UDK 2(091):124 Pregledni Slanak Primljeno 11/93 Fenomenologija religije — nastajanje i povijesni razvoj Hrvoje LASIC Sazetak Autorova je nakana u ovom radu upoznati javnost s fenomenologijom religije Koja je relativno mlada religiozna znanost, u nas jo nepoznata, premda neki religiolozi prve potetke fenomenologije religije naziru veé u 18. st. a njezin razvoj kao samostalne religiozne znanosti vide u 19. stoljecu. Prvo se objasnjava pojam i znatenje religioznih fenomena, zatim kusa definirati fenomenologiju religije u odnosu prema drugim religioznim znanostima kao sto su povijest religije, psiho- logija, filozofija, teologija, sociologija i etnologija religije, dajuci na koncu kratak povijesni prikaz i razvojni put fenomenologije religije. Kratkim uvodom u feno- menologiju religije autor Zeli svratiti pozornost na vainost i znatenje fenomenolo- Bije za bolje razumijevanje same biti religije koja je stalni pratitelj ljudskog posto- janja. Uvod Prije nego pokuSamo poblize odrediti 3to je to fenomenologija religije, koja je njezina zadaéa, uloga i mjesto u religijskim i religioznim znanosti- ma, potrebno je neSto reéi i o samim fenomenima koje ta znanost istrazu- je u raznim religijama, kulturama i obi€ajima, kako primitivnih, tako i mo- dernih naroda i civilizacija. Dakle, u sredistu pozornosti su religijski i re- ligiozni fenomeni s kojima se susreemo na razne natine i u raznim obli- cima. S obzirom na njihovo razumijevanje prijeko je potrebno prije svega analizirati odnos izmedu pojavnog, religioznog, sakralnog, svetog, tajan- stvenog, neobitnog, izvanrednog, nadnaravnog svijeta i ljudskog pona¥a- nja s njim u naravnom svijetu, te pokuSati otkriti transcendentno u ima- nentnom, koje jedino tako moze biti dostupno ljudskom bi¢u. Rijed je, dakle, o ogitom opazajnom svijetu i o povremeno pojavnom nepoznatom svijetu; o dvije potpuno razlitite stvarnosti ¢iji odnos valja pokuSati odre- diti misaonim putem, vodeéi brigu o stvarnosti koja je neizreciva i koja izmiée cjelovitom zahvatu i cjelovitoj spoznaji Ijudskog razuma, s jedne strane, te o odnosu misli i Zelje, tj. o jednoj te istoj zbilji u razlititim obli- cima postojanja i pokazivanja u emu su najdalje oti8li Spinoza i Hegel, s druge strane.H, Lasié: Fenomenologija religije Obnov. Zivot (49) 1 (1994) str. 25-41 1. Podrijetlo i znaéenje religioznih fenomena Rijet »fenomen« (gawouevor) grékog je podrijetla i oznacuje nesto sto se pojavljuje, neSto Sto se pokazuje, neSto Sto je o¢ito »pokazujuci se samo— ~ po sebi«; jednom rijecju oznatuje stvarnost (7% 8vte = biée) koja posto- jii koja se nekomu pokazuje izravno i posrednim putem pod raznim vidi- cima. Prema tome fenomen nije jednostavan predmet, stvarnost Cija bi bit bila skrivena prividno8éu vidljivih stvari, niti je ne8to subjektivno, neki subjektivni Zivot, nego je istodobno objekt koji se odnosi na subjekt i subjekt koji se odnosi na objekt. Ukratko, subjekt ne stvara fenomen; bit fenomena je u pokazivanju. Dakle, onog trenutka kad netko potne govo- riti 0 onom Sto se pokazuje,. nastaje fenomenologija.| Fenomen je ta- koder prisutan i u idealisti¢koj filozofiji. Tako je fenomen u Kantovoj filozofiji naspram misaonom, svijesti, mi8ljenju; on je u Kantovoj duali- sti¢koj filozofiji »stvar u sebi« (Ding an sich) koja se ne moze spoznati i primiti osjetilima, nego samo razumom zamisliti. Dakle, fenomenologija je nauka o pojavama; znanost nezavisna od iskustva; ona je opisivanje i analiziranje nedokutivih pojava u jednom odredenom podrudju. S obzirom na onoga kojemu se fenomen pokazuje, mogu se razabrati tri obiljeZja: prvo, fenomen je unatoé pokazivanju »samom po sebi« rela- tivno skriven; drugo, on se pojavijuje postupno, i treée, on je o¢it unatoé njegovoj skrivenosti (tajanstvenosti). Ovdje valja posebno pripaziti na natin na koji se »neSto« objavijuje odnosno pokazuje, i istodobno imati na umu da svako pojavijivanje »neéega« ne znati samo pokazivanje »ne- tega«, nego i javijanje »netega« Sto se ne pokazuje odmah u svojoj biti. U ovom smislu Heidegger oznatuje fenomen kao pojavijivanje, ali i »sebe— nepokazivanje«.” To trostruko obiljezje bilo kojeg fenomena odraZava se iu samom Zivotu u kojem se mogu razlikovati tri stupnja ili tri etape: Zivljeno i dozivljeno iskustvo, shva¢anje iskustva i svjedoéenje iskustva. Po misljenju G. van der Leeuwa, fenomenologija se upravo bavi shva¢e- nim i svjedoéenim Zivotnim iskustvom a ne samim Zivotom.” To znati da Zivljeno iskustvo i8tezava onog trenutka kad se na$a pozornost potne od- nositi na nj; premda je naSe vlastito iskustvo, ono postaje neSto drugo izvan nas onog trena kad potnemo o njemu govoriti. Iskustvo nikad i nigdje nije dano neposredno, Sto znati da je Covjek prisiljen svaki put rekonstruirati ga kao da ono nikad i nije bilo njegovo, ako Zeli ponovno imati neSto od njega. Covjek zapravo i nema izravnog pristupa »sebi sa- mom«, svom najintimnijem Zivotu doli promatraju¢i sebe u odnosu prema drugim bi¢inia i ako ne izide »iz samog sebe«. 1G. van der LEEUW, La religion dans son essence et ses manifestations. Phénoménolo- gie de la réligion, Paris, 1948, str. 654-655. 2 M. HEIDEGGER, Bitak i vrijeme, Zagreb”, 1988, str. 31-35. 3 G.van der LEEUW, isto, str. 655. 26Obnov. Zivot (49) 1 (1994) str. 25-41 H, Lasié: Fenomenologija religije Medutim u kojem smislu i kako se moze obnoviti prozivijeno iskustvo, pitanje je koje zavreduje svaku pozornost. Tek na temelju analize same strukture i iskustvene stvarnosti moguée je obnoviti prozivljeno iskustvo, jer struktura je kohezija, nutarnja sila koja djeluje izmedu Zivljenog isku- stva i subjekta, koja nije samo eksperimentalna ili samo apstraktna s obzi- rom na logitki i uzroéni put kojim se sluzi, nego je shva¢ena i dobro orga- nizirana struktura odredene stvarnosti. Ali, znaéenje pripada djelomitno samoj stvarnosti, djelomitno onomu koji ku8a da je razumije. Rijed je, dakle, o samom shva¢anju i razumljivosti odredene stvari u jednoj kohezi- ji koja nije dijeljiva ni Zivijena, i nikada se ne moze sigurno reéi Sto je to subjektivno razumijevanje shvacene stvari. Tu se ponajprije misli na shvaéanje nekog odnosa, neke osobe, neke datosti. Tre¢e podrutje znaéenja nalazi se s onu stranu Gistog subjektiviteta, kao disti objektivitet. Ovdje se G. van der Leeuw oslanja na Sprangera i pokuSava objasniti na koji naéin Zivljeno iskustvo postaje predmet naSe spoznaje. Pristup k prvobitnom Zivljenom iskustvu, stvarnosti u sebi nepristupatnoj, mogué je jedino na temelju njegova znacenja i smisla koji postaju jedno u inv shva¢anja. Shvaéajuéi u jednom trenutku povezanost osje¢aja, struktura, misaoni subjekt stvara Zivljeno iskustvo. Medutim, tu nije sve obuhva¢eno jer shvaéanje nikada nije ograniteno na trenutatno Zivijeno iskustvo, ne- go se proteZe na vise izmjenitnih pojedinosti, premda ono proizlazi iz shvaéanja ovih eksperimentalnih pojedinosti. Ali je i razumljivo da ova druga Zivijena iskustva, istodobno shvaéena i participirajuéa na shvaéanju, imaju, s ovim Sto je trenutatno shvaceno, slitnost koju se dokazuje totno po shvaéanju kao priopéenju biti. Prema tome, shvaéeno Zivljeno iskustvo je ugradeno u shvaéanje i po njemu u veéu objektivnu povezanost; dakle, svaka povezanost jo8 je Zivljeno iskustvo, jer se uvijek odnosi na neku osobu, neku povijesnu priliku, na neku religiju, na bilo 3to drugo s time se susreée misaono biée.’ 2. Definicija fenomenologije religije S obzirom na pitanje Sto je to fenomenologija religije, kako nastaje i kako stvaramo fenomenologiju religije kao znanost? odgovor je vrlo jednosta- van: to se dogada kad govorimo o onomu 3to se pokazuje i kad imenuje- mo to Sto se pokazuje. Daju¢i imena, odvajamo i svrstavamo fenomene prema razlititim tipovima i na¢inima njihova pokazivanja. Zato je pri da- vanju imena vrlo vazno pripaziti da ime odgovara sadrZaju onog Sto se pokazuje da bi ime uistinu odgovaralo stvarnosti koja se pokazuje u odredenom obliku i na odredeni natin, imaju¢i uvijek na umu Goetheovo 4 Isto, str. 656-657; usp. SPRANGER, E., Lebensformen, Halle, 1930. 27H. Lasié: Fenomenologija religije ‘Obnov. Zivot (49) 1 (1994) str. 25-41 upozorenje da imenovanje fenomena ovisi o naSem zapazZanju i gledanju: »Preobrazite gledanja u pojmove, pojmove u rijeti i upotrijebite ove rijeci kao da su to bili predmeti.«” Ta se opasnost moze izbje¢i uvrstavanjem fenomena u viastiti Zivot, jer stvarnost je, po mi8ljenju Sprangera, uvijek vezana uz subjekt i ona je donekle Covjekova projekcija, produzetak Zivo- ta ovjeka. Pri imenovanju fenomena ne smije se smetnuti s uma da nam se uvijek pokazuju na posredan naéin i to samo kao znak odredenog smi- sla koji valja protumaciti. Medutim, tumatenje bilo éega Sto se pokazuje moguce je jedino na temelju Zivog iskustva koje nastaje u susretu s njim.® U ovom smislu moze se reci da fenomenologija nije neka metafizika i da ne suzuje empiri¢ku stvarnost. Ona promatra ostatak, »epohalnox i bitno je vezana uz njega. Fenomenologija je zaokupljena samo fenomenima, tj. onim 3to se pokazuje, »iza« ¢ega za nju ne postoji nita vise, a to znati da ona ne ulazi u nikakvu procjenu onog Sto se pokazuje. Fenomenologija nije suptilno izgradena metoda, nego je Ziva aktivnost, autenti¢no Ijudska koja se sastoji u tom da se ne izgubi ni u stvarima ni u subjektu, da nista ne planira iznad stvari kao Bog, ili da ne prode mimo njih kao Zivotinja, nego da Cini ono Sto nije dano ni Zivotinji ni Bogu, a io je postaviti se razumno prema onom sto se pokazuje i promatrati ga.’ Fenomenologija je neka vrsta simbioze nad svijetom; ona je u Schelerovim odima najradi- kalniji empirizam, jer je potreban dokaz u dozivijenom sadrZaju za sve teze i formule, ukljucujuéi i one posve logiéke.® Znanosti duha zasnivaju se na odnosu doZivijenog iskustva, izraza i shva¢anja, misljenje je velikog prosvjetitelja Dilteya. Unatot tome Sto doZivijeno neuhvatljivo iskustvo ne dopuSta da ga se uhvati ili da se s njim gospodari, ono nam, tvrdi G. van der Leeuw, ipak pokazuje neSto, neko lice; ono nam kaze neSto, neku rijeé (logos) koja omoguéuje da ga se shvati.” Ukratko, fenomenologija ne otituje stvari, joS manje njihovo medusobno uvjetovanje, a najmanje to kakve su »stvari u sebi«, nego ona razabire, svrstava i usporeduje o¢ito- vane stvari; ona Zeli pristupiti k svim stvarima (Heidegger), svjedoéiti o onom Sto se pokazuje, razlikujuci ga uvijek od onog Sto je ono u biti, tj. od njega samoga.”” Za razliku od povijesti religije, tija je zadaéa istrazivanje i prikazivanje povijesnih Cinjenica, zadaéa je fenomenologije da stvarno zdruZi srodne religiozne fenomene. Gradeéi na povijesnim po- 5 Ovdje se G. van der LEEUW poziva na Binswangera, 31 i citira Goethea prema djelu: Doctrine des couleurs, usp. G. van der Leeuw, isto, str. 658. 6 Isto, str. 658-659. 7 G.van der LEEUW, Der Mensch und die Religion. Scheler, Nachlass, I, str. 267, usp. G. van der LEEUW, isto, str. 660. 8 Isto, str. 659-660. 9 Isto, str. 660-661. 10 Isto, 661-662.