Huma hatun, uzorita plemkinja bosanske krvi

Nakon 1463. godine i pada srednjovjekovnog Bosanskog kraljevstva, plaei se da e njegove

teritorije doi u ruke Osmanlija, herceg Stjepan Vuki Kosaa ponudio je osvajaima mir,
poslavi im bogate darove i svog najmlaeg sina Stjepana kao taoca. Ovaj iznimno talentirani
djeak naavi se na dvoru u Istanbulu brzo napreduje i, nakon to prima Islam i dobija ime
Ahmed-paa Hercegovi (Hersek-olu Ahmet paa), postaje u pravom smislu dio osmanskog
plemstva. On je jedna od onih historijskih linosti koja je poput karike u jednom nizu vezala
prolost Bosne i osmanske drave. Bio je oenjen sultanijom Hundi hatun, kerkom sultana
Bajezida II, a unukom markantnog vladara Mehmeda II Fatiha. Istakao se kao hrabar ratnik,
pravedan dravnik i veliki dobrotvor. Sluio je tri sultana i obnaao vane funkcije u
Osmanskom carstvu. Jedno od naselja koja se nalaze uz Crno more na putu od Yalove prema
Izmiru dobilo je ime Hersek (Hercegovina) po Ahmed-painim zaslugama. Ahmed-paa je iza
sebe ostavio etiri sina i ker. Koliko je bio vezan za svoj rodni kraj kazuje nam injenica da
je svojoj voljenoj keri dao ime Huma (Hum, dananja Hercegovina). O njoj ne nalazimo
mnogo pisanih tragova, ali nesumnjivo ima svoje mjesto meu znaajnim enama bosanske
historije.
Huma je bila sposobna, hrabra, bogata i iznad svega plemenita ena. Rije hatun je turskog
porijekla i oznaava plemenitost. Uz lino ensko ime oznaava gospou visokog roda,
uglednu enu ili sultanovu kerku. Da je Huma hatun bila plemenita, svakako pokazuju i
lanovi njene familije; djedovi su joj bili Herceg Stjepan Kosaa i Sultan Bajazid II, a pradjed
Sultan Mehmed II El-Fatih. Ime koje je nosila kao da ju je sudbinski vezalo za rodni kraj
njenih predaka. Udala se za sandakbega Hercegovine Mehmed-bega Alibegovia. Huma
hatun naslijedila je od oca dio zemljinih posjeda u Konavlima i po ugledu na njega uvakufila
nekoliko objekata u Hercegovini. Iz dubrovakih izvora saznajemo da je umrla oko 1542.
godine i najvjerovatnije nije imala potomstva. Ipak, zapisi govore o postojanju naknadnih
sporova o primorskom teritoriju, gdje su se javili nasljednici Ahmed-paine loze, krajem XVI
stoljea. Ovo bi se moglo tretirati kao dokaz da Humino potomstvo nije izumrlo jer sporove
za nasljedstvo Hume Hatun, odnosno njenog oca Ahmed-pae Hercegovia, poslije njene
smrti mogli su voditi samo njen mu i/ili djeca.
Njen ljudski znaaj se ogleda u injenici da je u najteim vremenima bila vezana za bosansko
tlo, podravala svoj narod i slavila ime Hercegovine i Huma irom golemog Osmanskog

carstva. Na svom ivotnom putu Huma Plemenita nije odstupala od ostalih Hercegovia koji
su kroz cijelo svoje postojanje pokazivali ogromnu ljubav prema zaviaju.