Broj 4, godina 2012

Stranice 1-13

Projektiranje ekonominih elinih okvirnih konstrukcija

PROJEKTIRANJE EKONOMINIH ELINIH OKVIRNIH KONSTRUKCIJA

Davor Skeji
Sveuilite u Zagrebu, Graevinski fakultet, docent

Sead Jamakovi
Sveuilite u Zagrebu, Graevinski fakultet, student

Saetak: eline konstrukcije se danas sve vie ciljano projektiraju uz primjenu suvremenih pristupa kako bi se
dobile to ekonominije, a opet dovoljno pouzdane konstrukcije. Postoji niz poznatih pristupa za ekonomino
projektiranje elinih konstrukcija, a jedan od najvanijih je koncept djelomino nepopustljivih prikljuaka. U
lanku su ukratko prikazane konkretne mjere za projektiranje ekonominijih elinih konstrukcija, a najvei
naglasak je na primjeni suvremenog koncepta djelomino-nepopustljivih prikljuaka. Navedeni koncept s jedne
strane zahtijeva neto vie znanja i vremena kod projektiranja, ali s druge strane omoguuje znatne utede u
materijalu i radu potrebnom za izradu najeih elinih konstrukcija - okvira. Kako bi se kvantificirala navedena
racionalizacija, provedena je usporedba primjene tradicionalnog i suvremenog pristupa na konkretnom primjeru
hale s dvozglobnim okvirnim nosivim sustavom. Teite ovog lanka je na rezultatima provedenih analiza okvira
uz to realniju simulaciju ponaanja prikljuaka i njihovog utjecaja na ponaanje samog okvira. Oekivano, uz
utedu utroka materijala, najvea uteda postignuta je upravo u cijeni ljudskog rada, to se i namee kao jedan
od primarnih ciljeva suvremenog projektiranja. Iz prikazanih rezultata jasno je da e projektanti koji ele biti
konkurentni morati i teorijski i praktino usvojiti postojea znanja o suvremenim pristupima koje nude europske
norme.
Kljune rijei: elini okvir; suvremeno projektiranje; koncept djelomino-nepopustljivih prikljuaka;
ekonominost; uteda materijala i rada

DESIGN OF COST-EFFECTIVE STEEL FRAME STRUCTURES

Abstract: Nowadays, steel structures are more and more specifically designed with the application of modern
approaches in order to obtain cost-effective, yet sufficiently reliable structures. Among several existing
approaches for a design of the steel structures, which are developed to provide their cost-effectiveness, one of
the most important is the concept of semi-rigid joints. Present work summarizes the specific measures related to
the design of more economical steel structures, and the priority is given to the usage of a modern concept with
the semi-rigid joints. This concept, although on the first hand requires more knowledge and time concerning the
design, allows on the other hand considerable savings in the material and labour required to produce the most
common steel structures the steel frames. In order to quantify the above mention rationalisation, a comparison
between the applications of traditional and modern approach on the particular example of the hall with double
hinge frame bearing system is investigated. The focus of this article is upon the results of the frame analysis with
a more realistic simulation of the joints behaviour and their influence on the behaviour of the steel frame. As
expected, while saving material in usage, the largest saving achieved is just the price of human labour, which is
more and more one of the primary goals of modern design. Finally, from the perspective of obtained results it is
clearly indicated that the designers, who want to be competitive, must adopt theoretically and practically the
existing knowledge about modern approaches offered by the European standards.
Key words: steel frame; modern design; semi-rigid joints concept; cost-effective; savings in material and labour

Skeji, D; Jamakovi, S

Broj 4, godina 2012

Stranice 1-13

Projektiranje ekonominih elinih okvirnih konstrukcija

1 Uvod
U ovome lanku prikazana su suvremena dostignua o mogunostima ekonominog projektiranja elinih
okvirnih konstrukcija. Usporeena je primjena tradicionalnog i suvremenog pristupa projektiranju koji se tek treba
afirmirati u praksi.
Razlog razvoja suvremenog pristupa, osim u usavravanju znanja i tehnologije, lei neizbjeno i u
ekonomskim imbenicima. Naime, u zadnjih nekoliko desetljea u svijetu je dolo do znaajnog porasta cijene
rada, pri emu je rasla i cijena materijala, ali s daleko manjim prirastom. To je, logino, dovelo do tendencije za
odreenim prilagoavanjima i pojednostavljenjima radnog procesa, ali i pojednostavljenjima radno najzahtjevnijih
dijelova eline konstrukcije - prikljucima. Pojednostavljenje njihove izrade (smanjenje rada) se ak nametnulo
kao vea potreba od postizanja minimalnih trokova utroka materijala.
Zbog spomenute vee cijene ljudskog rada, industrija elinih konstrukcija prola je toku iza koje nema
povratka (eng. point of no return) u razvoju ekonominijih rjeenja izrade konstrukcija i njihove montae [1].
Prije svega, automatizacija je uvedena u sve aspekte proizvodnje konstrukcija:
- cjelokupno projektiranje okvira (raunalni programi za analizu i dimenzioniranje po zadanim normama i
propisima)
- projektiranje prikljuaka (suvremene norme i raunalni programi)
- razrada radionikih nacrta (CAD sustavi)
- izrada i montaa (numeriki kontrolirani ureaji, roboti za zavarivanje).
Zbog tog razloga ne zauuje da je razvoj doveo do preispitivanja neega to se smatralo optimalnim
nainom projektiranja i graenja. To pogotovo vrijedi za prikljuke, jer oni imaju znaajan utjecaj na trokove
izrade, a time i na cjelokupne trokove konstrukcije. U nastavku su prikazane neke primjenjive mjere za
postizanje vee ekonominosti elinih konstrukcija, a posebni naglasak je dan na primjenu koncepta djelomino
nepopustljivih prikljuaka kod projektiranja [2].

2 Stanje podruja istraivanja

2.1 Openito o projektiranju ekonominih prikljuaka
Kako bi se dolo do ekonomski prihvatljivijih rjeenja u suvremenom projektiranju elinih konstrukcija, puno se
radilo na prouavanju ponaanja prikljuaka i na njihovom poboljanju, odnosno optimiziranju. Tu je vano imati
na umu razliku izmeu pojmova spoj i prikljuak. Spoj se definira kao skup fizikalnih komponenata koje
mehaniki privruju elemente koje spajaju, a kada se zajedno razmatraju spoj i odgovarajua zona
meudjelovanja izmeu spojenih konstrukcijskih elemenata, koristi se pojam prikljuak. Neke od mjera koje su
ile u smjeru optimiziranja prikljuaka odnosile su se, primjerice, na primjenu detalja koji zahtijevaju to je
mogue manje zavarivanja na terenu, smanjivanje broja razliitih tipova vijaka, smanjivanje broja i veliine
(debljine) ukruenja, itd. Ukratko, te mjere nisu ile samo u smjeru vee ekonominosti samog proizvodnog
procesa, ve i vee ekonominosti pri montai konstrukcije na terenu. Od svih istraivanja na tu temu koja su
provedena diljem svijeta proizala su tri najzanimljivija tipa konkretnih mjera:
- izvoenje spojeva najveim dijelom u radionici i jednostavnost za manipuliranje njima pri montai
- primjena prednapetih vijanih spojeva i druge mogunosti
- primjena koncepta djelomino nepopustljivih prikljuaka.
U mnogim zemljama su razvijane smjernice za projektiranje s ciljem olakanja izrade i montae prikljuaka.
U veini sluajeva je napravljena razlika u smjernicama za tzv. jednostavne prikljuke i momentne prikljuke.
Razlika je u tome to se jednostavni prikljuci mogu razmatrati kao zglobni, tj. da prenose samo poprenu (i
uzdunu) silu, dok momentni prikljuci prenose i moment savijanja. Jednostavni prikljuci su popularniji u
praksi pa im je i pridano vie panje u tim smjernicama. Moe se rei da se veina tih smjernica temelji na
sljedeim principima [1]:
- preferira se primjena vijanih montanih prikljuaka umjesto zavarenih, jer je ugraivanje vijaka bre u odnosu
na zavarivanje na terenu, ali i vijana izvedba nije podlona vremenskim utjecajima.

Skeji, D; Jamakovi, S

Broj 4, godina 2012

Stranice 1-13

Projektiranje ekonominih elinih okvirnih konstrukcija

- primjena odgovarajue privrenih vijaka umjesto prednapetih kod konstrukcija dominantno optereenih
statikim optereenjem. Privrivanje i provjeravanje prednapetih vijaka zahtijeva vie vremena, a time i vie
novca.
- standardizacija vijaka (po promjeru i kvaliteti). Standardizacija omoguava skladitenje manje vrsta vijaka,
strojevi su odmah produktivniji jer je, npr., potrebno manje vremena za mijenjanje builica, odnosno svrdla,
moe se postii i popust na koliinu od proizvoaa vijaka, a na kraju je manja i mogunost ugradnje
neodgovarajuih vijaka.
- primjena vijaka s punim navojem. Ako se primjenjuju vijci s punim navojem, moe se smanjiti broj vijaka s
razliitim duljinama, a to podrazumijeva manje razliitih vijaka na zalihi u radionici i na terenu. Vijci s punim
navojem imaju dobra duktilna svojstva i neznatno manju vlanu vrstou u odnosu na vijke s djelominim
navojem.
- standardizacija limova i profila (po geometrijskim i mehanikim svojstvima). Time je potrebno na zalihi imati
manje materijala za limove i profile. Postoji i tendencija da se usvoje elici vie vrstoe (npr. klasa S460
prema EC 3) kao standard za limove i kutnike. Takav materijal je neto skuplji od niih klasa, ali
dimenzioniranje e zahtijevati manje debljine to povlai za sobom i manje potrebnog zavarivanja i/ili buenja.
- racionalizacija geometrije kako bi se poboljala geometrijska svojstva elemenata. Ispravnim dimenzijama
limova, zavara, vijaka i rupa za vijke postie se duktilno ponaanje prikljuaka, a uz to otpornost ostaje
zadovoljavajua.
- racionalizacija nosaa i stupova. U radionici se preferira da se na nekom elementu vri samo zavarivanje ili
buenje, a ne i buenje i zavarivanje. Ovo stvara utede na transportu materijala unutar radionice. Pored
toga, izbor jednog spoja na elementu utjee i na izbor ostalih spojeva na tom istom elementu.
- davanje prednosti pri izboru elemenata onima koji olakavaju montau na terenu.
Sve gore navedene smjernice se odnose na ve postojee metode koje se koriste u radionikoj izradi, kao
npr. primjena zavara, limova, vijaka, kutnika, itd. Primjer suvremenog iskoraka predstavlja koncept tzv. ATLSS
prikljuaka nosaa i stupa [1]. ATLSS prikljuke je patentirao istraivaki centar The Advanced Technology for
Large Structural Systems (ATLSS) Center na sveuilitu Lehigh, USA. Ti prikljuci (spojevi) se postiu pomou
posebnih dijelova koji se zavaruju na stup i na nosa, a rade na jednostavnom principu klin-utor (slika 1).

Slika 1 - Dijelovi tipinog ATLSS prikljuka

Princip montae ovih spojeva podrazumijeva primjenu specijalnih dizalica koje automatiziraju cijeli proces.
Time se minimizira ljudski rad pri montai, a rezultat je bri, sigurniji i jeftiniji postupak montae. Ovaj pristup se
pokazao jako dobrim u praksi, ali mu je primjena trenutno ograniena jer se njime izvode jednostavniji sluajevi
prikljuaka, tj. oni koji se razmatraju kao zglobni u proraunu. Razvoj tei tomu da se ovaj princip primjenjuje i za
prikljuke koji prenose moment savijanja, ali i razvijanju potpuno automatiziranog procesa montae s dizalicama,
za to je potreban i razvoj samih dizalica.
Skeji, D; Jamakovi, S

Broj 4, godina 2012

Stranice 1-13

Projektiranje ekonominih elinih okvirnih konstrukcija

2.2 Koncept djelomino nepopustljivih prikljuaka

Djelomino nepopustljivi prikljuci su bili tema vie radova koji su dosad objavljeni [3-5], pa se u ovome lanku
nee davati opirno teorijsko izlaganje o njima, ve samo neke osnovne injenice koje su bitne za shvaanje
njihove primjene. Ovdje se postavlja jasna granica izmeu tradicionalnog i suvremenog pristupa projektiranju
eline konstrukcije, odnosno prikazuje se razlika izmeu tradicionalnog i suvremenog razmatranja ponaanja
prikljuaka nosa-stup.
Tradicionalno razmatranje prikljuka nosa-stup je podrazumijevalo dvije mogue varijante takvog
prikljuka. Jedna varijanta je da se on ponaa kao zglobni, a druga varijanta je da se ponaa kao kruti. Zglobni
prikljuak nema otpornost na moment savijanja i nema rotacijsku krutost, dok kruti ima punu otpornost na
moment savijanja i posjeduje rotacijsku krutost. Takva gruba podjela se provodila zbog nedovoljnih saznanja o
realnom ponaanju prikljuaka i predstavlja samo granine sluajeve realnog ponaanja prikljuka. Posljedica
toga je da su pretpostavke mogle biti netone, na strani manje sigurnosti i neekonomine. Glavni problem je bio
taj to se zanemarivala injenica da konstrukcijska svojstva prikljuka moraju biti usklaena s konstrukcijskim
svojstvima elemenata koji se spajaju, to se u konanici i odraavalo na globalnu analizu konstrukcije.
Tek s razvojem nove inenjerske discipline modeliranja konstrukcija poeli su se konkretnije razmatrati
nedostatci tradicionalnog pristupa. Brojna laboratorijska ispitivanja i razvoj numerikih metoda potaknuli su ideju o
realnijoj podjeli prikljuaka za potrebe svakodnevne inenjerske prakse, ime su i postavljeni temelji suvremenog
razmatranja tih dijelova elinih konstrukcija.
Zbog toga su nove europske norme postavile sustav podjele prikljuaka koji ih klasificira obzirom na krutost
(zglobni, djelomino nepopustljivi i nepopustljivi) i obzirom na otpornost (zglobni, djelomine otpornosti i pune
otpornosti). Po tim normama je mogue klasificirati prikljuke i prema duktilnosti, ali ipak u EN 1993-1-8 [6], jo
uvijek ne postoje jasno postavljeni kriteriji po kojima se to moe provesti.
Podjela prikljuaka prema EN 1993-1-8 [6], polazi od injenice da se rotacijsko ponaanje stvarnih
prikljuaka nalazi izmeu dvije granice: upeto i zglobno. U meusluajevima izmeu upetog i zglobnog
ponaanja, krutost prikljuka nije niti nula niti je beskonana. Prikljuak e prenositi moment, ali e se javiti i
razlika izmeu apsolutnih rotacija prikljuenih elemenata. Kod takvih sluajeva radi se o djelomino
nepopustljivim prikljucima pa u globalnoj analizi djelomino nepopustljivi prikljuci, osim to modificiraju pomake,
modificiraju veliinu i raspodjelu unutarnjih sila u konstrukciji.
Mogunosti koje proizlaze iz takvih prikljuaka oituju se u injenici da se ovakvim pristupom konstrukcijska
svojstva prikljuaka postavljaju kao promjenjive varijable koje trebaju ispuniti odreene potrebe i prioritete,
zavisno od projekta do projekta. Korisnost pristupa s djelomino nepopustljivim prikljucima ovisi o tipu
konstrukcijskog sustava i polaznim pretpostavkama pri projektiranju. Primjena ovog pristupa moe se najbolje
prikazati ako se promatraju poduprti i nepoduprti okviri. Kod poduprtih okvira obino se radi o jednostavnijoj
konstrukciji kod koje se pretpostavljaju zglobni prikljuci, a kod nepoduprtih okvira obino se pretpostavlja
kontinuirana konstrukcija s krutim prikljucima. Prema nekim istraivanjima [7], najvanije koristi primjene
djelomino nepopustljivih prikljuaka za poduprte i nepoduprte okvire mogu se prikazati na sljedei nain:

Poduprti okviri

smanjenje visine nosaa

smanjenje trokova za okvirnu konstrukciju
izbjegavanje privremenog podupiranja

Nepoduprti okviri

smanjenje sloenosti detalja izbjegavanjem prevelikog broja ukruenja

smanjenje trokova za okvirnu konstrukciju

Optimalno rjeenje za prikljuak takvog tipa moe se dobiti tek kada se provedu detaljne kalkulacije svih
trokova, ali neke prednosti njihove primjene jasne su i bez toga, kao npr. lake spajanje ostalih konstrukcijskih
elemenata u blizini, lake provoenje instalacija, lake premazivanje, manje problema s korozijom, bolji estetski
dojam, laki konstrukcijski elementi, a nerijetko i vea duktilnost ovakvih prikljuaka.
U zemljama kao to su SAD, Francuska, Belgija, Njemaka i Nizozemska, ve se prije vie od 20 godina
provelo istraivanje o ekonomskoj isplativosti i potencijalnoj koristi primjene ovakvih prikljuaka. Iako se radi o
razliitim zemljama, razliitim konstrukcijskim sustavima koji su se istraivali, razliitim uvjetima koje su pruali
proizvoai, razliitim trokovima rada i materijala, znaajno je da su sva istraivanja dola do slinih spoznaja pri
Skeji, D; Jamakovi, S

Broj 4, godina 2012

Stranice 1-13

Projektiranje ekonominih elinih okvirnih konstrukcija

usporedbi tradicionalnog i suvremenog pristupa projektiranju. Kada se sve u cjelini sagleda, moe se rei da je
primjenom principa djelomino nepopustljivih prikljuaka mogue postii utedu od 20 do 25% za nepoduprte
okvire, odnosno 5 do 9% za poduprte okvire. Ako se polazi od pretpostavke da trokovi eline konstrukcije ine
10% ukupnih trokova za uredske objekte, odnosno 20% za industrijske objekte, moe se zakljuiti da redukcija
ukupnih trokova moe biti od 4 do 5% za nepoduprte okvire, odnosno 1 do 2% za poduprte okvire [8].

Slika 2 - Kvalitativan odnos cijene eline konstrukcije ovisno o relativnoj krutosti prikljuka
Openito se ovisnost trokova rada i materijala o krutosti prikljuka moe prikazati slikom 2. [4]. Iz slike
slijedi da smanjivanjem trokova materijala (krivulja A) rastu trokovi rada (krivulja B) uz poveanje krutosti
prikljuka. Za ukupne trokove, koji su zbroj krivulja A i B, moe se odrediti minimum njihove krivulje, tj. optimalna
krutost prikljuka. U veini sluajeva ta vrijednost (koja vodi optimalnom dimenzioniranju cjelokupne graevine)
nije u podruju niti krutih, niti zglobnih prikljuaka. Ako se uzme u obzir tendencija rasta cijene rada (vidi krivulju
B*) naspram cijene materijala, iz slike se moe oitati da to vodi prema prikljucima s manjom rotacijskom
krutosti. Stoga se moe zakljuiti da e podruje djelomino-nepopustljivih prikljuaka postati jo zanimljivije kod
projektiranja elinih konstrukcija.

3 Konstrukcijska svojstva i klasifikacija prikljuaka

3.1 Openito
Osnovni zahtjevi za konstrukcijske elemente/prikljuke vezani su za otpornost, krutost i kapacitet deformacije. Na
slici 3. definirana je otpornost, krutost i kapacitet deformacije prikljuka nosa-stup koji je projektiran da prenese
moment savijanja s nosaa na stup. Kapacitet rotacije je mjera deformacija koje se mogu dogoditi prije nego
otkazivanje unutar zone prikljuka prouzroi smanjenje otpornosti prikljuka na savijanje.
U nastavku se navode detaljna objanjenja pojmova otpornosti, krutosti i kapaciteta deformacije prikljuka
kao i klasifikacijske granice za navedena konstrukcijska svojstva [9].

Skeji, D; Jamakovi, S

Broj 4, godina 2012

Stranice 1-13

Projektiranje ekonominih elinih okvirnih konstrukcija

1-granica za Sj

a) prikljuak

b) model

c) proraunska Mj- krivulja

Slika 3 - Konstrukcijska svojstva prikljuka nosa-stup (Mj-

krivulja)

3.2 Rotacijska krutost

Krutost prikljuka utjee na razinu optereenja na koji je prikljuak projektiran. Prikljuci male rotacijske krutosti
ne preuzimaju velike momente savijanja i stoga se kod modeliranja konstrukcije moe pretpostaviti da su
zglobovi. Naravno da krutost prikljuka utjee na progibe nosaa. Posebno kod nepoduprtih okvira krutost
prikljuka moe imati veliki utjecaj na pomake konstrukcije i na njezinu stabilnost.
Ako se kod modeliranja za statiku analizu konstrukcije pretpostavi da su prikljuci nepopustljivi, tada
prikljuci moraju biti takvi da njihove deformacije imaju zanemariv utjecaj na raspodjelu optereenja i deformacije
konstrukcije. S druge strane, ako se pretpostave zglobni prikljuci, oni moraju imati dovoljnu popustljivost da
omogue rotaciju bez da uzrokuju znaajne momente savijanja koji mogu voditi do preranog otkazivanja
prikljuka (njegovih komponenata) ili elemenata koji se spajaju.
Klasifikacijom prema krutosti prikljuci se svrstavaju u nepopustljive, djelomino nepopustljive i zglobne
prikljuke. Ovakva klasifikacija provodi se usporeujui proraunsku krutost prikljuka s graninim krutostima.
Radi pojednostavljenja, granice krutosti su izvedene tako da dozvoljavaju neposrednu usporedbu s proraunatom
inicijalnom krutosti Sj,ini prikljuka, za bilo koji tip idealizacije prikljuka koji se rabi u analizi kao unaprijed
pretpostavljen. Prema EN 1993-1-8, [6], granice za klasifikaciju prema krutosti su sljedee:
-

nepopustljiv prikljuak
(nepoduprti okviri)
(poduprti okviri)

djelomino nepopustljiv prikljuak

(nepoduprti okviri)
(poduprti okviri)

zglobni prikljuak

u gornjim izrazima predstavlja fleksijsku krutost spojenog nosaa.

Skeji, D; Jamakovi, S

Broj 4, godina 2012

Stranice 1-13

Projektiranje ekonominih elinih okvirnih konstrukcija

3.3 Otpornost na savijanje

Za odreivanje vrijednosti i raspodjele unutarnjih sila i momenata savijanja za prikljuke, mora se provesti
statika analiza. Ta se analiza sastoji od odreivanja proraunskog djelovanja i modeliranja konstrukcije. Kod
modeliranja konstrukcije vrlo je bitno ispravno odrediti stvarnu krutost prikljuaka. Za prikljuke se moe
pretpostaviti da su nepopustljivi, zglobni ili da imaju krutost izmeu ta dva ekstrema. Sposobnost, odnosno
kapacitet deformacije elemenata (nosaa i stupova) i prikljuaka ima znaajnu ulogu za konanu raspodjelu
unutarnjih sila i momenata savijanja unutar konstrukcije.
Svi dijelovi konstrukcije moraju biti projektirani tako da mogu podnijeti izraunate sile i da imaju kapacitet
deformacije koji odgovara pretpostavkama koje su usvojene u globalnoj analizi.
Klasifikacija prema otpornosti se provodi tako da se usporeuje proraunski moment otpornosti prikljuka
Mj,Rd s granicama pune otpornosti i zglobnog ponaanja. Granice za klasifikaciju prema otpornosti su sljedee:
-

prikljuak pune otpornosti

prikljuak djelomine otpornosti

zglobni prikljuak

oznaava proraunsku otpornost slabijeg konstrukcijskog elementa u spoju, detaljnije vidi u [6].

3.4 Duktilnost
Zahtjevi za otpornost i krutost su jasni. Oni proizlaze iz statikog prorauna. Zahtjev za kapacitet deformacije je
vie kvalitativne prirode i u praksi ga je ponekad teko provjeriti. Odgovarajuim iskustvom i prikladnim
detaljiranjem mogu se postii tzv. zglobni prikljuci koji pokazuju dovoljan rotacijski kapacitet, to znai da mogu
podnijeti zahtijevane rotacije.
Duktilni prikljuci koji imaju veliki deformacijski kapacitet doprinose ukupnoj pouzdanosti konstrukcije na
nain da prikljuak omoguava preraspodjelu poveanih uinaka djelovanja. Ovakvi prikljuci u nekim
sluajevima mogu biti projektantski zahtjev, na primjer kada se koristi proraun po teoriji plastinosti s plastinim
zglobovima u konstrukciji.
Kod prikljuaka otpornih na savijanje uvodi se pojam klase duktilnosti koji obuhvaa rotacijski kapacitet.
Problem klasa duktilnosti prikljuaka jo uvijek nije detaljno razraen u europskim normama [6], ali se provode
opsena istraivanja koja bi trebala dati adekvatna rjeenja. Za procjenu duktilnosti prikljuka moe se primijeniti
analogija s klasifikacijom poprenih presjeka prema rotacijskom kapacitetu. Zbog tog razloga moemo prikljuke
s obzirom na duktilnost klasificirati u tri klase:
- klasa 1 neogranien rotacijski kapacitet za preraspodjelu momenata savijanja i unutarnjih sila
- klasa 2 ogranien rotacijski kapacitet koji doputa preslaganje unutarnjih sila i momenata savijanja tako
daleko da se moe razviti puni rotacijski moment plastinosti
- klasa 3 ne posjeduje rotacijski kapacitet, elastina raspodjela i unutarnjih sila i momenata savijanja,
otpornost je ograniena s otkazivanjem krtih komponenata.

Skeji, D; Jamakovi, S

Broj 4, godina 2012

Stranice 1-13

Projektiranje ekonominih elinih okvirnih konstrukcija

4 Analiza okvira s djelomino nepopustljivim prikljucima

4.1 Ulazni podatci za analizu
Radi usporedbe tradicionalnog i suvremenog pristupa projektiranju elinih okvirnih konstrukcija, napravljen je
detaljan proraun jedne konstrukcije eline hale. Detaljna analiza, statiki proraun i dimenzioniranje prikazani
su u [2].
Tlocrtne dimenzije graevine, koje se odnose na osi glavne nosive eline konstrukcije, iznose 20,0 m
60,0 m. Visina konstrukcije u ravninama vertikalnih vanjskih stijena iznosi 7,0 m iznad kote tla, a ista visina u
sljemenu iznosi 7,704 m. Glavnu nosivu elinu konstrukciju ine okvirni sustavi raspona 20,0 m, postavljeni na
osnom razmaku od 6,0 m. Glavni nosivi sustav je dvozglobni okvir (slika 4.), a sastoji se od stupova (HE A profili)
i preki (IPE profili) izvedenih iz kvalitete elika S 355.

3%

7033

3%

6733

+ 7.000 m

10004

10004

0.000 m

10000

10000
20000

Slika 4 - Razmatrani dvozglobni okvir

Zadano je stalno optereenje instalacija od 0,4 kN/m2, optereenje snijegom na tlu od 1,30 kN/m2 i vjetar
referentne brzine 20 m/s, a vlastita teina je u analizi odreena prema odabranim elementima.

4.2 Tradicionalni pristup

U tradicionalnom pristupu projektiranju statikog sustava dvozglobnog okvira pretpostavljeno je da je prikljuak
preke i stupa potpuno upet, tj. nepopustljiv. Iz analize je dobiven maksimalni moment savijanja koji prikljuak
treba prenijeti Mj,Ed = 338 kNm. U skladu s tradicionalnim pristupom, dodavanjem ukruenja bez prethodne
analize, prikljuak je iskustveno ukruen do upetosti.
Naknadno se u raunalnom programu CoP [10], provelo modeliranje prikljuka. Na slici 5. moe se vidjeti
prikljuak sa svim komponentama koje omoguavaju njegovo nepopustljivo (upeto) ponaanje. Vrijednosti
otpornosti na savijanje i poprenu silu ovakvog prikljuka su Mj,Rd = 671 kNm, odnosno Vj,Rd = 658 kN. Vrijednost
poetne rotacijske krutosti iznosila je Sj,ini = 578621 kNm/rad.
Program automatski provodi i klasifikaciju prikljuka, to za ovaj konkretan sluaj znai da se radi o upetom
prikljuku pune otpornosti. Inae, CoP provodi analizu prema europskim normama [6], pa kada se izraunaju
granice za klasifikaciju prikljuka kao zglobnog, odnosno upetog prema izrazima iz toke 3.1., dobije se da je
granica za zglobno ponaanje 3523,8 kNm/rad, dok je za upeto ponaanje 176190 kNm/rad. Iz toga se jasno vidi
da poetna krutost ovog prikljuka debelo odgovora upetom ponaanju.

Skeji, D; Jamakovi, S

Broj 4, godina 2012

Stranice 1-13

Projektiranje ekonominih elinih okvirnih konstrukcija

M [kNm]
671

ponaanje prikljuka
granica upetog ponaanja prikljuka
granica zglobnog ponaanja prikljuka

[rad]

0,1

dijagramom
Slika 5 - Tradicionalno rjeenje prikljuka preke i stupa s pripadajuim Mj-
Dimenzioniranje koje je provedeno pokazalo je da za ovakvu statiku shemu okvira optimalan izbor profila
predstavlja IPE 550 za preke i HE 300 A za stupove. Pod dimenzioniranjem se podrazumijeva provoenje
dokaza, u skladu sa Eurocode 3 normama, na razini poprenog presjeka i na razini elementa prema zahtjevima
za krajnje granino stanje, te kontrola graninog stanja uporabljivosti. Kriterij koji je bio mjerodavan za
dimenzioniranje okvira (preke i stupa) je dokaz elementa za interakciju djelovanja momenta savijanja i uzdune
tlane sile. Na temelju rezultata tog dokaza, dobila se iskoristivost pojedinog elementa. Tako za ovaj sluaj vrijedi
da je iskoristivost elemenata koja je postignuta navedenim izborom profila 72% za preku, odnosno 86% za stup.

4.3 Suvremeni pristup

U suvremenom pristupu se krenulo sa svjesnim modeliranjem prikljuka preke i stupa koji je djelomino
nepopustljiv. Prema EN 1993-1-8 [6], odreene su granice unutar kojih se mora kretati krutost prikljuka kako bi
ga se moglo svrstati u djelomino nepopustljive. Kada su odreene te granice, pomou raunalnog programa
CoP [10], iterativno se odreivala konfiguracija prikljuka (izbor ukruenja, debljina elne ploe, geometrija i
raspored vijaka), a iz toga i njegova poetna rotacijska krutost. U prvoj iteraciji je izbor profila za preku i stup
bio kao i u prethodno opisanom tradicionalnom postupku.
Otpornost ovakvog prikljuka (slika 6), iznosila je Mj,Rd = 339 kNm, odnosno Vj, Rd = 1239 kN, dok je poetna
rotacijska krutost iznosila Sj,ini = 109241 kNm/rad.
U CoP-u je provedena i klasifikacija prikljuka, to je za ovaj konkretan sluaj znailo da se radi o
djelomino-nepopustljivom prikljuku djelomine otpornosti. Odnosno, kada se napiu konkretne vrijednosti,
dobiveno je:
.
Tada je s izraunatom vrijednosti rotacijske krutosti prikljuka preke i stupa ponovo proveden statiki
proraun okvira. Naravno, dolo je do preraspodjele momenta savijanja na nain da se u sredini preke poveao
(sa 516 kNm na 536 kNm), a smanjio na promatranom prikljuku, odnosno na vrhu stupa (sa 338 kNm na 319
kNm). Ponovno je provedeno dimenzioniranje s istim pretpostavljenim profilima kao i u tradicionalnom pristupu
(preka IPE 550; stup HE 300 A) i pokazalo se da je iskoristivost preke porasla na 74%, a iskoristivost stupa je
pala na 81%.

Skeji, D; Jamakovi, S

Broj 4, godina 2012

Stranice 1-13

Projektiranje ekonominih elinih okvirnih konstrukcija

M [kNm]
340

ponaanje prikljuka
granica upetog ponaanja prikljuka
granica zglobnog ponaanja prikljuka

[rad]

dijagramom (1. varijanta)

Slika 6 - Suvremeno rjeenje prikljuka preke i stupa s pripadajuim Mj-
Ove promjene u iskoristivosti elemenata su, logino, potaknule na razmiljanje o optimalizaciji profila
elemenata. Kod tradicionalnog pristupa je napomenuto da drugi izbor profila nije davao zadovoljavajue rezultate.
Meutim, s djelomino nepopustljivim prikljucima postoji vie prostora za manipuliranje momentom savijanja
jer imamo mogunost njegovog poveanja, odnosno smanjivanja, ovisno o fleksijskoj krutosti prikljuaka.
U ovom konkretnom sluaju se pretpostavilo da profil preke ostaje IPE 550, ali da se profil stupa smanji s
HE 300 A na HE 260 A. Budui da se radilo o novoj kombinaciji profila preke i stupa (slika 7), bilo je potrebno
odrediti novu rotacijsku krutost prikljuka.

M [kNm]
270

ponaanje prikljuka
granica upetog ponaanja prikljuka
granica zglobnog ponaanja prikljuka

[rad]

Slika 7 - Suvremeno rjeenje prikljuka preke i stupa (optimizirano rjeenje)

Dobivena je manja otpornost prikljuka Mj,Rd = 270 kNm, Vj,Rd = 1239 kN, odnosno manja poetna rotacijska
krutost Sj,ini = 89290 kNm/rad.
Granice za klasifikaciju su ostale jednake kao i u prethodna dva sluaja, jer se profil preke nije mijenjao i
prikljuak je opet ostao djelomino nepopustljiv. Ponovo je provedena analiza (moment u sredini preke se
poveao s 536 kNm na 609 kNm; moment na vrhu stupa se smanjio s 319 kNm na 251 kNm) i dimenzioniranje u
kojemu je postignuta iskoristivost preke od 84%, dok je iskoristivost stupa narasla do 98%.

Skeji, D; Jamakovi, S

10

Broj 4, godina 2012

Stranice 1-13

Projektiranje ekonominih elinih okvirnih konstrukcija

5 Ekonomska opravdanost suvremenog pristupa

Iz prethodne toke odmah se uoava da je suvremenim pristupom postignuta odreena uteda u utroku
materijala, jer je potreban profil stupa bio manji, a time i laki. Uteda u materijalu moe se prikazati i rezultatima
iz iskaza materijala [2], za tradicionalno i za suvremeno rjeenje, kako je rezimirano u tablici 1.
Tablica 1 - Utroak elika za tradicionalni i suvremeni pristup
Utroak elika za okvir

Tradicionalni pristup

Suvremeni pristup

[kg/m2]

34,8

32,1

Kako bi se dobio jasniji uvid to se zapravo postiglo kompliciranjem oko pitanja prikljuaka, napravljena je
procjena trokova za izradu okvira, odnosno procjena trokova za izradu prikljuka preke i stupa na tradicionalni
(kruti prikljuak) i na suvremeni (djelomino nepopustljivi prikljuak) nain. U narednoj tablici 2 mogu se vidjeti
rezimirani rezultati te procjene. Napominje se da su za procjenu ukupne cijene koritene trenutano vaee
cijene materijala i rada u RH.
Tablica 2 - Trokovi izrade za polovice okvira za tradicionalni i suvremeni nain
Trokovi
ukupna koliina materijala [kg]
ukupna cijena materijala [kn]
ukupna cijena ljudskog rada [kn]
ukupna cijena za polovicu okvira
(materijal + rad) [kn]

Tradicionalni nain
1.817,1
9.994,10
2.617,60

Suvremeni nain
1.595,6
8.776,00
1.670,50

12.611,70

10.446,50

Analizom tablice 2 mogu se izvesti sljedei zakljuci za ovaj konkretni sluaj hale. Beneficije od suvremenog
pristupa za samo polovicu okvira su:
- uteda u koliini materijala u iznosu od 222 kg ili 12%,
- uteda u cijeni materijala u iznosu od 1.218,10 kn ili 12%,
- uteda u cijeni ljudskog rada u iznosu od 947,10 kn ili 36%,
- uteda u ukupnoj cijeni polovice okvira u iznosu od 2.165,20 kn ili 17%.
Ako se promotre gornji podatci, lako je uoiti da se najvea uteda postigla upravo u cijeni ljudskog rada.
Pod ljudskim radom ovdje se podrazumijevaju radne operacije vezane uz rezanje, buenje i zavarivanje svih
elinih elementa koji ine okvir. Ako se pogleda slika 2, na kojoj su prikazani trendovi cijena za materijal i ljudski
rad, te pronalaenje optimalnog rjeenja u skladu s njima, moe se zakljuiti da je ovom analizom postignuto
optimalno rjeenje prikljuka. Drugim rijeima, suvremenim pristupom su smanjeni trokovi ljudskog rada, to se i
namee kao jedan od primarnih ciljeva u dananjem projektiranju. Osim ljudskog rada, postignuta je i solidna
uteda u utroku materijala. Takoer, uteda u ljudskom radu se moe prikazati ekvivalentno koliini materijala, tj.
uteda u ljudskom radu bi bila (trenutano) istovrijedna utedi od 172 kg materijala. Ako se tom iznosu pridoda
uteda od 222 kg stvarnog materijala, dobije se uteda po jednom prikljuku (polovici okvira) u iznosu od ak 394
kg elika.
Usporedbom rjeenja sa slike 8 odmah je jasno kako je dolo do znaajne utede. Suvremeno rjeenje
prikljuka nema bonih ukruenja na stupu, to podrazumijeva da nema utroka dodatnog materijala niti ljudskog
rada potrebnog za njihovo oblikovanje i (skupo) zavarivanje.

Skeji, D; Jamakovi, S

11

Broj 4, godina 2012

Stranice 1-13

Projektiranje ekonominih elinih okvirnih konstrukcija

Tradicionalno rjeenje

Suvremeno rjeenje

Slika 8 - Usporedba tradicionalnog i suvremenog rjeenja prikljuka

6 Zakljuak
Postoji niz poznatih pristupa za ekonomino projektiranje elinih konstrukcija, a jedan od najvanijih je upravo
koncept djelomino nepopustljivih prikljuaka. Stoga je teite ovog lanka fokusirano na rezultate provedenih
analiza okvira uz to realniju simulaciju ponaanja prikljuaka i njihovog utjecaja na ponaanje samog okvira. Da
bi se stekao jasan uvid u mogunosti i vanost primjene tog suvremenog koncepta, napravljene su detaljne
analize jedne uobiajene eline hale prema tradicionalnom i suvremenom pristupu [2]. Rezultati su u konanici
izraeni u novanim vrijednostima.
U vrijeme kada se nisu mogla brzo i pouzdano procijeniti konstrukcijska svojstva prikljuaka, inenjer je po
osjeaju ukruivao prikljuke. Tako je na primjer kod krutih prikljuaka dodavao ukruenja koja vjerojatno nisu
bila potrebna, ali su dodana za sigurnost. U Njemakoj su takva prekomjerna ukruenja u praksi dobila naziv
Angststeifen, to bi se moglo prevesti kao ukruenja zbog straha. Posljedica je da su brojni prikljuci bili
predimenzionirani, to je sasvim sigurno kotalo truda u radionici, vremena i novca.
Danas, u elektroniko doba, kada je tehnologija ipak dovoljno napredovala i kada su razvijeni i dostupni
razliiti programski paketi za proraun konstrukcija i njihovih elemenata, kao to su npr. prikljuci, argument da je
takav proraun prekompliciran vrlo brzo gubi na snazi. Svaka struka, pa tako i graevinska, mora se unaprjeivati
u skladu s razvojem tehnologije i usvajanjem novih znanja. Osim potrebnog moderniziranja svih metoda u
graevinarstvu, potrebno je imati na umu i suvremene trendove trokova. elina industrija u graevinarstvu
mora optimizirati svoje trokove kako bi ostala konkurentna na tritu, a upravo se primjena djelomino
nepopustljivih prikljuaka pokazuje kao znaajniji korak naprijed. Ta tvrdnja je potkrijepljena brojnim
istraivanjima, ali i analizom prikazanom u ovome lanku.
Za kraj, potrebno je istaknuti kako bi se u graditeljskoj praksi trebalo i teorijski i praktino usvojiti postojea
znanja o suvremenim pristupima, kao to je ovaj s djelomino nepopustljivim prikljucima. Rjeenje je zasigurno u
suvremenoj i kontinuiranoj edukaciji strunjaka, u ovom sluaju inenjera eliara. Ako se uzmu u obzir
suvremeni trendovi graditeljstva, prilino je sigurno da e ovaj pristup, kojeg danas nazivamo suvremeni, morati
postati osnovni pristup u proraunu. Ono to danas zovemo tradicionalnim pristupom, vrlo vjerojatno e zbog
svoje ekonomske neisplativosti, a time i nekonkurentnosti, postati stvar graditeljske prolosti.

Literatura
[1]

Steenhuis, C.M.; Stark, J.W.B.; Gresnigt, A.M. 1997: Cost effective connections, Progress in Structural
Engineering and Materials, Vol. 1, pp. 18-24

Skeji, D; Jamakovi, S

12

Broj 4, godina 2012

Stranice 1-13

Projektiranje ekonominih elinih okvirnih konstrukcija

[2]

Jamakovi, S. 2011: Projekt eline konstrukcije hale - okvir s djelomino nepopustljivim prikljucima,
diplomski rad, Sveuilite u Zagrebu, Graevinski fakultet, voditelj: Skeji, D.
[3] European Convention for Constructional Steelwork - TC8 1992: Analysis and Design of Steel Frames with
Semi-Rigid Joints, No. 67, Brussels
[4] Dujmovi, D., Androi, B., Skeji, D. 2003: Modeliranje prikljuaka elinih okvirnih konstrukcija, Graevinar
55, pp. 339-348
[5] Dujmovi, D.; Skeji, D.; Androi, B. 2003: Modeliranje prikljuka nosa-stup prema Eurokodu 3,
Graevinar 55, pp. 397-405
[6] European Committee for Standardization (CEN) 2005: EN 1993-1-8:2005, Eurocode 3: Design of steel
structures, Part 1.8: Design of joints, Final draft, May 2005, Brussels
[7] ECCS, European Convention for Constructional Steelwork 1997: Connections and Frame Design for
Economy, Brussels
[8] Weynand, K.; Jaspart, J.-P.; Steenhuis, M. 1998: Economy Studies of Steel Building Frames with SemiRigid Joints, Journal of Constructional Steel Research, Vol. 46
[9] Androi, B.; Dujmovi, D.; Deba, I. 2009: eline konstrukcije 1, IA projektiranje, Zagreb
[10] CoP Software, Version 2005 R02, RWTH/PSP Aachen, M&S Lige, ICCS Hoofddorp

Skeji, D; Jamakovi, S

13