Oplemenjivanje

umskog drvea
Eldar Jakupovi
Arnela Buljetovi

Oplemenjivanje umskog drvea

predstavlja jednu posebnu genetiku
bioloku disciplinu u kojoj su sadrani
osnovni principi, metode i tehnike za
dobivanje genetiki poboljanih
individua, jedne vrste ili hibrida.
Osnova oplemenjivanja ogleda se u
usmjerenom djelovanju odgovarajuih
mehanizama ka stvaranju odreenih
individua koje e biti od vee koristi
za ovjeka i ljudsku populaciju uope.

U sutini oplemenjivanje umskog

drvea predstavlja jedan evolucijski
proces, kojim rukovodi ovjek,
prema unaprijed postavljenom cilju.
Tako usmjerena evolucija, u svrhu
oplemenjivanja umskog drvea,
razlikuje se od prirodne evolucije
najvie to su u ovom sluaju strogo
kontrolirani svi faktori koji utiu na
tokove prestrojavanja umskih
populacija i stvaranje odgovarajuih
poboljanih individua.

Oplemenjivanje umskog drvea u

suvremenom umarstvu zauzima
svakim danom sve vanije mjesto,
posebno u oblasti uzgajanja
uma, ureivanja, sjemenarstva,
klonskog umarstva i slino.
Rezultati oplemenjivanja bi se
trebalo svakodnevno koristiti u
umarskoj praksi.

Ipak primjena odreenih metoda

oplemenjivanja, misli se na selekciju,
esto je vrlo ograniena kod poslova
na uzgajanju i ureivanju uma. To se
moe premostiti ako se mjere njege
redovito provode u mladim
sastojinama, te kasnije slijede
pravilno provedeni sjekovi u cilju
obnove, nakon ega moemo
oekivati da e se populacija
poboljati i dati kvalitetnije
potomstvo.

U suprotnom, ako se iz sastojine

uklanjaju samo fenotipski
najbolja stabla sa sigurnou se
moe pretpostaviti da sastojina
postaje genotipski loija, a to e
se odraziti i na narednu
generaciju koja stoga moe biti
fenotipski loija od matine
sastojine.

Iskusni oplemenjiva ili praktiar u

umarstvu, ne samo da e
odabirati najbolje jedinke, nego e
ih i neprekidno kontrolirati, a u
nekim sluajevima kriati i dalje
oplemenjivati. Stoga je jako bitno
da suvremeni uzgajivai uma
poznaju osnovne principe genetike
i oplemenjivanja, kao i genetike
strukture umskog drvea.

Oblasti primjene u umarskoj praksi:

Suvremeno umsko sjemenarstvo je
bazirano na upotrebi genetiki
kvalitetnog sjemena i sadnog
materijala, visoke upotrebne vrijednosti.
Tako se sjemenarstvo ne moe zamisliti
bez dobro organiziranih aktivnosti na
oplemenjivanju umskog drvea,jer se
samo na taj nain moe osigurati
suvremena proizvodnja visoko
kvalitetnog reprodukcijskog materijala.

Oplemenjivanje umskog drvea ima

vrlo vanu ulogu kod radova na
umjetnom podizanju umskih
kultura i plantaa, podizanju
sjemenskih plantaa i
konzervaciji autohtonog
genofonda. Izdvajanjem
sjemenskih sastojina kao i njihovim
ureivanjem, te selekcijom plus
stabala svih vanijih umskih vrsta
stvaraju se uvjeti za kvalitetniju
obnovu uma.

Zatita i obnova degradiranih uma pitomog kestena (Castanea sativa Mill.)

Cilj obnova degradiranih

kestenovih panjaa
zaraenih rakom kore
(Cryphonectria parasitica
Murr.) i konverzija u
mjeovitu umu pitomog
kestena visokog uzgojnog
oblika.

Metode oplemenjivanja drvea

Oplemenjivanje moemo podijeliti prema
primjenjenim metodama u ostvarenju
postavljenog cilja. Tako imamo:
Selekciju (razliite razine umjetne
selekcije)
Hibridizaciju (umjetna hibridizacija)
Mutacije (umjetna mutacija, poliploidija
i genetiki inenjering).

Openito, oplemenjivanje ima za cilj

kombiniranje razliitih korisnih
svojstava od razliitih individua,
pomou razliitih tehnika hibridizacije.
Hibridizacija dolazi u obzir nakon
selekcije najkvalitetnijih individua u
populaciji. Za umare koji se bave
oplemenjivanjem i uzgajanjem uma
ispitivanje provenijencijske
varijabilnosti i selekcija najboljih
provenijencija predstavlja osnovni
polazni materijal u radu.

Razlikujemo masovnu i individualnu

selekciju:
Masovnom selekcijom izdvajamo
dijelove populacija, kao sjemenske
sastojine,a kod individualne selekcije
imamo izdvajanje pojedinanih ili plus
stabala, odnosno, stabala sa eljenim
fenotipskim karakteristikama. Iz
masovne selekcije dobivamo
reprodukcijski materijal, sjeme, sa
relativno malom genetikom dobiti, jer
je nizak intenzitet selekcije. Kod
individualne je selekcijski intenzitet vei
te je i genetika dobit vea.

Oplemenjivanje selekcijom
Osnovni princip prirodne selekcije
sastoji se u adaptaciji individua na
promjenljive uvjete sredine.
Uzajamnim djelovanjem i
povezanou tri osnovna faktora
evolucije, nasljeivanja,
varijabilnosti i selekcije
odreene individue mogu preivjeti
te uspjeno ostaviti potomstvo, dok
druge u tom sluaju izumiru.

Osnovne razlike izmeu prirodne i

umjetne selekcije se ogledaju u
samom karakteru uzajamnog
djelovanja izmeu individue i okolia.
Prirodna selekcija se odvija pod
izravnim djelovanjem raznih okolinih
faktora, a umjetna kroz selekciju i
razmnoavanje samo odgovarajuih
genotipova i izravnu eliminaciju
loijih. Ipak,poslije ciklusa umjetne
selekcije na taj materijal obavezno
djeluje prirodna selekcija preko
odgovarajuih faktora okoline.

Bilo da je rije o prirodnoj ili vjetakoj

selekciji individue koje su ule u
ciklus odabiranja moraju proi kroz
rigorozne norme odabira, te postoji
mogunosti da proe vrlo mali broj
genotipova. To je predstavljeno kroz
diferencijalnu reprodukciju, gdje se
stalno izmjenjuju selekcijski pritisci
tijekom cijelog ivota individua, sve
do kraja njihovog produkcijskog
perioda, u razliitim uvjetima okoline.

Prije kretanja sa umjetnom selekcijom

potrebno je poznavati stepen
genetike determinacije eljenih
svojstva na polaznom materijalu, jer je
to najvaniji faktor uspjenosti
oplemenjivanja umskog drvea
selekcijom. Za ocjene genetike
determinacije postoji itav niz razliitih
metoda, prije svega, korelacije i
regresije izmeu roditelja i potomstva,
koje se dobijaju iz stepena slinosti tih
individua.

Najvii stepen slinosti obino

oznaava sa 1 ili 100%. Istraivanje
stepena ili koeficijenta
nasljednosti kree od 2-3% do 70
%. Tako s manjim vrijednostima
imamo veliku varijabilnost polaznog
materijala pod djelovanjem okolia,
te to oteava samu metodu
selekcije. Samo poznavanje stepena
genetike determinacije omoguava
da se predvidi mogui rezultat
primjene odreenih metoda.

Istraivanje genetike varijabilnosti

danas se radi uz primjenu
molekularno-genetikih biljega uz
pokuaj da se ona poveu sa vanim
ekonomskim svojstvima kod drvea,
ipak, prema Vidakoviu i ufi (1966),
botaniko-taksonomska morfoloka
svojstva igraju vrlo vanu ulogu i
danas jer se mogu povezati s nekim
vrlo vanim ekonomskim svojstvima
kod drvea kao to je oblik debla,
grananje i sl.

Selekcija moe obuhvatiti itave

populacije ili manje grupe individua,
kao i pojedinane individue, a u
posebnim sluajevima i tono
odreene vegetativne organe biljke.
Selekciju, u principu, treba vriti na
vei broj pozitivnih svojstava, jer
esto imamo primjer da se u
potomstvu pokau neka negativna
svojstva koja nisu cilj nae
aktivnosti.

Koliki e biti broj selekcioniranih

individua ovisi o broju traenih
svojstava na koje se vri selekcija. Tako
najvie moemo izdvojiti individua ako
selekciju vrimo na jedno svojstvo, dok
je poveanjem svojstava sve manje
individua koje moemo izdvojiti. Inae,
uspjeh odabiranja je bolji ako se izdvoji
vie individua. Selekcija dobrih
fenotipova oznaena kao pozitivna
selekcija, a eliminacija loih individua
je oznaena kao negativna.

Prema cilju selekcije moemo

razlikovati masovnu i individualnu.
Masovna je bazirana na selekciji
fenotipski najboljih populacija ili
grupa umskog drvea, a u cilju
proizvodnje normalnog umskog
sjemena i sadnog materijala.
Individualna selekcija predstavlja
izdvajanje najboljih individua prema
fenotipu, te provjeru njihove
genetike konstitucije, a u svrhu
njihovog koritenja za proizvodnju
visoko selekcioniranog sjemena i

Masovna selekcija
Masovna selekcija je osnovna
vrsta oplemenjivanja umskog
drvea, kada kroz proces
selekcije izdvajamo natprosjene
dijelove ume koji nam slue za
proizvodnju normalnog
(selekcioniranog) sjemena.

Ova selekcija se obavlja kada se iz

sastojina, populacija ili grupa biljaka
izdvajaju fenotipski natprosjene
populacije ili grupe individua u cilju
proizvodnje kvalitetnog
reprodukcijskog materijala. Ovom
metodom odabira najboljih dijelova
sastojina i uklanjanjem stabala sa
loim fenotipom iz njih imamo
masovnu selekciju.

Sama selekcija najboljih sastojina

predstavlja vrlo vaan zadatak na
poslovima oplemenjivanja i
stvaranja znaajne osnove za daljnje
radove na oplemenjivanju, odnosno
za poslove na individualnoj selekciji.
Posebno ovo dolazi do znaaja
danas u Bosni i Hercegovini gdje se
znatne umske povrine devastiraju
i gdje dolazi do drastinog gubitka
autohtonog genofonda.

Selekcija se inae obavlja na osnovu

procjene odgovarajuih fenotipskih
svojstava, a polazei od osnovnih
genetikih zakonitosti u nasljeivanju.
Ovdje vai princip da dobar fenotip
sadri u sebi i dobar genotip, ali je to
esto i demantirano. Tako se moe od
dobrog fenotipa dobiti lo fenotip
potomstva i obrnuto, ali ipak kod
masovne selekcije uvijek polazimo od
dobrog fenotipa.

To nam daje veu mogunost da emo,

ipak, dobiti kvalitetno potomstvo. Ipak,
kod masovne selekcije u samim
sastojinama ne smijemo zaboraviti da
je umsko drvee stranooplodno, te
veinom heterozigotno, kako unutar
vrste tako i izmeu vrsta. Koliko e se
izdvojiti sjemenskih sastojina jedne
vrste ovisi o njenoj genetikoj
izdiferenciranosti,to je direktno
povezano s rasprostiranjemi
raznolikou ekolokih uvjeta koji
vladaju u podruju rasprostiranja vrste.

Treba selekcionirati vei broj sastojina, da

bi se u proizvodnji sjemena mogla
reprezentirati potpuna genetika struktura
jednog podruja ili jedne vrste.
Povrina sjemenskih
sastojina je dvojbena, te se postavlja
pitanje da li imati vei broj manjih ili manji
broj veih. Treba se odluiti na osnovu
raspoloivog kvaliteta stabala u sastojini za
njenu veliinu, te na tom principu izdvojiti
to vei broj sastojina, s tim da u njima ne
smije biti manje od 50 kvalitetnih stabala po
ha, te da je minimalna povrina 2 ha.

Sjemenska
sastojina
bijelog bora
Gornja
Drinjaa

Ipak, kod izdvajanja veih objekata u

planinskom podruju, visinska
razlika izmeu najnieg i najvieg
dijela ne bi trebala biti vea od 200
m, te ako imamo takav sluaj, treba
izdvojiti dva neovisna objekta.
Postupak kod izdvajanja sjemenskih
objekata, masovnom selekcijom,
odvija se kroz vie faza,
kandidiranje, bonitiranje i
registracija.

Individualna selekcija
Individualna selekcija se oslanja
na izboru najboljih fenotipova i
analiziranju njihove genetike
konstitucije kroz seriju testova, u
svrhu proizvodnje visoko
vrijednog selekcioniranog
sjemena i sadnog materijala.

Tako plus stabla moraju biti superiornija od

drugih komparativnih stabala u sastojini i
to u odnosu na jedno ili vie ekonomski
vanih svojstava, kao to su: rast, oblik
debla, finoa grana, sposobnost
plodonoenja, kvaliteta sjemena i
otpornost na patogene i insekte. Ovo je
jedna od metoda (tehnika) koja se
najvie primjenjuje kod najintenzivnijih
programa oplemenjivanja. Provodi se
najsuptilniji odabir moguih kandidata za
plus stabla.

Jedan od problema bio je da se selekcija

uglavnom odvijala u sastojinama koje
su nastale procesom prirodne obnove,
ili onim koje su bile pod izvjesnim
djelovanjem ovjeka. U takvim
sastojinama razvijanje kvalitetnih
fenotipova se znatno razlikuje od
njihovog razvoja u visoko kultiviranim
sastojinama (plantaama ili umjetnim
nasadima) u kojima e taj oplemenjeni
materijal da se razvija i raste.

Drugi problem koji se javlja tijekom

selekcije plus stabala je to ne znamo
to se deavalo sa stablima poetkom
njihovog razvoja u sastojinama a sada
se nalaze pri kraju produkcijskog
perioda. Postavlja se pitanje da li su
uvijek bila kvalitetna ili su to postigla
pred kraj produkcijskog perioda kada se
konkurencija meu stablima smanjila, te
se mnogi detalji kriju u njihovim
najboljim dijelovima debla, odnosno
ostaju do kraja skriveni u deblu.

Ako se selekcija vri na jedno ili dva

svojstva, njen intenzitet je jai nego ako je
u pitanju vie svojstava. Inae, pojava
greki prilikom individualne selekcije moe
se uveavati geometrijskom progresijom u
ovisnosti o poveanju broja svojstava na
koja se vri selekcija. Imamo vie tipova
plus stabala: plus stabla izdvojena na
osnovi natprosjenih prirasta, na
osnovi kvalitete drva, otpornosti na
patogene i insekte, kao i abiotske
faktore, te stabla izdvojena na osnovi
kombinacija prethodnih svojstava.

Postupak pri izdvajanju

stabala
Pri izdvajanju stabala deava se vie
problema. Jedan od problema bio je
da se selekcija uglavnom odvijala
na sastojinama koje su nastale
procesom prirodne obnove. U
takvim sastojinama razvijanje
kvalitete se znatno razlikuje od
razvijanja u kultiviranim sastojinama u
kojima e oplemenjeni materijal rasti.

Drugi problem za selekcioniranje

plus stabala, u sastojinama koje se
nalaze pri kraju rotacionog
perioda, jesu nesavrenosti u
najboljim dijelovima debla,
koji mogu biti skriveni u deblu.
Proces izdvajanja plus stabala
moemo podijeliti na:
kandidiranje, bonitiranje i
registriranje plus stabala.

Ocjena plus stabala moe se vriti:

procjenom, metodom usporeivanja i
metodom bonitiranja. Najpouzdaniji
nain izdvajanja plus stabala je metoda
bonitiranja, jer ne podlijee subjektivnom
utjecaju oplemenjivaa i treba je
primjenjivati gdje god je to mogue.
Ocjenjivanje se sastoji u analitikom
ispitivanju stabala, odnosno pojedinanoj
analizi veeg broja fenotipskih, morfolokih
i ekolokih svojstava kako je dano u
obrascu koji je propisalo Ministarstvo za
poljoprivredu, vodoprivredu i umarstvo
FBiH.

U ovu svrhu koriste se propisani obrasci

(Slika 7.1) za bonitiranje koje je
propisalo Ministarstvo za poljoprivredu,
vodoprivredu i umarstvo FBiH, a u koje
se unose sljedei podaci:
1. Starost stabla upisuje se u obrazac
na temelju podataka iz umskoprivredne osnove, a u posebnim
sluajevima (pojedinanih genotipova ili
grupa stabala), odreuje se koritenjem
standardnih dendrometrijskih metoda.

. Najstarije

stablo
belog bora raste
u nacionalnom
parku Muddus u
vedskoj i staro
je 711 godina.
Ovo drvo je
preivelo i
nekoliko umskih
poara.

2. Klasa uzrasta predstavlja

socijalni poloaj stabla u sastojini.
Odreuje se prema Kraftovoj
klasifikaciji uzrasta stabala i to:
- klasa I predominantna stabla;
- klasa II dominantna stabla;
- klasa III kodominantna stabla;
- klasa IV potisnuta stabla i
- klasa V potpuno potisnuta
stabla.

3. Prsni promjer (d1,30) na visini od

1,3 metara, predstavlja prosjean
promjer debla izraunat kao
aritmetika sredina dva mjerenja.
Kod stabala sa priblino krunim ili
eliptinim presjekom, treba
izmjeriti minimalni i maksimalni
promjer na prsnoj visini.

Gupeva lipa
visoka je 9 m,
opseg debla iznosi
4,90 m, prsni
promjer 1,57 m.

4. Visina stabla (Ht) predstavlja

totalnu visinu zaokruenu na
0,5 m. Visina stabla se uzima kao
temelj za odreivanje relativne
duine i irine kronje, duine
debla do kronje (istog debla),
tehnike istoe debla i dr., to
se iskazuje u procentima od
ukupne visine stabla.

Najvei organizam
na zemlji jest
divovska sekvoja
imenom general
sherman koja se
nalazi u
nacionalnom parku
sequoia, na jugu
sierra nevade, u
californiji.
general sherman
visok je 84m (ili kao
neboder od 28
katova)

5. Spol stabla evidentira se za

dvodomne vrsta drvea. U
ekstremnim sluajevima, kod
jednodomnih vrsta, evidentira se
spolna funkcionalnost stabla tj. u
obrazac se upisuje: stablo
funkcionalno "muko" odnosno
"ensko", ukoliko obrazuje preko
90% reproduktivnih organa
jednog spola.

6. Oblik krune ocjenjuje se na osnovu

odnosa njene irine i duine. Kod stabala
koja rastu u sastojini normalnog sklona,
deformacije oblika kronje moemo
zapaziti preteno u donjoj polovini, a
rjea deformacija zahtijeva cijelu kronju.
Iz ovih razloga osnovni oblik kronje
moemo ustanoviti samo prema konturi
njene gornje polovine. Kod listaa oblik
krune moemo definirati kao: iroka,
okrugla i kupasta. Kod etinjaa pak:
gnjezdast, kupast, najloidan i vretenast.

7. Duina kronje predstavlja vrlo vaan

element za ocjenjivanje kvalitete
kronje. Duina kronje predstavlja
razliku izmeu totalne visine stabla i
visine debla do prve zelene grane. U
praksi se smatra da je duina kronje,
kod etinjaa, optimalna ukoliko ona
iznosi od 1/3 do 1/4 totalne visine, a
normalna ako nije dua od 1/2 totalne
visine stabla. Za etinjae je prihvaena
uobiajena klasifikacija duine kronje u
etiri klase:

 - klasa I duina kronje iznosi 3/10

ukupne visine stabla, ili sa 1/3
ukupne visine;
- klasa II duina kronje iznosi
4/10 ukupne visine stabla, ili 2/5
ukupne visine;
- klasa III - duina kronje iznosi
5/10 ukupne visine stabla, ili 1/2
ukupne visine;
- klasa IV duina kronje iznosi
vie od 6/10 ukupne visine stabla.

8. Insercija grana predstavlja gornji

ugao koji zaklapaju osovina debla i
grana. Veliina ovog ugla utvruje
se okularnom procjenom, rjee ak
mjerenjem. Za potrebe individualne
selekcije, kod izbora plus stabala,
insercija se odreuje posebno za
donju a posebno za gornju polovinu
kronje. U naoj praksi uvedene su i
za ovaj rad se koriste sljedee
ocjene insercije grana:

 - ugao insercije do 60;

- ugao insercije od 60 do 90 i
- ugao insercije preko 90.
9. Tip grana moemo definirati
kao: etkasta, eljasta,
pljosnata i indiferentna, ali samo
kod etinjaa.

10. Punodrvnost debla predstavlja

apsolutni ili normalni oblini broj.
Veina obrazaca za odreivanje
normalnog oblinog broja, odnosno
punodrvnosti debla, nije prikladan
za brzu obradu. Iz ovog razloga
punodrvnost treba procjenjivati na
temelju pada promjera i visine
debla. Za ovo fenotipsko svojstvo
koriste se etiri klase: slaba, dobra,
vrlo dobra i odlina.

11. Pravost debla stablo se moe

smatrati pravim, ako je njegova
osovina, promatrana iz dva pravca
bez odstupanja, u protivnom
smatra se zakrivljenim. Ocjenu
zakrivljenosti vriti prema: smjeru i
intenzitetu. Za ovo fenotipsko
svojstvo koriste se etiri klase:
slaba, dobra, vrlo dobra i odlina

12. Rakljavost nastaje kada dva

usporedna pupoljka ili grane
preuzmu ortotropni pravac rasta
poslije propadanja vrnog pupoljka
ili vrha stabla i razvijaju se u dva
priblino jednaka ogranka. Iz bonih
pupoljaka vrnog prljena razvija se
raklja, kao i iz bonih grana, lira.
Rakljavost nastaje preteno pod
utjecajem vanjskih faktora, ali
moe biti i nasljedno svojstvo.

 Rakljavost treba uvijek ocjenjivati kao

fenotipsko svojstvo minus varijante.
Kriteriji za ocjenu visine rakljavosti su:
- niska rakljavost do 1/3 visine stabla;
- srednje visoka rakljavost od 1/3 do
2/3 visine stabla;
- visoka rakljavost preko 2/3 visine
stabla i
- ne postoji.

13. Debljina grana se ocjenjuje u donjoj

polovini kronje. Odreuje se odnosom
promjera grana i debljine debla. Ocjenjivanje
promjera grana i debla vri se na udaljenosti
od osa 15 20 cm od osnove grane.
Prethodno je potrebno ustanoviti minimalni
broj prljena (pri radu sa etinjaama) kod
kojih e se ocjenjivati debljina grana. U
ovisnosti o duini krune, njene izgraenosti i
gustoe sklopa, koji utjee na mogunost
viziranja, ovaj broj treba biti od 5 do 7
prljena u srednjem dijelu donje treine
krune, kod listaa na duini od 5 do 7 m u
donjoj treini sredinjeg dijela krune.

U ovu svrhu najee se mora koristiti

dvogled. Ocjena kvaliteta ovog svojstva
vri se prema sljedeoj klasifikaciji:
- klasa I tanke grane, (odnos promjera
grane i debla je 1/10),
- klasa II srednje debele grane, (odnos
promjera grane i debla je od 1/10 do 1/5);
- klasa III jake grane, (odnos promjera
grane i debla je od 1/5 do 1/2);
klasa IV vrlo jake grane, (odnos
promjera grane i debla je preko 1/2).

14. Broj grana u prljenu utvruje se

direktnim brojanjem svih ivih i suhih
grana. Prosjean broj grana u
prljenu predstavlja aritmetiku
sredinu zbira grana utvrenih u vie
prljena. U ovisnosti o sastojinskim
prilikama treba za svaku vrstu
prethodno usvojiti na kolikom broju
prljena e se vriti brojanje grana,
kako bi se dobio realan prosjek. Broj
grana u prljenu se predstavlja u tri
kategorije: do 4, od 4 do 6 i preko 6.

15. Meusobna udaljenost prljena du

stabla je fenotipsko svojstvo od znaaja za
procjenu kvaliteta debla i ima znaaja pri
organizaciji sakupljanja sjemena ili plodova
u ovisnosti o visini stabla moe se
procjenjivati odoka ili dvogledom.
Iskazuje se u etiri kategorije odstojanja, od
0,2 m, 0,4 m, 0,6 m i 0,8 m. U cilju
preciznijeg i breg rada preporuuje se
mjerenje (visinomjerom rastojanja izmeu
vie prljena u donjem dijelu kronje, a
rastojanje izmeu pojedinanih se dobiva
kada se izmjerena duina podijeli sa brojem
obuhvaenih prljena.

16. istoa debla se ocjenjuje

okularno i predstavlja procentualni
odnos izmeu duine debla do prve
ive grane i onog njenog dijela na
kojem postoje suhe grane. Definira
se u etiri kategorije:
- slaba pokrivenost debla itavom
duinom, suhim i slabo vitalnim
granama;
- dobra na duini do debla ima
suhih i slabo vitalnih grana;

 - vrlo dobra na duini do 1/3 debla

ima suhih i slabo vitalnih grana;
- odlina na deblu, do prve zelene
grane kojom poinje kruna, nema
suhih i slabo vitalnih grana.
17. Mehanika oteenja mogu
nastati kako na stablu, tako i u
kronji stabla. Ova oteenja treba
ocjenjivati posebno za stablo,
posebno za krunu.

Mehanikim oteenjima smatraju se

ona mjesta na stablu i kronji na
kojima je pod utjecajem nekog
vanjskog faktora dolo do propadanja
mrtve i ive kore, drveta, lomova
grana i vegetativnih organa. Uzrok
mehanikog oteenja moe biti
abiotiki ili biotiki. Abiotiki uzroci
su: vjetar, snijeg, led, grad, grom i
poar, a biotski uzroci su oteenja i
tete izazvane bolestima, insektima,
glodarima, pticama, divljai.

Ovakva oteenja moe esto da

prouzrokuje i ovjek. Kriterij za
procjenu mehanikih oteenja na
stablu je sljedei:
- oteenje ne postoji (S0) kora i
drvo neoteeni,
- oteenje umjereno (S1) irina
oteenja na kori i drvetu veliine do
1/10 d (d promjer stabla u visini
oteenje), duina oteenja do 0,5
m,

 - oteenje srednje jaine (S2)

irina oteenja do 1/10 d,
duine do 1,0 m,
- oteenje vrlo jako (S3) irina
oteenja vea od 1/10 d, duine
preko 1,0 m.
Kriterij za ocjenu mehanikih
oteenja na kronji:
- oteenje ne postoji (K0);

 - oteenje umjereno (K1) oteeno do

5% primarnih i do 10% sekundarnih
grana ili granica, vrh kronje neoteen;
- oteene srednje jako (K2) - oteeno
do 10% primarnih i do 20% sekundarnih
grana ili granica. Vrh kronje oteen.
Kronja djelomino deformirana;
- oteenje vrlo jako (K3) - oteeno vie
od 10% primarnih i vie od 20%
sekundarnih grana ili granica. Vrh
kronje oteen, pojava trajne
deformacije kronje.

 Na deblu se mogu tolerirati umjerena

oteenja ako je rana zdrava, a
zaraivanje intenzivno. Ne mogu se
tolerirati mehanika oteenja
nastala abiotikim utjecajima, izuzev
umjerenih oteenja izazvana
gradom. Sva stabla sa mehanikim
oteenjima koja prelaze granice
tolerancije moraju se ocjenjivati kao
minus varijanta.

18. Prisustvo bolesti na stablu

utvruje se procjenom, kako bi se
ustanovilo postojanje vidljivih znakova
bolesti, oteenja od insekta ili
slabljenje vitalnosti stabla bez uoljivih
vanjskih znakova bolesti ili napada
insekta. Prisustvo bolesti se moe
definirati kao: jako, srednje, umjereno i
ne postoji. Pojavu bolesti treba samo
registrirati, a vrstu patogena, ili
tetoine treba odrediti uz suradnju sa
fitopatolozima i entomolozima.

19. Usukanou se smatra

svojstvo, kada ica drveta sijee
ravninu radijalnog presjeka stabla
pod odreenim uglom. Ocjenjuje
se primjenom etiri stupnja
usukanosti i to:
jaka vea od 20%
srednja od 10% do 20%
slaba od 5 do 10% i
ne postoji manja od 5%.

20., 21. i 22. Svojstva kore se

ocjenjuju i unose u odgovarajue
rubrike u obrascu. Opisuju se
sljedea svojstva kore: struktura
kore, boja kore i mjesto na deblu gdje
grubost kore prestaje. Struktura kore
se moe definirati kao: vrlo ispucala,
slabo ispucala, ljuskasta i glatka.
Boja kore: crvenosmea, svijetlosiva i
tamnosiva. Gruba kora prestaje:
visoko, srednje visoko, i nisko.

23. Svojstva plodonoenja se

mogu definirati u etiri kategorije
obimnosti uroda: slaba, dobra, vrlo
dobra i odlina, primjenom
modificirane skale za predvianje
uroda po Kaperu, koja se daje u
prilogu:
slab urod mali broj plodova na
osamljenim i ivinim stablima u
sastojini, neznatan broj na stablima
u sklopu

 dobar urod dovoljan urod na

osamljenim i ivinim stablima, kao
i neto uoljiviji urod na stablima u
sklopu.
vrlo dobar urod obilan urod na
osamljenim i ivinim stablima, a
dovoljan na stablima u sklopu.
odlian urod obilan urod na svim
stablima, osamljenim, ivinim i u
sklopu.

18.Prijedlog potrebnih mjera u sastojini da bi ista mogla biti

proglaena sjemenskim objektom:
19.Da li u sastojini ima stabala koja ispunjavaju sve uvjete
plus stabla? Navesti broj ovih stabala, a na terenu ih
markirati, kako bi ista kod revizije mogla biti pregledana.
20.Ostale primjedbe:
Datum:__________________________________________
Mjesto:__________________________________________
Obradu podataka u prijedlogu izvrio:_________________