www.sajt.com.

hr

SOCIOLOGIJA KULTURE
Benjamin Perasovi Urbana plemena
IKAKA KOLA
ikaka kola je vana za poetak svake rasprave o historijatu sociologije subkulture.
aldarovi je vremenski jasno definirao ikaku kolu obraujui Thomasa, Parka, Burgessa,
McKenzieja i Wirtha kao njene glavne predstavnike, oznaujui dvadesete i tridesete godine
kao kljuno razdoblje stvaranja prepoznatljive teorije. Tonnies i Simmel neosporno su utjecali
na autore ikake kole. Burns naglaava ne-pozitivistiki karakter ikakih istraivanja
dvadesetih i tridesetih godina i na osnovi opsene literature dokazuje kako usmjerenost na
empirijsko istraivanje i odbacivanje apstraktnih teorija naglaava razliku koju kvalitativna
usmjerenost podacima i Meadov interakcionizam iskazuju prema uobiajenom,
pozitivistikom znaenju empiricizma i biheviorizma u sociologiji.
Tri dimenzije ikake sociologije tvore njen zatitni znak: teorija humane ekologije i
spacijalno-socijalnih odnosa, teorija socijalne dezorganizacije te metodoloki, kvalitativni
povratak podacima. ikaki autori su pristupili drutvu utvrujui odnose prostornog i
socijalnog, usporeujui drutvene procese sa slinim procesima u biljnom i ivotinjskom
svijetu.
ikaka metodologija nazvana je kvalitativnom, presudnim smatra kvalitativni uvid u
stvarnost, esto oima onih koje se promatra. Takav pristup je nazvan etnografijom ili
urbanom etnologijom. Nels Anderson uveo je u sociologiju Hobo svijet migranta, F.
Trasher je u knjizi The Gang obradio 1313 bandi, a G. Cressy je pratio djevojke u njihovim
privremenim iskoracima u svijet drukijih pravila i zarade. W. F. Whyte je tri i pol godine
proveo u slumu, sudjelujui u ivotu djeaka s ugla ulice. Ne moe se za svaku studiju
ikake kole tvrditi da je zasnovana iskljuivo na sudjelujuem promatranju, ali je to znaaka
veine studija.
aldarovi, Saunders, Ritzer i drugi su omeili razdoblje ikake kole na dvadesete i
tridesete, ali se vremenski raspon proiruje i na etrdesete, ukljuujui Wyteovu studiju
Street Corner Society. Sutherlandova kriminologija ne spada u strou definiciju prve
generacije ikake kole, bitno je jer oznaava prijelaz prema teoriji delikventne subkulture.
Devijacija se ne definira individualno ni patoloki, nego se pomie u sferu socijalnog. Shaw
opisuje delikvenciju kao prirodnu prilagodbu oekivanjima grupe iji je lan dotini akter.
Svakoj individui je veoma vano kako postupaju oni koji su s njom najue povezani, koji
pripadaju istom klubu, sekti, klasi, profesiji.
Analiza delikventnog podruja i ireg, konvecionalnog drutva navela je istraivae na
analizu problema socijalizacije u nioj i srednjoj klasi, pa je iz spoja ikaki zasnovanih
teorija o dezorganizaciji i diferncijalnoj asocijaciji nastala teorija delikventne subkulture.

TEORIJA DELIKVENTNE SUBKULTURE

U irokoj raspravi o fenomenu ganga, delikvenciji i devijaciji, stvoren je pojam delikventne
subkulture. S jedne strane teorija diferencijalnih asocijacija i kulturne transmisije, a s druge
Mertonov doprinos teoriji anomije, kumovali su konceptu subkulture.
Albert Cohen u knjizi Delinquent Boys: The Culture of the Gang, pita kako netko postaje
delikventom, i u odgovoru prihvaa ikake spoznaje o prenoenju znanja i vjerovanja, tako
to ui postati delikventom, ukljuujui se u grupe u kojima je takvo ponaanje ve
uspostavljeno, u kojima se provodi delikventna praksa.
1

www.sajt.com.hr

Za Cohena kultura je znanje, vjerovanja, vrednote, kodovi, ukusi, predrasude koji su postali
tradicionalni u drutvenim grupama. Cohen naglaava da postoji kultura unutar kulture,
subkultura unutar kulture. Sve subkulture imaju neto zajedniko: sve su nastale samo
interakcijom s onima koji u svom uvjerenju i djelovanju ve dijele i utjelovljuju kulturni
obrazac. Delikventna tradicija se odrava dobnim grupama koje generacijski slijede iza ovih
koji odrastaju. Ono to vrijedi za delikvente, vrijedi i za nedelikvente. Jedina je razlika u
izloenosti delikventnom obrascu i delikventnoj tradiciji.
Sadraj delikventne subkulture jest neutilitaristiki, maliciozan i negativistiki.
Neutilitaristiki karakter se vidi u obiaju krae iz zabave, bez primarne motivacije u
koritenju ukradenoga. Malicioznost se prepoznaje u brojnim oblicima vandalizma
(ispisivanje poruka). Kratkoroni hedonizam - Cohen tu priznaje kako je zapravo mali dio
gang aktivnosti delinkventan, kako se veina vremena provodi u kvadri ekajui neke
zabave. Grupna autonomija je bitna karakteristika subkulture, jedini pritisak koji se tolerira
jest neformalni pritisak same grupe. Referentni okvir i referentna grupa su pojmovi koje
Cohen preuzima iz socijalne psihologije. Nain stvaranja referentnog okvira i dinamika
referentne grupe je prava pozadina nastajanja subkulture, uz poloaj aktera u socijalnoj
strukturi. Action is problem solving, to je temeljna premisa. Cohen pie da emo teko
uvjeriti sebe u bilo to ako naa referentna grupa smatra te stvari krivima, glupima,
nepotrebnima (ulanjivanje u stranku, crkvu, glasanje za republikance, npr.). Kljuni uvjet
stvaranja i pojavljivanja nove kulturne forme jest postojanje nekog broja aktera, koji su u
efektnoj meusobnoj interakciji, i koji imaju sline probleme prilagodbe.
Cohen inzistira na grupnim standardima, na promjeni zajednikog referentnog okvira jer to
oznaava nastanak nove subkulture. Cohen dolazi do zakljuka o subkulturi kao o soluciji,
zapravo supkultura predstavlja grupnu soluciju za neki problem.
Cohen navodi devet karakteristinih cjelina, aspekata socijalizacije u srednjoj klasi:
1. Ambicija, visoka oekivanja, orijentacija na dugu stazu i teko dostine ciljeve,
odgaanje nagrade, roditelji se trude utisnuti djetetu elju da bude netko.
2. Etika srednje klase je etika individualne odgovornosti, oslanjanje ponajprije na sebe
same, roditelji treniraju djecu za utrku koju e trati sama. To minimizira obavezu
dijeljenja, ak i sa roacima, posebno ako to interferira s postignuem ciljeva.
3. Norme srednje klase visoko vrednuju njegovanje vjetina i kvalifikacija, atletskih i
akademskih.
4. Svojevrstan asketizam, spremnost i sposobnost za odricanje, za podreivanju iskuenja
neposrednog zadovoljavanja postignuem ciljeva na duge staze.
5. Racionalnost, svjesno planiranje, ekonomiziranje vremena.
6. Ponaanje, ljubaznost, osobnost, maniri; u svijetu srednje klase umjenost u
odreenim konvencijama govora i dranja nosi odreeni presti i smatra se
instrumentalnim za uspjeh. Vano je postojanje mnogih sekundarnih grupa, njeguje se
sposobnost da se upoznaju novi ljudi, steknu poznanstva i prijatelji, upozna neka
utjecajna osoba. Strpljivost, samokontrola, inhibicija spontanosti.
7. Kontrola fizike agresivnosti i nasilja, trae se dobri odnosi, sa to irim krugom.
Prisutan je natjecateljski mentalitet u kojem se pokazuju intelektualne, tehnike i
socijalne vjetine i znanja.
8. Konstruktivno provoenje slobodnog vremena, cijeni se hobby, igra koja ukljuuje
uenje, usvajanje nekog posebnog znanja.
9. Potovanje vlasnitva. To ne znai elju za materijalnim dobrima, niti znai
jednostavno potenje - to znai potivanje prava vlasnika da uini ono to eli s
onim to mu pripada, kao naglasak suprotan zahtjevima drugih koji su u odnosu
primarne grupe s vlasnikom.

www.sajt.com.hr

U srednjoj klasi prisutna je etika individualne odgovornosti, a u radnikoj klasi etika

reciprociteta. S obzirom na razliku odrastanja u nioj i srednjoj klasi, radniko e dijete
biti vie upueno na grupe vrnjaka, na kvadru s ugla ulice i borbu koja se tamo vodi,
doivljavajui jedan tip scene i atmosfere u obiteljskom domu, a drugi tip u koli. Uitelj
je plaen da stvara osobu po kriterijima srednje klase, kojoj i sam najee propada.
Prihvaeni stereotipi, osnaeni strukturalnim imperativima (nainom na koji uitelja
procjenjuju njegovi supervizori) izrazito su nepovoljni za uenika iz nie klase; dobra
djeca su posluna, mirna, ljubazna, ele neto postii, nasuprot onima koje roditelji nisu
opremili takvim vrijednostima, i koja su buna, prljava, nemirna neposluna. Zato se oni
nakon pokusnih upoznavanja s razliitim organizacijama najee vraaju ulici i kafiu,
gdje im se nudi manje sadraja ali ih ljudski odnosi vie zadovoljavaju.
Walter Miller tvrdi da je dominantna komponenta motivacije za delikventna djela upravo
u pokuaju aktera da slijedi oblike ponaanja i postigne standarde vrednota onako kako su
definirani u zajednici nie klase. est osnovnih preokupacija po Milleru:
1. Frka (trouble). Upasti u frku (problem, nevolju) ili se izvui iz nje, to su glavne
preokupacije mukaraca i ena, roditelja i djece u nioj klasi. Za mukarce to esto
ukljuuje tunjavu, seksualne avanture, opijanje, za ene sudjelovanje u seksu uz
hendikepirajue posljedice.
2. vrstina, ilavost (toughness) pokriva vie kvaliteta; fiziku spremnost, snagu,
izdrljivost, atletske vjetine. Mukost, simbolizirana sloenim kompleksom djela i
izbjegavanja; tetoviranje, izostanak sentimentalnosti, nerazmiljanje o umjetnosti i
knjievnosti, konceptualizacija ena kao objekata za osvajanje, vrline u fizikim
izazovima, neustraivost i vjetina u tunjavi.
3. Promuurnost, lukavost (smartness) podrazumijeva kapacitet nekog materijalnog
dobra ili statusa kroz maksimalnu mentalnu sposobnost i minimalno koritenje fizike
snage. Iako je prisutan antiintelektualizam, koritenje mozga na pravi nain visoko se
cijeni.
4. Uzbuenje (excitement). Za mnoge pojedince nie klase ritam ivota fluktuira izmeu
rutinske i repetitivne djelatnosti s jedne, i traenja visoke emocionalne stimulacije s
druge strane. Potraga za uzbuenjem jedna je od najkarakteristinijih dimenzija ivota
nie klase.
5. Sudbina (srea). Koncept sudbine, sree, neke snage koja je izvan tebe, takoer je
jedna od karakteristinih sredinjih preokupacija nie klase. Ako ti ide, ako ima
sree, onda si sretan, ali ako ti je srea okrenula lea, ne treba se ni truditi.
6. Autonomija, u toj sredinjoj preokupaciji postoji velika diskrepancija izmeu onoga
to je overtly valued i onoga to je covertly sought. Osim to se na jednoj razini
uoava zahtjev za samostalnou i odbijanje brige i zatite, Miller tvrdi da na drugoj
razini postoji elja za brigom i kontrolom, programiranjem vremena, pa se mnogi
vraaju institucijama nadzora ili poduzimaju sve da bi ih vratili u zatvor, vojsku,
psihijatrijsku ustanovu slino.
Jednospolna okupljanja vrnjaka u nioj klasi Miller smatra tipinim, i to zbog enski
temeljenog domainstva kakvo prevladava meu donjim slojevima drutva.
Miller detaljno opisuje borbu za status unutar grupe, kao postizanje statusa meu
razliitim grupama. Status je veoma vaan i svako djelovanje primarno je usmjereno
statusu, a ne problemu legalnosti ili ilegalnosti, moralnosti sredstva kojima se postie
status. Teze po kojima su mladi delikventi u sukobu s kulturom svoje zajednice, Milleru su
najprihvatljivije, jer on objanjava delikventno ponaanje kao konformirajue kulturnom
sustavu nie klase kojemu pripadaju zajedno sa svojim roditeljima. Miller se
suprotstavljao pristupima po kojima se kulturni standardi srednje klase smatra jednostavno
oprenom funkcijom normativnog poretka srednje klase, jer kultura nie klase je posebna

www.sajt.com.hr

tradicija stoljeima stara, s vlastitim integritetom, a standardi srednje klase nestabilni su i

pomiu se gore-dolje kroz povijest.
Dok se Millerova korekcija uvaavala u tada narastajuoj literaturi o delikvenciji,
subkulturi i nioj klasi, Cohenova definicija ire je prihvaena, te uz radove Clowarda i
Ohlina tvori prepoznatljivi peat prvog formuliranja subkulture kao kulture kvadre
delikventnih djeaka.
U radu Ilegitimna sredstva, anomija i devijantno ponaanje, Richard A. Cloward pristup
devijantnom ponaanju i delikventnoj subkulturi smatra dijelom ire anomije. Teorija
anomije imala je dvije bitne faze, obiljeene Durkheimom i Mertonom, dok trea faza
obiljeava rad samog Clowarda, te Ohlina i srodnih autora. Durkheim polazi od postojanja
fizikih i moralnih potreba, i dok su prve automatski regulirane ovjekovom organskom
strukturom, za drugi niz takva regulacija socijalnih elja i strasti nije mogua. Robert
Merton je unaprijedio teoriju anomije, zanimajui se posebno za onaj problematini
aspekt raskoraka ciljeva i sredstava, kada postoji iznimno snaan naglasak na odreenim
ciljevima, bez odgovarajueg naglaska na institucionalnu proceduru. Za Clowarda je bitno
uoiti kako se Merton fokusira na ograniavanje kulturne strukture drutvenom
strukturom. Uoeni diferencijali u dostupnosti legitimnih sredstava uspjeha uvod su u
Clowardovu treu fazu teorije anomije, u kojoj se analiziraju razliiti pristupi
ilegitimnim sredstvima.
Sredstva (putevi) stizanja do cilja podrazumijevaju a) strukture uenja i b) strukture ansi.
Distinkcija izmeu struktura uenja i struktura ansi preuzeta je od Sutherlanda. Cloward
eli nastaviti raspravu na mjestu na kojem je Sutherland stao, pitajui se: 1. postoje li
drutveno strukturirane razlike u pristupu ilegitimnim strukturama uenja i 2. postoje li
diferencijali koji ograniavaju realizaciju ilegitimnih uloga. To je i glavna znaajka
Clowardova pristupa, jer ako takvi diferencijali postoje, onda treba istraiti posljedice koje
takvi diferencijali ostavljaju na ponaanju ljudi u razliitim dijelovima drutvene
strukture.
Cloward i Ohlin smatraju da sve delikventne subkulture nastaju zbog ogranienog pristupa
legitimnim sredstvima postizanja cilja, ali do varijacija dolazi zbog nejednakog pristupa
ilegitimnim sredstvima.
David Downes, najzasluniji za daljnji razvoj subkulturne teorije, prigovara Cohenu to
nije subkulturu podijelio na: a) onu koja se formira izvan konteksta dominantne kulture i
na b) one subkulture koje nastaju unutar konteksta dominantne kulture i dijele se na dvije
kategorije; 1) one koje nastaju u pozitivnom odgovoru na zahtjeve socijalnih i kulturnih
struktura i na 2) one koje nastaju u negativnom odgovoru na zahtjeve socijalnih i kulturnih
struktura.
Milton Yinger je predloio da se o nizu supkultura govori kao o kulturama unutar kulture.
Za konfliktne situacije Yinger se sluio pojmom kontrakulture. Po Yingeru, u analizi
subkulture nije presudno opisati njen odnos sa irom kulturom, dok u pristupu
kontrakulturi to jest kljuno, zbog razumijevanja kontrakulturnih normi. Ono to Yinger
naziva kontrakulturom, Cohen naziva delikventnom subkulturom, a Miller opet odbacuje
pojam delikventne subkulture zalaui se promatranje problema u kulturi nie klase.
Ipak, pojam subkulture je najprihvaeniji u sociologiji devijacije i kriminalogiji, a
koncepti Cohena, Shorta, Clowarda i Ohlina su postali nacrtom brojnih istraivanja.
Lewis Yablonsky je suprotstavio svoje nalaze slikama o vrsto i hijerarhijski
strukturiranim grupama; njegov je nasilniki gang gotovo grupa u kojoj nema vrstog
odreenja uloga, prisutna je nestalnost, fluktuacija lanstva, minimalni konsenzus normi,
poremeeno vodstvo, ograniene definicije oekivanja lanstva, ograniena kohezija.
David Matza je prigovorio teorijama delikventne subkulture da zanemaruju individualnu
slobodnu volju, zbog toga to obino naglaavaju determiniranost kulturom ili strukturom.

www.sajt.com.hr

Matza je negirao postojanje posebnih (kriminalnih) vrednota kod delikvenata. Delikventi

esto ive pod utjecajem oba svijeta, konformizma i nonkonformizma, ali nisu potpuno
odreeni ni jednim od njih. Tehnike neutralizacije su verbalne i racionalizirajue
strategije koje su delikventi izabrali da bi pomirili ta dva svijeta, odnosno da bi mogli
balansirati dalje. Tehnike neutralizacije kojima se delikventi brane od socijalne kontrole
opisali su Matza i Sykes u pet toaka:
1. negiranje odgovornosti
2. negiranje ozljede ili stvarne tete
3. negiranje rtve
4. optuivanje optuitelja
5. poziv na viu lojalnost
Subkultura nastaje u urbanoj sredini, a neformalne grupe mladih s ugla ulice, uz esto
bitno razlikovanje normi i vrijednosti kvadre od onih ireg i kovencionalnog drutva,
postaju paradigmatski primjer i sadraj novonastaloga pojma. Subkultura istovremeno
oznaava i sustav vrijednosti i konkretnog aktera koji te vrijednosti, norme tu subkulturu
ivi.
Za Cohena i druge autore teze o delikventnoj subkulturi rije je o obrascima ponaanja
koji su postali tradicionalni, koji su se ustalili u susjedstvima veih amerikih gradova.
David Downes je pisao kako se subkultura u jednom razdoblju koristila kao ad hoc
koncept svaki put kad je trebalo naglasiti normativne aspekte bilo kojeg ponaanja koje
odstupa od opeg standarda. Zbog toga sociologiju subkulture mladih ne treba striktno
svoditi na one radove koji koriste sam pojam subkulture, nego prepoznavati urbane,
adolescentske i donekle zasebne svjetove, okvire subkulturnog sadraja kao naina stila
ivota i izborenog identiteta.

INTERAKCIONIZAM, TEORIJA ETIKETIRANJA I SKEPTIKA

REVOLUCIJA U SOCIOLOGIJI DEVIJACIJE
Interakcionizam u sociologiji i socijalnoj psihologiji se vee uz temelje koje je postavio
George Herbert Mead, iako je pojam simboliki interakcionizam skovao njegov uenik
Herbert Blumer.
Filozofija pragmatizma, kao i radikalni biheviorizam, utjee na Meadovu teoriju i na
kasnije interpretacije, pri emu je za utjecaj pragmatizma vano izdvojiti: 1. usredotoenje
na interakciju aktera i svijeta, 2. razumijevanja i aktera i svijeta kao dinamikih procesa a
ne statikih struktura i 3. pripisivanje velikog znaenja sposobnostima aktera da
interpretiraju socijalni svijet. U svom kljunom djelu (Mind, Self and Society) Mead se
odmie od animalne psihologije kao temelja radikalnog biheviorizma, zasnivajui na
ljudskoj sposobnosti razmiljanja niz razlikovanja koja se tiu svijesti, osobe i drutva. U
Meadovu radu se nalaze temelji (poput pojma uloge i mogunosti igranja uloge) mnogih
kasnijih interakcionistikih pristupa koje su razvili Blumer, Goffman i drugi.
Herbert Blumer je zasnovao simboliki interakcionizam na Meadovu naslijeu, ali je
kritiku redukcionizma proirio na sve psihologijske i sociologijske teorije.
Ritzer je postavio sedam osnovnih principa simbolikog interakcionizma:
1. Ljudska bia raspolau sposobnou razmiljanja
2. Sposobnost razmiljanja oblikovana je procesom socijalne interakcije
3. U socijalnoj interakciji ljudi ue o znaenjima i simbolima koji im omoguavaju
koritenje specifine ljudske sposobnosti razmiljanja
4. Znaenja i simboli omoguuju ljudima ostvarivanje akcije i interakcije
5. Ljudi mogu izmijeniti i modificirati znaenja i simbole koje koriste u akciji i
interakciji, na osnovi svoje interpretacije situacije
5

www.sajt.com.hr

6. Ljudi mogu izvesti te modifikacije i promjene zbog mogunosti interakcije samih sa

sobom i sa drugima, to im omoguuje ispitivanje potencijalnih tokova akcije,
procjenjivanje prednosti i manjkavosti, te odabir najpovoljnije akcije
7. Prepletanje meuovisnih obrazaca akcije i interakcije stvara grupe i drutvo
Bez obzira na koritenje pojma subkulture, interakcionisti su istraivali sline fenomene,
koji se od razdoblja prve generacije ikake kole nalaze u knjigama pod razliitim
imenima. Upravo je interakcionistiki pristup devijaciji radikalno izmijenio perspektivu
sociologije devijacije, stvorivi svojevrsnu skeptiku revoluciju. U podruju devijacije
interakcionisti vide prvenstveno socijalni proces u koje akteri definiraju i redefiniraju
situacije i u kojem na konaan rezultat devijantnosti snano utjeu institucije socijalne
kontrole.
Frank Tannenbaum je jo 1938. opisao tagging proces, blizak onome to danas
nazivamo etiketiranjem, Edwin Lemert je postavio temelje interakcionistikog pristupa
devijaciji.
to se dogodilo u drutvu, to je utjecalo na tako razliitu recepciju interakcionistikog
pristupa devijaciji u pedesetim i ezdesetim godinama? Promjene u politikom ivotu.
Sociolozi su ubrzo uvidjeli da njihova djeca, studenti, prijatelji, roaci a ponekad i oni
sami, bivaju uhapeni, pretueni, napadnuti suzavcem, pijunirani, stigmatizirani,
zastraivani poput obinih devijanata. Niz takvih primjera usmjerio je pozornost
sociologa, socijalnih psihologa i srodnih autora, na one koji imaju mo da etiketiraju
druge; fokus se sada pomie s etiketiranih na one koji etiketiraju, devijacija se promatra u
svijetlu socijalne kontrole, pogled se usmjerava na odnos izmeu onih koji etiketiraju i
onih koji su etiketirani kao devijanti.
Osnovni razlog zbog kojeg je poduzeto toliko istraivanja o devijaciji je elja za
asistiranjem drutvu kako bi rijeilo problematinih aktivnosti. Korekcija je u korijenu
svih rjeenja, ona je cilj. Zato pristup koji eli ukloniti devijaciju Matza naziva
korekcionalnim.
Jedna od moguih uoljivih posljedica averzije, koju mnogi sociolozi osjeaju prema
devijantnom fenomenu, jest njihova nemogunost odvajanja moralnih standarda od
aktualne deskripcije. ikaka kola nije izbjegla korekcionalni pogled, ali je naglasila
subjektivnost, poloaj subjekta istraivanja, provela je detaljan i dovela nas blie stvarnom
svijetu i ivotu. Analizirajuu pojmove ikake kole, Matza je devijantni svijet i
izolirano kulturno podruje smatrao odlinim i korisnim konceptima koji su nasuprot
dananjoj labavoj koncepciji subkulture - ekoloki usidreni. Funkcionalizam Matza
sagledava iz perspektive daljnjeg napredovanja svijesti o potrebi potovanja devijantnog
fenomena, pa uoava kako je funkcionalistiki pristup pridonio izbacivanju koncepta
patologije iz sociologije i socijalne psihologije. Matza u svojevrsnom funcionalistikom
afirmacionizmu vidi pozitivan pomak prema potovanju i razumijevanju devijantnog
fenomena.
Neoikaki autori (Lemert, Becker, Goffman) su u potpunosti odbacili ideju
patologije, ili kako bi Lemert rekao, zauvijek napustili arhaine, medicinske predodbe
po kojima se ljudi dijele na normalne i patoloke.
Osim to je ideju potovanja suprotstavio korekcionalnom pogledu, ideju raznolikosti je
postavio je umjesto patologije, a jednostavnost distinkcije konvencionalnih i devijantnih
fenomena zamijenio naglaavanjem kompleksnosti, David Matza je jo jednom proao
kroz dosadanje kole sociologije devijacije, konstruirajui novu evaluaciju kroz tri
temeljna pojma afinitet, afilijacija i o oznaavanje. Uzevi primjer petnaestogodinje
djevojke koja ostaje trudna u odreenim okolnostima, Matza prikazuje tri osnovna
objanjenja koja lee u pozadini veine problematiziranja devijantnog ponaanja.

www.sajt.com.hr

Djevojka A je odrasla u kuu prepunoj rodbine, roditelji su joj radili i bili rijetko kod kue.
Starija braa i sestre su takoer radili i ostavljali one mlae da se brinu sami o sebi.
Djevojka B se s roditeljima preselila u drugi kvart. Sprijateljila se sa godinu dana starijom
susjedom i postala popularna u njezinom drutvu. Shvaala je da joj je to drutvo malo
prebrzo ali nije htjela rtvovati steenu popularnost.
Djevojka C upisana je u parohijalnu kolu gdje joj je bilo dobro, osim to je jedna sestra
veoma strogo nastupala i stavljala naglasak na nevinost. Sve je bilo dobro, dok djevojka
nije optuena da je prostitutka zbog poljupca deka na odlasku.
Edwin Lemert razlikovao je primarnu od sekundarne devijacije. Primarna devijacija se
poklapa s normalnim ili konvencionalnim ponaanjem utoliko to je u njega uklopljena,
integrirana, poput ovjeka koji se povremeno na nekoj zabavi napije ali kojeg nitko ne
smatra alkoholiarom ili devijantnim u smislu opijanja. Sekundarna devijacija nastaje u
uvjetima drutvene reakcije, kada devijant poinje koristiti svoje ponaanje i ulogu
zasnovanu na njemu kao sredstvo vlastite obrane, napada, ili naprosto prilagoavanja
problemima koji proizlaze iz drutvene reakcije na ponaanje to je prepoznato kao
devijantno. Reakcija drutva na devijaciju tako je uzrokovala novu devijaciju, etiketiranje
devijanata je uvealo devijaciju.
Becker je jednostavnim i preciznim sociolokim jezikom naglasio kljune postavke teorije
etiketiranja: Sve drutvene grupe stvaraju pravila i pokuavaju ih nametnuti i provesti.
Drutvena pravila definiraju situacije i njima odgovarajue vrste ponaanja, specificirajui
neko djelovanje kao dobro, i zabranjujui drugo kao loe. Onome tko prekri pravilo
se ne vjeruje i on postaje autsajder. Meutim, onaj tko je oznaen kao autsajder moe
imati drugaiji pogled na stvar. Moda nee prihvatiti pravilo po kojem je prosuen, niti
e prihvatiti one koji su mu sudili kao kompetentne ili legitimno ovlatene da to rade.
Kljuna Beckerova teza naglaava da je devijacija drutveno stvorena tako to drutvene
grupe stvaraju devijaciju postavljajui pravilo ije krenje devijaciju konstituira i,
primjenjujui ta pravila na odreene ljude, etiketiraju ih kao autsajdere. Devijacija nije
kakvoa djela koje ini pojedinac, nego je posljedica primjene pravila i sankcija prema
prekritelju. Devijacija je tako posljedica odgovora drugih na djelovanje neke osobe.
Devijacija nije zasebna kvaliteta koja se nalazi u nekoj vrsti ponaanja a u nekoj ne, to je
proces koji ukljuuje odgovore drugih na ponaanje o kojem je rije. Drugim rijeima,
devijacija ne lei u ponaanju samom, nego u interakciji onoga tko je poinio neko djelo i
drugih koji na taj in odgovaraju.
Howard Becker se udi kako je veina znanstvenih istraivanja i promiljanja devijacije
puno vie zaokupljena ljudima koji kre pravila nego onima koji ih stvaraju i provode. Za
puno razumijevanje devijantnog ponaanja moramo stvoriti ravnoteu izmeu ta dva
mogua arita istraivanja
U doba, kada se interakcionistiki pristup probio na socioloku scenu, postojala je
znaajna subkulturna scena. Bilo da se radi o klasinim delikventima ili o devijantima
koji nisu kriminalizirani niti izopeni iz drutva, ali su zbog svog nonkonformizma
stigmatizirani, subkulturni akteri ulaze u sociologiju kao subjekti istraivanja, uz
specifino potovanje i bez moraliziranja, dok se proces njihovog stigmatiziranja
razobliava kao etiketiranje i igre moi drutvenih grupa.
Raznovrsna supkultura iskoraila ja na javnu scenu nastankom kontrakulture, i definitivno
uinila upitnim mnoge postavke koje su je vezivale uz klasina, klasna i socijalizacijska
odreenja.

www.sajt.com.hr