Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
POVRATAK KNE@EVOG
SOKOLA
drama
218
Aleksandar \aja
219
220
Aleksandar \aja
Aleksandar \AJA
LICA:
KNEGIWA MILICA
DESPOTICA JEFIMIJA
PRINCEZA OLIVERA
221
KNEGIWA
MILICA
(u nastavku:
MILICA):
DESPOTICA
JEFIMIJA
(u nastavku:
JEFIMIJA): Doista, knegiwo, sti`u vesti iz Andrinopoqa: ka`u da
proro~ica Tamara prori~e sultana Muratovom sinu, Bajazitu, sve same pobede nad hri{}anskom vojskom.
MILICA:
JEFIMIJA: Ka`e jo{ ne{to: da }e Bajazitova sultanija biti hri{}anska princeza sa kosom zlatnom kao klasje i azurnim o~ima...
MILICA:
222
Aleksandar \aja
JEFIMIJA: Jesam.
MILICA:
I?...
To znamo. Jo{?
I to znamo.
MILICA:
223
JEFIMIJA: Ali, niko nije bio vi{e besan i povre|en od wegovog drugog
zeta, Vuka Brankovi}a!
224
MILICA:
Aleksandar \aja
A, hri{}anski Zapad?
225
Da li smetam, mama?
MILICA:
OLIVERA:
MILICA:
Daj, Bo`e, da i ona postane tako dobar istori~ar i pesnikiwa kao {to si ti.... Olivera, k}eri, jesi li htela ne{to?
OLIVERA:
MILICA:
OLIVERA:
MILICA:
226
OLIVERA:
Aleksandar \aja
MILICA:
OLIVERA:
MILICA:
OLIVERA:
OLIVERA:
227
MILICA:
Nama mo`da nisu, Olivera, ali Osmanlijama jesu. A, Muratu pogotovu. On je veoma sujeveran, a Debi Ra{ma ima
veliki uticaj na wega.
OLIVERA:
Je li to sve?
MILICA:
JEFIMIJA: [ta nam glasnik mo`e re}i vi{e od onoga {to ve} sami
znamo: da su se Osmanlije ulogorile kod Plovdiva, na istom
mestu gde su poginuli Mrwav~evi}i. Da haraju okolna sela,
ubijaju i zlostavqaju seqake.
OLIVERA:
MILICA:
228
Aleksandar \aja
OLIVERA:
MILICA:
OLIVERA:
MILICA:
OLIVERA:
MILICA:
OLIVERA:
O, mama... !
MILICA:
229
JEFIMIJA: Ne, bila bi to laka pobeda koja bi podigla moral svima koji
jo{ sumwaju u nas, a upla{ila one koji nameravaju da nas
izdaju.
MILICA:
JEFIMIJA: Tim pre, knegiwo! Kako na{ polo`aj mo`e da bude gori
nego {to je sada?
MILICA:
230
Aleksandar \aja
JEFIMIJA: Koji saveznici? Gde su, Milice? Kako se bitka pribli`ava, sve ih je mawe na kne`evim lovovima i vite{kim
turnirima.
MILICA:
JEFIMIJA: Ali, taj trenutak je ve} odavno nastupio... ako ve} i nije
propu{ten.
MILICA:
Jefimija, ako se odreknemo politike, mogli bi da na{kodimo sporazumima koji jo{ nisu prerasli u ~vr{}e saveze.
Ne}e{ me prevariti...
MILICA:
231
JEFIMIJA: Uistinu, jesam... ne, nisam. Tebe ne mogu da la`em: ima jo{
jedna nesre}a koje se bojim...
MILICA:
JEFIMIJA: Znam, ali, ima ne~eg u knezu Lazaru {to mi je do sada bilo
nepoznato. Ne umem ni{ta vi{e o tome da ti ka`em, ali,
mislim da ga ti mora{ dovesti u red i pomo}i mu da postane
ono {to je bio!
Milica izvadi iz svoje haqine svitak papira i pru`i ga Jefimiji.
MILICA:
Jefimija polako uzme svitak papir, razvije ga, ~ita... a onda ga naglo
baci iz ruku!
JEFIMIJA: Kakva drskost! Da mu po{aqemo kqu~eve od gradova, da mu
odsada pla}amo porez, da mu kao taoca po{aqemo princa
Stefana!?... Kazala sam ti da }e se tako zavr{iti. Trebalo
ih je napasti u Plovdivu, dok su se jo{ okupqali i na vreme
uni{titi!
Milica se polako sagne, uzme sultanovu poruku, savije je i ponovo vrati
u svoje haqine.
MILICA:
232
Aleksandar \aja
MILICA:
233
Prema posledwim vestima koje sam dobila, mo`e se o~ekivati da }e sultan Murat sa desetinama hiqada svojih
vojnika sti}i na Kosovo poqe, na Vidovdan. 28. juna.
Zatamwewe.
Iz Offa krenu fanfare, a zatim vesela muzika lauta, svirala i harfi...
Kada se scena opet osvetli, vidimo samo princezu Oliveru., koja kao da
izgovara neku vrstu unutra{weg monologa...
OLIVERA:
234
Aleksandar \aja
235
(Za sebe)
Kakav je ovo vetar? Da li je to neki znak protiv onog psa,
Murata? Ho}e li krvopija uop{te `iva do~ekati sutra{we
ve~e na Kosovu poqu?... Ne}e, ako Boga ima, ne}e... Taj se
astrolog prevario, kao i pro{li put kod Plo~nika... Oslepe}e ga usijanim gvo`|em i bi~eva}e ga do smrti zbog toga,
ako iko od Osmanlija ostane `iv... Ali, ne}e `iv ostati
niko. Daj Bo`e da ovaj vetar koji Osmanlijama baca pra{inu u o~i nikada ne prestane!
U|e Jefimija.
JEFIMIJA: Vojska je oti{la na Kosovo, knegiwo.
MILICA:
JEFIMIJA: Tako je Bog hteo, a na{e nije da o tome sudimo... Ali, mo`da
}e sultan zbog ovog vetra, jednostavno, pobe}i iz kosovske
ravnice. Dovoqno je sujeveran za tako ne{to. Mo`da }e
pomisliti da on, kao bedni Alahov sluga nije pru`io
dovoqno dokaza za svoju veru?
MILICA:
236
MILICA:
Aleksandar \aja
JEFIMIJA: Gospodarice moja, ovaj ju`ni vetar koji se digao na Osmanlije, i daqe duva nama u prilog.
MILICA:
Za{to on?
JEFIMIJA: Muratov sin ima veliki uticaj na svog oca, a kao budu}i
sultan i na celu vojsku.
MILICA:
Zatamwewe.
237
238
Aleksandar \aja
239
240
Aleksandar \aja
U|i, Jefimija.
JEFIMIJA: (U|e)
Milice, za{to ne zatvori{ prozore? Ovo zavijawe traje
danima i no}ima.
MILICA:
MILICA:
JEFIMIJA:
MILICA:
JEFIMIJA:
MILICA:
JEFIMIJA:
MILICA:
JEFIMIJA:
MILICA:
JEFIMIJA:
MILICA:
JEFIMIJA:
MILICA:
JEFIMIJA:
MILICA:
JEFIMIJA:
MILICA:
JEFIMIJA:
MILICA:
241
242
Aleksandar \aja
MILICA:
243
Pobegla je od mene?
JEFIMIJA: Ne...
OLIVERA:
244
Aleksandar \aja
U turskom Haremu... !
245
JEFIMIJA: Znaj, Olivera, sultani su ve} odavno prihvatili carigradsku dvorsku etikeciju. Mnogi na wegovom dvoru govore
gr~ki. Govore se ~ak i slovenski jezici. Bajazitova majka,
sultanija Valida je hri{}anska, gr~ka princeza.
OLIVERA:
246
OLIVERA:
Aleksandar \aja
Sude}i po tvojim re~ima ispada da su sve Osmanlije pismene i jako obrazovane. Za{to se onda tako pona{aju ko
divqaci?
Sigurna? Zaista?
JEFIMIJA: Ovoga puta tako je ispalo. U borbi neko uvek bude ubijen.
Ali, ti mora{ da dobije{ bitku bez toga. Mi, Srba, za
umirawe vi{e nemamo.
OLIVERA:
247
A Vuk, i Stefan?
MILICA:
OLIVERA:
MILICA:
Zatamwewe.
KRAJ