Sie sind auf Seite 1von 24

Josip FAJDI

Pregledni rad
Medicinski fakultet, Osijek

MIGRACIJE
LIANA NA
PODRUJU
SLAVONIJE

Uvod

Prirodni poloaj oduvijek je bio od presudne ivotne


i povijesne vanosti za Liku. U taj teko pristupaan prostor, omeen planinskim prijevojima, stoljeima je bio
otean ulazak, ali i izlazak. Unato tako nepovoljnom poloaju, ekspanzijom osmanske drave na opustjeli teritorij
Like i Krbave Turci naseljavaju uglavnom Vlahe iz Bosne.
Ali, i prije uspostave Krko-likog sandaka Vlasi se sustavno naseljavaju u Liku i Krbavu, zaposjedajui dvadesetak gradova i naputenih mjesta. Meutim, s Vlasima pristie i muslimansko stanovnitvo te zaposjeda uglavnom
vojna uporita i vea mjesta. Na taj nain postaju veinsko
stanovnitvo u Udbini, Graacu, Lapcu, Korenici, Bilaju,
Ribniku, irokoj Kuli, Peruiu i drugdje.
Oslobaanje Like i Krbave od turske vlasti nastavlja
se na osloboenje Slavonije od iste sile 1689. godine, kada
karlovaki general Johann Joseph Herberstein pokree
graniarsku vojsku za osloboenje junih krajeva. Padom
Udbine 21. srpnja 1689. godine general Herberstein zavrava akciju oslobaanja Like od Turaka, ime Lika i Krbava nakon iseljavanja Muslimana postaju ponovno demografski opustoene (Mauran, 2002., 6).
U demografski devastiranoj sredini temeljne znaajke
ivota ine loe nastambe, nedostatak prometnica, priprosta obrada zemlje i slabo stoarstvo, a takoer sveopa nepismenost i gruba ljudska narav.
Prema popisu senjsko-modrukog biskupa Martina
Brajkovia iz 1700. na prostoru Like i Krbave nalazilo se u
to vrijeme vie od 1.100 kua pravoslavaca i oko 600 kua
katolika, koje on naziva Vlasima Bunjevcima. Tome treba
dodati jo oko 1.700 prelaznika s islama na katolianstvo,
tzv. novih katolika, uglavnom iz Peruia.
Krajem 17. stoljea, a prema podacima Senjskog kaptola, na navedenom je prostoru moglo biti oko 24.000 stanovnika. Ovakva distribucija stanovnitva garnirana kasnijim pojedinanim ili grupnim doseljavanjima Hrvata,

91

Josip FAJDI
Migracije Liana na
podruju Slavonije

ali i drugih naroda, utjecala je na povijesnu sudbinu Like


i Krbave u svim buduim politikim dogaanjima, to je
bilo sudbinski znaajno za cijelu Hrvatsku.
Poslije, u 18. i 19. stoljeu na ukupno se ivljenje u
Lici odraava sav besmisao vojno-graniarskog ustrojstva i
mentaliteta koji je nosio takav poredak. injenica jest da
Liku zaobilaze sve gospodarsko-civilizacijsko-tehnoloke
promjene karakteristine za izradu civilizacijskog drutva, jer to nisu doputala stroga vojna pravila. ak ukidanjem vojne granice 1873. godine (sjedinjenje s Hrvatskom e slijediti tek 1881.) kada prema nekim podacima
na tom podruju ivi 122.000 stanovnika, a 1900. oko
138.000 (Mauran, 2002., 10), dok neki podaci govore o
ak 193.000 stanovnika na poetku 20. stoljea (Banovac
i sur. 2004., 129) situacija se nije bitno poboljala. Zaostalim nainom privreivanja nije bilo mogue prehranjivati
tako naglo povean broj stanovnitva u prometno, kulturno i gospodarski izoliranoj pokrajini.
To je bio razlog prvog veeg iseljavanja stanovnika Like
u druge krajeve Hrvatske, prvenstveno u Slavoniju i sjevernu
Hrvatsku, ime broj stanovnika pada ve 1910. za 5.244
osobe. Znatan broj Liana odlazio je i u prekomorske zemlje sve do 1914., da bi se trend iseljavanja nastavio ponovno 1919. godine (Mauran, 2002., 10).

Teorijski okvir

92

Pojam teritorij u literaturi se definira kao zemljopisno podruje pod formalnom jurisdikcijom ili kontrolom
priznatog politikog autoriteta (Jary i Jary, 1995., 683).
U definiranju Like smatram da nije dovoljno polazite samo teritorijalno-zemljopisni okvir, nego mu je nuno
dodati i socioloku dimenziju, tj. atribuciju drutvenog prostora, ime se naglaava interakcija ovjeka-stanovnika i
prostora.
Stoga pojam drutveni prostor znai znatno vie od zemljopisne kategorije. Pretpostavka jest da je posrijedi podruje drutvenog djelovanja koje ovjek svojim aktivnostima moe mijenjati, ime se stvara temelj osobnog i
kolektivnog identiteta ljudi jednoga kraja. Takvo shvaanje
prostora najblie je pojmu zaviaja i zaviajnosti (Banovac
i sur., 2004., 114).
Openito, kvantifikacija pojedinih demografskih
pojava, procesa i veza integriranih u demografski razvoj
konkretne drutvene zajednice mora se uzeti u obzir i pri
ocjeni razvoja Like kao drutvenog prostora.

Kad se promatra demografska struktura Like i migracijske aktivnosti u njezinoj povijesti, valja prema objekciji
nekih priznatih demografa, iako se ona ne odnosi na konkretnu etniku zajednicu, kvantitativno analizirati ne
samo meuzavisnost dugotrajnog smanjivanja nataliteta i
promjena u dobnoj strukturi stanovnitva, ve istodobno
treba utvrditi uz ope i one specifine imbenike i povijesno-politike prilike/dogaaje, koji su u odreenom razdoblju uzrokovali primjerice porast mortaliteta, pojaanje
iseljavanja itd. (Wertheimer-Baleti,1999., 45).
Zamiljena i utvrena kao granica carstava i religija
Lika je stoljeima bila zakinuta u pokuajima bilo kakvih
integracijskih procesa s ostalim krajevima Hrvatske (Mandi, 1973., 448). To je dovelo do petrifikacije Like kao
vojno-feudalne strukture sve do kraja 19. stoljea, a Lici
kao teritorijalnom pojmu u literaturi je pribavilo atribuciju vanjske perifernosti.
ini se da je jedan od najozbiljnijih zadataka suvremene hrvatske demografije odrediti distinkciju izmeu
oekivanih i neoekivanih demografskih pojava, kao i izmeu regularnog i iregularnog razvoja Hrvatske.
Ratna zbivanja na naim prostorima (ukljuujui sve
dosadanje ratove) uvelike su odredila suvremeni razvitak
stanovnitva Hrvatske kao neregularan. Evidentan je tako
u pojedinim dijelovima Hrvatske negativan prirodni rast,
odnosno pad stanovnitva te negativan migracijski saldo
(Laji, 2004., 176).
U strukturi hrvatskih migracija novijeg doba, zahvaljujui gore navedenim procesima, dominira mehaniko
kretanje stanovnitva uz distribuciju migracija na vanjske
i unutarnje (1991.-2001.). Nakon 1991. godine prevladava
unutarnja prisilna migracija ili prognanstvo. Kao kuriozitet moe se istaknuti injenica da je u Hrvatskoj 2001. od
ukupnog broja, 48% stanovnitva u nekoj upaniji doseljeno iz drugih krajeva; dakle, svaki drugi stanovnik Hrvatske bio je odnekuda doseljenik u mjestu stanovanja!!! U
kategoriji tzv. meuupanijskih seljenja, odnosno migracija srednje distance bilo je 33,3% migranata (Laji, 2004.,
176).

Josip FAJDI
Migracije Liana na
podruju Slavonije

Demografsko-gospodarska slika Like kroz povijest

Lika je danas najslabije naseljeno podruje Hrvatske


sa 230 naselja, odnosno sa 10 stan/km, a samo 1991. godine bilo je 15,7 stan/km ili ukupno 83.000 stanovnika.
Ponovno upozoravam na podatak o 193.470 stanovnika
Like davne 1900. godine!

93

Josip FAJDI
Migracije Liana na
podruju Slavonije

94

Dobna struktura ima posebnu vanost. Prema posljednjem popisu iz 2001. godine vie od 30% stanovnika
Like bilo je starije od 60 godina (Banovac i sur., 2004.,
129).
Dva su povijesna dogaaja presudno utjecala na demografsku sliku u Lici. To su Drugi svjetski rat i Domovinski
rat, kada je stanovnitvo najvie nestalo. Istodobno su migracijsko-emigracijske promjene bile najintenzivnije u razdoblju izmeu ta dva velika dogaaja. Stalni trend iseljavanja ima reperkusije na narodnosnu strukturu Like. Tako
se do poetka Domovinskog rata uvjetno reeno odravala ravnotea izmeu hrvatskog i srpskog stanovnitva
otprilike u omjeru 50%-50% (s manjim odstupanjima).
Taj se omjer bitno mijenja nakon popisa 2001., kada se na
teritoriju Like registrira 80% Hrvata, ali u znatno manjoj
ukupnoj masi stanovnitva, koja za cijelu Like iznosi samo
45.114 stanovnika (Banovac i sur. 2004., 130).
Autori, Banovac i sur. upozoravaju da se brojno stanje like populacije de facto svaki dan pogorava, uz napomenu da te procese gotovo nije mogue zaustaviti. Negativni procesi su najoitiji u ruralnim naseljima i nastavljaju
se, to prema miljenju istih autora prijeti izumiranjem Liana kao etnike kategorije u bliskoj budunosti! Osobno
smatram da je tu konstataciju teko prihvatiti!
S razliitim amplitudama to se dogaalo i u povijesti. Nakon diktature kralja Aleksandra 1929. godine sveopa zaostalost, kao i drutveno politika kriza izravno su
se odrazili na stanje u Lici, koje se drastino pogoravalo
i poetkom i zavretkom Drugog svjetskog rata 1945. Posljedica toga je jednostavno nestanak oko 40.000 stanovnika Like 1948. godine u usporedbi s popisom iz 1931.
To je znailo gubitak gotovo 1/3 radno sposobnog stanovnitva. (Mauran, 2002., 11). Ekonomsko-politika migracija unutar Hrvatske nastavlja se intenzivno 1971. godine, kada Lika ostaje bez 13.000 stanovnika. Ovome se
mora dodati emigracijski val u daleke zemlje, Ameriku i
Australiju, a ranih 1960-ih godina mnogi Liani emigriraju u Zapadnu Europu, tonije Zapadnu Njemaku, to
zapravo nikada nije prestalo.
Kakav-takav poslijeratni gospodarskomodernizacijski zamanjak u Lici (iako real-socijalistikog tipa) naprasno prekida srpska agresija na Hrvatsku 1991. godine.
Svi negativni aspekti gospodarsko-socijalnog nazatka Like
kao drutvenog prostora, npr. gospodarska nerazvijenost,
nezaposlenost, odlazak mlae i radno sposobne generacije
u druge krajeve i prevalencija starijeg puanstva, dolaze
sada do punog izraaja. Sve to Liku, bez kadrovskih i materijalnih mogunosti i jasnih gospodarskih razvojnih pro-

grama, gura na hrvatsku periferiju, podlonu i potpuno


ovisnu o politikim centrima moi.
Zavretkom Domovinskog rata nakon srpske agresije
1991. Lika ponovno postaje demografski opustoen prostor obdaren prirodnim ljepotama, koje prvih godina poraa gotovo nikoga ne zanimaju.

Josip FAJDI
Migracije Liana na
podruju Slavonije

Fenomen raseljavanja iz Like

Proces raseljavanja Like moe se grubo sagledati kroz


tri kljune vremenske toke, a to su: razdoblje nakon 1715.
godine koje se nastavlja s manjim ili veim prekidima kroz
18. i 19. stoljee, slijedi razdoblje nakon 1918. i konano
razdoblje nakon Drugog svjetskog rata.
Neto nakon 1918. biljei se intenzivno iseljavanje iz
Like. Povod je bila podjela, uglavnom vlastelinske zemlje
u Slavoniji po kotarima: Virovitikom, Slatinskom, Naikom, Miholjakom, Valpovakom, Osjekom, Vukovarskom, a manjim dijelom Poekom i Daruvarskom. Liani
dolaze do kua i posjeda na dva naina - slubenom dodjelom (diobom) i/ili kupnjom. Na ovaj nain nastala su
brojna lika sela, mjesta i naselja po Slavoniji, ali i Vojvodini. Stjepan Pavii to naziva: ureenom seobom Liana u kojoj su stekli dobre kue i unosne zemlje.
Povijesno ostaje ipak zapisano da je najvea migracija
iz srednje i june Like bila poslije 1945. godine Bio je to
nezaustavljiv migracijski val u velike gradove Zagreb, Beograd i Rijeku, gdje se lake dobivalo zaposlenje u tadanjim velikim socijalistikim industrijskim pogonima, ali i
u vee gradove u Slavoniji kao to su Osijek, Sl. Brod, Vinkovci i Poega, te u prigradska naselja iz kojih su Nijemci
bili prisilno iseljeni.
Useljavanje u nizinske slavonske prostore moemo podijeliti na vie zasebnih cjelina, idui od najzapadnijih dijelova Slavonije do krajnjeg istoka, gdje je danas Vukovarsko-srijemska upanija.
Prvi zapadni prostor Slavonije, uvjetno reeno, pripada podruju Pakraca, Slatine i Virovitice. Pakrako podruje naseljava razmjerno malo likih Hrvata, jer su ih,
prema nekima, u zaposjedanju plodne zemlje jednostavno
pretekli Gorani. Meutim, to ne vrijedi za lika sela i
naselja oko Pakraca sa srpskom etnikom veinom. Zanimljivo je da Liani tijekom brojnih migracija nisu doli u
Daruvarski kotar (Pavii, 1990:23). Zapisano je kako je
nekoliko veih skupina likih Hrvata pokupovalo vlastelinske pustare i zaposjelo plodnu zemlju Slatinskog kotara

95

Josip FAJDI
Migracije Liana na
podruju Slavonije

u 18. stoljeu. Spominju se sela Mikleu, Sladojevci, Lug


i Balinci.
U Virovitikom kotaru je u kriznom razdoblju bilo
dosta i vlastelinske i seljake zemlje na prodaju. U posjed
toga zemljita dolaze liki Hrvati (Bunjevci i Brinjaci), ali
i liki Srbi (Pavii, 1990., 23). Liki Hrvati se naseljavaju
u selima Trnavi, Levinovcu, Trapinki i dr., a manjim dijelom i pojedinano u Virovitici.
Za razliku od navedenih predjela, podruje istono
od Novske, a to su Novogradiki, Brodski, upanjski i
Vinkovaki kotar, intenzivno useljavaju Liani tijekom
kriznih razdoblja.
Za Novogradiki kotar vrijedilo je nepisano pravilo
da se liki Hrvati naseljavaju u sela s hrvatskom etnikom
veinom, a Srbi u sela u kojima prevalira srpska etnika zajednica, preteno istonije od sredita mjesta.
U ranim kriznim godinama po likim se krajevima
proirila vijest o prodaji mnogo plodne zemlje i vinograda
u najbogatijim selima Brodskog kotara, koji je zahvatila
ozbiljna gospodarska kriza. Tu su liki i goranski migranti
vrlo brzo kupili parcele u okolici Broda, ali su mnoge obitelji ostajale u gradu, koji je nudio zapoljavanje.
Zbog specifinosti, prikazat u useljavanje i snalaenje Liana u pojedinim dijelovima Slavonije, odvojeno za
poeko, brodsko, vinkovako i valpovako-miholjako
podruje.

Poega i okolica 1700. 2001.

96

Za demografske zapise i stvaranje slike o stanovnitvu


Poege i Poetine najzasluniji je dr. Josip Buturac, roen
u poekoj okolici, a preci su mu bili podrijetlom iz Like.
Ovaj zasluni crkveni povjesniar, arhivist, moralist, pedagog i sveenik 1967. izdaje svoje opseno djelo Stanovnitvo Poege i okolice 1700-1950. s popisom svih stanovnika Poetine (prezimena, podrijetlo i godine doseljenja).
U Predgovoru pie: itao sam s najveim zanimanjem
ono to su o tome stanovnitvu s mnogo truda i znanja napisali Julije Kempf i Stjepan Pavii, ali mi je nakon itanja njihovih knjiga opa slika o stanovnicima Poetine
ostala dosta nejasna i nepotpuna. (Buturac, 2004., 9).
Skupljajui arhivsku grau, idui od kue do kue te
itajui dostupne arhivske izvore, Buturac se ograniava
na ovako iroko vremensko razdoblje (1700.-1950.) zato
to: godine 1700. poinje dulji, mirniji razvitak politikih, ekonomskih i socijalnih prilika u Poegi i okolici, nakon dovrenih turskih ratova, osloboenja Slavonije od

Turaka i Karlovakog mira (1699.), a godine 1950. objavljen je znaajan lokalni popis stanovnitva iz kojega se vidi
da se sastav ovdanjega gradskog i seoskog poinje jae mijenjati, ali ipak ne tako kao nekoliko godina kasnije. (Buturac, 2004., 9)
Dr. Buturac prikaz povijesti stanovnitva Grada Poege dijeli u est razdoblja:

Josip FAJDI
Migracije Liana na
podruju Slavonije

1.
2.
3.
4.

razdoblje prije 1700. godine ( svretak Turskog rata)


razdoblje 1701.-1705. (masovna doseljavanja Hrvata)
razdoblje 1706.-1721. (manja doseljavanja Hrvata)
razdoblje 1722.-1750. (doseljavanje Hrvata i neto Nijemaca)
5. razdoblje 1751./61.-1800. (doseljavanje Hrvata i veeg
broja Nijemaca)
6. razdoblje 1801.-1900. (doseljavanje veeg broja Hrvata, znatan broj Liana i Nijemaca, a meu njima
dolaze i Srbi, esi i idovi)
Posebna vrijednost Buturevih zapisa oituje se u injenici da je veliku pozornost posvetio podacima iz kojih
su se krajeva obitelji doseljavale i u kojem vremenu. Znakovita je njegova reenica: Ovi podaci razbijaju iluziju o
tome da su nekada svi ljudi ivjeli u velikim zadrugama,
da su se rodovna stabla uvijek i svagdje sasvim prirodno
razvijala u mnogobrojne svjee i cvatue grane, da je obiteljski ivot bio na velikoj moralnoj visini. Prava je istina
neto drugo: bilo je obitelji velikih i malih, bogatih i siromanih, izumiranja starih obitelji i doseljavanja novih.
U razdoblju od 1700. do 1950. godine u Poegu i okolicu doseljavaju se Hrvati: Liani, Primorci, Gorani, Dalmatinci, Zagorci, Prigorci, Hercegovci, ali i Srbi iz Banije,
Like i Bosne. Buturac kae: Veina doseljenika ovdje, u
Zlatnoj dolini ostaje i prilagouje se starosjediocima i starijim doseljenicima u pogledu jezika, udi i obiaja, pa postepeno i izumiru, a samo malo njih ostavlja ovaj kraj i
trai plodnija naselja u istonoj Slavoniji ili laki posao i
bolji ivot u veem gradu.
Godine 1900. Poeka opina ima 27.022 Hrvata,
19.534 Srbima, 2.744 eha i Slovaka, 34.287 Nijemaca i
2.374 Maara.
Trend prirasta stanovnitva nije jednak za sve podrune opine, najvei je gdje se doseljavaju Liani, Hercegovci i Bonjaci, a manji gdje se ruralno stanovnitvo
seli u gradove (Buturac, 1974., 69). Prva polovica proteklog stoljea je razdoblje kada starosjedioci i doseljenici u
Poetini vie izumiru, a prirodni prirast i natalitet odravaju se na kakvoj-takvoj razini, iskljuivo zahvaljujui gore
navedenim skupinama koje se doseljavaju iz junih dinar-

97

Josip FAJDI
Migracije Liana na
podruju Slavonije

98

skih krajeva Hrvatske. Domicilno stanovnitvo ovoga dijela Slavonije izumire, kae Butorac, pred naim oima sve
vie i vie, pa nastavlja: Ostavljamo strunjacima da proue i objasne zato Slavonija neprestano izumire i to treba
uiniti da se to zaustavi. Nai siromani i krni juni krajevi, kao arsenal ljudskog materijala, stoljeima su se pomlaivali, obnavljali i spaavali nae bogate sjeverne krajeve. No, treba misliti i na to to e se dogoditi ako svijet
naega juga zauzme ona ista shvaanja koja prevladavaju
na naem sjeveru!
Upotpunjujui demografsku statistiku Poekog kraja
kroz povijest valja spomenuti i sljedee: sela poeke okolice su 1950. god. imala 48.645 stanovnika. Od toga 4.875
(10%) bili su prastanovnici (starosjedioci), njihovih potomaka je bilo 15.681 (32%), a na novije doseljenike i njihove potomke otpada 28.089 stanovnika ili ak 58%.
Liki doseljenici su zbog niske razine izobrazbe, kao
poljoprivrednici, umski radnici, kirijai i nadniari mahom participirali u ovoj posljednjoj i najbrojnijoj kategoriji doseljenika. Trend izumiranja prastanovnika je nezaustavljiv i ve u prvoj polovici 18. st. nestaje oko 300 takvih
obitelji u Poetini. Izumirali su itavi rodovi, odnosno velike obitelji sa po 10 do 20 lanova (zadrune kue). Razlog tome je dvojak. Prvo, stradanja i pogibelji mladih
mukaraca u sukobima s Turcima (posebno u posljednjem
Turskom ratu 1687.-1691.) kada na selu ostaje uglavnom
starije stanovnitvo bez nataliteta. Drugi razlog jest epidemija kuge 1739., od koje je stradalo brojno stanovnitvo.
Povjesniar Buturac raspravljajui o uzrocima izumiranja starijih i novijih doseljenika, zakljuuje sljedee:
Poznata je stvar da se gortaci koji su ivjeli na visini od
600m teko privikavaju na nizinu od 150 m kad se u njoj
u svom novom zaviaju nastane. Liki rod s tri brana para
imao je u Poetini od 1700.-1800. godine 40-ero djece,
od koje su samo dva djeaka doivjela djecu i unuke, dok
su ostali djeaci ponajvie jo u kolijevci umrli. Osim toga,
gortaci stoari teko se privikavaju na teki plug i motiku,
na kosu i druge poslove koje zahtijeva napredna poljoprivreda. Na te i takve tekoe nekada se nije pomiljalo ni o
njima raspravljalo. Rjeavanje takvih tekoa nije ni danas
lako, a pogotovo nije bilo prije 100 i 200 godina, (Buturac, 2004., 354)
Podruje susjednog Naikog kotara je do kriznih
godina bilo izrazito slabo naseljeno. U posjedu vlastelinstava su velike povrine bogate hrastovom umom, odakle
se kontinuirano eksploatira kvalitetno drvo preko prvog
pilanskog pogona u urenovcu. Bio je to glavni povod
za naseljavanje Liana (uz Maare, Nijemce i Slovake) u

ove krajeve, gdje se zapoljavaju kao umski radnici, a dio


ostaje na poljoprivrednim posjedima. Prema zapisima S.
Paviia u veem broju Kosinjani naseljavaju aince, Rastovac i Paulince. Ovo osobito vrijedi za razdoblje nakon
1918. kada je migracija Hrvata, ali dijelom i Srba, u Naiki kraj intenzivna.

Josip FAJDI
Migracije Liana na
podruju Slavonije

Useljavanje Liana na brodsko podruje

Trend useljavanja Liana na podruje Brodskog Posavlja gotovo je identian povijesnom rasporedu svjetskih
ekonomsko-politikih kriza na naem prostoru. U prikupljanju podataka iz literature za pisanje ovoga rada, naiao
sam na vrlo zanimljivu knjiicu autorice Anke Simonovi,
uiteljice iz Sl. Broda, koja je na temelju vlastitih dojmova
zorno ocrtala karakter i obiaje Liana doseljenih na brodsko podruje. Prema tim zapisima, Liani su najveim dijelom nalazili posao kao obini radnici u brodskom vinogorju. Anka Simonovi pie: U to se naao po gdjekoji
Lianin doljak, pa nafalio drugoga znanca, da mu znanac
zna dobro vinograd raditi, neka ga uzme za vincilira. Lianin doseljenik snaao se u novom nainu poslovanja i zaslube, imao je volju za rad i carsko uivanje u svakom pogledu, prama onomu s kojim se je u Lici oprostio putujui
u Slavoniju. Malo po malo nadolo te brae iz krne Like,
pa ne samo da ih je nadolo, nego ih se za koji decenij narodilo tono rije pripovijest, jer su Liani kako bi braa
Bugari kazali; dobroplodna pasmina. Potpunim pravom
ih tako nazvati moemo. (Simonovi, 2005., 20-21)
A o tzv. dobroplodnosti Liana doljaka svjedoi i
popis brojnih mnogoeljadnih likih doseljenikih obitelji u brodskom vinogorju, npr. obitelji Peut, Jagar, prajc,
Jurjevi i dr. Smatralo ih se doljacima vrlo bistra uma.
Mnogi od njih nisu znali ni itati ni pisati, ali zgradu e
uzidati i podii, stolove praviti, postelju i zibku nainiti
bre i bolje od zanatlija. Veoma su brzi i valjani radnici kad togod sebi ili u pogodbu rade.
Posebno je zanimljiv detaljan opis odora koje su Liani nosili u vrijeme doseljavanja u Brodsko Posavlje.
Anka Simonovi opisuje: Odjeveni i muko i ensko u
sasvim jednostavno odijelo, koje su doma u Lici sami fabricirali, sami krojili i ili. Ljudi su nosili debele hlae od
tkanja, to se je retkalo od ovje vune i kozje kostreti. Od
iste tkanine bio je i gornji haljetak ili je bio sait od ovjeg
i kozjeg runa. Na glavi se koila crvena kapa. Na nogama
su imali opanke i debele arape nazvane navlake. Plele
su ih njihove ene od ovje vune. Na tijelu nosili su koulju

99

Josip FAJDI
Migracije Liana na
podruju Slavonije

od domaeg tkanja. Ne onako fino otkanog kao to nosi


na starosjedilac okac, nego od debelog tkanja satkanog
od debelog konopljeg vlakna. Koulja je bila po prsima
otvorena, sve do pasa, pa je tu bilo vieti runo po prsima,
kao u kakve mlade ovice, s tom razlikom to je u janjeta
runo mehko, a u naih doljaka grubo kao kostrijet. Kad
je cia zima bila i snijeg padao, bijelila se gola prsa i brkovi
od inja i snijega, ali nije to ni najmanje kodilo zdravlju
naega Lianina. (Simonovi, 2005., 23)

Liani doseljenici na vinkovako podruje

100

Poetkom 18. stoljea s odlaskom Turaka, na podruje istone Slavonije naseljavaju se mahom doseljenici
rimokatolici iz Like, Dalmacije, Hercegovine i Gorskog
kotara (Gligorijevi, 1999., 25).
Za Liane je vrijedila izreka kako su: nai najustrajniji i najbolji kolonisti, te kako ih ima svagdje, gdje god je
bilo prilike za naseljavanje.
Prema Ljubici Gligorijevi, Liane je u Vinkovaki
kotar privlaila iskljuivo pria o obilju plodne i obradive
zemlje. To je vrijedilo naroito nakon Like bune i velikog pokreta u Likoj, Otokoj i Ogulinskoj krajini 1714.
godine.
Dolaskom u Slavoniju Liani su dobivali dodatak svojem izvornom prezimenu Rvat!
U Vinkovaki kotar najvie se doseljavaju u Ivankovo kod Vinkovaca, ali i u druga graniarska sela. Poetkom 18. stoljea doseljavaju se bunjevake obitelji Biondii, Senjii, Paviii, Krmpotii, Rogii. Od starih
Peruiana dolaze utii i Obuine, od Brinjaka, Klianii i Kuanii.
Nastupom ope krize 1880. ova podruja zapljuskuje
val doseljavanja iz zapadnih krajeva. U Retkovce dolaze
uglavnom dvije hrvatske skupine doseljenika: jedna iz
Like, druga iz okakih podunavskih sela. Ve poetkom
20. st. pripadnici ovih dviju struja ine vie od polovice
ukupnog stanovnitva.
U Andrijaevce, selo vinkovakog kraja poetkom 18.
st. takoer se intenzivno doseljavaju Liani.
Taj trend nastavlja se tijekom 19. i 20. st. i u ostala
mjesta istonije, a to je podruje dananje Vukovarskosrijemske upanije. To se posebno odnosi na Nove Mikanovce, u koje doseljavaju stanovnici iz okolice Slunja.
Krajem 19. st. u posavskim selima Gunji, Vrbanji i Drenovcima vie od 1/3 stanovnitva su useljenici Liani i Go-

rani. Oni, pie Ljubica Gligorijevi, naseljavaju i ostala sela


- Otok, Privlaku, Nijemce te vinkovako selo eletovce.
Zavretkom Drugog svjetskog rata i protjerivanjem Nijemaca iz ovih plodnih krajeva, poinje trei val useljavanja u
ova sela (Ivankovo, Cerna, Retkovci, Vinkovako Novo Selo)
ne samo Liana ve i Dalmatinaca, Hercegovaca i Zagoraca.
Prema popisu stanovnitva iz 1930.' u Vinkovaki kotar doseljene su brojne like obitelji, i to s podruja Otoca:
Bianii, Bobinci, Cvitkovii , Nikii, Devii, Rajkovii;
s podruja Brinja: Draenovii, Jelii, Krznarii, Perkovii, Vukovii, Perlii, Pernari, Dujmovii.
Od Bunjevaca zabiljeeni su: Baleni, Anii, Brkljaii,
Butorci, aii, Ivezii, Lulii, Marasi, Samarije, Peuti,
Prpii, ojati, Tomljanovii, Uzelci, upani.
S podruja Senja registrirani su: Rupii, Rosandii,
Ugarkovii.
U Slakovcima, likog podrijetla su sljedee obitelji:
Draenovii, Medvedi, i tefanci.
U Komletincima: Dumenii, Ivezii, i ebalji, a nakon Drugog svjetskog rata doseljavaju se jo Vuetii, Perkovii, Sertii i Rajkovii.
U eletovcima nakon 1945. zabiljeeni su: Paviii,
ikii i porii. Potonji su podrijetlom iz Kosinjskog Bakovca. Ljubica Gligorijevi piui o vrijednoj obitelji Luke
Markovinovia roenog 1929. na podruju Donjeg Lapca,
koji se s roditeljima doseljava u eletovce 1941., biljei zanimljivu njegovu izjavu: Te 1941. g. smo bjeali pred etnicima sa zapada na istok, a sada 1991. pred etnicima bjeimo sa istoka na zapad. (Gligorijevi, 1999., 33)
Meu likim Srbima u vinkovako selo Mirkovce naseljavaju se migranti iz Graaca i Zrmanje.
to se tie krajnjeg istoka Hrvatske, koji danas pripada Vukovarsko-srijemskoj upaniji, doseljavanje Liana
kroz povijest nije onoliko intenzivno kao u druge krajeve
Slavonije. Razlog je to su ih u naseljavanju toga podruja
ak prije ekonomske krize pretekli Nijemci, Maari, Rusi
i Slovaci iz susjedne Bake. Osim toga, brojni su posjedi u
vukovarskom okruenju bili u vlsnitvu dvaju velikih vlastelinstava, dok je jedno veliko vlastelinstvo bilo u predjelu
Iloka, Tovarnika, Bapske i arengrada. Likim doseljenicima su tako preostala jedino zemljita u starim selima uz
Dunav jugoistono od Vukovara, gdje su stjecali manje
posjede, a mnogi su radili i bili pomona radna snaga na
vlastelinstvima. U poetku je to bila vrsta najamnog rada,
a poslije razvlatenjem veleposjednika, oni dobivaju trajno
zaposlenje na tim posjedima.
Treba istaknuti da su kroz povijest sela upanjskog
kotara, Rajevo Selo, Gunja, Vrbanja, Drenovci i Podgajci
naseljavali liki doseljenici Hrvati, i to u velikom broju.

Josip FAJDI
Migracije Liana na
podruju Slavonije

101

Josip FAJDI
Migracije Liana na
podruju Slavonije

Od 1890. na prodaju su bili brojni samostalni posjedi


akovakog kotara koji su bili izvan krajikog podruja.
Liani Hrvati dolaze u te krajeve i nastanjuju ih, preuzimajui te posjede, dok se liki Srbi odluuju vie za Srijem,
te za brdovite predjele jugozapadno od akova.

Liani useljenici u sjeveroistone krajeve Slavonije

102

Valpovaki i Donjomiholjaki kotar karakterizirala su


snana vlastelinstva koja su u posjedu drala velike ume
i iznimno plodnu zemlju. Stoga su ta vlastelinstva vrsto
drala svoje posjede, svjesna njihove vrijednosti, a novi
vlasnici teko su ulazili u posjed. Tako su Liani unato
snanom migracijskom zamanjaku u 18. i 19. st. u ostale
dijelove Slavonije, u krajnji sjeveroistoni dio Hrvatske
doli najkasnije. A doli su pogotovo u Belie, u poetku
tipino radniko naselje na krajnjem sjeveroistoku Hrvatske, danas gradi koji je 1884. osnovao maarski veleposjednik Salamun Heinrich Gutmann (Zbornik Muzeja
Belie 2001., 25). Osobit razlog za stvaranje kasnijeg
snanog drvno-industrijskog pogona u Beliu bila potreba
za pragovima za eljeznicu Budimpeta-Velika Kania krajem 19. st., kao i za bavarskim i ostalim graevinskim drvom, a ume su u tom predjelu obilovale tom sirovinom.
Enormnoj eksploataciji slavonskog hrasta u to vrijeme pridonosi za tu svrhu izgraena tzv. Gutmanova eljeznica.
Dakako, domae stanovnitvo nije imalo dovoljno
muke radne snage za ovako velik pogon i ubrzo se javila potreba za novom radnom snagom. To iskoritavaju
mnogi doseljenici iz Like, i to prema dinamici putanja
u pogon pojedinih dijelova velikog drvopreraivakog sustava: 1889. tvornice tanina i baava; 1890. tvornice suhe
destilacije drva i konano 1902. tvornice parketa. No, najvei broj Liana zapoljava se u sjei uma na terenu, odakle se dio premjeta u proizvodne pogone, a neki su potraili radna mjesta u drugim istonim dijelovima Slavonije.
Brojni su Liani migrirali u ove predjele nakon Prvog svjetskog rata, zatim izmeu dvaju svjetskih ratova, te
napokon poslije Drugog svjetskog rata. Doseljenici u posljednjoj skupini imali su privilegij zaposliti se u modernim pogonima Kombinata Belie, sada moderne tvornice poluceluloze, papira i ambalae, koja je sve do raspada
bive Jugoslavije bila najvea tvornica za preradu papira na
teritoriju bive drave.
Danas znaajnu koloniju Liana u beliansko-valpovakom kraju ine brojni migranti i njihovi potomci iz
lovinakog kraja, ali i iz ostalih dijelova Like (peruiki,
brinjski, otoki kraj).

Stoga su u prolosti, ali i danas, u belianskom gospodarstvu, sportu i kulturi ostala zapamena i ugraena poznata lika prezimena Jerbi, Luli, Krznari, Kari, Krpan,
Majer i dr.

Josip FAJDI
Migracije Liana na
podruju Slavonije

Sadraj identiteta Liana useljenika u Slavoniju

Gotovo u svim povijesnim razdobljima uzroci migracija Liana u druge krajeve Hrvatske bile su gospodarsko-politike (ne)prilike. Vezano za njihov gospodarski identitet vrijedi ponoviti da su oni ovisno o vremenu
doseljavanja i ukupnim politikim prilikama u tim krajevima, do novih vlastitih posjeda dolazili manjim dijelom
izravnom kupnjom, a veinom slubenom diobom. Liki
doseljenici su zbog niskog stupnja izobrazbe (u najirem
smislu) po dolasku u Slavoniju, gotovo svugdje bili obina
radna snaga, na umskim ili poljoprivrednim radilitima.
Mnogi su se zahvaljujui neto boljoj materijalnoj situaciji, bavili kirijatvom, a veinom su bili obini nadniari.
Dolaskom na poeko podruje, doseljenici iz drugih
krajeva Hrvatske posve se uklapaju u nain ivljenja starosjedilaca prihvaajui njihove obiaje i folklor, a s vremenom i jezini izriaj. Dakako, sve je to vrijedilo i za
Liane useljenike u Poetinu. Oni u velikom dijelu prihvaaju govor toga kraja, ikavsko-ijekavski (dite, djeca). U
predjelu Pleternice, Poege i Orljavca govori se istom ikavicom (dite, dica), ali s novim naglaskom. U predjelu Straeman, Kaptol, Velika i Kutjevo govori se takoer ikavicom s posebnim naglaskom. (Buturac, 1974., 73).
U ouvanju vlastitog identiteta Liani doseljenici su
dosta pozornosti poklanjali u poetku svojoj izvornoj likoj nonji, koju su sami kod kue izraivali. Mukarci su
nosili debele hlae i prsluk (haljetak) od ovjeg tkanja, dok
su ene imale od istog tkanja suknje i haljetke. Suknje su
zvali carza. Mukarci su glavu pokrivali dugo vremena
crven-kapom s crnim resama, a ene tkanom maramom.
Na nogama su i mukarci i ene nosili arape navlake
iarane vunicom, te opanke. ene su jo, poput mukaraca, nosile koulje konopljarke.
Ali, nakon nekog vremena Liani doseljenici zamijenili su svoju liku nonju nonjom slavonskih seljaka starosjedilaca (ovo posebno vrijedi za useljenike u Brodsko
Posavlje). Jedino po emu se Lianina moglo prepoznati
jest govor s grubim naglaskom kojega su se teko odricali.
to se folklora i glazbenog izriaja tie, Liani su donijeli dosta skroman glazbeni puki miraz u Slavoniju. Od
tuda u literaturi o njihovoj glazbenosti potjeu i pomalo posprdni osvrti, poput onoga Anke Simonovi koja pie: Naj-

103

Josip FAJDI
Migracije Liana na
podruju Slavonije

104

milija pjesma prvih doseljenika Liana, a po svoj prilici i jedina, koju su umijeli - krivo bih se izrazila da kaem pjevati,
bila im je: O.o,o,o,o, o Kraljevia Marko. Taj o,o,o, znali bi
ponavljati i otezati bez prestanka sve u jednom glasu, da ti
se inilo nikada kraj tomu okanju. (Simonovi, 2005., 23)
No, bilo bi sasvim pogreno zakljuke o likom folkloru temeljiti na takvim izdvojenim zapisima. Naime, kroz povijest
se u Lici izdvaja nekoliko pukih napjeva i izvornih pjesama
popraenih nekada tamburom samicom, a nekada i s vie
glazbenih instrumenata. Te su pjesme i puki napjevi oznaavali neke bitne povijesne dogaaje ili u narodu omiljene
povijesne osobe. Pojedine su pjesme uzvienog sadraja, gotovo kulturne vanosti, prenesene iz Like u druge krajeve i
danas se izvode ( npr. Oj, ti Vilo Velebita).
U skiciranju identiteta karakteroloke crte Liana doseljenika iz gornje Krajine, kako su se znali nazivati, bile
su od posebne vanosti. Bili su u prvo vrijeme starosjediocima snoljivi, a svoje su gospodare potovali i sluali. A.
Simonovi skicirajai karakteroloki profil Liana u brodskom vinogorju, pie: Sa izmjenom svojega odijela, rekli
bi, izmjenili su i svoju ud. U prisutnosti gospodara i vlastitih roditelja psuju, kunu, groze se osvetom, tko im to
na ao uini, govore nepristojne rijei. Na dan po hiljadu
puta vragaju, al u ime boje riedkost je, da se uje govoriti.
Sad u kolu pjevaju bezobrazne pjesme, govore sramotno
potpiruju na nemoral i to bez razlike muki sa enskima,
stariji sa mlaima. (Simonovi, 2005., 25)
Ipak, Lianima se odaje priznanje da su (bez obzira na
vrijeme i mjesto dolaska u Slavoniju) bili bistra uma te da
su unato niskoj razini pismenosti, lako i brzo shvaali.
Bilo bi nepravedno u opisu ne spomenuti njihovu
sklonost ponekoj kapljici vina i rakije, nakon ega se i kolcima potuku!
Ve je iznesen zapis o Lianima kao dobroplodnoj
pasmini, jer su imali brojne obitelji bez obzira na mjesto
i regiju useljenja.
U opisu zdravstvenog habitusa nailazim u literaturi
tvrdnju kako su Liani i njihovo potomstvo sretni, jer
meu njima nije bilo ni suiavih mladia ni suiavih u
zrelijoj dobi. Bolesti koje su u ono vrijeme bile epidemijske i smrtonosne, kao da su Liane zaobilazile.
O odnosu Liana useljenika u Slavoniju (posebno u
Brodsko Posavlje) prema vjeri i Crkvi vrijedi konstatacija
da nisu bili previe oduevljeni za slubu Boju ba kao
da su jednoga koljena sa Crnogorcima i njihove crkve rek
bi vie su za sveenika negoli za narod. Al ipak kad se pribliuje as rastanka sa ovim svijetom, zovu sveenika da se

s Bogom pomire. No, ini se da ovakav sud o Lianima i


njihovu odnosu prema Crkvi nije openit i ne moe se primijeniti na sve krajeve Slavonije.
Naravno da su dugo vremena imali sasvim povran
odnos prema obrazovanju.
U kolu su slali djecu samo kada ih je bila volja, jer u
ono vrijeme nije bilo zakona koji bi ih (uostalom kao i sve
druge etnike i zaviajne skupine) na to obvezivali.
Zanimljivi su podaci o oblikovanju sadraja identiteta
Liana useljenika na vinkovako podruje i u istonu Slavoniju.
U obiljeavanju jezinog identiteta aktualna su na
tom podruju bila tri dijalektalna govora. Liani se nameu ikavskim govorom i novim akcentom, za razliku od
Monotoraca koji donose ikavski izgovor uz staru akcentuaciju. Vrlo je znakovito da Liani postupno preuzimaju
puno starinakih ekavskih izraza i stari akcent.
Analizirajui utjecaj Liana u stvaranju kulturnog
profila vlastite zajednice opisanih mjesta Slavonije, moe
se rei da je taj utjecaj bio vrlo skroman. Oitovao se samo
jednim dijelom u jezinoj komunikaciji, i to u akcentuaciji, potiskujui pri tome stari akcent. Zapravo, vrlo brzo
su od starosjedilaca poprimili silazno-uzlazni akcent.
Unato nastojanju da izgrade i ouvaju vlastiti identitet, Liani migranti u raznim dijelovima pitome Slavonije,
veinom i neprimjetno gube neka temeljna obiljeja svojega identiteta. Taj se gubitak manifestira na razne naine.
Tako se dio doseljenikih likih obitelji u vinkovakom
kraju udruuje sa starosjedilakim obiteljima bez djece ili
s onima s malo djece. Posljedica takvog udruivanja bio je
gubitak prezimena useljenika, odnosno preuzimanje novog prezimena. Plebiscitarno su takve oslovljavali nazivom
pripisanac, to je definitivno znailo asimilaciju i razvodnjavanje uz kasniji gubitak identiteta.
Ljubica Gligorijevi potvruje da Liani i nakon sto
godina u ovim krajevima (a bilo ih je u nekim periodima
i vie od 50% u odnosu na ukupni broj stanovnika), preuzimaju u cijelosti okaki ekavski izgovor uz stari akcent ,
to su zadrali velikim dijelom sve do danas.
U Ivankovu kod Vinkovaca u koji masovno useljavaju
Liani iz okolice Slunja poetkom i9. stoljea, naredbom
vojno-krajikih vlasti, ti su useljenici morali primati straosjedilaka prezimena, a svojih su se izvornih likih prezimena morali odrei. Naravno da je to bio najdrastiniji primjer gubitka temeljnih osobnih i etnikih karakteristika.
Dakle, moe se rei da je Liane doseljenike u istonu
Slavoniju (naroito za one useljene u 18. i 19. st.) masovno
zahvatio fenomen asimilacije sa starosjedilakim oka-

Josip FAJDI
Migracije Liana na
podruju Slavonije

105

Josip FAJDI
Migracije Liana na
podruju Slavonije

kim pukom. To se oitovalo najdrastinije kako u jezinoizriajnoj sferi, tako i u prihvaanju ukupne kulturne batine i naina ivota u novoj sredini. Sve je to dakako ilo
na tetu ouvanja kulturno povijesnog likog identiteta, za
koji Lubica Gligorijevi s pravom tvrdi, da nije sauvan!
Dakako da je svijest o obiteljskom podrijetlu i starom
zaviaju ostala znatno vie sauvana kod doseljenika novijih generacija (nakon 1918.) a, pogotovo kod koloniziranih
nakon 1945.godine.
Sa povijesne distance promatrano, ini se, da je iako neizravno, kako na ukupan ivot katolikog ivlja u Slavoniji,
tako i na liku (iako dispergiranu) etniku zajednicu i na
kakvo-takvo ouvanje njenog identiteta, moda imala utjecaja i brojna plejada sveenika likog podrijetla, koji su svoju
vjersku slubu obavljali u raznim upama Slavonije.Naime,
puno prije donoenja dekreta II Vatikanskog sabora, Slavonija udomljuje vie od dvadeset sveenika likog podrijetla,
(Sraki, 2004., 170)

Uloga zaviajnih udruga Liana u Slavoniji


u ouvanju likog identiteta

S poetkom Domovinskog rata 1991. biljeimo u pojedinim dijelovima Hrvatske razliite stupnjeve ugroenosti, u najirem smislu.
Lika kao kraljenica Hrvatske logino je bila na
meti srpskog agresora s ciljem presijecanja tkiva Hrvatske
upravo na tom geografski najslabije naseljenom lokalitetu.
Po zamisli kreatora veliko-srpske agresije, juni odvojeni
dio Hrvatske teko bi opstao bez komunikacije sa sjevernim dijelom i Zagrebom.
To je dovelo do tekih i iscrpljujuih borbi za opstojnost Like kao teritorija i njenih itelja, uglavnom Hrvata.
Liani Hrvati u drugim krajevima nae zemlje u to
vrijeme poinju se organizirati u zaviajne udruge Liana
najprije u Zagrebu 1991. a zatim u Sl. Brodu i Poegi. Naknadno su osnovane sline udruge u Bizovcu, Beliu i naposljetku u Vinkovcima.
U to vrijeme lanovi i osnivai ovih udruga pokuavaju intenzivno pomoi ugroenom Hrvatskom ivlju prikupljanjem humanitarne pomoi, a brojni su se lanovi
ovih udruga iz Zagreba i nekih drugih krajeva uputili direktno na liko ratite.

106

Koji je motiv prevladao u osnivanju ovakvih udruga?

Osobno mogu posvjedoiti da smo u osnivanju zaviajne udruge Liana Vila Velebita u Poegi imali za cilj
ouvanje ideje zaviajnosti, ouvati temeljne principe nacionalnog i domoljubnog, to je u tome asu bilo najugroenije. Naime, zaviajnost je shvaena iskljuivo kao integralna kategorija nacionalnog.
Zavretkom rata nastojalo se osnivanjem ovakvih zajednica u Slavoniji, koja je do toga vremena imala prilino
slabe gospodarsko-kulturne i druge poveznice s Likom,
pokrenuti aktivnosti u pojedinim sreditima Slavonije.
(Brod, Poega, Belie, Vinkovci, Bizovac). Namjera je intenzivirati ovu zaputenu gospodarsko-kulturoloku poveznicu sa starim krajem.
Zaviajne udruge simboliziraju oaze like zaviajnosti na irokim prostorima u Slavoniji, koje su pribliile
Liku i like obiaje.
Danas lika folklorna drutva i predstavnici lokalnih
vlasti iz Gospia i drugih gradova Like vie puta godinje
dolaze na tradicionalna lika okupljanja u Slavonijiu.
Koji je neposredni udjel ovih udruga
u ouvanju likog identiteta u Slavoniji?

Djelujui na kulturnom planu, zaviajne su udruge


(npr. Vila Velebita u Poegi) kroz protekle godine organizacijom likovnih izlobi slikara likog podrijetla (Edo
Kovaevi, Stipe Golac, Stjepan Doli), ali i drugih poznatih umjetnika koji nemaju like korijene, (Ivan Lackovi Croata, Ivan Veenaj, Davor ili), te promocijom
knjiga poznatih Liana publicista (Milan Marui, Mile
Japuni, Marko uljat) zacijelo predstavile njihova djela
iroj slavonskoj kulturnoj javnosti.
Na taj nain aktivisti ovih zaviajnih udruga snano
su angairani u pokretanju svijesti o postojanju likog kulturnog prostora koji je do tada bio gotovo nepoznat.
Time se uspijeva razvodniti fama o likom kulturnopovijesnom siromatvu, dugo prisutna kod prosjenog Slavonca.
Iz poekog rakursa gledano, postoji povijesno-kulturna simetrala izmeu Gospia i Poege koju je utemeljio
hrvatski slikar Miroslav Kraljevi.
Na tim se osnovama i danas nastavlja trajna kulturna
suradnja LZD Vila Velebita i Gradskog muzeja u Poegi.
Prezentirajui najvanije detalje iz svoje kulturno-povijesne batine Liani u Slavoniji danas doprinose nedvojbeno

107

Josip FAJDI
Migracije Liana na
podruju Slavonije

108

uvrenju likog identiteta. Sadraj identiteta ivuih Liana u Slavoniji ekspliciran kroz brojne zaviajne like
udruge svakako je izmijenio sliku o Lianima koji su u nekim davnim vremenima migrirali u ove prostore iskljuivo
kao nepismeni fiziki radnici.
Meutim, isto tako treba rei da unato sadrajnim
programima i aktivnostima nekoliko zaviajnih udruga u
Slavoniji, ne postoji izdvojeni liki identitet koji bi se u
pojedinim slavonskim sredinama nametnuo kao kultura
za sebe. Tako danas ne moemo govoriti (kao nekada) o
specifinoj jezino-izriajnoj formi koja je bila svojstvena
za Liane useljenike u Slavoniju, jer ona vie ne postoji.
Naime, brojni su intelektualci likog podrijetla danas
integrirani u gospodarsko-kulturnu slavonsku sredinu u
kojoj ive i djeluju, a prilagodili su se i jezino.
Konano, djelovanjem zaviajnih udruga potencirana
je specifinost identiteta Liana kao etnike skupine, koja
svoju kulturno povijesnu atribuciju prezentira redovno i
nenametljivo vlastitoj sredini, ime su steene simpatije iroke javnosti.
Ostaje otvoreno i bez odgovora pitanje, do koje mjere
okupljanje jednog zaviajnog kolektiviteta na definiranom
prostoru moe poticajno djelovati na kreiranje sadraja
identiteta vlastite skupine?
Za pretpostaviti je da e smisao postojanja ovih zaviajnih udruga biti opravdan sve dok se iz bilo kojih razloga
ne prekine zapoeta revitalizacija kulturnih i drugih veza
Like i Slavonije, a ona e se zacijelo dogoditi ukoliko udrugama ne budu pristupali potomci danas aktivnih Liana,
dakle pripadnici druge i tree. generacije migranata.
Gaenjem udruga od kojih neke poput poeke, imaju
kulturno umjetnika drutva i sekcije, nestali bi i izvorni napjevi i neki specifini glazbeno-scenski izriaji, scenski osmiljeni puki obiaji i izvorna lika narodna nonja, a s njima i
ukupno bogatstvo batine starog kraja kojima su se do tada
Liani predstavljali, djelujui bez ikakve dvojbe afirmativno
na ouvanju ukupnog identiteta Liana u Slavoniji.

Zakljuak

Migracije Liana u Slavoniji, uglavnom ekonomski


motivirane, poinju oslobaanjem Like i Slavonije od Turaka.
Topografska distribucija migracijskih skupina u Slavoniji nije bila ravnomjerna i bila je vezana uglavnom za
naseljavanje sjevernoistone Slavonije, zatim Brodskog Posavlja i znatnim dijelom, zapadne Slavonije.
Useljenike skupine Liana u Slavoniju nisu bile kolovane, pa se se zapoljavali kao fiziki radnici u poljoprivredi i umarstvu. Brzo su se asimilirali sa preuzimanjem
jezinih, obiajnih i folklornih osobitosti nove sredine. To
je prouzroilo gubitak osobnog i zaviajnog identiteta.
Osnivanje zaviajnih drutava Liana u Slavoniji u
novije vrijeme, ima za cilj obnovu sadraja kroz povijest
izgubljenog identiteta.
Literatura
BABI, D. (2003). Etnike promjene u strukturi stanovnitva slavonskih upanija izmeu dvaju popisa (1991-2001). Migracijske i
etnike teme 19,1: 49-70.
BANOVAC, B. BLAEVI, R. BONETA, . (2004), Modernizacija (i/ili europeizacija) hrvatske periferije primjeri Istre, Like
i Gorskog Kotara. Revija za sociologiju, Vol.XXX , br. 3-4;113141.
BUTURAC, J. (1974), O naseljavanju poeke okolice. Poeki zbornik IV, Slav. Poega , 69-81.
BUTURAC, J. (1994), Znaci vremena. Rasprave iz hrvatske crkvene
prolosti (1932-1945), Zagreb.
BUTURAC, J. (2004), Stanovnitvo Poege i okolice 1700-1950. Naklada Slap.
GLIGORIJEVI, Lj. (1999), Liani doseljenici na vinkovako podruje. Enol. Trib, 22, Vol.29, 25-35.
JARY & JARY (1995), General Assembly of North Carolina, House
Bill 1342/S.L., 683.
LAJI, I. (2004), Noviji razvoj stanovnitva hrvatske. Migracijske i
etnike teme, god. 20 (br. 2-3), 171-185.
MARKOVI, M. (1994), Brod kulturno povijesna monografija. Slav.
Brod.
MARKOVI, M. (2001), Liani kroz prolost; Zagreb.
MARKOVI, M. (2002), Slavonija Povijest naselja i podrijetlo stanovnitva. Zagreb.

109

Josip FAJDI
Migracije Liana na
podruju Slavonije

MARKOVI, M. (2003), Istona Slavonija. Stanovnitvo i naselja. Zagreb.


MAURAN, I. (2002), Nesklonost povijesne sudbine Like i Krbave,
Lika revija 3-12.
MESI, . (2005). Mesii rod i zaviaji, Poega.
PAVII, S. (1990), Seobe i naselja u Lici, Gospi, Muzej Like.
RUNJE, P. (2001), Raseljavanje Like. Lika revija br 4, 17-22.
RUNJE, P. (2002), Liani izvan Like u srednjem vijeku. Rijeki teoloki asopis 10, br.1, 201-214.
SIMONOVI, A. (2005), O brodskom vinogorju. Brodska rije;
Slav. Brod.
SRAKI, M. (2004). Sveenici Primorci i Liani u Slavoniji, Srijemu
i Baranji u XVIII i XIX stoljeu.Rijeki teoloki asopis 12, br.1;
169-202.
ZBORNIK (2001), Muzej Belie, Belie str. 25.
ZIRDUM, A. (2001), Poeci naselja i stanovnitvo brodskog i gradikog
kraja 1698-1991. Slav. Brod.

110

Josip FAJDI
Migracije Liana na
podruju Slavonije

MIGRACIJE LIANA NA PODRUJU SLAVONIJE


Kljune rijei: Liani, migracije, identitet migranata, Slavonija

Namjera ovoga rada jest, objasniti vanost migracijskih procesa Liana kroz povijest unutar Hrvatske, naroito pojavu demografske koncentracije ove zaviajne skupine na prostorima Slavonije.
Migracija Liana unutar Hrvatske razmatra se na vie
razina:
determiniranje sadraja identiteta Liana migranata u
Slavoniji, kao zaseban zaviajno-etniki konglomerat,
specifinog kulturnog i povijesnog nasljea.
kronologija toponimske distribucije karakteristinih
likih prezimena prema razdoblju useljavanja u pojedine dijelove Slavonije
organiziranje Liana u Slavoniji u zaviajne udruge tijekom Domovinskog rata i u porau, te njihov utjecaj
na afirmaciju like zaviajnosti.
Zakljuno, u namjeri da ovaj prikaz bude samo poticaj i predloak drugim istraivaima unutarnjih migracija
Liana kroz nacionalnu povijest, prilog nedvojbeno pokazuje na vrlo snaan utjecaj Liana u kreiranju demografske
slike Slavonije od odlaska Turaka do dananjih dana.

111

Josip FAJDI
Migracije Liana na
podruju Slavonije

MIGRATIONS OF LIKAS
INHABITANTS IN SLAVONIA
Keywords: Lika, migration, migration identity, Slavonia

This paper aims to explain the influence of people


migrating from the Lika (a.k.a. Liani) region to other
parts of Croatia through history, with emphasis on demographic concentration of this regional group in the region
called Slavonia.
The phenomena of migration of Liani inside Croatia
is analysed from several points of view:
defining contents of identity of Liani in Slavonia as
a separate ethnic and native conglomerate, specific by
its cultural and historical heritage
chronology of toponymic distribution of characteristic surnames from Lika according to periods of migration in several parts of Slavonia
organising of Liani in Slavonia in local domestic/regional organisations during and in the aftermath of
the Homeland war in Croatia, and their influence on
recognition of Lika and its tradition
This effort is ment to be an initiative and template for
other explorers of this topic of population migration from
Lika through our national history, undoubtedly showing
very strong influence of Liani in creating demographic
composition of Slavonia region from the times of Turkish
invasion untill today.

112