisi u Brkom, Preporod, 1. 1. 1973./26. zul-ka'de 1392., broj
1(56) str. 13.

121

1900. godine, ali se nije snaao. Radio je kao sluga u Indelu kod Ahmetage
Lakiia iz Mostara, a nakon povrataka kod Dervibega Paia. *132
Drugi val iseljavanja desio se u periodu balkanskih ratova 1912/13.
godine. Zbog rata na podruju Balkana mnoge porodice nisu uspjele doi do
Turske. Jedni su izginuli, drugi ostajali u Bugarskoj i Makedoniji, trei su se
vratili u rodno mjesto.
Na osnovu kazivanja Salke Sataria, zv. Hedep, koja je zabiljeio autor
ovog teksta, mutevelija Azizije damije Husejn Piskavica je za vrijeme
balkanskih ratova s porodicom poao u Tursku i ubijen je u Serezu (Egejska
Makedonija), rodnom gradu rahmetli Gazi Husrev-bega. Mustafa Piskavica,
otac hafiza Sulejman-efendije Piskavice, koji je na ovom putu u nepoznato
predvodio jo nekoliko porodica iz Brezova Polja uspio je doi do Istanbula,
gdje se zadrao nepune dvije godine, ali je zbog nebrige turskih vlasti oko
smjetaja bio prinuen da se vrati u rodno mjesto. *133
Da broj Bonjaka u Brezovom Polju opada od popisa do popisa jano se d
vidjeti iz zvaninih knjiga popisa stanovnitva. Tako iz knjige Glavni
rezultati popisa iteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. aprila 1895. godine
da se vidjeti da Brezovo Polje ima 1383 stanovnika. * 134 Na osnovu
...rezultata popisa iteljstva u BiH od 27. septembra 1910. godine jasno je
da Brezovo Polje ima 1145 stanovnika. *135 Dakle, u vremenskom periodu
1895.-1910. u Brezovom Polju je nestalo 238 stanovnika. Na osnovu
popisa stanovnitva od 31. januara 1921. godine jasno se zakljuuje da
Brezovo Polje ima 957 stanovnika. *136 U periodu 1910.-1921. u Brezovom
Polju je 188 stanovnika manje. Umjesto da se broj stanovnika poveava, iz
zvaninih podataka jasno se vidi da je ponovo dolo do naglog opadanja
bonjakog stanovnitva. U pomenutom vremenu u Brkom i okolini broj
muslimanskog stanovnitva je sa 46% pao na 34%, dok je u isto vrijeme
poveao se broj pravoslavnog i katolikog stanovnitva. *137 Za ova
iseljavanja moe se rei da su bila motivirana brojnim politikim,
psiholokim i ekonomskim pritiscima, posebno nakon Prvog svjetskog rata,
kada ove krajeve naseljavaju solunski i razni drugi dobrovoljci.

132

Mina Kujovi, O Bosanskim muhadirima, povratnicima iz Turske u vrijeme

austrougarske uprave, Graaniki glasnik, broj 22, novembar 2006.
133
Na osnovu kazivanja Salke Sataria, zv. Hedep, iz Brezova Polja. Kazivanje zabiljeio
Osman Kavazovi, 19. 9. 1982. godine.
134
Hauptresultate der Volkszhlung in Bosnien und der Hercegovina vom 22. april 1895. u
prevodu: Glavni rezultati popisa iteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. aprila 1895.
135
Rezultati popisa iteljstva u Bosni i Hercegovini od 27. septembra 1910. (Izdala
Zemaljska vlada za BiH, Sarajevo, 1912.)
136
Arhiv BH 47-93/21
137
Grupa autora, Brko i okolina u radnikom pokretu i NOB-u, Tuzla, 1985., str. 89-92.

122

ISELJAVANJE NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA...

Poslije Drugog svjetskog rata na sceni su tzv. ekonomske migracije po
sistemu trbuhom za kruhom. Ove migracije su najizraenije sredinom
ezdesetih i poetkom sedamdesetih godina, sada ve prolog stoljea, kada iz
Brezova Polja odlaze mnogobrojne porodice u Brko, Tuzlu, Sarajevo, eli,
Gradaac, Bijeljinu, Oraje, Srebrenik, Zagreb, Beograd, Zrenjanin i druga
industrijska mjesta vjerujui da e, tamo negdje, nai svoje mjesto pod
suncem.
Vrijedno je zabiljeiti da zbog ekonomskih, kulturnih, obrazovnih i drugih
razloga u pomenutim i drugim gradovima ive mnoge brezopoljske porodice
sa sljedeim prezimenima: u Brkom, Adilovi, Ademovi, Arifovi,
Arnautovi, Behlulovi, Belja, Delali, Durakovi, Dui, ibuki, aki,
Fazli, Ferhatbegovi, Hadajli, Hodi, Husejnovi, Husi, Huremovi,
Ibrahimovi, Kici, Kladnjakovi, Korajevi, Lipi, Meanovi, Mujagi,
Mulaosmanovi, Muratovi, Mutapi, Niki, Numanovi, Palamarevi,
Rizvanovi, Saletovi, Satari, Selimbai, Smaji, Smajlovi, Topagi,
Tuzlakovi, Ustaibrievi, Vili, Zahirovi, Zaimovi... u Tuzli, Agi,
Belagi, Delali, Dervievi, Durakovi, Fazli, Hadiibrahimovi, Hodi,
Lasetovi, Lipi, Mujagi, Muratovi, Preldi, Raidovi, Smaji,
Zahirovi... u Sarajevu, Hadiegri, Ibrahimovi, Jusufovi, Kurbai,
Mujagi, Nali, Niki, Saraevi, Zahirovi... u eliu, Rizvanovi,
Sinanovi, Smaji, Zahirovi... u Gradacu, Ademovi, Mekovi, Sitarevi,
Zahirovi... u Bijeljini, Kuki, Nii, Salki... u Oraju, Husejnovi, Husi,
Saletovi... u Srebreniku, Meanovi, Sitarevi... u Banoviima, Huremovi...
u Kaknju, Vili... u Sanskom Mostu, Arifovi... u Zagrebu, Dedakovi,
Hadajli, Hadiegri, Muratovi, Raidovi, Zahirovi... u Splitu, Bajrovi,
Kuki, Piskavica... u Beogradu, Agi, Husi, Ibrahimi... u Zrenjaninu,
Hadajli, Muratovi... u Novom Sadu, Sitarevi... *138
NASELJAVANJE OD 1952. DO 1992.
Izuzetno povoljan geografski poloaj Brezova Polja, razvijena mrea
kopnenih i vodenih puteva kojim se veoma brzo stizalo u sve vee centre i
regije, dobra infrastruktura, bogat poljoprivredni kraj, zatim mogunost
relativno brzog zaposlenja u pogonu obue, koli, obdanitu, zadruzi, poti,
ambulanti, poljoprivrednom kombinatu, laarstvu, otvaranju zanatskih radnji
138

Zabiljeili: Osman Kavazovi i Admir Lasetovi, Tuzla, 28. 2. 2008., Hedija Hadajli,
Zrenjanin, 14. 4. 2011., i Mirsad Raidovi, Zagreb, 17. 4. 2011. godine.

123

i ugostiteljskih objekata, dobrota i gostoprimstvo mjetana, sve je to

stimulativno djelovalo da mnoge porodice u Brezovom Polju potrae posao,
te u njemu ostanu do kraja ivota. Poslije Drugog svjetskog rata, pa do
agresije na BiH, u mjestu biljeimo nove bonjake porodice i nova
prezimena, kao: Ademovi, Aganovi, Avdi, Baftijari, Balukovi, Belja,
ori, ajlakovi, andi, ankui, ori, Dambi, Fazli, Ferhatbegovi,
Gazibegovi, Gradaevi, Heli, Hasanovi, Husejnovi, Huselji,
Huskanovi, Ibrahimi, Ibriimovi, Ikanovi, Jusufovski, Kasi, Kavazovi,
Kazi, Klebi, Mahmutovi, Mehakovi, Memievi, Meri, Muhi, Muji,
Mujkanovi, Mulaahmetovi, Musi, Niki, Numanovi, Okanovi, Oki,
Omi, Ramadani, Redepovi, Runakli, Sajdovi, Selimovi, Sipi,
Sulejmani, Sulji, abani, airovi, ahbegovi, akrak, Tahmii, Toki,
Vilogorac, Voli, Zeirovi, Zejnilovi, Zolota...
EGZODUS ISELJAVANJE U TOKU I POSLIJE AGRESIJE 1992.1995.
Buduim istraivaima ostavljam u amanet da istrae gdje su sve u toku i
poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu nalazile se, i nalaze se brezopoljske
porodice i familije. Istina, poslije izlaska iz logora Luka i Batkovi najvie ih
je bilo nastanjeno na slobodnim teritorijama branske opine, u selima: Brka,
Palanka, Gornji Rahi, Ograenovac, osete, ande, Maoa, Islamovac,
Raljani, Bukvik, Bosanska Bijela... zatim, na podruju opina: Gradaac,
Graanica, Srebrenik, Lukavac, Banovii, ivinice, eli, Kladanj i Tuzla.
Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, u kojem nije bio rijeen status
podruja opine Brko, mnogi Brezopoljci pritisnuti neimatinom i borbom
za golu egzistenciju, spas su potraili u bijelom svijetu od Australije, preko
zemalja Evrope, pa sve do Amerike.

124

Mr. sc. Jusuf OMEROVI

SAPNA - ANTROPOGEOGRAFSKI PRIKAZ
UVOD
Sapna pripada geografskom prostoru sjeveroistone Bosne, i
administrativno-teritorijalno ini jednu od trinaest opina Tuzlanskog
kantona. Opina Sapna ima obnovljeni status postojanja od 1998. godine od
dijela opine Zvornik koji je entitetskom podjelom pripao Federaciji BiH.
Ovaj prostor ini jednu kompaktnu cjelinu, koja egzistira na ovom prostoru
stoljeima. U radu e biti izvren antropogeografski prikaz, odnosno bit e
prikazan historijsko-teritorijalni i drutveni razvoj ovog podruja kroz
prolost.
U geografskom smislu Sapna obuhvata istone obronke planine
Majevice i gornji tok rijeke Sapne, koja ini lijevu pritoku Drine, pa se moe
rei da ovaj prostor pripada i Podrinju. Povrina opine Sapna je 118 km2, to
ini 4,45% teritorije Tuzlanskog kantona. Najgue je naseljen juni dio
opine, odnosno prostor oko rijeke Sapne i prostor koji se nalazi u
neposrednoj blizini centra Sapne, dok je prostor sa veom nadmorskom
visinom, odnosno dijelovi Majevice, veoma rijetko naseljen.
Ovaj prostor je jo od davnih vremena bio povezan dolinom rijeke
Sapne sa Podrinjem. Putanjem u promet puta Kalesija-Sapna prostor opine
Sapna dobija povezanost sa magistralnim putem Tuzla-Zvornik, ime je
omoguena bolja povezanost tuzlanske regije sa ovim dijelom Podrinja.
SAPNA U STARIJOJ PROLOSTI
Podruje, koji danas pripada opini Sapna, nikako se ne moe
izolovano posmatrati u odnosu na ire podruje u sjeveroistonoj Bosni,
nego zajedno ini dio prostora, koji je bio naseljen jo u najstarija vremena.
Na samom podruju dananje opine Sapna nema iz ovog perioda
arheolokih nalaza iz prahistorije, koji su ouvani do danas, ali svakako na
irem podruju postoji niz dokaza, koji govore o ivotu ljudi u tom vremenu.
U ovom periodu su se gradile mnoge utvrde ili gradine, koje su zidane
kamenom i malterom. Najznaajnije gradine na podruju dananje opine
125

Sapna iz tog perioda bile su Gradina kod Sapne (kasnoantiki refugium iz IV

do VI stoljea nove ere) i gradina Stara kua na putu Sapna-Godu iz perioda
rimske vladavine na kojima su pronaeni ostaci zidova, opeke i maltera, po
emu se moe zakljuiti da je tu bila manja rimska zgrada. Zatim je tu i
Gradina u etiima, pored Sapne, gdje su naeni ostaci prahistorijske
keramike, kremena i rimske keramike (Basler, 1998). Meutim, osim ovih
nalazita do danas su se zadrali toponimi Gradina i Gradac nedaleko od
naselja Godu, zatim toponim Grad nedaleko od naselja Savii (Halilovi,
Zuli, 2003).Isto se spominju Gradac brdo i zaselak Gradina na kojima se
nalazile utvrde od kamena (Djedovi, 2009). Poznati su i ostaci gradine
izmeu naselja Baljkovica i Nezuk. Sve ovo govori o veoma intenzivnom
ivotu na ovom prostoru

Sl. 1. Natpis iz antikog perioda

SREDNJI VIJEK
U srednjovijekovnom periodu ovo podruje pripada oblasti Soli koje
zajedno sa oblau Usora ini dio tadanje Bosne. Na ovom prostoru
postojala je srednjovijekovna upa Sapna kao jedan prirodnim granicama
omeen teritorij, kojeg su naseljavala slavenska plemena. upa se prostirala
od Drine do Majevice dolinom rijeke Sapne i ire. a u njenom sastavu je bilo
mnogo naselja. Na elu upe nalazio se upan, koji je bio biran na
plemenskom saboru. Veina upa u Bosni dobila je naziv po imenima
starjeine plemena ili po prirodnom obiljeju, odnosno nazivu rijeke (Vego,
1982).
Na podruju Sapne nije zabiljeeno postojanje znaajne
srednjovijekovne utvrde ali je postojala znaajna potanska i putna
komunikacija kroz Sapnu izmeu tadanjih gradova Zvornika i Teoaka.
126

Zvornik se prvi put pominje 1410. godine pod nazivom Zvonik, a neto
kasnije Zvornik se pominje pod sadanjim nazivom (Kovaevi-Koji, 1978).
Teoak se po nekim podacima spominje 1345.godine (Nakievi, 2009),
odnosno pominje se poetkom XV stoljea kada ga je osvojio ugarski kralj
Sigismund. (Kulenovi, 2005) Na ovom prostoru vladale su srednjovijekovne
porodice Zlatonosovia i Kovaevia i to krajem XIV i u XVI stoljea
(Handi, 1975) to bi moglo imati i veze sa nazivom jednog naselja
Kovaevii na poduju dananje opine Sapna.

Sl.1. Steci sa podruja opine Sapna , Izvor (Omerovi, 2008)

Na irem podruju Sapne se nalaze mnogobrojni lokaliteti steaka.

Najvei broj steaka je u obliku sanduka i sarkofaga , a zabiljeeni su i steci
u obliku ploa. Njznaajniji lokaliteti na kojima se nalaze steci su: lokalitet
Mramorje u Haneliima, lokalitet Sjea (Pasiji grobovi) u Meei, lokalitet
Zagrobnice i Gaj u Gornjoj Sapni, lokaliteti Mramor, Herii i Krevine u
Rastonici, dva lokaliteta u Zaseoku, lokalitet u Baljkovici I lokaliteti u
Jusiima, etiima, Klisi i Bokoviima.
Prema efiku Belagiu (1971) i Vidoviu (1956) na ovom prostoru
nekada je bilo mnogo vie steaka. Tako je na lokalitetu Zagrobnice bilo 22.
steka, na lokalitetu Sjea 32. steka, na lokalitetu Mramorje 42. steka, na
lokalitetu Herii, Mramor i Krevine 54. steka, na lokalitetu Zaseoka 5.
steaka, na lokalitetu Jusia (Begove njive i Glavice) 203. steka, na
lokalitetu Bokovia 6. steaka, na lokalitetu etia (muslimansko i
pravoslavno groblje) 6. steaka i na lokalitetu Klise 2. steka. Naalost,
nebrigom drutva i pod uticajem vremena na veina ovih lokaliteta je
unitena. Jedini svjetli primjer je lokalitet Sjea (Pasiji grobovi) koji je
ureen i zatien od daljeg propadanja.
Dosta esti toponimi poput Klisice u Klisi, Crkvita u Baljkovici i
Ronju, a i prisutni toponimi selita, mramor, mramorje i drugi govore o
postojanju srednjovijekovnih naselja na ovom prostoru.

127

OSMANSKI PERIOD
Dolaskom osmanlija na ovaj prostor desit e se veliki historiski
preokret posebno u drutvenom i vjerskom smislu. Samo osvajanje prostora
Bosne teklo je postepeno, jer su prva uporita Osmanlije ostvarile neto prije
1430. godine (abanovi, 1982), da bi ve 1451. godine bili gospodari u upi
Vrhbosna. Padom Jajca 1463. godine osnovan je Bosanski sandak kao
jedna velika administrativna jedinica. Padom bosanske kraljevine Osmanlije
e boravei oko etiri stotine godina na ovom prostoru ostaviti trajan uticaj.
Prostor sjeveroistone Bosne doao je pod osmansku vlast tek 1460.
godine kada osmanske snage prelaze na lijevu stranu Drine i zauzimaju
zvorniko i srebreniko podruje.
Zvornikom sandaku pripadala je cijela sjeveroistona Bosna, a
jednim dijelom prostirao se i na teritoriji dananje Srbije. Sjedite
Zvornikog sandaka od njegovog osnivanja pa sve do 1851. godine je bilo u
Zvorniku, a onda je premjeteno u Tuzlu.
Zvorniki sandak bio je podijeljen na kadiluke i nahije kao manje
upravne administrativne jedinice. irenjem sandaka 1512. godine u njegov
sastav ulaze nahije: Sprea, Sapna, Teoak, Bijeljina, Zavr, Koraj, Visore,
Jasenica, Smolua, Srebrenik, Soko i Nenavite (Handi, 1969). Na
bosanskoj strani ovaj sandak obuhvatao je ukupno 21 nahiju.
Nahija Sapna, koja je nosila ime rijeke Sapne i koja se prostirala oko
ireg podruja te rijeke spominje se 1533. godine, 1548. godine, 1630. i
1711. godine. (Handi, 1986) Nahija Sapna kao administrativna-teritorijalna
jedinica ostala je u sastavu Zvornikog sandaka sve do propasti Osmanskog
carstva na ovom prostoru.
U prvoj polovini XVI stoljea nahija Sapna, kroz koju je prolazio tada
vaan put, obuhvatala je 14 sela i to: Krievie, Gornji Grabovac (Petkovce),
Javornik, Vitinu Riku, Roanj, Vitinicu, Sapnu, Gutere, Gluminu, Balikovu
Kruku (Baljkovicu), Donji Grabovac, Nezuke (Nezuk), Snjenicu i Vrh
Riku (Handi, 1975).
Prihvatanja islama na ovom prostoru je teklo postepeno i bez prisile.
Razloga za prelazak na islam bilo je mnogo, a najznaajniji su progon
bogumilskog satanovitva, plaanje poreza i propast Ugarske. Najbri
prelazak na islam odvijao se u gradskim centrima, ali je postepeno dolazilo i
do njegovog irenja u udaljenijim podrujima. Prema popisu iz 1528. godine
u selu Roanj, nahija Sapna, zabiljeeno je, da od ukupno 21. muslimanskog
domainstva 11. bilo novih muslimana, u selu Vrh Rika od 7. domainstava,
6. domaina bili su sinovi Abdulaha (Handi, 1975). Svakako da je u to
vrijeme ime Abdulah esto oznaavalo kransko porijeklo.
U ovom periodu na podruju dananje opine Sapna postoje mnogo
objekata koji govore o drutvenom i vjerskom ivotu ljudi. Damje se nalaze
128

u skoro svim naseljima, a znaajni su i vakufi kao svojevrsna zadubina. Sve

damije uslijed burnih vremena su izgubile svoj autohtoni izgled, vremenom
su obnavljane i prilagoavane vjerskim potrebama.
Najstarija mezarja u Sapni, nalaze se na lokalitetima Ronja, Meee,
Stare kue, a posebno se istie mezarje u Mahmutoviima u kome se nalaze
dva posebno istaknuta niana.

Sl.2. Niani u Mahmutoviima, (Omerovi,J., 2011)

Mujezinovi(1998), izdvaja tri skupine niana iz perioda, od XV do

XVII stoljea. Prvu skupinu ine niani u formi veeg obeliska sa
prikraenim piramidama na vrhu, drugu skupinu ine niani oblika veih
rustinih stela koje zvravaju slino uspravnim stecima i treu skupinu ine
niani sa posebno nevjeto izvedenim turbanima. Niani u Mahmutoviima
su veih dimenzija i spadaju u treu skupinu. Na pomenutom mjestu bilo je
prisutno dovite kao jedino na ovom prostoru, a svakako da takva okupljanja
muslimana imaju svoje korijene jo u bogumilskim zboritima gdje se svijet
okupljao izmeu ostalog i radi upoznavanja ili povezivanja. Danas na mjestu
niana ureeno je turbe otvorenog tipa, a neposredno pored je izgraen
mesdid i ehidska esma. U turbetu se nalaze dva niana, jedan je visine oko
2m sa osnovom 30x16 sa isklesanim maem, titom, noem i tapom, ispod
se nalazi noni nian piamidalnog oblika. Drugi nian je visine oko 1m,
osnove 16x18 na njemu je isklesan tit i ma.
AUSTROUGARSKI PERIOD
Sudbina osmanskog carstva na ovim prostorima je rijeena na
Berlinskom kongresu 1878. godine. Bez obzira to je Austro-Ugarska dobila
meunarodni mandat da upravlja BiH uz znanje Osmanskog carstva,
stanovnitvo je pruilo organizovan otpor. Otpor je pruen i na ovom
prostoru, posebno u Tuzli gdje su se borbe vodile od jula do septembra,
129

nakon ega je Austro-Ugarska okupirala kompletno podruje sjeveroistone

Bosne.
Dolazakom nove vlasti doi e do promjene demografske slike u BiH,
odnosno doi e do velikog iseljavanja Bonjaka u Tursku jer su osjeali da
odlaskom osmanlija gube sigurnost na ovom prostoru.
Postojea administrativna podjela Bosne skoro se u potpunosti
zadrala. Zemlja je bila podijeljena na okruge: Sarajevski, Tuzlanski,
Banjaluki, Mostarski, Bihaki i Travniki. Okruzi su se dijelili na kotare ili
srezove i ispostave - opine.
Dananje podruje opine Sapna pripadao je srezu Zvornik tokom
cijelog perioda austrougarske uprave nad Bosnom i Hercegovinom.
Stanovnitvo prostora dananje opine Sapna uglavnom se bavilo
poljoprivrednom proizvodnjom osim u gradu Zvorniku, gdje je zastupljeno
zanatstvo i trgovina i gdje niu nove zgrade, koje daju nova evropska
obiljeja ovom prostoru.

Sl.3.Peati opine sapna iz austrougarskog

perioda(Omerovi,2008)

Prema podacima popisa stanovnitva iz 1879. godine na podruju

dananje opine Sapna ivjelo je oko 3000 stanovnika koji su ivjeli u
naseljima Vitinici, Goduu, Jusiima, Kraljeviima, Roanju, Sapni, etiima
i Zaseoku.
U navedenom periodu na ovom podruju poinju se graditi i putne
komunikacije, koje su dosta prohodnije i kvalitetnije u odnosu na raniji
period.
SAPNA U NOVIJOJ PROLOSTI
U narednim historiskim periodima Sapna se teritorijalno i organizaciski
uvjek vee za Tuzlanski okrug i Zvorniki srez. Po popisu stanovnitva iz
1921. godine (Statistika, 1932), na ovom podruju spominju se mjesta:
Nezuk, Zaseok, Meea, Baljkovica, Kraljevii, Vitinica, Sapna, Rastonica,
Roanj i Godu, u kojima ima 4859 stanovnika, a stanovnitvo se preteno
bavi poljoprivrednom proizvodnjom.
130

Po popisu stanovnitva iz 1931. godine u Drinskoj banovini spominje

se srez ili kotar Zvornik, koji ima deset opina. Jedna od tih deset je i opina
Sapna, koja u to vrijeme ima 5254 stanovnika, a zajedno sa Rastonicom ima
7311 stanovnika. (Statistika, 1938) Na ovom prostoru, koji je bio
dominantno poljoprivredni, poinju se razvijati zanatstvo i trgovina. Najvie
se trgovalo suhim ljivama, jabukama, koom i drvenom graom.
U ovom peridu se otvaraju i prve osnovne kole (kola u Rastonici iz
1937.godine), medresa u Sapni koja je imala osim vjerskog odlike i opeg
obrazovanja.
Poetkom Drugog svjetskog rata Bonjaci sa ovog podruja nisu
znaajnije uestvovali u raznim vojskama, prisutnim u to vrijeme, nego su se
pokuali organizirati kako bi zatitili svoja viestoljetna mjesta ivljenja. Na
prostoru dananje opine Sapna u to vrijeme nije bilo izrazitih sukoba, a nisu
zabiljeena masovna stradanja nijednog naroda.
Nakon Drugog svjetskog rata dolo je do nove teritorijalne podjele
Bosne i Hercegovine na etiri oblasti: Sarajevsku, Banjaluku, Tuzlansku i
Mostarsku. Oblasti su se dalje dijelile na srezove i na mjesne narodne odbore.
Podruje dananje opine Sapna u to vrijeme pripadao je Tuzlanskoj
oblasti i Zvornikom srezu, a imao je status narodnog odbora. Na prostoru
sreza Zvornik, koji je formiran 1945. godine, postojalo je esnaest mjesnih
narodnih odbora meu kojima je bila i Sapna. Tokom 1952. godine dolazi do
nove teritorijalne podjele sreza pri emu se formira osam narodnih odbora
(opina), a to su: Zvornik, Sapna, Drinjaa, Grbavci, Kozluk, Pilica, Memii i
Osmaci. Ova podjela opstat e sve do 1955. godine kada na osnovu Zakona o
ureenju komuna dolazi do proirenja Zvornikog sreza na teritoriju srednjeg
Podrinja i gornjeg toka Spree. U to vrijeme pa sve do 1958. godine na
prostoru ovog sreza postojale su opine: Zvornik, Sapna, Kozluk, HanPijesak, Vlasenica, Nova Kasaba, Srebrenica, Bratunac, Skelani, Fakovii i
Memii (Hudovi, 2000).
Opina Sapna e nastaviti da egzistira zajedno sa Zvornikom sve do
devedesetih godina proslog stoljea. Kompaktnost teritorije i jedinsvo
Bonjaka na ovom prostoru su doveli do samoorganizacije i zatite ovog
prostora od udara mnogih zloinaca.
Obnovom statusa opine 1998. godine, ponovo e se nastaviti
kontinuitet opine Sapne, na znaajno manjem prostoru nego u prolosti.
ZAKLJUAK
Opina Sapna od najranije prolosti do danas predstavlja jednu
kompaktnu geografsku i historijsko-teritorijalnu cijelinu. Sama injenica da
se na ovom podruju nalaze mnogobrojni kulturno -historiski spomenici
govori o burnoj prolosti ovoga kraja.
131

Bez obzira to je ovaj prostor uvjek bio administrativno organizovan,

na njemu nije bilo znaajnog urbanog niti privrednog razvoja. Podruje
Sapne je skoro uvjek bio na nekakvim pograninim prostorima u koje se
dolazilo samo u tekim vremenima. Oekivati je da e obnovljenim statusom
Opine doi do zatite bogatog kulturnohistoriskog nasijea i breg
privrednog razvitka ovog podruja .
LITERATURA I IZVORI
1. Basler, . (1988), Arheoloki leksikon, tom II, Sarajevo
2. Benac, A., Basler, . i saradnici (1966), Kulturna istorija BiH, Sarajevo
3. Belagi, . (1971), Steci, kataloko-topografski pregled, Veselin maslea,
Sarajevo
4. Djedovi.R.,(2009), Ostaci srednjevjekovne zgrade
Ronju, Batina
sjeveroistone Bosne,II, Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historiskog i
prirodnog naslijea, Tuzla, str 163-170.
5. Halilovi, S., Zuli, M. (2003), Kalesija, crtice iz kulturno-historijske prolosti,
Kalesija
6. Handi, A. (1975), Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo
7. Handi, A. (1970), Zvornik u drugoj polovini XV i u XVI vijeka, Godinjak
Drutva istoriara BiH, Sarajevo
8. Hudovi, M. (2000). Zvornik, slike i biljeke iz prolosti, Udruenje graana
optine Zvornik, Sarajevo
9. Kovaevi-Koji, D. (1978), Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave,
Sarajevo
10. Kulenovi, S. (2005), Kulturno-historijske znamenitosti Tuzlanskog kantona
kao osnova za razvoj turizma, Zbornik radova, Tuzla
11. Mujezinovi, M. (1998), Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini, knjiga 2,
Sarajevo-Pabliing, Sarajevo
12. Nakievi,O., Nakievi, I., (2009), Teoak kroz protok vremena, Harfo-graf,
Tuzla
13. Omerovi, J., (2008), Opina Sapna monografija, Opina Sapna
14. Statistika (1932), Definitivni rezultati popisa stanovnitva, Sarajevo
15. Statistika (1938), Definitivni rezultati popisa stanovnitva, Beograd
16. abanovi, H.,(1982), Bosanski paaluk, Svjetlost, Sarajevo
17. Vego, M. (1982), Postanak srednjovijekovne bosanske drave, Sarajevo
18. Vidovi, D. (1956), Srednjovijekovni nadgrobni spomenici u okolini Zvornika,
Godinjak Zemaljskog zavoda za zatitu spomenika kulture i prirodnih
rijetkosti narodne Republike Bosne i Hercegovine III, Nae starine, Sarajevo

132

PORODICE I LIKOVI
ZAVIAJA

133

134

Munisa KOVAEVI, prof.

KORESPODENCIJA GRAANIKIH TRGOVACA
REIDBEGOVIA SA TUZLANSKIM TRGOVCIMA U
TREOJ DECENIJI 20. STOLJEA
Apstrakt:

U prilici smo da koristimo nekoliko dokumenata iz korespodencije

pojedinih trgovaca iz poznate graanike trgovake familije Reidbegovia.
Ovi dokumenti su se nedavno pojavili na jednoj internet stranici. Trgovine
Reidbegovia iz Graanice su prema ovim dokumentima imale ivu poslovnu
korespodenciju i jake ekonomske veze sa nekim trgovcima iz Tuzle. Iz ovih
dokumenata se moe vidjeti vie detalja o trgovini u Graanici i Tuzli tokom
tree decenije 20. stoljea. Takoer se moe vidjeti koja je roba bila est
predmet trgovakih odnosa u ovim gradovima.

Kljune rijei: Trgovci Reidbegovii, Graanica, Tuzla, trgovaka

roba, trgovina...

TRGOVAKA FAMILIJA REIDBEGOVI IZ GRAANICE

Poznata trgovaka familija Reidbegovia, prema predanju se doselila iz
Maarske, poslije povlaenja Osmanlija 1686. godine, na podruje izmeu
Panurita i brda Bandra u kadiluku Graanica. Kasnije su se ti Reidbegovii
sa Panurita preselili u Graanicu, prvo u mahalu Drafnie a zatim i u
ariju.
Krajem 19. stoljea vee imanje sa zgradama, na Panuritu imao je
Raid-beg Raidbegovi iz Graanice.139
U doba austrougarske vladavine grad Graanica poprima neke odlike
tadanjeg modernog grada. Graanici je bila poznata po uzgoju svilene bube
od koje su se tkala razna platna zvana svilenci, takoer bio je razvijen i
obuarski, kovaki i drugi tradicionalni zanati. U to vrijeme dolazi do razvoja
novih zanata koji potiskuju stare tradicionalne zanate ranijeg perioda tako da
se pojavljuju zanati kao to su eirdijski, limarski i slino. Nekoliko
139

Omer Hamzi, Rusmir Djedovi, Doborovci kod Graanice, IK Monos Graanica,

Graanica, 2010., str. 88.

135

trgovina u kojima se do okupacije 1878. godine uglavnom prodavala roba

domaih zanatlija i prizvoaa, ubrzo se dobijaju konkurencija stranih
vlasnika sa svojim poslovnim objektima.
Prema odredbama trgovakog zakona, koji je stupio na snagu 1. novembra
1883. godine, svaka trgovaka radnja sa najmanje 400 kruna godinje istog
prihoda podlijegala je obavezi sudskog protokolisanja. Ve 1886. godine u
Graanici je bilo protokolisano 29. trgovakih radnji. Ve kasnije, 1905.
godine bilo ih je 43 u gradu i po jedna u okolnim selima.
Na osnovu podataka koji su redovno objavljivani u Bosanskom glasniku
Bosnischer Bote (opi adresni prirunik za Bosnu i Hercegovinu), mogue
je preciznije utvditi nosioce trgovinskih firmi, odnosno vlasnike registrovanih
trgovinskih radnji u Graanici i nekim selima na podruju graanikog kotara,
kao i vremenski period u kojem su te radnje bile aktivne.140
Od 1885. do 1818. godine trgovinske radnje u Graanici dralo je oko
stotinjak domaih vlasnika. Neke od tih starih graanikih trgovakih
porodica, trgovaka tradicija potie jo iz osmanskog perioda, kao to su:
Reidbegovii, Halilbegovii, Hadistevii, Ivanievii, Prohii ...
Prema podacima iz 1905. godine bila je protokolisana i radnja
Reidbegovi Raida i Mahmuta registrovana 1902. godine i Reidbegovi
Mehmeda registrovana 1891. godine.141
Zabiljeeno je da je krajem 19. stoljea u graanikoj ariji trgovina
Reidbegovia nalazila se na mjestu kasnije poznate kafane pod nazivom
Gaj.
Po spisku trgovakih radnji koje su registrovane a kasnije prestale sa
radom spominje se da je trgovina Reidbegovi Mahmuta prestala sa radom
1917. godine a Reidbegovi Mehmeda 1915. godine.
Graaniki trgovci i zanatlije prodavali su svoju robu preteno na
lokalnom podruju, ali svakako i odreenu robu su izvozili i u druge krajeve.
To su uglavnom bili poljoprivreni proizvodi, koji se posebno izvoze sve vie i
na daljnje trite poslije izgradnje pruge Graanica-Karanovac. Izgradnja
pruge uveliko je uticala na vei razvoj trgovine u Graanici.

140

Omer Hamzi, Gospodarske prilike u Graanici za vrijeme austrougarske uprave 18781918. godine, sa posebnim osvrtom na trgovinu, Graaniki glasnik br. 1., Graanica maj
1996., str. 54.
141
Esad Tihi, Omer Hamzi, Graanica i okolina u NOB-u i revoluciji, Komisija za
istoriju Opinskog komiteta SK BiH i opinskog odbora SUBNOR-a Graanica, Graanica
1988., str. 56.

136

KORESPODENCIJA
Porodica Reidbegovia imala je svoju trgovinu-duan u Graanici to
vidimo prema podacima iz 1905. godine koje su bile protokolisane u
Graanici. Trgovine porodice Reidbegovii imale su jaku poslovnu
korespodenciju i jake ekonomske veze i sa nekim trgovcima iz Tuzle.
Iz dokumenta (slika 1.) moe se vidjeti dosta detalja o trgovini izmeu
Mahmuta Raidbegovia iz Graanice i trgovaca iz Tuzle. Naime, na
dokumentu se vidi da je trgovac Mahmut Reidbegovi trgovao sa Milanom
Popiem koji je imao trgovinu kolonijalnom robom na veliko u Tuzli.

Slika 1. Raun izmeu Milana Popia trgovca iz Tuzle i Mahmuta Reidbegovia iz

Graanice.

Raun je napravljen 20. aprila 1927. godine na kojem se vidi da je

Reidbegovi kupio veliku koliinu robe svih tipova brana gdje je naglaeno
da brano mora biti iz Slavija mlina, zatim eera u kocki i kristalu, gdje se
spominje i neka vrsta eera kao Osjeke glave.
I osim ispostavljenog rauna za narueno, usput se nudi i pirina i svijee,
kese papirne pergament svih veliina, zejtin u sanducima i smokve u
vreama...
137

Zanimljivo je naglasiti da je raun te 1927. godine kucan tamparskom

mainom, da je stavljen peat Milana Popia vlasnika radnje, i da je sve
stavljeno u kovertu sa naznaenim imenom i mjestom primatelja.
Na drugoj slici je dokument koji prestavlja raun na ime Mehmedage
Reidbegovia iz Graanice a koji je upuen iz trgovine Braa Ponjavi,
koja se bavila trgovinom eljeza, graevnim materijalom i koom na veliko i
malo u Tuzli. Raun je napravljen na iznos od 450 dinara za 500 kg Portland
cementa u vreama i 10 kom. vrea xxxxxx (neitko za proitat). Zanimljiva
je i zabiljeka koja je napisana rukom na ovom raunu da je isti raun plaen
5. VII 1927. godine. Na raunu se moe isto tako vidjeti i potpis Braa
Ponjavi.

Slika 2. Raun koji je napravljen izmeu trgovine Braa Ponjavi i trgovine

Mehmedage Reidbegovia

138

Trgovac Mahmut Reidbegovi iz Graanice ostvarivao je dobre trgovake

veze sa Milanom Popiem iz Tuzle, to se vidi i iz ovog rauna koji je
napravljen 17. jula 1927. godine. Mahmut Reidbegovi je napravio
pozamaan raun sa trgovinom kolonijlnom robom na veliko i malo u Tuzli.
Raun je napravljn za iznos od 2.318 din. gdje je kupio brano vie tipova, tip
5, 6 i 7. Takoer, napravljen je i raun na neku robu koja se ne moe jasno
proitat u vrijednosti od 40 din.

Slika 3. Raun napravljen u trgovini kolonijalne robe na veliko Milana Popia,

Tuzla na ime Mahmuta Reidbegovia iz Graanice

Zanimljivo je kako su se prije sklapali dogovori, jednostavno rijeju ili

jednim pismom. U ovom sluaju imamo dokument-pismo koje je upueno na
139

adresu naeg trgovca Mahmutage Reidbegovia. Tekst ovog pisma prenosim

u cjelosti:
Gospodin Mahmutaga Reidbegovi, Graanica.
ast mi je ovim javiti Vam, da sam dobio opet veu koliinu stakla za
prozore, te Vam u prilogu aljem popis mojeg sadanjeg skladita.
to se cijena tie, biti e Vam poznato, da su cijene u ekoj poviene, ali
budui da sam ja ovu robu dobio jo po prologodinjem zakljuku, to
ostajem kod istih cijena.
Preporuujem se Vaim cij. nalozima i biljeim se.
1. prilog.
Pismo potpisano sa veletovanjem A. GOLDSTEIN TUZLA
Ovo Pismo upueno je na navedenu adresu 28. januara 1928. godine.

Slika 4. Pismo koje je uputio vlasnik trgovine A. Goldstein iz Tuzle Mahmutagi

Reidbegoviu

Trgovina Goldstein se nalazila u alievoj kui u Tuzli u prizemlju. To je

bila trgovina koja se bavila prodajom staklarije i posua. Tu se prodavalo
eki porcelan, moderna keramika u ivim bojama, prvi vatrostalni sudovi
"Jena-Glas" i kuhinjsko emajlirano posue. Bila ja to zapravo jedina radnja te
vrste u gradu.
140

Slika 5. Trgovina A. Goldstein i sin u alievoj kui u Tuzli

Dobru poslovnu korespodenciju i jake ekonomske veze izmeu

Reidbegovia iz Graanice i trgovaca iz Tuzle mogu se uoiti i iz ovog
dokumenta fakture (slika 6.).
Naime, 20. avgusta 1928. godine napravljena je faktura, po predhodnoj
narudbi od strane Mahmuda Reidbegovia, od tuzlanskog trgovca Abdage
Hadi Ponjavia.
Iz prethodnog rauna vidjeli smo da je to trgovina koja se bavi trgovinom
eljeza, graevinskim materijalom i koom na veliko i malo. Raun je
napravljen u iznosu od 467,80 din. razne robe to se ne moe sa sigurnou
utvrditi i koje.
Ono to se vidi na ovoj fakturi, a koje je i posebno zanimljivo, jeste da ova
faktura ima i memorandum trgovine Abdaga hadi Ponjavi i sin, Tuzla,
trgovina na veliko i malo. Iz memoranduma se vidi da je trgovina smjetenja
u ari ulici, to je vjerovatno ona ulica koja se u vrijeme austrougarske
zvala arinska gasse, danas ulica kod arijske damije.
Takoer na memorandumu pie i telefon broj 43. i brzojavni naslov
Abdaga Ponjavi. Na raunu je pored spiska robe koju uzima Reidbegovi
pie i to da je ista plaena 4. septembra 1928. godine.

141

Slika 6. Faktura napravljena u trgovini Abdaga hadi Ponjavi i sin za Mahmuda

Reidbegovia trgovca iz Graanice.

SAETAK
Razvoj trgovine u Graanici moe se podijeliti u dva dijela: period do
izgradnje pruge koja je povezivala Graanicu do Karanovca i dalje sa
eljeznikom mreom i period od izgradnje pruge 1898, kada je Graanica
dobila izlaz u svijet, odnosno mogunost jaanja trgovakih veza sa ostalim
dijelovima tadanje im domovine, odnosno lakeg prometa robe i ljudi.
Prije okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske monarhije,
bili su razvijeni razni zanati. Tada je u Graanici bio veliki broj radnji i
duana koje su vukle svoju tradiciju trgovanja jo iz osmanskog perioda.
Meu njima treba pomenuti trgovake porodice kao to su: Reidbegovii,
Halilbegovii, Hivzefendijii, Hadistevii, Ivanievii, Prohii itd.
Prodica Reidbegovia o kojoj je i rije u ovom radu, prema predanju
doselila se iz Maarske negdje iza 1686. godine i naselila se u naselje
Panurite selo nadomak Graanice. Imamo podatak da je izvjesni Raidbeg
Reidbegovi sin Reidbega Reidbegovia imao vee imanje sa prateim
objektima u Panuritu krajem 19. stoljea. Kasnije Reidbegovii se sele u
mahalu Drafnie a jo kasnije i u ariju.
142

Prema popisu trgovaih firmi u Graanici u periodu 1885. do 1918. godine

spominje se da Reidbegovi Mahmut i Mehmed registrovali svoju radnju
1891. godine a kasnije je i zabiljeeno da je radnja prestala radit kod
Mahmuta 1917. i Mehmeda 1915. godine.
Iz dokumentacije moe se uoiti da je postojala jaka trgovaka veza
izmeu trgovaca Reidbegovia iz Graanice i trgovaca iz Tuzle.
Reidbegovii su prema dostupnoj dokumentaciji imali dobru
korespodenciju i jake trgovake veze sa trgovcima iz Tuzle kao to su:
Milanom Popiem koji je imao trgovinu kolonijalnom robom na veliko u
Tuzli, zatim trgovinom Brae Ponjavia koja se bavila trgovinom eljeza,
graevnim materijalom i koom na veliko i malo u Tuzli, trgovinom A.
Goldstein iz Tuzle koja se bavila prodajom staklarije i posua, trgovinom
Abdaga hadi Ponjavi i sin koja se bavila trgovinom eljeza, graevinskim
materijalom i koom na veliko i malo iz Tuzle.
Koristei nekoliko dokumenata iz korespodencije graanikih trgovaca
Reidbegovia i tuzlanskih trgovaca moe se uoiti da je postojala jaka
poslovna i ekonomska veza, tokom tree decenije 20. stoljea, izmeu dva
grada Graanice i Tuzle.
IZVORI I LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.

Internet stranica Tuzla - grad i ljudi

Esad Tihi, Omer Hamzi, Graanica i okolina u NOB-u i revoluciji,
Komisija za istoriju Opinskog komiteta SK BiH i opinskog odbora
SUBNOR-a Graanica, Graanica 1988.
Omer Hamzi, Gospodarske prilike u Graanici za vrijeme
austrougarske uprave 1878-1918. godine, sa posebnim osvrtom na
trgovinu, Graaniki glasnik br. 1., Graanica maj 1996.
Omer Hamzi, Rusmir Djedovi, Doborovci kod Graanice, IK Monos
graanica, graanica, 2010.
Rusmir Djedovi, Mahala Panurite u Sladnoj historijsko-geografska
istraivanja, Biljeg Srebrenika, JU Centar za kulturu i informisanje
Srebrenik, Srebrenik 2010.

143

144

Senad BEGOVI, prof. historije

MEMORIJALNA OBRADA SPOMEN PARKA ILINICA - IZ
ZBIRKE DERVIA SUIA
ABSTRAKT:
Rad tretira pitanje ureenja Ilinice kao spomen parka prema pisanju
Dervia Suia iz ezdesetih godina XX stoljea. Idejno rjeenje za spomen
park na Ilinici Sui je elaborirao u nekoliko cjelina kao to su:
funkcionalnost memorijalnog centra, vanmemorijalni objekti, kalendar i
objekti memorijalnog karaktera s prijedlozima tekstova. Iako je u vrijeme
pisanja scenarija postojao memorijalni kompleks na Trnovcu, Sui daje
moderniziranu
verziju
pristupa
rjeenju
memorijalnog
parka,
marginalizacijom tzv. atmosfere groblja, naglaavajui njegovu
funkcionalnost u svakodnevnom ivotu graana Tuzle.
Istraivaki rad se temelji na izuavanju dijela Zbirke Dervi Sui
koja se nalazi pohranjena u Arhivu Tuzlanskog kantona, kao i drugim
tekstovima objavljenjim u razliitim knjievnim formama istog autora.
KLJUNE RIJEI: Ilinica, Spomen park, Dervi Sui, Tuzla
UVOD
Arhiv Tuzlanskog kantona je 15. jula 2011. godine preuzela linu
zbirku Dervia Suia, od naelina opine Tuzla Jasmina Imamovia. 142 U
preuzetoj zbirci nalazi se veliki broj rukopisa i eksponata, a konanim
popisom je utvreno da se radi o ukupno 101 predmetu. Pod rednim brojem
100. nalazi se slijedei naslov: Scenarij za memorijalnu obradu Spomen parka
Ilinica: a) Uvod, b) Funkcionalnost memorijalnog dijela, c) Komemorijalni
objekti, d) Kalendar, e) Objekti memorijalno karaktera s prijedlozima
tekstova.143 Scenarij za memorijalnu obradu Spomen parka Ilinica ispisan je
na 51 stranici na maini kucanog teksta formata a4.

142

Esaf Levi, Lina zbirka Dervi Sui, Graaniki glasnik, br. 33. Graanica 2012,
str.150-154.
143
Zbirka Dervi Sui, Popis grae i eksponata preuzetih 15. jula 2011. od opine Tuzla

145

Dervi Sui144 je kao istaknuta linost iz oblasti kulturnog i

drutvenog ivota poslijeratne Tuzle, poetkom ezdesetih godina na
inicijativu Narodnog odbora optine Tuzla, prihvatio obavezu davanja
prijedloga obrade memorijalnog dijela budueg spomen parka i rekreacionog
podruja Ilinica. On je u uvodu odmah istakao kako njegovi prijedlozi za
obradu memorijalnog dijela spomen parka, ne mogu biti konani, te da se
prijedlozi ne smiju odmah prihvatiti, niti u cjelosti odbaciti. Scenarij je prema
njemu neophodan, bar kao skup ideja sa stanovita sadanjeg trenutka
potreba i mogunosti, pa ga kao takvog treba i tretirati.145
Vano je napomenuti da su fragmenti Suievih razmiljanja o
ureenju Ilinice objavljeni u Frontu Slobode iz pera novinara Ferida ljivia
u feljtonu pod naslovom ivot i djelo akademika i knjievnika Dervia
Suia u novembru 1989. godine. ljivi obavjetava itaoce, kako je
Suievo pisanje o ureenju Ilinice manje poznato javnosti, izraavajui
nadu da e se ideje iznesene u Scenariju, kada dou povoljnije okolnosti
realizirati na terenu.
Prilikom pisanja Scenarija, Sui se suoio sa problemom tematske
irine. Tuzla je kroz istoriju bila ili centar iz koga su inicirani najvaniji
dogaaji na teritoriji sjeveroistone Bosne ili su se u njoj odigravali dogaajiposljedice irih vojnih i politikih poduhvata na ovoj teritoriji. Otud je u
prvim diskusijama u ovom problemu bilo prirodno to su se pojavili
prijedlozi da se na Ilinici obrauje prolost cijele teritorije koja
administrativno, vojno i politiki gravitira Tuzli. Mada ovakav pristup
omoguava iri izbor grae, on krije mnoge opasnosti za ovu vrstu Spomen
parka, od pretrpavanja do nemogunosti odabira po znaaju. Zato se stalo na
stanovite da Spomen park treba da sadri grau vezanu iskljuivo za Tuzlu i
najbliu okolinu. Neka rjeenja koja predlae ovaj scenarij, omoguuju
meutim posjetiocu Spomen parka da u grai o Tuzli i najblioj okolini bar
nasluti najvanije dogaaje koji su se odigrali na iroj teritoriji.146
KALENDAR
Sui je u Scenariju u posebnom poglavlju Kalendar pisao o
prolosti Tuzle. Od prahistorije na podruju Tuzle, preko antikog perioda
(ilirsko-rimskih ratova), srednjeg vijeka, osmanske uprave, austrougarskog
perioda i perioda Narodnooslobodilake borbe, on razmatra poloaj kmeta,
zanemarujui njihovu nacionalnu i konfesionalnu pripadnost. Zaokupljena
144

O biografiji i bibliografiji Dervia Suia u: Sabina Babaji, Skica za portret Dervi Sui,
Informativni bilten glasilo Narodne biblioteke Tuzla, br. 4. Tuzla, 1991. str. 12-15.
145
Zbirka Dervi Sui, Scenarij za memorijalnu obradu Spomen parka Ilinica
146
Zbirka Dervi Sui, Scenarij za memorijalnu obradu Spomen parka Ilinica

146

pokretima begova i jenjiara, istoriografija je propustila da paljivije uprati

pokrete kmetova do tog, a dobrim dijelom i od tog doba. Ne raspolaem
preciznijim dokumentima, ali postoje podaci o krvavim sukobima kmetova i
muslimanskih i hrianskih s turskom vlau i prije XIX stoljea u ovim
krajevima. Oko Tuzle, po Ozrenu, Konuhu, Javoru, Majevici, Milan planini
dugo je hajdukovala tzv. potur-ekija, ete ili manje grupe sastavljene
iskljuivo od muslimana. Mislim da postojanje hajdukih eta u vrijeme
Austrougarske u kojima su zajedno i pravoslavni i muslimani nije nova ni
sluajna pojava, nego je i stvar jedne tradicije koju je idealistika i uskonacionalna istoriografija do danas preutkivala i ignorisala.147
Sui dalje pie: Naime, lik naeg kmeta kroz stoljea, je ostao isti u
memorijalnoj plastici, a i u jo nekim oblastima umjetnosti potpuno
zapostavljenPored lika bosanskog kmeta, predloio bih da se istakne i
solarski radnik, posljednja tuzlanska sirotinja, koja je bosa i gola, pod
uasnim uslovima stoljeima u znoju i krvi pravila zakupcima goleme
profite148 U uvodnom dijelu Scenarija Sui opravdano smatra kako e
biti izuzetno teko prilikom ureenja Spomen parka, uklopiti jednu funkciju u
drugu. Pod tim se misli da e biti potrebno stvoriti neku vrstu sinteze izmeu
vedrine sportske, ugostiteljske i turistike atmosfere i historijsko-pedagoke
uloge koju Spomen park treba da ima.
D. Sui obrazlae zato se detaljnije osvre na podatke i prilike iz
razliitih historijskih perioda, posebno na one iz XIX stoljea: Ovo nekoliko
podataka o prilikama ovog perioda naveo sam zato da bih objasnio zato
predlaem da se negdje na pogodnom mjestu, u memorijalnom dijelu
Spomen-parka na najprikladniji nain obiljei i ta vjekovna borba i stradanje
naeg kmeta. Ne treba gubiti iz vida da se iz redova kmetova formira prvi sloj
radnike klase tuzlanskog industrijskog bazena, kako zanatske tako i
industrijske, da je osjeaj izrabljenosti starija od otvaranja fabika. I mada
naoko ti kmetovski pokreti nemaju nikakve veza s docnijim klasnim
radnikim pokretom, ni ideoloki ni organizacoino, ipak predstavljaju jedan
od dalekih preduvjeta koji e, ako niim drugim, ono bar psihologijom udariti
peat i mnogim uspjelim ili neuspjelim poduhvatima klasnog radnikog
pokreta u ovom kraju.149
Osim odavanje poasti kmetu i seljaku, u Scenariju se istie kako ne
treba izostaviti lik odbornika iz oruanog dijela NOB-a i prvih poslijeratnih
dana obnove. Sasvim nepravedno, valjda usljed nedostatka dokumenata i nae
preokupacije veim vojno-politikim potezima u NOR-u, zapostavljena je
uloga odbornika i u selu i gradu u to vrijeme. Zapostavljanjem tog ivog
nosioca revolucionarne vlasti na slobodnoj teritoriji ini se ogromna teta
147

Isto
Ferid ljivi, Scenario za Ilinicu, Front Slobode, 14.11.1989. Tuzla
149
Zbirka Dervi Sui, Scenarij za memorijalnu obradu Spomen parka Ilinica
148

147

istoriji sutine Revolucije. Spomen park naravno, ne moe pruiti neku

priliku za dopunu te praznine, ali moe, oblikom ukomponovano u cjelinu,
bar simbolino odati priznanje tim stotinama i hiljadama skromnih i
portvovanih ljudi.150
Posebno znaajno mjesto u toku narodnooslobodilake borbe zauzima
omladina. Radi se o uzrastu izmeu 16 i 18 godina. Osim omladine, predvia
se i obiljeavanje lika ene, majke-borca.
FUNKCIONALNOST MEMORIJALNOG DIJELA I ODNOS SA
CJELINOM
Pod ovim naslovom Sui u Scenariju obrazlae opravdanost ureenja
Ilinice kao Spomen parka.
a) Ilinica je objektivno po svojim konfiguracijskim i vegetacionim
osobinama, po poloaju prema gradu, dosadanjim i moguim rasporedom
saobraajnica, po istorijskim dogaajima na njoj i oko nje, po tradiciji
izletnitva/proslava ljetnih vjerskih praznika urevdana i Ilin-dana,
porodini izleti, izleti napredne omladine izmeu dva svjetska rata,
logorovanja, idealan prostor za izgradnju objekata ove vrste. Memorijalni dio
po prirodi, nee biti nametnut. Potreba za njim proistie iz navedenih osobina
Ilinice.
b) Veliki broj planiranih objekata rekreacionog karaktera namee potrebu
iznalaenja originalnih rjeenja za svaki objekat memorijalnog dijela.
c) Obilje istorijske grae vezano je za pojedine padine, kose, zaravanke i
uvale Ilinice. Osim toga, s pojedinih dijelova Ilinice vide se veliki
kompleksi grada i okoline, pa se na odreen nain i oni mogu historijski
ovdje obraditi uzimajui u obzir mogunost direktnog dometa pogleda. To je i
velika ansa, ali ne i jednostavno izvodljiva obaveza, ako se imaju u vidu
visoki estetski politiko-pedagoki i drugi kriteriji.
d) Postojanje objekata masovne rekreacije, fiskulturnih, ugostiteljskih i
drugih, loa tradicija (najblae reeno) prevelikog komoditeta naeg ovjeka
kada se radi o prostorima ove vrste, namee potrebu da se objekti
memorijalnog karaktera grade od mateijala i na nain koji omoguavaju
trajno uvanje svakog detalja. Ne treba se zavaravati da su estetske
vrijednosti i istorijske svetinje svakome podjednako vrijednosti i svetinje.
Posebno u vremenu ljetnih praznika i u blizini posjeenijih ugostiteljskih
objekata.
e) Zamisao Spomen parka i rekreacionog podruja koncipirana u
dosadanjim dokumentima i u toku razgovora ne daje mogunost niti ini
150

Isto

148

prikladnim izgradnju nekog odvojenog monumentalnog objekta

memorijalnog karaktera koji si skulpturalno pokuao da dominira nad
Ilinicom i gradom. Ilinica je po svojoj konfiguraciji i po odnosu prema
gradu i podnojima takva da bi bilo iluzorno pokuati savladati je jednim
takvim optikim monumentom. Ali je zato ona izvanredan teren za niz
manjih, u njeno zelenilo ili zimsku prirodnu dekorativnost uklopljenih
rjeenja. Memorijalni dio je namijenje posjetiocima Ilinice. Svaki objekat
djeluje tek prilazom njemu na odreenu razdaljinu. Zato vrh Ilinice treba
obraditi kao tematsku i kompozicionu poentu. Ali ni ovdje ne bi trebalo troiti
sredstva, snage i prostor za skulpturalne monumente.
f) Ni jednim objektom memorijalnog dijela Spomen parka i
rekreacionog podruja ne treba bitnije zadirati u prirodne kvalitete Ilinice.
Jedino e na 2 ili 3 mjesta biti potreban preraspored vegetacije radi
omoguavanja boljeg vidika na Tuzlu, Konjuh i Ozren.
g) Politiko-pedagoki aspekt memorijalnog dijela je najdelikatnije
pitanje iz vie razloga. Postojanje djejih i omladinskih odmaralita i igralita,
ekskurzije, slobodno, kretanje po cijelom prostoru Ilinice zahtijevaju
maksimalnu panju pri rasporedu objekata memorijalnog dijela i izboru teksta
i stilu obrade. Sva dramatika revolucionarnih zbivanja mora biti data na nain
koji odgovara veliini teme, ali mora s druge strane da zrai vedrinom i
optimizmom koji proizlaze iz samih rjeenja i fakata, a ne da budu
parolaki nametnuti, neubjedljivi. Objekti treba da nose sa sobom dovoljno
jasne faktografske sadrine da ekskurzije iz grada, a vrlo vjerovatno bie ih iz
dalje okoline, steknu koliko-toliko jasan pregled zbivanja. To je ozbiljna
obaveza s obzirom na na stav, tako jasno izraen Titovim rijeima, da mi od
nae revolucije ne mislimo praviti muzej, nego je ona izvor svih naih
stvaralakih nadahnua u izgradnji sadanjice i budunosti.
h) to se umjetnike komponente tie, treba insistirati na najviem nivou,
izbjegavajui amaterizam i improvizacije, kao i pomodarstvo i trenutno
zanimljiv eksperiment. Treba imati u vidu da su to objekti trajne vrijednosti i
da e budue generacije i po umjetnikog strani objekta suditi o graditeljima.
Tekstovi ne bi smjeli nigdje da budu prazna patetika, nego kondenzovana,
nenametljiva, ali efektna faktografija. Van provjerenog injeninog materijala
mogu se koristiti s mjerom samo stihovi partizanskih pjesama, borbene
lozinke partizanskih jedinica i notne ilustraije partizanskih koranica uklesane
u kamen ili mermer.151
Scenarij sadri i nekoliko znaajnijih datuma iz novije historije, koje
je trebalo obiljeiti u formi epigrafskih natpisa na tvrdim materijalima
(mermer, kamen), a koji bi inili sadraj Spomen parka na Ilinici. Navodim
samo neke od njih:
151

Zbirka Dervi Sui, Scenarij za memorijalnu obradu Spomen parka Ilinica

149

SMRT FAIZMU-SLOBODA NARODU

NA SAVJETOVANJU KOMANDANATA JEDINICA TREEG KORPUSA
NOV I POJ U SREBRENIKU 27.IX 1943. DONESENA JE ODLUKA:
OSLOBODITI TUZLU I LUKAVAC
U TRI VELIKE BITKE ZA TUZLU ILINICA JE BILA JEDNO OD
PRESUDNIH BOJITA. NA NJENIM KOSAMA BATALJONI
NARODNOOSLOBODILAKE VOJSKE LOMILI SU U JURIIMA OTPOR
NEPRIJATELJA. OVDJE SE U KRVI I OGNJU ISKIVALO BRATSTVO
NAIH NARODA. OVDJE SE MLADOST NAE ZEMLJE BORILA ZA
SREU SVOJU I SVOJIH POTOMAKA.
SVOJOJ VOJSCI NAROD TUZLE
Dalje, Sui predvia i izradu reljefa sa tematikom iz NOB-a,
skulpture koje bi predstavljale borce, u trenutku borbe, postavljanje dva tri
improvizirana steka i izdvajanje jedne aleje za na visokim postoljima
postavljene biste znaajnih linosti iz vojne, politike i kulturne historije
Tuzle i njene okoline. Kao najznaajniji dio cijelog kompleksa predvieno je
izgradnja muzeja narodnooslobodilakog rata Tuzle i najblie okoline.
Rjeenje bi trebalo traiti u vieugaonoj zgradi, s tim jednu ili dvije ugaone
plohe zahvataju ulaz i izlaz, dok bi ostale bile okrenute prema Konjuhu,
Ozrenu, Solini (Gradini) Kreki. S mjesta odakle bi bila vidljiva okolina,
trebalo bi omoguiti direktan uvid u dokumenta i podatke o dogaajima
vezanim za terene koji se odatle vide. Osim tog krunog dijela postojao bi
centralni u kome bi bila stalna izloba eksponata vezanih za radniki pokret i
NOB Tuzle i okoline. Enterijere i principe izlobe trebalo bi prepustiti
muzejskim i arhivskim strunjacima da oni predloe rjeenja. Vrh i objekat na
njemu ne bi imali nikakav spomenik kojim bi se ovdje pokualo izraziti bilo
ta na skulptursko-monumentalan nain. Sve treba rijeiti detaljom koji
djeluje na posjetioca objekta. Tekstove vezane za ovaj objekat od osnovice
do objekta na vrhu mogue je raditi tek kad budu utveni plan izgradnje i
principi odabira i mjesta eksponata.152
Na osnovu izloenog u Scenariju Dervi Sui je predloio sljedeu
koncepciju memorijalnog dijela Spomen parka i rekreacionog centra Ilinica:
1. Memorijalni dio Spomen parka i rekreacionog podruja treba da bude
funkcionalno uklopljen u harmoninu cjelinu sa rekreacionom sadrinom
parka kao osnovnom namjenom.
152

Zbirka Dervi Sui, Scenarij za memorijalnu obradu Spomen parka Ilinica

150

2. On treba da tretira uglavnom noviju revolucionarnu istoriju Tuzle i

tuzlanskog industrijskog bazena.
3. Memorijalni dio je sastavljen iz niza-po obliku, grai i tekstu
raznovrsnih objekata na itavom prostoru, s tim to bi sa najviim vrhom
Ilinice bila od osnovice do vrha obraena, kao memorijalna i estetska poenta
itavog spomen parka i rekreacionog podruja.
4. Oblik, graa i ostale osobine objekata prilagoavaju se
konfiguracijskim uslovima mogunostima dosadanjih i planiranih puteva,
prilaza i pristupa. Tekstualna faktografija mora biti sasvim provjerena i tana
a estetska obrada na najviem nivou.
5. Treba imati u vidu potrebu da sadraj memorijalnog dijela bude
usklaen to vie sa potrebama i mogunostima shvatanja svih slojeva
posjetilaca, od djece i omladine koja logoruju na Ilinici, do nedeljnih
izletnika, do znaajnih gostiju sa strane kojima bi se Spomen Park mogao
pokazati kao jedan od najljepih objekata Tuzle po kome e se izmeu ostalih
i pamtiti posjeta gradu.153
ZAKLJUAK
Scenarij za memorijalnu obradu spomen parka Ilinica Dervia Suia, je
izuzetno znaajan dokument koji svjedoi o pokuaju ureenja Ilinice, kao
memorijalnog spomen parka i sportsko rekreacinog podruja. Mnogi kasniji
pokuaji ureenja Ilinice nisu se u idejnim i konceptualnim rjeenjima puno
razlikovali od onoga to je ezdesetih godina predlagao Dervi Sui.
Njegova fascinacija narodnooslobodilakim pokretom (ne zanemarujui i
ostale historijske periode) protee se i u drugim spisateljskim radovima. Tako
je u Parergonu (Biljeke uz roman o Talu), piui o borbenosti i
portvovanosti boraca NOB-a za ciljeve humanizma, zapisao da ih nijedan
mirnodopski spomenik nee moi ni priblino izraziti.154
Ilinica je prema Elaboratu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijea
optine Tuzla iz 1988. godine oznaena kao memorijalno podruje, sa
nazivom spomen park Bratstva i jedinstva. U posebnom poglavlju u
Elaboratu, koji govori o problematici zatite spomen parka Ilinica, utvreno
je kako je ovo podruje, iako upisano u republiki registar vrijednih prirodnih
dobara (uvaavajui historijske dogaaje koji su vezani za ovo podruje)
nikada nije dolo do izgradnje spomen parka sa memorijalnim sadrajima.
Pitanje ureenja Ilinice ostaje otvoreno i danas. Prostornim planom za
Tuzlanski kanton 2005-2025, Ilinica spada u kategoriju posebnih podruja
153
154

Zbirka Dervi Sui, Scenarij za memorijalnu obradu Spomen parka Ilinica

Dervi Sui, Parergon (Biljeke uz roman o Talu), Sarajevo 1980. str. 204.

151

koje se moe koristiti za izletniko-rekreativni i vikend turizam.155 Ilinica se

u navedenom Prostornom planu spominje na jo nekoliko mjesta, ali samo
kao kategorija umskog podruja ili prirodne rijetkosti. Prema tome, u
poptunosti je naputena ideja da se podruje Ilinice uredi kao Spomen park,
sa memorijalnog aspekta.
Scenarij za memorijalnu obradu spomen parka Ilinica daje nam uvid u
politiko-drutvena kretanja u Tuzli tokom ezdesetih godina XX stoljea i
kao takav predstavlja izuzetno vaan historijski dokument, koji e posluiti za
trajno rjeenje pitanja ureenja Ilinice, kao spomen parka ili sportskougostiteljsko-rekreacionog podruja.
BIBLIOGRAFIJA
1. Zbirka Dervi Sui, Scenarij za memorijalnu obradu Spomen parka
Ilinica
2. Dervi Sui, Parergon (Biljeke uz roman o Talu), Sarajevo 1980.
3. Prostorni plan Tuzlanskog kantona 2005-2025. Tuzla 2008.
4. Ferid ljivi, Scenario za Ilinicu, Front Slobode, 14.11.1989. Tuzla
5. Sabina Babaji, Skica za portret Dervi Sui, Informativni bilten glasilo
Narodne biblioteke Tuzla, br. 4. Tuzla, 1991.
6. Esaf Levi, Lina zbirka Dervi Sui, Graaniki glasnik, br. 33.
Graanica 2012.

155

Prostorni plan Tuzlanskog kantona 2005-2025. Tuzla 2008. str. 235.

152

Mr. sc. Rusmir DJEDOVI

PRILOG ISTRAIVANJU FAMILIJA ARNAUTOVI IZ
TUZLE
Kod nas je teko rei koliko treba neka familija provesti vremena u
nekom mjestu ili kraju pa da kaemo da je to stara familija ili da pripada
starinakom stanovnitvu. Najee je to od 500 godina (kraj srednjeg vijeka)
pa do 100 godina (austrougarski period).
Za grad Tuzlu se moe sa sigurnou kazati da jo krajem osmanskog
perioda ima vie stotina razliitih prezimena, pa i familija. Pa bi se moglo
usvojiti da starinako stanovnitvo Tuzle je ono koje tu ivi od osmanskog
perioda, odnosno stare tuzlanske familije su one koje tu kontinuirano ive
najmanje 150 godina (od sredine 19. stoljea).
Mada se i porodice koje su doselile u Tuzlu po dolasku austrougarske
uprave, u Tuzli ponekad smatraju starim (ali za sve njih se dobro zna odakle
su doselile i kojih starih familija u tim mjestima su ogranci).
Tradicionalni pojam Arnautluk u prolosti je oznaavao veliki prostor
Osmanskog carstva koji danas poznajemo kao: Sandak (srbijanski i
crnogorski), Crna gora, Albanija, Kosovo i Makedonija.
Sa tog podruja koje je tradicionalno emigracijsko, kroz cijelo
osmansko razdoblje, pa sve do 20. stoljea, doseljava stanovnitvo u nae
krajeve. Nema grada u Bosni i Hercegovini u koje nisu doselili takvi
migranti. Brojna su i sela sa doseljenicima iz navedene oblasti. Ova
doseljavanja su bila uzrokovana preteno ekonomskim razlozima a neki su
doli radei za potrebe osmanske uprave i vojske.
Domae stanovnitvo po bosanskim gradovima i selima takve
naseljenike esto naziva geografskom odrednicom njihovog porijekla, tj
Arnautluka i dobivaju odrednicu Arnaut, Arnavut ili Arnautlija. Ova rije
dolazi preko turskog iz grkog jezika za oznaku navedenog prostora i njenih
stanovnika.
Od zanimanja ovi doseljenici, posebno ako su iz podruja Gora,
najvie se bave izradom i prodajom orjentalnih prehrambenih proizvoda
(boza, salep...) a kasnije slastiarskim zanatom.
I u grad Dolnju Tuzlu, kako se zvanino nazivala do poetka 20.
stoljea, naseljavaju se brojni doseljenici iz Arnautluka. Lokalni naziv
Arnaut, vremenom neke porodice prihvaaju kao svoje prezime a postepeno
153

preovladava u obliku Arnautovi (dodavanjem uobiajenog za nae krajeva

sufiksa ovi).
Kroz etiri stoljea osmanske uprave u Tuzli (od sedamdesetih godina
15. stoljea pa do 1878. godine), u ovaj grad su sigurno doselili brojni
stanovnici iz Arnautluka, tj. Arnauti. Samo dio je uzeo prezime Arnaut i
Arnautovi. Familije Iljazovi i Dautovi naprimjer, koje imaju jake kontakte
sa Arnautoviima (potomcima Kadrije), a doselile u Tuzlu iz Arnautluka za
vrijeme austrougarske uprave, imaju vlastita prezimena.
U prilog tome ide i podatak da gradu Tuzli imaju ak etiri familije sa
prezimenom Arnautovi a da dobro znaju da nisu ni u kakvom srodstvu.
Jedna od njih su Arnautovii, potomci Ibrahim age.
Ibrahim aga sin Hasana, nazvan Arnaut, iz dananje Makedonije
negdje u prvoj polovini 19. stoljea je doao za zapovjednika utvrde u Tuzli.
On i njegovi potomci su uzeli prezime Arnaut, kasnije Arnautovi.
Ibrahim aga Arnautovi je krajem 19. stoljea u Tuzli imao znaajne
nekretnine. Izmeu ostalih: kuu kuni broj 94 sa kuitem i dvoritem u
Atik mahali, gradilite sa duanom u ariji, nekoliko parcela zemljita u
Atik mahali, kasnije jo jednu kuu pored prethodne
Inae, od vie stotina starih starih familija u Tuzli, do sada je istraeno
i objavljeno rodoslovlje za nekoliko desetina. Nekolicini familija je
posvjeena posebna knjiga. I ova istraivanja su prilino neujednaena i ne
daju potpune genealogije (rodoslovlja) za njih.
Zato istraivanje (koja su u toku) rodoslovlja jedne od tuzlanskih
porodice sa prezimenom Arnautovi, (mr. Eldara Arnautovia) ima posebnu
vrijednost. Ovo istraivanje e dati detaljan rodoslov navedene tuzlanske
familije. One potomaka Kadrije zv. Arnaut, koji je sredinom 19. stoljea
doao u Tuzlu iz Arnautluka. Uskoro emo imati publikovane brojne podatke
o razvoju i pojedinim linostima ove familije u proteklih vie od 150 godina.
Ovi Arnautovii su inae vezani i za jednu od najstarijih tuzlanskih
mahala, poznatu pod imenom Dindi mahala.
Dindi mahala je jedna od najstarijih mahala u gradu Tuzli. Zauzima
sjeverni dio doline rijeke Jale i nie padine brda Bori, Trnovac i Gradina.
Razvijala se izvan zidina palanke (tvrave) u Tuzli. Palanka je obuhvatala
najstariji dio grada Tuzle iz 16. stoljea, tj.: ariju, Atik mahalu, Hadi
Hasanovu mahalu, Soni trg i drugo. Sa palankom (gradskom tvravom) bila
je povezana jednom od etiri kapije, upravo i nazvanom, Dindijska. U
palanci do Dindijske kapije je bio upravni dio (zgrade Painog konaka,
Kamenog suda...) a i izvan ka Dindi mahali slobodan prostor sa osmanskim
zatvorom (Krlom).
154

Mahala je nastala u drugoj polovini 16. stoljea a 1600-te godine se

navodi kao Mahala asne damije Mustafe dindije. Otuda u narodu naziv
Dindi mahala. Tokom 17. stoljea ovu damiju je obnavljao Husein au
pa se do danas i naziva Husein auova damija. Ova damija predstavlja
reprezentativan primjer damije iz 17. stoljea izgraene u tradicionalnom
bosanskom stilu. Kao takva jer danas vaan spomenik kulturno-historijskog
naslijea Tuzle i Bosne i Hercegovine.

155

156

NASLIJEE BATINA

157

158

Prof. dr .sc. Ahmet IMAMOVI

Mr. sc. Nesib REIDBEGOVI
OCJENA STANJA KONSTRUKCIJE OBJEKTA STARA
BIBLIOTEKA U TUZLI USLJED DEGRADACIONIH
PROCESA
Rezime
Danas, kada se u krugu stanovnika Tuzle, i to onih stariji spomene objekat
Stara biblioteka, kako je svi zovemo, moe se primjetiti sjeta na licima, i
prisjeanje na sve funkcije koje je imao, te koliko znaajno mjesto zauzima u
historiji ovog grada, a i u ivotima stanovnika koji ive na ovom podruju. Na
alost, mlai stanovnici ne pamte ovaj objekat u dobrom stanju, jer je ve
due vrijeme preputen sam sebi, i pomalo, ali sigurno ova nekadanja
ljepotica propada i nestaje. Ako se ubrzo ne poduzmu mjere na spreavanju
daljnjeg propadanja objekta, klasini simbol austrougarske arhitekture i
gradnje e nestati. Problem zemalja u tranziciji, kao to je i Bosna i
Hercegovina, jeste da se simbolima drutvenog i kulturno historijskog
nasljea ne poklanja potrebna panja. Dui period prisutan je nemaran
odnos drutva i zajednice prema ovoj problematici. Stanje je posebno
uslonjeno ratnim i poslijeratnim prilikama, gdje je kulturno historijsko
naslijee uopteno ostalo na margini. Namjera autora je da kroz ovaj rad
ukau na ubrzano propadanje i stradanje objekta, te neophodne mjere
reparacije ili konzervacije, koje je potrebno sprovesti kako Tuzla ne bi
zauvijek izgubila jedan od svojih historijskih simbola.
Kljune rijei: Kulturno historijsko nasljee, Stara
austrougarska arhitektura, ocjena stanja, degradacioni procesi.

1.

biblioteka,

HISTORIJAT OBJEKTA

Objekat stare biblioteke lociran je na granici nekadanje stare arije, u

blizini krunog toka (skvera) u Tuzli, sa glavnim proeljem okrenut prema
sjevernoj magistrali, odakle je i glavni ulaz u objekat. Objekat se sastoji od
podrumskih prostorija, prizemlja, sprata i potkrovlja. Tlocrtno je
poligonalnog oblika, gabaritnih dimenzija cca.12,0x34,0 m., sa aneksnim
159

dijelom na junoj strani objekta gabaritnih dimenzija cca.6,5x8,5 m., u kome

je smjeten stepenini prostor.
U konstruktivnom smislu, objekat je izgraen od klasine opeke, nosivih
podunih i poprenih zidova, sa drvenom meuspratnom konstrukcijom i
klasinim dvovodnim krovom sa drvenom podkonstrukcijom.
O nastanku objekta postoji vrlo malo, ili gotovo nikakvih vrstih podataka.
Pretpostavlja se da je objekat izgraen negdje oko 1900. godine, za vrijeme
aneksije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske vlasti. Namjena
objekta je nekoliko puta mijenjanja. Prvobitno je bila pota, zatim banka, a
nakon toga narodna biblioteka.
Prvobitno Okruna pota, ija je odluka o finansiranju donijeta od strane
Zemaljske uprave pote, telefona i telegrama u Bosni i Hercegovini a zbog
naseljavanja i urbanog razvoja Donje Tuzle, u rad je putena 1901. godine.
Raskonu fasadu zgrade bogatu arhitektonskim detaljima karakteristinim za
19. stoljee, prema projektu ininjera Vilhelma Dvoraka, izgradilo je
graevinsko preduzee Kordinjano i Kandoti.
Koliki je znaaj ovog objekta bio za ovu regiju govore i naredne slike, gdje
se vidi da je isti bio ilustracija na razglednicama koje su u to vrijeme
tampane.

Slika 1. Prikaz objekta na starim razglednicama

Od 1947. godine do kraja osamdesetih godina prolog stoljea, prvobitna
zgrada Okrune pote iz perioda austrougarske uprave je mijenjala namjenu,
dok je najdue u njoj ostala Narodna biblioteka.
Na narednoj slici, za koju se pretpostavlja da je nastala 50-ih godina
prolog stoljea, moe se vidjeti izgled objekta, a uz njega sa lijeve strane
nalazi se stambeni dio ovog kompleksa, koji je poruen u periodu 1961-62.
godina.

160

Slika 2. Izgled objekta sredinom 50-ih godina prolog stoljea

U skladu sa projektnim zadatkom izraenim od strane Optinskog zavoda
za izgradnju, 1991. godine izraena je projektna dokumentacija za izvoenje
sanacije i adaptacije objekta Narodne biblioteke u muzej Istone Bosne u
Tuzli. Projektna dokumentacija izraena je od strane drutvenog preduzea za
projektovanje i urbanizam Projekt Tuzla.

Slika 3. Izgled objekta poetkom i krajem 80-ih godina prolog stoljea

Prema navedenom projektu predvieno je ojaanje nosive konstrukcije
objekta u smislu ojaanja podrumskih zidova sa obje strane
armiranobetonskom oblogom debljine d=20 cm, izrade horizontalnih i
vertikalnih serklaa ime se dobiva uvezana armiranobetonska skeletna
konstrukcija, kao i zamjena drvenih meuspratnih konstrukcija sa
armiranobetonskim stropnim ploama debljine d=16 cm.
Radovi na sanaciji nosive konstrukcije vreni su u periodu: novembar
1998. g mart 2000. g, sa povremenim prekidima.
Pregledom graevinskog dnevnika konstatovano da je izvrena sanacija
objekta u smislu izrade vertikalnih serklaa u postojeim zidovima od opeke i
ab ploa na poziciji 200 i 300 sa horizontalnim serklaima. Kvalitet
ugraenog betona je MB30. U okviru sanacije izvrena je zamjena krovne
161

konstrukcije sa novom drvenom konstrukcijom (nosivi rogovi i daani

potkov). Krovni pokriva nije izveden. Od strane nadzornog lica traeno je da
se izvri rekonstrukcija stepenita, to izvoa nije uradio.
2.

ANALIZA STANJA OBJEKTA U 2008. GODINI

Poetkom 2008. godine, postojali su planovi optinske uprave (optina

Tuzla je vlasnik objekta) da se izvri temeljita sanacija i stavljanje u funkciju
za jednu od optinskih komunalnih slubi ili druge potrebe. Konkretan plan je
da budua namjena objekta bude poslovni (kancelarijski) prostor za potrebe
JKP Vodovod i kanalizacija Tuzla.

Slika 4. Izgled objekta u ljeto 2008. godine

Shodno navedenom, u avgustu 2008. godine provedena su terenska
istraivanja, laboratorijska ispitivanja, te potrebne numerike analize u cilju
utvrivanja postojeeg stanja konstrukcije objekta, te davanja adekvatnih
prijedloga sanacionih mjera, koje je potrebno poduzeti da bi objekat dobio
svoju funkcionalnost.
2.1.1. Opis zateenog stanja
Kako se objekat nalazi na podruju koje je izloeno konstantnom
slijeganju tla usljed eksploatacije slanice, konstrukcija objekta je doivjela
znatne deformacije u smislu pojave pukotina na zidovima objekta, kao i
neravnomjerno slijeganje objekta, to za posljedicu ima raspuknue objekta
po cijeloj visini i razdvajenje dijelova objekta. Izvrenom sanacijom objekta u
smislu izrade vertikalnih serklaa u postojeim zidovima od opeke i
armiranobetonskih ploa na poziciji 200 i 300 sa horizontalnim serklaima, u
162

znatnoj mjeri su ublaene negativne posljedice slijeganja tla na predmetnoj

lokaciji.
Objekat ve due vrijeme nije u funkciji, to za posljedicu ima pojavu
oteenja na objektu, nastalih usljed neodravanja objekta, uticaja
atmosferilija, deponovanje veih koliina smea i okupljanja beskunika.

Slika 5. Izgled objekta sa zadnje i bone strane (juna i istona fasada)

Slika 6. Izgled unutranjosti objekta

U podrumskim prostorijama uoeno je prisustvo vlage, to je prvenstveno
posljedica nepostojanja hidroizolacije u podnoj ploi, a zatim i zbog dotoka
atmosferilija kroz prsline na spratnoj ploi i kroz otvore na podrumskim
zidovima koji su u nivou vanjskog ureenja oko objekta;

163

Slika 7. Nakupljanje vode u podrumskim i tavanskim prostorijama

Na meuspratnim konstrukcijama evidentna pojava mreastih prslina u
donjoj zoni (oko 20% povrine ploe prekriveno mreastim prslinama), kroz
koje prolazi atmosferilij. U gornjim zonama registrovana pojava prslina uz
oslonac. Ugibi meuspratnih konstrukcija su u doputenim granicama.
U nosivim zidovima od opeke registrovana mjestimina raspuknua
zidova, kao i povrinska oteenja zidova. Dijelovi zidova su na pojedinim
mjestima u potpunosti devastirani. Malter u zidu je u potpunosti izgubio
fiziko-mehanike karakteristike koje treba da posjeduje kao vezivno
sredstvo. Nosivost nadvratnika i nadprozornika je naruena i potrebno ih je u
potpunosti sanirati.

Slika 8. Pukotine u nosivim zidovima od opeke

Zbog nepostojanja krovnog pokrivaa na objektu, krovna konstrukcija je
direktno izloena uticaju atmosferilija to za posljedicu ima mjestimino
oteenje krovne konstrukcije u vidu truljenja. Usljed nejednakog slijeganja
objekta, dolazi i do deformacije krovne konstrukcije.
Registrovana je mjestimina degradacija zatitnog sloja betona na ab
konstrukcijama i otpoinjanje procesa korozije na vidljivoj armaturi.
164

Aneksni dio objekta u kome je smjetena stepenina konstrukcija je u

devastiranom stanju i potrebna je potpuna demontaa navedenog dijela
konstrukcije i izvoenje nove konstrukcije aneksa zajedno sa stepenitem.

Slika 9. Izgled aneksnog dijela objekta (stepenite)

Fasada objekta je u potpunosti unitena i potrebno je izvriti potpunu
restauraciju fasade.
Na objektu ne postoje nikakve elektroinstalacije, niti vodovodne ili
mainske instalacije. Stolarija objekta je u potpunosti unitena. Pojedini
otvori u objektu su privremeno zazidani, naroito otvori u prizemlju objekta.
Vizuelnim pregledom tla oko objekta uoena pojava mnogobrojnih
rasjeda, s tim da postoji mogunost da pravac pruanja minimalno jednog
rasjeda prolazi ispod objekta.
2.1.2. Istrani radovi
Geodetskim mjerenjem objekta konstatovano da dolazi do neravnomjernog
slijeganja objekta, odnosno dio objekta na sjeverozapadnoj strani se
intenzivnije slijee. Razlika u visinskim kotama taaka na sjeverozapadnoj i
jugoistonoj strani stare konstrukcije objekta iznosi cca.50 cm, dok razlika na
novoj konstrukciji (meuspratne ploe) iznosi cca.15-20 cm.
Mjerenjem vertikalnosti objekta konstatovano da je dolo do naginjanja
objekta prema sjeverozapadnoj strani, odnosno otklon vrha objekta iznosi
cca.30 cm. Kako je mjerenje vreno na meuspratnim konstrukcijama koje su
izvedene u periodu sanacije objekta, uz pretpostavku da su iste izvedene u
pravilnoj nivelaciji, moe se zakljuiti da razlika u slijeganju objekta na
istonoj i zapadnoj strani u zadnji deset godina iznosi 15-20 cm.

165

Slika 10. Grafiki prikaz mjerenja vertikalnosti (nagiba) objekta

U skladu sa JUS U.M1.048, taka 3.2.2. provedeno je naknadno
utvrivanje pritisne vrstoe betona ugraenog u armiranobetonske nosive
konstruktivne elemente, prilikom ega je konstatovano da je u pitanju beton
kvalitete MB 30.
Ispitivanjem opeke iz nosivih zidova objekta konstatovano da su zidovi
izvedeni od nestandardne opeke po JUS-u, dimenzija 29x13x7 cm, ija
prosjena vrstoa na pritisak iznosi 7,61 MPa.
Uzorkovani malter iz fuga zidova ne posjeduje fiziko-mehanike
karakteristike vezivnog sredstva.

Slika 11. Uzorci betona, opeke i maltera za laboratorijsko ispitivanje

Kontrolom koliine i stanja ugraene armature konstatovano da su
vertikalni serklai armirani minimalnim procentom armiranja i da je prilikom
ugradnje armature dolo do odreenih odstupanja od pravila armiranja ovog
166

tipa konstruktivnih elemenata (nepravilan raspored poprene armature,

kombinacija razliitih profila podune armature). U meuspratnim ploama
ne postoji armatura gornje zone po obodu ploe. Podlona ploa u
podrumskim prostorijama izvedena je bez ugradnje armature.
Za potrebe statikog prorauna izvrena je kontrola ugraene armature na
mjestima maksimalnih uticaja na konstruktivnim elementima za koje se vri
provjera statike stabilnosti.

Slika 12. Kontrola koliine i tipa ugraene armature

Statikim proraunom i dimenzioniranjem prethodno navedenih
konstruktivnih elemenata ustanovljeno je da ab ploa (pos 200/pos 300)
izmeu osa A-D i 1-2 ima potrebnu nosivost, dok ab ploa (pos 300)
izmeu osa A-B i 2-5 nema potrebnu nosivost. Ab greda (pos 300) u
osi B nema potrebnu nosivost u pogledu poprene (smiue) armature u
blizini oslonca.
Optereenje na temeljnu spojnicu, na mjestu maksimalnih uticaja, iznosi
203,79 kN/m2 (irina temeljne trake iznosi 1,2 m).
2.1.2.1. Prijedlozi sanacionih mjera za dovoenje objekta u
funkcionalno stanje
U skladu sa dobivenim parametrima vizuelnog pregleda postojeeg stanja
konstrukcije objekta, ispitivanja in situ i u akreditovanom laboratoriju, i
provedenih prorauna te analize eksperimentalnih i analitikih istraivanja,
ustanovljeno je da je neophodno izvriti odreene sanacione radove na
konstrukciji objekta, kako bi isti povratio svoju funkcionalnost. Tim
radovima obuhvaene su sljedee aktivnosti:

Izradu hidroizolacije u podrumskim prostorijama, kao i podne

armiranobetonske ploe. Postojee ankere u zidovima za spoj sa podnom

167

ploom potrebno je u potpunosti zamjeniti, jer su isti znatno oteeni usljed

uticaja korozije;
Izrada drenanog sistema oko objekta u skladu sa nivoom i
intezitetom podzemnih voda, koje je potrebno utvrditi prilikom izrade
geomehanikog elaborata;
Ojaanje temeljne konstrukcije objekta u skladu sa negativnim
efektima uticaja slijeganja tla na predmetnoj lokaciji. Takoe je potrebno
izvriti izradu vertikalnih dilatacija u objektu, kako bi se isti podijelio na tri
lamele;
Ruenje stare i rjeenje nove konstrukcije aneksnog dijela objekta sa
stepeninom konstrukcijom;
Sanacija prslina u ploama postupkom injektiranja;
Ugradnja potrebne armature u gornjim zonama meuspratnih ploa;
Ojaanje donjih zona meuspratnih ploa, gdje je ispitivanjem
dokazano da ugraena armatura donje zone nema potrebnu nosivost;
Sanacija ab grede pos 300 u osi 2 u vidu ugradnje dodatne poprene
(smiue) armature u blizini oslonaca grede;
Sanacija degradiranih povrina zatitnog sloja betona na
armiranobetonskim konstruktivnim elementima, kao i sanacija degradirane
armature usljed procesa korozije;
Sanacija prslina i pukotina u zidovima postupkom injektiranja, kao i
povrinskih oteenja zidova;
Izrada potrebnih armiranobetonskih stubova na spratu objekta;
Izrada armiranobetonskih nadvratnika i nadprozornika iznad svih
otvora u zidovima, kao i sanacija otvora koji su se deformisali usljed
deformacije zidova objekta;
Sanacija pojedinih dijelova krovne konstrukcije, koji su oteeni
usljed djelovanja atmosferilija (lokalna oteenja), kao i sanacija itave
krovne konstrukcije koja se deformisala usljed deformacije cijelog objekta,
odnosno zbog uticaja neravnomjernog slijeganja tla;
Izrada krovnog pokrivaa sa podkonstrukcijom, olunih vertikala i
horizontala, te ugradnja odgovarajui snjegobrana;
Restauracija fasade objekta.
U cilju sveobuhvatnije analize postojeeg stanja objekta, odnosno izbora
adekvatnih postupaka sanacije, potrebno je izvriti dodatne istrane radove
koji obuhvataju:
Ispitivanje tla na predmetnoj lokaciji sa izradom geomehanikog
elaborata;
168

 Pribaviti podatke o intezitetu slijeganja tla na predmetnoj lokaciji od

nadlene institucije, kao i podatke o moguim rasjedima tla na lokalitetu
objekta;
Uraditi detaljan geodetski snimak objekta, kako bi se dobili parametri
deformisanosti nosive konstrukcije objekta.

3.

STANJE OBJEKTA KRAJEM 2012. GODINE

Ocjenom stanja objekta, koja je izraena u 2008. godini i prezentirana u

prethodnom poglavlju, konstatovano da je objekat u znaajnijoj mjeri oteen
i da je potrebno poduzeti odreene mjere sanacije ili bar mjere konzervacije
objekta, kako bi se sprijeilo njegovo daljnje propadanje. Na alost, na
narednim slikama koje su izraene u novembru 2012. godine, vidljivo je da
na objektu nisu poduzimane nikakve sanacione mjere, te da on i dalje
propada.

Slika 13. Izgled sjeverne fasade objekta

Slika 14. Izgled june fasade objekta

Lokalitet na kome se nalazi objekat dugo godina izloen je konstantnom
slijeganju, deformisanju i raspucavanju usljed eksploatacije slanice. Od prije
169

par godina prestala je eksploatacija, tako da je u odreenoj mjeri umanjen

intezitet slijeganja, ali je potrebno neko vrijeme kako bi se teren ustabilio.
Ovaj uticaj predstavlja najvei problem nosive konstrukcije objekta i
predstavlja skupu investiciju u pogledu anuliranja posljedica po objekat.
Meutim postoje neke druge mjere koje bi u odreenoj mjeri smanjile
propadanje objekta. Jedna od njih je i izrada odgovarajueg krovnog
pokrivaa, kako bi se objekat zatitio od direktnog uticaja atmosferilija, te
umanjio intezitet degradacije objekta izazvan ovim uticajem.
Posljedice navedenih uticaja prikazane su na narednim slikama. Vidljivo je
uruavanje cjelokupne krovne konstrukcije i njena nefunkcionalnost u
pogledu zatite objekta. Na spratu objekta izraslo je stablo kroz oteeni dio
stuba.

Slika 15. Posljedice djelovanja degradacionih mehanizama

4.

ZAKLJUAK

Svi graevinski objekti u toku svoje eksploatacije doivljavaju degradaciju

razliitog karaktera i inteziteta. I materijali koji se primjenjuju u
graevinarstvu imaju svoj vijek trajanja, u zavisnosti od agresivnosti sredine
u kojoj se objekat nalazi. Produenje ivotnog vijeka objekta postie se
periodinim monitoringom, te poduzimanjem potrebnih mjera reparacije i
popravki. Na alost, to nije sluaj sa objektom Stara biblioteka, koji je
bukvalno preputen sam sebi.
Gledano sa aspekta stabilnosti objekta, ukoliko se ubrzo ne poduzmu
odreene sanacione mjere u pogledu konzervacije objekta i osiguranja od
daljnjeg propadanja, na ovoj lokaciji vidjeemo samo gomilu graevinskog
otpada, koji je jo prije jednog vijeka sa ponosom ugraivan kao
najkvalitetniji graevinski materijal tog vremena, u objekat koji vremenom
170

postaje jednim od simbola grada Tuzle. Nadivio je mnoge generacije

Tuzlaka, preivio tri rata, a danas je ostavljen da sam umre od starosti.
IZVORI I LITERATURA
1.

Elaborat o utvrivanju postojeeg stanja nosive konstrukcije objekta

Stara biblioteka kod skvera u Tuzli, sa prijedlozima sanacionih mjera,
izraen 2008. godine, od strane istraivaa Instituta GIT Tuzla.

2.

Projekat za izvoenje sanacije i adaptacije objekta Narodne biblioteke u

muzej Istone Bosne u Tuzli, izraen od strane Optinskog zavoda za
izgradnju, 1991. godine.

3.

Graevinski dnevnik izvoenja sanacionih radova, izraen od strane

graevinske firme KITI GRADNJA ivinice u periodu: novembar
1998. g mart 2000. g.

4.

Pravilnik o tehnikim normativima za beton i armirani beton PBAB

87.

5.

Pravilnik o tehnikim normativima za izgradnju objekata visokogradnje

u seizmikim podrujima (Sl.list br. 31/81, 49/82, 29/83, 21/88 i 52/90).

6.

Pravilnik o tehnikim normativima za projektovanje i izvoenje radova

kod temeljenja graevinskih objekata (Sl.list br. 34 642/1974).

171

172

Ifeta JAHI, dipl. ing. arh.

MOGUNOSTI OBNOVE STARE DAMIJE U SOKOLU
Da se radi o interesantnom lokalitetu, ukazuju i dva, nedovoljno ili nikako
koritena zapisa iz prvih dana austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini.
U prvom, objavljenom u Bosnien und die Herzegovina Kurzgefasste
Darstellung, Prag, 1878. str. 93: Soko, ehemalige Bergfeste am Berge gl.N.
nahe dem Graanica Flusse und von der Stadt Graanica nur 1 Gehstunde
entferunt. Unterhalb der Veste liegt das kleine muhamedannische Dorf
gleichen Namens. (Soko, nekadanje utvrenje na brdu u blizini rijeke
Graanica i jedan sahat hoda udaljeno od grada Graanica. Ispod utvrenja
nalazi se malo, istoimeno muhamedansko selo. Prijevod: Damir Huki)
Drugi je u Opisu Bosne i Hercegovine od Tome Kovaevia, Beograd,
1879. str. 57: Soko, utvrenje na bregu tog imena kod reke Graanice, pod
njima ima 40 muhamedanskih kua i jedna damija, od Graanice udaljena je
jedan sat.
Prema vjerodostojnim, historijskim pokazateljima, grad i utvrda Sokol se
prvi put u historiji pod tim imenom spominju 2. juna 1429. godine i to u
vjenanom ugovoru koji su potpisali knez Radivoj Ostoji, sin bosanskog
kralja Stjepana Ostoje i brat budueg kralja srednjovjekovne Bosne Stjepana
Tomaa.
Naime, te godine se u Budimu vjenao knez Radivoj Ostoji Katarinom,
kerkom Nikole od Velike iz Poeke upanije i tom prilikom je oporuno
predao Nikoli od Velike treinu svih svojih posjeda u svoje ime i u ime svoje
supruge Margarite knezu Radivoju i njegovoj supruzi s pravom doivotnog
uivanja. Zauzvrat, knez Radivoje Ostoji je doivotno svom puncu i punici
poklonio polovinu Sokola i polovinu svih svojih posjeda u srednjovjekovnoj
156
Bosni i Slavoniji.

156

Ugovor je objavljen u: Codex diplomaticus patrius (Hazai okmanytar). Vol. VI, Budapest
1876. str. 449-451. Zanimljivo je da L. Talloczy u Studien pie da je Sokol selo sa oko
hiljadu stanovnika koje lei na granici stare bosanske upanije Usora i Soli.

173

SREDNJOVJEKOVNI DVOR (KASNIJA DAMIJA)

STARA DAMIJA-DVOR 1966.

STARA DAMIJA-DVOR 2007.

Dvor se nalazio u neposrednoj blizini gradine. U osnovi dimenzije objekta

su 12,66 x 7,60 m. Neki historijski podaci kau da je navedeni objekat poslije
dvora sluio i kao crkva, a neki da je bio samo damija. Damije su uglavnom
imale kvadratni oblik. Kod naeg objekta mihrab se nalazi na duoj strani
objekta. Osim toga, postoji i odstupanje od obavezne orijentacije istok-zapad
to objanjava da objekat nije izgraen kao damija. Predanje da je objekat
bio crkva spominje pravoslavni sveenik Mitar Popovi u lanku iz
1896.godine.
Arheoloka istraivanja poduzeta su 1980. godine. Iskopavanjem je
utvreno nepostojanje apside, to je bitan element crkve. Pronaeni su tragovi
gorenja, razne popravke i pojaanja zidova. Mogue je da je maarska posada
u svoje vrijeme promijenila namjenu objekta u crkvu.
Dolaskom Osmanlija i irenjem islama bilo je puno lake iskoristiti ve
postojei objekat nego graditi novi, pa se on koristio i kao damija.
Mjetani sokola su 1934. pristupili obnovi damije i tom prilikom izgradili
trijem i kamenu munaru. Pretpostavlja se da kamen munare potjee sa
tvrave. Kasnije se ta munara nakrivila, pa su je mjetani sruili. Porastom
broja stanovnika ona vie nije zadovoljavala potrebe Sokola, pa je izgraena
174

nova 1980. godine. Objekat je najvjerovatnije nastao u 15. stoljeu, a

njegova namjena je bila, po svemu sudei, vlastelinski dvor.
U njemu je najvjerovatnije stanovao neko iz porodice Kotromania i
upravljao gradom.

UNUTRANJOST SREDNJOVJEKOVNOG DVORA

MOGUNOSTI INTERVENCIJE NA ZGRADI STARE DAMIJE

Za objekat srednjovjekovnog dvora neophodna je hitna restauracija. Dvor
je u kritinom stanju, to zbog nebrige i nerazumijevanja njegove vrijednosti,
tako i zbog nedostatka finansijskih sredstava.
S obzirom na to da je objekat 6. maja 2003. proglaen nacionalnim
spomenikom potrebna je njegova hitna restauracija.
Prema Venecijanskoj povelji (Venecijanska povelja VENICE CHARTER,
l. 9. II meunarodni kongres arhitekata i tehniara za historijske spomenike)
restauracija se samo vri kod znaajnih historijskih spomenika i kad postoji
vjerodostojna dokumentacija za njenu sprovedbu.
U sluaju stare damije postoje pisani podaci o njenom nastanku, te stare
fotografije izgleda objekta iz 1966. godine.
Vaan princip je da prilikom restauracije ne dolazi do spajanja lanog
umjetnikog i lanog historijskog. Novi dijelovi koji se dodaju objektu,
naroito oni za koje nemamo podatke, moraju biti graeni u duhu naeg
vremena, tako da i laiku bude jasna razlika izmeu starog i novog.
Integracija starog i novog mora biti prepoznatljiva, a ostati nevidljiva sa
distance posmatranja. Elementi koji zamjenjuju one koji nedostaju treba da
se skladno uklapaju u cjelinu, a da se ipak razlikuju od originalnih dijelova
157
kako se restauracijom ne bi falsificirao dokument umjetnosti ili istorije.
to se enterijera tie, mi ne znamo kako je objekat izgledao u srednjem
vijeku kada je imao stambenu funkciju.
157

Venacijanska povelja VENICE CHARTER 1964.

175

Za vrijeme osmanske vladavine prostor je preureen u damiju. Munara

nije sauvana, dok je trijem u prilino loem stanju. to se enterijera tie jo
uvijek su vidljivi tragovi mahfila koji je imao oblik slova L. Na njega se
najvjerovatnije ulazilo drvenim stepenicama iz trijema, to se vidi iz jo
uvijek sauvanog otvora. Sve promjene koje su se tokom vremena deavale
na objektu moraju biti vidljive jer je svako vrijeme dalo svoj peat i ta
slojevitost ima svoju vrijednost, tako da moemo razumjeti i vrijeme kroz
koje je prolazio objekat.
To potvruje i Venecijanska povelja po kojoj sve transformacije i
dogradnje batine tokom razliitih epoha ostvaruju novo jedinstvo i sklad
potvrujui da je svaka epoha u civilizacijskom slijedu dala svoj doprinos u
kreiranju i koritenju prostora. Osim aktivne zatite objekta potrebno mu je
dodijeliti prikladnu namjenu koja e prezentirati objekat i koja nee naruiti
njegovu historijsku vrijednost i arhitekturu.
Spomenici arhitekture imaju, pored umjetnike, kulturne i historijske
vrijednosti veinom i upotrebnu vrijednost. Ouvanje tih vrijednosti bitno
zavisi od primjerenog koritenja arhitektonskih spomenika u naem
158
savremenom ivotu.
Moj prijedlog namjene objekta je muzej u prizemlju objekta i
multimedijalna sala na spratu objekta. S obzirom na to da u Sokolu nikada
nisu vrena detaljna arheoloka ispitivanja pogotovo kada je u pitanju
tvrava, iskopavanja bi vjerovatno dovela do pronalaska eksponata koji bi
nam pomogli da saznamo neto vie o tvravi i vremenu u kom je nastala, te
prezentiranju tih nalazita u muzeju.
Poznavanje povijesti historijskog grada ili urbanog podruja trebalo bi
proiriti putem arheolokih istraivanja i odgovarajuom prezentacijom
159
arheolokih nalaza.
to se tie dvora, ta iskopavanja nisu dovela do rezultata. Osim moguih
eksponata, u muzeju bi se nalazili svi pisani podaci o historijskoj jezgri
Sokolu. U svrhu edukacije stanovnitva, naroito djece i omladine, na
zidovima objekta bila bi izloena historija Sokola, crtei rekonstrukcije
tvrave, stambene arhitekture, te stare fotografije tvrave, dvora i stambene
arhitekture. Osim fotografija i pisanih podataka u muzeju bi bile i audio
informacije za slijepa i slabovidna lica.
Upotreba veine spomenika, posebno ouvanje i upotreba arhitektonskih
cjelina, zahtijeva instaliranje moderne tehnike opreme (elektrike, vodovoda,
klima-ureaja). Navedeno, isto kao i konstruktivne izmjene za uvoenje
158

Problemi zatite, savremena upotreba arhitektonskih spomenika,rezolucija Estonija SSR

,Tallinn 7.juni 1985.god.
159
Povelja za konzervaciju historijskih gradova i urbanih podruja VIII Generalna asambleja
ICOMOS-a
7-15 oktobra 1987.Wachington (principi i ciljevi)

176

protivpoarne zatite, moe biti ugraeno samo kad je to neizbjeno i kad

nee otetiti arhitektonskohistorijske, kulturno- historijske vrijednosti ili
160
vizuelni integritet spomenika.
Koliko je bitna revitalizacija historijske jezgre Sokola toliko je bitna i
njegova prezentacija i edukacija stanovnika Sokola da bi se pobudio interes
za ouvanjem kulturne batine. Ljudi nisu svjesni kolika je historijska
vrijednost kompleksa, zato je jako bitna edukacija, pogotovo edukacija djece i
omladine da bi se osiguralo ouvanje batine i u budunosti. Pored ouvanja,
bitna stvar je i razvijanje usluga seoskog turizma, prezentiranje batine i
drugima, te prezentiranje seoskog naina ivota. To bi naroito bilo
interesantno za kolske ekskurzije, a i za stanovnike Graanice kao
rekreaciona zona, jer takve sadraje grad ne nudi.
Da bi konzervacija historijskih gradova i etvrti bila najdjelotvornija,
mora biti dosljedno integrirana u politiku ekonomskog i drutvenog razvoja te
161
urbanog i regionalnog planiranja na svim nivoima.
Za uspjeh programa konzervacije bitno je sudjelovanje i ukljuivanje
stanovnika... Konzervacija historijskih gradova i urbanih podruja odnosi se,
162
prije svega, na njihove stanovnike.
Program edukacije djece treba obuhvatiti sve uzraste. Predavanja
prilagoena djeci mogla bi se odravati u multimedijalnoj sali muzeja uz
videotop. Naravno, uz predavanje ide i obilazak tvrave.
Da bismo podsticali ukljuivanje i sudjelovanje graana morali bismo
izraditi generalan informacioni program za sve stanovnike, poevi sa djecom
163
kolskog uzrasta.
ovjekovo je pravo sudjelovati u kulturnom ivotu. To pravo ukljuuje i
uivanje u spomenicima i cjelinama, a ukljuuje i odgojnu svrhu. Radi toga
vlade, odgovarajue organizacije i graani moraju se udruiti u naporima
kako bi se poveala javna svijest o vrijednostima kulturne batine i potreba za
164
njenim ouvanjem i koritenjem danas i u budunosti.

160

Problemi zatite, savremena upotreba arhitektonskih spomenika,rezolucija Estonija SSR

,Tallinn 7.juni 1985.god.
161
Povelja za konzervaciju historijskih gradova i urbanih podruja VIII Generalna asambleja
ICOMOS-a
7-15 oktobra 1987.Wachington (principi i ciljevi)
162
Povelja za konzervaciju historijskih gradova i urbanih podruja VIII Generalna asambleja
ICOMOS-a
7-15 oktobra 1987.Wachington (principi i ciljevi)
163
Povelja za konzervaciju historijskih gradova i urbanih podruja VIII Generalna asambleja
ICOMOS-a
7-15 oktobra 1987.Wachington (principi i ciljevi)
164
Rostok-Dresden deklaracija VII Generalna asambleja ICOMOS-a 12.-18.maja 1984.god.

177

178

Mr. sc. efko SULEJMANOVI

RADOVI ABANA HODIA
OBJAVLJENI U TAKVIMU OD 1964. DO 1981. GODINE165
Abstrakt: Predstavljeni radovi abana Hodia objavljeni su u
vremenskom periodu od 1964. do 1981. godine u Takvimu Vrhovnog
starjeinstva Islamske zajednice u Jugoslaviji. Nastali su u ambijentalnosti
socijal-komunistike Jugoslavije kada je vjerska literatura bila pod budnim
nadzorom i strogom cenzurom Drave. Uprkos takvim okolnostima, pored
znanstvenog rada koji nastavlja nakon odlaska u mirovinu 1965. godine,
aban Hodi se kao odgovan intelektualac i kompetentan alim bavi vjerskim
i drutveno-aktuelnim temama, koje se mogu podijeliti u dvije grupe. U prvu
grupu bi se mogli svrstati radovi u kojima autor tematski afirmira islam i
njegove sveukupne vrijednosti, u koegzistencijalnom odnosu sa drugim
religijama, kulturama i civilizacijama, napose onim na Zapadu. U drugim
radovima on detektirati negativne pojave i devijantna ponaanja u okruenju
i ire, iznosei islamske stavove i svoje miljenje naspram njih. U ovom radu
predstavljeno je devet takvih opservacija.
Kljune rijei: Takvim, vjera, nauka, filozofija, islamska kultura, Evropa,
sloboda, demokratija.
1.

UVODNE NAZNAKE

ivotni put abana Hodia je neobino interesantan, a njegov literarni

opus izuzetno bogat i raznovrstan. Bio je alim166 i muderis u pravom smislu
rijei, odlian orijentalista, ali i dobar poznavalac njemakog jezika, vrstan
historiar i pasionirani istraiva. U svoj pregalaki intelektualni rad utkao
je spisateljski talenat, znanstvenu akribiju i alimsko iskustvo. Teko je
nai ovjeka takvog zanosa, entuzijazma i ljubavi prema znanju i istini, kakav
165

Rad je u neto kraoj verziji, u formi referata, prezentiran na Okruglom stolu Nauno i
struno djelo abana Hodia, odranom 15. decembra 2010. godine u prostorijama JU
Arhiv Tuzlanskog kantona, u organizaciji Arhiva Tuzlanskog kantona i Drutva arhivskih
zaposlenika Tuzlanskog kantona.
166
alim: ar. (lim) uenjak, poznavalac i tuma islamskih znanosti.

179

je bio aban Hodi. Bez dvojbe, on pripada plejadi najznamenitijih

znanstvenika i intelektualaca u drugoj polovini XX stoljea u Tuzli, pa i
Bosni i Hercegovini.
aban Hodi je radio u brojnim odgojno-obrazovnim i naunim ustanovama
u Tuzli, Skopju i Sarajevu. Prvo njegovo zaposlenje, nakon
dvadesetogodinjeg kolovanja, bilo je u Behram-begovoj medresi u Tuzli
(1929-1930), gdje je predavao arapski, turski167 i erijatsko-pravne predmete.
Jedan od kolskih udbenika koje je napisao aban Hodi, nosi naslov
Povijest islama za III razred srednjih kola.168 Ovaj udbenik je dugo godina
nakon Drugog svjetskog rata bio zvanini udbenik u Gazi Husrev-begovoj
medresi. Reaktiviranjem rada Behrem-begove medrese u Tuzli 1993. godine,
koriteno je reprint izdanje udbenika Ahlak za prvi razred medrese.169 Na
ovaj nain aban Hodi je ostvario aktivnu vezu sa Behram-begovom
medresom do najskorijih dana.
Profesor aban Hodi napisao je i objavio vie radova u tadanjim
listovima i asopisima, a napisao je i nekoliko zasebnih djela te vie separata
manjeg formata, razliite tematike. Od 1964. do 1981. godine objavio je u
Takvimu170 ukupno devet radova, to je predmetom ovoga razmatranja, a to
su:
- Nekoliko znaajnih crtica iz ivota islamskih velikana;
- Salat namaz;
- Lina sloboda i graanska prava podanika islamske drave;
- Muslimani sa Zapada;
- Ko je oekivani Mehdija;
- Islam je vjera istinske demokratije;
- Postoji li kontrast izmeu vjere i nauke;
167

Od svih srednjih kola na podruju Tuzlanskog kantona, turski jezik se danas izuava
jedino u Behram-begovoj medresi, dodue kao izborni nastavni predmet.
168
Kasim Hadi, profesor na Gazi Husrev-begovoj medresi i njegov uenik, navodi da je do
1981. godine ovo djelo doivjelo tri izdanja (1935, izdanje Ulema medlisa u Sarajevu pod
nazivom Istorija islama i 1942. i 1944. godine izdanje Vakufske direkcije u Sarajevu pod
naslovom Povijest islama); Pogledati: Kasim Hadi, Merhum prof. hadi aban ef.
Hodi, Takvim 1981, Sarajevo 1981, str. 202; Kemal Bai, Midhat Spahi, Prof. aban
ef. Hodi, Znameniti Tuzlaci, Tuzla 2005, str. 70, (dalje: K. Bai, Znameniti Tuzlaci)
169
aban Hodi, Ahlak za prvi razred medrese, Behram-begova medresa, Tuzla 1994. Ovaj
udbenik sa 103 numerisane stranice, tampan je u Tuzli kao reprint izdanje, a prvi profesor
Ahlaka na Behram-begovoj medresi koji se koristio ovim udbenikom bio je Besim ef.
ani.
170
Takvim je godinji almanah koji pored kalendarskog dijela, koji se nalazi na kraju, ili kao
zaseban separat, obrauje najzanimljivije teme iz vjerskog i kulturnog miljea muslimana.
Sadri hidretski kalendar sa vanijim datumima i posebno vrijednim danima i noima u
muslimanskoj tradiciji, te vrijeme obavljanja namaza. Raniji izdava Takvima bio je Izvrni
odbor Udruenja ilmijje, a sada ga izdaje Rijaset Islamske zajednice u BiH.

180

- Islamska filozofija i njen uticaj na nauno buenje Evrope;

- Uticaj ranijih djela i prijevoda na islamsku kulturu i civilizaciju, a
preko ovih onda na Evropu.
U obradi zadate teme koristio sam se, prije svega, navedenim radovima
abana Hodia. Znaajnu pomo pruili su mi radovi nekadanjeg profesora
Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, rahmetli Kasima Hadia, 171 te
panje vrijedno djelo pod nazivom Znameniti Tuzlaci dvojice tuzlanskih
historiara, Kemala Baia i Midhata Spahia172.
2.

RADOVI OBJAVLJENI U TAKVIMU

Kao ortodoksni alim aban Hodi u svojim radovima govori o osnovnim

vjerskim propisima i moralnim normama. Kada je rije o vjerskim obredima,
on naglaava da oni nemaju svrhu samo za sebe, nego kae: svakome je jasno
kolike su od toga koristi kako u zdravstvenom tako i u privrednom pogledu.
Sa aspekta moralnih normi, aban Hodi navodi poune primjere iz bogate
povijesti muslimana, kao egzemplarne kodove za sve moralne ljude, a napose
pripadnike islama.
Svoje radove u Takvimu objavljivao je u vremenskom rasponu od 17
godina, u poodmakloj ivotnoj dobi, izmeu 61. i 78. godine ivota. Tri
njegova rada objavljena su posthumno u Takvimu za 1981. godinu. U ovom
radu osvrnut emo se ukratko na svaki od devet navedenih radova, prema
hronolokom redu objavljivanja, od 1964. do 1981. godine.
2.1. Nekoliko znaajnih crtica iz ivota islamskih velikana173
Rad je objavljen na osam stranica, bez naznake autora, sa slijedeim
podnaslovima:
H. Ebu Bekr kao primjer tenje za radom i privreivanjem;
Primjer H. Ebu Bekrova staranja o podanicima;
Poniznost Emina i Me'muna prema svome odgojitelju;
Primjer iskoritavanja vjere u line svrhe;
Primjer dranja do date rijei;
171

Kasim Hadi, Merhum prof. hadi aban ef. Hodi, Takvim (1981), Sarajevo 1981,
str. 199-202.
172
K. Bai, Znameniti Tuzlaci, str. 69-81.
173
[aban Hodi], Nekoliko znaajnih crtica iz ivota islamskih velikana, Takvim (1964),
Sarajevo 1964, str. 78-85, (dalje: . Hodi, Nekoliko znaajnih crtica). Rad je objavljen
nepotpisan, a Kasim Hadi u Takvimu za 1981. godinu navodi abana Hodia kao autora
navedenog teksta.

181

Primjer vladarske pravednosti i demokratskog naina rjeavanja

podanikih stvari;
Primjer potenja i uvanja opedrutvene imovine;
Jedinstven primjer dareljivosti;
Primjer vladarske brige o svojim podanicima;
Samilost Salahudina Ejubije prema ucviljenima.
U ovome radu autor navodi deset kratkih pounih primjera iz slavne
prolosti muslimana. Svako od navedenih anegdotskih kazivanja ima izraen
moralni i edukativni karakter. Kao eklatantan primjer njihove drutvenokorektivne aktuelnosti, navest emo interesantno kazivanje pod naslovom
Primjer iskoritavanja vjere u line svrhe.
Doao je, poznatom zbog svoje estitosti i prave pobonosti halifi, Omeru
ibni Abdul-Azizu, Bilal ibn Ebi Burde i kao halifin gost nastavio klanjati i
duljiti s namazom, to je kod halife pobudilo sumnjienje. Da bi bio naisto s
tim, rekao je svome ministru Ala'u: 'ta misli, da li je ovo pretvaranje?' Ala
mu ree da e mu kasnije na to odgovriti. Jedne veeri Ala ode Bilalovoj kui
i zatee ga gdje klanja, te mu ree da skrati, jer da on ima s njim o neemu
vanom da razgovara.
Bilal je pourio, predao selam i zapitao Ala'a ta treba? Ala mu ree: 'Ti zna
kako ja stojim kod halife, pa te pitam ta e mi dati ako mu ja preporuim da
te postavi za namjesnika u Iraku.' 'Dau ti jednogodinji namjesniki prihod.'
(To je iznosilo oko 20.000 dirhema.) ree Bilal.
Ala mu zatrai da mu to napie kao obavezu, to Bilal i uini, i Ala ovo
donese i predade halifi Omeru.
Kada Omer to proita, ree: 'Varao nas je Bogom, i umalo se ne prevarismo.
Drali smo ga zlatom, a kad ga pretopismo, vidjesmo da je ra.174
Ovo je samo jedno kazivanje, etvrto po redu, u nizu deset slinih pounih
kazivanja, koje aban Hodi navodi u ovome svome radu.
2.2. Salat - namaz175
Rad je objavljen na osam stranica i u njemu autor govori o znaaju
namaza176 ne samo sa vjerskog, nego i sa zdravstvenog, privrednog i opedrutvenog aspekta. Molitva (salat-namaz) je jedna od pet osnovnih dunosti
muslimana, - dunost koja se u Kur'anu vrlo esto, upravo najvie, spominje,

174

Isto, str. 79-80.

[aban Hodi], Salat namaz, Takvim (1965), Sarajevo 1965, str. 57-64, (dalje: .
Hodi, Salat).
176
Namaz je osnovna molitva muslimana koje obavljaju pet puta dnevno, u razliito doba
dana.
175

182

to nam ukazuje i na njegovu vanost i njegove velike koristi koje od toga

imaju muslimani,177 istie autor u svome radu.
Jako je vano ne samo da li se namaz obavlja, nego i kako se obavlja.
Koristi su mnogobrojne, ne samo duhovne, nego i tjelesne. Da bi se pristupilo
namazu potrebna je besprijekorna istoa, kako duhovna tako i tjelesna. Zbog
toga je prije svakog namaza potrebno izvriti obredno pranje (uzeti abdest), a
namaz se obavlja pet puta dnevno. U ovome radu aban Hodi obrazlae
simbolino i praktino znaenje pranja svakog dijela ljudskog tijela. Tako,
autor kae:
Kretnje koje vrimo za vrijeme namaza su za sve ljude vrlo korisne kako je
to i od strane higijene ustanovljeno i dokazano. Njima se dovodi u ravnoteu
cirkulacija krvi u svim organima tijela, njima se doprinosi olakanju probave.
Kratko reeno namazom i blagim namaskim kretnjama smiruje se onaj koji je
vrio naporne i ubrzane kretnje, a pokree onaj koji stalno miruje. A za umne
radnike namaz je jedan izvanredan predah i odmor. (...)
Osim toga oni koji kako treba i na vrijeme obavljaju sabah-namaz, oni
moraju ustati prije sunca, da bi ga na vrijeme obavili, a ako budu rano
ustajali, onda e morati rano i lijegati, a svakome je jasno kolike su od toga
koristi kako u zdravstvenom tako i u privrednom pogledu. Nije bez znaenja
narodna izreka: Ko rano rani, dvije sree grabi. Jedna je dakle
zdravstvena, a druga privredna.178
Ovako lijepom predstavljanju namaza, kao osnovnog i najvanijeg ibadeta
u islamu, teko je, a smatramo i nepotrebno, davanje ireg komentara i
pojanjenja. Najznaajniji njegovi vjerski, lini i drutveni aspekti naznaeni
su s pravom mjerom i znaenjem. Islam od svojih sljedbenika trai postizanje
ravnotee izmeu ovoga i budueg svijeta, izmeu tijela i due. Iako je namaz
propisan vjernicima kao vid zahvalnosti Svemoguem Bogu, njegove koristi i
blagodati su neizmjerne u svakodnevnom ivotu.
2.3. Lina sloboda i graanska prava podanika islamske drave179
Rad je objavljen na devet stranica. Govorei o ljudskim pravima u islamu,
aban Hodi tvrdi da je islam prvi, koji je priznao, proklamovao i u djelo
sproveo ta ljudska prava, i to jo onda kada u istoriji o demokratiji nije bilo
ni spomena... Dalje, aban Hodi kae: meu glavnim svojim principima
proklamovao je slobodu ovjeka, - slobodu koja ovjeka rjeava robskih stega
i omoguuje mu da se koristi svim onim pravima, koja mu predstavlja njegov
um, a dozvoljava eriat; on je to uinio prirodnim pravom svakog muslimana.
177

. Hodi, Salat, str. 57.

Isto, str. 63.
179
aban Hodi, Lina sloboda i graanska prava podanika islamske drave, Takvim
(1973), Sarajevo 1973, str. 18-26, (dalje: . Hodi, Lina sloboda).
178

183

Sloboda koju je ova vjera razastrla iznad ovjeanstva, to je sloboda u

njenim pravima i potpunom smislu: politika sloboda, sloboda misli, sloboda
vjere i sloboda nauke i civilizacije.180
Kao slobodouman mislilac, on rado govori o slobodi kao kanoniziranoj
duhovnoj komponenti islama, to na neki nain implicira da je i sam upravo
takav, zato to je sljedbenik islama, pa kae: to se pak tie slobode misli ili
slobode uma, pa to spada u osnovne principe islama; to je zapravo duh
islama. (...) Islam je, dakle, dao potpunu slobodu razumu i dozvolio mu je, pa
ak ga i podstrekava da pogleda malo dalje od sebe i da razmilja o svemu
tomu to vidi. Kur'an upravo hvali one koji tim zapoljavaju svoje umove i
pokreu ih, dok s druge strane predbacuju onima koji su uspavali svoje
umove i uinili ih nepokretnim.181
Islam ne nudi gotova rjeenja, nego upuuje ovjeka na analitiko
promatranje sebe, i svega oko sebe. ovjek je obdaren razumom i sam treba
da odabere svoj put. Allah je mogao uiniti sve ljude vjernicima, ali upravo u
darovanoj mogunosti izbora, nalazi se klju ljudske odgovornosti. Samo
slobodno i slobodoumno bie moe da bira. Ako ovjek nema mogunost
izbora, on ne moe nositi teret odgovrnosti za ono to ini. Kao potvrdu za
navedeno aban Hodi navodi kur'anski ajet: U vjeru nije dozvoljeno silom
nagoniti pravi put se jasno razlikuje od zablude!182
U daljnjem dijelu ovoga rada, aban Hodi uporeuje stav islama prema
zarobljenicima i ropstvu i uporeuje islam sa drugim vjerama, kulturama i
civilizacijama.
2.4. Muslimani sa Zapada183
Muslimani sa Zapada je rad objavljen na deset stranica. Iako je iznad
naslova teksta naznaeno ime abana Hodia, u podnaslovu, kao i u
fusnotama, nalazi se pojanjenje, da se zapravo radi o prevodu lanka dr.
Mahmud ibn erifa s arapskog jezika, objavljenog u jednom arapskom
asopisu.184 Sam aban Hodi kae da je motiviran prevoenjem ovoga rada
zbog njegove vanosti i interesantnosti. U ovome radu Mahmud ibn erif
iznosi miljenja i stavove trojice evropskih konvertita koji su, nakon

180

Isto, str. 18.

Isto, str. 20.
182
Kur'an, Al-Baqara, 256.
183
aban Hodi, Muslimani sa zapada, Takvim (1976), Sarajevo 1976, str. 66-75, (dalje:
. Hodi, Muslimani).
184
U fusnoti pod rednim brojem 1, autor objavljenog rada kae: U 1. broju XII god.
Rabitatul-alemil-islamijje objavljen je ovaj lanak, koji zbog njegove vanosti i
interesantnosti prevodim.
181

184

kranstva, prihvatili islam. Ovdje emo prenijeti neke od razloga njihova

prihvatanja islama i promiljanjima o islamu i islamskim vrijednostima:
Henri Kastro, (Anri Kastro) francuski pisac naega vremena. U svome
djelu Islam je skup vanrednih (dobrih) ideja i misli raspravlja o Kur'anu kao
vjenoj i za sva vremena Muhammedovoj, a.s. mudizi.185 Tako Henri Kastro
kae: ovjeku pamet staje pred tim kako su ti ajeti186 mogli potei od neuka
ovjeka. Cijeli Istok je priznao da su to ajeti, koji onemoguuju ljudske umove
da iskau donesu neto njima slino, kako u jezikom pogledu, tako i u
pogledu znaenja. Muhamed, a.s. je donio Kur'an od svoga Gospopdara kao
dokaz istinitosti svog poslanstva i Kur'an je stalno i do naeg doba ostao
tajnom koja prevazilazi umove.187
Henri Kastro dalje navodi da se u Kur'anu nalaze ajeti ije je znaenje
iznad nivoa ovjeijeg shvatanja i ije pravo tumaenje nee postii ljudski
um. On smatra da pravi smisao kur'anskih ajeta ovjek ne moe da dosegne, i
nikada nee moi s punom sigurnou u(s)tvrditi ta je sve u Kur'anu
Uzvieni Stvotitelj kazao ovjeku.188
Henri Kastro je bio francuski diplomata u Aliru. Tu se blie upoznao
sa islamom i karakterom tamonjih muslimana. Smatrao je svojom dunou
da obznani svoje vienje islama, kao i razlog zbog ega je postao musliman,
te je sve to objavio u svojoj naprijed navedenoj knjizi, koju je na arapski jezik
preveo Fethi Zaglul.
Thomas Carlyle189 (Tomas Karlajl) je po vokaciji bio historiar. Kada je
upoznao Vjerovjesnika islama i islamske vrijednosti, prihvatio je islam kao
svoje vjersko opredjeljenje i svoj etiki svjetonazor. U svome djelu Heroji
kae: Nakon to sam priznao Muhameda i njegovo poslanstvo i nakon to
sam prihvatio njegovu vjeru velim: 'Sramota je da i jedan kulturan ovjek od
ove generacije povjeruje i pokloni panju neistinitim tvrdnjama da je vjera
islam lana i da Muhamed nije istinit da ne govori istinu.190(...) Njegova
rije je samo glas istine, glas koji potie iz najviih duhovnih sfera. On nije
nita drugo nego meteor koji je osvijetlio cijeli svijet...'191 Zbog toga Thomas
Carlyle postavlja slijedee pitanje: Jeste li vidjeli i jednog ovjeka da je

185

Mudizom se naziva djelo koje je iznad ljudskih moi tj. koje ovjek nije u stanju uiniti
bez Boije pomoi.
186
Kur'anskim ajetom se naziva jedna reenica, esto puta sastavljena od dvije ili vie
kratkih reenica. Neki prevodioci Kur'ana ajet prevode kao vers, stih, to se veoma rijetko
susree kod islamskih teologa.
187
. Hodi, Muslimani, str. 66.
188
Pogledati: . Hodi, Muslimani, str. 67.
189
Thomas Carlyle (1795-1881).
190
. Hodi, Muslimani , str. 71.
191
Isto, str. 72.

185

mogao da izmisli neku vjeru i da je uspije popularisati i rairiti na ovaj

nain.192
Thomas Carlyle je osoba koja se zanosila junatvom, posebno u mladosti.
Za njega, Muhamed, a.s. je junak koji svojim djelom zavreuje divljenje
svijeta. Muhamed, a.s. je ovjek koji je ukrotio srca Arapa sa puno grubosti i
odbojnosti. Po ovome, smatra Thomas Carlyle, da mu niti jedan imperator
nije ravan, iako je Poslanik bio veoma skroman, ak se meu svijetom
pojavljivao u iskrpljenoj odjei. Iako islam ne zagovara asketizam, Thomas
Carlyle za Poslanika kae da je bio pravi asketa. Grubo se oblaio, slabo se
hranio i uvijek se borio na Boijem putu. Samo je uime Boga radio i ulagao
trud; u irenju Boije vjere nije alio nikakva truda; nije nimalo hlepio za
poloajem, asti i vlasti, za onim, za im tee drugi.193
Renee Guineau (Rene Guino) je historijska linost novijeg doba koja je
podjednako ocjenjivala i zapadnjake i istonjake. Muslimani ga potuju kao
mislioca koji je uinio velike usluge islamu. Zapadni mislioci ga ubrajaju u
red svjetskih mislilaca, a katolika crkva ga je smatrala otpadnikom i njegova
djela su dola na indeks zabranjenih djela katolikim vjernicima.194
Kada je Renee primio islam, nazvao je sebe Abdul-Vahid Jahja. On je,
kako u svojim pisanim djelima tako i predavanjima, poeo uzdizati islam.
Svojim loginim zakljucima i svojom veliko duhovnom sposobnou poeo je
odbijati nasrtaje zapadnjaka i njihova nastojanja da oslabe istonjaku
osobnost; odbijao je tvrdnje bilo direktne ili indirektne da su istonjaci manje
kulturan i civilizovan narod. Ovaj uenjak je, meutim, dokazao cijelom
svijetu vrijednost istonjaka. Dokazao je da su oni izvor kulture i civilizacije,
da su izvor svjetla i mjesto pojave objave i nadahnua, mjesto odakle se
pojavilo i rairilo znanje i kultura.195
Rene Guineau u svojim radovima koje je objavio u mnogim evropskim
listovima i asopisima dokazuje da je grka nauka i filozofija prenesena
Evropljanima samo posredstvom muslimana, to se u Evropi esto
tendenciozno, ili iz neznanja pogreno tumai, ili pak izostavlja. On smatra da
je to nepobitna istina, a ni jedna istina se ne moe vjeno prikrivati i ona se na
kraju pokae u pravom svjetlu, za to je vrijeme najbolji svjedok. Njegova
djela su itana na svim stranama svijeta i doivjela su vie izdanja. Prevedena
su na mnoge evropske jezike, osim na alost na arapski, kako istie autor
ovoga rada.
Nije rijedak sluaj da i danas poznate linosti iz evropskog diplomatskog,
kulturnog ili openito javnog miljea prihvate islam kao svoj svjetonazor.
Tako je bilo i ranije. U ovom radu predstavljena su trojica evropskih
192

Isto, str. 71.

Isto, str. 73.
194
Uporedi: Isto, str. 74.
195
Isto.
193

186

mislilaca, koji nakon prihvatanja islama ushieno govore o njegovim

vrijednostim i, energino ustaju u odbranu islama od tendecioznih,
neprimjerenih i uvredljivih napadaja na islam.
2.5. Ko je oekivani Mehdija196
Ovaj rad napisan je na est stranica i njegov osnovni sadraj eksplicitno je
naznaen ve u dva slijedea podnaslova:
- Nastanak i razvoj fame o Mehdiji u istoriji;
- Odakle ta ideja kod muslimana.
U ovome radu aban Hodi analizira jednu zanimljivu i devijantnu
drutvenu temu. Dakle, pokuava dati odgovor na drutvene devijacije koje su
se pojavile meu muslimanima, kojima i sam pripada. Kao ortodoksan
musliman i odgovoran mislilac, on smatra da treba dati svoj sud o tim
pojavama. Da bi dao argumentirano objanjenje na aktuelno drutveno stanje,
aban Hodi najprije iznosi razloge i genezu nastanka vjerovanja kod nekih
muslimana u dolazak oekivanog Mehdija, te konsekvence koje neminovno
slijede. Sagledavajui ovo pitanje u irem interkonfesionalnom suodnosu, on
pokazuje zadivljujue poznavanje ne samo svoje vjere i vjerskog miljea u
kome ivi, ve i sline pojave i procese kod drugih vjerskih zajednica, kao
npr. u kranstvu i judaizmu.
U kontekstu drutvene zbilje, ovaj rad se bavi ljudskim sudbinama, jer
ljudi u stanju hronine depresije i razoarenja pokuavaju da razrijee
Gvordijev vor, pa kae: Dakle, kad se osobe s niom inteligencijom, a nije
rijedak sluaj da se meu njima nae i osoba s viom inteligencijom, nau u
ovako tekoj i bezizlaznoj situaciji, onda trae izlaza u udu, oekuju da e
Svemogui poslati neko udo, neku nadnaravnost, koja e povratatiti
poremeeni red, uspostaviti izgubljenu pravdu itd.197
Prvi Mehdija koji se pojavio u povijesti muslimana bio je Muhamed ibn
Hanefija iz Kufe nakon smaknua Poslanikovog unuka hazreti198 Husejna,
zatim Muhamed ibn Abdullah koji se pojavio u Hidazu u Arabiji, zatim se u
sjeverozapadnoj Africi pojavio Ibn Tumert 1122. godine, iza njega pojavio se
1780. Mehdija ije je ime bilo Mensur, a glas o njemu rairio se do kraja
zapadne Afrike. Najpoznatiji Mehdi koji se nakon njega pojavio 1881. godine
bio je Muhamed Ahmed el-Mehdi u Sudanu. Tvrdio je za sebe da je dvanaesti
196

aban Hodi, Ko je oekivani Mehdija, Takvim (1976), Sarajevo 1976, str. 125-130,
(dalje: . Hodi, Ko je oekivani Mehdija).
197
Isto, str. 125.
198
hazreti: cijenjen, potovan, blaen; esto se stavlja ispred imena Boijih poslanika,
lanova njihovih asnih porodica i prve etvorice halifa. Pogledari: Glosar religijskih
pojmova, Sarajevo 1999, str. 24.

187

imam koji je vie od deset stoljea bio sakriven. Nastojao je u svemu da

oponaa Allahovog Poslanika, Muhammeda, a.s.
Na kraju autor daje odgovor, utemeljen na genezi i povijesnim
injenicama, odakle meu muslimanima egzotina ideja o Mehdiji koji bi se
trebao pojaviti. Naime, jedna grupa muslimana smatrala je da pravo na
hilafet, nakon Poslanika, a.s., treba da pripadne hazreti Aliji, a preko Alije,
onda njegovim sinovima, odnosno krvnim srodnicima. Svoje pravo na hilafet
temelje na tvrdnji da je Boiji Poslanik, a.s., oporuio da imamet poslije
njegove smrti treba da pripadne hazreti Aliji. Pri tome navode rijei koje
pripisuju Muhammedu, a.s. kao to su: iji sam ja zapovjednik i Alija mu je
zapovjednik. Te grupacije sebe su nazvale iatul-Ali Alijina stranka, ili
krae iije. I sami su se kasnije podijelili u vie frakcija, a najpoznatija je
frakcija nazvana Isna 'aerijje-(dvanaenjaci) zato to smatraju da je Mehdija
dvanaesti halifa h. Alijine loze. Pretjerani zaneenjaci u pogledu hazreti Alije
i njegovih sinova hazreti Hasana i hazreti Husejna, u odnosu na njihovo pravo
na hilafet, poee im pripisivati nadnaravna svojstva. Sam autor kae. Oni im
poee pripisivati i boanski stepen, tj. poee tvrditi utjelovljenje boanstva
u ovim imamima, potpuno onako kako krani tvrde za Isa-a, a.s.199
Kada je nakon ubistva hazreti Hasana na Kerbeli 680. godine nastupilo stanje
razoarenja i smutnje meu muslimanima, oni su smatrali da Bog treba da
poalje neku silu koja e povratiti izgubljeni red i povratiti izgubljenu
sigurnost muslimana. Kod obinog muslimanskog svijeta se pojavi ideja da
e Svemogui Bog poslati osobu, koja e zalutalo ovjeanstvo ponovo
povesti pravom stazom.
Krani vjeruju da e se kod muslimana pojaviti oekivani Mehdija
proivljenjem, koga su oni nazivali Mesihom, dok idovi vjeruju da e se
on pojaviti, ali ne proivljenjem, jer on ranije uope nije postojao, nego
raanjem. Muslimani, pak, vjeruju da e se Mehdija pojaviti nakon to se
neko vrijeme sakrio ispred oiju ivih, tj. da njega nije ni snalazila smrt, nego
da on ivi, samo sakriven od svijeta.200
Bez obzira odakle je potekla ova ideja, ona je u povijesti muslimana
odigrala krupnu ulogu. Posljedice su bile teke i veoma tetne, jer je navela
mnoge zanesenjake, pa i prevarante, da se pojave sa tvrdnjom da su upravo
oni s(a)kriveni i toliko oekivani Mehdija. Ova ideja jo i dan-danas
gospodari velikim dijelom, da ne kaemo samo primitivnih umova nego
uope, jer su je pored primitivnih prihvatili i mnogi drugi, istie autor ovoga
rada. 201

199

. Hodi, Ko je oekivani Mehdija, str. 126-127.

Uporedi: Isto, str. 127.
201
Isto, str. 126.
200

188

2.6. Islam je vjera istinske demokratije.202

Rad je predstavljen na est stranica. Ispod naslova nalazi se podnaslov
Muhamed, a.s., kao olienje demokratije u rijei i djelu. U ovome radu aban
Hodi najprije predstavlja stanje Arapa neposredno pred pojavu islama. U to
vrijeme, kako istie autor, Arapi su se ponosili svojom surovou, nasiljem,
sklonou ka uivanju, razvratom, bratoubilakim ratovima i sl. Islam je
humanizirao i oplemenio gruba srca pustinjskih Arapa, koji se poinju
zalagati za uzviene ciljeve. Islam je povezao muslimane u bratsku zajednicu
i otklonio izmeu njih nesuglasice i plemenske bratoubilake ratove.
Prva stvar, poslije vjerovanja u Boije jedinstvo, koje islam trai od svojih
sljedbenika, jeste jednakost i ravnopravnost, a to je osnovni princip
demokratske uprave.203Kao dokaz za navedenu tvrdnju, Autor navodi
primjere namaza i kae: Zar se moe obaviti namaz u dematu, a da ne
stanu uporedo velika, bogata i siromah?! Da li je post propisan samo
siromahu, ili mora i onaj, koji ivi u najveem izobilju, u tom mjesecu, osjetiti
tegobu gladi?!204
Pojavom islama stanovnici Arapskog poluostrva su osjetili pravo znaenje
demokratije, i to praktino. Nakon vievjekovnog straha, ivota punog
uzbuenja i stradanja, oni prvi put osjeaju sigurnost, jednakost i bratsku
ljubav, to se u jednoj zajednici moe samo poeljeti.205
aban Hodi navodi primjere kako se Boiji Poslanik savjetovao sa
svojim saradnicima u svim, a posebno tekim i delikatnim situacijam. Drao
je do njihovog miljenja i rijetko je donosio odluke bez prethodnog
konsultovanja sa njima. Tako navodi primjer savjetovanja prije i poslije Bitke
na Bedru. Muhammed, a.s., se esto konsultovao i sa razboritim enama. To
ini u vrijeme kada je ena kod veine naroda smatrana inferiornijim dijelom
ljudskog roda i predmetom za razonodu, diui time enu do najvieg stupnja
potovanja. Poznat je sluaj savjetovanja sa svojom enom Ummi Selemom na
Hudejbiji, kada su ashabi bili razoarani ugovorom sklopljenim sa njihovim
rivalima Kurejijama. Smatrali su ovaj ugovor ponienjem za muslimane. Na
kraju ovoga rada, aban Hodi zakljuuje: Zar ovo nije jedna od osnovnih
postavki istinske demokratije, na koju Kur'an stalno podsjea i upozorava,
demokratije kao nunog preduslova napretka i progresa svake drutvene
zajednice?!206
U islamu je jasno izraen princip demokratinosti, ponajprije i ponajvie
kroz instituciju ure Dogovornog vijea, o emu se mogu navesti brojni
202

aban Hodi, Islam je vjera istinske demokratije, Takvim (1977-1397), Sarajevo 1976,
str. 52-57, (dalje: . Hodi, Islam je vjera).
203
Isto, str. 53.
204
Isto, str 54.
205
Isto.
206
Isto, str. 57.

189

primjeri. Institucija ure ustanovljena je Kur'anom i praksom Boijeg

poslanika Muhammeda, a.s. Naalost, ova vana institucija kod muslimana
esto je bila nasilno naruavana, ili tiho preuivana, kao to je i danas sluaj
u veini zemalja sa islamskim predznakom.
2.7. Postoji li kontrast izmeu vjere i nauke207
Ovo je jedan od tri rada objavljenih posthumno u Takvimu 1981. godine208,
koje je za tampu pripremio prijatelj abana Hodia, u to vrijeme profesor
Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu Kasim Hadi. Rad je objavljen na
osam stranica sa slijedeim podnaslovima:
Moemo li pomou samog uma shvatiti svrhu ivota?
Da li su suprotnosti izmeu vjere i nauke stvarne ili samo prividne?
Um ne moe dati odgovor na sva pitanja;
ena ivi za budunost potomstvo;
Ljudski egoizam nasuprot dunostima i obavezama.
Iz samih podnaslova vidljivo je da aban Hodi iznosi svoja promiljanja
o smislovima ivota i traganju za moguim odgovorima. Sam uvia i
konstatuje da odgovore na ova pitanja nudi i vjera i nauka. Nakon temeljite
analize izvorne vjere i egzaktne nauke, on zakljuuje da meu njima nema
nesporazuma. On kae da vjera ima svoju sferu djelovanja, a nauka svoju, i
da ne treba da izlaze iz djelokruga svoga poslanja, te e na taj nain nestati i
nesporazuma meu njima.
Da li je, onda, sukob izmeu vjere i nauke stvaran ili drutveno uslovljen?
Uzrok svih nesporazuma, po abanu Hodiu je to se kod sveenika
teologa pojavila ideja da nauka uope ne smije da otkriva i da iznosi nita.,
to bi bilo u ma kakvom protuslovlju s onim to sadre Svete knjige i to
sadre Tekstovi i poslanice apostola.209 To je dakle krivica onih koji vjeru
predstavljaju i tumae, a ne vjere.
Dakle, autor zakljuuje da izmeu vjere i nauke nema nesporazuma, ali ima
izmeu nauke i nekih vjerskih pravaca i uenja, to je naroito dolazilo do
izraaja u evropskom srednjem vijeku. U tom smislu aban Hodi kae: Ako
je tano da izmeu vjere i nauke nema kontrasta, pa ta je onda bilo uzrokom
tih brojnih i stranih nesrea, o kojima nam govori istorija srednjeg vijeka,
207

aban Hodi, Postoji li kontrast izmeu vjere i nauke, Takvim (1981), Sarajevo 1981,
str. 203-210, (dalje: . Hodi, Postoji li kontrast).
208
U fusnoti pod rednim brojem 1 autor navodi motive za pisanje ovoga rada i kae:
Napisah ovaj lanak potaknut polemikom u kuvajtskom listu El-'Arebi (u kojem je
uestvovao i jedan na sugraanin s jednim lankom) o ovoj temi i razliitom shvatanju
Ebul-'Ala el-Me'arrijinog stiha: Dvije vrste su stanovnika zemlje: pametni bez vjere i drugi
vjernici bez pameti.
209
. Hodi, Postoji li kontrast, str. 204.

190

pa ak i novog vijeka?! ta je bilo povodom tih stranih ratova i duhovnih

borbi izmeu uenjaka i filozofa s jedne i izmeu onih, koji su nazivani
vjerskim glavarima, s druge strane?!210 Priroda vjere je napuivakog, a ne
naunog karaktera, ona ima zadatak da svoje sljedbenike moralno odgaja, a
ne da odgaja uenjake, smatra aban Hodi.
Sam um bez vjere i ljudskih osjeanja ne moe dati odgovor na pitanja koja
se tiu smisla ljudskog ivota i ljubavi. Svi znamo kolika je snaga ljubavi i da
ona esto prelazi granice razumljivog. Za enu koja ima porod kae se npr.:
ivi za drugog a ne za sebe (...) samo da osigura stub budunosti, na kome e
opstojati, - da postavi temelje ljudske zajednice, na kojima e se izdizati
velianstvena zgrada ovjeanstva.211
to se tie nauke, autor kae: Nije se zavrilo ni 19. stoljee, a nauka je
dola do ogromnih otkria, naroito na polju fizike, hemije i prirodnih nauka,
ali su uenjaci uza sve to, ipak doli do uvjerenja da nauka ima granice,
preko koje nee moi dalje, a tu je napustila i tvrdnje da samo ona postoji
negirajui postojanje i onog transcedentalnog, onog to se ne moe postii
umom, jer je polje nauke samo ispitivanje bitnosti stvari; tu staju saznanja
ovjeanstva, ostavljajui vjeri da djeluje tamo, gdje staje nauka.212
Uz obilje iznesenih injenica i zanimljivih promiljanja, te davanja
odgovora na postavljena pitanja, tretirana tema u ovome radu ni danas ne gubi
nita na svojoj aktuelnosti, ali i poleminosti.
2.8. Islamska filozofija i njen uticaj na nauno buenje Evrope213
Rad je objavljen na jedanaest stranica i ovo je, po svome obimu,
najopirniji rad abana Hodia objavljen u Takvimu, sa slijedeim
podnaslovima:
- Jedan opi pogled na razvoj islamske misli;
- Okolnosti pod kojima se formirala islamska filozofija;
- Period misaonog razvoja kod Arapa;
- Vladanje Abasovia period civilizacija;
- U odbrani istoe islama;
- Slabljenje razvoja filozofije na istoku, a jaanje u paniji;
- Muslimani su prenijeli zapadu grku filozofiju.
Iz naznaenih podnaslova jasno se vidi sadraj samoga rada. Tema
postavljena u ovom radu je dosta iroka i obuhvata samo letimian pogled
210

Isto, str. 203.

Isto, str. 208.
212
Isto, str. 210.
213
aban Hodi, Islamska filozofija i njen uticaj na nauno buenje Evrope, Takvim
(1981), Sarajevo 1981, str. 211-221, (dalje: . Hodi, Islamska filozofija).
211

191

veeg broja islamskih misaonih procesa i pokreta. Isto tako, ovaj rad
obuhvata samo jedan ogranieni vremenski period arapsko-islamske kulture,
od poetka III do kraja VII stoljea po Hidri (IX-XV stoljee n.e.). Sam
autor kae da se opredijelio za ovih pet stoljea, jer su to stoljea uspona i
cvata islamske misli. Poslije njih nastaje izvjesna intelektualna stagnacija.
Ipak, ovaj rad prua jednu zaokruenu cjelinu, kako razvoja arpasko-islamske
filozofije, tako i njen uticaj na savremenu evropsku misao. Nakon
obrazlaganja teme, Autor kae: Pa kad sve ovo zna, ta misli kako jak uticaj
je imala islamska filozofija i uope misao na nauno uzdizanje Evrope?! To
su stvarno korijeni iz kojih je izraslo ono s im se ponosi dananji dvadeseti
vijek.214 Po abanu Hodiu, Evropljani treba da osjeaju dunu zahvalnost
prema muslimanima, jer su sauvali grku filozofiju i nauku od njenog
propadanja. Da nije bilo muslimana, do Evropljana bi sasvim sigurno dospio
samo jedan mali dio grkoga naslijea. Muslimani su njegovali grku
filozofiju i proirili je kada se zapad guio u tami intelektualne umalosti i
vjerskog fanatizma.
Rijetko emo susresti jednog alima da s neskrivenim simpatijama i
pohvalama govori o orijentalistima. Meutim, aban Hodi lucidno
primjeuje: I dok muslimanski pisci ovako zanemaruju ovu temu, vidimo
strance, - orijentaliste gdje sa puno predanosti i sa puno ljubavi pristupaju
obradi ove teme. Oni ale zbog propadanja ovog naeg vrijednog blaga, zbog
zanemarivanja nae nauke, pa su se svojski predali prouavanju i ispitivanju
toga.215
U ovome radu autor navodi najznaajnije islamske mislioce kao to su: elKindi, el-Farabi, Ibn Sina, Gazali, E'ari, Maturidi, Ibna Bade, Ibn Tufejl,
Ibn Rud, Ibn Haldun, Ibn Arebi i drugi, kao i teoloke kole i pravce, kao to
su Mu'tezilije, Mutekellimini, Ihvanus-safa i sl.216
Velike zasluge za razvoj islamske filozofije imaju vojno pokoreni narodi
od strane Arapa, kao to su Asirci, Perzijanci, Indijci, Ermenci i drugi, koji su
bili na veoj civilizacijskoj ljestvici u odnosu na Arape. Ipak, ovakav razvoj
filozofije ne bi se desio da nije pala na plodno tlo. Muslimanski nosioci vlasti
su voljeli i potpomagali slobodnu misao, jer u tome nisu vidjeli nikakvo zlo i
opasnost u odnosu na vjeru i vjerske rasprave. Svaki uenjak je sasvim
slobodno mogao da traga za naunom istinom i da je javno obznani. Poetno
vrijeme vladavine Abbasija smatra se zlatnim dobom razvoja islamske misli i
kulture openito. U kasnijoj fazi njihove vladavine doi e do nepovjerenja
prema filozofiji, te do polarizacije i esto otrih polemika meu islamskim
misliocima. Na kraju, glavnu rije su preuzeli kompilacijski mislioci koji su
samo bili vrijedni sabirai, prenosioci ili komentatori ranije napisanih djela.
214

. Hodi, Islamska filozofija, str. 212.

Isto.
216
Isto, str. 216-217.
215

192

Ipak, ako temeljitije prouimo sve one naune discipline kojima su se bavili
muslimani, kao to su kosmografija, hemija, medicina, matematika, i sl.,
vidjet emo da su to sve bili temelji na kojima su kasnije zapadnjaci
projektirali i izgradili svoju grandioznu znanstvenu kulu. U najveoj mjeri,
Zapad je islamsku misao upoznao preko muslimanske panije od poetka
VIII do kraja XV stoljea.
2.9. Uticaj ranijih djela i prijevoda na islamsku kulturu i civilizaciju,
a preko ovih onda na Evropu217
Ovaj rad, u hronolokom i sadrajnom smislu, predstavlja nastavak ranijeg
rada pod naslovom Islamska filozofija i njen uticaj na nauno buenje
Evrope. Objavljen je na osam stranica sa slijedeim podnaslovima:
- Filozofija vaan inilac islamske civilizacije;
- Giganti nauke Farabi Sina Rud;
- Jo dalje od izvora grke znanosti;
- Doprinos muslimana svjetskoj znanosti;
- Pretee u mnogim disciplinama;
- Znanstvenici rado vieni na dvorovima.
Za muslimane se moe rei da su bili dobri uenici, pa tek onda dobri
uitelji. aban Hodi navodi da su muslimani, bez bojazni i kompleksa
inferiornosti prevodili sva dostupna djela i tako postavili temelje islamske
kulture i civilizacije. Od grka su uzeli medicinu, logiku i filozofiju, od
Perzijanaca dravno ureenje i potu, a od Indijaca prirodne i matematske
znanosti i astronomiju.218
U islamskom cvjetajuem dobu naroito se istakoe: El-Kindi, El-Farabi,
Ibn Sina, Ibn Rud.219
Istoriari su sloni u tome da su muslimanski filozofi, kao i oni koji su se
uputali u te rasprave, imali naroiti nain u prouavanju stvari. (...) Ovaj
njihov nain se oslanja na ono vidljivo i na iskustveno. Oni se nisu oslanjali
samo na umne premise i zakljuke, nego su to onda vezali i za
iskustvo.220Kada je Ali Ibn Abbas el-Medusi upitan kako je uspio uoiti
greke u djelima najveih autoriteta koje je prevodio, on je odgovorio da on
posmatra stvari u bolnici, a ne u knjigama.221 Islamska kultura i civilizacija
217

aban Hodi, Uticaj ranijih djela i prijevoda na islamsku kulturu i civilizaciju, a preko
ovih onda na Evropu, Takvim (1981), Sarajevo 1981, str. 222-229, (dalje: . Hodi, Uticaj
ranijih djela).
218
Isto, str. 222.
219
Isto, str. 223.
220
Isto, str. 225.
221
Isto, str. 226

193

nije ostala u granicama grkih, perzijskih i indijskih izvora. Muslimani nisu

iscrpili te izvore i zbunjeno zastali, nego su tome pridodali i ono to su sami
otkrili. Oni su ustanovili zakone zasnovane na praksi. Moe se slobodno rei
da su oni raniju misao doveli u sklad s postojeom praksom. Bilo je to
vrijeme kada je Zapad prolazio kroz kritinu fazu srednjovjekovnog mraka i
fanatizma, o emu najzornije svjedoe i kriarski ratovi 1096-1291. godine.
Autor navodi rijei Brokera, koji za Ibn Sina'a kae: Pisana djela Ibn Sinaa el-Melika bila su osnov za pripremu predavanja u veini evropskih
univerziteta sve do 18. stoljea.222
Muslimani su bili pretee u mnogim disciplinama kao to su hirurgija,
veterina, apotekarstvo, graditeljstvo i matematske znanosti. O svim
navedenim disciplinama ostavili su brojna napisana djela koja svjedoe o
tome.
Na kraju ovoga rada autor zakljuuje: Ovo je samo nekoliko markantnijih
primjera od onog to su muslimani uradili na polju nauke i kulture, jer bi za
nabrajanje svega onog, to su oni uinili na tom polju, trebalo napisati jednu
veliku studiju, a naroito ako bi se pisalo i o onom, to su uinili na polju
prijevoda u doba Abasovia, u doba kada se poklanjala velika panja
prenoenju stranih nauka.223
3. ZAKLJUAK
aban Hodi je bio alim, znanstvenik i angairani intelektualac koji je
dao nemjerljiv doprinos islamskoj publicistici i historijskoj znanosti.
Polivalentnost njegovog literarnog i znanstvenog rada ogleda se u irokom
dijapazonu interesovanja i tema kojima se bavio. Tematika tretirana u ovome
pregledu je dominantno vjerske provenijencije, to je i za oekivati za radove
koje je aban Hodi objavljivao u jednom vjerskom almanahu, kao to je
Takvim. Kao prominentan mislilac, proirenog i produbljenog duhovnog
aktiviteta, on u svojim radovima govori o slobodi i ljudskim pravima i snano
apostrofira da je meu prvim svojim principima islam istakao slobodu i
ravnopravnost svih ljudi. Iako u nekoliko svojih radova analizira i
argumentirano istie da su muslimani bili pretee mnogih civiliziranih
naroda, to ne moe biti opravdanje za viedecenijsku, a po nekima i
viestoljetnu njihovu duhovnu i intelektualnu dekadencu. On tako razumije
islam vjeru kojoj pripada i koju u svojim radovima nastoji predstaviti i
afirmirati.

222
223

Isto.
Isto, str. 228-229.

194

Pored tema iz domena vjere, povijesti, prava, kulture, aban Hodi

sasvim kompetentno elaborira i aktuelna drutvena pitanja, pokuavajui dati
odgovor na mnogobrojne devijacije koje se javljaju u njegovoj sredini i meu
njegovim narodom. Kao odgovoran i kompetentan alim, on smatra da na sva
pitanja ulema treba dati odgovor i on otvoreno, ponekada i polemino, iznosi
svoj sud. Ipak, svoje radove u Takvimu objavljivao je tek nakon odlaska u
mirovinu, vjerovatno ne elei se javno eksponirati kao vjernik, kako ne bi
bio proskribiran kao persona nepodobna za dravnu slubu. Kao prilog
navedenom govori i injenica da je u Takvimu prva dva rada 1964. i 1965.
objavio nepotpisana, to dovoljno ukazuje na karakter ideoloke purifikacije
tadanjeg dravnog reima. Unato svemu, tokom cijelog ivota ostao je
vjeran svojim korijenima i uvjerenjima.
aban Hodi je posjedovao izrazito iv i komunikativan stil pisanja.
Impresionira njegova irina zanimanja i znanja i, rafinirana intelektualna
sposobnost za razumijevanje i ekspliciranje stvarnosti. Sa izuzetnim
senzibilitetom punktira drutvene devijantne pojave i pokuava da dokui
njihove uzroke, daje genezu i ukazuje na posljedice. Neoptereen
etnocentrizmom, stigmatinom tradicijom i vjerskim uvjerenjima, aban
Hodi se u svojim radovima zalae za univerzalne ljudske vrijednosti, to
karakterie samo iroko obrazovane i duboko altruizirane ljudi. Zbog toga,
ime i djelo abana Hodia pominjemo u ovome radu s velikim respektom,
ponosom i osjeanjem dune zahvalnosti

195

196

Nihada IBRIIMOVI, prof.

IZ TOPONIMIJE ILIJAKIH NASELJA LJUBNII I
LJEEVO
Saetak
U radu je, na temelju terenskoga istraivanja i uvida u pisane izvore
data etimoloka i etioloka analiza ojkonima ilijakih naselja Ljubnii i
Ljeevo. Ojkonimi su klasificirani prema semantici, strukturi i jezikome
porijeklu. Uz ojkonime i njihove varijantne likove, koji su u radu akcentirani
prema lokalnome izgovoru, navedeni su i etnici i ktetici iji su oblici
potvreni na terenu.
Kljune rijei: toponimija, ojkonimi, etnici, ktetici, ilijaka naselja
Ljubnii i Ljeevo, etimologija, etiologija.
Najstariji pisani trag o imenima pojedinih naselja koja se danas nalaze
u sastavu ilijake opine je biskupsko izvijee kralja Bele IV iz 1224.
godine. U ovome dokumentu pominje se ilijako naselje Ljubnii (Lubinchi).
Ljubnii su danas, u administrativnom smislu, jedna od etrnaest mjesnih
zajednica u ilijakoj opini. U ovome radu dat emo popis i etimoloki i
etioloki opis imena sela i zaselaka u ilijakom naselju Ljubnii, i susjednom
mu naselju Ljeevo, te etnike i ktetike ukoliko se oni potvreni na terenu.
Ljubnii
Bnjer (< avar. ban > ban, stslav. posesivni pridjev banov224 + tur. yer :
mjesto)225 Stanovnici su Bnjerci (jd. Bnjerac, Bnjerka), ktetik bnjersk.
224

Skok tvrdi da se ovaj stari posesivni pridjev na -j (banj) ouvao samo u toponimiji, pr.
Banja Luka, Banj dvor. (1971: 104) U Bulievu objanjenju izgovora i pisanja imena Banja
Luka nalazimo da je ime grada nastalo (je) prema banova luka, pa je preko toga i pridjev
bnj, i ne moe se dovoditi u vezu s imenicom bnja. U fusnoti br. 9 se pojanjava: Ovaj
pridjev u enskom rodu izveden je od imenice ban. Pridjev banj, banja, banje u znaenju
banov, banova, banovo, pojavljuje se ve od 12. stoljea. Nastavci za tvorbu tih prisvojnih
pridjeva su -j, -ja, -je, ali su oni danas mrtvi nastavci. U starijoj eposi razvoja naeg jezika
tako su nastale sloenice Ivanjdan (Ivanov dan), Nikoljdan (Nikolin dan) itd. (Jonke 1965:
320) U blizini Tuzle postoji lokalitet koji se naziva Banj brdo. (Buli 2008: 140-141) Puni
naziv Bulieva izvora: Jonke, Ljudevit (1965), Knjievni jezik u teoriji i praksi, Znanje,
Zagreb.
225
Izvor za praslavenske i staroslavenske oblike rijei i znaenja su Etimologijski rjenik
hrvatskoga ili srpskoga jezika (Skok 1971), Mali staroslavensko-hrvatski rjenik
(Damjanovi i dr. 2004) i Hrvatski jezini portal (http://hjp.srce.hr/index.php?show=scarch)

197

Mijenja ih i prijedlono-padena sintagma s Bnjera. Bnjer je staro naselje

izmeu Ljubnia i Balibegovia. O starosti ovoga naselja svjedoe stari
grobovi, steci, na lokalitetu Olovii. Kamenje sa ovih grobova je u prolosti
raznijeto. U tursko doba, kako svjedoi Filipovi, ovo naselje se zvalo Ernebzade Banjer jer se nalazilo u svojini begova Zeevia, koji su kasnije preselili
u Visoko. Pria se da je na Banjeru bila banovina, i da se po tome selo zove
(Filipovi 1928: 398). I samo ime naselja turska je kovanica nastala
slaganjem prisvojnoga pridjeva vladarske titule u srednjovjekovnoj bosanskoj
dravi, i to staroslavenskoga lika ovoga pridjeva u ijoj je osnovi imenica
ban avarskoga porijekla, i turske imenice za mjesto (y)er, to bi doslovno
znailo banovo mjesto. Bnjer je, dakle, hibridno ime.
Dlovi (< prasl. i stsl. dol) Imenica d veoma je esta u toponimiji, kako
u jednolanim tako i vielanim toponimima na mjestu identifikacijskoga
lana. Uz tuzlanski toponim Dolovi Kasumovi napominje da samo u BiH
ima oko dvadeset istoimenih toponima (1990: 118). Dlovi su zaselak u
Ljubniima ije etnike i ktetike mijenjaju prijedlono-padene sintagme.
Toponim je neizveden u mnoinskom obliku. Nastavak -ov-pripada
proirenom nastavku za mnoinu.
Drnovica (< prasl. dern : dren, drijen) Malo je selo koje pripada naselju
Ljubnii. Drnovica je ime koje nosi i jedna njiva u ovome selu. Rije je o
fitotoponimu. Mogue da je do imenovanja dolo transonimizacijom sa
manjega na vei lokalitet. Toponim je izveden sufiksom -ov-ica. Etnici i
ktetik nisu potvreni u upotrebi, mijenjaju ih prijedlono-padene sintagme.
Jvine / Jvine (< Jovan, hip. Jovo : m. os. ime, uglavnom pravoslavno <
preko gr. Ionns hebr. Yehohanan : Jahve Bog je milostiv) Eliptini
toponim sveden na kvalifikativ koji je gramatiki prisvojni pridjev izveden
nastavkom -in. Obliki nastavak u nominativu otkriva nam da je
identifikacijski lan bio enskoga roda i u mnoini. Pretpostavljamo da je
rije o njivama. Ispitanici ne znaju puno o ovome toponimu koji nalazimo na
topografskim kartama, nesigurni su i u izgovoru, ali pretpostavljaju da je do
imenovanja dolo prema vlasniku, s obzirom na to da je ovaj dio Ilijaa bio
naseljen pravoslavnim stanovnitvom. Da je imenovanje toponimskih
objekata prema vlasniku u ovome dijelu Ilijaa bilo uobiajeno, svjedoe
toponimi u neposrednoj blizinu, urino brdo koje se nadovezuje na Jvine
prema sjeveru, te Mandino brdo i Petrov brijeg koji se prostiru junije.
Dvrite (< prasl. dvor : mjesto obitavanja vladara ili nekog
dostojanstvenika; dvorite : zemljite oko kue) U Popisu iz godine 1604.
upisano je pod istovjetnim imenom Dvorite226. Takoer zaselak u
226

Ubikacija nije sasvim pouzdana, pa bi ovaj podatak trebalo uzeti kao mogunost. Naselje
je prema Popisu pripadalo Nahiji Saraj. S obzirom na to da na podruju Sarajeva ima vie
istoimenih naselja, prireiva nije siguran na koje se od njih odnosi Dvorite iz Popisa.

198

Ljubniima. Toponim je izveden nastavkom za oznaku mjesta -ite. Etnici i

ktetik realiziraju se prijedlono-padenim sintagmama.
fluk (< tur. iflik, iftlik : feudalni posjed) Toponim je bezafiksalan, a
motiviran je zemljoposjednim feudalnim odnosima iz perioda turske
vladavine u Bosni. Etnici i ktetik nisu u upotrebi.
Ptok / Rdia Ptok (< po- + prasl. tok i Radi < Rado ili Rada < rad. <
prasl. raditi) Ptok / Rdia Ptok je zaselak i istoimeni potok koji protie
kroz Banjer. Zaselak pripada Banjeru. Zove se po porodici Radi koji su tu
ivjeli. Danas je nenaseljeno. Etnici i ktetik nisu u upotrebi. Raniji stanovnici
identificirani su po prezimenu. Na kartama je upisano jednolano, a u
mjesnoj komunikaciji preovladava dvolano ime. U dvokomponentnoj
varijanti oba lana su imenice od kojih je patronim u ulozi kvalifikativa, ija
je posesivnost iskazana genitivom.
Ljbnii / Ljbinii / Lbinii227 (< Ljuben : osobno ime) Naselje se dijeli
na Grnj i Dnj a ima i zaseoke ifluk, rvanj i Drenovicu. Etnici su
Ljbnini (jd. Ljbnianin, Ljbnika), ktetik je ljbnik. Rije je o veoma
starom naselju antroponimnoga postanja.228 Pretpostavljamo da je ime u
neposrednoj vezi sa srednjovjekovnim bosanskim imenom Ljuben. Ibrahim
Pai upuuje na gotsko porijeklo ovoga imena. Ime Lubn identino je
bilinopoljskom starjeinskom imenu Luben i ono je gotskog porijekla.
Slavizirana je prilagodba germanskog antroponima Leuben (2009: 395). O
starosti naselja svjedoi srednjovjekovno groblje u Gornjim Ljubniima na
lokalitetu Crkvice. Ovaj mikrotoponim kazuje nam da je ovdje nekada bila
crkva. Najstariji pisani trag o ovome naselju je darovnica ugarsko-hrvatskog
kralja Bele IV iz 1244. godine kojom se potvruju stari posjedi bosanske
biskupije a mjesto Lubinchi u upi Vydogossa, uz koje se spominje i crkva
posveena djevici Mariji. U Sumarnom popisu sandaka Bosna iz 1468/69.
zapisano je Dolna Lubni.
Blibegovii / Blbegovii / Blbegovi (< Bli, osobno ime < ar. bli :
starina + beg : plemi u Osmanskom carstvu) Etnici su Blbegov(i)ni (jd.
Blbegovanin, Blbegov(i)ka), ktetik je blbegov(i)k. Blibegovii su
veoma staro selo koje ine zaseoci Balibegovii i Potok, smjeteno na znatnoj
nadmorskoj visini iznad rijeke Bosne, u zapadnome dijelu ilijake opine. Od
sela Kadarii dijeli ga potok Brusnik. Selo je dobilo ime po Bali-begu,
meutim ostaje dilema da li Malkoeviu ili Jahjapaiu. Informacije o ovoj
227

U pisanim izvorima iskljuivo je prisutan oblik Ljubnii, dok se oblik Ljubinii, ali i
Lubinii, moe uti u mjesnoj komunikaciji. Oblik sa umetnutim i upisan je i na
saobraajnom znaku u ovom naselju.
228
Ljuben je osobno ime dvojice bosanskih krstjanskih prvaka koji se spominju u izvjetaju
papinog legata o zakletvi bosanskih krstjana na elu sa banom Kulinom na Bilinom polju iz
1203. godine. Lokalitet ovoga naselja ukazuje na moguu neposrednu vezu izmeu
spomenutog antroponima i toponima Ljubnii.

199

historijskoj linosti i selu koje je po njemu dobilo ime, donosi nam prvo
Vladislav Skari u svome opisu postanka Sarajeva. On je sagradio u
Sarajevu ne zna se kada jednu damiju u Bistriku u dananjoj ulici
Balibegovici. Blizu nje je podigao jednu ensku banju, a kraj banje mosti na
Bistriku. Za damijino izdravanje je zavjetao svoje itluke u selu Balibegu
u Visokoj nahiji (sada se selo zove Balibegovii). Selo je sultanovom
naredbom prelo u Balibegovu potpunu svojinu i on ga je takvoga (kao mulk)
darovao damiji, da njoj ide desetina itluka. Zemlje itluke su drali
njegovi naseljenici sa naseljednim pravom. U selu je bilo njegovih potomaka
sve do 1771. godine (Skari 1985: 60). Vedad Bievi, meutim, ispravlja
Skarieve tvrdnje, navodei sve zadubine pod imenom Bali-bega
Jahjapaia, izostavljajui, meutim, itluke u selu Balibegu od kojih nastae
Balibegovii, pri tome navodei podatak da je Bali-beg Malkoevi ratovao
zajedno sa Bali-begom Jahjapaiem (Bievi 2006: 8485). Ostaje dilema,
ali sigurno je da je selo dobilo ime po jednom od Bali-bega. O starosti sela
svjedoi i mikrotoponim Gradina, danas samo mala humka, a na tom
lokalitetu je nekada, prema narodnoj predaji, bio utvreni grad u kojem je
boravila neka kraljica koja je ovaj grad iznenada morala napustiti (Filipovi
1928: 400). Stanovnitvo se stoljeima smjenjivalo, as muslimansko, as
pravoslavno.
vanj / ervnj (I, 11a) (< prasl. *rny : mlinski kamen) vanj je
zaselak sela Banjer. Spominje se u Popisu iz 1604. godine kao rvanj. Rije
je o bezafiksalnom toponimu, ije znaenje mlinski kamen, upuuje i na
vjerovatnu motiviranost imenovanja. Etnici i ktetik nisu u upotrebi, mijenjaju
ih prijedlono-padene sintagme. U drugoj varijanti, proirenoj vokalima,
mogue je doi i do drugaijega jezikog porijekla i motiviranosti, ervnj
(< prasl. *erav : rumenilo, crvenilo u licu i sl. < prasl. *ar : gorjeti).
Etimologija koju smo naveli moe upuivati i na motiviranost u vezi sa
privoenjem tla kulturi paljenjem (usp. Gare, Paljenik).
Ljeevo
Tkija (< tur. tekke < ar. tky : dervika zgrada u kojoj se obavljaju
derviki obredi) Toponim je bezafiksalan, po motiviranosti nomina
toporeligika u ijoj je osnovi balkanski turcizam arapskoga porijekla.
Upuuje na oblik vjerskoga ivota. Etnici i ktetik nisu potvreni u upotrebi.
dak / daci (< tur. ocak : kua, dom, porodica, koljeno, rod; plemika
ili begovska kua; balkanski turcizam iz graevinske i socijalne
terminologije) Selo u MZ Ljeevo koje se javlja i u singularnom i u
pluralnom obliku. Prvi oblik je uobiajen meu mjetanima. Na terenu
daka nalaze se tragovi antikih naselja iz perioda rimske uprave u

200

sredinjoj Bosni.229 Selo je smjeteno sjeverozapadno od Ljeeva i

podijeljeno je na manje zaseoke Odak i Do. Po predanju, u osmanskom
periodu u ovom su naselju ivjeli samo muslimani i u njemu je sjedio kadija.
Mirazom, selo je dolazilo u razne ruke, i kada je dopalo Svrzama iz Sarajeva,
oni su ga naselili kmetovima i od tada u njemu ive samo pravoslavni
(Filipovi 1928: 392). Danas preovladava bonjako stanovnitvo.
Ljevo / Levi / Elehovii (< prasl. i stsl. ls : drvo, uma; ie. lsua
: panjak) Etnici su Ljevci / Lehovii (jd. Ljevac / Lehovi, Ljevka /
Levka), ktetik je ljevsk. Naselje u zapadnom dijelu ilijake opine u
graninom pojasu sa opinom Visoko, u dolini rijeke Bosne. Samo naselje i
stanovnitvo razliito se nazivaju Ljeevii, Ljeevi, Ljeevo, Eleevi.
Mjetani pretpostavljaju da je ime naselja izvedeno od rijei lje. U
Sumarnom popisu sandaka iz 1468/69. u originalu je Leeva. Godine 1604.
upisano je kao Lisovii. U katastru iz 1888. godine naselje se spominje pod
nazivom Eleehovii. Po predanju, osniva sela je Ali-ah, koji je doao iz
Azije i od kojeg vuku lozu dananji Omanovii (Filipovi 1928: 391).
Elehovii / Ljevo (< ar. Aliy : Ali, hipokoristik Ale, Ele lino
muslimansko ime + eh, ejh : starjeina tekije) Zaselak u Ljeevu, ali i
varijantno ime za Ljeevo, koje i danas funkcionira meu mjetanima. S
obzirom na to da u blizini ovoga lokaliteta imamo i zaselak Tekija,
opravdana je pretpostavka da su Eleehovii potomci ejha tekije koja se
nekada nalazila na ovome lokalitetu. Filipovi spominje kue Eleevia u
gornjem dijelu naselja te iznosi podatak da se polje na kojem je danas
smjeteno ovo naselje nekada zvalo Masli-polje, te da su na njemu
sarajevske age i begovi imali svoje ardake (1928: 391).
D (< prasl. i stsl. dol) D je zaselak u Ljeevu, dio Odaka. Toponim je
bezafiksalan, u jednini, po motiviranosti nomina topographica.
Bdo (< prasl. brdo : tkalaki ealj; stvnjem. bort : daska) Bdo je
zaselak u Ljeevu. Tvorbeno bezafiksalan toponim, po motiviranosti
imenovanja nomina topographica. Etnici su Bni (jd. Bnin, Bnka),
ktetik bansk.
Vlik Plna (< prasl. i stsl. velik i plana > plandovati, plandite;
poivalite u hladu, u vezi sa stokom) Dvokomponentni toponim u kojem je u
ulozi kvalifikativa opisni pridjev velika a identifikacioni lan je toponim
229

Iz sela Odaka, na granici Podlugova, potjee dio korintskog kapitela i jedna rimska
kvadratna opeka od suspenzura, vjerojatno materijal s neke vile koja je imala hipokaust.
Moda je toj istoj vili pripadao i materijal koji je naen u Vratnici. I kapitel i opeka su naeni
na istome mjestu, na lokalitetu Tekija, na desnoj obali Bosne, u nekoj, kako se misli, novijoj
zidini vrlo slabe konstrukcije. () Materijal indicira na postojanje jedne ili dvije vile i u
ovom dijelu Visokog polja, to opet (moda) pokazuje da su Rimljani domorocima oduzeli
bolje zemlje i osnovali poljoprivredna imanja (Bojanovski Ivo, Razdoblje rimske uprave u:
Aneli i dr. 1984: 71).

201

Plana. Ne postoji Mala Plana kao opozitni toponim, postoji samo jednolani
toponim Plana koji se nalazi u neposrednoj blizini Vlik Pln.
Lg (< prasl. i stsl. l g : umica, gaj, movarna umica) Bezafiksalni
toponim dendronimne / hilonimne motiviranosti.230 Etnici i ktetik nisu
potvreni u upotrebi.
Drm / Str Drm (prasl. i stsl. star : koji postoji odavno i gr. dromos :
put) Zaselak imenovan po putu koji je izgraen ispod pruge, uz rijeku Bosnu,
koji je dobio i kvalifikativ stari otkako je izgraen novi asfaltni put kroz
Ljeevo. Danas je meu mjesnim stanovnitvom u upotrebi dvolano ime.
Etnici nisu potvreni u upotrebi, ktetik je drmsk.
Lna / Lnia (< prasl. *ln) Zaselak s desne strane pruge i rijeke
Bosne, u Ljeevu, naspram Starog Druma. Nekada se na ovome lokalitetu
uzgajao lan po emu je i mjesto tako nazvano. Toponim je izveden sufiksom
za oznaku mjesta -ite u akavskoj varijanti. Etnici i ktetik nisu potvreni u
upotrebi.
Na temelju uvida u jeziko porijeklo i nain imenovanja toponima ilijakih
naselja Ljubnii i Ljeevo uviamo da su sa semantikoga aspekta nai
toponimi najveim dijelom apelativnoga porijekla. Pri tome apelativna
znaenja u toponimskim osnovama pripadaju razliitim sematnikim poljima.
Tako meu apelativima u osnovama naih toponima razaznajemo geografske
nazive uvjetovane fiziogeografskim svojstvima tla kao to su geografski
termini (Brdo, Do, Dolovi), fitonimi (Drenovica, Lania) sa dendronimima /
hilonimima kao znaenjskom podgrupom (Ljeevo, Lug), tzv. kulturni
zoonimi koji su u neposrednoj vezi sa uzgajanim ivotinjskim vrstama
(Velika Plana); potom kulturno-povijesne i privredne nazive koji se odnose
na drutveni ivot bilo da oznaavaju stara zdanja i obitavalita (Dvorite,
Odak / Odaci), ili se odnose na upravnu vlast (Banjer, ifluk), organizaciju
vjerskoga ivota i vjerska zdanja (Tekija) ili pak puteve (Drum / Stari Drum);
potom hidroapelativ, u naem korpusu samo jedan, oznaava protone vode
(Potok).
etiri su toponima onimnoga porijekla i to sa antroponimom u osnovi
(Balibegovii, Eleehovii, Jovine, Ljubnii).
Strukturno preovladavaju jednoleksemna imena meu kojima je gotovo
jednak broj bezafiksalnih, primarnih imena (Brdo, Do, Drum, ifluk, Lug,
Odak, Potok) i afiksalnih, deriviranih sufiksima -ii/-ovii (Ljubnii,
Balibegovii, Eleehovii), -ite/ia (Dvorite, Lania), -ica (Drenovica), ine (Jovine), -evo (Ljeevo). Banjer je toponimska sloenica, kao tvorbeni
230

U toponomastikoj literaturi se fitonimi koji oznaavaju skupinu drvea (uma), nazivaju

dendronimima (imunovi 2004), odnosno hilonimima (Skrai 2011), pod istim nazivom
spominju se i raslinje, iblje, ivica.

202

model rijetka u naem korpusu kao i dvolana imena (Velika Plana, Stari
Drum).
Prema jezikome porijeklu veina naih toponima je idioglotna (Brdo, Do,
Dolovi, Drenovica, Dvorite, Lug, Ljeevo, Velika Plana, rvanj / erovanj).
Meu aloglotnim toponimima razaznajemo one orijentalnoga jezikoga
porijekla (Balibegovii, ifluk, Eleehovii, Odak / Odaci, Tekija) ili pak
grkoga (Drum, Jovine).

LITERATURA
Aneli, Pavao i dr. (1984), Visoko i okolina kroz historiju I, SO Visoko, Visoko.
Bievi, Vedad (2006), Bosanski namjesnici osmanskog doba (14631878),
Connectum, Sarajevo.
Buli, Refik (2008), Oblici i akcenti bosanskohercegovakih toponima, etnika i
ktetika u Anievu Rjeniku hrvatskoga jezika i standardnome bosanskom jeziku,
Bosanski jezik, br. 5, Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Tuzla, 133148.
Damjanovi, Stjepan; Jurevi, Ivan; Kutovi, Tanja; Kuzmi, Boris; Luki,
Milica; agar, Mateo (2004), Mali staroslavensko-hrvatski rjenik, Matica
hrvatska, Zagreb.
Filipovi, S. Milenko (2002), Visoka nahija : Naselja i poreklo stanovnitva, Mak,
Visoko, Faks. Pretisak iz knjige: Naselja i poreklo stanovnitva, Beograd: Srpska
kraljevska akademija, 1928.
Kasumovi, Ahmet (1991), Toponimi, etnici i ktetici Tuzle i okoline, DP Grafiar
Izdavaka djelatnost, Tuzla
Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine (2000), Bonjaki institut Zrich
odjel
Sarajevo, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo
Pai, Ibrahim (2008), Predslavenski korijeni Bonjaka, knj. I i II, Univerzitet
Demal Bijedi, Fakultet humanistikih nauka, Mostar
Skari, Vladislav (1985), Izabrana djela IIII, Veselin Maslea, Sarajevo.
Skok, Petar (1954), Tvorba imena stanovnika od imena naselja i oblasti, Jezik, 3,
str. 6568.
Skok, Petar (1971), Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika IIII, JAZU,
Zagreb.
Skrai, Vladimir (2011), Toponomastika poetnica: osnovni pojmovi i metoda
terenskih istraivanja, Sveuilite u Zadru, Zadar.
Smailovi, Ismet (1990), Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i
Hercegovini, II izdanje, El-Kalem, Sarajevo.
imunovi, Petar (2009), Uvod u hrvatsko imenoslovlje, Golden marketing
Tehnika knjiga, Zagreb.
kalji, Abdulah (1979), Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, etvrto izdanje,
Svjetlost, Sarajevo

203

204

Dr. sc. Redo BUTKOVI

KULTURNO-HISTORIJSKO NASLIJEE NA PODRUJU
OPINE IVINICE
UVOD
U kulturno-historijskom nasljeu na odreenom podruju spadaju,
izmeu ostalog, i gradine, steci (i nekropole), mezarja, damije, vodenice i
tradicionalna narodna arhitektura. Do devedesetih godina XX stoljea na
podruju Tuzlanskog kantona pa tako i u opini ivinice bio je mali broj
tekstova posveeno ovom problemu a jo manje je bilo tampanih knjiga. No,
danas je situacija sasvim drugaija. Sve je vei broj onih koji se zanima za
ovaj vid istraivanja kako na opini ivinice tako i ire.
Opina ivinice ima svojih specifinosti kao i svakao podruje u Bosni i
Hercegovini.
U mnogim dosadanjim analizama, studijama i istraivanjima koji su
obavljeni na terenu tzv. terensko istraivanje ustanovljeno je da na podruju
opine ivinice ima ezdeset i tri (63) spomenika kulture koji spadaju u u
prvu ili drugu kategoriju spomenika kulture (mada su neki ve devastirani)
to bi trebalo da bude pod brigom nadlenih Kantonalnih institucija za oblast
ouvanja nacionalnog i kulturnog blaga.
O porijeklu naziva ivinica kao i vremenu nastanka ovog naselja ima
nekoliko verzija. Ni do danas nije pouzdano utvreno od kada datira ovo
naselje. Jedno je sigurno da je ovo podruje bilo naseljeno jo u ranom
srednjem vijeku to su dokazi gradine, steci i nekropole. Pouzdano se zna da
su ivinice bile u sastavu upe Soli a u Osmanskom periodu su bile u nahiji
Derametin a potom u nahiji Tuzla. Iz historijskih podataka poznato je da je
dananje podruje opine ivinice u okviru Zvornikog sandaka bilo
podijeljeno u etiri nahije (Nahija Sprea Dubrave, Svojat, Lukavica;
Nahija Donja Tuzla - Priluk: Nahija Gostilj Crijevii, Kovai, Djedino,
Gvozdenovii, Dunajvii, Kuljan); Nahija Dramein Tatarice, Donja Via,
Gornja Via, urevik). U Austrougarskom periodu prirodna bogatstva su
odredila razvoj privrede (rudnici i umska bogatstva) to se nastavilo i u
kasnijem meuratnom periodu a potom i u socrealistikom razdoblju. Skoro u
205

svim gore pomenutim naseljima postoji bar nekoliko kulturno-historijskih

spomenika od gradina, steaka, damija, crkava, vodenica i mlinova.
GRADINE
Arheolokih spomenika na podruju opine ivinice ima est koji su,
uglavnom, iz srednjovjekovnog perioda, a njihov naziv je, uglavnom, vezan
za naseljeno mjesto iznad kojeg se i nalazi. To su utvrenja i naselja i to:
Nevrena (Nevrena-urevik), Jasiak (Baigovaci), Debarska gradina
(Debari), arija (Gornja Via), Djedinska gradina (Djedino), Graanika
gradina (Graanica) i Dubravska gradina (Gornje Dubrave). Za sva ova
utvrenja i naselja bi bilo neophodno izvriti ispitivanja (arheoloka
iskopavanja) kako bi se dolo do pravih informacija o nastanku, porijeklu i
starosnoj dobi istih.
Gradina Nevrena (Nevrena-urevik) se nalazi na sjevernim
padinama planine Javornik i ima dominantan poloaj prema donjem toku
rijeke Gostelje. U okviru gradine nalazi se graevina dimenzija 15 x 20 m sa
zidovima graenim od tesanog kamena.
Prema narodnom predanju u srednjem vijeku je tu ivjela kraljica (ime
nepoznato), a pokraj Gradine nalazi se lokalitet Kraljuica dok se u blizini
objekta nalazi izvor zvani Orahovac.
Pretpostavlja se da je gradina Jasiak (Baigovci) nastala u davnoj
prolosti i lokalitet je dosta prostran ali nema nikakvih graevinskih ostataka.
Po jednom zapisu Radimskog iz XIX stoljea na gradini su se nalazili tesani
kameni blokovi duine do 1,70 m. U okviru gradine nalazi se jedno
udubljenje koje narod naziva Tamnica. Iz okvira Gradine nalazi se
lokalitet Varoite to se da zakljuiti da je tu bilo manje naselje u kojem su
se u veoj ili manjoj mjeri nalazile i zanatske radnje. Na ovom podruju se
nalazi lokalitet Vinite (Vinjite) to ukazuje na gajenje vinove loze kao
poljoprivredne grane.
Sam lokalitet Debarske gradine (Debari) se nalazi na veoma
dominantnoj taki sa koje se prua pogled na dolinu rijeke Spree. Gradina
nije arheoloki istraivana ali na njoj nema ni vidljivih tragova gradnje, niti su
vidljivi bilo kavi ostaci graevine. U okviru gradina nalazi se izvor zvani
Troglav. U samoj gradini ima i peina koja se u narodu naziva Tamnica, a u
neposrednoj blizini ovog lokaliteta prolazio je kaldrmisani put. U narodu se
ovaj put naziva Jerinin put. U zadnjem ratu (1992-1995) lokalitet Gradine je
bila odbrambena linija pripadnika Armije BiH.
ariju (Gornja Via) u narodu nazivaju i Grad. Od ostataka koji se
mogu pronai moe se pretpostaviti da ovaj arheloki lokalitet potie iz
srednjovjekovnog ili i ranijeg perioda. Ispod Gradine nalazi se lokalitet Grad.
206

Na irem podruju Grada nalazi se lokalitet arija i Kulina. Sam naziv

arija upuuje na mogunost odravanja sedminog pazarnog dana u
srednjem vijeku na tom lokalitetu ili da se pazarni dan odravao u vrijeme
osmanske vladavine na ovim podrujima, to je vjerovatnije. Pored Grada
prolazio je stari kaldrmisani put koji u narodu nazivaju put Marije Terezije.
Posebna je interesantna narodna predaja po kojij je vladar Grada na lokalitetu
Molitvite izricao presude narodu.
Djedinska gradina (Djedino) se nalazi na jugozapadnoj strani naselja.
Kao i kod svih gradina rije je o dominantnoj koti, ali i na ovom lokalitetu
nema nikakvih graevinskih ostataka. U prostoru gradine ima nekoliko
manjih izvora vode od kojih je jedan neto jai i u narodu poznat pod
nazivom Kadinovac.
Graanika gradina (Graanica) se nalazi na lokalitetu iznad istoimenog
naselja. Vjerovatno potie iz srednjovjekovnog perioda ali i ranije. Ostataka
od graevine nema tako da nije mogue ni utvrditi da li je uz gradinu bilo
nekih objekata.
Dubravska gradina (Gornje Dubrave) se nalazi iznad pomenutog
naselja. Pretpostavka je ba je tu i prije srednjeg vijeka bilo naselje. Zbog
eksploatacije mrkog uglja ovaj lokalitet je uniten tako da se ne mogu pronai
bilo kakvi ostaci od ove gradine.
STECI I NEKROPOLE
Prema najnovijim istraivanjima srednjovjekovnih nekropola na
podruju opine ivinice ima 27 i 13 pojedinanih spomenika sa ukupno 305
steaka. Najvie ima sljemenaka 122, zatim stupova 103, sanduka 17, jedna
ploa i 62 neutvrena oblika.231 Neki od ovih steaka su oteeni, dok je
jedan dio steaka izmjeten sa svog prvobitnog lokaliteta. Rije je o
raznovrsnim oblicima steaka i razliitim periodima njihova nastanka, te
bogatstvu motiva i figuralnih predstava od kojih su neki izuzetno rijetki.
SAKRALNI SPOMENICI
Sakralnih spomenika koji imaju svoju kulturno-historijsku vrijednost do
sada je evidentirano osam (8) i to: Debarska damija koja potie iz XVI
stoljea.232 Pored Debarske damije tu su jo damija u Baigovcima, te u
231

Seudin Muratovi, Zehudin Masli, Steci na podruju opine ivinice, ivinice, 2008.
god.
232
Neto vie o Debarskoj damiji u knjizi Debarska damija autora Rede Butkovia,
Preporod, ivinice, 2006. god.

207

Gornjoj Likavici, Starom ureviku (Musii), Priluku, erii, Pravoslavna

crkva (Zukii-Podgajevi) i Katolika crkva (Donje Dubrave). Na podruju
opine ivinice kao uostalom i na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine
damije se poinju graditi po dolasku Osmanske imperije na ove prostore.
Svakako da je najstarija damija na ovom podruju Debarska damija
(1463),a zatim damija u ureviku (Musii) koja je izgraena 1630.god.
Damija u Priluku je graena 1735. i 1736. godine dok je 1880. godine
graena damija u Gornjoj Lukavici. Ovi vjerski objekti spadaju u u grupu
objekata sa etverovodnim krovom, a imaju drvenu ili kamenu munaru.
Kada su u pitanju turbeta uglavnom postoje tri tipa i to: kupolasti
zatvoreni, kupolasti otvoreni i obini drveni tip turbeta. Na podruju
opine ivinice ima jedno turbe u selu Suha, poznato kao turbe Ibrahima
Dervievia Abuke ili u narodu nazvano Abukino turbe koje pripada ovom
posljednjem tipu turbeta. To je zapravo jednostavna kuica, a podignuta je
sredstvima mjetana Suhe i okolnih sela. Turbe ima zidove od drveta a
pokriveno je crijepom (ranije indrom). Po narodnoj predaju u turbetu je
pokopan Ibrahim Abuka, koji je najvjerovatnije bio dervi.
O karakteru, znaaju i vrijednosti Debarske damije do sada je
objavljen zavidan broj tekstova, pa ak i knjiga. U svim tim tekstovima je
istaknuto da je to najstarija damija na podruju Tuzlanskog kantona i da
sada nije u svakodnevnoj upotrebi. U njoj se klanja duma jednom mjeseno
a poznato je da se u njoj svake godine prve subote u avgustu mjesecu ui
mevlud kada, pored velikog broja vjernika, prisustvuju i poznati vjerski
veledostojnici. Tada se u Debarima okupi na desetine hiljada vjernika sa
podruja Tuzlanskog kantona i ire. Danas se promatra vie kao kulturnohistorijski spomenik jer se u njoj odrava malo broj vjerskih obreda.
Damija u ureviku (Musii) podignuta je 1630. godine, a njene
dimenzije su 9,60 x 6,80 m. Debljina zidova je 0,90 m. Svojim prednjim
dijelom ova damija podsjea na najstarije damije u Tuzli (Dindijska
damija). Zidovi su kameni i to od oblutka, mimber je drveni kao i mahfil.
Otvora (prozora) ima ukupno 16. Umjesto ranije drvene, godine 1970.
podignuta je nova kamena munara. Te godine je prekrivena crijepom (ranije
bila indra) a nagibi na krovu su ostali isti. Poetkom XXI stoljea je ponovo
renovirana ali su ostali autentini izgledi kako enterijera tako i eksterijera.
Damija u Priliku je jedna od interesantnijih objekata na podruju opine
ivinice. Naime, objekat je napravljen od brvana, ali su napravljeni odreeni
graivinski zahtjevi na ovom objektu ime je ona izgubila autentini izgled.
Ti znatniji graevinski zahvati su uraeni 1963. godine. Tom prilikom
promijenjen je orginalni pod, prozori koji su imali formu trougla su
zamijenjeni standardnim izledom prozora, a izgraena je i nova munara.
Takoer umjesto indre postavljen je crijep. Iz natpisa koji se nalazi iznad
vrata vidi se da je damija podignuta 1832. godine. Danas ova damija nije u
208

funkciji jer je u neposrednoj blizini nje krajem XX stoljea sagraena nova i

vea damija.
Damija u Gornjoj Lukavici se nalazi u zaseoku Hare. S obzirom da je
postavljena na terenu koji se nalazi u nagibu u damiju se ulazi uz stepenite.
Unutranjost ovog objekta je sasvim jednostavna. Mihrab je kameni, a
mimber drveni. Temelj damije je kameni, zidovi su od sedre, a pokrov je
crijep. Drvena munara ide iz krova, niska je i zdepasta. Damija je sagraena
1880. godine. Mnogi od ovih objekata su rekonstruisani i pri toj rekonrtukciji
nastojalo se zadrati, to je vie mogue, i njihova autentinost.
Nema tanih podataka kada je sagraena damija u Baigovcima ali se
pretpostavlja da je to bilo krajem XIX stoljea. Predvorje damije je uraeno
izmeu 1902. i 1905. godine i bilo je zatvoreno drvenim daskama. Zidovi
damije su bili od erpia. Mimber i mahvil od drveta. Bila je pokrivena
crijepom a munara je bila drvena. Imala je dimenzije 8x8 m, dok je predvorje
(sofe) bilo dugo 3 m. Na alost krajem XX stoljea je sruena do temelja od
strane mjetana i sagraena nova istih dimenzija i sa ugraenim savremenim
graevinskim materijalima (betonski temelj, zidana ciglom i sa izljevenom
ploom, munara betonska...).
O damijama koje su sagraene u novije vrijeme nismo pisali ve smo se
fokusirali na one objekte koji osim vjerskog imaju i kulturno-povijesni
znaaj.
MLINOVI I VODENICE
Etnografski spomenici su uglavnom mlinovi koji su, danas, dobrim
dijelom uniteni to modernim nainom ivota, to odvoenjem jednog
broja vodotoka za potrebe ire drutvene zajednice (uglavnom vodovodi za
snadbijevanje stanovnitva vodom), to nebrigom za iste. No, s obzirom da su
jo tu treba ih, ako nita, makar spomenuti. Ova vrsta etnografskih
spomenika razlikuje se po vrstama i tipovima. Mlinovi i vodenice se u
principu ne razlikuju po nainu rada, ve po nainu pogona, odnosno
korienja vodene snage i njenom prenosu do kamenja. Mogu biti na jedan
ili dva kamena. Kao to je bitan pad vode i odabiranje lokacije za mlinove
isto tako je veoma bitna i gradnja samih objekata, tj. lokacija za mlin i
vodenicu. Prema svojini mlinovi mogu biti: mlinovi na ujam i poredovniki
mlinovi. Kod ovih prvi pri mljevenju itarica uzima se usluga (ujam) u iznosu
od 5-10 % od samljevene itarice. U principu oni su vlasnitvo jedne osobe.
Poredovnike mlinove gradi vei broj ljudi i oni su njihova svojina, tj. u
vlasnitvu su veeg broja ljudi. Danas su mlinovi na vodeni pogon rijetka
pojava. Afirmacija mlinova je bila tokom zadnje rata (1992-1995) kada su se,
iz ekonomskih potreba, poeli graditi na mnogim rijekama i potocima na
209

podruju opine ivinice. Oni iz ranijeg perioda (prije drugog svjetskog rata)
su rijetka pojava. Na rijeci Gostelji skoro da ih i nema, mada ih je nekada bilo
puno. Od mlinova na rijeci Toplici ostao je jo Abadia mlin (ije je
vlasnitvo nije nam poznato), ali zbog nedovoljne koliine vodotoka i on je
van upotrebe. Na ovoj rijeci ih je nekada bilo sedam (7). Ovaj mlin je zidan i
ima dvije prostorije: mlin i sobu. Pokriven je crijepom a nekoliko puta je
rekonstruisan. Nekada je bio vlasnitvo porodice oki iz Kovaa. U Donjim
Dubravama od nekadanjih osam vodenica danas skoro nema ni jedne dok u
Gornjim Dubravama postoji jo jedna vodenica. Na istom lokalitetu nekada je
postojalo znatno vie vodenica (oko 8). Do osamdesetih godina XX stoljea
na Graanikoj rijeci je bilo devet (9) vodenica na jedan kamen iji su
vlasnici bili epi Omer, Meanovi Ramo, Meanovi Mehmed, auevi
Ibrahim, Kolakovi Bajro, Hodi Muhamed, Tursunovi Ibrahim, Muhi
Agan i Jaarevi Smajo. Svi ovi mlinovi su dobrim dijelom sauvani a danas
ih ima sedam (7) iji su vlasnici Jaarevi Hajrudin, Muhi Agan, Tursunovi
Ibrahim, Hodi Mehmed, asurovi Ibrahim, Meanovi Ramo i epi
Rahman. Na rijeci Oskovi na lokalitetu od Gornje Vie do Litava danas
postoje dva mlina i oba su u funkciji. Jedan je sagraen tokom zadnjeg rata
(1992-1995) dok je drugi sagraen poetkom XX stoljea. Daleko poznatiji je
tzv. Rusov mlin233 koji se nalazi na podruju Donje Vie. Ovaj mlin je
sagradio Sejfo Kahrimanovi jo 1915. godine. Renoviran je nekoliko puta.
Danas je u funkciji i pod zatitom je Turistike zajednice Tuzlanskog
kantona. U selu Suha na rijeci Suici do osamdesetih godina XX stoljea bilo
su etiri vodenice koje su radile na jedan kamen uz ujam od 10 %.
Vlasnici (ili suvlasnici) tih vodenica su bili: Sulji Mustafa, Dizi Arif,
Avdi Mean, Metri Osman, Sulji Ibro, amdi Ramiz i Halilovi
Osman. Uz ove sagraeni su jo neki mlinovi. U Priluku danas ima ju tri
mlina i to: jedan redovniki a dva su u vlasnitvu porodica Klopi.
Redovniki mlin se nalazi na rjeici Vrelo- Bratovanac na uu u
Modrako jezero dok se preostale dvije koje su i novijeg datuma nalaze na
Prilukoj rijeci.
ARHITEKTURA
Spomenika iz oblasti arhitekture na podruju opine ivinice i nema to
ovu opinu uvrtava u jednu od rijetkih u Bosni i Hercegovini koja nema
233

Naziv Rusov mlin je dobio po Omeru Kahrimanoviu koji je pod nepoznatim

okolnostima tokom Drugog svjetskog rata boravio u Rusiji. Po povratku iz Rusije Omer je
obnovio mlin kako bi izdravao porodicu. U jednom dijelu tog mlina prostorija gdje je Omer
po povratku iz Rusije i ivio a u kome mu se rodio i prvi sin evko koji se danas brine o
ovom mlinu.

210

arhitektonskih spomenika. Meutim, tradicionalna narodna arhitektura na

podruju ivinike opine je prisutna mada ni ona do danas, u potpunosti, nije
istraena. Bilo je nekih parcijalnih pokuaja ali cjelovit uvid jo nije
nainjen.234
Narodnu arhitekturu ovog podruja ine starinske kue graene u drugoj
polovini XIX stoljea pa sve do polovine XX stoljea. O ovom tipu kulturnohistorijskog nasljea je znaajan pomak nainjen u istraivanju nadlenog
Zavoda za zatitu, koji je dat u Studiji kulturno-historijskog i prirodnog
nasljea optine ivinice.235 Terenskim istraivanjem u ovoj Studiji su
predoeni tipovi kua, te pomone zgrade (hudere, hambari, vodenice,
punice, koare...).
ZAKLJUAK
Broj kulturno-historijskih spomenika na podruju opine ivinice je
veoma veliki. Od svih spomenika kulture, svakako, najznaajnije mjesto
zauzimaju tvrave, sreci kao i sakralni objekti dok arhitektonskih objekata i
nema, osim tradicionalnih oblika gradnje.
I dok se donekle stecima i sakralnim objektima posvetilo malo vie
panje o ostalim kulturno-historijskim spomenicima se jasko malo vodilo i
vodi rauna.
Od sakralnih objekata svakako treba istai Debarsku damiju koja
predstavlja najstariji objekat ovog tipa na Tuzlanskom kantonu, a koja je
sagraena u drugoj polovini XV stoljea, odnosno po samom dolasku
Osmanske imperije na ove prostore.
Arheolokih spomenika (gradina) na podruju opine ivinice ima est,
a srednjovjekovnih nekropola 27 i 13 pojedinanih spomenika. U ranijem
periodu ih je bilo i vie, ali su nestali to ljudskim nehatom a i prirodnim
nestankom.
Etnografskih spomenika (mlinova) je znatan broj. Neki su obnovljeni
dok su drugi novosagraeni. Razlog njihovog velikog broja jeste u injenici
da postoje prirodni uslovi za njihovu gradnju (imaju tri rijeke i veliki broj
potoka) ali su bili od koristi pogotovo u zadnjem ratu. Njihovo daljnje
postojanje ima osnovu to iz kulturho-historijskih razloga a to iz ekonomske
opravdanosti.
Malo je izuavana i tzv. narodna arhitektura na ovom podruju.
Pojedinanih pomaka u njihovom istraivanju je bilo ali i nedovoljno.
234

Nusret Mujagi, Kovai, fenomenologija nastanka i razvoja tipinog bosanskog sela,

Tuzla, 2007. god.
235
Grupa autora, Studija kulturno-historijskog i prirodnog nasljea optine ivinice, Zavod
za zatitu i koritenje kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea Tuzla, Tuzla, 1987.

211

Svim ovim kulturno-historijskim spomenicima na podruju opine ivinice

treba dati puno vie panje kako u istraivakim zahvatima tako i na planu
ouvanja postojeeg stanja.
LITERATURA
1. Seudin Muratovi, Zehudin Masli, Steci na podruju opine ivinice,
ivinice, 2008.
2. Redo Butkovi, Debarska damija, Preporod, ivinice, 2006.
3. N. Mujagi, Kovai, fenomenologija nastanka i razvoja tipinog
bosanskog sela, Tuzla, 2007.
4. Grupa autora, Studija kulturno-historijskog nasljea optine ivinice,
Zavod za zatitu i koritenje kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea
Tuzla, Tuzla, 1987.

212

Hurija IMAMOVI, prof.

MIKROTOPONIMI KALESIJE I OKOLINE
Apstrakt:
Ovaj rad za predmet istraivanja ima jeziku analizu mikrotoponima
Kalesije i okoline.
Pod mikrotoponimima podrazumijevamo imena manjih zemljinih estica
(lokalnih zemljita). (Kasumovi 1991: 13).
Kako je Kalesija manji grad koji granii sa ruralnim naseljima, predmet
ovog rada su imena zaselaka: Brda, Bukvarevii, Carska Baa, edovii,
urii, Fazlii, Gazibegovii, Hamzii, Hrvaii, Jajii, Jusufovii, Kadrii,
Kiseljak, Kojii, Krievci, Lazarevii, Mahmutovii, Mujkii, Olanovica,
Palavre, Softii, ahbazi, Turii, Tubii, Vukovina, Zlatarica i imena njiva:
Crkvine, etenita, Gaj, Otave, Anado, Rudina, Pustopolje, Kruik, Luka,
Han Prnjavor, Hibovina, Mandura, Mramorak, Marevine, itluk.236
U dosadanjim istraivanjima sam naziv Kalesija vee se za Kalisije,
muslimansko pleme koje se doselilo na njene prostore na poziv tadanje
Ugarske, najvjerovatnije iz iranske pokrajine Huvarizm. (Tosunbegovi 2007:
22).
Cilj ovog istraivanja je jezika analiza mikrotoponima Kalesije i okoline. Iz
zadatog cilja proizlaze sljedei zadaci:
1. Utvrditi etimologiju naziva
2. Utvrditi tvorbeni model mikrotoponima
3. Objasniti glasovne promjene u mikrotoponimima
4. Utvrditi kojom je rijeju mikrotoponim motiviran
Kljune rijei: mikrotoponimi, Kalesija, jezika analiza
MIKROTOPONIMI KALESIJE I OKOLINE
nad nadolija, Anatolija, Mala Azija < tur. Anadol, Anadolu < gr.
anatol "istok". (kalji 95).
Bda brd +a
236

Naziv toponima preuzet iz monografije: Devad Tosunbegovi, 2007. Gornja Sprea :

prilozi za monografiju sa posebnim osvrtom na prolost kalesijskog podruja.
Kalesija:Gradska biblioteka Kalesija, BZK Preporod Kalesija i Osmaci.

213

Nomina topografika237, mnoinski oblik rijei brdo praslav. brijeg, breuljak

(iz ie. osnove bher- koja znai "striti, iljak". (Skok 205).
Bukvrevii - bukvar + ev + i + i
Mnoina antroponima238 Bukvarevi < rus. bkvr knjiga iz koje se ui
itati i pisati; poetnica (RBJ 55) + evii, sufiks za tvorbu toponima239 za
oznaku naselja, plural produktivnog i ivog sufiksa, sveslav. i praslav. *ovitj, poslije palatalnih evi, slui naroito esto u prezimenima za oznaku
descedencije od nekog osnivaa zadruge na osnovi velike familije. (Skok
580).
Crsk Ba car + -ska baa
Pridjev carska
< apelativ car bizantski vladar, slav. posuenica sa dunavskog limesa u 5.
v. (Skok 259) + oblik . r. sufiksa za tvorbu prisvojnih pridjeva -ska i ba,
tur. vrt, vonjak < tur. bahe, bage < pers. be, deminutiv od b
vonjak. (kalji 123).
Ckvine - crkv + ine
Nomina toporeligika240 nastala od religijskog pojma crkva, sveslav. rije,
bogomolja, mjesto gdje krani/hriani obavljaju vjerske obrede i sufiksa ine koji upuuje na ruevine crkve. (Skok 275, RBJ 64).
tluk itluk, ifluk tur. vrsta feudalnog posjeda koji gospodar obrauje
sam ili preko ifije (kmet, seljak, bezzemlja) < tur. iflik < ift (par volova
za oranje) + turski sufiks lik. (kalji 174).
tenta ten + it + a
Toponim motivisan apelativom241 ten, kten tur. lan < tur. keten < ktn +
mnoinski oblik sufiksa za tvorbu mjesnih imenica te. (kalji 191).
dovii d + ov + i + i
Toponim motivisan antroponimom edovi < apelativ ed < djed u kojem je
izvreno jotovanje. Djed, ie. praslav. i sveslav. naziv za oeva i materina oca
(Skok 411) + -ovii, sufiks za tvorbu toponima za oznaku naselja, plural
produktivnog i ivog sufiksa, sveslav. i praslav. - *ovitj, slui naroito esto u
prezimenima za oznaku descedencije od nekog osnivaa zadruge na osnovi
velike familije. (Skok 580).
rii ur + i + i
Toponim motivisan patronimom uri < uro < Georgije, ueni oblik u
crkvenom jeziku prema grkom klasinom izgovoru, samo kao ime sveca kod
pravoslavaca, rjee kao ime ljudi; j ili gi > ti > eorde, eordij; eo > o >
ordij > (puka zamjena naglaenog o u u > urije, ure > hipok. uro
237

Ime naselja nastalo prema konfiguraciji zemljita

Lino ime ili nadimak (vlastito lino ime). (Kasumovi 1991: 12).
239
Ime svakog naseljenog mjesta (Kasumovi 1991:14).
240
Ime naselja nastalo prema religijskom pojmu. (Kasumovi 1991: 13).
241
Opa ili zajednika imenica (obino osnova imena). (Kasumovi 1991: 12).
238

214

(Skok 559) + mnoinski oblik sufiksa i, baltoslav., sveslav. i praslav.

sufiksa sloenog od it + lo. Izraava descedenciju bilo s oeve ili materine
strane od antroponima, imena, zanimanja, etnika i nadimaka. (Skok 706).
Fzli Fazli + i + i
Toponim motivisan patronimom Fa + zlii < Fazlija < tur. Fazl (lino m.
ime); od ar. fadl(yy) = dobri; izvrsni; zasluni; ueni; kreposni + nastavak
(j)a ( Smailovi 239) + mnoinski oblik sufiksa i, baltoslav., sveslav. i
praslav. sufiksa sloenog od it + -lo. Izraava descedenciju bilo s oeve ili
materine strane od antroponima, imena, zanimanja, etnika i nadimaka. (Skok
706).
Gj - apelativ gj "mala uma". (Skok 292).
Gzibegovii, Gzibegovii gazi + beg + ovi - antroponim Gazibeg + ov +
i + i
Toponim motivisan patronimom242 Gazibegovi < tur. gz i gzija < gazi <
ar. gz - heroj, ratni junak, pobjednik (kalji 290) + beg, plemi u
Osmanskom carstvu (RBJ, 29) + ovii, sufiks za tvorbu toponima za oznaku
naselja, plural produktivnog i ivog sufiksa, sveslav. i praslav. - *ovitj, slui
naroito esto u prezimenima za oznaku descedencije od nekog osnivaa
zadruge na osnovi velike familije. (Skok 580).
Grbk grab + k
Toponim sa znaenjem ume; motivisan fitonimom grab, balto-slav., sveslav.
i praslav. grab - vrsta bjelogorinog drveta + sufiks - k. (Skok 598, RBJ
176).
Hmzii Hamz + i + i
Toponim motivisan patronimom Hamzii < Hamza < tur. Hamza < Hamz
(lino m. ime) = lav; otar; ljut; jak; estok (Smajlovi 269) + mnoinski
oblik sufiksa i, baltoslav., sveslav. i praslav. sufiksa sloenog od it + -lo.
Izraava descedenciju bilo s oeve ili materine strane od antroponima, imena,
zanimanja, etnika i nadimaka. (Skok 706).
Hn Prnjvor - hn i prnjavor
Han tur. zgrada (kua) koja slui za svratite i prenoite putnika < tur. han <
pers. hn, hne "kua" (kalji 309) i prnjavor gr. manastirsko selo, dobro,
imanje. (Skok 2: 51).
Hbovina Hib + ov +ina
Toponim motivisan antroponimom Hba ensko ime, hipokoristik od Muhiba,
Mevhiba, Habiba (Smajlovi 283); < tur. Hibe < Hibb "miljenica,
ljubavnica" (kalji 329) + ovina, imeniki sufiks . r. sloen od pridjevskog
ov/ -ev i ina koji poimeniuje prisvojne pridjeve. (Skok 581).
Hvaii hbat + i + i
242

Prezime, porodini naziv. (Kasumovi 1991: 12).

215

Nomina topografika: hrbat sveslav. i praslav. 1. kima, lea 2. (metafora)

brdo + mnoinski oblik deminutivnog sufiksa ii > gubljenje suglasnika
(Hrbattii > Hrbatii > Hrbaii), a zatim b > v > Hrvaii . (Skok 685).
Krtii Kurt + i + i
Toponim motivisan patronimom Kurti < tur. Kurt, Kurta, Krto musl.
muko ime < tur. kurt "vuk" (kalji 427) + mnoinski oblik sufiksa i,
baltoslav., sveslav. i praslav. sufiksa sloenog od it + -lo. Izraava
descedenciju bilo s oeve ili materine strane od antroponima, imena,
zanimanja, etnika i nadimaka. (Skok 706).
Jjii Jahij + i + i
Toponim motivisan antroponimom Jhija modifikovano od Jahja < tur.
Yahy < ar. Yahy = lino ime jednog vjerovjesnika, koji se spominje u
Kur'anu, u Bibliji Jovan ili Ivan Krstitelj (Smajlovi 303), Jahij + -ii;
ispadanje j u intervokalnoj poziciji saimanjem > Jahi; h > j > Jaji > Jajii
Jsufovii Jsuf + ov + i + i
Toponim motivisan patronimom Jusufovi < antroponim Jsuf, muko ime <
tur. Yusuf < ar. Yusuf = ime jednog vjerovjesnika koji se spominje u
Kur'anu, u Bibliji Josip ili Josif (Smajlovi 308) + ovii, sufiks za tvorbu
toponima za oznaku naselja, plural produktivnog i ivog sufiksa, sveslav. i
praslav. - *ovitj, slui naroito esto u prezimenima za oznaku descedencije
od nekog osnivaa zadruge na osnovi velike familije. (Skok 580).
Kdri Kadrij + i + i
Toponim motivisan patronimom Kadrii < Kdrija (lino m. ime) od ar.
qadr(yy) = onaj koji je vezan za sudbinu i Boiju volju; dostojanstven;
ugledan; astan; snaan; moan + na nastavak (j)a: Kadrij(a) + i(i) >
Kadrijii > ispadanjem j u intervokalnoj poziciji te saaimanjem vokala >
Kadri. (Smajlovi 311).
Kisljak kis + el + jak
Kis praslav. *kys > + pridjevski sufiks el + -jak = mineralna voda , s
otopinama mineralnih tvari koje imaju znatne koliine ugljine kiseline, to
daje kiselkast okus. (Skok 84, RBJ 285).
Kjii Koj + i + i
<
Toponim motivisan patronimom Kojii
Hipokoristik Ko + -jo < Konstantin (sa starim pridjevom na j Konstatinj
grad "Carigrad") (Skok 142) + mnoinski oblik sufiksa i, baltoslav.,
sveslav. i praslav. sufiksa sloenog od it + lo. Izraava descedenciju bilo s
oeve ili materine strane od antroponima, imena, zanimanja, etnika i
nadimaka. (Skok 706).
Krevci kri + ev + ac
Kr (zapadno, katolici) sinonim krst, svetkovina Spasovo; krsta, lea, +
pridjevski nastavak ev + imeniki nastavak c > -ac; Npl. Krievci "isto
to i krii". (Skok 201).
216

Krk kruk + k
Kruka balto-slav., sveslav. i praslav. "piras"+ k > kruik mjesto zasaeno
krukama.
> Kru+ k
Kruk + k
Lazrevii Lazar + ev + i + i
Patronim Lazarevi < Lazar strslav. Lazon > Lazar (Skok 277) +
-evii, sufiks za tvorbu toponima za oznaku naselja, plural produktivnog i
ivog sufiksa, sveslav. i praslav. - *ovitj, poslije palatalnih evi, slui naroito
esto u prezimenima za oznaku descedencije od nekog osnivaa zadruge na
osnovi velike familije. (Skok 580).
Lka
Luka praslav. livada, portus. (Skok 324).
Mhmutovii Mhmut + ov + i + i
Patronim Mahmutovi < Mhmut < tur. Mahmud < Mahmd (lino muko
ime) = hvaljen; pohvaljen (Smajlovi 326) + ovii, sufiks za tvorbu toponima
za oznaku naselja, plural produktivnog i ivog sufiksa, sveslav. i praslav. *ovitj, slui naroito esto u prezimenima za oznaku descedencije od nekog
osnivaa zadruge na osnovi velike familije. (Skok 580).
Mndura - varijanta rijei mandra
Mandra, pastirsko ljetite; mjesto na planini gdje se nalaze torovi za stoku i
pastirske kolibe u kojima se spravlja sir. < tur. mandra < gr. mandra. (Skok
368, kalji 445).
Mrevine
1. Maroje + ev + ine > Marojevine
Maroje hipokoristik od Marin, muko lino ime < tal. < lat. Marinus. (Skok
378). Ispadanjem j u intervokalnom poloaju, asimilacijom i saimanjem
vokala nastalo Marevine: Marojevine > Maroevine > Mareevine > Marevine.
2. marva (ma.) ivotinje, stoka , u varijanti marev + mnoinski oblik
imenikog sufiksa -ina. (RBJ 365).
Mla
Apelativ mila ar. - gradilite, prazno zemljite gdje se moe podignuti
zgrada. < mlk < ar. milk "posjed, vlast". (kalji 463).
Mrmorak - mramor + ak < k
Mramor, posuenica iz balkanskog latiniteta < lat. marmor iz egejskoga
preko grkoga. (Skok 462); vrsta kamena krenjaka srednje tvrdoe
pogodnog za obradu; mramorje steci, nekropola steaka (RBJ 392)
Mjkii, Mjkii Mujk + i + i
Patronim Mujki < Mjko, muko ime, izvedenica od hipok. Mujo (<
Mstafa <tur. Mustafa < ar. Mustaf (nadimak Muhammedov) = izabran;
odabran; odlikovan. (Smajlovi 368).
lanovica olan + ov + ica
217

1. Apelativ olan m, eelj": pas u olanu = pas u eelju (Fonetski se poklapa

sa srlat. *alanus > tal., panj. alano, veliki jak pas, prov. "Dogge", semantiki
samo toliko to je eelj spona za psa (semantiki mogui razvoj prema
zakonu sinegdohe). (Skok 553).
2. ln, isto to i ulan laki konjanik, njem. ulan. (RHSJ).
Sufiks ovica, produktivan i iv sufiks imenica enskog roda, sloen od
pridjevskog ov/-ev i ica, slui za poimenienje pridjeva. (Skok 580).
tave otav + e
Mnoinski oblik apelativa otava - sveslav. i praslav. poljoprivredni termin
"nova trava koja raste poslije pokoene". (Skok 577).
Plavre palavr + e
Palavre, selo u kojem ive palavre;
Mnoinski oblik apelativa palavra tur. eljade koje mnogo govori i rijei po
selu raznosi. (RHSJ 9 : 584).
Pljevine - polje + ev + ina
Apelativ polje, sveslav. i praslav. ravnica, livada, obraeno ravno zemljite
(Skok 698). Apelativ paljevina, zemljite na kome je spaljeno rastinje. (RBJ
579).
Pustpolje, Pstopolje pusto + polje
Sraslica baltoslav., sveslav. i praslav. pridjeva pust, pusta, pusto (bez
gospodara, slobodan, klet, toponomastiki pridjev u vezi s apelativom polje,
sveslav. i praslav. ravnica, livada, obraeno ravno zemljite. (Skok 81, 698,
RBJ 704).
Rdina rud + ina
Praslav. rda planinska trava: rudina geografski termin; (metafora) "tratina,
utrina, polje, poljana"; (Kosmet) "meka zemlja"; bug. "planinsko pasite".
(Skok 3: 165).
Slte sel + te
Selo, sveslavenski i praslavenski + te sufiks za tvorbu mjesnih imenica.
Mjesto gdje je bilo nekada selo, vrsta dobre zemlje. (Skok 3: 218).
Sftii Soft + i + i
Patronim Softi < sfta, shta (spta) pers. uenik medrese < tur. softa < pers.
suhte i shte "iskuhan, prekaljen (u nauci)" od inf. shten "paliti, priti".
(kalji 569). soft(a) + mnoinski oblik sufiksa i, baltoslav., sveslav. i
praslav. sufiksa sloenog od it + -lo. Izraava descedenciju bilo s oeve ili
materine strane od antroponima, imena, zanimanja, etnika i nadimaka. (Skok
706).
ahbzi ahbaz + i
Mnoinski oblik antroponima hbz < pers. h bz = kraljevski soko;
veliki orao + nastavak i. (Smajlovi 482).
Tbii - Tub + i + i
218

Patronim Tubi < tb = tubo 1. cilinder za svijeu, 2. dimnjak tednjaka <

ueni talijanizam tubo <lat. tubus; deminutiv na lat. tubulo preko srgr. te ngr.
U balkanskom tbla = tugla (gmjesto b unakrtanjem sa tigla "cigla"). (Skok
517).
Trii Tur + i + i
Patronim Turi < tur. tr - stranji, proireni dio u bosanskih akira, alvara
i sl. (Jahi, 521). + mnoinski oblik sufiksa i, baltoslav., sveslav. i praslav.
sufiksa sloenog od it + -lo. Izraava descedenciju bilo s oeve ili materine
strane od antroponima, imena, zanimanja, etnika i nadimaka. (Skok 706).
Vkovina vuk + ov + ina
Apelativ vk balto-slav., sveslav. i praslav. "kurjak, lupus", stcslav. Vlk +
sufiks za tvorbu prisvojnih pridjeva -ov + sufiks ina za tvorbu apstraktnih
imenica, koji poimeniuje pridjev. (Skok 3: 635).
Zlatrica zlat + ar + ica
Apelativ zlto ie. plemeniti metal ute boje, svaslav. i praslav. *zolto + ar +
ica, metatezom nastalo zlatarica, 1. ena 2. toponim brdo, rudnik. (Skok 3:
657, RBJ 1295).
ZAKLJUAK
Iz jezike analize mikrotoponima Kalesije i okoline moe se zakljuiti da
su njihove osnove najee slavenskoga porijekla, zatim orijentalnog:
turskoga, arapskoga i persijskog, a rjee i grkoga, latinskoga i maarskog.
Nazivi naseljenih mjesta, zaselaka i mahala, najee su motivisani
antroponimima i to patronimima (Fazlii, Gazibegovii, Turii, Mujkii,
Hamzii, Tubii, urii, Kojii, Lazarevii, edovii itd.)
Jedan broj zaselaka motivisan je apelativima (Zlatarica, Palavre,
Olanovica, Vukovina, Han Prnjavor, Gaj).
Zabiljeeni su i primjeri nomine toporeligike (Crkvine, Mramorak) i
nomine topografike (Brda, Hrvaii).
Naziv veine njiva motivisan je fitonimima (Kruik, Rudina) ili
apelativima (Mandura, Mila, Pustopolje, Otave, itluk), ali imamo i jedan
primjer motivisan antroponimom (Hibovina).
Najee tvorbeni nain posmatranih kalesijskih mikrotoponima je
sufiksalno izvoenje, ali imamo i primjer srastanja (Pustopolje) te dvolanog
naziva (Han Prnjavor).
Od glasovnih promjena utvreno je ispadanje glasa j u intervokalnoj
poziciji, asimilacija te saimanje vokala i zamjena glasa h.

219

LITERATURA
1.

JAHI - Jahi, Devad 1999. kolski rjenik bosanskoga jezika, u:

Trilogija o bosanskom jeziku, Sarajevo: Ljiljan.

2.

Kasumovi, Ahmet 1991. Toponimi, etnici i ktetici Tuzle i okoline,

Tuzla: DP Grafiar.

3.

RBJ Rjenik bosanskog jezika 2007. Sarajevo: Institut za jezik.

4.

RHSJ - Renik hrvatskoga ili srpskoga I - IX, JAZU.

5.

SKOK - Skok, Petar 1971. Etimologijski rjenik hrvatskoga ili

srpskoga jezika I III, Zagreb: JAZU.

6.

SMAILOVI - Smailovi, Ismet 1990. Muslimanska imena

orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini, II izdanje, Sarajevo:
El-Kalem.

7.

KALJI - kalji, Abdulah 1979. Turcizmi u srpskohrvatskom

jeziku, etvrto izdanje, Sarajevo: Svjetlost.

8.

TOSUNBEGOVI, Devad 2007. Gornja Sprea : prilozi za

monografiju sa posebnim osvrtom na prolost kalesijskog podruja.
Kalesija: Gradska biblioteka Kalesija, BZK Preporod Kalesija i
Osmaci.

220

PRIRODNO
NASLIJEE

221

222

Dr. sc. Svjetoslav OBRATIL

ORNITOLOKE KARAKTERISTIKE ZATIENOG
PODRUJA KONJUH
Prve pisane tragove o pticama na podruju planine Konjuh, nalazimo
u rezultatima prvih sistematskih istraivanja ornitofaune Bosne i Hercegovine
koja je obavio Othmar Reiser, kustos Zemaljskog muzeja Bosne i
Hercegovine u Sarajevu u periodu 1889-1915. godine (Reiser 1939). Istina,
postoji mali broj podataka za vrste ptica ije je prisustvo pomenuti autor
ustanovio na podruju planine Konjuh (sepmtembar 1889, te april i maj 1900.
odine). Naalost, nakon ovih ornitolokih istraivanja nastaje period od 5
godina u kojem obrada ove faunistike skupine organizama u potpunosti
izostaje. Od 1964. godine nastupa period kada se u okviru biolokih
makroprojekata istrauje flora i fauna Bosne i Hercegovine.
Autor ovog priloga, boravio je na Konjuhu u mjesecu aprilu 1966.
godine u okviru istraivanja stanja populacija velikog tetrijeba (Tetrao
urogallus) na podruju Bosne i Hercegovine. Slijedea istraivanja obavljena
su u periodu 1979-1981. godine u okviru realizacije projekta FAUNA PTICA
SJEVERNE BOSNE (Obratil 1983).
Istraivanja faune ptica vrena kroz realizaciju makroprojekta
STRUKTURA I DINAMIKA EKOSISTEMA NA PLANINI KONJUH u
toku 1990 i 1991. godine prekinuta su ratnim zbivanjima.
Realizacija MONOGRAFSKOG PRIKAZA ORINTOLOKE
KARAKTERISTIKE ZATIENOG PODRUJA KONJUH po Ugovoru o
autorskom djelu zahtijevala je slijedeu metodologiju:
1. Obrada literaturnih podataka i muzejskog dokaznog materijala
prikupljenog u vrijeme prvih istraivanja faune ptica Bosne i
Hercegovine (Reiser 1939, Obratil 1967-1977).
2. Obrada rezultata novijih istraivanja 1966., 1979-1981 i 1990-1977.
3. U prikazu faune ptica Konjuha, prezentiran je PREGLED DO SADA
REGISTRIRANE FAUNE PTICA, te njena distribucija u prostoru,
odnosno u najkarakteristinijim ekosistemima na veritkalnom profilu
planine Konjuh.
4. Redoslijed taksona dat je prema djelu V a u r i e THE BIRDS OF
PALEARCTIC FAUNA (1959., 1965.).
5. U tekstu, za svaku vrstu dat je nauni latinski naziv i narodno ime se
koristi u Bosni i Hercegovini.
223

1.

PREGLED DO SADA REGISTRIRANE FAUNE PTICA NA

PODRUJU PLANINE KONJUH

Fam. ACCIPITRIDAE Jastrebova

1.
Accipiter gentilis - JASTRIJEB KOKOAR ;
2.
Accipiter nisus - KOBAC PTIAR ;
3.
Buteo buteo - KANJAC MIAR;
Fam. FALCONIDAE Sokolova
Falco peregrinus - SOKO SIVI ;
4.
Fam.PHASIANDAE kokoke
5.Tetrastes bonasia UMSKA KOKA, LJETARKA;
6.Tetrao urogallus VELIKI TETRIJEB , GLUHAN;
Fam. COLUMBIDAE- Golubova
Columba palumbus- GOLUB GRIVNJA;
7.
8.
Columba oenas- GOLUB DUPLJA;
Fam. CUCULIDAE Kukavica
9.
Cuculus canorus KUKAVICA;
Fam. STRIGIDAE Sova
10. Bubo bubo- VELIKA UARA;
11. Strix urallensis DUGOREPA SOVA;
Fam. UPUPIDAE Pupavci
12. Upupa epops PUPAVAC ;
Fam. PICIDAE Djetlii
13. Picus viridis UNA ZELENA;
14. Dryocopus martius- UNA CRNA;
15. Dendrocopos major VELIKI DJETLI;
16. Picodes tridactylus TROPSKI DJELTLI;
Fam. MOTACILLIDAE Pastririce
17. Anthus trivialis-UMSKA TREPTELJKA ;
18. Motacilla cinerea- PASTIRICA GORSKA ;
19. Motacilla alba PASTIRICA BIJELA ;
Fam. LANIIDAE - Svraci
20. Lanius collurio SVRAK RUSI ;
Fam. ORIOLIDAE- Vuge
21. Oriolus oriolus VUGA ZLATINA ;
Fam. CORVIDAE Vrane
22. Garrulus glandarius OJKA ;
23. Nucifraga caryocatactes KRELJA LENIKARA ;
24. Corvus cornix- SIVA VRANA ;
25. Corvus corax GAVRAN ;
Fam. CINCLIDAE Vodenkosovi
224

26. Cinculus cinclus VODENKOS ;

Fam. TROGLODYTIDAE Palii ;
27. Troglodytes troglodytes PALI ;
Fam. MUSCICAPIDAE Muharice
28. Sylvia atricapilla GRMUA CRNOKAPA ;
29. Phylloscopus collybita ZVIDAK OBINI ;
30. Phylloscopus sibilatrix ZVIDAK UMSKI ;
31. Regulus regulus - KRALJI ZLATOGLAVI ;
32. Regulus ignicapillus KRALJI VATROGLAVI ;
33. Phoenicurus ochruros PLANINSKA CRVENOREPKA;
34. Erithacus rubecula CRVENDA ;
35. Luscinia megarhynchos SLAVUJ ;
36. Turdus torquatus PLANINSKI DROZD ;
37. Turdus merula- KOS ;
38. Turdus philomelos- DROZD PJEVA ;
39. Turdus viscivorus DROZD IMELA;
Fam. PARIDAE Sjenice
40. Parus palustris CRNOGLAVA SJENICA ;
41. Parus montanus PLANINSKA SJENICA;
42. Parus cristatus- UBASTA SJENICA ;
43. Parus ater- JELOVA SJENICA ;
44. Parus coeruleus- PLAVETNA SJENICA ;
45. Parus major VELIKA SJENICA ;
46. Sitidae - BRGLJEZ ;
Fam. FRINGILLIDAE Zebe
47. Fringilla coelebs-ZEBA;
48. Serinus serinus UTARICA ;
49. Carduelis chloris ZELENDUR ;
50. Carduelis carudelis ELJUGAR ;
51. Loxia curvirostra KRSTOKLJUN ;
52. Pyrrhula pyrrhula- ZIMOVKA ;
Fam. EMBERIZIDAE- Strnadice
53. Emberiza citrinella UTA STRNADICA ;
2. RASPROSTRANJENOST FAUNE PTICA U PROSTORU NA
KONJUH PLANINI
Ptice (avifauna) kao skupina organizama, predstavlja jednu od
komponenti ivog (biotikog) dijela ivotne sredine. Kroz sloene lance
ishrane, uvjete gnjedenja (stvaranja potomstva), zaklona i dr. ptice su
ekoloki uzajamno povezane za druge komponente ivog dijela (biotikog)
ivotne sredine (vegetaciju, mikro i makrofaunu) kao i za neivi (abiotiki)
225

dio ivotne sredine (geografski poloaj, klimu, pedoloko-geoloke

karakteristike podruja itd.).
Abiotiki i biotiki ekoloki faktori ekosisitema koji ine ivotnu
sredinu posredno i neposredno uvjetuju: prezentnost, veliinu i
rasprostranjenost ptiijih vrsta u prostoru i vremenu.
Na podruju Konjuha, najznaajniji su i najrasprostranjeniji ekosistemi uma.
Nadmorska visina (1320 m) ove planine je abiotiki ekofaktor koji uvjetuje
odsustvo planinskih livada. Na veritkalnom profilu Konjuha prisutan je brski
i gorski visinski pojas, dok nadmorska visina uvjetuje odsustvo
pretplaninskog i planinskog pojasa.
a) Naselje ptica u ekosistemima uma crnog graba (SESLERIOOSTRYETUM)
Ove umske ekosisteme nalazimo na najtoplijim stanitima, suncu
izloenim i jako suvim povrinama.
U ovim ekosistemima zabiljeeno je prisustvo 11 vrsta ptica:
Buteo buteo KANJAC MIAR, Cuculus canorus KUKAVICA, Garrulus
glandarius OJKA, Corvus cornix SIVA VRANA, Troglodytes troglodytes
PALI, Sylvia atricapilla - CRNOKAPA GRMUA, Phylloscopus
collybita - ZVIDAK OBINI, Erithacus rubecula- CRVENDA, Luscinia
megarhynchos SLAVUJ, Parus ater - JELOVA SJENICA, Sitta europaea BRGLJEZ
Dominiraju vrste ibljaka i sprat grmova. kanjac miar i siva vrana su
gnjezdarice drugih umskih ekosisitema, ovdje se zadravaju u cilju
zadovoljenja prehrane.
2.2 Naselja ptica u ekosistemima hrastovih uma (QUERCETUM
PETRAEAE)
U toku istraivanja ustanovljeno je prisustvo 14 vrsta:
Buteo buteo - KANJAC MIAR, Cuculus viridis UNA ZELENA,
Dendrocopos major VELIKI DJETLI, Garrulus glandarius- OJKA,
Sylvia atricapilla GRMUA CRNOKAPA, Phylloscopus collybita
ZVIDAK OBINI, Erithacus rubecula CRVENDA, Turdus merula
KOS, Parus palustris CRNOGLAVA SJENICA, Parus coeruleus
PLAVETNA SJENICA, Sitta europaea BRGLJEZ, Fringilla coelebs
ZEBA, Carduelis carduelis ELJUGAR.
U ovom umskom ekosistemu dominiraju dendrofilne vrste, naroito
insektivorne. Erithacus rubecula (CRVENDA) i Turdus merula (KOS)
pripadaju pticama vezanim za sprat grmlja i iblja.

226

2.3 Naselje ptica u ekosisiemima bukovih uma

U ovom, inae veoma unifornom vegetacijskom ekosistemu regostrirano
je relativno malo vrsta (11):
Accipter gentilis JASTRIJEB KOKOAR, Buteo buteo KANJAR MIAR,
Dendrocopus major VELIKI DJETLI, Garrulus glandarius- OJKA,
Sylvia atricpilla GRMUA CRNOKAPA, Phylloscopus collybita
ZVIDAK OBINI, Erithacus rubecula CRVENDA, Turdus philomelos
DROZD PJEVA, Parus palustris CRNOGLAVA SJENICA
Fringilla coelebs ZEBA, Emberiza citrinella UTA STRNADICA
Znaajno je gnijedenje dvije vrste grabljivica, Accipier gentilis
(JASTRIJEB KOKOAR) i Buteo buteo (KANJAC MIAR) koje se
izmedju ostalog prehranjuju i umskim glodarima. Ostale vrste pripadaju
dendrofilnim pticama.
2.4 Naselje ptica u ekosistemima uma hrasta i bijelog bora
U mjeovitim umskim ekosistemima hrasta kitnjaka (Quercus petraea) i
bijelog bora (Pinus silvestris) ije su sastojine prorijeene i bez sprata
grmova nalazimo mali broj vrsta ptica (6) :
Dendrocopos major DJETLI VELIKI, Garrulus glandarius OJKA,
Corvus corax GAVRAN, Troglodytes troglodytes PALI, Sylvia
atricapilla GRMUA CRNOKAPA, Ffringilla coelebs ZEBA.
2.5 Naselje ptica u ekosistemima hrasta i crnog bora
U kompaktnijim mjeovitim umama hrasta kitnjaka (Quercus petraea) i
crnog bora (Pinus nigra) evidnetirano je prisustvo 9 vrsta :
Anthus trivialis UMSKA TREPTELJKA, Sylvia atricapilla CRNOKAPA
GRMUA, Phylloscopus collybita ZVIDAK OBINI, Erithacus rubecula
CRVENDA, Parus palustris CRNOGLAVA SJENICA, Parus ater
JELOVA SJENICA, Parus major VELIKA SJENICA, Sitta europaea BRGLJEZ, Fringilla coelebs ZEBA.
2.6 Naselje ptica u ekosistemima uma bijelog i crnog bora
U ovim iskljuivo borovim umama na granici brdskog i gorskog
visinskog pojasa, registrirano je gnjeenje i prisustvo relativno znaajnija
brojnost vrsta ptica (19) :
Tetrao urogallus - VELIKI TETRIJEB, GLUHAN, Columba oenas GOLUB
DUPLJA, Cuculus canorus KUKAVICA, Bubo bubo - VELIKA UARA,
Upupa
epops PUPAVAC, Dryocopus martius CRNA UNA,
Dendrocopus major VELIKI DJETLI, Anthus trivialis UMSKA
TREPTELJKA, Motacilla cinrea GORSKA PASTIRICA, Garrulus
glandarius - OJKA, Corvus corax - GAVRAN, Sylvia atricapilla CRNOKAPA GRMUA, Phylloscopus collybita ZVIDAK OBINI,
227

Erithacus rubecula CRVENDA, Turdus viscvorus - DROZD IMELA,

Fringilla coelebs - ZEBA, Carduelis carduelis ELJUGAR, Loxia
curvirostra KRSTOKLJUN, Pyrrhula pyrrhula - ZIMOVKA.
Znaajno je prisustvo danas veoma ugroene ptice Tetrao urogallus
(VELIKOG TETRIJEBA).
2.7 Naselje ptica u ekosistemima mjevitih uma bijelog bora i smre
Potrebno je naglasiti, da se ovaj umski ekosistem nalazi na samoj
granici brdskog i gorskog pojasa. Mjestimice nalazimo i stabla jele (Abies
alba) .
Vegetacijski sastav ekoloki uvjetuje dominaciju dendrofilnih vrsta ptica,
u kojem dolaze insektivorne ptice i u manjem broju one koje se hrane
sjemenkama plodova bora, smre i jele.
Registirano je prisustvo 23 vrste:
Dendrocopos major VELIKI DJETLI, Motacilla cinerea GORSKA
PASTIRICA, Motacilla alba PASTIRICA BIJELA, Garrulus glandarius
OJKA, Corvus corax GAVRAN, Troglodytes troglodytes PALI, Sylvia
atricapilla CRNOKAPA GRMUA, Phylloscopus collybita OBINI
ZVIDAK, Phylloscopus sibilatrix UMSKI ZVIDAK, Regulus regulus
KRALJI ZLATOGLAVI, Regulus ignicapillus KRALJI VATROGLAVI,
Phoenicurus ochruros - PLANINSKA CRVENOREPKA, Erithacus rubecula CRVENDA, Parus palustris CRNOGLAVA SJENICA, Parus montanus
PLANINSKA SJENICA
Parus cristatus UBASTA SJENICA, Parus major VELIKA SJENICA,
Sitta europaea BRGLJEZ, Fringilla coelebs ZEBA, Serinus serinus
UTARICA, Carduelis carudelis ELJUGAR, Loxia curvirostra
KRSTOKLJUN, Pyrrhula pyrrhula ZIMOVKA
U ovom umskom ekosistemu dominiraju dendrofilne vrste, ptice koje
u njemu zadovoljavaju uvjete gnjedenja i prehrane.
Ptice predstavljaju veoma dinaminu skupinu organizama. Odreen
broj vrsta gnjedenja stavranja potomstva nalaze u jednom ekosistemu, a
uvjete prehrane u drgim ekosistemima, esto i veoma udaljenim.
Ova ekoloka injenica objanjava prisustvo vrsta Motacilla cinerea
(GORSKA PASTIRICA) i Motacilla alba (BIJELA PASTIRICA) koje u
ovom umskom ekosistemu gnijezde, a prehranjuju se uz gorske potoke i
istine na rubovima uma.
a) G O R S K I P O J A S
Istraivani ekosisitemi u ovom pojasu nalaze se na konjuhu u dijapazonu
900 do 1300 metara nadmorske visine. To je podruje gdje se spajaju potoci
haluga i Miljevica do samog Konjuha.
228

2.8 Naselje ptica u ekosistemima uma bukve i jele

Raznovrsnost vegetacije ekoloki uvjetuje bogatstvo mikro i
makrofaune, to uz druge biotike i abiotike ekofaktore uvjetuje
raznovrsnost i bogatstvo avifaune u ovom tipu ekosistemu.
U tim umama ekosistemima zabiljeeno je prisustvo 33 vrste ptica :
Accipiter gentilis - JASTRIJEB KOKAR, Buteo buteo KANJAC MIAR,
Tetrastes bonasia UMSKA KOKA, LJETARKA; Tetrao urogallus VELIKI TETRIJEB , GLUHAN; Columba palumbus GOLUB GRIVNJA;
Bubo bubo VELIKA UARA; Dryocopus martius CRNA UNA;
Dendrocopoc major - VELIKI DJETLI; Picoides tridactylus TROPRSTI
DJETLI; Anthus trivialis UMSKA TREPTELJKA; Garrulus glandrarisu
OJKA; Nucifraga caryocatactes KREJA LEINARKA; Corvus corax
GAVRAN; Troglodytes troglodytes PALI; Sylvia atricapilla CRNOKAPA GRMUA; Phylloscopus collybita OBINI ZVIDAK;
Phylloscopus sibilatrix UMSKI ZVIDAK; Regulus regulus
KRALJEVI ZLATOGLAVI; Regulus ignicapillus- KRALJI VATROGLAVI;
Erithacus rubecula - CRVENDA; Turdus troqustus PLANINSKI DROZD;
Turdus merula - KOS; Turdus philomelos DROZD PJEVA; Turdus
viscivorus - DROZD IMELA; Parus ater JELOVA SJENICA; Parus
montanus PLANINSKA SJENICA; Parus cristatus - UBASTA SJENICA;
Sitta europaea BRGLJEZ; Fringilla coelebs ZEBA; Carduelis chloris
ZELENDUR; Carduelis carduelis ELJUGAR; Pyrrhula pyrrhula ZIMOVKA
Dana 21. aprila 1965. godine sigurno je utvrdjeno gnjedjenje danas
veoma ugoene vrste koja u naoj avifauni predstavlja glacijalni relikt.
Prisustvo VELIKOG TATRIJEBA (Tetrao urogallus) sigurno je utvreno po
svjeim i karakteristinim izmetima na pjevalitima mujaka (Vranevo brdo,
Bijelo brdo, Katunia i drijepev skok). Takoe uoeni su mujaci Ciganski
konak 1 primjerak, Smrevac 1 mujak i 1 enka, drijepev skok
registrovanje pjevanja dva mujaka.
U ovim ekosistemima gnijezde vrste karakteristina za crno-gorina
stanita:
Picodes tridactylus TROPRSTI DJETLI; Nucifraga caryoctactes
KREJA LEINARKA; Regulus regulus - KRALJI; Parus cristatus
UBASTA SJENICA; Parus ater - JELOVA SJENICA
2.9 Naselje ptica u ekosistemima crnogorinih uma jele i smre
Avifauna ovog ekosistema istraivanja je ispod umske ceste, na potezu
ispod vrha Konjuha u pravcu potoka Haluga i Miljevica.
Obradom ovog ekosistema, utvreno je prisustvo slijedeih 19 vrsta
ptica.
229

Buteo buteo - KANJAC MIAR; Tetrao urogallus VELIKI TATRIJEB;

Strix urallensis PLANINSKA SOVA; Dryocopus martius - CRNA UNA;
Picoides tridactylus TROPRSTI DJETLI; Anthus trivialis UMSKA
TREPTELJKA; Nucifraga caryocatactes KREJA LENIKARA; Troglodytes
troglodytes PALI; Syilvia atricapilla CRNOKAPA GRMUA;
Phyloscopus collybita OBINI ZVIDAK; Regulus regulus
ZZLATOGLAVI KRALJI; Regulus ignicapillus - VRATOGLAVI KRALJI;
Erithacus rubecula - CRVENDA; Turdus trodquatus - PLANINSKI
DROZD; Turdus viscivorus - DROZD IMELA; Parus montanus PLANINSKA SJENICA; Parus cristatus - UBASTA SJENICA; Parus ater
JELOVA SJENICA; Fringilla coelebs - ZEBA; Loxia curvirostra KRSTOKLJUN; Pyrrhula pyrrhula ZIMOVKA.
U ekosisitemu dominiraju karakteristine vrste (izuzev nekoliko vrsta)
crnogorinih uma. Znaajem se izdvajaju vrste koje u ovim evropskim
prostorima predstavljaju galcijalne relikte.
Tetrao urogallus VELIKI TATREIJEB,GLUHAN
Picoides tridactylus TROPRSTI DJETLI
Nucifraga caryocatates KREJA LENIKARA
2.10 Naselje ptica u ekosistemimu uma bijelog bora
Fauna ptica u umama bora (Pinus silvestris) obraivana je na lokalitetu
ispod vrha Konjuha. Blizina strategijskog vojnog objekta nije dozvoljavala
zadravanje u ovom ekosistemu. Ova injenica, kao i uniforman vegetacijski
sastav ekosistema najvjerovatnije uvjetuju prisustvo i registraciju svega 6
vrsta ptica:
Anthus trivialis UMSKA TREPTELJKA; Garrulus glandarius - OJKA;
Corvus corax - GAVRAN; Sylvia atricapilla CRNOKAPA GRMUA;
Phylloscopus collybita - OBINI ZVIDAK; Erithacus rubeculaCRVENDA.
2.11 Naselje ptica ekosistema gorskih potoka
Objektivne okolnosti nisu dozvoljavale korektniju orintoloku obradu
ovih ekosistema.
Sigurno zadravanje u ovim ekosistemima uvtreno je za slijedee tri
vrste :
Motacilla cinerea GORSKA PASTIRICA; Motacilla alba BIJELA
PASTIRICA; Cinclus cinclus- VODENKOS
VODENKOS (Cincelus cinculs) je bioloki indikator nezagaenih vodotoka.

230

3. TIPOVI RASPROSTRANJENOSTI DO SADA ZABILJEENIH

PTICA NA PLANINI KONJUH
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.

palearktiki ...........................................................broj vrsta 22

holarktiki ............................................................. // //
6
starosvejtski .......................................................... // //
2
kozmopolitski ........................................................ // //
1
sibirski .................................................................... // //
2
europski ................................................................. // //
9
euro-turkestanski ....................................................// //
6
mediteranski ...........................................................// //
1
sibirsko- kanadski ....................................................// //
1
paleomontani..........................................................// //
2
paleo- kseromontani ..............................................// //
1
Z A K LJ U A K

1. Sinteza prvih istraivanja faune ptica u periodu 1888-1915. godine

(konstatirano je 12 vrsta) i istraivanja u vremenskom razdoblju 19661991. godine (registrovano je novih 41 vrsta) ukazuje da je na podruju
planine Konjuh do sada utvreno prisustvo ukupno 53 vrste ptica.
2. Do sada registrirane vrste pripadaju tzv. zaviajnoj avifauni, pticama
koje na ovom podruju gnijezde i stvaraju potomstvo.
3. Specijski diverzitet faune ptica (avifaune, orintofaune) ekoloki je
uvjetovan ekosistemskim diverzitetom Konjuh planine.
4. Najvei broj vsta zabiljeen je u ekosistemima liarsko crnogorike
ume jele i smre (33 ptiije vrste), to je ekoloki uvjetovano
raznovrsnou vegetacije, mikro i makrofaune i prisustnoj ekositema
(sprat drvea, grmova i zeljastih biljaka).
5. U fauni ptica Konjuh planine, dominiraju vrste koje pripadaju
palearktikom tipu rasprostranjenosti (22 vrste).
6. Znaajno je prisustvo nekoliko vrsta koje predstavljaju glacijalne relikte:
Tetrastes bonasia (LJETARKA)
Tetrao urogallus (VELIKI TETRIJEB, GLUHAN)
Picoides tridactylus (TROPRSTI DJETLI)
7. Ptice (Avifauna) kao biotika karika ivotn esredine ugroene su nizom
ekolokih faktora, od kojih u posljednim desetljeima dominiraju
antropogeni ekofaktori .
Prema PRIJEDLOGU CRVENE LISTE UGROENIH PTICA BOSNE I
HERCEGOVINE (Obratil, Matvejev 1989) kao najugroenije izdvajaju se
ove vrste:
231

Falco peregrinus SIVI SOKO, stepen ugroenosti

ugroena vr.
Tetrastes bonasia - LJETARKA,
//
ugroena vr.
Tetrao urogallus VELIKI TETRIJEB
//
jako ugroena vr.
Bubo bubo - VELIKA UARA
//
potencijalno ugroena vr.
Strix uralenisis PLANINSKA SOVA
//
jako ugroena
Picoides tridactylus TROPRSTI DJETLI //
ugroena
Cinclus cinclus - VODENKOS
//
potencijalno ugroena vr.
8. Kao iznimno ugroenu ptiiju vrstu potrebno je izdvojiti za lovni
turizam znaajnu, Tetrao urogallus
9. (VELIKI TETRIJEB, GLUHAN) .
Uz prirodne ekofaktore, izdvajaju se danas sve izraeniji antropogni
ekofaktori:
a) Intenzivna eksploatacija uma, izgradnja umskih komunikacija,
upotreba motornih pila i naroito intenzivan lov izraen posljednjih
desetljea u dvadesetom stoljeu.
b) Znaaj faune ptica, kao biotike komponente prirodne sredine
(kosistema) ekoloki je izraen kroz sloeni ciklus ishrane gdje ptice
predstavljaju znaajne bioregulatorne veliine populacije (insekata,
glodara i dr.) inae tetnih za gospodarenje umskih resursa.
c) Potrebno je istai, da broj ustanovljenih vrsta ptica nije konaan.
Prije svega, potrebno je obaviti ornitoloka istraivanja van perioda
gnijedenja (maj- avgust). U seznoskim periodima mart-april i
septembar novembar postoji mogunost da se registriraju ptice na
proljetnoj i jesenskoj migraciji. Takoer, na prostoru planine Konjuh
postoje tzv. izdvojena stanita (naseljena mjesta, peine, okomite
litice, obradive povrine i dr.) za koja su ptice ekoloki vezane
(zaklon, odmor, prehrana itd.) kako u periodu gnjedenja, migracije i
zimovanja.

232

Salih STRAEVI
DVA DOBRA NASLIJEA U NASELJIMA PASCI I DONJE
PETROVICE KOD TUZLE

U naseljima Pasci i Donje Petrovice, koji se nalazi juno od grada

Tuzle i u opini Tuzla, nalaze se brojna dobra i lokaliteti kulturnohistorijskog i prirodnog naslijea. Ovdje donosimo nekoliko podataka o dva
takva dobra naslijea.
STARO STABLO HRASTA LUNJAKA
Prirodni procesi kroz zadnjih nekoliko stoljea stvorilo kapitalni
spomenik prirode, staro stablo hrasta lunjaka u Pascima.
Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog
naslea TK u elaboratu od 1987. godine evidentirao je ovo prirodno dobra,
stablo hrasta (Quercus rebur L.) kao spomenik prirode dendreloka rijetkost
zaveden pod brojem II/3, kategorija III, starosti oko 330 godina.
Propisane mjere zatite imale su za cilj sauvati prirodnu vrijednost
prelijepog Pasakog hrasta koji ima izuzetnu estetsku, obrazovnu, kulturnu i
istorijsku vrijednost.
Posebnu vrijednost ovog stabla ini ljepota njegovog habitusa,
veoma razgranata i bujna kronja, bez suvih grana estetski je obogaivala
itav prostor na njivama zvane Haljinaove Bare, optina ivinice.
I za vrijeme evidentiranja 1987. godine bila je vidljiva upljina u
deblu hrasta. Saniranje upljine od strane Zavoda za zatitu kulturno
historijskog naslijea omela su ratna deavanja 1992-1996. godine.
Stablo je u meuvremenu dodatno oteeno vatrom od strane obana
koji su odsjedali i boravili u upljini hrasta poslije rata. Dodatni problem i
prijetnju zasipanjem starom hrastu predstavljalo je irenje odlagalita jalovine
iz rudnika lignita Dubrave koje je otpoelo 7.2.1987. godine.
Po prianju starijih ljudi u hladovini bujne kronje odmarali su
putnici koji su starim putem iz Petrovica pjeaili prema ivinicama.
Bio sam vezan za ovaj hrast, doivljavajui ga kao svetite. Dolazio
svake sedmice, divio se ljepoti Pasakog diva.
233

Osjetio sam da mu se pribliava kraj. Pokuavao sam da produim

ivot Pasakom divu, alarmirajui zajednicu u kojoj ivim: mjesnu zajednicu,
osnovnu kolu u Pascima. Niko se nije odazvao vapaju.
Pasaki div je odolijevao 355 godina uz potovanje insana, prkosio
vremenu i ratovima, prirodnim nepogodama ali nije mogao ljudskoj gluposti,
i vremenu udnom u kojem sam ivio.

Slika 2010.godina : Spomenik prirode - stari hrast u Pascima. Izvor Straevi

Salih, fotozbirka.

Slika 2010.godina : Spomenik prirode - stari hrast u Pascima.

Izvor Straevi Salih, fotozbirka.
234

Slika 2012.godina prsten oborenog hrastau kome je moglo da stane 15

osoba. spomenik prirode - stari hrast u Pascima. Izvor Straevi Salih,
fotozbirka.
Promjer upljine hrasta bio je 3,15x4,05 povrine oko 12,m2. Pasaki
div je bio toliko dominantan da su okolna stabla liila prutevima u umi.
U maju 2012. godine, u 355 godini starosti, obori ga ljudska najcrnja
bagra u kojoj vjere i bogobojazni nema. Oevidci tvrde da se od udara tresla
zemlja na Stranju i ivinicama. uo se huk, poslednji krik i jauk nae
savjesti, mraka i crnine dua koje nosimo. Na div je otiao mirno, hrabro i
dostojanstveno u sjeanju na neka druga vremena i ljude koji su ga potovali,
divili mu se i rasli zajedno s njim.
Postali smo egzekutori prirode, ubijajui i unitavajui vrijednosti oko
sebe. Ponekad se pitam kako to da su ljudi prije 300, 200 ili 100 godina
mogli sauvati prirodne bisere kakav je bio Pasaki hrast, a mi u vrijeme
nauke, kompjutera, zakona i institucija sve to unitimo neprimjeeno, javno,
neometano bez imalo due ili grinje savjesti!
Osim crvenog obraza koje nosim iz ovog vremena ostavljam u amanet
slike, ovaj tekst, jedan veliki uzdah i bol u dui koje nosim kao teret sramote i
odgovornosti ispred zajednice i generacije koja e biti brzo zaboravljena.
STARO GREBLJE KATANII
Na kraj sela Donje Petrovice s desne strane, na jednoj kosi, tzv.
Suljinoj strani u blizini njive zvana Mukaratovina, nalazi se Staro
greblje koje pokriva povrinu od oko 1.000 m. Smjeteno je na istonoj
strani, iznad vrela Struga. Mezarje nije ograeno niti se odrava.
235

Ni najstariji neznaju niti imaju bilo kakvo usmeno predanje o

mezarju. Jedinu informaciju koju sam dobio bila je od moje majke koja mi je
prenijela usmeno predanje da je na jednom od ovih niana pisalo Tursun
Urzul.243
Evidentirao sam oko 60 uspravnih niana, dvadesetak oborenih,
nekoliko ukopanih u kolski put, i veliki broj prekrivenih zemljom i humki
bez niana pa se moe predpostaviti da bi ovo staro greblje moglo imati oko
200-250 mezara. Oko desetak mezarova su obiljeeni rijenim kamenovima.
Na Starom greblju tipovi niana su: muki, enski i djeiji. Glave
niana244 su sa turbanima, fesovima, ni na jednom nema tariha245 niti
ukraenih detalja.
Na sredini mezarja iskopan je nian na kome su vidljive oznake
krunice koja je podjeljena na osam polja, etiri su obojene crvenom bojom i
predstavljaju etiri glavne i (sporedne) strane svijeta, a dvije take na poljima
predstavljaju poloaj kako treba okrenuti mejta tj desna strana prema Kibli.
Niani sa turbanima prema pisanim tragovima datiraju iz XV, XVI i
XVII stoljea po izuavanju Mehmeda Mujezinovia (Islamska epigrafika u
BiH) i izuavanju efika Belagia (Niani XV i XVI vijeku u BiH).
Niani sa fesom javljaju se od 1832.godine, kada su se u Bosni poele
provoditi vojne reforme, pa od tada na spomenicima vojnih zapovjednika
susreemo fesove sa irokim kiankama.
U nastavku starog greblja postoji dvadesetak novijih niana u
kojima su kopani Katanii i Muminovii do 1985. godine, od kada se u ovom
mezarju niko vie ne kopa.
U mezarju Suljina strana nekoliko ljudi je po priama starijih
vidjelo kako gori Nur, svjetlost koja obasjava.246

243

Aja Katani, razgovor obavljen 18.08.2006. god

Nian je rije perzijskog porijekla, a znai cilj, meta, biljeg, odlikovanje, nadgrobni
kamen, znak, znamenje
245
Trh m (ar.) istorija, povjest, Abdulah kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku,
Sarajevo 1973, str 601
246
Predanje koje se moe uti u selu.
244

236

Slika. 2010. god, staro greblje Katanii. Izvor: Autor, zbirka fotografija.

Slika. 2010. god, staro greblje Katanii. Izvor: Autor, zbirka fotografija

237

238

Edhem OMEROVI
GODUKA JAMA ILI RUPA
Na vrhu godukog Visa postoji peinska jama, ili kako narod kae
Goduka rupa. U tu jamu nikada niko nije ulazio, osim to su pojedina
djeca malo smjelije se nadvirivala, a potom proizvodei svoju matu,
prepriavali kako su toboe silazili i nekoliko metara u dubinu. Da bi
provjerio kolika je dubina te jame, ja sam koristei visak navezan na kalem
kanapa, slobodnim sputanjem viska na kanapu, mogao izmjeriti, da je ova
jama duboka oko 35 metara, jer do te dubine se visak slobodnim padom
mogao spustiti.
Naime, mjerei tu dubinu prvi visak je zapao i zakaio su negdje u dubini,
tako da ga nisam mogao izvui, jer se kanap prekinuo, tek u drugom pokuaju
izmjerena je ova prikazana dubina. Sudei na osnovu slobodnog sputanja
viska, ova jama nije ba u 100% vertikalnom poloaju da bi visak mogao da
pada u nju bez udaranja od zidove ili krajeve stijene.
Znai ova jama nakon vertikalnog pada ud povrinskog otvora prema
svojoj dubini izraena sa nekim dijelom kosog ali ipag strmog poloaja,
nakon desetak dubinskih metara. Odmah sa vrha jame nakon neka tri metra
dubine, moe se vidjeti da pored vertikale ima i horizontalna upljina, na
desnoj junoj strani jame. Sa dobrim osvjetljenjem u veernjim satima bi se
moglo izvriti spoljno dubinsko osvjetljenje, prvih metara dubine jame. Na
alost nisam imao uz sebe baterijsku lampu, tako da nisam ni mogao
podrobnije utvrditi taj mogui vidan dio jame. Ulazni dio jame veoma je
uzak, priblina uzduna mjera je oko 150, a irina je oko 60 centimetara.
Jama se nalazi ispod samog vrha sjeverne strane Visa i na njegovoj zapadnoj
strani. Veoma je opasna za prolaznike koji ne poznaju teren na kojem se jama
nalazi, jer je prilaz strm i klizak, a to moe da ljude ili djecu kota ivota, s
toga aspekta se mora pod hitno pristupiti osiguranju ove jame i osigurati
natpisi sa upozorenjem pravca kretanja ljudi, a najbolji nain je da se ova
jama adekvatno zagradi.
O ovoj jami se mnogo prialo po sijelima, a posebna panja prie
posveivana je djeci, jer je jama opasna ne samo za djecu nego i ljude,
ukoliko ne vode rauna ili ne poznaju teren oko nje. Posebno je opasna jer se
moe vrlo lahko desiti, da neko od ljudi ili ivotinja sklizne u jamu iz koje
vjerovatno ne bi mogao ni izai, ako ne bi bilo oevidaca, da obavijeste o
nesrei i da trai pomo. Pored ove stvarne opasnosti zbog ne obiljeenog
prostora, znai postoji opasnost i za radoznale i znatieljne ljude. Upravo iz
239

ovakvih razloga prepriavane su razne prie, kako bi se upoznali ljudi, a

posebno djeca i znatieljna omladina o moguim posljedicama koje mogu da
ih zadese, ako ne budu vodili rauna o linoj zatiti, oko ove jame.
Naime, u tim priama se govorilo, da je nekada za vrijeme bil vakta
(nezna se kada), jednome ovjeku koji je uvao stoku iznad ove jame,
podskliznule se noge njegovim volovima, tako da su oba vola propala u ovu
jamu. Nakon to se proula pria o nesrenom sluaju koji je zadesio ova dva
vola, a i ovjeka koji je preivljavao od njihova vunog rada, dojavljeno je da
su volovi pronaeni negdje pored rijeke Save.

Vanjski izgledi Goduke rupe

Iz ovakvih preperdanja proizala je pria, da u podnoju ove jame tee
velika rijeka i da ta rijeka se uliva u rijeku Savu. Naravno da su postojale i
druge prie proistekle iz mate ljudi. Jedna od pria je i ta, da ispod Visa
postoje neki tajni prolazi, odnosno tunelski hodnici, da je u tim hodnicima
skriveno nekakvo nepoznato blago, pa ak i vojne rezerve od bive
Jugoslavenske armije.
Ove prie su proizale iz razloga, jer se u dijelu oko ceste u Goduu sa
jaim udarom od tlo, osjeti eho upljine ispod tla, a te su upljine se
pojavljivale i na putu koji silazi sa ceste i vodi u stari dio sela, tj. u Mahalu, te
na prostoru Dugih njiva, tanije u njivi Halila Jusia. Prialo se nekada dok
sam bio dijete, da postoji tunel, iji je otvor zatrpan negdje u Dreniu i da taj
tunel vodi u hodnike ispod Visa, te da su ti hodnici povezani ak sa Klisicom
i rudnikom krede u Dardaganima. Nakon vijesti o piramidi na Visoici kod
Visokog mogla se uti pria, da je i Goduki Vis ostatak djela nedovrene
piramide.
Izvor poetka ove prie o piramidi na Godukom Visu nije utvren i svi
koji su priali, kau da su te prie uli od svojih starijih dok su bili djeca. Ja
sam sluao prie247 o tunelskim hodnicima i rijeci koja tee ispod Visa, a o
247

Porodina pria djeci od mojih roditelja.

240

piramidi nisam sluao ili moda nisu memorisani ti detalji prie. Pored prie o
rijeci ispod Visa ima i praktino istraivako sjeanje danas ivog svjedoka.
Naime, Jusuf Jusi sin Ibrahima, nakon Drugog svjetskog rata, radio je na
buotinama za istraivanje nafte, na prostoru istone Majevice. Buotinom
izmeu Godua i Rastonice, to znai u rejonu okolice godukog Visa,
umjeto nafte, pronali su akumulaciju vode na dubini oko 600 metara, kako
Jusuf navodi podzemnu rijeku.248 ta bi se moglo kriti iz pria i dokaza
unutar utrobe godukog Visa, ostaje nam da saekamo neka bolja vremena,
ako se budu vrila detaljnija ispitivanja i pretraivanja.

248

Razgovori, Jusuf Jusi i Edhem Omerovi, u Goduu 06. 07. 2004. godine.

241

242

AKTIVNOSTI
ZAVODA

243

244

Mr. sc. Rusmir DJEDOVI

USAMLJENI STEAK U STAROM MRAMORU KOD TUZLE
Saetak

U ovom radu se daju podaci o usamljenom steku u naselju Stari

Mramor kod Tuzle. Ovaj steak je monumentalnih dimenzija i obiljeio je
historiju navedenog naselja kome je dao i naziv.
Steak se spominje u naunoj literaturi a struka ga kroz rad Zavoda
za zatitu i koritenjekulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog
kantona iz Tuzle, prati ve etvrt stoljea.
Kljune rijei: Usamljeni steak, Stari Mramor, Tuzla,
monumentalni, zatita
UVOD
U naselju Mramor (odnosno njegovom gornjem dijelu koji se naziva
Stari Mramor), koje se nalazi petnaestak kilometara sjeverozapadno od Tuzle,
starinom se nalazi jedan osamljeni steak, monumentalnih dimenzija.
Naselje Mramor, odnosno Mileii, kako se naziva jedan njegov dio,
u srednjem vijeku pripada upi Dolnje Soli u oblasti Soli, srednjovjekovne
drave Bosne. Odmah po osmanskom osvajanju na prelazu 15/16 stoljee,
naselje se tokom 16. stoljea u popisima spominje pod nazivom Mileii.
Tako je 1512., 1548., 1570. i 1585. godine. Na poetku je bilo carski
has a kasnije u timaru (posjedu) Mehmeda, pa Turhana sina Hizira. Krajem
16. stoljea naselje ima pet domainstava i dvije batinske zemlje.249
Vremenom je za cijelo naselje (danas prilino veliko) preovladali ime
Mramor. Inae je poznato, da narod srednjovjekovne steke najee naziva
Mramor a nekropole (groblja) sa njima Mramorje.
Takav je sluaj i ovdje. Prema nazivu Mramor za ovaj monumentalni
steak, ime Mramorje je dobilo brdo iznad njega a kasnije i cijelo naselje.
Takoer, rjeica koja nastaje na ovom podruju a uliva se u Jalu, naziva se
Mramorska rijeka.
249

Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975., str. 312313.

245

Steak je prevrnut prilikom izgradnje pruge Brko-Banovii 1946.

godine.250
Od ostalih starina u naselju Stari Mramor je zanimljiv jedan stari
mezar.
Prugom od ovog lokaliteta na oko 300 metara udaljenosti, desetak
metara od pruge u umi, ima jedan usamljeni nian. Radi se zapravo, o
uzglavnom i uznonom nianu nekog starog mezara. Uzglavni nian je visok
oko 80 cm, dimenzija 20x20 cm a vrh je u obliku kugle. Naziru se neki
simboli na nianu.
Ovi niani nisu registrovani u strunoj dokumentaciji, niti u literaturi.
Zanimljivo je sljedee predanje o ovom mezaru koje se moe uti u
narodu:
Prije 300. godina je bila neka velika bitka u mjestu Marii. Turci su
bitku izgubili a ranjeni zapovjednik se povlaio na konju. Konj je doao do
izvora koji se nalazi na tom mjestu i kada se sagao da pije vodu, ranjeni
zapovjednik je tu i pao. Zatim je na tom mjestu i ukopan.251
I sada se vidi humka od navedenog mezara.
Mezar je posjetio i Turski ambasador 2009. godine, prilikom obilaska
i usamljenog steka u Starom Mramoru.
U NAUNOJ I STRUNOJ LITERATURI I DOKUMENTIMA
Steak u Mramoru kod Tuzle je ve zabiljeen i opisan u strunoj i
naunoj literaturi i elaboratima.
Pri svojim istraivanjima pedesetih i esdesetih godina 20. stoljea,
na najvei istraiva steaka efik Belagi (roen u Gornjoj Tuzli) za ovaj
monumentalni steak je konstatovao sljedee: radi se o osamljenom
sljemenjaku, relativno velikih dimenzija (210x120x110 cm), koji je vrlo
dobro klesan a u vrijeme njegovog obilaska je bio okrnjen i prevaljen.252
Pri istraivanjima dobara naslijea na opini Tuzla krajem 80-ih
godina 20. stoljea, Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i
prirodnog naslijea Tuzla je za steak na ovom lokalitetu, izmeu ostalog
konstatovao sljedee:
Na lokaciji Kaursko groblje uz kuu Mihaila Vukovi, pokraj
eljeznike pruge usamljeni steak. Postavljen je po pravcu zapad-istok.

250
251
252

Prema sjeanjima mjetana Starog Mramora.

Kazivanje ure Maksimovia iz Starog Mramora autoru 2009. godine.
efik Belagi, Steci kataloko-topografski pregled, Svjetlost, Sarajevo, 1971. str. 198.

246

Nema ukrasa. Osnovano je predpostaviti da je na lokalitetu, obzirom na

naziv, ranije moglo biti vie nadgrobnika.253
U tadanjem Elaboratu je od strane Zavoda steak u Mramoru je
zaveden pod brojem F-9, od 23. 5. 1988. godine, u vrsti memorijalnog
naslijea a predloena je III kategorija zatite.
Kao mjere zatite steka, Zavod je tada naveo: njegovu pravnu zatitu,
ispravljanje steka, saniranje oteenog dijela i njegovo obiljeavanje.254
Lokalna zajednica, odnosno Skuptina optine (kasnije Opinsko
vijee), kao zakonodavni organ nije nikada zvanino usvojila zatitu ovog,
niti drugih dobara naslijea na podruju opine.
STANJE I ZATITA STEKA POSLIJE ZADNJEG RATA
Odmah iza zavretka zadnjeg rata u MZ Mramor i kod naroda je
narasla svijest o znaaju ovog steka u historiji naselja i javila se ideja za
njegovu zatitu i ureenje lokaliteta.
Uz saradnju Zavoda, u martu 2000. godine u akciji MZ i mjetana,
tako je ureen lokalitet sa stekom. Tad je teren oien a steak uspravljen u
izvorni poloaj.
Prvog aprila 2000. godine MZ Mramor je javnosti prezentovala
ureeni lokalitet. Prisustvovali su: Naelnik i rukovodstvo opine Tuzla,
Turski ambasador, predstavnici IZ i drugi. Prezentaciju su pratila i sredstva
informisanja (RTVTK, novine...).255
Dana 11. 12. 2009. godine, struni saradnik Zavoda je obavio struni
uviaj lokaliteta sa usamljenim stekom u naselju Mramor, opina Tuzla.
Uviaj je obavljen sa urom Maksimoviem, dipl. ing. iz Starog Mramora.
U Izvjetaju sa tog uviaja je izmeu ostalog navedeno:
Lokalitet se nalazi u naselju, meu kuama i pomonim objektima,
neposredno pored eljeznike pruge Brko-Tuzla. Na terenu steak je zateen
ispravljen a lokalitet je ranije djelimino ureen. Steak se nalazi na
uzvienju jajastog oblika, visine 10-tak matara.256
253

Elaborat prijedloga za zatitu, Kulturno-istorijsko i prirodno naslijee optina Tuzla,

Zavod za zatitu i koritenje kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea Tuzla, Tuzla,
novembar 1988. godine, str. 382.
254
Isto
255
uro Maksimovi iz Starog Mramora, uva video zapis prezentacije, takoer, predao je
10-tak fotografija steka lino direktoru Turistike zajednice TK Almazagi atoviu (od tada
nezna nita o njima).
256
Izvjetaj uviaja lokaliteta sa usamljenim stekom u Mramoru, decembar 2009. godine.
Arhiva Zavoda.

247

Na inicijativu Komisije za kulturu i zatitu kulturno-historijskog i

prirodnog naslijea, Opinskog Vijea Tuzla od 27. 5. 2013. godine, u vezi
inicijative grupe graana Starog Mramora za adaptiranje steka lociranog u
Starom Mramoru257, Zavod je obavio uviaj navedenog lokaliteta.
Uviaj je 7. 6. 2013. godine obavio struni saradnik Zavoda za
prirodno i etnoloko naslijee mr. sc. Rusmir Djedovi uz saradnju Amele
Kii, lana Komisije O. V. i Erne Mei, vijenika O. V. Tuzla.
Pri obilasku je konstatovano da je stanje steka u Mramoru
zadovoljavajue, lokalitet je donekle ureen (pokoeno rastinje). Steak se
nalazi na privatnom posjedu i zgrade neposredno pored steka su u ruevnom
stanju.258
Ekipa koja je izvrila uviaj zajedniki je zakljuila slijedee:
- Za poetak je potrebno urediti prilaz steku i obiljeavanje
lokacije steka za eventualne posjetioce (u saradnji sa MZ).
- Nakon toga napraviti projekat zatite i prezentacije steka.
Projekat napraviti uz saradnju Zavoda, Nadlene Komisije
Opinskog Vijea, Opine Tuzla i MZ Mramor.259
ZAKLJUAK
Usamljeni steak monumentalnih dimenzija u Stari Mramor je
najznaajnije naslijee koje danas imamo u naselju Mramor i jedno od
najznaajnijih u opini Tuzla.
Nauka i struka ovaj steak odavno prati i ine se napori da se ouva i
zatiti. Na tome su do sada najvie radili MZ Mramor i Zavod za zatitu i
koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona iz
Tuzle.
Na zatitu i prezentaciju ovog steka je i u budunosti potrebno
obratiti posebnu panju, jer se radi o jednom od rijetkih ouvanih i vrijednih
steaka u okolini Tuzle.

257

Dopis Komisije za kulturu i zatitu kulturno-historijskog naslijea Opinskog Vijea

Tuzla od 27. 6. 2013. godine. Arhiva Zavoda.
258
Izvjetaj uviaja na lokalitetu sa usamljenim stekom u Starom Mramoru, 7. 6. 2013.
godine. Arhiva Zavoda.
259
Dopis Zavoda Komisiji O.V. Tuzla od 10. 6. 2013. godine. Arhiva Zavoda.

248

IZVORI I LITERATURA
1. Elaborat prijedloga za zatitu, Kulturno-istorijsko i prirodno naslijee
opotina Tuzla, Zavod za zatitu i koritenje kulturno-istorijskog i
prirodnog nasljea Tuzla, Tuzla, novembar 1988.
2. Izvjetaj uviaja lokaliteta sa usamljenim stekom u Mramoru,
decembar 2009. godine. Arhiva Zavoda.
3. Dopis Komisije za kulturu i zatitu kulturno-historijskog i prirodnog
naslijea Opinskog Vijea Tuzla, od 27. 5. 2013. godine. Arhiva
Zavoda.
4. Izvjetaj uviaja na lokalitetu sa usamljenim stekom u Starom
Mramoru, 7. 6. 2013. godine. Arhiva Zavoda.
5. Dopis Zavoda Komisiji O.V. Tuzla od 10. 6. 2013. godine. Arhiva
Zavoda.
6. efik Belagi, Steci kataloko-topografski pregled, Svjetlost,
Sarajevo, 1971.
7. Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost,
Sarajevo, 1975.

Steak u Starom Mramoru danas.

249

Poloaj steka (strelica) na topografskoj karti 1:25.000

Izvod iz teksta Elaborata

Poloaj steka 80-tih godina

250

Seudin MURATOVI, prof.

NEKROPOLA STEAKA NA RAJSKOM JEZERU
BAIGOVCI
UVOD
Baigovci se nalaze na jugoistonoj strani opine ivinice na udaljenosti
oko 7 km od centra grada. Prostiru se na 44 24' 38" sjeverno od ekvatora i
18 41' 29" istono od poetnog meridijana. U administrativnom smislu
naselje se nalazi u sastavu opine ivinice, a samim time i Tuzlanskog
kantona.
U zapadnom dijelu naselja Baigovci nalazi se Rajsko jezero Baigovci.
Nastalo je eksploatacijom drvenog uglja na povrinskom kopu Baigovci u
Baigovcima. Rudnik je poeo sa radom 1980. godine, a eksploatacija uglja je
trajala etiri godine, odnosno do 1984. godine. U nastalom krateru veih
dimenzija postepeno dolazi do izdizanja vode iz podzemnih izvora i
formiranja jezera. Jezero je gotovo cijele godine na istom nivou, a viak vode
se prelijeva u oblinji kanal koji se dalje ulijeva u potok Meminovac. Zbog
veoma kvalitetne vode jezero obiluje raznolikim biljnim i ivotinjskim
svijetom. Od biljnog svijeta uz pojedine dijelove obale nalazi se trska i rogoz,
a mogue je na nekim mjestima vidjeti i barsku travu.
Godine 2005. dolazi do rekultivacije zemljita oko jezera i njegovog
pretvaranja u plodno zemljite. Ureenje obala jezera u turistike svrhe
poelo je u 2008. godine, kada su ureene sjeverna i istona obala sa
plaama i zidovima od kamena. Regulacionim planom Rajskog jezera
Baigovci predviena je i izgradnja etno naselja i nekropola steaka u cilju
turistike prezentacije, kao i ouvanje steaka od daljnjeg propadanja i
unitavanja.
PRIPREME I NAIN FORMIRANJA NEKROPOLE SA
STECIMA
Osnovni ciljevi opine ivinice su da zatiti kulturno-historijske
spomenike od oteivanja, unitavanja i nestanka, kao i da se obiljee
odgovarajuom signalizacijom sa jasno opisanim karakteristikama svakog
spomenika na podruju opine ivinice. Jedan od naina je i formiranje nove
nekropole steaka na Rajskom jezeru Baigovci.
251

Na spomenutoj lokaciji formirat e se nova nekropola steaka, na

lokalitetu i okruenju koji odgovara regulacionom planu (rekreaciono
podruje Rajsko jezero) u kojem se osigurava dugovjenost tog kulturnog
naslijea sa jasno opisanim karakteristikama steaka kao i sa koje su lokacije
izmjeteni.
Time se spaava skupina steaka od daljnjeg devastiranja i od mogueg
potpunog unitenja. Ostvarit e se gotovo neposredan kontakt spontanih ili
namjernih posjetilaca novog lokaliteta, to e doprinijeti kvalitetnijoj
prezentaciji nekropole, u edukativnom, kulturnom i turistikom smislu.
Odredbe o zabrani dislokacije nepokretnih kulturnih dobara nee se bitnije
naruiti s obzirom na to da je nekropola i ranije vie puta dislocirana ili
dezorganizirana poljoprivrednom obradom u neposrednoj blizini, ime je ve
naruena autentinost nekropole. Spomenici su znatno oteeni, bez ikakve
zatite i brige o njima. Novi reprezentativan lokalitet je unutar iste prirodnogeografske i kulturno-historijske i autentine cjeline, te ,kao i nekolicina
drugih lokaliteta nekropola steaka, unutar opine ivinice.260

(Sl.1. Lokalitet budue nekropole steaka Rajsko jezero Baigovci)

Izmjetanje nekropole e se izvriti u cilju prezentacije naeg kulturnohistorijskog naslijea kako u turistike, tako i u edukativne svrhe, odnosno da
omoguimo organizovanje predavanja mlaim naratajima o naoj bogatoj
historiji na samim nekropolama.
IZRADA ELABORATA I OPIS UGROENIH STEAKA
Na zahtjev Opinskog naelnika koji je upuen Seudinu Muratoviu prof.
od 02.07.2012. godine, imenovani je pristupio izradi ELABORATA o
260

Batina sjeveroistone Bosne: asopis za batinu, kulturno-historijsko i prirodno

nasljee, br.2. 2009. Tuzla 2010. godine, str. 172.

252

izmjetanju i zatiti steaka sa nekropola Mramorje II (Topliko polje) i

steaka koji se nalaze pored magistralnog puta ivinice Banovii u naselju
Via na novoformiranu nekropolu steaka Rajsko jezero Baigovci.
Eloborat je sainjen na osnovu obilaska terena i utvrivanja samog stepena
oteenosti steaka na gore navedenim nekropolama popraenim
fotografijama, kao i koritenjem knjige Steci na podruju opine ivinice,
autora Seudina Muratovia i Zehudina Maslia, Elaborata o sanaciji i zatiti
steaka na podruju opine ivinice, i Batine sjeveroistone Bosne: asopis
za batinu, kulturno-historijsko i prirodno nasljee, br.2 Tuzla, 2009.
( Sl. 2 Regulacioni plan Jezera Baigovci)

253

Ukupan broj steaka koji se izmjetaju na buduu nekroplu Rajsko

jezero Baigovci je 29 steaka, od ega je 15 steaka sa nekropole
Mramorje II (Topliko polje) i 14 steaka koji se nalaze pored
magistralnog puta ivinice Banovii u naselju Via. Steci su razliitih
oblika i dimenzija, a vei broj je znatno oteen i u veoma tekom stanju. Svi
spomenici su vie puta dislocirani i vei broj je zagrnut pod zemljom, kao i u
koritu rijeke Oskove.
Radnici Zavoda su 14.5.2009. godine na licu mjesta izvrili uvid u stanje
nekoliko lokacija sa stecima na podruju Toplikog polja u opini ivinice.
Ekipa Zavoda je bila u sastavu: direktor Zavoda Benjamin Bajrektarevi,
prof., mr. sc. Rusmir Djedovi, Munisa Kovaevi, prof. i istraiva steaka
okoline ivinica Seudin Muratovi, prof.261
OPIS UGROENIH NEKROPOLA SA STECIMA
Nekropola Mramorje II (Topliko polje)
Oko 10 km jugoistono od ivinica prostire se selo Lukavica. Ispod sela sa
desne strane na putu prema Graanici, nalazi se vie nekropola
steaka.Tanije, ove nekropole smjetene su na prostoru Toplikog polja.
Geografske kordinate su slijedee F=44-25-4,25 i L=18-44-16,98

(Sl. 3 -Mramorje I)

(Sl. 4 - Mramorje II

Nekropola Mramorje II, nalazilo se 11 steaka. Steci sa ovog lokaliteta

su izmjeteni prilikom meloracije ovih prostora 1990. godine. U blizini same
nekropole nalazi se devet steaka i svi su izmjeteni u oblinji kanal. Potpuno
su obrasli iprajem tako da ih je teko uoiti.262
261

Batina sjeveroistone Bosne: asopis za batinu, kulturno-historijsko i prirodno nasljee,

br.2 Tuzla, 2009.
262
Seudin Muratovi, Zehudin Masli, Steci na podruju opine ivinice,
Hamgraf ivinice, 2008. str.62

254

(Sl. 5 - Trenutni izgled nekropole Mramorje II)

Zbog poloaja u kojem su nije se moglo utvrditi da li su na njima

predstavljeni neki ukrasni motivi, ali smo u razgovoru sa mjetanima doznali
da su na stecima bili neki ukrasi. Detaljniji opis steaka bie prezentovan
prilikom ienja terena oko samih steaka.
(Sl. 6 - Prikaz izgleda steaka unutar ikare)

Dio ove nekropole izmjeten je u blizini rjeice Toplice, gdje se nalaze tri
steka. Steci su prilikom izmjetanja znaajno oteeni i prevrnuti u stranu.
Po obliku su sljemenjaci, dva sa postoljem, dok je trei velikih dimenzija bez
postolja i tei nekoliko tona. Zbog premjetanja spomenika nismo utvrivali
pravac pruanja.

255

Meutim iz svega gore navedenog, kao i iz istraivanja sa terena, zakljuili

smo da je nekropola Mramorje II u najloijem stanju od svih nekropola na
podruju opine ivinice.
OPIS STEAKA KOJI SE NALAZI U KORITU POTOKA BROD
NA LOKALTETU TOPLIKOG POLJA
Analizom i obilaskom terena na nekropoli steaka Mramorje II,
konstatovano je da se veina steaka ne nalaze na izvornoj lokaciji, s tim to
je veina utonula u zemlju. Nedaleko od nekropole Mramorje II, u oblinjem
potoku nalazi se steak koji je po obliku sljemenjak, prevrnut i jedva se
primijeti od nanosa ljunka.
Na slici 6 moe se vidjeti lokacija izmjetenog steka kao i
nepristupanost terena na kojem se nalazi. Zbog same lokacije nemogu je
pristup samom spomeniku kao i njegova adekvatna zatita.
( Sl. 7 - Vanjski izgled potoka )

OPIS
STEAKA
U
NASELJU
VIA
MAGISTRALNOG PUTA IVINICE BANOVII

PORED

Neposredno uz u koritu i uz rijeku Oskovu u naselju Via nalazi se 14

steaka. Veina steka je nedavno izmjetena iz korita rijeke Oskove i
preputena zubu vremena da uini svoje. Spomenici su razliitih oblika i
dimenzija sa znatnim oteenjima koja se mogu primjetiti na fotografijama.

256

Spomenuti steci su izmijetani vie puta iz oblinje nekropole Peterac

koja se nalazila sa druge strane magistralnog puta ivinice Banovii, a
zatim su prilikom gradnje puta zgrnuti buldoerima u rijeku Oskovu. Na
njima se mogu primjetiti znaajna oteenja. Steci su orunjeni i polupani.

(Sl. 8 .
Oteeni steci razliitih oblika i dimenzija )

( Sl. 9.
Steak u koritu rijeke Oskove)

Izmjetanje ugroenih steaka vrit e graevinska firma Holex

ivinice koju je za ovaj projekat angaovala opina ivinice. Planirano je da
se steci sa navedenih nekropola premjeste savremenim mainama sa
upotrebom velikih kajeva i panera, kako ne bi dolo do oteenja steaka.
Trasport steaka do nekropole Rajsko jezero Baigovci vrit e se
kamionima Labudice.
OPIS JAVNIH RADOVA I IZMJETANJE STEAKA
Izmjetanje i zatiti steaka sa nekropole Mramorje II (Topliko
polje) i steaka koji se nalaze pored magistralnog puta ivinice Banovii u
naselju Via na
novoformiranu nekropolu steaka Rajsko jezero
Baigovci izvreno je u periodu od 09. 07. do 13.07. 2012. godine.
Struni nadzor prilikom izmjetanja ugroenih i devastiranih steaka, kao
i formiranja nove nekrople steaka Rajsko jezero Baigovci uradio je
Seudin Muratovi, prof. Odobrenje za izmjetanje steaka sa navedenih
lokacija na nekropolu Rajsko jezero Baigovici dao je Zavod za zatitu i
koritenje kultrno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona.
Radovi na izmjetanju nekropole steaka Mramorje II (Topliko
polje)
Dislociranje ugroenih steaka sa nekropole Mramorje II (Topliko
polje) otpoelo je 09. 07. 2012. godine. Tom prilikom snimanje terena izvrili
257

su Jusuf Hrnji, poslovoa u graevinskoj firmi Holex ivinice i Seudin

Muratovi, prof. saradnik Zavoda za zatitu i koritenje kulturno-historijskog
i prirodnog nasljea Tuzlanskog kantona. Izraen je plan rada i nain
izmjetanja steaka.
Utvreno je da je prvo potrebno izvriti krenje terena bagerom, kako bi
se dolo neposredno do steaka. Za samo iskopavanje utonulih steaka,
odlueno je da se upotrijebi ljudska radna snaga da ne bi dolo do oteenja
spomenika, a nakon toga bi se steci bagerom, pomou panera-kajeva,
lagano podigli i utovarili na kamion zvani Labudica.
Narednog dana, 10.07. 2012. ,u 8 sati, poeli su radovi na izmjetanju
spomenika. Prvo izmjetanje spomenika otpoelo je na nekropoli u blizini
rjeice Toplice, gdje se nalaze tri steka. Na spomenutoj lokaciji izmjetena
su dva sljemenjaka sa postoljem, i jedan sljemenjak bez postolja veih
dimenzija. Na jednom od sljemenjaka nalazio se ukras konjanika, dok su
ostala dva bez ukrasa. Za izmjetanje veeg sljemenjaka koji tei nekoliko
tona morala se angaovati velika dizalica RMU urevik. Nain
izmjetanja moe se vidjeti na slikama.

( Sl. 10 i 11 - Poetak radova i krenje terena na lokalitetu pored rijeice Toplice

(Crpna pumpa) i utovar steaka)

Nastavak dislociranja steaka izvren je u blizini nekropole Mramorje

I, odnosno iz korita potoka Brod. Pristupilo se prvo krenju terena oko
potoka i iskopavanje steka iz ljunka. Zatim ,uz upotrebu panera, steak je
utovaren na kamion. Sa spomenutog lokaliteta izmjeten je sljemenjak sa
postoljem ukraen bordurama, odnosno cijeli steak je izrezbaren poprenim
i vertikalnim rebrima.

258

( Sl. 12 Izmjetanje i transport ukraenog sljemenjaka)

Daljnje izmjetanje steaka nastavljeno je u zaraslom prostoru juno od

nekadanje nekropole Mramorje II, pored puta ivinice Graanica. Na toj
lokaciji prilikom krenja terena pronaeno je 11 steaka, te nekoliko ostataka
nekadanjih steaka.

( Sl. 13 Otkopani steci razliitih oblika)

Po obliku steci su: pet sljemenjaka bez ukrasa, tri stupa ( na jednom se
nalazi ukras polumjeseca), a ostali su po obliku sanduci. Na jednom od
sanduka nalazi se ukras polumjeseca, ali slabo uoljiv.

259

Izmjetanje steaka koji se nalaze pored magistralnog puta

ivinice Banovii u naselju Via
Dislociranje steaka na ovoj lokaciji izvreno je 11 i 13. O7. 2012.
godine. Ukupan broj spomenika na spomenutoj lokaciji iznosi 14 steaka.
Steci su razliitih oblika i dimenzija. Svi su znatno oteeni.
Po obliku su: tri sljemenjaka sa postoljem ( od toga jedan znatno oteen),
pet sanduka, tri stupa, tri neutvrena oblika.
( Sl. 14 i 15 Otkopavanje i izvlaenje steaka u Vii pored rijeke Oskove)

Formiranja nekropole Rajsko jezero Baigovci

Budua nekropola Rajsko jezero Baigovci prostirat e se neposredno
uz put koji prolazi uz Rajsko jezero Baigovci. Tanije, formirat e se uz
etno-kuu koja se nalazi sa sjeverne strane jezera i ini sastavni dio ove
turistike lokacije.
Steci na ovoj nekropoli e biti poredani u nizove i pored kojih e se
nalaziti staze. Nekropola e biti jasno obiljeena turistikim tablama na
kojima e se definisati sa koje su lokacije steci izmjeteni, njihov broj, oblik
i dimenzije, kao i ukrasi koji su na njima zastupljeni.

260

(Sl. 16 i 17 - Istovar spomenika na buduu nekropolu steaka Rajsko jezero Baigovci)

Ureenje nekropole steaka Rajsko jezero Baigovci vreno je u

fazama. Prvo su izmjeteni steci sa nekropola u Toplikom polju, a zatim
steci koji se nalaze pored magistralnog puta ivinice Banovii u naselju
Via.
Pri formiranju nekropole sa stecima uzeti su u obzir oblici, veliina,
ukrasi na stecima, stepen ouvanosti i dr. Takoer, vodilo se rauna da
nekropola sa stecima bude na uzvienju radi bolje preglednosti, kao i da
zadovolji onaj pricip da su nekropole sa stecima uvijek na uzvienju i
vidnom mjestu.
Steci su poredani u nizove kao autentine nekropole sa stecima, da
bi to vie simbolizirao izgled nekadanje nekropole na Toplikom polju, s
obzirom da je najvei broj steaka sa Toplikog polja. Izvreno je ienje
steaka, kao i njihovo podziivanje kamenom kako bi se sprijeilo tonjenje i
ostvarila njihova stabilnost na nekropoli. Pravac pruanja nekropole je sjeverjug.
Steci koji su po obliku stupovi bit e ukopani u zemlju do veliine
njihovog postolja i bit e poredani jedan iza drugog u nizove.
Na ulazu u nekropole predviena je kamena staza, a na sredini
nekropole centralni trg koji e biti povezan poprenim stazama. Okolo itave
nekropole predviena je kamena pjeaka staza, kako bi se ostvario bolji
pregled nekropole sa stecima.
Na glavnom ulazu u nekropolu planirano je postavljanje info tabli koje
bi sadravale sljedee informacije: porijeklo steaka, mjesto odakle su
izmjeteni, njihov broj (posebno sa svake nekropole), ukupan broj steaka na
nekropoli, oblik steaka, ukrasi koji su zastupljeni na stecima. Info table e
biti uraene na bosanskom i engleskom jeziku u cilju turistike prezentacije.
Takoer je planirano ograivanje nekropole na stari bosanski nain,
hrastovim parmacima visine do jednog metra.

261

262

OPIS
NOVOFORMIRANE
RAJSKO JEZERO BAIGOVCI

NEKROPOLE

STEAKA

Nekropola steaka Rajsko jezero Baigovci broji 29 steaka, od

toga 12 sljemenjaka, 7 sanduka, 7 stupova i tri steka neutvrenoga oblika.
Od ukupnog broja spomenika 15 steaka je izmjeteno sa nekropole
Mramorje II (Topliko polje) i 14 steaka koji su se nalazili pored
magistralnog puta ivinice Banovii u naselju Via. Steci su razliitih
oblika i dimenzija, od kojih je vei broj znatno oteen i u veoma tekom
stanju.
Steci koji su dislocirani sa nekropole Mramorje II (Topliko
polje) po obliku su 9 sljemenjaka, tri stupa (na jednom se nalazi ukras
polumjeseca), a ostali su sanduci. Steci koji su se nalazili pored
magistralnog puta ivinice Banovii u naselju Via, po obliku su tri
sljemenjaka sa postoljem (od toga jedan znatno oteen), pet sanduka, tri
stupa, dok su tri neutvrenoga oblika.
Od ukupnog broja spomenika ukraeno je ukupno pet steaka, i to tri
sljemenjaka, dva stupa i jedan sanduk. Na jednom steku se nalazi motiv
konjanika, na tri motiv polumjeseca, dok se na petom nalaze bordure.
Prosjena visina steaka na ovom lokalitetu je 50 cm, duina oko 150 cm i
irina 60 cm. Nekropola je orijentisana sjever-jug, a steci su poredani u
nizove. Spomenici su izraeni od kvalitetnog kamena krenjaka, osim jednog
koji je od kamena pjeara.
( Sl. 18 - Trenutni izgled nekropole steaka Rajsko jezero Baigovci )

263

Na novoformiranoj nekropoli steaka Rajsko jezero Baigovci

istie se sljemenjak bez postolja veih dimenzija koji tei nekoliko tona.
Izmjeten je sa devastirane nekropole Mramorje II (Topliko polje) u blizini
rjeice Toplice. Na sebi nema nikakvih ukrasa i spada meu dva najvea
spomenika na podruju opine ivinice. Slian spomenik monumentalnih
dimenzija nalazi se na nekropoli steaka Trijebnik urevik.263
( Sl. 19 - Steak veih dimenzija)

Visina ovog steka je 147 cm, irina 129 cm, duina 190 cm, a
veliina bonih strana iznosi oko 125 cm.
Pored spomenutog spomenika istie se steak po obliku sljemenjak sa
postoljem. Sljemenjak je izrazito lijepog izgleda na kojem se istie motiv
konjanika. Motiv konjanika je vjeto predstavljen, odnosno prikazan je
ovjek na konju koji u rukama dri koplje. Kada su na steku zajedno
prikazane ljudska i ivotinjska figura to znai, da je osoba kojoj je podignut
spomenik uivala veliki ugled.

263

Vie o tome: Seudin Muratovi, Zehudin Masli, Steci na podruju opine ivinice,
Hamgraf ivinice, 2008. str. 87.

264

Ovdje se vjerovatno radi o feudalcu koji je ratovao na konju, lovio ili

uestvovao na turnirima. Slian ukrasni motiv konjanika nalazi se na
nekropoli steaka Osnovna kola urevik (urevik). 264
Po samom izgledu spomenutog ukrasa moe se zakljuiti da je
vjerovatno i ovaj steak ukraavao isti dijak.265 Izmjeten je sa devastirane
nekropole Mramorje II ( Topliko polje) u blizini rjeice Toplice.
( Sl. 20 - Ukraeni sljmenjak sa motivom konjanika)

Dimenzije ukraenog sljemenjaka su: visina 48 cm od postolja, irina

86 cm, duina 182 cm, irina stranica sljemena iznose oko 40 cm, a veliina
bonih strana iznosi oko 39 cm.
Trei ukraeni spomenik je sljemenjak sa postoljem. Steak je
ukraen poprenim i vertikalnim rebrima sa bonih strana kao i po stranicama
sljemena. Na spomeniku se moe primjetiti da je oteen odnosno da je
napukao. Isklesan je od kamena krenjaka.
264

Vie o tome: Seudin Muratovi, Zehudin Masli, Steci na podruju opine ivinice,
Hamgraf ivinice, 2008.str. 78 i 79.
265
Pisci koji su radili na stecima nazivali su se dijaci, bili su veoma cijenjeni i uivali su
veliki drutveni ugled. Ime dijaka redovno se nalazilo na steku. Nije rijedak sluaj da su na
jednom spomeniku radila dva majstora, klesar i pisar, i to ee je pisar doao poslije klesara
koji je radio ukrase.

265

Visina ukraenog sljemenjaka iznosi 42 cm od postolja, irina 60 cm,

duina 147 cm, irina stranica sljemena iznosi oko 34 cm, a visina bonih
strana iznosi oko 31 cm.

( Sl. 21 - Ukraeni sljemenjak sa postoljem)

Dislociranje steaka je izvreno sa nekropole Mramorje I, odnosno iz

korita potoka Brod koji se nalazi u blizini spomenute nekropole.
( Sl. 22 - Ukraeni stup)

266

etvrti ukraeni steak je po obliku stup. Spomenik je znatno oteen

a naroito stranice sljemena. Na njegovoj eonoj strani, od ukrasa je
predstavljen polumjesec sa okrenutim krakovima prema dole (sl. 22).
Ukras polumjeseca je veih dimenzija i istie se, to ini steak veoma
upadljivim. Stup je relativno velikih dimenzija, njegova prosjena visina
iznosi 130 cm, irina 110 cm, a irina bonih strana iznosi oko 95 cm.
Izmjeten je sa devastirane nekropole Mramorje II ( Topliko polje).
Negdje oko sredine nekropole nalazi se ukraeni stup veih dimenzija.
Spomenik je izmjeten sa ve pomenutog lokaliteta u naselju Via. Od
ukrasa na njemu je predstavljen polumjesec sa okrenutim krakovima prema
dolje, a pored samih krakova polumjeseca prikazane su dvije bordure du
spomenika, pa izgleda kao bordure pridravaju polumjesec. Spomenik je
isklesan od kamena krenjaka. Dimenzije ukraenog stupa su sljedee: visina
146 cm, irina 85 cm, duina 147 cm, irina sljemena iznosi oko 85cm, a
irina bonih strana iznosi oko 85 cm.
( Sl. 23 - Ukraeni stup)

Posljedni ukraeni spomenik je po obliku sanduk bez postolja, na

kojem je prikazan ukras polumjeseca. Ukras je teko uoljiv zbog toga to je
zub vremena uinio svoje. Spomenik je oteen i isklesan je od kamena
krenjaka. Dimenzije ukraenog sanduka su sljedee: visina 55 cm, irina 60
cm, duina 150 cm, a visina bonih strana iznosi oko 50 cm. Izmjeten je sa
devastirane nekropole Mramorje II (Topliko polje).

267

( Sl. 24 - Sanduk sa ukrasom polumjeseca)

ZAKLJUAK:
Nekropola steaka Rajsko jezero Baigovci nalazi se u zapadnom
dijelu naselja Baigovci oko 7 kilometara od ivinica. Nastala je od
devastiranih i izmjetanih steaka sa nekropola Mramorje II (Topliko
polje) i steaka koji su se nalazili pored magistralnog puta ivinice
Banovii u naselju Via. Nekropolu sainjava 29 steaka, od toga 12
sljemenjaka, 7 sanduka, 7 stupova i tri neutvrena oblika. Ukraeno je
ukupno pet steaka, i to tri sljemenjaka, dva stupa i jedan sanduk. Od
ukrasnih motiva susreemo motiv konjanika, tri polumjeseca, kao i uspravne
i poprene bordure. Na nekropoli se istie sljemenjak veih dimenzija, koji
tei nekoliko tona i fascinira svojim izgledom.
Izmjetanjem i formiranjem nekropole steaka obezbjeuje se trajna zatita
ovih spomenika, zatim, kvalitetnija prezentacija bosanske srednjovjekovne
prolosti, u edukativnom, kulturnom i turistikom smislu.

268

IZVORI I LITERATURA:
1. Seudin Muratovi, Zehudin Masli, Steci na podruju opine ivinice,
Hamgraf ivinice, 2008.
2. Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Sarajevo, 1975.
3. efik Belagi, Leksikon Steaka, Svjetlost, Sarajevo, 2004.
4. efik Belagi, Steci centralne Bosne, Sarajevo, 1967.
5. efik Belagi, Steci i njihova umjetnost, Sarajevo, 1971
6. Marian Wenzel, Bosanski stil na stecima i metalu, Sarajevo, 1999.
7. Marian Wenzel, titovi i grbovi na stecima, VVM, JNA, Beograd, 1966.
8. Marian Wenzel, Ukrasni motivi na stecima, Veselin Maslea, Sarajevo,
1965.
9. Omer Hamzi, Rusmir Djedovi, Lukavica kod Graanice - historijska
monografija, BKC, Graanica, 2008.
10. Batina sjeveroistone Bosne: asopis za batinu, kulturno-historijsko i
prirodno nasljee, br.1. 2008. Tuzla, 2009.
11. Batina sjeveroistone Bosne: asopis za batinu, kulturno-historijsko i
prirodno nasljee, br.2. Tuzla, 2010.

269

270

Benjamin BAJREKTAREVI, prof.

NAUNI SKUP
NASLIJEE I BATINA SEMBERIJE
(BIJELJINE I JANJE)
Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog nslijea
Tuzlanskog kantona je u proteklih nekoliko godina organizovao nekoliko
naunih skupova i okruglih stolova o naslijeu na podruju Tuzlanskog
kantona i sjeveroistone Bosne. Zadnji takav skup je Zavod organizovao 14.
12. 2011. godine u Bijeljini.
Naselja Bjeljina i Janja, odnosno cijela Semberija, do sada nisu bili
dovoljno istraeni niti je dovoljno valorizovano kulturno-historijsko naslijee
(nepostoji elaborat, nije kategorisano naslijee, neureena lista evidentiranih
i potencijalnih dobara i naslijea...). Trenutno je niz dobara i lokaliteta jako
ugroeno a otkrivena su i nova dobra naslijea.
Poetak dugoronog procesa istraivanja, evidentiranja, kategorisanje,
zatite, koritenja i obnove kulturno-historijskog naslijee Semberije,
posebno naselja Bijeljina i Janja je zapoet sa navedenim, kvalitetnim
naunim skupom. Nauni skup odran u jesen 2011. godine je bio na temu
Naslijee i batina Semberije (Bijeljine i Janje).
Nosilac svih aktivnosti je bio Bonjaka zajednica kulture Preporod
Bijeljina-Janja uz suorganizaciju i strunu-naunu podrku JU Zavod za
zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog
kantona iz Tuzle.
Za nauni skup Zavod je obezbijedio uee istaknutih naunih i
strunih uesnika sa odgovarajuim temama.
Okvirni sadraj problematike koja se razmatrala na skupu je
sljedei:
Kulturno-historijski razvoj Semberije (Bjeljine i Janje); Prahistorijski
i antiki arheoloki lokaliteti i gradine; Srednjovjekovni arheoloki lokaliteti,
nekropole, crkvine...; Vjerski objekti: damije, mektebi, crkve, mezarja,
groblja....; Duhovno (nematerijalno) naslijee; Etnoloko naslijee (obiaji,
predanja, nonje, tradicionalna arhitektura, stari zanati...); Ostalo:
graditeljsko, umjetniko, pisano, jezik, toponimi, genealogija (rodoslovlja)...;
Prirodno naslijee
271

Uesnici naunog skupa sa nazivima temama bili su:

1. Dr. sc. Salih Kulenovi, redovni profesor, odsjek za geografiju,
Prirodno matematiki fakultet, Tuzla. Rezultati dosadanjih
etnolokih istraivanja na podruju Semberije i Donjeg Podrinja
2. Dr. sc. Edin Mutapi, docent, Pravni fakultet, Tuzla, Bijeljina i
okolina u srednjem vijeku.
3. Mr. sc. Mirko Babi, dir. Muzeja Bjeljina, Metodoloki osvrt na
pisanje sveobuhvatne monografije Bijeljine i Semberije
4. Dr. sc. Izet aboti, direktor Arhiva Tuzlanskog kantona i mr. sc.
erim Rastoder, asistent Filozofski fakultet Tuzla, Prilike u
Smederevskom sandaku, odnosno Kneevini srbiji i njihov odraz na
Bijeljinski kadiluk (1800.-1836).
5. Mr. sc. Rusmir Djedovi, Zavod, Tuzla, Semberija - historijskogeografska istraivanja
6. Dr. sc. Izet aboti, direktor Arhiva Tuzlanskog kantona, Tuzla, i
Selma Isi, prof. Arhiv Tuzlanskog kantona, Historijski izvori o
Bijeljinskom i Semberskom kraju u Arhiva Tuzlanskog kantona
7. Dr. sc. Omer Hamzi, doc., Pravni fakultet, Travnik, Politike
prilike u Bijeljini nakon Prevrata 1918/1919
8. Dr. sc. Amira Turbi-Hadagi, docent, odsjek za bosanski jezik i
knjievnost, Filozofski fakultet, Tuzla; Zumreta Jamakosmanovi;
Indira Smajlovi, Simbolika izraza i poruka inskribiranih
bijeljinskih steaka
9. Dr. sc. Edin Rami, doc., Fakultet za javnu upravu, Sarajevo,
Upravna organizacija Kadiluka Bijeljina
10. Mr. sc. Kemal Nurki, Gradaac, arije u Bijeljini i Janji krajem
Osmanskog perioda
11. Dr. sc. Azem Koar, redovni profesor Filozofskog fakulteta, Tuzla,
Bijeljina i njena okolina na razmeu osmanske i austrougarske
uprave.
12. Mr. sc. Nikola ia, Katoliki kolski centar, Tuzla HKD Napredak
u Bijeljini od osnivanja do Prvog svjetskog rata
13. Mr. sc. Kemal Bai, Tuzla. Mustafa Sadikovi Delil, ivot i
djelo
14. Mr. sc. Devad Tosunbegovi, Kalesija, Familija Begzadia i njeni
ogranci u kulturno-historijskom naslijeu Semberije i Zvornikog
Podrinja
15. Munisa Kovaevi, prof., Zavod, Tuzla. Osvrt na damije u Bijeljini
kao dobra kulturno-historijskog naslijea
272

16. Edin akovi, prof., magistrant ilirologije-arheologije, Filozofski

fakultet, Sarajevo, Prostor Semberij u prahistorijskom i antikom
periodu
17. Dr. sc. Mirudin Zuli, Muzika akademija Sarajevo, Muziki ivot u
Bijeljini od 1919. do 1941.
18. Mr. sc. Salkan Uianin, Filozofski fakultet, Tuzla, Refleksije
agrarne reforme na prilike u kotaru Bijeljina nakon Prvog svjetskog
rata
19. Osman Kavazovi, Tuzla, ivotni put i sudbina hafiza Abdulaha
Budimlije
20. Asim Osmanbai, Janja, Janja i janjarske porodice Tuzlak i
Sadikovi
21. Idris Hujdurovi, dipl. ing., Bijeljina, Preko 300 godina porodice
Hujdurovi u Bijeljini.
22. Dr. sc. Midhat Jai, vanredni profesor, Tehnoloki fakultet, Tuzla.
Tradicionalni prehrambeni proizvodi i jela u Semberiji (Janji i
Bijeljini)
Organizatori naunog skupa:
Uz domaina Kulturno drutvo Preporod Bijeljina-Janja najvei dio
struno-naune organizacije skupa uradio je Zavod za zatitu i koritenje
kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona.
Predstvnici Zavoda su uestvovali i u Organizacionom odboru
naunog skupa. Radi se o: doc. dr. Edinu Mutapi, prodekanu Pravnog
fakulteta Univerziteta Tuzla (predsjednik), Benjaminu Bajrektareviu,
Direktoru Zavoda, mr. sc. Rusmir Djedovi, uposleniku Zavoda, Jusufu
Trbiu, knjievniku, predsjedniku BZK Preporod Bijeljina Janja a
sekretari odbora su bili: Mirza Junuzovi, BZK Preporod Bijeljina Janja i
Munisa Kovaevi, prof., Zavod
Na samom otvaranju skupa uesnicima su se obratili: Naelnik
optine Bijeljina Mio Mii, direktor Zavoda Benjamin Bajrektarevi i
predsjednik BZK Preporod Bijeljina Janja knjievnik Jusuf Trbi.
Opa je ocjena da je ovaj skup bio veoma koristan.
Nauni skup na temu Naslijee i batina Semberije (Bjeljine i
Janje), znatno je doprineo kvalitetnijem poznavanju i rekognosciranju
terena Semberije u pogledu dobara naslijea. Istraivaki rezultati i zakljuci
navedenog naunog skupa mogu posluiti kao osnova cjelovitog elaborata o
naslijeu navedenog podruja i naselja, sa evidentiranim dobrima naslijea i
njihovom kategorizacijom. Takoer, ovaj skup i radovi sa njega mogu
posluiti pri izradi Zbornika radova o naslijeu i kulturnoj historiji Semberije
(Bijeljine i Janje).
273

Planirano je da nakon prikupljanja zavrenih priloga sa naunog

skupa bude izdata posebna publikacija - Zbornik radova sa naunog skupa
Naslijee i batina Semberije (Bjeljine i Janje).

274

Senad BEGOVI, prof.

SUVREMENA ISTRAIVANJA STEAKA I NIANA NA
PODRUJU TUZLANSKOG KANTONA
(Izvjetaj sa okruglog stola)
U organizaciji Zavoda za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i
prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona i uz podrku Ministarstva obrazovanja,
nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona u petak, 18.02.2011. godine je odran
okrugli sto na temu Suvremena istraivanja steaka i niana na podruju
Tuzlanskog kantona.
Navedeni okrugli sto je odran u u prostorijama Zavoda za zatitu i
koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona (u
Osnovnoj koli Mejdan ul. Muftije ef. Kurta bb). Okrugli sto na temu Suvremena
istraivanja steaka i niana na podruju Tuzlanskog kantona je odran povodom
djela efika Belagia (1908-1990) najveeg istraivaa bosanskohercegovakih
steaka i niana.

efik Belagi je najpoznatiji istraiva i poznavatelj problematike steaka.

Roen je u Gornjoj Tuzli, 1908. godine.

Prije Drugog svjetskog rata jedno vrijeme kao uitelj radio je na podruju
dananjeg Tuzlanskog kantona (Tuzla, Graanica...)

Autor je preko 190 bibliografskih jedinica: monografije, elaborati, lanci,

prilozi u dnevnoj tampi itd. Zajedno sa strunjacima Zemaljskog muzeja u
Sarajevu i drugim ustanovama iz oblasti kulture i nauke, prikupio je podatke sa
oko 3000 nekropola.

U njegova najznaajnija djela spadaju:

Steci, kataloko-topografski pregled (1971),

Niani XV i XVI vijek u Bosni i Hercegovini (1978),

Steci, kultura i umjetnost (1983),

Leksikon steaka (2003)

efik Belagi je u periodu od 1952. do 1967. godine radio kao direktor Zavoda
za zatitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine.
Pionirski rad efika Belagia na prouavanju steaka i niana
sjeveroistone Bosne i Tuzlanskog kantona, zadnjih nekoliko godina je nastavila
plejada mladih istraivaa sa ovog podruja. Radi se o niz mladih istraivaa
kolovanih preteno na odsjecima za historiju i geografiju Univerziteta u Tuzli, a
koji su svoja istraivanja srednjovjekovnih bosanskih steaka i osmanskih niana
izvrili u svojim lokalnim sredinama. Takvih istraivanja zadnjih godina imamo
gotovo u svim opinama Tuzlanskog kantona (Kalesija, ivinice, Tuzla, Graanica,
Srebrenik, Doboj-Istok, Sapna, Kladanj, Banovii...)
Na okruglom stolu Suvremena istraivanja steaka i niana na podruju
Tuzlanskog kantona je prisustvovalo pedesetak istraivaa i strunjaka iz oblasti

275

kulturne historije i naslijea kao i zainteresovanih graana. U ime suorganizatora

okruglog stola Ministarstva obrazovanja, nauke kulture i sporta Tuzlanskog kantona
uesnike skupa je pozdravio pomonik za kulturu, knjievnik Zlatko Duki.
Izmeu ostalih istraivaa i kulturnih radnika okruglom stolu su
prisustvovali: prof. dr. Salih Kulenovi; dr. sc. Izet aboti, direktor Arhiva
Tuzlanskog kantona; dr. sc. Omer Hamzi; mr. sc. Ismet Osmanovi, federalni
poslanik; dr. sc. Muhamed Omerovi; mr. sc. Fatmir Alispahi; direktorica O..
Mejdan, Nizama Hamzi, Bahrija Jusupovi, pomonik ministra za finansije
Tuzlanskog kantona; mr. sc. Suad Buljugi; mr. sc. Anita Petrovi; mr. sc. Kemal
Bai; mr. sc. Devad Tosunbegovi; mr. sc. Damir Dafi, Enisa Osmanevi,
Idriz ef. Memi...
Uvodna izlaganja na okruglom stolu podnijeli su direktor Zavoda za zatitu i
koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona, dr. sc.
Edin Mutapi, docent Univerziteta u Tuzli i mr.sc. Rusmir Djedovi, struni
suradnik Zavoda.

Direktor Zavoda Benjamin Bajrektarevi je uesnike skupa upoznao sa

osnovnim podacima o Zavodu za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i
prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona, kao i njegovim aktivnostima na
problematici istraivanja, zatite, obnove i prezentacije dobara naslijea. Takoer je
prisutne upoznao sa akcijom uvrtavanja srednjovjekovnih steaka na UNESCO-vu
listu Svjetske kulturne batine.
Dr. sc. Edin Mutapi, docent i prodekan Pravnog fakulteta Univerziteta u
Tuzli, koji je doktorirao na temi Usora i Soli u srednjem vijeku, govorio je o znaaju
srednjovjekovnih bosanskih steaka kao kulturnog naslijea. Takoer je, prisutne
upoznao o znaaju efika Belagia i njegovom pionirskom radu na istraivanju
steaka i niana.
Mr. sc. Rusmir Djedovi, struni suradnik Zavoda, je prisutne upoznao o
znaajnim suvremenim istraivanjima steaka na podruju Tuzlanskog kantona i
upozorio na plejadu mladih istraivaa ove problematike, u loklanim sredinama na
podruju Tuzlanskog kantona.

276

U nastavku okruglog stola, prisutnima i javnosti su svoja istraivanja steaka

i niana u pojedinim dijelovima Tuzlanskog kantona predstavili mladi istraivai.
Edin Hadimustafi, profesor i asistent na odsjeku za geografiju PMF Tuzla, govorio
je o istraivanju steaka koje vri Geografsko drutvo Tuzlanskog kantona. Samir
Halilovi, profesor i direktor O.. Memii, predstavio je viegodinje istraivanje i
rezultate rada na zatiti kulturnog naslijea i nekropola steaka podruja opine
Kalesija. Almira Beirovi, prof. O.. Branska Malta predstavila je svoja
antropogeografska i etnoloka istraivanja naselja Avdibaii kod Tuzle sa posebnim
osvrtom na novootkrivenu nekropolu steaka Otrilo. Seudin Muratovi, prof. je
govorio o istraivanjima nekropola steaka i usamljenih steaka na podruju opine
ivinice, kojom prilikom je otkriven vei broj u nauci nepoznatih nekropola. Na
kraju okruglog stola Suvremena istraivanja steaka i niana na podruju
Tuzlanskog kantona Almedin Ibriimovi, prof. predstavio je svoja istraivanja
starih osmanskih niana na podruju opine Srebrenik.

Nakon navedenih izlaganja uslijedila je diskusija o istraivanju i zatiti

steaka i niana na podruju Tuzlanskog kantona. Dr. sc. Izet aboti, direktor
Arhiva Tuzlanskog kantona, govorio je o nedovoljno poznatoj proceduri izbora
lokaliteta, u akciji koja se vodi za uvrtavanje srednjovjekovnih steaka na
UNESCO-vu listu Svjetske kulturne batine. Takoer, istakao je potrebu
koordinacije svih ustanova iz ove problematike pri ovoj proceduri. Prof. dr. Salih
Kulenovi, ef odsjeka za geografiju PMF u Tuzli, istakao je znaaj aktivnosti na
proglaenju steaka svjetskom batinom, i istakao potrebu odravanja jednog
naunog skupa na tu temu, a takoer, je istakao vanost istraivanja osmanskih
niana. Idriz ef. Memi, profesor Behram-begove medrese u Tuzli govorio je o
problemu istraivanja i prezentovanja vrijednih lokaliteta steaka i niana u Podrinju.
Dr. sc. Omer Hamzi, glavni i odgovorni urednik asopisa za kulturnu historiju
Graaniki glasnik istakao je vanost istraivanja lokalne historije i kulturnohistorijskog naslijea u lokalnim sredinama. On je istakao znaaj prezentacije takvih
istraivanja u asopisu Graaniki glasnik, kao i izlaganja na nedavno odranom
naunom skupu Istraivanje lokalne historije u Bosni i Hercegovini u Graanici. U
diskusiji su uestvovali: doc. dr. Edin Mutapi, direktor Zavoda Benjamin
Bajrektarevi, mr. sc. Rusmir Djedovi....

277

Poslije navedene diskusije usvojeni su zakljuci okruglog stola na temu

Suvremena istraivanja steaka i niana na podruju Tuzlanskog kantona:
Podruje Tuzlanskog kantona i sjeveroistone Bosne je bogato raznovrsnim
kulturno-historijskim naslijeem, meu kojima su i nekropole sa srednjovjekovim
bosanskim stecima i vrijednim nianima na brojnim mezarjima.
Istraivanju i poznavanju steaka i niana ovog podruja su doprinijeli brojni
naunici od ire Truhelke, do najpoznatijeg istraivaa bosanskohercegovakih
steaka i niana efika Belagia.
Tokom zadnjih 25 godina, od svog osnivanja, Zavod za zatitu i koritenje
kulturno-historijskog i prirodnog nasljea Tuzlanskog kantona, je kroz brojna
istraivanja, studije i elaborate, istraio vei broj u nauci nepoznatih nekropola
steaka i starih niana. Posebno se misli na podruja: Kladnja, Tuzle, ivinica,
eila, Sapne, Banovia...
Zadnjih godina na podruju Tuzlanskog kantona je stasala mlaa generacija
istraivaa steaka i niana, koja brojnim istraivanjima u svojoj sredini doprinosi
otkriu nepoznatih nekropola steaka i niana. Radi se o istraivanjima sljedeih
sredina: Kalesija, ivinice, Graanica, Doboj-Istok, Srebrenik, Tuzla, Sapna...
Navedena suvremena istraivanja steaka i niana na podruju Tuzlanskog
kantona doprinijee boljem poznavanju ukupne problematike znaaja steaka i
niana za kulturu Bosne i Hercegovine, njihovoj afirmaciji i svakako pomau u
nastojanjima da se steci kao vrijedno kulturno dobro Bosne i Hercegovine uvrste na
UNESCO-vu listu kulturnih dobara svijeta.
da se u problematiku nominacije i izbora lokaliteta za listu svjetske batine
ukljue sve relevantne ustanove i istraivai iz ove oblasti.
ova problematika zasluuje odravanje posebnog naunog skupa.
Prisutni su upoznati i sa novopokrenutom web stranicom Zavoda
www.bastina.ba, na kojoj mogu dobiti informacije o Zavodu i pratiti njegov rad i
aktivnosti. Uesnici i posjetitelji skupa su takoer, tom prilikom mogli dobiti prvi
broj asopisa Batina sjeveroistone Bosne, asopisa za batinu, kulturnohistorijsko i prirodno naslijee, koje je pokrenuo Zavod za zatitu i koritenje
kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona.
Naposljetku je uslijedilo druenje uesnika i posjetitelja skupa ime je na
simbolian nain obiljeen rada Zavoda za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i
prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona u novim prostorijama.
Ovaj okrugli sto adekvatno propratila neki javni mediji: RTV TK, RTV Slon
Tuzla, Televizija Tuzla.

278

Tijana VELJKOVI, dipl.ing. arh.

STARA KUA JUNUZOVIA U BANOVII SELU
U Banovii Selu, opina Banovii, neposredno iznad nove damije
nalazi se jednostavan i lijep primjer stare bosanske kue. To je kua familije
Junuzovia iji je vlasnik u drugoj polovini 20. stoljea bio Beir Junuzovi.
Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog
naslijea Tuzlanskog kantona je zadnjih godina pratio stanje ove stare kue i
uradio arhitektonski snimak njenog postojeeg stanja. To je uraeno radi
potreba strune dokumentacije tradicionalne bosanske arhitekture.
KRATAK OPIS KUE
Kua po svojoj dispoziciji i nainu gradnje podsjea na derivat
klasine brvnare sa podjelom na dva dijela: dio "kue" i dio "sobe" sa
loitem kod sredinjeg pregradnog zida. Podna obloga zadnjeg dijela kue
je od drvenih daski a ne od nabijene zemlje kako su ranije pravljene.
Primjetan je i uticaj islamske kulture smjetanjem banjice u glavnoj sobi.
Ovakav tip seoske kue je karakteristian za nizinske krajeve
Tuzlanskog kantona i Bosne i Hercegovine koje su koristile skeletnu
konstrukciju zbog manjka drvene grae u prirodnom okruenju.
Karakterstini elementi:
Period izgradnje: 1948-1949. godine.
Vrste drveta: Nosiva konstrukcija i podna obloga od hrastovine i
stolarija od jelovine.
Konstrukcija: Zidovi od drvenog skeleta sa ispunom od atme
(pletera) oblijepljenih ilovaom. Ispuna zidova od magaze u prizemlju je
uraena od drvenih dasaka. Krovna konstrukcija je oslonjena na vanjske
zidove i obloena uljebljenim crjepom. Kua nema temelja ve je oslonjena
na niski kameni sloj od krenjaka.

279

Vegetacija: ljive maarice, trgulja, crni dud, jabuka, orah, ostaci

avlijske vinove loze ili groa i tragovi biljke perunike (Iris Germanica) ili
sabljice, kako je narod u ovim krajevima naziva.
Tehnika dokumentacija:
Tlocrt

280

Zapadna fasada

Juna fasada

281

Istona fasada

Sjeverna fasada

ZAKLJUAK
Kua je karakteristina po tradicionalnom graditeljskom umijeu
izgradnje drvenom graom. Koritene su masivne grede poprenog presjeka i
do 30 x 40 cm a statika stabilnost je vjeto postignuta lakom skeletnom
izgradnjom prizemlja slinoj reetkastim konstrukcijama.
282

PRIKAZIRECENZIJE-OSVRTI

283

284

Munisa KOVAEVI prof.

DOBOROVCI KOD GRAANICE historijska monografija
Kada je rije o prouavanju naeg kulturno-historijskog naslijea, a
posebno kada se radi o zaviajnoj historiji, historiji mnogih bosanskih naselja
i mahala, istraivanja su naalost vrlo mala ili gotovo nikakva. Tek kroz
maglu ponu se nazirat napori odreenih pojedinaca koji svoje istraivanje
umiju da stave na papir, te ukau na mogue pravce, naine i mogunosti
kako treba da zatitimo svoje bogastvo kulturno-historijskog naslijea.
Knjige "Doborovci kod Graanice - historijska monografija", iji su
autori dobro poznati istraivai prolosti Graanice i njene okoline, mr. sc.
Rusmir Djedovi i dr. sc. Omer Hamzi, je znaajan nauno istraivaki
poduhvat na kojem su pomenuti autori radili vie od dvije godine.
Radi se o knjizi od nekih 320 stranica, sa nizom priloga, fotografija,
imena itd. Knjiga je podijeljena na dva dijela koju ine dvije zasebne cjeline.
Prvi dio, kojeg potpisuje mr. sc.
Rusmir Djedovi, obuhvata stariju
prolost naselja Doborovci i sastoji
se od etiri poglavlja. U prvom od
njih obrauju se geografske odlike
prostora Doborovaca: poloaj,
geoprometne odlike, prirodnegeografske uvjete kada je rije o
geolokoj
grai,
klimatskim
uvjetima, hidrografiji, prirodnim
resursima i slino.
U drugom poglavlju autor R.
Djedovi daje nam podatke o
starijoj
prolosti
podruja
Doborovaca od prahistorije pa
nadalje.
O tragovima naseljenosti na prostoru Doborovaca u starijem
osmanskom periodu, nazivu naselja, o razvoj, kulturi, pismenosti u
285

osmanskom periodu nalazimo u treem poglavlju koje je autor nazvao

Nastanak i razvoj Doborovaca.
Posebno zanimljivo je etvrto poglavlje kada se govori o starim
mahalama i familijama Doborovaca ije je podatke autor preuzeo i obradi iz
starih gruntovih i matinih knjiga.
Prema urbanim, demografskim i ekonomskim odlikama, Doborovci
su, kako navodi autor, na prelazu 19. u 20. stoljee znaajno naselje sa 110170 kua, dvadesetak mahala, sredita na vanom putu, sa znaajnim
uslunim funkcijama, dva mekteba i dvije damije.
U Gornjim Doborovcima imamo osam mahala: Jukie, abie,
Hodie, Danane, Serhatlije, Muharemovie, Begovie i Rijeku.
U Donjim Doborovcima imamo dvanaest mahala: Vilakie,
Hamidovie, Dafie, Alie, Avdie, Piragie, sredite Doborovaca,
Alibegovie, Panaurite, Rijeku, Motanicu i Cigansku mahalu.
O svim mahalama dati su podaci o familijama, vlasnicima i broju
kua, njihovim nasljednicima i svim ostalim vanim i podacima koji mogu
posluiti istraivaima rodoslovlja familija Doborovaca kao i onima ije su
vlastite porodice obraene u ovom poglavlju.
Drugi dio knjige "Doborovci kod Graanice - historijska
monografija", iji je autor dr. sc. Omer Hamzi, nosi naslov: "Doborovci kod
Graanice od kraja 19. do poetka 21. stoljea".
Drugi dio knjige je podijeljen u est poglavlja gdje je obraena
prolost Doborovaca u periodu austrougarske uprave, u vremenu prve
Jugoslavije, tokom Drugog svjetskog rata, periodu socijalistike Jugoslavije
kao i rat u Bosni i Hercegovini 1992.-1995. godina te u post-dejtonskom
periodu.
Drugi dio knjige, a koji je nastao na osnovu arhivske dokumntacije sa
objavljenim i neobjavljenim izvorima, sa podacima iz tampe, izjavama i
iskazima pojedinaca, daje veliki broj podataka o ivotu na ovim prostorima
od austrougarskog perioda pa do post-dejtonske Bosne i Hercegovine.
Knjiga je dosta obimna i prua dosta interesantnih saznanja i
zanimljivih podataka o prolosti Doborovaca. Knjiga je dosta zanimljiva, ak
i za one koji po prvi put ili one koji vrlo malo poznaju ili su bili u ili oko
naselja Doborovaca, upravo zbog vanih i zanimljivih podataka do kojih
dolazimo itajui ovu knjigu, a za to su zasluni svakako autori.
Knjiga e svakako biti dobra vodilja za one koji se bave istom ili
slinom problematikom istraivanja bosanskih naselja ili mahala, kao i
buduim generacijama.

286

Mr. sc. Almira BEIROVI

NAUNI SKUP
BOSANSKOHERCEGOVAKI GRADOVI U PROCESU
POLITIKE MODERNIZACIJE (1850-1950)
U organizaciji Muzeja Hercegovine u Mostaru 16. septembra 2011.
godine odran je nauni skup pod nazivom Bosanskohercegovaki gradovi
u procesu politike modernizacije (1850 1950).
Realizaciju naunog skupa pomoglo je Federalno ministarstvo
obrazovanja i nauke, a suorganizator je IKD University press d.o.o.
Sarajevo.
Povod odravanja naunog skupa bio je rasvjetljavanje pitanja
politike modernizacije bosanskohercegovakog drutva, koje je naalost u
dosadanjoj naunoj literaturi tretirano nedovoljno i iskljuivo u okvirima
opteg naunog diskursa zbog ega su znaajne teme iz nae prolosti ostale
na marginama naunih istraivanja.
Nauno-istraivaki radovi koji su prezentovani na naunom skupu
predstavljaju solidan doprinos prevazilaenju ovih nedostataka, te otvaraju
put za nova istraivanja na ovom polju.
Nauni skup bio je podijeljen u dva dijela. Prvi dio naunog skupa iji
je moderator bio dr. sc. Devad Drino nosi naziv Ope prilike i kretanja u
Bosni i Hercegovini od 1850. do 1950. godine. U ovom dijelu predstavljeno
je pet nauno-istraivakih radova u kojima su razmatrane opte prilike
unutar drutvenog sektora koje su preteno uticale na urbanizaciju
bosanskohercegovakih gradova, ali i aspekte pravnih i knjievno-historijskih
trendova koji su doprinijeli izgradnji bosanskohercegovake svijesti.
U radu su uestvovali sljedei autori nauno-istraivakih radova:
- dr. sc. Robert J. Donia, Upward and outwad: The Universal in the
urbanization of Bosnia and Herzegovina;
- dr. sc. Devad Drino, Tranzicija gradskog prava u periodu
bosanskohercegovake moderne;
- dr. sc. Ivan Balta, Neke promjene kulturno-urbanog ivota za vrijeme
austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini;
- dr. sc. Ibrahim Kajan, Politike preobrazbe i procesi knjievne
procedure i oblici;

287

- dr. sc. Amra Mahmutagi, mr. sc. ejla Maslo-erki, Ope prilike i
politika kretanja u Bosni i Hercegovini nakon Austrougarske okupacije i
aneksije.
U drugom dijelu naunog skupa, pod nazivom Lokalni aspekt
bosanskohercegovake moderne uz moderaciju dr. sc. Adnana Velagia,
svoje referate predstavili su sljedei autori:
- dr. sc. Mustafa Imamovi, Gradaac kao upravno-politiko sredite
1878-1941.;
- dr. sc. Izet aboti, Tuzla 1851-1878. poeci modernog razvoja;
- dr. sc. Edin Mutapi, Srebrenik renesansa izgubljenog grada;
- dr. sc. Jasmin Brankkovi, Urbani razvitak grada Mostara za vrijeme
austrougarske uprave;
- mr. sc. Rusmir Djedovi, Benjamin Bajrektarevi, Tuzla od
tradicionalnog orijentalnog do modernog industrijskog grada;
- dr. sc. Adnan Velagi, Politika akcija mostarskih muslimana u Rimu
1942. godine;
- Zlatko Zvoni, Nova saznanja o dekorativnom segmentu na graevinama
austrougarskog graditeljskog naslijea.
Ovi radovi razmatraju politiku modernizaciju lokalnog karaktera na
primjerima pojedinih bosanskohercegovakihgradova (Gradaac, Mostar,
Tuzla, Srebrenik) u razliitim vremenskim periodima.
Pored objavljenih naunih radova, posebnu vanost za poznavanje
urbanog razvoja grada Tuzle predstavlja zajedniki rad mr. sc. Rusmira
Djedovia i Benjamina Bajrektarevia, uposlenika Zavoda za zatitu i
koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona, na
temu Tuzla od tradicionalnog orijentalnog do modernog industrijskog
grada.
Grad Tuzla prema svom ukupnom razvoju i karakteristikama
predstavlja jedan veoma zanimljiv prostor za urbano-geografska istraivanja.
Dotina problematika na podruju grada Tuzle do sada je relativno slabo
prouavana i obraivana, to dodatno poveava znaaj i vrijednost ovog
nauno-istraivakog rada.
Rad Tuzla od tradicionalnog orijentalnog do modernog industrijskog
grada prua dobar uvid u urbani razvoj grada Tuzle, odnosno daje jasnu
sliku urbano-geografskog razvoja grada od najstarijih vremena do kraja
sedamdesetih godina prolog stoljea.
Rad pored saetka i zakljuka, sastoji se od pet cjelina. U prvoj cjelini
Razvoj grada Tuzle do 19. stoljea sistematski je obraen urbanogeografski razvoj Tuzle kroz razliite historijske periode: prahistoriju, antiku,
srednji vijek i osmanski period.
288

U drugom dijelu Tradicionalni bosansko-orijentalni grad sredinom 19.

stoljea ukazano je na sloenu prostornu strukturu grada Tuzle, te su
istaknute znaajnije funkcionalne i morfoloke cjeline grada, koje su
uglavnom proizvod dotadanjeg historijskog i urbano-geografskog razvoja.
Te cjeline su: Palanka (sa kamenom utvrdom, starom arijom, Atik
mahalom, Tabakom mahalom, Solnim trgom i upravnim dijelom), gradske i
prigradske mahale, te prigradska naselja.

U treem dijelu pod nazivom Razvoj rudarstva i industrije autori

ukazuju na injenicu da grad Tuzlu po dolasku austrougarske uprave 1878.
godine zahvataju snani procesi industrijalizacije i modernizacije. U tom
periodu u gradu se razvija snana industrija zasnovana na bazi eksploatacije i
prerade soli, otvaraju se prvi industrijski pogoni, grade se putevi, rudarski i
tvorniki kompleksi, radnika naselja i drugi urbani sadraji, pa se moe
zakljuiti da grad Tuzla po svojim morfolokim i funkcionalnim elementima
lii na tadanji moderni evropski industrijski grad.
U etvrtom dijelu Moderni evropski industrijski grad ukazano je da
grad Tuzla pod snanim uticajem industrije i saobraaja doivljava veliku
preobrazbu u svom prostornom razvoju i morfostrukturi. Naime, na prelazu
iz 19. u 20. stoljee grad Tuzla dobija nove urbane sadraje: tvornice,
industrijsku zonu, radnika naselja, stambene blokove, poslovno sredite,
javne graevine, eljezniku stanicu sa prateim sadrajima i sl.
289

U petom dijelu Rudarsko-industrijsko sredite Bosne i Hercegovine

konstatovano je da je grad Tuzla zahvaljujui sveukupnom razvoju rudarstva
i bazne industrije postao tipian primjer jednog modernog evropskog
industrijskog grada, te rudarsko-industrijsko sredite Bosne i Hercegovine.
U maju 2013. godine objavljen je zbornik radova sa navedenog naunog
skupa.
Ovaj zbornik e omoguiti da se ira javnost upozna sa pojedinim
bosanskohercegovakim gradovima u procesu politike modernizacije od
1850. do 1950. godine, koji su naalost nedovoljno istraeni i ostali na
marginama naunog poznavanja urbanog razvoja bosanskohercegovakih
gradova.

290

Doc. dr. sc. Semir AHMEDBEGOVI

NAUNI SKUP EDUKACIJA IZ TURIZMA I ZATITE
IVOTNE SREDINE KAO PREDUVJET TURISTIKOG,
REGIONALNOG I PROSTORNOG PLANIRANJA
Povodom obiljeavanja 60 godina rada Odsjeka za geografiju,
Prirodno-matematikog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, te 65 godina
djelovanja Geografskog drutva Bosne i Hercegovine, u Konjicu je od 30.06
01.07.2011. godine, u hotelu Garden city , odran Meunarodni nauni
skup Edukacija iz turizma i zatite ivotne sredine kao preduvjet turistikog,
regionalnog i prostornog planiranja
U radu naunog skupa uee su uzeli turistiki radnici i naunici iz
zemlje i regije, te je skup imao internacionalni karakter. Radni dio skupa
obuhvatio je nauna izlaganja i poster-prezentacije sa temama koje su
tretirale turistiku djelatnost i savremene trendove aplikativne geografije u
funkciji ove djelatnosti.
U okviru programa rada Naunog skupa prezentirano je trideset i pet
strunih i naunih radova, od kojih su dva tretirala turizam i turistike
potencijale podruja Tuzlanskog kantona. To su radovi Turistiki
potencijali planine Konjuh, autora mr. sc. Rusmira Djedovia i mr. sc.
Semira Ahmetbegovia, te Rudarski i eljezniki turizam perspektiva
razvoja opine Banovii, autora dr. sc. Mevlide Operte i Devada Hodia.
Svi radovi sa navedenog skupa su objavljeni u Zborniku radova ovog
Naunog skupa.
Radom Turistiki potencijali planine Konjuh autori mr. sc. Rusmir
Djedovi i mr. sc. Semir Ahmetbegovi u kratkim crtama prezentiraju bogato
prirodno i kulturno-historijsko naslijee, navedenog podruja, te daju prikaz
iskoritenosti navedenog. Autori su u radu konstatirali da, iako je ova planina
i danas prepoznatljiva i iskoritena kao turistiko-rekreativni kompleks,
prema svojim prirodnim i kulturno-historijskim bogatstvima i kapacitetima
prua daleko vie. Autori istiu potrebu daljeg istraivanja ovog prostora,
posebno zbog injenice da je dio ove planine proglaen zatienim pejzaom
"Konjuh".
291

Rad Rudarski i eljezniki turizam perspektiva razvoja opine

Banovii, autora dr. sc. Mevlide Operte i Devada Hodia govori o
turistikim kapacitetima opine Banovii, te o mogunostima razvoja
turistike djelatnosti zasnovanim na nekim specifinim oblicima turistike
ponude. U radu je prezentirana ideja iskoritavanja tradicije rudarenja i
koritenja parne maine na ovim prostorima. Autori su konkretno predstavili
turistiki projekat Banoviki voz iro, te dali prijedloge proirenja
navedenog projekta. Prezentirana je mogunost izgradnje uskotrane
turistike pruge sa dvije varijante, od Banovia do turistikog naselja
Makovac i od Makovca do Zlae, sjeverni obronci Konjuha. Autori
ukazuju na injenicu da su uzani kolosijeci rijetkost u svijetu i da su
uglavnom zadrani kao turistika atrakcija. Realizacijom ovog projekta
Banovii bi mogli postati interesantna turistika destinacija ljubitelja parnih
maina kako iz Europe tako i svijeta.
Navedeni radovi na ovom naunom skupu su zasigurno dali doprinos
boljem poznavanju i afirmaciji prirodnog, kulturno-historijskog i
industrijskog naslijea Tuzlanskog kantona. Posebno njegovo korienje u
turizmu.

292

Mr. sc. Almira BEIROVI

NAUNI SKUP
KULTURNO-ISTORIJSKO NASLIJEE SREBRENICE KROZ
VIJEKOVE
U Srebrenici je 26. oktobra 2011. godine odran nauni simpozij pod
nazivom Kulturno-istorisko naslijee Srebrenice kroz vijekove.
Organizator naunog simpozija bio je Arheoloki muzej Rimski
municipium Skelani - Srebrenica. Realizaciju naunog simpozija pomoglo
je Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske i Ministarstvo nauke i
tehnologije Republike Srpske.
Na skupu svoje radove izlagalo je 19 naunika, magistara, doktora
nauka iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Belgije.
Dragi Glii, direktor JU Arheoloki muzej Rimski municipium
Skelani Srebrenica, na skupu se obratio uvodnim referatom na temu
Traktat o istoriji.
mr. Mirko Babi je na naunom skupu referirao na temu Probna
arheoloka iskopavanja tri lokaliteta na prostoru Istonog Osata.
Tanja Tulekovi, kustos-arheolog u JU Spomen podruje Donja
Gradina referisala je na temu Praetorium et Domavia.
doc. Milun Garevi, referisao je na temu Tehnologija rimskih podnih
mozaika.
Mirjana Garevi, restaurator, na skupu se obratila referatom na temu
Rimski podni mozaici u Hrvatskoj od 1. do 3. stoljea.
Silvana obanom, Povjerenstvo za ouvanje nacionalnih spomenika BiH,
je na naunom skupu referisala na temu Skelani u rimskom periodu,
istraivanja i dosadanja zatita.
Andrew Lawler BA (Hons) Cantab MA, posdiplomac u Raymond
Lemaire meunarodnom centru za ouvanje, referisao je na temu
Rimski mozaici u Skelanima, optina Srebrenica: otvaranje razgovora o
ouvanju.
Sead Jahi, prof., Senad ozi, prof., na skupu se obratio referatom na
temu Nekropole steaka na podruju optine Srebrenica i mogunost
njihove valorizacije u turizmu.

293

dr. ore Jankovi, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu,

referisao je na temu Stanovnitvo Podrinja 3-4. stoljea u svetlu nalaza
grnarije iz Skelana.
mr. Liljana Mandi, Narodni muzej Uice, referisala je na temu Antika
nalazita i nalazi u Bajinoj Bati i okolini.
Ratko R. Markovi Rianin, Narodna biblioteja Srbije-Beograd, je na
naunom skupu referisao na temu Nauni aspekti kulturno istorijskog
naslea Srebrenice kroz vijekove.
Miroslav Nikanovi, Etnografski institut SANU, Beograd, referisao je
na temu Tradicionalna kultura iz Srebrenice i okoline u etnolokoj
literaturi.
prof. dr. sc. Adib ozi, skupu se predstavio temom Srebrenike
damije i imamska familija ozi.
protojerej eljko Teofilovi, referisao je na temu Srebrenica u vrijeme
srpskih despota
dr. sc. Edin Mutapi, docent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli,
skupu se obratio na temu Upravno-pravni poloaj Srebrenice u
srednjem vijeku.
Radomir Pavlovi, referisao je na temu Srebrenica u srednjem vijeku.
mr. sc. Rusmir Djedovi, Senad Begovi, prof., Zavod za zatitu i
koritenje kulturno-historijskog
i prirodnog naslijea Tuzlanskog
kantona, skupu su se obratili referatom na temu Urbani razvoj grada
Srebrenice u osmanskom periodu sa osvrtom na ulogu vakufa.
Dragia Milosavljavi, referisao je na temu Fenomen osaanskog
graditeljstva; znaajnije sakralne i svetovne graevine
Dragi Jovanovi, prof. geografije, referisao je na temu Osat ime,
granice i veliina.
mr. Milan Jovanovi, predstavio se referatom na temu Andri i
Srebrenica.

Meu izlagaima naunog skupa posebno je potrebno istaknuti zajedniki

rad mr. sc. Rusmira Djedovia i Senada Begovia, prof., uposlenika Zavoda
za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog
kantona, na temu Urbani razvoj grada Srebrenice u osmanskom periodu sa
osvrtom na ulogu vakufa.
Naselje Srebrenica ima veoma dug i sloen urbani razvoj i kroz svoju
dugu povijest, od srednjeg vijeka pa do danas, predstavljalo je veoma vano
politiko, ekonomsko i strateko sredite Podrinja. Naalost, urbani razvoj
Srebrenice nije detaljnije istraivan, naroito kada je upitanju osmanski
period.
U ovom radu autori su sistematski istraili osnovne faze urbanogeografskog razvoja grada Srebrenice u osmanskom periodu, tj. od sredine
294

15. pa do kraja 19. stoljea, koje su posljedica odreenih historijskih

okolnosti.
Osim abstrakta i zakljuka, rad sadri pet dijelova i to:
Stradanje u drugoj polovini 15. stoljea;
Oporavak do kraja 16. stoljea;
Zlatno doba (17. stoljee);
Stradanja 17/18. stoljee i
Oporavak 18. i 19. stoljee.
Autori rada su konstatovali da je grad Srebrenica krajem osmanskog perioda
u svojoj urbano- geografskoj strukturi imao preko deset teriotorijalnoprostornih elemenata, a koji su produkt dotadanjeg historijskog i urbanog
razvoja. Te teritorijalno-prostorne elemente inili su: dvije utvrde, arija,
deset mahala i vei javni prostori.
Takoer, u radu autori su ukazali na znaaj i vanost vakufa u
urbanom razvoju grada Srebrenice, zadnjih nekolilko stoljea. Prema rijeima
autora u Srebrenici je postojalo vie od dvadeset vakufa koji su obuhvatali
razliite urbane sadraje: kole, javna zemljita, damije, stambene objekte i
sl.
Nauni radovi izlagani na naunom skupu obuhvataju kulturnoistorijsko naslee Srebrenice kroz razliite periode rimski, sredni vijek,
osmanlijski period, austrougarski period, pa sve do dana Ive Andria koji je i
sam jedno vrijeme boravio u Srebrenici kada su nastale njegove pripovijetke
Put Alije erzeleza i Osaani.

295

Svi ovi radovi obuhvataju jedan iroki spektar istorijskih podataka

koji su sabrani u Zbornik radova, objavljen 2012. godine, iji je izdava Javna
Ustanova Arheoloki muzej Rimski Municipium Skelani Srebrenica.
Na kraju, umjesto zakljuka, citirat u rijei Dragia Gluia sadranih
u uvodu ovog zbornika: Kulturno nasljee, bogatstvo i arolikost naroda
koji su ivjeli na ovom prostoru, kao i preci naroda koji sada ive ostavili su
dubok trag u istoriji. To je jedno svojevrsno bogatstvo pored svih drugih
prirodnih bogatstava kojim Srebrenica obiluje.
Ovaj zbornik e omoguiti da se ira javnost i budua pokoljenja
upoznaju o bogatim arheolokim i drugim kulturno-istorijskim nasljeem
Skelana, Osata i Srebrenice u cjelini, zbog toga zbornik svima toplo
preporuujem.

296