Sie sind auf Seite 1von 4
Grimms Marchen ASCHENPUTTEL (kroatisch) Prige brace Grimm PEPELJUGA Nekom bogatom dovjeku razbolila se Zena. Bolesnica je predosjecala, da joj se bliZi kraj, te je pozvala k sebi uz postelju svoju jedinu k¢erkicu i rece :*Drago dijete, budi uvijek pobo3na i dobra, pa ée dragi Bog biti uvijek uz tebe. Ja u isto gledati dolje s neba_ na tebe i tako 6u biti u tvojoj blizini."Na to je sklopila oti i umrla. Djevojka je svakog dana ila na grob majci, plakala je i bila je pobozna i dobra. Kad je dosia zima, snijeg lp pokrio grob bijelim pokrivaéem. U proliede je sunce zagrijalo i kad je bijeli pokrivaé nestao, udovac se o%enio za drugu Zenu. Zena je dovela u kucu svoje dvije kéeri. Obje su bile bijelopute i Iijepe vanjstine, ali rune i cme u srcu. Za siroto pastorée su doSla zla vremena. , Sto treba ta glupa guska sjediti s nama u sobi" morala je sluSati ,tko Zell kruh jesti, mora ga i zasluZiti van s tom slu&kinjom." Uzele su joj njezinu lijepu odjecu, dale joj za obuci sivu haljinu idrvene cipele. , Gledajte ponosnu princezu, kako se uredilal‘vikale su pakosnice, smijale se i dovukle ju u kuhinju. U kuhinji je morala od jutra do na veéer raditi teSke posiove: stati u ranu zoru, nositi vodu, naloiiti vatru, kuhati i prati. Njezine su sestre smigljale sve Sto se samo zamisliti moze, kako bi joj zadale bol u srcu, izrugivale ju i sipale jo) graSak i leéu u pepeo, kako bi morala dugo sjediti i probirati. U vete, kad je bila umoma od posla, nije imala postelju, veé je morala ledi u pepeo kraj ognjista. | jer je zbog toga bila uvijek pragnjava i prijava, nazvale su je Pepeljuga. Jednoga dana otac se uputi na sajam, te upita obje pastoréadi, 8to da im donese? “Lijepe haljine’ reée jedna, ,bisere i drago kamenje" odgovori druga. A ti Pepeliuga’, upita otac, ,Sto ti Zeli8?"- "Oe, prvu granéicu, koja dotakne vai SeSir na_putu kuéi, odlomite za mene”. Tako on za dvije keri, pastoréadi, kupi na sajmu lijepe haljine, bisere i drago kamenije, a na putu kuéi, kako je jahao kroz zeleni grm, udari o Ije&njakovu granéicu i ona mu skine Se8ir. On grangicu odlomi | uzme sa sobom. Kad je stigao kuéi, svojo} pastoradi je dao ono Sto su one zazeljele, a Pepeljugi lje8njakovu granéicu Pepeljuga mu se zahvalila i krenula na majdin grob. Na grobu je posadila granticu i tako je jako zaplakala, da su suze samo tekle iz njezinih ofiju i zaljevale granticu Graniéa pose rasti i postade lijepo stablo. Pepeljuga je svaki dan isla tri puta na grob i uvijek je ispod stabla_plakala i molila. Svaki put je na stablo sletfela bijeta ptitica, i kad bi Cula Pepeljugu izredi bilo kakvu Zelju, ptigica bi joj Zelju ispunila i bacila joj Sto. je zazeljela. Jednog dana kralj naumi prirediti slavije, koje Ce trajati tri dana, i pozove sve lijepe miade djevojke iz kraja, kako bi si njegov sin izmedju nijih izabrao nevjestu. Duje sestre, kad su éule, da su i one pozvane, bile su dobro raspolozene i pozva’e Pepeljugu, te joj narede:" Ogesljaj nam kosu, otisti nam cipele i priévrsi nam kopce. Idemo na vjenéanje u kraljev dvorac.” Pepeljuga ih poslua, ali je plakala, jer i ona bi rado i8la plesati u dvorac. Molila je maéehu, da joj dozvoli. “ Pepeljuga” Sudila se maceha, "ti si pra&njava i prijava i Zelié ici na vjenéanje? Nemaé ni haljinu ni cipele, a eli plesatil” Ali kako je Pepeljuga i dalje usrdno molila, maéeha joj rete:” Sasula sam zdjelu leGe u pepeo i ako je za dva sata probereS, smijeS iéi s nama “ 1 Pepeljuga je na to iza8la na straZnja vrata u vrt i zazvala:” Vi pitomi golubovi, vi arlice, sve ptiéice podno neba, dodjite i pomognite mi prebirati, dobre u lonéié, loge u kijundié.” U tili Gas su kroz prozor uletjela dva bijela golubiéa, pa dvije male grlice, i konaéno su doleprSale i dozujale sve ptitice podno neba i sletjele su oko pepela. Golubici poéege naginjati glavice:pik, pik, pik, pik, pa i ostale ptidice isto: pik, pik, pik, pik, i stave sva dobra zrna u posudu. Jedva je proSao jedan sat, a sve je bilo gotovo i ptiZice odletieSe opet van kroz prozor. Djevojka odnese posudu maéehi, radosna i uvjerena, da sada smije iGi na vjenéanje. Ali madeha reée: ,Ne, Pepeljuga, ti nema’ haljinu ine znaé plesati. Samo ce te ismijati.” Kad Pepliuga opet zaplaée, ova reve “Ako mi dvije posude pune lede probereé iz pepela za jedan sat, onda smije’ ici_s nama," i pomisli kako to nitko ne bi uspio, te sasipa u pepeo dvije posude lede Djevojka na to izadje kroz straznja vrata u vrt i zovne: “Vi pitomi golubi¢i, grlice, sve ptigice podno neba, dodijte i pomognite mi prebirati, dobre u londié, loge u kijunéié.” Kroz prozor uletieSe dva bijela golubiéa, i onda jos dvije male grlice, i konaéno su doleprgale i dozujale sve ptitice podno neba i sletjele oko pepela. Golubi¢i poceSe naginjati glavicama: pik, pik, pik , pa drugi isto: pik, pik, pik i sva dobra zrna stave brzo u lonéié, | prije nego Ii je proslo pola sata, ved je sve bilo gotovo i ptigice opet odletjeSe kroz prozor. Djevojka odmah donese posudu maéehi, radosna i uvjerena, da sada smije ii na vjenéanje. Ali maéeha rete: “Nita ti sve to ne pomaze. Neceé idi s nama.Niti imag prikladnu haljinu, niti zna8 plesati. Bila bi nam samo na sramotu." | maceha okrene Pepeljugi ledja i ode na vjenéanje sa svoje dvije ponosne kceri Kada vige nikoga nije bilo kod kuée, pepeljuga se uputi na grob svoje majke, klekne ispod \jeSnjakovog stabla i zazove: “Drvce, protresi se, prodrmaj se | zlato i srebro ti baci na mene.” Ptigica jo] nato baci hajine od ziata i srebra, i svilom i srebrom izvezene paputice, U velikoj Zurbi ona obuée haljinu i odjuri na vjenéanje. Niti njezine sestre, niti maéeha nisu ju prepoznale. Misiile su, da je to kéer nekog drugog kralja, jer bila je tako lijepa u zlatnoj haljini.Da je to Pepeljuga, nisu uopée pomisiile. Mislle su, kako ona kod kuée sjedi u prijavatini i trazi lecu u pepelu. Kraljevié pridje djevojci, uzme ju za ruku i pote s njom plesati, Nije Zelio s nijednom drugom djevojkom plesati, te ju nije puStao iz svojih ruku. A kad bi netko drugi doSao i zamolio ju za ples, on bi rekao:"Ona je moja plesagica”. Plesala je do veteri, a onda je Zeljela posi kuéi. Kraljev sin joj ali reée:"idem s tobom, ja cu te pratit’, jer je Zelio doznati dija je ta liepa djevojka. Ali Pepeliuga mu se izmakla i skoGila u golubinjak. Kraljevic priéeka dok dodje otac, i ispriéa mu, kako je nepoznata djevojka skoéila u golubinjak. Starac pomisli: da nije mozZda Pepeljuga, i kad su mu donijeli sjekiru i kuku on prepolovi ku¢icu za golubove, da vidi tko je u nutra. Ali u nutra nije bio nitko. | kad su se vratii kuéi, Pepeljuga je u svojoj prijavoj haljini leZala u pepelu, dok je mutno svjetio uljane svjetijke tinjalo u dimnjaku Pepeljuga je odostraga brzo iskotila iz golubinjaka, otréala do ljeSnjaka, skinula lijepe haljine i polegla ih na grob svoje majke. Ptica je haljine uzela, a Pepljuga je u svojoj sivo] pregati sjela uz pepeo u kuhinji Drugi dan, kad je slavije potelo iz nova i kad su roditelji i Pepeljugine polusestre vec otisli, Pepeljuga je otigla do ljeSnjaka i zamolila ga: Ascher putte! 2 _ hroakr'sch “Drvce, protresi se, prodrmaj se, I zlato i srebro ti baci na mene” Ptica joj tada baci jo$ mnogo ljep8u haljinu, nego li dan prije. | kad se u toj haljini pojavila na vjenéanju, svaki se divio njezinoj ljepoti. Kraljevié je veé na nju Eekao, i kad se pojavila uzeo ju je za ruku i samo je s njom plesao. Kad bi drugi plesati molili Pepeljugu za ples, on bi rekao:” Ona je moja plesatica.” DoSlo je vece, i vrijeme za odlazak. | kad je Pepeljuga krenula, kraljevié je krenuo za njom, jer Zelio je vidjeti u koju de ona udi kucu. Ali Pepeljuga mu je pobjegla u vrt iza kuce. U njem je rasio lijepo stablo, na kojem su visile najljepSe krugke. Spretno kao vieverica popela se medju grane, i kraljevié nije znao kyda je nestala. Cekao je, i kad dodje otac, on rece:" Lijepa djevojka mi je izmakla. Cini mi se, da je skodila na krusku.” Otac pomisli, da nije to moda Pepeljuga i kad mu donesu sjekiru, on sjekirom obori stablo, Ali na stablu nije bio nitko. A kad su uli u kuhinju, naéli su Pepeljugu kako kao uvijek leZi u pepelu. Pepeljuga je na drugoj strani drva skotila dole, vratila je ptici na ljenjaku lijepe haljine i obukla svoju sivu pregacicu. Treéi dan, kad su roditeli i sestre ve¢ otiSli, Pepeliuga je opet otiSla na majéin grob ireée drveu: Drvce, protresi se, prodrmaj se, \ zlato i srebro ti baci na mene.” Ptica joj tada baci tako raskoSnu i sjajnu haljiny kakvu jo8 nitko nije imao, i papuge od Eistog zlata. Kad je u toj haljini do8la na vjenéanje, nitko nije znao Sto bi rekao od zadivijenosti. Kraljevié je samo s njom plesao, a kad bi ju netko zamolio za ples on bi mu odvratio:” To je moja plesatica.” Kad je doglo veée, Pepeljuga je Zeljela otici, a kad ju je kraljevié Zelio pratiti, ona je tako brzo tréala, da ju nije mogao stizati. Ali kraljevi¢ je bio lukav i sve stepenice je dao namazati sa smolom. | kad je Pepeljuga otréala, liieva se paputica zaljepila za smolu. Kraljevié podigne papusicu. Bila je mala, njezna, od suhoga zlata. Slijedeéi dan kraljevié ode do onog Govjeka i njemu reée:” Niti s jednom se drugom neéu oZeniti, osim s onom na ¢iju nogu pristaje ova zlatna cipela. "Kako su se veselile obje sestre, jer one su imale lijepe noge.Najstarija je uzela cipelu i zajedno s majkom otigla u odaju, da ju isproba. Ali s njezinim velikim noZnim palcem nije mogla navuéi cipelu. Cipela je za njezinu nogu bila premala. Majka joj ali doda no¥ i reée:" Odrezi si palac. Kad postane’ kraljevna, vige i tako neces trebati ici pjesice.” Djevojka odreze palac, ugura nogu u cipelu, pregrize bol i izadje iz odaje pred kraljeviéa, Kraljevié uzme svoju nevjestu na konja is njom odjage. Na putu do dvorca morali su proci pokraj groba. Kad su prolazili, na Ije&njaku su sjedila dva golubiéa i gukala:: “Gle ti ovo, gle ti ovo, Cipela je krvava’ Cipela je tijesna, . Kod kude je nevjesta.” Kraljevié odmah pogleda nogu i vidi kako krv prodire kroz cipelu. On_okrene konja, krivu nevjestu vrati kuci i ondje reve kako to nije bila prava nevjesta. Kraljevié zatrazi od druge sestre, da isproba cipelu. Ova se u odaji radovala, jer je navukla cipelu na palce. All cipelu obuci ipak nije mogla, jer njoj je pak peta bila prevelika. Majka joj §oda noz i reée:” Odrexi jedan komad pete. Kad postaneS kraljevna, vige neéeS trebati i¢i pjegice." Djevojka odreze jedan komad pete, ugura nogu u cipelu, pregrize bol i izadje pred kraljevica. On je uze za svoju nevjestu na konja i odjaSe. Kad su prolazili kraj groba na jeSnjaku su sjedila dva golubi¢a i gukala: 3 Aschenputée/ — breabrsch ~ Gle ti ovo, gle ti ovo, U cipeli je krv, Cipela je tijesna, Kod kuée je nevjesta." Kraljevié pogleda na njezinu nogu i vidi kako krv prodire kroz cipelu, a, bijela Garapa sve viSe i viSe se crveni. On okrene konja, i vrati krivu nevjestu kuci. , Niti ova nije prava’, rege i upita, “zar vi nemate jo8 jednu kéer?"- “Ne”, odgovori starac, " jedino od moje pokojne Zene imamo malu zakriljalu Pepeljugu. Nije moguée, da bi ona bila nevjesta." Kraljevié na to ka¥e neka ju dovedu, ali majka ree:"Ah ne, ona je tako prijava, prava sramota ." Kraljevi¢ je ali ustrajao i morali su dozvati Pepeljugu. Pepeljuga je, prije nego Sto je do8la pred kraljevica, oprala ruke i umila lice. Kad je stala pred kraljvica, poklonila se i uzela zlatnu cipelicu, koju joj je on pruzio. Sjela je na klupicu, izula nogu iz te’ke drvene cipele i obula zlatnu papudicu. Zlatna papucica pristajala je kao salivena. A kada se uspravila i kraljevié joj pogleda u lice, ‘on prepozna lijepu djevojku s kojom je plesao i reée:"To je prava nevjesta!” Maceha i obje sestre su se zaprepastile i problijedile od ijutnje. Kraljevi¢ je tada_ podignuo Pepeljugu na konja i zajedno s njom odjahao. Kada su prolazili kraj Ijenjaka, dva bijela golubiéa su gukala: “Gle ti ovo, gle ti ovo, U cipeli nema krvi, Cipela nije tiesna To je prava nevjesta:” Oba golubiéa su doletjela i svaki je sjeo Pepeljugi na jedno rame. Kada se kraljevié vjenéao i nepotene sestre su dosle na slavije i Zeljele se umilti, i podijeliti ninovu srecu. Kad su mladenci isl u crkvu, pratila ih je najstarija s desne, a najmladja s lijeve strane, pa su golubovi iskopali svakoj po jedno oko. Poslije, kada su izlazili iz crkva, bila je najstarija na lijevoj, a najmladja na desnoj strain, pa su golubovi iskopali svakoj jo8 i drugo oko. Tako su bile za svoju zlofestotu i lazijivost kadnjene za cijeli svoj Zivot. Aschenpetles + HODES ChA~