Sveuilite u Zadru

Odjel za povijest

POGANIZAM
Seminarski rad

Kolegij: Povijest i znaaj religija na prostoru hrvatskih srednjovjekovnih zemalja

Studijska grupa: Arheologija

U Zadru, 24. sijenja 2013. godine

SADRAJ

1. UVOD............................................................................................................................1
2. TO JE POGANIZAM?.................................................................................................2
2.1. Terminoloko odreenje
3. HRVATSKI PRECI.......................................................................................................3
4. MITOLOGIJA................................................................................................................5
4.1. Sunev narod
4.2. Nastanak svijeta
4.3. Vjeni sukob
4.4. Majka
4.5. Kako je Mara ubila mua
5. HRVATI U NOVOJ DOMOVINI.................................................................................8
5.1. Doseljenje Hrvata
5.2. Poganski toponimi na prostoru Hrvatske
5.2.1. Uka mitsko povijesna staza Trebie Perun
5.2.2. Perun u Ostrogu
5.2.3. Perun u Poljicima
5.2.4. Pag
5.3. Neretvanska (Neretljanska) oblast ili Paganija
5.3.1. Bra
6. TRAGOVI SLAVENSKOG POGANIZMA U KRANSKOJ PREDAJI................13
7. ZAKLJUAK..............................................................................................................15
8. POPIS LITERATURE.................................................................................................16
9. PRILOZI.......................................................................................................................17

1.

[Type text]

2. UVOD
Tema ovog seminarskog rada je poganizam na hrvatskom prostoru. U ovome radu u
predstaviti odlike poganizme na istome prostoru to je i odakle potjee poganizam, mitsku
priu o vjenoj borbi izmeu tzv. dobra i zla, gdje se mogu nai ostaci starohrvatskog ili
staroslavenskog poganizma te kako je poganska vjera utjecala na jednu od najveih svjetskih
religija danas kranstvo.
Pitanjem poganizma u Hrvata se bavila nekolicina autora, od kojih su najpoznatiji i
najaktivniji Vitomir Belaj, koji u djelu Hod kroz godinu predstavlja svjetonazor i mitsku
pozadinu hrvatskih narodnih obiaja i vjerovanja te tako rekonstruira praslavensku mitologiju
preko praindoeuropske, te Radislav Katii, koji, kako u naslovu stoji, pokuava napraviti
rekonstrukciju slavenske mitologije preko pjesama pretkranske starine.
Za izradu ovoga seminara sam se koristila poglavito knjigama i lancima, uglavnom
ve spomenutih autora. Rad je podijeljen na est cjelina koji e pokuati dati bar mali uvid u
poganizam na naem prostoru. Razlog zato sam najprije poela sa rekonstrukcijom
slavenske mitologije i vjerovanja je taj to je upravo ta batina najvanija za na prostor, to
se ne oituje u samo brojnim imenima mjesta, rijeka i planina, ve i u tome to su brojne
pjesme o bogovima naih predaka uvrtene u kranske pjesme.

3. TO JE POGANIZAM?
Poganstvo (pganstvo) je ukupnost pogana i njihovih nazora i vjerovanja, protivna je
kranstvu i judaizmu; to je skup kultova, religija i vjerovanja u grko rimskom svijetu;
idolatrija, neznabotvo.1
Poganin je pripadnik jedne od mnogoboakih religija, kultova ili vjerovanja u grko
rimskom svijetu, odnosno to je skupni naziv za nekrane; oznaava krivovjerca i
neznaboca.2 No rije pogan esto moe oznaavati i zlu osobu.3 Rije pogan dolazi od rijei
paganus, izraza koji se u rimsko doba upotrebljavao za one ljude koji ive izvan grada, tj. za
seljaka jer pagus znai selo, ladanje.4
Poganizam je ukupnost duhovnih nazora i uvjerenja po kojima ive pogani. To je zapravo
filozofija i duhovnost koja je egzistirala kod gotovo svih drevnih naroda, odnosno prvotna
duhovnost ovjeanstva iji je sredinji motiv usklaivanje ovjeka s prirodnim procesima i
ciklusima. Poganstvo je ne samo tovanje vie bogova ve tovanje tzv. starih religija koje su
duboko povezane sa tovanjem prirode i duhova. Neke od zajednikih osobitosti su slavljenje
boanskih sila, slavljenje prirode i usklaivanje ovjeka s prirodom, zajednike svetkovine i
proslave blagdana koji uz duhovnu dimenziju, uvijek imaju veze i s kalendarom i
poljoprivredom.
U kontekstu europske povijesti, poganizam je ukupnost nazora i vjerovanja prije
dolaska kranstva te se odnosi na antike civilizacije Grke, Rimljane, Slavene, Kelte,
Germane i druge.

1 Vladimir Ani, Ivo Goldstein, Rjenik stranih rijei, Novi Liber d.o.o., Zagreb, 2007., 456.
2 Isto, 455. 456.
3 Vladimir Ani, Rjenik hrvatskog jezika, Novi Liber d.o.o., Zagreb, 2007., 375.
4 Petar Skok, Etimologijski rjenik hrvatskog ili srpskoga jezika, Knjiga trea, Jugoslavenska
akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb
6

4. HRVATSKI PRECI
Za tumaenje nastanka slavenskog poganstva, sukladno s teorijom slavenskog
podrijetla Hrvata, najbolje je poeti od analize zajednikih predaka, odnosno analize
praindoeuropskog jezika, mitologija i vjerovanja.
Doprinos u dokazivanju srodnosti indoeuropskog jeziku po njihovu postanju i
rekonstuiranju indoeuropskog prajezika dao je Antun Mihanovi u jednom bekom
asopisu.5 Tada se raspravljalo o tome pripadaju li i slavenski jezici indoeuropskoj grupi
jezika. Dok su prvi utemeljitelji poredbene indoeuropeisike slavenski nisu svrstavali meu
indoeuropskim, Mihanovi je, kao i neki drugi uenjaci kojima je materinski jezik bio
slavenski, iznio dokaze kojima potvruje suprotno. U indoeuropskim se jezicima isprva
traio, a potom i nalazio, sanskrt kao nacrt njihova prvobitnoga zajednikoga ustrojstva.
Naposlijetku su se ti nacrti pokazali uvjerljivim obrisima rekonstruiranog zajednikog
jezika pretka, a sanskrt je samo jedan od njegovih jezika potomaka. U podatcima o
mitovima i vjerovanjima onih koji su govorili istim praindoeuropskim jezikom nisu se
nalazili tragovi nekog prvotnog slavenskog Olimpa, kao to je naen u grkom ili
rimskome svijetu.6 Pomou imena visokih bogova iz pojedinih indoeuropskih miologija
(latinski Jupiter, umbrijski Iuve patre, ilirski Dei patyros, sanskrtski dyaus pyta,
germanski Tiwaz, latinski Deus) rekonstruiralo se ime praindoeuropskog vrhovnog boga
dieu(s) pater.7
Kao to poganska mitologija drevnih Hrvata ovisi o praslavenskoj, tako je i praslavenska
nastala iz praindoeuropske. No, grupa praindoeuropljana sa zajednikom mitskom

5 Zusammenstellung von 200 laut- und Sinnverwandten Wrtern des Sanskrites und Slawischen,
Radoslav Katii, Boanski boj tragovima svetih pjesama nae pretkranske starine, Ibis grafika
d.o.o., Zagreb 2008., 11 12.
6 Radoslav Katii, Boanski boj tragovima svetih pjesama nae pretkranske starine, Ibis grafika
d.o.o., Zagreb, 2008., 11 -13
7 Dieu je nebo, nebesko svijetlo, pa je on (bog) otac Nebeskoga svjetla otac Neba. U
praslavenskome je to izgleda bio Stribog, ali je posve izgubio svoje znaenje. Ako je taj bog bio
shvaen kao otac (a jest), onda je morala postojati i majka (...), Vitomir Belaj, Hod kroz godinu,
Golden marketing Tehnika knjiga, Zagreb 2007., 57.
7

predajom se raspala vjerojatno negdje u planinama Prednje Azije 8, prije otprilike 6 000
godina. Ubrzo dolazi do prekida komunikacije izmeu pojedinih skupina, koje sad dolaze
u doticaj s razliitim jezinim i kulturnim skupinama, novonastale indoeuropske skupine
poinju mijenjati i jezik, nain ivota, svjetonazor i vjerovanja. Ono to se najbre mijenja
jest materijalna kultura, dok jezik neto manje jer on ipak slui za komuniciranje izmeu
ljudi te jezine promjene ne smiju dovesti do neraspozumijevanja izmeu lanova iste
skupine. Mitovi se ne mijenjaju jer se sveti tekstovi ne smiju mijenjati da ne izgube na
svetosti. No novi ivotni uvjeti, koji ukljuuju i dodire s drugim kulturama, mijenjaju i
mitologije pojedinih indoeuropskih naroda.9

8 Jugozapadni dio Azije. Granice Prednje Azije na zapadu su Sredozemno i Crveno more, na sjeveru
Crno more, Kavkaz i Kaspijsko jezero, na istoku rijeka Ind i rubno planinsko otoje Irana, a na jugu
Indijski ocean. Prednja Azija je s planinom Sinaj povezana s Afrikom, dok je Dardanelima,
Mramornim morem i Bosporom usko odvojena od Europe.
9 Vitomir Belaj, Hod kroz godinu, Golden marketing Tehnika knjiga, Zagreb 2007., 56.
8

5. MITOLOGIJA
4.1. SUNEV NAROD
U prvom poglavlju Hrvatskim mitova i legendi Vanje Spirina pria se o narodu snanih
junanih mueva i prelijepih ena koji su bili nepobjedivi ratnici. U ta davna vremena
esto se ratovalo, te su zapravo zato isti ti ratnici uivali u ivotu jer, bijui ratniki
naord, nikad nisu znali hoe li iz neke od estih bitaka izvui ivu glavu. 10
Taj je ratniki narod tovao mnoge bogove, a najmoniji od njih je bio Svarog, tvorac
neba i zemlje, a njegova je suprotnost bio Crnobog, sila mraka, patnje i nedae. Kako su
tovali sunce i sunevo boanstvo, pa tako i najmlaeg Svarovoga sina Svantevida, narod
je poznat kao i Sunevi ratnici. No Crnobog je, u nadi da e i njega ratnici tovati, stvorio
zeleno sunce, ali kako ljudi to sunce nisu tovali, Crnobog ga odlui sruiti, tako da bude
uzrokom njihove propasti. Svarog naredi svojem narodu da potrae drugi dom slijedei
sjajnu zvijedzu, a kada sutradan Crnobog vidi da nema Suneva naroda srui sunce na
zemlju.11
4.2. STVARANJE SVIJETA
Kao i u mnogim mitologijama, pa tako i u ovoj, navodi se kako na poetku nije
bilo niega, tek beskrajna marana praznina nad morem, a ponad voda postojalo je
veliko jaje u kojem je bio Svarog. Rodivi se Svarog, rodio se i Crnobog od Svarogove
sjene. U poetku su bogovi bili tek bezobline sile. Crnobog je stvorio rta koji je
pomogao Svarogu da mu donese zlatni prah iz dubina mora pomou kojeg je Svarog
stvorio

kopno.

Od ostataka ljudska Prajajeta nastali su divovi, ovuljci, malii, palii, patuljci i vile
prvi stanovnici svijeta. Od Gornje ljuske Prajajeta nastalo je drvo svijeta koji je rastui
odvojio nebo od zemlje, a tu se nalazi i svijet Nav u kojem stoluje Svarog, dok najmanji
korjenii bijahu dom Crnobogu.12 Svarog se zaljubio u Koledu, iz roda divova, a plodovi
njihove ljubavi bijahu tri sina: Perun, moni bog groma i oluje, Svantevid ili Vid, svijetli
10 Vanja Spirin, Hrvatski mitovi i legende, Pegaz d.d., Zagreb, 1997., 8 .
11 Isto, 9 13.
9

bog sunca i Tatomir, tajanstveni i nemirni bog mjeseca. etvrti sin je Stribog (ili Stribor),
bog vjetra, koji je nastao kada je Svarog zadovoljno uzdahnuo gledajui plod svojeg
stvaranja, zemlju.13
4.3. VJENI SUKOB
Iz slavenske se predaje, kao i iz indoeuropske, moe iitati da je Sunce bilo
izjednaeno s visokom boginjom. Slavenski narodi su tovali Peruna, Gromovnika, ije je
ime praindoeuropsko: per(kw)u-no-, izvedeno od glagole per-, udarati, biti. Nasuprot
njemu stoji Veles ili Volos, bog svijeta mrtvi, Vel-es-/-n-/-t-, izvedeno iz
praindoeuropskog Wel panjak, livada, zemlja mrtvih.14
Perun i Veles su jedina dva praslavenska boga iji se meusobni odnos moe bar
djelomino rekonstruirati. Rezultat tog mitskog sukoba izmeu Peruna i Velesa ima za
posljedicu kruno izmjenjivanje godinjih doba.15 Perunovo je obitavalite bilo na
vrhovima planina i gora, na suhome, dok je Velesu mjesto bilo u vodama, rijekama, na
mokrome. Ako je vodi suprostavljena gore, moe se oekivati kako e mokromu biti
suprostavljeno suho. 16
4.4. MAJKA
Perunova je ena Moko, majka blizanaca Jarila i Mare, te je utkana u trojstvo
Gromovnik, Boica mati, boanska djeca. No Moko je takoer i predmet sukoba izmeu
Peruna i Velesa. Nju Veles otima Perunu, a Perun ju opet preotimlje. U njoj se nalaze

12 Isto, 14 - 19
13 Isto, 26 - 36
14 Vitomir Belaj, Hod kroz godinu, Golden marketing Tehnika knjiga, Zagreb 2007., 57
15 Perun i Veles su u sukobu. Simpatije puka kao da su na Perunovoj strani. To se moe objasniti
time to su ivi ljudi, kao i Nebesnici, smjeteni u ovaj svijet, a Veles je gospodar svijeta mrtvih. ivi
se boje smrti (...). Oba su [boga] bila ovjeku opasna, no od obojice je mogao imati i koristi. Vitomir
Belaj, Hod kroz godinu, Golden marketing Tehnika knjiga, Zagreb 2007., 112.
16 Vitomir Belaj, Hod kroz godinu, Golden marketing Tehnika knjiga, Zagreb 2007., 143.
10

dvije oprene naravi suha i vlana, ognjevita i mokra. Jednoj je naravi mjesto gore, uz
mua gromovnika, a drugoj dolje, uz vodu, uz zavodnika.17
4.5. KAKO JE MARA UBILA MUA
Ve spomenuti Jarilo (Yarilo, Juraj) i Mara su djeca Peruna i Mokoi. Roeni su u
Veljoj noi, a iste ih je noi rastavio Veles koji je Jarila odveo u Podzemlje i tamo ga
odgojio. Dolaskom proljea Jarilo se vraa u svijet ivih donosei proljee i plodnost
zemlji. Jarilo i Mara se upoznaju na Jurjevo, a vjenavaju na Ivanje te njihov ivot
odgovara godini dana.
Nakon etve Jarilo umire, a u mitu je to objanjeno kao Jarilova nevjera prema
Mari koja ga ubija iz osvete te ga komada kako bi sebi izgradila kuu. Nakon njegove
smrti Mara postaje runa, stara Morana koja umire na izmaku godine (negdje prije
Uskrsa, nekadanje Velje noi)18. Poetkom sljedee godine, ona i Jarilo se ponovno
raaju te se tako ciklus ponavlja.

17 Isto, 382 383.

18 Isto, 363 372.
11

6. HRVATI U NOVOJ DOMOVINI

5.1. DOSELJENJE HRVATA
Postoje razliite teorije o doseljenju i porijeklu Hrvata. Bizantski car Konstantin VII
Porfirogenet u svojem djelu De administrando imperio donosi dvije razliite teorije o
njihovom porijeklu i doseljenju. U prvom teoriji, koja se nalazi u tridesetom poglavlju,
Hrvati, koji su prije doseljenja ivjeli u Bijeloj Hrvatskoj, su svojevoljno, voeni peterom
brae i dvije sestre, doli u Dalmaciju i zavladali njome nakon ratovanja s Avarima. 19 Po
istoj su prii neko vrijeme priznavali vlast Franaka, a onda su ratovali protiv njih te se
osamostalili.20 Taj se element, petero brae i dvije sestre, odnosno broj sedam (npr. kao
broj dana stvaranja svijeta, mjeseeve faze itd.) ne moe uzeti kao vjerodostojan izvor,
ve

moda

ilustracija

naina

na

koji

su

Hrvati

shvaali

svoje

podrijetlo.

U dvadeset i devetom poglavlju, car navodi kako su Hrvati doli na poziv cara Heraklija i
osvojili Dalmaciju.21 Splitski kroniar Toma Arhiakon u svojem djelu Historia
salonitana navodi da su Hrvati bili autohtono pleme u Dalmaciji, a da su se izmijeali sa
plemenima koji su stigli iz Poljske.22
19 Konstantin Porfirogenet, O upravljanju carstvom, August enoa, Zagreb 1994., 78 80.
20 Isto, 81 84.
21 Isto, 68.
22 Neven Budak, Prva stoljea Hrvatske, Grafiko tehniki urednik Darko Jerko, Hrvatska
sveuilina naklada, Zagreb 1994., 5 8.
12

5.2. POGANSKI TOPONIMI NA PODRUJU HRVATSKE

Mnoga imena iz hrvatske poganske povijesti se nalaze u imenima planina, rijeka i
mjesta te je upravo ta ostavtina u toponimima znaajna jer oni oslikavaju ostatke
nekadanjeg sakralnog imenovanja prostora kojim su nai preci obiljeili predjele svoje
nove domovine.23 Jedan od razloga zato se mnoge planine nazivaju Perunovim imenom,
a rijeke ili druge vode Velesovim je, kako je ve spomenuto, to to je Perunovo mjesto
bilo na vrhovima, na suhome, a Velesu u vodama, odnosno na mokrome. Tako danas npr.
imamo Perun, Zrnovnica kraj Splita, poluotok Veles kraj Novog Vinodolskog, Mokoica
kraj Dubrovnika i brojne druge primjere. U sljedeih nekoliko podnaslova je navedeno
nekoliko takvih mjesta i njihova kratka analiza.
5.2.1. Uka mitsko povijesna staza Trebie Perun
Na podruju Parka Prirode Uka se nalazi mitska povijesna staza Trebie Perun.
Ispod brda Perun se nalazi rijeka Voloski kuk, a poloaj Trebia je mjesto gdje su se
prinosile rtve bogu Perunu, jer na praslavenskome rije trjeba oznaava rtvu.24
5.2.2. Perun o Ostrogu
Jo jedan vaan lokalitet je srednjovjekovno naselje u dananjim Katelima
Ostrog. Ostrog je vaan upravo radi poganskih (slavenskih) toponima jer taj prostor
oslikava nain na koji su nai preci doivljavali prostor pomou sakralne slike mitskoga
svijeta. Toponimi koji oslikavaju najraniji, pretkranski, sloj starohrvatskog naseljavanja
Ostroga su sljedei: Borun(a), Dubrava, Bovan, Balavan, Baba peina, Tribiine i
Majurina.
Toponim Borun(a) je sauvan i kao oronim Monte Borun te se u nekim starijim
izvorima nazivalo i Perun. Peruna prati i Dubrava, odnoso hrastova uma jer je dub sveto
drvo posveeno Perunu. Rije Bovan ima nekoliko znaenja, a autor? Je u ovome sluaju
vidi u kontekstu izraza bolvan u znaenju kipa ili prikaza poganskoga idola, a moe
oznaavati i onoga koji se klanja takvim tipovima. Isto vrijedi i za Balavan (idol, stup,
spomenik, statua). Toponimi, kao to je Baba peina, s osnovom baba esti su na
23 Toni Buri, Perunovo brdo (monte Borun) prilog poznavanju poganske slavenske toponimije
u Katelima. Starohrvatska prosvjeta, III. serija (2011.), 60.
24 Grga Frange, Park prirode Uka: Zatieno podruje kao mjesto namijenjenoo drutvenom
sjeanju. Etnoloka istraivanja, Vol. 1, (2010.), 14.
13

Balkanskom poluotoku, a ima ih i kod drugih slavenskih naroda, a baba je u mitologiji

slavenskih naroda personifikacija vjetrenoga, mranog i kinog, a osobito personifikacija
zime.18 Tribiine je mogue dovesti u vezu sa staroslavenskim treba to oznaava obrednu
rtvu, a ime potoka Majurina autor dovodi u vezu s rijeju zmajur kojom se u Dalmaciji
naziva blavor, guter nalik zmiji, te se ime tog potoka opet moe povezati s Velesom.25
5.2.3. Perun u Poljicima
Perun u Poljicima je zabiljeen u dokumentu s kraja 11. stoljea u Supetarskom
kartularu gdje je zabiljeeno da utemeljitelj samostana sv. Petra u Selu, Petar Crni, kupuje
jedan vinograd u Perunu za jednog konja. U prilog da je ovo mjesto gdje su obitavali
pogani ide i lokalitetet minjaa, uz rijeku rnovnicu, koji se u 12. stoljeu spominje kao
Zmijkamik te nas dovodi u vezu s Perunovim protivnikom Velesom koji se prikazuje u
obliku zmije ili zmaja.26
5.2.4. Pag
Na otoku Pagu, u Pakom zaljevu, se nalazi crkvica sv. Vida na najvioj toki na
cijelom otoku, koja simbolizira Peruna, dok s druge strane lee ruevine crkve sv. Jurja (koji
ponegdje simbolizira Velesa), a da slika bude zaokruena, u dnu zaljeva je Starigrad Pag je i
samostan sa crkvom sv. Marije.
Svi ti toponimi, pilje, crkvi ili ostaci crkava tvore jedan trokut iji se vrhovi mogu
povezati s dva muka poganska mitska lika Perunom, Velesom ili Jarilom, a jedan sa
enskim, Mokoi. Najdue stranice tog zamiljenog trokuta povezuju muke toke i njihova
udaljenost je vea od udaljenosti od Mokoi. Izmeu Velesove i Mokoine toke je u pravilu
voda kao granica svijeta ivih i svijeta mrtvih. 27 Jedna veoma bitna znaajka kod tih trokuta
je ta to imaju otar kut od 23, odnosno do 22do 25, to odgovara razlici visina suneve
prividne putanje za ekvinocija i oba solsticija. Nebeska i zemaljska muka boanstva (Perun i
Veles) time su simboliki povezana s ljetnim odnosno zimskim suncostajem, a ensko
(Moko), koje ih povezuje, s ravnodnevnicom. Perunova i Mokoina toka su, u pravilu, s
25 Isto, 61 69.
26 Isto, 61.
27 Vitomir Belaj, Goran Pavel antek Paki sveti trokut. Studia ethnologica Croatica, vol. 18,
(2006.), 167.
14

jedne strane vode (rijeke, mora) kao granice to dijeli svijet ivih od svijeta mrtvih, a
Velesova s druge (Prilozi br. 1 i 2).28

5.3. NERETVANSKA (NERETLJANSKA) OBLAST ILI PAGANIJA

Neretvanska (Neretljanska) kneevina ili Paganija se nalazila izmeu rijeka Cetine na
zapadu i Neretve na istoku, a njoj su pripadali i otoci Bra, Hvar, Korula i Mljet.
Bizantski car Konstantin Porfirogenet u dvadeset i tri retka 36. poglavlja svojeg djela O
upravljanju carstvom pod nazivom O Paganima koji se nazivaju i Neretljani i zemlji u kojoj
sada obitavaju navodi da su tu istu zemlju ranije posjedovali Rimljani koje je car
Dioklecijan preselio iz Rima i nastanio po Dalmaciji.29 Isti ti Pagani vode porijeklo od
nekrtenih Srba, a nazvani su Paganima upravo zato to nisu prihvatili krtenje. 30 Stanovnici
Neretvanske kneevine su drali da je kranstvo sredstvo prisile te su imali rairenu
pogansku, odnosno nekransku vjeru, te su zato dobili ime pogani, a zemlja Paganija. Car
dalje navodi kako se oblast Neretve sastojala od tri upe na kopnu: Rastoke, Makar (Moklo) i
Dalen. Postojala su i etiri utvrena grada: Mokro (Makar), Brela, Ostrog i Labinetz
(Slavinec, danas Gradac).31

28 Vitomir Belaj, Postati kraninom kao proces. Studia ethnologica Croatica, vol. 21, (2009.), 17
19.
29 Konstantin Porfirogenet, O upravljanju carstvom, August enoa, Zagreb 1994., 95.
30 Isto, 95.
15

Ivo Goldstein u analizi doktorata Mihe Barade navodi kako Barada spominje gradove
u Paganiji: Mokro, Verulja (Berulija), Ostrok i Slavinec.32 Barada je pokuao ustanoviti gdje
su se tono nalazili ti gradovi i koja je bila njihova funkcija, no Goldstein je ostao na analizi
Brele za koju je Barada zakljuio da je bila na mjestu crkve Sv. Nikole u Gornjim Brelima. 33
Berulija i druge tri utvrde u Paganiji su imale zadatak da kontroliraju plovidbu du obale.
Neretljani ili pagani su bili vladari kopna, a ve 840. godine se istiu snagom na moru kada
pobjeuju Mleane. Kasnije, 887. i 948. godine, bitku protiv pagana gube i dudovi Petar
Kandijan i Petar III Kandijan.34
5.3.1. Bra
Radoslav Katii na otoku Brau opisuje najvii braki vrh Vidovu goru. Katii
tvrdi da je Vidova gora dobila ime po kultu svetog Vida no da i za to postoje poganski
korijeni iz staroslavenskog boga Svantevida, te se hvata za goru jer je u njoj sloeno mitsko
ustrojstvo u kojem na vrhu sjedi Perun, a pod njim Veles. Prilog toj injenici ide i to to se u
podnoju Vidove gore, blizu vodi, nalazi pilja zvana Zmajeva spila ili Drakonjina spila. Pri
pokrtavanju Svantevida (Peruna) je zamijenio Sv. Vid, dok je zmaj ostao nepromijenjen te se
tu govori o kontinuitetu poganskoga kulta i nakon konanog pokrtenja Paganije.35

31 Ivo Goldstein, Topografija Porfirogenitove Paganije doktorat Mihe Barade, izlaganje sa

znanstvenog skupa, 12.
32 Isto, 12.
33 Isto, 12 14.
34 Isto, 13.
35 Radoslav Katii, Vidova gora i sveti Vid, Studia Mythologica Slavica XII, (2010.), 15 29.
16

7. TRAGOVI SLAVENSKOG POGANIZMA U KRANSKOJ PREDAJI

Nakon Milanskog edikta 313. godine poloaj i krana i pogana se uvelike promijenio. Nakon
to je kranstvo potkraj etvrtog stoljea postalo dravnom religijom, uloge se mijenanju,
odnosno progonjeni, krani, postaju progoniteljima. Formalno pokrtavanje omogujue
ulazak u dravne slube, a jedino seljaci ostaju nekrani. Funkcija poganske religije je
mnogo prizemnija od kranske, pogani obredima nastoje osigurati opstojnost na ovome
svijetu.36 to se tie poganizma, odnosno nekranskih religija, u okviru srednjeg vijeka na
naim prostorima, srednji je vijek izgubio i ono malo smisla za dijaloko suoavanje s drugim
religioznim tradicijama. Odnosi meu religijama temelje se na polemici, borbi i sili. S
obzirom na kontakte s nekranskim religijama, kranstvo je u direktnoj vezi s idovstvom i
36 Nikola Biaca, Kranstvo pred nekranskim religijama (Teoloki problem nekranskih
religija). Crkva u svijetu, Vol. 19, No. 4, (1984.), 320.
17

islamom. U srednjovjekovnim raspravama glede nekranskog svijeta rije je o tome da li se

pojedini nevjernik moe spasiti i da li je nevjera grijeh, a odgovor teologije na to pitanje je
pozitivan, iako nitko religije ne smatra putovima koje bi nevjernike vodili do spasenja.
Religije su izraz grijeha nevjera. I Toma Akvinski doputa mogunost postojanja jedne
naravne religije koja bi bila utemeljena na sposobnosti ljudskog razuma da dosegne
spoznaju Boga te on tako ne tolerira poganske obrede.37
Svaka je poganska religija s dolaskom kranstva bar djelomino nestala. Kranstvo
odbacuje mnogobotvo te svi kultovi i religije koji su do tada postojali u Europi su
proganjani. Veina starih bogova prelazi na demonsku stranu, dok su neki uvrteni meu
kranske svece te su dobili nova imena. Razlog uvrtavanja poganskih bogova meu
kranske svece i gradnja crkvi na poganskim svetitima je da se novi, pokrteni ljudi
prilagode novoj vjeri te se tako stvaraju novi rituali i obiaji utemeljeni na starima. Tako
vrhunski slavenski bog Perun postaje Sv. Ilija na osnovi starozavjetnog proroka Ilije koji je
vozio vatrenu koiju nebom. U nekim mjestima Perun je zamijenjen svetim Vidom, a neka
Perunova obiljeja su prenesena i na svetog Jurja.
Sveti Juraj, kranski muenik iz doba Dioklecijana, postaje svetac vitez koji ubija
zmaja (Velesa). No Mara, Jurjeva ena, i nije ba esto zabiljeena u imenima naselja, osim
moda u ckrvi sv. Marine u Moenikoj Dragi ili kao sv. Margareta koju esto tumae kao
djevicu koju je Juraj spasio od zmaja. Prilog tome ide pjesma iz Parike pjesmarice iz 1350.
godine koja govori o svetom Jurju kako ubija zmaja koji izlazi iz vode:
V tom as drakun iz jezera se isklonjae.
Sveti Juraj ga zagledae.
Znamenijem svetago kria on se znamenae,
ita i sulice rukama potresnjae,
tr drakuna v grlo probodjae.
Ova je svetaka pjesma rimovana stihovima nejednake duljine te se kompozicijski i tematski
ralanjuje u dva dijela: ivot sv. Jurja i spaavanje kraljeve keri od zmaja.
Moko se najee mijenja sa Blaenom Djevicom Marijom i sv. Jelenom (u kapeli kod
Moenica je pronaen reljef Sunca, kako se nekad prikazivala Moko).

37 Vitomir Belaj, Postati kraninom kao proces. Studia ethnologica Croatica, vol. 21, (2009.),
18.
18

to se tie Velesa u kranskome svijetu sasvim ga je teko prepoznati te su esto

njegove supstitucije nejasne. Dok neki zagovaraju sv. Mihovila, koji je ubio zmaja te prema
nekim liturgijskim tekstovima vodi due u raj, drugi smatraju da je on sv. Wolfgang ili Vuk
(jer je mladi Jarilo uvao njegove vukove) ili sv. Bla/Vlaho.38

8. ZAKLJUAK
Mnogi danas pokuavaju rekonstruirati i oivjeti stare mitove i vjerovanja, a najuspjeniji su
u tome ve spomenuti Belaj i Katii koji piu djela i lanke s temom starohrvatskog
poganizma s ciljem rekonstruiranja nae mitologije preko praindoeuropske, dok prva osoba
koja je poduzela prve korake u dokazivanju pripadnosti slavenskog jezika indoeuropskoj
grupi jezika je Antun Mihanovi. I upravo je ta, poganska batina veoma vana za na prostor
to se oituje u brojnim imenima mjesta, rijeka i planina koja nose imena starih boanstva.
No, i na poganizam, kao i svaki drugi poganizam, je doivio svoj pad s dolaskom
kranstva. Naime, nakon Milanskog edikta pogani su bili progonjeni jer je pokrtavanje
omoguilo ulazak u dravne slube to je utjecalo na prelazak poganskih bogova na
demonsku stranu ili su se uvrtavali meu kranske svece i tako dobili nova imena.
Razlog tog ina, kao i gradnja crkvi na poganskim svetitima, je upravo da se novi, pokrteni
ljudi prilagode novoj vjeri. No unato svemu tome, zahvaljujui mnogim zaljubljenicima u
stare mitove i legende, danas imamo tek mali dio onoga to bi mogli nazvati rekonstrukcijom
nae pretkranske batine.

38 Vitomir Belaj, Poganski bogovi i njihovi kranski supstituti. Studia ethnologica Croatica, vol.
21, (2009.), 176.
19

9. POPIS LITERATURE
1. Ani, Vladimir; Goldstein Ivo, Rjenik stranih rijei, Novi Liber d.o.o., Zagreb,
2007.
2. Ani, Vladimir, Rjenik hrvatskog jezika, Novi Liber d.o.o., Zagreb, 2007.
3. Belaj, Vitomir, Hod kroz godinu, Golden marketing Tehnika knjiga, Zagreb,
2007.
4. Belaj, Vitomir; Pavel Santek, Goran, Paki sveti trokut, Studia ethnologica
Croatica, vol. 18, (2006.), 167.
5. Belaj Vitomir, Poganski bogovi i njihovi kranski supstituti, Studia ethnologica
Croatica, vol. 21, (2009.)
6. Belaj, Vitomir, Postati kraninom kao proces, Studia ethnologica Croatica, vol.
21, (2009.), 17 - 19.
7. Biaca, Nikola, Kranstvo pred nekranskim religijama (Teoloki problem
nekranskih religija), Crkva u svijetu, Vol. 19, No. 4, (1984.), 320.
8. Budak, Neven, Prva stoljea Hrvatske, Grafiko tehniki urednik Darko Jerko,
Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1994.
9. Buri, Toni, Perunovo brdo (monte Borun) prilog poznavanju poganske
slavenske toponimije u Katelima, Starohrvatska prosvjeta, III. serija (2011.), 60.
10. Frange, Grga, Park prirode Uka: Zatieno podruje kao mjesto namijenjeno
drutvenom sjeanju, Etnoloka istraivanja, Vol. 1, (2010.), 14.
20

11. Goldstein, Ivo, Topografija Porfirogenitov Paganije doktorat Mihe Barade,

izlaganje sa znanstvenoga skupa, 12.
12. Katii, Radoslav, Boanski boj tragovima svetih pjesama nae pretkranske
starine, Ibis grafika d.o.o., Zagreb, 2008.
13. Katii, Radoslav, Vidova gora i sveti Vid, Studia Mythologica Slavica XII,
(2010.), 15 -29.
14. Konstantin Porfirogenet, O upravljanju carstvom, August enoa, Zagreb, 1994.
15. Skok, Petar, Etimologijski rjenik hrvatskog ili srpskoga jezika, Knjiga trea,
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1973.
16. Spirin, Vanja, Hrvatski mitovi i legende, Pegaz d.d., Zagreb, 1997.

10. PRILOZI

Slika 1.
Vrhovi trokuta na slici predstavljaju dva muka poganska lika Peruna, Velesa ili Jarila i
jedan enski lik, odnosno Moko. Najdue stranice ovog zamiljenog trokuta povezuju muke
toke i njihova je udaljenost vea od udaljenosti od Mokoi. Trokut ima jedan otar kut od
23, odnosno do 22do 25, to odgovara razlici visina suneve prividne putanje za
ekvinocija i oba solsticija.
Izvor: Anelo ermek, Slavenski mitski trokut i legenda o Kamenim svatima, Studia
Mythologica Slavica, XII, (2009.), 231.
21

Slika 2.
U Pakom zaljevu na otoku Pagu se nalazi crkva sv. Vida koja simbolizira Peruna, dok s
druge strane lee ruevine crkve sv. Jurja (koji ponegdje predstavlja i Velesa) te se u dnu
zaljeva nalazi Starigrad Pag sa samostan i crkvom sv. Marije (Moko).
Izvor: Vitomir Belaj, Goran Pavel antek, Paki sveti trokut, Studia ethnologica Croatica,
vol. 18, (2006.), 174.

22