To je m oda n ajzn aajn ija uloga naega kranstva: njegov povijesni un u tran ji, vjerski ivotni utjecaj, duhovna

izgradnja kransikog p u k a i
tim e cjelokupnog naeg duhovnog bia. Jer, koliko god je znaajna i.
vana n aa povijesna m a te rija ln a kultura, povijesni fundus n a d a h n u t i
zaet u kranskom obzorju, jo znaajnija je 'trajna uloga k r an stv a u
duhovnom fo rm iran ju i izgradnji naega ovjeka, vjernika. te ta to
nem am o opsene stu dije o ulozi kranstva u naem povijesnom etikom
i psiholokom sazrijevanju, o pojedinim aspektim a duhovne fizionom ije
naega ovjeka, koji se pokoljenjim a sa svojom vjerom suivio. Naa
psiha, duh i m en talitet nose n a sebi bez sum nje bitne oznanice tisu
ljetnog kranskog odgoja, m oralnih odrednica i m isaonih shvaanja.
T akva je bila v jera u naoj povijesti: iva, djelotvorna, stvaralaka. Toli
ko se s narodom suivjela da je sudbonosnu ulogu poprim ala. S toga je
tako uoljivo nau p ovijest i k u ltu ru religioznim peatom opeatila. I to
je rekli smo dio povijesnih jubileja.

NEKOLIKO PODATAKA SA STARIH PLOA I LISTOVA

D. S. Iv.

Izvori za starija razdoblja povijesti raznih naroda svijeta najee su

m alobrojni, nepotpuni i sirom ani preciznim podacima. P ovjesniari sa
alou govore o tam nim razdobljim a povijesti u koja se svakako u b ra
ja ju p rv a stoljea evropskog srednjega vijeka, napose 10. stoljee, zbog
toga i drugih razloga odavno nazvano saeculum obscurum.
Ni n a jsta rije razdoblje n ae h rv a tsk e povijesti nije u tom e iznim ka. Za
nas su tim dragocjeniji kam eni natpisi, papinska pism a, zapisi raznih
starih pisaca koji nam govore o nekim zbivanjim a koja su p ra tila p rv a
stoljea ivota hrv atskoga naroda u sadanjoj dom ovini. N a tom su
p rostoru i u tom razdoblju H rv ati i postali narod, osnovali svoju dravu,
ukljuili se u veliku obitelj kranskih naroda Evrope. Ti povijesni iz
vori kojim a do danas raspolaem o nisu svi jednako jasni i pouzdani, ne
govore uvijek opirno, n e 'Osvjetljuju jednako vane povijesne dogaaje
i osobe, ali svi su za nas dragocjeni i nezaobilazni.
O vdje emo navesti krae izvatke iz onih izvora koji nam govore o do
gaajim a koji su povod slav lju naih povijesnih jubileja.
197

I
1.

Natpis

na

krstionici

kneza

Vieslava:

Ovo vrelo prim a nemone, da ih prosvijetli. O vdje se iste due od

zloina, ko ji poprim ie od prvog roditelja, da postanu krani, spa
sonosno ispovijedajui vjeno Trojstvo. Ovo djelo krasno napravi
sveenik Ivan u vrijem e kneza Vieslava, iz pobonosti i na ast
sv. Ivana K rstitelja, da zagovara njega i njegova tienika.
(Prijevod uzet iz: N. Klai, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine,
Zagreb, 1972, str. 15.)

2. P a p a I v a n IV . (640.642.) a l j e o p a t a M a r t i n a u
Dalm aciju i Istru , da otkupi zarobljene krane i donese u Rim relikvije
sv. V enancija i dru gih dalm atinskih i istarskih m uenika. To su bile
prve veze S vete Stolice s H rvatim a.
Ivan, po narodnosti Dalmatinac, od oca skolastika Venancija, sjedio
je (na papinskoj stolici) jednu godinu, devet m jeseci (i) X V III da
na. O vaj je u svoje vrijem e poslao vrlo svetog i vrlo vjernog opata
M artina s mnogo novca po itavoj Dalmaciji i Istri radi otkupa
zarobljenika koje su pogani zarobili. U isto je vrijem e (dao) na
initi crk vu blaenim m uenicim a Venanciju, A nastaziju, M auru
i drugim m uenicim a ije je relikvije zapovjedio da se donesu iz
D almacije i Istre; i poloio ih je u gore spom enutoj crkvi pokraj
lateranske krstionice, do oratorija blaenog Ivana Evaneliste, koju
je (crkvu) ukrasio i obdario razliitim darovima.
(Iz djela Vitae Romanorum pontificum poznatog pod imenom Liber pontificalis. Prijevod uzet: iz: N. Klai, Izv o ri. .., str. 1.)

3. K o n s t a n t i n P o r f i r o g e n e t
pripisuje pokrtenje
H r v a t a zauzim anju bizantinskog cara H eraklija i rad u rim skih m i
sionara:
( ...) Car H eraklije pak poslao je i doveo iz R im a sveenike i na
inio od n jih nadbiskupa i biskupa, te sveenike i akone, i pokr
stio je H rvate; a im ali su ti H rvati u to doba arhonta Porga.
(Iz 31. glave djela De administrando imperio. Prijevod preuzet iz: N. Klai,
Izvo ri. .., str. 14.)

4. K onstantin P orfirogenet pie o m i r o l j u b i v o j p o l i t i c i H r

v a t a i tu m ai to posebnim ugovorom izm eu n jih i S vete Stolice:
( ...) T i k r te n i H rvati ne zam eu rado rat s drugim a izvan granica
svoje zem lje, a to stoga, to su prim ili neko prorotvo ili odluku
od rim skoga pape ko ji im je u vrijem e H eraklija, cara Rim ljana,
poslao sveenike i pokrstio ih. H rvati su naim e nakon pokrtenja
odredili i, poto su dali pism ena svjedoanstva, zakleli se sv. Petru
apostolu, da nee nika d napasti orujem tu u zem lju, nego da e
iv je ti u m iru sa svim a koji budu htjeli, a od pape rim skoga do
bili su obeanje, da e se, ako kad drugi narodi upadnu u njihovu
h rva tsku zem lju i uznem ire je ratom, za n jih boriti Bog, dok e
im pobjedu isprositi K ristov uenik Petar.
(Iz 31. glave De administrando imperio. Tekst donosi Raki. Documenta historiae chroaticae periodum antiquam ilustrantia, Zagreb, 1877, str. 291. slj.)

198

5. N epoznati pisac dopunjujui pripovijedanje K onstantina P orfirogeneta

kae d a su H r v a t i s a m i z a t r a i l i i d o b i l i m i s i o n a r e
i z R i m a , kad su se oslobodili franake vlasti:
( ...) Otada su ostali sam ostalni i slobodni te su iz R im a zatraili
sv. krst, i poslali su im biskupe i pokrstili ih za vlade Porina, n ji
hova arhonta.
(Iz 30. glave De administrando imperio. Prijevod iz: N. Klai: I z v o r i...,
str. 14.)

6. S plitski kroniar T o m a A r h i a k o n p r i p o v i j e d a o sre i

v anju crkvenih prilika u D alm aciji nakon avarskih pustoenja i o m i
s i o n a r s k o m d j e l o v a n j u prvog splitskog nadbiskupa I v a n a
R a v e n j a n i n a u D alm aciji i H rvatskoj :
Papa je, m eutim , poslao nekog poslanika im enom Ivana, rodom
Ravenjanina, da obilazei krajeve Dalmacije i H rvatske spasonos
n im opomenama pouava krane. A u salonitanskoj crkvi od v r e
m ena razorenja nije bio postavljen biskup. asni je Iv a n poeo
zato poticati sveenstvo i p u k da bi morali izm eu sebe obnoviti
nadbiskupiju staroga grada; to im je bilo veom a drago i prihvae
no je. Tada, kad se sveenstvo sastalo, kako bijae obiaj, sv i su
jednoduno sveano izabrali prije spom enutog Ivana. Poto ga je
gospodin papa posvetio, doao je on kao dobar pastir svojim ovca
ma, ne u elji da gom ila blago, jer je crkva tada bila veom a siro
mana, nego je nastojao stei duhovno bogatstvo revnim nastoja
njem oko spasavanja dua. N jem u je apostolska stolica dozvolila
da pravo na svu ast, k o ju je od starine imala Salona, dobije sp lit
ska crkva.
Tada je poeo ureivati crk vu i sveenstvo, nauavati i propovije
dati i brinuti se v e lik im m arom oko pastirske slube. Obilazei
naim e krajeve D alm acije i Slavonije, obnavljao je crkve, posta
vljao biskupe, ureivao upe i privlaio je pomalo priproste na
rode katolikoj vjeroispovijesti (...).
(Iz 11. glave Historia Salonitana. Prijevod iz: N. Klai, Izv o ri..

str. 14. slj.)

7. P a p a I v a n V I I I . p i e h r v a t s k o m e k n e z u B r a n i
m i r u , kako je na blagdan Uzaaa Gospodinova 879. g. sveano bla
goslovio njega, njegov n aro d i njegovu zemlju:
Dragomu sinu B ranim iru. itajui pismo tvoga gospodstva, to si
ga nama po asnom sveeniku Ivanu, uzdaniku naem, poslao, razabrah jasnije od sunca ko liku v jeru i iskreno tovanje gaji pre
ma crkvi svetih apostola Petra i Pavla i prem a nam a (...). Pa ka
ko si preko spom enutog ve sveenika Ivana od nae vrh o vn e vla
sti molio troje, da te za bolji spas tvo j blagoslovimo naom apo
stolskom rijeju, to sm o vrlo rado uinili. K ad smo naim e na dan
Uzaaa Gospodnjega sluili m isu na rtven iku sv. Petra, digosmo
ru ke uvis i blagoslovism o tebe i cio narod tvo j i cijelu ze m lju tvoju, da m oe ovdje u v ije k spaen tijelom i duom sretno i sigurno
vladati zem aljskom kneevinom , a poslije sm rti, da se na nebesim a
veseli s Bogom i da vjeno vlada (...).
(Prijevod iz: N. Klai, I z v o r i. . . , str. 28.)

199

II
1.

Nadgrobni

natpis

hrvatske

kraljice

Jelene:

U ovom grobu poiva slavna Jelena. Ona je bila ena kralja M i

hajla, a m a jka kralja Stjepana, i vladala je kra ljevstvo m . P rem i
nula je u m iru 8. listopada. O vdje je bila sahranjena 976. godine
od u tjelo vljen ja Gospodnjeg, 4. indikcije, 5. m jeseeva cikla, 17.
epakte, 5. sunanoga cikla, 5 dana koji pada sa 6. Za ivota m ajka
kra ljevstva postade i m ajkom sirota i zatitnicom udovica. Ovamo
pogledaj, ovjee, pa reci: Boe, sm iluj joj se dui.
(Prijevod preuzet iz: I. Ostoji, Benediktinci u Hrvatskoj, sv. I, Split, 1963,
str. 335.)

2. U k u p o p r o d a j n o m
u g o v o r u i z 1193. g. s p o m i n j e
se c r k v a od O t o k a u S o l i n u :
( ...) Ja Iva n sin pok. Ratine prodao sam Izaku, opatu sv. Stjepana
i prepozitu M artinu i cijeloj zajednici istoga sam ostana po tako do
govorenoj cijeni od osam romanata m lin u Solinu iza crkve sv. M a
rije od O toka (...).
(Prevedeno iz T. Smiiklas, Diplomatiki zbornik, sv. II, str. 263 slj.)

3. T o m a A r h i a k o n
o crkvama
s v. M a r i j e
i s v.
Stjepana u Solinu:
( ...) na traenje nadbiskupa L ovre slavni m u D m itar zva n i Z vo
nim ir, h rva tski kralj, vratio je crkvi sv. D ujm a crkve sv. Stjepana
i sv. M arije u Solinu sa svim njih o vim dobrima. T e je crkve podi
gla i obdarila neka kraljica Jelena koja ih je darovala splitskoj
n adbiskupiji da ih ona za u vijek posjeduje. Zbog asti k ra ljev sk ih
grobova bile su privrem eno povjerene n ekim redovnicim a ko ji su
u n jim a neprestano obavljali svete slube. T u je, t. j. u predvorju
bazilike sv. Stjepana bio pokopan uzvieni m u kra lj K reim ir s
m nogim drugim kraljevim a i kraljicama.
(Prevedeno iz 16. glave djela Historia Salonitana, ed. Raki, Zagrabiae, 1894,
str. 55.)

4. S p l i t s k i p r i m i c e r i j L u k a n 1338. g. prigodom prepisiva

n ja isprava o posjedim a splitske nadbiskupije iz nekog staro g m ontaneja
p r e n o s i n a z i v S v. M a r i j a o d O t o k a :
O zem ljam a S v. M arije Solinske
Ovo je zem ljite S v. M arije od Otoka (...).
(Prevedeno iz teksta u Nadb. arhivu u Splitu, S. 23, Instrumentorum liber I,
fol. 36v.)

5. I z s p i s a s a s t a v l j e n i h 1397. g. prigodom u tv r iv a n ja po
sjeda splitske nadbiskupije vidi se, d a su tad a jo p o s t o j a l e c r
k v e s v. M a r i j e i s v . S t j e p a n a n a O t o k u u S o l i n u :
( ...) ugledni m u gosp. D ujam , v ika r gosp. N adbiskupa splitskog,
pokazao nam je neke pism ene dokum ente o n ek o m selu zvanom
Prosik, i m linovim a na Solinskoj rijeci, i n ek im zem ljitim a u n u
tar solinskih zidina i otoku na kojem u postoje crkve bi. D jevice i
sv. Stjepana, solanama i n ek im drugim zem ljitim a koja se nalaze
na raznim m jestim a s obiju strana (...).
(Prevedeno iz teksta u Nadb. arhivu u Splitu, S. 23, Instrumentorum liber I,
fol. 46r).

200