Jovica Martinović - Kotorske Listine

KOTORSKE LISTINE (1)
Jovica Martinovi
In the next several issues of the journal, we will publish a selection
of documents which were written in Kotor or are in some connection to
this important town of our medieval history, prepared by Jovan
Martinovi whose goal was to get a better insight of this towns rich
history. We will published the authentic documents in Montenegrin
translation with comments. The first will be a charter of the Bishop of
Kotor Urzacije of 1124 by which the Church donated some of its land
to the Prevlaka of Tivat.
Obino se uzima da se najstariji pomen grada Kotora u srednjem vijeku pod imenom Dekadaron nalazi u djelu Kosmografija Anonima iz Ravene koje je nastalo oko 680. godine, mada
se pretpostavlja da su episkopi Kotora Paulus i Rosa (ili Risna)
Julijan pomenuti jo u aktima IV Ekumenskog koncila u Halkedonu iz 452. godine, te da je kotorski episkop Viktor moda bio
uesnik I crkvenog sabora u Saloni 630. godine. Vizantijski carpisac Konstantin Porfirogenet je u svom djelu De administrando imperio, nastalom sredinom X vijeka sa podacima koji
se odnose na IX vijek, donio jedan vrlo poetian opis Kotora, u
kome su relikvije i crkva sv. Tripuna. Grad se isto tako pominje
u nekoliko papskih bula tokom perioda od VIII do XI vijeka,
kada je njegova episkopija bila naizmjenino podvrgavana
arhiepiskopijama Dubrovnika ili Bara, da bi u XII vijeku postala sufragan arhiepiskopije u gradu Bariju u Italiji i to ostala sve
do prve polovine XIX vijeka.
www. maticacrnogorska.me
MATICA, zima 2010.
279
Jovica Martinovi
Meutim, sve te isprave i spisi sa pomenom grada Kotora

nastale su u stranim skriptorijima, dok je najstarija sauvana
listina koja se odnosi na ovaj grad i koju je svojom rukom napisao kotorski episkop Urzacije, nastala u Kotoru 1124. godine.
Radi se o darovnici kojom crkva poklanja optini neku svoju
zemlju na tivatskoj Prevlaci ili Tumbi sv. Arhangela, najvjerovatnije za poetak gradnje nove katedralne crkve posveene
gradskom patronu sv. Tripunu umjesto stare episkopske bazilike
iz VI vijeka, posveene sv. Mariji. Nova Katedrala je sveano
osveena 19. juna 1166. godine, a ispravu o posveenju njenih
oltara napisao je takoe kotorski biskup Majo (Malon). injenica da su ove isprave napisali gradski episkopi, dobri poznavaoci latinskog jezika, mogla bi znaiti da kancelarija gradskog
notarijata jo uvijek nije bila uspostavljena.
Ni u sljedeih nekoliko kotorskih isprava XII vijeka, sauvanih
ili u kasnijim prepisima ili u tampanim kodeksima, nigdje nije
navedeno ime notara, javnog slubenika gradske uprave koji je
morao da dobro poznaje kako latinski jezik tako i onaj mijeani
romansko-slovenski dijalekt kakvim se u to doba govorilo u
Kotoru. Notar je bio duan da svodi u javni oblik i ispisuje razne
vrste isprava te da ih u skraenom obliku upisuje u posebne sveice notarske kancelarije.
Tek je na samom poetku XIII vijeka, tanije 1200. godine, na
jednoj kotorskoj ispravi, odluci gradskog Velikog vijea koje je
zajedno sa knezom upravljalo gradom, zabiljeeno najstarije
sauvano ime notara Vijea, prezbitera Junija, takoe svetenika latiniste. Prezbitera Junija u zvanju notara zamjenjuje opet
jedan svjetenik, arhiprezbiter Miha Pakov, pa zatim due vremena akon Miha Giga koji se potpisuje kao optinski notar, a
nakon njega prezbiter Tripun Petrov, najvjerovatnije sve domai svjetenici. Tek se 1289. godine pojavljuje kao zakleti notar
jedan stranac, magistar Toma iz grada Fermo u Italiji, za koga
se pretpostavlja da je istovremeno bio i prvi nastavnik upravo
tada formirane kotorske Gramatikalne kole, tipine srednje280
MATICA, zima 2010.
Kotorske listine
vjekovne obrazovne institucije u kojoj su se izuavale nauke trivijuma (gramatika, retorika i metafizika) ili kvadrivijuma (aritmetika, geometrija, astronomija i muzika). Poetkom XIV vijeka
magistra Tomu je u zvanju notara zamijenio opet jedan domai
ovjek, Petar Vitin, koji je sve do svoje smrti 1330. godine esto
radio zajedno sa svojim sinom, klerikom Markom Petra Vitinom.
Kasniji notari u Kotoru su bili uglavnom Italijani i to Filip
Matejev iz Osima, zatim Petar Jakovov Savinjano iz Milana, te
konano entile entelucija Matejeva, takoe iz Osima. Oni su
svi poznati po unescima iz prve dvije sauvane knjige kotorske
notarske kancelarije koje pokrivaju period od 1326. do 1337.
godine, a koje je pod naslovom Monumenta catharensia priredio za tampu, preveo i snabdio regestima nekadanji profesor
kotorske Vie gimnazije Antun Mayer. Poslije dugog hijatusa od
1337. do 1395. godine, za koji period nisu sauvane notarske
knjige, one se dalje vode vrlo uredno sve do kraja skoro etvorovjekovne mletake vladavine nad Kotorom, do 1797. godine, i
predstavljaju nepresuno vrelo podataka o svim sutinskim
aspektima ivota ove razvijene komune.
S druge strane, sauvano je relativno malo originalnih isprava pisanih u Kotoru, ve je najvei dio zabiljeen u kasnijim prepisima ili pak u tampanim zbornicima iz XVIII ili XIX-XX vijeka, meu kojima se mora istai kompendijum isusovca Daniele
Farlatia Illyricum sacrum sa samog poetka XIX vijeka, zatim
Codex diplomaticus regni Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae
Ivana Kukuljevia Sakcinskog iz druge polovine XIX vijeka, te
isti takav Codex Tadije Smiiklasa sa poetaka XX vijeka, dok
je u najnovije vrijeme pokuaj kodifikacije svih latinskih isprava Crne Gore uradio Vojislav D. Nikevi u vietomnoj publikaciji Monumenta Montenegrina.
Svi navedeni ali i mnogi drugi kodeksi su koriteni za pripremu ovoga zbornika isprava pisanih u Kotoru ili vezanih za ovaj
znaajni grad naeg srednjevjekovlja, kako bi se to bolje oslikala njegova bogata i duga istorija.
MATICA, zima 2010.
281
Jovica Martinovi
1. 1124. godine:
Darovnica poluostrva Prevlake crkvi Sv. Tripuna
Isprava nije sauvana u originalu, ve je svi autori prenose iz
Farlatija.
Dokument je djelimino itan sa kserografije teksta iz starog
pontifikala katedrale Sv. Tripuna u Kotoru, koji se sada nalazi u
Sankt Peterburgu u Rusiji, a koju smo dobili ljubaznou dr
Duana Sindika iz Istorijskog instituta Srpske akademije nauka
i umetnosti u Beogradu.
Smiiklas, Codex, II, str. 38, br. dok. 37;
Farlati, Illyr. sacr. VI, p. 433;
Wenzel, Cod. Arpadianus VI. 81.
Kukuljevi, Codex, II, 25 6.
In no(m)i(n)e pat(ri) et filii et sp(iritu)s s(an)c(t)i am(en).
An(no) MCXXIIII. Ego Ursacius ep(iscopu)s una cu(m) Mele
p(ri)ore et nobilyb(us) Catar(ensibus), in p(ri)mis Bucin(as)
catapan(us) 1, Georgi(us) de Gurhana, Euaici(us) Bollia de Groni
Crosi, Vita Dabrazze, Tryfon de Domana, Ursacius de Visao,
Symeon Pauly, Vitalis de Grasana Derza, Sergius de Buda,
Mycha de Belez, Gayslaus Derze, Baliazza, bis et semel
co(n)silarii pulsauim(us) ca(m)pana(m) ......................................
......................................................................................................
.....................................................donam(us) tumba(m) s(an)c(t)i
A(rcha)ng(e)li ad eccl(esi)a(m) s(an)c(t)i Tryfoni(s), uidelice(t)
a Uaice usq(ue) ad lit(us) maris et a litore maris usq(ue) a Uaice
montis et ibide(m) i(n) co(n)uentu(m) in a(n)roganae seniore(s)
et ............................Si aliq(ui)s esset heres i(n) eade(m) tumba.
1 U vrijeme vladavine dinastije Komnena u Vizantiji (1081 1185), svi
guverneri tema (oblasti) nosili su titulu dux, dok su njihovi pomonici nosili titulu catepanus. Uporedi: Ostrogorski Georgije, Istorija Vizantije,
Beograd, 1968, str. 347.
282
MATICA, zima 2010.
Kotorske listine
Qui om(ne)s unanimiter testif(icamus) /......?/. Q(uonia)m nulla

humana p(er)sona habet aliqua(m)hereditate(m) i(n) eade(m)
tumba, extra quatuor u(e)l qu(in)q(ue) perso(ne) que sunt a parte
s(an)c(t)i Vincentii. Et hanc n(ost)ra(m) donatione(m) si
aliq(ui)s rumpere te(m)ptauerit u(e)l calu(m)pnia(m) fecerit, ex
parte D(e)i o(m)nip(otenti)s et Beate Marie se(m)p(er) virgini(s)
et o(mn)i(u)m s(anc)tor(um) excom(m)unicetur et cum
co(n)de(m)pnatis co(n)de(m)pnent(ur) et ex parte n(ost)ra
qua(m)uis peccatore(s) conf(i)rmat et in secundo aduentu no(n)
appareant. Et sicu(t) luminaria que a uento exstingunt(ur), extiguant(ur). Ego au(tem) p(re)fat(us) Ursacius ep(iscopu)s per
uoluntat(em) o(mn)iu(m) nobiliu(m) et auct(oritate) com(m)uni
p(ro)p(r)ia manu scripsi.
P r e v o d:
U ime oca i sina i svetoga duha, amen. Godina 1124. Ja,
Urzacije episkop zajedno sa Melom priorom i plemiima
Kotora, meu prvima Bucinasom katapanom, Georgijem od
Gruhana, Evaicijem Bolica od Groni Krosi, Vitom Dabracom,
Trifonom Domanjinim, Urzacijem Visao, Simeonom Pavlovim,
Vitalisom od Grasane Dersa, Sergijem Buda, Mihom Belecom,
Gajslavom Dersa, Baliacom, dva i jedan puta vijenicima, zazvonili smo zvonom ......................................................................
......................................................................................................
......................................................dajemo Tumbu Sv. Arhangela
crkvi Sv. Tripuna i to od Vaice do obale mora i od obale mora do
Vaice brda2. I na istom mjestu u samostanu od neumoljivih stareina i ............. i ako bi iko bio nasljednik u ovoj Tumbi, koju
svi slono svjedoimo ........... budui da nijedna ljudska osoba
nema nikakvo nasljedstvo na ovoj Tumbi, osim etiri ili pet
2 Mogue je da se radi o lokalitetu Vjee (Veje) brdo u blizini Plavde, izvo-
ra i brda iznad Lepetana.

MATICA, zima 2010.
283
Jovica Martinovi
osoba, koji su sa strane Sv. Vincencija. A ako ovu nau darovnicu neko nastoji oboriti ili uini osporavanje, od strane svemogueg Boga i blaene Marije, uvijek Djevice, i svih svetaca neka
bude izopen i kao osuenik osuen, a sa strane nas, premda grijenih svakako kao grijenik potvren. A kod drugog dolaska 3
neka se pokae. I kao svijee, to se na vjetru gase, neka se
ugasi. Ja, pak, reeni Urzacije episkop, po volji svih plemia i
ovlatenju optine, svojom rukom napisah.
Oteenja teksta oznaena takicama prenesena su iz prepisa
u pontifikalu.
U tekstu se, osim biskupa Urzacija i priora (kneza) Mele
pominje neka vrsta vijea od dvanaest plemia, meu kojima
figurira katapan, dakle, pomonik upravitelja vizantijske teme,
po imenu Bucinas. Od ostalih plemia najmanje trojica nose
slavenska imena: Vita, Vitalis, Gojslav, dok je repertoar prezimena ili patronimika takoe razliit, a meu njima se razaznaju
slavenski korijeni kao: Dabraa, Domanja, Dersa (kasniji
dubrovai Drii) i slino. Od geografskih lokaliteta pominje se
samo mjesto Vaice, za koga se ne moe ustanoviti tana pozicija, a od crkava Sv. Vincencije, ija ubikacija nije mogua, zatim
Sv. Tripun i Tumba (Prevlaka) Sv. Arhangela Mihaila 4.
Osnovna intencija darovnice bila je stvaranje prihoda za gradnju nove katedrale, koja je sveano osveena 19. juna 1166.
godine.
3 Sudnji dan.
4 Boi Ivan, Prevlaka Tumba, Zbornik Filozofskog fakulteta, knj. VII-1,
Beograd, 1963.
284
MATICA, zima 2010.
Kotorske listine
2. 1166, 19. juna:

Posveta novih oltara katedrale Sv. Tripuna u Kotoru
Original na maloj pergameni, na nekim mjestima ispravljen,
nalazi se u arhivu jugoslavenske akademije u Zagrebu (sada:
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu), to nam
nije bilo dostupno, ve je itano sa fotografije u Istorijskom
arhivu u Kotoru.
Farlati, Illyr. Sacr., VI, p. 433;
Wemzel, Cod. Arpadianus VI. 107;
Kukuljevi, Codex, II, 73.
Ego Malo ep(i)s(copus) declaro, quod duodecimo anno mei
episcopat(us) cu(m) co(n)fr(atr)ib(us) n(ost)ris epis(copis):
Lazaro Albanensi, et cu(m) Martino Drivastensi, et cu(m)
Ioh(ann)e ep(iscop)o Dulcinensi, sacravim(us) eccl(esi)am
s(an)c(t)i Tryphonis n(ost)ri ep(iscop)at(us), adiunctis
abb(at)ib(us): Michahele abb(at)e 5 sancti Johannis, et cu(m) Petro
abb(at)e 6 s(an)c(t)or(um) Sergii et Bachi et Joh(ann)e abb(at)e
s(an)c(t)i Saluatoris Antibarensis, et Petro abb(at)e s(an)c(t)i
Michahelis Catarensis et Triphone abb(at)e s(an)c(t)e Marie
Buduensis, et Petro abb(at)e s(an)c(t)i Petri, et Joh(ann)e abb(at)e
s(an)c(t)i Georgii, et Georgio abb(at)e s(an)c(t)i Salvatoris
Arbanensis, cum trib(us) altarib(us) quor(um) mediu(m) sacraui
ego Maio ad honore(m) s(a)n(c)ti Triphonis et s(an)c(t)or(um)
mar(ti)r(um) Primi et Feliciani; aliud altare a sinistro latere
sacrauit Lazar(us) ep(iscopu)s arbanensis ad honore(m) beate
Marie s(an)c(to)r(um)q(ue) i(n)nocent(i)u(m) n(ost)ra c(on)cessione et voluntate; a dextro videlicet latere sacrauit altare(m)
Joh(ann)es ep(iscopu)s dul(cinensis) n(ostr)a co(n)cessione et
voluntate ad honore(m) s(an)c(t)or(um) ap(osto)lor(um) et
s(an)c(t)or(um) mar(ty)r(um) Joh(ann)is et Pauli.
5 Prema Smiiklasu, iznad linije istom rukom dodato: archimandrita.
6 Prema Smiiklasu: isto tako
MATICA, zima 2010.
285
Jovica Martinovi
Anno i(n)car(nationis) d(omi)ni n(ost)ri IHU XPI mil(lesimo)

C.LXVI, i(n)dic(tione) XIII 7, t(er)ciadecima cal(enda)s iulii, i(n)
sede ap(osto)lica residente papa Alexandro, imperante piissimo et
se(m)p(er) triumphatore Hemanuhele, duce existente Dalmacie
atq(ue) Dioclie kyr Izanacio, q(ui) i(n) eade(m) dedicacio(ne) sua
gratuita voluntate et benignitate affuit, p(ri)ore Vita existente in
Cataro, Petrus Soacensis elec(tus) i(n)t(er)fuit, et Andreas p(ri)or
arbanensis, cum toto populo civitatis.
P r e v o d:
Ja, Malo episkop objavljujem, da dvanaeste godine moga
episkopata, sa naom sabraom episkopima: Lazarem
Albanskim, Martinom Drivastskim i Ivanom episkopom
Ulcinjskim, osvetismo crkvu Sv. Tripuna naeg episkopata, uz
pomo opata: Mihaila, opata (arhimandrita) Sv. Ivana, i sa
Petrom opatom (arhimandritom) Sv. Sergija i Baha (na Bojani)
i Ivanom, opatom Sv. Spasa Barskog, i Petrom opatom Sv.
Mihaela Kotorskog, i Tripunom, opatom Sv. Marije Budvanske,
i Petrom opatom Sv. Petra 8 i Ivanom opatom Sv. Georgija 9, i
Georgijem opatom Sv. Spasa Albanskog, sa tri oltara od kojih
srednji posvetih ja, Majo, u ast Sv. Tripuna i svetih muenika
Prima i Felicijana, drugi oltar na lijevoj strani posveti Lazar episkop Albanski u ast blaene Marije i nevine djeice, po naem
doputenju i elji; a desni naime oltar posveti Ivan episkop
Ulcinjski, po naem doputenju i elji, u ast Sv. Apostola i Sv.
Muenika Ivana i Pavla.
7 Prema Smiiklasu: Indikcija krivnjom notara pogrjena, mora biti XIIII.
8 Moda, stare benediktinske opatije Sv. Petra u koritu potoka uranj, koju
je istraivao: Mijovi Pavle, Acruvium, Decatera, Kotor u svetlu novih arheolokih otkria, Starinar NS, XIII-XIV, Beograd, 1960, str. 39-47.
9 Moda na otoiu Sv. ora (Jurja) pred Perastom.
286
MATICA, zima 2010.
Kotorske listine
Godine od utjelovljenja Gospoda naeg Isusa Hrista 1166,

indikcije XIV, trinaestog dana kalendi jula (19. juna), na apostolskoj stolici vladajueg pape Aleksandra 10, dok je vladao
poboni i uvijek pobjednik Emanuel 11, dok je duks 12
Dalmacije i Dioklije bio kir Izanak, koji je ovom posveenju po
svojoj ljubaznoj volji i dobrodunosti prisustvovao, dok je u
Kotoru bio prior (knez) Vita, a Petar Svaki bio izabran i Andrija
prior Albanski, sa itavim narodom grada.
(Preveo takoe i: Miloevi don Antun, Srednjevjekovne latinske povelje i bule, I, Istorijski zapisi, knj. III, sv. 1-2, Cetinje,
1949, str. 68).
Ova isprava prua obilje podataka, ne samo o inu samog
posveenja katedralne crkve Sv. Tripuna, najstarije u cjelini
sauvane episkopalne crkve na istonoj obali Jadrana, ve i o
strukturi gradskog drutva, podijeljenog na plemie (nobiles) i
puane (populus), kao i preciznu dataciju (i pored greke u vezi
oznaavanja indikcije), poto se navode papa Aleksandar III i
vizantijski car Emanuel Komnen, kao i upravnik (dux) teme
Dalmacije i Dioklije, kir Izanacije, dok se od gradskih magistrata pominje knez (prior) Vita, o kome e biti vie rijei kasnije. Posebno su znaajni podaci o strukturi visokih crkvenih prelata, meu kojima poasno mjesto zauzima kotorski biskup
Majo, koji uz albanskog biskupa Lazara i ulcinjskog biskupa
Ivana vri osveenje tri oltara u Katedrali, dok tom sveanom
inu prisustvuje i drivastski biskup Martin. Istovremeno su tu i
opati (abbas, archimandrita) brojnih benediktinskih samostana
ili crkava, kao naprimjer: Mihael, opat samostana (?) Sv. Ivana
10 Papa Aleksandar III (1159 1185. godine).

11 Vizantijski car Emanuel Komnen (1143 1180. godine).
12 Vidi listinu broj 1 i biljeku 1.
MATICA, zima 2010.
287
nepoznate lokacije, zatim Petar, opat samostana Sv. Sergija i

Baha (na Bojani) onda Ivan, opat crkve Sv. Spasa u Baru, pa
Petar, opat nedavno otkrivene benediktinske crkve Sv. Mihaela
u Kotoru, te dalje Tripun, opat takoe nedavno otkrivene ranohrianske bazilike i kasnije benediktinske opatije Sv. Marije u
Budvi, tano datirane natpisom iz 840. godine, zatim Petar, opat
crkve i samostana Sv. Petra, najvjerovatnije u kotorskom predgrau uranj, pa Ivan, najvjerovatnije opat benediktinske opatije na otoiu Sv. Georgija pred Perastom, te konano Georgije,
opat crkve Sv. Spasa u Albaniji, nepoznate tane lokacije.
Veoma je karakteristino da se uz uobiajeni latinski izraz
abbas upotrebljava i odgovarajui grki izraz archimandrita za starjeinu benediktinskog samostana, to ukazuje na vrlo
jak i prisutan vizantijski uticaj.
288
MATICA, zima 2010.
arhiv

Jovan J. Martinovi
In the second part of the selection of documents from the medieval
Kotor we are publishing: a treaty on peace between Omi and Kotor; a contract between Dubrovnik and Kotor on commissionership and the need
for having valid documents; decree on the internal trade in Kotor under
the rule of the Nemanji dynasty; gift of the empress Constantis to the
people of Kotor; decision on securities; typical introduction in documents
from the end of the 12th century; decree of the city council on the management of public affairs; a document on relations between the clergy and
the city government; gift of the bishop Bovalis; provision on composing
documents; inscription of a new church from the 13th century; decision
on the obligation of shipping companies to give contributions to the bishop and a ban on dealing with St. George Monastery in front of Perast.
3. 1167. godine:
Ugovor o miru izmeu Omiana i Kotorana
Ova isprava je ustvari najstariji dokument o pomorstvu Kotora,
koji je kasnije gotovo cjelokupnu svoju ekonomiju i egzistenciju
temeljio na pomorskoj i prekomorskoj trgovini i privredi.
Isprava nije sauvana u originalu ve u kasnijim tampanim
prepisima, a u svima se pojavljuje izraz vicecomes (u dativu:
vicecomiti), to je na osnovu prethodne isprave o posveenju oltara katedrale Sv. Tripuna i pomena priora (gradskog
kneza) Vite ispravljeno u: Vite comiti (odnosno, knezu
1 Martinovi Jovan, Iz kotorskih isprava XII vijeka, Godinjak Pomorskog
muzeja Kotor, XIII, Kotor, 1965, str.149-152. Prihvaeno u: Istorija Crne
Gore (dr. Jovan Kovaevi), I, Titograd, 1974, str. 420.
MATICA, proljee 2011.
571
Jovan J. Martinovi
Viti), te kao takvo prihvaeno1.

Lucius, Inscriptiones, 60;
Farlati, Illyr. sacr., VI, 434;
Wenzel, Cod. Arpadianus, VI, 114;
Ego Nicola kenesius Alemuyssii una cum meis consangvineis et cum omnibus, qui sub meo dominio sunt, iuramus
tibi, Vite, comiti Catharino, et omnibus Catharinis qui sub
vestro dominio sunt, super dei euangelia, salua fide et bona
intentione, ut ab hodierna die nos et nostri successores vobiscum et vestris successoribus puram et rectam pacem habemus, absque dolo, usque ad nonam generationem; et si
Catharinus conduxerit nauem et fecerit nobis iustitiam, nullam lesionem ei faciemus, et a Malonta2 usque Tracti3, si
uiderimus nauem que Catharum uenire uoluerit, nullum
damnum ei faciemus. Sic deus nos adiuuet et hec sancta dei
euangelia. Anno millesimo CLXVII.
P r i j e v o d:
Ja, Nikola, knez Omia sa mojim srodnicima i sa svima koji su
pod mojom vlau, kunemo se tebi, Viti, knezu Kotora, i svim
Kotoranima koji su pod vaom vlau, na Boje jevanelje, u
zdravoj vjeri i u dobroj namjeri, da emo od dananjeg dana mi
i nai nasljednici sa vama i vaim nasljednicima imati isti i
pravi mir, bez prevare, sve do devete generacije; i ako Kotoranin
dovede brod i sa nama ispravno postupa, nikakvu mu tetu nee-
2 Farlati, l.c.: Malonto (Molunat).

3 Farlati, l.c.: Trasti (Trate).
572
Kotorske listine (2)
mo uiniti, i ako od Molunta do Trata vidimo brod koji u Kotor

namjerava doi, nikakvu mu povredu neemo napraviti. Tako
nam pomogao Bog i ovo sveto Boje jevanelje. Godine
Gospodnje 1167.
(Preveo takoe: Miloevi A, o.c., str. 68-69)
Do kontaminacije imena kneza Vite (Vite comiti), pomenutog u prethodnoj ispravi iz 1166. godine sa titulom prior, sa
pojmom: vicecomiti, dolo je svakako uslijed sline grafije
slova C i T, kao i loeg itanja originalnog dokumenta.
Takoe je nelogino da bi knez Nikola (Kai) iz Omia, grada
poznatog po svojim gusarima, polagao sveanu zakletvu na
Boje jevanelje pred zamjenikom kneza (vicecomes) grada
Kotora. Ovaj gradski inovnik inae se pominje jedino u citiranoj listini iz 1167.godine i u jednom poglavlju Statuta grada
Kotora4.
4. 1181, 20. septembra, u Dubrovniku:

Ugovor izmeu Dubrovana i Kotorana
Original ove isprave nalazi se u Dvorskom arhivu u Beu, sa
dva prepisa (Cattaro 163. 5. 427/65), kako donosi Smiiklas,
koji ga je svakako itao.
Ljubi, Listine, I, 11;
Kukuljevi, Codex, II. 123.
In anno dominice incarnationis millesimo centesimo octogesimo primo, indictione quintadecima, vicessimo die mensis septembris, in Ragusio.
Comes Triphon dominator Catari veniens Ragusium cum
Dabrio et Johanne de Dabro et Bolla de Sazauezo, Blasio de
4 Sindik Ilija, Komunalno ureenje Kotora od druge polovine XII do poetka XV stolea, Beograd, 1950, str. 98.
573
Jovan J. Martinovi
Fancello et Buticio de Poto ad pacem firmam in eternam

tenendam hoc statuerunt ex parte tocius Catari cum
Flascono et tota communitate Ragusina, ut quicumque
Raguseus uel Catarinus crediderit sua, primum videat cui
credat, et dum crediderit, super alium non valeat tenere se
nisi super debitore suo, ut pignores non sint infra Ragusium
et Catarum. Et quicumque Raguseus uel Catarinus iusticiam quesierit, cum carta de communi civitatis vadat ad
querendam iustitiam, et rediens ad ciuitatemsuam cartam
adducat de communi ciuitatis, de iniusto uel iustitia, quod
perpessus fuerit, cum carta uadat et cum carta redeat. Nulli
credatur nisi cartam habuerit de communitate ciuitatis.
P r e v o d:
Godine od otjelotvorenja Gospodnjeg hiljadu sto osamdeset
prve, indikcije petnaeste, dvadesetog dana mjeseca septembra, u
Dubrovniku.
Knez Tripun, gospodar Kotora, doavi u Dubrovnik sa
Dabrom i Ivanom Dabrovim i Bolom Sazavezom, Blaom
Fancelom i Buticiom Potom, da vrsti mir u vjenosti odre,
ovako su odluili od strane itavog Kotora, sa Flaskonom i itavom optinom Dubrovnika, da ako bilo koji Dubrovanin ili
Kotoranin hoe da povjeri svoje, neka prvo vidi kome e povjeriti, a ako bude pozajmio, ne moe od drugoga potraivati osim
od svoga dunika, i neka ne bude zaloga izmeu Kotora i
Dubrovnika. I ako bilo koji Dubrovanin ili Kotoranin bude traio pravdu, neka ide sa ispravom gradske optine da trai pravdu, a vrativi se u svoj grad neka sauva ispravu gradske optine, o nepravdi ili pravdi, koju bude pretrpio, sa ispravom neka
ode i sa ispravom neka se vrati. Neka se nikome ne vjeruje ako
nema ispravu gradske optine.
(Preveo i: Miloevi A., o.c., str. 69)
574
Tipian primjer ugovora o povjerilatvu i potrebi poedovanja pravovaljanih dokumenata, neophodan za odnose izmeu
dva znaajna trgovaka centra kakvi su bili Dubrovnik i Kotor
toga vremena.
Vrlo je karakteristino da se u ovom ugovoru kao vladalac
(dominator) Kotora javlja knez Tripun, budui da svega pet
godina kasnije, Kotor potpada pod dominaciju srpske drave
Nemanjia, kako e se vieti iz sljedee isprave. Pored njega
pominju se kotorski poslanici Dabro i Ivan Dabrov, svakako lanovi, odnosno, eponimi stare kotorske porodice Dabro, zatim
jedino ove spomenuti Bola de Sazavezo i Blao Fancelo, dok bi
Buticije de Poto, nedovoljno itko napisan, mogao da bude lan
ili eponim kasnije poznate kotorske vlasteoske porodice Euticio,
dok su njihovi sagovornici i supotpisnici ugovora Flaskon, svakako knez Dubrovnika, i itava optina dubrovaka.
5. 1186. godine, mjeseca januara, u Kotoru:

Jura, setnik upana Nemanje, propisuje neke odredbe
Oko 1170. godine vrhovnu vlast u Rakoj preuzeo je Stefan
Nemanja, davi na upravu svojoj brai: Stracimiru oblast oko
Zapadne Morave, a Miroslavu Hum i dio Polimlja. Nakon smrti
monog vizantijskog kralja Emanuela Komnena, 1180. godine,
iskoristivi rasulo u Vizantiji, Nemanja je poeo da iri svoju
dravu prema istoku (do Velbuda) i jugu (do Skopja i Prizrena)
ali je najvie uspjeha imao u Primorju e je, poslije smrti kralja
Bodina, dotadanja dukljanska drava bila unitena unutranjim trzavicama. Nemanja je do 1185. godine osvojio grad Skadar i okolne manje gradove Danj, Sardu, Drivast, Sva, kao i
Ulcinj i Bar, koje je djelimino razorio i iz njih ierao Vizantijce, dok je Kotor potedio i u njemu, navodno, imao svoj dvor.
Doljenavedenu ispravu diktirao je Nemanjin predstavnik, setnik Jura, zajedno sa trojicom gradskih sudija, koje je postavljao
575
Jovan J. Martinovi
upan. Ispravu je Smiiklas donio prema starom ritualu crkve

Sv. Tripuna, napominjui da se ova listina pominje i u rukopisu
JAZU (HAZU) u Zagrebu: Catharensia Miscellanea, II, b. 25,
str. 308.
Rad JAZU, I., 127-8;
In nomine eterni dei et saluatoris nostri Jesu Christi. Anno
millesimo centesimo octuagesimo sexto, mense ianuario,
tempore domini nostri Nemanne, iupani Rasse
Ego Jurha setnicus, directus in civitate Cataro a predicto
magno iupano, una cum iuratis iudicibus ab ipso constitutis:
Junio Sergii, Jacobo Boce, Petrolino Gregorii, et cum omnibus nobilibus Catarensibus ... sub pulsatione campane ...
ut ab hodierno die in antea, si quis ex nostris concivibus
emerit de aliquo servo palas vel arundines siue salices, det
sex michalatos5, de quibus unum accipiat comes ciuitatis et
quinque dentur ad utilitatem ecclesie sancti Trifonis. Et servus qui habet iubbatum, vendat palam siue in porta, uel
dominus eius interogetur. Et super servum, qui furtum fecerit non possit plus dari iudicatura nisi duo uel tres perperi6;
super liberum autem detur iudicatura quantumcumque
datori iudicature placuerit.
Prijevod:
U ime vjeitoga Boga i Spasitelja naega Isusa Hrista. Godine
5 Michalatoa, vizantijski novac XII vijeka, vrijednosti jednog srebrnog

groa.
6 Perper nikada nije bio kovan kao moneta, ve je sluio kao obraunska jedinica i sadravao u sebi 12 srebrnih groeva, a svaki gro 30 bakrenih folara.
576
hiljadu sto osamdeset este, mjeseca januara, u vrijeme gospodara naeg Nemanje, upana Rake.
Ja Jura setnik, upuen u grad Kotor od reenog velikog upana, zajedno sa zakletim sudijama, od istoga postavljenim:
Junijem Sergijevim, Jakobom Boce i Petrolinom Gregorijevim,
i sa svim plemiima kotorskim ... uz zvonjavu zvona ... da od
dananjeg dana u naprijed, ako neko od naih sugraana bude
kupio od nekog sluge (roba ?) drvenu grau ili trsku ili drvo
vrbe, neka plati est mihalata, od kojih e jedan uzeti knez
grada, a pet e se dati u korist crkve Sv. Tripuna. A sluga (rob ?)
kome bude naloeno mora da prodaje drvenu grau samo na
vratima, ili e njegov gospodar biti optuen. A slugi koji ukrade,
ne moe se izrei presuda osim dva ili tri perpera; prema slobodnome pak neka se izrekne presuda koliko god davaocu presude bude dovoljno.
(Preveo /sa grekama/ i: Miloevi A., o.c., str. 69)
Iako relativno kratka, ova odluka setnika Jure, sa sudijama koje
je postavio veliki upan, i sa plemstvom grada, to bi moglo da
predstavlja tzv. Veliko vijee, puna je nejasnoa, naroito u
prvom dijelu. Naime, teko je pretpostaviti da bi prodaja drvene
grae, trske i vrba od strane slugu (robova ?) predstavljala neku
vrstu krivinog djela, kanjivog sa est vizantijskih novaca zvanih
mihalatos. Ostale odrebe ove odluke su jasnije i prihvatljivije.
6. 1195. godine, mjeseca novembra, u Palermu:

Darovnica carice Konstance Kotoranima
Ova listina sadri, izmeu ostalog, i darovnicu rimske carice i
kraljice Sicilije, Konstance, brodarima grada Kotora o osloboanju od plaanja taksa u Apuliji. Poto se najvei dio ove listine odnosi na ureenje odnosa unutar Arhiepiskopije grada
Baria, na ijem je tronu tada edio Doferije, a u ijem se sastavu nalazila kotorska Biskupija, to e se ove donijeti samo uvowww. maticacrnogorska.me
577
Jovan J. Martinovi
dni dio sa intitulacijom, te onaj pasus koji se odnosi direktno na

grad Kotor.
Sforza Fedele, Bari e Kotor, un singolare caso di rapporti
fra le due sponde Adriatiche,
Bari, 1975, str. 94.
Monumenta Montenegrina, VI, str. 62-63.
In nomine sancte et individue Trinitatis, amen.
Constantia, divina favente clementia Romanorum imperatrix et regina Sicilie, semper augusta.
..........
Ad instantiam quoque precum sepedicti Doferii, venerabilis archiepiscopi, auctoritate nostra statuimus et donamus,
ut quia civitas Catere, que est in Dalmacia, suffraganea est
Barensis archiepiscopatus, quod ad honorem regni nostri
redundare, quociencumque Caterini cives ad partes Apulie
venerint, de quibuscumque fuerint impetiti, non respondeant nec satisfaciant nisi in curia Barensis ecclesie, concedentes etiam obtentu ipsius archiepiscopi, ut ab exactione
ancoratici et plateatici, quod de navibus eorum et de mercimoniis suis in portu et civitate Bari tenebantur hactenus
baiulis nostris exolvere, liberi sint ipsi Caterini penitus et
immunes. Ad huius autem concessionis, confirmationis et
constitutionis nostre memoriam et inviolabile firmamentum
presens privilegium nostrum conscribi et maiestatis nostre
sigillo cereo iussimus roborari, anno, mense et indictione
subscriptis.
Data Panormii, anno dominicae incarnationis millesimo
centesimo nonagesimo quinto, mense Novembris, indictione
quatuordecima, regnante domino nostro Henrico sexto, Dei
gracia magnifico Romanorum imperatore semper augusto et
rege Sicilie gloriosissimo, anno regni eius vicesimo quinto,
imperii vero quinto et regni Sicilie anno primo, feliciter, amen.
578
Prijevod:
U ime svetog i nedjeljivog Trojstva, amen.
Konstanca, Bojom milou rimska carica i kraljica Sicilije,
uvijek uzviena.
..........
Na silne molbe gorereenog Doferija, asnog nadbiskupa, po
volji naoj odluujemo i dajemo da grad Kotor, koji se nalazi u
Dalmaciji, a sufragan je nadbiskupije u Bariju, u ast naeg kraljevstva obdarujemo, ako bilo koji graani Kotora budu doli u
oblast Apulije i od bilo koga budu napadnuti, neka ne odgovaraju i neka se ne opravdavaju osim u sudu crkve Barija; dozvoljavajui takoe po nagovoru istog nadbiskupa, da od naplate
takse za sidrenje i za zauzimanje trnog mjesta, koje bi do sada
trebalo da se plate naim slubenicima od njihovih brodova i njihove robe u luki i gradu Bariju, neka isti Kotorani budu osloboeni i potpuno izuzeti. Za ovo pak nae doputenje, potvrdu i
odredbu, kao uspomenu i neoborivi dokaz, ovu privilegiju smo
napisali i naredili da se ovjeri votanim peatom naeg velianstva, doljenapisane godine, mjeseca i indikcije.
Izdato u Palermu, godine Gospodnjeg utjelovljenja 1195, mjeseca novembra, indikcije 14., za vladanja naeg gospodara Henrika VI, Bojom milou uvijek uzvienog cara Rimljana i najslavnijeg kralja Sicilije, u godini njegovog vladanja 25-oj, carevanja
zapravo petoj i kraljevanja u Siciliji prvoj, sa sreom, amen.
Ovu listinu je Nikevi donio u cjelini, ali je u dijelu koji se
odnosi na Kotor, za tipine pomorske i trgovake izraze ancoraticum (taksa za sidrenje broda) i plateaticum (taksa za
zapremanje prostora, odnosno, tezgi na trnici, ili prosto: pjacarina) dozvolio da se pogreno prevedu izrazima brodarina, to
bi vie odgovaralo pomorskom pojmu najam broda, navao,
odnosno, putarina, to stvarno nema nikakve veze, budui da
se radi o tezgama na trnici.
579
Jovan J. Martinovi
No svejedno, ova listina je nesumnjiv dokaz da je u XII vijeku

biskupija Kotora bila podreena nadbiskupiji italijanskog
grada Barija u pokrajini Pulja, o emu e se raspravljati na
drugom mjestu, a to je s prekidima ostala sve do 1828. godine,
te da su pomorsko-trgovake veze izmeu Kotora i luke Bari bile
vrlo intenzivne, a da su Kotorani dobili jednu znaajnu povlasticu, koja je bila dugo potovana.
7. 1197. u Kotoru:
Odluka sudija kotorskog suda o zalozima.
Smiiklas je donio samo tzv. Ulomak listine kotorske prema
rukopisu u arhivu JAZU (HAZU) Catharensia Miscellanea,
II. b, str. 308, zapravo samo uvodni dio sa invokacijom i datacijom, a samu odluku nije iitao, pa e ovdje biti donesena prema
kseroksiranoj kopiji iz starog brevijara katedrale Sv. Tripuna
koja se uva u Sankt Petersburgu, a ustupljena je ljubaznou dr
Duana Sindika.
Smiiklas, Codex, II, str. 287, br. dok. 270.
In no(min)e et(er)ni d(e)i y salvatoris n(ostr)i IHU XPI
(Jesu Christi). Anno ab i(n)car(natione) d(omi)ni n(ost)ri
mill(esimo) nonag(esimo) VII (septimo), sub te(m)pore
d(omi)ni Velcanni, Dioclie, Dalmacie, Tribunie atq(ue)
Toplizze inclyti regi(s), et d(omi)ni Bocdani comitatu(m)
Catari obtinens7.
Nos Catarenses iudices Junius Sergii, Jacob(us) Leoce,
Maur(us) Iupan(us)8, Petrolinus G(re)g(orii), Micha
7 Doneseno prema Smiiklasu, sa izvjesnim ispravkama prema petrogradskom rukopisu.
8 Na ktitorskom natpisu na crkvi Sv. Luke u Kotoru iz 1195.godine kao ktitor se pominje Maurus filius Andree Cazafrangi, pa se odmah namee pomisao da se radi o jednoj te istoj linosti.
580
Pag(anus), Pascalis Drag(us), Marin(us) Euaicius, Nicolaus

Graban(us), Dabraza potis Basilii et li ...............................
intrans laspne s(an)c(t)i Triphonis die(m) pulsata ca(m)pana
fecim(us) collecspo(n)e(m) ....................... et hoc decretu(m)
scribere fecim(us): Ut deinceps null(us) homo p(re)su(m)at
credere ut i(nter)p(e)llare ius res zarro(?) sup(er) aliqua
pigna auri ut argenti ut cuilibe(t) pignori nisi sup(er) moneta(m); si habuerit iubent ei credat. Si au(tem) aliq(ui)s
sup(er) aliqua pigna crediderit et aliq(ui)s ueniens ip(s)a
pigna calu(m)pniauerit dicens sibi furata ut rapta habuerit,
ipse a(li)qua pigna cognoverit, accipit ea(m) sine
sco(m)parasque et ad huc sup(er) ip(s)i pigna ipse q(u)i
p(o)statu(m) habuerit co(m)ponat curie ui fot pom (?). Et
nul(l)i ho(mini) presum(mat) aliq(ui)s emere furtiue ut ab
sconse nisi pala (?). Et si emerit aliq(ui)s p(er)dat p(o)stu(m).
Et si aliq(ui)s i(m)p(o)staverit Lusorib(us) zarroz (?) siue
pignu(m) exi(m)de nulla(m) rastoe (?) sup(er) ip(s)u(m)
ualeat querere.
P r i j e v o d:
U ime vjenoga Gospoda i Spasitelja naega Isusa Hrista.
Godine od otjelovljenja Gospoda naeg 1197. U vrijeme gospodara Vukana, slavnoga kralja Duklje, Dalmacije, Travunije i
Toplice, i gospodina Bogdana, kneza Kotora.
Mi kotorski sudije: Junije Sergijev, Jakov Leoce, Maurus
upan, Petrolin Gregorijev, Miha Pagan, Paskal Dragov, Marin
Evaicijev, Nikola Graban, Dabraa silnog Bazilija i
............................. tekueg dana Sv. Tripuna, uinivi da zazvoni zvono i ovu odredbu naredismo da se napie: da nijedan
ovjek ne bi smio da bi ometao pravdu uzastopno pozajmiti
stvari za kocku osim zalog u zlatu ili u srebru ili bilo koji drugi
zalog osim novca; ako je imao neka se zakune i vjerovae mu
581
Jovan J. Martinovi
se. Ako pak neko neke zaloge pozajmi a neko doavi iste zaloge lano prisvoji, rekavi da su mu ukradeni ili oteti, i sam iste
zaloge prepozna, neka ih uzme bez oklijevanja, a zbog toga za
iste zaloge onaj koji je imao zahtjev neka dostavi sudu
.....................
I nijednom ovjeku
(Preveo samo uvodnu intitulaciju: Miloevi A., o.c., str. 70)
Po nekim indicijama, ova i prethodno navedena odluka o zalozima, mogle bi da predstavljaju odredbe, koje su kasnije bile
unesene u najstariju verziju kotorskog gradskog Statuta, iji je
prvi dio kodifikovan tokom prve polovine XIV vijeka
8. 1199, mjeseca jula, u Kotoru:

Uvodni dio jedne odluke vijea
Smiiklas donosi samo uvodni dio ove listine, sa invokacijom
i datacijom, zavren rijeima slijedi odluka vijea, u zagradama, a prema rukopisu u arhivu JAZU (HAZU) Catharensia
Miscellanea, II. b. 21, str. 308, to nije bilo dostupno.
In Christi nomine. Anno ab incarnatione domini nostri
MCXCIX, indictione II, mense iulio, sub tempore regis Velcani et comitis ciuitatis Desimiri (sequitur decretum consilii).
P r i j e v o d:
U ime Hristovo. Godine od otjelovljenja Gospoda naeg 1199,
indikcije druge, mjeseca jula, u vrijeme kralja Vukana i kneza
grada Desimira (slijedi odluka vijea).
Velika je teta to nije bilo mogue iitati i prekontrolisati
tekst ove odluke, ni po zagrebakom ni po petrogradskom rukopisu, poto bi i ona kao i dvije prethodne, mogla predstavljati
582
dio jezgra budueg kodifikovanog gradskog Statuta, dok se knez

Desimir pominje i u sljedeoj ispravi, koja moda predstavlja
rekonstrukciju gore naznaene odluke.
9. 1200. godine, 3. januara, u Kotoru:

Odluka vijea o ureenju javnih poslova
Smiiklas je ovu listinu oigledno kontrolisao prema zagrebakom rukopisu Catharensia Miscellanea, II. b. 25, ali nju donose i ostali polihistori. S druge strane, ova isprava je veoma znaajna, poto se u njoj prvi put pominje notar vijea (consilii notarius), prezbiter Junije, dakle, prvi titulirani gradski notar.
Farlati, Illyr. sacr., VI, 435-436;
Wenzel, Cod. Arpadianus, VI, 221;
Kukuljevi, Regesta, 1, I.
In nomine dei eterni et saluatoris nostri Iesu Christi, anno
MCC, in mense ianuarii in die 3. Nos nomine populorum
Catharinorum, in primis Iupan(us)9 Maurus, Jacob(us)
Lerce, Voracius Symeonis, Euticius, Micha pag(anus),
Paschalis Dragus, Rile Dabraza, Nicolaus Grabanus, cum
omni populo ciuitatis, similiter et dominorum, Micha archidiaconus cum suo capitulo ibi existens.
Recollere et firmiter in mente retinere, quod qondam sub
tempore comitis Benesse veniens quidam legatus a romana
curia nomine Gualterius et coram sui presentia reclamauisse totius populus ciuitatis de superfluitate laboris, quam sine
9 Budui da nije bilo mogue kontrolisati nijedan od pomenutih rukopisa,
moe se pretpostaviti da je ime Lupinus zapravo pogreno proitan izraz in
primis, te da prezime Lupanus, iza koga ne bi trebalo da doe zarez, treba
prepraviti u titulu Iupanus i povezati je sa linim imenom Maurus, kako je to
uraeno u prethodnoj biljeci.
583
Jovan J. Martinovi
misericordia exigebant a suis debitoribus. Unde per uoluntatem omnium nostrum ex iussione apostolica decreuerunt
hoc, ut pro decem annis de labore non plus possit querere
exactor nisi duplicatos solidos ad rationem de quinque in
sex10, quoniam in antiquo tempore hoc fuit usu nostre ciutatis, alium laborem non exigebant nisi de quinque in sex.
Unde pro decem annis deorsum non possit querere nisi
medium laborem de quinque in sex; et decem uero annos
sursum non possit querere nisi duplicatos.
Hac quidem scripturam bene recolimus esse factam, sed
nullo modo eam inuenire potuimus, sed quia cuncta que illic
scripta sunt pleniter recolentes, iuxta hoc decretum hanc
scripturam confirmamus et firmiter perpetualiter esse tenendam communi uoluntate iubemus. Hoc fuit factum sub
tempore domini nostri regis Velcanni et comitatum regente
apud nos Desimirus eius famulus.
Ego autem Junius, presbyter et consilii notarius, audiens
hoc ab ipsis nobilibus sine dilatione prenotaui.
P r i j e v o d:
U ime vjeitog Gospoda i Spasitelja naega Isusa Hrista, godine 1200., mjeseca januara, dana 3. Mi u ime naroda Kotorana:
kao prvo upan Maurus, Jakov Lerce, Voracius Simeonov,
Euticius, Miha Pag(anus), Paskal Drago, Rile Dabraa, Nikola
Grabanus sa itavim narodom grada, podjednako i gospode,
Miha arhiakon sa svojim kaptolom je ovdje prisustvovao.
Obnovili smo i vrsto u pameti zadrali, da je nekada u vrijeme kneza Benee doao jedan poslanik iz rimske kurije po
imenu Gvalterius i tokom njegovog prisustva alio se itav
10 Uobiajeni nain naplate kamate na novac koji nije na vrijeme vraen,
bila je formula: od pet (perpera) na est (perpera), to zapravo iznosi 20%
zatezne kamate.
584
narod grada zbog previsokih kamata, koje su bez milosti naplaivane od dunika. Stoga po elji svih naih, a po apostolskom
nalogu, odluili su, dakle, da za deset godina kamata izvritelj
ne moe vie traiti od dvostrukih solida, po interesu od pet na
est (ili 20%), budui da je u staro vrijeme to bilo u obiaju
naeg grada, a drugu kamatu ne mogu naplaivati nego od pet na
est. Stoga za iduih deset godina ne moe se traiti nego polovina kamate od pet na est; a za deset zapravo proteklih godina
ne moe se traiti osim dvostrukih.
Dobro se sjeamo da je ovaj dokument bio izraen, ali ga nikakvim nainom nismo mogli nai, no budui da su sve one isprave
potpuno zapamene, pored tog dekreta i ovu ispravu potvrujemo
i zahtijevamo da vrsto i trajno zauvijek bude na snazi, po optoj
volji. Ovo je uinjeno u vrijeme gospodara naeg kralja Vukana i
kod nas vladajueg kneza Desimira, njegovog sluge.
Ja naime Junije, prezbiter i notar vijea, sasluavi ovo od istih
plemia, bez odgaanja zapisah.
(Preveo takoe: Miloevi A., o.c., str. 75)
Karakteristino je naglasiti da se u sve etiri posljednje navedene isprave XII vijeka ponavljaju gotovo ista imena gradskih
magistrata i lanova vijea:
1186
knez:
vijenici:
Jura setnik
1197
1199.
1200.
Bogdan
Desimir
Junije Sergijev
Junije Sergijev
.................... ....................
Jakob Boce
Jakob Leoce
Petrolin Grgurov Petrolin Grgurov
Desimir
.................... Jakob Lerce

.................... ....................
........................... Maurus upan
.................... upan Maurus
........................... Miha Paganus
.................... Miha Paganus
........................... Paskal Drago
.................... Paskal Drago
........................... Marin Euticije
.................... .......... Euticje
........................... Nikola Graban
.................... Nikola Graban
........................... Dabraa Bazilijev .................... Rile Dabrae

........................... ............................. .................... Voracije Simeonov
585
Jovan J. Martinovi
Ovo bi moglo da znai da se pred sam kraj XII vijeka, nakon

potpadanja Kotora pod srpsku dominaciju, u gradu ustalio
sistem vlasti na elu sa knezom, koga je postavljao kralj, i gradskim vijeem sastavljenim od plemia, koji esto donose odluke
zajedno sa svim graanima grada.
10. 1215, mjeseca avgusta, u Kotoru:

Odnos svetenstva i sudske vlasti
Smiiklas ovu ispravu donosi samo na osnovu starijih kodeksa, bez kontrole i itanja originala, pa e tako i ove biti uraeno.
Smiiklas, Codex, III, str. 135, br. dok. 117;
Farlati, Illyr. sacr., VI, 436;
Wenzel, Cod. Arpad., VI, 377;
Kukuljevi, Reg. no. 100.
In anno dominicae incarnationis MCCXV, mense augusti.
Evenit tunc, ut pro quodam debito fuissent datae aptagiae11 super presbyterum Michaelem comiti Tupze; et postquam hoc factum nunciatum fuisset archidiacono Sergio,
qui tunc primatum ecclesiae tenebat, venit in curia coram
iudicibus, qui ipso tempore erant, videlicet Drago potis
Basilii cum Petro potis Tryphonis atque Simeonis Iunii, et
coram istorum iudicio convicerunt comitem Tupzam.
Et iudicatum, ut comes non auderet accipere aptagias
super ullum clericum nisi episcopus, vel si ibi episcopus in
civitate non fuerit, hanc potestatem archidiaconus habeat
tollendi aptagias super quemlibet clericum.
Scripsit haec Iunius, communi notarius.
11 Aptagija bila vrsta zamjene utvrene plate sudijama, za svaku parnicu
posebno, kako je to utvreno kasnije u Statutu grada Kotora, pogl. XIII.
586
P r i j e v o d:
U godini Gospodnjeg utjelovljenja 1215, mjeseca avgusta.
Dogodilo se tada da su zbog nekog duga bile date aptagije za
prezbitera Mihaila knezu Tupi; i kada je ovaj sluaj dojavljen
arhiakonu Sergiju, koji je tada bio na elu crkve, doao je lino
kod sudija, koji su u tom vremenu bili: Draga potomka
Bazilijevog12, Petra potomka Tripunovog13 i Simeona
Junijevog14, i na njihovom sudu dokazao krivicu kneza Tupe.
A presueno je da knez ne smije primati aptagije za nijednog
klerika ve biskup, a ako biskup ne bi bio u gradu, ovo ovlaenje e imati arhiakon da podigne aptagije za svakog klerika.
Napisao je ovo Junije, optinski notar.
Ovu ispravu je u svojoj raspravi komentarisao I. Sindik, razmatrajui sudsko ureenje Kotora15.
11. 1217, mjeseca oktobra, u Kotoru:

Darovnica biskupa Blaa Mateju Bovalisu
Don Ivo Stjepevi u svom izuzetno akribinom djelu o kotorskoj
katedrali16, prenosi legendu preuzetu iz brevijara stolne crkve o
tome da je makedonski car Samuilo u svom pustonom naletu na
Primorje pred kraj X vijeka odnio iz katedrale gravu Sv. Tripuna,
te da je Matej Bovalis uspio da vrati sveevu glavu natrag.
12 Drago Bazilijev, sigurno sin priora (kneza) Kotora Bazilija koji se pominje u natpisu na crkvi Sv.Luke iz 1195. godine.
13 Petar Tripunov, sigurno sin kneza Tripuna, vladaoca Kotora, iz isprave
iz 1181. godine.
14 Simeon Junijev, sin Junija Sergijevog, sudije iz isprave iz 1186. godine.
15 Sindik I., o.c., str. 109-111.
16 Stjepevi Ivo, Katedrala Sv. Tripuna u Kotoru, Split, 1938, str. 29-30.
587
Jovan J. Martinovi

Farlati, Illyric.sacr., VI, 439;
Kukuljevi, Reg. no. 105 i 211 (pod god. 1227.).
In nomine dei aeterni et salvatoris nostri Jesu Hristi.
Ego Blasius licet indignus Catharensis episcopus una cum
omni Catharensi clero necnon comunitatis praedictae sub
domini(o) regis Radoslaui, facimus hunc breve Matthaeo de
Bovalis proprer bonum servitium, quod gessit circa nostrae
ecclesiae et nostrae ciuitatis adducens nobis caput santissimi
Tryphonis, nostri protectoris. Igitur de pleno corde facimus
sibi exenium secundum nostrum posse et donamus sibi
agrum de sancto Theodoro, ut habeat illud cum dei benedictione et nostra, et habeat potestatem ex illo facere suam
uoluntatem, sicut ei placuerit. Et hoc sibi concedimus, ut ex
omni collectione, quae in civitate fuerit de magna siue de
minima, ipse et filii eius et universo suo haerede, qui de
Matthaeo nati fuerint, sint absoluti ab omni dacione comunis in perpetuum, et cum gesta de hac translatione scripserimus, ipsum in eadem gesta scribam. Et hec omnia quae sibi
permittimus et sacramento firmamus. Et quicumque hoc
decretum anihilare tenptaverit et hanc permissionem sibi
datam non audierit, ex parte dei omnipotentis sit maledictus
et subiaceat in poena excommunicationis, dum ipse vixerit.
Et ad confirmandum haec pagina notarius capitularis ex
iussione episcopi iuravi(t) Tryphon archidiaconus cum presbytero Jacobo archipresbitero et presbitero Junio, communis notario, et multis aliis presbyteris, unitis cum Tryphone
Bolize et Milessa Dine, quoniam ipso tempore iudices iurati
erant in civitate. Testes exinde existentibus Sergaludino,
Anreas Catth(ene ?), Marino Mosche, Joannes Eutici,
Joannes Jacobi, Petrus filius Ioannis Dubionis17. Et hoc
17 Ovo prezime treba ispraviti u Dabronis, prezime poznate kotorske vlasteoske porodice.
588
donum quod sibi damus nullus homo praesumat sibi eum

tollere pro qualiscumque suo debito. Hoc fuit anno millesimo CCXVII, mensis octobris.
Ego autem Junius presbyter et communis notarius ex iussione scripsi.
P r i j e v o d:
U ime vjeitog Boga i spasitelja naeg Isusa Hrista.
Ja, Bla, iako nedostojni biskup kotorski, zajedno sa itavim
kotorskim klerom kao i reenom optinom, u vrijeme vladavine
kralja Radoslava, napravismo ovu ispravu Mateju Bovali radi
dobre usluge, koju je pruio naoj crkvi i naem gradu, vrativi
nam glavu Sv. Tripuna, naeg zatitnika. Stoga iz puna srca inimo mu ustupak prema naim mogunostima i dajemo mu polje
kod Sv. Teodora18, da ga ima sa bojim i naim blagoslovom, i
da ima mogunost da od njega ini po svojoj volji, kako mu se
bude svialo. Takoe mu dozvoljavamo da od svakih sakupljanja, koja bi bila u gradu, bilo velika ili mala, on i njegovi sinovi i svi njegovi potomci, to bi od Mateja potekli, budu osloboeni od svih davanja optini i to zauvijek, a kao to emo dokaze o ovome prenosu zapisati, i ovo emo u dokaze zapisati. I sve
ovo to smo njemu dozvolili zakletvom potvrujemo. A ako bi
bilo ko ovu odluku pokuao ponititi te ovu dozvolu njemu datu
ne bi posluao, od strane svemogueg Boga neka bude proklet,
i neka potpadne pod kaznu izopenja, dok god ivi.
Da potvrdi ovu stranicu notarske knjige, po nalogu episkopa,
zakleo se Tripun arhiakon sa prezbiterom Jakobom, arhiprezbiterom, i prezbiterom Junijem, optinskim notarom, i mnogim
18 Jedina od oko 300 postojeih crkava u optinama Boke Kotorske (Kotor,
Tivat, Herceg-Novi) posveena Svetom Teodoru (Tironu) nalazi se u selu
Zagora, u oblasti Petoselica u Donjem Grblju.
589
Jovan J. Martinovi
drugim prezbiterima, zajedno sa Tripunom Bolicom i Mileom

Dinom, poto su u to vrijeme oni bili zakleti sudije u gradu.
Svjedoci su zatim bili Sergaludin19, Andrija Kat(ena)20, Marin
Moska21, Ivan Euticijev22, Ivan Jakovov23, Petar sin Ivana
Dabrona. A ovaj dar to smo mu dali, nijedan ovjek ne smije
mu oduzeti zbog bilo kakvog duga. Ovo bijae godine 1217,
mjeseca avgusta.
A naime ja, Junije prezbiter i optinski notar, po nalogu napisah.
Jedna od tipinih darovnica srednjeg vijeka, utoliko dragocjenija jer se radi o povraaju najvee gradske relikvije Kotora
slavne glave Sv. Tripuna. Ivo Stjepevi opirno raspravlja o
prenosu moiju Sv. Tripuna, donesenih najvjerovatnije iz Konstantinopolja poetkom IX vijeka, u drvenom koveiu poloenom u mali mramorni sarkofag, to se i sada uva u relikvijaru
katedrale, te o njihovom privremenom odnoenju za vrijeme
Samuilove navale na Kotor, najvjerovatnije u Italiju, budui da
je oko 1006. godine na Martovom polju u Rimu prefekt Krescencije podigao crkvu u ast ovog sveca, koju je posvetio papa
Ivan XVIII (1003-1009.), a koja je kasnije poruena. Tada je dio
sveevih moiju vraen natrag u Kotor, a dio ostao u Rimu, u
crkvi San Spirito in Saxia. Mnogo kasnije, 1378. godine, prilikom svoje pohare Kotora mletaki admiral Vettor Pisani odnio
je u Veneciju jednu goljenicu sveevog tijela, koja se i danas
uva u tamonjoj crkvi San Fantina, dok je slavna glava
nakon mnogo peripetija, zaslugom Mateja Bovalisa tek poetkom XIII vijeka vraena u Kotor.
19 Ovo ime bi, po svemu sudei, moglo da bude turskog porijekla.
20 Pomorac Andrija Katena javlja se u kasnijoj kotorskoj ispravi iz 1222.
godine.
21 Prezime koga nema u repertoaru kotorskih porodica.
22 Predak kotorske porodice Euticio (Utici).
23 Moda jedan od najstarijih lanova kotorske plemike porodice Jakonja
(Jakanja).
590
12. 1221. godine, 15. septembra u Kotoru:

Odredba o sastavljanju isprava
Uvodni dio ove isprave donio je Farlati, sa malom grekom u
itanju imena gradskog kneza, dok je Smiiklas donosi prema
objavljenom itanju u Radu JAZU i Kukuljevievim regestima.
Smiiklas, Codex, III, str. 194, dok. br. 169;
Farlati, Illyric.sacr. VI, p. 436;
Kukuljevi, Reg., no 138;
Rad. Jugosl. akad., I, 129.
In nomine dei eterni et salvatoris nostri Jesu Christi. Anno
millesimo ducentesimo vigesimo primo, quindecimo die intrante mense septembris, sub tempore domini regis Radoslavi et
comitis Desali (Farlati: de Soly), episcopi vero Blasii, Leo .....
pulsata campana ..... civitatis sic stabilivimus, ut ab hodierno
die in antea nulla carta de lege non scribatur nisi in curia
coram iudicibus. Et quicunque voluerit facere aliquam credatizzam alicui homini sive de aliquo negocio, non possit facere chartam nisi ambobus (!) partes presentes fuerint, et in huc
modum testes adsint cum uno de iudicibus. Et quicunque
extra hoc decretum chartam scribere presumpserit, sit falsa et
irrita et non accipiatur in curia, et notarius qui eam scripsit
sit in sententia. Et ab hodierno die in antea hoc stabilivimus,
ut mos que antea fuit in civitate de venditione hereditatum,
illud conservetur, ut sit sicut in antiquo tempore.
P r i j e v o d:
U ime vjeitoga Boga i Spasitelja naeg Isusa Hrista. Godine
1221, dana dananjeg 15. septembra, u vrijeme gospodina kralja Radoslava i kneza Desala, kao i episkopa Blaa, Leo24
24 Dalje su slijedila imena gradskih sudija, od kojih je samo jednome sauvano ime: Leo ...
591
Jovan J. Martinovi
..... zvonilo je zvono ......... grada ovako smo ustanovili, da od

dananjeg dana unaprijed nijedna zakonita isprava ne smije se
pisati osim na sudu pred sudijama. I ko god bi htio napraviti
neko ovlaenje nekom ovjeku ili o nekom poslu, ne moe
napraviti ispravu ako obije strane ne budu prisutne, a na taj e
nain i svjedoci biti prisutni sa jednim od sudija. A ako bi
neko mimo ove odluke elio napraviti ispravu, neka bude
nevaea i ponitena i da se ne prihvati u sudu, a notar koji bi
je napisao neka bude osuen. I od dananjeg dana unaprijed
ustanoviemo da se obiaj, koji je ranije postojao u gradu o
prodaji nasljedstva tako sauva, kao to je bio u starim vremenima.
Ovom ispravom se donekle potvrivao raniji ugovor izmeu
Kotora i Dubrovnika o potrebi poedovanja javnih isprava u bilo kakvim poslovima. U kasnijim notarskim sveiima iz perioda 1326-1337.godine upravo iz toga razloga vrlo esto imamo
sluaj da stranke donose na sud razne papire (cedulla),
ponekad pisane eventaulno irilikim pismom (cum alfabeto
scriptae), sa molbom da ih notar svede u javni oblik (in
publicam formam).
13. 1221 1222. godine, u Kotoru:

Posveta nove crkve Svete Marije od rijeke
Smiiklas navodi: Kukuljevi u Regestama, no. 146, ima
ispod regesta ovu opasku: Ex coll. Papafave. Exemplum litterae repertae per d. Antonium ep. Catharensem in altari sanctae
Mariae Fluminis, a. 1120. mense octobri25.
25 Radi se svakako o godini 1420, kada je u Kotoru stolovao biskup

Antonius iz Bitonta (1410-1420).
592
Memoriae comendatur, quod ecclesia sanctae Mariae de

Flumine et ecclesia sancti Johannis de Portello26 semper fuerint sub regimine horum haereditatorum: videlicet de comite Iohanne et de Dersa cum his qui sunt de Bisacca, quas ecclesias rexerunt ipsi per plurimos annos, denique veniente in
vetustate ipsa ecclesia erat opus reedificandi eam, tum successores de dictis propagationibus cupientes renovare ecclesiam sanctae Mariae, diruerunt veteram et in loco eius fabricaverunt aliam, quae post multa annorum curricula, hoc est
anno 1221., mense octobris in vigilia sancti Lucae, sub tempore regis Radoslavi et domini Blasii Catharensis episcopi
completa fuit.
Homines qui de illorum progenie egressi fuerunt, studuerunt dedicare ecclesiam sanctae Mariae virgini, adiungentes
etiam ecclesiam sancti Iohannis de Perzagno27. Homines
autem qui ecclesiam dedicaverunt de superiorum veterum
origine fuerunt: imprimis presbyter Jacobus, abbas eiusdem
ecclesiae sanctae Mariae qui originem ducebat de iis de Bisacca, et presbyter Angelus cum fratre suo Calenda filio Tryphonis, Nichiforus de Draghihna cum Leonardo, qui processerunt de comite Johanne, cum Martholo filio Dobrazae et
eius fratribus et Tryphon Ratislavae cum Prodano Sclepi,
genero Marini Ratislavae, et filii Martae cum filiis Marcellae
et filiis Sabadazi, qui exorti sunt de iis de Dersa, et presbyter Marinus Taponi cum fratribus suis et Simon Odalae et
26 Mala crkva Sv. Ivana de portella nalazila se u junom dijelu grada
(ostaci otkriveni pod zgradom mletake Vojne bolnice, sada Centra za kulturu), dok je uz sjeverni zid crkve Sv. Marije od rijeke u XV vijeku prigraena kapela Sv. Ivana, na koju se nastavlja dvospratna sakristija i kasniji barokni zvonik.
27 Oigledno je dolo do kontaminacije lokaliteta: de Portella i de
Perzagno.
593
Jovan J. Martinovi
Margaritus natus de filia Grubinae cum Georgio filio Vitae,

Bello et Iohanne. Et Donatus de Rys et Petrus natus de filia
de Palmicae de Rys cum filiis Mengazae de Rys et Matovona
Draghi er Georgius cum Bogdano diacono, nepote archipresbyteri et filii Veturi cum filiis Marci de Stephano. Et filia
Andrea Zaponi et filii Romani cum filia Ursacii de Stephano.
Suprascripti igitur haereditarii sanctae Mariae considerantes bonum auditorium Georgii Simeonis qui in ipsa ecclesia misit Strabinum cumque coniuge Raislava, concesserunt ipsi dedicare ecclesiam cum ipsis abbatibus sancti
Georgii et sancti Petri Buduensis.
Presbyter Micha Pasche, testis, archipresbyter
Chatarensis, copiavit, fuitque testis M. archidiaconus cathedralis, presbyter M. Stoici testis.
P r i j e v o d:
Neka je povjereno sjeanju da su crkva Sv. Marije od Rijeke
i crkva Sv. Ivana od portele uvijek bile pod upravom ovih
nasljednika: naime, od kneza Ivana i od Dersa sa onima to su
od Bisaka, koji su crkvama upravljali sami za vie godina, a
budui da je sama crkva bila ostarila, i dolo vrijeme da se pregrauje, tada su nasljednici ovih koljena elei da obnove crkvu
Sv. Marije, sruili staru i na njenom mjestu podigli drugu, koja
je poslije protoka mnogo godina, a naime godine 1221, mjeseca
oktobra, uoi praznika Sv. Luke, u vrijeme gospodina kralja
Radoslava i don Blaa, kotorskog episkopa, bila zavrena.
Ljudi koji su od njegovog poroda proizali nastojali su posvetiti crkvu Sv. Mariji Djevici, pridruujui takoe i crkvu Sv.
Ivana sa Pranja. Ljudi pak koji su crkvu posvetili od veoma starog porijekla potiu: najprije prezbiter Jakov, opat iste crkve Sv.
Marije, koji je porijeklo vodio od onih Bisaka, i prezbiter Angel
sa svojim bratom Kalendom, sinom Tripunovim, i Nikifor Dragina sa Leonardom, koji su potekli od kneza Ivana, sa Martolom,
594
sinom Dobrae i njegovom braom, pa Tripun Ratislava sa

Prodanom Sklepom, zetom Marina Ratislave, i sinovi Marte sa
sinovima Marcele i sinovima Sabadaza, koji su potekli od onih
Dersa, te prezbiter Marin Tapon sa svojom braom i Simon
Odale i Margaritus, roen od kerke Grubine, sa Georgijem, sinom Vitinim, i Belom i Ivanom. Pa Donat Ris i Petar, roen od
keri Palmice Risa, sa sinovima Mengae Risa, i Matovon Dragov i Georgije sa akonom Bogdanom, neakom arhiprezbitera,
i sinovi Vetura sa sinovima Marka Stefanovog. I kerka Andreje
Zapona i sinovi Romanovi sa kerkom Urzacija Stefanovog.
Gorenavedeni dakle nasljednici Sv. Marije, smatrajui dobrim
savjet Georgija Simeonovog, koji je u istoj crkvi postavio
Strabina sa njegovom enom Raislavom, dozvolili su mu da
posveti crkvu sa opatima Sv. Georgija28 i Sv. Petra Budvanskog.
Prezbiter Mihael Pakov, svjedok, arhiprezbiter kotorski, prepisao, i bili su svjedoci M(?), arhiakon Katedrale, i prezbiter
M(?) Stojkov, svjedok.
Tokom istranih arheolokih radova, voenih unutar i oko stojee crkve Sv. Marije od rijeke prije radova na statikom osiguranju i revitalizaciji ove znaajne sakralne graevine iz XIII
vijeka, pronaeno je da su temelji sadanje crkve eli na ostatke
temelj srednjeg broda trobrodne starohrianske bazilike, najstarije episkopalne crkve u Kotoru iz prve polovine VI vijeka, datirane u ovaj period na osnovu analogija sa drugim crkvenim graevinama na istono-jadranskoj obali koje su u krstionici - baptisteriju, u apsidalnom prostoru sjevernog broda bazilike, imale
krsni zdenac krstolikog oblika29. Ovim su u cjelini potvreni
28 Moda, opatije Sv. ora (Juraja) na otoiu ispred Perasta.
29 Medi-anak Milka, Arhitektura Nemanjinog doba, II, Beograd, 1988,
str. 208 i d.
Martinovi J. Jovan, Ranohrianska krstionica ispod crkve Sv. Marije od
rijeke u Kotoru, Prilozi za povijest umjetnosti u Dalmaciji, 29, Split, 1990,
str. 5-29.
595
Jovan J. Martinovi
navodi iz prvog dijela ove isprave da je stara episkopska bazilika

usljed dotrajalosti bila sruena, a na njenom mjestu bila sagraena druga, odnosno, sadanja stojea crkva, kojoj se na kraju ovog dijela isprave odreuje tana vremenska determinacija.
Mogla bi da unese zabunu notica o pridruenoj crkvi Sv.
Ivana, koja se jednom oznaava kao od portele, malih vrata
za izbacivanje smea u more, a drugi put se navodi da se radi o
nekoj crkvi na Pranju, ali smo miljenja de je ovdje dolo do
kontaminacije imena krivnjom notara, a da se radi svakako o
kapeli Sv. Ivana, prizidanoj poetkom XV vijeka uz sjeverni zid
sadanje crkve.
Drugi dio isprave sadri imena tadanjih hereditara, nasljednika osnivaa ranije episkopske bazilike, odnosno, nasljednika
kneza Ivana30, te kotorskih porodica Dersa i Bisaka. Mnogi od
ovih patronimika ili porodinih prezimena ne pominju se u jedno
stoljee kasnijim unescima iz najstarijih notarskih knjiga za
period 1326-1337. godine, izuzev patricijskih porodica
Ratislava (Kuli) i Drago, te puanske porodice Dersa, iji je
jedan ogranak ostao u prvoj polovini XIV vijeka u Kotoru, a
drugi preao u Dubrovnik, uzevi kasnije slovensko prezime
Dri. Moda bi bilo interesantno navesti da se u prvoj polovini
XIV vijeka sastav hereditara dosta izmijenio, te da se kao nasljedne porodice sa pravom donoenja odreenih odluka, posebno
imenovanja opata i rektora, pominju sljedea prezimena:
Martinovi J. Jovan, Najstariji sakralni objekti u Kotoru, Glasnik

Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, Odjeljenje umjetnosti, knj. 11,
Podgorica, 1992, str. 167-198.
30 Tokom restauracije izvornog krova od kamenih ploa na crkvi S. Marije
od rijeke, ispod recentnog krova od kupa kanalica, pronaena su tri ulomka
grede septuma, od kojih je na jednon ispisana simbolika i stvarna invokacija,
a na druga dva ime izvjesnog Ivana sa suprugom (... IOHANNIS CVM
CONIVGE ...), koji bi moda mogao biti knez Ivan iz citirane isprave.
596
Bugata, Petraa, Bugon i alparica, dok se od porodica navedenih u ispravi o posveenju iz 1221. godine ponavlja jedino
prezime plemike porodice Ratislava (odnosno: Kuli)31.
14. 1222., mjeseca juna, u Kotoru:

Obaveza davanja priloga brodara biskupu
Smiiklas takoe donosi ovu ispravu po Farlatiju i
Kukuljevievim Regestima, budui da njen original nije sauvan, pa nije mogla biti vrena kontrola.
Smiiklas, Codex, III, str. 213, 187;
Farlati, Illyr. sacr., VI, str. 436;
Kukuljevi, Regesta, no 149.
Anno dominicae incarnationis MCCXXII, mense iunii,
indictione X.
Coram nobis iuratis iudicibus Joanne Jacobi et Desa,
Blasius Catharensis episcopus missit querimoniam super
naucleros navium, dicens quia oporteret dare mihi reditum
tam de maioribus navibus quam de minoribus; denique ad
hanc questionem respondit Andreas Catene dicens: quia
nunquam scimus datum fuisse de minoribus barcellis.
Interea vocantes naucleros quaesierunt eos, si antea datum
fuisset, et in hoc testificatus est Simon dicens: quia episcopus
Sergius me convenit de hoc reditu, et iudicatum est me dare,
et dedi illud sibi. Testificantibus et aliis hominibus,
Lampridius Zize cum Vitalio Faroni et Martino Mosche.
Unde nos iudices ex consensu aliquorum nobilium sic
iubente, ut deinceps tam maiores naves quam barcelle daren
reditum episcopo, sicut moris est. Et hoc invenimus: reditum
de more de uno arbore medium modium, et de duobus arboribus unum modium.
31 Mayer A., Monumenta Catharensia, II, unesak br. 1709.
597
Jovan J. Martinovi
P r i j e v o d:
Godine Gospodnjeg otjelotvorenja 1222, mjeseca juna, indikcije desete.
Pred nas zaklete sudije Ivana Jakobovog i Deu, Bla, kotorski episkop, postavio je pitanje o brodarima brodova, govorei
da mu treba dati prilog kako od velikih brodova tako i od
malih; stoga je na to pitanje odgovorio Andrija Katena, rekavi da nikada nisu znali da je bilo davano episkopu od manjih
barki. U meuvremenu pozvavi brodare, zapitali su ih da li je
ranije ovo bilo davano, a na to je svjedoio Simon rekavi da
je episkop Sergije32 zatraio od njega da mu d prilog te da mu
je bilo presueno da mora dati, pa je to i dao. Svjedoili su i
drugi ljudi, Lampridije Zize sa Vitalom Faronom i Martinom
Moskom.
Stoga smo mi sudije uz saglasnost nekoliko plemia ovako
odluili, da ubudue i veliki brodovi i male barke daju prilog
episkopu, kako je obiaj. A ovako smo smislili: prilog po obiaju od jednog jarbola pola modija, a od dva jarbola jedan
modij33.
32 Epitaf episkopa Sergija Leonovog iz 1205. godine uzidan je u spoljanji

zid stepenita relikvijara Katedrale.
33 Teinsko-zapreminska mjerna jedinica modij u XIV vijeku u
Dubrovniku je iznosila oko 57 kilograma, ali se nije mogla ustanoviti veliina
kotorskog modija u XIII, pa ni u kasnijim vjekovima. Opet ponavljamo, da je
prevod ovoga teksta u novoj ediciji Monumenta Montenegrina, tom VI/1, str.
82-83, prireivaa V. D. Nikevia potpuno pogreno preveden, budui da je
tamo napisano da dohodak od jednog broda bude pola modija, a od dva broda
jedan modij, a radi se ustvari o brodovima sa jednim ili dva jarbola (arbor).
598
Isprava je interesantna ve i stoga to svjedoi da je u Kotoru

poetkom XIII vijeka bilo velikih brodova sa dva jarbola te
manjih barki sa jednim jarbolom, od kojih su sve bile obavezne
davati biskupu jedan ili pola modija kao vrstu izdravanja;
naalost, nije zapisano da li se radilo o itaricama ili pak o drugom vanom artiklu - soli, koja se u Kotor uvozila najee sa
podruja Zadra. Zanimljivo je da se u ovoj ispravi uopte ne
pominje gradski knez ili srpski kralj, vjerovatno stoga to se
radilo o internim pitanjima.
15. 1229. godine, 11. oktobra, u Kotoru:

Zabrana poslovanja sa samostanom Sv. Georgija (ispred
Perasta)
Smiiklas donosi ovu ispravu isto tako samo po Farlatiju i
Kukuljeviu.
Falati, Illyr. sacr., VI, str. 439;
In anno domicae incarnationis MCCXXVIIII, 11 die
astante mensis octobris, pulsata campana etc.
In primis dominus Blasius episcopus Catharensis cum
Tryphone archidiacono ..... et reliquis clericis de capitulo,
cum iudicibus iuratis et nobilibus civitatis hoc decretum
institutum, ut ab hoc die in antea nullus homo ex civitate
praesumat credere aliquam causam abbati Matthaeo sancti
Georgii nec ipsius monachis super causis sancti Georgii, nec
nullus homo audeat ab illis emere terras aut vineas de sancto Georgio, nec credere illis aliquam pecuniam super paramentis monasterii. Et quicumque hoc fecerit, perdat pretium, quod illis datum habuerit, insuper subiaceat in poena
excommunicationis.
599
P r i j e v o d:
Godine Gospodnjeg otjelovljenja 1229, 11. dana tekueg mjeseca oktobra, zazvonivi zvonom itd.
Najprije gospodin Bla, kotorski biskup, sa Tripunom arhiakonom ... i ostalim klericima kaptola, sa zakletim sudijama i plemiima grada, ovu smo odluku ustanovili, da od dananjeg dana
ubudue nijedan ovjek ne moe unaprijed uzimati u zalog u
nijednom sluaju opatu Mateju Sv. ora34 niti samim monasima o stvarima Sv. orda, niti nijedan ovjek da se ne usudi
kupiti zemlje ili vinograde Sv. Georgija, niti pozajmiti njima
nikakav novac za crkvene odede. A ako neko ovo uini, izgubie cijenu koju je njima dao, a to vie potpae pod kaznu
izopenja.
Oigledno se radilo o sporu kotorske biskupije sa opatom
stare benediktinske opatije na otoiu Sv. Juraja, koja nije spadala pod jurisdikciju biskupije, a inae je Perast pokazivao tenje da se osamostali ispod vlasti Kotora, to mu je kasnije i
uspjelo.
34 Od stare benediktinske opatije iz IX-XI vijeka na prirodnom otoiu Sv.

ora (Juraja) pred Perastom nije ostalo ni traga, osim nekoliko ulomaka
kamenog preromanikog crkvenog namjetaja, budui da je na njene temelje u
XVII vijeku sagraena sadanja skromna barokna crkva, iji je pod pokriven
nadgrobnim ploama grobnica perakih porodica.
600
arhiv

Jovan J. Martinovi
The third part of the old documents of the town of Kotor brings: the
Charter (1230) in which King Radoslav confirms old privileges to
Kotor; the notary act (1246) in which Grbalj was mentioned for the first
time; the document dedicated to the consecration of the St George
Church (1247); the certificate of gifts of Serbian rulers to Kotor of
1250; the decision on the introduction of celibacy (1255); the treaty of
friendship between Kotor and Dubrovnik (1257); an appeal to some
bishop to consecrate one church; the document on giving over the St
Paul Church to Dominicans (1266); the request for help of the municipality of Kotor to the Bishop of 1271; the peace treaty between Kotor
and Dubrovnik (1279).
16. 1230, 15. jula, u Rakoj:

Kralj Radoslav potvruje Kotoranima ranije privilegije
Brojne verzije povelja srpskog kralja Radoslava (1227-1234.)
Kotoranima nose razliite datume: od 1217, 1227, 1230. i 1250.
godine, i smatraju se za kasnije falsifikate samih Kotorana kako
bi dokazali svoje pravo na zemlju gradskog Distrikta i poluostrvo Prevlaku.
Povelja koju donosi Smiiklas predstavlja potvrdu darovnice
kralja ora, sina kralja Vukana, koji je upravljao nekadanjim
Vukanovim zemljama u Primorju, Duklji i Zeti.
Listina je pisana italijanskim jezikom venecijanskog dijalekta, a
posebno je interesantna zbog navoenja niza lokaliteta u kotorskom Distriktu, koji su i danas zadrali svoja imena iz XIII vijeka.
MATICA, ljeto/jesen 2011.
493
Jovan J. Martinovi
Smiiklas, Codex, III, str. 332-334, br. dok. 292;

Nani, De duobus nummis regis Rassiae, XLV;
Rad, I (Raki: Listine), 130-1;
Gratia al tutto continente Iddio nostro, fattor del ciel et e
la terra, al fiol della sua deit e a spirito santo.
Gratia a te, signor dio mio dogni hora e tempo; et se dio
imperator alli imperatori, signor alli signori, di tutte le cose
signor, de la tua deit vera e gloriosa procede, tu signor dio
mio sei imperator et signor tutto continente et molto misericordioso alla tua creatura: signor con la tua misericordia el
schiavo redemisti et el fiol desti a la redenzion e a la vita
signor la tua creazion metesti; e se signor dio tutto continente tutte le cose humel signor dio mio a la tua deit piazeno
et le cose rie et perverse per converso non piazeno; et se el
diavolo lucifero per la sua scelerit et imaginazion prava et
iniqua casch dalla excelsa gloria nella damnation eterna e
l nel inferno f glorificato con gli angeli desgraziati al imperador dapoi signor ti volsi ruinar lo suo impero a li sui graziosi desti in compagnia la purissima et intemerata verzine
Maria e de lei signor volesti esser nato, e con la tua nativit
la morte nostra et suo impero ruinasti et con la tua crucifission a nui la vita preparasti.
Io Radoslavo, con la grazia del ciel f r del Servia e de la
Marina et fradeli del mio reame Vladislao et Urosio considerassemo et ne recordassemo vera fede et srvitio qual
mostrassero honorevol et a nui fedel zentilomeni de Catharo
al nostro genitore, domino domino Stephano primo incoronato et al nostro avo sancto Simeone Nemagna, primo in gloria, colona di christiani et discernessimo la prava cogitazione del diavolo el qual se pens ne la sua alta scienza, che
494
meta la sua sede alloccidente e che sia simil allaltissimo el

signor tutte le cogitazion sapiando, lo scaz dal ciel et lo conden nelle inferno in eternum et da poi considerassimola
parola del signor dio nostro salvatore, come scrive nel suo
evangelio san Zuane el documento de Jes Christo alli Zudei
vegnando da lui li ammaestrava la salute nostra dizando: se
vui observarete li miei precepti, per zerto sarete li miei discipuli, et da poi san Zuane srive la paroladel signor dizando:
le mie pecore la voce mia oldeno et fanno et caminano segondo il mio commandamento et io li dar la vita eterna.
Et cusi nostri fidel zentilomeni de Catharo dogni hora et
tempo a nui oldeno et segondo el nostro commendamento et
volunt obediscono et tutta la nostra volunt anno adempito
et a tutti nostri mandati anno mostrato la umelt et con ogni
umetla le sue scritture et brevelegi portareno: prime brevelegodel molto glorioso domino Zorzi, come signor r Zorzi
dette alli zentilomeni de Catharo Prevlacha nel patrimonio,
che redificano la giesia de sancto arcgangelo, la qual principio f edificato per loro come veri fundatori, et cusi la giesia
reedificasseno al onor del signor dio et archangelo Michaele.
Et in quel tempo signor r Zorzi confirm tutti li orti et le
vigne loro et Lustizza et Passiglav et tutta la pianura fino el
confin de Garbal con tutte le rezion sue fino la marina, maledizendo a chaduno r et signor in eternum, che contradicesse soprascritta scritura de li signori. Vedendo et discurendo
le scritture et mandati del signor r Zorzi benedissimo et
benedizemo tutta sopra scrittura a Catharo, tutte le possession le vigne et orti et Lustiza et Passiglav et la pianura
soprascritta in eternum et in seculi seculorum amen, che sia
de Catharo e chi questo vegnesse a infirmar che sia maledetto et anatematizzado e che sia traditor del corpo del Christo.
Et questa fatta scrittura scrissi io Silvester canzilier con la
parola et mandato de r et de soprascritti signori del signor
495
Jovan J. Martinovi
r e di sui fratelli et mi dette la parola et mandato del signor

she daga questa scrittura voluntaria a Mauro e Medo, onorevol zentilomeni de Catharo et adesso li dette in confermazion de li brevilegi de domino domino r Zorzi, lo qual portasseno soprascritti zentilomeni de Catharo al signor r
Radoslavo et a Vladislavo et Urosio; et vedendo et discurendo, che sono vere scritture le qual erano scritte nel 1215 1
nativitate domini, a di 15. avgosto et mi iure et commandamento del signor r mio et di sui fradelli queste scriture in
confermazion de li zentilomeni de Catharo scrissi et dette
Arascia in 1230. natavitate domini, a di 15. lujo. Et con la
bolla nostra consueta sigilavi.
Stephano Radoslavo, con la grazia de dio r di Servia et de
marina, domino Vladislao et Urosio.
P r e v o d:
Hvala svedreem Bogu naem, stvoritelju neba i zemlje, i
Sinu njegovog Boanstva i Duhu svetome.
Hvala Ti, Gospode Boe moj, u svakom asu i vremenu; i ako
je Bog car nad carevima, gospodar nad gospodarima i svih stvari
gospodar, iz Tvoga istinskog i slavnog boanstva proistie da si
Ti, Gospode Boe moj, car i gospodar koji sve dri i da si milosrdan prema tvojem stvorenju: Gospode, tvojom milosrdnou si
roba otkupio, a sina si dao za iskupljenje, a u ivot, Gospode, svoje si stvorenje dao; i ako si Gospod Bog Svedritelj, sve ljudske
stvari Ti se sviaju, ali Gospode Boe moj, Tvome boanstvu se
ne sviaju i zle i naopake stvari; a ako je avo Lucifer zbog svoje
izopaenosti i pakosne mate i nepravednosti otpao od uzviene
slave u vjeitu grenost i tamo u paklu bio slavljen od strane nesrenih anela kao car, ali si Ti, Gospode, elei unititi njegovo
carstvo, dao svojim milosnicima najistiju i neokaljanu Djevicu
Mariju od koje je Gospod bio roen, a sa Tvojim roenjem je
1 Prema Smiiklasu, u Nanijevom djelu figurira godina 1115, to je nelogino.
496
naa smrt i njegovo (avolovo) carstvo bilo uniteno, a svojim

raspeem na krstu si nam ivot pripravio.
Ja, Radoslav, po milosti neba kralj Srbije i Primorja, i braa
moga kraljevstva Vladislav i Uro, prihvatili smo i prisjetili se
prave vjernosti koju su pokazivali asni i nama vjerni plemii
Kotora naem roditelju, gospodinu i gospodaru Stefanu
Prvovjenanom i naem edu Sv. Simenonu Nemanji, prvom u
slavi, stubu hriana, pa smo razabravi pakosnu zamisao avola, koji je zamiljao u svojim zadnjim mislima da postavi svoje
sjedite na zapadu koje bi bilo jednako najviem, Gospod je saznavi za sve te zamisli izbacio ga sa neba i osudio na vjeiti
pakao, te od tada smo podrazumijevali rije Gospoda Boga
naeg Spasitelja, kako je napisao u svom Evanelju Sv. Ivan u
poslanici Isusa Hrista Jevrejima koji su doli njemu da ih pouava o spasenju naem govorei: Ako se vi budete pridravali
mojih savjeta, biete moji uenici, a poslije je Sv. Ivan zapisao
rije Gospodnju rekavi: Moje ovice sluaju moj glas i ine i
koraaju po mojoj naredbi i ja u im dati vjeiti ivot.
I tako su nai vjerni plemii Kotora u svakom asu i vremenu
nas sluali i po naoj naredbi i elji se pokoravali i sve su nae
elje ispunjavali i prema svim naim nalozima su pokazivali
pokornost, a sa svom pokornou donijeli su nam svoje isprave
i privilegije: prva privilegija je preslavnog gospodara ora,
kako je gospodin kralj ore dao plemiima Kotora u nasljedstvo Prevlaku, da bi obnovili crkvu Sv. Arhangela, koja je u
poetku bila sagraena za njih kao prave osnovae, pa je tako
ponovo sagraena crkva u ast Gospoda Boga i Arhangela
Mihaela. A u to doba je gospodin kralj ore potvrdio njima sve
vrtove i vinograde, i Luticu, i Pasiglav i itavu ravnicu sve do
granice Grblja, i sve zgrade njihove do mora,2 proklevi svakog
2 Prevlaka, Lutica i Pasiglav su do danas sauvana imena vrijednih lokaliteta na prostoru tzv. Miholjskog zbora, dok je Grbalj ukljuen u kotorski
gradski Distrikt kasnije, poetkom XIV vijeka.
497
Jovan J. Martinovi
kralja i gospodara ubudue, koji bi se suprotstavio gorenavedenoj ispravi gospodara. Vievi i razmotrivi isprave i ovlaenja
gospodina kralja ora, prihvatili smo i prihvatiemo sve gornje isprave o Kotoru, sve poede vinograda i vrtova, i Lutice i
Pasiglava i goreopisane ravnice ubudue i u vijeke vjekova,
amen, da to pripada Kotoru, a onaj koji bi probao da ovo srui,
neka bude proklet i anatemisan i neka bude izdajica tijela
Hristova. O ovu napravljenu ispravu ja, Silvestar kancelar,
prema rijeima i nalogu kralja i gorenavedene gospode gospodina kralja i njegove brae, i dao mi je nalog gospodar da predam
ovu dobrovoljnu ispravu Mauru i Medu, asnim plemiima
Kotora, pa im je sada dajem kao potvrdu privilegija gospodina
kralja ora, koje su donijeli gorenavedeni plemii Kotora
gospodinu kralju Radoslavu i Vladislavu i Urou; pa vievi i
prouivi da su ovo prave isprave napisane 1215. (1115?) godine od roenja Gospodnjeg, dana 15. avgusta, to ja po naredbi i
preporuci gospodina moga kralja i njegove brae ovu ispravu
kao potvrdu plemiima Kotora napisah i predadoh u Rakoj,
1230. godine od roenja Gospodina, dana 15. jula. Takoe sa
naim uobiajenim peatom ovjerih.
Stefan Radoslav, Bojom milou kralj Srbije i gospodar
Primorja, te Vladislav i Uro.
Poto nijesmo u stanju da raspravljamo o autentinosti ove
listine kralja Radoslava, kojom se potvruje ranija darovnica
kralja ora, istai emo samo dva dosta vana momenta i to:
- na malom poluotoku Prevlaka postojala je neka ranija crkva,
a ovom ispravom je Kotoranima dato pravo da je obnove;
- teritorija koju je kralj ore dao, a kralj Radoslav potvrdio
Kotoranima, odnosno, Lutica, Pasiglav (ili zapadni obronci
poluostrva Vrmac) i sva ravnica do morske obale i do granice
sa Grbljem, poklapa se sa teritorijom tzv. Miholjskog zbora i
predstavlja znatno poveanje gradskog Distrikta, koji je kasnije, poetkom XIV vijeka, jo proiren dobijanjem Grblja.
498
Vano je jo napomenuti da je pod datumom 10. jula 1250.

godine, dakle, dugo poslije vremena vladavine kralja Radoslava
(1227-1234.), izdata u Rakoj druga isprava, pisana rukom pisara Silvestra na italijanskom jeziku, sa potpisima Stefana
Radoslava i gospodara Vladislava i Uroa, koju je Farlati doslovno preveo na latinski, a koja je gotovo doslovni prepis gornje
listine, kako e se kasnije vieti, u ispravi br. 20 ovoga rada.
17. 1239. godine, mjeseca juna, u Kotoru:

Pomen kralja Vladislava
Smiiklas prema Farlatiju prenosi samo poetak neke, danas
nepostojee, listine sa pomenom imena srpskog kralja
Vladislava ( 1234-1243.).
Smiiklas, Codex, IV, str. 84, br. dok. 78;
Farlati, Ilyr. Sacr, VI, p. 436.
Sub tempore domini Ladislai, nobilissimi regis, praesidente Catharensi ecclesiae episcopo Blasio, anno MCCXXXIX,
de mense iunio, indictione XII ...
P r e v o d:
U vrijeme gospodina Vladislava, plemenitog kralja, dok je
prededavao crkvom kotorskom episkop Bla, godine 1239,
mjeseca juna, indikcije 12 ...
Zaista je velika teta to Farlati, ukoliko je imao u rukama original ove i drugih isprava u kojima se pominje ime biskupa
Blaa, nije donio i njen sadraj u cjelini.
499
Jovan J. Martinovi
18. 1246, 2. septembra, u Kotoru:

Odluka o kanjavanju i prvi pomen Grblja
Nedavno je Duan I Sindik3 objavio jednu do sada nepoznatu
kotorsku listinu, prema rukopisu Kotorskog zbornika u rukopisnom odjeljenju biblioteke Ruske akademije nauka u SanktPeterburgu, iju osnovu ine liturgijski Lekcionar i
Pontifikal, a u kome su zapisivani i originalni notarski akti,
pa meu ostalima i ovaj interesantni dokumenat.
Sindik I Duan, Odluka kotorskog vijea iz 1246. godine,
Zbornik Grbalj kroz vjekove, Kotor-Grbalj, 2005, str. 157.
Anno incarnationis Domini millesimo ducentesimo quadragesimo sexto, mense septembris, secundo die intrante,
indictione quarta.
Sub tempore domini regis Vroscii.
Nos omnis populus Catarine urbis, presentibus iuratis
iudicibus et consilio universo, hoc decretum sub sono puplice campane instituimus exercere, nostre causa terre et utilitate ab hodierno die in antea, ut tenendum sit ab omnibus et
obseruandum, sub tali condicione ut quicumque de conciuibus injuste aliquem Sclauum de Gripuli uel de
Arbanensibus, aut Buduensibus, sive qui sunt sub regimine
monasteri Sancti Michaelis, presumptuose uerberauit, de
iure et ipso facto decem perperos uenumdetur, quos comiti
tribuat ciuitatis. Sed unisquisque deinceps cum iustitia suam
adversus eosdem postulat rationem.
Quod scriptum presens diaconus Micha de Giga, comunis
notarius, manu propria exarauit. (Signum notarii)
3 SINDIK I. Duan, Odluka kotorskog vea iz 1246. godine, Zbornik
Grbalj kroz vjekove, Grbalj (Kotor), 2005, str. 157-161.
500
Prevod:
Godine otjelovljenja Gospoda 1246, mjeseca septembra drugog dana, IV indikcije.
U vrijeme gospodina kralja Uroa.
Mi, sav narod grada Kotora, u prisustvu zakletih sudija i
opteg vijea, ovu odluku uz zvuk javnog zvona odreujemo da
se izvrava, radi koristi nae zemlje, od dananjeg dana unaprijed, da bude pridravana od svih i potovana, uz taj uslov da ako
bilo ko od sugraana nekog Slovena iz Grblja ili Arbanasa ili
Budvanina, ili koji su pod vlau samostana Sv. Mihaila, nepravedno i drsko bude tukao, po zakonu ovo uinivi neka bude
kanjen sa 10 perpera, koje plaa knezu grada. A svako odsada
moe da trai po pravdi protiv istih odgovornost.
Ovu ispravu prisutni Miha Giga, optinski notar, svojom
rukom je zapisao. (Notarski znak)
U cjelini posmatrano, ova odluka daje odgovore na nekoliko
moda nejasnih pitanja. Prije svega, naglaava se potinjenost
grada kralju Urou I koji je imao ingerenciju postavljanja kneza
kome se plaala kazna, dok su ostali, odnosno, unutranji poslovi bili u rukama opteg vijea i zakletih sudija. Nadalje, za razliku od graana (concives), postoji i drugi sloj ljudi, vjerovatno
zavisnih kmetova u Grblju, koji se ove prvi put pominje u
kotorskim listinama, i to Slovena i Arbanasa, kao i Budvana, ali
i onih koji su naseljeni na metohiji Sv. Arhangela Mihaila na
Prevlaci (Tumba), koja se izdvaja kao zasebna teritorija i iz koje
je kasnije nastala institucija ili administrativna jedinica takozvanog Miholjskog zbora 4.
4 CRNOGOREVI Mladen, Miholjski zbor u Boci Kotorskoj, Starinar,

br. X, Beograd, 1893.
501
Jovan J. Martinovi
19. 1247, 12. septembra, u Kotoru:

Biskup posveuje crkvu Sv. ora
Smiiklas donosi, prema Farlatiju i drugim kodeksima, ovu
ispravu kotorskog biskupa Deodata, nasljednika dugovjenog
biskupa Blaa.
Smiiklas, Codex, IV, str. 326, dok. br. 289;
Farlati, Illyr. sacr., VI, p. 439;
Wenzel, Cod. dipl. Arpad. cont. VI, 252-3;
Anno salutiferae incarnationis domini MCCXLVII, mense
septembris die duodecimo astante, indictione V.
Ego Deodatus episcopus ecclesiae sancti Tryphonis de
Catharo, ad petitionem capituli ecclesiae eiusdem, communitatis eiusdem civitatis, ac Georgii, abbatis coenobii sancti
Georgii, dedicavi ecclesiam sancti Georgii ad laudem dei et
honorem sanctae Mariae, necnon aliorum sanctorum, quorum reliquiae hic continentur: sancti Georgii, Abdon et
Sennen martyrum, ac sanctorum inocentium. Quae ecclesia
praedicti loci erat praedecessorum totius communitatis
Catharinae.
Venerabilem dei ecclesiae gubernante Innocentio apostolico, domino autem Uroscio regnante.
Quod presens scriptum fieri feci per diaconum Micham de
Gigna, notarium praedictae communitatis, cum manu propria et signo consueto.
P r e v o d:
Godine spasonosnog otjelovljenja Gospodnjeg 1247, tekueg
mjeseca septembra, dana 12, indikcije V.
502
Ja, Deodat, biskup crkve Sv. Tripuna u Kotoru, na molbu kaptola iste crkve, optine istog grada i ora, opata samostana Sv.
ora, posvetio sam crkvu Sv. ora u slavu Boga i ast Sv.
Marije, kao i drugih svetaca ije se relikvije ove uvaju: Sv.
ora, te Abdona i Senena muenik, kao i nevine eice. Koja
je crkva na reenom mjestu5 bila predaka itave optine kotorske.
Dok je asnom Bojom crkvom upravljao Inocentije papa, a
vladao gospodin Uro.
Stoga je ovu ispravu sainio akon Miha Giga, notar reene
optine, sopstvenom rukom i uobiajenim znakom.
Ako se ova isprava uporedi sa ispravom br. 14 ovoga rada u
kojoj biskup Bla, Deodatov prethodnik na biskupskoj katedri
Kotora, zabranjuje svojoj pastvi svako poslovanje sa opatom i
monasima samostana na otoiu Sv. Juraja pred Perastom, ak
pod prijetnjom interdikta, vidi se da je dolo do potpunog zaokreta u politici Kotorske biskupije prema opatu reenog samostana, ali je ipak u jednoj reenici naglaeno da je crkva od
davnina pripadala optini kotorskoj.
20. 1250. godine, 10. jula, u Rakoj:

Potvrda darovnic srpskih vladara Kotoru
Osim italijanske verzije ove potvrde pod datumom 15. juna
1230. godine, navedene pod br. 16 ovoga rada, Smiiklas u sljedeem tomu svoga Codexa donosi i latinsku verziju iste isprave prema Farlatiju, datirane 10. jula 1250. godine, ali u fusnoti
donosi i Farlatijevo objanjenje da je itava diploma Stefana
Radoslava na italijanskom, i sa italijanskog na latinski jezik prevedena i izloena. Iz toga razloga vrlo lako se moglo desiti da
su i Nani i Farlati imali u rukama istu italijansku verziju listine,
5 Na prirodnom otoiu pred Perastom bila je svakako jo u predromanikom periodu IX-XI vijeka podignuta benediktinska opatija posveena Sv.
oru, koji je tada postao svetac-zatitnik Kotora.
503
Jovan J. Martinovi
samo to je Nani proitao ispravno godinu, koja odgovara godinama Radoslavovog vladanja, dok je Farlati svoju latinsku verziju datirao 20 godina kasnije, oito ne znajui taj podatak.
Smiiklas, Codex, IV, str. 422, br. dok. 367;
Wenzel, Cod. dipl. Arp. cont. XI, p. 367-8;
Raki, Regesta, no 587.
Gloria ei qui continet omnia deo nostro, coeli terraeque
conditori et filio eius divinitatis itemque spiritui santo.
Gloria iterum tibi semper deus meus, imperator imperatorum, et dominus dominorum, cuius verae et gloriosae divinitati omnia accepta referimus. Tu domine es imperator et
dominus, qui res omnes tueris et conservas, valde misericors
in homines a te procreatos, qui pro tua immensa miseratione captivum redemisti et filium tuum nobis tradidisti, ut nos
servitute eximeret vitaque immortali donaret. Tu es dominus
deus qui omnia fecisti; et omnia providentia tua coerces et
contines, cui omnia recta et sancta placent, iniqua et perversa non item; et cum diabolus Lucifer ob suam pravam cogitationem et nefarios conatus a sublimi gloria ac felicitate in
aeternam ignominam cruciatumque cum angelis perduellibus deciderit, angelis tibi obsequentibus ac fidelibus, sociam
aeternaeque beatitatis consortem dedisti intemeratam illibatamque virginem Mariam, ex qua nasci voluisti tuoque in
hunc mundum adventu mors nostra interit, eiusque imperium corruit; qui cruci affixus vitam nobis comparasti.
Ego, Radoslavus, summi ac prepotenti dei beneficio rex
Serviae et orae maritimae, et fratres regni mei Vladislavus et
Uroscius, nobisqum ipsi reputavimus et nostram in memoriam revocavimus sinceram fidem et obsequium, quod honorabilis nobisque fidelis cives et patritii Catharenses praesti504
terunt parenti nostro domino Stephano, primo coronato

regi, et avo nostro sancto Simeoni Nemagne, primo in gloria,
qui fuit columen rei Christianae; et mente revolvimus parvas diaboli cogitationes qui sublimi scientia sua elatus conabatur sedem suam ad occidentem collocare et similem altissimo fieri volebat, quemque deus omnium mentes et cogitationes introspiciens coelo detrusit aeternisque apud inferos
ignibus addixit. Postea consideravimus verba illa domini dei
sercatoris nostri, quae sanctus Joannes in suo evangelio descripsit et praecepta, quae Jesus Christus Judaeis tradidit,
cum eos viam salutis docerat dicens: Si praecepta mea servaveritis, certe quidem discipuli mei eritis; itemque illa ab
eodem sancto Joanne relata: Oves meae vocem meam
audiunt et sciunt et ambulant iuxta praecepta mea, et ego
dabo illis vitam aeternam: Ad hunc plane modum, fideles
nostri cives et patritii Catharenses semper nobis auscultant
et voluntati nostrae obtemperant et nobis prorsus omnibus
in rebus dicto audientes sunt et omnibus nostris mandatis
nunquam obedientes se praestiterunt, qui sua privilegia et
diplomata humili submissoque animo nobis exhibuerunt.
Privilegium admodum gloriosi regis Georgii, qui cum tradidisset iisdem Catharensibus Preglacam6 in eo solo et patrimonio, in quo nunc reficiunt ac restaurant aedem sancti archangeli, olim ab ipsis conditam et fundatam urbi Catharensi
eiusque territorio bene precatus confirmavit, ilis possessionem omnium hortorum et vinearum, quas obtinebat in pagis
Lustiza et Pariglava7 et in universa planitie usque ad fines
de Garbagl porecta, itemque omnium agrorum usque ad
oram maritimam, et maledixit cuicumque sive regi sive
dynastae in aeternum, qui suae voluntati souque scripto
6 Treba: Prevlacam.
7 Treba: Passiglava.
505
Jovan J. Martinovi
adversaretur. Nos itaque post lectum diligenterque perpensum diploma et mandatum eiusdem regis Georgii, fausta
praecati sumus praecamurque urbi Catharensi eiusque
vineis atque hortis, quos possidet in pagis Lustiza et
Perriglava8 et in planitiaesupra dicta in aeternum et in saeculum saeculi. Amen.
Hec Catharensem propria esse vulumus et iubemus; et si
quis ea occupare et ab eorum possessione distrahere audeat,
huic maledicimus et anathema imprecamur, quem tamquam
proditorem corporis Christi omnes oderint ac destetentur.
Ego Silvester scriba hoc sacrum diploma ipso rege dictante
et iubente, itemque eius fratribus, mea manu scripsi et iussu
eiusdem regis in manus tradidi Mauro et Medoso, honorabilibus patritiis et legatis communis Catharensis; quo quidem
diplomate confirmatur privilegium regis Georgii, quod idem
Catharenses patritii attulerunt ad dominum regem
Radoslavum, eiusque fratres Vladislavum et Uroscium: qui
cum illud privilegium scriptum anno post Christum natum
MCXV, idibus augusti, verum et legitimum cognoverunt, et
ratum habuerunt et firmarunt hisce litteris, quas ego ex mandato et auctoritate domini mei regis et fratrum eius, mea
manu scripsi, dedique Arasiae, die decima iulii, anno ab ortu
domini MCCL, et meo consueto signo obsignavi.
Stephanus Radoslavus, dei gratia rex Serviae et orae maritimae.
Domini Vladislavus et Urosius.
P r e v o d:
Slava svedreem Bogu naem, stvaraocu neba i zemlje, i Sinu
njegovog Boanstva i Duhu svetome. Slava takoe uvijek i Tebi,
Boe moj, care nad carevima i gospodaru nad gospodarima,
8 Pogreno proitano, treba: Passiglava.
506
ijem pravom i slavnom boanstvu sve primljeno prinosimo.

Gospode, Ti si car i gospodar, koji sve stvari titi i uva, vrlo
milosrdan prema ljudima koje si sam stvorio, to si svojim milosrem zarobljenog ovjeka otkupio i to si sina svojega nama
predao, da nas ropstva oslobodi i podari vjeni ivot. Ti si
Gospod Bog to si sve stvorio, i sve svojom providnou obuzdava i uva, kome se sve pravo i sveto svia, ali nikako nepravino i izopaeno; a kada je avo Lucifer radi svoje izopaenosti i loih djela pao sa velike slave i sree u vjeitu sramotu i bio
poniten zajedno sa otpalim anelima, Ti si Tebi pokornima i
vjernima anelima kao druicu i vjenog blaenstva sestru dao
neokaljanu i neokrnjenu Djevicu Mariju, od koje si se htio roditi u elji kako bi Tvojim dolaskom na svijet smrt naa bila unitena, a avolovo carsvo se sruilo; koji si na krstu razapet, ivot
si nama darovao.
Ja, Radoslav, po milosti najveeg i svemogueg Boga kralj
Srbije i Primorja, i braa kraljevstva mi, Vladislav i Uro, razmatrali smo i u mislima prizvali u eanje iskrenu vjernost i
pokornost, koju su asni i nama vjerni graani i plemii Kotora
pokazali prema ocu naem gospodinu Stefanu Prvovjenanom
kralju, i edu naem Sv. Simeonu Nemanji, prvom u slavi, to
je bio stub hrianstva; u mislima smo razabrali pakosnu zamisao avola, koji je najviom oholou svojom noen htio da
postavi svoj tron na zapadu da bude jednak uzvienom, a kome
je Bog prozrevi sve misli i zamisli sa neba odagnao i u vjene
plamenove pakla postavio. Poslije smo se prisjetili rijei
Gospoda Boga Spasitelja naega, koje je Sv. Ivan u svom
evanelju zapisao i zapovijedi koje je Isus Hrist Jevrejima
izrekao, kada je sa njima put spasenja nauavao govorei:
Ako moje zapovijedi budete obdravali, biete moji uenici,
a takoe i one to ih je sam Sv. Ivan prenio: Ovce moje glas
moj uju i poznaju i zapovijedi moje sluaju, a ja u im dati
vjeni ivot.
507
Jovan J. Martinovi
U tom jasnom smislu vjerni nai graani i plemii Kotora, koji

su nas uvijek sluali i volji naoj se pokoravali i nas upravo u
svim stvarima izreenim sluali i sve nae naloge uvijek izvravali, i koji su svoje privilegije i povelje vjerno i smjerno nama
pokazali. Privilegiju, naime, slavnog kralja ora, kojom je predao istim Kotoranima Prevlaku na njihovom zemljitu i nasljedstvu, na kojoj sada ponovo grade i popravljaju zdanje Sv.
Arhangela, nekada od njih samih sagraeno i osnovano, te je
lijepo zamoljen gradu Kotoru njenu teritoriju potvrdio, kao i
poede svih vrtova i vinograda, koje su imali u selima Lutice i
Pasiglava i na itavoj ravnici to se prua sve do granica Grblja,
kao i svih polja sve do obale mora, a prokleo je zauvijek svakoga bilo kralja bilo vladara koji bi se svojom voljom njegovoj
ispravi usprotivio. I stoga mi, poto smo paljivo proitali i razmotrili ispravu i nalog reenog kralja ora, povoljno smo procijenili i dodjeljujemo gradu Kotoru njegove vrtove i vinograde,
koje ima u selima Lutice i Pasiglava i u gorepomenutoj ravnici
zauvijek i u vjeke vjekova. Amen.
Ovo elimo i traimo da pripadne Kotoranima; a ako bi neko
htio da ovo zauzme i iz njihovog vlasnitva izuzme, njega emo
prokleti i na njega anatemu baciti, i kao nekog izdajicu tijela
Hristova svi e ga mrziti i proklinjati.
Ja, Silvester pisar, ovu svetu ispravu koju mi je sam kralj diktirao i naloio, zajedno sa svojom braom, mojom rukom napisah i po nalogu samog kralja predadoh u ruke Maura i Medoa,
plemenitih patricija i poslanika optine Kotora; kako bi ova
isprava potvrivala privilegiju kralja ora, koju su sami plemii Kotora donijeli gospodinu kralju Radoslavu i njegovoj
brai Vladislavu i Urou; a kako je ova isprava napisana u godini poslije Hristovog roenja 1115. 9, dana 15. avgusta, priznali
su da je prava i zakonita i istinitost potvrdili i potpisali svojim
9 Oigledno se radi o godini 1215, kada je Primorjem vladao kralj ore,
sin Vukanov.
508
slovima, koje sam ja po nalogu i volji gospodina moga kralja i

njegove brae svojom rukom ispisao i izdao u Rakoj, dana 10.
jula, godine od roenja Hristova 1250 10 i svojim uobiajenim
notarskim znakom obiljeio.
Stefan Radoslav, Bojom milou kralj Srbije i Primorja.
Gospodari Vladislav i Uro.
Farlati je, po svemu sudei, imao prepis isprave na italijanskom jeziku i preveo je na latinski, ali je pritom napravio krupnu greku datirajui je ak 20 godina kasnije od isprave br. 16.
ovoga rada, kada Radoslav ve odavno nije bio kralj Srbije.
21. 1255. godine, 19. juna, u Kotoru:

Kaptol Katedrale donosi odredbu o celibatu
Celibat (bezbranost) uveden je u katoliko crkveno pravo
zakonima iz 1076. i 1123. godine, ali se jo i u notarskim spisima Kotora iz prve polovine XIV vijeka a i kasnije pominju eca
svetenika.
Smiiklas, Codex, IV, str. 599, dok. br. 516;
Wenzel, Codex dipl. Arp. cont., XI, 424;
Kukuljevi Reg. br. 679.
Anno incarnationis domini millesimo CCLV, mense iunio
XII die astante, indictione XIII. Nos quidem .................. 11
ecclesiae sancti Tryphonis capitulum in unus penitum congregatum, de voluntate omnium nostrum sic de iure procuravimus ordinare, ut bigami aut coniugati vel de saeculi
10 Svakako je i ovdje dolo do kontaminacije godina: umjesto 1230. upisana je 1250. godina.
11 Farlati nije proitao ime biskupa, a to je mogao biti ili Donat
Centerberius (1249-1254) ili moda ve biskup Marko, koji se inae pominje 1261. i 1270. godine.
509
Jovan J. Martinovi
conditione ad sacrum ordinem non promoveantur, volentes

de eclesia odia et scandala resecare et secundum ecclesiastica iura vivere. Et quicumque ipsorum ex parte supradictorum causa rogationis advenerit, ipse a nostra congregatione
segregetur, ac vinculo excommunicationis sit irretitus.
Nullus autem saeculareium magistratus audeat suos in ecclesia saeculares ducere sine audientia episcopi et capituli
supradicti.
Quod presens fieri fecimus per manus diaconi Michae,
communis notarii.
P r e v o d:
Godine od otjelovljenja Gospodnjeg 1255, mjeseca juna 19.
indikcije 13. Mi naime (neproitano ime biskupa!) i kaptol
crkve Sv. Tripuna, sakupljeni unutra, po elji svih naih, ovako
smo se postarali da se po pravu naredi, da se dvoenci ili oenjeni ili u svjetovnom stanju nee primati u sveti red, elei da
se mrnje i nepravde odstrane i da se ivi po crkvenom pravu. A
ako bilo ko od njih od strane gorereenih sa molbama doe, on
e se iz nae kongregacije izdvojiti i okovima ekskomunikacije
bie okovan. Nijedan od svjetovnih inovnika neka se ne usudi
svoje svjetovnjake u crkvu uvoditi bez prisustva gorereenog
episkopa i kaptola.
Ovo ove smo naloili da uradi svojom rukom akon Miha,
notar optine.
Ona lakuna ispred pomena kaptola crkve Sv. Tripuna svakako
je sadravala ime kotorskog biskupa, koji je nesumnjivo prededavao kaptolom kod donoenja ovako vane odluke.
510
22. 1257. godine, 26. decembra, u Kotoru:

Ugovor o prijateljstvu Kotora i Dubrovnika
Ovaj ugovor je jo jedan u nizu sporazuma o odnosima izmeu
ova dva vana pomorska i trgovaka grada. Po svjedoanstvu
Smiiklasa, original je bio u carsko-kraljevskom tajnom arhivu u
Beu, a prepis u arhivu Dubrovnika, zbirka Saec. XIII.
Smiiklas, Codex, V, str. 77, dok. br. 594;
Ljubi, Listine, I, 89;
Kukuljevi, Regesta, br. 740.
Anno incarnationis domini millesimo ducentesimo quinquagesimo septimo, mensis decembris, sexto die exeunte,
indictione quinta decima.
Nos Desen, de mandato domini Urosii, inuictissimi regis,
comes Cattari, iudices et consiliarii cum uoluntate totius populi ciuitatis predicte, ac sonitu campane in concione sedentes, istud statuimus, ut pactum pacis habende cum hominibus
Ragusii stabiliremus, ad quos Basilium Dabrace et Johannem
Gige destinauimus missos pro stabilitatis pacto cum eisdem
firmiter faciendo ad hoc, ut inter ciuitatem Ragusinam et homines Ragusinos et ciuitatem Cattari et homines Cattarinos
pura amititia perseueret, non fincta, que dei clementia suscipiat incrementum. Si uero inter ciuitates utrasque iam predictas et homines eorundem quedam fuerat exorta discordia,
ad tale concordium dei auxilio, semper habuendum sub tali
conditione, ut Cattarini iure uolentes libere emere et uendere
ualeant, nullam exhibentes duanam excepto illi Cattarini, qui
in Ragusio apotegam tenerent duanam persoluant, ut ceteri
Ragusei. Similiter et homines Ragusei Cattarum uenire uolentes libere emere et uendere ualeant, nullam persoluendo duanam, nisi tamen illi Ragusei qui in Cattaro apotegam tenerent, sicut ceteri Cattarini duanam persoluant.
511
Jovan J. Martinovi
Quam ob rem plurimum cupientes, ut presens scriptum et

concordium robur deinceps teneat firmitatis, ac inuiolabiter
obseruetur, quod presens scriptum fieri fecimus per manus
diaconi Miche Gige comitis, iurati notarii, cum signo eiusdem assueto, quam presentem paginam nostre comunitatis
sigilo fecimus comuniri.
Prevod:
Godine utjelovljenja Gospodnjeg 1257, mjeseca decembra 26,
indikcije 15.
Mi, Desen, po nalogu gospodina Uroa, nepobjedivog kralja,
knez Kotora, sudije i vijenici po elji itavog naroda reenog
grada, i zvukom zvona na ednicu sazvani, ovo smo odluili da
ugovor o miru sa ljudima Dubrovnika uspostavimo, zbog ega
smo Bazilija Dabrau i Ivana Gigu odredili da se upute radi
uvrenja ugovora sa njima, vrsto radei na tome, da se izmeu grada Dubrovnika i ljudi Dubrovana te grada Kotora i ljudi
Kotorana isto prijateljstvo uspostavi, bez prevare, kome e
Boja milost dati podstrek. Ako bi, zapravo, izmeu oba naprijedreena grada i njihovih ljudi dolo do nesloge, na ovaj smo
sporazum uz Boju pomo pristali, uvijek primjenjujui, naime,
ovaj uslov da Kotorani u Dubrovnik mogu ii kupovati i prodavati, bez plaanja ikakve carine, osim onih Kotorana to plaaju
carinu radi dranja skladita, kao i neki Dubrovani. Isto tako i
ljudi Dubrovani ako ele u Kotor doi, mogu slobodno kupovati i prodavati, ne plaajui nikakvu carinu, izuzimajui one
Dubrovane to u Kotoru dre skladite, jednako kao to i neki
Kotorani plaaju carinu.
Budui da nam je najvea elja da ovo pismo i dogovor zatim
dobiju snagu trajnosti i bez krenja se potuju, to smo ovo pismo
naloili da se napravi rukom akona kneza Miha Gige, zakletog
notara, sa njegovim uobiajenim znakom, koju smo stranicu
peatom nae optine potvrdili.
512
Ve u uvodnom dijelu ove listine mogue je tano utvrditi

sastav kotorskog Velikog vijea, koje sainjavaju: knez Desen
postavljen od strane kralja Uroa, zatim sudije i vijenici pozvani na ednicu zvukom zvona, uz saglasnost itavog naroda,
moda na optoj ednici (concio publica).
23. 1261. godine, 13. februara, u Kotoru:

Kaptol moli biskupa Marka za posvetu crkve Sv. Kuzme i
Damjana
Original ove listine nalazi se u Arhivu HAZU u Zagrebu,
Diplomata a. 1261, pa bi bilo potrebno uloiti napore da bi
se dobila neka vrsta kopije radi kontrole teksta i imena.
Anno incarnationis domini millesimo ducentesimo sexagesimo primo, mense februario, tertio decimo die intrante,
indictione quarta.
Nos quidem vniversum capitulum ecclesie sancti
Triphonis, una cum uoluntate totius populi ciuitatis, rogavimus Marcum, venerabilem episcopum ecclesie Catarensis,
ut ecclesiam sanctorum Christi mar(tyrum) Cosme et
Damiani et sancte Helisabet consecrare dignaretur, qui episcopus nostris precibus ac pe/ti/tionibus iustis obaudiens,
dictam dedicauit ecclesiam ad honorem dei omnipotentis et
ad laudem uirginis gloriose, ac sanctorum Cosme et
Damiani et sancte Helisabet, nec non et et sanctorum martyrum Abdon et Senes et sancti Laurentii leuite atque sanctorum martyrum in nomine, reliquias deuote collocans in
altari, que etiam prephata (!) ecclesia est feudum clericorum
ecclesie sancti Triphonis.
513
Jovan J. Martinovi
Residente hoc in tempore in apostolica sede Alexandro12

universalem ecclesiam feliciter gubernante, domino autem
rege Vroscio prospere apud nos regnante, comitatu Cat(ari)
Budislauo regente, existente autem ad hanc consecrationem
Grobina, uenerabili electo ecclesie Dulcinensis.
Quod presens scriptum fieri fecimus per manus diaconi
Miche Gige, communis notarii, cum signo assueto proprie
manus.
(Signum notarii)
Prevod:
Godine otjelovljenja Gospodnjeg 1261, mjeseca februara,
dana 13, indikcije 4.
Mi, naime, itav kaptol crkve Sv. Tripuna, uz elju itavog
naroda grada, zamolili smo Marka, preasnog biskupa crkve
kotorske, da se udostoji crkvu Hristovih svetih muenika
Kuzme i Damjana i Sv. Elizabete posvetiti13, koji se biskup
naim molbama i pravednim zahtjevima odazvao, reenu crkvu
posvetio u ast svemogueg Boga i u slavu slavne Djevice, te
Sv. Kuzme i Damjana i Sv. Elizabete, kao i svetih muenika po
imenu Abdona i Senesa, pa jo i akona Sv. Lovra Levite i svetih muenika, pobono polaui relikvije u oltaru, te da je reena crkva poed klerika crkve Sv. Tripuna.
edio je u to vrijeme na apostolskoj stolici Aleksandar, upravljajui sreno sveoptom crkvom, dok je gospodin kralj Uro
kod nas sretno vladao, a Budislav kao knez u Kotoru upravljao,
dok je ovoj posveti prisustvovao Grobina, izabrani (biskup)
crkve Ulcinja.
12 Papa Aleksandar IV (1254-1261.)
13 Na padinama brda Vrmac, iznad priobalnog naselja Muo, nalazi se prezidana grobljanska crkva Sv. Kuzme i Damjana.
514
Ovu pisanu ispravu naloili smo da uradi svojom rukom

akon Miho Giga, optinski notar, sa uobiajenim svojerunim
znakom.
(Znak notara)
Svakako se radi o ispravi o posveenju najstarijeg dijela crkve
Sv. Kuzme i Damjana, koja je imala jo jednog dedikanta Sv.
Elizabetu, to se kasnije izgubilo.
24. 1266., 8. aprila, u Kotoru:

Biskup predaje dominikancima crkvu Sv. Pavla
Ova isprava se izravno nadovezuje na sauvani natpis na
zapadnoj fasadi prvobitne crkve Sv. Pavla, sada uklopljenoj u
poduni zapadni zid novije istoimene crkve iz XV-XVI vijeka, a
koji natpis glasi:
ANNO TRIGENO BIS TERNO MILLE DUCENO
QVI FVIT VRBANVS VICE QVARTVS PAPA ROMANUS
OROSIO DANTE DOMINO REGNVM MODERANTE
ECCLESIAE XPI CVM MARCVS PRAEFVIT ISTI
VIR GENERIS CLARI PAVLVS COGNOMINE BARI
NOBILIBVS NATA CVM CONIVGE DOBRE VOCATA
ISTVD FVNDAVIT TEMPLVM GENTISQVE DICAVIT
DOCTORI SAVLO MUTATO NOMINE PAVLO
PRO QVIBVS EXORES QVISQVIS VENIT HVC ET ADORES
QVOD COELOS OPERE TALI MEREANTVR HABERE
Smiiklas donosi ispravu po Farlatiu, koji je svakako itao

prepis ili original.
Farlati, Illyr. sacr., VI, p. 441-442;
515
Jovan J. Martinovi
Anno incarnationis domini MCCLXVI, mensis aprilis,

VIII die intrante, indictione IX.
Marcus, miseratione divina episcopus Catharensis, universis Christi fidelibus presentes litteras inspecturis salutem in
domino sempiternam.
Universitati vestre duximus significandum, quod Paulus
filius Bosce14 cognatus nobilis civis Catharensis, cum coniuge sua Dobre, sorore nostra, coram nobis constituti presentaverunt tamquam eius patroni legitimi ecclesiam sancti
Pauli, quae est iuxta ecclesiam sancti Tryphonis cathedralem, quam propriis expensis edificaverunt, tamen cum sine
herede essent carnali, spiritu sancti inspirati, sibi pro filiis
adoptaverunt fratrem Michaelem, priorem fratrum ordinis
Predicatorum de Ragusio vel de Catharo, et fratres
Florianum, Tryphonem et Marcum, fratres conventus
Ragusini, vice fratris Michaelis, generalis magistri eiusdem
ordinis, ut ipse ordo et fratres eiusdem ordinis haberent et
possiderent ipsam ecclesiam sancti Pauli cum domo et aliis
pertinentiis suis circa ecclesiam constitutis in perpetuum. Et
a nobis diligenter postulaverunt, ut presentationem ipsorum rectam habentes, ecclesiam sepe dictam cum suis pertinentis eidem ordini et fratribus supradictis confirmare in
perpetuum possidendam dignaremur, tali conditione iterposita, quod si ipsi fratres aliquo casu de Ragusio recederent,
nec in Catharum essent vel venirent, ecclesia supradicta
cum integro iure patronatus redeat ad Paulum supradictum
cum uxore sua, et si eos dominus ad se vocasset, iure patronatus predicte ecclesie pertineat ad consanguineos proximiores Pauli et uxoris sue domine Dobre.
14 Na citiranom natpisu sa crkve Sv. Pavla uklesano je prezime Bari, to

smatramo neuporedivo sigurnijim od Farlatijevog itanja u ispravi.
516
Nos igitur petitionem iam dictam acceptantes ipsam ecclesiam sancti Pauli cum suis pertinentiis, ut dictum est, ipsi
magistro et ordini predictis ac fratribus Ragusinis, coram
testibus Basilio Dragonis15, iurato iudice, Marco Laurentii
Basilii16, Bartholomeo filio Bosce17, vocatis et rogatis auctoritate dei omnipotentis in perpetuum possidendam confirmamus. In cuius confirmationis testimonium presentes litteras supradicto ordini et fratribus concessimus, sigillo nostro
roboratas. Et ut ipsa confirmatio rationem sigilli nullam
possit calumniam sustinere, ipsam per communem notarium
civitatis, diaconum Micham, conscribi fecimus.
Actum est hoc in curia nostra Cathari. Et ego diaconus
Micha supradictus notarius ad hec interfui cum testibus
iam prefatis, rogatus, ut ab ipso Paulo et eius Dobra uxore
audivi, in duabus cartulis veram sententiam continentibus
scripsi et signo consueto roboravi.
P r e v o d:
Godine utjelovljenja Gospoda 1266, mjeseca aprila, 8. dana,
indikcije 9.
Marko, po Bojoj milosti biskup Kotora, svima Hristovim
vjernicima koji ovo pismo itaju i gledaju pozdrav u Gospodu.
Vaoj optini dajemo na znanje da su Pavle, sin Boske, na
roak i plemeniti graanin Kotora sa svojom enom Dobrom,
sestrom naom, kod nas doli i poklonili crkvu Sv. Pavla, iji su
oni zakoniti patroni a koja je blizu katedralne crkve Sv. Tripuna,
15 Bazilije Drago, unuk priora Bazilija sa natpisa na crkvi Sv. Luke iz 1195.
godine.
16 Marko Lovra Bazilijevog pominje se jedino u ovoj ispravi, pa se moe
pretpostaviti da je on sin Lovra, inae nepomenutog sina priora Bazilija iz
1195. godine, odnosno, brat Draga Bazilijevog iz 1215. godine.
17 Sudei po filijaciji, Bartolomej bi mogao biti brat Pavla Bari (Bosce ?).
517
Jovan J. Martinovi
i koju su svojim sredstvima sagradili, te budui da su bez krvnih

nasljednika, nadahnuti Duhom Svetim, sami su kao sina usvojili fratra Mihaela, priora fratara reda propovjednika iz Dubrovnika i Kotora, kao i fratre Florijana, Tripuna i Marka, fratre samostana u Dubrovniku, u ime fra Mihaela generalnog uitelja njihovog reda, da e taj red i fratri toga reda imati i poedovati reenu crkvu Sv. Pavla, zajedno sa kuom i svim to pripada oko
kue, i to odluno i zauvijek. I od nas su utivo zatraili, ako ovu
njihovu ostavtinu smatramo ispravnom, da se udostojimo gorereenu crkvu sa njenim poedima prenijeti u trajni posjed tome
redu i gorenavedenim fratrima, dodajui ovaj uslov da, ako ti
fratri iz bilo kojeg razloga odu iz Dubrovnika ili ne dou ili nisu
u Kotoru, gorenavedenu crkvu sa itavim pravom patronatstva
treba vratiti gorereenom Pavlu i njegovoj eni, a ako njih Gospod sebi pozove, pravo patronata reene crkve pripae najbliim srodnicima reenog Pavla i njegove ene, gospoe Dobre.
A mi pak, prihvatajui gornji zahtjev, istu crkvu Sv. Pavla sa
svim pripadajuim, kako je ve reeno, navedenom uitelju reda i
fratrima iz Dubrovnika, pred svjedocima Bazilijem Drago, zakletim sudijom, Markom Lovra Bazilijevog i Bartolomejem, sinom
Boske, pozvani i zamoljeni autoritetom Boga svemogueg, kao
trajni poed potvrujemo. Kao potvrdu pred svjedocima ovo
pismo gorereenom redu i fratrima predajemo potvreno naim
peatom. A da niko ne bi ovu potvrdu zbog peata smatrao lanom,
zamolili smo notara gradske optine, akona Mihu, da je prepie.
Raeno je ovo u naem sudu u Kotoru. A ja, akon Miha,
gorereeni notar, bio sam prisutan sa navedenim svjedocima, i
zamoljen da ono to sam od reenog Pavla i njegove ene Dobre
uo, u dvije isprave koje su sadrale pravu presudu napisah i
uobiajenim znakom potvrdih.
Ovo je jedan od nekoliko sluajeva u Kotoru da sauvani
natpisi budu potvreni listinama u originalu ili kasnijim prepisima ili pak tampanim kodeksima.
518
Na natpisu na fasadi crkve Sv. Pavla, pisanom u leoninskim

distisima, datacija je izvrena navoenjem imena stolujueg
pape Urbana IV (1261-1264.) te vladajueg kralja Uroa I
(1243 1276.), kao i kotorskog biskupa Marka, koji gore donesenu listinu darovnicu pie 1266. godine i navodi samo datum
i tanu indikciju, ali ne pominje ime vladara i pape, budui da
je Urban IV umro 2. oktobra 1264. godine, a zamijenio ga je
Klement IV (1265 1268.).
25. 1271. godine, mjeseca februara, u Kotoru:

Molba optine Kotor biskupu za pomo
Smiiklas navodi za ovu ispravu da je na desnoj strani otkinuta, a da se nalazi u Arhivu JAZU (danas: HAZU) u Zagrebu,
pod oznakom: Diplomata a. 1271.
Smiiklas, Codex, V, br. 37, str. 585.
Anno incarnationis domini millesimo ducentesimo septuagesimo primo, mensis februarii.
Nos quidem vniuersitas ........... nis Pauli filii Bare et
Bartholomei Pasqualis iudicum more solito congregata in
presentia ......... episcopum ecclesie Catarensis et capitulum
ecclesie sancti Triphonis ac alios cu/nct/os clericos rogavimus ca ........... domini regis Urosii dande de facto ecclesiarum nobis in aliquo subuenirent et adiuuarent ........ quod
ecclesie plena fide datione semper habuerint libertatem, prenominatus tamen episcopus et dictum ......... iterum de facto
ecclesie aliquam pecunie quantitatem nobis tribueretur
communitati ........ Lucarie unam pecunie quantitatem nobis
de facto dederunt ecclesiarum de cetero autem te ........ quam
et aliarum p .......... cularum .......... arum sit semper sicut in
antiquo tempore fuit ex nullo at ........ communitas civium
......... us aliquid eisdem querere vel postulare de facto ........
519
Jovan J. Martinovi
hoc agere presumpserint ......... is ......... excommunicationis

semper simus uinculo irr ........ moniale fiet ......... mis diaconi Miche Gige communis notarii.
Prevod:
Godine od otjelovljenja Gospoda 1271, mjeseca februara.
Mi naime optina ............. /a Pavla sina Bare i Bartolomeja
Paskvali, sudija, kao obino sazvana u prisustvu .......... biskupa
crkve Kotora i kaptola crkve Sv. Tripuna i svih drugih klerika,
molimo ka/ptol ?/ ........... gospodina kralja Uroa dajui od
dobara crkava u neemu se dogovorili i pomogli .......... da crkve
u potenoj namjeri za davanje uvijek imaju slobodu, ali da navedeni biskup i reeni /kaptol ?/ ....... ponovo od dobara crkve
jednu koliinu novca ustupe naoj optini ......... Lukari jednu
koliinu novca nama od dobara crkve su dali kao inae, ali .........
kao i drugih ........................ neka bude uvijek kao to u staro vrijeme bijae od niega ............ skuptina graana ......................
neko bude traio ili zahtijevao od imanja .............. ovako raditi
bude usudio ............ izopenja uvijek bie u okovima uhvaeni
............. ..................... akona Miha Gige, optinskog notara.
Zaista je teta to se uslijed velikih lakuna zbog opsijecanja
listina ne moe u cjelini rekonstruisati, ali je iz konteksta jasno
da optina Kotora moli kod biskupa (Marka ?) i kaptola crkve
sv. Tripuna neku novanu pomo, kakvu je crkva davala i u ranijim vremenima. Ovo je istovremeno posljednja kotorska listina
koju je pisao optinski notar, akon Miho Giga.
26. 1279. godine, 5. juna, u Dubrovniku:

Mir izmeu Kotora i Dubrovnika
Prema Smiiklasu, original ove listine na vrlo dugakom pergamentu, dosta oteen na rubovima, nalazi se u u dravnom
arhivu u Beu, rub. Cattaro, 163/5.
520
Na listini vise ob uzici od pergamene dva dobro sauvana

okrugla peata. Dubrovaki SIGILUM /COMMU/NIS RAGUSII
imade tri spojene kule, na srednjoj sv. Bla u biskupskom
ornatu, lijevo i desno slova S-B (sanctus Blasius). Kotorska
legenda nije itljiva; na peatu je pod baldahinom sa tri bizantinske kupole sveti Trifon na zelenom vosku.
Smiiklas, Codex, VI, str. 296-300, dok. br. 249;
Salutifere incarnationis domini anno millesimo ducentesimo septuagesimo nono, indictione septima, die quinto
intrante mense iunii.
Nos Marcus Geno, de mandatu incliti domini ducis Venetiarum comes Ragusii, cum voluntate minoris et maioris consilii et cum laude populi Ragusii in publica concione per sonitum campanarum more solito congregata, super bono statu et
reformatione civitatis Ragusii, diligenti meditatione et debita
solicitudine intendentes, quia per concordiam parve res crescunt, et e contra per discordiam maxime dilabuntur et inconueniens ac inhonestus multum est, vt maxime inter conuincinos, domesticos et propinquos, inter quos debet uigere concordia, possit quocumque mode inconciuitas pullulare, post multos et uarios tractatus ad inuicem habitos cum nobilibus et
prudentibus viris: dompno Triphone, archidiacono Catar/ensi/, Thoma, Thoma Drag/i/, Calixto Pou/er/geni, Johanne de
Pribi, Martholo Pascalis, Micha Petri, Di/mi/ne et Johanne
Bebezi18, missis ambassiatoribus, syndicis et procuratoribus
18 Od imena kotorskih poslanika mogu se prepoznati: Toma, odnosno,
Toma Drago, unuk priora Bazilija iz natpisa na crkvi Sv. Luke iz 1195. godine, zatim Kaliks Povergen, predak kotorske vlasteoske porodice Kali, Ivan
iz puke porodice Pribi, Martol (Bartol) iz plemike porodice Paskvali;
meutim, Miho Petrov ne bi mogao biti iz plemike porodice Bua, odnosno,
521
Jovan J. Martinovi
per commune et homines Catari, tandem de comuni partium

uoluntate ad concordiam deuenimus in hunc modum:
Primo statuimus et firmamus, quod inter utramque ciuitatem pacis et concordie firmitas debeat permanere /tali/ uidelicet ordine, quod si dominus rex Rassie cum gente sua
uoluerit dare communi Ragusii guerram, commune et homines Catari tenean/tur/ /p/ro posse suo turbare dictam guerram et si dictam guerram turbare non possent, sit in optione tam communis Ragusii quam communis C/atari/ facere
guerram uel non facere; ita tamen, quod illud commune,
quod uoluerit facere guerram, teneatur alterum commune
diffidare, antequam faceat /guer/ram, et quod ante diffidationem statuatur certus terminus congruus, infra quem
commune Catari possit mittere ad dominum regem et barones, ut pax detur communi Ragusii; et si infra dictum terminum pax non p/ote/rit procurari, dictum commune Catari
notificabit communi Ragusii et deinde sit in voluntate communis Ragusii dandi guerram; ita tamen quod ante dationem guerre semper diffidatio guerre antecedat.
Item volumus, quod homines Catari possint nauigare et
naulizare cum lignis Ragusinorum
et habere societates et messitationes ad invicem tali uidelicet
modo: quod si Catarinus in Ragusio faciet aliquod mercatum cum Ragusino de aliquibus mercatoribus et rebus et
uoluerit dictas mercationes et et res extrahere uel extrahi
facere de Ragusio et portare uel mittere ad loca ubi soluitur
ius doane, ille Ragusinus, qui vendat Catarino dictas res,
soluat doane Ragusii de dictis rebus ad rationes triginta
denariorum venetorum grosorum pro quolibet centenario
yperperorum, exceptis fostagnis, de quibus soluat dicte
brat kasnijeg protovestijara Nikole Petrova Bue iz prve polovine XIV vijeka,
ve moda iz porodice Dina, kako glasi posljednje navedeno ime, dok je Ivan
Bebez jedino ovdje pomenut.
522
doane vnum denarium venetum grossum pro qualibet petia19

de fostagno, et excepto drappo de lino, de quo soluat dicte
doane ad rationem /t/rium denariorum venetorum grossorum et tertie de grosso pro quolibet centenario de drappo.
Si autem Catarinus emerit in Ragusio aliquas mer/cationes/ et res ab aliquo foresterio, ipse Catarinus soluat dicte
doane Ragusii id quod predictum est, si illas portaverit ad
loca predic/ta/ ..... si emerit a Veneto, tunc nihil soluat doane.
Et si Catarinus uenerit Ragusium et uoluerit nauigare extra
Ragusium cum /ligno/ ....., ipse Catarinus soluat ius doane
Ragusii, sicut soluit Raguseus; si uero ipse Catarinus nauigauerit cum ligno Ra/gusium/ et mouerit se de Venetiis uel
de Marchia siue de aliquibus locis et iuerit in aliquas terras,
pro quibus soluitur ius doane, /soluat/ ipse Catarinus doane
Ragusii, ut predictum est de rebus, de quibus soluitur ius
doane; tamen si Catarinus nauigauerit cum ligno foresteriorum in terras Sclauonie, libere uadat et nichil soluat dicte
doane. Si uero ipse Catarinus uenerit in Ragusium cum aliquo ligno tam Ragusinorum quam foresteriorum cum aliquibus mercatoribus et rebus et uoluerit illas portare s/eu/
mittere de Ragusio ad aliquas terras, pro quibus soluitur
doane, soluat ipse Catarinus ius doane Ragusii, exceptis
Veneti/s/, cum quibus nichil soluitur doane; saluo si ipsi
Catharini non exonerarent dictas mercationes et rebus in
terra, tunc nichil soluant doane, tamen si ipsi fecerint
/introitum in / portum et exoneraruerint in portu Ragusii de
uno ligno in aliud, soluant doane Ragusii, ut predictum est.
Et etiam si Catarinus extraxerit de Ragusium seruum uel
ancillam, soluat /idem/ quod soluit Ragusinus; et si
Ragusinus extraxerit de Cataro seruum uel ancillam, soluat
id, quod soluit Catarinus.
19 Petia, odnosno pea je odreena veliina komada platna, zamotanog u
balu.
523
Jovan J. Martinovi
Item uol/umus/, quod tam Ragusini, quam Catarini possint facere credentias et reposturas siue deposita ad inuicem
in hunc modum: /quod si/ Catarinus fuerit debitor Ragusino
debeat fieri Ragusino in Cataro iustitie complementum, scilicet si debitor non s/oluerit/ creditori ad terminum constitutum, mobile debitoris detur creditori, et si mobile non sufficeret ad solutionem debi/ti, debi/tori stabile assignetur, et ille
creditor possit uendere dictum stabile sine ulla contradictione usque ad solutionem debi/ti/, /et/ contra dictam uenditionem non dabitur aliquod impedimentum per commune et
homines Catari, immo commune Catari dabit operam qui
uendat; et si mobile et stabile non sufficerent ad solutionem
debiti, persona debitoris assignetur creditori; et illud idem
in omnibus predictis fiat, si Ragusinus debitor fuerit
Catarino; saluo iure in omnibus predictis prioris debiti facti
per cartam notarii tam ragusini quam catarini. Item firmamus quod omnia deposita siue debita facta tempore pacis in
Cataro et pertinenciis eius per homines Ragusii debeant
essere salua et secura tam a quolibet domino Sclauonie siue
rege, quam /a/ quolibet alio tam Catarino quam foresterio.
Et de debitis et depositis factis tempore pacis extra Catarum
per homines Ragusii hominibus Catari, quod debeant saluari per Catarinos. Et hoc idem quod dictum est de assecuratione facienda de debitis et depositis Ragusinorum factis in
Cataro et extra Catarum per homines Ragusii intelligimus,
quod debeat fieri de depositis et debitis factis in Ragusio et
extra Ragusium per homines Catari hominibus de Ragusio
tempore pacis; et etiam si aliqui Catarini exerint de Cataro
tempore pacis et iuerint extra Catarum in Apuleiam uel
Venetias uel alio adueniente guerra, si ipsi fuerint infra
Culfum20, debeant se mouere infra duos menses, postquam
20 Naziv Culfus se vrlo esto upotrebljavao za Jadransko more.
524
querra fuerit incepta, de locis illis, in quibus fuerit, ad

ueniendum Catarum; et non possint mutare uiagium et tunc
nullum habeant impedimentum ueniendo Catarum ........
mouerint de dictis locis infra dictum terminum duorum
mensium; et si ipsi fuerint extra Culfum, nullum nabeant
terminum ........ /ut redire/ possint Catarum, quandocumque
eis placuerit, salui et securi sine impedimento. Et similiter si
Ragusini iuissent in te/mpore/ pacis et adueniente guerra
ipsi uenirent Catarum, dicti Ragusini sint salui et securi sine
ullo impedimento in persona ........ Item firmamus, si Catarini naulizerunt aliquod lignum tam Ragusinorum quam
foresteriorum ad eundum Catarum cum fru/mento, sa/le et
aliquibus mercationibus, quod Ragusini non possint eos impedire; saluo si non possent haberi in Ragusio quatuor
copelli21 de frumento /pro/ uno yperpero, tunc frumentum
possit impediri i detineri per Ragusinos. Item uolumus, quod
Ragusini, si non poterunt se concordare ad uendendum
salem communi Ragusii, possint dictum salem portare et
uendere Catarum, si commune Catari ad emptionem poterit
concordare.
Nos autem prenominati ambassiatores, syndici et procuratores communis Catari nomine et uice communis et hominum ciuitatis Catari, vobis domino comiti supradicto, /communi/ et hominibus Ragusii promittimus omnia infrascripta: primo, quod commune Catari dimittet omnem doanam
impositam super homines Ragusii in ciuitate /Catar/ et
extra; immo si aliquis Ragusinus fecerit mercatum cum
Catarino seu foresterio in ciuitate Catari uel extraemendo
uel uendendo, libere /habeat/ ipsum mercatum ab omni iure
doane et nichil soluat ipse Raguseus, siue uendat siue emat,
nec qui cum eo contraxerit. Item promitti/mus, quod ci/uitas
21 Copellum je bila mjera za ito u Dobrovniku, esti dio dubrovakog
stara, koja je u XIV vijeku iznosila izmeu 10,74 i 11,90 kilograma.
525
Jovan J. Martinovi
Catari non faciat tam in ciuitate Catari quam extra aliquod

statutum siue ordinamentum contra commune et homines
Ragusii et etiam /homines Ca/tari non facient nec tractabunt
aliquid ubicumque fuerint, quod sit contra commune et
homines Ragusii; et si aliquid ordinamentum siue statutum
fuit uel fiet contra predictos commune et homines Ragusii,
sit cassum et nullius ualoris; et illud idem locum habeat, si
commune et homines Ragusii fec/erunt uel/ facient aliquod
statutum uel ordinamentum contra commune et homines
Catari, quod /in/ sua permaneat firmitate. Item promittimus, quod fiet omnibus Ragusinis de patrimoniis eorum que
habent in Cataro iustitie complimentum, et si Ragusini
uoluerint dicta patrimonia uendere, possint illa uendere quibus uoluerint, et quod huic uenditioni non dabitur impedimentum per commune et homines Catari, immo commune
Catari dabit auxilium et operam, ut uendatur; et si aliquis
Catarinus aliquod impedimentum dederit uel faciet uenditioni dictorum patrimoniorum, quod Ragusini, quorum fuerint dicta patrimonia, possint agere contra impeditorem et
petere rationem suam. Et hoc totum quod dictum est super
capitulo de patrimoniis, teneantur facere commune et homines Ragusii Catarinis de patrimonii eorum que habuerint in
Ragusio. Item promittimus et firmamus, quod commune uel
homines Catari non citabunt nec citari siue apellari facient
commune nec aliquem hominem de Ragusio coram rege nec
coram aliquo domino siue officiali Sclauonie pro aliquo
debito nec pro aliqua re, set uenient aut mittent Ragusium
ad petendum rationem exceptis messitationibus et questionibus, quas haberent ad inuicem stando in Sclavonia, que diffiniri debeant in hunc modum. Videlicet, si Catarinus uoluerit petere rationem supra Ragusinum, petat coram duobus
iudicibus Ragusinis et Catarinis, per utramque partem
comuniter electis; et si dicti iudices concordare non possent,
526
Catarini ueniant uel mittant Ragusium ad petendum ius

suum. Et similiter faciant Ragusini. Item promitimus et firmamus quod Ragusini possint portare uinum de eorum propriis uineis de Brisco/u/a sicut et Catarini sine ullo impedimento; et quod tam Ragusini quam Catarini non possint
portare uinum forense in Brisco/u/a quoquo modo, et etiam
quod tam Ragusini quam /Catarini/ non portabunt mel de
Ragusio nec de Cataro neque de Chelmo nec de Zenta neque
de tota marina in Bris/coua/ ..... /Que omnia/ et singula
suprascripta nos dicti comes, commune et homines Ragusii,
et nos prenominati ambassiatores, sy/ndici et procurato/res
communis et hominum Catari , nomine et uice communis et
hominum Catari, obseruare promittimus sub pena ....... um
yperperorum soluendorum qualibet uice, qua fuerit contrafactum a communi, non observante predicta communi obseruanti, /que omni/a commune observans possit petere, consequi et exigere contra commune non observans, quotiens
fuerint contrafactum; /et pena/ soluta uel non soluta, nichilominus omnia predicta firma permaneant.
Et Marinus de Gleda, vicarius Ragusii, nomine et uice et in
animas communi et hominum Ragusii de uoluntate et mandato populi Ragusini, ac etiam Thomas Drag/i/, nuntius,
syndicus et procurator communis et hominum Catari, habens speciale mandatum a communis et hominibus dicte ciuitatis Catari, similiter nomine et uice et in animas communis et hominum Catari, tactis sacrosanctis euangeliis, corporaliter iurauerunt adtendere et obseruare omnia et singula
suprascripta sub dicta pena et non contrafacere occasione
aliqua seu iure cum obligatione bonorum utriusque communis et hominum utriusque ciuitatis. Et ad certitudinem et
euidentiam pleniorem presens scriptum, publicatum et
roboratum pre me notarium infrascriptum, /et/ sigillis dictarum ciuitatum pendentibus extitit sigillatum.
527
Jovan J. Martinovi
Et ego, presbiter Triphon Petri, communis iuratus notarius Catari, interfui et de mandato partium rogatus manu
propria scripsi, compleui et roboraui.
(Sign. not.)
Prevod:
Godine od spasonosnog utjelovljenja Gospoda 1279, indikcije
7, 5. dana mjeseca juna.
Mi, Marko Geno, po nalogu slavnog gospodina duda
Venecije knez Dubrovnika, uz saglasnost Maloga i Velikoga
vijea i uz pohvale naroda Dubrovnika, sazvanih na narodnu
skuptinu na uobiajeni nain uz zvonjavu zvon, za dobro stanje i obnovu grada Dubrovnika, paljivim razmiljanjem i dunom brigom voeni, budui da slogom male stvari rastu, a nasuprot tome zbog nesloge velike propadaju i mnogo nesuglasica i
neasnosti ima, a da bi se najvie izmeu susjeda, ukuana i
srodnika, meu kojima treba da cvjeta sloga, moglo na svaki
nain razvijati sugraanstvo, poslije mnogih i raznih pregovora
koje smo meusobno vodili sa plemenitim i razboritim ljudima:
don Tripunom, arhiakonom Kotora, Tomom, Tomom Drago,
Kalistom Povergenom, Ivanom Pribi, Martolom Paskvali,
Mihom Petrovim, Dinom i Ivanom Bebezom, upuenim poslanicima, sindicima i zastupnicima optine i ljudi Kotora, te smo
po zajednikoj volji strana doli do dogovora na ovaj nain:
Prvo, odreujemo i utvrujemo da snaga mira i sloge izmeu
obadva grada mora ostati, naime, na sljedei nain, da ako
gospodin kralj Rake sa svojim narodom zaeli da objavi rat
Dubrovniku, optina i narod Kotora trebali bi po moi svojoj
ovaj rat sprijeiti, a ako ne bi uspjeli sprijeiti taj rat, neka bude
po slobodnoj volji kako optine Dubrovnika tako i optine
Kotora da ratuje ili ne ratuje; a ovo stoga to svaka optina koja
eli ratovati, obavezna je da drugoj optini objavi rat prije nego
528
to zarati, a prije objave rata treba ustanoviti jedan zajedniki

rok, tokom kojega optina Kotor moe poslati gospodinu kralju
nekoga, a poslanik kralju treba da radi i postara se kod kralja i
barona za sklapanje mira sa optinom Dubrovnika; a ako pak
unutar toga roka ne uspije postii mir, to e optina Kotora
upoznati s tim optinu Dubrovnika, a tada e biti u volji optine
Dubrovnika da li e ratovati; ovo sve stoga to prije ratovanja
uvijek treba da doe najava rata.
Takoe elimo da ljudi Kotora mogu ploviti ili unajmljivati
brodove Dubrovana i imati drutva i ortatva meusobno i to
na ovaj nain: ako Kotoranin u Dubrovniku obavlja sa
Dubrovaninom trgovinu nekom robom i stvarima i eli da tu
robu iznese ili izveze iz Dubrovnika, te da ih odnese ili poalje
u mjesta e se plaa carina, onaj Dubrovanin koji je prodao
Kotoraninu reene stvari treba da plati carini Dubrovnika po
raunu trideset dinara mletakih groa za svaku stotinu perpera,
izuzevi za pamuno platno (futanj), za koje plaa reenoj carini po jedan dinar mletakih groa za svaku peu pamunog platna, i izuzevi tkaninu od lana, za koje treba da plati reenoj
carini po raunu tri dinara i jednu treinu mletakog groa za
svaku stotinu lakata tkanine. Ako pak Kotoranin kupuje u
Dubrovniku neku robu i stvari od nekog stranca, taj Kotoranin
e platiti carini Dubrovnika ono to je naprijed reeno, ukoliko
je izvozi u gorenavedena mjesta ........ ako kupi od Mleanina
tada nita ne plaa carini. A ako Kotoranin doe u Dubrovnik i
eli isploviti iz Dubrovnika brodom ........ taj Kotoranin e platiti pravo carine u Dubrovniku kao to ga plaa Dubrovanin; ako
pak taj Kotoranin bude plovio brodom u Dubrovnik i kretao za
Veneciju ili Marke ili u druga mjesta i zemlje, za koje treba platiti pravo carine, treba da plati taj Kotoranin carini Dubrovnika
kako je reeno za stvari za koje treba platiti pravo carine; ali ako
Kotoranin bude plovio brodom nekog stranca u zemlju
Sklavonije, slobodno neka ide i nita ne plaa reenoj carini.
529
Jovan J. Martinovi
Ako pak Kotoranin doe u Dubrovnik brodom bilo Dubrovanina bilo stranca sa nekom robom koju eli ponijeti ili poslati iz
Dubrovnika u druge zemlje za koje se plaa carina, treba da plati
taj Kotoranin pravo carine Dubrovnika, izuzevi Veneciju, za
koju se ne plaa nikakva carina; osim ako isti Kotorani ne iskrcavaju reenu robu i stvari na zemlju, tada nita ne plaaju carini, ali ako isti uu u luku i pretovaruju u luci Dubrovnika sa jednog broda na drugi, duni su platiti carini Dubrovnika kako je
naprijed reeno. A takoe, ako Kotoranin odvodi iz Dubrovnika
roba ili robinjicu, treba da plati ono to bi platio Dubrovanin; a
ako Dubrovanin odvodi iz Kotora roba ili robinjicu, neka plati
isto to bi platio Kotoranin.
Takoe elimo da kako Dubrovani tako i Kotorani mogu praviti zajmove i meusobne zaloge ili depozite na ovaj nain: ako
bi Kotoranin dugovao Dubrovaninu, treba da uini Dubrovaninu u Kotoru pravednu nadoknadu, naravno, ako dunik ne
isplati zajmodavcu u dogovorenom roku, to e pokretnosti dunika pripasti zajmodavcu, a ako pokretnosti dunika ne budu
dovoljne za isplatu duga, duniku e se oduzeti nepokretnosti,
pa sam zajmodavac moe prodati reenu nepokretnost bez ikakvog protivljenja sve do isplate duga, a protiv ove prodaje ne
moe se postaviti neka smetnja od strane optine ili ljudi Kotora,
tovie optina Kotora e urediti da se proda; ako pak ni pokretnosti ni nepokretnosti ne budu dovoljne za isplatu duga, lino
dunik e se predati zajmodavcu. A isto to e se u svemu uraditi kako je reeno, ukoliko Dubrovanin bude dunik Kotoraninu,
naravno, u svemu reenom pravo prvjenstva imaju dugovi upisani u papirima notara, bilo dubrovakih bilo kotorskih. Zatim
potvrujemo da svi dugovi ili zalozi uinjeni u doba mira u
Kotoru i njegovoj okolici od strane ljudi iz Dubrovnika moraju
biti bezbjedni i osigurani, kako od bilo kojeg gospodara ili kralja Sklavonije, tako i od nekog drugog Kotoranina ili stranca. A
dugovi i zalozi uinjeni u doba mira izvan Kotora od strane ljudi
530
iz Dubrovnika prema ljudima iz Kotora, treba da budu zatieni

od strane Kotorana. I to isto to je reeno o postignutom osiguranju dugova i zaloga Dubrovana uinjenih u Kotoru i izvan
Kotora od strane ljudi iz Dubrovnika, utvrujemo da treba da se
uradi sa zalozima i dugovima uinjenim u Dubrovniku ili izvan
Dubrovnika od strane ljudi iz Kotora prema ljudima iz Dubrovnika u vrijeme mira; a takoe ako neki Kotorani odu iz Kotora
u vrijeme mira i pou izvan Kotora u Apuliju ili Veneciju ili drugdje, a izbije rat, ako bi isti bili unutar Jadrana, treba da krenu u
roku od dva mjeseca poto je rat zapoet iz onih mjesta e su bili
da stignu u Kotor, te nee moi mijenjati putovanje niti e imati
nikakvih zapreka da dou u Kotor ......... pokrenu iz reenih mjesta u navedenom roku; ali ako su sami izvan Jadrana, nemaju
nikakav rok ....... da bi se mogli vratiti u Kotor kada im to odgovara, zatieni i sigurni bez zapreke. A takoe ako Dubrovani u
vrijeme mira krenu u Kotor, a izbije rat, ti Dubrovani e biti
zatieni i sigurni bez ikakve prijetnje za linu bezbjednost
.............. Takoe potvrujemo da ako Kotorani unajme neki
brod bilo od Dubrovana ili stranaca da idu u Kotor sa itom,
solju ili drugom robom, da ih Dubrovani ne mogu sprjeavati;
jedino ako ne budu mogli imati u Dubrovniku etiri kopela ita
za jedan perper, tada se ito moe zaplijeniti i zadrati od strane
Dubrovana. Takoe elimo da Dubrovani, ako se ne bi mogli
dogovoriti o prodaji soli optini Dubrovnika, mogu tu so odnijeti u Kotor i prodati je, ako se sa optinom Kotora mogu dogovoriti o kupovini.
A mi, naprijed navedeni izaslanici, sindici i zastupnici optine
Kotora, u ime optine i ljudi grada Kotora, obeavamo vama,
gorenavedeni gospodine knee, optini i ljudima Dubrovnika
sve to je dolje napisano: prvo, da se optina Kotora odrie od
svake carine koja bi se naplatila od ljudi Dubrovnika u gradu
Kotoru ili van njega; isto tako ako neki Dubrovanin trguje sa
Kotoraninom ili strancem u Kotoru ili van njega, prodajui ili
531
Jovan J. Martinovi
kupujui, bie osloboena ta roba od svake carine i sam

Dubrovanin nee nita platiti bilo da prodaje ili kupuje, kao ni
onaj koji je s njim ugovarao. Isto tako obeavamo da grad Kotor
nee donositi niti u gradu Kotoru niti vani nikakvu odredbu ili
naredbu protiv optine i ljudi Dubrovnika, a takoe ni ljudi
Kotora nee raditi ili dogovorati sa nekim, bilo e bili, neto to
bi bilo protiv optine ili ljudi Dubrovnika; a ako je neka naredba ili odredba bila ili bude bila protiv reene optine i ljudi
Dubrovnika, neka bude nitava i bez vanosti; ali neka jednako
mjesto dobije i ako optina i ljudi Dubrovnika donesu neku
odredbu ili naredbu protiv optine ili ljudi Kotora, osim odredbe o neizvrenom oroavanju sa ljudima Kotora, koja neka ostane na snazi. Takoe obeavamo svima Dubrovanima za njihova dobra koja imaju u Kotoru zadovoljenje pravde, a ako bi
Dubrovani htjeli da ta dobra prodaju, mogu da prodaju kome
budu htjeli, a toj prodaji se nee stavljati nikakva zapreka od
strane optine i ljudi Kotora, ve e sama optina dati pomo i
nain da se to proda; ako pak neki Kotoranin bilo kakvu zapreku bude postavljao ili pravio za prodaju reenih dobara, neka
Dubrovani ija su to dobra reaguju protiv toga koji zapreava i
trae za njega postupak. I sve ovo to je reeno u odredbi o
nasljedstvima, trebalo bi da uradi optina i ljudi Dubrovnika
Kotoranima za njihova nasljedstva koja bi imali u Dubrovniku.
Takoe obeavamo i potvrujemo da optina i ljudi Kotora nee
optuivati ili initi da se zove optina ili bilo koji ovjek
Dubrovnika na sud pred kralja ili pred bilo kojeg gospodara ili
inovnika Sklavonije, za bilo kakav dug ili bilo koju stvar, ve
e doi ili poslati u Dubrovnik da se zatrae razlozi, izuzev
nesuglasica i pitanja koje su imali meusobno dok su bili u
Sklavoniji, koje trebaju rijeiti na ovaj nain. Naime, ako
Kotoranin eli zatraiti postupak protiv Dubrovanina, neka
trai to pred dvojicom sudija iz Dubrovnika i Kotora, izabrana
zajedniki na obije strane; ako pak reene sudije se ne bi mogli
532
sloiti, neka Kotorani dou ili poalju u Dubrovnik da zatrae

svoje pravo. I neka to isto uine Dubrovani. Zatim obeavamo
i potvrujemo da Dubrovani mogu nositi vino iz njihovih sopstvenih vinograda u Brskovo, kao i Kotorani, bez ikakve zapreke; ali da ni Dubrovani ni Kotorani ne mogu nositi strano vino
u Brskovo na bilo koji nain, a takoe da ni Dubrovani ni
Kotorani ne bi mogli nositi med iz Dubrovnika niti iz Kotora niti
iz Huma niti iz Zete niti iz itavog primorja u Brskovo ...........
Sve ovo i pojedinano gore napisano mi reeni knez, optina i
ljudi Dubrovnika, kao i navedeni poslanici, sindici i zastupnici
optine i ljudi Kotora, obeavamo sprovoditi pod prijetnjom
kazne od .......... (?) perpera koja e se isplaivati uzajamno ako
to bude nepravo uinjeno optini koja se ne bude pridravala, a
optina koja se pridrava moe traiti, zahtijevati i izuzeti od optine koja se ne pridrava, ukoliko je nepravo uraeno; a plaena ili neplaena kazna bez obzira na sve reeno ostaje sigurna.
Ja, Marin Gleda, vikar Dubrovnika, u ime i iz due optine i
ljudi Dubrovnika, po volji i nalogu naroda Dubrovnika, te Toma
Drago, glasnik, sindik i zastupnik optine i ljudi Kotora, imajui posebnu dozvolu od optine i ljudi reenog grada, takoe u
ime i iz due optine i ljudi Kotora, stavivi ruku na sveto evanelje, zajedniki su se zakleli da e se pokoravati i uvati sve
pojedinano gorenapisano pod prijetnom gorepomenute kazne i
da nee protivno raditi ni u jednom sluaju, ve samo pravno, uz
jemstvo za dobra obadvije optine i ljudi obadva grada. A radi
vee sigurnosti i znanja ova isprava je objavljena i osnaena od
strane doljenavedenog notara i viseim peatima reenih gradova ostala zapeaena.
A ja, Tripun Petrov, zakleti notar optine Kotora, bio sam od
strana zamoljen i po nalogu svojom rukom ispisao, zavrio i
osnaio.
(Znak notara)
533
Jedan od izuzetno interesantnih ugovora izmeu Kotora, tada

po vrhovnom vlau srpskih vladara iz dinastije Nemanjia, i
Dubrovnika, tada pod vrhovnom vlau Venecije, koja ga je zauzela 1204. godine u doba IV krstakog rata, a napustila tek
1358. godine, po odredbama mira u Zadru.
Iako se ugovor sklapa u Dubrovniku, ispisuje ga kotorski
zakleti gradski notar Tripun Petrov, dok strane ugovornice predstavljaju knez Dubrovnika Marko Geno (Zeno ?) po volji
Velikog i Malog vijea i Narodne skuptine sa jedne, te osmolana delegacija Kotora sa druge strane, a sam in zaklinjanja
na svetom evanelju vre vikar dubrovakog biskupa Marin
Gleda, te Toma Drago sa svim ovlaenjima, u ime Kotora, ali
se ne zna koliki je iznos kazne za nepridravanje. Ugovor se na
kraju ovjerava viseim votanim peatima obadva grada.
Ugovor je znaajan i sa diplomatskog stanovita, budui da
ve u prvom stavku zagovara posredniku ulogu Kotora u sluaju rata Rake (Slavonije) sa Venecijom, dok se dalje reguliu
pomorsko-trgovaki odnosi i naplata carine za odreene vrste
roba, zatim trgovina robovima, imovinsko-pravni odnosi, pokretanje sudske procedure, odnosno parninog postupka, te konano ograniavanje prava i Dubrovana i Kotorana za uvoz
odreenih vrsta roba u Brskovo.
534
arhiv

Jovan J. Martinovi
In this sequel of the old historical documents of the town of

Kotor we are publishing the letter of attorney of the emissaries
of Kotor for taking over the pledges of the District Prefect of
Desa and another document dating from the same year containing a complete inventory of the mentioned pledge.
27. 1281. godine, 1. jula, u Kotoru:

Punomo kotorskih poslanika za preuzimanje zaloga
upana Dese
Ova i sljedea listina, kao i jo jedna koja e kasnije biti donesena, vezane su uz linost Dese, sina srpskog kralja Vladi-slava, sa titulom upana, i njegove majke Beloslave, koji su ostavili
u Dubrovniku znaajan zalog dragocjenosti, a koga Kotorani
preuzimaju po nalogu kralja Stefana, odnosno, Uroa I.
Prema Smiiklasu, original isprave nalazio se u Historijskom
arhivu u Dubrovniku, zbirka Saec. XIII.
Smiiklas, Codex, VI, str. 388, dok. br. 329.
Salutifere incarnationis domini anno millesimo ducentesimo octogesimo primo, mense iulii primo die intrante.
Nos comune Catari consentimus Johani de Pribi, Nicolao
Dabronis, Johanni Gymanoi, Johanni Gille, Marco Basilii et
MATICA, zima 2011.
481
Jovan J. Martinovi
Medosio Tome Dragonis /(1), quos dominus noster rex

Stephanus missit Ragusium ad recipiendum depositum,
quod reposuit iuppanus Dese et mater eius. Unde nos dictum
comune facimus nostros supradictos concives nostros syndicos et procuratores ad recipiendum dictum depositum per
iuppanum Dese et matrem suam in Ragusio positum, et
facimus cartam per manum nostri iurati notarii scriptam ad
conservandum comune Ragusii et homines eius indempnes a
iuppano Desse, matre eius et omni humana persona super
nos et omnia nostra bona. Et qucquid nostri supradicti syndici et procuratores fecerint in hoc facto, promitimus et
obligamus semper habere ratum et firmum.
Actum est hoc in presencia testium, videlicet: Petri de
Calixto iurati iudicis, Bartolomei Dobrossii et Marci
Guzolane /(2).
Inter quos et ego presbiter Triphon Petri, comuni iuratus
notarius Catarensis manu propria complevi et roboravi
utraque parte presente. Hec autem carta nullo testimonio
rumpi possit. Hii sunt testes: Vitagna de Cerna, Vitale
Binole, Grubessa de Ragnana /(3), iurati iudices, et ego
Thamasius de Savere sacri palacii et communis Ragusii
iuratus notarius interfui et rogatus duas cartas similes et
eiusdem tenoris scripsi et roboravi.
(Signum notarii)
Prevod:
Godine spasonosnog utjelovljenja Gospoda 1281, tekueg
mjeseca juna, prvog dana.
Mi, optina Kotora, sloni smo da Ivan Pribi, Nikola Dabro,
Ivan Gimanoj, Ivan Gila, Marko Bazilijev (Drago) i Medo
Tome Dragova, koje je gospodar na kralj poslao u Dubrovnik,
uzmu natrag zalog kojeg je ostavio upan Desa i njegova majka.
Stoga mi, reena optina, imenujemo nae goreimenovane sugraane za sindike i zastupnike koji bi preuzeli reeni zalog,
482
MATICA, zima 2011.
ostavljen u Dubrovniku od strane upana Dese i njegove majke,

i pravimo ispravu pisanu rukom naeg zakletog notara da bi
sauvali optinu Dubrovnika i njene ljude obeteene od strane
upana Dese, njegove majke i svake ljudske osobe, zalaui nas
i sva naa dobra. I to god urade nai gorenavedeni sindici i zastupnici u ovoj stvari, obeavamo i obavezujemo se da e uvijek
biti postojano i vrsto.
Raeno u prisustvu svjedoka, naime: Petra Kalia, zakletog
sudije, te Bartolomeja Dobroa i Marka Gaulane.
Izmeu njih i ja, Tripun Petrov, zakleti notar optine Kotora
svojom rukom zavrih i osnaih, uz prisustvo obiju strana. Ovu
pak ispravu nikakvo svjedoenje ne moe oboriti. Ovo su svjedoci: Vitanja Crijevi, Vital Binuli i Grubea Ranjina, zakleti
sudije te ja, Tomazino de Savere, svete palate i optine
Dubrovnika zakleti notar, prisustvovao sam i zamoljen dvije
istovjetne isprave istog sadraja napisao i osnaio.
(Znak notara)
Iako Smiiklas, koji je ispravu svakako itao sa originala, nije
to naznaio, po svemu sudei da su na listini dva rukopisa i to
kotorskog notara Tripuna Petrova i dubrovakog notara
Tomazina Savere, koji je svakako stavio svoj notarski znak.
Biljeke:
1. Prva etiri zastupnika pripadala su poznatim kotorskim
porodicama Pribi, Dabro, Gimani i Gila, dok je Marko
Bazilijev, iz porodice Drago, praunuk priora Bazilija iz natpisa
iz 1195. godine, jednako kao to je to i Medo Tomin Drago.
2. Takoe su i svjedoci iz poznatih kotorskih porodica Kali,
Dabro i Gaulana.
3. Dubrovaki sudije su iz patricijskih porodica Crijevi
(Cerva), Binuli (Binola) i Ranjina (Ragnina).
MATICA, zima 2011.
483
Jovan J. Martinovi
28. 1281. godine, 3. jula, u Dubrovniku:

Kotorski zastupnici preuzimaju zalog upana Dee
Smiiklas je naveo da se original ove listine, ispisan na veem
pergamentu, nalazi u Arhivu Dubrovnika.
Smiiklas, Codex, VI, str. 389, dok. br. 330;
Raki, Listine, Rad JAZU, I, 135-139 (po slabom prepisu).
In Christi nomine. Anno domini millesimo ducentesimo
octuagesimo primo, indictione nona, die tertio intrante
mense iulii, Ragusii in minori concilio congregato, ut moris
est, coram nobili viro domino Nicolao Mauroceno, comite
honorabili Ragusii.
Subscripti testes, nos quidem Johannes de Pribi, Nicholaus
Dabronis, Johannes Gymanoi, Johanes Gille, Marcus Basilii
et Medossius Thome Dragonis, cives Catari, syndici et
procuratores comunis et hominum Catari, ad hoc specialiter
consignati notariali et publico instrumento confecto manu
presbyteri Triphonis Petri, iurati notarii comunis (!) Catari,
ibidem lecto confitemur, quod pro nobis et nomine et vice
comunis et hominum Catari recepimus a prenominato domino comite et comuni Ragusii res infrascriptas, depositas per
condam iuppanum Dessam, filium condam domini regis
Ladisclavi, et dominam Bellosclavam, matrem ipsius iuppani Dese.
Unde nos dicti syndici et procuratores comunis et
hominum Catari pro nobis et nomine et vice dicti comunis et
hominum Catari, obligantes nos et comune et homines
Catari et omnia bona nostra et comunis et hominum Catari,
promittimus et obligamus prenominato domino comiti et
comuni et hominibus Ragusii, si aliquo tempore apparuerit
aliqua persona, que petat predictas res depositas per dictum
iuppanum Dessam et matrem eius predictam, et domino
comiti Ragusii, qui pro tempore fuerit et comuni Ragusii
videbitur, quod illa persona, que petierit dictas res, habeat in
484
MATICA, zima 2011.
ipsis ius et ad ipsam perti/neant/, comune et homines Catari

sine aliqua questione teneantur omnes dictas res de deposito
predicto restituere et assignare in manibus domini comitis,
qui pro tempore fuerit in Ragusio, et comunis Ragusii infra
unum mensem postquam dicti commune et homines Catari
fuerint requisiti.
Et si non restituerent dictas res infra dictum terminum,
prenominati comune et homines Catari debeant in continenti
sine ulla contradictione solvere dicto domino comiti et comune
Ragusii tantum, quantum dicte res extimate fuerint per ipsum
dominum comitem, qui per tempora fuerit in Ragusio, et
comune Ragusii. Et etiam promittimus et obligamus, nos et
comune et homines Catari conservare comune et homines
Ragusii perpetuo indempnes ab omnibus dampnis et expensis,
que possint eis quocunque modo occurrere occasione dicti
depositi. Pro quibus omnibus et singulis suprascriptis attendendis et inviolabiliter observandis, nos dicti syndici et procuratores comunis et hominum Catari obligamus nos et comune
et homines Catari et omnia bona nostra et comunis et
hominum Catari et omnium singularium personarum de
Cataro, mobilia et immobilia presencia et futura.
Iste autem sunt res de dicto deposito: primo, una capsella,
in qua erant res infrascripte, videlicet:
- ycona una in qua erat Christus sicut dormivit;
- ycona una cum cruce et cum ligno domini;
- drapus /(1) unus de seta in quo erat Christus cum discipulis operatus ad aurum;
- pecie due de drapo de seta, operate ad aurum, longe
palmo uno;
- duo cherubini in argento, qui dicuntur ripidi in lingua
sclavonica;
- pecie de xamito /(2) operato ad aurum pro cooperiendo
calice;
- planeta /(3) una parva pro diacono de zendatto /(4) nigro;
- liber unus evangeliorum, qui habet in una tabula
MATICA, zima 2011.
485
Jovan J. Martinovi
Christum in cruce de argento, et in alia tabula crucem in

argento;
- pecia una de xamito per quadrum de palmo uno et
dimidio cum smaldis /(5) et perlis;
- item liber alius evangeliorum cum tabulis operatis argento et cum perlis duplicibus et cum smaldis;
- drapus unus pro cooperienda altari de xamito cum una
cruce intus;
- item drapus unus pro cooperienda altari cum lista circumcirca de auro filato;
- item in una peciola de drapo lineo ligate aliquod peciole
de argento et de cristallo.
Item una secunda capsella, in qua erant res iste, scilicet:
- liber unus evangeliorum, qui habet in una tabula resurrectionem Christi operatam argento, et in alia tabulla (!)
Christum in cruce operatum argento;
- item liber alius evangeliorum cum tabulis operatis corio
nigro et cum aliquantulo de argento per angulos et de
medio;
- item cooperte due pro calice de drapo ad aurum, in qua
erat lignum domini, et cum reliquiis et perlis;
- incenserium /(6) unum de ramo deauratum;
- duo saculi /(7) de reliquiis, qui portantur ad gulam;
- carta una in qua est scripta (!) officium misse;
- ycona una in qua est sanctus Teodorus cum modico
argento et libri quatuor.
Item in una tercia capsella in qua erant:
- ycona una cum tribus sanctis et cum argento;
- ycona una cum sancto Georgio et cum argento et cum
perlis circa caput;
- ycona una cum sancta Maria et cum argento et cum
petris;
- ycona una parva cum sancto Nicolao et cum argento;
- ycona una cum Christo et cum argento et cum petris et
cum aliquot perlis;
486
MATICA, zima 2011.
- ycona una cum multis sanctis et cum argento et cum

perlis;
- ycona una parva cum sancto Michaele et cum argento et
cum perlis.
- ycona una parva cum sancto Iohanne babtista et cum
modico argento;
- vrceolus /(8) unus de ramo;
- ycona una parva cum sancta Maria et cum argento et in
perlis;
- ycona una vetus cum Christo et cum modico argento;
- cooperte quatuor pro calice de drapo ad aurum;
- ycona una cum sancto Simeone et cum argento et cum
septem petris de cristallo;
- item drapus una de seta longum septem cubitis, cum virgis blavis intus;
- ycone due cum sancto Petro et sancto Paulo et cum
argento et petris;
- pecia una de zendato rubeo;
- et ycona una de osse cum figura sancte Marie.
Item una quarta capsa in qua sunt:
- caput sancti Gregorii, una cum cruce smaldi in vertice;
- item os unum cum zendato circa ipsum bullato;
- crux una parva de argento de uno pomo et cum petris;
- calix unus de nuce Pharaonis /(9) cum argento;
- cooperta una de argento pro calice facta in modum crucis cum cocleari uno de argento;
- manipuli /(10) duo de drapo ad aurum;
- cooperte due pro calice ad aurum;
- pecie due de lista cum crucibus nigris et pecie de zendato blavo, que omnes sunt cubiti viginti tres;
- binde due de seta cum capitibus ad aurum;
- pantaree (!) /(11) due de frisis, una blava et alia rubea;
- item capsela una bullata parva;
- botaulum /(12) uno parvum de ramo bullatum;
- peciola una parva de drapo ad aurum sigillata;
MATICA, zima 2011.
487
Jovan J. Martinovi
- saculus unus parvus bullatus;

- groppus /(13) unus de cartula bullatus;
- toralia /(14) una parva de seta et vexillum unum de
zendato rubeo et blavo.
Item una quinta capsella, in qua erant:
- coopertura una de bumbusino albo pro facienda umbra;
- cortine due de drapo lineo operate cum seta;
- cintura de corio cum argento et bocale unum de stagno.
Item una sexta capsa, in qua erant:
- camisie tres magne pro femina;
- leones /(15) tres de drapo ad aurum, camisie tres parve,
pecie tres de camisiis;
- intrecature /(16) due de seta cum auro filato;
- toalie tres pro tabulis, corile /(17) tres pro manibus, cintura una de corio cum bucla de argento;
- bragerium /(18) unum de corio cum bucla de argento;
- bragerium unum de seta;
- lista /(19) una ad aurum longa tribus cubitis;
- pantaree due, una alba de seta et alia zala ad aurum;
- binda /(20) una de seta ad aurum;
- bursa /(21) una parva ad aurum;
- pecia una de tignamine (lignamine ?), pecia una de stola
veteri;
- covererium /(22) unum longum uno cubito de seta ad
aurum;
- capiera una de drapo ad aurum modici valoris;
- specula tria.
Item in un saculo:
- pometi tres de auro et perlis et una perla et una frexatura longa cubitis duobus et dimidio;
- capsula una parva cum cartis intus;
- item gropetti quatuor sigillati;
- carta una magna scripta;
- cordele due de seta;
- ycona una vetus cum Christo et cum argento;
488
MATICA, zima 2011.
- ycona una cum sancto Michaele;

- ycona una cum santa Maria;
- smaldi tres parvi et bocla una de argento deaurata.
Item res infrascripte extra capsellas, videlicet:
- libri viginti duo;
- paramenta quinque de lana alba;
- paramentum unum de lana sanguinea et cubiti viginti
novem de drapo de lana pro faciendis paramentis;
- drapus unus magnus de cavenacia /(23) inbindata pro
facienda umbra;
- media pellis de foynis /(24) et lavarum /(25) unum de foynis.
Tenor autem instrumenti syndicatus presentati per dictos
syndicos et procuratores comunis Catari talis est:
(Vidi listinu od 1. jula g. 1281., u Kotoru, na br. 27).
P r e v o d:
U ime Hrista. Godine Gospodnje 1281, indikcije 9., dana 3.
tekueg mjeseca jula, u Dubrovniku, u Malom vijeu sazvanom
prema obiaju, pred plemenitim ovjekom gospodinom
Nikolom Maurocenom, asnim knezom Dubrovnika.
Doljenavedeni svjedoci, mi naime Ivan Pribi, Nikola Dabro,
Ivan Gimanoj, Ivan Gila, Marko Bazilijev (Drago) i Medo
Tome Dragova, graani Kotora, sindici i zastupnici optine i
ljudi Kotora, za ovo specijalno odreeni notarskim javnim
dokumentom, uinjenim rukom Tripuna Petrova, zakletog
notara optine Kotora, ovdje proitanim, izjavljujemo da smo
za nas i u ime optine i ljudi Kotora primili od navedenog
gospodina kneza i optine Dubrovnika doljenavedene stvari,
zaloene nekada u Dubrovniku od strane pokojnog upana
Dese, sina pokojnog kralja Vladislava, i gospoe Beloslave,
majke samog upana Dese.
Stoga mi reeni sindici i zastupnici optine i ljudi Kotora za
nas i u ime reene optine i ljudi Kotora, obavezujui nas i optinu i ljude Kotora i sva dobra naa i optine i ljudi Kotora,
MATICA, zima 2011.
489
Jovan J. Martinovi
obeavamo i obavezujemo se navedenom gospodinu knezu i

optini i ljudima Dubrovnika, ako bi se u neko vrijeme pojavila
neka osoba da trai reene stvari zaloene od strane reenog
upana Dese i njegove navedene majke, te ako se gospodinu
knezu Dubrovnika, koji u to vrijeme bude bio, i optini
Dubrovnika uini da ta osoba, koja bi traila reene stvari, ima
na njih pravo te da joj pripadaju, optina i ljudi Kotora su bez
ikakvog pitanja duni da sve reene stvari iz navedenog zaloga
vrate i dostave u ruke gospodina kneza, koji bi u to vrijeme bio
u Dubrovniku i ljudima Dubrovnika, u roku od jednog mjeseca
poto budu optini i ljudima Kotora zatraeni.
A ako ne vrate reene stvari u navedenom roku, naprijed navedena optina i ljudi Kotora morae bez odlaganja i bez ikakvog
protivljenja nadoknaditi reenom gospodinu knezu i optini
Dubrovnika onoliko, koliko bi te stvari bile procijenjene od
samog gospodina kneza, koji bi u to vrijeme bio u Dubrovniku,
i od optine Dubrovnika. A takoe obeavamo i obavezujemo
se mi i optina i ljudi Kotora, da emo zatititi optinu i ljude
Dubrovnika zauvijek neoteene od svih teta i trokova koji bi
ih mogli zadesiti na bilo koji nain u sluaju ovog zaloga. Zbog
ega, za sve ukupno i pojedinano to je dolje napisano
pridravajui se i nepokolebljivo pazei, mi reeni sindici i zastupnici optine i ljudi Kotora obavezujemo nas i optinu i ljude
Kotora i sva naa dobra kao i optine i ljudi Kotora i svih pojedinanih osoba u Kotoru, pokretna i nepokretna, sadanja i
budua. A ovo su naime stvari reenog zaloga:
Prvo, u jednom sanduku su bile dolje navedene stvari, kako
slijedi:
- jedna ikona na kojoj je bio Hrist kao da spava;
- jedna ikona sa krstom i sa drvetom Kria;
- jedna tkanina od svile na kojoj je bio Hristos sa uenicima,
izraen u zlatu;
- dva komada tkanine od svile izraene u zlatu, duge po jedan
dlan;
490
MATICA, zima 2011.
- dva kerubina od srebra, koji se nazivaju ripide u slovenskom

jeziku;
- komadi somota izvezeni zlatom za pokrivanje kalea;
- jedna mala planita (dio svetenike odjee) za akona od
crnog zendada;
- jedna knjiga Evanelja koja ima na jednoj korici Hrista na
krstu od srebra, a na drugoj korici srebrni krst;
- jedan komad somota u kvadratu od jednog i po dlana, sa
emajlom i biserima;
- zatim druga knjiga Evanelja sa koricama obraenim u srebru sa biserima i emajlom;
- tkanina jedna za prekrivanje oltara od somota sa jednim
krstom na sredini;
- zatim jedna tkanina za prekrivanje oltara sa obrubom
unaokolo od zlatne ice;
- zatim u jednom komadiu lanene tkanine nekoliko komadia
srebra i kristala.
Zatim jedan drugi sanduk u kome su bile ove stvari, naime:
- knjiga jedna Evanelja, koja na jednoj korici ima uskrsnue
Hristovo u srebru, a na drugoj korici Hrista na krstu, izraenog
od srebra;
- zatim druga knjiga Evanelja sa koricama izraenim od crne
koe sa neto srebra na uglovima i u sredini;
- zatim dva prekrivaa za kalee od tkanine sa zlatom, na kojima je drvo Gospodnje, sa relikvijama i biserima;
- kadionica od pozlaenog bakra;
- dvije kesice sa relikvijama koje se nose oko vrata;
- jedan papir na kome je napisana sluba mise;
- jedna ikona na kojoj je Sv. Teodor sa malo srebra i etiri
knjige.
Zatim, trei sandui u kome su:
- jedna ikona sa tri svetitelja u srebru;
- jedna ikona sa Sv. orem, sa srebrom i biserima oko glave;
- jedna ikona sa Sv. Marijom u srebru i sa dragim kamenjem;
- jedna ikona mala sa Sv. Nikolom i u srebru;
MATICA, zima 2011.
491
Jovan J. Martinovi
- jedna ikona sa Hristom, sa srebrom i dragim kamenjem i

neto bisera;
- jedna ikona sa mnogo svetaca , u srebru i sa biserima;
- jedna ikona mala sa Sv. Mihailom, u srebru i sa biserima;
- jedna ikona mala sa Sv. Ivanom Krstiteljem i malo srebra;
- jedan krai od bakra;
- jednaikona mala sa Sv. Marijom i sa srebrom i biserom;
- jedna ikona stara sa Hristom i malo srebra;
- etiri prekrivaa za kale od tkanine sa zlatom;
- ikona jedna sa Sv. Simeonom u srebru sa sedam kamenova
od kristala;
- zatim jedna tkanina od svile duga sedam lakata, sa plavim
granicama na njoj;
- dvije ikone sa Sv. Petrom i Sv. Pavlom, u srebru sa dragim
kamenjem;
- jedan komad zendada crvenog, i
- jedna ikona od slonovae sa likom Sv. Marije.
Dalje, jedan etvrti sanduk u kome su:
- glava Sv. Grgura, sa krstom od emajla na tjemenu;
- zatim jedna kost obavijena zendadom, pod peatom;
- jedan mali krst od srebra sa jednom jabukom i dragim
kamenjem;
- jedan kale od faraonskog oraha (nojevog jajeta) sa srebrom;
- jedan prekriva od srebra za kale nainjen u obliku krsta i
jedna kaika od srebra;
- dva manipula (dio svetenike odjee) od tkanine sa zlatovezom;
- dva prekrivaa za kale od zlata;
- dva komada obruba sa crnim krstovima i komadi plavog zendada, koji su svi duine dvadeset tri lakta;
- dva zavoja od svile sa poecima od zlata;
- dvije obrubne trake sa resama, jedna plava a druga crvena;
- zatim jedan mali zapeaeni sandui;
- jedan vri od bakra zapeaen;
- jedan mai komadi tkanine, zlatom zapeaen;
492
MATICA, zima 2011.
- jedna mala kesa zapeaena;

- jedan sveanj papira zapeaen;
- jedan mali pokriva od svile i zastava jedna od zendada
crvenog i plavog.
Zatim peta kutija u kojoj su bili:
- jedan sucobran od bijelog pamuka za pravljenje sjenke;
- dva zastora od bijelog platna obraena svilom;
- pojas od koe sa srebrom i jedan bokal od kalaja.
Zatim, esti sanduk u kome su bile:
- tri dugake koulje za ene;
- tri neka dijela odjee od tkanine izvezene zlatom, tri male
koulje i tri komada od koulje;
- dvije pletenice od svile sa zlatnom icom;
- tri stolnjaka za sto, tri salvete za ruke, pojas jedan od koe sa
kopom od srebra;
- jedan opasa od koe sa kopom od srebra;
- jedan opasa od svile;
- jedan obrub od zlata dug tri lakta;
- dvije obrubne trake, jedna bijela od svile i druga uta od
zlata;
- jedan povez od svile sa zlatom;
- jedna torbica mala od zlata;
- jedan komad drveta i jedan komad stare stole (dio
svetenike odjee);
- prekriva dugaak jedan lakat od svile sa zlatom;
- jedna kapica od tkanine sa zlatom male vrijednosti;
- tri ogledala.
Zatim u jednoj vrei:
- tri jabuice od zlata sa biserima, jedan biser i jedan vez dug
dva i po lakta;
- jedna mala kapsula sa papirima unutra;
- etiri svitka zapeaena;
- jedan veliki ispisani papir;
- dva ueta od svile;
- jedna ikona stara sa Hristom u srebru;
MATICA, zima 2011.
493
- jedna ikona sa Sv. Mihailom;

- jedna ikona sa Sv. Marijom;
- tri mala smalta i jedna naunica od pozlaenog srebra.
Zatim doljenavedene stvari izvan kutija:
- dvadeset i dvije knjige;
- pet paramenata (dio svetenike odjee) od bijele vune;
- jedan parament od jarko crvene vune i dvadeset devet lakata
tkanine od vune za izradu paramenata;
- jedna velika tkanina od konoplje savijena za pravljenje sjene;
- pola koe od kunice i jedan prsluk od kunice.
Sadraj naime poslanikog dokumenta, koga su pokazali reeni
sindici i zastupnici optine Kotora je sljedei: (Vidi prethodnu
listinu od 1. jula 1281. godine, u Kotoru, na broj 27).
Gore navedena listina donesena je ovdje namjerno izdvojena
po stavkama, briljivo navedenim u ovoj vrsti primopredajnog
zapisnika, gdje je bilo najtee pronai odgovarajui izraz za
pojedine predmete ili materijal od koga su raeni /(26). Ovo je
zapravo najpotpuniji inventar jednog bogatog zaloga, zbog
kojega e Kotorani imati jo okapanja, kako e vidjeti u jednoj
kasnijoj listini (na broj 30).
Biljeke:
1. Tkanina, obino od lana. 2. Svilena tkanina 3. Dio
svetenikog ruha. 4. Fina svilena tkanina, vrsta tafta. 5.
Raznobojno kamenje. 6. Kadionica 7. Vreica. 8. Vri 9.
Eventualno, nojevo jaje. 10. Snopi 11. Eventualno, opivna
traka. 12. Vri. 13. Svenji. 14. Stolnjak, ubrus. 15. Neka vrsta
ukrasa. 16. Pletenica. 17. Salveta. 18. Opasa. 19. Traka 20.
Povoj 21. Torbica, novanik. 22. Prekriva. 23. Konoplja. 24.
Vrsta kune. 25. Vrsta krznenog prsluka. 26. Lexicon latinitatis
Medii aevi Iugoslaviae, I-II, Zagreb, 19
494
MATICA, zima 2011.
arhiv

Jovan J. Martinovi
In this issue we are bringing the following documents from the
medieval history of Kotor: a charter of 1283; a charter of the
Church of St Mary in Brskovo of 1285 and the receipt of this
charter from the bishop of Kotor which was issued ten days later
and from which we can see the families of the Sasi miners who
worked in Serbia lived here; a document on the claim of a pledge
of the prefect of Desa dating from 1285 which tells us about a
great autonomy that Kotor had in the country of Nemanjii; a
papal bull on the trial to bishop Dujmo of 1288; a papal emissary
confirms the charter of the Church of St Mary (which we already
mentioned before), an inscription of the Church of St Nicolas of
1289; a letter of a prominent citizen of Kotor offering his friendship to the people of Dubrovnik; a charter of 1283.
29. 1283. godine, 27. jula, u Dubrovniku:

Darovnica posjeda u Kotoru
Smiiklas donosi ovu listinu prema Diversa cancellariae za
1282-1284. godinu u dubrovakom Arhivu.
Die XXVII iulii, Ragusii etc.
Dause, filia condam Calende de Lamprino, uxor olim
Palme de Gangulo, ostendit duas cartas notariales unius
quarum tenor talis est:
591
Jovan J. Martinovi
Anno incarnationis domini millesimo ducentesimo sexagesimo, mensis ianuarii XI die intrante, Ragusii, coram
nobis subscriptis testiis.
Ego quidem Calenda Triphonis de Lamprino confiteor,
quoniam omnes possessiones nostras quas habeo in ciuitate
Catari et in pertinenciis eiusdem civitatis, videlicet domum,
casalem et stacionem meam que est in media domo fratris
mei Gauzoli prope sanctam Mariam de Flumine, et omnes
terras meas que sunt in Dabrat cum omniis pertinenciis
earum dedi nepte mee Belle, filie Dausi filie mee pro helemosina, ut habeat ad memoriam animarum meorum mortuorum, et dictas possessiones et pertinencias earum
prenominata Bella in perpetuum habeat et possideat et de
ipsis suum velle faciat.
Ego autem Boni, uxor prenominati Calende volo et consencio, ut omnia hec predicta predicto ordine in perpetuum sint
firma prenominate Belle, nepti mee. Hec autem carta nullo
testimonio rumpi possit.
Hii sunt testes: Andreas Symeonis Benesse, iuratus iudex.
Et ego presbyter Pascalis et comuni Ragusii notarius, scriptor sum et testis.
Alterius uero carte tenor talis est:
septuagesimo nono, indictione septima, die penultimo mensis aprilis, Ragusii, coram nobis subscriptis testibus.
Nos quidem Dause, filia quondam Kalende (!) de
Lamprino, vxor Palme de Gangulo, et Bella, filia dicti Palme
et dicte Tause (!) confitemur, quod damus et concedimus
dicto Palme omnem et plenam potestatem et auctoritatem de
toto patrimonio nostro, de domibus, casalibus, vineis et terris et omnibus possessionibus cum suis pertinentiis positis in
Cataro et districtu Catari que fuerunt dicti Calende, ut ipse
Palma dictas possessiones possit loco et nomine personarum
592
nostrarum intromitere, recipere, affictare, dare, donare,

uendere, impignorare, alienare et omnia facere que eidem
Palme placuerit, sicut nos et possumus facere si presentes
essemus, et obligamus nos super nos et omnia nostra bona,
quod habebimus perpetuo firmum et ratum quicquid dictus
Palma circa predicta duxerit faciendum. Hec autem carta
nullo testimonio rumpi possit.
Hii sunt testes: Mathias de Menze, iuratus iudex. Et ego,
Tomasinus de Sauere, sacri palacii et comunis Ragusii iuratus notarius, interfui testis et rogatus scripsi et roboraui.
Quas duas cartas notariales suprascriptas dicta Dause
dedit Dragoni Balduini /(1) de Cataro tali uidelicet ordine,
quod ego dictus Drago promitto et obligo me dicte Dause,
quod quandocumque dicta Dause uel quicunque pro ea fuerituoluerit dictas cartas pro utendo iure suo cum dictis cartis,
debeo ei dictas ambas cartas dare sine aliqua questione, et si
non darem ei dictas cartas, ut predictum est, et aliquod
dampnum ei acciderit occasione predicta, obligo me super
me et omnia mea bona ei satisfacere de omni dampno quod
accideret occasione predicta. Et scilicet ego dicta Dause obligo me dicto Dragoni, quod in continenti, cum usus fuerit
iure meo cum dictis cartis, debeo ipsas restituere dicto
Dragoni uel cuicunque (!) pro eo fuerit sine aliqua questione,
et si non restituerem ei dictas cartas, ut predictum est, et
aliquid dampnum sibi acciderit occasione predicti, obligo
me super me et omnia mea bona ei satisfacere de omni
dampno, quod ei acciderit occasione predicta.
Hii sunt testes: Grubessa de Ragnana, iuratus iudex.
Prevod:
Dana 27. jula , u Dubrovniku, itd.
Daua, kerka pok. Kalende Lamprina, ena Palme Gundulia, prikazala je dvije notarske isprave, od kojih je jedna imala
ovaj sadraj:
593
Jovan J. Martinovi
Godine utjelovljenja Gospoda 1260, mjeseca januara 11. dana,

u Dubrovniku, pred nama doljepotpisanim svjedocima:
Ja naime, Kalenda Tripunov Lamprino, potvrujem da sam sve
nae posjede koje imam u gradu Kotoru i u okolini toga grada,
naime, kuu sa kuitem i moju radnju koja je u polovini kue
moga brata Gauola pored (crkve) Sv. Marije od rijeke, i sve
moje zemlje koje su u Dobroti sa svim njima pripadajuim (pravima) dao mojoj unuci Beli, kerki moje kerke Daue, kao dar,
da uva uspomenu na moje pokojnike, a reene posjede i njihova prava navedena Bela neka ima i posjeduje zauvijek i da sa
njima postupa po svojoj elji. Ja pak, Boni, ena naprijed reenog Kalende, elim i odobravam da sve naprijed reeno na reeni
nain zauvijek bude sigurno kod navedene Bele, moje unuke.
Ova se naime isprava nikakvim svjedoenjem ne moe oboriti.
Ovo su svjedoci: Andrija Simeona Benee, zakleti sudija. A ja,
prezbiter Paskal, notar optine Dubrovnika, pisao sam ovo i
svjedoim.
Druge pak isprave je ovakav sadraj:
U ime Hrista. Godine Gospodnje 1279, indikcije 7, pretposljednjeg dana mjeseca aprila.
Mi naime, Daua, kerka Kalende Lamprina i ena Palme
Gundulia, i Bela, kerka reenog Palme i reene Daue, potvrujemo da dajemo i preputamo reenom Palmi svu i potpunu
vlast i mo nad itavom naom oevinom, kuama, kuitima,
vinogradima i zemljama i svim posjedima sa svim njima pripadajuim, koje se nalaze u Kotoru i distriktu Kotora, a koje su
bile reenog Kalende, da sam Palma reene posjede moe u ime
naih osoba naputati, preuzimati, unajmljivati, davati, poklanjati, prodavati, zalagati, otuivati i initi sve to bi se samom
Palmi svidjelo, isto kao to mi moemo raditi da smo prisutne,
a obavezujemo se na sva naa dobra da emo se ubudue vrsto
pridravati svega to god bi reeni Palma izvrio kao gotovo.
Ova se naime isprava ne moe nikakvim svjedoenjem oboriti.
594
Ovo su svjedoci: Matija Meneti, zakleti sudija. A ja,

Tomazino Savere, svete palate i optine Dubrovnika zakleti
notar, bio sam svjedok i zamoljen da napiem i osnaim.
Ove dvije gore navedene notarske isprave reena Daua dala
je Dragonu Baldvinovom (Drago) iz Kotora na taj naime nain,
da ja, reeni Drago, obeavam i obavezujem se reenoj Daui da
bilo kada reena Daua ili bilo ko bude u njeno ime zatraio
reene isprave da ostvari svoje pravo pomou tih isprava, da
sam duan obadvije reene isprave dati bez ikakvog pitanja, a
ako ne bih dao njoj reene obije isprave, kako je naprijed
reeno, a nekakva teta se ukae od toga sluaja, obavezujem
sebe i sva svoja dobra da u nadoknaditi svaku tetu koja bi je
zadesila u datom sluaju. A ja naime, Daua, obavezujem se
reenom Dragonu da u bez odlaganja, kad bude ispunjeno moje
pravo sa reenim ispravama, morati vratiti iste reenom
Dragonu ili bilo kome ko bi bio umjesto njega bez ikakvog
pitanja, a ako mu ne vratim reene isprave, kako je naprijed
navedeno, i nekakva mu teta nastupi od toga sluaja, obavezujem sebe i sva moja dobra da u nadoknaditi svaku tetu koja bi
mu u tom sluaju nastala.
Ovo su svjedoci: Grubea Ranjina, zakleti sudija.
Ova listina zapravo predstavlja neku vrstu zalonice nekih
ranijih isprava u vezi posjeda u Kotoru, koje je Kalenda
Lamprino poklonio svojoj unuci Beli, koja je moda bila udata
za Ivana, jednog od etiri sina Draga Tripuna Baldvinovog iz
razgranatog kotorskog vlasteoskog klana Drago.
Biljeke:
1. Drago Balduin, sin Tripuna Balduinovog, praunuk priora
Bazilija iz 1195. godine, a unuk Draga Bazilijevog iz 1215.
godine, od koga se ova porodica grana u tri ogranka: Balduin,
Bazilio i Toma, svi pod prezimenom Drago.
595
Jovan J. Martinovi
30. 1285. godine, 7. oktobra, u Brskovu:

Darovnica crkve Sv. Marije u Brskovu
Ovu listinu Smiiklas donosi po Farlatiju i ispravlja neke njegove greke. Iako je pisana u Brskovu i odnosi se na kapelu Blaene Djevice u tom mjestu, ima veze sa Kotorom, budui da u
sljedeoj donesenoj listini kotorski biskup Dujam potvruje ovu
darovnicu.
Smiiklas, Codex, VI, str. 538, dok. br. 457;
Farlati, Ill. Sacr., VI, 117-118, kao i 442-443 (krivo pod
god. 1281.);
Kukuljevi, Regesta, no. 1312 pod god. 1281. i no. 1386
pod god. 1285.
Universis praesens scriptum inspecturis dominus Heinz de
Bibanis salutem in domino sempiternam. Noverit universitas vestra, quod habito sano consilio virorum utique discretorum, capellam meam, quam in honorem virginis gloriosae
iamdumdum construxeram, fratribus Praedicatoribus de
Ragusio obtuli, dedi, donavi iure perpetuo posidendam, sane
tamen, quod dicti fratres officiare iam dictam capellam continue teneantur, salvo hoc, si aliquo legitimo negotio ad modicum tempus fuissent praepediti, Insuper dono iisdem
fratribus omnes eiusden capellae praetiosas reliquias, necnon et calicem argenteum cum aliis vestimentis sacerdotalibus et altaris non modico ornamento. In cuis dotationis testimonium sigillum dictae capellae duxi praesentibus apponendum /(1).
Datum in Briscoua, in qua sita est dicta capella, in dominica ante diem sancti Dionysii, anno domini MCCLXXXV.
Prevod:
Svima koji ovo napisano budu pregledali, gospodin Hajnc de
Bibanis pozdrav u Gospodu.
596
Neka zna vaa javnost da sam zdravog raspoloenja, na savjet

vrlo uglednih ljudi, moju kapelu koju sam u ast Preslavne
Djevice ve odavno sagradio, fratrima propovjednicima iz
Dubrovnika prenio, dao i poklonio pravo posjedovanja, svakako
tako to reeni fratri stalno trebaju opsluivati navedenu kapelu,
osim ako nekim vanim poslom za kratko vrijeme ne budu sprijeeni. I jo dajem istim fratrima sve dragocjene relikvije ove
kapele, kao i srebrni kale sa ostalom svetenikom odjeom i
znatnim ukrasima oltara. Kao svjedoanstvo ovog darivanja
peat ove kapele uinio sam da bude predoen prisutnima.
Izdato u Brskovu, u kome se nalazi reena kapela, u nedjelju
uoi sveanosti Sv. Dionizija, godine Gospodnje 1285.
Interesantno je da ovu tipinu darovnicu izdaje Hajnc
Bibanis, po imenu sudei jedan od brojnih lanova kolonije
rudara Sasa koji su radili u srpskim srednjevjekovnim rudnicima: Brskovu, Novom Brdu, Trepi i slino, te da se na nju
naslanja sljedea listina, izdata deset dana kasnije u Kotoru.
Biljeke:
1. Prema Smiiklasu, kod Farlatia pogreno: opponendum.

Biskup Dujam potvruje darovnicu kapele Sv. Marije u
Brskovu fratrima predikantima iz Dubrovnika
Smiiklas donosi ovu listinu prema dosta tronom i oteenom
originalu koji se nalazi u Dominikanskom samostanu u Dubrovniku, na kome postoje konane vrpce, ali je peat otpao, no istovremeno ispravlja sve oigledne Farlatijeve pogreke u itanju.
Smiiklas, Codex, VI, str. 538-539, dok. br. 458;
Kukuljevi, Regesta no. 1391.
597
Jovan J. Martinovi
D{omnius} divina miseratione episcopus Catarensi(!)

omnibus Christi fidelibus presentem /(1) scriptum inspecturis salutem in omnium saluatore. Quia labuntur omni tempore, que disponuntur in tempore, cum non fuerint stili
memorie commendata.
Igitur et /(2) dictus Henricus /(3) de Bibano /(4) ciuis
Briscovensis /(5) uir utique prouidus et discretus suam
capellam, quam in honorem construxerat sancte Marie virginis gloriose, fratribus Predicatoribus de communitate /(6)
Ragusio /(7) dederit, donauerit tradideritque cum omnibus
suis attinentiis iure perpetuo in posterum /(8) possidendam.
Hinc est ergo, quod vniuersos ad quos deuenerit presens
instrumentum /(9) cupimus non latere, quod ad interpellacionem dictorum fratrum, quorum precibus semper condescendere intendimus, iam nominate capelle donacionem eisdem fratribus hiis litteris confirmamus. Hoc tamen saluo ut
/(10) dicti fratres de nullo iure maioris ecclesie se aliquatenus intromittant. Ut autem nulli liceat hanc donationem in
antea infirmare /(11) placuit nobis nostro sigilli /(12) munimine roborare /(13).
Datum in Cathara(!), in vigilia Luce evangeliste, anno
domini MCCLXXXV.
Prevod:
Dujam, milou Bojom biskup Kotora, svima Hristovim
vjernicima koji budu itali ovo pismo pozdravu Hristu, spasitelju svijeta. Da bi radili cijelo vrijeme kojim raspolau kako bi
ovo pisanje bilo pamenju preporueno.
Dakle, reeni Henrik Bibano, graanin Brskova, ovjek potpuno briljiv i ugledan, svoju kapelu koju je sagradio u ast Sv. Marije, Preslavne Djevice, fratrima propovjednicima iz optine Dubrovnik je predao, poklonio i prenio, sa svim njenim inventarom
598
u vjeno pravo da je kasnije posjeduju. Stoga je ovo, da bi svi

do kojih bi dola ova isprava, u elji da obznanimo da na zahtjev
istih fratara, ijim molbama uvijek nastojimo udovoljiti, poklon
ve imenovane kapele istim fratrima ovim pismom potvrujemo. A sve ovo zato da se reeni fratri po nikakvom pravu ne bi
sukobili sa veom crkvom. Da ne bi nikome bilo dozvoljeno da
ovaj poklon ubudue obesnai, nama se svidjelo da naim peatom radi zatite osnaimo.
Izdato u Kotoru, uoi Sv. Luke Evangeliste, godine Gospodnje
1285.
Ovom listinom je kotorski biskup Dujam (1280 oko 1326.)
jednostavno potvrdio dominikancima dubrovakog samostana
naprijed donesenu darovnicu garaanina Brskova, Henrika ili
Hajnca Bibana. Moda se moe napomenuti da je u Kotoru u
periodu 1326 1337. godine jo uvijek postojala grupa porodic saskih rudara, pa ak i jedan svetenik Sas.
Jednom kasnijom listinom (na br. 33) papinski legat Nikola
e jo jednom osnaiti ovu darovnicu crkve Sv. Marije u Brskovu
dominikancima iz Dubrovnika.
Biljeke:
1. Farlati ima: praesens. 2. Idem: cum. 3. Idem: Heinz. 4.
Idem: Bibanis. 5. Idem: Priscoensis. 6. Idem: conventu. 7.
Idem: Ragusino. 8. Idem: nema iure perpetuo. 9. Idem:
pagina. 10. Idem: cum. 11. Idem: confirmare. 12. Idem: eam
sigilli nostri. 13. Idem: roborari.

Potraivanje zaloga upana Dese
Kako je naprijed napomenuto, kotorski poslanici su 1281.
godine zatraili i dobili natrag zalog upana Dese, sina kralja
599
Jovan J. Martinovi
Vladislava, i njegove majke Beloslave, s tim da ga moraju vratiti natrag u Dubrovnik na zahtjev kneza i optine Dubrovnika.
Tako se desilo da su 1285. godine dubrovaki poslanici, u prisustvu konzula Venecije u Kotoru i jo dva prisutna Mleanina,
zatraili povraaj reenog zaloga.
Smiiklas je ovu listinu donio prema originalu na duem
pergamentu, koji se uvao u Dravnom arhivu u Beu, pod
oznakom Rag. 427/5 rub. Cattaro 163/5.
Smiiklas, Codex, VI, str. 542, dok br. 460;
Wenzel, Cod. dipl. Arp. cont. IX, 439-440 (nepotpuno);
Raki, Listine, Rad, I, 139-141;
Ljubi, Listine, I, 140-141;
Kukuljevi, Regesta no 1392.
octuagesimo quinto, indictione tercia decima, die penultimo
mensis octubris, Catari, in presencia Marchisii Rauacolli,
consulis Venetorum in Cataro, Vgolini de Marca et Leonardi
Bonuesini, mercatorum de Venetiis, testium vocatorum et
rogatorum.
In consilio civitatis Catari, congregato per sonum campane, ut moris est, Sersius Clementis et Nichola de Crossio,
nuncii et ambassiatores domini comitis et comunis Ragusii,
fecerunt et porrexerunt hanc protestationem in scriptis,
cuius tenor talis est:
Coram vobis, dominis iudicibus, consiliariis et comuni
Catari, nos Sersius Clementis et Nichola de Crossio, nuncii
et ambassiatores nobilis viri Michaelis Mauroceni, honorabili comitis Ragusii, iudicum et consiliariorum et tocius
comunis dicte ciuitatis Ragusii, ad hoc specialiter missi,
dicimus et proponimus pro parte dictorum domini comitis et
comunis Ragusii, quod cum iuppanus Desa, filius condam
600
domini regis Ladisclaui, et domina Bellosclaua, mater eiusdem Deso(!), deposuerint in Ragusa quasdam res, venerunt
Ragusium Johannes de Pribi, Nicholaus Dabronis, Johannes
Gymanoi, Johannes Gille, Marcus Basilii et Medossius
Thome Dragonis, syndici et procuratores comunis Catari ad
hoc specialiter constituti, ut constat publico instrumento
manu presbiteri Triphonis, tunc notarii comunis Catari confectum, et acceperunt de manibus domini comitis et comunis
Ragusii dictas res de predicto deposito. Qui syndici et procuratores comunis Catari promiserunt et obligaverunt se pro
se et nomine et uice comunis et hominum Catari, quod si aliqua persona aliquo tempore apparuerit ad petendum dictas
res de predicto deposito, et domino comiti et comuni Ragusii
uidebitur, quod illa persona habeat ius in dictis rebus, uel
quod ad ipsam pertineant, comune et homines Catari dictas
res restituere debeant domino comiti Ragusii infra unum
mensem, postquam dicti comune et homines Catari fuerint
requisiti, et si ipsi non restituerent dictas res infra terminum
supradictum, dicti comune et homines Catari debeant in
continenti dare et soluere domino comiti et comuni Ragusii
sine aliqua questione tantum, quantum dicte res per
dominum comitem et comune Ragusii fuerint extimate.
Promittentes insuper dicti procuratores et syndici comunis
Catari conseruare comune et homines Ragusii indempnes ab
omnibus dampnis et expensis, que possent occurrere comuni et hominibus Ragusii occasione dicti depositi; obligantes
pro predictis omnibus et singulis attendendis et obseruandis
omnia et singula bona comune et hominum et omnium singularium personarum Catari, mobilia et immobilia, habita
et habenda, ut de predictis omnibus constat publico instrumento ibidem uiso et lecto.
Cum igitur prenominata Bellosclaua, mater dicti Dese,
nunc uenerit Ragusium cum litteris domini regis Vrossii
601
Jovan J. Martinovi
continentibus, quod dicte res debeant dari prenominate

domine Bellosclaueet petat dictas res de predicto deposito,
nos prenominati Sersius et Nichola, ambassiatores et nuncii
pro parte ac nomine er uice dictorum domini comitis et
comunis Ragusii, requirimus nos dominos iudices, consiliatores et comune Catari et a vobis instanter petimus,
quatenus dictas res de predicto deposito, uel tantum quantum dominus comes et comune Ragusii illas extimare
uoluerint, dare et assignare debeatis domino comiti et comuni Ragusii infra dictum terminum unius mensis ab hodie in
antea computandum, secundum quod obligati estis. Et etiam
protestamur dampna, si que comune et homines uel aliquas
personas Ragusii habere contigerit, et petimus et protestamur expensas factas et faciendas per comune et homines
Ragusii occasione depositi supradicti secundum obligationem per uos factas, ut patet predictis publicis instrumentis
coram uestra presentia misis et lectis.
Et quia rogauimus vos, ut faceretis uenire in hoc consilium
magistrum Thomam /(102), notarium comunis Catari, ut
nobis de hac requisitione, petitione, protestatione, quam uobis
in his scriptis facimus, publicum instrumentum faceret, quod
uos facere, sicut uobis placuit, denegastis, ideo rogamus magistrum Thomasinum, notarium imperialem et domini ducis
Venetorum ac comunis Ragusii, ut in presentia suprascriptorum testium ex hoc publicum faciat instrumentum.
Signum suprascriptorum Sersii et Nichole, qui hoc
rogaverunt fieri.
(Drugi rukopisi)
Ego Marchese Rauacholo in Chatara me subscripsi.
Ego Leonardus de Beneviino me subscripsi.
Ego Vgolin de Marcha me subscripsi.
(Signum notarii)
602
Ego Thomasinus de Sauere, sacri palacii et ducali auctoritate notarius Venetus et comunis Ragusii scriba, interfui et
rogatus scripsi et roboraui.
Prevod:
U ime Hrista. Godine Gospodnje 1285., indikcije 13., posljednjeg dana mjeseca oktobra, u Kotoru, u prisustvu Markiza
Ravakoli, konzula Venecije u Kotoru, te Ugolina de Marka i
Leonarda Bonvezini, trgovaca iz Venecije, pozvatih i zamoljenih svjedoka.
U vijeu grada Kotora, sazvanom na zvuk zvona, kako je
obiaj, Sergije Klementov i Nikola Krosi, glasnici i ambasadori
gospodina kneza i optine Dubrovnika podnijeli su i predali ovo
traenje u pismu, iji je sadraj sljedei:
Pred vama, gospodo sudije, vijenici i optino Kotora, mi
Sergije Klementov i Nikola Krosio, glasnici i ambasadori plemenitog ovjeka Mihaela Maurocena, asnoga kneza
Dubrovnika, sudija i vijenika i itave optine Dubrovnika, za
ovo posebno poslani, kaemo i predlaemo od strane reenih
gospodina kneza i optine Dubrovnika da su, kad je upan Desa,
sin pokojnog gospodina kralja Vladislava, i gospoa Beloslava,
majka istoga Dese, poloili izvjesne stvari u Dubrovniku, doli
u Dubrovnik Ivan Pribi, Nikola Dabro, Ivan Gimani, Ivan Gile,
Marko Bazilijev (Drago) i Medo Tomin Drago, sindici i zastupnici optine Kotora za ovo posebno ustanovljeni da bi, kako
se vidi iz javne isprave napisane rukom prezbitera Tripuna, tada
notara optine Kotora, preuzeli iz ruku gospodina kneza i optine Dubrovnika reene stvari iz pomenutog zaloga. Ovi sindici
i zastupnici optine Kotora obeali su i obavezali se za sebe i u
ime optine i ljudi Kotora, da ako se bilo koja osoba u bilo koje
vrijeme bude pojavila da trai reene stvari iz pomenutog zaloga, i ako gospodin knez i optina Dubrovnika uvide da ta osoba
ima pravo na reene stvari, ili da istoj pripadaju, optina i ljudi
603
Jovan J. Martinovi
Kotora treba da vrate reene stvari gospodinu knezu Dubrovnika

u toku mjesec dana nakon to od reene optine i ljudi Kotora
budu zatraene, a ako isti ne budu vratili reene stvari u naprijed navedenom roku, reena optina i ljudi Kotora trebaju odjednom dati i nadoknaditi gospodinu knezu i optini Dubrovnika
onoliko, koliko reene stvari gospodin knez i optina
Dubrovnika budu procijenili.
Obeali su jo reeni zastupnici i sindici optine Kotora da e
sauvati optinu i ljude Dubrovnika nedirnute od svih teta i
trokova koji bi mogli zadesiti optinu i ljude Dubrovnika u
sluaju ovog zaloga, obavezujui se za naprijed reeno u cjelini
i u pojedinostima da e nastojati i zaloiti sva zajednika i pojedinana dobra optine i ljudi Kotora i svih pojedinanih osoba u
Kotoru, pokretna i nepokretna, postojea i budua, kako je o
svemu naprijed reenom utvreno javnom ispravom, tamo
vienom i proitanom.
A kako je naime navedena Beloslava, majka reenog Dese,
sada dola u Dubrovnik sa pismom gospodina kralja Uroa u
kome stoji da se reene stvari moraju predati imenovanoj
gospoi Beloslavi, i trai reene stvari iz navedenog zaloga, mi
navedeni Sergije i Nikola, ambasadori i glasnici od strane i u ime
reenih gospodina kneza i optine i ljudi Dubrovnika, obavjetavamo vas, gospodo sudije, vijenici i optino Kotora, i od vas silno traimo, da bi reene stvari iz navedenog zaloga, ili pak toliko koliko gospodin knez i optina Dubrovnika budu njih htjeli
procijeniti, trebate dati i predati gospodinu knezu i optini Dubrovnika unutar reenog roka od mjesec dana, raunajui od danas u naprijed, kako ste se i obavezali. A takoe prijavljujemo
tete ako ih je optina i ljudi ili bilo koja osoba u Dubrovniku bila
podnijela, i traimo i prijavljujemo trokove uinjene ili koji e
se uiniti od strane optine i ljudi Dubrovnika u sluaju navedenog zaloga prema od vas datoj obavezi, kako stoji u reenom javnom dokumentu, tokom vaeg prisustva vienom i proitanom.
604
Pa vas stoga molimo da uinite da doe u ovo Vijee magistar

Toma, notar optine Kotor, da bi nama o ovoj obavijesti, zahtjevu i svjedoenju koje vam ovim pismom dostavljamo, napravio
javnu ispravu, koju ste vi izvolili odbiti, a stoga molimo magistra Tomasina, dravnog i gospodina duda Venecije notara i optine Dubrovnika, da u prisustvu naprijed navedenih svjedoka
nama od ovoga izradi javnu ispravu.
Potpis naprijed navedenih Sergija i Nikole, koji su ovo traili,
uinjen.
(Drugi rukopisi)
Ja Markiz Ravakolo u Kotoru, potpisah.
Ja, Leonardo Beneviino, potpisah.
Ja, Ugolino Marka, potpisah.
(Znak notara)
Ja, Tomazino Savere, svete palate i dudevom vlasti notar
Venecije i optine Dubrovnika pisar, bio sam prisutan i zamoljen
da napiem i ovjerim.
Zaista je teta to nemamo listinu pisanu rukom kotorskog
notara Tome (iz Ferma) po kojoj bi se znalo to su odluili sudije i Vijee Kotora u vezi povratka zaloga upana Dese, ali je
povratak svakako izvren poto ne postoji nijedna kasnija listina koja pominje ovaj sluaj.
S druge strane, karakteristino je da dubrovaki ambasadori
nastupaju najprije u ime kneza Dubrovnika, postavljanog od
strane Venecije, zatim sudija, optine i ljudi Dubrovnika, dok se
zahtjev iznosi samo pred sudije i Vijee grada Kotora, ali se
knez Kotora, inae postavljan od strane srpskih vladara tokom
njihove vlasti nad Kotorom, uopte ne pominje, jednako kao to
se ne navodi ni u 50-tak godina kasnijim, najstarijim kotorskim
notarskim knjigama. Ovo bi moglo da znai da je Kotor u vrijeme nemanjike vlasti imao mnogo iru autonomiju, nego
Dubrovnik pod mletakom vlau.
605
Jovan J. Martinovi
Biljeke:
1. Kotorski notar Toma iz Ferma (Italija) je, po miljenju I.
Stjepevia R. Kovijania, prvi nastavnik Gramatikalne kole
u Kotoru. Up: Kulturni ivot starog Kotora, I,
33. 1288. godine, 5. septembra, u Reati

Papska bula o suenju kotorskom biskupu Dujmu
Papa Nikola IV (1288-1292) uputio je iz svog sjedita u Reati
/(1) neimenovanom opatu samostana Sv. Mihaila u Peklinu (?),
dubrovake dijeceze, da zbog nepravdi nanesenih dominikancima u Kotoru poalje na sud u Rim kotorskog biskupa Dujma.
Smiiklas donosi ovu papsku bulu prema Theinerovom
zborniku Monumenta Slavorum Meridionalium /(2), a i nekih
drugih registara papskih bula, koji nama nisu dostupni.
Smiiklas, Codex, VI, br. 521, str. 614;
Theiner, Monum. Slav. Mer., I, 105, no 140;
Iz. reg. orig. Ang., I, ep. 125, fol. 30;
Potthast, Reg. pontif., II, no 22.784.
Nicolaus episcopus, servus servorum dei, dilecto filio
.......... abbati monasterii sancti Michaelis de Peclina
Ragusine diocesis, salutem et apostolicam benedictionem.
Petitio dilectorum filium ...... prioris et fratrum ordinis
Predicatorum
Catharensium nobis exhibita continebat quod cum ipsi ac
quondam Urbanus, tunc eorum prior, dudum in ecclesia
sancti Bartholomei Catharensis, eis a venerabili fratre nostro Dompnio, episcopo Catharensi, de voluntate ac assensu
eiusdem ecclesia patronorum ipsorum, qui alias in civitate
Catharensi artissimum locum habebant, liberaliter de novo
concessa divina officia celebrarent et per quendam eorum
fratrum presbiterum missarum sollempnia in honore dei et
606
sancti Dominici confessoris facerent celebrari, predictus

episcopus conversus in arcum perversum contra factum
proprium veniendo, associatis sibi quibusdam presbiteris,
ad ecclesiam ipsam et usque ad eius altare, non absque multorum adstantium, qui illic convenerant ad sollempnia
huiusmodi audienda, scandalo, rabie hostili et ira concitatus
accessit, et retrahens manu propria ipsum presbiterum celebrantem, cum iam in huiusmodi sollempnis incepisset
Sursum corda, illum sanguine cruentando, ac postmodum
dictum Urbanum priorem per caputium suum capiens adeo
ipsum constrinxit fortiter percutiendo, eum iam per ipsum
episcopum prostratum ad terram uaque ad effusionem sanguinis ictibus pugno pluries, quod dictus Urbanus occasione
huiusmodi percussionum ei a prefato episcopo illatarum
infirmitatem maximam, et deinde continue egrotando
mortem noscitur incurrisse, reliquos fratres afficiendos verberibus et contumeliosis verbis.
Nec hiis contentus idem episcopus mala malis accumulans
emissis in altum vocibus dicere cepit: Venite post me omnes
et eiiciamus fratres extra terram et eorum locum penitus
deleamus; sicque cum predictis episcopus ad hostia ecclesie
sancti Paoli Catharensis, ubi dictorum fratrum prior locum
habetur, cum presbiteris aliquibus pervenisset, a se modestia
episcopali penitus relegata, hostia ipsa violenter aperuit, ac
postea hostio cuiusdam domus ipsius loci extra cardinem,
fracto repagulo, temere iam deiecto, fratrem Savinum conversum dicti ordinis, dei timore postposito et amore, atrociter
verberavit, alias predictis fratribus dampna et iniurias non
modica inferendo, contra eos factis diversis processibus, et
contra tenorem privilegiorum suorum apostolicorum diversis excommunicationum sententiis contra iustitiam fulminatis in anime sue periculum et dictorum prioris et fratrum
non modicam iniuriam, preiudicium et gravamen.
607
Jovan J. Martinovi
Nos igitur huiusmodi gravamina predictorum fratrum et

iniurias, si veritate nitantur, quantumcumqueforet ipsi episcopo deferendum, nolentes sub equanimitate transire, ne
forte transire taliis in exemplum, discretioni tue per apostolica scripta mandamus, quatenus, si tibi per famam vel
indaginem constiterit de permissis, eundem episcopum ex
parte nostra peremptorie citare procures, ut infra quatuor
menses post citationem tuam personaliter compareat coram
nobis, facturus et recepturus super hoc quod iustitia suadebit. Diem vero citationis et formam et quicquid super hoc
duxeris faciendum, nobis per tuas litteras harum seriem
continentes studeas fideliter intimare.
Datum Reate, nonis septembris, pontificatus nostri anno
primo.
P r e v o d:
Nikola episkop, sluga slugu bojih, ljubljenom sinu ...........
opatu samostana Sv. Mihaila u Peklinu (?), dubrovake dijeceze,
zdravlje i apostolski blagoslov.
Molba ljubljenih sinova ........... , priora i fratara reda propovjednika u Kotoru, nama predata, iznosi: kad su oni i izvjesni
Urban, tada njihov prior, odavno u crkvi Sv. Bartolomeja u
Kotoru, koju im je dao na asni brat Dujam, biskup Kotora, po
volji i pristanku patrona iste crkve za njihovo sjedite, budui da
u gradu Kotoru imaju drugu malu crkvu, i dok su oni slobodno
ponovo odobrenu Boju slubu obavljali i dok je neki od
prezbitera sveanu misu u ast Gospoda i blaenog Dominika
ispovjednika sveano sluio, reeni biskup izmijenjen u
izopaeni luk protiv svog ina pridruio je sebi nekoliko prezbitera i doao u reenu crkvu sve do njenog oltara sa ne mnogo
prisutnih koji su tamo doli da sluaju na taj nain slubu, i grdnjom, neprijateljskom ljutnjom i gnjevom raeen i odgurnuvi
svojom rukom onog prezbitera to je sluio, im je na sveani
608
nain poeo da izgovara Sursum corda (Gore srca) njega

krvlju okrvavio, a potom reenog priora Urbana za njegovu
glavu uhvatio i toliko je njega jako stisnuo udaravi ga, pa ga je
isti episkop bacio na zemlju sve do isticanja krvi brojnim udarcima pesnice, da je reeni Urban radi udaraca koje mu je nanio isti
biskup osjetio veliku slabost a zatim neprestano se izmiui smrt
je znao da izbjegne, dok je ostale fratre sramotno grdio pogrdnim rijeima. ak ovim nezadovoljan, reeni biskup je,
izraavajui zlo sakupljenom zloom, visokim glasom poeo da
govori: Doite poslije mene svi, izbacimo fratre iz zemlje, a njihovo sjedite potpuno razorimo; tako da kada je reeni biskup sa
nekoliko prezbitera doao na vrata crkve Sv. Pavla u Kotoru,
gdje je prior navedenih fratara imao svoje sjedite, ista je vrata
nasilno otvorio a zatim i vrata jedne kue istog sjedita izvan
ulice slomivi preku, bojei se da je ve izvuena, a fratra
Svina obraenog u taj red, ne cijenei Boji gnjev i ljubav,
nemilosrdno je korio, a navedenim fratrima i druge ne male tete
i nepravde nanio uradivi protiv njih razne postupke, a sve protiv sadraja svojih apostolskih privilegija, mnogim optubama o
ekskomunikaciji mimo pravde koje su sijevnule za opasnost njegove due, a za pomenutog priora i fratre ne malu nepravdu,
prethodnu osudu i tetu.
Mi pak na ovaj nain potekoe i nepravde reenih fratara,
ako su istinito izreene, makoliki bio istoga biskupa doprinos,
ne elei upasti u nejednakost, niti mnogo isticati drugima za
primjer, tvojoj diskreciji upuujemo preko apostolskog pisma
kako bi se ti preko glasina i istraivanja uvrstio u pretpostavkama, te da se pobrine da toga biskupa sa nae strane radi
toga napada optui, kako bi etiri mjeseca poslije tvoje
optube stupio pred nas i uradio ili opravdao ono to pravda
savjetuje. Taan dan i nain optube i sve to u vezi toga bude
uradio, nastoji nama tvojim pismom sa svim sadranim injenicama vjerno prikazati.
609
Jovan J. Martinovi
Dato u Rieti-u, septembarskih nona, pontifikata naega godine

prve.
Ponovo moramo da izrazimo aljenje to se iz drugih listina i
arhivskih dokumenata ne moe saznati kako je zavrio ovaj vrlo
ozbiljan sluaj optubi dugovjekog kotorskog biskupa Dujma
koji se, meutim, pominje u svim kasnijim kotorskim listinama
sve do 1326. godine, to znai da nije tada bio kanjen.
34. 1288. godine, 20. septembra, u Dubrovniku:

Papski legat potvruje darovnicu crkve Sv. Marije u
Brskovu
Ova listina povruje i osnauje darovnicu brskovkog graanina Heinricha de Bibanisa (Biberanisa ?) u vezi donacije crkve
Sv. Marije predikantima iz Dubrovnika. Smiiklas je donosi po
originalu koji se uva u arhivu dominikanskog samostana u
Dubrovniku, na kome su konane vrpce ostale, ali je peat
otpao.
Vniuersis presentes litteras ispecturis frater Nicolaus, permissione divina sacrosanctae Jerusolomitane ecclesie patriarcha, ecclesie Anconitane minister humilis ac apostolice
sedis legatus, salutem in domino.
Notum facimus, quod nos litteras venerabilis patris in
Christo, domini D{omnii}, dei gracia episcopi Catharensis,
ipsius sigillo pendenti munitas, prout prima facie aparebat,
vidimus in hec verba: (Slijedi listina od 7. oktobra 1285.
godine, na br. 28) /(1).
Item alias vidimus litteras, quarum tenor de verbo ad verbum talis erat: (Slijedi listina od 27. okrobra 1285. godine, na
br. 29) /(2).
610
In cuius rei testimonium sigillum nostrum presentibus

duximus epponendum.
Datum Ragusii, in vigilia beati Mathei apostoli et euangeliste, anno domini millesimo ducentesimo octuagesimo
octauo.
Prevod:
Svima koju budu pregledali ovo pismo, brat Nikola, Bojom
voljom patrijarh presvete Jerusalimske crkve, smjerni sluga
Ankonitanske crkve i poslanik apostolske stolice, pozdrav u
Gospodu.
Dajemo do znanja da mi pisma asnoga oca u Hristu gospodina Dujma, Bojom milou episkopa Kotora, njegovim viseim
peatom potvrena, kao to se na prvoj strani ogleda, vidimo u
ovim rijeima: (Slijedi listina na br. 28)
Takoe smo vidjeli i drugo pismo, iji je sadraj od rijei do
rijei sljedei: (Slijedi listina na br. 29).
Radi potvrenja ovog predmeta, pred prisutnima smo postavili
na peat.
Dato u Dubrovniku, uoi Sv. Mateja, apostola i evangeliste,
godine Gospodnje 1288.
Ova isprava ini cjelinu sa naprijed donesenim listinama,
budui da pored potvrde ponavlja od rijei do rijei i sadraj
obiju citiranih listina.
Biljeke:
1. Prema Smiiklasu, u ovom prepisu ime donatora glasi:
Hein de Biberanis.
2. Prema Smiiklasu, ovdje je prezime neto drugaije: Hei
de Piberanis.
611
Jovan J. Martinovi

Posveta crkve Sv. Nikole
Po miljenju don Iva Stjepevia, nesumnjivog autoriteta u ovoj
materiji, radi se o crkvi Sv. Nikole od vrtova, koja se nalazila
na lokalitetu Zlatne njive, neposredno ispod sadanjeg Djejeg
vrtia, a koja je 1445. godine bila predata franjevcima Sv. Bernardina u ijim je rukama ostala do 1551. godine, a poruena je
izmeu 1658. i 1723. godine /(1). Moda sa portala ove crkve potie kasnogotika luneta sa reljefnim likovima Bogorodice, Sv.
Tripuna sa modelom grada Kotora u rukama, i Sv. Bernardina Sijenskog sa suncem o vratu, koja je ugraena u naknadni okvir gotikog prozora na podnoju od renesansnog kamenog umivaonika, u prostoru svoda Morskih (Glavnih) vrata Kotora, na junom
zidu, prilikom restauracije svoda tih vrata, oko 1965. godine.
Smiiklas ovu listinu donosi prema prepisu u kolekciji porodice
Papafava iz Zadra, sada u Narodnoj biblioteci u Zadru.
Sredinom XIX vijeka dr Urbano Raffaelli, slubenik kotorske
optine, donio je u listu Gazzetta di Zara seriju lanaka na
italijanskom jeziku o starinama Kotora, pa izmeu ostalog
napisao i sljedee:
Pored ovih (natpisa) bio je tu jo jedan natpis Tripuna
Baldvinova iz uvene kotorske porodice Drago, koji je na nesreu izvaen iz Relikvijara (Katedrale) tokom posljednje
popravke, i od kojeg ne postoji nego jedan fragment. Budui
da smo uspjeli dozvati ga u sjeanje, zadovoljstvo nam je da ga
damo u potpunosti, poto je iz vremena davnih, kako svjedoi
ne samo stil ve i drugi dokumenti, kao to je onaj od 2. oktobra 1289. godine, po kome je taj isti Tripun Baldvinov osnovao i obilato obdario danas sruenu podgradsku crkvu Sv.
Nikole, nazvanu od vrtova:
CLAVDITVR IN PARCA TRYPHON BALDVINVS IN ARCA
CHRISTO VIVO TAMEN, QVI MICHI PARCAT, AMEN.
612
CVJVS SVNT JVRA MEA SEMPER SUBDITVS CVRA

HAEREDIQVE MEO: MEQVE VOCANTE DEO
HERMANVS HIC NOMEN BALDVINI NATVS
NOBILI PROGENIE MORIBVS ORNATVS
SVB HOC PETRA TEGMINE JACET TVMVLATVS
CVJVS SVMEAT ANIMAM CVNEVS BEATVS. AMEN /(2)
Smiiklas, Codex, VI, br. 567, str. 675. (Ex collectione Ms.
Papafavae)
Ecclesiam beati Nicolai, mirabili modo depictam, ad honorem et laudem dei et dicti beati, vir nobilis Tryphon
Balduinus de Dragone et filii sui Drago et Germanus, fundaverunt, haereditaverunt et consecrari fecerunt de sua propria substantia.
Admodum, reverendo domino Domnio, episcopo
Catharensi, et suo capitulo, donant dictae ecclesiae omnes
possessiones suas circa ecclesiam dictam, scilicet vineas,
zardinos /(3) et hortos, pro remedio animarum suarum.
Actum in praesentia episcopi et sui capituli et totius populi
civitatis.
Thomas de Firmo, Cathari notarius, scripsit et roboravit.
Prevod:
Crkvu Sv. Nikole, na udesan nain oslikanu, u asti i slavu
Boga i reenoga Sveca, plemeniti ovjek Tripun Baldvinov
Drago i njegovi sinovi Drago i German, osnovae, naslijedie i
uinie da se posveti, od svojih sopstvenih dobara.
Uvaenom asnom gospodinu Dujmu, episkopu Kotora, i njegovom kaptolu, oni daju reenoj crkvi sve svoje posjede oko
same crkve, naime, vinograde, bate i vrtove, za iskupljenje njihovih dua.
613
Jovan J. Martinovi
Raeno u prisustvu episkopa i njegovog kaptola i svih graana

grada.
Toma iz Ferma, notar Kotora, ovo je napisao i ovjerio.
Jo jedna darovnica crkve Sv. Nikole od vrtova, koja se
moe tano locirati i od koje postoje eventualni materijalni
ostaci portalne lunete i temelja na naznaenoj lokaciji, koji nisu
do sada otkrivani, odnosno, iskopavani.
Tripun Baldvinov Drago ve je pomenut u ovom radu, a u
neku ruku je rodonaelnik ogranka Baldvin velikog klana
Drago, od kojeg ogranka se u kotorskim notarskim sveiima
pominje njegovi, u ovoj listini pomenuti, sinovi Drago i German
sa potomcima.
Biljeke:
1. Stjepevi Ivo, Katedrala Sv. Tripuna u Kotoru, Split,
1938, str. 30.
2. U(rbano) R/affaelli), Gazzetta di Zara, No 51, anno 1844,
pag. 144.
3. Upotrebljena korumpirana italijanska rije: giardino

Prijateljstvo sa Dubrovnikom
Smiiklas donosi ovu ispravu po originalu, koji se uva u
Arhivu Dubrovnika, u zbirci Saeculi XIII, ija nam je kontrola bila nemogua.
Smiiklas, Codex, VII, str. 191, dok. br. 171.
Anno domini millesimo ducentesimo nonagesimo quarto,
mense decembri die octavo intrante, coram nobis testibus
infrascripitis, uidelicet homine comite Dobroe et iudicibus
Cattari Nicolao uidelicet Dabrone, Iohanne Bualie /(1) atque
Sergio Basilii Dragonis ac comunitate totius predicte, cum
conscilio ciuitatis predicte congregato, ut eorum mos est.
614
Ego Vrsus Perclusus de Trane, nunc habitator predicte

terre Cattari, uolens amicitia (!) omnium ciuium et comunis
Ragusii, licet quedam questio inter ipsos et me orta fuerit
occasione unius ligni armati, michi acceptis(!) per homines
dicte terre Ragusii. Qua de causa acceptaui litteras a domine
rege Vrossio, pignorandi homines predicte ciuitatis Ragusii.
Vobis nobili uiro domino Sauini de Bunda, anbaxator(!)
egregii uiri domini Nicolai Justiniani, comitis Ragusii,
iudicum, consiliariorum et uniuersitatis prenominate ciuitatis Ragusii, ad dominos iudices, consiliarios et comunem
Cattari pro certis negotiis do et restituo licteram(!), quam
dominus rex Vrossius michi fecerat de pignora(!) supradicta, quam licteram uolo cancellari et haberi pro irrita et
inane(!), faciens quoque uobis domino Sabino(!) predicto
recipienti uice et nomine omnium Raguseorum et comunis
eiusdem perpetuum finem et remissionem de dicto ligno et
omnibus, quas in dicto ligno habui, promictens(!) et affirmans ad sancta dei euangelia pacem et tranquilitatem
habere cum omnibus Ragusinis, remictens(!) omnem inquietatem et malam uoluntatem, quam in eis habebam occasione predicta, et quod per me nec per alliquam aliam personam nullomodo uel ingenio in perpetuuum coram domino
rege Sclauonie nec coram aliquo alio barone uel iudice seu
rectore ciuitatis uel loci aliquam questionem promoubo de
ligno predicto, nec de rebus habitis in ipso. Et hec omnia, et
singula attendenda et obseruanda promicto(!) bona fide sine
fraude sub pena et bando perperorum mille, in qua pena et
bando cadam domino regi sine aliqua questione, etiam si per
me uel per aliquem alium questio moueretur contra homines
et comune Ragusii coram aliquo domino uel rectore de questione predicta, et comune uel homines Ragusii aliquod
615
Jovan J. Martinovi
dampnum, expensas siue contrarium substinerent. Promicto

et obligo me et omnia mea bona circa pena predicta dictis
Ragusinis integraliter satisfacere, et pro hiis omnibus do eis
potestatem et auctoritatem pignorandi et intromitendi et
omnia mea bona in quocunque loco sine aliqua questione.
Actum est hoc Cattari in presentia iudicum et consciliatorum predictorum atque auditarum causarum.
Et ego, Thomas de Firmo, iuratus notarius Cattari, totum
quod per dictum Ursonem(!) abbreuiatum extiterat, scripsi
et signo solito roboraui ad ipsium Ursonis(!) petitionem.
(Signum notarii)
P r e v o d:
Godine Gospodnje 1294., mjeseca decembra tekueg dana 8,
pred doljenavedenim svjedocima, naime ovjekom knezom Dobrojem i sudijama Kotora kako slijedi: Nikolom Dabro, Ivanom
Bolicom i Sergijem Bazilijevim Drago i itavom naprijed
reenom optinom i Vijeem reenog grada, sazvanim po njihovom obiaju.
Ja, Urso Percluso iz Trania, sada stanovnik reene zemlje
Kotora, elei prijateljstvo svih graana i optine Dubrovnika,
iako je izmeu njih samih i mene dolo do spora u sluaju
jednog naoruanog broda, meni datog od ljudi reene zemlje
Dubrovnika. Iz tog razloga dobio sam pismo od gospodina
kralja Uroa, kojim se obavezuju ljudi reenog grada
Dubrovnika. Vama, plemeniti ovjee gospodine Savino de
Bunda, poslanie asnog ovjeka gospodina Nikole ustiniana, kneza Dubrovnika, sudija, vijenika i optine naprijed
reenog grada Dubrovnika, za sudije, vijenike i optinu
Kotora, radi nekih pregovora, dajem i predajem pismo koje je
gospodin kralj Uro meni uradio o gorenavedenim obavezama,
616
koje pismo bih elio da se izbrie kao poniteno i nevaee,

inei vama, reeni gospodine Sabine, da primite u ime svih
Dubrovana i njihove optine vjeni zavretak i oprotaj za
ovaj brod i sve to sam na tome brodu imao, obeavajui i
potvrujui na svetom Bojem evanelju da u biti u miru i
spokojstvu sa svim Dubrovanima, odbacujui svako uznemiravanje i zlu namjeru, koju sam s njima imao u prethodnom
sluaju, te da od mene ili bilo koje druge osobe na nikakav
nain ili namjeru, zauvijek, pred gospodinom kraljem
Slavonije niti pred kojim drugim baronom ili sudijom ili pak
knezom grada ili mjesta neu neko pitanje pokrenuti o naprijed reenom brodu, niti o stvarima koje sam imao na njemu. A
sve ovo obeavam da u paziti i potovati u dobroj vjeri, bez
prevare pod kaznom od 1.000 perpera, pod koju kaznu i
naplatu bih potpao pred gospodinom kraljem bez ikakvog
pitanja, a takoe i ako ja ili neka druga osoba zbog neeg drugog pokrene pitanje protiv ljudi i optine Dubrovnika pred
nekim gospodarem ili knezom o tome sluaju, te optina i ljudi
Dubrovnika neku tetu, trokove ili protivljenje pretrpe. Obeavam i obavezujem se u ime svoje i svih svojih dobara da u
naprijed reenu kaznu tim Dubrovanima u cjelini nadoknaditi, a prema njima svima dajem im ovlatenje i jamstvo da mogu
zaloiti i preuzeti sva moja dobra u bilo kojem mjestu bez
ikakvog pitanja.
Raeno je ovo u Kotoru u prisustvu naprijed reenih sudija i
vijenika nakon to su sasluani razlozi.
A ja, Toma iz Ferma, zakleti notar Kotora, sve to je reeni
Urson skraeno iznio, napisah i sopstvenim znakom osnaih, na
molbu samog pomenutog Ursona.
(Znak notara)
617
Iako je Smiiklas u naslovu podvukao da se radi o ugovoru o

miru i prijateljstvu izmeu Kotora i Dubrovnika, iz samog
sadraja se vidi da je ovo obeanje Ursa Perkluzia iz Trania,
tada stanovnika Kotora, o daljem neuznemiravanju Dubrovana
radi nekog zaplijenjenog broda.
Biljeke:
1. Bualia ili Biuolia, raniji oblik prezimena poznate
kotorske porodice Bolica.
618
arhiv

Jovan J. Martinovi
In this issue we are completing the publishing of documents for

the medieval history of Kotor: memorial of the bishop Nicanor
from Zeta of 1297; on behalf of King Milutin, T. Bua is paying
off the merchants of Dubrovnik in 1315; four documents from the
period 1313 - 1339 telling about the tax that Dubrovnik had been
paying to the King of Serbia; a document on the election of an
abbot of the St Maria Gurdi Church 1318; a deed of donation to
the St Tripun Church of 1322; a document on the election of an
abbot of the St Lovro Church of 1324; a proxy statement of 1338
for a dispute with Dubrovnik; a note on the payment of all debts
of Dubrovnik to the King of Serbia of 1340; Nikola Bua builds
the Monastery of St Nikola; a protest of Pope Clement VI to the
King of Serbia because of the appropriation of the Benedictine
monasteries, 1345; Stefan Duan, the Tsar of Serbs and Greeks,
confirming old properties of Kotor in 1351; Stefan Duan
confirming old privileges to Kotor in 1351.
37. 1297. godine (u Kotoru ?):

Pomen zetskog episkopa (prezbitera) Neofita
Smiiklas kao biljeku, bez ikakvih komentara, navodi zapis iz
kolekcije Papafava sa pisanim pomenom zetskog prezbitera,
odnosno, episkopa Neofita, koji se pominje u irilikom natpisu
na kamenoj ploi iznad vrata katolike crkve Sv. Petra u selu
Bogdaii, ne mnogo udaljenom od preromanike benediktinske
499
Jovan J. Martinovi
opatije Sv. Mihaela na poluostrvu Prevlaka ili Tumba sancti

Archangeli iz listine br. 1 ovog rada, na kome je, po tradiciji, poetkom XIII vijeka bila osnovana pravoslavna Zetska episkopija.
Smiiklas, Codex, VII, str. 291, dok. br. 251;
Neophitus Joannes presbyter ex Zeta extruxit ecclesiam

sancti Michaelis in loco dicto Bogdai iuxta Cattarum ad
honorem beatae Mariae virginis, sancti Bartholomei et sancti Ioannis apostoli, diebus honorificentissimi et deo observantissimi regis Urosii.
Prevod:
Neofit Ivan, svetenik iz Zete, sagradio je crkvu Sv. Mihaela u
mjestu zvanom Bogdai blizu Kotora, u ast Blaene Djevice
Marije, Sv. Bartolomeja i Sv. Ivana apostola, u vrijeme najasnijeg i bogu najposlunijeg kralja Uroa.
Ova biljeka mogla bi da pokrene itav niz pitanja o izvornom ili naknadnom postavljanju pomenutog irilikog natpisa
na fasadi crkve Sv. Petra u Bogdaiima, za kojeg se pojedini
zalau da je na autentinom mjestu, potpuno ignoriui biskupske vizitacije XVII i XVIII vijeka, koje tvrde da je natpis prenesen sa poluostrva Prevlaka, odnosno, sa ruevina nekadanje
benediktinske opatije Sv. Mihaela, poetkom XIII vijeka pretvorene u sjedite Zetske episkopije /(1).
Biljeke:
1. Miloevi Milo. Oko sukcesije sakralnih objekata na istoj
graevini u Bogdaiima u Boki Kotorskoj, Prijateljev zbornik,
I, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 32, Split, 1992, str.
301-314, insistira na tome da je na poloaju sadanje katolike
crkve Sv. Petra na breuljku Gradac u Bogdaiima izvorno
500
sagraena benediktinska opatija Sv. Petra sa klaustrom i samostanom (cca10-13. stoljee), pa preko Neofitove rekonstrukcije
(13-15. stoljee) do katolike crkve sa kapelama od 15. stoljea
do danas), ali ne vodi rauna o, u istom radu citiranom, latinskom tekstu vizitacije biskupa Marina Drago od 12. jula 1689.
godine (Biskupski arhiv Kotor = BAK, BI, Drago, str. 115-117),
koji doslovno glasi: Inscriptio translata ex ecclesia Sancti
Michaelis, ex loco Preulaca, seu Barda, et nunc remissa in
ecclesia Sancti Petri Bogdascichi, in faciem ecclesiae, odnosno, o dijelu teksta vizitacije biskupa Stefana de Oleo od 10.jula
1766. godine (BAK, BI, XLVI, Stephanus de Oleo, str. 766-768),
koji glasi: Lapides characteribus incisas, translata fuisse ob
ecclesiam Sancti Michaeli Archangeli de Prevlacha.
38. 1312. godine, 15. decembra 1315. godine, 14. jula, u
Dubrovniku:
Potvrda o isplatama dubrovakih trgovaca srpskom kralju
Smiiklas ovu interesantnu listinu donosi prema zapisu u
Diversa cancellariae 1313 u Arhivu Dubrovnika.
Smiiklas, Codex, VIII, str. 324-325, dok. br. 268;
Puci Medo, Spomenici srpski, II, br. 1, str. 1.
Die XV decembris.
Tripe de Buchia /(1) de Cataro, nuntius domini regis Vrosii
/(2), nomine et vice ipsius domini regis facit manifestum,
quod dat Menio, filio qoundam Mathie de Mene, totam
actionem, rationem et potestatem realem et plenam, quam
habet ipse dominus rex super Gregorium Prodani de
Monachi, et Teodorum et Matheum et Nicolam, filios quondam Jacobi de Crusi, per omnes scripturas et cartas occasione mercatorum dicti domini regis; quod ipse Menc{e}
501
Jovan J. Martinovi
habeat super predictos et {super} quemlibet predictorum et

{super} ipsorum bona totam rationem et potestatem, quam
habebat ipse dominus rex occasione predicta.
Et hoc ideo, quia dictus Tripe nomine dicti domini regis
fuit confessus, se recepise a dicto Menio pro predicto
Gregorio et cognatis solvente yperperos V. C, qui deficiebant
ad plenam solutionem debitorum dicti domini regis. Et dictus Tripe promittit et se obligat mittere unam poveliam /(3)
cum sigillo dicti domini regis de satisfaccione et fine dictorum mercatorum illius tenoris, de quo est una copia scripta
per Stoianum usque ad sex menses proximos. Et si non
mitt{er}et dictam poveliam ad dictum terminum, quod ipse
Tripe teneatur soluere dicto Menio yperperos V. C. Item
quod dictus Tripe teneatur mittere dicto Gregorio omnes
cartas de notaria, quas fecit dictus Gregorius super se et
cognatum eius in Cattaro, quas cartas habet Paulus de
Thoma /(4). Et dicta povelia debet mitti scripta in carta de
pergameno cum sigillo dicti domini regis.
Die VI, mensis marcii Junius de Mathia de Mene, procurator dicti Mencii, fuit confessus, se recepisse a dicto Tripe
predictam poveliam et cartas notarie supradictas secundum
tenorem suprascripte scripture.
1315, die 14. iulii. Theodorus fuit confessus quod ita est rei
veritas, sicut suprascriptum est, pro parte sua de dicto
debito.
Prevod:
Dana 15. decembra.
Tripe (Mihailov) Bua iz Kotora, poslanik gospodina kralja
Uroa (Milutina), u ime istog gospodina kralja uinio je izjavu
da daje Mencu, sinu pokojnog Matije Menetia, sva izvrenja i
stvarno i potpuno ovlaenje koje ima sam gospodin kralj prema
Gregoriju Prodanovom iz Monaka (?), te Teodora, Mateja i
502
Nikole, sinova pokojnog Jakova Kroze, za sva pisma i isprave u

sluaju trgovaca reenog gospodina kralja; neka sam Mence ima
nad gorereenima i nad svakim od gorereenih i nad njihovim
dobrima sve razloge i ovlaenja, koja je imao sam gospodin
kralj u reenom sluaju. I ovo takoe, da je isti Tripe u ime reenog gospodina kralja izjavio da je dobio od reenog Menca za
pomenutog Gregorija i roake isplaeno 500 perpera, koji su
nedostajali do potpune isplate dugova reenom gospodinu kralju. A reeni Tripe je obeao i obavezao se poslati jednu povelju
sa peatom reenog gospodina kralja o isplati i podmirenju
dugova reenih trgovaca, od ega je jednu kopiju napisao
Stojan, est iduih mjeseci. No ako ne bi poslao reenu povelju
u navedenom roku, neka sam Tripe nadoknadi reenom Mencu
500 perpera. Takoe da reeni Tripe poalje reenom Gregoriju
sve notarske isprave, koje je sam Gregorije dao napisati za sebe
i svoje roake u Kotoru, a koje isprave ima Pavle Tomin
(Drago). A reena povelja mora biti poslata napisana na papiru
od pergamenta sa peatom reenog gospodina kralja.
Dana 6. mjeseca marta, Junije Matijin Meneti, zastupnik
reenog Menca, izjavio je da je od reenog Tripa dobio gorepomenutu povelju i pomenute notarske isprave prema odredbama
gorenavedene isprave.
1315, dana 14. jula, Teodor je izjavio da je ovo sve istinita
stvar kako je gore napisano za njegov dio reenog duga.
Znaajno je to se u ovoj listini Tripun, ili Tripe, Mihailov Bua,
jedan od najznaajnijih ljudi prve polovine XIV vijeka u Kotoru,
naziva poslanikom kralja Milutina, te to u kraljevo ime vri podmirenje dugova dubrovakih trgovaca samom kralju, obeavajui da e im za to u odreenom roku poslati povelju na pergamentu, ovjerenu kraljevim peatom, koja se naalost - nije sauvala. U listini se takoe pominje i Pavle Tomin iz velikog klana
Drago, jo jedan veliki privrednik Kotora toga vremena.
503
Jovan J. Martinovi
Biljeke:
1. Tripun Mihailov Bua, jedan od najjaih privrednika
Kotora prve polovine XIV vijeka, poslanik kralja Milutina 1308.
godine na dvoru pape Klementa V u Avinjonu i kod Charlesa de
Valois (1270-1325), sina francuskog kralja Philippea III i pretendenta na presto Latinskog carstva, koji je u vezi s tim sklopio
ugovor sa kraljem Milutinom.
2. Srpski kralj Milutin imao je i titulu Uro II.
3. Upotrebljen slavenski izraz povelja, naravno, u latiniziranom obliku.
4. Pavle Tomin iz ogranka Toma velikog klana Drago, zajedno sa Tripunom Mihailovim Bua poslanik kralja Milutina u
Francuskoj.
39. 1313. godine, 29. oktobra, u Dubrovniku:
Potvrda o primanju Svetodimitarskog dohotka
Smiiklas navodi da je to originalno kraljevo pismo na duguljastom pergamentu, koje se uva u Arhivu Dubrovnika, u knjizi
Diversa cancellariae a. 1320
Smiiklas, Codex, VIII, str. 343-344, dok. br. 284;
Puci, Spomenici srpski, II, br. 2, str. 1-2.
Die XXVIIII octobris 1313.

Paulus de Thoma de Cataro, nuncius domini regis Urosii /(1)
ad infrascripta facienda, ut patet per literas ipsius domini regis
Urosii, fuit confessus et contentus, se nomine dicti domini regis
habuisse et recepisse a domino comite et comuni Ragusii yperperos M.M. grossos venetos, quod comune Ragusii eidem
domino rege dare debeat pro regalia ad festum sancti Dimitri
proxime preteriti. In presentia Todori de iga et Mathei Basilii
de Basilio de Cataro et plurium aliorum testium assignatorum.
504
(Adresa)
io
, .
(Tekst pisma)
i
. i
, ,
i i.

Prevod:
Dana 28. oktobra 1313.
Pavle Tomin (Drago) iz Kotora, poslanik gospodina kralja
Uroa (Milutina) da uini dolje napisano, kako proizlazi iz
pisma samog gospodina kralja Uroa (Milutina), izrazio je da je
zadovoljan to je u ime reenog gospodina kralja dobio i primio
od gospodina kneza i optine Dubrovnika 2.000 perpera mletakih groeva, to je optina Dubrovnika trebala dati kao dar za
skoro dolazee sveanosti Sv. Dimitrija. U prisustvu Todora
Gige /(2) i Mateja Bazilijevog Bazilio (Drago) iz Kotora i vie
drugih svjedoka potpisnika.
(Adresa)
Kraljevstva mi ljubaznom srodniku Bartolomeu Gradenigu,
knezu dubrovakom, i itavoj optini.
Kraljevstva mi ljubaznom srodniku knezu dubrovakom
Bartolomeu Gradenigu i svoj optini dubrovakoj. to je dohodak kraljevstva mi tamo kod vas dvije tisue, tamo porui kraljevstvo mi knezu Pavlu (Tominu Drago) da je uzme na Dmitrov
dan, da mu ih date.
Stefan kralj
Ova listina je zapravo akreditivno pismo kralja Milutina, nazvanog u latinskom tekstu Uro, dok se sam potpisao kao Stefan,
505
Jovan J. Martinovi
kojim on upuuje kneza Pavla (Tomina Drago), priznajui mu

na ovaj nain plemenito porijeklo, dubrovakom knezu
Bartolomeu Gradenigu u cilju naplate Svetodimitarskog dohotka, koga je Dubrovnik svake godine plaao srpskim vladarima.
Biljeke:
1. I u ovom sluaju se radi o kralju Milutinu, ili Urou II.
2. Todor Giga, lan kotorske puanske porodice, biran za
gradskog sudiju 1327. i 1330/31.godine.
40. 1318. godine, 7. marta, u Kotoru:
Izbor novog opata crkve Sv. Marije od mosta (od
Gurdia)
Smiiklas donosi ovu listinu prema prepisu Ivana Kukuljevia
Sakcinskog Papafava, Memorie e volum. III, Instrumentum
sanctae Mariae de Gardichio, to nije bilo mogue dalje kontrolisati.
Smiiklas, Codex, VIII, str. 490-491, dok. br. 397.
Anno domini millesimo tricentesimo(!) decimo octavo,

mensis martii die septimo eiusdem.
Cum quilibet Christianus fidelis precipue pre oculis deum
habere debeat et divina intendere distante Hyeronimo dicente: primum querite regnum dei et deum pre oculis habeatis.
Ideo nos Drago Balduini /(1), Drago Thome, Paulus frater eius /(2), Joannes Dine, Pasqualis Bartoli, Mutius Dragonis /(3),
Marinus Garolana, Pasqualis Calisti, Micha Buchie, Basilius
Mathei /(4), Drago de Marco /(5), Domana Simeonis /(6), Micha Pillegrino et Demetrius Sergii, procuratores hereditarii
ecclesie sancte Marie de Ponte Gurgite, pro bono animarum
nostrarum nec non nostrorum antiquorum recogitantes, ne
ipsa ecclesia remaneat viduata per renunciationem presbyteri
506
Domanee Dobrini, olim rectoris eiusdem, de communi concordia et voluntate omnium nostrorum, diaconum Vitam,
filium Tryphonis de Zuzulo, canonicum ecclesie Catharensis
/(7), in abbatem eiusdem ecclesie et rectorem ita, quod deinceps regat, disponat, tractet et gubernet ipsam ecclesiam,
prout alii abbates tractari facere consveverunt. Actum est hoc
in presentia testium: Michaelis de Pribi, iurati iudicis, et
Marini Golie.
Et ego, Petrus Vitis, communitatis Cathari iuratus notarius, his omnibus interfui, et rogatus scripsi et signo meo
solito roboravi.
Prevod:
Godine Gospodnje 1318, u mjesecu martu, njegovog 7. dana.
Svaki Hristov vjernik trebalo bi da najprije ima pred oima
Boga i da se u Boansko razumije, kako svjedoi Jeronim govorei: najprije traite kraljevstvo Boje i Boga pred oima imajte. Stoga mi: Drago Baldvinov (Drago), Drago Tomin (Drago),
Pavle njegov brat, Ivan Dina, Paskval Bartolov (Paskvali),
Mucije Dragov (Drago ?), Marin Gaulana, Paskval Kali, Miho
Bua, Bazilije Matejev (Drago), Drago Markov (Drago),
Domanja Simeonov (Bona), Miho Pelegrina i Dimitrije
Sergijev, nasljedni staraoci crkve Sv. Marije od mosta na
Gurdiu, za dobro naih dua kao i mislei na nae pretke, da ne
bi ova crkva ostala udovica nakon otkazivanja prezbitera
Domanje Dobrina, ranijeg njenog rektora, uz opte slaganje i
elju svih naih akona Vitu, sina Tripuna uula, kanonika
crkve Kotora, za opata kao i rektora te crkve, da zatim upravlja,
ureuje, rukuje i rukovodi reenom crkvom, kao to drugi opati
obiavaju da upravljaju. Raeno je ovo u prisustvu svjedoka:
Mihaila Pribi, zakletog sudije, i Marina Golije.
A ja, Petar Vitin, zakleti notar optine Kotora, svemu sam
ovome prisustvovao i zamoljen napisah i mojim uobiajenim
znakom ovjerih.
507
Jovan J. Martinovi
Jo jedna listina vana za istoriju grada Kotora, iz koje saznajemo da je crkva Sv. Marije od mosta ili od Gurdia sagraena
svakako prije 1318.godine, da je mjesto njenog opata i rektora
ostalo upranjeno odstupanjem dotadanjeg rektora, te da
nasljedni prokuratori, prije svega iz sva tri ogranka (Balduin,
Bazilio i Toma) velikog roda Drago, ali i ostalih znaajnijih
porodica, biraju za opata i rektora reene crkve akona Vitu
Tripunovog uula, moda franjevca treeredca, koji kao laiki
neimar gradi crkvu Hrista Pantokratora u manastiru Deanima,
izmeu Pei i Prizrena.
Biljeke:
1. Vidi listinu broj 28 i biljeku br. 1.
2. Drago i Pavle su sinovi Tome Dragova, rodonaelnika
ogranka Toma velikog roda Drago, unuka priora Bazilija iz
1195. godine.
3. Mucije je svakako nadimak nekog od lanova razgranatog
roda Drago.
4. Bazilije Matejev je prapraunuk priora Bazilija iz 1195.
godine, a pripadao je ogranku Bazilio roda Drago.
5. Drago Markov je takoe prapraunuk priora Bazilija, iz
ogranka Bazilio roda Drago.
6. Domanja Simeonov je pripadao kotorskom ogranku kasnije dubrovake porodice Bona (Buni).
7. Prezbiter Vita Tripunov uolo (uo), upravo izabrani
opat i rektor crkve Sv. Marije od mosta ili od Gurdia, prokurator samostana Sv. Franja na uranju, po svemu sudei franjevac treeg, laikog reda, esto se identifikuje sa jednom znaajnom linou kulturne istorije Kotora; smatra se, naime, da je
to onaj Fra Vita, mali brat, iz Kotora, grada kraljeva koji je,
prema sauvanom irilikom natpisu nad junim portalom crkve
Hrista Pantokratora u manastiru Deani kod Pei, sagradio to
remek-djelo nae srednjovjekovne arhitekture. Up.: Kovijani
Risto, Vita Kotoranin neimar Deana, Beograd, 1964.
508

Obavezivanje zemljita crkvi Sv. Tripuna
Smiiklas donosi ovu listinu po originalu koji se uva u Arhivu
HAZU u Zagrebu pod oznakom Diplomata a. 1322.
Smiiklas, Codex, IX, str. 101, dok. br. 86.
Anno domini millesimo trecentesimo vicessimo secundo,

mensis decembris die vicessimo octauo, coram testibus subnotatis.
Ego Nicolaus, filius condam Petri Simonis de Bona, mea
uoluntate obligo ecclesie sancti Triphonis terras meas de
Lescoue /(1), que confinent cum terris que fuerunt metochie
sancti Michaelis et cum terris Petri Bise, sub tali condicione
et forma, quod si heredem habuero, ipse proarret(!) et habeat
eas, verumtamen soluat in festo notato antedicte ecclesie duos
perperos in perpetuum, et si heredem non habuero et voluerit eas aliquis nepos meus, habeat eas sub dicta obligacione,
et si noluerit, clerici dicte ecclesie deinceps suam faciant
uoluntatem; et clerici dicte ecclesie teneantur perpetuum
facere vigiliam in anniuersario Simonis Junii Sergii /(2), et in
anniuersario filiorum ipsius Petri et Iunii /(3), et in anniuersario Rade, uxoris dicti Petri /(4), et in anniuersario Miche
filio(!) dicti Petri /(5); que dicte terre maneant sub dicta obligacione a die presenti in antea in eternum pro remedio animarum prescriptorum.
De hoc sunt due carte similes; hii sunt testes: Pascalius
Baroli et Gregorius Ghimanoy iuratus iudicum auctoritate,
et ego, Petrus Viti, communis Cattarensis iuratus notarius
rogatus scripsi et roboraui, quod presiter Abaninus
abreuiaui.
(Signum notarii)
509
Jovan J. Martinovi
P r e v o d:
Godine Gospodnje 1322, mjeseca decembra 28. dana, pred
doljenavedenim svjedocima.
Ja, Nikola, sin pokojnog Petra Simeonova Bona, po mojoj
elji obavezujem crkvi Sv. Tripuna moje zemlje u Leskovcu, to
se granie sa zemljama koje su bile metohije Sv. Mihaila i sa
zemljama Petra Bize, pod tim uslovom i oblikom, ako budem
imao nasljednika, da ih on obrauje i posjeduje, plaajui pored
svega na poznati praznik naprijed reene crkve dva perpera trajno, a ako ne budem imao nasljednika, a njih bude htio neki moj
neak, imae ih pod istom obavezom, a ako nee neka klerici
reene crkve zatim njima raspolau po svojoj volji; a klerici
reene crkve treba da trajno slue veernje uoi godinjice
Simona Junija Sergijevog (djeda), te godinjice njegovih sinova
Petra i Junija (oca i strica), na godinjicu Rade, ene pomenutog
Petra (majke), i na godinjicu Miha, sina reenog Petra (brata);
neka ove zemlje ostanu pod ovom obavezom od dananjeg dana
unaprijed zauvijek, za spas naprijed navedenih dua.
O ovome postoje dvije sline isprave; ovo su svjedoci:
Paskval Bartolov (Paskvali) i Grgur Gimanoj, po ovlaenjima
zakleti sudije, a ja Petar Vitin, zakleti notar optine Kotora,
zamoljen sam da napiem i ovjerim ono to je prezbiter Albanin
sastavio.
(Znak notara)
Nikola Petra Simonova, koji je poznat u kotorskim notarskim
knjigama 1326-1337. godine i pod nadimkom Beloglavi, nije
uopte bio oenjen pa stoga pravi ovu obligaciju za svoje zemlje, negdje u nizini Grbaljskog polja, od kojih treba da se plaaju bdijenja za duu njegovih pokojnika: djeda Simona, oca
Petra, strica Junija, majke Rade i brata Miha, od kojih se otac,
stric, majka i brat pominju i u najstarijim sauvanim notarskim
knjigama navedenog perioda.
510
Biljeke:
1. Lokalitet Leskovac se svakako nalazio u Grbaljskom polju,
pored zemalja metohije Sv. Mihaila na Prevlaci.
2. Simon Junijev se pominje 1215. godine u listini br. 9 ovog
rada, a Junije Sergijev1186. godine u listini br. 5.
3. Petar i Junije, sinovi pok. Simona Junijevog, jesu otac i
jedan od strieva Nikole Petrova Bona, a obadva su pokojni.
4. Petrova ena Rade je majka Nikole Petrova Bona, takoe
pokojna.
5. Miho pok. Petra je pokojni brat Nikole Petrova Bona.
42. 1323. godine, 1. novembra, u Kotoru:
Primanje Svetodimitarskog dohotka iz Dubrovnika
Smiiklas u napomeni donosi da se ova listina nalazi u Arhivu
Dubrovnika, u svesci Diversa cancellariae, anno 1323., ali
da je pogreno uvezana prije 31. oktobra iste godine.
Smiiklas, Codex, IX, str. 144, dok. br. 123.
Die VIII decembris. Hoc est exemplum cuiusdam instrumenti, quod dominus comes cum suo minori consilio ad
futuram rei memoriam et cautelam fecit registrari, cuius
instrumenti tenor talis est:
Anno domini millesimo trecentesimo vigesimo tercio, mensis novembris die primo eiusdem.
Nobilis et sapiens vir, dominus Tripo de Bucha, ciuis et mercator Catari, nunctius et ambaxator serenissimi regis
Vrossii /(1), ad infrascripta et alia specialiter constitutus, ut
in litteris ipsius domini regis plenius continetur, contentus et
confessus fuit, ut nunctius dicti domini regis, se habuise et
recepisse ac sibi datos numeratos esse a de Martulo de Teruisio, cive et mercatore, dante et solvente nomine comunis
511
Jovan J. Martinovi
Raugii yperperos duo millia venetorum grossorum, que dictus Marchus(!) nomine dicti Triphonis, nunctii et ambaxatoris dicti domini regis, recepit et habuit a comuni Raugii in
festo sancti Dimitrii proxime preteriti, pro anno presenti
proxime preterito, et que dictus Tripho suis licteris(!) scripsit comuni Raugii eidem Marculo(!) dari debere suo nomine
renuntians exceptioni non habitorum, non receptorum, non
numeratorum et non sibi solutorum dictorum duo millia
yperperorum et omnibus aliia legibus, statutis et consuetudinibus et induciis cuiuslibet ciuitatis et loci.
Actum in ciutate Catari. Et ego, Petrus Viti, comunis
Catari iuratus notarius, rogatus scripsi et signo meo solito
roboravi, quod presbyter Abaninus, cancellarius eiusdem
comunis, abreviavit.
Prevod:
Dana 8. decembra. Ovo je primjerak nekog dokumenta, koji je
gospodin knez sa svojim Malim vijeem za budue pamenje i osiguranje uinio da se zavede, a sadraj toga dokumenta je ovakav:
Godine Gospodnje 1323, mjeseca novembra 1. dana.
Plemeniti i mudri ovjek, gospodin Tripo Bua, graanin i
trgovac Kotora, glasnik i poslanik prejasnog kralja Uroa
(Stefana Deanskog), za dolje napisano i drugo posebno imenovan, kako u pismu samog gospodina kralja u potpunosti stoji,
zadovoljen je i potvrdio je, da je kao glasnik reenog gospodina
kralja imao i primio i njemu predate prebrojio, od Martola iz
Treviza, graanina i trgovca Dubrovnika, date i isplaene u ime
optine Dubrovnika dvije hiljade perpera mletakih groeva,
koje je reeni Martol u ime reenog Tripuna, glasnika i poslanika reenog gospodina kralja, primio i dobio od optine
Dubrovnika za sljedei praznik Sv. Dimitrija, za tekuu godinu,
a da je reeni Tripo svojim pismom pisao optini Dubrovnika da
istom Martulu duguje u svoje ime, i slae se u potpunosti da nije
512
imao, nije primio, nije izbrojao i da nije dobio reene dvije hiljade perpera, po svim drugim zakonima, odredbama, obiajima i
odlukama obadva grada i mjesta.
Raeno u gradu Kotoru. A ja, Petar Vitin, zakleti notar optine Kotora, zamoljen napisah i mojim uobiajenim znakom ovjerih ono to je prezbiter Albanin, kancelar iste optine, sastavio.
I ova listina je vrsta akreditivnog pisma za poslanika srpskog
kralja Stefana Deanskog, poznatog i kao Uro III (13211331.), za Tripa (Mihailovog) Buu, plemia, trgovca i stanovnika Kotora, da u ime kralja primi Svetodimitarski dohodak,
koji je Dubrovnik plaao svake godine, a iznosio je 2.000 perpera mletakih groeva (odnosno, 24.000 srebrnih groeva).
Meutim, nejasna je uloga Martola (Marka, Markula) iz
Treviza, graanina i trgovca u Dubrovniku, koji je u ime Tripa
primio novac od optine Dubrovnika. S druge strane, u ovoj
listini se pominju zakoni, statuti, odluke i obiaji obadva grada:
Dubrovnika i Kotora, to je posebno vano za Kotor u ijem
Statutu, tampanom kasnije, 1616.godine u Veneciji, najstarije
datirano poglavlje potie iz 1301. godine.
Biljeke:
1. U ispravi navedeni srpski kralj Uro imao je zvaninu titulu: Stefan Uro III Deanski (1321-1331).
***
Sada bi trebalo da slijedi serija od itavog svenja papinskih

bula, datiranih od 1324 1343. godine, koje se odnose na biskupe koji su se smjenjivali na biskupskoj katedri Kotora u tom
periodu, posebno na sluaj izbora Kotoranina Sergija
Domanjinog Bolice, zbog ega su Kotorani bili ekskomunicirani iz krila Crkve, zatim na izbor apostate Ivana iz Viterba za
biskupa, te konano postavljanje novih biskupa Rajmonda
513
Jovan J. Martinovi
Agontija iz Klareta i Tome Ulcinjanina, no budui da su te bule

bile koritene u nekim drugim naim radovima /(1), te da e
uskoro biti posebno tretirane i analizirane, to e se one ovdje
izostaviti, a uzimati u obzir sve druge listine, koje se indirektno
tiu crkvenih prilika i politike.
Biljeke:
1. Martinovi J. Jovan, Crkvene prilike u Kotoru prve polovine XIV vijeka, Perast, 2003, str. 68-69.
***
42. 1324. godine, 5. avgusta u Kotoru:

Izbor opata crkve Sv. Lovra u Pladinu
Smiiklas je ovu listinu donio prema Farlatiju, svakako nemajui prilike da je proita u originalu, budui da je Farlati izgleda odnio veliki broj ovih listina u Italiju, gdje je pripremao svoje
kapitalno djelo. Ovu njegovu ostavtinu nisu, naalost, mogli
pronai u Italiji kotorski arhivisti dr Milo Miloevi i don
Anton Belan.
Smiiklas, Codex, IX, str. 201-202, dok. br. 162;
Farlati, Illyr. sacr., VI, p. 443-444.
Anno domini 1324, mensis augusti die quinto, coram testibus ibidem notatis.
Nos quidem Drago de Balduino una cum filiis meis Marco
et Nicolao, atque Marinus Philippus, nepos Junii de Calisto,
haereditarii ecclesiae sancti Laurentii de culpho Catharensi in
Pladino /(1), de bona voluntate nostra eligimus presbyterum
Sergium, filium quondam Domane de Bolizza, canonicum
ecclesiae cathedralis, abbatem et rectorem dictae ecclesiae, ut
ipse tamquam verus et legitimus abbas et rector eiusdem,
ipsam ecclesiam gubernet, disponat et regat in conscientia
514
sua, sicut convenit et decet, et sub tali conditione, quod si aliquis ex filiis meis dicti Dragonis Balduini haeredem haberet
clericum, dictus Sergius teneatur dare partem introitum ecclesiae superstitem.
Hi sunt testes: Cerne de Giga et Paulus Nicolai /(2), iurati
iudices civitatis. Et ego Petrus Viti, communis Catharensis
iuratus notarius, his omnibus interfui et rogatus me subscripsi et roboravi.
P r e v o d:
Godine Gospodnje 1324, mjeseca avgusta petog dana, pred
svjedocima ovdje zapisanim.
Ja naime, Drago (Tripuna) Baldvinov (Drago) sa mojim sinovima Markom i Nikolom, kao i Marin Filipov, neak Junija
Kaliksta, nasljednici crkve Sv. Lovra u Kotorskom zalivu u
Pladinu, po naoj dobroj volji izabrasmo Sergija, sina pokojnog
Domanje Bolice, kanonika katedralne crkve (Sv. Tripuna), za
opata i rektora reene crkve, s tim da on kao pravi i zakoniti njen
opat i rektor, istom crkvom upravlja, raspolae i vodi po svojoj
savjesti, kako treba i dolikuje, ali uz taj uslov da ako neko od
sinova mene, Dragona Baldvina, bude imao nasljednika klerika,
reeni Sergije treba da mu daje dio preostalog prihoda.
Ovo su svjedoci: rne Giga i Pavle Nikolin (Dabro), zakleti
sudije grada. A ja, Petar Vitin, zakleti notar optine Kotora, svemu ovome sam bio prisutan i zamoljen sm potpisao i ovjerio.
Zanimljivo ja da se u ovoj ispravi ponovo srijeemo sa
Dragom Tripuna Baldvinovog (Drago), koji je sa ocem
Tripunom i bratom Germanom sagradio i posvetio crkvu Sv.
Nikole od vrtova, na Zlatnim njivama u Tabaini, prema
naoj listini br. 33. S druge strane, prezbiter Sergije Domanjin
Bolica je etiri godine kasnije postavljen od strane pape Ivana
XXII (1316-1334.) za biskupa Kotora, protivno odredbama
gradskog Statuta, to je izazvalo revolt Kotorana, protjerivanje
515
Jovan J. Martinovi
samog Sergija iz grada, zatvaranje njegovog brata Marina i

konfiskaciju itave njihove imovine, pa je reeni papa zbog izbora novog biskupa, apostate Ivana iz Viterba, ekskomunicirao
Kotorane iz Crkve i pisao nekoliko bula s tim u vezi, ali je bio
prisiljen da skine interdikt i premjesti Sergija na katedru biskupije u Puli, dok su za kotorske biskupe postavljani stranci Rajmond Agonti i Toma Ulcinjanin, te dosta kasnije ponovo jedan
Sergije (III) Kotoranin, budui da je odredba o zabrani izbora
domaeg klerika za biskupa u meuvremenu brisana iz Statuta.
Biljeke:
1. Pladin je mikrolokalitet u Lepetanima, na kome se nalazila crkva Sv. Lovra.
2. Zakleti sudija Pavle Nikolin poticao je iz plemike porodice Dabro.
43. 1328. godine, 14. septembra, u Dubrovniku:

Isplata Svetodimitarskog dohotka
Ovu listinu Smiiklas donosi prema originalu koji se uva u
Arhivu Dubrovnika, u knjizi Diversa cancellariae, knjige od
1328-1330. godine. Originalno pismo je na duguljastom papiru,
a kraljev potpis izveden crvenim mastilom.
Smiiklas, Codex, IX, str. 446, dok. br. 363;
Puci, Spom. srp, II, br. 10, 8-9.
Anno domini millesimo trecentesimo vigesimo octavo,

indictione XI, die XIIII mensis septembris.
Actum Ragusii in cancellaria comunis, presentibus
Nicoleto Leone de Venecia, Bencio del Bono de Florentia,
magistro Benedicto cirolego /(1) de Fano, salarito comunis,
Martolo de Tudisio et Marino de Luce testibus ad hoc vocatis et rogatis.
516
Ibidem nobilis et sapiens vir Biste de Primutis de Cataro,

nuncius et missus serrenisimi domini, domini regis Raxie, ad
infrascripta et alia ab ipso domino rege specialiter destinatus, ut in litteris ipsius domini regis hic appositis continentur, nomine et vice ipsius domini regis et pro ipso domino
rege contentus et confessus fuit, se habuisse et recepisse et
apud se habere ab egregio et potenti viro, domino Balduyno
Dalfino, honorabili comite Raugii, dante et solvente nomine
et vice comunis et hominum Raugii, et de pecunia dicti
comunis yperperos tria milia sexcentos triginta tria in grossis de Venecia, que idem dominus rex recipere et habere
debebat a comuni Raugii pro incensu sive tributo duorum
annorum completorum in festo sancti Dimitri proxime preteriti; residuum usque IIII M yperperum, quod est yperperos trecentos sexaginta septem, comune comune Raugii retinuit in se pro dampno sibi illato per Branco et gentem suam
in Breno, secundum formam pacis.
(Adresa)
Ki () , ().
(Tekst pisma)
i ,
() , ().
i i i
i ie ,
i , i .
iao i , i .

517
Jovan J. Martinovi
P r e v o d:
Godine Gospodnje 1328, indikcije 11, dana 14. mjeseca septembra.
Pisano u Dubrovniku u optinskoj kancelariji, u prisustvu
Nikoleta Leone iz Venecije, Bencia del Bono iz Firence, magistra Benedikta ranarnika iz Fana, optinskog brijaa, Martola
Tudievia i Marina Lukarevia, svjedoka za ovo pozvanih i
zamoljenih.
Ovdje je plemeniti i mudri ovjek Biste Primuti iz Kotora,
glasnik i poslanik prevedrog gospodina, gospodina kralja Rake,
za doljenavedeno i ostalo od samog gospodina kralja posebno
odreen, kako iz pisma samog gospodina kralja, ovdje priloenog, proizlazi, u ime i u slubi samog gospodina kralja, a za
samog gospodina kralja, zadovoljen je i potvrdio je da ima i da
je primio te da kod sebe ima, od slavnog i monog ovjeka,
gospodina Balduina Dolfina, asnog kneza Dubrovnika, predate
i isplaene u ime i u slubi optine i ljudi Dubrovnika, a od sopstvenog novca reene optine, 3.633 perpera u mletakim groevima, koje je taj gospodin kralj potraivao da ima i dobije od
optine Dubrovnika kao procjenu ili danak za dvije protekle
godine, na skoro protekli praznik Sv. Dimitrija; ostatak do 4.000
perpera, to je 367 perpera, optina Dubrovnika je zadrala za
sebe zbog tete njoj nanesene od Branka (?) i njegovih ljudi u
upi, prema sadraju ugovora.
(Adresa)
Kraljevstva mi dragome i ljubaznom srodniku, knezu dubrovakom Baldovinu Dulfinu, i sudijama i vijenicima i vlasteli
dubrovakoj.
(Tekst pisma)
Kraljevstva mi dragome i ljubaznome srodniku, knezu dubrovakom Baldovinu Dulfinu, i sudijama i vijenicima i vlasteli
dubrovakoj. alje kraljevstvo mi k vama svojega intimnog
518
milosnika kue kraljevstva mi, kneza Bisteta, da bi mu dali

dohodak kraljevstva mi, koji ste duni kraljevstvu mi za 2 godine, a to vam govori vjerujte mu kao da su usta kraljevstva mi i
sve su rijei kraljevstva moga.
Stefan kralj
Ova listina je ve trei dokaz da su kotorski plemii, koje ak
srpski kralj naziva kneevima, u kraljevo ime preuzimali skoro
svake godine tzv. Svetodimitarski dohodak, koga je optina
Dubrovnika bila duna plaati srpskoj dravi.
Punomo za raspravu sa optinomDubrovnika
Smiiklas ovu ispravu donosi prema originalu koji se uva u
Arhivu Dubrovnika, zbirka Saec. XIV, to nije bilo mogue
provjeriti.
Smiiklas, Codex, X, str. 419, dok. br. 305.
In dei nomine amen. Anno domini millesimo trecentesimo

tricesimo octauo, indictione sexta, die sexta octubris.
Ego Nicolaus Buchie de Cattaro, facio, constituo et ordino
Marchum quondam Dragonis Basilii /(1) de Cattaro, nepotem meum, absentem tamquam presentem, meum verum,
generalem et legitimum procuratorem, actorem, factorem et
certum nunctium(!) specialem, ad eundum Ragusium et pro
me et meo nomine promittendi et iuramentum prestandi in
anima mea totiens quotiens expidierit domino comiti et
comuni Ragusii, quod semper ero fidelis et obediens excelentissimi domini ducis et comuni Venetiarum et comitis et
comunis Ragusii, ero fidelis, obediens ciuis et terrigena sicut
ceteri ciues de Ragusio sunt et ad omnia alia et singula facienda, que circa predicta uel aliquid predictorum fuerint necessaria et oportuna, et que per me fieri possent, si personaliter
519
Jovan J. Martinovi
interessem, dans ei plenam et liberam potestatem et mandatum predicta omnia et singula facienda, prout sibi melius
uisum fuerit, pronuntiantes(!) me firma et rata habere et
tenere quecumque dictus meus procuratus(!) circa predicta
uel aliquod predictorum duxerit faciendum, sub ypotheca et
obligatione omnium meorum bonorum.
Actum Cattari, in presentia iuratorum iudicum Goysse
Calic et Andree Sergii Iacagne.
(Signum notarii)
Ego Gentilis quondam Gentellitii de Ausimo, imperiale
auctoritate et nunc comunis Cattari iuratus notarius, hiis
omnibus interfui, rogatus scribere scripsi et roboravi.
Prevod:
U ime Gospoda amen. Godine Gospodnje 1338, indikcije 6.
dana 6. oktobra.
Ja, Nikola Bua iz Kotora, inim, postavljam i odreujem
Marka Dragova Bazilio (Drago) iz Kotora, moga neaka, prisutnog ili odsutnog, za moga pravog, opteg i zakonitog staratelja,
zastupnika, izvritelja i pouzdanog posebnog glasnika, da ide u
Dubrovnik i za mene i u moje ime obea i zakletvom potvrdi za
duu moju toliko koliko sam puta obeao gospodinu knezu
Dubrovnika da u uvijek biti vjeran i pokoran presvijetlom
gospodinu, gospodinu dudu i optini Venecije i knezu i optini
Dubrovnika, biti vjeran i pokoran graanin i zemljak kao to su
pojedini graani Dubrovnika, i sve ostalo i posebno raditi da oko
reenog ili od nekoga ranije reenog bude potrebno i podesno, i
da za mene mogu uiniti, ako sam lino zainteresovan, dajui mu
potpuno i slobodno ovlaenje i povjerenje da sve zajedno i pojedinano nabrojeno uradi kako se njemu najbolje uini, obeavajui da u vrsto i sigurno imati i drati sve to reeni moj zastupnik oko naprijed reenog ili od nekoga ranije reenog bude uradio, pod hipotekom i obavezivanjem svih mojih dobara.
520
Pisano u Kotoru, u prisustvu zakletih sudija Goje Kalia i

Andrije Sergijeva Jakanje.
(Znak notara)
Ja, Gentile pokojnog Genteluia /(2) iz Osima, po carskom
ovlatenju sada zakleti notar optine Kotora, svemu sam bio prisutan i zamoljen da napiem, napisao sam i ovjerio.
Iskusni diplomata Nikola Petrov Bua i njegov brat Miho i svi
lanovi njihovih porodica dobili su jo 2. januara 1336. godine
dubrovako pravo graanstva /(3), dok je Nikola Bua u nekoliko
navrata bio poslanik kralja Duana u Veneciji /(4), no ipak se iz
ovog ovlaenja ne moe decidno zakljuiti o kojoj vrsti pregovora se radilo, mada Nikola Bua nekoliko puta podvlai da je bio
vjeran i pokoran graanin Dubrovnika, kao i ostali Dubrovani.
Biljeke:
1. Marko Bazilio (Drago), neak Nikole Bue, je Marko
Draga Markova Bazilio, ukununuk priora Bazilija iz 1195.
godine.
2. Ime zakletog kotorskog notara Gentila ser Gentilutijevog
iz Osima, prevedeno je u najnovijoj ediciji Monumenta
Montenegrina kao: Ja plemenik i sluga plemenski, to je
totalni vrhunac nepoznavanja kotorskog notarijata.
3. Manken Irmgard, Dubrovaki patricijat, Beograd, 1960,
str. 92.
4. O Nikoli Petrovom Bui kao diplomati kralja i cara Duana
bie vie govora u naem posebnom radu Poloaj Kotora u
meudravnim ugovorima XIV i XV vijeka (u pripremi).
45. 1339. godine, 8. avgusta, u Dubrovniku:
Pismo kralja Duana sa pomenomNikole Bue
Smiiklas ovu listinu donosi prema zbirci Diversa cancellariae, ann. 1339-1341 u Arhivu Dubrovnika.
521
Jovan J. Martinovi
Smiiklas, Codex, X, str. 481, dok. br. 337;

Puci, Spom. srp., II, br. 65, 46.
Anno domini mille trecento trigesimo nono, indictione septima, die octauo mensis augusti.
Hoc est exemplum unius litere scripte in slavenesco, misse
pro parte domini Stephani, dei gratia regis Raxie, comiti et
comuni Ragusii per Marinum Debela de Antibaro, reducta
in latino de mandato domini comitis et sui minoris consilii,
cuius tenor talis est, que quidem litera scripta in slavonesco
est hic aposita.
Al hoptimo consanguineo del reame Philippo Belegno,
conte de Ragusa, et iudii, consilieri e a tuta la tera de
Ragusa, che sapie, come lo reame se fato rason con Domagna
de Mene e co so fradeli del facto de arenti de reame a uno
logo a nome Nerodimle, ali annum domini mille IIICXXXVIIII e trova li lo reame de tuto imaculati e per so le fece gratia, che da o no abia che far nesun per essi, ne che non se
impaciasse per la ragion sovradicta, che li trova in tuto iusti,
in fine al die danchoi et per questa iustitia trovata in loro, lo
reame si a facta gratia et pouellia, che sie franchi et li mando
uno gentile homo de reame Marino Belich a e ..........nara
integro, adonque o che parlera a vostra presena credete li.
Nico de Bucha fe fare questa lictera.
In qua quidem lictera est scriptum licteris rubeis in fine
ipsius: Stepan kral.
Qui Marinus in presentia domini (comitis) et sui minoris
consilii retulit se ita imposuisse dominus rex referre eidem
domino comiti, consulibus et comuni Ragusii, ut in predicta
lictera continentur.
Prevod:
Godine Gospodnje 1339, indikcije 7, dana 8. mjeseca avgusta.
522
Ovo je primjerak jednog pisma pisanog na slovenskom, upuenog od strane gospodina Stefana, Bojom milou kralja
Rake, knezu i optini Dubrovnika preko Marina Debele
(Belia) iz Bara, prevedenog na latinski po nalogu gospodina
kneza i njegovog Malog vijea, iji je ovo sadraj, dok je pismo
pisano na slavenskom ovdje priloeno:
Najboljem srodniku kraljevstva, Filipu Belenju, knezu
Dubrovnika, sudijama, vijenicima i itavoj zemlji Dubrovnika,
neka znaju da je kraljevstvo mi napravilo obraun sa Domanjom
Menetiem i njegovom braom po pitanju srebra kraljevstva mi
u mjestu po imenu Nerodimlje, godine Gospodnje 1338. i pronalo kraljevstvo sve bez greke, te zbog toga zahvaljuje to od
tada nema da uradi nita za njih, jer ne samo da su se sloili po
gorenavedenom obraunu, ve su ostali potpuno ispravni, i na
kraju dana dananjeg a za ovu ispravnost kod njih pronaenu,
kraljevstvo je napravilo milost i povelju da budu slobodni, pa im
aljem jednog plemenitog ovjeka kraljevstva Marina Belia da
bi ........ ispriao sve, a sve to bude priao u vaem prisustvu
vjerujte mu. Niko Bua je napravio ovo pismo.
Na ovom pismu je napisano crvenim slovima na kraju istog:
Stefan kralj.
Ovdje je Marin u prisustvu gospodina (kneza) i njegovog
Malog vijea prenio sve to mu je naloio gospodin kralj da prenese gospodinu knezu, vijenicima i optini Dubrovnika, to je
u navedenom pismu sadrano.
Ovo pismo kralja Stefana Duana pisano je na slavenskom

jeziku Nikola Bua, protovestijar Duanov, ali su ga u
Dubrovniku preveli na latinski kao i italijanski venecijanskog
dijalekta, i to tako da su prvi i trei njegov dio pisani latinskim,
a drugi, srednji dio italijanskim jezikom. teta to nije sauvano
originalno pismo, dakle, autograf Nikole Bue, koga je kralj
samo potpisao crvenim slovima, poto bi se po tome moglo
523
Jovan J. Martinovi
zakljuiti da je Nikola Bua, osim slavenskog, govorio i pisao

latinski i italijanski, to je jednom diplomati i finansijeru njegovog ranga bilo neophodno.
46. 1339. godine, 3. decembra, u Dubrovniku:
Priznanica za Svetodimitrovski dohodak
Ova listina se ne odnosi direktno na Kotor, ali poto su kod
njenog pisanja bili prisutni i neki ljudi iz Kotora, smatrali smo
za uputno da je donesemo i prokomentariemo.
Smiiklas je itao direktno iz knjige Diversa notariae, ann.
1339-1341. u Arhivu Dubrovnika, no pored njega je jo objavljuje i Medo Puci.
Puci, Spom. srp, II, br. 66, 46-47.
Anno domini millesimo trecentesimo trigesimo nono,

indictione VII, die tercio mensis decembris.
Reverendus vir frater Dominicus, prior sancti saluatoris
de Antibaro, nuntius missus pro parte serenissimi domini,
domini Stephami, dei gracia regis Raxie, ad infrascripta specialiter transmisus, ut in licteris(!) hic appositis continetur.
Habuit se pro persona dicti domini regis bene solutum, contentum et pagatum a Joanne de Mene et Sime de ereua,
camerlengis comunis, dantibus et soluentibus nomine et vice
comunis Ragusii et de persona propria dicti comunis de
hyperperis mille ........ pro integra et completa solutione
yperperorum II millium, que idem dominus rex recipere
debebat a terris Ragusi pro tributo in anno proximo preterito in completo die festi sancti Dimitri proxime preterito.
Presentibus Grube Besich /(1) de Cataro, Albergeto speciario /(2) de Venecia, Mellierino Georgii /(3) de Venecia, Marino
de Binola et Iunio de Volcasso, ad hoc vocatis et rogatis.
524
Prevod:
Godine Gospodnje 1339, indikcije 7, dana 3. mjeseca decembra.
asni ovjek, brat Dominik, opat Sv. Spasa iz Bara, glasnik
upuen od strane prevedrog gospodina, gospodina Stefana
(Duana), bojom milou kralja Rake, za dolje napisano posebno upuen, kako se vidi iz priloenih pisama. Budui da je u
ime gospodina kralja bio dobro podmiren, zadovoljen i isplaen
od strane Ivana Menetia i Sima Crijevia, komornika optine,
koji su mu dali i isplatili u ime i na raun optine Dubrovnika i
od istih ljudi reene optine, 1.000 perpera ......... za zajedniku
i potpunu isplatu 2.000 perpera, koje je taj gospodin kralj trebao
dobiti od zemlje Dubrovnika kao danak u protekloj godini na
upravo protekli blagdan Sv. Dimitrija.
U prisustvu Gruba Bosia iz Kotora, apotekara Albergeta iz
Venecije, Meliorina Georgi iz Venecije, Marina Binulia i
Junija Vukaevia, za ovo pozvatih i zamoljenih.
I ova je potvrda o podmirenju dugova Svetodimitarskog
dohotka pisana u Dubrovniku, ali u prisustvu kotorskog graanina Gruba Bosia i Mleana vezanih poslovima za Kotor i stalno nastanjenih u tom gradu.
Biljeke:
1. Grubo Bosi, veoma prisutan u kotorskim notarskim knjigama 1326-1337.godine.
2. Apotekar Albergeto iz Venecije takoe je u navedenom
periodu radio u Kotoru.
3. Miljorino ori bio je tada lan velike kolonije mletakih
trgovaca u Kotoru.
47. 1340. godine, 21. februara, u Dubrovniku:
Priznanica o podmirenju dugova
Ovu kopiju pisma srpskog kralja Duana o podmirenju svih
dugova dubrovakih trgovaca Smiiklas je prenio iz knjige
Diversa notariae, anno 1339-1341. u Arhivu Dubrovnika.
525
Jovan J. Martinovi

Puci, Spom. srp, II, br. 67, 47.
Anno domini MCCCXL, indictione VIII, die XXI februarii.

Hoc est exemplum copie privilegii sclavoneschi reducti in
latinum, quod quidem privilegium slauonescum cum cera
sigillo domini regis Raxie solito habuit apud se Pale de Resti.
Copia nunc reducta in latinum per Iacobum Mate de Crosii,
notarium slavonescum iuxta comunis morem hic apposita.
Cuius quidem copie tenor per omnia talis est:
Scrive lo regname e da a savere, como a facto graia a
Paullo et a Frane de Resti et a loro fradeli de lor rason, che
avete et d ogni facto colli doanieri de Nouaberda, con Piero
de Sabe et con so frare France /(1), e con Toma de Bugoni et
collo so frare Piero e con Vita de Bugon et etiam della mare
del dicto Vita /(2), de tucto o lo regname li libera et franca,
che non se intromecta nigun de o per niguno facto et chi se
trouasse, che volesse fare alcuno principio et mouimento
contro di loro, abia et caa in la ira et furco de regname et
che paghi alo regname yperperos V. C. ... Et questa graia fo
facta in Pristina, quando venne messagio ugno de Dersa et
Climento de Goce.
Scrisse la questa graia Pribe logofecto.
Prevod:
Godine Gospodnje 1340, indikcije 8, dana 21. februara.
Ovo je primjerak slavenskog privilegija prevedenog na latinski, koji je naime slavenski privilegij sa votanim peatom
gospodina kralja isto imao kod sebe Pavle Resti. Kopija je sada
prevedena na latinski od strane Jakova Matova Krosia, slavenskog notara kod optine, i po obiaju ovdje priloena. Ove
naime kopije sadraj je u svemu sljedei:
Pie kraljevstvo mi i daje na znanje da je uinilo milost Pavlu
i Franu Restiu i njihovoj brai o njihovom obraunu kojega su
526
imali u svakom sluaju sa carinicima iz Novog Brda, sa Petrom

Sabe i njegovim bratom Franom, sa Tomom Bugonom i njegovim bratom Petrom, te sa Vitom Bugonom i takoe sa majkom
reenog Vite, za to ih kraljevstvo mi sve oslobaa i pomiluje,
da se ne umijea niko u ovo zbog nikakvog razloga, a ko bi se
naao da bi uradio neki poetak ili pokret protiv njih, pao bi u
gnjev i nemilost kraljevstva mi i platio kraljevstvu mi 500 perpera. Ova povlastica je uraena u Pritini, kada su doli glasovi
od unja Dria i Klimenta Guetia.
Ovu povlasticu je napisao Pribec, logofet.
I ova listina se samo indirektno tie Kotora, budui da se u
njoj pominju kotorski graani koji su inae trgovali rudnim blagom iz srpskih srednjovjekovnih rudnika, u ovom sluaju iz
Novog Brda, a i stoga to je pisana u Pritini, jednom od sjedita srpskog kralja Duana.
Biljeke:
1. Petar i Frano Sabe Petrova bili su poznati trgovci metalima iz Srbije u periodu 1326-1337.godine.
2. Tomo i Petar Bugon i njihov bratani Vita, sin njihovog
pok. brata Paka iz njegovog prvog braka sa izvjesnom
Bogdanom, takoe su bili trgovci metalima i imali posjede u
Srbiji u pomenutom periodu.

Nikola Bua gradi dominikanski samostan Sv. Nikole
Listinu o gradnji dominikanskog samostana Sv. Nikole od strane kotorskog velmoe Nikole Bue, protovestijara na dvoru kralja
Duana, na izvoritu rijeke kurde u Tabani kod Sjevernih gradskih vrata, Smiiklas je u cjelini preuzeo od preuzeo od Farlatia.
Ve pominjani dr Urbano Raffaelli u jednom od svojih lanaka
o starinama Kotora /(1) donio je i natpis u leoninskim distisima,
527
Jovan J. Martinovi
koji se nalazio na fasadi ove crkve i svjedoio o njenoj gradnji,

ali koji je danas izgubljen, pa nam se ini uputnim da ga ovdje
donesemo u cjelini:
MILLENO NONO TRICENO QVINQVIES ANNO
PRINCIPIVM TEMPLI LAVS GLORIAQ. OMNIPOTENTI
MAGNIFICVS CLAVVS BUCCHIAE PRINCEPS NICOLAVS
VIR MAGNI DECORIS CAMERARIVS IMPERATORIS
SANCTI NICOLAI ECCLESIAM PVLCHRAM AEDIFICAVIT
DOMINICI PATRIS SIC COENOBIVM INTITVLAVIT
TRANSIT AB HVMANA AGENDO CELEBERRIMA FACTA
ANNO MILLENO QVATVOR QVINQVAGINTA TRICENO
Od ovoga natpisa nije sauvan niti jedan ulomak koji bi omoguio makar priblinu rekonstrukciju.
Smiiklas, Codex, XI, str. 164, dok. br. 123;
Farlati, Illyr. sacr, VI, p. 446-447.
In dei nomine amen. Anno domini 1344., indictione XII.,

die 12. octobris.
Nos, Nicolaus Bucchia, comes camerarius excellentissimi
regis Raxiae, ob reverentiam et devotionem quam gerimus et
habuimus ordini fratrum Praedicatorum, et pro salute animae nostrae in remedio peccatorum nostrorum, quia sumus
peccatores, cogitavimus in corde nostro a magno tempore
citra ad honorem et reverentiam omnipotentis dei, suaeque
matris beatae virginis Mariae et omnium sanctorum et sanctarum ac sancti Nicolai, fieri facere et aedificare ordini dictorum fratrum Praedicatorum ecclesiam et conventum
eorum, quae ecclesia volumus quod nominetur sanctus
Nicolaus, quam ecclesiam et conventum ex nunc promittimus eam aedificare, facere et completere in loco ubi dicitur
Patiana, iuxta flumen Catharense et iuxta hortum Georgii
Gimanii et iuxta hortum ser Sergii, quam possidet uxor
528
quondam Petri Catenae usque ad fontanam in dicto loco

omnibus meis expensis, et promittimus dictam ecclesiam et
conventum dare et investire in tenutam et possessionem corporalem dictorum fratrum Praedicatorum, ex nunc dictam
ecclesiam faciendam cum conventu offerimus et damus fratri Constantino de Duratio de dicto ordine fratrum Praedicatorum accipienti vice et nomine totius ordini praedicti hoc
modo, quod dicti fratres dicti ordini regant, gubernent et
officient dictam eclesiam, secundum quod mandat deus et
sancta ecclesia Romana, et quod in dicta ecclesia facienda et
conventu ad minus quotidie stet sex fratres dicti ordini boni,
qui offitient et gubernent dictam ecclesiam, ut supra est dictum, pro anima nostra et nostrorum defunctorum, hoc addito, quod si dictus ordo in dicta eclesia dictos fratres non retineret, ut est dictum, quod dicta ecclesia et conventus .....
suisque omnibus bonis revertatur et remaneat in potestate
nostra Nicolai et fratris mei Micho, et omnium descendentium de linea masculina nostra et dicti Micho fratris mei,
providendi, eligendi et ordinandi de dicta ecclesia, quod officietur et gubernetur, prout eis pro meliori visum fuerit.
Et si dictus ordo fratrum Praedicatorum et dicti fratres
ipsius ordinis vel aliqua alia persona voluerit in dicta ecclesia crescere numerum dictorum fratrum, et in ea facere aliquam eleemosynam de domibus vel possessionibus, aut de
aliqua quacumque re, possint hoc facere libere et secure sine
alia contradictione nostra et nostrorum consangvineorum.
His autem omnibus supradictis praesentibus et consentientibus domina Dobra, uxore dicti domini comitis, et Petro
filio eorum. Actum Cathari per ser iuratum iudicem Marchi
Simeonis et auditorem Catheodoni Golic.
Ego, Gentilis ser Gentilitii de imperiale auctoritate et nunc
communis Catharensis iuratus notarius his omnibus interfui, rogatus scribere scripsi et publicavi.
529
Jovan J. Martinovi
Prevod:
U ime Gospoda, amen. Godine Gospodnje 1344. indikcije 12.
dana 12. oktobra.
Mi, Nikola Bua, knez komornik preuzvienog gospodina kralja Rake, zbog potovanja i zavjeta koga imamo i pokazujemo
prema redu fratara propovjednika, i za spas nae due i pomo
svim naim grenicima, jer svi smo greni, razmiljali smo u
srcu naem ve dosta vremena o tome da u ast i potovanje svemogueg Boga i Njegove majke blaene Djevice Marije i svih
svetih kao i Sv. Nikole, da uinimo da se sagradi za red reene
brae propovjednika njihova crkva i samostan, za koju crkvu bi
elili da se nazove Sv. Nikola, a koju crkvu i samostan sada obeavamo sagraditi, napraviti i dovriti na mjestu to se zove
Pacijana, pored kotorske rijeke i pored vrta ora Gimani i
pored vrta gospodina Sergija koji posjeduje ena pokojnog Petra
Katene, sve do izvora na tome mjestu, sve mojim trokom, i
obeavamo da emo reenu crkvu i samostan dati i prepustiti u
stvarno vlasnitvo i odravanje reenoj brai propovjednicima,
a od sada reenu crkvu sagraenu sa samostanom nudimo i dajemo fratru Konstantinu iz Draa iz toga reda brae propovjednika da ih prime u ime i na raun itavog reenog reda na taj nain
da ti fratri reenog reda vladaju, upravljaju i opsluuju reenu
crkvu, kao to im nalae Bog i sveta Rimska crkva, te da u toj
napravljenoj crkvi i samostanu bude najmanje dnevno estoro
brae toga dobrog reda, koji bi upravljali i opsluivali reenu
crkvu, kako je gore reeno, za duu nau i naih pokojnika,
dodajui i to da ako reeni red u ovoj crkvi ne bude drao reene fratre, kako je reeno, da ova crkva i samostan ... sa svim
svojim dobrima bude vraena i da ostane u vlasnitvu naem,
Nikole i moga brata Miha i svih potomaka u mukoj liniji, naoj
i reenog Miha, moga brata, da bi opremili, izabirali i nalagali
za tu crkvu da se opsluuje i upravlja, kako se njima najbolje
530
bude uinilo. A ako reeni red propovjednika i braa toga reda

ili bilo koja druga osoba bude elila u reenoj crkvi poveati
broj fratara ili u njoj napraviti drugi prilog u kuama ili posjedima ili u bilo kojoj drugoj stvari, moe to uraditi slobodno i
sigurno bez ikakvog naeg protivljenja i naih srodnika.
Svemu ovome naime naprijed reenom bili su prisutni i sasluali gospoa Dobra, ena reenog gospodina kneza, i njihov sin
Petar. Raeno u Kotoru od strane zakletog sudije Marka
Simeonova (Bona) i auditora Kateodona Golia.
Ja, Gentile ser Gentilicia po carskom odobrenju sada zakleti notar optine Kotora, svemu sam bio prisutan i zamoljen da
napiem, napisao sam i objavio.
Crkva i samostan Sv. Nikole na izvoritu rjeice kurde, koja
tee uz sjeverni bedem starog grada Kotora, morao je biti sruen oko 1538. godine, ili uslijed oteenja od snanog zemljotresa godinu dana ranije, ili po nalogu mletakih vlasti koje su
oekivale napad zloglasnog turskog gusara Hajreddina
Barbarose, to je uslijedio 1539. godine, kako ovaj ne bi od
vrstog crkvenog i samostanskog zdanja napravio bastion za
borbu protiv grada. Kasnije je itav taj teren poravnat i sluio
kao tzv Crnogorski pazar za prodaju proizvoda stanovnika iz
unutranjosti, pa je ak opjevan u Njegoevom Gorskom vijencu. Mnogo kasnije, nakon II svjetskog rata, uvrh toga prostora
izmeu dva kraka rjeice kurde, neki strunjaci su izgradilu
parnu elektrocentralu, koja je za pokretanje turbina koristila
vodu iz kurde, a za zagrijavanje vode ugalj, koji se dovodio
brodovima iz Rae u Istri. Zgrada te centrale, koja i sada postoji pretvorena u trafo-stanicu, odnosno, njeni temelji izgleda da
su u potpunosti sjeli na ostatke crkve i samostana Sv. Nikole.
Postoji jedno svjedoanstvo starog kotorskog ljetopisca, majstora Romea Fiorelli, koji je zapisao da su se tokom radova na
iskopu temelja nove centrale otkrili zidovi crkve i njene apside,
djelimino sa freskama, kao i neki grobovi. Postoji mala nada
531
Jovan J. Martinovi
da bi se moda neto i moglo nai juno od ove zgrade, ispod

niza zemljanih terasa koje se pruaju do stijene na kojoj su podignuti sjeveroistoni bedemi Kotora.
Biljeke:
1. U(rbano) R(affaelli), Chiesa e convento di S. Nicol dei Dominicani di Cattaro, Gazzetta di Zara, No 14, anno1845, pag. 67.
49. 1345. godine, 6. januara, u Avignonu:

Protest pape Klementa VI kralju Duanu zbog prisvajanja
ranijih benediktinskih samostana
Ova izuzetno vana bula pape Klementa VI (1342-1352) bila
je ve due vremena predmet interesovanja brojnih istoriara,
koji su na njoj gradili svoje, ponekad ishitrene pretpostavke, ali
da bi sve bilo ispravno radi zakljuivanja, donosimo bulu u originalu i prevodu, prema Smiiklasu koji je preuzeo iz Theinera,
budui da se u buli pominje itav niz crkava na lokalitetima u
Boki Kotorskoj, odnosno u unutranjosti zemlje, koje su bile pod
jurisdikcijom Kotorske dijeceze.
Smiiklas, Codex, XI, str. 179, dok. br. 134;
Theiner, Mon. Slav. mer, I, no. 286, str. 215;
Reg. An, IV, tom I, ep. 252, fol. 312.
Clemens episcopus, servus servorum dei. Carissimo in

Christo filio Stephano, regi Rassie illustri, salutem et apostolicam benedictionem.
Ad fovendum in caritatis visceribus ecclesiarum prelatos,
et eos precipue, qui pontificali preeminent dignitate, ac
eorum bona et iura eo te facilius nostris precibus invitamus,
quo in bonorum operum executione tuum affectum magis
promptum et facilem credimus invenire maxime cum exinde
tibi apud deum, cuius prelati huiusmodi sunt ministri, retributionis eterne premium rependatur in celis, et apud homines laudis preconium acqiratur
532
Sane venerabili fratre nostro Sergio Catharensi /(1) quem

nuper suis exigentibus meritis Catarensi ecclesie tunc vacanti prefecimus in episcopum et pastorem, nobis insinuante
percepimus, quod licet sancte Marie Buduensis /(2), sancti
Nicolai de Petraniza /(3), sancti Luce de Chertale /(4), sancti Michaelis de Tombe /(5), sancti Petri de Gradez /(6), sancte Marie de Resson /(7), sancti Petri de Campo /(8) et sancti
Marci de Pinita /(9), monasteria ordinis sancti Benedicti,
necnon sancti Triphonis de Zeptat /(10), sancti Martini de
Canal /(11), sancte Marie de Prisren /(12), sancti Petri supra
Prisren, sancti Triphonis de Beruenich /(13), sancti
Triphonis de Gregoniste /(14) et nonnulle alie ecclesie
Catharensis diocesis episcopo Catharensi, qui est pro tempore, tamquam diocesano locorum huiusmodi subesse, et a
eius dispositionem pertinere de iure, ac Buduanensis et sancti Gabrielis /(15), necnon de Malont /(17) et quedam alie
insule et ville dicte diocesis, qui in tuo regno consistunt, ad
mensam suam spectare noscantur: tamen nonnuli reges
Rassie, predecessores tui, monasteria, ecclesias, insulas ac
villas predictas suis temporibus occuparunt, et tu nunc occupas et detines occupata, et de monasteriis, ecclesiis, insulis et
villis predictis disponis pro tue libito voluntatis in anime tue
periculum, et ipsius episcopi et ecclesie predicte preiudicium
non modicum et scandalum plurimorum.
Cum ita, filii carissime, sit virtutis opus, ecclesias et personas ecclesiasticas, presertim pontificali dignite preditas,
benigno favore prosequi, ac eas pro regis eterni gloria in suis
manutenere iuribus et etiam defensare, serenitatem regiam
rogamus et hortamur attente, quatenus eundem episcopum
et ecclesiam predictam habens pro nostra et apostolico sedis
reverencia propensius commendatis, eidem episcopo monasteria, ecclesie, insulas ac villas predicta<s> in pace dimittas,
sibique in suis oportunitatibus regia benignitate assistas, ita
533
Jovan J. Martinovi
quod ipse tuo suffultus auxilio de dictis monasteriiis, ecclesiis, insulis et villis, prout ad eius spectat officium, ordinare
valeat, ut est iuris, ac tibi exinde a deo perennis vite premium et a nobis condigna proveniat actio graciarum.
Datum Avinione, VIII idus ianuarii, pontificatus nostri
anno quarto.
Prevod:
Klement biskup, sluga slugu Bojih. Najdraem u Hristu sinu
Stefanu, slavnom kralju Rake, pozdrav i apostolski blagoslov.
Da bi se potpomoglo u potovanju najdraih crkvenih prelata,
posebno onih koji zauzimaju elna mjesta u crkvenoj hijerarhiji, da bi lake zatitili njihova dobra i prava, stoga te naim molbama pozivamo vjerujui da emo za izvoenje dobrih djela
tvoje potovanje vie spremno i voljno pronai, to vie kad e
od toga tebi kod Boga, iji su prelati na svoj nain njegovi slubenici, vjenog povratka nagradu nadoknaditi na nebu, a kod
ljudi molitvama pohvale stei.
Upravo zbog toga od strane asnog naeg brata Sergija (III
Kotoranina), koga smo skoro zbog njegovih znaajnih zasluga
izabrali za biskupa i pastira upranjene crkve Kotora, to se tie
Sv. Marije u Budvi, Sv. Nikole u Petranici (Radovanii, Lutica), Sv. Luke u Krtolima, Sv. Mihaila na Tumbi (Prevlaka), Sv.
Petra u Gradecu (Bogdaii), Sv. Marije u Rosama, Sv. Petra u
Bijeloj i Sv. Marka u Pinu (Tivat), samostan reda Sv. Benedikta, kao i Sv. Tripuna u Cavtatu, Sv. Martina u Konavlima, Sv.
Marije u Prizrenu, Sv. Petra iznad Prizrena, Sv. Tripuna u Brveniku, Sv. Tripuna u Gregonitu (?) i dosta drugih crkava dijeceze Kotora, koje su episkopu Kotora, koji je bio u to vrijeme, kao
dijecezanska svojina bile podvrgnute, i po pravu pripadaju na
njegovo raspolaganje, kao i u Budvi, na Sv. Gabrijelu i u Moluntu te neka druga ostrva i zaseoci reene dijeceze, koji su u
tvome kraljevstvu, neka se zna da pripadaju njegovoj biskupskoj
534
mensi; ipak pojedini kraljevi Rake, tvoji prethodnici, su reene

manastire, crkve, ostrva i zaseoke u svoje vrijeme zauzeli, a da
ti sada njih zauzme i dri i naprijed reenim manastirima,
crkvama, ostrvima i zaseocima raspolae po svojoj slobodnoj
volji a uz opasnost po tvoju duu, a za samog biskupa i pomenutu crkvu ne mala osuda i bruka od veine.
Stoga, najdrai sine, neka bude uinjeno dobro djelo, neka
crkvu i crkvene osobe, naroito one ukraene biskupskim inom
prati milostiva ljubav i neka im se za slavu vjenog kralja ouvaju neokrnjena prava; stoga prejasno kraljevsko visoanstvo utivo molimo i pozivamo, da sa ovim biskupom i reenom crkvom,
postupa blagonaklono iz potovanja prema naoj Apostolskoj
stolici, te da istom biskupu navedene manastire, crkve, ostrva i
zaseoke prepusti, da sebi i svojim pristalicama kraljevskom
dobrostivou pomogne, tako da sm, tvojom pomou podran,
o tim manastirima, crkvama, ostrvima i zaseocima, kako to nalae dunost i pravo, treba da naredi, a tebi od Boga slijedi nagrada vjenog ivota, dok e ti od nas doi dostojna zahvalnost.
Raeno u Avinjonu, (VIII ida ) 6. januara, etvrte godine
naeg pontifikata (1345).
Biljeke:
1. Kotorski biskup Sergije (III), imenovan 27.oktobra 1343.
godine bulom istog pape Klementa VI.
2. Najvjerovatnije se radi o starohrianskoj bazilici iz VI vijeka u Budvi, iji su temelji iskopani nakon zemljotresa1979.
godine na prostoru izmeu budvanske Citadele i nekada katedralne crkve Sv. Ivana, a koja je prema sauvanom natpisu iz
840. godine mogla upravo te godine biti pretvorena u benediktinsku opatiju, ali moda se radi i o postojeoj gotiziranoj crkvi
Sv. Marije in punta, u kojoj se nalazi ugraen ovaj natpis.
3. Petranica (Pritranica) je mikrolokalitet u selu Radovanii na
poluostrvu Lutica, na kome i danas postoji stara crkva Sv. Nikole,
535
Jovan J. Martinovi
krstoobrazne osnove sa kupolom, sa nekoliko ugraenih preromanikih fragmenata, po tradiciji graena 1117. godine.
4. Crkva Sv. Luke na kupastom breuljku (ilirskoj gradini ?),
istono iznad sela Goii u Krtolima.
5. Stara benediktinska opatija Sv. Mihaila na (polu)ostrvu
Prevlaka, koje se esto naziva i Tumba, o kojoj postoji bogata stara i nova literatura. Vidi listinu br. 1 i biljeku 2.
6. Vidi listinu broj 36 i biljeku 1.
7. U novije vrijeme se pretpostavlja da se radi o ruevinama
crkve iz razdoblja preromanike IX-XI vijeka kod sela Rose, na
ulazu u Bokokotorski zaliv.
8. I ovdje se takoe smatra da se radi o crkvi Sv. Petra u
Bijeloj, od koje je nekoliko preromanikih fragmenata ugraeno
u fasadu male nove crkve Sv. Petra, iza Osnovne kole u Bijeloj.
9. Vjerovatno na lokalitetu Pine u Tivtu, danas ne postoje ni
ostaci.
10. U starim dokumentima se ime slikovitog gradia Cavtata
esto pisalo Zeptat
11. Canal(e) je uobiajeni naziv za Konavle, upno polje
juno od Dubrovnika.
12. Pored crkve Sv. Marije, u Prizrenu je postojala i druga
katolika crkva Sv. Petra
13. Rudarsko naselje Brvenik se esto pominje u kotorskim
notarskim spisima 1326-1337. godine, budui da je u njemu
postojala jaka kolonija kotorskih trgovaca metalima.
14. Za sada nepoznati lokalitet
15. Gabrio ili Stradioti, otok u Krtoljskom arhipelagu nasuprot
Tivta, sa ostacima neistraene crkve Sv. Gabriela, danas poznat
i pod imenom Sveti Marko.
16. Malonta je latinski naziv za Molunat. Uporedi nau
listinu broj 3 i biljeku 2.
536
51. 1351. godine, u Nerodimlju:

Stefan Duan, car Srba i Grka, potvruje stare posjede
Kotora
Iako se u nauci ova povelja smatra falsifikatom, uputno je da
se ovdje donese u italijanskoj i slovenskoj verziji, budui da se
u njoj pominju lokaliteti i osobe koje se navode i u najstarijim
sauvanim knjigama kotorskog notarijata iz neto ranijeg perioda, od 1326 1337. godine.
Smiiklas, XII, str. 61, dok. br. 45;
Raki, Listine, I, p. 142 145.
Gloria al tutto continente dio nostro, fattor del ciel e della

terra, e al fiol della sua deit Jesu Christo, e al spirito sancto.
Signor dio vivo e vero, raxon documento e potente dextera, amator dell homo, el homo per mezzo del f fiol di ogni
sapienza colla tua sapienza ornasti e con spirito santo alla
tua deit, all amor e grande grazia mettesti; signor dio mio
con la tua potenza ziel e la terra fortificasti e con la dolcezza del spirito santo ziel e la terra e le belezze del ziel imbellisti e de ogni dolcezza adempisti col fiol de la tua deit, con
raxon, fede e sapienza fortificasti, e all inferno la porta e
potenza riunasti colla crucifixion e spargimento di sangue de
dio nostro, el tuo fiol, e con te solo dio e homo, dio per mezzo
della tua deit, e homo per la tua umilta e graziosa incarnazion per la parola del glorioso Gabriele a Nazaret de Galilea
alla purissima e mundissima gloriosa e molto umel verzine
Maria, fiola de Habram, e fiola e madre da la tua deit; a nui
la leze e la raxon mostrasti a la creazion del nostro impero.
Jo Stefano con la grazia di dio imperador de Servia e de
Grezi, pronipote di santo Simeone Nemagna, molto glorioso
e nuovo colador de mira, della gloriosa sedia de Servia
537
Jovan J. Martinovi
signor, a al suo fiol e al bisavo nostro signor signor Stefano

primo incoronato di corona r e al suo fiol santo Sava archivescovo di Servia, io fiol e suzessor dell imperio e signoria d
essi avi, bisavi e progenitori nostri, zurai a tutti le leze, possession, breveleggi confermar, e sopra tutti alli zentiluomeni
de Cattaro per la loro vera fede e onorevol servizio, lo qual
sempre hanno portato a li nostri genitori e progenitori e precipue al nostro impero.
Adesso sia noto a tutti, come io Stefano imperador, essendo a Budua in la giesia de santa deigenitrice, se approssim
li zentiluomeni de Cattaro per nome de tutta communit de
Cattaro: Michiel Bucchia /(1), Grube Bistetich /(2), Marco
Bogasich /(3), Piero Bucchia /(4), Drago Marcovich /(5)
digando, che el signor patriarca occupa i confini di Cattaro.
E io Stefano, per la dio grazia imperador di Servia e de
Grezia, vollendo alla iustizia e alla legge mostrar luogo, al
patriarca fessemo intender, essendo el patriarca appreso
limperio nostro a Presren a paro con li zentiluomeni di
Cattaro personalmente, io dissi che rispondeno; e in qual
luogo li zentiluomeni di Cattaro disseno le sue raxon come
avevano detto per avanti, el signor patriarca che risponde;
che vadan uomeni da ben e di buona fede, e che vadan sopra
lor fede e anima la maniera e li confini fra li confini. Signor
patriarca intendendo simel risposta benedisse la risposta
dellimperador; e mand sopra la fede loro Micus e
Radosavo Zernovich /(6). E soprascriti Micus e Radosav trovarono e portaseno li confini di Cattaro a la presenzia del
nostro impero in Nerodimglia.
Comenza el confin antico di Cattaro: de Jas /(7) in pietra
rossa in Priessor /(8) in giesia de sancti Trifone /(9), in Svisio
/(10), in Copa /(11) e inde fin Dubovichcha scala /(12) in
Viligna Jama in Polesdo /(13), come son signati i confini per
pietre firme, e per mezzo de Drenovich /(14) in suso in
538
Visnama Glava /(15) in suso in Maistovino Blato /(16) per

tutta la montagna e per la corona de Lovtien /(17) per la
custiera in Studenaz /(18) a Copita /(19), e de Studenaz per
mezzo Busedo /(20) a Carstaz /(21) in Pestigny-Grad /(22)
per drettura in Salase /(23) per la corona del monte in Zosio
/(24) in fiumera di Luta /(25). Questi confini antichi de
Cattaro fino al confin quello dette d[omi]no imperador alla
communit di Cattaro Ledenize /(26) e Salase per la lor vera
fede e onorievol servizio. E da altra banda per lido del mar
fino la Fiumara de Luta, tutta Dobrota, e de altra banda
comeza el confin de Cattaro per lido del mar a Bobovista
/(27), e cos in Prevlacha in giesia di santo Archangelo /(28),
reedificata per li zentilomeni e communit de Cattaro, quello che conferm e dette lo nostro imperio a Cattaro: Lustiza
/(29) con tutto el contado e con tutti piani e costiere, case e
con tutte raxon e pertinenze sue e cuxi per dretura per prl
lido del mar a Jas.
Poi vedendo el nostro imperio simel discussion e trovamento delli confini de tutto el governo de Cattaro per Micus
e Radoslavo al patriarcha /(30) e alli zentilomeni de Cattaro,
e come intendessemo de Micus e Radoslavo, e come sta la
cosa, e a quel d[omi]no santissimo patriarca e sopra diti zentilomeni umelt e obbedienza mostrasseno e vedendo la sua
voglia e la causa del pastor christian e la volont d nostri
onorevol ztentilomeni di Cattaro, benedissemo e confermasemo, e confermemo questo zerchio soprascritto comme e
scritto per ordine in questo breveleggio, che sia de Cattaro,
e che siano valliosi cum tutto il suo governo, come le piazze
vender, donar e dar in dotte e sottometter alla giesia e lassar
alli fioli e far ogni sua volont in eterno.
E se si trovasse qualche imperador evr signor drio di nui,
over de nostri descendenti, e che volesse contradir questo
sopra scritto, che sia maledetto e anatemizato, e che sia
539
Jovan J. Martinovi
prevaricator del corpo e del sangue de Christo, e che non sia

benedetto da Jes Christo omnipotente e de la purissima madre sua, e de tutta gloria celestial, e de nui Stefano imperador.
Questa discusion di confini soprascritti a Micus e
Radoslavo con la parola e mandato del signor Stefano imperador e con la volunt e parola del signor patriarca chir
Danilo, e con la parola delli zentilomeni de Cattaro e a me
zagon /(31) Gregorio comand signor, signor imperador, che
scriva questa scrittura e breveleggio in confermazion de suoi
primi breveleggi e scritture, quela prima dette signor imperador a Cattaro, e al presente quel che se trover, per ordene che sia de Cattaro come s scritto de sopra, in aeternum;
e questa scritura io Gregorio porto e dette ali sopra detti
zentilomeni de Cattaro avanti la presenzia e faza del signor
imperador e del signor patriarca.
E li sono stati presenti in la corte imperador di Nerodimie
i nobili e eletti zentilomeni dell impero: Voicha chiessar,
conte Vulatic, conte Goislavo e Milos so fradello, Branco
Rasisalich e molti altri primari zentilomeni pizuli e grandi;
e tutti vedesseno confirmazion e benedizion imperiale de la
possession, e breveleggi de Cattaro confirmasseno e benedisseno, e alla benedizion e confermazion imperial umelt monstrasseno, e ala benedizion e umelt imperial tutti zentilomeni dissero amen.
Anno domini 1351.
Stefan per la dio grazia imperador de Servia e de Grezia.
Prevod:
Slava svedreem Bogu naem, stvoritelju neba i zemlje, i
sinu njegovog boanstva Isusu Hristu, i svetom Duhu.
Gospode Boe ivi i istiniti, ispravnim razlogom i monom
desnicom, ljubitelju ovjeka, ovjek je Tvojom zaslugom postao
batinik svake mudrosti, Tvojom mudrou si ukrasio i Duhom
540
svetim kod Tvoga boanstva, ljubavi i velike milosti si postavio;

Gospode Boe moj, Tvojom snagom si nebo i zemlju uvrstio,
njenou Svetog Duha nebo i zemlju i nebeske ljepote si uljepao i svakom njenou ispunio sa sinom Tvoga boanstva i razumom, vjerom i znanjem uvrstio, i u pakao si odnio i snagom
ujedinio sa raspinjanjem i gubitkom krvi Boga naega, Tvoga
sina, a s Tobom su Bog i ovjek, Bog posredstvom Tvoga
boanstva i ovjek po Tvojoj pokornosti i ljupkom otjelovljenju
po rijei slavnog Gabrijela u Nazaretu Galilejskom preistoj i
neokaljanoj, slavnoj i preskromnoj Djevici Mariji, kerki
Abramovoj i kerki i majci Tvoga boanstva; nama si zakon i
razum ukazao kod stvaranja naega carstva.
Ja, Stefan, milou Bojom car Srbije i Grka, praunuk svetog
Simeona Nemanje, preslavnog i novog ostvarioca namjera i
gospodara slavnog trona Srbije, i njegovog sina a naeg prastrica gospodina gospodara Stefana, prvog krunisanog kraljevskom
krunom kao i njegovog sina svetog Save, arhiepiskopa Srbije, ja
kao sin i nasljednik vlasti i gospodstva ovih strieva, prastrieva i predaka naih, zakleo sam se svima da u zakon, vlasnitvo
i povlastice potovati, a prije svega plemiima Kotora zbog njihove prave vjernosti i asne slube, to su je uvijek pruali
naim roditeljima i precima a posebno prema naem carstvu.
Sada neka bude znano svima da sam ja, car Stefan, sjedei u
Budvi u crkvi svete Bogorodice, primio plemie Kotora u ime
cijele optine Kotora: Mihaila Buu, Gruba Biste, Marka
Bogaia, Pera Buu, Drada Markova (Drago), koji su rekli da
je gospodin patrijarh zauzeo granice Kotora. A ja, Stefan,
Bojom milou car Srbije i Grke, elei da pokaem pravdu i
zakon, uinio sam na znanje patrijarhu budui da je patrijarh
lino bio kod naeg carstva u Prizrenu zajedno sa plemiima
Kotora, i rekao sam da odgovori; u tom asu su plemii Kotora
rekli svoje razloge kao to su rekli ranije, a gospodin patrijarh je
odgovorio, da pou dobri ljudi dobre volje i da rade prema vjeri
541
Jovan J. Martinovi
i dui na nain da razgranie granice. Gospodin patrijarh shvativi isti odgovor blagoslovio je odgovor cara; i poslao je pod
njihovom vjerom Mika i Radosava Cerno(je)via. A reeni
Miko i Radosav pronali su i donijeli granice Kotora u prisustvo
naeg carstva u Nerodimlju.
Poinje stara granica Kotora: od Jaza i ute stijene na Prijevor
i crkvu sv. Tripuna, na Svinjita (?), na Kupu (?) i do Dubovike
stijene, na Vilinu jamu u Poledolu, kako su oznaene granice
tvrdim meaima; zatim sredinom Drenovtice (?) navie na
Visnavu Glavu, navie na Majstorsko blato pa itavom planinom i Lovenskom kosom prema obali na Studenac i Kopita, a
od Studenca sredinom Buedola na Krstac i Pestingrad u pravcu
Zalaza i vrhom planine na Zosio (?) na rijeku Ljutu. Ove su stare
granice Kotora sve do granice koju je potvrdio gospodin car
optini Kotora Ledinac (Njegue) i Zalaze za njihovu pravu
vjernost i asnu slubu. Sa druge strane obalom mora poinje
granica Kotora sa itavom Dobrotom do rijeke Ljute, a na drugoj strani poinje granica Kotora na obali mora kod Bobovita i
tako na Prevlaku sa crkvom svetog Arhangela, koju su obnovili
plemii i optina Kotora, to je potvrdilo i dalo nae carstvo
Kotoru: Lutica sa itavim podrujem i sa svim ravnicama i obalom i kuama i sa svim uslovima i pripadnostima njihovim, pa
tako ravno obalom mora na Jaz.
Vidjevi tako nae carstvo isti govor i nalaz granica kod itave
vlasti Kotora preko Mika i Radoslava patrijarhu i plemiima Kotora, poto smo razumjeli od Mika i Radoslava kako stoje stvari
i kod gospodina svetog patrijarha i kod reenih plemia, pokazujui poniznost i pokornost, a vidjevi njegovu elju i razlog hrianskog pastira kao i elju naih asnih plemia Kotora, blagosloviemo i potvrdiemo, te potvrujemo ovaj gorereeni okvir
kako je po redu napisan u ovoj povlastici da pripadne Kotoru, te
542
da budu ovlaeni sa itavom svojom vlau ako im se svia prodati, darovati ili dati kao miraz te podvrgnuti crkvi ili ostaviti
sinovima i uiniti po svakoj volji zauvijek.
A ako bi se naao neki car ili gospodar poslije nas ili naih
nasljednika, koji bi htio porei ovo gore napisano, neka bude
proklet i anatemisan i pronevjeritelj tijela i krvi Hristove i
neka ne bude blagoslovljen od svemogueg Isusa Hrista i najistije majke njegove i od itave nebeske slave i od nas, cara
Stefana.
Ovaj goreopisani dogovor Mika i Radoslava po rijeima i
nalogu gospodina cara Stefana i po elji i rijei gospodina
patrijarha kir Danila te po rijei plemia Kotora, meni, akonu
Grguru, naredi gospodar, gospodin car, da napiem ovo pismo
i povlasticu kao potvrdu njegovih ranijih pisama i povlastica
koje je ranije dao gospodin car Kotoru, a u istome neka se nae
po redu da pripada Kotoru kako je napisano gore i to zauvijek;
a ovo pismo sam ja Grgur odnio i dao gore reenim plemiima
Kotora u prisustvu i pred licem gospodina cara i gospodina
patrijarha.
A bili su prisutni na carskom dvoru u Nerodimlju plemii i
izabrani plemii carstva: Vojia esar, knez Vlatko, knez
Gojslav i Milo njegov brat, Branko Rasisali i mnogi drugi glavni veliki i mali plemii; i svi su, vidjevi potvrivanje i carski
blagoslov posjeda i povlastica Kotora, takoe potvrdili i blagoslovili pokazanu carsku milost, i na blagoslov i carsku milost svi
plemii su rekli: amen.
Godine Gospodnje 1351.
Stefan, milou Bojom car Serbije i Grke.
Smiiklas navodi da je Raki donio ovu listinu po nekom slabom
prijepisu, a da se uzalud trudio da nae original ili bolji prepis.
543
Jovan J. Martinovi
B i l j e k e:
1. Mihailo Petrov Bua, znaajni kotorski plemi, diplomata
i finansijer, mlai brat Nikole Petrova Bue, protovestijara cara
Duana.
2. Grube Tripunov Biste sa majkom Radom obeava da e
vratiti Optini kotorskoj znatnu svotu od 2.500 perpera
3. ?
4. Petar Tripunov Bua, brat od strica Nikole i Mihaila
Petrovih Bua, oenjen Bonom, kerkom Junija Vukaevia iz
Dubrovnika.
5. Drago Markov, klerik, unuk Draga Tripunovog Balduina,
rodonaelnika ogranka Balduin velikog klana Drago Bazilio.
6. Bila bi primamljiva pretpostavka da se radi o pripadnicima
docnije vladarske porodice u Zeti jer ime Radosav aludira na
neto kasnije ime Radia Crnojevia.
7. Zaliv i plaa Jaz prema Budvi, gdje se nalazi i Crvena
(uta) Greda, pomenuta takoe i u tzv. Drakom ugovoru izmeu Vuka Brankovia i providura Francesca Quirina iz 1426.
godine (S. Nakienovi, Boka, antropogeografska studija, str.
568): dechiaremo li confini de Cattaro commenzando dal
luogo dito Jas al secco rosso e a pruovo e la giesia di san
Trifon, suso alla cuppa sino alla scala de Duboviza e
Villinayama a Ponesdol.
8. Najvjerovatnije zaselak Prijevor prema prevoju Topli.
9. Crkva nepoznate lokacije.
10.Nepoznati lokalitet
11. U biljeci br 7 naveden lokalitet kupa.
12. U biljeci br. 7 navedeno kao Dubovika stijena.
13. U biljeci br. 7 takoe navedeno kao Vilina jama u
Poledo ali se tana lokacija ne zna.
14. Potok Drenovtica pominje se u vezi sa selom Lastva
Grbaljska.
544
15. Nepoznati lokalitet.

16. Selo Majstori nalazi se na junim obroncima Lovena, a
moda u njemu i kakva lokva ili blato.
17. Padine Lovena zvane i Lovenska kosa.
18. Mikrolokalitet u Njeguima.
19. Zaselak Kopito u Njeguima.
20. ?
21. Prevoj Krstac iznad kanjona rijeke kurde kojim prolazi
put Kotor Cetinje.
22. Brijeg Pestingrad iznad Dobrote.
23. Sela Mali i Velji Zalazi nalaze se na kosi Pestingrada
iznad Dobrote
25. Rjeica Ljuta, granica Dobrote na sjeveru, prema selu
Orahovac
26. Lokalitet Ledenice su zapravo Ledinac, prednji dio
Njegukog polja, do prevoja Krstac.
27. Lokalitet Bobovita udno Tivatskog zaliva, blizu Prevlake.
28. Poluostrvo Prevlaka sa ostacima crkve sv. Arhangela
Mihaila.
29. Poluostrvo Lutica zatvara sa zapada Bokokotorski zaliv.
30. Ime patrijarha nije navedeno, a u sljedeoj ispravi se patrijarh srpski naziva Danilo. Meutim, postojala su dva srpska patrijarha toga imena u XIV vijeku ali je jedan, Danilo II, bio na tronu
od 1323-1337. godine a drugi, Danilo III, od 1390-1396. godine.
31. Venecijanska transkripcija titule akon.
52. 1351. godine, u Pritini
Stefan Duan, car Srba i Grka, potvruje Kotoranima privilegije ranijih vladara
Ova povelja kao da predstavlja slovenski prepis prethodne isprave, a bez obzira da li je original ili kasniji falsifikat, vrijedno je da
545
Jovan J. Martinovi
se donese radi lokaliteta koji su ovdje dati u slovenskoj verziji.

Smiiklas, XII, str. 63, dok.br. 46;
Farlati, Illyr. Sacr., VI, 449-450;
Mikloi, Mon. Serb., p. 149-152;
Raki, Rad, I, 142-145.
, ,
, , ,
, , , ,
,
,
, , , ,

, ,
, , ,

: , , ...
, ,

,
, ,
, , .
,
, ,
, , 546

() , ,
. ,
, ,

,

,
,

,
/(1)
/(2) /(3)
/(4) /(5),
/(6) ,

/(7),
, ,

e ,
, .

, ,
547
Jovan J. Martinovi
,
,

. /(8), /(9),
/(10) /(11)
.
, :
. . ., , ;

, ..... ,

,

/(12) /(13)
/(14), , c
/(15), ,

/(15), /(16),
/(17), /(18), /(19), ,
,
,
;
/(20), /(21),
/(22) , ,
,
/(23), , /(24)

,
548

. ,

,
.

() /(25)
/(26) /(27)
/(28),
/(29) ,
1351.

Prevod:
Slava Ocu i Sinu i Svetome duhu, slava ti, Gospode Boe moj,
istino, istiniti spokoju svih vjernih, ufanje, Gospode, moga duha
spasenje, mene raba Bojega stvorio si na lik i priliku svoga
boanstva i darovao milou i narodu po volji postavio, ukrasio
me zemljom i zemaljskom ljepotom, gradove mnoge na uvanje
nam predao i pastira nad svima postavio; grean sam bio no grijehu snagu i vlast nada mnom ne dade, i ako ne slavnog i priprostog no inae mene na vie postavi, slava ti, Hriste, spase
549
Jovan J. Martinovi
svijeta i Boe svedritelju, Gospode, svaku blagodet i razum i

pravedni sud boanstveno pripremi: tebi Hriste, slavu i sve ...
provedoh svaki dan mojega ivota u miru, dopustih srcem,
voljom, rijeju i djelom ako Bogu i Ocu caru svedritelju i Sinu
milosra ukras naeg nedostojanstva, i duhu svetom i voljenom,
preiste i neporone djeve Marije, kerke pravednije od Davida
cara, od koga je nauena da bude bog i prorok, govorei kao
kerki, i prikloni uho tvoje, care, zavoli krasotu tvoju.
Tako i ja, u Hristu bogu vjerni Stefan, milou bojom car
Srba i Grka, samodrac svih srpskih i primorskih zemalja, unuk
svetoga i stranoga kralja Uroa, praunuk gospodina prepodobnog oca Stefana Nemanje, novoga mirotoca, vladike vinjeg
samodravlja svih srpskih i primorskih zemalja i carstva mi,
blagosrdnou umolivi ovim tedrostima za spas zdanja svoje
dareljive desnice, i blagovoljnog molioca za nas mnoge koji
pristupamo velianstvu, da ne budu smrt grenika ve obraenje
ivota. Ja sam njega slijedio u svom privremenom ivotu i
dogovorih se sa gospodinom i ocem carstva mi, preosvetenim
arhiepiskopom kir Danilom, sa episkopima i igumanima i sa
vlastelom i itavim saborom srpskim, i milou Hrista boga mojega obeae mi i zaklee se svi, gore reeni arhiepiskop sa itavim saborom crkve i itav sabor carstva mi, da svako darivanje
roditelja i praroditelja a takoe i nae darivanje i potvrdu potvrdie, a ovo potvrivanje proslavljeno bijae, a uvi takvo proslavljanje dooe naem carstvu u Pritinu vlastela i graani naeg vjernog i stolnog i ljubljenog i slavnog grada Kotora, naime
Miho Bui i Grube Bisteti i un Baziljevi i Grgur Gimanovi i Baze Bigovi, i donesoe svoje hrisovulje i zapise ranije
gospode, roditelja i praroditelja naih, a jo i hrisovulju i zapis
gospodina i djeda naega, svetog kralja Uroa i gospoe svete
kraljice Jelene, kako je dao sveti kralj i gospoa sveta kraljica
550
Kotoru upu Grbalj, gornji i donji, sa svim meama i zaseocima

i pravima svojim u batinu i u plemstvo do vijeka i vijeku amin,
a to je bilo kotorsko ranije, da bude i poslije dovijeka. I to mi
vidjevi i itav gore pisani sabor, Kotoru i svoj optini kotorskoj
blagoslovismo i potvrdismo gore reenu upu Grbalj, donji i
gornji, Kotoru i njegovom nasljeu do vijeka i u vijeku amin, i
da su slobodni sa tom upom svaku svoju elju ostvariti kao
svojom plemenitom batinom kako su voljni, a koliko vie reena upa Grbalj toliko i vinogradi i vlataci i zemlje i livade sa
svim pravima svojim: Mirac, Lozica, Dobrota do Ljute i manastir svetoga ora sa svom svojom metohijom.
Hriste slavni, nauio si nas svakom nauku blagovjernom
govorei: ko ostavi oevu bilo koju stvar mene radi r. a. b. (?)
neka primi kaznu vjenu, izraditi je; takoe vlastela kotorska
sve za nau ast i vjeru ostavie, a ... potom se spomenusmo
kakvu vjeru i potenu slubu prikazae naim roditeljima i praroditeljima i naem carstvu, i vidjesmo zapise vie reenih
zapisa, zapis i hrisovulju gospodina kralja Rados(l)ava i
gospodina Vladis(l)ava i Uroa, a vidjevi kako po hrisovulji
gospodina kralja ura, gospodina srpskog i primorskog,
kotorskoj optini blagoslovi i potvrdi crkvu Arhanelovu u
malom moru prema otoku, Luticu, Pasiglav, Krtole, Bijeljsko
polje, kako je upisano u hrisovulji gospodina kralja Radoslava
i brae njegove, gospodina Vladislava i Uroa, ja gospodin
Stefan, car Srba i Grka, potvrdih vlasteli i svoj optini kotorskoj svo gornje pisanje; a sada naknadno im dadoh vie reenoga njihovog grada Ledinac, donji i gornji, i Zalaze sa svim
pravima svojima da je gore reene vlastele i njihove cijele
optine do vijeka i vijeku amin, da niko poslije nas, car ni
gospodar ne ospori niti obori davanje i potvrdu ovoga zapisa i
drugih gore reenih zapisa. Ko bi osporio ili oborio takav
551
Jovan J. Martinovi
sastav, da je proklet od moga Hrista vladike i od preiste majke

njegove i od cijele aneoske sile i od dvanaest vrhovnih apostola i od cijelog nebeskog sabora i od gospodina arhiepiskopa
i od mene grenoga Stefana cara i od svih roditelja naih, a duh
takvog prestupnika da je drug svih lukavih anela.
Ovu hrisovulju ja, Vukain, napisah i dadoh gore reenoj vlasteli po rijei i zapovijedi gospodina cara Stefana i po rijei i
potvrdi gospodina patrijarha kir Danila i cijelog sabora njegovog, i vlastele i carskoga sabora: Grgura kesara Branka i
Radovana Radisalia i Altomana i brata mu Vojislava i kneza
Vlatka Obrada, elnika i vojvode Marka i mnoge druge vlastele
male ili velike, i za vee vjerovanje peatismo zlatnim peatom
po zakonu i obiaju ovu hrisovulju.
Ljeta 1351.
Stefan milou Bojom car Srba i Grka
Smiiklas napominje da Mikloi mee ispod listine bijeku:
Ex apografo facto his ultimis annis Cathari. Nos paucissima
mutavimus. Dakle nije imao originala, zato se je odvaio togod
i mijenjati, pa nastavlja da je Raki listinu donio po Farlatiu,
Illyr. Sacr., VI, 449-450, po prevodu Flaminija Cornera, a da
je Raki listinu doslovno prepisao. Nadalje, Smiiklas pretpostavlja da je ova listina izdata u Nerodimlju, a ne u Pritini, te
dodaje da je Raki objavio jo jednu Duanovu listinu slinog
sadraja na italijanskom jeztiku i to iz 1355. godine, i zakljuuje da su sve ove listine notari preraivali te da odstupaju od originala, a nemaju ni vjerodostojnost prepisa iz originala.
Biljeke:
1. Ve pomenuti Miho Petrov Bua.
2. Ve pomenuti Grube Tripunov Biste
552
3. Novi lan poslanstva Junije Markov Bazilio (Drago)

4. Novi lan poslanstva Grgur Ivanov Gimani
5. Novi lan poslanstva Baze Petrov Biga(Bize)
6. Isprave se nazivaju i hrisovulje
7. Kotor je dobio upu Grbalj od kralja Stefana Deanskog,
a ne od kralja Uroa i njegove ene kraljice Jelene
8. Selo Mirac lei visoko na obroncima Lovena, iznad sela
Gornjeg Grblja.
10. Podruje Dobrote prostiralo se od Kotora do rijeke Ljute.
11. Manastir Svetog ora na otoiu pred Perastom.
12. Srpski kralj Radoslav(1227-1233)
13. Srpski kralj Vladislav (1234-1243)
14. Srpski kralj Uro I (1243-1276)
15. Moda se radi o vladaru Duklje, kralju oru iz poetaka
XII vijeka od koga postoji nekoliko povelja, takozvani
Lokrumski falsifikati.
16. Poloustvo Lutica odvaja sa june strane Bokokotorski
zaliv od Jadranskog mora.
17. Naputeno selo Pasiglav nalazi se na zapadnim padinama
poluostrva Vrmac.
18. Podruje Krtola lei izmeu Lutice i Donjeg Grblja.
19. Postoji pretpostavka da se radi o tzv. Bijeljskom polju,
gdje se nalazila crkva Svetog Petra de Campo.
20. Naselje Baoii nastavlja se od Bijele prema HercegNovom.
21. Naselje Bijela protee se od Baoica do tjesnaca Verige.
22. Selo Bijeljske Kruevice lei na padinama Orjena iznad
Bijele.
23. Jo u najstarijim notarskim knjigama Kotora (1326-1337)
pominju se posjedi njegovih graana na zaravni Njegukog
polja, gornjeg i donjeg, koje je tada nosilo ime Ledinac, a kasnije dobilo ime Njegui po sada iezlom potoku Njego.
553
24. Selo Zalazi (Velji i Mali) nalazi se visoko na hrbatu planine Njego, to sa istone strane uokviruje Kotorski zaliv.
25. Bila bi zanimljiva pretpostvaka da se radi o Grguru Brankoviu, bratu Vuka Brankovia, mada on nije nosio titulu esara.
26. Moda bi prezime trebalo ispraviti u Radisali
27. upan Altoman, sin Vojinov, pominje se na Duanovom
dvoru od 1335-1352. godine.
28. Neidentifikovani lik.
29. Neidentifikovani lik.
(kraj)
554

Jovica Martinović - Kotorske Listine

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Jovica Martinović - Kotorske Listine

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

KOTORSKE LISTINE (1)

MATICA, zima 2010.

Meutim, sve te isprave i spisi sa pomenom grada Kotora

MATICA, zima 2010.

MATICA, zima 2010.

MATICA, zima 2010.

Qui om(ne)s unanimiter testif(icamus) /......?/. Q(uonia)m nulla

ra i brda iznad Lepetana.

MATICA, zima 2010.

MATICA, zima 2010.

2. 1166, 19. juna:

MATICA, zima 2010.

Anno i(n)car(nationis) d(omi)ni n(ost)ri IHU XPI mil(lesimo)

MATICA, zima 2010.

Godine od utjelovljenja Gospoda naeg Isusa Hrista 1166,

10 Papa Aleksandar III (1159 1185. godine).

MATICA, zima 2010.

nepoznate lokacije, zatim Petar, opat samostana Sv. Sergija i

MATICA, zima 2010.

KOTORSKE LISTINE (2)

MATICA, proljee 2011.

Viti), te kao takvo prihvaeno1.

2 Farlati, l.c.: Malonto (Molunat).

MATICA, proljee 2011.

Kotorske listine (2)

mo uiniti, i ako od Molunta do Trata vidimo brod koji u Kotor

4. 1181, 20. septembra, u Dubrovniku:

MATICA, proljee 2011.

Fancello et Buticio de Poto ad pacem firmam in eternam

MATICA, proljee 2011.

Kotorske listine (2)

5. 1186. godine, mjeseca januara, u Kotoru:

MATICA, proljee 2011.

upan. Ispravu je Smiiklas donio prema starom ritualu crkve

5 Michalatoa, vizantijski novac XII vijeka, vrijednosti jednog srebrnog

MATICA, proljee 2011.

Kotorske listine (2)

6. 1195. godine, mjeseca novembra, u Palermu:

MATICA, proljee 2011.

dni dio sa intitulacijom, te onaj pasus koji se odnosi direktno na

MATICA, proljee 2011.

Kotorske listine (2)

MATICA, proljee 2011.

No svejedno, ova listina je nesumnjiv dokaz da je u XII vijeku

MATICA, proljee 2011.

Kotorske listine (2)

Pag(anus), Pascalis Drag(us), Marin(us) Euaicius, Nicolaus

MATICA, proljee 2011.

8. 1199, mjeseca jula, u Kotoru:

MATICA, proljee 2011.

Kotorske listine (2)

dio jezgra budueg kodifikovanog gradskog Statuta, dok se knez

9. 1200. godine, 3. januara, u Kotoru:

MATICA, proljee 2011.

MATICA, proljee 2011.

Kotorske listine (2)

Petrolin Grgurov Petrolin Grgurov

.................... Jakob Lerce

........................... Maurus upan

.................... upan Maurus

........................... Miha Paganus

.................... Miha Paganus

........................... Paskal Drago

.................... Paskal Drago