CRVENI KRI OPINE ZENICA

Nino Hasanica
Erna Terzi
Kasema Mehi
Denis Martini

PRIRUNIK ZA NJEGOVATELJICE

Zenica, 2015.

Crveni kri Opine Zenica

Nino Hasanica
Erna Terzi
Kasema Mehi
Denis Martini

PRIRUNIK ZA NJEGOVATELJICE

Zenica, 2015.

Crveni kri Opine Zenica

Nino Hasanica,
magistar zdravstvene njege i menadmenta

Erna Terzi,

diplomirana medicinska sestra

Kasema Mehi,

diplomirana medicinska sestra

Denis Martini,

diplomirani pravnik i medicinski tehniar

PRIRUNIK ZA NJEGOVATELJICE

Zenica, 2015. godine

3

Autori:
Nino Hasanica, magistar zdravstvene njege i menadmenta
Erna Terzi, diplomirana medicinska sestra
Kasema Mehi, diplomirana medicinska sestra
Denis Martini, diplomirani pravnik i medicinski tehniar
Recenzenti:
Dr. Jasminka Smajlagi, spec. porodine medicine i spec. urgentne medicine
Elma Ali, med. sestra
Izdava:
Crveni kri Opine Zenica
Zenica, Bosna i Hercegovina
2015. godina: 1. izdanje
Za izdavaa: Arma Oru, dipl. ing., sekretar Crvenog kria Opine Zenica
Tehnika obrada: Nino Hasanica, magistar zdravstvene njege i menadmenta
Lektor i korektor: Ajla Selimovi, prof. pedagogije
Prevod na engleski: Nino Hasanica, magistar zdravstvene njege i menadmenta
Prevod na njemaki: Doc. dr. sc. Memnuna Hasanica
Dizajn korice: Nino Hasanica, magistar zdravstvene njege i menadmenta
Elektronski zapis na CD-R nosau podataka: Crveni kri Opine Zenica
Tira: 200 primjeraka CD-R nosaa podataka
Ovaj Prirunik za njegovateljice, uz dopune i prilagoavanje, nastao je na osnovu Faessler D, Vionnet G,
Fontannaz L, Martin C, Vaudan J. Prirunik za njegovateljice SRK. 1. izd. Biel: vicarski Crveni kri,
1997.

------------------------------------------------CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
616-083-053.9(035)
PRIRUNIK za njegovateljice [Elektronski izvor]
/ Nino Hasanica ... [et al.]. - Zenica : Crveni
kri Opine, 2015. - 1 elektronski optiki disk
(CD-ROM) : tekst, slike ; 12 cm
Nasl. s naslovnog ekrana.
ISBN 978-9926-8003-0-7
1. Hasanica, Nino
COBISS.BH-ID 21900294
-------------------------------------------------

Kad ima 10 ima igru.

Kad ima 20 ima svijet.
Kad ima 30 ima vrijeme.
Kad ima 40 ima ljepotu.
Kad ima 50 ima pamet.
Kad ima 60 ima iskustvo.
Kad ima 70 ima mudrost.

Starost je, vjerujte mi, dobra i ugodna stvar. Jeste da te polagano

uklanjaju sa pozornice, ali ti isto tako daju ugodnu poziciju gledaoca
u prvim redovima.
Konfucije
etrdesete su starost mladosti. Pedesete su mladost starosti.
Victor Hugo
Kako starim sve manje obraam panju na ono ta ljudi priaju.
Sada samo gledam ono ta oni rade.
Andrew Carnegie

SPISAK POGLAVLJA
PRVI DIO
1: Uvod
2: Etika u njegovanju
3: Lina zatita njegovateljice
4: Gerontologija i gerijatrija, starenje i starost
5: Komunikacija sa korisnikom/bolesnikom
6: Stres i prilagoavanje na stres

27
31
35
39
51
57

DRUGI DIO
7: Osnovne ljudske potrebe i zadaci njegovateljice kod
smanjene mogunosti brige o sebi
8: Pomo korisniku/bolesniku pri disanju
9: Pomo korisniku/bolesniku pri uzimanju hrane i tekuine
10: Pomo korisniku/bolesniku pri eliminaciji mokrae i stolice
11: Pomo korisniku/bolesniku pri kretanju
12: Pomo korisniku/bolesniku pri odmoru i spavanju
13: Pomo korisniku/bolesniku pri odjevanju
14: Pomo korisniku/bolesniku pri odravanju normalne
tjelesne temperature
15: Pomo korisniku/bolesniku pri odravanju line higijene
i higijene okoline
16: Pomo korisniku/bolesniku pri izbjegavanju opasnosti
i ouvanju sigurnosti
17: Pomo korisniku/bolesniku pri komunikaciji s drugima
i pri prakticiranju vlastite duhovnosti/religije
18: Pomo korisniku/bolesniku pri radu i pri rekreativnim
aktivnostima
19: Pomo korisniku/bolesniku pri uenju

195
197

TREI DIO
20: Njega specifinih kategorija korisnika/bolesnika

128

ETVRTI DIO
21: Prva pomo i specifinosti prve pomoi kod starih osoba

137

63
65
71
91
111
143
149
155
163
187
191

SADRAJ
Predgovor

17

Rije Izdavaa

19

Recenzije

21

1. POGLAVLJE: Uvod
1.1. O Crvenom kriu
1.2. O volonterizmu

27
27
28

2. POGLAVLJE: Etika u njegovanju

2.1. Zdravlje i bolest
2.2. Ko/ta je njegovateljica?
2.3. Odnos njegovateljice i korisnika
2.4. Odgovornosti njegovateljice
2.5. Prava korisnika/bolesnika
2.6. Tajna o linim podacima korisnika/bolesnika

31
31
32
32
33
33
34

3. POGLAVLJE: Lina zatita njegovateljice

3.1. Pranje ruku
3.2. Upotreba zatitne odjee i lina zatita njegovateljice
3.3. Pravila u cilju fizike potede lea njegovateljice

35
35
35
37

4. POGLAVLJE: Gerontologija i gerijatrija, starenje i starost

4.1. Faze ivotnog ciklusa
4.2. Promjene ivotnog stila
4.3. Normalne (fizioloke) promjene u starenju
4.4. Psihologija starenja
4.5. Susret sa starou
4.6. Doivljavanje starosne dobi
4.7. Znaaj porodice u starosti i uticaj starosti na porodicu
4.8. Uticaj gradske i seoske sredine na zdravlje
starih osoba
4.9. Stanovanje i starost i znaaj samopomoi
i samozatite za stara lica
4.10. Karakteristike oboljenja starih ljudi
4.11. Pojedina vanija oboljenja starih osoba

39
39
40
41
42
43
44
44

45
47
47
48

4.12. Gerontoprofilaksa
4.13. Centri i klubovi za dnevni boravak starih osoba

48
49

5. POGLAVLJE: Komunikacija sa korisnikom/bolesnikom

5.1. Verbalna komunikacija
5.2. Neverbalna komunikacija
5.3. Komunikacija sa osobom sa oteenjem sluha
5.4. Komunikacija sa osobom sa oteenjem govora
5.5. Komunikacija sa osobom sa oteenjem vida
5.6. ta treba izbjegavati u komunikaciji?

51
52
53
54
54
55
55

6. POGLAVLJE: Stres i prilagoavanje na stres

6.1. Rjeavanje problema uzrokovanih stresom
6.2. Tehnike relaksacije
6.3. Upravljanje emocijama

57
58
59
60

7. POGLAVLJE: Osnovne ljudske potrebe i zadaci

njegovateljice kod smanjene mogunosti brige o sebi

63

8. POGLAVLJE: Pomo korisniku/bolesniku pri disanju

8.1. Disanje i mjerenje disanja
8.2. Kaalj i iskaljaj
8.3. Njega traheostome i trahealne kanile
8.4. Vjebe disanja

65
65
66
67
69

9. POGLAVLJE: Pomo korisniku/bolesniku pri

uzimanju hrane i tekuine
9.1. O probavi
9.2. Znaaj pravilne ishrane
9.3. Smanjena mogunost hranjenja
9.4. Uhranjenost i tjelesna teina
9.5. Dehidracija
9.6. tucanje
9.7. Podrigivanje i vjetrovi
9.8. Munina i povraanje
9.9. Vjetaka ishrana preko nazogastrine sonde
9.10. Vjetaka ishrana preko gastrostome
9.11. eerna bolest
9.12. Mjerenje nivoa eera u krvi
9.13. Davanje inzulina

71
71
73
74
75
75
77
77
78
79
80
82
84
86

10

10. POGLAVLJE: Pomo korisniku/bolesniku pri

eliminaciji mokrae i stolice
10.1. O izluivanju i cirkulaciji
10.2. Mokraa i stolica
10.3. Smanjena mogunost obavljanja nude
10.4. Upotreba none posude
10.5. Inkontinencija urina
10.6. Njega katetera
10.7. Koritenje urinarnog kondoma
10.8. Inkontinenecija stolice
10.9. Njega vjetakog anusa
10.10. Proljev i zatvor
10.11. Puls i mjerenje pulsa
10.12. Arterijski krvni pritisak i mjerenje
arterijskog krvnog pritiska
10.13. Oticanje ekstremiteta
10.14. Vrtoglavica i nesvjestica
11. POGLAVLJE: Pomo korisniku/bolesniku pri kretanju
11.1. O kostima i miiima
11.2. Povrede
11.3. Komplikacije smanjene pokretljivosti
11.4. Oteenje koe i tkiva rane od leanja (dekubitus)
11.5. Poremeaj venske cirkulacije proirenje
(tromboza) vena
11.6. Kontrakture i poloaj nepokretnog
korisnika/bolesnika u krevetu
11.7. Promjena poloaja u krevetu i pokretanje
korisnika/bolesnika
11.8. Premjetanje nepokretnog korisnika/bolesnika
s jednog leaja na drugi
11.9. Promjena poloaja nepokretnog korisnika/bolesnika
u krevetu iz leeeg u polusjedei, sjedei,
boni i trbuni poloaj
11.10. Premjetanje korisnika/bolesnika s kreveta na
stolicu ili kolica
11.11. Pomo korisniku/bolesniku pri hodanju
11.12. Pasivna gimnastika nepokretnih i slabo
pokretnih korisnika/bolesnika
11.13. Prevencija osteoporoze
11

91
91
93
94
96
98
99
101
103
103
104
105
106
108
109
111
111
112
113
114
118
123
125
126

127
133
135
136
140

12. POGLAVLJE: Pomo korisniku/bolesniku pri

odmoru i spavanju
12.1. O mozgu i nervima
12.2. Znaaj odmora i spavanja
12.3. Osiguravanje uslova za odmor i spavanje
12.4. Poremeaji spavanja i nesanica
12.5. Stanje svijesti i poremeaji stanja svijesti

143
143
144
145
146
146

13. POGLAVLJE: Pomo korisniku/bolesniku pri odijevanju

13.1. Pomo pri oblaenju i skidanju odjee kod
pokretnog korisnika/bolesnika
13.2. Oblaenje i skidanje odjee kod nepokretnog
korisnika/bolesnika u krevetu
13.3. Promjena donjeg rublja
13.4. Odjea za spavanje i njen psiholoki znaaj
13.5. Obuvanje i izuvanje obue

150
153
153
153

14. POGLAVLJE: Pomo korisniku/bolesniku pri odravanju

normalne tjelesne temperature
14.1. O tjelesnoj temperaturi
14.2. Znoj
14.3. Mjerenje tjelesne temperature
14.4. Groznica i pothlaivanje
14.5. Metode zagrijavanja i rashlaivanja tijela
14.6. Zatita od toplote i hladnoe

155
155
156
156
159
160
160

15. POGLAVLJE: Pomo korisniku/bolesniku pri odravanju

line higijene i higijene okoline
15.1. Znaaj odravanja line higijene i higijene okoline
15.2. Smanjena mogunost odravanja line higijene
15.3. Pomo pokretnom korisniku/bolesniku pri
pranju zuba i odravanju higijene usne upljine
15.4. Pranje zuba i odravanje higijene usne upljine
nepokretnom korisniku/bolesniku u krevetu
15.5. Pomo pokretnom korisniku/korisniku pri kupanju
15.6. Kupanje nepokretnog korisnika/bolesnika u krevetu
15.7. Pranje kose nepokretnom korisniku/bolesniku
u krevetu
15.8. Pomo pokretnom korisniku/bolesniku pri
provoenju higijene genitalija
12

149
149

163
163
164
164
165
166
168
171
172

15.9. Provoenje higijene genitalija kod nepokretnog

korisnika/bolesnika u krevetu
173
15.10. Stavljanje pelena i uloka nepokretnom i
inkontinentnom korisniku/bolesniku u krevetu
175
15.11. Higijena stopala
176
15.12. Smanjena mogunost odravanja higijene okoline 177
15.13. Korisnika/bolesnika soba i namjetaj u sobi
178
15.14. Korisniki/bolesniki krevet (duek,
jastuk, pokriva, posteljno rublje)
180
15.15. Ostali namjetaj u korisnikoj/bolesnikoj sobi
182
15.16. Namjetanje nezauzetog (praznog) kreveta
182
15.17. Namjetanje kreveta dok je korisnik/bolesnik
u krevetu
184
15.18. Postupak sa prljavom odjeom i posteljnim rubljem 185
15.19. ienje korisnike/bolesnike sobe
185
16. POGLAVLJE: Pomo korisniku/bolesniku pri izbjegavanju
opasnosti i ouvanju sigurnosti
16.1. Opasnosti iz okoline i znaaj unapreenja
sigurnosti okoline
16.2. O bolu
16.3. Metode mjerenja bolova
16.4. Metode ublaavanja bolova
17. POGLAVLJE: Pomo korisniku/bolesniku pri komunikaciji
s drugima i pri prakticiranju vlastite
duhovnosti/religije
17.1. Organizovanje druenja sa porodicom i prijateljima
17.2. Diskrecija njegovateljice za vrijeme komunikacije
korisnika/bolesnika sa drugima
17.3. Duhovnost i religioznost
17.4. Obezbjeivanje prostora i uslova za
korisnikovo/bolesnikovo prakticiranje
duhovnosti/religije i organizovanje
susreta sa vjerskim radnicima
18. POGLAVLJE: Pomo korisniku/bolesniku pri radu i pri
rekreativnim aktivnostima
18.1. Smanjeno podnoenje napora
18.2. Radna i okupaciona terapija
13

187
187
188
188
189

191
191
192
192

193

195
195
195

18.3. Rekreativne aktivnosti i njihov znaaj

19. POGLAVLJE: Pomo korisniku/bolesniku pri uenju
19.1. Educiranje o vlastitoj bolesti, neupuenost
i oprez pri razgovoru
19.2. Pravilno rukovanje i pravilna primjena lijekova
20. POGLAVLJE: Njega specifinih kategorija
korisnika/bolesnika
20.1. Njega operisanog korisnika/bolesnika
20.2. Njega korisnika/bolesnika sa
kardiovaskularnim potekoama
20.3. Njega i izolacija korisnika/bolesnika sa
zaraznim bolestima
20.4. Njega korisnika/bolesnika sa psihijatrijskim
potekoama
20.5. Njega korisnika/bolesnika sa
kognitivno-perceptivnim potekoama (oteenje
sluha, vida, psihikih funkcija)
20.6. Njega zdravog djeteta i karakteristike
bolesnog djeteta
20.7. Njega umiruih korisnika/bolesnika
21. POGLAVLJE: Prva pomo i specifinosti prve pomoi
kod starih osoba
21.1. Znaaj prve pomoi, smirenog i brzog djelovanja
21.2. Zatita spasioca i obezbjeivanje sigurnosti
na mjestu nesree
21.3. Razlika izmeu prve pomoi i hitne
medicinske pomoi
21.4. Pozivanje hitne medicinske pomoi
21.5. Koja povreda ima prednost
21.6. Oivljavanje odraslih i djece (provjera stanja
svijesti, otvaranje disajnog puta, provjera
disanja, kompresije na grudni ko i vjetako
disanje)
21.7. Upotreba automatskog eksternog
defibrilatora (AED)
21.8. Izgled osobe sa stranim tijelom u disajnim
putevima i oslobaanje disajnih puteva
14

196
197
197
198

205
205
208
210
211

212
213
217

221
221
222
223
223
223

224
230
232

21.9. Besvjesno stanje i boni poloaj oporavka

21.10. Prva pomo kod krvarenja
21.11. Prva pomo kod opekotina
21.12. Stavljanje preloma i uganua u nepokretni
poloaj pomou odjee
21.13. Poloaj i spreavanje pomijeranja povrijeenog
kod povreda kime, glave, grudnog koa, trbuha
21.14. Prekidanje kontakta sa elektrinom strujom uz
posebnu zatitu spasioca
21.15. Strana tijela u organizmu koja ne treba vaditi
(u nosu, uhu, oku, jednjaku, rani)
21.16. Prva pomo kod ujeda zmije, uboda insekta
(strljen, osa, pela) i ugriza psa
21.17. Prva pomo kod pothlaivanja
21.18. Prva pomo kod dehidracije
21.19. Prva pomo kod bola u grudima
21.20. Prva pomo kod modanog udara
21.21. Prva pomo kod astme
21.22. Prva pomo kod komplikacija eerne bolesti
21.23. Prva pomo kod epi-napada
21.24. Kako postupiti kada korisnik/bolesnik
ne otvara vrata?

233
235
237
238
239
240
240
241
241
242
242
243
243
244
244
245

Saetak

247

Abstract

249

Zusammenfassung

251

Reference

253

Indeks slika

259

Biografije autora

261

15

16

PREDGOVOR
Njega i briga za ljude jedna je od najhumanijih djelatnosti koju
ljudsko bie moe provoditi. Ovo je posebno istaknuto ukoliko se radi
o specifinim grupama osoba, a to su bolesnici, zdravi stari ljudi i
zdrava djeca. Svima njima je neupitno potrebna tua pomo pri
obavljanju svakodnevnih ivotnih aktivnosti (poput hranjenja,
oblaenja, obavljanja line higijene, obavljanja fiziolokih potreba ili
kretenja), a koje drugi ljudi obavljaju samostalno, rutinski, ne
razmiljajui o tome.
Pomo prilikom obavljanja svakodnevnih ivotnih aktivnosti u
situacijama smanjene mogunosti brige o sebi kakva se zaista nalazi
kod bolesnika, zdravih starih ljudi i zdrave djece obavljaju
medicinske sestre/tehniari. Ipak, u sistemu zdravstvene i
institucionalne zatite korisnika njege i bolesnika, te u uslovima
kune njege, to je u veini zemalja modernog svijeta priznato i
prepoznato,
neophodan
i
neizostavan
kadar
ine
njegovateljice/njegovatelji, kao ispomo u radu medicinskih
sestara/tehniara (ije obrazovanje u posljednje vrijeme postaje sve
vie sofisticirano i komplikovano, a time i skupo).
Ovaj Prirunik je namijenjen polaznicima Obuke za njegovateljice
koju organizuje Crveni kri Opine Zenica prema metodi vicarskog
Crvenog kria. Namijenjen je i uenicima i studentima kola i
fakulteta zdravstvenog usmjerenja, polaznicima drugih kurseva za
njegovateljice, korisnicima usluga njege, lanovima njihovih
porodica za dodatnu edukaciju, te svima koji su zainteresovani za ovu
tematiku ili za irenje svojih znanja. Prirunik je napisan
jednostavnim laikim jezikom, pa ga je mogue veoma lako
razumjeti.
Cilj ovog Prirunika za njegovateljice jeste da obezbijedi osnovne
edukacijske pretpostavke za uspjean rad njegovateljica/njegovatelja,
te mogunost prisjeanja na odreene teme u svakom trenutku.
Prirunik se sastoji od nekoliko cjelina. U pojedinim cjelinama
naglasak je dat na njegu starih osoba, u drugim dijelovima govori se o
njezi bolesnika ili njezi zdrave djece. Pa ipak, cjelokupno gledajui,

17

nastojalo se dati kompletan uvid u osnove njegovanja ovih kategorija

ljudi.
U ovom Priruniku izraz njegovateljica se jednako odnosi i na
osobu enskog i na osobu mukog spola koja se bavi njegom.
Ovaj Prirunik je jedan od rijetkih tekstova koji obuhvataju relativno
kompletan pristup i sadraj o ovoj tematici na naim prostorima. Ipak,
svaka dobronamjerna i kvalitetna sugestija i savjet od strane korisnika
i italaca ovog Prirunika su dobrodoli. Nadamo se da e ovaj
Prirunik koristiti svrsi.
Zenica, februar 2015. godine
Autori

18

RIJE IZDAVAA
Drutvo Crvenog krsta/kria BiH je 2013. godine uradilo Studijsku
analizu aktivnog starenja u funkciji unapreenja zdravlja i
samostalnog ivota pojedinca, a sve u cilju poboljanja brige o
starijim osobama kroz program Kune njege, koji egzistira od 1997.
godine. Ovaj program kroz svoje djelovanje promie svijest o
potrebama starih, jednakost u njihovim pravima te je primjer
meugeneracijske solidarnosti u drutvu. injenice govore sljedee:
Osobe starije dobi predstavljaju vie od 17,4% ukupne
populacije u zemljama Evropske Unije i pripadaju specifinoj,
osjetljivoj i ranjivoj grupi ljudi.
Statistike Eurostata ukazuju na sve vei udio starijih osoba u
populaciji iji se broj iz godine u godinu progresivno
poveava.
Poetkom 2010. god. bilo je 87 milijuna starijih od 65 godina,
a isti izvori navode da e do 2025. godine ukupna svjetska
populacija starijih preko 60 godina biti udvostruena.
Ta grupa predstavlja najbre rastui segment populacije i
kritini cilj za sve budue politike dugotrajne njege.
Srednja varijanta populacionih projekcija Ujedinjenih Nacija
predvia da e 2050. godine 40 od ukupno 100 osoba tree
ivotne dobi biti oni od 80 i vie godina starosti.
Ukoliko se to desi, demografska struktura e dovesti do
znaajnih promjena u potrebi za njegom starih, to e biti novi
izazov kako za porodicu tako i drutvo.
Ovaj Prirunik je nastao kao posljedica dugogodinjeg iskustva u
brizi o starijim osobama, a kao odgovor na potrebu sveobuhvatnijeg
znanja o njezi ove populacije. Namjenjen je volonterima programa
Kune njege Crvenog kria, ali i svim onima koji iz vlastitih razloga
ele obogatiti svoje znanje iz ove oblasti.
Ovo je tek jedan od koraka kojim pojedinac i drutvo mogu
doprinijeti ublaavanju zdravstvenih i socijalnih problema koje
donosi tree doba, ali i pripremiti sebe i svoje blinje za vlastitu
starost.

19

20

RECENZIJE
Dr. Jasminka Smajlagi, spec. porodine medicine i spec.
urgentne medicine
Elemente rada njegovateljice autori su u svojoj knjizi paljivo
obradili. U svijetu, rad njegovateljice je visoko cjenjen, pa treba teiti
da njegovateljica i kod nas zauzme svoje mjesto i unutar i izvan
zdravstvenog sistema. injenica je da su medicinske sestre i
njegovateljice najbrojnija grupacija u zdravstvenom sistemu.
S obzirom na trendove koji dolaze iz razvijenih zemalja Evrope i
svijeta u smislu dodatnog podsticanja i promovisanja rada
njegovateljice, ovaj rukopis moe dati dobra znanja iz oblasti rada
njegovateljice. Ova oblast je kod nas do sada nezaslueno
marginalizovana i zanemarena. Meutim, ovakvo steeno znanje
omoguilo bi vei kvalitet i bolje ishode kako njege
korisnika/bolesnika u uem smislu tako i zdravstvene njege.
Da bi briga o zdravlju bila kompletna, njegovateljica mora biti
aktivno ukljuena u cijelokupnu brigu o korisniku/bolesniku. Stoga
preporuujem ovaj rukopis za objavljivanje.
Elma Ali, med. sestra
Autori ovog Prirunika jasno istiu granicu izmeu rada
njegovatelja/ica i zdravstvenih radnika. Da bi briga o zdravlju bila
kompletna, saradnja njegovatelja/ica, zdravstvenih radnika i porodice
korisnika/pacijenta mora biti na visokom nivou. Edukacija istih je
osnova za uspjean rad i unapreenje zdravlja.
Kako je dolo vrijeme u kojem je sve vie oboljelih koji zahtijevaju
njegu, u kunim uslovima ili u zdravstvenim ustanovama, tako je i
ovaj Priruniik prilagoen svima onima koji se trebaju ili moraju
brinuti o nekome. Istiem da autori nisu koristili nerazumljive strune
pojmove, npr. latinske izraze i slino, tako da svi oni koji itaju ili
ue mogu sa razumijevanjem i lakoom da shvate sadraj ovog
Prirunika.

21

Kao dugogodinji zdravstveni radnik, iji je rad vezan za oboljele,

operisane i one kojima je potrebna palijativna njega, istiem da su svi
elementi potrebni za ispravnu njegu korisnika/pacijenta spomenuti u
ovom Priruniku, te isti preporuujem za objavljivanje u tampanoj i
elektronskoj formi.

22

PRIRUNIK ZA NJEGOVATELJICE

23

24

PRVI DIO
Uvod
Etika u njegovanju
Lina zatita njegovateljice
Gerontologija i gerijatrija, starenje i starost
Komunikacija sa korisnikom/bolesnikom
Stres i prilagoavanje na stres

25

26

1. POGLAVLJE
Uvod
1.1. O Crvenom kriu
Crveni kri je meunarodna humanitarna organizacija sa sjeditem u
enevi. Utemeljio ju je Henri Dunant. U svakoj dravi postoji samo
jedan nacionalni Crveni kri, koji se dijeli na gradske i opinske
organizacije, a u naoj dravi i na kantonalne i entitetske. Nacionalna
drutva ujedinjuju se u Meunarodnu federaciju Crvenog kria i
Crvenog polumjeseca.
Prve organizovane inicijative i prvi pokuaji osnivanja organizacije
Crvenog kria u BiH, odnosno drutva sa slinim ciljevima, preduzeti
su u februaru 1907. godine na prijedlog austro-ugarskog Crvenog
krsta-kria.
U BiH, organizacija Crvenog kria osnovana je poetkom Prvog
svjetskog rata, 1914. godine. Ova humanitarna organizacija zvala se
Bosansko-hercegovako drutvo za pomo i dobrovoljnu sanitarnu
njegu u ratu i u sluaju ope nevolje u mirno doba. Ukupan broj
lanova u zemlji iznosio je u to vrijeme 11.150. Poetak rada ovog
drutva uzet je kao poetak rada Crvenog kria BiH.
Prvo drutvo (Odbor) Crvenog kria u Zenici osnovano je 2. oktobra
1931. godine, s ciljem da se ublae posljedice velike ekonomske
krize. Nakon osnivanja ovaj Odbor je dostavio upravi Rudnika Zenice
dopis pod nazivom Sua, glad i akcija za ublaavanje ove nesree,
27

traei da mu se dodijele novana sredstva radi pruanja pomoi

siromanom i gladnom stanovnitvu. Poetak rada ovog Odbora uzet
je kao poetak rada Crvenog kria u Zenici. U to vrijeme, u
organizaciji Crvenog kria, na podruju zenikog sreza, organizuju se
akcije pruanja pomoi socijalno ugroenom stanovnitvu, a u
kolama se osnivaju ake kuhinje.
Crveni kri Opine Zenica, od 1931. godine pa sve do danas, zajedno
sa cijelom strukturom organizacija u BiH i u svijetu i dalje
kontinuirano provodi sve svoje programske aktivnosti, uvodei i
nove, aktuelne za zajednicu, a sve to zahavljujui snazi volonterizma
koju gradi od svog postanka.

1.2. O volonterizmu
Prema definiciji socijalnog rada volonterizam je mobilizacija i
angaovanje pojedinaca i grupa koji dobrovoljno pristaju da pruaju
usluge odreenoj populaciji, uz adekvatnu selekciju i pripremu.
Volontiranje se u najirem smislu definie kao neprofitna i neplaena
aktivnost kojom pojedinci doprinose dobrobiti svoje zajednice ili
cijelog drutva. Ova aktivnost se javlja u raznim oblicima, od
tradicionalnih obiaja uzajamne samopomoi do organizovanog
djelovanja zajednice u kriznim periodima, kao i pokuaja pomoi u
sprijeavanju i zaustavljanju sukoba i suzbijanja siromatva.
Volontiranje je dio historije gotovo svake civilizacije. Poto poiva
na ideji da globalno ne zavrava nego tek poinje sa lokalnim, ono
zavrijeuje i posebnu panju drutva, panju koja, pravilno
usmjerena, moe dovesti do irenja pozitivnih ideja i akcija sa
lokalnog na historijski i civilizacijski nivo.
Volonteri i volonterke danas igraju vanu ulogu u dobrobiti i
napretku razvijenih zemalja, zemalja u razvoju i unutar nacionalnih ili
drugih programa za humanitarnu pomo, tehniku saradnju i
promociju ljudskih prava, mira i demokratije.
Ponos i osnova mnogih nevladinih organizacija, profesionalnih
udruenja i drugih, a posebno organizacije Crvenog kria,

28

predstavljaju upravo ljudi koji svoj rad dobrovoljno poklanjaju

blagostanju zajednice i drutva u kojem egzistiraju.
Status volontera u FBiH je ureen Zakonom o volonterizmu FBiH.

29

30

2. POGLAVLJE
Etika u njegovanju
Etika je nauka koja izuava moral. Etika u njezi je izuzetno znaajan
dio dunosti njegovateljice i zdravstvenih radnika prema
korisniku/bolesniku. Etika pitanja ili problemi, kao i vrijednosti koje
su ukljuene u njegu, manje su definisani etikim teorijama i
naelima, a mnogo vie svakodnevnom praksom, iskustvom i radom
sa korisnicima/bolesnicima ukljuenim u njegu.
2.1. Zdravlje i bolest
Zdravlje je stanje u kojem osoba ne trpi bol niti je ometena u
obavljanju funkcija u svakodnevnom ivotu, tj. kupa se, jede, pije i
ini druge stvari koje eli. Svjetska zdravstvena organizacija kae da
je zdravlje stanje potpunoga tjelesnog (fizikog), duevnog i
socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti i iznemoglosti.
Bolest je poremeaj normalnih deavanja u organizmu ili oteenje
pojedinih organa i funkcija, manje ili vie prolaznog karaktera. Bolest
ima svoju dinamiku i razvojni tok: poetak, vrhunac, prolazak
(izljeenje) ili ostavljanje odreenih posljedica, odnosno prelazak u
trajno stanje, a u najgorem sluaju smrtni ishod.
Znak bolesti je objektivni pokazatelj stanja organizma i moe se
izmjeriti (npr. temperatura), dok simptom predstavlja svaku
bolesnikovu interpretaciju njegovog doivljaja bolesti (npr. bol).
31

2.2. Ko/ta je njegovateljica?

Posao koji eka njegovateljicu je teak i odgovoran. Upravo zbog
toga njega ne moe obavljati bilo ko. Osoba koja eli taj posao
obavljati savjesno mora imati jasan motiv za to. Ona mora biti na
vrijeme upoznata sa svim dunostima i obavezama koje se stavljaju
pred nju da bi blagovremeno uskladila elju za rad sa obavezama i
potrebama buduih korisnika. Uz jasan motiv neophodno je i znanje
kao vaan faktor sigurnog rada. Znanje se stie kvalitetnom
edukacijom. Bez potrebnog znanja i obrazovanja ne moe se
oekivati kvalitetna njegovateljica, niti kvalitetni rezultati njenog
rada.
Osnovni zadatak pred njegovateljicom je pruanje potrebne njege
bolesnim osobama, zdravim starim osobama i zdravoj djeci.
Njega, podrka i potpora koju prua njegovateljica se razlikuje od
zdravstvene njege i lijeenja koje pruaju zdravstveni radnici. Njega
podrazumijeva podrku u vrenju osnovnih ivotnih aktivnosti, ona
podrazumijeva one djelatnosti koje bi obavljali najblii srodnici
korisnika da su u mogunosti (da ne rade, da ive u istom
domainstvu, ukoliko ih korisnik uope ima). Njegu koja se definie
kao njega njegovateljice mora se kristalno jasno odvojiti od
zdravstvene njege koja se ui na zdravstvenim fakultetima i jo uvijek
u srednjim medicinskim kolama, a koja je sastavni dio djelatnosti
medicinske sestre/tehniara. Kontinuirana kvalitetna edukacija
njegovateljice moe rezultirati znanjem i iz te oblasti, ali su ovlasti
rada njegovateljice uvijek pod nadzorom zdravstvenih radnika.
Supervizije zdravstvenih radnika, prvenstveno medicinskih
sestara/tehniara su neophodne, u poetku esto, ponekad
svakodnevno, a kasnije povremeno, zavisno od stepena usvojenih
vjetina i znanja njegovateljice.

2.3. Odnos njegovateljice i korisnika

Odnos njegovateljice prema korisniku. Njegovateljica je
odgovorna unutar djelokruga svog rada za zatitu i odranje
dostojanstva korisnika, te za odravanje profesionalne granice prema
korisniku. Njegovateljica i zdravstveni radnik trebaju promovirati
32

iskren odnos sa svim svojim korisnicima/bolesnicima i njegovati ih

potpuno savjesno, potujui korisnikova/bolesnikova prava.
Odnos njegovateljice prema timu. Njegovateljica mora saraivati u
timu sa zdravstvenim radnicima, te odravati profesionalnu
komunikaciju.

2.4. Odgovornosti njegovateljice

Odgovornost uope, pa time i odgovornost njegovateljice moe biti:
1. moralna (odgovornost u odnosu na line moralne vrijednosti
njegovateljice),
2. graanska (odgovornost za prouzrokovanu tetu korisniku na
njegovom tijelu ili stvarima),
3. krivina (odgovornost po krivinom zakonu).
2.5. Prava korisnika/bolesnika
Veina modernih drava pitanje prava pacijenata regulie zakonima s
ciljem naglaavanja njihove vanosti u drutvu i za dobrobit
pacijenata/korisnika zdravstvene zatite. Prava pacijenata u FBiH
regulisana su sljedeim zakonima i podzakonskim aktima:
Zakon o zdravstvenoj zatiti FBiH,
Zakon o zdravstvenom osiguranju FBiH,
Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata
FBiH,
Odluka o utvrivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava u
FBiH,
Odluka o maksimalnim iznosima neposrednog uea
osiguranih lica u trokovima koritenja pojedinih vidova
zdravstvene zatite u osnovnom paketu zdravstvenih prava
(Odluka o participaciji) itd.
Navedenim zakonima i zakonskim regulativama su regulisana prava i
obaveze pacijenata, a te odredbe se primjenjuju i na korisnike njege,
jer njegovateljice njima pruaju njegu koja predstavlja jedan dio
zdravstvene njege.

33

2.6. Tajna o linim podacima korisnika/bolesnika

Tajna o linim podacima korisnika/bolesnika je svaka informacija
koju njegovateljica sazna tokom brige o korisniku/bolesniku, bilo da
je rije o samom korisniku/bolesniku, lanu njegove porodice ili o
dogaaju iz njegovog ivota. Informacije o linim podacima
korisnika/bolesnika moraju ostati strogo povjerljive i ne smiju se
prenositi unutar i izvan radnog okruenja.

34

3. POGLAVLJE
Lina zatita njegovateljice
3.1. Pranje ruku
Ruke treba prati nakon svakog obavljenog posla, prije i poslije
kontakta i rada sa korisnikom/bolesnikom, a prema smjernicama
higijenskog pranja ruku. Na taj nain spreava se prenoenje
mikroorganizama
s
korisnika/bolesnika
na
drugog
korisnika/bolesnika ili na okolinu korisnika/bolesnika i sredstva
kojima se on slui, te se njegovateljica titi. Nokti na rukama i
nogama moraju biti uredno podrezani, radi lake higijene i speavanja
mogunosti povreivanja korisnika/bolesnika u toku rada s njima.
3.2. Upotreba zatitne odjee i lina zatita njegovateljice
Osoblje koje provodi njegu duno je nositi zatitnu odjeu i na taj
nain titi sebe i druge. Zatitna odjea njegovateljice sastoji se od
majice, hlaa i obue koje mogu biti u razliitim bojama ovisno o
protokolu zdravstvene ili socijalne ustanove. Obua koja se koristi na
radnom mjestu mora sluiti samo za rad, a ne za odlazak kui. Odjea
i obua moraju svakodnevno biti besprijekorno iste. Boje koje se
upotrebljavaju najee su pastelne, zelena, uta, ruiasta. Uz
zatitnu odjeu njegovateljica mora najee nositi i akreditaciju.

35

Njegovateljica prema potrebi tokom rada ima obavezu da koristi i

sljedea zatitna sredstva: rukavice, maska, kapa, nepropusna
gumirana pregaa, kaljae, zatitne naoale i slino.
Zbog izloenosti sloenim poslovima, a to je rad sa bolesnim,
nemonim i starijim osobama, njegovateljica mora biti psihofiziki
zdrava osoba, imati razvijen humani odnos prema bolesnoj i starijoj
osobi, razvijen smisao za kulturno-higijenske navike, razvijene
vjetine komuniciranja sa korisnikom/bolesnikom i unutar tima,
odgovornost u radu i sposobnost razumijevanja radnih naloga
zdravstvenih radnika.

Slika 1. Pravilno pranje ruku

36

Slika 2. Zatitna odjea: rukavice, maska, pregaa, kapa, natikae

3.3. Pravila u cilju fizike potede lea njegovateljice
Njegovateljica svakodnevno radi sa nepokretnim i polupokretnim
korisnicima/bolesnicima koji su esto gojazni, te mora imati u vidu na
koji nain da zatiti i svoje zdravlje, a istovremeno da obavi posao i
bude od pomoi korisniku/bolesniku. Njegovateljica mora paziti s
koje strane prilazi korisniku/bolesniku, na koji nain ga okree, kako
ga podie i sputa, a sve prema unaprijed definisanim postupcima za
rad.

Slika 3. Pravilni poloaji pri manipulisanju teretom

37

38

4. POGLAVLJE
Gerontologija i gerijatrija, starenje i starost
Iako se starenje i starost kao fenomeni prouavaju ve stoljeima kroz
historiju, ni danas ne postoji jedno, potpuno i jedinstveno objanjenje
starosti niti sveobuhvatno objanjenje procesa starenja. Naziv
starenje se u naem jeziku koristi u dva znaenja. U irem smislu,
starenje poinje jo od samog zaea i bespovratni je proces koji se
sastoji iz dvije faze: prva faza je faza rasta i razvoja organizma i
njegovih funkcija, dok je druga faza obiljeena propadanjem
organizma i slabljenjem njegovih funkcija. U uem smislu, koji se
mnogo ee koristi u svakodnevnom govoru, pod starenjem se
podrazumjeva samo ova druga faza, faza propadanja. U svakom
sluaju, vrlo je teko kod ovjeka odrediti tanu granicu izmeu ove
dvije faze starenja i odrediti opte objektivne pokazatelje koji
pokazuju da je faza razvoja zamijenjena fazom pada funkcija i da je u
ivotu jedne osobe nastupila starost.
Gerontologija je nauka koja se bavi starenjem kao procesom, starim
licima kao nosiocima tog stanja i znaajem starosti za pojedince,
porodicu i drutvo. Gerijatrija je grana medicine koja se bavi
bolestima kod starih ljudi i njihovim lijeenjem.
4.1. Faze ivotnog ciklusa
ivotni ciklus se moe podijeliti na sljedee periode:
period od zaea do roenja (prenatalni period),
39

period novoroeneta (prvi mjesec ivota),

period dojeneta (od navrenog mjeseca do jedne godine
ivota)
period malog djeteta (1-3 godine),
predkolski period (3-6 godina),
srednje djetinjstvo (6-12 godina),
pubertet (12-16 godina),
adolescencija (16-20 godina),
zrela dob (20-40 godina),
srednja dob (40-65 godina),
starija dob (65 godina i vie).

Osobom starije dobi se smatra osoba koja ima vie od 65 godina.

Detaljnija podjela starosti prema dobi je:
mlae starije osobe (65-75 godina),
starije starije osobe (75-85 godina),
vrlo stare osobe (85 godina i vie).

4.2. Promjene ivotnog stila

Tokom cijelog ivota osoba doivljava promjene. Ponekad ih
prieljkuje, ponekad ne primjeuje, a ponekad ih se pribojava. Priroda
promjena koje donosi starenje je posebna, one pristiu bez uticaja
volje, te mogu donijeti tjeskobu, strah od smrti i gubitak
samopouzdanja. Penzionisanje, gubitak voljenih ljudi, zdravlja i
pokretljivosti, selidba samo su neke od promjena. Odlazak u penziju
za pojedinca moe donijeti i osjeaj da je prestao biti aktivnim
lanom drutva. Smanjenje prihoda moe biti frustrirajue i
zastraujue. Posebno je teko nositi se sa smru voljene osobe. U tim
situacijama ne samo da je osoba izgubila partnera, nego se potpuno
mijenja i njen ivotni stil. Gubitak zdravlja i pokretljivosti mogu
znaiti veu ovisnost o drugim ljudima.
Ne treba se baviti opsenim istraivanjima kako bi se zakljuilo da
pozitivan stav i optimizam pozitivno utiu na zdravlje i dugovjenost.
Pozitivnim stavom iz ivota se izvlai ono najbolje i postie
zadovoljstvo ak i u ogranienim i tekim okolnostima. Za one koji
na ovaj nain pristupaju ivotu starost je razdoblje neprestanog
razvoja utemeljenog na ivotnom iskustvu i mudrosti.
40

4.3. Normalne (fizioloke) promjene u starenju

U savremenoj gerontologiji postoji i podjela starenja u odnosu na
njegovu dinamiku. Tako normalno (fizioloko) starenje, koje se jo
naziva i uspijeno starenje oznaava proces uravnoteenog
usporavanja cijelog organizma i njegovih funkcija. S druge strane,
bolesno i poremeeno (patoloko) starenje je neuravnoteen proces
ubrzanog propadanja organizma koji moe da se pojavi u razliitim
ivotnim dobima i vezano je za pojavu neke bolesti ili oteenja
organizma koja dovode do prijevremene starosti i smrti.
Promjene u organizmu tokom normalnog (fiziolokog) starenja su:
ula (vid, sluh, miris, okus). Prvo ulo na koje starenje utie
je ulo vida. Pred oima se mogu pojaviti mrljice i potrebno je
vie vremena da se stariji ljudi prilagode promjenjenom
uoavanju svjetlosti. irina vida se smanjuje, a otrina vida
slabi. Ujedno slabi ulo sluha, posebno za vie tonove.
Gubitak sluha izrazitiji je kod starijih mukaraca nego kod
ena. ula mirisa i okusa takoer slabe s porastom dobi, o
emu posebno treba voditi rauna prilikom pripreme hrane.
Miii. Miina masa se smanjuje gotovo za treinu, posebno
u srednjoj i dubokoj starosti. To je posljedica nedostatnog
koritenja miia, smanjene tjelesne neaktivnosti, nepravilne
prehrane i slabe cirkulacije, a ne samog starenja.
Kosti. U starosti kosti obino gube kalcij, postaju tanje i
krhkije, a to poveava opasnost od povreda i smanjuje
sposobnost brzog oporavka. to je ena starija, to je sklonija i
pojavi bolesti osteoporoze (smanjena vrstoa kostiju), a sve
je uestalija i pojava osteoporoze kod mukaraca.
Disanje. to su ljudi stariji to tee diu. Smatra se da je uzrok
tome smanjena povrina i elastinost plua. Slabljenje dinih
funkcija odraava se na ostale dijelove tijela, jer svaki dio
tijela ovisi o opskrbi kisikom i o uklanjanju ugljen-dioksida.
Zbog toga je jako vano da stariji ljudi to vie vjebaju
pravilno disanje prema uputama zdravstvenih radnika i da
borave to vie na svjeem zraku i u okolini bogatoj
zelenilom.
Srce i krvni sudovi. U srednjoj i dubokoj starosti cirkulacija
nije toliko ouvana kao u mlaoj dobi. Krvni sudovi otvrdnu i
djelimino se zaepe, to dovodi do povienog krvnog
41

pritiska, koji spada meu vodee uzroke modanog udara,

sranog udara, te oboljenja bubrega.
Jetra. Poveanjem dobi aktivnost jetre se smanjuje, a
posljedica je pojaavanje uinka odreenih lijekova koje je
jetra inae preraivala. To znai da se stariji ljudi trebaju
strogo pridravati uputa zdravstvenih radnika o uzimanju
lijekova.
Bubrezi. Za odravanje dobrog stanja bubrega kod starih ljudi
jako je vano unositi minimalno 2 l tekuine dnevno.
Visina. Stariji mukarci su nii u prosjeku za 7,5 cm od onih u
mlaim dobnim skupinama, dok kod ena ta razlika iznosi 5,4
cm. Smanjivanje visine vidljivo je ve od 55. godine ivota.
Razlog je u smanjivanju miia koji podupiru tijelo, te
struktura koje se nalaze izmeu prljenova u kimi. Posljedice
su izrazitije u starijih ljudi koji imaju nepravilno dranje i kod
onih koji se ne bave tjelesnom aktivnou.
Mozak. Teina mozga se smanjuje starenjem. Treba istaknuti
da to smanjenje teine nije uvijek povezano sa smanjenom
funkcijom mozga. Jako je vano, osim tjelesne aktivnosti,
odravati i duevnu aktivnost starijih ljudi.
Probavni trakt. Promjene na probavnom traktu u starosti su
mnogostruke. Pokretljivost jednjaka, eluca i crijeva se
smanjuje, pa to polako izaziva gubitak elje za hranom. Vano
je znati da je u starijih osoba prisutno smanjenje potrebe za
energijom i kalorijama, pa je zbog toga potrebno smanjiti
unos kalorija hranom i voditi rauna o vanosti pravilne
ishrane starijih ljudi.
Koa. Na koi starije osobe mogu se uoiti bore do kojih
dolazi zbog propadanja masnog tkiva ispod povrinskih
slojeva koe. to je ovjek stariji nastajanje bora je sve
naglaenije.

4.4. Psihologija starenja

Proces starenja je vana faza u emocionalnom razvoju osobe i ima za
cilj da osobu polako uvede u proces umiranja. Kao i svaka druga faza
u ivotu, ne zasniva se na volji. Pitanje je samo koliko e osoba
svjesno da proe kroz ovu fazu. to joj se vie odupire, to e ona biti
bolnija, a kvalitet ivota nii.
42

Zato je dobro da osoba sazna neto o tome kako da svijesno proe

kroz starost, odnosno kako da joj se ne odupire. Kao i u svim drugim
fazama razvoja, klju je ne odupirati se onome to se deava, tj.
prihvatiti sve. To ukljuuje:
Treba prihvatiti sve fizike promjene koje starost donosi, a
koje nekada mogu biti bolne, nelagodne ili izazvati bolest.
Starost je pretvorena u fiziku bolest zato to pojedine osobe
odbijaju da prihvate njenu pravu prirodu, a starost sama po
sebi nije bolest.
Treba prihvatiti sve mentalne procese koje starost donosi. U
starosti se poinje razmiljati o stvarima o kojima se nije
nikada prije razmiljalo, a o nekim stvarima se poinje
razmiljati na sasvim novi nain. Moe biti teko povezati
neke pojmove, prisjetiti se nekih informacija, izraziti ono to
se misli i osjea na nain koji je drugim ljudima razumljiv. To
ne treba odmah izjednaavati sa senilnou i slinim
pojavama.
Treba prihvatiti sve emocionalne procese, osjeanja i psihike
sadraje koje starenje izaziva. Moe se desiti da se pone
polako emocionalno opratati od svijeta. Moe se desiti da
osoba pone da sanja neke udne i bizarne snove, da osjea
emocije koje joj djeluju kao nove i nepoznate. To ne treba
odmah smatrati psihikom boleu.
Odbijanje starenja se deava zato to se odbija ono ka emu starost
vodi, a to je umiranje. Kod starih ljudi je prisutan dvostruki odnos
prema smrti. S jedne strane prisutno je odbijanje da se umre, a s druge
strane elja za smru kao prirodnim zavretkom ivota. Iza elje da se
ivot privede svom prirodnom kraju krije se elja za izbjegavanjem
svih fizikih, mentalnih i emocionalnih stanja koja su dio starenja i
umiranja, a koja se smatraju neprimjerenim, pa ih osobe doivljavaju
kao patnju.
4.5. Susret sa starou
ene i poetak starosti. Menopauza (definitivni prestanak
menstrualnog krvarenja) kod ena predstavlja neku vrstu prekratnice,
ona je upozorava da njena ivotna linija vie nije uzlazna. ena se u
periodu menopauze polako priprema za starost, za slabljenje fizikih i
43

psihikih funkcija. Ona se lagano adaptira na to da je mladost prola,

adaptira se na promjene na svom tijelu. Starost mnogo lake podnose
ene koje imaju porodicu i djecu nego one koje ih nemaju. Njima i
odlazak u penziju lake pada, jer se jedna funkcija zamjenjuje
drugom, dolazi do emotivnog prebacivanja sa profesije na porodicu.
Mukarci i poetak starosti. Kod mukaraca je susret sa starou
drugaiji. I u njihovom organizmu se dogaaju odreene promjene,
ali oni nemaju nikakav pravi pokazatelj da se neto deava. Mukarci
esto u doba pred starost poele da svoju mladost produe. Mukarci
su slabije pripremljeni za poetak starosti. Oni poetak starosti
povezuju sa odlaskom u penziju i to vrlo teko prihvataju, jer su
najee mnogo emocionalno uloili u profesionalnu sferu. Kad odu u
penziju, oni moraju da uloe mnogo napora i energije da bi psihiku
energiju koju su ulagali u posao sada uloili u neto novo, da bi nali
neku zanimaciju, neto u ta e ulagati svoje emocije, znanje i
slobodno vrijeme.

4.6. Doivljavanje starosne dobi

Pojava mnogih bolesti i invaliditeta raste s godinama. Meutim, ak i
kad su bolesni, neki stariji ljudi mogu se osjeati zdravima, jer sama
bolest nema znaajan uticaj na njihov svakodnevni ivot. Na koji
nain ljudi doivljaju starost ovisi i o tome u kojoj su mjeri u stanju
obavljati odreene aktivnosti, odnosno poslove i zadae vezane za
zadovoljavanje
svojih
potreba.
Funkcionalna
sposobnost
podrazumijeva sposobnost ovjeka za obavljanje onih svakodnevnih
aktivnosti koje su nune za kvalitetan i ugodan ivot neovisno o
ivotnoj dobi. Tako funkcionalna sposobnost pojedinih 70-godinjaka
moe biti toliko ouvana da se uope ne razlikuje od funkcionalne
sposobnosti nekih 45-godinjaka. Zdravlje i funkcionalna sposobnost
potrebni su kako bi osoba bila neovisna, kako bi mogla sudjelovati u
odreenim deavanjima, kontaktirati s drugim ljudima i kako bi imala
aktivan i ispunjen ivot.
4.7. Znaaj porodice u starosti i uticaj starosti na porodicu
Porodica se smatra za osnovni i veoma znaajan dio drutva. Ona je
socijalna zajednica vjenanih i nevjenanih osoba oba pola i razliitih
44

ivotnih dobi. U naem drutvu, u jednom domainstvu esto ive ak

i tri generacije. Porodica ima nekoliko funkcija za sve svoje lanove:
Bioloka funkcija se sastoji od obezbjeivanja ishrane i
reprodukcije.
Vaspitna funkcija obezbjeuje da se djeca formiraju u zdrave
linosti, stiu socijalne vjetine, navike, pravila ponaanja itd.
Zatitna funkcija ima za cilj da obezbijedi fiziku i socijalnu
sigurnost svojim lanovima.
Socijalna funkcija se oituje kroz razvijanje socijalnih uloga i
odgovornosti.
Kod starih osoba u svim navedenim funkcijama dolazi do, manjevie, radikalnih promjena. Stara osoba vie nije ona koja ima kljunu
ulogu u obezbjeivanju osnovnih egzistencijalnih potreba lanova
porodice, sve manje se pita pri donoenju vanih odluka, njen uticaj i
autoritet slabe. S druge strane, stare osobe se neminovno suoavaju sa
gubitkom dragih osoba kroz smrt suprunika, prijatelja, ali djelimino
i djece kroz njihovo osamostaljivanje i formiranje sopstvene
porodice.
Ako je mogue, najbolje je da djeca od svojih ostarjelih roditelja ive
odvojeno, ali u blizini kako bi mogli redovno da ih posjeuju, da
dovode unuke, da jedni drugima pomau. Ako je udaljenost vea,
odnosi i vianja djece sa roditeljima se, najee, svode na
povremene posjete. Znaaj porodice je za staru osobu toliko veliki da,
koliko god razumio svoju djecu i potrebu za osamostaljivanjem,
negdje se intimno ponekad osjea odbaenim. Jedna od uloga
njegovateljice je da pokua da na razliite naine popuni prazninu
koja je nastala u ivotu stare osobe (ali ne da zauzme mjesto nekog
lana porodice) i da pomogne staroj osobi da odrava to intenzivnije
kontakte sa svojim najdraima.

4.8. Uticaj gradske i seoske sredine na zdravlje starih osoba

Gradska naselja nisu homogena. Postoje visokogradnje i prigradska
naselja s porodinim kuama s jednim ili vie stanova. Zbog ovoga
razlike nisu samo arhitektonske nego i drutvene prirode.
Urbanizirana naselja imaju svoje karakteristike (npr. na relativno
malom prostoru veliki broja stanova, koji su povezani bezbrojnim
45

stubitima i liftovima, na kojima su pristup i vidici u pravilu zatvoreni

metalom, betonom, staklom ili plastikom). Malo je povrina sa
zelenilom. Mnogi stanovnici ovih naselja dolaze iz razliitih sredina i
nisu psihofiziki adaptirani na takve uslove ivota.
Stanovi su relativno mali i obino pretrpani stvarima. Elektrini
aparati i instalacije su opasnost i potencijalni uzrok mnogim kunim
nesreama starih ljudi. Gust promet i veliki broj vozila, ograniena
pokretljivost, slab vid i sluh, loa adaptiranost na gradska naselja
takoer su uzroci velikog broja nesrea starih osoba u gradovima.
Oteano kretanje dovodi i do poremeaja u ishrani starih ljudi, jer oni
nisu sami u mogunosti nabaviti, pripremiti, a ponekad ak ni uzeti
hranu, pa im je neophodna pomo pri obavljanju ovih poslova.
Urbani nain ivota slabi rodbinske i komijske odnose te umanjuje
tradicionalnu neposrednu drutvenu solidarnost. Ljudi su otueni pa
se i najblie komije jedva poznaju, jedan drugome sve vie smetaju,
a navedeni odnosi meu njima lake se poremete nego to se usklade.
Na periferiji gdje prevladavaju porodine kue komijska pomo je
vea, ljudi se vie drue, bolje poznaju i nisu toliko otueni kao u
uim gradskim sredinama.
Ali uz sve negativnosti naravno da postoje i prednosti urbanih naselja,
kao to su: topli i suhi stanovi, topla voda i centralno grijanje, telefon,
lake dostupna zdravstvena zatita, laka i bra nabavka hrane i
lijekova i slino. U urbanim naseljima postoji mogunost ukljuivanja
starih u razne klubove i organizacije, posjeivanje kulturnih
manifestacija ili organizovanja izleta, to daje doprinos aktivnom
starenju i samostalnosti starijih osoba.
Na selima trenutno uglavnom dominiraju stara seoska domainstva sa
jednim ili dva lana. Udaljenost od gradskih sredina je velika, a
prometna povezanost seoskih naselja sa gradskim sreditima je slaba.
Nabavka hrane i lijekova je oteana, dolazak do zdravstvenih i drugih
ustanova takoer. Iako ive u znatno nepovoljnijim uslovima nego u
urbanim sredinama, seosko stanovnitvo ipak ne eli u starake
domove.

46

4.9. Stanovanje i starost i znaaj samopomoi i samozatite za

stara lica
Preporuke za izgled i opremljenost stambenog prostora starih lica su:
Sva mjesta unutar stambenog prostora moraju biti dobro
osvijetljena.
Stubita bi trebala imati hrapave i protuklizne rubove, a prva i
zadnja stepenica trebale bi biti posebno oznaene. Rukohvati,
po mogunosti, trebaju biti s obe strane stubita. Stubita
trebaju biti osvijetljena, kao i hodnici koji povezuju prostorije
u kui.
Kao ni u stubitu, ni podovi u stanu ne bi smjeli biti skliski,
neuredni i neravni. Tepihe bi, kao najee uzronike padova,
trebalo izbaciti iz stanova, a ukoliko i jesu u stanu, njihovi
rubovi nebi smjeli biti okrenuti prema gore. Stariji ljudi trebali
bi nositi obuu ravnih onova.
Kablovi kuanskih aparata ili telefona ne bi se smjeli nalaziti
na podu, ve sa strane na zidu kako bi se izbjeglo zapinjanje
za njih.
Kade i tu-kabine trebale bi imati protuklizne gumene
podloge, kao i odgovarajue rukohvate, kako bi osoba sigurno
mogla ui i izai. Bilo bi dobro da u njima postoji i uvrena
sjedalica kako bi tuiranje bilo maksimalno sigurno.
U spavaoj sobi treba provjeriti da li je lampa nadohvat ruke.
Ukoliko se koriste grijalice, treba im osigurati dovoljno
prostora. Sve zapaljive stvari ispred njih udaljiti barem 3
metra. Ne zaboraviti iskljuiti grijalice iz struje kada su
zagrijale prostor ili preko noi.
Treba osigurati telefon blizu kreveta u spavaoj sobi.
4.10. Karakteristike oboljenja starih ljudi
Stari ljudi boluju od mnogostrukih bolesti. Neke od njih imaju nagli
poetak i brzu smrt, dok neke imaju postepeni poetak i dugotrajan
polagani tok bolesti. Kod starih ljudi je kao specifinost obolijevanja
prisutno sljedee: promijenjena podnoljivost lijekova, konfuzija,
poremeaj imuniteta, nepokretnost, rane od leanja, nemogunost
zadravanja mokrae i stolice, usporavanje u svemu i prihvatanje toga
kao normalnog stanja, slabije uzimanje hrane i tekuine, gubljenje na
47

teini, esto padanje, gubljenje pamenja. esto se iza ovoga kriju

ozbiljne bolesti.
Stara osoba esto koristi mnogo lijekova. Dobro je da se tada slui
kutijicom za tablete sa odjeljcima za pojedine dijelove dana da nebi
dolo do nekontrolisanog uzimanja lijekova, to je odgovornost i
zdravstvenih radnika i porodice, kao i same stare osobe.

4.11. Pojedina vanija oboljenja starih osoba

ak oko 75% starih osoba ima po tri i vie oboljenja. Oni najee
oboljevaju od:
nemogunost zadravanja mokrae i stolice,
oboljenja mozga i krvnih sudova mozga,
povien krvni pritisak, oslabljena funkcija srca,
oboljenja probavnog trakta,
oboljenja disajnog sistema,
eerna bolest,
bolesti kotanog sistema, osteoporoza i padovi,
bolesti ula vida i sluha,
depresija, nesanica, samoa kao psihosocijalni problem,
razni tumori,
problemi sa vilicom i zubima.
Nelijeeni zdravstveni problemi u zrelom dobu uglavnom dovode do
prijevremene starosti i do fizike onesposobljenosti.
4.12. Gerontoprofilaksa
Dobro organizovana zdravstvena kao i socijalna zatita mogu uveliko
odgoditi potrebu starijih osoba za smjetajem u ustanove za stara lica
radi njihove funkcionalne onesposobljenosti. Ekonomska raunica
drutva treba biti usmjerena na vee ulaganje i bolju organizaciju u
preventivne aktivnosti koje se primjenjuju za sve dobne skupine, ali i
za osobe u dubokoj starosti, jer nikada nije kasno za poetak
promjena i prevenciju razvoja bolesti. Na taj nain drutvo moe
ostvariti dvostruki profit: ekonomsku utedu radi smanjenja odlazaka
u zdravstvene ustanove i smjetaja starijih osoba u ustanove za stara
48

lica, te dobit u humanom potencijalu kroz zdraviju i dugovjeniju

funkcionalno sposobnu stariju populaciju koja moe due doprinositi
svojim radom i iskustvom cijeloj zajednici. Ti se ciljevi mogu
ostvariti uz podjelu suodgovornosti na sve dijelove zajednice, prije
svega na samu stariju osobu, zatim njenu porodicu, sistem
zdravstvene i socijalne zatite i mnoge druge.

4.13. Centri i klubovi za dnevni boravak starih osoba

Jedan od istaknutih novih modela cjelovite brige za starije osobe u
lokalnoj zajednici predstavlja model gerontolokog centra. To je
multifunkcionalni centar za multidisciplinarnu brigu za starije osobe
u sredini u kojoj oni i ive, a bez 24-satnog boravka. Osnovni cilj je
zadrati starijeg ovjeka to je due mogue u njegovom vlastitom
stanu uz porodicu. U gerontolokim centrima provode se programi
preventivnih zdravstvenih pregleda za starije, psihike i okupacijskorekreacijske radne aktivnosti za starije, fizikalna terapija,
zdravstveno, psiholoko i pravno savjetovanje, dnevni boravak, njega
i pomo u kui, dostava obroka, koritenje ortopedskih pomagala i
razne druge usluge.

49

50

5. POGLAVLJE
Komunikacija sa korisnikom/bolesnikom
Komunikacija je proces razmjene informacija meu pojedincima kroz
uoblien sistem simbola ili znakova. Komunikacijom odravamo i
razvijamo meuljudske odnose. To je proces pomou kojeg ljudska
bia ispunjavaju svoje potrebe za opstankom, grade veze i
doivljavaju radost.
Komunikacija se koristi za sakupljanje informacija, za poduavanje i
izraavanje brige i utjehe. Ona je integralni dio stvaranja i odravanja
veza i odnosa meu pojedincima. Komunikacija se upranjava na
poslu, ulici, u kui. Ona je efikasna samo onda kada se
komunikacijski partneri uvaavaju. Ako pri komuniciranju postoji
ubjeivanje onda nastaje diskusija.
Komponente koje ine osnovu komunikacije za izgradnju odnosa:
prisutnost (posveivanje korisniku/bolesniku u najirem
smislu, istinsko prihvatanje i zainteresiranost),
sluanje (otvorenost za rijei, misli i osjeanja druge osobe,
uzdravanje od bilo kakvog formiranja sudova o drugoj osobi,
usmjeravanje panje na sagovornika i potiskivanje vlastitih
predrasuda, pristrasnosti i problema),
sagovornikova percepcija (razumijevanje druge osobe
ukljuuje razumijevanje referentnog okvira i stanovita te
osobe),
brinost (ukljuuje pomaganje drugom da se razvija,
strpljivost, iskrenost, ohrabrivanje, nadu i povjerenje; brinuti
51

se za nekoga znai davati sebe),

otvorenost (otkrivanje sebe drugoj osobi je reciproan odnos,
kao preduslov za komunikaciju i stvaranje terapijskog
odnosa),
prihvatanje (njegovateljica omoguava korisniku/bolesniku da
prihvati samog sebe, pa prihvatanje ima neto zajedniko sa
pratanjem; stavljanje u sredite panje osobina koje su
pozitivne, ohrabrujue i koje jaaju samopouzdanje, a ne
nameu smjernice za razvitak druge osobe),
saosjeanje (empatija predstavlja sposobnost doivljavanja
osjeanja i doivljaja druge osobe kao da su nai sopstveni, a
sposobnost empatije pomae nam da ujemo osjeanja,
elje i brige sagovornika i jasno definiemo potrebe koje se
iza njih kriju),
iskrenost (podrazumijeva da osoba iskreno dijeli svoje misli,
osjeaje i iskustva s drugima, to se ne moe glumiti; kada se
osoba prikazuje onakvom kakva jeste, kaemo da je
komunikacija skladna i podudarna, to je neophodno za
smislenu komunikaciju i preduslov je povjerenja u samog
sebe, kao i u odnose s drugima, a povjerenje omoguava
razvoj nesputane i otvorene komunikacije),
potovanje (ukljuuje prihvatanje drugog kao vrijedne osobe,
to znai da nam je stalo do druge osobe bez obzira na njene
slabosti, pobuuje ugodnost, toplinu i osjeaj prihvaenosti, a
potovanje osobe je od sutinskog znaaja za njeno zdravlje i
razvoj).

Postoje dvije
komunikacija.

vrste

komuniciranja:

verbalna

neverbalna

5.1. Verbalna komunikacija

To je sistem koritenja rijei, reenica. Na verbalnu komunikaciju
utiu sljedei faktori: tempo (brzina) govora, jednostavnost, jasnoa i
saetost, prilagodljivost, vjerodostojnost, humor. Pri verbalnom
komuniciranju potrebno je da su:
poruke jasne i kratke,
ton i stil moraju biti prilagoeni temi,
informacije moraju biti precizne i tane,
52

sloena problematika se moe ilustrovati pomou kratke prie

koja ima jasnu poruku.

Kombinacija verbalne i neverbalne komunikacije je efikasna

komunikacija. Nekada se mora komunicirati sa osobom koja ne uje,
ne vidi ili teko govori. Tada se koristimo posebnim vjetinama
kojima savladavamo problem komunikacije.

5.2. Neverbalna komunikacija

Neverbalna komunikacija je sloen sistem komuniciranja koji se
sastoji od slijedeih elemenata:
dranje tijela (uspravno, pognuto, napeto, oputeno),
mimika (izraz lica, elo, obrve, brada),
oni kontakt (pokreti onih jabuica),
intonacija (boja glasa, ritam, jasnoa, smijeh),
gestikulacija (pokreti ruku, prstiju, dlanova),
odijevanje (boja, stil, kroj).
Neverbalne poruke se aktivno emituju za vrijeme verbalne
komunikacije. Efikasna neverbalna komunikacija podrazumijeva:
dranje uspravno, prirodno i oputeno,
gledanje sagovornika u oi,
lagano i povremeno klimanje glavom,
poslovni stil odijevanja, dugaki rukavi, minimalistiki
pristup nakitu.
Dobar komunikacijski partner mora biti dobar slualac. Aktivno
sluanje zahtijeva vjetinu koja podrazumijeva: koncentraciju, panju,
posmatranje, razumijevanje i memoriju. Terapeutska komunikacija
treba da ima odreene strategije, a to su:
osmijeh (pokazuje da postoji prihvaanje osobe koja se slua i
elja za sluanjem),
otvoreno dranje (pokazuje spremnost za sluanjem onoliko
dugo koliko je potrebno),
nagnutost naprijed (pokazuje zainteresovanost za sluanje),
dodir (potreban je kada je to prikladno, npr. stisak ruke u znak
pozdrava),
53

gledanje u oi (pokazuje prisutnost i panju dok sluamo),

klimanje glavom (znak da razumijemo ta osoba govori).

5.3. Komunikacija sa osobom sa oteenjem sluha

Komuniciranje sa gluhim i nagluhim osobama treba da prati sljedea
pravila:
Dok se razgovara treba se okrenuti prema osobi da bi ona
vidjela lice govornika.
Neka osvjetljenje bude ispred govornika, jer osoba oteenog
sluha posmatra, prati gestikulaciju, izraze lica, pokrete usana i
tijela.
Ne treba govoriti dok se vae i ne treba pokrivati usta
rukama.
Treba govoriti malo glasnije, ali ne vikati, jer vikanje izoblii
govor.
Tokom razgovora treba iskljuiti radio i televizor.
Treba govoriti normalnom brzinom.
Ako se uini da slualac nije razumio, treba ponoviti
izgovoreno jednostavnijom i preformulisanom reenicom.
5.4. Komunikacija sa osobom sa oteenjem govora
Oteenje govora je esto rezultat raznih oboljenja, npr. modani
udar, multipla skleroza, Parkinsonova bolest itd. Verbalna
komunikacija je u takvim stanjima esto neefikasna te je potrebno
iznai naine kako sa takvom osobom komunicirati. Ona uje, ali ne
razumije ili ne moe govoriti. Dodatna sredstva koja omoguavaju
komunikaciju su klimanje glavom, zatvaranje ili otvaranje oiju,
podizanje ruke itd.
Pitanja koja upuujemo takvoj osobi moraju biti jasna, kratka, sa
mogunou da-ne odgovora. Komunikacija sa takvom osobom
zahtijeva dosta strpljenja i matovitosti njegovateljice. Neefikasna
komunikacija rezultira konfliktom. Zadatak njegovateljice je da
izbjegne konfliktne situacije, to e uspjeti smirenou, distancom i
uvanjem poslovne tajne. Konfliktne situacije ugroavaju zdravlje
54

korisnika i njegovateljice, te ih treba na vrijeme sprjeavati, iznalaziti

naine da do njih ne doe.
5.5. Komunikacija sa osobom sa oteenjem vida
Susret sa slijepom osobom. Slijepoj osobi se treba obraati
smirenim glasom, dodirom, da bi ona bila sigurna da se govornik
obraa upravo njoj. Kada se odlui udaljiti od osobe sa oteenim
vidom, treba je obavijestiti o tome, kako bi znala da govornik odlazi.
Hod sa slijepom osobom. Kada se eli hodati sa slijepom osobom,
treba stati pored nje sputenih ruku. Slijepa osoba drugu osobu uhvati
za ruku iznad lakta koji je savijen. Ona e biti pola koraka iza druge
osobe i pratit e ritam kretanja.
Hod ulicom koja ima trotoar. Svaki stepenik je problem za slijepu
osobu. Obavezno je prije koraka ka gore ili ka dolje zastati kako bi
slijepa osoba osjetila promjenu u poloaju ruke. Na penjanje ili
sputanje uvijek treba upozoriti slijepu osobu.
Sjedanje i blizina vrata. Bez obzira sa koje strane da se prilazi
stolici, ruku vodilju uvijek treba postaviti na naslon stolice. Taj
pokret e uvijek slijepoj osobi pokazati poloaj stolice i ona e moi
sjesti. Prilikom prolaska kroz vrata, obavezno ih treba otvoriti rukom
vodiljom, jer e slijepa osoba tako znati smijer otvaranja vrata.
Ukoliko slijepa osoba koristi tap ili psa vodia, treba otvoriti vrata i
propustiti je da samostalno proe.
Jedan od naina kretanja koji slijepoj osobi omoguava maksimalnu
samostalnost i neovisnost od drugih je kretanje uz psa vodia. Nikada
ne treba ometati psa vodia dok radi.
5.6. ta treba izbjegavati u komunikaciji?
Ono to svakako treba izbjegavati su ponaanja koja naizgled
predstavljaju sluanje, a u sutini to nisu i djeluju vrlo iritirajue na
sagovornika:
Slualac ne treba misliti na ono ta eli rei dok sagovornik
55

govori, jer e tako sigurno izgubiti sutinu koju sagovornik

eli saoptiti, to e se u daljem razgovoru sigurno primijetiti.
Ne treba upadati sagovorniku u rije i ne postavljati gomilu
pitanja tako da se govornik osjea kao u sudnici. Pitanja
svakako treba postaviti, ali nain na koji se pitanja postavljaju,
vrsta i broj pitanja treba da budu primjereni situaciji.
Ne traba obavljati neke druge radnje dok govornik govori, jer
to predstavlja lano sluanje.
Slualac treba obraati panju i na neverbalne poruke koje
alje govornik, da nebi izgubio dio informacija, a to
predstavlja jednostrano sluanje.
Treba sasluati cjelokupnu informaciju, a ne samo ono za ta
slualac smatra da je vano prema njegovim mjerilima ili
samo ono to se uklapa u njegovu procjenu sagovornika, jer to
predstavlja selektivno sluanje.
Ne treba otimati rijei, tj. vrebati trenutak da se preuzme
rije.
Dijeljenje savjeta esto nije dobro, jer se deava da slualac ne
slua osjeanja i potrebe govornika, ve mu objanjava koji je
najbolji nain da se postupi u odreenoj situaciji. Sagovornik
ne treba davati rjeenja govorniku, ve mu treba pomoi da
sam doe do njih.
Ne treba pretpostavljati da se zna ta sagovornik eli da kae i
ne treba zavravati misli sagovornika koji moda za kratko
nije mogao nai pravu rije.
Ne treba potcjenjivati predmet razgovora.

Potrebno je istai da je najvanije da njegovateljica pokae

korisniku/bolesniku da je on zanima, da mu stavi do znanja da ga eli
bolje upoznati, da je iskrena u elji da mu pomogne onoliko koliko je
u njenoj moi. Njegovateljica e to najlake postii ako se bude
pridravala slijedeih principa:
Dozvoliti drugoj osobi da govori i sluati paljivo.
Nauiti da se govori o stvarima koje zanimaju druge ljude.
Biti oprezan sa kritikama, izbjegavati svau i ne protivrijeiti.
Paljivo iskazivati zahtjeve.
Priznati svoje greke.
Hvaliti ono to je vrijedno hvale, pokazati dobro raspoloenje.
Pokuati zamisliti sebe u ulozi korisnika/bolesnika.
56

6. POGLAVLJE
Stres i prilagoavanje na stres
Poremeaj prilagoavanja nastaje kao reakcija na stres koji osoba
doivljava. Trauma koja izaziva ovaj poremeaj moe biti razliite
jaine.
Ono to je kljuno jeste da se u ivotu osobe deavaju promjene za
ije prihvatanje ona nema dovoljno kapaciteta te podlijee jakom
stresu. Bilo da se radi o promjeni posla, promjeni mjesta stanovanja,
gubitku partnera ili zdravstvenim problemima, ukoliko osoba ne
pronae adekvatne mehanizme za prevladavanje stresa, moe se javiti
poremeaj prilagoavanja. Stres je u ovakvim situacijama normalan i
skoro uvijek prisutan, ali ipak reakcija na ovakve promjene ponekada
je jaa u odnosu na ono to se smatra tipinim za osobe sa slinim
problemima.
Jednostavnije reeno, ukoliko je osoba pod psihikim stresom pod
ijim uticajem se javljaju smetnje vee od oekivanih s obzirom na
jainu stresa, i ako to due vrijeme utie na njeno funkcionisanje,
moe se pretpostaviti da osoba ima poremeaj prilagoavanja. Npr.
ukoliko je osoba nedavno ostala bez nekog blinjeg, ona e
nesumnjivo neko vrijeme biti u kriznom periodu, ali ukoliko provodi
vie od tri mjeseca leei na kauu, gledajui televiziju i bezuspjeno
pokuavajui da se oslobodi neprijatnih osjeanja, postojae sumnja
da se ipak radi o poremeaju prilagoavanja.
Poremeaji prilagoavanja su izuzetno esti. Najee su praeni
57

depresijom, nerazumnim i neopravdanim strahom (anksioznou),

problemima u odnosima sa okruenjem. Ostali simptomi ovog
poremeaja su: osjeaj beznadenosti, tuge, uestalo plakanje,
nervoza i zabrinutost, glavobolja i stomani problemi, slabljenje
socijalnih veza ili potpuna socijalna izolacija, destruktivno ponaanje,
promjene u apetitu, problemi sa spavanjem, lako zamaranje i
nedostatak energije, kao i zloupotreba alkohola i droga.

6.1. Rjeavanje problema uzrokovanih stresom

Osobe sa poremeajem prilagoavanja esto se sapliu pred mnogim
odlukama, nekada i pred onim koje se inae obavljaju spontano i bez
mnogo mentalnog ulaganja. Iznalaenje rjeenja, ak i za manje
zahtjevne probleme, za njih moe predstavljati veliki poduhvat i esto
ih moe dodatno frustrirati i odravati u poziciji bespomonosti sa
uvjerenjem da je nemogue izboriti se.
U ovakvim situacijama esto se moe uspjeno primjeniti jednostavna
i strukturirana tehnika rjeavanja problema u samo nekoliko koraka.
Ova tehnika nije revolucionarno otkrie, ve zapravo neto to svi
spontano koriste kada se nau pred nekom problematinom
situacijom. Ipak, kada je osoba pod velikim stresom ili se suoava sa
njegovim posljedicama, kao to je to sluaj sa poremeajem
prilagoavanja, ona tee spontano pristupa ovim mehanizmima. Ova
tehnika moe posluiti kao spoljanji podsticaj za aktiviranje
unutranjih kapaciteta za rjeavanje problema:
1. Identifikacija problema. Prvi korak slui da se sagledaju svi
vani aspekti problema. Sutina problema nije uvijek
oigledna, ali je kod osoba sa poremeajem prilagoavanja
vrlo esto dodatno maskirana razliitim optereavajuim
razmiljanjima i emocionalnim iskrivljenjima koja se javljaju
usljed nesigurnosti, anksioznosti i osjeaja bespomonosti.
Zato se na samom poetku insistira na jasnom definisanju
problema, opisivanju emocionalnog doivljaja koji se u vezi
sa tim javlja, definisanju cilja i prepreka koje treba prevazii.
2. Produkcija moguih rjeenja. Sutina ovog koraka je vie u
pokretanju kreativnih resursa i podsticanju konstruktivnog
miljenja. Na trenutak, moe se ostaviti po strani potreba za
produkovanjem najboljeg i jedinog ispravnog elegantnog
58

rjeenja bez propusta. Akcenat nije na vrednovanju i

procjenjivanju, ve na uvjebavanju fleksibilnosti u
razmiljanju. Rigidno, anksiozno i nesigurno pristupanje
ovom zadatku na poetku, sve vie poputa to se vie
razliitih ideja pojavi u razmatranju.
3. Evaluacija i odabir rjeenja. Jedan problem najee nema
jedno jedino ispravno rjeenje, ali isto tako svaka osoba, u
zavisnosti od linih tenji, moe da nae ba ono rjeenje koje
njoj lino najbolje lei. Uzimajui u obzir sve relevantne
elemente problema i svoj lini stil, osoba bira ono to joj se
ini kao najbolji izbor.
4. Procjena ishoda. Ako je izbor bio dobar, rjeenje e
funkcionisati. Ukoliko se ne dobije oekivani ishod,
preporuljivo je vratiti se na prethodne korake i ustanoviti ta
je promaklo. Ponovnim prolaenjem kroz ove korake, pred
svakim sljedeim problemom brzo e se automatizovati
ovakav pristup i sprijeiti da osobu pred problemom obuzme
panika ili osjeaj bespomonosti.
6.2. Tehnike relaksacije
Osobe koje su razvile poremeaj prilagoavanja najee se
suoavaju sa znaajnim nivoom anksioznosti i napetosti koja ih
onemoguava da izau na kraj nekad ak i sa manjim nivoima stresa.
Tehnike relaksacije mogu da otklone ovaj aspekt problema
prilagoavanja oslobaanjem vika tjelesne i mentalne napetosti.
Jedna od najeih tehnika je tehnika dubokog ritminog disanja. Sa
ovom tehnikom se najee kombinuje tehnika miine relaksacije
gdje se, koncentrisanjem na svaki mii pojedinano, poev od glave
pa sve do stopala, uz udah, osoba fokusira na napetost miia, a kroz
izdah tu napetost oputa. Druga tehnika koja se esto javlja u
kombinaciji sa ovim je tehnika vizualizacije, u kojoj osoba zamilja
mjesto mira i sigurnosti koje sama kreira i koje moe da prizove u
sjeanje svaki put kad je obuzmu uznemiravajue emocije.

59

6.3. Upravljanje emocijama

Svi ivotni problemi sa sobom nose niz negativnih emocija. Kada
osoba pomisli na bijes, tugu, stid, krivicu, prvo to joj padne na pamet
je da to nikada ponovo ne eli da osjeti. Poto je realnost drugaija,
osoba e uvijek pokuati da amortizuje taj udarac. Neki e poricanjem
pokuati da pobjegnu od svojih neprijatnih emocija, neki e im se
beznadeno prepustiti i dozvoliti da ih preplave. Menadment
emocija predstavlja nain da se pravilno prepoznaju, prihvate i vode
vlastite emocije. Ono to se ne prepozna ne moe se ni kontrolisati,
ono to se ne prihvati ne moe se ni promijeniti. Zato je vano da se
naui da je svaka reakcija na situaciju, prijatna ili neprijatna, zapravo
saveznik u traenju rjeenja.

60

DRUGI DIO

Osnovne ljudske potrebe i zadaci njegovateljice kod smanjene

mogunosti brige o sebi
Pomo korisniku/bolesniku pri disanju
Pomo korisniku/bolesniku pri uzimanju hrane i tekuine
Pomo korisniku/bolesniku pri eliminaciji mokrae i stolice
Pomo korisniku/bolesniku pri kretanju
Pomo korisniku/bolesniku pri odmoru i spavanju
Pomo korisniku/bolesniku pri odijevanju
Pomo korisniku/bolesniku pri odravanju normalne tjelesne
temperature
Pomo korisniku/bolesniku pri odravanju line higijene i
higijene okoline
Pomo korisniku/bolesniku pri izbjegavanju opasnosti i ouvanju
sigurnosti
Pomo korisniku/bolesniku pri komunikaciji s drugima i pri
prakticiranju vlastite duhovnosti/religije
Pomo korisniku/bolesniku pri radu i pri rekreativnim
aktivnostima
Pomo korisniku/bolesniku pri uenju

61

62

7. POGLAVLJE
Osnovne ljudske potrebe i zadaci njegovateljice kod
smanjene mogunosti brige o sebi
Uloga njegovateljice je pomo zdravoj staroj osobi, zdravom djetetu
ili bolesniku pri obavljanju svakodnevnih ivotnih aktivnosti i
zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba, a to on privremeno ili
ee trajno ne moe obavljati samostalno.
Osnovne ljudske potrebe su:
disanje,
uzimanje hrane i tekuine,
eliminacija mokrae i stolice,
kretanje,
odmor i spavanje,
odijevanje,
odravanje normalne temperature tijela,
odravanje line higijene i higijene okoline,
izbjegavanje opasnosti i ouvanje sigurnosti,
komunikacija s drugima,
prakticiranje vlastite religije,
rad,
rekreativne aktivnosti,
uenje.
Stanje u kojem su zbog oteenja tjelesnih ili psihikih funkcija, zbog
psiho-fizike nezrelosti ili starosti, te zbog drugih razloga smanjene
63

sposobnosti pojedinca za obavljanje aktivnosti samozbrinjavanja

smatra se smanjenom mogunou brige o sebi.
Neki od konkretnih i najeih uzroka smanjene mogunosti brige o
sebi su: smanjeno podnoenje napora, opa slabost, neizdrljivost,
bolesti i povrede organa za kretanje, bolesti nerava, poremeaji vida,
sluha, govora, poremeaji svijesti i drugih psihikih funkcija,
tjeskoba, depresija, zdravstveni postupci i procedure, djeiji uzrast i
starost.
Smanjena mogunost brige o sebi moe biti:
1. prolazna (zdrave stare osobe i zdrava djeca),
2. privremena (nagle i kratkotrajne akutne bolesti),
3. trajna (postepene i dugotrajne hronine bolesti).

64

8. POGLAVLJE
Pomo korisniku/bolesniku pri disanju
8.1. Disanje i mjerenje disanja
Disanje je vitalna funkcija organizma kojom se omoguava razmjena
gasova (kiseonika i ugljen-dioksida) izmeu organizma i spoljane
sredine, koja se odvija u pluima. Za normalno disanje potrebno je da
disajni putevi budu prohodni, plua zdrava, grudni ko i grudni miii
ouvani. Disanje regulie centar za disanje koji se nalazi u mozgu. Pri
udisanju zraka, zrak struji preko dunika i bronhija u plua. U
pluima iz zraka se izdvaja kisik koji se putem crvenih krvnih zrnaca
iri po tijelu. Izdahnuti zrak iz tijela sadri ugljen-dioksid koji se
stvara kao posljedica potronje kisika u tijelu.
Disanje se mjeri posmatranjem grudnog koa osobe i brojanjem
udisaja u jednoj minuti. Prije mjerenja korisnik treba da miruje 10-tak
minuta. Mjerenje disanja se vri najee dok se njegovateljica
priprema da mjeri puls, bez najavljivanja korisniku/bolesniku ta
namjeravamo da mjerimo, jer to moe da promijeni uestalost i
kvalitet disanja. Takoer se posmatra i slua da li je disanje ritmino,
ujno, ubrzano, oteano, povrno i slino. Normalan broj udisaja (i
izdisaja) u jednoj minuti u mirovanju kod odraslih osoba je 18-20
puta, kod djece 20-22 puta, a kod starijih osoba 16-18 puta.

65

Slika 4. Sistem organa za disanje i proces disanja

8.2. Kaalj i iskaljaj

Kaalj je voljna ili refleksna pojava koja nastaje nadraajem koji se
prenosi do centra za kaalj u mozgu, pri emu se disajni putevi
oslobaaju sekreta. Kaalj moe biti: suh i produktivan (sa
iskaljajem). Iskaljaj je izluevina koja se iz disajnih puteva izbacuje
kaljem. Iskaljaj zdrave osobe je oskudan i sastoji se od sluzi, estica
praine unijete disanjem, te odumrlih elija disajnog sistema. U toku
oboljenja organa za disanje on postaje obilniji i sadri vee koliine
sluzi i bakterija. Nije dovoljno utvrditi samo podatak da
korisnik/bolesnik kalje, ve i kakva je karakteristika kalja.
Njegovateljica treba zapaziti koliinu, boju i miris iskaljaja.
Suhi kaalj zamara korisnika/bolesnika, jer se najee javlja nou i
remeti mu san. Za vrijeme kaljanja troi se mnogo energije, pa je
zato korisnik/bolesnik umoran, a otpornost njegovog organizma
smanjena.
Korisnicima/bolesnicima koji produktivnim kaljem izbacuju sekret,
njegovateljica treba naglasiti da je potrebno da ee kalju i nastoje
izbaciti sekret. Povremeno ih treba staviti u poloaj u kome
66

korisnikova/bolesnikova glava i grudni ko vise preko kreveta a ostali

dio tijela je na krevetu.
Ublaavanju napornog kalja doprinose topli napici, udisanje vodene
pare i uzimanje lijekova protiv kalja ili lijekova za iskaljavanje,
koje propisuje ljekar.
Ukoliko se pri upornom kaljanju ili zbog bolesti otete krvni sudovi
u disajnim putevima, u iskaljaju se mogu pojaviti manje ili vee
koliine krvi. Potebno je umiriti korisnika/bolesnika, postaviti ga u
visoki polusjedei poloaj, dati mu relativno hladan napitak,
obezbijediti mu potpuni mir, te mu ak zabraniti i govor. Neophodno
je odmah obavijestiti zdravstvene radnike.

8.3. Njega traheostome i trahealne kanile

Kod bolesti disajnih puteva nekada je potrebno uraditi hirurki
postupak kojim se radi otvor (traheostoma) na prednjem dijelu vrata,
te se nekada ugrauje vjetaka cjevica (kanila). Traheostoma moe
biti privremena i trajna, za cijeli ivot. Trajna traheostoma se ne
zatvara jer bez nje nije mogue disati. Osobe sa traheostomom ne
mogu govoriti, pa koriste govornu protezu.
Zbog specifinosti dinog puta kod korisnika/bolesnika s
traheostomom potrebno je redovno i pravilno njegovati kou oko
traheostome i kanilu. Kod ovih osoba pri disanju zrak ulazi izravno
kroz traheostomu u dunik i plua, a ne ide kroz nos i usta. Izgubljena
je funkcija nosa koji je zrak vlaio, proiavao i zagrijavao. Zbog
toga se u duniku skuplja gust, ilav i prljav sekret. Takav sekret
korisnici/bolesnici teko iskaljavaju. Radi lakeg iskaljavanja i
olakavanja tegoba potrebno je nekoliko puta dnevno ukapavati
fizioloku otopinu (specijalna otopina soli u destilovanoj vodi koju
pripremaju farmaceuti, a moe se nabaviti u apotekama ili
ambulantama) u traheostomu, esto tokom dana provjetravati
prostorije, vlaiti zrak u sezoni grijanja koritenjem ovlaivaa zraka.
Pribor za njegu traheostome. Svaka osoba sa traheostomom treba
imati najmanje dvije kanile, etkicu za pranje kanile, tupfere,

67

fizioloku otopinu, plastinu pricu ili kapaljku za fizioloku otopinu,

zatitnu kremu za kou oko traheostome.
U kunim uslovima potrebno je kanilu mehaniki uz pomo etkice
oprati, prokuhati 20 minuta, te pustiti da se ohladi i osui.
Pravilan postupak njege traheostome treba obavljati svakodnevno, a
sastoji se od sljedeih radnji:
1. oprati ruke,
2. okolinu traheostome oprati mlakom istom vodom,
3. posuiti istim tupferom,
4. kou oko traheostome namazati zatitnom kremom,
5. istu kanilu namazati vazelinom ili ovlaiti sterilnom
fiziolokom otopinom da lake sklizne u dunik,
6. njeno postaviti kanilu u traheostomu.

Slika 5. Traheostoma

Toaleta govorne proteze. Osobe sa traheostomom kod kojih je radi

rehabilitacije govora ugraena govorna proteza moraju svakodnevno
odvojiti vrijeme za higijenu proteze. Na taj nain omoguit e urednu
funkciju proteze, laki govor i dugotrajniji vijek proteze, odnosno
rjee zamjene. Proteza je postavljena izmeu jednjaka i dunika, u
68

vlanoj i toploj sredini, gdje moe biti idealna podloga za razvoj

mikroorganizama, pa je zbog toga pravilna njega izuzetno vana:
1. svako jutro specijalnom etkicom rotirajuim pokretima ui
do kraja proteze i izvui etkicu,
2. etkicu oprati tekuom vodom i posuiti,
3. jednom sedmino tekuinu ili gel koji sprjeava nastanak
gljivica (prema preporuci zdravstvenih radnika) staviti na
etkicu kojom e se premazati unutranji otvor proteze.
Komplikacije vezane za traheostomu. Komplikacije koje se javljaju
kod osoba koje imaju traheostomu mogu nastati zbog:
iritacija dunika zbog kanile,
infekcija traheostome,
oteenja koe oko traheostome,
nauljanog dunika uslijed neodgovarajue kanile,
alergija na materijal od kojeg je napravljena kanila.

8.4. Vjebe disanja

Korisnik/bolesnik e najlake nauiti pravilno disati i osjetiti razliku
izmeu plitkog i dubokog disanja maksimalnim kapacitetom plua
tako da legne na lea ispruenih udova ili udobno sjedne i ispravi
lea. Vjebe disanja su od izuzetnog znaaja za spreavanje nastanka
plunih oboljenja, te zastoja sekreta u disajnim putevima. Vjebe
disanja su od velike koristi i za psihiko oputanje i odmor. Ove
vjebe bi trebalo provoditi nekoliko puta dnevno, sa po 5-10
ponavljanja u jednom ciklusu. Kod nepokretnih osoba vjebe bi
trebalo provoditi svaka dva sata. Osobu treba poticati da sama vjeba:
Treba joj dati uputu da die polako i duboko, udie na nos, a
izdie na usta, obraajui pozornost na irenje grudnog koa.
Druga vrsta vjebi disanja podrazumijeva da osoba izdahne i
potom duboko udahne na nos gurajui trbuh prema van,
zadravajui dah 1-2 sekunde i izdahne na usta uvlaei trbuh,
obraajui pozornost na rad trbunih miia.

69

70

9. POGLAVLJE
Pomo korisniku/bolesniku pri uzimanju hrane i
tekuine
9.1. O probavi
Probavni organi imaju vaan i sloen zadatak da osiguraju
iskoritavanje hranljivih tvari koje organizam odravaju na ivotu, a
istovremeno su i barijera tetnim tvarima. Probava je presudna za
zdravlje, ona funkcionie na principu putanja dobrog unutra i
izbacivanja tetnog vani. Probavnim sistemom opskrbljuje se tijelo
hranljivim tvarima koje su neophodne za ivot, rast, razvoj, te su
izvor energije.
Probavni sistem se sastoji iz probavnog trakta i probavnih lijezda.
Probavni sistem je zapravo duga cijev koja se protee od usta do
mara. Probavne lijezde, jetra i guteraa, proizvode razne hemijske
spojeve koji sudjeluju u razgradnji hrane.
Prvi dio probavnog trakta su usta. Prednji zubi odgrizaju komade
hrane, stranji zubi ih drobe, melju, jezik im u tome pomae, a
pljuvaka iz pljuvanih lijezda olakava vakanje i gutanje. Drugi
dio probavnog trakta je miina cijev jednjak. Stezanjem miia
jednjaka progutana hrana prolazi kroz jednjak do treeg dijela
probavnog trakta eluca. Miii eluca drobe hranu i pretvaraju je u
kaastu masu. U elucu se lue probavni sokovi i hlorovodonina
kiselina (HCl). Oni su odgovorni za razgradnju hrane na jo manje
dijelove. Poluprobavljena hrana prolazi kroz jo jedan miini prsten
71

te kratkom cijevi dvanaestopalanim crijevom ulazi u etvrti dio

probavnog trakta tanko crijevo. U tankom crijevu se vri upijanje
hranljivih tvari u krvotok. Ispod rebara desno se nalazi jetra, a ispod
nje uni mjehur. Jetra proizvodi u koja se pohranjuje u unom
mjehuru. Nakon obroka u se isputa u tanko crijevo te potpomae
probavu masti. Dodatne probavne sokove oslobaa guteraa u tanko
crijevo. Stezanjem miia tankog crijeva hrana ide dalje kroz
probavnu cijev, a probavni sokovi razgrauju hranu na molekule, koje
kroz zid crijeva idu u krvotok. Iza tankog crijeva je peti dio probavne
cijevi debelo crijevo. U njemu se vri upijanje vode. Vrijeme
prolaska hrane kroz probavnu cijev je oko 24-48 sati. Od ostataka
neprobavljene hrane formira se stolica (feces). Stolica se pohranjuje u
zavrnom dijelu debelog crijeva koji se zove zadnje crijevo. Na kraju
se otpadne tvari izbacuju u odreenim vremenskim razmacima kroz
posljednji dio probavnog trakta koji se zove mar (anus).

Slika 6. Sistem organa za probavu

72

9.2. Znaaj pravilne ishrane

Nain ishrane je obino rezultat obiaja, navika, kulture, podneblja.
Namirnice koje se koriste su obino primjerene podruju na kojem se
ivi. Npr: plodovi mora se uglavnom jedu na moru, meso i mlijeni
proizvodi tamo gdje je razvijeno stoarstvo, obino se konzumira ono
voe koje lokalno uspijeva. Pretjeranim unosom odreenih namirnica
(npr. mesa, mlijenih proizvoda) i pogrenim odnosom prema ishrani
nesvjesno se truje tijelo i skrauje prirodni vijek zdravlja i ivota.
Neovisno od navika bitna je uravnoteena prehrana. Pod
uravnoteenom prehranom podrazumijeva se dovoljan unos
bjelanevina (proteina), eera (ugljikohidrata), masti (lipida),
vitamina, minerala i vlakana, kao i vode.
Savremeno zdravstvo je nakon velikog broja istraivanja dokazalo da
je est uzrok bolesti hrana koja se jede kao i ona koja nedostaje u
ishrani. Sutinski, pravilna ishrana predstavlja uzimanje to
raznovrsnije hrane, pravilno kombinovane. Za pravilnu ishranu,
obroci se trebaju pravilno rasporediti. Obroke ne treba preskakati, jer
se izgladnjivanjem organizma smanjuje otpornost organizma.
Niz oboljenja moe biti povezano sa pogrenom prehranom, npr:
Prehrana sa dosta masne hrane i soli moe poveati rizik od
nastanka sranih oboljenja dok vrlo masna hrana poveava
rizik od nastanka nekih tumora.
Usljed konzumiranja nedovoljno obraene hrane, brze hrane
kao i prebrzog naina ivota mnogi ljudi jedu hranu sa mnogo
masnoa, eera i soli a sa nedovoljno biljnih vlakana.
Mnogi ljudi ne unose dovoljno vitamina i minerala da bi
njihov organizam ostao zdrav i mogao obavljati sve
aktivnosti, posebno u periodu rasta i razvoja koji zahtjeva
dobro izbalansiranu prehranu.
Hrana sa mnogo eera i masnoa sadri mnogo kalorija to sa
manjkom fizike aktivnosti dovodi do poveanja teine, a
mnogo eera dovodi do oteenja zuba.
Osobe koje ne unose dovoljno biljnih vlakana pate od zatvora
i kod njih se moe razviti tumor debelog crijeva.

73

Kratki vodi kroz zdravu prehranu:

1. Uivati u irokom izboru zdrave hrane.
2. Jesti dosta itarica, povra i voa, neto manje mlijeko, sir i
mlijene proizvode, te meso, ribu i jaja, a mnogo manje
masnoe i ulja. Izbjegavati alkoholna pia, so i slanu hranu,
slatkie i slatka pia. Najpravilnija ishrana je ona ishrana koja
slijedi tzv. piramidu zdrave ishrane.
3. Biti fiziki aktivan.
4. Jesti hranu bogatu kalcijem i eljezom.
5. Piti umjereno hladnu i svjeu vodu tokom dana.

Slika 7. Piramida zdrave ishrane

9.3. Smanjena mogunost hranjenja
Ishrana
je
jedna
od
najvanijih
ivotnih
aktivnosti.
Korisnici/bolesnici nekada ne mogu samostalno uzimati hranu zbog
bolesti, nepokretnosti ili iz drugih razloga. Takoer, zdrava djeca i
74

zdravi stari ljudi nekada oteano uzimaju hranu ili je uopte ne mogu
uzimati, pa im je potrebna pomo njegovateljice.
Njegovateljica treba:
1. Saznati navike korisnika/bolesnika, te saznati postoje li
posebni zahtjevi u prehrani (dijeta ili vjerski razlozi).
2. Osigurati obroke uvijek u isto vrijeme u skladu sa
bolesnikovim navikama.
3. Smjestiti osobu u to je mogue normalniji poloaj za
hranjenje.
4. Urediti usnu upljinu prije i poslije hranjenja.
5. Ukloniti sve to bi moglo odvratiti korisnikovu/bolesnikovu
pozornost od jela.
6. Davati kratke i jasne upute, biti uz korisnika/bolesnika ako
postoji mogunost da se ozlijedi ili da mu hrana ode u disajne
puteve.
7. Ohrabrivati ga da jede sam, ali pravodobno prepoznati umor.
8. Provjeravati da li guta hranu ili je zadrava u ustima.

9.4. Uhranjenost i tjelesna teina

Body Mass Index (BMI) se koristi za klasifikaciju stepena
uhranjenosti, a rauna se po slijedeoj formuli: BMI=TM/TV2 (TM
tjelesna masa, TV tjelesna visina), i izraava u kg/m2. Vrijednost
BMI se moe utvrditi i koritenjem odgovarajuih tablica. Prema
BMI postoje slijedee kategorije uhranjenosti:
manje od 20 pothranjene osobe,
20-24,9 normalno uhranjene osobe,
25-29,9 gojazne osobe,
30-39,9 ekstremno gojazne osobe,
40 i vie morbidno gojazne osobe.

9.5. Dehidracija
Voda ini vie od 70% zdravog ljudskog tijela. Obilna koliina vode
neophodna je za pomo probavi, ispiranje toksina i ostalog otpada, te
za odravanje zdrave koe. Normalno ljudsko tijelo gubi vodu tokom
cijelog dana, najvie kroz znojenje i mokrenje, ali je obino vrati
75

preko jela i pia. Dehidracija je vrlo ozbiljan zdravstveni problem.

Trebalo bi prepoznati znakove dehidracije, jer se tako mogu sprijeiti
veliki problemi.
Dehidracija je stanje koje se javlja kada osoba izgubi vie tekuine
nego to je konzumirala, te tako poremeti i ravnoteu minerala u
organizmu. Dehidracija moe biti: blaga, umjerena i teka.
Dehidracija je uglavnom uzrokovana smanjenim konzumiranjem
tekuine, gubljenjem previe tekuine ili kombinacijom ova dva
faktora:
Povraanje i proljev su dva uobiajena uzroka veeg gubitka
vode.
Znojenje je jo jedan veliki uzrok znaajnog gubitka vode, a
dogaa se jer se tijelo pokuava ohladiti. Razloga za
pretjerano znojenje moe biti mnogo. Neki od njih ukljuuju
vjebanje u vruim uslovima, rad u jako vruim uslovima i
temperaturu koja nastaje zbog bolesti.
Visoki eer u krvi kod osoba sa eernom bolesti moe
uzrokovati uestalo mokrenje i dehidarciju.
Konzumiranje previe alkohola moe uzrokovati dehidraciju.
Simptomi dehidracije razlikuju se ovisno o njenoj teini. Poetne
reakcije tijela na dehidraciju su e (tijelo eli poveati unos vode),
smanjeno mokrenje (tijelo pokuava sauvati tekuinu), te tamna boja
urina. Kako se poveava nivo gubitka vode, pojavljuje se i sve vie
znakova i simptoma, kao to su: glavobolja, suha koa i usne, suha
usta i jezik sa gustom slinom, grevi u rukama i nogama, suhe oi s
malo ili bez suza, smanjeno znojenje, poveana tjelesna temperatura,
brzi otkucaji srca, umor i slabost, munina i povraanje. Ako se
dehidracija ne tretira, moe doi do gubitka svijesti i prestanka rada
organa, te na kraju i smrti.
Konzumiranje dosta tekuine i hrane koja se sastoji od puno vode je
najlaki nain da se sprijei dehidracija. Tekuinu se moe dobiti ne
samo iz vode, ve i iz drugih pia (sokovi) i hrane (voe i povre).
Takoer, za spreavanje dehidracije potrebno je i:
Piti dodatno vodu u vruim ili vlanim vremenskim uslovima
kako bi se zamijenila ona koja je izgubljena znojenjem.

76

Piti tekuinu prije poetka napornih aktivnosti ili vjebe.

Takoer, nastaviti piti u redovnim razmacima tokom i po
zavretku aktivnosti.
Rano ujutro ili kasnije poslijepodne je najbolje vrijeme za
rekreaciju, vjebanje ili sport. Treba izbjegavati najtoplije
dijelove dana za takve aktivnosti.

9.6. tucanje
tucanje je kontrakcija dijafragme koja se ponavlja nekoliko puta u
minuti. Brz upliv zraka u plua uzrokuje zatvaranje dijelova disajnog
puta stvarajui karakteristian hik zvuk. tucanje je radnja koja nije
pod voljnom kontrolom. tucanje moe biti uzrokovano razliitim
bolestima nervnog sistema, razliitim vrstama lijekova, uzimanjem
alkoholnih i gaziranih pia i zainjene hrane, brzim gutanjem hrane,
smijehom i slino.
Napadi tucanja obino prestaju sami bez intervencija. Meutim,
hronino tucanje moe zahtijevati tretman. Postoje brojni laiki
tretmani koji nemaju loe ili nemaju nikakve posljedice, kao to su:
popiti manju koliinu vode, popiti liicu octa, staviti malo eera
pod jezik.

9.7. Podrigivanje i vjetrovi

Podrigivanje je naglo izbacivanje stomanih gasova preko usta.
Podrigivanje obino prati i zvuni efekat. Podrigivanje moe biti i
simptom nekih oboljenja, poput ira na elucu. Podrigivanje moe da
bude namjerno ili nenamjerno. Nenamjerno podrigivanje je normalan
proces koji se obino javlja nakon obroka kako bi se oslobodio
vazduh koji uveava i rastee eludac. Podrigivanje je ee ako se
unose namirnice koje oputaju donji dio jednjaka na mjestu gdje
prelazi u eludac (menta, okolada i masnoe). Postoje dva glavna
izvora gasova:
1. progutani vazduh (ili eventualno drugi gasovi),
2. gasovi koje proizvode bakterije u crijevima.

77

Gutanje vazduha je glavni izvor gasova u stomaku. Prilikom

uzimanja jela i pia gutanje male koliine vazduha je normalno, kao i
prilikom gutanja pljuvake. Vee koliine vazduha se mogu progutati
kada se brzo jede, uzimaju veliki gutljaji tenosti, vae vakaa
guma ili pue cigarete. Progutani vazduh se uglavnom eliminie
podrigivanjem. Poloaj tijela takoer moe da utie na to koliko
vazduha proe iz eluca u tanko crijevo:
Kada se sjedi uspravno, najvei dio progutanog vazduha se
vrati kroz jednjak i usta i moe da dovede do podrigivanja.
Kada se lei, progutani vazduh ee prelazi u tanko crijevo,
to uzrokuje isputanje vjetrova.
Crijevo je normalno puno bezopasnih bakterija, od kojih neke
odravaju crijevo zdravim. Nus-proizvodi procesa varenja su, izmeu
ostalog, i gasovi. Neki sastojci gasova imaju neprijatan miris.
Pojedino povre (kupus, kelj, brokule i cijela zrna nekih itarica)
ee izazivaju gasove i nadimanje.
9.8. Munina i povraanje
Munina je neprijatan osjeaj koji moe prethoditi povraanju, ali
moe i da se ne razvije u povraanje. Obino je praena ubrzanim
lupanjem srca, znojenjem i poveanim luenjem pljuvake. Munina
moe biti kratkotrajna ili se moe javljati u duem vremenskom
periodu, pri emu onesposobljava ovjeka u obavljanju svakodnevnih
aktivnosti. Munina i povraanje mogu biti psiholokog ili fizikog
porijekla. Mogu da potiu iz mozga ili organa probavnog trakta.
Munina se javlja kod preoptereenja hranom, trovanja hranom ili
alkoholom, raznih oboljenja eluca i crijeva. esto munina nije
simptom oboljenja, nego uzrok moe biti i uzimanje nekih lijekova,
vonja, trudnoa i slino. Meutim, ona moe nastati i kao posljedica
drugih stanja i bolesti: alkoholizam, strah, tumor, bulimija, trovanje
hranom, nervoza, vrtoglavica, oboljenja jetre i une kesice, upala
guterae.
Treba izbjegavati pretjerano konzumiranje hrane ili alkoholnih pia,
jer to moe dovesti do nastanka munine.

78

Povraanje predstavlja snanu kontrakciju eluca kojom se izbacuje

njegov sadraj kroz jednjak i usta. Obino je povraanje simptom ili
posljedica neke druge bolesti.
U sluaju da se povraa nesvarena ili polusvarena hrana, ta hrana je
moda bila pokvarena. Meutim, ako se povraa i u ili sluz, ili ako
je prisutna krv u povraenoj masi, onda je uzrok neko ozbiljnije
stanje ili bolest i neophodan je pregled zdravstvenih radnika.
Najvei problem koji izaziva dugotrajno povraanje je dehidracija
organizma. Ako postoji istovremeno i proljev, dehidracija e se bre
razviti. Osoba koja ima muninu i nagon na povraanje teko usvaja
tenost, ali je korisno davati na kaiicu ili uzimati gutljaj po gutljaj
rastvor za tretman dehidracije prema preporuci zdravstvenih radnika
(moe se nabaviti u apotekama ili ambulantama). Tenosti treba
davati po malo, jer bi vea koliina tenosti odjednom mogla dovesti
do istezanja eluca i ponovnog stvaranja nagona na povraanje.
Nekoliko sati po prestanku povraanja treba polako poeti uzimati
vrstu hranu. Najvanija stvar kod povraanja je nadoknada tekuine:
Tenost treba uzimati gutljaj po gutljaj (voda, ajevi, bistri
sokovi).
Treba izbjegavati mlijeko i mlijene proizvode, jer mogu
pogorati muninu i povraanje.
Poeti sa uvoenjem meke i poluvrste hrane (banana, obaren
krompir, obarena ria, bistra supa).
Nakon saniranja povraanja dobro je uzeti jogurt radi
obnavljanja korisnih bakterija u crijevu.
Prevencija povraanja podrazumijeva izbjegavanje hrane sumnjivog
kvaliteta (hrana pripremana u objektima niske higijene) ili hrane za
koju se sumnja da se pokvarila (toplo vrijeme, neadekvatno uvanje),
kao i izbjegavanje konzumiranja alkoholnih pia.
9.9. Vjetaka ishrana preko nazogastrine sonde
Osobe koje ne mogu gutati (ugaen refleks gutanja) hrane se pomou
nazogastrine sonde. Prije hranjenja zdravstveni radnici e
korisniku/bolesniku kroz nos preko drijela i jednjaka uvesti u
eludac plastinu ili gumenu nazogastrinu sondu dugu 70 cm. Hrana
79

koja se kroz nju unosi mora biti tekua ili rijetka i kaasta, ugrijana na
temperaturu tijela i odgovarajue hranjive vrijednosti.

Slika 8. Nazogastrina sonda

Hrana kroz nazogastrinu sondu unosi se pricom od 50 ml. Za
hranjenje je potrebno pripremiti: hranu, pricu od 50 ml i posudu s
vodom. Postupak hranjenja kroz nazogastrinu sondu:
1. oprati ruke,
2. otvoriti sondu (otpustiti hvataljku i izvaditi zatvara),
3. ispitati prohodnost sonde sa manjom koliinom vode,
4. polagano ubrizgavati hranu pomou price,
5. isprati sondu vodom nakon hranjenja.
Bolesnicima koji se hrane nazogastrinom sondom treba redovno
njegovati usnu upljinu i nos. Sondu e zdravstveni radnici mijenjati
svakih 48 sati, uvijek kroz drugu nosnicu da se nebi otetile koa i
sluznica zbog dugotrajnog pritiska sonde na osjetljiva mjesta pri
prolasku sonde do eluca.
9.10. Vjetaka ishrana preko gastrostome
Gastrostoma je otvor nainjen hirukim putem na zidu eluca kroz
kou na prednjem trbunom zidu. Kroz otvor se uvodi gumena cijev
promjera 1-1,5 cm, ovisno o lumenu stome, radi hranjenja. Hranjenju
80

bolesnika kroz gastrostomu pristupa se kada je onemogueno ili nije

doputeno hranjenje prirodnim putem, kada hrana ne moe ili ne
smije prolaziti kroz usta do eluca (npr. kod osoba sa tumorom
jedanjaka).

Slika 9. Gastrostoma
Hrana treba biti tekua ili rijetka i kaasta, odgovarajueg sastava i
hranjive vrijednosti, zagrijana na temperaturu tijela i rasporeena u 5
obroka. Izmeu obroka korisniku/bolesniku se moe davati tekuina
(voda, voni sokovi, mlijeko) u ukupnoj koliini 2500-3000 ml
dnevno. Kada bolesnik moe i smije uzimati tekuinu na usta, treba
ga poticati da pije dovoljnu koliinu, a i dalje e se hraniti kroz
gastostomu.
Gastostoma moe biti privremena ili trajna. Reakcije
korisnika/bolesnika njegovateljica treba shvatiti i prihvatiti, te mu
pomoi. Korisnik/bolesnik treba prihvatiti ovisnost o tuoj pomoi
radi zadovoljenja osnovne potrebe za hranjenjem. Njegovateljica
treba upozoriti korisnika/bolesnika na vanost ishrane i na nain
hranjenja kroz gastrostomu, te na opasnost uzimanja hrane i tekuine
na usta ako je to zabranjeno.

81

Zadaci njegovateljice pri radu sa korisnikom/bolesnikom koji ima

gastrostomu su:
njega stome i njene okoline,
hranjenje korisnika/bolesnika,
njega usne upljine.
Postupak hranjenja korisnika/bolesnika sa gastrostomom:
1. Prije hranjenja obavezno oprati ruke.
2. Prije unosa hrane provjeriti poloaj kanile i da li je
dobro privrena.
3. Potom treba uliti malo vode i ispitati prohodnost kanile.
4. Hrana se priprema u blenderu da bude tena, zagrijana na
tjelesnu temperaturu.
5. Poeljno je da korisnik/bolesnik bude u sjedeem poloaju u
stolici ili u leeem poloaju u krevetu.
6. Hrana se daje polako pricom od 50 ml, a vano je da nema
vazduha u prici. Za jedan obrok daje se 200-400 ml hrane
tokom 15 minuta. Sa korisnikom/bolesnikom treba razgovarati
o ugodnim stavarima prilikom hranjenja i odgovarati na
pitanja koja on postavlja (esto o hrani i nainu pripreme).
7. Ukoliko korisnik/bolesnik pone da se davi ili ima problem sa
disanjem treba odmah prekinuti hranjenje.
8. Nakon svakog obroka daje se i oko 30-50 ml vode, te se
ujedno i ispire kanila od ostataka hrane.
9. Kanilu treba zaepiti epom i privrstiti zavojem.
10. Korisnika/bolesnika treba smjestiti u udoban poloaj.
9.11. eerna bolest
eerna bolest ili dijabetes (Diabetes mellitus) je hronini, neizljeivi
poremeaj nivoa eera u krvi. Nastaje zbog smanjenja proizvodnje
ili smanjenja iskoritavanja hormona inzulina u organizmu. Taj
nedostatak inzulina ometa funkciju ugljiko-hidrata, masti i
bjelanevina u organizmu, a nakon dueg vremena utie i na krvne
sudove, ivce i druge organe. Obino se kae da eerna bolest moe
lako da se prepozna po tome ako neko mnogo edni, mnogo mokri,
dobro jede, a uz to gubi na teini i brzo se zamara.

82

Dijabetes tipa 1 u najveem broju sluajeva se sree kod djece i

omladine. Terapija insulinom se primjenjuje od prvog dana. Dijabetes
tipa 2 je najrasprostranjeniji oblik eerne bolesti, sree se kod svih
uzrasta, ali u najveem broju kod odraslih i gojaznih. Savremeni
nain ivljenja i svakodnevni tempo veoma pogoduju razvoju ovog
tipa eerne bolesti. Terapija je kombinovana: dijeta, fizika
aktivnost, tablete, inzulin, prema preporuci zdravstvenih radnika.
Njega stopala kod osoba sa eernom boleu. Njega stopala je
izuzetno vana. eerna bolest izaziva poremeaj cirkulacije u sitnim
krvnim sudovima, kapilarima, to se posebno odnosi na krvne sudove
na stopalima, pa nastaje tzv. dijabetino stopalo, tj. rane na stopalu
koje teko zarastaju. Nekada je potrebno i hirurki odstraniti
(amputirati) neki od nonih prstiju, stopalo ili cijelu nogu. Najbolja
prevencija pojave dijabetinog stopala jeste pridravanje slijedeih
uputa:
Potrebno je svakodnevno obavljati detaljan samopregled
stopala, te po potrebi koristiti ogledalo za nedostupne
dijelove. Ukoliko njegovateljica ili korisnik/bolesnik primjete
i najmanju promjenu treba o tome obavijestiti zdravstvene
radnike.
Treba svakodnevno prati stopala blagim sapunom i u mlakoj
vodi.
Nokte treba rezati pravilno, a o uklanjanju uljeva i
zadebljanja na koi treba se posavjetovati sa zdravstvenim
radnikom, a ne raditi to samostalno.
Treba zatiti stopala adekvatnom obuom i odgovarajuom
hranjivom kremom.

Slika 10. Dijabetino stopalo

83

9.12. Mjerenje nivoa eera u krvi

Postupak mjerenja nivoa eera u krvi ukoliko korisnik/bolesnik to ne
moe samostalno uiniti, a nema zdravstvenog radnika da to uini:
1. U zdravstvenim i socijalnim ustanovama mjerenje nivoa
eera u krvi (prije i poslije obroka, prije davanja inzulina, u
drugim situacijama) obavljat e zdravstveni radnici.
2. U uslovima kune njege, korisnik/bolesnik treba samostalno
obavljati mjerenje nivoa eera u krvi.
3. Zadatak njegovateljice je da mu nadohvat ruke pripremi
aparati za mjerenje nivoa eera u krvi (glukometar), trakice
za mjerenje nivoa eera u krvi, pitolji za lancete, lancete
(iglice za bockanje koe radi dobijanja kapljice krvi), alkohol
i vatu.
4. Ipak, nekada porodica ili korisnik/bolesnik zaposle
njegovateljicu upravo zato to on ne moe obavljati mjerenje
eera u krvi samostalno, pa e njegovateljica biti u prilici da
korisniku/bolesniku mjeri eer u krvi.
5. Postoje razliite vrste aparatia za mjerenje nivoa eera u
krvi, ali svi rade na slinom principu.
6. Oprati ruke.
7. Iz pakovanja uzeti trakicu za mjerenje nivoa eera u krvi.
Pakovanje zatvoriti odmah nakon uzimanja trakice.
8. Staviti tamniju ili iru stranu trakice (zavisno od vrste
aparatia i trakice) u pravcu strelice u aparati, sve dok ona
vidno ne legne u leite.
9. Ako trakica lei dobro, aparati e se automatski ukljuiti.
Neke aparatie je potrebno ukljuiti na dugme.
10. Na ekranu e se prikazati podatak da je aparati ukljuen. Kod
nekih aparatia prikae se posljednji izmjereni nivo eera u
krvi, a neki aparatii trae da se u aparati na mjesto
predvieno za to ubaci poseban dodatak koji slui kao kod, a
dobije se u pakovanju sa trakicama.
11. Skinuti poklopac sa pitoljia za lancete, staviti novu lancetu
u pitolji i otkloniti zatitni poklopac lancete.
12. Vratiti poklopac na pitolji, namjestiti mehanizam i odrediti
eljenu dubinu uboda (zavisno od vrste pitoljia i lancete).
13. Ruku drati oputenu, tako da krv moe da struji do jagodica
prstiju. Masirati prst iz koga e se izvadite krv oko 3 sekunde,
ali ne stiskati, da bi se poboljao protok krvi.
84

14. Mjesto na jagodici prsta sa kojeg se eli uzeti kapljica krvi

prebrisati (dezinfikovati) 3-5 puta vatom natopljenom
alkoholom uvijek u istom pravcu. Nakon dezinfekcije saekati
nekoliko sekundi da alkohol sam ispari, bez brisanja suhom
vatom ili puhanja u jagodicu prsta. Dezinfikovano mjesto se
vie ne smije dodirivati.
15. Pitolji drati sa strane na jagodici prsta i pritisnuti okida.
16. Paljivo pritisnuti jagodicu prsta, dok se ne stvori kapljica
krvi.
17. Dobijenu kapljicu krvi staviti na trakicu. Kada kapljica krvi
dotakne sredinu trakice, trakica povue malu koliinu krvi, te
potvrdi zvunim signalom da ima dovoljnu koliinu krvi.
18. Na mjesto uboda staviti vatu natopljenu alkoholom i blago
pritisnuti, te drati do trenutka kada se na mjestu uboda vie
ne pojavljuje nova kapljica krvi.
19. Proces mjerenja poinje automatski i traje nekoliko sekundi.
20. Kraj mjerenja e biti oznaen zvunim signalom, a na ekranu
e se pojaviti izmjerena vrijednost nivoa eera u krvi.
21. Proitati izmjerenu vrijednost nivoa eera u krvi. Normalna
vrijednost nivoa eera u krvi je 4,4-6,1 mmol/l (milimola po
litri) prije doruka ili 4,4-8,0 mmol/l dva sata nakon obroka.
22. Izvaditi trakicu iz aparatia, nakon ega se on sam ugasi ili ga
je potrebno ugasiti na dugme.
23. Vratiti zatitni poklopac lancete titei sebe od uboda, izvaditi
je iz pitoljia i baciti je.
24. Odloiti aparati i pitolji do slijedee upotrebe.
25. Osoba e odmah ili nakon odreenog vremena (zavisno od
izmjerenog nivoa eera u krvi, o emu e osoba dobiti savjete
i upute od zdravstvenih radnika) trebati uzeti obrok ili dati
inzulin.
26. Kod lanceta voditi rauna da su sterilne, tek otpakovane
(proitati datum na pakovanju) i da nisu tupe (ne kidaju kou
nego skoro neosjetno ulaze u tkivo).
27. Voditi rauna o bacanju upotrijebljenih lanceta. Najbolje je za
to odrediti neku konzervu sa poklopcem (od kafe ili slino) ili
ispranjenu plastinu bocu. Ne koristiti providne i staklene
posude. Kada je posuda puna, zatvoriti je i obezbijediti
ljepljivom trakom prije bacanja u kontejner. Najbolje bi bilo
pokuati dogovoriti sa najbliom zdravstvenom ustanovom da
se posude koje su pune lanceta dostavljaju njima na dalje
85

odlaganje u medicinski otpad. Drati pribor van domaaja

djece.
28. Oprati ruke.

Slika 11. Glukometar, aparati za mjerenje nivoa eera u krvi

9.13. Davanje inzulina
Svaki dijabetiar koji se lijei inzulinom mora biti obuen za
samostalno davanje inzulina, sa izuzetkom onih dijabetiara ije
stanje to ne dozvoljava. Ukoliko korisnik/bolesnik nije u stanju da
sam sebi daje inzulin (oslabljen vid, drhtanje ruku, opta slabost i
slino), onda se za ovaj postupak treba obuiti neko od lanova
njegove porodice ili njegovateljica. Vremenom ova obaveza postaje
sastavni dio svakodnevnice (kao to su umivanje, brijanje, oblaenje,
uzimanje obroka i slino). U situaciji kada ovo nije mogue
realizovati, korisnik/bolesnik odlazi svakodnevno u zdravstvenu
ustanovu.
Pomjeranje vremena kada se uzima inzulin povlai za sobom i
pomjeranje obroka, to ima za posljedicu raskorak izmeu vremena
djelovanja inzulina i vremena uzimanja sljedeih obroka u toku dana,
a krajnji ishod ovoga je nepovoljno regulisana eerna bolest.
Davanje insulina je bitno pojednostavljeno posljednjih godina
uvoenjem plastinih brizgalica (penova). Mjesto uboda pri davanju
inzulina treba stalno mijenjati i izbjegavati da se vie uboda (jedan za
86

drugim) nae na istom mjestu. Paljivim rasporedom uboda razni

dijelovi koe mogu da se koriste u toku mjesec dana. Takvom se
promjenom isto mjesto davanja inzulina ponavlja tek poslije 2-3
mjeseca:
Na koi trbuha etiri prsta oko pupka je zona koja nije
prikladna za davanje inzulina, kao i mjesta sa oiljkom.
Koristi se zona pojasa, ka kukovima, zone iznad i ispod
pupka.
Na koi nadlaktice odmicanjem jedne ake od ramena na dolje
i jedne ake od lakta na gore dobija se mjesto davanja
inzulina,
izbjegavajui
unutranji
dio
nadlaktice.
Korisnik/bolesnik nebi trebao sam sebi davati inzulin u
nadlakticu zbog nepreglednosti tog dijela tijela.
Na koi butine odmicanjem jedne ake od prepone na dolje i
jedne ake od koljena na gore dobije se mjesto za davanje
inzulina, ali izbegavajui unutranji dio natkoljenice.
Na koi stranjice koristi se gornji spoljanji dio.

Slika 12. Mjesta davanja inzulina na tijelu

Postupak davanja inzulina ukoliko korisnik/bolesnik to ne moe

samostalno uiniti, a nema zdravstvenog radnika da to uini:
1. U zdravstvenim i socijalnim ustanovama inzulin e davati
zdravstveni radnici.
87

2. U uslovima kune njege, korisnik/bolesnik treba samostalno

uzimati inzulin.
3. Zadatak njegovateljice je da mu nadohvat ruke pripremi pen,
patrone sa inzulinom, iglice za pen, alkohol i vatu. Patrone sa
inzulinom koje se trenutno koriste (ve su namjetene u penu i
ostaju u penu nakon davanja inzulina) mogu se drati na
sobnoj temperaturi. Patrone sa inzulinom koje trenutno nisu u
upotrebi (nisu otpakovane) treba drati u friideru. Prije prve
upotrebe nove patrone sa inzulinom iz friidera, patronu treba
blago kotrljati izmeu dlanova 30-tak sekundi da bi se inzulin
unutar patrone zagrijao i promijeao, ali ih nikako ne treba
stavljati u blizinu izvora toplote.
4. Ipak, nekada porodica ili korisnik zaposle njegovateljicu
upravo zato to on ne moe uzimati inzulin samostalno, pa e
njegovateljica biti u prilici da korisniku/bolesniku daje
inzulin.
5. Postoje razliite vrste penova za davanje inzulina, ali svi rade
na slinom principu.
6. Oprati ruke.
7. Na penovima za davanje inzulina indikator odreene doze je
ispisan brojano i svaki klik predstavlja 1 jedinicu inzulina.
8. Pred svako doziranje, indikator mora biti na nuli.
9. Dozu inzulina odreuje iskljuivo ljekar. Ukoliko se
pogrijeilo pri namijetanju doze inzulina na penu,
jednostavno vratiti indikator unazad do eljenog broja.
10. Kada se na pen postavi nova iglica za davanje inzulina,
potrebno je potroiti oko 2 vazdune jedinice ili onoliko
jedinica sve do pojave inzulina na vrhu igle.
11. Mjesto na kojem se eli dati inzulin prebrisati (dezinfikovati)
3-5 puta vatom natopljenom alkoholom uvijek u istom pravcu.
Nakon dezinfekcije saekati nekoliko sekundi da alkohol sam
ispari, bez brisanja suhom vatom ili puhanja u jagodicu prsta.
Dezinfikovano mjesto se vie ne smije dodirivati.
12. Skinuti unutranju kapicu sa igle.
13. Uhvatiti kou izmeu palca, kaiprsta i srednjeg prsta (hvat
kao pri tipanju), kako bi se odvojila od miia.
14. Pen drati kao olovku, sa vrhom igle okrenutim na gore.
15. Ubosti cijelu iglu u kou pod uglom od 60 ili 90 u odnosu
na ravan koe.

88

16. Pritiskati potiskiva umjerenom brzinom, ne ubrizgati cijelu

koliinu odmah do kraja.
17. Ukoliko ubrizgavanje ide oteano, vjerovatno se na mjestu
uboda preprijeila neka ilica ili neki djeli nepropusnog
tkiva. Stoga pen, dok je igla i dalje u koi, malo okrenuti radi
eventulanog izbjegavanja prepreke. Ukoliko je prepreka i
dalje prisutna, izabrati novo mjesto uboda.
18. Nakon ubrizgavanja cijele doze i dalje vrsto pritiskati
potiskiva i ostati u tom poloaju 5-10 sekundi.
19. Izvui pen i mjesto uboda pritisnuti vatom sa alkoholom. Ne
trljati mjesto uboda. Provjeriti da inzulin ne curi iz mjesta
uboda na koi ili da se ne pojavljuje krvarenje. Ukoliko se
neto od ovoga pojavi, mjesto uboda drati pritisnuto vatom
oko 5 minuta.
20. Vratiti unutranju kapicu na iglu titei sebe od uboda,
odvrnuti iglu sa pena i baciti je.
21. Vratiti poklopac na pen i odloiti ga do sljedee upotrebe, ali
ne u friider.
22. Osoba odmah ili nakon pola sata (zavisno od vrste inzulina, o
emu e osoba dobiti savjete i upute od zdravstvenih radnika)
treba uzeti obrok.
23. Kod igala voditi rauna da su sterilne, tek otpakovane
(proitati datum na pakovanju) i da nisu tupe (ne kidaju kou
nego skoro neosjetno ulaze u tkivo).
24. Voditi rauna o bacanju upotrijebljenih igala. Najbolje je za to
odrediti neku konzervu sa poklopcem (od kafe ili slino) ili
ispranjenu plastinu bocu. Ne koristiti providne i staklene
posude. Kada je posuda puna, zatvoriti je i obezbijediti
ljepljivom trakom prije bacanja u kontejner. Drati pribor van
domaaja djece.
25. Oprati ruke.

89

Slika 13. Davanje inzulina

Kod pripreme jela za dijabetiare treba koristiti manje brana, eer
ne upotrebaljvati uope, nego ih sladiti posebnim sladilima za
dijabetiare. Hrana ne smije biti premasna. Sve detaljne informacije i
savjete o nainu ishrane dijabetiara e dati zdravstveni radnici.

90

10. POGLAVLJE
Pomo korisniku/bolesniku pri eliminaciji mokrae i
stolice
10.1. O izluivanju i cirkulaciji
Izluivanje. Izluevine su produkti koji se iz organizma izbacuju, a u
njihovom formiranju uestvuju skoro svi organi. U posmatranju
korisnika/bolesnika posebnu panju treba usmjeriti na mokrau i
stolicu. U uem smislu, pod procesom izluivanja podrazumijeva se
nastanak mokrae u bubrezima, koja se izluuje mokrenjem preko
dva uretera koji izlaze iz dva bubrega, te dovode mokrau u mokrani
mjehur koji slui kao privremeni rezervoar, odakle se mokraa
povremeno izbacuje preko uretre van organizma. Neprobavljena
hrana prolazi kroz probavni sistem i analnim otvorom izluuje se iz
organizma kao stolica. Preko koe, otpadne tvari izluuju se
znojenjem.
Cirkulacija. Srce je vitalni organ iji je zadatak da pumpa krv kroz
cijelo tijelo. Srce ima dvije pretkomore i dvije komore. Krv sa sobom
do organa i tkiva prenosi kisik i hranu za funkcionisanje, a od organa
odnosi ugljen-dioksid i materije koje su nepotrebne ili tetne. Krv
tee kroz cjevice krvne sudove. Krvni sudovi koji vode krv od srca
do organa su arterije, a oni koji krv vraaju od organa do srca su
vene. Aorta je glavna i najvea arterija, izlazi direktno iz srca, a sve
druge arterije su grane aorte. One se granaju poput vodovodne mree
kroz grad, postaju sve razgranatije i tanje. Kada se arterije sasvim
razgranaju prelaze u kapilare, jo sitnije krvne sudove.
91

Slika 14. Sistem organa za izluivanje

Slika 15. Razlike sistema organa za izluivanje i genitalnih organa

kod ena i mukaraca

92

Slika 16. Sistem organa za cirkulaciju

10.2. Mokraa i stolica
Otpadne materije iz organizma odvode se putem krvi do jetre ili do
bubrega (ovisno o osobinama tih materija), te se jetrom, preko ui i
kroz crijeva izbacuju van putem stolice, ili bubrezima preko
mokranog mjehura izbacuju van putem mokrae.
Mokraa (urin) je teni tjelesni otpadni produkt, nastao u bubrezima.
Eliminacija urina se vri aktom mokrenja (uriniranje ili mikcija) kroz
mokranu cijev. Kod zdrave osobe smatra se da u mokrai nema
mikroorganizama. Normalna boja mokrae je svijetlo uta, a ako je
93

osoba bolesna boja moe varirati od bijele (bezbojna mokraa),

crvene, zelene, preko sive i izuzetno tamne (crne).
Stolica (feces) je crijevni sadraj koji je ostao nesvaren, pa se iz
probavnog trakta periodino izbacuje u aktu pranjenja debelog
crijeva (defekacija). Defekacija nastaje kada stolica pritisne zadnji dio
debelog crijeva. Osobine stolice kod zdrave osobe su sljedee:
uestalost: od tri stolice dnevno, do jedne stolice u tri dana,
koliina: 100-300 g zavisno o vrsti i koliini konzumirane
hrane te o uestalosti stolice,
formiranost: gusta, zbijena,
oblik: duguljast ili jajolik, poprene irine oko 2 cm,
boja: smea,
sastav: 60-70% voda, 30-40% vrste tvari (nesvareni ostaci
hrane, izluevine probavnih lijezda, odumrle elije crijeva i
bakterije).
10.3. Smanjena mogunost obavljanja nude
Do smanjene mogunosti obavljanja nude dolazi najee zbog
sljedeih razloga:
nemogunost odlaska do toaleta ili do kolica,
nemogunost sjedanja ili ustajanja sa toaleta,
smanjena mogunost manipuliranja odjeom pri obavljanju
nude,
nemogunost odravanja higijene po obavljanju nude,
smanjena mogunost putanja vode na toaletu,
okolinske graevinske barijere ili barijere zbog namjetaja u
prostoriji,
sniena motivacija ili nemotiviranost za obavljanje nude,
opa slabost ili umor, smanjeno podnoenje napora,
anksioznost, depresija,
nesposobnost opaanja dijelova tijela ili prostornih odnosa,
oteenja opaanja ili miljenja,
bolovi,
bolesti nerava, miia i kostiju usljed ega je smanjeno ili
onemogueno kretanje,
poremeaji svijesti,
94

 medicinski postupci i procedure.

Zadaci njegovateljice u vezi sa smanjenom mogunou obavljanja
nude kod korisnika/bolesnika su:
Treba pitati korisnika/bolesnika o podacima koji mogu
poboljati zadovoljavanje potreba za nudom, o vremenu kada
treba obavljati nudu.
Treba koristiti sva potrebna pomagala pri obavljanju nude
(poviena sjedalica na toaletu, rukohvati u toaletu, posude iz
kojih se ne prolijeva urin).
Treba osigurati privatnost pacijenta.
Potrebno je napraviti raspored obavljanja nude u dogovoru s
korisnikom/bolesnikom, te planirati obavljanje nude u
periodima kada je podraaj za to najjai i najuestaliji (ujutro,
nakon obroka, svaka 2 sata, naveer i slino).
Ponekad je dobro imati stalne termine za obavljanje nude,
iako se ovi termini moda svode samo na redovno sjedenje na
toaletu, ali mogu za krae ili due vrijeme uredovati stolicu.
Treba pomagati korisniku/bolesniku sve dok ne postane
samostalan.
Treba poticati korisnika/bolesnika da sudjeluje pri obavljanju
nude u skladu sa svojim mogunostima, te osigurati
prikladnu nagradu za sudjelovanje. Treba poveavati stepen
sudjelovanja korisnika/bolesnika s ciljem postizanja njegove
samostalnosti.
Potrebno je osigurati ishranu i unos tekuine koji e
doprinijeti normalnom obavljanju nude.
Treba osigurati prikladna kolica ako su potrebna, radije nego
none posude. Ako je korisnik/bolesnik iznenada i naglo
obolio, tada treba koristiti none posude.
Signalno zvono, toaletni papir i pribor za higijenu ruku treba
staviti dovoljno blizu korisnika/bolesnika.
U sluaju obavljanja nude u krevetu, treba urediti
korisnika/bolesnika i promijeniti posteljinu, te preporuiti
noenje odjee koja se moe lako skinuti.
Treba provesti razne postupke usmjerene spreavanju padova i
ukloniti barijere na putu do toaleta.

95

10.4. Upotreba none posude

Postupak postavljanja ili davanja none posude korisniku/bolesniku:
1. Oprati ruke.
2. Pripremiti materijal (nona posuda, bokal ili posuda sa toplom
vodom, manji pekir ili trljaica, rukavice za jednokratnu
upotrebu, papirnati ubrusi ili toaletni papir, sapun).
3. Obezbijediti privatnost.
4. Ako je uzglavlje kreveta podignuto, treba ga spustiti.
5. Staviti nonu posudu i toaletni papir blizu kreveta sa strane
gdje njegovateljica stoji. Staviti toaletni papir blizu
korisnikovih/bolesnikovih ruku.
6. Postaviti nonu posudu. Nikada ne stavljati nonu posudu na
posteljinu ili na stoli pored kreveta.
7. Ostali materijal staviti na stoli pored kreveta. Sav materijal
moe se staviti na odgovarajui posluavnik koji slui samo
za ove svrhe.
8. Staviti pokrivenu nonu posudu u podnoje. Plastina nona
posuda je najudobnija. Ako je nona posuda bez poklopca,
pokriti je sa pekirom ili toalet papirom.
9. Obui rukavice za jednokratnu upotrebu.
10. Ukloniti donji dio pidame ili urolati i podii spavaicu. Ako
je korisnik/bolesnik mrav ili ima dekubitus neophodno je
postaviti na nonu posudu papirni pekir ili slino.
11. Zamoliti korisnika/bolesnika da savije noge u koljenima, a
ostali dio tijela podigne tako da se osloni na potiljani dio
glave, laktove ruku i pete, ako je u mogunosti.
12. Pomoi korisniku da podigne stranjicu. Kada se korisnik
podigne, staviti ruku ispod korisnikovih/bolesnikovih lea i
podii ga polako i njeno.
13. Drugom rukom staviti nonu posudu na krevet tako da
korisnik/bolesnik moe sjesti na nju.
14. Ako korisnik/bolesnik ne moe da podigne kukove i
stranjicu, potrebne su dvije njegovateljice da ga podignu.
15. Nona posuda moe se postaviti kotrljanjem korisnika na
jednu stranu. Ako korisnik/bolesnik ne moe pomagati,
okrenuti ga na jednu stranu i staviti nonu posudu na krevet na
mjesto gdje je bila stranjica, te ga okrenuti na nonu posudu.
Okrenuti korisnika od sebe dok se jednom rukom pridravaju
njegovi bedro i ruka.
96

16. Provjeriti da li je nona posuda postavljena na odgovarajui

nain.
17. Ako postoji trapez iznad kreveta, postaviti nonu posudu
ispod korisnika kad se on podigne pomou trapeza.
18. Zadnjica bi trebala biti na zaobljenom dijelu none posude.
Uski kraj none posude treba da bude okrenut prema podnoju
kreveta.
19. Povui plahtu preko korisnika radi obezbjeenja privatnosti.
Skinuti rukavice.
20. Korisnik se moe ostaviti da bude sam, osim ako zbog teine
bolesti to nije preporueno.
21. Oprati ruke i ekati da se korisnik javi. Odgovoriti odmah na
njegov poziv.
22. Napuniti lavor ili posudu sa toplom vodom, donijeti sapun,
trljaicu i pekir.
23. Ponovo obui rukavice za jednokratnu upotrebu.
24. Zamoliti korisnika/bolesnika da savije koljena i da se podigne
na pete. Staviti jednu ruku ispod lea i njeno podii
korisnika/bolesnika iznad none posude.
25. Drugom rukom izvui nonu posudu, pokriti je i staviti na
odgovarajue mjesto.
26. Ako korisnik/bolesnik ne moe sam da se podigne, onda su za
ovu radnju potrebne su dvije osobe.
27. Korisnik/bolesnik se moe otkotrljati od posude na bok, dok
se izvue posuda.
28. Mnogi korisnici/bolesnici teko mogu sami da se adekvatno
operu poslije upotrebe none posude. Postoji mogunost da
osoba koja njeguje mora pomoi prilikom pranja stranjice.
29. Pomoi pacijentu u ienju stranjice ako je potrebno.
Stranjicu oistiti toaletnim papirom.
30. Nonu posudu i upotrijebljeni toaletni papir premjestiti na
odgovarajue mjesto.
31. Oprati korisnika toplom vodom i sapunom.
32. Upotrijebljeni materijal (trljaicu, promijenjenu posteljinu i
slino) ostaviti na odgovarajue mjesto.
33. Stimulisati korisnika/bolesnika da opere ruke i osvjei se.
34. Odnijeti nonu posudu u toalet i isprazniti je. Oprati nonu
posudu vodom, dezinficirati je, osuiti i pokriti.
35. Skinuti rukavice i odloiti ih na ispravan nain.
36. Poslije zavrene procedure oprati ruke.
97

Slika 17. None posude

10.5. Inkontinencija urina
Inkontinencija urina je nemogunost kontrolisanja mokrenja, a
obuhvata smetnje od povremenog bjeanja mokrae do kompletne
nemogunosti zadravanja mokrae. Inkontinencija se ee javlja u
starijih osoba, ee kod ena zbog ranijih poroaja. Inkontinencija
obino ne predstavlja hitno stanje.
Inkontinencija se moe podijeliti na:
naglo nastala inkontinencija (zbog naglih i iznenadnih bolesti,
infekcija, velike koliine mokrae u mokranom mjehuru i
uzimanja velike koliine tenosti, ogranienosti kretanja, nuspojava nekih lijekova, psiholokih uzroka),
trajna inkontinencija (zbog dugotrajnih stanja i bolesti,
slabosti miia male karlice, hirurkih zahvata u ovoj regiji
tijela, bolesti nerava ili mozga, mentalnih oboljenja, povreda i
slino).
Zadaci njegovateljice kod korisnika/bolesnika sa inkontinencijom
urina su:
Njegovateljica mora imati dovoljno strpljenja sa takvim
korisnicima/bolesnicima, mora biti svjesna da je nevoljno
mokrenje rezultat bolesti, a ne njegov hir.
Korisnici/bolesnici koji su inkontinentni se osjeaju
neugodno, oni zbog toga pate, osjete neugodan miris mokrae,
98

potrebna im je pomo u odravanju line higijene, mijenjanju

uloaka, odjee ili posteljnog rublja.
Korisnici/bolesnici obino vie vole da se koristi termin
uloak a ne pelena.
Korisnicima/bolesnicima koji su ovisni o urinarnim
kondomima ili ulocima treba upriliiti odjeu koja e to
vjeto prikrivati.
Nona posuda, flaa za mokrau, vreica za mokrau moraju
biti pri ruci njegovateljici, spremljeni na odreenom mjestu,
spremni za upotrebu u svakom trenutku.
Njegovateljica je ta koja donosi, postavlja, prazni, ponovno
isti sva pomagala koja se koriste pri mokrenju.

Trening miia male karlice. Postoje tri vjebe za ove miie:

Prva vjeba: lei na lea, prekrstiti noge, rairiti koljena,
podii lagano karlicu i ostati u tom poloaju 5-10 sekundi,
ponoviti nekoliko puta.
Druga vjeba: sjesti, ispraviti lea, stopala su na podu, pete se
dodiruju, rukama koje su sa unutranje strane koljena
potiskivati koljena vani, a koljenima gurati unutra, ponoviti
10-15 puta.
Trea vjeba: pri mokrenju zaustaviti mlaz 3-4 puta
koritenjem miia male karlice.
10.6. Njega katetera
Kateter koji se due vrijeme ostavi u tijelu ostaje privren na
vreicu u kojoj se skuplja urin. Pacijent vreicu moe staviti ispod
odjee gdje ostaje potpuno neprimijeena.
Dugo vrijeme upotrebe katetera moe biti od velike vanosti za
pacijenta. Inkontinentni pacijenti su esto kateterizirani kako bi se
smanjili trokovi lijeenja. Ipak, dugotrajna kateterizacija nosi
znaajan rizik za infekcije mokranog mjehura. Upravo zbog ovog
razloga je kateterizacija zadnji izbor pri rjeavanju problema
inkontinencije i to tek kad su se iscrpila ostala rjeenja.

99

Svakodnevno odravanje katetera i vreice je nuno kako bi se

reducirao rizik od infekcije. Takve mjere opreza i njegovanje
ukljuuju:
ienje mjesta gdje kateter izlazi iz tijela i samog katetera,
odvajanje vreice u kojoj se skuplja urin,
odvajanje vreice od katetera to je rjee mogue,
odravanje konektora vreice to je vie mogue istim i
povremeno ienje i mijenjanje vreice,
pijenje dovoljno tekuine kako bi se proizvelo barem dvije
litre urina dnevno.
Postupak pranjenja vreice za sakupljanje urina:
1. Oprati ruke.
2. Staviti rukavice i masku.
3. Obezbijediti privatnost.
4. Svui donji dio odjee korisnika/bolesnika do koljena i
postaviti ga u leei ili polusjedei poloaj.
5. Na donjem kraju vreice za sakupljanje urina postoji ventil.
Otvoriti ventil iznad none posude i saekati da urin iz vreice
istekne, te zatvoriti ventil.
6. Obrisati ventil i vreicu ukoliko su zaprljani urinom.
7. Isprazniti urin iz none posude.
8. Korisnika/bolesnika obui i smjestiti u udoban poloaj.
9. Oprati ruke.
Nekada se deava da vreica za sakupljanje urina pukne. Takoer,
vreicu je potrebno povremeno mijenjati zbog odravanja higijene
katetera i vreice i spreavanja upala mokranih puteva. Postupak
promjene vreice za sakupljanje urina ukoliko nema zdravstvenog
radnika da to uini:
1. Oprati ruke.
2. Staviti rukavice i masku.
3. Obezbijediti privatnost.
4. Svui donji dio odjee korisnika/bolesnika do koljena i
postaviti ga u leei ili polusjedei poloaj.
5. Pripremiti i otpakovati drugu vreicu za sakupljanje urina,
pazei da se gornji kraj cjevice i vanjski kraj katetera ne
dodirnu rukom, niti bilo kojim drugim predmetom iz okoline.
6. Jednom rukom drati na vanjskom kraju katetera na mjestu
gdje se spaja sa vreicom.
100

7. Drugom rukom izvui gornji kraj cjevice preko koje je

vreica spojena na kateter. Cjevica je sastavni dio vreice.
8. I dalje vrsto drati vanjski kraj katetera da urin nebi poeo
izlaziti i prljati okolinu, jer je sada kateter odvojen od vreice.
9. Privrstiti drugu pripremljenu vreicu na kateter.
10. Iz stare vreice isprazniti urin i vreicu baciti, po mogunosti
u kantu namijenjenu za otpad koji je bio u kontaktu sa
bolesnikom i njegovim izluevinama.
11. Korisnika/bolesnika obui i smjestiti u udoban poloaj.
12. Oprati ruke.

Slika 18. Urinarni kateter i vreica za sakupljanje urina

10.7. Koritenje urinarnog kondoma
Mukarci mogu koristiti i ureaj za vanjsko sakupljanje urina koji se
nosi oko penisa, koji se zove urinarni kondom. Nije prikladan za
mukarce koji nisu obrezani ili imaju iznimno mali ili iznimno veliki
penis. Korisnici urinarnog kondoma se nekada ale na upale
101

urinarnog trakta i oteenje koe. Urinarni kondom ne smije da stee

penis, a prazni se preko vreice koja se koristi i kod katetera. Urinarni
kondom ne omoguava bezvoljno pranjenje mokranog mjehura kao
to to ini kateter, pa se i ne koristi u stanjima kada korisnik/bolesnik
ne moe samostalno mokriti. Korisnik/bolesnik nakon postavljanja
urinarnog kondoma moe samostalno mokriti bez straha od prljanja
okoline.
Postupak postavljanja urinarnog kondoma:
1. Oprati ruke i staviti rukavice za jednokratnu upotrebu.
2. Pripremiti urinarni kondom i vreicu za prihvatanje urina.
3. Obezbijediti privatnost.
4. Postaviti korisnika/bolesnika u odgovarajui poloaj, leei ili
polusjedei.
5. Spustiti odjeu sa donjeg dijela tijela korisnika/bolesnika do
koljena.
6. Urinarni kondom navui na penis, ali da kondom ne stee
penis.
7. Na slobodni kraj urinarnog kondoma na nastavak namijenjen
za vreicu za prihvatanje urina privrstiti vreicu.
8. Obui korisnika/bolesnika, smjestiti u udoban poloaj i pokriti
ga.
9. Skinuti rukavice.
10. Oprati ruke.

Slika 19. Urinarni kondom

102

10.8. Inkontinencija stolice

Inkontinencija stolice (fekalna inkontinencija) predstavlja vrlo
ozbiljno stanje koje pogoenu osobu prvenstveno dovodi u poziciju
teke fizike invalidnosti, a s druge strane vue za sobom brojne
psihike traume, kao to je gubitak samopouzdanja. Procjenjuje se da
je fekalna inkontinencija drugi vodei razlog koji pacijente dovodi u
poziciju da su trajno ovisni o domovima za zbrinjavanje nemonih
osoba. Pod fekalnom inkontinencijom podrazumijeva se povremena
ili trajna nemogunost zadravanja stolice u trajanju od najmanje
mjesec dana kod osoba koje imaju vie od tri godine ivota.
Zadravanje stolice ovisi o brojnim faktorima kao to su: mentalno
zdravlje, formiranost i koliina stolice, rad i rastezljivost crijeva i
mara. Razlozi zbog kojih se javlja inkontinencija stolice su:
povrede u podruju mara zbog povrede, poroaja,
operativnih zahvata na toj regiji tijela ili drugih razloga,
upale i tumori zavrnog dijela debelog crijeva,
smanjena propustljivost mara,
poremeena osjetljivost mara,
zaglavljivanje komada veoma vrste stolice u zavrnom
dijelu debelog crijeva i drugo.
10.9. Njega vjetakog anusa
Vjetaki anus predstavlja vjetaki otvor na povrini koe napravljen
operativnim putem koji izvodi stolicu u kesu zalijepljenu na prednji
trbuni zid.
Postupak pranjenja kesice vjetakog anusa:
1. Oprati ruke.
2. Obezbijediti privatnost.
3. Pripremiti materijal (rukavice, posuda u koju e se istresti
stolica, sredstvo za dezinfekciju, gaza, papirnate maramice).
4. Obui rukavice za jednokratnu upotrebu.
5. Korisnika/bolesnika postaviti u odgovarajui, udoban poloaj.
6. Postaviti posudu ispod korisnika/bolesnika.
7. ep za pranjenje kesice vjetakog anusa dezinficirati gazom
koja je namoena u dezinfekciono sredstvo.
103

8. Otvoriti ep iznad posude i pustiti stolicu da otee.

9. Po isticanju stolice ventil ponovo dezinficirati i zatvoriti ga.
10. U sluaju potrebe oistiti vanjsku stranu kesice.
11. Po zavrenom postupku materijal pokupiti, oistiti i ostaviti na
za to odreeno mjesto.
12. Rukavice i drugi jednokratni materijal odloiti u kantu za
otpad.
13. Poslije zavrene procedure oprati ruke.

Slika 20. Vjetaki anus

10.10. Proljev i zatvor
Proljev (dijareja) predstavlja poveanje koliine i sadraja ili
uestalosti pranjenja crijeva. Vrlo esto je proljev samo simptom
neke ozbiljnije bolesti, a ponekad je ipak samo privremeni problem.
Proljev moe biti akutni i hronini. Debelo crijevo je normalno
nastanjeno poeljnim bakterijama koje razgrauju ostatke hrane i ne
doputaju nastanjivanje patogenih bakterija. Meutim, kod odreenih

104

okolnosti (npr. uzimanje antibiotika) dolazi do poremeaja crijevne

flore to dovodi do proljeva.
Zatvor (opstipacija) predstavlja poremeaj koji se manifestuje
rijetkim pranjenjem crijeva, nadutou u stomaku i stolicom koja se
teko i bolno izbacuje. Zatvor dovodi do poremeaja rada velikog
broja organa, a ne samo crijeva. Uzroci zatvora su brojni: neredovna
ishrana, brza hrana, nedovoljno voa i povra, nedovoljno biljnih
vlakana, gazirani sokovi, alkohol, jaki zaini, kafa i cigarete,
preobilni i neredovni obroci, uzimanje hrane s nogu i bez dovoljno
vakanja, nedovoljno uzimanje tenosti, dugotrajno sjedenje i
nedostatak fizike aktivnosti, napetost i stres. Posljedice zatvora su:
nadutost i bolovi u stomaku, hemoroidi, glavobolja, zadah iz usta,
problemi s koom, umor, malaksalost itd.

10.11. Puls i mjerenje pulsa

U radu sa korisnicima/bolesnicima njegovateljica e nekada trebati da
osjeti ili izmjeri puls. Puls je odraz rada srca na perifernim krvnim
sudovima (arterijama). Puls se moe mjeriti na onim arterijama ispod
kojih se nalazi vrsta podloga kost. Najee se puls mjeri na
runom zglobu, u lakatnoj jami ili na stopalu. Za osobe koje nisu
zdravstveni radnici, nije preporuljivo pipati puls na vratu, zbog
mogunosti ozbiljnih komplikacija.
Postupak mjerenja pulsa na runom zglobu:
1. Oprati ruke.
2. Pripremiti topericu ili sat sa sekundama.
3. Identifikovati korisnika/bolesnika.
4. Obezbijediti privatnost.
5. Objasniti korisniku/bolesniku ta se eli uraditi.
6. Upotrijebiti rukavice za jednokratnu upotrebu ako
korisnik/bolesnik ima otvorene rane, nekontrolisane fizioloke
potrebe i mokru posteljinu.
7. Postaviti korisnika/bolesnika u udoban poloaj, sa dlanom
jedne ruke prema dolje, sa laktom savijenim pod pravim
uglom.
8. Jagodicama dva ili tri prsta (drugi, trei i etvrti prst)
umjerenim pritiskom napipati podruje na kojem se osjete
otkucaji srca puls. Puls se nikada ne pipa palcem, jer palac
105

ima vlastiti puls, pa njegovateljica moe zabunom mjeriti svoj

umjesto korisnikov/bolesnikov puls.
9. Uz kontrolu toperice ili sata broje se otkucaji pulsa u toku
jedne minute.
10. Poslije zavrene procedure oprati ruke.

Slika 21. Mjerenje pulsa

10.12. Arterijski krvni pritisak i mjerenje arterijskog krvnog

pritiska
Pored pulsa mjerljiv je i arterijski krvni pritisak. On moe biti
normalan, nizak i visok. Osobe sa niskim pritiskom imaju este
nesvjestice, vrtoglavice, naroito po ustajanju iz kreveta. Osobe sa
visokim pritiskom nemaju u poetku tegoba dok se ne jave
komplikacije na pojedinim organima (srcu, oima, bubrezima itd.).
Normalan arterijski krvni pritisak odrasle osobe iznosi 120/80 mmHg.
Na visinu krvnoga pritiska mogu uticati: dob, spol (ene imaju nii
pritisak od mukaraca iste dobi), aktivnost (vii je u pojaanoj
aktivnosti) i doba dana (nii je ujutro, a vii poslijepodne i naveer).
Krvni pritisak mjeri se tlakomjerom na ivu ili, sve popularnijim u
kunoj upotrebi, elektronskim tlakomjerom. Najee se arterijski
krvni pritisak mjeri na arteriji u lakatnoj jami.

106

Postupak mjerenja krvnog pritiska:

1. Oprati ruke.
2. Identifikovati korisnika/bolesnika.
3. Obezbijediti privatnost.
4. Pripremiti materijal (tlakomjer, slualice). irina manete
mora odgovarati 2/3 duine od lakta do ramena, a njena
duina mora biti dovoljna da obuhvati 80% nadlaktice.
5. Objasniti korisniku ta se eli uraditi. Ako korisnik ima nagon
na stolicu ili mokrenje, obavlja to prije mjerenja krvnog
pritiska. Korisnik/bolesnik ne smije uzimati kafu, alkohol ili
duhan bar 30 minuta prije mjerenja.
6. Korisnika postaviti u odgovarajui poloaj, sjedei ili leei, a
prije samog mjerenja potrebno je da se odmori 3-5 minuta.
7. Upotrijebiti rukavice za jednokratnu upotrebu ako korisnik
ima otvorene rane, nekontrolisane fizioloke potrebe i mokru
posteljinu.
8. Ruku treba osloboditi odjee, osloniti je na podlogu u visini
srca, ispruenoga lakta, s dlanom okrenutim prema gore.
9. Postavite manetu oko nadlaktice, ne prejako, toliko da se
ispod nje moe staviti vrak prsta. Donji rub manete treba da
bude oko 2,5 cm iznad lakatne jame.
10. Staviti slualice u svoje ui pazei da su gumeni dijelovi koji
ulaze u ui usmjereni prema naprijed.
11. Postavite membranu slualica na unutranju stranu lakta u
lakatnu jamu i lagano pritisnuti.
12. Brzo napuhati manetu koja je ve postavljena na nadlaktici
stiui gumenu pumpicu i to za 30 do 40 jedinica iznad
zadnje izmjerene vrijednosti pritiska. Maneta se ne napuhuje
polako, jer se mogu dobiti lane vrijednosti.
13. Polagano se otputa ventil, po 2-3 mm u sekundi. Ne otputati
ga prebrzo, jer se nee moi odrediti prava vrijednost.
14. Nakon tiine, u jednom trenutku ut e se kucanje srca.
Paljivo sluati pojavu prvog tona i proitati vrijednost na
manometru u tom trenutku. Ta vrijednost je vrijednost
gornjeg (sistolnog) pritiska.
15. Nastavi se jednakom brzinom otputati ventil, sluajui
kucanje srca. Treba se koncentrisati na trenutak kada se
kucanje vie ne uje i proitati vrijednost u tom trenutku. Ta
vrijednost je vrijednost donjeg (dijastolnog) pritiska.

107

16. Zapiu se izmjerene vrijednosti, prvo gornjeg, a potom

donjeg pritiska. Prva cifra je uvijek vea od druge.
17. Ako se eli ponoviti mjerenje, priekati 2-3 minute prije
ponovnog napuhavanja manete.
18. Poslije zavrene procedure oprati ruke.

Slika 22. Mjerenje arterijskog krvnog pritiska

10.13. Oticanje ekstremiteta

Kod razliitih bolesti organa za cirkulaciju i izluivanje, prvenstveno
kod bolesti srca i bubrega, moe doi do oticanja ekstremiteta,
najee nogu. Ukoliko se prstom pritisne na mjesto gdje je noga
oteena, ostat e mala jamica koja e se veoma sporo vraati u
prvobitni oblik. esto se kod osoba koje imaju otok na nogama moe
vidjeti ulegnue na mjestu gumirane lastike od arapa.
Njegovateljica ima sljedee zadatke kod osoba sa otokom na nogama:
1. Treba noge korisnika/bolesnika postaviti u isti nivo ili blago
poviene u odnosu na ostatak tijela (koristiti npr. na mali
jastui).
2. Pri odijevanju korisnika/bolesnika ne treba koristiti arape i
obuu koja stee. Najbolje je koristiti arape koje nemaju
gumiranu lastiku na vrhu.
3. U sluaju da njegovateljica primjeti oticanje nogu kod njenog
korisnika/bolesnika ili poveanje ve prisutnog otoka, treba da
108

obavijesti zdravstvene radnike u nadlenoj zdravstvenoj

ustanovi.

Slika 23. Otok na nogama

10.14. Vrtoglavica i nesvjestica

Vrtoglavica je subjektivni osjeaj da se ovjek sam okree ili da se
predmeti vrte oko njega. Vrtoglavica moe biti praena teturanjem ili
padanjem osobe, kao i pojavom nevoljnih trzaja oiju. Njegovateljica
treba da prepozna da korisnik/bolesnik ima vrtoglavicu, te da o tome
obavijesti zdravstvene radnike.
Nesvjestica je iznenadni i prolazni gubitak svijesti zbog smanjene
koliine kisika u mozgu. Nesvjestica poinje naglo, traje kratko, a
osoba se potpuno oporavlja. U nekim sluajevima tokom nesvjestice
korisnik/bolesnik moe pasti i udariti o tvrdu podlogu ili neki
predmet pri emu moe nastati povreda. Neke bolesti kao to su
modani udar ili komplikacije eerne bolesti ponekad mogu izazvati
nesvjesticu. Nesvjestica se ee javlja u dobi izmeu 10 i 30 godina,
te nakon 65. godine, a posebno iznad 75. godine ivota. Uzroci
sinkope su razliiti. Njegovateljica treba da svog korisnika/bolesnika
polegne i podigne mu noge iznad nivoa tijela, te da obavijesti
zdravstvene radnike.

109

110

11. POGLAVLJE
Pomo korisniku/bolesniku pri kretanju
11.1. O kostima i miiima
Kretanje predstavlja harmonian tok pokreta i sposobnost hodanja. Za
korisnika/bolesnika kretanje predstavlja osnovnu ljudsku potrebu, a
korisnici/bolesnici koji su manje pokretni ili nepokretni esto se
osjeaju manje drutveno korisni i ovisni o drugim osobama
(lanovima porodice, njegovateljici).
Nasuprot smanjenoj pokretljivosti, redovno kretanje obezbjeuje
ouvanje zdravlja kostiju i miia, te dovoljnu pokretljivost zglobova.
Sistema organa za kretanje (lokomotorni sistem) predstavlja potporu
za tijelo, a ine ga kotani sistem, miini sistem i zglobni sistem. U
tijelu se nalazi ukupno 206 kostiju koje su meusobno vezane
pokretnim i nepokretnim zglobovima.

111

Slika 24. Sistem organa za kretanje: kosti, miii i zglobovi

11.2. Povrede
ovjek je svakodnevno izloen raznim povredama pri radu, u
saobraaju i sportu. Kod povreda najee dolazi do oteenja mekih
tkiva (koa, masno tkivo). Najee su povrede uzrokovane silom, a
mogu biti unutranje i vanjske. Najee povrede su: nagnjeenja,
oteenja koe, krvarenja, uganua, prelomi i iaenja. Najvaniji
faktori za prevenciju povreda su:
kontrola i samokontrola,
upotreba zatitnih mjera pri radu,
pridravati se savijeta zdravstvenih radnika nakon
prebolovane bolesti posebno u fazi oporavka.
Pravilna ishrana i vjeba mogu sprijeiti razne komplikacije kod ve
nastalih povreda i kod smanjene pokretljivosti kao i pojavu novih
oboljena.
112

11.3 Komplikacije smanjene pokretljivosti

Najee komplikacije koje se mogu dogoditi kod smanjene
pokretljivosti su: iaenja i uganua zglobova i prelomi kostiju.
Pravilna ishrana treba da sadri dovoljan unos vitamina i minerala,
posebno kalcijuma kako bi se sprijeila osteoporoza (skeletna bolest
karakterizirana smanjenom kotanom masom i promjenama u kostima
koje dovode do slabosti kostiju i esto za posljedicu imaju povean
rizik od preloma kosti).
Faktori koji mogu nepovoljno uticati na pokretljivost su: starost i
nezgoda, bolest ili povreda. Kljuni elementi za prevenciju padova
kod starijih su:
1. Eliminacija opasnosti iz sredine,
ukloniti poderane prostirke,
ukloniti niski namjetaj sa poda,
smanjiti pretrpanost prostora,
smanjiti nered,
ukloniti kablove, ice,
provjeriti osvjetljenje,
obezbijediti stepenice, rukohvate,
privrstiti prostirke,
osigurati upotrebu telefona sa leaja,
postaviti rukohvate kod kade, tua, toaletne olje,
koristiti gumene prostirke u kadi i ispod tua,
ne drati pribor za higijenu na suvie visokim
policama,
2. Smanjenje rizinog ponaanja,
smanjiti unos alkohola,
smanjiti pretjerano vjebanje i izlaganje fizikim
naporima,
izbjegavati penjanje na ljestve, drvee,
izbjegavati hodanje po ledu,
3. Fiziko
vjebanje
treba
preporuiti
svim
korisnicima/bolesnicima u skladu sa njihovim mogunostima,
4. Potrebno je povremeno praviti obnavljanje svih lijekova koje
korisnik uzima, te pokuati u saradnji sa ljekarom ukloniti one
lijekove koji su u vezi sa poveanim rizikom za padove,
113

5. Prilikom planiranja aktivnosti za prevenciju padova treba

ukljuiti lanove porodice, treba ih uputiti o znaaju padova,
rizicima i mjerama prevencije,
6. Sve korisnike koji su vezani za kuu i nisu u prilici doi na
pregled, zdravstveni radnik bi trebao obii najmanje 2x
godinje i provjeriti njihovu zatitu od eventualnih padova.
11.4. Oteenje koe i tkiva rane od leanja (dekubitus)
Dekubitus (latinski decubitare leati) predstavlja promjenu na koi,
povrinsku ili duboku ranu koja nastaje zbog nedovoljne cirkulacije
krvi, odnosno nedovoljne ishrane koe i dubljih tkiva, a koja je
uzrokovana dugotrajnim pritiskom na kou. Koa i potkono tkivo
moraju se odrati zdravi. Ako neko lei ili sjedi due vrijeme u istom
poloaju, postoji opasnost od stvaranja dekubitusa.
Dekubitus nastaje na onim djelovima tijela koja su usljed dugotrajnog
leanja najvie izloena pritisku. Veoma je vano da se, ukoliko se
primjete neobine povrede na tijelu kao to su naborana koa na
stranjici, plik, crvenilo, obavezno javi u zdravstvenu ustanovu.

Slika 25. Mjesta na kojima najee nastaje dekubitus

114

Mjesta na kojima najee nastaje dekubitus su mjesta gdje su kosti

veoma blizu povrini koe:
potiljana kvrga,
lopatine kosti,
sredinji dio kimenog stuba,
krstana kost,
kukovi, koljena, glenjevi, pete, laktovi.
Postoje etiri faze razvoja dekubitusa:
1. U prvoj fazi prisutno je crvenilo koe koje se zadrava u toku
24 sata, koa je itava, topla i tvrda na tom mjestu.
2. U drugoj fazi stvara se mjehuri, koa puca, okolina je crvena,
topla, postoji otok.
3. U treoj fazi prisutna je otvorena rana, dublja, sa izumrlim
tkivom.
4. U etvrtoj fazi rana je duboka sa rubovima od izumrlog tkiva,
vide se miii i kosti.
Faze razvoja dekubitalne rane su izuzetno vane za razlikovanje
stadija u kome se dekubitus razvio, kako bi njegovateljica na vrijeme
mogla potraiti pomo zdravstvenih radnika, jer dekubitalne rane
nekada mogu zahtijevati i hirurki tretman. Dekubitus moe biti
zahvaen i infekcijom.

Slika 26. Dekubitus

115

Preventivne mjere i pomona sredstva u borbi protiv dekubitusa.

Prevencija je bitna zbog komplikacija koje mogu nastati, te zbog
kvalitetnijeg ivota nepokretnih korisnika/bolesnika i dueg
preivljavanja teko bolesnih korisnika.
Preventivne mjere nastanka dekubitusa u kunim uslovima su:
lino i posteljno korisnikovo/bolesnikovo rublje mora biti
uredno i isto,
esto pranje i masaa mjesta na kojima najee nastaje
dekubitus,
promjena poloaja korisnika/bolesnika na svaka 2 sata,
koritenje pomonih sredstava (antidekubitalni jastuk, duek,
specijalni krevet).
provoenje osnovnih vjebi ekstremiteta,
vjebe disanja,
pravilna ishrana.
Kod pojave dekubitusa ne treba provoditi sljedee:
ne treba davati nikakve lijekove (antibiotike) osim po
preporuci ljekara,
ne treba koristiti dezinfekciona sredstva jer oteavaju
zarastanje koe,
ne treba istiti ranu alkoholom ni posipati puderima.
Kod pojave dekubitusa treba provoditi sljedee:
promjena pozicije tijela da se otkloni pritisak na to mjesto,
kontrola mokrenja odnosno inkontinencije,
ako se razvio dekubitus zdravstveni radnici e skinuti propale
dijelove koe,
povidon jod smanjuje infekciju u podruju dekubitusa pa e se
koristiti prema uputama zdravstvenih radnika,
koristiti mast za zarastanje rana prema uputama zdravstvenih
radnika,
mogu se koristiti i razni oblici fizikalne terapije prema
uputama zdravstvenih radnika,
ako su zahvaene velike povrine koe onda je neophodan
hirurki zahvat.

116

Slika 27. Mjesta za preventivno postavljanje jastuia

Slika 28. Antidekubitalni duek i jastui

117

Masaa koe kao prevencija dekubitusa. Masaa koe je postupak

kojim se trljanjem koe stimulira cirkulacija i preveniraju
komplikacije dugotrajnog leanja. Njegovateljici je za provoenje
ovog postupka potrebno 10-tak minuta. Svrha postupka je da se
potakne cirkulacija krvi, odri normalna napetost koe i stvori osjeaj
ugode. Masira se cijelo tijelo, a naroita pozornost se posveuje
mjestima koja su izloena pritisku. Postupak se provodi vie puta
tokom 24 sata, ovisno o stanju korisnika/bolesnika. Masira se samo
zdrava koa.
Postupak masae koe kao prevencija komplikacija dugotrajnog
leanja:
1. Objasniti postupak i dopustiti pitanja.
2. Osigurati privatnost (zatvoriti vrata, staviti paravan).
3. Oprati ruke i obui rukavice.
4. Postaviti korisnika/bolesnika u odgovarajui poloaj prikladan
za rad.
5. Okrenuti korisnika/bolesnika na bok, leima prema
njegovateljici, ili na trbuh, otkriti lea i ramena, pokriti
prednji dio tijela pokrivaem.
6. Postaviti pekir uzdu lea.
7. Utrljavati losion uzdu lea i ramena polukrunim pokretima.
8. Utrljavati losion u podruje trtice i gluteusa polukrunim ili
krunim pokretima.
9. Vratiti korisnika u prvobitni poloaj i pokriti ga.
10. Utrljavati losion na ruke i laktove.
11. Utrljavati losion po nogama i stopalima, naroito u kou peta.
12. Obui korisnika, smjestiti ga u udoban poloaj.
13. Zategnuti posteljinu.
14. Odloiti upotrijebljeni pribor.
15. Svui rukavice, odloiti ih u kantu za otpad.
16. Oprati i dezinficirati ruke.
11.5. Poremeaj venske cirkulacije proirenje (tromboza) vena
Venska cirkulacija takoer moe pretrpjeti poremeaj to se
manifestuje proirenim venama najee na nogama a nekada i
ranama na koi. Uzroci koji dovode do proirenja vena su razliiti.
Jedan od glavnih uzroka je zastoj krvi u venama, prouzrokovan
118

nekom smetnjom ili dugim stajanjem, leanjem, mirovanjem. Vene

pri tom postaju due i krivudave, tako da ponekad viamo noge
pokrivene spletom proirenih i iskrivudanih vena. Pri najmanjoj
povredi ovih vena, one mogu da prsnu, izazivajui vensko krvarenje.
Ovo krvarenje lako e se zaustaviti vrstim zavojem i pritiskom na
mjestu povrede. Uslijed usporenog krvotoka u proirenim venama
moe doi do zgruavanja krvi. Oboljeli od proirenja vena ale se na
umor u nogama, osjeaju da su im noge teke, ne mogu ni da hodaju
ni da stoje, imaju esto greve i bolove u nogama i noge im trnu.
Mogue je da bude zaepljena povrinska vena, a kada se krvni
ugruci stvaraju u dubokim venama rije je o trombozi dubokih vena,
koja je mnogo opasnija. Ova bolest najee zahvata vene nogu i
vene karlice, a neto rjee i vene ruku. Iako se tromboza najee
javlja kod starijih osoba, ona moe nastati u bilo kojoj dobi.

Slika 29. Proirene vene

119

Faktori koji mogu doprinijeti nastanku tromboze su:

zastoj krvi zbog dugotrajnog sjedenja sa sputenim nogama ili
stajanja,
dugotrajno mirovanje ili nepokretnost,
razne bolesti i povrede,
hirurki zahvati i druge medicinske procedure,
prekomjerna tjelesna teina,
trudnoa.
Glavni rizik kod tromboze dubokih vena je mogunost otkidanja
ugruka koji krvotokom moe doi do plua, pa moe izazvati po
ivot opasno stanje (pluna embolija).
Postavljanje elastinog zavoja i elastinih arapa. Elastini zavoji
ili elastine arape se upotrebljavaju za vrijeme aktivnosti da bi se
izvrio pritisak na vene i sprijeio zastoj krvi. Elastini zavoj i
njegovo postavljanje treba da imaju sljedee osobine i pravila:
Bolje je postaviti elastini zavoj ili obui elastine arape kad
je korisnik/bolesnik u krevetu nego na stolici.
Elastini zavoj i arape u toku dana mogu da se skinu i
ponovo stave.
One su pomagalo korisniku/bolesniku i ne smiju da budu
tijesne.
Elastine arape mogu da budu u razliitim veliinama i
duinama.
One ne smiju da budu puno olabavljene jer onda nemaju
svrhu.
Za vrijeme sna se skidaju.
Postupak postavljanja elastinog zavoja:
1. Oprati ruke.
2. Pripremiti jedan ili dva zavoja za svaku nogu.
3. Identifikovati korisnika/bolesnika.
4. Obezbijediti privatnost.
5. Objasniti korisniku/bolesniku ta se eli uraditi.
6. Upotrijebiti rukavice za jednokratnu upotrebu.
7. Postaviti korisnika/bolesnika u odgovarajui poloaj, najee
leei, koji e pridravati svoju oboljelu, podignutu nogu, ili
e mu njegovateljica pridravati nogu.
120

8. Elastini zavoj se poinje postavljati ispod nonih prstiju, tako

da vrhovi prstiju ostanu vidljivi.
9. Elastini zavoj treba 4-5 puta omotati oko skonog zgloba,
zatim pokriti petu.
10. Postaviti elastini zavoj na potkoljenicu do koljena, tako da se
pri svakom prevoju pokriju 2/3 ve postavljenog dijela zavoja.
11. Dio tijela na koji se zavoj postavlja ili sa kojeg se skida mora
biti u stanju mirovanja za cijelo vrijeme izvoenja radnje.
12. Glava zavoja dri se u jednoj ruci, a njegov poetak u drugoj,
a razmak je mali. Onaj koji previja gleda u unutranju stranu
sloenog zavoja (glavu zavoja).
13. Traku zavoja treba drati lagano, ali i neto zategnuto, ne
previe, jer stee, ne labavo, jer zavoj klizi i pada.
14. Zavretak zavoja mora biti tako postavljen da ga svako pri
skidanju moe lako nai.
15. Dobro postavljen zavoj nije povrno i oskudno postavljen, ne
zadrava bolesni dio tijela u nepravilnom poloaju, nije labav,
niti se mie i korisnik/bolesnik se moe s njim kretati a da mu
ne spadne, ne stee bolesni dio tijela niti uzrokuje bolove ili
druge smetnje, ne onemoguava kretanje bolesnog dijela
tijela,
estetski
je
postavljen
da
je
dopadljiv
korisniku/bolesniku i njegovoj okolini, boja koe je normalna,
a njena temperatura nepromijenjena na mjestu gdje je
postavljen zavoj, puls se moe pipati na dijelu ekstremiteta
ispod mjesta poetka zavoja.
16. Provjeriti podvlaenjem prsta ispod zavoja da li je on dobro
postavljen.
17. Ako je potrebno, na isti nain postaviti elastini zavoj i na
drugu nogu.
18. Po zavretku postupka oprati ruke.

121

Slika 30. Postavljanje elastinog zavoja

Postupak oblaenja elastinih arapa:
1. Oprati ruke.
2. Pripremiti elastine arape odgovarajue duine i broja.
3. Identifikovati korisnika/bolesnika.
4. Obezbijediti privatnost.
5. Objasniti korisniku ta se eli uraditi.
6. Upotrijebiti rukavice za jednokratnu upotrebu.
7. Postaviti korisnika/bolesnika u odgovarajui poloaj, najee
leei, koji e pridravati svoju oboljelu, podignutu nogu, ili
e mu njegovateljica pridravati nogu.
8. Elastina arapa se uhvati sa obje ruke na vrhu i mota prema
kraju pete.
9. Prilagoditi otvor preko prstiju, da otvor bude na donjoj strani
prstiju. Imati na umu da avovi budu okrenuti prema gore da
se na njih nebi stajalo pri hodanju.
10. Oblaiti elastine arape na nogu odmotavanjem ka gore
prema tijelu (navlaiti arape njeno i glatko prema koljenu).
11. Provjeriti da su arape glatko navuene, da nema nabora i da
nisu stegnule noge korisnika/bolesnika.
12. Ponoviti postupak na suprotnoj nozi.
13. Biti oprezan prilikom izvoenja ovog postupka.
14. Po zavretku postupka oprati ruke.

122

Slika 31. Elastine arape

11.6. Kontrakture i poloaj nepokretnog korisnika/bolesnika u
krevetu
Kontrakture su ogranienja pokretljivosti zglobova koja najee
nastaju zbog dugotrajnog mirovanja zgloba. Pravilan poloaj osobe
koja miruje u krevtu, posebno kroz dui vremenski period, jeste onaj
poloaj koji doprinosi spreavanju nastanka kontraktura, te odrava
pravilnu cirkulaciju i disanje. Taj poloaj treba da ima sljedee
karakteristike:
leei poloaj na leima,
nadlaktice lagano odmaknute od tijela,
podlaktice ispruene,
ake u srednjem poloaju,
123

prsti lagano razmaknuti,

natkoljenice lagano razmaknute i u srednjem poloaju,
potkoljenice ispruene,
stopala u srednjem poloaju.

Slika 32. Kontraktura prsta

U ovom poloaju prepreke u cirkulaciji krvi te prepreke pri disanju su

najmanje. Ovaj poloaj se moe modifikovati iz dva razloga:
potrebno je esto mijenjati poloaj osobe, te postaviti osobu u poloaj
koji zahtijeva njena eventualna bolest. Osobe sa bolestima srca i
krvnih sudova, te disajnog sistema najee zauzimaju polusjedei
poloaj sa sputenim nogama, sa eventualno laktovima oslonjenim na
stoli kao podlogu.

Slika 33. Kontraktura runog zgloba

124

Promjena poloaja je od izuzetnog znaaja, jer niti jedan poloaj nije

idealan. Svaki poloaj, pa i prethodno opisani ima svoje nedostatke u
pogledu nastanka dekubitusa. Raspon poloaja je prilino velik:
leei na leima, bono i polubono (lijevo i desno), potrbuke, leei
sa razliitim nagibom kreveta i povienjem uzglavlja, sjedei sa
sputenim nogama. Vano je mijenjati poloaj u smijeru
horizontalno-vertikalno, jer se na taj nain sprijeava pojava
nesvjestice i vrtoglavice pri ustajanju, te se sprijeavaju padovi i
povreivanje.
Poloaj se treba mijenjati svakih pola do svaka dva sata. Zdrava
osoba blago promijeni poloaj svakih par minuta, a da toga nije ni
svjesna.

Slika 34. Vjeba za prevnciju kontrakture

11.7.
Promjena
poloaja
korisnika/bolesnika

krevetu

pokretanje

Korisnici/bolesnici koji zahtijevaju njegu najee su slabo pokretni

ili nepokretni bolesnici koji vei dio vremena provode u bolesnikom
krevetu, leei ili sjedei. Stoga, da bi se sprijeile komplikacije
dugotrajnog leanja, potrebno je korisnikov/bolesnikov poloaj esto
mijenjati, odnosno okretati ga.

125

Neke bolesti, zbog svoje specifinosti takoer zahtijevaju poloaje

koji mogu olakati bolove ili uiniti da se korisnik/bolesnik osjea
ugodnije.

11.8. Premjetanje nepokretnog korisnika/bolesnika s jednog

leaja na drugi
Premjetanje nepokretnog korisnika/bolesnika u leeem poloaju je
postupak kojim se pomou klizne ploe korisnik/bolesnik premjeta s
jednog leaja na drugi. Postupak bi trebalo da provode dvije
njegovateljice ili etiri do pet njegovateljica za premjetaj vrlo
gojaznih korisnika/bolesnika ili korisnika/bolesnika ije zdravstveno
stanje zahtijeva sudjelovanje vie osoba za premjetanje.
Za izvoenje ovog postupka potrebno je 8-10 minuta, ovisno o
zdravstvenom stanju korisnika/bolesnika, njegovoj tjelesnoj grai i
okolinskim uslovima u kojima se korisnik premjeta. Svrha postupka
je brzo, lagano, ugodno i fiziki neoptereujue za njegovateljicu
premjetanje nepokretnog korisnika/bolesnika s jednog leaja na
drugi.
Za provoenje postupka potrebno je oba leaja postaviti u isti nivo.
Plou postaviti tako da je polovica klizne ploe uzduno ispod
korisnika/bolesnika, a druga polovica ploe je na leaju na kojeg
premjetamo korisnika/bolesnika.
Postupak premjetanja nepokretnog korisnika/bolesnika s jednog
leaja na drugi pomou klizne ploe:
1. Provjeriti znanje njegovateljice o koritenju klizne ploe.
2. Identificirati korisnika, objasniti postupak i dopustiti pitanja.
3. Osigurati privatnost.
4. Osigurati
dovoljno
prostora
za
premjetanje
korisnika/bolesnika.
5. Oprati ruke i obui rukavice.
6. Izravnati oba leaja sputanjem uzglavlja.
7. Izjednaiti nivo oba leaja, prisloniti ih jedan uz drugi i
zakoiti ih.
8. Ukloniti sve jastuke s kreveta.

126

9. Jedna njegovateljica stoji s jedne strane kreveta na kojem lei

korisnik/bolesnik i lagano ga nagne prema sebi drei ga za
suprotno rame i bok.
10. Njegovateljica koja stoji s druge strane leaja na koji se
premjeta korisnik/bolesnik izravna kliznu plou i podmetne
je cijelom duinom ispod tijela korisnika/bolesnika.
11. Vratiti korisnika/bolesnika u leei poloaj na kliznu plou
(plou podvui do kime).
12. Druga polovina klizne ploe je na leaju na koji se premjeta
korisnik/bolesnik.
13. Obe njegovateljice na dogovoreni znak istovremeno laganim
guranjem i povlaenjem korisnika/bolesnika preko klizne
povrine kliu ga na drugi leaj. Njegovateljica koja je na
strani kreveta na kojem korisnik/bolesnik lei gura ga, a
njegovateljica koja je na strani kreveta na koji se
korisnik/bolesnik premjeta povlai ga.
14. Kada je korisnik/bolesnik premjeten na drugi leaj, lagano ga
okrenuti na bok i maknuti kliznu plou.
15. Postaviti korisnika/bolesnika u udoban poloaj, postaviti
jastuke i pokriti ga.
16. Dezinficirati, posuiti i spremiti kliznu plou.
17. Svui rukavice i oprati ruke.
11.9. Promjena poloaja nepokretnog korisnika/bolesnika u
krevetu iz leeeg u polusjedei, sjedei, boni i trbuni poloaj
Promjena poloaja nepokretnog korisnika/bolesnika u krevetu je
postupak kod kojeg on sam, uz pomo pomagala ili jedne ili vie
njegovateljica mijenja poloaj u krevetu. Postupak provodi jedna
njegovateljica kada je potrebna pomo korisniku/bolesniku pri
okretanju ili dvije ili vie njegovateljica u sluaju potpune
nepokretnosti i ovisno o teini stanja korisnika/bolesnika.
Postupak se izvodi 5-10 minuta, ovisno o teini stanja korisnika.
Svrha postupka je sprijeiti komplikacije dugotrajnog leanja, uiniti
podnoljivim prisilni poloaj leanja koji odreuje bolest ili neka
medicinska procedura i osigurati udobnost korisniku/bolesniku.
Korisnik/bolesnik moe u krevetu promijeniti poloaj na dva naina:
127

aktivno, sam svojom snagom, ili koristei pomagala (trapez,

elektrino podizanje ili naginjanje kreveta),
pasivno, uz pomo druge osobe, ovisno o stepenu mogunosti
samozbrinjavanja i stanju korisnika/bolesnika.

Uestalost promjene poloaja i broj potrebnih njegovateljica odreuje

se na osnovu stanja korisnika/bolesnika. On treba da mijenja poloaj
svaka dva sata osim ako zdravstveni radnici nisu drugaije odredili.
Tokom izvoenja postupka, treba prikladno komunicirati s
korisnikom/bolesnikom. Prilikom
svake promjene poloaja
izbjegavati trenje i razvlaenje koe.
Mijenjanje poloaja korisnika/bolesnika od strane druge osobe, u
ovom sluaju njegovateljice, nije ni u kojem sluaju bezazlena i
rutinska radnja, iako ona postaje rutinska nakon steenog iskustva u
radu. Osoba kojoj se mijenja poloaj u krevetu moe imati bolest ili
odreeno stanje koje zahtijeva tano provoenje postupaka
pomijeranja i mijenjanja poloaja, pa je stoga neophodno da ih
njegovateljica dobro poznaje.
Svaki od narednih postupaka zapoinje se na sljedei nain:
1. Identificirati korisnika i dopustiti pitanja.
2. Oprati ruke i obui rukavice.
3. Osigurati privatnost, ako je potrebno zatititi krevet
paravanom.
4. Podii krevet na radni nivo.
Postupak namjetanja korisnika/bolesnika iz leeeg u polusjedei i
sjedei poloaj ukoliko to obavlja jedna njegovateljica:
1. Stati u podnoje kreveta.
2. Rukama uhvatiti dlanove korisnikovih/bolesnikovih ruku.
3. Povui korisnika/bolesnika prema sebi u polusjedei ili
sjedei poloaj.
4. Jednom rukom zadrati korisnika/bolesnika u pretklonu.
5. Prei na jednu stranu kreveta.
6. Drugom rukom podii uzglavlje na eljeni nivo.
7. Sloiti jastuke kao crjepove na krovu.
8. Vratiti korisnika/bolesnika na jastuke.
9. Provjeriti udobnost.

128

Postupak namjetanja korisnika/bolesnika iz leeeg u polusjedei i

sjedei poloaj ukoliko to obavljaju dvije njegovateljice:
1. Ako korisnik ne moe ispruiti ruke ili ga se ne smije iz bilo
kojeg razloga povlaiti za ruke, njegovateljice, svaka sa svoje
strane, uhvate korisnika/bolesnika ispod pazuha i ramenog
obrua.
2. Jedna njegovateljica pridrava glavu korisnika/bolesnika na
potiljku, a obe njegovateljice istovremeno korisnika/bolesnika
diu u sjedei poloaj.
3. U sjedeem poloaju ga pridrava jedna njegovateljica, a
druga podie uzglavlje kreveta na eljeni nivo i slae jastuke
kao crjepove na krovu.
4. Obe njegovateljice vraaju korisnika na jastuke.
5. Izmeu stopala i podnoja kreveta treba staviti podnoak za
spreavanje klizanja korisnika/bolesnika i osloboditi pete
pritiska.
6. Nadzirati korisnika/bolesnika tokom sjedenja.
Postupak namjetanja korisnika/bolesnika iz leeeg u sjedei poloaj
s nogama sputenim niz stranicu kreveta:
1. Postaviti korisnika/bolesnika u sjedei poloaj.
2. Rukom koja je blie korisniku uhvatiti ga ispod pazuha sa
stranje
strane,
a
drugom
rukom
obuhvatiti
korisnikove/bolesnikove obe noge ispod koljena, zarotirati ih i
spustiti preko ruba kreveta.
3. Ukoliko korisnik/bolesnik ne moe sam sigurno sjediti, treba
osigurati odravanje eljenog poloaja podlaganjem lea
jastucima ili ga rukama osloniti na zakoeni pokretni stoli na
koji je postavljen jastuk.
4. Obui korisniku/bolesniku arape i papue.
5. Noge korisnika/bolesnika pokriti pokrivaem.
6. Pod stopala korisnika/bolesnika staviti podnoak.
7. Staviti korisniku/bolesniku zvono na dohvat ruke.
8. Maknuti paravan ako je bio koriten.
9. Nadzirati korisnika/bolesnika tokom sjedenja.
10. Po zavrenom sjedenju korisnika/bolesnika vratiti obrnutim
redoslijedom u leei poloaj.

129

Postupak okretanja nepokretnog korisnika/bolesnika na lijevi bok

ukoliko to obavlja jedna njegovateljica:
1. Stati s lijeve strane kreveta.
2. Ispruiti lijevu korisnikovu/bolesnikovu nogu.
3. Desnu korisnikovu/bolesnikovu nogu saviti u koljenu i
prebaciti preko lijeve noge.
4. Obe korisnikove/bolesnikove ruke staviti na njegova prsa.
5. Lijevom rukom prihvatiti korisnika/bolesnika za desni bok.
6. Desnom rukom prihvatiti korisnika/bolesnika za desno rame.
7. Istovremeno okrenuti korisnika/bolesnika na lijevi bok.
8. Lijevu korisnikovu/bolesnikovu ruku namjestiti na krevet uz
glavu.
9. Desna ruka moe biti ispruena uz prsa korisnika/bolesnika u
lagano savijenom poloaju.
10. Namjestiti jastuk pod glavu korisnika/bolesnika i provjeriti
sigurnost disanja.
11. Izmeu korisnikovih/bolesnikovih nogu staviti jastuk
odgovarajue debljine ali ne predebeli.
12. Mjesta na kojima najee nastaje dekubitus na stopalu
osloboditi pritiska.
13. Jastukom podloiti lea korisnika/bolesnika.
14. Provjeriti udobnost korisnika/bolesnika.
15. Staviti korisniku/bolesniku zvono na dohvat ruke.
Postupak vraanja nepokretnog korisnika/bolesnika s lijevog boka na
lea:
1. Stati s desne strane kreveta.
2. Skloniti jastuke izmeu nogu i ispod lea korisnika/bolesnika.
3. Izravnati noge korisnika/bolesnika.
4. Staviti korisnikove/bolesnikove ruke na njegova prsa.
5. Lijevom rukom uhvatiti korisnika/bolesnika za desno rame.
6. Desnom rukom uhvatiti korisnika/bolesnika za desni bok.
7. Istovremeno vratiti korisnika/bolesnika na lea.
8. Korisnikove/bolesnikove ruke smjestiti uz tijelo ili na njegova
prsa.
9. Namjestiti jastuk pod glavu korisnika/bolesnika.
10. Staviti jastuk ispod koljena korisnika/bolesnika ili tako
podesiti krevet.
11. Ispod obe pete staviti podloak, osloboditi pete
korisnika/bolesnika od dodira s podlogom.
130

12. Koljena korisnika/bolesnika lagano razmaknuti.

Postupak okretanja nepokretnog korisnika/bolesnika na desni bok
ukoliko to obavlja jedna njegovateljica:
1. Stati s desne strane kreveta.
2. Ispruiti desnu korisnikovu/bolesnikovu nogu.
3. Lijevu korisnikovu/bolesnikovu nogu saviti u koljenu i
prebaciti preko desne noge.
4. Korisnikove/bolesnikove ruke staviti na njegova prsa.
5. Desnom rukom prihvatiti korisnika/bolesnika za lijevi bok.
6. Lijevom rukom prihvatiti korisnika/bolesnika za lijevo rame.
7. Istovremeno okrenuti korisnika/bolesnika na desni bok.
8. Desnu korisnikovu/bolesnikovu ruku namjestiti na krevet uz
glavu.
9. Lijeva korisnikova/bolesnikova ruka moe biti ispruena uz
njegova prsa.
10. Namjestiti jastuk pod glavu korisnika/bolesnika i provjeriti
sigurnost disanja.
11. Izmeu nogu korisnika/bolesnika staviti jastuk odgovarajue
debljine ali ne predebeli.
12. Podloiti lea korisnika/bolesnika jastukom uzduno.
13. Provjeriti udobnost korisnika/bolesnika.
14. Staviti zvono nadohvat ruke korisnika/bolesnika.
Postupak vraanja nepokretnog korisnika/bolesnika s desnog boka na
lea:
1. Postupak kao predhodni, samo postupke initi s lijeve strane
kreveta.
2. Prihvatiti korisnika/bolesnika za lijevo rame, nogu i bok.
Postupak okretanja nepokretnog korisnika s boka na trbuh ukoliko to
obavlja jedna njegovateljica:
1. Korisnika/bolesnika okrenuti na jedan bok.
2. Podvui korisnikovu/bolesnikovu ruku pod bok (ako lei na
desnom boku desnu ruku, ako lei na lijevom boku lijevu
ruku).
3. Slobodnu korisnikovu/bolesnikovu ruku poloiti na njegova
prsa.
4. Izravnati korisnikove/bolesnikove noge.

131

5. Kod ena namjestiti jastuk uzduno pod trbuh, ali ne stavljati

jastuk pod dojke.
6. Prihvatiti korisnika/bolesnika za rame i bok na kojem ne lei.
7. Lagano ga zaokrenuti na trbuh i prsa.
8. Glavu korisnika/bolesnika okrenuti na stranu.
9. Podloiti unu koljku korisnika/bolesnika i paziti da nije
savijena.
10. U sluaju nemogunosti okretanja glave na stranu, podloiti
elo korisnika/bolesnika.
11. Nadzirati disanje korisnika/bolesnika.
12. ee mijenjati poloaj korisnikovih/bolesnikovih ruku (uz
glavu, uz tijelo s dlanovima prema gore, pod elo).
13. Stopala korisnika/bolesnika osloboditi pritiska podlaganjem
odgovarajuih jastuka pod potkoljenice.
Postupak okretanja nepokretnog korisnika s lea na lijevi bok ukoliko
to obavljaju dvije njegovateljice:
1. Pripremiti korisnika/bolesnika za okretanje (ukloniti jastuke,
izravnati krevet).
2. Obe njegovateljice stoje s desne strane kreveta.
3. Njegovateljica koja stoji kod uzglavlja podvlai svoju lijevu
ruku ispod vrata korisnika/bolesnika do suprotne pazune
jame, a desnu ispod desne lopatice do suprotne pazune jame.
4. Druga njegovateljica podvlai svoju lijevu ruku ispod donjeg
dijela lea korisnika/bolesnika, a desnu ispod koljena.
5. Istovremeno korisnika/bolesnika premjetaju do desnog ruba
kreveta.
6. Njegovateljica koja je blia podnoju kreveta, prelazi na lijevu
stranu kreveta.
7. Njegovateljica s desne strane kreveta stavi desnu ruku
korisnika/bolesnika na njegova prsa, a njegovu lijevu ruku
izravna i podvue pod lijevi bok.
8. Njegovateljica s desne strane kreveta korisnikovu/bolesnikovu
desnu nogu savije u koljenu.
9. Njegovateljica s lijeve strane kreveta desnom rukom primi
korisnika/bolesnika za desno rame, a lijevom rukom za desni
bok i laganim povlaenjem prema sebi okree ga na lijevi bok.
10. Njegovateljica s desne strane kreveta izvlai lijevu
korisnikovu/bolesnikovu ruku ispod boka, namjeta je uz

132

njegova lea i lagano savije u laktu s dlanom okrenutim

prema gore.
11. Glava korisnika/bolesnika je okrenuta na lijevu stranu, ispod
glave namjestiti jastuk tako da su dini putevi slobodni i
izravnati unu koljku.
12. Desnu nogu korisnika/bolesnika lagano saviti u koljenu i
podloiti odgovarajuim jastukom. Mjesta na stopalu i
glenjevima na kojima se najee javlja dekubitus osloboditi
pritiska.
13. Desna ruka korisnika/bolesnika savijena je u laktu s dlanom
prema dolje.
14. Postaviti jastuk du lea korisnika/bolesnika po potrebi.
15. Provjeriti udobnost korisnika.
Po zavretku svakog od navedenih postupaka potrebno je:
1. Svui rukavice i odloiti ih u kantu za otpad.
2. Oprati ruke.

11.10. Premjetanje korisnika/bolesnika s kreveta na stolicu ili

kolica
Premjetanje korisnika/bolesnika iz kreveta u sjedea kolica je
postupak
kojim
se
omoguava
promjena
poloaja
korisnika/bolesnika. Postupak mogu provoditi jedna ili dvije
njegovateljice, zavisno od zdravstvenog stanja korisnika/bolesnika.
Za izvoenje ovog postupka potrebno je oko 7 minuta.
Svrha postupka je sigurno premjetanje korisnika/bolesnika iz kreveta
u kolica, s ciljem promjene poloaja, spreavanja komplikacija
leanja ili zbog transporta. Premjetanje korisnika/bolesnika s kreveta
na sjedea kolica provodi se u sluaju nemogunosti samostalnog
premjetanja ili zbog propisanog ogranienja pokretljivosti od strane
zdravstvenih radnika. Premjetanje se provodi uz poticanje
korisnika/bolesnika na saradnju i uz koritenje njegovih preostalih
mogunosti. Premjetanje korisnika/bolesnika mora biti sigurno i za
njega i za njegovateljicu.

133

Zapoinjanje postupka premjetanja korisnika/bolesnika s kreveta na

stolicu ili kolica:
1. Potovati sva propisana ogranienja.
2. Objasniti postupak, dopustiti pitanja i obui rukavice.
3. Osigurati
privatnost,
obui
odjeu
i
obuu
korisniku/bolesniku.
4. Postaviti kolica paralelno s krevetom tako da je naslon kolica
okrenut prema uzglavlju kreveta, skinuti stranicu kolica koja
je do kreveta i zakoiti kolica.
5. Podignuti drae za noge na kolicima, ukoliko postoje.
Postupak premjetanja korisnika/bolesnika s kreveta na stolicu ili
kolica ukoliko to obavlja jedna njegovateljica:
1. Korisnik/bolesnik samostalno, ako moe, uz pomo pomagala
ili njegovateljice, zauzme sjedei poloaj.
2. Spustiti noge preko ruba kreveta i obuti papue.
3. Stati ispred korisnika/bolesnika, svojim rukama ga obuhvatiti
ispod pazuha (svoje lice okrenuti u stranu, ne dopustiti da se
die u korisnika/bolesnika, niti da on die u njegovateljicu).
4. Korisnik/bolesnik obuhvati njegovateljicu za ramena ili oko
vrata.
5. Njegovateljica
svojim
koljenima
fiksira
koljena
korisnika/bolesnika.
6. Uspraviti korisnika/bolesnika i polukrunim pokretom
smjestiti ga u kolica.
7. Vratiti stranicu kolica, spustiti drae za noge, namjestiti noge
na drae.
8. Nasloniti lea korisnika/bolesnika na naslon, a njegove ruke
poloiti u krilo ili na stranice kolica.
Postupak premjetanja korisnika/bolesnika s kreveta na stolicu ili
kolica ukoliko to obavljaju dvije njegovateljice:
1. Korisnik uz pomo dvije njegovateljice zauzme sjedei
poloaj u krevetu, s lagano privuenim koljenima (svaka
njegovateljica je s jedne strane kreveta).
2. Jedna njegovateljica pridrava korisnika, a druga prelazi na
istu stranu kreveta i postavlja kolica uz krevet u ravnini
korisnikove/bolesnikove stranjice. Naslon kolica okrenuti
prema uzglavlju kreveta.
3. Skinuti stranicu kolica koja je uz krevet.
134

4. Jedna njegovateljica stoji iza korisnika/bolesnika i obuhvati ga

ispod pazuha, a druga ispred kolica i obuhvati ga ispod
koljena i bedara.
5. Istovremeno prenose ga na kolica i stavljaju u sjedei poloaj.
6. Vratiti stranicu kolica.
7. Pravilno smjestiti korisnika/bolesnika u kolica, uspraviti lea,
spustiti drae i podii noge na drae.
8. Ruke korisnika/bolesnika staviti na stranice kolica ili na jastuk
ako je potrebno (jastuk se u tom sluaju stavlja na njegova
koljena).
9. Obuti papue.
10. Ako je potrebno, pojasom fiksirati korisnika/bolesnika ispod
prsa i koljena.
11. Oprati ruke.
11.11. Pomo korisniku/bolesniku pri hodanju
Hodanje je veoma vana aktivnost svakog korisnika/bolesnika i
veoma esto zbog godina, bolesti ili povrede korisnici/bolesnici
trebaju pomo pri hodanju. Od njegovateljice se oekuje da uvijek
bude na usluzi korisniku/bolesniku i da ga pri hodanju dri pod ruku
sa njegove zdrave strane uz stalnu komunikaciju s njim.
Pri hodanju i kretanju, korisnik/bolesnik moe koristiti neka od
pomonih sredstava, najee na preporuku zdravstvenih radnika.
Nekada ova sredstva mogu psiholoki negativno uticati na
korisnika/bolesnika, pa mu treba pruati potporu. Najea sredstva
koja slue kao pomo pri hodanju i kretanju su:
invalidska kolica,
hodalice sa tokiima,
hodalice bez tokia,
take sa vie nogara,
obine take,
tapovi i slino.

135

Slika 35. Pomona sredstva za hodanje i kretanje

11.12. Pasivna gimnastika nepokretnih i slabo pokretnih
korisnika/bolesnika
Kineziterapija i runa masaa su oblici fizioterapije. Kineziterapija
predstavlja terapiju pokretanjem dijelova tijela u svrhu ouvanja ili
poboljanja funkcije tog dijela tijela. Masaa predstavlja terapiju u
kojoj se koristi mehanika sila proizvedena najee rukama osobe
koja masira. Kineziterapijski postupci u njezi bolesnika i zdravih
starih ljudi uveliko doprinose ouvanju i poboljanju pokretnjivosti,
cirkulacije i disanja.
etiri su najvanija postupka u okviru kineziterapije bolesnika i
zdravih starih ljudi:
smjetanje osobe u pravilan poloaj,
redovno mijenjanje poloaja,
provoenje vjebi za aktivaciju miia i pokretljivost
zglobova,
provoenje vjebi disanja.

136

Runa masaa. Runa masaa se primjenjuje u kombinaciji sa

kineziterapijom u prevenciji poremeaja cirkulacije i dekubitusa.
Osnovni pokreti masae su glaenje, gnjeenje, trljanje i lupkanje.
Ovisno o stanju miia dijela tijela koji se masira odreuje se pritisak
i brzina masae. Smijer masae treba da ide od periferije ekstremiteta
prema trupu (u smijeru venske cirkulacije). Treba biti oprezan kada
su u pitanju grubi pokreti i jak pritisak, te smijer masae. Masaa
pozitivno djeluje i na psihiko stanje, oputanje i odmor.
Da bi kosti, miii i zglobovi bili u dobroj funkciji, kod zdravih i
pokretnih korisnika preporuuje se vjebanje. Tokom izvoenja
vjebi treba disati normalno. Vjebe se izvode prema mogunostima
korisnika i u dogovoru sa zdravstvenim radnicima, te se odabere
izmeu lakih i teih vjebi. Vjebe ne smiju izazvati nikakve bolove
i vano je paziti na eventualnu bolest. Neke vjebe se mogu izvoditi u
krevetu uz pomo njegovateljice ili zdravstvenih radnika.
Vjebe miia i zglobova. Svaka bolesna osoba ukoliko je vezana za
krevet, kao i svaka zdrava stara osoba treba da provodi vjebe miia
i zglobova.
Izometrijske vjebe su one vjebe u kojima se miii napinju i
oputaju a zglobovi miruju. Dobre su za cirkulaciju i miinu
snagu.
Izotonike vjebe su one u kojima se miii napinju da
pokrenu zglob, pa nastaje pokret odreenog dijela tijela.
Dobre su za spreavanje kontraktura i ouvanje pokretljivosti
i vitalnosti zglobova.
Ukoliko je osoba potpuno nepokretna, njegovateljica svakodnevno
treba da za nju provodi vjebe, poevi od manjeg obima pokreta i
manjeg broja pokretanja ka veim i eim.

Slika 36. Primjeri vjebi za poboljanje pokretljivosti i jaanje miia

137

Sljedee opisane vjebe slue za poboljanje pokretljivosti i jaanje

miia:
1. Rastereivanje koljena: Sjedite na sto ili na visoki naslonja,
noge neka slobodno vise. Potkoljenice lagano pomiite
naprijed-nazad. Vjeba traje oko 1 minute.
2. Poboljanje pokretljivosti: Stanite lagano rairenih nogu na
pod. Zglobovi koljena i kukova pognuti su za oko 90 stepeni.
Za ovu vjebu vano je da se poloaj koljena ne mijenja. I
peta ostaje na istom mjestu. Sada prednji dio stopala okrenite
koliko je mogue prema vani i tu poziciju zadrite nekoliko
sekundi, a zatim se vratite u poetni poloaj. Tada prednji dio
stopala okrenite prema unutra. Ponovite vjebu 10 puta.
3. Jaanje miia natkoljenice: Sjedite na stolicu tako da vam je
cijela natkoljenica na stolici. Ispruite koljeno koliko god je
mogue i vrh stopala povucite gore prema sebi. Ostanite u tom
poloaju 7 sekundi i ponovo se opustite. Vjebu ponovite 10
puta.
4. Jaanje nonih miia: Obe noge moraju dodirivati pod.
Lagano ih rastvorite. Pritom pazite da se koljena nalaze tano
iznad stopala. Pritisnite obe noge u pod, sve dok ne osjetite da
su vam jako napete. Pokuajte sada aktivirati i miie
stranjice. Drite taj poloaj 7 sekundi i ponovno se
opustite.Vjebu ponovite 10 puta.
5. Poboljanje pokretljivosti i prokrvljenosti: Lezite i savijte
noge u koljenima. Pritisnite slabinski dio kime uz podlogu i
tu napetost zadrite tokom cijele vjebe. Bolesnom nogom
ponite polako voziti bicikl, sve dok u natkoljenici ne
osjetite jau napetost. Moete poveati intenzitet vjebe tako
da bicikl vozite unatrag. Kima mora ostati vrsto uz pod.
Vjeba traje oko 1 minute.
6. Istezanje stranjeg dijela natkoljenice i miia potkoljenice:
Koljeno povucite u smjeru trbuha i primite ga s obe ruke u
pregibu koljena. Polako ispruite koljeno sve dok ne osjetite
jau napetost. Ostanite u tom poloaju 10 sekundi. Kao pomo
moete koristiti maramu ili remen. Vjebu ponovite 3-4 puta
jednom stranom.
7. Vjebanje koordinacije nonih miia: Pod bolesno koljeno
stavite mali valjak ili jastuk. Vrh stopala povucite prema gore.
Petu i koljeno pritisnite prema dole. Vjebu ponovite 10 puta.

138

8. Jaanje miia koji ispruaju koljeno: Ispod koljena stavite

kolut ili jastui. Podignite vrh stopala prema gore, a koljena
ispruite do kraja. Taj poloaj zadrite 7 sekundi i nogu
ponovno spustite. Vjebu ponovite 20 puta.
9. Jaanje bonih miia stranjice: Noga koja vjeba nalazi se s
gornje strane, a donju treba skvriti. Ispruite gornju nogu
(vrh stopala povui prema gore, koljeno je isprueno) i
ispruite je u smjeru pete. Drite 7 sekundi i vratite. Vjebu
ponovite 10 puta.
10. Istezanje miia koji savijaju kuk: Zdravu nogu stavite na
stolicu ili stepenicu. Istezanje se izvodi malim pokretom
karlice. vrsto zategnite miie stranjice i prepone ispruite
naprijed, sve dok ne osjetite istezanje. Drite 10 sekundi pa
opustite. Vjebu ponovite 3-4 puta.
11. Istezanje miia potkoljenice: Stanite s oba stopala na
stepenicu. Zbog sigurnosti drite se za ogradu. Noga koju
elite istegnuti samo se prednjim dijelom stopala nalazi na
stepenici. Petu sputajte prema dole, sve dok ne osjetite
istezanje. Ostanite u tom poloaju 10 sekundi. Vjebu
ponovite 3-4 puta.
12. Uvrivanje miia nogu i poboljanje poloaja zglobova:
Noge su paralelno i lagano razmaknute. vrsto zategnite
miie stranjice i natkoljenice okrenite prema van. Kima
pritom ostaje ravno. Drite 7 sekundi i opustite. Vjebu
ponovite 10 puta.
13. Poboljanje koordinacije: Jednom nogom stanite na jastui,
koljeno je lagano pognuto. Pokuajte drati taj poloaj i
teite prenijeti na tu nogu tako da drugo stopalo moete
podii. to je podloga klimavija, to se vie uvjebava
koordinacija miia.
Treba pjeaiti, ali na ispravan nain. Tokom pjeaenja trebalo bi
doivjeti krajolik, duh i duu napuniti novom energijom, te time
uiniti dobro zglobovima, srcu i krvotoku. Preduslov za zdrav
doivljaj pjeaenja je ispravna oprema, a posebno treba paziti na
prikladne cipele.
Preoptereenja zbog predugih pjeakih staza oituju se kao jaka i
trajna bol u podruju koljena koju valja izbjegavati. Zato treba polako
i kontinuirano poveavati trajanje izleta, planirati stanke i paziti na
139

prikladan tempo. Ako se prilikom hodanja uz brdo oteano die i ne

moe razgovarati, jasno je da je tempo prebrz. Kad god je mogue, uz
brdo treba pjeaiti, a niz brdo se voziti, jer se hodanjem uz brdo
koljena manje optereuju nego prilikom hodanja niz brdo.
11.13. Prevencija osteoporoze
Kosti sadre materije koje ih uvruju. Za proizvodnju i odravanje
tih materija kostima je potrebno obezbijediti dovoljnu koliinu
vjebanja pod optereenjem i poveanim miinim naporom. To
zdrave osobe i mlai ljudi veoma jednostavno obezbjeuju
svakodnevnim kretanjem i aktivnostima, a da toga nisu ni svjesni.
Za bolesne osobe koje se slabije kreu, te posebno za stare osobe koje
mogu biti i zadovoljavajueg zdravstvenog stanja, potrebno je
kretanje i optereenje (koje e naravno biti u skladu sa njihovim
mogunostima), da bi kosti i dalje ostale vrste. U protivnom dolazi
do pojave bolesti koja se naziva osteoporoza. To je dugotrajna bolest
koju karakterizira smanjenje i propadanje kotane mase i gubitak
vrstoe kostiju. Najrairenija komplikacija ove bolesti jeste prelom
natkoljenice i kuka, to se ee dogaa enama.

Slika 37. Primjeri vjebi za prevenciju osteoporoze

140

Sljedee opisane vjebe slue za prevenciju osteoporoze:

1.1 Stanite uspravno, stopala rairenih u irini ramena ili kukova. 1.2
Postavite ake u visini prepona, dlanova okrenutih na gore. 1.3
Zamislite da neto podiete akama ispred tijela, podiite ruke do
visine ramena. 1.4 Bez prekidanja pokreta, u visini ramena okrenite
dlanove ka naprijed i izvucite ruke na gore. U krajnjem poloaju
zategnite koljena i laktove, ali da ne preete granicu prijatnog
zatezanja bez bola. 1.5 Ruke spustite sa strane i vratite se u poetni
poloaj. Vjebu ponovite 3 ili 6 puta, a moete i sami da odredite broj
ponavljanja prema osjeaju.
2.1 Stanite uspravno stopala rairenih u irini ramena ili kukova. 2.2
Savijte koljena i sputajte se nadolje, zamislite kao da sjedate na
stolicu. 2.3 Obratite panju da koljena ne prelaze liniju nonih prstiju
i da se ne sputate previe. 2.3 i 2.4 Dok se sputate, trupom
unaprijed, rukama unazad spojite dlanove iza lea. 2.5 Vratite se u
poetni poloaj i vjebu ponovite 3 ili 6 puta.
3.1 Sjedite na stolicu, ispravite lea. 3.2 Savijte ruke u laktovima i
stavite prste na ramena. 3.3 Sastavite ruke tako da se laktovi dodirnu.
3.4 Onda ih razmaknite da se laktovi maksimalno razmaknu. 3.5 Iz
poloaja kada su laktovi razmaknuti, napraviti krune pokrete iz
ramena, 3 ili 6 puta. Vratite se u poetni poloaj. Cijelu vjebu
moete ponoviti 3 puta.
4.1 Lezite na lea. 4.2 Savijte noge u koljenima. 4.3 Podignite jednu
nogu, a suprotnom rukom se oslonite na butinu. Rukom pruite otpor
kretanju noge, istovremeno nogom gurajte ruku, 4 sekunde. 4.4
Vratite se u poetni poloaj i isto uradite suprotnom nogom i rukom.
Vjebu ponovite 3 puta.

141

142

12. POGLAVLJE
Pomo korisniku/bolesniku pri odmoru i spavanju
12.1. O mozgu i nervima
Nervni sistem obezbjeuje usaglaavanje organizma sa spoljanjom
sredinom kroz stalne i brze reakcije na promjene u toj sredini i
koordinaciju djelovanja organizma kao cjeline. Nervni sistem je
izgraen od nervnih elija. Nervni sistem se sastoji od centralnog
nervnog sistema (mozak i kimena modina) i perifernog nervnog
sistema (nervi i spletovi nerava u tijelu).
Mozak je organ za miljenje teak oko 1,3 kg. Subjektivna iskustva se
uglavnom odvijaju u mozgu. Tu su pohranjena sjeanja i odvijaju se
miljenja, ideje i strahovi. Mozak se sastoji od 5 glavnih dijelova:
mali mozak, srednji mozak, veliki mozak, meumozak i produena
modina.

143

Slika 38. Nervni sistem

12.2. Znaaj odmora i spavanja
San i odmor su neophodni za ivot, psihiko i fiziko zdravlje. San
omoguava oporavak od tjelesnog i psihikog umora koji se javlja
tokom dana. U prosjeku odrasloj osobi je potrebno 7-8 sati sna u toku
24 sata, osmogodinjem djetetu 11 sati, a osobi u pubertetu 9-10 sati.
Starijim osobama potrebno je manje sna nego odraslima, 6-7 sati.
ovjek koji se eli odmoriti moe lei, zatvoriti oi i opustiti sve
miie. Pri odmoru on se oslobaa svojih psihikih napetosti. Ipak,
budno odmaranje nije isto to i spavanje.
Kod starijih osoba esto se javlja viefazni san. Kao i kod male
djece, njihove faze sna su rasporeene tokom 24 sata. Stariji ljudi
mogu rano zaspati, oko 20h ili 21h, spavati 3-4 sata, ponovo se
probuditi pa zaspati nakratko tek oko 3h ili 4h ujutro, a zatim i u toku
dana esto barem nakratko spavaju.
Starije osobe, pored to idu rano u krevet, esto imaju problema sa
mokranim organima, te esto moraju ii mokriti to ih probudi i
dodatno oteava san. Nakon toga teko mogu ponovo zaspati. U ovim
sluajevima mogu itati, pisati, moliti se, razmiljati ili gledati
televiziju. Djeci je potrabno posvetiti panju kako bi lake zaspali, a
odrasli kod potekoa sa snom obino popiju neki aj dok nekima
pomae i tuiranje. U teim oblicima poremeaja spavanja, mogu se
koristiti razne vrste lijekova, ali iskljuivo na preporuku ljekara.
144

Faktori koji utiu na san su:

Glad i e kao i pretjerano konzumiranje hrane, alkohola, kafe
ili duhana smanjuju kvalitet sna i smetaju da ovjek zaspi.
Naveer bi, stoga, trebalo izbjegavati obilne i kasne obroke ili
teko probavljiva jela (sva jela koja sadre mnogo masti).
Preporuljivo je izbjegavati alkohol, piti aj ili kafu bez
kofeina. Puenja se takoer treba odrei.
Krevet ima veliki uticaj na san. Od posebne je vanosti
izabrati dobar madrac. Sobu treba dobro provjetriti,
temparatura u spavaoj sobi ne bi smjela biti previsoka,
najvie 16-18 stepeni Celzijusa. Zimi grijanje isuuje vazduh,
pa treba koristiti ovlaiva vazduha ili staviti vlaan ve na
radijator.
Buka smeta ovjeku kod spavanja i umanjuje kvalitet sna.
Zapuen nos takoer ometa san.
Bolovi mogu smetati ili prekinuti miran san. Umjesto lijekova
za spavanje potrebno je popiti lijek protiv bolova ali samo
prema preporuci ljekara, te pomoi korisniku/bolesniku da se
opusti.
Stres ili strah dovode do nesanice. Vjebe za oputanje takvim
korisnicima/bolesnicima mogu puno pomoi, ali se one
moraju
izvoditi
svakodnevno.
Ponekad
ovakvi
korisnici/bolesnici trebaju pomo zdravstvenih radnika.
12.3. Osiguravanje uslova za odmor i spavanje
Metode oputanja omoguavaju korisniku/bolesnku da se tjelesno i
psihiki opusti. Osnovni uslovi koje je potrebno osigurati za miran
san su udoban krevet, optimalna temparatura u prostoriji u kojoj se
spava, otkloniti buku, te opustiti se.
Potrebno je da korisnik/bolesnik lei na leima, prui ruke du tijela i
poloi noge jednu pored druge. Preporuljivo je:
pokriti korisnika/bolesnika, jer mnogim ljudima bude hladno
kada se opuste,
staviti jastuk ispod vrata,
koljena malo saviti podmetanjem valjka ili jastuka kako bi se
opustila lea,
145

psiholoko svjesno oputanje moe poeti sa glavom pa sve

do stopala ili obrnuto,
oputanje je jednostavno sredstvo, koje stoji svakom na
raspolaganju, da se distancira od dogaaja koji izazivaju
nemir i stres.

12.4. Poremeaji spavanja i nesanica

Postoje razni poremeaji spavanja, a neki od njih su sljedei:
Kod hodanja u snu (mjesearenja), ovjek ima takav
poremeaj da hoda spavajui i sposoban je raditi mehanike
pokrete poput govora i kretnji. Hodanje i pokreti nisu u
svjesnoj kontroli spavaa, a nakon buenja spava se niega
ne sjea.
Ljuljanje u snu je poremeaj sna koji pogaa i djecu i odrasle.
Govor u snu predstavlja manji poremeaj u snu, govor
spavaa je besmislen.
Noni strah je vezan za mjesearenje i predstavlja epizode
velikog straha.
None more se javljaju posebno nakon konzumacije
pretjerane koliine alkohola.
Noni grevi su bolni grevi koji se javljaju u miiima
potkoljenica tokom sna.
Nesanica (insomnia) je nedovoljno spavanje. Nesanica se
dijeli na: tekoe uspavljivanja (nesanica na poetku
spavanja), uestalo i stalno buenje (tekoe odravanja
spavanja), trajnu pospanost unato odgovarajuoj duini
spavanja (neodmarajue spavanje).
12.5. Stanje svijesti i poremeaji stanja svijesti
Svijest je nasloenija i iskljuivo ljudska psihika funkcija. Svijest
obuhvata sve ono to postoji u datom trenutku u psihi ovjeka uz
doivljavanje sebe i okoline kao i svjesnost i saznanje o postojanju
sopstvene svijesti. Neki kau da je svijest sveukupnost psihikog
doivljavanja.

146

Poremeaji svijesti su razliiti i dijele se na:

Somnolencija je oblik poremeaja svijesti kada je bolesnik
pospan, nezainteresiran za dogaaje u okolini. Lako zapada u
san nakon prestanka jaih drai, i moe se bez tekoa ponovo
probuditi. Panja je oslabljena, sporo reagira na pitanja,
odgovara teko, usporeno, sa zakanjenjem, oni kapci su
zatvoreni, lice oputeno, pospano.
Sopor je oblik poremeaja svijesti u kojem bolesnik kao da je
u dubokom snu i reaguje vrlo teko samo na jake drai, i to
kratko sa esto nerazumljivim usmenim odgovorom.
Eventualno moe biti ouvana svijest o sebi (zna ko je, kako
se zove) i prema drugim osobama (prepoznaje svoje najblie).
Ovo stanje se javlja kod teih povreda glave, viestrukih
povreda, tekih trovanja. Trajanje je razliito, od nekoliko sati
do nekoliko dana, sa oporavkom ili prelaskom u komu.
Koma je najtei poremeaj svijesti koji moe trajati ak i
godinama, te zahtijeva posebnu strunu njegu. U komi,
bolesnik ne reaguje ak ni na najjae bolne drai (npr. tipanje
i uvrtanje bradavice dojki, jak pritisak na kotani nastavak iza
uha). Gutanje je onemogueno, a ouvani su jedino
disanje i rad srca, koje mogu biti povremeno poremeene.

147

148

13. POGLAVLJE
Pomo korisniku/bolesniku pri odjevanju
13.1. Pomo pri oblaenju i skidanju odjee kod pokretnog
korisnika/bolesnika
Postupak oblaenja pokretnog korisnika/bolesnika s odjeom koja se
otvara sprijeda:
1. Staviti korisnika/bolesnika u sjedei poloaj.
2. Obui bolesniku koulju na ruku i rame oboljele strane tijela.
3. Prebaciti koulju preko lea.
4. Obui rukav na ruku i rame zdrave strane tijela i zakopati je.
5. Smjestiti korisnika/bolesnika u udoban poloaj i pokriti ga.
6. Koulja se moe navui samo na ruke i prednji dio tijela.
Postupak oblaenja hlaa teko pokretnom korisniku/bolesniku koji
sarauje:
1. Korisnika/bolesnika postaviti u sjedei poloaj, noge preko
ruba kreveta i pridravati ga za lea ako je potrebno.
2. Navui hlae preko stopala i nogu do stranjice (prvo bolesna,
zatim zdrava noga).
3. Postaviti korisnika/bolesnika u stojei poloaj, pridravati ga
ako je potrebno ili mu dodati pomagalo za koje e se
pridravati (tap, hodalica, stolica).
4. Navui hlae preko stranjice i bokova.
5. Posjesti korisnika/bolesnika na rub kreveta i zakopati hlae.
6. Smjestiti korisnika/bolesnika u udoban poloaj i pokriti ga.

149

Postupak skidanja koulje koja se otvara sprijeda kod pokretnog

korisnika/bolesnika:
1. Otkopati dugmad, zipove, trake, kope ili odvezati vezice.
2. Svui odjeu s ramena i ruke prvo na zdravoj strani.
3. Svui odjeu s bolesne strane tijela i pokriti ga ako se odmah
ne oblai.
Postupak skidanja hlaa kod teko pokretnog korisnika/bolesnika koji
sarauje:
1. Skinuti obuu.
2. Polegnuti korisnika/bolesnika na lea.
3. Otkopati hlae. Zamoliti korisnika/bolesnika da podigne
stranjicu.
4. Svui hlae preko bokova i stranjice.
5. Svui hlae s nogu, i preko stopala.
6. Smjestiti korisnika/bolesnika u prvobitni poloaj i pokriti ga.
13.2. Oblaenje i skidanje
korisnika/bolesnika u krevetu

odjee

kod

nepokretnog

Postupak oblaenja koulje koja se otvara sprijeda nepokretnom

korisniku/bolesniku u krevetu:
1. Obui rukav koulje preko oboljele ruke i ramena.
2. Okrenuti korisnika/bolesnika na bok zdrave strane, prema
sebi.
3. Podviti koulju pod korisnika/bolesnika i vratiti ga na lea.
4. Izvui koulju ispod korisnika/bolesnika.
5. Obui zdravu ruku i rame.
6. Zakopati dugmad i poravnati koulju.
7. Smjestiti korisnika/bolesnika u udoban poloaj i pokriti ga.
Postupak
oblaenja
koulje
preko
glave
nepokretnom
korisniku/bolesniku u krevetu:
1. Korisnika/bolesnika polei na lea.
2. Provui ruku i rame kroz rukav koulje na oboljeloj strani
tijela.
3. Provui zdravu ruku i rame kroz rukav koulje. Ako su obe
ruke zdrave, a korisnik/bolesnik ih moe podignuti,
istovremeno navui rukave na ruke.
150

4. Spustiti glavu korisnika/bolesnika na prsa i navui koulju

preko glave korisnika/bolesnika.
5. Povui koulju preko lea, izravnjati je i zakopati.
6. Smjestiti korisnika/bolesnika u udoban poloaj.
Postupak oblaenja koulje koja se otvara na leima nepokretnom
korisniku/bolesniku:
1. Korisnik/bolesnik lei na leima.
2. Navui bolesniku koulju na ruku i oboljelo rame
korisnika/bolesnika.
3. Navui drugi rukav na zdravu ruku i rame.
4. Podvui koulju pod rame i lea korisnika/bolesnika.
5. Poravnjati koulju sa strane, ispod ramena i lea.
6. Smjestiti korisnika/bolesnika u udoban poloaj i pokriti ga.
Postupak oblaenja koulje nepokretnom korisniku/bolesniku u
bonom leeem poloaju:
1. Okrenuti korisnika/bolesnika na bok zdrave strane, prema
sebi.
2. Navui rukav koulje na bolesnu ruku korisnika/bolesnika i
podvui je preko lea, ispod bone strane grudnog koa na
kojoj lei.
3. Okrenuti korisnika/bolesnika na lea i izvui koulju ispod
lea.
4. Navui rukav na zdravu ruku i zakopati koulju.
5. Vratiti korisnika/bolesnika u boni poloaj.
6. Poravnati koulju na leima.
Postupak oblaenja hlaa nepokretnom korisniku u krevetu:
1. Korisnik/bolesnik lei na leima.
2. Navui hlae preko stopala i nogu do stranjice.
3. Odignuti stranjicu korisnika/bolesnika.
4. Navui hlae preko stranjice i bokova i zakopati ih.
5. Smjestiti korisnika/bolesnika u udoban poloaj.
Postupak skidanja koulje nepokretnom korisniku/bolesniku:
1. Svui korisniku/bolesniku koulju sa zdrave ruke.
2. Svueni dio koulje zavrnuti ispod korisnika/bolesnika.
3. Okrenuti korisnika/bolesnika na zdravi bok.
4. Svui koulju s bolesne strane tijela.
151

5. Vratiti korisnika/bolesnika na lea i pokriti ga ako se odmah

ne oblai.
Postupak skidanja koulje koja se skida preko glave nepokretnom
korisniku/bolesniku:
1. Otkopati dugmad, zipove, trake ili kope.
2. Podignuti koulju na prsima do vrata korisnika/bolesnika.
3. Spustiti glavu korisnika/bolesnika na prsa i provui koulju
preko glave, izravnjati je.
4. Svui koulju sa zdrave ruke i ramena, podvui je ispod glave
do bolesne ruke.
5. Svui koulju s bolesne ruke.
Postupak skidanja koulje koja se otvara straga nepokretnom
korisniku/bolesniku:
1. Podignuti korisnika/bolesnika u sjedei poloaj ili ga okrenuti
na bok leima okrenutim prema sebi.
2. Otkopati dugmad, zipove, trake ili kope. Ponekad su trake
ili dugmad na ramenima.
3. Rairiti bolesniku koulju na leima i osloboditi lea.
4. Ako je korisnik/bolesnik na boku podviti dio koulje ispod
boka na kojem lei.
5. Slobodnu
stranu
koulje
presaviti
na
grudi
korisnika/bolesnika.
6. Okrenuti korisnika/bolesnika na lea.
7. Svui koulju s ramena i ruke na zdravoj strani.
8. Svui koulju s ramena i ruke na bolesnoj strani.
Postupak skidanja hlaa nepokretnom
korisniku/bolesniku u
krevetu:
1. Okrenuti korisnika na lea.
2. Odignuti stranjicu i svui hlae preko bokova i stranjice.
Prekriti intimne dijelove.
3. Svui hlae s nogu i preko stopala.
4. Smjestiti korisnika/bolesnika u udoban poloaj i pokriti ga.
Nakon svakog od prethodnih postupaka potrebno je uraditi sljedee:
1. Staviti zvono na dohvat ruke korisniku/bolesniku.
2. Svui rukavice i oprati ruke.
3. Raspremiti upotrijebljene stvari u posudu za prljavu odjeu.
152

13.3. Promjena donjeg rublja

Bolesniko rublje treba da je isto, dovoljno iroko, bez grubih
avova i dugmadi. Donje rublje se mora mjenjati svakodnevno i pri
tome paziti da je isto, da nije izguvano, kako nebi doprinosilo
stvaranju rana od leanja.
Postupak promjene donjeg rublja:
1. Pokriva na nogama savije se do koljena.
2. Donje rublje se navue na ruku.
3. Istom rukom hvata se korisnikova/bolesnikova noga za skoni
zglob i nogavica sa ruke prebaci za korisnikovo/bolesnikovo
stopalo i povlai prema stranjici.
4. Korisnik/bolesnik podigne stranjicu ili mu njegovateljica
pomogne i rublje se navlai preko stranjice do pojasa. Ako je
lake okrenuti korisnika/bolesnika na jednu stranu, a onda na
drugu i tako rublje prilagoavati za oblaenje.
5. Rublje se ispod korisnika/bolesnika zategne i on se pokrije.
13.4. Odjea za spavanje i njen psiholoki znaaj
Odjea za spavanje je jedan od vanijih faktora koji mogu uticati na
san, psihiko stanje, ali i na tjelesno zdravlje. Potrebno je paziti da
odijea bude dovoljno iroka, od udobnog materijala. Treba voditi
rauna o guvanju, jer izguvana odjea moe uljati i pogodovati
stvaranju dekubitusa. Vano je da je odjea za spavanje ista i da se
redovno mijenja.
13.5. Obuvanje i izuvanje obue
Obua treba da je udobna, odgovarajueg broja, od prirodnih
materijala i prozrana. Ukoliko je korisnik/bolesnik dovoljno
pokretan da sam obuje cipele, njegovateljica mu pomae, pripremi i
pridrava cipele, te pomae kod kopanja ili vezanja pertli.
Postupak obuvanja i izuvanja obue:
1. Korisnik noge spusti niz krevet ili stolicu.

153

2. Njegovateljica jednom rukom pridrava cipelu, a drugom

uzima korisnikovu nogu za skoni zglob.
3. Lagano uvlai nogu u cipelu, pazei da su pertle ili dugmad na
cipeli raireni.
4. Nakon to je cipela obuvena, pertle se zaveu ili se zakopaju
dugmad na obui kako stopala nebi klizila.

154

14. POGLAVLJE
Pomo korisniku/bolesniku pri odravanju normalne
tjelesne temperature
14.1. O tjelesnoj temperaturi
Normalna tjelesna temparatura iznosi od 36,8 stepeni Celzijusa.
Centar za regulisanje temparature se nalazi u mozgu. Organizam
moe podnijeti variranje temperature u rasponu 33-42 stepena
Celzijusa. Pri temperaturama ispod 33 stepena i iznad 42 stepena
Celzijusa sve elije organizma poinju da odumiru.
Ljudsko tijelo nema posvuda jednaku temperaturu: udovi (noge,
stopala, ake) imaju niu temperaturu nego trup ili mozak. Udovi
podnose nie temperature nego ostatak tijela. Unutranji organi
reaguju osjetljivo na promjenu temperature.
Da bi korisnik/bolesnik mogao odrati normalnu tjelesnu
temparaturu, negovateljica mora paziti:
da je korisnik/bolesnik odjeven u skladu sa godinjim dobom i
temparaturom u okolini,
da korisnik/bolesnik ima pri ruci odgovarajua pomona
sredstva kao to su termofori, topli napitci, deke i slino.

155

14.2. Znoj
Znoj nastaje luenjem sekreta iz lijezda znojnica u koi. Kada se
neko znoji, isparavanje izluene vode u suhu okolinu omoguava koi
a time i tijelu da se oslobodi toplote. Zahvaljujui znojenju organizam
moe smanjiti tjelesnu temparaturu.
Vano je znati da pri znojenju organizam gubi vodu, tako da postoji
opasnost od prevelikog gubitka tenosti iz organizma, pa je s toga
kod poveanog znojenja potrebno piti tekuinu kako bi se ona u
organizmu na taj nain nadoknadila. U zavisnosti od koliine
izluenog znoja treba popiti 1-2 l tekuine vie nego inae.
Kod znojenja je vano da:
korisniku/bolesniku treba redovno mjenjati odjeu kako bi
uvijek bila suha,
posteljina na kojoj lei takoer mora biti ista i suha.
14.3. Mjerenje tjelesne temperature
Temparatura se moe mjeriti ivinim ili digitalnim termometrom.
Postoji nekoliko naina mjerenja temperature.
Mjerenje tjelesne temperature ispod pazuha (aksilarno
mjerenje). Ovo je najei nain mjerenja temparature. Ipak, na
ovom mjestu je najtee ustanoviti tanu temparaturu jer:
termometar grekom moe biti postavljen preko odjee,
vrh termometra moe proi predaleko i ne dodirivati kou, pa
bi temparatura izmjerena u takvim sluajevima bila nia nego
stvarna tjelesna temparatura.
Ui kraj toplomjera stavlja se u sredite pazuha, koji je prethodno
posuen tapkanjem po koi, ali nikako trljanjem koe, i potom se
nadlaktica prisloni uz tijelo. Ukoliko je pazuh vlaan, izmjerena
temperatura e biti nia, a ukoliko je koa crvena zbog trljanja,
izmjerena temperatura e biti via. Mjerenje traje 10 minuta. Zadnjih
godina se postupno naputa upotreba ivinih toplomjera zbog
potencijalne opasnosti ive po okoli.

156

Slika 39. Mjerenje tjelesne temperature ispod pazuha

Mjerenje tjelesne temperature u maru (rektalno mjerenje).
Rektalna temparatura je za 0,5C via nego temparatura izmjerena
ispod pazuha, tako da temperatura 38C izmjerena ispod pazuha
odgovara temperaturi 38,5C izmjerenoj rektalno. Ovaj nain
mjerenja temparature se najee primjenjuje kod djece. Ui kraj
toplomjera (gdje se nalazi iva) stavi se oko 2 cm u mar. Toplomjer
se dri dok iva raste (obino 2-3 minute).

Slika 40. Mjerenje tjelesne temperature u maru

157

Mjerenje temperature u ustima (oralno mjerenje). Oralno se

temparatura mjeri tako da se toplomjer stavi pod jezik i tu dri 8-9
minuta.

Slika 41. Mjerenje tjelesne temperature u ustima

Mjerenje temperature u uhu. Postoji toplomjer kojim se

temperatura moe izmjeriti u uhu i to vrlo brzo, u jednoj minuti ili
ak krae. Vano je da njegovateljica bude uz osobu kojoj se mjeri
temperatura, jer zbog naglih pokreta toplomjer moe biti razbijen.
Sve vie se preporuuje upotreba digitalnih toplomjera koji imaju
prednost u kraem trajanju mjerenja tjelesne temperature (oko 1
minute). Upotreba unih toplomjera se ne preporuuje kod male djece
mlae od 6 mjeseci.

Slika 42. Mjerenje tjelesne temperature u uhu

158

14.4. Groznica i pothlaivanje

Kada tjelesna temparatura padne ispod 36C govori se o
pothlaivanju. Ovo se moe dogoditi zbog trovanja lijekovima,
nezgoda ili pod ekstremnim vremenskim prilikama.
Starije osobe koje ive same mogu patiti od pothlaivanja usljed
nedovoljne odjevenosti ili nedovoljnog grijanja. Pothlaene osobe
mogu se umotati u izolirajue deke ili druge odjevne predmete da bi
se ponovo mogle zagrijati.
Postoje tri skupine pothlaivanja:
Prva je ona koja nastaje tokom boravka u hladnoj vodi ija je
temperatura nia od 21C, a vrijeme provedeno u vodi je 6
sati.
Drugo je hronino pothlaivanje, koje se moe dogoditi u
inae zdravih osoba koje su due vrijeme izloene hladnoi,
npr. tokom nesree kao to je izgubljenost u snjenoj planini.
Tree je tzv. gradsko ili urbano pothlaivanje, koje se u
pravilu dogaa kod bolesnih osoba, kod onih starije ivotne
dobi, kod pothranjenih, onih koji piju alkoholna pia, uzimaju
neke lijekove, kao i onih koji boluju od nekih psihikih i
drugih bolesti. Te skupine su pothlaivanjem posebno
ugroene zbog toga to se kod njih o pothlaivanju najee i
ne razmilja. Smatra se da ak 3,5% osoba starije dobi u
zimskim mjesecima boluje od posljedica pothlaivanja.
Naglo izlaganje hladnoi posebno je opasno kod starijih osoba koje
boluju od povienog krvnog pritiska, bolesti krvnih ila i srca, kod
kojih naglo izlaganje hladnoi moe dovesti do smetnji kao to su
bolovi u prsima i druge tekoe.
Osoba se na poetku ali na umor i slabost, malaksalost, bezvoljnost,
pospanost, a mogu postojati nekoordinirani pokreti ekstremiteta. Pri
temperaturi tijela od oko 32C osoba postaje konfuzna, moe imati
halucinacije ili postati agresivna, nakon ega moe izgubiti svijest. To
stanje moe izgledati slino kao modani udar ili naglo pogoranje
eerne bolesti. Osoba obino ne drhti, nema blijedu boju koe, lice
moe biti ruiaste boje i naduto.

159

Groznica moe pratititi povienu tjelesnu temparaturu. Osoba u

takvom stanju treba uzimati dosta tekuine, slanu supu, banane, suho
voe. Postoje razne metode i mehanizmi za ublaavanje groznice, a
najee se osoba nastoji to vie znojiti.
14.5. Metode zagrijavanja i rashlaivanja tijela
Pothlaenog korisnika/bolesnika prije svega treba utopliti: smjestiti
ga u toplu prostoriju, pokriti dekama ili drugim pokrivaima koji su
dobri izolatori topline.
Ne treba ga grijati izvorom topline nanesene direktno na kou.
Nikako ne treba brzo pokuavati povisiti tjelesnu temperaturu
uranjanjem tijela u vruu vodenu kupku, tuiranjem vruom vodom,
niti grijanjem vruim pokrivaima. Dovoenje topline izvana dovodi
do irenja krvnih ila tijela, to pogorava cirkulaciju krvi.
Njegovateljica treba da obavijesti zdravstvene radnike ukoliko se
nae u ovakvoj situaciji. Temperaturu tijela treba nastojati postepeno
povisiti, za oko 0,5C na sat, sve do postizanja normalne vrijednosti
tjelesne temperature. Bit e neophodno pratiti stanje sve dok
korisnik/bolesnik ne doe svijesti (ukoliko je izgubio svijest) i dok se
rektalna temperatura povisi do najmanje 35C.
Na isti nain se korisnik/bolesnik i rashlauje ukoliko ima povienu
temparaturu, kod sunanice ili toplotnog udara. Vano je postepeno
korisnika/bolesnika rashlaivati do normalne temperature tijela, uz
dovoljan unos tekuine.
14.6. Zatita od toplote i hladnoe
Odjea je glavni zatitni faktor od svih negativnih uticaja koji dolaze
iz vanjske sredine, pa tako i od toplote i hladnoe. Pored dobrog
odijevanja u skladu sa vremenskim prilikama potrebno je voditi
rauna da je odijea koju korisnik/bolesnik nosi dovoljno iroka i
prozrana, ista i od prirodnih materijala.

160

Kod pretjeranog izlaganja visokim temparaturama potrebno je:

Piti 8-10 aa vode na dan, bez obzira da li je
korisnik/bolesnik edan ili ne.
Tokom perioda fizike aktivnosti, iscrpljenosti ili jakog
znojenja, potrebno je piti dodatnu koliinu vode.
Izbjegavati kafu i alkohol.
Kada je mogue, biti fiziki aktivan tokom hladnijeg dijela
dana. Tokom najtoplijeg dijela dana, 11-16 sati, izbjegavati
boravak na otvorenom i bilo kakve fizike aktivnosti.
Nositi prozranu, udobnu odjeu i eir irokog oboda.
Prilikom izlaganja suncu zatititi se odjeom i koristiti kreme
sa zatitnim faktorom kako bi se izbjegao nastanak opekotina
od sunca na koi. Opekotine smanjuju sposobnost
rashlaivanja tijela.
Ako prostor u kojem se boravi nije klimatiziran, koristiti
ventilator i provoditi vrijeme u najhladnijoj prostoriji.
Izbjegavati koritenje penice i drugih kuanskih aparata koji
stvaraju toplinu tokom najtoplijeg dijela dana.
Jesti laganu hranu, uzimati puno voa i povra. Jesti vie
manjih obroka tokom dana.
U sluaju poviene tjelesne temparature pomae tuiranje
mlakom vodom.
Od hladnoe se treba tititi na sljedee naine:
Koristiti toplu odjeu i deku.
Zagrijavati prostor u kojem se boravi.
Uzimati tople napitke.

161

162

15. POGLAVLJE
Pomo korisniku/bolesniku pri odravanju line
higijene i higijene okoline
15.1. Znaaj odravanja line higijene i higijene okoline
Lina higijena predstavlja istou tijela, a higijena okoline istou
sredine u kojoj neko ivi. Odravanjem higijene podie se otpornost
organizma kao i njegova zatita od bolesti. Zato higijena predstavlja
osnovu za odravanje zdravlja. Odravanjem istoe tijela, pomae se
pravilna funkcija organa koji su u stalnom kontaktu sa spoljanjom
sredinom iz koje djeluju razni tetni faktori. Ti organi su koa i
vidljive sluznice (u ustima, nosu, oku, na spolnim organima). Oni s
jedne strane tite organizam od tetnih spoljanjih uticaja, a s druge,
oslobaaju organizam od nepotrebnih produkata nastalih u organizmu
i omoguavaju u velikoj mjeri normalnu funkciju organa.
Neki od faktora zdravlja su:
Vodosnabdijevanje i otklanjanje otpadnih materija
(kanalizacija). Voda treba da bude ista i da je pristupana
svakom biu na svijetu. Uz to treba da bude i snabdijevanje
vodom bude ispravno. Nepravilno odvoenje otpadnih
materija dovodi do velikog broja zaraznih bolesti, naroito
crijevnih zaraznih bolesti.
Stanovanje. Ljudi bi trebali imati odgovarajui prostor za
stanovanje. Tako se titi od mnogih zaraznih i drugih
oboljenja.
163

Zagaena okolina. U urbanoj sredini prisutni su: zagaen

zrak, voda, zemljite i radna okolina nastali nizom
industrijskih produkata ili urbanim zagaivaima (stara vozila,
nepravilno odlaganje otpada i slino). U ruralnoj sredini
prisutni su razni hemijski proizvodi koji se upotrebljavaju u
poljoprivredi.
Faktori socijalne sredine
Drutveni faktori zdravlja su: mogunost sporazumijevanja,
informisanja i komunikacije, brak, porodica, obrazovanje,
zakoni i ljudska prava, ekonomija i zaposlenost, vrijednost
morala, politike i ureenje zajednice, vjerovanje, obiaji,
navike, zdravstvena kultura, ponaanje i slino.
tetni faktori koji utiu na zdravlje su: puenje, alkoholizam,
narkomanija, loa i nepravilna ishrana.

15.2. Smanjena mogunost odravanja line higijene

Smanjenu mogunost odravanja line higijene imaju zdrava djeca,
zdravi stari ljudi i bolesnici. Tada je uloga njegovateljice izuzetno
vana kod pomoi pri obavljanju odreenih ivotnih aktivnosti koje
su od velikog znaaja za zdravlje svakog pojedinca.
15.3. Pomo pokretnom korisniku/bolesniku pri pranju zuba i
odravanju higijene usne upljine
Pranje zuba je postupak kojim se skida tanki plak sa zuba i odrava
higijena usne upljine. Postupak provode jedna ili dvije
njegovateljice, zavisno os stanja korisnika/bolesnika. Za izvoenje
ovog postupka potrebno je oko 5 minuta.
Svrha pranja zuba je odravanje higijene usne upljine, spreavanje
stvaranja karijesa i upala u usnoj upljini, te podizanje nivoa
samopouzdanja i samopotovanja i ugodnosti. Pranje zuba obavlja se
ujutro, iza jela i prije spavanja. Provodi se pomou etkice i paste za
pranje zubi.

164

Pokretni korisnici/bolesnici ove radnje mogu obavljati sami, ali je

takoer potrebno da njegovateljica bude prisutna u toku izvravanja
jutarnje higijene.

15.4. Pranje zuba i odravanje higijene

nepokretnom korisniku/bolesniku u krevetu

usne

upljine

Postupak pranja zuba nepokretnom korisniku/bolesniku:

1. Oprati ruke, obui rukavice, staviti masku.
2. Osigurati privatnost.
3. Ako korisnik/bolesnik ima totalnu ili parcijalnu zubnu
protezu, treba protezu izvaditi iz usne upljine, oprati pod
tekuom vodom etkicom i pastom za zube i dobro isprati.
4. Protezu preko noi odloiti u posudu za protezu, povremeno
istiti tabletama za uklanjanje plaka i pigmenta sa zubne
proteze.
5. Korisnika/bolesnika treba smjestiti u sjedei ili boni leei
poloaj.
6. Zatititi prsa korisnika/bolesnika papirnatim ubrusom.
7. Ako korisnik/bolesnik ne moe komunicirati ili je nemiran,
drvenu ili plastinu patulu omotanu gazom staviti okomito
izmeu zuba, da se onemogui zatvaranje usta i ugriz
njegovateljice za ruku ili prste.
8. Druga njegovateljica u tom sluaju pridrava glavu
korisnika/bolesnika.
9. Staviti pastu za zube na etkicu, sve nakvasiti vodom i prati
zube njeno u svim smjerovima (lijevo-desno, gore-dolje,
etkati vanjske i unutranje povrine zuba).
10. Njeno etkati jezik.
11. Dobro isprati usta nad bubrenjakom koji je ispod brade.
12. Postupak ponoviti po potrebi.
13. Osuiti usne papirnatim ubrusom.
14. Smjestiti korisnika/bolesnika u udoban poloaj.
15. Oprati i pospremiti upotrijebljeni pribor.
16. Skinuti rukavice i masku.
17. Oprati ruke.

165

Postupak provoenja higijene usne upljine nepokretnom

korisniku/bolesniku:
1. Oprati ruke, obui rukavice, staviti masku.
2. Osigurati privatnost.
3. Smjestiti korisnika/bolesnika u boni poloaj, glavu mu
okrenuti prema sebi.
4. Staviti zatitnu podlogu ispod brade i prsa korisnika, a
bubrenjak
na
zatitnu
podlogu
pod
bradu
korisnika/bolesnika.
5. Drvenom ili plastinom patulom omotanom gazom njeno
razdvojiti gornje i donje zube korisnika/bolesnika (izvaditi
zubnu protezu ako postoji).
6. Ako korisnik/bolesnik prua otpor, jedna njegovateljica e
drati usta otvorenima, dok e druga provesti njegu usne
upljine.
7. Oistiti usnu upljinu koristei patule namotane gazom
ovlaene sredstvom za ienje usne upljine.
8. Oistiti sluznicu unutranje strane obraza, zube i jezik.
9. Ako postoje naslage premazati ih sredstvom preporuenim od
strane zdravstvenih radnika, te nakon nekoliko minuta
paljivo ih ukloniti patulom, pazei da se ne oteti sluznicu
usne upljine.
10. Ponoviti postupak ako je potrebno.
11. Ako korisnik/bolesnik sarauje, isprati usnu upljinu vodom,
a ako ne sarauje, patulu namotati gazom i natopiti vodom, te
na taj nain isprati usnu upljinu, a ovaj postupak ponoviti 3
puta.
12. Oistiti i namazati korisnikove/bolesnikove usne.
13. Smjestiti korisnika/bolesnika u udoban poloaj.
14. Oprati i pospremiti upotrijebljeni pribor.
15. Skinuti rukavice i masku.
16. Oprati ruke.
15.5. Pomo pokretnom korisniku/bolesniku pri kupanju
Kupanje u kadi i tuiranje je postupak kojim se odrava higijena koe
tijela. Uvijek se daje prednost tuiranju ispred kupanja u kadi koja je
napunjena vodom, jer se tuiranjem omoguava oticanje prljave vode.
Postupak provode jedna ili dvije njegovateljice, zavisno od stanja
166

korisnika/bolesnika. Za izvoenje ovog postupka potrebno je oko 20

minuta.
Svrha postupka je obavljanje line higijene, relaksacija. Kupanje u
kadi i tuiranje provodi se nekada svakodnevno, a nekada prema
potrebi. Korisnik/bolesnik se moe kupati i tuirati samostalno ili uz
djeliminu pomo njegovateljice. Kupanjem i tuiranjem unapreuje
se zdravlje, postie se osjeaj ugode, samopouzdanja i
samopotovanja, te se pravovremeno uoavaju i spreavaju neeljene
komplikacije koje mogu nastati zbog bolesnikovog stanja.
Postupak pomaganja pokretnom korisniku/bolesniku pri kupanju:
1. Oprati ruke, obui rukavice, staviti masku i gumiranu pregau.
2. Osigurati privatnost.
3. Staviti neklizajui podloak na dno kade ili tua.
4. Ako se korisnik/bolesnik kupa u kadi, napuniti kadu toplom
vodom prije nego to ue u kadu.
5. Temperaturu vode dogovoriti s korisnikom/bolesnikom.
Ukljuiti prvo hladnu, potom toplu vodu. Izmjeriti
temperaturu vode.
6. Pomoi korisniku/bolesniku da se skine i ue u kadu.
7. Saviti pribor za kupanje korisniku/bolesniku nadohvat ruke i
napustiti prostoriju ako se korisnik/bolesnik moe kupati
samostalno.
8. Ostati u blizini, provjeriti korisnika/bolesnika svakih 5 minuta
ili po potrebi.
9. Ako se korisnik/bolesnik ne moe sam kupati, oprati ga
sljedeim redoslijedom: podruje oko oiju, une koljke,
prednju stranu vrata, stranju stranu vrata, ake, podlakticu i
nadlakticu, prsa, rameni obru, pazune jame, lea i trticu,
stranjicu i podruje mara, nogu i stopalo, genitalije.
10. Nakon kupanja isprati tijelo tuiranjem.
11. Kod tuiranja usmjeriti mlaz tua od korisnika/bolesnika dok
se prilagoava temperatura vode, provjeriti temperaturu i
pritisak vode.
12. Nasapunjati tijelo korisnika/bolesnika, oprati ga istim
redoslijedom, isprati tuem.
13. Pomoi korisniku/bolesniku kod izlaska iz kade ili ispod tua,
posjesti ga na stolicu.

167

14. Posuiti korisnika/bolesnika koristei odreene runike za

pojedine dijelove tijela, istim redoslijedom kao kod kupanja ili
tuiranja. Dobro posuiti podruje ispod prsa, kone nabore,
podruje mara i genitalija, podruje izmeu prstiju na
rukama i nogama.
15. Namazati i izmasirati tijelo losionom.
16. Obui korisnika/bolesnika i poeljati ga.
17. Smjestiti korisnika/bolesnika u krevet.
18. Oprati i raspremiti upotrijebljeni pribor.
19. Svui rukavice, masku i skinuti pregau.
20. Oprati ruke.
21. Ukoliko postoji drugo osoblje za odravanje higijene okoline i
prostorija, uputiti ovo osoblje da poisti kadu i kupaonicu ili
e to obaviti njegovateljica.
15.6. Kupanje nepokretnog korisnika/bolesnika u krevetu
Ovaj postupak provode dvije njegovateljice. Za izvoenje ovog
postupka potrebno je oko 40 minuta.
Svrha postupka je odravanje istoe koe, noktiju i sluznica,
uklanjanje mikroorganizama i neugodnog mirisa, poticanje
cirkulacije, osiguravanje udobnosti, dobrog opeg osjeanja,
samopouzdanja i samopotovanja.
Postupak kupanja nepokretnog korisnika/bolesnika u krevetu:
1. Oprati ruke, obui rukavice, staviti masku i gumiranu pregau.
2. Osigurati privatnost, zatvoriti vrata ili zatititi paravanom.
3. Postaviti korisnika/bolesnika u poloaj prikladan za rad,
podignuti krevet na radni nivo.
4. Ukloniti jastuke ukoliko to stanje korisnika/bolesnika doputa.
5. Cijelom duinom ispod korisnika/bolesnika zatititi krevet
nepropusnim gumiranim platnom.
6. Skinuti pokriva, ali ostaviti gornju plahtu.
7. Staviti runik na prsa korisnika/bolesnika, uz gornji rub
plahte.
8. Staviti lavor na stolicu s desne strane kreveta na papirnati
ubrus. Napuniti dvije treine lavora toplom vodom (43-46C),
provjeriti temperaturu vode termometrom.
168

9. Mokrom trljaicom oprati podruje oko oiju, bez sapuna.

Oprati prvo suprotnu stranu.
10. Ivicom trljaice oprati njeno zatvoreno oko, od vanjskog
prema unutranjem rubu. Za svako oko koristiti drugu ivicu
trljaice. Posuiti oi suhim pekirom.
11. Oprati lice u obliku broja 3, oprati ispod nosa. Ivicom trljaice
oprati oko usta. Isprati i posuiti pekirom.
12. Oprati une koljke, prvo suprotno uho. Isprati i posuiti
runikom.
13. Oprati prednju stranu vrata polukrunim pokretima, oprati
stranju stranu vrata. Isprati i posuiti. Runik odloiti na
gornji rub kreveta.
14. Skinuti gornji dio pidame, pokriti korisnika/bolesnika
plahtom do struka. Pekirom za brisanje tijela zatititi gornji
rub plahte i prsa korisnika/bolesnika.
15. Zatititi plahtu i krevet pekirom za brisanje tijela uzdu
suprotne ruke.
16. Njegovateljica svojim dlanom pridrava podlakticu, da
podlaktica lei u njenoj ruci. Oprati izmeu prstiju ake,
podlakticu i nadlakticu. Isprati, posuiti pekirom za brisanje
tijela. Ponoviti postupak na suprotnoj strani.
17. U sluaju da pokretljivost ruku dozvoljava, staviti lavor na
runik na krevet, staviti aku u vodu, oprati izmeu prstiju
ake, podlakticu, nadlakticu. Isprati i posuiti. Oistiti ispod
noktiju. Ponoviti postupak na drugoj ruci.
18. Otkriti prsa i oprati polukrunim pokretima rameni obru i
prsa u obliku broja 8. Isprati i posuiti pekirom za brisanje
tijela.
19. Oprati pazune jame, prvo suprotnu jamu, isprati i osuiti.
Pekirom kojim je brisano lice pokriti grudni ko.
20. Povui zatieni prekriva do genitalija. Prati trbuh
polukrunim pokretima. Ivicom trljaice oprati pupak. Isprati i
posuiti pekirom za tijelo.
21. Okrenuti korisnika/bolesnika na lijevi bok. Pokriti prednji dio
tijela prekrivaem. Rub prekrivaa zatititi pekirom za
brisanje tijela.
22. Prati lea uzdunim pokretima, isprati i posuiti. Izmasirati
lea i trticu losionom za tijelo.
23. Polukrunim pokretima oprati stranjicu, isprati i posuiti
pekirom za tijelo. Razdvojiti dvije strane stranjice i grubu
169

neistou odstraniti papirnatim ubrusom, odloiti ga u posudu

za otpad. Provesti njegu podruja mara. Za suenje koristiti
novi pekir.
24. Promijeniti rukavice.
25. Vratiti korisnika/bolesnika na lea.
26. Obui gornji dio pidame.
27. Nepropusno gumirano platno kojim se titi krevet povui
ispod lea do struka.
28. Koritenu trljaicu odloiti u posudu za prljavo.
29. Promijeniti vodu u lavoru i trljaicu, provjeriti temperaturu
vode za pranje nogu.
30. Ako korisnik/bolesnik ne moe saviti koljeno, otkriti suprotnu
nogu, zatititi genitalije i pekir staviti uzduno pod nogu i
stopalo. Nogu pridravati svojom rukom i oprati je ispruenu
dugim pokretima, isprati i posuiti.
31. Ako korisnik/bolesnik moe saviti koljeno, staviti lavor na
pekir, uroniti stopalo u vodu, prati izmeu prstiju stopala, te
dugim pokretima potkoljenicu i natkoljenicu, isprati i posuiti.
Ponoviti postupak s drugom nogom.
32. Odrezati nokte.
33. Skloniti lavor i pekir i pokriti korisnika/bolesnika
pokrivaem.
34. Promijeniti vodu u lavoru i trljaicu, provjeriti temperaturu
vode.
35. Ako moe, dopustiti korisniku/bolesniku da sam opere svoje
genitalije. Postaviti nonu posudu ispod stranjice. Namjestiti
korisniku/bolesniku lavor nadohvat ruke. Nasapunjati istu
trljaicu i staviti je korisniku/bolesniku nadohvat ruke ili mu
je dati u ruku.
36. Ispirati trljaicu i dodavati je korisniku/bolesniku.
37. Polijevanjem iz bokala isprati genitalije.
38. Nonu posudu odloiti pod krevet.
39. Posuiti genitalije novim runikom.
40. Skloniti
nepropusno
gumirano
platno
ispod
korisnika/bolesnika i pokriti ga.
41. Poeljati korisnika/bolesnika.
42. Namjestiti krevet, po potrebi ga presvui, rublje odloiti u
posudu za prljavo.
43. Smjestiti korisnika/bolesnika u udoban poloaj.
44. Oprati i raspremiti upotrijebljeni pribor.
170

45. Skinuti rukavice, masku i pregau

46. Oprati i dezinficirati ealj, makazice i turpiju za nokte.
47. Oprati ruke.

15.7. Pranje kose nepokretnom korisniku/bolesniku u krevetu

Pranje kose je postupak kojim se odrava higijena vlasita i kose.
Postupak provodi jedna njegovateljica. Za izvoenje ovog postupka
potrebno je 20-30 minuta, ovisno o zamrenosti i duini kose.
Svrha postupka je odravanje vlasita i kose istom, stvaranje
osjeaja ugode, podizanje samopouzdanja i samopotovanja. Pranje
kose se obavlja najmanje jednom sedmino. Prilikom pranja kose
treba paziti da je glava korisnika/bolesnika nagnuta prema nazad, ako
to njegovo stanje doputa.
Postupak pranja kose nepokretnom korisniku/bolesniku u krevetu:
1. Oprati ruke, obui rukavice, staviti masku i gumiranu pregau.
2. Osigurati privatnost.
3. Upozoriti korisnika/bolesnika ako iz bilo kojeg razloga postoji
mogunosti jaeg ispadanja kose prilikom pranja.
4. Smjestiti korisnika/bolesnika na lea, poeljati kosu,
dogovoriti s korisnikom/bolesnikom toplinu vode, skloniti
jastuke.
5. Staviti lavor na uzglavlje kreveta i poloiti glavu
korisnika/bolesnika u lavor.
6. Vrat korisnika zatiti pekirom.
7. Napuniti bokal toplom vodom i provjeriti temperaturu vode.
8. Zatititi oi korisnika/bolesnika vlanim toplim pekirom.
9. Pokvasiti kosu vodom iz bokala.
10. Uzeti malu koliinu ampona, zapoeti pranje krunim
pokretima jagodicama prstiju, a ne noktima, te masirati kou
glave od ela prema potiljku.
11. Pridravajui glavu korisnika/bolesnika jednom rukom,
vodom iz bokala isprati kosu, istisnuti vodu iz kose.
12. Istresti prljavu vodu iz lavora i po potrebi ponoviti
amponiranje i ispiranje.
13. Prekriti kosu pekirom i obrisati lice.
14. Korisnikovu/bolesnikovu glavu podii i skloniti lavor.
171

15. Istrljati kosu suhim pekirom.

16. Poeljati, osuiti i oblikovati kosu.
17. Smjestiti korisnika/bolesnika u udoban poloaj.
18. Oprati i pospremiti upotrijebljeni pribor.
19. Skinuti rukavice, masku i zatitnu pregau.
20. Oprati ruke.
15.8. Pomo pokretnom korisniku/bolesniku pri provoenju
higijene genitalija
Provoenje higijene podruja mara i genitalija kod
korisnika/bolesnika je postupak kojim se odrava istoa ovog
podruja. Postupak provodi jedna njegovateljica. Za izvoenje ovog
postupka potrebno je oko 15 minuta.
Svrha postupka je odravanje istoe podruja mara i genitalija,
smanjenje mogunosti nastanka upala i drugih komplikacija,
otklanjanje neugodnih mirisa, stvaranje osjeaja ugode,
samopouzdanja i samopotovanja.
Zbog specifinosti podruja navedeni postupak se provodi vie puta
tokom 24 sata ovisno o potrebama i mogunostima
korisnika/bolesnika, pri emu treba osigurati privatnost pazei na
ouvanje dostojanstva korisnika/bolesnika.
Postupak pomaganja pokretnom korisniku/bolesniku pri provoenju
higijene genitalija:
1. Biti uz korisnika/bolesnika.
2. Pomoi mu da doe do kupatila.
3. Pomoi pri skidanju odijee.
4. Pripremiti potreban materijal.
5. Paziti da se korisnik/bolesnik ne povrijedi, zbog moguih
klizavih ploica ili nekih drugih prepreka.
6. Pustiti korisnika/bolesnika da sam obavi higijenu, ali mu biti
pri ruci ukoliko mu zatreba pomo.
7. Pomoi korisniku/bolesniku da se vrati u sobu.

172

15.9. Provoenje higijene

korisnika/bolesnika u krevetu

genitalija

kod

nepokretnog

Preporueno je da njegovateljica obavlja njegu kod ena, a

njegovatelj kod mukaraca.
Postupak provoenja higijene genitalija kod nepokretnog
korisnika/bolesnika mukog spola u krevetu:
1. Oprati ruke, obui rukavice, staviti masku i gumiranu pregau.
2. Zatititi krevet paravanom i osigurati privatnost.
3. Postaviti korisnika/bolesnika u poloaj prikladan za rad, na
lea ili bok.
4. Napuniti lavor toplom vodom, 40C i provjeriti temperaturu
vode.
5. Smjestiti lavor pored kreveta, na stolicu.
6. Krevet zatiti nepropusnim gumiranim platnom.
7. Pridravati korisnikove/bolesnikove noge u potrebnom
poloaju, ako je mogue, razmaknute i savijene u koljenima.
8. Nasapunjati mokru trljaicu.
9. Nasapunjati dlakavi dio genitalnog organa, oprati i isprati.
10. Ako korisnik/bolesnik nije obrezan, povui koicu na vrhu
penisa preko glavia penisa.
11. Drati penis i oprati vrh krunim pokretima nasapunjanom
trljaicom. Prati od sredine prema van, isprati i ponoviti
postupak ako je potrebno.
12. Vratiti koicu u prirodni poloaj.
13. Oprati i isprati cijeli penis.
14. Oprati monje i dobro isprati.
15. Obrisati, osuiti penis, skrotum i dlakavi dio.
16. Okrenuti korisnika/bolesnika na bok.
17. Oprati podruje mara i podruje izmeu mara i monji, te
isprati i obrisati, posuiti.
18. Vratiti korisnika/bolesnika na lea, te ako je inkontinentan,
staviti mu uloak ili pelenu i obui donje rublje.
19. Skloniti nepropusno gumirano platno, urediti krevet i smjestiti
korisnika/bolesnika u udoban poloaj.
20. Oprati i raspremiti upotrijebljeni pribor, a otpad odloiti u
kantu za otpatke.
21. Skinuti rukavice, masku i pregau.
22. Oprati ruke.
173

Postupak provoenja higijene genitalija kod nepokretnog

korisnika/bolesnika enskog spola u krevetu:
1. Oprati ruke, obui rukavice, staviti masku i gumiranu pregau.
2. Zatititi krevet paravanom, osigurati privatnost.
3. Napuniti lavor toplom vodom, 40C i provjeriti temperaturu
vode.
4. Smjestiti lavor pokraj kreveta, na stolicu.
5. Krevet zatiti nepropusnim gumiranim platnom.
6. Korisnica/bolesnica savije noge u koljenima (ako je mogue) i
rairiti ih.
7. Njegovateljica pridrava noge u potrebnom poloaju tokom
pranja.
8. Nasapunjati mokru trljaicu.
9. Nasapunjati vanjski, dlakavi dio genitalnog organa, oprati i
isprati.
10. Razdvojiti velike usne uzdunim pokretima, te bez sapuna
istom trljaicom oprati sluznicu, isprati, obrisati, posuiti, te
ponoviti postupak ako je potrebno.
11. Kod krvarenja iz vagine i upala spolnog organa, spolni organ
oprati iznad none posude, pod mlazom vode iz bokala, te
isprati i posuiti.
12. Okrenuti korisnicu/bolesnicu na bok.
13. Jednim potezom oprati podruje mara u smijeru od vagine
prema anusu, a ne obratno, te isprati, obrisati, posuiti i po
potrebi ponoviti postupak.
14. Kod inkontinencije ili krvarenja staviti uloak ili pelenu i
obui donje rublje.
15. Skloniti nepropusno gumirano platno, urediti krevet, a neiste
plahte odloiti u posudu za prljavo.
16. Smjestiti korisnicu/bolesnicu u udoban poloaj.
17. Oprati i raspremiti upotrebljeni pribor, a otpad odloiti u
kantu za otpatke.
18. Skinuti rukavice, masku i pregau.
19. Oprati ruke.

174

15.10. Stavljanja pelena i uloka nepokretnom i inkontinentnom

korisniku/bolesniku u krevetu
Ovaj postupak omoguava ugodan i dostojanstven nain eliminacije
stolice i urina, smanjuje rizik za iritaciju koe i pojavu komplikacija
zbog leanja na najmanju moguu mjeru.
Za obavljanje ovog postupka potrebne su jedna ili dvije njegovateljice
zavisno od stanja korisnika/bolesnika. Za izvoenje postupka
potrebno je oko 10 minuta. Svrha postupka je eliminacija stolice i
urina.
Prije stavljanja pelena i uloka nepokretnom inkontinentnom
korisniku/bolesniku u krevetu potrebno je:
1. Oprati ruke, obui rukavice, staviti masku i gumiranu pregau.
2. Osigurati privatnost, postaviti paravan, zatvoriti vrata.
3. Smjestiti korisnika/bolesnika u odgovarajui poloaj.
4. Zatititi krevet nepropusnim gumiranim platnom.
5. Spustiti pokriva do koljena.
Postupak stavljanja iste pelene:
1. Saviti pelenu po duini tako da slijedi oblik tijela.
2. Kod ena iri dio pelene staviti pod lea do struka i ispod
suprotnog boka, a kod mukaraca iri dio pelene staviti
sprijeda.
3. Pelenu provui izmeu nogu.
4. Vratiti korisnika/bolesnika na lea, priljubiti pelenu uz tijelo i
fiksirati krilca.
Postupak stavljanja uloka:
1. Saviti uloak po duini tako da slijedi oblik tijela.
2. Kod ena iri dio uloka staviti pod lea do struka, a kod
mukaraca iri dio uloka staviti sprijeda.
3. Vratiti korisnika/bolesnika na lea i zamoliti ga, ako moe, da
savije koljena i upirui se o pete podigne stranjicu.
4. Donji ve povui do struka, te ako treba promijeniti donji ve.
5. Korisnika/bolesnika udobno smjestiti.
6. Oprati i raspremiti upotrijebljeni pribor.
7. Skinuti rukavice, masku i pregau.
8. Oprati ruke.
175

Postupak skidanja pelene ili uloka:

1. Zamoliti korisnika/bolesnika da savije koljena i upirui se o
pete podigne stranjicu ukoliko to moe.
2. Spustiti donje rublje do koljena.
3. Prednjim dijelom uloka odstraniti grubu neistou.
4. Okrenuti korisnika/bolesnika na bok, te sa stranjice i mara
odstraniti neistou i ukloniti uloak odlaui ga u najlonsku
vreicu.
5. Stranjicu i predio mara oprati.
6. Skloniti nepropusno gumirano platno.
7. Promijeniti rukavice i obui korisnika/bolesnika.
8. Korisnika/bolesnika udobno smjestiti.
9. Skinuti rukavice, masku i gumiranu pregau.
10. Oprati ruke.

Slika 43. Pelene za odrasle osobe

15.11. Higijena stopala

Higijena stopala i noktiju je dio dnevne njege pri emu se odrava
istoa stopala. Za obavljanje ovog postupka potrebna je jedna
njegovateljica. Za svakodnevnu higijenu stopala potrebno je oko 10
minuta, a za higijenu stopala s higijenom noktiju potrebno je oko 20
minuta.
176

Svrha postupka je odravanje higijene stopala i noktiju, spreavanje

infekcija, povreda i stvaranje osjeaja ugode, samopouzdanja i
samopotovanja.
Stopala se lako povrijede i inficiraju. Neista stopala i arape su
povoljna podloga za razvoj mikroorganizama koji uzrokuju neugodan
miris. Odravanjem higijene stopala poboljava se cirkulacija i hrani
koa. Higijena se provodi svakodnevno.
Postupak provoenja higijene stopala:
1. Oprati ruke i obui rukavice.
2. Postaviti korisnika/bolesnika u poloaj prikladan za rad.
3. Dogovoriti s korisnikom/bolesnikom temperaturu vode.
4. Nasuti vodu do 2/3 lavora.
5. Ako se higijena provodi u krevetu zatititi posteljno rublje
nepropusnim gumiranim platnom.
6. Pomoi korisniku/bolesniku da stavi stopala u lavor.
7. Oprati stopala i podruje izmeu prstiju sapunom, isprati,
obrisati i temeljito osuiti, naroito izmeu prstiju.
8. Ukoliko se provodi i rezanje noktiju drati stopala oko 10
minuta u toploj vodi.
9. Odrezati nokte makazicama i oistiti predio ispod noktiju.
Rezati nokte ravno, a oblikovati ih turpijom za nokte.
10. Namazati losionom od koljena do tabana, ne mazati izmeu
prstiju.
11. Obui arape, obuti neklizajuu obuu.
12. Oprati i raspremiti upotrebljeni pribor.
13. Skinuti rukavice.
14. Oprati ruke.
15. Ukoliko korisnik/bolesnik moe sam oprati noge,
njegovateljica e pripremiti pribor i pomagati mu pri pranju.
15.12. Smanjena mogunost odravanja higijene okoline
Smanjenu mogunost odravanja higijene okoline imaju nepokretni,
slabo pokretni i bolesni korisnici, zdravi stari ljudi i zdrava djeca. Za
udoban smjetaj nepokretne osobe potrebno je obezbjediti sljedee
uslove:

177

svijetla, ista, topla i prozrana prostorija, bez propuha, koja

nije izolovana od ostalih prostorija u kui,
leaj postavljen tako da mu se moe lako prii sa sve tri strane
(uzglavljem prislonjen uz zid), sa duekom na visini od oko
70 cm, sa istom, suhom, dobro zategnutom posteljinom (bez
nabora i avova koji mogu uljati).

Higijena okoline je veoma vana za odravanje zdravlja i prevenciju

nastanka raznih vrsta bolesti, podjednako kao i odravanje line
higijene. Higijenu okoline najee obavlja drugo osoblje,
njegovateljica neto rjee. Njegovateljica ima zadatak da prati istou
okoline svog korisnika, te da obavijesti drugo osoblje kada je to
potrebno. U nekim sluajevima, njegovateljica obavlja zadatke
vezane za ienje prostorija, namjetaja i odravanje higijene
kompletne okoline svog korisnika.
U higijenu okoline moe se ubrojati i prilagoavanje prostora u
kojem korisnik/bolesnik boravi, to doprinosi spreavanju povreda i
unapreenju bezbjednosti u kui, uoavanju potencijalnih opasnosti i
adapaciji kue ili stana potrebama osobe koja tu ivi. Cilj ovih
promjena je da omogue osobi da se lako kree po kui i dvoritu, da
sama moe obaviti veinu poslova, a da pri tome ne postoji rizik od
povreivanja bilo koje vrste. Prilikom smjetaja nepokretnog
korisnika/bolesnika koriste se i razliita pomona sredstva za
odravanje higijene okoline (npr. nepropusna gumirana platna za
zatitu posteljine i dueka od kvaenja).
15.13. Korisnika/bolesnika soba i namjetaj u sobi
Osnovne karakteristike sobe u kojoj boravi korisnik/bolesnik su:
Dobri mikroklimatski uslovi daju udobnost i zadovoljstvo.
Soba bi trebala biti udaljena od lifta, stepenita, kuhinje.
Korisnicima/bolesnicima je potreban mir, tiina i ist vazduh.
Najbolje da je soba okrenuta prema istoku.
U sobi korisnik/bolesnik provodi najvei dio vremena.
Njegova soba ponekad zamjenjuje sve ostale (spavau sobu,
trpezariju, terasu, park).

178

 Soba treba da je prostrana, svjetla, ista, povrine poda 7 m2,

sa 40-50 m3 prostora, da visina sobe ne bude vie od 3 m,
povrina prozora treba da bude 1/5 povrine poda.
Ako je u pitanju zdravstvena ili socijalna ustanova, soba moe
biti jednokrevetna, dvokrevetna, trokrevetna.
Korisnik/bolesnik bi trebao da u sobi ima ureaj za
signalizaciju.
Zavjese u sobi bi trebale biti svjetle (pastelne boje, plava,
zelena ili narandasta) sa dezenima u obliku sitnih ara,
kockica ili pruga. Ne preporuuju se dezeni sa cvjetovima ili
velikim arama.
Sobna vrata treba istaknuti tako da pozivaju unutra.
Zidovi sobe bi trebali biti premazani specijalnom bojom koja
omoguava pranje i dezinfekciju povrine zida. Zidovi se
premazuju svijetlim pastelnim bojama, koje djeluju toplo,
intimno, te stvaraju osjeaj porodine atmosfere. Nekada
prije je bila obavezna bijela boja. Meutim, bijela boja stalno
podsjea korisnika da je odvojen od porodice.
Podovi trebaju biti sigurni, a njihovo odravanje lako.
Povrina poda mora da bude glatka ali ne i klizava, a pri hodu
da ublaava buku i lupanje. Mora da sprovodi toplotu i da
estetski lijepo djeluje. Najpoeljnije je da nema nikakvu
prostirku, a ako je na podu prostirka, onda je poeljno da soba
bude u cijelosti pokrivena. Pod se ne smije sjajiti i trebao bi
biti kontrast bojama glavnih zidnih povrina.
Osvjetljenje sobe moe biti prirodno (dnevna suneva
svjetlost) i vjetako. Prirodno osvjetljenje zavisi od poloaja,
veliine sobe i prozora. Prirodna svjetlost povoljno djeluje na
organizam, dok samo kod pojedinih bolesti smeta.

179

Slika 44. Bolesniki krevet, natkasna i stoli za krevet

15.14. Korisniki/bolesniki krevet (duek, jastuk, pokriva,
posteljno rublje)
U sobi korisnika/bolesnika kao dio namjetaja nalazi se krevet koji
ima vanu ulogu za komfor i prijatan boravak, naroito tee pokretnih
i nepokretnih korisnika/bolesnika. Zavisno od materijalne mogunosti
i vrsta kreveta e biti takva. Neki korisnici/bolesnici mogu da si
priute samo obian leaj ili krevet, dok e drugi imati specijalni
krevet sa viestrukim mogunostima.
Bez obzira koje je vrste, krevet se sastoji od:
1. drvenog ili metalnog dijela,
2. mekih dijelova (duek, jastuk, pokriva),
3. posteljnog rublja (araf, popreni araf, jastunica, lifer).
Za udobnost korisnika potrebno je i redovno ienje i pranje svih
dijelova kreveta.

180

Duek (madrac). Udobnost dueka zavisi od materijala kojim je

punjen. Moe se puniti specijalnom spuvastom gumom. Takvi su
madraci praktini, udobni, ne zadravaju vlagu i lako se iste. Duek
je presvuen obinim ili nepromoivim platnom koje spreava da se
isprlja mokraom, stolicom, krvlju i drugim tenostima. Najpogodniji
su specijalni pneumatini dueci ispunjeni vazduhom ili vodom. Ovi
dueci su dobri za spreavanje dekubitusa. Na takvim duecima svaki
pokret izaziva vibraciju zraka ili vode i on se prilagoava obliku
tijela.
Jastuci moraju biti meki i udobni. Punjeni su specijalnom
spuvastom gumom ili drugim sintetikim materijalom koji se moe
prati.
Pokrivai su najee izraeni od sintetikih vlakana, pamuka ili
vune. Upotrebljavaju se u zavisnosti od temperature u sobi i od
godinjeg doba: ljeti pamuni, a zimi ili za vrijeme hladnijih dana
vuneni i sintetiki. Pokrivai moraju biti lagani, topli, postojanih boja,
prikladni za pranje.
araf (plahta) se izrauje od meke pamune tkanine i trebao bi biti
tolike veliine da se sa svih strana moe podvui ispod dueka. Danas
postoje plahte koje imaju gumene trake na uglovima koje ih rasteu i
onemoguavaju stvaranje nabora.
Popreni araf je obavezni dio kreveta kod nepokretnih
korisnika/bolesnika koji fizioloke potrebe obavljaju u postelji.
Stavlja se preko nepropusnog platna da zatiti araf. Takav araf
prekriva
drugu
i
treu
etvrtinu
kreveta,
od
korisnikovih/bolesnikovih lopatica do potkoljenica. Vrlo je praktian
i ekonomian, lako se mijenja, a nekada koristi za promjenu poloaja
ili za podizanje tekih, nepokretnih ili besvjesnih korisnika/bolesnika.
lifer (navlaka za pokriva) slui za zatitu pokrivaa. Pokriva
nezatien navlakom lako se prlja i moe postati izvorom zaraze.
Navlaka mora biti neto veih dimenzija od pokrivaa.
Jastunice se izrauju od meke pamune tkanine. Dimenzije su im
prilagoene dimenzijama jastuka. Otvor na jastunici je s bone
strane i moe se zatvoriti.
181

Krevet treba postaviti tako da mu se moe prii sa tri strane. Ako je

krevet na tokovima, treba ih fiksirati tako da se krevet ne pomijera.
Uz krevet postaviti stoli sa lampom i drugim potrebnim predmetima.
Prostirke pored kreveta treba ukloniti ili ih fiksirati za pod. Papue
treba da budu udobne, sa gumenim neklizajuim donom, bez visoke
potpetice i takve da ne spadaju sa stopala.
15.15. Ostali namjetaj u korisnikoj/bolesnikoj sobi
Unutranje ureenje nije samo dekorisanje prostora, nego predstavlja
i socijalno okruenje. Ljudi se ele osjeati dobro, udobno i
zadovoljno u svom okruenju.
Noni stoli, stoli za serviranje hrane i plakari bi trebali biti pri ruci
korisniku/bolesniku, kako bi mogao sve to mu je potrebno imati
nadohvat ruke. Namjetaj nebi smio biti pretrpan tekim predmetima
koje bi korisnik/bolesnik mogao oboriti. Takoer, potrebno je
redovno ienje i odravanje namjetaja u bolesnikoj sobi.
15.16. Namijetanje nezauzetog (praznog) kreveta
Postupak namijetanja nezauzetog (praznog) kreveta:
1. Oprati ruke i staviti rukavice.
2. Postaviti stolicu kraj donje stranice kreveta na udaljenosti oko
1 m. Stolica slui da se na nju odloi posteljina. Na drugu
stolicu staviti istu posteljinu (s desne strane kreveta) i korpu
za prihvatanje prljavog vea (s lijeve strane kreveta).
3. S jastuka se skida jastunice i ostavlja na sredini kreveta, a
jastuci se stave na pripremljenu stolicu.
4. Na jastunicu se slau druge prljave stvari: pekiri, spavaica,
pidama.
5. Pokriva se izvlai iz navlake, a navlaka se slae na prljavo
rublje.
6. Pokriva se savije na 4 dijela i stavi na stolicu.
7. araf se oslobodi od dueka tako da se podvlae ruke ispod
dueka, izvlae se fiksirani dijelovi arafa da slobodno
padaju. Kod podnoja kreveta njegovateljica uhvati poprene
rubove arafa i uvije u obliku valjka.
182

8. Kad doe do uzglavlja, u valjak se uvije i prljavo rublje.

Valjak presavije u tri dijela i odloi u korpu za prljavo rublje.
9. Sa stolice se uzima araf, savijen na 4 dijela i postavlja na
gornju etvrtinu dueka.
10. Savijene ivice arafa nalaze se na srednjoj liniji dueka i
araf se razvije na pola. Gornja polovina savijenog arafa
povlai se prema sredini kreveta, a donja polovina ispod donje
ivice kreveta.
11. Sada se pristupa pravljenju uglova. Slobodna ivica arafa
hvata se na oko 20 cm od gornjeg ugla dueka. Tada se dobija
kosa linija koja sa gornjim uglom dueka zatvara otar ugao.
Taj dio se prebaci preko dueka.
12. Dio koji slobodno visi, podvlai se pod duek.
13. Dio koji se nalazi preko dueka sputa se i, takoer, podvlai
pod duek.
14. Kada je obrada arafa na gornjem dijelu zavrena, ostali dio
se povlai prema donjoj stranici kreveta, araf se podvlai
ispod dueka i obrauju uglovi na donjem dijelu kreveta, na
isti nain.
15. Na kraju se araf na sredini dobro zategne i bone ivice
podvlae ispod dueka.
16. Njegovateljica uzima navlaku, okrene je na nalije i urola (kao
arapu). Zatim se obe ruke uvlae u urolanu navlaku i kroz
ugao navlake hvata se pokriva.
17. Ruke se malo priblie i sa njih urolana navlaka prebaci na
pokriva. Navlaka se preko pokrivaa razvue, pokriva se u
njoj ispravi. Trake na gornjim uglovima se zaveu ili se
dugmad zakopaju. Otvorene ivice navlake okreu se prema
donjem dijelu kreveta i podvlae ispod dueka. Slobodne ivice
pokrivaa mogu se sa svih strana podvui pod duek, mogu se
bone strane ostaviti da slobodno vise ili staviti u dijagonalu.
18. Jastunica se mijenja na isti nain kao i navlaka za pokriva.
Nezaiveni dio jastuka stegne se trakama ili dugmadima, a
presvueni jastuk se stavi na uzglavlje kreveta.
19. Korpa za prljavo rublje se odnosi iz sobe.
20. Oprati ruke.

183

15.17. Namjetanje kreveta dok je korisnik/bolesnik u krevetu

Nepokretnim korisnicima/bolesnicima i onima koji ne smiju ustati iz
kreveta, a koji ne mogu zadrati mokrau ili stolicu, posteljno rublje
se mijenja relativno esto, po potrebi.
Postupak namijetanja kreveta dok je korisnik/bolesnik u krevetu:
1. Oprati ruke i staviti rukavice.
2. Postaviti stolicu kraj donje stranice kreveta na udaljenosti oko
1 m. Stolica slui da se na nju odloi posteljina.
3. Na drugu stolicu staviti istu posteljinu (s desne strane
kreveta): isti araf, (savijen u rolnu po duini, a koji je
potom savijen na tri jednaka dijela), navlaka za posteljinu,
veliku muemu, popreni araf i malu muemu, jastunicu, te
korpu za prljavi ve (s lijeve strane kreveta).
4. Krevet se potpuno oslobodi.
5. Od pokrivaa se napravi tufer.
6. Korisnik/bolesnik se pomjeri ili okree do ivice kreveta ili se
postavi da sjedne i malo pomjeri prema sredini.
7. Prljavi araf se savije u rolnu do korisnika/bolesnika.
8. Na slobodan duek prvo se stavi velika muema, slobodne
ivice podvlae se ispod dueka, a rolna se odvija do
korisnika/bolesnika.
9. Pristupa se presvlaenju donje plahte s poprenim arafom.
Postavi se ist araf, slobodne ivice podvlae se ispod dueka
i naprave uglovi, a rolna odvije do korisnika/bolesnika.
10. Korisnik/bolesnik se premjeta na isti dio arafa.
11. Prljavi araf na drugoj strani zavije se do kraja, skupi i stavi
u korpu za prljavi ve.
12. Muema i isti araf se razviju do kraja.
13. Preko arafa stavlja se mala muema i popreni araf.
14. Korisnik/bolesnik se pomjeri na sredinu.
15. Muema i araf se dobro zategnu ispod korisnika/bolesnika.
16. Promijene se navlaka i jastunica.
17. Korisnik/bolesnik se pokrije i smjesti u ugodan poloaj.
18. Iz sobe se odnese korpa sa prljavim veom.
19. Oprati ruke.
20. Za vrijeme rada voditi rauna da se prljavi, naroito vlani
araf ne dodiruje sa istim.

184

15.18. Postupak sa prljavom odjeom i posteljnim rubljem

Prljavu odjeu i prljavo posteljno rublje treba sa rukavicama odloiti
u korpu za prljavo rublje. Nikako ne treba mijeati prljavi i isti ve.
Potom se vri pranje rublja i posteljine. U uslovima kune njege
vano je znati da treba odvojeno prati donji ve i posteljno rublje od
ostale odjee. Bijeli donji ve i bijelo posteljno rublje se peru na 90
stepeni, a ostala odjea zavisno od materijala i uputa proizvoaa na
etiketi. Preporuuje se koritenje manje agresivnih deterdenata i
omekivaa.
15.19. ienje korisnike/bolesnike sobe
ienje sobe se provodi prije nego to novi korisnik/bolesnik ue u
sobu i nakon izlaska iz sobe. Ukljuuje pranje i ienje svih tvrdih
povrina i pranje posteljnog rublja.
Dezinfekcija je postupak kojim se uklanja ili unitava veina
mikroorganizama s predmeta, povrina ili koe do razine nekodljive
za zdravlje. Za dezinfekciju sobe koriste se hemijska sredstva za
dezinfekciju, najee asepsol.
Asepsol se koristi razrijeen vodom uranjanjem, ispiranjem,
prebrisavanjem ili prskanjem predmeta i povrina. Povrine koje se
dezinficiraju treba prethodno oprati, a u sluaju potrebe moe se
mijeati s veinom sredstava za pranje. Asepsol ne smije doi u dodir
sa sluznicama i okom. Ako se to dogodi, odmah ih treba temeljito i
obilno isprati vodom i posavjetovati se s ljekarom.

185

186

16. POGLAVLJE
Pomo korisniku/bolesniku pri izbjegavanju opasnosti i
ouvanju sigurnosti
16.1. Opasnosti
okoline

iz okoline i znaaj unapreenja sigurnosti

Bolesni i stari ljudi imaju smanjenu mogunost pokretljivosti, slab

vid ili sluh zbog ega mogu biti izloeni raznim opasnostima iz
okoline, koje treba prevenirati kako ne bi doveli do teih
komplikacija.
Potencijalne opasnosti iz okoline su:
Zagaen zrak moe biti tetan za korisnike/bolesnike, te moe
uticati na pogoranje ve postojeih simptoma, kao to su
kaalj i oteano disanje.
Buka od saobraaja ili gradilita moe djelovati uznemirujue
za korisnika/bolesnika i uticati na njegovu koncentraciju.
Vremenske neprilike mogu poveati broj padova, visoke
temparature i sunce mogu djelovati loe na korisnika (brzo
umaranje, povien krvni pritisak).
Nepristupaan teren u okolini (stepenice, klizave ploice,
brdo) utiu na smanjenje pokretljivosti.
Nehigijenski uslovi u prostoriji u kojoj korisnik/bolesnik
boravi (vlaga, neistoa) takoer utiu loe na njegovo
zdravlje.

187

Unapreenjem sigurnosti okoline se direktno utie i na unapreenje

zdravlja, preveniraju razne povrede i nastanak ili pogoranje bolesti.

16.2. O bolu
Bol je subjektivni neugodni doivljaj povezan s prisutnim ili
moguim oteenjem organizma. Bol ima posebnu vanost u
prilagodbi organizma na okolinu. Kada se pojavi dominira u svijesti.
Bol se po intenzitetu moe razlikovati i to poevi od lagane, teke, te
agonalne boli, a moe se javljati kao stalna ili povremena. Moe se
doivjeti kao otra, pulsirajua, muna, gorua, strijeljajua bol ili
kao kombinacija navedenih. Doivljaj boli razlikuje se od pojedinca
do pojedinca. Bol se moe ne moe mjeriti, ali osoba moe dati
subjektivnu procjenu jaine bola na brojanoj skali od 1-10 bodova.
Ipak, ovakva ljestvica nije precizna, jer nivo bola npr. 5 kod jedne
osobe e biti nivo bola npr. 8 kod neke druge osobe. Bol moe
biti nagla i kratkotrajna (akutna) i postepena i dugotrajna (hronina).

16.3. Metode mjerenja bolova

Svrha mjerenja boli jeste:
pretvaranje boli u objektivni pokazatelj koji moe dati
smijernice za suzbijenje boli,
praenje promjena kroz vrijeme,
praenje uspjenosti suzbijanja boli.
Naini mjerenja boli su:
skale za prosuivanje jaine boli: tekstualne, brojane,
slikovne,
ankete o boli,
crtanje boli na obrisima tijela,
medicinske metode za mjerenje boli.

188

16.4. Metode ublaavanja bolova

Najvaniji zadatak njegovateljice je prepoznavanje situacije kada njen
korisnik/bolesnik trpi bolove. Njegovateljica moe ublaiti bolove na
dva naina:
1. primjenom umjereno hladnih obloga u sluaju blaih
opekotina i povreda,
2. masiranjem prema uputama zdravstvenih radnika.
Lijekovi protiv bolova (analgetici) se mogu upotrebljavati na razne
naine, ali prema uputama ljekara. Prema jaini djelovanja analgetici
se dijele na lijekove sa slabim, sa srednje jakim, te lijekove sa jakim
djelovanjem (opioidni analgetici za lijeenje jakih bolova kada ovi
prethodni vie ne pomau, a koriste se najee kod raznih vrsta
tumora, ali iskljuivo uz nadzor i prema preporuci ljekara).

189

190

17. POGLAVLJE
Pomo korisniku/bolesniku pri komunikaciji s drugima
i pri prakticiranju vlastite duhovnosti/religije
17.1. Organizovanje druenja sa porodicom i prijateljima
Interpesonalna komunikacija je proces slanja i primanja informacija
izmeu dvije ili vie osoba i predstavlja jednu od najvanijih
komponenti ljudskog razvoja, ali isto tako i jedan od najsloenijih i
najosetljivijih prostora meuljudskih odnosa. Zato je komunikacija
uvijek i bila predmet prouavanja kako bi se na najbolji nain
prenosile informacije u najrazliitije svrhe (pozitivne i negativne).
Neke od najuspjenijih tehnika dobre komunikacije su: aktivno
sluanje, objanjavanje, parafraziranje, hvaljenje, slanje i primanje
povratnih informacija i nenasilna komunikacija.
Uloga porodice je veoma vana u cijelokupnom procesu
komunikacije. Ukoliko se korisnik/bolesnik nalazi u zdravstvenoj ili
socijalnoj ustanovi potrebno je najmanje jednom sedmino
organizovati posjetu porodice, kako bi se on osjeao voljeno i vano.
Porodici i korisniku/bolesniku treba osigurati privatnost i vrijeme u
kome mogu uivati. Naravno, posjete e biti usklaene sa
preporukama zdravstvenih radnika. Veliki broj korisnika/bolesnika
boravi u svojoj kui, ali su sami, bez branog partnera i djece, te su
posjete djece, unuka i ostalih lanova porodice veoma vane za
njegov psiholoki mir.

191

Ukoliko korisnik/bolesnik nije u dobrim odnosima sa porodicom i

ukoliko takva druenja mogu remetiti njegovo psiholoko i tjelesno
zdravlje, zadatak njegovateljice je da to potuje.

17.2. Diskrecija njegovateljice

korisnika/bolesnika sa drugima

za

vrijeme

komunikacije

Dunost uvanja tajne o linim podacima korisnika/bolesnika razvila

se iz samog odnosa izmeu njegovateljice i korisnika/bolesnika, a
nije nastala na temelju nekog propisa.
Dugo vremena, uvanje tajne o linim podacima korisnika/bolesnika
predstavljalo je iskljuivo moralnu obavezu. Do njenog preobraanja
u pravnu obavezu dolazi tek u 18. stoljeu, puno prije nego to je
ozakonjena, npr, obaveza uvanja profesionalne tajne advokata. Za
otkrivanje tajne od strane njegovateljice i zdravstvenih radnika
utvrena je i zakonska kazna, prema zakonskim propisima odreene
drave.
Po Zakonu o zdravstvenoj zatiti FBiH obavezu da uvaju tajnu o
linim podacima korisnika/bolesnika imaju svi zdravstveni radnici i
zdravstveni saradnici, kao i druga lica zaposlena u zdravstvenim
ustanovama, privatnoj praksi i drugim ustanovama, a kojima su ti
podaci dostupni i potrebni radi njihovog rada.
Osim toga, smatra se da obavezi uvanja tajne o linim podacima
korisnika/bolesnika podlijeu i uenici i studenti navedenih profesija,
sekretarice i ostala lica koja su po pomonici zdravstvenim
radnicima. Obaveza uvanja tajne ne prestaje sa okonanjem rada,
nego traje doivotno, te se odnosi na svaki kontakt sa
korisnikom/bolesnikom unutar zdravstvene ili socijalne ustanove u
kojoj njegovateljica obavlja svoj posao, pa tako i na komunikaciju
korisnika/bolesnika sa drugim licima unutar ili van ustanove.

17.3. Duhovnost i religioznost

Postoje duhovne i religiozne potrebe, te ta dva pojma ne predstavljaju
isto. Duhovne potrebe ovjeka jesu iri pojam koji obuhvata smisao
192

ivota, ciljeve, ljubav, povezanost, opratanje, moralnost i druge

duboko-psiholoke pojave. Religioznost je jedna od duhovnih
manifestacija. I kod ljudi koji sebe ne smatraju religioznim postoji
tenja ka ispunjavanju duhovnih potreba. Duhovnost i religioznost
postavljaju svoje okvire unutar kojih pojedinac reaguje na
svakodnevne situacije i dogaaje.
I bolesnici i zdravi stari ljudi svakodnevno preispituju smisao svog
ivota, te se udaljavaju od materijalnih ovosvjetovnih potreba, a sve
vie se okreu religioznosti ili duhovnosti u irem smislu. Religiozne
osobe mnogo lake podnose susret sa neizvijesnim i nepoznatim, a
sve bliim krajem ivota. Iskustveno se pokazalo da nereligiozne
osobe ee imaju problem sa prihvatanjem smrti.
17.4.
Obezbjeivanje
prostora
i
uslova
za
korisnikovo/bolesnikovo prakticiranje duhovnosti/religije i
organizovanje susreta sa vjerskim radnicima
Njegovateljica mora podjednako prihvatati religiozne i nereligiozne
osobe, bez pravljenja razlika meu njima. Takoer, ne smije dopustiti
razliito njegovanje osoba pripadnika razliitih religija.
Njegovateljica treba da procijeni kakvi duhovno-religijski sadraji e
odgovarati njenom korisniku, zavisno od njegove dobi, spola, nivoa
obrazovanja i ivotnog iskustva. Potrebno je udovoljiti bolesnikovim
religioznim (itanje religioznih tekstova, obezbjeivanje uslova za
molitvu) ili duhovnim eljama (poticanje da bolesnik pria ili pie o
svom ivotu, ita duhovno-filozofske knjige i slino). Nekada je
potrebno osobi pomoi u obavljanju higijene povezane sa religijom,
odvesti osobu do vjerskog objekta, organizovati posjetu vjerskog
slubenika, udovoljavati religijske propise o ishrani, postu i
odijevanju i slino.
Njegovateljica treba da se informie o osnovnim stvarima vezanim za
religiju kojoj njen korisnik pripada. Njegovateljica ne smije da
komentarie (posebno ne u negativnom smislu) korisnikove duhovnevjerske potrebe i obiaje ni pred njim niti pred drugim osobama.

193

194

18. POGLAVLJE
Pomo korisniku/bolesniku pri radu i pri rekreativnim
aktivnostima
18.1. Smanjeno podnoenje napora
Bolesne osobe i stare zdrave osobe najee smanjeno podnose napor,
ali istovremeno imaju oekivanja od samih sebe da rade i privreuju,
tj. da se bave svrsishodnim radom, a ne samo rekreativno-zabavnim
aktivnostima. Kada osoba radi, osjea se korisnim i vrijednim lanom
porodice, domainstva i drutva. Tada se bolest i starost doivljavaju
manje stranim pojavama. Inae, jedna treina dana (8 sati) najee i
jeste namijenjena za rad i poslovne aktivnosti.
Da bi se razlikovala od rekreativne, svaka svrsishodna aktivnost treba
da ispuni barem jedan od sljedea dva cilja: da bude od koristi za
domainstvo, da osigura finansijsku dobit za korisnika.
18.2. Radna i okupaciona terapija
Njegovateljica treba da osmisli i obezbijedi korisniku bavljenje
svrsishodnim i potrebnim aktivnostima, ak i kada je korisnik vezan
za krevet. Ove aktivnosti moraju biti u skladu sa korisnikovom dobi,
spolom, te intelektualnim sposobnostima. Njegovateljica moe, u
saradnji sa nadlenom zdravstvenom ustanovom i socijalnom
slubom, organizovati i posjete radnog i okupacionog terapeuta.

195

Jasno je da osoba koja se npr. bavila radom u kolstvu u danima

bolesti i starosti vie nee moi obavljati taj posao kao to je
obavljala ranije, ali u svakom sluaju osoba moe, ak i ako je
nepokretna, davati uenicima instrukcije iz nekog nastavnog
predmeta. Takoer, bolesne i stare osobe esto mogu izraivati nakit,
praviti ukrase od tkanine i slino. ak i potpuno nepokretne osobe
koje su se u svom radnom vijeku bavile umnim radom mogu diktirati
tekstove koje e njegovateljica ili druga osoba zapisivati.
18.3. Rekreativne aktivnosti i njihov znaaj
Svaka aktivnost koja doprinosi boljem psiho-fizikom stanju osobe
moe se smatrati rekreativnom, s napomenom da ne mora da
ispunjava dva uslova koja se odnose na radne aktivnosti (koristan
doprinos domainstvu, finansijska dobit). Rekreativne aktivnosti
zapravo imaju za cilj prvenstveno jaanje unutranjih snaga osobe
koja se njima bavi, bilo da su u pitanju psihike ili fizike aktivnosti,
a tek onda dolazi na red fiziki aspekt rekreacije. Inae rekreacija
(zajedno sa odmorom koji se pod odreenim uslovima moe smatrati
jednom vrstom rekreacije) treba da bude zastupljena u svakodnevnom
ivotu.
Njegovateljica treba da osmisli i obezbijedi svakodnevne rekreativne
aktivnosti svom korisniku. Ove aktivnosti zavise od korisnikovog
zdravlja, starosti, spola i navika. Rekreativne aktivnosti se mogu
podijeliti na preteno pasivne i preteno aktivne. Najee pasivne
rekreativne aktivnosti su: itanje, vezenje, pletenje, gledanje
televizije. Najee aktivne rekreativne aktivnosti su: drutvene igre,
etnja, vjebanje.

196

19. POGLAVLJE
Pomo korisniku/bolesniku pri uenju
Potreba za uenjem kod bolesnih i starih osoba moe da se posmatra
dvojako: kao potreba za sticanjem novih znanja, te kao potreba za
educiranje o vlastitoj bolesti i stanju. Ovo prvo se vie odnosi na
zdrave stare ljude, dok se educiranje o vlastitoj bolesti odnosi na
bolesnike.
Pri sticanju novih znanja u starijoj ivotnoj dobi vie se ne koriste
oblici formalnog uenja, nego se ove potrebe zadovoljavaju kroz
gledanje i sluanje edukativnih radio-televizijskih emisija, itanje
razliite literature, vrnjaki i meugeneracijski razgovori i razmjene
miljenja i iskustava i slino.
19.1. Educiranje o vlastitoj bolesti, neupuenost i oprez pri
razgovoru
Educiranje o vlastitoj bolesti je izuzetno vano za prevenciju
komplikacija oboljenja, te ispravno lijeenje. Njegovateljica treba
bolesniku na njemu razumljiv nain da prenese ono to zna o
njegovom stanju, ukoliko se on interesuje za to. Takoer, vano je da
njegovateljica upozori bolesnika na krenje pravila lijeenja i
prevencije komplikacija (uzimanje hrane i pia koja se ne
preporuuje, neispravno uzimanje lijekova, neodlaenje na redovne
kontrole zdravstvenog stanja u zdravstvenu ustanovu i slino).

197

Nisu sve osobe podjednako psiholoki jake i stabilne. Stoga je od

neprocjenjive vanosti da njegovateljica najprije konsultuje
zdravstvene radnike koji vode brigu o zdravstvenom stanju njenog
korisnika i korisnikovu porodicu vezano za one injenice koje
korisnik zna ili ne zna o svojoj bolesti, tj. vezano za ono to bi
korisniku trebalo i to nebi trebalo rei. Veoma je vaan oprez
njegovateljice pri razgovoru o zdravstvenim temama sa bolesnikom,
jer se neopreznim nastupom njegovateljice njegovo zdravstveno i
psihiko stanje moe ak i pogorati.
19.2. Pravilno rukovanje i pravilna primjena lijekova
Lijek je svaka tvar koja se unosi u organizma ili se primjenjuje na
njegovoj povrini u svrhu spreavanja ili lijeenja bolesti ili
simptoma bolesti. Primjena lijekova esto uzrokuje zabrinutost
pacijenta ili umor zbog dugotrajnog uzimanja. Bolesnik ima pravo da
zna koji lijek uzima, te zato i koje su mogue komplikacije uzimanja
lijeka, a moe i odbiti uzimanje lijekova.
Lijekovi mogu biti u tekuem (otopine, mjeavine, kapljice, tinkture,
klizma, injekcija), polukrutom (masti, paste, kreme, gelovi), krutom
(praci, kapsule, lingvalete, tablete, draeje, orbilete, vaginalete,
epii) i plinovitom (inhalacije, pumpice) obliku.
Lijek se na osnovu usmene odredbe ne smije primijeniti (osim
eventualno u hitnim situacijama), nego samo uz pisanu odredbu
ljekara.
Lijekovi bi trebali biti pohranjeni u ormariima koji bi se po
mogunosti trebali zakljuavati. Lijekove je, dakle, potrebno uvati
na suhom mjestu zatiene od sunca. Neki lijekovi se uvaju u
friideru (inzulin). Na ambalai ili uputstvu je navedeno kako se uva
lijek. Ako je lijek potrebno uvati na hladnom mjestu, to znai da ga
treba pohraniti na 1-15 C, a ako je navedeno da lijek treba uvati na
sobnoj temperaturi, to znai na 15-25 C.
Lijek treba uvati u originalnoj ambalai, tj. ne vaditi ga i ne
premjetati u druge posude. Na boici ili kutijici je navedeno i do
kada je rok valjanosti.
198

Primjena lijeka podrazumijeva pet pravila i tri provjere. Pri primjeni

lijekova potrebno je potovati sljedeih pet pravila:
1. pravi pacijent,
2. pravi lijek,
3. prava doza,
4. pravo vrijeme,
5. pravi put ili nain primjene.
Tri provjere ukljuuju:
1. provjeru naziva i doze lijeka pri uzimanju lijeka iz ormaria,
2. provjeru naziva i doze lijeka pri primjeni,
3. usporedbu naziva i doze lijeka s propisanim pri vraanju lijeka
u ormari.
Pravo da primjenjuju lijekove imaju iskljuivo zdravstveni radnici
(ljekari i medicinske sestre), te pacijenti samostalno kod kue ili
lanovi njihovih porodica kada dobiju upute od zdravstvenih radnika.
Njegovateljica bi mogla, u dogovoru sa porodicom ili samim
bolesnikom, te uz obuku o vrsti lijekova koje on uzima, da u njegovoj
kui vri pripremu lijekova koji se uzimaju na usta. U nekim
zemljama ili u pojedinanim situacijama njegovateljici nije
dozvoljeno da manipulie lijekovima. Ipak, najbolji stav od svih jeste
to da njegovateljica vri samo nadzor nad uzimanjem lijekova koje
bolesnik (ili eventualno lan njegove porodice) samostalno priprema i
uzima. Ovaj stav njegovateljica treba zauzimati svaki put kada je to
mogue zbog vlastite sigurnosti i sigurnosti njenog korisnika.
Primjena lijekova na usta. Na ovaj nain se primjenjuje najvei broj
lijekova. Sve lijekove treba uzimati iskljuivo sa osrednjom
koliinom vode, osim ako ljekar nije drugaije propisao. Ako pacijent
nije pri svijesti, onda se primjena lijekova na usta ne provodi. Neki
lijekovi se stavljaju ispod jezika da se tu otope.

199

Slika 45. Uzimanje tablete na usta

Potrebno je procijeniti da li postoji poremeaj svijesti, oteano
gutanje, munina ili povraanje. Potrebno je pripremiti napitak (vodu)
s kojim e pacijent popiti lijek. Lijek priprema i vadi iz kutijice ista
osoba koja e i primijeniti lijek (najbolje da to radi sam korisnik).
Lijek je potrebno primjenjivati u tano propisano vrijeme ili unutar
30 minuta od propisanog vremena (dakle, ukoliko je propisano da se
lijek primjenjuje u 7:00, on se moe primijeniti od 6:30 do 7:30).
Postupak pripreme tableta i kapsula ukoliko korisnik/bolesnik to ne
moe samostalno uiniti, a nema zdravstvenog radnika da to uini:
1. Oprati ruke.
2. Pripremiti lijek samo za jednog korisnika/bolesnika.
3. Provjeriti naziv, dozu i ime, rok upotrebe lijeka.
4. Kaiicom izvaditi lijek iz boici ili kutijice i staviti u
korisnikovu/bolesnikovu posudicu. Lijek ne dirati rukama.
5. Ostale lijekove pospremiti i odloiti u ormari.
6. Smjestiti korisnika/bolesnika u sjedei poloaj i dati mu
napitak da popije.
7. Ostati uz korisnika/bolesnika dok ne popije lijek.
8. Ako lijek padne na pod baciti ga i uzeti drugi
9. Pomoi korisniku/bolesniku da se nakon uzimanja lijeka
udobno smjesti.
10. Oprati ruke.
11. Eventualno zabiljeiti da je i kada je lijek uzet.
12. Ukoliko korisnik/bolesnik odbija uzeti lijek posavjetovati se
sa zdravstvenim radnicima.
200

13. Obii korisnika/bolesnika nakon 30 minuta radi provjere

stanja s obzirom na mogue komplikacije primjene lijekova.
Kutijica za raspored lijekova organizator uzimanja lijekova.
Organizator uzimanja lijekova pomae u planiranju sedmine i
dnevne doze lijekova, te pomae praenje rasporeda dnevnog
uzimanja lijekova. Postoje razliite vrste ovih kutijica, a sve se
primjenjuju na veoma slian nain.
Odrede se i postave lijekovi za cijelu sedmicu. Posloi se dnevna
doza lijekova svako jutro u etiri pretinca: jutro, podne, veer i prije
spavanja. Kutijice su prikladne veliine za dep ili torbicu. Priloene
su naljepnice za lijekove i pomini poklopci za lako punjenje. S jedne
strane nalazi se dnevni planer uzimanja tableta, a s druge strane nalazi
se sedmini planer uzimanja tableta po danima.

Slika 46. Kutijica za raspored lijekova organizator uzimanja

lijekova
Komplikacije primjene lijekova. Primjena tableta najee nema
komplikacije, posebno ako se radi o dugotrajnim bolestima i
iskusnom bolesniku. Svaki lijek moe imati svoje posebne
201

komplikacije kod primjene. Vano je potovati navedenih pet pravila

i tri provjere. Njegovateljica nije duna da poznaje specifine i
pojedinane komplikacije, niti da ih tretira. Kod svake sumnjive
situacije nakon primjene lijeka, potrebno je kontaktirati zdravstvene
radnike ili hitnu medicinsku pomo. Neposredno nakon primjene bilo
koje vrste lijeka, korisnika/bolesnika ne treba ostavljati samog.

202

TREI DIO

Njega specifinih kategorija korisnika/bolesnika

203

204

20. POGLAVLJE
Njega specifinih kategorija korisnika/bolesnika
20.1. Njega operisanog korisnika/bolesnika
Preoperativnu pripremu, operativni zahvat, te rani postoperativni
rehabilitacioni period provode iskljuivo zdravstveni radnici (ljekari i
medicinske sestre). Kasniji postoperativni oporavak, posebno nakon
to operisana osoba bude otputena kui iz zdravstvene ustanove,
mogu i trebaju da preuzmu lanovi porodice operisane osobe ili
njegovateljice. Ovdje se pred njegovateljicu postavljaju sljedei
zadaci:
spreavanje kasnih postoperativnih komplikacija posebno kod
korisnika/bolesnika koji lee,
briga o pravilnoj ishrani,
prevencija psihikih smetnji kao posljedica operacije,
provoenje line higijene.
Rane postoperativne komplikacije su veoma ozbiljna medicinska
stanja, pa brigu o njima provode zdravstveni radnici kada je osoba jo
uvijek u zdravstvenoj ustanovi. Kasne postoperativne komplikacije
takoer mogu izuzetno loe uticati na zdravlje i pogoranje bolesti, ali
se moe relativno lako prevenirati njihov nastanak. Naruito su ove
komplikacije izraene i opasne kod osoba koje dugo lee ili su
nepokretne. Prevencija nakupljanja sluzi u disajnim putevima se
obavlja pomou vjebi disanja. Prevencija nastanka dekubitusa
provodi se redovnim mijenjanjem poloaja bolesnika, pravilnim
namijetanjem posteljnog rublja i odjee, masiranjem i koritenjem
205

antidekubitalnih pomagala. Prevencija nastanka tromboze dubokih

vena provodi se pasivnim i aktivnim vjebama u krevetu, te ranim
ustajanjem i poticanjem kretanja bolesnika.
Nemogue je dati jedinstven obrazac za ishranu operisanog bolesnika
jer e ona zavisiti od vrste operativnog zahvata, oboljenja, toka
postoperativnog oporavka i slino. U naelu, postoperativna ishrana
bolesnika treba biti prilino kalorina i u lako svarljivim obrocima, da
ne doe do nepotrebnog opadanja tjelesne teine bolesnika.
Zdravstveni radnici e dati uputstva o ishrani u svakom pojedinanom
sluaju. Ipak, nakon sedam dana po operativnom zahvatu, kada se ve
moe oekivati da e bolesnik biti kod kue, u ishrani se mogu
upotrebljavati: aj, mlijeko, voni sokovi, bijela kafa, pire od
krompira, jogurt, puding, mesna orba, mladi sir, kompot, kuhana
piletina i mlada teletina, voe i povre. Ove namirnice pospjeuju i
odravaju odbrambene snage organizma na zadovoljavajuem nivou.
Prevenciju psihikih smetnji njegovateljica treba da provodi kroz
razgovor sa korisnikom, te kroz primjenu radne i okupacione terapije
i rekreativnih aktivnosti u skladu sa stanjem bolesnika. Posebno je
vano raditi na poboljanju psihikog stanja operisanih osoba od
zloudnih bolesti, nakon amputacija dijelova tijela, operativnih
zahvata na glavi, operativnih zahvata na kostima nakon kojih je osoba
dugo vezana za krevet uz gipsane imobilizacije.
Provoenje line higijene uz pomo njegovateljice, posebno kod
nepokretnih i slabo pokretnih bolesnika je od velikog znaaja za bri
oporavak. Pravilna svakodnevna lina higijena pospjeuje psihiki
oporavak nakon operacije i spreava nastanak infekcija koje mogu
dodatno ugroziti stanje operisane osobe.
Njega i previjanje rane. Previjanje rane se najee radi u
zdravstvenim ustanovama, ambulantama ili na hirurkim odjelima u
bolnicama. Pri izlasku operisane osobe iz bolnice, koa iznad rane je
najee zarasla i sanirana, te se preko rane samo formalno stavlja
gaza, zbog konaca koji moda jo nisu u potpunosti izvaeni. Zadaci
njegovateljice kod korisnika/bolesnika u vezi sa postoperativnom
ranom:

206

Njegovateljica treba da osigura i organizuje transport osobe

od kue do zdravstvene ustanove gdje e se raditi redovne
kontrole i previjanje rane, te vaenje konaca.
Njegovateljica treba da vodi rauna da se gaze u
meuvremenu ne diraju i ne skidaju, te da se operisani dio
tijela ne kvasi, sve dok to ne odobre zdravstveni radnici.
Njegovateljica treba da prati izgled gornjeg dijela gaze bez
njenog skidanja u smislu eventualne pojave krvi na gazi.
U tom sluaju ne skidajui prvu gazu preko nje treba da stavi
jo jednu sterilnu gazu, te da obavijesti zdravstvene radnike (u
ambulanti, patronanoj slubi ili hirurkom odjelu).
Njegovateljica treba da prati izgled koe u na mjestu i u
okolini zalijepljenog leukoplasta materijala kojim se
privruje gaza za kou. Leukoplast nekada moe izazvati
crvenilo i plikove na koi, posebno nakon dugotrajnog
koritenja, pa o tome treba obavijestiti zdravstvene radnike.

Slika 47. Hirurka rana

207

Slika 48. Previjanje rane

20.2.
Njega
potekoama

korisnika/bolesnika

sa

kardiovaskularnim

Oboljenja kardiovaskularnog sistema danas su postala jedan od

vodeih uzroka smrti i u svijetu i kod nas. Tu spadaju bolesti srca i
sranih krvnih sudova i ostalih krvnih sudova u tijelu. Veliki doprinos
lijeenju, osim internistikih metoda, daje i kardiovaskularna
hirurgija, koja je danas veoma uznapredovala. Nastanku ovih
oboljenja doprinose i razni riziko-faktori: puenje, nain ishrane
(uzimanje velikih koliina mesa, ivotinjskih masti, eera), smanjena
fizika aktivnost, pretjerano koritenje automobila, nemogunost i
neznanje o nainu noenja sa svakodnevnim stresnim situacijama i
slino. Najee se poremeaji u organizmu odnose na: puls, krvni
pritisak, disanje, promjenu boje koe, potekoe sa izluivanjem
mokrae, stolice i slino.
Neka od najeih i najznaajnijih oboljenja iz ove skupine su: visok
krvni pritisak, angina pektoris, srani infarkt, oboljenja krvnih sudova
na drugim mjestima u organizmu koja uzrokuju modani udar,
zaepljenje krvnih sudova na vratu i nogama, proirene vene na
nogama i slino.

208

Kada se govori o angini pektoris i sranom udaru, najvaniji simptom

jeste bol iza grudne kosti, koji se moe iriti u lijevu ruku, u pleke na
leima, u donju vilicu. Bol kod angine pektoris prolazi nakon
uzimanja redovne terapije koju ovi bolesnici redovno upotrebljavaju
(nitroglicerinski preparati u tabletama pod jezik ili u spreju), dok bol
kod sranog udara traje due i ne prolazi, te se osoba redovno javlja u
hitnu medicinsku pomo ili drugu zdravstvenu ustanovu.
Svim sranim bolesnicima potrebno je obezbijediti potpuni mir, te
voditi rauna o redovnom i savjesnom posmatranju stanja i praenju
svake i najmanje promjene kod osobe od strane njegovateljice kako bi
se na vrijeme obezbijedila eventualno potrebna pomo. Bolesniku je
potrebno obezbijediti svakodnevno prebrisavanje tijela ukoliko on
lei, presvlaenje linog i posteljnog rublja, njega usne upljine,
obezbjeivanje dovoljne koliine istog i svjeeg vazduha u sobi i
slino.
Zahvaljujui razvoju kardiohirurgije bolesnici se podvrgavaju
hirurkoj intervenciji (ugraivanje bay-pass-a) koja ima za cilj
ponovno uspostavljanje prohodnosti krvnih sudova koji snabdijevaju
srce krvlju. Kod osoba sa poremeajima ritma rada srca koji nemaju
zaepljenja krvnih sudova srca takoer se radi hirurka operacija
(ugraivanje pace-maker-a).
Srani bolesnici uzimaju dijetalnu hranu koja treba biti lako svarljiva,
bez jakih zaina, a obroci manji i ei. Ova hrana treba da bude
neslana, a kao dodatak hrani da bi se popravio ukus neslane hrane
moe se koristiti bijeli luk, limunov sok, voni sokovi i slino. U
kasnijoj fazi oporavka bolesnik moe uzimati: jaja, svjei kravlji sir,
teletinu, piletinu, slatkovodnu ribu, voe, povre, salate, ali sve treba
biti neslano.
Njegovateljica treba ukazivati na one faktore koji e doprinijeti
ozdravljenju i poboljanju opeg stanja, a to su:
pridravanje propisane dijete,
redovne ljekarske kontrole,
pozitivan uticaj boravka na svjeem vazduhu,
prevencija prehlaivanja i tetan uticaj hladnog i vjetrovitog
vremena,
izbjegavanje fizikih i psihikih napora i stresnih situacija,
209

obavljanje fizikih aktivnosti u skladu sa trenutnim stanjem,

odravanje urednog i redovnog obavljanja fiziolokih potreba.

ak i mali znaci mogu ukazivati na pogoranje stanja, te

njegovateljica treba da ih uoava i da obavijesti nadlenu zdravstvenu
ustanovu:
zamor i pri malom naporu,
guenje,
oticanje nogu,
promjena boje koe nogu,
bolovi u nogama,
pojaano nono mokrenje i slino.
20.3. Njega i izolacija korisnika/bolesnika sa zaraznim bolestima
U radu oko zaraznih bolesnika njegovateljica je izloena infekciji.
Njegovateljica treba da odjeu koju nosi van korisnikove prostorije
dri izvan dohvata korisnika, tj. u potpuno drugom prostoru. Treba da
ima posebnu odjeu i obuu za rad sa zaraznim bolesnikom. Nakon
rada sa zaraznim bolesnikom njegovateljica treba da se okupa. U toku
rada njegovateljica treba da ima pokupljenu i zatienu kosu i uredne
kratke nokte bez laka. Njegovateljica treba da nosi kapu, masku i
rukavice.
Najjednostavniji a ujedno i najefikasniji nain zatite od zaraznih
bolesti kako za bolesnika tako i za njegovateljicu jeste esto i
pravilno pranje ruku.
Dok traje zarazna bolest korisnika on treba da ima posebnu odjeu i
obuu, posebno posteljno rublje, poseban pribor za linu higijenu, te
posebno posue i escajg. Odjeu i posteljno rublje treba pri pranju
obavezno iskuhavati.
Zdravstveno prosvjeivanje naroda mnogo pridonosi suzbijanju
zaraznih bolesti, a njihovom irenju naruito potpomau neznanje,
razni obiaji, zablude i praznovjerje.

210

20.4. Njega korisnika/bolesnika sa psihijatrijskim potekoama

Osobe sa psihijatrijskim potekoama su u akutnim trenucima svojih
bolesti najee smjeteni u bolnicu na psihijatrijski odjel. Meutim,
ove osobe ni u kojem sluaju nisu konstantno u loem psihikom
stanju, tj. postoje poboljanja njihovog stanja. Naravno, u
svakodnevnom narodnom razgovoru osobe sa psihijatrijskim
potekoama se etiketiraju i stigmatiziraju kao opasne i
nepristupane. Iznenaujue je koliko ljudi se dnevno sree a da oni
uzimaju neke psihoterapijske lijekove. Ranije su osobe sa
psihijatrijskim smetnjama bile smjetane u odvojene zdravstvene
ustanove, psihijatrijske bolnice zatvorenog tipa iz kojih vie nisu
izlazile. Danas se ove osobe uz redovnu terapiju i kontrolu psihijatra
sasvim normalno uklapaju u svakodnevne ivotne aktivnosti i rad.
Najee psihijatrijske bolesti su depresija, shizofrenija, te razne vrste
neuroza. U akutnim stanjima osobe mogu biti: agresivne, konfuzne,
imati vidne ili slune halucinacije, eljeti sebi oduzeti ivot,
uznemirene, opsesivno vezane za neku misao ili radnju i slino.
Njegovateljica ima zadatak da nadzire uzimanje lijekova i prati
redovno odlaenje na kontrolne preglede kod psihijatra, to je sasvim
slino kao i kod nekih drugih vrsta bolesti. Psihijatrijski bolesnici
takoer mogu oboliti i od nekih drugih bolesti i taj sluaj je veoma
est (povien krvni pritisak, eerna bolest, kardiovaskularne bolesti i
drugo). Njegovateljica e postupati kao i u ostalim sluajevima
oboljelih od tih bolesti.
U situacijama pogoranja znakova psihijatrijske bolesti,
njegovateljica treba da djeluje smireno i odluno, bez nepotrebnog
dodirivanja i suvinih bliskih kontakata. Osobe mogu postati
agresivne, iako je to zapravo relativno rijetka situacija. Takoer,
osobe mogu pokuati uiniti same sebi naao, a njegovateljica ih u
tome treba nastojati sprijeiti, pazei prvenstveno na svoju sigurnost.
Njegovateljica e pozvati hitnu medicinsku pomo i nikako nee
osobu ostavljati samu.

211

20.5. Njega korisnika/bolesnika sa kognitivno-perceptivnim

potekoama (oteenje sluha, vida, psihikih funkcija)
Sve ee se susreemo sa bolesnicima sa oteenjem sluha, vida,
oteanim razumijevanjem ili pamenjem. Njega ovih osoba zahtijeva
posebnu panju i prilagoavanje njegovateljice. Ako oteenje postoji
ve due vrijeme, onda e korisniku najvei problem stvarati
eventualna promjena prostora na koji je navikao ili promjena
rasporeda namjetaja. Ukoliko je problem sa vidom ili sluhom nastao
iznenada, onda e mu to stvarati strah, frustraciju i depresiju.
Stepen oteenja sluha se kree od laganih oteenja do potpunog
gubitka sluha, a oboje moe da se javi na jednom ili oba uha.
Nagluhost moe da bude uroena ili steena u toku ivota sa
prethodno normalno razvijenim sluhom. Ukoliko je oteenje sluha
nastalo prije razvoja govora kod djece, onda e i razvoj govora biti
otean ili onemoguen, a govor nejasan. itanje s usana zahtijeva
veliku vjetinu i koncentraciju. Bol, stres ili umor mogu smanjiti
sposobnost osobe koja ita s usana. Osoba koja gubi sluh mora
iznalaziti nove naine komuniciranja s okolinom. Osobe koje gube
sluh mogu postati sumnjiave zbog toga to ne uju dobro, frustrirane
i ljute to esto moraju moliti ljude da ponove ono to su rekli,
osjeaju se nesigurno jer ne mogu uti uzbunjujue signale (razne
sirene, automobile, zvono na vratima, telefon), te osjeaj stida jer su
moda neprikladno komentarisali neto to su pogreno razumjeli.
Znakovi na osnovu kojih se moe posumnjati na oteenje sluha su:
osoba ne odgovara kada mu se obraa,
daje neodgovarajue odgovore,
trai da se ponovi reeno,
uspravlja se i namijeta da bolje uje,
gubi zanimanje za okolinu.
Preporuke pri komunikaciji sa osobama sa oteenjem sluha su
sljedee:
ne razgovarati sa osobom nalazei se u drugoj prostoriji,
ne vakati vakau gumu jer to onemoguava itanje s usana,
ne prekrivati usta,
ne razgovarati povienim tonom,
ne vikati na osobu,
ne produavati komunikaciju nepotrebno,
212

usmjeriti svu panju na osobu,

privui panju podizanjem ruke ili doticanjem,
biti okrenut prema osobi,
stiati druge izvore buke,
provjeriti nosi li osoba sluni aparati i postaviti joj ga,
pri razgovoru ne zanemarivati neverbalni oblik komunikacije,
ako je potrebno napisati rijei na papir,
traiti od osobe da potvrdi da je razumjela reeno,
biti strpljiv i smiren.

Zbog gubitka sluha korisnik moe imati visok rizik od povreivanja,

te moe biti socijalno iskljuen i bez komunikacije sa ljudima.
Stepen oteenja vida se kree od slabovidnosti do potpunog sljepila.
Oteenje vida moe prouzrokovati strah, nesigurnost i emocionalne
reakcije. Moe doi do pojave panike i gubitka kontrole. Osoba se
vie oslanja na druga ula (sluh i dodir), a esto primjenjuje pomagala
za kretanje (bijeli tap). Zdravstveni radnici najee preporuuju
noenje naoala ili soiva, te sunanih naoala ukoliko je prisutna
osjetljivost na bjelinu. Njegovateljica ima zadatak da spreava
socijalnu iskljuenost osobe i povreivanje.
Kognitivni deficit obiljeava stanje kada je prisutan poremeaj u
mentalnim aktivnostima poput pamenja, miljenja, orjentacije,
rjeavanja problema, donoenja odluka i razumijevanja. Na miljenje
i opaanje utiu i trenutne potrebe osobe ili situacija u okolini.
Zaboravnost je jedan od najeih poremeaja pamenja, te je est
kod senilne demencije kod starih ljudi. To je i normalna pojava koju
svako doivljava neprestano. Osobu treba poticati na obavljanje
svakodnevnih aktivnosti pod kontrolom njegovateljice a u skladu sa
njegovim mogunostima. Na kognitivne potekoe moe se
nadovezati i poremeaj hranjenja, te poremeaj mokrenja i stolice.
20.6. Njega zdravog djeteta i karakteristike bolesnog djeteta
I zdravo i bolesno dijete zahtijevaju mnogo vie njege i panje od
strane majke, drugog lana porodice ili njegovateljice nego bilo koja
druga osoba. Specifinost se prvo ogleda u namjetaju u djeijoj sobi:
213

Djeiji kreveti treba da ima ograde sa obe strane koje se

mogu sputati.
Duina i irina krevetia se odreuju prema uzrastu djeteta.
Rastojanje pregrada na ogradama sa svih strana krevetia
treba da bude 8-10 cm da dijete nebi moglo da ispadne, a
ipke trebaju biti vertikalno postavljene da dijete nebi moglo
da se po njima penje.
Svi rubovi trebaju biti obli, boja namjetaja ne smije da se
skida i guli, niti da sadri otrovne i tetne supstance.
Duek krevetia treba da bude obloen gumenom muemom
radi zatite od mokrenja i stolice, a da se moe lako istiti.
Maloj djeci jastuci se ne stavljaju, a kod vee djece oni trebaju
biti vrsti da glava ne upadne u jastuk, te da ne zagrijavaju
glavu previe.
Odjea treba da odgovara higijenskim propisima, da bude
jednostavna, laka i udobna, ne smije da stee i ograniava
slobodu pokreta.
Rublje treba biti napravljeno od mekog materijala, da se lako
pere i brzo sui.

Njegovateljica koja njeguje dijete treba da bude zdrava i sa dobrim

higijenskim navikama. Pored ljubavi za rad sa djecom, treba da bude
vjeta, spretna i iskusna.
Pribor koji je potrebno pripremiti za kupanje djeteta je sljedei:
kadica napunjena vodom, posuda za pranje lica,
frotirski runik, pamuna pelena, trljaica,
neutralni sapun ili kupka,
bejbi ulje ili losion, neutralna bejbi mast,
makazice sa ravnim rubom, ealj i etka za kosu,
toplomjer za vodu,
isto rublje, iste pelene,
posuda za prljavo rublje.
Postupak kupanja bebe ukoliko roditelji to ne mogu samostalno
uiniti, a nema zdravstvenog radnika da to uini:
1. Oprati ruke.
2. Kupanje djeteta treba da se odvija u dobro zagrijanoj prostoriji
sa zatvorenim prozorima.
214

3. Prvo se operu oi, pa lice, ako treba oisti se nos, pa se

nasapunjaju glava, trup, ekstremiteti, pa na kraju zadnjica.
4. Sve se ovo uradi na povrini namijenjenoj za kupanje djeteta
ili na krilu majke.
5. Zatim se beba dri lijevom rukom preko grudi za rame,
prinese nad kadu ili drugu pogodnu posudu, opere se glava, a
zatim se postavi na lea, pa se peru ostali dijelovi tijela i na
kraju predio polnih organa.
6. Za sve vrijeme glava se pridrava rukom preko lea koja dri
suprotno rame.
7. Kupanje se obavlja brzo, za 3-5 minuta u vodi temperature 38
C.
8. Beba se potom stavi na pekir i zamota.
9. Poto je dobro izbrisana, pregledaju se prevoji koe ispod
vrata, pazuha i prepona i pospu se bejbi prakom.
10. Ako dijete ima zdravu kou ne trebaju se upotrebljavati
nikakvi preparati.
11. Povremeno se trebaju pregledati nokti i ravno podrezati.
12. Dijete se zatim obue.
13. Kupanje se obavlja ujutro ili uveer, ali nikada poslije podoja.
14. Oprati ruke.
Majino mlijeko je nabolja hrana za bebu, prilagoena njenim
potrebama. Izmeu obroka podoja beba se poji prokuhanom i
ohlaenom vodom zaslaenom zaravnjenom kaiicom eera na 100
g vode. Nema loeg majinog mlijeka kao to neke majke misle.
Vjetakoj ishrani se u ranim mjesecima pribjegava rijetko. U starijim
mjesecima postepeno se uvodi i druga hrana. Posebna panja se
pridaje pripremi obroka i hranjenju djeteta. O pojedinostima hranjenja
i uvoenju drugih namirnica majku djeteta i njegovateljicu koja
pomae majci informisat e patronana medicinska sestra koja
redovno obilazi dijete i majku ili drugo zdravstveno osoblje u
pripadajuoj ambulanti.
Najvaniji zadatak majke i njegovateljice u njezi bolesnog djeteta
jeste da prate rast i razvoj djeteta zajedno sa patronanom
medicinskom sestrom. One su uvijek uz dijete pa mogu primjetiti sve
promjene u ponaanju djeteta i o tome razgovarati sa patronanom
sestrom. Veselost je jedna od glavnih prednosti u odgajanju djeteta da
bi ono postalo zdravo i psiho-fiziki pravilno razvijeno.
215

Karakteristike zdravog djeteta su:

Izgled: odgovarajua teina i visina, sjajna i ista kosa, isti
ten, tjelesna istoa, dobro dranje i struktura kostiju, oi
svijetle i jasne, ui i nos bez iscjetka, isti zubi.
Ponaanje: sretno i ugodno, znatieljno i aktivno, uiva u
interakciji sa drugima, odgovarajue i fine motorike
sposobnosti.
Rutine: dobre navike spavanja, dobar apetit, obilje vjebe i
aktivnosti.
Karakteristike bolesnog djeteta su:
Izgled: vrlo mravo ili debelo, letargino, loe dranje, loa
koordinacija miia, umor, aljenje na konstantnu bol,
neistoe tijela i odjee, prljava kosa, vlasite i nokti, oi
vlane i crvene, kilji dok gleda, trlja oi neprestano, ne uje,
ima zbunjen pogled, promukao glas i oteene lijezde, este
upale grla i prehlade, nos krvari ili je prisutno stalno curenje,
stomatoloki problemi, ranice u ustima, osip, modrice, oiljci
ili neobine povrede, groznica, suho lice, blijeda i hladna
koa, prekomjerno znojenje, munina, povraanje, proliv,
grenje miia.
Ponaanje: emocionalni poremeaji, govorni nedostaci,
nervoza, nemir, pretjerano koritenje WC-a, nedostatak
aktivnosti i fine motorike koordinacije, razdraljivost,
negativan stav.
Rutine: loe navike spavanja, loe prehrambene navike,
nedostatak fizike aktivnosti.
Stres i napetost kod djeteta mogu biti uzrokovani: odlaskom oba
roditelja na posao, rano odvajanje izaziva anksioznost, razvodom
roditelja, odvojenou od roditelja, napornim rasporedom,
pretjeranim gledanjem televizije, nasiljem od strane vrnjaka ili
roditelja, preseljenjem porodice, odlaskom u obdanite ili dom, loom
prehranom, boleu djeteta ili roditelja, smru lana porodice,
prijatelja ili kunog ljubimca, roenjem brata ili sestre.

216

20.7. Njega umiruih korisnika/bolesnika

U svijetu sve vie ljudi svakodnevno umire i to najee od zloudnih
bolesti. U prolosti je veina bolesnih umirala kod kue, a o njima se
brinula njhova porodica. Slijedio je period u kojem je veina bolesnih
umirala u bolnicama, a danas se umiranje opet najee deava u
bolesnikovom domu uz porodicu. Umirui bolesnici imaju mnogo
potekoa koje su posljedica terminalnog stadija bolesti i lijeenja.
Umirui bolesnik ima potrebu za smanjivanjem bolova, za ouvanjem
samopotovanja i dostojanstva, za panjom i pripadanjem,
saosjeanjem, te komunikacijom. Korisniku je potrebno pomoi u
onome to ne moe da sam obavlja, a poticati ga da samostalno radi
ono to moe da bi sauvao samopotovanje i dostojanstvo. Najei
problemi su: mranje, strah, opa slabost, gubitak energije, kaalj,
demencija, depresija, oteano disanje, tucavica, nemogunost
mokrenja i stolice, promjene u usnoj upljini, munina i povraanje,
promjene na koi, bol, nesanica.
Zadaci njegovateljice kod umiruih korisnika/bolesnika:
Njegovateljica treba osigurati korisniku/bolesniku hranu koju
voli i uticati na unos tenosti.
Potrebno je sluati korisnika i osigurati mu potporu.
Treba poticati umjerenu aktivnost, bez napora.
Treba provoditi vjebe disanja, aktivne i pasivne vjebe u
krevetu.
Korisnik/bolesnik treba da izraava svoje osjeaje i da se
drui sa porodicom i prijateljima.
U sluaju tucavice korisniku/bolesniku treba dati hladnu
vodu da pije, da brzo pojede malu kaiicu eera ili da krae
vrijeme die u papirnatu vreicu.
Povremeno treba ukolniti umjetnu zubnu protezu i voditi
rauna o njezi usne upljine.
Treba redovno mijenjati poloaj i koristiti antidekubitalna
pomagala.
Za ublaavanje boli treba kontaktirati nadlenu zdravstvenu
ustanovu.
esto se deava da pred samu smrt bol potpuno prestane.
U sluaju nesanice treba obezbijediti udobnu postelju i istu
posteljinu.
217

Reagovanje korisnika/bolesnika i njegove porodice na umiranje i

smrt. Ni njegovateljica ni zdravstveni radnici niti druge osobe nikako
nebi smjeli da predviaju taan trenutak smrti. Njegovateljica ne
smije da ulazi u porodine prepirke, koje su este ali i razumljive
zbog koliine stresa u ovakvim trenucima. U sluaju smrti u kui
njegovateljica treba da obavijesti zdravstvenu ustanovu (najee
hitnu medicinsku pomo ili ambulantu), te da obezbijedi boravak
porodice uz preminulog. Uz njegu korisnika, vana je i njega njegove
porodice. lanove porodice treba sasluati i razgovarati s njima.
Vano je odrati komunikaciju sa umiruom osobom ali i sa
porodicom. Ne treba davati lane nade, ali ni biti surov pri razgovoru.
Ponekad je dovoljno samo prisustvo njegovateljice. S pacijentom
treba razgovarati kad on to eli, ali izbjegavati razgovor o samoj
bolesti.
Njegovateljicin zadatak nije da ustanovi i proglaava smrt, nego da u
sluaju sumnje na to odmah pozove hitnu medicinsku pomo.
Njegovateljica treba posumnjati da je nastupila smrt ukoliko uoi
neke od sljedeih znakova:
Nesigurni znaci smrti: gubitak svijesti, prestanak disanja,
prestanak rada srca.
Sigurni znaci smrti: mrtvako bljedilo, mrtvake pjege,
mrtvaka ukoenost.
Kasni znak smrti: raspadanje tijela.
Nekada se umirui pacijenti smijetaju u posebne ustanove
namijenjene za ovakve situacije koje se nazivaju hospiciji ili hospisi.
Ciljevi ovih institucija su da se smanje bol i patnja, omogui mirna i
dostojanstvena smrt, prui olakanje pacijentovoj porodici, te prui
emocionalna i duhovna potpora.

218

ETVRTI DIO

Prva pomo i specifinosti prve pomoi kod starih osoba

219

220

21. POGLAVLJE
Prva pomo i specifinosti prve pomoi kod starih osoba
21.1. Znaaj prve pomoi, smirenog i brzog djelovanja
Definicija prve pomoi zapravo predstavlja odgovore na sljedea
pitanja:
Ko prua prvu pomo? Zdravstveni laici, osobe koje se ne bave
profesionalno zdravstvom.
Gdje se prua prva pomo? Na mjestu nesree.
Kad se prua prva pomo? Zapoinje se odmah te traje sve do
dolaska zdravstvenih radnika.
Kako se prua prva pomo? Smireno i bez panike.
ime se prua prva pomo? Prirunim sredstvima koja se nalaze
na mjestu nesree (djelovi, odjee, daske, kiobrani, knjige, iste
pamune maramice i slino, ili se koristi kutija prve pomoi koja
se nalazi u automobilu).
Zato se prua prva pomo? Da bi se spasio ivot, omoguilo
dalje lijeenje, te sprijeila invalidnost.

221

Slika 49. Sadraj kutije prve pomoi

21.2. Zatita spasioca i obezbjeivanje sigurnosti na mjestu
nesree
Spasioc treba konstantno da postavlja sebi pitanje da li je teren na
kojem se nalazi unesreeni siguran za prilazak. Ukoliko je odgovor
negativan, spasioc treba prvo pokuati obezbijediti taj teren, npr.
prekinuti dovod elektrine struje ili pokuati ugasiti manju vatru.
Prvu pomo ne treba pruati na nesigurnom terenu, nego unesreenog
premjestiti izvan tog podruja. Ovo je neophodan postupak ak i u
najteim sluajevima. Premjetanje unesreenog na siguran teren
treba da bude brzo i efikasno, bez nepotrebnog odugovlaenja, ali
ipak sigurno za spasioca, da i spasioc nebi postao rtva.
Spasioc treba da navue gumene rukavice koje se nalaze u kutiji prve
pomoi. Na taj nain se spasioc titi od prenosa infekcije sa
unesreene osobe na samog sebe. Sa jednim rukavicama ne treba
raditi kod dvije unesreene osobe, jer postoji mogunost prenosa
eventualne infekcije sa jedne unesreene osobe na drugu, posebno
ako su rukavice zaprljane krvlju. Ukoliko spasioc nema kutiju prve
222

pomoi pa ne moe da doe do gumenih rukavica, moe da koristi

najlonske kese ili bilo koji drugi predmet koji e sprijeiti kontakt
koe spasioca sa koom ili krvlju unesreene osobe.
21.3. Razlika izmeu prve pomoi i hitne medicinske pomoi
Za razliku od prve pomoi, hitna medicinska pomo i urgentna
medicina su naune grane na kojima se baziraju vjetine prve pomoi.
Pod hitnom medicinskom pomoi podrazumijeva se organizovan
pristup povrijeenim i oboljelim pojedincima i grupama na mjestu
nesree, te njihov transport u zdravstvenu ustanovu. Pod urgentnom
medicinom se podrazumijeva dalji bolniki postupak sa povrijeenom
osobom. Hitnu i urgentnu medicinsku pomo provode zdravstveni
radnici.
21.4. Pozivanje hitne medicinske pomoi
Osnovni zadatak njegovateljice u svakoj situaciji jeste da pozove
hitnu medicinsku pomo. Pozivanje hitne medicinske pomoi na broj
124 je veoma znaajan i ozbiljan zadatak, te ga ne treba olako
shvatati. injenice koje treba rei u komunikaciji sa hitnom
medicinskom pomoi jesu kratki odgovori na sljedea pitanja:
ko zove,
ta se desilo,
gdje se desilo,
koliko ima povrijeenih,
vrste povreda.

21.5. Koja povreda ima prednost

Ukoliko bi se desilo da korisnik/bolesnik ima vie povreda ili da su u
isto vrijeme povrijeena dva i vie korisnika/bolesnika, ponovo je
potrebno na prvom mjestu pozvati hitnu medicinsku pomo. Npr:
prvenstvo ima onaj korisnik/bolesnik koji ima krvarenje, ispred onog
sa povredom zgloba na nozi koji e se zbrinjavati naknadno. Takoer,
ukoliko se korisnik/bolesnik gui zalogajem treba biti prvi zbrinut od

223

strane spasioca. Dakle, guenje stranim tijelom i krvarenje imaju

prednost nad prelomom kosti i uganuem zgloba.
Davanje prednosti odreenim povredama naspram nekih drugih se
zove trijaa. Trijaa se moe odnositi na povrede (jedna osoba ima
vie povreda) i na povrijeene osobe (vie unesreenih osoba).
Trijaa se vri prema tzv. redu hitnosti:
1. povrede i stanja koja ugroavaju ivot (npr: gubitak svijesti,
prestanak rada srca, prestanak disanja),
2. povrede i stanja koja pogoravaju trenutno stanje (npr:
krvarenje, otvorene rane, opekotine),
3. povrede i stanja koja mogu ekati sa zbrinjavanjem (prelomi,
povrede zglobova, povrede mekih tkiva, povrede kime i
karlice).

21.6. Oivljavanje odraslih i djece (provjera stanja svijesti,

otvaranje disajnog puta, provjera disanja, kompresije na grudni
ko i vjetako disanje)
Mnogo je situacija i uzroka prestanka rada srca i prestanka disanja
kod zdravih, naizgled zdravih ili ve od ranije bolesnih ljudi. Ako
zastoj srca traje do 5-7 minuta ili manje, mozak, srce i drugi organi su
jo uvijek u dobrom stanju, te se jo mogu oekivati uspjeni rezultati
oivljavanja. Ako je prolo vie od 5-7 minuta od trenutka prestanka
rada srca, a nisu se poduzele mjere oivljavanja, vjerovatnoa da
mjere oivljavanja nee biti uspjene je mnogo vea.
Postoje razni oblici lanca preivljavanja, a najee se sastoji od
sljedee etiri karike:
1. rano prepoznavanje stanja i pozivanje hitne medicinske
pomoi da bi se prevenirao zastoj rada srca,
2. rano zapoinjanje oivljavanja ukoliko je potrebno da bi se
dobilo na vremenu do dolaska hitne medicinske pomoi,
3. rano koritenje automatskog eksternog defibrilatora ukoliko je
potrebno da bi se povratio rad srca,
4. dalja njega nakon oivljavanja da bi se povratio kvalitet
ivota.

224

Slika 50. Lanac preivljavanja

Provjera stanja svijesti. Stanje svijesti kod unesreenog se

provjerava u poloaju u kojem je unesreeni zateen, bez okretanja i
namijetanja. Unesreenom treba postaviti nekoliko kratkih i
jednostavnih pitanja:
Da li me ujete?
Jeste li budni?
ta se desilo?
Kako se zovete?
Kako se osjeate? i slino.
U isto vrijeme unesreenog treba uhvatiti za ramena i paljivo i
lagano protresti bez velikog pomijeranja. Ovo e biti dovoljno da se
utvrdi da li je unesreeni svijestan. Nije potrebno unesreenog
amarati, tipati i slino.

Slika 51. Provjeravanje stanja svijesti

225

Otvaranje disajnog puta. Disajni put se otvara u leeem poloaju

postavljanjem ruke na elo i zabacivanjem glave unesreenog unazad,
te podizanjem brade hvatajui za kotani dio (nikako za mekani
miini dio ispod brade). Potrebno je izvaditi strano tijelo iz usta
unesreene osobe, ali samo ako to strano tijelo moemo lagano i
jednostavno izvui prstima bez guranja u dublje dijelove disajnog
puta.

Slika 52. Otvaranje disajnog puta

Provjera disanja. Provjera disanja se provodi tzv. metodom gledaj,

sluaj, osjeti. Uslov je da disajni put bude otvoren prethodno
objanjenom metodom. Spasioc svoj obraz priblii na par centimetara
od lica unesreenog, tako da gleda prema njegovom grudnom kou. U
isto vrijeme spasioc posmatra pomijera li se grudni ko unesreenog u
ritmu disanja, oslukuje zvuk disanja ispred nosa i usta unesreenog,
te nastoji da osjeti kretanje vazduha iz nosa i usta unesreenog. Dobro
bi bilo da gornji dio tijela unesreenog bude osloboen od odjee da
bi pregled bio to sigurniji. Meutim, treba smanjiti gubitak
226

dragocijenog vremena za oivljavanje, pa se skidanje odjee najee

zanemaruje. Ova radnja treba da traje oko 10 sekundi, to je dovoljno
vremena da se utvrdi stanje disanja. Mogue su dvije opcije:
1. osoba je bez svijesti ali die normalno postaviti je u boni
poloaj i pozvati hitnu medicinsku pomo,
2. osoba je bez svijesti i ne die raditi reanimaciju.

Slika 53. Provjeravanje disanja

Kompresije na grudni ko i vjetako disanje. Postupak
provoenja spoljanje masae srca prilikom pruanja prve pomoi:
1. Za spoljanju masau srca potrebno je da unesreeni lei na
leima na vrstoj podlozi, najbolje na podu. Spasioc klekne sa
strane unesreenog.
2. Dobro je osloboditi gornji dio tijela unesreenog od odjee, ali
to ne smije da odgaa poetak oivljavanja.
3. Mjesto na grudnom kou na kojem e se vriti kompresije
(pritisci) jeste sredina grudne kosti unesreenog.
4. Spasioc postavlja korijen ake dominantne ruke na ovo
mjesto, drugu ruku postavlja preko i ispreplete prste.
5. Spasioc se postavlja tako da mu ramena budu direktno
(vertikalno) iznad grudnog koa unesreenog, sa ispruenim
laktovima.

227

6. Vano je da pritisak na grudni ko bude proizveden

sputanjem spasioca cijelim tijelom, a ne iz ramena, laktova ili
samo snagom miia ruku.
7. Pritisak se ne smije vriti na rebra, stomak ili donji vrh grudne
kosti.
8. Pritisak treba da pomjeri grudnu kost prema kimi, tj. prema
podlozi na kojoj unesreeni lei 3-5 cm.
9. Brzina kojom se rade kompresije na grudni ko unesreenog
treba da iznosi oko 100 kompresija u minuti.
10. Duina trajanja pritiska i oputanja u toku jedne kompresije
treba da traje podjednako.
11. Ruke spasioca koje su jednom postavljene na pravo mjesto na
grudnom kou unesreenog ne smiju se pomijerati ili podizati
sa grudnog koa izmeu pojedinih kompresija.
Postupak provoenja vjetakog disanja metodom usta-na-usta
prilikom pruanja prve pomoi:
1. Da bi se provodilo disanje usta-na-usta uslov je da disajni put
bude prohodan i otvoren.
2. To se postie na nain opisan ranije, podizanjem brade i
zabacivanjem glave unesreenog.
3. Spasioc pomou dva prsta (palac i kaiprst) zatvara nos
unesreenog.
4. Ovo je neophodno da zrak upuhan na usta unesreenog nebi
izlazio van kroz nos, zaobilazei plua.
5. Podiui kotani dio brade otvaraju se usta unesreenog, to
omoguava upuhivanje vazduha.
6. Spasioc udahne normalno, te postavi svoje usne oko usana
unesreenog.
7. Treba paziti da usne unesreenog budu u potpunosti
obuhvaene, da zrak nebi izlazio na uglove usana ili pored
usana spasioca.
8. Tada spasioc izdahne, tj. upue vazduh iz svojih disajnih
organa u disajne organe unesreenog.
9. Jedno upuhivanje vazduha treba da traje oko 1 sekundu, kao
to otprilike traje i normalan udisaj.
10. Za to vrijeme spasioc posmatra podizanje grudnog koa
unesreenog, to je dokaz da je zrak pravilno upuhan.

228

11. Spasioc tada odmakne svoje usne od unesreenog i dalje

drei podignutu bradu (otvoren disajni put) i posmatra
sputanje grudnog koa to predstavlja izdisaj.
12. Ovaj postupak se ponavlja dva puta, tako da cijeli proces ne
treba da traje vie od 5 sekundi, kada se nastavlja sa
kompresijama na grudni ko.
Bilo da je prisutan jedan ili dva spasioca, trebaju da u daljem toku
oivljavanja koriste isti omjer kompresija i upuhivanja vazduha kao
kod odraslih unesreenika, 30 kompresija pa 2 upuhivanja. To treba
da traje sve do donoenja odluke o prekidu mjera oivljavanja:
dolazak hitne medicinske pomoi,
unesreeni se pone buditi, pomijerati, otvarati oi ili
samostalno (normalno) disati,
spasilac postane iscrpljen i potpuno je nemogue da nastavi
oivljavanje.
U prvoj pomoi mogue je raditi samo kompresije na grudni ko bez
upuhivanja vazduha. Oivljavanje kod beba i djece moe se raditi po
istim pravilima kao kod odraslih, ali sa malim razlikama:
Kod beba pritisak na grudni ko se radi sa dva prsta i sa manje
snage.
Kod djece pritisak se moe raditi jednom rukom.
Koristi se manje snage pri upuhivanju vazduha.

229

Slika 54. Kompresije na grudni ko i vjetako disanje

21.7. Upotreba automatskog eksternog defibrilatora (AED)
Kada srce prestane da pumpa krv i krv prestane cirkulisati kroz
organizam, unesreeni ima srani zastoj. esto srce i dalje proizvodi
otkucaje, ali su oni toliko abnormalni i van kontrole da je cirkulacija
krvi po organizmu nemogua. Defibrilacija predstavlja postupak
koritenja elektrine struje u terapijske svrhe za vraanje srca u
manje-vie normalno stanje pomou aparata koji se naziva automatski
eksterni defibrilator (AED). Ovaj aparat kada se prikljui na
unesreenog oitava i analizira kakvi su otkucaji srca i isporuuje
elektrini ok, ali samo ako je to potrebno. Postoje AED aparati
potpuno automatizovani i poluautomatski kod kojih je potrebno na
glasovnu komandu pritisnuti dugme za isporuivanje elektrinog
oka. Prije, a najee i nakon defibrilacije potrebno je raditi masau
srca i vjetako disanje.

230

Ako je koa na grudnom kou unesreenog mokra, treba je brzo

obrisati i ukloniti sav metalni nakit. AED aparat se upali i sluaju se i
izvravaju glasovne komande. Elektrode treba zalijepiti na grudni ko
na mjesta koja su nacrtana na samim elektrodama. Sve osobe u
okolini unesreenog trebaju da se odmaknu prije isporuivanja
elektrinog oka. Nakon toga treba nastaviti sa masaom srca i
vjetakim disanjem. Ukoliko unesreeni doe svijesti ili pone
samostalno disati, elektrode ne treba skidati sa njegovog grudnog
koa, a AED aparat ne treba iskljuivati sve do dolaska zdravstvenih
radnika. AED aparat nee dostavljati nepotrebne elektrine okove.
Kod beba i djece moe se koristiti isti AED aparat i mogu se
primjenjivati ista pravila za defibrilaciju kao kod odraslih.

Slika 55. Upotreba automatskog eksternog defibrilatora (AED)

231

21.8. Izgled osobe sa stranim tijelom u disajnim putevima i

oslobaanje disajnih puteva
Kod unesreenih koji su bez svijesti a lee ne leima, deava se
zapadanje jezika u disajne puteve, te je disanje u takvim situacijama
onemogueno. Ipak, u disajne puteve najee zapada zalogaj hrane
ili sitni dijelovi igraaka kod djece. Osoba koja se gui stranim
tijelom dri ruku na prednjem dijelu vrata, na taj nain pokazujui
gdje je problem. Strano tijelo u disajnim putevima koje
onemoguava disanje, definitivno vodi prema loem ishodu ukoliko
se ne reaguje odmah. Kada disanje nije u potpunosti onemogueno,
pa unesreena osoba moe isputati zvukove ili kaljati, potrebno je
osobu 4-5 puta srednje jako korijenom ake udariti u lea izmeu
pleki usmjereno prema gore i naprijed. Ukoliko strano tijelo ne
ispadne, te ukoliko osoba ne moe ni govoriti, ni kaljati, ni disati,
potrebno je uraditi tzv. Hajmlihov zahvat.
Postupak izvoenja Heimlichovog zahvata prilikom pruanja prve
pomoi:
1. Spasioc stane iza unesreenog, obuhvati ga s obje ruke prema
naprijed, te preklopi ake na sredini puta izmeu donjeg kraja
grudne kosti i pupka unereenog.
2. Tada naglim pokretima prema nazad i gore nastoji izbaciti
strano tijelo iz disajnih puteva unesreenog.
3. Nakon 30-tak sekundi ukoliko strano tijelo nije izbaeno iz
disajnog puta i unesreena osoba jo uvijek ne moe disati,
izgubit e svijest.
4. Heimlichov zahvat se moe izvoditi i kada je unesreeni u
leeem poloaju i u besvjesnom stanju.
5. Unesreenog treba postaviti u leei poloaj na leima sa
glavom okrenutom u stranu (da bi spasioc mogao uoiti strano
tijelo kada ispadne iz disajnih puteva).
6. Tada spasioc opkorai unesreenog okrenuvi se prema
njegovoj glavi, te korijenom obe ake na istom mjestu
(izmeu grudne kosti i pupka) vri pritisak prema podlozi i
prema gore.
7. Nakon kratkog vremena unesreenoj osobi sa stranim tijelom
u disajnim putevima koji potpuno onemoguava disanje
prestat e raditi srce, pa je potrebno otpoeti kompresije na
grudni ko i vjetako disanje.
232

Kod beba do 1 godine, trudnica i izuzetno gojaznih ljudi pritisak u

svrhu izbacivanja stranog tijela iz disajnih puteva se ne vri na trbuhu
nego na donjoj polovini grudne kosti.

Slika 56. Oslobaanje disajnih puteva od stranog tijela

21.9. Besvjesno stanje i boni poloaj oporavka
Boni poloaj oporavka se koristi kod unesreenih osoba bez svijesti.
Ovaj poloaj treba da ispunjava sljedee zadatke:
da bude najblie poloaju na strani,
da grudni ko i usta budu slobodni zbog disanja,
poloaj treba da bude stabilan i da spreava prevrtanje,
poloaj ne smije da pogorava ve postojee povrede,

233

poloaj treba da obezbjeuje lagano vraanje unesreenog na

lea za sluaj potrebe.

Postupak postavljanja unesreene osobe u boni poloaj oporavka

prilikom pruanja prve pomoi:
1. Dok unesreeni lei na leima, spasioc se pozicionira sa jedne
njegove strane.
2. Spasioc presavija u koljenu nogu unesreenog koja mu je
dalja.
3. Potom ruku unesreenog sa iste strane odmie od tijela, te ga
blago okree prema sebi.
4. Spasioc zabaci glavu unesreenog prema natrag s licem
okrenutim prema dolje.
5. Postavlja njegovu gornju ruku pod donji obraz da zadri
njegovu glavu zabaenu unazad, kako bi se sprijeilo
prevrtanje na lice.
6. Donja ruka unesreenog postavljena ispred grudnog koa
spreava prevrtanje unesreenog na trbuh.

Slika 57. Postavljanje u boni poloaj oporavka

Bebe se ne postavljaju u boni poloaj oporavka. Spasioc treba uzeti
bebu u naruje drei je jednom rukom preko lea, a drugom rukom
pridravati glavicu, slino poloaju u kojem se inae dri beba. Beba
je okrenuta prema spasiocu, tako da joj jedna rukica visi prema dolje.
Spasioc e zadrati bebu u ovakvom poloaju sve do dolaska hitne
medicinske pomoi.

234

21.10. Prva pomo kod krvarenja

Krvarenje je isticanje krvi iz povrijeenog krvnog suda. Spasioc prvo
mora utvrditi sigurnost terena na kojem prua pomo, da nebi i sam
postao rtva. Krvarenje uvijek spada u visoku hitnost zbog opasnosti
po ivot, pa je veoma vano odmah zapoeti sa pruanjem prve
pomoi, tj. zaustavljanjem krvarenja. Unesreeni moe zbog obilnog
krvarenja da izgubi svijest, pa spasioc u tom sluaju, uz zaustavljanje
krvarenja, treba da primjeni i stabilni boni poloaj. Spasioc treba
unesreenog rijeima smiriti i objasniti mu ta e uraditi. esto nije
jednostavno pronai mjesto krvarenja jer su cijelo podruje na tijelu i
okolina zamrljani krvlju.
Postupak zaustavljanja krvarenja prilikom pruanja prve pomoi:
1. Pritisak na krvni sud je najbri i najjednostavniji nain
zaustavljanja krvarenja.
2. Kod krvarenja na glavi spasioc treba da vri pritisak u okolini
rane. Pritisak se nikako ne smije vriti na vratu.
3. Kod krvarenja na nadlaktici, spasioc treba da pritisne ilu
kucavicu u pazunoj jami.
4. Kod krvarenja na podlaktici, spasioc treba da pritisne ilu
kucavicu u lakatnoj jami.
5. Kod krvarenja na natkoljenici, spasioc treba da pritisne ilu
kucavicu u preponi.
6. Kod krvarenja na potkoljenici, spasioc treba da pritisne ilu
kucavicu u zatkoljenoj jami.
7. Pritisak iznad mjesta krvarenja na ilu kucavicu ipak treba da
traje veoma kratko, samo dok se ne postavi kompresivni
zavoj, tj. pritisak na samu ranu.
8. Na ranu se postavi ista (tek otpakovana, sterilna) gaza, a
preko gaze se stavi cijeli neodmotani zavoj.
9. Drugim zavojem se previje preko ovako postavljene gaze i
neodmotanog zavoja, tako da niti jedan dio rane ne ostane
slobodan.
10. Neodmotani zavoj treba da poslui kao pritisak na ranu.
11. Umjesto gaze moe se koristiti najii dio odjee, umjesto
neodmotanog zavoja neki predmet koji je veliine rane
(kamen, glatka djeija igraka i drugi predmeti koji se nau na
mjestu nesree), a umjesto zavoja za previjanje moe posluiti
komad odjee (rukav, majica, nogavica i sl.).
235

12. Krvarenje iz uha je jedino krvarenje kada se ne smije vriti

kompresija niti postavljati i stezati zavoj.
13. Na uho se samo blago stavi gaza bez stezanja, a glava treba da
je okrenuta tako da omoguava isticanje krvi iz uha prema
van.
Krvarenje iz nosa esto izaziva paniku kod osobe kojoj se desi, a i u
njenoj okolini. Meutim, najee je krvarenje iz nosa bezazleno,
nastalo zbog male povrede unutranjosti nosa i ne moe dovesti do
iskrvarenja, a tei sluajevi su rijetki. Postupak zaustavljanja
krvarenja iz nosa prilikom pruanja prve pomoi:
1. U korijenu nosnica (mjesto gdje mekani dio nosnica prelazi u
kotani vrsti dio) treba vriti pritisak sa dva prsta omotana
pamunom maramicom u toku 10-tak minuta.
2. Unesreeni treba da savije glavu prema naprijed tako da
bradom dodiruje grudni ko. Pogreno je zabacivati glavu
unazad.
3. Nos ne treba imrkavati ni ispirati vodom, a krv ne treba
gutati.
4. Na zadnji dio vrata se moe staviti umjereno hladna obloga
(maramica natopljena hladnom vodom).
5. Nakon nekoliko sati od prestanka krvarenja esto se desi da
pri umivanju osoba pomisli da je ponovo dobila krvarenje iz
nosa, ali je to gotovo uvijek zaostala zgruana krv.
6. Ukoliko se krvarenje iz nosa ponavlja ili dugo traje i obilno je,
osoba treba da posjeti zdravstvenu ustanovu.
Poloaj sa povienim nogama u odnosu na ostatak tijela se koristi kod
krvarenja i kada spasioc prisustvuje situaciji u kojoj se unesreena
osoba gubi i pada u nesvijest, dakle doivljava trenutnu
nesvjesticu, a zbog stresne situacije koju je upravo doivjela (nagli
ustanak sa stolice, primanje loe vijesti i slino). Ovaj poloaj ne
moe zamijeniti boni poloaj oporavka kod osoba bez svijesti.

236

Slika 58. Zaustavljanje krvarenja i poloaj sa povienim nogama u

odnosu na ostatak tijela
21.11. Prva pomo kod opekotina
Opekotina je povreda nastala zbog visoke topline. Ukoliko doe do
ovakvog nesretnog sluaja, njegovateljica treba da pozove hitnu
medicinsku pomo, a unesreenog da odvoji i odmakne od izvora
topline, te opeeni dio tijela da stave pod tekuu hladnu vodu.
Hlaenje treba da traje dok bolovi ne prestanu, ne due od 10-tak
minuta. Nakon hlaenja preko rane se treba staviti mokra ista (tek
otpakovana, sterilna) gaza bez jakog stezanja i pritiskanja. Izuzetno je
vano paziti da i spasioc ne postane rtva.

237

Slika 59. Pruanje prve pomoi kod opekotina

21.12. Stavljanje preloma i uganua u nepokretni poloaj pomou
odjee
Povrede kostiju i zglobova su raznovrsne, pa nije ni potrebno a ni
mogue na mjestu nesree utvrivati o kojoj vrsti povrede se radi.
Najvanije je da se odmah pozove hitna medicinska pomo. Ruka ili
noga se kod svake povrede treba postaviti u nepokretni poloaj. Do
dolaska nastavnika (ili do dolaska zdravstvenih radnika) najbolje i
najlake je postaviti povrijeeni dio tijela u nepokretni poloaj
pomou odjee samog povrijeenog. To je na ruci najjednostavnije
izvesti tako da se donji rub majice, koulje, kaputa prebaci preko ruke
i skroz preko ramena, dok je podlaktica savijena a cijela ruka
prislonjena uz tijelo. Nogu je najlake postaviti u nepokretan poloaj
primicanjem druge (zdrave) noge povrijeenoj i uvrivanjem nogu
zajedno (jednu uz drugu) koristei rukave i cijelu majicu, duksericu,
jaknu i slino.

238

Slika 60. Stavljanje preloma i uganua u nepokretan poloaj

21.13. Poloaj i spreavanje pomijeranja povrijeenog kod
povreda kime, glave, grudnog koa, trbuha
Povrede kime, glave, grudnog koa i trbuha su izuzetno opasne, ali
ipak ne mnogo este u kunom okruenju za razliku od npr.
saobraajnih nesrea. Pri svim ovim povredama moe doi i do
oteenja koe, pa se takve povrede nazivaju otvorenim povredama.
ee su povrede kod kojih koa nije oteena, pa se one nazivaju
zatvorene povrede. Kod svih povreda, unesreenoj osobi ne treba
davati nita za jelo i pie. Treba primijeniti sljedee poloaje:
Povrede kime i glave najee nastaju pri padu sa visine.
Povrijeenog treba sprijeiti da se kree i zadrati ga u onom
poloaju u kojem se naao pri povreivanju, sve do dolaska
nastavnika, a potom i dalje do dolaska zdravstvenih radnika.
239

Kod povreda grudnog koa, povrijeenog je najbolje staviti u

polusjedei poloaj, postavljajui iza njega neki predmet kao
oslonac (npr. stolicu).
Kod povreda trbuha najbolje je da povrijeeni bude u leeem
poloaju sa nogama savijenim u koljenima i privuenim tijelu.

Ukoliko je povrijeeni izgubio svijest, prednost nad ovim poloajima

ima stabilni boni poloaj oporavka.
21.14. Prekidanje kontakta sa elektrinom strujom uz posebnu
zatitu spasioca
Udar elektrine struje se moe desiti pri nestrunom rukovanju ili pri
rukovanju sa neispravnom elektrinom opremom i aparatima.
Ukoliko doe do ovakvog nesretnog sluaja, treba odmah pozvati
hitnu medicinsku pomo, a unesreenog pokuati odvojiti od strujnog
kola. Izuzetno je vano paziti da i spasioc ne postane rtva.
Najispravniji nain za prekidanje strujnog kola jeste iskljuivanje
strujnih osiguraa. Meutim, ako su strujni osigurai na
nepristupanom mjestu ili njegovateljica uopte ne zna gdje se oni
nalaze, unesreenog treba pokuati gurajui ga drvenim ili gumenim
predmetom (tapom) sa udaljenosti od najmanje 1 metra odvojiti od
kola struje. Ukoliko se unesreeni dri za izvor struje rukom, najbolje
ga je udariti tim predmetom po vanjskom dijelu ake. Ipak, najvanije
jeste zatititi spasioce i ostale prisutne da i oni nebi doli u kontakt sa
izvorom elektrine struje.
21.15. Strana tijela u organizmu koja ne treba vaditi (u nosu,
uhu, oku, jednjaku, rani)
U igri djece esto se deava da dijelovi igraaka ili sitno povre i
kopice dospiju u nos, uho, oko ili da se progutaju, te neto rjee da
se staklo i drugi otri materijali i predmeti nau u rani. Ova strana
tijela se ne smiju vaditi, dirati, ni pomijerati. Potrebno je osobu
smiriti, a vaenje stranog tijela prepustiti zdravstvenim radnicima.
(Jedino strano tijelo u organizmu koje se mora vaditi odmah na
mjestu nesree jeste strano tijelo u disajnim putevima.)

240

21.16. Prva pomo kod ujeda zmije, uboda insekta (strljen, osa,
pela) i ugriza psa
Ujed zmije. Na mjestu ujeda zmije vidljive su dvije ranice od dva
zmijska zuba. Unesreena osoba je redovno uznemirena, znoji se i
osjea bol na mjestu ujeda. Nekada je mogue da ima i druge opte
znakove zmijskog ujeda ukoliko se ne reaguje na vrijeme. Najvanije
je osigurati teren da ni rtva ni spasioc ne budu u opasnosti. Treba
pozvati hitnu medicinsku pomo ili organizovati transport do
zdravstvene ustanove. Unesreena osoba treba da to vie miruje da
bi se zmijski otrov to manje irio po organizmu. Ovo se posebno
odnosi na dio tijela na kojem se desio zmijski ujed. Nogu ili ruku je
dobro postaviti u nepokretni poloaj pomou odjee ili prirunih
sredstava. Sav nakit treba skinuti sa unesreene osobe zbog
mogunosti oticanja dijelova tijela.
Ubod insekta. Kod uboda insekata (strljen, osa, pela) treba
osigurati da spasioc ne postane rtva. Ako je na mjestu uboda ostala
aoka, treba je izvaditi noktima oba palca. Na mjesto uboda treba
staviti hladnu oblogu, po mogunosti led, te pozvati hitnu medicinsku
pomo. Osobu treba postaviti u polusjedei poloaj.
Ugriz psa. Kod ugriza psa najvanije jeste da osoba i spasioc ne budu
dalje u opasnosti. Ranu od ugriza psa tretirati kao i svaku drugu ranu
(zaustavljanje krvarenja i previjanje). Treba pozvati hitnu medicinsku
pomo ili se javiti u zdravstvenu ustanovu.
21.17. Prva pomo kod pothlaivanja
Pothlaivanje je esto kada je tijelo izloeno hladnoi a ne kree se,
pa se ne moe proizvoditi toplota. Kod izgladnjelih, starih i
nepokretnih osoba moe doi do pothlaivanja. Osoba drhti, koa joj
je hladna, blijeda i suha, smjenjuju se ubrzano i usporeno disanje koje
kasnije prelazi u izuzetno usporeno, osoba je konfuzna ili besvjesna, a
prsti, usne, nos i ui mogu biti plavi. Osobu treba premjestiti u topliju
prostoriju, skinuti eventualno mokru odjeu, na glavu staviti kapu, te
pozvati hitnu medicinsku pomo. Osobu se moe zamotati u deke
izmeu kojih se stavi aluminijska folija ili topao termofor, ali nikako

241

direktno na tijelo, a osobi se moe dati topao napitak da pije ukoliko

je svjesna.
21.18. Prva pomo kod dehidracije
Dehidracija nastaje kada osoba gubi vie tenosti iz organizma nego
to uzima na usta (zbog visoke temperature tijela, okoline, obilnog
povraanja ili obilnih proljevastih stolica). Dehidracija je esta kod
starih ljudi jer ne uzimaju dovoljne koliine tenosti. Usna upljina
osobe je suha, osoba ea, ima upale oi, naboranu kou, taman i
koliinski oskudan urin, slabost, glavobolju, te bol u trbuhu. Osobi
treba dati da pije dosta tenosti. U litar vode se moe dodati pola
kafene kaiice sode-bikarbone i soli, te tri kafene kaiice eera.
Treba pozvati hitnu medicinsku pomo.
21.19. Prva pomo kod bola u grudima
Bol u grudima je jedno od estih i opasnih stanja. Osoba osjea bol
iza grudne kosti koji moe da se iri u lijevu ruku, lopatice na leima,
te u donju vilicu. Bol najee nastaje iznenada, iako je unesreena
osoba najee srani bolesnik od ranije. Potrebno je odmah pozvati
hitnu medicinsku pomo, te nastojati smiriti unesreenu osobu i
postaviti je u njoj ugodan poloaj (najee polusjedei). Srani
bolesnici najee sa sobom nose svoje lijekove, pa treba provjeriti da
li je osoba uzela dozu lijeka za taj dan, te ako nije usmeno je podstai
da uzme, ali sama. Spasioc nikako ne smije samostalno dati lijekove
unesreenoj osobi.

Slika 61. Prva pomo kod bola u grudima

242

21.20. Prva pomo kod modanog udara

Modani udar nastaje iznenada. Osoba osjea slabost jednog dijela
tijela, ruke ili noge, najee sa jedne strane tijela, oteano govori,
ima duple slike, oteano hoda, ima nesvjesticu ili glavobolju.
Potrebno je odmah pozvati hitnu medicinsku pomo, a osobu smiriti i
staviti u ugodan poloaj (polusjedei). Treba zabiljeiti vrijeme
nastanka ovih znakova da bi se kasnije u zdravstvenoj ustanovi moglo
odluiti o vrsti terapije. Treba pratiti svijest i disanje osobe.

Slika 62. Izgled osobe sa modanim udarom

21.21. Prva pomo kod astme
Astma je bolest od koje osoba boluje najvjerovatnije ve due
vrijeme. Kod asmatinog napada osoba se ali na kratkou daha, brzo
i oteano disanje, kaalj, borbu za udah, strah, te promjenu boje
lica, nosa i prstiju. Unesreenu osobu treba nastojati smiriti, te je
potrebno postaviti u njoj odgovarajui poloaj (sjedei, sa
naslonjenim laktovima ili rukama na sto, polusjedei ili stojei
poloaj). Unesreena osoba treba da sama uzme svoju dozu lijekova
(pumpica); spasioc nikako ne smije da samostalno daje lijekove.

243

21.22. Prva pomo kod komplikacija eerne bolesti

Od eerne bolesti osobe obino boluju ve due vrijeme. Dijabetiari
se nekada mogu aliti na veoma jaku glad, glavobolju, znoji se,
osjea strah i podrhtavanje miia ili gubi svijest. Najee se od
same unesreene osobe moe dobiti informacija da li je ona
dijabetiar. U prvoj pomoi nije ni potrebno ni mogue odluivati da
li se radi o smanjenom ili o povienom nivou eera u krvi.
Unesreenoj osobi uvijek treba dati neto slatko da pojede ili popije.
Ukoliko osoba ne bude bolje u kratkom vremenskom roku, treba
pozvati hitnu medicinsku pomo. Ukoliko osoba izgubi svijest, treba
je postaviti u boni poloaj.
21.23. Prva pomo kod epi-napada
Epilepsija je bolest od koje osoba boluje ve due vrijeme, te moe
povremeno da ima epi-napade. Prije nastupanja napada osoba nekada
ima predosjeaj da e uslijediti napad. Nakon toga slijedi grenje
miia jedne strane tijela koje traje 30-tak sekundi. Poslije toga osobi
se vraa svijest ili jo neko vrijeme ostaje bez svijesti. Napad ne treba
pokuavati spreiti ili zaustaviti, jer je to nemogue. Treba paziti da
se osoba ne povrijedi prilikom pada na tlo. Kada napad prestane,
treba provjeriti da li osoba die, te osobu bez svijesti postaviti u boni
poloaj. Treba pozvati hitnu medicinsku pomo.

Slika 63. Izgled osobe sa epi-napadom

244

21.24. Kako postupiti kada korisnik/bolesnik ne otvara vrata?

Postupak njegovateljice koja se nala u situaciji da joj
korisnik/bolesnik ne otvara vrata:
1. Provjeriti brave, pogledati kroz prozore, zazvoniti na zvono ili
pokuati zvati na telefon dok se ne dobije odgovor.
2. Kontaktirati komiju koji moda moe biti od pomoi.
3. Nazvati najblieg roaka ili prijatelja i obavijestiti ga o
nastaloj situaciji, a on moda ima i odgovor.
4. Nazvati hitnu medicinsku pomo ili ambulantu.
5. Nazvati stanicu policije i obavijestiti ih o situaciji ukoliko se
nije uspjelo stupiti u kontakt ili se nisu uspjeli dobiti odgovori
od roaka ili prijatelja.

245

246

SAETAK
Plan i program osposobljavanja za obavljanje poslova i radnih
zadataka njegovatelja/ice pri njegovanju zdravih starih osoba, zdrave
djece i bolesnika, njegovatelju/ici daje kompetencije za obavljanje
sljedeih poslova i zadatka u saradnji sa medicinskim
sestrama/tehniarima i samostalno:
rjeava probleme vezane za etiku u njegovanju,
vri samozatitu od povreda na radu i profesionalnih
oboljenja,
prepoznaje znakove starosti i promjene u organizmu u
procesima nastanka bolesti,
komunicira sa korisnicima/bolesnicima,
vlada stresom i emocijama vezanim za poslovne zadatke,
vlada znanjima o pojedinim aspektima osnovnih ljudskih
potreba i smanjene mogunosti korisnika/bolesnika za brigu o
sebi, te vri pomo korisniku/bolesniku pri:
o disanju, uzimanju hrane i tekuine, eliminaciji
mokrae i stolice, kretanju, odmoru i spavanju,
odjevanju, odravanju normalne tjelesne temperature,
odravanju line higijene i higijene okoline,
izbjegavanju opasnosti i ouvanju sigurnosti,
komunikaciji s drugima, prakticiranju vlastite
duhovnosti/religije, radu, rekreativnim aktivnostima i
uenju,
vlada
znanjima
o
karakteristinim
grupama
korisnika/bolesnika, te vri njegu sljedeih grupa
korisnika/bolesnika:
o njega
operisanog
korisnika/bolesnika,
njega
korisnika/bolesnika
sa
kardiovaskularnim
potekoama, njega korisnika/bolesnika sa zaraznim
bolestima, njega korisnika/bolesnika sa psihijatrijskim
potekoama, njega korisnika/bolesnika sa kognitivnoperceptivnim potekoama (oteenje sluha, vida,
psihikih funkcija), njega zdravog djeteta i
prepoznavanje karakteristika bolesnog djeteta, njega
umiruih korisnika/bolesnika,

247

 vlada znanjima i vjetinama pruanja prve pomoi do dolaska

zdravstvenih radnika u sljedeim situacijama prema
smijernicama EFAM 2011:
o smireno i brzo djelovanje u hitnim stanjima,
samozatita spasioca i obezbjeivanje mjesta nesree,
pozivanje hitne medicinske pomoi, trijaa povreda i
povrijeenih, oivljavanje odraslih i djece, besvjesno
stanje, guenje stranim tijelom, krvarenje, opekotine,
prelomi, uganua, povrede kime, glave, grudnog
koa, trbuha, udar elektrine struje, ujedi i ubodi
otrovnih ivotinja, pothlaivanje, dehidracija, bol u
grudima, modani udar, asmatini napad, komplikacije
eerne bolesti, epi-napad, reagovanje u situaciji kada
korisnik/bolesnik ne otvara vrata.

248

ABSTRACT
Plan and training program for the performance of duties and tasks of
caregivers at nurturing of healthy elderly, healthy children and
patients, gives to a caregiver competence to perform the following
tasks in cooperation with nurses / technicians and independently:
solving the problems related to ethics in nurturing,
performing self-protection against accidents at work and
occupational diseases,
recognizing the signs of aging and changes in the body in the
processes of disease,
communicating with clients / patients,
managing stress and emotions related to business tasks,
managing knowledge about certain aspects of basic human
needs and reduced clients / patients ability of self-care, and
helping the patient at:
o breathing, eating and drinking, elimination of urine
and stool, movement, rest and sleep, dress,
maintaining normal body temperature, maintaining
personal hygiene and environmental hygiene, avoiding
the danger and preserving security, communication
with others, practicing their own spirituality / religion,
work, recreational activities and learning,
managing the knowledge of the characteristic groups of clients
/ patients, and nurturing the following groups of clients /
patients:
o nurturing of the operated clients / patients, nurturing of
clients / patients with cardiovascular problems,
nurturing of clients / patients with infectious diseases,
nurturing of clients / patients with psychiatric
disabilities, nurturing of clients / patients with
cognitive-perceptual disabilities (hearing, vision,
mental functions), nurturing of healthy child and
identifying characteristics of a ill child, nurturing of
dying clients / patients,
managing the knowledge and skills of first aid until the arrival
of health workers according to the EFAM 2011 guidelines in
the following situations:
249

o calm and quickly acting in emergency situations, selfprotection and ensuring of security at the accident site,
calling emergency medical services, triage of the
injuries and the injured persons, the resuscitation of
adults and children, unconsciousness, choking a
foreign body, bleeding, burns, fractures, sprains,
injuries of the spine, head, thorax, abdomen, electric
shock, bites and stings of venomous animals,
hypothermia, dehydration, chest pain, stroke,
asthmatic attack, diabetes complications, epileptic
attack, responding to a situation where the client /
patient does not open the door.

250

ZUSAMMENFASSUNG
Nach dem Plan und Programm fr die Befhigung der Erledigung der
Angelegenheiten und Aufgaben des/der Pflegers/-in bei der Pflege
der gesunden Personen, der gesunden Kinder und Kranken, die im
Laufe von 130 theorethischen und 130 praktischen Stunden des
Unterrichtes erwirbt der Pfleger/-in folgende Kompetenzen bei der
Erleidigung folgenden Angelegenheiten und Aufgaben in der
Zusammenarbeit mit den Krankenschwestern/-Technikern und
selbststndig:
lst die Probleme, die fr Ethik bei der Pflege verbunden sind,
macht den Selbstschutz von Verletzungen bei der Arbeit und
professioneller Krankheiten,
erkennt die Alterszeichen und nderungen im Organismus im
Prozess der Entstehnug der Krankheit,
kommuniziert mit Nutzungsnieern/Kranken,
herrscht mit Stress und Emmotionen, die mit Aufgaben
verbunden sind,
herrscht mit Berufen ber einzelne Aspekte der Grundmenschlichen Bedrfnissen und der geminderten Mglichkeit
des Nutzungsnieers/Kranken fr Sorge ber sich und erreicht
Hilfe dem Nutzungsnieer/Kranken bei:
o atmen, beim Nehmen der Nahrungsmittel und
Getrnke, Elimination des Urins und Stuhls,
Bewegungen, Ruhe und Schlafen, Bekleidung,
Instandhalten der normalen krperlichen Temperatur,
Instandhalten der persnlichen Hygiene und Hygiene
der Umgebung, Vermeiden der Gefahr und Bewahrung
der Sicherheit, Kommunikation mit anderen Personen,
Erledigen der eigenen geistlichen Religion, Arbeit,
rekreativen Ttigkeiten und Lernen,
herrscht mit Berufen, die karakteristisch fr die Gruppen der
Nutzungsnieer/Kranken sind und macht die Pflege der
folgenden Gruppen der Nutzungsnieers/Kranken:
o Pflege des operierten Nutzungsnieers/Krankens,
Pflege
des
Nutzungsnieers/Krankens
mit
ansteckenden
Krankheiten,
Pflege
des
Nutzungsnieers/Krankens
mit
psychiatrischen
Schwerigkeiten, Pflege des Nutzungsnieers/Krankens
251

mit
kognitiven-perzeptiven
Schwerigkeiten
(Gehrstrungen, Sehstrungen, Strungen der
psychischen Funktionen), Pflege des gesunden Kindes
und Erkennung der karakteristiken des kranken
Kindes,
Pflege
der
sterbenden
Nutzungsnieers/Krankens,
herrscht mit Kenntnissen und Fertigkeiten bei Leistung der
ersten Hilfe bis Kommen der gesundheitlichen Arbeiter in
folgenden Situationen nach den EFAM 2011 Richtungen:
o ruhig und schnell macht Ttigkeiten in dringenden
Situationen, Selbstschutz des Retters und Sicherung
des Tatortes, Rufen der dringenden medizinischen
Nothilfe, Triage der Verletzungen und der Verletzten,
Belebung der Erwachsenen und Kinder, Ohnmacht,
Atemnot/Wrgen mit fremden Krpern, Blutung,
Verbrennungen, Brche, Verstauchungen, Rken-,
Kopf-, Bauchverletzungen, Schlag vom Strom, Bisse
und Stiche der Gifttierte, Unterkhlung, Dehidration,
Brustschmerzen,
Gehirnschlag,
Atemnot,
Komplikationen von Zuckerkrankenheiten, Epi-flle,
Reagieren
bei
der
Situation,
wenn
der
Nutzungsnieer/Kranke die Tr nicht ffnet.

252

REFERENCE
1. Faessler D, Vionnet G, Fontannaz L, Martin C, Vaudan J.
Pomona njegovateljica, pomoni njegovatelj SRK: osnovni kurs
sa praktinim uputama. vicarski Crveni krst, 2007.
2. urkovi P. (ur.). Sestrinske procedure. Beograd: Data status,
2010.
3. Sprei V, Ramovi F. Prirunik za njegovateljice. Tuzla: Crveni
kri Tuzlanskog kantona, 2011.
4. Skrb
o
starim
i
nemonim
osobama.
http://www.ogi.hr/files/publikacije/ogi/Skrb_o_starim_i_nemocni
m_osobama.pdf (17. maj 2013.).
5. Novosadski humanitarni centar. Kuna nega i pomo u kui
starijim osobama. Prirunik za volontere. Novi Sad, 2006.
6. Joli M, Viovac Lj, orevi D. Opta i specijalna njega
bolesnika sa organizacijom sestrinske slube. Beograd-Zagreb:
Medicinska knjiga, 1990.
7. Stevanovi M. Nega u rehabilitaciji. Beograd-Zagreb: Medicinska
knjiga, 1986.
8. Hanevi J. Dekubitus. Zagreb: Medicinska naklada, 2003.
9. epec S. Standardizirani postupci u zdravstvenoj njezi. Zagreb:
Hrvatska komora medicinskih sestara, 2010.
10. Avdi M, vraki S, Peevski Z, Bajramovi E, Jahi E. Vodi za
njegu dijabetinog stopala. Sarajevo: Ministarstvo zdravstva
Kantona Sarajevo, Institut za naunoistraivaki rad i razvoj
Klinikog centra Univerziteta u Sarajevu, 2009.
11. ukljek S. Osnove zdravstvene njege. Zagreb: Zdravstveno
veleuilite, 2005.

253

12. Fukar G. Uvod u sestrinske dijagnoze. Zagreb: Hrvatska udruga

za sestrinsku edukaciju, 1996.
13. Fukar G. Proces zdravstvene njege. Zagreb: Medicinski fakultet
Sveuilita u Zagrebu, 1995.
14. Begi M. Proces zdravstvene njege u okviru polivalentne
patronane zatite. Zenica: Dom tampe, 2001.
15. European First Aid Manual 2011. Belgian Red Cross-Flanders,
2011.
16. Hadibeganovi M. Programi obuke iz prve pomoi. Sarajevo:
Crveni kri FBiH, 2011.
17. Alibegovi E. Prva pomo sa realistikim prikazom povreda,
stanja i oboljenja. Tuzla: Crveni kri opine Tuzla, 2003.
18. Osmanovi E. Prva pomo. Sarajevo: Crveni kri FBiH, 2009.
19. Prpi I, Bauer H. Kirurgija: prirunik za medicinske sestre.
Beograd-Zagreb: Medicinska knjiga, kolska knjiga, 1983.
20. Kosti S, Puji Lj. Pedijatrija: praksa za zanimanje medicinska
sestra/tehniar. Sarajevo: Svjetlost, Zavod za udbenike i
nastavna sredstva, 1984.
21. Turuk V. Zdravstvena njega djeteta. Zagreb: Visoka zdravstvena
kola u Zagrebu, 1996.
22. Mali I, Stopi Z, Ili R. Pedijatrija: za srednju medicinsku
kolu. Zagreb: kolska knjiga, 2011.
23. Sarvan M. Ishrana i njega zdravog i bolesnog djeteta od roenja
do polnog sazrevanja. Sarajevo: Republiki zavod za socijalno
osiguranje SR BiH, 1958.
24. Dikli D. Akutne infektivne bolesti sa epidemiologijom i negom.
Beograd: Savremena administracija Beograd, 1988.

254

25. Ahmetagi S. Infektologija i zdravstvena njega infektivnih

bolesnika. Tuzla: PrintCom grafiki inenjering Tuzla, 2010.
26. Rankovi-Vasiljevi R. Metodika nastave zdravstvene njege.
Beograd: Via medicinska kola u Beogradu, 2000.
27. World Health Organization. LEMON: Learning Materijal on
Nursing.
http://whqlibdoc.who.int/euro/199497/EUR_ICP_DLVR02_96_1-0.pdf (17. maj 2013.).
28. Federalno ministarstvo zdravstva. Strateki plan razvoja zdravstva
u FBiH u periodu od 2008. do 2018. godine.
http://www.ljktk.ba/dokumenti/strateski_plan_2008_2018.pdf
(17. maj 2013.).
29. Omani A. Zdravstveni odgoj i promocija zdravlja. Sarajevo:
Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2002.
30. Smailbegovi A, Hadihalilovi E. Uvod u prouavanje i
poduavanje humanih odnosa meu polovima: predavanja i
radionice na Zdravstvenom fakultetu u Zenici. Zenica: Lotos,
2007.
31. Ibrahimagi-eper L. Promocija zdravlja i prevencija bolesti.
Zenica: Univerzitet u Zenici, 2008.
32. igi D, Pertot V, Ivankovi D, Konstantinovi D. Hronina
masovna nezarazna oboljenja. Beograd: Savremena administracija
Beograd, 1988.
33. Miovi P, Cuci V, Janji M. Socijalna medicina. BeogradZagreb: Medicinska knjiga, 1988.
34. Hraba B. Socijalna medicina. Mostar: Fakultet zdravstvenih
studija Sveuilita u Mostaru, 2010.
35. olakovi B, Stoini S. Preventivna kardiologija. BeogradZagreb: Medicinska knjiga, 1981.

255

36. Gradski zavod za hitnu medicinsku pomo Beograd, Republiki

hidrometeoroloki zavod SR Srbije. Uticaj vremena na zdravlje
ljudi. Beograd: Nauna knjiga, 1988.
37. Milovanovi D. Medicinska etika. Zajear: RO za grafikoizdavaku delatnost Zajear, 1979.
38. Savievi M. Higijena. Beograd-Zagreb: Medicinska knjiga,
1986.
39. Grujica . Preventivna medicina. Sarajevo: Veselin Maslea,
1962.
40. Durmievi S, Durmievi-Serdarevi J. Zdravlje u okoliu.
Zenica: Dom tampe Zenica, 2008.
41. Jugoslovensko savetovanje: ovekova sredina i zdravlje ljudi,
meusobna povezanost i uslovljenost. Beograd: Jugoslovenski
savez za zatitu i unapreenje ovekove sredine, 1979.
42. Goleti , Terzi R. Ekoloka edukacija. Zenica: Mainski
fakultet Univerziteta u Zenici, 2005.
43. estan M. Postoperativna terapija bola. Sarajevo: Dom tampe
Zenica, 2001.
44. osi V. Psiholoke manifestacije boli, funkcija i tretman.
Sarajevo: TKD ahinpai, 2002.
45. Durmievi S, Durmievi-Serdarevi J. Religija i zdravlje,
principi i praksa. Zenica: Dom tampe Zenica, 2008.
46. Goleman D. Emocionalna inteligencija. Beograd: Geopoetika
izdavatvo, 2010.
47. Alajbegovi S. eerna bolest. Zenica: Drutvo za borbu protiv
eerne bolesti Zenica, 1995.
48. Smajlagi-Hodi A, Sarajli-Spahi S. Zenica: Pravilna prehrana
dijabetiara, 2004.
256

49. Ranch J, Weeny M. Voenje vaeg dijabetesa. Indiana: Eli Lilly

and Company, 1997.
50. Ljuca F, Nuhbegovi S. Praktikum iz fiziologije sa radnom
sveskom. Tuzla: Off-Set Tuzla, 2005.
51. Stajkovac A, Baji M, ivanovi S, Anelkovi I. Anatomija i
fiziologija sa praktikumom za trei razred usmerenog obrazovanja
zdravstvene struke i delatnosti linih usluga. Beograd: Zavod za
udbenike i nastavna sredstva, 1982.
52. u M. Anatomija i fiziologija ovjeka. Sarajevo: Veselin
Maslea, 1989.
53. Vodi
za
zdrav
ivot
ena
u
menopauzi.
http://cvrstosamresila.rs/preuzimanja/brosura.pdf (17. maj 2013.).
54. Dili M, uti H, Dizdarevi Z, Buka M. Vodi za duboku
vensku trombozu i pluni embolizam. Sarajevo: Ministarstvo
zdravstva Sarajevskog kantona, Institut za naunoistraivaki rad
i razvoj Klinikog centra Univerziteta u Sarajevu, 2006.
55. Como ND, ur. Mosby's Medical, Nursing and Allied Health
Dictionari. 6. izd. St. Louis: Mosby-Year Book, 2001.
56. Kozier B, Erb G, Berman A, Snyder S, ur. Fundamentals of
Nursing: Concepts, Process, and Practice. 17. izd. New Jersey:
Pearson Education, 2004.
57. Smelzer CS, Bare GB, ur. Brunner and Suddarth's Textbook of
Medical-Surgical Nursing. Philadelphia, New York, London,
Hagerstown: JB Lippincott Company, 1992.
58. Joan SM, ur. Advanced Practice Nursing: Emphasizing Common
Roles. Philadelphia: FA Davis Company, 2005.
59. Potter PA, Griffin-Perry A, ur. Fundamentals of Nursing. St.
Louis: Mosby, 2005.

257

60. Polit FD, Beck CT, ur. Essentials of Nursing Research:

Appraising Evidence for Nursing Practice. 17. izd. Philadelphia,
Baltimore, New York, London, Buenos Aires, Hong Kong,
Sydney, Tokyo: Wolters Kluwer Health, Lippincott Williams and
Wilkins, 2010.
61. Udruenje lijenika ope medicine Jugoslavije. Gerijatrija II,
izabrana poglavlja za lijenike ope medicine. Opatija: Deseti
seminar za struno usavravanje, 1979.

258

INDEKS SLIKA
Slika 1. Pravilno pranje ruku
Slika 2. Zatitna odjea: rukavice, maska, pregaa, kapa, natikae
Slika 3. Pravilni poloaji pri manipulisanju teretom
Slika 4. Sistem organa za disanje i proces disanja
Slika 5. Traheostoma
Slika 6. Sistem organa za probavu
Slika 7. Piramida zdrave ishrane
Slika 8. Nazogastrina sonda
Slika 9. Gastrostoma
Slika 10. Dijabetino stopalo
Slika 11. Aparati za mjerenje nivoa eera u krvi
Slika 12. Mjesta davanja inzulina na tijelu
Slika 13. Davanje inzulina
Slika 14. Sistem organa za izluivanje
Slika 15. Razlike sistema organa za izluivanje i genitalnih organa
kod ena i mukaraca
Slika 16. Sistem organa za cirkulaciju
Slika 17. None posude
Slika 18. Urinarni kateter i vreica za sakupljanje urina
Slika 19. Urinarni kondom
Slika 20. Vjetaki anus
Slika 21. Mjerenje pulsa
Slika 22. Mjerenje arterijskog krvnog pritiska
Slika 23. Otok na nogama
Slika 24. Sistem organa za kretanja: kosti, miii i zglobovi
Slika 25. Mjesta na kojima najee nastaje dekubitus
Slika 26. Dekubitus
Slika 27. Mjesta za preventivno postavljanje jastuia
Slika 28. Antidekubitalni duek i jastui
Slika 29. Proirene vene
Slika 30. Postavljanje elastinog zavoja
Slika 31. Elastine arape
Slika 32. Kontraktura prsta
Slika 33. Kontraktura runog zgloba
Slika 34. Vjeba za prevenciju kontrakture
Slika 35. Pomona sredstva za hodanje i kretanje
Slika 36. Primjeri vjebi za poboljanje pokretljivosti i jaanje miia
259

Slika 37. Primjeri vjebi za prevenciju osteoporoze

Slika 38. Nervni sistem
Slika 39. Mjerenje tjelesne temperature ispod pazuha
Slika 40. Mjerenje tjelesne temperature u maru
Slika 41. Mjerenje tjelesne temperature u ustima
Slika 42. Mjerenje tjelesne temperature u uhu
Slika 43. Pelene za odrasle osobe
Slika 44. Bolesniki krevet, natkasna i stoli za krevet
Slika 45. Uzimanje tablete na usta
Slika 46. Kutijica za raspored lijekova organizator uzimanja
lijekova
Slika 47. Hirurka rana
Slika 48. Previjanje rane
Slika 49. Sadraj kutije prve pomoi
Slika 50. Lanac preivljavanja
Slika 51. Provjeravanje stanja svijesti
Slika 52. Otvaranje disajnog puta
Slika 53. Provjeravanje disanja
Slika 54. Kompresije na grudni ko i vjetako disanje
Slika 55. Upotreba automatskog eksternog defibrilatora (AED)
Slika 56. Oslobaanje disajnih puteva od stranog tijela
Slika 57. Postavljanje u boni poloaj oporavka
Slika 58. Zaustavljanje krvarenja i poloaj sa povienim nogama u
odnosu na ostatak tijela
Slika 59. Pruanje prve pomoi kod opekotina
Slika 60. Stavljanje preloma i uganua u nepokretan poloaj
Slika 61. Prva pomo kod bola u grudima
Slika 62. Izgled osobe sa modanim udarom
Slika 63. Izgled osobe sa epi-napadom

260

BIOGRAFIJE AUTORA
Nino Hasanica, magistar zdravstvene njege i menadmenta
Nino Hasanica je roen 18. oktobra 1987. godine u Zenici, Opina
Zenica, Bosna i Hercegovina. Pohaao je Osnovnu kolu Mea
Selimovi u Zenici. Zavrio je Medicinsku kolu u Zenici, gdje je
proglaen uenikom generacije, te bio dobitnik nagrade naelnika
Opine Zenica. Diplomirao je na Zdravstvenom fakultetu
Univerziteta u Zenici 13. oktobra 2009. godine iz predmeta Urgentna
medicina na temu Kardiopulmonalna reanimacija kod Cardiac
arrest-a i stekao zvanje diplomiranog medicinskog tehniara.
Dobitnik je povelje dekana Zdravstvenog fakulteta, kao student sa
najviim prosjekom ocjena u generaciji. Magistrirao je na
Zdravstvenom fakultetu Univerziteta u Zenici 29. oktobra 2012.
godine na temu Istraivanje znanja, stavova i ponaanja zdravstvenih
radnika i pacijenata u vezi sa sestrinstvom kao profesijom i stekao
akademsku titulu i struno zvanje magistra zdravstvene njege i
mendamenta. Zavrio je dopunsko pedagoko obrazovanje na
Pedagokom fakultetu Univerziteta u Zenici, kolu engleskog jezika
pri Language Masters Agency, te BHM-SORO kolu informatike.
Poznaje osnove njemakog jezika.
Aktivni je uesnik na meunarodnim i studentskim kongresima,
simpozijumima i seminarima, sa objavljenim radovima u zbornicima
radova i knjigama apstrakata. Autor je radova objavljenih u South
Eastern Health Sciences Journal i Medicinskom glasniku. Vanija
uea na kongresima, simpozijumima, seminarima i projektima su:
Projekat edukacije pruanja prve pomoi 3P pri 4-H klubu u Zenici,
BiH, Meunarodni nauno-struni onkoloki simpozijum u Zenici,
BiH, Predavanja Ljekarske komore Zeniko-dobojskog kantona:
Priprema krvnih komponenti i Predtransfuzijsko ispitivanje u
Zenici, BiH, Prvi kongres medicinskih sestara/tehniara iz
kardiovaskularne medicine u Sarajevu, BiH, Seminar Virtualni
pacijent na Univerzitetu u Zenici, BiH, Trei i etvrti meunarodni
nauno-struni skup Studenti u susret nauci u Banja Luci, BiH, Prvi
meunarodni seminar o dijagnostici, planiranju i programiranju
tjelesnog i zdravstvenog odgoja u Zenici, BiH, Peta studentska
nauno-struna konferencija Techno-Educa u Zenici, BiH, esti
261

meunarodni kongres studenata medicine u Novom Sadu, Srbija,

Seminari Zavoda za javno zdravstvo Zeniko-dobojskog kantona:
Proizvodnja, kvalitet i cijene namirnica relevantni faktori
zdravlja, Znaaj vode za sigurnost hrane, Zelena ekonomija
proizvoditi u skladu sa prirodom filozofija i strategija budunosti,
Poljoprivredne zadruge klju ishrane znaaj zadrugarstva u
prehrani stanovnitva u aktuelnim ekonomskim, agrotehnikim,
klimatskim i demografskim prilikama, Edukacija iz kolske
higijene za diplomirane zdravstvene tehniare, Edukacija trenera za
pruanje prve pomoi i osnovno odravanje ivota za diplomirane
zdravstvene tehniare, Ekonomske i ekoloke reperkusije vodenih
akumulacija hidroelektrana na lokalnu zajednicu, Prevencija
cervikalnog karcinoma, Screening za rano otkrivanje poremeaja
vida,Screening za rano otkrivanje poremeaja sluha, Kurs za
instruktora prve pomoi u sklopu projekta Prva pomo na radnom
mjestu u Vogoi, BiH, Prva meunarodna znanstvena konferencija
o zdravstvenim naukama u Travniku, BiH, Prva i Druga
meunarodna konferencija o prevenciji trauma i povreda smanjenje
povreivanja u BiH u Zenici, BiH, Prva nauno-struna konferencija
o sestrinstvu sa meunarodnim ueem Sestrinstvo juer, danas,
sutra u Zenici, BiH. Predava je na kontinuiranoj profesionalnoj
edukaciji lanova Komore zdravstvenih tehniara Zeniko-dobojskog
kantona u nekoliko navrata.
Radno iskustvo je sticao u nekoliko javnih ustanova. Radio je u
projektima Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i
Hercegovine, te Zavoda za javno zdravstvo Zeniko-dobojskog
kantona. Volonterski je radio u Domu za stara lica Zenica. Godinu
volonterskog-pripravnikog staa je obavio u Kantonalnoj bolnici
Zenica, prvenstveno na Slubi za unutranje bolesti na Odjeljenju za
kardiologiju, te poloio dravni struni ispit. Radio je i na Odjeljenju
za pulmologiju i reumatologiju u Kabinetu za kemoterapiju pulmoonkolokih pacijenata.
Dugogodinji je volonter u Crvenom kriu Opine Zenica. Tu radi
timski i samostalno kao koordinator u organizovanju akcija
dobrovoljnog darivanja krvi i certificirani instruktor prve pomoi.
lan je opinskog Tima za zatitu i spaavanje pri Crvenom kriu.
lan je Predsjednitva Crvenog kria Opine Zenica. Dobitnik je niza
nagrada Crvenog kria opine Zenica za doprinos u ispunjavanju
262

programskih ciljeva i zadataka organizacije. Dobrovoljni je davaoc

krvi 12 puta. Bio je Predsjednik Konferencije mladih Crvenog kria
Zeniko-dobojskog kantona u mandatu 2008-2013. godina. Jedan je
od predavaa na Obuci za njegovateljice prema metodi vicarskog
Crvenog kria pri Crvenom kriu Opine Zenica. Dobitnik je Pohvale
Kantonalnog taba civilne zatite za ostvarene rezultate u zatiti i
spaavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesrea.
Bio je aktivni lan Asocijacije studenata Zdravstvenog fakulteta
Univerziteta u Zenici. Bio je dugogodinji lan Djeije, omladinske i
lutkarske scene Bosanskog narodnog pozorita Zenica, gdje je
odigrao dvije premijerne i oko dvadeset repriznih izvedbi djeijih
predstava, te je registrovan u Indeksu glumaca i uesnika
Monografije izdate povodom 60-te godinjice Djeije scene.
Rekreativno se bavi nogometom.
Trenutno radi u Kantonalnom zavodu za javno zdravstvo Zenica na
Slubi za kolsku higijenu. lan je Virtuelnog centra za promociju
zdravslja i prevenciju bolesti pri Kantonalnom zavodu za javno
zdravstvo Zenica.
Erna Terzi, diplomirana medicinska sestra
Erna Terzi je roena 14. septembra 1987. godine u Zenici. Zavrila
je Medicinsku kolu u Zenici 2006. godine. Diplomirala je na
Zdravstvenom fakultetu Univerziteta u Zenici 2009. godine iz
predmeta Medicinska sociologija na temu Bolest drutva korupcija
u zdravstvenom osiguranju i stekla zvanje diplomirane medicinske
sestre.
Magistarski master studij na Zdravstvenom fakultetu Univerziteta u
Zenici je upisala akademske 2009/10. godine.
Aktivni je uesnik na meunarodnim i studentskim seminarima, a
meu najvanije spadaju: Seminar o upravljanje medicinskim
otpadom, stanje i perspektive u Zenici, BiH, Edukacija iz kolske
higijene za diplomirane zdravstvene tehniare, Edukacija trenera za
pruanje prve pomoi i osnovno odravanje ivota za diplomirane
zdravstvene tehniare, Prevencija cervikalnog karcinoma,
Screening za rano otkrivanje poremeaja vida,Screening za rano
263

otkrivanje poremeaja sluha, Prva nauno-struna konferencija o

sestrinstvu sa meunarodnim ueem Sestrinstvo juer, danas,
sutra u Zenici, BiH, Internacionalni seminar BHAAAS dani u BiH u
Zenici, BiH, Prvi meunarodni seminar o dijagnostici, planiranju i
programiranju tjelesnog i zdravstvenog odgoja u Zenici, BiH,
Mediteranski kamp mladih ATLANTIS VII Volonteri u akciji,
Tunis, Seminar Virtualni pacijent na Univerzitetu u Zenici, BiH,
Seminar o osnovnim vjetinama realistikog prikaza povreda i rana u
kampu Crvenog kria FBiH u Vogoi, BiH.
Radno iskustvo je sticala u nekoliko javnih ustanova: Kantonalni
zavod za javno zdravstvo Zenica, Dom za stara lica Zenica,
Kantonalna bolnica Zenica, te dravni struni ispit poloila 2011.
godine.
Od 2005. godine je volonter u Crvenom kriu opine Zenica. Aktivno
uestvuje u svakodnevnim aktivnostima Crvenog kria opine Zenica
(edukacija iz prve pomoi za uenike osnovnih i srednjih kola,
podizanje nivoa zdravstvene kulture mladih, edukacije o
reproduktivnom zdravlju i narkomaniji, obiljeavanje sedmica
solidarnosti, program kune njege za volontere, uee u akcijama
dobrovoljnog darivanja krvi, prikupljanje pomoi socijalno
ugroenim kategorijama, edukacije putem predavanja, seminara,
radionica, teajeva, takmienja, kampova i sl.). Redovno je lan
organizacionog odbora opinskog takmienja u pruanju prve
pomoi. lan je opinskog Tima za zatitu i spaavanje pri Crvenom
kriu. Dobitnik je niza zahvalnica Crvenog kria opine Zenica za
doprinos u ispunjavanju programskih ciljeva i zadataka organizacije.
Jedan je od predavaa na Obuci za njegovatelje/ice prema planu i
programu vicarskog Crvenog kria.
Trenutno je zaposlena u Kantonalnom zavodu za javno zdravstvo
Zenica u Slubi za kolsku higijenu.
Kasema Mehi, diplomirana medicinska sestra
Kasema Mehi je roena 27.02.1990. godine u Zenici. Osnovnu kolu
zavrila je u Zenici. Srednju Medicinsku kolu u Zenici zavrila je
2009. godine. Diplomirala je na Zdravstvenom fakultetu Univerziteta
264

u Zenici 2013. godine i stekla zvanje diplomirana medicinska sestra.

Tokom dodiplomskog studija bila je najbolji student i stekla nagradu
Povelja Dekana za najbolji postignuti uspijeh u generaciji za sve tri
studijeske godine.
Pripravniki sta obavila je u Kantonalnom zavodu za javno
zdravstvo ZDK na Slubi za laboratorijsku dijagnostiku, Odjeljenje
za kliniku i sanitarnu mikrobiologiju, te poloila dravni struni
ispit.
Trenutno pohaa drugi ciklus studija, Magistarski master studij na
Zdravstvenom fakultetu Univerziteta u Zenici. Ima zavreno
dopunsko pedagoko obrazovanje, pedagoko-psiholoko-metodikodidaktiku grupu predmeta na Univerzitetu u Travniku, kao i
njemaki jezik A1 stepen, engleski jezik A1 stepen, italijanski jezik I
nivo, te kurs informatike, MS Word i MS Windows.
Od 2010. godine je aktivan volonter u Crvenom kriu opine Zenica,
naruito u programima edukacije o reproduktivnom zdravlju, prvoj
pomoi, prevenciji tuberkuloze te brige o starim osobama.
Koordinator je projekta Mladi za stare u Crvenom kriu opine
Zenica. Koordinator je dnevnog centra za stara lica Starost moe biti
drugaija u Crvenom kriu opine Zenica. Jedan je od predavaa na
Obuci za njegovatelje/ice prema planu i programu vicarskog
Crvenog kria. Jedan je od autora prirunika Realistiki prikaz
povreda. Dugogodinji je sudija na opinskim takmienjima u
pruanju prve pomoi, te dobitnika zahvalnica za uee na
opinskim i kantonalnim takmienjima. Aktivan je volonter u NVO
Medica Zenica na projektu Stariji brat, starija sestra, te dobitnik
certifikata za volonterski rad u ovom projektu, kao i dobitnik
priznanja Volonter godine 2014. godine. Uesnik je seminara
Edukacija nastavnika za budunost, kao i YERP programa.
Denis Martini, diplomirani pravnik i medicinski tehniar
Denis Martini je roen 25.04.1988. godine u Zenici, gdje je zavrio
osnovnu kolu, te srednju Medicinsku kolu 2007. godine.
Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici 2011.

265

godine. Trenutno je student magistarskog master studija na

Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici.
Dvije godine je radio u advokatsko kancelariji kao advokatski
pripravnik, a nakon toga tri mjeseca u Udruenju graana za pruanje
besplatne pravne pomoi u Zenici. Dugogodinji je volonter Crvenog
kria opine Zenica, gdje je i lan Predsjednitva i aktuelni
Predsjednik Konferencije mladih. Aktivno uestvuje u aktivnostima
vezanim za edukacije iz prve pomoi, te u organizovanju i ueu na
opinskim, kantonalnim i federalnim takmienjima iz prve pomoi
kao sudija. Takoer, aktivno je ukljuen u obiljeavanje sedmica
solidarnosti, program kune njege za volontere, prikupljanje pomoi
socijalno ugroenim kategorijama, razne vrste edukacija putem
predavanja, seminara, radionica, kampova, te uestvuje u akcijama
dobrovoljnog darivanja krvi.
Trenutno je zaposlen u bankarskom sektoru na pravnim poslovima.

266

Bulevar Kulina bana 28e, 72000 Zenica, BiH

+387 (0)32 401 483
www.ckzenica.com
crvenikriz.ze@gmail.com
nino_hasanica@hotmail.com
erna_ze@live.com
kasema.mehic@live.com
denis.martini2504@gmail.com

267

CRVENI KRI OPINE ZENICA