Sie sind auf Seite 1von 15
Historijek zbornik, god. 3CKIX ), str. 147—162 1986), Jvorn! znanstven! danak “UDK 949.715 213/140: 928.2 USORSKA VLASTEOSKA PORODICA ZLATONOSOVICI I BOSANSKI KRALJEVI (POSLJEDNJA DECENIJA XIV I PRVE TRI DECENIJE XV STOLJECA)* Pavo Zivkovié Proces osamostaljivanja bosanske viastele koncem XIV i na po’etku XV stoljeéa nije imio ma povrsinu samo one najuglednije, i po svemu sudeti, najutjecajnije litnosti. Slabi i bespomoéni rezimi, nasljednici prvog bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanica (izuzimajuéi donekle Tvrtka I Tvrtkoviéa), Dabige, Jelene, Ostoje i Stjepana Ostojiéa, pruzili su moguénosti i ostaloj bosanskoj vlasteli da se osamostali i ojata. Jedna od tih je i porodica Zlatono- soviéa u Usori, koja se na potetiou XV stoljeéa uspjela uvrstiti medu utjecajnije ‘Dosanske srednjovjekovne feudalne porodice. | Na putu pretvaranja u samostalne oblasne gospodare, i ova vlastela, kao ‘uostalom § sva druga, imala je da izdrdi viSestruku borbu. Veé u vrijeme- ‘Wladavine kralja Ostoje ova usorska feudalna porodica nastojala je domoéi se i nekih viadarskih prava, kao Sto je, na primjer, ubiranje carine, te borba za prisvajanje posjeda sitnijih usorskih feudalaca koje su nastojali pod svaku cijenu potéiniti: Medu podloinima i pottinjenima ovoj usorskoj feudalnoj Porodici naSli su se i takvi feudalci kakvi su bili Dinjitiéi, jedna od, takoder, uglednih usorskih feudalnih porodica, Ziatonosoviéi su vet na samom potetku XV stoljeéa nastojali da se uvrste medu najveéu gospodu, i postanu samostalni oblasni gospodari svojih pa i tudih posjeda, no ipak su ostali vezani, u odredenom smislu, za Kosate. Driali su se svojih moénih susjeda, i moglo bi se, ipak, re¢i da se nisu uspjeli izdiéi u rang najvetih bosanskih feudalnih porodica kakve su na primjer bile: Hrvatinigi — Hrvoje Vukéié, Kosate — vojvode Sandalj Hranié i Stjepan Vukéié, te 4mez Pavao Radenovié i njegovi sinovi vojvode Petar i Radoslav Pavlovié, © usorskoj vlasteoskoj porodici pisali su brojni historiéari, a najcjelo- vitiju sliku 0 Zlatonosoviéima dali su: Pavo Andéelié i Mihajlo Dinié te u neSto ™manjoj mjeri: Marion Ruvarac, Sima Cirkovi¢é, Desanka Kovatevié, Vladimir * Rad je saopéen u vidu skratenog referata na Znanstvenom savjetovanju arheologa Bosne 1 Hercegovine, koje je odriano u Tuzli od 2. do 4. VI 1986. godine. 10° 147 P, Zivkovié, Usorska vissteosks porodica Ziatonosovlél 1 bosanski krsNjevi (poslfednja decentja dav I prve’ trt decentje Xv stoljeca). Bistortfekl zornik, god. XXXOX (), str. 147—162 1986) Corovié i drugit Kod najveteg dijela spomenutih histori’ara ostalo je poneko pitanje iz Zivota i djelovanja Glanova ove porodice nedovoljno razjanjeno i neosvijetljeno. Namjera nam je da pomoéu jednog broja neobjavijenih arhivskih podataka iz Dubrovatkog arhiva pokuSamo osvijetliti neka pitanja iz njihova Zivota. Tu prije svega mislimo na utyrdivanje redoslijeda Hlanova porodice Zlatono- soviéa na potetku XV stoljeéa, po starosti i hijerarhiji, Odnosi se ona u prvom redu na pitanje redoslijeda Vukmira i Vuka8ina Zlatonosovi¢a.’Nadalje Zelimo utvrditi i godine sStezavanja posljednjeg dana ove usorske parodice. Izvori Kojima raspolaiemo daju nam moguénosti da samo u najgrubljim crtama povuéemo mede zemalja kojima su gospodarili Zlatonosoviti. One, uostalom, i nisu bile tako évrste i trajne (stalne), s obzirom na utestale sukobe medu oblasnim gospodarima u Kojima su i granice posjeda morale dozivijavati znatnije promjene. Zajedno s jo3 dvije viasteoske porodice: Dinjiti¢ima i Stanéiéima, Zlato- nosoviéi su gospodarili posjedima koji su’ se prostirali u srednjem Podrinju. Imali su oni udjela i u bumoj povijesti Srebrenice XV stoljeéa, u vrijeme kada je taj grad i matajni trg atestalo’mijenjao: gospodare i prelazio tas u ruke srpskih despota, a Gas u Tuke bosanskih icraljeva pa i oblasnih gospo- dara kakav je sluéaj sa vojvodom Hrvojem Vukéi¢em. Ako bismo Zeljeli poblize odrediti granice njihovih posjeda, onda bismo mogli konstatirati da su ti posjedi leZali u blizoj i daljoj okolici bosanskog gradiéa i utvrde Srebrenika. S obzirom na to da je taj grad u srednjem vijeku bio vazan vojno-politiéki centar Usore, razumijivo je zaito je najistalmutiji ogranak ove usorske feu- dalne porodice bio vezan za njega. Njihovi su se posjedi na istoku prostirali do Drine, a na zapad do porijedja rijeke Bosne. Najmatajnija utvrdenja u tom podruéju su bili: Zvornik, Kuilat i Perin, a uz njih su se razvijali i gospo- darski centri. U nekima od spomenutih utvrdenja i gradova bile su formirane i brojne dubrovatke kolonije kakav je slutaj sa Zvornikom i KuSlatom* Historijat porijella ove porodice seze duboko u XIV stoljeée, ako prihva- timo mifljenje pojedinih historiéara da su Zlatonosoviéi nastavak loze Tihdi- *Pavo Andelié se u dvije studije bavi pitanjem Zlatonosovita: O usor- skim vojvodama i politi¢kom statusu Usore u srednjem vijeku, Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, 13/1977, 17—45; Postojbina i rod DivoSa Tikoradiéa, Slovo — Zasopis Staroslavenskog instituta u Zagrebu, 25—26/1976, 231239. Dinié, J, Mihailo, Za istoriju rudarstva u srednjovjekovnoj Srbiji i Bosni I, SKA, Posebna izdanja, Odeljenje drustvenih nauka, knj, 14, Beograd 1955, 3341; Ruvarac, Warion: Draga, Danica, Resa, Zbornik 1. Ruvarca I, SKA, Posebna izdanja, Dru- Btveni i istoriskt spisi, ‘Inj. 44, Beograd, 134, 331347; Cirkovié, Sima: Istorija srednjovjekovne bosanske driave, SKZ, Beograd 1964; Kovaéevié-Kojié, De sanka: Gradska naselja srednjovjekovne bosanske driave, »Veselin MasleSac, Sa- rajevo, 1978; Corovié, Vladimir: Historija Bosne I, Beograd 1940; Zivkovié, Pavo, Tvrtko II Tvrtkovié (Bosna u prvoj polovini XV stolje¢a). Sarajevo, 1981; Jeremié, Risto-Tadié, Jorje: Prilozi za istoriju zdravstvene Kulture starog Dubrovnika, II, Beograd 1939, Istorija srpskog naroda, knj. II, SKZ, Beograd, 1982, ? Vide podataka o samom Zvomiiu vidi u radu: Kovatevié-Kojié, De sanka: Zvornik (Zvonik) u srednjem vijeku, Godiinjak Druitva istorifara BiH, 16/1985, 19-35. } < 148 . * P, Zivkovié, Usorska viasteoska porodica Ziatonosoviél 4 bosansk! Krallevt (posljednia decentia Ziv 1 prve tri decenije XV stolieca) Historijski zboralk, god. SHHIK (ete. MT—IO2 1868) noviéa, odnosno jo§ ranije DivoSeviéa. Tu vezu poku8ao je dokazati Pavo AnGelié, trae¢i prve korijene postojanja i djelovanja ove ugledne feudalne porodice u osobnosti DivoSa Tihoradiéa koji se bez titulature, kao svjedok prvi put spominje 1332. godine u jednoj povelji Preko starijeg DivoSeva brata Vitana i njegova sina Tihtina, ova porodica dobiva drugo ime Tihti- novi, Sto je i moguée s obzirom na postojanje patronimika u srednjem vijeku. BliZa veza zajedni8tva ove porodice moze se donekle, prema spomenutom povjesnigaru, i dokazati postojanjem jo3 jednog prezimena karakteristiénog Za ovu usorsku feudalnu porodicu. Rije je o.prezimenu Jurjevié pod kojim se pojedini anovi porodice Zlatonosoviéa pojavijuju u vrelima. Pod spome- nutim prezimenom nalazimo i Vukmira, jednog od najisteknutijih predstavnika ovog roda. Ipak Gemo ostati uskraéeni za pravu istinu i spoznaju odakle je ova ugledna usorska pa i Sire bosanska feudaina porodica dobila ime Zlato- nosovié, Ostaje nam samo da nagadamo da je to mozda moglo biti od nadimka jednog od Slanova ove kuée, Mi éemo se u svom radu zadriati na dvije najistaknutije litnosti i Ziatonosoviéa: Vukmiru i VukaSinu, tija aktivnost na vojnom i pol planu pada u prve tri decenije XV stoljega. Jo§ i prije Vukmira i Vuka¥ina saznajemo za neke Hlanove ove usorske vlasteoske porodice. Tako veé u drugoj polovini XIV stoljeéa nailazimo na podatke koji govore da je ova porodica u rodbinskim vezama s kuéom Hrva- tiniéa, Jedna od kéeri Vukea Hrvatiniéa, oca vojvode Hrvoja Vuktiéa bila je udata za jednog, nama poimenice, nepozatog lana roda Zlatonosoviéa. Ta- rion Ruvarac, ne ba& s velikim uspjehom, pokuSava dokazati da se radi o Vubici, sestri mnogo poznatije Rese, da li mladoj ili starijoj ostaje nepoznato, koja je bila udata za strica Vukmira i VukaSina Zlatonosovita.t Ova je, koliko mamo iz izvora, imala dva sina, Vuka i Branivoja, s kojima je uz odobrenje dubrovatke vlade pofetkom 1404. godine poila u grad podno Sra, nakon izvjesnih poteSkoéa u koje je dospjela Nazalost, nigdje se ne spominju njeni sinovi Viad i Stjepan, prema emu bismo mogli povjerovati tvrdenjima Mariona Ruvarca. : » _ Spomenuti Vad i Stjepan Zlatonosovié su bili sudionici kosovske bitke Sudjelujuéi medu bosanskim vojnicima na strani Srba u borbi protiv Turaka. ‘Tamo su nakon bitke bili zarobljeni i kao zatoenici odvedeni u Carigrad. Nakon angorske bitke u Bosni se pronio glas da su oni jo3 uvijek u Zivotu. .Vijest se protula i izvan granica Bosne, primjerice u Dubrovniku i susjednim zemljama. Odmah su se na tu vijest Vukmir i VukaSin Zlatonosovié obratili Gubrovatkoj viadi s molbom da posreduje kod turskih vlasti za njihovo oslobadanje. Ova je obefala da ée se preko svojih poklisara interesirati na |, Porti o sudbini njthovih blizih ro@aka, Vlada u Dubrovniku je dala nalog februara 1403. godine svom Zovieku Milofu MiliSeviéu da pode na mletatku Baliju s kojom ée iéi u Carigrad da traZi: »...questi sono li principali baroni roda kom, Pes * Stojanovié, Ljuba: Stare srpske povelje i pisma I/1, Beograd-Srem, Kar- dlovel, 1929, 44. (dalje: Stojanovié, Povelje i pisma 1/1), Andelié, Postojbina 1 rod i Divota Tihoradiéa, 234. yt (Ruvarac, Draga, Danica, Resa, 345. Stojanovié, Povelje i pisma I/1, 487. P, Zivkovls, Usorska viasteoska Kav I prve' tri decenije XV_stoljeca) Historijsid zbornik, god, 3OOUX (), "a Ziatonosoviel 1 bosanski kraljevi (posWjednJa decenija 147162 (1906) di Bosna per li quali te mandemo Borovina Voleasinich, Micaz Milossevich, Viadh Zlatonosovié e Volco.«6 U kakvom su srodstvu dvojica turskih zaro- bijenika bila 5 Vukmirom i VukaSinom Zlatonosovié, moze se donekle dokuéiti iz jednog dubrovatkog pisma upuéenog na dvojicu braée, usorskih feudalaca. U pismu oni kazu da ée se zauzeti na turskom dvoru za njihova dva bratuéeda* VukaSin Zlatonosovié se u izvorima prvi put spominje 1399. godine. U povelji kralja Stjepana Ostoje kojom Dubrovéanima potvrduje ranije povla- stice i privilegije, me@u svjedocima naSlo se i ime VukaSina Zlatonosoviéa tituliranog kao kmez.’ Iste godine javlja se on u jo8 jednoj Ostojinoj povelji izdatoj za Dubrovéane kojom im bosanski kralj potvrduje zemlje i sela od Kurila do Stona. I ovoga puta VukaSin Zlatonosovié je tituliran titulom kmeza® . Ovo navodenje imena Vukaiina Zlatonosoviéa medu svjedocima na kra- Jjevskim poveljama nagnalo je najveti broj povjesnitara da povjeruju da je Vukain stariji brat Vukmira Zlatonosovita. Odredenu pometnju u takvom zakljutivanju unose meSto kasniji podaci i vrela koji se odnose na Vukmira Ziatonosoviéa koji obnaga titulu vojvode. Zatuduje @injenica da tu titulu ne nosi stariji nego mladi lan kuée Zlatonosovita. I kao Sto nismo u stanju preciznije utvrditi i ustanoviti ji su sinovi Vlad i Stjepan Zlatonosovié, tako isto ni za Vukmira i VukaSina ne mozemo odgonetauti pravo ime oca. Iz ranije izloiene materije vidi se da su im Vlad i Stjepan strigeviéi, a kako je s njima u rodbinskim vezama vojvoda Hrvoje Vukéié, preko Vlada i Stjepana, i Vukmir { VukaSin su s velikim Dosanskim vojvodom bili u srodstvu. Iz bligeg upomavanja biografije Vukmira i Vuka8ina Zlatonosoviéa pri- krafeni smo za totnu i preciznu spoznaju kad su oni rofeni. Ako uzmemo u razmatranje njihove prve aktivnosti pa na osnovu njih pokugamo rekon- struirati i razrijeSiti taj problem, onda odmah na potetku istaknimo da se njihova aktivnost prvi put spominje na samom kraju posljednje decenije XIV stoljeéa, Veé tada su sasvim sigurno morali biti u zreloj Zivotnoj dobi. Vukmir Zlatonosovié se prvi put spominje 1400. godine u jednoj povelji kralja Stjepana Ostoje kojom vojvodi Hrvoju daruje Zupu Hlivno. Medu brojnim svjedocima nalazi se i ime Vukmira Zlatonosoviéa uz ije ime je upisana { titula vojvode.® Cini nam se da upravo ovaj podatak i baca neSto viSe svjetla na redoslijed dvojice braée. Cinjenica da je uz Vukmirovo ime navedena titula vojvode, a samo koji mjesec ranije uz Vuka¥inovo titula kneza *Pucié, Medo: Spomenici srpski I, Beograd, 1858, Primedbe IV. (dalje: Pu- sié, Spomenici srpski). HAD: Lettere e Commissione di Levante IV, fol. 77, 2. XI 1404. (dalje Lett di Lev.). * Stojanovié, Povelje i pisma I/1, 482. 7 Miklosié, Franjo: Monumenta serbica, Vienae 1858, 235—237. (dalje, Mi- \do8ié, Monumenta serbica) ® Stojanovié, Povelje i pisma I/1, 420—~423, 422. Vukain se s tom titulom javljau J08 jednoj Ostojinoj povelji od 5. februara 1399. godine, kojom Dubrovéanima po- tvrduje povelju kralja Tvrtka I od 1378. godine. Stojanovié, Povelje ¢ pisma I/1, 426. * MikloSié, Monumenta serbica, 247—250, 250. 150 Iwkovié, Usorska viasteoska porodiea Zlatonosoviti 1 bosanski kralievi (posMiednja decentja Pe 2h SEO Peve tH uekale SA coteess Historijski zbornik, god. XXXTX G), ser, 147162 (59) &ni se da sasvim jasno govori da je vojvoda Vulmir morao biti stariji. Vuka- Sin se u vrelima javija neSto ranije, ali je ta razlika neznatna (samo nekolike mijeseci), no, uz njegovo ime stoji samo titula kneza i nju je nosio do smrti Vukmira, kada je od njega preuzeo vojvodsku East i dostojanstvo. Vukmira Zlatonosovita susretemo pod drugim imenom Jurjevié 1404. Bodine u svojstvu svjedoka na povelji kojom kralj Stjepan Ostoja potvrduje Metanima ranije sloboitine glede trgovine. Medu brojnim svjedocima nala- zimo i vojvodu Vukmira Jurjeviéa opet s titulom vojvode.* Ovaj nas podatak navodi i na osvjetljavanje genealogije ove usorske porodice. Prema drugomprezimenu koje je rjede upotrebljavao — Jurjevié — dalo bi se zakljutiti da mu se otac zvao Juraj a taj se jo8 zvao i Tihinowié.t Aktivnost braée Zlatonosoviéa, Vukmira i VukaSina u vrijeme prve viada- vine Tvrtka Il Tvrtkoviéa, nije poznata. U vremenu od 1404. do 1409. godine ne nalazimo ih prisutne u bilo kakvom politigkom ili vojnom dogadaju. Nakon gotovo decenije njihova zati8ja prvi se 1413. godine javija vojvoda Vukmir, i to vile po privatnoj liniji, Te godine on se iz Sprege obratio dubrovatko} viadi s molbom da mu poalje lijetnika magistra Bartola Squarcijalupia. Dubrovatko Veliko vijeée je 1. februara te godine donijelo odluku da k njemu pode njihov lijeénik, i to na dva mjeseca, uz njihovu platu. Ne za se iz kojih tazloga tamo ipak ne pode nijedan od lijetnika pa se dubrovatka vada morala ispritavati vojvodi Vukmiru zbog tog sluéaja. Bartol Olovié, phisicus nije se dao nagovoriti da krene na taj put po svoj prilici zbog nesigurnosti.* Vojvoda Vukmir Zlatonosovié je tada, po svoj prilici, bio veoma bolestan kad je bilo potrebno da dubrovaéki lijetnik proboravi na njegovu dvoru puna ava mjeseca kako je to prvobitno bilo zamiéijeno. Uprkos toj Zinjenici Vukmir Zlatonosovié je, ini se, uspio nadvladati bolest. Zakljuéujemo to na osnovu neSto kasnijih podataka koji govore o njegovoj vrlo bogatoj diplomatskoj aktivnosti u dogadajima koji su narednih godina potresali bosansku kraljevinu. Dvije godine nakon preleZane bolesti vidimo vojvodu Vukmira vrlo aktivna iangazirana u dogadajima koji su potresali Bosnu 1415. godine. Ukljutivanje porodice Zlatonosoviéa u zaplet, pa i rasplet dogadaja koji su te godine slije- dili bio je, Gini se, prvi kamen spoticanja u ajihovim odnosima s bosanskim kraljem Tvrtkom II Tyrtkoviéem. co U previranjima do kojih je u Bosni do8lo 1414. i 1415. godine nastupila Je polarizacija odnosa medu najistaknutijim bosanskim krupnim feudaleima, koja nije mimoi8la ni sitnije plemstvo, Knez Pavao i njegov sin Petar Pavlovié nisu prihvatili prougarsku politiku koju je vodio kralj Ostoja i vojvoda Sandalj Hranié. S ovima su u tijesnoj vezi i suradnji bili i brata Zlatonosoviéi. Oni su, kao Sto se to iz izvora moze vidjeti, podrzavali legitimnog kralja Stjepana Ostoju, za razliku od Pavloviéa koji su bili na strani protukralja Ly wbié Sime: Listine 0 odnoSajih izmedu Juznoga Slavenstva i Mletatke Republike V, MHSM, Zagreb, 1875, 39—41, 40. Usporedi: Andelié, O usorskim yoivodama, 33, » (try 4 Andelié, O usorskim vojvodama, 33. ‘spit Stojanovié, Povelje i pisma I/1, 483, Jeremié-Tadié, Prilozi za istoriju zdrav- 2 kul 151 P, Zivkovié, Usorska viasteoska porodica Zlatonosoviél 1 bosanski Kraljevi (posljednja decenija Sav] prve’ tri decenije XV stoljeca), Fistorijeki eborniie, god, XXXTX (1), sir. 167-162 1986) Tvrtka II Tyrtkoviéa. Ovaj je u vrijeme izgnanstva boravio negdje u blizem dubrovatkom zaledu kod svojih Vlaha Kiéuriéa. Uz pomoé Turaka i kneza Pavla Radenoviéa pokuao se on 1414. godine povratiti na bosanski prijesto. Bliskost kneza Pavia i Tvetka II i preferiranje protukralja u Bosni nagnalo Je kralja Ostoju, vojvodu Sandalja i bratu Zlatonosoviée da pripreme urotu protiv Pavloviéa. U dogadaju koji se zbio na Parenoj Poljani kod Kraljeve Sutjeske, koncem avgusta 1415. godine uéestvovali su i Zlatonosoviéi na strani urotnika (kralja Ostoje i vojvode Sandalja). Ubojstvo do koga je tom prilikom do8lo (rijeé je 0 ubojstvu kneza Pavla Radenovita), koje ima politi- &ko obiljezje, nije niSta drugo nego obratun dviju zavadenih polititkih grupacija u Bosni, pristalica protukralja Tvrtka II Tvrtkoviéa na jednoj strani i legitimnog kralja Ostoje na drugoj. Samo ubojstvo i splet okolnosti pod kojima se ono zbilo -opisuje dubro- vatki poslanik Ivan Gundulié koji se zatekao nazotan u samom dogadaju.* Opis ubojstva dao je u pismu koje Salje svojoj vladi u Dubrovnik. Na osnovu sadrzaja tog pisma saznajemo da su se na dvoru kralja Ostoje u Sutjesci na »stankue okupili slijede¢i bosanski feudalci: vojvoda Sandalj, sa bratom Vukom, vojvoda Vukmir Zlatonosovié, Zupan Dragi§a Dinjitié iz Usore, Pavao Kle&ié te knez Pavao Radenovié sa sinom Petrom Pavloviéem. U Setnji koja je pritom uslijedila doSlo je do Zuéne raspre izmedu vojvode Sandalja i kneza Pavla. O&troj polemici se pridruzio i vojvoda Vukmir Zlatonosovié. U jednom momentu knez Pavao je poteo da bjeZ, a za njim su u potjeru krenuli judi vojvode Sandalja, uspjeli su ga sustiéi i pritom mu odrubili glavu, sina Petra su zarobili u namjeri da ga oslijepe. O sudjelovanju vojvode Vukmira Zlato- nosoviéa u ovoj uroti najbolje moze da potvrdi podatak koji govori da je usorski vojvoda nakon ubojstva kneza Pavla poZurio u Olovo koje je imao namjeru zaposjesti prema sporazumu urotnika. Ovaj dogadaj je sasvim sigur- No ostavio traga u odnosima Tvrtka II Tvrtkoviéa i Zlatonosoviéa. Olovo Zlato- nosoviéi nisu uspjeli posjesti, po svemu sudei, i zbog novih upada Turaka Koji sada dolaze na poziv Pavloviéa. Za naredne pola decenije ostajemo uskraéeni za saznanje Sto je bilo sa ovom usorskom vlasteoskom porodicom u novim previranjima koja su u drugoj polovini druge decenije XV stoljeéa zahvatila Bosnu. Nije nam poznata njihova uloga i opredijeljenost u novim sukobima vojvode Sandalja i Petra Pavloviéa. Narednih nekoliko godina njima se u vrelima gubi svaki trag Sto ne mora biti pokazatelj da su oni u to vrijeme neaktivni. Do izmirenja sa Twrtkom II Tvrtkoviéem moralo je svakako doti jo8 prije Tvrtkova stupanja na bosanski prijesto po drugi put 1420. godine. Cak su mu i oni pomogli da se te godine ponovno domogne prijestolja i bosanske krune. Na »stankue koji je odrian 1420. godine bosanska vlastela, medu kojima i Zlatonosoviéi, odlute da zbace Stjepana Ostojiéa i na bosanski prifesto dovedu, po drugi put, Tvrtka II Tvrtkoviéa. Smatrali su da je i on * Pucié, Spomenici srpski, Primedbe XV—KVIT. Pucié je donio pogresan da- tum tog dogadaja 23. avgusta 1415. godine a rijet je 0 24. VIII: Lett. di Lev. VI, fol. 133". Usporedi: Zivkovié, Tvrtko II Tvrtkovié, 72—73, Opis tog dogadaja daje 1 Sima Cirkovié u: Istorija srednjovjekovne bosanske drzave. 152 P. Zivkovié, Usorska viasteoska porodica Zlatonosoviéi { bosanski kraljevi (posijednja decent XIV 1 prve tri decentje XV stol) Historijski zborntk, god. XXS0X GQ), str. 14 | jedan od slabainih i nemoénih kraljeva koji nije u stanju obuzdati samovolju | krupnih bosanskih feudalaca kakvi su u to vrijeme bili i sami Zlatonosoviés Moide je i to bio jedan od presudnih razloga za ponovni Tvrtkov dolazaic na prijesto, Da su Tvrtku II i Zlatonosoviti pripomogli u Sitavoj to} stvari, potvréuje Zinjenica o njihovoj prisutnosti u svojstvu svjedoka na jednom broju ajegovih povelja koje je izdao odmah nakon stupanja na prijesto. Tako u povelji kojom Dubrovéanima potvrduje Sandaljev dio Konavala medu svjedocima nalazimo i ime vojvode Vukmira Zlatonosovita."¢ I nakon Sto je Tvrtko II Tvrtkovié i definitivno uévrstio svoje pozicije u Bosni, odlutili sa Dubrovéani da zatraie pomoé i posredovanje braée Zlato- nosoviéa kod novog bosanskog kralja. Dubrovéani su bili narodito uporni w svojim trazenjima kod ovih posredovanja zbog tvrdave Soko koju su kupil zajedno sa Sandaljevim dijelom Konavela te u potvrdivanju svih ranijih pri- vilegija koje su dobili od bosanskih banova i kraljeva prije Twrtka I Trtkoviéa, U ostvarenju tih svojih planova i ciljeva Salju oni i na dvor braée Zlatonosoviéa svoje poklisare koji su ih trebali moliti za posredovanje u njihovoj stvari na bosanskom dvoru. Velike su bile zasluge Zlatonosovita w isdavanju i potvrdivanju eanijih privilegija i izdavanju Tvrtkove povelje Dubrovéanima 1421. godine. Izmedu ostalog i zaslugom voivode Vukmira J njegova brata VukaSina Zlatonosoviéa, Tvrtko II Tvrtkovié je konagno 18. avgusta 1421. godine izdao Dubrovéanima povelju u kojoj im potvrduje sve ranije privilegije koje su dobili od Tvrtka I Kotromaniéa pa sve do njegova prethodnika Stjepana Ostojiéa.™ Najvete zasluge za izdavanje te povelje treba pripisati, pored vojvode Sandalja, i Zlatonosoviéima. Oni su, kako se ini, itmali u to vrijeme najveti utjecaj na bosanskog kralja. Iz iziava njihovih Poklisara saznajemo da su Dubrovéani dobili povelju samo zahvaljujuéi inter | venciji Vukmira Zlatonosoviéa i vojvode Sandalja. Dubrovéani su im se poku- | Sali bogatim darovima oduZiti za njihovo posredovanje i navedene zash | Vojvodu Vukmira su nagradili bogatim darovima Gija se vrijednost procjenjuje [na 300 perpera* Nakon Sto je prijedlog bio proslijeden na Malo i Veliko lvijee odredeni su njihovi Iudi koji ée nabaviti sukno Sto ée se vojvodi Vukmiru proslijediti u vidu poklona za spomenute zasluge.? Vojvoda Vukmir 4 Stojanovié, Povelje 1 pisma I/1, 504. 3 Isto, 504, HAD: Acta Consilii Rogatorum 3. fol. 55, 25. VIIT 1421. »Prima pars est de donando vojvode Vochmir et fratri suo in pannis.« Super eodem: »...de portando ei peasEhan mafus facfendi donum predictis de yperperis trecentis.< (dalje: Cons. 8) * U Malom vijeéu su za te poslove odredeni Mlija Crijevié, Marin Gutetié 1 Tekov Dordié, HAD: Acta Consilii Minus, 2, fol. 217. 26. IX 1421. >Officiales deni voivode Vochmir: Ellas de Crieva, Marinus Si de Goze Jacobus Ma. de Georgie elect fuerunt oficiales ad emendum donum quod mitti debet donatum voivode Vochmir de Slatonosovich.« (dalie: Cons. Min). Radilo se o jednoj pe&i eukna. Cons. Min. 2, fol. 218, 26. IX 1421. »Captum fult de dando libertatem ser Elie de Crua et soc‘is officialibus ad emendvm donum quod mitti debet voyvode Vochmir Slatonosovich auod accipere debeant illam peciam panni qui est detenta in dohana ‘Magna per contrabandum pro dono predicto ...< Prethodno je u Malom vitetu 26. JVI 1421. godine bio odrefien Andrija Vuketié © arto @ fol, 219" 153 B, Zivkovié, Usorska viasteoska porodica Zlatonosoviét 1 bosanski Kraljevi (Doslfednja decenija XIV i prve' tri decenije XV stoljeca). Historifeki zbornik, god. 30x (1), str. 147—162 1986) je tom prilikom imao i nekih svojih posebnih zahtjeva koje je postavio pred dubrovatku vladu. Trazio je naime da u obratunsku vrijednost darova bude ukljugeno da on i njegovi Ijudi u gradu pod Srdem kupe baruta i €etiri balistare, Sto je dubrovaéka viada uvaiila, ali pod uvjetom da to kupljenc oruzje ne bude iskori8teno u njihovom blizem zaledu* Oruzje im je, po svoj prilici, bilo potrebno zbog novih zapleta i sukoba Kosaéa i Pavlovita u Kojima ni oni nisu mogli ostati po strani. Konatno, najbolja potvrda o po- stedovanjima koja su méinili Zlatonosoviéi za dubrovatku stvar jest i pismo koje tamoSnja viada upuéuje vojvodi Vukmiru., U njemu se zahvaljuju za njegovo zauzimanje u njihovoj stvari kod bosanskog kralja.” Uz ove zahval- nosti spremljeni su za bratu Zlatonosoviée i darovi koji su se sastojali od skupocjenog firentinskog suka koje su proslijedili vojvodi Vukmiru i knezu Vukaiinu Zlatonosoviéu posredstvom svojih’ poklisara™. .s! Svoju velika posrednigku ulogu u Korist Dubrovéana Zlatonosoviéi su jo8 jednom iskazali prilikom posjete i duzeg boravka mletatkog poslanika na bosanskom dvoru. U vrijeme pregovora Tvrtka II Tvrtkoviéa i Mletatke Repu- blike o stvaranju saveza za borbu protiv Ivani§a Nelipéiéa, Dubrovéani su strahovali da se planirani savez ne bi okrenuo protivu njih pa su uéestalo oblijetali dvor Zlatonosoviéa i vojvode Sandalja da oni udine ne3to za njihovu stvar i korist. Najveéa bojazan Dubrovéana bila je vezana za’ pokuSaj Mle éana da dubrovatke trgovee istisnu iz Drijeva. Stoga’su utestalo upucivali svoje poklisare na dvor vojvode Vukmira Zlatonosoviéa i vojvode Sandalja da tamo mole bosansku gospodu kako bi posredovali kod bosanskog kralja 2a otuvanje njihovih interesa u tom dijelu bosanskog kraljevstva. Sredinom decembra 1422. godine uputili su oni na dvor usorskog vojvode svoje posla- nike Pasquala Restiéa i Marina Gunduliéa. Nalozeno im je da se sastanu 8 vojvodom Vuka¥inom i da ga pritom mole kao svoga stalna prijatelja da se Zauzme za njihovu stvar na dvoru bosanskog kralja. Poslanicima je naloZeno da se tamo mogu zadrzati tak osam dana, sve dok ne dobiju audijenciju kod vojvede i njemu ne izloge dubrovatka strahovanja od mletatkog prisustva u Bosni. Tom prilikom su poklisari trebali iskazati dubrovatku naklonost »...Captum fuit de dando libertatem ser Andree Ja de Volco et sociis officialibus electis ad emendum donum mittendum ad voivodam Sandagl et voivoda Vochmir Slathonosovich ...« 18 Cons. Rog. 3, fol. 23’, 3. III 1421. »...de portando ad maius consilium de donando predicto Vochmiro libras trecentas pulveris a bombardis et mazios filli seu spaghi centum.« Isto, fol. 24, 6. IIT 1421. »... quod inter donum centum yper- Perorum fiendum Vochmir in spago et pulvere possint inserre balistas quator non excendendo propter illas metam propterea yperperorum centums. Darovi su mu spremljeni posredstvom dubrovatkih poklisara: Paladina Gunduli¢a, BlaZa Dordiéa i Juraja Gutetiéa. Cons, Minus, 2, fol. 189, 6. IIT 1421. # Stojanovié, Povelje i pisma I/1, 484. * Cons. Minus. 2, fol. 217’, 26. IX 1421. U svojstvu dubrovatkog poslanika na dvora vojvede Vukmira boravio je prethodno Nikola Gundulié mole¢i usorskog vojvodu da na Tvrtkovu dvoru poradi Stogod u njthovu korist. Lett. di Lev. 8, fol. 166, 26. IX 1421, Rije® je o boravku mletatkog poslanika na bosanskom dvoru 1 strahovanju Dubrovéana zbog toga. Lett. di Lev. 8, fol. 158’, 1421. 154 P, 2ivkovié, Usorska viasteoska porodica Zlatonosoviél 1 bosansk! kraljevi (posiednia decentja XIV 1 prve tri decentje XV" stoljeca). Historijski zbornik, god. XXOUX (1), str. 147—262 (1989 i prijateljstvo koje prema Zlatonosovitima datira odranije.** Dubrovatki posianici Pasqual Restié i Marin Gundulié su redovito slali izvjeStaje svojoj vladi sa dvora usorskih vojvoda. Sa sobom su nosili i darove u suknu koje su trebali predati u momentu raspoloenja vojvode Vukmira i kneza Vuka- Sina, Sukno koje je za njih namijenjeno poslano je preko Usore u Pod-Zvonik gdje je trebalo biti uruéeno nakon Sto poslanici budu saslu’ani od braée Ziatonosoviéa. Tom prilikom su dubrovatki poslanici pozvali vojvodu Vukmira i njegova brata da posjete njihov grad, ispriéavaju¢i mu se usput zbog zaka&njenja nekih trgovinskih artikala a kao razlog su naveli epidemiju koja onemoguéava prolaz do njih. I taj put nisu propustili priliku da se pozale na prisustvo mletaékog poslanika na kraljevom dvoru u Bosni. Optuiivali su ga a Zeli nahuSkati sve bosanske barone i kralja protiv njih, a s obzirom na to da je vojvoda njihov prijatelj, ofekuju od njega veliku pomoé i posredova- nje® Prilikom ovog boravka dubrovatkih poslanika na dvoru Zlatonosovita naloZeno im je da kod vojvode Vukmira i kneza VukaSina u razgovoru posebno istaknu kako je u zemljama vojvode Vukmira dubrovatkim trgoveima uvijek bilo slobodno trgovati i hoditi, ali da u zadnje vrijeme njihovi trgovei trpe velike Stete od njihovih ljudi i opéenito od ljudi koji pljatkaju po Bosni. Pritom su molili vojvodu Vukmira da se na »stankue koji planira da sazove bosanski kralj zauzme za njih, zajedno sa Zupanom DragiSom Dinjiti¢em. Obadvojica su tom prilikom bila taXéena bogatim darovima u suknu* Vijeée umoljenih je odlu&ilo da im daruje poklone od 400 perpera,* Sto je za te prilike bio zaista vrijedan poklon. Naravno, radilo se i ovoga puta o vrijednim tkaninama koje su Dubrovéani nabavijali u prekomorskim gradovima i na Bliskom istoku. Njthova uloga na dvoru dosanskog kralja Tvrtka I Tvrtkoviéa prvih godina njegove druge vladavine bila je, Hini se, samo za nijansu manja od vojvode Sandalja, bez sumnje u to vrijeme najuglednije litnosti medu bosan- skim feudaleima. Zlatonosoviéi su kao ugledna bosanska feudalna porodica pitani za savjet od Dubrovéana i u spornim odnosima sa svrgnutom bosanskom kraljicom Kujatom. Dubrovéani su u Gitavom sporu s njom, kao iu odnosima s legitimnim kraljem Tvrtkom II Twrtkoviéem trazili miSljenje i sugestije braée Zlatonosoviéa.* NaSli su za shodno da bra¢u Zlatonosoviée obavijeste io ljutnji kralja Twrtka II Tvrtkoviéa zbog ugoS¢éavanja Vuka Baniéa, koji se predstavljao kao potomak kuée Kotromani¢a i tako ugrozavao pozicije legitimnog kralja Tvrtka IL. Ostaje zamagljena slika dréanja Zlatonosoviéa U Gitavoj toj stvari oko Vuka Baniéa no, Gini se da su oni u mnogim stvarima * Lett. di Lev, 8, fol, 137138, 13, XIT 1422. * Lett. di Lev. 8, fol. 137%, 13. IT 1422, % Isto, fol. 138, 13. KIT 1422. ™ Cons. Rog. 3, fol. 131, 3. KIT 1422, >... de donando voivode Vochmir et Vochassino fratri sue. Pro eodem: ...de donando eisdem yperperos quadringentos.« ‘Tom prilikom je i Zupan Dragi§a Dinjiti¢ bio bogato obdaren. Isto, fol. 131, 3. XII 1422, >... de donando eisdem yperperos trecentos.« * Cons, Rog. 3, fol. 83’, 24. IV. 1422. »...de donando regine Cuace qui fuit olim regina Bosne. Pro eadem: ...de recomittendo per literas nostras dictam reginam B, Zivkovié, Usorska viasteoska porodica Ziatonosoviéi 4 bosansk! kraljevi (posljednja decenija XiV I prve’ tri decenlje XV_stoljeca), Historijekt zbornik, god, XXXIX (1), str. 147—162 (1986) slijedili primjer vojvode Sandalja pa tako i u ovom slutaju podrzavali interese Dubrovéana, a samim time i interese Vuka Baniéa koji je uzivao naklonost vojvode Sandalja™ Koliko su Dubrovéani polagali nade u Zlatonosovite, i kolika je bila ta njihova naklonjenost prema Dubrovatkoj Republici, moze potvrditi i jedno pismo dubrovatke vlade upuéeno na ugarski dvor. Dubrovéani nisu propustili priliku da i ugarskog kralja Sigismunda obavijeste o blagonaklonom dréanju ove usorske porodice prema njihovu gradu. U jednom pismu koje Salju Sigismundu Dubrovéani istigu velike zasluge braée Zlatonosovita: vojvode Vukmira i kneza VukaSina koji su puno pomogli u njihovoj stvari a protivu mletatkog poslanika Sto je radio na Stetu Dubrovatke Republike. Njima se u tom pismu pripisuje zasluga da su zajedno s vojvodom Sandaljem onemo- guéili mletatkog poslanika da privoli bosanskog kralja na Stetu Dubrovéana”” Samostalnost u upravi i odlutivanjima na svojim posjedima pa i Sire, ispoliavali su Zlatonosoviéi i u odnosima s Dubrovéanima ili pak u odnosima 8 nithovim podanicima, kakvi su izmetu ostalih bili i Dinjiti¢i. U- nekoliko primjera se to moze najbolje ilustrirati. Jedan od tih je sluéaj Tome Buniéa i Marina Menéetiéa koji su bili zastupnici Marina Lukateviéa u imovinsko- Dravnom sporu Sto su ga imali s Radivcem Radusinoviéem, Bosancem, zvanim Bonié. U tom sporu zatrazeno je posredovanje i arbitraza kneza VukaSina Zlatonosoviéa te: izvjesnog vojvode Bogdana iz Srebrenice. Spor je, inate, nastao _u Usori u Pod-Zvoniku, zemljama koje se tretiraju kao viasnistvo braée Zlatonosoviéa2® Drugi primjer njihove moti i dominacije u Usori. i nad takvim usorskim plemiéima kakvi su Dinjitéi, pokazuje slutaj spora Dubrovéanina Maroja Driéa sa Zupanom Dragi8om Dinjitiéem. Zupan Drai’a Salie pismo »dragomu i milomu bratu stariiemu knezu VukaSinu i vojvodi Vukmirue uzvraéajuéi im odgovor na njihovo pismo u kome mole Zupana da primi u grad Srebrenicu Dubrovéanina Maroja Drziéa. Zupan se duboko isoritava dragom i starijem bratu da nije u moguénosti uBiniti im uslugu jer je Drzié uvriiedio Zupana Dragi8u u srebrenitkoj carini. Za takav svoj stav on istige da ga je spomenuti Dr#é sramotno psovao na srebrenitkoi carini gemu je sviedok tamofnji carinik moleéi ih kao svoju osvodu da dobro sagledaju stvar jer on ne dozvoljava da ga i mnogo ugledniji ljudi tako vrijedaju, a nekmoli Dreié2 Sadraj pisma o obraéaniu Dinjiéiéa na Zlatonosoviée kao starije k suu prilici da im zapovijedaiu. dovolino govori u kakvom su polozaiu i odnosu Dinjiéiéi b'li prema Zlatonosoviéima. I to je jedna od potvrda da su braéa Zlatonosoviéi u to vriieme uzivali ugled istaknutije bosanske feudalne vorodice. istina ne baS onakve kakav su tretman imali Kosate i Pavloviéi, ali svakako su i oni nezaobilazni u mnozim politiékim. voinim i ekonomskim dogadajima koji su prozimali bosansko kraljevstvo u XV stoljeéu. % Cons. Rog: 3, fol. 135, 9. I 1423. * Lett. di Lev. 8, fol. 158’, 15. VIT 1423. * HAD: Lamenta de Foris 5, fol. 134, 20. IT 1423. ™ Stojanovié, Povelje 1 pisma 1/2, 7. 156 P, Rivkovié, Usorska viasteoska porodica Zistonosoviei 1 bosansk! kraljevi (posljednia decentja XIV 1 prve tri decentie XV stolieca). Historijskl zbornlle, Kod. GOI GO) sir. Mee G80) Uloga vojvode Vukmira Zlatonosoviéa u dogadajima koji su slijedili 1424. godine u Bosni morala je biti mnogo manja od prethodnih. To zaikijuéujemo Ba osnovu izvjeStaja iz Dubrovnika koji stizu na dvor vojvode Vukmira i obratno, iz kojih se vidi da je usonski vojvoda te godine neSto pobolijevao. Pod konac 1424. godine obratio se vojvoda Vukmir zajedno s vojvodom Sandaljem dubrovatko} vladi s molbom da mu pofalju lijeinika Bartola Plombina. Ovaj je, ini se, odbijao odlazak na dvor Zlatonosoviéa, ne zna se i kojih razioga, pa je dubrovatka vlada bila prinudena da Salje isprike i jednom i drugom vojvodi zbog takvog drianja fizikusa Bartola. U nastojanju da pomogny bolesnom vojvodi Vukmiru predlagali su mu da pokusaju razgo- varati s lijetnikom Tomom da on pode k Zlatonosoviéu,# ali veé sutradan Veliko vijeée dubrovatko nije mu dozvolilo da ide tamo. Senat je odlutio da poSalje Bartola s pratnjom koji je, Eni se, odbijao odlazak tamo zbog nesigurnosti Sto je zaviadala u Bosni. Dubrovatka viada je odluéila da mu Plati odlazak na dvor vojvode Vukmira i boravak tamo.t O svim tim stvarima ali su i vojvodi Sandalju uvjeravajuéi ga da ée pokuSati utjecati na lijes- nika Bartola da pode k wojvodi Vukmiru da ga lijeti® Pod sam kraj 1424, godine vojveda Vukmir se ponovno obraéa zajedno s vojvodom Sandaljem dubrovaékoj viadi s molbom da mu poSalju lijetnika, i to iskljuéivo magistra Bartola de Plombino, koji je po svemu sudeéi uzivao ugled vrsnog struénjaka. Ovoga puta dubrovatka wvlada mu je ponudila plaéu od 200 perpera® Odluka dubrovatkog Velikog vijeéa da na dvor vojvode Vukmira poSalje Bartola za toliku plaéu, malo zbunjuje, ali ako se ima na umu da je on bio veliki dubrovatki prijatelj i da ih je uveliko zaduzio, onda je sve to i opravdano. No rasplet dogadaja oko Vukmirove bolesti uputuje na zakljutak da je kod njega bila bezizlama situacija i, po svemu sude¢i ubrzo je nastupila smrt. Tih dana je u Dubrovnik stigla vijest da je vojvoda Vukmir umro pa i nije bilo potrebe vide slati lijeinika. Bilo je to zadnjih dana oktobra 1424. godine. Bolest je svakako morala biti jata od njega i nakon duzeg trajanja odvela ga je u smrt. % Cons. Rog. 3, fol. 226", 25. X 1424. >. ...rescribendi voivode Sandaglio et voivode ‘Yochmir excusationem facientes de persona magistri Bartholi recusantis ire. Et isto interis de praticando cum magistro Thoma medico si ipse vellet ire ad istud ...« Isto, fol. 227, 26. X 1424. >... de providendo magistro Bartholo de Plombino phisico cum famulis pro medicinis et expensis occasionem voivode Vochmir quem ituram est medicatum.« Lijefnika Bartola Plombina u ime vojvode Vukmira zatratio je i vojvoda Sandalj neSto ranije potkraj januara te godine, Sto zati da je on veé duze vremena bio bolestan, Cons. Rog. 3, fol. 200, 25, I 1424. »... respondendo literis voivode Sandagl de consentiendo sibi medicum quem petit pro vaivoda Vochmir. Et quod rogabimus medicum quod vellit ire Jeremi¢-Tadié, Prilozi za istoriju tiravstvene kulture If, 25. * Cons. Rog. 3, fol. 227, 26. X 1424. Jeremit-Tadi¢, Prilozi za istoriju zdrav- sivene kulture II, 25. ® Cons. Rog. 3, fol. 226', 25. K 1424; fol. 227, 25. X 1424, Jeremié-Tadié, Pri- lexi za istoriju zdravstvene kculture I, 25. % Cons. Rog. 2. fol. 297, 28, 1494 P, Zivkovié, Usorska viasteoska porodica Zlatonosoviél i bosanskel kraljevi (posljednja decenia 3EV' I prve’ tri decenije XV. stoljeta). Historijeiel zbornik, god. XXXIX (1), sir. 147—162 4986) Nakon njegove smrti jedini predstavnik kuée Zlatonosoviéa ostao je Vu- Kain, koji je naskjedio titulu vojvode. Sama ta tinjenica da je on do tada obnagao titulu kneza, a Vukumir titulu vojvode u dovoljnoj mjeri govori da je Vukmir morao biti stariji Glan ove usorske viasteoske porodice. U proljeée 1425. godine poZurili su Dubrovéani da novom usorskom voj- vodi upute destitke i izraze svoje zadovoljstvo. Po odluci Velikog vijeéa, a na prijedlog Vijeéa umoljenih, vojvodi VukaSinu su otpremljeni darovi u vri- jednosti od 60 perpera.** Bilo je to njegovo prvo javijanje s titulom vojvode, VukaSin je uz titulu naslijedio i zemlje koje su bile svojina porodice Zlato- nosoviéa, Promjena do koje je doSlo u kuéi Zlatonosoviéa bila je, tini se, i velika Promjena u politiékoj orijentaciji ove usorske vlasteoske porodice. Vojvoda Vuka8in se poéeo évrSte vezivati za srpske despote, najprije Stevana Laza- reviéa, a potom Durda Brankoviéa, koji sus "vremena na vrijeme dréali Srebrenicu. Upravo je taj bosanski srednjovjekovni grad bio veliki kamen spoticanja u odnosima bosanskih kraljeva i srpskih despota.’ S obzirom na to da je ona bila neposredni susjed Zlatonosoviéa, VukaSin je Zelio prisnijim vezama osigurati se s te strane. KorteSovanje s despotom Stevanom Lazarevi éem sasvim sigurno moralo je uvjetovati pogor’anje njegovih odnosa s bosan- skim kraljem.* Ovaj momenat povezivanja sa srpskim despotima i poticanje Tazmirica sa Tvrtkom II sasvim sigurno je bio presudan za daljnju sudbinu ove feudalne porodice. Vojvoda Vukagin je na taj nagin otvoreno iskazao neposlui- nost prema kralju i bosanskoj kruni tkrSeéi tako >vjernu sluzbuc i »vjeru gos- podskue, Tvrtko II Tvrtkovié nije mogao da trpi da se netko izvana mijeSa U unutraknje stvari njegova kraljevstva. S velikim je podozrenjem gledao na takvo ponaSanje vojvode Vukaiina, posljednjeg élana kuée Zlatonosovita. Do otvorenog sukoba nije odmah dolo, jer za to i nisu postojali optimalni uvjeti. U ljeto 1426. godine u Bosnu su provalili Turei s oko 4000 vojnika. Naj- prije su prosli kroz Usoru, pregavéi preko posjeda vojvode Vukagina a otuda se onda uputili u Hrvatsku. Nitko od Bosanaca nije im se suprotstavio, niti kralj Tvrtko Il, niti vojvoda Sandalj pa ni VukaSin Zlatonosovié. Jako je Bosna u to vrijeme, mogli bismo reéi, Zivjela u miru i barem prividnoj slozi, otpor Turcima je izostao. U povratku s pljatkaSkog pohoda po hrvatskim zemljama, zadrzali su se oni neSto duie u Srebreniku na posjedima vojvode ‘Vukagina* Nakon Sto su se Turci povukli iz Bosne, tamo se spremala velika bura, Jo§ uvijek nefzgladeni odnosi vojvode VukaSina i kralja Tvrtka II Tyrtkoviéa * Cons. Rog. 3, fol. 241’, 17, III 1425. »... de eundo ad Maius consilium pro donando Vochasino voivode Slatonosovich. Pro eodem: ... de eundo ad consilium maius pro donando ut supra dicto Vochasino voivode yperperos sexaginta.« * On je, Gini se, pokuSao évriée vezati Dubrovatku Republiku za despota Stevana Lazareviéa. Zakljutujemo to na osnovu sadriaja dubrovatkih pisama koja ovi Salju vojvodi VukaSinu i srpskom despotu istovremeno. Cons. Rog. 3, fol. 271, 3. X 1425, * Lett, di Lev. 9, fol, 123, 6. VIII 1426. 158 P, Zivkovié, Usorska vlasteoska porodica Zlatonosoviéi 1 bosansk! kraljevi (posljednja decenija ZIV 1 pave ta decmnije XV" seljcey Bistorifsks sbornll, god. SGSEIN Gh kr. tN Ose prijetili su-svakog %asa da prerastu u otvoreni rat. VukaSin se za nj u to vrijeme ozbiljno spremao, Sto potvrduju podaci iz Dubrovatkog arhiva koji govore da je on potetkom avgusta 1427. godine u Dubrovniku trazio da kupi oruija (300 libra Salitre), ali mu dubrovatka viada nije udovoljila zahtjevima Utindi su to neSto kasnije, tognije 9. aprila naredne (1428) godine*” Za kupo- vinu oruzja i baruta vojvoda Vukagin je u Dubrovnik slao svoju robu (nista se ne kaze 0 kakvoj vrsti robe je rijed) i za dobiveni novac nabavljao oruzje. Tako je pod konac juna 1428. godine za novac od prodane robe trazio da kupi 150 libara Salitre i isto toliko sulfara. Pritom je od dubrovatke viade zatrazio da mu poSalje i neke majstore, ne kaze se o ‘kojima je rijet, Sto mu je i udovoljeno.* Unatoé velikim pripremama na vojnom planu, do sukoba tada jo uvijek nije doSlo, ne zna se iz kojih razloga. Bit ée da je kralj bio previSe zaokupljen ieidbom s Dorotejom Gorjenskom. Na bosanskom dvoru bilo je veliko spre- manje za dotek alade, osim toga, u Bosni su prisutni i Turci od kojih su uairale obje strane. Na kraju treba spomenuti i éinjenicu da se potkraj te godine Tyrtko II Tyrtkovié izmirio s vojvodom Sandaljem i vojvodom Rado- slavom Pavloviéem,* a prvi je mogao i posredovati u mirenju zavadenih strana s obzirom na to da je na Ziatonosoviéa imao velik utjecaj. Prividno i privremeno izmirenje nije dugo potrajalo. Novi zapleti u odno- sima kralja i vojvode VukaSina doSli su do izrazaja u vrijeme izbijanja kona- voskog rata 1430. godine, U sukob Dubrovéana i vojvode Radoslava Pavloviéa ulljuduje se i vojvoda VukaSin Zlatonosovié, i to vrlo aktivno, Ovaj je nakon smrti despota Stevana Lazareviéa nastavio korteSovanje s despotom Durdem Brankoviéem, Ijutim neprijateljem bosanskog kralja Tyrtka II. Kod srpskog despota poticao je VukaSin mrinju protiv Tvrtka II i vojvode Radoslava Pavloviéa, a i ovoga puta kamen spoticanja u odnosima bila je Srebrenica. Vojvoda Vuka8in je pod svaku cijenu u savez za rat protivu Radoslava Pavio- vita Zelio ukljuéiti i srpskog despota, s éim se nikako nije slagao bosanski jkralj. Zlatonosovié je potajno predlagao Dubrovéanima da se u planirani savez jukjuti i despot Durad, sto Dubrovéani nisu mogli da prihvate, strahujuéi od heakeija bosanskog ‘kralja.* Za ovakve planove svoga podanika Tvrtko II po svemu sudeéi nije ao. Nasluéujemo to iz jednog odgovora koji Salje dubrovatkoj vladi u vezi s * Cons. Rog. 4, fol. 32’, 8. VII 1427, »... de offerendo et coricedendo Volcassino onosovich hic in Ragusius libras trecentas salnitri exportandi quo voluit.« % HAD: Diversa Notarie 16, fol. 179", 27. VI 1428. Cons. Rog. 4, fol. 52, 8. IV 28, >... de concedendo hic in Ragusio Voleasino Slatonosovich libras centum uinquaginta salintri et totidem sulfaris.« * Vidimo kralja u posjeti kod vojvode Sandalja. Obojica borave u Blagaju Dubrovéani Salju ribu za njihovo taSéenje. Cons, Rog. 4, fol. 75", 22, X 1428; tt. di Lev. 10, fol. 89, 1. VI 1428. “ Dubrovéani su nagradili poslanika vojvode VukaSina, koji im je donio tu ruku, Vrijednast darova iznosila je 50 perpera. Cons. Rog. 4, fol. 195', 17. VIL 430, S. Cirkovié govori da su pregovori vodeni u najveéoj tajnosti i da su se ubrovéani usprotivilt S: z a skog naroda II, 233, 234. oz istrija 159 B, Zivkovie, Usorska viasteoska porodica Ziatoncsoviel { bosanskl Kraljevi (posliednja decentia 2AV 1 prve’ tri decenije XV_stolieca). Historijski zbornike, god. XSOCDe (1), sir. 147—162 (9a) njezinim prijedlogom o stvaranju lige protiv vojvode Radoslava. U odgovora on istiée da se o foj stvari Zeli najprije savjetovati s vojvodom Sandaljem i vojvedom Vuka8inom Zlatonosoviéem, ida je u tu svrhu njima veé pisao." Sredinom maja 1430. godine kada je pisao vojvodi VukaSinu, Tvrtko II je jo8 uvijek s njim bio u dobrim odnosima. U takvim okolnostima, sasvim sigurno, uvazavao je miiljenje i sugestije usorskog vojvode koji je mogao imati velikog utjecaja na kralja pomazuéi tako dubrovatku stvar. Kada Dubrovtani pigu kralju Bosne 0 uvjetima mirenja s vojvodom Radoslavom Pavloviéem, onda trate da mir bude garantiran od Turaka, kralja Tvrtka I, vojvode Sandalja i vojvode Vukagina Zlatonosoviéa te Juraja Vojsalia.® Sredinom jula 1430. godine VukaSin se najednom okreée od kralja i uporno od Dubrovéana tradi da se u ligu ukljudi srpski despot. U vezi s tim pitanjem Salje u Dubrovnik svoga poslanika koji je tamo lijepo primljen i sasluSan, ali je dubrovatka viada ostala uzdrzana od tih prijedloga* Tih dana vojvoda Vuka&in bio je u kon- taktima i s despotom Durdem Brankoviéem posredujuéi izmedu njega i Du- brovtana oko ukljudivanja srpskog despota u, rat protiy vojvode Radoslava Pavloviéa. O tome je saznao i kralj Tvrtko koji je najednom poteo da mijenja orijentaciju i mi8ljenje u vezi sa savezom. Prijediog Sto su ga njemu iznijeli dubrovatld. poklisari da se obrazuje liga protiv vojvode Radoslava u koju bi usao on, vojvoda Sandalj, vojvoda Vukagin i oni, jednoduino je odbio. Bio je strano ljut na Zlatonosoviéa Sto mu upliée u rjeSavanje ‘unutrainjih sporova srpskog despota kojeg je smatrao velikim neprijateljem. Ovaj postupak Tvrtko II nije mogao oprostiti usorskom vojvodi. Ine samo da je bezrezervno odbio prijedlog Dubrovéana, nego je, Stavi8e, odludio da kazni Zlatonosoviéa koji je jo8 jednom prekrSio vjeru. O zategnu- tim odnosima kralja i vojvode Vuka§ina samajemo veé sredinom novembra 1430, godine, kada dubrovaéka viada pie svome poslaniku Nikoli Restiéu koji se nalazio na kraljevu dvoru, kao odgovor na njegove izvjeStaje u kojima se govori kako je kralj Ijut na Zlatonosoviéa i kani poéi u Usoru da kazni vojvodu. Vlada je nalozila poslaniku da ne ide u pratnji kralja, nego da ostane u Pod-Visokom.“ Na pomolu je bio jedan od destih obratuna kralja 8 neposluSnim podanikom (vazalom). Sam tok sukoba nije nam poznat, ali o tom kako je okon%an saznajemo iz jednog dubrovatkog pisma koje Salju vojvodi Sandalju. U njemu se izrazava Zaljenje i suosje¢anje s vojvodom Sandaljem zbog sukoba do koga je doilo igmedu kralja Tvrtka IL Tvrtkoviéa i vojvode Vuka8ina, i stradanja vojvode VukaSina prilikom tog obratuna. Potetkom decembra te godine dubrovatka Vlada jo3 jednom izrazava Zaljenje i suéut vojvodi Sandalju zbog stradanja Lett, di Lev. 11, fol 131", 13, V 1430. Usporedl: Dinié, Za istoriju rudarstva 1, 40. * Lett. di Lev. 11, fol. 152, 10. VI 1430. Usporedi: Dinié, Za istoriju rudar- stva I, 40. # © tome su Dubrovéani obavijestili vojvodu Sandalja. Lett, di Lev. 11, fol. 187, 1. VEIT 1430. Cons. Rog. 4, fol. 195', 17, VII 1430; fol. 198, 17, VII 1430. “ Dinié, Za istoriju rudarstva I, 40, napom. 13. “ Lett. di Lev. 11, fol. 10-107, 22. XI 1430; Dinié, Za istoriju rudanstva I, 41. 160 P Qivkovié, Usorska viasteoska porodica Zlatonosoviti 1 bosansk! kraljevi (posljednJa decenija XIV 1 prve tri decenije XV" stoljeca). Histortjskl zborntk, god, XSUX (0), str. 147162 C900) vojvode VukaSina Zlatonosoviéa Sta se u tom sluéaju dogodilo ostaje da se nageta, iskljuteno da je vojveda Vuka&in tom prilikom bio od kralja uhvaéen i likvidiren. Zbog ovog kraljeva surova postupka prema Zlatonosoviéu optuzuje ga vojvoda Sandalj da radi bez sugiasnosti i dogovaranja istupajuéi samoinicijativno i provode¢i samovolju. Postupak kralja prema usorskom voj- vodi odveo je vojvodu Sandalja u suprotni tabor, On je poteo da radi na stvaranju lige sada i protivu kralja trazeéi pomoé i podrSku kod despota Durda Brankoviéa. Nakon ovog pohoda kralja u Usoru i surovog ka%njavanja vojvode Vuka- fina njemu se gubi svaki trag, Sto je joS jedan dokaz da je on tom prilikom ‘zgubio Zivot. S obzirom na to da je VukaSin bio posljednji mu3ki potomak ove ugledne usorske feudalne porodice, s njim se gasi rod Zlatonosoviéa. 1 kao Sto su oni imali brz uspon na poéetku XV stoljeéa u liénostima braée Vukmira i Vuka- fina, tako su, Gini se, imali joS br2zi pad. Obratun kralja sa Zlatonosoviéem jo8 jedan je pokazatelj vise da su moé i ugled kralja u Bosni tih godina bili veliki. Nije mu se smio suprotstaviti ni sam vojvoda Sandalj unatoé injenici So je s vojvodom Vuka3inom bio u bliskim prijateljskim vezama. PokuSaj Zatonosoviéa da se izdignu u red najkrupnijih bosanskih feudalaca nije u potpunasti uspio. Platili su visoku cijenu zbog zaobilazenja centralne kraljev- ske vlasti ‘koja je u to vrijeme jo3 uvijek bila snazna i utjecajna.® “ Lett, di Lev. 11, fol 12, 7, XII 1430. >... Et anche delaldar et convendarve chel fa dil condolere nostro per lo casa ocorse de Vocassini.. .« Stoga se ne bi moglo prihvatiti irlaganje Vladimira Coroviéa koji za njega [late da je 1432/33. godinu sudjelovao u ratnim dogadajima bosanskog kralja Tvr- ta IT { srpskog despota Durda Brankovita, na strani ovoga drugog, i tom prilikom poginuo, Corovié, Historija Bosne I, 444, napom. 2. Te godine (1433) despot Durad le uspio da zaposjedne zemlje Zlatonosoviéa u dolini Sprete, i zadréao ih u svom vasni8tva samo neko vrijeme. VukaSin Zlatonosovié je koju godinu ranije, totnlje novembra 1430, izgubio glavu. “ Uzroci obratuna kralja Tvrtka II i vojvede VukaSina Zlatonosoviéa do sada ftisu bili u dovoljnoj mjeri razjainjeni, Tako na primjer Sima Cirkovié, koji se lu svojim radovima doticao tog pitanja, govori da nije jasno gdje leze uzroci tog jobraéuna, Takvo miSljenje izosi on u Istoriji srednjovjekovne bosanske drzave, 215,

Das könnte Ihnen auch gefallen