Sveuilite u Zadru

Odjel za arheologiju

Viekonhne crkve na podruju

ranosrednjovjekovne hrvatske drave
Seminarski rad iz kolegija
Nacionalna arheologija ranog srednjeg vijeka

Mentor: Jure uur

Studentica: Maja Vidovi

Zadar, 15.1. 2015.

Sadraj
1.

Uvod....................................................................................................................................3

2.

Viekonhne crkve u Splitskoj regiji.................................................................................3

2.1.

Crkva sv. Trojice..........................................................................................................3

2.2.

Crkva sv. Mihovila u Brnazama...................................................................................5

2.3.

Crkva sv. Marije u Trogiru...........................................................................................7

3.

Viekonhne crkve u zadarskoj regiji.................................................................................8

3.1.

Crkva sv. Marije u Zadru (Stomorica)........................................................................8

3.2.

Crkva sv. Krevana na Kolovarama.......................................................................10

3.3.

Crkva sv. Mihovila u Mijovilovacu (Pridraga)......................................................11

3.4.

Crkva na Manastirinama u Kaiu.........................................................................13

3.5.

Crkva sv. Jurja u kabrnji.......................................................................................15

3.6.

Crkva u Kakmi (Ravni Kotari)................................................................................15

3.7.

Crkva sv. Marije u Bribiru..........................................................................................15

4.

Crkva u Olju...................................................................................................................16

5.

Crkva sv. Blaa u Rogaiima (Bosna i Hercegovina).....................................................18

6.

Pitanje uzora i funkcije esterokonhnih crkava.................................................................20

7.

8.

Zakljuak........................................................................................................................23
Literatura...........................................................................................................................24

1. Uvod

U opoj tipologiji crkvene arhitekture postoje dvije osnovne morfoloke skupine

centralne i longitudinalne graevine.1 U ranosrednjovjekovnoj Dalmaciji centralne graevine
mogu se svrstati u dvije osnovne tipoloke skupine. Prva skupina graevina ima jedinstveni
kruni ili pravokutni centralni prostor oko kojeg se niu apside, tj.konhe dok druga skupina
ima jedinstveni sredinji prostor i dvokatni vanjski prsten.
Najizrazitiji tip u skupini centralnih graevina ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji je
onaj esterokonhnog tlorisa. Do danas ih je poznato sigurno osam, a za dvije se ne moe sa
sigurnou ustanoviti spadaju li u ovu skupinu. Tri primjera su poznata iz splitske regije, a
pet (ili sedam) su u zadarskoj regiji.

2. Viekonhne crkve u Splitskoj regiji

2.1.

Crkva sv. Trojice

Najstariji podatak o imenu crkve sv. Trojice nalazi se u popisu zemalja enskog
benediktinskog samostana iz 1060.-1080. god. u kojem se spominje terra sanctis trinitatis.2
Ova crkva spada meu najbolje sauvane primjere graevina esterokonhnog tlocrta. Prvi opis
i nacrt graevine je objavio T. G. Jackson.3
Crkva je sauvana sve do krova sredinjeg dijela. Na poloaju crkve su tijekom istraivanja
utvreni ostaci antike graevine s polukrunom eksedrom. Crkva je graena tehnikom opus
incertum. Sredinji prostor je krunog oblika, presvoen kupolom i na njega se nadovezuje
est konhi. Orijentacija crkve je zapad-istok. Konhe nisu pravilnog tlocrta. Tonije, dvije
1 T. MARASOVI 1994, 51.
2 T. MARASOVI 2011, 401.
3 T. MARASOVI 2011, 155.
3

konhe na sjevernoj strani su manje od ostalih. Tri konhe vjerojatno pripadaju prezbiteriju
stoga se mogu smatrati apsidama, a odijeljene su oltarnom ogradom. S vanjske strane konhe
su ralanjene s po tri plitke nie. U svakoj konhi je po jedan prozor, a na zapadnoj i
jugozapadnoj konhi se nalaze po jedna vrata. Od bitnijh nalaza unutar crkve izdvajam pateru
koja je pronaena in situ, ulomak polukrunog luka od vapnenca ukraenog kukama u gornjoj
zoni, te dva ulomka pluteja ukraena pleternim motivima. Na osnovi ve spomenute oltarne
ograde se vezuje ime arhanela Mihovila.4
to se tie deformacije dviju konhi, ne zna se da li se radi o looj izvedbi s obzirom da
je projekt prema T. Marasoviu zasnovan na tonimm geometrijskom formama. Graevina je
nastala u doba karolinkog utjecaja. Precizna datacija se ne moe ustanoviti, ali se prema
dekoraciji priblino datira u 8. ili 9. st.

Sl.1. Sv. Trojica (T.MARASOVI, 2008)

4 T. MARASOVI 2008, 230.

4

Sl.2. Tlocrt i presjek sv. Trojice (T.MARASOVI, 2008, 68 )

Sl. 3. Trabeacija ograde sv. Trojice (T. MARASOVI, 2008, 328)

2.2.

Crkva sv. Mihovila u Brnazama

Crkva sv. Mihovila u Brnazama je otkrivena 1948.godine. Istraivao ju je Stjepan

Gunjaa koji ju je datirao u 9. ili 10. st., a kasnije je zbog eksploatacije graevinskog
materijala crkva sasvim unitena skupa s grobljem. Tlocrt graevine ustanovljen je samo u
najdonjim redovima zida. Rije je o deformiranom esterokonhnom tlocrtu. Deformacija se
pripisuje nespretnoj izvedbi.

Na zapadu joj je pridodan etverolisni narteks. Orijentacija

graevine je zapad-istok.6
Ranije na mjestu crkve je za vrijeme rimskog pretkranstva bila podignuta graevina
pretpostavlja se, takoer esterokonhnog tlocrta. S tom greevinom se moe povezati i ara s
natpisom koja je tu naena. Potom je sagraena starokranska crkva, a na temeljima tih
ostatka je poslije sagraena i esterokonhna predromanika crkva. Unutar crkve i oko nje su,
kako je ve spomenuto, naeni grobovi iz 13.st.7
5 T. MARASOVI 2011, 289.
6 T. MARASOVI 2011, 76.
7 T. MARASOVI 2011, 77.
5

Prozori u crkvi su bili zatvoreni tranzenama na kojima se nalazio pleterni ukras. Pred
troapsidnim svetitem se nalazila trodijelna ograda s tri ulaza i tri arhivolta nad njima. Na
ulomcima arhivolta se nalazi natpis pretpostavlja se, donatora koji je, vjeruje se ili dao
sagraditi crkvu ili ju je opremio liturgijskim namjetajem. Sadraj teksta se ne moe u cijelosti
proitati.8 Podloga oltarne ograde s uljebljenima za privrivanje pluteja i pilastra sauvana
je in situ. Vjerojatno se nalazila po sredini crkve. Fragmenti napisa upuuju kako je titular ove
crkve bio Sv. Mihovil.9
Datira se priblino u kraj srednjeg vijeka na temelju oblika luka oltarne pregrade. 10

S
l. 4. Trabeacija oltarne ograde (T.MARASOVI, 2011, 76.).

Sl. 5. Tranzena iz crkve sv. Mihovila (T. MARASOVI, 2008, 315.).

8 T. MARASOVI 2011, 79.

9 T. MARASOVI 2008, 230.
10 T. MARASOVI 2011, 158.
6

Sl. 6. Tlocrt crkve sv. Mihovila (T.MARASOVI, 2011, 75.).

2.3.

Crkva sv. Marije u Trogiru

Crkvu je istraivao Tomislav Marasovi. Sauvana je samo u donjim djelovima zida

osim zapadne konhe kojoj je sauvan i krov. Na temelju nekoliko izvora zna se izvorni izgled
graevine. Prvi izvor je crtea Clerisseaua iz 1757.god., potom opis iz 1831. i zabiljeke
trogirskog primicerija Ivana Luia iz 16.st. Prema njemu crkva je bila obnovljena u vrijeme
Teodozija III. (715.-717.).11
Orijentacija graevine je zapad-istok. Tlocrt crkve je isti esterolist vezan uz
jednobrodnu crkvu sv. Sebastijana. Vanjske plohe na konhama i na sredinjoj kupoli su bile
ralanjene niama. Ulazna zapadna konha je u cijelosti sauvana. Imala je kupolu nad
sredinjom krunom osnovom. Na osnovu udubina u ploniku ustanovljeno je kako su
postojale stipse12 krunog i etvrtastog presjeka. Oltari se nalaze u trima istonim konhama, a
oltarna pregrada je vjerojatno bila po sredini crkve.13

11 T. MARASOVI 2008, 230.

12 Okrugli stup nosaa menze oltara
13 T. MARASOVI 2011, 134.
7

Marasovi prema jednom povijesnom izvoru za kojeg ne navodi nikakve detalje tvrdi
za ovu crkvu da je najstarija poznata graevina ovakvog tipa.14

Sl.7. Sv. Marija u Trogiru

(T.MARASOVI, 2011, 128)

Sl. 8. Tlocrt sv. Marije
(T.MARASOVI, 2011, 130.).
Sl. 9. Crte sv. Marije (T. MARASOVI, 2008.).

3. Viekonhne crkve u zadarskoj regiji

14 T. MARASOVI 1994, 156.

8

3.1.

Crkva sv. Marije u Zadru (Stomorica)

Crkva je istraena 1883. godine ali je zatrpana. Potom je ponovno istraena 1956.
godine i nakon toga je djelomino obnovljena. Rezultate prvog istraivanja je objavio C. F.
Bianchi. V. Brunelli je crkvu povezao sa sv. Ursulom na temelju dokumenta iz 1412.god. u
kojem se spominje Eclessia virginum i naknadni zapis de domo apresso sancta Ursula pa je
stoga ova crkva u starijoj literaturi sve do 1956.god. poznata pod nazivom crkva sv. Ursule. 15
Crkvu je temeljito istraio I. Petricioli 1967.god. te je zakljuio kako se koristi naziv
Stomorica koji je karakteristian za mnoge crkve posveene Mariji u Dalmaciji. U vrelima iz
1399.god. se spominje kao Sancta Maria de Pusterla ili Sancta Maria de Stomorina prope
portam Pusterle.16
Crkva ima peterolisni tlocrt. Zapadni prostor joj je pravokutnog tlocrta i ispred njega je
kvadratna osnova zvonika. O izvornom izgledu zvonika nema nikakvog saznanja, a prijedlog
rekonstrukcije je dao I. Petricioli. Nije bila ralanjena plitkim niama. Tri konhe istonog
dijela su pripadale prezbiteriju i imale su poviene podnice u odnosu na dio koji je bio
namjenjen za puk. Sauvali su se i dijelovi oltarne pregrade.17
U jednoj od apsida su pronaeni grafitni crtei dvaju brodova, stoga se smatra se kako su u
crkvu zalazili mornari koji su zajetovali brodove. Pronaen je i jedan oltar za kojeg se smatra
da je posveen sv. Ursuli.18 Orijentacija graevine je sjeverozapad- jugoistok. Crkva se datira
u predromaniko razdoblje od 9.-10.st.

15 T. MARASOVI 2009, 331.

16 T. MARASOVI 2009, 331.
17 T. MARASOVI 2009, 335.
18 T. MARASOVI 2009, 191.
9

Sl. 10. Ostaci crkve sv. Marije

(T.MARASOVI, 2009, 331.).

Sl. 11. Pretpostavljeni izgled crkve

(T.MARASOVI, 2009, 332.).

Sl. 12. Grafiti brodova prema I. Petricioliu (T. MARASOVI, 2009, 333.).

10

Sl. 13. Tlocrt i presjek crkve (T. MARASOVI, 2009, 333.).

3.2.

Crkva sv. Krevana na Kolovarama

Danas crkva nije vie sauvana, ali joj je oblik poznat preko makete Zadra iz 16. st. na
kojoj ju je naao I. Petricioli. Maketa se uva u venecijanskom Pomorskom muzeju. Imala je
pravokutni ulazni prostor, ali se na maketi ne mogu ustanoviti elementi koji bi ukazivali na
postojanje zvonika. M. Jurkovi smatra kako je ovo moda najraniji oratorij posveen sv.
Krevanu, jo iz vremena kasne antike. Crkva se nalazila na samom rubu antike nekropole te
se stoga smatra kako je moda podignuta na dijelu nekropole gdje je bio pokopan muenik. 19
Orijentirana je sjeverozapad-jugoistok. Crkva se datira izmeu 9. i 11. stoljea.20

Sl. 14. Tlocrt sv. Krevana na Kolovarama (T. MARASOVI, 2009, 367.).

3.3.

Crkva sv. Mihovila na Mijovilovcu (Pridraga)

Crkva nastaje na mjestu antike gospodarske zgrade koja je preinaena u

ranosrednjovjekovni samostan.21 U okviru toga samostana izgraen je esterolisni oratorij
posveen sv. Mihovilu. Jedna apsida je vea od ostalih, stoga se ova crkva/oratorij pridruuje
skupini deformiranih graevina kojoj pripadaju crkva sv. Trojice i crkva sv. Mihovila u
19 M. JURKOVI 1997, 236.
20 T. MARASOVI 1994, 158.
21 T. MARASOVI 2008, 128.
11

Brnazama iako se ova deformacija tumai

kao namjerno naglaavanje prostora.

22

Stambene zgrade samostana su sauvane

samo u donjim slojevima zida.23
Na gredi oltarne pregrade se spominje ime
Fusk (Fuscus). Meutim, ne zna se radi li se
o sveeniku, nekom dunosniku ili bogatom
graaninu. Ograda je ukraena geometrijskim
pleternim

motivima

dvostruko

isprepletenom troprutom pletenicom. Ostali

ulomci i graa iz rimskog doba (konkretno, npr. za leite pluteja oltarne ograde upotrijebljen
je profilirani ulomak iz rimskog doba kojemu je uklesan lijeb) upuuju na ve ptrethodno
spomenuto postojanje gospodarske zgrade. Unutar crkve naena je patera i ulomak menze.
Ulomak oltarne pregrade upuuje na Sv. Mihovila kao titulara (prema natpisu Michaelis
archangeli), dok se na drugom natpisu spominje ime sv. Kuzme (Sancti Cosmae). Dakle,
moda su postojala dva titulara. Orijentacija crkve je sjeverozapad-jugoistok.24
P. Vei oratorij izravno povezuje sa skupinom kojoj tipski i modularni obrazac nalazi
u zadarskoj krstionci, a Jurkovi dataciju oratorija stavlja u sredinu 9. st.25

Sl. 15. Tlocrt samostanskog sklopa (T. MARASOVI, 2009, 243.).

22 T. MARASOVI 2008, 289.

23 T. MARASOVI 2009, 244.
24 T. MARASOVI 2008, 284.
25 T. MARASOVI 2009, 243.
12

Sl. 16. Tlocrt crkve (T.

MARASOVI, 2009, 244.).

Sl. 17. Dananje stanje crkve (T. MARASOVI,

2009, 244.).

Sl. 18.

Ulomci

pluteja i

greda

oltarne

pregrade

(T.

MARASOVI, 2009, 245.).

3.4.

Crkva na Manastirinama u Kaiu

13

Crkvu u Kaiu je otkrio Stjepan Gunjaa, a starohrvatsko groblje kod crkve je

istraivao D. Jelovina. Crkva je bila vjerovatno oratorij u sklopu samostana. esterokonhnog
je tlorisa s naknadno pridodanim pravokutnim prostorom moda za zvonik. Izvana je bila
ralanjena niama. Najstariji sloj crkve pripada poganskom sklopu u blizini vile rustike koji
u 5.st. slui kranskom kultu. Prostor za kler je bio povien u odnosu na onaj koji je bio
namijenjen za puk i odijeljen oltarnom pregradom. Ograda pripada visokom tipu s jednim
ulazom i etiri pilastra koji nose trabeaciju sa sredinjim trokutnim tegurijem. Takoer, naeni
su ulomci patera. Orijentacija crkve je sjeverozapad.jugoistok. Vjerojatno bila posveena Sv.
Mihovilu ako je suditi po fragmentu natpisa. Prema dekorativnim elementima datira se oko
9.st.26

Sl. 19. Tlocrt crkve (T. MARASOVI, 2009, 229.).

26 T. MARASOVI 1994, 158.

14

Sl. 20. Tlocrt esterokonhne crkve

(T. MARASOVI, 2009, 230.).

Sl. 21. Idejna rekonstrukcija oltarne ograde (T. MARASOVI, 2009, 231.).

3.5.

Crkva sv. Jurja u kabrnji

Iskopavanjem crkve sv. Marije u kabrnji naeni su ostaci polikonhne crkve sv. Jurja.
Najstariji podatak o naselju u kojem se nalazila crkva potjee iz 9.st. Spominje se
15

srednjovjekovno selo Kamenjane.27 Za sada su otkriveni ostaci pet konhi. Ne moe se sa

sigurnou utvrditi je li crkva pripadala peterokonhnom tipu sa pravokutnim ulaznim
prostorom kao crkva sv. Marije u Zadru (Stomorica) ili esterokonhnom tipu. S obzirom da
nema puno nalaza skulpture datiranje je stavljeno u raspon od 9. do 11.st.28

3.6.

Crkva u Kakmi (Ravni Kotari)

Prvi koji je opazio ruevine crkve u Kakmi bio je M. Abrami. Na istraivanju crkve
zajedno su radili S. Gunjaa i M. Zekan. Zekan je potom iznio miljenje kako crkva pripada
tipu centralnih predromanikih crkava esterokonhne osnove. P. Vei je takoer uvrtava u
esterokonhne graevine skupa s T. Marasoviem. Naknadno, Zekan dolazi do zakljuka kako
bi se crkva moda trebala vezati uz etverolisne graevine.29

3.7.

Crkva sv. Marije na Bribiru

Smatra se kako je esterolisna crkva na Bribiru bila posveena sv. Mariji, a nakon
ruenja ranosrednjovjekovne graevine naslov je prenesen na kasniju srednjovjekovnu crkvu
sv. Marije uz franjevaki samostan na Dolu. Za ovu crkvu nema povijesnih izvora. P. Vei na
temelju snimaka iz muzeja crkvu svrstava meu esterolisne graevine i usporeuje je sa
zadarskom krstionicom. T. Marasovi je kao i S. Sekuli svrstava meu osmerokonhne
graevine.30 V. Delonga je takoer svrstava meu osmerokonhne, ali smatra kako je moda
nastala na mjestu ranijeg strokranskog zdanja te kako je imala funkciju obiteljske crkve, tj.
oratorija bribirskih upana. Nisu sauvani tragovi poloaja oltarne ograde pomou koje bi se
mogao odrediti opseg prezbiterija, ali se pretpostavlja kako se prezbiterij nalazio ispred triju
27 T. MARASOVI 2009, 248.
28 T. MARASOVI 2009, 249.
29 T. MARASOVI 2009, 421.
30 T. MARASOVI 2009, 471.
16

istonih konhi. Od ukupno osam konhi otkriveno je pet. Naeni su i ulomci pluteja, ambona,
krsnog zdenca i ostalog liturgijskog namjetaja. Crkva je vjerojatno imala kupolu nad
sredinjim krunim prostorom te est radijalno postavljenih konhi koje su bile presvoene
polukalotom .31

Sl. 22. Tlocrt crkve na Bribiru (T. MARASOVI, 2009, 473.).

4. Crkva u Olju
Ranosrednjovjekovnu crkvu u Olju meu prvima spominje Konstantin Porfirogenet u
10.st.32 Tlocrt crkve je osmerolist s pravokutnim produetkom na zapadnoj strani. Imala je
kupolu (koja nije sauvana) oko koje se nie osam polukrunih konhi. Zapadna konha je samo
s vanjske strane uglata, a iznutra je ralanjena s po jednom polukrunom niom sa svake
strane ulaza. Ostale konhe su ralanjene s vanjske strane s po pet plitkih nia i otvorene s
31 T. MARASOVI 2009, 471.
32 T. MARASOVI 2008, 198.
17

jednim uskim prozorom. Crkva je produena sa zapadne strane pravokutnim prostorom. Na

zapadnom kraju ima podebljanu bazu zvonika (sauvani su donji dijelovi pravokutnog
tlorisa), a sa strane bone prostore za stubite. Smatra se kako je rotonda nastala oko 9.st., a
da je zapadni dio skupa sa zvonikom nadodan oko 11. st. M. Tomasovi smatra kako je prije
crkve tu postojala graevina iz rimskog doba.33
Prema Tomislavu Marasoviu postoji mogunost da se dograeni pravokutni prostor shvati
kao jedinstvena cjelina westwerka to ukazuje na karolini utjecaj. Kompozicija crkve slii
na kompoziciju zadarske crkve u Stomorici.34
to se tie liturgijskog namjetaja, tragovi ograde nisu sauvani, ali se pretpostavlja se kako je
stajala ispred triju istonih konhi. Crkva je imala ugraene are u svodovima. Pronaene su i
amfore bizantskog tipa koje su, vjeruje se, bile ugraene na poetku svodova konhi ili
sredinje kupole.35 Titular crkve je moda bio Sv. Petar jer je u drugu crkvu u istom naselju
kanije preao njegov kult. Orijentacija crkve je zapad-istok.36
Crkva se datira je u rasponu od 9. do 11.st. jer na to ukazuje karakteristina predromanika
tehnika gradnje.37

33 T. MARASOVI 2013, 62.

34 T. MARASOVI 1994, 60.
35 T. MARASOVI 2013, 62-63.
36 T. MARASOVI 2008, 285.
37 T. MARASOVI 1994, 196.
18

Sl. 23. Tlocrt i presjek crkve u Olju (T.

MARASOVI, 20)
Sl. 24. Pretpostavljen izgled crkve (T. MARASOVI, 2013, 62.).

Sl. 25. Olje, dananje stanje crkve (T. MARASOVI, 2013, 63.).

5. Crkva sv. Blaa u Rogaiima (Bosna i Hercegovina)

Oko crkve je otkriveno staro groblje koje se prema nalazu nakita datira u 10. ili 11. st.
Crkvu 1696. godine prvi put spominje fra. Nikola Lavanin. Godine 1887. Trifkovi spominje
kako su od crkvene grae sagraene okolne crkve. Antiki ostaci su zaintrigirali slavnog
19

arheologa Arthura Evansa koji ju je i posjetio. I. opron spominje kako su crkvu gradili
Dubrovani.38
Crkva je do temelja poruena ali je tlocrt poznat po ostacima malterne podloge. T. Marasovi
graevinu prikljuuje onima esterokonhnog oblika. O prezbiteriju i ulazu nema podataka.
Naeni su ostaci pluteja oltarne ograde, ulomci ukraeni pleternom ornamentikom.
Orijentacija crkve je zapad-istok. Prema toponimu, mogla bi biti posveena sv. Blau. Crkva
se podudara sa esterokonhnim primjerima iz Dalmacije.39

Sl. 26. Tlocrt crkve sv. Blaa (?) u Rogaiima (T. MARASOVI, 2013, 322.).

38 T. MARASOVI 2013, 322-323.

39 T. MARASOVI 2008, 232.
20

Sl. 27.

Ulomci luka iz
crkve (T. MARASOVI, 2013, 323.).

6. Pitanje uzora i funkcije esterokonhnih crkava

T. Marasovi smatra kako ovakav tip crkvi nije nastao pod utjecajem drutvenih i
politikih zbivanja. On smatra kako je kao uzor esterolisnih graevina posluio
Dioklecijanov mauzolej jer je ve utjecao

na pojedine centralne oblike u Dalmaciji

(krstionica u Saloni, pa ak i na krstionicu u Zadru 40), pa je stoga mogao utjecati i na razvoj

esterokonhnih graevina, a majstori su mogli modificirati tlocrt kako je njima odgovaralo.
Nasuprot njegovom miljenju stoji P. Vei koji dalmatinske esteroliste izvodi upravo iz
zadarske krstionice jer smatra kako dalmatinski esterolisti imaju slian interijer i dimenzije
kao krstionica. I. Petricioli pak smatra kako je krstionica posluila samo kao uzor. To pitanje
je i dalje otvoreno jer baptisteriji i crkve nisu imali istu funkciju.
Funkcija ovih viekonhnih crkvi je i dalje predmet rasprave. Meutim, sudei po titularima
koje su imale (najee su to sv. Marija i sv. Mihovil), moe se pretpostaviti funkcija za neke
od njih. Vie manje u karolinkom svijetu veina crkava koje imaju Mariju za titulara su
privatni oratorij. Uglavnom su to privatne kapele koje mogu imati funeralni ili memorijalni
40 M. JURKOVI 1997, 229.
21

karakter. Primjerice, crkva sv. Jurja u kabrnji je, sudei prema dokumentima, privatni
oratorij jedne plemike obitelji. Sv. Marija u Trogiru je imala sarkofag unutar crkve kao i sv.
Marija u Zadru ali na sjevernoj strani vestibula.

41

Crkva sv. Marije prema Jurkoviu ima

kljunu ulogu jer je vjerojatno bila u funkciji mauzoleja, a ustanovljeno je kako je nastala na
ranijoj graevini. Izvori je spominju u 8.st. te on smatra, ukoliko su izvori toni kako je mogla
poprimiti neke forme od te ranije graevine tako da se esterolisti ne moraju izvoditi iz
zadarske krstionice kako to tvrdi Vei niti iz Dioklecijanovog mauzoleja kako to tvrdi
Marasovi.42 to se tie crkve u Bribiru, ona je vjerojatno privatni oratorij ubia, ali se ispod
crkve kao i oko nje nalazila memorija iz kasne antike koju dokazuju sarkofazi. Crkva u
Kaiu pripada plemikoj obitelji Katii.
to se tie spomenute deformacije nekih graevina, ne zna se jesu li napravljene namjerno ili
su rezultat loeg projekta i izvedbe. U starokranskoj arhitekturi su protumaene kao rezultat
htijenja projektanata da u smislu onodobnih estetskih postulata, zasnovanih na Plotinovoj
estetici, naglasi pojedine vizure prilikom pristupa crkvenoj unutranjosti.43

Sl. 28. Zadarska krstionica i sv. Marija u Trogiru (T. MARASOVI, 2008, 381.).

41 M. JURKOVI 1997, 234-235.

42 M. JURKOVI 1997, 236.
43 T. MARASOVI - 2008, 289.
22

Sl. 29. Krstionica u Solinu i Dioklecijanov mauzolej (T. MARASOVI, 2008, 392.).

Sl. 30. Zadarska krstionica i dalmatinski esterolisti (T. MARASOVI, 2008, 392.).
23

Sl. 31. Tlocrti ranosrednjovjekovnih viekonhnih crkava (T. MARASOVI, 2008, 406.).

7. Zakljuak
O crkvama esterokonhnog tlocrta se jo uvijek vode rasprave o tome odakle se moe
izvui uzor za takav tlocrt iako smo vidjeli kako je danas najzastupljenije miljenje P. Veia
kako se uzor za esterolist moe izvesti direktno iz zadarske krstionice. Funkcija crkve je i
dalje upitna iako je veina ili privatni oratorij (emu je pridonio karolinki utjecaj, odnosno
tumaenje kako je vie-manje crkva koja ima Mariju za titulara privatni oratorij) ili neko
svetite za koje se smatra da je sluila pojedincima odreenog zanimanja (primjerice crkva sv.
Marije u Zadru u kojoj su naeni grafiti brodova pa se smatra kako su mornari tu polagali
zavjete prije polaska). S obzirom kako rasprave kod vodeih istraitelja ovog podruja jo
traju, a nova istraivanja nisu pokrenuta teko je donijeti neki sveobuhvatni zakljuak za ovu
temu. Nadam se kako e se u budunosti nai jo pisanih vrela ili slika koje bi mogle
doprinijeti rjeenju razvoja i funkcije ovakvih crkava. Istina je ako svaka graevina pria
sama za sebe, ali iz samog njenog temelja (a u takvom je stanju veina crkava ovakvog
tlocrta) je jako teko shvatiti kakav je njezin znaaj za arheologiju, kulturu i umjetnost.

24

8. Literatura
1. Jurkovi, M., 1997. Predromaniki esterolisti Dalmacije, problemi i funkcije,
Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, ser.I, svez.35, Split, 225-238.
2. Marasovi, T., 2008. Tomislav Marasovi, Dalmatia praeromanica 1. Rasprava,
Split Zagreb.
3. Marasovi, T., 2009. Tomislav Marasovi, Dalmatia praeromanica 2. Korpus
arhitekture: Kvarner i Sjeverna Dalmacija, Split Zagreb.
4. Marasovi, T., 2011. Tomislav Marasovi, Dalmatia praeromanica 3. Korpus
arhitekture: Srednja Dalmacija, Zagreb-Split.
5. Marasovi, T., 2013. Tomislav Marasovi, Dalmatia praeromanica 4.Korpus
arhitekture: juna Dalmacija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Split Zagreb.
6. Marasovi, T., 1994. Tomislav Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u
Dalmaciji, Split.

25