GRAA ZA TOPOGRAFIJU I HISTORIJU

HLIVANJSKE UPANIJE I GRADA HL1VNA.

Hlivanjska (Livanjska) upanija obuhvatala je u srednjem vijeku poglavito
dananje Livanjsko polje, a uzanj moda i koje susjedno polje, kao to su Grahovo
polje na sjeverozapadu, a Glamoko polje i Kupresko polje na sjeveroistoku. Vjero
jatno je meutim, da je hrvatska upanija Hlivanjska zapremala uz dananje Livanjsko
polje samo jo Grahovo polje, koje se i danas pribraja politikomu kotaru livanjskomu,
a u srednjem je vijeku spajalo Hlivanjsku upaniju sa starohrvatskom upanijom
Psetom (Pesentom).
Livanjsko (Lijevanjsko) polje najvee je polje u Krakoj visoini na za
padnoj strani Balkanskoga poluotoka. Obuhvata 380400 kilom., dugo je (bez
Grahova) 65 km., irina mu se mijenja izmeu 5 i 12 km., tako da mu srednju
irinu raunaju oko 6 kilom. Prostire se pravcem od sjeverozapada prema jugo
istoku, pa tako tee usporedo s Dinarskom planinom i dolinom Cetine u dananjoj
Dalmaciji. Visina mu je izmeu 700 i 740 m. nad morem, tako da je nie od drugih
polja na istoku, kao to su Kupresko (11201150 m.), Glamoko (882950 m.) i
Duvanjsko (860890 m.), a opet vie od doline Cetine (350450 m.) na zapadu
u Dalmaciji.1
Livanjsko je polje odasvud opasano gorama i planinama: na sjeveru atorom,
na istoku Staretinom (Meugorje 1490 m.), Golijom (1890 m.), Krugom (Gvozd 1549 m,
Krug 1227 m.) i Borovom glavom (1290 m.), na zapadu Dinarskim planinama (Gnjat
1806 m., Veliki Troglav 1913 m., Mali Troglav 1789 m., Prolog), a na jugu niim
gorama. Livanjsko je polje tektonski jarak, omeen s obje uzdune strane lomovima,
po kojima je dno polja usjelo, a sjeveroistono je krilo preturano te ovo preturanje
tvori kod Livna rub polja. Temeljno mu gorje pripada veinom kredi i starom tercijeru,
samo na sjeverozapadu djelomice i juri i triasu, te se sastoji od raznolikih vapnenaca,
a podreeno i od lapora i dolomita. U polju razlikuju se tri dijela, koji premda su
1

C v i j i J. dr., Karsna polja Bosne i Hercegovine

(Glas srpske kraljevske akademije LIX., prvi
razred 22. str. 59182.; osobito str. 95113.
i 113120.); Katzer Fr. dr., Ugljenonosne
naslage mlaeg tercijera u poljima zapadne
Bosne (Glasnik muzeja u Bosni i Hercegovini,
XXX.; str. 267-294.; osobito str. 261-281.);
Cviji J. dr., Morphologische und glaziale
Studien aus Bosnien, der Herzegovina und
Montenegro, II. Teil. Die Karstpoljen (Ab-

handlungen der geographischen Gesellschaft

in Wien, III 19. br. 2.); Gr und A., Die
Karsthydrographie. Studien aus Westbosnien.
(P en c k, Geographische Abhandlungen, VII.
sv. 3., 1903. str. 85170.); Richter Eduard dr.,
Beitrge zur Landeskunde Bosniens und der
Herzegovina (Wissenschaftliche Mitteilungen
aus Bosnien und der Herzegovina. X. Band,
1907.; str. 383545, osobito str. 520526.).

14

V. Klai

suvisli imadu neku hidrografsku samostalnost. Na sjeveru je dralovac i evarevo blato,

u kojem je najdublji vodeni jarak Jaruga; u sredini je Livanjsko polje u uem smislu
s rjeicom Plouom, koja nastaje sastavom krakih potoka Bistrice i Studbe; na jugu
je Buko blato s periodikim potokom Riinom, koji mu je glavna vodena lijeb".
Kao nastavak Livanjskoga polja na sjeverozapadu smatrati nam je Grahovsku
oblast, koja se prostire istim smjerom sve do planina Strabenice i Kamenice.
Grahovska oblast predstavlja itav niz kotlina i uvala, koje se redaju od JISZ,
kao i gorski slojevi, koji ih opasuju. Izmeu tih kotlina samo su dva mala prava
polja: jedno se zove Paica polje, koje je preko uvala Korita i Vlasulje u izvjesnoj
plastikoj vezi s Livanjskim poljem, a dugo je 34 km., visoko 790 m. (rijeka
Korana, selo Oblaj, palanka Arein brijeg); dok se drugo.polje zove Grahovo polje
(u uem smislu), a ograeno je planinama Ilicom, Kamenicom, Vijencem i Jedovnikom,
te ga dva niza uvala veu s Paia poljem. Grahovo polje dijeli se opet na neka
manja poljica (Valovlje, Vedro polje, Marinovako polje).
Kotar Livno zajedno s ispostavom Grahovo imao je prema popisu iteljstva
od 22. travnja 1895. jednu varo, 83 sela i 5343 kue. U tim selima i kuama sta
novalo je svega 33.819 itelja (na samom Livanjskom polju 27.139.). Najvie je bilo
rimokatolika, naime 17.346, koji su razasuti po itavom kotaru; onda pravoslavnih,
svega 12.719, koji preteu u Grahovskoj oblasti; i napokon muslimana, oko 3754.,
koji stanuju poglavito u gradu Livnu. Katolici i muslimani jesu ikavci i veinom
potomci starih sredovjenih itelja, dok su pravoslavni ijekavci, koji su se doselili
za turskoga vladanja.1 Glavno mjesto itavoga kotara i polja je grad i varo Livno
(Hlivno), koji se prostire pod planinom Krugom na brdu, koje se zove Crljenice,
i tik do izvora rijeke Bistrice, koja izbija iz peina i pukotina, prozvanih Jezero,
Dizdareva peina i Duman (Tuman). Tik do Livna stoji na brdu Gorici (757 m.)
franjevaki samostan s crkvom, podignut u polovici XIX. stoljea. Livno sastoji od
grada i varoi. Grad ili tvrava proviena je s nekoliko slabih i napola razvaljenih
kula, zatim bedemima, koji su takoer prilino ve razrueni. Tu imade i jedna
stara kula, za koju govore, da, potjee jo iz rimskih vremena. Varo opet dijeli se
na vie kotara i predgraa (Balagua, Begluk, uri, efin brijeg, Demanua,
Huskia mlin, Kasalo, Milosnik, Perkua, Prikorijeka, Suia han, Vejzagi, Zavra).
U gradu i varoi zajedno ima do 964 kue i 5273 stanovnika, i to 2047 muslimana,
1976 rimokatolika i 966 istono-pravoslavnih. Muslimani imaju 11 damija, katolici
dvije crkve, a pravoslavni jednu. Livno je sijelo sreza; nadalje imade kotarsku bolnicu,
poljoprivrednu stanicu, realnu gimnaziju i vie pukih kola, radionicu za umjetni
obrt, i jo druge javne uredbe (pravoslavnu i katoliku upu). Napokon je znamenito
mjesto za trgovinu, jer znatan dio robe, koja se iz Italije i Dalmacije uvozi u Bosnu,
prevaa se kroz to mjesto u sredinu zemlje, i to najprije 58 kilom, dugom eljeznicom
iz Splita preko Klisa u Sinj, a onda kolima i automobilima preko sedla Prologa
u Livno.
Brojna sela Livanjskoga polja i kotara ne prostiru se na samom polju, koje
je izloeno poplavama, tako te je samo mjestimice tek u arkom ljetu posve suho
1

Skari Vladislav, Porijeklo pravoslavnoga naroda u sjeverozapadnoj Bosni (Glasnik muzeja

u Bosni i Hercegovini, XXX. 1918. str.219266.)Rasprava je vrijedna vie po marljivo sabranoj

grai, nego po izvodima. Primjera radi spominjem samo, da je posve neispravno dovoditi
u ma kakvu svezu ime sela Halapi s porodicom Alapi ili- Alapi.

Grada za topografiju Hlivanjske upanije

15

(kao evarevo blato i Buko blato), nego se ta sela niu naokolo po strmim ili
poloitm obroncima onih gora i brda, koje polje opasuju. Tako ima Livanjsko polje
po neki nain podobu isuena jezera, na kojega su obalama nastale ljudske na
seobine. Za najjuniji dio Livanjskoga polja, naime za Buko blato, kau jo i danas,
da je najvei dio toga blata nekad bio pravo jezero; no neka kraljica da je dala
nainiti nasip od jugozapada sjeveroistoku, 2 sata dug, i tako da je velik dio
polja osuila. Meutim taj Kraljiin nasip" (ili Kraljiin prisap, Kraljiina prispa)
nije nipoto umjetno djelo, stvoreno ljudskom rukom, nego ga je sama priroda po
digla gomilanjem mulja za poplava. O Bukom blatu i Kraljiinom nasipu pripo
vijeda I. Zovko po narodnom prianju, da je nasip sagradila ba kraljica Buga.
Zovko naime kae: O njoj (kraljici Bugi) najistije se pria u mjestu Buko blato . . .
Kod tamonjih stanovnika sauvala se njoj pod raznijem imenima, kao primjerice
budi reeno: Kraljica Buga, kraljica Buanka, kraljica Buana, te uz to jo pripo
vijedaju i njezinom stalnom obitavalitu, Buan-gradu, oznaujui mu pri tome jo
i samo mjesto. Tamo imade jo i jedno mjesto, koje se zove Kraljiina Prispa". No
najznamenitije je za nas, to jo i sada tamo ima porodica Buana, koja u svojoj
tradicionalnoj genealogiji izvodi genezu svoju jo od kraljevskoga roda* (Glasnik
muzeja u Bosni i Herzegovini od god. 1892., str. 455). Treba jo spomenuti, da se
u starijim knjigama zemljopisu Bosne govori nekom podoru Buanin-grada na
podnoju planine Tunice. Radimskv je meutim u Glasniku muzeja u B. i H. za
god. 1892. na str. 223224 nakon oevida na licu mjesta ustanovio, da Buanin-grada
nema na podnoju Tunice planine, nego da se neposredno iznad sela Mia uzdie
gorska kosa, koja se zove Buanin, a tako isto da ima neposredno kod sela Mia
neka prehistorijska naseobina, zvana naprosto Gradina". Uza sve to tvrde ljudi iz
onih krajeva, da podor Buingrada na podnoju Tunice postoji, i to izmeu sela
Prisoja i Misi. Vrijedno je jo spomenuti, da je na karti austrijskoga generalnoga
stoera Bukomu blatu na istoku kod sela Grabovice i Grabovike planine zapisano
Buanica Draga", to jamano takoer sjea na mitinu kraljicu Bugu ili Buanku.
Nema sumnje, da je Livanjsko polje (zajedno s Grahovim poljem) u prehistorijsko daba bilo dobro naseljeno. To svjedoe gotovo nebrojene prehistorijske
naseobine, koje se niu po gorskim obroncima na rubovima toga polja, i koje se
kao i na susjednim krakim poljima redovito zovu Gradina", kad i kad jo jednom
bliom oznakom (na pr. Velika gradina, Gubinska gradina, Kuria gradina, Marica
gradina, Vidoka gradina i t. d.). Te su gradine pripadale Ilirima, preima 'dananjih
Arbanasa, a naroito Delmatima ili Dalmatima, po kojima bi i zemlja njihova pro
zvana Dalmacijom.
Jednako dobro napueno bilo je Livanjsko polje i za rimskoga vladanja. Ako
se i ne mogu tano jo ustanoviti rimske ceste1, koje su iz Solina vodile po tom polju
u bosansko Podrinje i Posavinu, niti se mogu odrediti postaje, koje su uz te ceste
1

Ballif Ph., Rmische Strassen in Bosnien und

der Herzegovina. Nebst einem Anhangiiber die
Inschriften von dr. Karl Patsch Wien 1893.
Patsch ., Rimska naselbina kod uice
(Glasnik 1902., str. 68). Patsch Karl, Arheoloko-epigrafska istraivanja povijesti rimske provincije Dalmacije, VII dio (Glasnik XVIII.
1906., str. 161181). Crni Vejsil, Arheo-

loke biljeke iz Livanjskog kotara (Glasnik

XXL, 1909., str. 167176). Krmari J. Iz
Livna (Glasnik XXIV., 1912., str. 283294).
Patsch ., Bosnien und Herzegovina in rmischer Zeit. Ein Vortrag. Sarajevo 1911. Mit
30 Illustrationen im Text. Starije radnje od
Tomascheka, Hrnesa, Ballifa, Radimskoga i
drugih ne spominjemo.

16

V. Klai

stajale, kao to su Pelva" i In Alperio" uz jednu cestu, a Ad Libros" i In Monte

Bulsinio" uz drugu: ipak se je nalo i prouilo ve toliko toga, te se moe zakljuiti,
da je bila uma vea te regulirala kiu, a po veoj gustoi naselja moe se zakljuiti,
da je bilo i veeg blagostanja i vie obradivog, nemovarnog tla". Prema dananjem
jednomu gradu Livno stoje u staro (rimsko) doba bar dva grada. A da su itelji
polja onda bili bogatiji nego li sada, vidi se po skupocjenom ciglenom krovu, koji
se svuda pojavljuje, a crijepovi su se bar u prvo doba importirali". Dosad je prilino
sigurno ustanovljeno, da je u rimsko doba na sjeverozapadnom rubu Livanjskoga
polja stajao municipium Salvium, i to na podnoju visoke planine Gnjat, a u selu
Grkovci. To dokazuju brojni ostaci zgrada, kao i grobni spomenici s.napisima.
Tako se na jednom od tih napisa ita, P. A e l(i u s) U r s u s, d e c(u r i o) m u n(i c i p i o)
(Sa)lv(io) . . ." Vrlo je vjerojatno, da su uza zapadni rub Livanjskoga polja bila jo
dva ovea grada ili municipija, i to jedan kod dananjega sela Gubina, a drugo
kod sela Lipe. Ovo potonje selo Lipa imade danas samo 31 kuu, ali je u srednjem
vijeku bilo sudei po prostranom groblju sa velikim spomenicima, od najvee va
nosti". Prema pukoj predaji stajao je nad selom starinski grad, a pod ostacima
toga grada vidi se podor starog samostana. Da je to bio ba samostan, svjedoi
i ime tamonje rijeke Opatica po opatu, koji je ondje stolovao. I na istonom rubu
polja nalaze se tragovi rimskih naseobina, kao u selu Strupniu, gdje su naeni
temelji jedne ovee zgrade, a naroito u Vaarovinama (u opini Priluci), gdje je
naen ulomak sanduka za pepeo sa likom ene u zanimljivoj nonji, nadalje u
Malom Kabliu, i napokon u samom Livnu (vie mrtvakih sanduka za pepeo s na
pisima). Sve to svjedoi, da je i istoni rub polja bio isto tako provien rimskim
naseljima kao i podnoja visova na zapadnom rubu, a ta su naselja, osobito u
tonije prouenom jugoistonom dijelu, zaredala nagusto. Ako dakle po redu naselja
na zapadu zakljuujemo, da je tu bila cesta, moe se isto
i na istoku dopustiti.
Mi dakle dobivamo tu dvije uporedne, samo irinom polja razluene ceste . . ."
Na crkvenom saboru u Solinu od god. 533. osnovana bi za zagorske krajeve
Dalmacije nova biskupija, kojoj je bila stolica smjetena u municipium Ludrum,
valjda u Biskupiji kod dananjega grada Knina. Na tu novo osnovanu biskupiju
spadao je i municipium Salviaticum" ili Salvium". Jamano je tada ili neto
poslije podignuta u gradu i kranska crkva. Da li je tada biskupiji u Ludrumu
pripalo itavo Livanjsko polje ili samo reeni municipij, ne moe se odrediti. U
potonja je vremena Livanjsko polje spadalo izravno na solinsko-splitsku metropoliju.
Kako je Dalmacija od god. 548. bila izloena navalama Slavena i Avara,
stradalo je mnogo i Livanjsko polje. Napokon obladae Hrvati oko god. 626. itavim
poljem, te zauzee na izvoru rijeke Bistrice neko starije naselje, koje oni prozvae
u svom jeziku Hlivno (Hlevno). Po tom gradu dobila je i itava upa svoje ime.
upa Hlivno (lat. Cleuna) spominje se prvi put za hrvatskoga kneza Mutimira god.
892.; tada je njezinim upanom bio neki elimir (Selimir).
historiji Hlivna grada i upanije Hlivanjske poznajemo ove podatke:
892. 28./1. U povelji kneza Mutimira kao svjedoi: Zelimiro iupano Cleunae . ., Leledrago
iupano Clissae . . . (Raki, Documenta, str. 16).
950. Coimavia: ] X X s P a v a . . . xoxpa olxo-

jteva: t X X e p v a . . . (Raki, Documenta,

str. 400).

1078. U povelji kralja Dimitrije Zvonimira kao

svjedoci: Dobili comitis Cleanensis, Pribini
comitis Cetinensis . . . (Raki, Documenta,
str. 106).

1103. U jednoj povelji dosuuje i potvruje se

splitskome nadbiskupu: villam in Cleuna Su-

orada za topografiju Hlivanjske upanije

17

dumirlzam, et villam in Zetina Stolez. Decicomitis Budislavi, ac Tuartcho filio comitis

mas preterea Cleune, Zetine, Clisie et eius
Vladislauichamicissuiscarissimis . . ." (Luio,
districtus . . . (Smiiklas, Codex diplomaticus
Memorie di Trail, str. 188).
Croatiae, II. str. 11).
1332. Prigodom boravka bana Stjepana Ko 1185. Na crkvenom saboru u Splitu odreeno:
tromania u Dubrovniku prati ga veliki voj
archiepiscopus Spalatensis habeat has pavoda Vladislav Galei" (Fermendin, Acta
rochias: Clissam, Scalle, Zminam, Zettinam,
Bosnae, str. 23).
totam Cleunam" (Smiiklas, Codex dipl. Cr.
1356., 9. novembra. Nobilis vir Gregorius filius
II. str. 193).
Gales de Hleuna castrum suum Byztriche in
1192. Papa Celestin III. splitskomu nadbiskupu
Hleuna regi Ludovico cessit, et pro eo a rege
Petru oznauje opseg nadbiskupije: paroterram reglem Chaua vocatam in regno Scla
chiam Cleune, parochias Citine, Clisse cum
vonic in cambium accepit. (Smiiklas, Cod.
tota iupania Polici" (Smi., Cod. II. str. 251).
dipl. reg. Croatiae, XII. str. 376).
1207. Andrija II. kralj potvruje splitskoj nad
1357. Papa Inocentije VI. na molbu kneza
biskupiji : Item Ziminam et Cithinam, Cleonam
Ivana Nelipia dozvoljava Franjevcima graditi
et totum Mazarum" (Smi., Cod. III. str. 70).
samostan za 12 lanova in terra sua Cetinae
1250. (circa). Arcidjakon Toma pie u svojoj
Spalatensis dioecesis". (Smiiklas, Cod. XII.
historiji solinsko-splitske nadbiskupije: Ecstr. 406).
clesia nempe metropolis has ibi voluit pa
1366. Kaptol splitski svjedoi: venisse ad
rochias retinere: comitatum Cetinae, Cleanae,
suam presentiam nobilis vir Vlatichus natus
Clissae, Massarum, Almisium, et Corbaviam ...
quondam Ratici Mathievich de Werhreka de
totamque Maroniam" (Raki, Docum. str. 200).
genere Ciprianorum de Cleuna exponens, quo 1301. Paulus (ubi Bribirski), banus Croatomodo pater suus Rathicus propter amorem
rum, izdaje knezu Horvatinu povelju sa svojim
erga nobilem et egregium militem dominm
sinovima Mladino, Georgio, Paulo et GreGeorgium Ratchovich de domo Michaelis or
gorio, trium camporum, HHune et de Cetina
tm, ex eodem genere Ciprianorum, eius
comitibus" (Smiiklas, Codex dipl. Cr., VIII.
consanguineum adoptavit ipsum in filium,
str. 3; sravni i str. 80).
dando ei medietatem bonorum omrium."
(Ljubi, Listine V. str. 336).
1322. 12/11. In villa Hrusghane, Banus Mladinus
1367. Ljudevit I. kralj potvruje splitkoj nad
secundus, banus Croatorum et Bosne, izdaje
biskupiji i nadbiskupu Ugolinu decimas in
povelju pred svjedocima: Paulo comite filio
territorio Clissiae, Politii, Almisii, Zrnine, Ze
comitis Curiaci de Corbavia, comite Bubantine ac Cleonae (Smiiklas, Cod. XIV. str. 56).
gna Woyhnig de Hlivlna, comite Goyzlao Stipanig" . . . (Smi. Cod. IX. str. 53).
1370. Mandtm Ludovici regis castellanis
Clisii, Cetinae et Hlevne, quod non molestent
1322. Kao protivnici hrvatskoga i bosanskoga
Spalatenses pro tributis contra privilegia. (Smi
bana Mladina II. ubia spominju se: filii Cuiklas, Cod. dipl. XIV. str. 238).
riacii, filiii Stephanich de Bosna, filii Mihovilovich de Clivuna . . . " Michae Madii histria 1400. 8. decembra. Sutiska. Bosanski kralj
tipan Ostoja poklanja vojvodi Hrvoju i sinu
cap. 17. apud Lucium, De regno Dalmatiae
mu Baoi za virna posluenija" u upaniji
et Croatiae libri sex, str. 377).
Hlivno ono, to je dosad pripadalo samome
1324. Dominus comes Georgius (de Berkralju. U to ime izdaje njima povelju, u kojoj
berio)... congregato exercitu diversarum parse ita i ovo:
tium Sclavorum tam de comitatu Cliunae, quam
upisah pod moju srednju peat otvorena
de banatu Bosnae et etiam de Politio . . . venit
dva lista, jedan Vukmiru Semkoviu i Vuku
Tininium", da Ivanu Nelipiu otme taj grad..
Nimiiu i upanu Radoju, da poju u Hlivno,
Ali Nelipiu priskoie u pomo krbavski
i da zberu vladanije k sebi: osidnike pleme
knezovi Kurjakovi i hlivanj'ski vojvoda Juraj
nite ljude i (i)ne vrste dobre ljudi, koji bi se
Mlhovilovi (Georgius Mihovilich voyvoda)...
ondi prminli, da ih pitaju do njih rote, tko
(Michae Madii historiae; Lucius, de regno
bi koje plemenine od korea u Hlivanjskoj
Dalm., str. 379).
Vrhovini i u upi poani od Zavoda do Vr 1326., 25. lipnja. Trogirski knez Nikola Vehovine, to pristoji gradu Bistrekomu, navla
nerio pie pismo egregiis et potentibus viri
stito kada posla Lau kralj dvadeset i etiri
d. d. Budislao comiti Corbaviae, filio olim
rotu na moeh postaviti vsakoga u njih pravimi,
comitis Curiaci, et Nelipitio honorabili comiti
nad im tko sta ondj u ono vrme, jere Lau
Tininii et Spalati, Georgio filio Michouilouich
kralj vazda ljubljae pravdu s naimi prvimi."
vojvode, et Paulo et Gregorio fratribus dicti
2

18

V. Klai

A upisasmo u drugi list ka vsim osidnikom plemenitim ljudem i kapitulu, u koga

lee leitromi, ispisani onih rotnikov, da povidu pravo to jest tko u Hlivni."
I osidnici, zgovorve se i strnee se
jednime-glasom s kapitulom, poslae kraljev
stvo mi upisave u otvorenom listu pod pet(na)desete peatmi, za jednu s naimi Ijudmi
koje bihomo poslali meju ne, govoree jednime
glasom: gospodine, prsegli su nai prvi pred
onimi dvadeseti i etirmi; kon togaj po smrti
njih, mi dica njih, dvakrt nas dvanadesete
ot dunadesete plemenu osidnici hlivanjsci,
imenuje se vsaki svojim imenom i svidoie
pred nami: jedno Vlatko Raji od Bistrece,
drugo Galup od Vrdov, tretie Blatko Klai
z Dobrog, a etvrto Vuihna Mraiinovi iz
Mi, i Pre dis lav iz Vraerak, i Ugren iz Zabrdija, Drago i Stojetnar i Juraj Subi iz
Onebrus. Utih Jari z Grebac. Cvitimir is
Kabli, Vojin z Bistrece, Skorovoj s Vrbovika
. prisege svidokujue isto pravo strnee se
s pravimi leitromi, govoree: Gospodine, od
korea niere ino nije Hlivno ni grad Bistreki, od Zavoda poan do Vrhovlne, nego
tvojega prvoga: bilo i sada tvoje; voljan je
drati, voljan je odati, iznami u osmi(h) selih,
v ime Voihnia tretjenika, i od onene jest rota
dva dila od odumrtna Galein i Bubanin, komu
je ti da, i to su ona sela, u kih vsim Voihniem dil od tretine tretina, i s timi su bili
gradu kmetije, i to su onog sela: prvo u Bistreci, od tretine tretina; u Zagoreah tolikoje
od tretine tretina; u Turah tolikoje; u mrcah
tolikoje; u Trebiih tolikoje; u Vrtcih tolikoje;
u Kokojeglavcih tolikoje; u Okuzliih tolikoje.
A is toga i is tretine od oniju du dilu oddumrtniju grede Rupara Jurja ditci peto ue."
A ino iznaide isto kraljevstvo nae, da
je nae gospocko od korea i grad i upa
i odati i drati, i da volismo glasu naemu,
da cvate od posljednih, koji budu, i da dui
ne bude protivno, toj naidosmo isto. I ne
popuajue od srca naega virnih sluab i
sluenja vojevode Hrvoje i kneza Baoe, dah
mu i zapisah viku vikoma za plemenito grad
Hlivanjski i sa vsom upom i s dohodci i
s trgovinami, poane z dole od Zavoda u
ime Vrdab, Liane, Zabukovije, Sankovie,
Mlijane, Rujane, Lnice, ihovie i vsu Vrhovinu Hlivanjsku, da je reenomu vojevodi
Hrvoju, knezu Baoi i njiju poslidnjemu u
vike vikoma za plemenito, i o se odumrti,
izname od tretine tretinu, to je Voihni i
njih selih, izname peto ue Ruparia, kako
smo prvo imenovali, izname, to je godire

tipana Dobrenovia s bratom sa Andrejaem

i strcom sjurjem, i njih poslidnji to bi drat;
a ino vse zgore reeno vojevodi Hrvoju i
knezu Baoi i njiju poslidnjemu u vike za
plemenito." (Kukuljevi I., Arkiv za jugosla
vensku povesnicu, II. knjiga, str. 3637; Mikloi, Monumenta serbica, str. 247249. Novo
izdanje po izvorniku od Stojana Novakovia
u Glasniku srpskog uenog drutva, knjiga VI.
196a, str. 4853).
1404. 7./I. Stephanus Ostoja, rex Bosnae, Paulo
Klei vojvodae castrum in Dlamo et possessiones in Dimno et Bosna restituit, uhico castro Visui et maritimis pro se reservatis.
(Puci, Spomenici srpski, str. 5051; Fermendin, Acta Bosnae, str. 71).
1406. Kralj Ladislav Napuljski potvruje her
cegu Hrvoju castrum Prosor et totam contratam Verhericam et Obrh in regno Croatiae
sitas . . . iubens expresse, quod nobiles in
dictis locis et eorum districtibus sistentes,
et precipue illi, qui sunt de genere Ciubranich (de genere Cubrianorum, de genere Ciprianorum, de Ciprianich), et tarn nobilis vir
Johannes Misilenovich serviant et servire
teneantur dicto domino duci. . . sic et quemadmodum clare memorie regibus Hungarie
. . . dictique nobiles in eorum libertatibus,
iuribus et consuetudinibus manuteneantur et
conserventur, nee presentibus illis quomodolibet derogetur . . . " (Arkiv za Jugoslavensku
povjesnicu, VII. str. 5859).
1409. Uz kralja Stjepana Ostoju boravi u Vi
sokom Grgur Galei knez". (Fermendin,
Acta Bosnae, str. 91).
1416. Micdtius de Ragusio, castellanus Bi
strice (Hlivno). (Ljubi, Listine, VII., str. 222).
1433. Scit enim bene dominus Nicolaus Gara
palatinus et quam plures alii, quod terrae et
provinciae, ut sunt Halomfold, Hlevna, Berzezchel et aliae, quae nunc (1433) occupatae
sunt per regem Bosniae et Bosnenses, ipsi
praedicto domino regi Ludovico tenebantur
(13571382), et possidebantur per banum
regni Croatiae."
Scit etiam idem palatinus et quam plures
alii qualiter castra Greben et alia castra ibi
circumquaque existentia, cum suis pertinentiis
tempore dicti quondam D. Regis Ludovici
tenta fuerint per Hungaros." (Thallczy et
Horvth, Codex dipl. banatus .. . Jajcza, str.
CCXCIX).
1436. Hristoja de Hlevna, camerarius regis
Stephani Tvrtko" in Alba regia. (Fermendin,
Acta Bosnae, str. 151).
1444. 8./II. In Cliuma. Kralj Stjepan Toma

orada za topografiju Hiivanjske upanije

pie pismo Mlecima radi soli, koju su oni
uvaali u Neretvu. (Ljubi, Listine IX., str. 180).
1449. 2./XII. In castro nostro Hliuna. Stephanus Thomas, Bosnae rex, potestatem facit
Jacobo Testae inquirendi inThomam etEliam,
qui quandam pecuniam, in sacristia s. Mariae
in Cetina" depositam furati sunt. (Lucius, Memorie di Trail, str. 450; Fermendin, Acta
Bosnae, str. 209).
1456. Junii 3. Stephanus Thomas, rex Bosnae,
per suos oratores episcopum Pharensem Thomam et Nikolaum Testa rogat a dominio veneto auxilium contra imperatorem Turcorum,
qui non contentus pecuniis petit etiam quataor casira regni, ut habilius possit occupare
reliquum dominium.... quorum unum castrum,
videlicet Bystrychky, distat a Spalato, Tragario
et Sibenicho per unam ditam, cuius etiam
castri confines distant a Jadera per unam
ditam. (Ljubi, Listine X, str. 86; Frmendin
str. 228).
1469. Za pape Pavla II. spominju se kao od
Turaka orobljeni samostani franjevaki ad
Bistrice. Cethine, Varchrioc, Tinini u split
skoj nadbiskupiji i kninskoj biskupiji. (Theiner,
Monumenta Hungariae, II., str. 410).
1503. U vlasti turskoga cara spominju se ovi
gradovi u Bosni: Kamengrad, Klywch, Hlewna, Belgrad, Wenchacz, Komothyn i drugi
(Thallczy et Horvth, Codex Jajcza, str. 169).
1504. travnja 24. Za obranu Hrvatske od turske
sile odreuju se plae raznim knezovima hr
vatskim i vojvodama, a meu njima Georgio
Milichith" una cum fratre suo, qui de Biztricia
ad Klyz venerunt ad equites XXXII . . . fl.
IHic XX (320). (Thallczy et Horvth, Codex
Jajcza, str. 184).
1520. veljae 7. Marino Sanuto javlja o turskoj
vojsci u Bosni: Che el principal capo loro
stato Mechmethbeg vayvoda, qual sta al uno
loco nominate Clifno; qual vayvoda stato
lui che ha adunate tutte queste gente apresso
Cetina, venute da Bossina, de Svonich, Smidarevo et da Chersegovina et di Popovo . . . "
(Thallczy et Horvth, Codex Jajcza, str. 286).
1522. Hrvatski ban Ivan Karlovic doznao je od
zarobljenoga Turina ove podatke turskim
osvajanjima: Item die sterckern schlos in
Bossner land, so den Christen abgedrungen
sein und daraus ytzo durch die Turcken der
grosst Schad gelschieht, volgen hernch, das
erst Rog, Betzthertze, Alba (Belgrad) in Dlamogh, Klwgh oder Kluschi, Kamengrad; und"
darnach, als konig Ladislav gestorben ist(1516),
haben sie auch nahend bey dem Venediger
mer gewunnen Zkradin, Thlin (Tnin Knin),

19

Worhorycki (Vrhrika), Zwyn (Sinj), Chachwyn

(aovina)." (Thallczy et Horvth, Codex
Jajcza, str. CCCXLII).
1522., 9. IX. Ban Ivan Karlovic javlja iz Mutnice: quod magnus exercitus Turcorum hie
in Bistricza congregatur." (Thallczy et Ho
dinka, Cod. dipl. partium regno Hungariae
adnexarum. I. str. 198).
1522., 23. IX. der Turgh zu Wistritz starek
ligt in der Grafschaft Hilyffen. (Thallczy
et Hodinka, I. str. 205).
1524. 20. VIII. furor pestilentiae in Werbozanya et in Byzthricza et per multa loca
grassatur." (Thallczy et Hodinka, I. str. 416).
1537.1626. Sandukbegovi kliski, hrvatski,
hlivanjski i primorski," koji su stolovali po
glavito u Hlivnu (Livnu):
1537.1540. Muratbeg ibenanin, brat
ibenskog kanonika Jurja Tadia. (Truhelka
u Glasniku muzeja u Bosni i Hercegovini,
XXIV. 1912., str. 123).
1551. Risanbeg Raguseo . . .
1552. Malkobeg (Osmanovi) . . .
1558. Ferhatbeg (Osmanovi) . . .
1562. Mustafabeg Sokolovi . . .
1565. Mehmedbeg, sanzaceo a hora di
Climeno.
1566.1568. Mustaj'bef sa(n)giaco allora
de Clissa in Clifno . . .
1574. Alibeg Chucha albanese, sanzacho
di Hliuno . . .
1576.1577. Mustafabeg sanak kliski i
hlivanjski, hirvatskih i primorskih na
Ostrovici vie Skradina . . .
1593. Apardibeg (Opardibeg) aus Hlevna
(Aparty beg von Klyss).
1596.1600. Mastajbeg (Pijalepai?).
1603.1626. Mehmetbeg, sin Mustajbega
(Mustaj-begh padre del presente Mehmetbegh).
tim sandakbegovima govore ovi iz
vori: Talijanska kronika u Arkivu za jugo
slavensku povstnicu IV. str. 5065; Ljubi,
Rukoviet jugoslavenskih listina u Starinama
jugoslavenske akademije, X. str- 712; Ljubi,
Commissiones et relationes Venetke, HL, str.
94, 142, 143 145, 155, 186, 241; Barabs, Co
dex com. Zriny, str. 158180; Spomenik srp
ske kr. akademije LV. str. 115125; Raki,
Prilozi za geografsko-statistiki opis bosan
skoga paalika u Starinama jug. akad. XIV.
str. 173195; Batini M. N., Nekoliko priloga
bosanskoj crkvenoj poviesti u Starinama
jug akad. XVII. str. 77150; Novakovi Stojan,

20

V. Klai

Hadi Kalfa ili atib-efendija, turski geograf

XVII. veka (Spomenik srp. kralj, akademije
XVIII., Beograd 1892.).
1626. U opisu paaluka bosanskoga, to ga je
Splianin Atanasije Georgiceo (Grgievi) god.
1626. sastavio po bosansko-turskim podacima
za kralja Ferdinanda II., nalazimo nekim
gradovima, varoima i naseebinama klikohlivanjskoga sandaka ove biljeke:
Hliuno, e citt ben murata di settanta case
in circa col borgo, che d'intorno ottocento
fuoci pu fare tra tutti buoni mille soldati,
Vi dentro un'acqua srgente, Bistrizza, e vi
dentro la stessa un Castello, ma non vi
alcuna sorta d'Artigliaria; ha diversi villaggi,
che fanno circa dei mille case, e altretanto
numero di soldati. Vi habita el Cadi et il Capitano del sangiaco, senza il quale non pu
alcuno essere condanato capitalmente. Habita
nel sudetto loco di Hliuno per il pili il san
giaco, come pii proprio alia sua residenza. E
quando avviene, che il sangiaco vada alia
guerra e altrove fuori del sangiacato, resta
ivi il Chiechaia, che Luogotenente, o vice
gerente di lui, come al presente, che il san
giaco andato alia guerra.
Prolog, un Castello supra una montagna,
dove fanno guardia per ordine quaranta huomini, come si descrivono; e vi dintorno il
recinto, che fa la citt e resta dentro il Ca
stello.
Starxan citt ma parimente dishabitata;
ha un borgo che pu faretrenta quaranta case,
e pu fare anco cento huomini da fatti; ha
una villa chiamata Suicza, dove scaturisce un'
acqua chiamata dell'istesso modo che pu fare
cento huomini da fattione. Vi capita alcuna
volta il Procuratore del Cadi et il sangiaco,
ma non habita alcuno.
Glamo, citt col Borgo, che tra tutto
pu fare sessanta fuochi e circa 100 huomini,
si chiama anche Blogradaz. Ha sotto di se
in campagna d'intorno da settanta villaggi,
che farebbero in ogni occasione di subito
pi di mille huomini buoni di combattere. Ha
un castelletto dentro, et alcune torrete; e vi
sono due periere et poco piii codette; vi
un Dizdaro et il Cadi, e passa di l il Capitaaio alcuna volta.
Tutto questo sangiacato (di Clissa) ha
settecento cinquanta cinque villaggi oltre le
citt sudette, tra le quali sono descritte anco
alcune ville; gia venticinque anni (1600), che
si fece descrittione universale del sangiacato,
si trovano essere trenta millia e tate case
de' Contadini, che servivano al sangiaco; alli

Zahimi e Spahie; hora si crede, che sia diminuito di un terzo, e la causa ' ascritta per
esserne molti partiti in diversi luochi, specialmente di l dal Danubio, et in particolare
per rispetto delia sollevatione, che segui
contro Mastai-begh padre del presenteMehmetbegh, per terna del quale molti e molti dopo
eccesso hanno sloggiato il paese. (Starine
jug. akadem. XVII. str. 141142)
1626. (16001624). U drugom opisu vilajeta
bosanskoga, koji je sastavio neki suvremenik
Georgicea po istim izvorima, nalazi se gotovo
isto Hlivnu i drugim gradovima i selima
sandakata klisko-hlivanjskoga, jedino s tom
razlikom, to se posebice spominje Buko
blato, koje se pribraja sandakatu Hercego
vini. Tu se naime ita ovako:
30. Busco blatio ville nro. 10. Case tra
tutto con le ville 200. (Starine jug. akademije
XIV. str. 178179).
1648. svibnja 28. Zadar. Rafael Levakovi pie,
zato ne moe poi u Ohrid, da zasjedne na
stolicu nadbiskupije. Uz drugo pie: II Bascia
si trova a Hlivno, dove si raduna l'essercito."
(Fermendin, Acta Bosnae, str. 464).
1661. Ove je godine Balkanskim poluotokom
putovao glasoviti turski putnik Evlija elebija.
On je u svojem putopisu (Sejahatname) opisao
velik dio tadanje evropske Turske, a naroito
vilajet Bosnu, kojom je tada upravljao Melik
Ahmedpaa. Izvatke iz njegovog djela pri
opio je ohardi Dim. S., Putopis Evlije
elebije srpskim zemljama u XVII. veku
(Spomenik srpske kraljevske akademije XLII.,
drugi razred 37., Beograd, 1905., str. 134.;
Sejh Sejfudin Fehmi efendija Kemura Saraj
lija Iz Sejahatname Evlije elebije" u Gla
sniku muzeja u Bosni i Hercegovini XX. 1908.
str. 183-201^ i 280).
Evlija eledija opisuje svoje putovanje
iz Srbije u Sarajevo, pa onda iz Sarajeva
zapadnim pravcem preko Travnika, Donjega
Skoplja, Prusca (Akhisar) na Kupresko polje
i odatle u Livno. Prikazavi svoj trodnevni
boravak na visokom Kupreskom polju na
stavlja ovako:
Idui (iz Kupresa) ravno zapadu dooh
u tvravu Esterdan (Stranj) opek. Jedan
od latinskih kraljeva imenom Esterdan, junak,
sazidao je taj grad za svoju pasad. Sultan
Fatihov veliki vezir, Hrvat Mahmul paa,
osvojiv ga posve ga je poruio, te je sada
pust. Proav ovud pravo na zapadnu stranu
stigoh u uicu varo, irok, plodan kadiluk,
koji pripada kliskom sandaku. Ima s vino
gradima i batama ta varo 300 kua, jednu

Graa za topografiju Hlivanjske upanije

damiju i jedan han, a arije ni pazara nema.
Stanovnici dobri su junaci i bogati ljudi.
Odavle ostavi sa pedeset drugova, poav
zapadu u strahu od mletakih uskoka sti
gosmo sa stotinu hiljada jada. i muka u Li
vanjsko polje."
Visoku Livanjsku tvravu sazidao je du
brovaki kralj", po imenu Esterdan, koji je
nosio kapu sa pet vilinskih slika, i prozva je
Kluna (Cleuna, Hlivno). Kasnije pade Hrva
tima u ruke, poslije toga, za Fatihova vakta,
videi stanovnici grada, da se nee moi odr
ati protiv osmanlijske sile, napustie tvravu
i p9bjegoe mletakom zaljevu u Split. Tako
spomenuta tvrava osta u osmanlijskim ru
kama."
Kada je sultan Selim I. zauzimao Egipat,
navalie Mleani i zauzee ovu tvravu. Za
vremena sultana Sulejmana vratio ju bosanski
namjesnik Husrevbeg i svezao je za kliski
sandak, pa je i danas u turskim rukama.
Tu je i sijelo kliskog sandakbega. Godine
1056. po hidri (1646. po Is.) osvojie Mleani
s Klisom sedamdeset i est naih gradova od
Mustafa pae Tekelije i od toga je vremena
kliski sandak ostao njima, a sandakbegova
stolica prenesena je u ovo Hlivno i danas je
tu. Sandakbegu ide iste plae od naroda
1425 aki, timara ima po zakonu 927, ziameta
48. Uz uvare debhane ima stalno 2000 na
oruanih askera, koji su u svako doba spremni
poi u rat sa sandakbegom. Ima tu alajbeg
i ceribae i kadija sa 150 aki. Nahija svega
85 sa selima. Janjiaraga imenuje se n Stambulu . . . "
Opis Hlivanjske tvrave i zemlje. Ova
lijepa tvrava sagraena je poput bedema
pred Runo (Krug?) planinom na crvenim liti
cama (brdo Crljenice) od tesanca kamena,
ali budui da je sasvim stara i na nekim
mjestima poruena, popravi ju sadanji valija
Melik Ahmed paa od svojih novaca . . . i
sagradi pred tvravom jednu kulu za debhanu od bijeloga kamena kao jaje. U vrh
tvrave napravi na usjelinama tophanu i po
pravio stare topove, smjesti ih amo na taj
nain, da su svi okrenuti prema Hlivanjskom
polju. Ovdje ima toliko debhane u ni
kojem gradu po cijeloj Bosni. Unutra u tvr
avi ima oko tri sto kuica, tri itna hambara
i jedna careva damija, ali je damija tako
malena, da samo oko dvadeset ljudi moe u
nju stati. U tvravi ima sa jugoistone strane
gvozdena vrata, a uvari stoje tu danom i
nou . . . "

21

Varo. U tvravi s gornje su strane litice

i osjeline. Na brdima i u dolinama svega devet
mahala, 1100 tvrdih zgrada poput gradova
dvokatnih kua. Kue su im pokrivene pola
intrikom a pola ploama. Preko sredine
krovova poloeni su zbog velikih vjetrova
veliki direci. A ima dosta kua pokritih zbog
vjetrova samom ploom. U varoi ima svega
13 damija, i to 7 poveih. Blizu arije jest
Dukatara Hadi Ahmeta damija s kamenom
munarom pod kubetom, dosta stara. (Tri da
mije imadu napise od god. 1587., 1563. i 1567.)
Pokraj triju damija ima tri medrese za softe,
est djeinjih mekteba i est dervikih tekija,
samo jedna banja i svega trista duana, po
kraj donje provalije ima jedan golem han, a
u varoi nekoliko esama."
Ispod Runa (Kruga) planine izvire jedna
voda (izvor Bistrice) s takom bukom, da o
vjeku ui zagluhnu; u temuzu (julu) mjesecu
hladna je kao led. Oni, koji su ogradili i izidali ovo vrelo kamenom, napravili su izokola
sofe, a putnici odmarajui se hvataju ribu.
Budui da je tu musala, moli se narod i Bogu
i teferiuje. Kako ova voda strmo tee, na
inili su niz istu vodu jazove i nie varoi
trinaest mlinova u vakuf, a ti su tako udni,
da ih nisam takih na drugim mjestima ni vidio.
Ta voda nie aav u ravan, razvedena je po
batama i bostanima, te se njome zalijevaju.
Blizu izvora sazidana je jedna golema atrnja,
deset sa deset arina; u toj se atrnji ljetnim
danom mlade kupa. Vie nje ima natpis na
bijelom mramornom kamenu iskopan, te u
vrh litice smjeten. (Natpis od god. 1585. po
Is. kae: Mustafaga naini ovu zgradu za
hator boga stvoritelja svega svijeta"). Pokraj
ovoga turskoga natpisa ima jo nekoliko la
tinskih i grkih natpisa. Ovaj grad, ako i nije
sasma plodan, ima u donjem polju duljinu
od juga zapadu tri dana boda, gdje ito i
trava raste. Voda i zrak su fini i osim vjetra
i vode nemamo ta pohvaliti."
Po sokacima nema kaldrme, jer su svuda
po putevima litice, a te su oklesane i putevi
ipak isti. Prozori su u svake kue okrenuti
Prologu planini i Alagia odaku. U svake
kue ima za rat mazgali. Dok ovdje nijesu
napravljeni stanovi za janjiare, te ih nije bilo
ovdje smjetenih, mnogo bi dolazili uskoci,
tukli se i po nekoliko zarobljenika ujagmivi
vratili se. Bogu hvala, otkako su poele bo
sanske valije dolaziti amo da uvaju, toga
vie nema."
1685. lipnja 23. Splitski nadbiskup Stjepan
Cosmus opisuje papinskomu tajniku, kardinalu

22

V. Klai

Cibu, ratovanje Mletaka s Osmanlijama i istie

potrebu glagolskih crkvenih knjiga za katolike vjernike. (Theiner A., Monumenta Slavorum meridionalium, II. str. 222).
1685. augusta 16. Sotto Cliuno Lua Mastilien, procuratore di San Pietro, per parte di
tutto il popolo e chiese di Cliuno" pie splitskomu nadbiskupu Stjepanu Cosmusu molei
ga, neka poradi, da budu osloboeni od
osmanlijske sile. (Glasnik muzeja u Bosni i
Hercegovini, XXI. 1909., str. 402-403)
1708. Franjevac Ivan Krstitelj de Vietri, generalni komisar za franjevaku provinciju u Bosni,
izvjeuje stanju franjevakih samostana i
njima podvrgnutih katolikih upa ovako:
II Convento di S. Spirito di Fojniza, e
composto di 18 Religiosi . . . Tiene il nominato Convento la cura spiritule di 9 parochie
sotto il dominio ottomano e giurisdizione del
vescovo di Bosna: 6. Rama citt, ma vi sono
poche famiglie di cattolici disperse in diversi
luoghi et (assiste) il P. Bartolomep Ivanovich.
7. Duun (Duvno) con 5. villaggi di poche famiglie, et assiste il P. Bernardino Dobretich
. . . 9. Liuno (Livno) villa grande con 7 villaggi dispersi, et assistono due saccerdoti.
(Starine jug. akad. XVII., strf 93).

1741.1744. Po popisu bosanskoga biskupa

fra Pava Dragievia spadalo je pod samostan u Fojnici 14 upa, a meu njima i ove:
Rama sa 857 dua, Duvno (Seonica) sa 3801
duom, i Livno sa 3968 dua. (Batini M.,
Franjevaki samostan u Fojnici, str. 164).
1762. Prema popisu istoga biskupa Drapevica spadale su pod samostan u Fojnici iste
upe, a meu njima: Rama sa 118 kua i
1167 dua, Duvno sa 284 kue i 2771 duom,
Livno sa 734 kue i 6733 due. (Batini M.,
Franjevaki samostan u Fojnici, str. 165).
1798. Prema popisu biskupa fra Grga Ilijia
imala je upa Livno reene godine 6870 dua.
(Batini M., Franjevaki samostan u Fojnici,
str. 165).
1857. Kada dolaskom Omerpae u Bosnu god.
1850. bolja vremena nastae i za katolike,
pomislie Franjevci (1854) na to, da osnuju
nove samostane u Livnu i Travniku, te dobavivi za to fermane dogovorno god. 1857.
odijele od fojnikoga samostana upe Kupres,
Vidoe, ukli, Ljubuni i Livno, da ove za
se ine posebni kotar, i sagrade samostan u
Livnu na brdu Gorici. (Batini M., Franjevaki
samostan u Fojnici, str. 166).

Najprije udara u oi, to se u starohrvatskoj upaniji Hlivanjskoj ( XXepiava, Hlivina, Hliuna, Clivuna, Cleuna, Cleona) spominju imena dvaju utvrenih
gradova. U polovici X. stoljea navodi se izrijekom kao nastavani grad (xotpov
OXO(JLSVOV) grad Hivno (: XXspva), kao primjerice god. 1449. u pismu kralja Stje
pana Tome in castro nostro Hliuna". No pored imena toga grada spominje se od
god. 1356. takoer jo i castrum Byztriche", onda god. 1400. grad Bistreki", i
opet god. 1456. castrum Bystrycky". Napokon ujemo god. 1469. za orobljeni i od
Turaka poharani franjevaki samostan ad Bistrice". Tu nastaje sada pitanje, da li
su zaista postojala dva grada raznih imena, ili se radi jednom te istom gradu sa
%dva imena? Ako uvaimo, da rijeka Bistrica izvire na teritoriju dananjega grada
Livna, bit e najvjerovatnije, da Livno i Bistrica oznauju jedan te isti grad, ali dva
razliita lokaliteta, dotino dvije utvrde ili kule. Moda se Livno ili Hlivno zvala
starija utvrda, a Bistrica utvrda kasnijeg vremena. Svakako Hlivno i Bistica nijesu
bili razdaleko jedno od drugoga. Kad je kod Bistrice osnovan franjevaki samostan,
koji je oko god. 1469. od Turaka stradao, ne moe se za sada odrediti; mogue
da je podignut oko god. 1357., kad je papa Inocentije VI., na molbu kneza Ivana
Nelipia dozvolio, da se gradi samostan za Franjevce u upaniji Cetini.
Hlivanjska upanija s gradom Hlivnom (Bistrikim gradom) pripadala je kroz
stoljea hrvatskomu kraljevstvu. Jo na poetku XIV. stoljea upravljali su njom
sinovi hrvatskoga bana Pavla ubia Bribirskoga, po imenu Mladin, Juraj, Pavao i
Gregorije, koji se u jednoj ispravi od god. 1301. piu knezovi Tropolja (trium
camporum), Hlivna i Cetine". Kad je god. 1322. stolovao Mladin II. ubi kao hr
vatski ban u Hraanima, bili su uzanj kao svjedoci neke njegove darovnice krbavski
knez Gojslav Stipani, i napokon knez Bubanja Voihni iz Hlivna. Ali ba ti knezovi

Graa za topografiju Hlivanjske upanije

23

pridonijeli su jo iste godine zajedno sa sinovima vojvode Mihovilovia od Hlivna

najvie padu Mladina bana i rasulu njegova vladanja u Hrvatskoj i Bosni.
Nakon pada Mladina II. ubia (1322.) istiu se kroz nekoliko godina u
Hlivnu sinovi vojvode Mihovilovia (de domo Michaelis), a naroito vojvoda Juraj
Mihovilovi, koji se borio za prevlast u Hrvatskoj. No poslije god. 1326. doe hlivanjska upanija, ne zna se kako, pod bosanskoga bana Stjepana Kotromania. Za
bosanskoga vladanja popeli su se do vlasti u Hlivnu sinovi nekoga Galea ili Galeii.
God. 1332. bavio se je bosanski ban Stjepan Kotromani u Dubrovniku, a u pratnji
njegovoj bio je veliki vojvoda Vladislav Galei". Ne moe se ustanoviti, da li su
Galeii bili u rodu s Voihniima i Mihoviloviima, ali je stalno, da su drali grad
Hlivno (dotino Bistriki grad).
U to je Ugarskom i Hrvatskom zavladao znameniti kralj Ljudevit I. (1342.
do 1382.) iz porodice Anuvina. Taj energini vladar uzeo si je za glavnu zadau,
da u punom opsegu obnovi kraljevsku vlast u itavoj Hrvatskoj i Dalmaciji, a na
roito da gordim knezovima oduzme sve tvrde gradove. Tako je Nelipiima uzeo
Knin (1345.), a ubiima Ostrovicu (1347.) i Klis (1355.). Jednako je nastojao predobiti nekadanje hrvatske gradove i upe u tadanjoj Bosni. Dne 9. studenoga 1356.
morao mu je Gregorije Galei (Gregorius filius Gales de Hleuna) ustupiti svoj grad
Bistricu u Hlivanjskoj upaniji, a kralj mu je za to u zamjenu dao kraljevsku zemlju
avu u Slavoniji. God. 1370. izdao je kralj Ljudevit I. svojim katelanima u Klisu,
Cetini i Hlivnu zapovijed, da potivaju privilegija Spliana, pa da ih ne uznemiruju
nikakvim daama.
Za nemira iza smrti kralja Ljudevita I. bosanski je kralj Stjepan Tvrtko
neto prije god. 1387. opet zadobio grad i upaniju Hlivno. Oni ostadoe sada u
vlasti bosanskih kraljeva sve do 8. prosinca 1400., kad je kralj Stjepan Ostoja da
rovao vojvodi Hrvoju Vukiu Hrvatiniu i sinu njegovu knezu Baoi za sve vijeke
grad Hlivanjski i sa vsom upom i s dohodci i s trgovinami". Ali ve nakon smrti
Hrvojeve spominje se god. 1416. neki Dubrovanin Mikac kao katelan grada Bi
strice. God. 1433. kae se izrijekom, da su Hlivno i Bistrica u rukama bosanskoga
kralja i Bonjana, a god. 1436. spominje se Hristoja de Hlevna" kao komornk
kralja Stjepana Tvrtka II. Pretposlednji kralj bosanski Stjepan Toma esto je bo
ravio u Hlivnu, kao god. 1444. i 1449. God. 1456. alje kralj Stjepan Toma svoje
poklisare u Mletke, molei opinu za pomo protiv Turaka, jer sultan Mehmed II.
nije zadovoljan time, to mu plaa danak, ve trai da mu jo ustupi etiri grada
svoja, da bi tako lake mogao osvojiti dravu njegovu. Meu tim gradovima na
vodi se poimence grad Bistriki, koji je od Trogira, Splita i Zadra udaljen jedan
dan (per unam ditam). Sedam godina zatim (1463i) osvojio je Mehmed II. bosansko
kraljevstvo, a s njime i Hlivno s poljem.
Za topografiju Hlivna i hlivanjske upanije znamenita je hrvatska, irilicom
pisana darovnica kralja Stjepana Ostoje od god, 1400. za vojvodu Hrvoja. Po toj
darovnici doznajemo, da se je jedan dio te upanije zvao Vrhovina hlivanjska".
Vrhovinom zvali su tada jamano brda i gore naokolo polja, naime rub, koji polje
zaokruuje. Takova Vrhovina" spominje se i u drugim upanijama onoga vremena.
Ivan Frankopan darovao j*e knezovima Peruiima duo castra, primm in Wyrhowina Gatensi cum medietate ipsius Wyrhowine, molendinis ac totali tributo seu
teloneo ibidem habito, secundum vero castrum in Wyrhowina Busanensi habitm
(Thallczy et Barabs, Codex com. de Frangep. II. str. 218). Dakle dvije Vrhovine:

24

V. Klai

jedna u Gatanskoj upaniji (kod Otoca), a druga u Bukoj upaniji (kod^Peruia

i Kosinja). Vrhovine kod Otoca odrale su sve do danas svoje staro ime.
U upaniji Livnu bilo je tada mnogo sela, koja su sve do sada sauvala
svoja imena. U ispravi od god. 1400. spominju se ova sela: ihovii, Dobro (sada
Dobra), Grebci, Kabli (sada Kabli veliki i mali), Kokojeglavci, Liane (Ustani),
Lunie (Ljusni), Misi (i sada Misi), Mlijane, Okuzlii, Orbrusi (Orgu), Rujane (Rujani gornji i dolnji), Sankovii (sada Sajkovii), Smre (Smriani), Trebii (Tribi),
Ture, Vrazerani (Varerale), Vrda, Vrbovin, Vrtci, Zabrdije, Zabukovje, Zagoree
(Zagoriani) i Zavod (Zavoani). Od tih izbrojenih sela dvanaest ih je odralo svoja
imena, makar u poneto promijenjenom obliku, ako su uope dobro zapisana. Tako
se je selo Sajkovii jamano i onda zvalo Sajkovii, a zapisano je krivo Sankovii,
jer se u irilskoj azbuki i i n lako zamjenjuju.
Po ispravi od god. 1400. doznajemo takoer za kue (hie) ili zadruge, koje
su tada u Hlivanjskoj upi postojale. Po starijim podacima znademo, da su u XIV.
stoljeu ondje ivjeli knezovi Voihnii, vojvode Mihovilovii (de domo Michaelis),
nadalje Galeii, Matijevii i Ratkovii; po reenoj ispravi od god. 1400 doznajemo,
da su postojale jo ove kue i porodice: Dobrenovi (tipan, Andrija i Juraj), Galup
(od Vrdov), Jari (z Grebac), Klai (z Dobrog), Milii (de Biztricia), Mratinovi
(iz Mi), Raji (od Bistrece), Rupar ili Ruparii i Subi (iz Orbrus). Meutim
spominju se takoer neki itelji samo po osobnim imenima, a ne pridaju im se
porodina prezimena, po em sudimo, da se tada nije jo redovito obiavalo ljude
nazivati i po prezimenima. Tako se ni sam Hrvoje ne zove Vuki ili Hrvatini,
nego naprosto vojvoda Hrvoje", jer ga je pod ovim osobnim imenom svatko po
znavao. Tako se jednako samo osobnim (krsnim) imenima zovu Predislav iz Vraeran, Ugren iz Zabrdija, Cvitimir iz Kabli, Voin z Bistrece, i Skorovoj iz Vrbovina".
Na koncu bi trebalo ustanoviti, koje je hrvatsko pleme bilo nastanjeno u
Hlivanjskoj upaniji? Ali to je poradi oskudnih podataka vrlo teko, pa se moe
tek nagaati.
ini se, da su isprva hrvatsko pleme, koje je nastavalo tu upaniju, naprosto
zvali Hlivnjani. U jednoj ispravi od god. 1194. spominju se kao svjedoci uz ine
lanove hrvatskih plemena (Gusie, Lapane, Poletie) takoer Vratco et Ureneiz
Chleuliani nationem" (Smiiklas, Codex dipl. Croatiae, II. str. 267268), a u istoj
ispravi ita se jo: . . . tarus Chleulianinu. U drugoj ispravi od god. 1207. nalazimo
uz svjedoke od plemena Gusi, Mogorovi, Kai i Lasnii takoer Tattaro (Tataro) Chleunanini" (Starine jug. akad. XXIII. str. 186). Prema tome sudimo, da je
ve na koncu XII. stoljea i na poetku XIII. postojalo pleme Hlivljani ili Hlevnjani,
koje se bijae odijelilo od plemena Buani, te se nastanilo na Livanjskom polju, i
donijelo sa sobom tradicije o kneginji ili kraljici Bugi (Buko blato, Buanin-grad.)
Meutim u sredini XIV. stoljea primili su Hlivljani novo plemensko ime
po nekom Ciprijanu ili ubrijanu, te su se onda stali zvati ubranii ili Cipriani.
Ve god. 1366. spominje se nobilis vir Vlatichus natus quondam Ratici Mathievich
de Werhreka de genere Ciprianorum de Cleunau. (Ljubi, Listine, V. str. 336). u
branii ili Cipriani rairili su se poslije i po upaniji Vrhrika (Vrlika) u dolini gornje
Cetine, koja je neposredno meaila s Hlivanjskom upanijom.
ZAGREB

VJEKOSLAV KLAI