Katoliki kolski centar "Ivan Pavao II.

"
Opa gimnazija

REFERAT
Tema: Hrvatski krajevi pod austrijsko-mletakom i mletakom vlau u 18. stoljeu

Biha - 2. studenoga 2014.

Amira Midi

Hrvatski krajevi pod austrijsko-mletakom i mletakom vlau u 18. stoljeu

Dalmacija
Juna hrvatska, odnosno Dalmacija, i dio Zapadne istre nisu doli pod vlast Hrvatskog sabora
jer su bile pod vlau Mletake Republike. Meutim, zbog centralistike i apsolutistike
politike Bekoga dvora istoni i sredinji dio Istre, te dio osloboene Slavonije i Like takoer
nisu predani pod vlast Hrvatskog sabora i bana.
Ime i pojam dananje Dalmacije u najuoj je vezi sa vladanje Mletake Republike, jer kako
god se ona irila na obali Jadranskog mora i u unutranjosti, tako se suavao pojam Hrvatske.
Godine 1420. Mletaka Republika imala je pod svojom vlau samo gradove i otoke, to je
stara steevina, mirom u Srijemskim Karlovcima dobila je novu steevinu, a mirom u
Poarevcu najnoviju steevinu.
U 18. stoljeu Dalmacija je u sastavu Mletake Republike, odnosno Venecije. Na elu uprave
je providur, koji se imenovao na tri godine. Providur je imao neogranienu vlast. Vladao je uz
pomo knezova, koji su opravljali okrujima na koje je Dalmacija bila podijeljena. Okruja su
se dijelila na opine. Knezu su pomagala dva inovnika: kancelar, koji je obavljao sudbene
poslove i kamerlingo koji je obavljao financijske poslove. Na taj nain, upravna vlast u
Dalmaciji bila je u rukama nekoliko mletakih inovnika.
U gradskim opinama vlast su obnaali plemii i graani, a najvie tijelo bila je gradska
skuptina, sa knezom na elu. U njoj su sudjelovali plemii i graani, u nekim opinama samo
plemii, u nekim samo graani. Na skuptinama se raspravljalo o svim bitnim problemima
opine.
Svaka gradska opina imala je svoj status, zbog ega u Dalmaciji nije bilo jedinstvenoga
zakonodavstva.
Sela su imala svoje bratovtine i glavara. Na elu sela bio je glavar (harambaa) koji se brinuo
za civilne i vojne poslove. Seljaci-vojnici, odnosno panduri, pazili su na kretanje pograninih
turskih eta u graninim predjelima, a u selu na sigurnost.
Gospodarstvo Dalmacije bilo je slabo razvijeno. Najvanija je proizvodna grana bila
vinogradarstvo. Razvijen je i ribolov, a u gradskim opinama obrt, trgovina i pomorstvo.
Mletaka je ograniavala gospodarski razvoj Dalmacije. Sva proizvedena roba, osim vina,
morala se najprije dopremiti u Veneciju. Mletaka Republika odreivala je cijenu proizvoda,
smanjujui dobit proizvoaa. Takoer, Dalmacija je morala sve proizvode nabavljati iz
Mletake. Od 17. stoljea razvija se trgovina Dalmacije sa zaleem, koje je pod turskom
vlau.
Najbrojniji itelji u Dalmaciji bili su Hrvati. U gradovima (Zadru, Trogiru, Splitu, Rabu,
Osoru, Hvaru, Koruli) ivjelo je mnogo Talijana. Ostalo puanstvo naseljavalo je porjeje
Krke od Knina do Skradina. To podruje dolo je za vrijeme osmanlijske vlasti. Kasnije ih je
Mletaka Republika naseljavala kao graniare, nazvane Morlaci. Morlaci su potomci

starosjedilakog stanovnitva Balkana, a bavili su se stoarstvom. Pod utjecajem moderne

srpske drave i propagande, oni se u 19. stoljeu smatraju Srbima. Godine 1726. u okolicu
Zadra doseljavaju se Albanci iz skadarske okolice.
Mletaka se Republika nije brinula za irenje prosvjete i kulture. Nije osnivala kole ni
kulturne ustanove, i sprjeavala je inicijative sveenstva koje nastoji razvijati kulturne i
prosvjetne djelatnosti. Takoer je zabranjivala hrvatske knjige i sve to je hrvatsko, a autore
domoljubnih hrvatskih knjiga kanjavala.

Dubrovnik
Tijekom rata s Turcima (1983. - 1699.), dubrovaka se vlada odluila vratiti pod hrvatskougarsku krunu. Stoga obnavlja stari ugovor iz 1358. godine. Raunajui s pobjedom Mletake
i Austro-Ugarske u ratovima protiv Turaka, predlae da Dubrovnik postane glavna luka
Podunavlja i cijeloga svog zalea, koje e, kako je smatrala, doi u vlast Habsburgovaca.
Mir u Srijemskim Karlovcima i dogaaji poslije njega pokazali su da se Osmansko Carstvo
nee tako brzo sruiti, pa je Dubrovnik formalno priznavao sultanov suverenitet. Mirom 1699.
godine, uspio je izbjei zamke Mleana da preko Popova polja i Trebinja svojim teritorijem
opkole Dubrovnik. Dubrovaka je diplomacija 1699. i 1718. godine uspjela postii da Turci
dobiju izlaz na more u zaljevu Klek-Neum i Sutorini, ime je stvoren turski koridor izmeu
Mletake Republike i Dubrovnika. Mleani su se morali povui iz dubrovakoga zalea.
U tom stoljeu jaa dubrovako gospodarstvo. Dubrovnik izgrauje jaku trgovaku mornaricu
iji brodovi prevoze teret do luka na Sredozemnome moru. Iskoritava orijentaciju velikih
europskih pomorskih drava prema novootkrivenim kontitentima i svojim kolonijama, pa
razvija trgovinu Sredozemnim morem. Dubrovaki su brodovi plovili i Atlantskim morem, do
Amerike i Indije.
U 18. stoljeu Dubrovnik ima 85 konzulata i vicekonzulata, a gospodarski je angairan u
zapadnom svijetu. Najvei gospodarski initelj u 18. stoljeu bilo je graanstvo.

Istra
Istra je poetkom 18. stoljea bila poprite estokih ratnih sukoba izmeu Venecije i uskoka,
te Habsburke Monarhije. Ratovi i bolesti opustoili su Istru i prorijedili stanovnitvo.
Sredinom 18. stoljea u Istru dolazi novi val Hrvata koji bjee pred Turcima i naseljavaju se
preteno na selu, a u gradove se useljavaju malobrojni Talijani.
Vlast u Istri dijele Venecija i Habsburka Monarhija. Obalno podruje od Plomina do Milja
pripalo je Veneciji. Unutranjost Istre je pripadala Habsburkoj Monarhiji. Poslije mira u
Srijemskim Karlovcima, Habsburka Monarhija usmjerava svoj prodor prema zapadu, elei
otvoriti morske putove preko luka u Trstu, Rijeci i Bakru. Nije mogla konkurirati
venecijanskoj mornarici, a stjee uvjete za stvaranje jake mornarice kad 1717. godine Karlo
VI. proglaava slobodu trgovine na Jadranu, a 1719. proglaava Trst i Rijeku slobodnim
lukama. S obzirom na rijetku naseljenost, u Istri je bilo dosta neobraenih polja, a zbog
primitivnog naina obrade zemlje este su oskudice. Uglavnom se siju itarice, obrauju

vinogradi, ureuju solane, te uzgaja stoka i dudov svilac. U nerodnim godinama uvozile su se
itarice. Sredinom 18. stoljea pojavili su se poeci industrije (manufakture svile, predionice
vune, radionice rubog sukna, prerada koe, tvornice likera i tjestenine). Gradska su sredita
Pore, Rovinj i Buzet. Venecija je sputavala razvoj istarskih gradova. Istarski su brodovi
morali svoju robu najprije voziti u Veneciju i ondje plaati pristojbe i poreze. Slabljenje
mletake vlasti u drugoj polovini 18. stoljea nije pogodovalo Istri i njezinom gospodarstvu.

Izvori:

Povijest 3, Stipe Jurkovi, Anelko Mijatovi, Franko Miroevi, Trpimir Macan,

kolska naklada Mostar, 2005. god, str. 52.-58.