Urednik

ALIJA ISAKOVI
Glavni urednik

IVAN LOVRENOVI
Recenzenti

IVAN LOVRENOVI
ALIJA ISAKOVI
Autor predgovora

VERA KRINIKBUKI

Znak biblioteke

NENAD DOGAN

Likovno oblikovanje

MUSTAFA IBRULJ

VERA KRINIKBUKI

CAZINSKA BUNA
1950

SVJETLOST SARAJEVO

CIP Katalogizacija u publikaciji

Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo
949.715Cazin 1950
KRINIKBuki, Vera
Cazinska buna : 1950 / Vera KrinikBuki. Sarajevo : Svjetlost, 1991. XXIV, 532 str.
: ilustr. ; 24 cm. (Biblioteka Refleksi)
Biljeka o autorici: str. 527. Bibliografske biljeke uz tekst
ISBN 86-01-03066-1
I. Buki, Vera Krinik v. KrinikBuki, Vera

PREDGOVOR
Ova knjiga nastajala, je punih sedam godina i zahvaljujui
mnogim okolnostima. Okolnostima i uslovima koje sam duna ov
dje pomenuti.
Radei u Institutu za istoriju u Banjaluci na istraivakim za
dacima posebno istorijskog perioda nakon 1945. godine, opredije
lila sam se za prouavanje arutveno-ekonomskih i politikih od
nosa u agraru i na selu kao fundamentalnih za polazno istoriografsko razmatranje poluprolosti klasine seljake zemlje kakvom
sam procijenila Jugoslaviju, njen bosanskohercegovaki dio te jo
ui segment Bosansku krajinu, tj. podruje koje sam izabrala
kao metodoloki uzorak na kome se prelamaju glavne karakteristi
ke razvoja itave zemlje u prvom poslijeratnom razdoblju. Na ova
kav tematski izbor istraivanja odluila sam se i zato jer je istoriografija o poslijeratnom razdoblju u BiH bila i bukvalno na sa
mom poetku pa je, dakle, ipak trebalo krenuti sa utvrivanjem os
novnih empirijskih saznanja. Na slijedu tih i takvih mojih istrai
vakih napora pojavio se jedan istorijski dogaaj i jedan itav splet
posebnih zbivanja u vezi sa njim koji su za mene znaili veliko ot
krie, a koji su u hronoloki prvoj ue-strunoj istoriografskoj oc
jeni o temi nezadovoljavajue i nedovoljno protumaeni kao pobu
na seljaka na Cazinskoj krajini do koje je dolo u prvom redu
pod uticajem hoda i svetenika (Istorija SKJ, 1985). Ti doga
aji su u narodu tih krajeva poznati pod imenom Cazinska buna
1950 i dobro su upameni po seljakim stradanjima.
Kao istoriara (i ovjeka) tokom istraivanja, vremenom, ta
me je tema toliko zainteresirala da sam odluila da je zasebno ob
radim. Uz to, Cazinska buna 1950. godine i u ue-strunim krugo
vima pominjana je kao tabu-tema, to je bio dodatni podstrek
prvom profesionalno-istoriografskom istraivakom poduhvatu.
Vie godina bila sam podsticana i iskazanim velikim zanimanjem
v

iroke javnosti. Ali na injenicu da sam uloila toliko vremena i na

pora (i drugog) u istraivanje, prouavanje i pisanje ovolikog tek
sta, presudno je uticao interes samog stanovnitva Cazinske kraji
ne, podrka koja mi je davana s ciljem da istrajem i, uz to, naroito
spremnost velikog broja ljudi, ne samo sa Cazinske krajine, da sa
mnom intenzivno sarauju i pomau mi u rasvjetljavanju posebno
onih aspekata koji, u odsustvu arhivske grae, ne bi mogli da se
svestrano sagledaju. (Metodoloko-tehniki je problem za sebe to
odreena, eventualno oekivana, graa nije ni nastala.)
Predgovor svake knjige je obino i mjesto gdje autor bar pomene one ljude koji su mu pomogli u njenom nastajanju. Moja je
obaveza da se zahvalim zaista mnogima. Ali ne samo to, moram
kazati da bez saradnje ljudi, koje inae kroz itav tekst na odgova
rajuim mjestima i citiram, ova knjiga uopte ne bi mogla nastati.
Bila bi to moda neka druga knjiga, u svakom sluaju bitno druga
ija i sigurno mnogo siromanija.
I pored toga to je, dakle, nezahvalno izdvajati pojedince, ja
to ipak moram uiniti. Pravde radi. Jer, ima ljudi koji su npr. i sami
neka sjeanja prikupljali, bilo po terenu ili u udaljenim mjestima,
ne bi li to vie pomogli autoru, odnosno knjizi. Ima onih koji su
specijalno putovali da se sastanu sa autorom. Onih koji su na auto
rovu molbu krae ili opirnije pismeno odgovarali ili u pisanoj for
mi svoja sjeanja samostalno saoptavali. Meu svima njima mo
ram na prvom mjestu istai doprinos mr Ahmeta ovia iz Zenice
(sina Ale ovia, zamjenika komandanta Bune) koji mi je vie od
godinu dana intenzivno pomagao u prikupljanju memoarske grae
po selima Cazinske krajine, a posebna je njegova zasluga u uspos
tavljanju vane saradnje sa braom Nikolom i Stevom, sinovima
Milana Boia, komandanta Cazinske bune. Slinu ulogu, iako
manju, obavila je Borka Beukoviosi iz Krukovae u Kordu
nu, unuka Nikole Beukovia, ovjeka broj dva slunjskog dijela us
tanka. Jedan poseban zadatak u sklopu istraivanja je preuzeo sa
entuzijazmom i zadovoljstvom da obavi Enver Beganovi, sin
Mehmedov i unuk Memin iz Liskovca, ustanikog centra koji je
onda najvie stradao. Bojim se da bi se oni uvrijedili kad bih im
javno zahvaljivala, s obzirom da su sami osjeali moralnu obavezu
da uestvuju u stvaranju injenine evidencije u vezi sa Bunom.
Veliku zahvalnost dugujem, meutim, onim pojedincima koji
nisu imali posebnih moralnih motiva ,a ipak su uloili mnogo napo
ra da autoru pomognu. To je Smail Topi, nekadanji uitelj u
Vrnograu, sada penzionisani profesor iz Velike Kladue, koji je
VI

prikupio znaajne podatke sa pobunjenikih podruja biveg velikokladukog sreza. To je Drago Crndak, takoer penzioner, iz
Banjaluke, nekadanji partijski funkcioner u Srpcu koji je, po do
govoru sa autorom, obavio mnogo razgovora sa mjetanima Srpca
u vezi sa, u ljeto 1950. godine, tamo interniranim na stotine i
stotine Cazinjana i Kladuana. Imena desetina i desetina cazinskih
pobunjenika ili lanova njihovih porodica s kojima sam po selima i
zaseocima Krajine razgovarala o mnotvu pitanja oko Bune iz
1950. godine, ovdje ne bih ni navodila. Veina njih spomenuta je u
5ojedinim glavama knjige. Ako ni za ta drugo moram javno zavaliti svima na domainskoj gostoljubivosti koja mi je svugdje
aez izuzetka ukazivana, kao to mi nije ni u jednoj kui odbijen
razgovor na temu zbog koje sam dola. Ipak smatram potrebnim
istai ovdje nekolicinu svjedoka, uglavnom i samih uesnika Bune,
iji iskazi su naime bili od posebne vrijednosti za ovu knjigu, a ne
ki meu njima svjedoili su i u dva navrata. To su, redom, Dedo
ovi Mulan, zatim alim Bilki, obojica iz turlia, Ismail Ajki iz aria, Husein Kovaevi iz ajia i dr.
Potpuno pogrenu sliku stekao bi, meutim, onaj tko bi po
mislio da su pripadnici nekadanjih organa vlasti odbijali razgova
rati s autorom ili drugaije davati svoja sjeanja na Bunu iz 1950.
godine. Bila su etvorica koji nisu prihvatili kontakt sa autorom, ili
su npr. odustali nakon prethodnog pristanka, pa i na, po dogovo
ru, pismeno upuena im pitanja. Kako, oito, ne ele imati vie ni
kakve veze sa temom Bune iz 1950, to njihova imena i ne navodim.
Ali svi ostali, njih bar deset puta vie, i to sve kljunih ljudi neka
danje vlasti, saradnju jesu prihvatili. Poneki ak sa velikim entuzi
jazmom i rekla bih linom odgovornou da to je mogue vie pri
pomognu u razrjeavanju dogaaja oko Bune iz 1950. Najvredniji
doprinos je u tom smislu svakako onaj nekadanjeg ministra unut
ranjih poslova BiH Ugljee Danilovia. Ne samo to se potrudio
da u linoj arhivi pronae svoje 1950. autentino nainjene biljeke
o Buni, poslavi mi njihovu fotokopiju, ve je, pored osobnog raz
govora na temu, i kroz dva opirna pisma, neka pitanja nastojao i
dodatno osvijetliti. Na odreeni nain jo znaajnija je bila pomo
autoru nekadanjeg pripadnika cazinske Udbe, Mile Milia (Kenjala). Naime, on je bio meu prvima koji mi je u detalje priao i
obrazlagao ta se to zapravo desilo 1950. godine na Cazinskoj kra
jini. Duge pa i dvodnevne razgovore vodili smo u vie navrata u
Bihau i Banjaluci od 1986. do 1990. godine. Njemu dugujem u
svakom sluaju veliku zahvalnost za napore i strpljivost koje je
uvijek iskazivao, i sam zainteresiran da se do kraja ispita stvar,
VII

uvijek iskazivao, i sam zainteresiran da se do kraja ispita stvar,

to mi je bio, kao istraivau, vaan rani makar i indirektan dokaz
da ni vlastima nije bilo tada a ni kasnije sve jasno.
Zanimljivo je da mi je po nekoliko puta bilo spremno svjedo
iti vie nekadanjih pripadnika Udbe i partijskih f.unkcionera.
Opunomoenik sreske bihake Udbe, godine 1950. a sada penzio
ner u Banjaluci, Bianin Vajan Popovi, jo od 1986. godine pa
nadalje u mnogo navrata mi je iznosio svoja sjeanja na Bunu, isto
tako Gojko Joti, opunomoenik cazinskog Odjeljenja unutranjih
poslova u godinama od 1950. do 1953. (19891990), pa Pero Muti ef Udbe 1950. na kladukom srezu (1989. i 1990) svi u Ba
njaluci, a Vojo olovi naelnik tzv. Drugog odjeljenja Udbe
(resor unutranjeg neprijatelja) u dva navrata u Sarajevu (1989. i
1990). Hajro Kapetanovi, jedan od najistaknutijih bosanskohercegovakih partijskih funkcionera jo u ratu, godine 1950. na va
noj funkciji sekretara Oblasnog komiteta Banjaluka, svjedoio mi
je duge sate u Beogradu i Banjaluci, 1989. i 1990, posebno o svojoj
tadanjoj ulozi u guenju Bune. Mio Carevi, rodom Korduna, a
u periodu 19451951. gotovo itavo vrijeme na partijskim du
nostima u Velikoj Kladui je isto tako kroz brojne razgovore sa
autorom (1989. i 1990) dao vrijedan doprinos nastanku knjige.
Dva puta, 1986. i 1990, autoru je svjedoio npr. i lan OK Banjalu
ka Momir Kapor, takoer upuen na Krajinu radi raiavanja si
tuacije nakon Bune, ali su za ovu knjigu ipak znaajnija sjeanja
nekih s kojima je autor razgovarao samo jednom, dodue po vie
sati. Zaista dragocjen je, tako, bio moj susret sa Petrom Zinajiem
Pepom, do 1949. godine efom Udbe za Slunj i kasnijim pozna
tim politikim radnikom i publicistom, koji je na moju molbu spe
cijalno iz Slunja doao u Karlovac sa mnom razgovarao itav dan
ustupivi mi niz originalnih dokumenata, koje svojevremeno na
suprot nareenjima nije spalio. Takav je bio, takoer izuzetno va
an cjelodnevni susret koji sam ostvarila sa Ratkom Iliem 1988. u
Zagrebu, koji je kao funkcioner oblasne Udbe u Banjaluci 1950.
godine poslan na raiavanje situacije oko Bune, pa je u tim ne
djeljama svog boravka na Cazinskoj krajini i dnevniki biljeio
svoje tamonje aktivnosti. Izrazito vano bilo je svjedoenje koje
mi je 1989. godine u Ljubljani dao Albin ibenik, vojni tuilac na
vojnim sudskim procesima u Cazinu, kao i godinu dana ranije, ta
koer u Ljubljani, Vida Tomi, poslije rata visoki savezni funkci
oner KPJ.
Ali, kako u neki drugi plan smjestiti sjeanje Vahide Pjani
koja se kao Banjaluanka udala za sekretara Sreskog komiteta
VIII

Kladue odnosno Cazina u tim kritinim godinama prije Bune, i

koja je svojim bogatim utiscima sigurno zasluna za autorovo bli
e razumijevanje klime i svakodnevnog tadanjeg ivota na Kraji
ni? Kako ne istai veoma vrijedna svjedoenja nekadanjih udbovaca Drage Dodika (1989), Ahmeta Kulenovia (1989), Jusufa Lipovae (1989) ili pripadnika milicije Hasana Hadipaia (1989),
Vitomira Ljubuia (1989), pa kljuara zatvora u Cazinu Hasana
Japia (1990)? Zahvalnost dugujem i mnogim bivim partijskim
radnicima koji su pristali da razgovaraju sa mnom o Buni iz 1950,
kada su oni sami po raznim zadacima bili s njom u nekoj vezi Tasumu Mainoviu (1987), Duku Boriu (1988), Radi Medicu
(1989), urau Zecu (1989) kad je u pitanju Cazinska krajina, te
Stanku Opaiu anici (1990), Milou Miljueviu (1990), uri
Zatezalu (1990) i Milutinu Koariu (1990) kad se radi o Kordu
nu. Takoer i Devadu Sabljakoviu, piscu Omahe 1950, za raz
govor u Beogradu 1989. godine. Ostalo je nedoreenosti nakon
razgovora koje sam imala sa Hakijom Pozdercem (1990), a vjerovatno sam mogla jo togod vie saznati iz razgovora koji sam tele
fonski obavila sa Slobodanom akotom (1990) Ovaj nain komu
niciranja, dodue gotovo dvoasovni, bio je meutim sasvim dovo
ljan za znaajna saznanja o sudskim procesima u Cazinu o kojima
mi je svjedoio Muhamed Sadikovi (1990), jedan od tri civilna
branioca optuenih. Veoma korisnim smatram, tako, jo neke tele
fonske razgovore koje sam obavila oko raznih aspekata koji se ob
rauju u knjizi. Onaj npr. sa Mikanom Garaom (1990), godine
1950. zamjenikom efa oblasne Udbe Banjaluka, ili bivim udbovcem Jovicom Mudriniem (1990), zatim sa dvojicom iz tadanjeg
jugoslovenskog vrha: najprije sa Vladimirom Dedijerom u pogledu
nekih relevantnih istorijskih izvora (1990) pa s Milovanom ilasom, (1990) koji mi je poslije i pismom odgovorio na neka moja pi
tanja. A ljudi koji su dakle na ovaj ili onaj nain sudjelovali u stva
ranju sadraja ove knjige bilo je jo... I pored toga to sam vodila
evidenciju o tim kontaktima, ne bih mogla pobrojati ba sve. Neka
mi zato ne zamjere.
Drugu vrstu zahvalnosti dugujem onim ljudima koji su mi, s
obzirom na svoje radne dunosti, omoguili ili olakali istraiva
nje. U tom pogledu za ovu knjigu najvee zasluge svakako ima pu
kovnik dr Tihomir Stanii, 1989. godine predsjednik Vrhovnog
vojnog suda SFRJ, koji mi je, dodue nakon nemale procedure, u
dva navrata pismeno odobrio korienje za Cazinsku bunu 1950.
sigurno najznaajnije arhivske grae, tj. vojnosudske dokumenta
cije koja se uva u Centralnoj arhivi vojnih sudova u Sarajevu.
IX

Moram istai i veliku gostoljubivost koja me je pratila u tri navrata

prilikom mog istraivanja ove grae u CAVS-u, a na koju sam nai
lazila kod pukovnika Radomira Stojia, 1989. i 1990. godine
predsjednika Vojnog suda u Sarajevu i njegovog zamjenika potpu
kovnika Radomira Gojovia, zatim pukovnika Budimira oria,
vojnog tuioca sarajevske armijske oblasti, kao i njegovih pomo
nika kapetana I klase Miroslava Samardia, te porunika Gorana
Rodia. I razgovori koje sam sa svim tim licima imala u Sarajevu
pomogli su mi u razumijevanju vie pitanja iz domena vojnog sud
stva. Neizbjena je, svakako, i moja zahvala Radi oi i Nadi Prelevi, arhivskim radnicima u CAVS-u, iju pomo i rad znaju, valj
da , dovoljno cijeniti samo istoriari. Istakla sam posebno CAVS i
s njim u vezi odreene odgovorne ljude, poto to ipak nije javna
arhivska ustanova te je zaista moda samo od dobre volje, poseb
no pukovnika dr Staniia, zavisilo da li u se ili ne domoi ove
dragocjene grae.
Na razumijevanje sam inae nailazila gotovo u svim arhivskim
institucijama u kojima sam istraivala temu Cazinske bune 1950.
To se odnosi na slijedee specijalizirane arhive: Arhiv Bosanske
krajine u Banjaluci, regionalni Arhiv u Bihau, Arhiv Centralnog
komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine, Arhiv Bosne i
Hercegovine u Sarajevu, Arhiv Centralnog komiteta Saveza komu
nista Jugoslavije, Arhiv Jugoslavije, Arhiv Josip Broz Tito u Be
ogradu. Odbijena mi je, meutim, pismena molba za uvid u odre
enu konkretnu arhivsku grau u Arhivu Hrvatske u Zagrebu i
pored toga to sam naknadno na specijalnom razgovoru u Javnom
tuilatvu SR Hrvatske u Zagrebu, a na traenje zamjenika repub
likog javnog tuioca Milana Pavkovia, ovome u novembru po
tanko obrazloila svoje istraivake namjere u vezi sa temom Bune
iz 1950. (Uvjerena sam da je arhivska dokumentacija iz CAVS-a
kao i ona koju mi je za istraivanje ustupio P.Zinaji u potpunosti
nadomjestila izvore koji su mi uskraeni u Arhivu Hrvatske). No,
bez problema sam dobila saglasnost od Sekretarijata za pravosue
i upravu SRBiH za istraivanje npr. arhive Vieg suda u Banjaluci.
Malo tee je, iz razumljivih razloga, ilo sa mogunou istraiva
nja u bosanskohercegovakom SUP-u. I mada mi je predusretljivou naelnika u Republikom SUP-u, Riste Baia, dat na uvid
jedan konkretno traeni a vaan dokument, za eventualno sauva
ne, u 1950. godini nastale telegrame na relacijama Cazin Saraje
vo Beograd i obratno, tu nije bilo razumijevanja da se moda i
nau. ak i nakon informacije koja mi je u tom pogledu, na moje
traenje, pismeno saoptena iz Kabineta saveznog sekretara za
X

unutranje poslove, da tih dokumenata u arhivi saveznog SUP-a

nema, iz republikog SUP-a BiH ni na moje izriito pitanje (ima ih
ili ne), nije odgovoreno.
Na veoma srdaan prijem, podrku i pomo naila sam pri is
traivanju u gradu Cazinu. Jeste da se radi o manjkavoj, potpuno
nesreenoj arhivskoj gradi koja se uva posve neuslovno i neprofe
sionalno, ali je desetak ljudi ijom sam panjom bila vie dana ok
ruena na izvjestan nain umanjilo pomenute probleme. Posebno
moram istai tadanjeg predsjednika Optinskog komiteta Saveza
komunista Cazin Ibrahima Topia, ovjeka koji je od 1989. godine
pa do kraja mog rada na rukopisu, itavo vrijeme ne samo pokazi
vao ogroman interes za nastajanje ove knjige, ve mi je kao istrai
vau i izlazio u susret koliko je mogao. Takoer veliku zahvalnost
dugujem dr uri Zatezalu, direktoru Historijskog arhiva u Kar
lovcu koji, mi izmeu ostalog, i nije morao izloiti na uvid nesre
enu arhivu grau u vezi s tzv. glinskim sluajem. I na kraju, elim
na ovom mjestu da izrazim zahvalnost dr Johnu R. Lampiju, pro
fesoru istorije na Univerzitetu u Marylandu i 1989. generalnom
sekretaru Woodrow Wilson Internacional Centra u Washingtonu,
gdje sam uestvovala na jednom naunom skupu o seljatvu, a ma
terijalnom pomoi organizatora tog skupa se i zadrala na istrai
vanju u National Archives of the Unitea States, nastojei prikupiti
dokumenta o problematici posebno Cazinske bune. Ovom prili
kom duna sam istai i znaajnu pomo koju mi je, u sklopu nae
uzajamne saradnje, u pogledu prikupljanja zapadne arhivske do
kumentacije pruio kolega dr Darko Beki iz Zagreba.
Za rukopis interesiralo se vie izdavaa, iz Zagreba, Ljublja
ne, Sarajeva.
Bilo je ipak najloginije da knjiga izae u Bosni i Hercegovi
ni, stoga sam prihvatila ponudu sarajevske Svjetlosti. Sa direkto
rom Gavrilom Grahovcem i drugim odgovornim ljudima iz ove
kue ostvarila sam viemjesenu uspjenu saradnju, a posebnu za
hvalnost u svemu tome dugujem recenzentu i uredniku Aliji Isakoviu.
Kad autor rukopis preda izdavau, njegov tekst postaje polujavna, a nakon izlaska iz tampe u punoj mjeri javna stvar. Stoga
nije autorovo da sugerie tko da knjigu ita. Osjeam ipak potrebu
da kaem kome sam moda malo vie, knjigu namjenila. Prije svih,
stanovnitvu Cazinske krajine (i Korduna) koje je i po logici stvari
i najzainteresovanije da sazna cjelinu i to vie detalja o Buni. Ta
koer, istovremeno, i onima koji su po slubenoj dunosti ili na
drugi nain bili u nekom odnosu ili vezi sa tretiranim zbivanjima.
XI

Zatim, iroj drutveno-naunoj publici (istoriarima, sociolozima,

politolozima, pravnicima, psiholozima i ekonomistima) kojoj
predstavljam jedno multidisciplinarno djelo, nudim na suenje me
todoloki pristup koji, po mom uvjerenju, jedini i moe pretendi
rati na zaista i nauno shvatanje i promiljanje prolosti. Pa jo i
voj poratnoj generaciji koja se sama sjea tog vremena. Ali i svima
mlaima kojima bi kolektivno pamenje o Buni i oko nje moglo bi
ti ne samo od civilizacijskog interesa ve i od odreene opte ko
risti u njihovom drutvenom ivljenju. I, ne na kraju, knjigu na
mjenjujem i aktuelnim politiarima, bar onima koji shvataju da
moda mogu poneto nauiti od istorijske nauke.
Svjesna sam da e knjiga naii na razliita, pa sigurno i na ne
ka oprena reagovanja. Svjesna sam, takoer, aa sam karakter te
me mora neminovno pobuditi naroito razna subjektivna vienja.
Jasno mi je da u biti posebno zbog toga izloena bujici kritikih
primjedbi. I spremna sam da na njih odgovaram. Ali, nisam
spremna ni da razgovaram sa svima onima koji bi da me napada
ju ali da knjigu nisu prethodno u cijelosti proitali, da ne kaem
prouili. Jer, ne bih mogla dozvoliti da mojih sedam godina studi
oznog i svestranog prouavanja problematike koju tretiram u knji
zi bilo ko ovla negira. Iskljuivo naunika radoznalost irokog
drutvenog spektra odravala je taj moj viegodinji intenzivni in
teres. To, pak, razumije se, ne iskljuuje neke eventualno mogue
materijalne i druge sluajne greke koje meutim, nadam se, ne
mogu dovesti i do nekih bitnin nesporazuma izmeu autora i ita
laca knjige. Naravno, posve druga je stvar, da li sam i koliko sam, i
pored svog svjesno pojaanog objektivnog da ne kaem neutral
nog pristupa i promiljanja teme, u svemu tome i uspjela. Na ovo
pitanje, uvaavajui moje prethodne opaske, odgovorite, itaoe,
sami.

XII

UVOD OSVRT NA IZVORE I LITERATURU

Ali, da biste bili, itaoe, jo spremniji premostiti poetne ne

poznanice i nedoumice oko nastajanja ove knjige, smatrala sam
neophodnim upoznati vas sa konkretnim putevima kojima se autor
koristio pri svom istraivanju kao i uvesti vas u razloge koji po
tvruju zrelosni stupanj javnog rasvjetljavanja teme.
Da li je knjiga o Cazinskoj buni 1950. mogla biti napisana ra
nije? Odgovor na ovo pitanje moe biti samo relativan. Zavisi od
toga sa kakvim se pretenzijama pristupa poslu, iz kog ugla se do
gaaj (dogaajnost) sagledava, kakav se odnos zauzima prema
njemu (njoj), kakva izraajna forma se koristi pri prezentiranju te
me.
Zbivanja i dogaaji iz prolosti biljeeni su, tako, u kolektiv
nom pamenju ljudi posredstvom ljudskog predanja, u pjesmi i pri
i, putem romana i eseja, dramaturkim ili likovnim izrazom, filmovani su, i si., a nezaobilazno njima se bavi za to specijalizirana
drutvena duhovna djelatnost koja se zove historiografija. Mnoga
zbivanja i dogaaji su viestruko predstavljeni, odreena ljudska i
drutvena iskustva cijenjena kao posebno zanimljiva i vana,
doivljavala bi razliite naine i vidove iskazivanja ili reproduciranja. Svi pomenuti i drugi vidovi posebno umjetnikog izraavanja
omoguavali bi stvaralaku nadgradnju onima koji bi teili ovje
nom promiljanju, znakovitom posmatranju, iznalaenju general
nih pouka i poruka ili posebnih efekata iz konkretne tematizirane
prolosti. Upravo takvi dogaaji kao to su bili ratovi, revolucije,
bune uvijek su ne sluajno ne sluajno zato jer su to po pravilu
kulminacione take neke drutvene stvarnosti, prelomna drutvena
kretanja, protkana i izrazito zanimljivim, uzbudljivim najee tra
ginim ljudskim sudbinama pobuivali moda ponajveu pa
nju ljudi, naroda, ovjeanstva, pa je to razlog da su oni i u pro
losti i u sadanjosti i u veoj mjeri i znaajnije viestrano tretirani
ili prikazivani.
XIII

I dok se kroz stvaralaki umjetniki in ili putem narodnog

predanja dogaaj opisuje, opjeva, slika itd. s legitimnim pravom i
moda ponekad poeljnim ili prieljkivanim tendencijama ka od
reenim izmjenama onog to se desilo (deavalo), pri emu stepen
svjesnog odstupanja od injeninog stanja uglavnom nije bitan,
(kao u mitovima npr.), ili se radi o nedovoljno svjesnom odstupa
nju koje i ne moe da se osuuje kakav je, zbog svog dnevno-aktualistikog profila, novinarski pristup na primjer, dakle za razliku
od svih tih drugih mogunosti, postoji jedan pristup konkretnoj
drutvenoj prolosti koji ima izrazito drugaije poslanstvo. To je
pristup historiografije.
I sad, kad je o njoj , historiografiji rije, moemo prii i odgo
voru na pitanje postavljeno na poetku. Historiografska knjiga o
Cazinskoj buni 1950. nije mogla da bude napisana ranije. Histori
ografska knjiga s ciljevima kakve ima ova koju sada predajem sudu
javnosti. Zato nije mogla biti ranije napisana? Prvo i osnovno,
svaka ozbiljnija historiografska obrada neophodno iziskuje odre
enu vremensku distancu koja je potrebna da bi se razmatrana te
ma zaista i mogla u cjelini sagledati, da bi se naime protokom vre
mena ispitivani dogaaj (dogaajnost) i stvarno zaokruio ne sa
mo u svom toku ve i u svojim posljedicama, bar onim neposred
nim i glavnim, poto je granica izmeu ovih i onih izvedenih iona
ko bilo kakvim istraivanjem neuhvatljiva.
Nuno je u ovom kontekstu potpitanje: da li su etiri decenije
i dovoljan vremenski razmak da bi se dogaaj iz 1950. godine his
toriografski korektno mogao sagledati. Jedva da su dovoljna dis
tanca. Zato? Zato to bi (e) deblji vremenski sloj, izmeu osta
log, eventualno omoguio (omoguiti) eventualno identifikovanje
(jo) npr. nekih faktora umijeanih u planiranje seljake pobune
(ili dravnog udara u Jugoslaviji u vremensko-teritorijalnoj taki
Cazinske krajine?). Nakon proticanja npr. jo jedno etiri decenije
bie to hipotetiko pitanje ipak posve ad acta. Naime nedvojbeno
e, nakon tolikog protoka vremena, zbog, vjerujem, potpune sagledivosti svih moguih arhivskih materijala (o zadnjim godinama
Staljinove vladavine u Sovjetskom Savezu i drugim zemljama In
formbiroa te, posebno, o svim emigrantskim aktivnostima jugoslovenskog kralja Petra II Karaorevia i drugih poslijeratnih poli
tikih emigrantskih krugova) do negdje 2030. godine sve pa i even
tualno nove injenice, ukoliko se dokumenti tehniki sauvaju biti
izloeni uvidu javnosti. (Procjenjujem, naime, da je to ta vremen
ska distanca kada e tek biti, u treoj generaciji neke stvari smat
rane bezopasnim po interese njihovih autora). Moram, primijetiti
XIV

meutim, nakon svih svojih istraivanja, da ne vjerujem u mogu

nost bilo kakvih velikih arhivskih otkria, takvih koja bi mogla mi
jenjati u ovoj knjizi izloene osnovne uzroke i glavne motive dogoenog u maju 1950. na Cazinskoj krajini, mijenjati razumijeva
nje i sagledavanje priprema i toka Bune, a pogotovo ne posljedica
koje su, i pored moguih odstupanja u pojedinostima, predstavlje
ne ipak temeljito i svestrano, po osnovu gotovo svih teoretski
moguih vrsta izvora.
Neizbjeno je, znai i pitanje da li je trebalo sa objavljivanjem
knjige priekati jo neko vrijeme. Da li su, prema autoru, naime is
traene zaista sve relevantne injenice to je mislio da ih je trebalo
(i moglo) istraiti? Kratko odgovarajui: da. to sam mislila da je
trebalo (i to se do sada moglo) istraiti vjerujem da je u knjizi
uraeno. No, poznato je da se isti proli dogaaji historiografski
tretiraju ne samo jednom, da gotovo svaka naredna generacija istoriara pie novu, svoju istoriju. I zbog pronaenih novih i
njeninih materijala, a i samo radi drugaijih ideolokih vrednova
nja ne nuno nanovo utvrenih istorijskih injenica, ve naime
prosto u sklopu aktuelnog naina promiljanja istih datosti. U tom
smislu i kontekstu bie normalno da se moda i drugaije postavi
istorijska tema o Cazinskoj buni 1950, pa da se ona u itavom
svom uzrono-posljedinom korpusu i drugaije cijeni. To bi, zna
i, bila logina neminovnost nekih buduih historiografskih pristu
pa temi i u tom pogledu autor ne bi imao ta dalje rei.
A ima li jo kakvih razloga koji bi ili u prilog eventualnog
daljeg odlaganja objavljivanja istraivakih rezultata? Da, ima tu
jedan problem ili problem. U toj taki savremene stvarnosti, nai
me, nailazimo na situaciju dijametralno suprotstavljenih, iskljuujuih se interesa, interesa da se ti rezultati objave i interesa da se
po mogunosti nikad ne objave. No, ne radi se o dva pola recimo
pa i priblino brojano slinih omjera interesa.
Na jednoj strani je ogromna veina od, bez pretjerivanja, 99%
onih koji ele da se knjiga objavi. To je, na prvom mjestu, stanov
nitvo pobunjenikih podruja. Ima onih koji prosto vape da se
opiu njihova stradanja. U to sam imala priliku aa se lino uvjerim,
posjeujui u svom istraivanju brojne kue u ovim krajevima, raz
govarajui sa pobunjenicima iz 1950. godine i njihovim potomci
ma. Zatim, za objavljivanje knjige je, bez sumnje, zainteresirana
bosanskohercegovaka, hrvatska i uopte sva jugoslovenska jav
nost, koja doskora gotovo da i nije ula da je nekoliko godina na
kon rata bila tamo negdje na Cazinskoj krajini nekakva vea protivdravna pobuna seljaka. I meu obrazovanijim i naitanijim lju
XV

dima u Jugoslaviji jo se i danas sa iznenaenjem i uenjem prima

vijest o buni 1950. godine, uz opasku mnogih da prvi puta uju
tako neto. Zainteresiranost javnosti, i ue strune (istoriara i
drutvenjaka) i najire italake publike iskazana je, konano, iz
meu ostalog, u javnim pozivima autoru lino, na stranicama be
ogradskog NIN-a 1989. i sarajevskih Veernjih novina 1990. godi
ne da se tabu-tema Cazinske bune iz 1950. historiografski obra
di. Ta, u svakom sluaju dobronamjerna javna prozivanja uinjena
su mimo autorove saglasnosti, jer sam, ve odavno shvativi delikatnost teme, nastojala istraivati ipak u to je mogue veoj dis
kreciji, svjesna injenice da u mnogo emu zapravo sama vodim
istragu nakon istrage. Nisam htjela da o temi govorim za novi
ne, odbila sam (1989) nekakvo svoje uvodno izlaganje na okrug
lom stolu koji bi se u Cazinu organizirao specijalno o Buni. Zami
sao o tom skupu, i pored iskazane snane inicijative odreenih lju
di, valjda se na moj prijedlog onda ne odrava odnosno odlae, uz
prihvaeno obrazloenje da jo nisam kompletirala potrebno istra
ivanje te da kao istoriar ne mogu izlaziti sa nepotpunim sazna
njima, upozorivi i na aspekt, u datom momentu, mogue drutve
ne opasnosti historiografskim faktima nedovoljno utemeljene ras
prave i obeavi kasniju saradnju, tj. u povodu npr. izlaska knjige
iz tampe.
Ipak nisam slutila u kojoj mjeri sam, istraujui, ve 1989. go
dine bila u pravu. U prvoj polovini 1990. zaredalo je nekoliko indi
rektnih anonimnih telefonskih poziva (preko osobe koja je bila
1950. u znaajnoj dravnoj slubi a ve izvjesno vrijeme vaan
autorov svjedok) u stilu kako napreduju satanski stihovi?. Sva
kako jo neugodnije bilo je, poetkom oktobra 1990. godine po
tom upueno anonimno pismo prijetee sadrine. Istoriaru ovak
vo pismo predstavlja, meutim, i istorijski dokumenat. Naime ono
jasno potvruje bar dvije teze. Prva, Cazinska buna 1950. je tema
koja je sa razlogom dugo zadravala status tabua. Druga, ima po
jedinaca kojima je u vezi sa Cazinskom bunom do danas neista
savjest. Osjeaj neije krivice za razne vrste svjedobnih dogaanja
na Cazinskoj krajini je toliki da temu Cazinske bune 1950. izgleda
istorijski nije mogue objanjavati i pravdati iskljuivo tekim ob
jektivnim i protivrjenim spletom drutvenih okolnosti ve su oito
bile posrijedi i takve odreene line aktivnosti koje su mnogima
nanijele dosta zla, a da do njega zapravo i nije moralo doi.
S ovim hronoloki posljednjim istorijskim dokumentom
(anonimnim pismom) prelazim na problematiku istorijski uobiaje
nih izvora za temu cazinske bune. Izvori, njihova sauvanost i doXVI

kuivost, zapravo su ona osnova na kojoj poiva ukupna historiog

rafija. Oni istraivaa vode u saznavanju, razumjevanju, sagleda
vanju, koncipiranju i oblikovanju odgovarajueg teksta. Osim to
odreuju sadraj teme, oni i metodoloki vode istoriara. Stoga je
odluujue koje, kakve, koliko izvora on ima na raspolaganju. Bit
no je i u kojoj fazi istraivanja istoriar otkrije neki dokumenat.
Pa da poem od poetka.
Za mene kao kasnijeg specijaliziranog istraivaa Cazinske
bune 1950. bilo je od presudne vanosti otkrie izvjetaja pukov
nika Safeta Filipovia i Davida Lauevia (u knjizi mnogo korite
nog) na koji sam sluajno naila 1984. u fondu Organizaciono po
litikog sekretarijata CK KPJ Arhiva CK SKJ, istraujui, inae,
socijalne, ekonomske i politike prilike u agraru i na selu Bosanske
krajine kao izabrane istraivake matrice jugoslovenskog razvoj
nog modela. Otkrie tog dokumenta me je odmah opredijelilo na
odluku da temu neprijateljske akcije za ije sam ue i ire
kontekstualiziranje ve tada bila raspolagala sa poneto i druge ar
hivske dokumentacije pokuam historiografski obraditi kao zaseb
nu cjelinu.
U nekoliko narednih godina ova se odluka u meni uvrivala
zahvaljujui pronalaenju novih znaajnih arhivskih dokumenata
kao i, posebno od 1986. godine dalje, zahvaljujui razgovorima sa
uesnicima u dogaajima 1950. godine na Cazinskoj krajini. Dra
gocjeni arhivski izvori na koje sam naila u fondovima Oblasnog
komiteta i Oblasnog narodnog odbora Arhiva Bosanske krajine u
Banjaluci, u fondu Centralnog komiteta KP BiH Arhiva Central
nog komiteta Saveza komunista BiH u Sarajevu, u posve nesree
noj i nepotpunoj arhivi Sreskog komiteta KP BiH za Cazin u neuslovnim potkrovnim prostorijama zgrade drutveno-politikih or
ganizacija u Cazinu, u fondu Kotarskog komiteta KPH za Slunj
Historijskog arhiva u Karlovcu bili su (i ostali) osnovni saznajni
stubovi mog istraivanja. Ali ne i dovoljni.
Bila sam svjesna da kljueve daljnih odaja tamnog vilajeta
(Bune i dogaaja oko nje) dri Uprava dravne bezbjednosti
odnosno formalno njeni stvarni nastavljai u sklopu Slube unut
ranjih poslova. Stoga je moj naredni zadatak bio da se pokuam
domoi dokumentacije Udbe o Cazinskoj buni 1950. Istovremeno
ganjala sam sudske izvore koji su, prema mojim dotadanjim
saznanjima, morali takoer da negdje postoje. Uporno kopajui,
tako, po vie institucija, posebno u Sarajevu (SUP SR BiH, Repub
liko javno tuilatvo, Vrhovni sud SRBiH), iz razgovora sa ljudi
ma poznavaocima opte tematike i struno-specijalistike oblasti
2 Cazinska buna

XVII

mog istraivanja dospjela sam gotovo sluajno do jedne, za 1989.

godinu moda pomalo i nedozvoljene informacije, a za mene pre
sudnog saznanja. Do saznanja da je sauvana vojno-sudska doku
mentacija o suenju pobunjenicima iz 1950, kao i gdje se ta arhiv
ska graa nalazi. U trenutku sam shvatila da se radi o prvoklasnoj
dokumentaciji, mada jo ne slutei da je u pitanju kompletni mate
rijal koji, kao to u kasnije ustanoviti, obuhvaa i ukupnu istragu
Udbe.
Vojno-sudska dokumentacija na kojoj sam intenzivno radila
gotovo dvije godine bitno mi je i do u detalje proirila vidokrug
razmiljanja, utemeljila uporine take teinih glava knjige (glava
etvrta Sazrijevanje ideje o ustanku, glava peta Organizacio
ne pripreme za ustanak, glava sedma urevdan-Jurjev na Kra
jini i likvidacija ustanka, glava trinaesta Vojno suenje u Cazi
nu i Slunju, glava sedamnaesta Sudbina osuenika), omoguila
saznanje o zajednikim pripremama i zajednikom izvoenju po
bune na Cazinskoj krajini i slunjskom srezu, razotkrila ukupan
kontekst i mnoge pojedinosti vojnog suenja i kasnijeg, u peaestim godinama, odnosa Drave prema osuenicima. Studij vojno-sudske dokumentacije podstakao je autora na daljnja i na dopun
ska istraivanja na terenu, na razgovore sa jo ivim pobunjeni
cima pa i sa ljudima iz tadanje vlasti, ija sam sjeanja dodue ve
i ranije umnogome prikupila. Novi arhivski dokumenti kao i neka
svjedoenja su, razumije se, iziskivali i neka nova razjanjavanja te
se u tom komplementarnom sadejstvu raspoloivih izvora stalno
nanovo uspostavljaju neki novi odgovori, dopunjuju stari.
Za neke vane aspekte dogaaja oko Bune nikako ne nalazim
odgovarajuu arhivsku dokumentaciju. To se odnosi, prije svega,
na kljunu odluku o protjerivanju na stotine i stotine lanova po
rodica osuenika sa Cazinske krajine na srbaki srez. Da li je ob
jektivnoj nemogunosti da se to pitanje definitivno i konkretno u
potpunosti i svim pojedinostima razjasni kriva i injenica da je
unitena veina poslijeratne arhivske grae za dananje optine
Cazin i Velika Kladua? Prema informaciji ede Zoria, viedecenijskog arhivskog radnika iz Bihaa, ovjeka koji tu problematiku
nesumnjivo ponajbolje poznaje, arhivska graa za cazinsko i kladuko podruje u vie navrata poslije rata je, bilo obinim palje
njem bilo uz neku poplavu (Kladua) ili neki poar (Cazin) poste
peno unitavana, da d bila za vrijeme vojnih manevara Slobo
da, odranih na podruju od Bihaa do Karlovca 1971. godine, u
Cazinu unitena sva sreska arhiva na tavanu Skuptine optine, tj.
dokumentacija Sreskog narodnog odbora i Sreskog suda, te predaXVIII

ni tamonjoj tvornici Ljepenka u Cazinu u svrhu sirovinske pre

rade (izjava ede Zoria autoru u septembru 1989. godine). U
svakom sluaju, fondovi sreskih narodnih odbora ili sreskih komi
teta Cazin i Velika Kladua ne nalaze se, pored veeg broja takvih
fondova s podruja Bosanske krajine, ni u Arhivu Bosanske kraji
ne u Banjaluci, a ni u regionalnom arhivu u Bihau.
I pored, vjerujem, zadovoljavajuih objanjenja po osnovu iz
vedenih arhivskih dokumenata, pitanje izgona porodica nije se ni
u kom sluaju moglo obraditi bez obimnijeg razgovora autora sa
ljudima koji su iseljavani i onima koji su se iseljavali. Tu vrstu saz
nanja ionako ne bi mogla pokriti nikakva arhivska dokumentaci
ja koja je vjerovatno bila i oskudna ili moda dijelom ak nije ni
nastala. Sjeanja ljudi kao izrazito vaan pa i primarni istorijski iz
vor koristila sam i u razjanjavanju i prezentiranju drugog inje
ninog dogaaja koje se nije moglo u dovoljnoj mjeri pokriti ar
hivskim dokumentima, odnosno u svim onim sluajevima gdje, i
pored postojeeg arhivskog izvora, sjeanje predstavlja neophodni
pa i znaajniji istorijski izvor. Pored Srpca, sjeanja, tako do
miniraju u glavi dvanaestoj Istraga i kanjavanje pobunjenika
u dva ina, glavi etrnaestoj Prekrajno kanjavanje, dok su s
jaom dokumentacionom bazom ona ipak znaajno prisutna i u
glavi petnaestoj Kanjavanje po partijskoj i drugim dravnim li
nijama, glavi sedamnaestoj Sudbina osuenika i glavi osamna
estoj ivot na Krajini nakon Bune. Drugi je sluaj s primjenom
sjeanja u glavi estoj (Ne)reagiranje drave, i glavi devetoj
Pozadina pobune s posebnim osvrtom na dimenziju izvanjskog
uticaja u svjedoenjima etiri decenije kasnije. Te dvije glave kon
cipirane su iz posebnih razloga, razloga koji nemaju uporita u ar
hivskim dokumentima, ali bi bez unoenja i trtiranja tih i takvih
sjeanja ostalo, ako nita drugo, a ono nepokriveno jedno polje
stvarnosti koja ivi u ljudima, koja ini i jedan realni dio odreene
drutvene klime pa makar ne bila odraz stvarnog dogaanja. Te
ko bi bilo razgraniiti stvarno i mitsko u zadnjoj, devetnaestoj gla
vi knjige. No, cijenim da su ta sjeanja i svjedoenja toliko intere
santna i pouna za temu koja se tretira {i ire) da je i njih trebalo
svrstati u knjigu, a pogotovo zato to su i ona osnova autorovih
zakljuivanja.
Veina glava knjige su ipak utemeljena gotovo iskljuivo na
arhivskim izvorima. Na osnovu njih, i malim dijelom na osnovu li
terature, koncipirane su prve tri glave kojima sam eljela predstavi
ti aktuelne jugoslovenske i krajike, naroito politike i ekonom
ske prilike prije Bune, zadravajui se na specifinim karakteristi2*

XIX

kama i tradicijama pobunjenikog podruja, koje su moda mogle

doprinijeti pojaanom ustanikom raspoloenju u ovim krajevima.
Takoer samo na osnovu pisanih izvora sainjena je i glava deseta
Kontekst sluajeva, tj. prikaz ako ne ba slinih a ono ipak od
reenih sukoba stanovnitva sa Dravom u povodu raznih aktuelnih nezadovoljstava koja su titala narod ili su pak bila jo odraz
nekih iz rata neraienih rauna odnosno su to bile (ne)politike
teroristike (pljakake) akcije. Svrha plasmana ove materije u
knjigu potie od autorove tenje da se to objektivnije sagleda
stvarna pozicija nove drave odnosno olaka razumijevanje njenih
postupaka u pogledu sreivanja prilika oko Cazinske bune. Go
tovo samo arhivski izvori koriteni su jo u jednoj glavi, jedanaes
toj Cazinska buna u svjetlu zapadnih izvora, dokumenti koji se
uvaju u za jugoslovensku poslijeratnu istoriju veoma vanim i za
istraivae otvorenim arhivima Public Records Office-u u Lon
donu i u National Archives of the United States u Washington D.
C.-u. U ovoj glavi nastojim Cazinsku bunu 1950, uz jo neke dru
ge tadanje seljake nemire u Jugoslaviji, prikazati u ogledalu za
padnih diplomata, uglavnom engleskih i amerikih, te jednog prosovjetskog IB-ovskog novinskog izvjetaja.
Meu izvorima koji su znaajno koriteni u ovoj knjizi po
red arhivskih kao primarnih i sjeanja kao sekundarnih ili u pogle
du nekih tematskih aspekata primarnih potrebno je pomenuti i
pravne propise. U vidu uglavnom pojedinih zakona, posebno iz
oblasti krivinog prava, koristila sam ih pri svom radu u vie glava,
a sauvani su u sklopu slubenih listova. Statistiki podaci kojima
sam se u knjizi sluila, posebno za razdoblje prije Bune, nalaze se
u statistikim godinjacima i slinim publikacijama koji su po pra
vilu, takoer lako dostupni istraivau. Istorijskim izvorima smat
raju se i oni koji su, kao za ovu knjigu veoma vane Sjednice
Centralnog komiteta Komunistike partije Jugoslavije 1948-1952
(1985), objavljeni ali u sutini ve ine onaj prelazni most ka litera
turi.
Da li se i autor knjige o cazinskoj buni 1950. mogao oslanjati
na neku literaturu? Obzirom da sam zadatak iroko postavila tj.
koristim se optim jugoslovenskim okvirom poslijeratne situacije i
nastojim da pratim genezu ivljenja u istraivanim krajevima, sva
kako da mi je bila na raspolaganju odreena literatura o tim pita
njima. Za utemeljivanje opte podloge ili u traganju za saznanjima
u pogledu nekih posebnih aspekata koristila sam se, tako, Bekievom knjigom Jugoslavija i hladni rat (1988), Petranovievom
Istorijom Jugoslavije, knj. 2 i 3 (1988), Pirjevevom Tito, Stalin
XX

in Zahod (1987), Dedijerevim Novim prilozima za biografiju Jo

sipa Broza, knj. 3 (1985), Dachauskimi procesi grupe autora
(1990), svojim Seljatvom u socijalizmu (1988), i ne mnogo im
vie, poto je, kako je poznato, historiografska literatura o poslije
ratnom razdoblju ionako jo vrlo mala.
Od knjiga sa ue-krajikom tematikom, ne raunajui encik
lopedijske priloge, i istoriografskih knjiga koje se inae bave ukup
nim bosanskohercegovakim teritorijem, nezaobilazna je, makar
ve sto godina napunila, Biha i bihaka krajina Radoslava Lopaia koji u njoj prati razvoj i svih mjesta Cazinske krajine od nji
hovog postanka, kao i ve takoer veoma staro djelo Hamdije
Kreevljakovia Cazin i okolina (1934). U svom radu autor se
posebno koristio memoarskim Ratnim slikama iz Cazinske kraji
ne ukrije Bijedia i romanom Omaha 1950 Devada Sabljakovia. Takoer i obimnim i znaajnim publicistikim djelima Cazin
FK Krajina (1983) i Velika Kladua kroz stoljea (1987)
Aleksandra Ravlia koji u njima daje i bibliografski pregled litera
ture nastale o Cazinskoj krajini.
Sami dogaaji oko Cazinske bune 1950. godine doivljavaju
kroz literaturu znaajniji tretman tek u novije vrijeme. Godine
1990. Cazinska buna predstavljena je sa posebnim naglaskom u tri
razliita autorska izdanja.
Hronoloki prvi prikaz objavljen je u vidu memoarskog zapi
sa s naslovom Neprijateljska akcija u Cazinu (str. 297-312) u
knjizi Ratka Ilia Opredijeljeni za izdaju. Ili je kao pripadnik
Udbe svojevremeno vodio dnevnike biljeke slubenih aktivnosti
u kojima je uestvovao, pa su tako od zaborava sauvani i dogaaji
koje je on doivljavao u povodu svog angamana na sreivanju
prilika u vezi sa Cazinskom bunom. (Podstaknut mojim pitanji
ma, Ratko Ili se ak jo i vie toga sjetio u cjelodnevnom razgo
voru.)
U maju 1990. u bihakom listu Krajina poeo je izlaziti felj
ton s naslovom Cazinski incident, da bi s neto izmijenjenim
sadrajem isti feljton, takoer ve od maja, poeo izlaziti i u sara
jevskom dnevniku Veernje novine, tu s nadnaslovom Cazinska
buna 1950: tragom vijesti koja nije smjela biti objavljena, biha
kih novinara Amire Bajri i Hasana Bievia. Svaki od 15 nastava
ka feljtona o nemirima seljaka Cazinske krajine opremljen je u
Veernjim novinama i jednim istim objanjenjem koje, izmeu
ostalog, glasi: Incident, ispad, buna, ustanak... sva su to odree
nja, s navodnicima ili bez njih upotrebljavana dosad, uglavnom u
usmenoj predaji i u rijetkim publicistikim radovima u kojima se

tek usputno pominje, za jedan udni i ravno etiri decenije mistifikovani dogaaj: cazinsku majsku pobunu 1950. godine. Ovak
vom kvalifikacijom dat je i prihvatljiv opti okvir onog sadraja
koji su pomenuti novinari pripremili, koristei se pri tome roma
nom Devada Sabljakovia Omaha 1950, procurilim izvjeta
jem Safeta Filipovia i Davida Lauevia, odreenim poslijeratnim
zakonskim normativima, nekim rezultatima istraivanja cazinskog
profesora Murata Tatarevia te obiljem lino prikupljenih sjeanja
na terenu. Bajrieva i Bievi, ograujui se od davanja punih i
definitivnih odgovora na mnoga jo otvorena pitanja oko Bune da
li su kroz feljton ako se i zanemari nemali broj faktografskih
greaka koje meutim i nisu toliko bitne da bi ih trebalo isticati
nesumnjivo jedan zanimljiv i popularan prikaz dogaaja kojima je
posveena ova moja knjiga. Trebalo bi ipak da reagujem na kon
stataciju autora u vezi sa tematikom tekog poslijeratnog ivota se
ljaka posebno zbog otkupa: Istoriografija, meutim, okree gla
vu, a dokumenti u istrebljenim arhivima i uspomene svjedoka vre
mena mame istraivae. (drugi nastavak feljtona od 28. maja
1990). Istina je da se posebno iz objektivnih razloga (rok od 25 ili
30 zadnjih godina kojim je zakonski utvreno da se arhivska gra
a ne moe koristiti za istraivanje ili, u praksi, ak neogranieni
broj godina kad su u pitanju neke arhive, kao ona SUP-a npr, za
tim, a u vezi sa prednjim, do sada relativno daleko najmanji broj
istraivaa koji se bave ovom poslijeratnom poluprolou, pa os
jetljivost i delikatnost pojedinih tema) malo istraivalo agrar i selo
poslije rata, no ve kroz nekoliko ire koncipiranih knjiga je u Ju
goslaviji o tome ipak ve pisano. U Bosni i Hercegovini je pak
uopte prvo historiografsko djelo koje tretira poslijeratno razdob
lje upravo posveeno agraru i selu. Autor knjige Seljatvo u soci
jalizmu Politika KPJ prema agrarnom i seljakom pitanju na
podruju Bosanske krajine 1945-1948 (1988), istoriar koji se ba
vi i openito tim periodom, nije sluajno izabrao tu tematiku, ve
je naprosto, profesionalno odgovorno, poao, morao poi od date
situacije. Od jedne zemlje i od jedne sredine koja je klasino agrar
na, tipino seljaka. A u toj knjizi ba je otkupu poljoprivrednih
proizvoda posveeno stotinjak stranica teksta, zasnovanog na istoriografskom, tj. konkretnom istraivanju prilika u Bosanskoj kraji
ni (primjerak ove knjige se u proljee 1990. nalazio ak u izlogu
centralne bihake knjiare). Osjeam da je potrebno dodatno na
pomenuti jo i to da ni problematici Cazinske bune iz 1950. histo
riografija (makar u licu jednog istoriara) nije okrenula lea ali
treba imati u vidu da komplikovanost, kompleksnost i irina istra
XXII

ivake teme iziskuju (su iziskivali) velike line napore, ogromno

vrijeme pa i znaajnu dozu pogodnih okolnosti da bi takva tema
mogla zaista valjano da se istrai. Moda najveim dijelom zahva
ljujui ba njoj (toj temi) kao autor pomenute knjige zastala sam
pri i inae u Jugoslaviji prelomnoj tematskoj granici 1949. godini,
najavljujui, uostalom, eksploziju 1950. na Cazinskoj krajini
kao zbog svoje sloene pozadine temu posebne istraivake pa
nje u drugoj prilici (str. 344).
Krajem 1990. godine konano, objavljena je vrijedna knjii
ca cazinskog profesora Murata Tatarevia Kratki prirodnogeografski i istorijski podaci o cazinskoj optini s osvrtom na Cazinsku
krajinu koja, osim u naslovu sadranih momenata, u jednom
svom odjeljku posebno tretira Pobunu nezadovoljnog naroda i
represiju drave iz 1950. godine (str. 77-87). Osim odreenih linin istraivanja koja je u vezi sa Cazinskom bunom sam izvrio,
Tatarevi se u ovom prikazu Bune i dogaaja oko nje najvie osla
nja na izvjetaj koji su sainili pukovnici Udbe Safet Filipovi i Da
vid Lauevi, preciznije na prepis tog ovdje ve pominjanog izvje
taja. (Taj dokumenat napisan u originalu na 11 stranica zelenim
mastilom i lijepim rukopisom Safeta Filipovia nalazi se u fondu
Organizaciono politikog sekretarijata, V-kIII/9, Arhiva CK SKJ.
Uz neke greke je inae uglavnom vjerno ispisan, 1987. prekucan,
te vie kopija tog prepisa jednu imam i sama kola meu poje
dinim ljudima sa Krajine pomenuti novinari su npr. u svom feljto
nu koristili taj prepis.) Kako sutina originalnog izvjetaja tim prepisom nije naruena to je Tatarevi vane akcente iz dokumenta
korektno prenio. Znaajna su njegova zapaanja kao ono o ne
shvatljivoj kontradiktornosti obrazloenja presude Vrhovnog
vojnog suda ili kao ono o ulozi nekih rukovodilaca porijeklom sa
ovog podruja koji nisu stali u zatitu neukog naroda, bojei se
za svoje fotelje i funkcije a u povodu internacije u Srbac porodica
uesnika pobune. Ovako nije postupao prije 100 godina ni turski
osvaja Omer-paa Latas koji je poslan (1850/51) od sultana da
suzbije ustanak Krajinika, takoer je jedna Tatarevieva ocjena.
U politiko-aktivistikom maniru on zatim donosi zakljuak tam
pan velikim slovima: Treba traiti reviziju sudskog procesa prema
osuenima 1950. za ovu akciju, rehabilitirati nevino osuene!
Obetetiti sve one kojima je oduzeta imovina i stoka prilikom sla
nja porodica u Srbac. (str. 84) Zakljuak koji prenosim i kao po
etkom devedesetih godina osvjedoeni isjeak politike klime na
Krajini i elju premnogih ljudi ali i kao zahtjev kome se jedan mali
broj jo ivih pojedinaca estoko protivi.
XXIII

Moj je zadatak iskljuivo taj da kompleksnu istorijsku doga^ajn'ost oko Cazinske bune 1950. rekonstruiram, svestrano prikaem, historiografski objasnim i protumaim.

XXIV

DIO PRVI
tugoslovenske i krajike prilike

PRIJE BUNE

Glava prva

JUGOSLOVENSKI DRUTVENO-EKONOMSKII
POLITIKI KONTEKST U PRVOM POSLIJERATNOM
PERIODU KAO PODLOGA SOCIJALNIH NEMIRA NA
SELU
Drugi svjetski rat nije prouzrokovao nikavih bitnih promjena
u socijalnoj strukturi jugoslovenskog stanovnitva. I pored velikih
ljudskih gubitaka kojih je bilo relativno najvie na selu, Jugoslavi
ja, ipak i nakon rata ostaje izrazito seljaka zemlja. Preko 3/4 sta
novnitva se bavi zemljoradnjom i stoarstvom. Poljoprivreda, ko
ja uoi rata daje oko 50% nacionalnog dohotka zemlje, u prvim
poslijeratnim godinama ne samo da zadrava ve i uveava svoj re
lativni udio u ukupnom proizvodu Jugoslavije. Naime, ratna raza
ranja su srazmjerno jo vie pogodila neagrarnu privrednu infras
trukturu pa je tako i zbog toga agrarna proizvodnja 1945. godine
osnovno i daleko najvanije izvorite opte privredne akumulacije.
Poznato je, meutim, da je Jugoslavija smatrana u Evropi jo prije
rata kao zaostala agrarna zemlja. Agrarna zaostalost Jugoslavije
ogledala se u vie komponenata a posebno u pogledu tzv. agrarne
prenaseljenosti kao i na tehnikom planu. Rat je priinio agraru
velike tete. Osim to je bezbroj gazdinstava popaljeno i uniteno,
pri emu su mnoga sela prosto zbrisana sa zemljine povrine, po
ljoprivredno zemljite zaputeno ili veoma slabo obraivano, pro
cijenjeno je da je uniteno 56% poljoprivrednog inventara, unite
no i oteeno 20,7% kua, uniteno 24,2% vonjaka, broj konja
pao za 60%, ovaca za 63,2%, goveda za 55,6%, svinja za 58,7%. 1 )
Stoka je bila i iznurena, mrava, bolesna. Uz to treba imati u vidu
) Reparaciona komisija, ljudske i materijalne rtve Jugoslavije, Beograd, 1946.
cit. prema V. Begovi, Naa poljoprivreda i pitanje njenog socijalistikog preobraaja,
Komunist, 1, januar 1949, 83.

da okvirni procentualni pokazatelji za zemlju sakrivaju injenicu

da su odreeni predjeli i pokrajine posebno mnogo stradali.
Najvea teta ogledala se naravno, u ljudskim rtvama, kojih
je opet najvie bilo na selu. Time su seljaci, inei i socijalnu osno
vicu uspjene narodnooslobodilake borbe i socijalne revolucije,
zaduili novu dravu koja je, tako, 1945. godine neizostavno mo
rala voditi rauna o njihovim stratekim interesima. Konkretno i
prije svega to je znailo pokuati utjeiti vjekovnu glad seljaka za
zemljom, oduzeti je velikoposjednicima i podijeliti zemljoradnici
ma. Ve u avgustu 1945. godine na Treem zasjedanju AVNOJ-a,
odnosno prvom Privremene narodne skuptine donesen je savezni
Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji. To je bila i inae najzna
ajnija politika mjera koju je donijela nova drava u 1945. godini.
Agrarnom reformom i tzv. vojvoanskom ili spoljnom kolonizaci
jom te tzv. unutranjom, u granicama sopstvenih republika zami
ljenom kolonizacijom, trebalo je prije svega ispraviti socijalnu ne
pravdu koju je osjealo seljatvo u staroj Jugoslaviji, a kakvu je
platformu u oblasti agrarnog i seljakog pitanja KPJ, uostalom,
gotovo itavo vrijeme od svog postanka 1919. godine i inae uvijek
isticala.
Zbog specifinih uslova istorijskog razvoja agrara u jugoslovenskim zemljama i posebno zbog odluujueg uea seljatva u
ratu i revoluciji, KPJ, ni ne pomiljajui 1945. godine na nacionali
zaciju zemlje (to bi ipak shodno optem kopiranju sovjetskih is
kustava mogla biti eventualna alternativa tada i u jugoslovenskom
drutvenom razvoju) putem agrarne reforme i kolonizacije tei
takvoj preraspodjeli zemlje u privatno seljako vlasnitvo kojom e
se oformiti koliinski preteno sitno-srednji seljaki sloj. Takozva
ni sitni i srednji seljaci,tj. oni sa posjedom izmeu 2 i 10 ha trebali
su ostati, odnosno postati glavni politiki saveznik radnike klase
kojoj je namijenjena glavna uloga u izgradnji socijalizma. Smatra
lo se da e se vremenom ovi tzv. radni seljaci, za razliku od tzv.
kulaka tj. onih bogatijih sa zemljinim posjedom ak samo neto
iznad 10 ha, posve uklopiti u napore tzv. socijalistike izgradnje
cjelokupnog drutva, a posebno tzv. socijalistikog preobraaja
poljoprivrede i sela kojom se parolom u stvari teilo postepenoj
svojinskoj kolektivizaciji, zamiljenoj na dobrovoljnoj osnovi. Od
samog poetka najvanija uloga u tom procesu kako u jugoslovenskoj agrarnoj teoriji, tako i u praksi, pridavana je seljakim radnim
zadrugama, tj. kolhoznom tipu agrarnog zadrugarstva koje je
praktino od samog poetka nastajanja s kraja 1945. i posebno od
poetka 1946. godine svugdje materijalno pomagano i politiki

proteirano od strane dravnih organa, odnosno vladajuih poli

tikih faktora. Rezultati raspodjele zemljinog fonda kroz agrarnu
reformu i kolonizaciju, koja je praktino uglavnom zavrena do
kraja 1948. godine, dosta su odstupali od prvobitno zamiljenog i
proklamovanog naela da obradive povrine i drugo poljoprivred
no zemljite pree najveim dijelom u privatni seljaki posjed. 2 )
Od ukupnog zemljinog fonda dobivenog agrarnom reformom u
iznosu od 1.647.305 ha ni pola zemlje nije dospjelo u privatne ruke
seljaka, jer, agrarni interesenti su dobili 405.582 ha, unutranji ko
lonisti 90.655 ha, spoljni kolonisti 213.526 ha, odnosno ukupno
neto preko 700.000 ha, dok je vei dio zemljita pripao dravnim
poljoprivrednim dobrima (354.799 ha), seljakim radnim zadruga
ma (37.158 ha), raznim dravnim ustanovama (41.655 ha), ili otpao na ume (401.395 ha), odnosno ostao nepodijeljen (101.995
a). J )
Meu politikim mjerama nove drave koje su bile od velikog
znaaja za seljatvo, sigurno je bilo i donoenje Zakona o kona
noj likvidaciji zemljoradnikih dugova, takoer u 1945. godini. Po
osnovu tog, inae snano ideoloki protkanog zakona, praktino
su se u najveoj mjeri gasili ili su bili znatno olakani dugovi koje
su seljaci u staroj Jugoslaviji osjeali kao ogroman teret i kao
svoj nerjeivi problem. Poznato je, uostalom, da problem seljakih
dugova odnosno tzv. duniku krizu drava, i pored nekih poku
aja, nije uspjela da rijei do rata. To je naravno, izmeu ostalog,
moralo da odbija seljatvo od tadanjeg poretka. Uz agrarnu re
formu i kolonizaciju te gaenje predratnih seljakih dugova, kao i
uz neke druge zakonske mjere (naroito u oblasti socijalnog stara
nja) koje su takoe bile u ekonomskom interesu seljaka, nova
drava, ve odmah nakon osloboenja, strogo centralistikim pu
tem preko svojih lokalnih organa na samom terenu vodi obnovu i
seoske infrastrukture. Organizuje popravku seoskih kua, puteva,
raznih gospodarskih objekata na selu i, to je moda tada bilo naj
vanije, dirigira ispomo sa ekonomski relativno bolje stojeih
podruja na ona koja su u ratu najvie stradala. Dvogodinja posli
jeratna obnova, i pored znatne pomoi sa strane, naroito UNRE,
naravno nije uspjela da povrati osnovne prijeratne uslove proiz2 ) O razlozima raskoraka izmeu proklamiranog naela raspodjele i stvarne podje
le poljoprivrednog zemljita, a posebno u Bosni i Hercegovini, vidjeti N. Gaea, Agrar
na reforma i kolonizacija u Jugoslaviji 19451948, Matica srpska, Novi Sad, 1984, 251
do 253; V. KrinikBuki, Politika KPJ prema agrarnom i seljakom pitanju na pod
ruju Bosanske krajine 19451948, Institut za istoriju, Banja Luka, 1988, 218222.
) N. Gaea, isto, 368.

vodnje. Takvi rezultati se svakako nisu ni mogli oekivati s obzi

rom na velike razmjere ratnog razaranja, a specifika agrarne proiz
vodnje, posebno stoarstva, je uostalom po prirodi takva da je za
njenu regeneraciju neophodan dui vremenski period. Poto je se
ljatvo kao velikoveinski dio stanovnitva, normalno, moralo
podnijeti i najvei dio, kako materijalnih nevolja tako i obnoviteljnih napora, ono je posebno u onim tzv. ustanikim krajevima koji
su i najvie u ratu stradali, iskazivalo ponegdje svoje nezadovolj
stvo, smatrajui se zapostavljenim i slino. To se naroito odnosilo
na one seljake sredine gdje su pored objektivnih tekoa (na pri
mjer nabavljanja potrebne grae za obnovu kua) bili prisutni i od
reeni subjektivni problemi na konkretnom terenu koji bi se ogle
dali u samovoljnim ili oito nepravilnim postupcima lokalnih pred
stavnika vlasti. U svakom sluaju treba imati u vidu da je ve sam
proces tzv. obnove seoske infrastrukture vrsto izazivao nezado
voljstvo meu seljacima. Dosta ga je bilo upravo u pomenutom
smislu i na slunjskom srezu.
Drugo relevantno pitanje je ono u vezi sa politikim statusom
seljatva u novoj dravi. injenica je da KPJ, koja je izala iz rata
sa ogromnim moralnim i politikim kapitalom i koja svoju vostvenu drutvenu poziciju nije bila spremna 1945. a ni kasnije, ni s
kim dijeliti, nije mogla biti u stratekom ekonomskom i uslovno
reeno politikom interesu seljatva. Naime, KPJ je kao, ipak, par
tija radnike klase, ugledajui se, uz to, u ogromnoj mjeri na sov
jetska socijalistika rjeenja drutvenog razvoja iz doba Staljinove
vladavine, dakle takva politika snaga koja, i mada je htjela odnos
no imala najbolje dugorone namjere, nije mogla imati objektivan
odnos ni prema seljatvu ni prema, ovaj put posredno, agraru.
Takvo stanje stvari 1945. godine moralo je biti nepovoljno za Ju
goslaviju koja je po socijalnoj strukturi, privrednim obiljejima,
tradicijama, kulturi bitno seljaka zemlja. Mada ve 1945. godine
ipak drugorazredna uloga seljatva nije bila u tom smislu i izrazito
odreena, ona se na politikoj sceni pomnijom analizom kao takva
moe konstatirati. Naime, i kroz Statut Narodnog fronta Jugosla
vije 1945. godine i kroz Ustav FNRJ iz 1946. seljatvu se praktino
uskrauje pravo na sopstvenu politiku reprezentantnost kakvu
ima radnika klasa kao zvanino najnapredniji drutveni sloj. 4 )
Ova injenica bila je od veoma velikog, da ne kaem, presudnog
znaaja ne samo za agrar i seljatvo ve i za drutvo u cjelini, i ne
4)
O drutvenom statusu seljatva, utvrenom kroz Statut NFJ, 1945, vidjeti u V.
KrinikBuki, isto.

samo u prvoj fazi ve u itavom poslijeratnom jugoslovenskom

razvoju. Jo u prvim godinama nakon rata iskoritena su sva sred
stva da se uklone sa politike pozornice one snage i kadrovi koji
bi, poput Dragoljuba Jovanovia na primjer, s tzv. buroaskih ili
graanskih pozicija interese seljatva postavljali u prvi plan. 5 )
Donoenjem prvog petogodinjeg plana na nivou zemlje u
proljee 1947. u sutini se ne javlja neka nova koncepcija jugoslovenskog privrednog razvoja. Po ugledu na Sovjetski Savez, orijen
tacija je usmjerena na bazinu industrijalizaciju. Planom je predvi
eno etiri puta vie investiranje u industriju nego u poljoprivredu.
U stvari jo, od osloboenja taj je pravac nediskutabilni razvojni
put, no ipak tek njegovo ostvarivanje nakon kratkog perioda tzv.
obnove, praktino i do kraja razjanjava tadanji perspektivni
drutveno-ekonomski kurs Jugoslavije. Posebno, od 1947. godine
znatno poveanim tzv. obaveznim ili administrativnim otkupom
poljoprivrednih proizvoda, seljak sam i te kako na svojoj koi os
jea sutinu privredne politike zemlje. Kako bi drava, krenuvi
putem forsirane industrijalizacije, znai u uslovima znatno uvea
nih potreba za hranom i uspijevala obezbjeivati njene potrebne
koliine, to ona postepeno vri sve jai ali u jugoslovenskim raz
mjerima do 1949. godine ne i bitno jai pritisak na individualne
zemljoradnike i u pravcu njihovog ulaska u tzv. seljake radne za
druge.
Kolhozni tip zadrunog organizovanja trebalo je da obavi
dvostruku funkciju. Na jednoj strani postepeno privui seljatvo u
kolektivistiki svojinski, tj. tada shvaani pravi socijalistiki pri
vredni sektor, i na drugoj, to je bio put za efikasno planiranje pri
vrednog razvoja koji u uslovima svojinske rascjepkanosti zemljita
u sutini i nije mogao biti ostvariv. Ali dok do kraja 1948. godine
proces omasovljavanja seljakih radnih zadruga, s izuzetkom spe
cifinih vojvoanskih prilika (propast salaa!), ipak ne tee pod
optom dravnom prinudom, te su pojave prisilne kolektivizacije
na selu ipak jo pod kontrolom. Poetkom 1949. godine nastupaju
u tom pogledu bitne promjene iji je poetak obiljeen politikom
strategijom usvojenom na Drugom plenumu CK KPJ. 6 )
5) ire u V. KrinikBuki, isto.
*) Na hiljade salaa nestalo je u kolonistikim naseljima, objanjava B. Perunii,
detaljno navodei po pojedinim mjestima kako je procesom vojvoanske kolonizacije
ugaen jedan vii tehnoloki oblik agrarne proizvodnje od onog koji je onda uveden pu
tem SRZ. U istoriografiji ovaj problem, koliko mi je poznato, jo nije razraen. Vidjeti u:
B. Perunii, Nae poslijeratno zemljoradniko zaarugarstvo, Zadruni arhiv, 6. Novi
Sad, 1958, 76^85.

Novi agrarno-politiki kurs nedvojbeno je u vezi s vanjsko-politikim pritiskom Informbiro-zemalja i optubama koje su
Sovjetski Savez, odnosno drave lanice IB jo od prve polovine
1948. godine upuivali na adresu CK KPJ i Jugoslavije openito.
Jugoslovenska agrarna politika optuena je za porast kapitalisti
kih elemenata na selu, a KPJ proglaena kulakom partijom.
Odbacujui sve te optube na Petom kongresu KPJ, juna 1948, ju
goslovenska agrarna politika se praktino ne mijenja, mada je bilo
i u samoj Partiji, kako pokazuju dokumenta iz tog vremena, nasto
janja da se forsiraju SRZ kao najvii tip zemljoradnikih zadruga.
Unutarpartijska zalaganja za brzom agrarnom kolektivizacijom po
sovjetskom uzoru, argumentovano i odluno su na konferenciji
pobijali Kardelj, ocjenjujui ih potpuno pogrenim i samotetnim zbog nevoenja rauna o postojanju ili nepostojanju odgova
rajuih potrebnih uslova, i Kidri, detaljno objanjavajui onu bit
nu razliku izmeu istorijskog posjedovnog statusa seljaka i njego
ve uloge u ruskoj revoluciji 1917. godine, odnosno jugoslovenskoj
1941 1945.
Meutim, generalna partijska linija u odnosu na agrar i selja
tvo ipak poputa ve nakon samo pola godine. Kroz dokumenta
Drugog plenuma CK KPJ, ve vie puta ocijenjenog u jugosloven
skoj istoriografiji kao prelomnog na tom planu, ne moe se dodu
e dokazati da je partijski vrh, posebno E. Kardelj kao njegov tada
ve glavni ideolog i po agrarnom pitanju, sutinski promijenio os
novne stavove, ali je injenica da praksa, neposredno nakon tog
Plenuma na kome je u sreditu panje bio upravo tzv. socijalistiki
preobraaj poljoprivrede i sela, kree bitno radikalnijim putem.
Oito pod daljnjim sve raznovrsnijim i sve jaim pritiskom IB na
Jugoslaviju, kao i jo vie izraenim, sigurno i pod uticajem tog
pritiska, unutarpartijskim shvatanjima o potrebi bre klasne dife
rencijacije na selu tzv. raskulaivanjem ili, drugim rijeima, o po
trebi breg jaanja socijalistikog, tj. dravnog i zadrunog sekto
ra u agraru, CK KPJ na svom Drugom plenumu krajem januara
1949. donosi u tom pravcu ve dobro poznatu Rezoluciju prema
kojoj je potrebno i moguno prii stvaranju seljakih radnih za
druga s vie smjelosti i brim tempom. 7 )
Osim, dakle, iskazivanja, kako na planu odnosa sa Staljinom
tako i unutar zemlje, ideoloke pravovjernosti, forsirana kolektivizacija imala je meutim i, moda prije svega, isto pragmatike ci
7) Sjednice Centralnog komiteta Komunistike partije Jugoslavije 19481952, Iz
vori za istoriju SKJ, Komunist, Beograd, 1985, 271279.

ljeve. Naime, u tekoj ekonomskoj situaciji izolacije i blokade sa

Istoka i jo nezaivljavanja odnosa sa Zapadom, tj. izvjesnog stra
ha od njih, zemlja je bila prinuena osloniti se gotovo iskljuivo,
na sopstvene potencijale. Na ta ili na koga onda ako ne na agrar i
seljatvo? S obzirom da se nije odstupalo od generalne strateke
orijentacije privrednog razvoja, znai ubrzane industrijalizacije
zemlje i s obzirom da su materijalni izdaci za potrebe vojske i od
brane bili viestruko poveani jer je realno prijetila opasnost inva
zije sa Istoka, predraun je bio vie nego jasan. Ceh agrara, sela i
seljatva treba jo podebljati!
Odmah se i pristupilo revnosnoj realizaciji direktiva Plenuma
na terenu. U Hrvatskoj, Makedoniji, Bosni i Hercegovini i Crnoj
Gori za dva mjeseca, od poetka februara do kraja marta 1949. go
dine osnovano je vie SRZ nego to ih je u svakoj od ovih republi
ka nastalo od 1945. do 1949. godine. Blizu granice od 100% osno
vanih novih SRZ su i Srbija i Slovenija. 8 ) Do kraja 1949. godine
broj SRZ je enormno porastao, sa 1318 krajem 1948. godine na
6625 ili, po drugom izvoru, ak 6978 krajem 1949. godine. 9 ) Istina,
te tolike SRZ mnogo gdje u Jugoslaviji bile su samo na papiru ali
se one, tek osnovane, svugdje teilo i organizaciono uvrivati,
stvarno zaivljavati. U svemu tome dolazi do brojnih i velikih pro
blema na terenu. Komisija za selo pri CK KPJ ve 21. aprila 1949.
obavjetava Kabinet Marala o mnogim konkretnim nepravilnosti
ma na terenu, a posebno u pogledu krenja principa dobrovoljnos
ti: Pojave pritiska na seljake radi ulaska u radne zadruge postoje
u svim krajevima zemlje. 10 Da bi natjerala seljake u SRZ sreska
rukovodstva, mimo propisanih zaduenja od viih organa vlasti,
individualnim bogatim i srednjim seljacima poveavaju poreze i
obaveze isporuka ita i mesa, koja dotina gazdinstva ne mogu
podnijeti. Njihova imanja istovremeno se izlau i prisilnoj arondaciji pa se tako bogatiji i srednjaci dovode u bezizlazan poloaj.
Takav tadanji razvoj odnosa na selu imao je naravno visoku dru
tvenu, ekonomsku i politiku cijenu. Raun su plaali u prvom re
du seljatvo i agrar kao privredna grana ali, posljedino, i drutvo
u cjelini.
Uz pomenutu problematiku agrarne kolektivizacije posebno
izraenu od 1949. godine, kao jo gori teret raunao se administra
*) Arhiv Josip Broz Tito, Beograd, III-2-b/53.
) Postoji mnotvo sauvanih dokumenata o tim brojkama. Ovdje sam se posluila
na primjer podatkom iz Povijesti SKJ, Komunist, i Rad, Beograd, 363, odnosno iz lanka
B. Perunii, isto 68.
10) Arhiv Josip Broz Tito, 11-3-2-2/19, Kratke informacije broj 1.
3 Ca/inska buna

tivni prinudni otkup poljoprivrednih proizvoda. Od 1948. godine

pored tog prinudnog otkupa uvodi se i tzv. otkup po vezanim cije
nama po kome su date neto povoljnije mogunosti seljaku da ku
puje neagrarne proizvode. Ovih, meutim, ili nije bilo ili ih je bilo
premalo odnosno u nezadovoljavajuem asortimanu. Ali bez obzi
ra na taj novi i ne ba znaajni vid otkupne politike, ostaje injeni
ca da je i dalje prevladavao prinudni otkup i da je dalje onemogu
avano slobodno trite poljoprivrednim proizvodima. Situacija je
vrlo esto primoravala seljaka da odreene koliine ita ili mesa
kupuje kako bi ga mogao predati administrativnim otkupnim orga
nima.
Taj obavezni otkup poljoprivrednih proizvoda predstavljao je
zapravo najvei teret seljatvu itav prvi poslijeratni period sve do
1951. odnosno 1952. godine, kad je ova najomraenija mjera, ko
nano i ukinuta. 11 ) Drava je svake godine nanovo propisivala ega
i koliko seljak treba da preda u vidu tzv. obaveznog otkupa odnos
no uz protivuvrijednost bonova kao kupovnog sredstva. Jer, um
jesto novca on bi za predane koliine uglavnom dobivao tzv. bono
ve, po osnovu kojih je, u naelu, onda mogao kupovati industrij
sku i drugu robu u seoskim zemljoradnikim zadrugama i zadru
nim prodavnicama, robu koja mu je bila potrebna za svakodnevni
ivot i poljoprivrednu proizvodnju. Razrez tog otkupa na seljaka
pojedinano bio je, po pravilu, u gotovo svim selima nerealno po
stavljen, trailo se vie nego to su seljaci stvarno imali. Osim toga,
a u cilju da se namire odreene kvote poljoprivrednih proizvoda,
seoski odbornici, partijci, udbai, milicionari koristili su se u pri
kupljanju tog otkupa po terenu svim moguim sredstvima. Da je
sam partijski vrh bio znao za razne nepravilnosti u vezi sa prikup
ljanjem otkupa na terenu svjedoe mnoga partijska dokumenta iz
tih godina. Tako, 1949. godine na primjer, na sjednici Politbiroa u
oktobru mjesecu je zakljueno da se u uredbi o otkupu itarica za
ekonomsku 1949 1950. godinu jasnije izrazi da e se otkup
vriti samo za povrine odreene od drave za sjetvu. Unijeti u
uredbu sve instance za albe... 12 )
Po osnovu dravnih propisa seljaka su novano globili, kon
fiscirali dijelove pa i ukupnu imovinu, kanjavali zatvorom odnos
no upuivali na tzv. drutveno-korisni rad u viemjesenom pa i vi
) Otkup poljoprivrednih proizvoda detaljno sam analizirala na vie mjesta u knji
zi Politika..., a posebno u odjeljku Otkup poljoprivrednih proizvoda u Bosanskoj krajini
19451948, 246345.
12) Arhiv Centralnog komiteta SKJ, III/44, sjednica Politbiroa od 14. oktobra
1949.

10

egodinjem trajanju u rudnike, ume, na razna gradilita. Pored

domaina, glave porodice, kome je, tako, legalno presuivano, i
itava ostala porodica bila bi, zbog neispunjavanja otkupnih oba
veza domainstva,'na razne naine proskribirana, maltretirana od
strane lokalnih monika. U seljakim porodicama psiholoki priti
sak je bio toliki da su stvarno sanjali kako u toku noi zalihe ita
na tavanu rastu, dakle iz straha i trepeta od posljedica ako ne bude
ita dovoljno za otkup, pod udar je dola i podsvijest seljaka i se
ljakih porodica. Tek poneki hrabriji i ratoborniji seljak bi se usu
dio, na kakav protestni potez, kao to je to uinio, primjerice, je
dan iz bijeljinskog kraja u Istonoj Bosni, kad je doveo kravu pred
Mjesni narodni odbor, nudei u ljutnji i bijesu mjesnom funkcioneru da je on oplodi kako bi se stvorila traena koliina komada
stoke za otkup. 1 ) Taj seljak sigurno nije dobro proao, iako je vjerovatno bio izazvan kakvim neprijatnim postupkom vlasti u selu
prema njemu.
Naime, izrazito grubi postupci pripadnika organa vlasti bili
su, inae, gotovo redovna pojava u kampanjama obezbjeivanja
razrezanih otkupnih koliina po mjesnim podrujima. Da bi pre
dali vlasti odreeni im otkup, seljaci su veoma esto zlostavljani i
mueni. Bezbrojnim konkretnim primjerima moe se potvrivati
ova opta injenica, a i sve vie nadolazea istoriografska literatura
0 tom periodu otvara i otvarae ovu problematiku. Sam vrh Partije
1 Drave bio je veoma dobro upuen ta se to u vezi sa otkupom
deava na terenu. Logino je da je najvie problema bilo u Vojvo
dini, itnici zemlje, to saznajemo, na primjer, iz izlaganja J. Veselinova na Treem plenumu. U Vojvodini je izvreno oko 1000
konfiskacija, od toga 160 totalnih, kako ih zovu u Vojvodini. Ta
totalna konfiskacija, pri kojoj smo sve uzimali bila je primijenjena
prema ljudima koji nisu mogli izvriti svoje obaveze. To je prosto
bila politika raskulaenja. Neko je naveo da ima 140 metara, a tre
ba da preda 220, to znai da mu nedostaje 80 metara. Mi smo
zbog toga preduzeli mjere i izvrili totalnu konfiskaciju, iako smo
znali da on te koliine stvarno nema. Mi smo to inili da bismo iz
vrili plan, jer smo se za ovaj plan belih ita borili kao nikad. ini
mi se da je zato i ostvaren pod ovakvim uslovima, a tako je mora
lo. No bilo je i drugih greaka, ljudi su gubili nerve, amarali, vukli
za brkove. (Drug Tito: Nekome malo stavljali i pitolj u usta.)
Bilo je svata. Zato imamo uhapene lanove sreskih komiteta. Ali
ini nam se da bez toga ne bismo mogli ostvariti plan. Moda je
1J)

Sjeanje Stojana Tomia, u arhivi autora.

11

moglo da bude manje konfiskacije. Ali, po Uredbi prosto nismo

mogli ostvariti plan i morali smo je kriti. 14 ) Najvii partijski ru
kovodioci, koji su u sklopu tzv. instruktorskih grupa obilazili sve
dijelove zemlje, svi redom su izraavali slina zapaanja o situaciji
na selu i posebno u vezi sa raznim zulumima nad seljatvom, koje
su dodue, istovremeno, uglavnom kao kulake elemente netedimice i kritikovali. No, muenja seljatva zbog otkupa, dobro su
ostala u sjeanju i tim funkcionerima. Vida Tomi, na primjer,
koja je 1950. godine obila s jednom grupom Istru, Bosnu i Herce
govinu te Makedoniju zapamtila je da su seljacima zbog nenamire
nog otkupa tabane palili 15 ). Ali, seljaci su ak i ginuli. Podatak je
prezentiran krajem 1949. godine na ve pominjanom Treem ple
numu CK KPJ, u diskusiji koja je uslijedila nakon Kidrievog refe
rata Tekui zadaci u borbi za izvrenje Petogodinjeg plana. Za
straujui problem je inicirao Tito, traei objanjenje od drugova
iz Hrvatske. Tim je povodom V. Bakari iznio da je u Slavoniji
bilo otpora pri vrenju otkupa i da je u sukobu palo oko 50 glava,
dodajui da je do toga dolo jer od est oblasti slavonska morala
da d 60% ukupne koliine predviene za otkup u Hrvatskoj i ob
janjavajui greke koje su 1949. dovele do tog stranog dogaa
ja. 16 ) Uz sve to treba imati u vidu i ono to nije zabiljeeno, pa su
tragini bilansi provoenja otkupne politike na jugoslovenskom
selu bili sigurno jo i mnogo vei.
Pored problematike SRZ i otkupa jo odranije, posebno od
1947. godine tj. od uvoenja Prvog petogodinjeg plana, veliki ot
por seljaka uzrokovala je i mjera tzv. mobilizacije radne snage, ko
jom su seljaci na odreeno vrijeme naputali svoju kuu i svoje po
ljoprivredne poslove i morali da se ukljue u umske radove, u
rudnike, u industriju ili ve neke druge poslove za ije su obavlja
nje strogo centralistikim putem kvote kadrovskih potreba pla
nirali i po srezovima te mjesnim podrujima razrezivali odgova
rajui dravni organi. Takozvane radne obaveze ne samo to su iz
razito negativno uticale na poljoprivrednu proizvodnju koja je po
nekad angaovanjem seljaka van agrara presijecana ak i u toku
sezonskih poljoprivrednih radova, o emu vlast esto nije dovoljno
vodila rauna, a to je izriito istakao i B. Kidri, predsjednik
Planske komisije, na Treem plenumu CK KPJ krajem 1949. godi
ne, ve je mobilizacijom radne snage dolazilo po terenu i do takvih
) Sjednice Centralnog komiteta Komunistike partije Jugoslavije, isto, 423424.
) Sjeanje Vide Tomi, u arhivi autora.
) Sjednice Centralnog komiteta Komunistike partije Jugoslavije, isto, 413.

12

ispolitiziranih situacija koje su, kao na primjer ona na kladukom

srezu u sluaju Omera Mujagia 1949. godine (o tome vie kasni
je) stvarale zlu krv i izmeu seljaka samih. Teko je u nedostatku
konkretnih empirijskih istraivanja utvrditi obim i teinu problema
po pojedinim dijelovima Jugoslavije u vezi sa tzv. radnom obave
zom. Problemi su bili u Bosni i Hercegovini na primjer toliki da .
Pucar krajem 1949. godine predlae da je u takvoj situaciji jo po
najbolje da se donese uredba o obaveznom radu, pomou koje e
biti lake dovesti seljaka u rudnik da radi odreeno vrijeme. Nai
me, poto vie nije ilo dobrovoljno u Bosni je zatim koritena i
milicija da bi se sakupio potreban broj ljudi. 17 ) Na Titovu pri
mjedbu da mu se ini da jo ima naina da se agitacijom i propa
gandom ljudi dobrovoljno javljaju za taj rad, Pucar odgovara da
parola o dobrovoljnosti vie nema dejstva. 18 ) Ne ulazei u pojedi
nosti o kojima e biti i na drugom mjestu jo govora, tek indikativ
na je Bakarieva opaska da je korienje radne snage u formi do
brovoljnih frontovskih brigada, a zajedno s njima i korienje
stonih zaprega za rad u umi, u Hrvatskoj najtei politiki pro
blem na selu, tei nego otkup. 19 )
U veoma kratkom periodu od nepunih pet godina nakon rata
jugoslovensko drutvo, i napose seljatvo, bilo je izloeno mnogim
velikim promjenama i novinama u oblasti ekonomskih, politikih i
opte-drutvenih odnosa. ivot seljaka je bio iz godine u godinu
tei, njegove obaveze su se poveavale, prava na drutveno odlui
vanje u praksi smanjivala. Godine 1949. i 1950. veliina tereta se
ljaka, zbog nametnutih i omraenih otkupa, radnih obaveza, SRZ,
poreza i drugih okolnosti, kulminira. Moralni kapital Partije u oi
ma i srcima seljatva ne samo da se srozao na niticu, ve ono poi
nje da gleda u njoj i Dravi zapravo svog neprijatelja. Nevolje se
ljatva obilato podgrijava strana propaganda, kako s Istoka tako i
sa Zapada, traei naina i mogunosti da promovira svoje intere
se.
Razumije se da su sutinski interesi i Zapada i Istoka u kon
tekstu svjetskog hladnog rata bili dijametralno suprotni. Jugoslavi
ja je 1949. i prvih mjeseci 1950, posebno do izbijanja Korejskog
rata, bila u ii ove vatrometine. Zapad, ne odustajui naravno od
svojih dugoronih stratekih tenji da vrati Jugoslaviju na kapita
listiki kolosijek razvoja, od februara 1949. slijedi novu politiku,
17) Diskusija . Pucara na Treem plenumu CK SKJ, Sjednice..., isto, 418419.
) Isto.
) Izlaganje V. Bakaria, isto, 415.

13

kurs keeping Tito afloat. To je politika pomoi i odravanja Ti

ta na povrini u odnosu na strahovit politiki, ekonomski i vojni
pritisak koji na Jugoslaviju posebno od 1949. godine vri Staljin sa
blokadom po IB udruenih zemalja Istone Evrope, pokuava
jui da skri Titov otpor i da potini Jugoslaviju svojoj hegemonistikoj dominaciji. Situacija u zemlji bila je u prvim mjesecima
1950. godine najozbiljnije optereena opasnou od vanjske agresi
je, napada sa Istoka. Napetost na granicama sa Maarskom, Rumunijom, Bugarskom i Albanijom u 1950. godini raste i u aprilu u
odnosu na dotadanje i u odnosu na kasnije prilike zabiljeen je
apsolutni rekord u broju pograninih incidenata, registrirano je
89. 20 )
Svi ti unutranji i vanjski elementi pomijeali su se, spojili i,
eto ustanka 1950. godine na tradicionalno ratobornoj Krajini s
bosanske strane, nekadanjoj turskoj i s hrvatske strane Korane,
nekadanjoj austro-ugarskoj Vojnoj krajini.

J0)

14

D. Beki, Jugoslavija u hladnom ratu, Globus, Zagreb, 1988, 127.

Glava druga

ISTORIJSKO NASLJEE CAZINSKE KRAJINE I

SLUNJSKOG PODRUJA
Prostor izmeu Une, Korane i Gline bio je naseljen od prasta
rih vremena da bi drutvena istorija koju uobiavamo dijeliti na
stari, srednji, novi vijek i suvremeno doba u ovim ivopisnim bre
uljkastim predjelima, posebno od 16. stoljea naovamo poprimila
specifine karakteristike po kojima se taj prostor od taaa poinje
oznaavati kao krajiki, Turska krajina, Cazinska krajina. Istovre
meno i paralelno s Turskom krajinom nastaje obrambeni pojas i s
habsburke strane granice, izgrauje se Vojna krajina iji sastavni
dio je i slunjski sektor Korduna, geografski podruje u Hrvatskoj
oko rijeke Korane, izmeu Male i Velike Kapele na zapadu i Pet
rove gore na istoku. Samo ime Kordun, na francuskom cordon, na
talijanskom cordone, oznaava strau, bedem. Tako su, makar pri
padali dvjema susjednim suparnikim carstvima, Turskoj i Hab
sburkoj monarhiji, carstvima sa razliitom vjerom, kulturom i dr.,
Cazinska krajina i slunjsko podruje zapravo jedan vojno-civilni
teritorij koji, i zbog dotadanjih susjedskih veza kao i zbog nove
zajednike im funkcije, doivljava slinu sudbinu drutvenog raz
voja.

Stara vremena
Arheolozi su utvrdili da je na podruju Cazinske
krajine postojao ivot jo u neolitu. Nekoliko stoljea prije nae
ere, ovdje se pominje ilirsko pleme Japoda. ivjelo se tu i u doba
Rimljana kada i jedna od glavnih cesta, od Salone do Siscije, pro
lazi Pounjem. U ranom srednjem vijeku, u Krajinu, valjda kao na
15

druge balkanske prostore, dospijevaju Slaveni, mada o njihovom

dolasku i naseljavanju nema pouzdanih saznanja. Vei dio sred
njeg vijeka podruje kasnije Cazinske krajine pripada hrvatskoj
dravi. Ovi krajevi su do zadnje etvrtine esnaestog stoljea pod
gospodstvom biskupa Kninskog. Tada ih osvajaju Turci ija je vla
davina udarila i glavni peat ivotu ovdanjeg stanovnitva sve do
20. stoljea. Za vrijeme Turaka podruje izmeu rijeke Une, Kora
ne i Gline i postaje Krajina, Turska krajina, najistureniji pograni
ni teritorij velikog Turskog carstva prema Zapadnoj Evropi. Ana
logno susjednoj hrvatskoj Vojnoj krajini, koja je stvorena da titi
Habsburku monarhiju i Evropu od daljnjih prodora Turaka sa
Balkana, Turska krajina pretvorena je kroz vie vijekova preko sis
tema utvrenja kapetanija u glavnu odbrambenu liniju evrop
skog dijela turskog imperija. Stanovnitvu tog podruja, Krajini
cima, uz tradicionalno stoarstvo i ratarstvo, oruje postaje stjeca
jem okolnosti, glavno zanimanje, a sultan im za slubu, prirodno,
daje neka vea prava nego drugim podanicima. Zato je razumljivo
to je ovdje masovno prihvaen islam, turska religija.
Ipak, ovdanji Krajinici esto se protive mjerama koje preduzimaju centralni organi turske uprave a vie puta, posebno u 19.
stoljeu, na elu su brojnih pobuna protiv sultanovih reformi. Bu
ne na Krajini redovito su guene, mada nekad uz velike napore
kao ona (ukoliko ne raunamo da se tu radi o vie buna) koja poi
nje, uz vie hiljada pobunjenika, 1849. i koja s prekidima traje do
1851. kada je gui serasker Omer-paa Latas, poslan od porte da
umiri Bosnu. Zanimljiv je podatak da meu izreenim kaznama,
dakle na 100 godina prije nae Bune, nije izreena nijedna smrtna
kazna, mada je privedeno oko 500 pobunjenih begova, i mada je
narod Krajine za kaznu zbog svoje neposlunosti jo vie godina
na Krajini stradao. etrdeset i pet Cazinjana prognano je u Aziju
odakle se vie nikada nisu vratili, ali smrtnih kazni ipak nije bilo, i
pored toga to je u buni uestvovalo vie hiljada Krajinika. I u ve
likom bosanskom ustanku 1875-1878. jedno od arita bila je Bo
sanska krajina. Austro-ugarska okupacija Bosne i Hercegovine
1878-1918. kroz robno-novane privredne odnose unosi znaajne
novine i promjene u ivot Cazinske krajine, te se ovo relativno
kratkotrajno razdoblje uobiava tretirati kao vrijeme odreenog
opteg napretka. 1 ) Da se meutim, nije moglo raditi o nekom znat') Daleka prolost Cazinske krajine ovdje se pominje samo u najoptijim nazna
kama. Za ukupan period do 20. vijeka literatura o Cazinskoj krajini je dijelom velika a
dijelom i oskudna. Za potrebe u ovom radu koriteno je tek nekoliko najoptijih djela:
16

nijem
prosperitetu
pokazuju
statistiki
podaci
i
drugi
pokazatelji
prema kojima Krajina u narednom razdoblju biva jedno od najzaostalijih
podruja
nove
dravne
zajednice,
Kraljevine
Srba,
Hrvata
i Slovenaca, odnosno Kraljevine Jugoslavije.
I
Kordun kroz vijekove doivljava slinu sudbinu kao Cazinska krajina. Predstavlja obrambeni pojas s nizom utvrenja na gra
nici prema turskim posjedima u Bosni, koji je od druge polovice
15.
stoljea
branio
jugozapadnu
Hrvatsku,
zatim
habsburke
zem
lje openito od provale Turaka. I Kordun je podruje koje je stal
no optereeno biljegom rubnog to nije znailo samo jako udalje
nog ve i rizinog u pogledu nekog privrednog investiranja.

Vrijeme Stare Jugoslavije

Za
vrijeme
Kraljevine
Jugoslavije
itava
Cazinska
krajina
je
administrativno-teritorijalno
u
sastavu
jednog
sreza,
cazinskog.
Cazinski srez, ukljuujui dakle tada i cazinsko i veliko-kladuko
bodruje
pripada
Vrbaskoj
banovini.
Statistike
pokazuju
da
je
Vr
aka banovina skoro u svakom pogledu bila pri dnu i na samom
dnu
razvijenosti
meu
devet
jugoslovenskih
banovina.
Kako
se
je
dan
od
osnovnih
pokazatelja
razvijenosti
neke
sredine
mjerio
ta
danjim
industrijskim
kapacitetima
i
brojem
radnika,
to
je
Cazinu
pripadalo
u
sklopu
Vrbaske
banovine,
opet
ubjedljivo
posljednje
mjesto. Tako je, po statistici iz 1938. u to malo industrije u Vrbas
koj banovini radio 9.651 radnik ili 1,46% stanovnitva, a na cazinskom
srezu od toga samo 62 radnika odnosno: 0,13% stanovni
2
tva. )
Na
Cazinskoj
krajini,
teritoriji
kasnijeg
cazinskog
i
kladukog sreza, je po propisu od 31. marta 1931. ivjelo 47.283 stanov
nika. Najvei dio ove populacije okupljen je u 7.960 samostalnih
poljoprivrednih
domainstava.
Najvie
je
3.222,
bilo
domainstava
koja su posjedovala 2-5 ha zemlje, to je relativni iznos od 40,48%.
Njih 1789 ili 22,47% imalo je zemlje od 5-10 ha, 1373 ili 17,25% 1Enciklopedija Jugoslavije, II, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1982, odredni
ca Cazin, A. Ravli, C^zin, FK Krajina, Cazin, 1983; isti, Velika Kladua kroz sto
ljea, SO Velika Kladua, 1987.
J) Upor. M. Konjevi, Privredne i drutvene prilike u Bosanskoj krajini u vrijeme
etvrte i Pete konferencije KPJ za Bosnu i Hercegovinu, u etvrta i Peta konferencija
KPJ za Bosnu i Hercegovinu u istorijskom razvitku revolucionarnog pokreta
'9381941, Zbornik radova, Institut za istoriju Sarajevo, Sarajevo, 1980, 254255.
17

2 ha, 584 ili 7,34% 10-20ha, 558 ili 7,01% 0,5-1 ha. Do 0,5 ha zem
lje imalo je 330 ili 4,15% domainstava a njih 102 ili 1,28% posjede
s povrinom izmeu 20 i 50 ha. Samo dva domainstva ili 0,02%
raspolagala su sa zemljinim posjedom iznad 50 ha. 3 ) Dakle onih
sa zemljinim posjedom do 5 na bilo je neto vie od 2/3 to govo
ri o sitnoseljakoj posjedovnoj strukturi i inae preovladavajuoj u
Bosni i Hercegovini i prije i poslije drugog svjetskog rata. Podatak
je potrebno posmatrati i u kontekstu kvalitete zemljita koje, bu
dui breuljkasto, ne moe spadati u znaajnije itorodne predjele
ve je prirodno vie orijentirano na stoarstvo. Kladuki teren je s
obzirom na vei procenat ravniarskih predjela plodniji od cazinskog. Seljatvo je u periodu izmeu dva rata, meutim, najvie op
tereeno silnim dugovanjima. Na cazinskom srezu, zbog postoja
nja jo od prije prvog svjetskog rata velikog procenta inokosnih se
ljaka, ona nisu u toj mjeri kao drugdje u Bosni i Hercegovini po
sljedica otkupa iz strukturne kande feudalnih odnosa, ve su ta
dugovanja i ovdje vie posljedica prodora zelenakog kapitala u
agraru i na selu, toliko karakteristinog procesa u jugoslovenskoj
Kraljevini.
U nedostatku egzaktnih pokazatelja ekonomskog siromaenja seljatva na Cazinskoj krajini prije drugog svjetskog rata po
osnovu tzv. dunike krize, bar priblino mogu posluiti statistiki
podaci o konstantnom smanjivanju stoke na Krajini. Da bi namiri
vali obaveze i vraali dugove bankarima i trgovcima seljaci su pri
nueni sve vie prodavati stoku, osnovicu svoje egzistencije. Prema
statistici u cazinskom srezu je u razdoblju 1921-1939. godine broj
konja smanjen sa 4.422 na 3.898, goveda sa 27.963 na 15.394, ova
ca sa 22.282 na 19.366. 4 ) U cilju zatite seljaka od ovog finansijskog iskoritavanja, na srezu je sredinom 1940. godine, znai ve
pred sam rat, osnovana Cazinska zemljoradnika stoarska zadru
ga, na elu sa uglednim i povjerljivim mjetanima zemljoradni
cima. 5 )
Stanovnitvo Cazinske krajine, posebno poslijeratne generaci
je, optereeno je kompleksom kako su ovi krajevi kojoj god dravi
kroz istoriju pripadali, uvijek bili nekako zapostavljeni. U tom
kontekstu istie se momenat uloge pojedinaca, za razvoj Krajine.
Meu njima poasno mjesto nesumnjivo pripada prijeratnom po
5)

Statistiki godinjak, Beograd, 1937, 108110.

A. Ravli, Cazin FK Krajina Cazin, 1983, 106.
) Isto, u Upravni odbor ove zadruge izabrani su Hase Topic, zemljoradnik iz oralia, Nurija Pozderac senator iz Cazina, Osman Kljii zemljoradnik iz Kolja, Mustafa
Belagi, zemljoradnik iz Slatine, i Ivan Banjac zemljoradnik iz Vrela.
4)

18

slaniku, imunom i uglednom Cazinjanu Nuriji Pozdercu. Da ni

je njega bilo ne bi imali ni kola, ni vodovoda, ni puteva. Znao je
lino pomagati svake godine siromanim uenicima, svjedoi ui
telj Hasan Puri iz Todorova. 6 )
Za razumijevanje svih zbivanja na Cazinskoj krajini, kako jo
u Kraljevini Jugoslaviji, zatim i posebno u drugom svjetskom ratu,
kao i poslije njega, od bitnog je znaaja uoavanje organskih veza
izmeu religije i ukupnog ivota tog kraja. Islam tradicionalno i u
velikoj mjeri proima sve oblasti javnog i privatnog ivota tako da
tu vrlo teko prodiru drugi oblici drutvene svijesti a pogotovo ako
se oni kose s islamom kao vjeroispovijeu i na njegovim postavka
ma zasnovanom nainu ivota uopte. S obzirom da je Cazinska
krajina bila (i ostala) podruje sa teritorijalno najgue koncentri
ranim muslimanskim ivljem u Bosni i Hercegovini (i u Evropi) to
je ve iz toga jasno kakva je mogla biti u tim krajevima mo isla
ma. Po popisu iz 1931. godine na Cazinskoj krajini ivjelo je
35.313 muslimana, 11.072 pravoslavca, 895 katolika i 3 osobe ne
kih drugaijih religioznih opredjeljenja. Ovi se omjeri poslije rata
jo uveavaju u korist muslimana Muslimana posebno na tetu
pravoslavaca Srba usljed posljedica genocida nad Srbima u ratu,
odnosno njihovog znaajnijeg odseljavanja putem kolonizacije u
Vojvodinu neposredno poslije rata.
Karakter Vojne krajine kojoj su vijekovima pripadali predjeli
cazinskog i kladukog sreza s turske strane odnosno slunjskog sre
za sa austro-ugarske strane granice, uslovio je, normalno, dosta
zajednikih crta u ivotu stanovnika s obje strane rijeke Korane,
pri emu ratovanju kao sudbini sigurno pripada centralno mjesto.
Okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske ovi
krajevi dobijaju istog gospodara ali ostaju do raspada Habsburke
monarhije i dalje izrazito ekonomski nerazvijeni to se zadrava i
nastavlja takoer i u vrijeme Kraljevine SHS odnosno Kraljevine
Jugoslavije.
Dok je pretvaranje najisturenijeg evropskog dijela Turskog
imperija u vojno granini teritorij oito imalo za posljedicu vein
sku islamizaciju stanovnitva tih krajeva to je dvonacionalni sektor
posljedica vjerovnog vojno-krajikog karaktera slunjskog podru
jaPrema popisu iz 1931. godine Hrvata je bilo ukupno 21.470 a
Srba 24.352. Ta injenica meutim nije smetala stanovnitvu da i
vi u meusobnom potovanju, slozi i ispomaganju. Velike zasluge
*) Svjedoenje Hasana Puria, u arhivi autora.

19

u utvrivanju tih osnovnih vrijednosti imala je uoi i na samom po

etku rata KPJ. Najbolji dokaz za to prua ratni period kada je, i
pored genocidnih pogroma ustaa i okupatora na podruju slunjskog kotara (sreza) u potpunosti osujeena bratoubilaka borba i
pojava etnitva. 7 )
Inae po popisu iz 1931. godine u kotaru Slunj bilo je 7.180
domainstava sa 45.829 stanovnika rasporeenih u 213 naselja.
Stanovnitvo koje su karakterisali i visoka stopa nataliteta i visoka
stopa smrtnosti (svako peto dijete nije doivjelo prvu godinu ivo
ta) bilo je u veini nepismeno, preteno se bavilo stoarstvom i po
ljoprivredom. Za poljoprivredu su postojali, meutim, slabi uslovi
jer je blizu 3/4 kotara prekriveno umama, trnjem i kamenjem.
Kao i na Cazinskoj krajini, preovladavalo je sitno gazdinstvo. Od
6.922 gospodarstva 2.818 njin dralo je gazdinstva s povrinom od
2-5 ha, 2.356 njih raspolagalo je sa zemljinom povrinom od 5-10
ha. Meutim, s obzirom na kraku pedoloku strukturu, jedno
gospodarstvo raspolagalo je u prosjeku sa tek 1,93 ha obradive
zemlje, to nije bilo dovoljno prosjenoj estolanoj porodici. Uz
pomenutu rezervu o kvalitetu zemljita treba zato uzeti i podatak
da je 795 gospodarstava raspolagalo sa posjedom od 10-20 ha, od
nosno sa ukupno 10.293 ha. 8 )
Seoska naselja na slunjskom kotaru bila su razbacana, daleko
od komunikacija, nije bilo elektrinog osvjetljenja ni industrije. i
vot seljaka bio je teak, pa su, posebno za vrijeme nerodnih godi
na, bila rijetka gospodarstva koja nisu morala do nove ljetine hra
nu kupovati. Opta oskudica i seosko siromatvo stvaraju, s druge
strane, dobru podlogu za razvoj zelenatva i lihvarstva koje prosto
cvjeta. Potraivanja seljakovih dugovanja nekoliko puta su nadmaivala njegovu kupovnu mo. Drutvena svijest seljatva bila je iz
razito patrijarhalna i kretala se uglavnom u religijskim okvirima.
Pojave sujevjerja i fatalizma bile su veoma rairene. To je posljedi
ca injenice to je crkava, bogomolja i sveenikog kadra bilo tamo
vie nego, na primjer uitelja i kola. Bez obzira to se radi o dru
goj religiji nego to je ona na Cazinskoj krajini, u pitanju je, dakle,
gotovo identina situacija u pogledu stanja drutvene svijesti se
ljatva, kao to je poloaj seljatva i u svakom drugom pogledu ve
oma slian. Kako zemlja nije smogla nahraniti sve koji su roeni
7) S. Livada, Seljatvo Kotara Slunj izmeu dva rata, 1126; D. Livada, Osnivanje
i rad organizacija KPJ i djelatnost politikih stranaka u Kotaru Slunj do 1941. godine,
2757, u: Kotar Slunj i Veljun u NOR-u i socijalistikoj izgradnji, Knjiga I, Historijski
arhiv u Karlovcu, Karlovac, 1988.
') Isto.

20

na njoj, narod se, tako, u oba ova podruja naveliko bavio npr. kirijanjem, prijevozom razne robe. Ekonomskog karaktera bila je,
takoer s obje strane Korane, pojava djeijeg sluganstva koje su
prola brojna djeca iz siromanih porodica.
Bilo je i vrlo slinih obiaja. Meu njih, mada kasnije s mogu
om razliitom sudbinom po mladu, mogla bi se ubrojati npr. i
kraa djevojke. Taj bi in, na slunjskom srezu shvaen kao po
kusni brak, nerijetko zavravao, kako pie S. Livada, gotovo bez
razlonim otjerivanjem ene to je izazivalo ire konflikte. Na
drugoj strani, meu Muslimanima, ena se uglavnom ne otjeruje,
ve dodaje. Udati se na enu, znai postati druga ili trea supru
ga, bila je po erijatskom pravu uobiajena pojava, ne rijetka i na
kon drugog svjetskog rata. I pored toga to su vjerski obiaji i
praznici na relativno malom prostoru bili razliiti, ve zavisno od
toga da li su u pitanju muslimani, katolici ili pravoslavci ipak je up
ravo taj zajedniki prostor i isprepleo svakodnevni ivot njegovih
stanovnika te se poneto i slavilo zajedno. Upravo takav je bio 6.
maj koji su kao urevdan slavili Srbi, kao Jurjevo Hrvati, kao
Jurjev Muslimani Cazinske krajine.

Ratni period

Za vrijeme drugog svjetskog rata, nakon kapitulacije Kraljevi

ne Jugoslavije slunjski srez u Hrvatskoj i Cazinska krajina, kao i
itava Bosna i Hercegovina, ulaze \u sastav Nezavisne Drave
Hrvatske. No, pripadnost toj ratnoj tvorevini je u stvarnom smislu
diskutabilna s obzirom da joj legitimitet ne priznaje KPJ, predvod
nica narodnih slojeva koji orujem ustaju protiv njenih kvislinkih
ustakih struktura. Mada je dio bosanske teritorije, gdje je inae
partizanski antifaistiki narodnooslobodilaki pokret od samog
poetka rata veoma snaan, Cazinska krajina, kao ipak granino
podruje, itavo ratno razdoblje iz operativno-taktikih razloga
borbe spada pod vodstvo hrvatskog Glavnog taba i u konstelaciji
stvaranja nove revolucionarne vlasti mjesni narodnooslobodilaki
odbori i kotarski (sreski) NOO Cazin i hijerarhijsko-teritorijalnom pogledu takoer su vezani za karlovaku oblast, odnosno
ZAVNOH.
U toku drugog svjetskog rata razvoj zbivanja u ovim krajevi
ma protie ipak i dosta razliito. Mada svaki rat donosi ljudske gu
21

bitke i svakojaku nesreu stanovnitvu, ovaj je rat znaio vie nego

katastrofu za slunjski kotar. U svojoj socijalno-patolokoj namjeri
da uniti srpski ivalj nacistika NDH uspijeva da na irem pod
ruju Korduna koje obuhvata kotare Slunj, Vojni i Vrgin Most,
uz primjenu ovjeku teko i pojmljivih grozodejstava, istrijebi jed
nu treinu od oko sto hiljada ovdje iveih Srba. Genocidna dejstvovanja ustake NDH-azije prema srpskom stanovnitvu na pod
ruju ratnih kotareva Slunj i Veljun (koji se poslije rata gasi te os
taje jedan kotar slunjski) utvrena su istraivanjem po kome je
na tom podruju u periodu 1941-1945. godine ivot izgubilo
10.098 osoba, od ega 9.852 Srbina, 236 Hrvata i 10 ostalih nacio
nalnosti. Vie od pola stradalih bile su rtve faistikog terora, oko
15% su bili pali borci NOB-a a skoro 1/5 umrlo je od rifusa. 9 ) U
kontekstu nae teme sigurno je znaajno pomenuti podatak da je
rat odnio 2/3 ljudskih ivota u Kordunskom Ljeskovcu, rodnom
mjesnom podruju dvojice glavnih voa bune na slunjskom srezu
1950. godine, inae prvoboraca toga kraja koji su se, kao i srpsko
stanovnitvo Korduna openito digli na ustanak 1941. godine.
2a shvatanje bune iz 1950. godine, posebno njene ideoloke
protkanosti, takoer je vana injenica da se je na ovom podruju,
a kao to emo vidjeti, i na Cazinskoj krajini, jo od prije rata ja
kom reimskom antikomunistikom propagandom ukorijenilo i
odgovarajue neraspoloenje prema gnusnom komunizmu, koje
su, naravno, iz svojih opet drugaijih pobuda podgrijavali i vjerski
institucionalni subjekti sve tri glavne konfesije. Kada je koncem
1943. godine po odluci Okrunog komiteta Korduna inicirana mo
bilizacija Hrvata u partizanske redove, njih oko hiljadu, izdoktriniranih u smislu da komuniste treba pobiti, da treba da doe kralj,
umjesto u partizane bjei u ustae. Bio je za njih bolji crni vrag
nego komunizam, ime su, sjea se Petar Zinaji, stvoreni novi
uasni antagonizmi na terenu. 10 )
Dok su zbog svog znatnog srpskog etnikog elementa Kor
dun, Lika, Banija i cijela Bosanska krajina sudbinski vezani masov
nim narodnim ustankom odmah 1941. godine, Cazinska krajina i
sama intergralni dio Bosanske krajine, doivljava zbog svog preovladavajueg muslimanskog ivlja, specifian razvojni ratni put.
Srpski dio stanovnitva na Cazinskoj krajini preputen je istoj sud
) M. Perenjin, Ljudski gubici na podruju Kotara Slunj i Kotara Veljun
1945, u: Kotar Slunj i Kotar Veljun. Knjiga II, 905906. Ovo izvanredno istrai
vanje prua inae toliko bogatstvo podataka da se itaocu, koji je blie zainteresiran, pre
poruuje.
10) Sjeanje Petra Zinajia, u arhivi autora.

22

bini i prolazi vrlo slino kao kordunaki Srbi. Na takav opti za

kljuak upuuju mnoga svjedoenja preivjelih tamnonjih Srba o
ustakim zvjerstvima. Tako je, na primjer, selo Crnaja osloboenje
doekalo ne samo do temelja popaljeno ve i gotovo istrijebljeno.
Crnaja je, opet, rodno mjesto glavnih bosanskih ustanikih voa iz
godine 1950, takoer partizana prvoboraca iz 1941. godine.
Prvi veliki pokolj ustae su izvrile 29. jula 1941. godine u kladukoj pravoslavnoj crkvi, zatim, pod vodstvom iste ekipe (Ile Vidakovi i Viktor Beljak-Ventura) jo jedan pokolj'Srba u avgustu u
blizini Vrnograa. 11 ) Ve je vie puta napisano kako su za te poko
lje dovodili ustae sa strane i kako su se oni preruavali u Musli
mane ime je trebalo kod Srba stvoriti dojam o krvolonosti komija Muslimana i svaliti krivicu na njih. Masovniji i nadasve svi
repi zloin ustae su izveli, takoer u ljeto 1941. godine i u okolini
Buima. 12 ) No, tek bi sistematsko istraivanje kao to je izvreno
na podruje slunjskog sreza moglo odgovoriti na mnoga jo otvo
rena pitanja u vezi sa stradanjem srpskog stanovnitva i na Cazin
skoj krajini. Takoer bi samo jedno ozbiljno istoriografsko istra
ivanje moglo da razjasni ulogu i odgovornost dijela ovdanjeg
muslimanskog stanovnitva koji je sluio u domobranima i ustaa
ma. Poznato je da su u ustae mobilizirani i Muslimani. Ali, kako
svjedoi i Suljo uni, u pokoljima srpskog ivlja na Cazinskoj
krajini nisu uestvovali ovdanji Muslimani ve su to bile ustae
dovedeni sa strane.
Bilo je nemalo pojedinanih sluajeva kada su muslimanski
domobrani (ili ustae) i spaavali Srbe od pokolja, jednom pohodu
preko Korane u maju 1942. godine za vrijeme velike ofanzive usta
a i domobrana na Mavinska sela, kada su izgorjela sela Koranski
Lug, Kordunski Ljeskovac, Basara, Krlja, jedan turliki domob
ran, alim Bilki, pokupio je 14 djece i ena, odveo ih sa zgarita, i
tako ih spasao od divljih ustaa. 13 ) Mnogi Muslimani, pogotovo
oni ugledniji, a meu njima posebno Nurija Pozderac, ustali su
protiv nasilja nad Srbima odmah 1941. godine. Neke su se srpske
porodice i spasile skrivanjem po kuama Muslimana tokom rata,
kao to je to bio sluaj i sa porodicom Milana Boia koja je nala
utoite u turlikoj kui Dizdarevia. To je, opet, imalo vanog
pozitivnog uticaja na odnose preostalih Srba sa Muslimanima Ca
zinske krajine nakon rata. No, puna istina o ukupnom ponaanju
u)

A. Ravli, Velika Kladua kroz stoljea, isto, 200201.

Svjedoenje Pere Mutia, u arhivi autora.
1J) Svjedoenje Salima Bilkia, u arhivi autora.

12)

23

Muslimana sa Cazinske krajine prema Srbima u toku rata ostaje

zbog neistraenosti teme ipak otvorena do daljnjeg, a u to me uv
jerava i godina 1950. kada je, izmeu ostalog, doao do jakog iz
raaja strah muslimanskih pobunjenika da ne bi njihovi saborci
Srbi u buni oruje upotrijebili protiv njih Muslimana, zbog
osvete za stradanja u ratu.
Masovnog narodnog ustanka na podruju Cazinske krajine
1941. godine nije bilo. Bilo je ve u ljeto 1941. godine nekoliko ko
munista partizana, meu kojima su se od poetka svojom hrabrou posebno isticali, a u narodu ostali u legendi, Milan Pilipovi,
Tone Horvat, Mile Dejanovi i Huka Miljkovi, djelujui prete
no s hrvatske strane Korane. Mnoge srpske porodice, da bi izbjeg
le ustako klanje, bjee preko Korane u Kordun. Tu se radi sigur
nosti premjetaju s mjesta u mjesto dok veina mukaraca naputa
zbjegove i stupa u partizane. Tako su partizani prvoborci posta
li i Boii iz Crnaje. S obzirom na relativno povoljnije uslove za
borbu protiv ustaa i stranog okupatora u kordunska brda odlaze
jo 1941. godine i neki Muslimani, posebno lanovi KPJ. Meu
njima ve spomenuti Huka Miljkovi.
Ustaki voa Ante Paveli prema Muslimanima pristupa veo
ma lukavo, kao cvijetu hrvatstva, pridobijajui ih 1941. u smislu
njihovog, uglavnom pasivnog, pristajanja uz NDH i mobilizirajui
ih u redove domobrana a dijelom i ustaa. Mada nisu obavljena
odgovarajua istraivanja, ipak, makar na osnovu dosadanjih saz
nanja, trebalo bi da se pomene istorijska injenica da su ovdanji
ustae Muslimani izvrili mnoga zlodjela nad srpskim ivljem
Krajine,ali i preko Korane gdje su, tvrdi P.Zinaji, upravo oni po
klali po oko 500 Srba Kordunskog Ljeskovca i Starog Sela. 14 ) Ti
stravini dani iz ljeta 1941. godine, pa zatim i 1942, naravno nisu
mogli biti zaboravljeni te in u pripremama za zajedniku Bunu
1950. kao uzroku straha od odmazde pominje i glavni musliman
ski voa ove bune.
Linost i ime Huseina Huske Miljkovia igraju veliku ulogu u
istoriji Cazinske krajine. Huka je jo dvadesetih godina narodni
poslanik Cazinske krajine, 1928. godine kad se do krajnosti zao
trio sukob izmeu vladajueg reima i Hrvatske seljake stranke,
na strani je reima. Te godine su u jednoj politikoj tui u Cetin
gradu poginula dva Kladuanina i zatim uz veliku masu svijeta
sahranjena pored damije. Koliki je bio jo tadanji Huskin uticaj
na Muslimane svjedoi njegov kasniji ratni drug ukrija Bijedi
,4)

24

Sjeanje Petra Zinajia, u arhivi autora.

da je toga dana rekao onoj masi da ide ariti i paliti po Cetingra

du, izvjestan broj sigurno bi poao, ne pitajui se za koga i kome
to koristi. 15 ) Citirana tvrdnja ovdje je koritena i jo zbog neega,
naime da ukae i na komponentu socijalne povodljivosti za autori
tetom domae sredine, koja dolazi do izraaja i u ratu, opet sa
Huskom, ali i nae 1950. godine prilikom urevdanskog us
tanka. Kao jo predratni lan KPJ Huka odmah 1941. stupa u
NOB i ratujui na Kordunu stie zbog svoje hrabrosti dvostruki
ugled: pored autoritarnog divljenja njegovih muslimanskih sunarodnika i ugled kod naroda Korduna. 1 ^ Prikazuju ga, meutim,
kao svojeglavog partijskog rukovodioca koji vee uza se a ne uz
Partiju, pa je zato smijenjen sa funkcije sekretara sreskog komiteta
Velika Kladua da bi istovremeno ostao lan vieg organa ok
runog komiteta za Karlovac. Po drugoj jednoj verziji glavna iskra
nesloge izmeu Huske i drugova u partijskom rukovodstvu izbila
je poetkom 1943. godine kada se on nije sloio da se ozloglaeni
ustaa Flak zamijeni, ve je traio njegovo strijeljanje. 17 ) Kako bilo
da bilo, ini se da ga je smjenjivanje sa funkcije sekretara SK Veli
ka Kladua pogodilo. On trai osvetu, pa i tu dijelom treba moda
traiti razloge njegovoj odluci da u jeku velike njemake ofanzive
februara 1943. godine, sa jo 25-toricom dezertira iz partizana.
Huskin prelazak u suprotan tabor obrazlae se, meutim, u prvom
redu njegovom procjenom da partizani nemaju ansi i da e izgubi
ti rat. 18 ) U maju 1943. godine je kod domobrana i bori se protiv
dojueranjih svojih drugova-partizana na Cazinskoj krajini, Bani
ji, Kordunu. Istovremeno razmilja o stvaranju sopstvene narodne
vojske. 19 ) U nedostatku naune literature na temu tzv. Musliman
ske milicije slijedim izlaganje ukrije Bijedia, politikog komesa
ra Unske operativne grupe kroz koju je ta milicija krajem 1943.
odnosno poetkom 1944 godine i prela na stranu NOV. No, nai
lazila sam i na svjedoenja koja nisu ba u skladu sa Bijedievim
interpretacijama. Hakija Pozderac, npr, tvrdi kako je idejni tvorac
Muslimanske milicije jo predratni kladuki politiar Hasan Miljkovi, a Huka Miljkovi, koji sa Hasanom nije u srodstvu, milici
ju formira organizaciono.
U svakom sluaju sama ideja o muslimanskim oruanim for
macijama u cilju samoodbrane muslimanskih naselja, i odreene
1S) . Bijedi, Ratne slike iz Cazinske krajine, Svjetlost, Sarajevo, 1968, 14.
) Svjedoenje Mie Carevia, u arhivi autora.
17) Iskaz Hasana Puria, u arhivi autora.
) . Bijedi, isto.
) Isto.

4 Cazinska buna

25

prakse na njoj zasnovane, potie jo gotovo s poetka rata, a na li

niji je politikih autonomistikih koncepcija Jugoslovenske musli
manske organizacije, tj. nekom autonomnom statusu Bosne u Tre
em rajhu, ime bi se sauvala njena muslimanska tradicija. Hitler
ove zahtjeve za izdvajanje Bosne iz NDH nije prihvatio. 20 )
Ideju o narodnoj vojsci pod njegovim zapovjednitvom koja
bi imala defanzivni karakter, ostajala iskljuivo na svojoj teritoriji,
branila ljude od svake pljake, Huka iznosi pred narod Velike
Kladue jednog pijanog dana sredinom 1943. godine. Tako i na
staje Huskina milicija, uz parolu borbe za din i islam i sa zvi
jezdom i polumjesecom na fesu ili kapi njenih pripadnika. Objek
tivna privlanost milicije bila je u tome to su oni koji su joj se pri
kljuili ostajali praktino kod kue, mnogi i spavali kod kue, radi
li u polju i tako izbjegli razne mobilizacije u domobrane, ustae,
njemaku vojsku, stekavi svojevrsni legitimitet meu Muslimani
ma Cazinske krajine, svjedoi . Bijedi. Huskine jedinice milicije
meu Muslimanima nisu bile neto novo jer su muslimanska sela
zapravo jo od 1941. godine praktikovala lokalnu oruanu samoodbranu pa su tako stvarane muslimanske seoske strae s jedinim
ciljem da se domaa teritorija titi od nasrtaja bilo kojih oruanih
snaga sa strane. Te su snage u selu turli nazivali etnicima. 21 )
Suprotno poetnoj proklamaciji u Huskinoj miliciji ipak je bi
lo dosta pljake, kocke, verca a ljudi su i silom tjerani u njene re
dove. 22 ) Uskoro je broj huskinovaca narastao na oko 3.000 boraca.
Meu starijim Cazinjanima jo je danas ivo sjeanje da je u toj
mobilizaciji veoma vanu ulogu imao i Ale ovi, glavni musli
manski voa Bune iz 1950. godine. 23 ) Taj momenat bio je oito od
velikog znaaja u stvaranju autoriteta koji je ovi nesumnjivo
uivao meu Muslimanima nakon rata. Huskina vojska je imala
pod vodstvom vrhovnog komandanta i vrhovnog taba dvije briga
de sa jedanaest bataljona podijeljenih na ete, vodove i desetine te
je irila strah i trepet po Cazinskoj krajini. Uz blagoslov i pod
rku ustaa oruje i sanitet dobivali su od Nijemaca i borili se pro
tiv partizana, svjedoi dalje u svojoj knjizi ukrija Bijedi. Suprot
no tvrdi Hakija Pozderac: Huka nikad nije vodio borbe protiv
partizana. Nikad nije ni jednog partizana ubio? 24 ) Ve u drugoj
J0) ire o tim pitanjima u: E. Redi, Muslimansko autonomatvo i 13 SS divizija,
Autonomija Bosne i Hercegovine i Hitlerov Trei Rajh, Sarajevo, 1987.
J1) Sjeanje Salima Bilkia, domobrana, zatim huskinovca, pa partizana iz sela
turlia, u arhivi autora.
) . Bijedi, isto.
") Svjedoenje Salima Bilkia i Steve Boia, u arhivi autora.
) Svjedoenje Hakije Pozderca, u arhivi autora.

26

polovici 1943. godine Huka se opet koleba, sada zbog sve veih
uspjeha partizana i mada mjesecima obeaje vjernost Nijemcima,
poetkom februara 1944. sa svojom vojskom prelazi u partizane,
istie dalje . Bijedi. Jedan od uslova koje je Huka postavio za
prelazak u partizane bio je da on ima za jedan stepen vii in od
majora Hamdije Omanovia (istaknutog prvoborca i partijca Cazinske krajine), oito iz konkurentskih motiva na planu musliman
skih kadrova u partizanskoj vojsci. Naredbom Vrhovnog koman
danta NOV i POJ Josipa Broza Tita 11. novembra 1945. Huka je
unaprijeen u in pukovnika, svjedoi Hakija Pozderac. 25 ) Glavni
tab za Hrvatsku od Huskine vojske formira Unsku operativnu
grupu s Huskom kao komandantom i upuuje u nju stotinjak par
tizana Muslimana radi politikog rada s huskinovcima; Ali parti
zanski politiki komesari, primorani da prihvate simbole Milicije
nailaze, pri svom pokuaju prevaspitavanja huskinovaca, na jak
otpor uglavnom nepismenih Muslimana.
No, glavni problem ostala je stvarna vojna pozicija huskino
vaca jer ih i Huka, i po njegovom uzoru i njegovi oficiri i vojnici,
kako kae . Bijedi, politiki komesar Unske operativne grupe, i
dalje sjede na dvije stolice: Do podne sa partizanima, po podne sa
ustaama. Pored velikog autoriteta i moi kojima je raspolagao
meu Muslimanima Cazinske krajine, i mada moda ba zbog to
ga, Husku Miljkovia krajem aprila 1944. godine, po nareenju
Nijemaca, podmuklo ubijaju dvojica njegovih bliskih pristaa. Ni
jemci Huskine ubice bogato nagrauju i meu narod Cazinske
krajine, duboko dirnut iznenadnim gubitkom svog idola, ubacuju
propagandu i la da su Husku ubili partizani. I onako kolebljiv na
rod nije preteko dezorijentirati pa se nakon Huskine smrti dio
njegove bive milicije, njih dvjestotinjak odmee iz partizanskih
redova u koje ih je bio Huka u februaru doveo. Tako nastaje ze
leni kadar, zelenci, koji su veliko zlo nanijeli ovom narodu ne sa
mo do kraja rata ve jo i vie, kako svjedoi prvoborac Mio Ca
revi, narednih godina. Nisu posve iskorijenjeni ni 1950. godine,
mada nikakva neposredna veza izmeu njih i ustanika iz 1950. go
dine nije utvrena.
Fenomen Huske. Miljkovia i njegove Muslimanske milicije
ukratko iznijet po osnovu pomenute knjige . Bijedia i jo nekih
sjeanja, ne bih iznijela ovdje a da ne smatram da postoje elementi
koji su u vezi sa temom Cazinske bune 1950. godine. Ti e odnosi
biti shvatljiviji nakon detaljnijeg izlaganja o zbivanjima 1950 godi
) Isto.
27

ne. Radi se posebno o slijedeim elementima. Prvo, u buni 1950.

uestvuju mnogi bivi huskinovci, dijelom kasniji partizani, a dije
lom ustae i poslijeratni zelenokadrovci. Drugo, obzirom na
kratku vremensku distancu, svjea su sjeanja na Huskinu miliciju.
Tree, u pripremi za bunu 1950. godine jedno od bitnih pitanja je
ono o autoritativnosti voda, kako meu Muslimanima, tako i me
u Srbima. etvrto, momenat religioznog kontinuiteta ogleda se u
dodue nerealiziranoj ali u pripremama iniciranoj ideji da vojnu
zakletvu Muslimani polau pred lokalnim hodom. I, ne na kraju,
radi se o objektivnom nastavljanju specifine krajike tradicije da
se dosta lako i bez veeg razmiljanja o posljedicama, s orujem u
ruci krene ka ostvarivanju sopstvenih socijalnih interesa. Jo jai
kontinuitet izmeu bive Huskine milicije i bune iz 1950. godine
sigurno je omela injenica to su, kad je rije o bosanskom dijelu
pobunjenika, na elu bune stajali Srbi, makar su u ideoloko-socijalnom pogledu u tom seljakom ustanku svi oni, i Srbi i Muslima
ni stajali na istim pozicijama.
Bio bi, naravno, puni istoriografski promaaj ratno razdoblje
Cazinske krajine poistovjetiti sa fenomenom Huske Miljkovia i
huskinovaca. I mada njihovo mjesto i uloga jo nisu relevantno
ocijenjeni u kontekstu ratnih zbivanja Cazinske krajine i ire, kao
to uostalom ili moda ba zbog toga, nije konzistentno ocijenjen
ni taj kontekst sam, bilo bi opet posve pogreno ne istaknuti oiti i
veliki znaaj komunista i njihovih simpatizera za uspjenost NOB
u Cazinskoj krajini. ak jedan broj pobunjenika iz 1950. godine,
ne samo Srba, jo su u ratu postali lanovi KPJ. Jae naglaavanje
Huskine uloge u ratu imalo je cilj da ukae na etniko-religijske
komponente koje su u odnosu na ideoloko-komunistike u mjere
nju ukupnog uticaja na narod ipak bile primarne.
Ne ulazei u vode nekog optijeg zakljuivanja o pojavi Hus
ke Miljkovia, to i nije osnovna tema ovog istraivanja, smatram,
meutim, da je njegovo direktno nasljee bilo izrazito negativ
no. Dejstvovanje zelenog kadra, preteno kao dijela bive Musli
manske milicije, jo u toku rata a posebno nakon njega, nanijelo je
Cazinskoj krajini ogromno zlo. U zelenokadrovcima naao se naj
gori olo toga kraja posebno ozloglaeni ustae koje je znao narod
kao zloince, pa s Huskom zbog svojih okrvavaljenih ruku nisu ni
mogli prei partizanima. Pomagani do kraja rata od Nijemaca i us
taa, a nakon rata od jataka na Krajini, ubijali su vienije ljude,
pljakali po selima. Poslije rata bili su jo gori, krvoloni kao div
lje zvijeri, sjea se Mio Carevi, partijski funkcioner na kladukom srezu u poslijeratnom periodu koji je 1944. godine i sam stra
28

dao od njihove bombe baene kroz prozor. Poslijeratni zelenci ne

predaju se do zadnjeg, znaju svoju sudbinu i ponaaju se u skladu
sa onom narodnom dokle-dotle. Dok ih je bilo pred kraj rata jo
par stotina, kretali su se u veim grupama, kasnije zbog oteanih
uslova, a posebno radi sistematskog ienja terena od strane
OZN-e, u manjim skupinama. Godine 1946. veim dijelom su uh
vaeni i likvidirani. Prema podacima OZN-e krajem te godine me
u ukupno 1.320 odmetnika u Bosni i Hercegovini njih 46 bili su
zelenokadrovci, uglavnom sa terena Cazinske krajine. 26 ) Tadanja
ocjena bosanskohercegovake OZN-e i Pokrajinskog komiteta
KPJ za BiH, da zelenci nee predstavljati nikakav tei problem
nije bila ba realistina, ako stoji da su oni u petogodinjem posli
jeratnom periodu ubili preko 200 ljudi irom Cazinske krajine i da
nisu posve likvidirani ni u ljeto 1950. godine kad se po terenu jo i
te kako trebalo kretati uz oruanu pratnju ba radi moguih zasje
da zelenaca. 27 ) Ali ako nije bilo, kako smo ve ustvrdili, poveza
nosti izmeu ostataka zelenokadrovaca i pobunjenika iz 1950. go
dine, veza koje bi ukazivale na zajedniki nastup protiv nove jugoslovenske drave, to bi u suprotnom istraga UDB-e u maju
1950. sigurno utvrdila, jednim zaista udnim sluajem do makar
nekakve povezanosti je ipak dolo. Desilo se slijedee. Zelenac
Suljo Mehuri kod Vrnograa 7. ili 8. maja 1950. ubija pobunjeni
ka Alagu Juia, brata ozloglaenog Sijana, vou grupe zelenaca
na podruju Buima, Ljubijankia i Todorova. Sijana su jo 1946.
godine ubili udbovci i izloili ga u Todorovu pored damije na og
radu za vrijeme vjerskog obreda da ga svi vide, a zatim ga bacili
psima. Prema svjedoenju Hasana Puria, poznatog uitelja iz To
dorova, Alagin motiv da se 1950. godine prikljui pobunjenicima
je i bilo ovo ubistvo i svirep postupak nove vlasti sa njegovim
mrtvim bratom. Mehuri se, poto je ubio Alagu, raunajui kao
zelenac pri tom na ansu za spas vlastitog ivota, predao UDB-i i
bio stvarno, kao za neku nagradu, sjea se uitelj Puri, neto bla
e osuen. 28 )
Naao se meutim, jo pokoji zelenac koji je jeftino proao.
Naime, treba imati u vidu da je u drugom dijelu rata bilo nekoliko
poziva Vrhovnog taba NOB i POJ koji su nudili amnestiju onima
u neprijateljskim vojnim redovima koji se nisu previe ogrijeili a
) Arhiv CK SKJ, V, k XXI/3, Izvjetaj PK KPJ za BiH CK-u KPJ od 8. januara

) Sjeanje Mie Carevia, u arhivi autora.

M)

Svjedoenje Hasana Puria, u arhivi autora.

29

spremni su da preu partizanima. 29 ) Moda je takav jedan poziv is

koristio poznati huskinovac i kasniji zelenac Husein Agi koga
Gojko Joti, opunomoenik unutranjih poslova na cazinskom srezu i nakon bune, sree u Cazinu kao cestara na putu Cazin-Koprivna, to radi sve do 1953. godine. 30 ) No, da li su i u kojoj mjeri
amnestiju koristili pripadnici tih tzv. neprijateljskih vojnih forma
cija na Cazinskoj krajini nije istraeno. Pitanja poslijeratnog odmetnitva openito u Jugoslaviji jo nisu sistematski istraena, uz
duni pomen njihovog sagledavanja iz uglova pojedinaca - uglav
nom bivih udbovaca. Naravno, i drugi se sjeaju tih nesretnih do
gaanja. Na slunjskom srezu, logino, nije bilo etnikog odmetanja, daleko najobimnijeg i najopasnijeg inae u Bosni i Hercegovi
ni, ali je bilo tvrdokornih kriara. Tadanji uitelj u Krukovai
uro Zatezalo, sjea se, na primjer, kako je i njemu milicija jo
1951. godine nudila oruje da se odbrani od mogueg napada kri
ara ustakih zlikovaca iz oblinjih uma. 31 ) Isticanje problema
odmetnikih grupa, tzv. bandi, znai u itavo to vrijeme do Cazin
ske bune, ima cilj da se kao veoma ozbiljna shvati i unutranja bezbjednosna situacija u kojoj se stvara novi dravni poredak odnos
no u kojem se nalazi zemlja jo i 1950. godine.

) U avgustu 1944. zaredala su dva takva poziva. Dana 17. avgusta Predsjednik
NKOJ-a Josip Broz Tito pozvao je sve Jugoslovene koji se nalaze u neprijateljskim for
macijama da stupe u NOVJ, dok je 30. avgusta Tito uputio poziv svim hrvatskim i slovenakim domobranima, etnicima, i pripadnicima drugih neprijateljskih oruanih for
macija da napuste okupatora i predu na stranu NOVJ. U pozivu se izjavljuje da e svi
oni koji se poslije 15. septembra 1944. zateknu u kvislinkim vojnim formacijama biti iz
vedeni pred ratni sud i kao izdajnici naroda kanjeni najstroom kaznom, Hronologija
oslobodilake borbe naroda Jugoslavije 1941 1945, Vojno-istorijski institut, Beograd,
1964.
>0) Sjeanje Gojka Jotia, u arhivi autora.
) Sjeanje ure Zatezala, u arhivi autora.
30

Glava trea

OPTE PRILIKE PRED BUNU

Mada je izmeu osloboenja zemlje i Cazinske bune proteklo

tek pet godina, to je upravo samo kap u moru sa aspekta globalne
istorijske dogaajnosti, ipak je i tih nekoliko godina, s obzirom na
ogromne drutvene i politike promjene koje se deavaju, znaajan
vremenski i tematski segment koji, razumije se, samo u kontinuite
tu s ranijim istorijskim nasljeem ini cjelinu zbivanja i ne moe se
bez te prolosti uopte ni razumjeti ni tretirati.
Da bismo se to priblinije upoznali sa optim drutveno-ekonomskim kontekstom iz koga je onda i izbila Buna 1950. godine,
smatrala sam uputnim razloiti pojedine znaajne komponente
stvarnosti i pokuati ih unekoliko analizirati. Kako sam ekonom
sku problematiku u poslijeratnom periodu ve neto vie obrazla
gala u opte-jugoslovenskom sklopu dogaanja, koji, meutim, u
velikoj mjeri odreuje i znaajke privrednog razvoja na Cazinskoj
krajini i slunjskom srezu, to u se ovdje malo vie osvrnuti na osta
le karakteristike razdoblja, da bih se posebno zadrala tek na pred
samu Bunu aktuelnom ekonomskom trenutku ovog podruja. Ana
lizom sluaja jednog seljaka sa kladukog sreza pokuavam onda,
pred kraj ove glave, nekako sintetizirati opte stanje stvari na Kra
jini. A na poetku, prvo, poneto o vojvoanskoj kolonizaciji iz
naih tzv. ustanikih krajeva kojom se legitimira politika Partije
kao dijelom neka' kompenzacija ovom stanovnitvu za gubitke u
upravo zavrenom ratu, a dijelom kao proklamirana mjera za za
dovoljavanje interesa siromanih seljaka, i, drugo, poneto o iz
vjesnoj zapostavljenosti tih krajeva, kao, posljedino, takoer iz
rata proizalom situacijom.
31

Kolonizacija

Od poslijeratnih mirnih zbivanja, mirnih naime za razliku

od oruanog odmetnitva, najprije treba, hronoloki gledano, pomenuti ona koja su se po osnovu provoenja Zakona o agrarnoj
reformi i kolonizaciji, donesenog avgusta 1945. godine, odvijala i
u ovim naim krajevima. S obzirom na gotovo apsolutno agrarnu
strukturu stanovnitva taj je zakon imao naravno, vanog udjela u
socijalnim i demografskim promjenama koje se deavaju na Cazinskoj krajini i na slunjskom srezu u periodu 19451948. godine,
dok uglavnom i traju dogaanja oko agrarne reforme i kolonizaci
je. Te promjene bile su, naravno, mnogo znaajnije za razmatranje
pitanja koja nisu predmet moje panje pa zato i ne treba da se one
ovdje ire tretiraju ali ih ipak ne bih ni pominjala da nisu imale ne
ke posredne ili neposredne veze sa Bunom 1950. godine. O tome
e se moi zakljuiti, meutim, tek nakon mog kasnijeg prezentira
nja razvoja u vezi sa ovom Bunom, posebno kad se radi o koloni
zaciji sa slunjskog sreza, mada ba kad se o Buni radi, ne smiju se
zanemariti pojedinani sluajevi u vezi agrarne reforme, poto ne
kih znaajnijih oduzimanja zemlje seljacima po osnovu zemljinog
maksimuma nije bilo, jer su naprosto sve to bili seljaci sa manjim
posjedima. No, naem glavnom muslimanskom pobunjenikom
voi ipak je vlast oduzela 7, a ostavila 10 ha zemlje. 1 )
Prema pisanim izvorima kojima je ipak zahvaen najvei dio
kolonista, utvreno je da su iz slunjskog sreza kolonizirana uglav
nom u Vojvodinu 553 domainstva sa 2931 lanom. Kolonizaciju
su dobile, ve prema saveznim zakonskim prioritetima, preteno
zaslune srpske partizanske familije, meu njima 103 prvoborca. 2 )
Najvie kolonista dobilo je zemlju u Bakoj, u mjestima Kljajievo
i onoplja, no za nau temu znaajniji su oni koji su odselili u
Srem, posebno, kao to e se kasnije pokazati, na podruje Indije,
Stare Pazove i Rume. Za stari kraj ova kolonizacija je znaila novi
depopulacioni momenat. Dimenzija ljudskih gubitaka na teritoriji,
nastalih u ratu, na neki nain nastavlja se ispoljavati ali sada narav
no u posve drugom vidu, odljevom stanovnitva trbuhom za kru
hom. Naime, u obeanu zemlju, Vojvodinu, odlazile su mahom
') Svjedoenje Ahmeta ovia, sina Alinog, dato autoru u matu 1990, u arhivi au
tora (dalje: u a. a.)
J) S. Livada,Kolonizacija s podruja Slunja 19451948. godine, u: Kotar Slunj i
kotar Veljun u NOR-u i socijalistikoj izgradnji knj. 2, 792.
32

mase deficitarnih i osakaenih porodica kojima su osim najbli

ih u ratu stradala i domaa ognjita, pa je mnogim porodicama u
toj situaciji iseljenje bilo prosto jedini izlaz 1945. godine. Posjedi
koje su kolonisti prilikom seobe naputali, uz relativno vrlo mali
obim po drugim osnovama dobivenih poljoprivrednih povrina,
preli su u sreski fond agrarne reforme i kolonizacije, ali su u
stvarnosti vie godina ostali zaputeni, mada se je manji broj dose
ljenika zbog neuspjenog prilagodavanja novim vojvoanskim
okolnostima i zbog drugih razloga na ta svoja stara ognjita kasni
je i vratio. Kolonizaciju u ongolju, Baka, dobio je i Mile Devrnja dok se jo nije demobilizirao. Stoga je njegovu enu i ker,
zajedno sa svojom veom porodicom, u Vojvodinu poveo brat mu
Milan, takoer ustanik. Kako se, meutim, Milina ena (inae boleljiva te za vrijeme priprema nae Bune umire) nije mogla prila
goditi u novoj sredini posebno ne na zrak i vodu, na njeno nava
ljivanje svi se vraaju u Kordun gdje i ostaju do Bune. 3 )
Na Cazinskoj krajini situacija je bila ipak bitno drugaija. Na
ime, odatle nije bilo tako masovnog seljenja kao sa slunjskog sre
za. Preovladavajue muslimansko stanovnitvo ne samo to nije bi
lo u onoj mjeri ustaniko ve ono i iz konfesionalnih razloga ni
je bilo spremno odlaziti u jednu posve hriansku sredinu. Ipak, iz
srpskih sela Cazinske krajine kolonista je bilo dosta, slino kao i iz
drugih srpskih krajeva u Bosanskoj krajini, Kordunu, Baniji, Lici.
Srpske porodice sa Cazinske krajine zahvatio je, na primjer, ve
prvi kolonistiki talas na jesen 1945. godine, kada su, tako, zajed
no sa drugim kolonistikim porodicama sa bihakog okruga u ko
loniji upljaja, na primjer, smjetene 22 porodice sa kladukog i 21
sa cazinskog sreza. 4 ) Ovdje se ne moe i ne treba uputati u rekon
strukciju itavog tog procesa kolonizacije, a koliko je to inae bilo
dogaanje govori podatak da su sa cazinskog sreza bile naseljene
porodice u ukupno 41 koloniju, a sa kladukog u 28 kolonija u
Bakoj, Banatu i Sremu. 5 ) To su bila mjesta: Novi Futog, Kucura,
Kolut, Karavukovo, Sara, Stara Palanka, Baka Palanka, Novi
Karlovci, Jabuke, Indija, Velika Kikinda, Nakovo, Mariolana, La) Centralna arhiva Vojnih sudova Jugoslavije, 343/50, svjedoenje Milana Devrnje Udbi Hrvatske, u maju 1950.
4)
Arhiv Vojvodine, f. Glavna komisija za naseljavanje boraca u Vojvodini
19451948. godine, 184.3090. Nekim kolonistima se tada, prema kasnijem jednom sje
anju, ime upljaja nije dopalo, pa su se tamo naseljavali tek nakon nagovaranja Partije.
Ipak, mjestu su uskoro nadjenuli novo ime Krajinik, to je odgovaralo injenici da je
tu naseljeno oko 600 isljuivo krajikih porodica, V. KrinikBuki, isto, 139.
5) Arhiv Vojvodine, f. Glavna komisija..., Podatak o broju kolonija sa kolonistima
iz cazinskog i kladukog sreza dobiven je zbrajanjem po osnovi vie dokumenata.
33

zarevo, Nova Pazova, Zemun, Vrac, Sehi, Vanjska, Sveti Hu

bert, Srpski Mileti, Sirig, Stepanovievo, Putincij, Paievo, Parabu, Ruma, Banatska Topola, Bako Novo Selo, Begej Sv. ura,
Boar, Apatin, Ba, Stara Palanka, Baki Brestovac, Baki Jarak,
urug, Hrtkovci, Glogonj i Crvenka sa cazinskim kolonostima i
mjesta: Kula, Sera, Baka Palanka, Nove ave, Novi Benovci, Ja
e Tomi, Laarak, Zemun, Vrac, Sveti Hubert, abalj, Zrenjanin, Tora, Surin, Potiski Sveti Nikola, Putinci, Odaci, Paie
vo, Ruma, Banatska Topola, Bako Novo Selo, Begej Sv. ura,
Boar, Baka Palanka, Baki Jarak, Ka, sa kladukim kolonisti
ma. 6 )
I
pored izvjesnih stimulansa sa saveznog nivoa, bosanski
Muslimani su vrlo malo ili u kolonizaciju. Otilo je samo nekoli
ko porodica iz Cazinske krajine. Svi muslimanski kolonisti iz Bos
ne i Hercegovine, njih ukupno oko 140 porodica, smjeteni su u
koloniju Bako Novo Selo. ) Nisam ustanovila da su muslimanski
kolonisti sa Cazinske krajine imali bilo kakvu ulogu u Cazinskom
ustanku, dok srpski jesu. Nije nezanimljiva ni injenica da su bile u
okolini Rume i u Putincima kolonizirane srpske porodice i sa cazinskog, i sa kladukog, i sa slunjskog sreza, pa je tako susjedstvo
iz starog kraja na neki nain sauvano i preneseno na novo mjesto
boravka. Istraga e 1950. godine utvrditi da su roake i bive sus
jedske veze koritene u Vojvodini kako kao potencijalni stvarni os
lonac u naem ustanku tako i, jo vie, kao propagandni mamac ra
di pridobijanja pristalica za Bunu na samoj Krajini. Istovremeno
su, meutim, kroz te odnose stvarane i pogubne iluzije o moguem
uspjehu Bune meu njenim glavnim protagonistima.

Zapostavljenost ustanikih krajeva

Kolonizacija u Vojvodini i u srpskim selima Cazinske krajine
oznaavala je njihovo daljnje pranjenje s obzirom da su neka io
nako strahovito stradala u ratu ili bila, kao Miostrah na primjer,
prosto istrijebljena. Za srpske porodice koje su ostale na svojim
vjekovnim ognjitima, bilo na Cazinskoj krajini bilo na slunjskom
srezu u Hrvatskoj, nadolazilo je poslije rata vrijeme viegodinje
) isto
) U Vojvodini je nastalo u trogodinjem procesu kolonizacije samo jedno etniko
muslimansko naselje, Bako Novo Selo, u srezu bakopalanakom, sa ukupno 138 poro
dica. od kojih, izgleda, nije bila nijedna sa Cazinske krajine, N. Gaea, Agrarna retorma
i kolonizacija u Jugoslaviji 19451948, Novi Sad, 1984, 306.
34

velike materijalne oskudice, i pored odreene pomoi koju im je

nova drava pruala kao ustanikim krajevima. Naime, ta je po
mo bila isuvie mala da bi se dostojno mogle popraviti kue i dru
gi gospodarski objekti koji su u ratu oteeni i uniteni. Mnogi ni
su nita dobili te su na zgaritima svojih imanja poinjali od nita,
bez pomoi. Takvima je novi poredak ubrzo omrzao makar bili u
ratu na njegovoj strani, odnosno uesnici u njegovom kreiranju.
Jaao je osjeaj povrijeenosti kod takvih ljudi zbog neuvaavanja
ili nedovoljnog uvaavanja njihovih ratnih zasluga od strane nove
vlasti. Upravo pomenuti momenat, vidjet emo kasnije, bio je od
ogromnog uticaja i za nau Bunu. Meu zapostavljenima bio je i
Mile Deronja.
Nova drava, naravno, nije namjerno zapostavljala ustanike krajeve koji su, po pravilu, bili inae i odranije nerazvijeniji,
teka vremena bila su za itavu zemlju. Ipak, ti ljudi ovdje to su,
razumljivo, teko shvatali, osjeali su se razoaranima pa moda i
prevarenima, pogotovo ako i kad bi se u pojedinanim sluajevima
objektivnim nevoljama pridruile, inae ne ba tako rijetke, razne
zloupotrebe protagonista nekog organa lokalne vlasti, tako su se,
neki od njih, idejno bliili onima koji su bili u ratu s druge stra
ne i koji su zato, iz drugih razloga, gajili antipatije prema novom
sistemu. Ali takvih nije bilo malo.
Za kontekst naeg ustanka iz 1950. godine je moda u tom
pogledu najznaajniji onaj sluaj iz sela Vrela. Naime, poslije rata
u Vrelo se vratila porodica popa Nikole Bogunovia koja se je u
najteim danima 1941. godine pred ustakim terorom uspjela sklo
niti u Srbiju, gdje su se dva popova sina ukljuila u etniki pokret.
Pop je u Vrelu nakon rata nastavio provoditi vjersku slubu, ali je
bio oito neprijateljski raspoloen prema novom poretku. Znao bi
u drutvu vie prisutnih govoriti: Ovo nita ne valja. Pobili su sve
Srbe, ili, opet kritikujui savremeni poredak: Srbi su ponieni,
Srbi bi svi trebali u vlast, sjea se prvoborac iz Vrela ura Zec. 8 )
Mada u ratu nije bio u etnicima, jedan popov sin, za ono vrijeme i
okolnosti visoko obrazovan ovjek i bar kao takav ugledni graa
nin, rastavi u ovakvoj porodici, imao je, prema 1950. godine pro
vedenoj istrazi, veoma znaajnu ulogu u Buni.
U selima Vrelo i Rujnica je i inae nakon rata bilo problema u
pogledu bratstva i jedinstva koje tu nije u potpunosti iskova
no. Narod iz tih sela nema povjerenja u SNO kojeg je birao sa
mo zato to u njemu ima veina lanova muslimana, naglaeno je
*) Sjeanje uraa Zeca, dato autoru u oktobru 1989, u a. a.
35

na I konferenciji KP za srez Cazin poetkom 1946. godine. 9 ) Ne

povjerenje ostaje karakteristika odnosa u Vrelu i u naredno vrije
me kada, na primjer, krajem 1947. godine nakon to su iz partijske
elije u Vrelu iskljuena 4 lana, Sreski komitet Cazin napominje:
Na ovom podruju je srpski ivalj koji zbog posljedica iz 1941.
godine prilino jo i danas gaji ovinistiku mrnju na prema mus
limanima, a to se je poelo gajiti i u samoj eliji. 10 )
Takozvana zapostavljenost ustanikih krajeva i s njom u
srodstvu tamonja pojava solunatva, prisutni su inae ne samo u
naim srpskim ustanikim krajevima ve i u drugim, Drvaru poseb
no, i ne samo u prvom poslijeratnom periodu ve i kasnije. 11 ) No,
one predstavljaju jedan kompleks sloenih pitanja za ije relevan
tno istoriografsko procjenjivanje nisu, a objektivno nisu jo ni
mogla biti provedena i potrebna obimna i raznovrsna istraivanja.
Takva odgovarajua istraivanja bila bi svakako od koristi i za na
u temu.
Jo su neki konkretni momenti imali, i bez znaajnijih provje
ravanja, odreenog negativnog uticaja na uspjenije socijalno i
ekonomsko konsolidovanje Cazinske krajine. Sama injenica izra
zitog preovladavajueg muslimanskog ivlja na oba sreza koje, ne
samo to nije bilo prvoborako ve je, naroito zbog Huskinog
sindroma, procjenjivano u Republici kao prevrtljivo, uzrokovala je
jedan ipak manje povoljan odnos prema tim srezovima kao cjelini,
pa je tako, implicitno, i manjinskim srpskim krajevima na cazinskom i kladukom srezu poklanjana manja briga. Zatim, sam momenat najvee geografske udaljenosti od centra Republike dijelom
je, prema nekim sjeanjima, doprinosio neto umanjenoj brizi Re
publike, to je u ono vrijeme slabih i oskudnih komunikacija i
mogla biti vjerovatna injenica. Po drugoj strani, graninost pod
ruja Cazinske krajine i sama je po sebi sadravala problematiku
sa specifinim negativnim nabojem. Trgovanje jo od prije rata u
ovim krajevima, poznato posebno kao kirijanje, tj. prevoenje
drva, razne grae i druge robe u hrvatske krajeve, bila je jo tada
vana privredna djelatnost. Seljaci koji su imali konje s tom djelat
nou nastavljaju i poslije rata pa 1945. i 1946. godine, prema do
kumentima, ona prosto cvjeta ali sada je ocjenjivana kao verc,
)r*iiv Instituta istoriju radnikog pokreta (AIIRP) odnosno A CK SK BIH, f.
KP BIH, 10, zapisnik od 9. januara 1946.
) A CK SK BiH, f. KP BiH, k 167, 282, Izvjetaj sreskog komiteta Cazin, od 1.
decembra 1947.
) Popularni general Milan Zori sa drvarskog sreza 1958. godine prosto je podi
gao tamonji narod protiv CK SK BiH koji je okrivljen za privredno zapostavljanje kraja.
36

privredna pekulacija i sabotaa. Te pojave veina delegata, na

primjer na I konferenciji KP za srez Cazin poetkom 1946. godi
ne, karakterie kao glavni problem na srezu, a posebno na tere
nu mjesnih podruja turli, Trac i Peigrad kao graninik sa
Hrvatskom. 1 )
Pojava zapostavljenosti zapoeta u vrijeme tzv. obnove
19451947. godine nastavlja se u uslovima provoenja prvog pe
togodinjeg plana iz 1947, koji je zaetnik i krivac mnogo emu.
Iznijeu, ovom prilikom samo dvije, ali moda i najvanije opaske.
Ve se novije istoriografsko i ekonomsko istraivanje pribliilo oc
jeni o velikoj promaenosti privredne strategije kojom je bez ikak
ve mjere forsirana industrijalizacija zemlje, to je imalo dugorone
negativne posljedice za razvoj Jugoslavije. 13 ) I drugo, gruba unifi
kacija donesenih i primjenjivanih privrednih i politikih mjera na
tlu toliko u svakom pogledu heterogene zemlje kao to je bila Ju
goslavija moralo je doprinositi stalnim napetostima odnosno uspo
ravanju razvoja, kako cjeline tako i dijelova zemlje.

Organske komponente cazinsko-krajike zbilje

Ali ako i jest, a nesumnjivo jeste, ponaanje krajikog stanov

nitva s obje strane Korane 1950. godine uzrokovano, prije svega,
ekonomskim i politikim komponentama razvoja, podruje Cazin
ske krajine, po mnogo emu je i u jugoslovenskim okvirima gleda
no, veliki specifikum. Do takve konstatacije nisam dola samo od
reenom sopstvenom saznajnom evidencijom, odnosno nekim gru
bim uporeivanjem odreenih socijalno-geografskih prostornih
entiteta u Jugoslaviji (kaem grubim jer je zbog neistraenosti
jugoslovenske drutvene stvarnosti posebno u poratnom razdoblju
mehanizam uporedivosti ipak i dosta manjkav). Na injenicu izra
zitog specifikuma Cazinske krajine me je naime i eksplicitno upo
zoravala veina mojih sugovornika o naoj Buni, dakle ljudi ije
bogatstvo ivotnog iskustva kao istoriar i sociolog ne mogu zane
mariti. Stoga sam odluila prii Buni iz 1950. najprije iz jedne nao
ko neto udaljenije perspektive, ali po mom sudu ipak nezaobilaz1J)

AIIRP, 10, Zap. od 9. januara 1946. godine.

Svojim opirnim empirijskim istraivanjem i dokazivanjem u knjizi Seljatvo u
socijalizmu, Politika KPJ prema agrarnom i seljakom pitanju na podruju Bosanske kra
jine 19451948 iz 1988. godine, autor vjeruje da je bio i sam dovoljno uvjerljiv.
13)

37

nog organskog konteksta ukupne zbilje. Pojedine istorijske dimen

zije stvarnosti trebalo bi da nam, dakle, pomognu u sagledavanju i
razumijevanju onoga to se ima dogoditi 1950. godine. Aktuelni istorijski trenutak, iz kojeg je ovaj ustanak i proizaao, sazdan je od
odluujueg sadrajnog jezgra i organski mu pripadajue okvirne
podloge. U sluaju nae Bune to jezgro ini ekonomska problema
tika, a tu podlogu niz osnovnih socijalnih momenata na Krajini.

Stanovnitvo na Cazinskoj krajini

Demografska situacija pred Bunu jedno je od osnovnih pola

zita koje samo po sebi tota kazuje o potencijalnim moguim do
gaanjima, pogotovo ako se populaciona struktura sagledava u
komponentama, kao to su vjerska ili nacionalna pripadnost, pri
vredne funkcije, pismenost, zdravstvene prilike stanovnitva, men
talitet ljudi na Krajini.
Po popisu iz 1948. godine na cazinskom srezu bilo je 36.097
stanovnika (17.413 mukih i 18.684 enskih) u 6.330 domainsta
va. Ukupna povrina sreza bila je 424 km 2 , od ega je bilo 253 na
seljenih mjesta a gustina naseljenosti 85 km 2 . Srez su sainjavala
slijedea mjesna podruja: pored gradske optine Cazin, Koprivna,
Ostroac, Peigrad, Stijena, turli, Traka Ratela. 14 ) Povrina
velikokladukog sreza bila je 304 km 2 , 184 naseljena mjesta bila su
rasporeena na mjesnim podrujima: Mala Kladua, Todorovo,
Velika Kladua i Vrnogra. U 4373 domainstva ivjelo je 23.163
stanovnika (11.179 mukih i 11.984 enskih), a gustina naseljenosti
izraunata je 76 stanpvnika na 1 km 2 . 15 )
Zanimljiva je razliitost iznoenih podataka dobivenih prili
kom istog popisa 1948. godine. Tako, valjda uzimajui u obzir tzv.
stalno, dakle neto umanjeno, stanovnitvo, na srezu Cazin ima
33.241 stanovnik od ega je po nacionalnoj pripadnosti 2.363 Srba,
327 Hrvata, 30.537 neopredijeljenih i 14 ostalih. 16 )
Obzirom da kasnije priznati Muslimani tada jo nisu ozvanieni kao poseban nacionalni entitet, svrstali su se uglavnom u ne
opredijeljene s tim da ih je, prema ovom popisu, tada bilo faktiki
,4) Statistiki godinjak 19451953, Zavod za statistiku i evidenciju NR BiH, Sa
rajevo, 1954, 9.
) isto, 18
) isto, 45

38

jo i vie jer je jedan dio njih po metodologiji Srbi-muslimani i

Hrvati-muslimani, prikazan i u grupaciji Srbi odnosno Hrvati.
Istovremeno na kladukom srezu od 21.861 stanovnika 4.303
izjasnili su se kao Srbi, 1.095 kao Hrvati a 16.461 kao neopredije
ljeni. 17 )
Uporeujui, grubo, broj stanovnika 1931. i 1948 godine,
dakle po osnovu dva popisa, izlazi da je on i uprkos ratnim gubici
ma, poslije iseljavanja u Vojvodinu, kao i uprkos visokom procen
tu smrtnosti novoroenadi, ipak znatno porastao, za oko 7 do 10
hiljada novih osoba, to je, u krajnjoj liniji, i prije svega posljedica
visokog procenta prirodnog prirataja.
Kao i prije rata poljoprivreda i stoarstvo ostaju i nakon rata
osnovna privredna djelatnost stanovnitva Cazinske krajine. Popis
iz 1948. nije dao podatke kojima bismo mogli pratiti stanje i pro
mjene na tom planu, ve je to istraivaima omogueno tek godi
nu, dvije kasnije kada su izvrena i popisivanja u pogledu poljop
rivrednih povrina, stonog fonda i dr. Cazinski srez tako 1952.
godine, obuhvata 41.159 ha ukupne povrine. Od toga 23.726 ha
otpada na oranice i bate, 129 na na vonjake, 3.268 na livade,
1.950 ha su panjaci, 10.841 ha ume, a 1.245 ha je neplodno zem
ljite. Na oraninim povrinama najvie se gaje itarice, na 17.486
ha, pri emu ostaje kukuruz i dalje glavna poljoprivredna kultura.
Velikokladuki srez je manji, prostire se na ukupno 27.699 ha. Te
povrine su, prema istovremenim izraunavanjima organa onda
nje narodne vlasti, rasporeene na 18.703 ha oranice, 120 ha vo
njaka, 17 ha vinograda, 974 ha livada, 229 ha panjaka, 6.808 ha
uma, dok je 848 ha procijenjeno kao neplodno zemljite. itarica
ma je te, 1952. godine, zasijano 10.012 na oranica, takoe najvie
kukuruzom. S obzirom na brdsko-breuljkasti karakter zemljita
na oba sreza stoarstvo predstavlja veoma vanu privrednu granu.
Tako, opet 1952. godine, na Cazinu ima 2.890 konja, 12.087 gove
da, 9.135 ovaca, 572 svinje, 20.229 komada ivine i 11.234 konica
pela. Na kladukom, pak, srezu konja je 1.843, goveda 9.260,
ovaca 5.234, svinja 1.372, komada ivine 19.452 i pelinjih konica
942. u )
I pored intenzivnog procesa elektrifikacije zemlje, koji je kao
to je poznato uz industrijalizaciju prioritetni zadatak prvog peto
godinjeg plana zemlje, pa i Bosne i Hercegovine, stanovnitvo na
e Cazinske krajine jo mnogo godina nije u jaem smislu osjetilo

blagodeti te civilizacijske novine. Sigurno dijelom i kao posljedice

odnosa ire drutvene zajednice prema tom podruju zbog Bune iz
1950. godine. Tako je na 31. maj 1953. godine od 57 naselja cazinskog sreza tek u tri uvedena struja ili procentualno 4,8%. Kada se
stvar posmatra iz ugla pojedinanih domainstava situacija je jo
nepovoljnija. Od 6.330 domainstava elektrificirano je njih 139 ili
2,2%. U 44 naselja velikokladukog sreza samo je jedno elektrifici
rano odnosno 2,3%, a od tamonjih 4.373 domainstava struja je
uvedena u 127 kua to je 2,9%. Tek da se napomene, s izuzetkom
sreza Kotor Varo, proces elektrifikacije najsporije u BiH odvijao
se upravo na Cazinskoj krajini. 19 )
U pogledu pismenosti stanovnitva 1948. godine utvreno je
slijedee stanje. Od 21.851 ovjeka starijeg od devet godina na cazinskom srezu 7.676 bilo je pismenih a 14.174 nepismenih. Po na
cionalnom sastavu pismenost je bila slijedea: Srba 965 pismenih i
781 nepismen, Hrvata 152 pismena i 84 nepismenih, neopredijelje
nih 6.548 pismenih i 13.307 nepismenih. Mada je situacija u pogle
du nepismenosti bila na srezu openito loa, to je bio uostalom
sluaj i sa irim bosansko-hercegovakim prostorima, zanimljiva je
injenica da je hriansko stanovnitvo ipak pismenije. I meu Sr
bima i meu Hrvatima ima vie pismenih nego nepismenih, dok je
meu Muslimanima bilo tada ak 2 puta vie nepismenih u odnosu
na pismene. Slian, mada neto blai omjer u korist nepismenih,
utvren je popisom 1948. godine na kladukom srezu: 5.947 bilo je
pismenih i 9.414 nepismenih osoba starijih od devet godina. Srba
je bilo 1.671 pismen i 1.655 nepismenih, Hrvata 359 pismenih i 443
nepismenih, 2 ) neopredijeljenih 3.915 pismenih i 7.316 nepismenih.
Situacija u pogledu pismenosti na Cazinskoj krajini je svakako po
sljedica predratnog stanja. Godine 1934. tu je svega 6 kola sa 550
uenika i 9 uitelja, dok je broj andarskih stanica, npr. dvostruko
vei. Godine 1939. broj se kola, preteno smjetenih u mektebe,
popeo na 11. No, istovremeno na 600 djece dorasle za osnovnu
kolu dolazio je jedan uitelj. 21 )
Statistiki podaci iz 1948 godine pomalo zamagljuju injenicu
da je jo s kraja rata nova revolucionarna vlast na Cazinskoj kraji
ni ulagala zaista velike napore za opismenjavanje stanovnitva. U
jesen 1944. godine krenulo je sa radom ak 26 podrunih i mjesnih
osnovnih kola. Hasan Puri, uitelj iz Todorova, partizan i jedan
) isto, 467468
isto, 5659
J1) A. Ravli, Cazin FK Krajina, Cazin, 1983, 104.
!0)

40

od najveih prosvjetiteljskih aktivista na Cazinskoj krajini u godi

nama poslije rata, istie takoer znaajnu ulogu hoda, kao uz
naravno uitelje i pismene seljake glavnog oslonca u tom opismenjavanju kroz njihovu aktivnost u cilju osposobljavanja djece za
pisanje i itanje. Posebno istie slijedee hode, i inae pobornike
naeg pokreta: Topia iz Velike Kladue, abia iz abia kod
Peigrada, Puria iz Todorova, Toromanovia iz Podzvida, Salkia iz Krakae, Melkia iz Murtia, Rekia iz Gnjilavca. 22 )
Nakon rata je> pored redovnog osnovnog obrazovanja, slino
kao i u Bosni i Hercegovini inae, iz godine u godinu organizovano na desetine i desetine analfabetskin teajeva koje svake godine
do 1950. (pa i kasnije) uspjeno zavrava po vie stotina polazni
ka.')
Ali poslijeratno nesumnjivo znatno poveavanje broja opisme
njenih odraslih i obuhvaanja djece kolom nije do 1950. godine
jo moglo izvriti bitniji ukupan uticaj na ljude i zajednicu, jer je
malo djece ilo u kolu. 24 ) Razloge treba gledati i u objektivno ma
loj ponudi drugih optih prosvjetnih sadraja (tampa npr.), i jo
neusvojenim navikama da se raspoloiva tampa i koristi, naime,
period od 5 do 6 godina svakako je suvie kratko vrijeme za pro
mjene koje bi na planu prosvjeivanja stanovnitva i stvarno mogle
poluiti prieljkivane rezultate na tako jednom zaostalom podru
ju kakva je bila Cazinska krajina, i ne uzimajui u obzir kompleks
nost te problematike, tj. prisustvo i djelovanje niza oteavajuih i u
tom pogledu ak kontraproduktivnih initelja.
S obzirom da je pismenost osnovna komponenta kulturno-civilizacijskog statusa u svakoj ljudskoj zajednici 20. vijeka, to su iz
neseni podaci o pismenosti cazinsko-krajikog stanovnitva i te ka
ko bitni za razumijevanje ustanka 1950. godine, ali, kad se radi o
pismenosti treba imati u vidu i slijedeu specifiku Cazinske kraji
ne: u osnovnim vjerskim islamskim kolama, mektebima, koji su
prije rata vjerovatno zahvatali i vei dio odgovarajue djeije po
pulacije nego to su inile osnovne graanske kole, uilo se arap
sko pismo. Nisu mi poznati podaci, ukoliko su oni evidentirani i
eventualno sauvani, u kom su obimu djeca savladavala arapsko
iJ)

Svjedoenje Hasana Puria, dato autoru u decembru 1989, u a. a.

) A CK SKJ, V, k III/3. Izvjetaj o obilasku partijske organizacije banjaluke ob
lasti od 18. oktobra 1949. godine. Organizovanje analfabetskin teajeva bila je rijetka
drutvena aktivnost i na banjalukoj oblasti openito koju je i sama Partija ocjenjivala
pozitivno.
J) Cazin je spadao u srezove gdje je ak 50% kolski obavezne djece nije dolazilo
u kolu. Naravno taj je procenat bio jo vei u pogledu kolske obuhvaenosti enske
omladine.
5 Cazinska buna

41

ali mi je npr. poznato, posebno prema objanjavanju uite[da>ismo,

ja H. Puria, da je uenje tog pisma pomoglo muslimanskoj djeci
lake savlauju i ovo drugo, normalno. I tu smo sad kod tog
specifinog problema. Dok su u Bosni i ire u zemlji u upotrebi la
tinica i irilica, dva ipak veoma srodna pisma, usred Jugoslavije i
Evrope jedan dio populacije moda je viniji jednom dalekom pis
mu, arapskom! U neku ruku tragino je to bilo za taj narod ovdje
u Cazinskoj krajini, jer ga je i dimenzija drugaije pismenosti (u
kojoj mjeri je ona postojala?) i ne samo posebna religija i drugi po
sebni obiaji, izdvajala i nekako udaljavala od ipak hrianske bal
kanske sredine. Taj objektivni splet razliitosti jo je izraeniji u
periodu nakon 1945. godine kada u Jugoslaviji komunistiki atei
zam postaje slubena generalna religija.
U optu sliku svakog kraja spada svakako i dimenzija zdrav
stvenog stanja stanovnitva, odnosno njegova zdravstvena kultura,
kao komponenta koja utie na opta, a makar i indirektno i na po
litika zbivanja. Na itavom podruju Cazinske krajine do nae
Bune 1950. radi u jednoj jedinoj cazinskoj bolnici, koja ima 30 po
stelja i 15 zaposlenih, samo jedan ljekar. 25 ) Zanimljivo je da taj je
dan ljekar, legendarni doktor Cika, ostaje jedini ljekar i naredne
1951. godine. Smrtnost novoroenadi bila je na banjalukoj ob
lasti uz, 50% na jajakom srezu, upravo najvea, slina na cazinskom i kladukom. U Velikoj Kladui nije bilo porodilita, pa su,
osim to su po pravilu raale kod kue, ene mogle poroaj obavi
ti u cazinskom porodilitu. No, ne samo to je, na primjer, od sa
me Kladue Cazin udaljen 37 km makadamskog puta ve se u on
danjoj sredini na takav in gledalo sa podozrenjem, tj. bila je kao
neka sramota raati u bolnici.
to se zdravstvene kulture tie korak unazad bio je prestanak
rada javnog kupatila koje je u Velikoj Kladui funkcioniralo prije
rata. Svakako nije nevano to je Cazinska krajina inae siromana
vodom. Za higijenske prilike takoer je veoma nepovoljan momenat bila esta nestaica sapuna, to je, meutim, u ovim godinama
nakon rata bilo slino i na drugim srezovima u Republici. Jo 1952.
godine Partija na cazinskom srezu zakljuuje kako na zdravstve
nom planu treba objasniti tetnost pravljenja kua na podrumima
za stoku i nie prostorije za stanovanje familije. 26 )
_____ fri
2 > ) Arhiv Bosanske krajine, f. Oblasni narodni odbor Banjaluka, k. 120, bb. Izvje
taj Povjerenitva za socijalno staranje SNO Cazin od 17. aprila 1951.
) Arhiva Sreskog komiteta Cazin i drugih drutveno-politikih organizacija, Ca
zin, nesreeno, Zakljuci sa Prve cazinske Optinske partijske konferencije od 24. maja
1952. godine.

42

Sjeajui se opte bijede koju je 1948. godine zatekla u Veli

koj Kladui, kamo je udajom dospjela iz Banjaluke, kao supruga
tamonjeg organizacionog sekretara Partije, etiri decenije kasnije
V. Pjani, potvruje da su ivotni uslovi stanovnitva bili izrazito
primitivni. Preteno se ivjelo u zemunicama od drveta i gline, u
jednoj prostoriji, sa vratima ali bez prozora. Tu su bile slamarice
na kojima se spavalo, u toj prostoriji se i jelo, a ponegdje je u istoj
prostoriji obitavala i stoka. Bolje su bile seoske kue na sprat,
mada takoer od preteno drveno-zemljano-kamene grae, tj. lo
kalno dostupnog materijala. Drvenim basamcima se porodica pe
njala u gornje prostorije ispod kojih se nalazila tala za stoku.
Takve su se kue u velikom broju zadrale i do zadnje decenije 20.
vijeka. Voda, za koju je ve kazano da je njome Cazinska krajina
izrazito prirodno siromana, donosila se u seoske kue iz blinjih i
daljnjih bunara, dok o struji do 1950. godine na selu nema ni go
vora. Situacija nije bila mnogo povoljnija ni u gradskim kuama,
gdje se hrana s mukom morala uvati od gamadi. Kad je u jednoj
prilici dobila, za ono vrijeme dragocjenu, kaicu sira, V. Pjani po
kuala ju je sauvati do sutradan objesivi je o konopac sa plafona.
Uprkos toj predostronosti takori su se sira ipak dokopali i kai
cu preko noi svu ispraznili. 27 )
Osim drugih uobiajenih bolesti, posebno u ono vrijeme i ina
e veoma rairene i opasne tuberkuloze, za Cazinsku krajinu je bio
karakteristian vrlo rasprostranjen endemini sifilis ijem se lijee
nju, prema dokumentima, poklanjala nemala panja. Jo 1951. go
dine ambulantnim radom na terenu voena je uporna borba pro
tiv ostataka endemskog sifilisa koji se, uz postojanje dovoljno li
jekova, prema procjeni nadlenih vlasti, sistematino lijeio zahvatajui tada 3% populacije ali ni jedan otvoreni sluaj. 28 ) Ipak, na
roito oni koji su doli u slubu na Cazinsku krajinu sa strane do
sta su se neugodno osjeali zbog te rairene pojave sifilisa. Sjeaju
se kako su s oprezom kontaktirali sa stanovnitvom na terenu, vo
dei strogu higijenu. 29 ) Opunomoenik, unutranjih poslova Sreza
koji je slubovao u Cazinu tri godine nakon Bune u razdoblju
19501953. godine sjea se, na primjer, kako bi vodio rauna da
to vie povra i ostale hrane doDije iz drugih krajeva, jer su se,
eto, on i njegova porodica plaili mogue zaraze. 30 ) Organizacioni
) Sjeanje Vahide Pjani, dato autoru u januaru 1990, u a. a.
) ABK, isto, Izvjetaj... od 17. aprila 1951. godine.
) Sjeanje opunomoenika Udbe za srez Velika Kladua Pere Mutia, dato auto
ru u novembru 1989, u a. a.
50)
Sjeanje opunomoenika Odsjeka unutranjih poslova Cazin Gojka Jotia dato
autoru u oktobru 1989, u a. a.

43

sekretar Sreskog komiteta u Kladui 19471949. godine smatra

da je moda i taj sifilisom uzrokovani relativno uporni svrab, ne
rvirajui stanovnitvo, eventualno pridonio i veoj povodljivosti da
se 1950. godine krene u bunu. 31 )

Atmosfera mentalitet

Za razumijevanje ukupnog konteksta prilika potrebno je po

kuati dokuiti i ovdje makar samo nabaciti i neke specifine ele
mente mentaliteta koji sigurno utiu i na drutvenu atmosferu sre
dine. Uvid u tu drutvenu klimu nedvojbeno prisutnu u drutvenoj
zbilji, ne moe se ili se veoma teko moe ostvariti na osnovu pisa
nih dokumenata. U tom pogledu nam, tako, ostaju na volju tek
svjedoenja ljudi, uz, razumije se, sve rezerve kojih istoriar mora
biti svjestan pri njihovom koritenju.
Narodu ovih krajeva je kroz istoriju uvijek bilo osnovno da se
odri i spasi ivot, pa je taj svijet i odgajan da bi ivio za ratove,
jedna je od najoptijih ocjena mojih sagovornika. S orujem se
drugovalo. Mentalitet Muslimana, ljutin Krajinika, pokuava
se, tako, esto okarakterisati, izmeu ostalog, i kroz poznatu kri
laticu: s krvlju ruak, s krvlju i veera. Ovaj zakon, naravno iz
oblasti obiajnog prava, V. Pjani objanjava: Ako si majku ili
sestru opsovao on e tebe zbosti noem nasmrt. Hasan Puri pak
kae da je to s akijom vie izvikano, da je poslije rata, uglav
nom samo mlai svijet volio nositi akiju, koja se ba nije koris
tila tako esto u obraunima, ali ipak potvruje da ako opsuje
mater odmah radi no. Inae, to su bili nagli ljudi, odmah reaguju, zaas se posebno po gostionama posvaaju, potuku, pa i izbodu, sjeaju se tih vremena i drugi. To su jako poteni i ponosni
ljudi, ne daju se vrijeati, spremni su uiniti, dati, pomoi rijei su
Hasana Puria, a u izrazitu gostoljubivost i sama sam se uvjerila
razgovarajui sa mukim i enskim svijetom za vrijeme svog pri
kupljanja sjeanja na Bunu etiri decenije kasnije. Ovaj narod je
izuzetno gostoljubiv, ubio bi brata ili bliu rodbinu ako bi ugrozio
gosta, kategorian je Mile Mili. 313 )
J1) Iskaz Rajka Stupara, sekretara komisije za selo Oblasnog komiteta Banjaluka,
dato autoru u novembru 1989, u a. a.
5la) Svjedoenje Mile Milica (Kenjala) dato autoru u oktobru 1986, u a. a.

44

Ve pominjana osobina socijalne povodljivosti iziskuje da se

kao veoma bitna karakteristika stanovnitva Cazinske krajine ona
posebno podvue. Radi se zapravo o jedinstvenoj socijalno-psiholokoj pojavi s dva pola. S jedne strane je, kao i u svakoj patrijar
halnoj sredini, autoritarna linost, s druge strane je masa toj li
nosti kao voi ustremljenih i podreenih pojedinaca. Svoj ugled
voa mora da stie, da ga zaradi ali kad ga ve jednom ima onda je
to velika drutvena mo koja moe da se kao takva koristi u svim
prilikama. Svojevremeno je, kako sam ustvrdila, takvu mo na Ca
zinskoj krajini personificirao Huka Miljkovi, a bilo je i ranije
slinih junaka, makar i mitskih ili polumitskih, to ne mijenja
,sutinu stvari (Mujo Hrnjica npr.) U poslijeratno vrijeme, u krat*kom razdoblju, poslije Huske, novih lidera njegovog autoriteta, na
Krajini nema. Ipak, nali su se dovoljno ugledni ljudi, koji su us
pjeli 1950. godine da povedu ustanak. Svoju u narodu neto manje
uglednu socijalnu poziciju uspjeli su promovirati u odreenu mo
ne samo zahvaljujui povoljnim optim okolnostima situacije ve i
obmanama, dijelom i samoobmanama, zastraivanjem ljudi i si. Da
se tada, u proljee 1950. godine, pojavio jai autoritet, netko s ve
im ugledom u narodu nego to su to bili voe ove Bune i stao
pred povodljive seljake mase sa suprotnim argumentima do ustan
ka vjerovatno ne bi dolo. Jer, kako kae i M. Carevi, bitno je
njih povesti i autoritativno nastupiti. Jaka linost da povede, pa se
moe uraditi ta se hoe. Da se u kritinom momentu pred ustanikom masom pojavio Hakija Pozderac i zagrmio na ljude, za tili
as bi se rasprili, smatra M. Kapor i jo nekolicina njih. nb )
Mentalitet Srba na Krajini, s obje strane Korane, neto je dru
gaiji. Oni su kao pojedinci vei individualisti, istie M. Carevi.
M. Mili bi dodao kako su Srbi ratoborniji od drugih stanovnika
Krajine, prkosniji, ne odstupaju lako od svog stava, stalno su
spremni boriti se za neku pravdu. U narodu je, valjda, kruila slije
dea stereotipna predstava o stavu tri glavne krajike nacionalnokonfesionalne grupacije prema datom sistemu u prvom poslijerat
nom periodu. Muslimani su vjerovali da nee ovo dugo ostati,
promijenie se (naime poredak), Srbi su bili odluni kao tuiemo se i pobijediti, dok su Hrvati bili, dijelom isprepadani i iskompleksirani zbog neposredne prolosti, povueni i skloni stavu da
se treba moliti bogu. 31c ) Da je bilo poneto istine i u ovom, kao
31 ) Svjedoenja Mie Carevia i Momira Kapora data autorru u julu 1989. i u julu
1990. u a. a.
51C) Svjedoenje M. Milia, u a. a.

45

to je ima i u drugim slinim nacionalnim stereotipima, ne bi treba

lo biti dvojbe.

Status ene
teta to popis stanovnitva iz 1948. godine nije pratio polnu
strukturu pismenih odnosno nepismenih jer bi s obzirom na po
znati ukupni tadanji drutveni status ene, posebno muslimanske,
sigurno otkrio naroito kad se ima jo u vidu da su ene na oba
sreza Cazinske krajine 1948. godine brojano ak prednjaile
meu njima tek neznatan procenat pismenih. Indirektno se mo
e priblino tano ipak odgovoriti i na to pitanje poto je utvre
no, istim popisom, da od 17.139 enskih stanovnika (svih, i onih
do 10 godina) njih 16.157 nema nikakve kolske naobrazbe, 900
ima osnovnu kolu, 66 niu srednju i 15 viu srednju. Po ovom po
pisu tada nijedna ena na srezu nije posjedovala visokokolsku
spremu. 12 ) Slino je bilo i na Kladui. Od 11.343 njih 10.626 bilo je
bez ikakve, 679 sa osnovnom kolskom spremom, 29 sa niom
srednjom i 9 ena sa viom srednjom naobrazbom. Ni ovdje nijed
na ena nije imala fakultetsku diplomu. 33 )
Poznato je da se u patrijarhalnim sredinama enska djeca spu
tavaju u sticanju kolskih znanja. Tradicionalno i iskljuivo mjesto
ene je u kui i porodici, pa enskoj djeci kola ne treba. One su i
inae od najmanjih nogu ukljuene u teke kune i seoske poslove
pa za obrazovanje ni vremena nema. Po obiaju vrlo rano se udaju
i zauvijek odlaze iz roditeljske kue. enina nova ivotna uloga
ogleda se, onda, u suprunitvu, majinstvu te danononom iscrpljujuem radu u kui, uz stoku i na polju gdje predstavlja glav
nu radnu snagu, za razliku od bihakog sreza, na primjer, gdje se,
po sjeanju V. Popovia, ene rijetko vide na radu u polju. Zena u
javnom ivotu, po pravilu, nema. Svega 13 ena, nekoliko njih u
gradu i nekoliko uiteljica, su 1950. godine na cazinskom srezu
lanovi KPJ, to je najmanji broj u itavoj Bosni i Hercegovini. 34 )
A po podacima u jesen 1949. godine meu enama lanovima KPJ
na cazinskom srezu samo su 4 ene. 35 )
) Statistiki godinjak NR BiH, 19451954, 51.
) Isto, 55.
54) A CK SKJ, V, k-III/10. Na proljee 1^50. na banajalukoj oblasti od 16728 la
nova KPJ 2549 su ene, od ega njih daleko najmanje na cazinskom srezu.
>5) A CK SKJ, V, k-III/3. Izvjetaj o obilasku partijske organizacije banjaluke ob
lasti od 18. oktobra 1949. godine.
46

Slina slika poloaja i uloge ene u drutvu karakteristina je i

za ire balkanske prostore, ali kad je preovladavajua muslimanska
demografska struktura u pitanju, kakva je bila posebno Cazinska
krajina, enska stvarnost obiljeena je jo nekim specifinim ka
rakteristikama. Kao prvo, u ovim krajevima i poslije rata zadrava
se obiaj mnogoenstva. Mada je poslije rata vremenom toga ipak
sve manje, u to vrijeme poligamija na Cazinskoj krajini nije ri
jetka. I pored nespojivosti ove pojave sa pozitivnim zakonodav
stvom, erijatsko pravo na Cazinskoj krajini osnovno je pravo koje
se potuje u tom domenu. Prva ena je od dravnih organa zvanino priznata kao zakonita i jedina, a druga, trea itd. dio su ivotne
stvarnosti mnogih muslimanskih porodica. Ta se stvarnost i javno
viemanje preutno tolerie, naroito u prvim poslijeratnim go
dinama. Tek nakon Bune 1950. godine kazuju arhivski izvori
da li dijelom i zbog nje (?), energinije se poinje pristupati ak
tivnostima za suzbijanje poligamije na Cazinskoj krajini. 36 ) Vieenstvo na Cazinskoj krajini zanimljiva je pojava u evropskim razmjerama zbog toga to je to bila sredina sa apsolutno socijalno
najkompaktnijim i relativno najbrojnijim muslimanskim ivljem. 37 )
Mada to nije blii tematski elemenat mog istraivanja, duna
sam upozoriti da relevantna istoriografija, bar kad je u pitanju
ovaj kraj, ne moe prenebregnuti kompleksno ispitivanje i razmat
ranje socijalno-psiholokih, biolokih, ekonomskih, pravnih, kul
turnih aspekata pojave poligamije kao vanih inilaca za razumije
vanje ukupne problematike dalje i blie prolosti pa i savremenosti
Cazinske krajine. U punom odsustvu arhivskih izvora pojavu je u
njenom konkretnom ispoljavanju, makar posve povrno, mogue
opisati na osnovu svjedoenja ljudi.
Imunost, a ne neke ljudske osobine, bila je osnovni kriterij
da mukarac, uz prvu, dovede i.drugu enu u kuu. Nerijetko mla
da djevojka postala bi trea ili etvrta ena starcu. Ali ni erijatska
brojka etiri (prema primjeru proroka Muhameda) nije potovana
u svim sluajevima. U Todorovu, kladuki srez, u ljeto 1948. jedan
je stariji ovjek leao u jarku pored puta odmarajui se, a na pita
nje prolaznika (Mehmeda Kurbegovia) koliko plaa onih sedam
ena to rade u polju, odgovorio je: Nita, to su sve moje e5) Arhiva Sreskog komiteta Cazin, nesreeno, decembar 1950, istupanje sekretara
Ale Galia.
>r) Statistiki godinjak NR BiH 19451954. Uporedivanjem nacionalne (konfesi
onalne) strukture stanovnitva u BiH 1948. godine, izlazi da je bio cazinski srez meu
svima u BiH najmuslimanskiji.

47

_______________ I___

_____ _________

ne. 38 ) Da se, uzgred, zabiljei ovdje i jedno sigurno dosta subjek

tivno sjeanje po kome su u kuno privreivanje ene bile i inae
jae ukljuene od mukaraca. Radile su u polju, nosile ito u mlin,
brinule o stoci, od vlastitog uzgoja konoplje tkale platno pravei
posteljinu i odjeu za porodicu, dok su mukarci esto zalazili u
gostione, pijanili, ljenarili. 39 ) No, nisu samo seljaci Muslimani
imali po dvije ili vie ena. Poznati cazinski prvoborac Halil akanovi, koji se u partizanima popeo ak do pukovnikog ina, imao
je, po sjeanju U.. Danilovia, poslije rata ak tri ene. ) A po jed
nu dodatnu imali su mnogi, i brat i otac organizacionog sekretara
cazinskog Sreskog komiteta, na primjer. 41 ) Zanimljivo je da su i
neke ene same dobrovoljno i rado odlazile na enu, tj. ulazile u
takav brak u kome je mu ve imao jednu enu. Jedan od psiholo
kih motiva nalazio se na primjer i u elji te druge ene da napakos
ti onoj prvoj, sjea se nekih konkretnih sluajeva V. Pjani.
Elementi zavisti i ljubomore u poligamnim porodicama bili
su, tako, u igri i oko Bune iz 1950. godine. Dvije (tri) ene jednog
od pobunjenika odale su svog supruga kao uesnika Bune vlasti
ma, samo da bi se nekako osvetile i njemu i oito njegovoj aktuelnoj, najmlaoj etvrtoj eni. Do Bune 1950. godine, te ene (ne
mukarce!) vlast je rijetko ali ipak ponekad i kanjavala. Jedna tak
va, mlada i lijepa, uhapena je i, uz prisustvo straara, za kaznu
morala javno, uz neke druge osuenike kopati zemlju. Na pitanje
u prolazu, to e ona tu, odgovorila je: Nisam znala da se ne smi
je udati na enu. 42 )
Meu protagonistima Cazinske bune nekolicina je imala po
dvije ene, jedan od njih bio je istaknuti voa ustanka. U poligam
nim porodicama bilo je vie djece, dakle usta koje treba hraniti,
pa taj momenat sigurno utie na vee nezadovoljstvo s vlau, jer
ona od seljaka hranu samo i stalno trai, okrutno uzimajui mno
gima bukvalno zadnji zalogaj.
Jo jedna dimenzija, posve specifina kad se radi o musliman
skoj eni. To je njena tradicionalna nonja koju je karakterisala
posebno pokrivenost eninog lica i glave arom i feredom, i koju
kao neku posebnu komponentu ne bih ovdje pominjala da nije
imala u poslijeratnim godinama (u ratu ta je nonja esto koritena
*') Sjeanje Vahide Pjani, u a. a.
) Isto.
40) Sjeanje Ugljee Danilovia, ministra unutranjih poslova NR BiH, dato autoru
u maju 1989, u a. a.
41) Sjeanje Vahide Pjani, u a. a.
41) Isto.
48

za kamuflau mukaraca) izvjesnih i politikih implikacija. Komu

nistika ideologija je poslije rata povela obilnu agitaciju za skida
nje zara i ferede. Ali, naputanje ove enske muslimanske nonje
u stvarnosti je provoeno sporo i uz velike probleme. Pokret za
skidanje ferede ne samo to se ne razvija nego se pokrivaju i ene
koje su ranije skinule feredu, pa ak i ene, sestre i majke lanova
Partije, a posebno na Cazinu i ene lanova Sreskog komiteta
Partije, karakterie situaciju na terenu instruktorska grupa CK
KPJ u jesen 1949. godine, na godinu dana prije donoenja poseb
nog Zakona kojim su zar i fereda zvanino zabranjeni. 43 ) U tom
viegodinjem procesu borbe nove drave protiv tradicionalne en
ske muslimanske nonje, naroito meu seoskim stanovnitvom bi
lo je velikih otpora, dolazilo je do konflikata sa vlastima, o emu
svjedoe mnoga dokumenta. Tako su, na primjer, jo krajem 1950.
na Cazinu novano kanjavane ene koje i pored zvanine zabrane
nonje ferede i zara, tog Zakona nisu htjele uvaiti. 44 ) Zanimljivo
je da su se Zakonu podjednako suprotstavljali i Muslimani i Musli
manke to samo svjedoi o optoj ukorijenjenosti ovog obiaja is
lamske civilizacije. U gradskim sreditima taj je obiaj prije iskori
jenjen, na selu, normalno, kasnije. 45 ) Nemogue je, na primjer, us
tanoviti koliko je ena naih ustanika 1950. godine bilo jo pod a
rom i feredom, ali ena njihovog glavnog voe i uglednog Musli
mana tada je, prema sjeanju njenog sina, jo nosila i zar i fere
du. 46 )
Ali i meu samim Muslimankama bilo je u kontekstu njiho
vog tradicionalnog poimanja ivota, ak otpora sticanju sopstvenih
ravnopravnijih pozicija u braku i porodici. Tako je izvjesna svjes
nija Muslimanka, svjesnija ve samim tim to je prisustvovala jed
noj tzv. masovnoj konferenciji, gdje su, izmeu ostalog, neki mu
karci kritikovani zbog pijanenja i zapostavljanja ena, katego
rina: Nemojte mi vi na mukarce. Eto moje keri, hoe da sudi
svom muu. Gdje to ima?! 47 )
Mada to nije neka izrazita muslimanska specifika, ipak moje
ukupno istraivanje pokazalo je da Muslimani po pravilu nisu sa
4>)

A CK SKJ, V, k-III/3.
ABK, f OK Banjaluka, k 30. Informacija o skidanju zara i ferede na terenu ob
lasti od 16. novembra 1950. godine. Jedna ena na Ostrocu, cazinski srez, uhapena je i
skinula je zar tek kad je administrativno kanjena.
45) V. Pjani se sjea da ni u Kladui ni u Cazinu, u vrijeme 19481950, gradske
Muslimanke gotovo uopte nisu vie nosile feredu i zar, za razliku od seljanki koje bi
nekim poslom dolazile u grad.
4 ) Sjeanje Ahnieta ovia, u a. a.
4?) Sjeanje Vahide Pjani, u a. a.
44)

49

svojim enama o javnim stvarima ni razgovarali, posebno ne o do

gaajima u slubi. Tako Muslimanka ni po toj liniji nije bila upu
ena gotovo ni u ta van porodice. Dok se tu radilo, moglo bi se
kazati, o jednom tradicionalno normalnom odnosu, kad je nepos
redno o naoj Buni rije, u tom je pogledu vjerovatno bilo i neke
konspirativnosti, tj. pripreme koje su vrili, ustanici su iz neke
predostronosti u svojoj kui bar donekle i krili. Tako, npr., sup
ruga i majka glavnog muslimanskog voe saznaju za stvar tek na
koji dan prije same Bune, mada glava porodice ve vie od mje
sec dana intenzivno uestvuje u raznim vidovima priprema, sastajui se i u svojoj kui, ee nego inae, sa komijama i drugima. 48 )
Ovdje samo kratko pomenuto mjesto i uloga muslimanske e
ne upuuju i na apriorni sud da one nisu imale niti mogle imati
ikakvog udjela u organizaciji Bune ili u njoj samoj. Raspoloivi
dokumenti takvu pretpostavku zaista u potpunosti potvruju. U
masi od vie stotina pobunjenika, kao ni u pripremnom razdoblju
izuzimajui nekoliko prenesenih poruka, kroz istragu o Buni nije
pomenuta ni jedna muslimanska ena. No, bilo je obimnog ispiti
vanja ena nakon Bune kada se desio jedan sluaj koji zbog svoje
opte interesantnosti i pounosti u razumijevanju psihe musliman
ske ene zasluuje zaista studioznu obradu pa emo se tom pitanju
na odgovarajuem mjestu kasnije, svakako vratiti. Kod srpskog di
jela ustanika bilo je neto malo drugaije. Mada ni tu meu sudski
osuenima i kanjenima nije bilo ena, ipak je poneka imala iz
vjesnog udjela, jedna sa slunjskog sreza npr., a vjerovatno i supru
ga glavnokomandujueg iz Crnaje.
Ne bi odgovaralo, meutim, istini kad ne bi u nekakvu vezu
sa ustankom ipak doveli bar jednu muslimansku enu, ali ona je
bila sa druge strane. Rije je o odbornici Aii iz Trca, iji mu
je 1943. godine poginuo kao borac 8. krajike brigade. Aii koja je
1950. godine aktivistkinja AF, je bilo neto sumnjivo jo na dva
mjeseca prije Bune pa je pratila kontakte Boia i Ale. Oko mje
sec dana prije urevdana saznala je da je u Alinoj kui odran
tajni sastanak uz prisustvo preko 20 lica, nainila je spisak tih
ljudi i predala ga naim organima Udbe u Cazinu, pie Ratko
Ili, taaa funkcioner oblasne Udbe, u knjizi Opredijeljeni za iz
daju, pisanoj na osnovu biljeaka mog razgovora sa Aiom, sai
njenih 1950. godine kada je i sam bio upuen na Cazinsku krajinu
radi raiavanja situacije oko ustanka ili neprijateljske akci
je. 49 ) Koliko je pak, istinita Aiina ispovijest teko bi bilo utvrditi.
4)

50

Svjedoenje Ahmeta ovia, u a. a.

*) R. Ili, Opredijeljeni za izdaju, Osloboenje, Sarajevo, 1990, 318322.

Dok bi s jedne strane to stvarno mogao biti taj signal cazinskoj

Udbi koji se inae spominje u nizu dokumenata i svjedoenja, s
druge strane pomalo je udno da se takvog sastanka u svojoj kui
ne bi sjeala Alina supruga Bejza. Ona, i etiri decenije kasnije e
na sa izrazito bistrim pamenjem, i osoba koja nema razloga da u
vezi sa ustankom bilo ta krije, neki sastanak vie lica, u svojoj ku
i, u vieasovnom razgovoru sa autorom kao i posebnom pisme
nom svjedoenju, uopte ne pominje.

Neki aspekti uloge islama i Partije Drave na Krajini

Preambiciozno bi bilo uputati se u iri kontekst odnosa na

relacijama drutvo islam drava, a i prevazilazilo bi okvire
teme. Pitanje u vezi sa islamom morala sam i ranije doticati, na
ovom mjestu tek jo nekoliko momenata.
Uloga muslimanske ene, na primjer, odnosno odsustvo bilo
kakve njene uloge u Buni 1950. godine, kao uostalom i u drugim
javnim drutvenim kretanjima, proizilazi iz religioznih odreenih
funkcija ene. Stoga je razumljivo da su se, shodno jakoj islamskoj
tradiciji, na tzv. masovnim narodnim konferencijama u povodu
rasprave o Nacrtu Ustava FNRJ krajem 1945. godine, na cazinskom srezu kao glavna pitanja postavljala osim u pogledu polo
aja vjere, ona u vezi sklapanja braka i obaveznog kolovanja en
ske djece. Na ovim pitanjima reakcionarni elementi kao to su
hode u Peigradu, Gnjilavcu, i Stijeni okupili su grupice svojih
prijatelja i nastojali su da unesu negodovanje po pitanju ovih taata u Nacrtu Ustava, naglaeno je na partijskoj konferenciji poet
kom 1946. godine. 50 ) Slina reagovanja mogu se nai u mnogim
dokumentima iz onog vremena.
Ali ako je u skladu s vjerskim uenjem na Krajini u prvim po
ratnim godinama ena i dalje ostajala po strani, poteena ue
a u drutvenim tokovima, to vlastima koje u svom dogmatizmu i
primitivizmu uopte i ne ulaze u kontekst problema, nije smetalo
da tu enu, zapravo na desetine pa i vie tih ena zajedno sa ukup
nim porodicama, u povodu Bune ne kazne viegodinjim izgnan
stvom iz rodnog kraja. S druge strane, islam je i kao religija i kao
odreeni socijalni sistem ivota na Krajini, kao i u odreenom
i0)

AIIRP, 10, Zapisnik sa I Konferencije KP za Cazin od 9. januara 1946. godine.

51

konkretnom djelovanju pojedinih hoda, imao izvjesnog uticaja

na Bunu i oko Bune, o emu e biti vie govora kasnije.
Inae, Drava i Partija esto konstatuju i upozoravaju na pri
sutnost i agresivnost djelatnosti hoda na liniji dinu opasnosti,
parole kojom je, prema dokumentima, sistematski naturan strah
meu muslimanskim vjernicima da e vlast likvidirati islam. Taj
strah je meu muslimanima zbilja postojao. injenica je da su hode isticali problem ugroenosti islama, zbog raznih stvarnih priti
saka i netolerantnih postupaka Drave prema svim elementima is
lama (I) zatvaranjem mekteba npr., a istovremeno su djelovali i u
pravcu stvaranja psiholokih odbrambenih mehanizama kod vjer
nika.
Partija je optuivala islam i za remeenje normalnog funkcionisanja Drave. Sreski komitet Cazin sredinom 1947. godine
ali se, tako, Okrunom komitetu Partije u Banjaluci, u vezi sa
problemima otkupa na terenu, da su pojedini kulaci, sitni trgovci
i s njima hode tumaili kako ova drava i vlast planira, a boga ne
spominje i da se predvia unaprijed koliko se mora dati ita a jo
se ne zna da li e i roditi. 51 ) U svakom sluaju politika nove Dra
ve openito kao i ponaanje lokalnih organa Partije i vlasti na tere
nu nisu imali a nisu se ni trudili da imaju jedan realan i tolerantan
odnos prema ipak stvarno vladajuoj ideologiji sredine islamu,
dok su hode tretirani kao apriorni neprijatelji nove Drave. Stoga
je u tim inae tekim godinama poslije rata prosto bio i neminovan
proces spontanog uveavanja nepovjerenja meu muslimanima
prema svemu to je nemuslimansko. Tradicionalna odanost sta
novnitva religiji se u takvim okolnostima nije mogla smanjivati,
to je dakle, posljedica i na psiholokom planu skuenih vidika i
nerazumijevanja vladajue partije.
No, pitanje religioznih koordinata socijalne situacije na Ca
zinskoj krajini mogue je i potrebno je, u vezi sa Bunom iz 1950.
godine imati u vidu jo sa bar jedne opte take gledita. Ne spore
i injenicu da je partizanska vlast jo od 1944. godine otvarala
kole i na cazinskom i na kladukom srezu, da su poslije rata mno
ge zgrade mekteba pretvarane u ateistike kole, kao i da su mektebi odigrali takoe pozitivnu ulogu u procesu obrazovanja djece,
privikavanjem vjetini pisanja na primjer, ipak ostaje injenica da
su upravo kroz mektebe, odnosno kasnije kroz propovijedi broj
nih hoda odrastajua djeca primarno socijalizirana na principima
S1)
Arhiva Sreskog komiteta Cazin, nesreeno, Politiki izvjetaj SK Cazin Oblas
nom komitetu Banjaluka od 22. maja 1947. godine.

52

islama. Islam, uz istovremenu znatnu neobuhvaenost djece ateis

tikim osnovnokolskim obrazovanjem, zadrava, dijelom i poslije
rata, omladinu nedovoljno integriranu u datom socijalnom vreme
nu i prostoru, a pogotovo se to odnosi na generaciju koja je uoi
Bune 1950. godine prola ve i kroz proces svoje sekundarne soci
jalizacije. Stoga je lake shvatljiva pojava takve ogranienosti, sku
enosti prema kojoj je, na primjer padom Bia, u ruke ustanika,
pala gotovo i itava Jugoslavija, to je, naravno, bio onda i presu
dan argument za prikljuenje ljudi Buni. Neznanje, neobavije
tenost i niz psiholokih injenica koje e moi da budu prikazane
tek u konkretnom kontekstu odigrali su inae veoma vanu ulogu
u i oko naeg ustanka.
Dok je s jedne strane to tradicionalno inila religija s druge
strane ulogu glavnog politikog socijalizatora nakon rata nastoji
agresivnim putem preuzeti Partija Drava, razumije se, na ra
un vjerskih ustanova. Obzirom i na institucionalni i stvarni vlada
jui status koji je Partija Drava izborila u ratu, odnosno ga
grevito uvala nakon rata, nespremna dijeliti ga i sa kim, ona je,
osim pomenute funkcije, imala naravno i mnoge druge.
Svom silnom i raznovrsnom ekonomskom, politikom, vjer
skom, prosvjetnom, kulturnom, zdravstvenom itd. problematikom
na Cazinskoj krajini, naravno, nije bilo jednostavno upravljati, rje
avati je u skladu sa optim intencijama KPJ i nove drave. A zna
mo, uz to, da je Partija u ovo vrijeme nastojala da se mijea i u naj
sitnija drutvena pa i privatna pitanja graana i da ih regulie, da
bome, po svome. Takav pristup i odnos organa Partije i njenih
transmisija u javnoj vlasti, sindikatu, omladinskoj organizaciji, Sa
vezu boraca, AF-u itd. izazivali su dodatne nevolje ve i iz razlo
ga to su se sve te instance u naporima sopstvenog organizovanja i
uvrivanja jako mnogo bavile same sobom. Ne ulazei sada ire
u aspekte funkcionisanja politikog sistema, kao takvog (ni na Ca
zinskoj krajini), injenica je, i to treba istai, da je on tu upravo
natprosjeno loe djelovao. Ova konstatacija proizlazi iz veoma
opirne informacije koju instruktorska grupa CK KPJ u sklopu
inae sada uobiajenih aktivnosti Partije u itavoj zemlji nakon
tronedjeljnog istraivanja na terenu banjaluke oblasti u jesen
1949. godine upuuje vrhovnom partijskom organu. Analiza tog
dokumenta pokazuje da se meu jedanaest srezova banjaluke ob
lasti, koje je grupa obila, kao primjer najeih i najvie negativ
nih pojava istie cazinski srez. 5 )!
M)

A CK SKJ, V, k-III/3.
53

Poneka zapaanja iz ovog izvjetaja ve sam, u sklopu raz

matranja pojedinih segmenata drutvene stvarnosti, spominjala ra
nije, zato ovdje jo nekoliko optih momenata koji su mogli biti u
nekoj vezi i sa nadolazeim dogaajem, samo pola godine kasnije
podignutom Bunom. Tako, mada je problem kadrova bio u Bosni i
Hercegovini i zemlji i inae gorui, na Cazinskom srezu bio je naj
tei. Ne samo to su ti kadrovi bili niskih strunih kvalifikacija,
uglavnom samo sa osnovnom kolom, na srezu Cazin i takvih
slubenika je bio najmanji broj od planiranih 130 krajem 1949.
godine samo 70. Sresko sindikalno vijee... uopte ne radi, od
bori AF po selima sreza postoje samo formalno, u Cazinu po
jedini slubenici po ceo dan ne dou na posao a partijska organi
zacija preko toga prelazi. Predvialo se da e zbog nedostatka
kolskog prostora na nekim srezovima i po 20 do 50% djece ostati
van kola a u srezu Cazin postoje zgrade mekteba koje bi mogle
da slue za potrebu kola, ali partijske organizacije i narodni od
bori nisu se zaloili da ov pitanje ree korienjem ovih zgra
da.)
Cazinski srez se pominje na prvom mjestu kao onaj gdje je
bio izrazito slab politiki rad, pri emu se istie zaputenost, a
ponegdje skoro i likvidacija masovnih organizacija... i aktivnost
neprijateljskih elemenata... u stalnom otporu protiv privrednih me
ra (otkupa, poreza), za koje redovno trae reviziju... U ono vrije
me pod lupom su posebno bili oni srezovi gdje su primijeeni tzv.
informbirovski elementi. I u tom pogledu je cazinski srez bio meu
prvopominjanima, isticana je pojava tih elemenata u Sreskom
komitetu i partijskoj organizaciji Sreskog narodnog odbora, no,
njihov rad nije uspeo da se proiri na osnovne partijske organiza
cije. Kao tipian primjer ideoloke dezorijentacije uzima se ak
sekretar Sreskog komiteta Cazin koji nije bio naisto da li su
uhapeni lanovi Partije uhapeni kao informbirovci ili kao mladi
muslimani. 54 )
U radu dravnih organa poglavlje za sebe bila je Udba. U na
em cazinskom sluaju, ovom prilikom, ne zbog njenog djelovanja
po nekom optem ili pojedinanom pitanju, ve zbog njenog kad
rovskog sastava. Naime, njih pet ili est udbovaca bili su Srbi. 55 )
) Isto.
) Isto.
'*) U cazinskom opunomostvu Udbe 1950. radili su: kapetan Branko Vukainovi
kao opunomoenik ili ef, porunik Milanko Kerkez kao sekretar, porunik Bogdan Luka i Mile Kenjalo kao operativci, Jovica uki kao daktilograf i arko Damjani kao
ifrant.
54

Imajui u vidu tadanju, svemonu ulogu Udbe u drutvu, logian

je i apriorni zakljuak kakav je i koliki negativni efekat mogla da
igra sama ta injenica nacionalnog sastava u jednoj ve do sada
opisanoj ortodoksnoj muslimanskoj sredini, naroito nepovjerlji
voj po toj nacionalno-konfesionalnoj osnovi, kakva je bila Cazin
ska krajina. Stoga je mogla biti i oekivana ocjena da su, uz Bosan
sku Dubicu, Jajce i Bosansku Gradiku, i na cazinskom srezu izvesne, i iako ne tako rairene, ali ipak karakteristine pojave ne
pravilnog odnosa prema muslimanima koje podgrevaju ovinisti
ke tendencije i pojaavaju pasivnost muslimanskih masa (neulazak
u zadruge, nee na konferencije sa Srbima). 56 ) O neposrednoj
ulozi Udbe u ovom ustanku bie naravno mnogo vie rijei kasni
je, kao to e u narednim glavama i mnotvo drugih vidika funkci
oniranja Partije Drave na Krajini biti blie razmatrano, poseb
no kako je novu vlast doivljavao narod. U svakom sluaju, Kraji
nicima, seljacima u Jugoslaviji openito, najtee su padale tzv. pri
vredne mjere kojima je ta Partija Drava provodila svoju politi
ku socijalistike rekonstrukcije sela. Upravo ekonomske prilike
na selu bile su ono jezgro situacije koja je u sutini i natjerala
ljude sa Krajine da se protiv dravnog poretka pobune s ciljem da
ga unite. Kaa se kunala nekoliko godina i 1950. provrila.

Aktuelne ekonomske prilike

I mada, s naunog aspekta, sigurno nije mogue u rasvjetlja

vanju i razumijevanju nekog konkretnog prolog zbivanja jo rani
je istorijsko nasljee odvajati od skorijeg dogaanja, odnosno za
nemarivati ovu daljnju prolost i samo nekim elementima pridavati
odluujuu uticajnu vrijednost, ipak je neposredni opti drutveni
kontekst onaj najvaniji smjetajni okvir za sagledavanje svake te
me, pa tako i krajikog ustanka. Buna na Krajini 1950. godine pro
izvod je, odnosno izraz, naroito svega onoga to opredjeljuje optu situaciju u tim krajevima, posebno godinu ili dvije unazad. Sto
ga istraivaa ovog ustanka, normalno, detaljnije zanimaju upravo
prilike u 1949. i u prvim mjesecima 1950. godine, prilike koje su,
) A CK SKJ, V k-III/10.
) ABK, f ONO Banjaluka, k 7, 264/50, Plan proljetne sjetve SNO Cazin, dopis
od 6. marta 1950. godine.
55

na ekonomskom planu, izrastale na podlozi do krajnosti iscentraliziranog Prvog petogodinjeg plana.

No, te su prilike, saeto uzevi, u glavnim crtama sline oni
ma koje su i inae karakteristine za itavu zemlju, i, naravno, po
sebno za drutveno-ekonomske odnose u poljoprivredi i na selu.
Znai, i na Cazinskoj krajini i na slunjskom srezu problematika
administrativnog otkupa poljoprivrednih proizvoda shvatana u i
rem smislu, tj. ukljuujui komponente sjetve i etve, zatim mobili
zacija radne snage odnosno pitanje tzv. radne obaveze, odnos se
ljaka prema agrarnoj kolektivizaciji kroz SRZ, su konkretne kari
ke svakodnevice koja u to vrijeme odluujue profilira socijalnu si
tuaciju i politiku atmosferu na selu Cazinske krajine i susjednog
kordunakog podruja.
Same proizvodne poljoprivredne aktivnosti od sjetve, etve i
vridbe u oblasti ratarstva, pa preko stoarske proizvodnje do rela
tivno skromne voarske i uopte svih jo drugih preostalih privred
nih djelatnosti u agraru i ire, i u ovim su krajevima, posebno od
uvoenja petogodinjeg plana, koji se svake godine jo detaljno
razbijao i po mjesecima, nedjeljama pa i danima, toliko ne samo
iscentralizirane ve i izbirokratizirane, da je ve takav pristup
drave inae posve prevladavajuem privatnom sektoru, morao
inokosnog zemljoradnika destimulirati. A taj privatni sektor je na
podruju SNO Cazin od planiranih ukupnih sjetvenih povrina od
11.578 ha u proljee 1950. godine obuhvatao 11.289 ha. 57 ) Mogli
bi se navesti bezbrojni primjeri u kojima se organi vlasti ili Partije
sukobljavaju sa seljacima u pogledu utvrivanja zasijanih povrina,
koje, po pravilu, seljaci prikazuju kao manje od onih koje registri
ra vlast. 5 ) Ili, nerijedak je bio sluaj da u bezobzirnom i nasilni
kom postupku predstavnik vlasti plijeni ili pokua plijeniti seljakovu vralicu ne bi li se time sprijeila nedoputena vridba, pa makar
i u najmanjem obimu. 59 )
Ali, naravno, oni glavni problemi nastupali su posebno nakon
same proizvodnje, u slijedeoj fazi, u fazi otkupa poljoprivrednih
proizvoda. 60 )
Otkup je bio i na Cazinskoj krajini najomrznutija mjera, a se
ljaci su se tih otkupljivaa i otkupnih komisija, koje su esto pratili
i milicionari, kao neke kuge bojali, kako plastino, upravo pred
) A Cazin, Politiki izvjetaj od 22. maja 1947. godine.
) Isto, dok. 621/50, Zapisnik o sasluanju Seferagi Bajrame, Seferagi Alije i uvi Mehmeda od 3. jula 1950. godine.
*) O administrativnom otkupu opirno vidjeti u V. KrinikBuki, Seljatvo u
socijalizmu, isto, posebno 276345.
56

Bunu, bauk otkupa prikazuje Devad Sabljakovi u svom romanu

Omaha 1950, iji glavni junak je izmeu ostalog, i najomraeniji
utjeriva otkupa koji polazi na selo i koji, od preostale seljake
porodice, ijeg domaina je zbog nepredavanja razrezanog otkupa
ve prethodno dao zatvoriti, nemilosrdno otima i zadnje grlo sto
ke, zadnje zrno ita. 61 ) Sabljakoviev i u drugim komponentama
naturalistiki prikaz bijede i nedaa cazinskog sela ocjenjuje, etiri
decenije nakon bune, Suljo uni, tadanji sekretar Sreskog komi
teta i predsjednik SNO Cazin kao ipak malo previe mranim, ma
da i sam priznaje da je ponekih nezgodnih utjerivaa, koji su na
terenu esto vrlo drsko nastupali, ipak bilo. Kao takvog jednog
sjea ce Huse Kapia Cara. 6 )
Dok veina svjedoenja onih koji su na neki nain sudjelovali
u zbivanjima oko Bune smatra da je otkup bio glavni uzrok ustan
ka 1950. godine, uni ga odluno ocjenjuje kao tek jedan od uz
roka, ali se ne bi mogao uzeti kao glavni motiv (cilj). 63 ) Ovu oc
jenu mogue je komentirati bar dvostruko. Po jednoj strani ta oc
jena dolazi od sigurno veoma kompetentnog lica i kao takva se
mora uvaavati, po drugoj strani, njome se problem otkupa upravo
zbog tada odgovorne funkcije tog lica eli poneto umanjiti ili bar
relativizirati. Supruga organizacionog sekretara Partije u Kladui
19471948. i u Cazinu 19491950. godine, dakle praktino ov
jeka broj dva na Krajini, sjea se-da joj je mu stalno bio odsutan
od kue, povazdan na terenu ba radi utjerivanja tog nesretnog ot
kupa, kada su seljaci morali dati sve to imaju. A, uz to, vladala je
opta bijeda, harala glad. Jer, na pijaci mogla se kupiti koko, ze
len, pa i ovca ali se nije moglo kupiti ita ili brana. ak se i u nji
hovoj funkcionerskoj kui gotovo uvijek jela samo kuruza.
Odreene povlastice u dobivanju prehrambenih artikala, koje je
stovnitvo inae i onako uglavnom dobivalo preko takica, imali su
samo pripadnici Udbe. 64 )
Ne ulazei, sada, u sopstveno komentiranje mjere uticaja ot
kupne problematike na Bunu, o otkupnom teretu neka govore ne
ke brojke. Cazinska krajina je 1947. godine u Bosni i Hercegovini
odreena kao itorodno podruje te je stoga potpadala pod otkup
) Devad Sabljakovi, Omaha 1950, Knjievne novine. Beograd, 1986. godine.
) Svjedoenje Sulje unia dato autoru u oktobru 1989, u a. a.
) Isto.
64) Sjeanje V. Pjani, u a. a.
*) SL. 1. NR BiH br. 17 od 16. aprila 1947, Naredba o odreivanju itorodnih i
neitorodnih podruja, o podjeli itorodnih podruja na rejone i obaveznoj isporuci ita
rica prema prinosu zehiljita u ovim rejonima.

Cazinska buna

57

ni reim ije su kvote, gledano itavo podruje, bile iznad stvarnih

ukupnih mogunosti cazinskog i klaukog sreza. 65 ) Stoga svake
godine, i pored ve pominjanih pritisaka, realizacija otkupa ne do
stie planiranu. U 1950. godini, tj. kada nas to pitanje i najvie za
nima, planirano je, kako se saznaje iz jednog februarskog izvjeta
ja sreske komisije za selo, da se u ekonomskoj godini 1949/1950.
kukuruza, osnovne tamonje ratarske kulture, treba na srezu otku
piti 1.713.000 kg. Do kraja januara 1950. otkupljeno je 992.049 kg
ili 57,3% planirane koliine, uz oito strahopotovanjem intonira
no obeanje cazinskog Sreskog komiteta na kraju svog izvjetaja:
Svakako da e se otkup kukuruza dokonati u najkraem roku
kako je to i postavljeno. 66 ) No, obeanje i pored svestranih na
pora nije ispunjeno, a nije ni moglo biti.
Jer, prema podacima iz aprila 1950, dakle pri kraju i zadnjih
otkupnih haraenja po selima, na cazinskom je srezu otkupljeno
od planiranih 1.707.478 kg 1.289.797 kg kukuruza. Dalje, od pla
niranog 2.740 kg otkupljeno je 2.226 kg masla, od planiranih 3.000
litara rakije otkupljeno je 1.867 litara, graha od 130.000 planiranih
kilograma otkupljeno je 84.083 kg, krompira planirano 150.000 kg
a otkupljeno 119.957 kg. Samo su sijeno i slama otkupljeni u pri
blino predvienim koliinama. Najvie je podbacio otkup stoke,
od planiranih 159.365 kg otkupljeno je 21.275 kg. 67 ) Slini proble
mi ispoljeni su i u naplati poreza. I porez su seljaci uplaivali ug
lavnom u manjim svotama nego to se trailo. Sami ti omjeri, tj.
raskorak izmeu planiranih koliina otkupa (ukupne svote poreza)
i ostvarenog otkupa (naplate poreza) upuuju na pravac djelatnosti
organa vlasti, Partije, milicije, Udbe koji su se i ove kao i prethod
nih godina najvie angairali u ostvarivanju privrednih mjera.
Da su ba sve dravne strukture na srezu angaovane na ovom
najvanijem zadatku svjedoi i jedan dopis poslan sredinom
marta 1950. godine iz Cazina u Banjaluku po pitanju predvojnike
obuke, dakle jedan dokument sa, u osnovi, posve nesrodnim sad
rajem. Naime, Izvrni odbor SNO Cazin pravda skoro tromjese
no kanjenje izvjetaja o predvojnikoj obuci na srezu time to je
referent za tu obuku bio u komisiji za otkup ita, te stoga stalno
na terenu. 68 )
Poznato je da su odbornii kao i svi drugi funkcioneri na sre
zu, naravno, ne samo cazinskom, svoje obaveze oko utjerivanja ot
6)

A Cazin, Izvjetaj SK Cazin, br. 192, od 4. februara 1950. godine.

A CK SK BiH, k 562/11, 207/50, Izvjetaj komisije za selo SK Cazin komisiji
za selo OK Banjaluka od 6. aprila 1950. godine.
) ABK, f ONO Banjaluka, k7, 476/50.
67)

58

kupa od seljaka na terenu shvatili kao svoju obinu slubenu du

nost, ve su bili svjesni da od njenog uspjenog ili neuspjenog
obavljanja
zavisi
njihov
status,
napredovanje
ili
padanje
u
slubi.
Rijetki su stoga bili oni koji bi se usuivali ne izvravati ili na neki
nain se ak suprostavljati zadatku. Tako je dospio pred visoku
partijsku komisiju odbornik Ahmet Topi pod optubom da se aio na potekoe koje ima oko otkupa. Mada je sve druge optube
negirao, priznao je da je kritikovao plan razreza otkupa u Ostrocu
to
je
predoio
i
odgovarajuem
sreskom
povjereniku
i
pred
sjedniku
SNO-a.
No,
komisija
je
njegovo
svjedoenje
ocijenila
kao neiskreno te ga predloila za iskljuenje iz Partije. 69 ) A zna
se, iskljuenje iz KPJ u ono vrijeme znailo je za pojedinca veliku
sramotu, degradaciju ili ak gubitak slube.
Biti u tim kritinim godinama na nekoj funkciji u narodnoj
vlasti,
moda
ponajvie
upravo
zbog
problematike
otkupa,
nije
bi
lo
ba
ugodno.
Po
sjeanju
Steve
Boia,
mlaeg
sina
glavnokomandujueg Bune, u to je vrijeme na vlasti mogao biti samo kraj
nje bezobziran i drzak ovjek, pa su zato i on i Ale ovi, zamje
nik
komandanta,
nuene
im
funkcije
na
primjer,
odbijali.
Zato
smo imali povjerenje naroda i uivali smo ugled. Znali smo ako se
prihvatimo
vlasti
da
moramo
odstupiti
od
proklamovanih
ideja.
Vlast su jedva doekali drugi pa i oni koji u ratu i nisu bili na naoj
strani. Ti pojedinci bili su naroito otri prema narodu, i da bi se
iskupili za ratne grijehe, i da bi se dodvorili viima od sebe. Kao
takvog
vieg
pominje
S.
Boi
Hakiju
Pozderca,
1950.
godine
generalnog sekretara Vlade NR BiH, koga kao krivca za teak i
vot seljaka na Krajini, optuuje i vie drugih ljudi. 70 )
Naravno, najgore su prolazili seljaci sami, pogotovo oni koji,
bez obzira na razloge, razrezanog otkupa nisu dali ili su ga dali u
nedovoljnim
koliinama.
Blae
kazne
bile
su
novane,
a
stroe,
koje su izricane za drutveno-opasne, bile su zatvorske i to ug
lavnom od tri mjeseca do dvije godine zatvora s prinudnim radom,
ili
tzv.
drutveno-korisnim
radom,
uz
prateu
ajeliminu
imovin
sku
konfiskaciju
osuenih.
U
januaru
1950.
godine
na
cazinskom
srezu bilo je 20 ovakvih teih sluajeva. 71 ) Jasno je kakav odnos su
mogli prema dravi imati ovi osuenici i njihove porodice. Prema

i'>)

A Cazin, zapisnik sa sasluanja od 24. oktobra 1949.

Sjeanje Steve Boia, ulage umara iz Crnaje odnosno iz Trca, data Ahmetu
Coviu juna i jula 1990. te Mehmeda ogia iz Liskovca i Salima Bilkia iz turlia i dr.
data autoru u julu 1990. godine u a. a.
71) A Cazin, Izvjetaj SK Cazin OK-u Banjaluka br 108/50 od 26. januara 1950.
godine.
70)

59

sjeanju supruge jednog od ustanika, Hanke Nadarevi, u zimu

1949/50, iz Trca su zbog otkupa na prinudni rad u Romaniju
upueni Haseija Nadarevi, aban Purgar i Mahmut Muri. 72 )
Problemi s otkupom kukuruza, i inae glavne ratarske kulture
u Bosanskoj krajini, bili su zabrinjavajui na banjalukoj oblasti
openito. 73 ) U cilju ubrzanja tog otkupa Oblasni narodni odbor a
lje februara 1950. godine svoju kontrolnu komisiju po svim srezovima. Prema njenom izvjetaju od 14. februara svugdje su, negdje
vie negdje manje, pokretani prekrajni postupci protiv nesavjes
nih seljaka, a jo vie je bilo novanih kazni. Teko je samo na os
novu brojki prosuivati koji je srez bio problematiniji od drugog,
a moda je to ipak bio cazinski. Tamo je do tada otkupljeno samo
48% predvienog kukuruza, otkup nije predalo ak 219 odborni
ka. Njih 62 bili su lanovi KPJ, no naglaeno je da oni nisu i nosio
ci domainstava, za 13 sluajeva postupak je pokrenuo sreski javni
tuilac, a osam sluajeva kanjavala je administrativna komisija
SNO-a. Gdje god bi se vrio otkup otkupljivai bi dobijali isti od
govor: Nema kukuruza. 74 ) U narodnom pamenju zadrala se
pria o seljaku iz Krivaje od koga je traeno kukuruza vie nego
to je imao. Na zaprena kola stavio je cijelu kuburanu sa kukuruzane i otjerao u Cazin, pjevajui: Drue Tito, ljubiice bijela, evo
tebi kuburana cijela. Dobio je 2 mjeseca zatvora. 75 )
Za teren kladukog sreza ve pomenuta kontrolna komisija
Oblasnog narodnog odbora Banjaluke nije uspjela dobro obaviti
kontrolu radi nefunkcionisanja saobraaja. Ustanovljeno je sa
mo da je javni tuilac jednog seljaka dao uhapsiti, a da je inae ta
mo bilo mnogo sakrivanja kukuruza i prodaje u Hrvatsku. 76 )
Ali, bilo je i primjera ponitavanja rjeenja Komisije za pre
kraje pri Izvrnom odboru SNO-a Cazin i Velika Kladua, od
strane direktora Glavne uprave za dravne nabavke iz Sarajeva.
Naime, i tu se deavalo da su ekonomske 1950/1951. godine te ko
misije seljake kanjavale, ne provjeravajui materijalne injenice a
pri emu su povreivale osnovna naela administrativno-kaznenog
postupka, pa je tako ve pomenuta via instanca, naravno nakon
72)

Sjeanje Hanke Nadarevi iz Trca dato autoru u julu 1990, u a. a.

Banjaluka oblast je kao administrativno-teritorijalna jedinica postojala u raz
doblju 19491952, obuhvatajui itavu tradicionalno shvaenu Bosansku krajinu i jo
neke predjele posebno u Centralnoj Bosni. iri tretman istorijskog pojma Bosanske kraji
ne, uz odgovarajue grafike prikaze, u: V. Krinik Buki, isto. 1425.
74) ABK, f ONO Banjaluka, k 281, Spisi o prekrajnim postupcima po srezovima.
'*) Svjedoenje ure Boia dato autoru u julu 1990, u a. a.
7) ABK, f ONO Banjaluka, k 281, Spisi...
75)

60

dueg postupka i bez ikakve odtete seljacima za ve priinjene im

nevolje, prekrajne postupke obustavljala. 77 )
Za nau temu bitan je itav kontekst otkupa zato to jasno
ukazuje na sutinu socijalnog neraspoloenja seljaka u cjelini. Ov
dje treba jo pomenuti da su presudne konflikte s vlastima, zbog
razrezanih im otkupnih obaveza, u ovo kritino vrijeme, imali i
najistaknutiji uesnici ustanka 1950. godine na Krajini. Boii, su
bili u datim okolnostima ipak imunija porodica, i Milan Boi je
imao i te kako velike probleme 1950. godine sa otkupom. Moda
su Boii objektivno i mogli dati otkup koji se traio, ali znalo se
da je Milan Boi i naelno, kao partizan-prvoborac, izrazito ljut
na tu i takvu vlast koja guli narod. Budui komandir jedne ete u
ovom ustanku, ulaga umar iz Trca, sjea se kako je morao
tarhanom namirivati ito za otkup. 7 *) Seljacima je posebno teko
padao otkup stoke. Kada ne bi mogao obezbijediti dovoljnu kilau
za otkup, deavalo se da seljaku vlast zaplijeni zadnju kravu. Ili,
dou odbornik i milicija na njivu ovjeku koji ore sa volovima, ispregnu mu volove i odvedu ih za otkup mesa, i seljaku ne preosta
ne drugo nego da sam sebi stavi jaram za vrat, a da ena stane iza
pluga kako bi preorali njivu. 79 ) Jednog seljaka, takoer istaknutog
ustanika, uru Boia, zadesilo je da za otkup mora dati krmau,
ak ju je morao sam i otjerati od Crnaje do Cazina, a nakon toga
mu je uginulo svih 12 prasia. Tu istu krmau, oito da bi ga na os
jetljivoj vjerskoj osnovi povrijedili, razbjesnili, zatvorili su u kuu
jednog vlastima nepoudnog muslimana. 80 ) Poniavanje, podvaljivanje, i svakojako atakovanje na ljudsko dostojanstvo bilo je esto.
Biser koji je prosto teko i iznijeti mogao bi moda biti onaj slu
aj sa otkupom vune od jednog hode. Poto je bilo poznato da
lokalni hoda ima tri lijepe keri ali i da nikad nije drao ovce, pri
mitivni odbornik Sulejman Beganovi zv. Turjanki zatraio je od
hode, oito da pred njim pokae svoju mo i mislei, valjda, da e
time hodu osramotiti, da keri poloi i obrije radi predaje vune
koju je hoda kao duan dravi.)Takoer se na cazinskom kraju
deavalo da su otkupljivai traili jaja od domainstava koje ne bi
imalo ni jednu kokoku u dvoritu.
Otkup mesa jako je pogaao upravo i glavne slunjske voe
Bune, Milu Devrnju i Nikolu Beukovia. U aprilu 1949. Mile se
") Isto.
7) Sjeanje ulage umara dato Ahmetu oviu u julu 1990, u a. a.
7) Sjeanje Salima'Bilkia ili Dede ovia data autoru u julu 1990, u a. a.
i0) Svjedoenje Steve Boia dato Ahmetu oviu u junu 1990, u a. a.
) Isto.

61

alio komiji Nikoli da mu je rjeenjem razrezano da preda 350 kg

goveeg i 40 kg svinjskog mesa. Taj razrez je Milu strano razlju
tio, no i alba koju je uputio MNO-u nije usvojena. U aprilu 1950.
godine se pak, iz slinih razloga, Nikola potuio Mili. Stiglo mu je
rjeenje na 250 kg goveeg mesa u julu i u avgustu jo 40 kg svinjeeg. U meuvremenu uginuo mu je junac kojeg je namjeravao dati
za otkup ali i pored toga dolazi novo rjeenje koje je glasilo da
odreenu koliinu mesa trebam dati 25. III mjesto 1. VII 1950. Ja
sam se na to usprotivio govorei da ako dadem odreenu koliinu
mesa da u trebati ubiti jednoga vola, a da to ne mogu napraviti,
jer da neu moi izmiriti odreenu koliinu zasijanog zemljita.
MNO ni ovo nije htio uvaiti to je mene stvarno nerviralo.* 2 )
Sreski organi vlasti brinuli su gotovo iskljuivo o obezbjeivanju razrezanih im koliina otkupa. Rjee se na njihovim sjednica
ma ula neka samokritika. Ali, bilo je i nje. Tako su poetkom ma
ja na Slunju priznavali greke koje ine na terenu organi vlasti,
ali otkup je i dalje bz milosti utjerivan, uz moda tu i tamo neka
smanjenja, korekcije. 15 )
Pored otkupa, poreza, proljetne sjetve, najaktuelnija privred
na problematika kojom su se bavili organi vlasti na terenu bila je
tzv. aktivizacija ili mobilizacija radne snage. Ve je reeno da je to
bila mjera kojom je drava u nedostatku dovoljnog broja radnika
za potrebe ubrzane industrijalizacije radnu snagu crpila sa sela.
Centraliziranim razrezom na srezove i mjesna podruja seljaci su
odvoeni na mjesec, dva ili vie da u rudnicima, na prugama,
umskim radilitima, tvornicama rade kao uglavnom nekvalificira
na radna snaga. Sa cazinskog sreza odlazilo se najvie na sjeu u
me u Grme, zatim na krupski srez, u Bosanski Petrovac. Odree
na kvota za mobilizaciju sa sreza, odnosno mjesnog podruja mo
rala se ispotovati. Osim to seljaci sami nisu imali ama ba nika
kav lini interes da odlaze na te radove, a tamo su bili uglavnom
loe smjeteni i hranjeni, esto ih je znalo pokupiti za vrijeme va
nih poljskih radova, te su time direktno sami trpjeli i materijalne
tete, jer im nisu smanjivali otkupne obaveze zbog odlaska od ku
e. Ovi i razni drugi razlozi stvarali su otpor meu seljacima, strah
od te mobilizacije. Suljo uni se, tako, sjea da je od njih stoti
njak mobiliziranih koji su sa eljeznike stanice Srbljani trebali biti
) Centralna arhiva Vojnih sudova Jugoslavije, k 343/50, svjedoenje Nikole Beukovia pred Udbom Hrvatske.
8 ) O priznavanju greaka u otkupu uporediti npr, Historijski arhiv Karlovac, f
Kotarski komitet KPH Slunj, k 2, Politiki izvjetaj KK Slunj OK-u Karlovac, od 2. ma
ja 1950.
62

zatim dalje upueni vozom do odredita, ve na putu do Srbljana

njih dvadesetak pobjeglo. Skrivanje i bjeanje od mobilizacije bila
je redovita mada kanjiva pojava, pa su tako i na Cazinu uvijek
muku muili s problemom realizacije planirane kvote. 84 )
Komparativno istraivanje bi moda potvrdilo da je bilo na
slunjskom srezu sa privrednom mjerom radne obaveze jo vie
problema. Nakon demobilizacije boraca 1945. i 1946. godine njima
je jako teko pala radna obaveza koju je drava provodila u sjei
uma u Petrovoj gori ili Kapeli, u izgradnji tvornice tempera u
Karlovcu ili stvaranju vojne industrije u Likom Osijeku i drugdje.
Za te akcije zaredalo se od kue do kue, pokupilo demobilizirane
borce da od svijesti padaju u nesvijest. Morali su ostaviti pogorjela kuita sa bajtama i zbog toga su stvarali kult neraspoloenja
protiv novog drutvenog poretka, sjea se prvoborac Petar Zinaji. 85 )
I stvaranje seljakih radnih zadruga bilo je na Cazinskoj kra
jini kao uostalom i drugdje, vezano s otporom inokosnog selja
tva, posebno neto imunijih. Projekat radnog zadrugarstva su po
slubenoj dunosti podravali komunisti dok su se odbornici i os
tali koji su bili u nekoj sprezi s vlau u pogledu SRZ kolebali, ali
su se uglavnom ipak ponaali u granicama lojalnosti. 86 ) Nakon
Drugog plenuma CK KPJ, januara 1949. godine, talas stvaranja
SRZ zahvatio je i krajeve gdje je kasnije izbila buna pa je tako sa
mo na cazinskom srezu a neto vie od godinu dana osnovano 7
SRZ. To su bile zadruge: Nurija Pozderac u Pjaniima, Borac
u Krndiji, Baji Ilija u Gati, uni Mujo u Brezovoj Kosi,
Fetagi Ahmet u Gnjilavcu, Partizan u umatcu, Jusuf Sabljakovi u Lukoj Peigrad. 87 ) Po sjeanju predsjednika cazinskog SNO-a to su bile uglavnom patuljaste zadruge u koje su po
zadatku ulazili komunisti koji preteno nisu bili inae glavni do
maini. Otac bi im dao slabiju kravu ili neto zemlje, to bi oni ud
ruivali u zadrugu. Zbog tih dioba dolazilo je i do porodinih sva
a, to je, naravno, samu agrarnu produkciju samo oteavalo. Sve
su te zadruge, po pravilu patuljaste, slabo funkcionirale.
Nezadovoljstvo seljaka zbog SRZ u kojima je bilo bukvalno i
gladovanja ogledalo se i u sabotaama, kao to je neposredno uoi
,4) Sjeanje Sulje unia, u a. a.
'*) Sjeanje Petra Zinajia, u a. a.
) Sjeanje-Duka Boria, lana OK KP BiH za Banjaluku dato autoru u febraru
1988, u a. a.
) A CK SK BiH, f PK KP BiH, k 562, 2071/50, Izvjetaj SK Cazin OK-u Banja
luka od 6. aprila 1950. godine.

63

bune bila ona kojom je na cazinskom srezu zapaljeno sijeno u za

druzi Borac ili na slunjskom srezu ona kojom je opljakana za
druga Stanko Opai anica. 88 ) Naravno, i otpor prema SRZ
slino kao i problematika u vezi sa otkupom, biljei u ovim kraje
vima svoje bisere. Navela bih sluaj Milije Graora, sestre narod
nog heroja Milana. Pritisku da i sama ue u SRZ usprotivila se ta
ko to je, kad se pojavio traktor da i njenu zemlju preore, legla
pred taj traktor i time spasila svoju zemlju od nasilne kolektivizacije. )

Sluaj seljaka Omera Mujagia

Kroz ovaj konkretni istorijski sluaj prelama se veina do sa

da tretiranih komponenti cazinsko-krajike zbilje. S obzirom i na
za nau centralnu temu aktuelni vremenski kontekst, smatrala sam
da je tzv. sluaj Mujagi Omera, seljaka iz aglice, velikokladuki
srez, prosto sjajan neposredni uvod u bunu, ili ako hoete, njena
predigra, neke vrste generalna proba. No, u svakom sluaju, to je
bila signalizacija koja je jasno nagovjetavala skoranje socijalne
nemire na Krajini ali... jako svjetlo niko nije ni primijetio.
Sluaj Omera Mujagia ispratiemo na osnovu sudskih spisa
koji su nastali s kraja 1949. pa do kraja 1952. godine i sauvani su
u arhivi Vieg suda u Banjaluci. 90 )
Omer Mujagi je pritvoren u Velikoj Kladui 20. decembra
1949. pod sumnjom da je odgovoran za krivino djelo neprijatelj
ske agitacije i propagande i klevete i prijetnje narodnim vlastima.
Voenje istrage povjereno je Opunomostvu Udbe za srez Velika
Kladua, uz potpis Pere Mutia. Sreski javni tuilac Milan Ostoji
23. decembra donosi Rjeenje (dostavljeno Opunomostvu Udbe u
Velikoj Kladui, okrivljenom i svojoj slubi) u kome stoji: Otva
ram istragu i nareujem istrani zatvor protiv Mujagi Omera iz
aglice. Istraga moe trajati- najdue do 10. marta 1950, a voenje
istrage povjeravam Muti Peri Poruniku. Razlozi: Uvidom u
spis okrivljenog, konstatovano je da je okrivljeni Mujagi Omer
") A Cazin, Zapisnik komisije za selo od 29. aprila 1950. i Historijski arhiv Karlo
vac, f KK Slunj, k2, Pol. izvj. od 2. maja 1950. godine.
8) Svjedoenje Petra Zinaia, u a. a.
,0) Arhiva Vieg suda u Banjaluci, Banjaluka, sudski spisi k 138/50.
64

neprijateljskim stavom pozivao na otpor i neposlunost prema da

nanjem dravnom i drutvenom ureenju, pojedine mjetane na
podruju MNO u Caglici...
Omer je sasluavan 21. decembra 1949, 8. i 9. marta te 5. maja
1950. godine. Na prvom sasluanju stvorena je o njemu opta slika.
Roen je 1923. godine, zemljoradnik srednjeg imovnog stanja,
musliman, neopredijeljen, pismen samouk, otac troje djece, roen
i ivi u Caglici, 4 godine iao u mekteb, do 1943. nije bio ni u jed
noj vojsci, od 1943. rasporeen za Njemaku u Plavu diviziju,
zatim u Tigar diviziju u Donjem Lapcu, od 1944. je u Unskoj
operativnoj grupi, predat zatim ajnc komandi, od proljea 1945.
do proljea 1947. godine nalazi se u III Muslimanskoj brigadi VIII
divizije kada je demobiliziran, a 20. decembra 1949. u Caglici
uhapen.
Isljednik Neki Husein postavljao je na prvom sasluanju
Omeru pitanja u vezi njegovog razgovora sa Mainovi Salkom,
sekretarom MNO aglica, koji su oni imali 1. decembra 1949.
Sam razgovor na Tomia klancu Omer je priznao ali ne i sadraj
optubi koje je Salko prethodno ispriao isljedniku. Sve optube je
Omer negirao.
Kazao je da nije govorio Salki da odvraa ljude od idenja na
radnu obavezu i da ne odvraa ni on (Omer) ljude od obaveze, da
nije rekao sekretaru da bude dobar prema narodu, i da nas ima
deset koji emo tui one koji tjeraju ljude da idu na obavezu, da
nije govorio o pobijanju plana radne snage, niti smo priali ta o
planu, da nije govorio Salki da ne radi kao predsjednik Kljaji
Hasan jer e druga drava doi i nee tako ostati; da nije Salki
govorio da je to politika Partije i da oni samo lau narod i tjeraju
ljude na obavezu, a ne mora se ii na obavezu. I na sljedea pita
nja isljednika Omer je dao kratke negativne odgovore. Sta si ti
Mujagiu, govorio o SRZ, da u SRZ samo komunisti ulaze majku
im njihovu? Jesi li ti govorio Mujagiu da znade ta su Komu
nisti i da Komunisti samo ulaze u SRZ. Komunisti samo to rade da
ene pri poroaju prije mjesec i pol dana ili poslije mjesec i pol da
na dadnu svoje dijete u dom i vie ga i ne vide? Jesi li ti Mujagi
u govorio da su u komunista brat i sestra skupa ne znaju se i da se
oni uzimaju izmeu sebe? Jesi li govorio da Komunisti ne vjeru
ju u boga i da hoe i Varda odvrate da i Vi ne vjerujete ali da se Vi
nadate pa makar .ete ratovati i tui one koji to razuvjeravaju kao
Komuniste? Jesi li nagovarao Salku da ne upisuje u SRZ jer ta
mo ne valja. Samo Komunisti tamo idu? Jesi li govorio da ko se
upie u SRZ da e ga derati ko jarca? Jesi li prijetio predsjedni
65

ku Kljaji Hasanu pred Salkom jer da ovako nee ostati, da e se

ti sa Hasanom obraunati za svog brata i oca koji je Hasan odre
dio na obavezu? Da li si rekao Salki da si to vee poao u MNO
da se pokolje sa predsjednikom Kljaji Hasanom? 91 ) Na kraju
tog prvog ispitivanja, poto je dakle sve negirao, Omer je rekao:
Meni kada dovedete svjedoke pa mi u lice budu govorili o tome
svemu ja elim da me stigne zakonska kazna, ako budem kriv.
Istraga protiv Omera Mujagia nastavljena je sasluanjem
svjedoka Huse Mujagia 3. januara 1950. On je svjedoio o Omerovom ponaanju u vezi s dogaajem kad je u maju 1949. godine u
selo dola komisija za procjenu kukuruzne sjetve. Poao se buniti
i govorio da je nepravilno izvrena na njegovom zemljitu procjena
dunumae, da je metnuta vea nego to je, u svom selu podigao je
svoje komije tako da su se svi poeli buniti jer je Omer meu svo
jim komijama podigao bio cijelu galamu da se nepravilno izvrila
procjena dunumae kukuruza. Isti je Omer iziao na svoj komad
zemljita i mjerio ga je i opet povratio komisiju na isti komad zem
ljita, tako da je podigao cijelu larmu u selu. Na sastanku kada
smo bili i razrezivali otkup mesa isti se Mujagi Omer bunio govo
rei da on ne moe dati 130 kg mesa uporno je stajao na tome, a ja
sam ga opominjao da je to od njega nepravilno, to se on tako bu
ni.
Isti dan, 3. januara, sasluan je i drugi svjedok, Salko Mainovi. Nakon suoenja sa Salkom, 8. marta, Omer je slijedei dan do
sta toga to je poricao na sasluanju 21. decembra, sada priznao.
Priznao je da sam poao da se pokoljem sa Kljaji Hasanom zbog
toga to mi je brata Sulju i oca Fehima odredio ve etiri puta da
su morali ii na obavezu, rekavi vidi li ti Salko da je ovo nepra
vilno da moj otac i brat idu ve etiri puta a to se ne mora, to je sa
mo politika Partije. Govorio sam Salku da bude narodu dobar a ne
kao Kljaji Hasan jer e sada proljee a ima nas jedno deset koji se
spremamo da tuemo one rukovodioce koji tjeraju ljude na obave
zu, da kada doe kakav plan od SNO, pobijaj ga koliko mofe da
bude lake narodu, da u SR2 idu samo Komunisti koji u boga ne
vjeruju, da ova drava nee ostati i da bude on zato dobar prema
narodu.
Nakon priznanja, jo isti dan, Omeru je uruena optunica.
Pretres je zakazan u Okrunom sudu u Banjaluci za 1. juni 1950.
godine.
*) Kao izrazito surovog ovjeka Se sjea Hasana Kljajia i Hasan Puri, uitelj iz
Caglice susjednog Todorova, u a. a.
66

Optunicu, datiranu s 5. majem 1950, podigao je oblasni javni

tuilac Radomir Savi. Tuilac Omera optuuje za tri grupe krivi
nih djela. Prvo, to je marta 1943. stupio u Plavu diviziju, avgusta iste godine u Tigar diviziju, februara 1945. primio dunost
kod njemake komande C-l gdje je ostao cio osloboenja dakle
stupio u neprijateljsku vojsku i druge oruane formacije, uestvo
vao u ratu kao borac protiv svoje otadbine i njenih saveznika.
Drugo, to je govorio sekretaru Salki sve ono, prema ve gore op
irno citiranom materijalu iz istrage, uz zakljuak: Dakle, irio
neprijateljsku propagandu koja sadri poziv na nasilno obaranje
postojeeg dravnog ureenja. Tree, to je Salki prijetio Nemoj
Salko da bi se ti upisao u Radnu zadrugu jer ko se upie mi emo
nastojati da ga tuemo i da to razbijemo, vidi onoga Husi Ahmia, on e se prvi upisati majku mu njegovu, a ako se upie derau
ga kao jarca, dakle prijetnjom ometao pristupanje u zemljorad
nike zadruge. Tuilac je ocijenio da je Omer svojim istupanjima
poinio krivina djela iz lana 3 take 5 ZKND, l. 9 ZKND i la
na 13 Osnovnog zakona o zemljoradnikim zadrugama, pa tuilac
predlae glavni pretres, te da se optueni proglasi krivim i po za
konu osudi.
U obrazloenju optunice javni tuilac Savi pobija odbranu
optuenog da ga Salko tereti zato jer su njih dvojica bili u svai od
jeseni 1949, time to svjedok Mainovi nije teretio odmah nakon
svae, ve je to uinio nakon nekoliko mjeseci. Pored toga, svje
dok Mainovi Salko u to vrijeme nije bio sekretar MNO, pa ne
vidim razloga zato bi se svjedok s njim svaao kad nije bio duan
da po slubenoj dunosti vodi brigu o aktivizaciji radne snage. Po
red toga, svjedok je i izabrani predstavnik narodne vlasti, pa i to
treba imati u vidu prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza ovog
svjedoka. Iz ovih razloga odbranu optuenog kao neosnovanu u
cijelosti treba odbaciti. Iz dispozitiva optunice vidi se da je optu
eni poinio teko krivino djelo propagande. Teinu ovog djela i
njegovu drutvenu opasnost rasvjetljuje nain izvrenja djela. Op
tueni je svojim razgovorom sa svjedokom Mainoviem pokazao
da je otvoreni neprijatelj dananjeg dravnog ureenja da je iao
za tim, da poto poto ugrozi interese drave. Djelo pod takom
prvom optunice takoer je teko i njegova drutvena opasnost je
velika. Drutvenu opasnost djela a i samog optuenog rasvjetljuje
injenica da je on bio slubenik jedne gestapovske institucije. Iz
utvrenog injeninog stanja vidi se da je optueni veoma drutve
no opasan tip i da je poinilac tekih krivinih djela, pa predlaem
sudu da ga po zakonu to otrije kazni.
67

Prema Zapisniku o pretresu, koji je odran 1. juna 1950. go

dine optueni Mujagi Omer je izjavio da se ne osjea krivim, da
jui objanjenja za sva tri djela iz optunice. Priznaje da je bio u
neprijateljskim formacijama do 1944, ali da se od 1944. godine na
lazio u partizanima, u aprilu 1944. uhvaen je od odmetnika, za
tvoren u logor Zavalje kod Bihaa do februara 1945, onda je radio
u kuhinji kod I. C. Komande. Ipak mu je priznato da je uestvovao
u Jugoslovenskoj armiji protiv okupatora, odlikovan je medaljom
te Ordenom za hrabrost. Porie da je pred Salkom Mainoviem
govorio protiv otkupa, objanjavajui da je ak dao 170 kg ita vie(?!) nego to je bio zaduen. Porie i da je odvraao ljude od
SRZ.
Pri suoenju optuenog svjedoka Salke Mainovia svatko os
taje pri svome. Nakon tog suoenja rije je dobio svjedok orali
Okan, nepismeni zemljoradnik iz aglia, koji je izjavio da je pred
njim i ostalim komijama Omer vie puta govorio da mi trebamo
oformiti SRZ jer je u njoj bolji ivot. Time je kratko, ali tada i u
drugim slinim sluajevima na uobiajeni nain, zavren dokazni
postupak na pretresu pred sudom.
Javni tuilac ostaje u cijelosti pri optunici i trai to strou
kaznu, dok branilac predlae osloboenje okrivljenog od druga
dva djela iz optunice, a u pogledu prve take optunice moli to
blau kaznu, uz primjenu lana 62 OKZ, s obzirom da je okrivlje
ni bio u Jugoslovenskoj armiji.
Vii sud u Banjaluci izrie Omeru Mujagiu presudu 2. juna.
Proglaen je krivim. Prvo, to je marta 1943. bio u Plavoj diviziji a
od avgusta 1943. u Tigar diviziji, od februara 1945. kod njemake
I.C. Komande, dakle stupio u neprijateljske vojne formacije i u
ratu uestvovao kao borac protiv svoje otadbine i njenih savezni
ka, ime je poinio krivino djelo l. 3, t. 5, ZKND. Drugo, to je
govorio Salki Mainoviu da ne tjera ljude na obavezu i da ne trai
otkup jer da ima njih deset koji se pripremaju da tuku one koji tje
raju narod na obavezu i trae otkup i to je govorio istome da lju
de zatiava jer da e ova drava propasti i da ovako nee dugo os
tati, to je krivino djelo l. 9 ZKND. Tree, to je govorio Salki
Mainoviu da ne tjera u SRZ a ako se Huski Ahmi upie derau
ga kao jarca, to je krivino djelo lan 113 Osnovnog zakona o
zemljoradnikim zadrugama.
Dakle, uvaen je u potpunosti stav javnog tuioca, to je, u
ono vrijeme, bilo praksa na suenjima.
Istog dana, 2. juna, Omeru Mujagiu je izreena i presuda.
Prema ve ranije pomenutim lanovima ZKND i Osnovnog zako
68

na o zemljoradnikim zadrugama, a u vezi lana 66 OKZ, osuen

je na kaznu lienja slobode s prinudnim radom u trajanju od 6 go
dina i gubitak graanskih prava iz lana 37 OKZ, osim roditelj
skog, u trajanju jedne godine. Duan je bio platiti i 940 dinara i
paual 500 dinara za trokove krivinog postupka.
Nakon presude provodi se uobiajena daljnja procedura. Mi
nistarstvo unutranjih poslova svojim dopisom od 11. VII 1950.
javlja Okrunom sudu u Banjaluci da e Omer Mujagi kaznu iz
dravati u KPD Zenica. Sreski sud u Velikoj Kladui javlja, zatim,
9. avgusta 1950. godine, da su naplaeni trokovi krivinog postup
ka od Mujagia Omera u iznosu 1.440 dinara i da je svota dostav
ljena Ministarstvu finansija BiH. Omer je primljen u KPD Zenicu
7. septembra 1950. Dopisom Okrunog suda iz Banjaluke 27. de
cembra 1950. KPD-u Zenica trae se im prije podaci za Mujagi Omera o vladanju, zdravstvenom stanju i zalaganju na radu.
Tom dopisu slijedi i jedna pournica. Tek 24. aprila 1951. godine
KPD Zenica odgovara da Omer Mujagi radi u rudniku Kakanj i
da se slabo zalae. Vladanja i dranja je slabog i nedisciplinovanog, te se moe rei da na njega kazna nema popravnog uticaja.
Zdravlja dobrog. Sklon irenju lane propagande neprijatelja, po
tpisuje odgovor Upravnik uki Jovo. Na osnovu takve karakte
ristike Predsjednitvo Prezidijuma NR BiH donijelo je 1. juna
1951. odluku da se molba za Omerovo pomilovanje, njegove maj
ke Mujagi Pleme, koju je ona uloila jo 1950. godine, odbija.
Tek druga molba za pomilovanje imala je izvjesnog efekta. Omerov otac Fehim 15. juna 1952. pie novu molbu. Uprava KPD Zeni
ca, nakon uobiajene procedure, dostavlja 15. avgusta Okrunom
sudu nove podatke za Omera. Isti upravnik, uki Jovo, izvjetava
da se Omer nalazi u Pajatovom Hanu, da je dobar radnik, da se
zalae, da potuje kuni red i pretpostavljene starjeine, da ne dje
luje politiki negativno, da je dobrog zdravstvenog stanja. Milje
nja smo da je kazna na istog imala popravnog utjecaja. Na osno
vu nove karakteristike, 14. novembra 1952. godine Predsjednitvo
Prezidijuma NR BiH donosi odluku o djeliminom oslobaenju u
sluaju Omera Mujagia te mu se izvrenje ove kazne smanjuje
od 6 (est) godina na 5 (pet) godina.

69

DIO DRUGI
USTANAK

Glava etvrta

SAZRIJEVANJE IDEJE O USTANKU

Sve je poelo bar 1949. godine. Kad kaem bar 1949. mislim
pri tom na onu inicijalnu situaciju koju, u fizici na primjer, karakterie sudar dva oblaka, jednog s pozitivno i drugog s negativno
naelektrisanim nabojem. Naime tada, 1949, prvi puta na temu di
zanja socijalne bune razgovaraju i usaglaavaju se dvojica njenih
buduih i zbiljskih glavnih protagonista, inae poznatih jo iz rat
nih dana.
Obojica su ugledni u svom kraju, partizani prvoborci, nosioci
zaslunog visokog dravnog priznanja Spomenice 1941. Jedan je
Mile Devrnja, roen 1908. godine, srpski seljak iz sela Koranjski
Lug, slunjski srez, prvi komandir partizanskog odreda na podru
ju Kordunskog Lijeskovca, legenda svog kraja, poslije rata uglav
nom lugar. 1 ) Drugi je Milan Boi, roen 1898, u selu Crnaja, srez
Cazin, takoe srpski seljak koji itav rat provodi u partizanima,
nakon demobilizacije 1946. dobrostojei zemljoradnik i ovjek od
autoriteta ne samo u rodnoj Crnaji ve i drugim okolnim srpskim i
muslimanskim selima.
Od ljeta 1949, kad se sestra Mile Devrnje, Draga, udala za si
na Milanovog, Stevu Boia, Mile i Milan svoje ranije poznanstvo
proiruju i ovim novim sadrajem meusobnih odnosa, pa se ve i
zato ee viaju.
Meutim, moglo bi se rei, bar kad je Mile Devrnja, u pita
nju, da je crv sumnje prema jo u ratu stvorenom novom poretku,
kod njega, ini se, proradio davne 1942. godine, iako 1943. postaje
' ) O legendarnom autoritetu Mile Devrnje u njegovom kraju, svjedoio mi je
prvoborac sa slunjskog sreza Petar Zinaji Pepa, a o njegovoj hrabrosti narodni heroj
sa Korduna Stanko Opai anica, u arhivi autora (u daljnjem: u a.a.)
7 Cazinska buna

73

Mile Devrnja, prvoborac i nosilac Partizanske spomenice 1941, idejni inicijator seljake
bune na Cazinskoj krajini i Kordunu i voa hrvatskog dijela ustanka. Odbio pomilova
nje. Strijeljan 22. 8. 1950. (sliku ustupila autoru Milina sestra Draga Boi)
74

lan KPJ. Na takvu pretpostavku upuuju nas dva svjedoenja.

Prema sjeanju pripadnika cazinske Udbe kome je 1950, nakon
Bune, dospio u ruke jedan vii materijal Udbe o Devrnji, u ko
jem je Devrnjina izjava o doivljenom razoarenju u partizanima
jo 1942. godine kada je, naime, prvi puta odvojen kazan za obi
ne borce i partijske rukovodioce. To ga je ljudski jako pogodilo. 2 )
Poznati prvoborac sa slunjskog sreza Petar Zinaji sjea se, opet,
druge jedne nepravde koju je Devrnja doivio prilikom organizovanja kontroverzne borbene akcije poetkom marta 1942. godine u
selu turliu na Cazinskoj krajini, za to je nezaslueno kanjen. 3 )
Glavna i presudna razoarenja Devrnja ipak doivljava nakon
rata. Najprije, dok je 1946. godine jo bio u Jugoslovenskoj armiji
gdje kao potporunik nije imao platu s kojom bi mogao izdravati
bolesnu enu i kerku, to ga je kao starog borca vrijealo. Vrije
alo ga je nepriznavanje ratnih zasluga. Zato je u proljee 1946.
traio i dobio demobilizaciju, ali su ga u rodnom mjestu ekale no
ve nevolje. Nisam imao kuu, a niti su mi vlasti davale pomo i bi
lo kakvu mogunost da podignem kuu i sredim svoje imovinske
prilike. 4 ) Osim toga rukovodioci kotara su ga kao lana KPJ i ug
lednog mjetanina poeli odmah angaovati u raznim drutvenim
aktivnostima. Devrnja nije krio svoje nezadovoljstvo, traio je ras
tereenje od obaveza i 1947. htio istupiti iz KPJ. No, odgovorni na
kotaru nisu pokazivali razumijevanja za njegove line probleme.
Dodijeljeno mu je radno mjesto kontrolnog lugara u Karlovcu, i
me opet nije bio zadovoljan, ne samo zbog male plate ve i zbog
odvajanja od porodice. Godine 1948. premjeten je u Slunj ali mu
ni tamonji rukovodioci nisu pomogli da sredi kuu i svoje imo
vinske prilike pa je zbog toga i dalje ispoljavao nezadovoljstvo,
javno harangira protiv Narodne vlasti. Rezoluciju Informbiroa i
pokuaj bjekstva nekih armijskih rukovodilaca preko granice do
ivljava kao potvrdu ispravnosti svog nepovjerenja prema Dravi,
nadajui se padu aktuelnog rukovodstva zemlje, uspostavljanje an2)

Sjeanje M. Milia, u a.a.

Sjeanje P. Zinajia, u a.a.
*) Vojni sud u Sarajevu, Centralna arhiva Vojnih sudova SFRJ, k 343/50, Uprava
dravne bezbednosti za oblast Karlovac, Zapisnik o sasluanju Mile Devrnje od 23. maja
do 30. maja 1950. Ovaj zapisnik obuhvata 80 gusto kucanih stranica. Ali nije samo najo
bimniji ve ga smatram, i nakon pomnog uporedivanja sa zapisnicima sa sasluanja osta
lih pobunjenika a i s obzarom na Devrnjino ukupno ponaanje, a posebno odbijanje da se
ali protiv izreene smrtne presude, i najznaajnijim te najvjerodostojnijim dokumentom
o Buni 1950. godine openito.Odreene nepreciznosti u pogledu nekih datuma i imena,
uinjene iz neznanja i si., ne mijenjaju sutinu ove moje ocjene. Stoga taj zapisnik pred
stavlja i osnov autorove predstave o Buni.
5)

7*

75

Milan Boi, prvoborac, Komandant Cazinske bune, strijeljan 6. novembra 1950. (Skica
uraena po sjeanju Salima Bilkia iz turlia u ljeto 1991.)
76

glo-amerikog presudnog uticaja na obrazovanje vlasti u Jugosla

viji na elu sa kraljem, a to je moja bila vrua elja. Sa vie kon
kretnih linih ivotnih nezadovoljstava i razoarenja koje je Mile
Devrnja doivio godinu-dvije prije Bune, posebno u pogledu raz
rezanih mu otkupnih obaveza, dijelom smo se upoznali jo i rani
je, kroz izjave njegovih drugova. U avgustu 1949. godine Devrnja
o svim tim pitanjima razgovara prilikom jedne svoje posjete u
Crnaji sa Milanom Boiem koji prihvata Devrnjina rezonovanja,
nadopunivi ih isticanjem nezadovoljstva naroda sa vlau zbog
raznin obaveza i otkupnih mjera u Bosni.
Milan Boi ostavio je za sobom, veoma turo svjedoenje,
pogotovo ako ga uporeujemo sa Devrnjinim. Ali se i iz njegovog
iskaza potpuno jasno vidi da je na put bunta, organizovane orua
ne pobune protiv postojeeg dravnog poretka, odnosno ustan
ka, kako je govorio krenuo svjesno i odluno. Pored toga, vano
je istai da je Milan Boi i inae u narodu, pa i pred vlastima bio
poznat kao ovjek koji se otvoreno suprostavlja zulumima. esto
bi javno strasno govorio nee to moi dugo, okrenie se, promijenie se, sjeaju se Milana Boia mnogi sa Cazinske krajine i eti
ri decenije kasnije. Bio je ugledan ovjek, prvoborac, pa je mogao
dosta toga slobodno da kae, a da se ne boji vlasti koje ga za takve
izjave zbog njegovog autoriteta zaista i nisu smjele pozivati na od
govornost. 5 )
U ljeto 1949. godine slaganje dvojice buduih voa Bune u
ocjeni dravnog poretka jo nije rezultiralo izraavanjem ideje jed
nog ili drugog o potrebi organizovanja oruane borbe protiv vlasti.
Ta misao sazrijeva u narednim mjesecima, kada zbog linog neza
dovoljstva Milana Boia posebno otkupom i kumuliranih jo ra
nijih netrpeljivosti Devrnje prema poretku i pojedincima u vlasti,
obojica prvoboraca ispadaju iz KPJ, Devrnja u januaru zbog nedolaenja na sastanke, a Boi u martu 1950. zbog nedavanja ot
kupa-. 6 ).
ini se da je iskra upaljena poetkom marta 1950. kada je
vraajui se kui iz Slunja Milan Boi u Koranjskom Lugu po
zvao Devrnju da radi nastavljanja onog razgovora u vezi sa politi
kom situacijom doe do njega u iduu nedjelju kada e ujedno
doi k njemu neki ljudi iz daljnjih sela, od kojih emo uti aktuelne novosti. 7 ) Devrnja, podjednako ili vie i sam zainteresovan,
) Sjeanje vie ljudi sa cazinskog terena, posebno etiri decenije kasnije.
) A CK SKJ, V, k-III/9, Izvjetaj pukovnika Safeta Filipovia i Davida Lauevia,
o neprijateljskim akcijama u Bosanskoj krajini, Baniji i Kordunu od 8. juna 1950.
7) Zapisnik sa sasluanja M. Devrnje.
77

odlazi u nedjelju 5. marta kod Boia gdje taj dan nije bilo najav
ljenih ljudi, a tek mu je na kraju posjete Boi u povjerenju rekao
da u narednu nedjelju 12. marta, treba da se odri kod njega, u
Crnaji, sastanak sa predstavnicima odmetnike organizacije, s ko
jom je on povezan i koja na teritoriji Bosne radi na organizovanju
ustanka sa ciljem da se silom svrgne rukovodstvo u Jugoslaviji, sru
i postojee ureenje. Ta organizacija ima svoje ljude u ustanova
ma narodne vlasti te veze i podrku u inostranstvu. Boi je zadu
io Devrnju da s tim upozna povjerljive i bistrije ljude neprijatelj
ski orijentirane prema narodnoj vlasti i postojeem ureenju u
FNRJ te da ih dovede na taj sastanak. 8 ) Devrnja je zaista po po
vratku u svoje selo, s druge strane Korane i tri do etiri kilometra
udaljenom od Crnaje, u roku od nekoliko dana upoznao s ovim
razgovorom nekolicinu najpovjerljivijih ljudi. Prije svih svog brata
Milana, pa ratne drugove, takoer poznate mu nezadovoljnike
dravnim poretkom Nikolu Beuka iz Koranjskog Luga i uru Bo
ia iz Basare. Uskoro zatim za ideju bune protiv postojee drave
saznaje i Miljkovi Dane iz Kordunskog Ljeskovca. Svi oni su se
sloili da odmah pristupite organizaciji.
U tom prenoenju poruka se mnogo improvizovalo. Naime,
kroz sam Devrnjin iskaz uoava se da on u tom pridobijanju ljudi
za ideju ustanka pomalo navijaki dodaje kako e, na primjer, ru
kovodioci organizacije detaljno upoznati uesnike sastanka sa
svojim planom i radom, zatim da treba okupiti to vie ljudi itd.
Mada se insistiranje na ovom povrno gledano, ini suvinim, up
ravo je ono jako bitno. Naime, na dimenzijama dodavanja navod
nih injenica, svakojaka pretjerivanja i napirivanja datih okolnosti,
u slinim situacijama dodue razumljivima i sigurno ne originalni
ma, gradila se itava ustanika organizacija, njena strategija i takti
ka djelovanja, planirale aktivnosti. Stoga mi se inilo neophodnim
na samom poetku podvui te apriori klimave temelje koji e se
kao takvi stalno reproducirati pa ni zbog toga projekat nije mogao
imati nikakvih ansi na uspjeh. Koliko je bilo istine i u Boievim rijeima Devrnji oko bosanske odmetnike organizacije najbo
lje e pokazati daljnji tok dogaaja. No, ini se da je u prevelikoj
subjektivnoj elji obojice za nekom osvetom reimu, mrnji prema
poretku i jednoj istinskoj tenji da se on svrgne i uspostavi neki
novi, pravedniji, bar u jednakoj mjeri bilo prisutno i obmanjivanje
i samoobmanjivanje u pogledu uspjene realizacije planirane akci
je. Stoga je itavo to dogaanje oko ustanka 1950. godine i veoma
') Isto.
78
i

interesantan socijalno psiholoki i individualno-psiholoki feno

men.
Dok je Devrnja bio aktivan na hrvatskoj strani, M. Boi za
ideju o oruanom ustanku pridobija pojedince na bosanskoj strani,
pogotovo meu svojim Muslimanima. Teko bi bilo, u nedostat
ku pisanih izvora, utvrditi da li je na ovu temu M. Boi jo i ranije
sa kim ozbiljno razgovarao ili su eventualno to meusobno inili
neki drugi ljudi, tek ostalo je, etiri decenije kasnije sjeanje, pre
ma Selimu Beganoviu, tadanjem potpredsjedniku MNO Barska,
da se o pobuni protiv poretka po mevludima mjesecima pria
lo. 9 ) Vjerovatno prvi Musliman s kojim je M. Boi stupio u vezu
oko pobune, bio je njegov veliki prijatelj Ale ovi, sigurno jedan
od najuglednijih Muslimana na Krajini. Narod ga je upamtio po
njegovom uspjenom pridobijanju mnogih Muslimana za Huskinu
miliciju, na ijem je stvaranju skupa sa samim Huskom Miljkoviem radio od poetka, da bi zatim preao u partizane gdje se tako
er isticao hrabrou. Tu se i upoznao sa Milanom Boiem s ko
jim i nakon rata ostaje u vojnoj slubi u Bihau (Ale ovi bio je
komandant mjesta, a Milan Boi njegov zamjenik. Njihovo dru
govanje nastavlja se i nakon 1946. godine kada su obojica demobi
lizirani i vraaju se svatko u svoje selo - u Crnaju odnosno u Sturliku Platnicu, udaljena jedno od drtfgog oko 5 km, prihvativi se
svog osnovnog zanimanja - zemljoradnje. Cesto se posjeuju i tog
se vremena dobro sjea, i etiri decenije kasnije Alina supruga Bejza ovi. Mada teko, po Alinom povratku iz vojske uspjeli smo,
i pored njegove velike angaovanosti, nabaviti blago (konje, kravu
i neto ovaca). S tim se nekako, ali vrlo teko ivjelo. Godine 1949.
ili 1950. uginuo nam je jedan konj a onda je Milan ponudio svoju
pomo i sa svojim sinovima je doao i pomagao u obradi zemlje.
Tada a i ranije vidjela sam njihovo nezadovoljstvo... Moj mu kao
odbornik sve do intenzivnog prikupljanja otkupa bio je vrlo akti
van, meutim nezadovoljstvo naroda oko otkupa bilo je veliko,
gladnih je bilo sve vie. To sve je na njega negativno djelovalo.
Noima nije spavao, bio je sve utljiviji. I nama je bilo teko, bili
smo takoe prinueni na veliki otkup. Bilo je sluajeva da smo mo
rali posuivati ili dokupljivati ito da bi izmirili otkup. Te godine
je bila velika sua, zemlja je slabo raala jer je bila slabo obraiva
na, a zbog nestaice stoke slabo i gnojena. Imali smo estoro malo
ljetne djece, a s nama je ivjela moja svekrva i maloljetna zaova.
Nama 1950. da nisu uzeli zrna ita mi ne bismo mogli preivjeti.
) Sjeanje Selima Beganovia, u a.a.
79

Tada nam je, a i drugima, trebalo dodijeliti, a ne uzimati. 10 ) A.le

ovi, koji je zbog posjedovanja 100 dunuma zemlje (isto toliko
oduzeto im je agrarnom reformom) smatran za imunijeg, bolje

Ale ovi, huskinovac i partizan, najistaknutiji voa Muslimana Cazinske krajine u buni
1950. i zamjenik komandanta Milana Boia. Strijeljan 6. 11. 1950.
,0)

80

Sjeanje Bejze ovi, u a.a.

stojeeg seljaka, odmah se sloio sa Milanovom idejom o pobuni.

Njegova reputacija u muslimanskim selima bie uskoro od ogrom
nog znaaja da se Muslimani Cazinske krajine u velikom broju
privole ideji ustanka.
Ideja o buni je sazrela, zapoinje vrijeme veoma odgovornih
zbivanja i sloenih, jo ozbiljnijih, posljedica.

81

Glava peta

ORGANIZACIONE PRIPREME
Ideja o dizanju ustanka seljaka protiv drave, razmatrana naj
prije u susretima Milana Boia i Mile Devrnje te zatim u njihovim
kontaktima sa nekim drugim njima povjerljivim licima, od aprila,
ili jo od marta postaje osnovna tema sastanaka koji se svi organizuju u blizini kue Milanove, a to se mjesto razliito opisuje; kao
umarak, gaj, Boino kuite. Odravanje tih sastanaka kojima
prisustvuje po 15, 20 vie desetina, sto pa prema nekima i sto pede
set ljudi, oznaava fazu planiranja priprema za ustanak meu izab
ranim seljacima (i eventualno drugim licima) koji su prethodno ug
lavnom prihvatili ideju ustanka i iji e zadatak biti da za uee u
Buni pridobiju svoje suseljane, najprije samo one povjerljive, te da
paralelno rade na prikupljanju oruja.
Iskazi dvadesetak za Bunu glavnookrivljenih, na Udbinim
sasluanjima a u vezi termina odravanja pobunjenikih sastanka,
toliko se meusobno razlikuju kao uostalom i zvanini izvjetaji o
Buni, da je vjerovatno vie nemogue objektivno odrediti taan da
tum, posebno prva dva sastanka, mada ta preciznost u prikazu
ukupnih pripremnih aktivnosti za Bunu i nije toliko bitna. Prema
najobimnijem izvjetaju to su ga za potrebe vrha Partije i Drave
sainili poetkom juna pukovnici Udbe Safet Filipovi i David Lauevi, prvi organizovani sastanak nakon prethodnih susreta i
sastanaka odran je poetkom aprila. 1 ) Devrnja u svom uvjerlji
vom iskazu termin prvog organizovanog sastanka precizira sa 12.
martom, dok druga dvojica vodeih protagonista Bune, Ale ovi i
Nikola Boi, taj isti sastanak, smjetaju naveer 15. aprila. Anali
zirajui sadraj iskaza A. ovia i N. Boia, naroito prvog, za
') A CK SKJ, V, k-III/9.
82

kljuujem da su oni Devrnjin prvi sastanak, kome su prisustvo

vali nekako preskoili, odnosno prosto ga spojili sa drugim pa je
tako nastao amalgirani njihov prvi sastanak 15. aprila, pri emu
za sada, u razloge takvih iskaza ne ulazim. 2 )
Sigurno je posve netaan podatak koji je dao o prvom zajed
nikom sastanku komandant Milan Boi, pominjui 28. april,
ime je u istrazi, uz druge evidentne netanosti, oito pokuao, up
ravo suprotno od Devrnje, da umanji svoj udio u ustanku. 3 ) Slino
vremensko saimanje o svom prisustvu u organizaciji pokuali su,
u istrazi neki vie neki manje, predoiti i gotovo svi ostali pobunje
nici. Ramu Karajia, na primjer kljunog ovjeka Bune sa kladukog sreza Devrnja pominje kao uesnika, prvog sastanka od 12.
marta, dok Karaji izjavljuje da prvi puta prisustvuje sastanku or
ganizacije tek 23. aprila. 4 )
Isljednici Udbe, zatim kolektivna optunica, Vojno-sudsko
vijee u Cazinu i Slunju kao ni sami partijski i drugi izvjetaji ne
zadravaju se u utvrivanju ni tanih datuma ni broja sastanaka.
Najee uzimaju u obzir samo bosansku stranu, kao pomenuti
Filipoviev i Laueviev izvjetaj koji utvruju da su bila etiri cen
tralna sastanka organizacije, dok Devrnja ne samo da navodi ve i
detaljno opisuje njih pet, ne raunajui svoje, one s lijeve strane
Korane. 5 ) Ne insistirajui na preciznom odreivanju datuma poje
dinih centralnih sastanaka, koje osim prvog i zadnjeg ne navodi ni
Devrnja kome je inae izmeu odravanja drugog i treeg sas
tanka umrla ena to je vjerovatno i kod njega moglo dovesti do
odreenog poremeaja u raunanju tih dana nepobitno je da je
zadnji zajedniki sastanak pobunjenika s obje strane Korane od
ran, kao i svi ostali, u blizini kue Boieve u Crnaji, naveer 3.
maja.
Ali, ad rem! 6 ) Kako su se razvijale pripreme, ta se to doga
alo?

' ) Vojni sud u Sarajevu, Centralna arhiva vojnih sudova SFRJ, k308/50, (u dal
jnjem: CAVS), zapisnik o sasluanju Ale ovia od 12. maja 1950. I, isto, Zapisnik o sas
luanju Nikole Boia od 12. maja 1950.

) CAVS, Zapisnik o sasluanju M. Boia od 15. maja 1950.

4) CAVS, Zapisnik o sasluanju Rame Karajia.
5) CAVS, k343/50, Zapisnik o sasluanju Mile Devrnje.
) Lat.: Preimo na stvar!

83

Prvi sastanak

Prvom sastanku je, prema evrnjinom iskazu, prisustvovalo

18 lica, 16 iz Bosne i Mile i Milan Devrnja, koje je kao aktere koji
e po onim pitanjima djelovati u Kordunu, na poetku sastanka
ostalima predstavio glavni, Milan Boi Plaanin (po tom su
ga nadimku zbog njegovog porijekla, mjesta Plako u Hrvat
skoj mnogi poznavali i nazivali). Bilo je oito da su svi prisutni
prethodno dobro upoznati sa svrhom sastanka. Sutina Boievog
uvodnog govora sastojala se od dvije komponente. Najprije je
kratko opisao one glavne nevolje koje su lino presudno okrenule
protiv postojeeg poretka: otkup i radne obaveze koje bez mjere
vlast svaljuje na seljake, emu oni ne mogu udovoljiti pa se tako u
narodu stvara opravdani otpor protiv poretka. Zatim je iznio svoje
uvjerenje da je potrebno nezadovoljan narod organizirati i povesti
u oruanu borbu s ciljem svrgavanja postojeeg poretka i vlasti.
Pozvao je prisutne da svatko u svom mjestu izvidi konkretnu situa
ciju i mogunosti za izvoenje takvog ustanka.
Prvi diskutant bio je Ale ovi iz sela turlika Platnica, koji
se za rije javio kao predstavnik Muslimana. Sloivi se u potpu
nosti s Boievim izlaganjem o velikom nezadovoljstvu potom i
muslimanskog naroda kazao je kako bi taj narod ukoliko ga se
povede u borbu, bio spreman za ustanak. Iznio je, meutim, jed
nu rezervu oko takvog uea Muslimana koji se jedino boje da
e ih Srbi prezreti te mogunosti da u tom zajednikom ustanku
srpski narod ne okrene oruje za osvetu prema muslimanskom na
rodu za ono to su muslimani inili nad srpskim stanovnitvom u
vrijeme okupacije. Napomenuvi da kod Muslimana ima oruja,
ovi je traio da se ispita stav Srba u navedenom pogledu. 7 ) Dev
rnja je odgovorio oviu da poznaje narod svog kraja, da u naro
du vie ne vlada psihoza osvete da su ljudi zbog velikih nepravil
nosti vlasti jako nezadovoljni poretkom, da je narod spreman za
borbu, da je on, Devrnja, ve otpoeo sprovoditi organizaciju u
svojoj okolini i da e nastaviti sa pripremama za oruani ustanak.
Naredni govornik, izvjesni Ibrahim, priao je o ogorenju Mus
limana prema vlasti, o oruju koje narod ima u selima Turje, Pea
i Vrsta (sela bihakog sreza na granici sa cazinskim), o spremnosti
tih ljudi na borbu protiv narodne vlasti. Slino je stanje u svom
7

84

Isto, zapisnik o sasluanju M. Devrnje.

kraju, kladukom, opisivao Ramo Karaji. Rekao je da poznaje

trojicu uticajnih ljudi iz vlasti i tuilatva u Kladui, da na kladu
kom srezu ve radi na organizaciji ustanka izvjesni Titin, da tako
er postoje velike koliine oruja u narodu, da je on, Ramo, si
romaan te ne moe imati zato znatniji uticaj na terenu pa trai
pomo od Milana ili Nikole Boia radi uspjenije agitacije u
srpskim selima kladukog sreza i pod Petrovom gorom, to su ova
dvojica i prihvatila. 8 )
Autoritativan utisak je na Devrnju, i po njegovom sudu i na
druge prisutne, ostavio u svom izlaganju Nikola Boi, sin Milanov, 29-godinjak ugledne prolosti: prvoborac i nosilac Spomeni
ce 1941, obavjetajni oficir, demobilisan kao porunik 'krajem
1945. godine, 1946. knjigovoa Zemljoradnike zadruge u Trcu,
zatim gotovo godinu dana predsjednik cazinskog sreskog zadru
nog saveza, pa referent u Odsjeku za unutranje poslove pri SNO
Cazin od 1949. do Bune lugar, a oko dvije godine bio je Nikola i
predsjednik sreskog Saveza boraca. Bio je meu rijetkima sa jo
prije rata uredno zavrenom osnovnom kolom. Kratki Nikolini
biografski podaci navedeni su na ovom mjestu zato da bi se od po
etka lake pratila njegova uloga u ustanku. Ve na tom prvom sas
tanku 12. marta, odnosno po Nikoli i ostalima koji priznaju da su
mu prisustvovali, 15. aprila, Nikola Boi govori o vezama sa inostranstvom putem radio-stanice koja je smjetena negdje u Cazinu,
o tome da je organizacija kao da se tek ne osniva (!) poveza
na sa licima koja rade u organima vlasti, zatim u Miliciji i Armiji,
konkretno naglasivi veze sa Garnizonom u Bihau. Ve je Devrnja na svom sasluanju primijetio, valjda, osvijestivi se, da Niko
la nije pominjao nikakva imena ali i da na sastanku niko nije nita
konkretno ni pitao. Objanjavajui posebno sigurnost blagovreme
nih veza izmeu inostranstva i njihovog pripremnog ustanka, Ni
kola je naglasio potrebu pravilnog pristupanja narodu, tj. njego
vog jedinstva bez obzira na nacionalnost. Ne samo Devrnja ve i
ostali prisutni na tom sastanku, Nikole se naroito sjeaju po nje
govim upozorenjima da treba biti budan i oprezan da nas vlast ne
otkrije.
Na prvom sastanku podijeljeni su slijedei zadaci: pratiti poli
tiku situaciju svatko u svom kraju, upoznavati s pripremama i pridobijati za ustanak odane ljude na selu i po raznim ustanovama u
*) Zapisnik o sasluanju M. Devrnje, Titin je inae bio nadimak Hasana Kekia,
jo iz ratnin dana, jednog od organizatora Bune na kladukom srezu, dok je izvjesni Ib
rahim bio oito Ibrahim Beganovi.
85
j

gradu pronalaziti oruje. Na narednom sastanku koji je, po Devrnji, M. Boi zakazao opet na Crnaji za narednu nedjelju, trebalo
je izvijestiti o uraenom i, naravno primiti nove zadatke.
Izmeu pojedinih zajednikih sastanaka njihovi uesnici pro
vode razne dogovorene i druge aktivnosti u pravcu pripreme bune.
U roku od dva dana nakon prvog sastanka Devrnja je, na primjer,
pridobio za daljnje provoenje priprema za ustanak ratnog druga
Nikolu Beukovia Beuka iz Koranskog luga i uru Boia iz
Basare koji je u meuvremenu i od dvojice Muslimana iz turlia
uo kako se kod njih naveliko radi o organizaciji oko ustanka.)
Za dalji tok priprema je bila, meutim, najznaajnija injenica
to je Milin brat Milan onih dana polazio radi nekog lijeka u Be
ograd pa su se braa dogovorili kako da taj put Milan iskoristi i za
rad na ustanku. U Beogradu je trebalo da izvidi preko jednog
ovjeka, s kojim je bio u ratnom zarobljenitvu u Njemakoj, a ko
ji je nakon rata kao veoma obrazovan radio u jednom ministarstvu
a neprijateljski je orijentiran prema dananjem dravnom uree/ nju u FNRJ, kakva je politika situacija u Beogradu i okolini, da
li tamo ima priprema za ustanak i uopte da se posavjetuje sa tim
pametnim ovjekom. Milan je trebalo da posjeti i ujaka u Beogra
du koji bi se, po Milinom planu, mogao vratiti kui u Koranski lug
i tu pomoi Milinoj porodici kad Mile ode u ustanak. Mile je po
sebnu misiju namijenio bratu, na povratku, meu nekim slunjskim
kolonistima u Vojvodini, oko Indije. Oni su Mili bili poznati kao
etniki nastrojeni i neprijateljski raspoloeni prema narodnoj
vlasti, koji su se tamo u prilinom broju okupljali posebno oko
Mie Sekulia i Miladina Tepavca Bajina, sluajui zapadne
radio-stanice i prieljkujui povratak kralja Petra. Po dotadanjim
Milinim saznanjima oni jo nisu bili tamo i organizovani za usta
nak, a bilo im je moda i tee jer je na neke motrila i Udba. Milu
je naroito ohrabrivao sluaj Mie Sekulia tamonjeg koloniste,
rodom iz Moila, slunjski srez, inae ve kanjavanog zbog ne
prijateljskog ponaanja koga je navodno jedan namjetenik jed
nog ministarstva u Beogradu posjetio kod kue, pohvalio ga zbog
njegovog neslaganja sa sistemom i savjetovao da okuplja ljude oko
sebe koji su spremni za borbu protiv vlasti, da prikuplja oruje, da
sve to radi u tajnosti, da e uskoro doi momenat kada e se u na
oj zemlji dii ustanak i da e se tada Mii javiti jedan ovjek i
pruiti mu pomo. Milan je trebalo da svrati i u Putince i Rumu
) Isto, zapisnik o sasluanju M.Devrnje.
86
I

gdje se sa nekim ljudima Mile takoer namjeravao kasnije, eventu

alno, povezati. 10 )
Jo prije novog sastanka Mile je razgovarao i sa Dragom
Mandi iz Furjana, udovicom Dane Mandia, takoer ogorenom
zbog otkupa i inae neprijateljski raspoloenom prema poretku,
o ljudima koji bi prili ustanku. Ve se bio ranije odluio da se ob
rati u tom smislu u Furjanu Nikoli Pamugi i Mirku Radoaju a
to mu je kao pametno savjetovala i Draga Mandi poto Mirko
ima iri krug poznanstava sa nezadovoljnicima u selima Furjan,
Cvitkovi, Laevac, Dubrave, Salopek Luka, Krukovaa i Krstinja. 11 )
Razumije se da su istovremeno bili aktivni i ustanici sa
bosanskog terena, moda oni jo i vie, od Devrnje ali se zbog
krtih iskaza Bosanaca na sasluanjima te pripreme pred naredni
zajedniki sastanak ne bi mogle znaajnije rekonstruirati. Kaem
naredni a ne drugi jer za dvojicu osim Milana Boia glavnih
Bosanaca, Alu ovia i Nikola Boia, naredni sastanak, koji oni
smjetaju na 15. april, bio je prvi zajedniki.
Nikola Boi, prema sopstvenom iskazu na sasluanju, tek 15.
aprila od svog oca saznaje da se neto dogaa i taj dan na oev po
ziv prvi puta prisustvuje sastanku. On, dodue, na sasluanju izno
si da je oko 12. aprila primijetio da se sastaju njegov otac, Mile
Devrnja i Ale ovi, stalno neto razgovarajui po strani, da ih
je dva puta sam vidio a jednom njegova majka. 12 ) Mada nije posve
nemogue da je Nikolin 12. april Devrljin 12. mart injenica je
da su svi glavni sasluavani brkali ne samo datume odranih sas
tanaka kao i vrijeme raznih kontakata i razgovora koje su vodili i
izmeu pojedinih sastanaka, ve i sadraj tih kontakata i razgovo
ra, a posebno je evidentna na tim udbinim sasluanjima zamjena li
ca koja izgovaraju odreene misli na sastancima. Nemogue je ut
vrditi pravi odnos izmeu stvarno slabog pamenja pojedinaca (jer
su se objektivno slabo meusobno poznavali s jedne te, s druge
strane, namjernog slabog pamenja ili preutkivanja, a ak mo
da i istog izmiljanja. Udba je, opet, sa svoje strane prepustila da
unakrsnim ispitivanjima uhapenih dopre do pouzdanijih injeni
nih elemenata pa joj je, kao kasnije i tuiocima i sudu, ostalo otvo
reno vie znaajnih pitanja.
Za praenje toka priprema za ustanak najvanije je, svakako,
utvrditi u tom pravcu usmjerene aktivnosti rukovodilaca i orga
,0)

Isto.
") Isto.
IJ) Zapisnik o sasluanju Nikole Boia.
87

nizatora neprijateljske akcije kako opet, potom, dogaaj karakteriu Udba, vojni tuilac i vojni sud. Glavni izvor dananjeg
saznanja predstavljaju u maju 1950. godine provedena sasluanja
Udbe, od kojih smo se sa jednim takvim, Devrnjinim, ve obilato
upoznali. Za razliku od njegovog, druga su ipak dosta neuvjerlji
va, to moe i u ovom istraivanju i tumaenju rezultirati propusti
ma i grekama, no autor se nada ne isuvie bitnim.
Posebno nepouzdano je, ini se, na sasluanjima svjedoio
Nikola Boi, po autorovim nalazima, uz Devrnju kljuni ovjek
Bune. 13 ) Tu su injenicu dijelom ustanovili jo isljednici Udbe, a
dobro je vidljiva i kroz analizu iskaza sasluavanih drugih okrivlje
nih. Upravo njihove izjave pokazuju da je kroz svoj iskaz Nikola
itavo vrijeme umanjivao, odnosno pokuao to vie umanjiti svoju
ulogu u pripremama ustanka.
Na tom je prvom zajednikom sastanku, po Nikoli, bilo pri
sutno pored njega, i oca mu, vie ljudi: dva iz Koranskog luga, e
tiri iz Liskovca, po jedan iz turlia, Trake Platnice, Kladue,
Vrnograa, Todorova, (sve ih je imenovao), kao i nekolicina nje
mu nepoznatih. Nikola se sjea izlaganja svog oca, Devrnje i A.
ovia kao i glavnih, a svog uea na tom sastanku po tome da
je preuzeo zadatak da se u sklopu priprema za bunu povee u Ca
zinu sa edom Bogunoviem, direktorom rudnika u Pjaniima,
obrazovanim i dobrim ovjekom. Kako je Nikola zbog umora
od posla propustio da prisustvuje narednom sastanku, 23. aprila, i
bio ponovo tek na onom koji je odran 30. aprila, to se na printer
ne slae sa svjedoenjem Devrnje i Bogunovia, ali se slae sa Covievim, to nije mogao, praktino, do kraja aprila govoriti na za
jednikim sastancima o vrlo vanim vezama, posebno inostranim,
koje uspostavlja u korist njihovog ustanka edo Bogunovi iz Ca
zina, a o emu je, ipak, svog oca Nikola izvijestio nekoliko dana
ranije. Taj detalj istiem zbog toga jer je po Devrnji na drugom
sastanku, recimo 15. aprila, Nikola Boi opirno govorio o svojim
vezama sa edom Bogunoviem. I iz svjedoenja Bogunovievog,
po kome su o stvarima ustanka i irih veza njih dvojica razgova
rali u prvoj polovici aprila, proizlazi da je o tome najvjerovatnije
Nikola govorio na zajednikom sastanku 15. aprila. No, po Ali
oviu, o istim meunarodnim vezama na tom zajednikom sas
tanku izlagao je Devrnja a ne Nikola Boi. Nije, u krajnjoj liniji,
u razmatranju priprema za ustanak bitno ko je o tome govorio,
obojica su bili moda podjednako autoritativni, a obojica su u tom
lJ)

88

Isto.

pogledu poneto govorili, ve je znaajnije pitanje momenta, tj. ka

da je na zajednikom sastanku planirano da e nas u borbi protiv
narodne vlasti pomoi Anglo-Amerikanci sa avijacijom i orujem,
da se preko 40 hiljada Kraljevih vojnika nalazi na granici sa
Grkom i samo eka zapovijest iz Londona za napad na zemlju,
da dolazi kralj na vlast u Jugoslaviji i slino. Ovo je znaajno
zbog toga jer je ta vremenska komponenta mogla biti vrlo vana u
animaciji pristalica. Bitnije veu teinu imala bi, naime, injenica
da su vijesti o takvim meunarodnim vezama plasirane 15. nego
30. aprila.

Drugi sastanak

Drugi (naredni) zajedniki sastanak (po Devrnji) odran je u

Crnaji u narednu nedjelju, to bi bilo 19. marta, mada datum Dev
rnja ne spominje. Meutim, u nekim detaljima Devrnja je ipak ma
lo neuvjerljiv pa je vjerovatnije da se radi ve o aprilu, moda bi to
mogao biti i 15. april ili neki neto raniji datum. Iz Korduna su bili
jo prisutni Nikola Beuk i uro Boi, Milan Boi sa oba sina i
desetak Muslimana od kojih je Devrnja poznavao samo Alu i Ramu. 14 )
Sa Alom i Ramom na sastanak su, po Ali, zajedno doli i
Agan Beganovi iz Beganovia i Osme Abdi iz Abdia, oba sela
na mjesnom podruju Liskovac, Ale je, inae, na tom sastanku pre
poznao jo dva-tri srpska seljaka iz Crnaje. Ali on proputa da na
vede dvojicu Beganovia, Ibrahima i Memiju kao i Muu Kovaevia, sve sa Liskovakog terena koje je vjerovatno bolje znao od
Nikole ali ih se ovaj, meutim, sa tog sastanka sjea. 15 )
Prva dvojica govornika, Milan Boi i Mile Devrnja, iznijeli
su svoje aktivnosti oko uspostavljanja novih veza, o emu sam ve
ranije govorila. to se oruja tie, za tih sedam dana Mile je pro
naao deset puaka i dva pitolja, Ale je iznio da on imade 30 na
oruanih spremnih za borbu, ajo 50 spremnih za ustanak ali ne
naoruanih, sve na terenu oko turlia, srez Cazin. I Ramo je, na
kladukom podruju, tada imao 30 naoruanih i 50-60 nenao
ruanih. Najoptimistinije zvualo je Ibrahimovo referisanje da
14)
15)

Zapisnik sa sasluanja Mile Devrnje.

Zapisnik o sasluanju Ale ovia i Nikole Boia.

Cazunka buna

89

na sektoru Vrste, Turje i Pee, bihaki srez, ima 40 naoruanih i

oko 2000 nenaoruanih a takoer spremnih za borbu.
Osim to je u Kladui ponovo uspjeno kontaktirao sa-svojim
vezama u tuilatvu i povjerenitvu unutranjih poslova Ramo
je, prema Devrnjinom svjedoenju, angaovao jedan broj svojih
ljudi na Alijinom osoboenju. 16 ) Alija, nekadanji pomonik Huske Miljkovia, demobilisan kao potpukovnik JA, onih je dana do
veden, navodno zbog neke pronevjere, u kladuki zatvor pa su ga
Ramini ljudi u sluaju nekog njegovog premjetanja planirali
kidnapovati jer bi im bio od velike koristi.
Ideoloku notu tom drugom sastanku dao je Mile Devrnja
kad je zatraio, a o emu je i ranije sa M. Boiem razgovarao, da
se pri naem rukovodstvu oformi jedan sud koji e suditi komu
nistima koje budemo hvatali, a koji budu pruali otpor naoj bor
bi. Izrazito ideolokog karaktera bila je iskra oko mogueg udje
la bivih lanova Partije informbirovaca u Buni, jer da su oni, po
Nikoli Boiu, razjedeni i uvrijeeni ljudi koji e biti vjerni pobor
nici i uesnici u ustanku. Ovakvo rezonovanje nije prihvatio M.
Devrnja uz obrazloenje da se ustankom tei ureenju po uzoru
na Zapad, a ti su ljudi pristalice-SSSR dok se ja ne slaem sa po
retkom u SSSR a i cilj nae borbe je uperen protiv SSSR, to jest po
retka kod njih. Ovo Devrnjino objanjenje prihvatili su svi prisut
ni sa odobravanjem, a naroito Muslimani. 17 )
Nikola Boi je na ovom sastanku opet skrenuo panju na po
trebu budnosti da se organizacija ne bi provalila. Upozorio je da
se oficiri Udbe presvlae u civilna odijela i da etaju izmeu naro
da po pijacama pa treba zato biti veoma oprezan s kim se ta raz
govara. Izvjestan strah pred moguim otkrivanjem organizacije iz
razili su i Ale i Ramo, primijetivi ivlje kretanje milicije po terenu
i predloivi to skorije zapoinanje ustanka. Nikola, koji je na
tom sastanku prvi puta pomenuo edino ime u vezi s radio-stanicom, na Devrnjih prijedlog da se zapone na 1. maj, objasnio je da
to nije mogue jer su i milicija i vlast upravo na 1. maj najbudnije. 18 ) Ramo je onda pomenuo 6. maj, a Devrnja, valjda to nije pri
hvaen njegov prvi prijedlog, zapita to ne recimo 15. maja. Sasta
nak su zavrili Boii, Nikola, kategoriki, da e se o datumu rije) Autor nije uspio saznati Alijino prezime, pa ne moe rei o kojoj stvarnoj li
nosti se radi.
17) Zapisnik o sasluanju Mile Devrnje.
'*) Informaciju je Nikola oito crpio iz opisanih kontakata sa edom.
90

siti na iduem sastanku, a Milan podsjetivi da svatko treba da ide

u svoje mjesto i uradi ono to je dogovoreno.
I
ovaj sastanak rekonstruirala sam preteno prema Devrnjinom iskazu, kao opet najobimnijem. Da li je pretjerivao kad je
stavljao one brojke u usta pomenutih? Teko je rei poto ti pomenuti u svojim iskazima (o prvom sastanku) uope ne govore, ali na
osnovu njihovog opisivanja naina pridobijanja pojedinaca za us
tanak, mislim da je to sve skupa sporije i malo tee ilo. u danima
nakon drugog, a po iskazu ovia prvog sastanka, Devrnji je um
rla ena, pa osim jedne, nije uspostavljao novih veza, sa ljudima.
Po razvoj ustanka od znaaja je mogao biti povratak iz Srbije
Milinog brata Milana. On se, meutim, nije vratio sa nekim
povoljnim vijestima. Onaj Milanov poznanik iz ministarstva kazao
mu je da u Srbiji nema ni govora o ustanku, a ni na povratku
kroz Srem nije nita saznao. 19 )
Tu valja malo zastati. Naime, na narednom sastanku Milan je
referisao o tom svom putu u Beograd, pa Ale ovi u svom svjedo
enju o pripremama za Bunu kae da je on naglasio da se i tamo
stvari dobro odvijaju skorom isto kao i ovdje. Oito su Bosanci,
dakle, teili da vjeruju, a poslije u istrazi vjerovatno jo i potenci
raju, da su Kordunai donosili na sastanke podsticajne vijesti, kao
to smo maloas vidjeli da Mile Devrnja od poetka velia sprem
nost narodnih masa u Bosni za ustanak, velia ne samo u svojoj
glavi ve i meu svojim ljudima u Hrvatskoj. Slinih primjera
moglo bi se, kad je ukupno zbivanje u pitanju, jo vie navesti. U
opticaju je u pogledu razvoja priprema za ustanak, tako, nekoliko
nivoa stvarnosti: stanje ni po kome subjektivizirano, stanje koje
je na sastancima i u drugim kontaktiranjima predstavljano a u ma
njoj ili veoj mjeri je odraz optimistikog prieljkivanja, stanje
stvari posebno na sastancima (u pogledu veza) namjerno potenci
rano. Tu sam opasku ovdje navela ne samo zato da istaknem po
tekoe u istoriografskoj rekonstrukciji, ve i jo vie zato da pod
vuem paralelno dejstvovanje dvije razliite razine inilaca, obje
objektivne: stanja samog po sebi i predstavljanog stanja. Kontra
dikcije proizale iz tog dualizma bile su od presudnog znaaja, ka
ko za razvoj priprema tako i poslije za Bunu samu.

*) Zapisnik o sasluanju Mile Devrnje.

91

Vie veze i radiostanica.

Zanemarujui uslovno vjerodostojnost ko i kada je na sastan

cima objanjavao postojee i potencijalne veze izmeu, na jednoj
strani stvarajue se krajike protivdravne organizacije i, na drugoj
strani, aktuelnih politikih i vojnih faktora Drave, Subaia, Kra
lja, sada vie o sadraju te dimenziji ustanikih priprema.
Za kontekst krajikog ustanka bilo je sigurno najvanije na
sastancima potencirati kako se u itavoj zemlji priprema usta
nak. U tom smislu na svakom narednom sastanku iznose se sve
vei uspjesi koje na Krajini, i ire, u uspostavljanju veza postiu
glavni inicijatori i organizatori: Milan Boi, Mile Devrnja, Niko
la Boi, Ale ovi, Ramo Karaji.
Devrnjine veze, osim u ve pomenutim oblinjim selima koje
je i radi svog lugarskog posla mogao posjeivati i ee i bez mo
guih sumnjienja od strane organa vlasti, postojale su u glavnom
na karlovakoj oblasti, u Slunju, u pravcima prema Moilima,
Plakom i Ogulinu te u samom Karlovcu gdje je preko jednog po
vjerljivog mu ovjeka pokuao uspostaviti kontakt sa Ivanom Subaiem, a u igri su bile jo i veze uspostavljane, naroito, preko,
brata mu Milana u Beogradu i Sremu. Dobivajui verbalnu pod
rku pa i obeanja o pomoi sa vie strana, Devrnja je kao o goto
voj stvari izvjetavao o tome na sastancima. 20 ) Prema njegovom
veoma uvjerljivom svjedoenju, ukoliko iz vie osnovanih razloga
zaista i prihvatimo iskrenost njegovog iskaza, on ipak nije uspio i
stvarno uspostaviti neke znaajnije veze ni u zemlji, a o nekim svo
jim vezama sa inostranstvom nikad nije ni govorio, a najvjerovatnije da ih nije ni imao.
U pogledu stvaranja irih i viih veza u meusobnim raz
govorima ustanikih organizatora i na sastancima prednjaili su
Boii, otac Milan i stariji sin Nikola, dok je mlai Stevo, osim
jedne takve epizodne uloge, imao, ini se, zaduenja preteno bezbjednosnog karaktera, to jest osiguravanja tajnosti odravanih sas
tanaka koji su se svi, svaki od njih po tri do etiri pa i est sati, od
vijali u umarcima oko kue Boia. 21 ) Milan Boi, osim ve pomenute navodne veze sa nekim ustanovama drave i vojske u Biha
u, odlazio je radi pridobivanja ljudi za ustanak i u hrvatske srezo10)

Zapisnik o sasluanju Mile Devrnje.

) Upor. Zapisnike sa sasluanja Milana Boia, Nikole Boia, Steve Boia, Ale
ovia, Mile Devrnje, ede Bogunovia.
92

ve Slunj i Vojni, tj. u sela gdje je imao neke jo ranije poznanike,

kao Krukovau ili Krstinju na primjer, uspostavljao je veze sa se
lom Pitaline i Bosanskom Krupom, sa Kladuom, a posebno va
ne trebale su biti one u Cazinu. Kad je rije o vezama u Cazinu
treba, meutim, imati u vidu da su to veze koje stvara potpuno ili
uglavnom sin mu Nikola, koji je bio, za razliku od oca zemljorad
nika, itav poslijeratni period, kako smo i ranije vidjeli, i u drav
noj slubi u Cazinu. Tu je, normalno, u tim godinama imao odre
eni uticaj u raznim ustanovama i upoznavao je mnoge ljude.
Jedan od njih, a za nas i Bunu od zaista velike vanosti bio je
ve pominjani edo Bogunovi, direktor (upravnik) rudnika u Pjaniima, sa sjeditem uprave u Cazinu. S njim se Nikola druio jo
ranijih godina i, po svjedoenju edinom, stalno ga propitivao o
eventualnim njegovim irim politikim vezama sa etnikim krugo
vima, o izbjeglikoj Vladi i Kralju i slino, sve na liniji najprije
sam Srbin, pa onda sve ostalo, pravdajui mu svoje uee u
NOB sijeenjem oca Milana. Ve tada je, ini se, Nikola, dijelom
po osnovu edinog prepriavanja ratnih zbivanja a dijelom i to je
edo poticao iz pozate etnike familije, a i inae bio obrazovan
ovjek, itao tampu, uz to jo na znaajnoj dravno-privrednoj
funkciji, o edi stekao predstavu da je on neka velika zvjerka i
pored toga to mu je edo navodno takvu neku ulogu poricao.
Njihovo poznanstvo i meusobno povjerenje zadralo se u 1950.
godini kada, u aprilu, Nikola stupa u vezu sa edom radi organizovanja Bune. 22 )
Obojica, znajui za odmetnike oruane grupice na terenu
oko Vrela, pa i oko Korane, a posebno o pripremanju vee protivdravne akcije na Baniji, brzo su preli na pitanje Cazinske bune,
poto je Nikola nagovijestio da bi zbog silnih otkupa, obaveza na
Cazinskoj krajini i na Kordunu u proljee moglo biti svata. Bo
gunovi je znao, po Nikoli, razlog Nikolinog dolaska. Iznio mu je
kako ima vie organizacija koje pripremaju ustanak protiv drave,
kako je 40 hiljada Kraljevih vojnika na granici sa Grkom, i samo
ekaju znak za napad na Jugoslaviju, kako treba da se formira vla
da u koju e ui Maek, Subai i Sava Kosanovi. Bogunovi je
tada Nikoli priblino rekao i ovo: Ja sada oekujem ugovoreni
znak od Kralja iz inostranstva sa kojim odravam direktnu vezu
pa u ja onda izvjestiti tano kada se treba dizati na ustanak. Kad
doe ugovoreni signal ja u onda izvjestiti sve organizacije u zem
lji tako da bi jednovremeno poela pobuna pa ako se ne uspije on) Zapisnici sa sasluanja ede Bogunovia i Nikole Boia.

da e doi momentalno pomo iz inostranstva avionima i vojskom.

Vi sada pazite, organizujte se i oruje prikupljajte a ja u vas izvjestiti kad treba poeti kako se ne bi desilo da se digne samo je
dan srez na pobunu. 23 ) Jo se Bogunovi tom prilikom potcjenjivaki ponio prema navodnoj Devrnjinoj vezi sa Subaiem kao ja
imam vezu sa najglavnijom vlasti. Takoer je edo, po Nikolinom iskazu pominjao svoje veze u Cazinu, sa bivim efom Odsje
ka za unutranje poslove kao i druge, naroito u Hrvatskoj, gdje je
zbog neusaglaenosti na irem planu navodno sprijeio poetak di
zanja bune ljudi koje, on ima od Petrinje do Karlovca.
Naknadno, u zenikom zatvoru 1952. godine, Nikola samoi
nicijativno i pred nekoliko svjedoka, takoer zatvorenika, povlai
svoj iskaz o Bogunoviu kao netaan, izmiljen, izjavljujui da je
na takav postupak bio prinuen, da ga je lano teretio silom
prilika. 24 ) Ali o tome vie na drugom mjestu. No, veza edo Bo
gunovi dobija u kritinim danima, u aprilu 1950. godine u pri
premama za ustanak veliku ideoloku mo. Glavni organizatori
koji se i samostalno meusobno sastaju, upoznati su sa ovim raz
govorom gotovo odmah. Ako ostali pobunjenici nisu upoznati o
visokoj vezi jo 15. aprila, ono su njome i bitno podstaknuti u
svojoj odluci o ueu u ustanku na sastanku 23. odnosno 30. apri
la.
Funkcija Ale ovia i Rame Karajia, dvojice glavnih Mus
limana sa cazinskog odnosno kladukog sreza, sastojala se uglav
nom u pridobivanju to vie Muslimana na teritoriji Cazinske kra
jine za ustanak, u brizi za prikupljanje oruja te u pogledu drugih
organizacionih pitanja na lokalnom terenu. 25 ) injenica je da su
njin dvojica u tome bili veoma uspjeni, dok nekih viih veza oni
nisu uspostavljali, ukoliko tu ne ubrajamo Ramine povjerljive ve
ze sa nekoliko uticajnih Velikokladuana.
Uvjerljivost veze ede Bogunovia zasnivala se na injeni
ci to edo lino ima u Cazinu radio-stanicu, odnosno preko ne
kog svog ovjeka u Cazinu koji je posjeduje, odrava putem te taj
ne radio-stanice redovne kontakte sa Kraljem i njegovim saradnicima. 2 ) I pored velike uloge Udbe, ojaane za tu priliku iskusnim
kadrovima iz Republike i Beograda, edina radio-stanica nije
otkrivena. Nije otkrivena, bar ne do suenja, ni u fizikom smislu
ni kroz neke pouzdanije elemente u iskazima sasluavanih.
) Zapisnik sa sasluanja N. Boia.
) CAVS, 308/50, uporediti izjave vie svjedoka.
) Zapisnik o sasluanju Ale ovia i Rame Karajia.
) Zapisnik o sasluanju posebno Nikole Boia.
94

Ali, da li te tajne radio-stanice u Cazinu stvarno nije bilo? Evo

nekoliko momenata koji upuuju na mogunost da je ona u Cazi
nu ipak postojala.
Prvo, edo Bogunovi na sasluanju ne negira izriito da s
njom nije raspolagao. Na Nikolino pitanje, naimej da li ima neke
veze sa inostranstvom i da li ima radio-stanicu edo se u odgo
voru nasmijao, kao neka Nikola sjedi s mirom i da ne misli pu
no o tome kakve ja veze imam, odnosno da ja nemam sad nikakvih
veza, a da bi me neko obavijestio ako bi nekad neto bilo. Zanim
ljivo je da ni dvojica isljednika na dva odvojena sasluanja ede
Bogunovia (16. i 21. maja) nisu ni indirektno pokuali od njega
dobiti odgovor o navodnoj radio-stanici. A postavljeno mu je u is
trazi ukupno 18 pitanja. 27 ) Moda su istrani organi u meuvreme
nu i pronali tu tajnu radio-stanicu pa ga zato nisu nita o njoj pi
tali? Ali, to je gotovo nevjerovatno ve zbog toga to ni u tada
njim ni u kasnijim izvjetajima Udbe stanica kao realna injenica
nije utvrena. 28 )
Drugo. Da li bi Nikola Boi, inspirisan razgovorom sa e
dom Bogunoviem, postojanje tajne radio-stanice u Cazinu prosto
izmislio? Da li je mogue da je bio spreman na toliko samozavara
vanje? Shvatljivo je to je on kao ovjek u goruoj elji za uspje
nim svrgavanjem omrznutog mu poretka uveavao stepen povolj
nih uslova za ustanak ali, s druge strane Nikola je bio u ratu obavjetajac te je morao imati izvjesnog iskustva o ovome i da se ipak
radi o veoma ozbiljnim stvarima. Stoga smatram, pogotovo s obzi
rom jo i na viegodinje dobro poznanstvo izmeu Cede i Nikole,
da je Nikola ne samo istinski vjerovao u postojanje te radio-stani
ce i viu vezu edinu, ve je vjerovatno o lokaciji te stanice u
Cazinu i o ovjeku koji s njom neposredno radi, i vie znao nego
to je u istrazi priznao, to mu opet nije bilo preteko jer isljednici,
zaudo, na tom pitanju nisu insistirali. 29 )
Tree, Vie ljudi je ulo, a sjeaju se toga i nakon etiri dece
nije, da su vijesti o buni na Cazinskoj krajini, uz relativno detaljno
navoenje pojedinosti, kao koje su zadruge opljakane itd., prnijele u svojim uobiajenim veernjim terminima samo dan nakon
2?) Zapisnik o sasluanju ede Bogunovia.
) Uporediti ve pominjani izvjetaj... pukovnika S. Filipovia i D. Lauevia, kao i
vie partijskih izvjetaja iz tog vremena, te na primjer izvjetaj Ministarstva unutranjih
poslova NR BiH (0105/50), o kojemu e biti vie rijei kasnije.
) Uporediti zapisnike sa sasluanja Nikole Boia, Milana Boia, Ale ovia,
Mile Devrnje.

95

akcije, tj. 7. maja, radio-stanice Glas Amerike i Radio Moskva. 30 )

Prosto je nemogue zamisliti otkud takve informacije tim neprija
teljskim radio-stanicama ako one nisu bile u nekoj, makar indi
rektnoj, vezi sa ovom misterioznom, radio-stanicom u Cazinu.
etvrto. Zar je u pitanju puka pieva fantazija ili je bilo ne
kog stvarnog osnova o radio-stanici u prii romanu Omaha
1950. Devada Sabljakovia? 31 ) Prouivi njegovu knjigu a i iz li
nog razgovora s njim zakljuujem da se ipak nije moglo raditi sa
mo o fantaziji koja, naravno, romanopiscu omoguuje punu slobo
du manevriranja i mijeanja stvarnih injenica sa predstavama u
narodu rairenima. Taj roman i jeste uzbudljiv i interesantan to
veoma uspjeno povezuje i interpretira istine, poluistine i imagina
ciju. O emu se radi?
Glavni junak, ortodoksni a ipak suptilni partijac Adem, mlad
momak a ve ozloglaeni utjeriva otkupa, za koga seljani nisu
govorili da dolazi u selo, nego da polazi na selo, od djevojke u
koju je zaljubljen saznaje, nekoliko dana nakon Bune, za postoja
nje radio-stanice u njenoj kui. 32 ) Ona, studentica Silva, je kerka
jednog advokata u Cazinu, Silvestra Arha, austrougarskog inov
nika i svrenog studenta Bekog univerziteta, inae porijeklom
Slovenca, koji je kao pravnik jo za vrijeme prvog svjetskog rata,
budui nesposoban za vojsku upuen ovdje na slubovanje. ) Arhovi su smatrani aristokratskom porodicom ija se i kua odvojena
od okoline, razlikovala od ostalih visokim zidom i najbogatijim
vonjakom u kraju. Od Silve Adem saznaje kako se seljani zbog
otkupa, pominjui i Adema, tue i spore na sudu i zato dolaze po
pravnu pomo njenom ocu. Kao intelektualka Silva je shvatila da
je vlast gladnu godinu seljacima uinila jo gladnijom, da su
oni iscrpljeni, sirotinja nema snage ni da se tui. U iskrenom
50) Sjeanje na primjer Gojka Jotia, od 1950 (nakon Bune) opunomoenika Odsje
ka unutranjih poslova u Cazinu, u arhivi autora, (u daljem: u a.a.).
J1) Devad Sabljakovi, Omaha 1950, Knjievne novine, Beograd, 1986. Radi se
i o knjievno-strukturalno malo neobinom romanu u kome se i odjeljuju i isprepliu dokumentarno-injenina osnova sa poetsko-lirskim ekspresijama. Stvarne linosti, geog
rafska imena i dogaaji u knjizi su modifikovani ali tako da poznavaocu prilika u velikoj
mjeri omoguuju praenje i nekih stvarnih zbivanja. Da li tim zbivanjima pripada i Sabljakoviev segment o radio-stanici?
32) Adem je, prema objanjenju koje mi je dao pisac, u stvarnosti nepostojea oso
ba, s karakteristikama nekolicine realnih linosti. Samo po imenu i moda po partijskoj
funkciji podsjea na Adema Pjania, organizacionog sekretara SK Cazin, ali po svim bit
nim okolnostima Adem iz romana nije Adem Pjani.
) Radi se o stvarnoj linosti, o advokatu Antonu Grozniku, jedinom advokatu u
cazinskom kraju koji je i uestvovao u odbrani vojno-suenima u Cazinu maja i juna
1950.

96

ogorenju zbog nepravdi koje se ine narodu, na Ademovu pri

mjedbu da je ona od onih koji se od naroda odjeljuju visokim zi
dovima, srdito mu je odvratila da ne zna ta je gore; odijeliti se od
puka ili ii u narodne mase da bi im se sve uzelo i otelo. Jednog
dana e nas poubijati najozbiljnije e Ademu (jo prije one selja
ke guve) koji je uz smijeak pita da li se plai, dodajui nije
ovaj narod toliko zao koliko misli. Pisac Sabljakovi Silvinim ri
jeima najavljuje skora stvarna dogaanja: Ne mislim ja ni da je
zao ni dobar. Smatram samo da e ovim ljudima jednog dana biti
do zla boga svega dosta: i gladne godine i snijega, i tebe i mene, ili
ako hoe i vas, i nas, i sebe samin. Tada se ubija. I to sam htjela
da te pitam: mislite li vi o tome?
Adem je Silvu volio. Vjerovatno su i njihovi esti ovakvi i sli
ni dijalozi uticali na njegovo sazrijevanje i na psihiko podvajanje
njegove linosti: Na urevdan Jurjev 1950, kad se, dakle, ono
dogodilo, ona troasovna omaha, stegnute due kao pripadnik
vlasti Adem uestvuje u slamanju bijedne i jedne bune seljaka pro
tiv drave u ajinu, prosto nesretan to se pobuna nije razmaha
la, marksistiko-lenjinistiki indoktriniran da je to bila jedna pra
va prilika da izvedemo revoluciju u ovoj vukojebini. 34 ) Adem je
vjerovao Silvi kad mu je, ve nakon Bune, u svojoj kui priala o
ocu, o njegovom osobenjatvu, o naivnim hobijima koje je gajio.
Jo prije rata meu ostalim nesvakidanjim predmetima kupio je
mali generator i uveo struju u kuu, istovremeno je nabavio i radio-stanicu. Silva je Ademu objanjavala da je otac radio-amater,
ulanjen u klub u Ljubljani, i da iskljuivo iz nekog bezveznog ho
bija kontaktira sa sebi slinim irom svijeta: s Norveanima, Talija
nima, pancima pa ak i Afrikancima. Rekla mu je i da je onaj Jednoruki ve bio kod njih u kui i da misli da je on tu spravu koja je
u tatinoj sobi, spazio ali se nije odao da je shvatio da je rije o radio-stanici. 35 ) Silva se zato plaila da taj Jednoruki, taj policajac, ne
pomisli da je njen otac neki neprijatelj i u vezi sa bilo kakvom poli
tikom. Ta sav kraj zna da je uvijek bio po strani, u ratu i kasnije,
zapravo i ne zna ta se oko njega zbiva. Adem je Silvi zaista vjero
vao. Ali, drug ari starom Arhu nije vjerovao. Bio je siguran da
je njegova radio-stanica koritena u pripremanju Cazinske bune,
34)

ajin je, naravno, Cazin.

Jednoruki alijas drug ari u romanu je predstavljen kao oficir Udbe koji je
doao u Cazin da raisti stvari oko Bune. Ne ulazei u njegove stvarne aktivnosti i za
datke u ono vrijeme, radi se vjerovatno o zbiljskoj osobi, o Stojanu Zoriu, ovjeku koji
je pruio oruani otpor prilikom pada Stanice milicije u Trcu i kasnije povjerenika u
SNO Cazin i lanu biroa SK Cazin.
55)

97

zato jer ju je i ostavio gdje ju je pri obilasku kue i vidio, pravei se

da je ne vidi i nadajui se da e se njenim koritenjem stari Arh
sam odati. Vjerovatno je angairan itav specijalni radio-sistem ne
bi li se uhvatili radio-talasi koje bi Arh slao. Da li su ari i odgo
varajua sluba uspjeli dokazati Arhovu krivicu ostalo je u romanu
nedoreeno. Tek, kae se da su Arhovi (Groznikovi), Silvester,
njegova ena i Silva zajedno sa mnogim drugim porodicama po
kazni deportovani iz Cazina u izolaciju na srbaki srez. Ali, takav
rasplet ve i ne odgovara stvarnosti, Groznikovi nisu protjerani u
Srbac.
Ako romanopisac ostavlja itaocu da izmeu vie moguih
opcija sam izabere rjeenje, to isto ne moe da uini istoriar. Istoriari i drutvenjaci tragaju za konkretnim istinama. Je li Adem, u
pogledu te radio-stanice u Arhovih, bio naivina pa je zbog te svo
je nebudnosti dospio ak u zatvor? Je li Silvester Arh bio doista
bezazleni radio-amaten individualista, osobenjak, ili je on bio
konkretna via veza Cede Bogunovia? A ari, taj kruti polica
jac koji je, sluajno ili namjerno, doavi kui Arhovih kao radi ne
kog propitivanja, da li on, otkrivi ili samo potvrdivi injenicu o
radio-stanici, i uspije dokazati njenu funkciju oko ustanka? Da vi
dimo!
Adem je tipini idealista i revolucionarni entuzijasta novog
poretka, starosno i politiki oito neiskusan, on je predstavnik jed
nog sloja lokalnih drutvenih aktivista, dravnih slubenika i ru
kovodilaca koji se lome izmeu s jedne strane strogih partijskih di
rektiva, a s druge strane u svom svakodnevnom radu na terenu,
okrueni raznim neloginostima i kontradiktornostima u funkcio
niranju naroito privrednog sistema, kojima su pogoeni ili njihovi
blinji ili prosto narod kao takav u takvim okolnostima tim ljudi
ma poputa panja, odozgo im se pripisuje nebudnost. To je i
razlog to Aclem, mada po funkciji vie nego obavezan, u aktuelnoj istrazi preuuje svoje sluajno saznanje o radio-stanici, uz to i
iskreno ne vjerujui u mogunost bilo kakve veze izmeu nekih
vanjskih faktora i neukih seljaka koje je u sutini volio ali ih i u
svakom pogledu potcjenjivao.
Silvestar Arh, alijas Anton Groznik, poseban je sluaj. Bio je
stranac, bio je jedini advokat na srezu, imao je neobinu kuu s jo
neobinijim vonjakom, imao je udne individualne i kulturne
sklonosti i neobine tehnike hobije. Da li je mogue da se ama
terski koristio bar desetak godina radio-stanicom (ukoliko u po
gledu vremena to ipak nije pieva konstrukcija) a da ga za to vri
jeme ni u toku rata ni poslije njega vlasti nisu otkrile.
98
I

Nepobitna injenica je da je Arh Groznik bio ovjek koji je

imao mnogo kontakata sa ljudima, sa seljacima u poslovnom po
gledu svakako najvie jer ih je morao esto zastupati u raznim spo
rovima, posebno onim protiv drave. Ali, logino bi bilo da je kao
intelektualac ipak teio uspostavljati neke kontakte i sa ljudima
njemu bar bliskog linog profila. Takvih je u Cazinu, meutim, bi
lo malo. edo Bogunovi, svreni gimnazijalac i tehniar, i samo
zbog toga direktor rudnika, bio je linost koja je zbog svoje naob
razbe mogla biti u datoj okolini za Arha ipak zanimljiva te tu mo
da lee razlozi njihovog eventualnog upoznavanja, zbliavanja i
kontaktiranja. S druge strane, ArhGroznik kroz svoj je svakod
nevni rad morao osjetiti ne samo nepravde na ovaj ili onaj nain
poinjene od drave pojedincima ve i jedan zajedniki imenitelj
svih tih nevolja, to je ukupne uzevi, moglo probuditi i u njemu
odreeni ljudski revolt pa se odluio stati na stranu toga svijeta te
mu pomoi, pa makar znao u kakvu opasnost se time uputa. Ili su,
opet, pri uspostavljanju veze izmeu njega i ede Bogunovia bili
u pitanju neki drugi, odnosno jo neki drugi razlozi? U krajnjoj li
niji oni za nau temu nisu toliko vani koliko je, po mom sudu,
vano istai da istorijski roman Omaha 1950. nudi ozbiljne indicije
0 stvarnom postojanju skrivene radio-stanice. U tom sluaju bi
njome, u svrhu organizovanja bune u Jugoslaviji na urevdan
1950, naravno, na sektoru cazinske krajine, upravljao, i po dogo
voru sa edom Bogunoviem, Anton Groznik.
Duna sam i odgovor zato ari, odnosno Udba, otkrivi radio-stanicu, po mom miljenju, nije (ne bi) taj momenat putala
van svog najueg kadrovskog kruga, pa za to nije saznala ni Parti
ja.
Smatram da se radi o bar dva mogua momenta. Prvo, radio-stanica prema kronologiji zbivanja u Sabljakovievom romanu, ali
1 prema nekim mojim nalazima kao nova injenica nije stigla ui
u izvjetaje jer Groznik je kao branilac i posve nesumnjiv uestvo
vao na vojno-sudskom procesu koji je trajao zadnjih desetak dana
maja mjeseca i poetkom juna, a glavni izvjetaji i Partije i Udbe o
dogaaju nastaju u maju i u junu. Drugo, Udba i sline slube u
svijetu, kao to je poznato, neka saznanja zadravaju iskljuivo za
sebe, pogotovo kad ocijene da bi ona mogla imati nekih novih ne
zgodnih drutvenih implikacija, a u ovom sluaju je Udba stvar
odutjela moda i iz sopstvene surevnjivosti to je s otkriem za
kasnila. A ima, naravno, i trea mogunost. Saznanje o radio-stanici i nekom pismenom aktu Udbe postoji ili je postojalo ali taj je
akt, u vie arhivskih istki koje su injene u toku narednih dece-

nija unien ili, ako jo postoji, nije dospio, iz ovih ili onih razloga,
istraivau na uvid. Ali, na kraju krajeva, moda je ta itava Sabljakovieva pria o Groznikovoj radio-stanici ipak samo fantazija,
zasnovana na oito nekim kasnijim prepriavanjima ondanjih gla
sina ljudi koji su pravu radio-stanicu snano prieljkivali, inili
moda i napore da je za potrebe ustanka pribave, pa su u toj preve
likoj elji prosto i stvarno zamiljali da ona negdje na Krajini po
stoji.
U svakom sluaju, istinu o (ne)postojanju radio-stanice mog
lo je znati samo troje do etvoro ljudi dok su ostali ustanici vjero
vali u ono to im kae vodstvo. Zanimljivo je, na primjer, da je u
svom iskazu pred Udbom ak Mile Devrnja naveo da je Boie vi
e puta poblie pitao za tu radio-stanicu ali su oni uvijek izbjega
vali konkretne odgovore. edo Bogunovi, oko ijeg se imena ona
najvie vrtjela, inae od 1989. vie nije meu ivima.
Zato sam toliko istraivala ovo pitanje radio-stanice? Zato
jer je ona, postojala stvarno ili ne, odigrala faktiki veoma znaaj
nu ulogu u pripremanju ustanka, a bilo je zbog nje i drugih poslje
dica.

Trei sastanak

Naredni (trei sastanak) odran je, po odvojenim iskazima

nekolicine njih sa cazinskog i kladukog sreza, u nedjelju 23. apri
la. Pored veine ve ranije pomenutih lica (Milan Boi sa sinovi
ma, Mile Devrnja, Ale ovi, Ramo Karaji, Muo Kovaevi,
Agan Beganovi, Ibrahim Beganovi, Memija Beganovi) prisus
tvovala su i nova, tj. ljudi pridobiveni za ustanak u vremenu nakon
prethodnog sastanka. Tako, sa kladukog sreza Alaga Jui (Todorovo), Husein Zenkovi (Krivaja), Hasan Keki (Velika Kladua), izvjesni Doli iz Gornje Vidovske, jedan iz Vrnograa. Sa ca
zinskog sreza tu su bili jo Miljkovi Mile Branko, iz Crnaje,
ulaga umar iz Trca, Muharem i Redep Dervievi iz turlia.
Iz Korduna dola su samo dvojica, Mile Devrnja i njegov brat Mi
lan, odnosno, to je manje vjerovatno uz Milu, po Nikolinom iska
zu, Beuk Nikola, a po Alinom, Mirko Radoaj iz Furjana. I ovom
je sastanku prisustvovalo blizu 20 lica.
Sadraj razgovora i na ovom, slino kao na ranijim sastanci
ma, nije jednostavno odgonetljiv, valjda iz istih razloga koje sam
100

ve ranije isticala. Stoga ni rekonstrukcija ovog sastanka nije ba

pouzdana. Sastanke je uvijek otvarao M. Boi. Kao i na ranijim
sastancima on je najprije govorio o potrebi borbe protiv vlasti
zbog velikih otkupa i poreza. Isticao je da je on jednom ve dizao
ustanak koji je uspio i da je dolo vrijeme da ga die opet jer se je
nametnula ova banda (rukovodstvo) pa moramo opet da se borimo
da ih zbacimo sa vrata. 36 ) Zatraio je, zatim, da svatko podnese
izvjetaj o svom radu, a sam je rekao da je uvrstio veze sa Bosan
skom Krupom, Krukovaom, Osretkom, povezao se sa Mehmedom epiem u Cazinu. 37 )
Sigurno i pod uticajem enine smrti, Devrnja, po svom sjea
nju, nije na tom sastanku ire govorio. Ramo, opet, svjedoi sas
vim drugaije. Naime, upravo to se veza tie, on se upeatljivo
sjea najvie ba Milinog izlaganja koji je govorio o svojim vezama
sa Ogulinom, Karlovcem, Suakom, Rijekom, Srbijom, Sremom, o
sopstvenoj radio-stanici preko koje je uhvaena veza sa Kraljem
koji e dati znak kad da se udari a dotle da se pobuna dri u taj
nosti. 3 ') Najzanimljiviji dio Ramine interpretacije Milinog iskaza
odnosio se na sugestiju jednog ovjeka u CK koji je Mili kazao:
IB-ci su jaki dosta a seljatvo je jo jae a da je dananja vlast naj
nejaa da je vojska sva po granicama i treba samo unutra zametnu
ti bunu i tako je lako sruiti ovu Vlast. Taj Devrnjin iskaz ne pominje, inae, nijedan drugi u istrazi sasluavani pobunjenik, a to
bi moglo biti indikativno, ni sam Devrnja o tome ne govori. No,
mada je normalno da ni on nije mogao reproducirati ba sve to je
kada kazao na tim sastancima, mislim, tako neto bi u istrazi ipak
iznio. Da li se radilo o nekoj Raminoj konstrukciji, tko zna kako
nastaloj? To e ostati nerazjanjeno. Ako je ona ivjela kao pred
stava bar u njegovoj glavi, a on je bio glavni za itav kladuki
sektor, mogla je ve stoga imati dovoljno znaajan naboj. Ali ako
je takva jedna izrazito ilustrativna misao zaista plasirana na zajed
nikom sastanku, potencija njenog uinka mogla je biti, pogotovo
imajui u vidu opti profil pobunjenika, ogromna. Da je Devrnja u
tom irem kontekstu ipak na tom sastanku govorio svjedoi Ale
koji, kao i Ramo, pominje neko pismo Mili, upueno iz Srema.
Mile je na sastanku referisao kako mu je bivi komandant mjesta u
Rakovcu, a poslije rata koloniziran u Indiji, javio da se i tamo
) Zapisnik o sasluanju Rame Karajia.
) Zapisnik o sasluanju A. ovia.
) Zapisnik o sasluanju Rame Karajia. Da je Kralj formirao vladu Maek Subai Sava Kosanovi inae je javljano tada i preko vijesti zapadnih radio-stanica, to
su mnogi ljudi, makar bilo u Jugoslaviji zabranjeno, sluali.

101

stvari dobro odvijaju (Ale) odnosno da oni isto organiziraju us

tanak te da mu je rekao jedan oficir iz Beograda poslati kamion
oruja. (Ramo).
ini se da je na ovom sastanku, uz pridobivanje novih ljudi,
pitanje oruja i inae bilo u prvom planu. Za razliku od Devrnjinog terena gdje su se stvari i oko ljudi i oko oruja malo slabije
razvijale, na Cazinskoj krajini meu Muslimanima, prema iskazi
ma nekolicine, pripreme za ustanak su objektivno povoljnije napredovale.To potvruje ne samo injenica da je na sastanku bilo
prisutno vie novih ljudi ve i izjavljivanje Muslimana kako je u
njihovim selima narod zagrijan za ustanak (Ramo), kako narod
ve otvoreno govori o potrebi borbe (Ale). Muslimanske su voe,
meutim, na sastancima pourivali zapoinjanje oruanog ustanka
oito jo vie zbog problema bezbjednosti organizacije. Ale je, na
primjer, po svjedoenju Milinom, tako, ispriao kako je uoi ovog
sastanka bio nekim poslom u Cazinu te mu je tada jedan ovjek,
oito znajui za njegovu ulogu u organizaciji ustanka, kao dobro
namjerno poruio neka se gubi iz grada jer bi inae mogao biti
uhapen. Ramo je i na ovom sastanku, prema Mili, opet traio
pomo Boia da, radi pridobijanja Srba, zajedno odu u sela ispod
Petrove gore. No, Ramo je, ini se, jo vie nego u pogledu irenja
ustanike baze pri tom imao u vidu, slino kao Ale na prvom sas
tanku, strah Muslimana da im Kordunai u odsutnom trenutku
zbog, razumije se, jo svjeih sjeanja na ratne strahote, ne udare
u lea. Isti strah na tom sastanku iskazao je i Keki Hasan.
Milan Boi je nakon ovog sastanka stvarno otiao sa Ramom
u ta srpska sela, obavio tamo odreene razgovore sa ljudima, te je
vjerovatno dijelom ve tada, a potom, nakon njegovog referisanja
o tim vezama u Kordunu, pomenuti strah meu Muslimanima si
gurno ublaen.
Traganje za orujem i njegovo prikupljanje bili su ve do tog
sastanka u punom zamahu. Posve je, meutim, nemogue rekon
struirati tane brojke kojima se na sastanku operisalo. Problem u
utvrivanju broja komada prikupljenog oruja proizlazi i iz brka
nja meu pobunjenicima o tome kad su ti podaci iznoeni, na sas
tanku 23. ili na narednom 30. aprila. Prema Nikoli, iji su zadaci u
organizaciji bili druge prirode, o odreenim brojkama bilo je go
vora ve na tom sastanku, i to da je Ale izvijestio da on ima 700
karabina, 4 pukomitraljeza i 2 bacaa jedan laki i jedan teki,
da uz teki baca ima 86 granata a u turliu da ima 56 karabina.
Zanimljivo je da niko ni sa cazinskog ni sa kladukog sreza u svje
doenjima pred Udbom nije pominjao bilo kakve detalje, o pori
102

jeklu zaista iznenaujue velikog broja karabina. Tek iz jednog is

kaza
sasluavanih
pred
slunjskom
Udbom
saznajemo
neto
o
tim
pukama.
Naime,
Beukovi
Nikola
iznio
je,
sa
sastanka
u
Crnaji
kome
je
prisustvovao,
da
su
onih
700
karabina
zakopali
Nijemci
negdje u blizini Male Kladue prilikom svog povlaenja iz Jugosla
vije. 39 ) Takoer, prema Nikoli, Devrnja je do tada u Kordunu raspolagao sa 14 karabina. Ramo je na svom terenu imao 30 puaa. 40 ) Da je bila rije o nekih 700 puaka, i to na kladukom tere
nu, proizlazi i iz Raminog iskaza koji je na ovom sastanku i dobio
zadatak da se raspita za ovo oruje. Posve drugaije podatke o
oruju
na
tom
sastanku
iznosi
(mada
datum
njegovog
odravanja,
kao inae po njemu prvog sastanka, pogreno smjeta na 28. april)
Milan Boi. Na svom terenu, Crnaji, rekao je da e pronai 3
duplice i 2 karabina, da je Ramo Karaji izvijestio da ima na kla
dukom terenu 70 karabina i 1 minobaca, Ale ovi oko 100 ka
rabina u turliu i Peigradu, ulaga umar na terenu Trca oko
10
karabina,
dok
su
Kordunai
Mile
Devrnja
i
Mirko
Radoaj
obeali pronai po .oko 30, odnosno 20 karabina. Iz Milanovog, i
inae krtog iskaza, indikativno proizlazi da je pokuao to vei te
ret odgovornosti za pobunu kako on stalno naziva dogaaj
prebaciti
na
Devrnju:
Mile
je
govorio
kako
mi
u
organizovanju
pobune neemo moi propasti jer e nam kralj pruiti pomo u padobrancima i da emo se mi zvati kraljeva vojska.
Odmah u nastavku, a oito da bi u pogledu tih viih veza
zatitio svog sina Nikolu, Mile je, po Milanu, takoer tu govorio
o radio-stanicama i rekao je da imamo jednu radio-stanicu u Kar
lovcu, a drugu u Cazinu. 41 ) Zanimljivo je da Ale Covi, koji je
.
prema
svjedoenju
bar
dva
uesnika
na
tom
sastanku
izgovorio
brojku od 700 puaka, u svom iskazu ne pominje uopte nikakvih
cifara u pogledu oruja, ve se sjea jedino kako je Milan od pri
sutnih
zatraio
da
na
iduem
sastanku
svatko
detaljno
referie
o
situaciji po tom pitanju na svom terenu.
J9)

Zapisnik o sasluanju Nikole Beukovia.

Nije poznato da li je R. Karaji na ovom ili na nekom drugom sastanku ita bli
e objanjavao o tim pukama. Tek je iz dopunske Udbine istrage utvreno da se nije ra
dilo o pukama kojima bi raspolagali pojedinci, kao to je bio sluaj u ostalim krajevima,
ve je to bilo oruje, uz jo jedan mitraljez, koje se nalazilo kod Huseina Kukia, kome
ga je na uvanje ostavio 1942. godine Hasan Miljkovi koji se tada (1950) nalazio u ze
nikom zatvoru.
41) Zanimljivo je (i pouno) da Milan ni sina Nikolu ni sina Stevu ne pominje ni
meu uesnicima u pripremama ni u pobuni samoj ! S druge strane, Nikola je oca na sasluavanjima moda i pretjerano teretio (da je on vie bio na terenu nego kod kue, da je
uvijek dolazio kui pijan i stalno psovao kako ovako nee dugo ostati i da on zna ta ra
di).
40)

103

etvrti sastanak

Do narednog (po Mili etvrtog, po Ali i Nikoli treeg, po Mi

lanu drugog) zajednikog sastanka, koji je meutim, po iskazu
svih pomenutih (i drugih prisutnih uesnika), odran u nedjelju
30. aprila u Crnaji, trebalo je nastaviti s aktivnostima u vezi sa us
tankom: pridobivanje ljudi i oruja, uvrivanje veza, preciziranje
tanog datuma ustanka, i dr. Sastanak je poeo oko 20 asova, tra
jao je oko 4 sata ili jo vie (po Mili 6) tj. do ponoi ili ak do u
no na prvi maj.
Ovaj sastanak bio je najmasovniji od do tada odranih, to je
dokaz da se organizacija oito irila. Opet nije lako ustanoviti ni
priblino koliko ljudi mu je prisustvovalo, od negdje 30-tak (M.
Boi), preko 35-40 (M. Devrnja) i 50-tak (A. ovi) do tvrdim
sigurno da ih je bilo oko 100 (Stevo Boi). Razumije se da nije
ni teoretski vie mogue rekonstruirati liste prisutnih, pogotovo ne
to sami pobunjenici nisu o sastancima ni vodili nikakav zapisnik
(bar to nije otkrila istraga Udbe). Od onih koji su kasnije pred za
konom odgovarali kao vei krivci za ustanak tu su bili: Milan
Boi sa oba sina, Mile Devrnja sa jo etvoricom sa slunjskog sre
za (Mirkom Radoajem i Nikolom Pamugom iz Furjana, urom
Boiem i Radom Markoviem iz Basare) zatim Mile Miljkovi
zvani Branko, iz Crnaje a od Muslimana bili su: Ale ovi, Hasib Beganovi, Agan Beganovi, Memija Beganovi, Osme Abdi i
Kovaevi Muo s podruja Liskovca, Husein Zenkovi iz Krivaje,
Husein Kapi iz oralia, Ibrahim Beganovi iz Trake Platnice,
ulaga umar iz Trca, Redep i Muharem Dervievi iz turlia,
Alaga Jui iz Todorova, Ramo Karaji, takoer sa kladukog sre
za.
Zbog uvijek nekih novih prisutnih na ovom je sastanku naj
prije bespotedno napadana vlast zbog terora nad ljudima u pogle
du otkupa, poreza, radnih obaveza itd. te isticana neophodnost
oruane borbe protiv takve vlasti, mada su svi koji su na sastanak
dolazili znali i razloge njegovog odravanja. U tim je izlaganjima
uvijek prednjaio Milan Boi. Na ovom su sastanku opet isticane
vie veze u organizovanju ustanka na kojima su i od prethodnog
sastanka posebno radili M. Boi, M. Devrnja, R. Karaji i N. Bo
i, a svoju viu vezu sada je iznio i Mile Miljkovi, prvi puta
prisutan na zajednikom sastanku. Imam jednog ovjeka u Beog
radu koji isto tako radi na toj stvari, to jest organizaciji pobune.
104

Rekao je da taj ovjek ima dosta oruja i municije, koje inae i

sam izrauje. 42 ) Nikola je, tako, lino ubjeen (?) ili radi ubjeivanja ostalih (?) i najavio dolazak na ovaj sastanak famoznog ede Bogunovia koji se, meutim, nije pojavio. Otac Milan i sin Ni
kola operisali su i na tom sastanku sa bihakom vezom, koja je,
po Nikoli, zbog neopreza dijelom ve i pukla. Naime, kapetana,
oficira bihake Udbe koji je u jednom razgovoru htio pridobiti za
ustanak izvjesnog milicionara iz turlia, ovaj je odao vioj in
stanci Udbe pa je zato pomenuti oficir uhapen. Plaei se da ne
bude i sam otkriven u svojoj povezanosti sa ustanikom organiza
cijom, u Pljeevicu je pobjegao, po Nikoli, i komandant garnizo
na JA u Bihau. 43 ) Nikolina pria, bar to se ovo dvoje Biana ti
e, bila je izgleda izmiljena. Kapetan Udbe i ef tadanjeg njenog
bihakog opunomostva Vajan Popovi ne samo da nije bio uhap
en, ve je i veoma aktivno sudjelovao u likvidaciji pobune na Ca
zinskoj krajini to potvruju i dokumenta i kasnije svi ivi svjedo
ci. I komandant puka u Bihau Proko Franji takoer, je uestvo
vao odmah, prvi dan, u slamanju Bune i oito nije nigdje pobjegao
Tako nepovoljan navodni razvoj zbivanja posluio je Nikoli
da upozori i na nunost taktikog ponaanja i prema narodu i pre
ma miliciji koje treba pridobivati, ne premlaivati, ne tui miliciju
koja se preda i dade nam oruje, jer e mnogi milicionari prelaziti
jednostavno nama u redove i boriti se protiv vlasti. Takoer je na
glasio da je najvanija u ustanku disciplina, sluanje rukovodioca
ustanka koji e biti u kontaktu sa naim ljudima u Povjerenitvu
unutranjih poslova i raznim ustanovama, gdje imamo ljude, te da
e oni raditi na tome, da se to lake dolazi do oruja, tj. zabunu
unositi u redove milicije i si.. 44 )
Izmeu prethodnog i ovog sastanka Mile Devrnja je, prema
sopstvenom iskazu, uvrstio neke ve uspostavljene i stvorio neke
nove veze. Osim onih koji su i doli sa njim na sastanak kontakti
rao je jo sa Brankom Boiem iz G. Mavine, Milom gelom, Mi
lom Bariem, Dragom Mandiem i Draganom Mandiem iz Furjana, Jojom Klanjom iz Brezovca, Milom Raliem i Jurom Moanom iz Slunja i postolarskim obrtnikom Stevanom Potiem u
Karlovcu, preko kojeg se nadao uspostaviti, moda, vezu sa ta
monjim popom Dejanoviem, zatim Subaiem kao i sa inteli
gencijom koju je smatrao kao moguim vrlo vanim faktorom u
4J)

Zapisnik o sasluanju Mile Miljkovia Branka.

) Zapisnik o sasluanju Mile Devrnje.
44) Isto.

9 Cazinska buna

105

daljem razvoju ustanikih dogaanja. U jednom od naknadnih sas

luanja Nikola se sjetio i da je Mile na tom sastanku pominjao ne
kog majora koji se vratio iz inostranstva i ima 200 ljudi oko Plakog te da je on, Mile, preko nekog svog ovjeka u Moilima na ve
zi sa tim majorom.
Karaji Ramo se u meuvremenu, od prolog sastanka, pove
zao posebno sa Keki Hasanom i njegovim sinom Huseinom u
Maloj Kladui i uspio preko ove dvojice da organizujemo oko
100 ljudi za napad na Kladuu. Takoer se povezao sa Karaji
Hasibom, uglednim ovjekom iz Velike Kladue. Ramo i Milan su
ubijedili Hasicu da e Cazinjani zauzeti Cazin a Kordunai Slunj
te je Hasica rekao da e u tom sluaju i oni zauzeti Kladuu i da
e imati 70 puaka i jedan baca a ne samo 30 karabina i mitraljez
za koje je Ramo znao, da e jo i pomo poslati ako zatreba, samo
je naglasio Milanu da je neophodno uhvatiti vezu sa Kordunaima da ne bi udarili u lea kada mi budemo udarili na Kladuu. 4 )
Glavnu rije na sastanku je opet vodio M. Boi, a uz njega
M. Devrnja. On je objavio da je dolo nareenje za dizanje us
tanka i to na 6. maja, da e se ustanak dii u cijeloj zemlji, da
su pohvatane veze na sve strane, da emo biti pomognuti avijaci
jom, da e Kraljeva vojska iz Grke prei preko granice, da se
mi to bolje trebamo pripremiti za dizanje pobune, da treba da
izaberemo operativno rukovodstvo. Nakon toga su, takoer pre
ma Ali, svi referisali o prikupljenom oruju. U selu Crnaji Milan je
sakupio 10 puaka, 2 pitolja i jednu bombu, Devrnja oko 30 pua
ka, Ale oko 20, koliko i Ramo i H. Keki na kladukom terenu
gdje je opet bilo govora o onih 700 puaka koje su valjda za potebe mobilizacije smjetene u nekoj stambenoj zgradi u Velikoj Kla
dui, a oko ega kao vodi rauna taj jedan Ramin ovjek. 46 ) Zatim
su, opet prema Ali, stanje oko oruja iznijeli i ostali, tj. Alaga Jui
iz Todorova, Husein Zenkovi iz Krivaje, ulaga umar iz Trca,
Hasib i Agan Beganovi koji su svi raspolagali sa po jednom- dvije
ili najvie etiri puke, dok je Redep Dervievi izvijestio da na
turlikom terenu ima 16 puaka, a velikoj koliini oruja trebalo
se nadati u samom Cazinu gdje je bilo kod Udbe i Milicije oko 150
puaka, 3-4 pukomitraljeza i dosta municije, te nakon zauzea
Stanice milicije u Trcu gdje je kako je, po Ali opet, Nikola saz
nao, postajao pukomitraljez, 4 puke i municija.
4S)

Zapisnik o sasluanju Milana Boia.

4) U svom iskazu pred Udbom Ramo pominje oko 30 puaka na svom terenu,
da se sjea da je Ale pominjao 70 na svom, M. Boi 40, a jedan od Slunja 35 puaka.

Po direktivi na sastanku je izabran rukovodei, operativni

tab, koji je, na Milanov prijedlog, brojao 6 lica. Bez diskusije pri
hvaeni su prijedlozi da komandant ustanka bude Milan, njegov
zamjenik Ale, Mile Devrnja rukovodilac na sektoru Korduna, a
lanovi operativnog taba Mirko Radoaj iz Furjana, Mile Miljkovi Branko iz Crnaje, te Hasan Keki iz Kladue (koji ovom sas
tanku nije prisustvovao) kome je kao ispomo dodijeljen Ramo,
inae predlaga muslimanskih rukovodilaca ustanka. Prilikom iz
bora taba Nikola Boi je kazao da on ne eli da bude u rukovod
stvu ve da e obavljati pri tabu funkciju obavjetajnog oficira. 47 )
Milan je najavio da e se pri tabu formirati jedan sud za suenje
raznim licima koja se suprotstave naoj borbi, a posebno ko
munistima koji se budu suprotstavljali. Potvrdivi takvo opredje
ljenje, Ale je jo podvukao da je taj sud potreban i radi kolebljivaca i izdajica u vlastitim redovima, a ukoliko se takvi pojave, da ih
treba likvidirati. 48 ) Zatim su na sastanku izabrani povjerenici sa
zadatkom da na svojim mjesnim podrujima izvre mobilizaciju.
Za Liskovac odreen je Fiasib Beganovi, za Trac ulaga umar,
za turli Redep Dervievi, za kladuki teren Ramo Karaji, za
Todorovo Alaga Jui kome e pomoi Agan Beganovi, a u Sko
kovima Muo Kovaevi, tek trebao nai mobilizatora. Devrnja je
izjavio da e u Kordunu oni sami odrediti ljude za taj zadatak. 4 )
U sklopu biranja operativnog taba ali oito i vreg ideolo
kog i akcionog vezivanja pripadnika protivdravnog pokreta jo je
prije ovog sastanka i planirano da se polae vojnika zakletva na
vjernost Kralju. O tome su razgovarali Ale, Milan, Ibrahim Fladin i Nikola. Ibrahimov je bio prijedlog da bi Muslimani mogli
polagati zakletvu Kralju pred hoom Emriem iz Trake Platnice koji je ve bio upoznat sa pripremama za ustanak i koji bi za tu
priliku doao na sastanak. Ale se sloio a ni Milan ni Nikola se ni
su prijedlogu protivili. Zakletvu Kralju trebalo je da polae itavo
ljudstvo, meutim, ni na ovom skupu ni kasnije zakletva nije polo
ena. 50 ) Ni ja sam ne znam to nas je omelo i da se prelo preko
toga, izjavio je na sasluanju Nikola. Dijelom je moda, bila u pi
tanju i vjerska nehomogenost pobunjenika.
47) Zapisnik o sasluanju Ale ovia. Prema sjeanju ve pominjanog Gojka Jotia,
datom autoru etiri decenije kasnije, bilo je predvieno da u tabu bude i Suljo Memi iz
Stijene koji bi bio zaduen za mobilizaciju ljudi i oruja u istonom dijelu cazinskog sre
za. Ali poto je on to odbio pomenuti teren ostao je poteen ustanka, u a.a.
41) Zapisnik o sasluanju Mile Devrnje.
4) Zapisnik o sasluanju Ale ovia.
so) Isto.

S
obzirom da na ovom sastanku jo nije dato dovoljno eleme
nata o ljudstvu iz pojednih sela, kao ni o njihovim moguim ruko
vodiocima, pitanje izbora komandira ete ostavljeno je za naredni
sastanak kad je trebalo odrediti i neke druge pojedinosti. Kao va
an operativni zakljuak na ovom sastanku prihvaen je jo i pri
jedlog ulage umara 6 likvidaciji telefonskih linija. On se to oba
vezao uiniti u Trcu, jedan se javio da prekine liniju Cazin-Biha
u Gnjilavcu, a jo jedan, takoer iz Peigrada, liniju Cazin-Kladua. 51 )
Voe pobune, svjesni vanosti uspjenog izvoenja akcija na
podrujima sva tri sreza ve su se na ovom sastanku dogovorili i o
meusobnoj ispomoi. Bilo je oito da je na cazinskom srezu situa
cija najpovoljnija, da ima manje ljudstva i oruja na kladukom, a
da je najtanje na slunjskom srezu, a pogotovo na bihakom gdje
je bilo u igri tek nekoliko sela u graninom podruju prema ca
zinskom srezu. I dok su Cazinjani i Kladuani bili rijeili da na
padnu i zauzmu Cazin i Kladuu, Devrnja je, po sopstvenom iska
zu, planirao sa svojih 30-tak naoruanih ljudi razoruanje tek
mjesnih stanica Narodne milicije u Laevcu, Rakovici i Dreniku,
a kasnije moda i u Primilju, dok za napad na Slunj nije bio
spreman. S tim u vezi Mirko Radoaj je, po Mili, izjavio da je on
kasno saznao za sve te pripreme, da je on, kad bi imao oruje,
spreman za borbu pokrenuti tri do etiri stotine ljudi i da ako bi
se mogao ustanak odgoditi do 15. maja na primjer, on bi s obzi
rom na svoj uticaj mogao mnogo toga uiniti. Ali, kako je poetak
pobune ve odreen, na Milanovo traenje, Ale se sloio i obeao
poslati Mili u Kordun svojih 20 naoruanih ljudi.

Socijalni program

I mada su motivi za pobunu bili gotovo iskljuivo socijalne

prirode, to je lako zakljuiti iz iskaza svih tee optuenih pobu
njenika, ni na samim zajednikim sastancima pa ni u kasnije obje
lodanjenim meusobnim kontaktima i drugim susretima pobunje
nika i drugih lica nezadovoljnih postojeim poretkom, nije razra
en neki cjelovitiji socijalni program kao neka ideoloko-politika
platforma pripremajueg oruanog ustanka. Na svakom sastanku
S1)

Zapisnik o sasluanju Milana Boia.

108

su naveliko isticane nepravde i nevolje koje moraju podnositi selja

ci u datom poretku koji zato treba likvidirati, nisu birane rijei u
napadajima na Dravu ali ipak ni jednom nije iznesen cjelovit i
konstruktivan plan odreenog socijalnog preobraaja. Postoji vie
razloga tomu. Prvo, ljudi su u prvom redu teili samo i prosto sru
iti postojei omraeni sistem. Drugo, znajui da je oruana pobu
na protiv Drave u svakom sluaju za njih ogroman posao, posve
su se usredsredili na pitanja pridobivanja ljudstva i oruja na usta
nak te organizovanje uspjenog oruanog napada na institucije po
retka. Tree, i veinske Muslimane i manjinske Srbe i ponekog
Hrvata kako je inae izgledala nacionalna struktura uesnika
pobune meusobno je, bez obzira na porijeklo pobuda, naelno
vezivao antikomunistiki duh, dok nekih bliih predstava socijal
nog ureenja koje bi ih zadovoljavalo sami nisu stvarali, za to je
opet bilo vie razloga.
Ipak, na ovom etvrtom sastanku iznesen je vei broj eleme
nata socijalnog karaktera nego na ranijim sastancima. ini se da je
u tom smislu najplodniji bio M. Boi, dok su ostali tek ponekom
sopstvenom idejom doprinijeli jednom kakvom-takvom socijalnom
konceptu koji je do ovog ili konano na ovom sastanku ipak uglav
nom zaokruen. Taj koncept sainjavali su slijedei elementi: prvo,
svrgnuti komunistiki poredak, preuzet iz Sovjetskog Saveza, bie
zamijenjen ureenjem po uzoru na Zapad, SAD i Englesku, s kra
ljem na elu nove jugoslovenske drave. Mrnja prema komuniz
mu kao poretku, koja je bila posebno prisutna na primjer u izlaga
njima Devrnje i ovia, a postojala oito i kod drugih, spreavala
je mogunost bilo kakvog konkretnog povezivanja pokreta sa
ibeovcima jer su oni ipak bili komunisti u dui. Nije se ulazilo
ni u kakva pitanja novog poretka, ve je pojam tog zapadnog drutveno-ekonomskog ureenja predstavljen sam po sebi kao neka
magina garancija bolje i pravednije budunosti. Drugo, nakon
razoruanja lokalnih stanica milicije i Udbe po srezovima trebalo
je prii zauzeu mjesnih NO-a, a pitanje sudbine arhive u MNOima i drugog trebalo je kasnije rjeavati, iz MNO-a trebalo je na
kulturan nain pokupiti i sve pisae maine, naime tako to bi ih
nakon poziva ustanika njima trebalo da predaju za te maine zadu
eni slubenici, kojima se nije trebalo inae nita naao dogoditi.Tree, bilo je predvieno zauzee zadruga i itnih magacina, i to
kako zbog zbiljskih aktuelnih potreba naroda na terenu, a jo vie
iz ideolokih motiva, to jest u smislu momentalnog masovnog pri
vlaenja seljaka pokretu. Ideja o neposrednoj podjeli ita i robe
narodu naila je na ovom sastanku na burno i nepodijeljeno odob

ravanje. Treba istai da je Milan, mada o tome nije ire govorio (a

prema dokumentima moglo bi se zakljuiti da je o tome izostala i
rasprava), predvidio podjelu ita onima koji ga zaista nemaju kao i
da se zadruge ne pljakaju. Smatrao je da treba te punktove privre
meno obezbijediti sa straom i, osim ita za neposredne potrebe
stanovnitva, osvojenu robu dijeliti u narodu kasnije, nakon oru
anog dijela pobune, po nekoj pravdi i redu. Takav Milanov stav
proizlazi naroito iz kasnijeg njegovog izriitog priznanja da sam
odgovoran za popljakane zadruge i provaljene MNO, jer sam bio
komandant onih koji su to radili. 52 )
Ovakvom moralnom iskazu M. Boia Udba oito nije vje
rovala. Pukovnici S. Filipovi i D. Lauevi u svom ve pominjanom izvjetaju, tako, meu ukupno est zakljuaka, meu kojima
tri socijalno-programatskog karaktera (drugi zakljuak: zadruge
obezbijediti straom, a sutradan po zauzimanju gradova roba e se
podijeliti narodu, trei zakljuak: itne magacine otvoriti i ito
podijeliti), koje su navodno ustanici donijeli na etvrtom sastan
ku, kao prvi zakljuak navode paliti arhivu narodnih odbora. 53 )
Po osnovu iskaza tri (ipak) glavna ovjeka ustanka: Milana
Boia, Mile Devrnje i Ale Covia, od kojih sam Milanov ve izni
jela, takav zakljuak na zajednikom sastanku nikad nije donesen,
ve su ga pukovnici iskonstruirali po osnovu injeninog jponaanja ustanika u Liskovcu, oraliima, Pjaniima, Trcu, Sturliu,
ponaanja koje nije bilo u skladu sa dogovorenom politikom stra
tegijom ustanka. No, dok je u tom pogledu Ale ovi krt i impli
citan u svom iskazu kad kae da je reeno da se kod svakog mjes
nog odbora i zadruge posadi straa (to ne bi trebalo ako bi se
odbori prethodno provalili i spaljivala arhiva) 54 ), Mile Devrnja
svjedoi izriito da je Milan podvlaio da prilikom zauzea mjes
ta, trebamo odmah ofere angaovati da vre prevoz raznog mate
rijala, da se izvoze itarice na selo narodu, da se sprijei eventual
na pljaka ve da treba biti sve injeno na osnovu nareenja ko
mandira eta i rukovodioca jer da se tu radi o politikom momen
tu, tj. da trebamo pridobiti simpatije masa i da emo onda sigurno
uspjeti u naoj borbi. 55 )
,J)

Isto.
) Izvjetaj... pukovnika S. Filipovia i D. Lauevia. Oni navode inae samo etiri
sastanka, a etvrti, tj. zadnji da je odran 3. maja. U ovom izvjetaju ima dosta nepreciz
nosti i paualnih ocjena, pa ga stoga u rekonstrukciji priprema za ustanak autor nije
mnogo koristio.
*4) Zapisnik o sasluanju Ale ovia.
**) Zapisnik o sasluanju Mile Devrnje.

1 10

Kako je praksa demantovala program i kako su upravo ruko

vodioci i komandiri kao Mirko Radoaj u Furjanu, ulaga umar
u Trcu ili Hasib Beganovi u Liskovcu postupili upravo suprotno
dogovorenoj strategiji, udbovcima Filipoviu i Laueviu bilo je,
naravno, drae da, makar po cijenu zamjene teza, ustanku
oduzmu svaku politiku pozadinu i dogaaj prikau kao iskljuivo
teroristiko-pljakaku akciju. Takvom predstavljanju sigurno su
ili u prilog iskreni iskazi pobunjenika iji veliki dio, bar onih koji
su u zadnji as prili ustanku, je i uao u ustanak nadajui se oti
manju nekih dobara. Ipak, rije rukovodilaca bila je presudna u to
me. Stoga je ilustrativna, ali istovremeno viestruko pouna po
tena izjava komandira Hasiba Beganovia koji je svoje ponaa
nje na terenu i u istrazi platio bukvalno glavom: Ja sam izdao na
reenje da se pali arhiva u MNO Liskovac, a ja sam prvi provalio
zadrugu i ostali su sa mnom uli i izvrili pljaku. Ja sam najodgo
vorniji za paljenje arhive i pljaku zadruge jer sam lino uestvo
vao u pljaki i izdavanju nareenja. 56 ) Zanimljivo je da je i na
slunjskom srezu, u Furjanu, uinjeno praktino isto, ali bez znanja
Mile Devrnje. Razlika je samo (?!) u tome to tamo dvojica glav
nih protagonista te akcije ne samo to nisu strijeljani, kao to je
strijeljan Hasib Beganovi, ve se, iz nekih udnih razloga, (o e
mu kasnije), nisu ni pojavili pred Vojnim sudom u Slunju.
Vie socijalno-politikog karaktera bila je odluka da se svima
onima koji se ne budu suprotstavljali ustanikim akcijama, pa ni
komunistima, ne smije nita naao uiniti. Dodue, istaknutije ko
muniste i druge dravne slubenike, od kojih se i oekivalo opira
nje pokretu, trebalo je svugdje pozatvarati i kasnije, pred ve pomenutim sudom (koji nije nikad ni izabran), suditi, ali je fizika
likvidacija bila predviena tek u nudi, prilikom mogue borbe.
A borba je, meutim, bilo ono osnovno i glavno pitanje koje
je pobunjenike zaokupljalo u potpunosti, bilo stalno u prvom pla
nu, razraivalo se u detalje ve na etiri sastanka, da bi bilo dogo
voreno da se sva preostala pitanja, od imenovanja komandira eta
do definitivnog utvrivanja pravaca kretanja pobunjenika, rijee u
narednih nekoliko dana, odnosno svega dva dana, kada je predvi
en sastanak izabranog operativnog taba i jo neki lokalni susreti
i sastanci pobunjenika.

) CAVS, k303/50, zapisnik o sasluanju Hasiba Beganovia.

Peti sastanak

ini se da je zadnji zajedniki sastanak odran 3. maja, mada

i u tom pogledu ima odstupanja. 57 ) Sastanku su, pored operativnog
taba, prisustvovali komandiri eta i jo jedan broj lica sa cazinskog sreza. Poimenino, tu su sigurno bili: M. Boi, sa sinovima
Nikolom i Stevom, Ale ovi, Mile Miljkovi Branko, Ibrahim
Beganovi, Agan Beganovi, Memija Beganovi, Sele Luli (cazinski srez), Ramo Karaji i Hasan Keki (kladuki), Jusuf Keki (bi
haki), Mile Devrnja i Mirko Radoaj (slunjski).
Taj skup bio je zapravo sastanak proirenog operativnog ta
ba. Na njemu su odreeni komandiri eta (za bosanski sektor),
osim Huseina Kapica koji je jedini, prema iskazu Mile Miljkovia
npr., imenovan jo na sastanku 30. aprila. Po Nikoli Boiu, ko
mandiri eta su valjda svi odreeni jo 30. aprila, no, prema iskazi
ma veine drugih oni su imenovani nekoliko dana kasnije, to zna
i ili 2. ili 3. ili ak 4. maja. Svakako, u pitanju je ovdje samo bo
sanski sektor, dok su na hrvatskom sektoru ustanka oni, bez razmimoilaenja u iskazima, odreeni na posebnom sastanku 4. maja.
Bez obzira na novu nemogunost sasvim preciznog odreivanja i
datuma imenovanja i samin lica komandira eta, injenica je ipak
da su za tu funkciju na bosanskoj strani odreeni: Kapi Husein,
Beganovi Hasib, Miski Mehmed, ari Selim, Muo Kovaevi,
Husein Zenkovi, ulaga umar, Omer Runi, svi sa cazinskog,
Keki Jusuf sa bihakog sreza, dok je Ramo Karaji, zajedno s
Hasanom Kekiem trebalo da odredi komandire eta i vodova na
kladukom srezu. Po Milanu Boiu, na sastanku operativnog ta
ba dogovorena su i uputstva komandirima eta u pogledu ponaa
nja kraljeve vojske prema narodu u toku akcije. Predvieno je,
tako, da se koristi sila samo prema onima koji bi se suprotstavljali.
Kao znak meusobnog raspoznavanja ustanika utvreno je da to
bude SabljaSarajevo. Logino je da se o nekim pitanjima po
novo razgovaralo. Razoruanje lokalnih stanica milicije utvreno
je kao vaan zadatak, mada se, valjda posebno na cazinskom pod
ruju, zbog postojanja nekih veza, nije oekivao svugdje otpor mi
licionara te je podvueno da se ima prema njima i lijepo postupa
ti. 58 ) Takoer je trebalo na lijep nain oduzimati oruje ljudima
) Uporediti zapisnik sa sasluanja Milana Boia, Mile Devrnje, Nikole Boia,
Steve Boia, Ale ovia, Mile Miljkovia Branka.
**) Zapisnik o sasluanju Milana Boia.

po dravnim institucijama i izbjegavati nasilje. Ponovljen je zada

tak oko kidanja telefonskih ica kao i potvrena obaveza da se
dvadesetak ljudi uputi u pomo Devrnji na slunjski srez.
Na oba sastanka operativnog taba, kako ih tretira M. Boi,
smjetajui ih vremenski na drugi i trei maj, razgovarano je o
zbornim mjestima sa kojih bi onda ustanici krenuli u akcije. Prema
njegovom prijedlogu jedno zborno mjesto bile su turlike Bare,
punkt izmeu Sturlia i Crnaja odakle bi tamonji ustanici krenuli
na Cazin, povevi sa sobom i ljude iz Trca. Drugo zborno mjesto,
i inae, opte zborno mjesto, bile su Begove Kafane gdje je plani
ran direktni dolazak ljudstva sa mjesnih podruja Liskovac, Peigrad, Pjanii i Coralii. Sav taj plan vezan je samo za napad na Ca
zin, odnosno na aktivnosti po terenu cazinskog sreza. Na kladu
kom terenu glavnu koordinaciju vrio je Ramo Karaji. Po njemu,
na sastanku kome je 3. maja prisustvovalo devet ljudi, odlueno je
da sutradan, 4. maja naveer, svak na svom terenu iskupi ljude i
da ih prebroji i izvri raspored, da se zatim odrede vodnici i dese
tari, da se vidi koliko ima oruja, da se odredi pravac napada te o
tome svemu izvijesti M. Boi. Kao to su se ustanici sa kladukog
sreza trebali organizovati za napad na Veliku Kladuu, tako su
slunjski, uz ve pomenutu planiranu pomo u ljudstvu trebali na
padati na slunjskom srezu. Jusuf Keki je sa svojom etom trebao
udariti na Stanicu Narodne milicije u Vrsti, bihaki srez, a ako ne
bi uspio okupiti dovoljno snaga, trebao se prikljuiti cazinskim us
tanicima. Nije jasno da li je takav zadatak odreen Kekiu na
ovom sastanku ili, kako svjedoi A.ovi, sutradan naveer na sas
tanku kome su prisustvovali uglavnom samo Cazinjani.
Stalna prisutnost more meu Muslimanima u vezi mogueg
napada Srba njima u lea za vrijeme samog ustanka dolazi do izra
aja i na ovom posljednjem zajednikom sastanku ustanika. Hasan
Keki pominje, po Devrnji, takvu opasnost iz srpskih sela oko Pet
rove Gore, a Ale ovi, po Miljkoviu, openito. I Milan i Nikola
Boi ponovo razuvjeravaju prisutne Muslimane u mogunost
srpskog revanizma, pozivajui sve na slone zajednike akcije. Na
tom je sastanku i zakljueno da je narod svugdje spreman za bor
bu, da ne smije doi ni do kakvog kolebanja kao i da je zadnji as
za dizanje ustanka poto se u narodu na sve strane ve govori o
buni, a Milan Boi, Ale ovi i Ramo Karaji, izjavili su i da ih
izgleda ve trai milicija te se ne smije s ustankom vie nikako od
lagati.

113

Posljednje sektorske pripreme

Postojala su praktino tri sektora na kojima su planirane sa

mostalne oruane akcije ustanika. Najizglednija bila je u svakom
pogledu, situacija na cazinskom srezu, uspjeh su najavljivali i Kladuani planiranjem osvajanja Velike Kladue, dok su na slunjskom
srezu ambicije jo prije poetka ustanka u odnosu na stvarne mo
gunosti bile posve nerealne. Na bihakom srezu, u selima Gata,
Turije i Pea koja gravitiraju cazinskom srezu, samostalna akcija
zapravo nije ni planirana, ve se je Keki trebao sa moda jo po
kojim ovjekom prikljuiti cazinskim etama ustanika, poto se
pretpostavilo da nema izgleda za samostalni udar. Na dan prije po
etka akcije, prema zakljuku operativnog taba, sastali su se od
vojeno Cazinjani, Kladuani i Slunjani kako bi se konano dogo
vorili o svojim lokalnim nastupanjima.
Zanimljivo je da je bilo velikog brkanja sadraja i sa ovog
sreskog sastanka u iskazima ustanika Cazinjana, prilikom
sasluavanja u Udbi. Tako je, na primjer, Ale ovi, jednostavno
spojio zajedniki sastanak od 3. maja sa sreskim od 4. maja,
pominjui tu i Devrnju i Radoaja, dok je neosporno da su njih
dvojica te veeri drali samostalni sastanak na Zgelinom kuitu u
Furjanu, slunjski srez. Sastanak od 4. maja, takoer u tzv. Boi
nom gaju, u blizini kue Boia, gdje su i inae do sada odravani
zajedniki sastanci, brka sa onim od, po njemu, 3. maja i Stevo Bo
i. On, tako, navodi da je na sastanku bilo prisutno ak oko 150
lica to govori da misli na masovni sastanak Cazinjana na dan uoi
sastanka, tj. 4. maja naveer, kada se i u iskazima ostalih pominje
masa od preko 50 uesnika (A. ovi), pa na vie, po M. Miljkoviu oko 70 itd. ini se da je bio ovo najmasovniji sastanak pobu
njenika. Kako je bilo prisutno mnogo novih, komandant M. Boi
ponovio je neke opte razloge zbog kojih se die ustanak, posebno
problem neizdrivosti naroda s tim otkupom, da se sutra nave
er die ustanak i da je to po knjigama. 9 )
Da li se sad na ovom zadnjem sastanku M. Boi predomislio
pa zahtijevao neto emu se bukvalno do juer suprotstavljao? i
njenica je da vie istaknutih pobunjenika upravo sa sastanka 4.
maja navodi Milanove smjernice sutra naveer svaki komandir e
te da udari prvo na svoj odbor i spali knjige, opljaka zadruge i da
) Zapisnik o sasluanju Sele Lulica.

se svugdje izuzme novac jer da e im to trebati za tab (S. Luli),

odnosno, uz ove zadatke, da se jo i pale Titove slike i piu pa
role o dolasku Kralja (Hasib Beganovi). Hasib Beganovi, ulaga umar, Husein enkovi, Omer Runi (Ejub Beirevi), Agan
Corali, Muo Kovaevi, Mehmed Miski, Selim ari, Mujo
Dehverovi koji se svi u raznim dokumentima pominju kao ko
mandiri eta, dobili su od M. Boia i detaljnija uputstva kako da
se, nakon prikupljanja ljudstva i akcije svak na svom mjesnom
podruju, onda svi skupa sastanu najkasnije do 24 asa 5. maja na
veer na optem zbornom mjestu Cazinjana kod Begovih Kafana.
Zadatak da ljude sutradan naveer dovedu na zborno mjesto
dobili su ulaga umar iz Trca, Ibrahim Beganovi iz turlike
Platnice, Hoda Emri iz Trake Platnice, Duan Boi iz Crnaje, (po svjedoenju M. Boia) i jo jedan broj Muslimana kojima
se M. Boi, u istrazi pred Udbom ne sjea imena ali su to vjero
vatno bili komandiri ili njihovi zamjenici iz turlia, Liskovca, Peigrada, Skokova, Krivaje, Pjania. Nakon to bi se svi skupili kod
Begovih Kafana, gdje bi se pravio novi raspored ljudstva, odrei
vali novi komandiri, vodnici, desetari, planirano je u ranim jutar
njim asovima opkoljavanje Cazina i napad na grad ukoliko se
vlast u njemu ne bi, nakon upuenog joj zahtjeva o predaji, sama
predala.
Na kladukom podruju glavnu ulogu u mobilizaciji ljudstva i
prikupljanju oruja imali su Ramo Karaji kao izabrani komandir
kladuke ete, Hasan Keki kao izabrani lan operativnog taba
ustanka i njegov sin Husein. Husein Keki se, ini se u prvim maj
skim danima dosta angaovao na okupljanju ljudi, rekavi Rami
Karajiu da ima ljudi koliko hoe, kao i jer ti zna mene ja
mogu da dignem cijeli srez, svjedoi Ramo Karaji. Dok je Ra
mo, iz sela Trnova pri Velikoj Kladui, bio mlai i sam sebe uobiavao nazivati siromanijim, Hasan, inae moda najstariji uesnik
ustanka (roen 1889.) bio je bogatiji i ugledniji ovjek u Maloj
Kladui, gdje je mada je u prve dvije godine rata uestvovao u ne
prijateljskim jedinicama, pa zatim u Huskinoj vojsci, od 1943. do
osloboenja zemlje predsjednik NOO Mala Kladua. Ovoj trojici
treba moda na neki nain pridodati jo i Hasicu Karajia koji do
due nije odlazio na sastanke kod Boia ali je kao neto stariji i
ugledan Kladuanin, partizan obavjetajac od 1942, u svom kra
ju po nagovorima Rame, Hasana, Ale i M. Boia vrio uticaj na
mjetane da se okupljaju za ustanak to na primjer proizlazi iz nje
gove samouvjerene izjave Hasanu Kekiu jo poetkom maja, ka
da je ovome u vezi bune, rekao da je ovdje sve gotovo, pitajui

kako se na cazinskom srezu odvijaju pripreme. 60 ) Takvo samouvjerenje proizlazi na primjer i iz izjave Rame Karajia koju priznaje
za svoju i Hasica, a to je da ako bude svuda ustanak i mi emo la
ko zauzeti Kladuu. ini se meutim, da pritisak koji je vren ra
di pridobivanja Hasice nije uspio, pa je on ostao van aktivnog an
gamana oko ustanka^ Svi vodei kladuki pobunjenici najvie su
kontaktirali sa Alom oviem, slijedivi njegova uputstva, dok su
znatnog uticaja na njih imali jo i Milan i N. Boi.
Nakon to se sa Ramom vratio sa zajednikog sastanka 3. ma
ja, i po dogovoru s njim koji je stalno govorio kako je kod njega
sve spremno i kako ima 30-tak puaka, Hasan Keki se u naredna
dva dana snano angauje da na svom malokladukom terenu
okupi ljudstvo. Kod malokladuke damije je 5. maja upoznao bli
zu 20 mjetana s pripremama za ustanak, a jo prije toga trojicu iz
Gornje Vidovske. Govorio im je o potrebi voenja borbe protiv
narodne vlasti i dravnog poretka, o novoj vlasti s Kraljem, o ustanikoj organizaciji, u kojoj je on lan operativnog taba, o vezama
na sve strane, sa Beogradom, Sarajevom, i drugim mjestima, zatim
sa inostranstvom, o tome da je njihov zadatak razoruati terensku
miliciju, popaliti arhivu u MNO-ima, a robu iz zadrunih prodavnica treba koncentrisati na jednom mjestu te podijeliti je nakon ak
cija njihovim uesnicima podjednako. Zatim, kako treba udariti
na Malu Kladuu, a pomoi i Rami Karajiu pri zauzeu Velike
Kladue. Rekao mu je da Ramo organizuje sav narod u Velikoj
Kladui, da mu pomau Bukarica Husein i Karaji Hasica, da ima
ju vezu u gradu i radi dobivanja novog oruja i da inae ve imaju
30 puaka. Keki je ljude pozivao da dou naveer svi spremni za
ustanak na zborno mjesto Sanac u blizini njegove kue i da pone
su oruje koji ima a koji nema neka ponese noeve, rogulje i dr.
Paljenje vatre koje e i oni izvesti na brdu Glavica, isto kao i ostale
grupe po drugim brdima cazinske krajine u 22 asa, bio je dogovo
ren znak za poetak akcije, nakon ega bi se krenulo prema Veli
koj Kladui. 61 ) Kekia je oito ponijelo i obeanje koje su mu pre
nijeli Ramo Karaji i Ale ovi da e nakon pada Kladue on biti u
Kladui komandant.
Za razliku od Hasana Kekia, Ramo Karaji, Kladuanin s
najduim staom u ustanikim pripremama, nije lino poduzeo
praktino nita ni u pogledu pridobivanja novih ljudi ni u pogledu
prikupljanja oruja. ak bi se moglo rei da je nekako zakoio ak
60)

Zapisnik o sasluanju Hasana Kekia.

) Isto.
116

ciju na Maloj Kladui poto je sugerisao Kekiu, koji je u meuv

remenu za 5. maj ve pozvao ljude na zborno mjesto, da se nita
ne poduzima dok ne ujemo ta je bilo na Cazinu, pa se tako uo
i urevdana na kladukom srezu, i pored jasno drugaijeg za
jednikog dogovora, praktino nije desilo nita. Na Ramu Karajia, koji se odjednom u presudni as posve pasivizirao, moda je
djelovala, 6. maja naveer, i opomena njegovog strievia Mustafe
Karajia, pomonika javnog tuioca u Velikoj Kladui koji mu je
rekao, znajui za pripremu napada na Veliku Kladuu (?!), da e
svi oni koji su se digli u tu akciju biti pohvatani i da od toga nema
nita i rekao mi je da ja ne idem nikuda i da se treba uvati. 62 ) U
zadnjim danima pred ustanak pripreme su vrene u selima Todorovo i Gornja Vidovska. Alaga Jui i Mehmed Tabakovi iz Todorova prisustvovali su jo aprilskim zajednikim sastancima u Crnaji
te su onda, svak u svom zaseoku na osnovu opteg nezadovoljstva
naroda otkupom i drugim dravnim mjerama, okupljali ljude i
oruje za bunu, a bili su imenovani i za komandire eta. Dogovo
reno je da zborno mjesto pobunjenika iz Todorova bude 5. maja
naveer na brdu Kapan. Kao i organizatori ustanka po selima cazinskog sreza tako su i njih dvojica slino vrbovali ljude na Todorovu. Da imamo veze na 7 srezova, da se nalazi 200 ljudi naoruanije oko Plakog da ima veza sa Beogradom i sa inostranstvom
da e dok mi udarimo za 24 sata doi Engleska i Amerika u pomo
tj. prenosijo sam nako sve kako sam i ja dobijo u zadatak. 63 ) Ta
bakovi je pridobio Makie, Redie, Haie i Melkie, za dan-dva njih desetak. U Gornjoj Vidovskoj, koja teritorijalno gravitira prema cazinskom srezu i odakle je nekolicina i krenula na zbor
no mjesto na turlike Bare, ukupne pripreme za bunu obavljene
su jo neposrednije pred urevdan. Tako jedan od glavnih, Nezir Barjaktarevi, svjedoi kao da je za ustanak saznao tek 5. maja.
Istoga dana je Dizdarevi Meho proao kroz cijelo selo i pozivao
narod na ustanak i sa njim je iao Barjaktevi Ramo. 64 ) Tako, uz
veu ili manju, raniju ili kasniju mobilizaciju obavljene su zadnje
pripreme za ustanak i u vie sela i zaselaka kladukog sreza.
Najtemeljitije zadnje pripreme, bar kako proizlazi iz zapis
nika sa njihovog sasluanja, je poslije zajednikog sastanka od 3.
maja, vrio Mile Devrnja na slunjskom srezu. Osim petorice koji
su bili na tom sastanku, Devrnja se povezao sa jo 14 lica sa koji
) Zapisnik o sasluanju R. Karajia.
65) Zapisnik o sasluanju Mehmeda Tabakovia.
) Zapisnik o sasluanju Nezira Bajraktarevia.
I 17

ma je uglavnom u vezi bune i odranije kontaktirao. Po dogovoru

sa Radoajem Devrnja na gelinom kuitu u blizini sela Furjana
za 4. maj naveer zakazuje sastanak kome prisustvuje 35 lica, naj
vie iz Furjana, pa iz Bogovolje, Selita i Dubrave. Od glavnih
nije prisustvovao Nikola Beukovi koga je Mile Devrnja poslao
kod Mile Trkulje u Staru Krlju, odakle je planirano da se takoer
jedan broj ljudi prikljui ustanku. Meutim, ti ljudi nisu okupljeni,
pa kasnije ni obeane pomoi u ljudstvu iz Stare Krlje nije bilo.
Na sastanku na geljinom kuitu 4. maja okupljenima je govorio
Mile Devrnja. Nakon to je iznio svrhu ustanka, veze sa Bosnom,
(on i Radoaj su u zajednikom operativnom tabu za Bosnu i
Kordun) i dotadanji tok priprema, o emu su uglavnom svi prisut
ni bili ve i ranije pojedinano obavijeteni, Devrnja je odredio
kompletne zadatke koje su ustanici trebali obaviti na slunjskom
srezu. Krenuti je trebalo iz Furjana prema Laevcu, usput oduzi
mati oruje ljudima koji ne bi htjeli prii ustanku, razoruati Sta
nicu milicije u Laevcu, pa zatim ostale stanice milicije na slunj
skom srezu, a nakon toga, omasovljeni i naoruani, napasti Slunj.
Devrnja je kazao da e na samom poetku dobiti pomo iz Bosne
u vidu 20 naoruanih ljudi. Predvieno je da ete najprije broje
1015 ustanika, a za komandire eta su odreeni Nikola Pamuga iz Furjana za Furjan, Rade Miljkovi iz Basare za Basaru, Koranski lug, Gornju i Donju Mavinu. Na sastanku je jo govorio
Mirko Radoaj, posebno o oruju gdje i kako ga prikupiti. Po
Devrnji, prisutni su se saglasili sa svim reenim. Dat je zadatak da
sutradan naveer na isto mjesto, na gelino kuite, dovede svatko
to vie ljudi. U svom iskazu sa tog sastanka M. Devrnja posebno
napominje da nije tom prilikom nita rekao o pljaki zadruge u
Furjanu i paljenju arhive tamonjeg MNO-a)
Autor, inae, zaista poklanja vjeru u iskrenu orijentaciju kako
M. Devrnje tako i M. Boia da ustanika akcija ima politike a ne
obino pljakako-teroristike ciljeve. Bili su sigurno svjesni da se
kao voe jednog socijalnog bunta moraju izdignuti iznad takvih
akcija. Druga je stvar to nisu bili dovoljno svjesni da ljudi koji
predvode nee moi ni odoljeti pruenoj mogunosti pljake ni
shvatiti ire ciljeve bunta.

) Zapisnik o sasluanju Mile Devrnje.

Glava esta

(NE)REAGIRANJE DRAVE
Poznato je da je 1950, u vrijeme najveih problema zbog eko
nomskih, politikih i vojnih pritisaka zemalja IB-a, u Jugoslaviji
svugdje poveavana pa i hipertrofirana budnost organa Drave i
Partije u vrebanju unutranjeg neprijatelja. ta bi se odnosom
svih tih oficijelnih subjekata prema vie nego jednomjesenim up
ravo opisanim zbivanjima na podruju cazinske krajine i slunjskog
sreza? Ako poemo od tadanjih konstatacija viih partijskodravnih organa o samom dogaaju na urevdan, u Banjaluci,
Karlovcu, Sarajevu, Beogradu, u pitanju je bilo jedno kompletno
iznenaenje. Stoga je logino da svi oni, pogotovo o samim priremama za ustanak, pojma nisu imali. Neto drugaija situacija
ila je, bar normalno bi bilo da je mogla biti, u pogledu terenskih,
lokalnih dravno-politikih institucija, naroito Udbe i Partije na
cazinskom srezu, odakle je uostalom, itava ustanika aktivnost i
potekla. Time, praktino, prelazimo na pitanje funkcioniranja
Drave na terenu. Da li su naroito sreska Udba, milicija, Partija
primijetile neko neobino i, naravno, protivdravno djelovanje na
terenu? Da li su pojedinci iz dravnih organa znali za neke stvari
oko ustanka, ak bili moda sami u njih umijeani!? Na ta i slina
pitanja odgovor je dala dijelom Udbina istraga, a dijelom su tada
neke stvari ostale sluajno ili namjerno (?) nerazjanjene.
injenica to je zbog neprijateljske akcije, neprijateljskog
ispada dolo do znatnih personalnih smjena i na cazinskom i na
kladukom srezu ne i na slunjskom, gdje je bilo pria ali ne i sa
mog kadrovskog smjenjivanja svjedoi bar o objektivnoj odgo
vornosti tamonjih sreskih rukovodilaca (ali ne i viih dravnopartijskih) za to to se desilo, znai zbog nebudnosti, odgovara
juih dravnih slubenika. Autorov kasniji, neto sistematiniji

uvid u problematiku, to je dodue omogueno i odgovarajuom

vremenskom distancom kao i, vjerovatno svestranijim pristupom,
otkriva, meutim, podosta rupa u funkcioniranju dravno-partijskog aparata na Cazinskoj krajini.
Kao prva, i ve ranije pomenuta, a svakako greka viih orga
na, ogledala se u injenici iskljuivo srpske nacionalne strukture
Udbe na gotovo posve muslimanskom cazinskom srezu. I na tako
er daleko veinskom muslimanskom kladukom srezu ef Ud
be bio je Srbin porunik Pero Muti, dok je i na takoer prete
no muslimanskom bihakom srezu ef opunomostva Udbe tada
bio takoer Srbin kapetan Vajan Popovi. U Cazinu ef opuno
mostva Udbe bio je kapetan Udbe Branko Vukainovi, operativ
no pokrivanje terena provodili su porunik Bogdan Luka (za
padni dio) i Mile Kenjalo (istoni dio), a ostale poslove obavljali
su sekretar Udbe porunik Milanko Kerkez i daktilograf Jovica
uki. 1 ) Ima li i veze momenat to ondanji porunik Udbe B. Lu
ka, neposredno odgovoran za dio sreza gdje su jedino i vrene
pripreme (kao i Buna sama) etiri decenije kasnije iz zdravstvenih
razloga odbija da svjedoi o tom vremenu na Cazinu? Njegovo bi
sjeanje, bar kao dopunski izvor, sigurno dobro dolo u ovom is
traivanju. Slinu opasku autor je, istraivake teme radi, duan
iznijeti i u pogledu Milanka Kerkeza, po prianju drugih takoer
mogueg vanog svjedoka koji je odbio svjedoiti i bez obrazloe
nja. Dosta toga je, valjda, nadoknadio Mile Kenjalo Mili, nji
hov tadanji saradnik. Problem za sebe bi meutim bio ukoliko oni
imaju razliita gledanja na iste stvari (?). Naravno, za utvrivanje
odnosa i ponaanja dravnih partijskih struktura u svemu su primarniji tadanji pisani izvori, a njih nije da nedostaje.
Cazinska Udba, Sreski komitet partije u Cazinu, Odsjek
unutranjih poslova u Cazinu i u Velikoj Kladui, tuilatvo u Ve
likoj Kladui, pojedini odbornici mjesnih i sreskih NO-a sa ta dva
sreza, Udba i garnizon JA u Bihau, CK Partije u Beogradu i Sara
jevu, preciznije, pojedini ljudi u svim tim i jo nekim drugim
dravnim organima, pominju se kroz sasluanja u istrazi mnogih
uhapenih sudionika Bune. Ali, uloga pojedinaca iz dravno-partijskih struktura zanima nas ovdje samo u toliko ukoliko se radi o
eventualnoj razini stvarne njihove aktivne veze sa pripremama. To
ga je, meutim, bilo uglavnom samo u propagandi, u jednoj nasil
no iskonstruisanoj slici o toj stvarnosti, u jednoj prieljkivanoj op
ciji kojom su ustaniki voe zavodili inae nezadovoljne seljake a i
') Svjedoenje Mile Kenjala (danas Milica), u a.a.

120

sebe same. Na osnovu samo nekih indicija a bez vrstih dokaza ni

tada, ni po osnovu moda i temeljitijih sagledavanja i brojnih do
kumenata, takva se veza, i pored nekih indicija, ipak ni etiri dece
nije nakon ustanka ne moe utvrditi. Druga razina stvarnosti od
nosi se, rekla bih, na pasivnu vezu, na tzv. nebudnost i nesposob
nost Partije i Drave da reagiraju odgovarajue. Takvih dokaza
ima vie. I trea razina stvarnosti odnosi se na samo uee u us
tanku lica koja su bila u dravnoj slubi ili ak na odreenim fun
kcijama Partije i vlasti, ali o njima na drugom mjestu, poto se ov
dje govori tek o pripremnom periodu.
Konstatacije o normalno neodgovarajuem reagiranju teren
skih dravno-partijskih struktura na zbivanja oko priprema za us
tanak izricane su post festum naroito na svim viim forumima u
Banjaluci, Karlovcu, Sarajevu, Zagrebu, Beogradu. Koritene su
kvalifikacije kao: slab politiki rad, dezorijentacije, oportunizam,
nesposobnost, slabost politikog rukovodstva, organa Udbe i osta
lih masovnih organizacija naroito Saveza boraca, zaputen poli
tiki rad meu masama, neobjanjavanje narodu znaaja pojedinih
privrednih mjera Partije i Vlade, itd. 2 ) No, uoptene ocjene su u to
vrijeme vii dravno-partijski organi kao po pravilu esto isticali i
za druge sreske sredine u kojima nije dolo do pobune, zato one
malo govore. Ali, u nekim izvorima ipak nailazimo na odreene
konkretne konstatacije koje otkrivaju pojedine momente u razvoju
odnosa Drave i Partije prema pripremajuem se dogaaju. Ti ele
menti u daljnjem se izlau po hronolokom redu.
1.
Neki lanovi SK i Opunomostva Udbe ve pre mjesec da
na su bili upoznati sa izvjesnim pripremama koje su vrene sa stra
ne bande, kazano je na sjednici OK Banjaluka sredinom maja
mjeseca. 3 ) Ova konstatacija nije niim potkrijepljena, mada drim,
ve samo s obzirom na opti kontekst stvari, da je mogla biti tana.
Jer, izmeu ostalog, trebalo bi imati u vidu da su se onda po raz
nim krajevima, naroito Bosne i Hercegovine, irile mnoge glasine
o odmetnikim bandama po umama, tj. tada i stvarno jo neisezlim ostacima oruanih etniko-ustakih formacija i zelenokadrovskih grupica uz jo podgrijavanje pria o novom ratu, povratku
Kralja, napadu zemalja IB-a i slino. I, znajui da su u pitanju, uz
postojanje naravno potrebe i za odreenom dozom opreza, ipak
J) Upor.: Arhiv Bosanske krajine, f. oblasnog komiteta Banja Luka, k.30, Zapisnik
sa sjednice OK od 9. maja 1950 zatim pominjani Izvjetaj pukovnika S. Filipovia i D.
Lauevia; historijski arhiv u Karlovcu, f. kotarskog komiteta KPH za Slunj, zapisnik
K.K. Slunj od 31. maja 1950; itd.
J) ABK, f. OK, k30, zapisnik sa sjednice OK od 15. maja 1950. godine.

*0 Cazinska buna

121

mnogo gdje i samo zlonamjerna govorkanja unutranjeg neprija

telja, republika Udba je traila od svojih sreskih opunomostava
na jednom sastanku u Sarajevu u proljee 1950. dokumenat o tome
nije naen, a logino bi bilo povjerovati citiranom svjedoenju ko
je slijedi da republiku instancu ne optereuju sa svojim dola
enjima u Sarajevo osim ako nema neto konkretno jer puno je
glasina po Kordunu, Baniji, Cazinskoj krajini. 4 ) Tako, Pero Muti, tadanji vrilac dunosti opunomoenika velikokladuke Udbe,
kada je bio uo da se neto apue i rekli su mu za glasine o us
tanku, otiao je kod B. Vukainovia i prenio mu da ima neto,
ali valjda ba zbog tog prethodnog upozorenja da se u Sarajevo ne
dolazi naprazno dakle, zbog neposjedovanja nekih opipljivijih
dokaza, takvo je obavjetenje onda, zbog toga valjda izostalo. 5 )
Slinog duha direktiva sjea se, takoer etiri decenije kasnije, i
Mikan Garaa, zamjenik efa Oblasne Udbe u Banjaluci. Njemu je
doao Vukainovi 3. maja sa pismenom informacijom da se spre
ma pobuna, ustanak. Informacija je bila bombastina, nerazum
ljiva te Garaa nije prihvatio te pretpostavke ve je uputio Vukai
novia da se vrati i provjeri injenice na terenu. Nisam vjerovao
da je to mogue a razlozi su bili ti to su tu bili i etniki i musli
manski elementi i informbirovci, te bilo je udno da su se oni pove
zali. Da se tada stvar na primjer napirila, onda bi se opet odgova
ralo. Teko je bilo znati da je stvarno onako i da sve nije bombas
tina ideja. 6 )
U prilog nekog jednomjesenog znai ve dueg praenja
priprema za ustanak moglo bi ii i sjeanje Sulje Zunia. Kada se
on u povodu valjda takvog jednog signala oko priprema za Bunu,
na nekoliko dana pred samu Bunu obratio Vukainoviu: pa,
Branko vidi li za ovo?, opunomoenik Udbe ga je prekinuo:
Nemoj da bi ti tu ita radio, ti e to kompromitovati. Mi mjesec
dana ve znamo i u tragu smo im. 7 ) Ali ovaj iskaz, ne samo to je
stvar sjeanja, kao u principu nepouzdanog izvora, ve dolazi od
ovjeka podjednako suodgovornog na stanje na srezu, pa vjero
dostojnost iskaza i zbog toga moe da bude upitna. No, uni jo
dodaje kako je bila u ono vrijeme Udba inae dominantna snaga u
drutvu i kako je on pred komisijom, koja ga je nakon Bune saslu
avala, priznao da je bila Partija podreena Udbi. No, argument
za presudnu odgovornost sreske Udbe u smislu da je ona zaista
4)

Sjeanje Pere Mutia, u a.a.

) Isto.
) Sjeanje Mikana Garae, u a.a.
) Sjeanje Sulje Zunia, u a.a.

ve jedno mjesec dana znala za neke neprijateljske aktivnosti sti

e od Udbe same, iz linih biljeaka koje je inio u povodu svog
slubenog angamana tj. u poslovima ienja terena na Cazin
skoj krajini, Ratko Ili, tadanji referent Udbe za oblast Banja 1 u
ka. U svom je dnevniku zabiljeio razgovor sa ranije ve pominj.i
nom Aiom, aktivistkinjom AF-a iz Trca. Prije mjesec dana
saznala sam da se odrao sastanak u Alinoj kui na kojem ih je bi
lo preko dvadeset. Ja sam napravila spisak svih uesnika tog sas
tanka, kog su pokuali odrati u najveoj tajnosti, i taj sam spisak
predala naim organima UDB-e u Cazinu. Oni bi morali znati vie
toga: ko su ti ljudi i koje su im bile namjere. Ja sam se stalno pitala,
i na to sam drugove upozorila, da se esto Milan Boi i Ale nau
zajedno i u vrijeme kada bi trebali neto drugo raditi kod kue. 8 )
Nije oit ni jedan razlog koji bi dovodio u sumnju stvarno postoja
nje ovakvog svjedoenja. S druge strane, vie momenata (Trac i
oblinje selo Crnaja ustaniki su centar, u narodu se za pripreme
Bune ipak znalo, prialo se po mevludima mjesecima, odbornica Aia bila je rijetka Muslimanka koja se kao politika aktivistki
nja mnogo kretala po terenu te je logino bila stoga dobro upozna
ta s dogaanjima i raznim priama koje su kolale u narodu), uka
zuje da je moglo biti Aiino svjedoenje Iliu posve realno zasno
vano. Partija i Udba bile su - mada su svugdje meusobno uglav
nom tijesno saraivale - dvije u principu jedna od druge nezavisne
institucije koje su sigurno i inae imale u ovo vrijeme najveu mo
u svakodnevnom ivotu. Da je praktine nadreenosti ili podree
nosti jedne drugoj po pojedinim teritorijalnim podrujima moglo
biti, nije sporno. Taj je odnos vjerovatno najvie zavisio od linog
angamana i autoriteta koje su u konkretnim uslovima ispoljavali
pojedini funkcioneri jedne ili druge institucije. U ovom naem slu
aju, ako prihvatimo uniev iskaz, cazinskom partijskom ruko
vodstvu bila bi umanjena mjera njegove odgovornosti to, meu
tim, vii partijski organi kao neku ispriku ne samo da nisu prihvati
li, ve je sreska partijska organizacija, sa aspekta posljedica po se
be mnogo gore prola od Udbe, koja, s iznimkom Vukainovia,
kadrovski tada nije stradala. Ali o tome sam duna jo progovoriti
na drugom mjestu.
2.
Sigurno bar kontroverzan je iskaz N. Boia dat u istrazi
bihakoj Udbi 30. maja. 9 ) Onda je jednom prilikom oko 25. apri
la obavijestio Bukaa (Lukaa - nap. autora) Bogdana, oficira
8)

R. Ili, Opredijeljeni za izdaju, Osloboenje, Sarajevo, 1990, 321.

' ) CA vojnih sudova SFRJ, 308/50, zapisnik sa sasluanja Nikole Boia.

Opunomostva Udbe za srez Cazin, da se na terenu narod buni i

govori da ih ima ko da povede da bi se digli na pobunu, samo mu
nijesam rekao ko se buni i ko o tome govori. Tog puta mi je Bog
dan rekao, odnosno dao mi u zadatak da ga u to kraem roku
obavijestim, ko su ta lica koja o tome govore i pronose propagan
du za pobunu, na to sam ja pristao i rekao mu da u ga obavijesti
ti o tim stvarima u to kraem roku. Ja taj njegov zadatak nijesam
izvrio radi toga to sam i ja sam bio u tim pripremama za dizanje
pobune. Znamo da je Nikola Boi kao prvoborac imao iza rata
vie raznih politikih profesionalnih funkcija na srezu, a i da je
1950. bio kao lugar takoer u dravnoj slubi. Je li to sad u njemu
proradila savjest u odnosu na dravu? Vjerujem da je njegov citira
ni kontakt sa Lukaem stvarno postojao i mislim da je u Nikoli u
jednom momentu stvarno proradila politika odgovornost prema
dravi ali i da je ta podvojenost, moda podsvjesno i due optere
ujui njegovu psihu, ipak u njemu svjesno brzo prevladana, to
uostalom dokazuje njegov konkretni angaman u pripremama za
pobunu. Ali, ta bi sa Lukaem?
Ne raspolaem ni s pismenim ni s usmenim dokaznim materi
jalom da je on na Nikolin signal, ako ga je zaista od Nikole i do
bio, bilo ta drugo poduzeo osim to je od Nikole zatraio blie
obavjetenje. Luka, dakle ako je signala uopte bilo, vjerovatno
nije ni pomiljao da bi jedan dravni slubenik i dotadanji funkcioner kakav je bio Nikola Boi, mogao i sam da bude umijean u
takve aktivnosti, a pogotovo je imao razloga za nesumnjanje to
mu je Nikola sam priao i, neupitan, iznio takve stvari.
3.
Najpoznatiji momenat u odnosu Drave prema priprema
ma za pobunu je, valjda, onaj s kraja aprila kada, na jednu prija
vu cazinska Udba ipak reagira. S. Filipovi i D. Lauevi u svom
izvjetaju Rankoviu kau: Dana 28. aprila 1950. saradnik u
ma podnio je izvjetaj organu sreskog opunomostva u Cazinu o
neprijateljskom radu Ale ovia i drugih i o pripremama za orua
nu akciju. Dalje govore kako opunomoenika Udbe Cazin nisu
mogli odmah sasluati jer je bio u Upravi, nego smo razgovarali
sa zamjenikom naelnika odjeljenja banjaluke oblasti i naelni
kom II Odjeljenja Udbe NRBiH. Opunomoenik Kod sebe dri
6 dana izvjetaj i 4. maja odlazi u odjeljenje u Banja Luku. Kako
nije bilo naelnika on ide kod njegovog zamjenika koji kada je vi
dio o emu se radi, alje natrag u Cazin da cijelu stvar provjeri i izvidi. Opunomoenik se vratio u Cazin uoi 5. maja, tako da nita
nije mogao preduzeti, jer se akcija izvodila te noi i sutradan. Za124

pravo ujutro se naao opkoljen u gradu. 10 ) Ovaj dio pukovnikog izvjetaja iziskuje vie komentara. Da li je bio saradnik sa if
rom uma Ramo Odobai, mladi iz turlia, ili neki drugi Udbin dounik? Odobai je doao kod Lukaa po svoj prilici 4. ma
ja i dao izjavu da se priprema kod njih ustanak. Luka je to otku
cao na mainu, Ramo potpisao i izjava je data Vukainoviu. On je
s njom otiao odmah u Banjaluku, sjea se M. Mili (Kenjalo). Po
to nije znao odgovoriti na neka pitanja zamjenika efa oblasne
Udbe M. Garae ovaj ga vraa natrag da stvar provjeri, o emu
smo slino sjeanje samog Garae ve ranije naveli. Jo iz Banjalu
ke, po Mili, Branko telefonira Bogdanu da ode tamo i vidi preko
tih ljudi u Trcu. Bogdan je otiao ali kada se vratio izjavio je da
nita nije primijetio, sjea se dalje M. Mili. 11 ) Hajro Kapetanovi,
sekretar Oblasnog Komiteta Banja Luka, tumai da opunomoe
nik Udbe (B. Vukainovi) nije (pukovnicima S. Filipoviu i D. Laueviu) mogao svjedoiti jer je povuen u upravu, a u stvari
zbog toga jer htjelo se zabauriti odgovornost pa su ga povukli u
Sarajevo. 12 ) Kapetanovi tvrdi, dalje, da je najvie kriv zamjenik
Oblasnog odjeljenja Udbe (Mikan Garaa) koji Vukainovia vra
a u Cazin, ne informiui dalje i ne poduzimajui nita sam sa
svoje oblasne funkcije.
4. Safet Filipovi i David Lauevi izvjetavaju o jo jednom
upozorenju sa terena koje takoer nije postiglo svrhu. Na dan 3.
maja predsjednik MNO turli, sa ijeg terena je uestvovalo 80%
odraslih mukaraca u ovoj akciji poslao je jednog lana KP (uite
lja) sekretaru Sreskog komiteta Cazin da ga o dogaajima na tere
nu obavijesti, tj. o pripremama seljaka na pobunu. Sekretar kad je
sasluao uitelja, rekao je da je to stvar Udbe i da ode kod opuno
moenika. Kako opunomoenik nije bio u Opunomostvu uitelj
se vratio u selo. 13 )
5. Obavijetenost Partije i Udbe o tim zbivanjima modifikovano je predstavljana u izvjetaju o neprijateljskoj akciji u Cazinu
koji je podnio Ugljea Danilovi, ministar unutranjih poslova NR
BiH i lan Politbiroa CK KP BiH na sjednici Politbiroa 16. maja u
Sarajevu. U itavoj ovoj stvari krajnju nebudnost i nedoraslost
l0)

Izvjetaj S. Filipovia i D. Lauevia.

) Sjeanje M. Milia, u a.a.
u) Komentar Hajre Kapetanovia na pismeni izvjetaj pukovnika S, Filipovia i D.
Lauevia, u a.a.
) Izvjetaj S. Filipovia i D. Lauevia. Taj bi uitelj, prema prianju ljudi u turliu etiri decenije kasnije, mogao biti Esad emalovi, inae jedan od tadanjih Udbinih
saradnika u turliu.
125

pokazali su opunomoenik UDB-e i sekretar Sreskog komiteta.

Oni su ve 1. maja imali obavjetenje da neprijateljski elementi na
terenu govore o ustanku i da se to sprema za 6. maj. Meutim,
ne vjerujui ovim podacima oni nisu nita poduzeli da iste provje
re, niti su preduzimali ikakve mjere predostronosti. Opunomoe
nik je na 4. maja dobio pismenu izjavu od jednog omladinca iz sela
turlia, da se u selu sastaje jedna grupa ljudi, da isti govore o po
buni, da je vidio da neki od njih iste oruje itd. a opunomoenik
nita ne preduzima, nego kree u Banja Luku da o tome obavijesti
Odjeljenje. Zamjenik naelnika banjalukog odjeljenja UDB-e po
kazao se takoe krajnje nebudan, jer je poslije obavjetenja koje
mu je dao opunomoenik istog povratio na teren da stvari provjeri,
umjesto da je odmah tamo krenuo sam, ili uputio grupu boljih ofi
cira. On se brani tim, da mu je opunomoenik itavu stvar predsta
vio neozbiljno i rekao da ni sam ne vjeruje tim podacima. 4. maja
jedan lan Partije iz turlia doao je u Cazin i o istoj stvari obavi
jestio sekretara Sreskog komiteta, a on ga, i ne sasluavi do kraja,
uputio da ide u sresko opunomostvo UDB-e i da njih upozna o
tome. Ovaj se povratio u selo i poslije se i sam prikljuio bandi.
Opunomoenik UDB-e povratio se iz Banja Luke 5. maja uvee,
naao se sa sekretarom Komiteta, iako su sada raspolagali sa obav
jetenjima iz dva izvora, nita ne preduzimaju nego ostavljaju da
se o tome dogovore sjutra ujutro. 14 )
to se tie prvog dijela izvjetaja, valjda se tu radi o istoj oso
bi, omladinac iz sela Sturlia je Miliev mladi Ramo Odobai, dok bi jedan lan Partije iz turlia, koji se kasnije i sam pri
kljuio Buni, mpgao vjerovatno biti Omer Runi, koga kao tak
vog pominje i Zuni. Ali Zuni, prema svjedoenju Milia, tada
Runievo obavjetenje ne samo to ne uzima za ozbiljno, ve mu
navodno odbrusuje: bolje bi bilo da uti i da ne govori svakakve
gluposti. Takoer, po Miliu, Runi je shvatio Zunievu reakci
ju kako su u stvari i neki organi drave uz ustanak to je uosta
lom, kao to smo vidjeli, i bila iroka propaganda meu ustanicima
te je Runia valjda, (i) to opredijelilo da i sam prie pobuni. 15 )
6.
Na dan 4. maja, ini se, jo nekoliko ljudi upravo je unia
informisalo o pripremajuoj se pobuni. Naime, u posebnoj izjavi
(albi) koju je zbog svog iskljuenja iz Partije dao Bogdanu Lukau nekoliko mjeseci nakon Bune, turlianin Sulejman Topagi,
) A. CK KP BiH, f. CK KP BiH, dok. 14/02, zapisnik sa sjednice Politbiroa od
16. maja 1950.
IS) Sjeanje Sulje unia i Mile Milia, u a.a.

ve bivi slubenik SK Cazin, stoji da su 4. maja trojica mjesnih

funkcionera u turliu (Hasan ovi, Alil Beirevi i Smajo Dervievi) poslali u Cazin Ramu abanagia kao kurira s porukom da
se u selu narod zaista grupie na neki ustanak. 16 ) Da nije Miliev
Ramo Odobai zapravo Ramo abanagi? jer to ipak nije bio
Miliev teren pa se moda on u prezimenu prebacio (zanimljivo je
da turliani, etiri decenije kasnije, obojicu Rama prepoznaju za
saradnike Udbe, znai i abanagia i Odobaia). Prema Topagiu, i on sam upoznaje, vrativi se iz turlia gdje se je taj dan slu
beno nalazio, Sulju unia sa turlikim priama o ustanku, o e
mu da je uo i od predsjednika MNO Hasana ovia. Zanimljiva
je bila tada i indikativna, ali mislim da ju je Topagi vjerno pre
nio, unieva reakcija koji se nasmijo dok su i ostali poeli se
smijati i mene ismijavati to se u mom mjestu roenja o tome go
vori. 17 ) Oito je da u SK nije ozbiljno uzimana mogunost nekog
narodnog ustanka. Ta ocjena proizlazi i iz daljeg dijela Topaeieve izjave u vezi sa kontaktom izmeu Sulje unia i Hasana Covia, koji 5. maja dolazi u Cazin i potvruje uniu injenicu oko
turlikih aktivnosti za ustanak, za to ovi saznaje i od Muharema Dervievia. 1 ') A Suljo je rekao da je to nemogue, ve mu je
rekao da idi Hasane na teren i ostvari plan radne snage, koja je
sutradan trebalo da se dovede u Cazin. ovi je najprije, u strahu,
odbio da se vrati u turli, ali je po nagovoru ipak otiao. 19 ) Da je
Hasan ovi jo ranije, tj. prije Omera Runia, ak pismeno, iz
vjetavao unia o pripremama za bunu na turlikom terenu,
svjedoi etiri decenije kasnije, i Hasan Hadipai, tada milicio
nar u Cazinu zato je Hasan ovi puten nakon par dana zatvo
ra 20 ) (Hadipai govori tu, razumije se, o vremenu nakon Bune).
7.
Da je bio turli zapravo centar aktivnosti Muslimana u
pripremama za pobunu proizlazilo bi, izmeu ostalog, i iz navod
nog pisma koje je u to selo poslao iz Cazina Hase Beganovi, bivi
opunomoenik Odjeljenja unutranjih poslova, a u momentu Bune
sreski referent za komunalne poslove. Po N. Boiu, Ale ovi je
na sastanku 30. aprila govorio o Hasi Beganoviu kako je ovaj pi
sao jedno pismo u selo turlie, nije rekao kome, da je on voljan
) Cazin, f. Sreskog komiteta Cazin, nesreeno, izjava Topagi Sulejmana, nedatirano.
,7)

Isto.
) CA, vojnih sudova, 301/5016, Zapisnik sa sasluanja Muharema Dervievia
od 12. maja 1950.
) Izjava Topagi Sulejmana.
2) Sjeanje Hasana Hadipaia, u a.a.

pomoi nau organizaciju i da za sve pripreme neprijateljske akcije

zna. ovi je jo tom prilikom rekao da Hase pazi ta ko radi u
Cazinu i da e nas o tome obavijestiti. 21 ) ovieva verzija veze
Hasa Beganovia je drugaija. Razgovarajui jednom sjuajnom
prilikom izmeu 20. i 22. aprila sa Salimom Bilkiem iz turlia u
vezi s pripremama za ustanak protiv Drave, za to je ovaj saznao
od izvjesnog Japana, takoer iz turlia, alim je Ali rekao da je
uo da je Hase Beganovi noio kod Milana Boia i pitao da li je
tano da i Hase Beganovi radi na tome da se akcija povede. 22 )
Ale je o tom razgovoru izvijestio Milana Boia koji mu je odgo
vorio da Hase Beganovi nije kod njega noio, dajui u zadatak
Ali da stvar ispita jer moe biti da Beganovi radi na otkrivanju
nae organizacije. Nakon nekoliko dana, poto nikako nisam vi
dio Bilkia, a sastao se opet sa Milanom i Nikolom Boiem, Ali
je reeno samo da je bio Bilki kod njih i rekao im sve o Beganoviu i da netrebam da se zbog toga plaim. Na sastanku 30. maja
na pitanje Hasiba Beganovia o Hasi, Milan je odgovorio da e
Beganovi Hase biti dobar. 23 ) ta je od svih tih pria oko Hase
Beganovia bila stvarnost a ta propaganda nije mogue zakljuiti
na osnovu svjedoenja pobunjenika. injenica je da Hase Begano
vi nije izveden pred Vojni sud, to bi sigurno bio da mu je doka
zana krivica oko pomenutog pisma ili druge insinuacije kojima se
baratalo na sasluanjima pobunjenika. Ali, Hase Beganovi nije os
tao ni ist to proizlazi iz dvogodinje kazne koju mu je izrekao
Sud za prekraje i koju je izdrao u rudniku Breza. 24 )
8.
Primjer neumijeanosti, ali i, reklo bi se, nereagovanja i ne
budnosti Drave odnosno njenih slubenih protagonista, otkriven
je mjesec dana nakon Bune u analizi odgovornosti Partije i Udbe
na slunjskom srezu oko sluaja u vezi sa Devrnjom. Kritikujui
rad kotarske Udbe i partijskog komiteta zbog odsustva kolektiv
nog politikog djelovanja na terenu, Jovica Sijan, lan Oblasnog
komiteta Karlovac potencira upravo sluaj sa Devrnjom da je Simo Pera signalizirao Udbi da Devrnja iznosi da imade negdje po
tajno radio-stanica koja ima vezu sa inostranstvom i da je bilo do
voljno argumenata da se on hapsi, ali da se Komitet nije dovoljno
sa time bavio, te da je ef Udbe obavezan da o politikim sluajevi
ma upoznava lanove biroa, tko i na koji nain vri neprijateljsku
2l)

Zapisnik o sasluanju Nikole Boia.

) Zapisnik o sasluanju A. ovia.

) Isto.
) Sjeanje Hasana Japia, tada kljuara zatvora u Cazinu, dato autoru u aprilu
1990, u a.a.
128

propagandu i da komitet politiki tu stvar na terenu razbija. 25 ) Iz

Sijanovog izlaganja, koji na sjednici kotarskog komiteta nije dalje
artikuliran, nije vidljivo ni kada ni kome je Devrnja govorio o radio-stanici, ali je iz Perae^og iskaza jasno da je Devrnjina pria
kad je i plasirana prihvaena kao neka patka kojoj u poplavi ta
da slinih dezinformacija i parola nije pridavana nikakva panja.
Dakako, nakon i poto se sluaj na srezu desio, navrnulo je i
prisjeanje na pomenuto upozorenje koje se u kritici Partije i
Udbe koristi, sada, kao krupan argument njihovog nejedinstve
nog rada, nebudnosti i slino.
9. Do sada sam navodila samo signale o pripremama za pobu
nu koji su ostali sauvani u pisanim izvorima o dogaaju ili, jo
preciznije, do kojih sam uspjela doi. Sigurno je bilo zabiljeeno, a
moda je i sauvano, jo izvora sa slinim sadrajem. Ne vjerujem
da nije kroz neki papir proao na primjer sluaj dvojice rodolju
ba, ili je taj sluaj mogue i pisanim izvorima bar indirektno do
kazati, naravno, uz pretpostavku vjerodostojnosti svjedoenja
Gojka Jotia. 26 ) Joti je o tome saznao nekoliko mjeseci nakon Bu
ne, kad je ve davno prestalo eljanje terena, kad se on ve sta
bilizirao na novoj funkciji, funkciji opunomoenika Odjeljenja za
unutranje poslove cazinskog sreza. Ta dvojica rodoljuba bili su
Selim Rizvanovi i Hasan Kajtezovi Sukura, obojica iz Peigrada. Oni su pred Bunu koliko dana prije ili kada tano Joti ne
zna doli u Komitet kod unia i saoptili mu da ih je Ale ovi
sino posjetio te ih imenovao za komandire eta. Ako imamo u
vidu da su komandiri eta odreivani na samo nekoliko dana pred
ustanak, bilo bi da su njih dvojica posjetili unia najvjerovatnije
4. ili 5. maja. Sreski sekretar Partije je u njihovom prisustvu telefo
nirao Vukainoviu: aljem ti dva rodoljuba ti ve zna kako e
postupiti. Opunomoenik Udbe za Cazin sasluao je Rizvanovia
i Kajtezovia te preko efa Odsjeka za unutranje poslove poslao
ih najprije u bihaki zatvor odakle su prebaeni na rad u Celulozu
u Drvaru. 27 ) Oito, ukoliko je itava pria istinita, nadleni u Cazi
nu dolaenje pomenute dvojice ne samo da ne ocjenjuju kao akt
zaista dravnog rodoljublja i ozbiljno upozorenje vlastima, ve
su pomenuti seljaci, eto, zbog toga i kanjeni.
10. Cazinskoj Udbi je sigurno, bar po svojoj prolosti u ratu,
dobro poznata porodica popa Bogunovia iz Vrela. No, njegovom
) Historijski arhiv Karlovac, f. KK KPH Slunj, k. 2. Zapisnik sa izvanredne sjed
nice KK od 4. juna 1950.
) Svjedoenje Gojka Jotia, u a.a.
) Isto.
129

sinu edi, koga smo ve upoznali posebno oko sluaja sa radio-stanicom, zbog njegove relativno visoke naobrazbe u krajikoj
sredini, povjereno je rukovoenje rudnikom u Pjaniima. edo
Bogunovi nije bio u nekim prisnim odnosima sa ljudima u Partiji i
vlasti ali sluajna je bila injenica da je bio sumjetanin sa Bran
kom Vukainoviem, koji je u Vrelu i roen, pa su njih dvojica bili
dobri poznanici. Moda je ovaj momenat presudio kada je, valjda
dan uoi Bune, prema svjedoenju Mile Milia (Kenjala), edo za
traio od Branka da mu posudi jahaeg konja (crn, punokrvni
konj Udbe) jer mora poslom hitno u Pjanie, u rudnik. edo je, po
Milievoj prii, stvarno odjahao u Pjanie, ali ne rudnika radi, ve
kako se kasnije ispostavilo zbog toga da to ubjedljivije privue
ljude u ustanak. Dvadesetorici okupljenih govorio je kako bi tre
balo podii ustanak, da se vraa kralj u Jugoslaviju, da su sa na
ma vojni garnizon u Bihau, Komitet KP u Cazinu i Udba u Ca
zinu koja mu je i dala konja da to prije svri posao, sjea se Mile
Mili prie koja je u vezi s edom prepriavana kasnije u cazin
skoj Udbi. 28 ) Upravo taj Udbin konj koga su ljudi znali trebalo je,
dakle, kao neki doker da poslui lukavoj svrsi. Vukainovieva
posudba konja edi Bogunoviu ne indicira, naravno, neku vezu
opunomoenika cazinske Udbe sa ustankom, ali je ipak, ini se,
zanimljiv sluaj ili nesposobnosti i neopreznosti najodgovornijeg
predstavnika drave za mir i bezbjednost terena za koji je zaduen
ili je, ukoliko je bila ista konstrukcija, zanimljiv primjer neije
mate. Mislim, prije ovog drugog, jer ni kroz kasniju istragu ni na
samom suenju edi Bogunoviu taj dogaaj nikada nije pominjan.
11.
Ali, dok je dravni slubenik edo Bogunovi i s nekom
osnovom mogao biti pomalo sumnjiv u onim inae osjetljivim vre
menima i dok su, ako ni zbog ega drugog ono zbog linog podba
aja na svojim funkcijama bar objektivno bili za sve skupa i odgo
vorni Hase Beganovi, Branko Vukainovi, Bogdan Luka, to je,
pogotovo u ono vrijeme, teko pojmljivo ponaanje Stojana Starevia, komandira Milicije u Trcu, koji je po nekim indicijama jo
u toku priprema za Bunu, odluio, izgleda, da pree na stranu us
tanika. Taj nalaz iznio je sredinom maja Ugljea Danilovi. Sa
komandirom Stanice bili su ve prije u dogovoru, stoji u zapisni
ku sa ve pominjane sjednice Politbiroa SK KP BiH. 29 ) Na Starevievu jo raniju povezanost sa organizatorima Bune dijelom uka
) Sjeanje M. Milia, u a.a.
) Zapisnik sa sjednice Politbiroa SK KP BiH od 16. maja 1950. godine.
130

zuje i njegovo ponaanje u kritinim momentima, a dijelom su nje

govi postupci indicirani i istorijatom njegove slube, poto je, na
primjer, zbog nezadovoljavajueg rada u Bos. Dubici, bio preba
en na istu funkciju tj. za komandira Stanice milicije na cazinski
srez. 50 ) No, takva odluka govori jo o neem, potvruje etiri de
cenije kasnije izreenu konstataciju ondanjeg ministra unutra
njih poslova da je Cazinska krajina bila podruje koje je u sva
kom pogledu zapostavljeno 31 ).
12.
Posve drugaije vrste ali u sutini na istoj antidravnoj li
niji bila su tada, jo prije Bune (ali i poslije nje) istupanja aktuelnog ministra u hrvatskoj Vladi, Rade igia, moe se zakljuiti iz
svjedoenja, etiri decenije kasnije, Vajana Popovia, ondanjeg
opunomoenika Udbe za bihaki srez. Preko svojih saradnika u
narodu on je, naime, saznao da R. igi povremeno u svojstvu ne
kakvog narodnog tribuna gostuje na narodnim zborovima u po
graninim selima s Hrvatskom, a koja pripadaju bihakom srezu.
U Skoaju, Valjevcu, Zavalju i Meudraju igi se u svojim go
vorima suprotstavljao generalnoj liniji Partije u agrarnoj politici,
praktino osokoljavajui narod na otpor naroito mjerama admi
nistrativnog otkupa poljoprivrednih proizvoda i faktinog prisiljavanja seljaka da uu u seljake radne zadruge. Vajan Popovi je,
po slubenoj dunosti, valjda jo prije Bune (ne sjea se tano ka
da), obavijestio Udbu u Zagrebu o istupanjima Rade igia. 32 ) No,
s_ obzirom da na bihakom srezu bune praktino nije bilo, to ove
Zigieve aktivnosti nisu direktno relevantne za kontekst Cazinske bune. Da je, meutim, moda i igi kao istaknuti srpski funkcioner u Hrvatskoj doprinio pojaanom stvaranju neraspoloenja
u narodu, posebno meu Srbima na Kordunu, u Lici i okolini je
vjerovatan zakljuak koji ovdje ipak ne mogu dokumentovati. 33 )
Vjerujem da je golootoko stradanje Rade igia formalno po
IB-liniji to je tada inae bio najprikladniji put za politiku (i dru
gu) likvidaciju politikih protivnika 34 ) bilo u bliskoj vezi, ako ne
i prevashodno, uzrokovano upravo njegovim javftim neslaganjima
sa unutranjom politikom zemlje, pogotovo u pogledu poloaja
Srba u Hrvatskoj. S aspekta nae Bune je, meutim, zanimljivo da
J0)

Sjeanje G. Jotia, u a.a.

) Sjeanje U. Danilovia, u a.a.
) Sjeanje Vajana Popovia, u a.a.
5>) Da li mi je moda upravo u vezi sa tim uskraen uvid u arhivsku dokumentaciju
provenijencije republikog tuilatva i SUP-a Hrvatske u 1950. godini, i pored pismene
predstavke i specijalnog razgovora koji sam u vezi s ovim pitanjima imala u Zagrebul989. godine sa zamjenikom tuioca SR Hrvatske Milanom Pavkoviem?
'*) Sjeanje Stanka Opaia anice, dato autoru u januaru 1990, u a.a.

su bile sreska Udba i Partija u Slunju u vrijeme priprema krajike

Bune, bar kako proizlazi iz kasnijih dokumenata, totalno neobavijetene o bilo kakvim aktivnostima te vrste na svom terenu i pored
zaista mnotva kontakata koje je posebno Mile Devrnja imao na
tom podruju. 35 )
13.
Jo su neki domai ljudi na odreenim dravnim fun
kcijama ne samo u istrazi ve i u pukovnikom izvjetaju pominjani kao odgovorni poto su znali za pripremanje Bune a nisu o
tome izvijestili nadlene subjekte, mada su bili u mogunosti da to
uine. Posebno su tereeni Mustafa Karaji, pomonik javnog tu
ioca u Velikoj Kladui i Dedo Brko, slubenik Odsjeka unutra
njih poslova u istom mjestu. 36 ) Ali, bilo je i onih koji su pak saznali
za stvar zaista veoma kasno, praktino prekasno za odgovarajue
reagiranje. Njihovo eventualno kolebanje nije bilo usamljeno. Ko
lebali su se jo u toku priprema i neki istaknutiji pobunjenici. Na
kon zadnjeg masovnog sastanka, 4. maja, ulaga umar, koman
dir trake ete, rekao je Seli Lulicu, zamjeniku komandira krivajske ete: Ja ne vidim tu nita da e biti dobro, sjea se etiri dece
nije kasnije Luli, pa je zato ovaj odluio da itavu stvar ipak ne
kom nadlenom prijavi ili da se bar s nekim povjerljivim i pamet
nim ovjekom konsultira. Tako je sutradan iz Krivaje krenuo za
Cazin kod sudije Hasana Muia. Ali, kad mu je htio o tome ispri
ati, prosto je zanijemio, nije se usudio nita rei. 37 ) Svakako je u
pitanju bio strah od posljedica koje bi on, Sele Luli, mogao pre
trpjeti zbog izdaje stvari, ali se, ini se, dijelom tjeio jednim odbrambenim psiholokim mehanizmom koji je djelovao i kod ne
kih drugih pobunjenika, a to je, da je o stvari sudija Mui vjerovatno ionako znao, to je uostalom proizlazilo, da se podsjeti
mo, iz propagande koja je u tom smislu vrena u pripremnom peri
odu meu buduim akterima pobune.
14. Ali za nebudnost nisu optuene samo domae struk
ture. Na cazinskqm srezu tada se ve petnaestak dana u jednom
uobiajenom partijskom obilasku terena nalazila instruktorska
grupa Oblasnog komiteta Banjaluka, na elu s lanom biroa tog
komiteta Milanom Petrakoviem. Prema izlaganju U. Danilovia
na sastanku Politbiroa CK BiH od 16. maja, sekretar Sreskog ko
miteta Suljo uni 5. maja naveer obavjetava Petrakovia da
ls) Upor. Historijski arhiv u Karlovcu, f. KK Slunj, 1950, k.2, zapisnici sa sjednica
biroa i plenuma KK Slunj u toku maja i juna mjeseca.
5 ) Izvjetaj pukovnika S. Filipovia i D. Lauevia.
> r ) Sjeanje Sele Lulia dato autoru u oktobru 1989, u a.a.

ima nekih pria o pobuni ali Petrakovi se nije za tu stvar zainteresovao, niti mu je sekretar Sreskog komiteta to detaljnije objanja
vao. 3 *) Mada Petrakovi zaista nije ozbiljno shvatio unievo
upozorenje, ukoliko ga je uopte stvarno i bilo, etiri decenije kas
nije Petrakovi u svom sjeanju taj kontakt sa uniem ni ne pomi
nje. 39 ) U svakom sluaju svoju nebudnost grupa je sutradan, i
kasnije, skupo platila.
if. #

Problem (ne)reagiranja Drave na pripreme za ustanak moe

da ima eventualno jo neke dimenzije, ukoliko se, na primjer, uz
mu u obzir etiri decenije kasnije data svjedoenja ili izraena mi
ljenja neposrednih (i posrednih) uesnika ovih zbivanja. Naime,
radi se o navodnoj direktnoj umijeanosti odnosno organizacionoj
pozadini ustanka koji su stvarale (valjda ne i inicirale) neke skrive
ne snage iz samog aparata vlasti, od jugoslovenskog nivoa pa po
hijerarhijskoj ljestvici nadolje. Ali, o tim indicijama na drugom
mjestu.

'*) Zapisnik sa sjednice Politbiroa CK KP BiH od 16. maja 1950. godine.

**) Sjeanje i pismeni iskaz M. Petrakovia autora u 1989, u a.a.

133

Glava sedma

UREVDAN JURJEVO NA KRAJINI I LIKVIDACIJA

USTANKA
Konano je nastupilo i to sudbonosno predveerje, od mno
gih nestrpljivo prieljkivano, a za mnoge seljake i iznenaujue.
Nestrpljivo je prieljkivano od onih koji su se ve na neki nain os
jeali ugroenima pred organima vlasti jer se vjerovalo da e glasi
ne o pobuni ipak procuriti, te od onih koji su se bili spremali kao
da e ustanak poeti jo 1. maja, kakva je mogunost takoe pominjana jedno vrijeme na sastancima i u pojedinanim kontaktima.
Vee uoi urevdana bilo je iznenaujue za veliki broj onih koji
prethodno za pripreme nisu znali, pa ni nauli, te su prosto pokup
ljeni od svojih kua ili su po nekoj inerciji krenuli sa braom, roa
cima, susjedima, ili su krenuli iz nekog autoritarnog odnosa prema
uglednim mjetanima svoga kraja, ili pak bili raznim gronjama
isto natjerani. Bilo je tu vrlo razliitih individualnih razloga.
Neizbjeno je pitanje zato pobuna ba na urevdan. Ne
bih ovdje (i za sada) ni pominjala pekulacije u vezi sa nekim even
tualnim zajednikim jugoslovensko-zapadnim stratekim planom.
Odgovor je, inae, ini se, jednostavan.
To je dan optenarodne svetkovine koju posebno slave Srbi, a
kao Jurjevo potuju ga i Muslimani Cazinske krajine. Inae, to je
dan koji se jo u pretkriansko doba, u vrijeme politeistikih reli
gija slavio kao dan oienja u prirodi i konane smjene zime,
hladnoe, toplim, plodnim proljeem. Na urevdan narod bi se
radovao prirodi, umivao u bistrom potoku, kitio prispjelim zeleni
lom. Poznato je, na primjer, da je urevdan najslavljeniji praznik
Roma. Na Cazinskoj krajini od davnina je vladao obiaj da se na
urevdan Jurjevo ide na omahu. D. Sabljakovi opisuje omahu kao ustajanje u ranu zoru i odlazak do mlinova na Mutnici
134

gdje je bila svetkovina... na kojoj se okupljao valjda cijeli kraj u ne

kom ritualu oko vodenikih tokova u sam izlazak sunca, ali je
znaila i vaar, mnotvo tezgi sa dinduvama, ringipil... arene
bombone... sveano odjevene gomile... oznojene djevojke i mladie
uhvaene u kolo. 1 ) Planiranje pobune na urevdan imalo bi ta
ko simbolinu konotaciju uspjeno socijalno oienje drutva.
No, mislim da gotovo filozofskih dimenzija u razmiljanjima ni
glavnih protagonista Bune nije bilo. ak da je planirani momenat
za poetak ustanka iniciran odnekud sa strane, izvana, bili su u pi
tanju drugi motivi. U oba sluaja sigurno je bila presudna tradicija,
ak ovjekovjeena u poznatom sloganu urev danak hajdu
ki ustanak. Taj slogan pojanjava izreka: to na proljee moe
na zimu ne moe. U prilog neke eventualne vie veze u inspiriranju ustanka mogao oi biti upravo izbor urevdana za poetak
ustanka jer je to dan koji se slavi u veem dijelu Jugoslavije, a ve
je ranije izloeno da je, 6. maja 1950, na urevdan, ustanak zais
ta izbio i u Makedoniji, a vrlo mogue da je trebao izbiti i na Bani
ji, da nije bio jo u aprilu osujeen. Zar sluajno istovremeno u
Bosni, Makedoniji, Hrvatskoj (i moda jo gdje)? Druga je stvar
to propagirane pomoi ustanicima sa strane nije bilo, nije ni mog
lo biti odnosno to su pobunjenici u eventualnim signalima ili obe
anjima o toj pomoi prevareni, ukoliko ovdje izostavim gotovo
nepojmljivu varijantu iste samoobmane.
Samu pobunu mogue je, razumljivo, sagledavati sa razliitih
stanovita; mi emo je pratiti, po osnovu prije svega pisanih izvora,
tj. sauvanih dokumenata i nekih sjeanja, u vidu konkretnih ak
tivnosti kao ploda organizacionih priprema koje su ranije opisiva
ne. To znai da se sada trebamo vratiti na naa tri sektora: cazinski, kladuki i slunjski. Na raspolaganju nam je veoma obimna pi
sana dokumentacija koja je nastala o samom inu Bune na ur
evdan i o zbivanjima u narednih nekoliko dana. Ali upravo ta og
romna autentina iskustvena evidencija primorava na odreenu se
lekciju kako bi se uspostavila to priblinija slika onoga to se zbi
lo na jednom izvanjskom treem nivou, ime se naravno ne negi
ra objektivna stvarnost subjektivno doivljenog. Dapae, ovom
napomenom i elim podvui da svojom rekonstrukcijom, kao i do
sada, teim samo pokuaju istoriografskog prezentiranja, od i
njenica utvrditi i oblikovati injenice, svjesna, istodobno, rizika
koji se principijelno ogleda u autorskom, svakom autorskom pri
') Devad Sabljakovi, maha, Knjievne novine, 1950, 109110.

stupu obradi grae, i odgovornosti autora koja se uveava osjetljivou teme. Meutim, to je istoriografija, drugaijeg puta nema.

Cazinski srez

Ve po osnovu opisanih priprema za Bunu

ti da e se najhitnije stvari deavati na cazinskom srezu.

logino

je

zakljui

I.
Dogaanja na urevdan iz ugla ustanika. Oko 21 as 5.
maja
okupilo se izmeu turlia i Crnaje na dogovorenom zbor
nom mjestu Bare, jedni ih zovu Korajske, drugi turlike, jezgro
ustanika s glavnim voama Milanom Boiem i Alom oviem.
Kako su okupljani pobunjenici? Vrlo razliito. Koji su im bili
motivi? Takoer razliiti. Ova pitanja i odgovori esto su bili i u
neposrednoj vezi, pogotovo kad se radi o onima koji su kasnije u
istrazi
ili
pred
sudom
ili
pred
prekrajnom
komisijom
izjavljivali
da su bili natjerani, prinueni, ucijenjeni da pou. Takvih je bilo,
zapravo, ponajvie. Na taj nain su naravno htjeli to je mogue vi
e ublaiti svoju odgovornost. Druga je stvar u kojoj su in mjeri
subjekti, pred kojima su ove izjave davane, i uvaavali. Arbitrima
sigurno nije bilo jednostavno procjenjivati istinu o ovome, no ug
lavnom, oni su takve iskaze tretirali kao nevjerodostojne, kao neis
krene.
Nemogue je analizom ak svih pismeno sauvanih iskaza do
prijeti do zaista pouzdanih odgovora na pitanje o motivima poje
dinaca da se prikljue Buni. Pogotovo zato to se u tom pogledu i
nije mogao predvidjeti njihov zaista iskreni iskaz. Stoga, kombinujui vie elemenata, ali ipak u prvom redu tadanje line iskaze us
tanika,
zatim
kontekst
dogaanja
pred
samu
Bunu,
opte
prilike
na
Krajini,
sauvana
usmena
predanja
te
neka
kasnija
svjedoenja,
motive ili razloge onih koji su kasnije proglaeni i optueni za us
tanike, svrstala sam u vie grupa.
Prvo, motivi iz ubjeenja, tj. da je zaista krajnje vrijeme da
se skine jaram sa vrata. Ovakvim osnovnim motivom su bili sifgurno inspirirani ne samo voe, ve nesumnjivo i veina drugih sejaka kod kojih su u odsutnom momentu moda mogli prevagnuti
jo i neki drugi razlozi, ali je osnovni motiv ipak bio, u veoj ili
manjoj
mjeri,
prisutan.
Drugo,
motivi
patrijarhalno-autoritarnog
tipa. Dosta ljudi polo je na ustanak jer su to uinili, odnosno zvali
136

ih sa sobom braa, roaci, susjedi, ugledni mjetani iz sela. Ti lju

di, neki od njih i ne znajui zato i gdje idu, odazivali bi se iz po
tovanja, povjerenja, kad ide prvoborac Milan Boi sigurno je to
pravo i si. Tree, vie nekim porivom iz samoodbrane nego moti
vom nazvala bih prikljuenjem Buni onih, sigurno brojnih, koji su
poli pod nekim prijetnjama. Najtee su bile da e onaj koji se ne
odazove biti ubijen, ubijen on i porodica mu, da e mu biti
spaljena kua i si. Bilo je i prijetnji politikog karaktera: Jao
onome tko se ni sada ne odazove a nije se odazvao ni 1941. Ovo
mu je zadnja ansa. etvrto, snaan motiv sigurno je predstavlja
la i za prikljuenje Buni podsticajna propaganda: razna saoptavanja na sastancima pobunjenika, glasine u narodu, tzv. parole. Ljudi
su zavaravani i samozavaravani da e se vojska, posebno na pri
mjer ona iz Bihaa, odmah prikljuiti pobunjenicima, kao i vie or
gana narodnih vlasti i u Cazinu i u Kladui, da je ve u inostranstvu formirana nova vlada sa Subaiem, Maekom, Kulenoviem,
da se Kralj ve vratio u zemlju ili da je na putu, da se njegova voj
ska nalazi na grkoj ili austrijskoj granici, da 40 hiljada vojnika sa
mo eka znak da pree granicu, da e avijacija podrati ustanak,
da e Engleska i Amerika takoer pomoi, da u Hrvatskoj bukti
ustanak, da je ve palo Bie, Beograd, Zagreb, Ogulin, Karlovac,
te skoro sva mjesta i da su Cazin i Kladua meu zadnjima koje
treba osloboditi, i mnogo toga drugog ali sve na liniji sigurnog
preokreta. Peto, neki su se prema sopstvenim izjavama meu po
bunjenicima nali posve sluajno, a za odlazak na Bunu nisu imali
nikakvih motiva. Poli su kao na omahu, nekim poslom od kue,
vraali se iz gostione, od poznanika ili susjeda sa kartanja, sa aikovanja i si., a zahvatilo ih uzgred. Interesantno je, s tim u vezi na
primjer, jedno svjedoenje Zivka Joila, tadanjeg sekretara Re
publike Udbe Bosne i Hercegovine. Pamti priu, nastalu u povo
du jednog takvog sluaja kod oralia: Hajde Ale, eno Paveli u
Zagrebu, kralj Petar u Bijau, a pozvani momentalno i bez raz
miljanja odgovara: ek, dok natuem kondure 2 ).
Na zbornom mjestu Bare okupilo se, tako, oko 200 ljudi, po
Milanu Boiu ili stotinjak, prema iskazu Mile Miljkovia. 5 ) Po ra
nijem dogovoru sa Devrnjom tu je, na licu mjesta, na dobrovoljnoj
osnovi, formiran vod od 20 ljudi sa 6 puaka koji e odmah krenu
ti preko Korane u pomo slunjskom ustanku. Za komandira voda
J)

Sjeanje ivka Joila autoru 1990, u a. a.

) Procjena Milana Boia i Mile Miljkovia, zapisnici sa sasluanja pred Udbom

istih, CA Vojnih sudova SFRJ, 308/50.

11 Ca/inska buna

137

odreen je turlianin Omer Runi, a cazinske Muslimane prema

zbornom mjestu Slunjana poveo je Milan Devrnja, brat Milin. 4 ) S
preostalim ljudstvom koje je vodio Mujo Dehverovi, Milan Bo
i i Ale ovi krenuli su prema Trcu. 5 )
Tu su se sastali sa pobunjenicima iz Trca i Trake Platnice
kojih se takoer okupilo oko 100. 6 ) Na elu im je bio ulaga u
mar. Od Milana Boia on je dobio zadatak da odmah razorua
milicijsku stanicu u Trcu, postavi strau kod MNO i zadruge te
da oruje koristi samo po potrebi. 7 )
Razoruanje i zauzee Stanice milicije u Trcu jedina us
pjena ustanika akcija te vrste je stvarno izvreno. Ovaj in za
biljeen je, meutim, u dokumentima kontroverzno. Ve smo pominjali komandira Stanice milicije u Trcu Stojana Starevia. On
je, prema izvjetaju U. Danilovia, s obzirom da je sa organizatori
ma Bune ve odranije bio u dogovoru, zajedno sa jo dva milicio
nara, ukupno ih je u Stanici bilo troje, pobunjenicima bez otpora
predao oruje, komandir Stanice i jedan milicioner prikljuili su
se bandi. 8 ) Slino su razoruanje Stanice milicije u Trcu ocijenili
i pukovnici S. Filipovi i D. Lauevi. 9 ) I druge zvanine ocjene
tog dogaaja bazirale su se, razumije se, na rezultatima istrage
Udbe i zatim na presudi koju je Vojni sud izrekao Stareviu i
dvojici drugih milicionara ove stanice, Sulejmanu Ajkiu i Milanu
Krmpotu. No, komandir Stojan Starevi, na smrt osuen, (i po
gubljen) priznao je samo manji dio svojih grijehova, branei se ug
lavnom svojim pasivnim stavom prema dogaaju i svojim strahom
po ivot u situaciji za koju je ocijenio da se u njoj ne moe uspje
no suprotstaviti pobunjenicima. Negirao je svoju vlastitu prethod
nu povezanost sa ustanicima, tvrdei da je na urevdan, u stvari
bio njihov zarobljenik. 10 ) Ali, pritisnut brojnim svjedoenjima po
bunjenika, posebno N. Boia i Muhameda Zejnia, te milicionara
Krmpota, kome nije dao da puca u bandu te drugog milicionara
Ajkia, koji su ga svi ubjedljivo teretili, Starevi nije uspio i da se
odbrani. 11 )
4)

Isto, zapisnici sa sasluanja N. Boia, A. ovia, M. Devrnje.

Zapisnik sa sasluanja A. ovia.
) Zapisnik sa sasluanja N. Boia i M. Miljkovia.
) Zapisnik sa sasluanja A. ovia.
*) A K SK BiH, f. CK KP BiH. k. 3 0 , zapisnik sa sjednice Politbiroa CK od 16.
maja 1950. godine.
*) Izvjetaj S. Filipovia i D. Lauevia od 8. juna 1950. godine
10) Svjedoenje Stojana Starevia pred Udbom i na Glavnom pretresu, isto,
308/50.
") Zapisnik o sasluanju N. Boia, isto, 307/50 i zapisnik o sasluanju M. Zejni
a, M. Krmpota i S. Ajkia na Glavnom pretresu, isto 308/50.
s)

138

Zanimljivo je povodom tog razoruanja Stanice milicije u

Trcu, etiri decenije kasnije dato svjedoenje Ismaila Ajkia, bra
ta Sulejmanovog. Ali taj je dio izjave, vidjeemo, indikativan i
zbog drugih razloga pa to sjeanje ovdje i zato ukljuujemo. Do
li po mene taj dan odbornici Dehverovi Mujo, Topagi Beir,
Trii Hasan i Trii Beo. Ja mislio oni mene zovu na obavezu.
Tek u turli kada sam stigao saznao da ustvari ustanak. Na Koranskim Barama bilo je oko 300 ljudi. Tu je odreena i grupa da
razorua Stanicu milicije u Trcu. Prepao sam se za brata Sulejma
na i odmah sam pobjegao^ preicom, da ga obavijestim. Nisam ga
naao kui. Njegova ena aha rekla mi je da su oni ve obavijete
ni da se sprema razoruanje stanice milicije te da su zato pobjegli.
Ujutro su se pojavili iz ume, a zatim je odmah dola grupa sa ulagom umarom koji je zapovjedio: Ili sa nama ili predajte oru
je. Starevi i Krmpot odloili su oruje a Sulejman je karabin i
pitolj Valter dao meni. U stvari, da oruje uvam od pobunjenika
koji su mislili da sam i ja jedan od njih. Oruje sam donio kui.
Brat se presvuen u civil vratio ocu svom. 12 ) Koliko je raznoliko
bilo vienje, prepriavanje, svjedoenje o razoruavanju Stanice
milicije u Trcu govori, meutim, ve samo kratka izjava ulage
umara pred Udbom: Napominjem da ja nisam prisustvovao raz
oruavanju Stanice NM u Trcu. 13 )
Mnogo bi se jo detalja o tom dogaaju moglo prenijeti, ali
bilo kako bilo, glavnina vojske krenula je dalje. Ne zadravajui
se u Trcu i ostavljajui umaru, izabranom komandiru trake e
te, da izvri ovaj zadatak, Milan Boi i Ale ovi nastavili su po
hod, sa vjerovatno blizu 200 ljudi, prema glavnom zbornom mjes
tu Begovi Kafanama. Tamo su ih, oko 5 ujutro, ve ekali po
bunjenici sa drugih mjesnih podruja, posebno Liskovca i Peigrada.
Oni koji su se u rano jutro na urevdan kod Begovih Kafana okupili da krenu u odluujui napad na sam grad Cazin, naoru
ani pukama, pitoljima, sjekirama, noevima, koljem i dr., ve su
uglavnom do tada izvrili jo neke akcije, naime vie provalnih
kraa i pljakanja. Mada se ne bi moglo utvrditi sasvim tano kad
ili kojim redom, ta injenica da su tu no i to jutro pojedine grupe
u svojim mjesnim podrujima, nezavisno jedna od druge, provalile
i opljakale zadruge u Liskovcu, Pjaniima, oraliima, turliu i
Trcu, magacin Sreskog trgovakog preduzea i Potu u Trcu,
u)
lJ)

Sjeanje Ismaila Ajkia dato autoru u julu 1990, godine u a. a.

Zapisnik sa sasluanja . umara , isto, 302/50.

139

itni magacin u oraliima, spalile arhivu MNO-a Liskovac. 14 ) I

pisani dokumenti i kasnija sjeanja svode se uglavnom na isticanje
varvarske dimenzije tih akcija. No, pobunjenici se nisu ba mogli
neto posebno okoristiti tom pljakom jer je to i inae bilo vrijeme
opteg siromanog snabdijevanja. Dijelili su meusobno eer, ko
ulje, po koje cipele, cigarete, neto ita i ponegdje, kao u orali
ima npr., podosta rakije (klekovae, od koje su se usput napija
li. Ovo im i nije moglo biti ba preporuljivo uoi jedne predstoje
e sudbonosne akcije, kao to je bio napad na Cazin, jer su se
mnogi dobro napili, po jarcima i drugdje ispolijegali i pozaspali.
Drugi su se, opet, zadovoljili opljakanim stvarima pa pobjegli ku
i. Jednom rijeju, pljakake aktivnosti, koje su obavljene do jutra
imale su sigurno negativan uticaj na dalji tok Bune. Sve te akcije
bile su uglavnom i samovoljne, jer, i pored kasnijih drugaijih svje
doenja pred Udbom, ini se, da one ipak nisu bile planirane u ta
bu u toj prvoj fazi ustanikog pohoda.
Milan Boi je kod Begovih Kafana kao komandant nainio
borbeni raspored ukupno pristiglog ljudstva, njih oko 300, tako
to je formirao 7.eta, 5 eta brojalo je po 40, a 2 po 50 ljudi. Ta
koer po Milanovom svjedoenju, izbrojana su 102 komada raz
nih vrsta oruja, od koga je bilo vojnikih puaka neto oko 40, a
ostalo su bili civilne puke i pitolji. Kako je Muslimane koji su i
inili gotovo ukupnu strukturu te itave vojske, bolje poznavao
Ale ovi, on je na licu mjesta i odredio komandire eta, s obzi
rom da se u datom momentu, iz vie razloga, nije mogla sprovesti
ranija odluka o komandirima. Postavljeni su: Husein Kapi iz Kapia za komandira Prve ete, Agan orali iz turlia za komandi
ra Druge ete, Hasib Beganovi iz Liskovca za komandira Tree
ete, Mujo Dehverovi iz turlia za komandira etvrte i Sele
Luli iz Krivaje za komandira Pete ete. 15 ) Za razliku od Milana
Boia, Ale ovi pominje samo v pet eta, a ne govori uopte o
broju pobunjenika. No, ulagu umara koji je imao drugi zada
tak, u Trcu, ovi kao komandira ete i dalje pominje. M. Boi i
A. ovi su, meutim, saglasni u svojim svjedoenjima da su na
kon ovog novog rasporeda ljudstva, ete dobile zadatak da odmah
opkole Cazin. Komandirima Prve, Druge i Tree ete nareeno je
da zauzmu poloaj od Klise do Gnjilavca, a komandiri etvrte i
Pete ete trebali su da hvataju vezu sa Prvom etom od Gnjilavca
sa drugu stranu Cazina do Klise. 16 ) Takoer je komandirima na
14)

Isto, 308/50, zapisnik sa Glavnog pretresa.

Zapisnik sa sasluanja A. ovia.
) Isto.
ls)

140

reeno da pokidaju sve telefonske veze sa Cazinom, izvre unut

ranji raspored svoga ljudstva, zaustave svako prevozno sredstva
koje bi ulazilo ili izlazilo iz grada, i ekaju nareenje za napad na
Cazin.
U meuvremenu, u operativnom tabu ustanka (M. Boi, A.
ovi, M. Miljkovi) napisano je jedno pismo, vjerovatno i ranije
planirano, narodnim vlastima u Cazinu da se grad preda mir
nim putem. Sadraj pisma su u Alinom prisustvu diktirali M. Bo
i i M. Miljkovi, pisao ga je Duan Boi, sin Radin iz Crnaje, a
upueno je u Cazin po Dini Mustafi, sinu Alihodinu iz
Trca. 17 )
Da li je ovo pismo, uz dvije pismene poruke izmeu voa us
tanka na cazinskom srezu i slunjskom kotaru, jedini pisani dokumenat koji su sainili pobunjenici? S obzirom da iz istrage Udbe,
tj. iz ukupno sauvane, odnosno autoru dostupne dokumentacije o
sasluanjima, kao ni kasnije u sklopu dokaznog postupka na voj
nom suenju, nije priloen, pa ak ni pomenut ni jedan drugi iz
vorno pobunjeniki pismeni materijal, moglo bi se smatrati da ta
kav neki dokumenat koji bi se direktno odnosio na Bunu vjerovat
no nije ni nastao. Takva bi konstatacija ukazivala na bar dvije mo
gunosti. Prvo, da je itav taj krajiki bunt bio autohtono selja
kog porijekla, to e rei nesistematskog da ne kaem stihijnog to
je jedna od glavnih karakteristika svih socijalnih pokreta seljaka u
istoriji. Drugo, izostajanje ustanikih pismenih tragova govori,
ukoliko ovdje apstrahiramo inae tako vaan istraivaki problem
kao to je npr. radio-stanica ede Bogunovia odnosno njene
(ili jo neije) eventualne trake o viim vezama, da je ta itava
buna bila u sutini posve samostalni in Krajinika. Ali da se vrati
mo pismu. Na svjedoenju pred Udbom Duan Boi je iscitirao
njegov slijedei sadraj: Najhitnije vas upozoravamo da se preda
te poto ste opkoljeni od narodnih masa. Poto se u naoj zemlji
digao ustanak jer emo biti primorani da stupimo u oruanu bor
bu, potenim komunistima nee biti nita. 18 )
Dok su ekali odgovor na pismo kod Lojia Strane na domaku samog Cazina, iz grada je naiao dip, na koji su, poto na za
htjev nije htio stati, pobunjenici, po nareenju M. Boia i A. ovia, pripucali. U zaustavljenom autu nalazilo se pet lica. Pored ol7) Zapisnik o sasluanju A. ovia. Prema zapisniku o sasluanju M. Boia odlu
ku o slanju pisma donio je on, M. Boi, a u njegovom prisustvu tekst pisma je Duanu
Boiu diktirao A. ovi. Po sjeanju S. unia, opet, dodue etrdeset godina kasnije,
zahtjev za predaju grada poslan je preko Izvjesnog Kapia, sje. S. . u a. a.
") Isto, 302/50, zapisnik sa sasluanja D. Boia.

141

Cazin 1957. godine. Prema sjeanju starih Cazinjana grad sedam godina nakon bune nije
nimalo promijenio svoj lik. Izvor fotografija: Aleksandar Ravli, Ljetopisi Cazin FK
Krajina, Cazin, 1984.

fera, to su bili Milan Petrakovi iz Banjaluke, Muhamed Dupanovi iz Cazina, Nurija Nadarevi iz Cazina i blagajnica OK Banja
luka Fatka Pai iz Banjaluke. 19 ) Radi se o ve pominjanoj partij
skoj komisiji Oblasnog komiteta koja se slubeno petnaestak dana
nalazila na terenu Cazinske krajine te je 6. maja ujutro krenula iz
**) ofer dipa je bio Ibrahim Mujagi iz Cazina. S obzirom da je onda, mada vjerovatno pod prisilom, vozio pobunjenike, poslije ustanka kanjen je administrativno sa
dvije godine prinudnog rada u rudniku Breza kamo je kasnije i odselio, sjeanje S. Lulia
dato autoru u oktobru 1989. godine u a.a.
142

Slika grada Cazina iz 1957. g.

143

Cazina prema Velikoj Kladui, takoer poslom, ili su ako bi se povjerovalo iskazu M. Petrakovia, gotovo etiri decenije kasnije datog, on, Dupanovi i Fatka krenuli iz Banjaluke 5. maja, prespavali
u Cazinu i u Kladuu poli ujutro oko 6 sati. 20 ) Kada smo od
makli od grada Cazina nekoliko kilometara, uli smo veu pucnja
vu iz puaka, sjea se dalje M. Petrakovi. Da li to znai da je ve
neto iza 6 ujutro, poto nije stigao odgovor iz Cazina, a po nare
enju komandanta M. Boia, zapoeo napad na grad? Teko je
vjerovati da je to bilo tako rano jer i Suljo uni, predsjednik
SNO (i sekretar SK Cazin) se sjea da mu je uruen papir sa za
htjevom za predaju oko 6 ujutro. 21 ) Kako se pak kurir s odgovo
rom nije vratio, nareeno je da se napada Cazin. 22 ) Zanimljivo je
da o tom jutarnjem napadu M. Boi u svom svjedoenju pred Udbom, svakako, zaslugom isljednika, ne kae ni jednu jedinu ri
je, dok A. ovi nastavlja: Budui da je milicija iz Cazina zapu
cala, ljudstvo je ostupilo i razbjealo se kud-ko. 23 ) Ni ovi ne
pominje vrijeme kad se to sve deavalo, ali je oito bilo u prijepod
nevnim asovima poto je, po M. Boiu, oko 12 asova milicija
poela pripucavati iza lea, iz pravca Peigrada. Moji su se ljudi
sa njima borili ali poslije 13 asova M. Boi je dao nareenje da
se sve ljudstvo sa Cazina povue na zborno mjesto kod Begovih
Kafana. 24 )
ta bi s Petrakovievim dipom? Tu nekih velikih i sutinskih
razlika izmeu svjedoenja ustanika, sa jedne, i sjeanja Petrakovi
a, s druge strane, nema. Na jednom mjestu put je bio preprijeen
i pred nas su izali neki naoruani ljudi. Uperenim pukama u nas
naredili su nam da iziemo iz kola. Mi smo bili svi bez oruja. 25 )
premetaini njihovih stvari u autu oduzet im je jedan pitolj. 26 )
Takoer su im oduzete line legitimacije, i poto su odbili ponudu
da se prikljue Buni, njih troje (bez ofera) sprovedeni su pod stra
om u pritvor, u kuu kod jednog seljaka, izvjesnog Kapia u Krivaji, gaje su ostali do oko 16 asova poslije podne. 2 ) Tada su Pet
rakovi, Dupanovi i Fatka navodno po nareenju puteni i kre
nuli su pjeke prema Cazinu. Kada smo stigli na mjesto gdje su
20)

Sjeanje pismeni iskaz M. Petrakovia dat autoru u decembru 1989. godine u

a. a.
!l)

Sjeanje S. unia u oktobru 1989. godine dato autoru, u a. a.

Zapisnik sa sasluanja A. ovia.
) Isto.
!4) Zapisnik sa sasluanja M. Boia.
2S) Sjeanje M. Petrakovia, u a. a.
) Zapisnik sa sasluanja A. ovia.
.
J') Sjeanje M. Petrakovia dato autoru, i zapisnik sa sasluanja A. ovia.
!!)

144

nas uhapsili najvei broj njih bio je ve pohvatan. Naen je i na

dip s kojim smo se vratili u Banjaluku neobavljena posla. 28 ) ta
bi sa Nurijom Nadareviem, koji je bio valjda odmah prilikom za
robljavanja dipa puten, nije mogue tano utvrditi, no prema
jednom sjeanju, on se vratio u Cazin i tamo ispriao ta im se de
silo.
Nakon dipa je u prijepodnevnim asovima, takoer na putu
za Kladuu, zaustavljen i jedan autobus. To je uinio Hasib Ajki,
sin Mehmedov iz Liskovca. Putnici su puteni osim dva vojna lica
koja su zadrali sa sobom. I ova dva vojna lica takoer smo prisi
ljavali da idu sa nama. 29 )
Inae, Petrakoviev dip posluio je na urevdan kao saob
raajno sredstvo kurirske veze izmeu M. Boia i M. Devrnje.
Naime, jo dopodne su Stevo Boi i Mile Miljkovi odnijeli pis
mo poruku (akt koji je kao dokumenat takoer vjerovatno
uniten) koju im je za M. Devrnju dao A. ovi, a sastavili su ga
sigurno zajedno on i M. Boi, mada Stevo pominje samo Alu. )
Takoer po Stevi, u tom se pismu izvjetava M. Devrnja o zapljenitome oruju od Milicije u Trcu gdje ga izvjetava da je dobio
jedan pukomitraljez i nekoliko puaka. Stevo je pismo predao
Dmitrovi Miladinu. 31 ) Ovaj omladinac iz Crnaje proslijedio je
pismenu poruku Milanu Devrnji u Koranski Lug, a Milan je poru
ku onda lino predao bratu Mili. 32 ) Mile je uzvratio takoer pis
menom porukom, preko iste veze oviu da on nije od oruja ni
ta dobio nego samo jedan pitolj te da su opljakali zadrugu u
Furjanu. Tako o sadraju pisma koje je predao oviu svjedoi
Stevo Boi pred Udbom. 33 ) S obzirom da se sa njim zajedno vra
tio do Begovih Kafana i M. Miljkovi, kome je tada M. Boi saoptio da je i etama naredio povlaenje na zborno mjesto kod Be
govih Kafana, znai da smo sada, to se pobunjenika tie, krono
loki ve u popodnevnim asovima. 34 )
Nastavak ustanikih borbenih aktivnosti trebalo je, nakon na
reenog povlaenja od Cazina, ponovo razmotriti na glavnom
zbornom mjestu kod Begovih Kafana. Ali kod Begovih Kafana
dolo je 50 sve (svega nap. V.K.B.) 30 ljudi dok su svi ostali
) Sjeanje M. Petrakovia.
) Zapisnik sa sasluanja A. ovia.
) Zapisnik sa sasluanja S. Boia.
J1) Zapisnik sa sasluanja M. Miljkovia.
' ) Isto, k. 343/50, zapisnik sa sasluanja Milana Devrnje.
) Zapisnik sa sasluanja S. Boia.
!<) Zapisnik sa sasluanja M. Miljkovia.
145

otili u pravcu svojih kua. Ja sam ovoj tridesetoroj rekao da idu

svojim kuama, svjedoi komandant M. Boi koji se Petrakovievim dipom, (povezao ga je jedan od ustanika) i sam naveer po
vratio svojoj kui. 55 ) Time je praktino zavren oruani, borbe
ni dio ustanka na cazinskom srezu. Po ustanike dakako neuspje
no. Na sreu tog dana, na urevdan niko nije poginuo.
Zanimljiva i indikativna epizoda, mada za ishod Bune ve po
sve nebitna, odigrala se nakon Milanovog povratka kui, ukoliko
naravno poklonimo vjeru njegovom svjedoenju, koja u ostalim
dokumentima koji su na raspolaganju, nije provjerljivo. Naime,
oko 20 asova, nakon to je u meuvremenu stigao i A. ovi, Bo
iu su dola tri funkcionera MNOturli; predsjednik Hasan
ovi, sekretar Alaga Dizdarevi ij>ovjerenik za poljoprivredu Feho Dizdarevi i jo jedan seljak iz Sturlia (ulaga Corali). Donijevi litru rakije, odbornici su sjeli i interesovali se da li je zauzet
Cazin. Poto su dobili negativan odgovor oni su rekli da se pono
vo treba organizovati i na svaki nain zauzeti Cazin te da oni nebi
bili tamo nikako ostupili ve bi ga svakako zauzeli. Iz ovoga svi
smo skupa krenuli u pravcu Sturlia i poto smo odmakli od moje
kue sto m. zapucala je vojska kod moje kue i odbornici su po
bjegli i sa njima Ale ovi, a ja sam se sklonuo u umu gdje sam se
krijo do predaje. 36 ) S njim su tada pobjegla u umu i njegova dva
sina, Stevo i Nikola koji se, inae, taj dan preteno bavio, bar kako
izlazi iz dokumentacije, pretovaranjem smjetaja i stvari Stojana
Starevia iz Trca u njihovu kuu u Crnaji. 37 )
I
mada je tu bilo, posebno te veeri jo drugih aktivnosti po
bunjenika, koje su sve bile vie-manje usmjerene u njihovo bjeanje ili sakrivanje po umi ili okolini, u svakom sluaju s ustanike
strane se vie nita agresivno nije deavalo.
II.
Dogaanja na urevdan iz ugla vlasti. Ali, ta se deavalo
na drugoj strani? Kako je urevdanski ustanak doivjela vlast u
Cazinu? Ranije smo se upoznali sa injenicom da je sa terena naro
ito u zadnjim danima dopiralo vie signala koji su najavljivali Bu
nu. Upozoreno je da se ustanak sprema za urevdan. Ali ni Udba ni Partija stvar nisu uzimale (previe) ozbiljno. Jer, kako inae
objasniti njihovo iznenaenje tog jutra u Cazinu? Malo toga osta
lo je izvorno zabiljeeno, a etiri decenije kasnije, prie o istim
stvarima izgledaju, normalno, to zbog izblijedjelosti u memoriji,
5S)

Zapisnik sa sasluanja M. Boia.

Isto.
) Zapisnik sa sasluanja N. Boia.

5)

146

to iz drugih razloga, razliito to je dodatna oteavajua okolnost

za pokuaje istoriografskog prikaza.
ini se da je prvi kontakt cazinskih struktura s ustankom os
tvaren prijemom pisma sa zahtjevom o predaji grada koje je opera
tivni tab ustanka poslao SNO-u. Doli su do samog grada i po
slali pismo Sreskom odboru da se grad preda. Izvijestio je U. Danilovi na sjednici Politbiroa CK KP BiH 16. maja. U meuvreme
nu, takoer u jutarnjim asovima, u Cazinu se o pobuni saznalo i
na druge naine. U Komitet je doao najprije Abdagi Huse iz sela
Slatina, saoptivi da je toga jutra prola neka banda kroz Slati
nu 3 *). Izmeu 7 i 8 asova na izlasku iz Cazina prema Lojia stra
ni zaustavljen je slubenik SNO izmi Mehmed koji je doao u
Udbu i ispriao da tamo neki naoruani civili ne daju proi. 39 )
Poslije toga jo dva slubenika isto tako su vraena. 40 )
Jo prije dolaska u Udbu Sulje unia i Adema Pjania, org.
sekretara SK Cazin, Branko Vukainovi je ustanovio da nema te
lefonske veze sa Bihaom, a zatim se ispostavilo da je nema ni sa
Kladuom. U to vrijeme cazinska Udba, a stjecajem okolnosti ni
kladuka ni slunjska, nije raspolagala sopstvenom radiostani
com. Prema sjeanju M. Milia tek je tada, svima njima postalo
jasno da je stvarno dignut ustanak i da su opkoljeni. Vjerovali su
da treba prvo izai iz obrua. Nekako su saznali da je jedino slo
bodan prolaz u pravcu Koprivne. Pripadnici cazinske Udbe bili su
i slabo naoruani. Samo Vukainovi je imao automat, a ostali sa
mo pitolje. Prije nego to su krenuli u borbu protiv ustanika, od
reen je Milanko Kerkez da ode u Biha i tamo zatrai pomo voj
ske. Kerkez je bio odreen, po svjedoenju Milia, zato to nije
bio udbin terenski operativac pa je stoga bio meu ljudima slabo
poznat to mu je omoguavalo vee anse da se probije. Nakon to
se presvukao u civilno odijelo Kerkez je krenuo za Biha, ali su ga
u Sepiima zaustavili pobunjenici. Kad im je rekao da ide u Vrelo
gdje ivi pustili su ga. Ali poto nije znao teren, on umjesto u Po
koj ode na Gatu, tako nepotrebno znatno produi put i stigne u bi
haku Udbu oko 2 sata poslije podne, stekavi kasnije za ovaj pod
uhvat nadimak maratonac. 41 ) Bogdana Lukaa i Milu Kenjala
(Milia) B. Vukainovi je odredio da ostanu u zgradi Udbe.
*) Arhiva SK Cazin, Cazin, nesreeno, izjava Topagi Sulejmana (izjavu uzeo
Bogdan Luka), nedatirano, oito iz ljeta 1950. godine.
*) Sjeanje M. Milia dato autoru 1989. godine, u a. a.
40) Isto.
41) Isto.
147

Prema ve pomenutom izvjetaju U. Danilovia, iz maja 1950,

aktivnosti domaih snaga odvijale su se dalje na slijedei nain:
Poto su bili obavijeteni o ovome, sekretar Sreskog komiteta i
opunomoenik Udbe isturili su prema bandi oko 10 naoruanih
drugova (milicionera i civila). im su ovi otvorili vatru na bandite
nastala je medu njima pometnja, jer im je govoreno da e se grad
predati bez borbe. Pojedine manje i vee grupe poele su da se od
vajaju i da se povlae prema svojim selima. Organizatori su poku
ali u prvom momentu da ih zadre, ali poto im to nije polazilo za
rukom poeli su i oni da se povlae. Ovo je sve bilo 6. maja prije
podne. Banditi su ve u toku noi pokidali telefonske linije od Ca
zina i napravili zasjede prema cestama Bihaa i Kladue, tako da
grad nije imao ni s kim veze. O dogaaju je bilo prvo obavijeteno
Opunomostvo Udbe u Bihau i opunomoenik je odmah sa vo
dom vojnika krenuo za Cazin. On je stigao u Cazin oko 3 asa po
slije podne i odmah preduzeo gonjenje bandita. Kasnija sjeanja
pojedinaca neto se razlikuju, odnosno zahvataju tek pokoji as
pekt otpora pripadnika vlasti na terenu. Prema sjeanju Hasana
Hadipaia, prvi je na pucanje ustanika reagovao Ilija Luki, ko
mandir milicije u Cazinu, koji se sa jo nekolicinom milicionera
rano ujutro uputio prema napadaima u pravcu Lojia strane i
uzvratio pucnjavom. 42 ) Iza te prve grupe krenula je, nakon to su
se pojedinci u magacinu Uprave milicije naoruali, druga grupa
kojoj je opet na elu bio Ilija Luki. U njoj su, prema istom sjea
nju, bili: Japi Arif, milicionar, Sulejman Beganovi sreski povjere
nik za poljoprivredu, Ibrahimagi Hasan, vojni slubenik, Nurudin Buatlija, sreski tuilac, Suljo uni, Adem Pjani, Hasan Hadipai i jo nekolicina naoruanih kojih se Hadipai vie ne
sjea. U toj njihovoj grupi bio je, prema svjedoenju S. unia, i
Branko Vukainovi. 4 )
Hadipai se sjea da je Ilija Luki bio malo ranjen. Nije
sasvim jasno da li su se prva i druga grupa kasnije spojile, s obzi
rom da su krenule u istom pravcu prema Karauli ili je samo
Ilija Luki uestvovao u obje, kako nakon etiri decenije kazuju
sjeanja. Bez obzira na tu nejasnou injenica je da je tih desetak
cazinskih sreskih profesionalaca uspjeno obavilo kontranapad po
to se, kako znamo, pred pucnjavom iz Cazina, odnosno iz pravca
Peigrada (druga grupa pola je iz Cazina prema Karauli pa je
moda i dola pobunjenicima iza lea) ustanici poinju povlaiti.
4!)

Sjeanje Hasana Hadipaia dato autoru u oktobru 1989. godine, u a. a.

") Sjeanje S. unia, u a. a.
148

U meuvremenu jo jedna grupa cazinskih dravnih slubeni

ka ula je u borbu. Udbovci B. Luka i M. Kenjalo, nakon to su
nekoliko sati ostali u Udbi, ne dobivi ni odkud nikakvih informa
cija, odluili su da pokuaju uspostaviti telefonske linije na Gnjilavcu. Uz njih dvojicu, naoruane pitoljima, krenuli su iz Cazina,
prema sjeanju KenjalaMilia, jo kapetan Ilija iz vojnog odsje
ka s pukom i milicionar Dervi Smaji s automatom. Jo prije njih
upuen je na Gnjilavac na raiavanje Hasan Mui, predsjednik
Sreskog suda ali on tamo nije nita uradio, svjedoi Mili. Ka
ko je na njih putem zapucalo, oni se brzo rasporede na etiri razmaknjena mjesta, a Smaji se iz automata toliko raspuca da ustani
ci koji su se bili prikrili u kue poinju izlaziti iz njih i bezglavo
bjeati, posebno nakon to su ova etvorica jo krenula vikati:
Drite ih, hvatajte ih ive i si., svjedoi dalje Mili.
Ne ulazei u pojedinosti oko organizovanja odbrane Cazina,
slian komentar kao to je bila navedena Danilovieva ocjena o
odbrani Cazina, daju u svom izvjetaju i pukovnici S. Filipovi i D.
Lauevi s tim da oni brojku naoruanih branilaca Cazina precizi
raju sa svega 13. 44 ) Pobunjenici bjee na sve strane i kontrana
pad prelazi u potjeru za njima.
Na Gnjilavcu su Luka i Kenjalo privremeno osposobili tele
fonsku mreu sa Bihaem i vratili se u Cazin, odakle Kenjalo od
mah oko 14 sati zove bihaku Udbu. ef Opunomostva bihake
Udbe Vajan Popovi mu potvruje da je Milanko Kerkez ve u Bi
hau, da su upoznati sa situacijom na Cazinu i, eto, ve kreu sa
vojskom u pomo. 45 )
Toliko o akcijama samih Cazinjana da se suprotstave pobu
njenicima. Moda je bilo jo nekih grupica ovdje nepomenutih ili
sigurno ovdje nepomenutih pojedinaca koji su iz grada naoruani
krenuli u protivnapad, ali kako proizlazi i iz sauvanih pisanih iz
vora tako i iz kasnijih sjeanja nekih uglavnom ve pomenutih
uesnika u tim zbivanjima, borbene aktivnosti samih Cazinjana za
pravo su ve odluile glavni zaplet. Jer, sredinom dana pobunjenici
se i sami, i po nareenju M. Boia, povlae od Cazina, bjee. Ve
tada je Buna na cazinskom srezu praktino zavrena. Dolazak voj
nika i Udbovaca iz Bihaa u popodnevnim i vojske iz Banjaluke u
veernjim asovima oznaava drugu fazu Bune koja to zapravo vi
e i nije jer je do kraja urevdana kao i narednih dana u pitanju
) Zapisnik sa sjednice Politbiroa CK KP BiH od 16. maja 1950. godine.
,s) Sjeanje M. Milia.
149

samo potjera za razbjealim seljacima, te njihovo hvatanje i privo

enje.
No, prije nego to bih iznijela neke pojedinosti oko dolaska
pomoi sa strane, tj. vojske, elim se kratko osvrnuti na Sabljakoviev roman Omaha 1950. Devad Sabljakovi je roen i ivi u
Beogradu, ali je, preivjevi djetinjstvo u Cazinu, tu primarno soci
jaliziran. Vjerujem da je stoga uz, razumije se, odreene istrai
vake napore koje je kasnije ulagao, sjajno opisao Cazinsku bunu,
ta joj je prethodilo, ta neposredno slijedilo. Trudio se da u svojoj
prii, sluivi se knjievnikom metodom romana, u cjelini to
vjernije prikae zbivanja, bolje rei duh vremena, mentalitet naro
da Cazinske krajine i jo mnogo drugih socijalno-psiholokih mo
menata. Kroz roman se vue nit stvarnih dogaanja, ak do u de
talje, o emu je Sabljakovi oito morao dosta da razgovara sa lju
dima koji su na neki nain sve to proli, ali svakako ima i odstupa
nja, odstupanja od stvarnosti kojima, izmeu ostalog, pisac posti
e i potreban romaneskni zaplet, izaziva eljeni naboj u itaocu,
uspjeno tka svoju priu. itanje Omahe 1950, pogotovo onome
kome su to vrijeme i kraj bliski, veoma je zanimljivo. Ali kao istra
iva dosta sam nauila iz romana i pored toga to moj ugao sagle
davanja teme predstavlja drugaije polazne kriterije, i pored toga
to sa istoriografskog stanovita, naravno, mnogo tota iz prie
kako hronoloki, tako i sadrajno ne moe da se prihvati. Ipak,
neke Sabljakovieve literarne opservacije tako su ivotno izvorno i
prezentirane i plasirane da ne vidim bolji nain nego da ih direk
tno prenesem. Tako, Sabljakovi, opisujui masovno navodno opkoljavanje i zarobljavanje pobunjenika u reiji vojske i milicije, na
vodno jo prije podne, biljei u toj guvi uzvike nesretnih seljaka:
zna se nije se moglo vie, dolo do grla, dotuilo, otkup e nas
satrati, ve nas je satralo, i nas i stoku, i seljak mora da ivi, ukinu
ti otkup ili smrt, ljudi zavedeni smo, tebi je bolje da uti, sad je
svejedno uto ne uto, i mi hoemo da ivimo ko ljudi, nismo sto
ka, sad jesmo, ma samo smo se zatekli ovdje, dolje otkup, uti bu
dalo, bolje je sve nego gledati gladnu djecu, sad ih neemo ni gle
dati, mi doli na Omahu, jebala te Omaha, omahnulo je nas sada,
omahnulo omahnulo, doli mi ko i svake godine, da vidimo huku,
e vidio si je beli, ja doao traiti cura, mene diglo vele zbor, nee
mo da krepavamo, da se raspravimo, nek se vidi dokle je dolo,
preko grla je, nije se moglo vie durati, zimus mi umrlo dvoje, i
bez otkupa se ne moemo prehraniti, kamoli s otkupom. 46 ) Ovdje
**)

150

D. Sabljakovi, Omaha, 122123.

(i inae) nije toliko bitno to je sve skupa ipak trajalo due od 3

sata i to vojska nikako nije ni mogla stii jo prije podne. Mnogo
znaajniji je sadraj tih poklia koje je Sabljakovi briljivo priku
pio, sigurno koristei se sjeanjima mnogih ljudi, i rekla bin pro
porcionalno veoma vjerno ih pred itaoca izloio. Jo bi se nalo
specifinih motiva pojedinca uesnika Bune ali ipak i ja mislim
da je pisac izabrao reprezentativne. Naime, i moja analiza iskaza
pobunjenika u Udbinoj istrazi pokazuje da se mogu motivi i intim
ne odluke seljaka pojedinaca svesti prije svega na, kako bi re
kao pisac, neman otkupa. Nemala grupa bila je onih zavede
nih i prevarenih. Da su na urevdan krenuli seljaci na omahu nisam naila kroz izvorna svjedoenja, moda je pisac uvoe
njem ove poetske dimenzije stvarnosti elio oplemeniti teku muku
seljaka ili bar djelom dokumentarno poduprijediti izbor naslova
knjige? Ne samo u romanu ve i u sjeanjima koje sam o motivima
pobunjenika sama prikupila, kod nekolicine svjedoka zaista je os
talo upameno: ja doo trait cura 47 ). Taj je motiv oito ostao
svima u sjeanju kao dokaz kako je zapravo heterogena i neosmiljena bila itava ta stvar na Cazinu. Jedan sklop motiva, mada ga
spominje, Sabljakovi sigurno premalo istie, to je ono: strae,
prijete, da e zapaliti kuu, izgone. 48 ) U iskazima pobunjenika
pred Udbom ovaj njihov motiv izbija, uzevi brojano, gotovo na
prvo mjesto. I mada sigurno nije lako razluiti u pojedinanim is
kazima izmeu stvarnog straha na gronji zasnovanog i izjave u is
trazi i pred sudom kojom se onda pokuava ublaiti svoja odgo
vornost u sudjelovanju u buni protiv Drave, ipak zastraivanja je
nedvojbeno stvarno bilo.

III. Likvidacija ustanka Pomo sa strane je najprije stigla iz

Bihaa koji je, po maratoncu Kerkezu, prvi i obavijeten o napa
du na Cazin. Opunomoenik Udbe je odmah s vodom vojnika
krenuo za Cazin. On je stigao u Cazin oko 3 asa poslije podne i
odmah preduzeo gonjenje bandita, izvjetava U. Danilovi u ma
ju na sjednici Politbiroa u Sarajevu. Kapetan bihake Udbe Vajan
Popovi, sjea se kako je nakon to je telefonom doslovce pre
nio u Banjaluku sekretaru OK Hajri Kapetanoviu Kerkezovu
obavijest o situaciji na Cazinu, sa dvojicom sjeo u kodu, i kre
nuo za Cazin. Bijes ga je uhvatio kada je naiao na isjeene bandere, prosto ne vjerujui kako neko sad novu dravu potkopava. U
") Sjeanje M. Kapora, D. Boria, H. Kapetanovia data autoru 1989 1990 go
dine u a. a.
) D. Sabljakovi, Onjaha, 125.
151

samom Cazinu bilo je mirno. Obavijeten je da su pobunjenici od

bijeni, ali da su zarobili dva lana OK. Bojei se za sudbinu ove
dvojice V. Popovi je kodom nastavio prema Pjaniima. Naiao
je u Grapu na oboren prazan autobus i shvatio da je stvar ozbiljna,
produio je za Pjanie. 49 )
U meuvremenu je, po nareenju H. Kapetanovia, iz Bihaa
krenula Cazinu u pomo jedinica sa 30-tak knojevaca, sa Prokom
Franjiem na elu. Njima se u Cazinu pridruio Mile Kenjalo. Ka
ko su se pobunjenici kod Slatine ve razbjeali, vojska je pola pre
ma Mutniku uz dogovor da se ne puca bez nareenja. Uhapsili su
dvojicu u jednoj umici, zatim nastavili put prema Pjaniima gdje
nisu nali mukaraca koji su se posakrivali u okolini. Tu su se sreli
sa Vajanom Popoviem, koji se sjea da je dolo do pucnjave u
pravcu neke grupe nenaoruanih ljudi, valjda pobunjenika, ali su
se ovi odmah razbjeali. V. Popovi prisjetio se tada parole iz rata
Kad te tjera Huskina vojska pobjei mu nee, kad ga ti tjera sti
i ga nee. Zatim se potjera zaputila u pravcu Trca. Ali, nigdje
otpora, sjea se Kenjalo, mada su obavijeteni od nekih lanova
Partije iz Trca da su od tamo skoro svi ljudi uestvovali u ustan
ku 50 ). U veernjim asovima potjera se smjestila u krugu trake
stanice milicije, one koju je bio, da se podsjetimo, ujutro zauzeo
ulaga umar, odnosno koju je, po drugoj verziji, bez borbe po
bunjenicima predao njen komandir Stojan Starevi, i koju je, pre
ma svjedoenjima M. Kenjala ili H. Kapetanovia, na primjer, jo
u toku prijepodneva pokuao od pobunjenika povratiti ratni vojni
invalid, uesnik NOR-a i lan SK Cazin Stojan Zori. U toj Stanici
milicije vojska je zatekla 2 milicionara koji se nisu htjeli predati
pobunjenicima te su, valjda nakon opteg povlaenja ustanika, ova
dvojica u Stanici vojsku i doekala. Vojska, odnosno ta potjera, u
kojoj su uz knojevce bili i udbovci i milicionari, naveer je odluila
da se sve i jedan mukarac iz Trca dovede na ispitivanje kako bi
se ustanovila svaija krivica. Tako je poelo naveer, na izdisaju
dana Jurjevog, na neki nain i suenje pobunjenicima.
S obzirom da su snage Udbe i KNOJ-a koje su krenule za Ca
zin iz Banjaluke stigle tamo tek u nonim asovima, mislim da stoji
zakljuak da je Buna, unato svim slabostima cazinskih sreskih
dravnih struktura, ipak uguena ve samim domaim snagama,
posebno ako im se pridoda pruana pomo KNOJ-a i Udbe sa sus
jednog bihakog sreza. Meutim, kada je usred dana alarmantna
") Sjeanje V. Popovia dato autoru 1988. godine, u a. a.
so) Sjeanje M. Milia, u a. a.
152

vijest o pobuni na Cazinu javljena u Banjaluku, tu je, u politikovojnom vrhu Oblasti, zavladalo ne samo veliko i opte iznenaenje
ve i strah od stvarno mogueg po dravu opasnog razvoja zbiva
nja. Stoga su sve raspoloive snage momentalno stavljene u mobil
no stanje.
Meu nekolicinom ljudi, tada na odreenim dravno-politikim poloajima u Banjaluci, koji su mi gotovo etiri decenije na
kon Bune iznosili svoja sjeanja na 6. maj 1950. godine i ondanja
zbivanja, jednu od kljunih uloga sigurno je imao Hajro Kapetanovi, sekretar OK Banjaluka, koji je tu funkciju primio 30. aprila,
naslijedivi je od Rudija Kolaka. 51 )
Dakle H. Kapetanovi pria: 5. maja oko 15 asova je doao
kod mene Mikan Garaa, zamjenik naelnika Udbe i saoptio da
oko 700 seljaka diglo bunu na Cazinu i dijelu kladukih sela, da je
jedan dio naoruan, da su u Trcu napali milicionersku stanicu i
zauzeli je, da je dao otpor i oteo. mitraljez ratni invalid Stojan Zori koji se tu zatekao, da su zapalili neke zadruge i opljakali ih,
podijelili robu narodu, da su u Peigradu zarobili instruktorsku
grupu s Petrakoviem, da su doli 3 km pred Cazin, i da se pripre
maju da napadnu grad, da izvikuju parole da su Beograd i Biha
ve zauzeti i jo neke, o kralju itd. Tada mi je Mikan prvi puta re
kao da su kod njega 3. maja bili iz Cazina rukovodilac Udbe i Suljo Zuni, da su ga oni obavijestili da se priprema oruana akcija
na Cazinskoj krajini i traili da se neto poduzme. Niti Suljo Zu
ni ni rukovodioc Udbe nisu doli u Oblasni komitet ili Oblasni
narodni odbor da to tamo prenesu, odnosno upozore a isto tako i
Mikan Garaa ni uro trbac nisu nikog obavijestili. Jer, ova dvo
jica su bili njima rekli da se to sprema za urevdan pa je tako bi
lo vremena da se neto preduzme. Ja sam se tada sjetio buna u Ru
siji i da su ih tamo guili te zakljuio da pobunjenici ne smiju zau
zeti grad. ta sam uradio? Bez konsultacija sa bilo kim povukao
) Prvi sekretar OK Banjaluka bio je Rudi Kolak 19491950. Za njim dolazi Haj
ro Kapetanovi 19501951, a potom Niko Jurini do pred kraj 1952. godine, kada se
OK inae ukida. U Jugoslaviji je 1949. godine oblasna instanca uvedena kao teritorijalno-administrativna transmisija izmeu republikog i sreskog nivoa s ciljem podravanja i
uvrivanja vlasti, ali je shodno ukupnim tokovima drutveno-ekonomskog razvoja na
kon nepune etiri godine instanca ONO-a ukinuta poto se smatralo da koi samostal
nost i inicijativu sreskih narodnih odbora. U sklopu banjalukog ONO-a bilo je 20
SNO-a, kojom je administrativno-teritorijalnom organizacijom zahvaena itava Bosan
ska krajina. ire, V. Krinik Buki. O administrativno-teritorijalnoj organizaciji po
oblastima 1949. godine, s posebnim osvrtom na konstituisanje Oblasnog komiteta KP
BiH Banjaluke, Istorijski zbornik, 11, 2, Institut za istoriju Banjaluke, Banjaluka, 1981.
godine

- Cazinska buna

153

sam slijedee poteze. Prvo nazvao sam komandira puka u Bihau i

traio da me najprije on pozove telefonom nazad da bih vidio da
je to stvarno on. Zatim sam ga pitao da li je on ta uo da se neto
deava. Odgovorio je da jeste ali da nije u toku. Rekao sam mu da
je situacija takva da nema vremena i da zato on, Hajro, nareuje
da odmah uputi vojsku i da Hajro snosi za to odgovornost. Jo
sam mu rekao preko kojih sela da ide. Drugo, zovnuo sam koman
dira Knoja u Banja Luci i traio da oni poalju svoje vojnike tamo
i da e ONO obezbijediti prevoz. Tree, zovnuo sam Mauku,
sekretara unutranjih poslova, da se sva milicija spremi, ostavljaju
i samo straare u Crnoj kui i najneophodnije za grad. etvrto,
zovnuo sam DASP i naredio da se svi raspoloivi kamioni i auto
busi daju Knoju i miliciji. Peto, zapovjedio sam da se ide preko
Novog i Otoke za Buim i Vrnogra i da tim pravcem idu prema
Peigradu i Cazinu, da razoruavaju ljude, da ako treba pucati,
pucati preko glava. esto, pozvao sam vojni aerodrom Trn i tra
io da se ustupi avion za Biha i njime rekao da zbog hie se niko
gore ne obavjetava. U meuvremenu uro trbac, ef oblasne
Udbe, stigao je i Hajro ga je poslao u Cazin avionom. Sedmo,
zvao sam Pucara i obavijestio ga o svemu i o tome ta poduzimam.
On je zvao Rankovia a ja sam sluao taj razgovor, dakle na liniji
Banja Luka Sarajevo Beograd. Reeno mi je da sam do
bro postupio i odobrene su mjere. Onda je Rankovi zakljuio da
poalje i ljude iz Beograda i Sarajeva, a da sa vojne take sve to iz
vri Hajro. 52
Bez obzira to je detalje oko upoznavanja H. Kapetanovia sa
zbivanjima na Cazinu 6. maja poneko upamtio i malo drugaije,
ima u Kapetanovievom iskazu i oitih nepreciznosti, stvari su se
uglavnom ipak valjda odvijale ovako kako smo upravo saznali iz
njegovog sjeanja. Hajro npr. telefonski kontakt sa Vajanom Popoviem uopte ne pominje, dok Popovi upravo tvrdi da je on Ka
petanovia prvi upoznao telefonom o situaciji na Cazinu. Naime,
nakon to ga je oko 13 asova izvijestio M. Kerkez, Popovi prvo
zove efa oblasne Udbe uru trpca, ali poto njega nije bilo, Po
povi zove Hajru i njemu ne smije ispriati sve preko telefona ve
samo: Neto ima na Cazinu opasno, ustanak je, ja odo na Ca
zin. 53 Neto drugaiju verziju ispriao je Rade Medi, tada profe
sionalac u OK Banjaluka. Radilo se dvokratno u OK, dopodne i
) Autorizovano sjeanje Hajre Kapetanovia dato autoru maja 1989. godine u a.
a.
s>)

154

Sjeanje V. Popovia dato autoru 1989. godine u a. a.

popodne. Doao je neto prije 17 asova, digao slualicu i od uspa

nienog Adema Pjania, org. sekretara OK SK saznao: Banda na
pala na Cazin, daj Hajru. Rade je povezao Pjania sa Hajrom i
ovaj je, prema Mediu, vijest najprije saznao od Pjania, ne rau
najui prethodnu Medievu najavu za koju je Hajro pomislio da je
provokacija. Tek kad je uo od Pjania, stvar je shvatio ozbiljno.
Moe biti da je nakon popravka telefonskih veza Hajro direktno
iz Cazina, najprije saznao od Pjania, ali je ipak, bez sumnje, rani
je obavijeten iz Bihaa od Vajana (ili, po Hajri, od Mikana Gara
e) te ipak nije vie mogao biti iznenaen. 54 )
U svakom sluaju inicijativa i praktine mjere u pravcu organizovanja snaga iz Banjaluke za likvidaciju ustanka na Cazinskoj
krajini krenule su od sekretara OK Banjaluka Hajre Kapetanovia.
Naime, stjecajem okolnosti ef oblasne Udbe uro trbac (urekan) u danima izmeu 2. i 6. maja nalazio se u slubenom obilasku
Manjae te se 6. maja sluajno ba popodne vratio u Banjaluku. 55 )
On je otiao kui a njegov pratilac sa Manjae udbovac Ratko Ili
produio je u zgradu Oblasne Udbe (tadanji Dom JNA). Stigao je
tamo oko 16 asova i saznao od deurnog da se digao ustanak u
Cazinu. Vijest je stigla iz Bihaa i ve je obavijeten Oblasni komi
tet. Nakon to se Ratko uo sa Hajrom, koji ih je pozvao da od
mah dou, urekan i Ratko ubrzo su se nali u OK (zgrada kasni
jeg Doma kulture). Tu ih je Hajro upoznao sa situacijom. Dogo
voreno je da urekan odmah krene avionom u Biha. Ratkov za
datak je bio da ode u tab puka KNOJ-a i da spremi to je vie mo
gue vojske za pohod na Cazin. Nakon to je dao nareenje da se
zovu svi oficiri Udbe bilo ih je tada oko 50 u oblasnoj i sreskoj
Udbi u Banjaluci koji su se okupili za pola sata Ratko je otiao
kod komandanta puka majora Ostoje Mijia. Poto je u ono doba
bilo normalno da vojska slua Udbu bez pitanja pukovnika, Miji
koji je imao na raspolaganju bataljon sa oko 700 vojnika, za je
dan sat je okupio ovu vojsku. Takoer je naredio bataljonu iz
Drvara da krene za Biha. 56 ) Tako je naveer 6. maja, dakle, jo na
urevdan, prema nemirnoj Cazinskoj krajini upuena vojska iz
Banjaluke i Drvara. Vojnici su ili kamionima, Miji i Ili kolima,
dok je ef oblasne Udbe . trbac odletio avionom (tipa Potez).
54)

Sjeanje Rade Medica dato autoru 1989. godine u a. a.

*5) Sjeanje R. Ilia, dato autoru u februaru 1988. godine u a. a. Zanimljivo je d.i
kao i H. Kapetanovi i R. Ili u svom sjeanju stalno pominje petak 5. maja umjesto su
bote 6. maja urevdan. No, obojica grijee u datumu. U tekstu autora, po osno\ u
njihovih sjeanja ali i objektivnih saznanja, koriten je pravi datum, 6. maj 1950. godine.
>6) Sjeanje R. Ilia, u a. a.

55

S obzirom da je ve bila no, za bezbjedno sletanje aviona na Garavicama kod Bihaa trebalo je, prema sjeanju pripadnika bihake
Udbe Jusufa Lipovae, potpaliti vatre. 57 ) urekan je saekao u Bi
hau drvarski bataljon, poveo jo nekolicinu udbovaca iz Bihaa i
u pratnji Lipovae nou stigao u Cazin. Neki sat kasnije, takoer
jo nou, na elu sa Mijiem i Iliem, stigla je i vojska iz Banjalu
ke. Zanimljivo je svjedoenje Drage Dodika, tada naelnika grad
skog odjeljenja banjaluke Udbe koji je zajedno sa vojskom kre
nuo iz Banjaluke. Kad smo poli iz Banjaluke obavijeten sam da
pobunjenika ima stotinjak, na prolazu u Novom reeno da ih ima
300, u Krupi kazano da ih ima 500, a kad smo stigli u Cazin da ih
ima 1000. ) U toku noi izmeu 6. i 7. maja stiglo je, uglavnom,
nekoliko stotina vojnika i udbovaca iz Banjaluke, Drvara i jo po
neko iz Bihaa, a danju dospjeli su i udbovci iz Sarajeva i Beogra
da.
I mada je bila, kako smo vidjeli, najprije alarmirana partijska
vertikala Kapetanovi Pucar Rankovi, ovaj posljednji u fun
kciji lana Politbiroa i organizacionog sekretara CK KPJ, bio je i
ministar unutranjih poslova FNRJ. Stoga je odmah proradila i
povratna dravna linija. Vrijedi zabiljeiti ovdje iskaz dugogodi
njeg partijskog funkcionera sa Kladue i prvoborca Mie Carevia,
koji mi je citirao uru Pucara, da tu Republika nita nije radila
bez Federacije. 59 ) Osim to je poslao na Cazin nekoliko svojih
udbovaca iz Beograda (meu njima S. Filipovia i D. Lauevia, a
moda i samo njih dvojicu), Rankovi je odmah izdao nareenje
Ugljei Daniloviu, ministru unutranjih poslova BiH da preduzme sve potrebne mjere. Ugljea se sjea kako se esto uo sa Rankoviem oko pitanja Cazina. Odmah je poslao na teren svog po
monika, pukovnika Slobodana akotu, i inae zaduenog za
dravnu bezbjednost. 60 )
No, ustanka vie nigdje nije ni bilo. Relativno jakim snagama
preostao je posao ienja terena, hvatanje odbjeglih pobunjeni
ka, njihovo privoenje, zatvaranje. 61 ) Naravno, kad se bio u Banja
luci organizovao pokret vojske prema Cazinskoj krajini nije se
znalo da su praktino same lokalne snage ustanak ve rasprile.
Koliko pristigle snage vojske, Udbe i milicije iz drugih krajeva, u
sutini nisu vie imale pravog posla, govore izvjetaji Udbe i Parti
5 )

Sjeanje J. Lipovae dato autoru u oktobru 1989. godine u a. a.

) Sjeanje D. Dodika dato autoru u maju 1989. godine u a. a.
s) Sjeanje M. Carevia dato autoru u julu 1989. godine u a. a.
t0) Sjeanje U. Danilovia dato autoru u maju 1989. godine, u a. a.
) Sjeanje Slobodana akote, dato autoru u junu 1990. godine u a. a.
156

je, koji sam in smirivanja pobune od strane jakih pristiglih snaga

zapravo gotovo i ne pominju. Jer, vojnog dejstva vie nije moglo
biti. Posebno na cazinskom srezu ustanak se ugasio jo usred da
na. Pukovnici S. Filipovi i D. Lauevi u svom izvjetaju, na pri
mjer, prosto preskau da bilo ta kau o spoljnoj intervenciji
dan-dva nakon ustanka. Relativno krt je i Ugljea Danilovi na
sjednici majskog Politbiroa u Sarajevu: U toku noi izmeu subo
te i nedjelje u Cazin je stigla jedna jedinica KNOJ-a i eta milicio
nara iz Banjaluke, grupa oficira Udbe iz Banjaluke i grupa oficira
Udbe iz Sarajeva. Energinom akcijom u toku nedjelje, ponedjelj
ka i utorka, najvei broj bandita bio je pohvatan. 62 ) Slian je kra
tak komentar neidentifikovanog autora jednog izvjetaja bosansko-hercegovake Udbe za 1950. godinu, gdje se, izmeu ostalog,
kae: Ustanici su krenuli u dvije grupe u napad na grad Cazin i
Veliku Kladuu. im su naili na oruani otpor nekoliko oficira
Udbe, Nar. milicije i par komunista iz SK i SNO, obje grupe su se
razbjeale. 63 ) ini se, po kasnijem pripovijedanju svjedoka da je
ova kratka ocjena jo ponajpriblinija stvarnim zbivanjima, i D.
Sabljakovi u svom nadahnutom literarnom djelu Omaha 1950
oito faktografijom protkanim, itavo ustaniko dogaanje saima
tek na nekoliko sati. No, ukoliko je dolazak spoljne pomoi
predstavljao recimo taku na i u pogledu definitivne sudbine same
Dune ili pobune, nereda, ustanka, seljake huke, seljake guve
kako na primjer Sabljakovi jo naziva cazinska zbivanja na urevdan, snage Udbe, milicije i KNOJ-a ostaju tu i narednih dana
sa zadatkom likvidacije ostataka pobunjenika koji su iz straha po
bjegli u okolne ume i zadatkom normalizacije ivota na terenu.
Te i takve aktivnosti odvijale su se jo bar 2-3 nedjelje na kladukom i cazinskom srezu.
Intenzivnije se radilo, normalno, prvih nekoliko dana na
kon Bune. U Cazin su stigli visoki oficiri Udbe Slobodan akota,
Vojo olovi, pa ef milicije za BiH ukrija Bijedi, sekretar Vla
de Republike Hakija Pozderac iz Sarajeva, Safet Filipovi i David
Lauevi iz Beograda. Jo prije nego to se pod vodstvom Slobodana akote, zamjenika ministra unutranjih poslova, pristupilo organizovanom i koordiniranom ienju terena, u emu su po po
jedinim selima djelovale posebno obrazovane grupe, sastavljene od
udbovaca, milicionara i knojevaca, domae snage tj. cazinske i iz
) Zapisnik sa sjednice Politbiroa CK KP BiH od 16. maja.
) Arniva RSUP SR BiH, Referat Profaistiko-teroristike organizacije, 1950, br.
0105, str. 3.
157

susjednog bihakog sreza, uhvatile su na najneuralginijim takama, ini se, kontrolu nad situacijom u svoje ruke.
One su, tako, u Trcu jo ujutro 7. maja privele veliki broj
Trana u krug tamonje Stanice milicije jer su, navodno, gotovo
svi mjetani i uestvovali u Buni. Po sjeanju M. Kenjala Milia,
pohvalio ih je iz Sarajeva upravo pristigli V. olovi, naelnik ja
kog Drugog odjeljenja Udbe ije je polje djelovanja bilo otkrivanje
i borba protiv tzv. unutranjeg neprijatelja. 64 ) oloviev zadatak
bio je otkrivanje, dublje operativne pozadine i davanje ocjene o
dogaaju. Trebalo je odgovoriti na pitanje da li je dogaaj stihijnog, sluajnog, spontanog karaktera, da li je i koliko umijeano
etnikih, ustakih i slinih elemenata, da li stoji iza pobune neka
proinformbirovska ili prozapadnjaka sila. Hakija Pozderac koji je
isto tako doao iz Sarajeva, ljut to se tako neto dogodilo u nje
govom kraju, pitao je uplaene Trane, koji su u Hakiji vidjeli
mogueg spasioca, ta to napravie i ko im je kriv. Krivi smo sa
mi odvratio je jedan, zato ete i odgovarati, zakljuio je Hakija
kad se vratio u Cazin, dok je jo prije njega olovi nastavio za
turli, sredite Bune na srezu. To jutro je i Vajan Popovi dobio
nareenje da se vrati u Biha, poto se strahovalo da se Buna ne
prelije na bihaki srez, te je trebalo i tamo uspostaviti pojaanu
kontrolu. U samom Trcu ostalo je 40-tak knojevaca. 65 )
Navela sam primjer Trca. Slino se je privoenje seljaka od
vijalo i u turliu, turlikoj Platnici, Liskovcu, Trakim Ratelima, Pjaniima, Krivaji, oraliima, Skokovima, Peigradu. Poseb
na panja posveena je Crnaji, selu komandanta Bune Milana Bo
ia. Ne postoje pismeni materijali o tim neposrednim aktivnosti
ma (ako su i postojali uniteni su ili su nedostupni). Trebalo je ra
diti brzo i efikasno pa nekog pisanja osim telegrama i kasnijih su
marnih izvjetaja nije bilo. No, sigurno su postojali spiskovi selja
ka po selima koje su za potrebe potjere stvarali odbornici. Kao
dnevno-operativni in najvjerovatnije oni nisu nadivjeli ni 1950.
godinu. Ukoliko je takvih materijala neto i ostalo oni su stradali u
raznim premjetanjima arhivske grae u vatri (za potrebe grijanja
ili prosto da ti bezvrijedni papiri ne smetaju) ili 1964. godine ka
da je, iz odreenih razloga, arhiva Udbe desetkovana. 66 ) Da mo
da pisani izvori o tim aktivnostima nikada nisu ni nastali potvri
vao bi npr. iskaz S. akote, koji je, prema sopstvenom sjeanju,
64)

Sjeanje M. Milia, u a. a.
). Isto.
) Izjava Riste Baia, Naelnika za kadrove u RSUP BiH data autoru u aprilu
1990. godine.
158

inae uobiavao praviti neke biljeke o svojoj djelatnosti i sauvao

ih, ali ne i o tome, jer kako se sjea etiri decenije kasnije, za tak
va pisanja tada nije bilo ni vremena. 67 ) Moda je odreene bilje
ke o tim zbivanjima tada pravio samo Ratko Ili iz banjaluke ob
lasne Udbe, ovjek koji je rukovodio hvatanjem Milana i Nikole
Boia. No, ali i kasnija sjeanja tadanjih udbovaca i milicionara i
partijaca M. Milia (Kenjala), V. Popovia, Ahmeta Kulenovia,
Drage Dodika, Hasana Hadipaia, Gojka Jotia, Hasana Puria
daju, ini se, ipak dovoljno osnova za jednu priblinu rekonstruk
ciju dvo(tro)nedjeljnog dogaanja na podruju koje je bila zahva
tila urevdanska buna.
Branko Vukainovi, ef cazinske Udbe, je preko svojih lju
di, po sjeanju R. Ilia, jo prije dolaska banjalukih snaga sa e
fom urekanom, nou izmeu 6. i 7. maja, pokupio podatke o to
me koja sela su se digla na ustanak. U skladu sa tim podacima u
zoru 7. maja napravljen je akcioni plan. Formirane su grupe udba
a sa odgovarajuim brojem milicionara ili knojevaca. Koliko je
bilo dignutih sela toliko je formiranih grupa. 68 ) Po Ilievom sjea
nju tih grupa je bilo desetak. Aktivnosti je koordinirao Slobodan
akota, a uticaj na voenje operacija sigurno su imali i pojedinci iz
Sarajeva i Beograda koji su tamo poslani, mada su bili vie povre
meno nego stalno na Krajini: ukrija Bijedi, Hajro Kapetanovi,
Hakija Pozderac, Vojo olovi, ivko Joilo. Grupama na terenu
su rukovodili Ahmet Kulenovi, Ratko Ili, Mile Kenjalo (Mili),
Gojko Joti...
Meu rukovodiocima grupa bio je npr. i Gojko Joti, opuno
moenik sreske Udbe u Bosanskoj Dubici. Poslije podne 6. maja iz
Banjaluke je dobio nareenje da odmah krene za Cazin. Poao je
zorom vozom preko Novog do Srbljana i potom kamionom do
Cazina. Osim njega put Cazina krenula je i milicija iz Novog, Pri
jedora i Krupe. Kad i Joti stigle su i dvije ete milicije sa komandi
rom Ilijom Blanuom. Bilo je tu milicije i udbovaca i iz drugih kra
jeva, sjea se Joti. Zadatak je primio od glavnokomandujueg u
guenju Bune, Slobodana akote:... Ovdje je ustanak. Tvoj je za
datak da vodi rauna da ne bude nikakvih represalija prema naro
du i da se ljudi pohapse bez strijeljanja. Pravac Peigrad. Sa
60-tak milicionara Ilije Blanue Gojko Joti u nedjelju 7. maja na
veer stie u Donji Peigrad, gdje su zanoili u velikom dvoritu
kue Hasana Kajtezovia, koga se Gojko sjea i po tome to je
7) Sjeanje S. akote, u a. a.
**) Sjeanje R. Ilia, u a. a.
159

imao sa tri ene 28 djece. U etiri ujutro probudio ga kurir koji je

donio spisak od 82 lica iz Liskovca i Peigrada koje je trebalo pohapsiti. )
Valjda su predsjednici MNO ili povjerljiviji odbornici i komu
nisti iz sela dobili zadatak da u najkraem roku naprave spisak
mjetana koji su iz dotinog sela uestvovali u Buni, imali bilo kak
ve veze sa njom ili bili inae sumnjivi, a ponegdje popisani su svi
mjetani. Taj spisak dobio bi rukovodilac grupe i prema njemu bi
vrio potjeru i hapenje. Postoji i jedna malo drugaija verzija me
toda kojom se pristupilo sreivanju prilika. Pozvani odbornici
ili su svaki u svoj zaselak, a uz njih grupica po 56 vojnika ili
oficira Udbe, sa zadatkom da se ustanici pozovu i vrate kuama te
da im se u tom sluaju nee nita dogoditi. 70 ) Po jednom sjeanju,
to je eventualno moglo biti ve nakon vie dana, ustanici su ak i
lecima iz aviona pozivani da se predaju. 71 )
Privodilo bi se najprije na dogovoreno mjesto u selu, obino u
mjesni odbor, gdje bi se ve vrila odreena selekcija krivaca. Jed
na potjera je na primjer pokupila njih osam iz zaseoka Lulii, selo
Krivaja, i odvela u MNO u Pjanie, zatim u Mutnik, u kuu Rame
Guia, gdje je major Drago Slijepevi poao ispitivati jednog po
jednog. Ispitanici, svi uplaeni, ponaali su se razliito, dok je npr.
jedan, da bi spasio sebe poeo svaljivati svu krivicu na druge, Se
le Luli je odgovarao kako seljaci nita ne znaju o politici. Na
kon jednoasovnog ispitivanja major Slijepevi je kroz prozor saoptio da svi Lulii, osim Sele mogu kui, a ostali, zajedno sa Se
lom otjerani su u Cazin. Tu su strpani najprije u tadanju Upravu
prihoda (kasnije zgrada Skuptine optine Cazin), a sutradan u
itaru Sreskog zatvora gdje su bili, prema 40 godina kasnijem
sjeanju Selinom, zatvoreni i Nikola i Stevo Boi te drugi zna
ajniji pobunjenici. Iz cazinskog zatvora prebaeni su u bihaki, u
Kulu. 72 )
Zadatak Ratka Ilia je bio da ide u Trac i da Boie, Milana
i Nikolu, ive dovede. Rankovi je to depeom naredio jer je treba
lo sagledati pozadinu ustanka. Inae je bilo nareenje da se niko
ne ubija. Jo je Hajro onima koji su polazili iz Banjaluke naredio
da se puca samo po potrebi i to jo preko glava. Trebalo je po
kuati da se stvar lijepo okona, da se sa narodom postupa jako
**) Sjeanje G. Jotia, u a. a.
) Sjeanje R Ilia, u a. a.
71) Sjeanje Vitomira Ljubiia, dato autoru u decembru 1989. godine, u a. a.
72) Sjeanje Sele Lulia dato autoru u oktobru 1989. godine u a. a.
160
A

fino, bez represija, sjea se R. Ili. Slino nareenje imali su, ug

lavnom, i svi drugi udbovci.
Mada je ve sutradan, 7. maja, napustio cazinski srez i vratio
se na svoj redovni posao u bihako opunomostvo Udbe, gdje je u
datim okolnostima takoer trebalo intenzivnije raditi, Vajan Popovi se, meutim, sjea i nareenja, koje dodue smjeta moda
u kasniji period guenja ustanka da se onaj koji se nae u umi,
likvidira. Taj iskaz se ne bi mogao uzeti kao vjerodostojan sam po
sebi ve i zato to je dat prosto kao jedno, recimo, nepouzdano
sjeanje a i zato to potie od ovjeka koji vie i nije bio direktno
prisutan u operacijama ienja Cazinske krajine. Meutim, Popoviev iskaz se moe potkrijepiti primarnim pisanim izvorima. Rije
je o zapisniku sa sastanka Biroa OK Banjaluka odranog 9. maja u
Banjaluci: U odnosu na pobunjenike poduzeti mjere po svim lini
jama za njihovo brzo hvatanje i likvidiranje naroito organizatora,
a napose sve uesnike pobune takoer pohvatati i poduzeti daljnje
zakonske mjere (djelomino likvidiranje). 73 ) No, takav stav OK,
zapravo njegovog Biroa, ipak ini se nije mogao biti samostalno iz
voran. Rije je, oito, tek o prihvatanju i potvrivanju direktive
odozgo jer kako bi tano rekao V. olovi, npr. mnogo sitnije
stvari rjeavale bi se iskljuivo odozgo nadolje a kamoli pitanje na
ina obrauna sa ustanicima.
Zanimljivo je, uzgred, da se meutim, taj isti V. olovi
uopte ne sjea ni da je iko u okrajima ili ienju terena
smrtno stradao ni da je bilo smrtnih vojno-sudskih presuda. A bilo
je, i te kako, i jednoga i drugoga. S obzirom na funkciju koju je
imao i u kojem svojstvu je doao na cazinski teren i gdje se, po
sopstvenom sjeanju ne ba malo i zadravao (u par navrata po
petnaestak dana). olovi je sigurno morao biti meu obavjete
nijima ako'ne i najobavjeteniji. Kao visoki rukovodilac republike
Udbe vie puta je odravao sastanke sa pripadnicima Udbe koji su
bili, uz izvjestan broj knojevaca ili (i) milicije, zadueni za ie
nje terena po pojedinim mjesnim podrujima i selima. Na jednom
takvom sastanku u Cazinu, sjea se udbovac Mile Mili (Kenjalo),
nekoliko okupljenih udbovaca o stanju na terenu referiu oloviu, a on pita: Ima li mrtvih? Ahmet Kulenovi kae: U Liskovcu
2, Mile Kenjalo: U turliu 1, olovi pita kako je dolo d
ubijanja, na ta je Kulenovi odgovorio da su bili u bjekstvu, a o7>) ABK, f. OK Banja Luka, k. 30, zapisnik sa sjednice Oblasnog komiteta KP BiH
Banja Luka od 9. maja 1950. godine. Sastanku su prisustvovali Hajro Kapetanovi, Simo
Komljeni, Adem Kovaevic i Devad Midi.

161

lovi zapovijeda: Bez ubijanja! Ako stoji Miliev iskaz, taj sasta
nak je odran nekoliko dana nakon Bune. Ne vie, jer na liskovakom terenu, prema mom istraivanju, ienje nije iscrpljeno pomenutom dvojicom, bilo je ubijenih jo nekoliko, ili narednih dana
ili ve do tada, pa A. Kulenovi moda to nije znao ili tada nije
htio rei. Ali o tome vie kasnije.
Ovdje treba, meutim, istai ipak jo jedan vaan detalj u
vezi sa primjenom represije, naime iskaz R. Ilia, objavljen u nje
govoj knjizi Opredijeljeni za izdaju, detalj koji je proputen u
njegovom razgovoru s autorom. Govorei o sastanku udbovaca sa
odbornicima u Trcu neposredno nakon Bune on svjedoi: Na
sastanku smo prenijeli direktivu: ukoliko se ustanici ne povuku u
roku od 24 sata i ne predaju oruje vojska e intervenirati, a ukoli
ko se sami vrate kuama postupak e biti samo u skladu sa zako
nom. 73 ) Znai ipak je postojala konkretna naredba u vezi sa pri
mjenom represije. A direktiva takve vrste svakako se mogla i zlou
potrijebiti!
Po izjavama jo ivih udbovaca, pobunjenici sigurno nisu ubi
jani iz ista mira. Kad se pojedinci nisu htjeli mirno predati i kad
bi upravo zato do nekog okraja i dolo, u njemu bi poneko
smrtno stradao, odnosno bi bio ubijen zbog bjekstva. Ali u naro
du je ostalo i drugaije sjeanje. ak su razliita sjeanja i iskustva
samih udbovaca. Ve pominjanog Dragu Dodika zapala su Traka Ratela. Kad su udbovci i milicionari stigli, tamo nisu zatekli
muke glave. Samo su nali ene i djecu, dok su se mukarci oi
to posakrivali u umu i okolinu. Moda neki nisu imali nikakve ve
ze sa Bunom. Na sva upuena im pitanja ene su utale kao zalive
ne, plaei se za mueve, oeve, sinove, brau. 74 )
Ipak je najvei dio ustanika priveden mirnim putem. Ali i tu su
iskrsavali problemi. O emu je rije? Nakon to su po osnovu ve
pomenutih pripremljenih spiskova seljaniustanici ili pod sum
njom da su na neki nain uestvovali u Buni putem patrola pokup
ljeni od svojih kua ili eventualno u umi, sprovedeni zatim na od
reeno mjesto okupljanja u selu, pri emu su vezanih ruku i nao
igled suseljana od milicije, Udbe ili vojske fiziki maltretirani,
grupe njih su potom to pjeke, to zaprenim kolima, to kamio
nima iz svojih sela tjerani prema Cazinu u zatvor. etvrti dan to
ga svega bilo je u zatvoru 600700 ljudi, sjea se R. Ili. Drali
73

) R. Ili. Opredijeljeni za izdaju, Osloboenje, Sarajevo, 1990, 318.

Sjeanje Drage Dodika, u a. a.

74)

162

mi sastanak ta da se dalje radi pa zakljuili da se puste kuama

uhapeni sem oko 200 najokorjelijih.
Ali kada je ve o zatvorima rije treba dodati da je vlast imala
ne malih potekoa zbog relativno velikog broja ljudi koji su zbog
Bune zatvarani. Tadanji kljuar zatvora u Cazinu Hasan Japi
svjedoi, etiri decenije kasnije, da tri noi nije spavao od obimnog
posla oko zatvaranja pobunjenika i njihovog namirivanja hranom,
poto je on bio i magacioner. Sreski zatvor u Cazinu nalazio se u
prizemlju zgrade SNO (kasnije Skuptine optine). U sklopu za
tvora nalazile su se etiri prostorije, tri od njih bile su na dan pred
Bunu popunjene sa 53 obina zatvorenika, tj. onima koji su iz
dravali kazne naroito zbog verca a manje zbog otkupa. Kad je
dopodne saznao ta prijeti Cazinu, prva Japieva briga je bila da
zatrai dva milicionara radi pojaanog uvanja zatvora jer nije bilo
daleko od pameti da bi pobunjenici pri ulasku u grad oslobodili
zatvorenike i udruili se. A onda, narednih dana, kad je opasnost
ve prola i ona etvrta prostorija se napunila, ali pobunjenicima.
Poto je za njih uglavnom u zatvoru bilo premalo prostora, zatvor
sku funkciju dobili su i tadanja tehnika kola i jedna kua na
Gnjilavcu. Po Japievom sjeanju, bilo je zatvoreno 500600 po
bunjenika. Za njih je specijalnim transportom dostavljana hrana iz
Sarajeva, a svi operativni poslovi oko njenog izdavanja i distribuci
je padali su na njega, Japia, zbog ega je i bio praktino danono
no angaovan. 75 )
Novi problemi u Cazinu nastaju nakon to je veina uhape
nih putena. Naime, dva sata nakon njihovog putanja stigla je
prema sjeanju Ratka Ilia, Rankovieva depea da se moraju svi
koji su uestvovali u Buni kazniti, da e jedan dio njih ii sudiji za
prekraje, drugi dio na vojni sud. Oni ve puteni bili bi otprilike
za prekrajno. ) Rukovodstvo je tada zahvatila panika jer se pred
vialo da e njih bar polovina pobjei u umu ukoliko bi se polo
ponovo hapsiti, sjea se R. Ili delikatne situacije kao i svoje uloge
u njoj: Ja imam prijedlog kako da ih vratimo bez opasnosti. Mi
imamo njihove spiskove. Napraviti pozive koje e im milicija uru
iti da sutra dou u mjesne urede po selima radi davanja saoptenja ta da se dalje radi. Svi da budu tamo u 12 sati. Otpada sumnja
da e milicija da ih hapsi. Postupilo se kako je Ili predlagao i sut
radan su u 12 svi pozvani i doli su u svoje urede. Tamo su ih, me
utim, ekali kamioni i svi su prebaeni u Biha. 77 )
7i)

Sjeanje Hasana Jahia dato autoru u aprilu 1990. godine u a. a.

) Sjeanje R. Ilia, u a. a.
) Isto.

163

Ve je istaknuta injenica da je bilo razliitog privoenja, i

mirnog i onog drugog. Drago Dodik npr. sjea se kako u Ratelima nije, a u Crnaji jeste bilo pucnjave. Pomenula sam i strijeljanje
u Liskovcu, a vjerovatno je toga bilo jo. Meutim, moda nije slu
ajno to se pucalo u Crnaji i Liskovcu. Naime, to su ipak bila sela
glavnih voa Bune, Boia i ovia, pa je sigurno nareeno tamo
njim potjerama da efikasno obave posao, mada su uvidjeli da je bi
la pala naredba i da se imaju kolovoe uhvatiti ive. Taj je zada
tak, uostalom, i izvren. No, razumije se, da su bili i M. Boi i A.
ovi u dovoljnoj mjeri svjesni svoje krivice i da se shodno tome
nisu sami preaali. Uhvaeni su.
Posebnu panju snage gonjenja posvetili su selu Crnaji i Boiima. U njihovom privoenju je, ukoliko prihvatimo njegovu pri
u, glavnu ulogu odigrao Ratko Ili, tada inae referent u oblasnoj
Udbi Banjaluke, a u toku cazinske operacije ili neposredno nakon
nje imenovan je za pomonika efa oblasne Udbe.
Evo kako je, po Ilievom prianju Milan Boi pao u ruke
jedinice JA 9. maja. 78 )
R. Ili i major JA Ostoja Miji sa petest vojnika u nedjelju
7. maja otili su kui Boia. Nih dvojica su u kui zatekli Milanovu enu. Dobar dan, bako, ona Bok vas pomogao, zatim je
Ratko pita za mua. Pa negdje je, oni ga Turci nagovorie i ode i
on s njima na ustanak. Ona se stalno moli bogu i Ratko po
srpskoj liniji, tj. da slavi kao Ili Mioljdan (12. oktobar), i da mu
zato ona treba vjerovati te da ih dovede. I mi imamo Ilia koji sla
vi Mioljdan, odvrati ona i na tome je steeno njeno povjerenje.
Popijena je kafa i rakija i zatim je ona poela priati kako su nasa
marili Turci i sina i mua joj. Da ona ima jo jednog sina koji nije
uestvovao u ovom ustanku. Onda se on pojavio, a prisutne su bile
i obje snahe. Sjedili su i ruali te Ratko njoj kae: (ona otresita,
glavna) da se dovede Nikola jer kao nee njemu nita biti, na to
ona: Ja u vama djeco njega dovesti sutra. Ratko je ocijenio da
ona mora da ima slobodnije kontakte s njima pa su zato napustili
kuu i otili naveer u stanicu milicije. Negdje oko 23 doli su urekan, akota, olovi, a Ili im je ispriao da e zadatak obaviti
na nain koji on misli da je najbolji te da on i ne brine. Objasnio
im je da vjeruje da e ona sigurno sutra ujutro dovesti Nikolu. Pomenuti funkcioneri prihvatili su Ratkovo objanjenje. Sutra ujutro
Ratko i Miji opet su krenuli u kuu Boia. Milanova ena im je
kazala da e Nikola doi na ruak. U meuvremenu oni su razgle
'*) Zapisnik sa sasluanja M. Boia.
164

dali gazdinstvo. Ja u ivotu nisam vidio bjesnijih konja nego to

ih je imao Nikola, znai kua bila itna, bogata. Tad je on imao
samo rakije oko 2000 litara, pun ambar penice, jema. Mislim da
je bio najbogatiji u tom selu ivo se sjea dalje Ratko. Nikola je
uskoro zaista uao u kuu. Skinuo je majser i pitolj i predao ih
Ratku, koji se prvo s Nikolom pozdravio pa tek onda prihvatio
oruje, priajui diplomatski prvo o dobrom imanju, a tek poslije
ruka zapoeo je pravi razgovor. Nikola je kazao da je Milan u u
mi, da nije daleko, da su za sve krivi Turci, da su ga za komandan
ta stavili samo zato da bi okupio to vie Srba. Rekao je i da e Sta
ri isto doi. Ili Ratko i dalje je nastavio diplomatskim putem. Ni
koli je kazao da im Milan treba pomoi u hvatanju Ale ovia.
Drugim putem da sam poao ne bi se moglo tako zavriti. Mogli
smo ga ubiti u svako doba, ali nije bio nama cilj njega likvidirati.
Pustio sam Nikolu da radi kune poslove, a on i stara rekli su da
e Milan sigurno doi sutra ujutro. Sutradan ujutro Ratko i Miji
opet su krenuli kui Boia. Stara i Nikola spremili su nam doru
ak, rakiju i bili su umireni kad su vidjeli da smo samo nas dvojica
i da nee biti hapenja. Milan je bio poruio iz ume da ih dovedu,
zapravo da Milanu prie samo Ratko. Stara je Ratka i Mijia po
vela u umu do jedne provalije do koje je pristupio Ratko sam. Ug
ledao je potpuno pijanog ovjeka i obratio mu se: Imam jednu
molbu na vas da mi pomognete. Svi vai ustanici su se predali. Do
li su svojim kuama ali Ale nema nigdje. Bili nam vi pomogli da
Alu uhvatimo pa vam se nee nita desiti, N. Boi je uzvratio:
O majku mu tursku, znam gdje je on, mi emo njega brzo uhvati
ti. Milan izae iz provalije a tada se Ratku prikljui i Miji. Ratku
je Milan predao majser, pitolj i kamu a zatim je oruje Ratko
dao Staroj koja ga je odnijela kui, kako ne bi bilo nita sumnjivo.
Zatim su njih trojica krenuli do jednog mjesta u umi gdje ih je e
kao jo odranije poruen auto. Tamo su Milanu saoptili da je
uhapen i da ue. Poeo se buniti, ali je u auto ipak uao. Odvezli
su ga u Cazin. Hajro, urekan i akota ljutili su se to nije dove
den i Nikola. Poslao sam jednog oficira da i njega uhapsi. On se sa
Nikolom i orujem zaista uskoro vratio, zavrio je svoju priu o
hvatanju Milana i Nikole Boia Ratko Ili. 79 )
Nikolino privoenje je neto drugaije opisao Mile Kenjalo
Mili koji je 9. maja dobio nareenje da pohapsi sve mukarce u
Crnaji. Stigavi tamo, nakon raiavanja u Sturliu, Kenjala je
u Crnaji ve ekao vod vojske od 30-tak ljudi i dva kamiona iz Bo
) Sjeanje R. Ilia, u a. a.

sanske Krupe. Zajedno s komandirom voda Kenjalo je rasporedio

vojnike da po kuama po dobivenom spisku pohapse mukarce u
isti mah u cijelom selu nakon datog znaka zvidukom. Jedan oficir
KOS-a, vodnik, Mile i dvojica vojnika otili su Nikoli. Zatekli su
ga kako pere noge u lavoru i nakon pozdrava Mile mu se obratio
kao da Stari nee da prizna nita bez tebe. Nikola je shvatio da
je u pitanju samo trik. Ali ipak kaza majci da su doli po njega da
ide. Stara se naljutila i nije dala Nikoli da bilo gdje krene od kue.
Nakon toga Mile je priao i izvadio arer iz Nikolinog pitolja
koji je visio na zidu da ga Nikola ne bi upotrijebio. Nikola se obu
kao i krene a majka poela vikati: Vi ste ustae, koljai, ubice.
Oni su izali iz kue, a nju su morali silom vratiti. Nakon dogovo
renog zviduka vojska je pokupila sve po spisku u Crnaji. Oko 20
ljudi strpano je u kamione. A Nikola je autom prevezen za Cazin.
Nakon predaje Nikole Boia Ratku Iliu, Mile Mili jo se
to vee vraa po zadatku na turliki teren. Sjea se kako je upravo
te noi bilo neke jake pucnjave s onu stranu Korane. On je bio
zaduen da sa jednom desetinom na bosanskoj obali Korane hvata
one koji bi iz Hrvatske bjeali preko rijeke poto je tamo tu no
organizovana akcija ienja i hvatanja. Naime, sa oficirima Ud
be iz Hrvatske prethodno je dogovorena zajednika akcija protiv
Devrnjinih pristalica, za koje se, prema Miliu ve tada znalo da
hoe da pobjegnu u Italiju. Mile je uo parminutno pukaranje iz
automata ali ta se stvarno desilo nije saznao. Ali bjegunaca preko
Korana tada nije bilo. 80 )
Saradnje sa organima Udbe iz Hrvatske sjea se i D. Dodik.
Njegov teren bila su Traka Ratela, na samoj granici sa Kordu
nom. Znalo se da je u ustanku iz okoline Kordunskog Ljeskovca
uestvovala grupa od 3050 Srba pod vodstvom Mile Devrnje i
da su se oni tamo zadrali i nakon likvidacije Bune na cazinskom
srezu. U svrhu koordiniranja aktivnosti i preventivnog djelova
nja tri ili etiri puta sastajali su se bosansko-hercegovaki i
hrvatski oficiri Udbe, nekad s jedne a nekad s druge strane Kora
ne. U tim dogovorima je uestvovao ukrija Bijedi, komandant
milicije BiH, Drago Dodik koji je, zadravajui se nekoliko sedmi
ca na granici sa Hrvatskom rukovodio jednim vodom od 20-tak
milicionara kao i Ratko Ili koji se sjea sa tih dogovora pomoni
ka ministra za unutranje poslove Hrvatske Uroa Slijepevia. 81 )
,0)

Sjeanje M. Milia, u a. a.
) Sjeanje D. Dodika i R. Ilia, u a. a.

166

Mada stjecajem okolnosti nije bio meu onima koji su iz Banja

luke stigli u Cazinsku krajinu u prvom talasu, ve nakon nekoli
ko dana, i Vitomir Ljubii, tada zamjenik komandira banjaluke
Stanice milicije Boji Han, inae rodom od Bihaa, stie sa vodom
milicije na podruje Trakih Ratela, poto je bio u Cazinu odre
en za komandira tamonje novoosnovane stanice milicije. Godinu
dana Ljubii ostaje na toj funkciji, uz tridesetak milicionara koji
su zajedno sa njima bili doli iz Banjaluke. Otkrivali su po umi ne
samo one koji su se jo krili nakon ustanka ve i njihove jatake, a
jedino kroz njegovo svjedoenje dola sam do saznanja da je kroz
ienje terena dosta stvari (brano, eer, kafa, odjea, obua)
koje su bile otete u provali zadruga, vraeno. Oko sto ljudi pohapsili su Ljubii i njegovi milicionari, pola ih je bilo naorua
nih, sjea se Ljubii. Naoruane u grupama od po 10 ili 5 uspje
no su ih uvijek opkoljavali i hvatali, a i one koje su u umi nali na
oruane privodili bi pod sumnjom. Tako je jednom opkoljena
jedna etvorka nenaoruanih. Pohvatali su ih i ispitivali i doveli na
sasluanje pred Udbu u Cazin. Nakon njihovih iskaza otkopano je
i pronaeno na naznaenim mjestima razne robe pa i oruja. S ob
zirom na pograninost podruja za koje je bio nadlean, Ljubii
se dobro sjea i uspjenih zasjeda koje su zajedno organizovali s
milicionarima iz Hrvatske. 82 )
Raiavanje terena tj. hvatanje po pojedinim selima osumnji
enih za uee u Buni trajalo je nakon masovnog hapenja jo ne
kih 20-tak dana, svjedoi R. Ili. Nakon povlaenja Vukainovia
iz Cazina na sasluavanja u Sarajevo, na funkciju opunomoenika
cazinske Udbe dolazi Zaim Dizdarevi. U Republici je oito za
kljueno da su udbovci posao oko ienja terena nakon Bune do
bro obavili, te je, nakon moda desetak dana poslije Bune, sjeaju
se R. Ili, V. Popovi, M. Ili, Slobodan akota u svom drugom
dolaenju iz Sarajeva na Cazinsku krajinu odveo grupu najzas
lunijih za slom Bune i konsolidaciju prilika na zajedniki izlet
na Plitvika jezera. Tu su Udba, KNOJ i Milicija pohvaljeni. 83 )
Vienje ustanika i njihovih porodica sloma Bune bilo je, razumi
je se, mnogo drugaije, naime, dok je likvidaciju ustanka Udba
na Plitvikim jezerima ak proslavila, to je bilo, izmeu ostalog,
posljedica i uspjenih .operacija dravnih organa (Udbe, milicije i
KNOJ-a) da nije niko na njihovoj strani stradao, pobunjenici i sta
novnitvo su likvidacijom ustanka odmah u tim prvim danima
*2) Sjeanje V. Ljubiia u a. a.
) Sjeanje R. Ilia, u a. a.
167
1

poslije Jurjeva skupo platili raune. Naime, na njihovoj strani bilo

je ubijenih. Ubijeni su bez suda, ne u nudi i u za sada nedovoljno
razjanjenim okolnostima.
Sta se dogaalo? Ne raspolaem podacima za itavu Krajinu, ta
koer ne za podruje slunjskog sreza, tj. ukupne teritorije koja se
istrauje u ovom ustanku. Ali samo na liskovakom i turlikom
terenu, dakle ipak epicentru Bune bilo je 8 ubijenih. Ni ova broj
ka nije moda potpuna. Pasus iz pukovnikog izvjetaja s poet
ka juna mjeseca govori da je u raiavanju terena poslije akcije
prilikom pronalaenja i hapenja lica koja su se krila ubijeno 9
osoba, dok za vrijeme akcije nije niko ranjen ni poginuo.
Filipovi i Lauevi su imali, pri iznoenju ovih podataka, u vidu
ukupnu Cazinsku krajinu, znai i cazinski i kladuki srez. No, na
stranu ovdje netanosti iz drugog dijela njihove reenice, poto su
za vrijeme akcije ipak ranjena bar dva lica (ranjen uvar itnog
fonda u oraliima i milicionar Ilija Luki), a poginuo bar jedan
ovjek (Husein Keki). Ovdje u pomenuti one koji su likvidirani
prilikom pronalaenja i hapenja lica koja su se krila ako se pri
hvati ova sintagma kao pokrie za sve one ubijene prije suenja,
meu njima, prema svjedoenju njihovih roaka i komija, uglav
nom takve koji su izvedeni iz svojih kua i pobijeni u njihovoj bli
zini.
Utvrivanje broja mrtvih u fazi hapenja i ienja je delika
tan i odgovoran zadatak za istraivaa. U nedostatku dokumenata
on se mora oslanjati na sjeanja, to je svakako za istoriara slabo
rjeenje. Bilo bi, meutim, neopravdano odustati od pokuaja re
konstrukcije sluajeva i odgovora na to pitanje ako ipak postoje i
vi svjedoci. Tako sam, na neki nain vrei na licu mjesta istragu
nakon istrage ustanovila da je samo u Liskovcu u prvim danima
nakon Jurjeva palo 7 rtava: Beganovi Agan i Mahmut, Niski
Mehmed Aba, Kovaevi Mue, ari Hasan i Selim, te Durmi
Arif.
1. Sluaj Beganovia, oca i sina iz Liskovca. Po sjeanju veeg
broja Liskovana Agan Beganovi i njegov sin Mahmut ubijeni su
pored svoje kue. Komije oevici, Bejza ovi i njena djeca,
uli su pucnjavu a zatim kroz prozor svoje kue vidjeli ubijene
Agana i Mahmuta kako lee mrtvi jedan pored drugog iza kue.
Ubili su ih u zoru nakon nasilnog upada u njihovu kuu. 84 ) Desi
lo se to trei ili etvrti dan nakon Bune.
,4)
,s)

Sjeanje i pismeni iskaz Bejze ovi u julu 1990. godine u a. a.

Sjeanje Redife ari dato autoru u julu 1990. godine u a. a.

168

2. Sluaj neroene brae Hasana (Mujinog) i Selima (Ahminog)

aria, iz zaseoka arii, Liskovac. Pria Selimove supruge Redife: Dolo pred kuu puno vojnika. Selim je bio u kui, nije se pro
tivio. Vezali su ga i odveli do damije u Kudiima. Selima, zajedno
sa vie njih, zatvorilo je u podrum jedne kue. Istu no otjerali su
ga u oblinju umu i ubili. Ubili su ga ujutro, a isti dan i Hasana.
Zakopali su ih na licu mjesta. 85 ) Nakon 15 dana, prije se nije usu
dila, Redife je otila da obie mrtvog Selima. Nala ga je pod
jednim orahom, a Hasana pod jednim grabiem. (Tu su od on
da i zauvijek ostali.) Redife se sjea kako je u oaju vikala ubijte
me, ubijte. Ipak, imala je dijete, o kome je trebalo brinuti. Uasan
strah od vojske pratio ju je do dananjeg dana. Redife nije otjera
na u Srbac za razliku od jetrve Paime, supruge na slian nain
ubijenog Hasana aria koja je, iza mua ostala sa dvoje male dje
ce. 86 )
3. Sluaj Mehmeda Miskia Abe. ini se da je Mehmed Miski Aba bio uz Selima i Hasana aria glavni meu desetak
ustanika u zaseoku arii. Naime, sva trojica imali su puku, sjea
se Ale ari, i sam pobunjenik. Mehmeda je, valjda takoer na
nekoliko dana nakon to se vratio iz neuspjele akcije na Cazinu,
uhvatila vojnika patrola. Imao je kod sebe puku. Prvo su ga rani
li ali je uspio pobjei, trei livadom, sjea se Ale ari. No, dola
je druga patrola sa lokalnim odbornikom Ejubom Hozanoviem,
nala Menmeda ranjenog i jedan ga je oficir iz pitolja ubio. Taj
oficir je naredio da se onda samo pomalo na ubijenog nabaci
zemlje, tek da se zaeprka jer kao bandit nije dostojan normal
nog pokopa. Da se tu na licu mjesta zagrebe ko neka ivotinja. 87 )
Nedaleko od Aline kue neobiljeeni grob Mehmeda Miskia
Abe nalazi se i danas.
4. Dan ili dva nakon Bune ubijen je Mue Kovaevi iz zaseoka
Kovaevii, Liskovac. Verzije oko njegove smrti su razliite. Jedan
od glavnih voa ustanka na liskovakom podruju, Mue Kovae
vi, nakon neuspjele akcije na Cazin krije se no i dan u jednoj ku
i u Luliima, a zatim se vraa u Kovaevie da bi ga na tom putu
presreli dvojica vojnika i nekoliko mjesnih odbornika. Mada su ga
znali, pitali su ga tko je i poto im je rekao, odgovorili su mu da i
oni njega trae. Otili su sa njim do njegove kue, tamo ga svezali i
odveli u Liskovac gdje su ga strpali u jedan podrum u kome je ve
bilo 100 200 ljudi. Isti dan su ga svezanog odveli nie damije u
) Sjeanje Redife i Paime ari u julu 1990. godine u a. a.
Sjeanje Ale aria dato autoru u julu 1990. godine, u a. a.

,7)

3 Cazinska buna

jednu umu, zavezali ga za drvo, tukli i muili a onda strijeljali.

Ubrzo zatim, svjedoi dalje njegov najstariji sin Husein etiri dece
nije kasnije, na konjima su stigla dva Udbovca iz Cazina i ljutito
pitali Ko puca, i po ijem nareenju? Mjesni odbornici koji su,
po Huseinovoj tvrdnji, do tada raspolagali s vojskom, poslije toga
vie nisu smjeli ubijati i tui, zavrava Husein Kovaevi koji je
svoju priu satkao od svjedoenja drugih, poto je sam kritinih
dana bio u vojsci, u Zagrebu. Drugu verziju o smrti Mue Kovaevia ispriao je Ale krgi, tada predsjednik MNO Liskovac. Sa se
be skida svu odgovornost, tvrdei da su Muu dva vojnika odvela
u umu i tamo ga ubili. Potvruje da je zaista u selu Liskovac bilo
jo 6 ubijenih, ali da je sve to inila vojska. Ubijanje je prestalo na
kon dolaska udbovca Ahmeta Kulenovia koji je zabranio ubijanje
bez suenja. 88 ) Trea verzija o smrti Mue Kovaevia je manje
odreena ali ukazuje, ukoliko je osnovana, na iru pozadinu slua
ja. Prema toj prii koju je, takoer etiri decenije kasnije autoru
prenio ivko Joilo, tada sekretar Udbe za BiH, M. Kovaevi bio
je istaknuti saradnik Huske Miljkovia, a valjda jo prije toga
uestvovao je u paljenju srpskih kua u jednom selu. O tome je
Udba izgleda vie saznala upravo 1950. godine. Naime, kad su se
udbovci odmah nakon Bune obratili njegovoj eni, (za koju su
saznali od Muslimanki da je bila Vlahinja pa poturena) da im ka
e gdje se sakriva Mue, poto mu je odnosila hranu, ona je odbila
da ga otkrije, potresno se ispovjedajui: kad su nae selo palili,
bacili su u vatru moju majku, au, dva-tri brae, sestru i kad mene
htjeli baciti Mue rekao to neete baciti, to moje roblje. Ja sam
prevjerila, on je meni ivot spasio, ja njega odati nemogu. Sa Muom je imala dvoje djece^ Trei dan nakon Bune su ga ubili, ubila
ga je patrola, zavrava Z. Joilo. 89 ) Pria o Muinoj smrti ima jo.
Sreemo se s jednom u glavi Izabrana sjeanja...
U tim prvim danima nakon Bune na liskovakom terenu pala je
jo jedna rtva: Arif Durmi. 90 ) O ubijenom Durmiu nemam ni
kakvih pojedinosti.
6. U Sturliu je ubijen jedan ovjek. To je bio ahin (Dede) Seferagi, potvrdio je, etrdeset godina kasnije, tadanji predsjednik
i matiar MNO Sturli Hasan ovi. Prema svjedoenju udbovca
M. Milia jedini ubijeni turlianin bio je neki gluhonijem koga
su, koristivi guvu, ubili navodno sami mjetani jer je bio zgo") Sjeanje Ale krbia dato autoru u julu 1990. godine, u a. a.
o'* Sjeanje . Joila dato autoru u avgustu 1990. godine, u a. a.
) Sjeanje Hasana Covia dato autoru u julu 1990, u a. a.
170

dan momak i iao kod njihovih ena. Ostaje pitanje da li se radi o

istoj sobi. Da, vjerujem da se radi o istoj osobi, i pored toga to,
prema iskazu . Joila, nekoliko ljudi je ubijeno zbog gluhoe.
Vojnici viu stoj! a oni ne uju. 91 )
Samo konkretno utvreno bilo je dakle, na cazinskom srezu 8
ubijenih na kladukom, kao to emo vidjeti 5, znai ukupno na
Cazinskoj krajini 13, a ne samo 9 kako navode, i bez njihove iden
tifikacije, pukovnici S. Filipovi i D. Lauevi u onom mnogo pominjanom izvjetaju.

Kladuki srez

I pored dogovora da na sva tri sektora, cazinskom, kladu

kom i slunjskom, pobuna zapone istovremeno, naveer uoi urevdana, na kladukom srezu je omanulo. Za takav poetak us
tanka na kladukom srezu nije kriv samo R. Karaji koji je, da se
podsjetimo, vraajui se sa Hasanom Kekiem sa zadnjeg zajed
nikog sastanka 3. maja, sugerisao Kekiu da se sa akcijom saeka
dok se ne vidi ta e biti na cazinskom sektoru. Naime, bez obzira
na Ramu, Hasan je ipak, prema dogovoru iz Crnaje, krenuo sa
okupljanjem ljudi i oruja te je u zadnja dva dana i uspio zavrbovati 18 lica iz Male Kladue za napad prvo na ovom mjestu, a za
tim bi se krenulo na Veliku Kladuu. Meutim, 5. maja naveer ta
lica se nisu pojavila na dogovorenom mjestu, na brdu Glavica. Do
la su samo dvojica te su se onda njih sva trojica vratili kui. To
vee nije bilo nikakve akcije. 92 )
Kako sutradan, 6. maja, Keki kao lan operativnog taba ne
dobija nikakve direktive, ni sam ne poduzima nita. To je naveer
saoptio i grupi ljudi iz Vidovske i Johovice koji su doli da se kod
njegovog sina Fluseina raspitaju o akciji. Prema iskazu Nezira
Barjaktarevia, Husein Keki je tog dana ipak imao aktivniju ulo
gu. Naime on je poslao kurira (Hasana Baia, sina Huseinovog) u
Vidovsku s porukom da doemo svi kod njega da dolje ekaju
ljudi svi i mi smo krenuli koji je nas bilo oko 30 ljudi. 93 ) Zanimlji
vo je da se zbivanja na kladukom terenu 6.maja, na urevdan,
91)

Sjeanje . Joila, u a.
Isto, 308/50, zapisnik sa sasluanja Hasana Kekia.
M) Isto, 306/50, zapisnik sa sasluanja Nezira Barjaktarevia,
,!)

171

mogu rekonstruirati, ini se, bez veih problema, poto se iskazi

glavnih aktera prilino podudaraju. Jedno od znaajnih obiljeja
kladukih ustanikih aktivnosti na 5, 6. i 7. maja ogleda se u tome
to su, za razliku i od cazinskog i od slunjskog sreza, u ta dva da
na tu u prvi plan izbili novi voe. Dok su se Hasan Keki, lan
operativnog taba ustanka i Ramo Karaji, pomoni organ tog
taba i imenovani komandir kladuke ete, u kritinim trenucima
nekako malo povukli, vodstvo akcija preuzimaju Hasanov sin Husein iz Male Kladue, Mehmed Tabakovi i Alaga Jui iz Todorova, te Nezir i Ramo Barjaktarevi iz Gornje Vidovske.
ini se da su se 5. maja naveer, po dogovoru, jedino okupili
pobunjenici s podruja Todorova, mada tada ni oni nisu nita pod
uzeli. Na mjesnom podruju Todorova bilo je jo na zajednikom
sastanku 30. aprila predvieno da se u dva zaseoka formiraju dvije
ete. Za komandira jedne odreen je Alaga Jui, a Bajraga Jui
za njegovog zamjenika. U drugom zaseoku za komandira je ime
novan Mehmed Tabakovi, a za zamjenika Mustafa Sadikovi. 4 )
Na zborno mjesto na brdo Kapan dolo je 1520 ljudi koje je M.
Tabakovi jo pri pozivanju, ili ranije, upoznao sa zadacima (likvi
dacija MNO, zemljoradnike zadruge, sreske Zeme, da na brdu
pale vatru i zatim ekaju vezu radi daljnjih aktivnosti). Tabakovi
je ak i pripremio unja za paljenje vatre. Ali poto se vatra nije
nigdje vidila ja nisam ni palio. 5 ) To vee od istaknutijih pobunje
nika pridruili su im se jo Alaga Jui, Osman i Mustafa Sadikovi. No, s obzirom da i dalje nije bilo znakova o ustanku niodkuda
ustanici su se razili svojim kuama. Tabakovi Mehmed nije, pre
ma postojeim izvorima, u naredna dva dana nita poduzeo, osim
to se, zajedno sa rezervnim oficirom Mustafom Sadikoviem, koji
se plaio da ne bude strijeljan, sakrio u umu, a 10. maja ujutro
obojicu je uhvatila vojska i otjerala za Kladuu 96 )
S obzirom da je Alaga Jui, ipak glavni organizator ustanka
na Todorovu, to svjedoi njegovo prisustvo na zajednikim sas
tancima u Crnaji, u sukobu sa milicijom poginuo, njegova aktiv
nost u ta tri kritina dana (5, 6 i 7. maja) ostaje pomalo nerazja
njena. Naime, ne samo to je izostao njegov iskaz o njegovoj ulozi
u ustanku, ve je injenica njegove pogibije, logino, iskoritena
od ostalih pobunjenika sa Todorova da svale na njega sve i sja.
Na sasluanjima Udbe i kasnije na glavnom sudskom pretresu svi
,4)

Isto, 306/50, zapisnik sa sasluanja Mehmeda Tabakovia.

Isto.
9) Isto.
,s)

spominju Alagu Juia; jedan kako je Alaga uperio pitolj na me

ne i rekao mi da moram i ja ii, da u biti ubijen ako ne doem 97 ),
drugi, kako mu je Alaga naredio kuda mi tu i ti, 98 ) trei, kako je
Alaga uperio puku na mene 99 ), etvrti, kako mu je Alaga prije
tio da onaj ko ne ide u akciju da e mu biti kua popaljena i on
ubijen 100 ), ili izjava prvooptuenog na glavnom pretresu, kako je
inio sve zato to je morao jer je Jui imao puku 101 ) i si. Puna
istina o njegovoj ulozi u ustanku, kao i ostalih, s A. Juiem je po
kopana.
Za razliku od Mehmeda Tabakovia, Alaga Jui je bio veoma
aktivan 6. maja. Kako je jedan od osnovnih optih zadataka usta
nika bio razoruavanje Stanice milicije, milicionara i uopte svih
koji oruje imaju a ne prikljuuju se ustanku dobrovoljno, to su i
pobunjenici u Todorovu pokuavali razoruati miliciju. Hasan Puri, uitelj iz Todorova, koji je taj dan bio meu onima koje je
vrilac dunosti efa Udbe u Velikoj Kladui, Pero Muti, poslao
iz V. Kladue u Todorovo sa zadatkom da se suprotstave pobunje
nicima, jo 40 godina kasnije sjea se prizora kako jedan ovjek,
milicionar, bjei pred trojicom koja mu viu stoj! Kad se milicio
nar pribliio Hasanovoj grupi, pripadnici Hasanove grupe uzvrati
li su prema trojici uzvik Stoj! Ko je tamo? na ta su to isto zapi
tala i ona trojica. Uzvraeno im je: Milicija. Trojica su zatim za
pucali, a milicija odgovorila istom mjerom, shvativi sada da su to
ti pobunjenici zbog kojih su oni i upueni taj dan iz Kladue u To
dorovo. Po H. Puriu, u tom okraju niko nije stradao, trojica us
tanika su pobjegli, a milicionar koga su pokuali razoruati ispri
ao im je da su to bili Alaga Jui, Sulejman Sulejmanovi i izvjesni
Mjehur iz Vrnograa. 102 ) Taj susret sa milicijom S. Sulejmanovi
opisao je, logino, dosta blae i ne pominjui bilo kakvu pucnjavu
ustanika: Kada smo krenuli prema Stanici Narodne milicije... vi
deo sam jednu grupu ljudi te sam pitao ko je. Na ovo mi je reeno
da je milicija poslije ega sam ja skoio u groblje i sakrio se iza
jednog kamena, jer je milicija pripucala, pa sam se poslije pobegavi krio sve do dana kada sam lien slobode. 103 ) Inae, ini se da su
svi Todorovljani koji su na ovaj ili onaj nain uestvovali s oru
'') Isto, 306/50, Izjava Juia Hasiba na glavnom pretresu.
*) Isto, 306/50 izjava Zuli Nure.
) Isto, 306/50 izjava Raida Jaarevia.
10) Isto, 306/50 izjava Hase Pandia.
10) Isto, 306/50, izjava M. Tabakovia.
,01) Sjeanje Hasana Puria dato autoru u decembru 1989. godine u a. a.
') Isto, 106/50, iskaz na Glavnom sudskom pretresu Sulejmana Sulejmanagia.
173

jem ili bez njega, u aktivnostima okupljanja radi napada na drav

ne objekte, pobjegli s poprita, krijui se po kuama i umama oko
sela. To su bili: Mehmed Tabakovi, Haso Pandi, Mustafa Sadikovi, Sulejman Sulejmanovi, Hasib Jui, Mure Zuli, Beir Behri, aban Jui, Raid Jaarevi. Meu pomenutim nedostaje Alaga Jui koji je ubijen. Prema saznanju Mie Carevia, A. Juia je
ubio Suljo Mehur iz Vrnograa. To je izgleda onaj ve pominjani
izvjesni Mjehur, jedan od trojice bjeeih. To je uinio i pred
ao se sam zatim miliciji, ne bi li se time bar makar i dijelom iskupio
za neke stare grijehe jo iz rata, saznao je M. Carevi. 104 )
Na kladukom srezu u Buni je bilo najvie ljudi sa podruja
Gornje Vidovske, iz rata poznatog kao izrazito ustakog sela. Po
kasnijem sjeanju jednog od njih u Buni je uestvovalo oko 40 lju
di 105 ). Najvie iz zaseoka Barjaktarevia. Ako je bio turli neki
epicentar ustanka na cazinskom, to je bila Gornja Vidovska na
kladukom srezu. Osim po masovnosti uea u pobuni ta dva sela,
mada je Vidovska manja od turlia, liila su i po tome to su u
oba meu pobunjenicima bili i funkcioneri narodnih odbora i par
tijci. I geografski to su dva bliska sela, na rubu jednog i drugog
sreza i uz granicu s Hrvatskom, i turli i Gornja Vidovska su go
tovo iskljuivo muslimanska sela. Zajedniko im je i to to je u oba
sela bilo zaista prisile nad ljudima da krenu u akciju, a i propagan
da koja je vrena za ustanak bila je velika.
Kad su gronje u pitanju, ini se, da je za urevdan Jurjev u tom pogledu bio najgrlatiji ve pomenuti Ramo Barjaktarevi, prijetei svakome ko je sposoban za borbu a ko ne krene bie
mu sve spaljeno i zainat e biti ubijen on i njegova familija 106 ).
Doavi po Dafera Sagrkovia i zamjerivi mu to ovaj ne uje da
se puca na Cazin i da ustanak je ne samo na Cazin nego svagdje,
Ramo je Daferu i dodatno priprijetio: po tebe sam lino poslan
jer ti zna ta si dasi l. Partije dasi odbornik Vlasti i NF-e i tebi
nema ostati. 107 ) Dijelom pod prijetnjom a dijelom valjda i nasje
dajui Raminoj propagandi kako je ve doao Kralj, da postoje ve
ze sa Beogradom, da su Cazin i Kladua ostali meu zadnjima ko
je treba osloboditi i si. i Sagrkovi je, ponijevi karabin, s Ramom
Barjaktareviem i Bajrom (Raminim) ahinoviem krenuo kui
l04)

Sjeanje Mie Carevia dato autoru u julu 1989, godine u a. a.

Sjeanje Dafera Sagrkovia dato Mii Careviu 1989. godine u a. a.
10) Isto, 306/50, zapisnik o sasluanju Dafera Sagrkovia, uporediti i zapisnik o
sasluanju Nezira Barjaktarevia.
Io;) Zapisnik o sasluanju Dafera Sagrkovia.
10s)

174

Nezira Barjaktarevia. 108 ) Usput su pokupili jednu puku sa pet

metaka u kui Tome poljaria. U meuvremenu se izgleda Dafer ve i intimno sloio sa svojim ueem u Buni poto kae kod
kue Nezirove: Ajdemo sav je narod ustao i jasam puku uprtio.109\)
Pozitivnom raspoloenju za ustanak pridonio je sigurno i pri
stigli Sejdo Doli s pozivom: diite se ljudi ustanak je cijelog svi
jeta, obavjetavajui jo da je dolo 6 vojnika sa svom ratnom
spremom iz Makedonije koji kau da su se svi oficiri razbjeali a
da su rekli vojnicima da idu kuda znadu 110 )
Kolala je i vijest: Palo Bie, pala Jugoslavija. Naime, t :
Kladuani u svom punom optem neznanju i svestranoj ogranie
nosti nisu imali nikakvih realnih prostorskih predstava. Po njima
Biha je bio toliko neto veliko i vano da je nekima njegov pad
oznaio prosto i kraj te Jugoslavije. 111 ) Pomenuta opta orijenta
cija ustanika s ovog terena testirana je kasnije i na glavnom sud
skom pretresu, gdje je potvreno da, uz nepismenost, vie njih nije
upueno dovoljno ni u najosnovnije raunske radnje.
Kod seoske zadruge ve pomenutim Vidovljanima pridruila
su se jo trojica naoruanih pukama (ovi Hasan Jusin, Barjaktarevi Hasica Ramin i Barjaktarevi Hasan Mehmedov), no, dalje
jo nisu kretali jer su Nezir i Ramo vraali pojedince u njihove zaseoke da dovedu jo ljudi za borbu. Od Mehmeda Kendria, koji
je bio doao od Trca, saznali su da su tamonji pobunjenici svi
otili prema Cazinu te da on misli da je ve i Cazin pao. 112 ) Tako,
oko est sati predveer, kada ih se kod zadruge okupilo njih oko
30, to vatrenim to hladnim orujem opremljenih, krenuli su
po ve pomenutom pozivu Huseina Kekia koji im je proslije
dio kurir Hasan Bai kui Kekia.
Zanimljivo je da zadrune prodavnice u Vidovskoj, u Todorovu i Maloj Kladui ustanici nisu opljakali } kao to je to bio slu
aj na cazinskom srezu: u Liskovcu, Trcu, oraliima, Pjaniima,
turliu, ili, kao to emo vidjeti, u selu Furjanu na slunjskom sre
zu. Nekoliko predmeta je u toku pohoda pobunjenika u zadruzi
ak i kupljeno, tako jedan kai za N. Barjaktarevia npr. Izostajal") Prema iskazu M. Carevia datog autoru, Ramo Barjaktarevi bio je sin uve
nog ustae i biveg podbana Alage Barjaktarevia koji je jo u Kraljevini Jugoslaviji okup
ljao majare, pripadnike proustake organizacije, poznate po noenju bijelih dempera, u
a. a.
l0) Zapisnik o svjedoenju Dafera Sagrkovia.
110) Zapisnik o sasluanju N. Barjaktarevia.
"') Sjeanje M. Carevia, u a. a.
111) Zapisnik sa sasluanja N. Barjaktarevia.

175

k.___________________ ,............................................. ......................................................

nje pljake i drugih zadrunih prodavnica na kladukom srezu nije

ba lako objasniti, no sigurno se ne bi mogla prihvatiti ocjena U.
Danilovia na sastanku Politbiroa CK KP BiH 16. maja: Na kla
dukom srezu nije pljakana zadruga i nije bilo upada u mjesne
odbore jer je na vrijeme intervenisano. 113 ) Ova ocjena je uostalom
i u raskoraku sa nama ve poznatim i mnogo citiranim junskim iz
vjetajem pukovnika S. Filipovia i D. Lauevia.
Kad su doli Huseinovoj kui grupa ustanika iz Vidovske je
tu rasporeena na spavanje i zadrala se do oko pola noi. Po di
rektivi Huseina Kekia iz jedne barake u kojoj se nalazilo oruje
omladinaca iz predvojnike obuke etvorica su provalili tu baraku
te pokupili i donijeli 7 puaka. Drugu etvoricu (Dafera Sagrkovia, Ramu Barjaktarevima, Hasana Covia i Hasana Baia) Huse
in je odredio da kod Cejvanovia mosta priekaju one iz Male
Kladue 114 ) pa da se prikljue glavnoj grupi. U meuvremenu ostali
su krenuli prema Velikoj Kladui i na tri kilometra pred ulazom u
grad, kod Halilovia mosta, stali. Husein Keki je u pratnji Nezira
Barjaktarevia i jo jednog pobunjenika otiao u kuu Luke Capana radi hvatanja daljnje veze u samoj Velikoj Kladui, dok su osta
li kod Halilovia mosta trebali priekati. Ramo Karaji koji je po
sopstvenom iskazu, na Huseinov i Nezirov poziv, koji mu je kui
donio Nina, sin Lukin, i otiao Lukinoj kui, a po Nezirovom svje
doenju, ljutio se to kasne jer je pono prola. Traio je, takoer
>o Nezirovom iskazu, da ga u kui saekaju da pokupim svoje
jude paemo krenuti. Poslije nekoliko vremena doao je Ramo i
rekao da mu nisu svi ljudi i dase mi vratimo paemo udariti sutra
navee jer ja (Ramo) nisam uhvatio veze sa Karajia Hasicom i nemogu sve da skupim. 115 ) Ramo Karaji je u svom iskazu pred Udbom izjavio da je, kad je ponijevi svoj karabin doao kui Luki
noj, Huseinu i Neziru rekao da nemogu sada skupiti ljude jer su
po umama nego da oni idu sada kui i da sutra sakupe ljude i da
ih dovedu kod mlina Palnovca i da se naveer udari na Kladuu. 116 ) Bez obzira na izvjesnu neusklaenost ovih iskaza, injenica

) Zapisnik sa sjednice Politbiroa CK KP BiH od 16. maja.

l) Zapisnik o sasluanju N. Barjaktarevia i D. Sagrkovia koji je svjedoio kako
je Medo Dani sjekirom provalio vrata barake. Uporediti i, isto, 306/50, izjave na Glav
nom pretresu Rami Fazliu, Hasanu Baiu, Mehmedu Daniu i Ali Doliu.
Isto, Redo erimovi u svojoj izjavi na sudu kae kako je vidio kod magacina
desetak njih koji su se grabili da dobiju puku a tu sam puku dobio i ja i Ordagi.
11S) Zapisnik sa sasluanja N. Barjaktarevia.
"*) Isto, 308/50, zapisnik sa sasluanja Rame Karajia. Prema svom iskazu R. Ka
raji se nakon toga vratio svojoj kui odakle vie nigdje nije iao, ni s kim se sastajao i
niskim razgovarao o ovim stvarima.
176

je da su se Ramo, Husein i Nezir suglasili da glavnu akciju odloe

za sutradan naveer. Vraajui se natrag na brdo Salakovac, na
cesti od Kladue prema Cazinu, nekolicina njih na elu sa Huseinom i Nezirom izvalili su dvije bandere, tj. dva telefonska stuba.
Zauzevi u jutarnjim ili dopodnevnim asovima 7. maja polo
aj na Salakovcu te prikupljajui u meuvremenu jo neke ljude
da se prikljue ustanku, tu je, tada, dolo do okraja sa milici
jom. 117 ) Po Nezirovom svjedoenju, Husein je naredio da se puca
na osam pridolazeih milicionara, u emu su uestvovali pored
Huseina i Nezira jo Huse Deli zvani Kovaevi i Hasica Barjaktarevi. Po svjedoenju Hasana Kekia, u grupi sa Huseinom i Ne
zirom 7. maja na Salakovcu je bilo jo 810 ljudi. 118 ) Milicija je
pobjegla i otvorila nanas vatru te smo mi pobjegli na drugo
brdo. 119 ) Tada je pobunjenicima doao Hasan Keki i saoptio da
je pao Cazin, Slunj, Rakovac i mislim da je pao i Ogulin i mi mo
ramo ii kroz sela i pokupiti sve ako needne ii sve emo mu spa
liti a ja (Hasan) idem po M. Kladui i sve u dignuti na ustanak i
otiao je. 120 ) Zanimljivo je da je ovo sve u detalje isto ispriao i
sam H. Keki u istrazi, navodivi jo i imena onih koje je na 7. ma
ja izvijestio da moraju ii na ustanak. (Hasan Muri, Osman Bekan, Agan Bonjak, Hasib erimovi, Husein Bekanovi), dajui
im u zadatak da o ustanku obavijeste i druge i da im reknu ako ne
pou da e odgovarati dok se oslobodi. 1 ! )
Sudar s milicijom, pojaanom vjerovatno ve i vojskom, bio je
koban za neke. Dok na strani dravnih snaga niko nije stradao, u
tom je okraju u Grahovcu, u jednoj umici vie rijeke Kladunice,
poginuo Husein Keki. 122 ) Prema sjeanju Pere Mutia, efa Udbe
u Kladui, Husein je, kad su ga opkoljavali prizivao njega, Peru
Mutia, u pomo, no, ta se stvarno desilo, tj. da li se Husein
moda htio i predati ili je pak, bjesomuno odgovarao vatrom na
vatru, ostaje kao pitanje na koje je nemogue vie vjerno odgovori
ti. Tek injenica je da je u tom pukaranju ivot izgubio. 123 )
Kakva bila da bila sudbina pojedinih uesnika u Buni, u ne
djelju 7. maja ustanak na kladukom srezu je likvidiran. Kao i na
cazinskom i tu su u toku maja ostale pojaane snage radi ie
"') Zapisnik sa sasluanja D. Sagrkovia.
') Isto, 308/50, zapisnik sa sasluanja Hasana Kekia.
",) Isto, 306/50, zapisnik sa sasluanja N. Barjaktarevia.
1J0) Isto.
m) Zapisnik sa sasluanja Rame Karajia.
m) Svjedoenje M. Carevia, u a. a.
m) Svjedoenje Pere Mutia dato autoru u novembru 1989. godine u a. a.

177

nja podruja, poduzimanja politikih mjera i si. ali ta pitanja ve

spadaju u domen konsolidacije drutvenih odnosa s ime emo
se kasnije sretati.
I na kladukom srezu ustanak je iznenadio lokalne vlasti i
Partiju. Pukovnici Filipovi i Lauevi ih prikazuju, moglo bi se re
i, ak jo u negativnijem svjetlu nego cazinske dravne faktore.
Jer, u Kladui su znali prije dan pomonik javnog tuioca Karaji
i slubenik unutranjeg odsjeka, Dedo Brko. U toku noi opunomostvo niko nije obavjetavao o prikupljanju seljaka za napad na
grad i ako su njihova zborna mjesta bila tri-etiri km od grada, ili
pomonik opunomostva u Vel. Kladui pobjegao. Pukovnici
dalje navode i da je ef vojnog odsjeka otiao loviti ribu kao i da
je jedan lan Biroa sreskog komiteta kad ga je opunomoenik
zvao, rekao je da se ide brijati. Iz njihovog izvjetaja nije jasno da
li su u pitanju dravni slubenici iz Cazina ili Kladue, no valjda su
sa oba terena bili mnogobrojni sluajevi aktivnog uea lanova
Partije i odbornika u pripremama akcije 124 ) Dakle, radilo se o lju
dima koji su po svojoj funkciji trebali prvi sami reagirati, tj. preduzeti togod u odbranu poretka.
Pria za sebe bio bi, ako zaista stoji pukovnika konstataci
ja, porunik Gogi Nikola, zaposlen u Vojnom odsjeku Velika
Kladua. Njega su, naime, pobunjenici razoruali, no, ne kae
se gdje i kojom prilikom, a to se ne moe ustanoviti ni analizom
Udbinog istranog materijala. Moda (valjda) je to onaj jedan od
dvojice oficira koje pominje u svom iskazu A. ovi a koje su po
bunjenici zarobili (pa kasnije pustili) prilikom zaustavljanja auto
busa (onog redovnog autobusa koji je jednom dnevno saobraao
na liniji CazinKladua), a koji pominje npr. i V. Popovi da ga
je ugledao naputenog u grapi kad je svojom kodom hitao da
spasi iz dipa one zarobljene lanove Oblasnog komiteta Banja
luke. Ostalo je nerazjanjeno da li je Nikola Gogi iz straha ili iz
iskrenog vlastitog uvjerenja prilikom svog razoruanja pobunje
nicima kazao da se slae sa njihovom akcijom, jer da je dolo vrije
me da se sveti Hebrang i Vujovi. 125 ) Porunik Gogi se ustanici
ma ipak nije prikljuio, to bi se, u protivnom sigurno utvrdilo
kroz Udbinu istragu nad pobunjenicima. ta bi dalje sa poruni
kom Gogiem nije poznato. Pred Vojnim sudom u Cazinu se ne
pojavljuje. Dvojicu vojnih lica kako ih u istrazi naziva A. ovi
U4)

ne.
"') Isto.
178

Izvjetaj pukovnika Safeta Filipovia i Davida Lauevia od 8. juna 1950. godi

ili jedan od dvojice jedan oficir i jedan milicioner, kako tu dvoji

cu iz zaustavljenog autobusa opisuje u istrazi M. Boi, a od kojih
bi dakle jedan mogao da bude N. Gogi, ubrzo nakon razoruanja
ustanici su pustili. 126 ) Uniformirana lica koja nekud bjee ovdje
sam pominjala jo iz jednog razloga. Naime, u znatno kasnijim
sjeanjima ustanika iz 1950, ta lica su mogla imati ak neku poseb
nu misiju a ne biti tek element sluajnih okolnosti.
I pored oite nebudnosti i nespremnosti da se odmah sup
rotstave opasnosti koja se nadvila nad Kladuom i drugim mjesti
ma na srezu, poneto je ipak uinjeno. Poto su telefonske veze sa
Cazinom bile prekinute, vrilac dunosti opunomostva kladuke
Udbe Pero Muti je nazvao Udbu u Karlovcu odakle je i dobio po
mo od 20-tak milicionara. 127 ) Ni ta pomo, dodue, ne stie od
mah poto je naelnik oblasnog odjeljenja Udbe u Karlovcu pre
thodno morao zatraiti municiju od tamonje divizije koja je,
opet, za to trebalo najprije dobiti odobrenje od Oblasti u Zagre
bu. 128 ) Ali pored svih potekoa, koje sam pominjala i na cazinskom srezu, organi reda vrlo lako su stali na kraj pobunjenicima, s
obzirom da ovi ipak nisu bili spremni zapravo ni na kakav ozbiljni
ji okraj.
Buna na Kladui imala je u principu male anse da uspije. Tu
je, ipak, zahvaeno manje podruje, manje ljudi polo je na usta
nak. Nije izvedena praktino nijedna uspjena pobunjenika akci
ja. Osim to su obili jednu baraku s orujem i istu opljakali. Nije
napadnut nijedan dravni objekat a kamoli zauzet. Koordinacije
meu ustanicima tu je bilo jo daleko manje. I pored toga to su
bile strukture vlasti i ovdje zateene i nepripremljene za odgovara
jue reagiranje, telefonska veza s Cazinom prekinuta, to ni ovdje
Udba nije imala svoju radio-stanicu, ef opunomostva Udbe se
ipak nekako snaao, vidjeli smo, uspio se povezati s Hrvatskom.
Ali na Kladui je, ukoliko prihvatimo iskaz M. Carevia, bilo i
inae neto drugaije, da se ne kae lake. Naime, oko 140 ljudi,
spremnih na predaju, vrlo brzo se javilo jednom odborniku SNOa. Meu njima je, dodue, dolo do razdora jer se njih 7-8 nisu
htjeli predati i ostali su u umi. Ona veina ljudi koji su se kolek
tivno predali popisani su a zatim puteni kui, s tim da se kasnije
privede pojedinano svatko za koga e istraga ustanoviti da je
uestvovao u Buni. Oni koji su ostali u umi kasnije su pohvatani.
*) Uporediti zapisnike sa sasluanja M. Boia i A. ovia.
Sjeanje P. Mutia, u a. a.
*) Izvjetaj pukovnika S. Filipovia i D. Lauevia.
u7)

179

Meu njima sa kladukog sreza Luka Capan i Ramo Karaji

npr. 129 ) Za konano hvatanje svih njih oito je bilo potrebno, me
utim, jo bar par nedjelja jer su zasjede milicije i KNOJ-a, u po
trazi dodue i za preostalim zelencima, postavljane na kladu
kom srezu jo koju godinu dana, slino kao na cazinskom, a tako
er i na slunjskom za tzv. kriarima. Ti zelenci (na Slunju kriari),
tj. odmetnici jo iz rata, bili su inae strah i trepet i za kladuki
srez. Vrijeme izmeu 1945-1950. bilo je na Kladui zbog zelenaca
gore nego ratno doba. Najmanje 200 ljudi izginulo je u tim kraje
vima od zelenaca, svjedoi M. Carevi. Dolazei 17. maja po par
tijskoj direktivi iz Sarajeva za Kladuu, uz obaveznu pratnju zbog
opasnosti kretanja po terenu, Carevi i sam upada ispod Todorova
u jednu zasjedu KNOJ-a. Sproveden je u tab KNOJ-a u Veliku
Kladuu gdje se njegova misija razjasnila, poto je kao viegodinji
kladuki partijski rukovodilac zbog dogaaja na srezu i poslan iz
Sarajeva. 130 )
Vjerovatno bi svako hapenje odbjeglih u umu bilo pria za
sebe. Ovdje u iznijeti samo jednu. Rije je o zamjeniku koman
danta ustanka na Krajini 1950, Ali oviu. Ostavili smo ga onog
momenta kad je, nakon to se i on poslije neuspjelog napada na
Cazin, predvee 6. maja, vratio kui Milanovoj u Crnaju i s ostali
ma jo isto vee pobjegao kad je zapucalo. Poli su na teren Slu
nja, a u putu su se on i Stevo Boi odvojili i otili kod Ibre oralia u turli gdje su prespavali. Izjutra rano preko Johovice krenuli
su u pravcu ume Gredar, naveer su se i njih dvojica razili, Stevo
u pravcu sela Bukovae, a Ale je sam noio u jednoj tali u Maloj
Kladui. Nastavljajui svoje bjekstvo prema barakama ujutro 8.
maja sreo ga je jedan civil sa pitoljem i odveo me vojsci. 131 ) Ne
to malo drukije opisali su ovievo hvatanje udbai A. Kulenovi i P. Muti. Po Kulenoviu, ovia je uhvatio straar Bonjak
Ago iz M. Kladue kad je krenuo bjeati prema Petrovoj gori. 132 )
Muti se sjea da se u pogledu pomoi u hvatanjima odmah prvi
dan, tj. 7. maja, namjerio obratiti gostioniaru Huseinu Bonjaku,
a kako ga nije naao kui poto je bio otiao u verc u Karlovac,
Pero je zovnuo njegovog roaka Agu i naloio mu da dovede tog i
tog ovjeka iz sela. Muti se obraao i drugim povjerljivim osoba
ma, dajui im iste zadatke, pa se sjea da su mu tako priveli iz u
') Sjeanje Ahmeta Kulenovia dato autoru u oktobru 1989. godine u a. a.
Sjeanje M. Carevia, u a. a.
UI) Zapisnik sa sasluanja A. ovia.
IJ2) Sjeanje A. Kulenovia, u a. a.
IJ0)

180

me vie njih, meu njima i Alu ovia u M. Kladui. 133 ) Kad mu

je doveden Ale, Muti ga je konjskim kolima lino sproveo u Ca
zin. Za sebe ovi nije traio nikakvu milost, ve se Mutiu putem
obratio: Ja bih molio da se mojoj rodbini nita ne desi, a ja u od
govarati koliko treba. Dovodei Alu u Cazin, Muti je morao,
traei primjeren odnos prema zarobljeniku, spreavati pokuaje
nekih razbjenjelih udbovaca da na Alu fiziki nasrnu. 134 )
Pokuaji ustanikin akcija na kladukom srezu, makar bili po
sve neuspjeni, nisu, meutim, proli bez rtava. Ni tu niko od
dravnih organa nije stradao ali su zato u toku sukoba sa pripadni
cima milicije i drugih organa vlasti ubijene bar 2 osobe. Prema do
kumentima iz istrage Udbe, to su bili: Alaga Jui i Husein Keki. 135 ) Poginuli su u oruanim sudarima, ne u jednoj akciji ve u
odvojenim sluajevima. Ne iskljuujem, meutim mogunost da je
smrtno stradao i jo poneko, to naravno nije trebalo da bude ig
dje zabiljeeno.
Kad se prebroje rtve ustanka na Cazinskoj krajini, bar samo
one koje se mogu imenom i prezimenom nedvojbeno identifikovati, dobijemo dakle cifru 10. Moda ih i nije bilo vie. Jedan ovjek
je izgubio ivot ipak i na drugoj strani, ako naime pomenutim
rtvama dodamo nesretnim sluajem ubijenog Bogdana Ronevia.
Rije je o prosvjetnom povjereniku Oblasnog narodnog odbora
Banjaluka koji se nekih desetak dana nakon Bune slubeno nala
zio na cazinskom terenu, a pogodio ga je zalutali metak iz puke
koju je neoprezno istio jedan vojnik. 136 ) Dakle, B. Ronevi je po
sredna rtva Bune. Jer da nije bilo ustanka, ne bi na terenu bilo ni
vojske, pa ni taj neduni slubenik ne bi stradao.

Slunjski srez

Prema dogovoru od etvrtka naveer, sutradan, u petak 5.

maja naveer, poeli su pristizati na zborno mjesto slunjskog sek
tora, Zgelino kuite, i Slunjani. Oko 22 asa okupilo se 20-tak li
ca: Mile Devrnja, Nikola Beukovi, uro Boi, Branko Boi,
') Sjeanje P. Mutia, u a. a.
,J<) Isto.
m) CAVS, 306/50. Uporediti dokumentaciju iz Udbine istrage i sa glavnog pretre
sa.
1Jt)

Sjeanje M. Milia, u a. a.

Miljkovi Rade, Zec Dane, Pozdan Mile, Turkalj Nikola, Turkalj

Milan, Turkalj Ante, Turkalj Grga, Bari Mile, gela Pero, Pani
Stipe, Pani Slavko, Cindri Franjo, Pamuga Nikola, Radoaj
Mirko, gela Joso, Radeka Ilija i Boi Mile. 13 ) Devet ljudi je bilo
naoruano vatrenim orujem, tj. pukama i pitoljima, dok su os
tali imali sjekire i sjekirice. 138 ) Od onih koji su prisustvovali sastan
ku prethodne veeri nedostajalo ih je 13. Konstatovano je da ljudi
iz Bogovolje i Adijinog potoka nema zato to su nepoznata lica
u etvrtak naveer opljakala zadrugu u Krukovai te se zato ta
mo vodi istraga. Ali, dok neki iz opravdanih razloga nisu doli,
trojica Mandia: Rade, Dragan i Simo uhvaeni su kod kue na
kartanju i odbili su da se to vee prikljue pobunjenicima. Takav
odnos nekolicine neke ve pristigle ustanike je jako naljutio, druge
razoarao. Pamuga ih je npr. nazvao izdajicama i varalicama, a
Radoaj bi ih najradije pobio. Braa gela, Vid i Joso, vratili su
se svojim kuama. 139 )
Sumorno raspoloenje je pred pono dolaskom Bosanaca po
pravljeno. Milan Devrnja, po od Mile primljenom zadatku, otiao
je bio po ranije dogovorenu pomo u ljudstvu na cazinski srez.
Sa sobom je doveo 24 Muslimana koje je vodio Dedo ovi
zv. Mulan. Sedmorica su bili naoruani. 140 )
Naravno, njih ukupno ni 40-tak bilo je malo za napad na
Slunj, to je uostalom M. Devrnja jo na zajednikim sastancima
predviao i postavljao skromnije ciljeve. Ocijenivi situaciju na licu
mjesta, Mile je glavninu uputio u selo Furjan sa zadatkom da naj
prije tamo prikupe oruje a zatim to isto uine i na putu prema Laevcu, dok je on sam sa dvojicom krenuo u Brezovac kod Klanje
Joje koji mu je ranije obeao prikupiti ljude iz tog sela. U blizini
Laevca trebali su se svi onda sastati i udariti na tamonju Stanicu
milicije. Meutim, kako je Mile kasnio u Brezovac, doavi tamo
oko pola tri nou, njih navodno esnaestorica (jedanaestorica sa i
petorica bez oruja) su se ve u meuvremenu razili. Mile se onda
sa svoja dva pratioca vraa prema Laevcu ali kako je ve svanjivalo, oni skrenu u umu Mavinu u koju se je bila povukla i veina
pod vodstvom Radoaja i Pamuge, nakon to su opljakali zadru
gu u Furjanu.
I57) CA Vojnih sudova SFRJ, k. 343/50, zapisnik o sasluanju Mile Devrnje. Dev
rnja stalno pominje prezime Beuk. Radi se o Beukovi Nikoli, koga su i drugi uobiavali
nazivati Beuk.
1JS) Isto, zapisnik o sasluanju Nikole Beukovia.
U9) Zapisnik o sasluanju Mile Devrnje.
14) Zapisnik o sasluanju Nikole Beukovia, isto, zapisnik o sasluanju Milana
Devrnje. Prema sopstvenom iskazu u istrazi pred Udbom, Milan je doveo 25 Bosanaca.

182

Mada je uestvovao u grupi koja je harala Furjanom, Nikola

Beukovi je pred Udbom u svom iskazu izjavio da mu se ini da
su akciju organizirali na svoju ruku Radoaj i Pamuga jer Mile ni
je to naredio. 141 U odvojenoj izjavi Turkalj Nikole stoji, meu
tim, da je akciju njih 30-tak na Furjan predvodio Nikola Beuko
vi. 142 ) injenica je, u svakom sluaju, da su stradali zadruga,
MNO i pomona pota. Iz zadruge je opljakano dosta razne ro
be i cigareta to je Mile sve zapazio kad su se ve povukli u Mavinu. Naroito dobro su bili snabdjeveni Bosanci. Pare je, po te
reenju ostalih, iz kase pokupio Pamuga, mada je on to u umi
Mili negirao, pa ga sam Mile zato i ne optereuje bezrezervno. 143 )
teta koju su pobunjenici priinili provalom i pljakom u Poljop
rivrednoj zadruzi u Furjanu procijenjena je na 87.152,78 dina
ra. 144 ) MNO koji se nalazio u istoj zgradi gdje je bila i zadruga je
popaljen. Prema nalazu posebne komisije Kotarskog NO Slunj
od 31. maja 1950, unitene su 23 vrste spisa i stvari, a priinjena
materijalna teta u MNO Furjan iznosila je 18.066 din. 145 ) Da je
odreena teta nanesena i pomonoj poti proizlazi iz dopisa Ko
tarskog ureda Slunj od 11. 10. 1950. godine kojim se izvjetava
Vojni sud u Zagrebu da je, uz naplatu trokova suenja od porodi
ca osuenih danas odaslana i gotovina od 2.700 din. Direkciji po
te u Zagrebu od istih lica na ime poinjene tete pomonoj poti u
Furjanu. 146 )
Paljenje arhive MNO i pljaka zadruge u Furjanu nisu bile,
meutim, prethodno planirane radnje. Mile je ukorio Radoaja to
se nije pridravao nareenja i to je promijenio red poteza, odnos
no to nije najprije prikupljao oruje radi napada na Stanicu mili
cije u Laevcu. Radoaj kritiku nije prihvatio. Potvrdio je da je ini
cijativa bila njegova i da je sve inio u saglasnosti sa Pamugom te
da je sporedno to to nije najprije prikupljeno oruje. 147 ) Mile je
bio pred zoru u Mavini zatekao 40-tak ljudi, od ega vie od pola
Bosanaca, to znai da se je nekoliko Slunjana ve do tada raspri
lo. Neki su se moda i zadovoljili plijenom iz zadruge pa su se ve
zbog toga vratili svojim kuama. U svakom sluaju u interesu same
akcije na slunjskom srezu neuporedivo vanije bi bilo prvo priku
l4)

Zapisnik o sasluanju N. Beukovia.

Isto, zapisnik o sasluanju Nikole Turkalja.
14>) Zapisnik o sasluanju Mile Devrnje.
M4) Isto, 343/5038, Presuda izreena optunicom na Vojnom sudu u Slunju.
,4!) Isto, 343/5023.
,4) Isto.
147) Zapisnik sa sasluanja Mile Devrnje.
14J)

183

piti to vie oruja. No, donijeli su samo jednu puku i jedan pi

tolj. Ali je prilikom oduzimanja oruja bilo i pucnjave. Zadravi
se u pljaki i paljenju u Furjanu, zakasnili su i da se sastanu te da
im se pridrue navodno dogovoreni ljudi iz Laevca. 148 ) Tako je,
dakle, i u pogledu prikupljanja ljudi i u pogledu prikupljanja oru
ja akcija omanula ve istu no kad je ustanak i zapoeo.
Ujutro se kraljeva vojska razdvojila na slunjskom terenu.
Preavi rjeicu Mavinu, Slunjani su se smjestili u groblje u Basarama, a Bosanci su otili malo dalje, do jednog vrela uz objanje
nje da bez vode ne mogu jesti hranu koju su bili ponijeli sa so
bom. Nakon to su se to jutro i Slunjani okrijepili, Mile je isplani
rao da se aktivnost naveer nastavi najprije prikupljanjem oruja u
selima Jamari i Stara Krlja, gdje je po ranijem obavjetenju bilo
desetak puaka, ali se prethodno, popodne, kod ve pomenutog
vrela sastao sa Dedom oviem, voom Bosanaca. Ovaj je Milu
izvijestio da mu je javljeno sa cazinskog terena kako je tamo ve
razoruano nekoliko stanica milicije i da se sprema akcija na Ca
zin. tab mu je poruio da se on, Dedo, odmah povue na teritori
ju Bosne, a u vezi Devrnjinih akcija da on, Devrnja, napuca na
stanicu Narodne milicije u Rakovici, da rui telefonske stubove i
kida telefonske veze ime je trebalo bar usporiti eventualnu po
mo hrvatskih dravnih snaga bosanskim.
Bosanci su se to vee stvarno vratili na svoj teren, a Mile je
pristupio realizaciji plana napada na Rakovicu. U meuvremenu
Slunjanima je stiglo pojaanje u vidu etvorice Bjeljaca iz Koranskog Luga (Mane, uro, Mile i Duan), koji nisu bili sudjelovali u
akciji na Furjan. injeni su i dalji pokuaji da se za akciju pridobi
je jo to vie ljudi iz Furjana, Stare Krlje i Brezovca. Uspjeh je
izostao, meutim, i zato to su, prema Milinom svjedoenju, ljudi
bili prekasno obavijeteni o emu se zapravo radi, tj. da je u pita
nju ustanak protiv drave.
Onaj dio Milinog sasluanja pred Udbom u kome on detaljno
opisuje naoruanje s kojim su ustanici raspolagali uoi napada na
Rakovicu, posebno je zanimljiv zbog toga jer to njegovo pamenje
zaista odaje ovjeka koji se oito ivotno opredijelio za ustanak.
Ovaj dio iskaza je zanimljiv istovremeno i zato jer pokazuje prosto
nevjerovatnu naivnost uesnika Bune. Na brdu Bliznica odakle je
trebalo krenuti na Rakovicu bilo je okupljeno 31 lice od kojih 14
naoruano: Mile Devrnja sa lovakom dvocijevkom, engleskom
defanzivnom bombom te 5 metaka, Nikola Beukovi sa pitoljem
"*) Isto.
184

tajer 9 mm sa 8 metaka, Mirko Radoaj sa lovakom dvocijevkom, 5 metaka i jednom engleskom defanzivnom bombom, Niko
la Pamuga sa talijanskim karabinom i 8 metaka, uro Boi sa
karabinom Mauzer i 10 metaka, Rade Miljkovi sa lovakom
dvocijevkom i 6 metaka, Nikola Turkalj sa talijanskim karabinom
i 1 metkom, Ivica Turkalj sa pitoljem Gaser sa 3 metka, Branko
Boi sa pitoljem tajer sa 6 metaka, Ilija Peri sa vojnikim ka
rabinom i 8 metaka, Zec Dane sa karabinom Mauzer i 16 meta
ka, Ilija Radeka sa vojnikom pukom Mauzer i 8 metaka, Mile
Pozdan s karabinom Mauzer i 8 metaka, uro Bjeljac s istim
karabinom i 16 metaka. Bez oruja bili su slijedei ljudi; Mane,
Mile i Duan Bjeljac iz Koranskog Luga, Mile Boi i Dragutin
Miljkovi iz Basare, Milan Boi (sin Anelije) iz Mavine, Rade
(Milin), Rade (Markov), Rade (Draganov), Duan, uro i Dragan
Mandi, Mile Bari, Pero gela, Grga Turkalj, Slavko Pani i To
mo Radoaj, svi iz Furjana.
Nakon to su etvorica po zadatku presjekli ice izmeu Ra
kovice i Slunja, Mile je, u neposrednoj blizini mjesta Rakovice
(300 metara), podijelio ljude u tri grupe. Dvije su bile naoruane,
jedna pod vodstvom Nikole Beukovia, druga na elu sa Radoajem Mirkom. Njihov zadatak je bio da izvre razoruanje, jedna
milicionara Seki Mile, druga milicionara ok Mate, poto su znali
gdje oni stanuju i da stanuju odvojeno. Trea naoruana etvorka
upuena je prema milicijskoj stanici u Rakovici sa zadatkom da
sprijei udruivanje dvojice milicionara iz stanice sa dvojicom koju
su trebali razoruati oni iz prve dvije grupe. Mile je isplanirao da
se milicionari ok i Seki iskoriste, zatim, za po mogunosti mirno
preuzimanje Stanice milicije od ustanika. Ostali pobunjenici, bu
dui nenaoruani, zauzeli su, na elu sa Milom Devrnjom, osmatraki poloaj pokraj ceste Rakovica Slunj. Ukoliko bi i pored
poziva na predaju milicionari pruali otpor, naoruani pobunjenici
iz pomenute tri grupe imali su nareenje da ih likvidiraju. Sta se
dogodilo? Do pucnjave izmeu milicionara i pomenutih pobunje
nikih grupa je u toku noi u Rakovici ipak dolo i naoruani usta
nici su se povukli u pravcu poloaja nenaoruane veine. U toj je
pucnjavi jedan milicionar ranjen. Prema iskazu Milana Devrnje ra
nio ga je Nikola Pamuga. 149 )
Spojivi se opet u cjelinu 7. maja oko 4 sata ujutro slunjska
kraljeva vojska povratila se nakon ove neuspjele akcije prema
Mavinskoj umi. Ali na njenom rubu, na mjestu zvanom Gradina,
Zapisnik o sasluanju Milana Devrnje.
Cazinska buna

185

iz straha se nisu dugo zadrali, nego su krenuli svi zajedno dublje

u umu prema Medenom dolu do Brezovca, jer im je javljeno da u
Koranskom Lugu vojska traga za njima. Kad su ustanici shvatili u
kakvoj se opasnosti nalaze, jo su u toku istog dana poeli da se
rasipaju svojim kuama. Do predvee njih 18 je napustilo Milu, os
tala su svega trinaestorica. Jo to vee i ta manjina se osula poto
su u Brezovac otila jo 4 lica. To su bili Zec Dane iz Donje Mavine, Boi Branko iz Gornje Mavine te Miljkovi Rade i Radeka
Ilija iz Basare. 150 )
Tako, praktino ve u nedjelju 7. maja, zapoinje agonija Milinog jezgra. eljeni i planirani ustanak protiv drave koji se na
slunjskom srezu ispoljio u vidu paljenja arhive MNO i pljake za
druge u Furjanu te neuspjele akcije razoruanja Stanice milicije u
Rakovici, krahirao je brzo i slino kao na cazinskom i kladukom
terenu, s jedinom razlikom to se je glavni slunjski ustaniki voa
M. Devrnja, planirajui bijeg na apad sa jo nekolicinom svojih
drugova, uspjeno krio jo oko dvije sedmice po slunjskim selima i
umama. U tom su vremenu na manje ili vie iznuen nain dobi
vali hranu od seljaka, uglavnom nenaklonjenih reimu, koje je Mi
le kao takve poznavao.
Zanimljivo je da Milu, i pored svih neuspjeha koje je doivio
u zadnja dva dana, ne naputa volja da nastavi sa organizovanjem i
dizanjem ustanka u selima slunjskog kotara. U nedjelju 7. uveer,
odluio je da sa preostalom osmoricom vjernih poe u Modri selo
kod poznanika Vuje Peuta, koji je po dogovoru sa Klanjom Jojom iz Brezovca, takoer bio spremao ljude za ustanak u svojoj
okolini. Kad se nou sreo sa Vujom i upoznao ga sa zadnjim zbi
vanjima oko Bune na njihovom terenu, o uspjenom napredovanju
ustanka u Bosni, o pomoi koju alje Kralj iz inostranstva koji je i
javio da se diemo na ustanak, o tome kako e naskoro doi do
preokreta, saznao je od Vuje kao naeg sigurnog ovjeka da na
njegovom terenu ljudi jo nisu sasvim spremni za borbu, ali da u
njegovom selu ima etiri karabina kod ljudi koji e ih rado dati za
ustanak. Sa Vujom se je Mile dogovorio i o neposrednim narednim
aktivnostima oko organizovanja ljudi za borbu. 151 )
Sutradan, Mile je sa Vujom najprije poao kui Zlatar Ilije u
Moilej dok su ga osmorica, po dogovoru, trebali i dalje ekati taj
dan u Sajeru kod Vujine kue, a Vujina ena je otila u Rakovicu
svojim poslom ali i da izvidi ta se tamo govori u vezi ustanka i
15)
m)

186

Zapisnik o sasluanju Mile Devrnje.

Isto.

napada na Stanicu milicije. I u Iliji je Mile otkrio neprijatelja na

rodne vlasti nakon to mu je o ustanku ispriao sve to i prethod
no Vuji, ali ne i nekoga ijim bi se sposobnostima ustanak mogao
znatnije okoristiti. Zatim je Vujo do Ilijine kue Mili doveo uru
Zeca iz sela Zbjega. I ovome je Mile ispriao o ustanku nakon ega
mu je uro potvrdio da i kod njega ima ljudi koji bi se opredijelili
na stranu borbe, da su nezadovoljni i neprijateljski orijentirani
prema postojeem ureenju, samo da tu treba vremena dok se to
organizira. 152 ) Dogovorili su se da i uro i Ilija, svatko u svojoj
okolini, izvide situaciju i da prekosutra, u srijedu 10. maja, obojica
dou sa izvjetajem Mili do Vujine kue. Kad su se to vee Mile i
Vujo vratili, Vujina ena im je saoptila da nema u Rakovici nita
posebno, da nema vojske, ve samo milicije i da se pria o nekom
napucavanju. 153 )
Mile je, zatim, obavijestio svoje ljude o tome kako se on po
vezuje na terenu sa nama odanim ljudima te kako e jo u toku
noi krenuti u Ljetite do Rali Mile, od koga je takoer oekivao
znatnu pomo, a da ga oni i dalje ekaju u blizini Vujine kue.
Kod Ralia Mile je stigao 9. maja ujutro. Ali pored toga to je Ra
li bio jo od prije mjesec dana preuzeo obavezu od Mile u Slunju
oko organizovanja ljudi za ustanak i to mu je sline smjernice
kasnije dao i Vujo Peut, ispostavilo se da Rali nije nita uradio,
odnosno nije uspio nita uraditi za ustanak i pored odreenih kon
takata koje je u tom pravcu inio. Vjerovatno je bila za Milu poraavajua Ralieva informacija da ljudi u Plakom nisu spremni za
to, dakle u Plakom Milana Boia, u Plakom jednom navodno
oekivanom ustanikom sreditu, gdje se Rali trebao bio povezati
sa rezervnim majorom Gajom Bunjevcem, to takoer nije uinio.
Poto je Mile shvatio da se Rali ak plai moguih posljedica
zbog njegove posjete, on je od Ralia ubrzo otiao i vratio se u
Modri selo. No, kod kue Vuje Peuta taj je dan dolo do pucnja
ve milicije, i pored toga to su se u meuvremenu Milini ljudi ve
povukli u umu. Mile nije uspio uhvatiti vezu sa svojima, pa dva
dana provodi sam u umi. 154 )
Tek nakon dva dana u Mavini opet hvata vezu sa N. Beukoviem, . Boiem, M. Boiem, i M. Pozdanom, od kojih su se
prethodno odvojili M. Radoaj, N. Pamuga, N. Turkalj i Peri.
Ova etvorica su bili poli malo svojim kuama uz dogovor da se
m) Isto.
') Isto.
,S4) Isto.

14*

187

13. maja vrate i svi opet spoje na gelinom kuitu kod Furjana.
Pod Milinim vodstvom preostala etvorica u narednim danima kri
ju se uglavnom u jednoj peini u blizini Kordunskog Lijeskovca i u
mavinskoj umi, snabdijevajui se povremeno s pokojim hljebom i
pokojim komadom peka u oblinjim seljakim kuama. Na geli
nom kuitu su se 13. maja uveer sa Milinom grupom sastali samo
Radoaj i Pamuga, dok se Ilija Peri ve bio predao miliciji, a Ni
kola Turkalj bio pobjegao ispred jedne milicijske zasjede. Radoaj
i Pamuga su jo ispriali da se vri mobilizacija ljudi, da po selima
krstari vojska, da hapse i da od naroda uzimaju ivene namirnice.
Njih dvojica su i uli da se u jo nekim kotarevima die ustanak,
ali u kojima nisu znali. Pamuga je predloio da se prebace u
inostranstvo to su i ostala estorica prihvatili kao najbolje rjeenje
u datoj situaciji. Zatim su Pamuga i Radoaj zatraili da opet odu
etiri dana svojim kuama kako bi se jo dodatno pripremili i snabdjeli za put. Namjeravali su donijeti i jednu geografsku kartu te
pronai novaca. 155 ) Mile se sloio da oni odu kui na etiri ili pet
dana i dogovoreno je novo sastajanje 18. ili 19. maja kod Koranskog mosta. Njima nisam rekao gdje emo mi biti do toga vreme
na, ispriao je Mile u istrazi pred Udbom.
Nakon to su ostavili hrane i cigarete, Radoaj i Pamuga su
otili od grupe koja se i narednih dana, slino kao i prethodnih,
potuca i krije po umi od mjesta Otoka pored Korane, preko sela
Basare i ume Savina Glavica u blizini Gornje Mavine. Hranu su
uzimali kao i do tada od pojedinih seljaka, a jednom su im je doni
jeli i Radoaj i Pamuga. Zadnji dan, 19. maja, kruh je donio od
jednog Muslimana s bosanske strane Korane uro Boi. Naveer
su po dogovoru stigli Radoaj i Pamuga koji su donijeli hrane i
cigareta za put, pominjane geografske karte nisu bili nali te su
preko bara krenuli prema cesti. Planirali su da kroz Mavinu pou
prema Kapeli, iz Kapele da preu u Sloveniju, a iz Slovenije da se
prebace preko granice. 156 )
Na mjestu gdje su izali iz ume na cestu, u blizini Koranskog
mosta, Devrnja i njegovi sljedbenici upali su u zasjedu. U pitanju
je bila izdaja. Izdaja za koju su, i po etiri decenije kasnije datim
iskazima nekolicine, odgovorna dvojica istaknutih pobunjenika:
M. Radoaj i N. Pamuga. Ve tada, u danima umske odiseje Mi
line grupe, bilo je vie indicija za takvo njihovo ponaanje. Prvo,
Radoaj i Pamuga su u dva navrata po vie dana odlazili svojim
1SS)
1!)

Geografsku kartu u svom iskazu pominje i uro Boi.

Zapisnik sa sasluanja Mile Devrnje.

kuama. Posebno je indikativno njihovo zadnje etverodnevno od

vajanje od grupe uoi polaska na Zapad. Drugo, takoer je indika
tivan iskaz u Udbinoj istrazi ure Boia: Pita Mile ko zna put
do ceste. Pamuga kae da zna Radoaj. Tako ovaj poveo prema
Bugarima. 157 ) uro precizno opisuje redoslijed pojedinaca u ko
loni koja je, krenuvi za Liku, prelazila glavnu cestu. Kolonu je
predvodio M. Radoaj, a za njim su ili Mile Devrnja, Nikola Pa
muga, Mile Boi, uro Boi, Poznan Mile i Nikola Beukovi.
Kad su prva trojica prola preko ceste zapucalo je. 158 ) Tree. I Beu
kovi Nikola pred Udbom svjedoi kako su, kad su 19. maja pali u
zasjedu, tom prilikom uhapeni Mile, Mirko i Nikola (Pamu
ga), a on sam je pobjegao, dok sudbinu ostalih ne navodi. 15 ) et
vrto. U opirnom iskazu o svakom pojedincu M. Devrnja je za
obojicu (Radoaja i Pamugu) izjavio da su bili u grupi do dana
kada sam ja uhvaen, za Radoaja poslije nezna ta je bilo sa nji
me, a za Pamugu poslije toga o njemu mi nije poznato. 160 ) Da
su Radoaj i Pamuga ubijeni (ili ranjeni) Mile bi tome bio svje
dok. Peto. I pored toga to su bili meu kolovoama, protiv Pamuge i Radoaja optunica nije podignuta, nema ih ni na jedin
stvenoj listi optuenih. esto. Isto tako nema ih, ni u kom svojstvu,
tj. ni kao optuenih ni kao svjedoka, na glavnom sudskom pretre
su, odranom poetkom juna pred Vojnim sudom iz Zagreba u
Slunju. No, oni se u iskazima pojedinih optuenih javljaju u vezi
sa ovim ili onim opisom nekog ina ili zbivanja u toku priprema za
Bunu ili Bune same, takoer i u Milinom iskazu. Zanimljivo je,
meutim, da niko od optuenih na glavnom pretresu ne postavlja
pitanje gdje su oni, ili takva eventualna pitanja nisu ula u zapis
nik.
U narodu se ubrzo doznalo da su Radoaj i Pamuga izdali
svoje drugove iz ume i u dogovoru sa Udbom grupu uveli u zasje
du. 161 ) Valjda su, u zamjenu, njih dvojica puteni. Izgleda da je to
bila cijena njihove izdaje. No, bez obzira to bi Devrnja sa svojim
sljedbenicima bio vjerovatno kad tad uhvaen, s obzirom da su u
potrazi za njim koordinirale svoje snage napose i milicija i vojska
ne samo sa hrvatskog ve i sa bosanskog terena. Bile su vjerovatno
alarmirane i odgovarajue slovenake snage, jer se moglo lako pre
157)

Zapisnik sa sasluanja ure Boia.

;;;> isto.
') Zapisqik sa sasluanjaN. Beukovia.
!60) Zapisnik sa sasluanja Mile Devrnje.
*) Sjeanja nekolicine svjedoka iz kordunskih sela data Borki Beukovi osi
(posebno ure Boia i Rade Markovia) u avgustuoktobra 1990. godine, u a. a.

189

tpostaviti da e pokuati bjeati na Zapad. Ironija je sudbine da je

jedan takav ovjek, zarobljenik svojih politikih i ideolokih, mada
ekstremistikih ubjeenja, kakav je bio Mile Devrnja, uletio u pri
premljenu klopku putem izdaje od svojih dojueranjih glavnih saradnika.
ta bi sa ostalom etvoricom? Najlake je bilo pobjei Nikoli
Beukoviu poto se on kretao na kraju kolone. Jo se dva dana
krio u umi, a 21. maja naveer obrijao se kod jednog seljaka te se
onda otiao predati sa mjesnim funkcionerom Manom Orliem,
inae omrznutim ovjekom poretka, u slunjsku Udbu. 162 ) uro
Boi predao se 22. maja. 163 ) Osim ovih iz glavne grupe, njih jo
nekolicina drugih krilo se po umi. ini se da je zadnji uhvaen
Rade Mandi, i to 26. maja. 164 )
S.
Filipovi i David Lauevi koji su, po zadatku dobivenom
direktno od Rankovia, u maju, nakon Bune, boravili u Cazinu,
prikupljajui podatke za svoj izvjetaj, u njemu su nainili vie ne
preciznosti kad je u pitanju podruje Slunja. Devrnja i drugovi ni
su npr. uhvaeni poslije devet dana, ve nakon etrnaest dana.
Takoer nisu stigli u Plako mada su moda namjeravali proi
kroz to mjesto poto su raunali na tamonje proetniki orijenti
rane pristalice to bi se moglo zakljuiti iz izvjetaja pukovnika,
ve su, stvarno planirali put za Kapelu, pa prema Trstu i Italiji, uh
vaeni u blizini jednog mosta na rijeci Korani.
Kako je drava u Slunju i Karlovcu reagirala na pobunu? U
Hrvatskoj je bilo iznenaenje dravnih struktura jo vee nego u
Bosni. To istiu u svom izvjetaju i pukovnici S. Filipovi i D. Lau
evi: Sresko opunomostvo Udbe u Slunju za ovu neprijateljsku
akciju doznalo je tek kada je zadruga opljakana i napadnuta milicijska stanica. O svim ovim pripremama prije nije se nita znab. 165 )
Naime, dok se u Bosni na sve strane po selima ukalo o buni
negdje krae negdje due pred urevdan, izgleda da je na slunjskom srezu bilo zaista tajnovitije. Takav zakljuak proizlazi i iz
govora Milinog na gelinom kuitu kada su se ustanici i prvi puta
sakupili da bi se konano dogovorili o ustanku. On je tada, prema
svjedoenju na sasluanju pred Udbom Nikole Turkalja kazao:
Radim ve sedam mjeseci u sporazumu sa Bosancima na ustan
2) Zapisnik sa sasluanja N. Beukovia.
') Zapisnik sa sasluanja ure Boia.
164) CAVS, 343/50.
165) Izvjetaj pukovnika S. Filipovia i D. Lauevia.
190

ku... Da sam radio nebudno i vie ljudi o tome upoznavao ja bi bio

ve davno hapen, da sam jo ostao ekati i nedizati ustanak brzo
bi po mene doao dip. 166 ) Devrnja tada nije trebalo da prisutni
ma objanjava ta to znai da bi doao po njega dip. Znalo se, na
ime, da dolazak dipa ili auta znai da Udba neku osobu di
pom ili autom odvozi u nepoznatom pravcu, te da se o tom ovje
ku poslije toga vie nita ne uje, da je vjerovatno u pitanju fizika
likvidacija pojedinca. S tim u vezi je indikativan iskaz efa opunomostva slunjske Udbe, u periodu do 1949. godine, Petra Zinajia,
koji etiri decenije kasnije svjedoi o sluajevima fizike likvidacije
posebno nekih nepoeljnih bivih graanskih politiara. Bili bi do
vedeni autom na primjer iz Zagreba u Slunj, tu bi se, naravno u
tajnosti, obavila putem uobiajenog postrojavanja streljakog voda
i strijeljanjem likvidacija dotine osobe. 167 ) Iz toga proizlazi da je
pored normalnih sudskih postupaka prema unutranjem neprija
telju bilo i u mirnodopsko vrijeme ilegalnih poteza legalnih orga
na. Za praenje i shvaanje zbivanja koja se ovdje tretiraju od bit
nog je znaaja oito injenica da se i Mile Devrnja plaio takve
mogue sopstvene sudbine. Prema tome, s obzirom na izgleda o
triju situaciju u Hrvatskoj nego u Bosni u pogledu kontrolisanja
ponaanja pojedinaca, Devrnja je sigurno veoma paljivo prilazio
ljudima, prethodno ih provjeravao, to uostalom vie nego jasno
proizlazi iz analize i njegovog ukupnog obimnog iskaza pred Udbom, ali i iz partijskih materijala koji su kasnije tretirali Devrnjin
sluaj.
Dravne strukture, tako, o pripremanju nekog ustanka izgle
da zaista nita nisu slutile. Milo Miljuevi, sekretar kotarskog
komiteta i predsjednik kotarskog NO Slunj nije najprije sebi mo
gao doi, nekako nije vjerovao kad ga je 6. maja u 10 ujutro na
zvao ef kotarske Udbe Drago Bosanac: Dignut je ustanak 168 )
Pukovnici S. Filipovi i D. Lauevi su izvijestili poetkom juna da
ni slunjsko rukovodstvo nije bilo u potrebnom momentu na visini
zadatka, da opunomostvo Udbe nije preduzelo mjere odmah ia
ko je od jednog lana KPJ obavijeteno o dogaajima u Furjanu i
pored toga to je imalo na raspolaganju sedam oficira i deset milicionera. 169 )
O
problemu Devrnjinog ustanka razgovaralo se na vie sas
tanaka kotarskog komiteta Slunj, nekoliko njih posveeno je samo
6) Zapisnik sa sasluanja Nikole Trkulje.
7) Sjeanje Petra Zinajia Pepe dato autoru u januaru 1990, u a. a.
s) Sjeanje Miloa Miljuevia dato autoru u januaru 1990. godine u a. a.
) Izvjetaj pukovnika S. Filipovia i D. Lauevia.
191

CAZINSKA BUNA 1950.

geografska karta Cazinske krajine i Korduna uz
ire zalede Bosne i Her
cegovine
podebljana je granica iz
meu Hrvatske i Bosne
u dijelu gdje se susreu
ljuta Cazinska krajina
sa hrvatskom krajinom,
tj. Kordunom i Banijom
znaajnija mjesta iz bune
su potcrtana a neka i
unesena u kartu
na putu od oralia pre
ma Pjaniima su Begove
kafane (B. K.) glavno
zborno mjesto ustanika

193

tome. Tok zbivanja 5. i 6. maja moe se, prema raspoloivim sau

vanim izvorima, pratiti zapravo samo kroz zapisnik sastanka biroa
KK Slunj od 4. juna, kome su prisustvovali jo Katie Kei Mile i
ijan Jovica, lanovi i Duko Dragosavac, sekretar Oblasnog ko
miteta Karlovac. Na dnevnom redu bila je samo jedna taka: Ana
liza sluaja i budnosti koji se dogodio u vezi sa Devrnjom. 170 )
S obzirom na konfuznost izlaganja politikog sekretara KK
Slunj Miloa Miljuevia ili dosta nizak stepen pismenosti zapisni
ara Nine Tepavca, takoer lana biroa, istraiva dogaaja je na
muci u pogledu jasnog praenja sadraja diskusije sa tog sastanka.
Ali i kao ilustracija potekoa kojima se istraiva i inae esto sre
e u analizi slinih zapisnika, neka poslui ovdje kakva jedna glo
mazna reenica: Polit, sekretar iznosi da je na komitet ovim partiskim organizacijama na kojem se terenu to dogodilo pruala po
mo kao i svim ostalim part, organizacijama, ali da je ipak manjka
lo politikog rada, a da o Devrnji nije bilo nikakovi signala za nje
gov neprijateljski rad da bi se prema njemu moglo neto poduzeti,
jer da su se sastanci radi toga odravali na terenu Bosne, a samo
da je 5. o.v. o.g. preko noi odran sastanak na naem terenu, a da
je Orli Mane sekretar part, organizacije izjavio da je on uvee
znao da e neto biti, a da o tome nije izjavio komitet, te toga dana
tj. 6. VI ujutro da je Bosanac Drago i Bruji Dragi trebali ii u
Furjan i Krukovau radi toga to je jo prve noi u Krukovai
opljakana zadruga, meutim, da je Drago i jo nekoji drugovi iz
UDB-e otili i Drago se odmah povratio natrag, te da mu je tek
onda rekao kakav je sluaj na terenu Furjana i Krukovae a do ta
da da o tome sluaju nije nita ni znao i da su onda on i Drago na
pravili plan to e se initi i da je on sa/vao nekoliko ljudi i sa nji
ma se sporazumio, te da su doli drugovi iz Karlovca iz UDB-e i
da je napravljen plan da se ide u Kladuu. 171 ) Nadovezujui se na
Miljuevia, ef Udbe Drago Bosanac je o svojoj aktivnosti naveo
da je toga dana samo ujutro uo da su neki muslimani opljakali
zadrugu i da je sa Brujiem krenuo u Furjan, a sa sobom da je po
veo i jo tri lana iz UDB-e koje je ostavio u Furjanu, a on se vra
tio natrag i o tome upoznao sekretara komiteta i poeli spremati
plan, kako skupiti ljude i dati im oruje i ii nana teren, a zatim
da je ef Udbe iz Kladue nazvao telefonom da mu treba pomo pa
da se major sa time sloio i otili na Kladuu. 172 )
17) Historijski arhiv Karlovac, f KK KPH Slunj, k2, zapisnik sa Izvanredne
sjednice ('Biroa) od 4. 6. 1950. godine.
,7) isto.
,71) Isto.

194

Dakle, nakon to su planirali i dogovorili se o tome ta raditi

na Slunju, zaduujui za potrebno djelovanje nekoliko ljudi na
sopstvenom terenu, svi su, zajedno sa pristiglim udbaima iz Kar
lovca krenuli, prema pozivu efa kladuke Udbe za Kladuu. To
je, bilo, valjda, tih 20-tak udbovaca i milicionara koje, kako smo
ranije vidjeli, spominje ef kladuke Udbe Pero Muti kao pomo
koju je traio a koja je i dola iz Hrvatske.
Izgleda da i inae na samom slunjskom srezu, izuzimajui
Devrnjinu odmetniku grupu, milicija i Udba nisu imale drugih ve
ih problema. Tako bar proizlazi iz sjeanja sekretara Kotarskog
komiteta Slunj Miloa Miljuevia 40 godina kasnije. Svi smo do
govorno i odmah pristupili sreivanju prilika. Nije bilo nadreenih
i podreenih, sve mjere i postupke smo zajedno raspravili, radili
efikasno. Da nije bilo tako bila bi katastrofa u Slunju, kazuje Miljuevi, mislei na dvonacionalnost sredine. 173 ) Komisije su po tim
linijama istraivale zatim danonono, a partijski aktivisti iz CK
KP Hrvatske Karlo Mrazovi i Nikola Bonko upueni u Slunj, na
kon ispitivanja ukupnog stanja, pohvalili su aktivnosti lokalnih
struktura u sreivanju prilika, istakavi navodno da situacija ko
ju su nali u Slunju moe posluiti u pogledu pravilnog i uspjenog
djelovanja dravnih snaga za primjer u Jugoslaviji. 174 ) Ne sum
njajui da je bilo, kasnije, ak i pohvala na rad slunjske Partije, ka
ko to i navodi Miljuevi, injenica je ipak, da su i Partija i Udba
kritikovane za neodgovarajue reagovanje u potrebnom momentu.
Duan Dragosavac je optuio, izmeu ostalog, Kotarski komitet
za slab politiki rad u narodu i nejedinstvo jer bi se u protivnom
taj sluaj nedogodio. 175 ) Pukovnici S. Filipovi i D. Lauevi iz
vijestili su, takoer poetkom juna, da opunomostvo nije preduzelo mjere odmah iako je od jednog lana KPJ obavijeteno o do
gaaju u Furjanu i pored toga to je imalo na raspolaganju 7 ofi
cira Udbe i 10 milicionera. 176 )
I pored neuporedivo manjih razmjera koje je imala Buna na
slunjskom srezu kao i bez obzira to su i tamonje dravne struk
ture pale pod manji udar kritika nego to je to bio sluaj na Cazin
skoj krajini, Miljuevi se s nekom nelagodom sjea i etiri deceni
je kasnije onih dana: Bio sam u depresiji, muilo me pitanje ta e
ljudi rei. Mi smo oslobodili ovu zemlju i sad ovo. Dolo mi je u
jednom momentu da sam sebe likvidiram, s osjeajem poraza do
173)

Sjeanje Miloa Miljuevia, u a. a.

Isto.
17>) Zapisnik sa sastanka Biroa KK Slunj od 4. 6. 1950. godine
17) Izvjetaj pukovnika S. Filipovia i D. Lauevia.
,74)

195

ivljavao je dogaaj Miljuevi. 177 ) Tko poznaje mentalitet tada

njih pripadnika reima, posebno partijaca i udbovaca, prihvatie
Miljueviev iskaz kao iskren i vjerodostojan u onom kontekstu
prilika. No, on se ipak nije likvidirao, dok je, s druge strane, do
pred kraj maja uhvaen kako smo vidjeli i zadnji odmetnik, tj. pri
padnik Devrnjinog ustanka.
Da se, na kraju, u vezi s likvidacijom ustanka na Slunju, a
moda i u Krajini uopte, pomene na ovom mjestu jo jedno sjea
nje. Mada nije provjereno kroz neke pisane izvore, ono je znaaj
no, svakako ukoliko ga prihvatimo kao vjerodostojno zbog toga
jer, kao rijetko koje, povezuje ustanak iz 1950. godine, sa Titovim
imenom. Naime, prema iskazu Petra Zinajia, na vijest o ustanku
Tito i Rankovi su doli iz Beograda u Zagreb i pitali za uzrok us
tanka. Kad im je reeno da je to otkup, oni su naredili da se sa ot
kupom prestane. 178 ) Kako meutim, pokazuju mnogi sauvani za
pisnici iz 1950. ili 1951. godine otkup vune, mesa, masti, ita, nije
na slunjskom srezu prestao, to govori da ili pomenuto traenje
uopte nema osnove ili su moda, to je vjerovatnije, Titove rijei
bile upuene u smislu ublaavanja postupaka drave oko prikuplja
nja otkupa ili eventualno njegovog snizivanja u odreenim sluaje
vima. I prema svjedoenju Vide Tomi, o emu vie kasnije, sve te
neprilike na selu koje su na terenu konstatovale i instruktorske
grupe CK KPJ (u jednoj takvoj bili su i Krsto Popivoda i Vida
Tomi krajem 1950. godine i upravo i na Cazinskoj krajini), bitno
su uticale na ipak promjenu odnosa dravno-partijskog vrha pre
ma selu. Ta politika poinje se mijenjati bar s kraja 1950. godine
nakon naih sastanaka sa Kidriem na Ohridu, odnosno naih obi
lazaka raznih podruja zemlje gdje smo svugdje nailazili na sline
probleme, tvrdi Vida Tomi gotovo etiri decenije kasnije. 179 )

'") Sjeanje Miloa Miljuevia, u a. a.

17>)
179)

196

Sjeanje Petra Zinajia, u a. a.

Sjeanje Vide Tomi dato autoru, u martu 1988. godine u a. a.

Glava osma

NEPRIJATELJSKI ISPAD ILI NEPRIJATELJSKA AKCIJA

OCJENA DRAVNIH ORGANA
Krajiki seljaki ustanak u maju 1950. godine ocjenjuje tada
drava, protiv koje su se seljaci zapravo i digli, razliitim kvalifika
cijama. Svima njima bila je zajednika dimenzija neprijateljstvo
jobunjenika prema svom narodu i njegovom dravnom porettu. Zanimljiva ali i znatno elastinija vienja tadanjih pripadni
ca dravnih organa autorovo istraivanje biljei etiri decenije
asnije.
Slamanje pobune a posebno njenu konanu likvidaciju drav- .
ni organi propraivali su mnogim izvjetajima (o karakteru doga
aja, uesnicima, koritenom oruju itd.). Neke sauvane izvjeta
je ili zapisnike sa sjednica na kojima se o dogaaju raspravljalo ve
smo pominjali. Raznih parcijalnih popisa po selima i biljeaka o
pojedinim sluajevima koji su sigurno takoer nastali nisam nala
ili jo preciznije, nisam ni mogla nai jer su vjerovatno veim dije
lom tada ili kasnije uniteni. No, ini se, da emo se ovdje ipak
moi upoznati sa onim sumarnim, i glavnim pokazateljima. Dvije
su osnovne vrste podataka, dodue meusobno i isprepletenih, ko
je su teili pribaviti pojedini zadueni funkcioneri i proslijediti ih
dalje odgovarajuim forumima. S jedne strane traili su se razni
to taniji brojani pokazatelji, a, s druge, takvi podaci kojima bi
se moglo doprinijeti razumijevanju politike pozadine dogaaja i
eventualne umijeanosti stranih politikih faktora. Izvori se mogu
podijeliti i po osnovi autorstva, da li se radi o izvoru udbake ili
partijske provenijencije pa, zatim, na kojoj hijerarhijskoj stepenici
je nastao ovaj ili onaj izvor. Po sadraju se, takoer, razlikuju ra
nije nastali od onih hronoloki kasnijih. Posebnu grupu izvora i
ne oni inostrane provenijencije na koje emo se osvrnuti u jednoj
197

od narednih glava. S obzirom da su ocjene o buni na Krajini dava ne istovremeno i od strane partijskih organa i od strane Udbe, da
su one praktino nastajale u jednom komplementarnom sadejstvu
partijskih i udbakih kadrova, to emo se upoznati sa tim izvori
ma, dakle s onima s kojima autor raspolae, po uglavnom hronolokom kriteriju.
I. Prvi relevantni sauvani a arhivski dostupan zapis o doga
aju je onaj sa sjednice Biroa OK KP BiH Banjaluka od 9. maja
koji je uz tada priloeni a ne sauvani detaljniji izvjetaj upuen
i u Sarajevo. Iz zapisnika je vidljivo da je to drugi izvjetaj, a da je
prvi ve ranije takoer poslan CK KP BiH. Nakon to se, oito,
ponavlja tana konstatacija nesnalaljivosti partijskog rukovod
stva, odnosno SK i partijskog lanstva u gradu i na selu, kao i or
gana dr. bezbjednosti i konstatuje njihova krajnja nebudnost, a
to se vidi po tome to je njihova intervencija po ovom sluaju usli
jedila poslije hitne i energine intervencije od strane OK i poto
se openito kritikuju Partija i narodna vlast za greke u sprovoenju privrednih mjera, OK karakterie dogaaj kao banditsku
pobunu koju je trebalo likvidirati poduzimajui u generalnom
ienju situacije najradikalnije mjere to ih je i iziskivala ozbilj
nost takvog jednog banditskog pokuaja (neprijateljskog). 1 )
II. Nakon nekoliko dana, 15. maja, OK izlazi sa neto konkretnijim konstatacijama. Ocijenjeno je da je ova mjera neprijate
lja isto etniko-ustako-kulakog karaktera, da veina njenih
uesnika po svom socijalnom stanju pripada naem klasnom nepri
jatelju, da su i u pokretakoj grupi bili ostaci etnikih i usta
kih elemenata, zelenci i drugi koji su esto i krvno vezani sa naim
neprijateljima, da je po osnovi raznih podvala i parola u tome
uestvovao i jedan broj sirotinje koja je pola uglavnom radi
pljake ali i prisilno zastraivana osvetom za 1941. godinu. Pljaka
zadruga ocijenjena je kao prva manifestacija ove akcije, ija je sla
bost bila da ljudi koji su u njoj uestvovali nisu znali sprovesti li
niju koja im je servirana. Navodei razne parole, meu njima da
je Tito i dalje komandant vojske, a kralj vrhovni komandant,
Pukovnik u Bihau predaje garnizon, Hakija se bori u Kladui. OK konstatuje da rukovodstvo ove akcije ne ine informbirovci mada je ono raunalo na pomo informbirovskih elemenata.
No, u onom momentu OK smatra da ova hajka nije ni autohtoni
produkt onih u Cazinu niti Mile Dervonje (Devrnje nap. auto) Arhiv Bosanske krajine, f. Oblasni komitet Banja Luka, k 30, zapisnik sa sjednice
OK KP BiH Banja Luka, od 9. 5. 1950. godine.
198

ra) iz Slunja i da tek treba ustanoviti ko je bio duhovni podstreka

i idejni organizator. Dodaje se, ipak, da je samo zaplijenjeno oru
je oito povueno sa terena gdje je skrivano, tako da po izgledu
puaka i pitolja nije dobiveno nita sa strane. Obini lanovi
KPJ optueni su za oportunizam. Neki su se prikljuili bandi, ne
ki pobjegli, neki ostali u kui, tako da u stvari nisu u tom momentu
bili ono to je trebalo. To naroito se moglo vidjeti u Coraliima,
Trcu i jo nekim podrujima. Uzroke neprijateljske akcije OK
trai u etiri smjera. Na prvom mjestu istie se krajnja neobavije
tenost naroda koji se odaziva paroli Hajde pala vlast da pljaka
mo magacine. Tu je, zatim, slabost partijskog rukovodstva, orga
na Udbe, ostalih masovnih organizacija, a naroito Saveza boraca.
Samo tu i tamo je bilo pojedinih lanova Partije koji su se suprot
stavljali i nekih osnovnih partijskih organizacija kao to su u Peigradu. Jedan od uzroka bila je i uska i tajna veza sa odmetni
kom grupicom Mile Devrnje. Grupu greaka koje su, takoer,
uticale na izbijanje otpora, OK, konano, vidi u sektakom politi
kom odnosu Partije i vlasti prema narodu na srezu. Po miljenju
SK-a Cazin obzirom na prolost nije imao moralno pravo da diskutuje o pojedinim mjerama i da nije ravnopravan ostalim srezovima radi ega su mehaniki prihvatane, preko koljena lomljene i
sprovoene privredne mjere na terenu sreza, a politiki ih nikako
nisu protkivali, niti objanjavali narodu znaaj pojedinih mjera
Partije i Vlade. 2 ) Mada moda djelimino i stoji, ova ocjena OKa je ipak paualna, jer moglo bi se navesti bezbroj mjesta u raznim
dotadanjim izvjetajima sa terena u kojima se govori i o politi
kom radu s narodom to je, dodue, takoer vjerovatno bilo predi
menzionirano, ali je vjerovatnije da taj rad, u datom kontekstu e
ljenih efekata nije mogao imati to je, naravno, jedno sasvim dru
go pitanje, u koje ovdje ne moemo ulaziti.
III.
Da su tzv. masovne konferencije kao i inae u zemlji os
novni oblik politike komunikacije izmeu vostvenih dravno-politikih struktura i naroda odravane i na cazinskom srezu i
prije Bune, govori i injenica to su odmah nakon Bune one odra
ne u mnogim mjestima, to se opet ipak ne bi uspjelo da nije tamo
takva praksa postojala i ranije. Tako agitprop odjeljenje SK KP
BiH Cazin izvjetava 17. maja OK kako je u toku posljednjih 7
dana na terenu odrano 14 konferencija uz prisustvo po oko 250
graana na svakoj od njih. Na ovim konferencijama je razmatra
na politika situacija na terenu sreza stvorena sa grupom bandita,
') Isto, zapisnik sa sjednice OK KP BiH Banjaluka, od 15. 5. 1950. godine.

199

pljakaroa, koji su na istim raskrinkani i od naroda osueni kao

kulaki, vercerski, informbirovsko pljakaki elementi. 3 ) Na
mjesnoj partijskoj konferenciji u Cazinu 12. maja inae je kritikovano ponaanje lanova Partije u dogaaju i formirane su etiri
partijske komisije koje e na terenu po osnovnim partijskim orga
nizacijama pretresti dranje svakog lana KP. I zaista je tri mjese
ca na terenu pretresano ponaanje lanova Partije u vezi sa neprija
teljskim ispadom. 4 )
Kvalifikaciju neprijateljski ispad na Cazinskoj krajini koris
ti u decembru na primjer, i Krsto Popivoda, dok je zabiljeeno da
se Vida Tomi vie koristila sintagmom neprijateljska akcija.
Njih dvoje, tada inae na elu instruktorske grupe CK KPJ koja je
obilazila banjaluku oblast, vie puta su na sastancima komentarisali dogaaj, a Tomieva je npr. upozoravala: Neprijateljsku ak
ciju ne treba posmatrati jednostrano nego i sa odnosima neprijate
lja u zemlji i inostranstvu... Jer je ona djelo i neprijatelja van sre
za, tumaei kako neprijatelj trai uvijek za svoje djelovanje po
godno mjesto naroito u neprosvijeenim masama to je sluaj i na
ovom srezu. 5 ) Oito nije bilo u pitanju odreenje neke konkretne
strane politike pozadine ve jedno naelno objanjavanje situacije
u takvim i slinim sluajevima.
IV. Politbiro CK KP BiH posebnu jednu svoju sjednicu posvetio
je Razmatranju neprijateljske akcije u Cazinu. Uz opirni izvje
taj Ugljee Danilovia Politbiro je o itavoj situaciji upoznao i
Hajro Kapetanovi. Prvi puta reeno je poneto o kolovoama ka
ko su okarakterisani Milan Boi sa sinovima, Ale ovi i Hasib
Beganovi. O Kladuanima nema tu jo ni rijei, dok se Mile Dev
rnja ocjenjuje kao glavni pokreta i izgleda glavni organizator
ove neprijateljske akcije. Zanimljivo je, a shodno tendenciji par
tijskog vrha da poto poto udari kulaki peat dogaaju, da se za
Devrnju navodi kako je inae vrlo bogat seljak, to je bila zaista
posve pogrena konstatacija.
Poto smo za tekue potrebe praenja Bune sadraj zapisnika sa
ove sjednice Politbiroa ve analizirali ranije, to ne bismo ovdje po
navljali, ve bi trebalo samo napomenuti da se ostale date osnovne
kvalifikacije o dogaaju poklapaju sa onima ve prezentiranima na
sjednici OK-a u Banjaluci dan ranije. Od brojanih podataka saop) Arhiv Sreskog komiteta Cazin, nesreeno, Informacije agit-prop odjeljenja SK Cajzin za vrijeme 10-16. 5. 1950. godine.
4) Isto, zapisnik broj 6 od 27. 7. 1950. godine.
f. OK PK BiH Banja Luka, k. 39, zapisnik sa sastanka SK Cazin sa lanovima
OK Banja Luka i Vidom Tomi, decembar 1950. godine,
200

teno je da je akcija zahvatila pet na cazinskom i tri mjesna pod

ruja na kladukom srezu, da je banda opljakala pet zadruga i
razbacala arhivu u etiri MNO-a, a u Liskovcu spalila, da je bilo
95-96% Muslimana a ostalo Srbi i da je u neprijateljskoj akciji
uestvovalo deset partijaca. Opet je konstatovan kulaki karakter
akcije uz uee ostataka bivih huskinovaca i ustakih tipova. 6 )
V.
Zanimljivo je da zapisniar sa upravo pominjanje sjednice
Politbiroa od 16. maja, efket Maglajli, uopte ne biljei neije
izlaganje oko mogue IB-e pozadine itavog dogaaja, mada su o
temi diskutovali svi prisutni, znai njih jedanaest, ija diskusija ni
je meutim, u zapisniku i zabiljeena. Vjerovatno je i u njoj H.
Kapetanovi naao uporite za svoje izlaganje onda na novoj sjed
nici OK 17. maja u Banjaluci. Ali uz te neke nove osnove moralo
se ovo dan-dva jo poneto desiti. Pretpostavljam da se radilo o
nekoj telefonskoj ili telegrafskoj komunikaciji iz samog jugoslovenskog vrha Partije ili Udbe jer oslanjajui se na ve obimna svoja
saznanja iz arhivskog istraivanja kao i u tom pogledu potvrde ko
je sam dobila od vie nekadanjih funkcionera (npr. Carevi: Pucar je izjavio kako po cazinskom sluaju Republika nije radila ni
ta sama), sadraj izlaganja i zakljuaka na OK Banjaluka morao
je imati takvu potku. Mada se ime Hajre Kapetanovia ne pominje, sjednicom od 17. maja je sigurno on rukovodio, jer bi u pro
tivnom sluaju tako neto sigurno bilo posebno naznaeno. Na
dnevnom redu bila je samo jedna taka: Prenos zakljuaka u
CK. Radi se oito o zakljucima koji su doneseni na sjednici
Politbiroa CK u Sarajevu i koje je mogao prenijeti samo H. Kape
tanovi, mada prema zapisniku sa te sjednice tamo nikakvi za
kljuci, osim organizaciono-partijskih, nisu formulisani. No, s ob
zirom na tada uobiajeni veoma slobodan nain komuniciranja i
interpretiranja u slinim situacijama, moglo bi se prihvatiti da su
odreeni neosporavani akcenti iz rasprave smatrani kao neki za
kljuci.
Sa sjednice OK 17. maja ostalo je zabiljeeno: Po ocjeni CK-a
sluaj Cazina je akcija organizovana. Radi se o provokaciji IB-a.
To je pokuaj neprijatelja da izazove provokacije, organizuje raz
ne akcije kako bi mogao to koristiti u svoje svrhe, i o tome prono
siti vijest i izvan nae zemlje. To je pokuaj diskreditovanja nae
zemlje. Partija nije povukla nikakva iskustva iz slinog sluaja u
Tuzli... Odluke u vezi sluaja Cazina treba odmah sprovesti u i) Arhiv CK SK BiH, f, CK KP BiH, K. 514 dok. 14/02, Zapisnik sa sjednice Politbi
roa CK KP BiH od 16. 5. 1950. godine.

5 Cazinska buna

201

vot. I u koliko je u sarajevskoj diskusiji i moglo biti govora o IB

uticaju, naredna odluka na OK sigurno nije ni inicirana ni ras
pravljena u Sarajevu. U vezi uesnika u pobuni izvriti suenje na
smrt i kazne robije, kao i konfiskaciju imovine. Stvarati na tim
imanjima
dr.
dobra
i
izvriti
raseljavanje
porodica.
Uesnike
u
pobuni izvesti pred Vojni sud. 7 ) U te tri reenice tano je najavlje
na i kasnije ostvarena sudbina pobunjenika i naroda Cazinske kra
jine! Ova je direktiva, dri autor, sigurno stigla iz Beograda. Da li
samostalno od Rankovia? Ili moda preko njega po Titovoj inici
jativi, preporuci, ili uz Titov blagoslov? Ali, o tome e biti govora
jo i kasnije. Tek za partijske i druge organe BiH, oblasti Banjalu
ke itd. ova direktiva bila je zakon.
VI.
Sline aktivnosti oko ocjenjivanja dogaaja kao za Cazinsku
krajinu Partija i Drava provodile su i za slunjski srez. U drugoj
polovici maja i poetkom juna odrano je vie sjednica KK Slunj
na temu Sluaj Devrnja kako se pobuna slunjskih seljaka uglav
nom
tamo
kvalifikuje.
Neprijateljsko
djelovanje
Devrnje
i
kom
panije
okarakterisano
je
kao
akt
ustanka
za
obaranje
naeg
drutvenog ureenja. 8 )
ire ocjene daju se u politikom izvjetaju KK Slunj za mjesec
maj. Politiko stanje na ovom terenu u prvoj polovini ovog mjese
ca bilo je u nekoliko naih mjesnih narodnih odbora uljuljano, ob
zirom na sluaj koji se odigrao pod parolom ustanka veim dije
lom na teritoriji Bosne, gdje se pojavila grupa neprijatelja dana
njeg poretka i u namjeri za pljakom poeli su izbacivati parolu di
zanja
ustanka.
Neprijateljski
stav
proirio
se
na
pogranina
podruja
sa
Bosnom,
zahvativi
Furjan,
Kordunski
Ljeskovac,
Krukovau, i djelimino Rakovicu u kojoj su grupi pljakaa pod
parolom dizanja ustanka uestvovali ljudi njih preko 40, iz tih sea.
KK Slunj je ocijenio da su ciljevi ustanka bili obaranje vlasti
radnike
klase,
uspostavljanje
monarhije
i
povratak
Kralja
u
zem
lju i da njihovi ciljevi nisu bili ni u kom sluaju na liniji Informbi
roa, jer su Devrnja Mile, Zec Dane i Devrnja Milan i jo nekolici
na bili lanovi Partije i iskljueni su radi ne ulaska u SRZ, i ne
udovoljavanja
obaveze
prema
dravi.
Konstatirajui
da
se
radi
o
jed;"tvenom
sluaju u naoj zemlji, KK vidi trostruke uzroke
njegove pojave na Slunju. Kao glavni uzrok istie izbijanje ne
prijateljskog dijela na terenu susjedne Bosne gdje je na zajedni

') ABK, f. OK KP BiH Banja Luka, k 30, zapisnik sa sjednice OK od 17. 5. 1950. godine.
) Historijski arhiv u Karlovcu, f. Kotarski komitet Slunj, k-2 zapisnik sa sjednice KK
Slunj od 31. 5. 1950. godine.
202

ke sastanke odlazio sa jo nekima Mile Devrnja, dok na naem

terenu takovi sastanci nisu odravani, a Milan Boi je i na ovom
i na drugim partijskim sastancima tretiran kao glavni voa nazovi
ustanka. Naredni razlog dogaaja na Slunju KK trai u nepri
jateljskom stavu Devrnje koji se je u tom svjetlu pokazao, dodu
e, jo prilikom izbora misli se na izbore za poslanike Savezne
Skuptine odrane 25. marta a nije bilo konkretnih injenica,
kako bi se prema njemu poduzele potrebne mjere. I na kraju, kri
vica je pripisana lokalnim partijskim organizacijama koje nisu raz
vile dovoljno budnosti prema takovima sluajevima. 9 )
Jo detaljnije KK Slunj analizira sluaj na vanrednoj svojoj
sjednici 4. 6. 1950. godine uz prisustvo sekretara i jo dva lana
Oblasnog komiteta Karlovac. S obzirom na kritike kojima su bili u
to vrijeme izloeni kotarska Partija i Udba, organizacioni sekretar
KK Slunj na sastanku je, u cilju neke odbrane, i objasnio da je
partijskim organizacijama na terenu pruana pomo veinom na
izvravanju privrednih zadataka, a nije se posvetila dovoljna pa
nja budnosti i praenju neprijatelja u njegovom radu i ako se znalo
da je Devrnja neprijatelj, ali da partijska organizacija nije signa
lizirala to bi trebalo prema njemu poduzeti, da se on likvidira i on
je uspio ispoljiti se otvoreno neprijateljski. 10 ) Na sastanku je na
raun KK i Udbe bilo vie raznih optubi koje njihovi elnici samokritiki prihvataju, uglavnom sve skupa na liniji ve ranije iznesenih konstatacija o nebudnosti i si.
Zanimljivim se ini istai jedno vienje koje dijelom, ali samo
naizgled, odudara od ranijih zakljuaka. Jovica ijan je iznio da
je Komitet podcijenio informbiro kod lanova Partije, to je sluaj
kod Devrnje pokazao kao injenicu, te na sastanku partijskih or
ganizacija treba te stvari drukije ubudue tretirati, jer da je to in
teresantan sluaj za Partiju cele nae zemlje. Naime, jo krajem
maja je uz obrazloenje zakljueno da djelovanje Devrnjino nije
ni u kom sluaju na liniji informbiroa. No, ijanov iskaz o in
formbirou kod lanova Partije pa i kod Devrnje tada se u partij
skim krugovima nije shvatao samo kao naklonost Staljinu i Sovjet
skom Savezu, ve je taj ideoloki sadraj koriten prosto kao eti
keta za gotovo svakog unutranjeg neprijatelja. Takav kontekst
shvatanja stvari proizlazi ne samo na primjer iz injenice da jedan
) Isto, politiki izvjetaj KK Slunj OK-u Karlovac za mjesec maj, od 1 . 6 . 1950. godi
ne.
) Isto, zapisnik sa izvanredne sjednice KK Slunj, od 4. 6. 1950. godine. Sjednici su
prisustvovali sekretar OK Karlovac Duan Dragosavac i lanovi OK KatiKeji Mile i
Jovica Sijan.
15'

203

Dragosavac kao sekretar OK na sastanku ne reagira na pomenutu

ijanovu interpretaciju, ve bi se istaknuta protivrjenost mogla
potkrijepiti i drugim primjerima na osnovu pisanih izvora. Ali je
moda u tom smislu najdrastinije svjedoenje o'1950. godini Mi
lutina Koaria, partijskog sekretara i predsjednika SNO iz Slunja
susjednog Vojnia. Tjeralo se u rudnike, na umski rad, a narod,
preko 90% srpska sredina, koji je ovdje uspeo ostati iza rata i ko
me su jo i kue pogorjele, nije osim zemljoradnje bio navikao na
drugi rad. Ako je neko neto prigovorio zbog SRZ, otkupa, radne
obaveze onda su etiketirali sa IB. Tako su dvadesetak ljudi sa sre
za (Vojnia) koji veze nisu imali sa IB, organi Udbe prosto natje
rali na Goli Otok. 11 )
VII. Vjerovatno najobimniju i najsveobuhvatniju analizu pobu
njenikog dogaaja 1950. godine na Krajini, kao i ocjenu o tome
dali su u svom ve mnogo puta ovdje citiranom izvjetaju pukovni
ci Udbe Safet Filipovi i David Lauevi. Njih je nakon Bune u Ca
zinu poslao Aleksandar Rankovi i tamo su ostali oko mjesec da
na, prikupivi u to vrijeme najrelavantnije podatke i sainivi iz
vjetaj o neprijateljskim akcijama u Bos. krajini, Baniji i Kordu
nu, da bi ga 8. juna, vrativi se u Beograd, zavrili.
Ovdje u se ograniiti samo na prezentiranje (1) osnovnih optih pokazatelja o uesnicima Bune, (2) njihovoj socijalnoj i nacio
nalnoj strukturi te kanjavanju, (3) rezultata aktivnosti drave i
njenoj likvidaciji te na (4) pukovniku ocjenu uzroka i politike
pozadine dogaaja.
1.
Sa cazinskog sreza uestvovalo je 576, sa kladukog 138 se
ljaka, tj. uhapenih je 714 u pljaki i napadu sa Cazinske krajine
i njih oko 60 na slunjskom srezu, od kojih 20 Muslimana sa cazin
skog sektora. Na Cazinskoj krajini bunom je zahvaeno 11 mjes
nih podruja srezova Cazin i Velika Kladua i to iz krajeva koji su
blie Kordunu i Baniji. Sa cazinskog sreza od 576 uesnika po so
cijalnoj strukturi 133 bili su bogati, 216 srednji i 193 siromani se
ljaci. Meu njima bio je 41 lan KPJ i 6 kandidata, 37 odbornika
narodne vlasti, 41 odbornik Narodnog fronta, 12 rezervnih oficira
i preko 20 saradnika Udbe. Do 8. juna pukovnici nisu uspjeli pri
kupiti odgovarajue podatke i za Veliku Kladuu. I mada se radi o
malom raskoraku u pogledu brojki, po nacionalnoj strukturi ues
nici na Cazinskoj krajini bili su, po izvjetaju, 674 Muslimana, 12
Srba i 3 Hrvata.
) Sjeanje Milutina Koaria dato autoru u januaru 1990. godine u a. a.
204

Od uhapenih 714 uesnika u napadu i pljaki na Cazinskoj

krajini pred Vojni sud je izvedeno 288 lica, 17 ih je osueno na
smrt, ostalih 50% na robiju u trajanju od preko 14 godina, 35% od
10 do 15 godina i 15% do 10 godina. Po Zakonu o prekrajima
osueno je 426 ljudi koji su lieni slobode u trajanju od 3 mjeseca
do 2 godine i poslani na rad u rudnik Brezu. Na slunjskom srezu
uhapena su 53 lica. Pred Vojni sud upueno 26, od ega su troji
ca predviena za smrtnu kaznu. Po Zakonu o prekrajima na Slu
nju je kanjeno 26 ljudi. Mada u svim tim brojkama ima i nepre
ciznosti, data je ipak jedna priblina opta slika.
2. U raiavanju terena poslije akcije prilikom pronalae
nja i hapenja lica koja su se krila ubijeno je 9 osoba, dok za vrije
me akcije nije niko ranjen ni poginuo. Ne samo da je bilo vie ne
go devet rtava meu pobunjenicima, ve pukovnici tu oito ne ub
rajaju jednog sluajno ubijenog lana povjerenika Oblasnog na
rodnog odbora Banjaluke. Ni brojke o zaplijenjenom oruju ne bi
se mogle uzeti kao konane, a izvjetai i naglaavaju da je samo
do 10. maja pronaeno ili oduzeto 39 puaka, 9 pitolja, 22 lova
ke puke, 11 bombi, 640 metaka te pukomitraljez i strojnica koje
su im bili predali milicionari.
3. Na samom poetku svog izvjetaja pukovnici su opisali
kontakte izmeu M. Boia i M. Devrnje koji su, zatim, preko za
vjerenikih sastanaka i omasovljavanja i doveli do neprijateljske
akcije, identifikujui ovu dvojicu nosilaca partizanske spomenice
1941, dojueranjih partijaca kao glavne kolovoe, opisuje se da
su oni bili lino nezadovoljni, da su govorili o nezadovoljstvu se
ljaka zbog ekonomskih mjera drave (otkup), da su prepriavali
dogaaje u vezi stava SSSR-a prema Jugoslaviji, o razvoju prijatel
jskih odnosa sa Anglo-Amerikancima, nadali se promjeni reima i
uspostavljanju vlasti sline kao na Zapadu. Izvjetai su ocijenili da
su meu vanim organizatorima, uz jo Milanova dva sina Nikolu
i Stevu, bili Ale ovi, Hasan Keki, Ramo Karaji, Rade Miljko
vi, a na slunjskom srezu, uz Devrnju, Mirko Radoaj.
Pukovnici zavravaju izvjetaj opirnom i svestranom ocje
nom dogaaja. Glavne uzroke, motive i neposredne posljedice
majskih zbivanja na Cazinskoj krajini i slunjskom srezu oni vide u
slijedeim momentima.
a)
Kulako-etniki, zeleno-kadrovski, i drugi neprija
teljski elementi u unutranjosti nae zemlje, naroito na selu oka
rakterizirani su kao glavni krivci koji guraju u prve redove borbe
protiv narodne vlasti demobilisane oficire i borce uesnike
NOR-a, nezadovoljne svojim poloajem. Ovi, zbog osjeaja za
205

postavljenosti, a autoritativni u svojoj sredini, poinju u narodu

jo jae harangirati protiv narodne vlasti koja opet u nedogled produava uzimati u obzir njihove ratne zasluge. Pukovnici postavlja
ju pitanje da li se ovi uesnici NOR-a nisu prevaspitali i iskreno
prihvatili liniju nae Partije ili su poslije demobilizacije usljed uticaja neprijateljskih elemenata i nae nemarnosti-i nebrige za njih
otili na liniju neprijatelja, primjeujui da bi se za sudbinu bo
raca trebalo inae vie zainteresirati, posvetiti im vie panje.
b) Kroz istrage do sada nije se moglo ustanoviti veza nepri
jateljskog rada na liniji rezolucije IB-a i veze sa predstavnicima informbirovskih zemalja. Stoga je protivrjean stav u svemu ovo
me nije tu u pitanju kod svih linija Rezolucije IB-a koja je meu
tim imala svoga uticaja na pospjeenje akcije ovih neprijatelja.
c) Zajedniki momenat kod svih uesnika akcije, bez obzira
jesu li partijci, odbornici, rezervni oficiri, siromani ili bogati selja
ci, bio je nas su zaveli, konstatuju pukovnici koji su ustanike
propitivali u zatvoru u Bihau. Izvjetai ocjenjuju istovremeno da
je, s obzirom na parole koje su izbacivane, izrazito zakazao agitaciono-propagandni rad u ovim krajevima. Uvjerenje o slabosti
vlasti bilo je da su mnogi mislili da je treba samo gurnuti i eto
pre v rata.
d) Nerealno i netano odmjeravanje otkupa odigralo je u
pridobivanju ljudi za neprijateljski rad odluujui znaaj.
e) Velika kritika za pojavu akcije pripisana je Udbi koja se
okrivljuje za nebudnost prema raznim neprijateljskim elementima
a posebno je zanemaren klasni neprijatelj na selu koji daje otpor
seljakim radnim zadrugama, otkupu i uopte socijalistikom pre
obraaju naeg sela. Konstatuje se, meutim, i injenica da su ova
sreska opunomostva odozgo zanemarena, slani kadrovi mladi
i neiskusni. Uz Udbu svu slabost pokazala ie i Milicija.
f) Upozoreno je i na pitanje tehnikih veza jer u odsudnim
trenucima Udba nije raspolagala radio-stanicom ni u Cazinu, ni u
Kladui.
g) Filipovi i Lauevi kao da se ba ne slau sa stavom stro
gog kanjavanja koji je zauzela Udba BiH i Javno tuilatvo
BiH. Pukovnici su smatrali da u tom stavu nisu analizirani svi
faktori koji su uslovili rad neprijatelja na ovom terenu i da je
ovo kraj koji je nepopravljiv, prema kojem je trebalo i prije strogo
postupati. Zato oni iznose svoje miljenje da je trebalo jednovremeno usmjeriti politike, ekonomske i kazneno-popravne mjere za
poboljanje stanja na ovim terenima. Filipovi i Lauevi ne spo206

minju nigdje raseljavanje porodica, to bi sigurno uinili da su za

tu mjeru, koja se tek za mjesec dana ili dva i imala izvriti, znali.
Na ocjene date u ovom izvjetaju jo emo se vraati.
VIII.
Nije ba jasno zato na Radnoj konferenciji Ministara
unutranjih poslova FNRJ u julu 1950. godine, na kojoj je uestvo
vao i pomonik bosansko-hercegovakog ministra Selimovi, ne
prijateljski ispad na Cazinskoj krajini upte nije ni pomenut. 15 )
Na kraju 1950. godine kad se sumira godinji rad i Udbe BiH,
nastaje jedan ipak detaljniji izvjetaj i o majskim zbivanjima na
Cazinskoj krajini. Poznato je da je bilo tzv. Drugo odjeljenje u
Udbi zadueno za unutranjeg neprijatelja, no s obzirom na aktuelne potrebe pojaane borbe protiv, u to vrijeme intenziviranih,
teroristikih akcija razliite provenijencije, a s politikim nabojem,
odgovarajua sluba u Udbi pojaana je Odjeljenjem za profaistiko-teroristike organizacije. Tako je i nastao jedan izvjetaj u
kome se dogaaj na Cazinskoj krajini u sklopu i ostalih neprija
teljskih aktivnosti, istie kao u BiH te godine oito najopasniji
atak na dravu. Na terenu Bosanske krajine (srezovi Cazin i Veli
ka Kladua) krajem marta ove godine grupa kulako-etnikih ele
menata otpoela je sa pripremama oruane akcije ustanka uz
pomo nekoliko proustakih nastrojenih kulaka. Oni ubrzo pridobijaju za ovu akciju, za ustanak protiv vlasti, koja vri teror i ot
kupom pljaka narod kako oni kau, jo itav niz kulaka. Na ustako-pljakakim parolama pokrenuli su u noi izmeu 5. i 6. ma
ja u pljakako-ustaniku akciju oko 720 seljaka, od kojih samo 15
Srba, a ostalo muslimani. Dalje se kae da je izvren itav niz
pljaki (4 zemljoradnike zadruge, itni magazin, nekoliko prodavnica tekstila), da su ustanici unitili arhivu dva MNO-a, de
molirali osnovnu kolu i razoruali jednu stanicu milicije. U poku
aju napada na Cazin i Veliku Kladuu lako su odbijeni i razbjeali su se. Od onih koji su se odmetnuli u umu desetak je likvidi
rano. Od oko 720 seljaka uesnika u akciji njih 170 imali su
zemlje preko 80 dunuma, 270 30-80, a oko 260 njih manje od 30
dunuma. Meu njima je bio 51 lan KP, 15 rezervnih oficira i 29
podoficira, 44 odbornika vlasti, 41 odbornik Narodnog fronta i 17
saradnika Udbe. Od 407 uhapenih veina je kanjena prekrajno,
a organizatori sa izrazitijim neprijateljima osueni na smrt i due
l2) Arhiv CK SKJ, V, K-III/9, Izvjetaj pukovnika Safeta Filipovia i Davida Lauevia o neprijateljskim akcijama u Bos. krajini, Baniji i Kordunu.
1 ) Arhiv Bosne i Hercegovine, f. Ministarstvo unutranjih poslova NR BiH, nesree
no, Radna konferencija Ministarstva unutranjih poslova FNRJ, Beograd, 7-8 jula 1950.
godine.

207

vremenske kazne. 14 ) Mada je referat iskoristio neto razliite iz

vore, vjerovatno dopunjene u odnosu na one kojima su raspolagali
Filipovi i Lauevi, ipak je opta slika koja proizlazi iz oba izvje
taja veoma slina.
Sigurno je i u hrvatskoj Udbi 1950. ili 1951. godine nastalo i ne
koliko izvjetaja koji su tretirali zbivanja na Kordunu (i Baniji) u
proljee 1950. Vjerovatno je poneki od tih izvora i sauvan. No,
1989 godine, i pored pismenog obraanja Arhivu Hrvatske, a za
tim, i posebnog razgovora sa zamjenikom tuioca SRH, uskraena
je mogunost uvida u jedan broj traenih sauvanih i ve arhivski
klasificiranih dokumenata koja su se odnosila na 1950. godinu. Da
li bi meu njima bilo i takvih koji bi nam eventualno jo i dodatno
rasvijetlili dogaaje na Kordunu (i Baniji)? No, s obzirom da sam
raspolagala brojnim izvorima iz prve ruke, dostupnim u Histo
rijskom arhivu u Karlovcu, odgovarajuom graom savezno
Udbine provenijencije i potpunom vojno-sudskom dokumentaci
jom za Kordun (znai onaj dio) ustanka u Hrvatskoj koji je i u
centru panje ove knjige, vjerovatno nekih bitnih pokazatelja za
nau temu nismo propustili.
S obzirom da je neprijateljska akcija na Cazinskoj krajini i
Kordunu bila jedinstveno organizovana i koordinirana, u onoj
skromnoj mjeri u kojoj je naravno ona i inae regionalno-centralno voena, trebalo bi u vezi sa tim podvui, moda na kraju, jedan
ipak vaan akcent u dravnim ocjenama ukupnog zbivanja. Nai
me, dok hrvatska dravna strana u svojim dokumentima Milana
Boia Plaanina opredjeljuje inicijatorom ustanka, bosanska
dravna strana istu takvu krivicu pripisuje Mili Devrnji. Dravni
organi, naroito nii, pokuavali su, dakle, neprijateljsko arite
prebacivati jedni drugima i time, razumije se, na neki nain ublaa
vati svoju odgovornost.
XXX
Vrlo vaan dio izvorske grae, koji meutim ovdje nije ni do
taknut, a kamoli analiziran, a koji, takoer, u sutini predstavlja
makar poseban ali ipak dravni ugao u ocjenjivanju doaja iz
1950. godine, je onaj vojno-sudskog karaktera. S tom dokumenta
cijom detaljno emo se upoznati kasnije.

) Arhiva RSUP Bosne i Hercegovine, Referat Profaistiko- teroristike organizaci

je, bez oznake autora i datuma br. 0105.

208

Glava deveta

POZADINA POBUNE S POSEBNIM OSVRTOM NA

DIMENZIJE IZVANJSKOG UTICAJA U SVJEDOENJIMA
DATIM ETIRI DECENIJE KASNIJE
Obimni ovdje do sada prezentirani prikaz optih dogaaja,
organizacionih priprema i same Bune rezultat su rekonstrukcije
zbivanja po osnovu 1950. godine nastalih pisanih izvora. Glavni
zadatak istoriara koji istrauje neku temu u pravilu jeste da se do
mogne, ako je mogue, tzv. izvora iz prve ruke, takvih izvora i
ji su vlasnici stvaraoci imali neposredan odnos sa dogaajima ili
stanjima o kojima svjedoe. Najveim dijelom autor u ovoj knjizi i
raspolae izvorima iz prve ruke. Koritenje tzv. izvora iz prve
ruke poeljan je ali ne i dovoljan uslov da istoriar dopre i do isti
ne i sutine istraivanog. Koliko god bilo vano da istraiva ras
polae izvorima iz prve ruke a ne iz druge, kao glavni naredni
problem ostaje kapitalno pitanje analize i valorizacije sadraja iz
vora samog. Kad se radi o kompleksnim temama, a pogotovo tako
specifinim kakva je ova, ak glavno teite problema postaje pita
nje vjerodostojnosti izvora.
Specifinost nae teme i problematika vjerodostojnosti izvora
posljedica su vie momenata koji se meusobno prepliu. Dva bih
istakla. Prvi momenat ogleda se u nesumnjivoj sadrajnoj tendencioznosti koritenih izvora, a drugi u injenici da je istraivani do
gaaj, makar u svojoj sredinjoj manifestaciji, trajao tek jedan
dan, na urevdan, i to jo prije 40-tak godina, ipak, na neki na
in ne predstavlja i sasvim zavren istorijski doivljaj. Istoriar sto
ga mora (a moe) izvore za ovu temu crpiti i iz svoje neposredne
suvremenosti. Naime, sadrajni profil teme takvog je specifinog
karaktera da njeno istraivanje neophodno iziskuje i naknadni kri
tiki pretres izvora iz prve ruke. Razumije se da je to potrebno
209

uiniti uz puno uvaavanje opteg konteksta prilika u drutvu i po

sebnog konteksta situacije u kojoj su se prilikom svojih iskaza
pred Udbom i Vojnim sudom nali pobunjenici, jednom rijeju
konteksta 1950. Dakle, za to objektivnije shvatanje i ocjenjiva
nje dogoenog potrebno je izvriti taj naknadni uvid u dio jo ras
poloivih izvora prve ruke u jedno promijenjeno vrijeme, na iz
gled gotovo neutralno u odnosu na tadanji kontekst, a opet vje
rovatno pristrasno u jednom drugom (suprotnom?) pravcu. Ne
ulazei ovdje, dalje, u niz aspekata metodolokog utvrivanja reda
vrijednosti nekog istorijskog dokumenta s jedne strane, i, sa dru
ge, ne dovodei u sumnju autentinost izvora koje sam koristila, u
centar nae panje postaviemo sada problem odreene uticajne
namjere izvora, da li su to dokumenti koji su nastali (ne)zavisno
od pitanja (ne)izazivanja odreenih posljedica po stvaraoca tih do
kumenata.
izvori koji su ovdje do sada koriteni, tj. svjedoenja pobunje
nika pred Udbom, ili, preciznije reeno, zapisnici o tim svjedoe
njima koje je sastavljala Udba, trebalo bi da ipak podlijeu situ kri
tike valorizacije svog sadraja. Jer, logiki se postavlja pitanje o
istini ili o mjeri istine koja je o zbivanjima oko ustanka sadrana u
tim dokumentima. Nameu se npr. slijedea pitanja. Da li su pobu
njenici na tim sasluanjima pred Udbom zaista iznijeli sve relevan
tne momente za koje su tada znali? Da li su se pobunjenici moda
plaili, mislei na svoje porodice, da pred Udbom ili na sudu pomenu neku osobu (neke osobe) za koju su znali ili su mislili da je
umijeana u pripremanje pobune? Moda ni rukovodioci ustanka
nisu znali za neke (sve) dimenzije oko toka priprema (i kasnije sa
mog) ustanka? Da li su zapisnici sa sasluanja Udbe zaista vjerno
registrirali to je pojedini okrivljenik govorio? Da li je u toj fazi
nastanka izvora bilo nekog krojenja? Nisu li moda isljednici Ud
be forsirali i usmjeravali neke ispitanike u njihovim odgovorima? I
jo bi se nalo potpitanja.
U svakom sluaju sve pomenute rezerve veoma su ozbiljnog
karaktera za temu koja se istrauje. U tom je smislu istoriar-istraiva dakle bio prinuen da konsultuje jo jednu vrstu istorijskih
izvora, naknadna sjeanja. Prednost i jeste tzv. savremene istorije,
kao nauke, da se moe koristiti, a i treba da se koristi ukoliko je to
mogue, i tom vrstom izvora. Ta naknadna sjeanja, razumije se,
optereena su u principu osnovnom poznatom boljkom te vrste iz
vora kao takve. Svojim sjeanjima ljudi, na ovaj ili onaj nain ues
nici istraivane tematike, naime pokuavaju prije svega umanjiti
svoju odgovornost za neke negativne posljedice ili uveati neke
213

svoje zasluge u ispitivanim dogaajima. A ima tu jo jedan pro

blem, problem vrednovanja pojedinih vrsta izvora. Po pravilu, istoriar ne bi trebalo da zasniva svoje zakljuke na kasnijim usmenim
svjedoenjima, pogotovo ako su na raspolaganju primarni pisani
izvori. Takva zakljuivanja prilie sudskim organima, a istoriar
mora, bar u osnovi, slijediti pisane izvore, koliko god bili oni,
moda i sami diskutabilni. Stoga, zadravajui se ipak u okvirima
istorijskog zanata i ne uputajui se u provjeravanje eventualne
vjerodostojnosti iskaza etiri decenije kasnije datih, to bi uosta
lom mogla biti stvar samo neke nove sudske istrage, autor je du
an, ipak, s obzirom na sve naprijed reeno, iz tih kasnijih svjedo
enja, u cilju opteg sagledavanja teme, da istakne neke elemente
koji bacaju i neto drugaije svjetlo na ustanak 1950. godine.
Radi se o pitanju opte pozadine dogaaja i posebno eventu
alnog izvanjskog uticaja na organizacione pripreme, odnosno us
tanak u cjelini.
Prema istrazi Udbe, kao to znamo takav uticaj nije postojao.
Nije naena nikakva radio-stanica, nisu identifikovani pojedinci
koji bi odravali veze sa nekim znaajnijim politikim subjektima
u zemlji, a pogotovo ne u inostranstvu. Udba je na kraju ocijenila
da se radilo o svakovrsnoj i jakoj neprijateljskoj propagandi koja
nije imala nikakvog stvarnog pokria. Zakljueno je da je to bila
autohtona seljaka organizacija jedne regije koju su inspirisali ku
laki nezadovoljnici i drugi jo iz rata zaostali neprijateljski ele
menti i da su pripreme za pobunu, kao i dogaaji na urevdan,
omogueni i krajnjom nebudnou Udbe i Partije na terenu. Od
takve svoje opte ocjene Udba nikad kasnije i ne odstupa.
Mnoga svjedoenja pobunjenika, meutim, izricana meu
sobno odvojeno etiri decenije nakon ustanka, kreu se u neto
drugaijem pravcu. Dok su openito teak ivot na selu i razne ne
volje seljaka onaj neosporni element koga je i Drava odnosno
Udba uvaavala odnosno jednim dijelom kao uzronikom pobune
na izvjestan nain i priznavala, a pobunjenici ga, sa svoje strane, i
etiri decenije kasnije istiu kao osnovni razlog dizanja naroda
protiv Drave, to ovi za ustanike pripreme, kao i posljedino za
Bunu samu, okrivljuju i neke faktore izvan svojih seljakih redova.
Nikola i Stevo Boi sada, 1990. godine, istiu da su sastanci
ma na Crnaji od samog poetka prisustvovala i nepoznata lica koja
nisu bila seljaci sa Krajine. Dodue, Nikola u dva navrata je i u is
trazi pred Udbom pominjao da je bilo na sastancima i nekoliko
ljudi koje ja ne poznajem ali je iz ukupnog konteksta njegovih
svjedoenja ispadalo da su u pitanju, valjda, neki seljaci iz nekih
udaljenijih sela za koje je i razumljivo da ih Nikola ne zna. Ni ied21 I

nog od potpisanih isljednika, ni Jusufa Lipovae ni Riste oe, za

udo nije interesirao poblii opis tih Nikoli nepoznatih ljudi (da
li su to bili po izgledu seljaci ili neto drugo?). Kad je sredinom ap
rila na sastanku Nikola izrazio sumnju da ta to rade i da to nee
valjati, osim to ga je otac prekinuo i Ale upozorio, neki nepoz
nat ovjek iz mraka, (crn, okrugle kape na glavi) uperio je pitolj u
mene i otro me upozorio da ne smijem vie ni lanuti... Za ustanak
su svi iz Udbe i Partije znali. To su sigurno znali najmanje 15 dana
prije 6. maja. Ja sam lino obavijestio Branka Vukainovia i Bog
dana Lukaa. 1 ) Po Nikolinom tvrenju, jedinom sastanku na ko
me je on bio, prisustvovali su i Hasan ovi, predsjednik MNO te
Feho Dizdarevi, odbornik, takoer iz turlia. 2 )
Mnogo vie od onoga to je pred Udbom izjavio 1950. Stevo
Boi kae 1990. godine: Mi smo se pobunili protiv otkupa, oti
maine, prisilnog rada, brutalnog ponaanja pojedinih predstavni
ka vlasti i drugih nepravdi protiv kojih smo se borili i u vrijeme ra
ta. Samo na jednom sastanku nisam bio i znam ta je na njima ras
pravljano. ..JPrvi sastanak je bio negdje poetkom aprila i na istom
su prisustvovala tri ovjeka iz Zagreba. Ne znam ko su i ko ih je
doveo. Ale i otac su znali ko su ti ljudi. Siguran sam da je bilo umi
jeanih i ljudi iz Beograda. ilas je priznao 1953. da je organizovao ustanak. Mislim da su se nareenja prenosila preko viih ofici
ra. Veza sa JNA u Bihau je postojala. Nisam siguran ko ju je od
ravao ali mislim da je ila preko Ale ili oca ili moda i obadva.
Oni su bili komandanti u Bihau i imali su poznanstva... Ale i Mi
lan su drali vezu sa Bihaem, Banja Lukom i Sarajevom... Verti
kalna veza je bila i funkcionisala je, ali kako i koje su informacije
ile to se nije moglo ni znati... Tada je bio ministar uma i ruda
Stanko Opai anica. On i Janko Vuleti imali su vezu sa Devrnjom. Veza je otuda dolazila... Poslije onog zadnjeg sastanka pi
tao sam Devrnju ko je glavni u Beogradu. On se nasmijao i pitao
me znam li idu. A kad sam potvrdno odgovorio rekao mi je
Centar (mislim da su idi obeali pomo iz Londona i da su ga
izigrali)... Ale i Rade Zigi (bio je glavni za Slavoniju) su se dobro
poznavali.
igi je bio okrivljen za Gradinu kod Osijeka. Da to nije bila
ozbiljna stvar ne bi general Zigi tek tako nasjeo. Mnogo je oficira
poslije ovoga nastradalo i otilo na Goli otok... Pravu istinu znaju
ilas i Dedijer... U Osijeku je bila pobuna u isto vrijeme kao i kod
) Svjedoenje Nikole Boia dato Ahmetu oviu u junu 1990. godine u a.a.
J)

212

Isto.

nas. Nama je reeno da e pobuna biti u cijeloj Jugoslaviji, da e

stii pomo sa Zapada ali se to nije desilo. Da li nam je namjerno
nametnut namet da nas lake dignu na ustanak? (anica, ilas,
Dedijer sve znaju ako hoe rei... Sumnje u uspjeh ustanka nije bi
lo. Naprotiv, hiljadu posto smo vjerovali u uspjeh. 5 ) Ipak, za sva
ki sluaj, isplanirali su i odstupnicu. To je bio neki Slovenac, koji
je ivio na samoj granici sa Austrijom i koji se kritinog dana tre
bao nalaziti u jednoj kui u Hadinom potoku odakle bi ih, po po
trebi, konjskim kolima u ubretu prebacio preko granice.
0 izvanjskoj komponenti ustanka, tj. o ipak stvarnoj umije
anosti jo nekih drugih faktora mimo ovdanjeg autohtonog se
ljatva samog, svjedoi posebno slijedei dio Stevinog sjeanja:
...dogovor o danu i asu dizanja ustanka postignut je osam dana
prije. O tome da ustanak nee uspjeti i da nam nee stii pomo
saznao sam 6. maja od tri oficira i to u oraliima (Begove kafane)
koji su me lino i Alu obavijestili...
1 Stevo Boi govori kako su za ustanak znali mnogi iz lokal
nih organa vlasti. Nama se trebao pridruiti i ef unutranjih po
slova iz Cazina Hase Beganovi, Suljo uni i drugi. Ili na primjer
Branko Vukainovi, ef Udbe, je bio na. Zanimljivo je Stevino
svjedoenje o radio-stanici. U prvom navratu, u junu 1990, kae:
Mi nismo imali radio-stanice ali smo je traili jer smo znali da
bez veze i pomoi sa strane neemo uspjeti, a u septembru 1990.
godine na izriito pitanje o njoj: Istina je edo Bogunovi je
imao radio-stanicu. Ja sam upozoravao da se o tome pred tolikim
ljudima ne smije govoriti. 4 )
Vrlo zanimljivi su odvojeni iskazi Nikole i Steve Boia, dati
etiri decenije kasnije, o zapravo montiranoj pozadini itave
stvari na Cazinskoj krajini. Obojica ukljuuju ime Hakije Pozderca, 1950. godine inae generalnog sekretara Vlade NR BiH, a u
svakom sluaju i do tada najistaknutijeg politikog funkcionera sa
Cazinske krajine. U godinama nakon demobilizacije Milana Boi
a i Ale ovia 1947. godine, Hakija ih tjera da se kao ugledni
mjetani angauju u radu sa narodom, da u sutini propagiraju pri
vredne mjere drave, da Ale osnuje i pridobije seljake za seljaku
radnu zadrugu u Liskovcu, a da to isto uini Milan u Trcu. Ale,
Milan i njegovi sinovi nisu se htjeli povinovati takvim zahtjevima,
Ale ovi nije htio biti predsjednik optine a ni ja i ako nam je
nueno. U to vrijerrie na vlasti je mogao biti krajnje bezobziran i

u a. a.

J)

Svjedoenje Steve Boia dato Ahmetu oviu u junu i septembru 1990. godine

213

drzak ovjek, ovjek bez ljudskih osjeanja koji nad narodom mo

e i hoe da sprovodi torturu kakvu narod ne pamti ni iz ratnih da
na. Mi smo tom istom narodu u ratu priali neto drugo a i huma
no se ponaali, titili ga. Zato smo imali povjerenje naroda i uivali
smo ugled, ukazuje na korijene sukoba s vlau Stevo Boi i na
stavlja: na ustanak smo morali krenuti. Meutim, da to i nismo
uinili, siguran sam da bi opet nastradali, pogotovo Ale i Milan.
Oni bi zbog odbijanja da sprovode torturu nad narodom, sigurno
zavrili na Golom otoku i bez ustanka. Njima dvojici su ve tada
traili dlaku u jajetu. O njihovom ponaanju partijske organizacije
su slale izvjetaje svakih 8 dana. Hakija im je na sastancima otvo
reno prijetio, govorei da su neprijatelji i da e im doi glave. Dervonja je to isto doivljavao na svom terenu. Situacija u to vrijeme
je bila uasna, neizdriva. Otkup i postupci ljudi iz vlasti bili su vi
e nego poniavajui. 5 )
Jo gnjevan na tadanju dravu i na ponaanje vlasti prema
narodu Nikola se prisjea: U ratu sam bio oficir Ozne ali tvrdim
da sam titio ljude. Poslije rata su mi priivali da titim kulake i
zakljuuje sada kada sve sumiran mislim da je to sve bilo monti
rano. Voa ustanka iza kulisa bio je H. Pozderac, Ale i Milan svo
jim autoritetom u narodu su mu smetali da osvoji vlast. Prijetio im
je da e im doi glave to nee da rade sa narodom. Nikola u tom
smislu citira i svoju majku koja je Hakiju Pozderca nakon ustanka
javno optuila da je on za sve ovo kriv, da je naveo ljude kako bi
sebe istakao. 6 ) No, Stevo insistira u svom sjeanju na jo iroj po
zadini stvari oko ustanka, na umijeanosti i ljudi van BiH i pored
toga to je sam otkrio ilasa kao ovjeka broj jedan, na direk
tno pitanje o glavnim organizatorima odbija izravan odgovor:
Zna se ko su glavni organizatori, ivi su moda e se javiti. 7 )
Toliko o pozadini priprema za ustanak iz etiri decenije kas
nijih svjedoenja brae Boia.
Da je itava stvar oko ustanka 1950. godine imala ire veze i
da je bila montirana, smatra, etiri decenije kasnije jo jedan
broj ljudi. U ukupnom kontekstu problematike svi poinju s ne
sretnim otkupom.
Slobodno ti napii da je sve to bila komunistika zavjera i
oni su glavni organizatori ustanka. Komunisti, a posebno Hakija
Pozderac su se takmiili ko e vie i bolje zavesti otkup i primijeni4)

Isto.
Isto.
) Isto.
) Isto.
!)

214

ti represivne mjere prema gladnom i jadnom narodu, odluan je

ulaga umar, 1950. godine komandir trake ete. Za ustanak
se znalo 34 mjeseca ranije. Tvrdili su Milan, Ale i Devronja da
e nam stii pomo iz Engleske. Stotinu puta sam uvjeren da se us
tanak razvio da bi nam stigla pomo. Ubijeen sam da je veza sa
vrhovima postojala, ali ja ih nisam znao... Hasu Beganovia sam
upoznao na 15 dana prije da e biti ustanak. Odgovorio je da ne
brinem da o tome drugi misle. 8 )
alim Bilki, suen na 15 godina zatvora, makar u samom us
tanku nije bio, zastupa tezu da je ustanak podmetnut musliman
skom ivlju. Raireno je miljenje, a to mislim i ja, da su se Srbi
dizanjem ustanka i isturajui Muslimane u prvi plan u stvari htjeli
osvetiti ovom ivlju za paljenje Crnaje i Mavine 1941. godine, od
strane Muslimana. Ovo paljenje je izvreno poslije ubistva jednog
broja Muslimana u turliu nesmotrenim prodorom kapetana ie
sa vojskom u ovaj kraj, kojom prilikom je i sam kapetan poginuo.
Milan Boi i jo neki Srbi su od nekoga odozgo jednostavno
rtvovani za ovu osvetu. Alom sam lino razgovarao 1. maja u nje
govoj kui i ubjeivao ga da odustane od svega i da je ovo velika
prevara. On je tvrdio suprotno rekavi mi da e 3. maja biti sasta
nak na Crnaji gdje e doi i oficiri iz Bihaa. Pozvao me da do
em. Rekao sam da u doi, a ako oficira ne bude da u ih prijavi
ti. Bio sam otiao na sastanak, ali me je straa sprijeila rekavi
mi da sastanka nema. Tada sam definitivno shvatio da je ovo sve
neija debela prevara. Bilki tvrdi dalje, da je ustanak podstican
od strane vlasti i oni ga nisu htjeli sprijeiti. Ustanak je pak bio ne
izbjean, i da se pobuna nije desila 50. desila bi se sigurno kasni
je, zakljuuje Bilki ukazujui, kao i svi drugi, na mnotvo ne
pravdi koje je drava inila narodu. 9 )
Zbog svakodnevnog kirijanja, Dedo Covi, zvani Mulan, u
pripremama za ustanak nije uestvovao, ali je sa zadovoljstvom
na vie dana prije Bune dao pristanak da e se kritinog dana Buni
prikljuiti. Na njega je, kao po neustraivosti ire poznatog ovje
ka, operativni tab vrlo ozbiljno raunao. Kao i alim Bilki i on
je, meutim, naveer pred Jurjev odmah na zbornom mjestu u
turlikim barama posumnjao u uspjeh predstojee akcije. Zato?
Prema jutarnjem nareenju koje mu je, na cedulji, donio Muharem Dervievi, Dedo se trebao sa malom grupom od 56 ljudi
da odmetne u umu, a onda, u etiri popodne dolo je novo na) Sjeanje ulage umara dato Ahmetu oviu u julu 1990. godine u a. a.
) Sjeanje Salima Bilkia, dato Ahmetu oviu i autoru u julu 1990. godine u a. a.
215

reenje da svi doemo na Milovanov (Radeke) bunar u prvi su

ton. Sa Dedom je polo 30-tak ljudi na zborno mjesto gdje e De
do, vidjevi masovno okupljanje, Ali primijetiti da to ne valja, a
Ale mu je uzvratio: uti, ja se u tebe uzdam. Kao da ni Ali nije
bilo sve ba jasno. No, tek kasnije je Dedo tota saznao. Najprije,
kad se 8. maja u turliu predao vojsci, kapetan u uniformi mu je
opsovao uz prijekor to se oviu nisi jo 24 asa drao, to se
niste grupno drali, kao stigla bi pomo u vojsci. Zatim je ovi,
u zenikom zatvoru, od jednog milicionara, takoer zatvorenika
saznao da je iza ustanka stajao ilas, a poslije u foanskom za
tvoru od zatvorenog oficira Vlade Vlahova da su oni poslati da bi
oni poveli borbu da se nisu ustanici predali za 24 sata, a da je M.
ilas organizovao da se poalje vojska. Jo na gelinom kuitu,
tj. na zbornom mjestu slunjskih ustanika, gdje je sa Omerom Runiem i 20 Muslimana kritine noi upuen Dedo na ispomo Devrnji, ovaj je tamo rekao: da to vode Rade igi i anica Opai.
Da su, inae, ova dvojica visokih hrvatskih funkcionera dolazili
prije Bune kui Dedinoj, proslijedili su bili jo ranije dvojica turliana Udbi, kojoj Dedo tako neto nije potvrdio, nije tako neto
mogao priznati, jer ova dvojica zaista nisu dolazili. 10 )
Priu o pomoi vojske i o ilasu ispriao je i Muharem Dervievi, nepismeni turlianin, koji je krenuo u ustanak pogoen ot
kupom, slijedivi prvoborce i elju da se napravi preokret. Uz to
kazano je da je i bihaki garnizon na naoj strani, da imamo veze
sa inostranstvom. Iz zenikog zatvora Dervievi se sjea lozinke
Nota Derventa Cazin sa znaenjem da bi sutradan poelo i
u Derventi, a ustanak u Cazinu za 24 sata je poranio i zato pro
pao. Iz Foe, opet M. Dervievi se sjea kako ih je tamonji za
tvorski vaspita grdio: Vi ste cijelu zemlju obrukali, M. ilas je
dobio po nosu na Ujedinjenim nacijama u Njujorku zbog ustanka
u Bosanskoj krajini. Na ovu optubu Rusa ilas je kao odgovo
rio da je ustanak stvarno bio ali zbog toga to je to podruje bilo
zapostavljeno, i to nita nije izgraeno. 11 )
Istaknuti pobunjenik Ibrahim Beganovi, prisutan prema ras
poloivim dokumentima na veini sastanaka ustanike organizaci
je, slabo se sjea ili se prosto ne eli vie sjeati onih vremena. I on
je zbog Bune bio po raznim zatvorima, na izgradnji Svetog Stefa
na u Crnoj Gori i sjea se da im je na kruocima politikog vaspitanja govoreno da je bio ilas umijean u ustanak na Cazinu. 12 )
,0) Sjeanje Dede ovia Mulana dato autoru u julu 1990. godine u a. a.
) Sjeanje Muharema Dervievia dato autoru, u julu 1990. godine u a. a.
) Sjeanje Ibrahima Beganovia dato autoru u julu 1990. godine u a. a.

216

anicu opet, u vezi sa ustankom, spominje, etiri decenije

kasnije, jo nekolicina. Mehmed ogi npr. po sopstvenom iskazu
komandir ete u Buni, sjea se da je Canica prisustvovao jednom
sastanku na Crnaji u martu mjesecu na kome je i on lino bio. 13 ) I
sa slunjskog sreza, iz sela Broanac, jedan tadanji odbornik, sada
tvrdi da je anica bio glavni organizator ustanka na ovom pod
ruju i u Baniji. 14 ) Kasnija govorkanja o aniinoj ulozi u ustan
ku istie i Sele Beganovi, takoer jedan od istaknutijih pobunjeni
ka: Prialo se u Zenici da je imao Canica, koji je bio kum Mile
Devrnje, podzemnu radio-stanicu s kojom je komunicirao sa En
gleskom i preko anice dolaze onda poruke Mili pa preko Mile
Milanu Boiu. 15 ) No, jedan od glavnih ustanika sa slunjskog sre
za, uro Boi, sa rezervom govori o moguoj vezi izmeu Dev
rnje i Opaiaanice: Nisam siguran, radio-stanicu nismo ima
li, ali su spominjali Radu Zigia iz Like koji je mogao biti veza pre
ko Plaanina s Devrnjom, a Rade igi je saraivao sa anicom
Opaiem. 16 )
Pomenimo jo dvije interesantne izjave, dodue iz neke dale
ke ruke u pogledu eventualne istoriografske vrijednosti izvora.
Omer Dervievi prenosi priu ustanika Sulejmana Dizdarevia
koju je ovaj priao pred mnogima. Naime, kad je Dizdarevia
armija otjerala na brdo pitali su ga zato ste odmah ili kui ena
ma umjesto da ostanete jo malo pa bi se vojska pridruila. Mi smo
dragovoljci iz Sarajeva. 17 ) Drugi pak turlianin, Dervievi Velaga (Mujagin), koji nije uestvovao u Buni ali je valjda kao skojevac
zbog neuestvovanja u guenju Bune ipak dospio u Brezu, govori
o svom tamonjem susretu sa Omerom Runiem. Ovaj, sekretar
partijske organizacije u Sturliu i saradnik Udbe ali i uesnik Bu
ne, prije nje imao je u Cazinu priliku da vidi spisak od 25 ljudi,
meu njima Sulju unia, Branka Vukainovia, Hasu Beganovia, koji su bili, svih 25, po Omeru, na elu ustanka u Cazinu. 18 )
Hase Beganovi je ak, po svjedoenju Mehmeda ogia, njemu i
Hasibu Beganoviu na tri dana prije ustanka predao u Cazinu iz
SUP-a 3 sanduka puaka (120 komada) i 4 pukomitraljeza sa oko
3000 metaka, to su njih dvojica Mehmedovim kolima odvezli u
IJ)

Sjeanje Mehmeda ogia dato Ahmetu oviu u

oktobru 1990. godine u a.a.
) Sjeanje Uroa Paia, djeda Borke Beukovi osi
koja je i dobila ovu izjavu u
septembru 1990. godine u a. a.
) Svjedoenje Sele Beganovia dato autoru u julu 1990. godine u a. a.
) Sjeanje ure Boia, dato Borki Beukovi osi u septembru 1990. godine, u
a. a.
1?) Svjedoenje Omera Dervievia dato autoru u julu
1990. godine, u a. a.
**) Svjedoenje Velage Dervievia dato autoru u julu
1990. godine, u a. a.
l'J Cazinska buna

217

Liskovac i podijelili ustanicima. 19 ) Ovolikog grijeha, dodue, ne

spominje danas vie nijedan drugi svjedok ali se opet ne bi mogli
navesti svi oni koji tvrde da je gotovo sva vlast na srezu bar znala
za ustanike pripreme. Ve smo se upoznali sa ulogom koju je,
prema Boiima, imao predsjednik MNO turli, Hasan ovi. Po
njihovom svjedoenju, s obzirom da je na primjer na maini kucao
(za koga?) izvjetaj organizacije, ispada da je bio i te kako aktivan
uesnik Bune. U drugom ustanikom aritu, Liskovcu, pobunjeni
ci su imali prije ustanka ak nekakav dentlmenski dogovor sa ina
e ne ba obljubljenim predsjednikom MNO Alom krgiem, koji
ih je uvjeravao: Idite i ako uspijete mene i druge uvajte, a ako ne
uspijete mi emo uvati vas.' )
ta na ovakve i ovolike optube kae etiri decenije kasnije
druga strana? Neki vie nisu ivi. Rade igi je, kao to je po
znato, izvrio 1951. na Golom otoku samoubistvo, Branko Vukai
novi i Hase Beganovi su umrli. Razumije se da se ivima meu
tim, nije moglo postavljati izravna pitanja o navodno njihovoj inkriminiranoj ulozi u ustanku 1950. godine. O Buni su pak svi ov
dje pomenuti, a ivi, pristali razgovarati. Upoznaemo se dakle sa
svjedoenjima MHovana ilasa, Stanka Opaia anice, Hakije
Pozderca, Sulje unia, Hasana ovia, Ale krgia.
Ale krgi pobija svoje bilo kakvo prethodno znanje o ustanikim pripremama. 21 ) I Hasan ovi negira bilo kakvu svoju umi
jeanost u pripreme ili Bunu samu. 22 ) Zanimljivo je meutim, slije
dee ovievo dananje rezonovanje: itavo vrijeme mislio sam
da je to sve skupa stvorila propaganda, u zadnje vrijeme ve nisam
vie siguran. 23 ) Suljo Zuni je, prema sopstvenom iskazu, za usta
nike pripreme saznao od Omera Runia na nekoliko dana prije
Bune, obavijestio o tome odmah efa cazinske Udbe Branka Vukainovia, koji meutim, neodgovarajue reagira i ak brani unia
da ovaj o svemu izvijesti Hajru Kapetanovia, sekretara OK u Ba
njaluci. Kasnije se saznalo da je hapenja bilo i u Bosanskom Pet
rovcu, Glini, Luci Palanci, i drugim mjestima. Do danas se ne zna
ko je koordinirao ove akcije na irem planu ali sam ubijeen da je
neko odozgo to radio. Otkup je uzrok ustanka, a mislim da je cilj
iznad toea. Htieli su dovesti kralja. Morala je postojati veza sa et) Svjedoenje Mehmeda ogia dato Ahmetu oviu u oktobru 1990. godine u
a. a.
20)

Svjedoenje Mehmeda ogia .

Svjedoenje Ale krgia dato autoru u julu 1990. godine u a. a.
) Svjedoenje Hasana Covia dato autoru u julu 1990. godine u a. a.
) Isto.
Jl)

218

nitvom iz inostranstva, pria ovjek koji je zbog Cazinske bune

proveo 2,5 godine na Golom otoku. 24 )
Tadanjim visokim partijskim i dravnim funkcionerima Hakiji Pozdercu, Stanku Opaiu anici i Milovanu ilasu, kako
smo vidjeli, pripisana je odgovornost u razliitom smislu.
Hakija Pozderac je okrivljen za svoje kruto i nehumano po
naanje na terenu, posebno u pogledu otkupa a u sutini zato da bi
se kao revnosni borac nove drave to vie lino istakao, dakle iz
karijeristikih pobuda. Stoga ga i etiri decenije kasnije terete
mnogi ljudi sa Krajine. Sam Hakija Pozderac o svojoj ulozi u do
gaajima u ono vrijeme kae da je iz Sarajeva odmah doao u Ca
zin, tu bio svega nekoliko dana, razrjeavajui nastale probleme
zajedno sa ostalima iz vlasti na Krajini i onima tamo tada specijal
no upuenima. Ali ubrzo je povuen nazad u Sarajevo, to mu se
danas, moda i nakon iznoenja nekih injeninih elemenata u raz
govoru sa autorom, ak ini nekako sumnjivim. Svoje brzo povla
enje sa terena nazad u Sarajevo dovodi i u moguu vezu sa nei
jim nastojanjem da on, Hakija, ne bi mogao eventualno ublaavajue uticati na kanjavanje pobunjenika. 25 )
Sa druge strane, Stanko OpaiCanica, partizanski heroj
Korduna i aktuelni ministar u hrvatskoj vladi nije ostao kao Ha
kija Pozderac u sjeanju kao ortodoksni komunista koji bi kao ta
kav skrivio ustaniko dogaanje, ve kao onaj koji je (moda)
uestvovao u direktnim organizacionim pripremama Bune. Pozna
to je da je optuen, kao i Zigi, po IB liniji i da je zato proao
Goli otok, no da li je imao nekog stvarnog i eventualno kakvog
udjela u pripremanju pobune na Kordunu (i Baniji) ili mu je revol
te seljaka 1950. godine, da se nekako rijei uticaja istaknutijih Srba
u Hrvatskoj, predsjednik hrvatske vlade Vladimir Bakari prosto
napakovao (kao istovremeno i igiu i Brkiu npr.) ili je tu bilo
prisutno svaega pomalo, ostae otvoreno do daljnjeg. Ne iznosei
bilo kakve svoje veze sa Devrnjom, koga je inae potovao kao
hrabrog partizanskog borca, ni neki drugi bilo kakav svoj udio u
tom ustanku, pamti tek jednu svoju snanu (a vanu) impresiju o
Buni, jednu sumnju koja ga i danas prati: Ja lino u tu bunu sum
njam. Bilo je nezadovoljstvo radi otkupa i seljakih radnih zadru
ga i trebalo je neto uiniti. Trebalo je provocirati narod da bi
se mogli pohapsiti nezadovoljnici. Ta sumnja moe biti neopravda
24) Svjedoenje Sulje unia dato autoru u oktobru 1989. i Ahmetu oviu u julu
1990. godine u a. a.
s) Svjedoenje Hakije Pozderca dato autoru u julu 1990. godine u a. a.

219

na ali to je bilo tada moje miljenje, koliko se sada sjeam, zaklju

uje svoju priu optuujui Bakaria posebno za teak i posebno
kulturno nedostojan ivot Srba u Hrvatskoj. 26 )
Svakako veoma interesantno trebalo je biti, nakon svega, svje
doenje o Buni tadanjeg ovjeka broj etiri, Milovana ilasa (po
autorovoj rang-listi ilas je 1950. godine, kao jo prijeratni lan
Politbiroa CK KPJ i poslije rata zvanini glavni ideolog Partije, u
hijerarhiji moi dolazio iza Tita, Kardelja i Rankovia, odnosno
Rankovia i Kardelja). Upoznaemo se sa dva izvora ilasovog
linog autorstva o Buni, oba stjecajem sluajnosti, iz 1990. godine.
Prvi je ilasov osvrt na Bunu iz njegove polu-autobiografske knji
ge Druenje s Titom:
U zimu 1949. godine je pobuna seljaka muslimana u okolini
Cazina. Skupilo se njih 500600 iz raznih sela i krenulo cestom
na Cazin. Usput su razoruali milicionersku stanicu i nekog po
monika ministra iz Hrvatske koji je naiao automobilom. Koman
dant oblinjeg garnizona odbio je da intervenie, jer da nema na
redbu odozgo: zbog toga je kasnije smenjen. Ali deset-dvadeset
pripadnika bezbednosti i lanova komiteta su zgrabili oruje
imali su i jedan pukomitraljez, i poseli neko brdace kraj grada.
Kad su se seljaci, halaui i emluei, pojavili na vidiku, branioci
su otvorili vatru i gomila se rasturila. U itavoj toj gunguli niko
nije ni ranjen. Veina pobunjenika se vratila kuama kao da ni
ta nije ni bilo. Ali tridesetak njih koji su bili krivi ili su se oseali
krivim pobegli su u umu: posle nekoliko dana pohvatani su svi
i na licu mesta streljani.
Beograd je bio u toku zbivanja. Mene je na osobitost dogaa
ja upozorio Kardelj, petnaestak dana kasnije, poto je stigao izvetaj u kome je sve bilo dob *o obraeno. Tipina akerija! na
glaavao je Kardelj. S^e zasnovano na seljakim priama i ma
tarijama. Neorganizovano i bez jasnog cilja...
I doista je bilo tako.
Tada smo se mi pribojavali ba Kardelj je na to upozora
vao nekog prostaljinistikog nemira, a izbila je seljaka, kontrarevolucionarna pobuna... Cazinski muslimani, Cazinska krajina
svet za sebe: stoljeima u zakutku izmeu Austrije i Turske, rato
borni i fanatini. U ratu su se, posle izvesnih kolebanja, pridruili
partizanima kao vojska za sebe. Svakako su bili nezadovoljni
zbog prinudnog otkupa i kolektivizacije, mada nisu imali zato vie
razloga no drugi. I to je najudnije, najnepredvidljivije jer nisu
) Sjeanje Stanka Opaia anice dato autoru u januaru 1990. godine u a. a.
220

ni u ratu, ni pre rata, ni svojom versko-etnikom posebnou bili

naklonjeni srpskoj monarhiji na bunu ih je podstakla glasina da
se kralj Petar II spustio padobranom negde u okolini!... 27 )
I prema drugom izvoru, pismu koje je ilas uputio autoru, a
odgovarajui na neka postavljena mu pitanja u vezi sa bunom
1950. ispada da on lino sa ustankom nije imao nikakve veze. Neznam nita o inostranoj vezi s pobunom, a smatram da nije po
stojala. Nita posebno neznam o toj buni to bi bilo u vezi s mojim
tadanjim poloajem. 28 )
Toliko o sjeanjima i svjedoenjima onih ljudi koji su bili na
spram Drave s onu stranu barikade odnosno onima za koje se to
govorilo, o kojima su takve prie kolale.
II.
Moda se ini a priori neinteresantnim pitanje o optoj po
zadini i nekom eventualno konkretnom izvanjskom uticaju na pri
preme za neprijateljsku akciju i taj dogaaj sam, to pitanje po
stavila etiri decenije kasnije i nekim pripadnicima tadanjih orga
na Drave koji su na ovaj ili onaj nain uestvovali u sreivanju
prilika na Krajini. ini se, na prvi pogled, zaista neumjesnim kad
znamo koje i kakve su bile zvanine ocjene o dogaajima iz 1950.
godine. Iz vie razloga takav pristup, kad je ve mogu, ipak, nije
beznaajan. Putem takvog pitanja saznajemo da su se npr. stavovi
nekih pojedinaca poneto i razlikovali ve tada, (a moda su te
razlike nastale kasnije) od ocjena organa iji pripadnici su oni bili,
a iz ponekih takvih sjeanja dobija se i ira interpretacija, (kako sa
mog konteksta dogaaja, tako i tog vremena u cjelini. Ograniava
jui se ovdje, dakle, samo na pitanje oko uzroka, povoda, motiva i
eventualne neke spoljne pozadine ustanka iz 1950. godine, na
stali su zanimljivi i vrlo razliiti odgovori, makar su i svima njima
poneke komponente, kao zaista teke materijalne prilike ili velika
opta kulturna zaostalost npr., zajednike, pa stoga tih akcenata
autor uglavnom ne istie kod svakog dolje citiranog ponaosob. Ali,
bez pretenzije uspostavljanja nekog njihovog posebnog redoslije
da, propratimo u daljnjem ta neka 40 godina kasnija sjeanja
obrazloenja razmiljanja, uz navoenje funkcija njihovih auto
ra 1950. godine.
U jednom dahu Hajro Kapetanovi nabraja mnotvo mome
nata koji su, po njegovom miljenju, i doveli do bune. Nije na
stavljen kontinuitet masovne politike angaovanosti to je bila u
17)
Milovan ilas, Druenje s Titom, izdavai: Milovan ilas i Momilo orgovi,
Zemun, 1990. 8990.
n ) Pismo Milovana ilasa autoru od 1. 8. 1990. godine u a. a. Ti ilasovi odgovo
ri u cijelosti se citiraju u glavi Sjeanja.

221

ratu. Nastupilo je suavanje tog fronta. Kod nekih ljudi dolo je

do pomame u vlasti, da su oni sve, da su bogovi, da se bez njega ne
moe, prisutno je bilo potcjenjivanje ljudi. No, na prvom mjestu je
svakako opta teka situacija u zemlji u cjelini te na Krajini poseb
no. Tamo je bila totalna ekonomska zaostalost, totalno siroma
tvo, oni su vegetirali. Ali ak od te sirotinje je traeno. Ljudi su
morali npr. za otkup demper davati umjesto vune, propisi su bili
potpuno nerealni. Zatim treba imati u vidu kulturnu i zdravstvenu
zaostalost ovih krajeva. U ostacima neprijateljskih snaga (proustakih i proetnikih) javili su se podstrekai za trovanje klime me
u ljudima. Kler nema veze, on je jo u ratu ukljuen u NOB, hode su bile u naem pokretu, jo u ratu bili su sastanci uitelja i hoda. Sve to zajedno treba posmatrati. Sto se te izvanjske kompo
nente tie Kapetanovi se sjea da je jo u onom prvom kontaktu
sa Pucarom koji istovremeno na drugi telefon, da Hajro uje, raz
govora sa Rankoviem, ovaj odmah rekao daje to maslo IB, da
bi sutradan procurilo da su tu i prsti Rade Zigia. 2 )
Vojo olovi, naelnik Drugog odjeljenja Udbe NR BiH, se
sjea da je Udbina istraga tekla vrlo glatko, da se dolo vrlo brzo
do svih podataka o organizaciji. Zanimljivo je da olovi kae da
nije znao za slunjski dio ustanka. Svojih tadanjih utisaka nije pro
mijenio. Cazinska buna bila je izraz revolta seljaka na mjere
Drave prema selu. Nije bilo umijeanosti stranih faktora, stvar je
bila autohtona. Bilo je inae sa svih srezova informacija o nezado
voljstvu seljaka i raznih glasina. To je bio revolt bez jasnog kon
cepta to bi, kako bi. Nismo mogli otkriti neku ideoloku potku.
Kolebljivost tih ljudi bila je velika, kao i u ratu. Tito je interno oci
jenio stvar kao revolt seljaka i ispoljio kao neko razumijevanje
za njih, blae ocijenio dogaaj. Traio je da treba sve ispitati, za
njega je bilo vano da nema stranog faktora, to je bilo vano i za
Udbu. Sve je to bilo rezultat viegodinjeg pritiska sa Zapada, vrlo
vjete propagande sa Zapada. Radio-stanice nije bilo. Gotovo e
tiri decenije kasnije, olovi dogaaje i ovako analizira: Bila je
relativno slaba vezanost Muslimana za novi poredak. Sektatvo je
postojalo prema selu generalno, sektatvo bilo i u odnosu na naci
onalno pitanje i u odnosu na vjeru. Meu uzrocima je sigurno bilo
i praktino ponaanje dnevne politike na selu. Vaan motiv bila je
privlanost pljake. Cazinski seljak je openito teko ivio, tu su
bili mnogi ratovi, kue gorjele, razni vladari, sve su to psiholoki
faktori koji su u spletu sa ostalima doveli do pobune. Treba doiv
) Svjedoenje Hajre Kapetanovia, dato autoru u junu 1989. godine u a. a.
222

jeti taj cazinski ambijent, jer bit je u ambijentu, zakljuuje olovi. 30 )

Slobodan akota, pomonik ministra unutranjih poslova
BiH, koordinirao je na Krajini aktivnost grupa koje su po terenu
hvatale odbjegle. Sve je to bilo spontano, zato brzo i ugueno. Mi
nikada nismo otkrili neku organizaciju iza toga^ nikad nisam mo
gao definisati sve uzroke i neposredne povode. itav sluaj je inte
resantniji kao socioloki fenomen nego iz bezbjednosnih razloga,
jer mi smo tada imali veih problema, npr. na Romaniji, oko Foe,
gdje se trebalo razraunavati sa oruanim odmetnicima, svjedoi
Sakota. 31 )
Momir Kapor, lan Oblasnog komiteta KP BiH Banjaluka,
takoer na zadatku sreivanja prilika na Krajini, isto tako je
miljenja da se radilo o punoj stihiji i o velikoj neobavijetenosti
ljudi, kao i da nije bilo vanjskih uticaja. 32 ) Nikakva strana obav
jetajna sluba nije bila umijeana, kategorian je Ratko Ili, iz
banjaluke oblasne Udbe odmah upuen u Cazin na raiavanje
situacije. 33 ) Slino misle i iz Banjaluke poslani udbovac Drago Dodik ili partijac Rade Medi. Medi kae: Na prvom mjestu to je
bila stihija govorilo se: Hajmo bolan na Cazin, sve osloboeno i
odluno dodaje da se na primjer Hakija Pozderac u kritinom
momentu naao tamo on bi kao najugledniji sve vratio kui. 34 )
Povodljivost stanovnitva jedna je od osnovnih socijalno-psiholokih osobina koju kao veoma vaan momenat istie u svom
svjedoenju veina njih. Bitno je povesti. Tko ima na Krajini au
toritet da narod povede, taj ima i vlast nad njim, otprilike izjav
ljuju u odvojenim iskazima M. Carevi, viegodinji partijski funkcioner na kladukom i M. Mili, udbovac na cazinskom srezu. 35 )
Sreski komiteti kruto administrativno ganjali su otkup, radnu
snagu, seljake radne zadruge, narod ekonomski iscrpljen i krajnje
neobavijeten, neobrazovan, bez npr. osnovnih geografskih pred
stava (ako palo Bie, po njima pala i Jugoslavija). Na Kladui je
zahvatilo posebno sela Todorovo, Gornju Vidovsku, Slapnicu, tj.
brdoviti kraj koji se granii sa cazinskim srezom. Situaciju je isko
ristio neprijatelj, moni ostaci ustatva, zatim fundamentalisti, tj.
>0)

Svjedoenje Voje olovia dato autoru u maju 1989. godine u a. a.

Sjeanje Slobodana akote dato autoru (telefonom) u junu 1990. godine u a. a.
) Sjeanje Momira Kapora dato autoru u julu 1990. godine u a. a.
(
) Svjedoenje Ratka Ilia dato autoru u februaru 1988. godine u a. a.
J4) Sjeanje Rade Media dato autoru u avgustu 1989. godine u a. a.
JS) Svjedoenje Mie Carevia dato autoru u julu 1989. godine u a. a. i svjedoenje
Mile Milia, dato autoru u oktobra 1986, u oktobru 1989. i u januaru 1990. godine u a.
a.
5I)

223

indoktrinirani seljaci. Meutim, hode nisu bili u igri. Pravih et

nika u ideolokom i vojnom smislu na Kordunu i u Kladui nije bi
lo, pria Carevi, ne vjerujuu u umijeanost nekih stranih fakto
ra. Sjea se, dodue, da je bilo i takvih pria, no, kae nije logino
da bi bio umijean Zapad jer je bila 1950. Jugoslavija sa njim u do
brim odnosima, a nije logino ni Istok jer su bile parole za kra
lja. 36 )
etnitvo porie i Petar Zinaji, do ljeta 1949. ef slunjske
Udbe, istraiva i dobar poznavalac ratnih i poratnih prilika na
Kordunu: To su bili zaostali i siromani seljaci, koji nemaju nita
sa Komunistikom partijom, nita sa etnitvom, ali samo to et
nitvo i kralj protivnici poretka, ovi seljaci su to u nevolji prigrabi
li. 37 )
S druge strane, isljednik Udbe J. Lipovaa ne insistirajui na
tezi o etnikoj pozadini, dovodi Krajiku bunu ipak na neki nain
u vezu sa sluajem u Bosanskoj Bojni gdje tada naena titovka
puna kokardi. Meutim, on se ivo sjea svog pretpostavljenog u
Udbi Munir Kadia, koji bi za cazinsku pobunu valjda vie puta
znao kazati: Mi smo zmiju gonili, gonili od repa pa do vrata ali
glave nigdje. Lipovaa dodaje: Organizator je bio u Beogradu.
Ali i on uzrok ovog dogaaja bar dijelom vidi u otkupu: Ljudi
mnogo pogreili. Proglasili Cazin za itorodni kraj, a teka nei
matina. U toj optoj nevolji koja je bila, iskoritena je prilika za
ispad. Meutim, ti isti ljudi sutra bi ili da brane zemlju, zaklju
uje Lipovaa. 38 ) Kao i Jusuf Lipovaa i Ahmet Kulenovi, udbovac koji je tih dana odigrao veoma vanu ulogu na terenu, pa su ga
ak ustanici zapamtili po dobrom, za urevdanski dogaaj 1950.
na Krajini koristi izraz ispad. Nikakva seljaka buna, to je bio ne
prijateljski ispada, tvrdi Kulenovi, takoer pominjui neke vjerovatne veze i podsticaje van same Krajine. 39 ) I Hasan Puri, uitelj
iz Todorova te uesnik u raiavanju onih dana na kladukom
srezu, vjeruje u izvanjsku vezu. Ja mislim da je to poteklo iz Like.
Postojala je neka organizacija u Lici i ona to provukla kroz ui ov
dje. Preko njih parole Doi e kralj, doi e do prevrata, i da se
uzme iz zadruga. Postojala jedna grupa povezana sa grupom u Li
ci a ova grupa moda povezana jo s kojom. 40 )
5)

Svjedoenje M. Carevia.
) Svjedoenje Petra Zinajia dato autoru u januaru 1990. godine u a. a.
) Svjedoenje Jusufa Lipovae, dato autoru u oktobru 1989. u a. a.
1 ) Svjedoenje Ahmeta Kulenovia dato autoru u oktobru 1989. godine u a. a.
) Svjedoenje Hasana Puria dato autoru u decembru 1989. godine u a. a.
224

Ve pominjani Mile Mili istie jedan aspekt koji drugi i ne

pominju. Ukazuje naime na govorkanja, izmeu ostalog, da je
represivni rad Udbe natjerao stanovnitvo na pobunu. Rijedak pri
mjer, makar indirektnog priznavanja vlastitih greaka predstavnika
lokalne Udbe. Istovremeno Mili i opravdava mjere koje je prema
stanovnitvu onih dana poduzimala drava. Da se proirio usta
nak bilo bi krvoprolie zbog svjeih rana bratoubilakog rata. Za
to su bile na mjestu otre mjere koje su poduzimane. Ako bi se to
proirilo na ustake ratne sredine, pod pljeevika sela, Drenik,
na Podgrme i drugdje gdje je tinjalo nezadovoljstvo, Udba se pla
ila da ne doe do rasplamsavanja pobune i kasnijih meusobnih
obrauna zbog jo ivin i bolnih ratnih rana. 41 )
Ali glavni uzroci pobuni su ipak bili u neposrednim nevoljama
stanovnitva. Ljudi primorani na ustanak zbog otkupa, kupovali
da predaju, dolo do gue, kategorian je Vajan Popovi, ef sreske Udbe u Bihau, koji je i sam uestvovao u raiavanju na
urevdan. I dok Suljo uni, sekretar Sreskog komiteta Cazin,
krivicu, kako smo ranije vidjeli, prebacuje na Udbu, V. Popovi
usmjerava kritiku posebno na Partiju. Ali nisu samo otkupi krivi
ve i odsustvo politikog rada na cazinskom srezu, nastavlja V.
Popovi, da bi ispriao i slijedee: U podpljeevika sela bihakog
sreza Skoaj (hrvatsko), Baljevac (hrvatsko i srpsko), Zavalje
(hrvatsko), Meudraje (preteno hrvatsko), na samoj granici sa
Hrvatskom, dolazio je Rade Zigi, i prije i poslije Cazinske bune,
te na zborovima narodu govorio oko otkupa i SRZ na nain proti
van liniji Partije, o emu sam ja obavijestio republiku Udbu u Za
greb. To sam uinio na traenje njihovih organa. Sutradan, nakon
ustanka u Cazinu, ja sam o igicu ispriao prvo Hajri Kapetanoviu, s kojim sam se dobro poznavao, a ovaj je prenio to akoti, koji
ljut to nije najprije obavijetena sluba. On alje depeu iz Sara
jeva da odmah poaljem te podatke o igiu u Sarajevo. Odgovo
rio sam da sam ve sve poslao u Zagreb. Uskoro zatim igi je bio
uhapen. 42 )
I vie drugih partijaca i udbovaca ulo je za vezu Rade i
gi ili vezu Canica-Opai. M. Carevi: Prialo se, ali ne vje
rujem, nikad nije dokazano. P. Muti; ef kladuke Udbe: anica-Opai bio je ministar. Ta buna za njega je bila suvie sitna
stvar da bi se on oko toga petljao. M. Mili: U razgovorima udJl)

Svjedoenje M. Milia.
Sjeanje Vajann Popovia dato autoru u septembru 1986, u februaru 1988. i u
aprilu 1990. godine u a. a.
42)

225

bovaca iz Hrvatske i nas iz BiH bilo je nabacivano da postoji ne

trpeljivost izmeu Bakaria i srpskih ministara u Hrvatskoj, Zigia, Opaia, Brkia. Da je Bakari iskoristio priliku da se sa njima
obrauna. Ali nikad oko te veze bilo ta dokazano, samo nagaano. 43 )
Nekolicina udbovaca i partijaca pominje, uz i neke druge fak
tore, i mogunost ak inostrane veze sa ustankom. Pero Muti
misli da je ipak neka strana obavjetajna sluba to povela. Moda
turska ipak njihovi ljudi, ali objanjava, dalje, kako se tako ne
to to se desilo na Krajini prosto moglo i oekivati zbog neimati
ne i muka naroda. Kod nas oruk sistem od osloboenja. Nemamo
mjeru ve kampanja koja nikad ne moe nita pametno uraditi,
prosuuje Muti. 44 ) Suljo uni, sekretar Sreskog komiteta i pred
sjednik SNO-a Cazin, uz teke materijalne prilike i optu kulturnu
zaostalost, istie posebno dva momenta. Prvo, ljudi iz Udbe pod
bacili, jer inae do toga ne bi dolo, i drugo, izvanjski uticaj.
Neko iz etnike emigracije imao je vezu s nekim u zemlji, a taj u
zemlji je uticaj irio dalje na Milana Boia i ostale. 45 ) Duko Bo
ri, koji je iz OK Banjaluke poslan takoer da sreuje prilike, i
to posebno u partijskim organizacijama, kae pak da su bile indi
cije da iza vodstva pobune stoji engleska obavjetajna sluba, sje
ajui se jo kako su seljaci govorili da to ustanak Turaka i ob
janjava: ali nisu to govorili iz ovinistike mrnje, ve to ustali
protiv drave, nove, narodne. 46 )
Najodluniji u isticanju teze o inostranoj vezi je Gojko Joti,
do Bune opunomoenik Odjeljenja unutranjih poslova za srez
Bosanska Dubica, nakon Bune upuen na isto takvo slubeno
mjesto u Cazinu. Otkup nema veze sa ustankom, kategoriki
tvrdim, pokuava bar u prvi plan ubaciti neke druge faktore Goj
ko Joti. Prvo, ustanak je pripremila strana obavjetajna sluba.
Drugo, iskoriteni su nevolje, primitivizam, zaostalost i povodljivost naroda. Tree. Radi se o karijerizmu voa ustanka, o njihovoj
uvrijeenosti to su kao ponieni nakon rata, tj. nisu dobili ono
to su mislili da bi kao borci trebali imati ili dobiti. Joti, kome su
dospjeli, prema njegovoj tvrdnji, ubrzo nakon Bune u ruke neki is
trani materijali Udbe, tu stranu vezu ovako objanjava: Punac
Nikole Boia doveo je na prvi sastanak u Crnaju 31. marta jed
nog ovjeka srednjeg rasta u kaputu i sa eirom na glavi koji je
4)

Svjedoenje M. Carevia, P. Mutia, M. Milia, u a. a.

Svjedoenje P. Mutia.
*') Svjedoenje S. unia.
4) Svjedoenje Duka Boria dato autoru u februaru 1988. godine u a. a.

44)

226

prikrienih ruku na leima stajao cijelo vrijeme bez ijedne izgovo

rene rijei, pa se onda nasluivalo da je to mogao biti neki strani
agent. Kasnije je dato, svugdje po Jugoslaviji, slubeno obavjete
nje Udbe Miliciji, da se trai taj jedan odbjegli mladi koji je za
jedno sa jo dvojicom u Ljubljani sasluavan, a tom prilikom isko
io kroz prozor s prvog sprata i pobjegao. Bio je to jedan Makedo
nac, student ekonomije. Kasnije valjda nije uhvaen, ali se pretpos
tavljalo da je on bio agent za vrijeme Cazinske bune. Mislim da bi
o tome vie mogao znati Slobodan akota. 47 )
Vidjeli smo ranije da Slobodan akota vjeruje da je dogaaj
bio spontan, da nije stajala iza njega neka organizacija. Jotieva tvrdnja o cazinskom ustanku kao plodu pripreme strane obav
jetajne slube bi, meutim, ipak mogla biti osnovana. I ne samo
pria Gojka Jotia, koji je najuvjereniji, ve i svjedoenja te vrste i
ne malog broja drugih. Koliko god na ovakvo razmiljanje navode
autora nerazjanjeni momenti iz pomenutih sjeanja i sjeanja s
kojima emo se jo sresti, dakle sve sjeanja ljudi koji su bili u ve
oj ili manjoj mjeri u nekoj vezi sa konkretnim zbivanjima na Kra
jini 1950. godine, isto toliko autor je u tom svom prosuivanju pod
uticajem ireg konteksta, konteksta napora koji ini jugoslovenska
emigracija na Zapadu da poto-poto izazove socijalne nemire u
zemlji. Ti su napori kulminirali 1950. godine, a arite nemira pla
niralo se da bude u blizini Krajine, negdje oko Knina.
I mada je optepoznato da su bivi jugoslovenski kralj i njego
ve pristae iz inostranstva provodili razliite podrivake aktivnosti
kojima je u zemlji trebalo stvarati socijalni razdor, inscenirati ne
rede i si. sve u cilju ruenja novog poretka i vraanja kralja, ipak su
zaista poznate samo neke od tih aktivnosti. Moda i veina njih ali
sigurno ne i sve. Za injenicu da su odreene pojedinosti o djelo
vanju jugoslovenskih emigrantskih krugova sa Zapada doprle do
javnosti u svakom sluaju najzasluniji su neki nekadanji obavje
tajci i kontraobavjetajci Udbe koji vie decenija nakon svog ue
a i uea svojih kolega u slamanju ovih pokuaja iz emigracije,
posebno putem u zemlju ubaenih teroristikih grupa i pojedinaca,
kroz svoja objavljena sjeanja ta zbivanja osvjetljavaju. Koristei
se i raznom, samo niima dostupnom dokumentacijom, nastali su,
tako, knjige ora Liine pijuni su preli granicu i Tragom
plave lisice, Nikole Milovanovia Kroz tajni arhiv Udbe (u dva
47)

Svjedoenje Gojka Jotia dato autoru u oktobru i u novembru 1989. godine u a.

a.
227

toma), Ratka Ilia Opredijeljeni za izdaju. 48 ) Sve su to knjige

koje tretiraju vrijeme i oko 1950. godine. Ilieva u posebnom po
glavlju i neprijateljsku aKciju u Cazinu.
No, s aspekta pokuaja otkrivanja jugoslovensko-emigrantske
umijeanosti u nau Bunu, autorovu veu panju privukle su pre
thodno pomenute. Posebno knjiga Tragom plave lisice. Slube
ni servis Petra Karaorevia u Parizu, pod neposrednim vod
stvom ex-kralja, priprema dravni udar koji bi trebalo izvriti
1950. godine... Ex-kralj nareuje da se u Beogradu formira pod
zemni parlament... Na pozornicu stupaju suradnici Udbe u kra
ljevoj obavjetajnoj mrei u Trstu i u etnikom kanalu Austrija
Ljubljana... Naa Sluba sigurnosti planira i u djelo provodi smjelu i kompliciranu akciju obmane kojom e likvidirati neprijateljsku
djelatnost protiv nove Jugoslavije samo su neke udarne opte
konstatacije iz knjige. Knjige koja specijalno obrauje ba proble
matiku sa Zapada od strane kralja ubaenih radio-stanica i ljudi
koji su sa njima trebali raditi. Meutim, konkretnih odgovora na
pitanje eventualno ubaene radio-stanice (za koju se govorilo da s
njom u Cazinu upravlja edo Bogunovi) ili jo jedne u Karlovcu,
koja bi se takoer koristila za potrebe Bune, i to na podruju Kor
duna, dakle o eventualnom postojanju tih radio-stanica u rukama
kraljevih agenata, u ovim knjigama nema ni pomena. Sta takav na
laz govori? Dva su mogua odgovora. Prvo, da jedne, dvije ili ak
tri radio-stanice na Krajini, tj. po jedne u Cazinu, u Kladui u Kar
lovcu, ili recimo samo jedne (u ili u blizini Cazina) stvarno nije bi
lo jer bi je (ih) kontraobavjetajci inae otkrili, kao to su to uinili
1950. godine sa osmoricom upuenih od kraljevske emigracije sa
Zapada (kako proizlazi iz knjige Tragom plave lisice). I drugo,
da takva jedna (dvije ili tri) radio-stanice u vezi sa naom Bunom
ipak jeste postojala ali joj kontraobavjetajna sluba Udbe, i pored
svekolike umjenosti i spremnosti tako plastino opisanih u Liininoj knjizi, jednostavno nije ula u trag. Autor je sklon ocjeni da je
ipak potrebno da, iz vie razloga, protekne jo neko vrijeme da bi
se pouzdano moglo prikloniti jednom od dva ponuena odgovora.
Toliko o sjeanjima, odnosno svjedoenjima udbovaca i parti
jaca koji su bili na razne naine 1950. godine u vezi sa dogaajima
koji se u ovoj knjizi istrauju ili su bar poznavaoci tadanjih prili4S)
. Liina, Tragom plave lisice, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1990.
N. Milovanovi, Kroz tajni arhiv Udbe, Sloboda Beograd, 1986, R. Ili, Opredijeljeni
za izdaju, Osloboenje, 1990. godine.

228

ka u pogledu eventualnog spoljnog uticaja na Bunu. Na ta, vie de

cenija kasnije data, svjedoenja jo emo se vraati. S autorovim
optim osvrtom na njih sreemo se u zakljunim razmatranjima
ove knjige.

229

Glava deseta

KONTEKST SLUAJEVA
Da bi se blie razumjela seljaka pobuna na Krajini do sada
su injeni napori da se prikau razne komponente ondanje stvar
nosti u Jugoslaviji, upoznavali smo se s tradicijom i prolou tih
krajeva openito, navoeni su mnogi primjeri iz raznih oblasti
ljudskog ivljenja. No, sline nevolje i tegobe navodile su meu
tim, seljake i iz drugih predjela zemlje na otvoreno ispoljavanje ne
zadovoljstva, pa ponegdje i oruani otpor protiv takve u sutini ne
narodne vlasti i drave. Ipak nigdje u Jugoslaviji, bar koliko je do
sada poznato, nije organizovana i sprovedena pobuna koja bi sad
ravala takve dimenzije kao to ih je imala ova naa krajika.
Sva ta izraena nezadovoljstva su ili na vrijeme otkrivena i pre
sjeena ili su bila relativno malog obima i posve lokalnog karakte
ra. Vie njih bilo je obojeno i jakim konkretnim ideoloko-politikim elementima u ratu poraenih snaga odnosno ostataka tzv. do
maih neprijateljskih vojnih formacija (etnika, ustaa itd.). ini se
da je u Bosni i Hercegovini svega toga bilo najvie. Da bismo si, s
jedne strane, nekako jo pribliili ukupan kontekst u kome je do
lo do krajike pobune 1950. i da bi, s druge strane, razumljivija
bila otra reakcija drave na ovu Bunu, upoznaemo se sa jed
nim brojem tadanjih buntovnih sluajeva u Jugoslaviji koji su ta
koer bili usmjereni na ruenje dravnog poretka, a s kojima je,
svojim uzgrednim istraivanjem, autor dolazio u kontakt. S ob
zirom da su indikativni, a neki od njih moda i u direktnoj organi
zacionoj povezanosti sa naom Bunom, prosto je obavezno da se
navedu ili ak poblie predstave. Posebno mjesto u tom ukupnom
prikazu, iz vie razloga, pripada tzv. glinskom sluaju s kojim e
mo se malo poblie upoznati, dok su u drugom dijelu ovog poglav
lja brojni ostali buntovni sluajevi, i zbog slabe istraenosti, tek
ukratko prikazani ili neki ak samo ilustrativno navedeni.
230

I
Radi eventualno mogue neke vrhovne zajednike koordina
cije sa naim ustankom posebno mjesto u kontekstu raznih slu
ajeva pripada Radu neprijateljskih elemenata na glinskom sre
zu, kako sluaj nazivaju pukovnici Safet Filipovi i David Lauevi u onom svom nama ve dobro poznatom izvjetaju. Do 8. ju
na bilo je uhapeno oko 100 lica sa glinskog i neto sa petrinjskog
sreza, od kojih je izvjestan broj puten. Zapravo do 3. juna bilo je
otkriveno 69 aktivnih sauesnika. Do ovog vremena nisu otkrivene
nikakve veze sa Cazinskom krajinom ili Slunjem, saoptavaju pu
kovnici. Zaista, nai pobunjenici (sa Cazinske krajine i Slunja) ni
pred Udbom ni na tada upravo zavrenim vojno-sudskim procesi
ma nisu pominjali tu teritorijalno takvu blisku banijsku vezu. Ni u
Historijskom arhivu u Karlovcu autoru dostupan materijal istra
nog postupka koji je provodila hrvatska Udba, ne ukazuje na to da
su banijski pobunjenici kontaktirali sa cazinskim. Ipak, ne mogu se
prenebrei bar neki koincidirajui momenti. Prvo, motorna snaga
pripremajue se banijske pobune bilo je takoer socijalno nezado
voljstvo tamonjih seljaka dravnim poretkom. Drugo, radi se o
teritorijalno susjednim podrujima i o vremenski paralelnim orga
nizacionim pripremama. Tree, propaganda u vezi planiranja po
moi ustanicima u zemlji i iz inostranstva bila je u svim tim krajevi
ma veoma slina. etvrto, u istranom zatvoru nala su se, makar
kasnije nisu i suena, trojica roene brae ede Bogunovia.
Pukovnici pronalaze korijene banijskom sluaju inae jo u
1947. godini kada je postojala u Velikom Gradecu, Trnovi, irovcu itd. neprijateljska ilegalna organizacija u kojoj je bio jedan
od rukovodilaca neki Dreki. Udba nije znala za postojanje ove
organizacije, ali se ona rasturila, jer je Dreki bio osuen godinu
dana radi privredne sabotae. 1 ) Meu rukovodee ljude pripre
mane banijske pobune pukovnici su ubrojili: Stevu Drekia, u
NOB-i komandanta bataljona i kulaka, pa prvoborca Duana
Miljevia, zatim Miloa Bunia koji je u toku rata bio u Srbiji i
radio za etnike, Peanca koji je u toku priprema izvrio samoubistvo i iji su sin i brat 1950. godine bili u JA, ratnog izbjeglicu Rajia i Iliju Glamoliju, biveg andarmerijskog narednika, kako sve
ove ljude oni opisuju. Meu uhapenima bilo je 8 rezervnih ofici
ra, 14 povratnika (kakvih povratnika(?), valjda u Partiju, nap. au
tora) i 11 lanova KPJ. Uhapeno je i nekoliko milicionara. Svi
uhapeni bili su Srbi osim Perice Panjana, Hrvata i biveg jugoslovenskog oficira. Zaplijenjena su 3 majsera, 12 pitolja i 10 vojni
*) Izvjetaj pukovnikaS. Filipovia i D. Lauevia.

kih puaka. Otkriveno je da je i banijska organizacija djelovala

preko sastanaka. Na njima su dogovoreni zadaci a osnovni su bili;
Podizanje ustanka, prikupljanje oruja, drutveno ureenje kao u
SAD, pisanje Rezolucije i traenje promjene reima, povratak
emigranata i Kralja, koju e uputiti amerikpj ili vajcarskoj amba
sadi. Na jednom sastanku uestvovalo je 30 lica iz raznih sela.
Imali su veze sa Bogdanom Hercegovcem, bivim narodnim posla
nikom JNS i JAZ, a koji je iz Gline, a ivi od prije rata u Beogra
du. Bio je uhapen u Karlovcu. Otkrio je nekoliko neprijateljskih
elemenata u Beogradu kao to su: prof. Milosavljevi, bivi konzul
Mitrovi, dr Vorkapi, student Velebit, istragu nad njima vodi II
odjeljenje Udbe FNRJ. 2 )
Sauvani materijali Udbine istrage, nastali u aprilu, maju i ju
nu 1950. godine omoguavaju da se konstruira jo jasnija slika
glinskog sluaja. 3 )
Istraga je otvorena jo u aprilu protiv desetak lica. Svima nji
ma, i kasnije uhapenima, je izdato rjeenje o pritvoru ili produe
nju pritvora sa slinim obrazloenjem jer su aktivno pomagali i
ilegalce Glamoliju Jovana i Miljevi Duana na Kotaru Glina...
odravali ilegalne sastanke na kojima se donosile direktive za
podizanje ustanka... imali su u planu da uoi izbora podignu usta
nak protiv dr. ureenja FNRJ i svrgavanja vlasti. 4 ) Protiv vie
desetina lica, takoer Srba, je, meutim, zbog nedostatka dokaza
u maju i junu mjesecu istraga obustavljena. Iz ukupno sauvane,
moda i nepotpune, dokumentacije vidi se da je daleko najvie
osumnjienih (kao i kasnije suenih) bilo uhapeno u desetak sela
na kotaru Glina i tek nekoliko sa kotara Petrinje, Kostajnice, Dvo
ra na Uni, Vojnia, Vrgin Mosta. Meu pritvorenima bili su i bra
a Bogunovii... inovnik Dragomir, svetenik Boko i student
Rajko, (sinovi Nikole i Anke), zbog sumnje da su povezani sa
etniko-teroristikom grupom koja je dizala ustanak protiv FNRJ
na terenu Korduna i Bosne, jer se to vidi iz zapisnika sasluanja
lanova organizacije koji su uestvovali u pripremanju ustanka. 5 )
Mada su u velikoj veini bili Srbi, pritvoren je i poneki Hrvat. Ta
ko je protiv Emila Pavulia, Hrvata iz Gline, otvorena istraga po
J)

Isto.
) Historijski arhiv Karlovac, Glinski sluaj, dokumentacija jo nesreena, a uvid u
nju omoguen je autoru zahvaljujui predusretljivosti direktora Arhiva. U daljnjem Glin
ski sluaj navodimo sa materijali...
4) Glinski sluaj, materijali..., Prijedlog za produenje pritvora preko 3 dana (gru
pa od 6 lica Srba, 4 iz Gline i po jedan iz Petrinje i Dvora na Uni).
s) Isto, Rjeenje Udbe za oblast Karlovac od 23. 5. 1950.
232

to postoji opravdana sumnja da je podravao vezu sa lanovima

etnike organizacije preko kojih je prenaao radio-vijesti. 6 ) Me
utim, kao ni Bogunoviima, ni Pavuliu u tom istranom postup
ku krivica nije dokazana.
Udbina istraga odgovorila je, inae, na veinu glavnih pitanja
iz tematike Glinskog sluaja. Kada je neprijateljski rad na Ba
niji poeo? Ko su bili glavni organizatori? Kako su tekle pripreme
za pobunu? Koji je bio cilj a kakve metode djelovanja te protivdravne organizacije? Mada autor nije raspolagao sa kompletnim
materijalima, te se stoga ograuje od moguih eventualnih netanih pojedinanih predstava i zakljuaka, ipak su i oni dostupni do
kumenti bili, ini se, dovoljni da se stekne sutinski uvid u itavu
stvar.
1. Izgleda da je na Baniji sve krenulo jo prije nego na Cazin
skoj krajini i Kordunu. Prema svjedoenju jednog od glavnih pro
tagonista ozbiljne pripreme za ustanak poele su kad se 1948.
prebacio na teren Gline Glamolija i 1949. Miljevi. 7 ) I ako poveemo djelovanje ove dvojice s neprijateljskom aktivnou jo
1947. nekog Drekia (valjda Stevana Drekia), koji je prema is
kazima mnogih meu glavnima i u pripremanju pobune 1950. go
dine, znai da je nezadovoljstvo na Baniji tinjalo prosto jo iz rata,
kada je Stevi Drekiu, partizanskom komandantu bataljona, otac
strijeljan kao ustaki pijun. 8 ) Oito lino nezadovoljstvo Dreki
a potencirano je i visokim porezom razrezanim mu 1949. godine
zbog ega te godine pokuava bjeati u Italiju, pa iz istog razloga
1950. godine ponovo, opet neuspjeno. 9 ) Veliki lini nezadovoljnik
bio je i prvoborac Duan Miljevi, kome je, prema njegovom sopstvenom iskazu, drava nanijela tako velike i toliko nepravdi da se
zato odluio boriti protiv vlasti. 10 ) Godine 1948. iskljuen je iz
KPJ. 11 ) Kao zaetnik i glavni organizator teroristike grupe na
kotaru Glina okrivljen je Jovan Glamolija, rodom iz sela Veliki
Gradec, uhapen 27. aprila 1950. 12 ) On 1948. godine naputa mjes
to boravka i porodicu u Novoj Gradici, povlai se u ilegalnost u
V. Gradec s namjerom da ispita teren oko organizovanja ustanka
*) Isto,- Prijedlog o otvaranju istrage koji prosljeuje karlovaka Udba javnom tu
iocu oblasti Karlovac od 6. 6. 1950. godine.
7) Isto, Zapisnik sa sasluanja Stevana Miljenovia od 17. 5. 1950. godine.
') Izvjetaj pukovnika S. Filipovia i D. Lauevia.
) Glinski sluaj, Materijali..., svjedoenje Adema Borojevia od 1 1 . 5 . 1950. godi
ne.
I0) Isto, svjedoenje Duana Miljevia.
) Izvjetaj pukovnika S. Filipovia i D. Lauevia.
) Glinski sluaj, Materijali..., br. 3277 od 29. 4. 1950. godine.

17 Cazinska buna

233

protiv postojee vlasti, povezujui se sa D. Miljeviem s kojim za

jedno priprema plan za ustanak. 15 ) Miljevi, Dreki i Glamolija
bili su glavni organizatori ali i izabrani rukovodioci. Jo prije
sredine marta D. Miljevi je na masovnom sastanku organizacije
izabran za komandanta ustanka, koji da e za koji dan otpoeti
protiv dananje vlasti. Na istom sastanku Dreki je traio da on
sam, Dreki, bude komandant ali poto je rekao da treba ubijati
komuniste ostali se nisu sloili pa je postavljen S. Dreki za zamje
nika komandanta a za naelnika glavnog taba Glamolija Jo
van. 14 )
Meu istaknutijim protagonistima pripremajueg se ustanka
bili su sigurno jo Karajia Milo, Miljenovi Stevan, Malobabi
Mile, Janjatovi Milan, Radosavi Pavle, Demonja Stevan, Karajica Stojan, Radosavi Pavle, Nenadi Petar, Borojevi Duan, Jovii Pajo, Raji Milo, Popara Ostoja, Demonja Jovan, Novakovi
Nikola. Tako bi bar izlazilo iz visine dosuene im zatvorske kaz
ne. Svi su oni osueni na 1020 godina robije. 15 ) Uz ove, bio je
vjerovatno jo poneko koji bi se mogao ubrojiti meu istaknutije
uesnike priprema za pobunu, ali s obzirom da je Udba ula u trag
organizaciji i uspjela ubaciti u njene redove svoje pijune, jedan
broj ljudi je likvidiran.
Aktivnosti organizacije ogledale su se u sastancima na kojima
su razraivani zadaci i ciljevi otpora kao i metodi djelovanja. Po
red sastanaka irena je propaganda protiv poretka u emu su se po
sebno isticali Miljevi i Glamolija, koji su se inae skrivali po tere
nu, a Udba je tragala za njima, za prvim devet, za drugim ve pet
naest mjeseci, raunajui od aprila 1950. godine. Takoer i paralel
no oni su radili na pridobijanju ljudi i oruja za ustanak.
Sastanci organizacije poeli su se odravati u januaru i febru
aru. Poetkom januara su o ustanku ve razgovarali Miljevi, Dre
ki, Glamolija, Buni, Bila i jo neki. Isticano je da se ne mogu
vie podnijeti velike obaveze i porez, da imaju veze sa Engleskom
i Amerikom i da imaju mnogo ljudi u Klasniu, Trnovcu, Brestiku
te na dvorskom kotaru, da organizacija ve postoji u Lici, Bosni i
Kordunu koja punom parom radi na dizanju ustanka. Neki su se
na sastanku protivili dizanju ustanka jer je drava jaka. Tada im
je jedan, Karajia, zaprijetio da se mora ii i nema izbjegavanja te
da ko ne bude hteo u njihovu organizaciju da e biti strijeljan od
") Isto.

' ) Glinski sluaj, Materijali..., iskaz Adema Borojevia od 11. 5. 1950. godine.
) Isto, spisak osuenih.
234

Miljevi Duana te da e mu se kod kue sve popaliti i poklati. 1 -)

Meu onima koji su zavjerenikoj grupi prili iz straha bio je npr.
Milan Janjatovi. Jo u februaru saoptio mu je Buni Milo da se
treba dii na ustanak jer su sazreli uslovi. Ali, Janjatovi se ne
odaziva ni na prvi sastanak na koji je trebao dovesti jo petoricu ni
napokon pet dana zakazan i odran drugi sastanak. Stoga mu je
porueno da on koi stvar. Tako je na trei sastanak u Karajiki
potok, zbog prijetnje ubistvom, sredinom marta morao otii. 17 ) Bi
lo je meutim i onih koji su se glavnoj trojici prikljuili najvie iz
lakovjernosti na osnovu propagande. Oni, uz Bunia su mi sva
kodnevno govorili da se mora i da je nuno potrebno voditi borbu
protiv dananje vlasti koja terorie i pljaka narod, da su svi uslovi
sazreli za ustanak, da su povatane veze sa svim krajevima u naoj
zemlji, da imade veze sa vojskom, milicijom i ostalim ustanovama,
sa Engleskom i Amerikom koji e dati punu pomo naoj borbi, da
e se borba brzo svriti i preokret nastati. Ja sam povjerovao svoj
toj propagandi i mislio da e to lako biti, drugi razlozi nisu posto
jali. 18 )
Ve je pomenuto da je cilj organizovane grupe najprije bio da
se ustanak digne uoi izbora za Narodnu skuptinu FNRJ, zakaza
nih za 25. mart. Na sastanku su, meutim, zakljuivi da je jo zi
ma, odluili da se ustanak predloi za mjesec maj, ali su se pri tom
svi sloili da ga dizati treba. Dobiveni su zadaci da se okupljaju
ljudi i prikuplja oruje za bunu, da e se paliti zadruni duani,
pucati na stanice milicije. 19 ).
U pojedinim kontaktima D. Miljevi je seljake jo u februaru
odvraao od ulaska u SRZ jer da e brzo biti kraj poto ima on
jednu grupu ljudi u selu unjaru koja e brzo dignuti ustanak
protiv dananje vlasti, da kada pobjede komuniste da e nam biti
bolje, da e najprije poubijati neke komuniste na glinskom kotaru
kao Drobnjak Nikolu. 20 ) Glamolija bi na sastancima pitao ljude:
Dokle e ovo ovako? i odgovarao Pa dokle vi hoete. Vi ete te
mjere snositi dok se ne organizujete i organizovano orujem
oduprete tim mjerama. Bilo je i razliitih vienja pod kojom parlom narod dizati. Miljevi je predlagao da se ide pod parolom
) Isto, svjedoenje Mile Raia iz sela V. unjari. Pomenuti Karajli je vjerovat
no Milo, otac milicionara Stojana. Milo je osuen na 20 a Stojan na 15 godina zatvora
s prinudnim radom.
) Isto, svjedoenje M. Janjatovia od 27. 4. 1950. godine.
'*) Isto, zapisnik sa sasluanja Stevana Miljenovia od 17. 5. 1950. godine.
) Isto, zapisnik o svjedoenju Mile Polimca.
J) Isto, zapisnik sa sasluanja Miloa Martia Simia i Duana Kurepe, od 12.
5. 1950. godine.
17

235

etnitva, a Glamolija je odgovorio da to nije dobro jer je mnogo

naroda stradalo pod tom parolom i da je bolja: svrgnue postoje
eg dravnog ureenja i uvoenje demokracije sline kao u Ameri
ci, ime se onda sloio i Miljevi i ostali. 21 )
Na jednom od sastanaka u umi kraj sela Veliki Gradec u pri
sustvu 17 ljudi Miljevi kao komandant polae zakletvu. Tom pri
likom nareuje Buniu da ovaj razorua milicijsku stanicu. Buni, koga ve ranije sreemo kao ideji ustanka veoma privrenog,
sada se nareenju usprotivio objanjavajui da to ne moe jer ima
brata oficira u Zagrebu i sina vojnika u Beogradu, da dakle ne mo
e osramotiti porodicu i da e se radije ubiti. 22 )
Buni se i drugim ljudima jadao: da se trebao povezati sa
Banjar Pericom i preko njega hrvatska sela na ustanak, da je nad
rljao, da e se ubiti. Milo Buni, uskoro zatim, u aprilu i stvar
no izvrava samoubistvo. 23 ) Da li su i u kojoj mjeri drugi pripadni
ci organizacije izvravali nareenja ostaje neprovjereno pitanje.
Rai Mile, npr. je Imao zaduenje da obilazi po selima te organizuje teroristike grupe. Takoer da ode u Zagreb gde se povezuje
sa Radasovi Pavlom te mu daje u zadatak da u Zagrebu stvara or
ganizaciju, tj. da sakuplja nezadovoljnike a zatim ih prebacuje u
umu. 24 )
Sve planirane aktivnosti glinske grupe propale su jer je zavjera
pravovremeno otkrivena. Pred sud je izvedeno vie desetina okriv
ljenih, a 40 ih je i osueno. Duan Miljevi i Jovan Glamolija osu
eni su na smrt strijeljanjem, a ostali na kaznu lienja slobode sa
prinudnim radom u trajanju od jedne do 20 godina. Vei broj njih
osuenih u glinskom sluaju 1950. godine sree se uskoro sa
osuenicima iz kordunskog sektora u zatvoru Stara Gradika. Vo
a banijskog ustanka iz tog se zatvora sjea npr. poznati nam usta
nik sa Korduna uro Boi. Prema njegovom svjedoenju Banijci
su napravili vie nereda, palili su ustanove, pljakali, unitavali
dravnu imovinu. 25 ) No, kroz arhivska dokumenta ovaj iskaz nije
provjeren. Nekih i realizovanih takvih akcija je vjerovatno i bilo. A
o jednom broju njih se moda govorilo iako su bile tek u planu.
Provjerena je, meutim injenica o likvidiranim ustanicima
kojima nije ni sueno. Potvruje je i pukovniki izvjetaj i dva
J1) Isto, dokumentacija sa sasluanja pred oblasnom Udbom u Karlovcu, april
maj 1950. godine.
Ji) Isto, zapisnik o svjedoenju Mile Polimca od 25. IV 1950. godine.
) Isto, zapisnik o svjedoenju Petra Kekua.
*) Isto, Uaba-Karlovac, br. 3277 od 29. 4. 1950. godine.
) Sjeanje ure Boia dato Borki Beukovi-osi u avgustu 1990. godine, u a. a.

236

svjedoenja. Izvjetaj pominje likvidaciju nekih lica iz ove organi

z a c i j e , kordunski ustanik uro Boi govori o likvidiranih oko
10 Banijaca, a bivi ef Opunomostva slunjske Udbe zna za te
likvidacije ali ne i za njihov broj. Zanimljiviji je meutim opis nai
na likvidacije. Naime, dok te ljude pukovnici tretiraju kao likvidi
rane prilikom njihovog odmetanja, Boi, koji je za dogaaje na
Baniji saznao u zatvoru u Staroj Gradici, gdje su bili i jedni i dru
g i upueni na izdravanje kazni, svjedoi da su oni ubijeni kod
njihovih kua, to bi se poklapalo sa ve opisanim likvidacijama
na liskovakom terenu. 26 ) S metodama rada Udbe upoznajemo se
upravo na sluaju banijskog ustanka, odnosno iz iskaza Petra Zi
najia. Njemu je, svojevremeno, kolega udbovac, koji je lino
uestvovao u traganju za osumnjienima, objanjavao kako su se
te likvidacije na Baniji konkretno deavale. Pripadnik Udbe bi sa
grupom svojih drugova legendirao, tj. pravio bi se da je i on us
tanik, tako izazvao pravog ustanika na saradnju, isprovocirao ga
pa onda likvidirao. 27 )
II
Osim glinskog sluaja koji je iz vie razloga posebno za
nimljiv dakle i za nau centralnu temu, u Jugoslaviji, a posebno
u Bosni i Hercegovini, u to vrijeme moemo pratiti i velik broj
drugih buntovnih sluajeva.
1.
Sluaj Sprea ostao je u sjeanju, etiri decenije kasnije,
nekolicini ljudi. S obzirom da dogaaj nije tretiran u dokumenti
ma iz 1950, bar ne onima kojima raspolae autor, mogue je da se
desio 1949. godine. U pitanju je bila pobuna u desetak musliman
skih sela u dolini rijeke Spree, tj. u Istonoj Bosni izmeu Tuzle i
Zvornika. Izblijedjelo je, kae Ugljea Danilovi, no ipak se sje
a da se diglo oko 300 nepismenih seljaka, sirotinja neka teka,
da su bili pod uticajem hoda i mladomuslimanskih elemenata, da
su oekivali tursku vojsku da ih oslobodi. 28 ) Spree se sjeaju
npr. i H. Kapetanovi i . Joilo. Ovaj drugi kae: Sprea je bila
manje-vie zelenokadrovska i tu se taj period nastavio. Muslimani
koji su pobjegli iz svih vojski kontrolisali su svoj teren i dalje. Slu
aj nije imao daleke i duboke veze, skoro je zavren rat pa je stanje
bilo rovito. 29 ) Da se radilo o nekim slinostima sa krajikim us
tankom 1950. svjedoi samokritiki stav izreen na CK KP BiH
16. maja, odnosno prenesen na sjednici OK Banjaluka 17. maja
1950. godine: Partija nije povukla nikakva iskustva iz slinog slu
16)

Svjedoenje ure Boia, u a. a.

Svjedoenje Petra Zinajia, dato autoru u januaru 1950. godine u a. a.
18) Sjeanje Ugljee Danilovia dato autoru u maju 1989. godine u a.a.
2) Sjeanje Zivka Joila, u junu 1990. godine, u a. a.
17)

237

aja u Tuzli. 50 ) Da li taj stav CK KP BiH moda upuuje na ne

posrednost iskustva, to bi opet imalo potporu u iskazu A/L Milia:
Neto slino kao u Cazinu istovremeno desilo se u Zivinicama. 31 ) (ivinice su jedno vee mjesto u blizini Spree).
2. Prema sjeanju kordunskog ustanika ure Boia, pobuna
seljaka protiv Drave desila se 1949. godine i na podruju Podrav
ske Slatine. I tamo je pobuna zahvatila ire razmjere. Njihovi po
bunjenici bili su takoer sa nama u zatvoru. Zapamtio sam dvojicu.
Njihov voa Mane Hrnjak je dobio 20 godina, a Vuji Branko 18
godina robije. 32 )
3. Sjeamo se iskaza M. Carevia da je na Cazinskoj krajini
od ruke zelenaca nakon rata stradalo ukupno oko 200 ljudi.
Ako je cifra moda i pretjerana, osnovna injenica je da je tamo bi
lo zaista mnogo ubistava ipak sigurno stoji, potvrena je sjeanji
ma i drugih ljudi. Ali i u ostalim dijelovima BiH bilo je dosta sli
nih sluajeva. U biljeci tadanjeg ministra unutranjih poslova sto
ji npr. da su 1949. godine i u selu Hadiu ubijena dva ugledna
Muslimana, pristalice NOP-a. 33 ) Vjerovatno nee biti nikad ut
vreni svi pojedinani primjeri ubistava iz politikih razloga u to
me prvom poslijeratnom razdoblju.
4. Godina 1950. je bila, ako sumiramo rezultate do sada istra
enog i najkritinija godina u pogledu buntovnih pokuaja selja
tva (i drugih antidravnih aktivnosti) usmjerenih preokretu nji
hovog egzistencijalnog poloaja. Ta konstatacija je sigurno neobo
riva za sluaj Bosne i Hercegovine, ve zbog majske pobune na
Cazinskoj krajini. No i inae je bilo te godine u BiH izrazito bun
tovno; socijalnim dimenzijama nezadovoljstva seljatva u velikoj
mjeri se pridruuju primjese isto ideolokog porijekla.
Sve te neprijateljske aktivnosti u 1950. godini ukljuujui i
cazinsko-krajike, obuhvatio je jedan izvjetaj Udbe (bez potpisa
autora i bez datuma), koji se uva u arhivi RSUPBiH. 34 ) Izvjetaj
je nastao u sklopu Referata: Profaistiko-teroristike organizaci
je, to zapravo samo po sebi mnogo govori. Kazuje naime da je
zbog aktuelnosti tzv. neprijateljskog rada formirano u Udbi (mo
?0) Arhiv Bosanske krajine, f. Oblasni komitet Banja Luka k. 30, sjednica OK Ba
nja Luka od 17. 5. 1950. godine.
Jl) Iskaz M. Milia, u a. a.
) Sjeanje . Boia, u a. a.
) Poslijeratne biljeke Ugljee Danilovia, iz pisma U. Danilovia autoru 15. 10.
1990. godine u a. a.
4) Arhiva RSUP BiH, Referat: Profaistiko-teroristike organizacije, br. 0105.

238

da ne i u drugim republikama) posebno (pod)odjeljenje, referat

pod spomenutim imenom. Da li je ovaj referat bio samostalna
sluba Udbe ili je ulazio u sastav Drugog odjeljenja, koje je, kao
to je poznato, pokrivalo ukupan rad unutranjeg neprijatelja,
ostalo je neistraeno. Po tom izvjetaju na terenu Republike 1950.
godine vodeno je 45 grupnih razrada koje su obuhvatale 376 lica.
Nad pojedincima ih je bilo 56. Po etniko-ravnogorskoj liniji sa
mo u drugoj polovini 1950. obavljeno je 107 pojedinanih i 17
grupnih razrada, po kriarsko-ustakoj liniji 225 pojedinanih u
sklopu 19 grupnih razrada, a po mladomuslimanskoj liniji u 9 gru
pa razrada je obavljena prema 44 lica. Za uhapene i otkrivene
agente UNS-a, prema tom izvjetaju, Udba nije imala podataka.
Sve ozbiljnije razraivane neprijateljske organizacije i grupe, su
pored diverzantskih akcija, neke vie neke manje intenzivno, radi
le na pripremanju oruanih akcija pobune i ustanci kako su ih
nazivali i zamiljali oni sami. Prema izvjetaju svi ti neprijateljski
elementi koristili su vie vrsta metoda borbe protiv narodne vlasti,
a one bi se mogle svesti na ratno hukaku propagandu i na sabo
tae privrednih i politikih mjera vlasti i Partije. Izvjetaj daje pod
atke i o socijalnoj strukturi neprijatelja. Od 432 lica 303 bili su
zemljoradnici, 54 slubenici, 53 radnici, 9 intelektualci i 13 doma
ice. Meu mladomuslimanima bili su veinom mladi ljudi bez po
litike prolosti, djeca hoda, kulaka i bivih trgovaca. Istie se da
su naroito aktivni bili ustako-kriarski elementi. Na mostarskoj
oblasti otkrivene su dvije takve organizacije sa po preko 40 lano
va iji zadatak je bio prikupljanje oruja s ciljem irenja i na druge
srezove. Otkrivena su tri arita, u Livnu veliko hrvatsko kriarsko bratstvo sa 47 pripadnika, na prozorskom srezu organizacija
hrvatski oslobodilaki pokret, na elu sa Petrom Jukiem, bivim
ustakim orunikom, uz jo 43 lica, i u Zenici i Zepu gdje je takva
jedna ustako-kriarska organizacija od 26 lica opljakala jednu
zadrugu, itd. Konstatovano je da na banjalukom podruju ve
due nema ustakih odmetnika. etniki elementi raskrinkani su
u Foi, u vidu organizacije Mladi Ravnogorac. etniki elementi
otkriveni su i u Bosanskom Samcu, a iskljuivo etniko nastrojeni
kulaci u Krupi i Sanskom Mostu. Osim tih politiko profiliranih
neprijateljskih elemenata, Izvjetaj pominje i razne oruane grupice sa isto pljakako-provalnikim ambicijama. Izvjetaj takoe
pominje da su procesi protiv pripadnika tih raznih profaistikoteroristikih organizacija voeni u Cazinu, Kladui, Zenici, Liv
nu, Prozoru. Sve druge raskrinkane grupe koje meutim nisu i su
ene, imale su u planu prikupljanje oruja i diverzantskog materi
239

jala, irenje letaka i si. ili planove nisu uspjele i realizirati. 35 ) Ako i
nisu zahvaeni kroz ovaj izvjetaj ba svi sluajevi neprijateljskog
rada u Republici 1950. godine, to je najvei broj njih ipak bar pomenut.
5.
Neke od,, u ovom izvjetaju, Udbe navedenih sluajeva pominju u svom izvjetaju i pukovnici S. Filipovi i D. Lauevi, ne
samo poblie opisujui, ve i identifikujui vei broj njih i sve do
vodei u neku vezu sa cazinsko-krajikom neprijateljskom akci
jom, tj. kao zapravo neki njen odjek. Tako je rad neprijateljskih
elemenata otkriven u Cazinskoj krajini i susjednim srezovima,
Bosanskoj Krupi, Sanskom Mostu, Bosanskom Novom, Bosan
skom Petrovcu.
U srezu Bosanska Krupa, tj. u selima prema Podgrmeu, ne
zadovoljni neprijateljski elementi poeli su se okupljati i 14. maja
odran je sastanak kome je prisustvovalo est lica (rukovodioci:
Zec Janko, Zec Lazo i Pratalo Mirko). Pratalo je borac od 1941.
tri puta ranjavan, iz JA otputen kao fiziki nesposoban, invalid.
Janko Zec je neposredno pred sastanak stigao iz Hrvatske (iz Sla
vonske Poege gdje je radio u drvnoj industriji i prepriavao je si
tuaciju u tom kraju i o ustanicima). Na sastanku su postavili pi
tanje dizanja ustanka s obzirom na situaciju u Cazinskoj krajini, o
oruju, o povezivanju s drugim selima.
Razloge za ustanak povezivali su sa privrednim mjerama
drave, posebno otkupom, dok o porezu ni ovdje ni na drugim
mjestima nije bilo govora. U radu na pripremama ove akcije ues
tvovali su siromani seljaci, istaknuta je potreba povezivanja sa ofi
cirima JA sa ovog terena, kao i demobilisanim oficirima prije Re
zolucije IB-a. Najvie se raunalo na rezervnog kapetana urainovia, prvoborca demobilisanog na svoj zahtjev, koji je nedavno
predao partijsku knjiicu, a poznat je meu seljacima kao nezado
voljnik. Oni su ga ak odredili za komandanta to on nije znao. Za
akciju je znao i bivi poslanik Zemljoradnike zadruge Trivo
Drljaa. Akcija je otkrivena preko saradnika Udbe. 22. maja uslije
dilo je hapenje 49 lica, od toga 3 Muslimani i ostali Srbi. Meu
ovim licima neki su govorili da e akcija ii teko, a neki da e naj
veu smetnju ustanku predstavljati komunisti te da ih radi toga tre
ba likvidirati. Operisalo se sa parolom da su Anglo-Amerikanci i
kraljeva vojska preli granicu i da ve djeluju u Jugoslaviji. Oruje,
prema izvjetaju, na ovom sektoru nije pronaeno.
) Isto.
240

Na podruju sreza Bosanski Novi uhapeno je est lica radi

prepriavanja vijesti sa Cazinske krajine i propagande kako ovako
stanje ne moe ostati.
U Luci Palanci, srez Sanski Most, poela se meusobno po
vezivati nekolicina kulakih elemenata na elu sa Nikolom Miljuem. Govorili su o ustanku, o prevratu, o potrebi prikupljanja
oruja. Uhapeno je 11 lica, veinom bivi jataci etnikog ko
mandanta brigade Mitia, likvidiranog 1946. godine. I ova
grupa je provaljena preko saradnika. Pronaen je jedan mitra
ljez i 5 karabina. Neovisno od pomenutih, na srezu Sanski Most je
uhapeno jo 15 lica, veinom kulakih elemenata i kanjeno po
Zakonu o prekrajima radi prenoenja raznih vijesti u vezi sa ne
prijateljskom akcijom na Cazinskoj krajini.
U Bosanskom Petrovcu uhapeno je poetkom juna 10 lica,
radi tampanja i rasturanja letaka na liniji Mladi muslimani sa
pozivom na borbu protiv komunista i obaranja vlasti. 36 ) *.
Sa druge strane, Hajro Kapetanovi, u dva navrata 1986. i
1989. godine porie autoru vezu Cazinske bune sa susjednim pod
rujem. Udba je preventivno hapsila u Krupi, Jasenici, Luci Pa
lanci, Bihau, Novom, Budimli Japri. To su po mom miljenju bili
ljudi koji su bili evidentirani kao proetniki elementi, a objanje
nje je dato kao da su se i oni pripremali (za bunu). 37 )
6.
Hronika svih tih i jo nekih drugih sluajeva 1950. go
dine, proteui se i na 1951. sauvana je i u biljekama Ugljee Danilovia. Tako su otkriveni sledei pokuaji: 1) Ilegalna kulaka
organizacija na srezu Bos. Krupa, koja je brojala 30 lica, od kojih
2 nosioca Spomenice 1941; 2) Na srezu Sanski Most 15 lano
va, meu kojima jedan pravoslavni svetenik; 3) Slina organizaci
ja je na Bos. Petrovcu; 4) Kriarska organizacija na livanjskom
srezu koja je brojila oko 50 lica; 5) Dvije ustake organizacije
hrvatska i muslimanska na srezu Prozor; 6) Ustake organizaci
je u . Brijegu, Ljubukom, apljini (nemam detaljnijih podataka);
7) etnika organizacija u Foi, sa 7 lanova i 14 jataka; 8) etni
ka organizacija na terenu Bronzanog Majdana 50 lica; 9) Informbirovska i posebno etnika organizacija u Bosanskom Samcu;
10) Informbirovske organizacije u Visokom, Bilei i Nevesinju;
11) Nou 2/3 juna 1958. diverzija na eljeznikoj pruzi Sarajevo
Mostar, u blizini Blauja, 14 putnika lake a 4 teko povrijee
na; 12) u 1949. u Hadiu ubijena dva ugledna Muslimana, prista
lice NOP-a; 13) 4. juna 1950. na umskoj manipulaciji Pale zapa
5)

Izvjetaj pukovnika S. Filipovia i D. Lauevia.

) Svjedoenje H. Kapetanovia autoru u oktobru 1986. i maju 1989. godine u a. a.

ljene 4 barake magacini za snabdijevanje radnika; 14) Na 12.

V1951. diverzija na pruzi SarajevoViegradlokomotiva survana u provaliju, poginuo mainovoa a loa teko povrijeen;
15) U aprilu 1951. otkrivena kriarska organizacija u epu. 3 *)
Danilovi etiri decenije kasnije i analizira ova zbivanja: Ka
da se svemu ovome doda dugo postojanje odmetnikih bandi, on
da se vidi da je neprijateljsko djelovanje bilo iroko. Razumije se
da je neprijateljski uticaj daleko prelazio broj organizovanih la
nova. Svo to djelovanje bilo je usmjereno na ruenju nove vlasti,
putem teroristikih akcija (ubijanje odbornika i uglednih pristalica
NOP-a) putem diverzija i pobuna. lanovi tih organizacija su ma
hom seljaci (imuniji, ali i siromani) koji su bili u toku rata na
strani kvislinga, pripadnici oruanih kvislinkih formacija ili demoralisani pojedinci. Povodi su bili razliiti privredni tereti sela
(otkupi, porezi, mobilizacija radne snage) ali je tu i uticaj neprija
teljskih elemenata iz gradova.
Spoljne okolnosti su za nas bile vrlo nepovoljne izopenje i
blokada sa Istoka a sa Zapada tenja da se putem ucjene srui novi
reim. Greke nove vlasti nisu nikako bile zanemariv faktor. 39 ) Slu
ajeve koje navodi Danilovi u svojim biljekama pratili smo u
komadu ne zato to bi oni po svom moguem sadraju spadali u
isti ko ve zato to je to bio jedini nain da autor iznese podatke s
obzirom da izvor biljeke odnosno Danilovievo pismo o njima
ne kae nita vie. No, autorov je cilj ionako bio da se bar ukae
na iroku lepezu raznih buntovnih pokuaja u Bosni i Hercegovini.
Vjerovatno bi se otkrile mnoge zanimljivosti i stekle neke i pouke
kad bi se svaki od pomenutih 15 sluajeva pojedinano rasvijetlio.
Sluaja u Livnu npr, sjea se, etiri decenije kasnije, sada
arhivski radnik u Bihau edo Zori. Kao mladi od 19 godina
druio sam se u Livnu sa muslimanima i katolicima, pravoslavaca
nas je bilo najmanje jer ih je mnogo pobijeno 1941. U ljeto te 1950.
svi navee etamo korzom. Ali udbovac u civilu svako vee odvodi
sa korza po jednog tog mladia, moda ukupno njih oko 50. Kas
nije se saznalo da su oni pripadali jednoj tajnoj proustakoj orga
nizaciji koja je u Livnu napravila plan i crnu listu: da se digne usta
nak i ubije jedan broj najvienijih lica. Akcija je osujeena. Uhva
eni mladii odvedeni su u Mostar gdje im je sueno. 40 )
7.
Ako i uopte izostavimo tetoinski rad IB-a, to bi mog
la biti jedna sasvim posebna tema, ini se da ni do sada pomenuti
!)

Poslijeratne biljeke U. Danilovia, u a. a.

) Pistio U. Danilovia autoru 15. 10. 1990. godine u a. a.
40) Sjeanje ede Zoria autoru u oktobru 1989. godine u a. a.

242

l/vorno-udbovski dokumenti ili biljeke nisu zahvatili sve aktuelne

neprijateljske akcije, izvedene jo 1950. godine. Jedan partijski
dokumenat iji autori znaju u principu mnogo iri interes za pori
jeklo nezadovoljstva i bunta stanovnitva, od Udbe npr. otkriva
nam tako jo nekoliko indikativnih primjera konfliktnih situacija
ljudi na terenu, s jedne, i Drave, s druge strane.
Zanimljivo je npr. da je ak velikokladuki srez koji, tek to je
prola Buna, uskoro, sredinom 1950. godine, opet inficiran organizovanim neprijateljskim radom. Dodue u pitanju je dio sreza
koji nije imao veze sa Bunom, selo Bosanska Bojna, gdje je otkri
vena etnika organizacija na ijem elu su se nalazila dva sekre
tara osnovnih partijskih organizacija, po jedna oruana
etniko-pljakaka grupa pojavila se i u Sanskom Mostu, Gra
dici i Graanici. 41 )
Djelovanje raznih odmetnikih bandi unosilo je nesigurnost u
redove pripadnika organa vlasti pa je na tuzlanskoj oblasti vie la
nova Partije moralo da ode iz svojih sela. Ali seljaci su bili na nei
joj meti i iz drugih razloga. Koristei zaostalost i naroito politi
ku neobavjetenost i nepravilnosti organa vlasti neprijatelj je uspeo
da organizuje lokalne pobune u Dobojskom i Tuzlanskom srezu.
U Gradiki i Banja Luci organizovane su akcije za odlazak u SAD.
ak je u Potkozarju lan SK Gradika ukanovi uestvovao u
organizaciji akcije za odlazak u SAD, tim povodom uhapeno je
40 lica. 42 )
Ve sredinom 1950. godine, svjedoe brojni dokumenti, poja
ana je aktivnost kulakih elemenata u pravcu razbijanja selja
kih radnih zadruga, posebno na banjalukoj oblasti. Tako su u
grahovskom srezu 24 domainstva iskljuena iz SRZ zbog nedis
cipline ili neprijateljskog rada. Kolebanje i tendencija za izlazak
iz SRZ konstatovane su na srezovima Drvar, Klju, Grahovo, Gla
mo itd. uju se parole: Nastae glad, Doi e do preokreta,
Treba izvlaiti stoku iz SRZ i prodavati da se nabavi ito. U vezi
s ovim parolama pominjani su Dubica, Bos. Brod, Gradika, Derventa, Srbac. 41 ) Da li i pod uticajem Cazinske bune ili ne, glasine
o preokretu pronose se, dakle, i na irem podruju Bosanske
krajine.
Atmosferu politike konfliktnosti u drutvu koju su uzroko
vali tako mnogi i razliiti momenti u Bosni i Hercegovini, posebno
41) Arhiv CK SKJ, V-k-III/10, Izvjetaj o obilasku partijske organizacije u banja
lukoj, tuzlanskoj i mostarskoj oblasti, od 28. XII 1950. godine.
<2) Isto.
*) A CK SKJ, Komisija za selo, XV-1/115.

243

na selu, znatno je podgrijavala i aktivnost na skidanju zara i ferede Muslimanki. Ve smo ranije na Cazinskoj krajini pominjali
probleme oko donoenja tog zakona ali je u nekim drugim krajevi
ma BiH bilo, izgleda, jo gore. U tuzlanskoj oblasti hode su sna
no agitovali i uspjeli mobilizirati muslimanski narod protiv Zako
na o skidanju zara i ferede, bilo je hapenja, predsjednik SNO
vadio je na konferenciji revolver u samoodbrani. Otkrivena je or
ganizacija koja je pripremala oruanu akciju povodom ovog Zako
na. Od 12 uhapenih 10 ih je osueno. U Lukavcu je jedan lan KP
Musliman poslije partijskog sastanka ubio drugog lana Partije
i ranio njegovog oca to su se zalagali za skidanje zara i ferede. U
Doboju je takoer jedan lan KP Musliman javno napao partij
skog sekretara iz istih razloga. Zbog neskidanja zara unapeno je
1950. i dosta ena u istonoj Bosni. U selu Bratunac njih 50, u dobojskom srezu 32 i u tuzlanskom kanjeno je 37 ena. 44 )
U kontekst neprijateljskog rada pa moda i neprijateljskih
sluajeva organi vlasti su ubrajali i reakcionarnu potu koja je
ljudima stizala od roaka iz inostranstva, sa Zapada. Sumnjivi su
bili oni koji su primali takva pisma i pakete.
I tako dalje i tako dalje. Po sadraju neprijateljska aktiv
nost je bila veoma raznovrsna a ni svi mogui sauvani dokumenti
i sva svjedoenja sigurno ne mogu iscrpiti bogatstvo podozrivosti i
konfliktnosti kojom je zbog svih tih elemenata optereivan dru
tveni ivot.
8. U itavom tom sklopu od posebnog je interesa bilo pitanje
da li su slomom ustanka na Krajini bar ti predjeli smireni. Odgo
vor ba ne bi mogao biti potvrdan. Na slunjskom srezu npr., ve u
junu izvrene su opet tri provalne krae dravne imovine, a jedan
makedonski oban je jednom prilikom ak ubijen (na dobru Sadilovac). 45 ) Veoma zanimljiv je meutim, jedan dogaaj koji se desio
na cazinskom srezu u prvoj polovini 1951. godine. Naime, tada je
uhapen zemljoradnik Husein (Omera) Agi iz sela Koprivne (is
toni dio cazinskog sreza) i okrivljen to je radio na organizaciji
ljudi da bjee u umu, a pogotovo ako im doe poziv na vojnu
slubu u JA u cilju borbe protiv dananjeg poretka. 46 ) Dakle, i po
red svih uasnih kazni koje su izreene na Cazinu za pobunu na
urevdan Jurjev 1950. godine, narod se i dalje ne miri sa
Dravom.
4<)
45)

A CK SKJ, Izvjetaj o obilasku...

Historijski arhiv Karlovac, f. KK Slunj, k. 2, politiki izvjetaj za juni 1950. go

dine.
46)

244

Arhiv Bosanske krajine, f. OK, k, 38, Bilten br. 39 (25. 4. do 25. 5. 1951).

Glava jedanaesta

CAZINSKA BUNA U SVJETLU ZAPADNIH IZVORA

Jugoslovenska tampa je 1950. godine Cazinsku bunu preutala. Sarajevsko Osloboenje, zagrebaki Vjesnik, jugoslovenska
Borba, beogradska Politika, da pomenemo nekoliko glavnih dnev
nih listova u kojima bi se prema eventualnom zdravorazumskom
oekivanju ponajprije trebale ili mogle pojaviti takve vijesti, makar
i ture, dozirane, frizirane, ne pominju ni sam dogaaj na ur
evdan, ni likvidaciju neprijateljske akcije, ni vojno suenje ni
bilo ta u vezi sa pobunom. Sama ta injenica ipak nije i iznenau
jua kad imamo u vidu ukupan kontekst unutranjo(vanjsko)politike situacije u zemlji. Na indirektan ali i veoma uvjerljiv nain
ona omoguuje vie znaajnih saznanja i konstatacija.
Prvo, dogaaj je dravu ozbiljno uplaio. Bar mjesec dana ni
je se znalo ta se to zapravo desilo, da li neto i tko stoji iza pobu
ne. Partijski i dravni vrh posebno se bojao umijeanosti stranih
faktora, a vidjeli smo, kakav je bio strah u postojeoj optoj vojnopolitikoj i ekonomskoj situaciji zasnovan na jednoj vrlo realnoj
mogunosti i opciji. Dakle, neizvjesnost u pogledu eventualne
spoljne pozadine majskog destabilizacionog pokuaja na Krajini (i
istovremeno u Makedoniji i jo ponegdje), gotovo dravnog uda
ra, ije su, moda, samo poluge bili seljaci, tjera dravu na toliku
mjeru opreza da ve zbog toga odustaje od davanja ak svake izdeologizirane informacije o pobuni. ini se, na osnovu ponaanja
na primjer Vladimira Bakaria, (a i logino je) da je taj strah u
onom trenutku poticao vie od Istoka (tabor IB-zemalja) nego od
Zapada (makar bio i ovaj ve sa a priori komunistiko antagonis
tikog i nepovjerljivog aspekta stalno u igri). Drugo. Strah vlasti je
sigurno postojao i od naroda samog. Jer, Cazinska buna, mada ne
sumnjivo do tada (i kasnije) najvei otpor seljaka prema agrarnoj
politici i jugoslovenskpm politikom poretku uopte, nije izraava245

la odnos jednog makar masovnog ali usamljenog dijela stanovni

tva. Kroz kontekst sluajeva upoznali smo se s veim brojem
primjera nezadovoljstva seljaka irom zemlje. Stoga ni objavljiva
nje vijesti o zbivanjima oko Cazinske bune prema oekivanju
Drave moglo i u ostalim krajevima podstaknuti seljatvo na slino
protivdravno ponaanje, a u svakom bi sluaju izazvalo simpatije
irokih narodnih slojeva. Jo je neistraeno koliko, gdje i tano ka
da, ali je oito u slinim okolnostima 1950. godine iskazan bunt se
ljaka u Srbiji iz okoline Smedereva, to meutim takoer nije tada
i objavljeno u tampi, ve se o dogaaju saznalo u iroj javnosti
godinu dana kasnije, u povodu suenja akterima tih akcija. Vjero
vatno se i o nekim drugim slinim dogaajima nije pisalo pravovre
meno, tj. izvjetavalo nakon to su se oni desili, ve se o njima saz
nalo znatno kasnije, kad ve nisu bili aktuelni, ili je istina svjetlo
dana ugledala na pare. Meutim, Cazinska buna je za jugoslovensku tampu (i inae) decenijama ostala tabu. Oito je da nekima iz
dravnih organa nije odgovaralo da se o tome pie, a cenzura
tampe kao sastavna komponenta jugoslovenskog vladajueg monopolistikog sistema uspjeno je praktino do 80-tih godina one
moguavala osvrtanje na pobunu iz 1950. godine. Tree. Mada je
poznato ali i razumljivo s obzirom na prirodu posla kojim se bavi,
aktivnosti Udbe bile su uvijek obavijene tajnou, a pogotovo je
normalno da su u tajnosti drane takve njene aktivnosti koje je
ona sama ocjenjivala neuspjenima. Svoju ulogu oko Cazinske bu
ne 1950. Udba sigurno nije nikada smatrala u cjelini uspjenom. Is
tovremeno i paralelno sa svemonom Udbom, bar nelagodan os
jeaj u vezi sa Cazinskom bunom morala je imati i Partija.
Svi ti momenti, i drugi, zbog kojih je dakle tada i jo dugo
kasnije stvar skrivana od javnosti u zemlji, mada jugoslovenske
javnosti u smislu tzv. zapadnih demokratija najvei dio druge po
lovine XX vijeka i nema (u ta se, meutim, ovdje ne moe uputa
ti jer bi to bila jedna i ako bliska i vana ali ipak druga tema), ti
momenti nisu, meutim, onemoguili ili sprijeili da se za Bunu
vrlo brzo sazna u vladama Zapadne Evrope i SAD. ak, interesan
tno, po zvaninoj liniji, a mnogo vie i dublje po osnovu istraiva
kih napora koji su u tom pravcu inili za pijunau zadueni slu
benici Zapadnih diplomatskih predstavnitava u Jugoslaviji. Oba
kanala informacija meusobno su se, razumije se, dopunjavala.
Kako, dakle, o pobuni na Krajini, kao i o drugim nemirima u
zemlji, nije izvjetavano kroz domau tampu, to su, iz vie razlo
ga posebno zainteresovani za takvu vrstu dogaaja, a znajui da se
oni od jugoslovenske javnosti kriju, strane obavjetajne slube ko246

ristile sopstvene izvore informacija. To su bili, kao to je i uobia

jeno, makar bilo i ilegalno, odreeni povjerljivi ljudi, Jugosloveni,
dostavljai raznih informacija od interesa za stranog poslodavca.
Dobiveni podaci bili su u principu nepotpuni, vie ili manje zaka
njeli, ali su ipak predstavljali odreenu osnovu saznavanju stvarnih
zbivanja u zemlji.
Telegram Sir Charlesa Peaka Foreign Officeu od 23. maja
1950.1) Cini se da se za seljake nemire u Jugoslaviji u proljee
1950, bar prema raspoloivoj dokumentaciji, najprije saznalo u
Amerikoj ambasadi u Beogradu. To saznajemo iz telegrama koji
je engleski ambasador Sir Charles Peake 23. maja iz Beograda
uputio Foreign Officeu (Ministarstvu spoljnih poslova) u Londo
nu. On pie da je Ambasada SAD primila nepotvrene izvjetaje iz
etiri odvojena izvora o lokalnim nemirima koji su se dogodili iz
meu 5. i 8. maja u jednom broju sela s obje strane puta od Radovita do tipa u Makedoniji. U tim se izvjetajima tvrdilo da su ne
miri bili usmjereni principijelno protiv narodnih odbora i da su ih
predvodili mladi ljudi. Nemire je uguila mjesna milicija i lanovi
Komunistike partije, a tvrdilo se da je nekoliko kolovoa ubijeno
na licu mjesta. Ambasador Peak dalje javlja da po Beogradu kolaju
sline glasine o seljakim nemirima i u drugim dijelovima zemlje.
On je dan ranije primio izvjetaj iz tajnog izvora o uguenju se
ljakog ustanka koji je prethodne sedmice izbio kod Bosanskog
Petrovca u Istonoj Bosni. Na stranu to je Bosanski Petrovac u
zapadnoj Bosni, injenica je da ni u Bosanskom Petrovcu ni u is
tonoj Bosni tada ipak nije bilo bune. Radi se vjerovatno o Cazin
skoj buni ali iz jedne iskrivljene informacije. Buna je zaista bila u
Bosni, ali u zapadnoj Bosni. Ambasador Peak je svjestan da te prve
vijesti trae i provjeru pa tako i javlja u London da pokuava dobi
ti potvrdu iz nekih informacija. Na kraju telegrama daje i svoje
miljenje o svim tim dogaajima. Doputa mogunost da kominformovske aktivnosti protiv Titovog reima poprime oblik selja
kih nereda, ali je sklon sumnji da se u informaciji o seljakom us
tanku pretjeruje. U svakom sluaju, zakljuio je ambasador sve
prie se slau u tome da su jugoslovenske vlasti nemir odmah ugu
ile.
IzvjetajJohna Gibbsa Foreign Officeu od 31. maja 1950/)
Kako Zapad, vjerovatno prije svega, iz tehnikih razloga tj. ipak
) Public Records Office, London, Foreign Office (u daljem FO), 371/88231, te
legram br. 407 od 23. maja 1950. godine.
2) FO 371/88231, Izvjetaj sa putovanja po sjeverozapadnoj Bosni, na Svetu trojicu
1950. godine
247

znatne geografske udaljenosti ustanikih arita, nije bio u mogu

nosti da s oekivanim uspjehom provjerava glasine o seljakim ne
mirima u Makedoniji, drugaija je bila situacija u tom pogledu sa
Bosnom. Pogotovo kad je, valjda ubrzo zatim, ustanovljeno da je
Bosanski Petrovac u zapadnoj Bosni, znai ipak blizu britanskog
generalnog konzulata koji ima sjedite u Zagrebu. Generalni kon
zul dobio je zadatak da istrai izvjetaje o organizovanim neredi
ma u sjeverozapadnoj Bosni, posebno kod Bosanskog Petrovca.
Generalni konzul poao je na put 27. maja zajedno sa Johnom
Gibbsom slubenikom za informacije i njih dvojica su u trod
nevnom istraivakom putovanju preli automobilom oko 600 km.
Njihova misija rezultirala je izvjetajem koji je uobliio 31. maja
John Gibbs. Taj detaljni izvjetaj, inae sigurno najpotpuniji doku
ment zapadnog porijekla nastao o Cazinskoj buni, toliko je znaa
jan za temu koja se ovdje razmatra da emo se potanko njime
upoznati. Prepriati i komentirati emo ga i u onim dijelovima koji
se odnose i na druge krajeve njihovog istraivakog razgledanja i
promatranja jer se zapravo radi o jedinstvenoj temi: pokuaju kon
struiranja to priblinije slike odnosa seljatva prema poretku. Sto
ga e i predstava stranih posmatraa o Cazinskoj buni te tako i slijedstveno njihov izvjetaj Londonu, ovisiti o ukupnim utiscima ko
je oni stvore putujui kroz Hrvatsku i Bosnu.
Potvrdu da je za istragu stvarnog stanja na terenu izabran do
bar pravac, britanski generalni konzulat dobija jo koji dan prije
polaska za Bosnu. Naime, u Zagreb su stigle glasine iz 3 razliita
izvora o pogubljenju 30-orice kod Cazina, gradia oko 20 km sje
veroistono od Bihaa i o neke vrste organizaciji u regionu Glina
Biha, sastavljene od jugoslovenskih Mohamedanaca, bivih
etnika i ustaa, svih ujedinjenih u mrnji prema sadanjem rei
mu. inilo se da su oni po danu obavljali uobiajene poslove i da
su oruane napade na vlast, posebno policiju, izvodili nou. Bri
tanski diplomatski funkcioneri, koji postaju sada strani obavjetaj
ci u klasinom smislu rijei, imali su, znai, zaista dovoljno razlo
ga da pokuaju ispitati stvari na licu mjesta. Morali su uloiti i ne
to hrabrosti jer su bili upoznati i s opasnou putovanja po tim
krajevima. Naime, u dvije poruke su informirani da je preko prvo
majskih praznika izvreno nekoliko prepada na automobile (ili nji
hovo pljakanje) u okolini Plitvikih jezera, pominjui posebno se
lo Babin Potok-, koje im je opisano kao etniko selo. Posredno
su upozoreni da se ne treba zadravati i na primjer oko Brloga koji
je na putu od Otoca prema Senju. U meuvremenu konzulat je
248

bio primio i izvjetaje da je u selu Jabukovac kod Petrinje objeeno

osam ljudi.
Tako su dvojica obavjetajaca odluili da u istraivaku turu
kao svoje tri glavne stanice ukljue Jabukovac, Cazin i Bosanski
Petrovac te, radi pokria, Plitvika jezera.
Putovanje je Britancima omoguilo da prikupe i znaajne opte informacije. Tako su prilikom svog prvog stajanja, u Sisku, po
ljoprivrednom sreditu gdje je subotom pijani dan, zabiljeili ne
ke cijene: za 500 din. prodavala se koko, par dvomjesenih pilia
stajao je 250 din., patka ili guska upravo dovoljno velika za pojes
ti 350 din. Iz Siska cesta ih je vodila kroz brda prema rijeci Uni,
koja je, podsjeaju izvjetai, svojevremeno predstavljala dio gra
nice izmeu Austrougarske i Turske, odnosno Korduna i Krajine
kako su se zvali hrvatski krajevi s jedne strane, te bosanskih regija
s druge strane rijeke Une. Pred Jabukovcem razgovarali su sa bra
nim parom iz seljake radne zadruge koja je imala 13 domainsta
va i % ha zemlje. ovjekova apatija proizlazila je iz njegovog siro
manog poloaja. Zemlja je bila openito slaba i sada je jo patila
od sue, kakvu priu su obavjetajci inae uli od svakoga na svo
me putovanju. U samom Jabukovcu, srpskom selu, koje je rano
stradalo od ustaa i odakle je stanovnitvo, da bi se spasilo, bjealo
u umu, nai obavjetajci slobodno su dugo razgovarali u jednoj
kui sa gazdom, partizanom prvoborcem koji se mogao kao
takav nezavisno i kritiki osvrtati na reim koji je, dodue, u nae
lu podravao. Nije uao u zadrugu, mada su se zbog potrebe za
radnom snagom on i njegovi susjedi udruivali, zajedno radei od
nosno pomaui po potrebi jedni drugima. On sam bio je duan
Dravi velik otkup. Nedavno je morao predati kravu. Ona ga je
kotala 17.000 din., raunajui cijenu ivotinje i trokove njenog
krmljenja. Kuponima i novcem to ih je dobio u zamjenu za kravu
mogao je kupiti par cipela. Od prole godine mu je inae ostalo jo
mnogo neiskoritenih kupona poto nije imao iste da kupi. Visoke
izme, za seljaka najhitnije, nije mogao nabaviti za bonove poto
ih je Drava iskljuila iz kontingenta robe koja se mogla dobiti za
bonove (kupone), a prodavala ih je na slobodnom tritu po 4.500
din. Gosti, koji su se svakom svom domainu predstavljali kao tu
risti, zakljuili su da opti ekonomski poloaj seljaka pet godina
od zavretka rata nije bio oduevljavajui. Sam domain je sa a
ljenjem priznao da partizani nisu vie ni obljubljeni ni potovani.
Na kraju, gosti su domainu oprezno postavili i pitanje koje ih je
zapravo i dovelo, tj. da li je bilo u zadnje vrijeme nekog socijalnog
nemira ili politike akcije u selu. Bez i najmanjeg sustezanja ili iz18 Cazinska buna

249

gleda da neto krije zajamio nam je da apsolutno niega takvoga

nije bilo. Objasnio im je da selo ima 280 itelja i da bi on sigurno
znao da se neto desilo. ini se da su konzul i njegov pratilac u
ovom razgovoru stekli puno povjerenje u svog domaina, odnosno
time bar sebe razuvjerili o osmoro objeenih u Jabukovcu.
Kod Kostajnice prelaze Unu. Zanimljivo je njihovo zapaanje
o stanovnitvu s jedne i druge strane rijeke. Hrvatsko mjesto na
lijevoj obali je poveliko i dobro izgraeno i mogu se vidjeti brojni
pristojno obueni ljudi. Kad pree most, preko minijaturnog Kalemegdana, osjeti da si u drugoj zemlji. Ovlada opta klima nema
ra (lijenosti, nehata) u ljudskim odnosima. ini se da djeija popu
lacija izgleda prljavije i zanemarenije. Sve ene nose dimlije, a
neke od njih jo i crni veo. Mukarci izgledaju patrijarhalni zapad
nom oku. Sudei po broju ljudi koji grupno rade na zemlji (najvie
ene) kooperative (seljake radne zadruge nap. autora) su brojne.
ini se da su aktivnosti mukaraca u tim grupama svedene na nad
gledanje. Fizionomije se nisu promijenile. Vidjeti je svijetlu kosu i
plave oi i samo poneko sluajno lice podsjea da je bila Bosna ne
kada dio Turske.
Dalji put zaustavio ih je u Bosanskom Novom. esnaestogo
dinji mladi, tesarski egrt sa znakom udarnika, savjetovao im je
da ne logoruju negdje napolju, i predloio im da se priblie kua
ma. Kazao im je da je nedavno nekoliko lopova i hajduka pra
vilo probleme ali da su bili sravnjeni sa zemljom. Razumije se da
je mladieva pria za konzula i Gibbsa bila vrlo vana, a kasnije su
zakljuili da je rjenik kojim se on koristio zapravo izraavao ofi
cijelno tumaenje vlasti onoga to se dogodilo na Krajini.
U blizini Bosanske Krupe naputaju Unu i voze preko brda
prema Cazinu. Zaustavljaju se kod 85-godinjeg pastira, Srbina,
koji je doselio u Bosnu u svojoj mladosti iz Like ali se alio da nije
vrijedilo jer zemlja (u Bosni) nije bila nita naroito. I on se tuio
na vrijeme s obzirom da ve 23 sedmice nije pala ni kap kie.
Kad su mu ispriali da je bilo u okolini Zagreba u aprilu poprilino
padavina on je to sa zadovoljstvom sasluao, nazvavi Hrvatsku
svetom zemljom. Izdiktirao im je cijene na bihakoj pijaci ali u
posebnim mjernim terminima. Variak krompira (po sjeanju
Britanaca 12 kg) kotao je 400 dinara. Penica i kukuruz bili su ve
oma skupi V narod ih je morao kupovati poto seljacima nakon
predanog otkupa nije ostalo nita za njih same. Vladalo je opte si
romatvo, odjea se nije mogla kupiti, a neiskoritenih bonova bilo
je mnogo. Konzula i Gibbsa je iznenadilo da otroumni starac nije
250

nita uo za nemire u Cazinu. Pretpostavili su da ga novosti jo ni

su stigle.
Odluili su da zanoe prije Cazina, u nekom selu gdje e ob
jasniti svoje prisustvo a da ne probude sumnje. Svi ljudi koje su vi
djeli bili su Mohamedanci. Naili su na grupu kua koje vjerno
opisuju: dolje tala, a gore mjesto za stanovanje ljudi sa vanjskim
stepenikom. U prvoj nisu naili na razumijevanje da se smjeste u
blizini. Tek u narednoj se gazdin sin nije suprotstavljao da uz
nju prenoe, ali u kuu nisu bili pozvani. ak je i pitanje da li bi
mogli na pei skuhati aj zbunio ukuane, pa su dvojica putnika
morali da vade svoj plinski tednjak. Izgleda da nisu ba posve
shvatili podozrivost i strah koje je prema njima imao obian svijet,
pogotovo u one dane, dane vojnog suenja u Cazinu, za koje do
due oni prije ulaska u grad i nisu znali. Svi stanovnici zaseoka,
kome se u izvjetaju ne pominje ime, bili su ukljueni u zadrugu,
alili su se na suu, pukotine u zemlji nastale od sue bile su preko
15 cm duboke. Skupilo se neto seljaka s kojima su Britanci ljubaz
no razgovarali. Mjetane je zanimalo odakle su, gdje e, njihov
land rover... Doao je i predsjednik lokalnog odbora koji je bio
i predsjednik zadruge. On ih je prijateljski pitao da li im treba hra
ne i priao da ima strica u SAD koji se namjerava vratiti u Jugosla
viju.
Ono to ih je najvie zanimalo, konzul i Gibbs saznaju sutra
dan ujutro. Oko njih se okupilo dosta ljudi. I dalje su bili nepov
jerljivi ali je Britancima ipak uspjelo da uju glavne stvari o pobu
ni. Dvojica dravnim poretkom ogorenih mjetana iznijela su im i
nove pojedinosti. Sutinu ovih razgovora, koje su imali, dakle, jo
prije dolaska u sam grad Cazin, Gibbs opisuje ovako: U dijelu cazinskog sreza (seoskog distrikta sa oko 20.000 stanovnika) do
godila se revolucija. Na urevdan seljaci iz vie sela digli su
ustanak. Naoruani sa nekoliko starih puaka oni su kidali teleg
rafske ice i pljakali prodavnice sa hranom (od otkupa), odjeom
i drugim robama iz zadrunih prodavnica. To je bio istinski selja
ki ustanak, u tradiciji srednjovjekovne hrvatske seljake bune koju
je vodio Matija Gubec. to znai da je bio ustanak isto lokalan i
nepodran od bilo koje organizacije. Nije bilo povezanosti vojnih
operacija ni sa kim sa strane, ve se radilo o naivnoj nadi da e nji
hova akcija biti signal za optu pobunu u itavoj zemlji. Prvi motiv
bili su glad i beznae. Siromatvo i nepravedan otkup, kojim im
je oduzeto sve to proizvedu, dostigli su kulminacionu taku od
koje se dalje nije vie moglo izdrati. Nadali su se da e podijeliti
dobra koja su bili opljakali. Ali, umjesto toga, vojska i milicija
251

brzo su uguile ustanak. est stotina ljudi sueno je za uee u

buni. U toku je bio 8. dan suenja i izricano je 4 ili 5 smrtnih kazni
svaki dan, te kazne robije do 20 godina. Citirani dio izvjetaja
oito ne sadri samo podatke dobijene od dvojice pomenutih cazinskih informanata ve i komentar s ocjenom dogaaja, na to
emo se kasnije jo svakako osvrtati.
Dvojica cazinskih izvjestilaca bili su zidari koji su radei po
okolini svoj posao, po Gibbsu, oito dobro poznavali prilike. Veo
ma nervozno su priali o svemu tome i naglaavali strancima da
ih ne izdaju jer bi im inae ivot doao u pitanje. Nisu mogli
shvatiti to Britanija i Amerika nita ne ine u pogledu pogubnog
poretka u kome ive Bosanci. I oni su naglaavali optu glad i ne
pravdu. No, znaajna saznanja konzul i Gibbs mogli su stei i iz
linih pria ovih Cazinjana. Njih dvojica, npr., koji su visoko kvalifikovani radnici ive najvie od hljeba, meso i mast nisu dugo vi
djeli. Rado bi napustili zemlju kad bi mogli, ak iako bi to znailo
da im djeca, koju bi ostavili, stradaju. Obojica su itali jugoslovensku tampu i sve znali o zvaninoj propagandi kako je narod srean i sav uz Marala, teko radei za Petogodinji plan.
Britanci su kroz pomenute razgovore jo prije ulaska u sam
Cazin zapravo ve saznali ono zbog ega su i upueni na istraiva
nje po Krajini, a znali su sada da treba da budu i sami oprezni.
Ulaskom u grad odmah su osjetili neobinu atmosferu. Kod poli
cijske stanice stajalo je tuce policajaca i jo nekoliko po glavnoj
cesti gdje su se zaustavili, raspitujui se za put prema Bihau. Dva
ili tri milicionara skupa sa narednikom izgledali su neodluno, a
zatim se pojavio jedan s epoletama odlunog izgleda. Shvatajui
da bi mogli imati neprilike, poto im je prethodno reeno da se za
Biha imaju vraati nazad istim putem, Britanci brzo okreu svoj
land rover, pa ih je major samo mogao vidjeti u vonji kroz ob
lak praine te nije intervenirao. Pojava stranog motornog vozila u
Cazinu, koji sam nije na nekom raskru puteva, morala je biti
ipak sumnjiva pripadnicima dravnih organa, pogotovo u onim da
nima, pa stoga nije sluajno da je milicija britanski land rover u
Bihau zaustavila.
Valjda kod Srbljana nai Englezi opet stiu na Unu u kojoj se
od silne praine moraju oprati. U Bihau ih zaustavlja milicija ko
joj saoptavaju da putuju iz Zagreba za Split. Mada u toj kontroli
u izvjetaju ne stoji vie nita, zanimljivo je da se tog dogaaja sje
a tadanji opunomoenik Udbe iz Bihaa Vajan Popovi: Ta
strana kola u kojima smo pri pregledu nali dvije-tri vojne karte bi
la su nam sumnjiva. S putnicima je govorio Vojo olovi (naelnik
252

Drugog odjeljenja Udbe) koji se tada zatekao u Bihau, ja sam iz

vrio pregled kola, a zatim smo ih pustili dalje. 3 ) S obzirom da su
oito imali uredna dokumenta, a jo je bila i nedjelja, dan kada se i
inae prave izleti, Englezi su bez problema nastavili put prema Pet
rovcu, svojoj tajno planiranoj treoj glavnoj stanici istraivakog
putovanja. Zanimljivo je da je Vajana Popovia nita drugo ve up
ravo pojava ovih kola u regionu i tada i kasnije navodila na pomi
sao da je moda ipak bila u stvar oko bune umijeana neka za
padna obavjetajna sluba. 4 )
Na cesti pred Petrovcem Englezi razgovaraju sa srpskim selja
kom koji nije nita uo o bilo kakvom nemiru oko Petrovca ali je
znao za ustanak na Cazinskoj krajini. I on se alio na otkup. Od
16
kg vune, koliko proizvede, njemu i estolanoj porodici ostane
7 kg a ostalo mora predati. Kritikovao je vlasti to pokuavaju su
vie brzo ostvarivati napredak, primjetivi da to treba initi poste
peno. U samom Petrovcu konobar u kafani nije nita znao o ne
kom neredu na podruju Petrovca. Kad su ve izali iz grada, za
ustavili su se u blizini i razgovarali sa jednom enom i jednim mu
karcem. Meutim, ni oni nisu nita uli o kakvoj uznemirenosti u
Petrovcu, mada su znali za nerede u Cazinu. Kod Udbine u Hrvat
skoj povezli su putem jednog ovjeka, zadrunog upravnika koji je
takoer uo ta se desilo u Cazinu ali je za ovo podruje (Lika) is
takao da je potpuno mirno i da je takvo od kraja rata. Vie nisu
razgovarali sa bilo kim o seljakim nemirima. Zanoili su kod Korenice, sutradan posjetili Plitvika jezera i predveer 29. maja vrati
li se u Zagreb.
Telegram Roberta Reamsa od 5. juna 1950. godine State Departmentu.3) Nakon prvih glasina o lokalnim nemirima koje su
najprije stigle u Ameriku ambasadu u Beogradu, Zapad dobija i
zvaninu potvrdu o seljakim nemirima u Hrvatskoj i Bosni. Ame
riki otpravnik poslova u Beogradu Reams javlja telegramom
Dravnom sekretaru u Vaington sadraj razgovora koji je 1. juna
imao u Zagrebu konzul Gilbert sa predsjednikom hrvatske vlade
Vladimirom Bakariem. Prvo zapaanje o Bakarievom izlaganju
o ustanku odnosi se na njegovo iznenaujue iskreno priznanje
o seljakoj pobuni. Da li je Bakarievo iznenaujue iskreno pri
) Sjeanje Vajana Popovia, efa opunomostva Udbe za srez Biha, dato autoru
u februaru 1988. godine, u a.a.
4) Isto.
5) National Archives of the United States, Washington, D.C., Department of State
(u daljem NAUS, D/S), Secrete file 768.00/6550, telegram br. 714 od 5. juna 1950. go
dine.
253

znanje poticalo i od eventualno proslijeene mu informacije da su

se po regionu prije nekoliko dana muvala zapadna kola sa stranci
ma, koji su moda togod njukali po terenu, pa stoga ne bi bilo
mudro kriti ta se dogodilo, a to su ti putnici ve iakali? S
obzirom da su nai Englezi bili zaustavljeni i kontrolirani u Biha
u, pretpostavka nije nemogua ali je ipak malo vjerovatna. Po Bakariu, dakle, grupa seljaka napala je milicijsku stanicu u Furjanu
blizu Slunja prije oko dvije sedmice, pljakajui i palei seljake
radne zadruge. Za nas koji ve kroz dosadanji prikaz zbivanja
na slunjskom srezu znamo ta se sve tamo stvarno desilo, zanimlji
vo je svakako pominjnje seljakih radnih zadruga u mnoini. Na
Slunju je stvarno opljakana samo jedna seljaka radna zadruga.
Da li je konzul povrno uo Bakaria ili je opet ovaj pogreno (na
mjerno preuveliano?) informirao? I naredna Bakarieva konstata
cija, kako ju je prenio konzul, ne odgovara stvarnom toku zbiva
nja: Milicijska pojaanja uguila su ustanak kroz otre borbe koje
su trajale 2 asa uz teke gubitke. Pukaranje je u Furjanu kratko
trajalo, ni jedan a kamoli 24 asa, jedan milicionar je ranjen, a
mrtvih uopte nije bilo. Tako neto sigurno bi se pokazalo tokom
istrage i glavnog pretresa, na sudu, a nije. Bakari je bio valjda pra
vilno informiran. Zato bi on ukoliko je zaista to izjavio pre
tjerivao u razgovoru sa amerikim konzulom? Da li je ve tada pri
premao podlogu za kasniji navodni obraun sa srpskim ministrima
u Vladi NR Hrvatske?
Izvjestan vei znaaj nego to ga je ustanak na Kordunu
stvarno imao, Bakari mu pridaje i time to konzulu iznosi da je
furjanski napad oito podigao seljatvo iz okoline Cazina koje je
pokualo izvesti napad na tamonju Stanicu milicije ali je bilo lako
odbijeno poto je bila milicija dignuta na uzbunu. Teko je povje
rovati da Bakari nije znao s obzirom da smo se upoznali sa od
govarajuim hrvatskim zvaninim izvjetajima jo sa kraja mjeseca
maja da je bila u pitanju sinhronizirana bosansko-hrvatska po
buna seljatva sa naglaskom upravo na bosanskoj strani. Svi hrvat
ski partijski izvjetaji (i dotadanji i kasniji) uostalom, jezgro i iz
vor pobune smjetaju u Bosnu, odakle se onda ona prelijeva i pre
ko Korane. Moda je Bakariu zaista stalo da potencira ulogu
hrvatskih pobunjenika, no govorei onda dalje o dogaajima u
Bosni, ipak priznaje tamonje znatne dimenzije ustanka iako sma
njujui broj umijeanih seljaka u odnosu na tadanje zvanine pro
cjene. Konzul Gilbert je, tako, od Bakaria saznao da je u cazinskim nemirima uestvovalo oko 250 ljudi ije voe su pogubljeni a
ostali osueni na due vremenske kazne. Bakari je potvrdio da je
254

ukupna situacija pod vrstom kontrolom i da se nastavljaju sudski

procesi ljudima umijeanim u pobunu, a njihovim familijama i sus
jedima sudi se zbog toga to nisu podrali vlast. Vjerovatno da
konzul Gilbert nije mogao iz tih rijei shvatiti da se radi, prije sve
ga, o propustu neprijavljivanja vlastima namjera i priprema 7 a us
tanak, dok nekih drugih grijehova stanovnitva, ako izuzmemo
poneki kruh i komad slanine koje je Devrnjina grupa dobijala u
ponekoj kui, ionako nije bilo.
Bakari je prenio Gilbertu da su ustanici i u Kordunu i u Cazinskoj krajini izvikivali parole kao neka dugo ivi kralj Petar i
otadbina, ali je tu jasnu injenicu umanjio i pripisao ustanak
nezadovoljnim Srbima u Hrvatskoj, etniko-ustakim elementima
i vjerovatno nepotrebno otroj birokratskoj kontroli mjesnih na
rodnih odbora i zadrunih slubenika.
Mada je iz samog telegrama teko razaznati, ipak se ini da je
u pitanju dodatni Reamsov komentar, a on bi glasio: Obavjete
nja iz razliitih izvora upuuju na zakljuak da ustanke nije izaz
vao Kominform ve da su oni spontani i nekoordinirani nekim or
ganiziranim otpornikim grupama. Na kraju Reams javlja da je u
Ambasadu u zadnje dvije sedmice stigao jedan broj glasina o sli
nim nemirima u drugim dijelovima zemlje, za koje je istraga usta
novila da su neistinite, nepotvrene ili mnogo pretjerane. Oito je
da su takvi incidenti drugaiji od pomenutih ustanaka, da su veo
ma malog i posve lokalnog karaktera (svae, tue i hapenja), vje
rovatno odraavajui seljako nezadovoljstvo prisilnim otkupom,
otrinom lokalne birokratske kontrole i radnom obavezom po rud
nicima, zakljuuje Reams.
U odsustvu jugoslovenskih istoriografskih istraivanja pomenuta zakljuna konstatacija amerikog otpravnika poslova u Beog
radu je znaajna za centralnu temu naih razmatranja, jer direktno
potvruje autorovu jo neizreenu hipotezu, a to je da je Cazinska
buna (ustanak na Cazinskoj krajini i Kordunu) godine 1950. (a
najvjerovatnije i prije i kasnije) najvea seljaka pobuna u socija
listikoj Jugoslaviji.
Razumije se da je Zapad preko svojih zvaninih eksponenata
u Jugoslaviji posebno budno pratio svako Titovo istupanje. S obzi
rom da su njegovi govori bili uvijek opirno publikovani to su za
padna diplomatska predstavnitva redovno iz svih uglova analizi
rala njegove rijei, a pogotovo ono to bi on izjavljivao izmeu
redova. Znalo se da Maralova izlaganja predstavljaju barometar
jugoslovenske politike scene, da se u njima ogleda zvanina poli
tika zemlje, najavljuju nove strateke mjere pa i konkretni postupci
255

u nekoj oblasti ivota i rada drutva odnosno dolje na terenu,

naroito kad je dolazilo do nekih oitih skretanja. Krajem maja
oekivala se, tako, s nestrpljenjem Titova reakcija na glasine o vru
im zbivanjima na jugoslovenskom selu. Ona je zaista uslijedila jo
u maju. Tito je iskoristio priliku da o ovoj problematici progovori
30. maja na narodnom zboru u Prokuplju, tipinoj seoskoj sredini
u kakvoj je oito i htio plasirati svoje poruke. On se tu, po obiaju,
klonio da rijeima precizira mjesto dogaaja i pojava koje je u
svom govoru kritikovao, pa prisutnoj masi neupuenih seljaka vjerovatno nije ni moglo biti jasno o emu se zapravo radi, pogotovo
s obzirom na injenicu da ni kroz tampu ni putem radija nisu pro
le vijesti o seljakim nemirima u Bosni i Makedoniji.
Sir Peakov telegram Foreign Office-u od 3. juna 1950.6) Za
razliku od srpskih seljaka za britanskog ambasadora u Beogradu,
koji ovaj Titov govor u Prokuplju analizira u posebnom pismu Fo
reign Office-u on je bio izuzetno interesantan upravo u svjetlu iz
vjetaja koji je sainio Gibbs, te glasina o seljakim nemirima koje
su bile dopirale do Ambasade.
Ambasador Peak svoje pismo i poinje uvjerenjem da je Mar
al uputio upozorenje onim seljacima koji se nadaju povratku sta
rog reima. Indikativno, makar malo strano, zvuale su Peak-u
Titove reenice iz prvog dijela govora da je Prokuplje tradicional
no pobunjeniki kraj i da je zbog te injenice posebno radostan
to je tu doekan tako toplom dobrodolicom. Peak je ovu misao
protumaio uvodom u lekciju koju je Tito izrekao u kasnijem dije
lu govora. Prenosi da je poruio seljacima da ne vjeruju nikome ko
govori da ima danas u Jugoslaviji ljudi koji izvlae profit iz rada
seljaka. Da jo ima onih s razliitim miljenjima o naim kolekti
vima, da ima ljudi koji se nezavisno ili nasjedajui raznoj sub
verzivnoj propagandi nadaju promjeni poretka nove Jugoslavije.
Ali nova Jugoslavija se nee razbiti kao komadi stakla kad ne
gdje zapuca neka puka ili top, odluno je rekao Tito retoriki pi
tajui kakva je to sila koja bi se usudila suprotstaviti osmim mili
junima lanova Narodnog fronta i velianstvenoj organizaciji Ko
munistike partije. Tita Peak citira i dalje: Spremni smo umrijeti,
do zadnjeg ovjeka... ako bi neko pokuao suprotstaviti se dostig
nuima sistema. Nikakva sila ni onaj kralji Perica uz podrku
inostranstva, ni bilo koje drugo lice ne mogu povratiti poredak
stare Jugoslavije. Uz navoenje (prethodne) Titove objave: Ne
) FO 371/88231, od 3. juna 1950. godine. Makar bez potpisa (radi se o kopiji na
mijenjenoj arhivi), pismo je oito napisao ambasador Sir Charles Peak.
256

govorim vam drugovi to zato da bi vam prijetio, Peak zavrava ci

tiranjem pasusa iz Titovog govora u Prokuplju. Upravo ovu Tito
vu negaciju protumaio je Peak kao taku upozorenja s dvostru
kim razjanjenjem: i oni koji podravaju Kralja Petra koga je
Tito pomenuo po prvi puta u vie godina i oni koji se ale na ne
volje koje imaju zbog ostvarivanja Petogodinjeg plana moraju
shvatiti, komentarie Tita Peak, da je organizirana sila drave
protiv njih.
Mada je Peakov prijevod objavljenog Titovog govora nepreci
zan, i mada je proizvoljan izbor citiranih Titovih misli koje su i is
preturane, u emu se svemu ogleda i izvjestioev lagano tendenci
ozni istup, ipak je sutina govora uglavnom vjerno prenesena. 7 )
Ambasador svoje pismo zakljuuje: Teko je interpretirati
Titove ocjene kao neto drugo osim kao aluziju na sporadine se
ljake pobune koje su se dogodile u odreenim podrujima zemlje,
oito bez inostrane inspiracije, i koje su bile uguene bez tekoa
premda uz neke pogibije meu seljacima skrivljenih od strane voj
ske i policije. Kopije ovog pisma upuenog Vladi u Londonu, Sir
Peak alje u Moskvu i Vaington, razumije se u tamonje britanske
ambasade. Preko njih su za sadraj ovoj pisma (i drugih) sigurno,
prema uobiajenoj cirkulaciji informacija izmeu Zapadnih diplo
matskih predstavnitava u evropskim metropolama i Vaingtonu,
uskoro saznale i druge vlade Zapada.
Dva nova telegrama Sir Charlesa Peaka. Nekoliko dana kas
nije Sir Charles Peak alje, tako, o istoj temi, seljakim neredima u
Jugoslaviji, dva telegrama Foreign Office-u, a njihove kopije istov
remeno britanskim ambasadama u Vaington, Moskvu, Budimpe
tu, Bukuret, Sofiju te konzulat u Zagreb.
U prvom telegramu izvjetava o nedavnom putu generalnog
konzula iz Zagreba koji je obiao pogranino podruje izmeu
Hrvatske i Bosne radi provjere istine u vezi sa tamonjim seljakim
nemirima. Citira konzula, pa kae da je tamo zaista bio manji se
ljaki ustanak na ili oko 6. maja na podruju Cazina, 20 milja sje
verno od Bihaa, da su seljaci napali lokalne slubenike i oplja
kali zadrune prodavnice, kradui hranu i potrona dobra te da su
pobunu uguile vojska i policija. Sir Peak zadrava se u telegramu
vie na prepriavanju razgovora izmeu predsjednika Vlade
Hrvatske V. Bakaria i amerikog konzula u Zagrebu Gilberta.
Zanimljivo je da je u tom svom opisu iznio ak vie pojedinosti ne') Upor. govor J. B. Tita u Prokuplju od 30. maja 1950, u zborniku: Tito o kmetijstvu in vasi, Udrueni izdavai, 1979. godine, 121 122.
257

go to je to uinio sam Gilbert u telegramu State Department-u.

Ambasador Peak najprije istie kako je sutinu sadrine pomenutog izvjetaja britanskog konzula Bakari, koji valjda za izvjetaj
ipak nije znao, u razgovoru sa Gilbertom potvrdio. S obzirom da
se ovdje radi i o nekim drugaijim podacima od onih koje je naveo
konzul Gilbert u telegramu, a izgleda dopunski saoptio britan
skom kolegi iz Zagreba, upoznat emo se i time ta je Bakari na
vodno Gilbertu tom prilikom jo rekao. Premijer je kazao da je
incident kod Cazina nastavak incidenta kod Veljuna, 30 milja sje
verno. Banda od 50 seljaka najvie nezadovoljnih Srba, uz neko
liko Muslimana, napala je seljake radne zadruge, palei neke i
ubijajui policajce i lanove mjesnih narodnih odbora. Nakon toga
je 50 njih uhvaeno ili ubijeno u brdima Petrove gore. Ta pobuna
je inspirirala incident kod Cazina gdje je 250 ljudi ubijeno ili za
tvoreno. Oba nemira uguena su bez potekoa, navodi Sir Peak.
On takoer donosi Bakarievu analizu uzroka ovih ustanaka pre
ma kojoj je do svega dolo zbog: a) odbijanja mjesnih vlasti da
daju sjeme seljacima ako ovi nee da uu u seljake radne zadruge,
b) slabe raspodjele hrane i potronih dobara, c) odbijanja lokalnih
vlasti da podjele potrona dobra za koja se znalo da su u skladiti
ma. Jo je Bakari dodao da je istraga o svemu to se desilo u to
ku i da e lokalni funkcioneri biti strogo kanjeni ako se ustano
vi da su grijeili. Na kraju razgovora da je Bakari posebno zamo
lio da se o nemirima ne izvijesti javnost i tampa. 8 )
Za nau temu je zbog sopstvene analize koju daje, jo intere
santniji drugi, isto tako opiran, Peakov telegram upuen Foreign
Office-u takoer 7. juna. Ambasador Peak iznosi, konano, svoja
lina zapaanja i ocjene seljakih nereda u Jugoslaviji, pogoto
vo, razumije se s naglaskom na aspekte od znaaja za spoljno-politiku problematiku. )
Nije sluajno, stoga, da Sir Peak odmah zapoinje s komenta
rom oko eventualne spoljne, kominformovske podrke seljakim
pobunama. Kae da je osjeao tjeskobu kad je prvi put uo za te
nerede zbog pomisli da su moda plod kominformovskih aktivnos
ti. Bilo je sumnjivo, podsjea Peak na svoj telegram od 24. maja,
to su se ti neredi dogaali, prema vijestima koje su stizale, i u
Bosni i u Makedoniji u tano isto vrijeme. Ali, zatim nije dobio
ni jedan izvjetaj koji bi potvrivao ak i samu inspiraciju od stra
ne Kominforma. Bune su bile slabo organizirane i ini se da su
') FO 371/88231, telegram br. 39 od 7. juna 1950. godine.
) FO 371/88231, telegram br. 40 od 7. juna 1950. godine.
258

uzele oblik tradicionalnog seljakog revolta. I pored, dakle, po

malo zbunjujue koincidencije ovih seljakih nemira, Peak smatra
da bi trebalo uzeti u obzir injenicu da je kasno proljee teko za
seljake svugdje u zemlji, potp se tada njihove zalihe hrane potpu
no istanjuju, u emu oito vidi ipak sutinu pomenutih dogaanja.
Ambasador, zatim, objanjava da su u zadnjim mjesecima vidljivi
znakovi neto vie pomirujueg odnosa drave prema seljacima,
primjetnog reformiranja sistema prinudnog otkupa koji je inae
najvei pojedinani uzrok nezadovoljstva. Ipak sumnjam da e
blai tretman promijeniti neprijateljski odnos veine seljaka prema
reimu. S porastom zahtjeva za hranom koji proizlazi iz poveava
nja industrijske populacije zadnjih godina Petogodinjeg plana nji
ma je namijenjeno izlaganje daljnjim optereenjima. Nee biti iz
nenaujue ako se budu usamljene pobune te vrste deavale i ubu
due, posebno u siromanijim krajevima gdje seljaci ne mogu pri
kupiti tolike rezerve hrane koje bi im bile potrebne da preive u
tekim vremenima. Daljnja Peakova konstatacija odnosi se na Ti
tov govor u Prokuplju za koji vjeruje da je inspiriran seljakim ne
mirima. Kao neobino izriito ambasador komentarie Titovo
upozorenje svima onima koje je zaveo neprijatelj novog poretka i
onima koji podravaju kraljia Pericu. Ali ni u njegovom govo
ru ni u Bakarievim primjedbama nije se moglo naslutiti da bi Vla
da bila zbog tih dogaaja ozbiljno zabrinuta. Jasno je da su polici
ja i armija spremne i u stanju da dre sporadine bune pod kontro
lom. Kao interesantan pokazatelj vremena ambasador opet isti
e spremnost hrvatskog premijera da tako iskreno razgovara sa
amerikim konzulom.
Kao i prethodni i ovaj Peakov telegram upuen je i u Vaington, Moskvu, Budimpetu, Bukuret, Sofiju i Zagreb. U roku od
mjesec dana od seljakih nemira u Jugoslaviji, dakle vei je broj ev
ropskih centara o njima i upoznat. Razumije se, radi se o britan
skim predstavnitvima ali s obzirom na punu saradnju meu tzv.
zapadnim zemljama u to vrijeme, o emu smo se mogli uvjeriti i na
pitanju koje se ovdje istrauje, o svim tim novostima sigurno su bi
le aurno upoznate i amerika i francuska Vlada.
Pismo britanske ambasade od 11. juna 1950.10) Da je britan
ska obavjetajna sluba u Jugoslaviji bila ponajvie u toku stvarnih
dogaanja na ovdanjem selu, potvruje npr. i Peakovo pismo
upueno Vladi u London samo etiri dana nakon poslanih pome
nutih telegrama. Uz prilaganje Gibbsovog izvjetaja s putovanja
10)

FO 371/88231, pismo britanske ambasade od 11. juna 1950. godine.

po Zapadnoj Hrvatskoj i Bosanskoj krajini, Sir Peak opet istie

obavezni otkup poljoprivrednih proizvoda te, zatim, injenicu da
drava veoma esto ne uvaava bonove seljaka koje je on dobio za
predate poljoprivredne proizvode da bi kupio robu koja mu je po
trebna, makar se zna da je ima po podrunim prodavnicama, napo
minjui da su ta dva problema, jasno, odigrala svoju ulogu u buna
ma u Cazinu i Veljunu. Ali ambasador Peak ide sada i dalje, izvje
tavajui o stavovima u meuvremenu zauzetim na nivou federalnih
i republikih vlasti odnosno na zasjedanjima relevantnih organa u
Bosni i Hrvatskoj u pogledu potrebe reformiranja politike prema
selu.
Osvrui se, na primjer, na partijsku konferenciju Bosne i
Hercegovine s kraja maja, Sir Peak citira zakljuak da su na terenu
administrativne mjere u oblasti otkupa primjenjivane daleko vi
e nego to je bilo potrebno za ispunjavanje privrednih zadataka.
Odlueno je i da ubudue naglasak u aktivnostima na terenu treba
stavljati na uvjeravanje seljaka da rade to to Drava trai od
njih. Vjerovato je Peak kao izvor svojih informacija o partijskoj
konferenciji Bosne i Hercegovine koristio dnevnu tampu, kroz
koju osim uoptenih stavova nije ni mogao saznati nita vie. i
njenica je, meutim, da ni zvanini zakljuci sa te konferencije, pa
ak ni njima prethodna diskusija nije kroz konkretne primjere
upozorila na neodrivost nekih tzv. ekonomskih mjera na selu,
kao ni na ponaanje lokalnih monika, o emu svemu bi svjea is
kustva sa Cazinske krajine svakako trebala doi u prvi plan. No,
Cazinska buna seljaka na toj konferenciji se ni ne pominje! 11 ) I
shvatljivo, s obzirom da je dogaaj zvanino tretiran kao neprija
teljski ispad.
Sir Peak nalazi daljnje aktivnosti Drave na pravcu spreava
nja raznih zloupotreba na selu i na istovremeno u Zagrebu odra
noj posebnoj konferenciji predstavnika lokalnih organa Narodnog
fronta Hrvatske. Citira zakljuak o potrebi borbe sprovoenja u
ivot potovanja zakona, koji su bili nekanjeno krili mjesni
narodni odbori i to naroito u pogledu otkupa seljakih proizvo
da. Ambasador prenosi zakljuak da treba dalje jaati organizacije
Narodnog fronta na terenu kao brane neprijateljima poretka. Na
vodi kako je, zahvaljujui jakom Narodnom frontu, istaknut pri
mjer uspjenog iskorjenjavanja neprijateljskih elemenata u notor
no nezadovoljnom dijelu Slavonije (u okolini Bjelovara), dok kao
) Arhiv CK SK BiH, CK KP BiH, k. 514. Konferencija je odrana 2930. maja
1950. godine.
260

primjer loeg djelovanja Narodnog fronta navodi primjer karlo

vake oblasti, gdje je neprijatelj bio sposoban uticati na ljude da
otvoreno ne glasaju na dan optih izbora. Da podsjetimo, radi se o
izborima za Saveznu skuptinu odranim 25. marta kada je bila,
po Kordunu npr., zaista prisutna propaganda protiv izlaska na iz
bore, a meu tim akterima bio je, kako naknadno saznajemo iz
razmatranih partijskih izvjetaja i Mile Devrnja.
Svoje pismo Sir Peak zavrava ohrabrujuom konstatacijom
da su neki vii lanovi Partije oito svjesni da nije samo tvrdogla
vost seljaka odgovorna za sadanju napetost na selu. No, izraa
va i sopstvenu sumnju u mogunost uspjeha ubjeivanja tvrdokornijih lanova mjesnih odbora, podsjeajui na svoju tezu, izreenu
ri je blizu dvije godine, da e partijske voe naii na velike poteoe u prevaspitanju niih redova partijske maine.
Ameriki telegram od 17. jula 1950.12) Makar bilo, bez sum
nje, britansko izvjetavanje u London o seljakim nemirima u Ju
goslaviji u proljee 1950. godine najsvestranije, uz ak znaajna
analitika razmiljanja, ipak je i ostalo zapadno diplomatsko osob
lje u Beogradu i Zagrebu, prije svega ameriko i francusko, i u na
redno vrijeme budno pratilo problematiku seljakih ustanaka i ne
zadovoljstava. Ali nisu iz tih ambasada i konzulata samo slani iz
vjetaji vladama, ve, to je uvijek bitno dodatno napomenuti, po
stojala je stalna informacijska komunikacija i saradnja meu svim
odgovornim zapadnim diplomatama. Ve smo vidjeli kako kolaju
po Evropi (i SAD) britanski izvjetaji, a ameriki telegram o selja
kim nemirima iz jula 1950. godine alje se, tako, na primjer i u
Trst i Atinu, ime su ukljuena u protok informacija o seljakim
neredima u Jugoslaviji i Italija i Grka.
Ovaj telegram Amerike ambasade od 17. jula iji sadraj se
nadovezuje na predmet seljakih nereda kod Furjana i Cazina
pozivajui se na telegram Ambasade od 5. jula, svoj izvjetaj od 24.
juna kao i telegram State Departmenta od 9. juna, kojim je oito
traeno daljnje izvianje ove problematike, saoptava u Vaington
novosti o seljakim nemirima, ali sada na novoj lokaciji.
William A. Fawler, prvi sekretar ambasade, prenosi zapravo
poruke primljene iz Francuske ambasade, a iji izvor je francuski
generalni konzul u Zagrebu. Po tom izvoru oko 400 ljudi tijekom
juna mjeseca sueno je u Glini pod optubom da su bili umijeani
u nerede ili su propustili da u vezi sa Bunom odgovarajue sarau-

") NAUS, D/S, Secrete file 768.00/71750, telegram br. 36 od 17 jula 1950. godi
ne.

261
1

ju sa mjesnim vlastima, ili se pak za njih sumnjalo da imaju veze sa

navodnim (utvrenim) skrovitima oruja u blizini mjesta Bibac i
kod Petrinje. Prema istom izvoru 40 ljudi osueno je na smrt. Oi
to je u pitanju glinski sluaj kojim smo se blie, a sigurno ne i u
cjelini, upoznali u glavi Kontekst-sluajeva. Autor je ipak milje
nja da, bar kad su u pitanju na smrt osueni, francuski konzul od
nosno sljedstveno Amerika ambasada u tom pogledu znatno pre
tjeruju. Jer, podsjetimo se arhivskog materijala hrvatske Udbe, iz
kojeg izlazi da su na smrt osuena dvojica (Duan Miljevi i Jovan
Glamolija koji su i pogubljeni). Druga je stvar to je, da se takoe
podsjetimo, desetak odmetnika ivot izgubilo na divlje, na te
renu. No, u svakom sluaju brojka od 40 na smrt suenih neprov
jerena je vijest koju je francuski konzul u Zagrebu najvjerovatnije
primio iz odreenih tendencioznih izvora te je podatak bez kriti
kih rezervi proslijedio dalje.
U telegramu se, dalje, izvjetava da su kao rezultat tih nere
da mjesne vlasti primijenile neto blau politiku prema seljatvu,
shvatajui injenicu d je ustanak izazvan slabim ekonomskim uslovima i moralnom bijedom. Stoga je, javlja Fawler, smanjen otri
obavezni otkup i seljacima dozvoljeno da svoje proizvode slobod
no prodaju na oblinjoj pijaci. Takoer je rasputen jedan broj pri
vredno slabo stojeih seljakih radnih zadruga, uloeni napori za
oivljavanje sela, a radna obaveza je ukinuta. Autor nije uspio pro
vjeriti kroz arhivska dokumenta pomenute olakice koje bi ile u
prilog seljatvu tih i moda jo nekih krajeva u Hrvatskoj, no, istina.kao to emo vidjeti i iz sjeanja Petra; Zinajia, poslijeratnog
efa Udbe u Slunju i openito istaknutog politikog funkcionera
ovoga kraja, da je nakon Devrnjinog ustanka do naputanja ne
kih vidova otkupa, posebno ita, na Slunju stvarno dolo kao i da
su se drugi tereti stanovnitva znatno smanjili] Zinaji te nove po
stupke vlasti dovodi u vezu sa ak linom Titovom intervenci
jom. 13 ) U Bosni, meutim, ne deava se nita slino. Ni arhivski
dokumenti ni sjeanja svjedoka ne govore o nekom smanjenju
obaveza seljaka prema dravi. Tek polovinom 1951. godine Dra
va konano poinje sa postepenim generalnim ukidanjem omrznu
tog otkupa te stoga seljake bune u Hrvatskoj i Bosni u prvoj polo
vici 1950. godine nisu proizvele neke pozitivne opte ekonomske
efekte za jugoslovensko seljatvo. Ukoliko je eventualno pomenuti
Fawlerov telegram upuen u Vaington, i slini uporedni izvjetaji
') Sjeanje Petra Zinajia, do 1949. efa opunomostva Udbe za kotar Slunj, dato
autoru u januaru 1990. godine, u a. a.
262
i

zapadnih
diplomata
poslani
njihovim
vladama,
i
pobudio
optimis
tika
vjerovanja
u
realnu
mogunost
brzog
i
radikalnog
stratekog
zaokreta Drave u odnosu na seljatvo, sva su bila u krivu. Jo bar
godinu
dana
nakon
seljakih
nemira,
ak
uvaavajui
neka
mogu
a sitna poboljanja poloaja seljatva u kritinim hrvatskim kraje
vima, ipak je ukupni status jugoslovenskih seljaka i dalje uasava
jui, emu je pridonijela sa svoje strane jo i katastrofalna sua
1950. godine.
I dok bi svakako trebalo jo provjeravati pomenute navode o
izvjesnim
oblicima
poputanja
ekonomskog
pritiska
makar
u
lokal
nim okvirima, bez rezerve moglo bi se prihvatiti obavjetenje iz is
tog telegrama, da su mjesne vlasti, takoer u cilju umirenja stanov
nitva, po prvi put nakon rata seljacima dozvolile da na dan 8. ju
na praznuju svetkovinu tijela Hristovog. Taj dan je bilo dozvolje
no i da su trgovine zatvorene kao i odsustvo sa poslova zaposlenih
u Dravnoj upravi, izvjetava na kraju W. A. Fawler.
Ameriki
telegram
od
9.
avgusta
1950.14)
Isti
diplomata
potpi
suje u avgustu mjesecu izvjetaj poslan u Vaington o nezadovolj
stvu seljatva u Jugoslaviji, ovaj puta na podruju Bosanske Gra
dike.
Konzularna
sekcija
Amerike
ambasade
u
Beogradu
je
pri
mila naime, tijekom jula preko 100 veinom pismenih molbi od se
ljaka s podruja Bos. Gradike koji su traili ulaznu vizu za Sjedi
njene
Amerike
Drave.
Osoblje
jedne
zapadne,
u
ovom
sluaju
Amerike ambasade, dobilo je, tako, idealnu ansu da pojavu neposredno
ispita,
dakle
da
bez
ulaganja
nekih
posebnih
napora
i
ez bilo ijeg dodatnog angamana istrai stvar koja je bila, po
sebno s obzirom na ve provjerene vijesti i glasine o vie seljakih
nemira u Bosni i Hrvatskoj, i te kako interesantna. ef konzularne
sekcije iz prve ruke dobija obrazloenje motiva seljaka koji ele
da se isele u SAD. Mada nije nainjena detaljna analiza podnesaka
i usmenih molbi, koja bi sigurno pokazala kompleksniju sliku, na
vedeni su ipak toliko karakteristini primjeri, i u pogledu pitanja
motivacije i u pogledu spleta okolnosti, u kojima su se podnosioci
molbi obraali Ambasadi, da su, ini se, dati i kljuni i objektivni
odgovori na bitna pitanja koja su u vezi sa ovom pojavom mogla
zanimati Zapad.
U nekim pismima ljudi se ale ve na same postupke lokalnih
vlasti
kojima
one
pokuavaju
da
obeshrabre
potencijalne
emigran
te. Prema jednom izvoru svi ti ljudi pozivaju se u narodne odbore
l4)

NAUS, D/S, 768.00/89.50, Izvjetaj W. A. Fawlera od 9. avgusta 1950. godi

ne
263

a zatim i na detaljna ispitivanja u Udbu, dok prema jednom dru

gom pismu svi ljudi koji ele emigrirati u SAD bivaju hapeni.
Prema treem izvoru, opet, optube na raun vlasti, takve i u toj
mjeri, ne stoje. Po ovoj verziji samo 5 ljudi je ispitano a nijedan ni
je uhapen. Isti izvjestitelj ipak dodaje da je lokalna Udba uznemi
rila brojne ljude koji su, elei emigrirati, pokazivali nezadovolj
stvo s postojeim poretkom u Jugoslaviji, ali i da Udba ipak do
sada nije bila u stanju da sprijei pojavu, ali je uvala spisak pod
nosilaca molbi za vize, a to se zakljuivalo i po 20-dnevnom e
kanju odgovora od Amerike ambasade u Beogradu. Ljudi su vje
rovali da Udba provjerava njihova pisma slana potom pa su se
zato mnogi potencijalni emigranti radije odluivali doi u Ambasa
du lino, slijedi dalje u izvjetaju, koji slijedi isti izvor. Da je bilo,
meutim, stvarnog hapenja u Potkozarju zbog namjere seljaka da
emigriraju u SAD svjedoi npr. jedan opirni partijski izvjetaj, pominjui uhapenih 40 lica. 15 ) Mnogo ljudi trailo je vize da se
pridrui svojim roacima u Australiji i u dravi Vaington. U
Amerikoj ambasadi se takoer saznalo da je znatan broj seljaka
sa podruja Bosanske Gradike uputio molbe za emigriranje u
Australiju i Britanskoj ambasadi u Beogradu.
ta je u ljeto 1950. godine navodilo ljude da se nastoje masov
no iseliti na Zapad? Odgovor je bio, razumije se, i jednostavan i
oit. Ambasada ga je znala i bez postavljanja pitanja. Strah od
gladi i opte nezadovoljstvo sa svojom ukupnom situacijom naveli
su mnoge stanovnike ovog podruja da kroz emigraciju vide mo
gue rjeenje problema, sumira prvi sekretar Amerike ambasade,
vjerovatno i mnoge navode i izjave podnosilaca molbi za iseljenje.
U izvjetaju se takoer smatralo znaajnim istai jednu izjavu, datu u Amerikoj ambasadi, da na podruju Bosanske Gradike nije
bilo javnih nemira ili buna ve da je etva toliko podbacila da se svi
ljudi plae nadolazee zime. Fawler zakljuuje izvjetaj konstataci
jom kako ovaj ukupan sluaj potvruje stanovite ambasade o i
roko rasprostranjenom nezadovoljstvu u mnogim jugoslovenskim
seoskim podrujima kao i da je takvo stanje naglaeno aktuelnim
obeshrabrujuim izgledima poljoprivredne ljetine. Preferiranje
emigracije u odnosu na politiku akciju, to je pokazao sluaj se
ljaka Bosanske Gradike, takoer potvruje miljenje Amerike
ambasade, dodaje Fawler, kako postojee seljako nezadovoljstvo
ne predstavlja akutan izvor opasnosti za poredak.
) A CK SKJ, VIII/10, Izvjetaj o obilasku partijske organizacije u banjalukoj,
tuzlanskoj i mostarskoj oblasti od 28. decembra 1950. godine.
264

Zato smo se zadravali na ovom amerikom izvjetaju, od

nosno ima li on veze sa Cazinskom bunom? Viestruke posredne i
kontekstualne veze sigurno ima. Zapad je iz ovog bosanskogradikog sluaja mogao izvui vie zakljuaka. Prvo, da je seljatvo
shvatilo besmisao politikih akcija i pogotovo ustanaka protiv rei
ma, a vjerovatno podueno neuspjehom nasilnih seljakih aktiv
nosti u Hrvatskoj ili Bosni, ono prosto ne vidi drugi izlaz iz svojih
nevolja sem da bjei iz takve drave. Drugo, za Zapad je mogla bi
ti u tom pogledu indikativna i injenica to je bosanskogradiki
kraj izrazito plodno pa i relativno bogato poljoprivredno podruje
iz ega je slijedilo logino retorino pitanje kako je tek seljaci
ma u tzv. pasivnim krajevima, odnosno jo su bile lake shvatljive
seljake bune u Cazinskoj krajini, Kordunu, Baniji. Tree, katas
trofalna sua 1950. godine, iji teret opet najvie pogaa seljatvo,
uvjerava Zapad o totalnoj bespomonosti seljatva, tj. najveeg di
jela stanovnitva u Jugoslaviji, koje nije meutim, nikakva politi
ka snaga te je kao takvo u sutini i dalje bezopasno po vladajui
poredak.
Ameriki telegram od 13. i francuski od 27. septembra.16) Jo
isti mjesec kad je javljeno o pitanju molbi za emigraciju seljaka s
bosanskogradikog podruja, znai u avgustu, stvorena je u Jugos
laviji i afera s trojicom srpskih ministara u hrvatskoj Vladi, to je
dobilo u svim zapadnim izvjetajima odmah prioritetno mjesto.
Ve smo se sretali sa nezadovoljnim Srbima, koje 1. juna u
svom razgovoru sa amerikim konzulom Gilbertom pominje pred
sjednik hrvatske Vlade V. Bakari kao jednog od glavnih uzroni
ka seljakih nemira u maju mjesecu. Nezadovoljstvo Srba u
Hrvatskoj je 1950. godine nedvojbeno injenica koju potvruje ve
samo uvid u nacionalnu strukturu ustanika s hrvatske strane Kora
ne kao i uvid u listu suenih u glinskom sluaju. O svemu tome ve
je ranije bilo dosta govora. No, u kasno ljeto 1950. godine sr
srpskog sindroma u Hrvatskoj aktualizira se u vidu sluaja troji
ce srpskih ministara: Duka Brkia, potpredsjednika Vlade NR
Hrvatske, Rade igia, ministra industrije i Stanka Opaia, mi
nistra umarstva i rudarstva.
Makar je autorovo arhivsko i drugo istraivanje pokazalo da
Cazinska buna ni sa svoje hrvatske strane ili, drugim rijeima,
Devrnjin ustanak bar eksplicitno i pojavno nije sadravao motiv
rjeavanja nacionalnog pitanja, ipak bi, indirektno, ukoliko bi se
) NAUS, D/S, Secrete file 768.00/91250, telegram ambasadora Allena od 13.
septembra 1950. godine.

19 Cazinska buna

265

npr. zaista dokazale razne prie o pobunjenikoj saradnji izmeu

Devrnje i Opaia, (to ovaj i autoru negira), mogao ak u prvi
plan izbaciti nacionalni momenat. No, autor i dalje smatra da je
porijeklo majskog ustanka na Kordunu iskljuivo socijalno-klasnog karaktera, dok nacionalne komponente, koliko god moda i
bila objektivno prisutna u ponaanju Srba na Kordunu (i u Cazin
skoj krajini) oni nisu bili svjesni, ve je ona bila sasvim sporedna i
sluajna. Meutim, nacionalni momenat odnosno pitanje zapos
tavljenosti srpskih krajeva u Hrvatskoj inicira se u tom prvom po
slijeratnom periodu na nivou najvie vlasti, posebno ga forsiraju
ministri Brki, igi, Opai. Taj problem ovdje bi trebalo ire raz
matrati, jer trojica ministara ipak nisu bili upleteni u seljake nemi
re, pogotovo ne u Cazinsku bunu. Nisu bili umijeani, osim ako se
tu ne urauna njihova generalna politika aktivnost koja je, meu
tim, dola do izraaja i u krajevima nae Bune. Podsjetimo se pro
ljetnih izvjetaja koje, prema sopstvenom sjeanju etiri decenije
kasnije, o igievim istupanjima u potpljeevikim srpskim selima
alje Udbi u Zagreb opunomoenik bihake sreske Udbe V. Popo
vi, upravo ponukan prenesenim mu porukama o podsticanju antisistemskog raspoloenja meu seljacima od strane generala igia,
inae rodom iz oblinje Korenice u Lici. Podsjetimo se i tvrdnje
Milutina Koaria, tadanjeg sekretara kotarskog komiteta Partije
u Vojniu (Kordunu) da se Opai, rodom iz sela Tuilovia na
Kordunu, odjednom promijenio, pa umjesto ubrzane kolektivizacije od odreenog momenta 1950. godine poinje otvoreno, ta
koer po narodnim zborovima, u sutini kritikovati dravnu politi
ku prema selu. Sva tri ministra, o kojima raspravlja Politbiro KPJ
ve krajem avgusta, optueni su generalno za izdajstvo na liniji In
formbiroa, a svakom su pojedinano dodavane i razne druge kon
kretne politike diskvalifikacije. U septembru pali su sa poloaja te
zatim kao IB-ovci upueni na Goli otok.
Zapadne ambasade u Jugoslaviji detaljno su izvjetavale i ana
lizirale aferu.ini se da je u tome prednjaila Francuska ambasada
iji se opirni izvjetaji mogu pratiti sve do novembra mjeseca. Svi
ti osvrti, po obiaju, sadre navoenje zvaninih stavova te, zatim,
ocjene stranih diplomata samih, sa aspekata nae teme posebno je
znaajno prenoenje kvalifikacije da su trojica ministara u svojim
posjetama zaviajima javno osuivali vladin program otkupa, pru
ajui podrku tome da srpska podruja Hrvatske ne bi trebalo ni
ta da doprinose, kako javlja u Vaington 13. septembra ameriki
ambasador George Allen. Time se, dakle, u oima Zapada, trojica
ministara bar naknadno mogu dovesti u vezu sa proljetnim selja
266

kim nemirima u Hrvatskoj. U svakom sluaju, Zapad nije prihvatao zvanine ocjene jugoslovenske Partije i vlasti da su ministri
agenti Informbiroa (to je ionako bilo u kontradikciji s optubom
njihovog intezivnog protivljenja politici na selu koja je, meutim, i
te kako bila upravo na liniji sovjetske zvanine strategije). U pomenutom telegramu ameriki ambasador Allen ocijenio je optubu
za kominformovsku agenturu pretjerivanjem.
U tom smislu jo izriitiji jedan francuski dokumenat. To je,
dvije sedmice kasnije nastali opirni izvjetaj sa lica mjesta, dip
lomate Guya Radenaca, francuskog konzula u Zagrebu, koji za
vrava tvrdnjom: Ukratko, izgleda da su svi u Hrvatskoj uvjereni
da gospoda Zigi, Brki i Opai nisu kominformisti. 17 )
Jasno je da su sa posebnim interesovanjem zapadni diplomati
u Jugoslaviji, ve koliko je bilo u njihovoj moi, budno pratili ta
Istok, odnosno zemlje IB-a ine ili spremaju u vezi sa zbivanjem i
naroito u pogledu bezbjednosti jugoslovenske drave. Prema jed
nom takvom tajnom saznanju amerike ambasade planirano je da
specijalno obuena diverzantska grupa, po nalogu iz sjedita IB-a
u Bukuretu, organizira u Jugoslaviji petu kolonu, zakuha po
litiku situaciju i eka izbijanje imperijalistikog rata. Tako, ot
prilike analizira, taj dokumenat Amerike ambasade D. Beki u
knjizi Jugoslavija i hladni rat. Pomenuti diverzanti, tj. sedmorica
Jugoslovena, ubaeni su u zemlju iz Bugarske, ali su uhvaeni i su
eno im je u Okrunom sudu u Niu za pijunau i subverziju u
korist bugarske obavjetajne slube u ljeto 1950. Ovdje se upoz
najemo s tim dogaajem zato jer bi ipak mogao da bude u nekoj
vezi sa Cazinskom bunom, u vezi sa eventualnim pokuajima IBzemalja da isforsiraju seljake nerede u Jugoslaviji, to bi se moglo
iskoristiti kao izgovor za vojnu intervenciju Istonog bloka. D. Be
ki, tako, pozivajui se na pomenuti ameriki dokument izvodi
npr. slijedeu hipotezu: Ako je vjerovati pouzdanim izvorima
Amerike ambasade u Beogradu, onda se ne moe iskljuiti mo
gunost da su u centrali Informbiroa doista radili na pripremama
vojne intervencije, koja bi, slino korejskoj, bila predstavljena kao
nuan odgovor na imperijalistike provokacije. 18 )
Da li je IB-ovska agentura na djelu i u sluaju Cazinske bune i
(ili) u sluaju jo nekih drugih seljakih nemira? Razumije se da
tvrdnja o eventulnoj umijeanosti tajnih obavjetajnih slubi IBw ) Archives diplomatiques fran^aises, Ministre des relations extrieures, Paris,
EU/YOUGO (19491955), Vol. 25, Izvjetaj o hapenju gospode Brkia, igica i Opaia, upuen 27. septembra 1950. godine ministru vanjskih poslova Robertu Schumanu.
) D. Beki, Jugoslavija u hladnom ratu, Globus, 1988, 179.

19*

267

zemalja (i svih onih koji su ili bi bili u toj funkciji) u odreena

konkretna zbivanja u Jugoslaviji, nee moi da se valjano argu
mentiraju dok se u potpunosti ne otvore sovjetski arhivi. Istraiva
Cazinske bune iz 1950. godine, ako polazimo od pretpostavke da
je moda neko sa strane, izvana, bio upleten u pripreme za Bunu
odnosno Bunu samu, ipak bi se i sam pridruio Bekievoj hipotezi
i to, kad su zapadni izvori u pitanju, iz jednog drugog, indirek
tnog razloga. Naime, u svim do sada ovdje tretiranim izvjetajima i
telegramima Zapad, prije svega, u duem kontinuiranom vremenu
i uporno nastoji da se upozna sa injenicama oko seljakih buna,
to sigurno ne bi bio sluaj da sam ima nekog udjela u tome. U pri
log ovom shvatanju idu svakako i, utvreni, neprecizni, nepotpuni
podaci koje iz Jugoslavije alju zapadnim vladama. I kad bi, even
tualno, u igri bili jugoslovenski emigrantski krugovi iz Kraljeve
blizine, s utoitem na Zapadu, teko je vjerovati da se tragovi tak
ve njihove uloge ne bi na neki nain pojavili kroz amerike, engles
ke ili francuske diplomatske izvore. No, autor glavne take svoje
hipoteze o moguoj umijeanosti IB-a u dogaaje oko Cazinske
bune zasniva ipak naroito na odreenim kasnijim svjedoenjima
ustanika kao i na optoj logikoj premisi da sovjetska obavjetajna
sluba KGB u kontekstu strateke odluke Sovjetskog Saveza o
oruanoj intervenciji u Koreji (Korejski rat izbija 25. maja 1950.
godine) nastoji pojaati subverzivnu djelatnost u Jugoslaviji, us
mjeravajui jo veu panju Zapada na ve ionako kritino po
tencijalno jugoslovensko ratno arite, odnosno skreui time po
zornost Zapada sa uurbanih priprema vojnih aktivnosti u Aziji.
Pri tome se pobunjenicima, ak ni onima iz taba cazinskog ustan
ka, nije moralo ni trebalo, a moda u cilju procijenjenih efekata,
nije ni smjelo dati na znanje za iji (jo) raun igraju.
Moskovski New Times o Cazinskoj buni.19) Ali za pomenute indicije o uticajima IB-faktora na pripreme za cazinski ustanak
seljaka autor raspolae ipak i jednim pisanim izvorom. Radi se do
due o jednom lanku iz novina, kakav je izvor sam po sebi drugo
razredne istoriografske vrijednosti, pogotovo ako potie iz tzv. is
tone, tj. napadno izideologizirane tampe, kakva je bila uostalom
i jugoslovenska u to vrijeme. Ekstremno navijaka orijentacija iz
vjetaja i beskrupulozni rjenik posebno su, razumije se, prisutni u
novinama koje objavljuju, poto su prihvatili IB-liniju, jugoslovenske revolucionarne izbjeglice, a utoitem u zemljama Istonog
bloka. Tako je u SSSR-u izlazio list Za socijalistiku Jugoslavi
') New Times, Moskva, br. 24 od 13. juna, str. 15.268

ju, u ehoslovakoj Nova borba, u Rumuniji Pod barjakom

internacionalizma, Napred u Bugarskoj, Sloboda u Albaniji i
Za pobjedu naroda u Maarskoj. Kompilirajui, tako, razne oi
to izrazito tendenciozne lanke iz pominjanih listova, moskovska
Novoe vremja donose 13. juna 1951. u rubrici Pregled tampe iz
pera V. Bruskova opiran tekst s naslovom Borba jugoslovenskog
naroda s faistikim reimom. Sve vijesti koje je autor na pomenuti nain prikupio, sloio je i po jugoslovenski dravni poredak
ekstremno optuujui lanak koji, meutim (naime taj poredak)
sabotaama radnika, uskraivanjem poslunosti vojnika, antidravnih demonstracijama studenata, odlunom borbom jugoslo
venskog radnog seljatva protiv Titovog krvavog faistikog rei
ma i to uskraivanjem otkupa, remeenjem planske sjetve, odbija
njem poreza, samo to nije pao. Borba seljaka u navedenom po
gledu vodila se u Senti, idu, na podruju Kovai (Kovaica?) i u
mnogim drugim oblastima.
No, prosto herojski oreol borbe za slobodu naroda Brus
kov zacrtava nad podrujima Banije, Korduna, Cazina i drugih,
gdje je dolo do izraaja visoka organiziranost snaga koje se bore
protiv faistikog reima. Zatim Bruskov kao u tom pogledu ka
rakteristian sluaj izdvaja i opisuje masovnu oruanu akciju iz
prethodne godine na Cazinu. Tito je poslao kaznenu ekspediciju
da slomi ustanak na podruju. Stosedamdeseti policijski puk koji
je krenuo iz Banjaluke za Cazin na prilazima gradu napali su parti
zani. Bitka je bjesnila 2 sata i herojski branioci uporno su zadra
vali itav policijski puk. Rankovievi koljai iskalili su svoju osvetu
na stanovnitvu, ubijajui starce, ene i djecu. Ali ovo divljatvo je
otvorilo oi mnogim vojnicima 179. puka i velika grupa njih na e
lu s porunikom Miloem Makiem prela je na stranu partizana.
Bruskov se u ovom svom prezentiranju dogaaja poziva na biveg
vojnika 179. puka koji je u jednom lanku za Napred, list jugoslovenskih IB-ovaca u Bugarskoj, i opisao ova zbivanja. Taj voj
nik, pie dalje Bruskov, citira i pismo svoga druga koji je ostao u
tom puku, javljajui da su svi mukarci iz Cazina i okolnih sela ili
pozatvarani ili su se pridruili partizanima. Prenosei pasus iz
pisma, izgleda tog drugog vojnika, da je cijela divizija poslana iz
Sarajeva i bataljon iz Nia. Bitke se itavo vrijeme proiruju i mno
gi vojnici prelaze na stranu naroda, Bruskov i zakljuuje opis cazinskog sluaja.
Autoru nije poznato da li su novine Novoe vremja i inae u
to doba stalno izlazile i u izdanju na engleskom jeziku, no, injeni
ca je, obzirom da se oito ne radi, na primjer, o nekom zapadnom
269

prijevodu, da su 1951. godine u Moskvi izlazila kao New Times.

Ako je suditi po sadraju Bruskovljevog lanka, Moskvi je dosta
stalo do toga da Zapadu na svoj nain i u svjetlu koje odgovara
optoj politici SSSR-a prikae na primjer zbivanja u Jugoslaviji.
Navoenjem konkretnih diskvalifikacirajuih primjera, to doka
zuje i opis cazinskog sluaja, vidimo da se radilo o ekstremnim (ali
oekivanim) pretjerivanjima. Trebalo je pred Zapadom to je mo
gue vie ocrniti Titovu vladavinu i kod itaoca stvoriti predstavu
da je njegova drava iznutra potkopana, da se gotovo raspada. Bi
lo bi zanimljivo znati u kakvom je tirau tampan New Times i
gdje je sve asopis razaslan. Uostalom, nije bio jedini list koji se
pojavio na Zapadu, izvjetavajui o cazinskoj buni. Prema svjedo
enju Steve Boia, sina komandanta ustanka, i samog suenog za
pobunu, Zapadna tampa je o Milanu Boiu i Ali oviu pisala
kao o herojima, to je saznao naknadno, po izlasku iz zatvora,
od svog ujaka iz Engleske i strievia iz SAD koji su svi prije rata
emigrirali iz Jugoslavije. 20 )
Meutim, iz Bruskovljevog lanka za nas su ovdje posebno
vani akcenti koji govore o prelaenju brojnih vojnika pa i jednog
oficira, porunika Miloa Makia, medu pobunjenike. Tu se otva
ra niz pitanja. Da li je takvih stvarno bilo? Koliko? Da li se radilo
moda samo o takvoj namjeri? Ako i a priori odbacimo u vezi s
tim sve tvrdnje iz lanka, ocjenjujui ga kao namjerno proturanje
lanih informacija, ipak i dalje ostaju, sada u ovom svjetlu ve ne
to vjerodostojnija, svjedoenja vie pobunjenika, nezavisno data
autoru etiri decenije nakon Bune, o vojnicima koji su se trebali
Buni pridruiti (vidjeti glavu Svjedoenja...). Da li je takoer ba
izmiljena brojka 179. koju je nosio puk upuen iz Banjaluke da
skri Bunu? Da li je u izmiljenoj svezi pomenuto ime porunika
Miloa Makia? Tragajui za ovim odgovorima autor nailazi na
nepremostivu zapreku. Ona se ogleda u totalnoj nedostupnosti ar
hiva Ministarstva odbrane koja bi jedina mogla oko toga pruiti
pouzdane injenice. Jedan od moguih posrednih dokaza bilo bi
recimo, i saznanje da li je Milo Maki robijao na Golom otoku.
Tamo su, naime, opet po svjedoenju Steve Boia, zbog indicija o
upletenosti u pobunu na Cazinskoj krajini, upuena na izdravanje
kazne mnoga vojna lica. I jo jedna hipoteza. S obzirom da su na
Golom otoku, kako je poznato, zavravali IB-ovci, znailo bi da je
i Cazinska buna, bar od vojnih krugova, ocijenjena kao zavjera
IB-ovskog porijekla.
J)

270

Sjeanje Steve Boia, dato Ahmetu oviu u septembru 1990. godine, u a. .!

Koliko god bili podaci, informacije, saznanja koje su primali

(i dalje slali) faktori stranih obavjetajnih slubi, dakle netani i si.
injenica je ipak da su vlade stranih zemalja mogle imati veoma
odgovarajuu sliku o socijalnim i politikim prilikama na jugoslovenskom selu. Ako su i o drugim dogaajima u Jugoslaviji dobijale
priblino kvantitativno i kvalitativno sline informacije, a sauvani
dokumenti komunikacije izmeu zapadnih diplomatskih predstav
nitava u Jugoslaviji i njihovih matinih vlada tu pretpostavku po
tvruju, logino je, da su ove strane vlade imale odlian uvid u
ukupnu jugoslovensku drutveno-ekonomsku i politiku situaciju.
Ovdje vie ne treba navoditi razloge zbog ega je sve Jugoslavija
bila tada za Zapad (naravno i za Istok) strateki toliko vana zem
lja to je, znai, automatski i raalo potrebu to svestranijih sazna
nja o njoj.
U ovoj glavi upoznali smo se sa jednim brojem dokumenata
zapadnog porijekla o Cazinskoj buni i drugim seljakim nemirima
u Jugoslaviji 1950. godine, koji su bili ili mogli biti u nekoj vezi sa
naoj glavnom temom. Vjerujem da su i odreena konkretna uda
ljavanja od sredinje teme, bar na kraju ove glave, kao i u kontek
stu knjige kao cjeline, shvaena kao ipak samo privid tek nekih
drugih zbivanja i pitanja.

271

Dio trei
KANJAVANJE I POSLJEDICE

Glava dvanaesta

ISTRAGA I KANJAVANJE POBUNJENIKA U DVA INA

Na urevdan i narednih dana 1950. godine sve se na Krajini
odvijalo veoma brzo. Praktino, istodobno sa likvidacijom ustanka
organi vlasti Udba, milicija, KNOJ provode i in masovnog
zarobljavanja pobunjenika (neki su se pojedinano ili grupno sami
predali, a drugi su, osim onih koji su ubijeni, jedan po jedan po
hvatani) i njihovog privoenja, vezanih, najprije u sredita mjesnih
podruja, zatim u azin. I oni sa kladukog sreza privoeni su u
Cazin, dok su pohvatani, ili oni koji su se predali sa druge strane
Korane, zatvoreni u Slunju. Upravo s obzirom da su aktivnosti sla
manja Bune tekle paralelno sa liavanjem slobode njenih aktera,
ve smo se, da se podsjetimo u sklopu likvidacije ustanka uglav
nom upoznali sa nainom hapenja i zatvaranjem pobunjenika, od
nosno svih onih koji su takvima smatrani. Vidjeli smo da je u prva
tri do etiri dana pozatvarano oko 600 ustanika, ako se prikloni
mo npr. ocjeni tadanjeg kljuara zatvora u Cazinu. Vei broj njih
je zbog, u prvi mah procijenjene, zanemarive krivnje nakon nekoli
ko dana puten. Udbi su, razumije se, ostali spiskovi tih ljudi na
osnovu kojih ih je ona mogla opet zvati na odgovornost, po osno
vu koje bi vjerovatno u svakom sluaju osjetili kasnije nekakve
negativne ekonomske i politike posljedice, a da i ne budu vie po
sebno pozivani. Dolazi, meutim, do naglog preokreta situacije.
Svi ti puteni, ili valjda gotovo svi, kako smo takoer vidjeli prema
biljekama udbovca Ratka Ilia i na prijedlog njegovog rjeenja pi
tanja, a u vezi sa prethodnim nareenjem Aleksandra Rankovia o
strogom kanjavanju uesnika Bune, mahom prijevarom, vraeni
su u haps za dan, dva. Osim onih koji iz zatvora nisu nikako ni
putani, tj. onih glavnih sad je opet pozatvarano vie stotina lica,
ime je praktino obiljeen i poetak veoma strogog odnosa prema
275

pobunjenicima, odnosno otrog kursa Drave u pogledu kazni i

posljedica koje imaju da snose zbog dianja ruke na poredak.
Ne gledajui, ovom prilikom glavne krivce, osim eventualno
jednog ili dva telegrama i nekih spiskova, moda nije ni nastala
posebna dokumentacija o poduzetim prvobitnim mjerama drav
nih organa prema masi pobunjenika. U prilog takvom zakljuku i
lo bi na primjer sjeanje Slobodana akote (i ne samo njega), da se
sve radilo u hodu i brzinski te nije bilo ni vremena za neka pisarenja. 1 ) Meutim, nemali broj ljudi, nezavisno jedan od drugog, do
bro se sjea ukupne procedure oko tog kanjavanja. Kako ta sjea
nja, data autoru dakle ponaosob, opisuju ipak jednu konzistentnu
liniju procesa kanjavanja u toj prvoj fazi, ovaj se moe, ini se,
prilino vjerodostojno rekonstruirati i bez pisane dokumentacije,
iji, bar neki znaajniji nastanak, je ionako pod znakom pitanja.
Analizirajui sva ta etiri decenije kasnije ispriana sjeanja veim
dijelom pobunjenika ali i tadanjeg generalnog sekretara Vlade
NR BiH, udbovca Ratka Ilia, kljuara cazinskog zatvora Hasana
Japia, a i vanog pismenog svjedoenja samog ministra unutra
njih poslova BiH Ugljee Danilovia, autor je rekonstruirao sliku
istrage i tog prvog suenja.
Nakon to su, po osnovu spiskova predsjednika MNO-a i
drugih odbornika, pohvatani ili se sami predali, nekoliko stotina
pobunjenika zatvorenih dijelom u sredinjem cazinskom zatvoru i
na drugim privremenim zatvorskim punktovima, u roku od nekoli
ko dana prolazi u prostorijama SNO-a u Cazinu intenzivno Udbino ispitivanje i prvo suenje.
Pobunjenik Mehmed Beganovi iz Liskovca pria: Kamio
nom smo dopremljeni u Cazin gdje smo bili zatvoreni u konak. Tu
smo se, uz strano maltretiranje udbaa u malom prostoru tiskali
etiri dana bez hrane i pia. Povremeno su ubacivani i novi zatvo
renici. Sedmi dan toga svega podvrgnuti smo ispitivanju. Odgovori
su traeni guranjem pitolja u usta. Prihvaena je ipak moja izjava
da sam uvao krave i da nemam veze sa ustankom. Stoga je od
lueno: Mehmed soba broj 2. Otac moj, Memija, upuen je, me
utim u sobu broj 1. Mi iz sobe broj 2 puteni smo kuama.
Odmah nakon 23 dana dobio sam poziv da odem na konferenci
ju u Liskovac. U Liskovcu oficir uzima line podatke i kuca na ma
inu, a Ale Skrgi (predjsednik MNO Liskovac, nap. autora) govo
ri brojke 3, 6, 1 itd. Za mene je rekao jedna. Vezani u etvorke
nas otprilike 300 ljudi iz Liskovca otjerani smo pjeke u Peigrad,
l)

276

Sjeanje Slobodana akote, u a. a.

a odatle kamionima za Cazin. Tu su nam potvrene kazne, meni

jedna (godina), drugima tri mjeseca, est mjeseci itd. Kamionima
smo zatim prebaeni za Srbljane, odakle smo, opet bez vode i hra
ne, hajvan-vagonima etiri dana putovali do Breze. U Brezi smo
zatekli ranije poslanu i na oko dvije godine osuenu grupu, u ko
joj je bio i moj otac. Ova grupa sada je poslana u Zenicu, potom u
Biha, pa opet na suenje u Cazin (ovaj put vojno, nap. autora).
Moj otac dobija 20 godina robije, a odleao je 9,5 godina. Ja sam
kod Alije Sirotanovia u Brezi ostao godinu dana. Znam sigurno
da su Pozderci naredili ponovno suenje i progon porodica, za
kljuuje Mehmed Beganovi, a otac mu Memija dodaje: Da mi
glava ode da je Hakija iza toga svega kanjavanja. 2 )
Tog se dvostrukog suenja sjea jo mnogo ljudi. Svi su oni u
prvom talasu osueni na drutveno-korisni rad, na Brezu, na
jednu do najvie dvije godine, da bi u drugom navratu zaradili
po 17, 20 godina lienja slobode sa prinudnim radom. Takav je
bio Ale (Selima) ari. Sa grupom drugih osuenika ve je jednom
prenoio u Brezi, tu je i podian a ujutro je dobio lepinju i trebalo
je da krene taj dan normalno, da radi, ali dolo je nareenje da se
odmah kree za Zenicu. Ponovo povezalo i 19 dana bio sam u
Zenici na ispitivanju, zatim 2 dana u Kuli, pa u Cazinu na novo,
vojno suenje. 3 ) U Cazinu nisam htio priznati da sam se digao
protiv naroda i Drave. Osuen sam na 15 mjeseci i odreena mi
je Breza gdje sam i prespavao samo jednu no, da bi bio zatim pre
baen odmah sutradan na isljeenje u Zenicu. Poslije smo isljei
vani u Kuli (zatvor u Bihau nap. autora), a na suenju u Cazi
nu dobio sam kaznu od 20 godina robije. 4 ) Trii Ramo sjea se
400 500 vojnika koji su doli u turli. Prvo im je ovcu ispe
kao, a trei dan su ga uhapsili. U Cazinu nas strpalo u zatvor u
zgradu stare optine, gdje nas podijelili u sobu 1 i sobu 2. Ovi su
puteni isti dan a mi iz sobe 1 tu istu no, oko 10. maja, natrpani
smo u kamione, odvezeni u Srbljane, odatle za Sarajevo gdje smo
bili jedan dan. Tu nas oialo na nulu a sutradan prebaeni u Bre
zu. U Brezi smo prenoili i trebalo je tu da ostanemo raditi. Ali do
la je milicija, opkolila logor i Cazinci smo morali izai van. Strpa
lo nas u vagone u Podlugovima, prenoili smo u Zenici, gdje je za
tim trietiri dana trajalo isljeenje svih nas iz sobe 1. Poslije to
ga smo prebaeni u Kulu, pa na suenje u Cazin. U Brezu je sa mi
J) Sjeanje Mehmeda i Memije Beganovia data autoru u julu 1990. godine u a. a.
Sjeanje Ale (Selima) aria dato autoru u julu 1990. godine u a. a.
4) Sjeanje Ismaila Ajkia dato autoru u julu 1990. godine u a. a.
5)

277

licijom doao Hakija i ja mislim da je Hakija nas povratio na novo

suenje. 5 ) Mada ga ne pravda, Hasan (Ahme) ari Hakiju razu
mije. Pria: U Brezi sam bio ve oko pet dana na tzv. drutvenokorisnom radu, zatim su me prebacili u Kulu na ispitivanje pa na
suenje u Cazin. uli smo izmeu sebe da je Hakija traio povea
nje kazni i onda se to stvarno dogodilo. Ali, razumijem Hakijinu
ljutnju, ipak je to bio njegov kraj. Moda bih na njegovom mjestu
tada i ja tako postupio. ) Jo bi se nalo vie ljudi koji pripisuju
Hakiji odgovornost za poveanje kazni, a i za druge .represalije
koje su slijedile. Meu onima koji su pri tome naroito otri, sigur
no su Nikola i Stevo Boi. 7 )
ta je to sve ljude sa Cazinske krajine moglo navoditi da u
Hakiji vide najveeg krivca za svoje daljnje nevolje i patnje? Prvo,
Hakija je zaista meu prvima doao iz Sarajeva, neko se vrijeme
nalazio na terenu i u samom Cazinu, otvoreno iskazujui prema
pobunjenicima svoju ljutnju, bijes, grubost. Drugo, Hakija je bio u
tim prvim poslijeratnim godinama u narodu Krajine poznat po to
me da kao jedan vii politiki funkcioner stalno trai kruto primje
njivanje u praksi tzv. ekonomskih mjera drave. Tree, bar neki
ljudi su znali ili su ak lino zapamtili Hakiju kao javnog tuioca
za okrug Banjaluka sa sudskog procesa hodi Muhamedu Redepagiu iz Vrnograa i jo jedanaestorici narodnih neprijatelja,
odranog od 23. do 25. februara 1947. u Velikoj Kladui, kada je
itava grupa, sa izuzetkom jednog, i osuena, i to na jednu do 16
godina lienja slobode sa prinudnim radom. 8 ) etvrto, neki ljudi
su, tada, imali pred oima jo i kakve druge Hakijine grijehove.
U svakom sluaju, Hakija je bio 1950. godine visoki dravni fun
kcioner Cazinjanin koji je vjerovatno uivao u narodu straho
potovanje ali sigurno nije bio u svojoj Krajini i popularna linost.
Ali, kako i zato je stvarno dolo do novih, neuporedivo teih
kazni za pobunjenike i drugih otrih represalija koje su slijedile?
Da li zaista za to jedinu ili najveu odgovornost snosi Hakija Pozderac? U sauvanim pisanim izvorima Hakija se uopte ne spomi
nje ali i indirektno on bi se teko mogao dovesti u vezu s naglom
promjenom odnosa drave prema pobunjenicima i tom kraju uop
te, a pogotovo bi bilo teko tako neto i stvarno dokazati. Prvo,
s)

Sjeanje Rame Triia dato autoru u julu 1990. godine u a. a.

) Sjeanje Hasana (Ahme) aria dato autoru u julu 1990. godine u a. a.
7) Sjeanje Nikole i Steve Boia, dato Ahmetu oviu u maju i septembru 1990.
godine u a. a.
) Glas, 1. 3. 1947. U Vel. Kladui krivino vijee Okrunog suda izreklo je presu
du organizatorima i lanovima teroristike organizacije na kladuko-cazinskoj krajini.
278

sjetimo se iskaza udbovca R. Ilia, koji je upuen zbog Bune na

Krajinu i koji je jedini inio tada i vlastite biljeke o dogaanju ko
je ovdje mi razmatramo. Po veoma vjerodostojnom Ilievom iska
zu, Rankovievom depeom koja je uslijedila nakon to je veina
pobunjenika procijenjena kao neznatno kriva i ak putena svojim
kuama (to su bili oni iz sobe 2) naloeno je strogo kanjavanje. Iz
Ilievog iskaza jasno proizlazi da je ova depea oznaavala prelomnicu u kanjavanju ljudi. Mada na osnovu raspoloivih doku
menata nije mogue tano dokazati ija je bila inicijativa, odnosno
tko je sudjelovao u donoenju odluke o strogom kanjavanju,
koja dobija svoj najpotpuniji pisani izraz na sjednici OK Banjalu
ka od 17. 5. 1950. godine, nedvojbeno je da je bar konana direkti
va tome sigurno dola iz Beograda. A u njenom stvaranju Hakija
nije mogao uestvovati, kao to nije sudjelovao ni na specijalnim
sjednicama posveenim neprijateljskoj akciji u OK Banjaluka i
CK KP BiH, iji lan i inae nije bio. A Hakija Pozderac i sam
svjedoi o tom Rankovievom telegramu: Ustanici su prvo pu
teni pa nakon Rankovievog pisma vraeni da bi im se odredile
stroe kazne. ivko Joilo npr., sekretar Udbe BiH koji je isto bio
u to vrijeme, u toj prvoj fazi kad i ja u Cazinu, zna za ovo Rankovievo pismo. 9 ) Autor smatra da se ipak radi o depei (teleg
ram) i ne o pismu, a i da je takav pisani dokumenat sigurno po
stojao. Da li su ova i druge depee koje su odailjane na relaciji Be
ogradSarajevoCazin (i obratno) i sauvane, je drugo pita
nje. 10 ) U svakom sluaju doprinijele bi jasnoi ukupne slike o ovo
me.
Ali da se vratimo sudbini tee okrivljenih pobunjenika sa Ca
zinske krajine. Onih iz sobe 1. ini se da je bilo u pogledu nji
hovog kanjavanja, u toj prvoj fazi odnosa Drave prema njima,
jo vie zbrke. Vidjeli smo da su oni, ili preciznije, vei dio njih,
gotovo odmah nekoliko dana nakon hapenja i prvog ispitivanja
upueni u Brezu, na drutveno-korisni rad u roku od tri mjeseca
do dvije godine. Takoer smo vidjeli da se ta kazna gotovo isto
dobno i inila dravi preblagom, pa su nakon jednog ili vie dana
svi oni (u Cazinu osueni na sobu 1) povueni iz Breze, dovede
ni na nova isljeivanja pred Udbu u Zenicu, Sarajevo, Biha, da bi
kasnije na vojnom suenju u Cazinu bili osueni na visoke zatvor
ske kazne od po 10, 15 i 20 godina. Meutim, i meu tim tee ok
rivljenima bilo je znatnih razlika.
) Sjeanje Hakije Pozderca dato autoru u julu 1990. godine u a. a.
10) O problematici istraivanja izborne grade (i ove) vidjeti u Predgovoru knjige.
279

Oni najkrivlji naime, imali su, ini se, jedan sasvim poseban
tretman od samog poetka. Logino je da je u isljeivanju njima
posveena naroita panja. Jo prije hapenja direktiva je bila, da
se opet podsjetimo Ilievog svjedoenja, iz Rankovieve depee, da
se oni ivi uhvate kako bi se ustanovila pozadina pobune. Trebalo
ih je temeljito ispitati, po potrebi suoavati. Svatko od glavnih
sasluavan je u vie navrata. Valjda stoga oni nisu proli proceduru
provedenu kod veine uhapenih, kod njih nije primijenjeno ono
ipak olako utvrivanje krivice po kriteriju soba 1, odnosno so
ba 2. No, Udba je oito glatko obavila svoj posao. Istraga je pro
vedena brzo i bez problema poto su glavni ustanici sutinu kri
vice vie-manje lako priznavali, bez veeg sustezanja opisivali do
gaanja u kojima su uestvovali, optereivali se meusobno. To
dokazuju, kako sauvani iskazni materijali sami, tako i etiri dece
nije kasnije data svjedoenja nekih udbovaca. 11 )
Meutim, i kod glavnih se oito teilo to prije obaviti su
enje. Jer, kako inae tumaiti podatak iz protokolne knjige Kri
vinog upisnika 19491950. Okrunog suda u Banjaluci. U tom je
upisniku pod rednim brojem 144, zapremljenim 15. 5. 1990. godi
ne, upisan Boi Mile, srez Cazin, sa oznakom krivinog djela iz
l. 3. i l. 7. ZKND. 12 ) Znai, kakav-takav optueniki materijal je
ve u prvoj polovini maja stigao u Banjaluku pa je ak valjda u ob
liku nekakve optunice i registrovan u Okrunom sudu. Kakva je
mogla biti optunica protiv Boi Mile upisano je i pogreno
ime jer se oito radi o Boi Milanu a ne Mili uraena do 15. 5.
uopte, nije jasno ve zato jer je sredinji istrani materijal o Boi
Milanu Udba u Bihau (isljednik Drago Slijepevi) nainila upra
vo tek 15. maja. Ili je, pak, bila u pitanju praksa da u krivini upisnik Udbe ue tek optueniki prijedlog uz samo naznaku inkrimi
nacije po odreenom lanu ZKND? Da je itav taj optueniki
materijal tada ipak jo nekako visio u zraku svjedoi i iza Boi
Mile ostavljenih 11 praznih upisnih mjesta koja je oito trebalo na
knadno (nakon izvrene ukupne istrage) popuniti s a l i naredno
okrivljenih, tj. Boievih saradnika u krivinom djelu, vjerovatno
takoe po osnovu iste inkriminacije. A s obzirom da se tim praz
nim upisnim mjestima i inae zavrava knjiga Krivinog upisnika,
ak je moda predvieno da se i u narednu protokolnu knjigu
eventualno unesu imena jo i nekih drugih okrivljenih u ovom slu
) Autoru su u tom smislu svjedoili npr. Jusuf Lipovaa i Vojo olovi, u a. a.
Arhiv Vieg suda u Banjaluci, Krivini upisnik 1949 1950 (1 144), Podnosi
lac optuenikog prijedloga je Oblasni javni tuilac b. 242/50
1J)

280

aju. Kako bilo da bilo u pomenutom Krivinom upisniku samo

jo stoji da je predmet upuen 1. 6. 1950. Vojnom sudu u Saraje
vu na nadlenost. 13 )
Prouivi tadanju zakonsku regulativu, kako civilnog i voj
nog tuilatva, tako i civilnog i vojnog sudstva, autor je naao da
je pomenuto ustupanje predmeta iz civilne u vojnu nadlenost ima
lo punu zakonsku osnovu. Pitanje je, meutim, da li bi Milan Bo
i i ostali glavnookrivljeni, makar pod istom inkriminacijom, pod
jednako proli pred civilnim sudom, tj. Okrunim sudom u Banja
luci i Vojnim sudom u Sarajevu koji je onda stvarno sudio i svoje
javne glavne pretrese odrao u Cazinu. Ali, ne samo to je logino
oekivati da bi za isto krivino djelo civilni sud ipak blae sudio,
ve je optunica vojnog tuioca Vojnog tuilatva u Sarajevu pro
irena uz t. 7 iz l. 3 i t. 13 iz l. 2 ZKND, o ijim e sadrajima bi
ti vie govora kasnije.
Jednom rijeju, u tom prvom pokuaju, odnosno prvom pri
stupu dravnih organa kanjavanju, stvarnih ili navodnih uesnika
Cazinske bune, svima njima, i vie i manje krivima, ve su bile ili bi
bile dosuene manje kazne od onih koje su i izreene kasnije, u
drugom navratu. Sauvana dokumenta kazuju da je do ovog pre
okreta u kanjavanju dolo direktivom odozgo. Mada nisu sauva
ne ili autoru nisu bile dostupne Rankovieve depee u povodu slu
aja Cazinske bune 1950. godine, teko je oboriva teza da je takva
direktiva dospjela od nekog drugog faktora. Ne samo to o njoj
etiri decenije kasnije neposredno svjedoe, kako smo vidjeli R.
Ili ili H. Pozderac, npr. ve to potvruje, to je takoer poznato,
opti metod donoenja odluka u ono vrijeme. Jer, ako su na Politbirou CK KPJ 1949. godine odreivane ak cijene bioskopskih
ulaznica, kako se nee u samom vrhu Drave donositi konane od
luke o odnosu prema onima koji su tu Dravu poli da obore. 14 )
Takoer je, vrlo vjerovatna i indikativna svojevremena izjava ure
Pucara da tu Republika nije nita radila bez Federacija, odnosno
da su odgovarajui organi u Sarajevu posluili samo kao transmisi
ja beogradskih odluka. 15 )
To pitanje transmisije dodue nije tako jednostavno. O njemu
sigurno najkompetentnije svjedoi, etiri decenije kasnije, tadanji
ministar unutranjih poslova BiH Ugljea Danilovi: Pitate kako
je dolo prvo do putanja, pa poslije do ponovnog hapenja pobu
njenika. Te injenice se ne sjeam, ali je sasvim mogua, naime, u
,J)

Isto.
A CK SKJ, sjednica Politbiroa, III/40, od 22. 3. 1945. godine.
15) Sjeanje Mie Carevia dato autoru u julu 1989. godine u a. a.
14)

20 Cazinska buna

281

prvom momentu se radilo prije svega o tome da se sama pobuna

mirno likvidira i da ne doe do veeg uznemirenja stanovnitva, a
poslije se prilo hapenju kolovoa i podstrekaa pobune. Takav
postupak je bio sasvim logian. Pitate da li je na to uticala depea
Rankovia. Ne sjeam se takve depee i ne znam zato bi do nje
dolo kada sam Rankovia upoznavao telefonom o svemu to se
tamo zbivalo. Siguran sam da se njegov stav ni u emu nije razliko
vao od naeg u Bosni i Hercegovini. Mislim da je sve nae predloge usvajao, iako je iz Saveznog ministarstva bio upuen jedan drug
na lice mjesta. 16 ) Ovo Danilovievo sjeanje prua u svakom slu
aju veoma znaajno poblie objanjenje odnosa dravnih vrhova
na relaciji SarajevoBeograd i obratno. No, podrazumijeva se da
su odluke openito, pa i ove o kojima je ovdje rije, nastajale u ko
munikacionom prostoru izmeu republikog i saveznog vrha Ud
be, ali in usvajanja predloga odnosno, donoenje konane odlu
ke, to proizlazi i iz Danilovievog pisma, vreno je ipak u Be
ogradu.
Sam Milovan ilas, uostalom, na direktno autorovo pitanje,
odgovara: Ne znam tano ko je doneo odluku o pogubljenjima i
smrtnim presudama, ali prema nainu rada i odluivanja to nije
moglo biti bez Titove saglasnosti, na osnovu Rankovievih izvetaja. 17 ) Ovim smo iskazom ve donekle zakoraili i u narednu ob
last, ali ovdje je bitno kao zapaanje istai da je valjda taj isti koji
je kasnije na najviem nivou konkretizirao i smrtne presude, odre
dio, dakle, i to da svim optuenima za pobunu na Krajini doe do
novih presuda, odnosno do teih kazni. A nije se radilo o malim
promjenama ve o ogromnim razlikama u kaznama. ak, vjerovat
no, ne samo o strahovito pootrenim vremenskim zatvorskim kaz
nama i smrtnim presudama od kojih moda nijedna ne bi bila izre
ena da su procesi odrani pred civilnim sudom, nego je vjerovat
no u momentu donoenja odluke o stroem kanjavanju uesnika
u ustanku pala i odluka o iseljavanju njihovih porodica sa domaih
ognjita, dakle jedna mjera, gotovo genocidnog karaktera, koja je
u ljeto 1950. godine i sprovedena u djelo. Jer svi ti elementi poo
trenog kanjavanja i represalija prema porodicama pobunjenika, te
Krajini uopte, sadrani su u jednom pasusu zapisnika ve pominjane sjednice OK Banjaluka od 17. maja 1950, pasusa na ije ele
mente emo se jo vraati, ali emo ga ovdje integralno citirati: U
vezi uesnika u pobuni izvriti suenje na smrt i kazne robije, kao i
) Pismo Ugljee Danilovia autoru od 6. 9. 1990. godine. Prema Danilovievom
i sjeanju taj drug je bio pukovnik Safet Filipovi.
17) Pismo Milovana ilasa autoru 1. 8. 1990. godine.
282

konfiskaciju imovine. Stvarati na tim imanjima dravna dobra i iz

vriti raseljavanje porodica. Uesnike u pobuni izvesti pred vojni
sud. 18 )
Autor nije naao dokumenat sline sadrine kojim bi se odre
ivala mjera kazni za okrivljene sa slunjskog sreza. Devrnja i glav
no jezgro ustanika iz Korduna u onom momentu, kad je nastao
npr. pomenuti zapisnik OK Banjaluka, nisu bili jo ni uhvaeni. Ali
s obzirom da je i u Slunju sueno poetkom juna pred Vojnim su
dom (zagrebake armijske oblasti) i da su se kazne ustanicima i ta
mo kretale u vrlo slinim omjerima, oito je da se radilo o istoj
centralnoj direktivi. Pitanje, meutim, ostaje da li je i na Slunju bi
lo kakvog dvostrukog suenja. Da li su i tamo najprije izreene
blae, pa zatim, kao za Cazinsku krajinu, neuporedivo tee kazne?
Ni raspoloivi dokumenti, ni sjeanja ljudi ne upuuju na takav za
kljuak. Moda su presude koje su podijeljene na Cazinskoj kraji
ni u prvom talasu, a uskoro ocijenjene kao preblage i ishitrene, bile
dakle i zbog toga jer se radilo o velikoj masi ljudi koja se npr. ak
nije ni imala gdje uspjeno drati i slino, a djelovala je istovreme
no prilino naivno, dok takve vrste problema na Slunju nije bilo,
jer je ustanika bilo ipak vie nego 10 puta manje. Zato je tu, valjda,
mogao biti odmah primijenjen arin kao u drugom talasu cazin
skog suenja.
Prije nego to emo se poblie upoznati sa provoenjem svih
ve spomenutih kaznenih mjera, potrebno je neto vie rei o istra
zi Udbe, istranim materijalima na osnovu kojih je sainjena op
tunica (optunice).
Sasluavanje odnosno istrani postupak provodili su isljednici
Udbe. U Bihau, Zenici i Sarajevu u Bosni, te u Slunju i Karlovcu
u Hrvatskoj, istragu je prolo oko 300 ustanika. Sasluavanje je
vreno pojedinano, jedan ustanik jedan isljednik Udbe, uz za
pisniara. Redoslijed isljeivanja pojedinaca nije mogao biti plani
ran ve zbog toga jer je Udba poela sa istragom u prvim danima
nakon Bune kada se jedan broj pobunjenika jo nije predao i bio
uhvaen. Pogotovo s obzirom na opte okolnosti u kojima se tada
nalazila zemlja, Udbi je nareeno da istragu obavi to temeljitije i
to bre. Stoga su isljednici, i prema sopstvenim sjeanjima, radili
gotovo danonono. 19 ) Najvie okrivljenih ispitivano je jednom,
') ABK, f. OK Banjaluka, k 30, Zapisnik sa sjednice OK Banjaluka od 17. maja
1950. godine.
) Sjeanje npr. Jusufa Lipovae. I Ugljea Danilovi i Vojo olovi u svojim su
usmenim sjeanjima autoru svjedoili da je bio rad tih isljednika veoma teak. Mnogi su
bili mladi i neiskusni. Fiziki su se iscrpljivali danonono, a bilo je i opasno.

20*

283

dok su jo ranije utvrene kolovoe Bune i uopte istaknutiji usta

nici sasluavani po nekoliko puta, pa i od'dvojice i vie isljednika.
Meu okrivljenima sa Cazinske krajine najvie, odnosno najdue
ispitivani su Nikola Boi i edo Bogunovi. Nikola Boi je npr.,
prema zapisniku, u vrijeme izmeu 12. i 31. maja, sasluavan u est
navrata, a edo Bogunovi, u vrijeme izmeu 16. i 30. maja, bar
etiri puta.
Kako se odvijao sam tok istranog postupka? Metode Udbe
bile su inae, a pogotovo tada, optepoznate. Na odreena pitanja
isljednika, mnoga priznavanja krivice, ili kako bi se izrazila veina
ustanika toga kraja priznanja bila su sigurno i iznuena. Ne
toliko fizikom prisilom, mada je raznog maltretiranja i pogotovo
prijetnji te vrste bilo, kako se vidi iz kasnijih svjedoenja, koliko
saradnjom u toku istrage, tj. njihovim izrazito otvorenim pa i is
krenim odgovorima, ponajvie kao posljedice pristupa isljednika
okrivljenima po onoj narodnoj: Priznaj, pola ti se prata! Pohapene i pozatvarane ustanike, u veini prestravljene zbog mogu
e najgore sudbine koja ih eka, nije ni bilo teko navesti na opir
na i detaljna odgovaranja. ini se da su se stvarno nadali da e ti
me olakati svoj poloaj. Naravno, ni metoda eventualnog fizikog
prisiljavanja ili prijetnje fizikim prisiljavanjem na odreeno pri
znavanje, s jedne, ni metoda obeanja isljednika ustanicima da
je za njih najbolje da sve lijepo kau kako je bilo jer e se time u
mnogome iskupiti, s druge strane, ne mogu se dokumentima doka
zati neposredno, ali kasnijim svjedoenjima, kao i po logici stvari,
takav tok istrage bilo je i normalno oekivati. Uz to, sam ustanik
je morao biti svjestan presudne injenice da e ga u istrazi teretiti
njegov komija ili drugi seljak mjetanin, koji zna za njegovo
stvarno ponaanje pred ustanak ili za vrijeme njega, te da je, prema
tome, u situaciji kad i ne moe prikriti togod i ako hoe. Svjestan
je mogao biti da ga prikrivanje nekih injenica ili njihovo izvrtanje
moe dovesti i u gori poloaj od onoga za koji je istinski odgovo
ran. I, razumije se, tog meusobnog tereenja je u istrazi stvarno
bilo. Uostalom, ono je sigurno i realan odraz razvoja dogaaja
pred Bunu i u Buni, ali je dijelom tereenje drugih bilo i izmilje
no, da bi se na neki nain rasteretio sam sasluavani.
Bez obzira o kom se ustaniku i kom isljedniku radilo, pitanja
su postavljana po kalupu, i inae utvrenom u istranom postup
ku, ako se na taj dio sudske procedure gleda samo sa formalnog
stanovita. To znai da su svi ustanici, nakon to je utvren njihov
identitet, najprije odgovarali na opta pitanja u vezi sa svojim li
nim statusom (datum, mjesto roenja, roditelji, stalno mjesto bo
284

ravka, nacionalna i vjerska pripadnost, kolska sprema, porodine

i imovinske prilike, sluenje vojnog roka, datum hapenja i zatva
ranja). Zatim, je svaki sasluavani trebalo da da svoje biografske
podatke. Neki okrivljeni su to inili ukratko dok je kod drugih is
ljednik traio i pojedinosti, postavljajui i dodatna pitanja. Istraga
se zavravala stereotipnim pitanjem, bar kako proizlazi iz zapisni
ka, da li je ispitivani svoje odgovore davao slobodno, to su, bez
izuzetka, svi sasluavani potvrivali i svojim potpisom odnosno, u
velikom broju nepismeni, otiskom kaiprsta.
U sam sadraj pitanja i odgovora oko glavne teme zbog koje
su i sasluavani ovdje ne bismo ulazili, to je uinjeno, u znatnoj
mjeri, ve prilikom opisivanja toka priprema za Bunu i same akcije
ustanika na urevaan Jurjev.
Skoro svatko je pitan o tome kad je saznao za pripremanje
neprijateljske akcije. Zanimljivo i indikativno je ovom prilikom
pomenuti da je u najveem broju zapisnika sasluavanih, kad je
Cazinska krajina u pitanju, (ne i slunjski srez!) ve mainom otku
cana rije ustanak ili buna ili pobuna, valjda od isljednika koji je i
sam potpisivao zapisnik, rukom precrtana i da je umjesto prvobit
no kucane rijei, koju su dakle izvorno koristili pobunjenici prili
kom sasluavanja, rukom upisano akcija ili neprijateljska akcija ili
ispad. Kad govorim o ovom precrtavanju i upisivanju u izvorni za
pisnik nove kvalifikacije djela koje je u pitanju, pri tome mislim
bar na dvije stvari. Prvo, ovakvim postupkom se na oito posve nedozvoljiv nain intervenira u sadraj onoga to ispitani govori (nije
dokuivo da li je do prekvalifikacije dolazilo prije potpisivanja
sasluanog ili nakon toga). Drugo, s obzirom da je istragu provo
dilo vie isljednika Udbe, te da je do pomenutih prekvalifikacija
dolazilo u zapisnicima koji su diktirali razliiti isljednici Udbe, ne
pobitno je da je postojala via direktiva, odnosno nareenje da
se gdje god je mogue pojam (po)bune i ustanka eliminira i zamije
ni rijeju koja e oznaavati eljeni, propisani pojam. Zato mi
nije udno to u razgovoru sa mnom, gotovo etiri decenije kasni
je, Ahmet Kulenovi, ondanji udbovac koji je odigrao, prema sje
anjima Cazinjana, ak dosta pozitivnu ulogu u odreenim mo
mentima (u likvidacijama u danima nakon Bune), to dakle on
izriito opovrgava izraze buna, ustanak tvrdei da se radilo o ne
prijateljskoj akciji, neprijateljskom ispadu, upuujui me na svoj
diplomski rad na oko etiri kucane stranice koji je 1954. godine
odbranio u RSUP-u u Sarajevu s naslovom Neprijateljski ispad u
Cazinu 1950. godine.
285

Takoer je skoro svatko sasluavani pitan zato je sudjelovao

u akciji. Odgovori su bili razliiti, kao to su uostalom i motivi po
bunjenika bili razliiti. Mada je glavni poriv gotovo svim bio ski
nuti komunistiki jaram sa vrata samo bi oni najhrabriji u istrazi
ili na glavnom pretresu to i otvoreno priznali. Moda su to inili i
vie ali bi komunistiko sudstvo takve izjave malo tee bilo
spremno i biljeiti. Vie isljednika npr., etiri decenije kasnije, sje
a se kako su ustanici, bar u neformalnim kontaktima sa njima, go
vorili da se vie nije moglo durati, da je dolo do gue. Velika
veina se branila da su morali, da im je prijeeno i si. Na tom
pitanju je bilo, inae, i dosta nesuglasica meu okrivljenima jer
najee oni koji su navodno prijetili nisu htjeli to i priznati. Vjero
dostojnost iskaza jednih ili drugih bilo je u takvim sluajevima, i
tada na sudu, zaista teko dokazati.
Sadraj pitanja u istrazi zavisio je od mnogo ega. Logino je
da su detaljnije ispitivani oni za koje je veoma brzo utvreno da su
kolovoe, ne samo itave Bune ve i po pojedinim selima. Pitanja
bi, dalje, zavisila i od prethodnih odgovora kao i o ve steenim
saznanjima isljednika. Ponekad bi pojedine okrivljene isljednici i
suoavali. Ta suoavanja, meutim, nisu uvijek bila i mogua jer,
prema Muhamedu Sadikoviu, jednom od branilaca po slubenoj
dunosti na cazinskim procesima, ustanici nisu ispitivani svi na
jednom mjestu. Kako bi se istraga ubrzala okrivljeni su razdjeljeni na sasluavanje u vie mjesta. 20 ) No, kad su bili ti najvaniji
u pitanju njih su, izgleda, bez obzira to su to bili seljaci iz razlii
tih krajeva, drali zajedno, valjda ba radi uspjenijeg ustanovlja
vanja injenica.
S
obzirom da se radilo o pitanju bitne pozadine itavog doga
aja, dogovorom izmeu nadlenih Hrvatske i Bosne i Hercegovi
ne odlueno je da se Boi, Devrnja, Bogunovi i jo neki koncentriu na jednom mjestu kako bi se ustanovilo nisu li oni kao ruko
vodioci i organizatori od nekoga inspirisani. 21 ) Prema jednom svje
doenju, etiri decenije kasnije, do tog suoenja je, u Bihau,
stvarno i dolo, a prisustvovao mu je i Vladimir Bakari, predsjed
nik Vlade NR Hrvatske, lino. 22 ) Kako je protekao tada taj susret i
da li se neto novo saznalo, autor nije doznao. Da li je upravo na
taj susret specijalno doao i Stanko Opai anica, ministar
Vlade NR Hrvatske, valjda ve tada pomalo sumnjien u vezi sa
u a. a.

2)

Svjedoenje Muhameda Sadikovia autoru (telefonom) u avgustu 1990. godine

) Izvjetaj S. Filipovia i D. Lauevia.

) Svjedoenje Nikole Boia dato Ahmetu oviu, u a. a.
286

ustankom kako svjedoi istaknuti ustanik Sele Beganovi, tako

er ostaje otvoreno pitanje.) Sam anica npr., u sjeanju na
1950. godinu datom autoru etiri decenije kasnije, negira bilo kak
vu svoju ulogu u svemu tome. 24 ) Kasniji izvjetaji, razliite prove
nijencije, ne daju slutiti da su se tom prilikom otkrile neke vie
veze za kojima se u istrazi toliko tragalo. Moda se i pronalo to
god to iz odreenih razloga nije objelodanjeno na javnim vojnosudskim pretresima? Ako i jeste, i eventualno bilo i zabiljeeno ne
gdje, sakriveno je do dananjih dana. Udba je smatrala, uostalom,
da ionako raspolae sa dovoljno snanim dokaznim materijalom,
kojim e se lako sastaviti optunica, utvrditi krivica okrivljenih, iz
rei teke presude.
Ne pridravajui se iskljuivo hronolokog reda zbivanja, jer
su suenja po Osnovnom zakonu o prekrajima obavljena valjda,
bar u veini, prije vojnog suenja u Cazinu odnosno u Slunju, u
centar panje najprije emo postaviti dogaanje koje se zavrilo
najteim kaznenim posljedicama, tj. osam cazinskih i jedan slunjski vojno-sudski proces. Nakon toga pokuaemo propratiti tzv.
prekrajno suenje kao glavnom, vojnom suenju ipak sporedni
in. Slijedie se, dalje, razmatranje problema protjerivanja porodi
ca sa Krajine na srbaki srez. Zatim emo se zadrati i na aspekti
ma kanjavanja ljudi po partijskim i drugim dravnim linijama.
Zavriemo sa prikazom optih posljedica za stanovnitvo, odnos
no pokuajem opisa ivota na Krajini nakon ustanka.

) Sjeanje Selima Beganovia dato autoru u julu 1990. godine u a. a.

) Sjeanje Stanka Opaia anice dato autoru u januaru 1990. godine u a. a.

Glava trinaesta

VOJNO SUENJE U CAZINU I SLUNJU

Istrani postupak koji je zvanino poveden protiv blizu tri
stotine lica sa Cazinske krajine zavren je zaista veoma brzo, jo
isti mjesec, tijekom maja. Isljednici Udbe napravili su na stotine i
stotine kucanih stranica zapisnika sa sasluanja okrivljenih ustani
ka. Taj materijal posluio je, zatim, za sastavljanje optunica. S
obzirom na veliki broj okrivljenih odlueno je, naime, da se pobu
njenike tui i sudi po grupama. Nisam utvrdila kako je provedeno
grupiranje, tano kada i ko je to uinio. Pretpostavljam da su to
zajedno uinili vojni tuilac i poneki isljednici Udbe, im je itava
istraga zavrena. Jer, sam vojni tuilac, kapetan Albin ibenik, ma
da je, poavi za Cazin, u Zenici dijelom upoznat sa stvari, nije
mogao imati ni priblino dovoljan pregled situacije u pogledu toli
kog broja okrivljenih. Stoga je svrstavanje pobunjenika po grupa
ma okrivljenih, s obzirom i na brzinu koja se traila, morao biti
zajedniki posao tuioca i isljednika, mada ne iskljuujem ni mo
gunost da su grupiranje izveli isljednici Udbe sami.
Jedno deset dana nakon Bune, odozgo je odlueno da sue
nje bude vojno. Uesnike u pobuni izvesti pred Vojni sud glasila
ie direktiva, ozvaniena, da podsjetimo, na sjednici Oblasnog ko
miteta Banjaluke 17. maja. Da odluka o karakteru suenja nije do
nesena odmah nakon Bune, svjedoi, izmeu ostalog, i ve pominjana injenica da je 15. maja krivini predmet Mile (Milana
nap. autora) Boia, glavnog rukovodioca ustanka zaveden u re
gistar Okrunog suda u Banjaluci. Uz njegovo ime, ostavljeno je,
znamo, slobodnih jo 11 mjesta u koja je trebalo naknadno upisati
imena i ostalih glavnookrivljenih.
Krivini postupak protiv glavnih pobunjenika krenuo je naj
prije civilnim kolosijekom. Istragu je zapoela Udba, iako bi je, u
289

sluaju da se odmah pristupilo vojnom krivinom gonjenju, trebali

poeti vojni tuioci neposredno ili preko vojnih isljednika. 1 ) Pre
tpostavljam da nije pristupljeno odmah vojnom suenju (koje pod
razumijeva i vojnog tuioca) zbog toga to je bilo uobiajeno da
Vojni sud sudi vojnim licima. Ali, kako je bilo i pravno regulirano,
prema Zakonu o vojnim sudovima, l. 8, da u nekim sluajevima
vojni sudovi sude i nevojnim licima i to pod ta. 1. za krivina
djela slabljenja narodne odbrane..., itav sluaj nae Bune vrlo
brzo prelazi u kompetenciju odgovarajuih vojnih organa. 2 ) Time
zapravo nije niim ni naruena pravna osnova sudskog postupka.
Jer, sudovi kod kojih su u postupku predmeti po delima iz ovoga
zakona, a za koja nisu po njima nadleni, ustupie takve predmete
na dalji postupak sudovima nadlenim po ovom zakonu ako do
njegovog stupanja na snagu nisu izreene prvostepene presude. 3 )
Krivini predmet Boi Mile, srez Cazin sa oznakom krivinog
djela: lan 3 i l. 7 KZND, tako je upuen 1. 6. 1950. Vojnom sudu
u Sarajevu na nadlenost. 4 ) Radi se o pukom formalnom inu koji
je na neki nain ve i zakasnio, poto je u tom trenutku vojno su
enje u Cazinu ve naveliko u toku, a glavnoj je grupi okrivljenih
odlueno da se sudi na kraju.
Pomonik vojnoe tuioca tadanje Sarajevske armijske oblasti
bio je kapetan Albin ibenik. Njega i majora Blagoja Bokovia,
sjea se ibenik, pozvao je jednog dana Ugljea Danilovi, minis
tar unutranjih poslova NR BiH. Ustanak u Cazinu, kae, haj
te tamo, treba suditi vojno. Najprije su svratili, tek da vide o e
mu se radi, u Zenicu gdje meutim, nisu imali nikakvog kontakta
sa cazinskim zatvorenicima, pa produili za Biha. Tu su vie
njih, pored ibenika i Enver Krzi, pomonik javnog tuioca NR
BiH, koji je inae bio zaduen za istrage u odjeljenju Udbe i jo
poneko oko 15 dana sastavljali optunicu. 5 ) No, s obzirom da je
ve prvi glavni pretres u Cazinu poeo 22. maja, ibenik je oito
bar udvostruio broj dana pripremanja optunice u ovom svom
sjeanju. On stalno inae govori o optunici, a bilo ih je osam. Ka
ko su, meutim, i po sadraju, meusobno jako mnogo liile, nije
') SI. 1. FNRJ, br. 101, od 17. 12. 1946, Zakon o vojnom tuiotvu.
SI. 1. FNRJ, br. 105, od 10. 12. 1947, Zakon o vojnim sudovima.
) SI. 1. FNRJ, br. 59, od 23. 7. 1946, Zakon o krivinim delima protiv naroda i
drave.
4) Arhiv Vieg suda u Banjaluci, Krivini upisnik 1949 1950, red. br. 144. U
Upisniku stoji inkriminacija l. 3 i l. 7 ZKND. Radi se, vjerovatno, o tehnikoj omaci
te je trebalo pisati l. 3 t. 7 ZKND to je uostalom i glavni dio inkriminacije kojom se
onda slue i vojni tuilac i Vojni sud.
') Sjeanje Albina ibenika dato autoru u novembru 1989. godine, u a. a.
J)

290

ni udno da se ibenik sjea optunice kao jedne jedinice. injeni

ca je, meutim, da je on, Albin ibenik, Slovenac, roen 1919. go
dine u okolini Postojne, uoi rata student prava, pa vojni tuilac
brigade (1944) i divizije (1947), nakon diplomiranja (1948) raspo
reen na dunost u Sarajevo kao pomonik vojnog tuioca svih
osam optunica u Cazinu i vlastoruno potpisao.
Analiza tih optunica ukazuje na dva osnovna kriterija po ko
jima su okrivljeni svrstani u odreenu grupu. Prvi kriterij odnosio
se na najveu krivicu ustanika. Zato se u jednu grupu okupilo one
za koje je u istrazi utvreno, bez obzira na njihovo blie teritori
jalno porijeklo, da su glavni inspiratori i organizatori pobune. Po
drugom kriteriju, svrstavanje pobunjenika zavisilo je od mjesta nji
hovog ivljenja odnosno od ete ili mjesne grupe kojoj se je doti
ni pobunjenik, kritinog dana pohoda na Cazin i u akcijama na
Kladui, prikljuio.
Za razumijevanje sutine i duha optunice nije neophodno u
pojedinosti se upoznati sa svih osam optunica, pogotovo ne zbog
toga jer su se presude, izreene nakon glavnih pretresa, u potpu
nosti oslanjale na odgovarajue optunice, a sa presudama emo se
ipak morati detaljnije pozabaviti. S obzirom da su oba tuioca
(kao i ostali zvaninici na procesu sudije i branioci) bili kvalifikovani pravnici, i mada mladi, ali sa ve izvjesnim iskustvom, optu
nice su sastavljane u skladu sa svim vaeim pravnim normama.
Ovdje nas, meutim, vie zanimaju sadrajne kvalifikacije. I u tom
pogledu na djelu je bio jedan zajedniki kalup kojega su inila spe
cifinim, prije svega, razliita imena optuenih.
Osam optunica znailo je osam glavnih pretresa i osam ko
lektivnih presuda. Presude su izreene za blizu 300 ljudi, sve to u
petnaestak dana. Za potrebe odvijanja samog sudskog procesa u
Cazin su doli uz ve pomenute tuioce, predsjednik suda major
Blagoje Bokovi, nekoliko oficira u ulozi sudija porotnika, brani
oci na prvom i drugom pretresu porunik Milivoje Divovi i potporunik Nikola Mrvo odnosno, takoer branioci po slubenoj
dunosti, pravnici-civili Muhamed Sadikovi i Sadik ehaji iz Bi
haa, dok je jedini domai ovjek bio lokalni advokat doktor
Anton Groznik.
Vojno suenje se odvijalo u jo ne dovrenoj zgradi budueg
zadrunog doma u Cazinu. Bilo je javno, mada ne prema sjeanju
pojedinaca (kao Mie Carevia npr.) koji su prisustvovali nekim
raspravama, za ulazak u salu imali neke propusnice. Znai da,
ukoliko to stoji, ipak nije mogao ba svatko ui. Porodica optue
nih mogla je, ini se, bez ogranienja pratiti proces, pa je tako Bej291

za ovi, supruga Alina, sva tri dana glavnog procesa, suenju pri
sustvovala. Isto tako na suenju je bila i supruga optuenog Mila
na, majka optuenih Nikole i Steve Boia. I vjerovatno je bilo pri
sutno i inae vie osoba iz blie porodine okoline optuenih kao i
svih onih slubenih lica koja su bila radi sreivanja prilika na Kra
jini i upuena tada u Cazin. Sigurno su suenju prisustvovalii bar
neki mjetani. Po sjeanju ljudi u vrijeme odvijanja procesa u Cazi
nu je bio na snazi policijski as. Kad se poeo sputati mrak, valjda
od est predvee, po gradu bi se mogla vidjeti samo uniformirana
lica, dok bi tada mjetani, i inae ve isprepadani zbog tolike voj
ske koja se kretala gradom, virili kroz prozore. Na svoj, knjiev
niki nain, atmosferu oko suenja plastino je opisao Devad
Sabljakovi u Omahi 1950.
Zadnji cazinski proces, proces glavnooptuenima, odran je
poetkom juna, istovremeno kad i jedini vojnosudski proces usta
nicima sa Slunja. Mada se radilo o drugoj personalnoj slubenoj
sudskoj garnituri, slunjski vojnosudski proces po svemu je mnogo
liio na osam cazinskih. Razmatraemo ga na kraju ove glave i za
to to je bio hronoloki posljednji i zato to se ipak radilo o okriv
ljenima iz druge sredine, iz Korduna. Ali da istaknemo - po znaa
ju suenja prvooptuenom, Mili Devrnji, taj se proces mogao nai
i u centru panje prikaza ukupnog suenja.

Prvi vojnosudski proces

Optunicu za prvi glavni pretres u Cazinu prima predstavnik

Vojnog suda u Sarajevu major Blagoje Bokovi 20. maja i kao
Predsednik suda izdaje 23. maja Naredbu za glavni pretres.
U krivinom predmetu pokrenutom protiv optuenih ovi
Dede i ostalih zbog vie krivinih dela iz l. 3 take 7 i 13 Zakona
o krivinim delima protivu naroda i drave odreuje se glavni pre
tres na dan 23. maja 1950. godine na koji se imaju pozvati sledea
lica:
1) Svi optueni koji se nalaze u istranom zatvoru,
2) Vojni tuilac vojne pote broj 3945 - 17 Sarajevo,
3) Branioci optuenih:
a) porunik Milivoje Divovi i potporunik
b) Nikola Mrvo koji se odreuju po slubenoj dunosti - l.
50 Zakona o krivinom postupku i
292

4) Sudije - porotnike:
a) porunika Ignjata Lonarevia i
b) vodnika, Milana Milovanovia.
SMRT FAIZMU SLOBODA NARODU 6 )
Kako je bilo najvie pobunjenika sa mjesnog podruja turli,
to je prvo grupno suenje obavljeno turlianima. Optueno je
njih 51, sudski proces glavni usmeni pretres, tj. itanje optuni
ce i izjave svakog pojedinanog optuenog na optunicu, dokazni
postupak i izlaganje tuioca i branioca, zatim tajno sudsko vijea
nje, izricanje i obrazloenje presude te izjave tuioca i optuenih o
presudama trajao je ukupno 2 dana, 22. i 23. maja.

Optunica. Zasnivala se na vie krivinih djela iz l. 3. ta. 7 i

ta. 13 ZKND u vezi sa l. 2 istog zakona to je kanjivo po l. 4
st. 1 pomenutog zakona u vezi sa l. 27 OKZ. I svi ostali optueni
u narednim grupama tereeni su na osnovu ovih istih kvalifikacija.
Iz Zapisnika o glavnom usmenom pretresu nije mogue za
kljuiti da li su pomenute zakonske odredbe optuenima i predo
ene, ovdje ih iznosim radi blieg razumijevanja teme, i radi njiho
ve opte aplikativnosti na sve optuene, ne samo u ovoj prvoj grupi-0
ZKND, l. 3 t. 7: Ko organizuje oruanu pobunu ili ues
tvuje u njoj ili organizuje ili pomae da se organizuju oruane
bande ili njihovo ubacivanje na teritoriju drave u cilju vrenja dela iz l. 2 ovog zakona ili ko stupi u grupu organizovanu ili naoru
anu za vrenje takvih dela.
T. 13: Ko u cilju navedenom u l. 2 ovog zakona ruenjem,
paljenjem ili drugim sredstvom razori ili oteti saobraajna postro
jenja ili druge javne veze, vodovod, javna skladita i uopte javnu
imovinu.
l. 2: Kao krivino delo protiv naroda i drave smatra se
svaka radnja kojom se ide za tim da se putem nasilja obori ili ugro) Centralna arhiva Vojnih sudova SFRJ, Vojni sud u Sarajevu (dalje: CAVS), k.
301/50. I svi ostali sudski spisi vezani za optuene na ovom pretresu nalaze se pod zbir
nom signaturom k 301/50 te stoga u daljnjem vie ne spominjem mjesto njihovog nalae
nja.
7) Uporediti, SI. 1. FNRJ broj 59 od 23. jula 1946: Zakon o krivinim djelima protiv
naroda i drave: SI. FNRJ br. 106 od 13. decembra 1947; Krivini zakonik (opti dio); SI.
1. FNRJ br. 106 od 13. XII 1947. godine.
293

zi postojee dravno ureenje Federativne Narodne Republike Ju

goslavije, ili da se ugrozi njena spoljna sigurnost ili osnovne de
mokratske, politike, nacionalne i ekonomske tekovine oslobodi
lakog rata: federativno ureenje drave, ravnopravnost i bratstvo
jugoslovenskih naroda i narodna vlast.
1.4. st. 1: Dela iz l. 3 ovog zakona, izuzev dela iz ta. 14,
kaznie se lienjem slobode sa prinudnim radom najmanje 3 godi
ne, konfiskacijom imovine i gubitkom politikih i pojedinih gra
anskih prava, a pri postojanju naroito oteavajuih okolnosti
smrtnom kaznom.
KZ (ili OKZ) l. 27: (1) Inicijatori i organizatori koji radi
vrenja krivinih dela stvaraju ili iskoriuju organizacije, bande,
zavere i druga udruenja, krivino su odgovorni za sva dela koja
su obuhvaena zloinakim planom delatnosti tih udruivanja i za
sva pojedinano uinjena dela koja su proizala iz tog plana.
(2)
Pripadnici organizacija, bandi, zavera i drugih zloinakih
udruivanja krivino su odgovorni kao sauesnici za sva uinjena
krivina dela koja su proizala iz zloinakog plana delatnosti tih
udruivanja sa kojima su se oni saglasili i to svojim delom i pona
anjem izrazili, bez obzira da li su neposredno uestvovali u iz
vrenju tih krivinih dela.
U turlikoj grupi optuenih 44 je bilo iz Sturlia, 5 iz sela
turlika Platnica i 2 iz takoer susjednog Hadinog Potoka. Op
tunica stavlja na turlikom terenu uz bok glavnooptuenog, Covi Dede, jo dvojicu seljaka, Corali Agana i Dervievi Muharema. Optueni su kao organizatori akcije, pljaki i paljevina na
ovom podruju gdje su pripreme poele jo sredinom aprila, a uk
ljueni su bili u iru akciju zloinake bande Milana Boia, Ale
Covia i dr. sa krajno luakom zamisli napada na Cazin i Kladuu i uspostavljanju stare kapitalistiko-monarhistike vlasti Petra
Karaorevia. Veliku aktivnost organizatora na turlikom tere
nu tuilac objanjava prilino brojnim profaistikim ostacima i
kulakim elementima koji jo nisu dotueni, a i u kulturno-politikoj zaostalosti, koja im je ostala u nasljeu od nenarodnih reima
bive Jugoslavije Petra Karaorevia, briljivo podravana od Pavelia i Hitlera u toku oslobodilakog rata.
orali i Dervievi su optueni da su u najtjenjoj saradnji
sa osnovnom grupom Boi Milana i ovi Ale i dr. pronosili
profaistike i vrlo glupe izmiljotine kao npr. da je kralj Petar
sastavio vladu sa Maekom i Paveliem, i da dolazi u Beograd, da
je ustanak u cijeloj zemlji, da je 40.000 ustaa i etnika spremno za
napad, da e biti ispomognuti Engleskim i Amerikim avionima...
294

Zanimljivo je da je u tom nabrajanju prvobitno stajala i kvalifikaci

ja da treba preduhitriti informbirovce u preuzimanju vlasti, ali je
ona naknadno (kada i od koga?) precrtana. Kao da se htjelo Infor
mbiro poto-poto izbaciti, ne spominje se vie ni na jednom mjestu
u ovoj optunici.
Sva trojica glavnooptuenih turliana, nosili su puku u akci
ju i teko su tereeni. No, iz istranog materijala, kao i za ostale
optuene u svim grupama, vaeni su samo oni podaci koji su ih
mogli najvie kompromitovati. U mnogim sluajevima to tuiocu i
nije bilo teko jer su sami optueni u istrazi zaista dosta toga izja
vili, kao Dervievi Muharem npr. kako je bio glavni kurir kod
Ale i Milana, pijunirao po selu da neko ne oda organizaciju,
pretio ljudima da e biti ubijen koji bi odao, nagonio i obavetavao ljude da idu na ustanak, pretio sam im ko ne pode da e biti
ubijen. Dervievi, inae nepismen, slabog imovnog stanja, otac
petoro djece, u toku rata bio je u domobranima i ustakoj miliciji.
I ovi i orali tereeni su sramnom ratnom prolou, mada
su obojica kao huskinovci 1944. godine preli u partizane. Dedo
ovi zv. Mulan 32-godinjak, nepismen, srednjeg imovnog sta
nja, otac sedmoro djece, optuen je kao voa Muslimana koji su
poli preko Korane na Slunj u pomo banditu Dervonji (Devrnji
- V. K. Buki), elei pokazati Srbima i Hrvatima da su se i musli
mani podigli za Jugoslaviju Kralja Petra i po zelenokadrovskoj i
etnikoj navici pljakali i palili narodnu imovinu, napadali mirne
seljake, da bi se pred prvim pucnjem razbjeali. orali Agan, sa 4
razreda osnovne kole siromaan zemljoradnik, otac jednog djete
ta bio je komandir 2. ete u napadu na Cazin, a prije toga se pri
kljuio sa grupom turliana pljakaima i palikuama Beganovi
Hasiba raznosei robu iz zadruge u oraliima. Posebno lino
pominjani u optunicama, nosioci lista, kako ih 4 decenije kasni
je naziva Albin ibenik, bili su predvieni na najstrou, smrtnu
kaznu. 8 )
Tuilac inae navodi da je u grupi od 51 optuenog njih 35
sluilo Paveliu i Hitleru u ustaama, ustakim milicijama, crnim
legijama, vraijoj diviziji i SS trupama, dok je 21 meu njima ku
lak ime se, prema optunici, lako shvataju posljednji trzaji kon
trarevolucije u naoj zemlji. Zbog jo ratnih zloina i banenja 1950. godine tuilac poziva da se optuenima vie ne prata i
da se propali pokuaj ne zavri blagim kaznama. Iako je sam po
sebi smijean i glup, on je po izvriocima djela i njihovoj namjeri
*) Sjeanje Albina ibenika dato autoru, u novembru 1989. godine, u a. a.
295

drutveno jako opasan i zasluuje da bude primjerno i strogo ka

njen.
U optunici nije bilo inae Omera Runia. On je bio prije
Bune sekretar partijske organizacije u turliu, ovjek koji je ne
koliko dana ranije javio u Cazin ta se sprema na turlikom tere
nu, ali poto nije naiao kod nadlenih na oekivanu reakciju, Bu
ni se u kritinom momentu i sam prikljuio, ak bio komandir ete
Muslimana koja je poslana u Hrvatsku. I mada je, znai, imao veo
ma zapaenu ulogu u samom ustanku, nije ga zadesila sudbina ostaljh naoruanih pobunjenika. Nije ga, dodue, mimoila kazna
oko 6 mjeseci proveo je u Brezi na drutveno-korisnom radu.
Ali ipak je nesrazmjerno blae proao. Da li zato to se prethodno
smjerno ponaao, upozoravajui viu vlast o prijeteim zbivanji
ma? Da li su u njegovom sluaju primijenjene tzv. olakavajue
okolnosti prema kojima je lien slobode s prinudnim radom naj
manje 6 mjeseci? 9 ) Da li se radilo o nekom slinom tretmanu koji
su okusili i dvojica istaknutih pobunjenika sa slunjskog sreza
(Radoaj Mirko i Pamuga Nikola)?
Svi optueni su na glavnom usmenom pretresu izjavili da
razumeju optunicu. Takoer su gotovo svi, meu njima i o
vi, Dervievi i orali, izjavili da se osjeaju krivima i da se kaju,
bar tako stoji u Zapisniku sa pretresa. Poneko bi rekao, kao alim
Bilki, da se djelimino osjea krivim, bilo bi ponekog negiranja
neijeg iskaza (nakon ega bi svatko od optuenih ostao pri svo
me) ali su, valjda iz strana pred sudom, kako se sjea i A. ibe
nik, svi skupa olako prihvatili uglavnom sve to im je stavljeno na
teret.
Dokazni postupak sastojao se samo iz itanja popisa tete ko
ja je stvorena u akcijama ustanika. ini se da je toj prvoj grupi
propisana odgovornost za ukupnu tetu koja je uinjena na Cazi
nu, a ona je bila slijedea:
1. Zemljoradnika zadruga oralii
vezane trgovine.
Novca gotovoga

itnih bonova odneeno

2. Zemljoradnika zadruga Trac

vezane trgovine.
Slobodna prodaja robe

) SI. FNRJ 59/46, ZKND, l. 6.

296

20.671 dinara
300 dinara
20.800 dinara
53.368 dinara
450 dinara

3. Zemljoradnika zadruga Pjanii

robe po vezanoj trgovini.
Robe slobodne prodaje

Gotova novca

Ambalae

41.261 dinara

4. Zemljoradnika zadruga Liskovac

vezane trgovine.
Slobodne prodaje robe

Gotova novca

Isjeeni bonova odneeni

Prodajni karata

Spaljena sva arhiva MNO u Selu Liskovcu.

29. 700 dinara

7.440 dinara
28.343 dinara
2.280 dinara

7.290 dinara
35.380 dinara
800 dinara
6.000 dinara

5. Iz prodaonica STP, koje se nalaze u Selu Trac i Pjaniima, opljakano robe garantnog snabdjevanja u vrijednosti 155.561
dinara.
6. Potrgana telefonska linija Cazin Biha, Cazin Trac,
Cazin Velika Kladua i u tome poinjeno tete u vrijednosti
10.000 dinara.
7. Zarobljeni 1 dip i 4 dravna slubenika u istom.
8. Doekali jedan autobus koji je opljakan i uniteno mnogo
pote, ali nije tano ustavljeno kolika je bila teta.
9. Opljakali magazin ita delegacije itnog fonda koji se na
lazio u oralii, iz istog odnijeli 2000 kg kukuruza. 10 )
Da je zaista veliki neki strah vladao meu optuenima govori
injenica da niko od njih nije prigovorio proitanom aktu o prii
njenoj teti i pored toga to je I oito da se neke radnje kao one
u Liskovcu nisu mogle pripisati ovoj optuenikoj grupi.
Kako prijedloga za dopunu dokaznog postupka nije bilo, sudija je proglasio postupak dovrenim, pa se prema uobiajenoj
proceduri prelo na govore stranaka.
Vojni tuilac ostao je u svemu pri podnetoj optunici istiu
i jo posebno odgovornost hode Muhameda Huskia koji um
jesto da im ukae na zloinaki karakter radnji on ih je jo
podsticao i hukao na takve sramne radnje. Optueni su svesni
izvrioci tekih krivinih dela uperenih protivu Narodne vlasti te
smatram da treba da osete da se u naoj zemlji ne sme niko drznuti
d o

,0)

k. 301/5052.

21 Cazinska buna

297

protiv tekovina nae revolucije pa predlaem da se svi optueni og

lase krivim i kazne strogo po zakonu...
Oficiri, branioci po slubenoj dunosti, posao odbrane su me
usobno prepolovili. Prvi, porunik Milivoje Divovi najprije je
izjavio kako je njegova uloga teka poto po Zakonu nema nikak
vih okolnosti koje bi optuene mogle opravdati. Prema Zapisni
ku, kratko iznosi da su njegovi branjenici kulturno i politiki za
ostali te su zato lako posluili neprijateljskim i kulakim elemen
tima tipa Mile Boia i Ale ovia kao obino oruje, da su ve
inom nepismeni pa nisu ni mogli pratiti ta se u naoj zemlji stvar
no deava, da su optereeni porodicom. Moli Sud da se od op
tube oslobodi maloljetni Ahmet Trii. Slinim argumentima od
brane posluio se i drugi branilac, potporunik Nikola Mrvo,
predlaui, na kraju, da se od optube oslobode Beirevi Zarif,
Sabanovi Alaga i Covi (Mustafe) Hasan koji nisu ili na sastanak
na Bare, ni u akciju, ve bi moda mogli da budu krivi, po Zako
nu, samo za djelo neprijavljivanja.
Nakon istupa branilaca rije je opet uzeo vojni tuilac izjaviv
i da je nakon briljive ocene pravne stvari optuenih: Trii Ah
met, Beirevi Zarifa, abanovi Agana i ori (Mustafe) Hasana,
naao da se radi o izuzetnim okolnostima i svojstvima optuenih,
pa on odustaje od optunice prema njima. 11 )
Svi optueni, uz rijetke i male ili nebitne dopune, izjavili su da
prihvataju rije svoga branioca, ime je pretres bio zavren, a sud
se povukao na tajno vijeanje.
Jo isto popodne sudsko vijee pod predsjedavanjem majora
Blagoje Bokovia izrie presudu svima optuenima. Njih 47 pro
glaeni su krivima dok je protiv ve pomenuta etiri lica optuba
odbijena, s obzirom da je od nje odustao i tuilac.
Svoj etrdesetsedmorici krivaca presuda je konstatovala da su
pristupili akciji grupe Milana Boia i drugih, koju su ovi pokre
nuli jo u toku aprila 1950. na nekim podrujima cazinskog i veliko-kladukog sreza, u istoj uestvovali kao organizatori ili uesni
ci sve u cilju da nasilnim putem obore postojee dravno ureenje
Federativne Narodne Republike Jugoslavije, a svatko od njih po
jedinano izvrio je krivine radnje koje se u tekstu kolektivne pre
sude ukratko i iznose. Svima njima je presueno da su poinili kri
vina djela iz l. 3 t. 7. i 13 ZKND u vezi l. 2 pom. Zakona (iji
sam sadraj ve gore navela).
. ) este su greke u sudskim materijalima u navoenju imena i prezimena. Nije rije o Sabanovi Aganu ve o abanagi Agi i ne o oriu ve o oviu, zatim kasnije ne
Mulanoviu, ve o Nuhanoviu.
298

Sud je sudio optuenima na osnovu l. 2, l. 3 t 7 i 13 te l. 4

ZKND, primjenom l. 27, 28 t. 1, 2, 6, 7 i 8, l. 31, 32, 36, 37, 42 i
48 KZ, primjenom l. 87, 89, 99, 247 t. 2 Zakona o krivinom po
stupku.
.
. . . . .
Kako se radi, a za nau temu, vanoj pravnoj materiji ovdje
emo iznijeti sadraj ovih pravnih propisa, (koritenih inae i u
presudama svim naim ustanicima). Pomenuti, a do sada jo necitirani lanovi predviali su sankcije kako slijedi. ZKND, l. 28 go
vori o vrstama kazni:
1) smrtna kazna,
2) lienje slobode sa prinudnim radom,
6) konfiskacija imovine,
7) gubitak graanskih prava,
8) gubitak ina.
lan 31 ZKND precizira pitanje smrtne kazne pa kae da:
(1) Smrtna kazna se izvruje streljanjem ili veanjem.
(2) Sud e presudom odrediti kako e se smrtna kazna izvri
ti.
lan 32 ZKND odreuje se kazna lienja slobode:
(1) Kazna lienja slobode s prinudnim radom ne moe biti
kraa od est mjeseci ni dua od dVadeset godina.
(2) Sud moe izrei kaznu lienja slobode s prinudnim radom
i u doivotnom trajanju, ali samo za krivina dela za koja zakon
propisuje smrtnu kaznu, ako nae da okolnosti krivinog dela i
lina svojstva uinioca doputaju ublaenje propisane kazne.
(3) Kazna lienja slobode s prinudnim radom u doivotnom
trajanju moe se odrediti i aktom amnestije ili pomilovanja lica
osuenog na smrtnu kaznu.
(4) Kazna lienja slobode s prinudnim radom izrie se na pu
ne godine i mjesece.
Kaznu konfiskacije imovine opredjeljuje l. 36. KZ:
(1) Kazna konfiskacije imovine sastoji se u oduzimanju bez
naknade u korist drave cjelokupne imovine (potpuna konfiskaci
ja) ili tano odreenog dela imovine (delimina konfiskacija) fizi
kog ili pravnog lica.
(2)
Ako u zakonu nije izriito odreeno kakva e se konfiska
cija izrei, sud moe izrei s obzirom na prirodu i drutvenu opas
nost dela i uinioca potpunu ili deliminu konfiskaciju.
l. 37 KZ govori o kazni gubitka graanskih prava:
Kazna gubitka graanskih prava sastoji se u gubitku svih ili
pojedinih sledeih prava:
21*

299

a) birakog prava,
b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organiza
cijama i udruenjima,
v) prava javnog istupanja,
g) prava noenja poasnog zvanja, ordena i odlikovanja,
a) prava na dravnu ili drugu javnu slubu,
) prava na penziju,
e) roditeljskog prava.
l. 42 KZ dopunjava se Kazna gubitka graanskih prava:
(1) Kazna trajnog gubitka graanskih prava izrie se kao
sporedna, kazna samo uz smrtnu kaznu, uz kaznu lienja slobode
s prinudnim radom u doivotnom trajanju i uz kaznu gubitka
dravljanstva.
(2) Kazna trajnog gubitka graanskih prava poinje tei od
dana pravosnanosti presude.
l. 48 KZ ureuje se Kazna gubitka ina:
(1) Kazna gubitka ina je trajna.
(2) Oficirima i podoficirima u aktivnom svojstvu sud e pri
svakoj osudi na smrtnu kaznu, na kaznu lienja slobode s prinud
nim radom, lienjem slobode u trajanju preko jedne godine ili na
kaznu gubitka dravljanstva, izrei kaznu gubitka ina.
(3) Ovu kaznu sud moe izrei i onda kad je izreena kazna
lienja slobode ispod jedne godine, ako se uinilac pokazao nedos
tojnim ina.
Dakle, po osnovu pomenutih zakonskih propisa Sud je optu
ene osudio kako slijedi:
Optuene ovi Dedu, orali Agana i Dervievi Muharema na kaznu smrti streljanjem, trajan gubitak svih graanskih
prava iz l. 3 KZ i na konfiskaciju celokupne imovine.
Optuene: orali Pau, Dehverovi Muju, Dehverovi
Hasu, Trii Ramu, Huski Muhameda, Beirevi Medana, Dervi
evi Redepa, ovi Hasana i Ajki Smaju na kaznu lienja
slobode sa prinudnim radom U trajanju od po -20- dvadeset godi
na. Gubitak graanskih prava i to: a) birakog prava, b) prava na
sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udrue
njima, c) prava javnog istupanja, d) prava noenja poasnog zva
nja, ordena i odlikovanja i e) prava na dravnu ili drugu javnu
slubu u trajanju od -5- pet godina i na konfiskaciju celokupne
imovine.
Optuene: Seferagi Muju, Odobai Sulju i Dervievi Ibrahima na kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju
od po -18- osamnaest godina, gubitak graanskih prava iz l. 37
300

KZ i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u

drutvenim organizacijama i udruenjima, c) prava javnog istupa
nja, d) prava noenja poasnog zvanja, ordena i odlikovanja i e)
prava na dravnu ili drugu javnu slubu u trajanju od po -5- pet
godina i na konfiskaciju celokupne imovine.
Optuene: ovi Ibrahima, ovi Adu i Dehverovi Saliha
na kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju od po
-16-esnaest godina, gubitak graanskih prava iz l. 37 KZ i to: a)
birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim
organizacijama i udruenjima, c) prava javnog istupanja, d) prava
noenja poasnog zvanja, ordena i odlikovanja i e) prava na drav
nu ili drugu javnu slubu u trajanju od po -4- etiri godine i na
konfiskaciju celokupne imovine.
Optuene: Runi Jusu, Seferagi Ibru, Husi Hasana, Bilki
Salima, Dizdarevi Ibrahima, Runi Osmana, Beirevi Ejuba,
Dizdarevi Sulejmana, Dervievi Mehu, orali Ramu i Orli Ili
ju na kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju od
po -15- petnaest godina, gubitak graanskih prava iz l. 37 KZ i
to: a) birakog prava,b)prava na sticanje i vrenje funkcija u dru
tvenim organizacijama i udruenjima, c) prava javnog istupanja, d)
prava noenja poasnog zvanja, ordena i odlikovanja i e) prava na
dravnu ili drugu javnu slubu u trajanju od po -4- etiri godine i
na konfiskaciju celokupne imovine.
Optuenog Dehverovi Mehmeda na kaznu lienja slobo
de sa prinudnim radom u trajanju od -14- etrnaest godina, gubi
tak graanskih prava iz l. 37 KZ i to: a) birakog prava, b) prava
na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udru
enjima, c) prava javnog istupanja, d) prava noenja poasnog zva
nja, ordena i odlikovanja i e) prava na dravnu ili drugu javnu
slubu u trajanju od -3- tri godine i na konfiskaciju celokupne
imovine.
Optuenog Dervievi Haima na kaznu lienja slobode sa
prinudnim radom u trajanju od -13- trinaest godina, gubitak gra
anskih prava iz l. 37. KZ i to: a) birakog prava, b) prava na sti
canje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udruenji
ma, c) prava javnog istupanja, d) prava noenja poasnog zvanja,
ordena i odlikovanja i e) prava na dravnu ili drugu javnu slubu u
trajanju od -3- tri godine i na konfiskaciju celokupne imovine.
Optuene: Begi Bajru i Topagi Sulju na kaznu lienja
slobode sa prinudnim radom u trajanju od po -12- dvanaest godi
na, gubitak graanskih prava iz l. 37 KZ i to: a) birakog prava,
b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama
301

i udruenjima, c) prava javnog istupanja, d) prava noenja poas

nog zvanja, ordena i odlikovanja i e) prava na dravnu ili drugu
javnu slubu u trajanju od po -3- tri godine i na konfiskaciju celokupne imovine.
Optuenog Dervievi Agana na kaznu lienja slobode sa
prinudnim radom u trajanju od -11- jedanaest godina, gubitak gra
anskih prava iz l. 37 KZ i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udruenji
ma, c) prava javnog istupanja, d) prava noenja poasnog zvanja,
ordena i odlikovanja i e) prava na dravnu ili drugu javnu slubu u
trajanju od -3- tri godine i na konfiskaciju celokupne imovine.
Optuene: Runi Huka, abanovi Dafera, ovi Muha
meda, ovi Osmana, abanovi Mehu, Odobai Selima i Dervi
evi Smaju na kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u tra
janju od po -10- deset godina, gubitak graanskih prava iz l. 37
KZ i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u
drutvenim organizacijama i udruenjima, c) prava javnog istupa
nja, d) prava noenja poasnog zvanja, ordena i odlikovanja i e)
prava na dravnu ili drugu javnu slubu u trajanju od po -3- tri go
dine i na konfiskaciju celokupne imovine.
Optuene: Beirevi ebu, abanagi Hasana i Beirevi Alagu na kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju od
po -8- osam godina, gubitak graanskih prava iz l. 37 KZ i to: a)
birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim
organizacijama i udruenjima, c) prava javnog istupanja, d) prava
noenja poasnog zvanja, ordena i odlikovanja i e) prava na drav
nu ili drugu javnu slubu u trajanju od po -2- dve godine i na kon
fiskaciju celokupne imovine.
Optuenog ovi Osmana na kaznu lienja slobode sa pri
nudnim radom u trajanju od -6- est godina, gubitak graanskih
prava iz l. 37 KZ i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i
vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, c)
prava javnog istupanja, d) prava noenja poasnog zvanja, ordena i
odlikovanja i e) prava na dravnu ili drugu javnu slubu u trajanju
od -2- dve godine i na konfiskaciju celokupne imovine.
Optuene: ovi Mustafu i ulibrk Dragu na kaznu lie
nja slobode sa prinudnim radom u trajanju od po -5- pet godina,
gubitak graanskih prava iz l. 37 KZ i to: a) birakog prava, b)
prava na sticanje i vrenje funkcije u drutvenim organizacijama i
udruenjima, c) prava javnog istupanja, d) prava na dravnu ili
drugu javnu slubu u trajanju od po -2- dve godine i na konfiska
ciju celokupne imovine.
302

Optueni Daferovi Mujo osuuje se i na gubitak ina za

stavnika a optueni: orali Agan i Dervievi Smajo na gubitak
ina starijeg vodnika, te Bilki Salko i Begi Bajro na gubitak ina
mlaeg vodnika a Seferovi Ibro na gubitak ina vodnika.
Svima optuenima glavne kazne poinju tei od 7. maja 1950.
godine kao elana kada su lieni slobode.
Svi optueni su duni da plate po 300 dinara trokova kriviBOg postupka i po 200 dinara na ime paualnog iznosa u roku od
15 dana pod pretnjom prinudnog izvrenja.
Svi optueni su duni da solidarno plate na ime naknade tete
i to: Zemljoradnikoj zadruzi u selu oralii 41.771 dinar, zemljo
radnikoj zadruzi u selu Trac 53.818 dinara, prodavaonici STP u
selu Trcu 77.781 dinar i dravnoj kasi 10.000 koliko iznosi teta
na telefonskoj liniji CazinBiha, CazinTrac i CazinVelika
Kladua, kao i da naknade vrednost 2000 kgr. kukuruza delegaciji
itnog fonda koja se nalazi u s. oraliima.
Odbijena je optuba protiv optuenih: Trii Ahmeta, Beirevi Zarifa, abanovi Age i ovi Mustafe Hasana.
Obzirom da je Vojni tuilac prema ovim optuenim odustao
od stavljenog zahteva u optunici na glavnom pretresu pred ovim
sudom.
Poseban bi se zadatak istraivaa Cazinske bune mogao sas
tojati u utvrivanju naina, motiva, elemenata i si. koji su naveli
Sud na upravo takvo konkretno i ovdje sve u detalje opisano od
mjeravanje kazni optuenima. Koliko je tu moglo biti i bilo objek
tivnosti? Premnoga pitanja bi se mogla s tim u vezi postaviti. Ne
mogu ne istai ibenikov iskaz da je dosta toga raeno od klipa.
Sudskim zvaninicima, tj. tuiocima, braniocima, sudijama, svaka
ko nije bilo lako. Na sve njih je vren pritisak od strane raznih
dravnih struktura da se itava stvar to prije obavi i zavri i sigur
no nisu imali vremena i konkretna zbivanja da proue u dovoljnoj
mjeri i svestrano, a ve smo vidjeli da su postojale i direktive o
strogom, to stroem kanjavanju. U takvoj situaciji sasvim sigur
no nije bilo ispotovano osnovno kodificirano pravilo ponaanja i
vojnog suda: Vojni sudovi su u suenju nezavisni i sude po zako
nu. 12 )
Ali sklop tih i njima slinih problema zasluivao bi zasebnu
studiju.Stoga o toku suenja ovdje tek u naznaci.
Nakon kratkog obrazloenja presude koje je dao predsjednik
sudskog vijea, vojni tuilac je izjavio da u pogledu presude za
u)

SI. 1. FNRJ br. 105 od 10. XII1941, Zakon o vojnim sudovima, l. 3.

303

drava pravo na svoje izjanjavanje u zakonom predvienom vre

menskom roku. Optueni, pitani da se i oni izjasne o presudi, od
govorili su razliito. ovi Dedo, orali Agan, Dervievi Muharem, Hui Hasan, orali Pao, Bilki Selim, Dehverovi Mujo,
Dehverovi Haso, Trii Ramo, Huski Muhamed, Dizdarevi
Ibrahim, Topagi Suljo, Beirevi Medan, abanovi Meho, o
vi Osman i Ajki Smajo izjasnili su da presudom nisu zadovoljni i
najavili albe. Osim Bilkia, Triia i Ajkia koji su htjeli sami pi
sati albu, svi ostali pomenuti zamolili su da to za njih uini njihov
branilac. No, ulaganjem albi sudu nastupa za svakoga od njih
jedna nova faza koja, u zavisnosti od raznih okolnosti u svakom
pojedinanom sluaju i razliito traje.
Donoenjem sudskog rjeenja o putanju na slobodu srenika Trii Ahmeta, Beirevi Zarifa, abanovi Age i ovi (Mustafe) Hasana i praktino i formalno zavren je prvi vojnosudski
proces u Cazinu.
Ve valjda sutradan 24. 5. njih 44 sa ovog procesa osim trojice
na smrt osuenih, upueno je za Zenicu. Kaem valjda sutradan
jer je njihov spisak s oznakom pov. br. 282, s potpisom opunomonika Udbe za srez Cazin majora Zajka Dizdarevia, upuen Upra
vi KPD Zenica, 23. V 1950, mada do veernjih asova presuda op
tuenima jo nije ni donesena. Indikativna je i prava i jedina ree
nica u tom dopisu: U vezi usmenog nareenja pomonika minis
tra druga pukovnika Slobodana, upuujemo Vam nie navedena li
ca koja su kanjena na vremenske kazne... Slijedi spisak 44 ka
njenih sa brojem godina zatvorske kazne za svakog pojedinano.
Indikativno u dopisu je to to su, izgleda, vremenske kazne za po
jedince bile poznate Udbi i prije izricanja presude. Jer, teko je vjerovatno da su tu no nastale dvije gusto kucane stranice spiska kao
i to da su to isto vee nakon presude u spisku navedena lica zaista i
upuena za Zenicu. Moda se je prevario daktilograf, kucajui da
tum 23. umjesto 24. V. Najvjerovatnije je da su tada kamionima
kanjenici i odvezeni iz Cazina gdje je, uostalom i zbog poman
jkanja zatvorskog prostora i stvarno postojao problem zadrava
nja veeg broja zatoenika.
Prvom procesu slijedilo je ostalih sedam, redali su se u razma
ku od po oko dva dana. Ve sam istakla da su i formalno i sadraj
no dosta liili meusobno, stoga ih vie neemo pratiti u svim deta
ljima proceduralno i poblie svako ponaosob kao to smo ovaj prvi
osim, razumije se znaajnijih specifinih momenata. Upoznaemo
se, ipak, sa svim imenima tuenih i osuenih.
304

Drugi sudski proces

I on je trajao dva puna dana, 24. i 25. maja. Optueno je 45 li

ca uglavnom iz Trca, Trake Platnice i Crnaje. Nosilac liste bio
je seljak ulaga umar iz Trca. Sudski zvaninici bili su isti oni
koji su svoju dunost obavili i na prvom pretresu. 13 )
Ova grupa seljaka bila je, u globalu optuena za pristupanje
bandi M. Boia, uee u akciji sa orujem, obijanje i pljaku za
druge u Trcu, spaljivanje spisa iz MNO-a, pljaku potanske kase
u Trcu te posebno napad i razoruanje Stanice milicije u Trcu.
Optueni su naravno, kao i svi ostali ustanici na Krajini, i za oru
ano uee u napadu na Cazin. Medu optuenima najtee je tereen neprijatelj jo iz rata ulaga umar. Zbog izbjegavanja oba
veze (otkup) osuen je u doba socijalistike izgradnje zemlje na
est mjeseci lienja slobode s prinudnim radom. U samoj akciji
optuen je kao organizator na mjesnom podruju Trac, mobilizator mjetana i sakuplja oruja, kao komandir ete i elnik grupe
ustanika koja je napala Stanicu milicije, opljakala zadrugu u selu,
zapalila zgradu MNO i arhivu, oborila telefonske stubove izmeu
Cazina i Trca. Uz ulagu umara, najtee su tereeni Beganovi
Ibrahim, Boi uro, kao organizatori i svjesni izvrioci krivinih
djela, trojica Nadarevia Arif, Hasan i Haseija posebno u vezi sa
pljakom ogromno robe iz zadruge, Nurija Emri, hodin sin
koji je neprijateljski djelovao na terenu i kao komandir jedne e
te. U pozivanju ljudi iz kue na akciju i u razoruavanju Stanice
milicije i pljaki posebno su se istakli Begi Agica, Zejni Muha
med i Aliaji Hasan. Ne manju odgovornost tuilac svaljuje na
esesovce Pjani Husniju i Begi Redu, esesovca i etnika,
zelenokadrovce i domobrane. U optunici je navedeno, inae,
da je njih 17 iz ove grupe uestvovalo u neprijateljskim formacija
ma a da su petorica izraziti kulaci. Sramnu ulogu tuilac pri
pisuje ulagi Kolakoviu koji je sudjelovao kao lan MNO-a u
pljaki optenarodne imovine to je bio i rukovodei motiv u
akciji mnogih drugih. U ovoj grupi pretresana je i krivica dvojice
milicionara Milana Krmpota i Sulejmana Ajkia. Na glavnom pre
tresu naroito je prvi teretio komandira Stojana Starevia (sue
nog u glavnoj, zadnjoj grupi) koji na pobunjenike navodno nije
u) Krivini spisi sa ovog vojnosudskog procesa okupljeni su u krivinom predmetu
sa signaturom k. 302/50.

305

htio pucati ni iz puke koju je bio uzeo od Krmpota poto je Stareviev pukomitraljez zakazao. Tako se Krmpot i nije mogao bo
riti, dok je Ajki priznao da se bojao i svoju puku dao bratu koji
se nalazio u bandi.
Na glavnom usmenom pretresu optuenima je omogueno da
daju, opet, samo krae iskaze. Jer, oito, trebalo je kao i prvi sud
ski proces, odnosno zatim trei i sve ostale, zavriti po kratkom
postupku, za dan, dva. Svi optueni su, prema zapisniku izjavili,
da razumiju optunicu, 41 je izjavio da se osjea krivim i da se ka
je, samo zadnja trojica prozvanih negirala je svaku svoju krivicu
(Muri Hasan, Deli Muhamed i Nadarevi Hasan), od kojih su
prva dvojica isticala svoje prinudno uee.
Nakon takoer kratkog dokaznog postupka, slino kao na
prvom ve opisanom procesu, tuilac je ponovio svoje uvjerenje o
krivici svih optuenih traei za njih najstroe kazne po Zako
nu.
Neto zanimljiviji je istup branilaca po slubenoj dunosti. I
mada su se obojica sluili slinim argumentima kao i u prvom pro
cesu u pogledu olakavajuih okolnosti (da su neki ili samo radi
pljake a ne da obaraju sistem, da su neki mladi, zavedeni, da se
kaju) branilac prvih 25 optuenih nabraja redom sve koji su bili u
ratu u neprijateljskim redovima istiui da su vaspitani nepra
vilno u faistikom duhu da se nisu jo odvikli takvih starih i na
zadnih shvatanja niti se saiveli sa naom dananjom socijalisti
kom stvarnou te moli Sud da im njihove sklonosti ka izvrenju
ovih krivinih dela prilikom odmjeravanja kazni uzme kao olakavajuu okolnost. Branilac je, vjerovatno, takvim metodom od
brane iskreno htio pomoi optuenima, no, sa druge strane, on ih
je i sam ekspiicitno okrivio za gotovo sve radnje kojima su optue
ni tereeni. Iz Zapisnika se ne bi moglo naslutiti ali, prema svjedo
enju civilnog branioca Muhameda Sadikovia, koji od narednog
(treeg po redu) procesa obavlja slubenu dunost odbrane, vojni
branioci (oficiri Milivoje Divovi i Nikola MrvoJ su na pretresu
umjesto da brane zapravo krivili, i to jo dosta grubo, svoje branje
nike, pa je meu prisutnima u sudnici dolo ak do reagovanja
zbog takvog njihovog nastupa. I poto je, valjda na nekom vi
em mjestu, ocijenjeno da ne udovoljavaju povjerenom im zadat
ku, smijenjeni su, pa od treeg glavnog javnog pretresa funkciju
odbrane do kraja ukupnog suenja obavljaju trojica novih, civilnih
branilaca. 14 ) No, svi optueni su usvojili odbranu branilaca, uz ne
u)

nom), u a. a.
306

Svjedoenje Muhameda Sadikovia dato autoru u avgustu 1990. godine (telefo

znatne dopune kojima su eljeli, ukoliko bi bilo mogue, svoju kri

vicu naravno ublaiti.
Nakon tajnog vijeanja sud je isto poslijepodne svih 45 optu
enih proglasio krivima, i podijelio kazne prema ve ranije pominjanim l. 3. t. 7 i 13 l. 4 ZKND u vezi l. 28 t. 1, 2, 6, 7, 8 KZ
u vezi l. 32, 36, 37 i 66 KZ te l. 89. stav 1 ZKP. 15 ) Osudio je:
1. Opt. ulagu umara na kaznu smrti strijeljanjem, trajan
gubitak graanskih prava, gubitak ina ml. vodnika u rezervi i
konfiskaciju cjelokupne imovine.
2. Opt. Beganovi Ibrahima, Boi Duana, Emri Nuriju,
Nadarevi Arifa, Zejni Muhameda, Begi Agicu, Aliaji Muharema i Ajki Sulejmana na kaznu lienja slobode sa prinudnim ra
dom u trajanju od po 20 godina i gubitak graanskih prava u traja
nju od 5 godina i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vre
nje funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava
javnog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i
konfiskaciju cjelokupne imovine.
3. Opt. Rizvi abana, Miljkovi Peru, Nadarevi Hasanovog
Hasana, Roi Hasana, Pjani Huseina, Hati Medu, Begi Redu, na kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju od
po 18 godina, gubitak graanskih prava u trajanju od 5 godina, i
to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u dru
tvenim organizacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i
g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokup
ne imovine.
4. Opt. Muri Murata, Zejni Ibra, Luli Sulju i Ferhatovi Jakuba na kaznu lienja slobode, s prinudnim radom u trajanju od
po 17 godina, gubitak graanskih prava u trajanju od 5 godina i
to: a) birakog prava, b) prava na dravnu ili drugu javnu slubu,
v) prava na vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udrue
njima, i g) prava javnog istupanja i na konfiskaciju cjelokupne
imovine.
5. Opt. Pjani Rama, Aliaji Hasana, Hati Huseina, Topagi Omera, Topagi Kemu, Hadi Ramu, Boi Radu, Muji
ebu, Krmpot Milana i Nadarevi Hasana zv. Haseija na kaznu
,!) Od navedenih, a jo nepredoenih, zakonskih odredbi ovdje vrijedi pomenuti
l. 66 Krivinog zakonika, i to u ovom sluaju posebno stavove (3) i (4):
3. Ako sud nae da sticaj krivinih dela ne ukazuje na poveanu opasnost uinioca,
moe izrei za sva krivina dela u sticaju samo kaznu koju je utvrdio za najtee krivino
delo.
4. Sporedne kazne izrei e se ako su obavezno propisane ma i za jedno krivino
delu u sticaju.

307

lienja slobode s prinudnim radom u trajanju od po 16 godina, 5

godina gubitka graanskih prava i to: a) birakog prava, b) prava
na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udru
enjima, v) prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu
javnu slubu i na konfiskaciju cjelokupne imovine.
6. Opt. Muli Mehu i Bei Muharema nj kaznu lienja slo
bode s prinudnim radom u trajanju od po 15 godina, gubitak gra
anskih prava od po 5 godina i to: a) birakog prava, b) prava na
sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udrue
njima, v) prava javnog istupanja, g) prava na dravnu ili drugu jav
nu slubu i na konfiskaciju cjelokupne imovine.
7. Opt. Kolakovi ulagu, Muri Hasiba i Deli Mehmeda na
kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju od po 14 go
dina i gubitak graanskih prava u trajanju od po 4 godine i to: a)
birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim
organizacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava
na dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovi
ne.
8. Opt. Pjani Sulju, Trkulja Milana i Muli Hasana na kaznu
lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju od po 12 godina,
gubitak graanskih prava u trajanju od 4 godine i to: a) birakog
prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organi
zacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava na
dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
9. Opt. Kvoka Nikolu na kaznu lienja slobode sa prinudnim
radom u trajanju od 10 godina, gubitak graanskih prava u traja
nju od 3 godine i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vre
nje funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava
javnog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu, gu
bitak ina vodnika i konfiskaciju cjelokupne imovine.
10. Opt. umar Arifa na kaznu lienja slobode sa prinudnim
radom u trajanju od 7 godina, gubitak graanskih prava u trajanju
od 2 godine i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje
funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava jav
nog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i konfis
kaciju cjelokupne imovine.
11. Optuenog Rai Ramu na kaznu lienja slobode sa pri
nudnim radom u trajanju od 6 godina, gubitak graanskih prava u
trajanju od 3 godine i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i
vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, v)
prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu
i konfiskaciju cjelokupne imovine.
308

12. Opt. Vejin Mirka i Dmitrovi Miladina na kaznu lienja

slobode sa prinudnim radom u trajanju od po 5 godina, gubitak
graanskih prava u trajanju od po 2 godine i to: a) birakog prava,
b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama
i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili
drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
13. Opt. Trkulja Nikolu na kaznu lienja slobode sa prinud
nim radom u trajanju od 4 godine, gubitak graanskih prava u tra
janju od 2 godine i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i
vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, v)
prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu
i konfiskaciju cjelokupne imovine.
Svi optueni duni su da plate na ime trokova krivinog po
stupka po 200 dinara i 300 dinara na ime pauala u roku od 15 da
na pod prijetnjom izvrenja.
Svima optuenima glavna kazna se rauna od 8. maja 1950.
godine kao aana kada su lieni slobode.
Tuilac je izjavio da e u pogledu izjanjavanja o presudama
zadrati zakonski rok dok su svi optueni redom izjavili da sa
presudama nisu zadovoljni, molei da im albe napiu njihovi bra
nioci. U 21 as suenje je time zavreno.
Kao i prva grupa osuenih, i ovih 45 narednih krivaca uz
pridodane im jo odranije na smrt osuene D. ovia, A. oralia
i M. Dervievia, 26. 5. upuuju se u KPD Zenica. Identian dopis,
samo sa spiskom drugih lica, potpisuje takoer opunomoenik
cazinske Udbe major Zajko Dizdarevi. Od 48 poslanih 24 osue
nih bilo je iz Trca, 9 iz Trake Platnice, 8 iz rnaje i po 1 iz Peigrada i Beganovia (sve srez Cazin), (Dmitrovi M) iz Kordunskog Ljeskovca (srez Slunj) 1 (milicionar Krmpot) iz sela Kozile
(srez Jajce) a trojica su bili turliani. 16 )

Trei sudski proces

Sa danom pauze, vojno suenje u Cazinu je nastavljeno. Trei

proces odran je 27. i 28. maja. 17 ) Sueno je pedeset dvojici. Svi
osim jednog (Babi Rame selo Mujagii, Peigrad) bili su sa mjes) CAVS, k. 308/5052, Upravi KPD Zenica, pov. br. 285, od 26. maja 1950. go
dine.
) CAVS, k. 303/50.

309

nog podruja Liskovac, iz samog sela Liskovca i okolnih zaselaka,

gdje su se, kako smo ve vidjeli desile i najtraginije sudbine u Bu
ni.
ibenikova optunica, opet snano ideoloki obojena, vrvi od
tekih kvalifikacija. Kae se kako je bila potrebna zaista velika
snaga i zamisao ista tolika koje se ne bi postidjeli ni oni koji su ve
davno navukli luake koulje na sebe. Dakle nai narodi koji su
krvlju okupali svoju slobodu, koji danas nevienim elanom izgra
uju socijalizam, u ljutom boju protiv svih nedaa i smetnji poseb
no poveanih unazad od 2 godine udarom s lea od strane Sovjet
skog Saveza i njegovih izmeara, ti narodi, preplaeni stenja
njem kulaka kolovoa neprijateljske akcije oko koje su okupili
sa Cazinske krajine sve to je bilo u ustaama, zelencima i SS, tre
ba da predaju vlast na tanjiru ovoj divljaki raspoloenoj rulji. Vi
e od pola optuenih, ak 30-ak njih, tuilac je naveo da su bili u
ustaama, zelencima i SS trupama. Ali meu optuenima za akciju
ibenik opisuje i takve koji nisu posve zagrizli jabuku. Oni su od
lazili na zborno mjesto, pa se otuda vraali kuama, ispitivali situa
ciju, pa kada su istu ocijenili kao povoljnu, ponovo su pomaljali
nosove iz kua, sputali se do Begovih kafana. Ili bi i dalje da je
zauzet Cazin. Pitajui da li su svi oni zaista prisiljavani u akciju,
tuilac tu mogunost odluno negira, ocjenjujui da su mogli stvar
prijaviti organima vlasti ali nisu ntjeli.
Na ovom, treem po redu procesu, pojavljuju se valjda iz ve
pomenutih razloga, novi branioci: dr Antun Groznik advokat iz
Cazina, Sadik ehaji advokat iz Bihaa odakle je uoi procesa
stigao i Muhamed Sadikovi, zaposlen tada kao pravni referent na
eljeznici. Sam pretres proticao je, inae, sasvim slino kao pre
thodna dva. Predaleko bi nas odvelo razmatranje svakog pojedi
nanog od 55 sluajeva, zato ovom prilikom, u glavnim crtama sa
mo o nosiocu liste Hasibu Beganoviu, dakle ustaniku kome je
ve unaprijed predviena smrtna kazna.
vapskog pandura iz Hitlerove vraje divizije Hasiba Bega
novia tuiocu je bilo lako teretiti jer je pred Udbom iz prve sve
iskreno priznao. Bio je organizator ustanka na Liskovcu, prvi u
prikupljanju oruja, vrbovao je mjetane, rukovodio provalom u
zadrugu i njenom pljakom, palio arhivu MNO-a, bio komandir
ete u napadu na Cazin, u akciji pucao na miliciju i zatim se krio
do hvatanja. Zanimljivo je da je Hasib i na javnom pretresu sve de
taljno priznao. Bio je jedan od vrlo rijetkih koji svoju krivicu nije
prebacivao na nekog drugog. Prilikom izvrenja djela na mene su
od bitnog uticaja bili porez, otkup i obavze za koje sam ja smat310

rao da su mi suvie velike... a pristupljeno je paljenju arhive MNO

sa razloga to su se u njima vodili porezi i otkup protiv kojih smo
u stvari agitovali. Ovaj iskaz, koji neodoljivo podsjea na motive
jo srednjovjekovnih seljakih buna, u svakom je sluaju osnovna
politika platforma i naeg ustanka. No, hrabrost koju je u svo
jim izjavama pokazao Hasib Beganovi, to su organi vlasti ocje
njivali, sa druge strane, kao besprimjernu drskost, donijela je Hasibu ne samo smrtnu presudu ve je sa istom nakon kasnijih raz
matranja na viim instancama, meu trojicu onih najodgovorni
jih seljaka za Bunu na Cazinu kojima smrtna kazna nije zamijenje
na vremensko-zatvorskom te je, uz Milana Boia i Alu ovia,
pogubljen.
Poto je, kako smo vidjeli, prilikom tzv. ienja terena upra
vo sa liskovakog terena smrtno stradalo najvie ustanika, to oni,
naravno, nisu mogli biti ni sasluani ni na glavnom pretresu te su
zbog toga sigurno izostale mnoge pojedinosti u rasvjetljavanju pri
preme za Bunu i njenog toka. Ali su zato ova lica mnogo spomi
njana u iskazima optuenih. Ispostavilo se, bar prema tim iskazi
ma, da su bili ubijeni na liskovakom podruju meu glavnima:
Agan i Mahmut Beganovi, Mue Kovaevi, Selim ari, Hasan
ari, Mehmed[MiskijAba. Ipak oni koji su ih ubili, u onom mo
mentu, to ak nisu ni mogli znati, ako ovdje i ostavimo po strani
problem samog ina egzekucija.
I mada je bilo 55 optuenih, itav dokazni postupak iscrpio se
u iskazu jednog svjedoka, Mire Komljenovi, uiteljice iz liskovake kole. Kad je 6. maja ujutro ula u uionicu nala je pocijepane i
popaljene slike, zidne novine, arhivu, raspored asova, a na tabli je
irilicom napisano ivela kraljica Marija.
Nakon dokaznog postupka vojni tuilac ostaje, s izuzetkom
dvojice (Barjaktarevi Omera i Nuhanovi Hasana Fazlinog) pri
navodima date optunice traei stroge kazne po Zakonu
Trojica branitelja podijelili su svoje klijente. Prvu 20-oricu
preuzeo je dr A. Groznik koji ie poneke optuene moda i odranije poznavao jer je kao jedini aavokat na cazinskom srezu ve godi
nama bio u prilici da brani seljake pred civilnim sudom zbog njiho
vog izbjegavanja obaveza prema Dravi i si. U svakom sluaju
to je bio ovjek koji je sigurno veoma dobro poznavao ukupnu
drutvenu problematiku Krajine. Stoga je i lake razumljiv njegov
svestraniji pristup u odbrani pred Vojnim sudom. A to je bila i
(hronoloki) na neki nain i prva odbrana kojom optueni nisu do
datno okrivljavani od strane samih branilaca. U svom izlaganju dr
Groznik je, izmeu ostalog, kazao: da su optueni zemljoradnici
311

koji su u toku rata bili skloni pomaganju narodno-oslobodilakog

pokreta i u istom uestvovali ili pak dali i rtve, te je neshvatljivo
da bi se oni mogli drznuti protiv novog ureenja za koje su te
rtve dali... da su nai narodi zaokrueni neprijateljima... te ovi te
e da sa sviju strana onemogue dalji na razvitak... optueni su
ljudi koji su izrabljivani ranije oduvek, zaustavljani u njihovom
ekonomskom i kulturnom uzdizanju, te daleko zaostali od ostalih
graana nae zemlje, te su neprijatelji iskoristili u potpunosti ove
njihove slabosti, ubrizgali u njih otrov... prola je godina jo uz to
slabo rodila, optueni su bez smisla za tednju, pa je i ovaj momenat uticao na njihovu delatnost.
Karakteristino je da optueni iako su stupili u akciju ova nije
bila uperena protivu narodnih vlasti jer tako rei nikoga nisu dirali
ve ak i Omeru Barjaktareviu isplatili prinadlenosti kao inov
niku zadruge a iz ega se vidi da njihov cilj je bio veinom neodre
en a njihove radnje predstavljaju tee demonstracije. One jo
ukazuju na njihovu naivnost, bezazlenost vie nego zle sklonosti.
Optueni dela priznaju ali priznanje je nedovoljan dokaz jer
optuba moe da prizna i lake stvari da prizna da bi prikrio ili
pak iz drugih pobuda, zamjera optunici dr Groznik. Hasiba Be
ganovia brani time da je djelo priznao i tako pomogao sudu u
razjanjavanju djela ostalih optuenih pa stoga nije nepopravljiv
krivac. Moli da ga sud kazni tako da bi se Hasibu omoguilo da se
popravi. Ostalih njegovih 19 optuenih bili su veinom bez
oruja, a izloeni opasnoj prijetnji da u akciju moraju, pa Groz
nik moli Sud da prilikom odmjeravanja kazne i to ima u vidu.
Branilac narednih 12 optuenih, Muhamed Sadikovi usproti
vio se tuioevom zahtjevu da se njegovim klijentima sudi, osim po
l. 3. t. 7, i po l. 3 t. 13, poto su oni bandi pristupili nakon to su
ostali izvrili delo iz l. 3 t. 13 pom. Zakona. Istie i da su radnje
njegovih branjenika neznatne traei da se na njih primijeni l. 6
ZKND. 18 ) Takoer moli da se optuenima, po Zakonu, odloi
konfiskacija imovine. Jer, naglaava da se radi o Muslimanima ko
je kao veinom nepismene ljude neprijateljska licemjerna propa
ganda najvie pogaa i zavodi. I trei branilac, slino nastupajui,
") SI. 1. FNRJ, 59/46, ZKND l. 6 glasi: lanovi i pomagai organizacija obrazo
vanih u cilju vrenja zloina iz l. 2 ovog zakona kaznie se po postojanju olakavajuih
okolnosti lienjem slobode s prinudnim radom najmanje 6 mjeseci.
lan organizacije iz ta. 7 i 8 l. 3 ovoga zakona koji se svojevoljno preda vlastima
ili otkrije organizaciju i saopti o njoj vane injenice pre nego to on ili organizacija iz
vre neko delo kanjivo po ovom zakonu, oslobodie se krivine odgovornosti. U sluaju
da je delo izvreno kaznie se najniom kaznom predvieno za to delo.

312

trai to blae kazne za preostale optuene, za njih etvoricu (Nuhanovi Omera, Beganovi Hasana, Ajki Smaila i ogi abana)
ak oslobaanje od tube.
Zanimljiva je replika tuioca, prva takve vrste od poetka su
enja u Cazinu, na izlaganje branilaca, posebno dr Groznika. On
kae da ekonomski momenat nije mogao nikako uticati na optu
ene i da niko od njih nema nekih zasluga u narodnooslobodilakoj borbi a ukoliko je neko od optuenih i uestvovao to je dolazi
lo to je bio u takvoj situaciji. Zapamtimo, za sada, ovu argumen
taciju tuioca! Sa njom emo se jo susretati.
U daljnjoj sudskoj proceduri svi optueni su se redom izjasni
li da prihvataju odbranu svojih branilaca. Nakon tajnog sudskog
vijeanja, proglaeni su krivima. Osim trojice (Beganovi Osmanov
Hasan, Barjaktarevi Omer i Ajki Mehmedov Smail) sve ostale
sud je ovako osudio:
1. Opt. Beganovia Hasiba na kaznu smrti strijeljanjem, tra
jan gubitak graanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine.
2. Opt. Beganovi Memaga, Miski Hasana, Miski Ale, Delalovi Mae, Miski Agana, Avdi Mehmeda, Beganovi Omera,
krgi Reda, Beganovi Jusu, Beganovi Ibru, Beganovi Redu,
Nuhanovi Hasiba, Nuhanovi Fazlinog Hasana, Poi Selima,
Abdi Ale, Poi Mehmeda i Ahmetaevi Hasana na kaznu lienja
slobode s prinudnim radom u trajanju od po 20 godina, gubitak
graanskih prava u trajanju od po 5 godina i to: a) birakog prava,
b) prava na sticanje i vrenje funkcije u drutvenim organizacijama
i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili
drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
3. Opt. Abdi Arifa, Babi Rama, Abdi Bajra, Avdi Maa,
Beganovi Ala, ogi Mehmeda, Beganovi Haima, Beganovi
Hasana, Nuhanovi Sulejmana, ogi abana, Kovaevi Bajru,
Mujagi Beira, Avdi Huseina, Sinanovi Huseina, i Kudi Aliju
na kaznu lienja slobode s prinudnim radom u trajanju od po 18
godina, gubitak graanskih prava u trajanju od po 5 godina i to:
(isto kao prethodna grupa).
4. Opt. Nuhanovi Hasu, ari Sulejmana, ari Hasana, Aj
ki Hasiba, ari Alu, Ahmetaevi Mehmeda i aji Hasiba na
kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju od po 17 go
dina, gubitak graanskih prava u trajanju od po 5 godina i to: (isto
kao prethodna grupa).
5. Opt. Avdi Sulju na kaznu lienja slobode s prinudnim ra
dom u trajanju od 19 godina, gubitak graanskih prava u trajanju
od 5 godina, i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje
22 Cazinska buna

313

funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava jav

nog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i konfis
kaciju cjelokupne imovine.
6. Opt. Hamuli Hasu, krgi Hasana na kaznu lienja slobo
de sa prinudnim radom u trajanju od po 16 godina, gubitak gra
anskih prava u trajanju od po 5 godina (isto).
7. Opt. Ajki Bajru, Kudi Ahmeta, ari Velagu, Kordi Salija i Kordi Hasana, Miski Selima i Ajki Smaila, na kaznu lienja
slobode sa prinudnim radom u trajanju od po 15 godina, gubitak
graanskih prava u trajanju od po 5 godina (isto).
8. Opt. Nuhanovia Omera i Kovaevi Memagu na kaznu li
enja slobode s prinudnim radom u trajanju od po 10 godina, gubi
tak graanskih prava u trajanju od po 3 godine (isto). Pored toga
opt. Abdi Sulju i Beganovi Hasiba na gubitak ina zastavnika,
opt. Miski Alaga, krgi Hasana i Poi Mehmeda na gubitak i
na mlaeg vodnika i opt. Nuhanovi Hasana na gubitak ina stari
jeg vodnika.
Kazna lienja slobode sa prinudnim radom svima optuenima
tee od 8. maja 1950. godine kao dana kada su lieni slobode.
Svi optueni duni su da plate po 200 dinara na ime trokova
krivinog postupka i po 300 dinara na ime pauala u roku od 15
dana pod prijetnjom izvrenja.
Kao i prethodne dvije grupe osuenika i ova je, njih 52 posla
na u KPD Zenica. Da li odmah, neposredno nakon zavretka su
enja u 21 h, ili sutradan? Tek, Upravi KPD-a je dopis u vezi us
menog nareenja pomonika ministra druga pukovnika Slobodana... upuen 28. 5. s potpisom kapetana Drage Dodika, takoer
udbovca, valjda u svojstvu zamjenika opunomoenika Z. Dizdarevia. 1 )

etvrti sudski proces

Pred istim sastavom sudskih zvaninika kao trei, odran je i

etvrti glavni javni pretres. 20 ) Trajao je takoer 2 dana, 29. i 30.
maja. Nosilac liste, ovjek koga treba osuditi na smrt, bio je Husein (Belagin) Zenkovi, seljak iz Krivaje, 40-godinjak, otac de) CAVS, k. 308/5050.
Svi spisi suenima na ovom glavnom javnom pretresu nalaze se u fasciklu s je
dinstvenom signaturom k. 304/50.
2 )

314

setoro djece, vlasnik 80 dunuma zemlje, dvije krave, dvoje teladi i

jednog konja, pismen-samouk. Od ostalih 30 optuenih 16 su bili
Krivajani, 6-orica Mutniani, trojica ustanika bili su iz sela Pjanii, trojica iz Slatine, po jedan iz Nadarevia (Nadarevi Imir) i
izmia (Hrni Agica).
Istiui specijalno nedjela Huseina Zenkovia, i u ovoj optu
nici koriste se izrazito ideoloke kvalifikacije, kao npr. pljakai i
palikue, ostaci ustako-zelenokadrovske bande, lakrdija, od kula
ka organizovana akcija, nastajanje nasilnika i laova iz tabora in
formbiroa, kontrarevolucije, luako-zloinaki pokuaj, zabada
nje noa u lea borbi naih naroda za slobodu i nezavisnost itd.
Priznajui da je uestvovao na zadnja dva masovna sastanka
organizacije za pripremu Bune, mobilizaciji ljudi iz svog sela, da ih
je doveo na zborno mjesto umur kod Pjania, da je bio u akciji
naoruan i komandir ete, odbio je optubu da je ljude prisiljavao
na akciju, navodei da su oni uglavnom svi dobrovoljno poli.
Prijetnju da e biti ako ne ide spaljen i ubijen on je nekima samo
prenio a nije poticala od njega, branio se na pretresu Zenkovi.
Gotovo svi optueni u ovoj grupi saznali su za pripremu akcije
(prema dokumentaciji iz istranog postupka i prema Zapisniku sa
glavnog pretresa) tek uoi nje same, zavedeni su propagandom ka
ko su i vojska i Udba na njihovoj strani, da Cazin samo to nije
pao a i prijeeno im je. Najvie vremena, i u dokaznom postupku,
potroeno je na utvrivanje krivice omladinskog funkcionera Salkana Pjania u vezi naina na koji je on predao svoj pitolj Traninu ulagi umaru, inae zetu Salkanovom. Dok je Salkan opir
no opisivao kako je na taj in bio prinuen poto mu je nekolicina
naoruanih pobunjenika nou upala u kuu, tuilac je ocijenio da
je Salkan odobravao umarov pljakaki i zloinaki rad umesto
da kao rukovodilac omladine po cenu ivota, kako je to uvek naa
omladina radila, ustane protiv bande... Sud je, prema presudi po
vjerovao tuiocu.
ini se, prema dokumentaciji, da je Zenkovieva krivica sve u
svemu ipak znatno manja od one, nama do sada ve predoene,
Hasiba Beganovia ili ulage umara. Jer, pored neosporne organizatorske uloge i uloge komandira ete, nije opljakao zadrugu i
zapalio MNO,' a nije bio ni u neprijateljskim formacijama u to
ku rata. Stoga je branilac na pretresu i istakao da ne postoje naro
ite okolnosti (koje bi, inae, mogle da povuku smrtnu kaznu).
Navodei za njega jo neke olakavajue okolnosti molio je da mu
se odmjeri to blaa vremenska kazna. Napor branioca, dr
Groznika, nije uspio, Zenkovi je osuen na smrt strijeljanjem.
22

315

Teretili su ga i nedjelom pljake zadruge i paljenja arhive iako to

nije stvarno uinio ve samo planirao, ali je sud namjeru i in reali
zacije namjere eksplicitno poistovjetio. I sve ostale optuene sud je
naao krivima i strogo su kanjeni:
1. Zenkovi Husein na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubi
tak graanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine.
2. Opt. Abdakovi Meho, Zenkovi aban, Muhanovi Meho,
Luli Ibro, Skaki Sulejman na kaznu lienja slobode sa prinudnim
radom u trajanju od po 20 godina, gubitak graanskih prava u tra
janju od po 5 godina i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i
vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, v)
prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu
i konfiskaciju cjelokupne imovine.
3. Opt. Abdakovi Latif i Poi Suljo na kaznu lienja slobode
sa prinudnim radom u trajanju od po 19 godina, 5 godina gubitka
graanskih prava i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vre
nje funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava
javnog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i
konfiskaciju cjelokupne imovine.
4. Opt. Poi Muho, Aliaji Suljo, Luli Alija, Mui Hase,
Nadarevi Imsir, Samardi Ferid i izmi Mehmed na kaznu lie
nja slobode s prii udnim radom u trajanju od po 18 godina, gubi
tak graanskih prava u trajanju od po 5 godina i to: a) birakog
prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organi
zacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava na
dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
5. Opt. Matanovi Vehad, Nuhanovi Arif, Aliaji Omo, Kui Huso, Kui Hamid i Poi Halil na kaznu lienja slobode s
prinudnim radom u trajanju od po 17 godina, gubitak graanskih
prava u trajanju od po 5 godina i to: a) birakog prava, b) prava na
sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udrue
njima, v) prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu
javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
6. Opt. Hui Husein i Hui Hasib na kaznu lienja slobode
sa prinudnim radom u trajanju od 16 godina, gubitak graanskih
prava u trajanju od 5 godina i to: a) birakog prava, b) prava na
sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udrue
njima, v) prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu
javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
7. Opt. Luli Meho, Zenkovi Ibrahim, Muhanovi Medo i
Hrni Agica na kaznu lienja slobode s prinudnim radom u traja
nju od 15 godina, gubitak graanskih prava u trajanju od 5 godina
316

i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u

drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava javnog istupa
nja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cje
lokupne imovine.
8. Pjani Salkan i Matanovi Omer na kaznu lienja slobode s
prinudnim radom u trajanju od 12 godina, gubitak graanskih pra
va u trajanju od 3 godine i to: a) birakog prava, b) prava na stica
nje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima,
v) prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu
slubu, te konfiskaciju cjelokupne imovine.
9. Opt. izmi Ale na kaznu lienja slobode sa prinudnim ra
dom u trajanju od 10 godina, gubitak graanskih prava u trajanju
od 3 godine i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje
funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava jav
nog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i konfis
kaciju cjelokupne imovine.
10. Hrni Ibrahim na kaznu lienja slobode s prinudnim ra
dom u trajanju od 8 godina i tri godine gubitka graanskih prava i
to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u dru
tvenim organizacijama i udruenjima i konfiskaciju cjelokupne
imovine.
Optueni su duni da plate svaki po 200 dinara trokova kri
vinog postupka i 300 dinara pauala u roku od 15 dana pod pri
jetnjom izvrenja.
Glavna kazna lienja slobode s prinudnim radom tee im od
8. maja 1950. godine, kao dana kada su lieni slobode.
Svi optueni izjavili su da sa presudama nisu zadovoljni i za
traili da im branioci napiu albe.
Kao i prethodne tri grupe suenih, i ova, svih njih 31, je upu
ena u zatvor u Zenicu. Odgovarajui dopis KPD-u potpisao je 30.
maja opet Drago Dodik. 21 )

Peci sudski proces

Naredni, peti po redu,vojnosudski proces trajao je samo je
dan dan, poeo i zavrio 30. maja. 22 ) Ova grupa optuenih karak
teristina je po tome to niko nije osuen na smrt, ak ni na inae,
n)

CAVS, k. 308/5053.
) Svi spisi sa vojnosudskog procesa koji je odran 30. maja podvedeni su pod istu
signaturu: k. 305/50.

317

kako smo vidjeli, najviu moguu vremensku zatvorsku kaznu - 20

godina. Zanimljiva je i injenica da je tuilac (isti, Albin ibenik,
kao i ostali kadrovski sastav Suda) po prvi puta, nakon glavnog
pretresa, znatno izmijenio optunicu. Nosilac liste Hasib Roi
iz Peigrada skinut je sa tog opasnog poasnog mjesta te ga i
benik, nakon dokaznog postupka tereti samo za djelo nepojavlji
vanja nadlenim organima. Tuilac potpuno odustaje od tube
protiv Sulejmana Kudia, dok prema Arifu Semiu optunicu ubla
uje. Ipak, prema grupi kao cjelini ibenik zadrava odnos kao
prema neprijateljima jo iz rata a u vrijeme socijalistike izgrad
nje pekulantski i kulaki raspoloenih koji su stoga svjesno kre
nuli u ruenje nove drave. I u samoj optunici i kasnije na glav
nom pretresu tuilac je prema ovoj grupi pobunjenika neto blai
nego to je bio prema onima iz ranije suenih grupa. Takav njegov
stav proizlazi iz injenice da vei dio planiranih krivinih radnji
(napad na mjesto Peigrad, na Stanicu milicije u Peigradu, plja
kanje mjesne zadruge i paljenje arhive MNO-a) optueni ipak nisu
i izvrili. Tuilac je, po osnovu materijala iz istrage, optuene pod
ijelio u dvije grupe, na one koji su se naoruani sastali na zbornom
mjestu Karanova Glavica odakle su trebali krenuti na Peigrad i na
one koji su se takoer naoruani ili nenaoruani odmah prikljuili
akciji odlazei na glavno zborno mjesto kod Begovih Kafana. Svi
optueni bili su seljaci iz peigradskog i okolnih mu podruja: 17
iz Peigrada, 5 iz Luke (ili Pei-luke), trojica iz Barske, po dvo
jica iz Krakae i Krivaje te po jedan iz abia i umatca.
Kao i u drugim grupama i iz ove su glavnooptueni, jo prije
Jurjeva, aktivnosti u vezi sa ustankom dogovarali sa glavnima i
tave Bune. Petooptueni su, tako, kontaktirali sa Alom oviem
i Milanom Boiem, kao i, radi blizine kladukog sreza, posebno
sa Alagom i Bajragom Juiem iz Todorova, te Hasicom Karajiem
iz Velike Kladue.
ini se da je upravo sa peigradskog podruja bilo najvie kolebljivaca, ako se ak i ne uzme u obzir tamonji komandir Stanice
milicije koji je prema svjedoenjima, i kasnijim, za pripremu Bune
znao a poduzeo nije nita. Zanimljivo je da se to lice nije nalo
pred Vojnim sudom kao to je zanimljivo da je relativno blago
proao na suenju komandir iz Peigrada, Muhamed Nadarevi
zvani Rac. Ovaj u tim krajevima ugledni i uticajni pedesetogo
dinjak (u momentu Bune ima 4 ene i 11-ero djece) koji iznosi za
sebe da je srednjeg imovnog stanja to vlast, naravno, odmah tu
mai da je kulak, imao je, naime, jo na mjesec dana prije ustanka
mnoge kontakte pa i obeao da e se sa ljudima iz svog kraja pri
318
i

kljuiti ustanku, zbog ega je i naimenovan komandantom, u

kritinom trenutku je odustao. Prema sopstvenoj izjavi u istrazi u
uspjeh akcije i pored propagande ipak nije povjerovao pa zato nije
ni poao u akciju. I pored toga to ga je nekolicina optuenih na
glavnom pretresu teretila da ih je na akciju nagovarao i si., Sud je
Nadarevia, i pored toga to ga je naao krivim za aktivno ues
tvovanje u organizovanju akcije, za vrbovanje ljudi na Peigradu te za tijesnu saradnju sa M. Boiem i A. oviem, osudio
samo na deset godina zatvora. Zamjenik komandanta Hasib
Roi dobio je samo dvije godine. Da li je na odmjeravanje male
kazne Roiu uticao iskaz Hasana Sarkia, takoer teko tereenog, da je Hasib Roi koji je o pripremama za akciju 5. maja u
Cazinu obavijestio predsjednika SNO Sulju unia, (to, meu
tim, Roi ni u istrazi ni na pretresu ne pominje)? U prvi plan kao
nosilac liste u presudi dospijeva, tako, Husein Merdanovi koji
je poao na glavno zborno mjesto kod Begovih Kafana i pitoljem
naoruan uestvovao u napadu na Cazin, a ne navodei (prema
Zapisniku) nita u svoju odbranu.
Neuobiajeno iroko obrazloenje presude zavrava se, po
prvi puta, opaskom sudskog vijea da je optuenima uzeto u obzir
kajanje kao olakavajua okolnost, a da oteanih okolnosti nije
bilo.
Optuene je Sud osudio kako slijedi:
1. Merdanovi Huseina na kaznu lienja slobode sa prinud
nim radom u trajanju od 16 godina, gubitka graanskih prava i to:
a) birakog prava, b) prava na sricanje i vrenje funkcija u drutve
nim organizacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g)
prava na dravnu i drugu javnu slubu u trajanju od 5 godina i
konfiskaciju cjelokupne imovine.
2. emi Arifa na kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u
trajanju od 14 godina, gubitak graanskih prava u trajanju od 5
godina i to: a) birakog prava, b) prava sticanja i vrenja funkcija u
drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava javnog istupa
nja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cje
lokupne imovine.
3. Bajramovi Arif, Beganovi Omer, Diiri Feha i Merdano
vi Bahta na kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju
od po 12 godina, gubitak graanskih prava u trajanju od 4 godine
i to: a) birakog prava, b) prava na vrenje funkcija u drutvenim
organizacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava
na dravnu ili drugli javnu siubu i konfiskaciju cjelokupne imovi
ne.
319

4. Durmi Haima na kaznu lienja slobode sa prinudnim ra

dom u trajanju od 11 godina i gubitak graanskih prava u trajanju
od 3 godine i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje
funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava jav
nog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i konfis
kaciju cjelokupne imovine.
5. Smlati Huseina, Pukar Musa, Nadarevia Muhameda na
kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju od 10 godi
na, gubitak graanskih prava u trajanju od 3 godine i to: a) bira
kog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim or
ganizacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava na
dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
6. Kajtezovi Alagu na kaznu lienja slobode sa prinudnim ra
dom u trajanju od 9 godina i gubitak graanskih prava u trajanju
od 3 godine i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje
funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava jav
nog istupanja i g) prava, na dravnu ili drugu javnu slubu i konfis
kaciju cjelokupne imovine.
7. Roi Rama Ibrahima, Sarki Hasana i Hasojli Adila na
kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju od po 8 godi
na, gubitak graanskih prava u trajanju od 2 godine i to: a) bira
kog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim or
ganizacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava na
dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
8. Barjaktarevi Rama i Mujadi Smaila na kaznu lienja slo
bode sa prinudnim radom u trajanju od po 7 godina, gubitak gra
anskih prava u trajanju od 2 godine i to: a) birakog prava, b)
prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i
udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili
drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
9. Rizvanovi Selima, Roi Sejde Ibrahima i Barjaktarevi
Meha na kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju od
6 godina, gubitak graanskih prava u trajanju od 2 godine i to: a)
birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim
organizacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava
na dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovi
ne.
10. abi erifa, Buljubai Husa i Merdanovi Meda na kaz
nu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju od 5 godina i 2
godine gubitka graanskih prava i to: a) birako pravo, b) prava na
sticanje, i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udrue
320

njima, v) prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu

javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
11. Durmi Sulejmana, Roi ulja, Roi Meha i Hasanagi
Zaima na kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju od
po 4 godine i gubitak graanskih prava u trajanju od 1 godine i to:
a) biraka prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutve
nim organizacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g)
prava na dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne
imovine.
12. Joldi Latifa i Roi Rama na kaznu lienja slobode sa
prinudnim radom u trajanju od po 3 godine i 1 godinu gubitka
graanskih prava i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vre
nje funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava
javnog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i
konfiskaciju cjelokupne imovine.
13. Roi Hasiba na kaznu popravnog rada u trajanju od 2
godine, s tim to mu se u ovu kaznu ima raunati 25 dana istra
nog zatvora i to da mu se urauna za svaki dan zatvora 3 dana po
pravnog rada, tako da ima da izdri jo 21 mjesec i 25 dana po
pravnog rada.
Svi optueni duni su da plate na ime trokova krivinog po
stupka po 200 dinara i 300 dinara pauala, u roku od 15 dana pod
prijetnjom.
Svima optuenima glavna kazna poinje tei od 8. maja 1950,
kao dana kada su lieni slobode.
Kapetan Drago Dodik, po ve ustaljenoj proceduri, osueni
ke sa ovog procesa, njih 28, alje u zatvor u Zenicu 31. maja. 23 )

esti sudski proces

Vojnosudski proces, odran 1. i 2. juna bio je u Cazinu esti

po redu. 24 ) Svih 40 optuenih bili su sa velikokladukog sreza. To
je bio i jedini proces na kome se sudilo samo Kladuanima. Najvie
njih, 20, bili su iz Gornje Vidovske, 8 iz Todorova, 6 iz Male Kla
due, 3 iz Glavice i 2 iz Mrcelja.
) CAVS, k. 308/5040.
) Svi sudski spisi optuenima i suenima 1. i 2. juna nose jedinstvenu signaturu k.

306/50.
321

Nosilac liste bio je Mehmed Tabakovi, 52-godinjak sa

troje djece, zemljoradnik koji je posjedovao 90 dunuma zemlje,
jednu kravu, dvije junice, dva konja i 15 ovaca to je bilo dovoljno
da ga uz tuioca, kasnije i sud proglasi kulakim elementom sklo
nom pekulaciji. Meutim, treba odmah pridodati, da i pored ne
sumnjive rukovodee uloge u kladukim pobunjenikim aktivnosti
ma, Tabakovi ipak nije bio glavni voa sa tog sreza. Prisjetimo
se posebno ranije opisanih priprema za ustanak na Kladui a i toka
takoer ve opisane glavne akcije i, eto, imena Rame Karajia i
Hasana Kekia. Obojica su doivjeli vojno suenje ali emo se sa
njima, kao optuenim glavnim krivcima sa Kladue sresti pri raz
matranju posljednjeg, osmog po redu sudskog procesa u Cazinu
na kome su iz Cazinske krajine okupljeni oni, bez obzira na lokal
no porijeklo, ija je krivica za ustanak smatrana najveom. S druge
strane, dvojica vjerovatno najaktivnijih kladukih ustanika Husein
Keki Titin (Titin po ocu Hasanu Kekiu koga su zvali Ti
to) iz M. Kladue i Alaga Jui iz Todorova izginuli su u okraji
ma sa milicijom i Udbom pa je, eto, tuilac ulogu nosioca liste
prepustio Mehmedu Tabakoviu.
Meutim, u toj grupi od 40 Kladuana ravnopravno sa Tabakoviem je optuen (i kasnije naravno okrivljen) jo jedan usta
nik, Nezir Barjaktarevi. Dok je Tabakovi odgovarao za Todorovo, Neziru Barjaktareviu je utvrena najvea organizatorska ulo
ga u ustanku na podruju rodne G. Vidovske. Stoga je, na kraju,
Vojni sud obojicu osudio na smrt.
Po osnovu materijala iz istrage tuilac je kladuke pobunjeni
ke podijelio u tri grupe. Prva je, pod vodstvom M. Tabakovia i po
njegovom priznanju, imala zadatak a koji sam prenio na svoje lju
de da imamo likvidirati MNO, zadrugu i sresku ZEMU..., zatim
su se trebali, signalizirajui vatrom sa brda na brdo, povezati sa os
talim pobunjenicima sa Kladue te krenuti u napad na V. Kladu
u. 25 ) Tu prvu grupu su, prema optunici, sainjavali: Tabakovi
Mehmed, Pandi Hase, Sadikovi Mustafa, Sulejmanagi Sulejman, Jui Hasib, Zuli Mure, Behri Beir, Jui aban, Bai Ra
mo i Jaarevi Raid. Optueni su i osueni radi pristupanja orua
noj bandi, izlaska na zborno mjesto Marina glava i uestvovanja u
akciji na MNO i zadrugu u Todorovu i plana napada na SM u is
tom mjestu. Bez obzira to nita od toga nije i izvreno jer je 5. na
veer izostala veza, tj. izostale su i vatre drugih pobunjenika na
) Vojni tuilac citira iskaz M. Tabakovia iz istrage u svojoj optunici, ime se,
uostalom, sluio i u svim ostalim optunicama.
322

okolnim brdima, sud je pomenute namjere ocijenio gotovo kao i

izvrena krivina djela, proglasio ih krivim za sve planirane aktiv
nosti i odgovarajue osudio.
U drugu grupu optuenih uvrteni su Dizdarevi Osman, Ba
sic erif, Keki Hasan, Fazli Ramo, Ordagi aban, Deli Huso,
erimovi Redo, Bai Hasan i Dani Mehmed iz Male Kladue. Svi optueni iz ove grupe priznaju uee u oruanoj bandi i
akciji, kao i u pljakanju magacina MNO u Maloj Kladui stoji u
presudi. Iz magacina je odneseno sedam vojnikih puaka a zatim
se ova grupa prikljuila ostalima u pohodu na Veliku Kladuu.
Stigli su do Halilovia mosta na nekoliko kilometara pred grad, a
kad je od tamo pripucala milicija, povukli su se nazad, na brdo Salakovac.
Najvie optuenih strpano je u treu grupu, sa Barjaktarevi
Nezirom na elu kao glavnim krivcem. Tu su bili Sagrkovi Dafer, Bajramovi Suljo, Bajramovi Mustafa, Doli Ale, Barjaktare
vi Alaga, Durmi Arif, Mui Hasan, Jai Husein, Barjaktarevi
Juso, Barjaktarevi (Mehmedov) Hasan, Barjaktarevi (Ramin)
Hasan, Barjaktarevi Ibrahim, Barjaktarevi Ramo, Barjaktarevi
Sejdo, Medved Mile, Medved Jure, Kendi Memija, Kendi Hase,
Durmi Husein, Alagi Hasan. ak osmorica od njih 21 bili su
Barjaktarevii, roena braa i roaci. Ova grupa je tereena za
uee u akciji na Malu Kladuu i pljaku magacina s orujem, za
pohod na Veliku Kladuu, za kidanje telefonskih linija i za izvre
nje napada na Stanicu narodne milicije. Svakome ponaosob sud je
naao krivicu za bar dio pomenutih inkriminiranih radnji, dok je
za preostali dio dokazano da je postojala tenja ka realizaciji
svega toga to je nekako i izjednaeno sa izvrenjem samog djela.
I mada je karakteristika svih osam kolektivnih cazinskih pro
cesa da su proticali ubrzano, to je uostalom i uobiajeno kad se
radi o vojnom suenju, te je i kladukim pobunjenicima ukupan
proces, od glavnog pretresa do izricanja i obrazloenja presude,
trajao samo dva dana, ovaj proces je jedini prosto preskoio fazu
dokaznog postupka. Istina je da se bar na papiru, tj. prema sauva
noj vojnosudskoj dokumentaciji, vojno suenje odvijalo prema za
konski utvrenoj proceduri i da se sa tog formalno-pravnog ugla
posmatranja vjerovatno ne bi moglo sainiti mnogo primjedbi. Me
utim, sa druge strane, one sutinske, prigovori bi mogli biti razni
i brojni. Posebno u pogledu dokaznog postupka. I na prethodnim
procesima je dokazni postupak trajao veoma, veoma kratko, saslu
an je tek pokoji svjedok, proitan poneki izvjetaj. Ali u ovom
procesu, estom po redu, o dokaznom postupku zabiljeeno je sa323

mo da stranke nemaju nikakvih prijedloga, za dopunu istog, pa je

do kazni postupak dovren, s obzirom da su utuene radnje ut
vrene prilikom i spitivanja optuenih. Meutim, stvari ni na
glavnom procesu nisu izgledale ba tako jasne, bilo je u iskazima
optuenih dosta razliitih tumaenja istih situacija, posebno u po
gledu prinudnog ili neprinudnog prikljuenja ustanku, svaljivanje
veliine krivice na drugog, na komiju i si., a prilikom suoavanja
svatko bi, po pravilu, ostajao pri svome. U takvim su sluajevima
sigurno mogli presudnu ulogu na sudsko vijee izvriti psiholoki i
neki drugi momentalni faktori i u samoj sudnici. Meutim, mo
gunost formiranja objektivnog sudskog miljenja o stvarno pravoj
mjeri odgovornosti pojedinih optuenih znatno je umanjena, po
to su sudije, naime, u svega nekoliko sati upoznavanja sa predme
tom i optuenima morale zaista na brzinu da donose sudska rjee
nja za tako veliki broj optuenih. Da li je sudsko vijee u tih dese
tak dana suenja ve i oguglalo na tretiranu problematiku i mno
tvo seljaka koje je gotovo svakodnevno defilovalo kroz sudnicu,
videi moda sve vie u pojedincima primjerke bezline mase koju
treba ve jednom ovladati, apsolvirati, a predstojala su jo dva pro
cesa? Da li je u forsiranju procesa igrala ulogu i injenica da je
sa dokaznim postupkom trebalo nastaviti poslije podne u 17 h dru
gog dana suenja, kada se ono, po planu, do naveer trebalo u po
tpunosti i zavriti. Sigurno jeste. Jer, trebalo je, iako su kazne za
pojedince ve odranije moda bile predviene, proces privesti kra
ju ipak i formalno. A za 40 optuenih ljudi koji su svi i okrivljeni
trebalo je ne ba malo vremena da se sve kazne donesu i izreknu.
Iz istih razloga dosta kratko trajali su i govori stranaka.
Vojni tuilac konstatovao je da su krivina djela i odgovor
nost optuenih u potpunosti dokazani, kako njihovim priznanjima
tako i iskazima suoptuenih. Istiui u svom zavrnom izlaganju
najveu odgovornost Mehmeda Tabakovia i upornost Nezira
Barjaktarevia kao glavnih organizatora i krivaca, Albin ibenik
sve optuene Kladuane karakterie kao neprijatelje narodne vlas
ti, saradnike okupatora, ustake, zelenokadrovske i domobranske
zaostatke te kao takve sklone na vrenje najteih zloina kada je
u pitanju izgradnja socijalizma u naoj zemlji.
Zanimljivije od tuioevog bilo je izlaganje prvog branioca,
dr Antona Groznika, posebno u pogledu prvooptuenog, M. Ta
bakovia. Groznik je ustvrdio da Tabakovieva krivica nije takva
kakvu je prikazuje optuba. Istakao je da je Tabakovi zadatke
primao ali ih nije izvravao ili je to inio bezuspjeno, jer ga kao
neautoritativnog niko nije ni sluao pa tako nije ni popaljena arhi324

va MNO-a, ni opljakana zadruga. Komandir nije htio da bude

branei se da je za to nesposoban. Bio je bez oruja i nita se nije
dogodilo u njegovom selu. Imajui, meutim, u vidu sudbinu
nosioca lista sa prethodnih procesa, Groznik je, pored pomenutih, oito olakavajuih, okolnosti, dodao da se postavka iz optu
nice da je Tabakovi organizator ne bi mogla uzeti kao naroito
oteavajua okolnost pri izricanju kazne a uz to trai se vie
takvih okolnosti kojih kod optuenog nema, te moli sud da ga to
blae kazni. I mada je jo za dvojicu svojih branjenika, Zulia M.
i Baia ., Groznik traio zbog prijetnji kojima su bili izloeni
ak oslobaanje od optube, a za sve ostale odgovarajue razumi
jevanje suda prilikom odmjeravanja kazni zbog njihovog priznanja
djela, kajanja, socijalnog stanja i zaostalosti, ipak je njegov glavni
napor bio usmjeren protiv izricanja smrtne presude Tabakoviu.
Ni ostala dvojica branilaca, Muhamed Sadikovi i Sadik ehaji, preuzimajui odbranu svatko za po narednih 13 odnosno 14
optuenih, nisu ni sluajno mogli da koliko-toliko kvalitetno oba
ve svoj zadatak. Ogranieni da u nekoliko reenica iznesu odbra
nu, nisu se ni mogli uputati u pojedinane sluajeve, to bi lm bila
normalna dunost, ve akcenat stavljaju na optu zajedniku ka
rakteristiku svojih branjenika koja se ogleda u njihovoj velikoj
kulturnoj zaostalosti i duevnoj ogranienosti. U tom je smis
lu Sadikovi i izdvojio optuene Doli Alu, Bai Hasana i Durmi
Arifa^ dok ehaji nije stigao imenom i prezimenom pomenuti
ak nijednog svog branjenika. Ni Nezira Barjaktarevia, za koga
je bilo oito da mu, po osnovu iskustva sa procesa u prethodnim
danima, prijeti izricanje najtee kazne. Stoji, meutim, da branio
cima nije bilo lako ni zbog toga to su optueni zaista mnogo toga
priznavali pa ak i neke stvari koje im optunica ne stavlja na te
ret (S. ehaji), to ovaj branilac pokuava iskoristiti kao dokaz
da se mogu popraviti, predlaui to blae kazne, pogotovo to
pokuaj napada na V. Kladuu koji su izvrili nije prouzrokovao
nikakvih posljedica, a u tom djelu oni nisu pokazali upornost, pa
prema tome ovo ukazuje na njihovu manju drutvenu opasnost.
Vojni tuilac je u svojoj zavrnoj rijei ba upornost pripisao
Neziru Barjaktareviu, emu je sud i poklonio svoju vjeru, kao
uostalom u gotovo svim drugim sluajevima kad su suprotne kon
statacije iznosili tuilac i branilac.
Ali da se ovdje vratimo na dimenzije kulturne zaostalosti i
psihike ogranienosti optuenih na kojima je posebno insistirao
M. Sadikovi. Ve smo vidjeli da su te karakteristike ve koritene
u odbrani u prethodnim procesima ali se ini, prema dokumentaci
325

ji, da su upravo na ovom procesu one potencirano prisutne, a to

ne bi moglo da bude da one zaista nisu odravale takvo stanje
stvari.
Ranije sam navodila podatke o optoj tekoj zaostalosti i ne
pismenosti na Cazinskoj krajini kao i da su ti pokazatelji bili jo
vie poraavajui za kladuki u odnosu na cazinski srez. To po
tvruju i pojedina sjeanja. Naa poznanica Vahida Pjani ro
dom Banjaluanka, koja je izmeu 1947. i 1950. godine kao supru
ga organizacionog sekretara Partije najprije oko dvije godine iv
jela u Velikoj Kladui pa zatim u Cazinu, svjedoi da je gotovo u
svakom pogledu V. Kladua bila jo zaostalija od Cazina, teka
selendra. Ba u ovoj grupi optuenih bilo je, izgleda, najvie ne
pismenih, samo nekolicina zavrila je pokoji razred, najvie etiri,
osnovne kole. Valjda je najtea situacija u tom pogledu bila na
podruju G. Vidovske i zaseoka Barjaktarevii odakle je i bilo naj
vie pobunjenika. Svoju biografiju na sasluanju pred Udbom Nezir Barjaktarevi, roen 1918. i otac petoro djece je, i zapoeo ka
ko osnovnu kolu nisam pohaao jer je bila dosta udaljena od
moje kue te sam tako ostao kod kue i bavio se zemljoradnjom.
Prvooptueni, Mehmed Tabakovi, svoj iskaz potpisuje otiskom
prsta. Na samom glavnom pretresu nekolicini je njihova nepisme
nost i dobrodola poto se pravdaju, eto, kako su zbog svoje neprosvijeenosti lako nasjeli lanoj propagandi o ve raspadajuem
dravnom poretku, povratku Kralja i predratnih politiara, padu
Bia, Zagreba itd. I neke osnovne pojmove optueni nisu shvatili,
kao glagol kajati se na primjer Mio Carevi, jedan od funkcionera koji su nakon ustanka poslani iz Sarajeva na Kladuu, da tamo
razrjeavaju i kanaliu nastale politike prilike, pratei u vie na
vrata vojno suenje u Cazinu sjea se dobro ba tog kajanja sa
suenja. Jednog optuenog su pitali da li se za priznato poinjeno
djelo kaje, na to je ovaj odgovorio da se ne kaje. Tek kad mu je
ilustrativno objanjeno ta rije kajati se znai brzo je promijenio
svoj iskaz: Kajem se, kajem se. Carevi se vie i ne sjea o kom
se to ovjeku radilo, ali naglaava da je u ukupnoj masi optuenih
moglo biti vie takvih. No, sigurno je da je na ovom estom po re
du sudskom procesu bilo optuenih koji nisu baratali osnovnim ra
unskim operacijama ili nekim bitnim ivotnim istinama. Tako Bai Hasan nije znao odgovoriti, koliko asova ima u jednom danu,
koliko dana u godini, a rekao je da moe da broji do 250 jer nije
uio kolu. Durmi Arif nije znao na glavnom pretresu rei koli
ko je dva i tri, znao je samo da su dva i dva etiri. Barjaktarevi
Sejdo, opet, je odgovarao da je tri i dva etiri, tri puta pet petna326

est, a pet puta tri ne zna, da u nedjelji ima 8 dana, u mjesecu 40 a u

godini ne zna. Da su optueni i iz drugih grupa bili pitani sline
stvari, vjerovatno bi se nalo jo neznalica, ali se isti branioci ranije
nisu, ili bar ne dovoljno, sluili postupkom demonstrativnog otkri
vanja opteg kulturnog i saznajnog profila svojih branjenika. Osta
je naravno i pitanje kako su se sudije dojmile takve line karakte
ristike optuenih. Jesu li iskazima optuenih vjerovali? Nisu li
moda sumnjali u neke podvale? ini se da nisu jer optueni su
openito djelovali toliko otvoreno, iskreno pa i naivno, to proiz
lazi kako iz sudske dokumentacije, tako i iz svjedoenja pojedina
ca koji su tim sudskim procesima prisustvovali, da su se sudije (i
ostali) moda mogli uditi tolikoj zaostalosti i ogranienosti tih
ljudi a teko da je neko mogao pomisliti da se radi o kakvoj prepredenosti optuenih.
Oekivalo bi se da je opisani utisak o optuenima djelovao u
pravcu neto blaeg odmjeravanja kazni. Meutim, to se nije do
godilo. Kazne su bile vie nego rigorozne: dvojica osuena na
smrt, petorica na po 20 godina, petorica na po 18 godina robije,
itd. Svoj etrdesetorici je naeno da su krivi za stupanje u orua
nu bandu klasnih i ideolokih neprijatelja Nikole Boia i drugih,
koji su organizovali na nekim podrujima cazinskog i velikokladukog sreza i u istoj uestvovali kao organizatori i uesnici u na
padu na Cazin i Veliku Kladuu, a sve u cilju da nasilnim putem
obore i ugroze postojee ustavno ureenje FNRJ. Zatim se u pre
sudi navode pojedinane krivice svakog od etrdesetorice ponao
sob. Svi su vie-manje bili, kao i ostali sueni u prethodnim grupa
ma, okrivljeni za krivina djela organizovanja oruane bande ili
pak njenom pripadanju, za pljaku (i paljenje) narodne imovine,
to je sve bilo kanjivo po nama ve dobro poznatom l. 3 t. 7 i 13
ZKND. Date su priblino sljedee kvalifikacije krivinih djela za
pojedince:
Prvooptueni Tabakovi okrivljen je to je 18. aprila 1950.
godine, nakon to je upoznat od Jui Alage da se priprema orua
na banda i neprijateljska akcija, istoj pristupio i otiao na sastanak
organizatora odran 23. aprila t. g. u Gaju kod Crnaje, te se na is
tom primio zadatka da na podruju MNO Todorovo rukovodi,
vrbuje nove lanove i sakuplja oruje, ijem je izvrenju odmah
pristupio i pozivao mjetane da uestvuju u oruanoj akciji i pri
kupljanju oruja. Kada je ovo organizovao i kad su ga obavijestili
da je na sastanku odreen za komandira ete na podruju MNO
Todorovo sa zadatkom da na ovom podruju okupi svoju grupu i
povede u zajedniku akciju na Cazin i Veliku Kladuu 5. maja t.
327

g., odredio je zborno mjesto svojoj grupi bandita i prenio zadatak

da se vri paljenje arhive MNO, pljakanje zadruge i napad na Sta
nicu narodne milicije, da se paljenjem vatre na vie mjesta da znak
za oruanu akciju. Na zbornom mjestu Marina Glava pripremio je
uanj i grane radi paljenja vatre, ali poto nije uhvatio potrebnu
vezu to vatru nije ni zapalio, a ve je sve odloeno za sutradan, ka
da je okupio grupu bandita na mjesto Kapan radi dalje akcije na
Malu Kladuu.
Optueni Pandi Hase, Sadikovi Mustafa, Sulejmanagi
Sulejman, Jui Hasib, Zuli Mure, Behri Beir, Jui aban, Bai
Ramo i Jaarevi Raid to su nakon pristupanja oruanoj bandi
uestvovali u akciji na MNO u Todorovu, izlaskom na zborno
mjesto Marina Glava 5. maja 1950. godine, s ciljem da pale arhivu
MNO i vre napad na stanicu NM.
Optueni Bai erif, Keki Suljin Hasan, to su i to opt. Ba
i saznavi 15. aprila t. g. za organizovanje oruane bande i njene
ciljeve, a opt. Keki 6. maja t. g, stupili u oruanu bandu i na dan
6. maja sa ostalom grupom bande krenuli u napad na Veliku Kla
duu do Halilovog mosta, odakle su pobjegli kada su vidjeli da je
akcija propala.
Optueni Fazli Ramo, Ordagi Osman, to su nakon stupa
nja u oruanu bandu 5. maja t. g. naoruani pukom i uestvovali
u napadu na Veliku Kladuu, kidali telefonsku vezu sa Velikom
Kladuom obaranjem telefonskih stubova, optueni Ordagi jo i
u pljakanju magacina MNO u Velikoj Kladui.
Optueni Deli Huso, erimovi Redo, Dani Mehmed i
Dizdarevi Osman, to su 6. maja t. g. nakon pristupanja oruanoj
bandi, naoruani uestvovali u napadu na Veliku Kladuu, na la
nove narodne vlasti, pucajui na njih i to opt. Deli, opt. Bai jo i
uestvovao u provali magacina predvojnike obuke MNO u Maloj
Kladui.
Optueni Barjaktarevi Nezir, to je 5. maja t. g. nakon to je
stupio u oruanu bandu okupljao ljude za uee u oruanoj akci
ji, a sutradan sa ostalim banditima naoruan uestvovao u pljaka
nju magacina MNO u Maloj Kladui, zatim krenuo u napad na
Veliku Kladuu, prekinuo telefonsku vezu, obaranjem stubova i
sudjelovao sa svojom grupom u napadu na organe narodne milicije
na Salakovcu, potom se krio naoruan u umi.
Optueni Sagrkovi Dafer, to je 6. maja t. g. nakon pristu
panja oruanoj bandi naoruan pukom okupljao ljude za akciju i
sudjelovao u pljaki i obijanju magacina MNO u Maloj Kladui, a
zatim poao u napad na Veliku Kladuu.
328

Optueni

Bajramovi

Suljo,

Bajramovi

Mustafa,

Mui

Ha

san,
Barjaktarevi
(Ramin)
Hasan,
Kendi
Memija,
Jai
Husein,
Barjaktarevi
Juso,
Barjaktarevi
Mehmed,
Barjaktarevi
Hasan,
Barjaktarevi Ibrahim, to su 6. maja 1950. godine pristupili orua
noj bandi i sa pukom u ruci uestvovali u napadu na Veliku Kla
duu, u grupi bande koja je izvrila pljakanje magacina MNO u
Maloi Kladui.
Optueni Deli Ale, Durmi Arif i Barjaktarevi Ramo, to su
6.
maja 1950. godine pristupili oruanoj bandi i kao pripadnici iste
uestvovali
u
pljakanju
magacina
predvojnike
obuke
MNO
u
Maloj Kladui, a zatim u napadu na Veliku Kladuu gdje su ues
tvovali u napadu na organe narodne milicije u Salakovcu.
Optueni
Medved
Mile,
Medved
Jure,
Barjaktarevi
Sejdo,
Durmi Husein, Alagi Hasan i Kendi Haso, to su, nakon to su
saznali za oruanu bandu i njene ciljeve, istoj pristupili i 6. maja t.
g. uestvovali u akciji na Maloj Kladui i Velikoj Kladui, optueni
Alagi jo i to to je pozivao druge ljude u ovu akciju, kojom prili
kom je opljakan magacin MNO u Maloj Kladui.
Bai Hasan i optueni Barjaktarevi Alaga, to su 6. maja t.
g. pristupili oruanoj bandi i akciji na Veliku Kladuu u grupi ban
dita koja je izvrila pljakanje magacina MNO u Maloj Kladui.
Odmjeravajui
kazne
pojedincima,
Kladuane
su
na
osnovu
l. 4. st. 1 ZKND u vezi l. 28. t. 1, 2, 6, 7 KZ, u vezi l. 66 KZ i l.
27 st. 2, l. 37 KZ; te l. 89. st. 1 ZKP sudili i osudili:
1.
Tabakovi Mehmeda i Barjaktarevi Nezira na kaznu smrti
strijeljanjem,
trajan
gubitak
graanskih
prava
i
konfiskaciju
cjelo
kupne imovine.
2.
Sulejmanagi
Sulejmana,
Jui
Hasiba,
Dani
Mehmeda,
Sagrkovi Ibrahima, (nije rije o Ibrahimu ve o Daferu radi
se o tehnikoj omaci u presudi), Barjaktarevi Rama na kaznu li
enja slobode s prinudnim radom u trajanju od po 20 godina na
gubitak graanskih prava u trajanju od po 5 godina i to: a) biraog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim or
ganizacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava na
dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
3.
Sadikovi Mustafu, Behri Beira, Bai Rama, Deli Husu
i
Barjaktarevi
Hasana
na
kaznu
lienja
slobode
s
prinudnim ra
dom u trajanju po 18 godina na gubitak graanskih prava u traja
nju od po 5 godina i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i
vrenje
funkcije
u
drutvenim
organizacijama
i
udruenjima,
v)
prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu
i konfiskaciju cjelokupne imovine.
23 Cazinska buna

329

4. Cerimovi Redu, Jui Huseina i Barjaktarevi Hasana na

kaznu lienja slobode s prinudnim radom u trajanju od po 17 godi
na na gubitak graanskih prava u trajanju od po 5 godina i to: a)
birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim
organizacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava
na dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovi
ne.
5. Zuli Mura, Ordagi Osmana, Doli Alu, Mui Hasana, i
Barjaktarevi Husu na kaznu lienja slobode s prinudnim radom u
trajanju od po 16 godina, gubitak graanskih prava u trajanju od
po 5 godina i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje
funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava jav
nog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i konfis
kaciju cjelokupne imovine.
6. Jui abana, Bai erifa, Kendi Memiju i Barjaktarevi
Ibrahima na kaznu lienja slobode s prinudnim radom u trajanju
od po 15 godina, gubitak graanskih prava u trajanju od po 5 go
dina i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija
u drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava javnog istu
panja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju
cjelokupne imovine.
7. Pandi Hasu, Keki Hasana, Barjaktarevi Sulju i Barjak
tarevi Alagu na kaznu lienja slobode s prinudnim radom u traja
nju od po 14 godina gubitak graanskih prava u trajanju od po 5
godina i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkci
ja u drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava javnog is
tupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju
cjelokupne imovine.
8. Bajramovi Mustafu i Kendi Hasu, na kaznu lienja slobo
de sa prinudnim radom u trajanju od po 13 godina, gubitak gra
anskih prava u trajanju od po 4 godine i to: a) birakog prava, b)
prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i
udruenjima, f) prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili
drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
9. Dizdarevi Osmana, Alagi Hasana i Jaarevi Raida na
kaznu lienja slobode s prinudnim radom u trajanju od po 12 godi
na, gubitak graanskih prava u trajanju od po 3 godine i to: ) bi
rakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim
organizacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava
na dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovi
ne.
330

10. Fazli Ramu, Durmi erifa i Durmi Huseina na kaznu

lienja slobode s prinudnim radom u trajanju od po 10 godina, gu
bitak graanskih prava u trajanju od po 3 godine i to: a) birakog
prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organi
zacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava na
dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
11. Bai Hasana i Barjaktarevi Sejda na kaznu lienja slobo
de s prinudnim radom u trajanju od po 8 godina, gubitak graan
skih prava u trajanju od po 2 godine i to: a) birakog prava, b) pra
va na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i ud
ruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili dru
gu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
12. Medved Mila na kaznu lienja slobode s prinudnim radom
u trajanju od 7 godina, gubitak graanskih prava u trajanju od 2
godine i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkci
ja u drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava javnog is
tupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju
cjelokupne imovine.
13. Medved Jure na kaznu lienja slobode s prinudnim radom
u trajanju od 6 godina.
Uz glavnu kaznu lienja slobode sa prinudnim radom, svi su
kanjeni i gubitkom graanskih prava, i to: birakog prava, prava
na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udru
enjima, prava javnog istupanja i prava na dravnu ili drugu javnu
slubu. Kanjeni na po 20, 18, 17, 16, 15 i 14 godina lienja slobo
de, dakle njih 26, osueni su na gubljenje pomenutih graanskih
prava u vremenu od po 5 godina nakon dolaska sa robije. Nared
noj dvojici ova je kazna odreena na rok od po 4 godine, daljnjoj
estorici na rok od po 3 godine, dok su zadnja etvorica osuenih
za pomenuta graanska prava uskraeni za po 2 godine poslije za
tvora. Svoj etrdesetorici osuenih izreena je kazna konfiskacije
cjelokupne imovine i pored toga to su branioci Sadikovi i ehaji posebno isticali vei broj svojih siromanih klijenata, sitnih
zemljoradnika za koje ehaji u vezi sa kaznom konfiskacije kae
da i kad bi im se eventualno izrekla ne bi se nita postiglo s obzi
rom na zakonska ogranienja, poto je, naime, u takvim situacija
ma jedan minimum trebalo ostaviti porodicama osuenih, a razlika
izmeu tog minimuma i ukupne imovine osuenih bila je u vie
konkretnih sluajeva neznatna. No, sud nije uzeo u obzir sugestije
branilaca. Uz to, kao i na prethodnim sudskim procesima, optue
nima je naloeno i da plate trokove krivinog postupka, svatko
23*

331

po 200 dinara i 300 dinara, na ime pauala, u roku od 15 dana

pod prijetnjom izvrenja.
Vojni tuilac i nekolicina upravo osuenih izjasnili su se da u
pogledu
presude
zadravaju
zakonski
rok,
dok
je
velika
veina
odmah najavila albe na presudu.
Time je, vjerovatno ve kasno naveer 2. juna, zavren i esti
po redu sudski proces u Cazinu.
Po
ustaljenom
redu,
i
na
ve
ranije
opisani
nain,
osueni
Kladuani, njih 40, na elu sa na smrt osuenima M. Tabakoviem
i N. Barjaktareviem, upueni su u KPD Zenica 2. 6. 1950. 26 ) Znai
oito
opet
neposredno
nakon
suenja.
Dopis
potpisuje,
opet,
ef
opunomostva Udbe za cazinski srez major Zajko Dizdarevi.

Sedmi sudski proces

Sedmi sudski proces odran je 3. juna, trajao samo jedan dan

te bio do tada i po broju optuenih najmanji. Posao je obavila ista
sudska ekipa koju smo sretali i na prethodnim procesima. 27 )
Za uee u pobuni A. ibenik je optuio 21 ovjeka. Za no
sioce
liste
odreen
je
Kapi
(Husin).
Husein,
zemljoradnik
sred
njeg imovnog stanja, otac troje djece, roen 1923. godine u selu
oralii (7 km od grada Cazina), odakle je i poticala veina optu
enih u ovoj grupi. Njih 16 ivjelo je u oraliima, trojica su bila
iz Cazina i po jedan iz sela Mala Pea, srez Biha te iz sela Todorovo, srez V. Kladua.
Posljednja dvojica su u ovu grupu optuenih oito zalutali,
kako i zato nije ba jasno. Pogotovo se to odnosi na Arifa Ibriia
koji
je
prije
prikljuenja
akciji
kontaktirao
sa
Alagom
Juiem,
bio zatim na zbornom mjestu Marinova glavica, te je zapravo pripiadao procesu iji je nosilac liste bio Mehmed Tabakovi. Speciian sluaj bio je onaj Junuza Kekia iz sela Mala Pea, MNO
Vrsta, srez Biha, dakle sa podruja koje se graniilo sa cazinskim
srezom.
S obzirom na njegovu krivinu odgovornost, poto je na
svom terenu, bez obzira to je to bilo bezuspjeno, pokuao vrbo
vati ljude i prikupljati oruje za ustanak, i Kekia je trebalo ne

'*) CAVS, 308/5051. Na dopisu je datum 2. VII 1950. godine, ali se oito radi o
junu i ne o julu mjesecu, tj. u pitanju je greka nastala prilikom kucanja.
!7) Spisi suenima 3. juna nalaze se u fasciklu k. 307/50.
332

gdje suditi, pa je moda zbog relativne malobrojnosti ove grupe,

uvrten u nju.
Valjda zbog geografske blizine, u ovoj su grupi pored ostalih
koji su bili zemljoradnici optuena i tri Cazinjana: jedan je bio
Berberovi Muhamed, berberin koji je bio irom sreza poznat i po
tome to suneti djecu i bavi se skupljanjem ljekovitog bilja. U na
rodu je bio poznat kao dobroinitelj, spreman pomoi u nevolji.
Drugi je bio cazinski kroja Murat Murica Kapi. Kao Cazinja
na, (iako je bio iz sela epia nadomak grada) tretirali su pobunje
nici i Mehmeda epia koji je imao poznanike u, takoer Cazinu,
Osredku gdje je trebalo da se, preko veze epia, srpski narod tog
kraja prikljui Buni. Preko Boe Banjca i jo nekih Sepi je prenio
propagandu o ustanku u cijeloj zemlji, o novoj vladi, o dignutoj
pruzi, ve osvojenim nekim mjestima i si. Dobro je poznavao Mila
na Boia koji mu se esto alio zbog otkupa, govorei da nee
ostati dugo ovako. Na glavnom pretresu epi je bio vrlo nepos
redan izjavivi: Ja sam tumaio seljacima u Osretku da se ustanak
digao protiv komunizma, protiv ove vlasti zato to smo ostali bez
kruha. (iz istranog postupka pred Udbom).
Inae, ibenikova optunica, kao i kasnije presude obiluje, is
tim dokumentima koje smo ve, analizirajui ih, u vie navrata
upoznali pri razmatranju prethodnih est sudskih procesa u Cazi
nu. I ovaj, sedmi, spadao je meu lokalne. Naime, i na njemu su
optueni koncentrirani prije svega po osnovi zajednike teritorijal
ne pripadnosti. To je bio i zadnji takav proces, zavravajui se u
predveerje glavnog vojno sudskog procesa u Cazinu, onog ko
jim se onda dvonedjeljno intenzivno suenje, pred Vojnim sudom
u Sarajevu kakav je bio (i ostao) zvanini naziv suda, u Cazinu ko
nano i zavrio.
S obzirom na stereotipno i ve ablonsko proticanje i ovog,
sedmog po redu sudskog procesa ne bih prepriavala kako se odvi
jao i zavrio i ovaj proces, zadrat u se samo na sudski utvrenoj
krivici i kaznama koje su optuenim podijeljene. Razumije se i ova
grupa pobunjenika kao cjelina povezana kao i prethodno suene
sa istim centrom, sa oruanom bandom klasnin i ideolokih ne
prijatelja Milana Boia i drugih kojoj su sedmooptueni pri
stupili i koja je izvrila niz paljevina i pljaki u oraliu, turliu,
Velikoj Kladui i Trcu (iz presude).
Nosilac liste Kapi Husein okrivljen je to se jo krajem ap
rila, uestvujui na sastanku organizacije u Crnaji, prihvatio zadat
ka da mobilie mjetane i prikuplja oruje u oraliima, to je bio
komandir ete od 30 ljudi meu kojima su pored oraliana bili i
333

turliani, Liskovani, Trani naoruani ukupno sa 6 puaka i 2

pitolja, to je zatim sa svojim ljudima i onima iz ete Hasiba Beganovia opljakao zadrugu u Liskovcu, obavio sa svojom etom
zadatak zaposjedanja Gnjilavca nad Cazinom i prekidanje telefon
skih linija, a nakon neuspjelog napada na Cazin, krio se naoruan
u umi. Naravno, takve kvalifikacije su Huseina Kapica, mada se
njegov branilac trudio da istakne kako nije u svom djelovanju po
kazao upornost i kako nije izvrio sve zadatke koje je dobio, dove
le do izricanja smrtne kazne. Uz kaznu smrti strijeljanjem, ili su,
automatski, i trajan gubitak graanskih prava i cjelokupna konfis
kacija imovine.
I svim ostalim okrivljenim tzv. sporedne kazne bile su analog
ne onima koje su zaradili pobunjenici iz prethodno suenih gru
pa, tj. konfiskacija cjelokupne imovine te gubitak odreenih gra
anskih prava u trajanju od po 2, 3, 4 ili 5 godina, ve, u zavisnos
ti, opet, od visine glavne zatvorske kazne. A te kazne, liavanje
slobode, s prinudnim radom kretale su se izmeu 2 do 18 godina.
Po trei puta se dogodilo da tuilac na glavnom pretresu odustane
od optunice nekoga, ovaj put to su bili Beirevi Ferid i Topi
Hasan. Obojica su bili zapravno dravni slubenici, prvi, poslovo
a zadruge u oraliima koju su pobunjenici opljakali nakon to
su Beirevia silom natjerali da im zadrugu otkljua, a drugi, To
pi, referent za otkup koji je jednog dana u aprilu slubeno kon
taktirao sa Nikolom Boiem oko otkupa i taj dan zadran kod
njega na ruku i piu, to ga je, valjda, i dovelo na listu optuenih.
Kako su obojica na glavnom pretresu izjavili da se osjeaju krivi
ma i kako ih niko od ostalih optuenih nije teretio, a s obzirom da
nisu imali nikakve druge veze sa dogaajem na Jurjev, i Albin ibe
nik, te zatim sud, Beirevia i Topia oslobaaju od optube od
nosno krivice. Tako je, zajedno sa Huseinom Kapiem, na ovom
procesu okrivljeno i osueno 19 lica.
Dok je nosilac liste dobio, po sigurno ve ranije utvrenom
scenariju, dakle kao u slinim sluajevima po drugim mjestima od
nosno prema jednom dogovorenom arinu, najteu moguu kaz
nu, ostali su zaradili robijanje koje im je kao i pobunjenicima na
prethodnim procesima razrezivano ipak vie manje odoka.
Jer, kako drugaije tumaiti brzinsku podjelu tih vremenskih kazni
i na ovom i na drugih est ve odranih procesa? Jednome 5, dru
gome 10, treemu 8, etvrtom 20, petom 15 godina lienja slobode
sa prinudnim radom itd. Zar je sudsko vijee odista moglo za oko
sat vremena, koliko je u prosjeku troilo na postupak tajnog vije
anja, da kaznu kvalifikovano odmjeri i Hasi i Husi, Mehi i Sulji,
334

Jusi i Rami? Njima 20, 30 pa i 40 u zavisnosti od brojanosti grupe

optuenih. Ako se analizira ak ovaj ponajmanji sudski proces na
kome je po logici stvari trebalo odmjeravati lake kazne, odnosno
prosuivati s veom dozom sigurnosti u pravednije kanjavanje,
nailazimo na ne ba objanjive odluke. U jednu te istu podgrupu
okrivljenih svrstani su Kapi Suljo, Huremagi Beir, Huremagi
Huso, Kapi Jusuf, Misaljevi Mustafa, Huremagi Juso i epi
Mehmed poto su nakon upoznavanja sa ciljevima bande 5. maja
1950. godine pristupili ovoj i uestvovali u oruanoj akciji 6. maja
t.g. u napadu na Cazin u grupi koja je prethodno izvrila pljaku
zadruge u oraliu. Ali i pored toga to je svima njima pripisana
identina kvalifikacija, kazne su se kretale razliito: epi je dobio
18 godina zatvora (te 5 godina gubitka graanskih prava), Suljo
Kapi 16 (5), Huremagi Beir i Huso po 15 (5), Misaljevi Musta
fa 14 (4) i Huremagi Juso 12 (4). Optueni Ikanovi Huso, Abdi
Mujo, Kovaevi Huse, Hasanagi Sulejman, abi Haso, Kapi
Mehmed i Kapi Hasib okrivljeni su takoer za isto djelo: to su
nakon upoznavanja sa ciljevima bande ovoj pristupili i 6. maja t.g.
aktivno uestvovali u napadu na Cazin. Ni njima nisu razrezane
jednake kazne: Hasib Kapi dobio je 13 godina (4), abi Haso i
Kapi Mehmed po 12 (4), Abdi Mujo i Hasanagi Sulejman po 10
(3), Kovaevi Huse 9 (3), dok je Ikanovi Huso oito dakle ma
nje kriv od onih iz prethodno pomenute podgrupe osuen ak na
15 godina lienja slobode sa prinudnim radom uz gubitak graan
skih prava u roku od 5 godina nakon izlaska iz zatvora. oralianima prikljueni stranci: Ibrii Arif sa Todorova i Keki Junuz
sa podruja Male Pee kanjeni su sa 12 (4) odnosno 10 (3), godi
na zatvora, dok su najpovoljnije proli Cazinjani: kroja Kapi
Murat, mada je 5. maja saznavi za ciljeve oruane bande ovoj
pristupio i uestvovao u oruanom napadu na Cazin i pljakanje
zadruge u oraliima, po osnovu kakve bi kvalifikacije trebao bi
ti svrstan odmah u prvu podgrupu okrivljenih, on dobija svega 5
godina zatvora (2). I Muhamed Berberovi je izjavio na sudu da se
ne osjea krivim ali dok je Murat Kapi u akciji na Cazin ipak
uestvovao iako ne dragovoljno, Berberovi je za nju saznao tek
nakon to je izvrena. Okrivljen je za znanje a neprijavljivanja
vlastima oruane bande i njenih ciljeva dobivi zbog toga kaznu
popravnog rada u trajanju od dvije godine.
Da su nekima uzimane u obzir, eventualno, neke i kakve
olakavajue okolnosti, nema tragova u sudskoj dokumentaciji.
Samo bi precizna sudska obrazloenja uz mnogo jai dokazni po
stupak mogla negirati postavljenu tezu da je odmjeravanje kazni
335

izvreno uglavnm odoka, ne samo u ovoj ve i na suenjima dru

gim grupama optuenih. Sudije su, pretpostavljam, pokuale posao
obaviti to profesionalnije, ali objektivne okolnosti tako neto pro
sto nisu dozvoljavale. Kad govorim o odmjeravanju kazni odo
ka tu je svakako bilo nekih optih kriterija, ali bi jedna detaljna
analiza svih vojnosudskih procesa 1950. godine u Cazinu sigurno
ukazala na jo mnogo vee propuste u tom ukupnom suenju nego
to sam ih ja, bar povrno, pokuala identifikovati na ovom, sed
mom po redu, sudskom procesu. Moda se sudskoj ekipi i urilo
da ve okona sa tim sporednim pobunjenicima, jer glavna gru
pa krivaca je suenje jo ekala, slubena lica su se oito morala
skoncentrisati na posao koji je poinjao sutra, 3. juna 1950. go
dine.
Kao i sve prethodne grupe osuenika i ova je upuena u KPD
Zenica. 28 ) Za razliku od ranijih, mada uz identini administrativni
postupak i uz potpis Zajka Dizdarevia, Kapi Husein i ostali
(ukupno njih 18) poslani su tek 7. juna. Nisam uspjela provjeriti,
ali je mogue da im je, kao relativno maloj grupi, odreeno da sa
ekaju zavretak osmog, zadnjeg cazinskog vojnosudskog procesa
pa da se sa tim osuenima zajedno poalju i Zenicu.

Zadnji (osmi) i glavni vojnosudski proces u Cazinu

Glavni pred sud izlaze posljednji. 29 ) Zato posljednji? Da se

radi o pozoritu takvo pitanje se ne bi ni postavljalo, struktura dra
me sama po sebi podrazumijeva stepenovanje napetosti radnje,
vrhunac zapleta i rasplet. Meutim, u Cazinu 1950. godine nije bi
lo plemenite umjetnosti i glumaca, u igri su bile ive glave, sudbine
na stotine ljudi i porodica. Za dvije sedmice na smrt je osueno 16
uglavnom mladih ljudi, viestrukih oeva. No, ne mislim da je bio
scenarij suenja u Cazinu voen neijim dramaturkim ambicija
ma, mada je ukupno zbivanje tog vojnog suenja na kraju, a pogo
tovo posmatranog s vee vremenske udaljenosti, poprimilo, pre
tpostavljam ipak sasvim sluajno, upravo dramski tok.
Osnovni razlog to je glavnima sueno na kraju vidim u na
stojanju istranih organa Udbe, svakako po naredbi sa vrha, da to
) CAVS, 308/5048.
) Svi spisi suenima na ovom, zadnjem vojnosudskom procesu u Cazinu nose za
jedniku signaturu k. 308/50.

336

svestranije i dublje proniknu u pozadinu itavog sluaja za to je,

sa jedne strane, bilo potrebno vie vremena a, sa druge, oekivalo
se da e moda, kroz istragu i samo suenje pobunjenicima iz raz
nih sela, na vidjelo izai neki detalji koji bi pomogli da se pokupe
konci u razotkrivanju veza koje su u zemlji i (ili) inostranstvu ti
glavni imali, a u to je Udba, pogotovo u poetku, vjerovala kao u
neto posve izvjesno.
Mada je i ovaj proces protekao u sutini po istom kalupu i uz
ista obiljeja kao svi prethodni, po mnogo emu je ipak bio specifi
an. Prvo i najvanije, na njemu su okupljeni ideolozi i organiza
tori seljakog ustanka na Krajini i voe seljaka u oruanoj akciji
na Cazin i V. Kladuu. Drugo, po broju optuenih to je bio najma
nji, a po svom trodnevnom trajanju najdui vojnosudski proces u
Cazinu. Tree, meu optuenim pobunjenicima nalazilo se lice ko
je je po slubenoj dunosti trebalo da brani postojei poredak, tj.
jedan komandir Stanice narodne milicije. etvrto, to je bio jedini
>roces iji nosilac liste nije bio Musliman, a uz to je ovaj nosiac liste, Srbin, bio i glavni voa ukupnog ustanka na Krajini. Pe
to, to je bio jedini neteritorijalni proces, tj. na njemu nisu, kao
na svakom od prethodnih, preovladavali optueni iz jednog sela
odnosno jednog mjesnog podruja. Prema kriteriju mjesta boravka
optuenih njih 16-orica ivjeli su u 13 razliitih mjesta, pri emu u
jednom selu otac i dva sina Boii. esto, prema sudskoj dokumen
taciji, to je bio i jedini proces na kome ulogu vojnog tuioca vojne
pote 3945 Sarajevo na glavnom pretresu nije obavilo isto lice koje
je potpisalo optunicu. Optunicu kao i sve dotadanje potpisao je
pomonik vojnog tuioca Albin ibenik, a ulogu zastupnika optu
be na glavnom pretresu obavio je pomonik javnog tuioca NR
BiH Enver Krzi. 30 ) Jo je bilo tu specifinosti i sa njima emo se
jo sretati, no pomenute karakteristike vidljive su ve pri samom
povrnom posmatranju predmeta.
Svoju tezu o osnovnom razlogu zakazivanja ovog glavnog
procesa na samom kraju ukupnog vojnog suenja u Cazinu po
tkrepljujem i predajom optunice sudu u zadnji as. ak nije, pre
ma tadanjim odgovarajuim pravnim propisima, ispotovan odre
eni vremenski minimum izmeu dostave poziva i odravanja
glavnog pretresa. 31 ) Dok su prethodni sudski procesi u Cazinu, za-

>0) Za razliku od Albina ibenika Enver Krzi nije bio spreman autoru svjedoiti o
vojnom suenju u Cazinu.
5I) Po Zakonu o vojnim sudovima, l. 7. (SI. 1. FNRJ, br.105 od 10. XII 1947) u po
gledu pravne pomoi, naela, postupka i suenja te u ostvarivanju zadataka vojnih sudo
va primjenjuju se propisi koji vae za redovne sudove. Tako je, u ovom sluaju vaio

337

kazivani takoer u tijesnom vremenskom razmaku, tj. dan, dva ili

tri prije glavnog pretresa, to predsjednik sudskog vijea major
Blagoje Bokovi ne bi mogao initi prije primanja optunice od
strane vojnog tuioca, to sva tri osnovna dokumenta (optunica,
naredba za glavni pretres, poetak, tj. prvi dan samog pretresa)
vojnosudskog procesa Milanu Boiu i ostalima, nose isti datum:
3. VI 1950. Znai, optunica je zaista sastavljana do zadnjeg mo
menta, a njen sadraj i druge neke okolnosti upuuju na zakljuak
da ranije prosto i nije mogla biti zavrena. Naime optunicom je
trebalo uklopiti i sve .grijehe koje su poinili pobunjenici sueni
na prethodnim pretresima.
Ali da li jesu ili nisu saznanja Udbine istrage, do tada ve saz
rela za definitivno zakljuivanje i uobliavanje optunice 16-orici
koje izlazi pred sud 3. juna, ostaje pitanje na koje bih ja odgovori
la prije negativno nego pozitivno, no o tome vie kasnije. Jer, krivi
ca vodstva ustanka kome se poelo suditi dakle 3. juna, nije mogla
i trebala da se sagledava samo kroz oita i relativno lako dokaziva
poinjena djela, ve je trebalo tragati za onim to upravo nije bilo
vidljivo, odnosno to je bilo sakriveno i eventualno kamuflirano.
Meutim, tokom gotovo jednomjesene intenzivnije istrage, orga
ni Udbe u koje su za tu svrhu ukljueni i kadrovi iz Banjaluke, Sa
rajeva, Beograda, saraujui i sa kolegama iz Hrvatske, nisu uspje
li otkriti neke konkretne ire veze krajikih pobunjenika kojima bi
se mogla dokazati tajna politika pozadina dogaaja (dogaanja).
A nije da nisu ulagani znatni napori da se dokue eventualni poti
caji ili direktive koje bi krajiki seljaci mogli primati spolja, iz zem
lje i inostranstva. Prema jednom, 40 godina kasnije datom, sjea
nju u Bihau je npr. u prisustvu Vladimira Bakaria dolo do suoenja izmeu Mile Devrnje i Milana Boia. 32 ) Zanimljivo je da je
taj susret odran izgleda tek nakon suenja obojici (Milanu Boi
u u Cazinu, a Mili Devrnji istovremeno u Slunju) jer bi ga inae,
valjda, pukovnici Filipovi i Lauevi u svom izvjetaju Rankoviu
od 6. 6. 1950. godine zabiljeili a nisu, istiui istovremeno, u inte
resu istrage potrebu takvog suoenja.)
Zakon o krivinom postupku iz 1948. godine, (SI. 1. FNRJ, br. 97 od 6. XI 1948), na ijih
se vie lanova i inae pozivaju vojnosudska dokumenta u svim onim procesima. lan
191, stav 3, tog Zakona glasi: Predsjednik vea starae se da se pozivi za glavni pretres
dostave pravilno i na vreme, a stav 4: Izmeu dana dostave poziva i dana pretresa optu
enom treba da ostane dovoljan rok za pripremanje odbrane. Bilo bi, razumije se, naiv
no oekivati da bi u ovom sluaju i dovoljan rok omoguio kakvu stvarnu promjenu
sadrajnog toka procesa.
) Sjeanje Nikole Boia dato Ahmetu oviu u ljeto 1990. godine, u a. a.
) Izvjetaj S. Filipovia i D. Lauevia.
338

Za ovaj proces je bila ibenikova optunica relativno najo

bimnija. 34 ) Veim dijelom zasnovana je na materijalima iz istra
nog postupka Udbe, i to ne samo zadnjeoptuenih ve i onih odranije, ime je, s obzirom na stvarno glavnu ulogu zadnjeoptuenih,
izvrena jedna mogua rekonstrukcija itavog sluaja. Nemali za
kljuni dio optunice izrazito je ideoloki obojen, zato to je ovu
grupu ustanika trebalo, razumljivo, i najvie ocrniti. Uz to, kroz
zadnjeoptuene, tj. kolovoe trebalo je i ukupnu akciju okarakte
rizirati kao to neprijateljskiju.
Prema generalijama optuenih, devetorica su bili po narod
nosti neopredijeljeni, kako su tada zvanino tretirani Muslimani, a
sedmorica su bili Srbi, poto se i jedan Musliman (Sele Luli) op
redjeljivao kao Srbin. Prosjena starost osmooptuenih bila je 34
godine, s tim da su prosjek bitno naruavali jedan sedamdesetogodinjak (Hasan Keki) i dva pedesetogodinjaka (Milan Boi i
Hasica Karaji). Svi su bili oenjeni, ene su im bile iste konfesio
nalne pripadnosti, osim u sluaju Hasice Karajia koji je imao dvi
je ene i to porijeklom Srpkinje. Osim dvojice svi su imali i djecu,
najvie Selim Beganovi sedmero. Samo jedan optueni, edo
Bogunovi, bio je za to vrijeme dobro kolovan ovjek, imao je
ak gimnaziju i dva razreda srednje tehnike kole. Petorica (Ni
kola i Stevo Boi, Ramo Karaji, Stojan Starevi i Bajro Jui)
zavrili su etiri razreda osnovne kole, svi ostali bili su samouci, a
jedan posve nepismen (Hasica Karaji). U profesionalnom pogle
du 14-orica su bili zemljoradnici, kao uostalom i golema veina
optuenih i po prethodnim grupama.
Nijedan optueni ne bi se ak ni po onim tadanjim kriterijumima socijalno-slojne identifikacije mogao opredijeliti kao krupni
josjednik. Bili su to i u ono vrijeme tzv. sitni i srednji seljaci, meu
tojima je bio Ramo Karaji npr. vlasnik 18 dunuma zamlje a najJogatiji zemljoradnik u grupu bio je Ale ovi sa 100 dunuma (na
kon to mu je iza rata isto toliko zemlje i oduzeto). Svatko od njih
je imao uglavnom po 2-3 komada krupne stoke, pokoji jo nekoli
ko ovaca. Dvojica (edo Bogunovi i Stojan Starevi) bili su
dravni slubenici. Prvi, direktor rudnika u Pjaniima, drugi, ko
mandir SM u Trcu.
Okvalifikovani na poetku optunice kao kulaci, profaistiki elementi i moralno politiki lupei na Cazinskoj krajini
koji kao zdrave snage rade za Moskvu, a kao vojska kralja Pet
ra za zapadne imperijaliste, 16-orica su podijeljeni na dvije pod) CAVS, 308/5019.

339

grupe: Kao inicijatore i organizatore neprijateljske^ akcije ibe

nik je optuio Milana Boia (Crnaja), Alu Covia (turlika Platnica), Nikolu Boia (Crnaja), Milu Miljkovia (Crnaja), Ramu
Karajia (Trnava, s. V. Kladua) i Hasana Kekia (M. Kladua).
Za istaknute pomagae i uesnike neprijateljske akcije optueni
su Stojan Starevi (Trac), Stevo Boi (Crnaja), edo Bogunovi (Cazin), Hasica Karaji (Zagrad, s. V. Kladua), Sele Luli
(Krivaja, s. Cazin), Selim Beganovi (Barske, s. Cazin), Osman
Bajramovi (G. Vidovska, s. V. Kladua), Aga Miski (Kudii, s.
Cazin), Islam Mehi (oralii, s. Cazin), Bajro Jui (Todorovo, s.
V. Kladua). Meu zadnjeoptuenima bi sigurno zauzeli svoje
mjesto, da su ostali ivi: Husein Keki, Alaga Jui, Mue Kovae
vi, Agan Beganovi, bar jedan od brae Saria Hasan ili Selim i
moda jo tko, ukoliko ponetko ne bi bio stavljen za nosioca lis
te u grupu lokalnooptuenih. Poasno mjesto meu glavnooptuenima poneki vjerovatno nisu zasluivali, kao Sele Luli, Selim
Beganovi, Islam Mehi ili Osman Bajramovi npr. Zamijeniti bi
ih mogli Nezir Barjaktarevi, Dedo ovi zv. Mulan, Muharem
Dervievi i jo pokoji, dakle oni koji su jo vie bili upleteni u
stvar. No, tuiocu kome su, pretpostavljam, u sastavljanju lista op
tuenih po grupama morali pomagati organi Udbe, tj. isljednici
koji su vodili istragu i imali ponajbolji uvid u situaciju, odnosno u
sliku optuenih, dakle njima, naroito zbog malog vremenskog
manevarskog prostora, nije bilo jednostavno sastavljati te liste i si
gurno su bili svjesni da je u tom dijelu njihovog posla bilo i pro
pusta.
estorici inicijatora i organizatora pripisana je odgovornost
za ukupnu neprijateljsku akciju i od njene ideje, preko dejstovanja svakog ponaosob na sastancima zavjerenike organizcije,
okupljanja i mobilizaciji mjetana na protivdravnim ciljevima i iz
dajnikim parolama, prikupljanja oruja sve do samih akcija uoi i
na Jurjev - urevdan, te svih nedjela pljaki zadruga, paljenja ar
hive po svim MNO i u Hrvatskoj (Furjan), zaustavljanje autobusa
i zarobljavanje dipa zajedno sa dravnim slubenicima u njemu,
napadanje na stanice NM, kidanje telefonskih veza, maltretiranje
graana, a o emu smo se ve ranije opirnije upoznali. Posebna
teina krivine odgovornosti estorice izreena je u optubi njiho
vog pripadanja operativnom tabu neprijateljske akcije (ustanka),
to je oito i bilo presudan u podjeli 16-orice na dvije podgrupe.
Taj je tab 30. aprila stvarno izabran, a funkcije su podijeljene, da
se podsjetimo, ovako (prema optunici): Milan Boi - koman
dant, Ale ovi - zamjenik komandanta, Mile Miljkovi - naelnik
340

taba, Hasan Keki - lan taba, Nikola Boi - obavjetajac taba,

Ramo Karaji - komandant za V. Kladuu. Ostala desetorica optu
eni su kao istaknutiji pomagai i uesnici neprijateljske akcije.
Dok osmorica meu njima, bar prema uvidu u istrane materijale i
nisu bila sa stanovita krivice za rasvjetljavanje ukupnog dogaaja
posebno interesantna jer se mogla njihova odgovornost posve uporeivati sa znatnim brojem suenih po prethodnim grupama, s izu
zetkom eventualno Steve Boia, dvojica su pobuivali naroitu
panju. Po logici stvari, Stojan Starevi, komandir Stanice milicije
u Trcu, koji i pored silnog pravdanja, nije uspio da se pred tekim
tereenjima i opravda, te jo vie, zna se ve, edo Bogunovi, kao
tajanstvena osoba koja je moda posrednik izmeu nezadovoljnih
krajikih seljaka i neke odreene spoljnje sile. No, optunica u slu
aju . Bogunovia ipak nije uspjela i da pribavi nepobitni dokazni
materijal.
Panju svakog istraivaa ovog ukupnog sluaja vjerovatno bi
posebno privukao onaj dio optunice koji optuene povezuje sa
ratnim razdobljem. I mada smo se ve ranije, smatrajui prethodne
sudske procese, upoznali sa brojnim paualnim kvalifikacijama op
tuenih na liniji njihove izdajnike uloge u ratu odnosno pripa
danje tzv. neprijateljskim formacijama, ustakim, zelenokadrovskim bandama, itd., prema zadnjeoptuenima Albin ibenik ide i
korak dalje. Potpisani vojni tuilac, naime, sastavljajui optunicu
oito uz pomo poznavalaca krajikih ratnih prilika ili nekih pred
oenih mu dokumenata podsjea na ubijanja koja su 1941. i 1942.
godine vrena u selima azinske krajine Osredku, Vrelu, Gradini,
Gati, Rujnici, Krndiji, Bukovici, Bugaru, Miostrahu, Pitalinama i
Potkraju, te u Kordunskom Ljeskovcu i Mavini s hrvatske strane
Korane, pitajui tko sve je poinio ta zlodjela i odgovarajui da o
tome najbolje zna veina mjetana oralia, Pjania, Skokova, Liskovca, Peigrada, Trca, Kudia, Mutnika, Ostroca itd. Teki
ratni zloinci Bori, Budimli, Ljubijanki i dr, ne bi mogli sami da
izvre toliko nasilja, ubistava, paljevina i pljaki, da nije bilo Bo,
stoji a zatim je praznim prostorom isprekidano na predzadnjoj
dvanaestoj gusto kucanoj stranici optunice. Da, upravo tako, oi
to je, da je bila namjera onog tko je diktirao ili sam kucao da se
napie prezime Boi, pa je u zadnjem asu valjda nekome sinulo
da tako neto ipak ni papir ne bi mogao progutati. Ta, sva trojica
Boia bili su partizani, Milan i Nikola prvoborci, familija im itav
tok rata u izbjeglitvu! Moda je u prazan prostor od 3-4 reda tre
balo naknadno upisati neka druga prezimena, po mogunosti ih
pronai meu zadnjeoptuenima ili onima sa prethodnih procesa?
341

No, prostor je na pomenutoj stranici ostao prazan, reenica ne

dovrena (i u desetljeima koja su sljedila).
ibenik je optuene oito sve, ne samo ove zadnje, povezao,
zatim i sa dogaajima na Cazinskoj krajini neposredno poslije ra
ta, kada je, sve do 1947, pokuano sa slinim zlodjelima kakva
su onda i poinjena 1950. godine, pa tuilac i navodi primjere po
kuaja zelenokadrovskog harambae Huseina Agia, hode Redepagia, kulaka Alagia, pa ubistva i pljake izvrene od zelenaca i na cazinskom i na vel. kladukom srezu.
Tuioevi motivi s navodima poinjenih zlodjela na Cazin
skoj krajini u bliskoj prolosti bili su prije svega, u funkciji ukazi
vanja da sve to nije posluilo kao opomena i pouka kako nai na
rodi uvaju svoju sa krvlju okupanu slobodu. Tuilac zakljuuje:
Stoga nema vie pratanja. Potrebno je izvriti temeljito ienje.
Kolovoe i organizatore navjek onemoguiti, a druge strogim i
pravednim kaznama za dui period odvojiti od ovih terena. Osim
toga, ovoj bandi treba unititi bazu, koja je raala kriminal njihove
posjede pretvoriti u opte narodno dobro, (optunica, str. 12).
Zar ovaj zakljuak ne podsjea neodoljivo na ve ranije citirani pa
sus iz zapisnika sa sjednice OK Banjaluka od 17. maja? Pa da uporedimo! U vezi uesnika u pobuni izvriti suenje na smrt i kazne
robije, kao i konfiskaciju imovine. Stvarati na tim imanjima drav
na dobra i izvriti raseljavanje porodica. Uesnike u pobuni izvesti
pred Vojni sud. 35 ) Sadraj zadnje reenice iz ove partijske direkti
ve kroz vojno suenje u Cazinu poetkom juna se upravo privodio
kraju kao to su se naroito osmim vojnosudskim procesom popu
njavale kvote predvienih za smrtne kazne. Jo koji mjesec, pa e
se ostvariti i dio direktive vezane za stvaranje dravnog dobra od
konfiskovanih imanja osuenih. Naravno, prethodno je jo trebalo
obaviti raseljavanje porodica koji isti in, samo drugim rijeima
opisan, vidim u dijelu tuioeve reenice da ovoj bandi treba uni
titi bazu, koja je raala kriminal... Znamo da je u ljetol950. godi
ne i to ostvareno, tj. u Srbac je raseljeno 100-ak porodica, od
nosno, genocidnim rjenikom pokuano je unititi bazu, koja je
raala kriminal.
Da li znai da je Albin ibenik koji je optunicu potpisao i za
ista najodgovorniji za sve ono to se na suenju onda i ostvarilo,
odnosno da e se u pogledu drugih pomenutih sadraja ostvariti
do kraja 1950. godine. I line odgovornosti se vojni tuilac ibe
) ABK, f. OK Banja Luka, k. 30, Zapisnik sa sjednice OK Banjaluka od 17. V
1950. godine342

nik, potpisujui jedan takav tekst, sigurno ne moe osloboditi. Ali,

uporeujui pomenuta dva dokumenta, mislim da sam uspjela do
kazati da je scenarij raspleta cazinske drame, nastao bar dvadese
tak dana ranije i da je njegovo autorstvo partijskog porijekla. A i
je bi i moglo biti u klasinoj partijskoj dravi?!
Vojno tuilatvo bilo je u sutini samo posrednika poluga u
tom sistemu. Jo je jedna stvar indikativna kad je iz optunice pominjani sadrajni isjeak u pitanju. Ne uzimajui u obzir ibenikovu kasniju tvrdnju da on nije ni sastavljao optunice ve ih uglav
nom samo potpisivao, analiza jezikog izraavanja potvruje da je
malo vjerovatno da je tekst pisao ibenik. Mislim da jedan relativ
no mladi (31 godina) Slovenac koji je iz Slovenije doao na slubo
vanje u Sarajevo 1949. godine, nije mogao samostalno ili nije mo
gao uopte koristiti, pogotovo ne kompetentno u kontekstu takve
izraze kao to su npr. zacariti, zagojaenost, navijek i dr.
Za primjenu tih i takvih rijei gotovo je neophodno da je ovjek
roen na srpskohrvatskom govornom podruju. No, ibenik je
bez sumnje potpuno shvatao sutinu onoga to je potpisivao i si
gurno mu nije padalo na pamet da dovodi u pitanje formulacije
koje su drugi i smiljali a moda i pisali.
Glavni usmeni pretres esnaestorici trajao je dva dana, prvoj
estorici prvi, preostaloj desetorici drugi dan. Svi optueni, osim
. Bogunovia, su, prema zapisniku, izjavili da se osjeaju krivima
i da se za poinjena djela kaju. Izjave optuenih kretale su se,
razumije se skraeno, uglavnom na liniji onog to su ranije rekli i u
istrazi pred Udbom. Oito je bilo da je i na ovom pretresu, to je
bila karakteristika i prethodnih, svatko od optuenih pokuao svo
ju odgovornost to vie umanjiti, krivicu ublaiti, prebacujui je na
druge. Dok zadnjoj estorici na pretresu nisu postavljena nikakva
pitanja, od ostalih tuilac je uglavnom traio jo i dodatna razja
njenja. Kod tih glavnih dolazilo je do suoenja a svakom od e
tiri jedan od uesnika bio je Nikola Boi. Teretio je oca Milana,
Stojana Starevia i edu Bogunovia za ponaanja odnosno izja
ve koje ovi na sudu nisu priznali. Meutim, Nikolu je Ale ovi
teretio vie nego to je on na sudu bio spreman priznati. Prema ne
kim sjeanjima, Bejze ovi npr., koja je kao Alina supruga pratila
suenje sva tri dana, publika je stekla utisak da Nikola prilino
bezobzirno tereti oca to uostalom, odgovara, prema Zapisniku, i
reenici iz Nikolinog iskaza na pretresu: ...on je stalno govorio
Jrotivu narodne vlasti iako smo dobro iveli uvek je bio nezadovojan. U 1949. nismo dali nikakav otkup u itu. Stojan Starevi bi
tao komandir milicije ionako stradao, a edu Bogunovia Nikola
343

je svojim svjedoenjem sigurno lino presudno okrivio. Procesu je

prisustvovala i Milanova ena Bosiljka, Nikolina i Stevina majka.
Mnogi je pamte po njenim istupanjima. Bejza ovi npr., poznaju
i je inae kao veoma aktivnu jo iz rata, 40 godina kasnije Bosilj
ku opisuje kao enu koja je u sudnici i van nje uporno branila
svoja dva optuena sina Nikolu i Stevu. 36 )
Kao uglavnom i na svim prethodnim procesima tako se je i na
ovom faza dokaznog postupka pretvorila u jednu malu formal
nost. Proitani su samo iskazi dvojice milicionara, Krmpote i Ajki
a, Starevievih pomonika u Trcu kojima je ovaj dodatno kri
vino tereen. Time je bio, poto je konstatovano da nema predloga za dopunu dokaznog postupka, ovaj dovren. Krivica svih
ostalih optuenih smatrana je, oito, dokazanom njihovim izjava
ma. Sud nije imao pred oima jednu svoju fundamentalnu obave
zu, u to vrijeme takoer i kodificiranu vaeu i za vojno sudstvo
Priznanje optuenog na glavnom pretresu ne oslobaa sud od
dunosti da izvodi i druge dokaze. 3 ) Optuenima je, tako, jedino
preostajalo da se nadaju umjenosti i nekom eventualnom uspjehu
svojih branilaca.
U svojoj zavrnoj rijei tuilac ostaje pri navodima optunice
konstatujui da je njihova krivina odgovornost utvrena njihovim
sopstvenim priznanjima, dok za optuenog edu Bogunovia in
telektualnog pomagaa u organizovanju oruane bande kae da
je i on pritijenjen injenicama dao izvjesna priznanja, a dokaz je
opt. Nikola Boi, Veljko Miljkovi i drugi sa kojima je razgova
rao.
Tuilac Enver Krzi istie opet teke kvalifikacije za sve optu
ene, da su to sve elementi kontrarevolucije, sljedbenici Moskve
isto kao i Petra, moralno-politiki olo, kulaci, hode na te
renu, ustako-zelenokadrovska banda koji se ujedinjuju da
ometaju izgradnju socijalizma, mobiliziraju na parcelama plja
kanja zadruga i magacina, propagiraju otpor protiv otkupa, oba
veza i drugih privrednih mjera narodne vlasti mada, obaveze
nisu bile nesrazmjerne i neizvrive.
Ve poznati nam branioci podjelili su svoje klijente opet na tri
priblino jednaka dijela. Prvonastupajui, Muhamed Sadikovi, za
M. Boia, M. Miljkovia i H. Kekia kae da je njihovo prizna
nje potkrijepljeno iskazima ostalih optuenih, stavljajui Sudu na
ocjenu postojanje krivine odgovornosti i kazne i samo za Selu
J)

Sjeanje Bejze ovi, dato autoru pismeno u maju 1990. godine, u a. a.

) SI. 1. FNRJ, 97/48, Zakon o krivinom postupku, l. 225.

344

Lulica, Hasicu Karajia i edu Bogunovia, navodei za njih neke

olakavajue okolnosti, trai blae kanjavanje. Ubjedljivo je kao
branilac djelovao Antun Groznik branei Ramu Karajia, Stojana
Starevia, Stevu Boia, Bajru Juia i Agu Miskia i tvrdei da
akcija optuenih nije imala oslonca u narodu ve su oni zavedeni
sa strane. U ovoj akciji nije bilo rtava niti nekih teih rezultata...
Optueni su svi koje ja branim u toku rata bili skloni za pomaga
nje NOP-a. Svakog svog klijenta ponaosob Groznik je pokuao
nekako pravdati.
Prvi put na vojnom suenju desilo se da jednog optuenog
brane dvojica branilaca. Milu Miljkovia, Hasana Kekia, Hasicu
Karajicu, Selu Lulia i edu Bogunovia branio je i Sadik ehaji
koji je bio inae jedini branilac Ali oviu i Nikoli Boiu. Teko
je vjerovati, meutim, da je njegovo izrazito kratko odbrambeno
izlaganje ikome zaista pomoglo. Jer, kako osim sa zaprepatenjem
ocijeniti misao branioca, ako je, dodue, ona vjerno prenesena u
zapisniku: ...ali smatram da bi se optuenima mogla a naroito
Luliu i Bogunoviu izrei vremenska kazna kako bi im se omogu
ilo da se poprave i postanu korisni lanovi drutva. Ne samo da
ni o ikome drugome od optuenih nije rekao ama ba nita u nje
govu korist, te su tako toliko silno optueni A. ovi i N. Boi ne
samo praktino ve gotovo i formalno, ostali zapravo bez ikakve
odbrane, opet naravno, ako je vjerovati Zapisniku sa pretresa, ne
go je u citiranoj reenici sadrana misao koja je prosto jeziva, po
gotovo ako dolazi od jednog branioca. Da pogledamo. Znai, u
valjda (?) prisutnoj preovladavajuoj atmosferi na suenju koja je
naginjala izricanju najteih moguih kazni, kojoj je takvim svojim
izlaganjem, prema zapisniku, ehaji moda i sam doprinio, on,
ehaji trai za optuene koje brani mada su ovakvim svojim po
stupkom proizveli muan utisak na stanovnitvo ovoga kraja ipak
vremensku kaznu, naroito za pomenutu dvojicu. Sta je ehaji
takvom svojom odbranom mislio, namjeravao, htio, je pitanje na
koje nije bitno odgovarati. Bitan je utisak koji je stvorio u sudnici.
Namee se, prema formulacijama zapisnika, da je ovaj branilac po
slubenoj dunosti bio blago reeno slabo zainteresiran da dobro
obavi profesionalni zadatak. Ali, sklona sam onoj latinskoj in me
dia veritas (istina je negdje na sredini). krt je bio zapisnik, mo
da i neprecizan, mada je sigurno istina i to da je proces (ne samo
ovaj) proticao suvie olako i nedopustivo brzo pogotovo s obzirom
na teinu raspravljanih sluajeva.
Da li je ehaji bio pod utiskom izlaganja svog prethodnika,
kolege Antona Groznika koji je dao jedno i naelno vienje, ili je,
2* Cazinska buna

345

svojim izlaganjem ak znatno umanjio znaaj tog dijela Groznikovog izlaganja? A taj dio Groznikovog izlaganja je u zapisniku za
biljeen na sljedei nain: U pogledu odmeravanja kazne istie da
smo svi pod utiskom dogaaja, da vlada nervoza, to ometa da bi
ovek mogao trezveno da gleda na stvari. Tokom vremena druga
ije e se gledati na optuene kao izvrioce krivinog dela, treba se
obazreti na decu, koja e upitati gde su njihovi roditelji poli. Sud
treba da se izdigne iznad te nervoze i afekta, jer on sudi za istoriju
u kojoj stalna mena je. Jedino veliko izlaganje na vojnom suenju
u Cazinu! Jedino neideologizirano, jedino humano, jedino filozof
sko! Dr Anton Groznik, Cazinjanin, jedini je branio na svih osam
procesa. Bio je branilac koji se sigurno i duom unio u zadatak,
dok su svi-'ostali, bilo vojni ili civilni, u Cazin na suenje doli po
slubenoj dunosti i svoj posao odradili kao takvi.
No, kakvi su bili efekti Groznikove odnosno odbrane u cjeli
ni? Smatram da je, iz vie razloga, od presudnog znaaja na od
mjeravanje kazni bila argumentacija i utisak koji je ostavila ekipa
branilaca u cjelini, ukoliko je naravno rije samo o dejstvu odbra
ne. Naime, nisam sigurna da je odbrana, tj. da su tri branioca, i za
ista imali mogunost da nezavisno utiu na sudsko vijee. Nisam
sigurna da nije bilo i raznih vansudskih pritisaka, o kojima meu
tim, ne mogu govoriti vie, jer su ipak nedokazivi. Osim, ukoliko
se principijelno prihvati teza, ve jednom izreena, po onoj narod
noj i u Bosni nastaloj: kadija te tui, kadija te sudi, a u ulozi ka
dije prepozna Drava. O ulozi Drave ipak na drugom mjestu. I
temeljitije.
Presude grupi optuenih na zadnjem procesu bile su, prema
oekivanjima, i najtee. Prihvaene su kvalifikacije iz optunice pa
su prva estorica i okrivljeni kao inicijatori i organizatori stvara
nja oruane bande i izvoenja neprijateljske oruane akcije, a
preostala desetorica kao njihovi istaknuti pomagai i uesnici u
njoj... I navodi krivice podincima nalikuju gotovo kao jaje jajetu
navodima iz optunice te bi njihovo iznoenje predstavljalo nepot
rebno ponavljanje pa ih ovdje izostavljam. Svi su okrivljeni po ve
nam dobro poznatim takama 7 i 13 iz lana 3 ZKND. Prva sed
morica optuenih kanjeni su maksimalno: Boi Milan, ovi
Ale, Boi Nikola, Miljkovi Mile, Karaji Ramo, Keki Hasan,
Starevi Stojan osueni su na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gu
bitak graanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine. Trojica,
Beganovi Selim, Karaji Hasica i Bajramovi Osman osueni su
na najvie mogue vremenske kazne, uz odgovarajui tj. petogo
dinji gubitak graanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine.
346

Ove sporedne kazne zadesile su i sve ostale optuene ija je glavna

kazna, lienje slobode sa prinudnim radom, dosuena ovako: Mehi Islamu 19 godina, Bogunovi edi 17, Boi Stevi i Miski Agi
po 16 te Luli Seli i Jui Bajri po 15 godina. Svi optueni bili su
duni i da plate trokove krivinog postupka, (po 200 din.) i pau
ala (po 300 din) u roku od 15 dana pod prijetnjom izvrenja.
Opirno obrazloenje presude opet uglavnom prepriava sad
raj optunice i druge ve ovdje navoene spise iz sudske doku
mentacije, a dopunjeno je na vie mjesta i novim detaljima.
Zanimljivija je, meutim, sudska interpretacija krivice pojedi
naca. Polazei od konstatacija da je bio Milan Boi najbogatiji
seljak u svom kraju, da je prodavao variak penice po 1500 di
nara, a kukuruza 1200 din i da razrezani otkup uopte nije ispo
ruivao narodnim vlastima sud je ustvrdio da je on htio svoje
sluajno uee u narodnoj revoluciji iskoristiti i zloupotrijebiti u
tom smislu da za njega, kao takvog, ne postoje nikakvi zakoni.
Da je bilo pojave tzv. solunatva meu bivim partizanima, pogo
tovo meu prvoborcima, nakon rata, poznata je stvar i sigurno je
dijelom bilo i kod Milana Boia. No, sud je ipak nedozvoljivo
pretjerao sljedeom ocjenom: A da je sluajni saputnik u narod
noj revoluciji vidi se i po njegovom iskazu u kome navodi da je u
partizane stupio zbog ustakog terora, a na tom terenu nije bilo
etnika, da bi mogao u njih stupiti. Otvorenom insinuacijom da
bi M. Boi stupio u etnike da ih je na tom terenu bilo, sud je ui
nio ne samo veliki sopstveni profesionalni promaaj ve i teku ne
pravdu jednom prvoborcu, jednoj poznatoj partizanskoj porodici.
Pogotovo u ono vrijeme takva je diskvalifikacija morala znaiti ve
liku uvredu, zato se je sud takvom podvalom i posluio. Njome je,
meutim, bar sa stanovita kasnije vremenske distance, legitimirao
sebe. Prikazavi M. Boia, tako, u cjelini kao sluajnog saputnika narodne revolucije, kulaka, inicijatora i organizatora orua
ne pobune, paljevina i pljaki, ovjeka sa podmuklim i zloinakim
karakterom i ne nalazivi ni jednu od olakanih okolnosti, sud
je smatrao da se jedino izreenom kaznom moe postii svrha
kanjavanja i nae socijalistiko drutvo zatititi od optuenog,
koji kao takav ukazuje da je nepopravljiv krivac.
Sline kvalifikacije kao u sluaju M.' Boia sud je primijenio
u obrazloenju presude i kod drugih na smrt osuenih, potencira
jui iskljuivo za, njih optereujue okolnosti. U sluaju kulaka
Ale Covia teak zloin protiv svoga naroda stupanjem u izdaj
nike redove u kojima je ostao od 1941. do 1944. godine, kao ak
tivni pomaga faistikih okupatora. Ako bi se, meutim, citirao
24*

347

oviev iskaz u istrazi pred Udbom njegova izdajnika aktiv

nost svela bi se na domobranstvo 1941 1943, uee u Huskinoj
vojsci od avgusta 1943. odnosno u partizanima kad Huskina voj
ska u februaru 1944. godine postane dio NOV i POJ. U JNA osta
je i nakon rata da bi se u maju 1946. godine demobilisao kao po
runik. Za razliku od ovia, Nikoli Boiu se u toku rata nije
mogla pripisati ama ba nikakva faistika aktivnost ali su mu, za
to, partizanske zasluge bar preutane ako mu kao prvoborcu ve
nije insinuirana alternativna etnika linija. Mili Miljkoviu, rezer
vnom oficiru, skoro demobilisanom posebno je zamjereno to je
kao takav nesumnjivo poznavao jainu nae Armije, vrstinu nae
narodne vlasti i jedinstvo naih naroda i prema tome lako mo
gao uvidjeti svu lanu propagandu koja je iznoena ali se, eto,
potpuno svjesno stavio u slubu neprijatelja nae socijalistike iz
gradnje. Indikativno je da i Mili Miljkoviu obrazloenje smrtne
presude preskae njegovu partizantinu, biografsku injenicu koja
bi ipak principijelno imala svoju teinu, razumije se u smislu olakavajuin okolnosti. Istovremeno, pak, kao i oviu, sud istie
sramnu prolost Rami Karajiu koji je stupio u izdajnike redo
ve domobrana i zelenog kadra i Hasanu Kekiu koji se je na po
etku rata opredijelio na stranu neprijatelja naeg naroda, dok
mu je sin Husein stupio u neprijateljske redove, te kao takav po
nalaenju suda predstavlja trajnu opasnost po nae socijalistiko
drutvo. Kekia je sud teretio, dakle, i ratnom_prolou sina Huseina, koji je u maju u sudaru sa milicijom i Udbom poginuo.
Dok se svima na smrt osuenima sud potrudio da im u obraz
loenju, uz razumije se sve negativne kvalifikative vezane za sam
dogaaj 1950. godine, popie i njihove grijehove iz prolosti, po
sebno ratne, sa manje preciznosti odreena su obrazloenja za os
tale iz ove grupe. Upravo kad je, u ono vrijeme jako kompromitirajua, ratna prolost u pitanju, kod Selima Beganovia i Sele Lulia se navodi njihovo uee u izdajnikim redovima domobrana i
zelenog kadra a kod Bajre Juia ili Islama Mehia se i ne pominje. Mislim da se nije radilo o nekom namjernom pripisivanju gri
jehova jednima a izostavljanju drugima, ve su se u tim paualnim i
rutinskim obrazloenjima javljale povrnosti kao takve.
U sluaju Stojana Starevia, u grupi sedmog po redu na smrt
osuenoga, nije se smatralo ni za potrebno da se o njemu uopte
ita govori van konteksta njegove krivice u dogaajima na urev
dan. Obrazloenje presude se stoga zadovoljava konstatacijom o
zloinakom karakteru koji je Starevi pokazao kao komandir
348

Stanice narodne milicije time to umjesto da se po svojoj slube

noj dunosti... protiv bande bori... istoj pristupi.
Kao i Stareviu tako su u obrazloenju presude svima njima
na smrt osuenima istaknute naroito oteavajue okolnosti od
nosno upornost u izvravanju krivinih djela, to je bio naime
zakonski uslov da bi se najstroa kazna uopte i mogla odmjeriti.
injenica to je te kvalifikacije bilo malo tee i potkrijepiti nije
smetala sudu da njima suvereno barata. Kasnije albe branilaca su
se najvie i kaile o labavost i nedokazivost tih kvalifikacija, to
opet nije uzimano kao valjda dovoljno ozbiljna primjedba na
Vrhovnom vojnom sudu kao drugostepenom organu pri odluiva
nju o albama da ih kao i prethodne odbaci kao neosnovane i po
tvrdi sve smrtne presude izreene na osam vojnosudskih procesa
maja-juna 1950. godine u Cazinu.
I
dok se u albama argumentovano dovodio u sumnju kriterij
naroito oteavajuih okolnosti koji je formalno omoguio izri
canje smrtnih presuda, bar jasno obrazloene osnove, sud je primi
jenio kriterij olakavajuih okolnosti za sve preostale osim Starevia i Bogunovia. Naime, sud je pri odmjeravanju kazne Boi
Stevi, Luli Seli, Beganovi Selimu, Bajramovi Osmanu, Miski
Agi, Mehi Islamu i Jui Bajri kao olakavajuu okolnost prihva
tio njihovo priznanje i kajanje. Znamo, prema u ukupnom dosa
danjem upoznavanju sa dogaajem, da je odgovornost 16-orice
zadnjesuenih u odnosu na krivino djelo na koje su optueni bila
zaista razliita. Ali znamo i da su svi, osim . Bogunovia, na glav
nom usmenom pretresu izjavili da se osjeaju krivima i da se kaju.
Trebalo je, prema tome, utvrditi i navesti u obrazloenju presude
stvarne razloge za ovakvo ili onakvo odmjeravanje kazni. Nain
kojim je to uinilo sudsko vijee ne moe se ocijeniti profesionalno
odgovornim. Sigurno je, meutim, da je to bilo najjednostavnije
rjeenje pa ga je sudsko vijee izabralo da bi sebi skratilo i olakalo
posao.
Sam zadnji vojnosudski proces kao i sve prethodne moglo bi
se, naravno, analizirati jo sa raznih drugih aspekata. Takoer bih
po osnovu obimne dokumentacije mogla navesti jo i mnotvo ne
kih drugih podataka koje nisam direktno prenijela ali sam ih ipak
imala u vidu prilikom formuliranja svojih konstatacija. U svom pri
stupu obradi vojnosudskog aspekta teme isto tako autor ne moe
vjerno predstaviti ni dimenziju viestrukog ponavljanja i cr 'h kvali
fikacija za djela kojima su optueni tereni i osueni. Ali, eto, up
ravo izreenim htio bi itaocu predoiti i taj volumen ovog cazinskog suenja.
349

Kao i sa prethodno zavrenih procesa tako su i sa posljednjeg

osueni upueni na izdravanje kazge u Zenicu. Valjda svih 16,
mada takav dokument nisam uoila. Naime, prema dopisu opuno
moenika Udbe Zajka Dizdarevia od 13. 6. 1950. godine kojim se
zenika Uprava KPD-a naknadno izvjetava o kaznama devetorice
upuenih osuenika, na toj Usti nema trojice Boia, M. Miljkovia, R. Karajia, H. Kekia, . Bogunovia. 38 ) Da li ovih na spisku
nema zato to su podaci o njihovim kaznama proslijeeni u Zenicu
ve ranije ili je u pitanju neki znaajniji razlog? Da li je, moda,
dolo neposredno nakon zavretka, procesa do njihovog razdvaja
nja da bi se pomenuta sedmorica nala, na suoenju u Bihau (ili
drugdje) sa optuenim Milom Devrnjom sa Slunja? Za te ili even
tualno sline pretpostavke ne raspolaem kompetentnim izvorima
ali bi ona mogla biti u skladu sa najavom takvog susreta u pozna
tom nam izvjetaju pukovnika S. Filipovia i D. Lauevia. U sva
kom sluaju, i u Dizdarevievom dopisu napomenuti M. Boi i
estorica drugih takoer dospijevaju u KPD Zenicu. 39 ) Moda je
samo pitanje da li istovremeno kaa_ovi i osmorica ili od njih od
vojeno.
Izricanjem presude 6. juna 1950. zadnjooptuenima i njiho
vim odvoenjem u zeniki zatvor zavreno je ukupno vojno sue
nje pred vojnim sudom u Sarajevu u Cazinu i iz Cazina su neki od
njih odvedeni zasvagda. Ali sudbina osuenih, ne samo sa posljed
njeg ve i sa svih ranijih procesa, nije dovedena cazinskim presu
dama i do definitivne izvjesnosti. Predstojao je, naime, albeni po
stupak, odluivanje na Vrhovnorrrvojnom sudu kao i za neke od
osuenika razmatranje njihove sudbine i konano odluivanje o
njoj pred Prizidijumom Narodne skuptine FNRJ. Pred Prezidijumom Narodne skuptine FNRJ, a od 1953. godine pred Saveznim
izvrnim vijeem, tokom pedesetih godina u mnogo navrata raz
matrane su, zatim, molbe za pomilovanje ili skraenje zatvorskih
kazni osuenika sa cazinskih vojnosudskih procesa 1950. godine.
O svemu tome vie u glavi u kojoj emo i inae pratiti sudbinu osu
enika.

*) CAVS, 308/5049.
) Svjedoenje Nikole i Steve Boia dato Ahmetu oviu, u ljeto 1990. godine, u
a. a.
.350

Vojnosudski proces u Slunju

Na cazinskom vojnom suenju u svih osam grupa optuenih

kazne su podijeljenje urevdanskim pobunjenicima sa cazin
skog i kladukog sreza. Podijeljene su i onima koji su kritinog da
na uestvovali kao bosanska ispomo ustanicima na slunjskom sre
zu, tj. onim dvadesetak Muslimana, da se podsjetimo, koji su 5.
maja naveer pod vodstvom Dede Covia-Mulana te Omera Runia, a po ranijem dogovoru sa Milom Devrnjom, dobrovoljno
krenuli na zborno mjesto preko Korane da pojaaju ustanak sa
hrvatske strane i u zbilji pokau da su i Muslimani protiv postoje
eg dravnog poretka i da su spremni da ga zajedno sa braom se
ljacima iz Hrvatske obore, da se, istovremeno, potvrdi da je i Bos
na ustala. I mada su ukupne pripreme za Bunu, same aktivnosti na
urevdan te njihovi efekti i posljedice bili srazmjerno mnogo
manji nego na bosanskoj strani, a pogotovo je bio mnogo manji
broj tamonjih pobunjenika, ipak se ustanak sinhronizirano desio i
na Slunju. Stoga je vlast jugoslovenska, vrh odluivanja zau
zela stav da se i prema pobunjenicima iz Hrvatske u pogledu ka
njavanja pristupi u principu jednako kao i onima iz Cazinske kraji
ne. Istovjetnost ukupnog kanjavanja nije ostvarena, tu je naime
izostala kaznena mjera protjerivanja porodica pobunjenika, ali
kazne samim ustanicima podijeljene su na isti nain i pogotovo
jednakim kriterijumima kao optuenima na cazinskim procesima.
Tako je, vremenski paralelno, sa posljednjim procesom u Ca
zinu, vojno suenje obavljeno i u Slunju. I kao to je u Cazinu su
dio Vojni sud u Sarajevu tako je sudio u Slunju Vojni sud u Zagre
bu. Dakle, u zavisnosti od teritorijalnog vojnog rasporeda po ko
me je Cazinska krajina spadala u nadlenost Sarajevske armijske
oblasti odnosno Vojne pote u Sarajevu, a slunjsko podruje u
nadlenost Zagrebake armijske oblasti odnosno Vojne pote u
Zagrebu. Isto je vrijedilo i za vojno tuilatvo pa je u Cazinu op
tunicu zastupao predstavnik Vojnog tuilatva u Sarajevu, a u
Slunju predstavnik Vojnog tuilatva u Zagrebu. S obzirom na
ukupan broj optuenih sa Slunja, tu je odran samo jedan vojno
sudski proces. Suenje je bilo javno i odrano je u slunjskom Za
drunom domu. Trajalo je tri dana, od 5. do 7. juna. Vojni tuilac
je bio potpukovnik Miloja Topisirovi, odbranu su po slubenoj
dunosti zastupali porunici Slavko Matani i Zivorad Manitaevi, a predsjednik sudskog vijea bio je major uro Polak. 40 )
4) Svi sudski spisi optuenima i suenima na slunjskom procesu nalaze se u sklopu
krivinog predmeta s jedinstvenom signaturom k. 343/50.

351

Po postojeoj uredno sauvanoj vojnosudskoj dokumentaciji

prema slunjskim akterima Bune provedena je, nakon njihovog
hapenja, ini se, sva potrebna formalno-pravna procedura. Za
razliku od Cazinske krajine, gdje je na poetku, neposredno na
kon hapenja pobunjenika, ispoljena izvjesna nedoumica dravnih
organa na terenu, pa je najprije dolo do njihovog uslovnog ma
sovnog putanja kuama te zatim ubrzo novog hapenja, na Slunju
takvih problema nije bilo. Nije bilo, valjda, iz dva osnovna razlo
ga. Prvo, na Cazinskoj krajini se radilo o velikom broju, o
600700 ljudi koji su uhapeni kao ustanici, dok je takvih na
slunjskom podruju bilo dvadesetak puta manje. Drugo, ta masa
od vie stotina seljaka pohapena je na bosanskoj strani uglavnom
odmah, dan-dva nakon dogaaja, dok je hapenje na slunjskom
srezu trajalo, kao to znamo, postepeno i ak tokom tri sedmice
(zadnji pobunjenik je uhvaen 26. maja). Stoga je i razumljivije pomenuto nesnalaenje faktora vlasti na Cazinu.
U desetak dana, izmeu 19. i 20. maja Kotarsko javno tuila
tvo Slunj, po ovlatenju Javnog tuioca oblasti Karlovac, izdaje
rjeenje o otvaranju istrage i odreivanju istranog zatvora za 24
osobe, zbog opravdane sumnje o poinjenju krivinih djela iz l.
3. t. 7 ZKND. (Ista inkriminacija je u optuenikom prijedlogu
propisana prvobitno, kad je postupak jo proticao civilnim kolosi
jekom podsjetimo se Krivinog upisnika Okrunog suda u Ba
njaluci i Milanu Boiu). Voenje istrage se povjerava istraite
ljima Opunomostva Udbe za kotar Slunj. Od 24 osumnjiene
osobe kroz istragu su tri otpale, a 21 lice izvedeno je pred Vojni
sud.
S materijalima iz ove slunjske istrage ve smo se esto sretali,
posebno pri rekonstruciji ideje, toka, priprema same Bune na ur
evdan i njenog neuspjenog zavretka. To su za upoznavanje i
razumijevanje teme izuzetno dragocjeni materijali, poto je slunj
skom istragom stvoren srazmjerno vei i znaajniji fond podataka
o dogaaju nego to je to uinjeno isljeivanjem cazinskih ustani
ka. Razumljivo je da su se i u pogledu istrage iz ve objanjenih
razloga u mnogo povoljnijem poloaju nalazili organi Udbe na
Slunju. Svakom pritvoreniku slunjski isljednici mogli su pristupili
uz traenje vie detalja. Zato su i zapisnici sa tih svjedoenja sraz
mjerno dosta obimniji. Sadre iskaze od po 5, 10, 15, u sluaju Ni
kole Beukovia 25 gusto kucanih stranica.
Bez sumnje najznaajniji iskaz bio je onaj Mile Devrnje. Sas
luavao ga je isljednik Milan Gaea. Sasluavanje je trajalo nepre
kidno od 23. maja ujutro do 31. maja naveer, a gusto kucani za
352

pisnik obuhvatio je 81 stranicu. Takav tretman nije ni priblino

imao nijedan pobunjenik iz Cazinske krajine. Toliki Devrnjin is
kaz zasluuje svakako i poseban osvrt. Zanimljivo je ve to to je
Mile Devrnja vaio meu susjedima i poznanicima kao zatvoren i
na rijeima krt ovjek, a u istrazi pred Udbom ispao tako govorljiv. Ve sam nekoliko puta na odgovarajuim mjestima istakla da
se veina pobunjenika nadala izvjesnom poboljanju svoga poloa
ja ako pred Udbom i na sudu to vie kae, prizna i javno se poka
je., no, to nije bio sluaj i sa Milom Devrnjom. Na samom kraju
svog viednevnog izlaganja Mile Devrnja na zadnje isljednikovo
pitanje, da li ima ta navesti u svoju odbranu ili ta primijetiti u ve
zi postavljenih mu pitanja tokom isljeenja, dostojanstveno odgo
vara: U svoju odbranu nemam nita navesti, ve se osjeam po
tpuno krivim za sve to sam izjavio u zapisniku, tj. svjesno sam po
ao na put izdaje ove vlasti i svjesno sam radio na organiziranju
ustanka s ciljem nasilnog obaranja postojeeg dravnog ureenja i
nar. vlasti u FNRJ. Osim toga, u toku isljeenja prema meni se je
odnosilo korektno, te povodom toga nemam to primijetiti. Mile
Devrnja bio je, bar kako sauvana sudska dokumentacija svjedoi,
jedini krajiki ustanik koji je, ini se, potpuno iskreno govorio, ne
umanjujui ni ne uveavajui svoju ulogu u svemu, koji je dogaa
je detaljno opisivao, detaljnije i nego to se to od njega trailo. Je
dini koji je ujedno sa priznanjem preuzeo i odgovornost za sve
svoje postupke. Jedini koji, uz to, nije izrazio kajanje za ono to je
inio, nego je ak izriito naglasio kako je protiv postojeeg drav
nog poretka radio svjesno i bio odluan u borbi za njegovo nasilno
obaranje. Dosljedno svom iskazu pred Udbom Mile Devrnja se
ponaao i na glavnom usmenom pretresu, izjavivi na kraju sue
nja ako ne dovodimo u pitanje vjerodostojnosti zapisnika sa tih
pretresa opet jedini meu svim na smrt osuenim krajikim us
tanicima da je presudom zadovoljan i da se nee aliti.
Znamo kako je zavrila na terenu slunjska grupa pobunjenika
na elu sa Devrnjom. Ali on kao da za izdaju, za razliku npr. od
svog druga ure Boia, uopte nije znao. 41 ) Opisujui zasjedu u
koju su upali devetorica, Devrnja u svom iskazu pred Udbom ni ne
pominje mogunost da su Radoaj i Pamuga grupu izdali. Kao da
do zadnjeg nije mogao vjerovati da su tako neto zaista uinili. A
opisivao je, inae, do najmanjih pojedinosti sva kontaktiranja, pri
preme i druge aktivnosti u vezi sa ustankom. Upravo je njegovo
sasluanje predstavljalo glavni izvor nadlenim organima i za ut41)

Na primjer svjedoenje ure Boia dato autoru u julu 1990. godine u a. a.

353

vrivanje odgovornosti pojedinaca, za pisanje optunice, i uopte

za sagledavanje itavog dogaaja.
Optunicom je obuhvaeno 21 lice. Po nacionalnom sastavu
16-torica su Srbi, 5-orica Hrvati (Turkalj Nikola i Grga, Radeka
Ilija, gela Pero Bubreg, Pani Slavko). Devetorica Srba bili
su u partizanima po vie godina. Mile Devrnja i Jovan Klanja
prvoborci. Zahvaljujui sudu priloenoj dokumentaciji lako je re
konstruirati socijalni sastav optuenih. 42 )
Devrnja Mile, Koranski Lug, posjedovao je 7 rali zemlje, od
ega 5 rali obradive, 1 kravu, 1 june, 1 svinju i 7 kokoki. Imao je
sopstvenu kuu, a u 1949. godini platio je 800 dinara poreza.
Beukovi Nikola, imao je 12 rali zemlje, od ega 11 rali obra
dive, 2 krave, 1 june, 2 teladi, 1 svinju i 7 kokoi. Imao je svoju ku
u, takoer u Koranskom Lugu. U 1949. na njegov dohodak raz
rezan mu je porez od 2.520 dinara.
Pozdan Mile, Mavina, 10 rali (5 obradive zemlje), 1 krava, 5
ovaca, 5 kokoi. I on je imao svoju kuu po dokumentima
zgradu, kako su valjda sve privatne kue u spisima nazivali i
novnici. Njegov porez 1949. bio je 2.200 dinara.
Devrnja Milan, Koranski Lug, 7 rali zemlje (5 obradive),
imao je jednu kravu, 1 june, 1 svinju, 3 kokoi, 1 zgradu. Porez
mu je bj// 2.070 dinara.
Boi uro, Basara, posjedovao'je 19 rali zemlje (15 rali ob
radive), 2 krave, 2 junadi, 10 ovaca, 2 svinje, 8 kokoi, 1 zgradu, a
porez mu je bio u 1949, 11.500 dinara.
Turkalj Nikola, Zapoljak, imao je 16 rali zemlje (14 rali obra
dive), 2 konja, 1 kravu, 1 svinju, 6 kokoi, 1 zgradu i 1 gospodar
sku zgradu, porez 2.285 din.
Zec Dane, Furjan, posjed od 20 rali (10 rali obradive zemlje),
imao je 1 konja, 1 kravu, 6 ovaca, 7 kokoi i 1 zgradu, porez 1.200
dinara.
Miljkovi Rade, Basara, posjed od 12 rali (10 rali obradive
zemlje), imao je 2 konja, 2 krave, 2 svinje, 8 kokoi, 1 konicu pe
la i jednu Zgradu. Porez 26.400 din.
Mandi Rade (Milin), Furjan, imao je 10 rali zemlje (8 rali
obradive), 2 vola, 1 kravu, 1 tele, 1 ovcu, 1 svinju, 7 kokoi, 1 ko
nicu pela, 1 zgradu i 1 gospodarsku zgradu. Porez 3.000 dina
ra.
4l) CAVS, 343/50, za svakog optuenog nainjena je posebna posjedovna lina
karta, otkucana na zasebnom listiu.

354

Turkalj Grga, Furjan, imao je 10 rali zemlje (8 rali obradive),

1 kravu, 2 junadi, 5 kokoi, 1 zgradu. Porez 1.920 din.
Mandi Rade (Markov), Zapoljak, posjedovao je 14 rali zem
lje (12 rali obradive), 1 kravu, 1 tele, 7 kokoi, 1 zgradu. Porez
5.150 din.
Klanja Jovan, Krlja, imao je 24 rali zemlje (21 ralo obradi
ve), 2 vola, 2 krave, 2 junadi, 5 ovaca, 1 svinju, 6 kokoi, 1 konicu
pela, 1 zgradu. Porez 6.380 din.
Vukovi Janko, Bogovolja, imao je 6 rali (4 obradive zemlje),
dva vola, 1 kravu, 1 svinju, 8 kokoi, 1 zgradu. Porez 720 din.
Peut Marko, Mudria, posjedovao je 17 rali zemlje (14 rali
obradive), 2 vola, 1 kravu, 3 junadi, 11 ovaca, 1 svinju, 8 kokoi, 1
zgradu. Porez 2.695 din.
Boi Branko, Mavina, imao je 7 rali zemlje (4 rali obradi
ve), 1 kravu, 1 june, 1 zgradu. Porez 180 din.
Boi Mile, Basara, posjedovao je 6 rali zemlje (5 rali obradi
ve), 5 kokoiju, 1 zgradu. Porez 6.140 din.
Pani Slavko, Sastavci, imao je 6 rali zemlje (4 rala obradive),
2 vola, 1 kravu, 1 june, 4 kokoi, 1 zgradu. Porez 2.070 din.
gela Pero Bubreg, Sastavci, imao je 7 rali (5 rali obradive
zemlje), 2 vola, 2 krave, 2 ovce, 1 svinju, 4 kokoke, 1 zgradu i 1
gospodarsku zgradu. Porez 3.400'din.
Peri uro, Furjan, imao je 14 rali zemlje (10 rali obradive), 1
kravu, 1 june, 1 zgradu. Porez 1.125 din.
Radeka Ilija, Basara, posjed 17 rali zemlje (14 rali obradive),
3 konja, 2 krave, 2 junadi, 2 teladi, 5 ovaca, 1 svinja, 6 kokoi i 1
zgrada. Porez 11.000 din.
Mandi Rade (Draganov), Furjan, imao je 14 rali zemlje (12
obradive), 2 vola, 1 kravu, 1 june, 1 tele, 8 kokoki i 1 zgradu. Po
rez 4.500 din.
U 1949. godini plaeni porez trebalo je da oznaava imovnu
mo seljaka pojedinano, koja je moda proizlazila i iz jo pone
kih relevantnih pokazatelja koji u dokumentaciji nisu bili prisutni.
Jer, vidimo, da porezi nisu bili u pojedinanim sluajevima i pri
blini odraz osnovnih imovinskih komponenti optuenih zemljo
radnika.
Optueni su okrivljeni to su pod parolom borbe protiv iz
gradnje socijalizma u naoj zemlji i borbe protiv narodne vlasti, a
za uspostavu monarhije i starog drutvenog ureenja, u vremen
skom periodu od .marta do 26. maja uestvovali u jednom dijelu
Kotara Slunj, u oruanoj pobuni protiv narodne vlasti, dijelom
kao organizatori, a dijelom kao lanovi, sa ciljem, da putem nasilja
355

obore postojee dravno i drutveno ureenje u FNRJ pa su tako:

opt. Devrnja Mile, Beukovi Nikola i drugi u vremenskom periodu
od kraja marta uestvovali u pojedinim od 5 ilegalnih sastanaka
kod Boi Milana Plaanina u selu Crnaji, k. Cazin, NR BiH, na
kome su doli do zakljuka da je povodom ekonomsko-politike
situacije u zemlji narod nezadovoljan i da je usljed toga povoljan
momenat za organizovanje teroristike bande i podizanje oruane
pobune, kojom prilikom su odreeni zadaci u cilju proirenja or
ganizacije, na sastanku 30. aprila 1950. godine je izabran operativ
ni tab, a na posljednjem sastanku 3. maja 1950. godine utvren je
datum podizanja oruane pobune za 6. maj 1950. godine. 41 ) Za
tim optunica tereti svakog pojedinano, od nosioca liste Mile
Devrnje i Nikole Beukovia do 21. na njoj, Rade Mandia.
Meu optuenima nije bilo imena Mirka Radoaja i Nikole
Pamuge, dvojice iza Devrnje i Beukovia sigurno najodgovorni
jih. Oni se, stoga, i ne pojavljuju onda na glavnom usmenom pre
tresu, mada bi in branioci, da je bilo nezavisnosti sredstava, i te ka
ko mogli, kao svjedoke npr., traiti u dokaznom postupku. Samo
po osnovu dokumentacije sa glavnog pretresa ne bi se ni moglo za
kljuiti ta se desilo sa njima. Prisjetimo se, dosta puta su na cazinskom suenju pominjani npr. Mue Kovaevi, Husein Keki, Alaga Jui. No oni su smrtno stradali u oruanom sudaru sa organi
ma Drave. Pamuga i Radoaj nisu ubijeni. U zamjenu za svoje
usluge Dravi, ak su ostali na slobodi (uporediti sjeanja, Glava
Sjeanja...)
Kroz optunicu opisuju se pripremne aktivnosti za pobunu
kao i dogaaj sam. U kvalifikacijama koristi se slian rjenik koji
ve poznajemo iz optunice na cazinskim procesima. Dogaaj se
naziva tzv. ustanak, njegove uesnike najobinijom bandom,
akom etniko-ustakih izdajnika, vodstvo nekakvim ta
bom. Za Milu Devrnju kae se da je lini nezadovoljnik i haranger, komandant i glavni organizator a Nikola Beukovi nje
gov zamjenik. Kao najaktivniji uesnici navedeni su Pozdan
Mile, Turkalj Nikola, Miljkovi Rade, Boi uro i Zec Dane.
Veliku djelatnost u pripremanju ustanka razvili su zavjerenici
Klanja Jovo, Peut Marko Vujo i Vukovi Janko koji, inae,
nisu uestvovali u oruanim akcijama. Tuilac ve u optunici
odbacuje odbranu da su optueni prisiljeni bili stupiti u odmetni
ke, smatrajui je izmiljenom. Vidljivo je da su svi optueni
ve ranije, prije podizanja ustanka, svjesno due vrijeme neprija4l)

356

CAVS, 343/50-38, optunice na Slunjskom procesu.

celjski djelovali i pripremali ustanak, pa sada ispada nelogino da

su prisiljeni na isti. Tuilac trai za njih najstroe kazne jer je bio
njihov umiljaj potpuno zreo.
Na glavnom pretresu optueni izjavljuju skraeno ali u sutini
isto to su rekli i u istrazi pred Udbom. Kratko je trajala i faza do
kazanog postupka mada je bila neto bogatija u odnosu na one
u cazinskim procesima. Proitani su iskazi pet svjedoka i dva za
pisnika o priinjenim tetama u Poljoprivrednoj zadruzi u Furjanu
i u poti prilikom provale. Kao zanimljiviji dio istakla bih predoe
nja sudu imovnog stanja optuenih. To je oito traila odbrana s
obzirom da se uglavnom radilo o siromanim seljacima, d meu
njima nije bilo nijednog kulaka. Detaljnim uvidom u imovno
stanje svakog optuenog ponaosob, to je omogueno potvrda
ma koje je na osnovu katastarskih brojeva pojedinih seljaka izda
lo Tajnitvo kotarskog narodnog odbora Slunj s datumom 3. 6.
1950. godine stvorena je naime jasna slika socijalnog poloaja
slunjskih pobunjenika. Mada stvarno bogatih seljaka nije bilo ni
meu optuenima sa Cazinske krajine tamo se to pitanje paualno
procjenjivalo te je sud na kraju baratao sa preko 40 kulaka meu
pobunjenicima koji su po ocjeni suda i vodili glavnu rije ime je
poto-poto trebalo kulaki profilirati nosioce pobuda neprijatelj
ske akcije. Slunjskom dijelu ustanka nije se mogao, zahvaljujui
ba na sudu predoenoj preciznoj dokumentaciji, pripisati kulaki
karakter. Oclbrana se, poslije, i pozivala, izmeu ostalog, na siro
matvo i klasni, odnosno socijalni status pobunjenika koji bi kao
takovi pripadali u potpunosti naem drutvu. Nakon dokaznog
postupka vojni tuilac neto, ali ne bitno, izmjenjuje optunicu u
pogledu tereenja pojedinano optuenih ali ponovo trai najstro
e kazne posebno za Milu Devrnju, Nikolu Beukovia, Milu Pozdana, Daneta Zeca, Radu Miljkovia i uru Boia. Branilac
prvih 12 optuenih posebno je naglaavao da je ipak organizator
bio Milan Boi Plaanin, da su njegovi branjenici iskreni, pokaj
niki, nepismeni, poenjeni, da su se Boi uro i Beukovi Niko
la sami predali vlastima, da je na sistem tako jak da su teroristi
ke grupe bez ansi predlaui da ih se kazni tako da bi se jednom
opet mogli povratiti u zajednicu. Slino istupa i branilac preostalih
optuenin, naglaavajui jo posebno kulturnu zaostalost svojih
klijenata. Optueni su, prema Zapisniku, usvojili rije svojih brani
laca. Zatim se sud povukao na tajno vijeanje te 7. juna donosi pre
sudu.
Svih 21 optuenih naeno je krivima i osueno. Osueni su,
kao i Cazinjani po l. 3. t. 7 i 13 ZKND, i jo po l. 4 istog zakona
357

te po l. 28, 37 i 66 KZ. Mili Devrnji i Nikoli Beukoviu dosuena

je
smrtna
kazna,
konfiskacija
cjelokupne
imovine,
trajan
gubitak
graanskih prava iz l. 37 KZ i gubitak ina rezervnog potporunika odnosno rezervnog porunika. Od tzv. sporednih kazni i svi os
tali
su
osueni
na
konfiskaciju
cjelokupne
imovine
i
na
gubitak
graanskih prava u roku od 1 do 5 godina. Glavna kazna i lienje
slobode
s
prinudnim
radom
dodijeljena
je
kako
slijedi:
Pozdan
Mile, Boi uro, Turkalj Nikola, Zec Dane i Miljkovi Rade na
po 20 godina (i gubitak graanskih prava 5 godina), Devrnja Mi
an i Turkalj Grga na po 15 godina (5), Mandi (Milana) Rade i
Mandi (Marka) Rade na po 12 godina (5), Klanja Jovan 8 (5),
Peut Marko Vujo 7 (3), Boi Branko, Pani Slavko i gela Pe
ro Bubreg na po 6 (2), Peri uro i Radeka Ilija na po 5 (2),
Vukovi Janko i Boi Mile na po 5 (1), te Mandi (Dragana) Ra
de na 3 godine zatvora i prinudnim radom i 1 godinu gubitka gra
anskih prava. Ujedno su bili svi optueni duni solidarno nadok
naditi
tete
priinjene
na
objektima
drutvene
svojine
(zadruga,
MNO i Pomona pota u Furjanu) ukupno 107.918,78 te trokove
krivinog postupka u iznosu od 5.880 dinara.
Nakon izricanja presude tuilac je, po obiaju, izjavio da e
se
o
presudi
izjasniti
u
zakonskom
roku.
Druga
strana,
optueni,
izjavili su da se zadovoljavaju presudom, dok je, jedini, Nikola
Beukovi,
najavio
albu.
Reakcija
na
slunjskom
procesu
optuenih
je
u
pogledu
izjanjavanja o presudi jedinstvena. Na svima nama
do sada poznatim procesima uvijek je bila veina presuenih neza
dovoljna
visinom
odmjerene
zatvorske
kazne,
a
pogotovo
su
albe
najavljivali svi na smrt osueni.
Izricanjem presude na trodnevnom vojnom suenju u Slunju
7. juna 1950. godine zavren je ovaj a njime i itav ciklus vojnosudskih procesa na kojima je kroz petnaestak dana osueno 291 lice
zbog
pokuaja
ruenja
dravnog
poretka
na
Cazinskoj
krajini
i
slunjskom
srezu.
No,
i
na
dalju
sudbinu
slunjskih
osuenika
jo
emo se vraati.
Osvrui se generalno na vojno suenje u Cazinu i Slunju, po
trebno
je
zastati
na
bar
jednom
njegovom
osnovnom
aspektu,
na
pitanju
(ne)slobode
suenja.
Sudsko
uvjerenje
1950.
godine
na
svim ovim vojnosudskim procesima nije bilo slobodno, kao to je
takav, dirigovan, bio i glavni sudski pretres, pa i pripreme za sue
nje. Barem od sredine maja postojale su, tako, direktive kako da se
postupi
sa
uhapenim
pubunjenicima.
Da
se
samo
podsjetimo
onog
krucijalnog
mjesta
u
zapisniku
sa
sastanka
Oblasnog
komiteta
Ba
njaluka od 17. maja, kojim se unaprijed odreuju ak i smrtne kaz
358

ne. Vojnosudskoj dokumentaciji takav neki akt, naravno, ne bi

mogao biti prikljuen, to opet ne znai da ak moda ni neka pis
mena direktiva nije postojala, da o usmenoj i ne govorim. Uosta
lom, sam kasniji i eksplicitni iskaz Albina ibenika, da se ne sjea
da je on lino pisao i jednu optunicu, ve da su ih, valjda prete
no, sastavljali isljednici Udbe, ponajbolje ukazuje na injenicu diri
giranja postupka ve u njegovoj prvoj fazi. Istini za volju, vjerovatno se tu radilo prije svega o tome da se optunica to prije podigne
i openito stvar to prije okona, za to bi vojnom tuiocu trebalo
sigurno daleko vie vremena, pa mu je zato pomognuto, a ne
prije svega zato da bi se naturile uhapenima kvalifikacije kakve je
Udba eljela. Jer, podrazumijevalo se da vojno tuilatvo, kao ni
javno, nisu nezavisne ustanove, bez obzira na upravo takvo, tj. ne
zavisno njihovo ustavno odnosno zakonsko opredjeljenje. ibeni
ka je, kako znamo, prije nego to je otiao u Cazin da obavi zada
tak, prethodno pozvao sebi ministar unutranjih poslova Ugljea
Danilovi, objasnio mu ta se desilo i ta, u globalu, ibenik tre
ba da radi u Cazinu.
Ako i preskoimo momenat vojnog, prijekog suenja kao
takvog, koje zapravo i podrazumijeva neslobodne mogunosti od
brane optuenih koje se u naem sluaju nisu ogledale samo u to
me da se brzalo i da su branioci odreivani po slubenoj du
nosti i nasumice, ve i u injenici npr. da je 40 ili 50 optuenih bra
nilo svega po trojica i to jo u stvar gotovo potpuno neupuenih
branioca, i ako dakle zastanemo samo pri sudskom vijeu, nailazi
mo, opet, na znaajne neloginosti. Jer, kako protumaiti, ak tada
1950, sudske presude koje su gotovo prepisana optunica, dok je
rezultat posla koji su obavili branioci bio gotovo nikakav. Takoer
se ovdje ne bih uputala u brzinska tajna vijeanja koja se vjerovatno u takvim i slinim situacijama i slino obavljaju. Posebno bode
oi injenica to u strukturi vojnog sudskog vijea nema nijednog
Muslimana, a na 8 cazinskih procesa sudi se gotovo samo Musli
manima. Pitanje za sebe bilo je odmjeravanje kazni. U tom kon
tekstu izrazito vana je ibenikova izjava, data autoru 4 decenije
kasnije, da su kazne preteno dijeljene od klipa. Studijem vojnosudske dokumentacije nije se teko uvjeriti da su sudije posao oba
vile rutinski i, ini se, bez odgovarajueg unoenja profesionalne
odgovornosti.
A time upravo i dospijevamo do sutine problema u vezi sa
(ne)slobodom suenja u Cazinu i Slunju. Naime radilo se o tipi
nom koievskom fenomenu iz Jazavca pred sudom odnosno onoj
narodnoj kadija te tui, kadija te sudi. Ovim ustankom napad
359

nuta je drava, ustanak je propao, pobijedila drava koja poinio

ce neprijateljske protivnarodne akcije kanjava. Da li su tuilac,
branioci po slubenoj dunosti, sudije porotnici i predsjednik sud
skog vijea kao svi ipak dravni slubenici (s izuzetkom moda ad
vokata Groznika) uopte imali ikakvu apriornu mogunost slobod
nog razmiljanja i prosuivanja. Nije li ukupno dvonedjeljno voj
no suenje u Cazinu, uz mali manevarski prostor pri odmjeravanju
visine kazne, ipak bilo zapravo jedna velika formalnost? U zadnjoj
deceniji 20. vijeka ovakvo razmiljanje je posve normalno. Meu
tim, mi se moramo vratiti u jedno sasvim drugo vrijeme, drugaije
u Jugoslaviji i u svijetu. U ono vrijeme i u takvo vrijeme kada je
pojam slobode sudstva relativna stvar. A u tom kontekstu, o emu
je bilo vie govora posebno u prvim glavama ove knjige sada se
valjda pokazuje sa razlogom razumljivo je ponaanje Drave i
ponaanje sudstva u Jugoslaviji. Drugim rijeima, apriorno slobod
no i nezavisno sudsko uvjerenje u dakle poznatim okolnostima iz
1950. godine, prosto ne bi moglo proi. Sasvim je, naravno, drugo
pitanje razmatranje stvarne krivice optuenih. Oni su bili, gotovo
svi redom, praktino okrivljeni prije nego to su se i pojavili pred
sudom. to je, gledano generalno, dakle opet logino.

360

Glava etrnaesta

PREKRAJNO KANJAVANJE
Za ustanak protiv drave odnosno za neprijateljsku akci
ju na Krajini u maju 1950. godine, na vojnosudskim procesima u
Cazinu i Slunju sueno je samo onima za koje je ocijenjeno da su
najvei i vei krivci. Veina uesnika, meutim, nije osuena voj
no.
U ranijem pokuaju rekonstrukcije reakcije dravnih organa
na urevdanski" ustanak seljaka sa Cazinske krajine ustanovila
sam da je ta reakcija u pogledu kanjavanja pobunjenika bila dvoetapna. U prvi mah, nakon njihovog hapenja i dovoenja u Cazin,
po vrlo kratkom postupku koji je proveden u prostorijama Sreskog
narodnog odbora, gdje su krivlji odreeni za sobu 1 a manje kri
vi za sobu 2, veina seljaka ustanika kao malo kriVa putena
je kui. No, oni su evidentirani, te bi kao takvi bez obzira kolika i
kakva je bila njihQva stvarna umijeanost u dogaaj, sigurno kasni
je snosili odreene negativne posljedice, i na ekonomskom i na po
litikom planu. Meutim, njihovo putanje kuama u onom mo
mentu je ipak znailo da nee biti direktno sudski gonjeni. Ali ka
ko je, da se podsjetimo, odozgo nareeno da se imaju svi ues
nici strogo kazniti, putanje kuama veine shvaeno je kao gre
ka, te su poduzete ve opisane mjere da se oni vrate, da ih se opet,
ovaj put dobrovoljno, okupi. U tome su tada odluujui politiki
faktori u Cazinu, uglavnom zbog dogaaja specijalno sa strane
pridoli oficir Udbe, i uspjeli. Naime, ve kuama puteni seljaci,
ne sumnjajui u neku opasnost, odazvali su se pozivu da se u zaka
zano vrijeme okupe pred mjesnim uredom u svojim selima radi do
bivanja nekih novih uputstava. Ovako okupljene vlast je opet
uhapsila. No, s obzirom na nepostojanje ili ve unitenje dokume
nata U vezi sa ovim novim hapenjem, pretpostavljam da moda
25 Cazinska buna

361

ipak nije ilo sve tako mirno i da su sticajem raznih okolnosti po

neki bili i silom privoeni.
U svakom sluaju pohapen je velik broj seljaka. Da li su to
bili svi koji su bili u prvi mah kao uesnici pobune evidentirani ili
ih je bilo manje ili ih je bilo moda ak vie, ostaje pitanje, na koje
zbog nedostatka dokumentacije nisam u stanju da odgovorim. Na
ime, ta i takva dokumentacija, i po ondanjim i po kasnijim zakon
skim propisima, nije ni trebalo da bude sauvana. Za razliku od
vojnosudskih krivinih spisa koji nose oznaku uvati trajno, do
kumentacija prekrajnog suenja po pravilu se uva samo kratkot
rajno, po propisima iz sedamdesetih godina npr., samo 5 godina.
Stoga prekrajno-sudske dokumentacije iz 1950. godine u arhivi
ma zasigurno vie nema. Moda su sauvani poneki pojedinani
akti kod ljudi kojima su tada zbog nekakve ili nikakve stvarne veze
sa dogaajem iz 1950. godine, te kazne, kazne drutveno-korisnog
rada (DKR), izreene.
I
mada, po osnovi nekih drugih konstatacija, ve nam dobro
poznati izvjetaj pukovnika S. Filipovia i D. Lauevia ne smat
ram veoma pouzdanim dokumentom, ovom se prilikom moram
zadovoljiti u prvom redu sa njihovim podacima. Od uhapenih
714 uesnika u napadu i pljaki od kojih je manji dio vojno osu
en, vei je dio 426 lica osueno po Zakonu o prekrajima od 3
mjeseca do 2 godine i poslati na rad u rudnik Brezu. 1 )
Pukovniki izvjetaj je ipak bitno vjerodostojniji od ocjene
koju daje jedan drugi, takoer Udbin izvjetaj. Rije je o ve pominjanom referatu Profaistiko-teroristike organizacije, bez
navedenih autora i datuma nastanka dokumenta, ali oito analitiko-izvjetajnog karaktera za 1950. godinu, u kome stoji: Ukupno
je uhapeno 407 lica i veina ih je kanjena po Zakonu o prekra
ju, a organizatori su sa izrazitijim neprijateljima sueni na smrtne i
due vremenske kazne. 2 ) I mada se pominje oko 720 seljaka na
cazinskom i velikokladukom srezu u pljakako-ustanikoj akci
ji precizna brojka od 407 uhapenih lica, plasirana u izvjetaj s
kraja 1950. ili poetka 1951. godine, ipak se ne moe prihvatiti.
Jer, znamo da je vojno sueno 297 lica, pa je prema tome formula
cija veina ih je kanjena po Zakonu o prekraju u odnosu na
broj 407 znai neodriva. Tano je, dodue, da ih je veina ka
njena po Zakonu o prekraju ali veina u odnosu na oko 720 se
ljaka a ne u odnosu na 407 lica (ako ovdje sada ne ulazimo u
') Izvjetaj pukovnika S. Filipovia i D. Lauevia.
Arhiva RSUP SR BiH, br. 0105.

J)

362

jo jedan vaan aspekt problematike, naime pitanja kanjavanja po

Zakonu o prekraju). to se preciznosti tie moda nije sasvim tana ni brojka 426 lica iz pukovnikog izvjetaja ali ona ne samo
da ni u kom pogledu nije kontradiktorna, ve je takav jedan broj
prilino vjerovatan s obzirom i na mnoga kasnija svjedoenja ljudi.
Raspolaem sa jo jednim podatkom o broju prekrajno suenih, a
po osnovu pismenog dokumenta nastalog 1950. godine. Oko 300
ih je kanjeno na kaznu drutveno korisnog rada, biljei ministar
unutranjih poslova NR BiH Ugljea Danilovi. 3 ) S obzirom da u
istom zakljuku U. Danilovi spominje i brojku od oko 300 osu
enih na visoke vremenske kazne, znai da je podatak od oko
300 kanjenih na drutveno-korisni rad mogao biti, s obzirom na
druge nama ve poznate injenice, ipak neto vei od oko 300.
Vjerovatnije, sve u svemu, bila bi brojka od oko 400 prekrajno su
enih.
Kakav je bio kriterij za podjelu na vie i manje krive, jedne
koje e se suditi na visoke vremenske kazne i druge koji e biti
kanjeni blago, samo na drutveno-korisni rad u trajanju
od 3 (6) mjeseci do 2 godine? Jedan osnovni, mada tek priblini,
odgovor proizlazi- iz upravo pominjanih biljeki U. Danilovia.
Naime, tadanji ministar unutranjih poslova osuene na visoke
vremenske kazne preko 10 godina, njih oko 300 opisuje kao
one koji su dobrovoljno poli u akciju i pozivali i druge. Dakle,
meu prekrajno kanjenima bili su svi oni koji se nisu dobrovolj
no prikljuili pobuni i nisu pozivali u akciju susjede, pznanike,
mjetane. Toj liniji u prilog ide i iskaz Mile Milia (Kenjala) da su
na prekrajno ila sva ostala lica koja po zakonu nisu mogla biti
kanjena. 4 ) Razumije se, da prekrajno sueni u principu nisu
mogli biti svi oni koji su bili jo i organizaciono umijeani u doga
aj, od prisustvovanja sastancima organizacije do uea u prikup
ljanju oruja itd. Ali, ni sama nedobrovoljnost nije bila, kako smo
takoer ve vidjeli u mnogo sluajeva, dovoljan argument za izvla
enje velikog broja optuenih od odgovornosti.
U istrazi koju su provodili isljednici Udbe za odbranu okriv
ljenih nije bilo dovoljno to su izjavljivali kako su bili prinueni,
natjerani da pou u akcije, jer kod isljednika takva odbrana uglav
nom nije prolazila. Naime, da bi im se zaista povjerovalo trebali su
se stei jo mnogi drugi dokazi, a prije svega okrivljeni nije smio
biti ni od koga drugog tereen. Tereenje od susjeda ili sumjeta-

4)

25*

5) Line biljeke Ugljee Danilovia od 29. 5. 1950. godine, fotokopija, u a. a.

Sjeanje Mile Milia dato autoru u januaru 1990. godine u a. a.

363

na, pa bilo ono stvarno osnovano ili ne, bilo je kobno za svakog
okrivljenog. Provjeravanja nije bilo ni na razini vojnog, a kamoli
prekrajnog suenja.
Za provoenje postupka prekraja suenja u ono vrijeme nisu
postojali specijalizirani pravosudni organi. Suenje po Zakonu o
prekrajima valjda se je pri pominjanju tog zakona mislilo na
Osnovni zakon o prekrajima donesen krajem 1947. godine bilo
je u nadlenosti administrativnih komisija koje su postojale pri
sreskim narodnim odborima. Naime, s obzirom da se proporcio
nalno najvei broj graanskih prekraja na selu odnosio posebno
na povrede propisa iz oblasti tzv. obaveznog otkupa poljoprivred
nih proizvoda, to je zakonodavac jo 1945. godine za oito i oeki
vano neispunjavanje zakonskih odredbi o otkupu Zakonom o suz
bijanju nedoputene pekulacije i sabotae, predvidio i odgovara
jue pravne sankcije. 5 ) Te su se sankcije, kad je otkup u pitanju,
vremenom, posebno od 1947. godine, stalno pootravale, a za rea
lizaciju kaznenog postupka bile su zaduene tzv. administrativne
komisije, zvanino komisije za prekraje pri SNO-ima. Te komisi
je bile su 1950. godine vezane, vertikalno, za Vijee za prekraje
pri Ministarstvu za unutranje poslove, da bi bile od 1952. godine
najvia nadlenost po liniji prekrajnog suenja centralizirana u
tada ustanovljenom Upravnom odjeljenju Vrhovnog suda NR
BiH, svjedoi Kota Kova, dugogodinji arhivski radnik u Cen
tralnoj arhivi vojnih sudova, dobar poznavalac poslijeratnog pra
vosua openito. 6 )
Koje su konkurentne kaznene odredbe primijenjene u sue
nju manje krivima za Bunu 1950? Do sada smo se sreli uglav
nom sa tri u to vrijeme vaea zakona koji ureuju tematiku ka
njavanja: ZKND iz 1946, KZ iz 1947, ZKP iz 1948. Nijednim od
njih nije predvien tzv. drutveno-korisni rad, kazna koja je odre
ena u rjeenjima manje krivim iz ove Bune. Zanimljivo je da
ova kazna nije predviena ak ni Osnovnim zakonom o prekraji
ma, s kraja 1947. godine. 7 ) Zakona, dakle, koji bi, po logici stvari,
trebalo da bude primijenjen u postupku protiv naih pobunjeni
ka koji, svi do jednog, i ne samo oni, u kasnijim sjeanjima svjedo
e da je to bilo prekrajno suenje. Vidjeli smo, takoer, uosta
lom, da i sva sauvana dokumentacija iz 1950. godine pominje
prekrajni postupak, prekrajno suenje ili samo prekraj5)

SI. 1. FNRJ, br. 26, od 23. aprila 1945. godine.

*) Sjeanje Koste Kovaa dato autoru 24. 5. 1989. (telefonom), u a. a.
) SI. 1. FNRJ, br. 107 od 17 decembra 1947. Osnovni zakon o prekrajima.
364

no. Meu administrativnim kaznama, koje predvia Osnovni za

kon o prekrajima, tj. meu njih sedam takvih drutveno-korisnog racla kao kazne uopte nema. Drutveno-korisnom radu
bila bi kao kazna najpriblinija ona pod t(6) popravni rad do 3
mjeseca. Osnovni zakon o prekrajima, inae relativno obiman i
artikuliran za ono vrijeme, zaista ne daje pravu osnovu za suenje
naim pobunjenicima. U nedoumici, kako je onda njima ipak uop
te moglo biti sueno, autor je daljnjim istraivanjem pokuao
pronai bar neki priblino odgovarajui pravni propis. Meutim,
ni dva zakona koja specijalno obrauju pitanje vrsti kazni, tj. Za
kon o vrstama kazne iz jula 1945, i novi, s istim imenom iz avgusta
1946. godine, kaznu drutveno-korisnog rada takoer ne pominju. Po zakonu iz 1945. predvieno je ak 12, a po zakonu iz
1946. godine ak 13 razliitih vidova kazni, no ne i drutveno-korisni rad. 8 ) Oito, dakle, DKR nije smatran kaznom, ve nekak
vom vaspitnom mjerom koja moda pravosudno nije bila ni reguli
rana.
Kako o prekrajnom suenju za bunu nema vie pisanih do
kumenata, glavni izvor za saznavanje te tematike predstavljaju sje
anja ljudi. Ona se odnose na razne aspekte: na broj onih koji su
prekrajno kanjeni, "na sam postupak kanjavanja, na indikacije
koje su odvodile ljude na drutveno-korisni rad, na mjesta gdje
su upuivani kanjeni i dr.
Partijski funkcioner Mio Carevi, inae od 1945. do 1949.
godine stalno u vrhu politikog odluivanja u Velikoj Kladui, tj.
poznavalac tamonjih prilika, nakon Bune je, kako ve znamo, iz
Sarajeva vraen na kladuki srez da tamo sreuje politika i orga
nizaciona pitanja po liniji Partije i vlasti. Prisjeajui se lino tog
prekrajnog suenja, a i da bi pitanje jo malo rasvijetlio, razgova
rao je etiri decenije kasnije sa vie Kladuana koji dobro pamte
1950. godinu. I njegovo i kolektivno sjeanje kazuje da je bilo naj
vie onih koji su sueni prekrajno. Ali pri utvrivanju stvarnog
broja prekrajno suenih 1950. godine nastupa ipak veliki problem
jer su tada izricane prekrajne mjere zatvorom i za one koji ni
su ni bili ukljueni pa ni znali za pobunu. Naime, iskoritena je
prilika da su seljaci i ako nisu iz bilo kojih razloga izvravali svoje
obaveze u otkupu, davanju radne snage i si. bili kanjeni kao da su
uesnici pobune. Rjeenja o kaznama po prekraju potpisivali su
lanovi Komisije za prekraje bjanko, a vrijeme kazne je naknadno
) Sl.l. DFJ br. 48 od 10. 7. 1945, Zakon o vrstama kazne. Sl.l. FNRJ, br. 66 od 16.
8. 1946, Zakon o vrstama kazne.
365

uneeno. Najvie takvih upueno je na rad u Drvar, u rudnike Kakanj, Breza, Zenica itd. Oni su se nakon izdrane kazne povratili
kuama a neki su ostali i da rade kao rudari. 9 )
Slino gotovo do u detalje svijedoi i tadanji uitelj u Vrnograu, Smail Topi. Posebno istie, tako, primjer Jakupa Keserovia
iz sela Trnovi kod Velike Kladue, koji nije imao nikakve veze sa
Bunom, ali je ipak proao kao da je bio pobunjenik. Keserovi bio
je od 1943. aktivista u NOR-u, a 1950. odbornik. Domainstvo bi
lo je dosta bogato za one prilike. Imali su par konja, nekoliko
krava i vie ovaca. Kako se Keserovi protivio mjerama otkupa
uhapen je i osuen na dvije godine drutveno-korisnog rada, koje
je proveo, skupa sa pobunjenicima iz 1950. godine, u Brezi. Istov
remeno, porodici koja je ostala u selu oduzeta je stoka, osim dvije
krave, kao i sav poljoprivredni inventar. Tako, makar nije bio
uesnik bune, Keserovi i njegova porodica proli su kao i da je
bio jedan od njih 9 ). I ovaj primjer pokazuje da je vlast pobunu is
koristila ne samo kao pogodan momenat da se obrauna sa svim
zemljoradnicima koji su e protivili mjerama otkupa, ve i da se
okomi na takve seljake od kojih se ima ta oteti, s kakvim smo se
tvrdnjama i konstatacijama, uostalom, ve i do sada nerijetko sre
tali, a o tim i takvim bezobzirnim uzimanjima od bogatijih bie
kroz nekolicinu svjedoenja jo govora.
injenica da su vlasti iskoristile priliku pobune pa drutveno-korisnim radom kanjavale i mnoge druge seljake koji nikak
ve veze nisu imali sa dogaajem, moe se ubrajati u za ono vrijeme
uobiajeno ponaanje organa vlasti. Vie je poznato, paralele radi
kako su i koliko je posve nedunih ljudi u Jugoslavi kanjavano
po liniji Informbiroa. Ali, i cazinska buna bila je zloupotrebljena. Mada je, tako sigurno dobro pretjeran broj od 1200 ljudi,
za koje 1950. godine svjee demobilizirani oficir iz Osretka, sela
blizu Cazina, Zivko Banjac, etiri decenije kasnije kae da su zbog
bune upueni u Brezu, meu kojima je bio i on sam, injenica je da
ih je stvarno ba zbog bune bilo nekoliko stotina a moda jo toli
ko i zbog etikete bune 10 )
Sam postupak prekrajnog kanjavanja nije, ini se, na sva tri
sreza u praksi proveden na istovjetan nain. Vidjeli smo da su na
kladukom srezu rjeenja (radilo se o praznim formularima) potpi
sivana od lanova komisije za prekraje bjanko, da bi se broj
Pismeno svjedoenje Mie Carevia iz avgusta 1989. godine u a. a.
) Iskaz Jakupa Keserovia, dat Smailu Topiu u februaru 1991. g. u a. a.
,0) Veernje novine, Sarajevo, Feljton o Cazinskoj buni, nastavak od 9. i 10. 6.
1990. godine.
366
i

mjeseci, od 6 do 24, koje je okrivljeni trebao onda provesti na

drutveno-korisnom radu, unosio naknadno, valjda u zavisnosti
od ocjena koje je za pojedince davala Udba. Jedan od onih koji su
potpisivali rjeenja o prekrajnom kanjavanju na kladukom sre
zu bio je Danan Golubovi, koji se meutim tog vremena nerado
sjea. 11 ) Prema razgovoru koji je obavio S. Topi, rjeenja za pre
kraje na Kladui su kao lanovi komisije bjanko potpisivali Da
nan Golubovi i Milo evi dok je trei lan bio sudija u Cazinu
koji je sasluavao i kanjavao te uruivao rijeenja. Dakle, ova dva
lana iz Kladue uopte nisu uestvovali u suenju, a potpisnici su
rijeenja. 11 )
Profesor Smail Topi iz Velike Kladue je pokuao, na molbu
i u dogovoru sa autorom, da prikupi etiri decenije kasnije jo ne
ke podatke oko tog prekrajnog suenja za bunu na kladukom
srezu. Izmeu ostalog, identificirao je, tako, jedan broj na dvije
godine drutveno-korisnog rada u Brezu upuenih uesnika
narodne bune 1950. kako dogaaj on sam kvalifikuje. Brezu su
proli iz Velike Kladue: Dragan Karaji (sin kladukog orga
nizatora bune Hasice Karajia), prvoborac Mujida Karaji, Mehica Karaji, Stevo Stevi zv. edo (radnik u opunomostvu unut
ranjih poslova, takoer pobunjenika kladuka veza u pukovnikom izvjetaju osoba nazvana Dedo Brko), a iz oblinjeg sela
Trnovi Husein Keserovi zv. Bukara te Jakup Keserovi, koga smo
ve pominjali kao meutim neuesnika bune. Sa podruja Male
Kladue Brezu su zaradili i odradili Sarajlija Ibrahim zv. Gi (u
to vrijeme predsjednik optine Mala Kladua), Keki Suljo, Ke
ki Hase, Keki Hasan, Deli Huse (kova), Deli Mumin, Bai
ero, Bai Dervi, Bai erica zv. ere, Galijaevi Mumun, Zahirovi Mehmed. Takoer oko dvije godine su u Brezi ostali s
podruja Vidovske: Doli Husein (Talin), Doli Meho (Huseinov), Doli Hasan (Alagin), Doli Suljo (Huseinov), Doli ero
(Huseinov), Doli Hasan (Sulejmanov) Doli Ibrahim (Alagin),
Doli Tale (Alagin), Doli Sejdo (Alagin), Doli Hasan (Husei
nov), Doli Hasan (Hemin), Kendi Haim, Kendi Atif, Kendi
Alaga, Bajramovi Omer, Mahmutovi erif, Pajazetovi Ibrahim
(cestar), abi Hase (Jusin), abi Salih (Ibrahimov), Durmi Velaga, Delanovi Mustafa. Mada je veina Barjaktarevia, s podruja
Johovice, suena na visoke zatvorske kazne, etvorica su ipak do
) Informacija Rasima Husia, sudije iz Velike Kladue, i predsjednika Suda za
prekraje u Velikoj Kladui data autoru 1989. godine (telefonom), u a. a. Danan Golu
bovi, ijiae 1989. godine nije bio spreman za razgovor na ovu temu ni sa autorom.
11 ) Nalaz Smaila Topia, februar-april 1991, u a. a.
36 7

bila Brezu. Barjaktarevi Adii (Ramin), Barjaktarevi Velaga,

Barjakatarevi Hasan (Alagin) i Barjakatarevi Sejdo (Alagin).
Ovaj spisak osoba sa Kladue prekrajno suenih na Brezu
te tamo na tzv. DKR stvarno i upuenih bio je naravno znatno du
i, ali i navedena djelimina rekonstrukcija, nainjena etiri dece
nije kasnije, predstavlja ipak i izvjesni doprinos sagledavanju inje
nica koje je trebalo, ako se moglo, predstaviti u kontekstu naeg
razmatranja. Istovremeno, obzirom da je taj poimenini spisak
pravljen po osnovu sjeanja a ne po osnovu pisanih dokumenata,
mogue je da je obuhvatio i po neko lice koje stvarno nije bilo u
Brezi. Sa podruja Todorova kanjeno je preko 50 lica, ustano
vio je, takoer, S. Topi, razgovarajui sa jednim od njih Osmanom Pandiem. Ali iz njegovog razgovora sa Pandiem proizalo je jedno mnogo vanije saznanje. Naime Pandi svjedoi da
je meu kanjenima bilo 17 hoda (imama) sa terena Cazina i
Velike Kladue. 111
Na kladukom srezu bilo je izgleda vie komisija koje su sudi
le prekrajno. U jednoj takvoj trolanoj komisiji bili su Sukrija Bijei, ef milicije za BiH, Drago Dodik, naelnik banjaluke grad
ske Udbe i Mile Mili (Kenjalo) 12 ), udbovac iz Cazina. Rije je oito
o ad hoc komisiji koja je stvorena prema ocijenjenim potrebama si
tuacije na licu mjesta. Radila je na vruem turlikom terenu.
Prema Milievom sjeanju od nekoliko stotina prekrajno sue
nih na cazinskom srezu 100 do 115 bilo je turliana, kojima je
presuivala pomenuta komisija, i to na pola godine , jednu, jed
nu i po i dvije godine DKR. Meu njima je, po Miliu, na est mje
seci osuen na primjer i Hasan ovi, predsjednik MNO-a turli,
koji meutim, na izdravanje kazne nije ni upuen. A prekrajno
kanjen je i Esad emalovi, ovjek koji je inae dosta i esto sam
pomagao cazinskoj Udbi. Kad se prisjetimo i podatka iz pukovnikog izvjetaja da je iz turlikog kraja 80% mukaraca uestvo
valo u pobuni, onda je i logino da su prosto rijetki mjetani uspje
li izmai nekoj kazni zbog Bune. No, valjda zbog te masovnosti u
kanjavanju, a i mnogih turliana koji su kanjeni na visoke vre
menske zatvorske kazne, prekrajno suenima ni tada ni kasnije
taj grijeh nije raunan kao neka velika sramota, sjea se Mili koji
je jo godinama ostao na slubi u cazinskoj Udbi. Istog miljenja
je i konstatacija Sulje unia, do Bune predsjednika SNO-a i sek
retara SK Cazin: Oni koji su administrativno kanjeni vratili su
se i normalno integrisali. 13 )
12)
IJ)

368

Iskaz Mile Milia, u a. a.

Sjeanje Sulje unia, u a. a.

Razumljivo je, poznavaocima onog vremena, da je u sutini

po svim pitanjima kanjavanja glavnu rije vodila Udba. Ali, da bi
valjda bila zadovoljena formalnost, rjeenja prekrajno osuenih
potpisivao je, takoer prema Milievom sjeanju, Dane Aneli, i
inae na srezu zaduen za rad u Komisiji za prekraje. I Cazinjanin Redan Katakovi koji je tada praktino obavljao dunost sudije za prekraje, sjea se kako po jedan udba sve vrijeme iza
mojih lea odreuje koliku kaznu kome odrediti. 14 )
Svakako najznaajnije svjedoenje o tome prekrajnom sue
nju i njegovim posljedicama autor je dobio od Rasima Kurtovia,
1950. godine sekretara SNO Cazin. Ja sam bio optuen radi ne
budnosti iako kao sekretar SNO nisam nita znao o pripremama
za ustanak, jer je to vodio Branko kao ef Udbe i Suljo kao sekre
tar SK, poinje Kurtovieva pria. Neemo se zadravati na oi
toj nejasnoi ovog iskaza, jer se ipak valjda radi o nezgrapnosti
formulacije. Naime, kao da se podrazumijeva da Branko i Suljo ni
su vodili pripreme za ustanak ve posao obezbjeenja od mogu
nosti njegovog izbijanja. Preskaui, dakle, ovu malu nedoumicu
ovdje nas, prije svega, zanima ispovijest ovjeka koji je lino pro
ao to prekrajno suenje koje je njemu, kao i jo mnogim drugi
ma, zatim i presudno odredilo njegovu daljnju ivotnu sudbinu.
Kurtovi se i etiri decenije kasnije odlino sjea tog puta za Bre
zu.
1. Tano je da nas oko 400, kanjeno prekrajno od 6 do 24
mjeseca DKR, koji smo sa teretnim vagonima kao stoka preko Sunje i SI. Broda 22 maja 1950. godine stigli u Brezu. Na teretnoj
Rudnikoj stanici, gdje smo stigli usred dana doekao nas je Od
red milicije, koji nas je sproveo do Logora udaljenog koji stotinjak
metara, a Logor je bio ograen bodljikavom icom, sa jakom milicijskom straom uvan.
Odmah sutradan smo rasporeeni na rad u rudnike jame i to
po smjenama: I, II i III smjena.
Starci i djeaci, rasporeeni su na vanjski rad izgradnju
Rudnike Industrijske pruge od Jame Grabovik do Okna Kameni
ce.
Prvi est mjeseci bio nam je zabranjen svaki kontakt sa va
njskim svijetom, a to posebno onima koji su radili vani, dok su
jamski radnici lake uspostavljali taj kontakt.
,4) Veernje novine, Sarajevo, Feljton o Cazinskoj buni nastavak od 4. juna
1990. godine.

369

ira Kurtovieva porodica tj. otac, majka i braa, ostala je i

dalje ivjeti u Trcu, a njegova ena i ki od dvije godine iz Cazina
su nakon godinu dana preselili u Sarajevo gdje se Rasimova druga
rica zaposlila u Tvornici ilima. Svoju i sudbinu svojih drugova u
Brezi, Kurtovi opisuje ovako:
29. novembra 1951. godine, dakle nakon godinu i po dana
nas oko 180 osloboeno je daljnjeg izdravanja kazne, ali smo ta
da razumije se pod pritiskom potpisali obavezu da poslije odlaska
u Cazin, svojim kuama ponovo doemo u Rudnik i radimo kao
slobodni jo 2 mjeseca. Ova radna brigada nosila je ime Radna
Brigada Ugljea Danilovi.
Nakon izvrenja ove obaveze, nas 25 do 30 je ostalo i dalje na
stalnom radu u Rudniku, od kojih su njih 5 do 6 doselili svoje po
rodice, a neki su kao ledini zasnovali porodice, stupajui u brak
sa djevojkama iz okoline Breze. 15 )
Rasim Kurtovi, rodom iz Trca, nekadanji sekretar SNO
Cazin, zbog Bune 1950. rudar u Brezi, pa zatim i najvei dio rad
nog vijeka radnik u tom rudniku, krajem 1990. je penzioner te kao
samac i dalje ivi u Brezi.
Na slunjskom srezu pobunjenika te njihovih pomagaa i sim
patizera bilo je srazmjerno mnogo manje nego na Cazinskoj kraji
ni. Po prekrajnoj liniji tamo je sueno, prema pukovnikom
izvjetaju, njih 27 od inae 53 uhapenih. Pitanje je koliko je ta
brojka tana jer nije vojno sueno 26-orici ve je vojno sueno i
osueno 21 lice. Takoer, po sjeanju Petra Zinajia, do 1949. go
dine opunomoenika slunjske Udbe, na listi uhapenih bilo je 63, a
ne kako valjda stoji, po njegovom sjeanju u nekom dokumentu
samo 49. No, sve te brojke ipak govore da je i prekrajno kanje
nih bilo na Slunju mnogo manje nego na Cazinskoj krajini kao i
da je i ovdje bilo vie onih koji su kanjeni prekrajno od onih voj
no osuenih. Mada je do avgusta 1950. godine bio na lijeenju u
Zagrebu, Zinai je ini se dobro upuen u problematiku prekraj
nog kanjavanja Slunjana zbog Bune: Udba je imala zapisnike sa
istrage, te zapisnike ona upuuje komisiji za prekraje pri kotar
skom narodnom odboru. Komisija pojedinog okrivljenog kanjava
najmanje 6 mjeseci i najvie 2 godine drutveno-korisnog rada. Iz
dravali su kaznu i radili u Karlovcu i Slunju, a neki mlai i spo
sobniji stiu na daljnja radilita. 16 )
Kanjavanje za Bunu i krivih i pravih 1950. na Krajini po
osnovu ne Osnovnog zakona o prekrajima ve valjda nekog dru
,5)

Pismo Rasima Kurtovia autoru od 25. 12. 1990. godine, u a. a.

) Svjedoenje Petra Zinajia, u a. a.
370

gog propisa, openito nije bilo ono kanjavanje koje sam narod
za razliku sigurno od ljudi individualno pogoenih i sa razlo
gom dobro pamti. Jer, prekrajno kanjavanje bilo je zbog opte
privredne i posebno politike situacije prema selu i inae u onim
godinama oko 1950. godine u Jugoslaviji svakodnevna pojava. Za
razliku od vojno suenih kojima je, ako su jo decenijama ivjeli,
etiketa pedesetara ostala, pa i lijepljena uz ime praktino jo e
tiri decenije, prekrajno sueni za Bunu su se vjerovatno utopili
u ogroman broj drugih prekrajno kanjavanih i poslije Bune. Taj
broj se, izgleda, ne smanjuje. To je vidljivo iz vie sauvanih doku
menata narodnih odbora iz prvih mjeseci 1951. godine. U'zimskim
mjesecima se zalihe hrane inae tanje, potranja za itom i hranom
openito je vea, cijene ita i brana, odreivane administrativno,
vie. 17 ) S tim u vezi su i razumljivi konkretni podaci o zemljorad
nikim neizmirivanjima administrativno utvrenih otkupnih oba
veza. Komisija za prekraje SNO Velika Kladua izvjetava, tako,
poetkom marta 1951. godine Oblasni narodni odbor Banjaluka
da je nastao znatan porast dijela prekraja, da je ostalo iz janua
ra nerijeeno 53 od 106 predmeta, a u februaru 105 novih.
Prekraji su se veinom odnosili na povredu propisa iz oblasti oba
veznog otkupa mesa i masti. 18 ) I cazinska Komisija za prekraje u
martu 1951. godine konstatuje da je po prekrajnoj liniji u odnosu
na januar u februaru 16 predmeta vie. 19 )
Ovim malim ekskursom u vrijeme neposredno nakon Bune ni
sam htjela samo pokazati kako se prekrajno suenje Seljacima na
stavlja, pa se tako na neki nain gube oni koji su 1950. godine
Sueni samo za Bunu, ve sam bar uzgred, eljela ukazati da je os
nova za motiv, koji je u sutini 1950. na Krajini i okupio seljake na
pruanje otpora protiv postojeeg poretka, i dalje ostala. Sigurno
su teke represivne mjere Drave na pobunjenikom terenu dopri
nosile samo jaanju mrnje naroda protiv takve narodne, njinove drave. No, bune skoro na ovim terenima vie nije moglo biti.
Prekrajni postupci protiv seljaka u ovim krajevima nakon Bune
samo mogu biti izraz njihove stvarne teke neimatine i bijede a ni
kako bilo kakvog protesta protiv Drave. Jer, sve to se desilo
1950. godine svima je dobro natjeralo strah u kosti.
,?) V. KrinikBuki, Politika KPJ prema agrarnom i seljakom pitanju na pod
ruju Bosanske krajine 19451948, Institut za istoriju u Banjaluci, 1988. Vidjeti poseb
no potpoglavlje Cijene, 304308.
) ABK, f. Oblasnog narodnog odbora Banjaluka, k. 120, bb, Izvjetaj o radu Ko
misije za prekraje SNO V. Kladua od 8. 3. 1951. godine.
) Isto, izvjetaj od 10. 3. 1951. godine.

Glava petnaesta

KANJAVANJE PO PARTIJSKOJ I DRUGIM DRAVNIM

LINIJAMA
Dravne lokalne strukture sva tri sreza na kojima se desio
ustanak podvrgnute su, pogotovo razumije se u ono delikatno
politiko vrijeme, raznim provjeravanjima, kanjavanjima, smjenji
vanjima. Najvie toga bilo je po partijskoj liniji za koju je drano
da je i najodgovornija za ono to se desilo. Stradali su, zatim, po
jedinci iz Udbe, narodnih odbora itd. Mnotvom sauvanih doku
menata nije teko pratiti ta sve je Partija, posebno iz CK KP BiH
i OK Banjaluka, poduzimala u raiavanju situacije nakon
banditske pobune na Cazinskoj krajini i, po osnovu hrvatskih
partijskih izvora, na slunjskom srezu.
U danima neposredno nakon Bune okupio se u Cazinu jedan
broj viih funkcionera Partije i Drave koji su odluivali praktino
o svim potezima koji se poduzimaju, izuzimajui eventualno neka
samovoljna ponaanja lokalnih monika. Tako su odmah stigli
Hajro Kapetanovi, sekretar Oblasnog komiteta, uro trbac, ef
oblasne Udbe, Momir Kapor lan OK iz Banjaluke, iz Sarajeva
oba pomonika ministra za unutranje poslove BiH Slobodan a
kota (za dravnu bezbjednost) i ukrija Bijedi (za javnu bezbjednost), Vojo olovi, naelnik Drugog odjeljenja Udbe (tj. odjelje
nja zaduenog za unutranjeg neprijatelja), ivko Joilo, sekre
tar Udbe BiH, Hakija Pozderac u maju generalni sekretar Vlade
NR BiH (od jula imenovan za ministra Vlade NRBiH), jedini Cazinjanin tada na visokom poloaju ija je uloga bila u datom mo
mentu i delikatna i sigurno neprimamljiva. Iz Savezne Udbe Rankovi je poslao pukovnike Safeta Filipovia i Davida Lauevia. Uz
ove vie stizali su u Cazin i drugi nii funkcioneri sa zadat
kom sreivanja prilika na terenu putem raznih komisija u pogledu
372

partijskih organizacija, narodnih odbora, Narodnog fronta, bora

ke i omladinske organizacije. 1 )
U svemu je, meutim, nesumnjivo glavnu rije vodila Parti
ja. 2 ) Najprije je odlueno da se sasluaju i daju pismene izjave Mi
lan Petrakovi, Muhamed Dupanovi i Fatka Sabitovi (koji su se
kritinog dana nalazili na terenu po ranije planiranom zadatku
OK), Mikan Garaa, zamjenik efa oblasne Udbe, oficiri Udbe u
Cazinu, a trebalo je komisijski ispitati rukovodstvo Sreskog komi
teta Cazin za koji je istovremeno odlueno da se suspendira do
daljnjega. 5 ) Svi poimenino pomenuti kadrovi kanjeni su partij
skim kaznama, ali su zadrali i dalje status lanova KPJ. 4 )
ef cazinske Udbe Branko Vukainovi povuen je na ispitiva
nje u Sarajevo te za kaznu, zatim, premjeten iz domena operativ
nih poslova u Odjeljenje finansija Ministarstva unutranjih poslo
va NR BiH u Sarajevo, a kasnije na rad u Bijeljinu. 5 ) Prema svje
doenju Steve Boia, B. Vukainovi je zbog Bune kanjen sa 18
godina zatvora. 6 ) No, ta verzija sudbine cazinskog efa Udbe, ko
ga su inae i ljudi van vlasti pa i pobunjenici (kao alim Bilki npr.)
pamtili kao mirnog i dobroudnog ovjeka nije potvrena nijed
nim drugim raspoloivim dokumentom ili sjeanjem. Zato nije ni
vjerodostojna, ali treba ukazati i na oekivanu indikativnu dimen
ziju izvjesnog naknadnog preuveliavanja stvari od strane neka
danjih pobunjenika. Ipak nije iskljueno da je Vukainovi i za
tvorski kanjen, to njegovi dotadanji drugovi iz cazinske Udbe
moda nisu mogli ni saznati, s obzijrom da je nakon Bune vrlo
brzo povuen iz Cazina i, prema sjeanjima ljudi, nikad se tamo
nije vie vraao.
Organizacioni sekretar Sreskog komiteta Cazin Adem Pjani,
inae uitelj po zanimanju, jo je dobro proao. Ubrzo je premje
ten sa profesionalnog radnog mjesta za uitelja na srbaki srez, u
selo Koba. Tamo nije bilo raseljenih cazinskih porodica, ve je
premjeten prosto u skladu sa dirigovanim razmjetajem uitelja,
mjerom koja je na banjalukoj oblasti tada ire poduzimana, s ob
zirom da su uitelji u ono vrijeme ipak i te kako bili na cijeni kao
vaan socijalizatorski agens poretka. 7 ) Moda je Pjaniu premje
l)

Sjeanje D. Boria dato autoru, u a. a.

) ABK-a, f. OK BL, k. 30, zapisnici sa sjednica OK Banjaluka od 9. V, 15. V i 17.

V 1950. godine.
3) Zapisnik OK Banjaluke od 9. 5. 1950. godine.
4) Sjeanja Milana Petrakovia i Mikana Garae data autoru, u a. a.
5) Sjeanje M. Milia dato autoru u a. a.
) Sjeanje Steve Boia dato Ahmetu oviu, u a. a.
) Zapisnik sa sjednice OK Banjaluka od 17. 5. 1950. godine.
373

taj tretiran bar dijelom i kao kazna za nebudnost i si. u Buni jer
je zbog toga i iskljuen 1950. godine iz Partije. Sluaj Adema Pja
nia bio je, meutim, pomalo kontradiktoran jer je, prema prvim
ocjenama OK, od tog organa predvien da kao jedini ak ostane u
SK Cazin. 8 ) Na odluku o iskljuenju iz Partije Pjani se alio. 9 )
Uskoro je vraen u Partiju. Pjani je, inae, u ljeto 1950. godine sa
enom i djetetom iz Cazina krenuo pod normalnim okolnostima,
kamionom i sa svim stvarima koje su mogle stati u njega. 10 ) Dalja
sudbina A. Pjania i njegove porodice je, mislim, ba Bunom bila
odreena. Moda se inae nikada ne bi vratio u uitelje, niti na
putao Cazinsku krajinu. Nakon Srpca, uiteljovanje je nastavio u
Karanovcu kod Banjaluke (i drugdje), pa zatim dokolovavanjem
postao ak uvaeni profesor na Pedagokoj akademiji u Banjalu
ci. 11 ) Zanimljivo je, uzgred, pomenuti da je Sulejman Smlati iz se
la Luka (Peigrad), poznat pobunjenik, vojno osuen na ak 10
godina robije 12 ) nakon svih ivotnih peripetija, nakon to je i do
ktorirao na banjalukoj Pedagokoj akademiji dugo godina radio i
postao poznati strunjak u oblasti geografije i urbanizma. Moda
je na neki nain i njemu Cazinska buna pomogla u ivotu.
No, takvi su ipak bili rjei. Kanjavanje se uglavnom negativ
no odrazilo na veinu kanjenih. Povjerenik cazinskog odjeljenja
unutranjih poslova Hase Beganovi kanjen je na dvije godine
drutveno-korisnog rada, nakon ega se iz Breze vratio u Cazin.
Nije se, meutim, vratio Rasim Kurtovi, sekretar SNO-a Cazin,
kanjen istom kaznom. Nakon njenog isteka ostao je tamo i jo
dan-danas ivi u Brezi. U Brezi je nakon izdrane kazne, ostao da
ivi npr. i erif Kajtazovi, povjerenik SNO-a Cazin, kao jo i do
sta drugih Cazinjana, svjedoi Suljo uni. 13 ) Sigurno su tome do
prinijeli razliiti razlozi. U rudnicima Brezi ili Kaknju dobili su po
sao ili nastavili raditi na nekim drugim radilitima. Moda su nji
hov povratak na rodnu Cazinsku krajinu sputavali i izvjesni psiho
loki momenti. Plaili bi se, recimo, tamonjeg prijema, poprijekog
gledanja, vjerujui da bi ih u ivotu i radu na Cazinskoj krajini
mogao pratiti neki nametnuti osjeaj sramote a i diskriminatorski
postupci vlasti. S druge strane, mnogima se njihov zaviaj grdno
*) Isto.
) ABK, f. SK Srbac, 1950, k. 7, 206. Dopis SK Srbac SK-u Cazin po pitanju albe
Adema Pjania.
I0) Sjeanje Vahide Pjani (supruge Ademove) dato autoru, u a. a.
) Isto.
) CAVS, k. 305/50.
'*) Svjedoenje Sulje unia, dato autoru, u a. a.

374

zamjerio, bili su ubijeeni u teku nepravdu koja im je uinjena

prekrajnim kanjavanjem pa i iz nekog inata nisu eljeli da se ta
mo vrate. U svakom sluaju, oni koji su ostali u Brezi organizovali
su tu sebi novi ivot. Kako su tamo prolazili blie smo se upoznali
iz svjedoenja nekadanjeg sekretara SNO-a Cazin Rasima Kurtovia u glavi Prekrajno kanjavanje.
Ve do sredine maja mjeseca, u prvom naletu partijskog ka
njavanja uslijedilo je iskljuenje iz Partije ili druge partijske kazne.
Sekretar suspendiranog SK-a Cazin Suljo uni kanjen je stro
gim ukorom sa posljednjom opomenom, a lan Mahmut Pjani
strogim ukorom. Partijski su kanjeni i Hasan Mui, Mustafa e
pi, Mujo orali i Dafer Afri. Iz KP su iskljueni Stilejman Kudi, Atif Abdakovi, atib Muhinovi, Omer Rui, Salkan Pjani,
Ibrahim Mujagi, Nikola Boi, Stevo Boi, Mile Miljkovi, Su
lejman Agi, Nurija Emri, Omer Kundi (valjda Kendi, nap. au
tora), Muhamed orali i neki od njih su uhapeni. 14 )
Suljo uni nije, meutim, zavrio samo kaznom strogog
ukora sa posljednjom opomenom kako proizlazi npr. iz zapisnika
OK Banjaluka. To je bila prva odluka, a partijsku kaznu izrekla
mu je komisija koju su sainjavali Hakija Pozderac, Momir Kapor
i jedan Prijedoranin, ne mogu mu se sjetiti imena. 15 ) Komisija
je, odmjeravajui mu kaznu, prihvatila poteno priznanje sopstvene odgovornosti efa Udbe Branka Vukainovia, koga je u
svojoj odbrani teretio uni, pa tako uni u prvi mah nije bio ni
izbaen iz Partije. Sjeajui se 1950. godine, uni je etiri dece
nije kasnije rijetko samokritian: I danas mislim da sam trebao
odgovarati ako ni zbog ega drugog a ono zbog nebudnosti. 16 )
Ne misli, meutim, da je trebao proi ba Goli otok. Iskren uniev iskaz je vjerovatno baziran na njegovoj svijesti da je zbog fun r
kcije koju je tada imao ponaanje mnogih u Cazinu zavisilo od
njegovih odluka. Strepio je hoe li ili nee Vukainovi pred Komi
sijom posvjedoiti da je Udba zaista znala za neke pripreme odranije i da je u svemu tome ona ipak najodgovornija. Na unievo
olakanje, Vukainovi je ipak valjda, priznao. Vie slubenika u
Cazinu bilo je na taj dan, u subotu 6. maja, u svojim postupcima
ovisno od predsjednika SNO-a. Ostali su, i nakon glasila o pobuni
koje su prostrujale, po unievom nareenju, na svojim radnim
mjestima, pasivni, to su im kasnije i zamjerale razne komisije za
) ABK, f. QK, k. 30, Zapisnik OK Banjaluka od 15. 5. 1950. godine.
) Svjedoenje Sulje unia dato autoru, u a. a.
) Isto.
375

kanjavanje. Takav je bio sluaj npr. sa Mustafom Topiem, do

Bune sekretarom Osnovne partijske organizacije Gimnazije, koji
je taj dan radio u SNO-u. Saznavi dopodne da se neto opasno
deava, izaao je iz zgrade Odbora da vidi ta je. Poto nije naao
nikoga u Komitetu, vratio sam se u Povjerenitvo i produio sa
radom jer je predsjednik SNO naredio da nitko nemoe napustiti
dunost bez njegovog odobrenja i odobrenja povjerenika. 1 ) Sli
nih odbrana bilo je jo, no komisije koje su bile zaduene za ka
njavanje nisu ih. i uvaavale. Vjerovatno je Suljo uni, imajui u
vidu i taj dio svoje odgovornosti, samokritian u svojim sjeanjima
etiri decenije kasnije.
Uz partijsku kaznu bilo je predvieno da uni bude premje
ten za pomonika direktora jednog preduzea u Jajcu. Ali ubrzo
dolazi do preokreta, prema unievoj tvrdnji po zasluzi njego
vog nasljednika Ale Galia, novog politikog sekretara SK-a Ca
zin. Naime, uni nije upuen u Jajce, ve u Banjaluku, za radnika
u tvornici Vrbas, a ve u junu je u Banjaluci lien slobode uz uru
eno mu rjeenje da je osuen na dvije godine drutveno-korisnog rada. Kaznu izdrava na Golom otoku, odakle se vraa u Ca
zin 1. januara 1953. Roen na Krajini, u Brezovoj Kosi, otac mu
narodni heroj, porodica partizanska, Suljo, i sam uesnik NOB-a,
vraa se u Cazin i ipak dosta brzo i uspjeno socijalno reintegrira.
S obzirom da je iza rata u vie mjesta bio uitelj te je za ono vrije
me dobro obrazovan, nakon povratka sa Golog otoka najprije se
zapoljava kao referent u gradskoj optini u Cazinu, a 1955. godi
ne vraen je u lanstvo Partije. 18 )
U cazinskoj Udbi je i inae dolo do znatnih kadrovskih pro
mjena. Sekretar Udbe Milenko Kerkez i operativac Mile Mili (ta
da Mile Kenjalo) ostaju, a pored Vukainovia koji je povuen od
mah, iz Cazina je, ne odmah ali uskoro, premjeten u Gradsku
Udbu Banjaluke i Bogdan Luka, operativni oficir u zapadnoj po
lovini cazinskog sreza koja je i bila zahvaena ustankom. 19 ) Za e
fa cazinskog opunomostva polovinom maja iz Sarajeva stie ma
jor Zaim Zajko Dizdarevi. I ef kladukog opunomostva Ud
be porunik Pero Muti premjeten je iz Velike Kladue, gdje je sa
mjesta sekretara SK smijenjen i Milan Milinkovi. 20 ) Bilo je u raz
17) Arhiva SK Cazin, Cazin, nesreeno, Zapisnik sa sastanka OPO Gimnazije od
22. 5. 1950. godine.
'*) Sjeanje S. Zunia dato autoru, u a. a.
) Sjeanje M. Milia dato autoru, u a. a.
i0) Sjeanja Pere Mutia i Mie Carevia, data autoru, u a. a.

376
i

nim dravnim organima na Kladui i vie drugih kadrovskih is

tki, mada manje nego na Cazinu.
Blae nego na Cazinu i Kladui proli su funkcioneri na slunj
skom srezu. Prema sauvanim zapisnicima i nekim sjeanjima, na
udaru kritike najvie su se nali ef opunomostva Udbe Drago
Bosanac, sekretar Kotarskog komiteta Slunj Milo Miljuevi, te
lan komiteta Nine Tepavac. I u razjanjavanje i ocjenjivanje po
naanja katarskog partijskog rukovodstva i Udbe na Slunju bili su
ukljueni vii partijski funkcionari, naroito sekretar Oblasnog
komiteta Karlovac Duan Dragosavac i lanovi OK Mile Kati
Kei i Jovica ijan. 21 ). Strano teko sam lino primio to to se de
silo. Da je dignuta ruka na poredak, nakon svega to je uloeno.
Bila me sramota, u jednom momentu nisam znao ta da radim, po
miljao sam na najgore, da si ivot oduzmem. Na Komitetu se ilo
za tim da se i mene kazni, a lanovi Komiteta nisu to dozvolili, sa
primjetnom nelagodom sjea se tog vremena prvoborac Milo Mi
ljuevi. 22 )
Jo u maju partijsko kanjavanje zahvata i lanstvo na terenu.
OK Banjaluka odreuje partijsku komisiju, u sastavu Duko Bo
ri, Duan Kurbalija i Ibro Karabegovi, sa zadatkom da ispita
dranje lanova KP, odbornika, rukovodioca masovnih organiza
cija i odmah na licu mjesta da raiava sa onima koji su se kole
bali ili uestvovali u ovoj neprijateljskoj akciji. 23 ) U poetku je
Komisija djelovala zajedno, a poslije su lanovi Komisije, s obzi
rom na veliki broj sastanaka osnovnih partijskih organizacija na
terenu koje je trebalo organizovati i prisustvovati im, pojedinano
uestvovali na tim sastancima, ponekad uz uee jo i kakvog re
publikog partijskog funkcionera. Na dnevni red postavljala se sa
mo jedna taka dnevnog reda na temu odgovornost lanova Par
tije za dranje u vrijeme neprijateljskog ispada. 24 ) Svaki lan
OPO morao je iznijeti gdje se nalazio, ta je radio 6. maja te da li
je neto poduzeo kad je saznao za neprijateljsku akciju. Prema
sopstvenim izjavama, svi lanovi pomenutih OPO-a bili su tog da
na veoma iznenaeni neobinim dogaanjem, zateeni, bez is
kustva i si., prihvatajui svoju odgovornost zbog oportunisti
J1) Historijski arhiv Karlovac, f. KK Slunj, k. 2, Zapisnik sa izvanredne sjednice
kotarskog komiteta od 4. 6. 1950. godine.
2l) Sjeanje Miloa Miljuevia dato autoru, u a. a.
) Zapisnik sa sjednice OK Banjaluka od 15. maja. Po sjeanju D. Boria Komisiji
je bio pridodan i Duka Sablji, u a. a.
) Arhiva SK Cazin, uporediti npr. zapisnike sa sjednica OPO Pjanii od 21. 5.
1950. i OPO Gimnazije u Cazinu od 22. 5. 1950, i 5. 6. 1950. godine.

26 Cazinska buna

377

kog dranja. Prisutni partijski aktivisti bi u svom kritikom nastu

pu prebacili lanovima Partije to su ostali pasivni, okaljali tako
ugled Partije, zbog ega se, po odluci OK-a, i rasputaju sve partij
ske organizacije na terenu gdje se desio neprijateljski ispad.
Iskljuivalo se i kanjavalo na samim sastancima. Moda
smo i pretjerivali u tome, ali takvo je bilo vrijeme, takve direktive,
sjea se D. Bori. 25 ) Klima za razmatranje neijeg lanstva u Partiji
bila je, normalno, pootrena, pa su se za iskljuenje, u povodu po
bune, navodili i neki sasvim drugi razlozi. Hasan Tahirovi, npr.,
je iskljuen zato to je bio u domobranima pa u Huskinoj vojski
te mu je uopte prolost nejasna. Pored toga ima brata u Engleskoj
sa kojim ima vezu preko pisama. 26 ) Naravno najvie odluka o is
kljuenju obrazloeno je nebudnou i pasivnou lanova Partije.
Mada je postojala odluka OK-a Banjaluke o suspenziji SK-a
Cazin i Velike Kladue, prema nekim sjeanjima nisu bile raspute
ne sve partijske organizacije. Nasuprot sekretaru OK-a Hajri Kapetanoviu koji se sjea da je sve jedan lan KP na Cazinu i Kla
dui poniten, Hasan Hadipai, npr., tvrdi da OPO u cazinskoj
miliciji nikada nije rasputena, da je preivjela i te najtee tre
nutke. 27 ) Iz arhivske dokumentacije izlazi da zaista nisu bile ras
putene sve OPO, odnosno preciznije: sa podruja i sela gdje se
neprijatelj digao rasputene, a ostale su proiene, jer su iste bile
suspendovane i komisijski se ispitivalo stav i dranje prema nepri
jateljskoj akciji, prolost kao i rad svakog lana posebno i kandi
data Partije. Iz Partije je iskljueno 182 lana KP, a u partiji je os
talo 164. 28 ) No, iz dokumenata nije jasno da li je vlastita diferen
cijacija krajem jula na cazinskom srezu bila i zavrena.
Prema sjeanju M. Carevia, koji je 17. maja i poslan iz Sara
jeva da kao kadar koji poznaje teren raiava posebno partijske
prilike na kladukom srezu, rasputena je sva kladuka partijska
organizacija i 17 seoskih i 10 drugih organizacija u kojima je bilo
ulanjeno oko 450 partijaca. 29 ) I mada ne raspolaem sa pouzda
nim, tj. arhivskim podacima iz sredine 1950. godine, ve uspored
ba sa Cazinom, ipak kazuje da su pomenute Carevieve brojke po
malo previsoke. Pretpostavljam da je na Kladui rasputen tek dio
) Sjeanje D. Boria dato autoru, u a. a.
) Arhiva SK Cazin, Odluka o iskljuenju iz lanstva KP Hasana Tahirovia, od
17. 7. 1950. godine.
) Sjeanja Hajre Kapetanovia i Hasana Hadipaia, data autoru, u a. a.
) Arhiva SK Cazin, Zapisnik sa sastanka partijskog povjerenitva od 27. 7. 1950.
godine.
) Sjeanje M. Carevia dato autoru, u a. a.

partijske organizacije, to bi bilo, znai, s obzirom da su tamo po

bunom zahvaena samo tri u odnosu na cazinskih pet mjesnih
podruja, vjerovatno da je na Kladui manje iskljuenih nego na
Cazinu. Podaci iz oktobra 1950. potvruju upravo takvu pretpos
tavku. Naime, prema jednoj analizi OK-a Banjaluka iz oktobra
mjeseca, na cazinskom srezu je u 1950. godine iskljueno 194 la
nova a raskandidovano 49 kandidata za lanove Partije, dok je za
isti period na kladukom srezu iskljueno 109 lanova i raskandi
dovano 11 kandidata. 30 ) Prema tome, moglo bi se rei, slobodnim
jezikom, da je usljed Bune Partija na Cazinu vie nego prepolovlje
na, a na Kladui sigurno manje nego prepolovljena.
Prema sjeanju, Vide Tomi npr., lana CK KPJ, koja je bila
u radnoj posjeti Cazinu u decembru mjesecu 1950. tamo je Partija
izdesetkovana. 31 ) U svakom je sluaju, meutim, Buna 1950. go
dine je drastino prorijedila partijsku organizaciju na Cazinskoj
krajini to dokazuje jedna tabela po kojoj je 1. februara 1951. broj
partijskog lanstva na cazinskom i kladukom srezu bio daleko
najmanji u odnosu na sve ostale srezove banjaluke oblasti. Od
17.099 lanova Partije na Cazinu je samo 201 i na Kladui 307.
Uporeujui broj cazinskih lanova KPJ sa brojem lanova npr. u
Bihau (869) ili Krupi (840), to je vie nego etiri puta manje ili
ak vie nego pet puta manje u odnosu na Dubicu (1.015), Drvar
(1.078). Ispod 500 lanova tada je bilo jo samo na grahovakom
(466) i glamokom srezu (4 6 8). 32 )
Nisam tragala za slinim podacima na slunjskom srezu. Ali i
tamo je, naravno, bilo partijskog kanjavanja, kritike odozgo
nadolje, iz Komiteta prema lanstvu zbog Bune ali, prema sjea
nju tadanjeg sekretara Kotarskog komiteta, partijske organizacije
nisu rasputene, kao to nije bilo ni nekih drugih represalija poput
onih na Cazinskoj krajini. 33 ) Zanimljivo je da u slunjskom kotar
skom partijskom vrhu nije bilo nepogovornog prihvatanja kazni
odozgo. Naime, poto je, razumije se sluaj Bune i u Hrvatskoj
proao kroz CK u Zagrebu i OK u Karlovcu, formirana je partij
ska komisija koja je stvar prouila i predloila odgovarajue mje
re. Predvieno je da se u osnovnim partijskim organizacijama
Rakovica, Ljeskovac, Furjan i Krukovaa izvri partijsko ienje
prema njihovom dijelu a da se polit, sekretar Komiteta Miljuevi
50)

ABK, f. OK Banjaluka, k. 39, Analiza o unutranjim pitanjima, od 14. 10. 1950.

godine.
>l)

Sjeanje Vide Tomi dato autoru, u a. a.

5!) ABK, f. OK Banjaluka, k. 39, Tabela o lanstvu KP iz aprila 1951. godine.
) Sjeanje Miloa Miljuevia dato autoru, u a. a.
26

379

Milo kazni sa strogim ukorom sa posljednjom opomenom i smje

njivanjem sa partijske dunosti, a tako isto Bosanac Drago lan Bi
roa i ef UDB-e za kotar Slunj, a Cindri Ivan, Dudukovi Mileta,
Matijevi Mile i Tepavac Mina kao lanovi biroa i odgovorni ru
kovodioci da se kazne sa partijskom kaznom ukorom, dok ostala
tri lana biroa u ovom sluaju da se ne kazne. 34 ) Mada nisu bili la
novi Komiteta, ali poto su se nalazili na odgovornim dunostima
u Kotaru, komisija je predvidjela partijsku kaznu ukora i za Brujia Dragia, povjerenika unutranjih poslova, i Filakovi Stipu, jav
nog tuioca kotara Slunj, traei za obojicu i smjenjivanje sa du
nosti. 35 )Vie lanova KK, priznajui nedovoljnu budnost pojedina
ca i Komiteta u cjelini, ocijenilo je da su iznesene kazne preotre,
trailo se njihovo ublaavanje i neskidanje ljudi sa dunosti, uz
naglasak da je neprijateljsko djelo poteklo sa bosanskog terena,
da su se okrivljeni veoma zalagali u svom radu, ali da se nije pre
thodno raspolagalo sa dovoljno argumenata za Devrnjino hape
nje. I pored suprotnog toka rasprave predstavnik OK-a Mile Kati
Kei do kraja ostaje tvrd, prebacujui lanovima Komiteta
neshvaanje, potcjenjivanje veliine svog nedostatka iako im je
ukazano na njeg od strane viih partijskih foruma ovi su i dalje os
tali kod svog stava. 36 )
Nakon nekoliko dana odran je novi sastanak KK Slunj uz
prisustvo dva lana te sekretara OK Karlovac Duka Dragosavca.
Na dnevnom redu bila je samo jedna taka: Analiza sluaja i bud
nosti koji se dogodio u vezi sa Devrnjom. 37 ) Dragosavac je ocije
nio kao nepravilno to su pojedini lanovi iznosili da nije bilo ar
gumenata da se Devrnja hapsi, te da nije dovoljno nekoga hapsiti
samo kad okrene pucati u lea komunistima i da ne treba samo ba
cati krivicu na osnovne organizacije ve da je tome glavni uzrok
slabo politiko djelovanje meu narodom... i da je bio Komitet je
dinstven da se ne bi taj sluaj dogodio... da UDB-a i Komitet tre
baju biti u uskoj vezi i prema potrebama da se donaaju zakljuci...
Komitet da u budue naroito posveti panju politikog rada na
terenu kao meu lanovima part, tako i meu narodom i samim
rukovodiocima. 38 ) I iz diskusije ostale dvojice lanova OK-a na
J4) Historijski arhiv Karlovac, f. KK Slunj, 1950, k. 2, Zapisnik sa sastanka KK
(Plenuma) odranog 31. 5. 1950. godine.
) Isto.
) Isto.
5 ) Historijski arhiv Karlovac, f. KK Slunj, 1950, k. 2, Zapisnik od 4. 6. 1950. godi
ne.
M) Isto.

380

ovom sastanku ne proizlazi da je insistirano na ranije pomenutim

grubim kaznama. Nisam dalje ispitivala konkretan rasplet ovog
sluaja, ali prema odranom kontinuitetu rada KK u narednom
mjesecu proizlazi da nekog znaajnijeg partijskog kanjavanja i
kadrovskih smjenjivanja na Slunju ipak nije bilo to, uostalom, ka
zuje i svjedoenje tadanjeg politikog sekretara Miloa Miljuevia.
No, na Cazinskoj krajini bilo je, naravno, osim partijskih i
drugih direktnih represalija zbog Bune. Dana 16. septembra 1950.
godine predsjednik Izvrnog odbora Oblasnog narodnog odbora
Banjaluka Hajro Kapetanovi potpisuje Naredbu o rasputanju
MNO-a na podruju sreza cazinskog i velikokladukog. Istim ak
tom raspisuju se i pojedinani izbori za izbor odbornika za MNO
sreza cazinskog i MNO sreza veliko-kladukog, uz odreivanje
nedjelje 29. oktobra 1950. za njihovo odravanje. 39 )
Ve 1. juna 1950. godine Vojni odsjek iz Cazina trai od Ko
miteta karakteristike i davanje prijedloga za 66 pobrojanih rezer
vnih oficira, koliko ih ima na srezu, a u vezi njihovog uea u
oruanoj bandi od 5. i 6. maja. Za lienje vojnih inova u onom
momentu ve su bili predvieni porunici Boi Nikola i Ale o
vi, potporunik Milan Boi i zastavnici Miljkovi Mile i Luli
Sele. 40 )
Dalje, ve je pomenuta direktiva za razmjetaj uitelja po srezovima. Hasan Puri, jo partizanski uitelj iz Todorova i provje
reni aktivista novog poretka, sjea se svog razoarenja 1950. godi
ne kada je, takoer zbog Bune, razmjeten gotovo sav uiteljski
kadar sa velikokladukog sreza. Za uitelje su doli sa strane Srbi i
Crnogorci. Bilo je jo nekoliko Hrvata, a od Muslimana na ita
vom, inae izrazito muslimanskog srezu, ostao je samo jedan, Ha
san Puri. 41 )
Posebno se pri raznim kadrovskim izborima jo godinama (i
decenijama) vodilo rauna o tome kako se ko ponaao maja 1950.
godine. Zanimljivo je npr. jedno takvo objanjenje iz novembra
1950. godine: Konferencija u Cazinu je sa liste odbacila 1 kandi
data, jer za vrijeme neprijateljskih ispada i ako je imao puku nije
pucao. 42 )
J)

ABK, f. Oblasni narodni odbor Banjaluka, k. 104.

Arhiv SK Cazin, nesreeno, bb.
41) Sjeanje Hasana Puria dato autoru, u a. a.
4J) ABK, f. OK Banjaluka, k. 30, Informacija o sprovedenim partijskim izborima
na oblasti Banjaluka od 15. 11. 1950. godine.
40)

381

Ovaj svoj, jedan mogui, prikaz raznih vrsta kanjavanja na

Krajini zbog Bune, zavravam ba sa upravo navedenim primjerom
koji, ini mi se, dovoljno slikovito ocrtava tadanju surovu klimu
drutvenog ivota. A da su bili, izgleda, i najvii jugoslovenski i
partijski funkcioneri zadovoljni poduzetim represalijama na Ca
zinskoj krajini, svjedoio bi jedan istup Milovana ilasa na sastan
ku Politbiroa CK KP BiH u Sarajevu avgusta ili septembra 1950.
godine kada je on, prema sjeanju Hajre Kapetanovia, u vezi sa
provedenim mjerama oko Bune izvjee o njima sasluao uz
odobravanje, otprilike zakljuivi, eto, da im vie nikad ne naumpadne buna. 45 )

45)

382

Svjedoenje Hajre Kapetanovia dato autoru, u a. a.

Glava esnaesta

PROTJERIVANJE PORODICA OSUENIH U SRBAC

Uz vojno suenje glavnim krivcima (koje je rezultiralo kazna
ma zatvora i konfiskacijom cjelokupne imovine) i prekrajno oni
ma kojima je neka, kakva-takva, krivica ili samo veza sa ustankom
odnosno neprijateljskom akcijom takoer utvrena ili samo pripi
sana, dakle uz ove kazne odreena je i ostvarena jo jedna velika a
veoma specifina kazna. Rije je o protjerivanju iz vlastitih kua
velikog broja porodica onih najtee osuenih sa Cazinske krajine i
njihovo naseljavanje "na srbaki srez u ljeto 1950. godine.
Podsjetimo se onog zapisnika sa sjednice Oblasnog komiteta
Banjaluka odrane sredinom maja, 1 ) Zakljuci CK (KP BiH) u
vezi uesnika u pobuni nalagali su pored suenja na smrt i na ro
bijanje, takoer i kazne konfiskacije imovine i stvaranje poljopriv
rednog dobra te kaznu izvriti raseljavanje porodica. Ve je ta
da, a moda jo i nekoliko dana ranije, odlueno da se rasele i
porodice uesnika u pobuni.
Problem zakonske zasnovanosti ove mjere. Pominjui speci
finost ove kaznene mjere, autor je imao na umu bar dvije stvari.
Prvo, ova kaznena mjera nije imala pravnu osnovu u tada (a ni pri
je ni kasnije) postojeem jugoslovenskom krivinom zakonodav
stvu. Raseljavanje porodica je pojam koji ne poznaju ni Zakon o
zatiti naroda i drave iz 1946. godine ni Krivini zakonik iz 1947.
godine, ni njegove kasnije izmjene i dopune. Kaznu raseljavanja
porodica ne obuhvaaju ni dva Zakona o vrstama kazne, iz 1945.
i 1946. godine. 2 ) I pregledom Slubenih listova FNRJ i NR BiH
) ABK., f OK Banjaluka, k 30, Zapisnik sa sjednice OK od 17. maja 1950.
SI. 1. DFJ, br. 48 od 19. jula 1945. i SI. 1. FNRJ br. 66 od 16. avgusta 1946. godi

J)

ne.
383

kritinih godina, nisam ula u trag takvoj vrsti normiranih sankci

ja. Da li su postojali i neki paralelni slubeni listovi ili neki drugi
eventualni interni propisi visokih dravnih organa? O tome se mo
e samo nagaati, ili ukazati na takvu eventualnu mogunost. U
svakom sluaju takvi propisi ne bi mogli biti i javno pravosnani.
Ili se moda prosto radi o pragmatinoj odluci partijskog ili drav
nog vrha negdje (ili nigdje) zabiljeenoj? (Poput one o stvaranju
logora na Golom otoku?) Drugo. Velika specifika raseljavanja sa
vjekovnih ognjita porodica dravnih neprijatelja, kakvima su
tretirani pobunjenici iz Cazinske krajine, je i u tome to je to bila,
bar kako je do sada poznato, jedina takva kaznena mjera naime
tako obimno iseljavanje u poslijeratnoj istoriji Jugoslavije. Nije
zabiljeen nijedan toliko drastian sluaj masovnog ispatanja po
rodica za grijehove oeva, mueva, sinova, strieva, djedova. Me
utim, pored ovakvog tumaenja postoji i jedno sasvim drugaije, i
to objanjenje u svakom sluaju veoma kompetentne linosti, ne
kadanjeg ministra unutranjih poslova BiH Ugljee Danilovia, o
emu malo kasnije.
Ali da zavrim sa svojim poetnim konstatacijama i priem
pokuaju rekonstrukcije slijeda nekih moda slinih zbivanja. Ka
em moda slinih jer analognih sluajeva ipak, koliko znam,
nije bilo.
U Jugoslaviji i posebno u BiH u prvim poslijeratnim godina
ma zadravao se po umama i drugim skrovitima velik broj veih i
manjih naoruanih odmetnikih grupa koje su kao ostaci u ratu
pobijeenih oruanih formacija, uz podrku iz inostranstva, a u
zemlji uz pomo nekih prijeratnih snaga, pokuavale raznim diver
zijama ugroziti novi politiki sistem s ciljem povratka ranijeg
dravnog poretka. U BiH su bile na djelu uglavnom tri vrste takvih
grupacija, a u skladu s etniko-religijskim konotacijom karakteris
tinom za strukturu bosansko-hercegovakog stanovnitva, odnos
no u skladu sa onim objektivnim razlikama koje su u BiH i u ratu
kobno dijelile ljude. Te bande bile su, znai, etnike, zatim us
take (poznate i kao kriari), te zelenokadrovske koje su inili
muslimanski odmetnici. U nedostatku specijalistikih naunih is
traivanja ne moe se po godinama tano pratiti njihov broj (i dru
ga obiljeja) od 1945. godine nadalje. 5 ) No, injenica je da taj broj
stalno opada. Prema jednom izvjetaju OZN-e (Odjeljenje za zaJ) U irim istraivakim sklopovima pitanje odmetnikih bandi u BiH tretira se u:
Grupa autora, Istorija Saveza komunista, knjiga 2, udrueni izdavai, Sarajevo 1990,
1013,V. Krinik-Buki, Seljatvo u socijalizmu, 139142.

Jtitu naroda) krajem 1946. godine u BiH je bilo 1320 oruanih od

metnika. 4 ) Prihvatljiva je stoga, ocjena Ugljee Danilovia da je
nakon zavretka rata, znai jo u 1945. godini, na podruju BiH
operisalo nekoliko hiljada takvih bandi.
Problem odmetnikih bandi ovdje je lociran zbog toga jer je
jedan od aspekata tog problema bilo i preseljavanje porodica ko
je je, opet, kao ideja i praksa, na neki nain, u vezi sa, raseljava
njem porodica u Srbac. Ugljea Danilovi 1990. godine to obja
njava priblino ovako: Mjeru iseljavanja porodica sa ugroenog
podruja primjenjivali smo na uskim podrujima u kojima su bila
uporita odmetnikih bandi etnikih i ustakih, iji je broj u
BiH po zavretku rata prelazio nekoliko hiljada. Sudei po dana
njim mjerilima ta je mjera bila gruba, nehumana i to god hoete.
Meutim, ako se unesete u tadanje prilike doi ete do drugog
zakljuka. Nije to bila naa kazna i odmazda, nego samo namjera
da se odmetnike likvidira. To je i za te porodice bilo humanije ne
go da budu maltretirane i od vlasti i od strane odmetnika da budu
izloene neprekidnom pritisku sa dvije strane, i to pritisku koji
granii sa ivotifna. No mi smo tu mjeru strogo drali pod kontro
lom i nastojali da spreimo svaku samovolju. U borbi protiv od
metnika, u prve dvije-tri godine nakon osloboenja, ta je mjera
primjenjivana i ire, u formi zbijanje sela tj. iseljavanje sumnjivih
porodica sa udaljene periferije u centar sela, gdje je dostup odmet
nika bio otean. 5 ) Tako tadanji ministar unutranjih poslova NR
BiH objanjava, dakle, genezu mogueg nastanka i odluke o rase
ljavanju porodica sa Cazinske krajine na podruju Srpca. Pita:
Zato smo tu mjeru primjeniliu ovom sluaju? I'odgovara: Sa
mo iz predostronosti. A na osnovu kakvih zakonskih ovlatenja
ne mogu rei. Moda se radilo o nekim propisima o izolaciji. 6 )
Osvrui se, sad, samo na Danilovievo objanjenje o pred
ostronosti iseljavanja porodica u Srbac, analogno opisanim raz
lozima za primjenu te mjere u ranijim godinama, vie pitanja ipak
ostaje otvorenim. Kako to da se radi o predostronosti kad je
poznato da je 1950. godine odmetnitvo na Cazinskoj krajini ipak
ve bilo savladano? Kakva predostronost kad istraga Udbe nije
dokazala postojanje konkretnih veza izmeu pobunjenika i bilo
koje odmetnike grupe ili grupice? Da li se radilo o predostro4) A CK SKJ,_ f Organizaciono-politiki sekretarijat, V, k XXI/3, Izvjetaj PK KPJ
za BiH Centralnom komitetu KPJ od 8. januara 1947. godine.
5) Dva pisma Ugljee Danilovia upuenih autoru, od 6. septembra i 15. oktobra
1990, uz dozvolu Danilovia da se njihov sadraj koristi u ovoj knjizi, u a.a.
*) Pismo U. Danilovia od 6. septembra 1990. godine.

385

nosti u smislu zatite tih porodica od cazinskih i kladukih lokal

nih organa vlasti? Da li je zaista u pitanju predostronost u vidu
sigurnosti i interesa tih porodica kad se one iseljavaju ne u susjed
na sela ili iz okolnih zaselaka centar sela gdje bi mogle biti pod
kontrolom (i radi nihove bezbjednosti i radi eventualne bezbjednosti ostalih mjetana od njih) ve na jedan drugi, udaljeni srez, na
jedno podruje koje je i etniki i kulturno posve strana sredina
muslimanskom ivlju? Kakva je to predostronost u interesu ise
ljavanih porodica koje in iseljavanja sa vjekovnih ognjita svi re
dom doivljavaju tragino, sa velikim bolom, suzama i iskljuivo
kao kaznu i odmazdu? Ne na kraju, o kakvoj se to predostronosti radilo kad su porodice iznenada pokupljene iz svojih kua i
bile prisiljene krenuti u nepoznato, a da im se istovremeno prakti
no oduzima sva dotadanja njihova imovina te ne smiju ak goto
vo nita ni ponijeti sa sobom? I jo bi bilo slinih pitanja.
A da se vratimo sada i Danilovievoj nedoumici u vezi za
konskih ovlatenja ina iseljavanja porodica sa Cazinske krajine.
On pominje da e moda radilo o nekim propisima o izolaciji,
no u svakom sluaju ne sjea se nikakve konkretne odluke o tome.
Zanimljivo je, ali i indikativno, da etiri decenije kasnije od bar
dvadesetak mojih sagovornika koji su bili 1950. godine neka
vlast i koji se svi dobro sjeaju da je tog iseljavanja porodica u Srbac stvarno bilo, pa i svi mahom osuuju tu ondanju mjeru, da se
dakle niko (gotovo niko) i ne sjea na osnovu kakve i ije odluke
se to raseljavanje desilo. Mada u krajnjoj liniji nije bitna forma,
papir, ve tko stoji u sutini iza njega. A znamo tko i kako je dono
sio u ono vrijeme sve vanije odluke tj. dobro nam je poznat metod rada tadanje drave. I pored uloenog napora ta formalna od
luka nije provedena.
Ali, ipak su se nala dva ovjeka, ija svjedoenja, data odvo
jeno jedno od drugog, pokazuju prstom na krivca, na onog koji
je bar formalno odgovoran. I to je sad za nas ovdje najvanije kri
vac je, u oba svjedoenja, isti. Prvi svjedok je Hasan ovi, o nje
mu malo kasnije, a drugi je Esad Leli. Profesionalni politiki rad
nik Esad Leli, koji je kao takav doao nakon Bune na ispomo iz
Bosanske Dubice u Cazin, i tamo ostao da ivi, sjea se, tako, slu
benog akta, ta drao sam ga u rukama Naredbe o iseljavanju
s datumom od 3. avgusta i s potpisom Moe Pijade (tada Predsjed
nika Prezidijuma Narodne skuptine FNRJ. Esad Leli koji je nai
me bio odreen za lana komisije za iseljavanje porodica, a o toj
njegovoj ulozi svjedoi etiri decenije kasnije i Hasan ovi, ta
danji predsjednik MNO turli, jo dodaje da je uz Naredbu pri
386

loen i spisak porodica za iseljavanje po kome je Komisija trebalo

da postupi. 7 ) Da su u sutini postojala, dakle, samo dva dokumen
ta na osnovu kojih je sa Cazinske krajine provedeno raseljavanje
porodica jednog veeg broja osuenih za bunu (Naredbe... i
Spiska... odnosno po MNO-ima razbijenih spiskova), ako ne
raunamo bez dvojbe primarne ali ne posve tano utvrene partij
ske politike odluke, potvrivala bi i tvrdnja vie lanova tih rase
ljenih porodica, naime, da one nisu dobile nikad nikakvog pisme
nog rjeenja o iseljavanju. 8 )
I mada nisam naila na akt pravno zasnovane odluke o iselja
vanju porodica sa Cazinske krajine na srbaki srez, na njenoj pod
lozi ve su oito u maju pravljeni spiskovi koje e i koliko tih poro
dica biti iseljeno. Jer, kako drugaije tumaiti podatak iz Danilovievih Biljeki od 29. maja gdje stoji: 73 porodice je iseljeno iz
ovog sreza. Ovo se odnosi na oba sreza Cazin i Kladuu jer
je nepriteljska akcija zahvatila 5 mjesnih podruja cazinskog i 2
podruja kladukog sreza. 9 ) Ispada da je ve do 29. maja obavlje
no iseljenje 73 porodice. A znamo da su u to vrijeme cazinski vojnosudski procesi tek negdje na sredini svog ukupnog toka koji za
vrava 6. juna i koji je zapravo i trebao posluiti za utvrivanje
glavnih krivaca, onih krivaca kojima bi dodatna kazna, valjda, tre
balo da bude i ta da se njihove porodice rasele, izoluju. injenica
da je jo znatno prije kraja vojnog suenja uopte ak tano ut
vren broj porodica koje se raseljavaju (su raseljene), prokomentarisao je, a na izriito pitanje autora, sam Ugljea Danilovi, etiri
decenije kasnije, kae ovako: To je razumljivo. Rije je o naoj
odluci, a ona e se realizovati kada se stvore uslovi. 10 ) Teko bi se
mogao nai kvalifikovaniji odgovor od ovog koji je dao ondanji
ministar unutranjih poslova NR BiH. Znai, kao i u sluaju ut
vrivanja kazni od strane komisije prije samog vojnog suenja,
prethodno je utvreno koliko koje porodice treba raseliti.
Dokumenat spisak tih porodica nisam pronala ali sjeanja
ljudi u vezi s tim su ostala. Meu onima koji su bili etiri decenije
kasnije o njemu spremni govoriti bili su nama ve poznati tadanji
udbovac iz Cazina Mile Kenjalo (sada Mili) i povjerenik Odjelje
nja unutranjih poslova u Cazinu, nakon Bune Gojko Joti. Prvi se
sjea da se radilo o broju od oko 60 porodica sa cazinskog sreza,
') Sjeanje Esada Lelia dato Ibragi Topiu u decembru 1990, u a.a.
') Svjedoenje npr. Drage Boi (Stevine supruge) i Bejze ovi (Aline supruge), u

a.a.
) Biljeke Ugljee.Danilovia (kopija), u a.a.
) Pismo U. Danilovia od 15. oktobra 1990. godine.

387

mislim da ih je bilo 64, drugi pominje cifru 62, koliko je valjda

porodica ukrcano u hajvan-vagone na eljeznikoj stanici u Srbljanima, a prema informaciji koju je Jotiu onih dana dao odgo
vorni slubenik na srbijanskoj eljeznikoj stanici. 11 ) Ne sjeajui
*se ukupnog broja sa spiska (ili spiskova) porodica koje je trebalo
iseliti, Jovica Mudrini, koji je petnaestak dana nakon Bune doao
u Cazin na ispomo iz banjaluke oblasne Udbe, istie da se glavni
kriterij u odreivanju porodica za iseljenje odnosio na visinu kaz
ne koja se dosuivala (ili je tek planirano da se dosudi nap. au
tora) pobunjeniku: ocu, sinu, stricu itd. Za Srbac su, po Mudriniu, odreene porodice svih onih koji su sueni na smrt ili preko
15 godina zatvora. 12 ) Mudrini smatra da je nareenje poteklo iz
Beograda, a u Cazin im je, naravno, proslijeeno iz Sarajeva. Na
reenja iz Sarajeva sa takvim ili slinim sadrajem sjea se i Mile
Mili: Imao sam u rukama depeu u kojoj je stajalo da e biti je
dan dio porodica od najistaknutijih pobunjenika iseljeno. Radie
to vojni kamioni a sprovesti milicija na poljoprivredno dobro u Sr
bac. Da treba paljivo sa djecom ali da se ta mjera mora sproves
ti. 13 ) Da li se radi o istoj depei ili o nekom drugom aktu, no, Mi
li se sjea i da je bosansko-nercegovaka Udba, prema njemu opet
sigurno po nareenju iz Beograda, traila od cazinske Udbe pod
atke o najistaknutijim pobunjenicima koji su jo u ratu pripadali
neprijateljskim formacijama i si. Mi smo poslali takav spisak i
sa tog spiska odreen je iz Sarajeva (oito iz sarajevske Udbe, nap.
autora) dio porodica za Srbac. 14 )
Sam in iseljavanja porodica sa podruja zahvaenih ustan
kom obavljen je u avgustu 1950. godine. Kao i za prekrajno sue
nje, i za taj su zadatak oformljene ad hoc komisije na terenu. Sai
njavali su ih nekompromitirani pojedinci iz lokalnih struktura
vlasti, posebno Milicije i Udbe, kao i jedan broj doljaka, speci
jalno zaduenih za raiavanje prilika na Cazinskoj krajini.
Kako nisu sauvani, ili nisu dostupni za istoriografsko istraivanje
spiskovi tih porodica koje su raseljavane, istraivau opet ostaje da
se oslanja na sjeanja koja bi bila, meutim, i u sluaju da su i sa
uvani pisani izvori, ipak vjerovatno opet znaajniji izvor za sagle
davanje ovog pitanja. A sjeanja ima dosta. I onih koji su iseljavali
i onih koji su bili iseljeni.
") Sjeanja M. Milia i G. Jotia data autoru, u a.a.
u) Sjeanje Jovice Mudrinia dato autoru u augustu 1990, u a.a.
u) Sjeanje M. Milia (Kenjala), u a.a.
") Isto.

388

Svjedoenja predstavnika vlasti. U komisijama koje su iselja

vale bili su i nama ve poznati: Jovica Mudrini, Hasan ovi, Ha
san Hadipai, Vitomir Ljubii, Mio Carevi. I oni i svi drugi
ljudi iz tadanjih struktura vlasti, koji su etiri decenije kasnije pri
stali na razgovor o pitanju raseljavanja porodica, jednoduno osu
uju taj postupak Drave. Izrazito kategorian je na primjer dota
danji predsjednik SNO i sekretar SK Cazin Suljo Zuni, ovjek
koji ne bi okusio Goli otok da nije bilo Bune: kod iseljavanja
porodica nainjena je najvea greka i za ovaj in nema nikakvog
opravdanja. On ukazuje i na injenicu da su u Srbac iseljeni naj
uglednije i najbogatije porodice a njihova pokretna i nepokretna
imovina unitena. 15 ) I cazinski udbovac Mile Mili (Kenjalo) koji
je na svom poloaju preivio, sjea se nekog Hasana iz Trca,
najbogatijeg tamo, on i sinovi dopali zatvora a sva porodica otjera
na u Srbac. 1 *)
Na podruju turlia iseljavala je komisija u kojoj su bili, pre
ma J. Mudriniu: Nurija Nadarevi, Jovica Mudrini i Hasan o
vi, a prema H. oviu, u komisiji su bili tuilac, (kome ovi ne
pominje ime), Esad Leli i Hasan ovi, dok je Jovica Mudrini,
oficir Udbe, drao u rukama spisak tih porodica, i pred kuom
ovievom, gdje se je, po pozivu, okupio narod, sa tog spiska i
tao imena porodica za koje bi ovi objasnio da idu u internaciju
u Srbac. 1 ) Po oviu, za porodice koje idu u internaciju nisu
postojala podinana pismena rjeenja ve jedno jedinstveno koje je
donio Prezidijum Vlade Narodne skuptine FNRJ s potpisom Moa Pijade, a uz pomenuti spisak postojalo je i uputstvo da ponesu
sa sobom hrane za dva dana te poneto najosnovnije za put. 18 )
Hasan ovi je inae kontroverzna figura itavog sklopa tih
zbivanja. To je ovjek koji je ubrzo zatim (nakon sprovoenog po
stupka iseljenja porodica), prema tvrdnji M. Milia, po prekraj
nom i sam zaradio, valjda zbog pripisanog mu oportunizma i
pasivnosti u dogaaju od 6. maja, kaznu od est mjeseci drutveno-korisnog rada, a na ije izdravanje nije meutim i stvarno
upuen. 19 ) To je i ovjek koji je, prema svjedoenjima Nikole i Ste
ve Boia, bio ak, kao pisar lan taba ustanka, to su meutim
oni u istrazi i pred sudom krili, ne bi li on, sa slobode, makar nji
) Sjeanje Sulje unia dato autoru u oktobru 1989. godine u a.a.
) Sjeanje M. Milia, u a.a. Taj neki Hasan bio je vjerovatno Hasan umar.
I?) Sjeanja Jovice Mudrinia i Hasana ovia data autoru u a.a.
") Sjeanje Hasana ovia.
) Sjeanje M. Milia.
389

hovim porodicama pomogao. 20 ) Dakle, taj Hasan ovi, tadanji

>redsjednik i matiar MNO turli, sjea se da je s podruja turia internirano u Srbac 14 porodica. Iz samog turlia to su bile '
porodice ovi Dede zv. Mulana, Dervievi Muharema, Dervie
vi Mujage, Trii Imira, orali Hamida, abanagi Huseina
Bilki Selima, i Odobai Sulje, a iz turlike Platnice porodice
Ale ovia, orali Pae, Huski Mehmeda, Topagi Sulje,
Dehverovi Hase i Beirevi Nazifa. Neke su porodice bile zaista
mnogobrojne, kao ona Dehverovieva, u kojoj je krenulo za Sr
bac 25 odraslih i djece. 21 )
Nakon to je u svakom od 14 kua obavila svoj zadatak mobi
lizacije porodica za put u Srbac, pomenuta komisija i nakon to su
te porodice i napustile svoja ognjita, u te sada ve naputene kue
ulazi nova komisija, popisna, koju sainjavaju dva odbornika i je
dan milicionar. Popisna komisija imala je zadatak da popie imovi
nu koja je ostala iza tih 14 porodica. Za uvanje tih kua bio je za
duen MNO. Poto je uskoro formirano spajanjem konfiskovanih posjeda veeg broja osuenika poljoprivredno dobro u Trcu,
to su zemlja, stoka i druga imovina i sa turlikog podruja uklju
eni u imovinu tog dobra a dosta se i lapilo i neki su zbog toga i
li u zatvor. Poljoprivredni radnici dobra dolazili su poneto obra
ivati i u turli, mada je najvie propadalo. 22 )
Hasan Hadipai, iz tadanje cazinske milicije, veoma se ne
rado sjea tog iseljavanja. Ostali mu zbog toga, veli, oiljci u dui.
Bio je voa jedne grupe za iseljavanje Liskovca. Otili smo po'
noi i u najveoj tajnosti, opkolili selo, ujutro pokupili te porodice.
Nareenje je bilo da ne smiju nita nositi sa sobom. Najmanje sto
porodica protjerano, manje porodica je ostalo nego to je otjerano
u Srbac. 3 ) Hadipai je vjerovatno mislio na sveukupan broj
protjeranih porodica, dok predsjednik MNO-a Liskovac, Ale
krgi, govorei samo o liskovakom terenu, kae da je otilo za
Srbac preko 20 familija ili oko 150 osoba. 24 )
Vitomir Ljubii, koji je upuen iz banjaluke milicije jedno
mjesec dana nakon Bune na slubu u Traka Ratela, iseljavanje
porodica pamti kao jedan golem i potresan dogaaj. Zajko Dizdarevi, ef Udbe i jo dvojica davali su spiskove kua i uopte ru
kovodili. Svakoj kui pola bi tri milicionara sa nareenjem o ise-

J0)

Sjeanja Steve i Nikole Boia, u a.a.

) Sjeanje H. ovia.

) Isto.
) Sjeanje Hasana Hadipaia dato autoru u oktobru 1989, u a.a.
) Sjeanje Ale krgia dato autoru u julu 1990, u a.a.

390

ljenju dotine porodice. Ukuani plau, ponijeti smiju samo odjeu

i obuu. Imaju pola sata vremena da se spreme i onda pou sa ta
tri milicionara pjeke ili zaprenim kolima do 17 kilometara uda
ljenog Cazina gdje je sabirni centar. To iseljavanje iz Trakih
Ratela (valjda ireg podruja Trca, nap. autora) trajalo je oko
deset dana. Protjerano je oko sto porodica odnosno oko petsto
ljudi. Polovina ljudi otila je iz Ratela. 25 ) Poto je rukovodio
trakom milicijom, Ljubii se sjea i kako su nakon odlaska pro
tjeranih porodica, milicijske patrole redovno obilazile naputene
kue i imanja radi kontrole, da ne bi bilo pljake. Bilo je naree
nje: ko pljaka kue odseljenika ako se uhvati u pljaki odmah pu
caj. I pored strogog nadzora i opasnih sankcija jedno pet kua
bilo je opljakano od seljaka ali krivci nisu otkriveni. 26 )
No, na cazinskom srezu porodice nisu iseljavane samo iz Liskovca, turlia, Trca mada su to bila centralna pobunjenika
mjesta odakle je bilo ponajvie pobunjenika. Takoer su valjda do
sada pomenuti svjedoci i mislili na neto ire nego to je bilo samo
mjesno podruje ovih sela. U tom su sklopu sigurno bile porodice
iz sela Crnaje, Trake Platnice, aia i dr, dok su moda neke
druge komisije sa nekim drugim ljudima raseljavale iz oralia,
Peigrada. Na kladuSkom srezu najvie je raseljeno porodica sa
podruja Gornje Vidovske i iz Todorova.
Partijski zadatak (i istovremeno zadatak po liniji vlasti) da ru
kovodi Komisijom za iseljavanje porodica iz Gornje Vidovske
imao je Mio Carevi. Pamti da je u ljeto 1950. godine raseljavao
30-50 porodica iz Gornje Vidovske, oko 80 dua, zaseok Barjaktarevia itav je iseljen. Sve bili Muslimani. Carevi dalje ob
janjava: iz tih porodica bilo je, inae, tekih ustaa iz rata, ta sela
bila su velika uporita zelenaca i poslije rata, i ak 1950. godine jo
su se neki nalazili po zemunicama i u umi Gredar, a neki pobjegli
u inostranstvo. Carevi, meutim, kae da mu se ta mjera iselja
vanja porodica ni tada nije svidjela, ak je to pokazivao, pa bi zbog
toga sticao ponekad nerazumijevanje pa i zamjerke od strane svo
jih drugova iz vlasti. I kasnije se uvijek kritiki odnosio prema tom
iseljavanju. Te stare ene i djeca nisu u stvari s tim imali nita. Za
iseljenje planirane kue u rano jutro su opkoljene. Porodice izba
ene. Te ene nikad nisu ni vidjele kamione, skoro da nije bilo
mukaraca. Ali takva.je bila direktiva. Carevi etiri decenije kas
nije, iseljavanje tih porodica naziva odmazdom, a potez Drave
**) Sjeanje Vitomira Ljubiia dato autoru u 1989, u a.a.
) Isto.

oko progona u Cazinu brutalni nalet. I mada je pri kraju rata u

tim krajevima Carevi od zelenaca i lino stradao, zadatak oko
raseljavanja tamonjih porodica zaista mu je teko pao i gledao je,
kako kae, da prema tim porodicama ne bude grubosti. Optui
vali su me iz partijskog rukovodstva, iz Oblasnog komiteta da sam
bio premekan, da je trebalo poduzimati energinije mjere. i Care
vi se sjea da je, nakon to je svoj posao zavrila Komisija za ise
ljavanje, u one naputene kue odmah zatim, nakon dva sata,
stigla sreska popisna komisija. Da popie ono bijede od imovine
to je ostalo iza iseljenih porodica. Stoka je predana Dravi, roba
(ilimi i slino) data sirotinji. 27 ) Zemljini posjedi su valjda, slino
kao na Cazinu, preli u nadletvo SNO-a Velika Kladua.
Sjeanja iseljenih. Poglavlje za sebe su naravno porodice, pri
e tih ljudi koji su iseljeni. Porodice su sainjavali uglavnom ene,
starci, djeca. Mnogih, etiri decenije nakon svega, nema vie meu
ivima, ali ima, mlaih posebno razumije se onin koji su dio svojeg
djetinjstva preivjeli u Srpcu. Uz veliku ozbiljnost zbog patnji koje
su proli, svi ovi preivjeli, veoma dobro se sjeaju Srpca, i bez sus
tezanja, ak rado i s osjeajem neke odgovornosti da to bude ne
gdje zabiljeeno, govore o tom isjeku svoga ivota. A sve te prie
mogu se zapravo podijeliti, hronoloki gledano, u tri dijela. U
prvom, ljudi se prisjeaju samog akta iseljavanja sa cazinskog i kladukog sreza te oka, tuge, straha koji su pri tome doivljavali, za
tim dolazi njihov opis tih par godina ivota u Srpcu, da bi, u za
dnjoj fazi, govorili o svom vraanju na Cazinsku krajinu i proble
mima te novim razoarenjima koje su doivljavali nakon povratka.
Mada u tom ukupnom zbivanju nije bilo tipinih ljudskih sudbina,
kao to uostalom, u sutini istorija i ne pozanje tipinih indivi
dualnih sluajeva, zajednikih karakteristika je u tim doivljavanji
ma, normalno, ipak bilo. Ispovijesti ljudi o Srpcu mogle bi napuni
ti jednu debelu knjigu. Oni koji su proli sva ta stradanja imaju i
moralno pravo da se o njima i napie takva jedna knjiga. No, u
ovoj, koja se bavi svim aspektima Bune iz 1950. godine, iz razum
ljivih razloga, ne moe biti mjesta za sve. Stoga emo se ovdje de
taljnije upoznati samo sa jednim takvim sjeanjem dok emo se
brojnih drugih sudbina na ovaj ili onaj nain samo dotaknuti u te
nji da to je mogue vie kompletiramo sliku u vezi sa Srpcem.
Evo, nakon etiri decenije i u izvornom obliku, najprije tog
jednog neto detaljnijeg sjeanja, sjeanja supruge zamjenika ko
mandanta ustanka na Cazinskoj krajini, Bejzeovi, tada 26-go") Sjeanje Mie Carevia dato autoru u a.a.

392

dinjakinje koja je upuena na Srbac sa estoro male djece, svek

rvom i zaovom.
Jedno jutro padala je kia kada su doli ljudi iz odbora i rekli
da se svi spremimo, ponesemo neto hrane i da idemo na saslua
nje u turli. (Hranu za 23 dana). Rekli su da postelju i odjeu
ne treba nositi jer e to sasluanje kratko trajati. Kolima smo pre
baeni do turlia gdje smo u poslijepodnevnim asovima strpani u
kamion sa drugim porodicama. Priali su, a i sama sam mislila da
nas vode na strijeljanje jer nam niko nije htio tano rei. Od plaa
ena, djece, staraca i straha nismo uzeli ni hranu koju su nam ljudi
usput nudili. U Cazin Srbljanima prebacili su nas u stone vago
ne, a bilo nas je toliko da se nije imalo gdje sjesti. Cijelu no i sut
radan poslijepodne uz duga zadravanja na stanicama su nas pre
vozili a nismo znali gdje. Ljudi su bili izbezumljeni. Pla djece,
kuknjava, odraslih i klepetanje voza bilo je sve to se moglo uti.
Vagoni su bili zakljuani, vode nije bilo dovoljno ni za djecu, a sve
potrebe se obavljale u vagonima. Smrad se irio na sve strane. Ni
ko nas nije pitao imaju li djeca ta piti i jesti. Hrana i voda koju
smo sa sobom imali davana je samo djeci. Tek sutra u toku dana
vagoni su otkljuavani na pojedinim stanicama. Istrpali su nas iz
vagona sutradan na nekoj stanici (sada znam da je to kod Banja
luke). Odatle smo opet kamionima odveeni i pred samu no is
trpali su nas ispred nekog zadrunog doma. To je bilo selo Sitne
u Srbcu.
Tu su nas doekali neki ljudi vjerovatno tamonji odborni
ci, a bilo je i mjetana koji nisu pripadnici vlasti koji su prihvati
li i odvodili porQdice. Kad su mene prozvali javio se jedan ov
jek i rekao da e primiti moju i familiju Muhameda Huskia. To je
bio Duan Markovi, koji je pored svoj kue u dvoritu imao
ljetnu kuhinju sa dvije manje prostorije sa po 10 m 2 . Sreom,
kua je imala prozore i vrata, ali bez poda. Ta sobica je bila dobra
za moju devetolanu porodicu, jer sam kasnije vidjela da su drugi
bez prozora i vrata, a u selu Martincu doseljenici su morali prvo
oistiti svinjac pa se onda useliti. Spavalo se na slami goloj ili ne
im prekriveno to smo dobili od mjetana. Mnogi su do zime
morali prozore zakovati daskama. I pored moje bolesti morala
sam raditi kod Markovia kako bih nahranila svoju djecu. Za nas
se dugo niko nije interesovao. Sami smo se snalazili uz pomo
mjetana koji su i sami bili vrlo siromani. Mnogi od mjetana mo
rali su se povlaiti sa svojih imanja zbog irenja poljoprivrednih
dobara, a oni su na silu preseljavani u brdovita podruja. Stari koji
nisu mogli da rad prosili su a djeca su ila u najam uvali stoku
27 Cazinska buna

393

i radili bogatijim mjetanima samo da bi preivjeli. Sa ponjevenih

poljoprivrednih njiva narod je sakupljao preostalo klasje i tako do
lazio do izvjesnih koliina ita. Oni koji su se usudili da se vrate
roacima u Cazin bili su brzo uhvaeni i uz fizika maltretiranja
vraeni. Ostalo se ivo da ne znam ni kako, ali bilo je mnogo promrzlih i oboljelih. I ja i moja djeca smo to najvie osjetili. Zimu te
godine preselila sam sa familijom kod babe Save ne sjeam se
prezimena. ivjela je sama sa snahom, a sin joj je bio u armiji. Pri
mila nas je iz saaljenja, jer joj je bilo jasno da mi djeca ne bi zimu
izdrali u kui Markovia iako su nam i oni svesrdno pomagali.
U proljee idue godine zaposlila sam se na Poljoprivrednom
dobru. Moje zdravlje se jo vie pogoralo i u preduzeu su mi sav
jetovali da idem u bolnicu. Otila sam u Banjaluku gdje sam se lije
ila, ali znatnog poboljanja nije bilo. Upuena sam u Zagreb, gdje
nisam mogla ostati nije bilo mjesta. Predloili su mi stavljanje
gipsa na karlino kimeni dio i da se tako vratim. Nije me imao ko
vratiti, sama ne bih mogla a mislila sam ta bih i kod djece tako ne
sposobna za rad. Objasnila sam doktoru moju situaciju i zatraila
drugi nain lijeenja. Dali su mi neke injekcije koje sam dobivala
kod djece u Srbcu. Lijeenje je potrajalo, ali kako se nije imalo od
ega ivjeti molila sam u direkciji preduzea da radim. Oni su me
odvraali i zbog toga davali pomo za djecu, ali i pored toga mora
la sam na posao. Lijeenje sam nastavila tek po povratku u Cazin.
Progon u Srbcu trajao je ini mi se oko tri godine. U tom periodu
esto sam sa djecom prelazila u druge kue sve u nadi da e biti
bolje. Boljeg je bilo malo, jer su to kue od ljudi koji su takoe
protjerani sa svojih ognjita i iz Jugoslavije. Selili smo i u loije on
da kada su tim domainima ruene kue, a ovi ranije iseljavani.
Jednom su me smjestili u kuu bez prozora, vrata i poda. To sam
zbog hladnoe morala zastirati komadima ponjava i nekih prekrivaa. U svoj toj neimatini i bijedi bili smo jedino zadovoljni odno
som domaih stanovnika prema nama. Sami siromani, nisu nam
mogli mnogo materijalno pomoi, ali njihova ljudskost davala nam
je volju i snagu da ima jo dobrog. Nisu nas prezirali, dolazili su
nam u posjetu, a i nas su zvali sebi. Djeca su se zajedno igrala i ila
u kolu, sjeam se da je Duanova ena jednom itala pismo sina iz
Armije koji je pitao za moju djecu i sve nas pozdravio. Njen sin
Mihail pri odlasku u Armiju pozdravio se sa mnom kao sa svojom
majkom. Takvi su uglavnom bili. To nam je ulijevalo snagu da jo
izdrimo. Novac koji smo zaraivali radei u svojim kuama ni
smo mogli obezbijediti, ali nikada nije nestao, iako se u nae kue
svakodnevno moglo ulaziti.
394

Nakon vie od jedne godine ivota u izuzetno tekim uslovima posjetili su nas neki ljudi iz Sarajeva. (Jedan se zvao Ekrem.)
Ispitivali su nas o svemu, kako i od ega ivimo, ta loimo, napa
da li nas neko, ko i gdje radi i si. To sve su pisali u svoje notese.
Rekli su da za nas nisu znali, inae bi i ranije doli da nam pomog
nu. Bili smo prema njima nepovjerljivi, jer se za nas niko nije interesovao niti je ko pomagao. Bili su uporni obilazei i biljeei vie
familija o tekom ivljenju. Rekli su da prostorije u kojima spava
mo nemaju ni 1 m 2 po ovjeku. Odmah tu no odrali su sastanak
u Mjesnom odboru i sutradan nam je podijeljeno neto ita i takice onim koji nisu radili. Tad nam je bilo neto lake. Zadnja kua
u kojoj smo stanovali bila je po prianju kua biveg umara koji je
takoe odselio. Ovdje su me jedno jutro obavijestili da doem u
Mjesni odbor, a pozvali su predstavnike i drugih familija. Strah je
ponovo zavladao meu nama, jer se proulo da e nas ponovo vo
diti u neku drugu sredinu. To je bilo pred Novu godinu i otru zi
mu. U odboru su nas propitivali o brojnosti familije, bolesnim, sta
rim, zaposlenim i si. Rekoe nam da e najugroenije familije vra
titi u Cazin i da se pripremimo. Meni su saoptili da se sigurno vra
am da spremim familiju i da e me besplatno prebaciti kamionom
iz mog preduzea do voza, a i dalje obezbijediti besplatan prevoz.
Pohvalno su govorili o nama kao ljudima i radnicima i da smo za
sluili njihovu brigu. Tako je i bilo. Za nekoliko dana doao je ka
mion, ali i snijeg. Kao i u dolasku kamioni puni djece i staraca sa
mo ovaj put bez plaa sa smijehom i pjesmom i do CazinSrbljana gdje nas je doekao snijeg do pojasa. Prevoza do Cazina nikak
va. Kad se svanulo pojavili su se privatni prevoznici sa saonicama.
Smjestila sam kod jedn 9 g stvari i djecu manju, a ja sa odraslim
krenula sam pjeice do Cazina. Pred no smo stigli u Cazin gdje
smo se smjestili kod familije Bilki (mua moje Starije zaove). Pre
noili, osuili, odmorili i jeli, a onda ujutro u petak otila sam
na pijacu i kupila limenu pe varcakua da bin mogla zagrija
ti bar jednu sobu. Bilki je mojim djeverovima javio da dou saoni
cama, po nas i oni su doli. Bila je no kad smo stigli u Liskovac.
Doekao nas je moj brat Ferid koji je odmah osjekao jednu ljivu i
pripremio drva za loenje. Djecu smo slali kod strica na spavanje,
ali ovi od radosti nisu htjeli izuzev dvoje najmlaih. Ni ove noi
nije bilo spavanja. San je poremetila hladnoa zimska i radost bo
ravka na svom ognjitu. Ujutro su dole komije sa hranom. Za
na povratak se nije znal 9 pa oni koji su mislili da se neemo nikad
vratiti i brzo su raskrmili nau imovinu bili su neprijatno iznenae
ni.
27*

395

Zatekli smo praznu kuu, sreom sa prozorima i vratima.

Drugima je i to falilo. Odmah po naem protjerivanju odvedeni su
konji, krave, ovce, kokoi. Odnijeli su namjetaj, posteljinu, ito,
drva i dr. to nikada nije ni vraeno. Kua i drugi objekti bili su
zbog neupotrebe u ruevnom stanju. Zemlja je djelimino obrai
vana od zemljoradnike zadruge, slabo gnojena pa je bila iscrplje
na. Neobraene povrine prekrio je korov. Zemlja se nije imala
im obraivati i trebalo je dosta vremena dok smo sami mogli ob
raivati zemlju. I tada su moja djeca morala ii raditi drugima ka
ko bi nam sa tuim konjima doli i uzorali zemlju. Izvjesnu pomo
pruili su strievi Hasan i Mehmed. Djeca su i kod njih radila i...
ila u kolu. 28 )
Svi koji su protjerani na srbaki srez sjeaju se da im je bilo
naroito teko u prvo pola godine. Porodica Hanife Beganovi iz
Liskovca (supruge Memagine koji je osuen na 20 godina robije)
rasporeena je, zajedno sa porodicama Arifa i Mehmeda Abdia u
Stari Martinac. Dobili smo .kuu bez prozora. Bila je grozna glad.
Njih 27-oro je u Martincu umrlo od gladi, 14-oro djece i 3 odras
lih. 29 ) U Martincu su bile i tri arike, sve mlade ene sa malom
djecom, Redife i Paime, supruge ubijenih Selima odnosno Hasa
na, a udovica Kino ari poslije muevljeve smrti 1942. godine iv
jela je sa djetetom kod njegove brae. Sve tri bile su u Srpcu oko
tri godine. Paime se sjea, a i mjetani se je sjeaju, da je iz Srpca
bjeala vie puta kui i dolazila sa dvoje male djece u naramku.
Ila bih prvo pjeke kroz umu i livade sa djecom do stanice u
Laktaima pa vozom do Srbljana, nisam imala ni karte, ali ljudi su
mi pomagali. Pet ili est puta stizala sani u arie ali su me odbor
nici ili milicija uvijek vraali. 30 ) I Kino ari bila je oko tri godine
u Srpcu. Vlasi bili plaho dobri, dali uvijek kruha, oni nas hranili,
mi prvih est mjeseci prosili, zatim poelo neto davati brana. U
Srbac otjerano 80100 familija. Kad se vratili na Cazin iz kue
sve pokralo. I opet sovani. 31 ) U kuu od dvije prostorije, takoer
u Martincu, strpano je 25-oro Nadarevia, porodice Arifa i ulage. Hanka Nadarevi, Arifova supruga, krenula je na put za Srbac
sa djetetom od sedam dana. Narod tamo jako fin, svugdje pone
to dali, ostali skoro 3 godine. U meuvremenu u nau kuu u
Trcu uao Turjanki (omrznuti odbornik sa cazinskog sreza, nap.
autora) i tu bila uprava dobra. 32 )
!')

Sjeanje Bejze ovi zapisao njen sin Ahmet u maju 1990, u a.a.
) Sjeanje Hanife Beganovi dato autoru u julu 1990, u a.a.
) Sjeanje Paime ari dato autoru u julu 1990, u a.a.
Jl) Sjeanje Kino ari dato autoru u julu 1990, u a.a.
) Sjeanje Hanke Nadarevi dato autoru u julu 1990, u a.a.
396

U Sitnee na Srpcu protjeran je sav turli, tu su bili i Kladuani, a porodice iz Srpca bile su u Martincu i Noikom. Nas 15ro Triia otilo je iz turlia za Srbac. Nekoliko ih tamo umrlo
od gladi, Rekan Mujagi npr. Tjeralo nas da radimo u dravnom
dobru. U poetku nije nita davalo, kasnije malo bonova i si. Vrlo
dobri ljudi iz Srpca. Uvijek udijelilo komad kruha. Od drave ni
ta. Sjeam se protjeranih porodica Dede ovia, Salima Bilkia,
abanagi Huseina, Dehverovi Mujage, Dehverovi Muharema, Beirevi Medana. Raselilo nas na 23 mjesta. Ja dolazio kriom desetak puta iz Srpca u Cazin i pjeke ponesem neto ita ^
Srbljana pa nazad vozom za Srbac, sjea se Trii Began, brat Ra
min, koji je osuen na 20 godina. 33 )
Izgleda da se ve pominjani kriterij za iseljenje porodica u Sr
bac, osuda Vojnog suda od preko 15 godina, nije uvaavao u svim
sluajevima. ari Hasan, osuen na 18 godina lienja slobode s
prinudnim radom kazuje da njegova porodica nije ila u Srbac
zbog brata mu koji je bio odbornik, pa je zato Hasanova porodica
poteena. 34 ) Porodica jo jednog aria, Ale aria, osuenog na
17 godina robije takoer nije otjerana u Srbac. 3 *) Po drugoj strani
Srbac je prola porodica Velage (Mujaginog) Dervievia koji je
bio, inae, suen samo 18 mjeseci, na Brezu. Vjerovatno je bilo
na Cazinu jo nekih slinih sluajeva ali bi bilo za njihovu tanu
identifikaciju potrebno obimno istraivanje koje moda vie nije ni
izvodivo.
Da pomenuti kriterij od 15 godina robije lica ija porodica
onda treba da se protjera u Srbac, nije bio ba vrst, potvruje i vi
e primjera sa kladukog sreza. Prema sjeanjima koja je 40 godi
na kasnije prikupio Smail Topi, na visoke vremenske kazne, na
po 18 godina, osueni su s podruja Male Kladue Dizdarevi Os
man, Dani Medo i erimovi Redo, a njihove porodice nisu
uznemiravane. Ni dvije porodice sa Johovice, Agice (Osmanov) i
Hasana (Ramin) Barjaktarevia, nisu protjerane, makar obojica bi
li osueni, prema sjeanju, na po 20 godina zatvora. A s podruja
Vidovske ak je bilo, opet po sjeanju, etvoro onih sa kaznama
od po 15 18 godina ije porodice nisu prinudno iseljene, i to:
Osmana Bajramovia, Huseina Juia, Memije Kendia i Mustafe
Bajramovia. I mada usporedba sjeanja i dokumenata na visinu
kazni pojedinaca potvruje nepreciznost sjeanja, ipak velikih od
) Sjeanje' Begana Triia dato autoru u julu 1990, u a.a.
Sjeanje Hasana aria dato autoru u julu 1990, u a.a.
,s) Sjeanje Ale aria dato autoru u julu 1990, u a.a.
>4)

397

stupanja nema (zato autor po tom pitanju i ne intervenie). To i iz

razloga to nijedan osuenik, ako je zatvor preivio, ionako nije
stvarno izdrao prvobitno dosuenu mu kaznu, ve je svima nji
ma, vidjet emo, ona ipak, jednom ili u vie navrata, smanjivana,
da bi bili pomilovani ili uslovno otputeni nakon izdrane prepo
lovljene ili jo manje zatvorske kazne.
Meu onima koji su na kladukom srezu zbog Bune najvie
stradali sigurno su bili Nezir Barjaktarevi i njegova porodica. Po
sjeanju njegove supruge Azize, 40 godina kasnije, dok je Nezir
bio u zatvoru, nju i petero djece protjeralo je iz kue. Nije nam
dalo da sa sobom ponesemo ni togod odjee i obue kao ni hrane.
Skoro svi smo bosi odvedeni. Oduzeta nam je sva pokretna imovi
na. Protjerani smo u izolaciju ja, nae keri Alije, Hanife, Dervie i
Nure te najmlae dijete sin Husein, star svega godinu i po dana.
Husein se u Srpcu razbolio. Bolesnog smo donijeli kui u Johovicu
ali je umro i tu je sahranjen. Meutim mi smo se ponovo morali
vratiti u Srbac, gdje smo ostali ukupno dvije godine i est mjeseci.
Ja sam u Srpcu morala raditi na dravnom dobru. Pogledajte, dali
su nam nakraju i radne knjiice ali nisu upisali i radni sta. Ne sa
mo da sam izgubila sina, kad smo se vratili u Johovicu ekale su
nas razne nove nevolje. Bili smo prinueni, kad se Nezir nakon
10-godinjeg robijanja vratio, da odselimo iz svoje kue u Johovici. 6 ) I porodica Arifa emia iz sela umatac prognana je u Sr
bac, takoer supruga (Hasibe) sa etiri keri (Demile, Mine, Adile i Saa). Imali su i jednog sina, ali je on za razliku od porodice
Nezirevi, bio najstarije dijete tada u vojsci pa je nekako izbje
gao tadanju porodinu nesreu. emiima, dok su bili u Srpcu,
oduzeta je i nepokretna imovina koja im je, meutim, vraena po
vratkom u umatac. 57 )
I svi drugi preivjeli Kladuani sa bolom i nelagodom sjeaju
se etiri decenije kasnije, Srpca. Bili su smjeteni u naputene kue,
bez ikakvog namjetaja, u selu Sitnei, zatim Rakovac i na kraju
Martinac. lanovi porodica sposobni za rad radili su na ekonomi
ji. Naknada za rad bila je 7 kg brana i neto masnoe na mjesec
dana. Pred kraj smo dobili i radnike knjiice, ali u istinu nema
upisanog radnog staa, sjeaju se pojedini izgnanici. 38 )
Sa kladukog sreza je relativno najvie porodica u Srbac pro
gnanih iz sela odnosno podruja MNO Todorovo. Iz Todorova
J) Sjeanje Azize Barjaktarevi (supruge Nezirove) dato Smailu Topiu februa
ramarta 1991. i fotokopija njene radne knjiice steene u Srpcu, u a.a.
57) Sjeanje Hasibe emi dato Smailu Topiu u martu 1991. u a.a.
) Iskazi vie Kladuana datih Smailu Topiu, u a.a.

398

bio je Alaga (Fejzin) Jui jedan od voa ustanka i jedini ovjek

koji je u Buni stradao od ruke takoer pobunjenika (Sulje Mehurovia) iz Vrnograa. Osim njegove porodice protjerane su porodi
ce jo trojice Juia, Jui Bajre zv. Bajrage, Jui Sabana (Alinog) i
Jui Hasiba (Mainog). Ostalih est izgnanih porodica bile su po
rodice: Tabakovi Mehmeda, drugog voe pobunjenika iz Todorova, ija je kua razruena, a zemlja oduzeta i data zadruzi, zatim
Sadikovi Mustafe, Sulejmanagi Sulejmana, Behri Beira, Jaarevi Raida i Zuli Mure. Svi oni bili su zaista osueni na visoke
vremenske kazne zatvora, a imovina im je konfiskovana. Posebno
je mnogo materijalno stradala porodica Sulejmana Sulejmanagia
koja je bila meu najbogatijim u Todorovu i ivjela u izobilju za
one prilike s obzirom na svoje dugogodinje trgovako porijek
lo. Ipak, prema sjeanju sina Haima, tada sedmogodinjeg djete
ta koji je bio sa majkom u izolaciji u Srpcu, on je bio prisiljen
da prosi po Srpcu sa ostalom djecom, da bi odrao lanove porodi
ce u ivotu. U meuvremenu u njihovu bivu kuu u Todorovu
smjetena je stanica milicije. J9 )
Jedno kompletno istraivanje teme iseljenja porodica u Sr
bac sigurno bi otkrilo' jo mnotvo drugih vanih detalja, ovom
prilikom bih ukazala jo na znaajno svjedoenje Huseina Kovaevia, sina Muinog, ije integralno izlaganje nisam eljela sjei, a
ukljueno je u ovoj knjizi u poglavlje Izabrana sjeanja, svjedoe
nja, pisma.
Sjeanja Srpana na Cazinjane. Ipak suvie redukovan bio bi
prikaz Srpca a da nije sasluana i druga strana, domaini, mjetani
tih krajeva o kojima s v u, kako smo vidjeli, Cazinjani znali priati
samo lijepim rijeima. Te neke prie, na molbu autora i po dogo
voru sa njim je etiri decenije kasnije prikupioj izloivi i sopstveno sjeanje, Drago Crndak , nekadanji partijski funkcioner na srbakom srezu. Evo njegovog integralnog svjedoenja.
Od 1952. do 1955. godine bio sam sekretar Optinskog ko
miteta SK Sitnei, sreza srbakog. Na tom optinskom podruju, u
predjelima sela: Sitnei, Donja Lepenica, Srevii, Rakovac i Kunove, prostire se Poljoprivredno dobro Motajica, sa svoje dvije
poljoprivredne uprave, Lepenica i Sitnei. Inae, Poljoprivredno
dobro Motajica je zahvatalo velike povrine i na irem podruju
sreza Srbac: Novi Martinac, Noiko, Poveli, Brezovljani, Lili i
Bardaa: Zemljine povrine to ih je preuzelo ovo poljoprivredno
dobro, potiu od naputenih vapskih, poljakih i drugih kuita i
) Izjava Haima Sulejmanagia data Smailu Topiu u aprilu 1991, u a.a.
399

imanja, kao i od povrina koje su se do tada vodile kao optedrutvena imovina.

Doavi 1952. godine na optinsko podruje Sitnei, zatekao
sam mnotvo graana muslimanske nacionalnosti, doseljenih sa
podruja Cazina i tamonje okoline, a zbog tzv. Cazinske bune.
Na podruju poljoprivredne uprave Lepenica i Sitnei bilo ih je ne
to oko dvije stotine, od kojih najvie ena i djece. Ali bilo je mla
ih mukaraca i enske mladei sposobnih za rad.
Prema sjeanju ljudi iz Poljoprivrednog dobra, oko tri stotine
Cazinjana bilo je razmjeteno i na podruju Poljoprivrednog do
bra Motajica u Novom Martincu, Poveliu i Noikom. Prema
tome, moe se pouzdano rei da je na itavom podruju srbakog
sreza bilo njih oko pet stotina.
Mnogi od ovih bili su zaposleni na poljoprivrednim upravama
Poljoprivrednog dobra Motajica u svojstvu sezonske radne sna
ge, a nemali broj bio je i u stalnom radnom odnosu. Tako je, pre
ma nekim tvrdnjama i pokazateljima, njih oko pedesetak bilo stal
no zaposleno na poljoprivrednom pogonu Lepenica i Sitnei. Mu
karci su obino bili koijai, dok je enska radna snaga obavljala
poslove u stoarstvu, voarstvu i tome slino.
U poetku nije im bilo ba toliko u volji da se zapoljavaju, s
obzirom na razloge zbog kojih su ovdje pristigli, a i s obzirom na
prilike u kojima su se nali. Meutim, ta nevolja se iz dana u dan
postepeno prevazilazi, pa se oni, prihvatajui novonastale prilike,
snanije uklapaju ovdje i svestrano se aklimatizuju. Ipak, mora se
priznati da to sve nije ilo ni lako ni bezbolno.
Dolazei 1950. godine na ovo podruje, oni su uglavnom raz
mjeteni u naputene vapske i poljake kue, koje su ve tada bile
u vlasnitvu Poljoprivrednog dobra Motajica. Te kue su, mora
se priznati, bile dosta komotne, vee prostorije i vrsto graene, ali
su mnoge od njih bile bez prozora, vrata i drugih pogodnosti, ne
ophodnih za stanovanje. To je, neizbjeno, uslovljavalo i potrebu
njihovih adaptacija. Pored angaovanja Poljoprivrednog dobra
Motajica, te i takve popravke, dozidavanja prozora, vrata i sli
no, vrene su i uz neposredno angaovanje Cazinjana. Inae, ta
danje prilike, i drutvene i sve ostale, bile su posve oskudne, pa su
i njihova prilagoavanja ovdje, bila utoliko i tea. Dolazei na ovo
podruje, Cazinjani su sa sobom ponijeli neto posteljine i posue
i oskudnu linu garderobu. Zahvaljujui okolnostima da su mnoge
kue u koje su useljavali imale i uzidane porete kamine, pa im
je to to se tie ogreva, kuvanja hrane i slino, makar donekle
olakalo njihovo poinjanje.
400

Mnogi od njih, kao zaposleni radnici u poljoprivrednom do

bru, postaju vrsni radnici. Posebice su njihova koijaka umijea
dolazila do izraaja. Njima su se dodjeljivale najbolje konjske za
prege, povjeravali kompleksni radni zadaci, ali su im, za uspjeno
obavljanje poslova, esto dodjeljivana i priznanja. Pored ostalih,
sjeam se tako jednog vrijednog i umjenog radnika, vedrog i uvi
jek veselog, koijaa paradnih kola direktora poljoprivredne up
rave, dvadesetogodinjeg Nurije Huskia. Iz milja zvali su ga maher ofer. Budui da sam bio sekretar komiteta na brdovitoj i sa
obraajno dosta neprohodnoj optini, to bi mi direktor poljopriv
redne uprave esto slao druga Nuriju i tu pristupanu koiju, da
me preveze na kojekakve selske razgovore, sastanke komunista i
si. Takvih puteestvija bilo je, nerijetko, i nou. Nikada taj Nurija
ne ree nijednu jedinu rije, nikada se ne poali da je umoran, ni
kada ga ne primijetih smrknutog. Vraajui se sa tih veernjih se
oskih sastanaka, Nurija i ja znali smo esto i prepjevati kroz te pla
ninske visoravni i pitome breuljke tog podneblja. Bili smo pravi
drugovi, on doseljeni Cazinjanin, koija, a ja stanovnik ovoga
kraja, sekretar optinskog partijskog komiteta.
Po ulozi kojoj sam kao sekretar komiteta morao udovoljavati,
brinuo sam o cjelokupnom ivotu doseljenih Cazinjana na sitnikom podruju. Tako sam, nerijetko, ulazio u njihove nedae, kojih
je nesumnjivo bilo, ali i u njihove radosti, ako ih je pokatkad bilo.
Nita mi u tome nije bilo teko, naravno ne ni strano, jer smo u
svemu zajedniki iznalazili i produbljivali smisao za to podnoljivije njihovo ivljenje.
Ono to se ne smije izbjei pri ovom kazivanju, je to da ih je
narod ovog kraja, jer to i neposredno znam, i duom i srcem, ne
samo razumijevao, ve i volio. Reklo bi se da je bio vie na strani
njihovih nedaa, nego to ih je prekorijevao. Ovaj svijet nije u nji
ma vidio buntovnike, ustanike, protiv Drave i reima, ve u kraj
njem, samo naivne i nevine rtve onih koji su ih zavodili.
Cazinjani su u ovaj kraj unijeli i rasprostranili lijepe narodne
krajike pjesme svoje vrsne dosjetke, alu, viceve. Iako u svojim os
kudnostima i drugim neprilikama, mahom su to bila vedra, raspo
loena i nasmijana lica, kako kod mladih tako i kod starijih. Gos
toprimljivi su bili i vie od onoga to su objektivno mogli. Ostala
mi je u osjetu, ali ne samo meni, njihova pita misiraa i jabukova
a, kao i mnoge druge slatkojestive spremaine i svakojaki domai
slatkii iz narodskog obiaja njihovog kraja.
Prema kazivanju Mirka Vrania, tada povjerenika u srbakom srezu, Mirka Sananina, instruktora Oblasnog narodnog od

bora Banjaluka, Njei Vida i Kouti arka, pogonskih rukovo

dilaca u Poljoprivrednom dobru Motajica, Drage Bogosavca,
radnika SUP-a i mnogih drugih, Cazinjani su bili divni ljudi, mi
ran i dobronamjeran svijet. Ali, kako kazuju sjeanja ovih ljudi, a i
sam se dobro sjeam, narod ovoga kraja je bio krajnje obazriv i
brian prema njima i ne pamti se da je ikada izmeu Cazinjana i
graana ovog kraja, izbio ma kakav sukob ili nerazumijevanje.
Meusobni odnosi izmeu Cazinjana i ovdanjih mjetana, ka
ko kae Mirko Vrani, bili su odista komijski i prijateljski.
Na osnovu sjeanja nekih od slubenika ondanjeg srbakog
sreza, Cazinjani su razmjeteni na Poljoprivredno dobro Motaji
ca po nalogu Ministarstva za poljoprivredu tadanje Vlade NR
BiH, kao to su po tom istom organu 1953. godine povraeni u
svoje krajeve, na svoja ognjita, u Cazin i okolinu.
Neki od ondanjih rukovodilaca u Motajici sjeaju se slav
lja i raspoloenja Cazinjana kada je stigla obavijest da se vraaju
kuama. A bilo je i sjete. One tople, pomalo otune. Zbog rastan
ka. Kao radnici u poljoprivrednom dobru, Cazinjani su se isto
srodili sa radnicima koji su takoer radili u Motajici, a sa ovog
su podruja. Naravno, a i ovi sa njima. A i kako ne bi, jer ih je ov
dje na prostranstvima Motajice sve jednako kia kvasila, sunce
prilo i mraz grizao, da bi to stojikije izduravali ondanje teko
e koje nisu bile ni male ni jednostavne. To ih je dakle, svakodnev
no ne samo zbliavalo, ve i povezivalo, bez obzira ko je ko i
odakle je.
Zna se, meutim, da se Cazinjani nisu svi povratili u Cazin.
Neki od njih su otili u Bosansku Gradiku, Derventu, Prnjavor,
ili otili negdje drugdje u potrazi za poslom. Poneki od njih su os
tali i na poljoprivrednom dobru u Srpcu. Bilo je i ljubavi, one pra
ve, ljudske koja se zavravala i brakom. Tako je i Ibro Huski, koija na Poljoprivrednom dobru, a inae graanin ovog podruja,
iz Crnaje, zavolio i zaprosio mladu i vrijednu sezonsku radnicu
Poljoprivrednog dobra Cazinjanku Bejzu. Stupili su u brak da bi
poslije izvjesnog vremena nastavili zajedniki ivot u Prnjavoru,
gdje i danas ive u skladnom braku sa poodraslom djecom i unuadima. Bio sam srean to sam se 1953. godine, skupa sa mnogim
ljudima ovdje, radovao sreama Cazinjana pri ispraaju u njihov
rodni kraj, zavrava svoju priu Drago Crndak. 40 )
J0)

godine.
402

Pismeno svjedoenje Drage Crndaka autoru, u pismu od 20. decembra 1990.

Pokuaj identifikacije porodica i rekonstrukcije broja progna

nih ljudi. I na kraju pokuaj da se utvrdi identitet porodica i broj
njihovih lanova odnosno ukupan broj osoba, valjda ve moemo
zakljuiti prognanih a ne iseljenih iz predostronosti, ne ne
girajui tada vjerovatno i stvarno takvo uvjerenje ministra unutra
njih poslova NR BiH. Kako arhivski sauvanih spiskova ovih po
rodica vie nema ili ih ja nisam pronala, ukoliko je od veinom
unitene grae ipak togod jo preostalo (to je svakako takoer
mogue, pogotovo kada znamo da su se akta odlagala i nesiste
matski i bez reda), upuena sam opet samo na napor da se pomou
sjeanja ljudi nastoji pribliiti injenicama i po ovim pitanjima. Taj
je put, razumije se, u principu manje pouzdan. Zato su i rezultati
takvog istraivanja po pravilu manjkavi, moe se govoriti samo o
priblinoj tanosti.
Zanimljivo je da se Danilovieva brojka od 73 porodice iz
njegovih, 1950. godine nastalih, biljeaka odnosno brojka od 60ak koje se sjeaju takoer neki ve pominjani tadanji zvaninici
prilino poklapa sa brojkom od oko 70 porodica kojoj su se, etiri
decenije kasnije, nakon izvjesnog presabiranja pribliili Memaga, Hanifa, Zejna, Mehmed, Fatima i Enver Beganovi iz Liskov
ca, pomaui ovaj istraivaki napor. Meutim, dok je Danilovi
imao u vidu brojku ukupno iseljeni-h, tj. sa oba sreza (i cazinskog i
kladukog), porodica Beganovi u broj od oko 70 ubraja samo Fa
milije sa cazinskog podruja. U toj ukupnoj rekonstrukciji vano
je pitanje tretmana i porodice kao takve, tj. da li je rije o tzv. uoj
(inokosnoj) ili iroj porodici. Razliita shvaanja u tom pogledu
rezultiraju, razumije se, i razliitim brojanim pokazateljima.
U procesu identifikacije porodica i rekonstrukcije broja njiho
vih lanova protjeranih u Srbac sa cazinskog sreza uestvovali su i
Hasan ovi iz turlia, Ibraga Topi iz oralia, Bejza ovi iz
Liskovca, Hanka Nadarevi iz Trca, Draga Boi iz Putinaca
(1950. prognana iz Crnaje), ali je za ukupno rasvjetljavanje ovih
pitanja ipak daleko najvanije pismeno svjedoenje dobiveno od
pominjane porodice Beganovi. 41 ) Identifikovane porodice raz
vrstala sam po kriteriju kunog ognjita seoskog prebivalita
odakle su te porodice iseljene, navodei ime i prezime starjeine
porodice (koji je po pravilu istovremeno negdje izdravao zatvor
sku kaznu, uglavnom u Zenici) te priblini ili tani broj iseljenih
4I) Spisak porodica prognanih u Srbac sa cazinskog sreza uobliio je na molbu i po
dogovoru sa autorom, nakon uea u sastavljanju itave porodice Beganovia i drugih
mjetana, Enver Beganovi, tijekom 1990. i poetkom 1991. godine u a.a.

403

lanova porodica. Samo uz ime starjeine potcrtani broj porodi

nih lanova moe se, prema rekonstrukciji porodice Beganovi,
smatrati tanim, dok su nepotcrtani brojevi samo vjerovatni, pri
blini. Pokuavajui izbjei bilo kakve primisli u vezi sa redoslije
dom u pobrojavanju tih porodica, odluila sam razvrstati ih isljuivo po abecednom kriteriju.

Porodice iz Liskovca:
starjesina

broj lanova porodice

Abdi Ahmet
Abdi Bajro
Abdi Hasan
Abdi Husein
Abdi Mehmed
Abdi Sulje
Beganovi Hasan
Beganovi Ibrahim
Beganovi Memaga
ovi Ale
ogi Mehmed
ogi abo
Kovaevi Mae
Kovaevi Mue
Miski Sulejman
Mujaki Rekan
Mujaki Beir
Mujaki Hasan
Mujaki Hasib
Mujaki Hasan hadija
ari Hajdar
ari Hasan
ari Ramo
ari Sejdo
ari Sulejman
ari Velaga
ari Mustafa, udovica

15
8
8

6
10
7
6

9 (1 umro u Srpcu)
8 (1 umro u Srpcu)
9
6
8

9 (jedno umrlo)
7
4 (Rekan umro u Srpcu)
4
8

5
6
6

3
4
6 (ena umrla u Srpcu)
10

5
2

ukupno porodica: 27, ukupno lanova: 194

404

Porodice iz turlia:
starjeina
Beirevi Nazif
Bilki alim
ovi Dedo
Dervievi Muharem
Dervievi Mujaga
Odobai Suijo
abanagi Husein
Topagi Suljo
Trii Imir

broj lanova porodice

5
6
10

7
7
6

7
10
15
ukupno porodica: 9, ukupno lanova: 73

Porodice iz Sturlike Platnice:

starjeina
orali Hamid
Corali Agan
orali Pao
Dehverovi Hase"'
Dehverovi Medo
Dehverovi Salih
Dehverovi Soko

broj lanova porodice

10

3
10
6

7
5
5
ukupno porodica: 7, ukupno lanova: 46

Porodice iz Trca:
broj lanova porodice
starjeina
8
Harba Huse
7
Mehonji Fehim
7
Mehonji Mahmut
5
Nadarevi Arif
10
Nadarevi Huse (Haseija)
5
Nadarevi Ibro
9
umar ulaga ___________
ukupno porodica: 7, ukupno lanova: 51
s' Porodicu Dehverovi Hase tadanji predsjednik MNO turli opisuje, kako
smo vidjeli ranije, kao jedinstvenu i mnogobrojnu (25 lanova) dok porodica Beganovi
identifikuje 4 porodine starjeine Dehverovi (sa ukupno 23 lana). U oba sluaja radi
se ipak o priblino istom broju protjeranih ljudi.

405

Porodice iz Trake Platnice:

starjeina
broj lanova porodice
Hati Hasan
4
Hati Husein (umro u zatvoru u Zenici) 9
Huski Muhamed
7
ukupno porodica: 3, ukupno lanova: 20

Porodice iz Crn a je:

starjeina
broj lanova porodice
Boi Milan
1 (supruga)
Boi Nikola
3 (supruga i 2 djece)
Boi Stevo
2 (supruga i 1 dijete)
Miljkovi Mile Branko
2 (majka i sestra)
ukupno porodica: 4, ukupno lanova: 10

Porodice iz Peigrada:
starjeina
Buljubai Huse
Smlati Suljo

broj lanova porodica

5
4
ukupno porodica: 2, ukupno lanova: 9

Porodice iz Kriva je:

starjeina
Luli Bean
Luli Sele
Luli Suljo
Luli Tale, udovica
Nuhanovi Arif
Nuhanovi Gigo
Nuhanovi Hasan
Nuhanovi Meho
Zenkovi Husein

broj lanova porodice

10

7
7
5
5
8

4
5
10

ukupno porodica: 9, ukupno lanova: 61

406

Porodice iz oralia:

starjeina
Huremagi Agan
Kapi Hase Sari

broj lanova porodice

6
6

ukupno porodica: 2, ukupno lanova: 12

Porodica iz Kapia:
starjeina
Kapi Husein

broj lanova porodice

6
porodica: 1, lanova: 6

Porodice iz Mutnika:
starjeina
Hui Hamid
Hui Hasib
Hui Husica
Hui Ibrahim
Hui Mumin
Hui Ramo

broj lanova porodice

5
4
8

4
6

7
ukupno porodica: 6, ukupno lanova: 34

Bez pretenzija na izraunavanje tanog broja sa cazinskog

sreza na Srbac protjeranih ljudi, jer su ipak pod znakom pitanja i
podaci o lanovima porodica i precizni podaci o broju samih poro
dica, kao i pitanje da li porodice tretirati u tzv. uem ili irem smis
lu, iznesene, dakle autoru dostupne brojke, omoguavaju zaklju
ak da je sa cazinskog sreza iseljeno preko 70 porodica (77) od
nosno preko 500 ljudi (516).
I u identifikaciji porodica sa kladukog sreza uestvovalo je,
etiri decenije kasnije, uz autora, vie ljudi. Za podruje Todorova
to je nama ve poznati tadanji uitelj iz tog kraja Hasan Puri, za
Gornju Vidovsku odakle je porodice sam lino iseljavao to je Mio
Carevi, (obojica nastanjena kasnije u Banjaluci) a najvei je dopri
nos svakako Smaila Topia, profesora u penziji, iz Velike Kladue,
koji je, po dogovoru sa autorom, obavio i terensko istraivanje o
ovome. Sa kladukog terena je raseljeno u Srbac mnogo manje po407

rodica, a prema provedenom Topievom istraivanju, njihov bi

spisak bio slijedei. 42 )

Porodice iz Todorova:
starjeina
broj lanova porodice
Behri Beir
4
Jui Alaga (Fejzin)
2
Jui Bajro zv. Bajraga
8
Jui Hasib (Main)
4
Sulejmanagi Sulejman (Suljagin) 7
Tabakovi Mehmed
6
ukupno porodica: 6, ukupno lanova: 31

Porodice iz Johovice (zaseok Barjaktarevii):

starjeina
broj lanova porodice
Barjaktarevi Nezir (Alagin)
6 (ena i 5 djece)
Barjaktarevi Juso (Jusin)
6
Barjaktarevi Hasan (Mehmedov)
9 (otac, mati i 7 djece)
Barjaktarevi Ramo
4 (ena i 3 djece)
Sagrkovi Dafer
5
ukupno porodica: 5, ukupno lanova: 30

Porodica iz Vidovske:
starjeina
broj lanova porodice
Bajramovi Osman____________5 (otac, mati, 2 brata i snaha)
ukupno: 5

Porodice iz Male Kladue:

starjeina
broj lanova porodice
Keki Hasan Tito

Keki Husein (Hasanov)

4 (dvije ene i 2 djece)
Bai Beir (Mustafin)
3 (ena i 2 djece)
4') Istraivanje pitanja broja raseljenih porodica i broja njihovih lanova sa biveg
kladukog sreza na srbako podruje izvrio je, po dogovoru sa autorom, u prvim mjese
cima 1991. Smail Topi iz Velike Kladue, u a.a.

408

Bai Mustafa
Bai Ramo
Bai erica

7 (ena i 6 djece)
1 (ena)
___ 1 (ena)___________
ukupno porodica: 5, ukupno lanova: 16

Porodica iz Velike Kladue:

starjeina
broj lanova porodice
Karaji Hasica ________________ 4 (2 ene, ki i snaha)
ukupno: 4

Porodica iz Trnova:
starjeina
lanova porodice
Karaji Ramo ____________________ 2 (ena i dijete)_______
ukupno: 2

Porodica iz ijmatca:
starjeina
emi Arif

lanovi porodice
_______________ 5 (ena i 4 keri)_______
ukupno: 5

Iako izneseni podaci o raseljenfm porodicama sa kladukog

sreza vjerovatno nisu apsolutno tani, ipak su precizniji od onih sa
cazinskog sreza. I zbog ukupnog relativno manjeg broja porodica i
ljudi koji su raseljeni bilo je tim lake ustanbviti odgovarajue pod
atke, ali i radi konkretnijeg terenskog istraivanja Smaila Topia,
dobivene brojke smatram prilino pouzdanim. injenica to se u
dokumentima i naknadnim sjeanjima prepliu geografski pojmovi
Johovice i Vidovske, oito iz razliitog tretiranja istih krajeva, ne
utie na ukupni rezultat iseljenih sa kladukog sreza. A taj rezultat
je, dakle, slijedei: sa 7 razliitih geografskih lokacija kladukog
sreza protjerano je 20 porodica sa 93 lana.
Pod pretpostaykom da prihvatimo kao tane sve iznesene
brojke raseljenih sa itave Cazinske krajine, ispada da je inom
dravnog protjerivanja porodica osuenih za Cazinsku bunu, rase
ljeno 97 porodica sa 609 lanova. Ako pak polazimo od objektivno
teko Ustanovljivih zaista posve tanih brojki, onda je dovoljno za
dovoljiti se sa konstatacijom da je u ljeto 1950. godine sa domaih
28 Cazinska buna

409

ognjita Cazinske krajine u nepoznato prognano oko sto porodica

ili oko eststo ljudi.
Na neke ire politike i moralne dimenzije ovog jedinstvenog
poduhvata poslijeratne Jugoslavije osvrnut u se u Zakljunim
razmatranjima.

Glava sedamnaesta

SUDBINA OSUENIKA
U kontekstu svih ovih dogaanja nakon Bune jo je jedna te
ma takoer nezaobilazna pitanje pojedinih sudbina. Rije je o
vojno suenima na dugogodinju robiju, na konfiskaciju njihove
imovine i dr. Te smo ljude ostavili, da se podsjetimo, nakon iz
reene presude, na osam cazinskih i jednom slunjskog vojnom
procesu, odnosno u trenutku kada su osuenici iz Cazina deportovani za zeniki i sarajevski zatvor, a slunjski, prema iskazima svje
doka za onaj u Staroj Gradici. ta bi sa njima dalje? Bilo bi ne sa
mo preambiciozno ve i objektivno nemogue pratiti svaiju poje
dinanu sudbinu. No, sauvana, takoer vojnosudska, dokumenta
cija omoguava ipak dobar uvid posebno u pogledu trajanja iz
dravanja zatvorskih kazni.
Ali, na prvom mjestu potrebno je da se upoznamo sa sudbi
nom na smrt osuenih, njih 16 sa Cazinske krajine i dvojice sa
slunjskog sreza. Dakle njih ukupno 18 a ne.20, tj. 17 sa Cazinske
krajine i 3 sa slunjskog sreza, kako proizlazi iz izvjetaja pukovni
ka S. Filipovia i D. Lauevia. To su bili: Milan i Nikola Boi te
Mile Miljkovi Branko iz sela Crnaje. Ale ovi iz sela turlika
Platnica, Dedo ovi Mulan, Agan Corali i Muharem Dervievi iz sela turli, ulaga umar iz sela Trac, Hasib Beganovi iz
sela Liskovac, Husein Zenkovi iz sela Krivaja, Husein Kapi iz
sela Kapii (svi cazinski srez), Ramo Karaji iz sela Trnava (u dru
goj zvaninoj dokumentaciji to se selo ne naziva Trnava ve Trnavi), Hasan Keki iz sela Mala Kladua, Nezir Barjaktarevi iz sela
Gornja Vidovska (po sudskoj dokumentaciji rije je o Gornjoj Vidovskoj, a sama porodica Barjaktarevi svojim tadanjim mjestom
prebivanja smatra Johovicu. Zaselak Barjaktarevii je izmeu sela
Gornja Vidovska i sela Johovica, pa je tako bilo mogue tumaiti
28*

411

pripadnost ili jednom ili drugom selu. Iz istih razloga Alu ovia
tretiralo je ili kao stanovnika sela Liskovac ili kao stanovnika sela
turlika Platnica) i Mehmed Tabakovi iz sela Todorovo (svi srez
Velika Kladua) te Mile Devrnja i Nikola Beukovi, obojica iz sela
Koranski lug (slunjski srez).
Prema sauvanoj sudskoj dokumentaciji svi su oni, osim M.
Devrnje, jo na kraju glavnog sudskog pretresa najavili albe na
ove presude. Prema svjedoenjima, etiri decenije kasnije, vie njih
je na sudu izjavilo da se nee aliti na presudu. Tako, prema Stevi
Boiu npr. odbili su da se ale M. Boi i A. ovi, dakle obojica
na smrt osuenih, ali i on S. Boi (17 godina robije) i valjda jo
neki. Ismail Ajki, jedan od onih takoer osuenih na najduu vre
mensku kaznu zatvora, svjedoi o ak jednom verbalnom duelu iz
meu M. Boia i advokata Groznika po pitanju albe na presudu
u momentu nakon njenog izricanja na glavnom pretresu. Po Ajkiu, desilo se slijedee. Sudija pita Milana hoe li se aliti na kaznu
(kaznu smrti strijeljanjem), a ovaj odvrati: Neu. Umijea se ad
vokat: Ja u se aliti. Milan mu odbrusi: Nenla se pravo aliti
protiv moje glave. Autor je, meutim, duan pomenuti, da je mo
gao Ajki $voju priu zasnovati samo na nekom posrednom izvo
ru, poto on nije lino prisustvovao momentu izricanja presude na
procesu 6. juna (sueno mu je u jednoj ranijoj grupi).
Kako bilo da bilo, u zakonskom roku od osam dana albe
svih na smrt osuenih, osim Devrnjine (napisane uglavnom po bra
niocima) dostavljene su Vojnom sudu u Sarajevu, odnosno Voj
nom sudu u Zagrebu. Ti sudovi su naime bili propisani posrednici
adresiranom subjektu Vrhovnom vojnom sudu. Po Zakonu o
vojnim sudovima Vrhovni vojni sud bio je druga i istovremeno za
dnja predviena vojnosudska albena instanca: Protiv odluka
prvostepenih vojnih sudova doputena je alba Vrhovnom vojnom
sudu. 1 ) S obzirom da je sada rije samo o na smrt osuenima tre
ba jo dodati da su sve takve presude obavezno morale biti po
tvrene od strane Vrhovnog vojnog su<da: Presude prvostepenih
vojnih,sudova kojima su izreene smrtne kazne, bez obzira da li je
protiv njih podignuta alba ili ne, pravosnane su tek kada ih po
tvrdi Vrhovni vojni sud. 2 )
Sve albe, osim one Nikole Beukovia, otkucane su na pisaoj
maini. No, prisustvo branilaca u stvaranju albi vidi se, meutim,
posebno iz samog njihovog teksta koji je tekst svih cazinskih
') SI. 1. FNRJ, br. 105 od 10. decembra 1947, l. 6, st. 1.
Isto, l. 6, st. 4.

J)

412

albi sainjen pravniki, dakle ipak struno, to nai osuenici u

svakom sluaju ne bi mogli sami aa urade. Sve se pomenute albe
pozivaju na odreene lanove ZKND, KZ i ZKP, pobijajui osno
vanost pojedinih elemenata iz presude. Analiza svih tih albi, ne
samo onih na smrt osuenih, pokazuje da su one sastavljene uglav
nom u sadejstvu izmeu osuenika i branilaca. U nekim sluajevi
ma ako je suditi samo po tekstu albe ta je saradnja bila
obimnija (Husein Zenkovi Belagin, edo Bogunovi), u nekim
vrlo mala (M. Boi, M. Miljkovi, H. Keki). Iz albi, koje se u
sklopu ukupne dokumentacije o vojnom suenju u Cazinu uvaju
u CAVS-u, proizlazi da nijedan osuenik otkucanu albu nije vlas
toruno potpisao, a da je samo neke, u ime osuenih potpisao nji
hov branilac po slubenoj dunosti, Muhamed Sadikovi npr.
No, svakako nas vie zanimaju pitanja vezana za sam sadraj
albi. Da li su na smrt osueni traili tek milost ili su se alili na
presude zbog samih kvalifikacija u njima? Bilo je i jednoga i dru
goga, ali najvie toga drugoga, pri emu je bila oito neophodna
aktivnost pravnika, pogotovo kad se ima u vidu nepismenost, slaba
pismenost, neobrazovanost i opta skuenost osuenika.
Branioci po slubenoj dunosti, oni isti sa vojnosudskih pro
cesa, okomili su se u koncipiranju, sastavljanju i formuliranju albi
samo na nekoliko uglavnom istih taaka iz presuda u kojima je, po
njima, bitno povrijeena krivino-pravna zakonska regulativa. U
nekim albama, ak eksplicitno pominjui l. 262 i 267 ZKP, a u
drugim preskaui taj formalni in, branioci su, dakle, (primjer a
lbe A. ovia Vrhovnom vojnom sudu od 13. juna 1950) 3 ) polazili
od sljedeeg:
l. 262 ZKP
Prvostepena presuda moe se pobijati:
1) zbog povreda propisa krivinog postupka na glavnom pre
tresu
2) zbog povrede krivinog zakona
3) zbog pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja
4) zbog odluke o kazni, o trokovima krivinog postupka i o
graansko-pravnim potraivanjima
l. 267 ZKP
Odluka o kazni moe se pobijati kad je kazna izreena u
granicama zakona, ali je nesrazmerna drutvenoj opasnosti dala i
uinioca...
) CAVS, 308/50, alba A. ovia od 13. juna 1950. godine.
413

Branioci su imali u vidu i l. 266 ZKP koji glasi: 4 )

Pogreno utvreno injenino stanje postoji kad iz injenica
koje je sud uzeo kao dokazane ne proizlaze oni zakljuci na osno
vu kojih sud utvruje krivinu odgovornost optuenog, ili kad sud
dokaze nije pravilno cijenio, a nepotpuno utvreno injenino sta
nje postoji kad sud odlune injenice nije uzeo u obzir ili dokaze
nije dovoljno cenio.
Sve albe na presude o smrtnoj kazni posebno su se pozivale
na nekonzistentnost sudskih odluka u primjenjivanju onih zakon
skih lanova iz ZKND i KZ koji se odnose na pitanje obiljeja
krivinog djela i na pitanje postojanja naroito oteavajuih
okolnosti. Obiljeja krivinog djela iz l. 3 t. 7 i t. 13 ZKND (s
kojima smo se ve ranije upoznali) ne mogu se, prema aliocima,
uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne i kao oteavajue okolnosti,
jer se time povreuje l. 61 KZ (opti dio):
Okolnosti koje ine obeleja krivinog dela ne mogu se pri
odmeravanju kazne uzeti kao oteavajue ili olakavajue okol
nosti. 5 )
Zalioci su se, prema tome, pozivali na nespojivost odnosno
eksplicitnu zabranu presuivanja za isto djelo i po osnovi biljeja
krivinog djela i jo po osnovi oteavajuih okolnosti, dakle po
dva osnova.
Drugi aspekt smrtnih presuda koji su mogli, u principu, alioci takoer uspjeno pobijati odnosio se na tzv. naroito oteavaju
e okolnosti. Navodim ih kao takozvane zbog toga jer je sintag
ma naroito oteavajue okolnosti, ak valjda i u ono vrijeme le
galno omoguavala nedopustivo voluntaristiku mjeru aplikacije.
Naime, naroito oteavajue okolnosti, tj. jedini kontekst
koji dozvoljava izricanje smrtne presude, javlja se u ondanjem va
eem zakonodavstvu na samo jednom mjestu i to je jo znaajni
je u izrazito nedefinisanom smislu:
l. 4 stav 1 ZKND
Dela iz l. 3 ovog zakona, izuzev dela iz ta. 14, kaznie se
lienjem slobode sa prinudnim radom najmanje 3 godine, konfis
kacijom imovine i gubitkom politikih i pojedinih graanskih pra
va, a pri postojanju naroito oteavajuih okolnosti smrtnom kaz
nom. 6 )
4)

SI.
) SI.
) SI.
Drave.
414

1. FNRJ, br. 97 od 6. novembra 1948. godine.

1. FNRJ, br. 106 od 13. decembra 1947, Krivini zakonik.
1. FNRJ, br. 59 od 23. jula 1946, Zakon o krivinim del ima

protiv naroda i

Naroito oteavajue okolnosti alioci su nastojali pobijati

dvostruko. Prvo, pozivajui se na l. 58 KZ koji glasi:
Pri odmjeravanju kazne smatrae kao oteavajue okolnosti
naroito:

1) ako je krivino delo moglo da ugrozi interese drave

2) ako je krivino delo uinjeno u sastavu bande, zavere ili ra
da drugog zloinakog udruenja
3) ako se potstrekavanje ili pomaganje odnosi na krivino de
lo maloletnog ili duevno zaostalog lica koje je podreeno potstrekau ili pomagau
4) ako je krivino delo uinjeno iz koristoljublja ili drugih ni
skih pobuda
5) ako je krivino delo uinjeno na naroito svirep nain, nasi
ljem ili lukavstvom ili prema licu koje je podreeno uiniocu kri
vinog dela ili prema licu koje se nalazi u bespomonom poloaju
6) ako je Krivino del uinjeno u povratu.7)

U albama je isticano da su to, dakle, oteavajue a ne na

roito oteavajue okolnosti.*) I, drugo, navoeno je kako l. 4.
stav 1. ZKND govori o naroito oteavajuim okolnostima u
mnoini, to dakle podrazumijeva bar dvije ili vie takvih okolnos
ti to opet, prema aliocima, nije moglo biti dokazano.)
U svim albama osporavan je stepen presuene krivice, ukazi
vano je na mnogo manje posljedice krivinih djela i mnogo manju
drutvenu opasnost njihovih poinioca nego to je to proizlazilo iz
presude. Uz to, prvostepenom sudu, Vojnom sudu u Sarajevu koji
je sudio u Cazinu, zamjereno je to pri odmjeravanju kazni uopte
nije uzimao u obzir i mnoge olakavajue okolnosti kakve su, u
zavisnosti od pojedinanih sluajeva bile naroito: opta drutvena
i posebno kulturna zaostalost, nepismenost ili slaba pismenost,
skuenost, politika nesvjesnost ili ogranienost, nepromiljenost,
boleljivost, mladost (M. Miljkovi, 23 godine), starost (H. Keki,
71 godina), dotadanja neporenost i nekanjivost, viegodinje
sluenje u JA, bezrezervno priznanje, javno i skrueno kajanje, te
ke materijalne prilike, optereenost velikim porodicama, pogo
tovo onih sa mnogo djece (H. Zenkovi 10 djece, A. ovi 6
djece, N. Barjaktarevi 5 djece). Dok su se svi na smrt osueni
) Krivini zakonik, l. 58.
*) CAVS, k 308/50, albe Milana Boia, Mile Miljkovia, Hasana Kekia, Ale
ovia, Nikole Boia, k 307/50, alba Huseina Kapia.
) CAVS, k 306/50, alba Nezira Barjaktarevia, k 304/50, alba Huseina Zenkovia.
415

pozivali, prije svega, na u presudama ve pomenute povrede krivi

nog zakonodavstva, to su se drugi alioci, takoer uglavnom pre
ko svojih branilaca, ak preteno pozivali na za njih olakavajue
okolnosti koje da prvostepeni sud nije dovoljno uvaavao. Takva
je npr. kratka i jasna alba Dafera Sagrkovia, inae odbornika iz
Gornje Vidovske, osuenog na 20 godina lienja slobode sa pri
nudnim radom kao glavnom kaznom. ali se na karakteristian
nain:
Smatram da kazna nije srazmerna stepenu opasnosti drutve
no krivinog dela i uinioca. Ja kao uinilac defa sam kulturno,
prosvetno i politiki zaostao ovek. Ova zaostalost posledica je to
ga to biva Jugoslavija nije naem kraju poklanjala ama ba nikak
ve panje. U kolu nisam iao, samouk sam i znam jedva da se potpiem. Stoga nisam bio u mogunosti da pratim dnevnu tampu i
da proirim svoj politiki vidokrug, te je neprijatelj mogao lako da
me zavede.
Moja ogranienost vidi se po tme to sam kao lan nar. vlasti
mogao da nasednem lanoj propagandi i da budem zaveden. Kri
vim se oseam i skrueno se kajem.
Kako je sud ipak uvideo da za drutvo nisam potpuno izgub
ljen i da se cilj kazne moe postii prevaspitavanjem obeavam da
u uloiti sve svoje snage da to pre postanem koristan lan socija
listikog drutva, te stoga molim da mi se izreena kazna smanji.
Smrt faizmu sloboda narodu!
Sagrkovi Dafer
(nevlastoruni potpis) 10 )
Potpuno sam, bez pomoi branioca, Vrhovnom vojnom sudu
10. juna obratio se na smrt osueni Nikola Beukovi. Iz sauvane
dokumentacije nije vidljivo zato Beukovi nije koristio pri sastav
ljanju svoje albe branioca po slubenoj dunosti na koga je imao
zakonsko pravo. Prema njegovom ponaanju na sudu, kako ga
opisuje etiri decenije kasnije npr. Rade Mandi, takoer optueni
i osueni na slunjskom procesu, zatim prema njegovoj na sudskom
procesu iskazanoj volji da se ali (sudska dokumentacija), te po
osnovi njegove nevjetom rukom pisane molbe, autor je milje
nja da bi N. Beukovi rado prihvatio mogunost pomoi branioca
ako bi mu ona tada bila na raspolaganju. Beukovieva alba
Vrhovnom vojnom sudu odnosno molba, kako ju je on sam na
slovio, ne poziva se ni na kakve pravne norme ve predstavlja oaj10)

416

CAVS, k 306/50, alba Sagrkovi Dafera.

Nikola Beukovi (trei s desna) prvoborac, ovjek br. 2 hrvatskog dijela ustanka, lan
taba, rukovodilac akcije na slunjskom srezu. Lino pisao molbu za pomilovanje. Strijelja
22. 8. 1950. (sliku ustupio Petar Zinaji).
417

niki in ovjeka koji pokuava da spasi svoj ivot, traei ljudsku

milost. Beukovi svoju molbu zapoinje podatkom da je na kraju
rata bio komesar Veterinarske bolnice II JA u Zagrebu ali na tom
poloaju dosta velikom osjetio sam se da istom nisam u stanju
odgovoriti kako sa osnovnom kolom, a zatim iz naneenih ratnih
posledica koje su ostale kod mene nakon prebolenja Tifusa 1943...
te prema doktorskom pregledu sam u stvari pronaen za dalji raz
voj skroz nesposoban i neodgovoran za velike poloaje. Zato se i
demobilisao u decembru 1945, i vratio zemljoradnji. Dodijeljena
mu je kua. U 1948. i 1949. godini uestvuje u izgradnji kua poro
dicama palih boraca. Radi na otvaranju osnovne kole u Koranskom lugu. Poto u jesen 1949. ne uspijeva, po zadatku, nagovoriti
nekoliko domainstava da pristupe SRZ, iskljuen je iz KPJ te je
od tada odvojen od svi dobri i napredni ljudi, pa je zato potpao
pod uticaj Mile Devrnje od koga je, kae, laima pridobijen da bi
postao bandit, kukavica i izdajica naroda a pred samu izdajniku
rabotu Devrnja mi je saoptio da je doznao da sigurno on i ja kavo
i ovi ostali lanovi koi smo to iskljueni iz Partije danas je Partija
osudila na smrt ida emo biti poubijani. Beukovi izjavljuje da je
inae redovito i sa punom voljom davao obaveze, otkupe i pore
ze to moe da potvrdi MNO. Da nije nikoga nagovarao na put iz
daje, nikoga ubio ili zlo kome uinio, ve eto kao bijednik i zavedenik bio sam ukljuen u banditsku grupu, a esam se na kraju
sam prijavio vlastima. Apelira i na tugu svog u crnozavijenog
bjednog i nevinog sina, polaznika drugog razreda osnovne kole.
Moli za potedu ivota od smrti i da robija makar to bila doivot
na, poto mislim da bi bar neki put imao prilike kroz prozore Kaznijune viditi slobodni narod... a takoer i prirodu..., isto tako da
mog nejakog i nevinog sina mogu posjetiti pismom i uti o njego
vom mladom ivotu. 11 )
Vojni sud u Zagrebu proslijedio je Beukovievu albu naj
prije vojnom tuiocu, iji je odgovor bio da u samom tekstu albe
nisu navedene nikakve okolnosti niti momenti koji bi bili nepozna
ti istrazi i vojnom sudu pri odmjeravanju kazne, a koji bi bili od
uticaja na vrstu izreene kazne... Njegovo veliko zauzimanje za
uspjeh poduzetih planova, unutranje organizatorske aktivnosti u
visokom stepenu, kao i aktivno uestvovanje u gotovo svim akcija
ma koje su poduzeli odmetnici, ukazuje na pravilnost odmjerene
kazne. Napose se imalo u vidu, a i danas treba imati pred oima,
da se radi o bivem oficiru J. A., prvoborcu koji je proao kroz i
) CAVS, 343/50, Molba Nikole Beukovia od 10. juna 1950.
418

tavu NOR i nar. revoluciju, upoznao njenu potrebu i grandiozne

tekovine, pa svjestan postignutih rezultata ipak otpoeo djelovati
neprijateljski, povezavi se sa izrodima i izdajnicima. Zamjenik
vojnog tuioca major dr Viktor Damjan zakljuuje da je kazna
potpuno pravilno odmjerena i umjesna, a albu treba odbaciti kao
neosnovanu i nikakvim opravdanim argumentima zasnovanu. 12 )
Ve 16. juna, tj. sutradan, Vojni sud u Zagrebu itav krivini
predmet (dokumentacija o istranom postupku, o glavnom pretre
su, presude izreene optuenom Devrnji Mili i drugima, Beukovievu albu, odgovor Vojnog tuiotva u Zagrebu) pod sud. br.
343 alje Vrhovnom vojnom sudu u Beograd. 1 )
Vojni sud u Sarajevu sukcesivno je slao Vrhovnom sudu kri
vine spise radi rjeavanja po albama na smrt osuenih (i drugih),
ve u zavisnosti o kome od osam vojnosudskih procesa se radilo.
Zadnje dostavljanje tih spisa, zajedno sa albama, bilo je, razumije
se, ono kojim se na nadleni postupak Vrhovnom vojnom sudu
upuuju krivini predmeti sa 8. (zadnjeg) cazinskog procesa, ali sa
mo onih okrivljenih koji su se i alili na prvostepene.sudske odlu
ke, a to su bili svi osim Sele Lulia i Steve Boia. Sa naznakom da
se radi o hitnom aktu poto su u pitanju smrtne presude iz propratnog dopisa predsjednika Vojnog suda majora Blagoja Bokovia, od 24. jula, jo saznajemo da se vojni tuilac nije alio na pre
sude kao i da nije dao nikakav odgovor na podnesene albe optu
enog M. Boia i ostalih. 14 )
Sta bi, dalje, sa albama njih 17 od 18 na smrt osuenih (je
dan, Mile Devrnja, se nije alio)? Sve njih je Vrhovni vojni sud od
bio, a prvostepene presude potvrdio. I mada su konane presude,
presude Vrhovnog vojnog suda donoene odvojeno (po grupa
ma), obrazloenje presude grupi zadnjeoptuenih u Cazinu, s
Milanom Boiem na elu, najindikativnije je i najkarakteristinije, a s obzirom da se radilo o najveem broju na smrt osuenih, o
glavama sedmorice, s tim bi se obrazloenjem moda bilo i najzna
ajnije upoznati.
Dakle, tano mjesec dana nakon upuenog mu ukupnog kri
vinog predmeta (zajedno sa albama) pod br. 308, vijee Vrhov
nog vojnog suda, u sastavu trojice potpukovnika: pira Miunovia, Dr Frederika Davida i Slavka Balaa, presuuje da su navodi
) CAVS, k 343/50, bb, Odgovor zamjenika vojnog tuioca majora dr Viktora
Damjana od 15. juna 1950. godine.
,
1J) CAVS, k 343/50, Dopis predsjednika vojnog suda u Zagrebu majora ure Polaka od 16. juna 1950. godine.
,4) CAVS, k 308/50.

419

albi neumesni i neosnovani... pa se prvostepena presuda u celosti

potvruje. Priznanje radnji za koje su oglaeni krivima i meu
sobno tereenje, kako u istrazi tako i na glavnom pretresu i vijee
Vrhovnog vojnog suda prihvatilo je kao osnovicu injeninog sta
nja i krivice optuenih. U tom su pogledu protiv prvostepene pre
sude u svojim albama prigovorili samo edo Bogunovi i Hasica
Karaji, ali je njihove navode Vijee odbacilo s obrazloenjem da
nisu ponudili nikakvih novih razloga zato tek sada poriu kri
vina djela za koja su sueni, a svoje albe ne potkrepljuju nikak
vim argumentima koji bi ih inili vjerodostojnim. Opte obrazlonje konane presude 14-orici obiluje, kao i prvostepene presude
Vojnih sudova u Sarajevu i Zagrebu, tekim kvalifikacijama osue
nih i radnji koje su poinili: da su bili uglavnom kulaki elementi,
a u politikom pogledu veim delom su pripadnici kvislinkih voj
nih i protivnarodnih reima, da su njihova krivina djela najo
pasnija jer su imala-za cilj obaranje postojee narodne vlasti i
svrgavanje postojeeg poretka u naoj zemlji i to oruanim putem,
i putem pljake i paljevine narodne imovine, da je njihov glavni
cilj bilo bogaenje na raun sirotinje. Obrazloenje presude poseb
no zarrjera Boiu, oviu i drugima to su za svoje krivine rad
nje izabrali momenat kada je Jugoslavija u najveem naponu iz
gradnje socijalizma, izgradnje bolje, lepe i srenije budunosti na
ih naroda, kada u njoj svaki poteni radni ovek daje maksimum
snage radi to boljeg ispunjenja postavljenih zadataka i izvrenja
Petogodinjeg plana, i s druge strane kada -su se na Jugoslaviju
okomili svi njeni neprijatelji raznih boja, teei da putem kleveta i
lai, te raznih pretnji i zveckanja orujem na granici, izazovu bilo
kakav mete unutar zemlje a u nameri da bi dolo do promene po
stojeeg ureenja u naoj zemlji smatrajui da e u takvoj situa
ciji, a kao to su to uglavnom navikli i u toku rata, moi zabosti
no u lea naim narodima, te da e uspeti da na vlast ponovo po
vrate poznate izdajnike elemente tipa kralja Petra, Maeka i dr.,
koje je naa revolucija zauvek svrgnula sa grbae naeg naroda.
Zato su se optueni i nazvali kraljeva vojska. Iz njihovih radnji
su proizale i teke posledice naroito po narodnu imovinu...
Vijee Vrhovnog vojnog suda kratko se osvrnulo na prigovo
re iz albi koji se odnose na aspekt naroito oteavajuih okol
nosti i na aspekt obiljeja krivinog djela. Pojam naroito ote
avajuih okolnosti iz l. 4 stav 1 obrazloenje Vijea ne pominje.
Vrhovni vojni sud je takoe prihvatio i oteavajue okolnosti ko
je je prvi sud uzeo optuenom Milanu Boiu i ostalim optueni
ma koji su osueni na smrtnu kaznu, jer one ne ine obeleje kri
420

vini dela u pitanju u smislu l. 61 OKZ, pa zato su pravilno kao

takve i uzete, te se ba na osnovu njih, a u smislu l. 4 Zakona o
krivinim delima protiv naroda i drave, za utuene radnje ovim
optuenicima i moe izrei smrtna kazna, obzirom da su se u svom
neprijateljskom radu pokazali toliko uporni i aktivni da je i nuna
njihova izolacija, da bi ostali metani u njihovom kraju za uvek bili
osloboeni ovako loeg uticaja i vaspitanja od ovih protivnarodnih
i izdajnikih elemenata... S druge strane Vrhovni vojni sud smatra,
da je prvostepeni sud, obzirom na vrstu i teinu dela u pitanju kao
i loe kvalitete optuenih, i onako odmerio optuenima prilino
blage kazne, te da, prema tome, ne postoji nikakvog osnova koji bi
govorio u prilog optuenih, tj. radi kojeg bi se mogla optuenima
kazna smanjiti. Usled toga je Vrhovni vojni sud i u ovom pogledu
albe optuenih odbio kao neosnovane, pa je prvostepenu presudu
u celosti potvrdio... 15 )
Vrhovni vojni sud se nije, dakle, potrudio ni da objasni kako
to, odnosno zato pri odmjeravanju kazni u obzir uzete oteavaju
e okolnosti ne ine obeleje krivinih dela u pitanju u smislu l.
61 OKZ. Ili Vrhovni vojni sud to nije umeo da uini? Izbjegava
njem decidnog obrazloenja, obrazloenja koje se trailo i koje je,
napose, on bio duan dati, Vrhovni vojni sud, po autorovom mi
ljenju, potvruje, ako nita drugo, a ono svoju profesionalnu ne
mo.
Jo 12 dana kasnije, 12. jula 1950. godine, Vrhovni vojni sud
u drugom stepenu odbija i albu N. Beukovia a u smislu lana
268 st. 3 ZKP u pogledu opt. Devrnje Mile u celosti potvruje.
Takva pravna formulacija Vrhovnog vojnog suda bila je potrebna
zato jer M. Devrnja nije podnio albu na presudu prvostepenog
suda. To nije uinio, inae, ni vojni tuilac u njegovu korist. 16 )
I dalje praenje sudbine osuenika Cazinske bune omogue
no je trajnim uvanjem vojnosudske dokumentacije. Svima, sada
definitivno presuenima, kao zadnja mogunost spasavanja ostalo
je obraanje s molbama za pomilovanje Prezidijumu Narodne
skuptine FNRJ. Do diferencijacije je i dolo na tom zadnjem
moguem nivou.
Stvari su se bre odvijale kod Slunjana, to je i logino jer su
bila u pitanju samo dvojica ljudi na smrt osuenih od kojih se je
dan nije ni alio (a svi ostali osueni na vremenske zatvorske kaz
1S) CAVS,-k 308/50 35, Presuda Vrhovnog vojnog suda od 24. avgusta 1950.
godine.
'*) CAVS, 343/50.

421

ne nisu na suenju u Slunju uopte ni najavili albe). Ve smo do

sada primijetili odreene razlike u proceduri post-sudskih odno
sa prema okrivljenima i u Cazinu i Slunju. Tako su svi na smrt osu
eni u Cazinu uputili albe Vrhovnom vojnom sudu, sa slunjskog
procesa od dvojice samo jedan. Zamjenik vojnog tuioca Zagre
bake armijske oblasti odgovorio je na albu N. Beukovia, nega
tivno, a zamjenik vojnog tuioca sarajevske armijske oblasti nije
odgovorio ni na presudu ni na albu okrivljenih. Ve sve ovo, kao
i neki drugi detalji (Beukovieva molba a ne alba, odustaja
nje svih ostalih u slunjskom procesu da se uopte i ne ale na
prvostepene presude), govori da je na odreen nain slunjski kurs
kanjavanja pobunjenika ove jo vie prestravio. U prilog tezi o
tom moda jo otrijem slunjskom kursu ide i jedan dokument
Udbe NR Hrvatske za oblast Karlovac upuen Vojnom sudu u Za
greb, nastao ve nakon potvrivanja smrtnih kazni Mili Devrnji i
Nikoli Beukoviu od strane Vrhovnog vojnog suda. U tom dopisu
od 26. jula, koji potpisuje major Mate Rajkovi, se kae: U vezi
Vaeg dopisa sud. br. 343/50 od 17. jula 1950. dostavljamo Vam u
prilogu molbe za pomilovanje od okrivljenog Devrnja Mile i okr.
Beukovi Nikole, koji su po Vrhovnom sudu osueni na kaznu
smrti streljanjem, gubitak graanskih prava, konfiskaciju imo
vine i gubitak rezervnih inova u JA, s prijedlogom, da se molbe
odbiju, jer nema opravdanih razloga za pomilovanje. 17 )
Pomenuti akt Udbe NR Hrvatske za oblast Karlovac koji go
vori o molbama za pomilovanje od okr. Devin je Mile i okr. Beu
kovi Nikole oznaava novu i zapravo onu zadnju moguu fazu u
odnosu prema osuenima pokuaj da se putem akta milosti spa
se ivoti. Tih molbi za pomilovanje autor u CAVS nije naao
Ali, ne osporavajui eventualno njihov stvarni nastanak to bi
moda mogla da bude pria za sebe ni u kom sluaju, ni pravno
ni moralno, nije bio umjestan postupak kojim je dato Udbi da
opet(!), i nakon zavrene ukupno teorijski mogue pravne proce
dure, problem ona ocjenjuje. Nijedan propis ne predvia tako ne
to, kao to je i van svake logike da se Udba izjanjava o inu mi
losti!
Od nastanka citiranog dopisa Udbe do samog ina smaknua
dvojice glavnih slunjskih pobunjenika nije prolo ni mjesec dana.
Prezidijum Narodne skuptine FNRJ molbe za pomilovanje odbija
17. augusta. Ve pet dana nakon toga presuda kazne smrti strijelja
njem je i izvrena. Po zapisniku komisije od 22. augusta 1950. go
17)

422

CAVS, 343/50, br. dopisa Udbe 5042. od 26. jula 1950. godine.

dine strijeljanje Mile Devrnje i Nikole Beukovia taj isti dan je i iz

vreno i oni su tu mrtvi zakopani. 18 )
S
procedurom konanog odluivanja o sudbini pravosnano
osuenih Cazinjana nije se toliko urilo. I pored toga to je njih
devet prvostepenom presudom osueno na smrt, jo neto prije iz
reene iste takve presude Devrnji i Beukoviu, njihove molbe za
pomilovanje stavljene su na dnevni red sjednice Prezidijuma Na
rodne skuptine FNRJ tek poetkom septembra, a molbe sedmori
ce na smrt osuenih iz glavne grupe kojima je, koincidencijom,
presuda izreena na isti dan kao i Devrnji i Beukoviu, pred zvanino najvii organ zemlje dospijevaju poetkom oktobra. I dok
su, kao to znamo, u prethodnoj fazi rjeavanja pokuaji svih 16
ostali bezuspjeni, pa je svoj esnaestorici prvostepena presuda po
tvrena i tako postala pravosnana, ovdje, na Prezidijumu, dolazi
do selekcije u odnosu prema na smrt osuenima. Postupak za po
milovanje kree opet od Vojnog suda u Sarajevu, koji sve spise za
jedno sa molbama osuenika za pomilovanje, te svojim miljenjem
i prijedlogom upuuje, sada, Pravnom odjeljenju Ministarstva na
rodne odbrane FNRJ.
Ve u toj fazi rjeavanja pitanja se, izgleda, neto promijenilo.
Naime, predsjednik Vojnog suda u Sarajevu major Blagoje Bokovi, koji je bio i predsjednik vijea koje je sudilo na svih osam cazinskih procesa, u svom propratnom pismu sada, 13. septembra
1950. godine, insistirajui i dalje na kazni smrti za ostale osueni
ke (i iz drugih grupa), predlae da se uvai molba za pomilovanje
osuenika Boi Nikole, za koga sud smatra da ima mesta zameni kazne smrti streljanjem sa vremenskom kaznom obzirom, da se
je osuenik Boi Nikola za sve vreme okupacije dobro vladao i
uestvovao od prvih' dana ustanka u Narodno-oslobodilakoj bor
bi a u vremenu neprijateljske akcije za koju je osuen nije se vidno
isticao. 1 ) Zanimljiva promjena u razmiljanju majora Blagoja
Bokovia, ako se sjetimo njegovih tekih kvalifikacija iz presude
za tog istog Nikolu Boia! Nije li ta promjena stava neim sasvim
treim prouzrokovana? Nije li bila u pitanju intervencija razbo
rite Nikotine majke, Bosiljke Boi, koja je potegla u Beograd pra
vo Titu? Primio ju je Edvard Kardelj kome je sve ispriala (o e
mu detaljnije u sjeanjima N. i S. Boia u glavi Izabrana sjea
nja...) i koji joj je onda obeao da obojica, i mu i sin joj, sigurno
nee smrtno stradati.I autor je ubjeenja da je na B. Bokovia
'*) CAVS, k 343/50, Zapisnik komisije od 22. avgusta 1950. godine.
) CAVS, k 308/5037.
423

bitno djelovala neka direktiva odozgo. Preko kog neformalnog

kanala u svakom sluaju je nebitno pitanje.
Predsjednik Vojnog suda u Sarajevu Blagoje Bokovi je, va
ljda po slubenoj dunosti, davao Ministarstvu odbrane miljenje i
prijedloge Suda u vezi sa molbama za pomilovanje, a ovo Minis
tarstvo je u ulozi, ini se, nekog posrednika ili pak, zatim, sam
Prezidijum Narodne skuptine FNR.J, davao neke sugestije te je B.
Bokovi svoje odluke ipak u znatnoj mjeri mijenjao. Tako su, s
potpisima dva potpredsjednika ovog organa, Moe Pijade i Josipa
Rusa, 3. septembra pomilovani Dedo ovi, Agan orali, Muharem Dervievi, ulaga umar, Husein Kapi, Husein Zenkovi,
Nezir Barjaktarevi i Mehmed Tabakovi. Svima njima smrtna
kazna je preinaena u kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u
trajanju od 20 godina, a izreena kazna trajnog gubitka graan
skih prava zamijenjena je kaznom gubitka istih u trajanju od pet
godina. 20 ) Samo jednom osueniku iz tog paketa kazna smrti
strijeljanjem nije zamijenjena robijom. Nije, naime, uvaena molba
za pomilovanje Hasiba Beganovia. 21 ) On je prvi osuenik sa cazinskog procesa ija je sudbina bila time i definitivno zapeaena.
Dana 6. oktobra 1950. godine Prezidijum Narodne skuptine
FNRJ odluivao je o molbama za pomilovanje na smrt osuenih
Milana Boia, Ale ovia, Nikole Boia, Mile Miljkovia, Rame
Karajia i Stojana Starevia. Odlueno je da se ne uvae molbe za
pomilovanje trojice: Milana Boia, Ale ovia i Stojana Starevi
a, ime im je potvrena pravosnana presuda kazne smrti strije
ljanjem. Drugoj trojici: Mili Miljkoviu, Rami Karajiu i Hasanu
Kekiu kazna smrti je zamijenjena kaznom lienja slobode s pri
nudnim radom u doivotnom trajanju i trajan gubitak graanskih
prava. Nikoli Boiu smrtna kazna je pretvorena u kaznu lienja
slobode s prinudnim radom u trajanju od 15 godina, a izreena
kazna trajnog gubitka graanskih prava zamijenjena je kaznom
gubitka graanskih prava u trajanju od pet godina. 22 )
Odbijanjem molbi za pomilovanje na smrt osuenima Milanu
Boiu, Ali oviu, Hasibu Beganoviu i Stojanu Stareviu is
crpljene su zakonske mogunosti spasavanja ivota ove etvorice.
Tano mjesec dana nakon donesene negativne odluke o molbama,
") CAVS, k 301/50, k 302/50, k 304/50, k 306/50, k 307/50. Neki injenini ele
menti iz ovih (i drugih) dokumenata upuuju na zakljuak da je datum ovih pomilovanja
3. oktobar a ne 3. septembar 1950. godine kako inae stoji u odlukama za pomilova
nje.
J1) CAVS, k 303/50.
) CAVS, k 308/5038.
424

Hasib Beganovi, (prvi s lijeva) komandir 3. ete (liskovake) u Cazinskoj buni. Isticao se
u svim akcijama te na sudu sve redom priznao. Strijeljan 6. 11. 1950. (sliku ustupio sin
Hasan Beganovi).

29 Cazinska buna

425

Milan Boi, Ale ovi, Hasib Beganovi i Stojan Starevi su, 6.

novembra 1950. godine na mjestu Vraa kod Sarajeva, strijeljani.
Zakopani su na mjestu pogubljenja. 23 ) Pogubljenici su, znai, tano pola godine nakon ustanka kojim su rukovodili. Prosto nezao
bilazan je, meutim, jedan detalj iz tih zadnjih trenutaka ivota
Milana Boia i Ale ovia. Saoptavanja odluke Prezidijuma Na
rodne skuptine FNRJ sjea se Stevo Boi ovako: Meni su skinu
li na 16, Nikoli na 15 godina, ocu, Ali i drugima potvrene su
smrtne kazne. Na ovom saoptenju gdje smo svi bili, pitali su oca i
Alu ta imaju sada rei. Oni su skoro jednoglasno rekli da ele da
idu zajedno u jednu raku. Na saoptenju su bili major, kapetan i
potporunik. Ironino su im odgovorili da e im se ta elja ispuni
ti/ 4 )
Logino je bilo za oekivati da e u ono teko doba porodice
na smrt osuenih doivljavati razne neprilike. Sa Cazinske krajine
je blizu stotinjak porodica i protjerano. Sa slunjskog sreza takvog
protjerivanja nije bilo, ali je tim porodicama koje su ostale tamo
moda bilo ak i gore. Po sjeanju Petra Zinajia, riziku se izlagao
svatko tko bi na neki nain htio pomoi nezbrinutim lanovima
porodice koji su ostali da ive u mjestu. Koliko nipodatavajui
odnos doivljavali bi upravo blinji na smrt osuenih govori npr.
podatak da vlasti nisu smatrale za shodno ni da ih uopte obavijes
te o sudbini njihovih mueva, oeva. Kako drugaije tumaiti npr.
dva pisma Ane Beukovi.
U prvom pismu, od 30. novembra 1955. godine Ana Beukovi
se obraa sudu u Zagrebu, saoptavajui da se bez imovine i kao
nezatiena ena teko sa sinom probija kroz ivot. Jo do da
nas od mua neznam nita njegova presuda mi nije poznata. Mo
lim gornji naslov po mogunosti da me obavijesti, ako je na ivotu
da znam pri emu sam. Ako nije u ivotu da bi znala da se snala
zim nemislei na njega. Ali ni u naredne tri godine Ana Beukovi
ne uspijeva saznati nita o sudbini svog (ve vie od osam godina
mrtvog) mua. Opet se, takoer iz Koranskog Luga, obraa Voj
nom sudu u Zagrebu 5. decembra 1958: pa bi molila sa ovom
molbom da mi se dostavi reenje o njegovoj sudbini jer mi to potrebuje za mene i moga sina u svrhu ostavinske rasprave zemlje
kao i drugih bitnih pitanja, pa prema tome ako je isti suen kaz
nom smrti ili na prinudni rad potrebno mi je navedeno reenje da
moemo da vrimo svoje bitno uzdravanje kao i budunost moga
) CAVS, k 308/50, Zapisnik komisije od 6. novembra 1950. godine.
) Svjedoenje Steve Boia, u a.a.
426

sina-- U nadi ostajem povoljnog reenja ukoliko se ne rei povolj

no biu prisiljena da urgiram na kabinet. 25 )
Smrtovnica Nikole Beukovia nastaje tek 10 godina kasnije,
1969 . godine kad je i upuena njegovoj udovici. 26 )
Najblii Nikole Beukovia nikad meutim jo (do u najnovije
vrijeme) nisu naisto ta se stvarno desilo njihovom ocu, djedu. Po
nekim svjedoenjima vien je u zatvoru Sremska Mitrovica gdje je
umro 1958, nakon to je prethodno robijao na Golom otoku. 27 )
No, s obzirom da se smrtovnica ipak poklapa sa zapisnikom komi
sije koja je obavila rutinski uviaj na licu mjesta nakon strijeljanja
na Kozjai gdje su i pokopani Nikola Beukovi i Mile Devrnja,
autor je miljenja da nema vie mjesta dvoumljenju u pogledu nji
hove smrti.
A porodica Milana Boia smrtovnicu nikad nije ni primila,
svjedoe njegovi sinovi Nikola i Stevo. Primili su, takoer na sopstveno traenje, tek neko uvjerenje. 28 ) To je uvjerenje, meu
tim, isto tako u skladu sa slubenim dokumentom o ve navede
nom inu egzekucije etvorice pa mislim da neke prie o tome
da su Milan Boi i Ale ovi upueni na Goli otok takoer nisu
vjerodostojne. Osim uoptenih nagaanja za takve prie, uosta
lom, nije nikad bilo i nekih osnova.
Sudbina na smrt osuenih potiskuje, razumije se, u drugi plan
interes za ostale osuenike. Ali od njih blizu tristo (po odbitku
na smrt osuenih) na visoke vremenske kazne osueno je ukupno
275 ljudi sa sva tri naa sreza, nekolicina je osuena na ak doi
votnu robiju i samo manji broj njih na kaznu ispod 10 godina, pro
ivljavali su vjerovatno najtei dio svog ivota po tim raznim za
tvorima. U Bosni ih je najvie bilo u Kazneno-popravnom domu
Zenica, a u Hrvatskoj u zatvoru u Staroj Gradici. Zeniki pitomci
radili su u rudniku, u jami Barbara zvanoj staklari i u drugim ja
mama ovog rudnika. Jedan broj njih kasnije je prebaen u zatvor u
Fou, neki u zatvor u Kotor. Svugdje su radili teke fizike poslo
ve u rudniku, kopali kanale (u Vareu), na prugama (tunel BrkoBanovii), na gradilitima kao to je bilo npr. ono gdje je podizano
luksuzno naselje Sveti Stefan u Crnoj Gori (Ibrahim Beganovi).
) CAVS, 343/50, bb, dva pisma Ane Beukovi, supruge Nikole Beukovia.
) Fotokopija Izvoda iz matine knjige umrlih Mjesnog ureda Kravarsko, opina
Velika Gorica, od 21. marta 1969. Kao mjesto smrti navodi se Kozjaa, a kao datum
smrti Nikole Beukovia 22. avgust 1950. godine. Dokument ustupljen autoru od porodi
ce Beukovi, u a.a.
) Pismo Borke Beukoviosi autoru od 5. septembra 1990. godine.
) Svjedoenje Nikole i Steve Boia, u a.a.
29*

427

U zenikom rudniku nali su se i neki Slunjani koji su inae pede

setih godina razmjeteni na vrlo razliite radove uglavnom u
Hrvatskoj, ak su radili na ureenju parka na Brionima (uro Bo
i).
Pogubljenjem estorice na smrt osuenih nije, meutim, is
crpljena lista smrtnih rtava meu osuenicima. Rije je o smrto
nosnim posljedicama prouzrokovanim zatvorskim ivotom, poseb
no onom u rudniku Zenica. Ljudi su sjekli vene, a zbog tekih po
slova umrli su Nuhanovi Hase (Jusin), Bajri Hasib, Topagi
Omer i jo neki, tvrdi, etiri decenije kasnije, osuenik-rudarski
kopa u jami Barbara Ismail Ajki. 29 ) iv se iz Zenice nije vratio
ni glavni sa Kladue, u vrijeme bune 61-godinji Hasan Keki. Ni
Rekan Mujagi.
Uslove ivota pod zemljom u Zenici opisao je u pismu jedan
drugi tamonji osuenik (na smrt osuen zbog ubistva), to je pis
mo uspjelo stii (proputeno od cenzure) na Rankovievo minis
tarstvo. Nakon toga je, prema sjeanju Ismaila Ajkia, iz Beograda
vrlo brzo stigla grupa od devet ljudi koji su sve ispitali, od uslova
ivota u rudniku do fizikog maltretiranja osuenika. Poslije se
situacija popravila. 30 ) Moda je to neko poboljanje bilo posljedi
ca i navodne Bakarieve izjave iz 1952. godine da ne smiju osue
nici raditi pod zemljom poto nisu materijalno osigurani, svjedoi
ari Hasan (Ahmin) koji je proveo u Barbari 2 godine i 8 mje
seci, a zatim robijao radei na graevinama, groblju, putevima i
dr. 31 )
Osim fizikog maltretiranja i sigurno ipak izrazito tekih us
lova ivota i rada u rudniku, osuenici su bili od samog poetka
izloeni i nekontrolisanim psiholokim ikaniranjima. Takvo jed
no, ako je vjerovati svjedoku Ismailu Ajkiu, dogodilo se, npr., us
koro nakon njihovog dolaska u Zenicu. Tek kad smo doli u Ze
nicu svih nas 244 izvedeno je pred pet oficira. Pitali su hodu Huskia kakvi su ti Bosanci, a ovaj je odgovorio: Do sada hajvani
(goveda-nap. autora) od sada insani (ljudi-nap. a.). A onda su pi
tali osuenika Hasana Miljkovia, ideologa ratne Huskine milicije
i ovjeka koji je jo od 1947. godine robijao u Zenici, da on kae
ta misli o tom dogaaju iz 1950, odnosno da procijeni da li je
stvar potekla iz Bosanske krajine. Garantujem ivotom da nije,
prije mogla potei iz Hrvatske, jer su ti ljudi sa Krajine nepisme) Svjedoenje Ismaila Ajkia dato autoru u julu 1990. u a.a.
,0) Isto.
**) Svjedoenje Hasana (Ahminog) aria, dato autoru u julu 1990. godine u a.a.
428

ni, odgovorio je Hasan Miljkovi. Na tome se ispitivanje i zavri

lo, pa je jedan od oficira masi prestravljenih osuenika, od kjih
su mnogi mislili da im je kucnuo zadnji as, poruio: E, moji Bo
sanci, molite se Bogu za Tita, gdje naete njegov potpis da ga po
ljubite. Da nije Tita pobili bi vas do jednoga. 32 )
Meutim, svi oni koji su uspjeli u zadnjoj instanci izbjei
smrtnu kaznu ili oni koji su uspjeli izdrati prvih nekoliko godina
zenikog zatvora, ipak su dobro proli. Takvog je miljenja autor
prije svega zbog toga jer je kroz postupak amnestije i pomilovanja
svim ovim osuenicima, nekima vie nekima manje, pedesetih go
dina oproten zaista znatan dio izdravanja kazne. Nijedan osue
nik nije odrobijao prvobitno izreenu vremensku kaznu zatvora.
Nakon to su en bloc odbijene albe onih koji su se 1950. jo u
tzv. zakonskom roku (osam dana nakon presude) alili na prvoste
penu presudu, to je ova svima potvrena od strane Vrhovnog voj
nog suda, i postala prema tome pravosnana, razdoblje narednih
nekoliko godina, poev odmah od 1951, pljuti od molbi za pomi
lovanje ili bar snienje vremenskih kazni. Te molbe manjim dije
lom piu oni sami, a veim dijelom supruge, oevi, majke, braa,
sinovi.
Osim molbi za pomilovanje koje uglavnom piu najblii srod
nici osuenika samostalno ili ib sastavljaju na njihovo traenje ad
vokati, u jednom manjem broju Vojnom sudu u Sarajevu upuene
su i molbe za obnovu sudskog postupka (sluajevi npr. ede Bogu
novia, Salkana Pjania, Smaila Ajkia, Hasana i Memage Begano
via, Ale Miskia i dr.) Ove molbe podnosile su se sudu zbog odlu
ke suda o krivici i kazni uopte. Takoer je nastalo i nekoliko mol
bi za tzv. vanredno ublaavanje kazne (sluajevi npr. ede Bogu
novia ili Ale Avdia).
U proceduri oko svih tih molbi uestovali su, osim podnosila
ca molbi i Vojnog suda u Sarajevu (Zagrebu) 33 ), kome su po propisi
ma ona bila upuena, jo i kazneno-popravni domovi ili druge za
tvorske ustanove u kojima su osuenici izdravali kazne, zatim
sekretarijati unutranjih poslova NR BiH, Hrvatske i Crne Gore
(na ijim teritorijama su se pomenuti zatvori nalazili), pa Ministar
stvo narodne odbrane u Beogradu te, konano, savezni organi u
ijoj je nadlenosti rjeavanje podnijetih molbi za pomilovanje.
5J)

Sjeanje Ismaila Ajkia, u a.a.

Sve vrste molbi upuivane su Vojnom sudu u Sarajevu odnosno Zagrebu, a u
vaju se trajno u sklopu krivinih predmeta osuenika, znai pod onim signaturama ko
je oznaavaju ve ranije detaljno analizirano vojno suenje pojedincima, tj. pod signatu
rama od 301/50 do 308/50 te 343/50.
5J)

m.

429

Kako je tekao postupak po tim molbama i kakve rezultate su

one postizale? Sve molbe za obnovu sudskog procesa kao i sve one
koje su ile za tim da se kazna osueniku vanredno ublai nisu
uvaene. Drugaija je bila situacija sa redovnim molbama, naime
onima koje su se radi uobiajene procedure pomilovanja u zakon
skom roku, tj. razmaku od po dvije godine, podnosile Vrhovnom
vojnom sudu. Za veinu osuenika molbe za pomilovanje upuiva
ne su dva puta, za pojedine i vie puta. Sve te molbe pisane su u
vremenu izmeu 1951. i 1957. godine uz ipak dosta uspjeha.
U molbama se trailo putanje osuenika iz zatvora ili bar
znatno smanjenje vremenskih kazni. Samo bi analiza svih molbi
dala potpuno vjerodostojnu mozaiku sliku cjeline, meutim ve i
jedan povrniji uvid u njih omoguuje stvaranje prilino objektivne
predodbe. Kad su podnosioci molbi bili sami osuenici akcenat u
njima stavljali su opet na kajanje za uinjeno djelo u koje su bili
nesvjesno uvueni, od uglednih komija zavedeni, da se pri radu u
zatvoru zalau i da je do tada izdrana kazna ve dovoljno vaspitno djelovala na njih te obeavaju kako e se po izlasku iz zatvora
kao dobri graani ukljuiti u ivot i rad socijalistike zajednice.
I mada su se osuenici lino kao podnosioci molbi takoer
pozivali na teke porodine prilike u kojima ive njihove porodice
na Krajini, a jo i oteane njihovim odsustvom kao uglavnom hranilaca odnosno kunih gazda, taj je elemenat dominirao u molba
ma za pomilovanje koje su slali Vojnom sudu lanovi uih porodi
ca osuenika. U ovim se molbama naglaavalo kako su ostale kod
kue brojne porodice, po petero-estoro i vie nezbrinute maloljet
ne djece osuenih oeva, bolesni te nezbrinuti roditelji ili bespoomone supruge. Ukazivalo se kako je osueni bio glavna radna
snaga u porodici koja je njegovim odsustvom dovedena na rub gla
di i egzistencije uopte. Uvjeravalo se sud da ih je zatvor ve prevaspitao i da vie nikad nee praviti takve gluposti i si.
Sud se po osnovu tih molbi obraao KPD-ima u Zenici, Foi,
Kotoru, Gradici i drugdje, traei karakteristike za one osue
ne za koje su podnesene molbe. Upravnik KP doma, odnosno za
tvora, za svakog takvog zatvorenika slao bi sudu traene podatke
uz obavezno davanje svoga miljenja. Ti podaci odnosili bi se na
opte vladanje zatvorenika, njegov odnos prema radu, prema dru
gim osuenicima, prema pretpostavljenom slubenom osoblju, a
pogotovo davana je karakteristika o njihovim politikim istupima i
djelovanju. Takoer je za svakog osuenika kazano kakvog je
zdravstvenog stanja. No, miljenje upravnika KP doma o even
tualnom pomilovanju ili smanjenju kazne osueniku nije zavisilo

od pozitivnih ili negativnih karakteristika koje bi upravnik

uoavao kod osuenika ve i od line upravnikove procjene da li je
vremenski kvantum ve izdrane kazne uopte dovoljan da bi se
ve moglo zakljuivati da li je ona zaista popravno djelovala. Do
godine 1953. u tim upravnikovim miljenjima povodom albi, bile
su este ocjene da se osuenik npr, zalae na radu, da ima pravi
lan odnos prema pretpostavljenima, da politiki ne djeluje nepri
jateljski, ali da je jo rano, s obzirom na veliku teinu njegovog
krivinog djela i odgovarajuu visoku vremensku kaznu, da bi
molba za pomilovanje mogla objektivno da se razmatra a pogoto
vo uvai, te stoga predlau da se ona odbije. Nemali broj osueni
ka, pogotovo do 1953. godine, dobivao bi, meutim, od zatvor
skog upravnika potpuno ili polu-negativne karakteristike to je,
razumije se, ve samo po sebi onemoguavalo bilo kakav uspjeh
molbi za pomilovanje.
Dobivi traene podatke o osueniku (osuenicima) iz KP
doma, uz miljenje odgovornog lica kao ipak najpresudnijeg dijela
ukupne dokumentacije u proceduri, Vojni sud taj materijal, zajed
no sa molbom (molbama) za pomilovanje i odgovarajuim pravosnanim presudama iz 1950. godine, uz svoje sopstveno miljenje o
molbama, alje dalje Dravnom sekretarijatu za poslove narodne
odbrane u Beograd gdje se formulira onda definitivni prijedlog
koji ide do 1952. na Prezidijum Narodne skuptine, odnosno, od
1953. godine na Saveznoizvrno vijee, gdje se onda donosi odlu
ka odnosno rjeenje u vezi sa molbama za pomilovanje osuenika.
Na prvom ili drugom organu o molbama su donoene odluke (rje
enja) svake godine po pravilu uoi Dana Republike 29. novembra,
znai uglavnom u novembru mjesecu. Mada autor ne raspolae sa
materijalima Dravnog sekretarijata za poslove narodne odbrane,
nema posebnih razloga za vjerovanje da su se prijedlozi ovog or
gana kao pripremni akti za djelovanje Savezne narodne skuptine
ili SIV-a razlikovali od kasnije donesenih odluka, odnosno rjee
nja na ovim najviim dravnim organima. Drugim rijeima, pogo
tovo imajui u vidu poznatu klimu u nainu rada i djelovanja
Skuptine i SIV-a, molbe za pomilovanje, stiui do najviih, za tu
vrstu poslova ustavno i zakonski kompetentnih, foruma, tu su pro
lazili kroz izrazito formalni tretman, tj. pripremljeni konkretni
prijedlozi usvajani su bez rasprave. Transmisiona procedura od
podnosioca molbe za pomilovanje do odluivanja u Narodnoj
skuptini ili SIV-u i u povratnom pravcu prolazila je kroz iste or
gane. U relativno kratkom roku, od oko desetak dana, osuenici
su u KP.domovima izvjeteni o sudbini ovih molbi. Tako je uglavsamo

431

nom i u najkraem izgledao tok veoma intenzivnih pokuaja osu

enika i njihovih najbliih da se domognu slobode, odnosno tok
odgovarajue propisane procedure djelovanja nadlenih dravnih
organa po tim pitanjima. 4 )
U toku prve tri pune zatvorske godine, tj. do maja 1953. godi
ne postojao je veoma otar kurs i negativan odnos Drave prema
osuenicima. Molbe za pomilovanje su po pravilu odbijane. Prezi
dijum Narodne skuptine FNRJ 15. novembra 1952. godine nije,
tako, uvaio molbe za pomilovanje 17-orice pravosnano osue
nih u Cazinu 31. maja 1950. Da se podsjetimo, radi se o jednoj
grupi optuenih, grupi sa petog po redu cazinskog vojnosudskog
procesa, jedinog na kome nije dosuena nijedna smrtna kazna. To
bi i bio razlog, s obzirom da su i inae optueni iz ove grupe ponajblae osueni, da se oekuje odgovarajui i neto blai odnos
do ovih osuenika u pogledu rjeavanja njihovih molbi za pomilo
vanje. ak je Vojni sud u Sarajevu po osnovu materijala, dobive
nog iz KPD, u svom miljenju, proslijeenom dalje Ministarstvu
narodne odbrane FNRJ, predloio da se Roi Suljo, Hasanagi
Zaim i Joldi Latif pomiluje, s tim da se zadnja dvojica oslobode
daljeg izdravanja kazne strogog zatvora, a prvoj dvojici navede
nih da se kazna strogog zatvora snizi sa 4 na 3 godine, dok je u
pogledu ostalih Sud miljenja da je prolo prekratko vrijeme da bi
se moglo utvrditi efekte izreene im kazne. 5 ) No, svih 17 molbi je
odbijeno (Durmi Haim, Durmi Sulejman, Roi Suljo, Joldi
Latif, abi erif, Barjaktarevi Ramo, Roi Ibrahim, Sarki Ha
san, Kajtazovi Alaga, Hasojli Adii, Barjaktarevi Meho, Hasana
gi Zaim, Buljubai Huse, Merdanovi Mede, Nadarevi Muha
med i Mujadi Smail). Najvii zvanini organ zemlje oito se je
pridravao logike po kojoj su u tekoj ukupnoj antidravnoj raboti
ovi osuenici relativno dobro proli na sudu pa ih zato nema smis
la sada blago tretirati. 36 )
Nismo sluajno pomenuli primjer grupe najblae osuenih.
Naime, ako je u njihovom sluaju stvar oko molbi za pomilovanje
propadala i do 1952. godine, znai da ansi za izlazak iz zatvora
jo tee osueni u tom vremenu pogotovo nisu mogli imati. Stoga
ne bismo ni navodili veliki broj slinih odbijenica do 1953. godine.
4) Uporediti sauvanu vojnosudsku dokumentaciju krivinih predmeta o kojima se
ovdje govori.
*) CAVS, k 305/50106, Odluka Prezidijuma Narodne skuptine FNRJ od 15.
novembra 1952. godine.
) CAVS, k 305/50102, Referat po molbi za pomilovanje od 4. septembra 1952.
godine.
432

'

Moda bi bilo interesantno propratiti jedan individualan slu

aj, sluaj ede Bogunovia, osuenog na 17 godina robije, ovje
ka koji nikada nije priznao nita od toga zbog ega je tereen u
optunici i na sudu 1950. godine. Njegovo pomilovanje najprije
trai u julu 1951. supruga koja se morala zaposliti nakon odvoe
nja mua u zatvor, te se u momentu pisanja molbe nalazi u Banja
luci sa troje maloljetne djece, ivei i muei se u jednom prosto
ru koji je prije bio kupatilo. Ona iznosi da je jedina muevljeva
krivica mogla biti to nije prijavio vlastima kad je ve znao da se
neto sprema, ali protestuje to je on za taj grijeh osuen na 17
godina, dok su drugi za isto dobili tek jednu do dvije godine za
tvora. Apelira da se i na njega primjeni amnestija, da su ona i djeca
bolesni, a da e on ubudue sigurno biti koristan lan drutva. 57 )
Nije pomoglo. Takoer ne ni Bogunovieva molba iz 1952. za po
navljanje kaznenog postupka. Tek druga molba, iz 1953. godine
imala je nekog efekta. 58 ) U oba sluaja C. Bogunovi navodi nove
okolnosti izjavu Nikole.Boia o lanom tereenju Bogunovia
pod izvjesnim okolnostima. U septembru 1953. isljednik Vojnog
tuilatva VP 3945 Sarajevo, major Boo Drakovi, vri u
KPD Zenica ispitivanje. Bogunovia, Nikole Boia kao i nekolici
ne svjedoka u vezi sa predmetom ede Bogunovia. Bogunovi is
ljedniku ponavlja da nije kriv, da krivicu nije priznao ni u istrazi ni
na suenju 1950, i sada, septembra 1953. godine (ponovo) po
tkrepljuje ovu svoju tvrdnju iskazom N. Boia, koji je ve u no
vembru 1950. godine, i zatim jo u vie navrata te pred nekolici
nom svjedoka u zenikom zatvoru, izjavio da je Bogunovia lano
teretio u istrazi i na sudu jer je bio prinuivan.
Odgovarajui sadrajno-identini iskaz dalo je isljedniku
Drakoviu isti dan jo nekoliko svjedoka, meu njima Nikola Bo
i sam. I mada, zvanino, ni vojno tuilatvo ni Vojni sud u Sara
jevu ne nalaze zakonskog osnova za ponavljanje sudskog po
stupka, a prethodno odbijajui mogunost vanrednog ublaavanja
kazne, Sud 10. aprila 1954. godine, valjda ipak imajui u vidu te
nove momente, Dravnom sekretarijatu za poslove narodne od
brane predlae znatnije snienje kazne edi Bogunoviu, i to sa
17 na 10 godina strogog zatvora. 19 ) Protokol krivinog predmeta
J7) CAVS, 308/5057, Prezidijum NR BiH, na iju adresu je pismo upueno, alje
ga Vojnom sudu Sarajevo 3. avgusta 1951.
58) CAVS, k 308/50, uparediti zahtjev ede Bogunovia od 20. septembra 1952,
njegovu molbu od 27. aprila 1953. godine i odbijenicu Vojnog suda u Sarajevu o vanrednom ublaavanju kazne za osuenog edu Bogunovia.
) CAVS, k 308/50110.

433
i

opt. Boi Milana i dr ne spominje vie ime ede Bogunovia, te

iz tog dokumenta nije vidljivo kad je on puten iz zatvora. Iz za
tvora jeste iziao, sigurno nije odleao svih 10 godina.
S
kolikom nepopustljivou i strogoom se meutim nadleni
organi do 1953. godine odnose prema cazinskim pobunjenicima
oevidno je npr. iz sluaja peigradske grupe pobunjenika, jedine
grupe iz koje inae niko nije prvobitno osuen na smrt. Godine
1952. od 17 molbi za pomilovanje osuenika iz sela Peigrad, Bar
ska, Luka, Krakaa te dvjema je i udovoljeno. Samo Joldi Latif
i Roi Ramo, obojica iz Peigrada, puteni su iz zatvora, s obzi
rom na dobro vladanje i injenicu da su osueni samo na tri go
dine. Znai, oproteno im je pola godine, dok je drugoj dvojici,
Roi Sulji (Peigrad) i Hasanagi Zaimu (Barska), kazna strogog
zatvora sniena sa etiri na tri godine. Svi ostali trebali su ekati
novu priliku. 40 )
Krajem 1953. pola nas je osloboeno, a ostalima kazne pre
polovljene, sjeaju se mnogi, a uvid u sauvana dokumenta dije
lom potvruje takvu konstataciju. Naime, zaista je dolo do broj
nih i znatnih sniavanja kazni. Onima npr. koji su bili osueni na
20, 19, 18, 17 godina Ukazom SIV-a od 28. novembra ove kazne
su pretvorene u po 15 ili po 12 ili ak 9 godina zatvora. 41 ) Sniava
nje kazni nije ilo ba simetrino, ve su od sluaja do sluaja prav
ljene razlike uglavnom u zavisnosti od ponaanja osuenika u za
tvoru.
ta je to uticalo na, moglo bi se rei, nagli preokret u odnosu
Drave prema Osuenicima za Cazinsku bunu? Da li je to bilo samoosvjeenje Drave da je zaista puno grijeila prema seljacima,
da je njena ukupna politika prema selu prosto nagonila seljatvo
na bunt? Da li se radilo o stvarnom probijanju demokratskih dru
tvenih procesa? Da li je Staljinova smrt 1953. godine i znatno po
putanje napetosti izmeu Jugoslavije i zemalja IB-bloka stvaralo
uslove za jednu smireniju unutranju politiku zemlje? Sigurno je
od svega toga bilo poneto. Tek, od kraja 1953. redaju se masov
na, posebno djelimina pomilovanja. Procedura za pomilovanje
osuenika protie i dalje ve opisanom putanjom, s tom razlikom
to od 1953. godine kljuni, zadnji potpis na ova rjeenja daje sada
potpredsjednik Vlade FNRJ Aleksandar Rankovi, isti ovjek koji
je prije nekoliko godina sigurno lino najzasluniji to je 18 po
<0)
41)

CAVS, 305/50102.
CAVS, npr. k 304/50101, od 19. aprila 1954. godine.

434
i

bunjenika osueno na smrt, veliki broj na visoke zatvorske vre

menske kazne, a estorica i pogubljena.
Selekcija u putanju iz zatvora ostaje meutim i dalje bitno
zasnovana na saoptenjima upravnika KP domova, odnosno rud
nika zatvora, gradilita zatvora, u kojima su osuenici kaznu
izdravali, te zavisna od miljenja vojnog suda, koji, uzimajui u
obzir pomenute ocjene, vane argumente prije svega u skladu sa
kvalifikacijama iz presuda odnosno visinom kazne koja je pojedi
nom osueniku prvobitno razrezana, ili je pak ve jednom, inom
pomilovanja, smanjena. Tako bi bar proizlazilo iz miljenja suda
koje ovaj, povod estih molbi za pomilovanje, prosljeuje Drav
nom sekretarijatu za poslove narodne odbrane. Bez ulaenja u
moda zaista kompleksniju pozadinu, koja meutim nije saglediva
kroz sauvana dokumenta, sugerisana su i, s obzirom na pomenuta
dva glavna kriterija, ne ba logina rjeenja. Molbe za pomilovanje
dvojice Kladuana npr, Mehmeda Tabakovia (Todorovo) i erifa
Durmia (Gornja Vidovska), prvog prvobitno osuenog na smrt,
drugog na 10 godina zatvora, prolaze, tako, u meusobnoj relaciji,
ini se, neprincipijelno. O obojici Vojni sud Sarajevo raspravlja
krajem 1953. godine u istoj prilici, predlaui odbijanje molbi za
pomilovanje i jednoga i drugoga. A, podsjetimo se, Tabakoviu je
kazna smrti strijeljanjem jo 19,50. godine zamijenjena 20-godinjom robijom, a Durmiu u masovnom sniavanju kazni za Dan
Republike 1953. godine nije nita sniena. Zatvorske karakteristi
ke su za obojicu bile povoljne. Dodue, posebno za Tabakovia
koji svojim stavom javno kritikuje i igoe one osuenike koji
imaju slabo dranje, dok je Durmi prema ocjeni Uprave KPD
Zenica dobar radnik, miran, povuen i apolitian, uz to i nepis
men, to mu se ipak nije moglo uzeti kao olakavajua okolnost.
No, Durmi je pisao molbu za pomilovanje u zatvoru sam, a mi
lost za duboko ostarelog (55 godina) Tabakovia trae trojica
njegovih sinova. to bi se moglo u sluaju Durmia uzeti kao zais
ta nelogino je objanjenje presude Vojnog suda Sarajevo Drav
nom sekretarijatu za poslove narodne odbrane u kome se kae da
se dakle njegova krivica sastoji u tome to je pristupio oruanoj
bandi Nikole i Milana Boia i kao pripadnik iste uestvovao... 42 )
Neloginost je u tome to je u meuvremenu, upravo 1953, Nikola
Boi, kako proizlazi iz ove formulacije centralna linost, iz zatvo
ra ve puten.
42)

CAVS, k 306/50115, od 8. decembra 1953. godine.

435

Ali jedna druga stvar je u sluaju Mehmeda Tabakovia za

ocjenu pravosua vjerovatno indikativnija. Ne ini se, kroz molbu,
da su njegovi sinovi upoznati koliko je bolestan njihov otac. Ali je
zato to oito iz navoda Uprave KPD Zenica. Na radu se zalagao
usled ega je oboleo na pluima i sada se nalazi u bolnici na leenju. Ne oekuje se njegovo ozdravljenje. Ali i na takvu informaci
ju sud je u svom miljenju reagirao prijedlogom za odbijanje
molbe i pored toga to je dobrog vladanja i to se je, kako je vi
dljivo iz izvetaja KPD Zenica na radu razboleo od tuberkuloze
plua i to se, kako se tvrdi u prednjem izvetaju, ne oekuje nje
govo ozdravljenje. 43 )
I pored generalno uzevi blaeg kursa koji s Danom Republi
ke 1953. godine Drava zauzima prema naim osuenicima, ipak
bi bilo pogreno zakljuivati da su samo poneke molbe odbijene.
Molbi za pomilovanje nakupilo se mnogo i od njih je veliki broj
ostao neuvaen. S Rankovievim potpisom 1953. odbijaju se, ta
ko, molbe za pomilovanje npr. i za slijedea lica: Kolakovi ulaga, Aliaji Muharem, Rizvi aban, Miljkovi Pero, Zejni Ibro,
Pjani Suljo, Muri Meho, Topagi Omer,Kvoka Dragan, Bei
Muharem, Ajki Sulejman i Begi Redo (sa cazinskog drugog
procesa) 44 ), Huremagi Huso, Kapi Murat (sa sedmog proce
sa) 45 ), Semi Arif, Merdanovi Husein, Duri Feho (peti proces) 46 ),
pa, isti dan, opet sa drugog procesa Zejni Muhamed, Begi Agica,
Aliaji Hasan,Kvoka Nikola, umar Arif. 47 ) Zanimljivo je da je
prema miljenju suda, proslijeenom DSPNO- u iz te grupe osu
enika sa drugog procesa za pomilovanje predloen Kvoka Nikola
ali je SIV (moda iz nacionalno-konfesionalnih razloga?) odbio
molbe za pomilovanje sve petorice. 48 ) Na tri sedmice ranije jedna
ko je prola i petorica osuenika sa etvrtog procesa: Luli Meho,
Nadarevi Imir, Aliaji Omo, Hui Hamid i Hui Hasib. 49 ) U
novembru 1953. Rankovi potpisuje rjeenje o odbijanju molbi i za
Jui Hasiba, Keki Hasana, Bai Hasana, Fazli Ramu, Dizdare
vi Osmana i Medved Milu (esti proces). 50 )
43)

Isto.
CAVS, k 302/50 od 17. juna 1953. godine.
45) CAVS, k 307/5085, od 28. oktobra 1953. godine.
46) CAVS, k 305/50116, od 28. oktobra 1953. godine.
) CAVS, k 302/50, od 28. oktobra 1953. godine.
) CAVS, k 302/50103, od 27. juna 1953. godine.
49) CAVS, k 304/5082, od 6. juna 1953. godine.
so) CAVS 306/50113, od 19. novembra 1953. Nisu izvaeni podaci o pitanju sud
bine molbi za pomilovanje na svih osam vojnosudskih procesa, dok bi se u protivnom
moglo zakljuiti da su na dnevnom redu SIV-a bile takve molbe iz svih naih grupa.
44)

436

Godine 1954. nastavlja se proces oko podnoenja i rjeavanja

molbi za pomilovanje cazinskih i kladukih osuenika. Jedni biva
ju osloboeni daljeg izdravanja kazni, prema drugima kriteriji os
taju izrazito otri. Dok pomilovanje dobijaju npr. Odobai Suljo,
ovi Ibrahim, ovi Huso, ovi Avdo i orali Pao, osueni
na prvom (turlikom) procesu, molba Poi Halila (osuenog na
etvrtom procesu) koji je 1954. godine podnosi sam, ak se i ne
rjeava iste godine. 51 ) I pored izrazito povoljnih karakteristika up
ravnika KPD Zenica te miljenja suaa da mu se kazna snizi sa
prvobitnih 17 na 12 godina, naroito s obzirom da su jo 28. no
vembra 1953. godine mnogima iz njegove grupe kazne znatno
sniene, razmatranje sluaja Poi Halila zavrava negativno, tj.
njegova molba se u martu 1955. odbija. 52 ) Godine 1954. odbijena
je i molba za pomilovanje Huse Pukara, ali osloboen je Stevo
Boi, sin smaknutog komandanta Milana Boia, i sam za pobu
nu suen prvobitno 17 godina.
Svakom narednom godinom ipak je sve manje zatvorenih
Krajinika. Tako su u povodu Dana Republike 1955. pomilovani
npr.: Luli Alija, Luli Suljo, Luli Ibro, Misaljevi Mustafa, Dehferovi Hase, aji Hasib, Abdakovi Latif, Husi Hasib. Sa etiri
razliita cazinska vojnosudska procesa, svi prvobitno osueni na
14 do 20 godina robije, 29. novembra puteni iz zatvora KPD Ko
tor. 53 ) Nasuprot nekim ranijim primjerima strogoe, u ovoj grupi
putenih, zanimljivo, za jednog osuenika npr, data je prethodno
ak negativna karakteristika upravnika KPD u Kotoru kao i odgo
varajua negativna sugestija Vojnog suda Sarajevo (Mustafa Misa
ljevi), ali je sada, izgleda, SlV popustljiviji. 54 ) Inae za Dan Re
publike 1955. godine puten je iz kotorskog KPD r a jo jedan broj
teih osuenika za Cazinsku bunu: Beganovi Ibrahim (Mala Pe,
srez Biha), Beganovi Selim (Barska), Erhri Nurija (Traka
Platnica), Nadarevi Arif (Trac) i Mehi Islam. Prva etvorica
osuena su prvobitno na po 20 godina, a peti na 19 godina strogog
zatvora. Svima njima SIV 1953. sniava kazne na po 10 godina, da
bi, dakle, 1955. godine bili puteni na uslovni otpust do svretka
ostatka kazne, s tim da su se morali u skladu sa Zakonom o iz
vrenju kazni kretati samo u odreenom mjestu svog prebivanja. 55 )
51)

CAVS, k 301/50.

) CAVS, 304/50104, Reenje SIV-a od 30. marta 1955. godine.

) CAVS, k 302/50142, od 1. decembra 1955. godine.
S4) CAVS, k 307/50"90. od 19. aprila 1954. godine.
is) CAVS, k 308/50, Reenje Dravnog sekretarijata za unutranje poslove NR
Crne Gore, od 28. novembra 1955. godine.

Kako su svim naim osuenicima zatvorske kazne aktom

pomilovanja stalno smanjivane, poslije 1955. sve je manje cazinskih i kladukih pobunjenika u enici, Foi, Kotoru, poto im je
daljnje izdravanje kazne ili posve oproteno ili su puteni kuama
na tzv. uslovni otpust. Ali jedan manji broj njih, za koji je Vojni
sud cijenio jer ipak je davanje njegovog miljenja i dalje presudno
ostaje, ili zbog toga to su optueni kao voe ili zbog ponaanja
u zatvoru, jo nekoliko godina na robiji. Neke molbe odbijane su i
1956, npr. molba supruge turlianina Muje Dehverovia, oca os
mero djece, ili iz 1957. godine molba supruge abana Rizvia iz
Trca, osuenog prvobitno samo na 18 godina.
Meutim, nijedan od ovih zatvorenika nije doekao u zatvoru
6. maj 1960. godine, najdalji datum, do kada je nekolicina, dakle
nakon svih pomilovanja, kaznu jo trebala izdravati. ak ni oni
najkrivlji, tj. oni npr. koji su prvobitno osueni na smrt kao o
vi Dedo Mulan, turlianin koji je predvodio 20 Muslimana
preko Korane u pomo Devrnji, kao Nezir Barjaktarevi, koman
dir ete sa kladukog podruja, kao ulaga umar, komandir
trake ete, kao Mile Miljkovi Branko, iz Crnaje i naelnik
taba ustanka nisu u zatvoru proveli punih 10 godina. Izgleda da
su prva trojica iz zatvora puteni 1958. godine. Krajem marta
1958. rjeenje o pomilovanju dobija ulaga umar, a istovremeno
uz njega jo dva Trana: Saban Rizvi i Hasan Nadarevi. 56 ) Po
sopstvenom svjedoenju umar, meutim, nije puten 1958. ve
1959. godine nakon 9 godina i 7 mjeseci. 57 ) Prema sjeanju Dede
ovia iz zatvora su kao zadnji puteni on i Barjaktarevi Nezir,
na Dan Repbblike 1958. godine. Prema sauvanoj dokumentaciji
nije sasvim jasno kad je iz zatvora izaao Mile Miljkovi. On u no
vembru 1957. dobija izvanrednu zatvorsku karakteristiku od up
ravnika KPD u Zenici, ali se jedan sudski spis o njemu pojavljuje
jo u decembru 1958. godine. 58 ) U svakom sluaju nema vojnosudskih tragova da je 1960. godine u bilo kojem zatvoru doekao ije
dan osuenik za Cazinsku bunu 1950. godine.
Slunjski osuenici su skoro svi nakon vojnog suenja sprove
deni u KPD Stara Gradika. Prolazili su slino kao osuenici sa
Cazinske krajine, iako je njihov prinudni rad ipak morao biti laki
samim tim to nisu kopali pod zemljom. Sudbina nekih od njih,
|) CAVS, k 302/50, Popis spisa, br. 155, 156. i 157.
i7) Svjedoenje ulage umara dato Ahmetu oviu u julu 1990. godine u a.a.
) CAVS, k 308/50137a od 23. septembra 1957. k302/50, Popis spisa, br. 162 od
19. decembra 1958. godine.
438

kao ure Boia npr., nije bila, po svjedoenju pomenutog, ni ta

ko strana. S obzirom na utvrenu boleljivost on je ak radio jed
no vrijeme batovanske poslove na Brionima, pa zatim bio magacioner. 59 ) No, prema sauvanoj vojnosudskoj dokumentaciji veina
je zatvorsku kaznu proboravila u Staroj Gradici. Ve 1950. i 1951.
godine vie njih je podnijelo molbe za pomilovanje ali su one, na
kon uredne procedure, propale. Prva molba rezultira uspjehom 30.
decembra 1952. kada je Prezidijum Narodne skuptine pomilovao
Radeka Iliju koji je dakle do tada proveo vie od pola dosuene
mu kazne (5 godina strogog zatvora). I slunjskim osuenicima
znaajnije ublaavanje kazni slijedi od Dana Republike 1953. Na
kon to je 7. augusta 1953. godine. Dravni sekretarijat za unut
ranje poslove odobrio uvjetni otpust za Boi Branka, na slobodu
se 28. novembra 1953. putaju oni sa niim kaznama (5, 6 i po je
dan 7 i 8 godina strogog zatvora): uro Peri, Janko Vukovi,
Pero gela, Pero Pani, Marko Peut, Jovan Klanja. Gpdinu da
na kasnije uslovni otpust dobili su dvojica osuenih na 12 godina,
obojica sa imenom Rade i prezimenom Mandi, jedan Milanov,
drugi Markov,i GrgaTurkalj,osuen na 15 godina strogog zatvo
ra. Istom kaznom osuen je u Slunju i Milan Devrnja, brat Milin.
Njemu je 28. novembra 1953. kazna sniena na 5 godina, pa je 12.
maja 1955. godine puten na slobodu. Zadnji su u zatvoru ostali
oni sa najviom kaznom, sa po 20 godina zatvora. Od molbi za nji
hovo pomilovanje prva je realizirana za Radu Miljkovia, i to 1.
augusta 1955, dok je ostala etvorica, Dane Zec, uro Boi, Mile
Pozdan i NikolaTurkalj Ukazom SIV-a FNRJ takoer uslovno
otputena 21, 22. i 23. februara 1956. godine. 60 )
Tzv. sporedna kazna svim vojno osuenima, kako u Cazinu
tako i u Slunju, sastojala se i od konfiskacije cjelokupne imovine.
Za vrstu krivinog djela za koje su oni osueni to je mogla biti po
zakonu, i obavezna kazna. Po vaeem ZKND iz 1946, vidjeli smo
da je za krivina djela za koja su osueni pobunjenici, uz gubitak
politikih i pojedinih graanskih prava, obavezna sporedna kaz
na i konfiskacija imovine. 61 ) ZKND kaznu konfiskacije ne odre
uje poblie, a KZ (opti dio), na koji su se prilikom odreivanja i
odmjeravanja kazni pozivali Vojni sudovi Sarajevo i Zagreb, o toj
kazni kae:
s)

Svjedoenje ure Boia dato Borki Beukoviosi u augustu 1990. godine,

u a.a.
60) CAVS, k 343/50, uporediti vei broj spisa iz domena postupka za pomilovanje.
) Zakon o krivinim delima protiv naroda i drave, l.

439

l. 36 KZ
(1) Kazna konfiskacije imovine sastoji se u oduzimanju bez
naknade u korist drave celokupne imovine (potpuna konfiskacija)
ili tano odreenog dela imovine (delimina konfiskacija) fizikog
ili pravnog lica.
(2) Ako u zakonu nije izriito odreeno kakva e se konfiska
cija izrei sud moe izrei s obzirom na prirodu i drutvenu opas
nost dela i uinioca potpunu ili deliminu konfiskaciju. 62 )
Vojni sud je, kako dobro znamo, i onaj sarajevski (u Cazinu)
i zagrebaki (u Slunju) svim osuenim na lienje slobode s prinud
nim radom, bilo osuenim na smrt, na doivotni zatvor, 20 ili 5
godina robije, odredio potpunu konfiskaciju odnosno konfis
kaciju celokupne imovine. Ako se je i moralo po zakonu i imovi
nu konfiscirati, sigurno se nije svima osuenima moralo dosuditi
potpunu konfiskaciju. Zakon bi se zadovoljio i djeliminom kon
fiskacijom imovine. ta, znai, pokazuju i dokazuju u tom pogledu
odluke Vojnih sudova? Pokazuju i dokazuju da su djela svih osu
enih tretirana kao izrazito teka krivina djela, a poinioci istih
kao veoma opasni ljudi. Pokazuju, dalje, da je bio u pitanju jedan
linearni sudski pristup koji bi se, kao takav, sigurno mogao dovesti
pod znak pitanja. No, to ve nije stvar naeg razmatranja i ocjenji
vanja.
Meutim, za razliku od zatvorske, tj. glavne kazne, ija se re
alizacija prema sauvanoj vojnosudskoj dokumentaciji moe us
pjeno pratiti velikim dijelom gotovo za svakog pojedinog osue
nika, sasvim je druga situacija u pogledu mogunosti uvida u pro
blem provoenja presuene konfiskacije.
kripila je naime komunikacija u izvjetajima izmeu organa
vlasti na terenu, koji su inae trebali da obave taj posao, sreskih
sudova u Cazinu i Kladui te Vojnog suda u Sarajevu. Sreski sudo
vi u Cazinu i Kladui izvjetavali su o rezultatima konfiskacije ne
redovno, uglavnom tek odgovarajui na upite i insistiranja Vojnog
suda da se izvjesti o tom pitanju. Svakako nije se radilo samo o od
reenoj aljkavosti sreskih sudskih organa, ve, moda jo i vie, o
tekoama i sporosti prilikom realizacije samog ina konfiskacije
koji, s obzirom da se u stvarnosti godinama sprovodi, prerasta za
pravo u svojevrstan proces.
Kako je, s druge strane, u raznim prilikama i povodima posli
jeratna arhivska graa nekadanjih sreskih vlasti i Cazina i Kladue unitavana i ukljuno do poetka sedamdesetak godina uglav
) Krivini zakonik, l. 36.
440

nom unitena, to postupak i rezultate konfiskacije na Krajini 1950.

godine, sigurno nije mogue vie ni pouzdano ni u cjelini rekon
struirati. Svjedoenja pogoenih ljudi, etiri decenije kasnije, iz
razumljivih razloga, ne mogu nadomjestiti nedostatak pisane gra
e ali mogu, uz kritike rezerve da doprinesu jednoj optoj pred
stavi i o toj problematici. Uz neka sauvana dokumenta koja se od
nose uglavnom na pitanja nastanka i funkcioniranja poljoprivred
nog dobra, nastalog preteno od posjeda, poljoprivredne opreme i
okupljene stoke, konfisciranih od cazinskih seljaka-pobunjenika,
te sjeanja ljudi, o tome je vie govora u narednoj glavi.
Jedan broj spisa nastalih naroito u kontekstu praenja reali
zacije naplate trokova krivinog postupka od osuenih lica ipak
omoguava poneka zapaanja i odreena opta saznanja u vezi sa
sudbinom imovine osuenika. I pored toga to je od svih osue
nih, dakle od njihovih porodica, trebalo naplatiti po dosueni po
jedinani dio trokova odranog krivinog postupka, taj je in, pri
nudno, oito samo djelimino realiziran. U kojoj mjeri ne bi se
moglo konstatirati. Ali da su nadleni organi, sreski sudovi u Cazi
nu i Kladui, to pokuavali revnosno ostvariti, vidi se iz vie pri
mjera. Jedan se odnosi na sluaj milicionara Stojana Starevia.
Sreski sud iz Cazina gdje je milicionar Starevi prije Bune
bio komandir mjesne Stanice milicije Trac, alje Sreskom sudu u
Bosansku Dubicu, tj. u njegovo rodno i prethodno mjesto borav
ka, 22. novembra 1950. godine (16 dana nakon Starevievog po
gubljenja!) dopis kojim se trai da se u Bosanskoj Dubici provede
prinudna naplata na sudu Starevia razrezanih trokova krivi
nog postupka (ukupno 500 dinara) kao i cjelokupna konfiskacija
njegove imovine. Dana 23. februara 1951. Sreski sud u Bosanskoj
Dub ici donosi zakljuak kojim obavjetava Vojni sud u Sarajevu,
Sreski sud u Cazinu i Sresko javno tuilatvo u Bosanskoj Dubici
da, prema izvjetaju MNO Kneica, Stojan Starevi tamo nerna
nikakve pokretne ili nepokretne imovine, da se prema tome ne mo
e nita naplatiti te da se zato odgovarajui postupak obustavlja. 63 )
Sreski sudovi u Cazinu i Bosanskoj Dubici vode prepisku nakon
Starevievog pogubljenja kao da za tu injenicu ne znaju. S obzi
rom na ukupne ondanje prilike zaista je mogue da oni do tada o
Starevievoj smrti nisu bili obavijeteni. Samo to i opravdava nji
hovu pomenutu komunikaciju u sluaju Starevi. Jer, u protiv
nom, njihov bi postupak bio praktino protivzakonit, jer KZ je iz
*3) CAVS, 308/50, Zakljuak Sreskog suda u Bosanskoj Dubici, br. I 1/51 od 23.
februara 1951. godine.

Cazinska buna

441

riit: Po smrti osuenog lica novana kazna nee se naplatiti. 6 )

Ovo je praktino protivzakonito poto trokovi suenja formalno,
prema KZ, nisu novana kazna, ali bi se, sutinski, u ovom sluaju
oni ipak mogli kao takvi tretirati.
Sauvan je i jedan sumarni spisak koji je krajem 1950. sainio
sreski sud u Cazinu u vezi sa tadanjim provoenjem tzv. spored
nih kazni za zadnje osuene. Postupak oko konfiskacije i naplate
trokova oito je bio jo u toku. Od njih 16 sa cazinskog osmog
sudskog procesa konfiksovana je imovina dvanaestorice, a kod
etvorice (M. Boi, A. ovi, S. Luli i S. Beganovi) stavljen je
upitnik. Samo kod jednog, Osmana Bajramovia, do tada je reali
zirana i stavka trokova (suenja). 65 ) Prema etiri i pol godine
kasnije nastalom dokumentu, konfiskacija je na samom kraju
1950. obustavljena za Nikolu i Stevu Boia, Milu Miljkovia, e
du Bogunovia, Agu Miskia, Islama Mehia. U istom dopisu Voj
ni sud u Sarajevu trai od Sreskog suda u Cazinu podatke o napla
ti trokova krivinog postupka od ovih lica, kao i podatke za o
vi Alu, Boi Nikolu (?) Luli Selu i Beganovi Selima, za koje
nismo upte izveteni da li ste postupili po pomenutoj presudi. 66 )
Istovremeno zatraeni suda od Sreskog suda Velika Kladua po
daci u vezi sa naplatom trokova krivinog postupka za lica osue
na u zadnjoj grupi sa kladukog sreza, pri emu saznajemo da su i
tamo neki od naih glavnih pobunjenika izuzeti od konfiskaci
je, i to: Ramo Karaji, Hasan Keki, Hasica Karaji i Bajro Ju
i. 67 ) injenica ipak ostaje da samo po osnovu sauvane vojnosudske dokumentacije pitanje realizacije kazne konfiskacije (te napla
te trokova krivinog postupka) ne bi moglo da se u potpunosti os
vijetli.
Postupak masovne konfiskacije cjelokupne imovine, i pored
toga to je provoen prinudno, nailazio je na mnoge otpore i po
tekoe. Dodue, protjerivanjem porodica osuenih, sa Krajine za
Srbac u ljeto 1950. godine problem se donekle smanjuje ali je ipak
znatno vei dio porodica osuenih ostao u svojim domovima na
Krajini. Izvravanjem kazne konfiskacije cjelokupne imovine
lanovima tih porodica trebao je ostati zakonom zajameni nuni
dio posjeda odnosno imovine. Stoga je npr. za jednog zaista imov
no siromanog seljaka kakav je bio Ramo Karaji, i pored izreene
) Krivini zakonik, l. 55.
) CAVS, k 308/5055.
) CAVS, k 308/50119.
) CAVS, k 308/50118 od 28. juna 1955. godine.
442

smrtne kazne, kazna konfiskacije cjelokupne imovine ve 9. juna

1950. i formalno ukinuta. 68 )
Kako se i inae radilo o veini relativno malih posjeda (i male
druge imovine), a istovremeno velikih porodica, mnogi optueni
su jo u svojim albama drugostepenom sudu molili da im se ne iz
vri konfiskacija s obzirom da malo ili gotovo nita ne preostaje nakon podmirivanja obaveznog dijela lanovima njihovih po
rodica. Izgleda da se Vrhovni vojni sud tim dijelovima albi poje
dinih osuenih uopte i nije bavio pa su u tom pogledu sve izree
ne kazne potvrene.
U praksi, meutim, dolazi u pogledu konfiskacija do znatnih
odstupanja od presuda. Valjda su konkretni pravni nalazi na tere
nu kao i otpori porodica prozrukovali obustavljanje postupka kon
fiskacije imovine u nemalom broju sluajeva. Sauvana vojnosudska dokumenta ukazuju da se taj postupak na Krajini razvlaio bar
5 godina. Naime vie od 5 godina, do kraja 1955. traje pismena ko
munikacija na relaciji Vojni sud u Sarajevu sreski sudovi u Ca
zinu i Kladui. Iz tih akata vidljivo je da su u pogledu konfiskacije
imovine i naplate trokova krivinog postupka, na koji su takoer
svi odreda osueni na po 500 dinara, osuenici dakle razliito prolaziliJednima je izvrena konfiskacija i naplaeni trokovi, drugi
ma konfiskacija nije izvrena a trokovi naplaeni, trei su izuze
ti od konfiskacije, a ni trokovi nisu riaplaeni zbog toga jer nije
bilo ta zaplijeniti. 69 )
Ako i nije vie mogua pouzdana rekonstrukcija konfiskacionog postupka na Krajini, injenica je da je on na terenu uporno
provoen. Takvu konstataciju ilustriraju podaci za npr. grupu peigradskih osuenika. Da podsjetimo, onih od kojih nije niko su
en na smrtnu kaznu. Sreski sud Cazin poeo je provoditi postu
pak, tj. odvajati cjelokupnu imovinu osuenih od nunog dijela
koji po zakonu ostaje porodici, odmah 1950. Do 1955. godine
imovina je konfiscirana: Merdanovi Bahti i emi Arifu (1952) te
Kajtezovi Alagi (1954), jo je u julu 1955. izvrni postupak pro
tiv Buljubai Huse u toku. Za dvojicu, Hodi Latifa i Kudi Su
lejmana Sreski sud nije mogao ustanoviti da je za njih zatraen
postupak izvrenja konfiskacije. Postupak konfiskacije imovine
obustavljen je kod ovih izvrenika: Bajramovi Arif, Roi Ibra
him (6/52), Smlati Sulejman, Joldi Latif, abi erif, Roi Me) CAVS, k 308/50118, Reenje Sreskog suda Velika Kladua br. 42/51. od 9.
juna 1950. godine.
*) CAVS, k 305/50121, Dopis Sreskog suda Vojnom sudu u Sarajevu od 14. de
cembra 1954. godine.
443

ho, Roi Ramo, Merdanovi Medo (1952), i Beganovi Omer

Hasojli Adii i Nadarevi Muhamed (1954). 70 )
Takoer veoma arolika slika u pogledu realizacije spored
nih kazni vidljiva je iz sluaja prethodno osuene grupe pobunje
nika. Konfiskacija je izvrena, a novac za pokrie trokova sud
skog postupka naplaen je od: Poi Sulje, Luli Ibre, Luli Alije,
Luli Mehe, Pjani Salkana. Sama konfiskacija bez naplate troko
va izvrena je kod Huseina Zenkovia i kod Samardi Ferida.
Kod Hui Hase konfiskacija je obustavljena jer nije bilo ta konfiskovati. Konfiskacioni postupak je obustavljen kod Abdakovi
Latifa, Aliaji Sulje, izmi Mehmeda, izmi Ale, Matanovi
Vehaba i Zenkovi abana, kojima su meutim naplaeni trokovi
krivinog postupka. Ovi trokovi naplaeni su i za Hui Hasu,
Poi Halila, Skaki Sulejmana i Abdakovi Mehu, dok pitanje re
alizacije konfiskacije njihove imovine nije precizirano. Ona je os
tala neizvjesna i kod Poi Muhe, Nadarevi Imira, Matanovi
Omera, Nuhanovi Arifa, Zenkovi Ibrahima, Hui Huseina,
Hui Hamida i Hui Hasiba u ijim je inae sluajevima obustav
ljen postupak za naplatu trokova suda. Za Hrni Agicu je meu
tim, eksplicitno navedeno da konfiskacija nije izvrena niti su tro
kovi naplaeni. Dakle, vidimo da su iscrpljene gotovo sve teoretske
mogunosti a svakako mnogo govori i podatak da su i postupak
konfiskacije i naplata sudskih trokova u ovoj grupi provoeni od
1950. do 1954. godine. 71 )
Bilo je i sluajeva kad je imenovana ve konfiskovana, pa se
porodice osuenih na taj nain naknadno ale, molei povrat. Ta
ko npr. sinovi Mehmeda Tabakovia, Osman, Hasan i Ibrahim, u
molbi za pomilovanje oca im, 1953. godine istovremeno mole i
povraaj konfiskovane imovine, ili bar jednog dijela iste. 72 )
Djelii onoga to su porodice, a i sami osuenici nakon izlas
ka iz zatvora, doivljavali u pogledu te svoje bive imovine, prika
zani su kroz njihova sjeanja, u ovoj knjizi inae i na drugim mjes
tima. Isto tako je i o njihovim zatvorskim godinama govoreno i u
drugim poglavljima.
Kakva god da bila lina sudbina svakog osuenika nakon
urevdana 1950, bila je, u svakom pojedinanom sluaju, tom se
ljakom pobunom presudno odreena.
7) CAVS, k 305/50123, Dopis Sreskog suda u Cazinu Vojnom sudu u Sarajevu,
od 9. jula 1955. godine.
71) CAVS, k 304/50102.
, 2 ) CAVS, k 306/50115, spis od 8. decembra 1953. godine.

444

Glava osamnaesta

IVOT NA KRAJINI NAKON USTANKA

Jedan od zadataka partijskih i drugih aktivista koji su odoz
go poslani na Krajinu bio je i taj da se politikim putem narodu
ovih krajeva objasni zloinaki karakter dogaaja od 6. maja,
da se narod pridobije uz vlast, da ga se ubijedi u izdaju njegovih
sopstvenih interesa od strane M. Boia, A. ovia i slinih. Re
alizaciji tog posla prilo se odmah, pa je ve u sedmici od 10. do
16. maja organizovano i odrano 14 konferencija i na svakoj je
prosjeno bilo prisutno oko 250 posjetilaca. Na ovim konferencija
ma je razraena politika situacija na terenu sreza stvorena sa gru
pom bandita, pljakaa koji su na istim raskrinkani i od naroda
osueni kao kulaki, vercerski, informiborvsko pljakaki ele
menti. 1 ) Sa konferencijama, specijalno posveenim raskrinkava
nju i osudi neprijateljske akcije na terenu, se nastavljalo, a to je
injeno i kroz druge sadraje svakodnevnog ivota i rada stanov
nitva. Poto je za to to se desilo meu ljudima najvie kolao iz
raz ustanak, partijci su instruirani da treba narodu objanjavati
ovu pobunu tako da ovo nije bio nikakav ustanak nego obino ne
zadovoljstvo kulakih elemenata koji su hukali narod na njegovu
vlast. 2 ) A kako je bilo indicija da zapadna obavjetajna sluba
stoji iza vodstva pobune, odozgo je bilo odobreno da se i o tome
govori po sastancima komunista i po konferencijama naroda, da su
ostali zagrebeni tragovi iza rata koji su sada zaveli narod, sjea se
Duko Bori, jedan od partijskih aktivista koji je doao iz Banjalu
ke. 3 ) Dakle narodu je poto-poto trebalo utuviti u glavu da je za
) Arhiva Sreskog komiteta Cazin, nesreeno, 1950, 86, Dopis SK-a OK-u Banja
luka od 17. maja 1950. godine.
J) Isto, Zapisnik sa sastanka Osnovne partijske organizacije Pjanii od 21. maja
1950. godine.
) Sjeanje Duka Boria, u a.a.
445

dogaaj od 6. maja kriv unutranji i vanjski neprijatelj: kulaci,

Informbiro, Zapad. Aktuelni dravni poredak je trebao ostati u
tom kontekstu poteen ili bi se priznavale, eventualno, tek spora
dine greke neke negdje lokalne vlasti.
A ivot je na Krajini ipak tekao dalje, i nakon Bune. Ve iz
pomenutog izvjetaja partijske organizacije u selu Pjanii, koji pominje istovremeno odvijanje jo nekoliko drugih politikih aktiv
nosti na srezu, dato je na znanje da se pokualo u svakom pogledu
ivot to prije normalizirati. No, posljedice Bune su se jo dugo
osjeale, u prvim godinama vie, kasnije, razumije se, manje. Oi
tovale su se u svim sferama, a posebno na demografskom planu, u
privredi, u politikim odnosima. Svakako je nemogue zahvatiti i
prouiti ta, kako, gdje se deavalo neto to se ne bi desilo da Bu
ne nije bilo. Pogotovo, jer se u svemu tome drutveni tok razvoja
bitno preplie sa individualnim ljudskim sudbinama te bi svako
takvo istraivanje bilo zato neminovno osueno na neuspjeh. U
svakom sluaju, sve te posljedice imale su, po pravilu, negativni
predznak. Sa nekim, moda karakteristinijim, pokuaemo se
ipak upoznati.
I mada istoni dio cazinskog, vei dio kladukog i najvei dio
slunjskog sreza uopte ni u kom pogledu nisu imali veze sa maj
skim zbivanjima 1950. godine, i ti su krajevi na neki nain kanja
vani, jer su, prosto, pripadali- prokazanom podruju. U manjoj
mjeri to vai i za ire podruje, oblast banjaluku i karlovaku.
Boravei slubeno u novembru i decembru 1950. godine na
banjalukoj oblasti, instruktorska grupa CK KPJ, na elu sa
Krstom Popivodom i Vidom Tomi, posjetila je i cazinski i kladuki srez. 4 ) Ocjenjujui politiko stanje na oblasti slabim, Popivoda je konstatirao da nedovoljan politiki rad nam ilustruje sluaj
neprijateljskog ispada u Cazinskoj krajini. Iz toga sluaja OK nije
povukao dovoljno pouka za politiki rad u masama... Neprijatelj
ski ispad u Cazinskoj krajini prilino je kotao nau partijsku or
ganizaciju. To govori da ni sam OK nije sistematski pratio rad i
politiku problematiku na terenu. A Vida Tomi je na istom sas
tanku upozorila da neprijateljsku akciju ne treba posmatrati jed
nostrano nego i sa odnosima neprijatelja u zemlji i inostranstvu...
jer ona je djelo i neprijatelja van sreza. Neprijatelj trai uvijek za
4)
ABK, f. OK Banjaluka, k. 30, Zapisnik sa sjednice OK Banjaluka od 16. decem
bra 1950. Popivoda i Tomieva bili su, inae, uz Momu Markovia i Veljka Zeljkovia,
lanovi Organizaciono-politikog sekretarijata CK KPJ kojim je rukovodio Rankovi
(sjeanje V. Tomi, u a.a.).

446

svoje djelovanje pogodno mjesto naroito u neprosvijeenim masa

ma to je sluaj i na ovom srezu. 5 ) Te neprosvijeenosti koju je
srela na Cazinskoj krajini Tomieva se dobro sjea i gotovo etiri
decenije kasnije: To je bilo veoma zaostalo i najsiromanije pod
ruje. Kad sam ja stigla tamo Partija je ve bila izdesetkovana.
Kruio je vic, da su i Ciganina nagovarali da ue u Partiju, ne bi li
ona ojaala. Poloaj ene bio je posebno teko pitanje. Ona ena
koja nije bila zavisna od mua, oca, brata rado bi odbacila zar,
inae bi bilo problema. 6 ) Vida Tomi, osoba koja se u svom ivo
tu naroito zanimala za tvz. ensko pitanje bavila se i pisala o
tome (i porodici), kao hrianka i Slovenka, na svom'relativno
kratkom putu po Bosni, nije, razumije se, ni mogla shvatiti dublje
civilizacijske specifinosti muslimanske sredine, a kamoli da ih
uvaava sa dunom panjom. Tomieva je u muslimanskoj en
skoj nonji zara i ferede vidjela iskljuivo zaostalost musliman
ske ene i tog svijeta uopte, a ne i sutinsko obiljeje porodine
intime jedne civilizacije koja je naprosto drugaija.
No, za Tomievu u pomenutoj partijskoj misiji na Cazinu i u
povodu Bune, ensko pitanje svakako nije bilo u centru panje.
Momir Kapor koji je kao lan Oblasnog komiteta pratio grupu
CK KPJ po Krajini, sjea se, opet, jedne pomalo komine ali ipak
veoma indikativne situacije kada je, na jednom partijskom sastan
ku, na pitanje Tomieve kakva partija je KPJ, jedan lan Partije
odgovorio: Plaho merhametli (jako dobra). Tako Tomieva,
koja je u onom momentu, elei- i sama djelovati ideoloki obra
zovno, oekivala odgovor u smislu tadanjeg opte rasprostranje
nog politiki kalupskog poimanja, dobila govor koji ju je morao
ne samo iznenaditi ve i navesti da se radi o zaista neprosvijeenoj
sredini, otprilike tako promilja 4 decenije kasnije M. Kapor. 7 )
Moglo bi se dodati da je u onom trenutku takav odgovor znaio i
vie od toga. Nije li se radilo o strahu ljudi pred viom vlau, o
tenji da se ne zamjeri, da se toj vlasti po mogunosti pridvori?
Svakako i prije svega! Jer, zar su seljaci, pa i pojedinano, imali ne
kog stvarnog razloga da Partiju ocjenjuju dobrom, ak jako fi
nom? Nisu, nikako. A jesu li imali razloga za dvolinost kakvom,
u svakom sluaju ocjenjujem odgovor pomenutog seljaka? To da.
Strah koji lei u osnovi njihovog ponaanja ini in nepovjerljivim,
pogotovo kad se radi o predstavnicima Drave. Jo o visokim
s) Isto.
) Sjeanje Vide Tomi dato autoru u februaru 1988. godine u a.a.
' ) Svjedoenje Momira Kapora dato autoru 1990. godine u a.a.

447

predstavnicima koji su istovremeno i strani ljudi. Znao je ovaj se

ljak da e ti ljudi prije vjerovati lokalnim partijskim rukovodioci
ma nego njemu.
A obostrano nepovjerenje vladalo je, uostalom, i izmeu sta
novnitva i novog sreskog rukovodstva, koje je nakon Bune pre
teno dovedeno sa strane. Na tom planu bilo je tada sigurno i vie
problema nego to proizlazi iz jedne partijske ocjene krajem 1950.
godine. Rukovodei kadar koji je doao sa strane potrebno pra
vilno vaspitati i da oni shvate da su doli da pomognu ovom naro
du a ne nikako da gaje nepovjerenje i gledaju ga neprijateljski te
da ovdje nema dobrih ljudi itd. to se deava od pojedinih ljudi. 8 )
No, vlast je bez sumnje ulagala napore da se dogaaji iz 1950.
godine na Cazinskoj krajini u svijesti stanovnitva minimiziraju,
da negativni odjeci to krae traju, da se to slabije osjeaju. U tom
smislu su u povodu proslave desete godinjice ustanka naroda
BiH, slino kao u drugim srezovima, i u Cazinu i u Kladui organizovani veliki narodni mitinzi, ali ovdje sigurno jo uz vea zala
ganja da oni uspiju i uz pojaani oprez da ne bi bilo kakvih incide
nata u vezi sa zbivanjima iz 1950. godine. ini se da su oba mitin
ga i tzv. akademije po mjesnim podrujima protekli u miru i na za
dovoljstvo vladajuih partijskih struktura, bar prema sauvanim iz
vorima nema suprotnih podataka. Na zboru u Cazinu pred oko
11.000 posjetilaca govorili su Hakija Pozderac i Ale Gali, a na
mjesnim podrujima odrane su akademije uz uee oko 6.000
ljudi. Organizovan je prijem za porodice palih boraca i za rukovo
dioce sa terena. Formirana je i omladinska brigada sa 180 omladinaca i upuena na izgradnju u Zenicu. 9 ) (U onu istu Zenicu gdje se
tada ve nalazi godinu dana ranije u zatvoru upuen ak jo neto
vei broj Cazinjana, osuenika, koji tamo takoer rade, ali pod
zemljom, u glasovitom rudniku Barbara i u drugim rudnikim
jamama!) Dokumenti narodne vlasti, a pogotovo kad bi nastajali
u povodu nekih sveanijih prilika svakako ne bi spominjali kakvih
problema. Ako bi ih i bilo nastojalo bi ih se kroz izvjetaj zabauriti. Jer, u pitanju je bio ipak obraz lokalnog rukovodstva, zadu
enog da indoktrinira narod u duhu privrenosti poretku. Stoga se
kroz dokumente sigurno i veliaju one karakteristike koje bi ile u
prilog injenici zadovoljstva naroda dravom.
*) ABK, f. OK Banjaluka, k 39, Zapisnik sa proirenog sastanka Sreskog komiteta
Cazin, od decembra 1950 (nedostaje prva stranica dokumenta).
) ABK, f. OK Banjaluka, k 39, Proslava dana ustanka 27. jula po srezovima, godi
na 1951, bez datuma.
44h

O
slinom slavljenikom raspoloenju kao to je bilo ono u
Cazinu, javlja OK-u u Banjaluku i SK iz Kladue. Tamo se na
zboru okupilo oko 4.600 ljudi, uz zapaene mnogo enske musli
manske omladine. Otkriven je spomenik i poloeni vijenci na
grob palih boraca. Na fiskulturnom igralitu pripremljena je izlo
ba i prodaja industrijske robe, hrane i pia. Odrana je i konjska
trka. I to je valjda bilo najvanije, ocijenjeno je, kao i ranije za
Cazin, da je bilo raspoloenje naroda dobro. 10 )
Da, meutim, sve skupa moda ipak nije bilo tako, tj. da je
bar neko nepovjerenje visilo u zraku, otkrivaju glasine koje su se
tada i kasnijih godina provlaile u narodu, da Tito koji je onih julskih dana 1951. posjetio Drvar, Martin Brod, Biha, Krupu, Bo
sanski Novi i odrao govor na Kozari, u cazinski kraj navodno na
mjerno nije svraao, ljut zbog godinu dana ranijih tamonjih nemi
ra seljaka. 11 ) U svakom sluaju ostaje injenica da je Tito 1951. go
dine posjetio krajike dijelove Bosne i Hercegovine i Hrvatske, i
slunjski srez (!), a na Cazinsku krajinu zaista nije svraao.
Ekonomske prilike se na Cazinskoj krajini (pa i na Slunju)
nakon Bune, koja je njima preteno i uslovljena, jo vie pogora
vaju. Zahvaljujui, dodue, i nezapamenoj sui koja je u ljeto
1950. pogodila inae itavu Jugoslaviju. Trave uopte nije bilo, a
kukuruz je na itorodnom prijedorskom srezu iznikao iz zemlje
20 cm umjesto uobiajena 2 m. 12 ) Ali da i katastrofalne sue nije
bilo, zar bi se na Cazinskoj krajini bolje ivjelo nakon to je stoti
ne i stotine vojno i prekrajno ouenih ljudi, mukaraca pri naj
boljim fizikim sposobnostima, odstranjeno iz radova u poljopriv
redi? Zar bj se v moglo bolje ivjeti kad su, istovremeno, i dalje na
snazi omrznute mjere otkupa i mobilizacije radne snage, a proces
agrarne kolektivizacije kroz nametnuto i nasilno stvaranje selja
kih radnih zadruga, 1950. godine ak pojaan. To je posebno izra
eno na slunjskom srezu, mada je i na Cazinskoj krajini 1950. i
1951. nastalo vie SRZ nego to ih je ukupno bilo ranije. (U te dvi
je godine oformljeno ih je 14). 13 ) Tu je, zatim, bio i porez koji se
10)

Isto.
") O Titovim posjetama ovim krajevima upor. Arhiv Josip Broz Tito, II 1/24 i
II 2/28. O pomenytim glasinama u narodu svjedoio je autoru Devad Sabljakovi u
maju 1989, godine, u a.a.
) Sjeanje D. Boria, u a.a.
15) Informativni prirunik o Bosni i Hercegovini, 78, novembardecembar
1951. I na jednom i na drugom srezu stvoreno je po 7 SRZ. No, one su bile naroito na
Cazinu patuljaste i po veliini samih zadruga i po obimu unesene zemlje od strane
seljaka najmanje na banjalukoj oblasti.
449

zbog optih tekih prilika takoer morao i dalje utjerivati.

1950. godine pojavio se jo jedan namet, savezni zajam, koji je kao
to je poznato u sutini raspisan kako bi Drava lake podnijela
ekonomsku blokadu Informbiroa. Preko konferencija upoznati
narod sa novom uredbom o zajmu, njegovim ciljem i znaajem za
nau zemlju, razviti takmienje za vrijeme upisa, tako da nijedno
domainstvo ne izostane, a da ne upie Nar. zajam, zacrtano je,
izmeu ostalog, u Planu rada partijskog povjerenitva Cazin za
period od 1. jula do 1. oktobra 1950. 14 )
Zanimljivo je, dakle, to se vidi iz ovog primjera, ali i iz mno
gih drugih, da narodni odbori i partijski komiteti, tj. stvarni organi
vlasti, u svojim programima rada ili izvjetajima o radu, Burni i
njene posljedice tretiraju i uvaavaju malo, rijetko ili nikako, si
gurno nesrazmjerno pravom stanju stvari. 1 *) Trailo se, tako, po
naanje i djelovanje na sve strane kao da Bune nije ni bilo, kao da
nikakvih konkretnih posljedica ona nije ni izazvala. Gdje su razlo
zi tome? Sigurno ih ima vie. Dijelom su se majski dogaaji 1950. i
njihove posljedice pokuavali namjerno ignorirati. Dijelom se radi
o novim vodstvenim strukturama na srezu. Partijsko povjerenitvo
na Cazinu sainjavali su sve samo novi ljudi koji uglavnom uopte
nisu poznavali problematiku podruja.
Na irem planu, na nivou Republike npr., i pored nesumnjive
aktuelnosti ve pominjana Prva zemaljska konferencija KP BiH,
odrana krajem maja 1950. godine, dogaaje na Krajini prosto ig
norira. Da li je postojala neka direktiva da se dogaaj sakrije i od
iz svih krajeva BiH delegiranih partijaca? Moda se neko moan
plaio da iskazani revolt seljaka na Krajini ne bi zadojio i druga
podruja? Ali time je taj eventualni skriveni monik samo priznao
da na Krajini nije bio u pitanju nikakav specijalni unutranji ili
vanjski neprijatelj, preko koga bi se moglo na Konferenciji i dobro
udariti, iskoristivi situaciju za uspjenu socijalnu homogenizaciju
komunista i stanovnitva uopte, ve da je na Krajini bio na djelu,
bar prije svega, narod, nezadovoljni seljaci.
A ti seljaci bili su na Cazinskoj krajini posebno nezadovoljni
dravnim ekonomskim mjerama. Jeste da je mnogima uao strah u
kosti pa su se i preko svojih mogunosti priklanjali zahtjevima
drave, a neki pak jednostavno nisu mogli izdrati jarma. Bjea) Arhiva SK Cazin, nesreeno, akt b.b.
") Uporediti npr. samo dva dokumenta: ABK, f. OK Banjaluka, k 30 br. 560, Za
pisnik sa sjednice partijskog povjerenitva za srez Cazin od 16. juna 1950 i A CK SK
BiH, f. CK KP BiH, k 562/1, 3686/50, Plan rada agitprop odjeljenja SK Cazin za IH
tromjeseje 1950. g.

|i su od prisilne obaveze u pogledu tzv, mobilizacije radne snage,

posebno na Kladui. Zastraujue naime zvui, etiri decenije kasn ije, sadraj jednog cirkularnog pisma koji alje sekretar OK Hajr o Kapetanovi na adresu sreskih komiteta. Kritikujui izostajanje
pomoi SK-a SNO-ima, pretpostavljajui otkup i zajam, OK nala
ze u roku dva dana da komisije donesu rjeenja i kazne za one
radnike koji su odbjegli iz pojedinih preduzea s tim da se isti od
mah povrate nazad u preduzea iz kojih su odbjegli. Posebno su
apostrofirani: Kotor Varo, Jajce, Gradika, Velika Kladua, Bo
sanski Novi. 16 )
Problem aktivizacije radne snage na Cazinskoj krajini bio je,
specifian bar iz tri razloga. Prvo, zbog velikog broja zatvorenih
mukaraca koji su, mada van sreza, dodue ve bili ukljueni u
drutveno korisni rad, ali naravno srez nije mogao raunati na
njih. Drugo, zbog graninosti podruja muko stanovnitvo Ca
zinske krajine se je inae u znatnoj mjeri zapoljavalo ve tada u
Hrvatskoj i Sloveniji, pa se sekretar SK krajem septembra 1950.
pravda da kod nas ima preko 1.000 radnika koji se nalaze na raz
nim radovima u Hrvatskoj, to nam u svakom sluaju utie na plan
radne snage. 17 ) Tree, u jesen 1950. rukovodstvo u Cazinu po
stavljalo je i pitanje ta uiniti sa onima koji hodaju besposleni po
selima i nee da se ukljue u privredu. Narod trai da se oni nasil
no ukljue. 18 ) Ko su bili ti ljudi? Da li oni koji su prilikom tzv.
Devrnjine afere proterani sa terena Kordunskog Ljeskovca u Bos
nu? 19 ) Pitanje nije razjanjeno. Ako su to i bili ljudi iz Hrvatske
bilo ih je vjerovatno vrlo malo pa se i zato kao posebna pojava ne
tretiraju ni u bosanskim ni u hrvatskim partijskim dokumentima.
Ili je, ako se dakle uopte radi o tome, stvar moda brzo rijeena?
Zanimljivo je da ni u pogledu tzv. verca, tj. nedozvoljene
trgovine poljoprivrednim i drugim proizvodima pojedinaca, Buna
nije predstavljala neku prekretnicu. I pored zaista otrih kazni ko
je su podijeljene uesnicima Bune a i, povodom Bune, mnogim,
drugima koji su bili na neki nain mjesnim vlastima jo odranije
trn u oku, problem verca i dalje ostaje prisutan. vercu, kao jed
nom od na ovim pograninim prostorima tradicionalnih, ali nakon
rata i zabranjenih zanimanja, vlasti pristupaju sada sa veim opre*) ABK, f OK Banjaluka, k 31 1950. godine.
17) ABK, f. OK Banjaluka, k 30, Zapisnik sa zasjedanja sekretara SK u OK od 30.
septembra 1950. godine.
'*) Isto, Zapisnik sa sastanka OK Banjaluka.
) Historijski arhiv Karlovac, f. KK KPH Slunj, k2, Zapisnik sa Plenuma KK od
23. marta 1951. godine.

451

zom, pokuavajui preko njih ui u trag eventualnom politikom

neprijatelju. No, do jeseni 1950. nita specijalno nije otkriveno
ako se ne rauna konstatacija da ima vercera koji svrate u srez i
puste pokoju neprijateljsku parolu pa odu. 20 ) Taj poveani oprez
vlasti prema vercerima stvarao je na Cazinu'i drugu vrstu proble
ma pa je u decembru 1950. godine na jednom sastanku zakljueno
da je potrebno izvriti diferencijaciju ljudi po pitanju verca jer na
ovaj nain nama kroz zatvor stalno defiluju ljudi. I uopte je kra
jem 1950. godine shvaeno da treba smanjiti broj sitnijih slu
ajeva. Ako bude komisija za prekraje aurnije rjeavala sve tee
sluajeve i upoznavala narod o tome nee biti profanisanja kao to
je bilo do sada izreenih kazni. 21 )
I bez provjeravanja logina je injenica da je na Cazinskoj
krajini nakon majskih dogaaja 1950. godine uspostavljen otriji
kurs prema stanovnitvu u kanjavanju za razne prekraje. Stoji,
meutim, i injenica da je to u Jugoslaviji inae bilo vrijeme kada
su se, uz navoenje konkretnih primjera, po sopstvenom priznanju
elnika Ministarstava unutranjih poslova za sitne stvari primje
njivale drakonske mjere. 22 ) Ali, ne samo organi Udbe ve i Parti
je i vlasti, posebno na viim i najviim razinama, kroz brojne doku
mente toga vremena na samokritiki priznavaju kako je neisprav
no da po selu hapsi svak (odbornici, milicija). Imajui sve to u
vidu sasvim su logine onda konstatacije o profanisanju milicije i
o Udbi koju neki ele da prikau kao bauke za mase. 23 )
Obavezni otkup poljoprivrednih proizvoda ostaje i nakon Bu
ne meu stalnim i glavnim problemima. Cazinski srez, bez obzira
na sve to se desilo, bio je u obavezi da isporui jo ranije isplani
rane kvote ita za 1950. godinu. Ali pojavili su se problemi ne sa
mo zato to se nije moglo (ne raunajui, uslovno, katastrofalnu
suu!) zbog Bune proizvesti ita koliko je za srez bilo razrezano,
ve i zbog tehnikog posla koji su sreski organi imali u vezi sa ise
ljenjem porodica. Tako je sekretar SK Cazin Ale Gali na jednom
sastanku OK u Banjaluci objasnio da se data obaveza nije mogla
izvriti radi oportunistikih stavova upravnih narodnih odbora.
Dok smo u poetku forsirali otkup, pojavom zadatka iseljenja po
rodica zapostavili smo otkup. Sada nam se takoer postavlja pitaJ)

ABK, f. OK Banjaluka, k 39.

Isto.
) Arhiv Bosne i Hercegovine, f. Ministarstvo poljoprivrede NR BiH, Radna kon
ferencija Ministara unutranjih poslova FNRJ, odrana u Beogradu 7. i 8. jula 1950. go
dine.
) A SK Cazin, Analiza po raznim pitanjima i problemima, od 12. januara 1951.
godine.
21)

nje imovine iseljenih porodica i to treba reavati, a obzirom na

snage sa kojima raspolaemo, ako budu gurali otkup nee mo i is
tovremeno prii izvrenju ovog zadatka... Meutim bez obzira na
s ve drug Kolak ih obavezuje da plan otkupa bijelih itarica izvre
sa 100%. 24 ) Primjer dosta toga kazuje. Ali ovdje samo o elementu
hijarhijske autoritarnosti. Gali je morao prihvatiti nareenje , ali i
takav Kolakov odgovor bio je sigurno forsiran od neke Kolaku
nadreene instance. Bauk otkupa i dalje nemilosrdno hara Kraji
nom, i ne samo njom. No, na Krajini je bilo sad, nakon Bune jo i
tee. Poto zbog smanjenja radne snage nisu smanjene i ukupne
sreske kvote ita, mesa, vune, jo optereenija bila su ostala doma
instva. S druge strane, one porodice koje nisu protjerane u Srbac,
tj. one koje su ostale na Krajini iza stotina zbog Bune pozatvara
nih, izloene su u praksi ne samo nemilosrdnom ekonomskom iz
rabljivanju nego i svakojakim ponienjima od strane lokalnih mo
nika. Uz uobiajeno psovanje banditskih majki ima pria u sje
anjima jo ivih, etiri decenije kasnije, o silovanjima na podruju
Liskovca, koji se ne mogu, iz razumljivih razloga, ikada da se za
biljee.
Ve spominjanim pitanjem imovine iseljenih porodica stie
mo do problema koji je bio u najdirektnijoj vezi sa Bunom. Mi
imamo dosta naputene zemlje upozorava sekretar SK Cazin na
jednom partijskom savjetovanju u-Banjaluci krajem septembra. 25 )
Ali i u decembru je ocijenjeno da nam je to najtee pitanje. Mi
mislimo da ovo pitanje rijeimo u toku zime ali nismo u stanju radi
toga to imamo 260 odluka za konfiskovanje zemlje. 26 ) Sekretar
SK pledira na OK da se Cazinu dodijeli jedan strunjak za ovo
pitanje. Mi i kad dobijemo ovu zemlju problem je kako emo je
obraivati i odrati. Sad momentalno nemamo uslova da to prihva
te zadruge, a poljoprivredno dobro ovako kako je sada ne moe
prihvatiti ovu zemlju radi ega smatramo da bi dobro trebal o stvo
riti u republiko. 27 )
2)

ABK, k 30, Zapisnik u OK sa sekretarima SK na oblasti od 21. augusta 1950.

godine.
2S) ABK, f. OK Banjaluka, k 30, Zapisnik sa savjetovanja sekretara SK U OK od
30. septembra 1950. godine.
) ABK, f. OK Banjaluka, k 39, Zapisnik sa sastanka SK Cazin, uz prisustvo la
nova viih partijskih organa, decembar 1950. godine. Nedostaje prva stranica Zapisnika
pa se ne moe utvrditi taan datum nastanka Zapisnika.
27) Isto. Cazinsko dravno poljoprivredno dobro, 1950. godine osnovano, bilo je
inae jedno od njih 23 u Bosni i Hercegovini. Njihova funkcija je mogla biti prije svega
oglednog karaktera jer su zauzimala samo 1,9% ukupne zemljine, 3,18% obradive i
1,23% svih sjetvenih povrina. Upr. Informativni prirunik o BiH, br. 56, septembar
oktobar 1951. godine.

Tih 260 odluka o konfiskaciji izdano je, da se podsjetimo na

osnovu 260 vojnosudskih presuda o kojima je, po vaeem zako
nodavstvu, konfiskacija (cjelokupne) imovine predstavljala auto
matsku sporednu kaznu za osuene na vremenske kazne robije
zbog ugroavanja interesa Drave. Iseljavanjem porodica u Srbac,
u augustu mjesecu, nastupio je konano momenat da sada Drava
preuzme svu tu njihovu pokretnu i nepokretnu imovinu. Brojka od
oko sedamdesetak porodica, koju smo ranije utvrdili je doista za
nekih etiri puta manja od broja presuda koje su sadravale i kaz
nu konfiskacije cjelokupne imovine. Treba meutim imati u vidu
da su to bile velike i sloene porodice. Jednu bi porodicu sainjava
li i otac i sinovi ili recimo braa od kojih je vojni sud bio prethod
no svakog ponaosob osudio na konfiskaciju cjelokupne imovine.
Sjetimo se npr. porodice Nadarevi iz Trca, koju je prilikom pro
gona za Srbac sainjavalo 25 osoba.
Kako su vlasti rjeavale pitanje ove konfiskovane imovine?
Prisjetimo se opet one sjednice OK Banjaluka od 17. maja i derektive da od konfiskovane imovine treba stvarati na tim imanjima
dravna dobra. Direktiva je, razumije se, stigla iz Sarajeva ili,
moda, izvorno, iz Beograda. U svakom sluaju poticala je od vi
sokog i monog partijskog organa (funkcionera pojedinano?). Jo
bitnije je meutim, ovdje istai da je i direktiva o stvaranju drav
nog dobra revnosno provedena u djelo, provedena kao to su bile
bez izuzetka, pogovora, zastoja ili nekih rezervi provedene u djelo
i mjere: brzo hvatanje i likvidiranje naroito organizatora,
suenje na smrt i kazne robije i raseljavanje porodica, tj.
mjere s ijom realizacijom smo se ve ranije opirno upoznali.
To dravno dobro koje je zamiljeno da centralizira konfiskovanu imovinu osuenika, formirano je u Trcu, u augustu 1950.
godine. Imalo je zadatak da prihvati imovinu 58 interniranih fa
milija a sa 8 podruja. 28 ) Ukupna povrina dobra iznosila je 1082
ha i to: oranica 935, vrtova 35, livada 40, panjaka i bara po 15, u
ma 40 ha i 2,2 ha vonjaka. Dobro je podijeljeno na tri distrikta:
Trac (213 ha) i Liskovac (549 ha), to je bila zemlja pobunjenika
te distrikt Rujnicu, ija je zemlja poticala iz zemljinog fonda iseljenika-kolonista u Vojvodinu kao i dravnog erara. Uz zemlju je
konfiskovana i pokretna imovina pobunjenika. Prema svjedoenju
Hasana Kajtazovia, prvog direktora dobra (august oktobar
i8)
ABK, f. OK Banjaluka, k 39, b. b, Dopis ocjena SK Cazin povodom izvjeta
ja specijalne komisije o pregledu poslovanja dobra u Trcu, bez datuma. Akt je oito na
stao u junu (nakon 9. juna) 1951. godine.

454

1950) dovoenje stoke, sprava, poljoprivrednog alata i maina tra

jalo je jedno 15 dana. Dotjerano je 139 krava, 46 volova-junaca,
293 ovaca, 95 telia, 65 konja, 10 drebadi, 103 junadi, 1 magarac.
ito je stizalo u zaprenim kolima, po sto kola dnevno. 29 ) Sve to
trebalo je sad smjestiti. Prostora za smjetaj stoke nije bilo, pa je
ona najveim dijelom do januara 1950. godine, kad je zavrena iz
gradnja tale u Rujnici, itavo vrijeme provela napolju. Samo mali
dio stoke zbrinut je po privatnim talama. Prema izjavi prvog di
rektora, do oktobra uginula su zbog tekih uslova 33 komada sto
ke, a prema izjavi drugog Boe evia, on je na imanju zatekao
oko 110 krava, 100 junadi. 10 20 teladi, 52 konja, 250 ovaca. Za
vrijeme njegovog rukovoenja dobrom (do marta 1951) uginulo j
oko 60 komada stoke. U meuvremenu su^ obojica direktora dio
stoke u korist finansija dobra i prodavali. ito je sve smjeteno u
privatne ambare nakon to je prethodno vagano i zabiljeeno koli
ko ga ima, a kljueve od tih ambara su direktor i magaciner dobra
uzimali sebi. Popisivani su j dovoeni poljoprivredni alat i sprave,
to je sve zbog nedostatka pokrivenog prostora ostavljeno pod
vedrim nebom. U pokriveni magacin smjetani su vuna, rakija, ora
si i dr. Ukupan ovaj posao prihvatanja, popisivanja i smjetaja konfiskovane imovine obavila su uglavnom dva ovjeka: direktor Ha
san Kajtezovi i magaciner Mehmed Pandi. 30 )
Na dobru je bilo zaposleno kasnije jo 3 4 radnika, da bi
bilo u junu 1951. zaposleno 116 radnika od ega 11 slubenika. Za
manje od godinu dana, oito zbog nezadovoljavajueg poslovanja,
imenovana su, jedan za drugim, trojica direktora. Drugi je bio ve
pominjani Boe evi, a trei Ismet Deli. Poslovanje nije ni moglo
biti uspjeno kad nije bilo smjetajnog prostora, hrane za stoku
malo, veterinarska pomo slaba ili nikakva, parcele dobra straho
vito ratrkane, radne snage premalo i nedorasle, a SNO nespre
man da o dobru vodi potrebnu brigu. U martu 1951. godine sresko
poljoprivredno dobro Trac prelazi u nadletvo republikanskog
upravljanja, ali ni onda nije krenulo nabolje, odnosno po ocjeni
pomenute komisije iz juna mjeseca, nije zadovoljavajue. 31 )
I mada se u 1950. godini najvei posao sastojao u organizovanju prijema i smjetaja stoke, ita, drugih poljoprivrednih proizvo
da i alata, na dobru je u.tekim uslovima ipak uspjeno obavljena,
) Isto, Materijali specijalne komisije...
50) Isto.
") Sresko poljoprivredno dobro Trac 21. marta dolazi pod administrativno ope
rativno rukovodstvo Generalne direkcije dravnih poljoprivrednih dobara u Sarajevu.
455

ak planski prebaena jesenja sjetva. Bolje nego proljetna, na

redne 1951. godine kad su obezbijeene i velike koliine sjemena,
pa ga je dosta ostalo i neposijanog, a plan sjetve ispunjen sa samo
33%. Slabi rezultati proljetne sjetve pravdani su neorganizovanou i neiskorienou stonih zaprega, a posebno gotovo nikakvim
uinkom tri dobra dodijeljena istroena traktora koji su bili uglav
nom u kvaru. Inae najvie je zasijavano zobi i kukuruza pa
krmnog bilja i pasulja. 32 )
Ah sami rezultati gazdovanja na poljoprivrednom dobru
Trac moda ne bi bili i dovoljan povod da se formira posebna ko
misija Narodnog odbora oblasti banjaluke, ije podatke smo i do
sada slijedili. Naime, u to vrijeme su i druga sreska poljoprivredna
dobra i SRZ-e svugdje kuburili sa veim ili manjim problemima u
svom poslovanju. Meutim, trako poljoprivredno dobro bilo je
specifino. Ono nije dobilo vlast samo nad zemljom, poljoprivred
nim inventarom i stokom osuenika, ve je s obzirom na kaznu
konfiskacije cjelokupne imovine, na dobru koncentrirano i sve
ostalo to nije bilo specifino agrarnog karaktera. Drugom polovi
nom septembra poelo je dovoenje i ostalih stvari iz konfiskovanih domainstava... ja sam ih slagao u magazin. Dolazili su svu
no. Sami koijai su dolazili bez pratnje. Stvari sam primao ja i
Zumra Sedai kada mene nije bilo tu. Te stvari uglavnom sastojale
su se od ilima, saraza, ponjava i vrednijeg posua. O njima nije
voena nikakva evidencija, nego je samo stavljano pod klju. ta
sam izdao uzimao sam revers. Kasnije sam to sve predao Boi eviu. Za vreme mog upravljanja dobrom dolazilo je do kraa alata,
kola, amova, federa i ostalog sitnog materijala. To je moralo biti
jer je nadzor bio nedovoljan, poto nisam imao ljudi niti prostora
da sve stavim pod klju. No do krupnih kraa po mom znanju nije
dolazilo. Hvatao sam krae, povraao stvari, odgonio ljude u za
tvor, borio se kako sam znao i mogao. Pomoi nisam ni od kud
dobio. 33 )
Nekoliko radnika i radnica DPD Trac, koji su takoer sas
luavani u maju po istoj komisiji kao i Kajtazovi u vezi sa poslo
vanjem i problemima dobra, pominjali su jo i razne druge stvari
koje su dolazile na dobro iz konfiskovanih kua: pored posteljine,
naroito npr. zlatni nakit (prstenje i minue) te dukate. Posebno
oko tih dukata i njihovoj koliini ispredale su se razne prie, ali
njih, dukata, nije nigdje bilo. Utvreno je, meutim, gdje je nestao
) Materijali specijalne komisije...
) Materijali... Iz izjave Hasana Kajtezovia, od 29. maja 1951. godine.
456

odnosno tko je prisvojio skupocjeni sat Rekana Mujagia. 34 ) Onog

nesretnika koji je, kao to smo ranije saznali, u meuvremenu um
ro u Srpcu.
Dakle ne samo privredna problematika DPD Trac, ve, vidi
mo, i razne druge nepravilnosti i zloupotrebe o kojima se sigur
no doulo i u Banjaluci, naveli su ovdanju viu vlast da sprovede
istragu na dobru. Komisija, ne prosuujui odgovornost pojedina
ca, daje nepovoljnu ocjenu o optem poslovanju dobra. Zanimljivo
je, meutim, da SK Cazin, u svom pismenom reagiranju na izvje
taj ove komisije, pravda rukovodee ljude dobra. Po miljenju SK,
komisija se bavila sitnim pitanjima, nije ulazila u sutinu stvari, ni
je dovoljno rasvijetlila pomor blaga (stoke) i krae istog jer su uslovi bili vrlo teki. 35 )
Sigurno je da su uslovi rada DPD Trac bili teki a sigurno je
i to da je bilo mnogo propusta u radu pa i protivzakonitih postupa
ka. Loe poslovanje dobra se, meutim, nastavilo i nakon 1951.
godine. Opunomoenik Odjeljenja unutranjih poslova cazinskog
sreza, Gojko Joti, sjea se da je dobro bio uasan politiki kiks
jer je ta stoka u roku od dvije godine sva propala radi nebrige, nehigijene i si. Zato je bio, 1952. godine, na linu intervenciju tada
njeg ministra za poljoprivredu BiH, Vase Butozana, da se za uginua stoke strogo kazne odgovorni, uhapen i osuen (valjda ve
etvrti po redu nap. autora) direktor dobra i jo neki. 36 )
Cazinskom sreskom rukovodstvu nije glavobolje zadavalo sa
mo pitanje gazdovanja DPD Trac ve, dobrim dijelom u vezi sa
njim, i pitanje samovoljnog dolaska i vraanja u Srbac ponekih
iseljenih porodica jo u jesen 1950. godine. Sve poduzete mjere su
skoro ostale bez uspjeha jer nam se mnoge porodice vraaju na na
srez i stvaraju politiki problem na srezu. Oni koji su se vratili
smjestili su se kod svojih roaka i priaju kako su gladni, goli, bosi
govorei da se nee vratiti nazad makar ta uinili sa njima. Mi e
mo dati jedan dio njihove pokretne imovine i vratiti ih nazad, ali bi
trebalo skrenuti panju drugovima u Srpcu da im zabrani dolazak
na na srez i jednom rijeju sprei skitanje. 37 )
Ve smo ranije vidjeli da su se pojedinci (i poneka porodica)
vraali iz Srpca na Cazin, ne bi li se ako ve ne mogu ostati, kod
roaka i bivih komija bar najeli, obukli, ali znamo i da su ih vlasu ) Isto, Dopis ocjena SK Cazin OK-u iz juna 1951. godine.
) Isto.
J) Sjeanje Gojka Jotia dato autoru, u a.a.
i 7 ) Arhiva SK Cazin, nesreeno, Dopis SK Cazin OK-u bez datuma.

'I Cazinska buna

457

ti nemilosrdno vraale, pogotovo 1950. godine. Da li im je tada od

njihove cazinske imovine stvarno togod i dato, kako bi proizlazi
lo iz pomenutog razmiljanja cazinskog sreskog rukovodstva, j e
pitanje, sami prognanici se takve neke pomoi ne sjeaju.
Povratak protjeranih porodica u Srpcu na Krajinu je proticao
do 1953, kad je i zvanino odobren, pod razliitim okolnostima.
Svaki sluaj je pria za sebe, poto se do 1953, legalno, cijele poro
dice nisu smjele vraati, odnosno ako su se vraale bivale su protje
rane nazad na Srbac. Ali su ljudi nalazili naina da se, makar poje
dinano, ipak vrate. Vraali su se i 1951. i 1952. udajom, enid
bom, zapoljavanjem. Takve sluajeve vlast je tolerisala. 38 ) A bilo
je i sasvim specifinih. Husein Kovaevi, najstariji Muin sin
(onog Mue Kovaevia koji je nakon Bune masakriran i ubijen),
1951. godine vraa se iz vojske, iz JNA u Cazin, nakon to je naj
prije posjetio porodicu u Srpcu. U svoju kuu ne moe. Zapeae
na je i uva je straar. Bio sam najprije jedno kratko vrijeme kod
tetke, da bi mi bilo tek nakon vie mjeseci odobreno da koristim u
vlastitoj kui dvije prostorije. Radio sam gdje sam stigao i kad sam
zaradio neto novaca kupio sam konja, svog biveg konja koga su
bile vlasti konfiskacijom zaplijenile. Platio sam ga 15.000 dina
ra. 593 ) Konja, takoer svog nekadanjeg vlastitog, dakle jednog
od onih koji su se na dobru Trac uspjeli ouvati u ivotu, kupio
je, kad se vratio iz Srpca i Huseinov komija i vrnjak Sulejman
ogi. 39a ) I uopte svi oni koji su se pojedinano sami vraali na
Cazin svoju zemlju i sve ostalo morali su od vlasti otkupljivati
Zanimljivo da na kladukom srezu nepokretna imovina poro
dicama, koje su otjerane u Srbac, uglavnom nije oduzimana. Jedno
istraivanje je pokazalo da, s izuzetkom imanja Arifa emia iz
Sumatca, koje je nakon povratka porodice iz Srpca ovoj i vraeno,
zemlja i kue drugima nisu konfiskovane. Jer, kako to da vlast ne
bi oduzela svu imovinu npr. Neziru Barjaktareviu, voi kladukih
pobunjenika? A prema ispovijesti njegove supruge Azize, nakon
dvoipogodinjeg izgnanstva nje i petoro djece u Srbac (od kojih je
najmlai i jedini sin u meuvremenu umro) porodica se vratila u
Johovicu, u svoju kuu koja je bila u ruevnom stanju ali im ipak
nije bila oduzeta kao ni zemlja. Uz pomo komija morali smo
ponovo da obnavljamo domainstva. Po povratku Nezira iz zatvo
ra, poeli smo novi ivot, prodali smo imanje i preselili iz Johovice,
) Sjedanje Mile Milica (Kenjaia), u a.a.
) Sjeanje Huseina Kovaevia dato autoru u julu 1990. godine, u a.a.
3) Sjeanje Sulejmana ogia dato autoru u a.a.

458

koja je 12 km udaljena od Kladue, u selo Trnovi, samo 2 km nad

omak grada. Tu smo kupili neto zemlje i podigli prizemnicu za
porodicu. 40 ) Ta je kua jo poetkom devedesetih ostala nedograena. U njoj ivi jo samo Nezirova supruga Azize, zv. unka,
dok su etiri njihove keri, udate po oblinjim selima, domaice i
poljoprivrednice.
Sudbina svakog pobunjenika nakon izlaska iz zatvora, i nje
gove porodice nakon jo ranijeg povratka iz srbakog prognastva,
sigurno su svaka ponaosob pria za sebe. Kad bi se mogle sve te
prie iskupiti to bi nedvojbeno bilo ne samo interesantno ve i vi
estruko pouno tivo.
I pored toga to su zatekli prazne kue, prazne tale, ukoliko
nisu bile demolirane i graa odnesena) imanja zaputena, zemlju
neobraenu, ipak su vjekovna domaa ognjita, poznati i blagi
proplanci, s pokojom munarom na brdacu, uinili da povratnici
ma iz Breze, Srpca ili zatvora,razoarenje bude manje. Bili su sreni to su opet na svojoj Krajini, sjeanja su veine njih. No, bilo je
i onih toliko psihiki utuenih i fiziki ispropadalih i bolesnih koji
su gotovo doli tek da umru u svojoj kui ili su ostatak ivota rav
noduno, u p J im ubijeni, odivotarili.
Veina povratnika je morala krenuti iz poetka. Odmah se
moralo prii poslu. Nevolje su bile velike. Pomogle su komije.
Drava nita. Ona je povratnike iz Srpca, a pogotovo one koji bi,
malo pomalo, pristizali iz zenikog i drugih zatvora, drala na od
stojanju, pod posebnom prismotrom, oteavala im ekonomsku re
integraciju. A moda najgora bila su stalna verbalna poniavanja.
Etikete kao pedesetari, banditi, banditska djeca i si.
prate stanovnitvo sa obje strane rijeke Korane. Primjera bi bilo si
gurno bezbroj, a Cazinjani ih osjeaju i kod kue, na Krajini, i kad
putuju van nje. Godine 1950, kad je upuen na vojnu kolu u Be
ograd, prvoborcu iz Vrela, urau Zecu, kolege prebacuju da je
on odatle gdje se die ustanak protiv nove narodne drave. 41 )
Vrlo neprijatno osjetio se npr. i jedan Cazinjanin ak sredinom se
damdesetih godina, prisustvujui nogometnoj utakmici izmeu ca
zinske Krajine i njenog rivala u Mrkonji-Gradu. Jedan navija
domaeg tima tom je prilikom uzviknuo: Udarite ih, majku im
njihovu, oni su dizali ustanak 1950. 42 ) Neugodnostima naravno
jo daleko izloeniji bili su odsuenici i njihove porodice na samoj
40)

Iskaz Azize Barjaktarevi dat Smailu Topiu u martu 1991. godine, u a.a.
Sjeanje urada Zeca dato autoru u oktobru 1989. godine u a.a.
) Sjeanje Dragana Misaljevia dato autoru u oktobru 1989. godine u a.a.
41)

31

459

Krajini. Do 1988. po sastancima u selima pojedini aktivisti vlasti

prebacuju i djeci njihovoj za 1950. Zastrauju narod, traei po
slunost. Posebno ako se trae razni doprinosi upozoravaju da ne
bude buntovnih jer jo se zna za pedesetu, pa ako bude trebalo
povezat emo opet, podsjeajui na jedan % maj prije ak vie dece
nija/ 3 )
ak i u dan dananji vuku se konkretne posljedice nesretne
1950. Ljude boli kako izvjesna osoba jo danas spava na tuem,
zna se i ijem jastuku, boli da se pitolj moga dede i danas nala
zi kod tog i tog u selu. Imovinske rasprave, zemljina razgranie
nja i si. i dalje se dan-danas presuuju u korist onih koji su bili
1950. u slubi Drave, dok se nasljednicima pobunjenika pravda
uskrauje. Djeci pedesetara uskraivane su i ravnopravne mo
gunosti kolovanja i pogotovo zapoljavanja. Dosta se konkret
nih pria nasluao autor, razgovarajui 1989. i 1990. godine po se
lima Cazinske krajine i Korduna sa ustanicima iz 1950. ili njihovim
potomcima. Bez prava da ulazi u bilo kakvo prosuivanje ili ut
vrivanje konkretnih injenica, data je ovdje samo jedna opta na
znaka, s obzirom na poznati kontekst prilika, istini za volju ipak i
logian i vrlo vjerovatan tok stvari. Razumije se da sva ta svjedoe
nja ovdje nisu ni mogla ni trebala biti zabiljeena.
ini se da je politika i ekonomska situacija bila poslije Bune
na slunjskom srezu jo gora nego na Cazinskoj krajini. Bar to pro
izlazi iz dokumenata onog vremena, ili je bila, to je takoer mo
gue, partijska organizacija na Slunju kritinija u iznoenju goru
ih problema od one na Cazinskoj krajini. Meutim, teko bi bilo
ocijeniti da li i u kojoj mjeri je nepovoljnim prilikama kumovala
ova Buna. to se neposrednih aktivnosti jtie Kotarski komitet je
odmah krenuo u organizovanu politiku ofanzivu na terenu. U
roku nedjelju dana odrao je politike sastanke u tim selima u ko
jima se taj sluaj dogodio i koji su bili sa njima vie vezani, kao to
je Ljeskovac, Nova Krlja, Furjan, Broanac i Laevac. Kao i na
Cazinskoj krajini i tu su ti sastanci masovno posjeeni i govornici
dobro sasluani, a poslije su odrani sastanci i u ostalim mjesnim
NO na elom terenu kotara na kojima se taj sluaj politiki raz
bio. Komitet istovremeno izvjetava viu instancu u Karlovac da
sada, valjda nakon te intenzivne partijske aktivnosti KK na tere
nu, narod kao cjelina postupak onih koji su to poveli otro osu
uje, obzirom da mu je bila ugroena sloboda to nije reeno da
45) Svjedoenje Hazima Beganovia iz Peigrada, direktora kole u Liskovcu, dato
autoru u julu 1990. godine u a.a.

460

jo nema ljudi koji su neprijateljski raspoloeni i koji te dogaaje

sa radosti prate, ali jo do sada takovi elementi ne ispoljavaju
44\
se. )
Kotarski komitet Slunj je u vie navrata konstatovao da se
Devrnjin pokuaj u narodu prosto ismijava i da su primjedbe
od naroda na njihovo suenje da su trebale biti otrije kazne
kompaniji oko Devrnje i Beuka. Partija ni ovdje ne proputa sva
ku priliku da istakne kako narod osuuje Bunu kao to je to ona
inila i na Cazinskoj krajini, iz politikog junskog izvjetaja KK
Slunj saznajemo, meutim, i neto novo, tj. da se zapaa da poje
dinci na vjet nain izraavaju tu i tamo nazovi herojsko dranje
Devrnje. 45 ) Mada se kroz razgovore u narodu Devrnjin ustanak,
uz poznavanje ili nepoznavanje stvari, preporuivao u raznim vari
jantama i, bar kriom, veliao, Mile Devrnja je epitet herojskog
dranja nesumnjivo zaradio svojim ponaanjem pred Vojnim su
dom u Slunju, odbivi da trai pomilovanje za izreenu mu smrtnu
kaznu od Drave protiv koje je svjesno poveo ljude na ustanak.
(Ovom prilikom autor je duan primijetiti da su se moda i poneki
cazinski pobunjenici, bar kako bi moglo proizlaziti iz etiri deceni
je kasnijih sjeanja pojedinaca, ponaali hrabro i dostojanstveno
u Devrnjinom stilu npr. Milan Boi ili Dedo ovi Mulan, meutim sudska dokumentacija tako neto u tim sluajevima
sraunato ne bi nije? registrirala).
No ista politika aktivnost koju komitet upranjava, i revnos
no biljei prosljeujui gore svoje izvjetaje, kao da i nije imala
eljenih stvarnih efekata. Komitet, dodue, priznaje povoljnije re
zultate izbora za kotarske i oblasne narodne odbore u odnosu na
one koji su 25. marta odrani za Saveznu narodnu skuptinu, po
to je bilo glasanje i masovnije i procentualno jo bolje za kandida
te Narodnog fronta (u martu 2.900 biraa kotara glasalo je u bez
imenu kutiju, a u junu samo oko 380) ali izraava i sumnju u is
krenost izjanjavanja ljudi. Meutim, tzv. harangiranje protiv iz
laska na izbore ili za glasanje u crnu kutiju bilo je i nakon Devrnjine bune prisutno i meu Hrvatima i meu Srbima na kotaru.
Navoenjem pojedinanih primjera saznajemo da je u tom pogle
du meu prvima najjai uticaj imao katoliki kler i stari HSS-ovci, a meu drugima poneki bivi JRZ-eovac i poneki posebni i
44)
Historijski arhiv u Karlovcu, f. KK Slunj, 1950, k 2, Politiki izvjetaj KK-a
OK-u Karlovac od 1. juna 1950. godine.
4!) Isto, Politiki izvjetaj za juni 1950, od 29. juna 1950. godine.

461

telj naroda koji bi organ obaveznog otkupa na terenu uporeivao

sa onim koji su mu familiju poklali. 46 )
Pored raznih verbalnih neprijateljskih istupa, nakon Bune
opet su zaredale provalne krae. Uoi sam Bune bila je, kako
znamo, ve takva jedna, u Krukovai, ali kao da se provalnici nisu
plaili sada i teih eventualnih posljedica, pa su u junu. izvedene
takve krivine radnje u Rakovici i Furjanu, a na planinskom dobru
Sadilovac jednog obana iz Makedonije je ubio uvar dobra, mis
lei nou da se radi o provalniku. 47 ) Inae je na kotaru, kao i prije
Bune, nastavljena aktivnost Partije i vlasti u pogledu aktiviranja
radne snage i voznih zaprega te obaveznog otkupa. Da li i zbog
Bune, ali u svakom sluaju planiranje svih tih sadraja je u realiza
ciji znatno podbacilo. Na planu otkupa u junu mjesecu otkupljiva
lo se meso (60% od planiranih koliina), mast (9%) i vuna (65%).
Od planiranih 517 radnika za pojedina preduzea upueno je njih
samo 193 ili oko 37%, dok je od planiranih 180 pari voznih zapre
ga mobilizirano 94 ili 52%. 4S ) U pogledu svih tih tzv. privrednih
problema, bilo da su dijelom uzrokovane ili pak kao njena poslje
dica, vrijede vjerovatno vrlo sline ocjene koje su ve date za istu
problematiku na Cazinskoj krajini.
Zanimljivo je, meutim, da se moda nakon kraeg zatija na
stavljaju politike varnice na terenu slunjskog sreza. Poetkom
1951. godine kotarom kola mnotvo neprijateljskih parola, od
kojih su neke oito na liniji onih iz Bune. Na terenu Laevca i
Furjana protee se parola da su Amerikanci ve doli u Biha da e
u najskorije vrijeme preuzeti itavu vlast u svoje ruke i si. 49 ) U
Krukovai parole su bile usmjerene na razbijanje SRZ. Najvie
parola odnosilo se, ini se, na pitanje navodne ugroenosti stanov
nitva. U Gojkovcu se govorilo o ugroenosti naih kolonista u
Vojvodini, a na terenu Cvitkovia da se ljudi trebaju prebacivati
iz Slavonije na sigurno u Bosnu, kod roaka i si.. ) Ovakve
prie bile su oito posljedica straha ljudi od eventualne agresije sa
Istoka, od IB-zemalja i teko bi ih bilo uvrstiti u tzv. neprijateljske
parole. Ali s obzirom da se vremenski priblino poklapaju sa bo
sanskom ocjenom politikog stanja u krajikim srezovima BiH,
moglo bi se pretpostaviti da su i u ovoj republici i takve prie pro
glaavane neprijateljskom propagandom.
) Isto.
47) Isto.
*') Isto.
*) Isto, Zapisnik sa Plenuma KK Slunj od 23. marta 1951.
,0) Isto.
462

Na jednom, sa lanovima CK KP BiH proirenom sastanku

OK Banjaluka upozoreno je: Mi imamo srezove koji granie sa
hrvatskom, Biha, Cazin, V. Kladua, a u kojima se pojavljuje ne
prijateljsko djelovanje sa terena hrvatskih srezova: Dvora, Slunja,
Vojnia, Gline i Vrgin Mosta. U tim srezovima nije dobro stanje i
ono se prenosi na na teren. Drugovi iz tih srezova stalno interveniu preko nas da mi o tome upoznamo drugove iz Zagreba... 51 )
Ne kae se ta se to konkretno prenosi, no bilo je i sasvim opiplji
vih problema u tom pograninom prostoru izmeu dvije republike.
Dok su se na podruju Drenika, Cetingrada i Kordunskog Ljeskovca pojavljivale neke grupe ljudi, uglavnom iz Bosne, koji hode
po selu i prose neto za hranu, bilo je problema i u suprotnom
pravcu: Meutim ima i jedan deo onih ljudi koji su prilikom tzv.
Devrnjine afere proterani sa terena Kordunskog Ljeskovca u Bos
nu. Ti ljudi nemaju nikakvih linih isprava ni ovlatenja. 52 ) Mada
je na sastanku KK Slunj bilo rijei o strahovanju od gladi kao
uzroku prebjegavanja tamo-amo, ovdje je jo bitnija sporedna
konstatacija da je bilo, dakle, nakon bune protjerivanja iz Kor
dunskog Ljeskovca u Bosnu. Mada nisam naila na sline podatke
ni kroz sjeanja ljudi, pomenuto mjesto iz ovog dokumenta je tim
dragocjenije. Govori, naime, da je nekih represalija, moda to
god slino mada sigurno mnogo manje i blae, ipak bilo i na Slu
nju.
U svakom sluaju porodicama osuenih na slunjskom vojnosudskom procesu, koje su na Slunju i ostale, bilo je tu veoma teko
ivjeti. To priznaje i istaknuti predstavnik ondanjih vlasti, prije
Bune opunomoenik Udbe za Slunj, Petar Zinaji-Pepa. Te poro
dice bile su muenici sistema. Jer ako im ja pomognem, ja padnem
u nemilost. Rodbina ili susjedi pomagali su iz saaljenja inae nisu
imali nikakvu drugu podrku. 53 ) Nisu stradale, meutim, samo
porodice osuenih. Zapostavljen je razvoj itavih sela. Koranjski
Lug dobija struju tek 1969. godine. 54 ) Nakon ustanka nad naro
dom toga kraja vri se jedna odmazda unato mnogim albama,
molbama itd. da im je nepodnoljiv porez koji je povean, tako da
je taj kraj vie nego prepolovljen jer sii ljudi poslije pobjegli. Selo
Mavina koja je uoi rata imala 152 kue Srba, jo 1945. oko 100
" ) ABK, f. OK Banjaluka, k 39, Zapisnik sa sjednice biroa OK od 22. maja 1951.
godine.
) Hist, arhiv Karlovac, Zapisnik sa Plenuma KK Slunj od 23. marta 1951. godine.
) Sjeanje Petra Zinaia, u a.a.
s<) Sjeanje Svete Beukovia, sina Nikole Beukovia, dato autoru u julu 1990. godi
ne, u a.a.
463

nakon odseljenja u Vojvodinu, a krajem osamdesetih godina su jo

samo dvije. U naem selu Lipovac poslije 1950. nema vie nijedne
srpske kue, a izgraeno je 11 muslimanskih kua, 55 ) objanjava
promjene demografske strukture P. Zina'ji- Zanimljivo je da su
meu tih 11 porodica i 4 ovia, otac Dedo, na poznati ustanik i
njegova tri sina. Oni su sedamdesetih godina odselili tamo jer je,
prema svjedoenju Dede ovia, zbog raznih ikaniranja postalo
nepodnoljivo u rodnom Sturliu.
Ima jo, mnogo potresnih individualnih pria. Veina njih za
dire u ivo tkivo dananjice. Stoga se njima ne moe baviti knjiga
koja prvenstveno govori o 1950. godini. Ali, ako se posljedice tog
nesretnog ustanka, neugodne posljedice osjeaju i etiri decenije
kasnije, to ipak samo po sebi ogromno govori upravo o toj 1950.
godini.
Imajui sve to u vidu, i neposrednu kompleksnu problematiku
1950. godine na Krajini (i ire) i bolne posljedice ivota ovdanjeg
stanovnitva, postaje jasnije zato se o 1950. dugo utalo, a pogo
tovo dugo nita nije pisalo. Jo 1983. godine kad je izala knjiga
Aleksandra Ravlia o Cazinu, u njoj nema ni pomena o buni iz
1950. Tek 1987. godine kad isti autor objavljuje slinu ali dosta
ambiciozniju i veoma opirnu monografiju o Velikoj Kladui, na
jednoj stranici govori se i o neoekivanoj buni na Cazinskoj kra
jini. 56 ) Mada Ravli dosta uspjeno u kratkom pasusu pogaa uku
pan kontekst tadanje situacije, osjea se da ipak ni tada jo dru
tvena klima nije bila sasvim pogodna da se ipak i vie i blie progo
vori o svim tim zbivanjima, to, dodue, bez jednog velikog istrai
vanja nije ni bilo mogue. S druge strane, meutim, ak i godinu
dana kasnije, 1988. godine, u Karlovcu izlazi velika dvotomna istorija kotara Slunj gdje su dogaaji iz 1950. godine ne samo tek u
nekoliko reenica pomenuti, to je uostalom i samo po sebi dovo
ljno indikativan podatak, ve se u potpunosti zadrava poimanje
drave iz 1950. godine. Taj pasus glasi: S jedne strane veliki entu
zijazam, poletna omladina, Narodni front sa komunistima u prvim
redovima bore se za obnovu i izgradnju, dok s druge strane nepri
jatelj koristi teku ekonomsku situaciju i nezadovoljstvo prisilnim
ulaskom u zadruge do 1950. godine. Na podruju Furjana, Koranskog Luga, Mavine i okolnih sela podignut je tzv. Devrnjin usta
nak, povezan sa neprijateljskim elementima iz susjedne Bosne i
is)

Sjeanje Petra Zinajia, u a.a.

) A. Ravli, Velika Kladua kroz stoljea, SO Velika Kladua, 1987, 370371 464

Hercegovine. Ustanak nije uspio, a uesnici su kanjeni, taj doga

aj velika je ljaga na politikoj karti nae opine. 57 )
S ozbiljnijim prikazima 1950. godine na Krajini, upoznali smo
e
u
Uvodu u ovu knjigu. Kako time zavravam krunicu svog is
s
traivanja i prezentiranja teme, ostaje samo jo zavrna analiza
sinteza, i to po osnovu svih preenih i predoenih istraivakih na
pora. Prije toga jo samo prezentacija jednog broja etiri decenije
kasnije datih sjeanja ljudi na 1950. i oko nje, onih ljudi ija svje
doenja su mi bila dostupna, a ocijenila sam da svojom neposred
nou i slikovitou, odnosno tadanjom funkcijom nekih ljudi,
predstavljaju nezaobilazni izvor za integralno sagledavanje teme.
Uz sve kritike rezerve i ta e vrsta izvora ui u mozaik slike o Ca
zinskoj buni.

S7) Josip Kovaevi, Razvoj drutvenih djelatnosti u opini Slunj (19451983), u:

Kotar Slunj i kotar Veljun u NOR-u i socijalistikoj izgradnji, Hist, arhiv u Karlovcu,
Karlovac, 1988, knj 2, 1265.

Glava devetnaesta

IZABRANA SJEANJA, SVJEDOENJA, PISMA

Mada su poneki dijelovi ili misli iz sjeanja (svjedoenja) ljudi

koji su bili na ovaj ili onaj nain u vezi sa ustankom 1950. godine
radi razjanjavanja i naroito radi ilustracije pojedinih aspekata
ove teme ve do sada koriteni u velikoj mjeri, autor je odluio da
nekoliko po njegovoj ocjeni najznaajnijih sjeanja, smatrajui ih
dakle posebno vrijednim prilogom, i posebno predoi, da ih prene
se uglavnom u cjelini onako kako su ih iznijeli svjedoci sami.
Ta su sjeanja nastala ili kao spontana ispovijest, inicirana kroz us
meni razgovor, dijelom i pitanjima autora (npr. N. i S. Boi, D.
ovi, A. ibenik) ili su, na direktna autorova pismeno im upuena
pitanja, ovi ljudi i sami pismeno odgovorili (M. ilas i R. Kurtovi), dok je npr. takvo svjedoenje Bejze ovi (supruge Aline),
podijeljeno u dva dijela i ukljueno u tekst kroz dvije ranije glave
knjige. Samo dvojih ljudi, ije bi svjedoenje po autorovoj ocjeni
moglo biti vano, te im se stoga i obratio pismom, nisu prihvatili
molbu da pismeno svjedoe.
Sva prezentirana sjeanja data su u izvornom obliku, uz odre
ena skraenja, da ne bi bilo nepotrebnog ponavljanja, i uz nebitne
tehnike korekcije autora. U nekim sjeanjima autor je izostavio
odreene tvrdnje ili podatke ali samo onda kada bi se oni, pre
ma njegovoj ocjeni, bitno udaljavali od teme koja se istrauje ili
kada bi se njihovim navoenjem eventualno dovodio u pitanje lini
integritet drugih ljudi, to u svakom sluaju nije zadatak ni cilj ra
da istoriara. Nisu se, meutim, mogle izbjei odreene ocjene
svjedoka o radu i ponaanju nekih pojedinaca reprezentanata
vlasti i imaoca drutvene moi u ono vrijeme.
466

Meu sigurno najznaajnija sjeanja spadaju ona koja su dali

N. i S. Boi, sinovi komandanta ustanka Milana Boia, i sami
pobunjenici. 1 )

Nikola Boi. Ale ovi, moj otac i Mile Dervonja su se es

to sastajali i druili kao ratni drugovi i dobri prijatelji. Sjeam se
da su u novembru 1949. godine njih trojica sjedili u dvoritu nae
kue i priali. Pitali su me ta ja mislim o Titu. Moj odgovor je bio
da smo se s njim borili za istu stvar i da se tu nema ta misliti. A na
pitanje ta mislim o otkupu, odgovorio sam da se za to nisam bo
rio, ali i to e proi i oko toga ne bi trebalo praviti nikakvu guvu.
Tada nije bilo rijei o nikakvom ustanku ve samo o nepravdi, da
smo ih izigrali, da sada narodu ne moemo gledati u oi, jer smo
im u vrijeme rata drugo govorili itd. pogotovo nije bilo rijei o
Kralju, Staljinu niti o Kairu, to se kasnije spominjalo u optunici.
U proljee idue godine, negdje u aprilu ponovo su se poeli
sastajati i sve ee su isticali da bi otkup trebalo sruiti i skinuti
sramni jaram narodu s vrata. Lino sam bio protiv i govorio sam
im da bi lino otiao kod Tita i alio se na otkup i postupke pred
stavnika vlasti. Tada sam bio lugar i nisam esto dolazio kui, a ni
na sastanke. Negdje sredinom aprila kada sam predvee doao ku
i pitao sam majku gdje su, a ona mi je rekla da su u gaju. Otiao
sam u gaj gdje je bilo puno ljudi preko stotinu. Na sastanku su
govorili, tata, Ale, Dervonja i Mirko Radoaj (iz Furnaja). I tada
sam im rekao ta to rade i da to nee valjati. Nije pomoglo, otac je
rekao Prekini Nikola jebo te Tito! I Ale me je upozorio, a ne
ki nepoznati ovjek iz mraka (crn, okrugle kape na glavi) uperio je
pitolj u mene i otro me upozorio da ne smijem vie ni lanuti.
Poslije ovog sastanka otiao sam u Cazin u Udbu kod Branka
Vukainovia, te mu rekao da mi je otac enuo i da bi ga trebalo
pozvati i obaviti razgovor. Skrenuo sam mu panju na odrani sas
tanak i grupu ljudi. Odgovor je bio to se to ti Nikola plai, ti si
spomeniar i ima odlikovanja, tebi se ne moe nita dogoditi. Mi
za to sve znamo. Ne boj se. Poslije sam otiao u Peigrad i u kafani kod Nedida (ne sjeam se prezimena) susreo sam Bogdana Lukaa, radio je u Udbi. i njemu sam sve rekao. Tu no smo nas dvo') Viednevne razgovore sa Nikolom i Stevom Boiem je na inicijativu autora, po
dogovoru i uz pripremljena pitanja, u tri navrata vodio Ahmet (Alin) ovi, posjeujui
Boie u Putincima, u junu i oktobru 1990. te u martu 1991. godine. Obojica su svoje is
kaze i autorizovali (Stevo potpisao, a Nikola se usmeno saglasio sa prezentiranim mu,
prekucanim i ovdje korienim tekstom, u a.a.
467

jica otili kod Arifa Joldia na konak. O svemu sam ga detaljno

upoznao. Njegov odgovor je bio slian odgovoru Branka Vukainovia. Sve oni to znaju.
Hasan ovi iz turlia o svemu je sve znao, ali je igrao dvoj
nu ulogu. Lino je podsticao oca i Alu da se organizuje ustanak i
znam da im je donio 100 komada puanih metaka u prisustvu Fehe Dizdarevia.
Petog maja uveer otili su prema Cazinu i sutradan su se vra
tili, jer je vojska ve bila svugdje na terenu. Oigledna je to bila
prevara. Istu no je vojska opkolila nau kuu i mi smo se nali u
obruu. Iz vie mitraljeza po naoj kui su tukli rafali. Ale, Stevo i
ja smo se izvukli po mraku. Ja sam otiao u Milia Gaj, a njih dvo
jica su otili dalje. Kasnije (na suenju) u zatvoru su mi rekli da su
uhvaeni izmeu Vidovske i Male Kladue, odnosno tu su se pre
dali.
Tek drugi dan vratim se kui. Tu je bila vojska. Sa dva visoka
oficira jedan potpukovnik sam normalno razgovarao i rekao
im da nisam nikuda ni iao od kue. Tu je bio i Hasan ovi, koji
je neto rekao oficirima i tada mi je jedan od njih priao i rekao da
moram sa njima. Imao sam uza se i oruje koje mi niko nije uzeo.
Zajedno smo s kolima otili u Cazin i tu mi saoptie da moram u
zatvor i da e to potrajati dva do tri dana. Ubrzo su mene, Alu i
ostale otjerali u Kulu u Biha.
Kada smo uli optunicu bili smo svi do jednog krajnje izne
naeni. Stavili su nam na teret da smo htjeli kralja, ula se rije
Kairo itd. Niko i nikada na sastancima nije spominjao ni Kralja ni
Staljina, ni Istambul, ni Aleksandriju r si. Otkup je bio jedini raz
log ustanka.
Uvjeren sam da je oko svega znaajnu ulogu imao Hakija Pozderac. On se osvetio Ali, Milanu i drugima to nisu htjeli u selja
ke radne zadruge... Javno je u truliu na sastanku prije ustanka
rekao da e Milanu i Ali doi glave to nee da rade sa narodom...
Na suenju smo zajedno bili otac, Ale, Stevo, Hasica Karaji iz V.
Kladue i drugi nas 17 i niko nije priznao optunicu koja je bila
lana... Naveer zadnji dan suenja kamionima smo prebaeni do
Cazin-Srbljana, a odavde sa hajvan vagonima u arajevo. Tu
smo bili nekoliko mjeseci. Zatim smo prebaeni u Zenicu gdje sam
tri mjeseca proveo u samici.U zatvoru u Sarajevu Ale i tata su mi
priznali da sam na Crnaji bio u pravu, da su oni pogrijeili i da je
cijela stvar montirana, da je sve bilo podvala i izdaja. Rekli su da
im nije teko to su zatvoreni ve to su im u optunici nalijepili la
i (Kralja, Staljina, Istambul).
468

Bio sam osuen na smrt, onda na 15 godina, a odleao sam

vie od 3 godine. Mislim da su Ale, otac i Dervonja otili na Goli
otok i da nisu ubijeni u Sarajevu. Ja ni moja familija nismo nikada
dobili smrtovnicu.
Moja majka Bosiljka ila je, dok smo bili mi u zatvoru, lino
Titu. Tada me je isljednik pitao koga imam u Beogradu. Rekao mi
je odozgo dolo da niko nee biti ubijen. Majku je primio Kardelj.
Ona mu je sve rekla ko je kriv za ustanak, govorila mu je o ulozi
Pozderaca... Moram da kaem da je moj otac strano bio prvren
Titu. U toku rata je znao kradimice dolaziti kui ili poslati Alu da
provjeri da naoj kui sluajno ne dolaze etnici. Pred mojim ocem
i Alom u vrijeme rata nije se smjelo rei nita runo (o Titu). Moj
otac Milan Boi nije nikada iskljuen iz Partije, ak zvanino ni u
vrijeme kad je otiao u zatvor.

Stevo Boi: Stevino^ izlaganje moglo bi poeti priom iz

1941, priom o kapetanu ii, Hrvatu i panskom borcu.
Godine 1941. u srpskim selima se nije znalo za pokret parti
zana i ljudi su bili organizovani kao etnici u borbi protiv ustaa i
Nijemaca. Sa muslimanskim ivljem u turliu ivjeli su u slozi i
bratski. Tako je bilo sve dok Paveli nije izvrio uticaj na muslima
ne nazvavi ih hrvatskim cvijeem i uputio ih da se suprotstave
Srbima do istrebljenja. Te godine poslije toga naoj kui je do
ao Dervievi Arif Kljapo i upoznao oca o svemu. Tu sam bio
ja, uro Boi i moj djeda. Rekao nam je da bjeimo, jer da nam
prijeti opasnost. On nam je dao tri, a poslije jo pet karabina. Srbi
su se organizovali i formirali odred. Muslimanski ivalj se isto organizovao kao muslimanska milicija. Sve do novembra 1941. godi
ne klanja i meusobnih napada nije bilo. Tada dolazi kapetan io
i neki Suljo u srpski odred u Ljeskovcu. Tu su formirali KPJ,
upoznali narod ko su i ta su partizani komunisti.
Odred je priao njima. Naelnik optine Dmitar Kovaevi, te
Miljan (njegov otac) t Boi Mane i Radakovi Dragi nisu htjeli u
partizane. Odnosno Sio i njegovi su posumnjali u njih da oni nee
htjeti u komuniste i da e im razbiti akciju, te su ih tu no strijelja
li, a narodu su ujutro rekli da su otili u Plaki i pridruili se etni
cima.
Odmah u januaru 1942. godine Sio je htio da odri govor u
turliu uz prethodni dogovor (ne znam s kim je bio) da se preda i
oruje. U isto vrijeme poslao je svoje partizane da opkole turli
da ga obezbijede za svaki sluaj. io sa jo 12 svojih ljudi je
469

doao u kafanu Debe Dizdarevia, gdje je drao govor. Ali je na

pravio greku sa opkoljavanjem te su svi bili poubijani. Obraun je
bio teak i bilo je mrtvih na obje strane. Partizani su odstupili,
a ovi su palili i ubijali u Crnaji. Sve na ta su naili. Mi smo pobjeg
li preko Korane, ali nam je kao i drugima bilo sve popaljeno i sto
ka otjerana.
Iste godine ustae (11. i 12. pukovnija) organizuju napad na
13 srpskih sela od Rakovice preko Ratela do Furjana. Ubijali su i
palili kue.
U novembru 1942. godine partizani zauzimaju Biha i cijelu
Krajinu. (Odrava se I zasjedanje AVNOJ-a). Tada je Tito drao
govor u Cazinu i objanjavao ko su partizani, o bratstvu i jedin
stvu. (Tada sam lino bio tu i bio sa Titom i Moom 12 dana. Onaj
Tito i ovaj poslijeratni su ista linost.)
Poslije ovog govora Muslimani masovno prilaze partizanima.
Hamdija Omanovi formira VIII krajiku u Cazinu u ijem sasta
vu su uglavnom Muslimani. Godine 1941. Huka Miljkovi je bio
komandant partizanskog odreda u Petrovoj gori. Te godine su on,
Zuhdija Zali i Omer Duranovi (iz Kladue) odrali sastanak u
naoj kui. S njima je bio i hoda Huski, a sve je to bilo prije pa
ljenja, Crnaje. Nakon toga oko dva mjeseca pojavio se io. Sje
am se da je Huka, a i ostali nosio trouglu kapu sa petokrakom.
To su bili pravi partizani. Moram da kaem da je Huka pravi he
roj, a ni danas mi nije jasno to to i zvanino nije. Zuhdija je kasni
je bio komandant II kordunake brigade u VIII kordunakoj divi
ziji, a Hakija Pozderac komesar u II muslimanskoj brigadi (1944.
godine).
Negdje poetkom 1943. godine Huka je doao u sukob sa
partizanima radi nekih zemunica u Petrovoj gori i s njima se razi
ao. Odmah stupa u kontakt sa Alom i njih dvojica, a kasnije i dru
gi, formiraju Huskinu vojsku. Huka, Ale i neka Milka (kuharica)
i jo dvojica (ne znam ko su) boravili su na Johovici, u kui Mike
ae. Tada sam bio na vanoj funkciji u omladini (SKOJ-u) i bio
zaduen za praenje takvih aktivnosti. Iako sam i Alu i Husku po
znavao odranije nisam im odmah u poetku smio otii. Za kratko
vrijeme njih dvojica formirali su 12 bataljona vojske (u roku od
oko dva mjeseca). Njima su masovno preli ljudi iz domobrana i
ustaa, a i brojni Srbi. Tako rei njihova je bila itava Krajina. Od
mah je Huka poeo da sarauje sa partizanima. Uspio je uhvatiti
njemakog efa Gestapoa pukovnika Denila, etnikog koman
danta Miinu Bukvu i brojne etnike i sve ih predao partizanima u
Petrovoj gori. Huskina vojska je na kapi nosila zvijezdu i mjesec.
470
I

Ale ubrzo postaje komandant mjesta u Peigradu i od tada smo us

ko saraivali. Kasnije je bio komandant partizanske jedinice, a po
slije rata komandant garnizona u egaru, a Milan mu je bio za
mjenik. Ja sam tada bio na vanoj dunosti u Bihau i saraivali
smo... Alu ovia sam upoznao jo prije rata. Znam mu oca Muju
ovia. Mi smo bili veliki i pravi prijatelji. Ale je bio ugledan u ci
jeloj Bosanskoj krajini. Tvrdim da ga je Huka Miljkovi prvog
uzeo u svoje redove samo zbog njegove popularnosti. Zahvaljujui
Ali i jo nekim ljudima Huka je vrlo brzo uspio formirati 12 bataljona vojske... Milka Drai sa Johovice mi je priala da Huka
bez Ale ne bi uspio... U formiranju tih 12 bataljona je Ale imao
presudnu ulogu. Lino sam Alu cijenio i volio. U njega sam bio si
guran kao u roenog oca... Hakija Pozderac (upoznao sam ga
1944) bio je krajnje nekorektan prema pojedinim ljudima iz Cazin
ske krajine u ratu i poslije rata. Obilato je zloupotrebljavao funkci
ju javnog tuioca okrunog suda u Bihau.
Tako bi mogla poeti Stevina pria o poslijeratnom periodu.
Hakija je elio popularnost i vlast i za to nije birao sredstva.
Lino je Milanu i Ali na jednom sastanku u Sturliu gdje se ras
pravljalo o otkupu rekao da e im doi glave. I doao je. Lino
mislim da bez Hakije suenje u Cazinu ne bi bilo onakvo kakvo je
bilo... Na ustanak smo morali krenuti. Situacija u to vrijeme je bila
uasna i neizdriva. Otkup i postupci ljudi iz vlasti su bili vie ne
go poniavajui.
U daljem svom izlaganju Stevo Boi tezu da se na ustanak
moralo krenuti, ilustruje brojnim primjerima koje smo na odgova
rajuim mjestima ove knjige ve pominjali (sluaj poniavajueg
odnosa prema hodi Muhamedu Huskiu, primjer da se ovjeku u
polju ispregnu volovi pa onda moraju nastaviti da oru ena i mu
upregnut u plug, sluaj oduzimanja krmae uri Boiu, traenje
velikog broja jaja za otkup od domainstava koja ni kokoke ne
maju, itd.).
Ali Stevina pria o samom ustanku je krenula najprije od li
nih iskustava Boia i Ale ovia.
Po okonanju rata Nikola je od 1945. do 1947. godine radio
u SUP-u Cazm, a ja u UDB-i u Bihau. Ale i Milan su bili na voj
noj slubi u egaru (Biha) i 1947. su se demobilisali. Oni su us
tvari odbili da se aktiviraju, eljeli su ii na zemlju. Ja sam tada isto
odluio da dalje vie ne radim u UDB-i i vratio sam se kui. Meu
tim, mira nam nisu dali, traili su da radimo kao aktivisti po seli
ma. Od Ale su traili da u Liskovcu formira zadrugu, i da narod
povede u istu. On je to odbio. Od Milana su traili da to uini u
471

Trcu. Odbijali su i druge aktivnosti, a pogotovo one koje su za

narod znaile torturu. Zbog svojih ponaanja (a zna se da su u na
rodu kao ratni komandanti u ovom kraju imali ogroman ugled)
sve su vie pojedincima iz vlasti postajali trn u oku. Ipak, moram
da kaem da nama nisu smjeli tovariti prevelik otkup, i da smo mi
za one prilike dobro ivjeli. Mi ustvari i nismo imali linog razloga
za dizanje ustanka. Meutim, da to i nismo uinili, siguran sam da
bi opet nastradali, pogotovo Ale i Milan. Oni bi, zbog odbijanja da
sprovode torturu nad narodom, sigurno zavrili na Golom otoku, i
bez ustanka. Njihovo ponaanje je imalo strahovit uticaj na narod
i na njegovo ponaanje. Njima dvojici su ve tada traili dlaku u
jajetu. O njihovom ponaanju partijske organizacije su slale izvje
taje svakih osam dana. Hakija im je na sastancima otvoreno prije
tio, govorei da su neprijatelji, i da e im doi glave. Devronja je to
isto doivljavao na svom terenu. On je bio zaposlen kao lugar. Ide
ja o dizanju ustanka dola je preko slunjske veze.
Moram da kaem da se nismo slagali sa komunistikom filo
zofijom, koja je u najmanju ruku udna. Tako je npr. rad bio naj
manje na cijeni. Kolhozi su shvaeni kao mjesto gdje se moe sve i
svata raditi, ili ne raditi, pa ak i krasti. U ratu se govorilo da e
se moi eniti sa sestrom i slino, a demokratija i ravnopravnost su
shvaeni tako da svugdje gdje ovjek digne ruku stat e mu voz,
autobus i si. Imovina je svaija i niija svi s njom mogu raspola
gati. Bogati ljudi su kulaci i neprijatelji. Siromatvo je prava srea i
slino. Ovi i slini stavovi su znaili ruenje svih vjerskih i drugih
obiaja i svakodnevnih normi ponaanja i rada. Pripadnici vlasti su
mogli svata da rade nad pojedincima (da ih udaraju, lano optu
uju, vrijeaju, maltretiraju, da siluju ene, otimaju materijalna
dobra, a da za to nikome ne odgovaraju). Sve je to iritiralo, a po
nekad tee i od samog otkupa.
Organizacija ustanka je bila jaka. Iz Zagreba je sedmoro ljudi
dolazilo na sastanke. Na zadnjem sastanku osam dana prije 6.
maja donesena je odluka o dizanju ustanka, tu je utvren da
tum i as. Ovi ljudi su bili i na ranijim sastancima kada su formira
ne jedinice i odreeni komandiri eta. Sve se znalo kuda i kada tre
ba krenuti. Znalo se koje su jedinice za Bosnu, a koje su za Hrvat
sku, i odreen im je precizan zadatak. Bili smo sigurni u uspjeh i
mi iz taba smo zasigurno znali da iza nas stoji i ilas. Veze odoz
go su bile strogo u tajnosti. Na sastanke su ljudi dolazili u noi. Bi
lo je na sastancima ljudi i iz Beograda. Ovi su ljudi imali vezu sa
inostranstvom (Engleska, Amerika)... Dedijer je isto bio umijean.
Mislim da je on imao i odravao vezu sa inostranstvom.
472

Na naim sastancima je bilo strogo dogovoreno da ne smije

biti ubijanja ljudi na vlasti, da ne smije biti maltretiranja protivni
ka. Posebno je bilo nareeno da se ne smiju ubijati niti maltretirati
u narodu izrazito omrznuti ljudi kao to su bili Turjanki, Ale
krgi i drugi. Zabranjeno je bilo obijanje prodavnica, narodnih
magacina i si. To to se desilo da su neke prodavnice obijene i op
ljakane u suprotnosti je sa naredbom taba.
Nakon suenja u Cazinu u Sarajevu sam bio est mjeseci i 14
dana u samici (80 x 80 cm) koja je na dubini 34 sprata ispod
zemlje. Od mene su traili da priznam ko je glavni i ko je organizovao oca, Alu i Devronju. Nisam priznao da su na sastanku bili
nepoznati ljudi i ako nam je govoreno da iza svega stoji ilas... A
u Cazinu sam ranije zatvoren odnosno u vrijeme suenja bio vezan
bukagijama i lisicama, tukli su me i gazili nogama... Znam da se na
presudu suda nisu htjeli aliti otac i Ale, a nisam ni ja. Ali alio se
advokat Groznik u ime nas Prezidijumu Narodne skuptine...
Ocu, Ali i drugima potvrene su smrtne kazne. Na ovom saoptenju gdje smo svi bili pitali su oca i Alu ta imaju sada rei. Oni su
skoro jednoglasno rekli da ele da idu zajedno u jednu raku... Iro
nino su im odgovorili da e im se ta elja ispuniti... Na suenju je,
inae, glavnu ulogu odigrao Rankovi. On i njegovi su sainili op
tunicu... Ortodoksna je la u optunici da smo se digli za Staljina.
Zatim se istie da smo htjeli uvesti ameriki sistem to je i tano,
jer smo htjeli njihovu demokratiju. Ako radim i zaradim da je to i
to plaeno, ako imam kravu da je moja, da mogu slobodno da go
vorim, kreem se i jednom rijeju da ivim. Pa to smo i za vrijeme
rata propagirali i na tome pridobijali ljude. Naredni dio optunice
je bio da smo se digli protiv naroda i Drave i da smo neprijateljski
organizovani. Priznao sam, a i drugi, da smo ili protiv takvog re
ima, ali ne i protiv naroda. Pa zaboga, sav je narod bio uz nas,
izuzev pojedinaca koji se na prste prebrojati mogu.
Daljnja Stevina pria o samom ustanku, uzrocima, posljedica
ma, veze koje su ili nisu postojale i dr. kanalisana je veim dijelom
slijedeim autorovim pitanjima (dijelom iniciranim samim prethod
nim Stevinim izlaganjem ali i drugim autorovim saznanjima). To
su bila slijedea pitanja:
Da li je dolo zadnji dan, 5. maja, do neke promjene takti
ke u akciji? Ako je dolo u zadnji as do neke bitne promjene, tko
je odredio tu promjenu i o kakvoj se promjeni radilo?
Neki su seljaci pozivani na zborno mjesto usmeno, neki
pismeno. Tko je pisao te pozive (a tko raznosio)?
32 Cazinska buna

473

 Da li su bili cazinski (i drugi lokalni) rukovodioci na neki

nain umijeani u Bunu? Ako da, da li se i kada saznalo kako je
do toga dolo i koji konkretno ljudi su to bili? Da li je moda po
stojao neki spisak onih (posebno funkcionera) koji bi se u odsut
nom asu trebali prikljuiti ustanku nakon napada na Cazin?
Da li se i kada saznalo da je anica stvarno davao neke i
kakve instrukcije Devrnji? Ako da, kako je to poznato Stevi? ta
Stevo zna o tome da je igi okrivljen za Osijek i Slunj? Od koga i
kada saznao? Da li zna ta je to bilo u Osijeku?
Da li je radio-stanica ede Bogunovia bila samo mata?
Ako da, kako to da su se Nikola i Milan toliko samozavaravali?
Dobro, znali su da e ta propaganda da privue za ideju ustanka
dosta ljudi. Ali, zar ipak nisu raunali da su prvo njihove glave u
pitanju? Ili su prosto toliko bili naotreni protiv omrznutog im po
retka da su bili spremni ii na taj veliki rizik?
Otkud sigurnost Stevi da je postojala veza sa Bihaem
stvarno? (sa majorom Franiem ime mu je Proko)? Da, glasine su
postojale ali da li ima, osim Milanovog i Alinog poznanstva sa ne
kim oficirima u Bihau, i nekih stvarnih dokaza da bi Proko Franji priao Buni?
Milan i Ale rekli su u zatvoru Nikoli da je cijela stvar mon
tirana. Ko, kako i zato je montirao? Kako Stevo poblie zamilja i
objanjava to montiranje?
ta zna Stevo blie o tome da je ustanak predloen sa 1.
maja na 6. maj? Da li zbog hapenja u Baniji? Da li se zna tko je
traio novi datum, urevdan? Da li to moda u vezi sa zakaziva
njem ustanka na urevdan u Makedoniji? Zna li Stevo ita o to
me?
Vie ljudi (ustanika) sa Cazina pominju ilasa kao glav
nog aktera koji stoji iza dogaaja. Ako i Nikola i Stevo tako misle,
a rekli su da misle, koji su im konkretni argumenti? Stevo: Glavna
komanda naredila ustanak 6. maja ali koja ja to nisam znao. Znali
su, siguran sam, otac, Ale i Devrenja. Oni, koliko ja znam, ni na
sudu nisu priznali ko je glavni... Nisam priznao da su na sastanku
bili nepoznati ljudi i ako sam i tada znao da iza svega stoji ilas.
(potcrtao autor). Da li je Stevo ikada saznao tko su bili ti nepozna
ti ljudi? Kako to da je Stevo i tada znao i od koga je saznao da
iza svega stoji ilas?
Otkud znaju da je strana tampa pisala o Milanu Boiu
i Ali oviu kao o herojima i o cazinskom ustanku uopte? Tko i
kada im je to rekao? Konkretno koja strana tampa je to bila?
474


Da li su nekad kasnije konkretno saznali ili nauli tko je
izmislio i naredio iseljavanje porodica u Srbac? Koliko porodica i
koje (po mogunosti i koliko lanova porodica) je protjerano u Sr
bac? Kako je porodica Boia prola u Srpcu? Kada se vratila?
Stevini odgovori na ova pitanja bili su slijedei:
Na naem sastanku u Crnaji je odlueno da se ustanak digne
uoi 6. maja i promjene ovog termina nije bilo. Ovaj dogovor o da
nu i asu dizanja ustanka postignut je osam dana prije. O tome da
ustanak nee uspjeti i da nam nee stii pomo saznao sam 6. maja
od tri oficira i to u Coraliima (Begove kafane) koji su mene lino
i Alu obavijestili. U Begovim kafanama je bilo sjedite naeg glav
nog taba i tu su se trebale slivati sve informacije, vriti raspored
jedinica i slino. Sva nareenja su trebala odavde dolaziti. Ja sam
bio deurni u tabu i vidio sam da dolaze tri oficira preko brda (iz
pravca Liskovca), iziao sam pred njih, i samo su mi rekli da je
stvar propala i izgubili su se. U tabu su bili Ale i Branko Miljko
vi. Ale je na sat vremena prije dolaska oficira otiao u Mutnik,
gdje je bila rasporeena jedna jedinica. Moj otac je bio tada na Lojiki (prema Cazinu), direktno je komandovao sa jedinicama.
2a ustanak su znali svi politiari, a i drugi. Npr. Husein Dupanovi, sekretar Komiteta iz Banjaluke, na dan ustanka se naao
u Cazinu i tada je izjavio da je bio zarobljen od ustanika, a u stvari
bio nam je doao u pomo. Kasnije je bio suen.
Dan pobune 6. maj odreen je na zadnjem sastanku na Crnaji
i tada je reeno da e u isto vrijeme biti i u drugim centrima u Jugi,
i tu nije bilo dileme i odstupanja. Reeno je da e eventualne pro
mjene u tih 8 dana biti dojavljene, a ako se nita ne javi promjena
nema. Tako je i bilo. Pomjeranja datuma ustanka nije bilo. Za us
tanak u Makedoniji nismo znali. Istina, govoreno je da se narod
buni na sve strane. Sastanak je bio i pred Prvi maj i isto je prisus
tvovalo onih sedmoro ljudi od kojih je jedan bio Vuleti (Canicu
lino poznajem i znam da ni tada, a ni ranije nije prisustvovao). To
su bili snani i razvijeni ljudi, vrlo odvani i teoretski potkovani.
Mislim da se radilo o generalima, iako su bili u civilnim odijelima.
O njima se i tada nismo raspitivali, jer smo vjerovali Devronji, Beuku i Vuletiu da su pravi i od povjerenja.
Poslije mog zadnjeg sastanka pitao sam Devronju ko je glavni
u Beogradu? On se nasmijao i upitao me znam li idu?, a kad sam
potvrdno odgovorio rekao mi je Centar. (Mislim da su idi obe
ali pomo iz Londona i da su izigrali).
Ale i Rade igi (bio je glavni za Slavoniju) su se dobro po
znavali. Da to nije bila ozbiljna stvar ne bi general igi tek tako
32*

475

nasjeo. Mnogo je oficira poslije ovoga nastradalo i otilo na Goli

otok. Poslije krajikog ustanka za 15 dana bio je ustanak i u Luci
Palanci i Suvaji pod Grmeom. Saznao sam u zatvoru od jednog
kapetana da su znali za na sluaj, pa ipak nareeno je i ustanak je
bio. Uostalom na suenju 1953. godine ilas je priznao da je sta
jao iza cazinskog krajikog ustanka. Znam da su otac i Ale ili na
dogovor kod nekog pukovnika i govorili su da e nam se pridruiti
cijeli puk. Zaista, puk je i doao do Mutnika ali kad su shvatili si
tuaciju okrenuli su se protiv nas.
Pisane pozive nismo, koliko se sjeam, slali nikome. Slali smo
pisane izvjetaje. Ne znam kome su oni slati i kakve su sadrine.
To bi od danas ivih ljudi mogao znati H. ovi, koji je bio pisar i
te je izvjetaje mainom kucao.
Nama se trebao pridruiti i ef Unutranjih poslova iz Cazina
(mislim da se zvao Haso Beganovi iz Peigrada) i Suljo uni.
Mislilo se kasnije da e Sulju strijeljati, jer je njegov otac bio u lo
im odnosima sa Hakijom. Svi su oni bili s nama sve do ustanka.
Za ustanak se znalo. Ili npr. Branko Vukainovi (ef Udbe) je bio
na. U istrazi je sasluavao mene, Alu i druge. On je kasnije dobio
18 godina.
Meu nama je vladala atmosfera tajnosti. O onima koji nam
dolaze nije se smjelo ire znati. Znam sigurno da je Mile Devronja
bio naa veza sa Zagrebom. Tamo je veza bio anica i Vuleti Jan
ko, ef umarije. S kim su oni dalje imali vezu, to ja ne znam. Ne
poznate na sastanke su dovodili Mile Devronja i Nikola Beuk.
Ale i Milan su drali vezu sa Bihaom, Banjalukom i Saraje
vom. Mi u tabu smo se meusobno dobro poznavali i prije rata te
kroz rat, a druili smo se i poslije rata. Mi smo jedan drugome vje
rovali i meu nama izdaje nije bilo, niti pak nepovjerenja. Istini za
volju, mi komunizam kakav nam je onda serviran nismo mirisali.
Ja sam radio u takvoj slubi da sam vrlo dobro znao ta je komu
nistika agentura. Zato sam esto i Ali skretao panju na nepozna
te ljude na sastancima. Govorili su mi da nema potrebe toliko biti
oprezan, s ime se nisam slagao, ali Ali i ocu se nisam mogao toli
ko suprotstavljati.
Vertikalna veza je bila i funkcionisala je, ali kako i koje su in
formacije ile to se nije moglo ni znati. Bila je to, znam, iroka or
ganizacija (Zigi je bio okrivljen za Gradinu kod Osijeka). Pravu
istinu znaju ilas i Dedijer. Bilo je i drugih i danas mi se ini da su
mnogi od njih bili u situaciji da nam sude nama niim organiza
torima. Mislim da za takav ustanak u kojem nismo planirali ubija
ti, a nije ni bilo mrtvih, niko nije trebao biti osuen na smrt, a po
476

gotovo strijeljan. Oni koji su vie ili sve znali morali su biti stri
jeljani.
U Osijeku je bila pobuna u isto vrijeme kada i kod nas. Nama
je reeno da e pobuna biti u cijeloj Jugoslaviji. Izdaja je bila svug
dje prisutna. Recimo, u Kladui je vojska tu no stigla u etiri sata
po ponoi upravo kada je Karaji Ramo trebao krenuti na Kla
duu. O ustanku se toliko znalo u javnosti da nekada pomislim da
ga je Tito sam organizovao kako bi se uvrstio na vlasti.
U razgovor se ukljuila i Stevina ena: 1941. godine Titovi
partizani su u naem kraju poubijali sve pismenije i vienije ljude.
Tada je poginuo Mitar Kovaevi i dr., a prijetila je i opasnost Mili
Devronji. On se danima krio u jednoj peini gdje mu je mama no
sila hranu. Nisam sigurna da nije bilo osvete i 1950. godine i na
mjernog zavoenja, a i radi uvrivanja na vlasti.
Nama je bilo reeno da e nam stii u pomo sa Zapada, ali
se to nije desilo. Da li nani je namjerno nametnut namet da nas
lake dignu na ustanak? (anica, ilas, Dedijer sve znaju ako ho
e rei?)
Stevo je nastavio: Na sastancima je spominjana radio-stanica,
a ja sam upozoravao da se o tome pred tolikim ljudima ne smije
govoriti. Istina je edo Bogunovi je imao radio-stanicu. Ona
je 6. maja bila na brdima prema Liskovcu blie tabu gdje je bio
Ale, ja i drugi. Nju je odnijela vojska (ona trojica oficira to su me
obavijestili o izdaji). Za radio-stanicu su znali tata, Ale, Nikola,
edo, Devronja, Beuk i ia. Nikola je govorio na sastancima da
imamo radio-stanicu, a gaje se ona nalazi to nije govorio. Stanicu
je, ini mi se, nabavio edo Bogunovi, i mislim da je i vezu odra
vao.
Sumnje u uspjeh ustanka nije bilo. Naprotiv 1000% smo vje
rovali u uspjeh. Mi smo Slovenca za vezu imali kao eventualnu re
zervu za bjekstvo u sluaju izdaje, jer smo znali da neuspjeh
znai i smrt. Kod Begovih kafana je bio na krajiki tab, a za
Hrvatsku je bio u Furjanu. Saoptenje oficira da je stvar propala
djelovalo je kao grom iz vedra neba. To je bio znak da se odmah
krene prema Mikinoj kui (oko 23 km od oralia). Prema ovoj
kui kretao se i Devronja. Miljkovi i ja, po saznanju za neuspjeh,
smo odmah luksuznim kolima (vozio nas je ofer Dizdarevi iz
Udbe) otili do Koranskog mosta i dalje kurirom Devronji poslali
pismo i saoptili mu datu nam obavijest. Potom smo se odmah vra
tili ponovo u oralie, a u meuvremenu je obavijeten i Milan da
se povue sa Lojike. Brzo je cijeli tab bio obavijeten i odmah su
povukli sve jedinice nazad. Meutim, sve je to opet bilo kasno, jer
477

je vojska ve bila tu. Bili smo se dogovorili da jedan bez drugoga

neemo bjeati, pa je i to znatno mene i Alu omelo da pobjegne
mo. Slovenac je odmah bio blokiran. Tada nam je jasno bilo da je
sve to montaa velika izdaja. Na glavni komandant (ubijeden
sam opet da je to bio ilas, ali bolje znaju anica i Vuleti) je mis
lim isto bio prevaren. Naa je greka bila i to smo slijepo vjerovali
Devronji, koji je opet vjerovao anici i Vuletiu. Vuleti je bio na
naim sastancima. Jednom prilikom smo Devronja i ja bili u Slunju
sa Vuletiem i pitali smo ga ko je glavni u Zagrebu, a on je odbio
da to kae. I pored toga bili smo ubijeeni da e pomo doi.
O
tome da je Engleska tampa pisala o herojima Krajine Mi
lanu, Ali i drugima itao sam u zatvoru u naoj tampi (koja je isti
na ovo ironino saoptavala), ali sam saznao i iz pisama moga uja
ka Milutina Draia koji je od 1941. godine bio u njemakom za
robljenitvu, a 1945. godine otiao u Englesku (ne znam da li je sa
da iv). On je pisao mojoj tetki Smilji Drai (Johovica) koja je
umrla, da engleska tampa pie o herojstvu Milana Boia, i Ale
ovia i o ustanku protiv komunizma. On je tada bio iznenaen
jer mu je Milan bio zet, te se raspitivao da li je iv. O tome je pisa
la i amerika tampa u isto vrijeme.
(1953. godine dok smo jo Nikola i ja bili u zatvoru nai stri
evii iz Amerike, koji su za vrijeme rata i kasnije bili ameriki vi
soki oficiri, poslali su nam u paketu odijela i to na adresu moje
majke u Slavoniju, koja se tamo skrivala po bjekstvu iz Srpca. Ona
im adresu nije poslala. Po izlasku iz zatvora, Nikola 1953. godine,
ja 1954. godine, odijela su nam bila po mjeri. Da su tada u Cazinu
znali da su nam ta fina odijela iz Amerike, sigurno bi nas u najma
nju ruku vratili ponovo u uzu na popravni).
O
iseljavanju brojnih porodica u Srbac, te o nevienoj krai i
konfiskaciji cjelokupne imovine protjeranih i to bogatih i boga
tijih familija, najbolje znaju Hakija i Zajko. Oni, ako nisu naredili
(a ja mislim da jesu) sigurno znaju ko je. Iz Crnaje su protjerane
familije Milana Boia i Mile Miljkovia zvanog Branko.
Opta ocjena Steve Boia o tom poslijeratnom tekom vre
menu, svemu onome to je i dovelo do ustanka seljaka Cazinske
krajine ogleda se u slijedeem dijelu samostalnog Stevinog izlaga
nja.
U to vrijeme na vlasti je mogao biti krajnje bezobziran i
drzak ovjek, ovjek bez ljudskih osjeanja koji nad narodom mo
e i hoe da sprovodi torturu kakvu narod ne pamti ni iz ratnih da
na. Mi smo tom istom narodu u ratu priali neto drugo, a i huma
no se ponaali, titili ga. Zato smo imali povjerenje naroda i uivali
478

smo ugled. Znali smo, ako se prihvatimo vlasti da moramo odstu

piti od proklamovanih ideja. Vlast su jedva doekali drugi, pa i oni
koji u ratu i nisu bili na naoj strani. Tako npr. ovi pojedinci su se
prije svega nad nama iivljavali kako bi se dodvorili gazdama iz
nad njih. Trebalo se iskupiti za ratne grijehe.
U vrijeme ustanka narod je sav bio uz nas, ali i organi vlasti.
Svi su znali. Ale i ja smo odluili da se predamo, a mogli smo i dru
gaije. Moglo je dosta glava pasti dok odu nae. Nismo krali i ubi
jali, ne zato to nismo mogli i znali ve to nam nije bio cilj. Milicija
i ljudi iz vlasti su imali sve. Pitolj, unka i rakija ili su zajedno, a
na drugoj strani narod je umirao od gladi. Ni danas mi nije jasno
zato je takav sistem uveden.
Tako je otprilike zavrilo drugo ispovijedanje Steve Boia
Ahmetu oviu, autorovim pitanjima kanalisano. Preostale nejasnoe i otvorena pitanja pokuao je Ahmet ovi razbistriti jo jed
nom, poetkom marta 1991, po trei puta posjeujui brau Boie
u Putincima kod Rume. Autor je za tu priliku pripremio sljedea
pitanja: posebno za S. Boia:
U prvom navratu (u junu) Ahmetu ste rekli da radio-stanice niste imali. U drugom navratu (u oktobru) rekli ste, takoer Ah
metu, da ona jeste postojala i da je njome upravljao edo Bogunovi. ta je prava istina? Da li ste lino tu stanicu vidjeli ili ne? Ako
da, gdje tano? Kaete: 6. maja bila je na brdima prema Liskovcu
blie tabu gdje je bio Ale, ja i drugi. Nju je odnijela vojska (ona
trojica oficira to su me obavijestili o izdaji. Da li ste lino vidjeli
da trojica oficira nose radio-stanicu? Da li ste tu trojicu znali
odranije? Jesu li bili u uniformama? Znate li moda njihove ino
ve? Kaete: radio-stanica je bila i u Kladui. edo je imao vezu sa
velikim ljudima i sa Engleskom. Koji su dokazi? Kaite vie o to
me.
Za edu Bogunovia kaete: 6. maja nije bio sa nama, bio
je otiao na konju na neku vezu meni u nepoznatom pravcu. Na
ijem konju? Da li ste saznali kasnije na koju vezu, s kim i gdje?
O ilasu i Dedijeru. ta zaista sve znate da je ilas stajao
iza ustanka, da je Dedijer bio umijean? Pomogao bi svaki detalj
Vaeg sjeanja o tome. Gledajte, da to ipak nije bilo sve rekla
kazala. Da, ilas je 1954 (!) zaista zglajzao, a Dedijer je bio na
njegovoj strani. Zbog toga (i kasnije drugih stvari) imali su velikih
neprilika u ivotu. Ali to ipak nije bilo, prema raspoloivim poda
cima, nita u vezi sa pobunom iz 1950. godine. Vi kaete: Uosta
lom na suenju 1953. ilas je priznao da je stajao iza cazinskog
479

(krajikog) ustanka. Na kojem suenju, Stevo? Odakle Vam ta

tvrdnja?
U zatvoru ste rekli isljednicima da Vas mogu muiti koliko
hoe, ali istinu nee saznati. Kakvu istinu, Stevo? Imate prili
ku, a moda i moralnu obavezu, da je sada kaete.
Kaete: O tome da je engleska tampa pisala o herojima
Krajine Milanu, ali i drugima itao sam u zatvoru u naoj tampi
(koja je istina to ironino saoptavala)... U kojoj naoj tampi,
sjeate li se Stevo?
I posljednje. Posjedujete li, Stevo, neke dokumente u vezi sa
zbivanjima iz 1950, koja su se deavala Vaoj porodici? Posebno
me zanima da li su Vaa majka, Vaa supruga i Nikolina supruga,
kad su protjerane za Srbac, dobile kakvo rjeenje da moraju ii?
Neki papir? Na kakav se zakonski akt mogao takav dokumenat
pozivati? Ako je od toga ita ostalo, da li biste mi poslali fotokopi
ju?
Na ova pitanja odgovore je davao uglavnom Stevo Boi a
Ahmet ovi ih je ovako zabiljeio:
Da, stanica je bila sigurno. To su bili dva kapetana i jedan
porunik. Ja sam ih oekivao u tab ranije, ali nisu doli. Oni su
mene znali (priao mi je porunik, a kapetani su ostali podalje na
njivi). Poto su mij>renijeli da je stvar propala odmah su se uda
ljili nazad prema ajiima. Ve tada sam shvatio da je izdaja. Moj
Nikola je bio zaduen za radio-stanicu koja je bila kod ede. On
se i danas plai. Mi smo izdani. Sedam ljudi iz Zagreba (na jednom
sastanku organizacije nap. autora) nam je bilo reklo da emo dobi
ti pomo iz Italije i Engleske. Jedan od njih sedam, bio je debeo,
krupan, visok blizu dva metra, sijed, u civilnom odijelu, rekao je
bio da se ne plaimo da iza svega stoji vie od pola vlade. Spomi
njao je ilasa. Ipak, ne mogu da odam ljude koji su danas ivi, pa
i aktivni u JNA. Moralo je biti vie radio-stanica, preko ede i voj
ske ali ja zaista ne znam. Kod Begovih kafana 6. maja, nakon pola
sata od obavijesti od oficira koji su imali radio-stanicu, na putu
prema oralikoj raskrsnici (prema Cazinu), priao mi je, i Ali i
Milanu, jedan porunik i rekao da je sve propalo. Dobro se sjeam
da je rekao: Milane, Ale, prevarili smo. Ovaj se oficir odmah iz
gubio prema Skokovima. Ja sam zbog njega vie puta iao na saslu
anja. U zatvoru su mi rekli da sam ga dabe uvao, da je suen na
18 godina. U stvari, nisam ga uvao, ve ga nisam poznavao. Ali da
i jesam ne bih ga odao.
Nikola i edo su bili na vezi. edo je otiao na optinskom
konju zv. Gavran. Tog konja je imao kao direktor Rudnika. Ja
480

ne znam na koju je vezu otiao. Radio-stanica je spominjana i prije

ustanka, a mislim da ju je edin otac sauvao iz rata.
U godini kada je ilas suen, novine su objavile da je ilas
izjavio da je kriv za Cazinsku bunu. On nije za to suen, ali je dao
takvu izjavu. Ja sam to proitao u novinama u Zenici.
U zatvoru mi je isljednik rekao da sam dabe ja i Ale i otac
utjeli, da su glavne ptice dole same u zatvor njih 15, a meu
njima i ilas. Znam da je sedmoro ljudi dolazilo iz Zagreba i Be
ograda ali zaista ja ih ne znam. Mile i Beuk su ih dovodili i oni su
ih znali. Vjerovatno su ih znali i Ale i otac.
O
herojima Krajine pisala je engleska tampa, a pismo u
kome o tome obavijetava, poslao je iz Engleske moj ujak Milutin
Drai. Pismo je poslano na ime Boi Duana.
Za izgnanstvo u Srbac nikakvih dokumenata nije bilo, od
govara na zadnje pitanje Stevina supruga. Niti smo znali kuda
idemo. Govorili su da nas vode negdje na strijeljanje. Niko od fa
milija izgnanih u Srbac nije za to dobio nikakvu dokumentaciju.
Jo neto ranije o istom pitanju govorio je i Nikola Boi.
Majka mi je po dolasku iz Beograda, kad me posjetila u Zenici,
rekla da su joj u Beogradu rekli da oni za Srbac ne znaju nita, da
je to sve uradio srez Cazin. Zna se da su tada u Cazinu glavnu ri
je imali Pozderci, Jusuf Alagi i ef Udbe Sadikovi.
Prilikom tog svog zadnjeg susreta sa Ahmetom oviem, Ni
kola se prisjetio jedne zanimljive i vane pojedinosti. Mi smo
imali jedinstvenu zakletvu za ustanike a zvala se: Za narod i na
rodno pravo za kralja i otadbinu. Zakletvu su napisali hode
Emri i Huski i Mehan Muji. Pisana je na arapskom jeziku ka
ko se ne bi otkrila. Ova se zakletva spominjala na suenju, ali nije
otkriveno ko ju je pisao.
Nikola Boi je, na kraju, odluan: Cazinsku bunu su monti
rali komunisti. Tu su bili umijeani i lokalni monici. Kolektivizacija nije ila. Trebalo je nai metode da se narod prisili na poslu
nost.
Toliko iz svjedoenja sinova Milana Boia, strijeljanog ko
mandanta Cazinske bune 1950. I Stevo i njegov brat Nikola, oboji
ca i sami uesnici Bune, znaju o njoj, ini se, jo poneto, naroito
imena nekih u vezi s Bunom (vojnih) lica, ali, kau, sve to da se
sazna jo vrijeme nije. Takav utisak ponio je iz dugih razgovora
sa njima i Ahmet ovi, sin, takoer strijeljanog, zamjenika ko
mandanta Cazinske bune. Autor je pak uvjeren da je sve bitno
ipak reeno.
481

Braa Nikola i Stevo Boi, nakon izlaska iz zatvora 1953.

odnosno 1954. godine, ivjeli su najprije u Cazinu, ali su zbog
raznih pritisaka godine 1965. iselili. Ve mnogo godina ive u
Putincima kod Rume (Srem), obojica u vlastitim kuama. Stevo
ima sa suprugom Dragom, roenom sestrom Mile Devrnje, 3 oe
njena sina i dvije udate keri, a Nikola sa suprugom Anom, roe
nom sestrom Mile Miljkovia Branka sedmoro djece. Svi oni e
tiri decenije nakon Bune mirno i dobro ive.

Dedo ovi zv. Mulan, turlianin (roen 1915), je uz Alu

ovia moda najuticajniji muslimanski voa Bune, a sada sigurno
glavni meu Muslimanima jo ivi svjedok ustanka. 2 ) Ne samo da
ni i sedmice prije, ve i godine i decenije nakon Jurjeva 1950, za
pravo itav ivot njegov i njegove porodice opredijeljeni su u veli
koj mjeri tim ustankom. Dedo je i danas odluan i energian ov
jek, veoma strog, kau u porodici, a drutvena sredina u kojoj ivi
posebno ga cijeni kao hrabrog i ovjeka bez dlake na jeziku. Kao
takvog mnogi ga se sjeaju i iz 1950. godine.
Godine 1941. najprije sam bio u domobranima, zatim u Huskinoj vojsci od 1943. i u partizanima od 1944. godine, poinje
svoju priu Dedo ovi, inae dosta karakteristinu za veliki broj
Muslimana Cazinske krajine. Poslije rata teko se ivjelo. Otkup
je ljude nesnosno titio. Da bih predao voz kuruza, morao sam ku
piti. Otiao u Sunju, kupio i predao. Imao sam dva vola, a morao
dati neto vie, pa sam kupio i junicu. Branio sam se zbog svih tih
davanja, a podrali su me ugledni ljudi Nikola Boi i Hase Bega
novi. Jo sam ja i mogao podnijeti taj otkup jer sam stalno kirijao,
prevozio irom Hrvatske, do Suaka. Moja kua ipak bila bolja
kua. Meutim nisam mogao podnijeti to ostali narod toliko pati,
to doivljava tolike nepravde. Za ustanak saznao sam od Muharema Dervievia na 15 dana ranije: Dedo, sprema se ustanak. Bi li
ti iao? odgovorio sam da bih, zapravo jedva sam doekao, vese
lio sam se. Muharem i Redep Dervievi bili su glavni kuriri i zva
li su i mene na sastanke ali ja nisam imao vremena jer sam bio stal
no na putu, kirijao. Kad bih se vratio sa puta zatekao bih pismene
pozive. Na jedno 34 dana prije ustanka zajedno smo veerali u
Cazinu kad sam se ja tako vraao sa jednog puta Feho Dizdarevi, Suljo uni i ja. Tom prilikom Feho kae: Sprema se us2)

ne u Sturliu, u a.a.
482

Svjedoenja Dede ovia Mulana data autoru u dva navrata u julu 1990. godi

tanak, a Suljo odvrati: uti, znam bolje od tebe, neemo o tome

sada. Nakon privoenja, poslije propalog ustanka, Suljo me sve
zanog udari motkom po nosu. Tada mu rekoh: Suljo, nisam odao
nikoga, a tebe hou. I tako je bilo. Ispriao sam isljedniku Udbe i
0 nda Sulje nestalo. Da se vratim ustanku. Meni je jo uoi ustanka
t u neto bilo udno. Ujutro 5. maja donio mi Muharem Dervievi
poruku da se sa jednom malom grupom od 56 ljudi odmetnem u
umu. Nakon ovog, u etiri sata popodne stiglo drugo nareenje:
da dou svi na Milovanov bunar (Radekin) u prvi suton. Kod me
ne se okupilo oko 30 ljudi. Kad smo stigli na zborno mjesto, odre
en sam, poto poznajem teren, da zajedno sa Omerom Runiem
i dvadesetak ljudi krenem u akciju preko Korane. Taj obrat, tj. da
se poe u otvorenu akciju sa mnogo ljudi, odmah mi se nije svi
ao. Kaem Ali oviu: Ale, to ne valja, a on meni: uti, ja se u
tebe uzdam. Moje je miljenje da su dola nareenja, prvo i dru
go, od istih ljudi, od Boia i od Ale. Ali zato je dolo do promje
ne prvog plana to ne znam. Mislim da su sve vodili visoki oficiri,
oni su znali. Glavni voa bio je Milovan ilas, zatim je veza ila
preko anice Opaia i igia, pa preko Boia, Devrnje, ovia
onda dolje, uvjeren je Dedo.
Ustanak je propao. Dedo kae: Znao sam da to nee uspjeti
ali nisam smio da ne idem. Traio sam da se ne pali zadruga, od
nio sam arhivu. Predao sam se 8. maja. U turliu, kad sam se
predao, kapetan u uniformi prvo mi je opsovao a zatim: to se,
oviu, niste jo 24 asa drali, kao stigla bi nam pomo u vojsci.
Istu stvar potvrdio mi je jo jedan oficir, Hercegovac, zove se Vla
do Vlahov. Bio je sa mnom zajedno 1953. godine u zatvoru u Foi.
Rekao mi je da su oni poslati da bi poveli borbu da se mi ustanici
nismo predali za 24 sata. Vlado mi je rekao da je Milovan ilas organizovao to da se poalje vojska. Jo prije toga u zatvoru u Zenici
jedan zatvoreni milicioner rekao mi je da iza ustanka stoji ilas.
Da je bilo tih veza nagore znam i po tome to je Mile Devrnja na
elinom kuitu u svom govoru ljudima rekao da to vode Rade Zigi i anica Opai. Zbog njih dvojice imao sam velikih neprilika.
Naime valjda je na jednom sastanku ove nae ustanike organiza
cije reeno da trebaju doi u jednu kuu u turli anica i Rade.
Za to je saznao Omer Runi. Poto je moja kua bila na istaknu
tom mjestu i poto sam ja stalno kirijao i bio u kontaktu sa Hrvat
skom sve do Italije, Omer i Husnija Runi su me tuili Udbi da
su anica i Rade dolazili mojoj kui. U Cazinu su me u zatvoru
tukli i traili da to priznam. Nisam jer nije bila istina. U Cazinu su
me inae isljednici Udbe mnogo tukli, posebno Drago Slipevi i

Jusuf Lipovaa. Nigdje me kasnije nisu vie toliko tukli, ni u zatvo

ru u Zenici, ni u zatvoru u Foi.
Na suenju u Cazinu sam izjavio da se neu aliti, da se ne
alim gorim od sebe. Ali alio se branilac. Smrtna kazna zamije
njena mi je sa 20 godina robije. U Zenici su me drali u lisicama i
okovanog u bukagijama 6 mjeseci i 13 dana (Dedo pokazuje znat
ne tragove na rukama koji su mu ostali za itav ivot.) Nisam htio
kopati u Zenici. Rekao efu: Ja da ti kopam, a ti da se voza u au
tu. Nisu me mogli natjerati da radim u rudniku. Zadnji smo ostali
u zatvoru do 1959. ulaga umar iz Trca, Nezir Barjaktarevi iz
Vidovske i ja.
Dok sam bio u zatvoru, porodica mi je otjerana u Srbac. Vra
tila se prije mog povratka. Nakon izlaska iz zatvora, svaku no je
moju kuu obilazila milicija. Nije bilo vie maltretiranja, ali je
vren psiholoki pritisak. Jednom prilikom mi zabranjeno da i da
lje vozim po Hrvatskoj. I sin je imao zbog mene neprijatnosti, us
tvari itava porodica. Zbog pritisaka i nikakvih prava na Cazinu,
godine 1974. odselio sam u selo Lipovac, u slunjskoj optini. Tu
sam zajedno sa sinovima izgradio etiri kue, kupio sam i dosta
zemlje. Danas imamo i ja i moja familija svega.
Pod stare dane, etiri decenije nakon ustanka, Dedo ovi se
sa suprugom opet vratio da ivi u svoj turli. Veli lake mu je da
bude zajedno sa sinom i snahom. ivi u novoj moderno opremlje
noj kui, izgraenoj odmah pored njegove stare, na divnoj uzbrdi
ci odakle se pogled iri daleko po Bosni i Hrvatskoj. Petkom nikad
ne proputa molitvu u turlikoj damiji, koja je tada inae uvijek
puna i prepuna. Dedo je nesumnjivo danas jedan od najuglednijih
mjetana, stariji koji ga dobro znaju sa nekim strahopotovanjem
jo dodaju: Bio je uvijek pravedan ali i najotrovniji od svih.

Memaga Beganovizv. Memija i sin Mehmed. ive sa porodi

cama (na svom malom seoskom imanju u Liskovcu) na kom su iv
jeli i 1950. godine. 3 ) Memaga je bio meu istaknutijim pobunjeni
cima, sin Mehmed nije uestvovao u pobuni ali je ipak odradio
Brezu. Autora su posebno zanimala njihova iskustva oko suenja,
to su bili inae obojica spremni i detaljno opisivati. Ve senilnijeg
oca ivahno nadopunjava i ire objanjava sin te je tako satkana
njihova jedinstvena pria, koju sjeanjem na Srbac zaokruuju
Memagina supruga Hanifa i kerka Zeina i snaha Fatima.
5) Razgovore sa porodicom Beganovi vodila sam u njihovoj kui u Liskovcu u julu
1990. godine u a.a.

484

Odbornici u Liskovcu su, nakon to se ustanak isti dan za

vrio, naredili vojsci koja je odmah stigla da se ubiju Agan i
Mahmut Beganovi, Mue Kovaevi, Hasan i Selim ari, Mehined Miski zv. Aba, Arif Durmi. Zna se ko su bili ti odbornici.
Oko 15 vojnika koje je vodio odbornik Hasiban Nuhanovi dolo
je 7. maja i naoj kui. Pokupili su i odnijeli razne stvari (Mehmed
se sjea posebno lampe). Isti dan povezalo nas oko 100 i naveer sa
kamionima prevezlo u Cazin gdje smo u konaku zatvoreni. Tu su
nas drali bez hrane i vode. Zajedno smo zatvoreni na primjer sa
Huseinom i Sabanom Zenkoviem, Dedom Coviem i drugima.
Strano su nas maltretirali. Gurali su nam pitolj u usta da preznamo. Nakon ispitivanja, oca su odredili za sobu br. 1. Meni su iz
gleda povjerovali da sam uvao krave te me odredili za sobu br.
2, odakle smo svi zatim puteni kui. Nakon dan-dva dobili smo
pozive da doemo pred MNO Liskovac radi odravanja konferen
cije. Tu oficir uzima od svakog line podatke i kuca na mainu, a
predsjednik MNO Ale krgi govori brojke 3, 6, 1 itd. Za mene je
rekao jedan. Opet su nas povezali i odmah smo pjeke upueni do
Peigrada vezani u etvorke, otprilike 300 ljudi iz Liskovca. U Peigradu ubaeni u kamione i u Cazin gdje zatvoreni bez hrane i vo
de 4 dana. etvrti dan saoptavaju nam kazne i to potvruju meni
onu iz Liskovca koju odredio Ale krgi. Kamionima smo preba
eni zatim do Cazin-Srbljana i u hajvan vagonima putovali smo e
tiri dana do Breze opet bez hrane i vode. U Brezi je ve bila
grupa ranije poslanih Cazinjana, osuenih na oko 2 godine. Meu
njima je bio i moj otac. Ova grupa odvezena je u Zenicu, potom u
Biha i opet na suenje u Cazin. Kazne se sada drastino povea
vaju. Moj otac dobija 20 godina. Robijao je u rudniku Barbara.
Operisan je. Prebaen zatim u Fou gdje je zidao. Odleao je po
zatvorima devet i po godina. Na suenju u Cazinu (drugi puta) bili
su Pozderci, znam sigurno da su oni naredili ponovno suenje i
progon porodica, zavrava Mehmed, koji je godinu dana kopao
kod Alije Sirotanovia, u rudniku Breza. Otac Memaga dodaje:
Da mi glava ode da je Hakija iza toga svega kanjavanja.
Inae obojica, otac i sin, istiu kako su seljaci ivjeli nepod
noljivim ivotom, te da je do ustanka prosto moralo doi. I Me
maga i Mehmed su, meutim, meu onima, koji su uvjereni da je
osim propagande postojao i stvarni uticaj sa strane. Kau: Ali
uranito na Cazinu i zato nije uspjelo.
U razgovor se ukljuuju Beganovi Hanifa i kerka Zeina.
Naa porodica je nakon ustanka protjerana u Stari Martinac, u
jedno od srbakih sela u koja je inae protjerano oko 70 familija iz
485

Liskovca, turlia, Trakih Ratela, Trca, Pjania, Kudia, P e .

digrada. Mi smo dobili kuu bez prozora. Bilo nam je grozno. U
Martincu su bile i porodice Arifa i Mehmeda Abdia, drugih se sla
bije sjeam, pria Zeina. A Hanifa, ena Memagina dodaje: Sa
mo u Martincu je od gladi umrlo 17-ero sa Cazinske krajine, 1 4 .
ero djece meu njima i moj sin i troje odraslih. Porodica Memage
Beganovia vratila se iz srbakog progonstva 1953. godine.
Snaha Memagina, Fatima, dopunjava ovu nesvakidanju pri
u: Vratili smo se kui 10. marta 1953. iza nas je ostao pakao, ali
ni kod kue nas nije ekao raj. itavo imanje je opustoeno otjera
na su goveda, petnaestak komada, par konja i kobilu, stado od sto
tinu ovaca, ispraznili ambare, pelinjak, poskidali vrata i prozore,
posjekli stoljetnu umu...
Tih dana sam ispratila supruga u vojsku, ije ruke su nam ta
da bile najpotrebnije. Krila sam njive zarasle u korov potom bi ih
Ale krgi otimao i za sebe zasijao. Naime, i zemlju je drava konfiskovala i godinama smo im morali treinu sabirati ukoliko hoe
mo da je obraujemo. Od tada se nismo oporavili i ubili su nam
volju za ivot. Ma gdje u nevolji bili, lijek e stii, jer voda tei
nizinama, govorili su stari. Sretni smo da e sada poslije 40 godi
na utnje svjetlo istine razbiti mrak pedesetih i silnici biti osramo
eni, poruuje Fatima Beganovi.
Na kladukom podruju ustanak je zahvatio posebno Gornju
Vidovsku i Todorovo, tj. sela koja granie sa cazinskim srezom.
Vidovljanin Kendi Memija 1950. bio je 26-godinjak. 4 )
5. maja 1950. godine, poslije podne otiao sam u seosku prodavnicu u Gornjoj Vidovskoj, radi kupovine cigareta. U prodavnici sam zatekao desetak graana, koji su bili naoruani raznim pu
kama (karabinima, lovakim i drugim raznim pukama). Kada sam
upitao ta e im oruje, odgovorili su mi da je ustanak u Krajini i
da je vojska iz Bihaa otila u Pljeevicu (planinu) i da se stavlja na
stranu ustanika. Pozvali su da im se pridruim, jer kako rekoe,
onaj koji se ne pridrui sutra e stradati od vojske i smatrae se ne
prijateljem. Obavijestili su da je zborno mjesto kod kue Keki
Hasana (zvanog Tito) u Maloj Kladui. Ja sam sa njima krenuo na
zborno mjesto, bez oruja, jer ga nisam imao.
Na zbornom mjestu bilo nas je oko 30 i tu smo bili do 23 sata
Keki Hasan zvani Tito i njegov sin Husein su nam tada rekli da jt
ustanak u cijeloj zemlji i da su u Cazinu rukovodioci ustanka Mi
lan Boi, Ale ovi, Beganovi Hasib, Stojan Starevi. Cilj us') Autorizirani iskaz Memije Kendia dat Smailu Topiu u februaru 1991. u a.a.
486

tanka je borba protiv otkupa i svih mjera koje su se sprovodile pre

ma selu. Ujedno su nam rekli da e na vlast doi kralj Petar, sa en
gleskom vojskom.
Mi smo do 23 sata ekali neku naredbu da krenemo tj. za neki
pokret. Kako naredbe za pokret nije bilo, ja sam se vratio kui.
Jedinice JNA dole su nakon 2 dana i rastjerale takozvane us
tanike. Ve 8. maja dobio sam poziv da se javim u neki tab (od
bor) na Baraci tj. Maloj Kladui. Kada sam se javio u tab, odmah
sam dobio etiri amara od oficira koji me je doekao. Tada nas je
vojska povezala, strpala u kamione i odvezla u Cazin. U Cazinu je
odmah saopteno da se kanjavamo sa dvije godine sa drutveno
korisnim radom. Ponovo nas trpaju u kamione i voze u Cazin
Srbljane tj. eljezniku stanicu na voz. Vozom smo ili do Ali Pain mosta, gdje nas je oialo i pripremalo za rad. Naveer smo
vozom prebaeni u Brezu.
U Brezi su bile barake-logor i reeno je da emo tu raditi.
Meutim, u Brezi smo samo prenoili i ujutro smo odveeni voz
om za Zenicu. U Zenici su otpoela sasluavanja (istraga) koja je
trajala oko dvadeset dana. Za vrijeme sasluanja, bilo je maltretira
nja i fizikog kanjavanja, da bi se priznalo i to jest i to nije. Po
slije ovog sasluanja, vraeni smo u Cazin na suenje.
U Cazinu je radio Vojni sud iz Sarajeva. Pred sudije izvoeni
smo u grupama. U mojoj grupi bilo je oko 40 lica. Ponovo nas je
pojedinano pitalo, o naem ueu u ustanku, ali veoma kratko.
Kad je sviju saslualo, data je pauza i sud se povukao na vijeanje.
Poslije sudskog vijeanja, ponovo smo pozvani i tada su nam saoptene kazne. Kazne su bile od 3 godine najmanje, do smrtne kazne
za one koji su smatrani za voe ustanka. Ja sam kanjen sa 15 go
dina, a Nezir Barjaktarevi na smrt.
Poslije suenja, odmah su nas u toku noi povezali, strpali u
kamione i ponovo odvezli u Cazin Srbljane na voz. Sa vozom
smo prebaeni u Zenicu, gdje smo ostali da izdravamo kaznu.
Za vrijeme izdravanja kazne u zatvoru, traili su da revidi
ramo svoje stavove tj. kako oni rekoe da se pokajemo. Ja sam na
jednom zboru osuenika izjavio. Mene su komunisti poveli u us
tanak 1943, godine i ja sam im vjerovao. Isto tako komunisti su me
pozvali i 1950-. godine. Mislio sam da je i tada ispravno, pa sam
krenuo. Ispade da sam sada pogrijeio.
Prisjeajui se ovih dogaaja iz 1950. godine i boravka u za
tvoru, smatram da smo ipak pogrijeili to smo uestvovali u pobu
ni i da nas je trebalo kazniti. Meutim, ove kazne trebale su biti
mnogo manje i blae, jer je pobuna uglavnom bila radi otkupa po
487

ljoprivrednih proizvoda i tekog ivota seoskog stanovnitva. Po

buna je protumaena, kao teki zloin protiv narodne vlasti, i zato
su izreene drastine kazne. Pobuna 1950. godine na podruju srezova Cazin i Velika Kladua, smatrana je najveim narodnim iz
dajstvom, o kojoj se do dananjeg dana, nije smjelo ni razgovarati.
Mislim da je ovo sve preuveliano i da bi o pobuni trebalo umjere
nije razgovarati i pisati.
Meu pobunjenicima iz sela Todorovo bio je i Osman Pandi, do ustanka veoma aktivni omladinac u ovim drutvenim akci
jama, 20. godinji SKOJ-evac. 5 ) On pria:
U ovom periodu bio sam aktivan omladinac, uestvujui u
svim omladinskim akcijama, tako da sam bio primljen u organiza
ciju SKOJ-a.
Pojava narodnog bunta u maju 1950. godine, zahvatila je i
mene spontano, ne znajui zapravo o emu se radi. Naime, pojavili
su se ljudi organizatori tog bunta, kao to su Jui Alaga, i Jui
Bajro (zvani Bajraga) koji je u to vrijeme bio sekretar organizacije
KPJ u Todorovu i kojem smo neogranieno vjerovali. Pozvali su
nas da se odupremo mjerama otkupa ita i stoke, koje su nemilos
rdno sprovodili organi vlasti. Moje domainstvo imalo je 12 lano
va. Imali smo dosta zemlje oko 100 dunuma. Meutim, na ovoj
zemlji VII kategorije prihod od poljoprivrede bio je veoma slab.
Glavni na prihod bio je od voa (orasi) i od stoke. Razrezanu ko
liinu ita nismo mogli da podmirimo sa svoje zemlje, pa smo bili
prisiljeni i da kupujemo od drugih da bi izvrili obavezu. Kako se
be da ishranimo i da ponovo usijemo niko nije vodio rauna.
Ove mjere utjecale su na mene i ostale zemljoradnike Todo
rova i drugih sea da se pobunimo i da sprijeimo otkup, kako bi
obezbijedili bar minimum ivotnih namirnica za svoje porodice.
Za narodnu bunu saznao sam od kovaa Smlati Mehe iz Peigrada, na prije nekoliko dana, kod kojeg sam odnio puku (kara
bin) da mi je popravi, koju sam pronaao u umi. Tada me kova
upita, ta e mi puka? Da se i ja ne pripremam za ustanak? Ja sam
u ali odgovorio sa da ne znajui stvarno da se priprema pobu
na. Tada mi je on rekao da se sprema pobuna naroda u Peigradu i
da pobunu sprema u Todorovu i moj brat Hase. Kada sam se vra
tio kui, pitao sam brata ta on to sprema? Pitao me je, odakle sam
ja to saznao i da o tome nikom ne govorim.
s) Razgovor sa Osmanom Pandiem obavio je Smail Topi u martu 1991, autori
zirano, u a.a.

488

Uoi 6. maja (Jurjeva) kada se smrklo, brat me pozvao da ide

mo na brdo Marina glava, iznad nae kue. Tu kad smo doli, vi
djeli smo da ima oko 20 ljudi. Svi su se zaudili kada su mene vi
djeli, poto su znali da sam omladinac. Tu smo ekali oko dva sa
ta, da se jo sakupi naroda. Oko 22 sata, nas neto preko 20 krenu
li smo prema Todorovu, gdje je sjedite optine, gdje ima prodavnica i kafana. Pored nae grupe... bile su jo dvije grupe. Bili smo
naoruani raznim pukama i sjekirama. Mnogi su nosili torbe, da
bi mogli iz prodavnice da ponesu robe, kao i kukuruza iz kukuruzana koje su napunjene od naeg otkupljenog kukuruza. Glavni
cilj je bio da se doepamo kukuruza i da se obezbijedimo ivenim
namirnicama.
Kada smo doli blizu Todorova, nareeno nam je da se organizuje kao neka zasjeda i da tu ekamo dalja nareenja. Tu u za
sjedi ostali smo do tri sata ujutro. Kako nismo dobili zadatak da
napustimo Todorovo, povukli smo se kuama, sa obavjetenjem da
se sastanemo naredne noi.
Naredne noi moj brat je iao na zborno mjesto da ispita situ
aciju. Meutim, bio je uhvaen od strane milicije i oficira Udbe.
Kada su ga poveli u optinu Todorovo po noi sukobili su se sa us
tanicima drugih grupa. Tako su otkriveni svi uesnici. Kada su svi
pohvatani, otkrili su da sam i ja bio uesnik Bune.
Kasnije sam se ukljuio na predvojniku obuku u Todorovu,
koju sam i ranije pohaao. Ve nakon nekoliko dana, doao je ofi
cir po mene. Izveli su me pred stroj i javno rekli pred svima omla
dincima da sam ja uesnik Bune i da bi me trebalo ubiti. Bio sam se
prepao, da u biti strijeljan, za primjer. I bio bi strijeljan, da nije
stiglo nareenje, da se ne smije niko ubiti, ve privesti na sud.
Tada sam uhapen i priveden u Kladuu na ispit, gdje nas je
bilo dosta. Poslije smo prebaeni u Cazin, gdje nas je bilo dosta sa
podruja Cazina i Velike Kladue. Na ispit smo ili u stroju. Osta
lo mi je u sjeanju, sluajui i gledajui ispitivanja, kada pitaju jed
nog starca, da li je kriv? On odgovara da nije kriv. Kako nisi kriv,
kada si poao protiv naroda i Drave, rekoe mu. Narednog mladi
a pitaju, da li si kriv. Odgovorio je ja sam se pobunio protiv na
roda i Drave.
Sa ispita koje su poslali u uionicu br. 1 odmah su odvozili
kamionima u Zenicu,.a nas su rasporedili u uionicu br. 2 koji smo
imali manju krivicu. Bili smo puteni kuama. Nakon deset dana
opet su nas pokupili i odvezli u Cazin, gdje su nam uruena rjee
nja za izdravanje kazne. Ja sam dobio rjeenje na 2 godine i 3
mjeseca drutveno-korisnog rada od sudije za prekraje. Odmah
33 Cazinska buna

489

nas je prevezlo kamionima na eljezniku stanicu Cazin Srbijani. Strpali su nas u teretne vagone i zatvorili. Do Breze smo puto
vali tri dana, bez dobivanja hrane ni vode.
U Brezi smo smjeteni u logor, koji je bio izgraen za nas. Iz
graeno je oko 12 baraka, sa drvenim palaama (bez kreveta) i bez
slame. Hrana je bila veoma slaba. Izvjesno vrijeme nismo radili.
Jednog dana su nas postrojili i tada sam vidio da nas dosta ima.
Rasporedili su nas po vodovima (po barakama) i odredili vodnike i
sobne starjeine. Poslije su nas pitali, tko bi iao raditi u rudnik?
Za dobrovoljce u rudnik odreen je itav kruh na dan, a ko radi na
drugom mjestu svega 1/4 kruha. Tada se puno javilo da radi u
rudniku. Ja sam se opredijelio da radim vani, jer sam se bojao rud
nika. Meutim, nakon mjesec dana, glad me je natjerala da se pri
javim da i ja radim u rudniku.
Boravei u Brezi, oko osam mjeseci nismo smjeli da se javimo
kui, da nam ne bi sluajno poslali ta za jesti ili da nas ne bi tko
obiao. U krugu logora nismo se smjeli sakupljati u grupe. Kasnije
smo dobili odobrenje da pjevamo po logoru. Upravnik logora bio
je Crnogorac, koji nije ni gledao u ovjeka. Milicija nas je pratila
na posao, okrueni sa svih strana. Odjea naa bila je sva pocijepa
na. Kada je dola zima, morali smo bosi prelaziti oko tristo metara
do ulaska u rudnik, gdje smo obuvali cipele ili izme koje je ostav
ljala ranija smjena za nas. Morali smo pjevati, kao da bi nam bilo
lake. Ja sam bio zaduen za pjesmu, pa su me zvali Panda pjeva.
tampe nismo imali nikakve.
Ja koliko se sjeam, iz Todorova je tada kanjeno 11 lica, pre
ko 10 godina, ije su porodice iseljene u Srbac, a imovina oduzeta.
Moj brat Pandi Hase kanjen je 20 godina, ali naa porodica ni
je uznemirivana.
Oruani sukob ustanika sa milicijom i vojskom bio je na pod
ruju sreza Cazin. U Todorovu, ustanici su se sukobili sa milicijom
i Udbom iz Velike Kladue. U tom sukobu nije bilo poginulih. Je
dini je poginuo Jui Alaga (Fejzin) koji je bio i organizator i to od
strane uesnika ustanka Mehurovi Sulje sa terena Optine Vrnogra.
U Brezi je sa mnom bilo oko 50 lica iz Todorova, koji su pre
krajno kanjeni. Meu kanjenicima bilo je 17 hoda (imama) sa
terena Cazina i Velike Kladue.
Osueni sa drutveno-korisnim radom, proveli su u Brezi od
3 mjeseca do 2 godine i 3 mjeseca, kojih je ostao manji broj.
Meni je uee u ovom ustanku smetalo da napredujem u voj
sci koju sam kasnije sluio, kao i u preduzeima u kojima sam kas
490

n ije

radio. Pozitivno je bilo to sam u Brezi izuio elektriarski za

nat koji mi je omoguio da se kasnije posvetim ovom zanatu, da u
preduzeu radim kao elektriar do svog penzionisanja, zavrava
svoju ivotnu priu Osman Pandi.

Husein Kovaevi, najstariji sin jednog od najistaknutijih po

bunjenika Mue Kovaevia, ubijenog u ienju terena dandva nakon ustanka. 6 ) ivi u Kudiima. Evo njegove prie:
Od desetog mjeseca 1949. sluio sam vojsku u Zagrebu. Oko
20. aprila u posjetu mi je doao otac. Tom prilikom priao mi je da
se sprema ustanak, da im stie vojska, da e biti prevrat jer narod
vie ne moe izdrati uasnog otkupa mesa, ita i ostalih tereta to
ih namee vlast. Rekao sam mu ne idi njima Armija je jaka.
Otac mi je rekao da nee i otiao kui. Ipak me nije posluao, po
ao je na ustanak. Kad se pojavila vojska svi pobunjenici su se razbjeali, a otac se nije vratio kui u Kovaevie, ve se pokuao sak
riti kod svoje druge ene u Luliima. Ja sam tada bio u vojsci u Za
grebu.
Kasnije su mi priali da su mog oca sutradan (dan nakon us
tanka) uhvatili odbornici iz Liskovca, uz dva vojnika, ve nedaleko
od nae kue. Najprije su ga svezali i odveli u Liskovac i tamo ga
gurnuli u jedan podrum gdje ve bilo zatvoreno 100 200 ljudi.
Nakon nekog vremena isti dan su ga svezanog odveli vie damije
u jednu umu, privezali ga za drvo i tukli. Izbili su mu oko, unaka
zili lice, zatim strijeljali. Uskoro zatim na konjima su dojahala
dvojica udbovaca iz Cazina, ljutito pitajui odbornike i prisutne
vojnike ko to puca i po ijem nareenju. Odbornici Ale Skrgi,
Hasan Kajtezovi, Sulejman Beganovi, koji su do tada raspolagali
vojskom, od tog momenta to vie nisu smjeli. Ja znam da moj otac
nije bio dobar sa odbornicima iz Liskovca. On kirijao sa konjima u
Liku i drugdje to njima nije bilo pravo. Sjeam se da su oni psova
li, a moj otac je bio vjernik i nije volio da se psuje, posebno ne bo
ga, svaao se sa njima. Takvih njihovih ranijih konflikata se dobro
sjeam.
U meuvremenu bio sam kao vojnik premjeten u Ptuj. Dobijam pismo od zeta Saliha Baagia u kome me on obavjetava ta
se desilo, ko je poginuo, da je esto ljudi u zatvoru. Bilo mi je te
ko, muka, da se ubijem. Nisam znao ta da radim. Povjerio sam se
starjeini Dragi Milaeviu, pokazao mu pismo i zamolio ga za do) Sa Huseinom Kovaeviem i Sulejmanom ogiem razgovarala sam 7. jula kod
damije u Kudiima, u a.a.

pust, da odem kui. Pokazao je razumijevanje i pustio me na osam

dana. Kod kue velika tuga. Svugdje samo ene i djeca i poneki
starac. Razgovarao sam i sa Alom Skrgiem koji je inae i sam kre
nuo na ustanak, pa se vratio. On je popisao sve koje je vidio da su
bili poli i taj spisak dao Udbi. Meni je rekao da je banda pohvata
na i da ne brinem za porodicu. Osim majke bilo je tu jo sedmero
od mene sve mlae djece, a uz njih i moja ena. Poto mi je obea
no da e sa njima biti sve u redu nakon osam dana vraam se u voj
sku. Iz Ptuja moja jedinica prelazi u ljeto na izgradnju Novog
Travnika, gdje u augustu dobijam pismo od strica Mae iz Srpca.
Saznajem da su on, majka, djed, baka, mlaa braa i sestre, te mo
ja ena otjerani u Srbac. U Kovaeviima da im oduzeta zemlja,
stoka, prozori na kui polupani, tala razvaljena, graa pripremlje
na za kuu koju sam trebao graditi raznesena. Da u Srpcu prose
kruha. Raunalo se kao da su otjerani u logor. Dobio sam pismo iz
Srpca i od ene koja je pisala: Nije mi za me ao, ve za tvoju
majku, brau i sestre, djeda i babu. A ti vojnik Titin. A mi prosimo
komad kruha. Pocijepao sam pismo od muke i tuge to ne mogu
nita pomoi. Svoje osjeaje prenio sam u vojsci i svom komandan
tu koji me opet razumio. Rekao je: Jebe onaj potpis to je potpi
sao da se tvoja ena i sitna djeca otjeraju od kue koji nisu nita
krivi. Poslije toga sam zaplakao.
Nakon zavrenog vojnog roka, najprije sam posjetio porodicu
u Srpcu. Bilo im je teko. Ali Srpani bili su dobri komije, poma
gali su. Zatim sam se vratio u svoje selo. U meuvremenu stvoreno
je na ovom terenu od posjeda ljudi poljoprivredno dobro u Trcu i
tamo je otjeralo i nae blago i uopte sve druge stvari odnijelo. Na
u kuu uvao je straar sa pukom i uopte nisam mogao da joj
priem. Teko sam se snalazio bez igdje iega. Nadniio sam, po
magala mi tetka i jo ko. Da bi mogao raditi na zemlji za 15 000
dinara kupio sam od poljoprivrednog dobra svog (?) konja. Nakon
dva mjeseca dobio sam pravo da koristim dvije sobe u bivoj naoj
kui, koju je vojska i dalje obilazila. Sam sam bio u kui jedno 5-6
mjeseci, a onda se 1952. godine vratila porodica iz Srpca. Ali ne i
moja ena Ferida. Ona se, nosei naproeni kruh bosa po snijegu,
razboljela, lijeila se bezuspjeno u bolnici u Banjaluci, tu umrla i
tu je i pokopana, s velikom nelagodom svjedoi Husein Kovaevi.
Mukotrpni ivot porodice Mue Kovaevia nastavio se, me
utim, i nakon povratka iz Srpca. Ne samo u materijalnom pogle
du, ikanirali su nas i poniavali u svakoj prilici. I pored svega mati
nam je svima uvijek govorila: Nemojte se, djeco, osveivati, sa ni
492

kim se ne svaajte, oca se ne moe povratiti. Danas smo jo svi i

vi, ima nas 5-ero brae i 3 sestre, zavrava svoju priu Husein Kovaevi.

Sulejman ogi, sin abe ogia, takoer jednog od istaknu

tijih pobunjenika, komija i vrnjak Huseinov iz Kudia, kratko se
nadovezuje sa svojim sjeanjem. Tela se zob i komua od kuruze.
Diglo se protiv nevolje. Moj otac Sabo osuen je na 18 godina. Iz
zatvora se vratio 1957. Doao je crknut, na njega se gledalo kao na
psa. Nakon dvije godine je umro. Moj otac je imao dvije ene, nas
djece bilo je devetoro. Kad se porodica vratila iz Srpca u kue nije
dalo. Kao i Husein, i ja sam sam u Cazinu otkupio svog nekada
njeg konja. I zemlju koju su nam oteli, morali smo od poljopriv
rednog dobra sami da otkupljujemo. Pored svih nevolja uvijek os
talo ono banditski sinovi, sve do prije godinu-dvije unazad, s
gorinom, ali i primjetno umoran od ivota, sjea se Sulejman o
gi koji, roen 1929. godine u ustanku sam nije uestvovao.
Sa njima dvojicom razgovarala sam na gradilitu u julu 1990.
ve gotovo zavrene nove veleljepne damije u Kudiima, iju iz
gradnju mjetani svesrdno pomau, a ini se da Husein Kovaevi,
koji je na tom poslu angaovan po itave dane to radi sa velikim
zadovoljstvom i linom unutranjom odgovornou.
uro Boi i Soka (Devrnja) Boi. Nakon kraeg razgovora
autora s urom Boiem, u julu 1990. u Koranskom Lugu, obim
nije sjeanje suprunika Boi zabiljeila je Borka Beukovi osi,
unuka Nikole Beukovia. 7 )
U ustanak sam se ukljuio dobrovoljno. Inae mi je supruga
Soka roena sestra od Mile Devrnje. On je prije ustanka imao stal
no zanimanje u umariji u Karlovcu. Desetak dana, prije poetka
ustanka mu je umrla ena Sata te je on ostao sam sa dvije kerke.
Mile Devrnja bio je inae veoma povuen ovjek, veoma zatvo
ren, nerado, pa gotovo nikako nije suradnike, susjede i si. upoz
navao sa svojim namjerama i planovima. krto je iskazivao neza
dovoljstvo prema tadanjem sistemu jer se je ovo i te kako razliko
valo od onoga to im je u toku NOB-a obeavano. Ustanak je organizovan radi toga to je seljacima nametnuta obaveza koju oni
nisu mogli ispuniti. Npr. meni je nareeno da moram dati 10 meta
7) Razgovor sa urom i Sokom Boi vodila je Borka Beukovi-osi u augustu
1990. godine a.a.

493

ra mesa i 12 kg vune, a imali smo samo 10 ovaca, ili, susjedu su za

30 kg mesa odveli-vola u Slunj...
Ustanak je pripreman oko 15 dana prije poetka. Nou smo
se dogovarali, a preko dana smo obavljali svakodnevne poslove.
Prvi sastanak smo odrali zajedno sa cazinskim pobunjenicima
kod kue Milana Boia tzv. Plaanina (bio je rodom iz Plakog).
S nae strane smo bili prisutni: ja, Mile Devrnja, Nikola Beukovi,
Nikola Pamuga i Mirko Radoaj. Glavnu rije je vodio Plaanin
i Ale ovi, dok smo mi uglavnom sluali planove. Drugi sastanak
smo odrali na Zelinom kuitu iznad krive vrbe. Tada smo se
dogovorili za prvu akciju zadrunu zgradu u Furjanu. Dobio
sam zadatak da saekam na Korani kod Abdieve brvnice (mali im
provizirani most) ustanike sa cazinske strane, meutim, iako sam
ih ekao vie od pola noi, nisu do tada stigli pa sam se vratio kui
na spavanje. Poslije sam se, tj. drugi dan, naao u Mavini sa naim
ustanicima. Oni su zajedno sa cazinskim pobunjenicima unitili in
ventar zadrune zgrade u Furjanu, a potom se razili. U zgradi je
od namirnica za ishranu bio samo eer i sol, a ostalo su bile razne
potreptine kao npr. gumeni opanci... Poslije Furjana smo narednu
veer otili sami u Rakovicu i tamo sruili jedan elektrini stub kod
Srbinove pilane (ona i danas postoji). Stub su sruila tri ovjeka.
Potom smo se vratili na Gradinu iznad Mavine. Odatle smo pri
mijetili da su nam blago (stoku) odveli, digli su Mili Devrnji kuu,
primijetili smo vojsku. Tada su nas ve na Gradini napustili Mirko
Radoaj i Nikola Pamuga, koji su kasnije izdali grupu, potom ve
ina ustanika izuzev: Devrnje, Beukovia, Mile Pozdana, Mile Bo
ia, ure Boia..., mislim da nije vie nikog bilo sa nama.
Ostali koji su nas na Gradini napustili, su se predali vlastima i
dobili oko jedne godine zatvora na Kajzerici u Zagrebu. Meu nji
ma su bili i: Mile, Mane, uro, Duan Bjeljac, Dragoja Radakovi
i moj otac Mane Boi; ali on nije bio pobunjenik ve nije htio dati
volove u seljaku zadrugu (mada su ih ipak odveli) te je dobio jed
nu godinu robije. I nau stoku koju su drali u seljakim zadruga
ma na Veljunu i Slunju, nisu dugo vratili, meutim kada smo je na
trag dobili nije nam vraeno veliko uhranjeno svinje.
Da je postojala nekakva veza izmeu Mile Devrnje i anice
Opaia nisam siguran. Radio-stanicu nismo imali, ali su spomi
njali Radu Zigia iz Like koji je mogao biti veza preko Plaanina
s Devrnjom, a Rade igi je suraivao s anicom Opaiem.
Najzadnji sam se javio vlastima, 18. 5. 1950. Sueno nam je u
kino-sali u Slunju. Ukupno nas je na sudu bilo 21. Samo su Dev
rnja i Beukovi osueni na smrt. Nama petorici je presuda glasila
494

na 20 godina robije. U Vareu smo kopali kanale, u Staroj Gradi

ci sam leao u bolnici jer sam bio, a i danas sam, teki srani boles
nik. Tamo sam bio dobar sa jednim milicionerom iz Like Ugarkovi Danom koji me je obavjetavao o planovima za radove van
Stare Gradike. Tako sam preko njega doznao da e se ii na Brione. Traio sam da idem tamo, odobreno mi je ali uz preporuku li
jenika da se mogu rasporediti samo na lake poslove. Neto prije
toga, 1953. godine, svi manje osueni zatvorenici su otili kuama,
a mi smo ostali. Tada je bio sukob oko Trsta. Za 29. 11. sam dobio
smanjenje robije s 20 na 10 godina. Otili smo na Brione nakon
obavljenog lijenikog pregleda svih koji smo tamo upueni. Tamo
sam bio brigadir, imao sam svoju brigadu koja je radila na odra
vanju okoline vila tadanjih visokih partijskih funkcionera. Potom
sam, nakon pet mjeseci, s Briona otiao u Borogaj u Zagrebu. Ta
mo sam bio magacioner u Udbinom skladitu. Imao sam ak klju
eve od itavog skladita. Nisam imao odijelo sa oznakom KPD
ve normalno. To KPD su neki u ali tumaili kao: Kralja Petra
dobrovoljac ili Kamo putuje drue. Potom sam u Jasenovcu
radio kao potar i odatle otiao kui. Ukupno sam bio pet godina i
devet mjeseci na robiji. U zatvoru smo imali lou hranu, nedjeljom
nismo dobijali veeru, ljudi su bili i u samicama ukoliko bi se odu
pirali nareenjima. Imali smo pravo dobivati pakete, a i supru
ga Soka mi je dolazila u posjetu. Nepokorni su pjevali i ovako:
...dok sam sluio kralja Petra, nosio sam gae od tri metra, a sad
dok sluim druga Titu, vidi mi se sve na svitu!
U Staroj Gradici sam doao u kontakt sa zatvorenicima iz
Gline, koji su isto u maju digli ustanak. Oko deset Banijaca je ubi
jeno kod njihovih kua. Ostali su upueni na robiju, meu njima je
bio i voa Duan Miljevi. U Baniji su ustanici napravili vie nere
da, palili su ustanove, pljakali, unitavali dravnu imovinu... 1949.
bila je pobuna u Podravskoj Slatini i njihovi pobunjenici su tako
er bili sa nama. Njihov voa, Mane Hrnjak, je dobio 20 godina, a
Vuji Branko 18 godina robije. Njih dvojicu sam zapamtio. I tamo
je pobuna zahvatila ire razmjere.
Na pitanje kako su se vlasti ponaale prema porodicama po
bunjenika, u razgovor se ukljuila Soka Boi: Gledali su nas kao
neprijatelje. Prilikom znaajnih skupova i dranja govora ocrnili bi
nas u svakom pogledu,'pogrdno o nama naglas govorili kao npr.
moda su ene posluali kada su ili u ustanak. Svi su nas prezirali,
nisu imali povjerenja u nas, doivjeli smo bezbrojne klevete. Za
borake zasluge je mome bratu Mili Devrnji pripala Spomenica
koju je meutim dobio Mane Orli 1950. za izuzetne aktivnosti u
495

Udbi to je marljivo radio na hvatanju svih pobunjenika i zalagao

se za njihove to stroe kazne. Do nae opine je stiglo jo spome
nica iz Beograda da se rasporede narodu prema zaslugama, meu
tim jedan od predstavnika tadanje vlasti, Ostoja Rastaka, i sam
spomeniar, je smatrao da taj narod ne zasluuje to, pa je sve spo
menice vratio natrag, tj. odbio je da ih primi. Uveliavali su bezna
ajno uee onih boraca u NOB-u koji nisu bili uesnici ustanka.
Na sahranama takvih ljudi drani su govori i uglavnom je govorio
tadanji predsjednik Saveza boraca Milorad Miloevi, koji je
uvijek koristio priliku da spominje 1950, ustanike i njihove bandit
ske radnje. Isto se dogaalo i na drugim skupovima u selu i okoli
ni. Nazivali su nas ustanikim familijama, a godinu 1950. spomi
njali na svim skupovima do smrti Mane Orlia- Svaku sudsku par
nicu su vlasti dobijale bez obzira da li je druga strana kriva ili pra
va, jer prvo je bilo pitanje: Gdje si bio 1950. godine? Nazivani
smo banditima, a da se nikome nismo mogli aliti. Prijetili su oru
jem, eljeli su nas u svakom sluaju drati u pokornosti i gurnuti
uvijek u drugi ili zadnji plan.
Nadovezuje se uro. Sin mi je htio ii u miliciju, ali je glav
na prepreka bio M. Miloevi jer je tvrdio kako takav nema prava
poto mu je otac bio pobunjenik. On je takoer strogo zabranjivao
da se pop pojavi u pravoslavnim selima jer u protivnom nee drati
svoje politike govore, dok bi se uvijek zajedno s katolikim popo
vima kada bi prisustvovao u katolikim selima. Osjeali smo se kao
izgubljeni sluajevi... Predstavnik odbora iz Kordunskog Ljeskov
ca Rade Goji mi je po povratku s robije oduzeo ral zemlje (obra
dive), da bi mi i to kasnije bilo vraeno, jer je to odbor samoinici
jativno oduzeo.
Na suenju nisam potpisivao nikakav dokument niti sam po
izlasku iz robije-bilo ta dobio kao svjedoanstvo o robijanju. Isto
tako su proli i ostali zatvorenici koji su bili sa mnom. Jedino sam
dobio kao nekakvu vrstu otpusnice na kraju robije.
Zanimljivo je rei jo i to da su 1950. godine starijoj kerki
Mile Devrnje Ljubi poslali pismo na Rakovicu poslije hapenja
njenog oca. Poto ona nije bila u mogunosti da po to pismo ode u
Rakovicu, ono je vraeno natrag. Narod je govorio da je stiglo sa
Golog otoka, pa od tada se i uvijek smatralo da su obojica, i Dev
rnja i Beukovi, zavrili na Golom otoku, zavrava svoju priu
uro Boi koji sa suprugom Sokom danas ivi u kordunskom se
lu Basare.
U svjedoenje o temi ukljuuje se, meutim, i Borka Beuko
viCosi, unuka Nikole Beukovia. Cijelo nae selo, izuzev do
496

bro upuenih, pa i svi oni koji su znali za pobunjenike Devrnju

i Beukovia su smatrali, a i danas tako misle da su stradali od mu
enja na Golom otoku. Jedna od takvih informacija je stigla preko
jedne veze iz slunjskog SUP-a. A evo i primjera jedne prie o dje
du. Na poznanik, putujui iz Sremske Mitrovice prema Zagrebu,
upoznao je (u vozu) biveg robijaa iz Sremske Mitrovice. Iz raz
govora je doznato da je djeda 1958. godine umro u zatvoru, u
Sremskoj Mitrovici, a prethodno je bio na Golom otoku. Dotini
je tvrdio da se po imenu i prezimenu radilo o ovjeku iz okoline
Slunja. Znai, o mom djedu, jer jedino mi imamo prezime Beuko
vi na ovom podruju. Eto, za nas je neizvjesnost bila jo vea.
Ako gledamo izvod iz matine knjige umrlih, interesantno je da se
radi o mjesnom uredu Kravarskom kod Velike Gorice u kojem
sam boravila 1982, a na Plesu sam ila u srednju zrakoplovnu ko
lu. Znala sam za tu Kozjau, ali se nikada nisam usudila pitati bilo
koga neto vie, jer sam i pored svih okolnosti smatrala taj izvod
neistinitim, znai kao neto to se je formalno poslalo na nau ad
resu, samo da bi se zakonska strana ispotovala, ostaje na neki
nain u neizvjesnosti i etiri decenije kasnije unuka Nikole Beuko
via.
Rasim Kurtovi, 1950. godine sekretar SNO Cazin, osuen je
radi nebudnosti na drutveno-korisni rad, na Brezu. 8 ) U pis
mu autoru svoja sjeanja iznosi prema postavljenim pitanjima.
1. Tano je da je nas oko 400 kanjeno prekrajno od 6 do
24 mjeseca DKR, na koji smo sa teretnim vagonima kao stoka pre
ko Sunje i SI. Broda 22. maja 1950. godine stigli u Brezu. Na teretnoj-rudnikoj stanici, gdje smo stigli usred dana doekao nas je
odred milicije, koji nas je sproveo do logora udaljenog koji stoti
njak metara, a logor je bio ograen bodljikavom icom, sa jakom
milicijskom straom uvan.
Odmah sutradan smo rasporeeni na rad u rudnike jame i po
smjenama: I, II i III smjena.
Starci i djeaci rasporeeni su na vanjski rad izgradnju
rudnike industrijske pruge od jame Grabovik do okna Kamenice.
Prvih est mjeseci bio nam je zabranjen svaki kontakt sa va
njskim svijetom, a to posebno onima koji su radili vani, dok su
jamski radnici lake uspostavljali taj kontakt.
29. novembra 1951. godine, dakle nakon godinu i po dana nas
oko 180 osloboeno je daljnjeg izdravanja kazne, ali smo tada
razumije se pod pritiskom potpisali obavezu da poslije odlaska u
*) Pismo Rasima Kurtovia autoru od 15. decembra 1990. godine u a.a.
497

Cazin svojim kuama, ponovo doemo u Rudnik i radimo kao slo

bodni jo 2 mjeseca. Ova radna brigada nosila je ime Radna bri
gada Ugljea Danilovi.
Nakon izvrenja ove obaveze, nas 25 do 30 je ostalo i dalje na
stalnom radu u Rudniku, od kojih su njih pet do est doselili svoje
porodice, a neki su kao ledini zasnovali svoje porodice, stupajui
u brak sa djevojkama iz okoline Breze.
2. Prekrajno suenje u Cazinu je proteklo bez ikakvog saslu
anja, samo su nam u Poljoprivrednoj koli podijeljena rjeenja, u
kojima je stajalo da smo kanjeni sa dvije godine i tri mjeseca
DKR.
Prekrajnu komisiju su sainjavali: Beganovi Hase, povjere
nik za unutranje poslove SNO, Pandi Mehmed, slubenik SNO
i Kovaevi Milan, slubenik SUP-a Cazin.
Poto se je tada u Poljoprivrednoj koli nalazio i ukriia Bijedi, komandant Milicije BiH, ja sam mu postavio pitanje Sta ovo
treba da znai, na ta mi je odgovorio da idemo u Brezu na rad u
Rudnik.
Da ironija bude to vea, nakon 15 dana kanjeni su i lanovi
Prekrajne komisije Hase Beganovi i Milan Kovaevi, koji su
doli u logor Brezu kao kanjenici, dok je Mehmed Pandi ostao
poteen, ne znam iz kojih razloga.
Moja porodica, kako ira tako i ua, nije protjerivana u Sr
bac. Otac, majka, braa su ivjeli u Trcu, a ena i sin od dvije go
dine u Cazinu, da bi se nakon godinu dana preselili u Sarajevo,
gdje se drugarica zaposlila u Tvornici ilima.
Ja sam bio optuen radi nebudnosti i ako kao sekretar SNO
nisam nita znao o pripremama za ustanak, jer je to vodio Branko
kao ef Udbe i Suljo kao sekretar SK.
3. Znam da su pored Breze, kanjenici upuivani u Zenicu, a
Suljo Zuni kao glavni krivac na Goli otok.
4. Nikad nisam saznao zato je dolo do protjerivanja porodi
ca u Srbac i ko je za to glavni krivac, jer me to nije ni interesovalo.
5. Teko je sada nakon 40 godina, govoriti koliko se ko kole
bao ali to se moe rei samo za Sulju i Branka, a nikako za Hasu
Beganovia. Vie bi se to moglo rei za Milana trbca i Mikana
Garau, koji su u oblasnoj Udbi bili prethodno upoznati o pripre
mama ustanka.
6. Hakija Pozderac je kao lan partijske komisije u kojoj su
jo bili i Hajro Kapetanovi i Momir Kapor, nedvojbeno vodio od
luujuu rije kao dobar poznavalac prilika na Cazinskoj kraji
ni.
498

7. U organizovanju ustanka, bili su umijeani neprijateljski

elementi iz Hrvatske.
8. Do novog suenja je dolo na izriit zahtjev Rankovia i
njegove klike.
Tako, s konciznim odgovorima, zavrava svoju priu Rasim
Kurtovi, koji je onda ostao, a i danas ivi u Brezi.

Albin ibenik, Slovenac, bio je 1950. vojni tuilac na vojnosudskim procesima u Cazinu. Autoru je svjedoio 1989. godine bez
ikakvog sustezanja. 9 )
Roen sam 1919. u blizini Postojne. Studirao sam pravo u
Ljubljani. U maju 1944. postao sam vojni tuilac brigade, zatim
proleterske divizije. Godine 1948. diplomirao sam i po depei u avgustu mjesecu iste godine upuen na slubu u Sarajevo, u vojno tu
ilatvo. Jednog dana u maju 1950, zajedno sa Blagojem Bokoviem, pozvan sam kod Ugljee Danilovia. Ovaj nam je odmah ka
zao: Na Cazinu je bio ustanak. Idite tamo, bie vojno suenje.
Najprije smo otili u Zenicu, gdje su bili uesnici tog ustanka pri
tvoreni. Tamo smo otili da vidimo o emu se radi ali sa akterima
nismo kontaktirali. Zatim smo otili u Biha. Tu smo ja, Enver
Krzi i jo neko, ne sjeam se ko je jo bio, oko 15 dana sastavljali
optunicu. Do glavnog pretresa sa optuenima nisam imao kon
takta. Zakon o krivinom postupku je, gledajui sa dananjeg sta
novita, bio naravno reakcionaran. Bio je na liniji Viinskog, kopi
ja sovjetskih kaznenih zakona.
Inae, zapisnici iz istrage i suenja odraavali su stvarna zbi
vanja. Stekao sam utisak da su pobunjenici jedva ekali da mogu
togod opljakati i pokrasti. Svi su govorili otprilike ovako: Bili
smo gladni, otkup nas je unitavao, morali smo kupovati pri susje
du da bi dali za otkup, i si. Na par dana pred ustanak Cazinjani
su javno govorili da dinari vie ne vrijede, da e doi kralj Petar ili
da je na putu. Politiko usmjerenje pobunjenika nije razmatrano,
mada...
Pravosue bilo je u slubi Drave poto je Drava bila partij
ska. Dokaznog postupka nije bilo jer su pobunjenici meusobno
sve priznali i teretili se ali jo posebno zbog toga jer je Udba imala
takve postupke da e optueni imati koristi ako kae istinu. Enver
Krzi je bio pomonik javnog tuioca BiH ali zaduen za istragu o
Odjeljenju Udbe. Faktiki, optunicu su drugi pripremili, vjerovat) Sa Albinom ibenikom razgovarala sam u Ljubljani u novembru 1989. godine u
a.a.
499

no nijedne nisam pisao ja. Bio sam predstavnik Drave. Svi adkovakti nisu govorili sa optuenima i pred glavni pretres nisu se pri
premali. Vailo je da treba pomoi sudu da nae pravu istinu. Sje
am se situacija kad optueni nije znao odgovoriti, sirota nije znao
rei ta je htio. Dobro se sjeam da je bio njihov strah veliki pa su
zato svi redom svjedoili. Sam postupak bio je ishitren. Malo je bi
lo slubenog osoblja, jer, da je bilo 30-ak isljednika, 30-ak advo
kata i vie drugih mjerodavnih elemenata i proces bi se i u onim
vremenima pravednije okonao. Dosta toga je, inae, raeno od
klipa. Presuda bila je uglavnom prepisana iz optunice, sjea se
Albin ibenik, ni ne pokuavajui da i u onovremenom kontekstu
bilo ime pravda Dravu.
Ugljea Danilovi, 1950. ministar unutranjih poslova NR
BiH, osim to je u Sarajevu 1989. s autorom razgovarao, 1990. go
dine uputio mi je i dva zanimljiva pisma. Prenosim ih, uz njegovo
odobrenje, prvo u cjelini, a drugo bez navoenja dijelova, obrae
nih u ranijim glavama knjige. 10 )
Primio sam Vae pismo od 23. pro. mjeseca. U razgovoru u
Sarajevu obeao sam da u pogledati moje line biljeke iz tog vre
mena i vidjeti da li je tu zabiljeeno neto vie od onoga to ste mi
pokazali u zapisniku sjednice CK KP od 16. maja 1950. I zaista
sam naao zabiljeku pod datumom od 29. maja 1950. i pod naslo
vom Ustanak u cazinskom srezu. Dakle, zabiljeka 13 dana po
slije te sjednice kada su se tamonje prilike sasvim smirile. Negdje
sam zaturio fotokopiju toga zapisnika koju ste mi pokazali, pa ne
mogu da vrim uporeenja. Zato sam odluio da Vam uputim fo
tokopiju moje zabiljeke.
Mislim da ete tu nai odgovore na neka od pitanja i dilema
koje ste mi uputili, a to je mnogo vjerodostojnije nego naknadna
sjeanja.
...Nemojte mi zamjeriti to u moda i kritiki procijeniti ne
ka Vaa pitanja. Vi se, prvo, alite da ne moete da doete do mo
ga pismenog izvjetaja koji sam navodno priloio na sjednici
CK. Nisam stoprocentno siguran, ali sam duboko uvjeren da takav
izvjetaj i ne postoji. Nije postojala takva praksa u radu CK-a, a si
tuacija je bila toliko akutna da se nije moglo ekati na neke pisme
ne izvjetaje, nego se na sjednicu ilo to prije. Mislim da je zapis
nik u cjelini obuhvatio sve relevantne injenice, a Vi to uporedite
sa mojom zabiljekom.
10) Prvo pismo Ugljee Danilovia autoru od 6. seprembra 1990. i njegovo drugo
pismo autoru od 15. oktobra 1990. godine u a.a.

500

2. Vi pitate da li sam u izvjetaju naveo broj ubijenih ljudi

(bez suda) i koliko je do toga dolo. Ne znam odakle Vam ti poda
ci. Mislim da su sasvim izmiljeni. Kao to vidite u mojoj zabiljeci o tome nema ni pomena, a ja zabiljeku nisam pravio radi
obavjetavanja javnosti ili neije line informacije, pa da bi se posumnjalo da sam tu injenicu sakrio. A stvar je tako ozbiljna da
preko nje nisam mogao prei ako bi stvarno postojala. Pri tome se
mora imati bar toliko povjerenja u novu vlast, koja je ve sasvim
konsolidovana, jer prolo je pet godina od zavretka rata, i ne op
tuivati je da se sluila sredstvima koja su u toku rata i prilikom
zavrnih vojnih operacija bila mogua, ali u miru nikako. U likvi
daciji pobune nije bilo nikakvog oruanog otpora pa ne znam za
to bi se vrila ubijanja ljudi bez suda?
3. Pokuau da odgovorim na ostala vaa pitanja. Pitate kako
je dolo prvo do putanja, pa poslije do ponovnog hapenja pobu
njenika. Te injenice se ne sjeam, ali je sasvim mogua. Naime, u
prvom momentu se radilo prije svega o tome da se sama pobuna
mirno likvidira i da ne doe do veeg uznemirenja stanovnitva, a
poslije se prilo hapenju kolovoa i podstrekaa pobune. Takav
postupak je bio sasvim logian. Pitate da li je na to uticala depea
Rankovia. Ne sjeam se takve depee i ne znam zato bi do nje
dolo kada sam Rankovia upoznavao telefonom o svemu to se
tamo zbivalo. Siguran sam da se njegov stav ni u emu nije razliko
vao od naeg u Bosni i Hercegovini. Mislim da je sve nae predloge usvajao, iako je iz Saveznog ministarstva bio upuen jedan drug
na lice mjesta.
to se tie iseljavanja porodice iz ugroenog podruja vidjeete ta je napisano u biljeci. Ovdje je potrebno jedno naknadno
obavjetenje. Te mjere smo primjenjivali na uskim podrujima u
kojima su bila uporita odmetnikih bandi etnikih i ustakih,
iji je broj u BiH po zavretku rata prelazio nekoliko hiljada. Su
dei po dananjim mjerilima ta je mjera bila gruba, nehumana i to
god hoete. Meutim, ako se unesete u tadanje prilike doi ete
do drugog zakljuka. Nije to bila naa kazna i odmazda, nego sa
mo namjera da se odmetnitvo likvidira. To je i za te porodice bilo
humanije nego da budu izloene neprekidnom pritisku sa dvije
strane i to pritisku koji granii sa ivotima. Zato smo tu mjeru
primijenili u ovom sluaju? Samo iz predostronosti. A na osnovu
kakvih zakonskih ovlatenja ne mogu rei. Moda se radilo o ne
kim propisima o izolaciji.
Po broju osuenih i visini kazni, od smrtnih do viegodinje
robije, na odgovor na tu pobunu bio je veoma otar i neadekvatan
501

poinjenom deliktu. Ja sam to konstatovao i u biljeci. Ta otri

na i neodmjernost moe se tumaiti datim okolnostima, iako se ne
moe i opravdati. A okolnosti su bile u slijedeem: bili smo iznena
eni samim inom pobune; i spoljne okolnosti, s obzirom na pri
jetnje sa Istoka, bile su veoma sloene; to su i greke nove vlasti. A
poznato je da je svaka revolucionarna vlast pravila sline greke.
Drugarice Krinik, vjerujte mi da mi je iskreno stalo da vau
studiju uinite na najbolji nain, da date punu istinu i svoj sud istoriara. Istinu u istoriji cijenim iznad svega i nemojte se naljutiti
ako
Vam,
ovom
prilikom,
uputim
jedan,
moda
nepotreban
apel.
Borite se za izvornu istinu ma kakva ona bila ali ne nasjedajte sa
danjoj
poplavi
nazoviistoriara
koji
prosto
lau,
izmiljaju
i
pod
meu nam nepostojee zloine. inili smo krupnih greaka, gluposti, imali smo more iluzija a i nerealnih ambicija, ali u biti sloodan da kaem da se malo koja revolucija u svijetu moe staviti
ispred nae po moralnim i etnikim svojstvima i humanim ciljevi
ma.
U
Danilovievom
drugom
pismu,
upuenom
takoer
iz
Dub
rovnika,
dati
su
uglavnom
odgovori
na
neka
konkretna
autorova
pitanja.
1. Nemam nita protiv toga da koristite biljeku iz moga no
tesa, onako kako Vam odgovara. To se odnosi i na moje pismo.
2.
Vi traite objanjenje kako se u mojoj biljeci navode poda
ci o kaznama, kada je suenje jo bilo u toku. Mislim da je obja
njenje dosta jednostavno. Radi se o jednoj od dvije mogunosti. Ili
su to podaci uzeti iz optunice, koji su dobijeni od tuioca, ili se
radi
o
predlogu
naih
istranih
organa.
Ovo
se
moe
kritikovati
kao mijeanje policije u rad suda i tuilatva, dakle kao gaenje
principa pravne drave. Meutim, mora se imati u vidu da je to jo
uvijek revolucionarni period, kada ne postoji ni pravna drava, ni
nezavisnost
sudova.
U
to
vrijeme
organi
odbrane
revolucije

unutranji poslovi, tuilatvo i sudjeluju odvojeno ali i jedinstveno,

kao organi odbrane revolucije. Pa i drugi dravni organi u tome
vremenu djeluju kao organi revolucije, iako to ine na bazi zakona
i propisa koje donose izborni organi vlasti (skuptina, Vlada, na
rodni odbori). Svi oni djeluju po jedinstvenom planu, koji daje KP
na bazi svoga moralnog i politikog autoriteta. Odluke od kapital
nog
znaaja donose rukovodstvo KPJ ili republika partijska ruko
vodstva,
a
one
se
realizuju
neposrednim
djelovanjem
lanova
tih
rukovodstava ili lanova KP u izbornim organima vlasti.
Ovakav metod rada nije bio ilegalan ili prikriven, nije bio si
lovanje
demokratije.
Takve
demokratije
jo
nije
bilo.
Postojala
je
502

revolucionarna vlast prelaznog perioda, ali je ona neprekidno svoj

legalitet temeljila na povjerenju masa. To je bila konkretna forma
realizacije teorije diktature proletarijata, koju smo mi javno zastu
pali. Dananji kritiari e rei da je to bila diktatura Partije, a ne
proletarijata. To je tano, ali se ne moe ni zamisliti da vlast vri
itav proletarijat, kao to to ne ini ni itav narod u demokratiji...
3) Pitate kako ja biljeim broj iseljenih porodica sa toga tere
na, kada je to uinjeno tek u augustu mjesecu. To je razumljivo.
Rije je o naoj odluci, a ona e se realizovati kada se stvore uslovi. U prolom pismu sam Vam rekao da je ta mjera i norma bila
odiozna, ali nam se inila humanijom nego da te porodice budu
maltretirane i od vlasti i od strane odmetnika. No mi smo tu mjeru
strogo drali pod kontrolom i nastojali da spreimo svaku samovo
lju. U borbi protiv odmetnika, u prve dvije-tri godine nakon oslo
boenja, ta je mjera primjenjivana i ire, u formi zbijanja sela tj.
iseljavanja sumnjivih porodica sa udaljene periferije u centar sela,
gdje je dostup odmetnika bio otean...
6) I na koncu da iznesem svoje miljenje o ocjeni cazinske bu
ne. To nije bio sluajan, niti izolovan in. U tome vremenu otkri
ven je vei broj pokuaja organizovanja u cilju ruenja revolucio
narne vlasti. Da Vam nabrojim samo sluajeve zabiljeene u mome
notesu, a tu nije obuhvaeno sve to se deavalo. (Slijedi nabraja
nje otkrivenih sluajeva, vid. gl. Kontekst sluajeva nap. autora).
Kada se svemu ovome doda dugo postojanje odmetnikih
bandi, onda se vidi da je neprijateljsko djelovanje bilo iroko. Ra
zumije se da je neprijateljski uticaj daleko prelazio broj organizovanih lanova. Svo to djelovanje bilo je usmjereno na ruenje nove
vlasti, putem teroristikih akcija (ubijanje odbornika i uglednih
pristalica NOP-a); putem diverzija i pobuna. lanovi tih organiza
cija su mahom seljaci (imuniji, ali i siromaniji) koji su bili u toku
rata na strani kvislinga; pripadnici oruanih kvislinkih formacija
ili demoralisani pojedinci. Povodi su bili razliiti privredni tereti
sela (otkupi, porezi, mobilizacija radne snage) ali je tu i uticaj ne
prijateljskih elemenata iz gradova. Spoljne okolnosti su za nas bile
vrlo nepovoljne izopenje i blokada sa Istoka a sa Zapada te
nja da se putem ucjena srui novi reim. Greke nove vlasti nisu ni
kako bile zanemariv faktor. Sve ovo govori da revolucija nije bila
zavrena i obezbijeena pobjedonosnim zavretkom rata, nego se
ona jo dugo morala boriri protiv snaga poraenih u ratu. To je za
konitost svake duboke revolucije..., zavrava svoje sjeanje, ko
mentare i ocjene Ugljea Danilovi.
503

Milovan i/as, po svom znaaju bar etvrti ovjek u Dravi i

onaj koga su tako mnogi na Cazinskoj krajini smatrali glavnim re
iserom dogaaja, dao je sljedee odgovore na autorova pitanja:
1. Nisam prisustvovao sastanku koji bi raspravljao o pobuni
u Cazinu, jer takvog sastanka nije bilo: sve je reavano kroz policijski-Udbin-aparat. O tome je bilo razgovora, informativnih, iz
van foruma: Kardelj i Rankovi su razgovarali o tome sa mnom.
2. Ne znam tano ko je doneo odluku o pogubljenjima i
smrtnim presudama, ali prema nainu rada i odluivanja to nije
moglo biti bez Titove saglasnosti, na osnovu Rankovievih izvetaJa-

3. Ne seam se niti ta znam o raseljavanju.

4. Ne znam nita o inostranoj vezi s pobunom, a smatram
da nije postojala.
5. Nita posebno ne znam o toj buni to bi bilo u vezi s mojim
tadanjim poloajem: moj poloaj je bio u agitaciji i propagan
di.")
Pored ovih konkretnih odgovora, sa ilasovim svjedoenjem
o Cazinskoj buni 1950. upoznali smo se ranije, iz njegove memo
arske knjige Druenje s Titom, objavljene sluajno iste godine
kad je napisano i ovo pismo.

) Pismo Milovana ilasa autoru od 1. augusta 1990. godine.

504

ZAKLJUNA RAZMATRANJA

>4 Cazinska buna

505

Ve je u svakoj od preenih 19 glava sadran i poneki autorov

komentar, date i odreene ocjene o tretiranim temama. Zakljuna
razmatranja imaju zadatak da odu jo malo dalje. Ne samo da se
sintetiki sumiraju dosadanja osnovna i bitna saznanja ve i da se
moda ponudi kvalitativno novi okvir promiljanju bar odreenih
konstatiranih injenica ili eventualno jo otvorenih pitanja (karak
ter centralnog dogaaja od 6. maja, komponenta stranog uticaja,
ocjena dravnih mjera poduzetih zbog Bune, problem prava na so
cijalnu pobunu). Razumije se da je za takav poduhvat bilo nuno
svestrano istraivati i analizirati dogaajni prostor od jugoslovenske (pa i ire) razine, do regionalno-lokalnih posebnosti, kao i dogaajno vrijeme i dosta prije i dosta poslije urevdana 1950. go
dine.
Jer, prvo, tema Cazinske bune u sutini nije samo dogaaj od
6. maja te godine, ve u svom uzrono-posljedinom kontekstu
jedna pojava dogaaj mnogo dueg trajanja. Nisam se sluajno
vraala na mnoge aspekte, nekima vie nekima manje, vreme
nom dosta unazad, ne samo na godine uoi Bune, ve posebno na
period Drugog svjetskog rata, pa prijeratno i jo ranija razdoblja.
Bez tih vremenski dubinskih pogleda (moglo ih je biti i vie) Ca
zinska buna 1950. (kao i mnogi drugi dogaaji ili zbivanja) lebdje
la bi u praznome. Ali, ni bez prikaza kasnije dogoenog, u godina
ma i decenijama poslije, dogaaj od uslovno reeno 6. maja 1950.
ne bi bio to to je on stvarno bio. Jednom rijeju, Cazinska buna
istorijska je pojava dogaaj relativno dugog vremenskog traja
nja, s tim jednim konkretnim momentom urevdanom kao
samo vremenski sredinjom kulminacionom takom. Dalje, drugo,
u sutini to je zbivanje mnogo irih teritorijalnih dimenzija od
onih u kojima si predstavljamo recimo Cazinsku krajinu kao jedno
ogranieno podruje. U glavi Kontekst sluajeva utvrdila sam
niz srodnih konkretnih dogaaja po Jugoslaviji, a sigurno je bilo
jo i drugih takvih bliskih sluajeva koji ukazuju na opravdano
34

507

uoptavanje raznih sadrajnih komponenata Cazinske bune na i

re, bar jugoslovenske geografske prostore. Toj konstataciji specifika podruja Cazinske krajine, njene posebnosti kao takve, nisu
prepreka. Zar se tema Cazinske bune 1950. ne dotie opte razo
arenje seljaka, posebno seljaka-partizana i ovih i drugih krajeva u
novu narodnu dravu koja se ve godinu-dvije nakon rata u
vrstila kao stvaralac i branilac neseljakih i protivseljakih intere
sa? I, konano, zar se kroz temu Cazinske bune ne prelama vieslojnija sadrajnost (recimo itava problematika suenja, pa pro
gona porodica, ukupne posljedice za Krajinu itd.) od one koju karakterie tek pojam pobune, ustanka seljaka ili ak tek pojmovno
odreenje neprijateljske akcije?
Karakter dogaaja. Da li to to se desilo krstiti imenom koji
su koristili glavni protagonisti dogaaja: ustanak, buna ili na
zivom neprijateljska akcija, neprijateljski ispad koji su koristi
li oni koji su radili na tome da se on to prije i to radikalnije eli
minira? Nijedna ozbiljnija historiografska obrada ove teme (ili
slinih u istoriji) ne moe zaobii ovo direktno pitanje. Problem je
meutim, u tome to odgovor nije jednostavan. Objektivno se, nai
me, radi o dvoglavoj drutvenoj pojavi, o istini sa dva lica, o dvje
ma istinama. To je objektivno bila i seljaka buna i neprijateljska
akcija. Sa stanovita seljatva i u uobiajenom smislu rijei narod
openito, to je bila narodna buna, ustanak seljaka. Sa stanovita
Drave radilo se o neprijateljskoj akciju neprijateljskom ispadu.
I. Seljaki ustanak, narodna buna. Sta je to na podruju Ca
zinske krajine i Korduna uticalo na seljatvo da se ba tamo digiu
na pravu pravcatu seljaku bunu u stilu srednjovjekovne Gupce
ve kao to su je npr. okvalifikovali dvojica engleskih diplomata,
upravo i upuenih da ispitaju i protumae dogaaj koji se zbio po
etkom maja na Cazinskoj krajini? No, odgovor i objanjenje nisu
tako jednostavni kao to su npr. zakljuili nakon svog obilaska te
rena krajem maja 1950. John Gibbs i engleski konzul u Zagrebu.
Moramo se vratiti ipak bar i malo vie unazad i malo dublje zai u
ukupnu problematiku nego to su to mogli, odnosno, bili u stanju
da uine pomenuti Englezi.
1.
Pored zajednikih tradicionalno krajikih karakteristika,
stanovnitvo Cazinske krajine i Korduna zadrava, kao gotovo
posve seljaka populacija, na kraju rata i neke druge srodne osobi
ne, pogotovo odnos prema novom vladajuem komunistikom po
retku u pogledu religije. Seljaci Muslimani sa Cazinske krajine
bili su, tako, ve po svojoj prioritetnoj religijsko-ideolokoj svijesti
u principu antikomunistiki nastrojeni, naroito jo stjecajem rat508

nih okolnosti koje veinu njih nisu odvele, ne raunajui vrijeme

od 1944. godine nadalje, u redove konane pobjednike strane. Ali
i srpski seljaci, jo prije rata socijalizirani preteno na antikomu
nistikoj ideologiji, odgojeni posebno na idealima koji proizlaze iz
sintagme za Kralja i otadbinu, vrlo brzo nakon rata takoer su
ustanovili da su u novoj dravi zapravo prevareni, prevareni oni
koji su za sebe mislili da, s obzirom na sve to im se desilo u ovim
krajevima u proteklom ratu, trebaju sada, u novoj drutvenoj za
jednici, da ive povlateno. Hrvatski seljaci, s godinom 1945. pau
alno kvalifikovani genocidnim elementima, brojano i odranije
najmanja konfesionalno nacionalna socijalna grupacija na tretira
nim prostorima, s ueem u Buni 1950. tek nekolicine njih, tradi
cionalno duboko vjerski katoliki narod i od prije rata pod preovladavajuim politikim uticajem Radieve antikomunistike Hrvat
ske seljake stranke, ostaju u sutini takvima i poslije rata a nadas
ve politiki pasivni. Meutim, kako seljatvu u cjelini, bez obzira
na etniko-konfesionalne razlike, novi poredak ne uspostavlja uslova za napredni razvoj seljakog ivota, ve dravnim ekonom
skim mjerama (administrativni otkup poljoprivrednih proizvoda,
takoer obavezno davanje odreenih kvota radne snage seljaka za
potrebe Drave, nametanje seljakog radnog zadrugarstava, pore
zi, zajam i dr.) dovodi u pitanje ak samu golu ivotnu egzistenciju
seljaka, to je logino da seljatvo postepeno sve vie zauzima zaista
neprijateljski odnos prema toj svojoj, narodnoj dravi. U za
visnosti od konkretnih prilika, takav svoj odnos seljak u pojedi
nanim sluajevima i demonstrativno ispoljava na razne naine, pa
dravi ak i prijeti (sluaj Omera Mujagia iz aglice), no najve
im dijelom, s obzirom na svoj ukupni politiki poloaj, seljak go
dinama u sebi latentno nosi i kumulira mrnju prema vladajuem
poretku. Ova knjiga, vjerujem, prua dovoljno empirijskih dokaza
za puno razumijevanje seljakog nezadovoljstva koje prerasta u
neprijateljstvo pa zatim i u bunt seljaka, u ustanak seljaka protiv
drave, bunt koji je uzrokovan ljudskim ivotom na selu, ivotom
na ivici egzistencije, bunt koji je posljedica ponaanja drave pre
ma seljacima, selu i agraru.
2.
Kaem ponaanja drave. O kakvoj je to dravi rije? S as
pekta ukupnog svjetsko-politikog i unutar-politikog razvojnog
slijeda istorijskog dogaanja u Jugoslaviji tijekom drugog svjet
skog rata, u zemlji neizbjeno, istorijski zakonito i oekivano, na
staje politiko-eko'nomski poredak koji diktira glavni pobjedniki
faktor Komunitika partija Jugoslavije. Jugoslavija je 1945. go
dine bila osuena na socijalizam, napisala sam i obrazloila jo u
509

svojoj knjizi Seljatvo u socijalizmu (1988).-U toj sam knjizi istoriografski pokazala, i za sada neoboreno dokazala, da je jugoslovenski seljak u novoj dravi ne samo stvarno ve i, formalno
pravno, ekonomski i politiki zapravo graanin drugog reda.
3.
I mada je ve u Seljatvu u socijalizmu veoma obimno
analizirana ekonomska diskriminacija seljatva i ve tamo izreena
okvirna politiko-ekonomska ocjena o kontradiktornosti izmeu
socijalistikog sistema i mogueg uspjenog drutveno-ekonomskog razvoja drutvene zajednice, daljnjim svojim istraivanjem is
te problematike, upravo u sklopu promiljanja uzrono-posljedinog konteksta Cazinske bune, zaokruila sam i uvrstila svoje uv
jerenje o sutinskoj ekonomskoj podlozi naelne nemogunosti us
pjeha socijalistikog poretka. Jugoslovenski drutveno-ekonomski
odnosi u agraru i na selu osnovno su polje za razumijevanje nemi
novnog istorijskog promaaja socijalizma. Uz to, i veoma oito
ilustrativno polje za pojanjenje izreene tvrdnje. Naime ovako.
Privatno vlasnitvo na zemlju, za razliku od sovjetskog modela iz
1917. u Jugoslaviji iz poznatih razloga ipak ostaje formalno osnov
ni drutveno-ekonomski vlasniki odnos. I u tome i jeste poenta
problema. Sutinska protivrjenost, konfliktnost. Jer, ekonom
skim mjerama (otkup, kolektivizacija itd.) Drava praktino ne
priznaje privatnu svojinu na zemlju i u agraru openito. Ona nju
kroz te mjere (te, zatim, kroz njihovo dosljedno provoenje) po
nitava. Privatna svojina seljaka javlja se zato u njihovom ivotu
kao neki neostvariv san, kao iluzija. Meutim, istini za volju, ita
va stvar ipak nije tako prosta. Kamuflae: Eto, vidite seljaci, ni
smo vam komunisti dirali u vau privatnu svojinu, u sutini nisu
bili, ini se, dovoljno svjesni ni u samom vrhu Partije, mislim po
gotovo na Tita. Dok su, s druge strane, seljaci sami bili bar u po
etnim godinama novog poretka posve dezorijentirani u svom raz
umijevanju vlastitog poloaja. Ali, da li Cazinska buna oznaava
seljako samoosvjeenje tog poloaja? Sigurno ne u jednom
ukupnom smislu tog pojma, to je meutim, vie stvar teoretskog
problematiziranja. Sutinu stvari su seljaci bar instinktivno i intui
tivno osjeali, neki meu njima sigurno i jasnije svjesni situacije.
Dakle, osjeali su ili shvatali da i ne moe biti prava pljaka ako
npr. hoe da se gladni doepaju hrane iz zadruge, hrane koju je
prethodno otkupom Drava njima samima otela. (No, da bi se
privid pljake izbjegao, voe Bune, dakle, svjesniji seljaci, su ak
traili da se u prvom ustanikom talasu zadruge ne pljakaju. Ali
ova i inae slabo artikulirana ideoloka maksima u konkretnom
510

dogaaju na urevdan, 1950. godine na Cazinskoj krajini i Kor

dunu ipak nije mogla biti i stvarno ispotovana.)
4.
Prouavanjem problematike Cazinske bune nametnuo se
posebno jo jedan aspekt kao vaan za razumijevanje socijalistike
drave, socijalizma openito te time klime za nastajanje i razumije
vanje seljakog buntovnitva koje je, dakle, dolo do izraaja ba
na Cazinskoj krajini. Radi se o tzv. kadrovskoj komponenti drav
nog sistema, njenoj funkciji u sistemu te ulozi tog sistema u obli
kovanju odreenih ljudikadrova. Rije je o izgradnji, vaspitanju
kadrova u okviru posebnih socijalistikih pravila igre. Konkret
no, vrh Partije koji diktira ta i koliko proizvesti, kako i kome pre
raspodijeliti itd., istovremeno s uspjehom obuava kadrove u svim
podreenim instancama Partije i vlasti (koja je u slubi Partije) do
onih najniih na mjesnom i seoskom nivou. Obuava ih sa uspje
hom za obavljanje zadataka koji su u funkciji realizacije svega u
Beogradu globalno isplaniranog. Kadrovima u svim tim zavisnim
tijelima nekako organski nametnuto je shvaanje da se njihova vri
jednost (i opstanak) na profesionalnom radnom mjestu u admi
nistraciji ocjenjuje, prvo, bespogovprnom poslunou nadree
nom i, drugo, mjerom efikasnosti obavljanja povjerenih im zadata
ka. Stvarani su, tako, ljudi posebnog kova. Onemoguena je bilo
kakva korekcija van kanala zvaninih organa Partije odnosno vlas
ti. Decenijama nema nikakvih suprotstavljanja po vladajuoj verti
kali ili su ona tako minorna i sporadina (pa i prikrivena) da ne
predstavljaju znaajnijih signala. (Pojedini sluajevi, kao ilasov
na primjer, potvruju tek pravilo o izuzecima.) Takvih ljudi po
sebnog kova, naroito lokalnih socijalistikih monika koje je na
rod prezirao i mrzio, nije bilo razumije se samo u Cazinskoj kraji
ni i Kordunu. Bez tog nepreglednog mnotva aparaika drava
uopte ne bi mogla da funkcionira. Vrh PartijeDrave, potpuno
inae zanemarujui razne psiholoke aspekte kadrovske problema
tike na terenu (npr. mnogi jo iz rata neraieni rauni na selu,
pa netrpeljivosti pojedinih predstavnika vlasti zbog njihove pozna
te bahatosti, surovosti i si.), znao je da dolje ima svata, da
zbog ekonomski objektivne neizvodivosti otkupa npr. dolazi do
trvenja izmeu seljaka i lokalnih funkcionera koji se koriste svim
moguim te i formalno-pravno esto nedozvoljenim sredstvima da
obave dato im zaduenje, presudno zamjerajui se svojim suselja
nima. Zanimljivo je, meutim, da te svoje sutinski inicijalne odgo
vornosti u pogledu kadrovskog pitanja vrh Partije uopte nije
svjestan do negdje upravo 1950. godine. Kao to nije ni svjestan
svoje inicijalne politike odgovornosti zbog opte politike po ag
511

rarnom i seljakom pitanju, vjerujui, tako, da se radi o grekama i

zastranjivanjima vlasti (Partije, Udbe itd.) na lokalnoj razini. Tek
s kraja 1950, prema sjeanju Vide Tomi, jedne od tadanjih vo
deih jugoslovenskih partijskih linosti, poinjemo shvaati da je
greka zapravo u politici samoj. Nakon obilaska instruktorskih
grupa gotovo itave Jugoslavije prilazi se tada i promjeni te same
politike u pogledu agrara i sela, pa se uskoro zaista ukida omrznu
ti obavezni otkup i naputa agrarna kolektivizacija (1952 1953).
Jo zanimljivije je da 1950. godine nijedan studiozni strani posmatra, kakav je bio npr. francuski ambasador Baudet, ne vidi pravu
sutinu tadanjih jugoslovenskih nevolja. Razmatrajui jugoslovensku politiku u jednom opirnom izvjetaju, upravo najvie po
vodom Cazinske bune, ni on ne razumije da te nevolje potiu u
stvari od vrha PartijeDrave, ve ih pripisuje posebno samovolji
lokalnih monika. Lokalnih monika u kojima meutim ne vidi
produkt i privredne i kadrovske politike tog vrha samog.
5) Pored privrednih i kadrovskih problema, koji su inae bili
prisutni i u drugim dijelovima zemlje, kad je konkretno Cazinska
buna u pitanju, vrh Partije takoer nije uzimao ili je premalo uzi
mao u obzir jo jednu vanu, socijalno-psiholoku komponentu.
Naime, na ovim krajikim prostorima izrazitije prisutnu teritorijal
nu identifikaciju kao tradicionalno kolektivnu osobinu ovdanjeg
stanovnitva, provjerenom naroito kroz fenomen Huskine voj
ske u upravo zavrenom ratu. Karakteristiku kojom se dakle do
datno uslonjavaju ve navedeni opti problemi drutvene zbilje. I
u mnogo emu jo drugome vrh nije vodio dovoljno rauna, tj.
nije shvatao da iz odreene socijalne situacije moe izbiti narodna
buna. U sklopu tog drugog mogao bi se prokomentarisati npr.
ilasov iskaz o cazinskim muslimanskim pobunjenicima: I to je
najudnije, najnepredvidljivije jer nisu ni u ratu, ni pre rata, ni
svojom versko-etnikom posebnou bili naklonjeni srpskoj mo
narhiji na bunu ih je podstakla glasina da se kralj Petar II spus
tio padobranom negde u okolini! Na stranu injenica da ne moe
biti to zauujue ako se zna da na elu Bune stoji Srbin koju (i
njenicu) ilas recimo tada nije znao, a recimo ni kasnije saznao.
Sutina stvari bila je meutim u tome da se (mada neprovjerenom)
namjerom priklanjanja (srpskom) kralju eljelo osloboditi veeg
zla komunizma! U pitanju je (bi bilo) dakle kompromisno rjee
nje, nimalo zauujue ve veoma logino.
6.
Sam centralni dogaaj ilas etiri decenije kasnije karakterie kao pobunu seljaka muslimana u okolini Cazina. Slaui se
u ocjeni sa Kardeljem koji je upravo prema ilasovom sjeanju, po
512

osnovu dobro obraenog izvjetaja istakao da je to bila tipina

akerija. Taj dobar izvjetaj bio je oito onaj pukovnika Safeta
Filipovia i Davida Lauevia, izvjetaj, kako znamo, s kvalifikaci
jom neprijateljske akcije u naslovu. Ali ostavimo se, jo malo, te
druge istine, uz pokuaj argumentacije dogaaja kao seljakog
ustanka ili narodne bune Krajinika. Mada je izraz buna do dan
danas ostao narodsko i kao takvo vjerovatno najadekvatnije op
redjeljenje dogoenog, autor je bar podjednako sklon i pojmov
nom odreenju ustanak koje se u strunoj literaturi obino koristi
za jasniji i jai artikulirani buntovniki in. Sklona sam i terminu
ustanak zato, jer su seljaci sami najvie koristili taj izraz. Zato, jer
su seljaci, injenica je, ustali protiv Drave, poli na ustanak koji
pojam je svje iz Drugog svjetskog rata. I radi, npr., asocijacije
urev danak hajduki ustanak (6. maj), to ukazuje na svijest
0 namjeri i cilju buntovnike aktivnosti.
U svakom sluaju bi se, meutim, teko osporila bilo koja
sljedea karakteristika dogaaja odreenog ili kao seljaka buna ili
kao seljaki ustanak. Prvo, seljaka socijalna struktura protagonis
ta uesnici bunta su seljaci tzv. srednjeg i sitnog imovnog stanja
(s obzirom da bogatih, kulaka u tim krajevima i nema). Drugo,
vodstvo ustanka ine seljaci, autoritativni pojedinci, linim i optedrutvenim prilikama ozlojeeni prvoborci i partizani te huskinovci iz rata. Tree, znaajan uticaj bar dvojice hoda, a izvjestan
sigurno bar jo nekolicine. etvrto, ciljevi aktivnosti su eminentno
seljaki: destrukcija postojeeg omrznutog stanja besperspektiv
nog jasnog ideolokog koncepta. Peto, pristajanje Muslimana na
parolu (odnosno dio nepoloene zakletve) za kralja i otadbinu
kao ipak povoljniju alternativu u odnosu na komunizam kao od
Muslimana spoznano glavno zlo za njih u svakom pogledu. esto,
nenacionalna obojenost, ideje, organizacije i pokreta kao potvrda
izriito socijalnog bunta stanovnitva seljatva. Sedmo, zamisao
1 akcije u datoj situaciji izrazito naivne, a propaganda veoma us
pjena u kulturno zaostaloj seljakoj sredini. Osmo, uspostavljena
akciono-vojna organizacija ali je s obzirom na planirane zadatke
vrlo slaba. Deveto, u pobuni, koja je oruana, koristi se tipino se
ljako naoruanje. Uz raznoliko i uglavnom zastarjelo vatreno
oruje koje, raunajui ukupno poprite, tj. Cazinsku krajinu i
slunjski srez, nakon ienja terena, ne prelazi brojku od 100
komada (te manje od 1 000 metaka), veina pobunjenika naorua
na je sjekirama, roguljama, kolevima ili je uopte nenaoruana.
Deseto, teritorijalna izolovanost Bune (kao takoer tipina osobi
na seljakih pokreta) i pored ulaganja znatnih napora vodstva za
513

uspostavljanjem irih veza, a u sklopu kojih (tih napora) je mogue

da dolazi i dolazi do obmanjivanja i samoobmanjivanja protago
nista Bune u pogledu mogunosti njenog konanog uspjena. Jeda
naesto, postojanje indicija da se iskoristi pobuna seljakih masa za
ostvarivanje politikih interesa neseljakin subjekata.
Po veem broju pomenutih karakteristika mogli bi se s Cazin
skom bunom uporeivati mnogi seljaki nemiri u istoriji, uzimaju
i, razumije se, u obzir razlike koje proizlaze iz optih istorijskih
prilika razliitih stoljea i specifinih geografskih sredina. Nisu bi
li, tako, daleko od istine pominjani engleski diplomati koji Cazin
sku bunu u svom izvjetaju uporeuju sa onom Matije Gupca u 16.
stoljeu. Paljivijom analizom mogle bi se identifikovati i znaajne
podudarne komponente (uzrocima, motivima, posljedicama itd.)
izmeu Cazinske bune i gotovo est stoljea prije nje izvedene se
ljake pobune u Francuskoj, izvorno poznate kao akerije (maj
juni 1358), dogaaja upamenog po voi koji je bio seljak Guillaum Cale, a zvali su ga Jacques Bonhomme (Jacques je tipino fran
cusko nacionalno ime, a Bonhomme znai dobar ovjek). To je bio
stihijni i propali ustanak francuskih seljaka koji postaje sinoniom
svih kasnijih seljakih pobuna u istoriji i koji kao takav, valjda i s
prizvukom nekog potejenjivanja i prezira, pominje u ranijem citi
ranom razgovoru Kardelj ilasu. Kao i akerija propali su svi se
ljaki ustanci (veliki pokret Taboriana u ekoj (15. vijek), selja
ki rat u Bavarskoj (16. vijek), seljaka buna Matije Gupca na slovenakom i hrvatskom etnikom teritoriju Habsburke monarhije
(16. vijek), pa seljake bune u carskoj Rusiji Stjenke Razina (17.
vijek) i Jemelijana Pugaova (18. vijek), provansalski nemiri 1789.
kao uvod u veliku francusku buroasku revoluciju. Propalo je, za
tim u 19. vijeku, bezbroj manjih ili veih seljakih oruanih bun
tovnikih pokuaja na Balkanu. U 20. vijeku svega toga je, u Evro
pi, definitivnim ukidanjem kmetstva ili njegovih ostataka, znatno
manje. (Zbog evropocentristike komponente, prisutne i u jugoslovenskoj historiografiji, rjee se pominju propale a slavne seljake
revolucije u Meksiku pod vodstvom Emilijane Zapate i Panche Vi
lle ili npr., takoer u 20. vijeku, viedecenijski Kineski seljaki rat
koji Mao Ce Tung privodi uspjenom zavretku kao marksistikokomunistiku revoluciju. Itd.)
Ali, neka vrsta stvarnog kmetstva vraa se u Evropu sa socija
lizmom, sa prvom socijalistikom zemljom u istoriji, sa Sovjetskim
Savezom. Svjetska historiografija, koliko je autoru poznato, ne
raspolae jo ni sa jednom knjigom o pobunama seljaka u socija
lizmu. Da ih, meutim, u Sovjetskom Savezu zaista nije bilo, to bi
514

se onda toliko seljako stanovnitvo, koje se valjda mjeri i milionima ljudi, iz evropskog dijela Sovjetskog Saveza proganjalo u speci
jalne logore u Sibir? Jedan seljaki ustanak dogodio se i u socijalis
tikoj Jugoslaviji. To je bila Cazinska buna 1950. godine.
Iz svega to je o tom dogaaju reeno u ovoj knjizi nedvojbe
no proizlazi da je to bila prije svega i (ili) samo, dakle, seljaka bu
na.
II.
Neprijateljska akcija, neprijateljski ispad. Druga istina ili
istina sa stanovita Drave, takoer objektivna istina o dogaaju
od 6. maja 1950. na Cazinskoj krajini i Kordunu, je ona da je to
bila neprijateljska akcija, neprijateljski ispad. Pomenute kvalifika
cije koritene su u dravnim dokumentima: Udbe, Partije, tuila
tva, sudstva, narodne vlasti, Narodnog fronta, Saveza boraca i
drugih institucija sistema. Koriste se i u komunikaciji predstavnika
Drave s narodom u tim krajevima mjesecima neposredno nakon
dogaaja ali i u narednim godinama i decenijama.
Pripreme za oruani bunt seljaka (sa ili bez izvanjskog ili ak
nekog stvarnog inostranog uticaja). te sam centralni dogaaj na
Durevdan 1950. godine predstavljaju prema svim tadanjim (rani
jim i kasnijim) postojeim zakonskim normama nedozvoljiv i ka
njiv in. To je jasno i tu se nema ta dodati. I svaka drava bi se u
takvim situacijama ponaala jednako: branila bi se. Takoer je ra
zumljivo da je, u ono vrijeme, Drava, komunistika drava reagi
rala i postupala onako kako je to inila, a to je u knjizi opirno
opisano. Sa stanovita tzv. dravne bezbjednosti Drava je u tada
njim datim optim i posebnim okolnostima imala osnova ili mogla
nai osnova da pravda veinu svojih postupaka. Pogotovo kad se
ima u vidu taj famozni strani uticaj. Tog uticaja bilo na liniji In
formbiroa, bilo na liniji zapadnih imperijalista, bilo na liniji
zloinakih emigrantskih krugova u sprezi sa Kraljem, bilo na li
niji iz rata zaostalih neprijateljskih elemenata dravi ni tada ni
kasnije nikada nije uspjelo i dokazati. No, razumije se da se je ona
takvim kvalifikacijama sluila na svim nivoima i u svakoj prilici,
nastojei time svu i gotovo svaku krivicu svaliti sa sebe i svojih or
gana praktino sa svih zvaninih institucija sistema. Ako bi (je)
taj neki strani uticaj stvarno postojao, to bi bila u svakom sluaju
izvjesna olakavajua okolnost u procjenjivanju opravdanosti
dravnih represalija u povodu Bune.
S
aspekta, dakle, Drave, na djelu je bila ta druga istina:
dogaaj od 6. maja 1950. na Cazinskoj krajini i Kordunu jeste ne
prijateljska akcija. Samo njeni najistaknutiji vidovi su, suma sumarum, slijedei. Prvo, grupa graana se tajno sastaje u cilju sprema
515
i

nja subverzivnih protivdravnih aktivnosti koje ukljuuju pridobi

vanje ljudstva i prikupljanje oruja. Drugo, sve pomenute organi
zacione pripreme rezultiraju konkretnom oruanom pobunom us
mjerenom ka dravnom prevratu, ka ruenju postojeeg dravnog
poretka. Tree, ova neprijateljska akcija inspirirana i podravana i
od razliitih spoljnih faktora i unutranjih protivnika u najosjetlji
vijem moguem trenutku i najsloenijem moguem kontekstu opte situacije u zemlji, je zbog svega toga izrazito opasan in (koji je
napadnuta drava obavezan primjereno da kazni).
Prema tome, nedvojbena je, istorijski gledano, dvostruka isti
na o dogaaju od 6. maja na Cazinskoj krajini i Kordunu. Ili, kako
sam pokuala pokazati dvije su istine, legitimne istine. Legitimne,
ako se legitimitet prizna narodu seljatvu koje je ustalo protiv
takve i takve, nesvoje, drave, te, istovremeno, ako se legitimitet
prizna i dravi koja, zvanino proglaena i narodnom i republi
kom, ne dozvoljava, prirodno, da se na protivustavan i protivzakonit nain u pitanje dovodi njena egzistencija.
Izvanjski (jugoslovenski) ili ak inostrani uticaj? Dijelom u
sklopu i prve i druge istine o onome to se dogodilo 1950. na
Cazinskoj krajini i Kordunu, a dijelom i stvar za sebe je pitanje
tog famoznog izvanjskog ili ak inostranog uticaja, odnosno pita
nje eventualne umijeanosti nekih izvanjskih faktora bez kojih
moda (ili navodno) do pobune seljaka odnosno neprijateljskog is
pada na Cazinskoj krajini i Kordunu ne bi ni dolo. Kad kaem da
je ovo pitanje dijelom i stvar za sebe, pri tome mislim na injenicu
ta sam, nezavisno od prve pozitivistike istine o pojavi (buna) i
nezavisno od druge pozitivistike istine o pojavi (neprijateljska
akcija) pokuala i sama odreenom istragom nakon istrage do
prijeti do odgovora na to pitanje. Uostalom, obaveza je autora ove
knjige da dadne, uzimajui u obzir sve mogue istrane aspekte,
na kraju krajeva svoj sud o ovome i sam.
Prvo. To je bila u osnovi autohtona pobuna nezadovoljnih se
ljaka jedne regije, socijalnog prostora koji obuhvata dvadesetak
meusobno teritorijalno bliskih sela dijela Cazinske krajine i dijela
Korduna. Ideja je samonikla. S obzirom na vrlo slian, tj. teak,
besperspektivan pa i bezizlazan ekonomski poloaj seljatva irom
Jugoslavije, moda nije bila originalna ali je imala svoju predistoriju u duem i velikom nezadovoljstvu seljaka na ovom podruju.
Drugo. Buna koja je uzrokovana dakle egzistencijalnim polo
ajem seljatva, na ovim je prostorima i izbila zahvaljujui poseb
no slijedeim konkretnim specifinim okolnostima i socijalnim uslovima: izrazita opta drutvena i ekonomska zaostalost podruja,
516

politika neupuenost, mala i slaba pismenost, tradicionalno jaka i

rairena povodljivost, naivnost, lakovjernost, prisustvo osjeaja za
postavljenosti ustanikih sela i osjeaja zapostavljenosti pojedinaca
odnosno nedovoljnog uvaavanja njihovih ratnih zasluga, velika
ozlojeenost tih pojedinaca sa novim poretkom openito, meu
sobno dobro poznavanje, komiluk, posebno meusobni srodstveni odnosi nekolicine na Krajini uglednih seljaka prvoboraca ili
partizana, poznanstva koja imaju ti seljaci sa ljudima iz aktuelne
vlasti i Jugoslovenske armije te s bivim komijama ili suseljanima
sada kolonistima u Sremu, tradicionalno ratoborne krajike
sklonosti i iva tradicija borbe za ivotni opstanak openito, te jo
posebno borbe za opstanak na vlastitom prostoru, geografsko-komunikacijska zabaenost i znatna administrativno-teritorijalna
udaljenost od centra viih vlasti. Dakle, svi ovi i jo vjerovatno po
neki nespomenuti specifini uslovi i okolnosti bitno su doprinijeli
moguem zaista samostalnom nastupu seljaka protiv poretka, ime
meutim, samo indirektno odgovaram na pitanje eventualnog iz
vanjskog uticaja.
Tree. Naime, svi ti uslovi i okolnosti, predstavljali su, s dru
ge strane, i plodno tlo moguem uspjenom izvanjskom ili (i) inos
tranom uplitanju i uticaju pobunjenike pripreme.
Pronaeni i dostupni pisani izvori ne pruaju, meutim, osno
vu za zakljuak o bilo kakvom stvarnom izvanjskom mijeanju i
uticaju na pripreme i tok samog centralnog dogaaja 6. maja 1950.
godine. Dakle za zakljuak o nekom stvarnom spoljnom uplitanju
koje bi postojalo mimo u seljatvu samom stvorenih i ve analizira
nih motiva. Takve su, meutim, tvrdnje, kao to smo vidjeli,
obilno rairene posebno meu jo ivim pobunjenicima.
etvrto. Uzimajui u obzir, na primjer, samo svjedoenja, is
traiva bi se mogao prikloniti senzacionalistikoj ocjeni kako je
na podruju Cazinske krajine i Korduna (pa, povezujui to jo sa
dokumentima, moda i susjedne Banije, zatim makedonskih sela
oko tipa te jo gdjegod) na urevdan 6. maja 1950. u Jugos
laviji zapravo pripreman dravni udar, a Milovan ilas bio vrn te
puistike piramide. (Prema jednom vjere vrijednom i provjerljivom autorovom nalazu, ilas je urevdan 1950. proveo u dru
tvu sa Kardeljem i Rankoviem u Srbiji, u selu Draevac, rodnom
selu Aleksandra Rankovia.) Vjerujem da se moe kazati da su u
ovoj knjizi sve takve tvrdnje pojedinaca razmatrane s dunom pa
njom. I ta mogu rei kao istoriar? U nedokuivosti (ili nepostoja
nju) bilo kakvih pisanih dokumenata o tome, takvi iskazi ne mogu
se cijeniti, za sada, kao valjana historiografska argumentacija. Os
517

taje, meutim, kako je i u jednoj ranijoj glavi ustvreno, stvar bu

dunosti da se to pitanje moda ponovo postavi i dadne eventual
no novi odgovor. Ili, ako parafraziram Stevu Boia: zna se ko je
stajao iza ustanka, moda e se ti ljudi sami javiti. Autor, meu
tim, ne vjeruje u takvu mogunost.
Peto. Na liniji umijeanosti spoljnih faktora u pripreme za
Cazinsku bunu odnosno uopte njeno iniciranje, spada na primjer
i opcija o podvali bune Muslimanima. (To je stav Salima Bilkia
koji tvrdi da je to raireno miljenje na Krajini.) Po toj opciji
(koja je po sudu autora produkt socijalno-psiholokih odbrambenih mehanizama ugraenih kod jednog broja MuslimanaKraji
nika) je trebalo izvriti odmazdu nad Muslimanima zbog ratnih
zloina muslimanskih ustaa nad srpskim stanovnitvom u Dru
gom svjetskom ratu. U tom smislu bi se organizirao unaprijed na
neuspjeh osueni ustanak koji e okupiti veliko mnotvo Muslima
na. Ustanak bi poveli, takoer unaprijed rtvovani, pojedinciSr
bi, isturajui Muslimane u prvi plan, te bi se tako izvrila osveta za
ubijanja i paljevine u kojima su u srpskim selima Cazinske krajine i
Korduna 1941. i 1942. godine uestvovali ovdanji Muslimani.
Makar i sadravala elemente izvjesne divlje socijalno-psiholoke
logike, ovakva varijanta pojanjavanja razloga izbijanja Bune ne
prihvatljiva je npr., ve zbog injenice da je Buna pripremana kao
nedvojbeno organizaciono-jedinstven in koji je trebalo da isto ta
ko kao Cazinsku krajinu obuhvati i Kordun, dakle podruje gdje
ne ive Muslimani.
esto. Mislim da spada takoer vie u sferu socijalno-psiho
loke patologije jo jedno na neki nain srodno razmiljanje ili
predubjeenje ondanjeg hrvatskog ministra, Srbina Stanka Opaia anice. I 1950. godine i kasnije on je zadrao izvjesno pred
ubjeenje da je ta Buna bila namjetena, namjerno isprovocirana
(od strane postojee vlasti) da bi se moglo, nakon to bude, nor
malno, bez veih problema uguena, dakle sa znaajnim povodom
pristupiti likvidaciji ili odstranjivanju odreenih nepoeljnih ljudi
pojedinano ili ak grupno. I iza Opaieve vizije stajao je u stvari
nacionalni (konfesionalni) momenat, naime trebalo je napakovati, podvaliti Srbima u Hrvatskoj. Iz istovjetnih razloga, kao u slu
aju Bilkieve teze, Opaievo tumaenje, koje on dodue ne izno
si u vidu tvrdnje ve vie kao u vidu osjeaja, dakle nije prihvatlji
va.
Sedmo. Meu vie pominjanih varijanata o inostranom pori
jeklu uticaja na Bunu najmanje je mogua ona da iza dogaaja sto
ji Zapad. Dobro, mogla je npr. jaka amerika tajna obavjetajna
518

sluba (CIA) da rovari a da za to ne zna ameriko i englesko dip

lomatsko osoblje u Jugoslaviji, koje je, kako sam pokazala, bilo
stvarno iznenaeno seljakim nemirima u zemlji. Meutim treba
imati u vidu generalnu politiku itavog Zapada prema Jugoslaviji.
A ona se, kako znamo, odmah nakon sukoba Jugoslavije sa Infor
mbiroom ogledala u maksimi Odrati Tita na povrini! CIA u
svakom sluaju prati generalni kurs politike SAD (i Zapada) i si
gurno, sudi autor, ona 1950. nije uestvovala u pripremanju bilo
kakvog protivdravnog udara u Jugoslaviji.
Osmo. Sta je sa moguom umijeanou IB-faktora u Cazin
sku bunu? Prema onome to je autor za ovu knjigu uspio istraiti,
IB-uticaja, bar takvog koji bi dolazio direktno izvan granica Ju
goslavije, nije bilo. Cak ni nekom unutarnjem IB-impulsu koji bi
eventualno i mogao biti realan teko bi se moglo ui u trag. Do
kaz New Timesa o prelasku dijela vojnika iz redova armije koja
gui bunu u redove pobunjenika ne smatram vjerodostojnim poto
taj dokaz nije poduprt niti jednim raspoloivim arhivskim doku
mentom, a niti jednim svjedoenjem uesnika Bune (mada meu
tim svjedoenjima ima iskaza o odreenim simpatijama ponekog
vojnika ili oficira za Bunu). New Timesov izvjetaj ne smatram
vjerodostojnim takoer i zbog toga jer su i ostali elementi u vezi sa
Bunom koriteni u tom lanku oito tendenciozni i preko svake
mjere ispredimenzionirani ili gotovo u potpunosti izmiljeni.
Deveto. Kao eventualno najrealnija mogunost inostrane veze
sa Bunom ostala bi, tako, jo samo jugoslovenska emigracija iz
kraljeve okoline. I mada su poznati mnogi napori Kralju odanih
slubi i pojedinaca u inostranstvu da se pokua nova komunistika
drava na razne naine destabilizirati te omoguiti Kraljev povra
tak u Jugoslaviju, ak i to da su 1950. godine ti pokuaji bili najin
tenzivniji, da je upravo 1950. i planiran politiki i vojni prevrat u
zemlji, ipak, za sada, nije otkriveno da je pobuna seljaka na Cazin
skoj krajini takoer bila u lancu planiranih radnji u nizu raznih te
roristikih i drugih pripremanih protivdravnih aktivnosti. I makar
su stvarno kolale parole o dolasku Kralja (i Engleza i Amerikana
ca) i makar je ak u napisanoj (ali ne i objavljenoj) pobunjenikoj
zakletvi (ako je vjerovati svjedoenju Nikole Boia etiri decenije
kasnije) stajao i pasus za Kralja i otadbinu, autor je miljenja
da pravih veza, pogotovo neke materijalne podrke ipak nije bilo.
Moda su i postojali odreeni nagovjetaji meu nekim monarhis
tiki nastrojenim oficirima s kojima su se poznavali voe Cazinske
bune, neke veze na kojima etiri decenije kasnije toliko insistiraju
Stevo i Nikola Boi, a proizlazile bi i iz odvojenih i autoru neza
519

visno datih sjeanja jo nekolicine pobunjenika. Malo je vjerovatno, meutim, da bi se one ikada mogle i dokazati. Ali bez obzira
na gotovo nikakvu vjerovatnou dokazivosti tih tvrdnji nekog na
vlaenja seljaka na Bunu ipak je bilo. U kojoj mjeri i na koji nain
teko da e se ikada konkretno saznati. Indirektna potvrda ovoj
opciji bila bi istorijska injenica da je seljatvo u prolosti svih glo
balnih drutava uvijek koriteno iskoritavano vie kao socijal
na amorfna masa, orue i oruje za provoenje neijih odreenih
nakana, za ostvarivanje interesa nekoga drugog, nego to je ono
prihvaeno kao socijalni partner subjekat sa legitimnim sopstvenim interesima. A ako je vjerovati iskazu Devrnje, bilo je kontakata (u Sremu) izmeu ponekog oficira (velika veina oficirskog kad
ra u Jugoslovenskoj armiji su Srbi) i ponekog istaknutog nezado
voljnika meu seljacima u cilju poveavanja i irenja nezadovol
jstva meu seljacima kao i na planu prikupljanja oruja uz obea
nje kasnije svakojake pomoi odozgo. Takoer, ne moe se sas
vim zanemariti bihaka oficirska veza, 1950. nedokazana, ali u
odvojenim sjeanjima svjedoka etiri decenije kasnije toliko istica
na. Mislim da treba vjerovati da u istrazi i na sudu nije reeno sve.
Pojedini pobunjenici su se s razlogom 1950. godine plaili da bi
eventualno otkrivanje kakve ire veze moglo imati jo pogubniji
uticaj na izricanje presuda. Dok je, s druge strane, takoer logino
da bi ba otkrivanjem u Bunu umijeanih viih faktora moglo
djelovati na ublaavanje kazni za optuene. Nije iskljueno da se
moda zaista radilo o nekom ljudskom, drugarskom moralu koji
je nekome zabranjivao da izda? Koga? Ako nije bila u pitanju
IB-pozadina (kao u individualnim sluajevima mogui izraz istorijskog sindroma bliskog odnosa izmeu Rusa i Srba, sindroma koji
je u odreenoj socijalnoj grupi pojaan zbog sukoba Jugoslavije sa
IB-om), bihaka oficirska veza ili neki drugi sluaj veze izmeu
pobunjenika i Jugoslovenske armije mogao je biti izraz jo postoje
e ali naravno prikrivene oficirske monarhistike linije u JA.
Prilikom posmatranja te eventualne seljako-monarhistike
veze u Cazinskoj buni, vano je istai da ova hipotetska veza, bar
prema indicijama sadranim kako u dokumentima tako jo i po
sebno u svjedoenjima etiri decenije kasnije, puca dakle u monar
histikoj karici, ostavivi po ko zna koji put u slinim istorijskim
situacijama, na cjedilu, a koga drugog do narod, seljake. Selja
tvo je, uostalom, istorijski provjereno, taj zahvalni eksperimentalni
medij koji bilo kakve neuspjele pokuaje samo i najmeke amorti
zira. Ono je ta najjeftinija mogua rtva u politikoj kombinatori
ci. Ukoliko bi se ta monarhistika veza stvarno mogla i dokazati,

Cazinska bi buna neodoljivo podsjeala na partiju aha u kojoj se

pjeak, pjeaci (itaj: seljak, seljaci) s ponajmanjim moguim rizi
kom rtvuju u taktikoj borbi za postizanje konanog cilja po
bjede nad protivnikom.
Kad je u pitanju taj ukupni monarhistiki sklop indicija
usudila bih se uiniti jo korak dalje, dati jo jedno, vjerujem, istorijski objektivno vienje. Naime, Zapad koji je nedvojbeno u
prvim poratnim godinama, zbog pobjede komunista u Jugoslaviji,
podravao varijantu povratka Kralja, od 1948, tj. uskoro nakon
raskida Titove Jugoslavije sa Sovjetskim Savezom, kako smo vidje
li, sutinski mijenja svoj strateki odnos prema ovoj zemlji. Zapadu
sada, odjednom, prosto odgovara Titov reim koji se tako odlu
no protivi IB-u i predstavlja ak mogui uzor u tom pogledu i za
druge zemlje tzv. narodne demokratije odnosno satelite Staljinovog Sovjetskog Saveza. Stoga Zapad vie nije zainteresiran za ru
enje Tita. Naprotiv. U svjetskoj stratekoj raunici Zapad poinje
u Jugoslaviji pretpostavljati Tita kralju. U datom momentu i kon
tekstu Zapadu je vanija komunistika Jugoslavija koja se suprot
stavlja Staljinovom hegemonizmu nego to bi to bila Jugoslavija sa
ranijim poretkom i kraljem, pa iako bi takva Jugoslavija bila direk
tna interesna sfera Zapada. Takav sutinski preokret, makar ga
moda i bio svjestan, Kralj teko shvata i sigurno jo tee prihvata,
i neobjektivno se nada daljoj podrci Zapada. Meutim, Zapad
vjerovatno ne samo da vie nije bio spreman pomagati subverziv
nim aktivnostima Kralja i krugova oko njega, ve je u tome moda
Kralja na neke naine i spreavao. Da li je duh tog i takvog scena
rija bio na djelu u vezi sa Cazinskom bunom 1950. ostaje da, mo
da, pokae budunost.
Deseto. Ako je i bilo nekih pokuaja sa strane da se buna se
ljaka podstakne, pomogne (ili ak vodi), bez obzira na porijeklo
eventualnih takvih pokuaja, sigurno je jedno: pomo nikakva i ni
od kuda na zakazani dan ustanka pobunjenicima stigla nije. Nije
stigla nikakva izvanjska pomo, kao u vidu oruja na primjer. Sve
to je moda zaista od nekuda izvana stiglo bila je propaganda.
Propaganda o nunosti prevrata koji da je svuda okolo, propagan
da o svakojakoj pomoi sa Zapada, o dolasku Kralja itd. Propa
ganda koju su u narodu obilno irili voe pobune, i sami njome
obmanuti. Da se radilo, meutim, o nekim ozbiljnijim izvanjskim
vezama i poticajima, situacija na urevdan se valjda ne bi razvija
la ovako kako e stvarno jeste.
Jedanaesto. Osnovni i glavni razlog to ipak ne poklanjam
vjeru mogunostima izvanjske ili ak inostrane pozadine tretiranih
35 Cazinska buna

521

dogaaja 1950. godine na Cazinskoj krajini i Kordunu, proizlazi

iz mog temeljitog prouavanja obimne Udbine dokumentacije o is
tranom postupku. Ti izvori, a posebno vani iskazi Mile Devrnje
Milana Boia, Nikole Beukovia, Ale ovia, Nikole Boia, Ce
de Bogunovia, Milana Devrnje (i ostalih) potvruju: (1) autohto
nu inicijativu ovdanjih seljaka da se krene na ustanak i (2) odsus
tvo neke bilo kakve ili bilo ije stvarne upletenosti (ne raunajui
propagandu) u pripreme za Bunu i sam tok dogaaja na urevdan 1950. godine. Posebno studirajui socijalni i politiki lik Mile
Devrnje, to mi je omogueno zaista obimnom dokumentacijom,
zakljuila sam da bi on iznio istinu i pred Udbom i na sudu, pa bi
lo kakva da je bila. S druge strane, ne vjerujem u eventualnu mo
gunost pretpostavke da je izvanjskih uticaja bilo a da Milan Boi
i Mile Devrnja u takve injenice ne bi bili upueni.
Mjera progona porodica na srbaki srez. Karakter sloene
dogaajnosti koji proizlazi iz pojma Cazinske bune 1950, ne is
crpljuje se meutim ocjenom samo centralnog aspekta teme
urevdanskog dogaaja, ako problematiku, vidjeli smo, s razlo
gom posmatramo u ukupnom i kompleksnom spletu njenih razlii
tih dimenzija, ako dakle Cazinsku bunu posmatramo kao viesloj
ni skup istorijskih injenica, kao istorijsku pojavu relativno dugog
trajanja. A kako jeste bio takav metodoloki pristup u ovoj knjizi,
potrebno je, po autorovom izboru, u opredjeljivanju karaktera
dogaaja u irem smislu malo se ponovo zaustaviti kod bar jed
ne injenice raseljavanja porodica sa Cazinske krajine. To treba
uiniti i zato jer je ova mjera Drave, odnosno njena stvarna pri
mjena, koliko je do sada poznato, bila valjda jedinstvena u poslije
ratnom razvoju Jugoslavije, a mogla bi se jedino uporeivati sa
praksom kojom se u Sovjetskom Savezu nakon tamonjeg do
noenja Prvog petogodinjeg plana 1929. godine, kojim je usvoje
na strateka linija forsirane agrarne kolektivizacije uvodi, u ci
lju discipliniranja seljatva, metod internacije u Sibir. Preskoitemo osvrt na niz aspekata u vezi sa suenjem zbog Bune i u vezi sa
drugim posljedicama koje su pratile ljude i Krajinu takoer zbog
Bune. Preskoitu taj osvrt i zato da bih mogla to vie istai tu
za Jugoslaviju ipak neobinu istorijsku injenicu progon poro
dica osuenika sa vjekovnih ognjita u nepoznato, u internaciju.
Ne namjeravam, naravno, ponavljati ono to je ve kazano u
glavi posveenoj tom pitanju. Izdvojiti i razmotriti elim samo je
dan jedini aspekt problem odluke o tom raseljavanju. Kaem
problem odluke, jer o odluci kao takvoj, njenom konkretnom na
stanku i pojavi, te o njenoj realizaciji ve je ranije bilo podosta go
522

vora. U emu se ogleda problem, preciznije problematinost te od

luke? Tri su njene dimenzije.
Prvo, Ne raunajui momenat porijekla donosioca ove odlu
ke, koje je bilo pokazala sam partijsko, ne raunajui i ne is
tiui zato jer su bile partijskog porijekla praktino gotovo sve od
luke koje su se u Jugoslaviji donosile po bilo kom pitanju, treba
podvui da odluka o raseljavanju porodica osuenika sa Cazinske
krajine nije imala pravnog uporita u jugoslovenskim zakonima.
Prouila sam tada vaei Ustav, krivino zakonodavstvo i druge
pratee pravne propise te nastojala kroz Slubene listove FNRJ i
NRBiH iz tog vremena nai bilo kakav zvanini akt savezne ili re
publike skuptine ni traga o toj odluci. Ostale su na raspolaga
nju samo dvije mogunosti: ili ta odluka na zvaninom organu
vlasti nikada nije ni donesena, ve je to bila prosto samo partijska
direktiva ijoj se operacionalizaciji pristupilo bez ikakve pravne
podloge (vjerovatnija varijanta), ili je ta odluka donesena na odre
enom predstavnikom tijelu jednim internim aktom koji je kasni
je namjerno uklonjen, odnosno ipak (jo) nije pronaen.
Drugo. Kako takva odluka nije mogla nastati a da njen sad
raj nije bar odobrio vrh KPJ, nesumnjivo najvei (ne i jedini) dio
odgovornosti za odluku i pripada tom vrhu. U tom kontekstu su
neubjedljivi etiri decenije kasnije dati iskazi Milovana ilasa i
Ugljee Danilovia, u kojima prvi kae da ne zna nita, a drugi
pretpostavlja da se moda radilo o nekim propisima o izolaciji.
Teko je vjerovati da oni 1950. godine nisu znali tano ko i kako je
donio tu odluku.
U svakom sluaju, ona je nastala, obzirom na potpuno osvje
doeni metod rada drave, u udbovsko-partijskoj komunikaciji na
relaciji Sarajevo Beograd (Pucar, Danilovi Rankovi), uz
saglasnost Tita.
Tree. Meutim, ak bez obzira o kojoj se linosti (linosti
ma) tano radi, na umu treba imati i to da je u pitanju odluka koja
je donesena i realizirana u dravi Jugoslaviji, donesena i realizira
na 1950. godine. Naglaavam momenat jugoslovenske drave i
momenat konkretne godine zato da bih uspostavila odnos te dra
ve i te godine naspram, u ono vrijeme u itavom svijetu, toliko aktuelnog javnog mnjenja o potrebi zatite prava ovjeka i graani
na. Jugoslavija se nalazi odmah 1945. meu prvim potpisnicima
Povelje o osnivanju Organizacije ujedinjenih nacija i time postaje
njen ravnopravni lan i obveznik u sprovoenju odreenih meu
narodno priznatih normi ponaanja u oblasti ljudskih prava. Tako
se i na Jugoslaviju odnosi Opta deklaracija o pravima ovjeka ko
35*

523

ju OUN donosi 1948. godine i prema kojoj se npr. odluka o rase

ljavanju porodica u Srbac kosi, ne ulazei ovdje u pojedinosti, sa,
dakle, medunarodno reguliranim normama, a Deklaraciju je jo
prije cazinske bune ratifikovala i Jugoslavija. Jugoslavija je zbog
svog meunarodnog ugleda 1950. godine birana i za povremenog
lana u Savjetu bezbjednosti, najvanijem organu Ujedinjenih na
cija koje npr. jo krajem 1948. donose Konvenciju o spreavanju i
kanjavanju zloina genocida, koji akt stupa na snagu poetkom
1950, a u Jugoslaviji je ratifikovan u junu te godine. Konvencija
zloinom genocida smatra, izmeu ostalog, djelo poinjeno sa
namjerom da se djelimino ili potpuno uniti neka nacionalno et
nika, vjerska ili rasna grupa i to putem, izmeu ostalog, teke
povrede fizikog ili duevnog integriteta lanova grupe. Odredbe
pomenute Konvencije ak ni u ovom, 1950. godine po Jugoslaviju
najteem moguem vidu njihove primjene na odnos drave prema
raseljenom stanovnitvu Krajine, vlast u Jugoslaviji jo ne okrivlju
ju, dakle, tim odredbama ne bi se mogao direktno odrediti ba ge
nocidni odnos Drave. Ali da se je njen postupak raseljavanja tim
odredbama pribliavao, pa i graniio sa njima, prilino je izvjesno.
Uz to, na domaem planu, godina 1950. je godina kada se, goto
vo vremenski paralelno sa Bunom, u zemlji ozakonjuje radniko
samoupravljanje, radi, kako je isticano, daljnje demokratizacije
drutvenog ivota...
Pravo na socijalnu pobunu. I, na samom kraju, pokuaj odgo
vora na pitanje da li su seljaci bili u pravu kad su poli da diu us
tanak, oruanu pobunu protiv drave. Samo ovo pitanje implicira
dakle autorov stav da je dogaaj od 6. maja bio ustanak kao i da je
to bio njihov suvereni i samostalni in. Naime, mislim da je to ipak
glavno i primarno odreenje te da je narodska sintagma Cazinska
buna zaista i najvanije obiljeje centralnog dogaaja.
Postavljeno pitanje nije originalno. Pitanjem prava na socijal
nu pobunu bavili su se mislioci jo od starog vijeka, npr. Aristotel,
pa naroito preko Tome Akvinskog u srednjem, do tzv. modernih
teorija Johna Locka i Tomasa Jeffersona u novom vijeku. Od fran
cuske buroaske revolucije pa praktino do u savremeno doba pi
tanje prava na pobunu jedno je od centralnih politikih pitanja
stalno na dnevnom redu ne tek politikih doktrina ve i same prak
se drutvenog ivota. No, bez obzira na konkretno istorijsko vrije
me sva ta politoloka promiljanja svodila su se u sutini na pro
blem dopustivosti ili nedopustivosti da se u odreenoj drutvenoj
zajednici drutvenim poslovima upravlja na nedemokratski nain,
diktatorski. Veina tin teorija iz daljnje prolosti davala je, tako,
524
A

pravo, poneki mislioci i dunost, narodu da u obraunu sa tirani

nom koji vlast autokratski uzurpira, ovoga i ubije. U ve razvijeni
jim demokratskim drutvima nauenjaci o politici preporuuju da
se protiv vladaoca ili vlade koja vlast zloupotrebljava ili na drugi
nain kri pozitivno zakonodavstvo, primjenjuje parlamentarna
borba i druga relativno mirna sredstva za zbacivanje takve vlasti,
odnosno uspostavljanja pravednijeg drutvenog poretka.
Razni narodi i razliiti socijalni slojevi u istoriji razliito su u
praksi odgovarali na izazove onog vremena koje je obiljeavalo
oito nepravednim drutvenim vladanjem. Uvijek se uglavnom
trpjelo dok se trpjeti moglo. A kad se vie ne bi moglo trpjeti ne sa
mo nepravdi, ve i kad se vie ivjeti ne bi moglo na dotadanji na
in onda bi izbila i pobuna, ustanak. U tome su s obzirom na ka
rakter veine dosadanjih drutava u istoriji prednjaili, tko bi dru
gi, nego seljaci. Oni kojima bi ivot dozlogrdio, oni koji drugi iz
laz iz mukotrpne i neizdrive situacije vidjeli ne bi. Seljake je na
bunu protiv vlasti uvijek tjerao njihov socijalni poloaj, njihova eg
zistencijalna situacija.
Prve poslijeratne godine u Jugoslaviji bile su takvo vrijeme,
posebno od 1949. do 1952. kada su seljaci, pritisnuti nesnoljivim
teretom obaveznih materijalnih davanja, poniavani od drave kao
socijalna grupa (makar i najbrojniji populacioni dio), napadani u
svom linom ljudskom dostojanstvu i, to je najhitnije, upravo di
rektno ugroeni u svojoj ivotnoj egzistenciji, zaista stekli moral
no pravo na otpor takvom vladaocu. Otpor takvoj dravi u kojoj
su se osjeali, uz to, i prevarenima jer su nedavno, u tek zavrenom
Drugom svjetskom ratu, sami iznijeli glavni socijalni i materijalni
teret ratne pobjede. Ali kakve, pobjede. Pobjede kojom je stvoren
takav poredak u kome je seljacima sada loije nego to im je bilo
prije rata.
Ipak, u Jugoslaviji nije tih kritinih godina dolo do masovnih
oruanih seljakih pobuna. Nije, mada bi one moralno mogle da
se pravdaju. Takva jedna organizovana pobuna desila se samo u
dijelu Cazinske krajine i Korduna. ta je sve opredijelilo njenu po
javu opirno i u mnogim pojedinostima je opisano u ovoj knjizi.
Cazinska buna je, u svim datim okolnostima, ipak bila samoubila
ki in, osuen ne samo na neuspjeh onih koji su na ustanak poli
pravo i obaveza je svake drave da se brani ve i, prilino
oekivano, in koji moe proizvesti veoma teke pa i tragine po
sljedice za hiljade drugih ljudi. S tim sekundarnim moguim po
sljedicama seljaci, opredjeljujui se za bunu, sigurno su nedovolj
no raunali, premalo ih uzimali u obzir. Ali svaka pobuna po pra
525

vilu predstavlja i rizik i prijeti mnotvom traginih ljudskih sudbi

na, ugraenih uostalom uvijek u cijenu svakog oruanog bunta u
istoriji, a pogotovo seljakih koji se redovno neuspjeno i zavra
vaju. Tako je prola i Cazinska buna.
U sklopu tadanjeg ivota i ponaanja jugoslovenskog selja
tva Cazinska buna 1950. lii na oajniki vapaj ednog u pustinji.
Ujedno, cazinski ustanak bio je i ostao po obimu najvei i po sad
raju najjasniji primjer nemirenja seljatva sa okovima teke ek
sploatacije koju mu je namijenila i provodila jugoslovenska, makar
i socijalistika drava. Jugoslovenska socijalistika drava koja je
bila glavni krivac i uzrocima i posljedicama Cazinske bune. urevdanski ustanak krajikih seljaka bio je in koji daje seljatvu
kao takvom dignitet suverenog politikog subjekta, bio je in koji
je objektivno teio odranju ljudskog dostojanstva seljaka. Sa as
pekta globalno-jugoslovenskih prilika i seljatva u socijalizmu op
enito, Cazinska buna je istorijski dogaaj od velikog znaaja i
dubokog smisla.

526

Biljeka o autorici
Vera KrinikBuki roena je 1949. u Ljubljani gdje je zavrila
sve stupnjeve kolovanja. Poslije klasine gimnazije, na Filozof
skom fakultetu diplomirala istoriju i sociologiju. Za diplomski rad
iz istorije primila Preernovu nagradu. Na FSPN magistrirala
1981. s radom Interesi i politika kultura. Doktorat istorijskih zna
nosti, s tematikom seljatva u socijalizmu u prvom jugoslovenskom poslijeratnom razdoblju, od branila 1987. Od 1967. ivi u Ba
njaluci gdje najprije radi kao profesor istorije na srednjoj koli, a
od 1980. u Institutu za istoriju, preavi tu put svog naunog raz
voja od asistenta do vieg naunog saradnika. Dr Vera Krinik
Buki objavila je vei broj radova iz oblasti istoriografije i politi
kih nauka, uestvovala na vie jugoslovenskih i meunarodnih na
unih skupova. Godine 1988, u izdanju banjalukog Instituta za is
toriju, objavljuje knjigu Politika KPJ prema agrarnom i seljakom
pitanju na podruju Bosanske krajine 19451948 (Uvod u proble
matiku agrara i seljatva u ranom socijalizmu), to je znatno proi
rena njena doktorska disertacija, i, inae, prva istorijska monogra
fija koja obrauje bosanskohercegovaku istoriju nakon drugog
svjetskog rata. Ovom openito pionirskom studijom, ve povoljno
ocijenjenom u vie jugoslovenskih strunih asopisa, utemeljuje
bitne nauno-strune i metodoloke pretpostavke i za svoju drugu
knjigu Cazinska buna 1950.

5 27

INDEKS

A
Abdagi Huso, 147
Abdakovi Atif, 375, 444
Abdakovi Latif, 316, 437
Abdakovi Meho, 316, 444
Abdi Ahmet, 404
Abdi Ale, 313
Abdi Arif, 313, 396, 486
Abdi Bajro, 313, 404
Abdi Hasan, 404
Abdi Husein, 404
Abdi Mehmed, 396, 404, 486
Abdi Mujo, 335
Abdi Osme, 89, 104
Abdi Suljo, 314, 404
Adem (iz Omahe), 96, 97, 98
Afri Dafer, 375
Agi Husein (Omerov), 30, 244, 342
Agi Sulejman, 375
Anmetaevi Hasan, 313
Ahmetaevi Mehmed, 313
Aia (odbornica), 50, 123
Ajki Bajro, 314
Ajki Hasib, 145, 313
Ajki Ismail, 139, 277, 412, 428, 429
Ajki Mehmed, 145
Ajki Smail, 313, 314
Ajki Smajo, 300, 304, 429
Ajki Sulejman, 138, 139, 305, 306, 307,
344 436
Ajki aha, 139
Akvinski Toma, 524
Alagi Hasan, 323, 329, 330, 342
Alagi Jusuf, 481
Aliaji Hasan, 305, 307, 436
Aliaji Muharem, 307, 436
Aliaji Omo, 316, 436
Aliaji Suljo, 316, 444
Alija, 90
Allen George, 266, 267"
Andeli Dane, 369
Arh Silva, 96, 97
Arh Silvester, 96, 97, 98, 99

36 Cazinska buna

Aristotel, 524
Avdi Ale, 429
Avdi Husein, 313
Avdi Mao, 313
Avdi Mehmed, 313
Avdi Suljo, 313
B
Babi Ramo, 309, 313
Bajramovi Arif, 319, 443
Bajramovi Mustafa, 323, 329, 330, 397
Bajramovi Omer, 367
Bajramovi Osman, 340, 346, 397, 408,
442
Bajramovi Suljo, 323, 329, 330
Bajri Amira, XXI, XXII
Bajri Hasib, 428
Bakari Vladimir, 12, 13, 219, 220, 226,
245, 253, 254, 257, 258, 259, 260, 265,
338
Bala Slavko, 419
Banjac Boo, 333
Banjac Ivan, 18
Banjac ivko, 336
Banjac Perica, 236
Bari Mile, 105, 182, 185
Barjaktarevi Adii (Ramin), 368
Barjaktarevi Agica (Osmanov), 397
Barjaktarevi Alaga, 175, 323, 329, 330
Barjaktarevi Alije (Nezirova), 398
Barjaktarevi Azize unka (Nezirova
supruga), 398, 458, 459
Barjaktarevi Dervie (Nezirova), 398
Barjaktarevi Hanife (Nezirova), 397
Barjaktarevi Hasan (Alagin), 368
Barjaktarevi Hasan (Mehmedov), 175,
323, 329, 330, 408
Barjaktarevi Hasan (Ramin), 175, 177,
323, 329, 330, 397
Barjaktarevi Huso, 330
Barjaktarevi Nezir (Huseinov), 398
Barjaktarevi Ibrahim, 323, 329, 330
Barjaktarevi Juso (Jusin), 323, 408
529

Barjaktarevi Mehmed, 329

Barjaktarevi Meho, 330
Barjaktarevi Nezir (Alagin),
117, 171,
172, 174,
175, 176, 177, 322, 324, 325,
326, 328,
329, 332, 340, 398, 408, 411,
415, 424,438, 458, 484, 487
Barjaktarevi Nure (Nezirova), 398
Barjaktarevi Omer, 311, 312, 313
Barjaktarevi Ramo, 117, 172, 174, 175,
176, 320, 323, 329, 408, 432
Barjaktarevi Sejdo (Alagin), 323, 326,
329, 331, 368
Barjaktarevi Suljo, 330
Barjaktarevi Velaga, 368
Baagi Salih, 491
Bai Beir (Mustafin), 408
Bai Dervi, 367
Bai Hasan (Huseinov), 171, 172, 175,
176, 323, 325, 326, 329, 331, 436
Bai Husein, 171, 172
Bai Mustafa, 409
Bai Ramo, 322, 328, 329, 409
Bai Risto, 158
Bai ere, 367
Bai Serica ere, 323, 325, 328, 330,
367, 409
Baudet, francuski ambasador, 512
Bei Muharem, 308, 436
Beirevi Alaga, 302
Beirevi Alil, 127
Beirevi ebo, 302
Beirevi Ejub, 115, 301
Beirevi Medan, 300, 304, 397
Beirevi Nazif, 390, 405
Beirevi Zarif, 298, 303, 304
Beganovi, 405
Beganovi Agan, 89, 100, 104, 106, 107,
112, 168, 311, 340, 485"
Beganovi Ale, 313
Beganovi Enver (Mehmedov), VI, 403
Beganovi Fatima (Mem gina snaha), 403,
484, 486
Beganovi Hanifa (Memagina supruga),
396, 403, 484, 485, 486
Beganovi Hasan (Osmanov), 104, 313,
404
Beganovi Hasan (Hasibov), 425, 429
Beganovi Hase, 127, 128, 130, 213, 215,
217,
218, 374, 476, 482, 498
Beganovi Hasib, 106, 107, 111, 112, 115,
128, 140, 200, 217, 295, 310, 311, 312,
313, 314, 315, 334, 411, 424, 425, 426,
486
Beganovi Haim, 313
Beganovi Hazim, 460
530

Beganovi Ibrahim, 85, 89, 100, 104, 107,

112, 115, 216, 305, 313, 404, 407
Beganovi Juso, 313
Beganovi Mahmut, 168, 311, 485
Beganovi Mehmed (Memagin), VI, 276,
277, 403, 484, 485
Beganovi Memaga (Memijin), 100, 313,
396, 403, 404, 429, 484, 485,. 486
Beganovi Memija Memo, VI, 89, 104,
112,
276, 277
Beganovi Omer, 313, 319, 444
Beganovi Redo, 313
Beganovi Selim, 79, 217, 287, 339, 340,
346,
348, 349, 437, 442
Beganovi Sulejman Turjanki, 61, 148,
491
Beganovi Zeina (Memagina), 403, 484,
485,
486
Beganovii, 484
Begi Agica, 305, 307, 436
Begi Bajro, 301, 303
Begi Redo, 305, 307, 436
Begovi V., 3
Behri Beir, 174 322, 328, 329, 399, 408
Bekan Osman, 177
Bekanovi Husein, 177
Beki Darko, XI, XX, 14, 268, 267
Beijak Ventura Viktor, 23
Berberovi Muhamed, 333, 335
Beirevi Ferid, 334
Belagi Mustafa, 18
Beukovi Ana (Nikolina supruga), 426
Beukovi osi Borka (Nikolina unuka),
VI, 189, 236, 427, 439, 493, 496
Beukovi Nikola Beuk, VI, 61, 62, 63,
78, 86, 89, 100, 103, 118, 181, 182, 183,
184, 185, 187, 189,
190, 354, 356, 357,
358, 412, 416, 417,
418, 421, 422, 423,
424, 427, 461, 463,
475, 476, 477, 481,
493, 494, 496, 497,
522
Beukovi Sveto (Nikolin), 463
Bijedi ukrija, XXI, 24, 25, 26, 27, 157,
159, 166, 368, 372, 498
Bila, 234
Bilki Salim, VII, 23, 26, 59, 62, 76, 128,
215, 301, 373, 397, 405, 518
Bilki Salko, 303, 304
Bilki Selim, 304, 390
Bilkii, 395
Bievi Hasan, XXI, XXII
Bjeljac Duan, 184, 494
Bjeljac uro, 184, 185, 494
Bjeljac Mane, 184, 185, 494
Bjeljac Mile, 184, 185, 494
Blanua Ilija, 159
Bogosavac Drago, 402

Bogunovi Anka, 232

Bogunovi Boko, 232
Bogunovi edomir, 88, 90, 92, 93, 94, 95,
98, 99, 100, 130, 141, 213, 228, 231,
284, 286, 339, 240, 341, 343, 344, 345,
347,
349, 350, 413, 420, 429, 433, 434,
442, 474, 477, 479, 480, 481, 522
Bogunovi Dragomir, 232
Bogunovi Nikola, 35, 232
Bogunovi Rajko, 232
Bogunovii, 233
Bonko Nikola, 195
Bori Duko, IX, 64, 151, 226, 373, 377,
378, 445, 449
Borojevi Adem, 233, 234
Borojevi Duan, 234
Bosanac Drago, 191, 194, 377, 380
Bokovi Blagoje, 290, 291, 292, 298, 338,
419,
423, 424, 499
Bonjak Agan, 177, 180
Bonjak Husein, 180
Boi Anelija (Nikotina supruga), 185,
482
Boi Bosiljka (Milanova supruga), 344,
423, 469
Boi Branko, 105, 181, 185, 186, 355,
358, 439
Boi Draga, 74, 387, 403
Boi Duan, 481
Boi Duan (Radetov), 115, 141, 307
Boi uro, 60, 61, 78, 86, 89, 104, 181,
185, 186, 188, 189, 190, 217, 236, 237,
238, 305, 353, 354, 356, 357, 358, 428,
439, 469, 471, 493, 496
Boi Mane, 469, 494
Boi Milan (Nikolin), 185
Boi Milan Plaanin, VI, 23, 50, 61,
73, 76, 77, 78, 79, 81, 82, 83, 84, 85, 86,
87, 89, 90, 91, 92, 93, 100, 101, 102,
103, 104, 105,
106, 107, 108, 109, 110,
113, 114, 115,
116, 118, 123, 128, 136,
137, 138, 139,
140, 141, 144, 145, 146,
149, 158, 159,
160, 164, 165, 179, 180,
187, 188, 200,
203, 205, 208, 212, 213,
214, 215, 217,
226, 270, 280, 286, 289,
290, 292, 294,
295, 298, 305, 311, 318,
319, 333, 338,
339, 340, 341, 343, 344,
346, 347, 350,
352, 356, 357, 381, 406,
411, 412, 413,
415, 419, 424, 426, 427,
434, 435, 437,
442, 445, 461, 467, 468,
469, 471, 472,
474, 477, 478, 479, 480,
481, 483, 486,
494*522
Boi Mile, 73, 86, 87, 90, 91, 101, 102,
103, 104, 138, 145, 182, 183, 184, 185,
186, 187, 188, 189v 190, 217, 280, 298,
355, 358, 494

36*

Boi Nikola (Milanov), VI, 82, 83, 85,

87, 88, 89, 90, 92, 93, 94, 95, 102, 103,
104, 105, 106, 107, 112, 123, 124, 127,
138, 158, 159, 164, 165, 166, 205, 211,
212, 226, 278, 284, 286, 292, 327, 334,
338, 339, 340, 341, 343, 344, 345, 346,
348, 350, 375, 381, 389, 405, 411, 415,
423, 424, 426, 427, 433, 434, 442, 466,
467, 471, 474, 477, 478, 480, 481, 482,
519, 522
Boi Rade (Draganov), 185, 307
Boi Rade (Markov), 185
Boi Rade (Milin), 141, 185
Boi (Devrnja) Soka, 493, 495, 496
Boi Stevo (Milanov), VI, 26, 59, 62, 73,
92, 104, 112, 145, 180, 205, 211, 213,
214, 270, 278, 292, 339, 341, 345, 347,
349, 350, 373, 375, 389, 406, 419, 423,
426, 427, 437, 442, 466, 467, 468, 469,
471, 473, 474, 478, 479, 482, 518
Boii, 24, 61, 100, 218, 337, 350, 375, 483
Brki Duko, 219, 226, 265, 266, 267
Broz Josip Tito, 11, 12, 13, 14, 27, 30, 196,
198, 202, 220, 255, 256, 257, 269, 270,
282,
429, 449, 467, 469, 470, 495, 504,
510, 519, 521, 523
Bruji Drago, 194, 380
Bruskov V., 269, 270
Bukarica Husein, 116
Bukva Miina, 470
Buljubai Huse, 320, 406, 432, 443
Buni Milo, 231, 234, 235, 236
Buatlija Nurudin, 148
Bucozan Vaso, 457
C
Cale Guillaume (Jacques Bonhomme), 514
Capan Luka, 176, 180
Carevi Mio, Vili, 25, 27, 28, 29, 45, 156,
174, 175, 177, 179, 180, 201, 223, 224,
225, 226, 238, 281, 291, 326, 365, 366,
376,
378, 389, 391, 392, 407
Cerimovi Redo, 330
Cindri Franjo, 182
Cindri Ivan, 380
Cika (doktor), 42
Crndak Drago, VII, 399, 402

aji Hasib, 313

izmi Ale, 317, 444
izmi Mehmed, 147, 316, 444
Colovi Vojo, VIII, 157, 158, 159, 161,
164, 222, 223, 252, 280, 283, 372
ori, 298
ovi Ado, 301
531

ovi Ahmet (Alin), VI, 32, 49, 50, 62,

212,
213, 215, 216, 270, 286, 373, 396,
438, 467, 479
ovi Ale, VI, 26, 27, 50, 59, 79, 80, 82,
83, 84, 87, 88, 89, 90, 91, 92, 94, 95,
100, 102, 103, 104, 107, 108, 109, 110,
112, 113, 114, 123, 124, 127, 128, 129,
136, 137, 138, 139, 140, 141, 144, 145,
146, 164, 165, 178, 179, 180, 181, 200,
205, 212, 213, 214, 215, 270, 292, 294,
295, 296, 298, 311, 318, 319, 338, 339,
340, 343, 344, 345, 346, 347, 348, 350,
381, 390, 404, 411, 412, 413, 415, 420,
424,
426, 427, 442, 445, 466, 467, 468,
469, 470, 471, 472, 473, 474, 475, 476,
477, 478, 479, 480, 481, 482, 483, 486,
494, 522
ovi Avdo, 437
ovi Bejza, 51, 79, 80, 168, 292, 343, 344,
387, 392, 396, 403, 466
ovi Dedo Mulan, VII, 62, 182, 184,
215, 216, 292, 294, 295, 296, 300, 304,
309, 340, 351, 390, 397, 405, 411, 424,
438,
461, 464, 466, 482, 483, 484, 485
ovi H. (pisar), 476
ovi Hasan (Mustafin), 127, 146, 170,
175, 176, 212, 218, 298, 300, 303, 304,
368,
386, 389, 390, 396, 403, 468
ovi Huso, 437
ovi Ibrahim, 301, 437
ovi Mehmed, 56, 396
ovi Muhamed, 302
ovi Mujo (Alin), 471
ovi Mustafa, 302
ovi Osman, 302, 304
ovii, 464

aji Hasib, 437

ehaji Sadik, 291, 310, 325, 331, 345
emalovi Esad, 125, 368
erimovi Hasib, 177
erimovi Redo, 176, 323, 328, 397
orali Agan, 115, 140, 294, 295, 296, 300,
303, 304, 309, 405, 411, 424
orali ulaga, 146
orali Hamid, 390, 405
orali Ibro, 180
orali Mujo, 375
orali Muhamed, 375
orali Pao, 300, 304, 390, 405, 437
orali Ramo, 301
ori Hasan (Mustafin), 298
ulibrk Drago, 302
D
Damjan Viktor, 419
532

Damjani arko, 54
Danilovi Ugljea, VII, 48, 130, 131, 132,
147, 148, 149,
151, 156, 157, 200, 237,
238, 242, 276,
281, 282, 283, 290, 359,
363, 370, 384,
385, 386, 387, 403, 498,
499, 500, 502,
503, 523
David Frederik, 419
Dedijer Vladimir, IX, XXI, 212, 213, 472,
476,
477, 479
Dejanovi (pop), 105
Dejanovi Mile, 24
Delalovi Mae, 313
Delanovi Mustafa, 367
Deli Ale, 329
Deli Huso Kovaevi, 177, 323, 328,
329, 367
Deli Ismet, 455
Deli Mehmed, 308
Deli Muhamed, 306
Deli Mumin, 367
Demonja Jovan, 234
Demonja Stevan, 234
Denil (pukovnik), 470
Deronja Mile, 35
Dervievi Agan, 302
Dervievi Anf Kljapo, 469
Dervievi Haim, 301
Dervievi Ibrahim, 300
Dervievi Meho, 301
Dervievi Muharem, 100, 104, 127, 215,
216,
294, 295, 296, 300, 304, 309, 340,
390, 405, 411, 424, 482, 483
Dervievi Mujaga, 390, 405
Dervievi Omer, 217
Dervievi Redep, 100, 104, 106, 107,
300, 482
Dervievi Smajo, 127, 302, 303
Dervievi Velaga (Mujagin), 217, 397
Devrnja Draga, 73
Devrnja Ljuba (Milina), 496
Devrnja Milan, 33, 84, 91, 103, 182, 185,
202, 354, 358, 439
Devrnja Mile, 33, 61, 62, 73, 74, 75, 77,
78, 79, 82, 83, 84, 85, 86, 87, 88, 89, 90,
91, 94, 100, 101, 103, 104, 105, 106,
107, 108,
109,110, 111, 112, 113, 114,
117, 118,
128,129, 132, 137, 138, 145,
166, 181,
182,183, 184, 185, 186, 188,
189, 190,
191,194, 198, 199, 200, 202,
204, 205,
208,212, 215, 216, 217, 219,
261, 262,
266,283, 286, 292, 295, 338,
350, 351,
352,353, 354, 356, 357, 358,
380, 412,
418,421, 422, 423, 427, 438,
439, 451,
461,463, 464, 467, 469, 472,
473, 474,
475,476, 477, 482, 483, 493,
494, 495,
496,497, 520, 522

Divovi Milivoje, 291, 292, 298, 306

Dizdarevi (ofer), 477
Dizdarevi Alaga, 146
Dizdarevi Debo, 470
Dizdarevi Feho, 146, 212, 468, 482
Dizdarevi Ibrahim, 301, 304
Dizdarevi Meho, 117
Dizdarevi Osman, 323, 328, 330, 397, 436
Dizdarevi Sulejman, 217 301
Dizdarevi Zaim Zajko, 167, 304, 309,
314,
332, 336, 350, 376, 390, 478
Dizdarevii, 23
Dmitrovi Miladin, 145, 309
Dodik Drago, IX, 156, 159, 162, 164, 166,
223, 314, 317, 321, 367
Doli, 100
Doli Ale, 176, 323, 325, 330
Doli Hasan (Alagin), 367
Doli Hasan (Hemin), 367
Doli Hasan (Huseinov), 367
Doli Hasan (Sulejmanov), 367
Doli Husein (Talin), 367
Doli Ibrahim (Alagin), 367
Doli Meho (Huseinov), 367
Doli Sejdo (Alagin) 175, 367
Doli Suljo (Huseinov), 367
Doli ero (Huseinov), 367
Doli Tale (Alagin), 367
Dragosavac Duan, 194, 195, 203, 377,
380
Drakovi Boo (major), 433
Drai Milka, 471
Drai Milutin, 478, 481
Drai Smilja, 478
Dreki Stevo, 231, 233, 234
Drljaa Trivo, 240
Drobnjak Nikola, 235
Dudukovi Mileta, 380
Dupanovi Husein, 475
Dupanovi Muhamed, 142, 144, 373
Duranovi Omer, 470
Duri Feho, 319, 436
Durmi Arif, 168, 170, 323, 325, 326, 329,
485
Durmi Haim, 320, 432
Durmi Husein, 323, 329, 331
Durmi Sulejman, 321, 432.
Durmi erif, 331, 435
Durmi Velaga, 367
D
Dani Medo, 397
Dani Mehmed, 176, 323, 328, 329
Daferovi Mujo, 303, 438
Dehverovi Haso, 300, 304, 390, 405, 437
Dehverovi Medo, 405

Dehverovi Meho, 301

Dehverovi Muharem, 397
Dehverovi Mujaga, 397
Dehverovi Mujo, 115, 138, 139, 140,
300,
304
Dehverovi Salih, 301, 405
Dehverovi Soko, 405
Dini Alihoda, 141
Dini Mustafa, 141

ilas Milovan, IX, 212, 213,

214, 216,
218, 219, 220, 221, 282, 382, 466, 472,
473, 474, 475, 476, 477, 479, 480, 481,
483, 504, 511, 512, 514, 517, 523
ogi Mehmed, 59, 217, 218, 313, 404
ogi Sulejman, 458, 493
ogi abo, 313, 404, 493
ori Budimir, X
orgovi Momilo, 221
ukijovica, 54, 69, 120
urainovi, 240
E
Ekrem, 395
Emri (hoda), 107, 115, 481
Emri Nurija, 305, 307, 375, 437
F
Fazli Ramo, 176, 323, 328, 331, 436
Fawler A. William, 261, 262, 263, 264
Ferid, 395
Ferhatovi Jakub, 307
Filakovi Stipe, 380
Filipovi Safet, VII, XII, XIII, 77, 82, 83,
95, 110, 111, 121,
124, 125, 132, 138,
150, 156, 157, 168,
171, 176, 178, 179,
190, 191, 195, 204,
206, 207, 231, 233,
240, 241, 282, 286,
338, 350, 362, 372.
411, 513
Flak, 25
Franji Proko, 105, 152, 474
G
Gaea Milan, 352
Gaea N., 5, 34
Gali Ale, 47, 376, 448, 452, 453
Galijaevi Mumin, 367
Garaa Mikan, IX, 122, 125, 153, 155,
373, 498
Gibbs John, 247, 248, 250, 251, 252, 256,
259
Gilbert (konzul), 253, 254, 255, 257, 258,
262
Glamolija Ilija, 231, 232, 234, 262
Glamolija Jovan, 233, 234, 236
Gogi Nikola, 178, 179

533

Goji Rade, 496

Gojovi Radomir, X
Golubovi Danan, 367
Grahovac Gavrilo, XI
Graor Milan, 64
Graor Milija, 64
Groznik Antun, 96, 98, 99, 100, 291, 310,
311, 312, 313, 315, 324, 325, 345, 346,
360, 412, 473
Gubec Matija, 251, 514
Gui Ramo, 160

I
Ibrahim, 84
Ibrahimagi Hasan, 148
Ibrii Arif, 332, 335
Ikanovi Huso, 335
Ili Ratko, Vili, XXI, 50, 123, 155, 159,
160,
161, 162, 163, 164, 165, 166, 167,
223, 228, 275, 276, 279, 280, 281
Ili M 167
Isakovi Alija, XI
J

H
Hadi Ramo, 307
Hadipai Hasan, IX, 127, 148, 159', 378,
389, 390
Hamuli Haso, 314
Harba Huse, 405
Hasagi Zaim, 321, 432
Hasanagi Sulejman, 335
Hasanagi Zaim, 434
Hasojli Adii, 320, 432, 444
Haii, 117
Hati Hasan, 406
Hati Husein, 307, 406
Hati Medo, 307
Hebrang, 178
Hitler Adolf, 25, 294, 295, 310
Hodi Latif, 443
Horvat Tone, 24
Hozanovi Ejub, 169
Hrni Agica, 315, 316, 444
Hrni Ibrahim, 317
Hrnjak Mane, 238, 495
Hrnjica Mujo, 45
Huremagi Agan, 407
Huremagi Beir, 335
Huremagi Huse, 335, 436
Huremagi Juso, 335
Husi Hasan, 301, 304, 437, 444
Husi Ramo, 367
Huski (hoda), 428, 470, 481
Huski Ahmi, 68
Huski Bejza, 402
Huski Ibro, 402
Huski Mehmed, 390
Huski Muhamed, 297, 300, 304, 393,
406, 471
Huski Nurija, 401
Hui Hamid, 407, 436, 444
Hui Hasib, 316, 407, 436, 444
Hui Husein, 316, 444
Hui Husica, 407
Hui Ibrahim, 407
Hui Mumin, 407
Hui Ramo, 407

534

Jahi Hasan, 163

Janjatovi Milan, 234, 235
Japi Arif, 148
Japi Hasan, IX, 128, 163, 276
Jaarevi Raid, 173, 174, 322, 328, 330,
399
Jai Husein, 323, 329, 330
Jefferson Tomas, 524
Joldi Latif, 321, 432, 434, 443, 468
Joilo ivko, 137, 159, 170, 171, 237, 238,
279, 372
Joti Gojko, VIII, 30, 43, 96, 129, 131,
159,
160, 226, 227, 387, 388, 457
Jovanovi Dragoljub, 7
Jovii Pajo, 234
Jui Alaga (Fejin), 29, 100, 104, 106,
107, 117, 172, 173, 174, 181, 318, 322,
327, 328, 332, 340, 356, 399, 408, 488,
490
Jui Bajro Bajraga, 172, 318, 339, 340,
345,
347, 348, 349, 399, 408, 442, 488
Jui Hasib (Main), 173, 174, 322, 328,
329, 399, 408, 436
Jui Husein, 330, 397
Jui Sijan, 29
Jui aban, 174, 322, 328, 330, 399
K
Kadi Munir, 224
Kajtezovi Alaga, 320, 432, 443
Kajtezovi Hasan Sukura, 129, 159,
454, 455, 456, 491
Kajtezovi erif, 374
Kapetanovi Hajro, VIII, 125, 151, 152,
153, 154, 155, 159, 161, 165, 200, 201,
218, 221, 222, 225, 237, 241, 372, 378,
381,
382, 451, 498
Kapi, 144
Kapi Hase Sari, 407
Kapi Hasib, 335
Kapi Husein Car (Husin), 57, 104, 112,
140, 332, 333, 334, 336, 407, 411, 415,
424
Kapi Jusuf, 335
Kapi Mehmed, 335

KiaSnja Jovan Joja, 105, 186, 354, 355,

356,
358, 439
Kljaji Hasan, 65, 66
Kljii Osman, 18
Kolak Rudi, 153, 453
Kolakovi ulaga, 305, 308, 436
Komljeni Simo, 161
Komljenovi Mira, 311
Konjevi M., 17
Kordi Hasan, 314
Kordi Salija, 314
Kosanovi Sava, 93, 102
Koari Milutin, IX, 204, 266
Kouti arko, 402
Kova Kota, 364
Kovaevi Adem, 161
Kovaevi Bajro, 313
Kovaevi Dmitar, 469, 477
Kovaevi Husein (Muin), VII, 335, 399,
458, 490, 491, 493
Karaji Ramo, 83, 85, 89, 90, 92, 94, 100,
Kovaevi Josip, 465
101, 102, 103,104, 106, 107, 112, 113,
Kovaevi Mae, 404
115, 116,
117,171, 172, 176, 177, 180,
Kovaevi Memaga, 314
205, 322,
339,340, 341, 345, 346, 348,
Kovaevi Milan, 498
350, 409,
411,424, 442, 477
Kovaevi Miljan, 469
Karajli Milo, 235
Kovaevi Mue, 89, 100, 104, 107, 112,
Karajli Stojan, 235
115, 168, 169, 170, 311, 340, 356, 404,
Kardelj Edvard, 8, 220, 423, 469, 504, 514,
458, 483, 490, 491
517
Kreevljakovi Hamdija, XXI
Katakovi Redan, 369
Krmpota Milan, 138, 139, 305, 306, 307,
Kati Kei Mile, 194, 203, 377, 380
309,
344
Keki Hasan (Suljin),
100,
106,
107,
113,Enver, 290, 337, 344, 499
Krzi
115, 116, 117, 171,
172, 177,
178,328, KrinikBuki Vera, 5, 6, 7, 33, 56, 60,
367, 411, 413, 415,
424, 428
153, 154, 295, 371, 384, 502, 527
Kudi Ahmet, 314
Keki Hasan (Titin), 85, 102, 177, 205,
322, 323, 330, 339,
340, 341,
344,345, Kudi Alija, 313
Kudi Sulejman, 318, 375, 443
346, 348, 350, 408,
436, 442,
486
Kuki Hasan, 103
Keki Hase, 367,
Kulenovi Ahmet, IX, 159, 161, 162, 170,
Keki Husein (Hasanov), 115, 168, 171,
180, 224
172, 175, 176, 177, 181, 322, 340, 348,
Kulenovi Dafer, 137
356,
408
Kundi Omer, 375
Keki Suljo, 367
Kurbalija Duan, 377
Keku Petar, 236
Kurbegovi Mehmed, 47
Kendi Alaga, 367
Kendi Atif, 367
Kurepa Duan, 235
Kendi Hase, 323, 329, 330
Kurtovi Rasim, 369, 370, 374, 375, 466,
Kendi Haim, 367
497, 499
Kendi Memija, 323, 329, 330, 397, 386
Kui Ham id, 316
Kui Huso, 316
Kendi Omer, 375
Kvoka Dragan, 436
Kendri Mehmed, 175
Kvoka Nikola, 308, 436
Kerkez Milanko, 54, 120, 147, 149, 151,
154,
376
L
Keserovi Husein Bukara, 367
Lampi R. John, XI
Keserovi Jakub, 366, 367
Latas Omer-paa, XXIII, 16
Keki Jusuf, 112, 113, 332, 335
Lauevi David, XVII, XXII, XXIII, 77,
Kidri Boris, 8, 12, 196
82, 83, 95, 110, 111, 121, 124, 125, 132,
Kapi Murat Murica, 333, 335, 436
Kapi Suljo, 335
Kapor Momir, VIII, 45, 151, 223, 372,
375, 447, 498
Karabegovi Ibro, 377
Karaorevi Petar II,XIV, 86, 92, 93, 94,
137, 174, 186, 222, 228, 232, 255, 256,
259, 294,
295, 326, 339, 420, 467, 468,
487, 495, 499, 509, 512, 513, 515, 521
Karajia Milo, 234
Karajia Stojan, 234
Karaji, 178
Karaji Dragan (Hasiin), 367, 442
Karaji Hasib Hasica, 106, 115, 116,
176, 318, 339, 340, 345, 346, 367, 409,
420,
468
Karaji Mehica, 367
Karaji Mujida, 367
Karaji Mustafa, 117, 132

535

138, 150, 156, 157,

168, 171, 176, 178,
179, 190, 191, 195,
204, 206, 207, 231,
233, 240, 241, 286,
338, 350, 362, 372,
411, 513
.eli Esad, 386, 387, 389
Jina ore, 227, 228
ipovaa Jusuf, IX, 156, 212, 224, 280,
283,
484
Livada D., 20, 32
Livada S. 20, 21
Lock John, 524
Lonarevi Ignjat, 293
Lopai Radoslav, XXI
Luka Bogdan, 54, 120, 125, 126, 130,
147,
149, 212, 376, 468
Luki Ilija, 148, 168
Luli Alija, 316, 437, 444
Luli Bean, 406
Luli Ibro, 316, 437, 444
Luli Meho, 316, 436, 444
Luli Sele, 112, 114, 115, 132, 140, 142,
160,
339, 340, 345, 347, 348, 349, 381,
406, 419, 442
Luli Suljo, 307, 406, 437
Luli Tale (udovica), 406
Lj
Ljubui Vitomir, IX, 160, 167, 389,390,
391
M
Maek, 93, 101, 137, 294, 420
Mauka, 154
Maglajli efket, 201
Manmutovi erif, 367
Maki Milo, 270
Makii, 117
Malobabi Mile, 234
Mandi Dane, 87
Mandi Draga, 87
Mandi Dragan, 105, 182, 185
Mandi Drago, 105
Mandi Duan, 185
Mandi uro, 185
Mandi Rade (Draganov), 355, 356, 358
Mandi Rade (Markov), 355, 358, 439
Mandi Rade (Milin), 182, 190, 354, 358,
416,
439
Mandi Simo, 182
Manitaevi ivorad, 351
Mao Ce Tung, 514
Markovi Duan, 393, 394
Markovi Mihail (Duanov), 394
Markovi Momo, 446
Markovi Rade, 104, 189
536

Marti Simi Milo, 235

Mainovi Salko, 65, 66, 67, 68
Mainovi Tasum, IX
Matani Slavko, 351,
Matanovi Omer, 317, 444
Matanovi Vehad, 316, 444
Matijevi Mile, 380
Medi Rade, IX, 154, 155, 223
Medved Mile, 323, 329, 331, 436
Medved Jure, 323, 329, 331
Mehi Islam, 340, 347, 348, 349, 437, 442
Mehonji Fehim, 405
Mehonji Mahmut, 405
Mehuri Suljo, 29, 399, 490
Melkii, 41, 117
Memi Suljo, 107
Merdanovi Bahto, 319, 443
Merdanovi Husein, 319, 436
Merdanovi Medo, 320, 432, 444
Miunovi piro, 419
Midi Devad, 161
Miji Ostoja, 155, 156, 164, 165
Milaevi Drago, 491
Mili Mile (Kenjalo), VII, 44, 45, 54, 75,
120, 125,
126, 127, 130, 147, 149,152,
158, 159,
161, 162, 165, 166, 170,223,
225, 226,
238, 363, 368, 369, 373,376,
387, 388,389, 458
Milinkovi Milan, 376
Milka (kuharica), 470
Milosavljevi (profesor), 232
Miloevi Milorad, 496
Milovanovi Milan, 293
Milovanovi Nikola, 227, 228
Miljevi Duan, 231, 232, 233, 234, 235,
236, 262, 495
Miljkovi Dane, 78
Miljkovi Dragutiij, 185
Miljkovi Hasan, 25, 103, 428, 429
Miljkovi Husein Huka, 24, 25, 26, 27,
28, 36, 45, 79, 90, 152, 170, 348, 378,
429, 470, 471, 482, 512
Miljkovi Mile Branko,
100, 105,107,
112, 113, 114, 125, 130,
137, 141,145,
340, 344, 345, 346, 348,
350, 375,381,
406, 411, 413, 415, 424,
438, 442,475,
477,
478, 482
Miljkovi Pero, 307, 436
Miljkovi Rade, 118, 182, 185, 186, 205,
354, 356, 357, 358, 439
Miljkovi Veljko, 344
Milju Nikola, 241
Miljuevi Milo, IX, 191, 194, 195, 196,
377,
379, 380, 381
Misaljevi Dragan, 459
Misaljevi Mustafa, 337, 437

Miski Agan, 313, 340, 345, 347, 349, 442

Miski Alaga, 314
Miski Ale, 313, 429
Miski Hasan, 313
Miski Mehmed Aba, 112, 115, 169,
311, 485
Miski Selim, 314
Miski Sulejman, 404
Miljenovi Stevan, 233, 234, 235
Miti, 241
Mitrovi (konzul), 232
Mjehur Suljo, 173, 174
Moan Jure, 105
Mrvo Nikola, 291, 292, 306
Mrazovi Karlo, 195
Mudrini Jovica, IX, 388, 389
Muhanovi Medo, 316
Muhanovi Meho, 316
Muhinovi atib, 375
Mujadi Smail, 320, 432
Mujagi Fehim, 65, 69
Mujagi Huso, 66
Mujagi Ibrahim, 142, 375
Mujagi Omer, 13, 64, 65, 66, 67, 68, 69,
509
Mujagi Plema, 69
Mujagi Suljo, 65
Mujagi Beir, 313, 404
Mujagi Hasan Hadija, 404
Mujagi Hasan, 404
Mujagi Hasib, 404
Mujagi Rekan, 397, 404, 428, 457
Muji ebo, 307
Muji Mehan, 481
Mulanovi, 298
Muli Hasan, 306, 308
Muli Meho, 308, 436
Muri Hasib, 308
Muri Mahmut, 60
Muri Meho, 436
Muri Murat, 307
MuSi Hasan, 132, 149, 177, 330, 375
MuSi Hase, 316, 323, 329
Muti Pero, VIII, 23, 43, 64, 120, 122,
173, 177, 179, 180, 181, 195, 225, 226,
376
N
Nadarevi Arif, 305, 307, 396, 405, 437
Nadarevi ulaga, 396
Nadarevi Haseija, 60, 305, 307, 405
Nadarevi Hanka, 60, 396, 403
Nadarevi Hasan (Hasanov), 307, 438
Nadarevi Hasan, 305, 306
Nadarevi Ibro, 405
Nadarevi Imir, 315, 316, 436, 444

Nadarevi Muhamed Rac, 318, 319,

320,
432, 444
Nadarevi Nurija, 142, 145, 389
Nadarevii, 454
Nedid, 467
Neki Husein, 65
Nenadi Petar, 234,
Nezirevi, 398
Niski Mehmed Aba, 168
Novakovi Nikola, 234
Nuhanovi Arif, 316, 406, 444
Nuhanovi Gigo, 406
Nuhanovi Hasan, 311, 313, 314, 406
Nuhanovi Hasib (Jusin), 313, 428, 485
Nuhanovi Haso, 313
Nuhanovi Meho, 406
Nuhanovi Omer, 313, 314
Nuhanovi Sulejman, 313
NJ
Njei Vida, 402

O
Odobai Ramo, 125, 126, 127
OdobaSi Selim 302
Odobaii Suljo, 390, 405, 437
Omanovi Hamdija, 27, 470
Opai Stanko anica, IX, 73, 131, 212,
213,
216, 217, 218, 219, 220, 225, 226,
265, 266, 267, 286, 287, 478, 475, 477,
483, 494, 518
Ordagi Osman, 330
Ordagi aban, 176, 323
Orli Ilija, 301
Orli Mane, 190, 194, 495, 496
Ostoji Milan, 64
P
Pajazetovi Ibrahim, 367
Pandi Haso, 173, 322, 328, 330, 488,
490
Pandi Mehmed, 455, 498
Pandi Osman Panda pjeva, 368,
488,
490
Pani Pero, 439
Pani Slavko, 182, 185, 354, 355, 358
Pani Stipe, 182
Panjan Perica, 231
PaSi Fatka, 142, 144
Pamuga Nikola, 87, 104, 118, 182, 183,
185,
187, 188, 189, 296 353, 356, 494
Paveli Ante, 24, 137, 294, 295, 469
Pavkovi Milan, X, 131
Pavuli Emil, 232, 233
Peak Charles, 247, 256, 257, 258, 259, 260,
261
537

Peanac, 231
Pera, 129
Perenjin M., 22
Peri uro, 355, 358, 439
Peri Ilija, 185, 187, 188
Perunii B., 7, 9
Peut Marko Vujo, 355, 356, 358, 439
Peut Vujo, 186, 187
Petrakovi Milan, 132, 133, 142, 144, 146,
153, 373
Petranovi, XX
Pijade Moa, 386, 424, 470
Pilipovi Milan, 24
Pirjevi, XX
Pjani Adem, 96, 147, 148, 155, 373, 374
Pjani Husein, 307
Pjani Husnija, 305
Pjani Mahmut, 375
Pjani Ramo, 307
Pjani Salkan, 315, 317, 375, 429, 444
Pjani Suljo, 148, 436
Pjani Vahida, VIII, 43, 44, 48, 49, 57,
326, 374
Plaanin, 494
Poi Halil, 316, 437
Poi Mehmed, 313, 314
Poi Muho, 316, 444
Poi Selim, 313
Poi Suljo, 316, 444
Polak uro, 351, 420
Polimac Mile, 235, 236
Popara Ostoja, 234
Popivoda Krsto, 200, 446
Popovi Vajan, VIII, 46, 105, 120, 131,
151,
152, 154, 155, 158, 159, 161, 167,
178, 225, 252, 253, 266
Poti Stevan, 105
Pozdan Mile, 182, 185, 187, 189, 354, 356,
357, 358, 439, 494
Pozderac Hakija, IX, 25, 26, 27, 59, 157,
158, 159, 198, 213, 214, 218, 219, 223,
277, 278, 279, 281, 375, 448, 468, 470,
471, 472, 476, 478, 485, 498
Pozderac Nurija, 18, 19, 23
Pozderci, 469, 481
Pratalo Mirko, 240
Prelevi Nada, X
Pucar uro, 13, 154, 156, 222, 523
Purgar aban, 60
Puri Hasan, 19, 25, 29, 40, 41, 42, 43, 66,
159, 183, 224, 381, 407
Purii, 41
Pukar Huse, 437
Pukar Musa, 320
538

R
Rai Ramo, 308
Radakovi Dragi, 469, 494
Radasovi Pavle, 236
Radeka Ilija, 182, 185, 186, 354, 355, 358,
439
Radeka Milovan, 216
Radi, 509
Radoaj Mirko, 87, 100, 104, 107, 108,
111, 112, 118, 182, 183, 185, 187, 188,
189, 209, 296, 353, 356, 467, 494
Radoaj Tomo, 185
Radosavi Pavle, 234
Raji Milo, 231, 234, 236
Rali Mile, 106, 187
Rankovi Aleksandar, 124, 154, 156, 164,
190, 196, 202, 204, 220, 222, 275, 279,
280, 281, 282, 338, 428, 434, 435, 436,
446, 473, 499, 501, 504, 517, 523
Rastak Ostoja, 494
Rai Mile, 235, 236
Ravli Aleksandar, XXI, 17, 18, 23, 40,
142, 464
Rain Stjenka, 514
Reams Robert, 253, 255
Redi E., 26
Redepagi Muhamed, 278, 342
Redii, 117
Rekii, 41
Rizvanovi Selim, 129, 320
Rizvi aban, 307, 436, 438
Rodi Goran, X
Ronevi Bogdan, 181
Roi Hasan, 307
Roi Hasib, 318, 319, 321
Roi Ibrahim, 443
Roi Meho, 321, 443
Roi Ramo (Ibrahimov), 320, 321, 432,
434, 444
Roi Sejdo (Ibrahimov), 320
Roi Suljo, 321, 432, 434
Rus Josip, 424
Runi Huka, 302, 483
Runi Juso, 301
Runi Omer, 112, 115, 126, 127, 138,
216,
217, 218, 296, 351, 375, 483
Runi Osman, 301
S
Sabitovi Fatka, 373
Sabljakovi Devad, IX, XXI, XXII, 57,
96,
97, 134, 135, 150, 151, 157, 292
Sablji Duka, 377
Sadikovi Muhamed, IX, 286, 291, 306,
310, 312, 325, 344

Sadikovi Mustafa, 172, 322, 328, 329,

331, 399, 481
Sadikovi Osman, 172
Sagrkovi Dafer, 174, 175, 176, 323, 328,
329, 408, 416
Sagrkovi Ibrahim, 329
Salkii, 41
Samardi Miroslav, X
Sananin Mirko, 401
Sarajlija Ibrahim Gi, 367
Sarki Hasan, 319, 320, 432
Savi Radomir, 67
Schuman Robert, 267
Sedai Zumra, 456
Seferagi Bajrama, 56
Seferagi Ibro, 301, 303
Seferagi Mujo, 300
Seferagi ahin (Dedin), 170
Sekuli Mio, 86
Seki Mile, 185 '
Selimovi (ministar), 207
Semi Arif, 318
Sijan Jovica, 128, 129
Sinanovi Husein, 313
Skaki Sulejman, 316, 320, 444
Slipevi Uro, 166
Slipevi Drago, 160, 280, 483
Smaji Dervi, 149
Smlati Meho, 488
Smlati Suljo, 377, 406, 443
Staljin, XIV, 14, 434, 467, 468, 473
Stanii Tihomir, IX, X
Starevi Stojan, 130, 138, 139, 146, 152,
305, 339, 341, 343, 344, 345, 346, 348,
349,
424, 426, 441, 486
Stevi Stevo edo, edo Brko, 132,
178, 367
Stoji Radomir, X
Subai, 92, 93, 94, 101, 105, 137
Sulejmanagi Haim (Sulejmanov), 399
Sulejmanagi Sulejman (Suljagin), 173,
174, 322, 328, 329, 399, 408

abanagi Ago, 298, 303

abanagi Hasan, 302
abanagi Husein, 390, 397, 405
abanagi Ramo, 127
abanovi Agan, 298, 304
abanovi Alaga, 298
abanovi Dafer, 302
abanovi Meho, 302, 304
abi Hase (Jusin), 335, 367
abi Salih (Ibrahimov), 367
abi erif, 320, 432, 443
abii, 41

ahinovi Bajro (Ramin), 174

ahinovi Ramo, 174
akota Slobodan, IX, 156, 157, 158, 159,
164, 165, 167, 223, 225, 227, 276, 304,
372
ari Ale (Selimov), 169, 277, 313, 397
ari Hajdar, 404
ari Hasan (Mujin), 168, 169, 278, 311,
313, 340, 396, 397, 404, 428, 485
r
ari Kino, 396
ari Mustafe udovica, 404
ari Paima, 169, 396
ari Ramo, 404
ari Redifa (Selimova supruga), 168,
169, 396
ari Sejdo, 404
ari Selim (Ahmin), 112, 115, 168, 169,
311,340,396,485
ari Sulejman, 313, 404
ari Velaga, 314, 404
aa Miko, 470
emi Adila (Arifova), 398
emi Arif, 319, 398, 409, 436, 443, 458
emi Demila (Arifova), 398
emi Hasibe (Arifova supruga), 398
emi Mine (Arifova), 398
emi Saa (Arifova), 398
epi Mehmed, 101, 333, 335
epi Mustafa, 375
evi Boo, 455, 456
evi Milo, 367
ibenik Albin, VIII, 289, 290, 291, 295,
296, 310, 318, 324, 332, 333, 3.34, 357,
339, 340, 341, 342, 343, 359, 466, 499,
500
ijan Jovica, 194, 203, 204, 377
ia (kapetan), 469, 470
krgi Ale, 170, 218, 276, 390, 473, 485,
486,
491, 492
krgi Hasan, 314
krgi Redo, 313
ok Mate, 185
oa Risto, 212
oi Rada, X.
trbac uro urekan, 153, 154, 155,
156, 159, 164, 165, 372
trbac Milan, 498
umar Arif, 308, 436
umar ulaga, 59, 61, T00, 103, 104, 106,
107, 111, 112, 115, 132, 138, 139, 140;
152,
305, 307, 315, 41 1, 424, 438, 484
umar Hasan, 389
T
Tabakovi Hasan (Mehmedov), 444
Tabakovi Ibrahim (Mehmedov), 444
539

Tabakovi Mehmed, 117, 172, 173, 174,

322, 324, 325, 326, 327, 329, 332, 399,
408, 412, 424, 435, 436, 444
Tabakovi Osman (Mehmedov), 444
Taborian, 514
Tahirovi Hasan, 378
Tatarevi Murat, XXII, XXIII
Tepavac Nina, 194, 377, 380
Tomi Stojan, 11
Tomi Vida, VIII, 12, 196, 200, 379, 446,
447,
512
Topagi Beir, 139
Topagi Kemo, 307
Topagi Omer, 307, 428, 436
Topagi Sulejman (Suljin), 126, 127, 147,
301,
304, 390, 405
Topi Ahmet, 59
Topi Hasan, 334
Topi Hase, 18
Topi Ibraga, 403
Topi Ibranim, XI
Topi Mustafa, 376
Topi Smail, VI, 366, 367, 368, 398, 399,
408, 409, 486, 488
Topii, 41
Topisirovi Miloje, 351
Torom anovi, 41
Trii Ahmet, 298, 303, 304
Trii Beo, 139
Trii Began, 397
Trii Hasan, 139
Trii Imir, 390, 405
Trii Ramo, 278, 300, 304, 397
Trkulja Milan, 118, 308
Trkulja Miladin, (Bajin), 86
Trkulja Nikola, 309
Turjanki, 473
Turkalj Ante, 182
Turkalj Grga, 182, 185, 354, 355, 358, 439
Turkalj Ivica, 185
Turkalj Milan, 182
Turkalj Nikola, 182, 183, 185, 187, 188,
190, 191, 354, 356, 358, 439
U
Ugarkovi Dane, 495
V
Vejin Mirko, 309
Veselinov Jovan, 11
Vidakovi Ile, 23
Villa Panche, 514

540

Vlahov Vlado, 216, 483

Vorkapi (doktor), 232
Vrani Mirko, 401, 402
Vukovi Janko, 355, 356, 358
Vuji Branko, 238, 495
VukaSinovi Branko, 54, 120, 122, 125,
129, 130, 147, 148, 159, 167, 212, 213,
217,
218, 369, 373, 375, 467, 476, 498
Vuleti Janko, 212, 475, 476, 478
Z
Zahirovi Mehmed, 367
Zapata Emilijan, 514
Zatezalo uro, IX, XI, 30
Zec Dane, 182, 185, 186, 202, 354, 356,
357, 358, 439
Zec urad, IX, 35, 187, 459
Zec Janko, 240
Zec Lazo, 240
Zejni Ibro, 307, 436
Zejni Muhamed, 138, 305, 307, 436
Zeljkovi Veljko, 446
Zenkovi Husein (Belagin), 100, 104, 106,
112,
115, 314, 315, 316, 406, 411, 413,
415, 424, 444, 485
Zenkovi Ibrahim, 316, 444
Zenkovi aban, 316, 444, 485
Zinaji Petar Pepa, VIII, X, 22, 24, 63,
66, 73, 75, 191, 196, 224, 237, 262, 370,
417,
426, 463, 464
Zlatar Ilija, 186, 87
Zori edo, XVIII, XIX, 242
Zori Milan, 36
Zori Stojan, 97, 152, 15>
Zuli Muro, 173, 174, 322, 325, 328, 330,
399

ali Zuhdija, 470

ari, 97, 98, 99
gela Joso, 182
gela Mile, 105
gela Pero Bubreg, 182, 185, 354, 355,
358, 439
gela Vid, 182
igi Rade, 131 212, 216, 217, 219,
225, 226, 265, 266, 267, 474, 475,
483, 494
uni Suljo,
23, 57, 62, 63, 122, 126,
129, 133, 141, 144, 147, 148, 153,
217, 218, 219, 225, 226, 368, 369,
375, 376, 389, 476, 482, 483, 498

222,
476,
127,
213,
374,

SADRAJ

PREDGOVOR
UVOD - OSVRT NA IZVORE I LITERATURU
I D io : JUGOSLOVENSKE I KRAJIKE PRILIKE PRIJE BUNE
Glava prva
Jugoslovenski drutveno-ekonomski i politiki kontekst u prvom
poslijeratnom periodu kao podloga socijalnih nemira
naselu
Glava druga
Istorijsko nasljee Cazinske krajine i
Glava trea
Opte prilike pred Bunu

slunjskog podruja

II Dio: USTANAK
Glava etvrta
Sazrijevanje ideje o ustanku
Glava peta
Organizacione pripreme za ustanak
Glava esta
(Ne)reagiranje drave
Glava sedma
urevdan Jurjev na Krajini i likvidacija ustanka
Glava osma
Neprijateljski ispad ili neprijateljska akcija kao
ocjena dravnih organa
Glava deveta
Pozadina pobune s posebnim osvrtom na dimenziju izvanjskog
uticaja u svjedoenjima etiri decenije kasnije
Glava deseta
Kontekst sluajeva
Glava jedanaesta
Cazinska buna u svjetlu zapadnih izvora
III D i o : KANJA VANJE I POSLJEDICE
Glava dvanaesta
Istraga i kanjavanje pobunjenika u dva ina

str.
I XII
XIII XXIV

3 14
15 30
31 69

73 81
82 118
119 133
134 196
197 2C8
209 229
230 244
245 271
275 287
541

Glava trinaesta
Vojno suenje u Cazinu i Slunju
Glava etrnaesta
Prekrajno kanjavanje
Glava petnaesta
Kanjavanje po partijskoj i drugim dravnim linijama
Glava esnaesta
Protjerivanje porodica osuenih u Srbac
Glava sedamnaesta
Sudbina osuenika
Glava osamnaesta
ivot na Krajini nakon ustanka
Glava devetnaesta
Izabrana sjeanja, svjedoenja, pisma
ZAKLJUNA RAZMATRANJA
Biljeka o autorici
Indeks

289 360
361 371
372 382
383 410
411 444
445 465
466 504
505 526
527
529 540

Vera KrinikBuki

CAZINSKA BUNA 1950

Izdava
Izdavako preduzee
SVJETLOST SARAJEVO
Direktor

SAVO ZIROJEVI
Za izdavaa
GAVRILO GRAHOVAC
Tehniki urednik
READ DINDO
Lektor
DUBRAVKA URI
Korektor
SLOBODANKA MARKOVI
tampa
PREDUZEE TAMPARIJA ..OSLOBOENJE SARAJEVO
1991.
ISBN 86-01-03066-1

Na osnovu miljenja Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i fiziku kulturu SRBiH

02.413.45 a od 19. 3. 1991. godine na ovaj proizvod obraunava se porez iz tarifnog br. 8. taka
alineja II. i 12. Tarife osnovnog poreza na promet (SI. list SFRJ, br. 4/51) n* koji se primjenjul1
posebna povlatena poreska stopa.
I