Sie sind auf Seite 1von 21

PODRIJETLO KELTA

Kelti su indoeuropski narod koji se poetkom I. tisuljea prije Krista naselio na podruju dananje istone
Francuske, june Njemake, vicarske i Austrije. Bili su prvi povijesni narod na podruju Europe, sjeverno od
Sredozemlja. Zlatnim dobom Kelta oznaava se razdoblje od VI. do II. st.pr.Kr. kada vode uspjene ratove i kroz
dugi vremenski slijed utjeu na tijek junoeuropske povijesti. U VI. st.pr.Kr. keltska plemena kreu prema
Pirinejima i dananjoj panjolskoj, u V. i IV. st.pr.Kr. jedan se val otisnuo na Britansko otoje, a drugi prema
Sredozemlju (francuska obala). Oko 400. g.pr.Kr. dolaze u Italiju i osvajaju Padsku nizinu, koja se potom naziva
Cisalpinska Galija. Ovdje osnivaju svoje gradove Milano (Mediolanum), Bresciu, Vicenzu, Modenu, Veronu i
Bolognu. 387. g.pr.Kr. osvajaju Rim (osim Kapitela), ali se povlae primivi otkupninu. Pria se da su prilikom
vaganja plemenite kovine za otkupninu Rimljani tuili na krive utege koje su Kelti napravili i da je Bran, voa
Gala, povikao Vae victis!(Jao pobijeenima!) bacivi na vagu i svoj ma. Dan poraza ostao je u rimskom
kalendaru zapisan kao dies ater - crni dan.
Nakon toga kreu na istok, stiu do eke (pleme Boji, po kojem je eka i dobila svoje staro ime Bohemija),
Karpata, Rumunjske, Balkana i Bugarske.
Navodno je 335. g.pr.Kr. dolo do susreta Kelta s Aleksandrom Makedonskim. Prema predaji, na upit
Aleksandra Velikog ega se njegov narod najvie boji, njihov voa je odgovorio: "Jedina stvar koje se Kelti boje
jest da im nebo ne padne na glavu!"
U III. st.pr.Kr. kreu prema Trakiji, te preko Tesalije u Grku. 279. g.pr.Kr. pleme Galata pokualo je
opljakati Delfe, ali ih je u tome sprijeila estoka oluja. Dalje nas Strabon izvjetava o prodiranju Gala u Malu
Aziju gdje se naseljavaju kao Galaani.
Od II. st.pr.Kr. prestaju osvajanja, Kelti se trajno naseljavaju na osvojena podruja i asimiliraju s tamonjim
stanovnitvom.
U tom razdoblju ire se granice Rimskog Carstva; jaaju Germani koji napadaju keltska podruja, polako ih
potiskujui. Po dolasku kranstva, koje je svojom misijom smatralo iskorjenjivanje poganskih vjerovanja,
keltska e tradicija preivjeti na Britanskom otoju sve do ranog srednjeg vijeka i dolaska germanskih plemena
Angla i Sasa. Keltskim jezikom danas govori manje od milijun ljudi na podruju Irske, u dijelu Walesa, kotske
i na otoku Man.
Iako su osvojili veliki teritorij, Kelti nikada nisu stvorili dravu. Ostvarili su, meutim, kulturno jedinstvo
izraeno kroz sliku svijeta koja je povezivala mnogostruke aspekte ivota u jednu cjelinu. Elementi koji su
ujedinjavali sva keltska plemena i povezivali ih u jedan narod bili su religija i mitologija, poimanje ivota i
smrti, koncept vremena i kalendara, te drutveno ureenje.
IZVORI
Iz arheolokih ostataka teko je saznati neto vie o keltskoj slici svijeta. Pomo u tom razotkrivanju
predstavljaju kratki navodi antikih pisaca o keltskoj povijesti, religiji i obiajima. Meutim, zabiljeeni obiaji
iz
tih
vremena
uvaju
u
sebi
znanja
ije
je
znaenje
i
svrha
zaboravljeno.
Najpotpuniji su nam izvor irske sage, koje su ostale sauvane zahvaljujui izoliranosti Irske od rimskih i
kranskih utjecaja sve do ranog srednjeg vijeka. U tom vremenu sage su prvi puta zapisane i to od strane
kranskih sveenika. Najpoznatije su Lebor Gabala - Knjiga osvajanja, Leinsterski ciklus, Ulsterski i
Fenijanski
ciklus.
Keltski mitovi ne poznaju kozmogoniju, proces stvaranja svijeta. Oni govore o valovima osvajanja u kojima
su dolazili jedan za drugim narataji bogova, heroja i ljudi, ije sudbine su se meusobno ispreplitale. Prvi mitski
osniva doao je sa zapada, s mora. Posljednji, sinovi Mila, bili su ljudi koji su doli s istoka i za koje se smatra
da predstavljaju dolazak povijesnih Kelta. Oni su protjerali Tuatha De Dannan, boanski narod koji je
posjedovao ogromna znanja i vjetine. Jedan dio bogova i ljudi Tuatha De Dannan odlazi na zapad preko mora,
dok drugi ostaju i povlae se u Drugi Svijet (kelt. Sidh, mir) iz kojeg mogu sudjelovati u sudbinama ljudi. Taj
svijet je nevidljiv, a opet sveprisutan. To je tajni ivot humaka, jezera, rijeka, podzemnog svijeta. Nastanjuju ga
vile, vilenjaci, patuljci, elfi. Ljudi mogu komunicirati s tim svijetom za velikih godinjih svetkovina i na
posveenim
mjestima.
Mitovi u sebi kriju duhovni ivot svake kulture, ali da bismo ih mogli proitati, moramo poznavati jezik
kojim su pisani - jezik neizrecivog, jezik simbola. Svaki je mit proet dubokim etikim smislom, on donosi jedan
pedagoki model ijim se ostvarenjem mogu dosegnuti odgovori na duboka ljudska pitanja, sadri kriterije i

vrijednosti koje na velikoj kozmikoj pozornici ostvaruju bogovi i heroji, a na maloj, zemaljskoj, ljudi. Ratnici,
kraljevi, druidi, pjesnici, proroci i svi drugi imaju i nalaze uzore u mitovima; ivljenjem tih mitskih uzora stvara
se
povijest.
Georges Dumezil smatra da je keltska tradicija vjerno ouvala tri indoeuropske mitoloko-socijalne funkcije, to
se oituje i u podjeli drutva na druide-sveenike, ratnike-plemie i slobodne obrtnike.
RATNICI
Za

Kelte
je
bitka
predstavljala
obnovu
herojskih
bitaka
koje
su
vodili
bogovi.
Mitski junak Cuchulain predstavlja uzor i donosi kodeks asti u borbi: ne ubija nenaoruane, koijae, sluge,
ene, djecu. Bit ratnike uloge temelji se na vrlini i dosjetljivosti. On zamjenjuje kralja koji prisustvuje bitki, ali
se
ne
bori.
Njihove su bitke bile proete magijskim i ratnikim obredima: tijela obojena i ukraena nakitom, titovi s
amblemima, a krikovi koje su isputali kada su jurili u boj prestravljivali su Rimljane. Prema rimskim
povjesniarima, neprijateljskim su se redovima pribliavali izazivajui najhrabrije na dvoboj, na pojedinanu
bitku. Pjevali su o podvizima svojih predaka, hvalili se hrabrou; pokuavali su rijeima poljuljati
samopouzdanje
protivnika.
KRALJ
Kralj je posrednik izmeu sveenikog i ratnikog stalea iz kojega je potekao. Odgovoran je za rodnost polja
i plodnost ivotinja. Kralj je ujedno onaj koji raspodjeljuje i uravnoteuje na svim podrujima ljudske djelatnosti
jer, on je sudac i ratnik - on sam se ne bori, ali je za pobjedu nuna njegova prisutnost, jer kako kae irska
poslovica Ne dobiva se bitka bez kralja.
Kralj mora biti lien svih nedostataka: fizikih, psihikih i mentalnih. Ukoliko nije takav, odnosno ako ne
dokae svoje sposobnosti, biva svrgnut, a njegova palaa zapaljena. Kada je prema legendi irskom kralju Nuadi
za vrijeme bitke kod Mog Tuireda odsjeena ruka, morao je abdicirati. Bog-lijenik mu je tada napravio novu,
srebrnu ruku, i tako je ponovno mogao preuzeti vladavinu.
Tit Livije u V. st.pr.Kr. naziva galskog kralja Bituriges Ambigatus, tj. onaj koji se bori na dvije strane, onaj
koji posjeduje dvostruku vlast (duhovnu i svjetovnu).

Kelti
Kelti su indoevropski narod koji se je jo u kameno doba veinom naseljavao izmeu sadanje Francuske i
eke (bilo ih je i na Balkanu). Pod pritiskom Germana bili su prinueni da se pomeraju ka zapadu i jugu
(Britanija, sev. panija, sev. Italija, zap. Francuska). Na prvom pogledu izgleda udno da su Kelti stalno ratovali
jedni protiv drugih i nikada nisu mogli da se ujedine. Ipak, moramo uzeti u obzir da verovatno o pojmu keltske
nacije nisu bili ni svestani. Kelti su iveli u malim seoskim zajednicama. Radije su se bavili stoarstvom nego
poljoprivredom. U borbi su bili vrlo hrabri, ali nisu umeli da se bore po uputstvima. Kada bitka pone svaki Kelt
bi se borio sam za sebe. Keltska civilizacija odrala se do danas u Irskoj, kotskoj, Bretanji i Velsu.
Keltska kultura
Kelti su bili vrlo ratoboran narod, meutim i njihova kultura je bila vrlo razvijena. Od Grka i Rimljana nauili su
da prave keramike i bronzane posude. Uglavnom su ih ukraavali apstraktnim i geometrijskim oblicima.
Bronzane broeve i titove ukraavali su raznobojnim emajlom; pravili su veoma lepo oruje; pravili su veoma
sloene tvrave; kovali su bakarni novac; bili su dobri pesnici i pevai. Kelti koji su iveli pri moru (Francuska i
Belgija; Britanija) bili su dobri mornari, kao i brodograditelji. Meutim, u bici kod zaliva Kviberon, pokazalo se
da ovi brodovi nisu dobri za ratovanje. Ratnika odea Kelta sastojala se od metalnog lema sa ivotinjskim
rogovima, grudnih oklopa, pantalone. Oruje se sastojalo od dugih maeva, kopalja, lukova i strela.
Gali i Rimljani
Rimljani su Kelte nazivali Galima. Sa njima su esto dolazili u sukob. Pri seobi Kelta, jedan deo krenuo je ka
Rimskoj republici i u 5 veku pne. vrio napade na Etruriju. 390 god. pne. pod vostvom Brena, Kelti su upali u
Rim i opustoili ga. Rimljani su uspeli da odbiju Kelte i sve do Julija Cezara, Kelti su ostali u granicama Galije i
Britanije. Kada je Cezar postao konzul zatraio je da se njemu dodeli provincija Galija koju je tek trebalo
osvojiti. Za vreme Cezara, jedini Kelti koji su imali nezavisnotst su kotski i Irski gali (Pikti i Gelski kelti). Dok
je bio Britaniji 52 god. pne. dignut je opti ustanak u Galiji pod vostvom Versingetoriksa. Versingetoriks je ak
postigao pobedu nad Cezarovom kod Gergovije, to je jedina poznata izgubljena Cezarova bitka. Versingetoriks
je tada poveo vojsku u Aleziju, gde je utvrdio poloaj ekajui pojaanje iz drugih delova Galije. Cezar ga je
opkolio nizom rovova, te nije moglo biti bega. Versingetoriks je nameravao da dovede Cezarovu vojsku izmeu
svoje dve vojske, meutim kada je Galima stiglo pojaanje spoljni prsten Cezarove vojske porazio ga je, a tada
je ostatak Rimljana krenuo na utvrenje. Versingetoriks se tada predao i ustanak je konano uguen. To je bio i
poslednji ustanak Gala. Nakon toga prihvatili su rimsku upravu i Galija nikada vie nije postojala.
Britanski Kelti
Kelti u Britaniji poraeni su 54 god. pne. od strane Cezara. Tek Oko 410 god n.e. rimske legije povukle su se iz
Britanije pod naredbom cara Honorija. Nakon odlaska Rimljana, Kelti u Britaniji su nastavili da ratuju jedni
protiv drugih sve do dolaska Angla i Saksonaca.
Na britanskim ostrvima naseljavala su se 3 keltska naroda.
Gelski kelti koji su iveli u Irskoj (Istorija Irske)
koti i Pikti koji su iveli u kotskoj (Istorija kotske)
Bretonski Kelti koji su iveli u Velsu (Istorija Velsa)
Religija Kelta
Kelti su bili mnogoboci. Prinosili su bogovima i ljudske rtve, sve dok ih Rimljani nisu odvratili od toga.
Njihova religija zabranjivala im je da jedu guske, zeeve i pilie. Njihovi svetenici nazivali su druidi. Oni su
obino smatrani za mudre ljude, sudili su (obino surovo) i vrili ulogu poglavice. koti su primili hrianstvo
krajem 6. veka, a Irci jo u 5. veku.
Keltsko drutvo
Keltska plemena imali su tri glavne klase:ratnike, druide i ratare. Ratovanje je bilo vaan dio ivota pa su
ratnici,sa svojim sofisticiranim orujem pripadali aristokraciji. Rimljani su identificirali 12 plemena u dijelovima

Britanije koje su osvojili. U svakom je plemenu na jednom kraju drutvenog spektra bila "aristokracija" koja je
vjerojatno bila osloboena svakodnevnih poslova u polju, a na drugom kraju bili su ratari. Druidi,su bili
"sveeniko drutvo" mudraca ili proroka koji su, osim to su poduavali mlade, mogli donositi i presude u
sporovima meu odraslima. Oni su imali javnu ulogu u zajednici i za to su bili plaeni u novcu ili naravi. Cezar
je vjerovao da su imali svetita u prirodi, u hrastovim umama, gdje su Mjesec i hrastova stabla (i katkad imela)
igrali vanu ulogu u njihovim obredima.Bili su i vjerske voe koji su esto vladali ivotom i smru ostalih
pripadnika plemena. Ratari su uzgajali stoku i obraivali zemlju eljeznim oruem te odravali kompletno
gospodarstvo. Kelti su ivjeli u utvrenim logorima zvanima hillfort. Iako su graene za obranu, te utvrde su i
ujedno i mjesto trgovine i vjerska svetita-neke su ak prerasle i u gradove. Svako je pogansko keltsko pleme
imalo svoga kralja, a moda ak i svoje bogove. Vjeti metalci vjerovatno su imali visok status.
Cezar je bio prvi koji je opisao i tamonje ene, te je ustvrdio da ih dijele skupine od 10 do 12 mukaraca,
uglavnom oeva i sinova.
Obredi
Druidi nisu ostavili pisane zapise pa su nihovi obredi obavijeni velom tajne. Kelti su tovali mnoge bogove i
duhove,drvea,stijena i planina. Jedan od najstarijih bogova bio je Cernunno, poznat kao gospodar zvijeri. esto
se prikazivao sa rogovima ili sa rogatim ivotinjama, kao to su jeleni. esto se prikazivao i kako nosi zlatne
torcei smatra se da predstavlja plodnost i obilje. Poganskim Keltima glava je bila jako vana, kao i broj "3".
Jedan od obiaja bio je odrezati glavu mrtvom neprijatelju, objesiti je o konjske uzde, a zatim je javno izloiti.
To je moda bilo stoga to su druidi vjerovali da je ovjekova dua u njegovoj glavi i mora se pokoroti.
Pismo i kalendar
Za razliku od mnogih ondanjih naroda Europe, Kelti su znali za pismo i ostavili su bezbroj epigrafskih
dokumenata. Koristili su 4 tipa slova: grka (posebno na jugu Francuske), iberijska, etrurska i latinina. Najdui
je poznati natpis Galski kalendar (Calendrier de Coligny) pronadjen u Apolonovom hramu u francuskom mjestu
Coligny, departman Ain, s nekih 200 redova.
Umjetnost i ukrasi
Kelti su bili ratniki narod, no bili su i nadareni zanatlije i umjetnici. Keltski metalci isticali su se u ukraavanju
oruja, nakita, posua i zrcala. Nakon prelaska na kranstvo, keltski sveenici na, Britanskom otoju ilustrirali
su svete knjige udesnim detaljima. U Lindisfarnskim evaneljima (o.700) ima 45 razliiti boja a sve su
napravljene od mljeveni minerala ili biljnih bojila. Mnogi najljepi bronani keltski titovi bili su previe tanki
da bi se koristili u bitkama i njihova namjena je bila samo dekorativne prirode. tit Battersea vjerovatno se
koristio samo vojne smotre. Jedan takav tit pronaen je u rijeci Temzi u Londonu 1857.god.
Kranstvo
U Britaniju je kranstvo stiglo tijekom rimske vladavine ali se nije duboko ukorijenilo. Meutim, jedan
preobraenik, sv.Patrik , nastavio je preobraivati pogansku keltsku Irsku u 5. st. Nakon toga Kelti su sa
oduevljenjem prihvatili ovu vjeru i Irska je postala kransko uporite sljedea tri stoljea. Keltsko kranstvo
je bilo poznato po strogom redovnikom ivotu ushienosti njihovom pobonou. Od 6 st. bilo je jednoelijskih
samostana za jednog redovnika, ali i zajednica veliine grada. Nakon to su irski krani osnovali samostane u
Britaniji, Francuskoj,i sjevernoj Italiji, poeli su pokrtavati domorodako stanovnitvo. Redovnici su voljeli
uiti i pridonijeli su ouvanju kulture u Europi tijekom kaosa to je uslijedio nakon pada Rimskog Carstva . Irski
redovnici djelovali su sa otoka Iona u zapadnoj kotskoj i stvorili su prekrasnu Knjigu Kellsa o. 800.god., s
izuzetnim iluminiranim (ukraenim) slovima.
Mitovi
Poganski Kelti su imali bogatu usmenu predaju. Njihove prie obuhvaaju mitove o monim bogovima, kao to
su velki Bran Blaeni i irski Dagda (otac bogova), legende o neustraivim ratnim junacima, kao to je
Culchulain i kralj Artur, te prie o maginim stvorenjima iz podzemnog svijeta. Budui da Kelti nisu imali pisani
jezik, redovnici su kasnije zapisali prie za budue narataje.Prva pisana legenda o velkom arobnjaku Merlinu

govori da je on bio keltski djeak iji je otac bio vrag. Vrlo rano je otkrio da moe proricati budunost. U
kasnijim priama pojavljuje se kao arobnjak i uitelj englenskog kralj Artura.
Jezici
Danas se govore i piu jo dvije vrste keltskog jezika: britonski (bretonski, velki i kornvolski) te gaelski (irski,
gelski, manski), svi vuku podrijetlo iz zajednikog drevnog indoeuropskog jezika.
Keltski narodi
Dananji keltski narodi ive na Britanskom otoju i podruju Bretanje u Francuskoj. Njihovi predstavnici su:
Bretonci, Geli, Irci, Kornvolci, Manci i Velani
Galski pohod na Balkan je naziv za migracije, odnosno veliku ekspediciju keltskih plemena koja su se oko
godine 280. pne. zaputile iz svoje tadanje postojbine u Panoniji, odnosno podnoju Karpata na Balkan s ciljem
da pokore tamonje narode, odnosno opljakaju tamonje zemlje, prije svega Grku i njene bogate polise.
Invazija, koja je velikim djelom koristila haos izazvan nedavnim ratovima dijadoha je ispoetka imala veliki
uspjeh, tako da su Gali pokorili Trakiju, veliki dio Ilirije, opustoili Makedoniju i prodrli sve do centralne Grke.
Neuspjeh da se zauzme bogato svetite u Delfima godine 279. pne. je, pak, doveo do propasti pohoda te su
galske vojske unitene. Dio Gala se naselio na istoku, u Trakiji, gdje je osnovao kratkotrajnu dravu sa sjeditem
u Tilisu, a dio je preko Helesponta otiao u Malu Aziju, gdje je u tamonjim centralnim visoravnima osnovao
dravu kasnije poznatu pod nazivom Galatija.
Naseljavanje Kelta na prostore jugoistone Evrope datira iz 4. vijeka pne. i koincidira s keltskim prodorima u
Italiju. U tom periodu su se keltske grupe doselile u podnoje Karpata i dolinu Dunava. Na elu su im bile
konfederacije plemena poznate kao Boji i Volci, a migracije su se odvijale kroz dvije najvanije rute - dolinom
Dunava te istono iz Italije. Nakon bitke na Aliji i opsade Rima, koju vrili 387. (ili 390) godine prije nove ere,
Kelti su prodrli u dio Jadranskog primorja (zapadni Balkan), a moda i u predio dananje Bosne. Strabon navodi
podatak o mjeanju Kelta (Gala) sa ilirskim plemenom Japoda, koje je ivjelo u jugozapadnoj Bosni, Lici i
dijelovima Slovenije, to ne mora znaiti i mjeanje u etnikom smislu.
Prema legendi, iz Italije se na podruje Ilirije naselilo ak 300.000 Kelta. [1]. Zahvaljujui tome se do poetka 3.
vijeka pne. stanovnitvo Panonije gotovo u potpunosti keltiziralo. [2]. Tako se na podruju Panonije moe pronai
veliki broj latenskih artefakata, ali su oni, s druge strane, rijetki na podrujima istono od Tise i juno od Save.
[2]
. S obzirom na njihove specifine karakteristilke, nazivaju se noriko-panonskom varijacijom keltske kulture.
Kelti su se okoristili plodnim zemljitem oko panonskih rijeka, razvili poljoprivredu i keramiku, kao i
iskoritavali rudnike u dananjoj Sloveniji. Tako se razvila novo veliko keltsko podruje koje se prualo od
dananjeg Bea do rijeke Tise.
Rani prodori na jug
Kelti su iz Panonske nizine poeli prodirati na jug, prije svega u obliku ogranienih pohoda iji je jedini motiv
bila pljaka, a glavna zapreka relativno neplodan i nepristupaan teren. Usprkos toga, postoje indicije da su se
oni intenzivirali u drugoj polovici 4. vijeka pne. nakon to su Iliri postajali iscrpljeni stalnim sukobima sa svojim
junim susjedima, prije svega Makedonijom. Kelti se, s druge strane, same Makedonce nisu usuivali napadati,
pogotovo u vrijeme vladavine Filipa II i Aleksandra Velikog, te su njihove mete bili jedino Iliri. [3] Detalja o
keltsko-ilirskim sukobima iz tog perioda, pak, ima vrlo u istorijskim izvorima. [2]
U svom drugom pohodu, Kelti su preko Panonije i Dunava krenuli prema jugu, ka Makedoniji i Delfima, ali su
pretrpjeli poraz. Udruena keltska plemena su razbijena. Stoji Teopompov podatak o sukobu Kelta i ilirskog
plemena Ardijeji, 359 358. godine prije nove ere, kao i primijenjenom keltskom ratnom lukavstvu, koje se
sastojalo u trovanju protivnika hranom. Moglo bi se prihvatiti i tumaenje o seobi Autarijata (potisnutih Keltima)
i njihovo pokoravanje Tribala. Po drugom, sigurnijem izvoru, Autarijate su unutili Skordisci (keltsko pleme,
koje se stacioniralo izmeu rijeka Morave i Dunava, pa i u Sremu, nakon neuspjelog pohoda na Makedoniju i
Delfe, 279. godine stare ere) a koji su se kasnije izmijeali sa Traanima i Ilirima.
Godine 335. pne. istorijski izvori biljee kako je Aleksandar Veliki, za vrijeme svog pohoda na sjever Trakije,
primio izaslanstvo Kelta koje mu je odalo poast. Nakon Aleksandrove smrti, Kelti poinju sve intenzivnije

napadi ilirska i traka podruja. Godine 310. pne. keltski general Molistomos je prodro u Iliriju, pokorivi
Dardance, Peonce i Tribale, zbog ega je morao intervenisati makedonski kralj Kasandar. Godine 298. pne.
Kasandar je razbio jo jednu keltsku vojsku u Trakiji, ali je dio vojske pod Kambaulom prodro u Trakiju gdje je
stvoreno novo, trajnije uporite.
Pohodi na Grku
Veliki pohod 279. pne.
281. pne. je oznaila prekretnicu u keltskim prodorima na jug Balkana i Grku. Kolaps Lizimahove dijadoke
drave u Trakiji je otvorila put za migraciju[4]. Razliiti antiki autori pohod tumae razliitim razlozima Pausanija kao glavni motiv navodi pohlepu za bogatim plijenom[5], Justin prenaseljenost tadanjih galskih
podruja [6], dok Memnon tvrdi da je Gale na jug potjerala glad[7]. Prema Pausaniji, Gali su prije velikog pohoda
pokrenuli jedan manji pod Kambaulom, koji je prekinut im su Gali shvatili da e im za uspjeh trebati vie
ljudi.[5].
Godine 280. pne. je u Panoniji okupljena vojsku koju je inilo 85.000 ratnika[8], a koja se, podijeljena u tri
odreda, pokrenula u veliki pohod na jug[9] prema Makedoniji i centralnoj Grkoj. Prvi odred, od 20.000 ratnika
pod Keretrijem, krenuo je na Traane i Tribale. Drugi odred, koji je vodio Bren. Za Brena se vjeruje da je
pripadao inae nepoznatom plemenu pod imenom Prausi.[10] i Akihorijem. Neki autori smatraju da su Bren i
Akihorije bili iste linosti, odnosno da je "bren" u stvari titula, a Akihorije pravo ime. [11][12] je krenuo protiv
Peonaca dok je trei odred, pod Bolgiosom, krenuo na Makedonce i Ilire.[5]
Bolgios je nanio teak poraz Makedoncima, iji je kralj Ptolemej Keraun zarobljen, a potom mu odrezana glava.
Bolgiosov kontingent je, meutim, nakon toga uspjeno zaustavljen od makedonskog plemia Sostena, te se,
zadovoljan tada steenim plijenom, okrenuo natrag na sjever. Sostena je, meutim, porazio Brenov odred,
kojemu vie nita nije stajalo na putu da pustoi zemlju.
Bren je nakon toga uspjeno nagovorio ostale poglavice da pokrenu novi, ovaj put jo vei pohod ija bi meta
trebali biti bogati gradovi centralne Grke.[5] Antiki izvori javljaju kako se tada stvorila vojska ogromne snage
od 152.000 pjeaka i 24.400 konjanika - brojke u koje sumnjaju moderni istoriari.[13] Razlog zabune je moda
bio u taktici koju Pausanija zove trimarcisia, a u kojoj je svaki konjanik uza sebe imao dvoje slugu na konjima,
iji je iskljuivi zadatak bio dati mu svjeeg konja, ako je njegov konj ubijen ili ranjen. [14][15]
Bitka kod Termopila (279. pne.)
uvi za pohod, grki gradovi sjeverno od Korinta su sklopili savez i stvorili koaliciju koju su inili Etolci,
Beoani, Atenjani, Fokiani. Njihova je vojska zaposjela strateki vaan prolaz kod Termopila. Prilikom prvog
sudara, Bren i njegovi Gali su, slino kao i Persijanci u termopilskoj bici dva vijeka ranije, odbijeni i velike
gubitke. Zato je Bren odluio poslati jedan odred na Etoliju, nadajui se kako e se etolski kontingent grke
vojske povui kako bi branio svoje domove. Ta se nada ispostavila opravdanom. [16]. Etolci su, meutim, u svojoj
domovini brzo shvatili kako Kelte - opasne jedino u borbi prsa u prsa - mogu poraziti koristei arkaku
taktiku[17]. Prema Pauzaniji, Akihorijev kontingent je teke gubitke u Etoliji, odakle se Brenovoj glavnini vratilo
tek njih polovina.[5].
Bren je, meutim, isto kao i Kserks, pronaao nain da zaobie grke poloaje, pa je grka vojska bila prisiljena
evakuisati se brodovima.
Napad na Delfe
Bren je sa svojom vojskom nastavio napredovanje na jug, gdje su mu meta trebali Delfi, odnosno glavno grko
svetite s velikom riznicom. Tamo je, meutim, poraen od grke vojske te prisiljen na povlaenje. Prilikom
povlaenja je preminuo od zadobivenih rana. Njegova vojska se povukla preko Sperhios, ali su je tamo razbili
Tesalci i Malijci.
Antiki izvori galski poraz objanjavaju time to je u trenutku napada na Delfe izbila tako estoka oluja da
galske snage nisu mogle uti komande svojih poglavica niti manevrisati. No nakon oluje se spustio mraz, a tada

su Grci iznenada napali s dvije strane. Bren je ranjen, to je dovelo do panike, pa su Gali ak ubili svoje
ranjenike kako bi to prije mogli pobjei.
Seoba Volska
Veina naunika smatra da je grka kampanja predstavljala katastrofu za Kelti. Meutim, drugi tvrde da stalno
osvajanje nije bio njihov cilj, ve da su namjeravali da pljakaju bogatstva Grke - to su uradili. tavie, iako su
bili protjerani iz Grke, njihova snaga na jugoistoku Evrope nije bila na kraju.
Neki od preivjelih iz grke kampanje, koju je predvodio Komontoris (jedan od Brenovih zapovjednika) naselili
u Trakiji, osnovavi kratkotrajnu grad-dravu Tilis. Drugu grupu Gala, koja se odvojila od Brenove vojske 281.
pne. Nikomed I je preveo u Malu Aziju da mu pomogne da pobjedi svog brata i osigura presto Bitinije. Na kraju
su se naselili u regionu koji je po njima prozvan Galatija. Njih je porazio Antioh I, pa su Gali ostali ogranieni na
neplodne visoravni u centru Anadolije.[20]
Keltska plemena su i dalje bili vodei politiki entitet na sjevernom Balkanu od 4 do 1. vijeka prije nove ere.
Boji su kontrolisali veinu sjeverne Panonije tokom 2. vijeka prije nove ere, a takoe se pominju da su osvojili
teritorije na podruju savremene Slovake. U bojskoj konfederaciji nalazila su se i druga plemana koja su
naseljavala Panoniju. To su bili Taurisci u gornjem toku Save, zapadno od Siska, kao i Anarti, Osi i Kotini u
karpatskom basenu. U donjem toku Save Skordisci su nad svojim suedima dominirali vie od jednog vijeka.
Druga polovini 1. vijeka prije nove ere je donijela veliku promjenu u odnosima varvarskih plemena u Panoniji.
Poraz bojanske konfederacije od geto-dakog kralja Burebiste je znaajno poremetio keltsku kontrolu nad
karpatskim basenom, a dio procesa keltizacije je preokrenut. Ipak, vie keltska plemena se i dalje pojavljuju u
izvorima. Herkunjati i Latobici su se doselili iz sjevernih regiona (Germanija). Nova plemena, koja nose latinske
nazive (kao to Arabijati), vjerovatno predstavljaju nove grupe nastale iz poraene bojanske konfederacije. Da
biste dodatno oslabiti keltsku prevlast u Panoniji, Rimljani su preselili panonsko-ilirsko pleme Azala na sjever
Panonije. Politika dominacija koju su prethodno uivali Kelti bila je u sjenci novih varvarskih konfederacije,
kao to su Markomani i Jazigi. Njihova etnika nezavisnost se postepeno izgubila poto su se utopili u okolna
daka, ilirska i germanska plemena, iako je keltsko ime preivjelo do 3. vijeka nove ere. [21]
Ostali tragovi
Na jednom zapisu u gradu Dokleji u Crnoj Gori, pominje se keltska boginja Epona. Njen je kult vezan za konja,
a navedeni natpis joj je posvetio vojnik jedne rimske kohorte (Cohors VIII voluntarium) iz razloga to je
navedena boginja potovana od strane konjikih vojnih jedinica u Rimu. Ovo se ne moe uzeti kao dokaz o
ivotu i zadravanju Kelta meu Dokleatima i drugim ilirskim plemenima na podruju dananje Crne Gore. Ako
su i proli ovim podrujem. Elementi keltskog karaktera (kao njihov uticaj) ovdje se javljaju samo u izvjesnim
formama nakita iz kasnijeg perioda (I i II vijek prije nove ere, a ne iz vremena navedenog keltskog prodora na
Balkan ) .

Uvod
Za razliku od antikih kultura, keltsko drutvo bilo je preteno ruralno i snano povezano sprirodom, a to se
odrazilo i u njihovim vjerskim sustavima.
tovani su jednako duhovi i divljih i kultiviranih krajolika i sve to ih je nastanjivalo.
Kult je fokusiran na posebna obiljeja u krajoliku, planinama, umama i na ivotinje.
tovala se boanska snaga povezana s plodnou ljudi, ivotinja i usjeva.
Sveto je bilo i podruje pojedinih plemena, kao i tlo u koje su polagani mrtvi, koje su njihoviivi roaci tovali
s osobitom pobonou.
Duhovi vode prizivani su kao davatelji ivota i veza izmeu zemaljskog i ostalih svjetova. Nebeske
sile,naroito Sunce i munja, bile su takoer boanske i predskazivale suboansku volju.
Kelti nisu poznavali kosmogoniju, proces stvaranja svijeta. Oni govore o talasima osvajanja u kojima su jedan za
drugim dolazili narataji bogova, heroja i ljudi, ije su se sudbine meusobno ispreplitale. Prvi mitski osniva
doao je sa zapada, s mora. Posljednji, sinovi Mila, bili su ljudi koji su doli s istoka i za koje se smatra da

predstavljaju historijske Kelte. Oni su protjerali Tuatha De Dannan, boanski narod koji je posjedovao ogromna
znanja i vjetine. Jedan dio bogova i ljudi Tuatha De Dannan odlazi na zapad preko mora, dok drugi ostaju i
povlae se u "drugi svijet" (kelt. Sidh, mir) iz kojeg mogu uestvovati u sudbinama ljudi. Taj svijet je nevidljiv, a
opet sveprisutan. To je tajni ivot humaka, jezera, rijeka, podzemnog svijeta. Nastanjuju ga vile, vilenjaci,
patuljci, elfi. Ljudi s njima mogu komunicirati za vrijeme velikih godinjih svetkovina i na posveenim
mjestima.

U keltskom amanizmu, postojala su tri svijeta: Gvynvyd (gornji svijet), Abred (ovaj svijet ili srednji svijet) i
Annwin (donji svijet ili podzemlje).
Gornji svijet se sastoji od nebeskih aspekata bogova i boica: Bog i boica svjetla, Sunce, Mjesec.. Takoer
ovdje postoje mitoloka bia poput vila kao i ljudi koji su dostigli najviu razinu duhovnosti bez ikakve potrebe
da se ponovo vrate na Zemlju.
Abred ili srednji svijet je svijet u kojem mi ivimo i u ovom svijetu bogovi i boice prirode koegzistiraju sa
ljudima.
Podzemlje je carstvo sjena, stagnacija i ponovnog raanja. Sadri boanstva podzemlja, kao i boanstva
ponovnog raanja i smrti. Taj udesni kraj,Kelti su smatrali zaviajem bogova i boginja i mjesto na kojem se
due kratko odmaraju prije ponovnog roenja. Sva tri svijeta imaju tendenciju da se preklapaju jedni s drugima.
Termin "drugi svijet" se koristi kada se govori o podzemlju i gornjem svijetu.

"Otherworld"

U velkoj i irskoj mitologiji, vjeruje se da je "drugi svijet" lociran ili na otoku ili ispod zemlje. U prvoj grani
Four Branches of Mabinogy, Anwan je zemlja u sklopu Dyfeda, dok kontekst Arturove poeme Preiddeu,
Annwin predlae otok kao lokaciju. Druge dvije nadzemaljske gozbe u koje se opisuju u drugom ogranku prie
etiri grane Mabinogija locirane su u Harlech, sjeverezopadni Wels i na otoku Grassholm u jugozapadnom
Pembrokeshir-u.
Kralj Annwn-a bio je Arawn. Sjeanje na njega je zadrano u tradicionalnim izrekama koje se mogu pronai u
kardiganskim bajkama: " Hir yw'r dydd a hir yw'r nos, a hir yw aros Arawn" = "Long is the day and long is the
night, and long is the waiting of Arawn".1

Zagrobni svjetovi keltskog mita nevidljiva su carstva bogova i duhova, patuljaka i nakaznih divova. Neki od tih
svjetova su divna nebesa, a neki su tamni pakao. Granica izmeu vidljivog i nevidljivog svijeta je toliko tanka da
se esto i prevazilazi.
Vidovnjaci i bardovi ulaze i izlaze iz svijeta u svijet u duhovnim letovima ili putovanjima due, kao i neki junaci
kao to je sveznajui Makul, ili neustraivi moreplovci, Bran, Meldun i Brendan. Neki junaci poput Kukulejna
dolaze samo u kratku posjetu, dok se neki vraaju sa putovanja 300 godina poslije svog vremena, poput Ojsina.
Kapije u zagrobni svijet obino vode vodom ili preko uskih mostova, ispod humki ili bunara koji kriju blistava
podzemna nebesa ili mrana istilita.
Uoi Samhena, 31.oktobra (keltski festival berbe i etve) otvaraju se sve kapije u zagrobni svijet.
Keltski bardovi ulazili su u drugi svijet i izlazili iz njega napajujui se boanskim izvorima inspiracije za svoje
pjesme. Bardovi poput, druida , posjedovali su natrpirodne proroanske moi kada bi ih pod svoje uzele Aven,
boanska muza. Njihova mo da u svojim pjesmama podsmijavaju druge sijala je vei strah nego postupci
najsurovijih ratnika.2

Ezoterini naunici govore o "krugu Manreda", nepoznatom broju svjetova tvari, kao to su perle na ogrlici.
Abred je odvojena, ali ih okruuje- to je duhovni svijet i veina ljudi ga imenuje tako.Tu ne postoji materija,nego
samo protok i akumulacija duha i energije.Nastanjen je velikim brojem razliith entiteta duha i njihovim
esencijama nainjenih od kljunih koncepata.

Magija, nadnaravno, vidovnjaci i mudraci

Svako doba ima svoja vraeve,amane,mudrace i vidovnjake; mo magije koju oni posjeduju odrali su
generacije itatelja i sluatelja u svom ropstvu od najranijih vremena. Oni su likovi fascinacije i straha jer jedino
oni su ti koji znaju pravu snagu nevjerovatnih podruja koja se nalaze izvan nae svakodnevne stvarnosti.
Svaka kultura prepoznaje mo arobnjatva te je ona sadrana u njihovim priama.
Duhovni vidovnjaci i proroci keltskih mitova posjedovali su vanserijskaumijea proricanja, mudrosti i lijeenja.
Oni su uspostavljali znaajnekontakte sa prirodnim i natprirodnim silama i ponaali se kao veza izmeucarstva
ivih i mrtvih, izmeu vidljivog svijeta ljudi i nevidljivog drugogsvijeta, oblasti udnovatih duhova.
Naziv im dolazi od korijena "wat" to znai tkanje, pletenje. Prouavali su prirodu i bili iscjelitelji i lijenici.
Posjedovali su znanje o pravcima zemljinih strujanja i znali kanalizirati energije prirode. Zbog svog tog znanja
zvani su prorocima.
Najuveniji od svih bio je Arturov mudrisavjetnik, Merlin; ali su i drugi nadahnuti druidi- Amirgen, Talisin
iKatbad takoer bili prisutni u keltskim mitovima kao proroanski pjesnici isavjetnici kraljeva i voe klanova.
Neki su ivjeli kao pustinjaci udivljini ne gubei nita od svoje pozicije moi u keltskom drutvu. Iako suu
cjelini bili korisni, neki mrani arobnjaci kao Morgana, Nimu ili Kalatinkoristili su svoje natprirodne moi da
zaaraju i manipuliu smrtnicimazarad svoje sopstvene koristi.
Merlin je bio mudrac bez premca kome setakoer pripisuje stvaranje okruglog stola, plan za Kamelot i
mistinakamena struktura u Stonehenge-u.
Talisin, pjesnik prorok i vidovnjak koji je imao mo iscjeljenja, takoerje posjedovao dar sveznajue mudrosti
poto se "napio" nadahnua iz Keridveninog bakraa.3Kao najvei velki pjesnik predvidio je dolazakSaksonaca
i ugnjetavanje Velsa kao i sopstvenu smrt.
Kelti su takoer vjerovali da magija igra veliku ulogu u njihovim ivotima i u ciklusu Zemlje, Mjeseca i Sunca.
Nastojali su koristiti magiju da poboljaju svoj ivot i stvore pogodne promjene. Kelti su najstojali da iskoriste
energiju koju posjeduju kao i enregiju elemenata, boanstava itd. Magija je fenomen koji nije ni dobar ni lo ve
je neutralan. arolije esto mijenjaju tijek bitke, ljubavi i uspjeha lova i usjeva - gdje magija igra i korisnu i
tetnu ulogu. Kelti su bili oprezni u svojim magijskim radnjama i imali su duboko potovanje prema svim silama
koje iz okruuju. Bojali su sepatnje uzrokavane zlim inima i bili su oprezni da ne pozovu ovlasti koje bi mogle
biti tetne za bilo koga ili bilo ta.
Izraivali su kotlove, tzv. udesne bakraekoji su im sluili u magijskim obredima, a oni su esto bili pod
zatitom boanstva. Kotlovi su bili prekrasno uraeni od razliitih metala i zato se vjerovalo da je energija koja
okruuje kotao mona i moe promijeniti svaki apekt njihovog ivota, kada je ona usmjerena u pravom pravcu
prema cilju.Neki bakrai su puni obilja, drugi vraaju mrtve u ivot, a trei sadre posebnu smjesu mudrosti.
Keltski bakrai mnogo su se razlikovali u veliini, ali legendarni bakrai popu Dagdinog bili su toliko golemi da
su morali da se prevoze koijom, dok je moni Branov bakra nosio na leima div Ljaser.4

Kada se vegovori o magiji, nadnaravnom i drugim svjetovima znaajno je pomenuti i simbole poput keltskog
kria ili keltskog drveta ivota, kao i o mjestima spajanja boanskog i ljudskog svijeta.
Keltski kri je jedan od najstarijih simbola na svijetu. Smatra se da on jaa i tjelesne i duhovne sposobnosti,
podstie i donosi zdravlje, uspjeh, bogatstvo i dug ivot.
Oblik keltskog ceremonijalnog kria podsjea na oblik Ankha odnosno na kranski kri. U kranskom kriu
nedostaje veza sa ovalom ili krugom - kao da mu nedostaje jedna polovina stvarnosti. U svim kulturama krug je
otjelovljenje Zemlje, enske energije, jedinstva i cjelovitosti. Kri simbolizira muku energiju - etiri strane
svijeta, etiri elementa, etiri godinja doba kao i etiri stupnja magijske posveenosti.
On predstavlja duhovni red svijeta koji bi, bez pomirljive okrugline, bez kruga koji sve spaja i ujednaava,
predstavljao snagu koja zapravo dijeli.
Na keltskom kriu su predstavljeni zavezani vorovi i zapleti koji su simbol nevidljive ruke koja plete i rasplie
sudbinu. Kod Kelta je pratilac svih zakletvi, rituala i svakog kulta bio krug poloen ispod kria simbolizirajui
tako enu koja titi i brine i koja stoji iza svake borbene avanture mukarca. A to je onda osiguravalo da svaka
magijska radnja, bez obzira kojim je povodom obavljana, bude u skladu povezana sa deavanjima u svijetu.
Keltsko drvo ivotaojaava ivotnu snagu i energiju i omoguava kontrolu osjeaja.Drvo je istodobno sinonim
za Majku Zemlju koju ono spaja u jedinstvo sa Ocem Nebom. Svojim korijenjem ono je neraskidivo povezano sa
boginjom Zemlje - sa materijom, sa plodnou - tom osnovom ivota. Kruna drveta uzdie se mnogostruko
razgranata u nebo da bi tamo stupila u dodir sa duhom, svijetom inspiracije i ideja, mudrosti i spoznaje, svjetlom
i jasnoom. Ali kruna i korijenje zavise jedno od drugog: bez korijenja koje hrani kruna bi se osuila i opala, bez
krune koja uzima svjetlost, korijenje bi u tami zemlje sagnjilo i ne bi moglo usisavati njene sokove. 5
Kult drveta bio je rasprostranjen u svim dijelovima svijeta do kojih su doprli Kelti. Druidi, keltski mudraci, svoje
ceremonije, rituale i obrede inicijacije u pravilu su odravali u hrastovoj umi. Drvo je bilo centar njihovog
magijskog znanja i prakse.
Hramovi Kelta bili su sveti gajevi ili umski proplanci. Smatrali su da Onaj iji je hram kosmos i priroda ne treba
obitavati u ljudskoj kui. U prirodi, na otvorenom prostoru, ovjek je najblie Bogu. Sveta ili nebeska umska
istina ("nemeton") mjesto je susreta boanskog i ljudskog svijeta. Nemeton je ujedno i sredite svijeta u malom.
Svaki je nemeton i omphalos, os svijeta, jer stablo kojemu je korijenje uraslo u tlo, a vrh dodiruje nebo,
posrednik
je
i
veza
izmeu
ta
dva
svijeta.
U Irskoj je svako pleme imalo svoje sveto drvo u sredini plemenskog podruja. Kad bi neprijatelj iupao to
"drvo ivota", bila je to najvea nesrea i ponienje za pleme. PORIJEKLO KELTA Edo referat
-

Kelti su narod koji je pripadao Indo-evropskoj grupi naroda. To je plemsko drustvo sa jakim kultom
vodje. Bili su naseljeni u skoro cijeloj Evropi,a danas se potomci Kelta mogu naci u Bretoniji,Irskoj i
V.Britaniji.
Rijec Kelt prvi put su upotrijebili Grci prije 2500 god., tako su oni zvali sve barbarske narode koji su
zivjeli sjeverno od Alpa. Rimljani su ih zvali Galima
God.300 pr.n.e.keltski jezik je bio najrasireniji u Evropi
Pra-keltski jezik se dijelio na: galske i srodne jezike (od Francuske do Turske se govorio), na
keltiberijski (govorio se na Pirinejskom ostrvu-Spanija i Portugal), na gelski jezik (u Irskoj i Engleskoj),
britonski jezik (Vels,Bretonja)
Porijeklo Kelta su prvi pokusali objasniti Grci. Grcki istocni Apiam od Aleksandrije je zabiljezio mit po
kojem su Polipej i njegova zena Galatea imali 3 sina Keltusa,Galasa i Iliriusa, oni su emigrirali sa
Sicilije i vladali narodima koji su dobili ime po njima (dakle Kelti,Gali,Iliri)

Sljedeci mit je zabiljezio Partenius u 1.st.pr.n.e., po kojem je lijepa kci kralja Bretanosa-Keltina rodila
Herkulovo dijete,sina Keltosa,koji je bio praotac Grka
Rimljani,konkretno Cezar je u svojoj knjizi opisivao ratove sa Keltima,koje je on zvao Galima,koji su
po njemu vodili porijeklo iz danasnje Francuske,dijelu Belgije i juzne Njemacke(tj.iz Galije),a smatrao
je da su Gali bili potomci podzemnog boga Pluto.
Kasnije tek u 19.stoljecu ponovo se proucavaju Kelti nakon pronalaska prah.groblja Halstat(1846.g.) i
arh.nalazista La Ten(1857.). i samo ime njem.grada Halstat je keltskog porijekla i znaci slani grad.
Dakle, ta nalazista soli su omogucila Keltima da se obogate i takodjer njihov vojni razvoj. Kelti su
takodjer trgovali sa Grcima, prodavali so,kozu,zlato,drvo,krzno.
Kelti pripadaju Indoevropljanima,a vezano za proucavanje porijekla Kelta postoje 3 hipoteze: 1.
Anadolska-predlozio je Kolin Renfru, smatra da Indoevropljani vode porijeklo iz Anadolije i da su je
naseljavali jos u neolitiku,da su iz nje migrirali sirom Evrope kada se desila ekspanzija poljoprivrede u
neolitiku. 2. Kurganska hipoteza-naziv je dala Marija Gimbutas,zastupa teoriju da su Ruske stepe
pradomovina Indoevropljana i da se oni sire po Euroaziji negdje izmedju 4000. i 3000 god.pr.n.e. 3.
Teorija paleolitickog kontinuiteta objasnjava da su Indoevropljani stigli u Evropu prije 10000 godina i
da su vec krajem Ledenog doba imali drugacije jezike.

KELTSKE MIGRACIJE Tufo referat


-

Izmedju 5. i 3.stoljeca pr.n.e. Kelti su migrirali sirom Evrope, preko Apla do Italije,do Karpata i
Ukrajinske stepe, do Grcke i Anatolije. Postali su najrasirenija grupa naroda u Evropi, mada nisu imali
svoju imperiju niti odredjeno centralno srediste.
Kelti su bili divlji ratnici, primjer plemena Helveta, vrlo ratoboran narod koji su ratovanjem prosirili
teritorije. Oni su se takodjer 2.godine pripremali za migracije,osiguravali izvore hrane i zivotinje, da
bi(po Cezarovim rijecima) 386 000 Helveta krenulo i stiglo do Atlantske obale tj Galije. Unutar tog
broja bilo je 92000 vojnika.
Prema rimskom historicaru Liviju, prve migracije Kelta u Italiju su se desile za vrijeme vladavine
5.rimskog kralja Priskusa, odnosno za vrijeme vladavine Galskog kralja Ambigatusa. Kelti su porazili
Etruscane kod rijeke Ticine i naselili se sjeverno od rijeke Po.
Pleme Senonci je bilo posljednje koje je 400.g.pr.n.e. migriralo u Italiju, naseljavajuci obalu Jadranskog
mora
390g.pr.n.e. Kelti su porazli Rimljane i umarsirali u Rim, opljackali i zapalili, a njihov vodja Brenos je
postavio ultimatum Rimljanima, da predaju svo zlato i da ce se oni povuci iz Rima, tako se i desilo, te
su naselili sjevernu Italiju. Kada je 250.g.pr.n.e.keltski ratni vodja Brenos ponovo napao Rim, dozivio
je poraz, jer ih je rimska vojska docekala u zasjedi, ubijeno je 4000 i zarobljeno 1000 keltskih ratnika.
Kelti su osnovali Galiciju (Spaniju),Galatiju(Tursku) i Galitiju(Poljaska).

Uvod

Kelti predstavljaju narod zapadne i srednje Evrope mlaeg srednjeg doba nazvanog Laten.Grci upotrebljavaju
naziv Keltoi, a rimski pisci Celtae.U upotrebi je jo i naziv Galati koji oznaava Kelte koji su dospjeli do Male
Azije kao i naziv Gali koji Rimljani koriste da oznae Kelte u cjelini.
Kelti pripadaju porodici indoevropskih naroda, sa jezikom koji je nepoznat, ali za kojeg se pretpostavlja da je
srodan romanskim i germanskim jezicima.Poznati su kao ratniki i osvajaki narod, i po proizvodnji orua i
oruja od eljeza.Kao njihove matine oblasti uzimaju se gornji tokovi rijeka Rajne, Rone i Dunava.
Glavno nalazite mlaeg eljeznog doba jeste La Tene , na uu rijeke Tiele u jezero Nojatel u
vicarsko.Bogato je nalazima, prvenstveno metalnog porijekla.Tu se nalaze maevi, koplja, nakit, razno orue,
keramike te ostali mnogobrojni nalazi koji svjedoe o razvijenoj zanatskoj proizvodnji ovog perioda.
Napadi i pokuaji osvajanja privukli su mnogo panje, naroito ona sjeverne Italije IV st. pr.n.e. i ostale
sredozemne zemlje, pa u tom periodu grki i rimski pisci poklanjaju mnogo vie panje Keltima nego to su to
inili ranije.
Hronoloki sistemi koji omoguavaju podjelu mlaeg eljeznog doba, odnosno latena su oni koje su postavili
O.Tischler i P.Reinecke.Tischler je razlikovao tri faze (I-III), koje je smjestio od IV st.pr.n.e. do kraja I
st.pr.e..J.Dechelette je takoer podijelio laten u tri faze.Dalje ralanjivanje su uinili J.Wiedmer-Stern i
D.Viollier.Oni su podijelili fazu LT I na tri, a fazu LT 2 na dvije etape.Jo dalje je otiao F.Hodson koji je
izvrio podjelu na 22 horizonta zasnovanih na sahranjivanju u nekropoli Msingen-Rain.
Reineckova podjela se sastoji od etiri faze (A-D), koje su takoer kasnije doivjele podjelu.Faze LT B, LT C i
LT D su podijeljene na po dvije etape.
Po J.Fillipu podjela je izvrena na osnovu historijskih, drutvenih i ekonomskih promjena Kelta.Prva predstavlja
masovnu migraciju Kelta a posljednja romanizaciju latenske kulture.
Dolo je takoer i do stvaranja razliitih skala za odreene teritorije u Evropi, kao i podjela na osnovu razvoja
keltske umjetnosti
Na podruju bive Jugoslavije razlikuju se dvije grupe Kelta, istona i zapadna grupa 6.Istonu grupu ine
Skordisci, koji predstavljaju predmet moga istraivanja.
Pregled politike historije Skordiska

Skordisci (Scordisci) su bili pleme koje je naseljavalo podruje izmeu rijeka Save, Drine, Drave i
Dunava.Njihov uticaj se prostirao dananjih drava: Austrije, Hrvatske, Maarske, Srbije, Slovenije, Slovake i
Bosne i Hercegovine.Tano odreena granica njihovog rasprostiranja nije utvrena.
U historijskim izvorima se pronalazi da su bili neprijatelji Daradanaca, Makedonije, Grke i Rima.
Juno od Tauriska, odnosno Skordiska nema podataka da je bilo stalno naseljenih Kelta.
ive od III st.pr.n.e. pa sve do II st. n.e. na ovim podrujima.
Rimski historiar Justin daje nam podatke o njihovim dolasku na ve navedena na podruja.Po njemu, Skordisci
su preivjeli Kelti koji su se vratili iz bezuspjenog pohoda na Delfe 279. god.pr.n.e. te na putu natrag zaustavili
su se na podruju oko ua Save u Dunav7 gdje su zatekli ostatak Brenove vojsku.Tu ih je doveo neki Bathanat
te se po njemu njihov put povratka naziva Bathanatov put.Nije sigurno da li naziv Bathanat predstavlja ime voe
ili titulu.8
Nakon dolaska su pokorili lokalna plemena, najprije Tribale, a zatim i Autarijate.esto se u spisima spominje da
su Skordisci ivjeli zajedno sa Traanima i Ilirima, pa ih tako mnogo puta svrstavaju u njihove redove.
Makedonski kralj Filip u svojim planovima je uvukao Skordiske, preko Bastarna koji su trebali istrijebiti svoje
susjede Dardance, te zatim krenuti u pohod na Italiju.U tome ga je sprijeila njegova smrt . 9
Meutim, Skordisci i dalje pruaju pomo Bastarnima koji napadaju Dardance i doivljavaju poraz.
Rim pobjeuje Makedoniju 168. god. pr n.e. te time se pribliava podruju Skordiska koji od tada dolaze u este
sukobe s njima.
Za vrijeme konzulovanja Lucija Lentula I Gaja Marcija 156. god. pr.n.e. zabiljeen je prvi dodir Skordiska i
Rimljana koji se zavrio porazom Dalmata i Skordiska.Pretpostavlja se da su Skordisci bili saveznici Dalmata u
ovom sluaju.10
Skordisci pobjeuju Rimljane 141. god.pr.n.e. za vrijeme konzulovanja Pompeja.Nastavljaju se upadi u
Makedoniju to dokazuje Strabonove rijei o jaanju Skordiska i njihovom irenju do do ilirskih, peonskih i
trakih planina.
Letajski natpis iz 119. god. pr.n.e. naen u selu Ajvati, 12 km od Soluna, sadri odluku makedonskog grada Lete
da ukae poast kvestoru Marku Aniju radi poraza nad varvarima, u ovom sluaju ukazujui na Skordiske. 11
116. god.pr.n.e. biljei se jo jedna pobjeda Skordiska.Kod Rimljana je naroito teko odjeknuo poraz koji su
Skordisci nanijeli konzulu Gaju Porciju Katonu 114/113. god.pr.n.e. 12

Nakon ovog rimskog neuspjeha, sljedei uspjesi njihove vojske su posebno isticani.U njih spadaju oni konzula
M.L. Druza 112/111. god. pr.n.e. i konzula M. Minucije Rufusa 110/109. god. pr.n.e. 13
No, ne mnogo vremena poslije, 84. god.pr.n.e. Skordisci zajedno sa Medima i Dardancima uspijevaju da
opljakaju Delfe.Nakon toga ih je vojskovoa Kornelije Scipion Azijagen protjerao na dunavske ade. 14
U ovom periodu dolazi i do ojaavanja dake kraljevine pod vladarom Boreibistom 15.On je uspio da porazi
keltske Boje i Tauriske pri emu su bili Skordisci bili saveznici, a zatim je i njih pokorio.
Poslije smrti Boreibiste, Skordisci nakratko vraaju samostalnost i nezavisnost.16.god.pr.n.e. zajedno sa ilirskim
Denteletima napadaju i pustoe Makedoniju.16
12/13. god.pr.n.e. rimski imperator Tiberije pokorava Panonce pri emu su od pomoi bili Skordisci.Ubrzo
nakon toga, usljed mnogih ustanaka Dalmata i Panonaca, Skordisci gube svoju samostalnost te se pripajaju
Rimu, i to provinciji Panoniji.Njihova teritorija je sada podijeljena na plemenske zajednice Amantina, Breuka,
Kornakata i dr.17
Zadrali su jedino neku vrstu samouprave na nivou lokalne zajednice (Civitas Scordiscorum) u istonom i
centralnom Sremu.Krajem II st.n.e. potpuno iezavaju posljednji tragovi materijalne kulture Skordiska, te se
stapaju sa romaniziranim stanovnitvom provincija Panonije i Mezije.18
Nalazita materijalne kultura Skordiska

Najpoznatija nalazita istone grupe Kelta, odnosno Skordiska, su: idovar kod Vrca, Slankamen, Gomolava
kod Hrtkovaca, Turski anac kod Bake Palanke, Gradina na Bosutu kod Batrovaca, Orolik i Privlaka na Bosutu,
Donja Bebrina u istonoj Slavoniji itd.
Izvori pominju i dva grada: Heortu i Kapedunum, meutim njihova lokacija nije pronaena. 19

idovar se nalazi na lesnoj obali Dunava, i datira jo iz vremena srednjeg bronanog doba.Iskopavanjima
ustanovljeni su stambeni horizonti latenskog perioda i ostaci palisada.to se tie keramike, preteno je
zastupljena daka, odnosno keramika raena rukom.Metalni predmeti su uglavnom eljezne alatke i noevi.
Gomolava kod Hrtkovaca je nalazite ija historija zapoinje u neolitu, a zavrava u srednjem vijeku.Vei dio
utvrenja uniten je pomjeranjem korita rijeke Save.Po veem broju pronaenih grnarskih pei, pretpostavlja se
da je ovo naselje bilo centar keramike proizvodnje.Takoer su pronaeni i silosi, koji su sluili za smjetaj
itarica i bili su krukolikog oblika.Razlikuju se tri faze ovog naselja.U poetku su se gradili poluukopani
objekti, a kasnije nadzemne, najvjerovatnije pravougane zgrade , pravljene od pletera i lepa.Nalazi se dvije vrste
keramike: keltska, siva, raena na kolu, i gruba, runo pravljena, uglavnom dakog porijekla.
Gradina na Slankamenu predstavlja utvrenje koje je bilo opasano bedemom u ijoj je konstrukciji iskoriten
suhozid20, izveden slaganjem kamenih blokova.Od stanita su otkrivene i zemunice, a keramika se uglavnom
svodi na onu sive boje, raenu na kolu.
Na Turskom ancu kod Bake Palanke pronaeni su nadzemni objekti u tehnici pletera i lepa i siva keramika.
Zanimljivo je nalazite Popov Sala kod Novog Sada, jer predstavlja naselje podignuto na ravnici,
najvjerovatnije bez fortfikacije.Datuje se u I st.pr.n.e.
Na krajnjem jugu keltske teritorije se nalazi Gradac kod Leskovca, za kojeg se pretpostavlja da je bio vojno
uporite kratkog vijeka.
Najpoznatije nekropole su one kod Beograda, Karaburma i kod Kostolca, Peine. 21
Istraivanja na Karaburmi daju dokaze o neprestanom ivotu skordistikog naselja Singidunuma.Sahranjivanja
su vrena kroz period od III do I st.pr.n.e.Kao nain ukopa preovladava spaljivanje, dok se malom postotku
nalazi i skeletno sahranjivanje.Preko grobnih priloga, omogueno je daljnje istraivanje.
Nekropola Peine kod Kostolca otkrivena je prilikom zatitnih iskopavanja rimskog grada Viminaciuma.Veina
sahranjivanja izvrena je u toku prve polovine III st.pr.n.e.Do sada je otkriven isti broj inhumiranih grobova i
grobova sa spaljivanjem.Ovdje su pokojnici ukopavani u pravougaonim jamama sa raznim prilozima: nakit,
oruje, svakodnevni predmeti, sudovi i hrana.Pored keltskih grobova pronaeni su i oni lokalnog stanovnitva,
to nam pokazuje njihov odnos prema dolim Keltima.
Keltske nekropole pronaene su jo na lokalitetima Kupinovo, Surin, Novi Banovci, Boljevci, kod Osijeka itd.
Potrebno je spomenuti i grob sa paljevinom iz Vrca-Ata.22Pronaena je sahranjena ena i grobni prilozi, prije
svega narukvica od srebrnog lima, sa stilizovanim zoomorfnim zavrecima, dokazuju povezanost keltskih i
dakih elemenata u metalnom nakitu kod Skordiska.Jo je vaan i nalaz iz Odaka, gdje je pronaen ratniki
grob sa bojnim kolima.

Materijalna kultura

Najuoljvija je keramika, koje je u ovom periodu bilo mnogo zahvaljujui masovnoj proizvodnji pomou
grnarskog kola.Najstarija keltska keramika potie iz nekropole23 Peine.Sastoji se od posuda razliite veliine i
namjene.Izuzetak ine manje zdjele koje su nasuprot ostalim posudama, raene runo.
Najee se javljaju zdjele i amfore24, manje pehari.Zdjele imaju kratki, profilisani obod i zaobljeno rame, zatim
naglaeno dno.Amfore su trbuaste,s visokim, ukoenim vratom, horizontalno postavljenim obodom i slabije
naglaenim ramenom.Pehari se dijele na dva oblika: prvi, plii, sa irim otvorom i ukoeno postavljenim
drkama, a drugi vii, cilindrinog vrata, s ravnim drkama.
Glavna tehnika ukraavanja je glaanje ili uglaane linije.Pred njih se iskoritavaju i plastina rebra i urezane
linije.Jo jedna tehnika koja se pojavljuje jeste ona igosanja.
Kod Skordiska gruba keramika je najee raena rukom.Zastupljena su dva oblika: kratak, iroki lonac i amfore
sa kratkim vratom.
Period opiduma25 u zapadnoj i centralnoj Evropi odgovara periodu utvrenih naselja kod Skordiska. 26U
utvrenom naselju na Gomolavi pronaene su grupisane, cilindrine, keramike pei, sa dvodjelnim loitima i
krunim rotiljima, na kome su otvori za topli vazduh rasporeeni u koncentrinim krugovima.Takoer je
pronaena i jedna pe u cjelosti ispunjena nepeenim sudovima.
U ovom periodu preovladava siva keramika sa varijetetima zdjela iji je obod profilisan u obliku slova S, pehari
postaju plii i iri, a amfore visoke i sa kratkim vratom.
Javlja se i slikana grnarija, u koju spadaju samo odreene posude: konine 27 zdjele, kupe i amfore.Na
tamnocrvene zidove peene posude, nanosila se bijela ili svijetlosiva boja kao podloga, da bi se zatim nanosili
geometrijski motivi mrkom ili tamnosivom bojom.
Tehnika glaanja i dalje je zastupljena, posude su tamnosive boje, raene prvenstveno rukom.Istiu se manje,
bikonine28 amfore, plitke zdjele i pehari sa dvije uice.
Gruba keramika ograniena je na lonce i pitose 29.

Hronologija

Razlikuju se etiri faze u ivotu Skordiska, prema kojima se historijski dogaaji podudaraju sa karakteristinim
oblicima materijalne kulture.
VOJNI POHODI I KOLONIZACIJA PODUNAVLJA- Kelti su se kretali prema Grkoj, sa invazionim
ciljevima.U tom dobu osnivaju kraljevinu Tylis u Trakiji i Galatiju u Maloj Aziji 30.Osvajanje Podunavlja imalo
je strateki znaaj.
Ovom periodu se pripisuje nalazite Peine kod Kostolca, najstarije grobove iz Karaburmi, i i one nalaze iz
Kupinova.Za njega su karakteristine fibule tipa Duchcov-Mnsingen, narukvice i nanogvice od bronze u
renjevima, trbuaste amfore sa visokim vratom, zdjele sa ravnim obodom, pehari sa dvije uice, maevi sa
ovalnim medaljonima, kraa koplja, dvodijelna umba.Naselja nisu pronaena i nisu poznata.Pri ukopu se koristi
dvojni ritual, a vri se u dubokim, pravougaonim jamama.
Ova faza vremenski traje od kraja IV st.pr.n.e. do prve polovine III st.pr.n.e., odgovara LTB2 ili LT I.
RATOVI SA MAKEDONIJOM I RIMOM-Potpuno osvajanje Podunavlja, Posavine i donjeg Pomoravlja,
omoguava Skordiscima dalje napade na helenistiki Balkan.Sada se javljaju duge uske fibule, narukvice,
nanogvice i torkvesi sa reljefnim ukrasima, dugi maevi, pravougaona umba, koplja sa duim vrhovima, eljezni
ratniki pojasi, amfore i lonci sa kraim vratom itd.
Jedina nalazita koja se pripisuju ovom periodu su grobovi na Karaburmi i nalazi iz unitenih grobova u
Sremu.Iako se ovoj fazi pripisuju najvei pohodi Skordiska, od njih nema nikakvih vidljivih tragova osim nalaza
dvije situle i bronzane posudice sa rebrima i omfaloidnim dnom da Karaburme.
Obuhvaa fazu LTC ili LT II, tj. traje od druge polovine II st.pr.n.e. i traje cijelo II st.pr.n.e.
UTVRENA NASELJA U PODUNAVLJU I POSAVINI-Jaanje dake kraljevine i porazi od rimskih legija,
uzrokuju podizanje utvrenih naselja Skordiska.Ova faza se uklapa u fazu Kelta nazvanu ''oppidum''.
Za ovu fazu su karakteristine fibule ''pseudolatenske sheme'', eljezne fibule, fibule iz norikih oblasti,
narukvice od plave staklene paste, dvorezni maevi, izduena koplja, umba krunog oblika, amfore jajolikog
oblika, grafitirani lonci, zdjele s S-profilacijom oboda, niski pehari s visoko izvijenim uicama, oslikavana
keramika, tehnika glaanja, gruba keramika dakog porijekla.Primjetan je i rimski uvoz, njihov pribor za vino
kao i keramika u tehnici ''terra sigillata''31.

Teritorija prostiranja, ime i etnika pripadnost


Kao to nam pregled politike historije Skordiska prua, ne moemo tano sa sigurnou odrediti teritoriju koji
su Skordisci drali.U toku tri stoljea njihovog vladanja, podruje njihovog rasprostiranja se esto
mijenjalo.Prema tome, mogu se razlikovati dvije ''vrste'' teritorija: ona ''ua'' teritorija, gdje je ovo keltsko pleme
ivjelo zajedniki ''izmijeano s Ilirima i Keltima'' i podruje ''ire'' teritorije, odnosno one zemlje gdje su
Skordisci uspjeli na due ili krae vrijeme nametnuti svoju vlast.

Po Strabonu se moe zakljuiti da su se Skordisci, to se tie ove druge, ''ire'' teritorije prostirali na cijelom
podruju od Dunava do ilirskih, trakih i peonskih gora, i da su vladali svim zemljama sjeverno od Makedonije.
Za odreivanje ''ue'' teritorije, takoer e glavni izvor biti Strabon.Dok govori o Autarijatima, dobijamo i opis
Skordiska:''Skordisci su ivjeli kraj Istra, podijeljeni u dva dijela: jedni su se zvali Veliki Skordisci, a drugi
Mali.Prvi su ivjeli izmeu dvije rijeke koje se ulivaju u Istar, Noara, koji tee kraj Sergetike, i Marga neki je
zovu i Bargos dok su Mali Skordisci ivjeli s one strane rijeke, graniei se sa Tribalima i Mezima.Skordisci su
drali i neka ostrva.A toliko su se osilili da su do prodrli i do ilirskih, peonskih i trakih gora.Drali su i veinu
ostrva na Istru, a imali su i gradove Heortu i Kapedunom.Poslije zemlje Skordiska prua se du Istra zemlja
Tribala i Meza...''32
Jedini problem u ovom Strabonovom zapisu predstavlja odreivanje poloaja rijeke Noare.Postoje mnoge teorije
prema kojima bi to mogle biti rijeke Rab, Sava ili Drina, i na osnovu kojih se mijenja interperetacija, odnosno
odreivanje teritorija na kojem su Skordisci ivjeli.
Jedino podruje u kome su Skordisci inili znatan procenat stanovnita bilo je Podunavlje izmeu ua Drave i
velike okuke Dunava kod erdapa.U tom podruju Skordisci su se odrali i poslije rimskog osvajanja.
Veina naunika smatra da je ime Skordiska ilirskog porijekla.Neki lingvisti sufiks isko, smatraju tipino
keltskim, ne moe da razjasni jasno porijeklo ovog imena, jer se nalazi na nekim mjestima i sa tipinim ilirskim
sufiksom istai.33
Izvodi se zakljuak, da su prilikom doseljavanja uzeli potpuno novo ime, koje nije moralo biti konstruisano na
osnovu imena pobijeenog ilirskog plemena ili lokalne toponomije, nego jednostavno ime koje je tadanje
lokalno ime dalo doseljenicima, koji su se od njih razlikovali.
Vjerovanja Skordiska
O religiji i vjerovanjima Skordiska nije pronaeno mnogo zapisa ni materijalnih ostataka, ustvari nimalo, to
ostavlja prostora za slobodnu interpretaciju.
Amm. Marc. XVII, 4, 4 : ''Jedan dio Trakije naseljavali su Skordisci, kojih ve odavno nema u tim oblastima.To
su bili, kako nas ue stari pisci, surovi i divlji ljudi, koji su svoje zarobljenike prinosili na rtvu Beloni i Marsu i
pohlepno pili ljudsku krv iz ispranjenih lobanja.esto uznemiravani njihovim divljatvom, Rimljani su, poslije
mnogih ratnih neuspjeha, izgubili naposljetku ak i cijelu vojsku sa komadantom...'' 34
Flor. I, 39 : ''Za sve ovo vrijeme nije bilo nijednog vida svireposti kojim oni nisu iskalili svoj bijes nas
zarobljenicima: rtovali su bogovima ljudsku krv, pili je iz lubanja, skrnavili su smrt rugajui joj se svakojako, i
vatrom i dimom, i ak plodove trudnih ena upali iz utrobe kopljima.Od svih Traana najsvirepiji su bili
Skordisci, kod kojih se prepredenost pridruila snazi: planinski i poumljeni teren odgovarao je njihovoj
udi...''35

Pouzdano se zna samo upranjavanje dvojnog naina sahranjivanja: spaljivanje i ukopavanje pokojnika, po
ritualu koji je ostao neizmijenjen sve do kraja samostalnosti Skordiska.Darovi ne ukazuju na religioznu funkciju
pokojnika, kao i na postojanje svetenika-druida.Najvjerovatnijim se ini da su se potovale one forme
plemenske organizacije ija tradicija na Balkanu datira iz bronzanog doba.36

UMJETNOST KELTA I LATEN (nakit)


Kelti gotovo da nisu ostavili za sobom nikakve tragove arhitekture i monumentalne umetnosti. Njihovi domovi
bili su prilagoeni potrebama naroda ratnika i lovaca, stoara i zemljoradnika i najveih religioznih fanatika
meu starim narodima. Ali ostale su izvanredno oblikovane i raskono ukraene rukotvorine keltskih zanatlijaumetnika, pehari, posude, nakit i oruje.
Umjetnost haltatske epohe bila je zasnovana na pravolinijskim geometrijskim oblicima naslijeenim jo iz
neolita, dok se artefakti latenske kulture odlikuju oblicima ukrasenim krugovima, polumesecima i spiralama.
I grafiki i plastini oblici ove umjetnosti zasnovani su na kombinaciji zakrivljenih linija biljnih motiva i drugih
elemenata pozajmljenih iz grke i rimske dekorativne umjetnosti.
Apstrakcija, razbijanje simetrije klasinih motiva, spoj jave i sna koja se odrava u stvaranju imaginarnih bia,
zauzimali su vazno mjesto u keltskoj umjetnosti.
Keltski umjetnici ne vre potpuno preuzimanje grkih i italskih motiva, ve ih tako reprodukuju da se javljaju
bez izvornog karaktera.
Motiv ljudske glave veoma se esto sree na predmetima iz ove epohe, to naunici povezuju sa nekom vrstom
kulta glave. I ivotinjski motivi, realni ili fantastini, zauzimaju istaknuto mjesto u keltskoj umjetnosti.
U Haltatskom periodu Kelti su samo retko predstavljkali figure ali su postepeno ugledajui se na novie iz
Rima figure bile predstavljane. Rimski novii su imali uticaj na keltsku plastiku koja je pored biljne
ornamentike dobila i motiv glave. Jedan od estih motiva bio je konj kod ovog naroda koji je jahao ili
predstavljen u ogromnim crteima na terenu ili u statuetama u plastikama i minijaturama.
Najistaknutiji primjerci keltske umjetnosti su bronane posude i zlatne ogrlice s livenim zavojitim ukrasima koji
su naeni u kneevskim grobovima u Rheinheimu, Basse-Yutzu i Durheimu.
Grobovi npr. u Vixu (Francuska), Klein Aspergleu i Rheinheimu (Njemaka), osim to sadre skupocjene
pred mete, oznaavaju pojavu najr anijeg stila keltske umjetnost.
Skordisci su bili nosioci latenske kulture na balkanskim prostorima. Oni su podizali 2 tipa naselja:zatvorenog
tipa(opidumi) i naselja otvorenog tipa. U pocetku su njihove kuce bile poluzemunice,naselja otvorenog tipa
bilo je dosta u Srijemu. Poznati opidumi su:Zidovar,Gomolava.
Keltska keramika na Bosutskoj gradini,u Gomolovi,u Kupinova pretstavlja materijal iz II st. Kada su Skordisci
bili na vrhuncu svog prospariteta.
U mladjem latenskom horizontu na Gomolavi,sve su kuce nadzemne. Skordisci su gradili polukalotaste
peci,keramicke peci-na otvorenom prosotoru,kao i ognjista. U Zidovaru je otkriveno jedno ognjiste-zrtvenik.
Najvaznija nalazista ist.Kelta su uglavnom naselja,nekropola je manje. Najpoznatija utvrdjena naselja su
Zidovar,Slankamen,Gomolava,Gradina na Bosutu,Donja Bebrina u ist.Slavoniji. sva naselja pripadaju 1 st.

Otkrivene nekropole(npr. u Donjem Gradu u Osijeku,zatim na Karaburmi) pokazuju da je sahranjivanje


pokojnika bilo inhumacija i spaljivanje. Poznati su konjanicki grobovi iz Donje Panonije, u kojima se pokojnik
pokapao sa njegovim konjem. Takvi grobovi su zabiljezeni u Gardosu kod Zemuna,u Batini itd.
Najstarija keltska keramika je nadjena u nekropoli Pecine u Pomoravlju,radilo se o razl.posudju od sive
keramike,zdjele i trbusaste amfore,rjedje pehari,a valovita linija,linija kod glacanja je bila omiljena. U Gomolavi
su pronadjeni modeli peci za pecenje keramike. Takodjer su karak.su dvouhi lonci-krater,cije drske visoko
prelaze obod-tipican kerm.oblik je Skorliska,koji ce kasnije dobiti novi izgled sa uglacanim ornamentom. Pred
kraj Skordske kulture, pod uticajem rimske civilizacije javljaju se posude crvene boje.
Sto se tice metalnih artefakata Skordiska,poznati su:br.nakit i zeljezno oruzje. U centr.dijelu Balkana javljaju
se latenske fibule, kao sto su izduzena fibula,a takodjer i grivne.
Pra-keltski jezik se dijelio na: galske i srodne jezike (od Francuske do Turske se govorio), na keltiberijski
(govorio se na Pirinejskom ostrvu-Spanija i Portugal), na gelski jezik (u Irskoj i Engleskoj), britonski jezik
(Vels,Bretonja). Porijeklo Kelta su prvi pokusali objasniti Grci. Grcki istocni Apiam od Aleksandrije je
zabiljezio mit po kojem su Polipej i njegova zena Galatea imali 3 sina Keltusa,Galasa i Iliriusa, oni su emigrirali
sa Sicilije i vladali narodima koji su dobili ime po njima (dakle Kelti,Gali,Iliri). prah.groblja Halstat(1846.g.) i
arh.nalazista La Ten(1857.). za proucavanje porijekla Kelta postoje 3 hipoteze: Anadolska-predlozio je Kolin
Renfru, Kurganska hipoteza-naziv je dala Marija Gimbutas,Teorija paleolitickog kontinuiteta.
Izmedju 5. i 3.stoljeca pr.n.e. Kelti su migrirali sirom Evrope, preko Apla do Italije,do Karpata i Ukrajinske
stepe, do Grcke i Anatolije. Postali su najrasirenija grupa naroda u Evropi, mada nisu imali svoju imperiju niti
odredjeno centralno srediste.
Kelti su bili divlji ratnici, primjer plemena Helveta, vrlo ratoboran narod koji su ratovanjem prosirili teritorije.
Oni su se takodjer 2.godine pripremali za migracije,osiguravali izvore hrane i zivotinje, da bi(po Cezarovim
rijecima) 386 000 Helveta krenulo i stiglo do Atlantske obale tj Galije. Unutar tog broja bilo je 92000 vojnika.
Prema rimskom historicaru Liviju, prve migracije Kelta u Italiju su se desile za vrijeme vladavine 5.rimskog
kralja Priskusa, odnosno za vrijeme vladavine Galskog kralja Ambigatusa. Kelti su porazili Etruscane kod rijeke
Ticine i naselili se sjeverno od rijeke Po.
Pleme Senonci je bilo posljednje koje je 400.g.pr.n.e. migriralo u Italiju, naseljavajuci obalu Jadranskog mora
390g.pr.n.e. Kelti su porazli Rimljane i umarsirali u Rim, opljackali i zapalili, a njihov vodja Brenos je postavio
ultimatum Rimljanima, da predaju svo zlato i da ce se oni povuci iz Rima, tako se i desilo, te su naselili sjevernu
Italiju. Kada je 250.g.pr.n.e.keltski ratni vodja Brenos ponovo napao Rim, dozivio je poraz, jer ih je rimska
vojska docekala u zasjedi, ubijeno je 4000 i zarobljeno 1000 keltskih ratnika.Kelti su osnovali Galiciju
(Spaniju),Galatiju(Tursku) i Galitiju(Poljaska).
U Haltatskom periodu Kelti su samo retko predstavljkali figure ali su postepeno ugledajui se na novie iz
Rima figure bile predstavljane. Rimski novii su imali uticaj na keltsku plastiku koja je pored biljne
ornamentike dobila i motiv glave. Jedan od estih motiva bio je konj kod ovog naroda koji je jahao ili
predstavljen u ogromnim crteima na terenu ili u statuetama u plastikama i minijaturama.
Najistaknutiji primjerci keltske umjetnosti su bronane posude i zlatne ogrlice s livenim zavojitim ukrasima koji
su naeni u kneevskim grobovima u Rheinheimu, Basse-Yutzu i Durheimu.
Grobovi npr. u Vixu (Francuska), Klein Aspergleu i Rheinheimu (Njemaka), osim to sadre skupocjene
pred mete, oznaavaju pojavu najr anijeg stila keltske umjetnost.
Nakit je u prvooj fazi LATENA bogato dekorisan, ukraen ilibarom ili kralima. Posebn se izdvajaju certoza
fibule (nazvane po lokalitetu u Italiji)
U drugoj fazi se javljaju fibule sa slobodnom nogom, ukaene koralima ili emajlom, zatim narukvice i grivne sa
peatnim krajevima ili u oblku zmijskih glava, a javljaju se i bronani torkvesi, koji su karakteristini u sljedeoj
fazi.
U fazi C javljaju se staklene grivne.
U fazi D javljaju se fibule sa trapezoidnom stopom i metalne kope za pojas, zatim prstenje i ogrlice sa
staklenom pastom i zoomorfni amuleti.
U keltskom amanizmu, postojala su tri svijeta: Gvynvyd (gornji svijet), Abred (ovaj svijet ili srednji svijet) i
Annwin (donji svijet ili podzemlje).
Gornji svijet se sastoji od bogova i boica: Bog i boica svjetla, Sunce, Mjesec.. Takoer ovdje postoje
mitoloka bia poput vila .
Abred ili srednji svijet je svijet u kojem mi ivimo i u ovom svijetu bogovi i boice prirode zajedno postoje sa

ljudima.
Podzemlje je carstvo sjena, sadri boanstva podzemlja, kao i boanstva ponovnog raanja i smrti. To je mjesto
na kojem se due odmaraju prije ponovnog roenja.
Kelti su izraivali kotlove, tzv. udesne bakrae koji su im sluili u magijskim obredima
Keltski kri je jedan od najstarijih simbola na svijetu. Smatra se da on donosi zdravlje, uspjeh, bogatstvo i dug
ivot. Hramovi Kelta bili su sveti gajevi ili umski proplanci. Cezar spominje posveeno mjesto u karnutskoj
umi, koje je bilo sredite Galije.