Poezija Federica Garcie Lorce

Esej

panjolski pjesnik i dramatiar. Studirao je knjievnost i prava, boravio neko vrijeme

u SAD-u, radio kao direktor putujueg kazalita. Federico Garcia Lorca je, nedvojbeno, uz
Cervantesa, najuniverzalniji panjolski pisac, a nadasve autentini simbol panjolske kulture.
U njegovu je djelu duboko ukorijenjena forma narodne pjesme, ali i ono univerzalno,
kozmopolitsko, tradicionalno i, naravno, avangardno, a sve to zajedno tvori onaj razvidni,
prepoznatljivi profil panjolske zasebnosti.
Kada govorimo o poeziji velikog liriara iz epohe modernizma F. G. Lorce treba naglasiti
iako je ivio vrlo malo, za vrijeme svog ivota uspio je da napie mnoga djela. Ima pjesnika
koji su znaajni ivotom i djelom, pjesnika znaajnih samo djelom, i, opet, onih rijetkih
pjesnika koji su znaajni djelom i smru u koje ubrajamo ljubavnika smrti na andaluzijski
nain, Lorcu. Govoriti o njegovom ivotu, izraenom i saetom u lirici i drami, suvino je, ali,

kad je rije o njegovom djelu, moramo imati u vidu njegovu smrt zbog dva razloga
sudbonosna, znaila je ne samo njegov kraj, ve i kraj drugog zlatnog vijeka , a s druge
strane to je ta smrt toliko doivljena i predosjeana kao sutina duha Andaluzije i line
tragedije, koja je zabrujala posebnim crnim zvucima iji se postanak moe objasniti rijeima
samog pjesnika. Vrlo znaajno je da je pored poezije, Lorca pisao i drame.
Rano se proslavio kao pjesnik, osobito zbirkama ''Pjesme'', ''Ciganski romancero'', ''Spjev
dubokog pjeva'', ''Pjesnik u New Yorku'', te glasovitom elegijom ''Tualjka za Ignacijom
Sanchezom Mejiasom1'', koje se dri vrhunskom lirikom ne samo panjolskog nego i
svjetskog modernizma. U njima je izuzetnim smislom za jedinstvo zvuka i znaenja uspio
spojiti iskustva usmene andaluzijske pjesme i modernistikog izraza, nostalgine ugoaje
sjete i ljudske patnje, kao i doivljaje haotine urbane civilizacije, izrazite jedino u
disonantnim tonovima i naviranju hipnagoginih slika.(Solar, 2007:128)
Prvu zbirku pjesama ''Dojmovi i krajolici'' izlazi 1918, a napisana je u tradicionalnom
stilu deskriptivnog realizma. Iako je romantino raspjevana, sa impresionistikim elementima,
njegova sljedea zbirka ''Knjiga pjesama'' poinje odraavati odlike Lorcine poezije: duboki
osjeaj za krajolik i rodnu zemlju, senzibilnost, smisao za muziku stiha, slikovitost,
inventivnost metafora, a glavni motiv je smrt.
Nakon toga 1927. slijedi zbirka ''Pjesme'' koja obuhvata sve njegove stihove nastale
1921 - 1924. Njegova najpoznatija zbirka ''Ciganski romancero'' izlazi 1928., a do 1936.
izlazi u ak 6 izdanja. U zbirci ''Spjev dubokog pjeva'' (1931) je spojio iskustvo modernog
pjesnika i andaluzijske narodne pjesme. Njegova sljedea zbirka nastaje za vrijeme
pjesnikova boravka u SAD-u.''Pjesme u New Yorku'' su izdane posthumno 1940. u Mexicu.
One su nadrealistiki pjesnikov doivljaj Amerike kao haos moderne civilizacije bez imalo
ovjenosti u sebi. Pie i elegije, ''est galjekih pjesama''(1935) koje su pisane na
galicijskom dijalektu. Pie i zbirku gazela i kasida ''Tamaritski ciklus'' (1936).
Kao dramatiar Lorca se javlja djelima: ''Urok leptirice'' (1920) u kojoj na ironian
nain obrauje temu neprihvatljive ljubavi. Premijerno je izvedeno u madridskom kazalitu
Eslava, no doivljava neuspjeh.

Sanchez Mejais Ignasio glasoviti panjolski torero, jedan od najvedih majstora tauromaquije(borbe s
bikovima); bijae veoma obrazovan ovjek, prijatelj gotovo svih suvremenih panjolskih pjesnika, slikara i
glumaca. Godine 1934, 11. Kolovoza, boredi se s bikom u areni Manzanaresa, zadobio je teku ranu. Prenesen
je u Madrid. Umro je 13. Kolovoza 1934, u Madridu.

Potom slijedi puka romanca o legendarnoj granadskoj junakinji ''Mariana Pineda''

koja je premijerno izvedena u Barceloni 1927. Zatim slijedi farsa ''udnovata postolarka''
(1930) i ''Don Perlimpin ukazuje ljubav prema Belisi u svom vrtu'' (1931). Pie i tekst za
kazalite lutaka ''Oltari Don Kristofora'' (1931) i romantinu komediju ''Dona Rosita
neudata ili govor cvijea'' (1935). Glavni likovi u njegovim tragedijama su ene, njihova
ljubav, materinstvo i optereenost drutvenih i religijskih predrasuda. Njegova najpoznatija
drama je ''Krvava svadba'' (1933) koje je jedno od najsnanijih djela svjetskog kazalita;
govori o strasti, suparnitvu, ubojstvu i nagonima. Zatim slijede ''Yerma'' (1934) koja
obrauje munu sudbinu neplodne ene i ''Dom Bernarde Albe'' (1936) koja govori o majci
koja svojih pet keri eljnih ivota dri zatvorene u mranoj, dosadnoj kui. Od drama je jo
napisao ''Kada proe pet godina'' (1931), ''Publika'' (1930-1936), ''Drama bez naslova''
(1936). Napisao je i scenarij za film ''Put na mjesec''.
Garcia Lorca je najugledniji panjolski pjesnik 20. stoljea koji je spontanim
stvaralakim nagonom sjedinio tradicionalne vrijednosti panjolske knjievnosti, narodne
batine i moderne knjievnosti.
Lorca je uistinu pjesnik andaluzijskih Cigana, sasvim konkretnih pejzaa i ugoaja,
blizak tradiciji puke popijevke; on je pjesnik svijeta u kojem stvarno i nestvarno nisu
suprotnosti. Zbiljsko za Lorcu nije samo uobiajeno, ali ni neobino nije samo izuzetno koje
bi se pojavio tek tu i tamo kao neki ukras ivota i kao zahvalna tema pjesnitva.
Lorcina poezija je uspjela ostvariti sklad izmeu onih osobina koje predajemo velikoj
poeziji i onih osobina koje su karakteristine za poeziju avangarde. (Solar, 1997:152)
Njegova najpoznatija zbirka ''Ciganski romancero'' sadri osamnaest romansi o
andaluzijskim Ciganima, o njihovim iskonskim strastima, vjerovanjima i sljepom predavanju
sudbini. Ona sjedinjuje lirske, dramske i narodne elemente pjesnikog izraza. U ovim
pjesmama moemo prepoznati karakteristinu poetiku i pjesniki izraz pjesnika jedinstven,
bogat metaforama i simbolima, saet, naglaenoga ritma; uticaj andaluzijske narodne pjesme
cante jundo2 i modernih pjesnikih struja (nadrealizam). U svojim djelima trai ono najdublje,
najtamnije i najtajnovitije u ljudima i zemlji zaokupljen je samoom, izgubljenou te
motivima ljudske patnje i boli.

Cante jondo ili cante flamenco opdi naziv za razliitie forme andaluzijske i cigansko-andaluzijske narodne
pjesme.

U pjesmi Romansa crne tuge moemo uoiti prisutnost Lorcinog pjesnikog izraza: u
prvoj strofi junakinja se pojavljuje na padini planine, najnestvarnijim asovima noi, onima
koji prethode svitanju. Samo znaenje imena Soledad (samoa) upuuje na sadraj pjesme.
Ciganka ostvaruje svoj lik putem dvaju tjelesnih pojedinosti, lijeno ute puti, i mirisom te
iste puti. U stihovima se osjea odsutnost ovjeka koga Ciganka voli. Dijalog je u ulozi
karakterizacije likova, uz prisustvo lirskih narativnih elemenata. Soledad pjesmom, trai
ovjeka, mrtvog ili ivog, niko nema pravo da se mijea i da tako kae u pobude njenog
traenja.
Pijucima svojim pijetli
Kljucajui trae zoru,
Kada s mranog brda u dol
Silazi Soledad Montoya.
Bakar uti njene puti
Na konja i na no vonja.
Dva nakovnja arna, grudi,
Cvile pjesme nesutane. (Lorca: 2004:94)

Cigankinom jadu nema lijeka, jer ona ne trai neki dio same sebe, manje ili vie, potpun, ve
itavo svoje bie: nita manje no svoju radost i svoju linost.
Prisutni su motivi limuna (nesrea, bol) te simbol tiranije nad Ciganima. U posljednjoj strofi
se Cigankin lini jad preobrati u zajedniki jad njenog plemena.

Oh ciganska teka tugo!

Tugo ista i sve sama,
Tugo tajnovitog
I dalekog praksozorja! (Lorca: 2004:95)

Konjikova pjesma razvija temu nedostinosti, smrti. Razvija je tako da ponavlja i

izmjenjuje neke slike. Temeljni je motiv konjikova slutnja smrti, samoe. Ta se slutnja smrti
kasnije preobraava u strah. Lorca stvara saete i jednostavne pjesnike slike koje ponavlja,
izmjenjuje i gradira. Svijet pjesme otvara ovom pjesnikom slikom: Cordoba. Daleka i sama.

Ponavlja je na kraju pjesme kako bi dokazao kako je Cordoba za konjanika bila

nedostina, poto je kao i s poetka pjesme ostala Daleka i sama. Pjesnik pojedine slike
izmjenjuje. Takvim postupcima u komponiranju pjesme nam bolje prikazuje konjanikove
osjeaje, emocije. Gradirajui pojedine slike prikazuje nam da se konjanik sve vie boji.
Najprije se kod konjanika pojavljuje slutnja smrti koja se postepeno pretvara u strah.
Pjesnikove emocije najjae progovaraju u etvrtoj strofi, a emocionalni naboj ostvaruje
jadikovanjem.

U Madridu za vrijeme studiranja se upoznaje i drui s mnogim tadanjim panjolskim

intelektualcima. Ondje upoznaje umjetnike i budue prijatelje Luisa Buuela i Salvadora
Dalja. Krajem dvadesetih godina postaje depresivan ponajvie zbog neprihvaanja okoline i
prijatelja njegove homoseksualne orijentacije. Buuel i Dal zajedno surauju na filmu
Andaluzijski pas, koji je Lorca protumaio kao osobni napad na njega. U tom vremenu raa
se ljubav izmeu Dalia i Lorce. Iako su je negirali, pred smrt Dali je potvrdio njihovu vezu.
Dal je esto slikao odsjeenu Lorcinu glavu, a takoer i svoju sopstvenu.
Veliki masturbator je naslov jedne slike i jedne poeme Salvadora Dala. Gotovo cijelu sliku
zauzima enormno velika glava. U poemi se spominje "uveani vrat". Lorca je Daliu
posveivao pjesme, ali i slike. Poznata je Oda Salvadoru Daliju:
''Pjevam tvoj lijepi napor uma katalonskog,
tvoju ljubav za ono to se objasnit ne moe.
Pjevam o tvom srcu i astronomskom i njenom...'' (Lorka, 2007:131)
F. Umbral tvrdi:
"Tema homoseksualnosti je klju za razumijevanje gotovo cjelokupnog lorkijanskog djela u
stihu i u prozi. Slaemo se sa Martiriezom Nadalom da su istraivai i biografi do sada
5

srameljivo izbjegavali ovaj lorkijanski klju, i da su tako odbacivali svaku mogunost

potpunog razumijevanja ove najjedinstvenije kreacije panske literature. (Revista de
Occidente, tom 32, 1971, 221).

Pjesnitvo Garcie Lorce predstavlja zrelost avangarde koja je prevladala sva ogranienja
pojedinih knjievnih pravaca. Ona isti obrat prevladanja tradicije to se zbiva osporavanjem,
obnavljanjem zapostavljenih elemenata i stvaranjem nove sinteze, obrat koji je uspio Proustu
u romanu ili Pirandellu u drami, uspio je Gracia Lorca u lirskoj poeziji.

LITERATURA:
Garcia Lorca, Federico. 2004. Ciganski romancero. Sarajevo: Biblioteka DANI
Solar, Milivoj. 2003. Povijest svjetske knjievnosti. Zagreb: Golden marketing
Solar, Milivoj. 2007. Knjievni leksikon. Zagreb: MATICA HRVATSKA
Solar, Milivoj. 1997. Suvremena svjetska knjievnost. Zagreb: kolska knjiga
Internetski izvori:
http://www.gay-serbia.com/teorija/2006/06-02-12-lorka/index.jsp?aid=2244

http://hr.wikipedia.org/wiki/Federico_Garc%C3%ADa_Lorca