Elektrodinamika

ELEKTRINA STRUJA
Usmjereno kretanje
naelektrisanih estica/naboja
(pod djelovanjem
elektrinog polja)
Nosioci elektrine struje:
u metalima elektroni
u elektrolitima i joniziranim
gasovima joni
u poluprovodnicima
elektroni i upljine.

Jaina elektrine struje

Jaina elektrine struje I
se definira kao
koliina naelektrisanja
koje proe kroz
popreni presjek
provodnika u jedinici
vremena.
Ako je proticanje
naelektrisanja
stacionarno

dq
dt

q
t

I 1A

Gustoa elektrine struje

di
j
n0
dS

j 1

A
m

j n e ev

Jedinini vektor
normalan na povrinu S

n 0 ima smjer saglasan

smjeru kretanja
pozitivnih naboja.

Elektrina otpornost

R r

l
S

Veliina r se naziva
specifini otpor ili otpornost
a veliina njoj reciprona s
je specifina vodljivost, l je
duina vodia a S je
povrina poprenog presjeka
vodia.
Jednica za otpor je om:

R r

l
S

R 1

Elektrina provodnost
Reciprona vrijednost
elektrinog otpora R
G

1
R

G 1 S (Simens)

Otpornici
Oznaavanje otpornika bojom, prva boja s lijeve
strane je vrijednost otpora, druga boja je drugi broj,
trea boja je multiplikator tj. odreuje koliko nula
treba dodati nakon prva dva broja. etvrta boja je
tolerancija vrijednosti otpora. Veina ugljenih
otpornika ima zlatnu boju, to znai da je vrijednost
unutar +/- 5%, nazivne vrijednosti.
Otpornik se postavlja tako da mu je zlatna ili srebrna
boja na desnoj strani.

Oznaavanje otpornika

Ohmov zakon
Empirijski zakon
Georg Ohm je 1827.
eksperimentalno utvrdio da
je jaina elektrine struje I
za bilo koji dio vodia
direktno proporcionalna
naponu U, a obrnuto
proporcionalna otporu tog
dijela vodia. I, U i R su
veliine koje odraavaju
makroskopske karakteristike
pojave. U to vrijeme Ohm
nije znao kakva je priroda
elektrine struje.

U
R

Ohmov zakon
Ohmov zakon prema
mikroskopskom aspektu prirode
elektrine struje (tz.
diferencijalna forma Ohmovog
zakona).
Gustoa struje je vektorska
veliina i direktno je
proporcionalna jaini
elektrinog polja. Konstanta
proporcionalnosti sigma je
vodljivost.

E l
l

sS
I

sE

j sE

j sE

Vezivanje otpornika

Serijska veza:

Kroz svaki otpornik tee struja I. Napon veze

je U, a pojedinani naponi su U1, U2, U 3
Ukupan napon je U=U1+ U2+ U 3
IR=IR1+IR2+IR3
R=R1+R2+R3

Paralelna veza otpornika

Dokazati primjenom Ohmovog zakona da vrijedi
izraz za ukupan otpor paralelne veze:

Provjeravanje Ohmovog
zakona

R=const, U=U(I), U=RI

Elektrini instrumenti
u kolima istosmjerne struje, stalne jaine

Ampermetar-spaja se u kolo serijski

Voltmetar-samo se spaja u kolo paralelno
Ommetar
Watmetar
Univerzalni instrumenti
COM jedna veza, druga za napon, jaina struje, otpor
DC-istosmjerna struja
AC-naizmjenina
U istosmjernoj mrei kondenzator predstavlja beskonaan
otpor, kroz njega ne tee struja, a na njegovim stezaljkama
vlada napon koji ovisi o elementima mree.

Kondenzator u kolu istosmjerne struje

U istosmjernoj mrei kondenzator predstavlja
beskonaan otpor, kroz njega ne tee struja, a na
njegovim stezaljkama vlada napon koji ovisi o
elementima mree.

Smjer struje i polaritet napona

prikazani su na slici.

Kondenzator u kolu istosmjerne struje

Naponi i struje u krugu za vrijeme
ukljuivanja/iskljuivanja struje u kolu s
kondenzatorom opisani su pomou eksponencijalnih
funkcija.

Ai, Ki predstavljaju konstante a t je vremenska

konstanta kruga i t=RC

Elektromotorna sila izvora (ems)

je napon baterije kad nije prikljuen potroa

(vanjski otpor) i naziva se elektromotorna sila
Baterija prua unutranji otpor (r).

Otpor spojnih vodia moe se

smatrati zanemarljivim.

Napon na kondenzatoru
(ukljuivanje/iskljuivanje
struje

Kirchhoffovi zakoni
1. za struje:
U svakom nezavisnom voru elektrinog kola
algebarski zbir elektrinih struja jednak je nuli (zbir
struja koje uviru (+) jednak je zbiru struja koje izviru
(-).

Kirchhoffovi zakoni
2. Kirchhoffov zakon za
napone (konture): U svakom
zatvorenom dijelu strujnog
kola zbir svih promjena
potencijala (napona) u kolu
jednak je nuli.

Rad i snaga elektrine struje

Joule-Lentzov zakon
W=qU=IUt
P=IU, U=IR
P=I2 R

Zavisnost otpora od temperature

Za metale zavisnost R(t) je polinom:

a, b, g, -temperaturni koeficijenti elektrinog otpora

metala
R0 otpor na referentnoj temeparturi, DT=T-T0
Za mali mjerni opseg uzima se:
Ako je 00C referentna
temperatura izraz za R(t)postaje

Termopar
Ukoliko su dva razliita metala meusobno spojena na svojim
krajevima tako da ine zatvoreni krug dolazi do pojave
kontinuirane elektrine struje kada su spojita izloena
razliitim temperaturama. Ta pojava naziva se Seebeckovim
efektom (Seebeckovom pojavom)..
Termolanak (termopar) je mjerni pretvornik temperature
izveden kao vorite dvaju razliitih materijala prikljuenih na
mjerni instrument.
Nastala termoelektromotorna sila u praksi se mjeri
pomou voltmetra i pri mjerenju se mora uzeti u obzir
unutranji otpor. U obzir se mora uzeti i otpor ice
termopara i mjernog instrumenta.
Izmjerena vrijednost na instrumentu nije jednaka
termoelektromotornoj sili (TEMS) termopara, ona se rauna
prema izrazu TEMS=Uu+Ui
Uu - pad napona na unutranjem otporu termopara.

Elektrina struja u tenostima

Rastvori neorganskih soli, baza i kiselina u vodi
provode elektrinu struju. To su elektroliti.
Proces razlaganja molekula na jone u rastvoruelektrolitika disocijacija.
.
Primjer: CuSO Cu SO
Pojave vezane za prolazak elektrine struje kroz
elektrolit ukljuujui i hemijske procese koji pri tome
nastaju nazivaju se elektroliza.
Faradejevi zakoni elektrolize
Prvi Faradejev zakon glasi:
Masa supstance koja se izdvoji na jednoj elektrodi
pri elektrolizi srazmjerna je koliini elektriciteta koja
protekne kroz elektrolit: m=kq

Ako kroz elektrolit protie elektrina struja stalne

jaine,onda se koliina elektriciteta moe zamijeniti
sa It: m=kIt.
k prestavlja koeficijent proporcionalnosti koji se
zove elektrohemijski ekvivalent koji je brojno
jednak masi te supstance koja se izdvoji na
elektrodi , kada kroz rastvor protekne koliina
elektriciteta od 1 C.

Drugi Faradejev zakon glasi - Elektrohemijski ekvivalent

svake supstance srazmjeran je njenom hemijskom
ekvivalentu. Koeficijent proporcionalnosti 1/F je univerzalna
konstanta jer je jednaka za sve supstance. Faradej je
eksperimentalno dokazao da ona iznosi
F=96500 C/mol, pa je u njegovu ast nazvana Faradejeva
konstanta. Naelektrisanje svakog
jona je q= z * e ,gdje je z valencija jona.
Mase razliitih supstanci izdvojenih pri elektrolizi pod
jednakim uslovima odnose se kao njihovi hemijski
ekvivalenti.
A1
m1
m2

Z1
A2
Z2

Superprovodljivost/supravodljivost
Supravodljivost je sluajno otkrio Kamerlingh Onnes 1911.
prilikom prouavanja elektrinih svojstava ive pri vrlo niskim
temperaturama, koristei tekui helij za hlaenje.
Meu prvim svojstvima ije je ponaanje na niskim
temperaturama Onnes elio istraiti bila je elektrina otpornost
vrlo istih metala.
Elektrini otpor ive se kontinuirano smanjivao snienjem
temperature do 4,2 K.
Onnes je bio vrlo iznenaen otkriem da sniavanjem
temperature ispod 4,2 K otpor njegova uzorka ive naglo pada
sa 0,11 na nulu.
1913. dobio je Onnes Nobelovu nagradu.

Superprovodljivost/supravo
dljivost
Materijali koji na odreenoj temperaturi koja se
naziva kritina postaju supravodii.
Njihov otpor je nula za T=Tc.

Poluprovodnici/Poluvodii
Silicij i germanij su elementi koji imaju 4 valentna elektrona.
Na datoj temperaturi u germaniju ima vie slobodnih elektrona
i ima veu provodljivost, ali silicij je u iroj upotrebi poto se
moe koristiti na mnogo viim temperaturama nego germanij.
U poluprovodnicima elektrinu struju ostvaruju slobodni
elektroni i upljine.

Poluprovodnici
Ako se u kristalnu reetku umjesto atoma silicija
ugradi atom sa pet valentnih elektrona npr. fosfor (P),
arsen (As), ili antimon (Sb), tada e atom imati etiri
kovalentne veze i jedan slobodni elektron. Taj jedan
slobodni elektron je dosta slabo vezan za atom i lako
se moe pobuditi da pree u vodljivi pojas (N tip).

 Donori atomi petovalentnih primjesa, oni daju

slobodne elektrone poluprovodniku.

Poluprovodnici
Kod P-tipa poluprovodnika cilj je stvaranje mnotva upljina.
U sluaju silicija se u kristalnoj reetki ugrauje trovalentni
atom (kao to je bor). Rezultat je da nedostaje jedan od etiri
kovalentne veze uobiajene u reetki silicija. Na taj nain
ubaeni atom moe prihvatiti elektron iz atoma vezanog u
susjednu kovalentnu vezu za popunjavanje etvrte veze. Takvi
se ugraeni atomi nazivaju akceptori.

Akceptori atomi trovalentnih primjesa, oni

stvaraju upljine.

 Kod poluprovodnika struju obrazuju i elektroni i

upljine. Prikljuivanjem napona na krajeve
poluprovodnika, u njemu se obrazuje elektrino polje
koje uspostavlja kretanje upljina u smjeru polja i
kretanje elektrona u suprotnom smjeru, pa se struje
sabiraju.

DIODA
Spajanjem P- poluprovodnika N -poluprovodnika
nastaje poluprovodnika dioda u kojoj se na plohi
njihova dodira pojavi unutarnji elektrini napondodirni (kontaktni) napon, koji stvara elektrino polje
usmjereno od N- poluprovodnika do Ppoluprovodnika.

Direktno polarisani PN spoj

Krajeve PN spoja poveemo naponski izvor sa pozitivnim

polom vezanim na P .
Potencijalna barijera se smanjuje
Veinski nosioci iz N oblasti, elektroni, difuzijom prelaze u P
oblast, a veinski nosioci iz p oblasti, upljine, difuzijom
prelaze u N oblast, gde dolazi do njihove rekombinacije.
Elektrino kolo je zatvoreno - postoji stalna difuzija nosilaca
preko spoja.
Manjinski nosioci takoe prelaze preko spoja usljed
elektrinog polja zanemarljiv doprinos.

Inverzno polarisani PN spoj

Ako na PN spoj poveemo naponski izvor sa

pozitivnim polom vezanim na N oblast, kao
dolazi do poveanja potencijalne barijere na
spoju, proirenja oblasti prostornog
naelektrisanja i oteanog kretanja veinskih
nosilaca preko spoja.
Struja manjinskih nosilaca ostaje skoro
nepromijenjena i ona predstavlja struju kroz
spoj.

Direktno polarisan P-N spoj

A

Oznaka poluprovodnike diode

Inverzno polarisan P-N spoj-

Zakljuak : Dioda proputa elektrinu struju samo u

jednom smjeru.

Tranzistori
Neka se spoje tri komada poluprovodnika N-P-N.
Dobiva se slijedea struktura s dva osiromaena
podruja.
Radi se o tranzistoru.

Princip rada tranzistora

C
C
n
B

n
E
E

Tranzistori
Spojimo li dvije diode tako da imaju zajedniku anodu, dobit
emo (bipolarni) tranzistor.
Tranzistor je elektroniki element s tri izvoda, u bipolarnoj
tehnologiji nazvanih bazom, kolektorom i emiterom; Namjena
je tranzistora da se upravlja pojaanjem.
Tranzistori su vrlo pogodni za izradu binarnih logikih
sklopova, osnovnih elemenata iz koji se konstriraju digitalni
ureaji.
Vrste tranzistora: bipolarni i unipolarni.
Unipolarni tranzistori: struju stvaraju ili upljine ili elektroni.

 Bipolarni tranzistori mogu biti takasti i slojni. Slojni

tranzistori imaju znatno bolje osobine, te se oni masovno
koriste. Sastoje se od kompaktne cjeline dva P-N spoja, tako
da se izmeu dvije prelazne oblasti, dva PN spoja, nalazi
poluprovodniki sloj, zajedniki za oba spoja. Ako je
zajedniki sloj od materijala tipa N, odnosno PNP spoj,
bipolarni tranzistor je PNP tipa, dok je kod NPN bipolarnog
tranzistora zajedniki sloj od materijala P tipa. Zajedniki sloj
naziva se baza (B), a spoljni slojevi emitor (E) i kolektor (C).
C
E

C
E

n
B

n
p

E
E

B
C