Alberto Fortis i njegov Put po Dalmaciji (Oporbe i odjeci, Bibliografija)

Dalmacija 70-tih godina 18. stoljea, IV

A. Fortis, Put po Dalmaciji (u izdanju Marjan tiska) fotografija: http://hr.wikipedia.org

Fortisov Put po Dalmaciji jedno je od najzanimljivijih djela talijanske knjievnosti druge
polovice 18. stoljea, ali odjeci toga djela u samoj Italiji mnogo su skromniji nego u ostaloj
Europi. Izvan svakog su oekivanja bile reakcije u samoj Dalmaciji. Jedan domai sin, Sinjanin
Ivan Lovri, iz ugledne zemljoposjednike obitelji, prethodnik je knjievnih polemika koje su se
zametnule oko Fortisova Puta, a koje, na koncu, nisu ostale sasvim bez posljedica za kulturno i
privredno stanje onovremene Dalmacije.
Ivan Lovri (oko 1754-1777), nakon studija jezika i filozofije u Veneciji, studirao je medicinu u
Padovi. elei ispraviti i dopuniti neke Fortisove navode, osobito za onaj dio Dalmacije koji je
bolje poznavao, tj. za Cetinsku krajinu, napisao je i 1776. objavio Primjedbe o Putu po
Dalmaciji opata Alberta Fortisa i ivot Stanislava Soivice.1 Lovrievo se djelo sastoji od tri
dijela: O toku Cetine, O obiajima Morlaka (najdui, sredinji tekst) i ivot Stanislava Soivice.
Dok u prvom dijelu ispravljajui Fortisa iznosi iz osobnog iskustva mnotvo dojmova o
Cetinskoj krajini, pa tekst djeluje ivo i neposredno kao reportaa o povijesnim i arheolokim
podacima, sredinje poglavlje, O obiajima Morlaka, donosi neka drugaija zapaanja o
problemima koje je pokrenuo Fortis. Iako su obojica krenuli s istih racionalistikih pozicija,
Lovri je bio jae proet novom filozofijom u kojoj su sinjski fratri nazreli utjecaje Hobbesa,
Rousseaua, Helvtiusa i Voltairea, a sve su to bili zabranjeni filozofi u tim stranama Dalmacije.
Lovri vie nego Fortis govori o razlozima kulturne i gospodarske zaostalosti Morlaka, vrlo otro
i neuvijeno pie o fratrima i kaluerima izjednaujui ih i ne pravei meu njima uostalom, kao
ni meu katolikim i pravoslavnim stanovnitvom nikakvih razlika. I razloge hajduije u tom
je poglavlju, osobito u ivotu Soivice, Lovri objasnio bolje od Fortisa. U napomenama o
narodnim pjesmama zamjerio se fratrima jer je napisao da je fra Andrija Kai lo pjesnik i lo
povjesniar vjerujui da je zbirka koju je Kai objavio zbornik narodnih pjesama. Istina, za
Asanaginicu tvrdi da ne ide u red najsretnijih ni najboljih morlakih pjesama, ali isto tako
uvjeren je kako nai Morlaci, premda nisu nikad prouavali poezije i premda ne umiju itati,
znadu sastavljati stihove u kojima, kad se ne izmijene idui od usta do usta, ne manjka ni jedno

potrebno slovo, a ne manjka im ni mnogi sretni bljesak vatrene mate. Ipak, u opisu morlake
nonje i alosne i tetne pojave da je se naputa naveo je ak 12 strofa iz Cvita razgovora naroda
i jezika ilirikoga aliti rvackoga drugoga franjevca, Vrlianina Filipa Grabovca, ije ime ne
spominje (vjerojatno se jo uvalo ivo sjeanje da je on, zbog oporbe Mleanima i podizanja
svijesti Hrvata-Morlaka, bio osuen na muke i doivotnu tamnicu, te je naruena zdravlja umro
1749). Osobito se Lovri okomio na fra Luku Vladimirovia (ni njega ne spominje izrijekom,
kao ni Fortis) i njegovu knjigu Likarije priprostite. Lovri, premda potjee iz obitelji
zemljoposjednik, ne vjeruje da e poljoprivreda napredovati u kolonatu, odnosno kmetstvu,
nego se njen procvat moe oekivati kada zemlja postane vlasnitvo seljak. Ne, dakle,
kanjavanjem i batinama, kako predlae Fortis! Vrhovnoj vlasti i inovnitvu bilo je jedino stalo
da nai krajevi daju dovoljan broj vjernih i poslunih vojnika, da se odvijaju kakva-takva
trgovina i promet, te da neki porezi stiu u iscrpljenu dravnu blagajnu. To je znao i Fortis, ali
nije napisao hrabro kao Lovri.
Trei prilog, ivot Stanislava Soivice, koji e izgledati kao kakav roman, a koji je uistinu
historija, uzbudljiva je pripovijest o drumskom razbojniku koji se neobinim djelima istakao
iznad svih drumskih razbojnika, ali je mnogim postupcima dao dokaze o zaudnoj
plemenitosti. Da se iskorijene hajduci, trebalo bi potraiti uzroke toga zla, to jest one koji ih sile
da se uputaju u taj ivot, a to je, oito, upravna vlast u svim trima dravama: otomanskoj i
austrijskoj carevini i Prevedroj Republici.
Lovrieva knjiga teko je pogodila Alberta Fortisa i njegove prijatelje, osobito one s kojima se
vie druio na svojim putovanjima (J. Bajamonti, R. Michieli-Vitturi) ili koji su izriito, kao
stale, bili pogoeni: katoliko i pravoslavno redovnitvo i kler openito. Osobito su znaajna
pisma koja su pisali fratri Gapar Vinjali i Josip Radman (pod pseudonimom Gaetan Deribak)
Simeonu Kurajici, pravoslavnom kalueru u manastir Dragovi.
Posebnim Obrambenim govorom na Lovrieve prigovore odvratio je Creanin Petar Sklamer.2 O
njemu naa knjievna povijest nita ne zna pouzdano: ne bi trebao tvrditi da je to Fortisov
pseudonim (Sklamera je bilo i onda i kasnije u Cresu), tj. da se Fortis sakrio pod to cresko
prezime; pouzdano je, ipak, da su Fortisov duh i ruka bili blizu dok se ta knjiga pisala. Lovria
su napadali i u Italiji, osobito u tadanjim novinama, te je na te napade i prigovore odgovorio
Obrambenim pismom,3 koje je dao tiskati u Veneciji, pa je i Fortisu poslao 12 istisaka. Na koncu
je na Lovrieve Biljeke i sm Fortis odgovorio u knjiici tiskanoj u Brescii 1777, ne znajui da
je mladi Morlak ve mrtav.
Ako je Lovrievo pisanje Fortis jo mogao nazvati trabunjanjem, Opaske o sadanjem stanju
Dalmacije4 Trogiranina Petra Nutrizija Grisogona to zaista nisu bila. Opaske otro, nepotedno,
bez ikakvih rusoovskih ili vikovskih iluzija, govore o ravom stanju u Dalmaciji ne zamagljujui
ekonomske prilike literarizmima o Morlacima, a nadu u boljitak i napredak vidi jedino u
izdrljivosti i radinosti puka, naroda. Ni trogirski biskup Antun Mioevi nije ostao po strani, te
je i on dao svoj prilog polemici (Fortis je ak mislio da je pomagao Lovriu!). Fortis se tim
glasovima iz Dalmacije osjetio viestruko pogoenim, te je u Pismu Radou Michieli-Vitturiju
zahvaljujui tom brako-trogirskom plemiu na podrci htio odvratiti neugodne udarce. O svim
tim polemikama koje nisu samo zabavljale dokoni, uostalom vrlo tanki slaj dalmatinske
inteligencije izila je u Veneciji 1778. knjiga.5

Nakon dosta vremena kada su se strasti smirile na Grisogonovu knjigu o prirodopisu

Dalmacije odgovorit e Fortis smireno i pomirljivo, u predavanju na prvoj sjednici Splitskoga
gospodarskog drutva, O uzgoju kestena. Knjigu je posvetio splitskom nadbiskupu Ivanu Luki
Garanjinu.6
Fortisov Put po Dalmaciji i Lovrieve Biljeke o Putu po Dalmaciji naili su u predromantikoj
Europi na osobitu klimu zanimanja za nepoznato, neobino, herojsko, neiskvareno. Sve se to bilo
steklo u naim krajevima, osobito pak u onome njihovu dijelu gdje se dvije kranske vjere
(katolika i pravoslavna) ukrtaju s islamskim svijetom, a to je sve obuhvaao tada stvoren
pojam morlatva. Iako je i ranije postojalo zanimanje za daleke krajeve i ljude, u drugoj polovici
18. st. pojaalo se potragom za pravim, istinskim, prvotnim ivotom. Nai krajevi bili su
dovoljno pogodni da se udesni, nevieni i nepoznati svijet upravo tu potrai i osmisli. Ve prvo
djelo takva nadahnua i mode, kojoj su klimu ve bili stvorili prijevodi Asanaginice, bio je
roman J. W. C. D. U. et R. Les Morlaques (1788). Iz njemakoga prijevoda, objavljenog prvi put
1790. (zatim 1794. i 1807), doznajemo i ime autorice: bila je to Justina Wynne Ursini
Rosenberg. Deset godina nakon originala u Padovi je iziao i talijanski prijevod, bez izrazitih
rusofilskih politikih tendencija (prvo, francusko izdanje, posveeno je ruskoj carici Katarini II
u Morlakiji, svojevrsnom arkadijskom parku, njenu se kipu Morlaci klanjaju kao boanstvu). Ime
prevodioca nije navedeno. Autorica je objasnila svoje pobude, spominjui i Fortisov putopis, ali
njen je postupak ipak drugaiji: Vrijedi promatrati tu zemlju (tj. Morlakiju) u njezinu sadanjem
stanju, prije nego se narav i oblik izmijeni ponovnom revolucijom, a to je stanje kudikamo
interesantnije nego sustavi najsavrenije civilizacije, ije su nam odlike i tete ve odavna
jednako dobro poznate. Naravnim prikazom svagdanjeg morlakog domainstva upoznat emo
obiaje i navade mnogo zornije nego metodinim i ledenim vijestima putopisa. Pri tom ne bijae
potrebno uzeti u pomo romantino ili udesno.7
Djelo Justine Wynne steklo je opa priznanja: pohvalnu recenziju napisao je M. Cesarotti, a itao
ga je i J. W. Goethe. Mme de Stal pod utjecajem te lektire jedan odlomak svog romana Corinne
ou lItalie (1807) posveuje Dalmaciji (koju, toboe, vidi s tornja Svetog Marka, te o njoj
razmilja): Dalmacija, koju napuuje jedan prastari borbeni narod, sauvala je do sada neto
divlje i tajnovito, a poezija tog naroda nalikuje starom grkom pjesnitvu, ali i Ossianu.
Na istom tragu kao Justina Wynne bio je i Charles Nodier, autor morlakog romana Jean Sbogar
(1818). Jean Sbogar, za koga dri da je unuk Soivice (autor tako otkriva izvor svoje fikcije),
plemenit je hajduk, harambaa skupine Braa opeg dobra koja krstari Istrom; on se pod
razliitim maskama i imenima uvijek nae uz svoju ljubljenu Antoniju, sve dok ga ona ne
prepozna kao osuenika, te joj srce prepukne, a njega odvode na stratite. Tema morlatva
obavijena tajanstvenou nalazi se u Nodierovoj pripovijesti Smarr ili noni demoni, tobonjem
prijevodu sa slavenskog jezika. Temu vampirizma, potaknut Lovrievom i Fortisovom knjigom,
koristit e Nodier i u drugim svojim djelima. Koliko je ideja o plemenitoj hajduiji, to je takoer
komponenta morlatva, bila zanimljiva europskim itaocima dokazuju i prijevodi Lovrieva
ivotopisa Stanislava Soivice na engleski jezik (1779, zatim ak 1870).
Morlaka se tematika preselila i na pozornicu, budei i potiui interes za neobino, strastveno i
tragino romantizam je ve kucao na vrata. Lovri je ispriao i jedan osebujan ivotni put
Filipa Naia, Ciganina, te e se i ta tema skladno uklopiti u morlatvo. Prosper Mrime

zakljuit e to razdoblje mistifikacijom, zbirkom Guzla (1827), pjesmama toboe sabranima u

Dalmaciji, Bosni, Hrvatskoj i Hercegovini.
Dok se Europa zabavljala temom o morlatvu, reakcija na Fortisovu knjigu u Dalmaciji je bila
drugaija: knjiga je potakla domae sinove na razmiljanje, ali ne o knjievnosti nego o
gospodarstvu i upravi. Poloaj gospodarstva problem koji Fortisova knjiga nije ni dotakla
postat e sredinje pitanje prosvijeenih dalmatinskih fiziokrata, ali se o tome jedva smjelo
otvoreno raspravljati ili pisati, jer sredinja mletaka vlast, iscrpljena i konzervativna, s
potkupljivim i nemarnim inovnitvom ne samo da nije mogla obnoviti privredu u Dalmaciji
nego je bitno pridonijela siromaenju i propadanju svih privrednih grana u 18. stoljeu. Ope
siromatvo, bolesti, poasti, pa i kuga (koja je i tog stoljea pohodila Dalmaciju) svakidanja je
slika Dalmacije, slika koju domaa prosvijeena inteligencija otro opaa, ali bespomono stoji
pred njom. Fortis nije traio ni naao Morlakiju kakvu su poznavali i vidjeli domai sinovi;
opis stvarne Morlakije, tj. siromanoga dalmatinskog uzmorja i zalea, jedva je mogao privui
italaku publiku za koju je pisano poglavlje o Morlacima. Poglavlje o Morlacima po elji
Johna Stuarta trebalo je podrati i potkrijepiti jednu knjievnu fikciju o kotskoj, za koju se
Fortisov mecena s toliko gorljivosti zauzimao. Zato je Fortisova slika nae zemlje, ponajprije
brdovite dalmatinske unutranjosti jo donedavna pod vlau Turaka postala prije svega
uzorak za osebujna knjievna oitovanja potkraj 18. i u poetku 19. stoljea, uoi europskog
romantizma. Osijanizam je tako posredno rodio morlakizam.
***
Alberto Fortis jedan je od rijetkih stranaca koji je svoje najbolje djelo, svoje ponajljepe stranice,
posvetio naem narodu. Iako stranac, od prvoga se susreta s naim krajevima srodio s naim
ljudima osjeajui se meu njima ugodnije, prirodnije i sretnije nego meu svojim
sunarodnjacima. Prijateljima esto govori da mu smeta sve to nije, u bilo kojem pogledu,
slavensko, morlako. ak je i svoj ivot elio dovriti na obalama Dalmacije, koju je osjeao kao
drugu domovinu. Iz njegovih knjiga i rasprava probija ne samo znanstveni interes nego i
znanstveni eros. Knjigama Put po Dalmaciji i Zapaanja o Cresu i Loinju uveo je na narod,
pod imenom Morlak, u europsku duhovnu sferu, u sretnom trenutku kada je Europa, u
predveerje velike buroaske revolucije, traila identitet. Najosjetljiviji europski intelektualci
(Herder, Goethe, Byron, Pukin, Mickiewicz) u Fortisovu su djelu nalazili poticaje za
razmiljanja o novom svijetu koji se pomaljao, a u pjesmi o Asanaginici otkrili su potvrdu novoj
osjeajnosti koja e stubokom izmijeniti dotadanje civilizacijske obrasce. Fortisovo se djelo
italo u nas u izvorniku i u prijevodima, te je i na knjievnom i na drutvenom polju
prouzrokovalo pomake koji su urodili mnogovrsnim plodovima: pobudilo je i u svijetu i u nas
zanimanje za narodnu poeziju, s jedne strane, te zanimanje za gospodarske probleme i naine
izlaenja iz gospodarske zaostalosti, s druge.
U povodu 200. obljetnice izlaska Fortisova Puta po Dalmaciji objavljen je pretisak toga djela
kao zajedniko izdanje izdavakih kua Otta Sagnera iz Mnchena i Veselina Maslee iz
Sarajeva, s predgovorom Jovana Vukovia i izborom bibliografije Petera Rehdera. Iste godine
(1974) Nedjeljna Dalmacija je u izboru, prijevodu i s komentarima ivka Vekaria donijela
opseniji reportani izbor iz Fortisova Puta po Dalmaciji u devet uzastopnih nedjeljnih brojeva,
uz Vekariev informativan prikaz ivota i rada i Alberta Fortisa i Ivana Lovria. (Vekari

Fortisovo djelo prevodi kao Putovanje po Dalmaciji, dok mi ostajemo kod naslova djela kako se
odavno utvrdio u naoj knjievnosti.) Ovo je, napokon, i cjelovit prijevod Fortisova djela na
naem jeziku; za razliku od ranih stranih prijevoda, u nae je izdanje ukljueno i Vranievo
Putovanje iz Budima u Drinopolje, a iz engleskog je izdanja preveden Appendix, tj. Dodatak koji
s talijanskim izvornikom ini cjelinu Fortisove vizije Dalmacije. Poglavlje o Dubrovniku,
planirano za drugo francusko izdanje, izgubljeno je, na alost, te ga nema ni u naem izdanju.
Bakrorezi, koji su resili knjigu, upravo njena razliita izdanja, uli su, u izboru, i u nae izdanje.
Fortisovo djelo Put po Dalmaciji zasluilo je da, makar i nakon vie od 200 godina, bude
prevedeno na jezik naroda kojemu je s toliko ljubavi i zanosa bilo posveeno.
1

Talijanski naslov Lovrieva djela: Osservazioni di Giovanni Lovrich sopra diversi pezzi del
Viaggio in Dalmazia del signor abate Alberto Fortis collaggiunta della Vita di Soivizca, In
Venezia MDCCLXXVI. Djelo je preveo Mihovil Kombol kao Biljeke o Putu po Dalmaciji
opata Alberta Fortisa i ivot Stanislava Soivice, Izdavaki zavod JAZU, 1948. Mihovil Kombol
preveo je (ili se spremao prevesti) Fortisov
2

Sermorre parenetico di Pietro Sclamer Chersino al Signor Giovanni Lovrich, nativo in Sign in
Morlacchia, autore delle Osservazioni sopra il Viaggio in Dalmazia del Sig. Abate Alberto
Fortis, Modena 1777. V. o tome vie: . Muljai, Iz korespondencije A. Forfisa s J. S.
Wytenbachom, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 7, 1968, 114-115.
3

Lettera apologetica di Giovanni Lovrich al celebre Signor Antonio Lorgna (...) in cui si
confutano varie censure fatte al suo Libro Osservazioni..., Padova 1777. Kao da je znao da
mu je te godine umrijeti, to je pismo datirao: 15. I 1777. O Ivanu Lovriu vidi jo: Ivan Lovri i
njegovo doba - referati i saopenja sa znanstvenog skupa - Zbornik Cetinske krajine I, Sinj 1979
i Ivan Pederin, Ideoloka i knjievno putopisna pitanja Lovrievih Osservazioni 1776. god,
Radovi Zavoda JAZU u Zadru 27-28, 1981.
4

Pietro Nutrizio Grisogono, Riflessioni sopra lo stato presente della Dalmazia. Opera
economico-politica dedicata a S. E. Zuanne Grimani Senatore veneto, Firenze 1775. i djelo
izilo u Trevisu 1780. Notizie per servire alla storia naturale della Dalmazia.
5

Saggio diviso in due parti, sopra le controversie letterarie della Dalmazia, e di alcuni pezzi
dellopera intitolata Riflessioni economico-politiche del sigr. Pietro Nutrizio, Venezia 1778, 30.
6

Ivan Luka Garanjin pomagao je na dalmatinskim putovanjima i istraivanjima i Josipu Offneru,

koji je u toku 1774, 1775. i 1776. proao gotovo kroz ista mjesta kao i Fortis. Osobito se
zadravao u Dalmaciji oko Splita. Odrao je i jedno predavanje u Splitskom gospodarskom
drutvu, a obeao je objaviti knjigu bar s dijelom svojih zapaanja, te je posvetiti nadbiskupu.
Mislim da on to nije mogao a ni smio uiniti; pretpostavljam, naime, da je on anonimni
povjerenik beke vlade koji je o svojim putovanjima podnio opsean izvjetaj na 173 folija i koji
se danas uva u bekom Dravnom arhivu, a kojega je cjelokupni sadraj objavio Grga Novak u
Starinama JAZU (49-53). V. Grga Novak, Morlaci (Vlasi) gledani s mletake strane, Zbornik za
narodni ivot i obiaje 40, 1971, 579-603. O J. Offneru, v. Cvito Fiskovi, Ivan Lovri i Josip
Offner, zbornik Ivan Lovri i njegovo doba, 181-191.

(7) Marijan Stojkovi, Morlakizam, Hrvatsko kolo X, 1929, 262.

Josip Bratuli
BIBLIOGRAFIJA O ALBERTU FORTISU (Izbor)
Julije Bajamonti, Zapisi o gradu Splitu, izbor, prijevod i komentar Duko Kekemet, Split 1975.
Julije Bajamonti, Morlatvo Homera, preveo Vladimir Rismondo, Mogunosti, Split 24/1977, 1,
96-102.
Valtazar Bogii, Dva neizdana pisma Alberta Fortisa o Dubrovniku, Sr, Dubrovnik 1905, 430459, i posebni otisak 1-32.
Maja Bokovi-Stulli, Usmena knjievnost, Povijest hrvatske knjievnosti, Liber-Mladost, knjiga
1, Zagreb 1978, passim.
Vera Bratuli-Mandi, Alberto Fortis i Ivan Lovri o znaaju i odnosima Morlaka, Poljiki
zbornik I, 1968, 237-254.
Arturo Cronia, Nel centocinquantesimo anniversario della morte di Alberto Fortis, Memorie
della Accademia patavina, Classe di scienze morali, lettere ed arti LXVI (1953-54), i posebno 128.
Arturo Cronia, Preromantismo italiano Alberto Fortis Poesia popolare serbo-croata, Prilozi za
knjievnost, jezik, istoriju i folklor, Beograd 18, 1938, 546-553.
Arturo Cronia, Notizie italiane intorno alla Croazia e ai Croati. Bilancio di un millenio, u Italia e
Croazia, Roma 1942, 523-609.
Arturo Cronia, La conoscenza del mondo slavo in Italia. Bilancio storico-bibliografico di un
millenio, Padova 1958, osobito 303-311.
Antun Delalle, Fortisove veze s Dalmacijom, Novo doba, Split 31. III 1934.
Alberto Fortis, Viaggio in Dalmazia, reprint, Mnchen-Sarajevo 1974. i Bibliografija koju je
sastavio P. Rehder, 9-12.
Maria Grazia Fischer, L abate A. Fortis (1741-1803), autore del Viaggio in Dalmazia, La
Rivista Dalmatica 38 (N. S. 14), Roma 1967.
Hasanaginica opsena bibliografija u zborniku Hasanaginica 1774-1974, priredio Alija
Isakovi, Sarajevo 1975; Hasanaginica u svjetskoj knjievnosti, poseban broj asopisa ivot,
Sarajevo 1974 (XXIII); Rad 21. Kongresa Saveza udruenja folklorista Jugoslavije, apljina
1974, Sarajevo 1976.; Nauni sastanak slavista u Vukove dane 4, Beograd-Tri-Novi Sad, 1974,
sveska 1.

Mira Jankovi, Ossian kao poticaj za sakupljanje narodnih pjesama kod Junih Slavena, Zbornik
za narodni ivot i obiaje 38, 1954, 177-221.
Mira Jankovi, kotski mecena i djela o Dalmaciji, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u
Zagrebu II, 1954, 245-253.
Vojislav Jovanovi, Deux traductions indites dAlberto Fortis, Archiv fr slavische Philologie,
30, 1909, 586-596.
piro Kulii, Iz Putopisa Alberta Fortisa, Glasnik Zemaljskog muzeja, Etnologija, Sarajevo,
1955, 77-97.
Ivan Lovri, Biljeke o Putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa i ivot Stanislava Soivice, prev.
Mihovil Kombol, JAZU, Zagreb 1948.
Ivan Lovri i njegovo doba referati i saopenja sa znanstvenog skupa Zbornik Cetinske
krajine, Sinj 1979.
Rudolf Maixner, Charles Nodier i Ilirija, Rad JAZU 229, 1924, 1-48.
Rudolf Maixner, Fortisovo putovanje po Hrvatskom primorju, Hrvatsko kolo 5, 1952, 3, 171176.
Rudolf Maixner, Knjievni dodiri i veze Antuna Sorgo-Sorkoevia, Rad JAZU 304, 1955, 5-36.
Rudolf Maixner, Miho Sorgo-Sorkoevi i Fortis u Parizu 1796, Filologija 2, 1959, 153-159.
Ivan Mileti, Dr Julije Bajamonti i njegova djela, Rad JAZU 192, 1912, 97-250 i posebno.
Ivan Mileti, Matije Sovia predgovor Slavenskoj gramatici, Starine JAZU 35, 1916, 396425.
Vito Morpurgo, Incontri e dialoghi fra Alberto Fortis e Giulio Bajamonti, Studia romanica et
anglica Zagrabiensia 29-32, 1970-71, 481-492.
arko Muljai, Iz korespondencije Alberta Fortisa, Graa za povijest knjievnosti hrvatske 23,
1952, 69-140.
arko Muljai, Alberto Fortis i Dubrovnik (U povodu nekih najnovijih krivih interpretacija),
Zadarska revija, Zadar 6, 1957, 141-147.
arko Muljai, Tomo Basiljevi-Baselji, pretstavnik prosvjeenja u Dubrovniku, Posebna
izdanja SANU, knjiga 299, Odeljenje literature i jezika 8, Beograd 1958.
arko Muljai, Dva nepoznata pisma Alberta Fortisa, Prilozi za knjievnost, istoriju i folklor,
Beograd 32, 1966, 243-251.

arko Muljai, Novi podaci o Albertu Fortisu i o njegovim putovanjima po naim krajevima,
Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 4, Zadar 1966, 87-106.
arko Muljai, Jedan lanak A. Fortisa u vezi s Dubrovnikom, Prilozi za knjievnost, istoriju i
folklor, Beograd 34, 1968, 82-89.
arko Muljai, Iz korespondencije A. Fortisa s J. S. Wittenbachom, Radovi Filozofskog
fakulteta u Zadru 7, Zadar 1968, 113-118.
arko Muljai, Jo o Fortisovim putovanjima po Hrvatskoj, Pomorski zbornik 7, Zadar 1969,
555-570.
arko Muljai, Dubrovake teme u dvjema Fortisovim knjigama, Radovi Filozofskog fakulteta
u Zadru 8, Zadar 1970, 187-197.
arko Muljai, Zaboravljena obljetnica Fortisova boravka na naoj obali, Mogunosti, Split
1971, 231-236.
arko Muljai, O finansijskoj strani prvih Fortisovih putovanja u nae krajeve, Nauni sastanak
slavista u Vukove dane 4, Beograd 1974, sv. 1, 23-33.
arko Muljai, Putovanje Alberta Fortisa u Ljubljanu, Lingvistica XV (kerljev zbornik),
Ljubljana 1975, 101-108.
arko Muljai, Zadnje putovanje Alberta Fortisa u Dalmaciju, Radovi Filozofskog fakulteta u
Zadru 14-15, Zadar 1976, 385-392.
arko Muljai, Nepoznati podaci o naim ljudima i krajevima u Appendixu Fortisova djela
Travels into Dalmatia, London 1778, Radovi Centra JAZU u Zadru 22-23, Zadar 1976, 97-110.
arko Muljai, Putovanja Alberta Fortisa u Istru, Radovi Centra JAZU u Zadru 25, Zadar 1978,
269-280.
arko Muljai, Kako je A. Fortis pripremao za drugo francusko izdanje Puta u Dalmaciju
novo poglavlje o Dubrovniku, Anali Zavoda za povijesne znanosti Istraivakog centra JAZU u
Dubrovniku 17, Dubrovnik 1979, 229-250.
arko Muljai, Fortisova putovanja u Dalmaciju. 1. Uvodne napomene. 2. Prvo Fortisovo
putovanje u Dalmaciju 1770, Mogunosti, Split 25, 1978, br. 10, 1141-1159. 3. Kratak predah
prije velikog skoka (lipanj 1770-lipanj 1771), Mogunosti, Split 26, 1979, br. 1, 91-107.
arko Muljai, Putovanje Alberta Fortisa po Hrvatskoj i Sloveniji (1765-1791), Split 1996, s
opsenom literaturom.
Vladan Nedi, Fortisove napomene o usmenom stvaralatvu, Ivan Lovri o usmenom pesnitvu
Morlaka u knjizi Vladan Nedi, O usmenom pesnitvu, Beograd 1976.

Miroslav Panti, Sebastijan Slade Doli, dubrovaki biograf XVIII veka, Posebna izdanja SANU
288, Odeljenje literature i jezika 7, Beograd 1957, 178-181.
Ivan Pederin, Die Morlaken in der deutschen Reiseliteratur, Die Welt der Slaven, 19-20, KlnWien 1974-75, 271-298.
Ivan Pederin, Ideoloka i knjievno putopisna pitanja Lovrievih Osservazioni 1776. god,
Radovi Zavoda JAZU u Zadru 27-28, Zadar 1981, 203-214.
Francesco Saverio Perillo, Una lettera inedita di Alberto Fortis, Annali della Facolt di lingue e
letterature straniere della Universit di Bari, n. s. 7-8, 1966, 351-357.
Josip Rogli, 200. obljetnica Fortisova putovanja po Dalmaciji / Geografska razmiljanja,
Geografski glasnik, br. 36/37, 1974/75, Zagreb.
Eros Sequi, Alberto Fortis knjievnik i prirodnjak, Nauni skup slavista u Vukove dane 4,
Beograd 1974, sv. 1, 7-31.
Eros Sequi, Alberto Fortis e il Viaggio in Dalmazia, La Battana 9, 1974, Rijeka (Fiume), 5-19.
Marijan Stojkovi, Morlakizam, Hrvatsko kolo 10, 1929, 254-273.
Marijan Stojkovi, Je li Pietro Sclamer Chersino pseudonim Alberta Fortisa, Nastavni vjesnik
38, 1930, 216-221.
Marijan Stojkovi, Ivan Lovri, pristaa struje prosvjetljenja u Dalmaciji. Prosvjetne kritike i
knjievne polemike u XVIII vijeku, Zbornik za narodni ivot i obiaje 28, 2, Zagreb 1932, 1-44.
Ante Marija Strgai, Fortis o ribolovu i ribarskom obrtu u Dalmaciji XVIII stoljea,
Mogunosti, Split, 8, 1958, 8, 640-646.
Ante Marija Strgai, Ribanje i ribarski obrt u Dalmaciji druge polovine XVIII stoljea gledan
oima jednog zapadnog naturaliste, Radovi Instituta JAZU u Zadru 4-5, Zadar 1959, 143-173.
Stanko kerlj, Trifun Vraen, Prilozi za knjievnost, istoriju i folklor, Beograd, 18, 1938, 411421.
Dinko tambak, Tuna pjesamca o Hasanaginici ili romantiki poziv na ilirsko putovanje,
Mogunosti br. 10, Split, listopad 1977.
Gianfranco Torcellan, Alberto Fortis u knjizi La letteratura italiana, Storia e testi, Illuministi
italiani, tomo VII, Riccardo Ricciardi ed. Milano-Napoli, Nota introduttiva, 281-309, Fortisovi
tekstovi 311-390.
ivko Vekari, Dvjestogodinjica Fortisova Putovanja po Dalmaciji, 1. Fortis znanstvenik i
povjesniar, Nedjeljna Dalmacija, Split 29. IX 1974 (br. 17) i u slijedeim brojevima (178-185)

izbor iz Puta u prijevodu i s komentarom . Vekaria: 2. Dojmovi iz sjeverne Dalmacije, 3.

Jedinstven poloaj ibenika, 4. Antun Vrani potkralj Ugarske, 5. Split luka za Bosnu, 6.
Trogir i iovo, 7. Katela, Poljica, Cetina, 8. Kritika Ivana Lovria, 9. Omi, Makarska,
Biokovo.
Leonello Vincenti, Viaggiatori del Settecento, Classici italiani, UTET, 1962, 445-491.
Antonin Zaninovi, Albert Fortis u svojim pjesmama o Dubrovniku, Vrela i prinosi 11, 1940, 3546.
Mate Zori, Hrvatska i Hrvati u talijanskoj lijepoj knjievnosti Od baroka do naih dana,
Hrvatski znanstveni zbornik 2, 1971, 2-122, osobito 25-29.
Mate Zori, Romantiki pisci u Dalmaciji na talijanskom jeziku, Rad JAZU 357, Zagreb 1971,
353-476.
Mate Zori, Croati e altri Slavi del sud nella letteratura italiana del 700, Revue des tudes sudest europennes, Bucarest, X, 1972, 289-321, posebno 301-308.
Put po Dalmaciji, A. Fortisa, prvi put je objavio GP Delo, OOUR Globus Zagreb 1984. Marjan
knjiga je objavila pretisak. Ovom prilikom im se zahvaljujem na razumijevanju i ljubaznosti jer
su mi dopustili objavu dijelova ove knjige.
Na ovim stranicama ete moi proitati kompletan uvod J. Bratulia sa izborom bibliografije o
A. Fortisu i slijedee dijelove Puta po Dalmaciji:
O obiajima Morlaka: Podrijetlo Morlaka, Etimologija ovog imena, Razliito podrijetlo
Morlaka od stanovnika obale i otoka, a i izmeu sebe, O hajducima, Moralne i obiteljske vrline
Morlaka, Prijateljstva i neprijateljstva, Prirodni darovi i vjetine, Praznovjerje, Obiaji, enska
nonja, Svadbe, trudnoe, poroaji, Jela, Pokustva i kolibe; nonja i oruje, Glazba i pjesnitvo;
plesovi i igre, Lijeenje bolesti, Pogrebi.
O toku rijeke Krke ili Titiusa u starih pisaca: O pravim izvorima rijeke Krke, O vulkanskim
bregovima izmeu Topoljskog slapa i Knina, O Kninu, Konjskom brdu i Vrbniku, O vodama
koje se ulijevaku u Krku, te o toku ove rijekedo Manastira sv. Arkanela, Ruevine Burnuma,
Tok rijeke do Rokoga slapa,Tok rijeke do Skradinskoga buka, O gradu Skradinu, te nekim
navodima starih pisaca koji se tiu mineralogije u Dalmaciji, Glasine u narodu o mineralogiji
Dalmacije.
Ovo djelo je u svoje vrijeme izazvalo velike rasprave, o emu pie recenzent i urednik J.
Bratuli, ije su i fusnote uz tekst. Osim toga, ureeni hrvatski tekst Hasanaginice i komentari
uz talijansku verziju takoer su djelo akademika J. Bratulia. Put po Dalmaciji, izaziva rasprave i
danas. Fortis svjedoi o ovom prostoru i ljudima prije 240 godina. Negdje dobro, negdje manje
dobro ili loe. Ovo je prvi sauvani opis Dalmacije ovog obima. itajui sa razumijevanjem i
kritiki, prepoznat ete pejzae oko Knina na kojima danas lovite ribu i gradelavate ili na kojima
se igraju vaa djeca, to moe biti jako zanimljivo.

Put po Dalmaciji je preveo s talijanskog jezika Mate Maras, a dijelove sa latinskog Darko
Novakovi. Ako ste od onih koji vole knjigu, nadam se da ete uivati, a ako je jo ne volite,
nadam se da e Put po Dalmaciji probuditi vau ljubav prema njoj.
Tekst koji planiram prenijeti je prilino opsean za praksu na internetu. Zato u svako
podpoglavlje objaviti u posebnom lanku (na http://grad-knin.net/blog/ ) u ovisnosti o vaem
interesu jednom ili dva puta tjedno. Ovo i ostala izdanja Marjan tiska i Knjigotiska moete
potraiti na web-knjiari nakladnika, na adresi http://www.marjantisak.hr.