ZBORNIK

O PAVLU ANELIU

Sarajevo, 2008.

ZbornikPA.indb 3

8/12/2008 4:24:41 PM

ZNANSTVENI SKUP
Posveen arheologu i povjesniaru Pavlu Aneliu (1920-1985)
u povodu 85. obljetnice roenja i 20. obljetnice smrti
Sarajevo, 14. i 15. listopada 2005.

Organizator Skupa
Franjevaka teologija Sarajevo
Aleja Bosne Srebrene 111

Nakladnik
Franjevaka teologija Sarajevo
Za nakladnika
Mile Babi
Organizacijski odbor Skupa
Uredniko vijee Zbornika
Sreko M. Daja, Marko Karamati,
Dubravko Lovrenovi i Ivan arevi
Urednik
Marko Karamati
Lektor
Ivan Nuji
Graiko oblikovanje
Branko R. Ili
Tisak
Mller
Sarajevo

ZbornikPA.indb 2

8/12/2008 4:24:41 PM

Neke dileme o vojvodskoj tituli

u srednjovjekovnoj Bosni
ESAD KURTOVI

Abstrakt: Aktualna znanja o vojvodskoj tituli u srednjovjekovnoj Bosni

poivaju na nedovoljno izgraenim i potvrenim podrazumijevanjima,
ponekad i paralelama iz bolje istraenih susjednih podruja. U dosad
ponuenom prepoznaju se odreeni izrazi loginosti i uobiajenosti.
Bilo je i usputnih pokuaja da se loginost i uobiajenost predstave kao odrazi zakonitosti koja se potivala u srednjovjekovnoj Bosni.
Ipak, nije bilo zasebnih i detaljnijih pristupa koji bi analizom vie primjera prezentirali sistemsko praenje sa moguim devijacijama koje
sa sobom nose ustaljeni sistemi. Sav dostupan izvorni materijal nije
bio predmetom zasebne obrade na bosanskim primjerima. Obzirom na
svoju irinu to nije uinjeno ni na ovom mjestu. Na sljedeim stranicama dat je prilog koji moe opravdati takva ira budua sagledavanja.
***
Ovaj tematski okvir proiziao je iz nedavno zavrenog nastojanja da se pojasni
pojava bosanskog vlastelina vojvode Sandalja Hrania na historijskoj pozornici.
Po uzoru na Hrvatinie, kneza Hrvoja Vukia, koji je vojvodsku titulu stekao nasljeem od svoga oca vojvode Vukca Hrvatinia a uz prisustvo i odobrenje kralja
Tvrtka I. Kotromania,1 ini se da je i meu Kosaama, Sandalj Hrani naslijedio
1

Ludvig THALLCZY, Kako i kada je Hrvoje postao veliki vojvoda bosanski?, Glasnik Zemaljskog muzeja 9, Sarajevo 1897., 183-192; Isti, Wie und wann wurde Hervoja Grossvojvode von Bosnien?, Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und der
305

ZbornikPA.indb 305

8/12/2008 4:25:08 PM

ZBORNIK O PAVLU ANELIU

vojvodsku titulu od svoga strica vojvode Vlatka Vukovia.2 No, izvori daju drugaije mogunosti. Linija nasljea titule i svojevrsne smjene meu Kosaama nije
tako tena kao kod Hrvatinia. Nejasnim se nametnulo pitanje kako je mogue da
jedna osoba, kao stric, vojvoda Vlatko Vukovi i druga osoba, kao sinovac, vojvoda Sandalj Hrani, u isto vrijeme nose vojvodsku titulu i predstavljaju Kosae.
Potraga za pojanjenjima takvog stanja pokazala je da je postavljeno pitanje samo
jedan od niza nedeniranih i nerijeenih problema koja tek ekaju na ira i sveobuhvatnija istraivanja postojeih izvornih pokazatelja i neobjavljene grae. Takva
strukturalna pitanja o nainu funkcioniranja titula meu bosanskim vlastelinskim
porodicama mogu ponekad biti i sutinskim odreenjem pred fragmentima jasnih,
nejasnih ili potpuno nepoznatih situacija u odreenom historijskom kontekstu i
njih ne mogu mijenjati i pokrivati neprimjereni, neelaborirani i tendencionalno
zakljueni prelazi o rastuoj snazi pojedinaca koji rue ranije ustaljene sisteme
u Bosni nalik raspadu Srpskog carstva.3 Naime, sa jedne strane ni ti ustaljeni bosanski sistemi nam nisu dovoljno poznati da bi se olako preko njih prelazilo, a sa
druge strane i njihovo rastakanje bi previe dugo trajalo da bi izdralo te ponuene
dimenzije i paralele. Denirani problemi kreu se kroz nekoliko dilema. U njima
se nerijeena pitanja o vojvodskoj tituli u srednjovjekovnoj Bosni znaajno suprotstavljaju i aktualnoj faktograji i time u potpunosti pravdavaju polazite za novim
denicijama i njihovim potvrivanjima.
Kroz postavljene dileme skreemo panju istraivaima na otvorene mogunosti koje jo uvijek prua izuavanje drutvene strukture srednjovjekovne
Bosne. Iako je u dosadanjim istraivanjima titule vojvode na jugoistoku Evrope bilo i zasebnih pristupa, mogunosti koje prua izvorni materijal iz historije

Hercegovina 6, Wien 1899., 284-290; Rade MIHALJI, Povelja kralja Stefana Tvrtka
I Kotromania knezu i vojvodi Hrvoju Vukiu Hrvatiniu, Stari srpski arhiv I, Banja
Luka-Beograd-Valjevo 2002., 117-129.
Anto BABI, Kosae, Enciklopedija Jugoslavije 5, Jugoslavenski leksikografski zavod,
Zagreb 1962., 330-331. Tako je to posmatrao i Sima irkovi: Po nainu kako se uzdigao
meu vrhove bosanskog plemstva, Sandalj Hrani je veoma slian znatno starijem vojvodi
Hrvoju Vukiu. I on je nasledio i zemlje i vojvodsko dostojanstvo, koje je, inae ranije
nepoznatoj porodici Kosaa pribavio vojvoda Vlatko Vukovi za vreme Tvrtka I., Sima
IRKOVI, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Srpska knjievna zadruga, Beograd 1964.,178.
Opa polazita za titulu vojvode u: ura DANII, Rjenik iz knjievnih starina srpskih,
Dio prvi, Fototipija izdanja iz 1863-1864. godine), Vuk Karadi, Beograd 1975., 150-153;
Vladimir MAURANI, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjenik (Pretisak izdanja iz
1908-1912. godine), Informator, Zagreb 1975., 1592; Stojan NOVAKOVI, Vizantijski inovi i titule u srpskim zemljama XI-XV veka, Glas Srpske kraljevske akademije 78, Beograd
1908., 178-279, 198-199; R. MIHALJI-Andrija VESELINOVI-Aleksandar FOTI,
Vojvoda, Leksikon srpskog srednjeg veka (Priredili Sima irkovi i Rade Mihalji),
Knowledge, Beograd 1999., 95-97; R. MIHALJI, Vojvoda, Vladarske titule oblasnih
gospodara. Prilog vladarskoj ideologiji u starijoj srpskoj prolosti, Sabrana dela Radeta
Mihaljia, Knjiga VI, Srpska kolska knjiga-Knowledge, Beograd 2001., 125-156.

306

ZbornikPA.indb 306

8/12/2008 4:25:08 PM

ESAD KURTOVI

srednjovjekovne Bosne nisu iskoritene u dovoljnoj mjeri. Naprotiv, ponueno

pokazuje da se bosanskim primjerima moe ne samo upotpuniti spoznaja o vojvodama nego i popraviti faktograja o pojedinim akterima, nosiocima vojvodske
titule u srednjovjekovnoj Bosni.
Povrno sagledavanje titule vojvode u srednjovjekovnoj Bosni omoguuje
izdvajanje nekih opih polazita u pristupu. Prema poznatom, u okviru jedne porodice u srednjovjekovnoj Bosni mogue je pratiti uvijek po jednog vojvodu. To
je okvir na kojem mogu da poivaju polazita u izuavanju titule vojvode. Drugi
okvir je da se titula vojvode moe naslijediti i stei, ali i da je pri tom vladar
centralno izvorite vojvodske titule. Na kraju, pratei izuzeci predstavljaju devijacije. Uz ova, grubo poredana polazita treba istai, da ni ona sama po sebi nisu
sretno izabrana, ralanjena i oblikovana jer kao takva i ne postoje kao dovoljno
obraena niti prihvaena u historiograji i tek trebaju da dobiju svoje detaljnije
analize. U Leksikonu srpskog srednjeg veka, kao suma aktualnog znanja o vojvodama navedeno je: Po smrti vojvode najstariji sin je nasljeivao oevu titulu,
a mlaa braa su nosila titulu kneza. Ukoliko je bio bez sinova titulu vojvode
je mogao da naslijedi najblii srodnik.4 U literaturi se nalaze primjeri kojima
se ova leksikonska suhoparnost dovodi u pitanje i kojima se vojvodska titula
u srednjovjekovnoj Bosni predstavlja kao zahvalan tematski okvir u buduim
sagledavanjima. Na pristup usmjeravamo na neke dileme koje pruaju aktualne
postavke o ocu i sinu kao vojvodama u isto vrijeme, mlaem bratu kao vojvodi
prije starijeg brata, sinu vojvodi za ivog oca kao kneza i brai kao vojvodama
u isto vrijeme. Na kraju, pod popravljenom faktograjom o pojedinim akterima,
nosiocima vojvodske titule, potvrujemo poznato otklanjanjem dileme oko preivljavanja loze kneza Pavla Radenovia 1463. godine.

Otac i sin vojvode u isto vrijeme!?

Pratei svojevremeno velikake rodove u Trebotiu, Pavao Aneli se naao
u situaciji da argumentirano progovori o okolnosti u kojoj bi dvojica lanova
iste porodice, otac i sin, Vlatko Tvrtkovi i Vuihna Vlatkovi, u isto vrijeme
nosili titulu vojvode. Vrsni arheolog, historiar, neumorni tragalac, ali i poticajni
teoretiar Pavao Aneli, koji takvu postavku ne smatra uobiajenom i poznatom, dakle stoji na istom stavu kao i naa od njega nezavisna dilema, sam itavu
situaciju naziva zbunjujuom.5 Ta uoena devijacija, u potrazi za objanjenjem
rezultirala je, ispostavilo se u naem uvjerenju i saznanju, u jo veu komplikaciju. Zapravo, Pavao Aneli samo pretpostavlja da je Vuihna Vlatkovi sin
4
5

R. MIHALJI, Vojvoda, Leksikon srpskog srednjeg veka, 96-97.

Pavao ANELI, Ubikacija oblasti Trebotia i teritorijalno-politika organizacija bosanskog Podrinja u srednjem vijeku, Glasnik Zemaljskog muzeja (Arheologija) 30-31,
Sarajevo 1975-1976., 243-268, 248-249. (Isti rad u, Pavao Aneli, Studije o teritorijalnopolitikoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Svjetlost, Sarajevo 1982., 173-204.)
307

ZbornikPA.indb 307

8/12/2008 4:25:08 PM

ZBORNIK O PAVLU ANELIU

Vlatka Tvrtkovia. Naime, utvrdio je da se veza izmeu njih ne moe do kraja

provjeriti.6 Nastali jaz pokuao je da objasni rjeenjem koje i nije provjereno
svim istraivakim pitanjima, tako da bi se, pratei Anelia, mogli upitati da li
uope ita znamo o vojvodskoj tituli.
Anelievo objanjenje je dvojako. Aneli upozorava da se ne zna da li je
Vuihna bio usorski vojvoda ili je samo nosio titulu vojvode. To bi, kao teoretsko
polazite, u prateim prestrojavanjima na podruju Usore trebalo tek dokazivati.
Drugi osnov sastoji se u sljedeem: okolnost da poslije Vlatkove smrti (negdje
1399-1420) ast usorskih vojvoda prelazi na Tihoradie Zlatonosovie kao da
indicira na Vlatkov pokuaj da tu funkciju osigura sinu (?) Vuihni jo za svoga
ivota (Aneliev upitnik). Aneli u ovom drugom pravcu nastavlja: Kako
o Vuihni poslije 1395. nema nikakva spomena, to se mora pretpostaviti da je
ubrzo i umro, i da je tako Vlatkov pokuaj ostao bezuspjean.7 Iako ranije nedokazan, ni ovim pojanjenjima odnos Vlatka Tvrtkovia i Vuihne Vlatkovia nije
rijeen, pa u oba sluaja nepostavljeno pitanje u Anelievim pretpostavkama
glasi: Zato i ostali velikai nisu postupali kao i Vlatko Tvrtkovi u pokuaju da
za ivota istom titulom osiguraju one koje hoe meu svojim nasljednicima? Ili,
konkretnije, sa jo par pitanja: Da li je takva mogunost bila u rukama nosioca
vojvodske asti? Govorimo li time kroz ovaj primjer o svojevrsnom srednjovjekovnom udaru na postojei sistem u bosanskoj dravi, ili na neku vrstu egzistirajue ustaljenosti? Prema Aneliu, koji je ovu situaciju s pravom delegirao
zbunjujuom, ne vidi se da je ikome drugom, vladaru ili saboru, davao mogunost da imenuje vojvodu ili priznaje vojvodu, osim samom vojvodi.8 Da je ovaj
primjer taan, tj. da je otac mogao osigurati i izvriti za svoga ivota inauguraciju
vojvodske asti svome sinu nasljedniku i situacija meu famoznim Kosaama
izmeu strica Vlatka i sinovca Sandalja skladno bi se sloila. Vlatko Vukovi je
to moda i mogao napraviti ...
U svojim zakljunim razmatranjima o velikakim rodovima u Podrinju Aneli teoretski obrazlae nasljedno pravo vojvodske asti, govori o opeustaljenom nasljednom redu, pa o izboru koji obavljaju svi punopravni lanovi roda
(ili drukije formiranog izbornog tijela) i tako dalje,9 to ga sve vie pribliava
vlastitom uvjerenju da su Vlatko i Vuihna otac i sin, a nas dodatno, upravo kroz
to ipak od znaajnijih hijerarhija neovisno rodovsko teoretiziranje, sve vie udaljuje od te mogunosti. ak naprotiv, pratei tu teoriju u kontekstu Vlatka i Vuihne, u mogunosti da su otac i sin, moglo bi se pomisliti da je Vuihna upravo
zbog tako posjedovane vojvodske titule zahvaljujui toj loginoj teoriji i nestao
6

7
8
9

P. ANELI, Ubikacija oblasti Trebotia i teritorijalno-politika organizacija bosanskog

Podrinja u srednjem vijeku, 248.
Isto, 249.
Isto.
Isto, 253-254. Najvei dio izneenog Aneli je ponovio i o vojvodama teorijski proireno
pisao i kasnije, Isti, O usorskim vojvodama i politikom statusu Usore u srednjem vijeku,
Prilozi Instituta za istoriju XIII/13, Sarajevo 1977., 17-45.

308

ZbornikPA.indb 308

8/12/2008 4:25:08 PM

ESAD KURTOVI

sa historijske pozornice prije svoga oca Vlatka, koji neke od tih opeustaljenosti nije potivao ... Prema predloenom ipak ostaje da vojvoda Vlatko Tvrtkovi
i vojvoda Vuihna Vlatkovi nisu otac i sin. Barem dok se ne pronae siguran
dokaz, a ova analogija otpada i kao mogui primjer za razmatranje pitanja istovremenosti oca i sina u istom, vojvodskom zvanju.

Mlai brat vojvoda prije starijeg brata!

Obzirom na starosni odnos meu braom i pitanje primogeniture ili seniorata u odnosu na vojvodsku ast meu nasljednicima, prije svega braom,
koje bi poredbenom praksom pruilo primjer i za odnose meu sinovima Hrane Vukovia kod Kosaa, kao stanje stvari nije dovoljno problematizirano u
prouavanjima historije srednjovjekovne Bosne. Stariji i mlai brat i titula
vojvode u praksi, ali bez teorije, kod Anelia naizgled nisu/(ili)/su izdrali
na primjeru brae Zlatonosovia, Vukmira i Vukaina. Aneli je smatrao da
je stariji brat meu dvojicom Zlatonosovia bio knez Vukain i da je titulu
vojvode naslijedio od svog mlaeg brata vojvode Vukmira.10 Da li je mlai
brat mogao imati titulu vojvode prije starijeg brata, to teorijski Aneli nije
objanjavao. Pojam opeustaljenog reda tu nije pominjao. Prema iznijetom
ta je mogunost mogla biti.
Prije Anelia, na istom stanovitu da je Vukain bio stariji, iako je bio knez,
a Vukmir da je bio mlai, iako je bio vojvoda, bio je i Mihailo Dini. Razlog za
to je nalazio u injenici da se Vukain, kao stariji, uvijek navodi ispred Vukmira,
mada je nosio niu titulu kneza.11
Kada je bio u situaciji da prosuuje odnos starosti meu braom Zlatonosovi, Vukmirom i Vukainom, dobrom poznavaocu prilika u sjeveroistonoj Bosni
Pavi ivkoviu stanje je bilo zauujue po danoj literaturnoj postavci. Ispostavljalo se da je prvi koji se javljao u izvorima, Vukain, bio knez i da ga literatura
prepoznaje kao starijeg, a drugog kojeg su izvori kasnije spomenuli, Vukmir, bio
je vojvoda, i po tome to se kasnije u izvorima pojavio dralo se da je mlai brat
(razlika u izvornim pomenima je samo nekoliko mjeseci). Pavo ivkovi se, za
razliku od Pave Anelia, vodei rauna o ustaljenosti, opet naizgled ispravno,
odluio za pravo starijeg brata na vojvodsku titulu koje je i bilo ispotovano.
ivkovi daje postavku da je Vukmir bio stariji brat meu Zlatonosoviima, a ne
10

11

Isti, O usorskim vojvodama i politikom statusu Usore u srednjem vijeku, 33. Na drugom
mjestu kada je spominjao brau Zlatonosovie, Aneli nije komentirao starosni odnos
izmeu brae Vukmira i Vukaina, ali je potomke, sinove Jurja Tihinovia, poredao, tako
da je Vukaina, kao kneza navodio ispred vojvode Vukmira, Isti, Postojbina i rod Divoa
Tihoradia, Slovo 25-26, Zagreb 1976., 231-239, 237.
Mihailo DINI, Za istoriju rudarstva u srednjevekovnoj Srbiji i Bosni, I deo, Srpska akademija nauka, Posebna izdanja 290, Odeljenje drutvenih nauka 14, Beograd 1955., 39.
309

ZbornikPA.indb 309

8/12/2008 4:25:08 PM

ZBORNIK O PAVLU ANELIU

Vukain kako je to predstavljao Pavao Aneli.12 Naime, nalazi ivkovi, ime

njihovog oca, Jurja Tihinovia, kroz pridodato prezime Jurjevi, spomenuto je
upravo uz Vukmira, a ne Vukaina,13 i to je kakva-takva, ipak presuujua pretpostavka koja potvruje da je vojvodska titula kod brae Zlatonosovi ila linijom neke vrste opeustaljenog reda: otac, stariji, pa mlai sin.
No, sve bi to nekako i ilo u jednom, Dinievom i Anelievom ili drugom,
ivkovievom pravcu, kada bi smo bili sigurni da je upan Dragia (Dinii) bio
nejasan u svome obraanju brai Zlatonosovi 1424. godine: Mnogopotenomu
i nam dragomu i milomu bratu stariemu knezu Vukainu i voevodi Vukmiru od
vaega upana Dragie (podvukao E. K.).14 Kod upana Dragie Diniia, suvremenika brae Zlatonosovi, uope nema dileme. Za njega je, kao i za Dinia
i Anelia, ipak stariji brat knez Vukain. Ne bi trebalo da se radi o gurativnom
izraavanju niti laskanju. Da je u pitanju gurativan i laskav izraz stariemu on
bi iao i trebao bi ii u pravcu vojvode Vukmira koji je nosio viu titulu a bio
eventualno mlai po godinama, a ne u pravcu obraanja knezu Vukainu koji je
nosio niu titulu. Izrazi bratu stariemu knezu Vukainu ne korespondira titulaturnom rastu. U ovom sluaju on je stvaran. Dini i Aneli su, za razliku od
ivkovia ipak bili u pravu. Knez Vukain je zaista bio i ostao stariji od vojvode
Vukmira. Kao stariji nije bio vojvoda. Prednost je, iz nekih nepoznatih razloga,
imao mlai brat Vukmir. Kasnije je stariji Vukain naslijedio mlaega Vukmira u
vojvodskom zvanju. Opeustaljeni ritam dodjele ili stjecanja vojvodske titule to
je izgleda podrazumijevao u srednjovjekovnoj Bosni. Oito je bio izraz odreenog konsenzusa, specine zasluge ili volje koja je egzistirala u porodici i rodu te
vezivno stajala sa centralnom vlau, nosiocu ili pokrovitelju tih opeustaljenih
hijerarhija.

Sin vojvoda, za ivog oca kao kneza!?

U pitanju naina dolaska do vojvodske titule neke dileme nedavno je pokrenuo uro Toi, mada je njegovo razmiljanje uslonjeno jo jednim kvalitetom,
primjerom nerijeenog pitanja o vojvodskoj tituli u srednjovjekovnoj Bosni. Prema poznatom, uro Toi bio je na liniji da postoji primjer da je sin prije oca, kao
kneza i glavnog predstavnika u porodici, imao titulu vojvode. Petar Pavlovi,
sin uvenog kneza Pavla Radenovia u nekim razmatranjima, i prije Toia, kod
Alekse Ivia i Marka Perojevia a poev sve preko zbirke Nikole Jorge, smatralo
12

13
14

Pavo IVKOVI, Usorska vlasteoska porodica Zlatonosovii i bosanski vladari posljednjih decenija XIV i prve tri decenije XV stoljea, Historijski zbornik 39, Zagreb 1986.,
147-162, 150-151.
Isto.
(maja 1424.g. ?), Ljubomir STOJANOVI, Stare srpske povelje i pisma, I/2, Srpska kraljevska akademija, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, Prvo odeljenje,
Spomenici na srpskom jeziku 24, Beograd-Sremski Karlovci 1934., 7.

310

ZbornikPA.indb 310

8/12/2008 4:25:08 PM

ESAD KURTOVI

se da je onaj vojvoda Petar Pavlovi koji je poetkom 1403. godine od ugarskog

kralja Ladislava Napuljskog dobio selo ubin i posjede sinova Rajmievih u upaniji Dubici.15 Kako se poslije 1403. godine Petar Pavlovi, sin kneza Pavla Radenovia, zna pojaviti u izvorima i sa titulom kneza to je trebalo i objasniti. Ovo
raznoliko izvorno pojavljivanje uro Toi je rijeio odreenim pretpostavkama
koje i nisu dovoljno utemeljene, ali o kojima e se vie voditi rauna u buduim
sagledavanjima vojvodske titule, barem kao primjer praenja egzistirajuih ustaljenosti. Za ovo neobino stanje meu bosanskim vlastelinskim titulama Toi
pretpostavlja da je Petrova titula vojvode steena, a titula kneza naslijeena.16
To je, kao eventualno paralelno egzistiranje dvije titule, ipak potrebno dokazati.
No, prije svega, pravo je pitanje da li je Petar, sin kneza Pavla Radenovia zaista
mogao imati titulu vojvode prije oeve smrti.
Faktografski, na primjeru vojvode Petra Pavlovia kao sina kneza Pavla Radenovia u 1403. godini pojavljuje se jaka rezerva. I deset godina ranije, krajem septembra 1393. godine, meu svjedocima na Dabiinoj razrjenici rauna
protovestijaru ori Bokiu naveden je izvjesni vojvoda Petar Pavlovi.17 To je
otvorilo potragu za vojvodom Petrom Pavloviem iz kraja XIV. i poetka XV.
stoljea koji oito nije bio sin kneza Pavla Radenovia. Instalacija pokazatelja iz
15

16

17

uro TOI, Vojvoda Petar Pavlovi. Prilog istoriji Bosne poetkom XV vijeka, Jugoslovenski istorijski asopis XXXIV/1-2, Beograd 2001., 35-46, 36. Jo ranije tako su smatrali
Aleksa Ivi i Marko Perojevi, Aleksa IVI, Radoslav Pavlovi, veliki vojvoda bosanski,
Letopis Matice srpske 245, Novi Sad 1907., 1-32, nap. 1 na str. 10; Marko PEROJEVI,
Stjepan Ostoja, Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, Hrvatsko kulturno
drutvo Napredak, Sarajevo 1942., 388. Da se radi o sinu Pavla Radenovia takvu formulaciju ponudio je Nikola Jorga u svojoj zbirci a njega su pratili Ivi, Perojevi i Toi,
Nicola IORGA (Nikola JORGA), Notes et extraits pour servir a lhistoire des croisades
au XVe sicle, II, Paris 1899., 88.
U pisanim izvorima, koji obino govore o njegovom svakidanjem ivotu, ispred Petrovog imena najee stoji titula kneza, koja ne oznaava nikakvu funkciju koju je obavljao,
ve je izraz visokog drutvenog poloaja u feudalnoj hijerarhiji toga doba. Za razliku od
kneevske titule, uz Petrovu linost, u dokumentima koji svjedoe o ratnim prilikama, istie se titula vojvode koja, pored ostalog, ukljuuje i neke od vladara dobijene prerogative
vezane za organizaciju i djelovanje vojske. Zato je titula vojvode, kao steena, a ne titula
kneza, kao naslijeena, uzeta u naslovu rada za bliu odrednicu uz ime ovog nedovoljno
poznatog bosanskog velikaa, . TOI, Vojvoda Petar Pavlovi. Prilog istoriji Bosne
poetkom XV vijeka, 35. Detaljnije ne ulazei u pojanjenja Toi je odluio u svome radu
da e nastojati da, koliko to bude mogue, uz Petrovo ime stavljamo titulu koja se sree
u sauvanim izvorima, Isto, napomena 2 na strani 36. Poreenje pokazuje da se toga ni
na moguim mjestima, kada su u pitanju objavljeni izvori, autor ipak nije drao. Uporedi,
Isto, 37; (13.08. 1411.g.), LJ. STOJANOVI, Stare srpske povelje i pisma, I/1, Srpska
kraljevska akademija, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, Prvo odeljenje, Spomenici na srpskom jeziku 19, Beograd - Sremski Karlovci 1929., 529-530.
vojevode Petra Pavlovikja (29.09. 1393.g.), LJ. STOJANOVI, Stare srpske povelje i
pisma, I/1, 178.
311

ZbornikPA.indb 311

8/12/2008 4:25:08 PM

ZBORNIK O PAVLU ANELIU

1403. godine o vojvodi Petru Pavloviu kod Nikole Jorge ila je direktno preko
pokazatelja iz napuljskog arhiva, a preko njega, koji je vojvodu Petra Pavlovia
imenovao sinom kneza Pavla Radenovia, takvim su stanje preuzimali, vidjeli
smo, i kasniji istraivai, ostajui pri tom u uvjerenju da je ispravno kontekstualizirana srodstvena veza Petra Pavlovia. Meutim, nije.
Uvid u cjelinu pokazatelja iz 1403. godine potjee na sumnju da je u pitanju
lik vojvode Petra Pavlovia kao sina kneza Pavla Radenovia. Barem tamo to
nije direktno navedeno. Isti dokumenat je prije Jorge u cjelini objavio Franjo
Raki u svojim Izvadcima iz napuljskog arhiva.18 Istina je da su donacije Ladislava Napuljskog, sa njegovim tenjama da osigura ugarsku krunu, nerijetko
na istonoj jadranskoj obali imale djelimino i isprazni karakter, ali teko je razumjeti da uz relevantne, poznate, potvrene i istaknute predstavnike, poput Hrvoja
Vukia ili Sandalja Hrania na koje se Ladislav oslanjao, umjesto, barem za
bosanske prilike, znaajnog kneza Pavla Radenovia, njegov dotad anonimni sin
Petar bude u vidokrugu glavnih tokova historije istone jadranske obale. Pa i da
to bude linost koja prije toga nije ula kao svjedok u spominjanje na bilo kojem
mjestu meu relativno brojnim poveljama, razrjenicama i pismima koje je ostavila iza sebe burna bosanska historija toga vremena. Dodatno, donacija iz 1403.
g. znaajno spominje zasluge i nasljednike uz vojvodu Petra Pavlovia, iako se
sin kneza Pavla Radenovia, kao to je poznato, jo nije bio ni oenio.19 Iako su
nekolike konstelacije, anonimnost sina Petra i spominjanje nasljea kojeg Petar
sin kneza Pavla Radenovia jo nije ni imao, izostanak spominjanja njegovog
oca kneza Pavla Radenovia, nisu prevelika niti diplomatika prepreka za svojevrsno pokrie i inae poluispraznih donacija Ladislava Napuljskog, jedan drugi
dokumenat, iz oktobra 1392.g., iz odnosne zbirke Franje Rakog, pokazuje da je
Ladislav Napuljski dosta dobro poznavao i vojvodu Petra Pavlovia i iru srod18

19

Ovdje prenosimo jedan dio: Ladislaus rex etc. Universis ... Exaltat potentiam principium
... Sane attendentes merita sincere ac constantis devotionis et dei Viri magnici Petri
Paulovich, vayvode dilecti delis nostri, grataque utilia et accepta servitia, presertim maiestati nostre deliter et laudabiliter prestita, queve prestat ad presens et speramus ipsum in
posterum de bono semper in melius continuatione laudabili prestiturum, ex quibus ipsum
speciali nostra gracia dignum et benemeritum reputamus eidem Petro vayvode et suis heredibus ... in perpertuum villam Chubini, que fuit Johannis Chubini rebellis nostri, et possessiones liorum Raymich, nostrorum etiam rebellium, in ducatu Dubize ... pro eodem
Petro vayvode et dictis suis heredibus ... (26.01. 1403.g.), Franjo RAKI, Izvadci iz kralj.
osrednjeg arkiva u Napulju za jugoslavensku poviest, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku
7, Zagreb 1863., 5-71, 47-48.
Najavljivana enidba, augusta 1403.g., odnosi se vjerovatno na Petra Pavlovia, sina kneza Pavla Radenovia. Nije usvojen prijedlog: de faciendo gratiam comiti Paulo Radinouich quod pro nuptiis eis lii possit facere emi et trahere de Ragusio panos et alias res ei
neccesarias pro usu domus sue (za prijedlog je bilo 14 glasova), ve je usvojen prijedlog:
de non faciendo dictam gratiam (za prijedlog je bilo 17 glasova), (28.09. 1403.g.), Dravni arhiv u Dubrovniku (dalje: DAD), Reformationes, XXXII, 171; . TOI, Vojvoda
Petar Pavlovi. Prilog istoriji Bosne poetkom XV vijeka, 36.

312

ZbornikPA.indb 312

8/12/2008 4:25:08 PM

ESAD KURTOVI

stvenu liniju kojom je ovaj uglednik bio povezan. Naime, Petrov otac Pavle osim
njega imao je jo petoricu sinova, a on je bio prvi meu njima jo oktobra 1392.
godine.20 Radi se o vojvodi Petru Pavloviu, prema Pavi Aneliu sinu vojvode
Pavla Vlatkovia kojeg je on povezao za lozu Hrvatinia ali ta njegova elaboriranja noviji radovi nisu uzimali u obzir.21 Svakako, vojvoda Petar Pavlovi u
pokazatelju iz 1403. godine uope nije sin kneza Pavla Radenovia kako je to, uz
Jorgu, Ivia i Perojevia ustvrdio i uro Toi u svome razmatranju.22
Ni u drugom segmentu, mogunost da je Petar sin kneza Pavla Radenovia
bio zabiljeen povremeno sa dvjema razliitim titulama, nasljednom i steenom,
ne pokazuje se u potpunosti tanom. U distribuciji testamenta dubrovakog vlastelina Marina Kabuia, jula 1411. godine Radoje Ljubii Bogdani iz Trebinja predstavljen je kao ovjek kneza Petra, sina kneza Pavla Radenovia.23 O
20

21

22

23

Djelimino: Ladislaus dei gratia rex etc. ... merita sincere devotionis et dei virorum
nobilium Petri lii Pauli militis vice vayvodae Bozonensis, nec non Milos, Dyonisii, Johannis, Stephani et Blasii fratrum suorum, nostrorumque delium delictorum ... eisdem
Petro, Milos, Dyonisio, Johanni, Stephano et Blasio fratribus, ac ipsorum et cuiuslibet
eorum heredibus masculini sexus ex eorum corporibus legitime descendentibus, natis iam
et in antea nascituris, in perpetuum possessionem Haroheuzi et ... (19.10. 1392.g.), F.
RAKI, Izvadci iz kralj. osrednjeg arkiva u Napulju za jugoslavensku poviest, 39-40.
Uporedi, P. ANELI, Povelja kralja Dabie ubranoviima i velikaki rodovi Hlivnjana, Glasnik Zemaljskog muzeja (Arheologija) 38, Sarajevo 1983., 133-143, 134-135. Iako
koristi zbirku Franje Rakog za pokazatelj iz 1392., za drugi pokazatelj, iz 1403.g., Aneli, iz nepoznatih razloga, koristi Jorginu zbirku. Dodatno, Aneli nije jasno napisao da
Jorga grijei kada Petra Pavlovia vee uz kneza Pavla Radenovia. Pored Toia, Anelieva postavka nije uzeta u obzir ni u drugim novijim razmatranjima, Pejo OKOVI,
Hrvatinii, Hrvatski biografski leksikon, V, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb 2001., 725-739; Jelena MRGI-RADOJI, Donji Kraji. Krajina srednjovjekovne
Bosne, Filozofski fakultet u Beogradu-Filozofski fakultet u Banjaluci-Istorijski institut u
Banjaluci, Beograd 2002., po registru pod Pavlovii.
Teko je razluiti, no u ponudi saveza Hrvoja Vukia Zadru 1401.g. pomenut je izvjesni
vojvoda Petar: Nos Hervoye supermus voyvoda regni Bosnae ac vicarius generalis principium serenissimorum regis Vladislavi et regis Ostoye ... Nec nos Hervoye cum consorte
nostra, cum lio nostro unico, fratribus et familiaribus nostris, videlicet cum Draghisca
fratre nostro (et) Voyslavo, (item cum) Voyaco, Petro voyvoda, et Tuertco, et fratre suo
Voyco, et cum aliis familiaribus nostris (oko 15.06. 1401.g.), Ferdo II, Nekoliko
isprava iz poetka XV. stoljea, Starine Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
39, Zagreb 1938., 129-320, 170. Na slian nain u jednom ugovoru vezanom za Dubicu
iz 1400.g. spomenuti su Bla, Petar i Ivan, sinovi Pavla de Zwynnycha (P. OKOVI,
Dubica u bosansko-ugarskim odnosima 1398-1402. godine, Istorijski zbornik 2, Banjaluka 1981., 43-53, 52), koji ipak ostaju samo na razini ubjedljive slinosti sa trojicom od est
Pavlovih sinova pomenutih 1392.g.
Radoye Glubisisch Bogdancich de Tribinio homo comitis Petri lii comitis Pauli Radinouich fuit confessus habuisse et recepise ab epitropis dicti ser Marini librum quinquaginta
argenti quod ipso Radoye deposierat nomine dicti comiti Petri tempore vite dicti ser Marini (09.07. 1411.g.), DAD, Distributiones testamentorum, VII, 97v.
313

ZbornikPA.indb 313

8/12/2008 4:25:08 PM

ZBORNIK O PAVLU ANELIU

vojvodi Petru Pavloviu tada nema govora. Jedan primjer biljeenja sve trojice
Pavlovia, preminulog oca Pavla i dvojice ivuih njegovih sinova, Petra i Radoslava, upravo je ilustrativan. U pismu iz marta 1416. godine, Dubrovani ih svu
trojicu navode kao kneeve.24 Iako se, vidjeli smo, radi o sasvim drugoj osobi,
kada iskljuimo vojvodu Petra Pavlovia, pominjanog sa tom titulom i punim
imenom i prezimenom samo u ranija dva navoda 1393. i 1403. godine, situacija
je i sa druge strane posve jasna. Sin kneza Pavla Radenovia Petar Pavlovi nosio je samo titulu kneza za ivota svoga oca. To se moe vidjeti i iz primjera koje
navodi uro Toi u svome radu. Tek poslije oeve smrti, politikim ubojstvom
na Parenoj poljani augusta 1415. godine, njegov sin Petar se pojavljuje sa titulom
vojvode. Naprotiv, u odnosu na dosad izneseno vie je dodatnih izvornih primjera koji pokazuju takvo stanje, a njihovo detaljnije praenje moglo bi rezultirati i
tano vrijeme od kada je knez Petar Pavlovi postao vojvodom.
Prvi puta sa vojvodskom titulom sin kneza Pavla Radenovia Petar Pavlovi
javlja se tek, ili ve, februara 1417. godine.25 Maja 1417. godine u pismu svojim
24

25

Vijee umoljenih odluuje da se pie knezu Petru: de scribendo unam literam comiti
Petar super factis predictis (23.03. 1416.g.), DAD, Consilium Rogatorum, I, 40; Medo
PUCI, Spomenici srbski od 1395. do 1423., to est Pisma pisana od Republike dubrovake kraljevima, despotima, vojvodama i knezovima srbskiem, bosanskiem i primorskiem, I
dio, Drutvo srpske slovesnosti, Beograd 1858., Primjetbe XV. U pismu se navodi: knee
Petre va brat knez Radosav ... jer je Dubrovnik bil kukja pokoinoga roditelja vi
gospodina kneza Pavla. Uz siguran datum, postavljena godina u zagradi kao mogua,
pokazuje se tanom: (23.03. 1416.g.), LJ. STOJANOVI, Stare srpske povelje i pisma,
I/1, 530.
Pored svih primjera koje navodi . Toi u svome radu, uporedi i: knezu Petru ...
kneza Petra (13.08. 1411.g.), LJ. STOJANOVI, Stare srpske povelje i pisma, I/1,
529-530; ad emendum pannos pro donando comiti Peter filio comitis Pauli, DAD,
Reformationes, XXXIV, 73v; gospodinu knezu Petru (13.08. 1413.g.), LJ. STOJANOVI, Stare srpske povelje i pisma, I/1, 529; conte Petar Paulouich (24.08.
1414.g.), DAD, Lettere di Levante, VII, 109v; Copia de una lettera receuuta de ser
Zan de Gondola per la morte del conte Polo die XXIV agosto 1415 ... venne conte
Piero ... conte Piero e legato et menato a Boboua ... conte Piero non fu inorbito,
Isto, 133v-134v (Pismo objavljeno u, M. PUCI, Spomenici srbski od 1395. do
1423., to est Pisma pisana od Republike dubrovake kraljevima, despotima, vojvodama i knezovima srbskiem, bosanskiem i primorskiem, I dio, Primjetbe XV-XVII;
. TOI, Pismo dubrovakog poslanika Ivana Gundulia o smrti kneza Pavla
Radenovia, Zemlja Pavlovia. Srednji vijek i period turske vladavine, Zbornik
radova sa naunog skupa, Rogatica, 27-29. juna 2002., Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske i Univerzitet Srpsko Sarajevo, Nauni skupovi 5, Odjeljenje
drutvenih nauka 7, Banja Luka Srpsko Sarajevo 2003., 357-366); de scribendo
una litera conte Petar super facti predicti (23.03. 1416.g.), DAD, Cons. Rog., I,
40; slavnom i velmonomu gospodinu knezu Petru ... knee Petre va brat knez
Radosav bil je s voiskom ovdje na megi naega primorja (23.03. 1416.g.), LJ.
STOJANOVI, Stare srpske povelje i pisma, I/1, 530; de induciando super facto

314

ZbornikPA.indb 314

8/12/2008 4:25:08 PM

ESAD KURTOVI

poslanicima kod vojvode Petra Pavlovia, Dubrovani navode da je Petar vojvoda, a njegov brat Radoslav da je knez, pokazujui jo jednom da je gotovo bez
premca njihovo poznavanje titulaturnog oznaavanja, rasta titula i meusobnog
odnosa meu srodnicima, nosiocima pojedinih titula u Bosni.26 I drugi primjeri
pokazuju da je od 1417. godine Petar Pavlovi, sin kneza Pavla Radenovia bio
vojvoda. U drugoj polovini augusta 1417. godine preko Ivana Lampre Crijevia
oznaen kao vojvoda, Petar Pavlovi napravio je ugovor o gradnji cisterne u Sokolu u Konavlima.27 U povelji bosanskog kralja Ostoje brai Vukai, datiranoj

26

27

comitis Petri Paulouich usque ad prima noua (04.04. 1416.g.), DAD, Cons. Rog.,
I, 41v; Radoslauus Beroeuich vlacchus comitis Petri (26.04. 1416.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XLI, 9; M. DINI, Iz dubrovakog arhiva III, Srpska akademija
nauka i umetnosti, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, Tree
odeljenje 22, Beograd 1967., 187; de concedendo voyuode (prekrieno: comiti)
Petro (21.02. 1417.g.), DAD, Cons. Rog., I, 63; de respondendi literis uaiuode
Petri (17.04. 1417.g.), Isto, 71; de procedendo tractam grani voiuode Petro ipso
soluente dohana debitam (10.05. 1417.g.), Isto, 72v; de concedendo voiuode Petar
tractam fructi ipso soluente nectum dohane non obstantibus ordinibus in contrarnis
loquentibus (10.05. 1417.g.), DAD, Consilium Maius, I, 70; de visitando voiuodam Petar in Canali, Drasiuica et Tribigna usque ad flumen, Isto; Commissione
ambaxiatorum ser Andree Mar. de Volzo et ser Nicole M. de Goze ad voiuodam
Petrum Paulouich ... ambaxiadori nostri a voiuoda Petar ... (12.05. 1417.g.), DAD,
Lett. di Lev., VI, 29; ad voiuodam Petar (23.05. 1417.g.), DAD, Cons. Rog., I, 74;
vayuoda Piero Paulovich cum la sua fraternita (22.07. 1417.g.), ime LJUBI,
Listine o odnoajih izmeu junoga slavenstva i Mletake Republike VII, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Monumenta spectantia historiam slavorum
meridionalium 12, Zagreb 1882., 241; respondendi ad ca qua petit Braillus ambaxiator voiuode Peter (10.01. 1419.g.), DAD, Cons. Rog., II, 9v.
dicto voiuoda Petar ... condoleteui del caso della morte del padre suo et rallegrateui della
vita et prosperita sua ... che conte Radoslao vostro frar venne in queste contrade sempre
(12.05. 1417.g.), DAD, Lett. di Lev., VI, 29.
Magister Anthonius a Voltis et Vincentius eius lius ... promiserunt super se ... fabricare unam
cisternam ... in castro Sochol in Canale ser Iohani Lampre de Zreua nomine voyuode Petri
... Et hoc pro precio et nomine pretii ducatorum auri triginta, de quibus triginta ducatis dictis
magister Antonius et Vincentius fuerunt confessi et contentis se habuisse et recepisse a dicto
ser Iohanne nomine dicti voyuode Petri ducatos quindecim ... et alios quindecim debeant habere quia cisterna predicta erit completa (23.08. 1417.g.), DAD, Div. Canc., XLI, 154. Posao
je bio zavren uspjeno. Ivan Crijevi je 26.10. 1417. isplatio majstore sa 9, a 23.11. 1417.g.
sa preostalih 6 perpera, Isto. Majstor za gradnju zdenca iao je u Konavle zajedno sa Ivanom
Crijeviem i uvenim dubrovakim trgovcem Petrom Primoviem: Petrus Primi ... dum ipse
Petrus Primi semel egitaret cum ser Iohanne Lampre de Zriua in Canali et secum ducebat unum
magistrum pro aptando cisternam voyuode Petri in castro quod habet in Canali et dum esset
prope quandam domum in loco predicto Canalis tunc idem ser Iohannes dixit ipsi Petro voyuoda Petar dedit michi hanc domum ... Idem ser Iohannes dixerat sibi Petro predicto: Ego fuit
in exercitu cum meis famulos cum voiuoda Petar Paulouich quoniam castra mentabatur contra
Sandalium (20.06. 1419.g.), DAD, Liber Maleciorum, II, 297v.
315

ZbornikPA.indb 315

8/12/2008 4:25:08 PM

ZBORNIK O PAVLU ANELIU

okvirno 1417. godinom, prvi na listi svjedoka je vojvoda Petar Pavlovi.28 Jedan
izuzetak, navod po kojem bi vojvodsku titulu Petar Pavlovi imao tokom 1416.,
ipak je odraz kasnijeg vremena, tj. iz 1419. godine.29 Po svemu, bit e najvjerovatnije da je zabiljeena vojvodska titula uz Petra Pavlovia, sina kneza Pavla
Radenovia, iz kraja februara 1417. godine njegov najraniji poznati, napisani i
ouvani pomen u tom svojstvu. Jak razlog za to mogao bi se nalaziti u injenici da je pisar odluka Vijea umoljenih upravo tada bio pogreno upisao Petra
sa titulom kneza, pa precrtao i napisao da se radi o vojvodi Petru Pavloviu.30
Kljuno, da pitanje egzistiranja dvojne steene titule vojvode i naslijeene titule kneza u postavci ure Toia nije dobro postavljeno pokazuje i injenica da
poslije 1417. godine Petar Pavlovi vie nikada nije pomenut sa titulom kneza.
No, u ovom sluaju se itekako radi o naslijeenim i steenim titulama. Titulaturni rast, izazvan stjecanjem vie titule, pomjerio je i u potpunosti potisnuo niu
naslijeenu titulu.
Na primjeru Pavlovia imamo zakljuak da sin prije oca kao kneza nije iao u
vii rang titule vojvode. O stanju stvari u taboru Pavlovia, obzirom na stjecanje
vojvodske titule, drimo da takvo neto nije moglo ii bez bosanske centralne
vlasti. Usput pokrenuto pitanje ure Toia o steenoj i nasljednoj liniji dobijanja vojvodske titule kroz navedeno ipak ne moemo do kraja egzaktno rijeiti.
Kako je loza Pavla Radenovia sa Petrom Pavloviem postala vojvodskom i obzirom da je oito da to porodica sama sebi nije mogla osigurati bez prisustva centralne vlasti, ima razloga da se smatra da je zbliavanje Pavlovia i kralja Ostoje
protiv vojvode Sandalja Hrania, znaajno a o emu se uope ne vodi rauna - do
tada jedinog nosioca titule vojvode meu svjedocima od Bosne, pospjeeno
konstelacijom pravnih okvira i shvatanja vakantnog mjesta vojvode od Bosne i
rezultiralo kraljevim uzdizanjem Petra Pavlovia u rang vojvodstva. Izvjesno je
da se radi o uznapredovaloj moi porodice kneza Pavla Radenovia, izvjesno je i
da se bez centralne vlasti titula vojvode nije mogla stei, ali i da knez Pavle Radenovi za svoga ivota jednostavno nije imao prostor za instaliranje svoje snage
kroz vojvodsku titulu, niti svojom snagom uznapredovalog velmoe niti kroz
centralnu vlast. Rjeenje se najvjerovatnije nalazi u opem sklopu pod kojim
je egzistiralo svojevrsno regionalno poimanje vlasti u srednjovjekovnoj Bosni.
Kraj vojvode Sandalja Hrania, osobe koja je zajedno s njim bila meu svjedocima od Bosne, bez obzira na svoju snagu, knez Pavle Radenovi nije ni tehniki
28

29

30

vayvoda Petrus Paulovich cum fratribus (1417.g.), Milko BRKOVI, Znaaj i vanost
dviju bosansko-humskih isprava za povijest Makarskog primorja u XV. stoljeu, Croatica
Christiana Periodica XXI/39, Zagreb 1997., 1-18, 14.
Ratcho Popouich de Canali ... dixit quod comes Paual ipsam villam dedit Hostoy Nossanouich et fratribus, de inde Sandagl post mortem dicti Pauli dictam villam vocatam Perchino sello dedit dicto Ratcho testi et eis patri domino Radino. Post hec vero qui voyuoda
Petar Paulouich venit in Canali ipsam villam dedit ser Iohanni Lampre de Zriua (01.03.
1419.g.), DAD, Liber Maleciorum, II, 297.
de concedendo voyuode (prekrieno: comiti) Petro (21.02. 1417.g.), DAD, Cons. Rog., I, 63.

316

ZbornikPA.indb 316

8/12/2008 4:25:09 PM

ESAD KURTOVI

mogao da postane vojvoda. ini se da dvojica vojvoda sa jednog podruja nisu

bila normalna i uobiajena linija rasporeda vojvoda u srednjovjekovnoj Bosni.31
Prema prilikama i svjedocima od Huma, ni tamo nije podrazumijevano vie
od jednog vojvode, ali su nastale devijacije, potisnuti Sankovii, dva kralja u
jednom vremenu i povratak Sankovia, rezultirale znaajnim devijacijama da su
se na podruju Huma pojavile ak tri vojvodske porodice (Milatovii, Sankovii, Radivojevii).32 Takvu devijantnu situaciju meu svjedocima od Bosne nije
doivio moni knez Pavle Radenovi.33 Doivio ju je njegov sin vojvoda Petar
Pavlovi. Prema situaciji prezentiranoj na podruju Huma bit e i ostat e da steenu ili naslijeenu, u svakom sluaju posjedovanu titulu vojvode, bez obzira na
izraene devijacije, niko nije mogao izgubiti. Tako se od 1417. godine nadalje, sa
promjenom politikih prilika izmeu kralja, Pavlovia i Kosaa i dolo u situaciju da meu svjedocima od Bosne i Kosae i Pavlovii imaju vojvodsku titulu.

Braa, vojvode u isto vrijeme!?

Da su Pavlovii pogodni za mnogobrojne analize vojvodske titule pokazuju
i drugi primjeri. Mada to nije zasebno isticano, niti je postavljano kao problem,
u interpretaciji Borisa Nilevia navedeno bi pokazivalo da su dvojica brae, nasljednici i sinovi vojvode Radoslava Pavlovia, Ivani i Petar Pavlovi u isto
vrijeme bili vojvode. Mada izvori navode drugaije stanje, tj. do smrti Ivania
Pavlovia njegova braa Petar i Nikola su kneevi, a poslije njegove smrti Petar
postaje vojvoda dok Nikola ostaje i dalje knez, na jednom je mjestu, prema nedovoljno kontekstualiziranom izvoru, jo za ivota vojvode Ivania Pavlovia,
prema Nileviu, naveden je i njegov brat kao vojvoda Petar Pavlovi.
Prema aktualnoj postavci koju je prezentirao Boris Nilevi, vojvoda Ivani Pavlovi umro je novembra 1450. u 27 godini ivota,34 a vojvoda Petar
31

32

33

34

Bez pokuaja pronicanja u sutinu bosanskih prilika Rade Mihalji se samo mogao uditi
navodnoj neloginosti da tako snaan magnat kao to je bio knez Pavle Radenovi nije
doao do titule vojvode, R. MIHALJI, Vojvoda, Vladarske titule oblasnih gospodara.
Prilog vladarskoj ideologiji u starijoj srpskoj prolosti, 134.
Esad KURTOVI, Fragmenti o Milatoviima, Bosna franciscana XII/21, Sarajevo 2004.,
222-246.
Prema kasnijem svjedoanstvu iz jedne tube, marta 1425.g., knez Pavle Radenovi je
zabiljeen da je imao vojvodsku titulu. Po svojoj sutini ono je time potpuno pogreno:
Die II martii 1425 Peruina Obradouich testis predictus ... dixit quod nunc est annus et
ultra quod dum ipse testis esset in Crasseno voiuode Pauli [!?, E. K.] et Radossaui eius lli
et ibi appulisset dictus Peruoe cum animalibus circa CL inter parua et magna. Tunc Bielan
Raichouich homo dicti Radossauii Paulouich et cum eo lii Volcichne et certi homines
cum illis ligauerunt dictum Peruoe et dicta animalia sibi abstulerunt. Et de animalibus
ipius testes nil acceperunt. Et tantum scire dixit, DAD, Lam. de foris, V, 234v.
Boris NILEVI, Vojvoda Ivani Pavlovi, Prilozi Instituta za istoriju XIV/14-15, Sarajevo
1978., 349-361, 360.
317

ZbornikPA.indb 317

8/12/2008 4:25:09 PM

ZBORNIK O PAVLU ANELIU

Pavlovi, kao njegov mlai brat bio je vojvoda ve 1448. godine.35 Ponueni
izvor rjeavao je i pitanje majke Petra Pavlovia, koja po Nileviu, nije bila
Teodora, ki kneza Vukca Hrania Kosae, ve izvjesna Katarina.36 Dokumenat iz februara 1448. godine koji bi sve to potvrivao ipak se ne odnosi na
vojvodu Petra Pavlovia kao sina vojvode Radoslava Pavlovia i brata vojvode Ivania Pavlovia.37 Radi se o jednom drugom vojvodi Petru Pavloviu,
osobi koja se mora povezivati sa nedovoljno istraenom i dosad fragmentarno poznavanom porodicom Kostanjia, kako to daje i sam navoeni dokumenat,38 a na to upuuju i dva ranija pomena Kostanjia koji su po imenima
jednog od predvodnika, Pavla Kostanjia kao oca Petra Pavlovia, i batinili
prezime Pavlovi u jednoj generaciji.39
Uostalom, vojvoda Petar Pavlovi, sin Pavla Kostanjia pomenut je neto ranije ve kao mrtav. Poetkom augusta 1446. godine, Dubrovani su odgovarali
Milici, ostavoj vojvode Petra.40 I u svjetlu ovog pokazatelja bolje se razumijeva podatak o vojvodi Petru Pavloviu iz 1448. godine koji i ne podrazumijeva da
je on tada iv. Treba istai i da se vojvoda Petar Pavlovi iz porodice rodonaelnika kneza Pavla Radenovia enio tek 1455. godine, a ena mu je bila izvjesna
Mara.41 Na kraju, Dubrovani su imali jasnu predstavu da je Teodora majka sve
35
36
37

38
39

40

41

Isto, napomena 8 na strani 350.

Isto.
reducendi in scriptis verba qui facentis in consilio paruo inter ambaxiatores vay. Stipani,
videlicet Vochman et Paual Chastanich et Vochani ... pro pigneribus aliter habenter pro ipsis Vochan pro manus dicti Paual Chostanich nomine vayuode Petar Paulouich et domine
Cathelene eius matris (16.02. 1448.g.), DAD, Cons. Rog., X, 159v.
Isto.
conte Stefano, Zorzi, Vladislav et Pavlo e glioli di Radoa Costagne (sa nesigurnom
datacijom 1404.-1407.g.), . TOI, Dvije bosanske povelje iz XV vijeka, Istorijski asopis 40-41 (1993-1994), Beograd 1995., 19-42, 41; Prima pars est de offerendo similiter
Paual et Ratcho Costagnicich [?] quod eorum familie possint intrare Stagnum per portam
cum ipsorum animalibus et hauere et de scribendo unam literam recomandationis comitati
Liesne quod ipsorum recipiant, sa strane: Pro Paual et Ratcho Costagnich (20.03. 1415.
g.), DAD, Cons. Rog., I, 9.
Prima pars est de dando libertatem d. Rectori et paruo consilio respondendi Millize relicte vayuode Petar prout arengatum est in presenti consilio (03.08. 1446.g.), DAD, Cons.
Rog., X, 18.
Prima pars est de rmando literam directam ad dominam Maraui uxor voiuode Pethari
Paulouich (13.04. 1456.g.), DAD, Cons. Rog., XIV, 285; quod si voyuoda Pethar aut
dona Mara eius uxor aut comes Nicola eius frater conducti facient in ciuitatem nostram
plumbum aut aliud, videlicet aurum, argentum aut zoyas sit franchum (01.10. 1457.g.),
Isto, XV, 157v. Boris Nilevi je bio na stanovitu da se radi o Mariji, B. NILEVI, Iz ivota posljednjih Pavlovia, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine 28-30 (19771979), Sarajevo 1979., 59-74, 64; Isti, Uee vojvode Petra i kneza Nikole Pavlovia u
politikom ivotu srednjovjekovne Bosne, Prilozi Instituta za istoriju XVI/17, Sarajevo
1980., 61-68, 63-64.

318

ZbornikPA.indb 318

8/12/2008 4:25:09 PM

ESAD KURTOVI

trojice sinova vojvode Radoslava Pavlovia. Tako se stanje posmatra u jednom

pominjanju iz kraja 1442. godine.42
Ako bi smo sve ove nejasne i nedovoljno usaglaene fragmentarne pokazatelje ostavili po strani, i bez tragova o oitim Kosatnjiima te preciznim postavkama Dubrovana o Teodori kao majci djece vojvode Radoslava Pavlovia, bilo bi
nejasno da samo mjesec dana poslije navoda od februara 1448. godine da je brat
vojvode Ivania Pavlovia Petar Pavlovi imao titulu vojvode, u izriaju samog
vojvode Ivania Pavlovia u razrjenici rauna za Maroja Bunia stoji da su njegova braa, doslovno: knez Petar i knez Nikola!43 Neobino bi bilo da je, kao akt
kancelarije porodice Pavlovia, izdata razrjenica rauna mogla da ne poznaje
vojvodsku titulu Petra Pavlovia ako ju je on tada imao.
Najzad, u istom radu Boris Nilevi je i sam imao predstavu o ustaljenom slijedu
nasljeivanja vojvodske asti kada je pominjao vrijeme u kojem se Ivani kao vojvoda pojavio na historijskoj sceni.44 I u svome drugom radu posveenom dvojici
brae, vojvodi Petru i knezu Nikoli Pavloviu, a kojeg otvara konstatiranjem da
prvi je nosio titulu vojvode, kao i njegovi prethodnici, drugi je bio samo knez,
vidljivo je da je Nilevi podrazumijevao i prihvatao odreenu logiku razvojne linije titule vojvode u porodici Pavlovia, koja je oito bila sasvim ista i bez devijacija meu posljednjim Pavloviima, ali da ni sam nije uoio raniju neloginost koju
je pruila titula vojvode Petra Pavlovia u podatku iz 1448. godine.45 Naime 1448.
godine, za ivota brata vojvode Ivania Pavlovia, Petar Pavlovi, sin Radoslava
Pavlovia, nije bio i nije mogao biti vojvoda ve je imao titulu kneza.
Punih 70. godina, od 1393. do 1463., izvori spominju vojvodu Petra Pavlovia. Ne radi se o jednoj nego o ak pet osoba koje su imale istu titulu i ime i prezime. U takvim okolnostima lako je dolazilo do zabune. Osim istih imena i prezimena zaogrnutih istim titulama, zabunu mogu da daju i fragmentarne informacije o samo zabiljeenim imenima pojedinih aktera. I za to ima primjera. Mimo
navedenog, juna 1450. godine pominju se Radonja krstjanin i Tonko Staneti
42

43

44

45

Prima pars est de rmando pouegliam dandam liis condam voyuode Radossaui Paulouich lectam in presenti consilio; Prima pars est de rmando secundam pouegliam dandam domine Theodore relicte suprascripti condam voyuode Radossaui et matri dictorum
liorum dicti voyuode Radossaui Paulouich lectam in presenti consilio (07.12. 1442.g.),
DAD, Cons. Rog., VIII, 183.
od brata vi mladijega i sranoga prijatelja vojevode Ivania gospodo i vlastele da vam
je na videnje kako Maroje Bunik nam plati carinu olovsku ... je bio duoan menje i moioi
bratje knezu Petru i knezu Nikole (mart 1448.g.), LJ. STOJANOVI, Stare srpske povelje i pisma, I/2, 111.
Krajem novembra 1441. godine umro je vojvoda Radoslav Pavlovi. Njegovu oblast naslijedio je Ivani, koji kao najstariji sin uz to dobi i titulu vojvode, B. NILEVI, Vojvoda
Ivani Pavlovi, 354.
B. NILEVI, Uee vojvode Petra i kneza Nikole Pavlovia u politikom ivotu srednjovjekovne Bosne, 61.
319

ZbornikPA.indb 319

8/12/2008 4:25:09 PM

ZBORNIK O PAVLU ANELIU

kao poslanici izvjesnog vojvode Petra. Vremenski i to bi bilo prije smrti vojvode
Ivania Pavlovia. Meutim ni u ovom sluaju se ne bi radilo o njegovom bratu
Petru Pavloviu. Kontekst je oigledan da je u pitanju vojvoda Petar Dinii.46

Pavko, sin vojvode Petra Pavlovia iz 1459. (!?) i

Pavao, sin vojvode Petra Pavlovia iz 1467.g.
Pitanje sudbine ugledne bosanske feudalne porodice Pavlovi, lozi kneza Pavla
Radenovia, odrava se due vrijeme u razliitim interpretacijama osmanskog osvajanja Bosne. Dilema je bila u pitanju da li je neko od Pavlovia iz loze kneza Pavla
Radenovia preivio 1463. godinu. Sumnja je kao opravdana, naizgled, nedavno
materijalizirana od strane Borisa Nilevia. Nilevi je ponudio pokazatelj u kojem
se navodi Pavao, sin vojvode Petra Pavlovia 1467. godine.47 Pored toga i za neto
ranije vrijeme, za februar 1459. godine, Nilevi je ponudio pokazatelj o Pavku sinu
vojvode Petra Pavlovia, drei uobiajenim da se radi o lozi kneza Pavla Radenovia.48 Na alost, oba pokazatelja uope ne pripadaju lozi kneza Pavla Radenovia. Oni
pripadaju lozi relativno dobro poznatih Bogavi-Radivojevia-Jurjevia-Vlatkovia, humske vlastele sa desne strane rijeke Neretve u njenom donjem toku.
U pokazatelju iz 1459. godine, odluci dubrovakog Velikog vijea koja govori
o darivanju vojvode Pavla Markovia, Boidara dijaka poslanika hercega Stjepana Vukia i Pavla sina vojvode Petra Pavlovia (ne Pavko kako je protumaio
Nilevi nego Pavao),49 Nilevi je nalazio da se radi o sinu njegovog tematskog
okvira vojvode Petra Pavlovia iz loze kneza Pavla Radenovia, iako je i sam
naveo da se isti oenio 1455. godine.50 Samo po sebi, kroz lozu kneza Pavla
46

47

48
49

50

de respondendo Radogne cristianin et Toncho Stanetich ambasiatoribus vayuode Petar

(08.06. 1450), M. DINI, Iz Dubrovakog arhiva III, 229. Nekoliko dana ranije oni su
zabiljeeni kao: Radogna crestianin et Toncho Stanetich ambaxiatores de Petar Dinicich
(04.06. 1450.g.), Isto.
B. NILEVI, Uee vojvode Petra i kneza Nikole Pavlovia u politikom ivotu srednjovjekovne Bosne, 67.
Isto, nap. 18. na str. 64.
Prima pars est de donando voiuode Pauao Marcouich, Bosidaro diach ambssiatoris chercechi Stiepani et Pauao lio vaiuode Pethar Paulouich; de donando eis yperperos quinquaginta sex in pannis (20.02. 1459.g.), DAD, Cons. Maius, XI, 97v. Kod Nilevia pogreno
Pauco Mircouich i Pauco sin vojvode Petra Pavlovia, B. NILEVI, Uee vojvode
Petra i kneza Nikole Pavlovia u politikom ivotu srednjovjekovne Bosne, nap. 18. na
str. 64. Pavao Markovi je ranije pomenut: scribendi Pauao Marcouich et Voch Ostoich
(13.04. 1456.g.), Cons. Rog., XIV, 285. O vojvodi Pavlu Markoviu, poslaniku hercega Stjepana i vojvode Vladislava, M. DINI, Iz Dubrovakog arhiva III, 231-232; Isti,
Humsko-trebinjska vlastela, Srpska akademija nauka i umetnosti, Posebna izdanja 397,
Odeljenje drutvenih nauka 54, Beograd 1967., 18, 32.
B. NILEVI, Uee vojvode Petra i kneza Nikole Pavlovia u politikom ivotu srednjovjekovne Bosne, 63-64.

320

ZbornikPA.indb 320

8/12/2008 4:25:09 PM

ESAD KURTOVI

Radenovia, ne bi bilo jasno prisustvo oko 4 godine starog Pavla, sina Petra
Pavlovia u Dubrovniku.
Tko su onda Pavao, i njegov otac vojvoda Petar Pavlovi, pomenuti 1459.
godine? Odgovor na to pitanje dobit emo kroz prizmu drugog Nilevievog
pokazatelja iz 1467. godine. Cjelina dokumenta koja govori o deponiranoj
imovini Jurjevia-Vlatkovia i u kojoj se spominju vojvoda Ivani Vlatkovi,
njegova braa arko i Tadija, te nekadanji vojvoda Pavle Jurjevi sami po
sebi govore da njihovom miljeu pripada i pomenuti Pavao sin Petra Pavlovia. Drugaije vienje, koje je indicirano Nilevievom prezentacijom vodilo
bi dodatnim pojanjenjima koja bi trebala dati odgovor na pitanje kako bi se
u navedenom pokazatelju mogli razumjeti i povezati Radivojevii-JurjeviiVlatkovii sa lozom kneza Pavla Radenovia.51 Ovu prezentiranu i otvorenu
kombinaciju Nilevi uope nije komentirao kroz svoju ponudu. To se ne bi ni
moglo uiniti kroz ponuene okvire, jer spomenuti Pavao sin vojvode Petra
Pavlovia i ne pripada lozi kneza Pavla Radenovia. Za to imaju jasne potvrde u irilskoj grai i literaturi koju Nilevi nije iskoristio. Meu svjedocima
na povelji kralja Stjepana Tomaa iz poetka septembra 1444. godine naveden je vojvoda Petar Pavlovi formulacijom: voevoda Petar Pavla Jurevia
sin z bratiom.52 U dva navrata, marta 1452. godine pomenut je Pavao sin
umrlog vojvode Petra Pavlovia i kao Pavao Petrovi.53 Loza vlastelinske
porodice Radivojevia-Jurjevia-Vlatkovia, u kojoj se jasnim razaznaje i
vojvoda Petar Pavlovi i njegov sin Pavao prikazana je od strane Ljubomira
51

52

53

Voyuoda Iuanis Vlatchouich in suoi nomine et ser Nicola Mar. de Gondola tanquam
procurator Xarchi et Tadei fratrum dicti voyuode Iuanis et de procura constat in procuris
notarie 1456. 9 aprilis et Pauao lius olim voyuode Pethari Paulouich sponte dixerunt et
confessi fuerunt quod per manus Stepchi Radochnich habuerunt et receperunt omnia et
singula priuilegia tam sclaua quam latina ac omnes et singulas scripturas alias depositata
et posita ac depositatas et positas ad saluandum et in depositam in manibus olim Vocham
Dobrouoeuich olim voyuodam Paulum Giurgeuich (27.01. 1467.g.), DAD, Diversa Notariae, LI, 1v; B. NILEVI, Uee vojvode Petra i kneza Nikole Pavlovia u politikom
ivotu srednjovjekovne Bosne, nap. 36 na str. 67.
kral Stefan Toma ... a vsemu ovomui rotnici i svidoci nai dobri velmoe ... voevoda
Petar Pavla Jurevia sin z bratiom (03.09. 1444.g.), LJ. STOJANOVI, Stare srpske
povelje i pisma, I/2, 117.
mi voevoda Ivani sin mnogopotenoga spomenutja kneza Vlatka i knez Toma sin
potenoga spomenutja kneza Nikole bratued prisni vie reenoga voevodi Ivaniu i
nie imenovanim i mi knez Marko i knez arko i knez Radivoje i knez Andrija i
knez Bartuo i knez Tadija svi bratja vie reenoga voevode Ivania a sinove potenoga
spomenutja kneza Vlatka i knez Pavao sin potenoga pomenutja voevode Petra bratued
prisni svim vie reenim (25.03. 1452.g.), LJ. STOJANOVI, Stare srpske povelje i
pisma, I/2, 133; mi voevoda Ivani voevoda humski z bratiom knezom Markom i
arkom i Radivoem i Andriom Bartolom i Tadim i Pavlom Petroviem naim
bratuedom (25.03. 1458.g.), Isto, 139.
321

ZbornikPA.indb 321

8/12/2008 4:25:09 PM

ZBORNIK O PAVLU ANELIU

Kovaevia jo krajem XIX. stoljea.54 Kako je to pokazao Mihailo Dini,

znaajno dopunivi lozu u ovom vlastelinskom nizu, neosporni Pavao Petrovi iz loze Radivojevia-Jurjevia pominjan je i kasnije, jula 1476. godine.55
Loza kneza Pavla Radenovia nije preivjela osmansko osvajanje Bosne.
Dokaza o tome ipak nema. Nepobitne dokaze o surovoj sudbini loze kneza Pavla Radenovia daje njihovo poslovanje ulaganja novca na dobit u Dubrovniku.
Niko od njihovih nasljednika nije pokazivao interes za glavnicu i kamate koju
su braa vojvoda Petar i knez Nikola Pavlovi imali u Dubrovniku. Primjerice,
dok su preivjeli srodnici Braila Tezalovia i pod osmanskom vlau i Sandalja
Hrania Kosae i poslije 1463. godine nastavili da uivaju glavnicu i kamate od
uloenog novca, za glavnicu i kamate porodice Pavlovi interesirale su se samo
Osmanlije, ali im Dubrovani nisu htjeli izlaziti u susret.56

Umjesto zakljuka
Postavljene dileme delegiraju potrebu za detaljnijom analizom titule vojvode
u srednjovjekovnoj Bosni. Ponueno pokazuje da linija vojvode u porodici ima
ustaljeni ritam kojemu dosad iskazivane devijacije, u kojima se djelimino i neopravdano bjei od bosanskog vladara centralne vlasti, kao nosiocu hijerarhija,
poput: dvojica vojvoda u istoj porodici i rodu, mlai brat vojvoda prije starijeg
brata, otac knez i sin vojvoda u isto vrijeme, dvojica brae vojvode u isto vrijeme
- , nisu adekvatno obrazloene kao mogue devijacije ustaljenog ritma titule vojvode u srednjovjekovnoj Bosni. Kroz ovdje elaborirane primjere, iskoritene u vrlo
malom obimu i sa ciljem popravljanja nekih faktografskih pokazatelja o likovima
bosanske vlastele, jedino izvjesnim ini se situacija da prvoroeni sin nije morao
biti ni nasljednik niti taj na koga se prenosila vojvodska titula u porodici.

Rezime
Neke dileme o vojvodskoj tituli u srednjovjekovnoj Bosni
Izuavanje vojvodske titule u srednjovjekovnoj Bosni nije bilo predmetom
zasebne obrade na bosanskim primjerima. Postavljene dileme pokazuju da linija
54

55

56

Ljubomir KOVAEVI, Znamenite srpske vlasteoske porodice srednjega veka, Godinjica Nikole upia 10, Beograd 1888., 199-214.
M. DINI, Dubrovaki tributi, Glas Srpske kraljevske akademije 168, Beograd 1935.,
203-257, 254.
E. KURTOVI, Pavlovii u ulaganju novca na dobit u Dubrovniku, Zemlja Pavlovia. Srednji vijek i period turske vladavine, Zbornik radova sa naunog skupa, Rogatica,
27-29. juna 2002., Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske i Univerzitet Srpsko
Sarajevo, Nauni skupovi 5, Odjeljenje drutvenih nauka 7, Banja Luka Srpsko Sarajevo
2003., 211-234 (Objavljeno i u: Prilozi Instituta za istoriju 31, Sarajevo 2002., 33-55).

322

ZbornikPA.indb 322

8/12/2008 4:25:09 PM

ESAD KURTOVI

vojvode u porodici ima ustaljeni ritam koji se potivao kao pravilo. Iskazivane
devijacije, u kojima se djelimino i neopravdano bjei od bosanskog vladara
centralne vlasti, kao nosiocu hijerarhija, poput: dvojica vojvoda u istoj porodici i rodu, mlai brat vojvoda prije starijeg brata, otac knez i sin vojvoda u isto
vrijeme, dvojica brae vojvode u isto vrijeme, nisu adekvatno obrazloene kao
mogue devijacije ustaljenog ritma titule vojvode u srednjovjekovnoj Bosni. Niz
drugih pokrenutih pitanja pokazuje da je istraivanje titule vojvode otvoren i
zahvalan tematski okvir koji u daljem radu moe pospjeiti i proiriti aktualna
saznanja o drutvenoj strukturi u srednjovjekovnoj Bosni.

323

ZbornikPA.indb 323

8/12/2008 4:25:09 PM