Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
Izvor: Metapedia
Sadraj
1 A. OBENITO
o 1.1 UPUTBENA PRIPOMENA:
2 TEMELJNA NAELA KORIENSKOGA PRAVOPISA
o 2.1 (C) Koriensko pisanje
3 (D) PISANJE OSOBNIH I MJESTNIH IMENA
4 (E) ODSTUPI OD KORIENSKOGA PISANJA
5 (F) KADA PISATI "IE" "JE" "IJE"
6 (G) DODATNA OBJASNITBA:
7 (F) ZAGLAVAK:
8 Izvorni citati
9 Literatura
10 Poveznice
11 Reference
A. OBENITO
Pravopis je skup propisa o nainu pisanja. Pravopis propisuje, kako to i
njegovo ime kae, kako se riei piu, a ne kako se izgovaraju, odnosno
itaju. U nas danas poznajemo dva pravopisa:
UPUTBENA PRIPOMENA:
Valja znati da je nemogue pisati kano to se govori, ter itati kako je
napisano. Jerbo, govor je zvuna stvarnost, a pisanje znakovna, na svoj
nain slikovna, pokretna (mehanika). Prema tome jedna se vrsta znakova
ne moe pretoiti u drugu, a ipak pisati se mora - onako kako se moe. K
tomu rie je dio reenice, nije dakle samostalna, stoga je podreena
izgovornim mogunostima i zakonima. Govorenje je popraeno modulacijom
(dizanjem i sputanjem) glasa /intonation/, njegovom jakosti /pitch/,
prekidima /interuptions/, stankama /pauses/, pokretima tijela iliti gestama
/gestures/, mimikom /mimicking/, a pisana je reenica - gola (bezglasna
slika). Ako, pak, u pisanju nije zastupljena znanstvenost - upadamo u
nerazumljivost. Da su se vukovci u Hrvatskoj drali Vukove t.j. Adelungove
zasade koju je Vuk prodavao pod svoju, pisali bi: "bracki, brocki, govecki.
gracki, hrvacki, narocki, vecki" - ali nisu. Ipak su pisali: bratski, brodski,
hrvatski govedski, i t.d. Jo su mnogo vee promjene u reenicama, jer pri
izgovoru susjedne riei djeluju jedna na drugu. PRIMJERICE: tako piemo:
"brod plovi, kod kue, pu klizi, bez puke, bob trune, niz krov, s bratom, s
ovjekom, k banu, brat bjei, snop gori, plot zelen", a izgovaramo [brotplovi,
kotkue, puklizi, bespuke, boptrune, niskrov, zbratom, ovjekom, gbanu,
bradbjei, snobgori, plodzelen]. Kako vidimo, meurjene veze piemo
korienski, jerbo se glasovne promjene koje nastaju meu rieima u
govornome nizu ne odraavaju u pismu, t.j. pojedine riei piemo kao da tih
promjena u govoru nema. Pisanje kako se riei izgovaraju stvara zbrku. Oni
to stoje iza Adelungove, odnosno novopeene Karadieve zasade, naprosto
nemaju pojma o jeziku .
suglasnici "d" i "t" gube izmeu drugih suglasnika kada su ispred njih
suglasnici: z, s, ili , a iza njih: b, k, l, lj, m, n, ili nj; dok u
hrvatskom korienskom pravopisu toga pravila nema, jerbo "t" i "d"
ostaju gdje im je po korienu riei mjesto, a po Vuku: -bolesnik =
hrv."bolestnik < bolest.
a) prema imenici "dolazak > (Gjd.- 2.pad.) dolazka; listak > listka; redak >
redka; sudac > sudca; vrabac > vrabca; driebac > driebca", i t.d. b) prema
mukom rodu pridjeva piemo i enski rod; PRIMJERICE: "gladak > (enski
rod) gladka; teak > teka, astan > astna", i t.d.; UPUTBENA PRIPOMENA:
I izvedenice od spomenutih i slinih riei prema tome (v.toku 3.) zadravaju
korienske i osnovne samoglasnike, te piemo: "vrabev, vrabji, kobev,
hrbtenica, hrbtenini, hrbtenjaa, zubanik, gladalica, gladalo, gladati,
eludani, mladev, bogev, listnat, astniji, astnik, bolestnica, mastnoa,
plitina, oteati, nudniji, dadnjak, otev, otevina", i t.d.
3./ Mjesto "poslie, prie" kako neki i danas piu, moemo pisati i:
"poslije, prije".
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
NAPUTAK 1.: Tamo gdje smo dosada prema dugom "jatu" po Vukovu
zvunom pisali troslovno "ije", po hrvatskom piemo dvoslovno "ie", a
gdje smo prema kratkom "jatu" pisali "je" ostaje "je"i u hrvatskom
o
o
(F) ZAGLAVAK:
Izvorni citati
____________________________________________________
Literatura
Poveznice
Hrvatski jezik
Koriensko pisanje
Svima koji vole hrvatski
Poviest hrvatskog jezika
Korienske filoloke kole
Izvornohrvatski pravopisi
Izvornohrvatski knjievnici
Londonac: kolski pravopis
Izvornohrvatski (starohrvatski)
Jugobalkanski povratni Vukopis
Jugojezina rekonkvista po Vuku