HISTORIJA EUROPSKIH INTEGRACIJA I

PROJEKTI INTEGRACIJE KROZ STOLJEA

-Osvrt na Europu kroz razlicite epohe historije

-Potreba Europe da krene putem integracije
-Nije mogue govoriti o Europi unije bez uvida u ranija razdoblja
Kas se sagleda historija kroz sve krajnosti i katastrofalne ratne sukobe
onda se vidi da se europa morala suoiti sa tim da se krene putem
ujedinjavanja tj integriranja.
O ujedinjenoj Europi sanjali su humanisti teei da takva ujedinjena Europa
omogui trajni mir u cilju izgradnje izgradnje sretnoje budunosti, kao i
drugi koji su govorili i pisali o ujedinjenju Europe, meu kojima je bilo i
istaknutih politiara i osvajaa.
Stvarana su velika carstva i mone viestoljetne imperije. Ideje integracije
treba pratiti od njihovog zaea. Te ideje treba traiti u starom Rimu, jer je
on bio prva integralna mala drava.
Traga se za poecima, ono to je dananja Europa, te se ukazuje na
helenske drave, carstva Aleksandra Velikog, Rim je definitivno bio prvi
veliki europski ispit za snage ujedinjenja i da se u sklopu takve drave
prihvati zajednitvo. Rim je svom narodu nudio duh integracije tj duh
zajednitva. U V st Rim je propao, ali ne i ideja (zajednitva) ujedinjenja.
Od pada Rima u Europskoj historiji se osjeala ideja za ujedinjenjem.
Godine 800 Karlo Veliki je krunisan za kralja. On je imao carski peat na
kojem je pisalo: OBNOVA RIMSKE IMPERIJE. Njegova integracija nije bila
dugog trajanja.
Napoleon III je utemeljio Legiju asti
Ono to se ne bi smjelo ni spominjati, a to je Adolf Hitler ujedinjenje
milom ili silom.
Ti momenti ukazuju da je sa svim mnogolikim motivacijama ideja
integracije istrajavala kroz vrijeme. Integracija u Europi bila je pokrenuta
1945 poslije sloma privrede. Osnivaki ugovor koji je formiran u Europsku
zajednicu u Rimu 1950. Nasljednici tog ugovora imali su elju da se
ponovo vrate u Rim 2004 i potpiu ponovo taj ugovor, meutim od toga
nije bilo nita.
Dok su humanisti matali o ujedinjenoj Europi u njoj su bili razni ratovi i
razaranja vjerska i nacionalna. Europa nije imala mogunost da ovjeku
dozvoli da ima mogunosti i slobode.
Prvi svjetski rat bio je znaajan za te promjene i reformr u Europi. Za
Francusku i Njemaku, koje su u predhodnih osam decenija tri puta
ratovale, pronai nain da ive u trajnom miru predstavljalo je temeljni
politiki prioritet i upravo je tome nova zajednica trebala sluiti. Robert
Schuman svojom je deklaracijom od 9 maja 1950 lansirao projekat kojim bi
bilo kakav rat izmeu Francuske i Njemake postao ne samo nezamisliv
ve i nemogu.

IDEJE O UJEDINJENOJ EUROPI

Maksimilijan Sili francuski vojvoda i kraljevski ministar, zastupao je
ideju europske federacije koju bi inile katolike odnosno kranske
republike koje bi predvodila Francuska.
an ak Ruso francuski filozof, pedagog i jedan od ideologa francuske
graanske revolucije, takoe sapada u velike europske vizionare. Napisao
2

je poznato djelo O federaciji kao sredstvo koje kombinuje korist malih

republika sa velikim dravama.
Imanuel Kant njemaki filozof, napisao je 1795 djelo Ka stalnom
miru. U knjizi je iznio svoje principe o buduoj federaliziranoj Europi.
Viljem Pen je predlagao da se uspostavi europski parlament.

Viktor Igo francuski knjievnik i politiar bio je poslanik u Parizu i

francuskom parlamentu. On je nagovjetavao ujedinjenje svih europskih
zemalja i zalagao se za svoje ideje.
Don Laflejn objavi je knjigu Nedemokratsko porijeklo europske ideje.
Tvrdi da je apsurdno za temeljne ideje uzimati linosti savremenika. On
ukazuje da su integracije zalagali Hitler, Musolini i dr.
Vinston eril on je u Cirihu 1946 rekao Ako Europa treba da se spasi
od neograniene bijede i propasti, mi Europljani moramo izgraditi novo
povjerenje u europsku porodicu naroda, moramo joj dati politiku strukturu
tako da svi ivimo u miru. Prvi korak po njemu mora biti konstituisanje
europskog svijeta.

POSLIJERATNA FRANCUSKA
Oporavak Francuske u 60-tim i 70-tim god 20 stoljeaje je jedan od
najnevjerovatnijih fenomena europske historije. O ekonomskom rastu se
nije moglo ni razmiljati, a put do njega je bio sloen. Trea republika je
bila otjelovljenje devize malo i lijepo ( opadanje populacije, niska
proizvodnja, produktivnost, investicije).
Francuzi su ivjeli u ratu kao drava makar i pod okupatorskim reimom.
Kurs pozitivne ekonomske preobrazbe bio je nametnut. U tom smislu bitno
je istai da su na znaajnim mjestima u dravi bili radikalni modernisti.
Ovaj poredak bio je doba eksperimenta i rizika, ime se okoristio mladi
francuski seljak. Seljaci su se u punom kapacitetu zainteresovali za maine
modernizaciju. Zahtijevalo se da se podigne stopa raanja. Novi reim je
bio posveen mladosti. Velika su bila ulaganja u obrazovanje u odnosu na
treu republiku. Bila je prisutna popularizacija sporta. Zanimljive su bile
mlade radionice cilj svega ovoga bio je podmlaivanje Francuske.
Francuski komunisti su se protivili ratu 1939 i 1940 a imali su koristi od
1944 jer su se rijeili neprijatelja. Ipak je KPF zahvaljujui ukljuenju u
otpor izala iz rata kao najbrojniji organ.
1936 1,5 miliona glasova
1945 5 miliona glasova
1946 5,5 miliona glasova
Iz ovog se moe vidjeti popularnost francuske komunistike partije, ova
partija je po nekima bila fatalno staljinistika. To je bila partija koju je
ozbiljno nagrizao
sistem u intelektualnom smislu. Kao i druge
drave zapadne Europe i Francuska je prolazila kroz teko posljeratno
razdoblje, optereena brojnim unutranjim, politikim, ekonomskim te
drutvenim problemima. Za francusku je bilo karakteristino suparnitvo
izmeu KP i demokratskih masa. Isticano je da je postojanje velike
nepomirljive partije na politikoj sceni u Francuskoj predstavljalo veliki
3

problem. To se moglo vidjeti u kontekstu odnosa koji je De Gol imao prema

KP. Smatrao je da komunistima nije mogue promjeniti kljuna mjesta u
dravi. Govorio je da se ne mogu komunistima dati ni jedna od tri mjesta u
vanjskoj politici Francuske: diplomatija koja je izraava; vojska koja je
podupire; policija koja je pokriva. Bilo je nepomisljivo da osjetljiva mjesta
u vladi pripadnu komunistima.

POKRET EGZISTENCIJALIZMA U EUROPI NAKON 1945

Egzistencijalizam je duhovni i filozofski pravac koji se javlja iza prvog
svjetskog rata. Sredinje pitanje egzistencijalizma je pitanje ovjekove
egzistencije i pitanje njenih poljuljanih temelja. an Pol Sartr je zagovarao
egzistencijalizam kako bi ljudima bilo dato malo dostojanstva i kako bi se
zadrala njihova individualnost. Egzistencijalizam je filozofska praksa,
obuhvata i umjetnost (knjievnost) kao i probleme drutvenog i kulturnog
ivota.
U egzistencijalizmu je ovjek slobodno bie od ega zavisi njegova ukupna
ivotna perspektiva. Pojmovi strah, bolest, patnja postaju sve dominantniji
i izraavaju se kod S. Kirhegarda, A. openhauera i F. Niea.
Egzistencijalizam kao dominantan oblik poslije prvog svjetskog rata, ne
podrazumjeva jedinstveno uenje. Ima neke osnovne dodirne toke
pojmove, ali se profilira kao jedno prilino disperzirano duhovno smirenje
sa protestantskom orjentacijom. Kod Sartra je imao ateistiku osnovu, kod
Heidegera to je fundamentalna filozofija i ontologija.
Disperziranost egzistencijalizma vidi se u tome to su ljudi razliitih
sklonosti nalazili svjetonazor u egzistencijalizmu. Sartr je 1943 objavio
djelo Bitak i nita u kome su osnovni pojmovi bili esencija i egzistencija,
gdje je egzistencija predhodila esenciji tj sutini. Podcrtavan je znaaj
ovjekove slobode, mogunosti izbora. ovjek je samo ono to on sam
naini od sebe. ovijek se mora suoiti sa izazovom vlastite slobode i
dignitetom. Egzistencijalistiki profilirani bili su i Dostojevski i Kafka.
Egzistencijalizam se profilirao kao podsticaj na drutvenu akciju
(marksistika profilacija). Poprimao je razliite ideoloke kontekste a ostao
je na predpostavkama graanskog intelektualizma ostao je jedna
graanska intelektualna usmjerenost da se pojedinac stavi u sredite
svega (analize). Egzistencijalizam je bio uvezen u Francusku. Bio je
nefrancuski ili negalski tj bio je sa njemakim i danskim korijenima.
Sartr takoer nije bio tipini Francuz, bio je pola Alzaamin djed mu je bio
Karl, kultura mu je bila simbioza francuske i njemake, glavnina njegovih
ideja je dolazila od Heidegera. Bio je ukljuen u francuski pokret otpora.
Egzistencijalizam se naslanjao na Kantovu filozofiju, odnosno kategoriki
imperativ da ovjek treba da postupa onako da ne smije graditi svoj
identitet koji se mora poistovjetiti. ovjek gradei sebe treba da bude
4

potreba za sve ljude. Racionalizam je verzija preovladavanja. Pojedinac ne

treba politiku posmatrati kao udaljeni mehanizam, ve treba da bude
ukljuen u drutveno-politiki proces. Egzistencijalizam je bio francuski
kulturni uvoz, kojeg je pariz izveo u Njemaku u jednom sofisticiranijem
obliku.

LINOST DEGASPERIJA I POSLIJERATNA ITALIJA

Adenauer, Degasperi i De Gol izbili su u prvi plan europske scene
zahvaljujui katastrofi drugog svjetskog rata koja je sklonila njihove
oponente. Sa svojim idejama oni nisu mogli uestvovati prije rata. Posebno
Adenauer i Degasperi jer su bili iz graninih podruja koja su u etnikom
smislu izmjeana, bili su katolici, potivali su porodicu, a mrzili dravu, sa
izuzetkom drave koja bi predstavljala minimalnu neophodnost u smislu
reguliranja osnovnih odnosa. Prije svega na prvom mjestu im je bila
vladavina zakona, a drava ne smije biti svrha sama sebi. Bili su
konfederalisti i suprostavljali su se ideji centralizma.
Degasperi je ivio u graninom pojasu Austrije gdje su pretendirali Italijani.
Njegov ptac je bio zapovjednik lokalne andarmarije, bio je naklonjen
prema Habzburgovcima. itav ivot iao je na misu, pohaao je Beki
univerzitet. Objavljivao je radove u katolikom , njemakom listu
Reispost. Bio je imun na etiki nacionalizam i vjerovanje da drava koja
se na njemu zasniva je utopijska zajednica.u svom govoru 1902, u Trentu
je izjavio Prvo budi katolik, pa Italijan, pa demokrata. Bio je antipod
Benitu Musoliniju. Vodili su debatu na temu Socijalizam u historiji i imali
su razliite pristupe, Musolini je rekao da nema bez nasilja realizacije
socijalistikih vrijednosti. Musolinij je za Gesperija bio destruktivan radikal,
via vrsta boljevizma. Nije volio italijansku parlamentarnu politiku koja je
proeta oratorstvom, uglavnom nepotrebnim. Mrzio je totalitarnu dravu.
Izjavio je da su teorijski i praktini principi nacionalizma antiteza
kranskog koncepta drave prema kojoj su porodica, prava pojedinca
ispred drave. Musolini ga je 1927 bacio u tamnicu. Dvije godine kasnije
potpisan je ugovor izmeu Musolinija i Vatikana. Papa Pije XI izbavio je
Gasperija iz tamnice i poslao ga u Vatikansku biblioteku. Kada je dolo do
kolapsa faizma, De Gasperi je u decembru 1945 formirao koalicionu
vladu, a kranska demokratska partija je imala 31,5 % glasova nasuprot
27 % socijalisti, ostalo komunisti. Formirao je homogenu kransku
demokratsku vladu. Sa 48,5 % glasova 1948 sa apsolutnom veinom u
parlamentu mogao je da se formira homogen politiki faktor. To je donijelo
politiku stabilnost Italiji. Za vrijeme De Gasperijeve ere (1945-1953) Italija
je prihvatila Maralov plan, ula u NATO, formirala zajednicu za ugalj i
elik.

KONRAD ADENAUER PRIJE 1945

Konrad Adenauer roen je kao tre od petero djece Johana K.A (18331906) i Helene (1849-1919) u Klnu. Godine 1894 je maturirao i zapoeo
studij prava i politike na univerzitetima u Freiburgu, Mnchenu i Bonu. Bio
je lan nekoliko rimokatolikih studentskih asocijacija pod nadzorom
katolike crkve u Bonu. Godine 1901 je zavrio studij, radio je kao advokat
5

u Klnskom sudu. Kao odani katolik prikljuio se partiji centra 1906 i bio
biran za gradsko vijee Klna. Godine 1909 je postao vicegradonaelnik,
da bi kao gradonaelnik Klna radio od 1917-1933. Nije pretendirao na
visoke politike ciljeve, naroito nacionalistike. Nije ga zanimao njemaki
rasni osjeaj, loe se izjanjavao o bizmarkovskoj Njemakoj za koju kae
da je dala Nijemcima bijedu kulturkampfa.
Adenauer je uspostavio kvalitetne odnose sa britanskim vojnim
zvaninicima i ouvao interese Klna i pokrajine u to doba. Bio je
predsjednik pruskog dravnog vijea od 1922-1933 predstavljao je pruske
gradove i provincije. Godine 1933 partija centra je izgubila na izborima u
Klnu i na vlast su doli nacisti. Adenauer je morao pobjei nakon prijetnje
od strane nove vlade, nakon to se odbijo rukovati sa lokalnim
nacionalistikim liderom. Bio je osoba koja sa nacionalizmom nije imala
apsolutno nita zajedniko. Nakon noi dugih noeva dopao je zatvora i
naredne dvije godine je mjenjao mjesto boravka u zavisnosti od volje
nacionalistike vlasti, a 1937 je uspio da ostvari pravo na neku vrstu
kompenzacije za konfiskovanu imovinu. Tako je sebi osigurao siguran
smjetaj u nekoj vrsti izolacije na nekoliko godina. Prema tvrdnji Alberta
pera u knjizi Tajni dnevnici pisao je kako se Adenaueru divio Hitler tj
izraavao je divljenje prema gradnji krunog puta oko Klna i tzv Zelenog
pojasa koji su bili podignuti u Klnu za vrijeme njegova mandata.
Adenauer je smatrao da je Hitler lud i da je njegov rat, rat koji vodi
njemaki narod u propast. Adenauer ni na koji nain nije mogao igrati neku
ulogu unutar nacionalistikog pokreta. Godine 1944 ponovo je doao na
udar nacista i bio je zatvoren jer je bio oponent reima. Nakon istrage
Gestapa se utvrdilo da se Adenauer ne moe s time povezati, pa je
otputen. Kraj rata doekao je u Njemakoj.

KONRAD ADENAUER POSLIJE 1945

Kraj drugog svjetskog rata Adenauer je doekao u Njemakoj. Od strane
amerikih trupa bio je reinstaliran kao gradonaelnik Kolna. Meutim,
Britanci su ga otpustili zbog navodne kompetentnosti. Njegova poslijeratna
politika karijera je primjer kako srea moe igrati vanu ulogu u politici.
Kada su Koln zauzeli Amerikanci grad je prestao da postoji imao je svega
32000 stanovnika. Na vlast je trebalo ponovo postaviti one koje su nacisti
smijenili pa je tako Adenauer dobio upravu nad Kolnom. Oktobra 1945
Adenauer je dobio otkaz (to je bila britanska interesna sfera). Jedan dio
historiara navodi kako su Britanci teili da proteiraju svoje kadrove
(laburisti). Smatrali su da Njemaka treba biti ujedinjena, razoruana, da
ima socijalistiku vladu. Britancima je bilo u interesu da Njemaka izgubi
industrijski i privredni potencijal. Koncepcija Britanaca je bila da se pokreti
popunjavaju sa socijalistikim profiliranim inovnicima. Podravali su
socijaldemokrate gdje se istie Kurst umaher u Kolnu. On je bio tragina
rtva prolosti, bio je invalid bez ruke i noge. Neprestani boj ga je inio
nestrpljivim, nedovoljno nacionalnim u sprovoenju politikih poslova. On
6

je bio Prus, protestant, vjerovao je u jaku Njemaku. Stvarna alternativa

Hitlerovskoj Njemakoj nije neka rekonstrukcija bizmarkovske Njemake u
20 st, ve ono to bi izvuklo iz sistema jeste u pokuaju da se mjesto jedne
dravne strukture lenjinistikog tipa, poradi na izgradnji jedne drave koja
bi vodila brigu o individualnim pravima graana. Onaj koncept drave,
blizak umaheru, je onaj koji su Prusi izabrali za istonu Njemaku
(radikalistika verzija nacionalistike Njemake kontrola privatnog i
javnog ivota). Adenauer je isticao vrijednosti porodice. Njemaku ini jaka
porodica, istinske vrijednosti koje ovijek treba. Porodica je bila jedino
utoite od totalitarne invazije. Porodica se nije mogla izobliiti,
korumpirati, mogla je biti fiziki unitena, ali se mogla obnoviti zbog jaine
svojih veza. Polazna osnova za obnovu bila je suprotnost prolim
koncpcijama. Bio je osoba kojoj se najmanje moglo prigovarati da je sklona
starom. Bio je za izgradnju novog politikog sistema naroito poslije
kataklizme nacionalistikog reima. Bio je u poodmaklim godinama i
zavrio karijeru gradonaelnika Kolna. Oktobra 1947 pruila mu se prilika
da se nametna kao kljuni ovjek za osnivanje CDU partije koja e postati
vladajua u Njemakoj. U govoru iz 1946 podatavao je da drava ne smije
dominirati pojedincem, da kranska etika mora biti osnova njemake
zajednice, da drava mora biti feudalna, isticao je stvaranje ujedinjenih
nacija Europe. Obiljeila je poetak postratne Njemake-govor je drao na
univerzitetu u Kolnu. Prepoznao je vrijednosti integracije, spajanja,
udruivanja europskih nacija. Kako god bude izgledao mirovni ugovor,
ovdje na Rajni njemaka civilizacija i zapadna civilizacija e se susresti.
Ako ne bude mogue pomirenje, europsko vodstvo biti e uniteno.
Adenauer je drao do svog stava, digniteta, nije puzao niti se ulagivao.
Primao je srcu erilove rijei: Nijemci su uvijek bili ili za neijim vratom
ili pod neijim nogama. to su Rusi vie sputali eljeznu zavjesu zapad
je shvatio da se u Njemakoj treba uvesti komunistiko zapadno ureenje.
Ko god naini Berlin novim glavnim gradom, nainit e novu Prusku. Novi
glavni grd mora biti tamo gdje su prozori irom otvoreni prema zapadu.
Vrhunac njegove politike bila je injenica da je bio u stanju da napie ustav
za Njemaku. Bio je jedinstven u historiji moderne drave, izbalansirao je
ovlasti kancelara i feudalnih jedinica. Njemakoj su predhodili izbori
(14.8.1951) Adenauer je obrazovao savjet sa Ludvigom Einhardom ija se
ekonomska filozofija slobodnog trita bazirala na jeftinom uvozu, visokom
izvozu-podudarala se sa Adenauerovom. CDU je dobio 7 360 000 glasova
na izborima. Adenauer je imao kontrolu nad CDU i postao kancelar. U
starosti je rekao da e ostati na funkciji dvije godine, ali je ostao 14 (19491963). Uspjeh njegove koncepcije do 1969 lei u tome to je odbacivao
marksistike koncepcije, a primao Erhardove koncepte trisne ekonomije.

NJEMAKA POD ADENAUEROVIM KANCELARSTVOM

Njemaki sindikalni pokret je bio unitio Hitler u drugom svjetskom ratu.
Britancima je bilo jako stalo do obnove sindikata, a ovijek koga su oni
podravali bio je Hans Bekler, voa radnika. To je bio po jednima poklon
Britanaca Njemakoj. Dolo je do formiranja sindikalne federacije od 16
sindikata (DGB Deutsches Geverdsschaft Bund). Ova federacija je drala
ogromne financijske rezerve. DGB je imao neku vrstu veta na trajk, a da
7

bi se skupilo u trajk bilo je potrebno 65% glasova. Sa postojanjem DGB

poslijeratna zapadna Njemaka je dobila najefikasniju sindikalnu strukturu
(bez rivalske federacije i bez podjele po razliitim osnovama, nije bilo ni
zanatskih sindikata). Konrad Adenauer je vjeto kapitalizirao svoj britanski
poklon. Sam H. Bekler je imao vanu zadau. On je bio prvi birani
predsjednik DGB (oktobra 1949). Sa Adenauerom je slubovao u Kolnskom
gradskom vijeu. Adenauer je predlagao da se odbaci privatno vlasnitvo u
korist visokih nadnica. Uspio je da legalizira politiku kopartnerstva uz rizik
po svoju koaliciju, a uz oite politike i ekonomske dobitke. Godine 1952
Njemaka je bila dovoljno ekonomski razvijena da je Adenauer bio
spreman reorganizirati sistem socijalne zatite. Od sredine pedesetih rad
se zasnivao na nepolitikim osnovama na visokim profitima, nadnicama,
produktivnosti, socijalnoj zatiti, bonusima...
Dohodak se u Njemakoj utrostruio. Godine 1953 Adenauer je dobio
veinu mjesta u Bundestagu; 1957 dobio je apsolutnu veinu glasova. Tada
je njemaka valuta bila najjaa. Postavio je njemaku demokratiju na
gotovo nezavisne osnove i ne samo da je vratio u koncept civiliziranih
drava ve ju je nainio stoerom legitimnog establimenta (to su
vrijednosti koje su bile neosporavane u politikim raspravama). Erhart je
rekao da je Adenauer bio ovjek koji je prezirao ovjeanstvo, imao je
negativan stav prema masama. Tu se zapravo radilo o vidljivoj svjesnosti o
slabostima ljudi kao kolektiviteta. To se odnosilo na njemaki narod. Bio je
sumnjiav prema tzv vrlinama i prema Nijemcima. Demokratski dravnici
treba treba da budu bolje informisani od svojih politikih rivala. Govorio je
da se s Nijemcima moe najlake vladati. Imao je karakteristian odnos
prema drugim dravama (npr Sovjetskom savezu). Ono to su za sovjete
bile prezrene vrijednosti za Adenauera su bile samo vrijednosti. Smatrao je
da je Sovjetski savez poslije drugog svjetskog rata bio jedina sila u Europi
sa ogromnim prostorom. Postavio je pitanje ta je bilo sa njemakim
ratnim zatvorenicima; u Rusiji ih je nestalo 1 250 000 a samo 9128 su bili
oznaeni kao ratni zloinci. Sama Adenauerova politika je potkopavala
reim u istonoj Njemakoj, to je podsticalo Nijemce da preu u zapadnu
Njemaku. Poela je izgradnja Berlinskog zida, Adenauer nije nita mogao
uraditi jer je Berlin bio pod upravom etiri okupacione sile. Adenauer je bio
prvi njemaki dravnik koji je stavio europske interese iznad njemakih, pa
odmah uz njih njemake. Bio je neosporivo dobar Europljanin, ne ba
dobar Nijemac. Znao je da nema budunosti Njemake bez Francuske.
Klju meunarodnog prosperiteta je bio u dobrim odnosima Francuske i
Njemake. Nema europske politike bez Francuske, ni protiv Francuske,
kao to nema i ne moe biti europske politike bez Njemake, niti protiv
Njemake. Znao je ta Njemaka treba da uradi u datom trenutku. U
starosti je rekao da e na funkciji kancelara ostati dvije godine po savijetu
ljekara, a ostao je 14 (1949-1963).

POLITIKI IVOT POSLIJERATNE FRANCUSKE

Kao i mnoge druge drave zapadne Europe i Francuska je prolazila kroz
teko poslijeratno razdoblje. Za Francusku je bilo karakteristino
8

suparnitvo izmeu komunistike partije i demokratskih snaga. Naime,

prisustvo komunistike partije postavljalo je probleme za poslijeratni razvoj
Francuske. Sam general De Gol je smatrao da komunistima nije mogue
povjeriti kljune resore u vladi.
Polarizacija je bila takva da je De Gol u nemogunosti da organizuje
jedinstven front u pitanju odbrane, odluio podnijeti ostavku 20.1.1946 i
povui se u svoje selo Kolombej. Stoga on nije uestvovao u oblikovanju
prvog francuskog poratnog ustava. Oblikovali su ga komunisti i socijalisti,
ali u Francuskoj je bilo teko donijeti ustav koji bi pomirio neke
karakteristine krajnosti u politikom ivotu.
Ustav III republike trajao je 65 godina, ali je zavrio krahom u drugom
svjetskom ratu. Stoga je viijevski reim prihvaen u dobrom dijelu
francuske populacije. Za ustav IV republike glasalo je samo 9 mil Francuza,
8 prtiv, 8,5 nije glasalo. Po miljenju analitiara to je najgori ustav koji je
ikada donijela jedna tako velika i inteligentna nacija. Imao je toliko
kompromisa da ga nisu voljeli ni oni koji su ga preporuivali. Mnogi su
tvrdili da je vajmarska republika propala jer je imala lo i nezgrapan ustav.
Suprotno tome, poslijeratna Njemaka je imala dobar ustav koji je
pomagao njenom razvoju. U Francuskoj niti jedan predsjednik nije imao
veliki politiki autoritet niti je premijer bio dovoljno moan da sprovodi
vlast. No, preporod se dogodio zahvaljujui izmeu ostalog i velokom
naporu entuzijaste Jeana Moneta. On je smatrao da bi demokratski narodi
trebali formirati neku vrstu ekonomske unije. U drugom svjetskom ratu dao
je znaajan doprinos u saveznikoj proizvodnji oruja a poslije rata De Gol
ga je ovlastio da izgradi francusku ekonomiju. Monet je organizovao
komesarijat za planiranje, te stvara prve organe onoga to e prerasti u
EEZ. On nije vjerovao u bilo kakvu ideologiju, smatrao je da je jedina
funkcionalna vrsta planiranja u industriji ona koja podrazumjeva
ubjeivanje i saglasnost meu svim stranama. Stoga, drava svojim
uredbama treba da omogui savreno natjecanje konkurentskih firmi za
dobrobit drutva u cjelini. Monet je bio mali rastom, bezbojan, tih, a mrzio
je retoriku i besplodne rasprave. Bio je dakle, suprotnost De Golu po
mnogo emu ali obojica su bili uporni i voljni te su stimulisali i inspirisali
mlade ljude. Iako je bio pokreta Monet nije bio izumitelj ideje europskog
jedinstva. Ta ideja je imala duu historiju. Potekla je od ideje o zajednikim
carinama. Belgija i Luksemburg su 1920 prve potpisale sporazum, a poslije
drugog svjetskog rata prikljuila im se i Holandija. Monet je ovu uniju elio
proiriti na Francusku, Njemaku, Italiju i Veliku Britaniju. Njemaki
kancelar Adenauer je shvatio politki znaaj ove ideje. U aprilu 1951
stvoreno je zajedniko trite proizvoda od uglja i eloka (Belgija,
Holandija, Luksemburg, Italija, Francuska i Njemaka), a 25.3.1957 ove
zemlje su proirile sporazum na jo brojne segmente, pa i u oblasti
poljoprivrede. Da bi ovaj sistem i funkcionirao Francuska je trebala iskorak
na unutranjem planu. Bile su potrebne rtve svih strana, a naroito
izmeu Francuske i Njemake. Bez obzira na sve kroz to je prola u
drugom svjetskom ratu, zapadna Njemaka je bila naprednija i bogatija od
Francuske. Francuska je za zajmove od Njemake trebala da otvori trite
za njemaku robu. Raene su reforme u poljoprivredi, ali se i industrija
morala razvijati da Francuska ne bi postala njemaka ekonomska kolonija.
Stvaranjem EEZ Francuska poinje da napreduje a u maju 1958 dolazi do
povratka slavnog generala De Gola na vlast.
9

LINOST GENERALA DE GOLA

De Gol je skrenuo panju na sebe kada je 1934 napisao knjigu
Profesionalna vojska u kojoj predvia motorizirani i oklopni rat i zamilja
vojsku od stotinu hiljada ljudi od zanata, neoenjenih, dobro plaenih,
odlino naoruanih i upuenih u novu tehniku modernog rata. Legenda o
De Golu tvrdi da je ta knjiga postala Sveto pismo za njemaki generaltab,
posebno za Heinza Guderiana, kreatora pancer-divizija.
Jo 1924 u visokoj ratnoj koli o De Golu su iznosili ove ocjene Pjeadijski
kapetan arl De Gol. Veoma ivahne inteligencije, iroke ope kulture,
dobro se snalazi na terenu, daje jasne i precizne zapovijedi, veoma
radian. Markantna linost s velikim samopouzdanjem. Mogao bi postii jo
bolje rezultate kad bi lake prihvaao diskusiju.
Ljeta 1940 De Gol je dobio zadau da odrava veze sa saveznicima u
Londonu. Preko radio Londona 18.7.1940 je pozvao svoje sunarodnjake na
otpor protiv nijemaca. Tada je ve bio imenovan za generala, a legenda
kae da se Churchillu u Londonu predstavio rijeima Ja sam Francuska.
De Gol je 1944 u Londonu osnovao pokret Slobodna Francuska koji je iz
francuskih kolonija vodio rat protiv sila osovine. Stigao je u Pariz
23.8.1944 kada je ovaj grad i osloboen, a 8.9.1944 formirao je
privremenu vladu Francuske. De Gol se poistovjeivao sa Francuskom to
se vidi i iz njegovih rijei sa sastanka sa komesarima Republike, koji su ga
htjeli informisati o raspoloenju stanovnitva svojih okruga u januaru 1946.
On je tada rekao Kada se pitam to misli Francuska, pitam se to mislim ja
sam.
No, 20.1.1946 De Gol je podnio ostavku, a na vlast je doao
narodnorepublikanski pokret. Meutim, etvrta republika je bila kratka
vijeka upravo zbog onoga na to je upozoravao De Gol. De Gol se povukao
u sjajnu izolaciju u svoje selo Kolombej da tamo razmilj i pie svoje
Ratne memoare, ekajui 12 godina svoj trenutak kako bi tada mogao
ostvariri ono to odmah poslije rata nije mogao. U meuvremenu stvoren
je jak degolistiki pokret okupljanja francuskog naroda. Na vlast se vratio
u maju 1958 od kada vodi politiku legitimnost sa jakom i efikasnom
vladom. elio je Europu u kojoj bi se uspostavljala saradnja izmeu ve
etabliranih nacionalnih identiteta. Bio je i ostao pragamatik i teio je
ostvarenju sutinskih nacionalnih ciljeva Francuske.
Odravao je dobre odnose sa Adenauerom smatrajui da je Adenauer za
Njemaku isto to i on za Francusku. S druge strane imao je izrazito
negativan stav prema GBR te je ulaganjem veta sprijeio njen ulazak u
EEZ dok god je bio na vlasti. Nakon studentskih nemira u Parizu 1968 De
Gol je izgubio podrku stanovnitva, te je slijedee godine podnio ostavku i
siao sa Francuske ali i meunarodne politike scene. Ve 1970 je i umro.

10

FRANCUSKA
VRIJEME

POLITIKA

EKONOMIJA

DE

GOLOVO

De Gol je vjerovao u ulogu drave koja bi simbolizirala moralne i kulturne

vrijednosti francuskog naroda. Po njemu drava treba da omogui da ono
najbolje u francuskom biu doe do punog izraaja i potvrivanja.
Politiki razvoj 60-ih bio je u funkciji politike legitimnosti i snane i
efikasne vlade. Plebiscitarna demokratija i referendum su po De Golu
najsigurniji putevi ukupnog oporavka politikog ivota u Francuskoj.
Ustav doneen 1958 kojeg je usvojilo 17,5 mil Francuza je analitiarima bio
najjasniji i njavjetije izbalansiran francuski ustav ikada doneen. I
francusko drutvo je podjeljeno na ljevicu i desnicu sa etiri glavne
stranke. Time je izbjegnuta dotadanja partijska razuenost. Ovom
podjelom na ljevicu i desnicu se pojaava izvrna vlast koja je u stanju da
vodi konzistentnu politiku jer je iz njih volja biraa. Predsjedniki izborni
sistem 1961 je efu drave dao direktan mandat zaobilazei predstavnika
tijela. Period od 1958 karakterisala je politika stabilnost u Francuskoj. I
kada su 1981 socijalisti odnijeli pobjedu na izborima ustav je zadrao svoju
vitalnost.
Politika stabilnost je omoguila istinsku obnovu Francuske. U ekonomskim
poslovima De Gol je nastavio sa mjeavinom tradicionalizma i modernosti,
koja se pokazala svrsishodnom. Nekonzervativnu politiku pogreno
kvalificiranu kao monetarizam prvi je proteirao Eak Ruf. On je 8.12.1958
dao plan kojim prihvata deflaciju, ozbiljne rezove u trokovima vlade,
devolucija i novi frank. Sam De Gol je rekao Koherentnost i gorljivost
plana, te njegova odvanost i ambicija, bilo je ono to me je osvojilo da ga
prihvatim.
Francuska je zemlja koja ima potencijal sa marljivim i inteligentnim
narodom. To sve vodi ka prosperitetu na nain da Francuska moe postati
jedna od vodeih zemalja u demokratskom svijetu. Brzo su se pojavili
vidljivi rezultati u ekonomskom prosperitetu, a Francuska je postala mjera
uspjeha u Europi.
Ono to je tzv Golizamuinio jeste ubrzanje ekonomskog progresa i
stabilizacija istog sa niskom inflacijom. U periodu 1958-1962 bruto
nacionalni proizvod je porastao za 6,8%, izvoz se udvostruio, franak je
postao stabilna valuta, a francuske rezerve su iznosile 35 milijardi franaka.
Populacija stanovnitva je od 1946-1974 sa 41 milion dosegla 72 miliona,
znatno je narastao broj stambenih jedinica, broj nastavnika je
uetverostruen a od kasnih 50-ih datira i kvalitetno visokokolsko
obrazovanje. Broj studenata 1968 iznosio je oko 563 000.

11

Tako je Francuska 60-ih postala prava antiteza onoj iz 30-ih godina XX st.
Ova tranzicija nije prola bez problema, a ni bez protesta. No, Francuska je
ponovo postala jedna snaga i vana injenica u ivotu Europe. To saznanje
utie na to da se narod miri sa destrukcijom one tradicionalne Francuske
prema kojoj se gajio odreeni sentiment.

DE GOLOV ODNOS PREMA VELIKOJ BRITANIJI

De Gol je bio nezadovoljan negativnim odnosom Britanije prema
Francuskoj. Stoga je on kao i Adenauer na ovu zemlju gledao antipatino i
imao protivbritanski stav. Po njemu se Britanija vie vee za atlantski
prostor i prema SAD. Smatrao je da za Britance nema mjesta unutar
europskih integracija. Sama Britanija je imala nerealistinu politiku poslije
drugog svjetskog rata. Smatrala je da e Francuska ostati slaba, a
Njemaka zavisna od SAD. Englezi su vjerovali da Britanija nakon 1945
moe ostati izvan europskih integracija, pa nije eljela ulogu elne zemlje
u europskoj federaciji. Sve se to zasnivalo na shvatanju da Britanija moe
biti nezavisna svjetska sila. Ve Suecka kriza pokazuje da Britanija nee
moi ostvariti svoje ciljeve izolacijom i naslanjanjem na SAD. Od tada se
ona poinje okretati ka Europi.
Meutim umjesto konkretnih veza sa EEZ, Britanija tj Mc Millan kao njen
predstavnik uinio je posjetu Moskvi koja se pokazala grekom. Naime, to
je ubjedilo i Adenauera da su Britanija i Mc Millan nepouzdani partneri, to
izaziva njegovu anglofobiju. On je vidio Britaniju kao zemlju koja
pretenduje na status, koji ne opravdavaju ni njeni resursi niti napori.
Adenauer je napisao Engleska je poput bogatog ovijeka, koji je izgubio
svu svoju imovinu, ali to jo ne shvaa. Njegove tri glavne antipatije bili
su: Rusi, Prusi, Englezi. S ovim razmiljanjima slgao se i De Gol. Mc Millan
je u julu 1961 aplicirao za prijem Britanije u EEZ, a taj bi sporazum
podrazumjevao odreene srukturne promjene unutar same EEZ. Stoga je
De Gol uloio veto na ulazak ove zemlje u EEZ. Adenauer je samo potvrdio
Francuskoj a ne Britancima.
De Gol je u svom govoru 14.1.1963 Britaniju uporedio sa trojanskim
konjem ije bi uvoenje u europske integracije unitilo kontinentalnu
zajednicu. Kada je ova tema ponovo dola na red, De Gol je opet u
novembru 1967 uliio veto na ulazak Britanije u EEZ.

POLITIKE I EKONOMSKE PRILIKE U GBR NAKON 1945

12

Britanija je 50-ih godina XX st imala nacionalni proizvod po glavi

stanovnika duplo vei u odnosu na EEZ. Meutim, ve 1970 stvari
izgledaju drugaije. Dok se britanski bruto proizvod udvostruio u
zemljama estorke se upeterostruio, GBR poveala izvoz tri puta zemlje
EEZ deset puta, a dok su se britanske rezerve smanjile, one u zemljama
EEZ su se uveale za deset puta. To su bili jasni pokazatelji da je britanska
ekonomija bila u fazi slabljenja u odnosu na zemlje EEZ. Stoga ona nastoji
ui u EEZ to joj polazi za rukom 1.1.197_. Industrijalizacija GBR poela je
jo u XVIII st a ova zemlja od tada nije pretrpjela ni revoluciju, ni strana
osvajanja, ni graanski rat, to je pogodovalo njenom razvoju. No, od
poetka XX st u socio-ekonomskoj sferi dogaaju se krupne promjene.
Unioni i trejdunioni dolaze u sredite zbivanja i imaju vanu ulogu u
britanskoj industriji. Sindikat je formirao laburistiku partiju, a cilj njenog
osnivanja bio je izgradnja efikasne legislative u funkciji rada. Ova partija
nije bila ni marksistika ni socijalistika niti je teila dokidanju
tradicionalnog parlamentarizma i politikog pokreta u GBR. Zastupnike ove
partije finansirao je sindikat koji je obezbjeivao ukupnih financija
partije. Laburisti su u parlamentu 1906 progurali zakon koji je sindikatu
davao imunitet u pogledu poinjene tete, a s druge strane poslodavci su
mogli biti tueni od strane sindikata. Ovim se sindikat izuzeo i dobio
ogromne privilegije. To je bila osnova na kojoj je podignut britanski
sindikalni sistem. I poslije 1945 doneseno je nekoliko zakona, koji su
sindikatima davali specijalni status. Tek poetkom 80-ih konzervativna
vlada pomalo smanjuje sindikalne privilegije, a upravo zbog ovih privilegija
GBR je imala slabiji privredni rast u odnosu na zemlje EEZ. Naime, socijalni
zahtjevi upuivani prema vladi imali su kumulativnu tendenciju poveanja
javnog sektora, koji guta dio budetskih sredstava.tako od 1790-1910
postotak za javnu potronju bruto nacionalnog proizvoda nije prelazio 23%
(kretao se oko 13% prosjeno). Za vladavine laburista iznosio je 1965-45%;
1967-50%; 1975-59%, a nije padao ispod 36%. Ovi izdaci su zaprijetili
visokom stopom inflacije, tako da je GBR 1976morala da se obrati EEZ za
pomo i da pristane na njen diktat. Nakon 1975 konzervativna vlada se
borila protiv inflacije i provodi odreene mjere koje su pomogle stabilizaciji
britanske ekonomije iji oporavak do 1983 tee sporo. Meutim, poslije
1983 GBR se razvija ubrzanim tempom.

SKANDINAVSKE ZEMLJE NAKON 1945

Izmeu dva svjetska rata skandinavske zemlje je muila visoka stopa
nezaposlenosti. Tako je 1932 stepen nezaposlenosti bio u Norvekoj 30,5%,
Finskoj 35%, Danskoj 40%. Klasna borba je bila uzrok destabilizacije u ovim
zemljama. Brojni su bili paravojni pokreti tj formacije. Tako je i Kvisling
izgradio svoj pokret, koji je uhvatio dubok korijen u Norvekoj. Meutim, u
razdoblju 1935-1939 na vlast u Skandinaviji dolaze socijal-demokrati i to
ovim redom: Norveka, vedska, Danska, Finska. Tada dolazi do
ekonomskog oporavka i odereene socijalne sigurnosti u ovim zemljama.
Npr u Norvekoj 1938 bruto nacionalni proizvod dostie 75% onog od
1914. Za cijelu je Europu bilo ohrabrujue ekonomsko oporavljanje
skandinavskih zemalja ali je nezaposlenost i dalje bila problem. Poslije
drugog svjetskog rata sve zemlje zapadno od tzv eljezne zavjese
13

doivljavaju ubrzan razvoj. Jedino je GBR bila izuzetak u tom pogledu. U

skandinavskim zemljama socijal-demokrati su vladali do kasnih 70-ih
ostvarujui demokratski kontinuitet. To je donijelo i politiku i ekonomsku
sigurnost, pa su i premjeri bili dugo godina na svojim pozicijama. Relativno
mali broj stanovnitva skandinavskih zemalja daju znaajan doprinos
ukupnoj svjetskoj ekonomiji. Sredinom 70-ih 22 mil skandinavaca
proizvodilo je 20 mil tona ita, 5,6 mil tona ribe (dva puta vie od SAD, pet
puta od GBR), 20,5 mil tona eljeza, te ak 49 mil tona drveta i papira.
Kada je u pitanju brodogradnja premaila je Njemaku, Francusku, GBR i
SAD zajedno. Rastui trokovi i potrebe sindikata, uticaj visokih poreza, te
energetska kriza 70-ih utiu na ekonomije ovih zemalja, to naroito
pogaa vedsku. Stoga socijal-demokrati gube vlast 70-ih godina pa ovaj
period obiljeava prevlast nesocijalistikih partija u Skandinavskim
zemljama.

INTERESI SAD-a U EUROPI NAKON DRUGOG SVJETSKOG

RATA
Postratna Europa podjeljena je na sfere zapadnog i sovjetskog uticaja.
Interesi SAD-a primarno su bili odeeni ovakvom realnou, te tenjom da
se suzbije daljnje oekivano irenje sovjetske prevlasti nad kontinentom.
Zbog ovoga bilo je nuno pomoi europskim zemljama pri rekonstrukciji.
Marshallov plan, slubeno nazvan Plan europske obnove, je bio slubeni
plan SAD-a o obnovi poslijeratne Europe i suzbijanju uticaja komunizma
nakon Drugog svjetskog rata. Zadatak o izradi plana dobio je George
Marshall i njegove kolege iz Dravnog tajnitva, a ponajvie su uz
Marshalla doprijeli William L. Clayton i George F. Kennan.
Plan obnove je napravljen na sastanku izmeu drava sudionica plana
12.7.1947. marshallov plan nudio je takvu vrstu pomoi i Sovjetskom
Savezu i njegovim saveznicima, no samo ako bi oni napravili politike
reforme i prihvatili neke vanjske kontrole. Plan je djelovao 4 godine
poevi u srpnju 1947. U tom periodu nekih 13 milijardi amerikih dolara
ekonomske i tehnike pomoi je poslano europskim zemljama koje su
postale lanice OECD-a ( organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj).
Ova organizacija nastala je iz Organizacije za europsku ekonomsku
saradnju OEES ( Organisation for European Economic Co-operatio
OEEC), osnovane 1948 s ciljem da pomogne ostvarenju i administraciji
Marshallovog plana o rekonstrukciji Europe nakon Drugog svijetskog rata.
Kasnije je njeno lanstvo bilo proireno na neeuropske zemlje, a 1961
reformisana je u organizaciju za ekonomsku saradnju i razvoj. Njeni ciljevi
bili su:
-postii to vei privredni rast i zaposlenost;
-poveati ivotni standard u zemljama lanicama, uz ouvanje financijske
ravnotee;
-doprinositi razvoju svjetske privrede:
-pomagati zdrav ekonomski napredak u lanicama i nelanicama u procesu
njihovog privrednog razvoja;
-doprinositi irenju svjetske trgovine na multilaterarnoj osnovi, bez
diskriminacije u skladu sa meunarodnim obavezama.

14

Do perioda kada je Marshallov plan doao do toke svog kompletiranja,

ekonomija svake drave sudionice, osim Njemake, porasla je u odnosu na
onu prijeratnu. Tijekom slijedea dva desetljea, skoro sve drave zapadne
Europe uivale su u ovom rastu i poboljanju ivotnih uvjeta. Marshallov
plan se dugo smatrao jednim od prvih procesa ekonomske integracije.
Jedina njegova posljedica je znatna amerikanizacija ekonomije i tehnike u
Europi i naina upravljanja njima.

EUROPA I NATO: faktor sigurnosti

politikih odnosa nakon 1945

kao

oblikovatelj

Nakon 1945 zapoeta je rekonstrukcija ratom poruene Europe, koja se

nala kao vano poprite hladnog rata. Blokovska podjela dovela je do
podjele kontinenta, koje su za rezultat imale stvaranje organizacija iji je
cilj bila konsolidacija poloaja NATO pakta, kao i Varavskog saveza.
Europska komisija, budua Europska unija za cilj ima ekonomsko jaanje
zapadne Europe ( od istone odvojene 2eljeznom zavjesom). Glavna
prijetnja sigurnosti iste jeste ekskalacija hladnoratovskih neprijateljstava i
izbijanja opeg pravog rata izmeu NATO i Varavskog pakta. Raspadom
Sovjetskog saveza ovaj je primarni sigurnosni problem nestao. Od kraja
Hladnog rata i NATO i Europska unija su evoluirali uz strateke promjene
koje su se odvijale u Europi. Dok je zajednica NATO pakta stvorena u cilju
odbrane od Sovjetske prijetnje, lanice su takoe nastojale redefinisati
svoju misiju kako su iskrsavale novi sigurnosni izazovi na europskoj
periferiji i ire. U isto vrijeme, lanice Europske unije poduzele su korake ka
politikoj integraciji sa odlukom da razviju zajedniku vanjsku politiku i
unaprijede mogunosti zemalja lanica da razrijee sigurnosne krize.
Evolucija NATO-a i EU, meutim, dovela je do manjeg razdora meu SADom i nekoliko njenih saveznika oko sigurnosnih odgovornosti dviju
organizacija. Veina zemalja lanica Europske unije podrava tijesne veze
izmeu EU i NATO-a, iako postoje i one koje zagovaraju vie autonomno,
EU odbranbeno tijelo (tj vojne snage). Obje organizacije imaju korijene u
postratnom periodu (nakon Drugog svjetskog rata) i nastojanjima da se
osigura stabilnost u Europi. Amerike vlade su podravale NATO i EU
vjerujui da je stabilnost u Europi svakako neophodna te rast i razvoj
demokracije, te stvaranje trgovakih partnera i vojnih saveznika u Europi.

DRUGI KRUG PROIRENJA

Drugi krug proirenja je poeo 80.-tih godina. Grka, Portugal i panija
pristupaju europskim intergacijama.
Grka
Grka je zemlja koja je imala i diplomatske i politike razloge za ulazak u
EU. Primjer grkog ulaska u EU je karakteristian po tome to ova zemlja je
daleko od europskog zapada. Grka je prva zemlja sa Istoka koja biva
15

obuhvaena integracijama. Graka je u II Svjetskom ratu prola kroz teko

unutarnje iskustvo. Imala je sukob sa Musolinijem, pa sa Hitlerom, to je
uslovilo okupaciju. Poslijedice su bile katastrofalne, a privreda je bila
opustoena.

16