Pravila ophoenja sa uenima

Ljubav i mrnja, prijateljstvo i neprijateljstvo jedan su od temelja islama, neizostavnih

zahtjeva rijei la ilahe illallah. Mnogobrojni su erijatski tekstovi koji govore o ovome, tako
da istaknuti uenjak Hamed b. Atik, rahimehullahu teala, kae: U Allahovoj Knjizi Nema
nijednog propisa da na njega ukazuje toliki broj dokaza kao to je sluaj sa propisom
prijateljevanja i neprijateljevanja, nakon propisa o obaveznosti tevhida i stroge zabrane
njegove suprotnosti, tj. irka. (Sebilun-nedat, str. 31) Ljudi koji su najprei da im se iskae
ljubav i prijateljstvo, nakon vjerovjesnika, jesu upravo uenjaci. Stoga ejhulislam Ibn Tejmijje, rahimehullahu teala, kae: Obaveza muslimana nakon iskazivanja
prijateljstva Svevinjem Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem jeste da
iskau prijateljstvo vjernicima kako o tome govori Kuran, a naroito uenima, jer su oni
nasljednici vjerovjesnika, oni su ti koje je Uzvieni Allah uinio na stepenu zvijezda, pa se
putem njih hodi tminama kopna i mora. (Reful-melam an eimmetil-ealam, str. 11) Nai
ispravni prethodnici su prijateljevanje nekog ovjeka sa uenim ljudima njegovog mjesta
ubrajali u znakove ispravnosti njegovog ubjeenja i njegovog pravca. Ibnul-Medini,
rahimehullahu teala, pojanjavajui sunnet i njegove ogranke koje ukoliko ih ovjek ne
potvrdi ili ne bude vjerovao u njih, nee se ni smatrati sljedbenikom sunneta, kae: Kada
vidi ovjeka kako se od svih stanovnika Basre vraa na Ejjuba es-Sihtijanija, Ibn Avna,
Junusa, Et-Tejmija, voli ih, esto ih spominje i povodi se za njima, onda se nadaj njegovom
dobru. Zatim je spomenuo ostale uenjake Basre i Kufe. (Vidjeti: El-Lalikai, erh usuli
itikad ehlis-sunnet vel-demat, 1/171.) Meutim, na vjerniku nije da jednog uenog voli vie
od drugog, slijedi jednog, a ne slijedi drugog, prijateljuje s jednim vie nego s drugim, osim
ako je taj uenjak bolji od drugih po imanu, bogobojaznosti i znanju, ili zbog toga to je uio
pred njim i savjetovao se s njim. ejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu teala, rekao je:
Nijedan se musliman ne smije pripisivati nekom uenom, pa uspostavljati ljubav prema
svima onima koji slijede njegovog uitelja i neprijateljevati sa svima onima koji ga odbacuju.
Naprotiv, na njemu je da voli i prijateljuje sa svakim vjernikom i sa svakim bogobojaznim
uenjakom i drugim ljudima, i nee posveivati vie ljubavi, osim ako se ispostavi da je neki
od njih veeg imana i bogobojaznosti, pa e dati prednost onome kome su dali prednost Allah
i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Medmuul-fetava, 11/512.)
Potivanje i uvaavanje uenih

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Nije od nas onaj koji nije milostiv
prema naim mlaima, koji ne potuje naeg starijeg, koji ne nareuje dobro i ne odvraa od
zla, i koji ne poznaje prava naeg uenog. (Ahmed, 1/257; Sunen Tirmizija, Knjiga o
dobroinstvu i odravanju veza, Poglavlje o onome to je dolo o milostivosti prema djeci,
3/215-216/1986; i Ibn Hibban, 1913. ejh Albani ocijenio je hadis dobrim uSahihul-Damiu,
5443)
Tavus b. Kejsan, rahimehullahu teala, rekao je: Od sunneta je da se poast iskae etverici:
uenom, starijem, vladaru i roditelju. (Vidjeti: El-Begavi, erhus-sunne, 13/43) Nai ispravni
prethodnici mnogo su potivali i uvaavali svoje uene, s njima su se ophodili na najljepi
nain. Vidimo kako Ibn Abbas, radijallahu anhuma, i pored svog ogromnog znanja, ugleda i
poloaja, dri povodac deve Zejda b. Sabita el-Ensarije, radijallahu anhu, dok se on penje na
nju, pa mu pojanjava i kae: Ovako nam je nareeno da postupamo prema naim uenima i
naim starijim. (Mustedrek Hakima, 3/423; Ibn Abdil-Berr, Damiu bejanil-ilmi ve fadlihi,
1/228; El-Hatib el-Bagdadi, El-Damiu li ahlakir-ravi ve adabis-samii, 1/189; spomenuo ga
je i El-Hejsemi u Medmeiz-zevaid, 9/345, i rekao: Svi prenosioci su prenosioci Sahiha
izuzev Rezina er-Rumanija, a on je pouzdan.) Kada je imam Muslim, rahimehullahu teala,
doao do imama Buharije, rahimehullahu teala, poljubio ga je meu oi rekavi: Dozvoli mi
da ti poljubim noge, uitelju, prvaku muhaddisa. (Vidjeti: Ibn Kesir,El-Bidaje ven-Nihaje,
11/340) Ibn Abdul-Berr, rahimehullahu teala, rekao je: Pravo uenog kod tebe je da kada
doe, da ga poselami posebno, a ostale ljude zajedno, da sjedne ispred njega, da ne
pokazuje svojom rukom, da ne sklapa oi pred njim, da ne kae taj i taj kae suprotno
tebi, da ga ne hvata za njegovu odjeu, jer je on na stepenu rodne palme s koje stalno na
tebe padaju njeni plodovi. (Damiu bejanil-ilmi ve fadlihi, 1/146)
Odlazak i stjecanje znanja pred uenima
Ueni su nasljednici vjerovjesnika! Stoga, onaj koji eli da dobije neto od tog nasljedstva, na
njemu je da prisustvuje skupovima uenih, uzima znanje od njih. Onaj ko izabere taj put,
Allah e mu tim putem olakati put do Denneta. U hadisu Ebu Hurejre, radijallahu anhu,
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Ko izabere put znanja, Allah e mu
tim putem olakati put do Denneta. (Musned Ahmeda, 2/325, Sunen Darimija, Uvod,
Poglavlje o vrijednosti znanja i uenog, 1/83; Sunen Ebu Davuda, Knjiga o znanju, Poglavlje
o podsticaju na traenje znanja, 3/317/3641; Sunen Tirmizija, Knjiga o znanju, Poglavlje o
onome to je dolo o vrijednosti fikha, 2684; i Sunen Ibn Made, Uvod, Poglavlje o

vrijednosti uenih, 223. Hadis je spomenuo i Buharija muallekan u Knjizi o znanju, u

Poglavlju da znanje dolazi prije rijei i djela, 1/25. Hadisu svjedoe mnogi rivajeti, tako da je
ejh Albani ocijenio hadis vjerodostojnim u Sahihul-Damiu, 1727.) Ebu Derda, radijallahu
anhu, rekao je: ta vam je!? Vidim vae uene kako odlaze, a vae neznalice se ne
poduavaju, ne trae znanje prije nego to ga nestane. Traite znanje prije negoli ueni odu!
(Sunen Darimi, Knjiga o znanju, Poglavlje o odlasku znanja, 1/78.) Nai ispravni prethodnici,
shvatajui vrijednost znanja i njegovih nosilaca, koristili su svaku priliku da se okupljaju oko
uenih. Abdur-Rahman b. Mehdi, rahimehullahu teala, rekao je: Ukoliko bi uen ovjek
sreo uenijeg od sebe, taj dan bi bio dan njegovog plijena, ispitivao bi ga i uio od njega.
Ukoliko bi sreo slabijeg od sebe u znanju, poduavao bi ga i bio bi blag prema njemu. Dok,
ukoliko bi sreo slinog sebi, ponavljao bi i obnavljao s njim znanje. (Vidjeti: ErRamehurmuzi, El-Muhaddis el-Fasil, str. 206) Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, rekao je:
Kada bi znao da postoji neko ueniji od mene u Allahovoj Knjizi i da se do njega moe doi,
ja bih iao do njega. (Sahih Buharije, Knjiga o vrijednostima Kurana, Poglavlje o uaima
Kurana iz reda Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba, 6/102.) Mejmun b.
Mihran, rahimehullahu teala, rekao je: Uenjaci su moji svjetionici u svakom gradu i moja
alost ukoliko ih ne pronaem. Naao sam popravak svoga srca u druenju sa uenima.
(Vidjeti: Ibn Abdil-Berr, Damiu bejanil-ilmi ve fadlihi, 1/49) Imam afija, rahimehullahu
teala, rekao je: Ko bude uio propise vjere iz knjiga, zapostavit e propise. Drugi uenjak
je rekao: Od najveih kunji je traenje znanja iz listova. (Vidjeti: Ibn Demaa,Tezkiretu-ssamii, str. 87) Omer b. Hattab, radijallahu anhu, rekao je: Ljudi e biti na dobru sve dok
budu uzimali znanje od svojih najuenijih, sve dok se ueni ne budu manje suprotstavljali
uenijima od sebe. Kada se budu suprotstavljali, protivili i opirali uenijem od sebe, bit e
upropateni. (Vidjeti: El-Lalikai, erh usuli i'tikad ehli-s-sunnet vel-dema'at, 1/84.)
Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, rekao je: Vi ete biti na dobru sve dok znanje bude
kod vaih najuenijih. Kada znanje bude kod manje uenih, ti manje ueni e omalovaavati
uenije od sebe. (Vidjeti: Ibn Abdil-Berr, Damiu bejanil-ilmi ve fadlihi)
Stroga zabrana omalovaavanja i napadanja uenih
Napad na uene, omalovaavanje i ismijavanje sa uenim ljudima, pravac je i put smutljivaca
i zabludjelih u vjeri, jer napad na uene predstavlja napad na vjeru, poziv kojem pozivaju,
pravac koji slijede. Omalovaavanje uenih strogo je zabranjeno jer su oni muslimani, a
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Uistinu, vaa krv, i va imetak, i vaa
ast, sveti su vama kao to vam je svet ovaj va dan (Kurban bajram), u ovom vaem mjesecu

(zul-hiddetu), na ovom vaem mjestu (Mekki). (Sahih Buharije, Knjiga o haddu,

Poglavlje o hutbi u danima Mine, 2/191; i Sahih Muslima, Knjiga o haddu, Poglavlje o
haddu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, 2/889/1218, u hadisu Dabira, radijallahu
anhu) Uzvieni Allah rekao je u hadisi-kudsijju: Ko iskae neprijateljstvo prema Mome
tieniku, Ja u mu objaviti rat! (Sahih Buharije, Knjiga o robovima, Poglavlje o
skromnosti, 7/190.) Imam afija, rahimehullahu teala, rekao je: Ako uenjaci nisu Allahovi
tienici, onda ja ne poznajem Allahovog tienika. (Vidjeti: El-Hatib el-Bagdadi, El-Fekihu
vel-mutefekkihu, 1/36) Imam El-Kazvini, rahimehullahu teala, rekao je: Znaj da je stepen
uenjaka iz ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, veliki. Njihova vrijednost je
velika. Njihova ast je otrovna. Ko je namirie, razboli se, a ko je pojede, otruje se.
Savjetujem vas da se prema uenim ljudima lijepo ophodite. Onaj ko ih bude potovao, taj
potuje Allaha i Njegovog Poslanika, dok onaj ko ih iznevjeri i prevari, taj vara Allaha i
Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem... (Vidjeti: El-Havarizmi, Mufidul-ulum) Ibn
Asakir, rahimehullahu teala, rekao je: Znaj, Allah uvrstio i mene i tebe u traenju
Njegovog zadovoljstva, i uinio i mene i tebe od onih koji Ga se istinski boje, znaj da je meso
uenih otrovno i da je Allahova kazna za one koji umanjuju njihovu vrijednost poznata. Malo
je onih koji su se pozabavili au uenjaka a da nisu kanjeni mrtvilom srca prije svoje
smrti. (Vidjeti: Tebjinu kezibil-mufteri, str. 28) Abdullah b. Mubarek, rahimehullahu teala,
rekao je: Na razumnom je da ne omalovaava trojicu: uenog, vladara i svoga brata
muslimana. Ako bude omalovaavao uene, izgubit e ahiret, ako bude omalovaavao
vladara, izgubit e dunjaluk, a ako bude omalovaavao svoju brau, izgubit e dostojanstvo.
(Vidjeti: emsuddin ez-Zehebi, Sijeru ealamin-nubela, 17/251)
Zabrana optuivanja uenjaka za greku
Uenjaci su, kao i svi drugi ljudi, skloni greci. Meutim, uriti i optuivati uenjaka za
greku, potvarati ga, veoma je opasno. Danas se uenjaci optuuju zbog nepoznavanja
njihovog stanja, nepoznavanja svih njihovih rijei i stavova, nerazumijevanja njihovih
openitih rijei, bojazni da se susretnu sa dotinim uenjakom i pitaju ga za namjeru njegovih
rijei, zbog elje da se ocrni ovaj ili onaj uenjak, elje da se izdigne nad njim, elje da se
njemu aplaudira, elje da ue u historiju neznalica i propalica jer je odgovorio tom i tom
uenjaku i sl. Ovo uglavnom dolazi od onih koji nemaju znanja, koji trae znanje iz knjiga,
internet stranica, onih koji iznose la na Allaha, Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, i vjernike, usljed ega skreu s Pravog puta i druge odvode u zabludu. Iako su njihova

usta puna rijei da se bore za Allahovu vjeru i strahuju za nju, istina je da se bore, ali samo za
svoju linost, pa neka znaju da su je ve izgubili.
Traenje opravdanja za greke uenjaka
S obzirom na to da su ueni ljudi, samim tim skloni su pogrekama. Tako, ukoliko pogrijee,
obistini se njihova greka, neemo ih odbaciti, precrtati za sva vremena, izbaciti i spaliti
njihove knjige, njihova predavanja, druge upozoravati na sve njegove rijei! Ne! Ve emo im
traiti opravdanje i imati lijepo miljenje o njima. Uzvieni Allah rekao je: Zato kada ste
uli, vjernici i vjernice nisu jedni o drugima pomislili dobro i rekli: Ovo je oita
potvora! (Prijevod znaenja En-Nur, 12.) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao je: Dobro se pripazite sumnjienja, jer je sumnjienje najlaljiviji govor! (Sahih
Buharije, Knjiga o ponaanju, Poglavlje o zabrani meusobne zavisti i okretanja, 5717; i
Sahih Muslima, Knjiga o dobroinstvu, odravanju veza i lijepom ponaanju, Poglavlje o
strogoj zabrani loeg miljenja, uhoenja i nadmetanja, 6701.) Omer b. Hattab, radijallahu
anhu, rekao je: Ne smatraj loom rije koju izgovori tvoj brat musliman sve dok postoji
ijedna mogunost da je protumai dobrom. (Vidjeti: Ibn Kesir, Tefsirul-Kuranil-Azim,
4/213) Muhammed b. Sirin, rahimehullahu teala, rekao je: Kada ti doe nekakva vijest o
tvome bratu, trai mu opravdanje, pa, ukoliko ga ne pronae, reci: Sigurno on ima
opravdanje. (Vidjeti: El-Bejheki, uabul-iman, 6/323/8342) Slino je rekao i Ebu Kilabe,
rahimehullahu teala: Kada ti doe vijest od tvoga brata koju prezire, maksimalno mu trai
opravdanje, pa, ako ga ne pronae, reci: Sigurno moj brat ima opravdanje koje ja ne
poznajem. (Vidjeti: El-Bejheki, uabul-iman, 6/321/8336, i Ebu Nuajm, El-Hilje, 2/285.)
Abdullah b. El-Mubarek, rahimehullahu teala, rekao je: Vjernik je onaj koji trai
opravdanja, dok je licemjer onaj koji istrauje greke. (Vidjeti: Ibn Kudame elMakdisi, Muhtesar Minhadil-kasidin, str. 119) Fudajl b. Ijjad, rahimehullahu teala, rekao je:
Vjernik prekriva i savjetuje, dok licemjer razotkriva i ismijava! (Vidjeti: Ibn
Redeb, Damiul-ulumi ve-l-hikemi, 1/82) Subki, rahimehullahu teala, rekao je: Ukoliko je
ovjek pouzdan, poznat po svome imanu i svojoj postojanosti, njegove izreene i zapisane
rijei ne razumijevaju se nikako drukije osim onako kako se naviklo od njega. Naprotiv,
obavezno je najljepe tumaenje i lijepo miljenje o njemu. (Vidjeti: Ahmed
Suvejan, erijatski menhed u prihvatanju vijesti i rivajeta o njima, str. 92-97)
Loe rijei o uenjacima ne sluaju se od drugih uenjaka, njihovih savremenika

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: Sluajte znanje od uenjaka i ne prihvatajte ono to
kau jedni o drugima. Malik b. Dinar, rahimehullahu teala, rekao je: Rijei uenjaka i
uaa Kurana uzimaju se i sluaju po svakom pitanju, izuzev govora jednih o drugima. Ne
slua se lo govor jednih o drugima:
zbog mogueg postojanja natjecanja meu njima, zbog iste naune oblasti kojoj pouavaju;
velike srdbe jednog prema drugom kada uje njegove rijei, pa mu uzvrati loim, a da se
smiri sigurno ne bi izrekao tako loe rijei;
mogueg razliitog razumijevanja odreenih pitanja, razliitog pristupa i pravca;
postojeeg sukoba meu njima, kada se koristi svaka prilika da se drugi kompromitira.
Imati na umu ogromno dobro uenih
Seid b. Musejjeb, rahimehullahu teala, rekao je: Nema uenjaka, niti uglednika,
velikodostojnika a da nema neku mahanu, nedostatak kod sebe. Meutim, ija vrijednost i
dobrota budu vei od njegovih nedostataka, to e otkloniti njegove nedostatke. (Vidjeti: Ibn
Abdil-Berr, Damiu bejanil-'ilmi ve fadlihi, 2/48) Ibnul-Kajjim, rahimehullahu teala, rekao
je: Kada bi se svaki onaj koji pogrijei ostavljao i njegova dobra djela ponitavala, znanosti i
mudrosti bi bile unitene. (Medaridus-salikin, 2/39.) Imam emsuddin ez-Zehebi,
rahimehullahu teala, rekao je: Kada bismo svakog imama koji pogrijei u svome idtihadu u
nekom pitanju osudili i odbacili, tada se ne bi sauvao ni Ibn Nasr, ni Ibn Mende, niti iko
ueniji od njih. (Sijeru e'alamin-nubela, 14/40)
Uzvienog Allaha molim da ove rijei uini dokazom za nas, a ne protiv nas. Molim Ga,
subhanehu ve teala, da nas okoristi ovim rijeima, pomogne nam da ouvamo kod sebe ovaj
temelj vjere, sauvamo time svoje ispravno ubjeenje i pravac koji vodi do Allahovog
zadovoljstva, a Allah je kadar da to uini. Sva hvala pripada samo Allahu, Gospodaru svih
svjetova, neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu asnu porodicu i sve
ashabe!
Hajrudin Tahir Ahmetovi, prof.