putnik.

Navodim sadraj upozorenja u WC-ima putnikih vagona:

Zabranjena upotreba za vreme bavljenja
voza u stanici. N a tiskanici za rezervaciju pie: sjedite br.... (prije: sedit e lir ... ) . U
oba primjera postoje razlike u zna e nju pojedine rijei i~meu hrvatskoga i srpskog je.
zika. Upozor enje na hrvatskom e pravilno glasi Zabranj ena upotreba u stanici za vrij em e
stajanja vlaka ili Zabranj en a upotreba u
stanici dok vlak stoji . Im enica sjedalo mora
stajati na t iskanici za rezervaciju sj e d e ih
mjesta. U Hrvata glag. baviti se zna i zanimati se ime ili kime, u Srba znai mirovati, stajati. Ve se i na prvi mah osjea da
je razlika golema. Ovako - je ispalo za Hrvate
da se vlak zanima ime ili kime, to je za na
jezini osjeaj prava besmislica. Stvarno gledano, doti-no upozorenje Hrvatu ne kazuje
nita, moda pae vie ono to je uza nj
na francuskome ili njemakom jeziku, ako,
naravno, pozna koji od tih jezika. Oni ga
barem ne zbunjuju. Sjedite je u ZTP-u Zagreb samo jekaviziran oblik sedite, kakav
donedavna bijae na istim tiskanicama, pa su
mjerodavni na eljeznici. valjda zakljuili da
su stvar uspjeno rijeili kad su bukvalno
ekavski oblik presedlali u jekavski. Ali nisu!
U hrvatskom je jeziku sjedite mj esto (zgrada, selo, varo, grad) gdje se nalazi kakva
ustanova, jedinica vlasti, uprava politi ke
organizacije, narodna skuptina, vlada i sli
no. Na primjer: Zagreb je sjedite Z e ljezni
ko-transportnog poduzea; U New Yorku je
sjedite Ujedinjenih naroda; Grad Nin bijae
sjedite hrvatskog biskupa; Stolac je sjedite
Opinske skuptine; Sjedite Uprave boksitnih poduzea bit e u gradu N. Ono' je mjesto na kojemu sjedi ovjek - sjedalo. Obino
je to dio klupe, stolice, fotelje i sl. Pravilna
je reenica: Veoma su udobna i meka sjedala u sjeditu Plivakog kluba Slobode.

na eljeznicu. Budui da je eljeznica meu

prvima poela proilavati pravo na rezervirana sjedala u vagonima pod nazivom sedite,
to je ovakav oblik ubrzo proiren po itavoj
Jugoslaviji. Domalo se za eljeznicom povela
i autobusna poduzea pa su ona u Hrvatskoj
najee jekavizirala sedite u sjedite. Dakle, voda tee s viega na nie, a kada mutna
izvire, mutna i t e e. Ne znam je li se ikada
itko od ljudi u vrhu ZTP-a Zagreb i onih

u autobusnim poduzeima zapitao: vrije(ta li

ovime jezini osjeaj veine naroda koja zakupljuje to mjesto. U Zeljezniko-transport
nom poduzeu izgleda da ne haju puno zbog
ovih i ovakvih jezi.nih nepravilnosti u svojoj ustanovi. U protivnome ne bi nikada ni
prihvati!! navedene i sline rijei kojih je
znaenje neobino

u naoj sredini. J o prije

negoli su u nas i uvedene rezervacije na
eljeznici i u autobusima o ovome je pisao
dr Mate Hraste, i to ba u Jeziku (O znaenju

upotrebi imenica na -ite , J e zik

l/1957-58.). Ako ga onda ne htj_ee posluati, drim da je sada vrijeme ispraviti pogreku; nema smisla dalje ustrajati u tvrdoglavu nemaru prema sv"ome je:r.iku.
Na koncu napominjem da sam ljetos Vjesnikovoj Tribini

italaca

poslao

lanak sli

na sadraja, ali nije objavljen. Donekle zauuje jer je upravo Vjesnik dao prostora
nekolikim lan~ima o ovome pitanju i ve
due jedanput na tjedan donosi
zine

lanak

iz je-

problematike.

Mate

Simundi

PONOVO POVODOM NEKIH

NEISTORIJSKIH TUMACENJA NARODNOG
JEZIKA U CRNOGORSKOJ KNJIZEVNOSTI
PREDNJEGOEVSKOG DOBA

Svakako nije isto biti u sjedalu i nalaziti se

u sjeditu koga ili ega. Bilo bi posve n eobino uti reenicu: Daj mi sjedite da sjed
nem , kada se misli na stolicu i sl.

Povodom najnovijeg Mladenovieva lanka

(Jezik, XVII, 150-158), u kojemu se nastav!ja spor o narodnome jeziku u crnogorskoj

Na veliku nev.olju kriva upotreba rijei

sjedite u Hrvatskoj ne osta ograniena samo .

kqjievnosti prednjegoevskog doba, napisao

sam opirnu raspravu. Kako mi je Uredni-

61

tvo Jezika ograniilo prostor,* to u ras ovakav put razvoja crnogorskog narodnog,
odnosno knjievnog jezika >> Vukovu reformu
pravu objaviti na drugome mjestu. S obziuvoenja narodnog jezika u knjievnost re
rom da se u njoj potanko i argumentovano
vidira i svodi na pravu mjeru (up. Jezik,
raspravlja o svim spornim pitanjima, ovdje
XVI, 19).
u, da bi itaoci mogli slijediti ovu inae
komplikovanu polemiku, ponoviti svoje osnov.
Da je crnogorski narodni jezik bio u knji
ne postavke, naznaiti upravo ta ja tvrdim,
evnoj upotrebi do XII stoljea (npr. u djelia ta Mladenovi priznaje, kao i to koji su
ma Vladimir i Kosara i Ljetopisu Popa Duk
osnovni nedostaci njegova posljednjega lan
ljanina), zakljuio sam metodom istorijske
ka. Kako je Mladenovi u tome lanku izjavio
analize i posrednog zakljuivanja. Za period
da se o ovim pitanjima u Jeziku za rije javio
od XII do XIV vijeka tvrdio sam da se crposljednji put, to je i za mene, u ovome a
nogorski narodni jezik kao knjievni, zbog
sopisu, polemika zavrena. I ja Urednitvu
djelovanja osvajake .ortodoksne propagande,
Jezika zahvaljujem na ustupljenovm prostoupotrebljavao u jeziku makedonskih Slavena
ru.
zetske redakcije, odnosno u spomenicima CrU radovima (Jezik, XVI, 19-22, 41-52 i
nogorske pravoslavne crkve, s tim to su ti
Jezik, XVII, 48--60) tvrdio sam da je jo od
spomenici istovremeno i izvornici za jezik
najstarijih vremena pa sve do XIX stoljea
makedonskih Slavena. lako Mladenovi nee
crnogorski narodni jezik bio u neprekidnoj
da mi da za pravo, iz njegova posljednjeg
knjievnoj upotrebi, da se crnogorski knjiev
lanka proizilazi da je crnogorski narodni
ni jezik formirao tokom niza vijekova tako
jezik od XII do XIV stoljea bio n knji
da je on mnogo prije XIX vijeka bio veoma
evnoj upotrebi jer stidljivo priznaje da su
razvijen, da je jedinstven i ujednaen, te da
crnogorski spomenici iz tog vremena pisani
se upotrebljava zvanino i nezvanino u svim
jezikom koji sadri samo neke elemente na
oblastima duhovnoga ivota crnogorskog na
rodnoga jezika (up. Jezik, XVII, 153). A
roda. Uz to, tvrdio sam da je zbog posebnih
kad Mladenovi kae da spomenika na nadrutveno-politikih uslova stanje u jeziku
rodnom jeziku s podruja dananje Crne GoCrnogoraca u vrijeme poetaka Vukove re
re imamo tek od XIV veka , kao i to da su
forme bilo dijametralno razliito od stanja
nae stare povelje do XVI veka, u prvom re
u jeziku Srba, da je poetkom XIX stoljea
du one koje su bile upuene Dubrovniku, pi
crnogorski knjievni jezik bio jedini knjiev
sane u najveoj meri narodnim jezikom, ... ,
ni jezik Crnogoraca, da se on ve tada po
one povelje koje potiu s terena Crne Gore
tvruje vrhunskim umjetnikim djelima, te da
(up. Jezik, XVI, 153), oito je da on pri
zbog svega toga kod Crnogoraca nije posto
znaje da je narodni je.zik bio u knjievnoj
jala nikakva potreba za uvoenjem narod
upotrebi kod Crnogoraca i od XIV do XVI
nog jezika u knjievnost. Zakljuio sam da
vijeka. Priznaje da i period od XVI do XIX
stoljea nije sporan: Sto se tie raznih teks
* Prvim je svojim lankom V. Nikevi
tova koje navodi Nikevi na str. 53-54, a
-upozorio na novo gledite u promatranju po
koji potiu od XVI veka naovamo, kao i po
vijesti knjievnoga jezika Hrvata, Srba i Crjedinih zbirki crnogorskih dokumenata od
nogoraca i o njemu e morati voditi rauna
XVI-XIX stoJea, treba istai da narodni ka
budui istraivai povijesti jezika naih na
rakter jezika kojima su ti podaci pisani nije
roda. Zato smo lanak i objavili. Spor se za
sporan, da je narodni jezik u njima zastu
pleo oko pojedinih formulacija i termiq~, oko
pljen
u najveoj meri ... (up. Jezik, XVII,
isto povijesnoga, nacionalnog i politikog a
spekta te problematike, a to prelazi i veoma
155). Mladenovi priznaje i da je stanje u
iroko shvaene okvire naega asopisa i sto
jeziku Crnogoraca u vrijeme poetaka Vuko
ga snio V. Nikeviu ograniili opseg odgo
ve reforme bilo djelimino razliito od stanja
vora. Time je na stranicama Jezika ova po
u jeziku Srba (up. Jezik, XVI, 156 i Jezik,
!ernika zavrena.
XVII, 158). Dakle, i po Mladenoviu je cr
Urednitvo

62

nogorski narodni je:ik od XII do XIX sto

bio u neprekidnoj knji:emoj upotrebi.
Sto se tie ::'tlladenovieva posljednjeg
lanka, t..-ari
toje ovako: Mladenovi se,
krp ei nenaunu koncepciju zapleo u lavirintu op f\e nih kontradikcija.
aime, prvo
kae kako ::\ik ev i tvrdi da je 'jezik ma
kedon kih
)avena zetske redakcije bio u
knjiemoj upotrebi od XII do XIV stoljea'... uopte ne pominjui spomenike na
koje misli, i, drugo: 'jasno je da je narodni
jezik u tome periodu (XII-XIV v.) bio u
neprekidnoj knjievnoj upotrebi' - citira
Mladenovi moje rijei, pa nastavlja da ja
tako tvrdim >
>ne dajui opet nikakve dokaze
ovoj svojoj tvrdnji . Poto nije u mogunosti
da se pozove eventualno na neki spomenik,
ime hi dokumentovao ovo svoje miljenje,
Nikevi prihegava jednog neopravdanom
postupku ... (up. Jezik, XVII, 151). Meu
tim, u nastojanju da pokae kako crnogorski
narodni jezik nije bio u knjievnoj upotrebi
od XII do XIV vijeka, Mladenovi na 153.
str::ni istoga Jezika sam pobija svoju tvrdnju
o nepostojanju nikakvih spomenika za jezik
makedonskih Slavena zetske redakcije pa sam
nabraja spomenike koje sam ja naveo u prilog svoje tvrdnje: Za spomenike i tekstove iz XII i XIII veka: Miroslavljevo jevanelje, zapis Gligorija Dijaka u ovom ]evanelju, Natpis na zadubini zetskog episkopa
Neofita, Pogovor Nomokanonu Teofila iz Budimija Nikevi kae da su pisani jezik om
'makedonskih Slavena zetske redakcije' ...
Navedeni spomenici su po Mladenoviu pisani tzv. staroslavenskih jezikom zetsko-humske
redakcije, odnosno >> jezikom koji sadri samo neke elemente narodnoga jezika, ime
sam pokazuje da je crnogorski narodni jezik
bio u knjievnoj upotrebi od XII do XIV
stoljea. Da Mladenoviu nije stalo do istin e,
da postupa u nauci kako mu kad to ustreba ,
najbolje pokazuje ovaj primjer. Naime, izriui ocjenu jezika Povelje Dubrovanima Bale Il Balia, one iz god. 1385, Mlad e novi u
ocjenu ukljuuje i jezik njezine preambule.
Meutim, kad je u pitanju jezik srpskih pisaca, izostavljaju se itave poetne stranice,
uvodi, posvete; izostavljaju se prilikom ocje-

ljea

ne njihova jezika ne samo preambule, nego .i

mnogo vie od samih preambula, o emu jasno govori Mladenoviev lanak Odnos izmeu domaih

i ruskoslovenskih elemenata
u knjievnoj jeziku kod Srba pre njegove
vukovske standardizacije (Zbornik za filologiju i lingvistiku, Matica srpska,XII, Novi
Sad, 1969, 44) .Miadenoviev netaan, tendenciozan stav prema crnogorskom jeziku najbolje se ogleda u njegovim rijeima: Znai,
ruskoslovenski jezik, kao crkveni jezik, bio
je u upotrebi i u Srbiji i u Crnoj Gori ne
samo u verskim obredima ve i u delima duhovnog karaktera << (up. Jezik, XVII, 157) ,
Mladenovi se ne kloni da crnogorski knjievni jezik druge polovine XVIII i poetka
XIX vijeka, u kojemu se susree samo poneki slavenizam, proglasi tzv. ruskoslavenskim, a narodnim priznaje stari srpski jezik
predvukovske epohe gdje je sve puno slavenizama. Ovo su samo neke od osnovnih primjedbi na Mladenoviev lanak.
Vojislav

Nikevi

ONOMASTICA JUGOSLAVICA
Glasilo Meuakademijskog odbora
za onomastiku, Ljubljana
Ispunjavajui

dugogodinju potrebu nae

znanosti, onomastiari Jugoslavije uspjeli su pokrenuti asopis Onomastica
jugoslavica, koji je naiao na golemo zanimanje i naih i inozemnih strunjaka. I ne
samo njih. Onomastiki su podaci i njihova
obrada zanimljivi .i za iri krug italaca, bez
obzira o kojoj je grani onomastike rije. U
svakoj e od njih, u antroponimiji, u , toponimiji, u hidronimiji, italac nai informacije koje pridonose opoj kulturi pojedinca,
jer onomastika zadire i u filologiju, i u povijest, i u zemljopis, i u neke druge znanosti. Onomastika otkriva u pojedinim imenima zemljita i voda jezine relikte prastarih
slojeva stanovnitva odreenih podruja, geografske i civilizacijske odnose meu raznim
populacijskim strujama, takva imena mogu
onomastike

63

nogorski narodni je:ik od XII do XIX sto

bio u neprekidnoj knji:emoj upotrebi.
Sto se tie ::'tlladenovieva posljednjeg
lanka, t..-ari
toje ovako: Mladenovi se,
krp ei nenaunu koncepciju zapleo u lavirintu op f\e nih kontradikcija.
aime, prvo
kae kako ::\ik ev i tvrdi da je 'jezik ma
kedon kih
)avena zetske redakcije bio u
knjiemoj upotrebi od XII do XIV stoljea'... uopte ne pominjui spomenike na
koje misli, i, drugo: 'jasno je da je narodni
jezik u tome periodu (XII-XIV v.) bio u
neprekidnoj knjievnoj upotrebi' - citira
Mladenovi moje rijei, pa nastavlja da ja
tako tvrdim >
>ne dajui opet nikakve dokaze
ovoj svojoj tvrdnji . Poto nije u mogunosti
da se pozove eventualno na neki spomenik,
ime hi dokumentovao ovo svoje miljenje,
Nikevi prihegava jednog neopravdanom
postupku ... (up. Jezik, XVII, 151). Meu
tim, u nastojanju da pokae kako crnogorski
narodni jezik nije bio u knjievnoj upotrebi
od XII do XIV vijeka, Mladenovi na 153.
str::ni istoga Jezika sam pobija svoju tvrdnju
o nepostojanju nikakvih spomenika za jezik
makedonskih Slavena zetske redakcije pa sam
nabraja spomenike koje sam ja naveo u prilog svoje tvrdnje: Za spomenike i tekstove iz XII i XIII veka: Miroslavljevo jevanelje, zapis Gligorija Dijaka u ovom ]evanelju, Natpis na zadubini zetskog episkopa
Neofita, Pogovor Nomokanonu Teofila iz Budimija Nikevi kae da su pisani jezik om
'makedonskih Slavena zetske redakcije' ...
Navedeni spomenici su po Mladenoviu pisani tzv. staroslavenskih jezikom zetsko-humske
redakcije, odnosno >> jezikom koji sadri samo neke elemente narodnoga jezika, ime
sam pokazuje da je crnogorski narodni jezik
bio u knjievnoj upotrebi od XII do XIV
stoljea. Da Mladenoviu nije stalo do istin e,
da postupa u nauci kako mu kad to ustreba ,
najbolje pokazuje ovaj primjer. Naime, izriui ocjenu jezika Povelje Dubrovanima Bale Il Balia, one iz god. 1385, Mlad e novi u
ocjenu ukljuuje i jezik njezine preambule.
Meutim, kad je u pitanju jezik srpskih pisaca, izostavljaju se itave poetne stranice,
uvodi, posvete; izostavljaju se prilikom ocje-

ljea

ne njihova jezika ne samo preambule, nego .i

mnogo vie od samih preambula, o emu jasno govori Mladenoviev lanak Odnos izmeu domaih

i ruskoslovenskih elemenata
u knjievnoj jeziku kod Srba pre njegove
vukovske standardizacije (Zbornik za filologiju i lingvistiku, Matica srpska,XII, Novi
Sad, 1969, 44) .Miadenoviev netaan, tendenciozan stav prema crnogorskom jeziku najbolje se ogleda u njegovim rijeima: Znai,
ruskoslovenski jezik, kao crkveni jezik, bio
je u upotrebi i u Srbiji i u Crnoj Gori ne
samo u verskim obredima ve i u delima duhovnog karaktera << (up. Jezik, XVII, 157) ,
Mladenovi se ne kloni da crnogorski knjievni jezik druge polovine XVIII i poetka
XIX vijeka, u kojemu se susree samo poneki slavenizam, proglasi tzv. ruskoslavenskim, a narodnim priznaje stari srpski jezik
predvukovske epohe gdje je sve puno slavenizama. Ovo su samo neke od osnovnih primjedbi na Mladenoviev lanak.
Vojislav

Nikevi

ONOMASTICA JUGOSLAVICA
Glasilo Meuakademijskog odbora
za onomastiku, Ljubljana
Ispunjavajui

dugogodinju potrebu nae

znanosti, onomastiari Jugoslavije uspjeli su pokrenuti asopis Onomastica
jugoslavica, koji je naiao na golemo zanimanje i naih i inozemnih strunjaka. I ne
samo njih. Onomastiki su podaci i njihova
obrada zanimljivi .i za iri krug italaca, bez
obzira o kojoj je grani onomastike rije. U
svakoj e od njih, u antroponimiji, u , toponimiji, u hidronimiji, italac nai informacije koje pridonose opoj kulturi pojedinca,
jer onomastika zadire i u filologiju, i u povijest, i u zemljopis, i u neke druge znanosti. Onomastika otkriva u pojedinim imenima zemljita i voda jezine relikte prastarih
slojeva stanovnitva odreenih podruja, geografske i civilizacijske odnose meu raznim
populacijskim strujama, takva imena mogu
onomastike

63