UDK 924.94:624.

078

Primljeno 14. 3. 2003.

Modeliranje prikljuaka elinih

okvirnih konstrukcija
Darko Dujmovi, Boris Androi, Davor Skeji
Kljune rijei

D. Dujmovi, B. Androi, D. Skeji

konstrukcijski prikljuci,
okvirne konstrukcije,
metoda komponenata,
karakterizacija,
modeliranje,
klasifikacija,
idealizacija

Modeliranje prikljuaka elinih okvirnih konstrukcija

Prikazuje se meudjelovanje elinih okvira i njihovih prikljuaka te metoda dimenzioniranja
prikljuaka prema EC 3. Opisana su etiri temeljna pojma vezana uz novi pristup dimenzioniranju
prikljuaka, a to su: karakterizacija, klasifikacija, modeliranje i idealizacija. Istaknute su prednosti
metode komponenata, usvojene u EC 3, u odnosu na dosadanji postupak modeliranja prikljuaka.
Takoer su obrazloene i ekonomske opravdanosti novog naina dimenzioniranja prikljuaka.

Key words

D. Dujmovi, B. Androi, D. Skeji

structural connections,
frame structures,
component method,
characterization,
modeling,
classification,
idealization

Modeling connections of steel frame structures

Mots cls

D. Dujmovi, B. Androi, D. Skeji

raccords constructifs,
ossatures mtalliques,
mthode des composantes,
caractrisation,
modlisation,
classification,
idalisation

Modlisation des raccords des ossatures mtalliques

. , . , .

,
,
,
,
,
,

Schlsselworte
konstruktive Anschlsse,
Rahmenkonstruktionen,
Komponentenmethode,
Charakterisierung,
Modellierung,
Klassifizierung,
Idealisierung

Struni rad

Professional paper

The interaction between steel frames and their connections is explained, and the connection
dimensioning method according to EC 3 is presented. Four basic terms related to novel approach to
connection dimensioning are described. These terms are: characterization, classification, modeling and
idealization. An emphasis is placed on advantages of component method, adopted in EC 3, when
compared to the procedure currently used for connection modeling. Economic bases for the use of the
new connection dimensioning method are also explained.
Ouvrage professionel

Larticle dcrit linteraction des ossatures mtalliques et de leurs raccords, ainsi quune mthode de
dimensionnement des raccords selon lEC 3. Quatre notions fondamentales lies une nouvelle
approche du dimensionnement sont dcrites, savoir : caractrisation, classification, modlisation et
idalisation. On souligne les avantages de la mthode des composantes, retenue dans lEC 3, par
rapport la mthode conventionnelle de modlisation des raccords. Les avantages conomiques de la
nouvelle mthode de dimensionnement des raccords sont galement dmontrs

,
acea 3. ,
aceom , : , ,
. , 3,
, .
acea
.
D. Dujmovi, B. Androi, D. Skeji
Fachbericht

Modellieren des Anschlusses von Stahlrahmenkonstruktionen

Dargestellt ist die Interaktion von Stahlrahmen und deren Anschlsse, sowie das Bemessungsverfahren
fr Anschlsse nach EC 3. Beschrieben sind vier Grundbegriffe verbunden mit dem neuen Zutritt zur
Bemessung der Anschlsse. Das sind: Charakterisierung, Klassifizierung, Modellierung und
Idealisierung. Hervorgehoben sind die Vorteile der Komponentenmethode, angenommen im EC 3, im
Verhltnis zum bisherigen Modellierungsverfahren fr Anschlsse.Auch die wirtschaftliche
Berechtigung der neuen Bemessungsweise ist begrndet.

Autori: Prof. dr. sc. Darko Dujmovi, dipl. ing. gra.; prof. dr. sc. Boris Androi, dipl. ing. gra.; Davor Skeji,
dipl. ing. gra., Graevinski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Kaieva 26, Zagreb
GRAEVINAR 55 (2003) 6, 339-348

339

eline okvirne konstrukcije

D. Dujmovi i drugi

1 Uvod
Tradicionalno su prikljuci nosastup razmatrani kao
zglobni bez ikakve otpornosti i krutosti (jednostavni prikljuci) ili kao potpuno kruti s punom otpornosti (kontinuirani prikljuci). Razlog je u nedostatku spoznaje o
njihovu realnom ponaanju. U stvarnosti obje navedene
pretpostavke mogu biti netone i neekonomine i samo
su granini sluajevi realnog ponaanja opisanog odnosom momenta savijanja, M, i kuta rotacije, . Zbog nedovoljnih spoznaja o ponaanju prikljuaka u podruju
izmeu graninih sluajeva, u tradicionalnom pristupu
dimenzioniranju usvojeni su postupci koji su u potpunosti zanemarili ovo podruje i u mnogo sluajeva postiu neekonomina rjeenja ili rjeenja na strani manje
sigurnosti.
Osnovni je problem bio u tome da se nije vodilo rauna
da konstrukcijska svojstva prikljuka moraju biti usklaena s konstrukcijskim svojstvima elemenata koji se spajaju. To znai da je taj nedostatak bio naroiti problem
gledajui globalnu analizu konstrukcije. Uvoenjem
jedne nove inenjerske discipline, koja se naziva modeliranje konstrukcije, poelo se voditi rauna o nedostatku tradicionalnog pristupa. Brojna laboratorijska istraivanja i razvitak numerikih metoda potaknuli su bri
razvoj ideje o realnijoj podjeli prikljuaka za potrebe
svakodnevne inenjerske prakse. Nove europske norme
postavile su sustav podjele prikljuaka koji klasificira
prikljuke s obzirom na krutost (zglobni, djelomino
nepopustljivi i nepopustljivi) i otpornost (zglobni, djelomine otpornosti i pune otpornosti). Takoer, prikljuci
se mogu klasificirati s obzirom na duktilnost, iako u
Eurokodu 3 [1] jo nisu jasno postavljeni kriteriji ove
klasifikacije.
Tijekom posljednih revizija Dodatka J, EC3 (prikljuci
izmeu H i profila) [2], uvedena je kao osnovna procedura za iznalaenje karakteristika krutosti i otpornosti
konstrukcijskog prikljuka metoda komponenata, koja
dopunjuje novi opseni pristup prorauna prikljuaka.
Iznalaenje osnovnih karakteristika (krutosti i otpornosti) po metodi komponenata postaje prilino mukotrpan

posao bez obzira na uobliavanje prikljuka (jednostrani

ili dvostrani) ili tip prikljuka (zavareni, vijani s elnom
ploom ili kutnicima, itd.).
Vanost problematike modeliranja prikljuaka kod elinih
konstrukcija oituje se i u razvitku Dodatka J u novi dio
1.8, Eurokoda 3, pod nazivom Projektiranje prikljuaka
[3]. Potrebno je napomenuti da pri razmatranju navedenog problema treba voditi rauna o tome da se razlikuje pojam prikljuka i spoja.
2 Konstrukcijsko ponaanje prikljuaka
Spoj je definiran kao skup fizikalnih komponenata koje
mehaniki privruju elemente koje spajaju. Za spoj se
smatra da je koncentriran na mjestu gdje se ostvaruje
privrivanje, na primjer pri sueljavanju kraja nosaa i
stupa za prikljuak nosa-stup oko jae osi. Kada se spoj i
odgovarajua zona meudjelovanja izmeu spojenih
konstrukcijskih elemenata razmatraju zajedno, rabi se
izraz prikljuak (slika 1.).
a) Jednostavno uoblien

b) Dvostrano uoblien

Prikljuak

Desni prikljuak

Lijevi spoj

Spoj

Lijevi prikljuak

Desni spoj

Slika 1. Prikljuci i spojevi

Ovisno o broju elemenata u ravnini spojenih zajedno,

definiraju se jednostrano, slika 1.a), i dvostrano uoblieni prikljuci, slika 1.b).
Poznata je injenica da se rotacijsko ponaanje stvarnih
prikljuaka nalazi izmeu dvije granice: upeto i zglobno.
Slika 2. ilustrira ovakvo ponaanje u elastinom podruju
jednostranog prikljuka stupa i nosaa.
Slika 2.a) predstavlja nepopustljiv prikljuak. Smatra se
da su svi elementi prikljuka dovoljno kruti. Ne postoji
razlika izmeu rotacija na krajevima konstrukcijskih
elemenata spojenih u prikljuku. Rotacija prikljuka je
rotacija vora uobiajeno rabljena u metodama analize

nepopustljivo
prikljuen nosa

stvarni nosa
deformiranog oblika

a) nepopustljivi (upeti) prikljuak

b) zglobni prikljuak

c) djelomino nepopustljiv prikljuak

Slika 2.Klasifikacija prikljuka prema rotacijskoj krutosti

340

GRAEVINAR 55 (2003) 6, 339-348

D. Dujmovi i drugi

eline okvirne konstrukcije

okvirnih konstrukcija. Prikljuak koji ne posjeduje krutost, slika 2.b), je zglobni prikljuak. Spojeni nosa ponaa se kao jednostavno oslonjen nosa. Za meusluajeve, krutost prikljuka nije niti nula niti beskonana.
Moment koji prikljuak prenosi imat e za posljedicu
razliku izmeu apsolutnih rotacija dva spojena konstrukcijska elementa, slika 2.c). U ovom sluaju govori
se o djelomino nepopustljivom prikljuku.
Najjednostavniji nain predstavljanja ovih pojmova je
pomou rotacijske opruge smjetene izmeu krajeva
konstrukcijskih elemenata koji se spajaju. Rotacijska
krutost opruge S je parametar koji povezuje preneseni
moment Mj s odgovarajuom rotacijom , koja je razlika izmeu apsolutnih rotacija dva spojena konstrukcijska elementa. Rotacijska krutost definirana je kao nagib
krivulje Mj- koja ovisi o svojstvima prikljuka.
Kada je ova rotacijska krutost jednaka nuli, ili kada je
ona relativno mala, prikljuak je u klasi nominalno zglobnog prikljuka. Suprotno, kada je rotacijska krutost S
beskonana, ili kada je relativno velika, prikljuak je u
klasi nepopustljivog prikljuka. U svim ostalim meusluajevima, prikljuak pripada klasi djelomino nepopustljivog prikljuka.

ili zglobnih prikljuaka, nije samo modificiranje pomaka nego i raspodjele i veliine unutarnjih sila i momenata savijanja u konstrukciji.
Koncept djelomino nepopustljivih prikljuaka uveden
je u Eurokod 3 za proraun elinih konstrukcija za statika optereenja.
3 Znaajke suvremenog pristupa
Oboje, i zahtjevi prema Eurokodu 3 i elja da se modelira ponaanje konstrukcije na to realniji nain upuuju
na razmatranje ponaanja djelomine nepopustljivosti
kada je to potrebno.
Mnogi se projektanti obino zaustave ve pri osnovnoj
interpretaciji Eurokoda 3 i protive se suoavanju koje
podrazumijeva njihov dodatni proraunski napor. Oito
prilino neodgovarajui nain da savladaju ovaj napor
bit e da dimenzioniraju prikljuke koji e dosljedno biti
klasificirani ili kao da su zglobni ili potpuno kruti (nepopustljivi). Meutim, takva zahtijevana svojstva prikljuaka trebat e se dokazati na kraju procesa dimenzioniranja. Za takve se prikljuke moe dogoditi da e se
utvrditi u brojnim situacijama da su neekonomini.

Za djelomino nepopustljive prikljuke optereenja e

prouzroiti i moment savijanja Mj i odgovarajuu rotaciju izmeu spojenih konstrukcijskih elemenata. Moment i odgovarajua rotacija povezani su odnosom koji
ovisi o konstrukcijskim svojstvima prikljuka. Ovaj odnos ilustriran je na slici 3., gdje se, u radi pojednostavnjenja, pretpostavlja da je globalna analiza provedena s
linearnim elastinim pretpostavkama.

Mora se napomenuti da pojmovi nepopustljivi i zglobni

prikljuci jo uvijek postoje u EC3. Prihvaeno je da se
prikljuak, koji je gotovo nepopustljiv ili gotovo zglobni, moe jo uvijek u procesu dimenzioniranja razmatrati
kao stvarno nepopustljiv ili stvarno zglobni. Kako prosuditi
smije li se prikljuak razmatrati kao nepopustljiv,
djelomino nepopustljiv ili zglobni ovisi o usporedbi
izmeu krutosti prikljuka i krutosti okvira (tj. krutosti
nosaa, koja ovisi o momentnoj povrini drugog stupnja
poprenog presjeka, modulu elastinosti i duini nosaa).

Kod globalne analize, uinak koji imaju djelomino nepopustljivi prikljuci, u odnosu na uinak nepopustljivih

Suvremenim pristupom projektant moe ostvariti koristi

koje se dobiju iz razmatranja ponaanja prikljuaka kao

Mj

Mj

Mj

Sj beskonana

a) nepopustljiv
j = 0 ; Mj 0

S j = Mj /

Sj = 0

b) zglobni
j 0 ; Mj = 0

c) djelomino nepopustljiv
j 0 ; Mj 0

Slika 3. Modeliranje prikljuaka za sluaj elastine globalne analize

GRAEVINAR 55 (2003) 6, 339-348

341

eline okvirne konstrukcije

djelomino nepopustljivih. Ove se koristi mogu postii
na dva naina:
1. Projektant odluuje nastaviti sa praksom poetnog
pretpostavljanja - katkad pogrenog - da su prikljuci
ili zglobni ili potpuno nepopustljivi. Meutim, ispravno
razmatranje mora uzeti u obzir utjecaj koji ima stvarno ponaanje prikljuaka na globalno ponaanje konstrukcije, tj. na tonost s kojom se odreuje raspodjela unutarnjih sila, momenata i pomaka. Ovaj zahtjev
nije jednostavno potvrditi kada su prikljuci dimenzionirani u zadnjoj fazi u procesu projektiranja budui
da se mogu zahtijevati neke iteracije izmeu globalne
analize i provjere dimenzioniranja. Usprkos tome, mogue je predvidjeti sljedee:
Uobiajena je praksa ugraditi ukruenja hrpta stupa za prikljuak pretpostavljen kao nepopustljiv.
EC3 prua naine da se provjeri jesu li takva ukruenja stvarno potrebna da prikljuak bude i nepopustljiv i ima dovoljnu otpornost. Postoje praktini sluajevi gdje ukruenja nisu potrebna. Dakle, dozvoljava se usvajanje ekonominijeg dimenzioniranja prikljuka.
Kada se za prikljuke, pretpostavljene da budu
zglobni, kasnije utvrdi da imaju znaajnu krutost
(tj. da su djelomino nepopustljivi), projektant
moe biti u poziciji da smanji visinu nosaa. Ovo
smanjenje visine nosaa mogue je zbog toga to
momenti savijanja koje preuzimaju prikljuci (djelomino nepopustljivi) smanjuju momente u rasponu nosaa.
2. Projektanti trebaju u fazi preliminarnog dimenzioniranja razmisliti o svojstvima konstrukcijskih elemenata, ali takoer i o konstrukcijskim svojstvima prikljuaka. Moe se pokazati [4] da je suvremeni pristup
openito kompatibilan s katkad uobiajenim odvajanjem dimenzioniranja izmeu onih koji imaju odgovornost za projektiranje konstrukcije i provode globalnu analizu i onih koji imaju odgovornost za dimenzioniranje prikljuaka u sklopu radionike izrade. Zaista, obje zadae su vrlo esto provedene s razliitim
profilima strunjaka, ili pak s razliitim izvoaima,
zavisno od nacionalnih ili lokalnih obiaja u procesu
proizvodnje. Usvajajui ovu novost razmatranja prikljuaka u ranoj fazi procesa dimenzioniranja zahtijeva se izvrsno razumijevanje ravnotee izmeu cijene
kotanja i sloenosti prikljuaka te optimizacije ponaanja konstrukcije i izvedbe tonijim razmatranjem
ponaanja prikljuka za proraun kao cjeline. Dva su
primjera navedena za ilustraciju:
Spomenuto je prethodno da je u nekim situacijama
mogue eliminirati ukruenja hrpta stupa i prema
tome sniziti cijenu kotanja. Usprkos smanjenju
342

D. Dujmovi i drugi
njegove krutosti i, vjerojatno, njegove otpornosti,
prikljuak se moe jo uvijek smatrati nepopustljivim i moe se ustanoviti da ima dovoljnu otpornost. Takav sluaj osobito je mogu kod portalnih
okvira s ojaanim nosaem na mjestu prikljuenja
na stup.
Openitije, isplativo je razmatrati uinak usklaivanja krutosti prikljuka tako da se postigne najbolja ravnotea izmeu cijene kotanja prikljuaka i cijene kotanja nosaa i stupova. Na primjer,
za poduprte okvire, primjena djelomino nepopustljivih prikljuaka, koji su neto skuplji nego
zglobni prikljuci, rezultira smanjenjem visine
nosaa. Za nepoduprte okvire, primjena jeftinijih
djelomino nepopustljivih prikljuaka, umjesto
nepopustljivih prikljuaka, rezultira poveanjem
presjeka nosaa i uglavnom poveanjem presjeka
stupova.
Oito, projektanti-statiari imaju mogunost izbora izmeu tradicionalnog pristupa i suvremenog pristupa koji
prua ekonominija rjeenja. Naravno, kao i uvijek, ini
se da je prihvaanje ovih novina teka zadaa. Meutim,
itava filozofija moe se iskazati sljedeim: budui da
se ovo mora usvojiti, treba iskoristiti pruene prednosti.
4 Formiranje modela prikljuka

4.1 Openito
Istraivanja vezana uz prikljuke bila su usredotoena
uglavnom na sljedee aspekte:
procjenu mehanikih svojstava prikljuaka s pomou
rotacijske krutosti, otpornosti na savijanje i rotacijskog kapaciteta [5],
postupke analize i dimenzioniranja okvira ukljuujui
ponaanje prikljuaka [6].
Iz takvog je pristupa shvaeno da postoji meukorak
koji se uzima u razmatranje, radi integriranja, na konzistentan nain, stvarnog odgovora prikljuka u analizu
okvira, a naziva se formiranje modela prikljuka.
Formiranje modela prikljuka obuhvaa etiri koraka:
karakterizaciju prikljuka: odreivanje krutosti, otpornosti i duktilnosti prikljuaka s pomou Mj- krivulje koja opisuje njegovo ponaanje
klasifikaciju prikljuka: daje granine uvjete za primjenu tradicionalnih tipova modeliranja prikljuaka
tj. zglobnih ili nepopustljivih
idealizaciju prikljuka: izvoenje pojednostavljene
Mj - krivulje tako da bude prilagoena sa specifinim postupcima globalne analize okvira, npr. linearna idealizacija za elastinu analizu
modeliranje prikljuka: nain kako se fizikalno predstavlja prikljuak s obzirom na analizu okvira.
GRAEVINAR 55 (2003) 6, 339-348

D. Dujmovi i drugi

4.2 Karakterizacija prikljuka

Toniji ali i skuplji nain da se karakteriziraju deformabilnost i otpornost prikljuaka jest ispitivanje u laboratorijima. Ovaj je nain u osnovi ogranien na istraivake aktivnosti i ne preporuuje se za svakodnevnu praksu. S druge pak strane, razvijeni su brojni matematiki
modeli koji se mogu razvrstati u etiri glavne skupine:
modeli prilagoeni Mj - krivulji,
pojednostavnjeni analitiki modeli,
mehaniki modeli,
analiza konanim elementima.
Postupak usvojen u revidiranom Dodatku J za karakterizaciju mehanikih svojstava prikljuaka temelji se na
metodi komponenata. Identifikacija razliitih komponenata koje ine prikljuak (vijci, zavari, ukruenja) daje
dobru sliku sloenosti analize prikljuka [7], [8]. Analiza prikljuaka zahtijeva tono uzimanje u obzir mnotva
pojava: nelinearnost materijala (plastinosti, ovravanja), nelinearnost kontakta, geometrijske nelinearnosti
(lokalni instabilitet), zaostale napone i sloene geometrijske strukture. Iako numeriki postupci koji se koriste
nelinearnim konanim elementima mogu uzeti u obzir
sve te sloenosti, oni zahtijevaju dugake procedure i
vrlo su osjetljivi na mogunosti modeliranja i analize.
Praktino, predvieni pristup mora stoga biti temeljen
na jednostavnijim modelima koji izostavljaju mnoge
promjenljivosti to proizlaze iz same procedure analize.
Metoda komponenata precizno odgovara pojednostavljenom mehanikom modelu sastavljenom od opruga i
krutih veza. Pri tome je prikljuak simuliran odgovarajuim izborom krutih i popustljivih komponenata. Ove
komponente predstavljaju specifine dijelove prikljuka
koji, ovisno o tipu optereivanja, tvore prepoznatljiv udio
za jednu ili vie konstrukcijskih osobina [9].
Osnovne su komponente ukljuene u Eurokod 3:
(1)
(2)
(3)
(4)
(5)
(6)
(7)
(8)
(9)
(10)
(11)
(12)

panel hrpta stupa posmik

hrbat stupa transverzalni pritisak (tlak)
hrbat stupa transverzalno razvlaenje (vlak)
pojasnica stupa savijanje
elna ploa savijanje
kutnici savijanje
pojasnica i hrbat nosaa pritisak (tlak)
hrbat nosaa razvlaenje (vlak)
ploa razvlaenje ili gnjeenje
vijci razvlaenje (vlak)
vijci posmik
vijci (osnovni materijal: pojasnica nosaa,
pojasnica stupa, elna ploa, kutnik) gnjeenje

GRAEVINAR 55 (2003) 6, 339-348

eline okvirne konstrukcije

(13)
(14)
(15)
(16)
(17)
(18)
(19)
(20)

beton pritisak (tlak)

temeljna ploa pritisak (tlak)
temeljna ploa razvlaenje (vlak)
sidreni vijci - razvlaenje (vlak)
sidreni vijci - posmik
sidreni vijci - gnjeenje
zavari
vuta spojevi.

Koristei se metodom komponenata, prvo se procjenjuju

karakteristike otpornosti, krutosti i duktilnosti osnovnih
komponenata. Ove se karakteristike tada kombiniraju
radi postizanja mehanikih karakteristika itavog prikljuka. Kao rezultat, primjena metode komponenata je
prema tome prilino iroka, budui da se moe primijeniti na sve eline prikljuke za koje se karakteristike
sastavnih komponenata mogu izvesti. Openito, svaka
od ovih komponenata karakterizirana je nelinearnim
odnosom sila-deformacija (F-), iako su i jednostavnije
idealizacije mogue. Predloeno je vie modela, sastavljenih od opruga i krutih veza, koji se sastoje od istih
osnovnih komponenata.
Primjena metode komponenata na eline prikljuke zahtijeva sljedee korake:
1. Odabir mjerodavnih komponenata iz openite liste
komponenata (20 razliitih komponenata zasada je
kodirano u Dodatku J, Eurokodu 3).
2. Procjena odgovora s pomou odnosa sila-deformacija svake komponente.
3. Skup mjerodavnih komponenata za procjenu odgovora moment-rotacija (Mj-) prikljuka, koristei se
reprezentativnim mehanikim modelom.
Njezina primjena moe odgovarati razliitim razinama
obrade komponenata, npr. pojednostavljena karakterizacija komponenata mogua je kad se god trai samo otpornost ili inicijalna krutost prikljuka.
Poznavanje mehanikih ponaanja razliitih komponenata prikljuka omoguuje analizu velikog broja razliitih konfiguracija prikljuaka sa relativno malim brojem komponenata. Kljuni pristup metode komponenata
stoga se odnosi na karakterizaciju F- odnosa za svaku
pojedinu oprugu (komponentu). Za procjenjivanje inicijalne krutosti prikljuka, potrebna je samo linearna krutost svake komponente, dok je za procjenu duktilnosti
potrebno poznavanje nelinearnih F- odnosa svake komponente.

4.3 Klasifikacija prikljuka

4.3.1 Klasifikacija prema krutosti
Klasifikacija prema krutosti u nepopustljive, djelomino
nepopustljive i zglobne prikljuke provedena je usporeujui jednostavno raunsku krutost prikljuka s graninim krutostima (slika 4.).
343

eline okvirne konstrukcije

D. Dujmovi i drugi
0,5 EJ / L < S j ,ini < 8 EJ / L

nepopustljiv

(poduprti okviri)

zglobni prikljuak

M- karakteristika

S j , ini 0,5 EJ / L .

EJ/L oznauje fleksijsku krutost spojenog nosaa.

4.3.2. Klasifikacija prema otpornosti

djelomino
zglobno

Slika 4. Granice klasifikacije krutosti prikljuka

Radi pojednostavljenja, granice krutosti izvedene su tako da dozvoljavaju neposrednu usporedbu sa proraunatom inicijalnom krutosti Sj,ini prikljuka, za bilo koji
tip idealizacije prikljuka koji se rabi u analizi unaprijed
kao pretpostavljen.

Mj,R

Mpl,R

Mj,R

Granice klasifikacije prema krutosti su sljedee:

nepopustljiv prikljuak
S j , ini 25 EJ / L

(nepoduprti okviri)

Mj,R

S j ,ini 8 EJ / L (poduprti okviri)

zglobno

djelomino nepopustljiv prikljuak

0,5 EJ / L < S j ,ini < 25 EJ / L

(nepoduprti okviri)

Ft,1

Ft,2

Ft,2

Ft,3

Ft,3

Fc

Fc
elastina raspodjela

Mpl

Mpl

Mel

Mel

Mel

klasa prikljuka 1

pl

klasa prikljuka 2

el

Klasa 1 - Neogranien rotacijski

kapacitet za preraspodjelu momenata savijanja i unutarnjih sila.
Klasa 2 - Ogranien rotacijski
kapacitet koji doputa
prelaganje unutarnjih
sila i momenata savijanja tako daleko da se
moe razviti puni rotacijski moment plastinosti.
Klasa 3 - Ne posjeduje rotacijski kapacitet, elastina
raspodjela i unutarnjih
sila i momenata savijanja. Otpornost je ograniena s otkazivanjem
krtih komponenata.

Mpl

pl

Slika 5. Granice klasifikacije otpornosti prikljuka

Ft,1

plastina raspodjela

pune
otpornost

Klasifikacija prema otpornosti sastoji se od usporeivanja raunskog momenta otpornosti prikljuka, Mj,Rd, s
granicama potpune-otpornosti i zglobne (slika 5.).

djelomine
otpornosti

Sj,ini

klasa prikljuka 3

Slika 6. Klase duktilnosti prikljuka klasifikacija po rotacijskom kapacitetu

344

GRAEVINAR 55 (2003) 6, 339-348

D. Dujmovi i drugi

eline okvirne konstrukcije

Granice klasifikacije prema otpornosti su sljedee:

prikljuak pune otpornosti
M j , Rd M pune otpornosti

prikljuak djelomine otpornosti

0,25 M pune otpornosti < M j , Rd < M pune otpornosti

zglobni prikljuak
M j , Rd 0,25 M pune otpornosti .

Mpune otpornosti oznauje raunsku otpornost slabijega

konstrukcijskog elementa u spoju.
Vano je napomenuti da se klasifikacija temeljena na
eksperimentalnim Mj- karakteristikama prikljuka nije
uzimala u obzir jer se samo uzimaju raunska svojstva.
4.3.3 Klasifikacija prema duktilnosti
Odgovarajue iskustvo i prikladno detaljiranje rezultira
takozvanim zglobnim prikljucima koji pokazuju dovoljan rotacijski kapacitet. Znai da mogu podnijeti zahtijevane rotacije.
U sluaju prikljuaka otpornih na savijanje uvodi se pojam klasa duktilnosti koje obuhvaaju rotacijski kapacitet. Ovaj problem jo nije detaljnije dan u Eurokodu 3,
iako se provode opsena istraivanja o ovome problemu. Radi procjene duktilnosti prikljuka moe se primijeniti analogija sa klasifikacijom poprenih presjeka prema
rotacijskom kapacitetu. Stoga prikljuke s obzirom na
duktilnost moemo klasificirati u tri klase (slika 6.).

4.4. Modeliranje prikljuka

Tradicionalno su razmatrani sljedei tipovi modeliranja
prikljuaka:
za rotacijsku krutost: kruti ili zglobni
za otpornost:

pune otpornosti ili zglobni.

Meutim, to se tie rotacijske krutosti prikljuka i ekonominog dimenzioniranja prikljuka, oni mogu biti djelomino nepopustljivi. Ovime se prua nova mogunost
modeliranja prikljuka: djelomino nepopustljiv-pune

otpornosti i djelomino nepopustljiv-djelomine otpornosti. Eurokod 3 uzima u obzir ove mogunosti s tri tipa
modeliranja prikljuka (tablica 1.).
Tablica 1. Tipovi modeliranja prikljuka
Otpornost
Puna
Djelomina Zglobna
djelomino
nepopustljiv kontinuirano

kontinuirano
djelomino
djelomino djelomino

nepopustljiv kontinuirano kontinuirano

zglobni
jednostavno

Popustljivost

kontinuirano: pokriva samo sluaj nepopustljiv-pune otpornosti,

djelomino
kontinuirano: pokriva sluajeve nepopustljiv-djelomine otpornosti, djelomino nepopustljiv-pune otpornosti i djelomino nepopustljiv-djelomine otpornosti.
jednostavno:
pokriva samo sluaj zglobni.
Pojmovi kontinurano, djelomino kontinuirano i jednostavno imaju sljedee znaenje:
kontinuirano: prikljuak osigurava potpuni rotacijski kontinuitet izmeu elemenata koje povezuje;
djelomino
kontinuirano: prikljuak osigurava samo djelomino rotacijski kontinuitet izmeu elemenata koje povezuje;
jednostavno: prikljuak sprjeava bilo kakav rotacijski kontinuitet izmeu elemenata
koje povezuje.
Ova znaenja povezana su s tipom globalne analize okvira. U sluaju elastine globalne analize okvira, samo
su svojstva krutosti prikljuka bitna za modeliranje prikljuka. U sluaju idealne plastine analize, glavna znaajka prikljuka je otpornost. U svim ostalim sluajevima svojstva i krutosti i otpornosti mjerodavni su za nain na koji se moraju modelirati prikljuci. Navedene

Tablica 2. Modeliranje prikljuka i analiza okvira

Modeliranje
prikljuka
kontinuirano
djelomino
kontinuirano
jednostavno

Tip analize okvira

Idealno plastina
Elastina-idealno plastina i elastoplastina
pune otpornosti
nepopustljiv-pune otpornosti
nepopustljiv-djelomine otpornosti;
djelomino nepopustljiv djelomine otpornosti djelomino nepopustljiv-pune otpornosti
djelomino nepopustljiv-djelomine otpornosti
zglobni
zglobni
zglobni
Elastina
nepopustljiv

GRAEVINAR 55 (2003) 6, 339-348

345

eline okvirne konstrukcije

D. Dujmovi i drugi

Slika 7. Pojednostavnjeno modeliranje prikljuaka za analizu okvira

mogunosti i njihova fizikalna interpretacija za analizu

okvira dani su u tablici 2. odnosno na slici 7.

4.5 Idealizacija prikljuka

Mj- krivulja koja opisuje nelinearno ponaanje prikljuka
nije prikladna za svakodnevnu praksu. Meutim, ona
moe biti idealizirana bez znaajnijeg gubitka tonosti.
Jedna od najjednostavnijih idealizacija je elastinimidealno plastinim odnosom (slika 8.). Prednost takvog
modeliranja je u tome da je ono potpuno slino onom
koje se primjenjuje za modeliranje poprenih presjeka
konstrukcijskih elemenata izloenih savijanju.
Moment Mj,Rd ki odgovara platou teenja naziva se u
Eurokodu 3 raunska otpornost na savijanje. Moe se
smatrati kao pseudoplastini moment otpornosti prikljuka.
Mj

Uinci ovrivanja i mogui membranski uinci su

zanemareni, to objanjava razliku sa slike 8. izmeu
stvarne M- krivulje i platoa teenja na idealizaciji.
Vrijednost konstantne krutosti prikljuka Sj.ini/ obrazloena je u nizu radova, [8], a praktine vrijednosti dane
su u Eurokodu 3, Revidirani dodatak J. Koeficijent
proizlazi iz vrlo izraene nelinearnosti Mj- krivulja prikljuaka u usporedbi s M- krivuljama za konstrukcijske
elemente.
Postoje razliite mogunosti idealizacije Mj- krivulja
prikljuaka. Odabir jedne od njih ovisi o tipu globalne
analize okvira, a Eurokod 3 ih navodi prema sljedeem:
elastina idealizacija za elastinu analizu
idealno plastina idealizacija za idealno plastinu
analizu
Mb, Mc

Mj,Rd

Mpl,Rd

Sj,ini/

EJ/L

a) prikljuak

b) konstrukcijski element

Slika 8. Bilinearizacija M- krivulja

346

GRAEVINAR 55 (2003) 6, 339-348

D. Dujmovi i drugi

eline okvirne konstrukcije

Cijena
(nije u mjerilu)
ukupno

B*
1980

1995

S=

S j Lb

materijal

rad

E Ib

Nepopustljivi
Nominalno
zglobni
Slika 9.

Sopt

S (nije u mjerilu)

Kvalitativan odnos eline konstrukcije ovisno o relativnoj krutosti prikljuka

nelinearna idealizacija za elastoplastinu analizu.

5 Ekonomska opravdanost novog pristupa
Suvremeni pristup ponaanju prikljuaka zasniva se na
realnom ponaanju prikljuaka kao djelomino nepopustljivih. Proizaao je iz ekonomske opravdanosti konstrukcije u kojoj su prikljuci razmatrani kao djelomino nepopustljivi. Radi postizavanja minimalne cijene eline
konstrukcije, mogue su dvije strategije prorauna, u
odnosu prema izvedbi prikljuka:
Pojednostavljenje detaljiziranja prikljuka, npr. smanjenjem trokova radionike izvedbe. Znaajno je za
nepoduprte okvire gdje prikljuci preuzimaju znaajne momente i to su nepopustljivi prikljuci.
Smanjenjem dimenzija elemenata, npr. smanjenjem
trokova materijala. To je znaajno za poduprte okvire
s nominalno zglobnim prikljucima.
Openito obje strategije vodit e k primjeni djelomino
nepopustljivih prikljuaka. U sluaju nepopustljivih prikljuaka ekonomino rjeenje moe se postii ve ako je
krutost prikljuka blizu klasifikacijske granice s djelomino nepopustljivim prikljukom.
Iz razliitih ekonomskih studija moe se zakljuiti da je
mogua uteda zbog primjene djelomino nepopustljivih prikljuaka i odgovarajueg prorauna 20-25% u
sluaju nepoduprtih okvira i 5-9% u sluaju poduprtih
okvira. Uz pretpostavku da je cijena samih elinih okvira oko 10% ukupne cijene poslovne graevine i oko
20% za industrijsku halu, smanjenje ukupnih trokova
graenja moe biti procijenjeno na 4-5% za nepoduprte
okvire. Za poduprte okvirne sustave mogue su utede
od 1-2%. Trokovi materijala i radionike izrade ovisni
su o relativnoj krutosti prikljuka [10] (slika 9.).
S poveanjem relativne krutosti prikljuka trokovi utroka materijala se smanjuju, krivulja A, dok se trokovi
GRAEVINAR 55 (2003) 6, 339-348

rada poveavaju, krivulja B. Za ukupne trokove koji su

zbroj trokova krivulja A i B moe se nai minimum, a
prema tome i optimalna relativna krutost. U mnogo sluajeva vrijednost koja vodi do optimalnog prorauna konstrukcijskog sustava s uvaavanjem minimuma ukupnih
trokova nije ni u podruju nominalno zglobnih ni nepopustljivih prikljuaka.
Pratei tendenciju posljednjih desetljea, oito je da se
trokovi rada poveavaju u usporedbi s trokovima utroka
materijala (vidi krivulju B*). Kao posljedica toga, vidi
sliku 9., postaje jasno da se brz razvoj optimalnih
krutosti prikljuka pomie prema vie popustljivim prikljucima. Stoga e za nalaenje ekonominog rjeenja
eline konstrukcije upotreba djelomino nepopustljivih
prikljuaka postati sve vie zanimljivijom.
6. Zakljuak
Proraun konstrukcijskih prikljuaka koji je predloen u
Eurokodu 3, temeljen je na istraivanjima provedenim u
posljednja dva desetljea. Eurokod 3 daje praktine smjernice za karakterizaciju veine elinih prikljuaka (prikljuci stup-nosa, nastavci nosaa, temeljne stope stupa,
itd.) okvira izvedenih od ili H poprenih presjeka, optereenih statikim optereenjem. Daljna istraivanja usmjerena su na proirenje smjernica za karakterizaciju
prikljuaka na prikljuke spregnutih konstrukcija na prikljuke izvedene od drugih tipova poprenih presjeka i
na ostale tipove optereenja.
Novi pristup, djelomino nepopustljivi prikljuci djelomino kontinuirana konstrukcija, omoguuje veu
slobodu nego tradicionalni pristup. To proizlazi iz injenice da su karakteristike prikljuka u proraunu razmatrane kao varijable, koje se biraju radi zadovoljavanja
pojedinih zahtjeva odreenog projekta.

347

eline okvirne konstrukcije

Za poduprte okvire, novi pristup omoguuje uporabu
manjih poprenih presjeka nosaa i smanjenje trokova
konstrukcijskog okvira. Primjena ovakvih nosaa rezultira smanjenjem ukupne visine konstrukcije, a prema
LITERATURA
[1] Eurocode 3, Design of Steel Structures, Part 1.1: General Rules
and Rules for Buildings, European Prestandard ENV 1993-1-1,
Brussels: CEN, 1992.
[2] Revised Annex J of Eurocode 3. Joints in Building Frames,
European Prestandard ENV 1993-1-1: 1992/A2, Brussels: CEN,
1998.
[3] Eurocode 3, Design of Steel Structures, Part 1.8: Design of Joints,
European Prestandard prEN 1993-1-8, Final Draft, Brussels:
CEN, 2001.
[4] Maquoi, R.; Chabrolin, B.: Frame Design Including Joint
Behaviour, ECSC Report 18563, Luxembourg, Office for Official
Publications of the European Communities, 1998.
[5] Nethercot, D.; Zandonini, R.: Methods of prediction of joint
behaviour Beam to column connections, In: Naranayan, R. (ed.)
Structural Connections Stability and Strength, Elsevier Applied
Science, 1989., 23-62

348

D. Dujmovi i drugi
tome i dodatne utede u ukupnom troku graevine. Za
nepoduprte okvire, novi pristup smanjuje sloenost geometrije prikljuka, takoer rezultirajui znaajnim utedama trokova izrade.
[6] European Convention for Constructional Steelwork, Analysis
Design of Steel Frames with Semi-rigid Joints, Publication 67,
Brussels: ECCS, 1992.
[7] Zoetemeijer, P.: A design method for the tension side of staticallyloaded bolted beam-to-column joints, Heron 1974; 1-59
[8] Weynand, K.; Jaspart, J.-P.; Steenhuis, M.: The stiffnes model of
revised Annex J of Eurocode 3, In: Bjorhovde, R.; Colson, A.;
Zandonini, R., (editors): Connections in steel structures, Trento,
1995., 441-452
[9] Huber, G.; Tschemmernegg, F.: Modelling of steel connections,
Journal of Constructional Steel Research 45 (1998) 2, 199-216
[10] Weynand, K.; Jaspart, J.-P.; Steenhuis, M.: Economy Studies of
Steel Building Frames with Semi-Rigid Joints, Journal of
Constructional Steel Research 46:1-3 (1998)

GRAEVINAR 55 (2003) 6, 339-348