Pria o eiru

Niste moda znali, ali ja znam, da sve stvari oko nas zapravo ive svojim
ivotom. Pomau, odmau, neke ubijaju, druge lijeu, toliko je povijesti, znanja,
osobnosti sadrano u jednom predmetu. Tako se pria o ukletim stvarima, a neke
se stvari blagoslivljaju, oito je da svi objekti mogu nositi odreenu, nevidljivu
animu. Ovo je pria o jednom eiru koji je preao svijet da dopadne u ruke
jednog mladia.
Made in italy.--- Dok jo nije bio eir, rastao je mlad na kineskim poljima uz
Veliki Zid. Zelen, ratrkan je bio preko cijelog polja, taj slamnati eir. Onda su
doli sve vrui dani i zelena je postala uta boja. U polju gdje je rastao eir,
djeca su se igrala lovljenja, a crnokose ene su srpom prolazile kroz utu kosu.
Jednog dana djeca su se igrala gubljenja, za to su se trebala izgubiti u polju. I
hrpa svih uzrasta, odjednom pojuri u uta polja nasumice trei da se to bolje
zbuni i zaboravi odkuda je dolo. Sluajno se dvoje djece zatri u susjedno
polje. Susjedno polje je obraivao veliki stroj za etvu. Na svom putu je ubijao
mnotvo ivotinja koje su sluajno prolazile kuda on prolazi. Iza sebe je
ostavljao krvavi trag, jer tehnologija napredka nije nita drugo do stroj za
ubijanje.
Kad se slama osuila u drvenim kolibama, zapakirana je u pletene vree i
otputovala je u svijet. Komplicirani su putevi trgovanja, u potrazi za kapitalom,
odveli vree neoekivanim krajevima kroz dungle, pustinje, rijeke i mora.
Zatvorene u mraku tovarnih kamiona, vlakova, brodova vree su vjerovatno
prole cijeli svijet. Sve to znam jest da je jedan mrav putovao u vrei i da nije
uspio ugledati konano pristanite, obale Italije. Crko je, jo u Turskoj, sad se
ve biorazgraivao.
U Italiji su najpoznatije tekstilne industrije, gucci, valentino, armani, No,
nau vreu slame je kupio neki pirat iz june Italije, bez jednog oka i neega to
ipak neu naglas rei da ne osramotim tog vrijednog ovjeka. Vrijedni ovjek je
trgovao sa tekstilnim tvrtkama koje nisu imale imena ni etikete. Na crnom tritu
po svijetu su prodavale odjeu, obuu, torbice, i ostale potreptine poput eira.
eire su radili djelomino strojevi, djelomino ljudi. Ljudi su samo ljepili crne
trake oko glave eira. Kad je na eir stvorio stroj, pobrinuo se da ne izgleda
kao ostalih milijun. Dao mu je neosvojiv arm i broj koji nose mladi mukarci
srednje velike glave. eir je drao do svog neobinog izgleda, koji je odavao
tal. porijeklo. Ovako taj izgleda. Svijetlo ute je boje s crnom trakom. Ima mal
obod koji se uvija prema gore, tek iznad ela stoji ravno. Kad ga skida s glave
uzima ga s tri prsta. Dva prsta stoje s vanjske strane, a trei je zaboden u nabor
na vrhu eira. Ne mogu ga preciznije opisati do mal i neobian eir koji
podsjea na mafiju, dok vlasniku daje izgled nekog lika iz crno-bijelih filmova.
Da je od zelenog platna izgledao bi kao skinut s glave Petra Pana.

Takav je sa svojim drugovima preplovio Jadransko more i s druge strane mora u

gradu zvanom Split zauzeo svoje mjesto kod neke babe na tandu blizu trajektne
luke.
Split, 28.6.2006. iza podneva, grupe turista su izlazile iz brodova, buseva, i
posvuda su hodali nepoznati ljudi. Pokraj njih prou dvije djevojke sa velikim
McKinley rusacima i sjednu na bijelu klupu u luci uz more. Jedna ustane i otie
do naplatne kuice gdje se kupuju karte za katamarane, trajekte. Tamo se
pozdravi s djevojkom tamne kose u maslinastim hlaama i bijeloj majici ba kao
i ona te nekakvim kloarom tamnosmee kose oiane na rokezu, smeih oiju,
u crnoj cheguevara majici i smjeno arenim, plavo-bijelim hlaama.
Meusobno su neto razgovarali njih troje, zatim se mladi punker uputi prema
tandovima. Na tandovima su stajali raznoliki eiri, jedna baba ih je drala
jeftino. Za smee oko mladiu zapne ba mal, svijetlout eir s crnom trakom,
koji je savreno stajao na njegovu srednje veliku glavu, odlino pokrivao
rokezu, a nije kotao puno. Kad se vraao nazad taj rijeki student grada Splita,
zadovoljno se smijao, da su mu djeake oi zasjale, neuredne obrve se blago
spustile, a ruke traile nain da izraze neobinu eksploziju sree. Djevojka na
bijeloj klupi s McKinley rusacima ga je zaueno pogledala pa se nasmijala jer
nikad nije vidjela svog prijatelja tako malo, a opet puno drukijeg. Vie nije
izgledao poput kloara ili barem malo manje. Jednom je pitala prijatelja da li
eir ini ovjeka kao odjelo. On odgovori: eir samo jednu glavu uva.

Iva Boi, 16.7.2006

Za mog dragog prijatelja Demira