NOVA AKROPOLA

Broj 01 | 2015.

www.nova-akropola.com

ZA BOLJEG OVJEKA I BOLJI SVIJET

FILOZOFSKI GOVOR

kao duhovna vjeba

EKSEKIJA

Oslikane grke vaze

IVA MUDROST

drevnog Egipta

DIVOVSKE
GRAEVINE

NOVA AKROPOLA
ZA BOL JEG OVJEKA I BOL JI SVIJET

01 | 2015. www.nova-akropola.com

Sadraj
4 Filozofski govor
kao duhovna vjeba

Pierre Hadot

6 Simpozij
Sofija Stepanovska

7 Christian Jacq - Intervju

iva mudrost drevnog Egipta
Dijana Kotarac

10 Sfinga

4
10 7

Jerko Grgi

14 Divovske graevine
Ivan Barun i Amalija Kranjec-Markei

20 Eksekija
Linda Cvitani

Impresum:
Glavni urednik: Andrija Joni
Izvrna urednica: Nataa aja
Urednici rubrika: Luka Mari, Dijana Kotarac,
Sofija Stepanovska, Anastazija Pulja, Marta Mihii
Redaktura: Dijana Kotarac
Lektura: Branka aja, Vesna Bosnar
Tehniko urednitvo: Atila Barta,
Svjetlana Pokrajac, Matija Previ

20

ISSN 1849-6237

14

Izdava:
NOVA AKROPOLA - kulturna udruga
Ilica 36, 10000 Zagreb
Tel: 01/481 2222, Fax:01/233 0450
web: www.nova-akropola.hr
e-mail: info@nova-akropola.com

onovno pokreemo asopis Nova Akropola sada

u novom, elektronskom izdanju uz misao vodilju: za boljeg ovjeka i bolji svijet!
Potaknuti svime to se oko nas dogaa, u svijetu koji
je po mnogoemu u krizi, pridruujemo se angairanim
misliocima poput Pierrea Hadota i istiemo goruu
potrebu za istinskom filozofijom. Ona nam je ostavljena
u naslijee kako bi posluila kao putokaz i svjetionik u
humanim nastojanjima iji nam stvarni smisao danas
oito izmie...
Pierre Hadot se uglavnom bavio antikom filozofijom, osobito neoplatonizmom, no ono po emu e kao
suvremeni filozof najvie ostati upamen je njegovo
zauzimanje za povratak filozofije njenom izvornom
znaenju kakvo je postojalo u antikoj Grkoj. Grci su
bili ti koji su skovali rije filozofija i njihova je filozofija
preko srednjeg vijeka stigla do naeg modernog doba.
No, on upozorava na to da izmeu onoga to se nazivalo

filozofijom u antici i dananje filozofije stoji duboki jaz.

Biti filozof u antici znailo je ne samo voditi filozofske
rasprave i razvijati filozofske teorije, nego djelovati
njima nadahnut i pouen. Takav stav vodi nutarnjoj
preobrazbi, oblikovanju i usavravanju vlastitog ivota.
Hadot smatra da je antika filozofija, kod koje je
kljuno upravo njeno transformirajue djelovanje, bila
"poziv svakom ovjeku da se transformira", jer filozofija
je prvenstveno bila vjeba ivota, vjeba u tome kako
ivjeti i kako umirati.
Hadot se stalno vraa na to da filozofa treba prosuivati po tome kako ivi i to radi, a ne po onome to
govori ili pie. Takoer podsjea da u antici filozofima
nisu nazivali samo one koji su neto objavili, nego one
koji su ivjeli filozofskim ivotom. Najbolji primjer za
to je Sokrat koji nije nita zapisao, ali je njegov ivot bio
najbolja potvrda njegova uenja...

Urednitvo

Pierre Hadot

FILOZOFSKI
GOVOR
kao duhovna vjeba
F

rancuski filozof Pierre Hadot jedna je od najneobinijih pojava francuske intelektualne scene.
Iako djeluje u XX. st. u kojem se pojam filozofije
otuio od ivotnosti i postao predmet apstraktnih akademskih rasprava, on joj skida etiketu nekorisne, iskljuivo teorijske discipline i vraa joj ivotnost, u prvom
redu definirajui je kao ljubav prema mudrosti. Njegov
rad smo iscrpnije prikazali u 64. broju naeg asopisa, a
u ovom broju donosimo dio razgovora Pierrea Hadota sa
Jeannie Carlier i Arnoldom Davidsonom.
to je, s filozofskog gledita, duhovna vjeba i moete li
nam navesti neke primjere?

Izraz "duhovne vjebe", koliko mi je poznato, ne dovodi

se esto u vezu s filozofijom.
4

Osobno bih duhovnu vjebu definirao kao svojevoljnu

osobnu disciplinu kojom se postie preobraaj pojedinca, preobraaj sebe primjere za ono to bi se moglo
nazvati duhovnom vjebom pronalazimo kod stoika.
Rije je o pripremi za ivotne nedae koje nas mogu
sustii svakog trenutka. Da bismo izdrali udarce sudbine, bolest, siromatvo, izgnanstvo, trebali bismo se
pripremiti tako da unaprijed promiljamo o tome, jer
ono to oekujemo, lake podnosimo. Ustvari, ova vjeba
je mnogo starija od stoika. Preporuivao ju je jo Anaksagora, a preuzeo Euripid u svom djelu Tezej. Anaksagora
se, uostalom, prije stoika vladao stoiki, recimo, kad
je saznavi za smrt svog sina izjavio: "Znao sam da sam
ga smrtnog rodio." Platonova formulacija iz Fedona:
NOVA AKROPOLA 01/2015

"Filozofirati znai vjebati se za smrt", tj. za odvajanje

od tijela i od osjetilnog i egoistinog gledita koje nam
namee tijelo, takoer moe biti primjer ove duhovne
vjebe. I epikurejci takoer spominju duhovne vjebe:
propitivanje savjesti, priznavanje pogreaka, meditaciju,
kontrolu elja.
Moglo bi se pomisliti da su one nekakav dodatak filozofskoj teoriji i filozofskom govoru, nekakva praksa koja
samo nadopunjava teoriju i apstraktan govor. Zapravo,
itava filozofija jest vjeba, kako u smislu pedagokog
govora, tako i u smislu unutranjeg govora koji usmjerava nae djelovanje. Vjebe se, naravno, prvenstveno
provode unutarnjim govorom - za to ak postoji poseban
izraz, grki termin epilegein, koji esto koristi Epiktet u
svom Priruniku, u znaenju "pridodati situaciji unutarnji govor". Na primjer, u sebi izgovaramo neku izreku
poput ove: "Ne trai da se stvari dogaaju onako kako
eli, nego ih eli onako kako se dogaaju." To su vjebe
unutranjeg govora koje mijenjaju sklonosti pojedinca.
Ali postoje i duhovne vjebe u vanjskom, pedagokom
govoru. I to je vrlo vano zato to sam prije svega htio
pokazati da je ono to se smatralo istom teorijom i
apstrakcijom, zapravo praksa, kako u nainu izlaganja,
tako i prema krajnjoj svrsi. Kada Platon sastavlja dijaloge, kada Aristotel predaje i objavljuje biljeke s predavanja, kad Epikur pie poslanice ili ak raspravu o prirodi, koja je vrlo komplicirana i duga naalost, do nas
je stigla u fragmentima pronaenim u Herkulaneumu
neosporno je da u svim tim sluajevima oni izlau neko
uenje, ali ga izlau na poseban nain, teei vie da
pouavaju nego da informiraju. Kao to sam ve rekao,
filozofski se govor esto prikazuje u obliku odgovora na
pitanje i povezan je sa skolastikom nastavnom metodom. Ustvari, na pitanje se ne odgovara odmah. Prvenstveni cilj nije bio ugasiti e za znanjem, jer bi onda bilo
dovoljno jednostavno odgovoriti na konkretno pitanje.
Do odgovora se, meutim, najee dolazi zaobilaznim
dokazivanjem, to je svojstveno Aristotelu. Ovaj postupak pronalazimo i u Platonovim dijalozima i kod Plotina.
Ponekad se ak vie puta ponavlja neko dokazivanje.
Smisao ovih vjebi bio je da uenici naue rasuivati,
ali i da im predmet izuavanja postane savreno blizak,
da sraste s njima, kao to je to rekao Aristotel, to jest, da
znanje postane savreno interiorizirano. To je oigledno
i u onome to zovemo sokratovski govor, koji je zapravo
i platonski govor, gdje su pitanja ili odgovori prilagoeni
tome da kod pojedinca izazovu sumnju, ak i osjeaje,
da ga "ugrizu za srce", kako bi to rekao Platon. Ovaj tip
dijaloga jest askeza; trebalo bi se podvrgnuti zakonima
rasprave, to podrazumijeva sljedee: prvo, treba priznati drugome pravo na izraavanje vlastitog miljenja;

drugo, treba se prikloniti onome to je oigledno, a to

je esto teko kad se uvjerimo da smo pogrijeili; tree,
treba priznati da iznad oba sugovornika postoji norma
onog to su Grci nazivali logos objektivni govor ili
govor koji nastoji biti objektivan. To se odnosi ne samo
na sokratovski nego i na takozvani teorijski govor koji
uenika prije svega ui ivjeti duhovnim ivotom. Rije
je o tome da se uzdignemo, da nadiemo beznaajna
prosuivanja, posebno osjetilne predodbe i osjetilnu
spoznaju, kako bismo se uzdigli do iste misli i ljubavi
prema istini. Stoga smatram da teorijsko izlaganje ima
vrijednost duhovnih vjebi. Isto tako, ono ne moe biti
potpuno ukoliko sluatelj istovremeno ne uini unutranji napor, recimo u onoj mjeri u kojoj to Plotin nalae:
nemogue je shvatiti da je dua besmrtna ako se ne
odvojimo od strasti i od tijela.
Iz knjige Filozofija kao nain ivljenja,
Pjer Ado, Beograd, 2011.
Priredio: Luka Mari

Simpozij

Rimski mozaik iz Pompeja, 1. st. pr. Kr. Nacionalni muzej u Napulju.

aan dio drevne grke kulture jo od VII. st.

pr. Kr. bio je simpozij (gr. sympsion gozba
sa zdravicama). Dok danas ta rije oznaava
susret strunjaka koji raspravljaju o odreenoj temi,
nekada je simpozij bio nain druenja koji je uz zabavu,
glazbu i ples, ukljuivao i razgovor o razliitim temama.
Raspravljalo se o filozofiji, ljubavi, poeziji, glazbi, politici,
mitovima, kao i o ivotnim problemima. Recitirale su
se pjesme i pjevale himne u ast bogovima. Simpozij se
takoer odravao i kao natjecanje u retorici.
Obilje informacija o simpoziju prenose nam grka i
etrurska umjetnost s oslikanih vaza i vreva, a od knjievnih djela imena Simpozij najpoznatiji su Platonov i
Ksenofontov Simpozij.

Postojala su odreena pravila ponaanja na simpoziju:

voenje privatnih razgovora smatralo se neprimjerenim,
jer je to bilo suprotno onome to je simpozij naglaavao zajedniki dijalog. Svaka je osoba bila odgovorna da njezin govor bude izreen pred svima i s pravom mjerom.
Za vrijeme simpozija sluilo se vino za zdravice.
Mijealo se s vodom, obino u omjeru jedan prema tri,
odnosno tri puta vie vode nego vina. Ispijanje istog
vina smatralo se loom navikom. Atenski pjesnik Eubul
u fragmentu za predstavu Semele ili Dioniz iz 375. g.
pr. Kr. pie kako su tri ae (kylix) idealna koliina vina
za jedan simpozij: Jedna za zdravlje, ona se ispija prva;
druga za uitak i trea za odlazak na spavanje.
Priredila: Sofija Stepanovska
NOVA AKROPOLA 01/2015

CHRISTIAN
JACQ
IVA MUDROST
DREVNOG EGIPTA

isana ostavtina je neprocjenjivo blago za upoznavanje bilo koje stare civilizacije. Ona nam
moda najbolje pribliava duh vremena i duh
odreenog naroda te omoguava dokuiti njegov prevladavajui sustav vrijednosti, ideale koji su ih pokretali,
osjeaje, misli, tenje, strahove i vjerovanja.
U svojoj knjizi iva mudrost drevnog Egipta suvremeni francuski egiptolog Christian Jacq je napravio
izbor iz bogate riznice zapisa koji se nalaze po svicima
papirusa u muzejima i arhivima irom svijeta, na zidovima hramova, kipova, grobnica... Njihovi nam zapisi,
od kojih su najstariji urezani na unutranjim zidovima
piramida, govore o osobitoj panji koju su Egipani
posveivali etikim pitanjima: ispravnom ivotu, pravednosti, pravilnom ophoenju s drugima, te iznad
svega istoi srca. Za njih je srce dar od Boga i dio nas
koji je najblii Bogu; srce najbolje razlikuje dobro od
zla, u srcu osjeamo radost, kajanje i aljenje zbog uinjenih djela te je jedino srcem mogue ispravno razumjeti pouke mudraca. Zato su egipatski mudraci svojim
esto slikovitim i jezgrovitim savjetima za svakodnevni
ivot nastojali usaditi u srce naroda osjeaj za red, istinu
i pravdu i tako ga dovesti u sklad s nepromjenjivim
zakonom univerzuma Maat. Iza naizgled jednostavnih
pouka vezanih uz razliita ivotna pitanja, izbija zrelost i
snaga tisuljetne civilizacije, ije su poruke bezvremene
i tako aktualne danas kao i prije pet tisua godina.

Christian Jacq (1947.) je esejist i autor popularnih

povijesnih romana ija je radnja smjetena u
drevni Egipat. Doktorirao je egiptologiju na
Sorbonni i njegovi prvi znanstveni radovi izazvali
su pozornost Francuske akademije, no ipak se
uglavnom okrenuo
pisanju romana u kojima
zdruuje egiptologiju
sa spisateljskim darom.
Meunarodnu slavu
priskrbila mu je knjiga o
faraonu Ramzesu II. koja
je napisana u pet svezaka
i izdana u preko dvadeset
i pet zemalja. Napisao je
vie od pedeset knjiga, a
osim povijesnih romana,
objavio je i sljedee knjige
vezane uz egipatsku
tradiciju: Le Mystre des
hiroglyphes (Misterij
hijeroglifa), 1997.; La
Sagesse vivante de lgypte
ancienne (iva mudrost
drevnog Egipta), 1998.; Les
Maximes de Ptah-Hotep: lenseignement dun sage au
temps des pyramides (Ptahotepove izreke: poduke
mudraca iz vremena piramida), 2004.; Les Grands
sages de lgypte ancienne: DImhotep Herms
(Veliki mudraci drevnog Egipta: Od Imhotepa do
Hermesa), 2009.; itd.
7

Povodom objavljivanja hrvatskog

prijevoda knjige iva mudrost drevnog
Egipta, prof. Jacq je odgovorio na
nekoliko pitanja koja smo mu uputili.
to je u Vama probudilo zanimanje za egipatsku
kulturu i to Vas posebno u njoj fascinira?

Civilizaciju drevnog Egipta otkrio sam kada sam imao

trinaest godina itajui monumentalno djelo u tri sveska egiptologa Jacquesa Pirennea: njegovu arhitekturu,
skulpture, literaturu, duhovnost... Ono to najvie fascinira jest dosljednost ove civilizacije koja je ujedinila
duhovno i materijalno, nevidljivo i vidljivo, boansko i
ljudsko.
Napisali ste pet knjiga o Ramzesu, to Vas je privuklo ba tom faraonu?

Ramzes II. je vladao 67 godina, sagradio je i obnovio

velik broj hramova ukljuujui i dva poznata nubijska
svetita Abu Simbela, te je uspostavio mir na Bliskom
istoku. On je faraon par excellence, istinska svjetska zvijezda. Njegovo je ime svagdje poznato, no nije mu bio
posveen nijedan vei roman (pet svezaka za njegovih
pet obrednih imena). Koristei egiptoloku literaturu,
elio sam prenijeti mitsku i ljudsku avanturu ovoga
velikana.
U jednom ste intervjuu rekli: "Za mene Egipat nije
prolost, on je model za budue vrijednosti." Moete li
nam rei neto vie o tome?

Ova za mene vana tema za pojanjenje bi zahtijevala cijelu jednu knjigu. Svojim radom, u esejima i
romanima, iznio sam i istaknuo temeljne vrijednosti
koje karakteriziraju Egipat i koje su zajedno model
od kojega moemo uiti: ispravnost na najvioj razini
drave, primat pravde, zatita slabih od jakih, socijalna
kohezija, solidarnost, ravnopravnost ena i mukaraca,
snaga obitelji, itd. Zahvaljujui svojim vrijednostima,
faraonska institucija, koja ni po emu nije bila tiranija,
trajala je tri tisuljea.
Koje elemente egipatske kulture biste istaknuli kao
posebno vrijedne i korisne i za dananjeg ovjeka i
vrijeme u kojem ivimo?

U dananjem svijetu dominiraju gospodarstvo i materijalizam, a fanatizam ponovno izbija na povrinu. Drevni
Egipat je imao drukiju viziju ovjeka i drutva, koja je
iskljuivala dogmatizam i vjerske sukobe. Nae je vrijeme infantilnosti i prolaznosti; faraonskom Egiptu bilo
je stalo do stalnosti, ispravnosti i vjenosti. Zar dananji
ovjek ne bi trebao biti zainteresiran za svoje korijene,
ne bi li trebao uiti od civilizacije graditelja ija nas bezvremena djela i dalje oaravaju?
8

to mislite, u emu je osnovna razlika izmeu egipatske i moderne filozofije?

Suvremena se filozofija temelji na introspekciji, na

"ja", na potrazi za osobnom sreom. Suvremeni ovjek,
infantiliziran novim tehnologijama, zaokupljen je
iskljuivo sobom, svojom udobnou i probitcima.
Drevni Egipat je bio zaokupljen svojim odnosom s
bogovima, prisutnou nevidljivog i suptilnog na zemlji,
razumijevanjem kreativnih snaga, stvarnou ivota
izvan ovoga postojanja, stalnim obnavljanjem sklada
izmeu ovjeka i kozmosa.
Poznato je da ste angairani na stvaranju foto-arhive egipatskih arheolokih ostataka. Moete li nam
rei neto o tome?

Sudjelovao sam u osnivanju Instituta Ramzes, koji ve

dugo ne vodim, radi prikupljanja fotografija spomenika, grobnica, kipova, itd., da se sauva sjeanje na
ugroena djela. Na terenu su provedena razliita istraivanja i nastala je fotografska zbirka. Nadam se da e
se pokrenuti i druge sline inicijative kako bi se na svaki
mogui nain ouvalo to neprocjenjivo blago.
to biste preporuili dananjim mladima koje zanima istraivanje drevnog Egipta?

Mladima koje zanima drevni Egipat preporuam da

naue itati i pisati hijeroglife, jer to je jedinstveni
jezik-klju faraonske civilizacije. Naravno, itajte to
vie moete i to je prije mogue otputujte u Egipat i
posjetite glavne arheoloke lokacije.

Priredila: Dijana Kotarac
NOVA AKROPOLA 01/2015

Velik je Zakon (Maat),

trajna njegova djelotvornost.
On nije naruen od vremena Ozirisova.
Kada doe kraj,
Zakon ostaje.
Ptahotep

Nemoj birati stranu bogato odjevena ovjeka,

ne odbijaj siromano odjevena.
Ne prihvaaj darove monika,
ne budi nepravedan prema slabome
da bi pogodovao monome.
Amenemopet

Ispravnost (Maat) je nastala

u srcu boanske svjetlosti (Ra).
Ibisov hram, oaza Kharga

Niti se brini, niti se veseli zbog budunosti.

Pripovijest o rjeitom seljaku

Faraonova snaga je pravednost.

Spomenici onih koji su ruili, srueni su.
Djela laca nisu trajna.
Kanais, natpis Setija I.
Uravnoteena srea zemlje
posljedica je ostvarene pravednosti.
Pripovijest o rjeitom seljaku
Ispravnost vodi u vjenost.
Ona silazi u podzemno kraljevstvo
s onime koji tako postupa.
Poloen u grob, sjedini se sa zemljom,
ali ime mu se ne zaboravlja,
ostaje sjeanje na dobro koje je uinio.
Takav je zakon, po boanskim rijeima.
Pripovijest o rjeitom seljaku
Naui sluati razlikujui dobro od zla.
Amon-Nakht
Onome tko ini zlo, zlom e neizbjeno biti vraeno.
Urkunden VI, 71, 20
Odgovorni ljudi moraju se boriti protiv zla,
podupirati dobro,
biti oni koji stvaraju ono to mora biti.
Pripovijest o rjeitom seljaku
Kanjavaj dosljedno,
poduavaj temeljito,
(jer) zaustavljanje zla vodi trajnoj vladavini vrline.
Ptahotep
(Dok i) najmanje zlo vodi prema smrti,
ni najmanje dobro djelo nije skriveno Bogu.
Ankh-eonk

ovjekovo je srce dar od Boga.

Pazi da ga ne zapusti.
Amenemopet
Otvori ui,
sluaj te rijei,
otvori svoje srce da bi ih shvatio.
Korisno je primiti ih u svoje srce,
jao onome tko ih zanemaruje!
Neka borave u tvojoj nutrini,
neka budu zakljuane u tvome srcu.
Ako ivi s tim rijeima u srcu, uspjet e.
Amenemopet
uvaj se lai: one e te sprijeiti da se bori protiv zla u sebi.
Ani
Ne budi glasan u Bojem hramu
jer On ne voli glasne molitve.
Moli srcem koje voli, neizgovorenim rijeima.
On e se pobrinuti za tvoje potrebe,
On e uti to govori,
tvoja e mu rtva biti ugodna.
Ani
Ne trai savjet od Boga da bi
potom zanemario ono to ti On kae.
Ankh-eonk
Mudar ovjek ispravno koristi nagradu i kaznu.
Papirus Insinger
Ne hvataj se koplja ako ne zna ciljati.
Ankh-eonk
Dobar karakter je nebo za ljudsko bie.
Merikare
9

SFINGA
Jerko Grgi

10

NOVA AKROPOLA 01/2015

udei po velikoj rasprostranjenosti, sfinga je vrlo

star i oito izuzetno vaan simbol. Pronalazimo
je u legendama i priama koje su inspirirale slikare i kipare antikog svijeta od Egipta i Grke, preko
Mezopotamije, pa sve do Indije i Indokine. Prikazivana
je kao neprirodan spoj razliitih bia: tijelo bika, noge
lava, krila orla i glava ovjeka. Postoje i pojednostavljeni
prikazi koji sadre samo lavlje tijelo i ljudsku glavu1. Iako
se radi o univerzalnom simbolu, teko je na prvi pogled
odrediti njeno pravo znaenje.
Grka je sfinga demon unitenja koji, onima koji se
na nju namjere, postavlja odreena pitanja, te prodire
sve koji joj se nau na putu. Njeno ime po jednom tumaenju dolazi od grkog sphingo (stezati, daviti), to ukazuje na njenu demonsku prirodu. Po drugom tumaenju
ono proizlazi iz egipatskog izraza Shesep-ankh Atum
(iva slika boga Atuma) koji se koristio kao opi naziv za
kraljevske kipove u Staroj dravi, ali se u Novoj dravi
uglavnom odnosio na Veliku sfingu.
Jedno od njenih egipatskih imena koje je dolo do
nas vezano je uz oblik boga Horusa, izlazee Sunce,
Memnon, Ra-Harakhte ili Harmachus. Meu drevnim
natpisima u Edfuu nalazi se zapis o Horusu (Nebeskom
ovjeku) kao korijenu, duhu koji je prekriven Sfingom.
Prema mitu o Ozirisu, Horus uzima formu lava kako bi
zatitio svoju majku Izidu. Utoliko je egipatska sfinga, za
razliku od grke, pozitivan simbol.
Slina zatitnika svojstva obiljeavaju sfinge Bliskog
istoka, koje su esto postavljane kao uvari vrata. Obino
su prikazane u stojeem stavu, s krilima orla, tijelom
bika, apama lava i glavom ovjeka. Ponekad preuzimaju
enske i muke oblike poput sumerskih adad (muka
sfinga) i lama (enska sfinga). Premda nisu ostale zabiljeene prie, motiv sfinge prisutan je na Bliskom istoku
od prapovijesnih vremena. Najstarija je datirana u 9500.
godinu prije Krista na nalazitu Gobekli Tepe. Hetiti,
Sumerani, Akaani, Asirci, Feniani, Perzijanci i drugi,
ostavili su nam vlastite prikaze sfingi.
U Indiji je nazivaju Puruamriga-Manovega, to bi
znailo: Ljudska zvijer - brza kao misao. Prema predaji
povezanoj s Mahabharatom, Bhima, sin vjetra, otiao je
pozvati Puruamrigu na Yudhithirinu krunidbu. Puruamriga je pristao doi, ali samo pod uvjetom da Bhima
prije njega stigne u Yudhithirino kraljevstvo. Bhima je
uspio stii do granice Yudhithirinog kraljevstva. Jednom
je nogom prekoraio granicu kada ga je zvijer dohvatila.
Kako se nisu mogli dogovoriti tko je pobijedio, pozvali su

Yudhithiru da presudi. Yudhithira je presudio da pola

Bhiminog tijela pripada zvijeri. Zadivljen Yudhithirinim
osjeajem za Dharmu, Puruamriga je pustio Bhimu i
doao na krunidbu.
Slike, reljefi i kipovi ljudske zvijeri s tijelom lava i glavom ovjeka mogu se pronai u cijeloj Indiji, Sri Lanki,
Mianmaru, Tajlandu, itd. Vjeruje se da imaju zatitna i
obnavljajua svojstva.
Iako se u nekim tradicijama sfinga pojavljuje kao
pozitivan, a u drugima kao negativan lik, radi se o istom
simbolu, jer simboli su, kako kae Jung, psiholoki
mehanizmi bremeniti znaenjima, a njihovo razotkrivanje ovisi o dosegu svijesti pojedinca, kao i drutva u
cjelini. to, dakle, predstavlja sfinga?
Opeprihvaeno tumaenje vezano je uz suprotstavljanje animalnih i ljudskih karakteristika. Sfinga
predstavlja borbu u nutrini ovjeka izmeu pozitivnih, humanih elemenata s jedne strane, te negativnih,
nagonskih elemenata s druge. To je sukob ljudske i animalne prirode prikazan u tradicijama svih indoeuropskih
naroda kroz mitove o borbi heroja protiv udovita. Na
primjer, Gilgame se bori protiv Humbabe, udovita s
licem i nogama lava, ljuskavim tijelom, bikovskim rogovima i orlovskim kandama. Heraklo se sukobljava s vie
razliitih udovita od kojih je prvo bio nemejski lav ija
je koa neprobojna, a koju e nakon pobjede Heraklo
nositi na sebi. U ovom kontekstu divlja sfinga simbol je
ovjeka kojim vladaju nagoni, a ona zatitniki nastrojena predstavlja ovjeka koji vlada sobom.
Asirski Lamasu, krilati bik s
ljudskom glavom (421. g. pr. Kr.)

Ne treba poistovjeivati sfingu sa slinim zatitnim

boanstvima u Egiptu: kriosfinga - lavlje tijelo i ovnova glava i
hijerosfinga - lavlje tijelo i sokolova glava.

11

Sfinga iz doba faraona

Tuthmozisa III. Danas se
nalazi na Peristilu u Splitu.

Sfinga s otoka
Naxosa, oko
560. g. pr. Kr.,
nalazi se u
muzeju u
Delfima.

12

Mogli bismo se zaustaviti na ovom objanjenju,

meutim, je li to sve? Najzagonetnija, a moda i najstarija sauvana sfinga je Velika sfinga u Gizi. Visoka preko
dvadeset i duga pedeset i sedam metara, ona je najvea
ikada napravljena skulptura. Smatra se uvarem piramida koje se nalaze iza nje. Lei na trbuhu, ispruenih
apa, pogleda uprtog prema istonom horizontu. Njeno
tajanstveno lice okrunjeno je Ureusom, simbolom vladanja samim sobom. U kontekstu nae prie ona oigledno
simbolizira pobjedu ljudskog nad animalnim.
O njenom porijeklu govori drevna, gotovo zaboravljena egipatska legenda: sfinga je nastala od razliitih
ivotinja, a na kraju se pojavila glava slina ljudskoj, ali
nijema i strana. To je stvorenje tralo, plivalo i letjelo
prodirui i unitavajui sve to mu se nalo na putu.
Na kraju je bog mudrosti Thot uao u sfingu i osvijestio
njenu nerazboritu glavu. Tako je strana, ali sad ukroena ivotinja, legla na trbuh. Meutim, to nije kraj
prie. Ukroena sfinga postala je zatitnica egipatskih
misterija povezanih s Ozirisom. Legenda kae da e
NOVA AKROPOLA 01/2015

se na kraju, kada je ovjek shvati, sfinga baciti u more

ispred njenih apa. Inteligencijom osloboena dua
uspet e se na nebo s prvom zrakom izlazeeg Sunca, jer
vie nee imati potrebu za iskustvima unutar osjetilnog,
uvjetovanog svijeta.
Ova pria simboliki govori o dugoj i tegobnoj evoluciji svijesti: od divljeg ovjeka, preko uobliavanja
ljudskog ja, vladanja nagonima, do oslobaanja due od
materijalnog svijeta i njenog uzdizanja prema duhovnim
sferama. Grka misao kroz Edipa, Sofoklovog heroja,
reafirmirala je priu o sfingi uzimajui u obzir samo njen
poetak i kraj. Edip, ije ime nateena stopala ukazuje
na putnika umornog od dugog puta, odgovara na sfingino pitanje o ovjeku. Nakon to uje ispravan odgovor,
sfinga se ubija, a on se upuuje prema svojoj konanoj
kunji preputen nedokuivoj sudbini.
Razliite sfinge spomenici su razliitim etapama
ljudskog razvoja, ali temeljno sfinga je simbol egipatskog, indijskog i openito antikog shvaanja o ovjeku
kao biu u procesu evolucije svijesti koja se odvija kroz
brojne reinkarnacije. etiri komponente od kojih se
sfinga sastoji etiri su elementa: Zemlja (bik), Voda
(orao), Zrak (ovjek) i Vatra (lav) kroz iji se sukob odvija
evolucija. U psiholokom kljuu radi se o etiri aspekta
ovjekove linosti: tijelu, energiji, osjeajima i umu.
Prvi je zadatak ovjeka ukrotiti animalni dio vlastite
prirode, odnosno uspostaviti harmoniju izmeu onog to
misli, osjea i radi. Ukoliko uspije, to otvara mogunosti
za duhovni i civilizacijski razvoj.
Utoliko, u socijalnom kljuu, sfinga koja lei na
trbuhu preduvjet je civilizacijskog razvoja. Prema

Edip i sfinga, Fransois Xsavier Fabri (1766. - 1837.)

egipatskom shvaanju, uloga drave je u tome da blagou i inteligentnim usmjerenjem pod utjecajem
obrazovanja mijenja i ublaava strasti, mrnje, inerciju
i neodgovornost. ovjek se treba postepeno osloboditi
tereta psiholokih i materijalnih ogranienja, a animalne
strasti trebaju se pretvoriti u inteligentne elemente metafizike vrline. Na taj je nain sfingin proces proces
individualizacije. U tom kontekstu, kao to nam jo
uvijek moe potvrditi eho drevnih pria, ona je zatitnica misterija iz kojih proizlazi, doputajui prolaz samo
onima koji su vlastitim naporom ovladali animalnom
stranom svoje prirode. No, jednog dalekog dana u
budunosti, kada ispuni vlastitu svrhu, ona e nestati u
oceanu, a ovjeanstvo e nastaviti svoj put.

Sfinga Kmera
od terakote,
Kamboda, oko
1200. - 1400.

Krilata sfinga iz Darijeve

palae u Suzi, Perzijsko
carstvo (480. g. pr. Kr.)

Puruamriga iz Melukotea,
svetog mjesta u junoj Indiji

13

DIVOVSKE
GRAEVINE
Ivan Barun i
Amalija Kranjec-Markei

irom svijeta razasute su neobine stare graevine koje nas iznenauju veliinom i masivnou
svojih kamenih blokova te nainom gradnje koji
nadilazi sve poznate nam podatke o tehnikim mogunostima drevnih kultura. U zapadnoj su tradiciji nazvane
kiklopskima jer su stari Grci smatrali da su tako velikim
kamenim blokovima mogli graditi samo kiklopi, mitska
ljudska rasa divovskog rasta koja je u pradavnoj prolosti ivjela na Zemlji. Spominje ih Heziod u Teogoniji,
Homer u Odiseji te kasnije Plinije Stariji u svom enciklopedijskom djelu Naturalis Historia.
Meutim, u mitovima i povijesnim zapisima ostalih drevnih civilizacija nalazimo podatke o postojanju
brojnih pretpotopnih civilizacija i njihovim divovima. U
Indiji, to su Danave i Daitye; Cejlon je imao Rakshase

koji se spominju u Ramayani; Egipani govore o kolosalnim herojima, Kaldejci o Izdubarima, od kojih je najpoznatiji Nimrod koji se spominje uz Kulu babilonsku;
idovska tradicija u Ponovljenom zakonu govori o Emijcima iz Moaba, gdje su ivjeli divovi Anakovci; Mojsije
spominje boanskog kralja Oga, visokog preko 4,5 metra,
te Golijata, visokog 3,5 metra.
Herodot, Diodor Sicilski, Plutarh i mnogi drugi tvrde
da su divovske graevine gradili divovi, sinonimi snage
i moi kasnijim naratajima. Iako moderni ovjek sva ta
svjedoanstva naziva mitskima i pripisuje ih bujnoj mati
predznanstvenog doba, moramo se zapitati bi li svi ti
narodi, kao i potovani antiki povjesniari sve to izmislili
na nain da se njihove prie toliko podudaraju? Skriva li
povijest uistinu divove meu naim precima?

Hram Sunca,
Ollantaytambo

Premda cijeli arheoloki dio Ollantaytamboa,

gradia ezdeset kilometara sjeverozapadno
od Cusca, krase ostaci impresivne arhitekture
starih naroda pretkolumbijske June
Amerike, njegov najmonumentalniji dio
predstavlja Zid est monolita dio zida
Hrama Sunca. Najvei kamen zida visok je
preko 4 metra i tei oko 50 tona. Monolitni
kameni blokovi su fino uglaani i djelomino
ukraeni plitkim reljefom, a izmeu njih su
umetnuti uski kameni blokovi. Nedovreni
Hram Sunca i drugi nedovreni objekti
na hramskom brdu Ollantaytamboa,
kao i brojni kameni blokovi razbacani po
lokalitetu koji nerijetko doseu teinu od
100 tona, ukazuju na to da je gradnja bila
u tijeku kad je mjesto naputeno. Iako su
Inke koristile Ollantaytambo kao uporite
u obrani od panjolaca, malo je vjerojatno
da su sami i sagradili cijeli kompleks u XV.
stoljeu. Puno je vjerojatnije, to je i sluaj sa
Saksaywamanom, da su samo dograivali
ve postojee graevine starijih civilizacija.
14

NOVA AKROPOLA 01/2015

Saksaywaman
Kamena pumina glava

Smjeten na strmom brdu sjeverno od Cusca stare

prijestolnice carstva Inka, Saksaywaman, zidani
kompleks sagraen od ogromnog i tako paljivo
obraenog kamenja da savreno pristaje bez
upotrebe buke, arheolozima je ve desetljeima
zagonetka. Nalazi keramike na ovom lokalitetu
upuuju na ovjekovu prisutnost koja see barem
tisuu godina u prolost. Po nekim teorijama,
Saksaywaman je sagradila civilizacija starija od Inka,
dok su Inke samo prilagoavale i dograivale taj
kompleks. Premda stvarna funkcija Saksaywamana
nije poznata, zbog svoje se lokacije visoko iznad
Cusca, kao i tri divovske terasaste zidine, esto naziva
i tvravom. Zidine su visoke oko 6 metara, duge
i do 400 metara, dok pojedino kamenje tei i do
200 tona. Neki autori smatraju kako cik-cak zidovi
oponaaju daleki planinski lanac ili simboliziraju
Illapu boanstvo groma i munja, dok tri terase zidina
predstavljaju tri razine kozmosa: podzemni svijet,
zemlju i nebo, kojima odgovaraju tri svete ivotinje
Inka: zmija, puma i kondor. Nakon panjolskog
osvajanja Cusca, panjolci su poeli koristiti kamenje

Saksaywamana za izgradnju upravnih i religijskih

objekata te kua bogatih panjolaca, tako da je ostalo
nedirnuto samo kamenje preteko za transport.
Preciznost kojom kamene gromade meusobno
pristaju, raznolikost uzglobljujuih oblika, kao i
injenica da nije poznato kako je izgraen, ine
Saksaywaman jednom od najfascinantnijih graevina
June Amerike.

Cusco, stara
prijestolnica carstva
Inka, izgraena je u
obliku pume, njihove
svete ivotinje, ija
glava je Saksaywaman.

15

Tiahuanaco

Tiahuanaco, arheoloko nalazite u zapadnom dijelu

Bolivije, sredite je jedne od najvanijih civilizacija
prisutnih na podruju June Amerike prije uspona
Carstva Inka. Tiahuanaco je bio administrativno i
religijsko sjedite carstva koje je cvalo u razdoblju od
300. do 1000. godine. Monumentalnu arhitekturu
Tiahuanacoa karakterizira divovsko kamenje
izuzetno vjete obrade, detaljno razraen sustav
drenae i uklesani simboli na kamenim blokovima,
monumentalnim vratima i divovskim monolitima.
Premda se na ovom lokalitetu nalazi mnogo
zadivljujuih graevina, poput piramide Puma
Punku ili Vrata Sunca i Mjeseca, kiklopski tip gradnje

16

najbolje dolazi do izraaja na zidinama hrama Kalasasaya

i piramide Akapana. Za hram Kalasasaya smatra se da
datira iz razdoblja od 200. godine prije Krista do 200.
godine poslije Krista. Zanimljivi su i rezultati petrografskih
analiza kamenih blokova koji pokazuju da je pojedino
kamenje, nerijetko tee i od 100 tona, bilo dopremljeno
iz kamenoloma udaljenih i do deset kilometara. Jo vie
zauuje injenica da zeleni andezit koriten u izradi
bogatih reljefa potjee s poluotoka Copacabane, to bi
znailo da je taj stari narod pretkolumbijske Amerike
morao kamenje teko i preko 40 tona prevoziti devedeset
kilometara preko jezera Titicaca. Kako su to inili, ostaje
velika nepoznanica.
NOVA AKROPOLA 01/2015

Mikena

Mikena je jedan od
najimpozantnijih primjera
kiklopske gradnje u Grkoj.
Smjetena 90 kilometara
jugozapadno od Atene na
sjeveroistoku Peloponeza, u II.
tisuljeu prije Krista Mikena
je bila jedno od glavnih
sredita grke civilizacije i
vojna utvrda koja je dominirala
velikim dijelom junog
dijela Peloponeza. Po njoj se
vremensko razdoblje grke
povijesti od 1600. 1100. g. pr.
Kr., kad je doivjela svoj procvat,
naziva mikenskim razdobljem.
Premda je Mikena vrlo vjerojatno
bila nastanjena i za vrijeme
neolitika, za njen se najistaknutiji
element Lavlja vrata, jedini
ouvani monumentalni
primjerak mikenske
skulpture i najveu skulpturu
pretpovijesnog egejskog
podruja, vjeruje da je podignuta
u XIII. st. pr. Kr. Lavlja su vrata ime
dobila po reljefu koji prikazuje
dvije lavice u heraldikoj pozi
s prednjim apama na oltaru
sa sredinjim stupom koji ih
odjeljuje, a nalazi se iznad
samoga ulaza. Za reljef se
pretpostavlja da je bio kraljevski
amblem, premda neki istraivai
smatraju da lavice predstavljaju
boicu Heru. Kako im nedostaju
glave, a pretpostavlja se da
su bile graene od drukijeg
materijala nego ostatak reljefa,
neki znanstvenici tvrde kako su
lavice izvorno bile sfinge. Kameni
blokovi od kojih su izgraena
Lavlja vrata tei su od 20 tona,
a postoje i primjerci ija teina
dosee gotovo 100 tona.

17

Nuraghe

Glavni oblik drevne megalitske gradnje

na Sardiniji jesu nuraghe, koje su postale
simbol ove karakteristine kulture. Uglavnom
smjetene na podruju obitavanja starijih
pretpovijesnih kultura Sardinije, oko
naplavnih nizina, nuraghe imaju oblik krnjeg
stoca. Zidovi su im blago nagnuti prema
unutra, a veliina kamenja, nerijetko tekog
i po nekoliko tona, smanjuje se prema vrhu.
Premda su visoki i po 20 metara i sagraeni
bez koritenja vezivnog materijala, nuraghe
su veoma stabilne. U unutranjosti su se
redovito nalazile stepenice koje su vodile na
vie katove ili terase.
O namjeni ovih neobinih graevina koje
strunjaci smjetaju u 2. tisuljee prije
Krista, samo se nagaa: jesu li sluile kao
hramovi, vojne utvrde, rezidencije vladara,
itd. Nedavna su istraivanja pokazala da
su vrata nuragha uvijek na jugoistonoj
strani, te je utvrena veza otvora na ovim
graevinama s astronomskim dogaajima.
Uz to, injenica da se nuraghe esto nalaze
pokraj hramova, pogotovo onih posveenih
vodi, moe upuivati na njihovu religijsku
funkciju. Detaljno arheoloko istraivanje
provedeno je na svega nekoliko od oko 7000
pronaenih nuragha.

Tirint

Nekoliko kilometara sjeverno od lukoga gradia

Naupliona, nedaleko od Mikene, smjeten je Tirint,
mikensko arheoloko nalazite znamenito po tunelima
i zidinama kiklopskog tipa gradnje, koje je i Homer
opjevao u Ilijadi. Nakon to je vidio zidine sruene
citadele u II. st. pr. Kr., grki je geograf Pauzanija napisao
kako ni dvije mazge ne bi mogle pomaknuti ni najmanji
od tirintskog kamenja. Tirint se povezuje s mitovima o
Heraklu, navodei ga kao njegov rodni grad.
Tirint je bio utvrda naseljena jo u 7. tisuljeu prije
Krista, na poetku bronanog doba, no svoj je procvat
doivio u razdoblju od XIV. do XII. st. pr. Kr., kada su i
podignute kiklopske zidine za zatitu sredinjeg dijela
Tirinta. Zidine koje se proteu oko cijelog vrha brda seu
i do 7 metara visine, neto nie od njihove prvotne visine
od 9 metara, kako su procijenili arheolozi Njemakog
arheolokog instituta. iroke su uglavnom oko 6 metara,
dok mjestimino, prvenstveno tamo
gdje se otvaraju u tunele graene od
masivnog kamenja, doseu irinu od
ak 17 metara.
Prema grkoj mitologiji, Tirint je
osnovao grki mitski junak Proetus,
brat blizanac Akrizija, kralja Arga, uz
pomo kiklopa koji su mu pomogli
uvrstiti grad i izgraditi njegove
velebne zidine.
18

NOVA AKROPOLA 01/2015

Eksekija

Linda Cvitani

Eksekija, Dionizov
brod, slika na plitici,
oko 530. g. pr. Kr.,
Mnchen.

rke oslikane vaze dio su zanatske umjetnosti,

ali su i mnogo vie od toga jer su neke od njih
prava umjetnika djela. Od slikarstva drevne
Grke malo je toga sauvano i zato su vaze vrijedan
materijalni izvor za prouavanje grkog slikarstva, a
ujedno nam pruaju zanimljive podatke o religiji, obiajima i svakodnevnom ivotu starih Grka.
U razvoju grkog slikarstva moemo pratiti nekoliko razvojnih faza1 koje se meusobno razlikuju u
stilu i tehnici oslikavanja.
Poetkom VII. st. pr. Kr. isprva je u korintskim radionicama koritena crnofiguralna
tehnika, ali su je antiki majstori usavrili i od
VI. st. pr. Kr. potpuno je zavladala tadanjim
tritem. Atenski majstori uvode vlastite
standarde: unapreuju tehniku rada,
kvalitetu peenja i sjaj crnog firnisa, oplemenjuju crte, jasnije izraavaju pokret i
usklauju prikaze figura s ukrasnim elementima i detaljima.
Vaze su izraivane u specijaliziranim
radionicama, a bile su djelo keramiara
i slikara, od kojih su neki ostavili i svoje
potpise.
Eksekija (Exekias) je stvarao, otprilike, u
razdoblju izmeu 550. - 525. g. pr. Kr. Naalost, nema sauvanih podataka o njegovom
ivotu, ali je ostavio peat u vremenu kroz svoj rad
i umjetnost. Bio je lonar i slikar i uvodio je novine
na oba polja djelovanja. Istraivao je nove oblike

Radi se o etiri osnovna stila:

1. protogeometrijski i geometrijski stil (oko 1025. - 750. g. pr. Kr.)
2. istonjaki (orijentalni) stil (oko 750. - 690. g. pr. Kr.)
3. crnofiguralni stil (oko 690. - 530. g. pr. Kr.)
4. crvenofiguralni stil (od 530. - 323. g. pr. Kr.)

19

Eksekijina amfora,
Ahilej i Ajant
sudjeluju u igri,
540. - 530. g. pr. Kr.,
Vatikanski muzej.

posuda i tehnike, poput pojaavanja boje koraljnocrvenim premazom. Crnofiguralnu tehniku doveo je do
savrenstva. Njegova se djela odlikuju detaljima, preciznou i jasnom kompozicijom. Mnoga su pronaena na
atenskoj Agori, te na Akropoli to govori o njegovom
ugledu. Akropola je bila mjesto vjerskih sveanosti za
ije su se potrebe traili birani predmeti. Osim u Grkoj,
njegova su djela bila cijenjena i u Italiji. Jedan Eksekijin
rad pronaen je na tlu Etrurije.
Sauvano je esnaest njegovih potpisanih djela i
mnogo onih koja mu se ili pripisuju ili su nastala pod njegovim utjecajem.
Meu poznatijim radovima je tzv. Dionizov brod koji
se danas uva u Mnchenu. Unutranjost prikazuje boga
Dioniza na brodu. Koraljnocrveni premaz ispunjava
cijeli prostor. Dno posude Eksekija koristi kao povrinu
za glavni scenarij: brod na kojem je Dioniz putovao u
Atenu oteli su gusari i Dioniza namjeravali prodati u
roblje. Meutim, Bog je uinio da iz jarbola izraste loza,

to je gusare toliko prestrailo da su skoili u more i pretvorili se u dupine.

Na amfori koja se uva u Vatikanskom muzeju moe
se vidjeti prikaz iz Ilijade. Amfora prikazuje ahejske
junake, Ahileja i Ajanta, koji u predahu izmeu borbi,
pred Trojom, sjede jedan nasuprot drugom igrajui na
ploi igru koicama. Vidljivo je da su na dunosti, nose
oklop i dre koplja. Ostalo se njihovo oruje nalazi u
neposrednoj blizini, to upuuje na to da su spremni za
bitku. Ova je amfora lijep primjer Eksekijinog umijea
i prepoznatljivosti njegovog rada: on popunjava figure
likova s mnogo paljivo urezanih finih linija, obraajui
pritom pozornost na detalje i ukrase. Ahilej i Ajant nose
bogato ukraenu odjeu na kojoj je gotovo svaki ukras i
detalj jasno vidljiv unato maloj povrini.
Eksekija vaze potpisuje rijeima: Eksekija napravio
[me]. Osobitost potpisa je u tome to je uoblien tako da
izgleda kao da se promatrau ne obraa umjetnik, ve
sama vaza, njegovo ivo umjetniko djelo.

Eksekijin potpis na vazi: (Eksekija napravio [me]), oko 550. - 540. g. pr. Kr., Louvre.

20

NOVA AKROPOLA 01/2015

NOVO U IZDANJU NOVE AKROPOLE!

Zadivljenima ostacima monu
mentalne egipatske civilizacije,
neminovno nam se namee pita
nje: tko su bili ti drevni graditelji i
mudraci? Koji su ih osjeaji i vjero
vanja nadahnuli na stvaranje takvih
nenadmanih postignua? Kako su
gledali na ivot, smrt, kako su se
odnosili prema bogovima? Kakvi su
im bili stavovi prema odgoju, obra
zovanju, moralu, vladanju Knjiga
iva mudrost drevnog Egipta,
prepuna ivotnih mudrosti drevnih
Egipana, kroz izreke i rijei fara
ona i pisara upoznaje nas na nepo
sredan nain s njihovim svijetom i
daje nam naslutiti zato su drevni
grki filozofi s toliko potovanja
govorili o Egiptu.
Christian Jacq je napravio izbor iz
bogate riznice zapisa koji se nalaze
po svicima papirusa u muzejima
i arhivima irom svijeta, na zido
vima hramova, kipova, grobnica...
Ova knjiga nije samo plod dugo
godinjeg bavljenja Egiptom, ve
prije svega iskrenog divljenja i
dubokog potovanja prema onom
to nam je egipatska civilizacija
ostavila u nasljee. Jer kao to
Christian Jacq kae: Egipat nije
prolost, on je svojim sustavom
vrijednosti model za budunost.

KNJIGU MOETE KUPITI U KNJIARAMA

I PROSTORIMA NOVE AKROPOLE ILI NARUITI PUTEM E-MAILA:
info@nova-akropola.hr

OSIJEK:
PULA:
RIJEKA:
SPLIT:

D. Neumana 6, 031 200 630

Uspon na Katel 2, 098 900 4406
Jedrarska 5/3, 051 213 020
Slavieva 47, 021 486 366

VARADIN: V. Nazora 1, 095 5959 950

ZADAR:
J.J.Strossmayera 8, 098 840 270
ZAGREB: Ilica 36, tel: 01 481 2222


fax: 01 2330 450

www.nova-akropola.hr

21

Nije dovoljno postati mudar.

Mudrost treba i primijeniti.
Nita nije teko onome tko voli.
Marko Tulije Ciceron
www.nova-akropola.com