> Kuda ideS?* odgovori: ,Idem na Meku da posjetim svetu
éabu;* reknu mu: ,odaklen ti toliki malehan i neznatan,
pa da ti dogjeS na éabu!*; na to mray odgovori: ,Ja
lijepo i dobro znadem da tamo dodi i doprijeti ne mogu, ali
Je moja Zelja, da se samo na tome svetome putu nagjem —
pa za to idem!*
Od prilike tako sam ti i ja s ovom mojom zbirkom;
i ja baS hjepo i dobro znadem, da ja nijexam dokao do toga.
da bih mogao Bog zna Sto znamenitoga napisati i izdati, ali je
i moja Zelja: da se samo na knjizevnom polju nagjom, pa
za to sam se uputio ovo narodno blago sabrati!
Drugo, odayno mislim i nadam se, da, ée ‘ovo moje
izdanje dati lijep primjer i temeljit povod, eda ée odsela
biti od naSe brace muhamedovaca mnogo i drugijeh, koji
Ge rado poteti po koju kujidicu na svome materinskom
jeziku pisati i izdavati —i koji ée objeruéke prihvatit se
sabirati i istraZivati svoje plemenito i neiscrpivo blago. Eto
s toga sam se i ja istisnuo toboz na knjizevno polje!
_ _ Istina je: od kako me je majka muskim pasom opasala,
te sam poteo s Ijudima praéu plesti, — joS od onda poco
sam uvigjati a poslovicama i izrekama naSeg slavnog naroda
veliku i jezgrovitu misao, s kojom je mogao za yjeénu
potrebu sam sebi tako kratko, zgodno, lijepo i temeljito
pravac stvoriti.
Za to kada bih god koju poslovicn ili mudru izreku uo,
odmah bih ju na izust rado zapamtio i suyige joS upisao, —
sve misledi i namjeravajudi: eda li éu kada sretan_ biti,
pa da toga evijedéa jednu rukovet saberem i ukitim, te da ju
mognem na Gast rodu i miloj domovini na srijedu iznijeti.
Eto tako iz dana u dan gojedi osobitu nadu i malo
po malo to milo cyijeée sabirajuci, jo$ od moga djetinstva6
poceo sam ovo} mojoj zbirci temelj polagati i za buducnost
joj se starati, sve Zeledi, da Sto prije ucinim Sto sam naumio.
Nazad tri Getiri godine zamolio sam mnoge prijatelje
i Gestite rodoljube po svoj Bosni, Hercegovini i susjednim
krajevima naSe domovine, da mi pri tom sabiranju_pri-
sko¢e u pomoé, te da me Sto veéma potpomognu, sto su
zaista bez razlike vjere svi i uéinili; a ponajvise me je
obogatio plemeniti Mehmed Efendija Sarié iz Stoca, zatim
Skender beg Kulenovié iz Petrovea i pokojm fra Martin
Ljubié bivsi biskupov tajnik iz Mostara, na Gemu im lijepo
i javno svima mnogo'i mnogo zahvaljujem! Prosto im
bilo na obadva svijeta!! Pravo su kazali stari Iudi:
»Skladna bradéa nove dvore grade
A neskladna i stare prodaju!é
Njihova sva Gestita imena za spomen i diku roda i mile
domoyine, upisao sam pri koncu ove zbirke, jera je dayno
receno: ,Lijepo djelo— vjeéni spomen!*
Eto tako i na taj nadin dugotrajno i neumorno nasto-
jeéi i mal’ ne svaki dan po ne&to sakupljajudi, sabrao sam
ciglo éetiri hiljade i osam stotina strika samoniklog a
mirisnog cvijeda t. j. narodnih posloviea — mudrih izreka —
recenica — prispodobnica — narodnih popjevaka i t. d.
Sve ovo nake milo blage uredio sam po alfabeti i Sto
je bilo zbog kratkoée nerazumljivo, to sam —u_ koliko
mogoh — sve ragjasnio i zbog Gega i odaklen je Sto poteklo
spomenuo. Gje god se je nalazilo turskih rije¢i i Gtavih
fraza, takogjer sam i to na na& jezik protumacio.
U ovom mojem sabranju mislim nadi ée se nekih po-
slovica ili izreka, koje su i prvo Stampane a nekoje da su
dya'i tri puta ovdje upisane, ali ja na to nijesam nista pazio,
veé kako sam koju Guo tako sam i upisao. Cini mi se da
je veci jazuk (Steta) jednu ispustiti, nego i pet puta istu
jednu upisati, jer su kazale stare babe: ,Od viska glava
ne bolif — ili ,Sto je deblja koka masnija je ¢orbalé
Za to ako bi bilo odaklen kakva prigovora, — ja od
sad velim: ,Tko zna bolje —Siroko mu_polje!
Rijeti ili izreke, koje su samo radi kakve prispodobe ili
protu-prispodobe upotrebljavaju n. pr. ,,Bijel kao, labud,*
»Crn kao gavran* ili ,Brz kao spuéen,* ,Pliva kao brus“
it. d. nazvao sam ,Prispodohnice* te sam ih posebno
po alfabeti u red stavio.Neke narodne popijevke koje su zaista krasne i jezgro-
vite kao i poslovice, isto sam tako po baska poredao. One
se razlikujn od narodnih poslovica, samo Sto su kao i ostale
narodne pjesme u deseterac sloZene na_pr.:
»Dok smo_bradéo i radimo Zivo —
Kad umremo nek’ se spominjemo!*
ili
~Sramota je hvalit se junaku —
A jo gore neimati s’ time!*
Neki Jusufbeg Cengié — nazad 20 godina, sastavio je
jednu pjesmu, koja je megju narodom proazyana imenom
»Abdija,* — budué da je njezin sadrZaj veoma kao-zacudan
i pougan, za to sam i nju ubrojio i stavio megju nase
narodno blago.
Oyome sli¢no nalazi se megju narodom neka molbe-
nica tako zyani.,Duvanjski arzuhal,* te sam inju—.
protumacivsi mnoge turske rijeti — ovdje uvrstio. — Zatim
sam uvrstio joX jednu malu narodnu pjesinicu, kojoj je cijeli
sadrZaj :
»Ciji prsten —onog i djevojkat*
: Dalje dodao sam nekoliko poslovica, koje su.pri svrsetkar
ove zbirke sakupljene.
Ovakovog i jo¥ mnogo Tjopkea raznovrstnog blaga, nalazi
se svuda imegju nagim narodom, — a_ osobito bas megju
nama muhamedoveima — kao Sto syjedoée mal ne sye-na-
rodne junacke pjesme i mnoge izreke i poslovice, koje su
potekle ‘samo od bosanskih muhamedoyaca — u_ kojim se
mnogo turskih rijoti i ¢itavih fraza.i danas nalazi.
Kada bi se odsela mnogi rodoljub potrudio, da se
pokupe samo po sredini Bosne i gornjim krajevima Herce-
govine nalazeée se narodne pjesme, prie, zagonetke, izreke,
poskotnice i t. d. — zaista bi bile pune ruke tog narodnog
i joS ne pokvarenog svakojakog blaga nasim jezikoslov-
cima, te bi imali o éem rasprave yoditi i temeljito istrazivati
starinu i korijen rijeti nagega jezika.
Doduge bilo bi i sramota i grchota kada bi se to odsela
zapustilo i izgubilo, budué da nije doscla kroz vijekove
propalo, ved uvijok ‘polje i i bolje napredovalo.
Zato se sretnim smatram, da mogu ovom prilikom
pozvati i ponukati svoju bracu muhamedovce po svoj Bosni
.8
i Hercegovini, da se odsela Sto bolje zauzmu 1 prihvate
svoju dragocjenu starinu istraZivat i sabirati, jer lyepo veli
narodna poslovica: ,Svak po dlaku — eto brada!® a kaze
se ito: ,Tko ne dini nist — Gini zlo!*
Veli ean arabska poslovica:, »Scjidun nasi hadi-
muhumé t. j. ,najposteniji su oni judi — koji svoj narod
sluze i srdaéno ga Ijube!* Dakle tko svoj narod |jubi—
onda |jubi- i marédne umotvore, pak baS iste sabirajné
Gini svome narod yeliku uslugu, a kroz to sebi pribavi—
lijep glas.
Mi se mozemo sa tijem “nasijem plemenitijem blagom
pred cijelijem svijetom didit i ponositi, —kako je nas dobri -
narod tako lijepo, zrelo, mudro i jezgrovito sam sebi pravac
—osnovao. Kada bi svi onako radili i postupali kao sto nas
nage narodne poslovice uée i upuduju, bes dvojbe, bilo bi
sve dobro i lijepo.
U ovoj zhirci nalazi se nekoliko povecih priéa u ras-
“ tumaéenju nekojih poslovica i traza, za Sto i kada je koja
recena-i odakle su potekle; od prilike kao: ,Hajde brate,
pa tidelibasi kazi* ili ,Objahuje kao Kopétié Duvno‘ it. d.
Ako Bog da zdravlja, tradiéu se i odsela pri svakoj
agodi i prilici, da. sakupim Sto yeée te putke mudrosti, Ja
sam poceo ima dvije-tri godine istrazivat i sabirati po svoj
Bosni_ i - Hercegovini, nakazeéa se svakolika imona sela,
mahala, brda, voda. planina, vrela, riba, ptica, — pojedina
iména yoda i raznoyrstnog drveéa; jer sve to smatram veoma
skupocjeno i vazno za nase jezikosloyce, Od toga veé imadem
jedna poveéu zbirku, koju mislim takogjer na. ‘skoro obje-
Jodaniti.
Kao Sto sam naglasio joS u poéetku, budué da sam
poceo odayno uvigjati u opée u poslovicama veliku mudrost,
ima dvije-tri godine zauzeo sam se prevagjati na na’ jezik
arapske, turske i persijske poslovice i mudre izreke; preveo
sam ih do sada preko dvije hiljade, pa mislim jos nekoliko ih
prevesti, rastumaéiti i posebno izdati.
Od ovijeh do sada prevedenih poslovica, odlucio sam
tri-Cetiri stotine, te sam ih samo za pokus dodao ovome
nagem domaéem blagu. Za te posloyice mislim da je u obée
priznato, da su zaista krasne i znaéajne, jer kako su nekad
Axabi bili prvi uéenjaci i mudraci na cijelom syijetu, tako
su im i izreke-pravi izraz njihove mudrosti, Sto se zaistas 9
moze svakome lijepo preporuditi, da i to istoéno blago
promotri, jer: je Cavena — kao vigjena.*
Mislim da nije zgorega Sto sam dodao nesto tog istotnog
blaga k nagemu, jer nije ruéno kada se svakojakog cvijeca
u domaéoj bast nalazi. ;
Dakle ne znam dalje| Sto bi drugo IjepSe rekao nego:
cto ti na mili narode jedna lijepa hrpa tvog viastitog i
znacajnog blaga, pak se mudro i vjesto s njim slnZi kao
to su nam se i nasi pradjedovi uyijek sluzili i svoje misli
tako krasno izrazZavali!
Probiraj rode! Sto koji begenise kao iz puna reseta
mehkih, zrelih i lijepili krugaka!! Sto se jednom ne dopadne,
moze se lahko dopasti drugome!
,Ljubi rode svoje milo blago
I éuvaj ga kao éedo drago!!!
U Sarajevu, na Kurban-bajram 1304,
Mehmed beg Kapetanovié Ljubusak,
Han muhamedovskog skolskog odbora
za oktwije sarajovsko.