You are on page 1of 23

Sveuilite u Zagrebu

Akademija likovnih umjetnosti


Nastavniki odsjek-slikarstvo

Nikolina Zanetti
DIPLOMSKI RAD

''Performans
01''
Udaljavanje od
slikarstva

MENTOR: prof. Damir Soki


Zagreb, rujan 2014.

Reafirmacija denotativnog slikarstva.


Struja koja se otisnula poetkom 50ih godina 20.stoljea te koja je
kulminirala u drugoj polovici i krajem 20.stoljea, na koju se elim
referirati, tretirala je sliku kao samooznaavajuu povrinu. Povrinu
koja razgoliuje proces vlastitog stvaranja i gdje u prvi plan izbija samo
njena fizika graa. Slikarstvo se u to vrijeme oprostilo od povijesnoumjetnikog koncepta slike kao mimetikog naina slikanja,
predstavljanja i prikazivanja zbilje te je odstupilo od prikazivanja
estetskih efekata.
Ta ista struja je odbila simbol i fetiizam te se vratila na primarno
izraajno sredstvo-materijal, boju, potez Kada se govori o materijalu
kao jednom primarnih izraajnih sredstava govorimo o materijalnost
svih elemenata koji ine sliku,a to su podloga i boja, dva elementa koja
e naposlijetku subordinirati znaenju prizora. Jedan od noviteta je da
podloga, temeljna materijalna supstanca slike dobiva u cjelini isto
znaenje kao i boja, kao trag umjetnikova osobnog upisivanja u sliku.
Drugim rijeima, u drugoj polovici 20.stoljea relativiziraju se odnosi
materijalnoga i onoga to pripada sferi individualnoga umjetnikova
rukopisa i govora.
Otkuda dolazi novo htijenje za slikarstvom bez 'slike', bez mimezis,
koja u prvi plan stavlja podlogu, boju i materijal?
U svojim tekstovima, Zvonko Makovi, autor knjige Tabula rasa
spominje kraj slikarstva i ''posljednju sliku''.(*) Makovi konstatira da je
uestala nazonost slika koje odiu radikalnim redukcionizmom i
vizualnim asketizmom dovela do smrti/kraja tih medija da je tim
nainom slikanja posljednja slika naslikana
(poput Malevievih crnih i bijelih kvadrata ili Reinhardtovih
monokromnih
povrina). Makovi ujedno istie da nije rije o revivalu tih medija sa
prepoznatljivim manulanim osobinama procesa rada kao to se u
poetku mislilo ve o sasvim novom strujanju. Yve-Alain Bois u svom
tekstu ''Painting: The task of mourning'' zapoinje sa tvrdnjom da je
smrt ili dovretak niza samo ope mjesto vremena.(*)
Bois misli na dovretak jednog odreenog niza shvaanja slike kao
''kutije optike iluzije'' unutar ijih granica okvira koje je mimetiki
prikazana iluzija prostora, svijetla i predmetnosti. Taj niz prekinuo je
Monet kada je sliku afirmirao kao plono reljefno djelo, niui slojeve i
fasetice boja jednu na drugu imitirajui svoje lopoe i odbljeske na vodi.

On se na taj nain udaljava od zaglaene povrine platna.


Iako Monet nikako nije bio inovator ove tehnike , on je svakako
pokrenuo novi val shvaanja slike kao predmeta . Ovakav nain
interpretacije likovnog djela kulminira sa Cezanneom koji poinje
fokusirati svoju pozornost na materijalnu i stvarnu strukturu platna,
njegovu prirodnu boju i teksturu ukljuujui ga u svoje slike.
Boja koju ju je nanosio je sada imala strukturu koja je probijala od
platna.

*Zvonko Makovi, Tabula rasa; Primarno i analitiko u hrvatskoj umjetnosti,


Zagreb, svibanj 2014., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Gliptoteka

Cezzane i Seurat kao Monetovi sljedbenici, naglaenim i razmaknutim


potezima ''atomiziraju'' povrinu slikanog motiva time afirmirajui
ploni karakter slike.
Prijelomni trenutak u shvaanju koncepta slike i njene fakture zadesio
se kada Aleksandr Rodenko u rujnu 1921. godine na izlobi
''5x5=25'' izlae svoje 3 monokromne slike u 3 primarne boje, od koje
je svaka obojana jednom primarnom bojom- jedna uta, jedna crvena i
jedna plava slika.
Rodenkova platna su bila liena svakog sadraja, poruke, znaenja ili
motiva.
U pravome smislu denotativno slikarstvo. Radovi su postali
predmetom, lienim svake semantike nadgradnje gdje se umjetniki
predmet sveo na vlastitu materijalnost te je dosegnuo nulti stupanj
svoje pojavnosti.
ak i autor opisuje svoje radove kao radove reducirane do krajnjeg
logikog zakljuka:
''Reducirao sam sliku do njenog logikog zakljuka i izloio tri platna:
crveno, plavo i uto. Potvrdio sam: to je kraj slike. To su primarne boje.
Svaka je ploha ista ploha i vie nee biti predstavljanja.''
Rodenkovi radovi u ovom sluaju, uistinu govore sami za sebe. Od
njihove pojave i Rodenkovog samog opisa svojih radova, ''iza njih'' ne
postoji nita drugo
Citirat u Zvonka Makovia u nj tekstu Tabula Rasa koji opisuje
Rodenkove radove:
''Rodenko svojim triptihom tu ideju doveo do apsoluta, i to

eliminirajui s povrine slike svako drugo znaenje, pa i znaenje boje,


a afirmirajui iskljuivo materijalnost boje, tada se zaista moe rei da
je dosegnut sam kraj jednoga puta.''(*)
Ovom reenicom moemo zakljuiti misao pod kojom smo mislili na
''kraj slike''/ ''posljednju sliku''. Slika koja citirajui samu sebe , prestaje
biti tradicionalnim pojmom slike.
Autoreferencijalnost je postala odluujuom odlikom moderne
umjetnosti ovoga doba. Tako je slika nepovratno prestala biti poruka,
ifra, opomena ili aluzija.
Temeljna ideja ''autoreferencijalnog'' slikarstva je da se ono sastoji od
onoga to jest boje, platna i manualna dijela posla, a cilj ovakva
naina rada bio je da se ukine svaka vrsta predstave i da se motritelj
dovede u situaciju da ita samo ono od ega je slika napravljena. Moje
htijenje je sukladno tomu.
Svoje temelje ujedno pronalazim u idejama, razmiljanjima i djelovanju
grupe ''Gorgone'' koja djeluje u razdoblju izmeu 1959.-1966. godine.
Oni naglaavaju odmicanje od vjene polarizacije 'figurativna
umjetnost- apstraktna umjetnost' i prikazivanje slike kao iste
elementarne pojavnosti, pri tome iskljuujui simboliku i metaforu.
Njihove temeljne karakteristike su redukcija, monokromija, plonost te
odustnost svakoga znaka izvan same slike.

* Zvonko Makovi, Tabula rasa; Primarno i analitiko u hrvatskoj umjetnosti,


Zagreb, svibanj 2014., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Gliptoteka

Slika je, dakle, je prije svega rezultat strukturalnog procesa i njegovih


temeljnih naela te kulminacija kritine svijesti njegove proizvodnje.
Slika naspram svog tradicionalnog pojma postaje ''anti-slika''.
Autorica izlobe ''Gorgona'' govori o grupi i autorima:
''Bez obzira na razlike pojedinanih stvaralakih koncepcija, lanove
Gorgone ujedinjavala je zajednika pripadnost duhu modernizma, to
ga definira prepoznavanje apsurda, praznine, monotonije kao estetskih
kategorija, sklonost nihilizmu, metafizika ironija. (*)
Jedan od pripadnika grupe Gorgona je Julije Knifer o kojem Govori
Makovi.
Teme koje su inicirali umjetnici ovoga vremena, a time ujedno i Knifer,
su problematiziranje kraja tradicionalnog jezika slikarstva.
Makovi govori o Kniferu:
''Julije Knifer je tako govorio kako mu je cilj dosegnuti antisliku, a

1960. redukcijom sredstava dolazi do rjeenja koje e primjenjivati


preko etrdeset godina. Reducira elemente slike na horizontalne i
vertikalne geometrijske povrine kojima komponira motiv meandra.
Meandar postaje njegov zatitini znak i nalazimo ga u tisuama
varijanti s tek neznatnim razlikama na brojnim slikama i crteima.
U svojem redukcionistikom postupku liava se takoer boje koristei
iskljuivo crnu i bijelu, a u slici afirmira plonost kao njezinu temeljnu
osobinu.'' (*)
Slikajui jedan te isti motiv do kraja ivota, Knifer je konstantnim
ponavljanjem eliminirao evoluciju i promjene kao komponente gradnje
koje ine stavke modernog slikarstva.
Kulminacija moga htijenja u svom zavrnom radu nastupa sa primjerom
Marijana Jevovara koji je bio obuzet 'negacijom slike':
''Moje slikanje je negacija oblika, prljanje bijele povrine platna.'' (*)

* Zvonko Makovi, Tabula rasa; Primarno i analitiko u hrvatskoj umjetnosti,


Zagreb, svibanj 2014., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Gliptoteka

Jevrovar o slikanju govori kao o prljanju, negativnim inom kojim


upropatava bjelinu platna.
Nena Dimitrijevi njegov rad tumai pak kao destrukciju slike:
Posrijedi je umjetniko djelo kao destrukcija ali nije rije o ironinoj
spektakularnoj destrukciji dadaista, nego o tihom, ali nita manje
efikasnom procesu unitenja plohe, programiranom ataku na problem
pikturalne strukture. (*)
U svom radu nastojim postii ono o emu Makovi govori u svome
tekstu kada govori o razvitku likovnog usmjerenja inspirirano grupom
Gorgone:
''Umjetniko djelo nita ne reprezentira osim sama sebe, iz njega su

iskljueni svi simboli, svaki estetski sadraj, svaki nagovjetaj iluzije o


bilo emu drugome izvan njega samoga. Takvim radikalnim svoenjem
umjetnikoga djela na nulti stupanj, na istu fiziku egzistenciju
doveden je jedan povijesni proces na sam rub.'' (*)
Rad naziva ''Performans '' Udaljavenje od slikarstva'' je videodokumentacija u obliku stop-motiona koja dokumentira proces slikanja
u trajanju od puna
24 sata. Trajanje video-dokumentacije je 24 minute. Proces slikanja u
trajanju od 24 sata se sastoji od nanoenja iskljuivo crne uljane boje
na platno postavljeno na okvir veliine 170 x 105cm te njezinog
struganja, odnosno skidanja dolje sa platna. Proces slikanja se
konstantno ponavlja kroz 24 sata te se sastoji iskljuivo od
ravnomjernog nanoenja boje na platno dok ne bi postigla crno
minimalistiko djelo lieno svake interpretacije. Boju, sa palete,
nanosim na platno te ju potom skidam na paletu. Uljana boja koju
ponovno nanosim na platno je ista boja koju sam skinula.
Ne koristim svjee istisnute uljane boje ve, rabim onu koliinu koja se
nalazi na paleti. Pri zavretku trajanja 24 sata privodim rad kraju te se
zaustavljam kada dan/24h zavri, te rad ostaje u tom stanju kakvim
sam ga zatekli na kraju procesa.
Snimanje se obavlja fotografijom, odnosno fotoaparatom koji
automatski fotografira svake 3 minute pratei proces rada tokom 24
sata. Fotoaparat je prikljuen na laptop koji automatski alje sve
fotografije u zadani folder koje e se potom iskoristiti za video-uradak.

* Zvonko Makovi, Tabula rasa; Primarno i analitiko u hrvatskoj umjetnosti,


Zagreb, svibanj 2014., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Gliptoteka

Od cca 480 snimljenih fotografija dobivam detaljan snimak ''ubrzanog ''


procesa rada posljednja 24 sata. Kadar snimanja fotoaparatom je
udaljen od platna cca 10metara. U kadru snimanja se nalazi stolica,
slikarski materijali i pribor, ja(autorica) i sat na kojem se jasno vidi
vrijeme. Sva mogua publika se nalazi iza fotoaparata i ne ulazi u
kadar snimanja.

Kao zavrni rezultat postoji dokumentacija procesa rada te samo


likovno/anti-likovno djelo koje takoer stoji kao dokument procesa rada,
te posljednja dokumentacija na kojoj se nalazi koliko puta smo nanijeli i
skinuli boju te koliko monokromnih-minimalistikih radova je nainjeno
tokom posljednja 24 sata ispisano na rubovima i pozadini platna.
Dokumentacije slue kao podsjetnik i trag postojeeg ivueg procesa
slikanja, odnosno anti-slikanja.
''Stvaralaki je proces zgusnut u trenutak koji e trajno zraiti energiju
upisanu u materijal pri oblikovanju.'' govori Makovi kada spominje
kipara Slavomira Drinkovia. (*)
Ovime nastojim izvriti destrukciju samog pojma slike maksimalno se
udaljavajui od njenog tradicionalnog pojma.
Ne samo da se od tradicionalnog pojma slike udaljavam
autoreferencijalnim, analitikim i elementarnim procesom rada, ve
dodatni odmak inim uporabom drugih vrsta umjetnikih pristupa kao
to su performans i video koji jo vie impersonaliziraju pristup
umjetnikom djelu, objektu.

* Zvonko Makovi, Tabula rasa; Primarno i analitiko u hrvatskoj umjetnosti,


Zagreb, svibanj 2014., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Gliptoteka

Impersonalni duh kojeg elim postii , Makovi spominje i kod Damira


Sokia u svom tekstu:
''Soki neprestano naglaava distancu prema svojim djelima, osobito
emocionalnu. S njegovih se djela ne oitava ak niti ruka koja ih je

stvarala, to su prije stvari liene svake senzualnosti, a s maksimalno


istaknutim materijalnim aspektima.''(*)
Crna uljana boja koju koristim za svoj rad inei ga monokromom je jo
jedna vrsta redukcije likovnog jezika u slubi destrukcije i
impersonalizaciji djela:
''Monokrom je slika, ali svojim redukcionistikim osobinama ogoljela na
stupanj predmeta, objekta. U svojem nastojanju da se s njezine
povrine, s njezina tijela izbrie svaki trag koji bi upuivao na osobine
izvan temeljnih osobina slike kao medija, monokrom se pribliava
anonimnosti gotovoga, industrijski izvedenoga predmeta, ready
madea.'' kako kae Makovi.(*)
Rodenko je ve dosegnuo apsolut te ideje sa svojim triptihom i
negacijom znaenja boje kao to sam ve spomenula. Ad Reinhardt je,
meutim, crnu boju smatrao ne-bojom istiui kako slika bezbojna
djela uporno govorei o ''odsutnosti boje'' u svojim djelima. Odsutnost
fizike osobine, odsutnost estetske vrijednosti, simbolike te naposlijetku
i odsutnost boje su karakteristike moga rada.
Odricanje svake tjelesnosti te prijelaz na konceptualnu, tovie
lingvistiku razinu je pristup na koji se referiram i koji Makovi
pronalazi i opisuje kod Kosutha :
''Kosuth kae:Biti umjetnikom danas znai ispitivati prirodu
umjetnosti. To se, meutim, moglo razumjeti na vie naina. Kosuth, i
konceptualni umjetnici uope, odbacili su materijalni aspekt
umjetnikoga djela, formalistiki, kako on kae, liili ga svake
tjelesnosti i s objektne razine preli na lingvistiku, to znai da su
predmetnu prirodu djela zamijenili pojmovnom.''(*)
Umjetnici ovog razdoblja i afiniteta nastoje unititi simbol slike, jer je
samo rije o reprodukciji. Drugim rijeima umjetnici koji su iz sredita
vlastitoga interesa iskljuili formalne aspekte umjetnikoga djela. U
arite postavili jezine i konceptualne interese koji su u znatnoj mjeri
omoguili da se jedan vaan kompleks vrijednosti iz nedavne prolosti
proita na nov, drugaiji nain.

* Zvonko Makovi, Tabula rasa; Primarno i analitiko u hrvatskoj umjetnosti,


Zagreb, svibanj 2014., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Gliptoteka

Jo jedan vaan citat Makovia govori o slikanju shvaenom kao


procesu :
''U generaciji hrvatskih slikara koja se sredinom sedamdesetih, na
samome startu djelovanja, okree prema takvom slikarstvu, uloga je
Borisa Demura bila od iznimne vanosti. On je sliku pretvorio u
svojevrsni dokument na kojemu je fiksiran proces rada, elementarni,
fiziki postupak nanoenja bijele boje na podlogu neutralnim, bezlinim
rukopisom. Slikanje je stoga shvaeno kao proces, kao mirno,
jednostavno i unaprijed definirano svladavanje povrine.''(*)
Slikanje shvaeno kao proces i unaprijed definirano savladavanje
povrine je jedna od stavaka mog zavrnog rada. Na mom zavrnom
radu slika/objekt sada postoji samo kao ivua dokumentacija na neki
proli in, na proces slikanja koji je proao. Vrijeme predstavlja bitan
element u mom zavrnom radu jer ubacivanjem tog elementa jo vie
skreem panju sa objekta, sa neeg mjerljivog, materijalnog i
prisutnog na nostalgino, na uspomenu, na ''in/proces'' koji je slabo
mjerljiv vremenom a znamo da jednom uinjen, zauvijek prolazi.
Uvodim element promiljanja kroz strukturu pitanja: tko ini umjetnost:
slikar ili slika? Dali je um kao takav nadmoniji od samog objekta? Dali
umjetnost moe egzistirati kroz misao ili je materija nuna kako bi
okarakterizirala umjetnost kao takvu? Moemo li prolaznost procesa
stvaranja uhvatiti i zadrati kao trajni element ? Smatram da jedini
nain na koji bismo mogli postii denotaciju slikarstva, destrukciju
njenog objekta prvenstveno je kroz distancu, prema sebi samima i
naem poimanju slike kao takve. Drugim rijeima kroz destrukciju
samih sebe, kako bi jedan niz/proces zavrio a drugi zapoeo.
Ne poriem da moj nain rada nije inovativan ili revolucionaran i da je
pitanje posljednje slike postavljeno a odgovori na njega javljali su se
u vie navrata, te da je ve nastupilo vrijeme novih razmiljanja na njen
pojam ali razlozi zbog kojih odabirem raditi ovaj rad u dananje vrijeme
je jednak onom razlogu zbog kojeg je nastao pokret ''odbijanja
slikarstva''u vrijeme 70ih. (*)
Citirat u Ivicu upana u njegovom tekstu ''Tautoloka
identifikacija procesa slikanja i same slike'', koji se osvre na
situaciju na hrvatskoj likovnoj sceni kako bih potkrijepila svoju
konstataciju: (**)

*Zvonko Makovi, Tabula rasa; Primarno i analitiko u hrvatskoj


umjetnosti,
Zagreb, svibanj 2014., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti,
Gliptoteka
**Ivica upan, Tautoloka identifikacija procesa slikanja i same
slike,
Zagreb, 2013., asopis Oris: broj 84
(http://oris.hr/files/pdf/zastita/34/Ori.84_Tabula.rasa.pdf)

''Umjetnost vladajuega umjerenog modernizma, koju su ovi


ve obavijeteni i osvijeteni zagrebaki studenti - sudionici
ovoga problemskog preobraaja, drukijeg doivljaja
umjetnikog jezika i umjetnikog ponaanja i operativnih
postupaka - zatekli na domaoj umjetnikoj sceni oitovalo im
se poput nove dogme, novog statusa quo, okotali poznomodernistiki akademizam (estetski formalizam) kakav je
najvema proizvodila zagrebaka ALU, utemeljen na okotalim
likovnim konvencijama i optereen proizvoljnim izvan
slikarskim sadrajima u svakom sluaju u drutvu prihvaena
kao neupitna umjetnika prakse, ali i kao duhovna zamka koju
su spomenuti studenti u irokom luku zaobili nastojei se
prikloniti suvremenim inovativnim shvaanjima umjetnosti.''
''.Proizvodnja ovih slikara ostala je kratkotrajna i malobrojna
- prekid rada bio je razumljiv jer su se i premise ove
proizvodnje brzo iscrpile ne izgubivi osobine inovacije.
Autentini pojedinci i njihova umjetnika proizvodnja, stavovi
utemeljeni na vlastitim uvjerenjima, branjeni vrstim i
nepopustljivim nazorima, ostali su nenarueni u svojim
osnovama, sauvani u vlastitoj dosljednosti i danas mogu biti
uzor najveem dijelu suvremenih autora da frivolnost to je iza
sebe ostavljaju vlastitim istupima ne pridonosi niemu nego
svjesnoj tvorbi besmisla.''(**)
Te Damira Sokia koji nudi svoj odgovor na upanov komentar
o tadanjem dobu u istom tekstu:
''Taj naglaeno kontrolirani in slikanja, naglaeni in
odricanja, vjerujemo da je i danas pravi nain upozorenja na
opu inflaciju svih vrijednosti i opu razmetljivost.(**)

Autori hrvatske likovne scene koji podravaju ovakvo umjetniko


strujanje pokazuju jasan etiki, estetski i politiki stav prema povijesti
umjetnosti i pojmu velike umjetnosti te svake glorifikacije,
mistifikacije njezinih postojeih vrijednosti i autoritativnosti. Oni ine
cinian odmak od drutveno i trino prihvaene umjetnosti te sustava
vrijednosti lokalne kulture. Njihova djela mogu se shvatiti kao otkloni i
odbijanje pripadanja slikarstva u lokalnoj sredini tih godina.
Veinu stavova autora hrvatske likovne scene koji podravaju
umjetniko strujanje ove vrste nastojala sam prenijeti na svoj zavrni
rad.

**Ivica upan, Tautoloka identifikacija procesa slikanja i same


slike,
Zagreb, 2013., asopis Oris: broj 84
(http://oris.hr/files/pdf/zastita/34/Ori.84_Tabula.rasa.pdf)

Smatram da bismo u dananje vrijeme gdje se ponovno javlja


inflacija svih vrijednosti a time i umjetnikih djela , ponovno
trebali napraviti odmak te da se ponovno trebamo okrenuti
kontroliranom inu odricanja i autorefleksivnom stavu sada
kada ponovno postoji opa razmetljivost.
Citirati u povjesniara umjetnosti Jerka/Jeu Denegrija koji se
osvre na samosvijest dananjih umjetnika:
'' Ali, onda je nastupilo doba zalaska poratnih neoavangardi:
ulazi se u vrijeme postmodernog stanja koje je ispraznilo
akumulacije i akumulatore ideologija, nastupilo je vrijeme
posvemanjeg dezideologiziranja, dezutopizma... I danas se
ivi u znatnoj mjeri u tom nasljeu postmoderne, ili
postpostmoderne, a to je neto to vjerojatno suvremenim
generacijama oduzima energiju.
Novi narataji bi morali imati ili neke ideoloke vodie unutar
sebe ili u teoriji da bi izveli ponovno jedan udar na sceni, da
bi se manifestirali kao mone jezgre. Ovako su raspreni u
bezbroj pojedinaca koji ne mogu artikulirati neto snanije'' (*)
Svjesno odabirem ne proizvesti 'novu revolucionarnu'
predodbu slikarstva jer smatram da je za 'novu misao'
potrebno unititi staru, te time zavriti prirodni ciklus

razgradnje jednog vremenskog niza, procesa.


Iako vjerujem da je slikarstvo ipak samo zrcalno stanje onoga
opeg diljem svijeta te njegovog klonulog duha, pomak i
proiavanje je svakako nuno, u kojem god smjeru.
Promatrau dajem priliku za promatranjem procesa stvaranja,
neka sam sebi dopusti da nad njim ostane utisak objekta u
nastajanju, samu fiziku energiju autora i nestalnu energiju
procesa. Na poslijetku, ostavljam mu itav niz uspomena i
dokumentacije na sam in, kako bi se sjetio, da je objekt/slika,
samo dokument stvarne energije i prisustva koja takoer mora
zavriti.

*Intervju Vesne Pain sa Jerkom Denegrijem ''Umjetnost ne moe


mijenjati svijet'' za novine Slobodna Dalmacija

TEHNIKI PODATCI:
Naziv rada: ''Performans, Udaljavanje od slikarstva''
Godina nastanka: 2014.
Veliina: 170 x 105cm
Trajanje procesa: 24 sata
Trajanje video-uradka: 24minute
Broj fotografija: cca 480
Materijal: multimedija (crna uljana boja, platno, fotografija,
video,
stop-motion animacija)
Koliina materijala: 5 tuba boje od 200ml
Broj nanosa boje: 40

SLIKOVNI
PRILOG
DIPLOMSKOM
RADU:

USPOREDBA

Poetak rada
22:10
12.09.2014.

Kraj rada:
22:10
13.09.2014.

RADNI PROSTOR:

LITERATURA:
-Zvonko Makovi, Tabula rasa; Primarno i analitiko u hrvatskoj
umjetnosti,
Zagreb, svibanj 2014., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti,
Gliptoteka

-Ivica upan, Tautoloka identifikacija procesa slikanja i same


slike,
Zagreb, 2013., asopis Oris: broj 84
-Vesna Pain, 'Jerko Denegri: Umjetnost ne moe mijenjati svijet',
travanj 2011., Slobodna Dalmacija

IZVORI S INTERNETA:
Tekst Ivice upana:
(http://oris.hr/files/pdf/zastita/34/Ori.84_Tabula.rasa.pdf)

Intervju Vesne Pain sa Jerkom Denegrijem:


http://www.slobodnadalmacija.hr/Arterija/tabid/247/articleType/Arti
cleView/articleId/134246/Default.aspx