Grimms Marchen
ASCHENPUTTEL
(kroatisch)
Prige brace Grimm
PEPELJUGA
Nekom bogatom dovjeku razbolila se Zena. Bolesnica je predosjecala, da joj se bliZi
kraj, te je pozvala k sebi uz postelju svoju jedinu k¢erkicu i rece :*Drago dijete, budi
uvijek pobo3na i dobra, pa ée dragi Bog biti uvijek uz tebe. Ja u isto gledati dolje s
neba_ na tebe i tako 6u biti u tvojoj blizini."Na to je sklopila oti i umrla. Djevojka je
svakog dana ila na grob majci, plakala je i bila je pobozna i dobra. Kad je dosia
zima, snijeg lp pokrio grob bijelim pokrivaéem. U proliede je sunce zagrijalo i kad je
bijeli pokrivaé nestao, udovac se o%enio za drugu Zenu.
Zena je dovela u kucu svoje dvije kéeri. Obje su bile bijelopute i Iijepe vanjstine, ali
rune i cme u srcu. Za siroto pastorée su doSla zla vremena. , Sto treba ta glupa
guska sjediti s nama u sobi" morala je sluSati ,tko Zell kruh jesti, mora ga i zasluZiti
van s tom slu&kinjom." Uzele su joj njezinu lijepu odjecu, dale joj za obuci sivu haljinu
idrvene cipele.
, Gledajte ponosnu princezu, kako se uredilal‘vikale su pakosnice, smijale se i
dovukle ju u kuhinju. U kuhinji je morala od jutra do na veéer raditi teSke posiove:
stati u ranu zoru, nositi vodu, naloiiti vatru, kuhati i prati. Njezine su sestre smigljale
sve Sto se samo zamisliti moze, kako bi joj zadale bol u srcu, izrugivale ju i sipale jo)
graSak i leéu u pepeo, kako bi morala dugo sjediti i probirati. U vete, kad je bila
umoma od posla, nije imala postelju, veé je morala ledi u pepeo kraj ognjista. | jer je
zbog toga bila uvijek pragnjava i prijava, nazvale su je Pepeljuga.
Jednoga dana otac se uputi na sajam, te upita obje pastoréadi, 8to da im donese?
“Lijepe haljine’ reée jedna, ,bisere i drago kamenje" odgovori druga.
A ti Pepeliuga’, upita otac, ,Sto ti Zeli8?"-
"Oe, prvu granéicu, koja dotakne vai SeSir na_putu kuéi, odlomite za mene”. Tako
on za dvije keri, pastoréadi, kupi na sajmu lijepe haljine, bisere i drago kamenije, a
na putu kuéi, kako je jahao kroz zeleni grm, udari o Ije&njakovu granéicu i ona mu
skine Se8ir. On grangicu odlomi | uzme sa sobom. Kad je stigao kuéi, svojo}
pastoradi je dao ono Sto su one zazeljele, a Pepeljugi lje8njakovu granéicu
Pepeljuga mu se zahvalila i krenula na majdin grob. Na grobu je posadila granticu i
tako je jako zaplakala, da su suze samo tekle iz njezinih ofiju i zaljevale granticu
Graniéa pose rasti i postade lijepo stablo. Pepeljuga je svaki dan isla tri puta na grob
i uvijek je ispod stabla_plakala i molila. Svaki put je na stablo sletfela bijeta ptitica, i
kad bi Cula Pepeljugu izredi bilo kakvu Zelju, ptigica bi joj Zelju ispunila i bacila joj Sto.
je zazeljela.
Jednog dana kralj naumi prirediti slavije, koje Ce trajati tri dana, i pozove sve lijepe
miade djevojke iz kraja, kako bi si njegov sin izmedju nijih izabrao nevjestu. Duje
sestre, kad su éule, da su i one pozvane, bile su dobro raspolozene i pozva’e
Pepeljugu, te joj narede:" Ogesljaj nam kosu, otisti nam cipele i priévrsi nam kopce.
Idemo na vjenéanje u kraljev dvorac.” Pepeljuga ih poslua, ali je plakala, jer i ona bi
rado i8la plesati u dvorac. Molila je maéehu, da joj dozvoli. “ Pepeljuga” Sudila se
maceha, "ti si pra&njava i prijava i Zelié ici na vjenéanje? Nemaé ni haljinu ni cipele, a
eli plesatil” Ali kako je Pepeljuga i dalje usrdno molila, maéeha joj rete:” Sasula
sam zdjelu leGe u pepeo i ako je za dva sata probereS, smijeS iéi s nama “
1Pepeljuga je na to iza8la na straZnja vrata u vrt i zazvala:” Vi pitomi golubovi, vi
arlice, sve ptiéice podno neba, dodjite i pomognite mi prebirati,
dobre u lonéié,
loge u kijundié.”
U tili Gas su kroz prozor uletjela dva bijela golubiéa, pa dvije male grlice, i konaéno
su doleprSale i dozujale sve ptitice podno neba i sletjele su oko pepela. Golubici
poéege naginjati glavice:pik, pik, pik, pik, pa i ostale ptidice isto: pik, pik, pik, pik, i
stave sva dobra zrna u posudu. Jedva je proSao jedan sat, a sve je bilo gotovo i
ptiZice odletieSe opet van kroz prozor. Djevojka odnese posudu maéehi, radosna i
uvjerena, da sada smije iGi na vjenéanje. Ali madeha reée: ,Ne, Pepeljuga, ti nema’
haljinu ine znaé plesati. Samo ce te ismijati.” Kad Pepliuga opet zaplaée, ova reve
“Ako mi dvije posude pune lede probereé iz pepela za jedan sat, onda smije’ ici_s
nama," i pomisli kako to nitko ne bi uspio, te sasipa u pepeo dvije posude lede
Djevojka na to izadje kroz straznja vrata u vrt i zovne: “Vi pitomi golubi¢i, grlice, sve
ptigice podno neba, dodijte i pomognite mi prebirati,
dobre u londié,
loge u kijunéié.”
Kroz prozor uletieSe dva bijela golubiéa, i onda jos dvije male grlice, i konaéno su
doleprgale i dozujale sve ptitice podno neba i sletjele oko pepela. Golubi¢i poceSe
naginjati glavicama: pik, pik, pik , pa drugi isto: pik, pik, pik i sva dobra zrna stave
brzo u lonéié, | prije nego Ii je proslo pola sata, ved je sve bilo gotovo i ptigice
opet odletjeSe kroz prozor. Djevojka odmah donese posudu maéehi, radosna i
uvjerena, da sada smije ii na vjenéanje. Ali maéeha rete: “Nita ti sve to ne pomaze.
Neceé idi s nama.Niti imag prikladnu haljinu, niti zna8 plesati. Bila bi nam samo na
sramotu."
| maceha okrene Pepeljugi ledja i ode na vjenéanje sa svoje dvije ponosne kceri
Kada vige nikoga nije bilo kod kuée, pepeljuga se uputi na grob svoje majke, klekne
ispod \jeSnjakovog stabla i zazove:
“Drvce, protresi se, prodrmaj se
| zlato i srebro ti baci na mene.”
Ptigica jo] nato baci hajine od ziata i srebra, i svilom i srebrom izvezene paputice,
U velikoj Zurbi ona obuée haljinu i odjuri na vjenéanje. Niti njezine sestre, niti maéeha
nisu ju prepoznale. Misiile su, da je to kéer nekog drugog kralja, jer bila je tako lijepa
u zlatnoj haljini.Da je to Pepeljuga, nisu uopée pomisiile. Mislle su, kako ona kod
kuée sjedi u prijavatini i trazi lecu u pepelu. Kraljevié pridje djevojci, uzme ju za ruku i
pote s njom plesati, Nije Zelio s nijednom drugom djevojkom plesati, te ju nije puStao
iz svojih ruku. A kad bi netko drugi doSao i zamolio ju za ples, on bi rekao:"Ona je
moja plesagica”.
Plesala je do veteri, a onda je Zeljela posi kuéi. Kraljev sin joj ali reée:"idem s
tobom, ja cu te pratit’, jer je Zelio doznati dija je ta liepa djevojka. Ali Pepeliuga mu
se izmakla i skoGila u golubinjak. Kraljevic priéeka dok dodje otac, i ispriéa mu, kako
je nepoznata djevojka skoéila u golubinjak. Starac pomisli: da nije mozZda Pepeljuga, i
kad su mu donijeli sjekiru i kuku on prepolovi ku¢icu za golubove, da vidi tko je u
nutra. Ali u nutra nije bio nitko. | kad su se vratii kuéi, Pepeljuga je u svojoj prijavoj
haljini leZala u pepelu, dok je mutno svjetio uljane svjetijke tinjalo u dimnjaku
Pepeljuga je odostraga brzo iskotila iz golubinjaka, otréala do ljeSnjaka, skinula lijepe
haljine i polegla ih na grob svoje majke. Ptica je haljine uzela, a Pepljuga je u svojoj
sivo] pregati sjela uz pepeo u kuhinji
Drugi dan, kad je slavije potelo iz nova i kad su roditelji i Pepeljugine polusestre
vec otisli, Pepeljuga je otigla do ljeSnjaka i zamolila ga:
Ascher putte! 2 _ hroakr'sch“Drvce, protresi se, prodrmaj se,
I zlato i srebro ti baci na mene”
Ptica joj tada baci jo$ mnogo ljep8u haljinu, nego li dan prije. | kad se u toj haljini
pojavila na vjenéanju, svaki se divio njezinoj ljepoti. Kraljevié je veé na nju Eekao, i
kad se pojavila uzeo ju je za ruku i samo je s njom plesao. Kad bi drugi plesati molili
Pepeljugu za ples, on bi rekao:” Ona je moja plesatica.” DoSlo je vece, i vrijeme za
odlazak. | kad je Pepeljuga krenula, kraljevié je krenuo za njom, jer Zelio je vidjeti u
koju de ona udi kucu. Ali Pepeljuga mu je pobjegla u vrt iza kuce. U njem je rasio
lijepo stablo, na kojem su visile najljepSe krugke. Spretno kao vieverica popela se
medju grane, i kraljevié nije znao kyda je nestala. Cekao je, i kad dodje otac, on
rece:" Lijepa djevojka mi je izmakla. Cini mi se, da je skodila na krusku.”
Otac pomisli, da nije to moda Pepeljuga i kad mu donesu sjekiru, on sjekirom obori
stablo, Ali na stablu nije bio nitko. A kad su uli u kuhinju, naéli su Pepeljugu kako
kao uvijek leZi u pepelu. Pepeljuga je na drugoj strani drva skotila dole, vratila je
ptici na ljenjaku lijepe haljine i obukla svoju sivu pregacicu.
Treéi dan, kad su roditeli i sestre ve¢ otiSli, Pepeliuga je opet otiSla na majéin grob
ireée drveu:
Drvce, protresi se, prodrmaj se,
\ zlato i srebro ti baci na mene.”
Ptica joj tada baci tako raskoSnu i sjajnu haljiny kakvu jo8 nitko nije imao, i papuge
od Eistog zlata. Kad je u toj haljini do8la na vjenéanje, nitko nije znao Sto bi rekao od
zadivijenosti. Kraljevié je samo s njom plesao, a kad bi ju netko zamolio za ples on bi
mu odvratio:” To je moja plesatica.”
Kad je doglo veée, Pepeljuga je Zeljela otici, a kad ju je kraljevié Zelio pratiti, ona je
tako brzo tréala, da ju nije mogao stizati. Ali kraljevi¢ je bio lukav i sve stepenice je
dao namazati sa smolom. | kad je Pepeljuga otréala, liieva se paputica zaljepila za
smolu. Kraljevié podigne papusicu. Bila je mala, njezna, od suhoga zlata. Slijedeéi
dan kraljevié ode do onog Govjeka i njemu reée:” Niti s jednom se drugom neéu
oZeniti, osim s onom na ¢iju nogu pristaje ova zlatna cipela. "Kako su se veselile obje
sestre, jer one su imale lijepe noge.Najstarija je uzela cipelu i zajedno s majkom
otigla u odaju, da ju isproba.
Ali s njezinim velikim noZnim palcem nije mogla navuéi cipelu. Cipela je za njezinu
nogu bila premala. Majka joj ali doda no¥ i reée:" Odrezi si palac. Kad postane’
kraljevna, vige i tako neces trebati ici pjesice.” Djevojka odreze palac, ugura nogu u
cipelu, pregrize bol i izadje iz odaje pred kraljeviéa, Kraljevié uzme svoju nevjestu na
konja is njom odjage. Na putu do dvorca morali su proci pokraj groba. Kad su
prolazili, na Ije&njaku su sjedila dva golubiéa i gukala::
“Gle ti ovo, gle ti ovo,
Cipela je krvava’
Cipela je tijesna,
. Kod kude je nevjesta.”
Kraljevié odmah pogleda nogu i vidi kako krv prodire kroz cipelu. On_okrene konja,
krivu nevjestu vrati kuci i ondje reve kako to nije bila prava nevjesta. Kraljevié zatrazi
od druge sestre, da isproba cipelu. Ova se u odaji radovala, jer je navukla cipelu na
palce. All cipelu obuci ipak nije mogla, jer njoj je pak peta bila prevelika. Majka joj
§oda noz i reée:” Odrexi jedan komad pete. Kad postaneS kraljevna, vige neéeS
trebati i¢i pjegice." Djevojka odreze jedan komad pete, ugura nogu u cipelu, pregrize
bol i izadje pred kraljevica. On je uze za svoju nevjestu na konja i odjaSe. Kad su
prolazili kraj groba na jeSnjaku su sjedila dva golubi¢a i gukala:
3
Aschenputée/ — breabrsch ~Gle ti ovo, gle ti ovo,
U cipeli je krv,
Cipela je tijesna,
Kod kuée je nevjesta."
Kraljevié pogleda na njezinu nogu i vidi kako krv prodire kroz cipelu, a, bijela
Garapa sve viSe i viSe se crveni. On okrene konja, i vrati krivu nevjestu kuci. , Niti
ova nije prava’, rege i upita, “zar vi nemate jo8 jednu kéer?"- “Ne”, odgovori starac, "
jedino od moje pokojne Zene imamo malu zakriljalu Pepeljugu. Nije moguée, da bi
ona bila nevjesta." Kraljevié na to ka¥e neka ju dovedu, ali majka ree:"Ah ne, ona je
tako prijava, prava sramota ." Kraljevi¢ je ali ustrajao i morali su dozvati Pepeljugu.
Pepeljuga je, prije nego Sto je do8la pred kraljevica, oprala ruke i umila lice. Kad je
stala pred kraljvica, poklonila se i uzela zlatnu cipelicu, koju joj je on pruzio. Sjela je
na klupicu, izula nogu iz te’ke drvene cipele i obula zlatnu papudicu. Zlatna
papucica pristajala je kao salivena. A kada se uspravila i kraljevié joj pogleda u lice,
‘on prepozna lijepu djevojku s kojom je plesao i reée:"To je prava nevjesta!” Maceha i
obje sestre su se zaprepastile i problijedile od ijutnje. Kraljevi¢ je tada_ podignuo
Pepeljugu na konja i zajedno s njom odjahao. Kada su prolazili kraj Ijenjaka, dva
bijela golubiéa su gukala:
“Gle ti ovo, gle ti ovo,
U cipeli nema krvi,
Cipela nije tiesna
To je prava nevjesta:”
Oba golubiéa su doletjela i svaki je sjeo Pepeljugi na jedno rame.
Kada se kraljevié vjenéao i nepotene sestre su dosle na slavije i Zeljele se umilti,
i podijeliti ninovu srecu. Kad su mladenci isl u crkvu, pratila ih je najstarija s desne,
a najmladja s lijeve strane, pa su golubovi iskopali svakoj po jedno oko. Poslije, kada
su izlazili iz crkva, bila je najstarija na lijevoj, a najmladja na desnoj strain, pa su
golubovi iskopali svakoj jo8 i drugo oko. Tako su bile za svoju zlofestotu i lazijivost
kadnjene za cijeli svoj Zivot.
Aschenpetles + HODES ChA~