SVEUILITE JURJA DOBRILE U PULI

ODJEL ZA HUMANISTIKE ZNANOSTI

POVIJEST SJEDINJENIH AMERIKIH DRAVA

(Seminarski rad)

Kolegij: Svjetska povijest od 16. stoljea do 1870. godine

Mentor: dr. sc. Miroslav Bertoa
Studentice: Mirta Gai
Helena Jakopiek
Odsjek: Povijest

Pula, prosinac 2006.

SADRAJ
1. UVOD..3
2. POECI 1607. 1700.....4
3. BRITANSKO SJEVERNOAMERIKO CARSTVO 1660. 1763..9
4. NOVO DRUTVO 1600-ih 1700-ih GODINA13
5. U PRAVCU REVOLUCIJE 1763. 1775......17
6. POSTIZANJE NEOVISNOSTI 1775. 1783....20
7. RAANJE NACIJE 1780. 1788...25
8. FEDERALISTI I REPUBLIKANCI 1789. 1800....29
9. JEFFERSONSKA REPUBLIKA U PRIJETEEMU SVIJETU
1800. 1823.......33
10. TRINA NASPRAM AGRARNOJ REPUBLICI
1800-ih 1850-ih GODINA......36
11. DESETLJEE DEPRESIJE: SEKTATVO I DEMOKRACIJA
1819. 1828....39
12. JACKSONOVA ERA 1828. 1840.....42
13. ROMANTIZAM, REFORMA, ROPSTVO 1800-ih 1850-ih
GODINA. . 46
14. OITA SUDBINA I STRANAKI SUKOB 1840. 1852...49
15. KUA SE DIJELI 1843. 1860......52
16. GRAANSKI RAT 1861. 1865....55
17. REKONSTRUIRANJE UNIJE 1865. 1890.58
18. POBJEDA AMERIKE INDUSTRIJE 1865. 1890..61
19. POSLJEDNJI ZAPAD 1860. 1890...64
20. POLITIKA PARADA 1868. 1892.....67
21. SAZRIJEVANJE PROTESTA 1870. 1896.69
22. ZAKLJUAK...73
23. POPIS LITERATURE.74

1. UVOD
Dananji svijet je jedno globalno selo, a u tom globalnom selu Sjedinjene Amerike
Drave su sredite. 1 Danas je nemogue zamisliti moderni svijet bez amerike tehnologije,
industrije, filma, popularne kulture i pop-glazbe. Teko je danas zamisliti i napredak ovjeanstva
na planu demokracije i ljudskih prava, slobode medija i ogranienja politike vlasti drave u ime
pojedinca, a da se ne uzme u obzir ameriki doprinos. 2
Danas je nemogue pisati povijest Sjedinjenih Amerikih Drava bez uzimanja u obzir
etnikih manjina i drugih manjinskih grupa, meu kojima su najznaajnija kategorija ena. Tako se
ne mogu ni zaobii brojni useljenici, pripadnici brojnih europskih, afrikih, azijskih i
latinoamerikih naroda koji su potraili utoite i spas u Americi.
U seminaru emo osim faktografskih podataka susresti i neka paradoksalna pitanja. Ona
koja se tiu razdoblja kojeg emo predstaviti u seminaru, a to je od 17. do kraja 19. stoljea su
sljedea. Prvo je proturjeje izmeu amerike sklonosti eksperimentu na jednoj strani koji vodi
radikalnom empirizmu te na drugoj sklonosti ka ideologiji i dogmi. Drugi paradoks ogleda se u
jednakosti svih ljudi, jednakosti pred zakonom i pravdom, jednakosti pred Bogom, a u cijeloj toj
toleranciji nalazimo ropstvo!
Trei paradoks je neprestana napetost izmeu reda i nasilja. etvrti paradoks lei izmeu
konformizma i tenji prema razlikovanju, prema razliitosti. Peti paradoks je proturjenost izmeu
materijalizma i idealizma u amerikom ivotu. esti paradoks govori o jednom stereotipnom
miljenju Amerika je izabrana nacija koja ima ulogu nositelja slobode i demokracije po itavom
svijetu, dok samo Amerikanci realistino vide sebe nimalo boljim od ostalog svijeta.
Zbog mnogo razloga vrijedi se upoznati s povijeu SAD-a, ali i njoj treba prii otvorena duha i
bez predrasuda.

Charles SELLERS, Henry MAY, Neil R. MCMILLEN, Povijest Sjedinjenih Amerikih Drava (Zagreb: Barbat,
1996.), str. VIII.
2
Na istom mj.

2. POECI 1607. 1700.

Kristofor Kolumbo otvorio je vano poglavlje u povijesti Staroga i Novoga svijeta.
Europskim otkriem bezgraninog prostranstva i dobara u Americi potaknut je dugotrajan
gospodarski razvitak, ubrzan poduzetniki duh, proizvedena rastua pobuna protiv krutog
drutvenog poretka i ubrzala je ulazak Europe u moderni svijet individualizma, kapitalizma i
liberalne demokracije.
Bitne znaajke modernog doba su rastui znaaj individualne autonomije i rastue
vjerovanje da ljudska bia mogu postii blagostanje i sreu individualnim poduzetnitvom.
Poetkom 19. stoljea naglasak na individualnu autonomiju prerastao je u drutvenu filozofiju
poznatu pod nazivom liberalizam3.
EUROPA OTKRIVA NOVI SVIJET
Iako je 12. listopad 1492. tradicionalni datum otkria obiju Amerika, Kolumbo je u Novi
svijet doao relativno kasno. Mnogo stoljea prije slavnog istraivaa, u Novi svijet doli su azijski
nomadi preko Beringova tjesnaca ili preko Tihog oceana. U naem tisuljeu Amerika je ponovno
otkrivena u 11. stoljeu od strane skandinavskih pomoraca Vikinga. Ima dovoljno dokaza da su
Vikinzi plovili do svojih naselja na Grenlandu do sjevernoatlantske obale amerikog kontinenta.
Predvodnica u istraivanju Novog svijeta bila je panjolska, a ne pomorski Portugal.
Kolumbo se obratio panjolskome kralju Ferdinandu i kraljici Izabeli tek nakon to ga je odbio
portugalski kralj.
Poetkom 16. stoljea, puno stoljee prije osnivanja prvih trajnih engleskih naseobina na
sjeveru, panjolski su doseljenici zauzeli dijelove Haitija, Kube, Puerta Rika, Jamajke i Paname.
Hernando Cortes je u ime panjolske krune pokorio asteko carstvo Montezuma i uzeo golemu
riznicu Meksika.
U poetku panjolska nije pokazivala interes za predjele sjeverno od Meksika. Ipak u
vrijeme kad su Francuzi i Englezi poeli uspostavljati svoje sjevernoamerike kolonije, panjolci su
ve bili zauzeli Floridu i podruje dananjih drava Novog Meksika i Arizone. Stoljee kasnije
panjolska je zauzela Teksas, a u 18. stoljeu proirila je svoje misije i utvrde na Kaliforniju.
Sjeverne panjolske ispostave uglavnom su sluile kao tampon-zone protiv neprijateljski
raspoloenih Indijanaca i suparnikih europskih sila.
Carstvo je Nove panjolske u Junoj Americi imalo svoje francuske i nizozemske protutee
u Sjevernoj Americi u obliku Nove Francuske i Nove Nizozemske. Francuzi i Nizozemci nisu
pronali zlato i srebro kao panjolci ve krzno i ribu. Obje su nacije napustile ideju pronalaenja
puta za Kinu te su u prvoj polovici 17.st. zapoele izgraivati kolonije. Nova je Nizozemska 1655.
apsorbirala malu vedsku ispostavu na rijeci Delaware, koja je postala New York kad su Nizozemce
nadjaali njihovi trgovinski i kolonijalni suparnici Englezi. Francuzi su istisnuti s kontinenta u 18.st.
Englezi su ne uspijevajui pronai sjeverozapadni prolaz za Istok, postali kolonizatori.
Engleska kolonizacija razlikovala se po svemu od kolonizacije drugih europskih naroda. Engleska
je bila blia tradiciji prava pojedinca i drutvene pokretljivosti, oni su prije svih pokazivali onaj duh
individualnog poduzetnitva koji e postati glavnom snagom u modernizaciji europskoga svijeta.
Druga stvar koja takoer razlikuje Engleze od drugih naroda je ta da su kolonizatorske pothvate
zapoeli kao siromana zemlja.
Sir Humphrey Gilbert, jedan od prvih individualnih kolonizatora, umro je nastojei osnovati
koloniju u Newfoundlandu 1583. Njegov polubrat, Sir Walter Raleigh, preuzeo je zadatak osnivanja
kolonije u Americi. Godine 1585. poslano je 108 mukaraca koje je vratio Sir Francis Drake. Druga
skupina od 117 mukaraca, ena i djece odaslano je 1587. Kada je 1591. tamo stigao opskrbi brod,
njih vie tamo nije bilo. Ti su neuspjesi pokazali da kolonizacijski pothvat prevelik zahtjev za
3

To je uvjerenje da e se postii dobrobit svih ako svi imaju najveu moguu slobodu teiti ostvarenju vlastitih ciljeva.

financijske mogunosti pojedinca. Raleigh je rijeio taj problem organiziranjem udruge londonskih
trgovaca radi financiranja moderne korporacije. Upravo je to omoguilo englesku kolonizaciju, ali i
osiguralo uvjete za njezinu provedbu pod vodstvom privatnih poduzetnika koji su teili ostvarenju
privatnoga profita i nacionalnih ciljeva.
Ono to je zlato predstavljao panjolcima, to je Englezima bilo krzno. Engleski Novi svijet,
blagi predio Sjeverne Amerike nije imao nikakvih lako dostupnih bogatstava. Taj dio bio je pogodan
samo za skromno poljodjelstvo, ribarstvo i trgovinu, poslove koji vie pogoduju individualnom
nego zdruenom poduzetnitvu.
Englesku su kolonije cvjetale zato to nisu uspjele u izvornim namjerama zdruena
poduzetnitva te je tako engleska Amerika postala predvodnicom na putu atlantskog svijeta u
moderno doba.
KOLONIJE U ZALJEVU CHESAPEAKE: VIRGINIA I MARYLAND
Godine 1606. kralj James izdao je dvama dionikim drutvima povelje za odlazaka na zapad
da koloniziraju zemlju koju je Raleigh nazvao Virginijom4. Ubrzo je drutvo odaslalo brodove
Sarah Constant, Goodspeed i Discovery sa 144 osobe. Stigli su u zaljev Chesapeake u travnju 1607.
Produili su dalje uzvodno velikom rijekom i osnovali na movarnom poluotoku naselje
Jamestown, prvo trajno englesko naselje u Sjevernoj Americi.
Glad, neprijateljski domoroci i malarija prvih su godina odnijeli mnoge ivote. U prvoj
godini ostalo je ivo samo 38 doseljenika, iako se kasnije broj stanovnika poveao 1609. Od oko
500 stanovnika 60 ih je preivjelo vrijeme gladi, stranu zimu 1609/10. Tek je dolazak od 300 ljudi
s novim guvernerom Lordom De la Warrom pojaao koloniju.
Najvie je potekoa bilo u tomu to su to bila gospoda nenavikla na fiziki rad i spora u
obavljanju radova u poljodjelstvu potrebnih za preivljavanje. Doseljenici su u poetku osigurali
vrlo malo usjeva i tako ostali nespremni za ivot u divljini. Oni koji su preivjeli prve teke zime to
imaju za zahvaliti Indijancima iz Konfederacije Powhatan od kojih su Englezi stekli mnoga znanja i
s kojima su razmjenjivali noeve i sjekire za kukuruz.
Kompanija Virginia usmjerila je politiku na razvoj trgovine. Kako bi koloniju uinili
privlanijom za nove doseljenike, godine 1618. uveden je sustav prava po glavi. Po njemu 50
jutara zemlje dodjeljivao se svakoj osobi. Iako se sustav pokazao unosnijim za meetare, on je ipak
poticao doseljavanje.
Promjena u politici Kompanije bila je prilagodba drutvenoj stvarnosti bogatstva su
kolonije rasla jer su ljudi slijedili vlastite ciljeve, a ne ope ciljeve Kompanije. John Ralf,
najpoznatiji po tome to je pomogao uspostavljanju mira s Indijancima svojom enidbom s
Pocahontas, keri lokalnog poglavice, uvelike je pridonio Virginiji uzgojem jedne stare sorte
indijanske biljke duhana. Kako je potranja za duhanom u Engleskoj stvorila cvjetajue trite i
visoke cijene, stanovnici Virginije svu svoju energiju usmjerili su na uzgoj duhana za osobnu
zaradu, a poslovi Kompanije bili su preputeni propadanju.
Kompanija je zapala u krizu 1622., nakon smrti Pocahontisina oca, novi je poglavica poveo
Indijance u pokolj engleskih farmera uz rijeku James. Ubijeno je oko treina doseljenika i uniteno
sve do vrata Jamestowna. Nakon krvavih odmazdi i propale ljetine, ovaj dogaaj toliko je
diskreditirao Kompaniju da je Kralj 1624. povukao njenu povelju, a Virginija je postala kraljevskom
kolonijom kojom je vladao od kralja postavljen guverner. Kruna se manje mijeala u poslove
Virginije nego kompanija prije nje.
Visoke zarade od duhana donijele su brz oporavak od posljedica indijanskog pokolja i
pretvorile Virginiju u zemlju dobrih mogunosti. Engleska je vrvjela seljacima i gradskim radnicima
spremnima za odlazak u kolonije. Najsiromaniji su engleski seljaci i radnici mogli otputovati kao
privremena, ugovorom vezane sluge nekog stanovnika Virginije koji je platio trokove njihova
4

U ast djevianske kraljice Elizabete.

putovanja preko oceana. Sluge su nakon tri do pet godina sluenja drugome mogli esto kupiti
farmu, uzgajati duhan i moda imati vlastite ugovorne sluge.
Godine 1619. jedan je nizozemski brod pristao u Jamestown s prvim teretom Afrikanaca.
Prva je generacija engleskih doseljenika donijela sa sobom predrasude o crncima. Nedvojbeno
razliiti od europskih sluga nisu mogli pobjei niti se izgubiti meu slobodnim stanovnicima.
Gospodari su poeli postupno zadravati sluge crnce doivotno i prisvajati pravo na radnu snagu
njihove djece. Kad su 1705. novonastali robovski zakoni prvi put kodificirani, a robovi proglaeni
imovinom bilo je moda 10 000 crnaca od ukupnog broja stanovnika od 85 000. neki su bijeli
stanovnici Virginije u drugoj polovici 17.st. poeli zgrtati velika bogatstva izrabljivanjem jeftine
crnake snage na duhanskim poljima.
Slian se uzorak kolonijalnog ivota uspostavljao pod razliitim okriljem na sjevernijim
obalama zaljeva Chesapeake. Godine 1632. kralj Charles I. Darovao je Ceciliusu Calvertu pravo na
feudalni veleposjed Marylanda, koji se protezao izmeu rijeke Potomac i etrdesete paralele.
Calverti su bili katolika plemika obitelj koja je zamislila Maryland kao pribjeite svoje subrae
katolika iz protestantske Engleske. Prvo je naselje osnovano na Saint Mary 1634. kad je oko 200
doseljenika, veinom protestanata stiglo brodovima Ark i Dove. Uskoro su se protestanti i katolici
iseljavali u Maryland da bi postali uzgajivai duhana, ali oni su ivjeli u miru sa susjednim
Indijancima i nisu iskusili glad kao stanovnici Virginije.
Zahvaljujui povoljnoj kraljevskoj povelji lord Calvert imao je apsolutnu politiku vlast i
osobno vlasnitvo nad zemljom. Darivao je velike posjede od 3000 do 6000 jutara nekim
doseljenicima, veinom katolicima. Veina stanovnika bili su slobodni farmeri koji su upoljavali
sluge i unajmljivali zemlju. Calverti su postavljali guvernera. Najznaajniji je bio Zakon o
snoljivosti iz 1649. on je jamio manje snoljivosti nego to se obino misli odnosio se samo
na ortodoksne krane i nije zajamio razdvajanje crkve i drave ni sveopu slobodu vjere. Ali ipak
taj zakon je jamio stanovitu mjeru vjerske slobode i protestantima i katolicima.
NOVA ENGLESKA: PLYMOUTH I ZALJEV MASSACHUSETTS
Kolonije Nove Engleske bile su izravan izdanak obnovljena vjerskog sukoba u Engleskoj.
Gorljivi pobornici protestantizma nisu bili zadovoljni umjerenom engleskom reformacijom.
Nazivajui sebe puritancima eljeli su Englesku crkvu osloboditi rimokatolike prakse. Puritanci su
nastojali ivjeti strogo prema Bojoj volji i stvoriti zajednicu po uzoru na prve krane. Kralj James
protjerao je malu skupinu lijevo orijentiranih puritanaca koji su se skrasili u Nizozemskoj. Iako su
imali potpunu slobodu vjere, nakon nekoliko godina da bi sauvali identitet okrenuli su se prema
Americi. Uz pomo jedne skupine londonskih trgovaca, ukupno 101 mukarac i ena zajedno s
drugim dobrovoljcima iz Engleske isplovili su brodom Mayflower u Virginiju u rujnu 1620.
Nevjeta plovidba odvela ih je do amerike obale Rtu Codu gdje su osnovali naselje Plymouth.
Polovica je umrla od bolesti i neishranjenosti u tijeku prve zime. Preostale je spasio pravodobni
dolazak Squantoa, dobronamjerna Indijanca koji je govorio engleski. On ih je nauio ribariti i
uzgajati kukuruz. Tako su opstali i premda kolonija nije brzo rasla namicali su za ivot od trgovine
ribom i krznom.
Tu prvu englesku zajednicu u Novoj Engleskoj ubrzo je nadmaila i na kraju apsorbirala
vea i naprednija puritanska kolonija iz zaljeva Massachusetts.
Znatno je iseljavanje puritanaca u Novu Englesku omoguila skupina utjecajnih ljudi koji su
od kralja Charlesa 1629. dobili povelju za Kompaniju Massachusetts Bay. Diljem Engleske
puritanci su upisivali doprinose i prijavljivali se kao dobrovoljci tako da je u ljeto 1630. flota od 17
brodova odvezla gotovo 1000 ljudi. Tako je za neto vie od jednog desetljea Nova Engleska imala
20 000 ljudi. Puritanci su vjerovali da je njihova sveta drava zasnovana na implicitnom savezu s
Bogom i savezu meu njezinim lanovima i da vlast njihovih svjetovnih sudaca proizlazi iz
njihovih osobitih sposobnosti tumaenja Boje volje cijeloj zajednici.

Puritanci su bili gorljivi pobornici obrazovanja. Obitelj je bila mjesto stjecanja osnovnog
obrazovanja. Majka je imala odluujuu ulogu u obitelji iako je bila podreena mukarcu. Ona se
brinula o odgoju djece i o veini pitanja u kuanstvu. Otac je bio odgovoran za obrazovanje
maloljetnih lanova obitelji, brinuo se da djeca i posluga svladaju osnove itanja, pisanja i
matematike i da sinovi izue neki obrt. Oevi su bili odgovorni za vjerski i moralni odgoj i vladanje
lanova obitelji.
Godine 1636. Opi sud je osnovao u Cambridgeu uilite po uzoru na engleska sveuilita i
dao mu ime po Johnu Harvardu koji je uilitu oporuno darovao svoju knjinicu i pola imanja.
RHODE ISLAND, CONNECTICUT, NEW HAMPSHIRE
Najvie su neprilika u Massachusettsu stvarali Roger Williams i Anne Marbury Hutchinson
koji su se usprotivili naelu vjerske jednoobraznosti. Williams je bio radikalan puritanac koji je
drao do modernog naela odvajanje Crkve od drave. To stajalite je bilo prijetnja dravi te je
Williams uspio pobjei od uhienja. Izgnan iz kolonije on je 1636. s nekolicinom sljedbenika otiao
na jug u zaljev Narragansett. Tamo je osnovao grad Providence, a potom i koloniju Rhode Island
gdje je proglasio potpunu slobodu vjere u uveo demokratski sustav samouprave. Dobivi povelju od
engleskih vlasti 1644. njegova kolonija privlaila je nezadovoljnike iz Massachusettsa i Europe te je
cvjetao kao poljoprivredna i trgovaka zajednica.
Sljedea kolonija Nove Engleske nastala je kad je veleasnog Thomasa Hookera i lanove
njegove pastve iz Cambridgea privukla plodna dolina rijeke Connecticut, 100 milja prema
unutranjosti od naselja u zaljevu Massachusetts. Putujui kopnom 1636. Hookerovi sljedbenici
osnovali si grad Hartford i ustanovili koloniju Connecticut. Druge su skupine puritanaca osnovale
naselja Saybrook i New Haven na obali, koja su etvrt stoljea postojale samostalno, nakon ega su
se s Hookerovim naseljima u dolini rijeke ujedinila u zajedniku koloniju Connecticut.
Godine 1679. gradovi iznad rijeke Marimac dobili su povelju po kojoj su postali zasebna
kraljevska kolonija New Hampshire.
RAZDOR U ENGLESKOJ I AMERIKA AUTONOMIJA
Kralju Charlesu I. nimalo se nije svidjela samovoljna neovisnost puritanske Nove Engleske,
ali imao je pune ruke poslova s puritancima u staroj Engleskoj. Tako je bio graanski rat 1640.
parlamentarna je vojska Olivera Cromwella porazila kraljeve snage te je kralj Charles pogubljen
1649., a Cromwell je postao vodea linost.
U tim okolnostima engleske kolonije mogle su se nesmetano razvijati. Stanovnike Virginije
nije zanimalo tko vlada u Engleskoj, dok je u Marylandu puritanska veina iskoristila engleski
graanski rat i svrgnula obitelj Calvert i katoliki vladajui sloj te je opozvala Zakon o snoljivosti.
Stanovnici Nove Engleske postali su neovisniji nego ikada. Poetni je uspjeh puritanskih ciljeva u
engleskom graanskom ratu ojaao njihovo uvjerenje da su oni predvodnici na putu u svijet sazdan
na Bojoj volji. Kvekeri su izazivali najvie problema. Oni su bili vrsta radikalnog puritanizma
nieg podrijetla. Oni su drali svojom dunou svjedoiti svoju vjeru na najodbojnijim mjestima.
Mnogi su dolazili u zaljev Massachusetts, iako su bili protjerivani, uvijek su se vraali. Vlasti su
primjenjivale ibanje, rezanje uiju, ak i prijetnje vjeanjem, ali protjerani kvekeri uvije su se
vraali.
Puritanska se drava u Engleskoj sruila, a monarhija Stuart vratila na vlast 1660. novi je
kralj Charles II. Vratio Maryland Calvertima i nastojao ojaati svoju kontrolu nad ostalim
kolonijama, ali naiao je na snaan otpor.
PURITANIZAM U DRUTVU KOJE POSTAJE SVJETOVNO

Dogaa se lagano prerastanje u drutvo trgovaca i uzgajivaa osnovnih namirnica, temeljeno

na individualnom poduzetnitvu i liberalnim institucijama. Puritanizam se duboko opirao
modernom duhu optimizma i samouvjerena individualizma, ali davao je snaan psiholoki poticaj
individualnim nastojanjima.
Usprkos nestaici plodne zemlje, Nova je Engleska od poetka napredovala. Iako je lov na
krzno cvjetao vrlo kratko i nestao zbog iezavanja divljai, rano se razvio lov bakalara i ostao
trajan izvor profita. Pojavili su se unosni poslovi u trgovini s engleskim kolonijama u Indiji te u
manjoj mjeri s Engleskom i panjolskom. Karipski su otoci proizvodili samo dva usjeva, duhan i
eer za europsko trite, a doseljenici Nove Engleske poeli su otoane opskrbljivati hranom i
drugim potreptinama ribom, itaricama, drvom za bave i stokom. Trgovci Nove Engleske
uspostavili su izmeu Novoga svijeta, Karipskih otoka i Staroga svijeta trgovaki sustav koji se
neprecizno nazivao trokutastim.
Sredinom 17.st. puritanske su kolonije imale rastui sloj uspjenih i dobrostojeih trgovaca i
poduzetnika druga generacija Amerikanaca koji nisu nosili traume progona svojih predaka.
Vjerski zanos drave poeo je kopniti i to i je bilo vidljivo kod djece prve generacije. Neki
uspjeniji i manje poboni stanovnici Nove Engleske poeli su isticati da vjerska netolerancija
obeshrabruje doseljavanje i koi razvoj i napredak. Tako je britanska vlada nala neke saveznike
meu puritancima. Godine 1684. Charles II. Ponitio je povelju Massachusettsu, a idue je godine
njegov nasljednik James II. stavio sve kolonije Nove Engleske zajedno s tek dobivenim New
Yorkom i New Jerseyjem pod novu i jedinstvenu upravu pod nazivom Dominion Nova Engleska.
Sva su zakonodavna tijeka suspendirana. Kad je kralj svrgnut u Slavnoj revoluciji 1688., narod je
zbacio vlast Dominiona.
Nalazimo histeriju lova na vjetice u Salemu poetkom 1690-ih. Dok se to ludilo nije stialo,
2 su psa i 19 nevinih ljudi objeeni, jedan je starca kamenovan, a oko 150 ljudi ekalo je istu
sudbinu. Ta je histerija bila vie rezultat napetosti uzrokovanih promjenama drutvenog,
gospodarsko i politikog poretka nego neumjerenosti sveenstva. Na prelasku stoljea, drutveno je
i politiko vodstvo puritanskih kolonija jasno prelazilo u ruke poduzetnikoga trgovakog sloja koji
je bio prethodnica modernoga doba. Puritanci nisu toliko negativno koliko se smatra, oni su bili
privlaan narod, trijezan i ljudski, bogobojazan i praktian.

3. BRITANSKO SJEVERNOAMERIKO CARSTVO 1660. 1763.

Do godine 1660. Engleska nije imala gotovo nikakvu koncepciju kolonijalnog carstva.
Britanska je vlada bila previe uznemirena politikim rasulom u zemlji da bi smiljala bilo kakav
plan korisnih odnosa izmeu kolonija i matine zemlje. U vrijeme restauracije dinastije Stuarta,

cijela je sjevernoamerika obala, od Mainea do panjolske Floride na jugu, bila organizirana za

naseljavanje i eksploataciju.
VLASNIKE KOLONIJE
Godine 1663. kralj Charles II. darovao je skupini od osam plemia prostrano podruje koje
se protezalo juno od Virginije do granice sa panjolskom Floridom i zapadno cijelim kontinentom,
od istone do zapadne obale. Ta je darovnica za podruje Karoline bila nainjena po uzoru na
vlasniku darovnicu Marylanda obitelji Calverta. U Karolini se ve bila naselila mala skupina
stanovnitva koji su doli iz Virginije u podruje Albemarle Sound. U elji da potaknu useljavanje i
namaknu novac od rastuih cijena zemlje, vlasnici su obeali vjersku toleranciju i prihvatili
liberalan sustav stjecanja zemlje, ukljuujui i glavarinu. Doseljenicima je u tim dvama podrujima 5
bilo doputeno birati skuptinu i donositi zakone zajedno s guvernerom i vijeem koje su imenovali
vlasnici.
Dok je Karolina prerastala u branik protiv panjolske na jugu, Britanci su eliminirali jednog
drugog suparnika na sjeveru Nizozemsku. Nizozemci su 1624. osnovali trgovinske postaje koje su
prerasle u koloniju Nova Nizozemska. Novi je Amsterdam na vrhu otoka Manhattan postao
trgovako sredite, nekoliko se nizozemskih farmera ratrkalo po Long Islandu, Staten Islandu i s
Manhattana na drugu obalu rijeke Hudson.
Godine 1664. kralj je Charles II. darovao podruje izmeu rijeka Delaware i Connecticut
svojemu bratu, vojvodi od Yorka, Jamesu. On je organizirao flotu i otputovao u New Amsterdam
koji se predao bez ijednog ispaljenog metka. Taj teritorij preimenovao je u New York i podruje
izmeu rijeka Delaware i Hudson, oko 5 000 000 jutara prenio je na dvojicu miljenika kao
vlasniku darovnicu New Jersey. Vlasnici su New Jerseya poticali naseljavanje obeavajui zemlju i
vjersku toleranciju. Odazvao se velik broj puritanaca iz Nove Engleske, Nizozemaca iz New Yorka,
Engleza s Barbadosa i doseljenika iz kotske i Engleske. Godine 1674. to je podruje podijeljeno na
istoni i zapadni dio. Zapadni je Jersey s vremenom doao u ruke kvekera u kojoj je bio i William
Penn.
Vladajui su Stuarti dugovali Pennovom ocu veliku svotu novca, pa je 1681. taj dug naveo
kralja Charlesa II. Da Williamu daruje velika prostranstva izmeu Marylanda i New Yorka 29 000
000 jutara. Penn je poslije poveao taj posjed kupnjom bive vedske kolonije Delaware. Stigao je u
Novi svijet 1682. i izgradio Philadelphiju. Tako je sagraen kvekerski raj u zemlji zvanoj
Pennsylvania.
Penn je reklamirao svoju pokrajinu, nudei potpunu vjersku slobodu, predstavniku vlast i
politiku stjecanja zemlje od svih amerikih kolonija. Brz odaziv engleskih kvekera, Velana i
proganjanih njemakih sekta uinili su Pennsylvaniju najnaprednijim i najnaseljenijim podrujem.
Penn je za nekoliko godina uspostavio vlast koja je donijela najhumaniji zakonik na svijetu.
Tako je do 1682. sjevernoameriko carstvo Velike Britanije bilo gotovo zaokrueno.
Georgia, posljednja kolonija, osnovana je tek 1732. Te je godine jedna skupina engleskih filantropa
privoljela britansku vlast da ih imenuje skrbnicima podruja juno od rijeke Savannah koje je
trebalo posluiti kao utoite uhienim dunicima i sirotinji. Ograniili su svakog doseljenika na 50
jutara zemlje i zabranili uvoz ruma i robova. Neuspjeh restrikcija u Georgiji bio je samo posljednji
pokazatelj da opi ciljevi ne mogu preivjeti meu Englezima u Novome svijetu. Tu je lekciju rano
nauila Kompanija Virginija.
Sve su vlasnike kolonije osnovane nakon 1660. obeavale vjersku toleranciju,
predstavniku vlast i jeftinu zemlju. Sve je to vodilo stvaranju jednoga drutva proeta duhom
individualnog poduzetnitva.

Poslije Sjeverna i Juna Karolina.

PLOVIDBENI ZAKONI I KOLONIJALNO GOSPODARSTVO

U to vrijeme bila je aktualna teorija politike ekonomije merkantilizam. Bio je iroko
rasprostranjen Europom u 17.st. Ta je doktrina predstavljala stanje u kojem se drave neprestano
bore za premo u svijetu. Gospodarska se mo drave procjenjivala vojnim i stratekim
prednostima, a mjerila se u akumulaciji nekovana zlata i srebra. Budui da su drave kupnjom
proizvoda od drugih drava smanjivale svoje zalihe zlata i srebra, one drave koje su proizvodile
vie dobra za vlastite potrebe bile su najjae i najzdravije. U tome poimanju kolonije su imala
znaajno mjesto. Engleska se okrenula kolonijalnom carstvu kako bi smanjila svoju gospodarsku
ovisnost o drugom dravama. Kolonije su doprinosile napretku matine zemlje i osiguravale su
trite za njezine proizvode.
Kralj Charles II. i Parlament nastojali su pojaati kontrolu gospodarskih djelatnosti u
kolonijama nizom zakona o trgovini i plovidbi, donesenih izmeu 1660. i 1672. Zakoni o plovidbi
sadravali su tri glavna uvjeta:
1.
sva se trgovina izmeu Engleske i njezinih kolonija morala odvijati brodovima
koje su izgradili, posjedovali i kojima su upravljali Britanci ili stanovnici
britanskih kolonija
2.
sva europska roba koja se uvozila u kolonije morala je proi kroz Englesku ime
je podlijegala britanskoj carini
3.
neki odreeni artikli proizvedeni u kolonijama (duhan, kasnije sav izvoz) morali
su se najprije odvoziti u Englesku iako su bili namijenjeni za krajnju prodaju u
drugim europskim zemljama.
Na kraju je kolonijama bilo zabranjeno proizvoditi neke gotove proizvode koji su
konkurirali britanskim proizvodima.
Plovidbeni su zakoni kolonijalnu trgovinu nedvojbeno podredili engleskoj trgovini, ali
njihovi uinci nisu bili negativni za sve Amerikance. Doseljenici su openito smatrali do kraja
francusko-indijanskog rata 1763. da su prednosti labavo primjenjivane britanske imperijalistike
politike vee od njezinih nedostataka. Britanske su kolonije dobile monopol na tritu duhana, a
indigo i pomorska roba iz kolonija bili su subvencionirani. Plovidbeni su zakoni uistinu bili
cement carstva.
Nova Engleska nije proizvodila gotovo nikakva dobra za matinu zemlju, ali je prevozei
namirnice s kopna u zapadnu Indiju bila neophodna. Iz Amerike u Englesku dolazile su sirovine, a
iz Engleske u Ameriku gotovi proizvodi npr. Iz Indije dolazi melasa, koja se u Novoj Engleskoj
pretvara u rum, koji se odvozi u zapadnu Afriku gdje se za njega kupuju robovi koji se odvoze ili
prodaju u Zapadnoj Indiji. Nova je Engleska postala najvei potroa britanskih gotovih proizvoda.
Parlament je 1773. donio Zakon o melasi, koji je nametnuo zatitnu carinu na inozemnu
melasu ili eer uvezen na britanske posjede. Ali je Nova Engleska izigravala carinu sustavnim
vercom, a trgovina je rumom i dalje cvjetala.
Budui da je kovano zlato srebro bilo jedini priznati novac i kako doseljenici nosi mogli niti
uvoziti britanski kovani novac niti kovati vlastiti, morali su se oslanjati na panjolski kovani novac.
To je bio nestabilan izvor novaca. U tim okolnostima kolonijalne su vlasti prile izdavanju
papirnatog novca. On se nakon nekog vremena morao otkupiti u zlatu i bio je popraen novim
porezima. Ali ako je bilo izdano previe papirnatog novca ili ako je otkup kasnio, papirnati je novac
gubio na vrijednosti i kreditori su bili nezadovoljni. Britanske su vlasti pokuavale ublaiti to stanje
davanjem uputa kolonijalnim guvernerima da uloe veto na sav novac osim onog koji je bio
pokriven u zlatu. Parlament je 1751. kolonijama Nove Engleske zabranio izdavanje bilo kakvog
papira za plaanje dugova.
UPRAVLJANJE CARSTVOM

10

Tek su slavnom revolucijom i dolaskom na prijestolje kralja Williama i kraljice Mary

kolonijalni dravni djelatnici u Londonu ozbiljno razmotrili stvaranje centralizirana carstva politiki
jednakih i ovisnih kolonija pod izravnim nadzorom imperijalne vlasti.
Dodatni je Plovidbeni zakon iz 1696. ustanovio sustav pomorskih sudova u Americi radi
provedbe trgovinskih mjera i kanjavanja vercera. Tim je zakonom u Engleskoj osnovan Odbor za
trgovinu i plantae. Iako je Odbor za trgovinu imao vrlo male ovlasti ipak je dosegao znatnu
vanost kao jedina sluba britanske vlade. Temeljni je cilj Odbora bio pretvoriti sve kompanijske i
vlasnike kolonije u kraljevske kolonije. Zapoet s Virginijom 1624. i New Hampshireom 1679., taj
je proces postao zacrtanim ciljem nakon dolaska kralja Williama i kraljice Mary na vlast. Zaljev
Massachusetts, Plymouth i Maine ujedinjeni su u pokrajinu Massachusetts 1691. Iste je godine
Calvertovo imanje Maryland stavljeno pod vlast kralja, a 1692. Pennova su imanja Pennsylvania i
Delaware doivjela jednaku sudbinu. Ali nova je politika bila preslaba te su Pennu imanja vraena
nakon dvije godine, a Calvertovi su svoje vratili nakon to su prihvatili protestantizam 1715. Ali
kolonijalni organizatori uspjeli su oduzeti vlasnicima Istoni i Zapadni Jersey i ujedinili ih i
kraljevsku pokrajinu pod nazivom New Jersey 1702.
Britanska je vlast imala nekoliko oblika nadzora nad kraljevskim kolonijama. Najznaajniji
je bio imenovanje guvernera koji su imali apsolutno pravo veta nad zakonima koje su donosile
kolonijalne skuptine.
Sir Robert Walpole, kraljev glavni ministar, 1721. vodio je politiku da kolonije treba pustiti
da cvjetaju bez upletanja. Ta je politika trajala do 1760-ih godina. U tim su okolnostima kolonije
postale praktiki samostalne. Sve su imale slian oblik vlasti. Osim u Rhode Islandu i Connecticutu
gdje su se i dalje birali dravni slubenici, i u Massachusettsu gdje je skuptina birala vijee,
guvernere i vijea je imenovao kralj ili vlasnik na neodreeno vrijeme.
Imenovano vijee i izabrani donji dom tvorili su dvodomnu skuptinu. Skuptina se mogla
sazvati samo kad ju je sazvao guverner, koji je mogao suspendirati njezine sjednice ili je raspustiti
po vlastitoj volji.
Labava imperijalna uprava doputala je kolonijalnim skuptinama da provode vlast i prava
koja su u praksi. One su u stvarnosti postale manji Donji domovi i preuzele iroke parlamentarne
ovlasti na lokalnoj razini. Guvernere su plaale kolonije, a skuptine su imale snano politiko
oruje u mogunosti da odbiju nametanje poreza ili namicanje sredstava za guvernerovu plau. Bilo
je bezbroj svaa izmeu guvernera i skuptina.
Amerikancima je bilo sve normalnije da imaju neotuivo pravo na samoupravu u obliku
svojih skuptina.

ENGLESKO-FRANCUSKI RATOVI
Usprkos manjoj brojnosti Francuza u Americi, oni su zbog svojega istraivakog rada i
postignutih dobrih odnosa s Indijancima postali jaka brana engleskoj ekspanziji na zapad. Nakon
uspona kralja Luja XIV. 1660-ih godina, Francuzi su snanije poticali svoje pothvate u Kanadi i
pomagali svojim indijanskim saveznicima u ratovima protiv plemena Iroquois. U meuvremenu je
kralj Luj nastojao uiniti Francusku vodeom dravom u Europi. Engleska je ula u niz saveznitva

11

s namjerom da sprijei francuske ambicije, to je rezultiralo nizom od etiri rata (od 1689. do 1763.)
koji su se vodili uglavnom u Europi, ali i izmeu Francuza i Engleza u Americi.
U prva tri okraja ratu kralja Williama 1689-1697, ratu kraljice Anne 1702-1713 i ratu
kralja Georga 1744-1748. Francuzi i njihovi indijanski saveznici opustoili su pogranina
podruja Nove Engleske i New Yorka. Jedina teritorijalna promjena u Americi kao rezultat prvih
triju ratova bio je prijelaz pokrajina Nova Scotia, Newfoundland i Hudson Bay (Zaljev Hudson)
daleko na sjeveru iz francuskog u englesko podruje 1713.
U tijeku mirnih intervala, Francuzi su uli u dolinu rijeke Mississippi iza engleskih naselja.
Oko 1700. osnovali su postaje u podruju Illinois na sjevernom toku Mississippija i osnovali naselja
Biloxi i Mobile na Obali Zaljeva (Gulf Coast) blizu ua te velike rijeke. New Orleans je osnovan
kao glavni grad francuske Louisiane 1718.
Posljednja je faza sukoba izmeu Britanije i Francuske u Sjevernoj Americi bio francuski i
indijanski rat. Taj je sukob poeo kad je jedna skupina Virdinijaca poslala izviae preko
Apalaijskoga gorja u gornju dolinu rijeke Ohio radi trgovine s Indijancima i kupnje zemlje.
Francuzi su odgovorili izgradnjom niza malih utvrda na gornjem Ohiju. Mladi je George
Washington na elu virdinijske civilne garde 1754. stigao prekasno da sprijei izgradnju utvrde
Duquesne na rukavcima rijeke Ohio, na mjestu buduega grada Pittsburgha. Francuzi su ga odbili i
rat je zapoeo. Sve su vee europske sile ubrzo bile uvuene u rat. U poetku stvari su se loe
razvijale za Britance u Americi i drugdje.
Predstavnici osam kolonija koji su se sastavili na tzv. Kongresu u Albanyju 1754. gdje su
odobrili dalekovidni plan Benjamina Franklina za meukolonijalnu obranu i jedinstvo, ali je taj prvi
plan nije uspio dobiti potporu ni od kralja ni od kolonijalnih skuptina.
Situacija se promijenila 1757. kad je odluni William Pitt preuzeo vodstvo nad britanskim
ratnim naporima. Organizirao je niz ofenziva koje su dosegle vrhunac zauzimanjem Quebeca od
generala Jamesa Wolfea 1759. Do zavretka rata u Europi Britanci su bili pobjednici posvuda.
Parikim je mirom 1763. Britanija dobila francusku Kanadu i panjolsku Floridu, kao i Indiju.
Louisiana je od Francuza prela u posjed panjolaca.

4.

NOVO DRUTVO 1600-ih 1700-ih GODINA

AMERIKANCI

Od etvrt milijuna 1770 ameriko je stanovnitvo naraslo na dva i pol milijuna do 1775.,
otprilike treina stanovnitva Engleske i Velsa. Veina je tih Amerikanaca engleskog podrijetla.
Useljavanje iz Engleske smanjilo se u drugoj polovici 17.st.

12

Velik porast stanovnitva u 18.st. temeljio se na rastuem doseljavanje neengleza, kojima se

nije sviala engleska kultura ni britanska vlast. Od osnutka Pennsylvanie 1680-ih, Pennove su
reklame privlaile rastui priljev seljaka iz ratom opustoene zemlje njemakog Rajnskog podruja.
Do 1770. bilo je oko 200 000 marljivih njemakih farmera u sjevernoamerikim kolonijama.
Jo je vea plima doseljenika poela pritjecati u prvim desetljeima 18.st. iz Ulstera, est
grofovija sjeverne Irske. Te su protestante kotskog podrijetla nazvali koto-Irci. Njihovo je
preseljenje u Ulster poetkom 17.st. bila dio kampanje za podjarmljivanje Irske, prve prekomorske
engleske kolonije. Zbog engleske restrikcije irske trgovine i industrije, rastue zemljarine, kotoIrci su u tisuama, moda ak etvrt milijuna itelja, preli Atlantik. Koncentrirani du granice kao
prvi doseljenici farmeri i estoki borci protiv Indijanaca. Kao ni Nijemci, nisu eljeli biti podanici
britanske vlasti.
Manje su skupine doseljenika iz Europe bili Nizozemci i francuski Hugenoti. Hugenoti ili
francuski protestanti poeli su naputati Francusku kad je godine 1685. opozvan Nantski edikt i
time zavrena vjerska tolerancija u toj veinskoj katolikoj zemlji. Najvie ih je dolo u Junu
Karolinu, gdje su se ubrzo asimilirali u anglicizam i postali glavni sloj trgovako-plantaerske elite.
Bilo Englezi ili neenglezi, doseljenici iz Europe 18.st. uglavnom su bili iz niih i srednjih
slojeva. Oko polovice pa i vie doli su kao ugovorne sluge. Neke su oteli i prodali u Americi
trgovci ljudskom robom. Tisue drugih, siroadi, djece iz siromanih obitelji i uhienika, poslale su
dravne vlasti. Mnogi su se odluili otii jer im je to bila jedina alternativa dugogodinjem
zatoenitvu ili smaknuu zbog nekog manjeg prekraja. Oko 40 000 osuenika bilo je
transportirano u Sjevernu Ameriku u tijeku est desetljea prije amerike revolucije.
Veina Europljana bili su dio mlae i snanije populacije svojih rodnih zemalja. Kad bi
ugovor istekao, ak su i najnii od njih imali mogunost napredovanja. No, afriki su robovi, koji su
do 1775. tvorili vie od petine svih Amerikanaca, doli protiv svoje volje i nisu imali nikakve
mogunosti napredovanja. Do poetka revolucije britanska je Sjeverna Amerika imala oko 600 000
robova iz Gane, Malija i Songhaija. Za razliku od drugih etnikih skupina oni su bili igosani bojom
koe, koeni degradirajuim ropskim poloajem i iskljueni iz pogodnosti koje su bile dostupne
svima drugima.
AMERIKI OKOLI: NOVI GRADOVI I STARI ZAPAD
Gradovi su poeli imati sve veu ulogu u ivotu kolonija. Philadelphija je 1770-ih godina po
broju stanovnika, 40 000, bila najvei ameriki grad. New York je bio drugi po veliini, a slijedili su
Boston, Charleston i Newport koji je imao oko 7 000 stanovnika.
Kolonijalni su gradovi bili poput golemih sela u usporedbi sa starijim i veim europskim
gradovima. U kolonijalnim gradovima izdavale su se novine, pamfleti i almanasi. U njima su
cvjetali postolari, tkalci, eirdije, stolari i mnogi drugi obrtnici. U gradovima su bili glavni sudovi,
javljaju se i pravnici. Priobalni su gradovi postali dinamina sredita napretka i promjena.
Pod pritiskom visoka prirasta puanstva crta naseljavanje pomicala se duboko u
unutranjost. To je prostor, tzv. Starog zapada.
Stari je zapad leao previe u unutranjosti da bi proizvodio rovu za trite pa je stoga
postao podruje poljodjelstva prvih doseljenika. Stari je zapad Nove Engleske obuhvaao sjeverne i
zapadne brdske gradove vrlo udaljene od obale i obalnoga drutva smjetena uz plovnu rijeku
Connecticut.
KOLONIJALNO DRUTVO
itelji Staroga zapada Yankee farmeri i brdski gradovi Nove Engleske, Nijemci uz rijeku
Mohawk i Nijemci i koto-Irci poeli su izraavati nezadovoljstvo prema starijim kolonijalnim
naseljima uz obalu.

13

Doseljenici su se iz pograninih predjela alili da su nepredstavnike skuptine kojima su

dominirali kvekeri, ravnodune na zapadne probleme poput potrebe za agresivnijom politikom
prema Indijancima. Iako su novodoseljeni gortaci veinskim dijelom postalo slobodno puanstvo,
doseljenici u nizinama ne samo da su im uskratili svako biranje zastupnika u skuptinu nego su i
zanemarivali opskrbiti ih sudovima ili lokalnim zatitnicima zakona.
Najvei se ispad dogodio u Sjevernoj Karolini gdje je tlaiteljska politika vladajueg sloja
na kraju potaknula ljude iz unutranjosti na sustavne napade na sve sudove.
Napetost izmeu starih i novih naselja bila je samo faza ope tenzije koja je popratila pojavu
otrijeg raslojavanja drutva u 18.st. Atmosfera jednakih mogunosti omoguila je nove oblike
nejednakosti. U okolnostima rastueg bogatstva i sve veih mogunosti, drutvene su se
gospodarske razlike poveavale kako su jedni neizbjeno bili uspjeniji od drugih. S vremenom je
nerazmjeran dio bogatstva od trgovine i komercijalne poljoprivrede dospio u ruke najpoduzetnijih
trgovaca Nove Engleske i junih plantaera. Na kraju je to razmjerno jednostavno drutvo priblino
jednakih slobodnjaka 17.st. preraslo u prilino raslojeno i diferencirano drutvo 18.st.
Taj je proces raslojavanja poticala britanska vlada, koja je aktivno podupirala rast politikog
utjecaja kolonijalne elite. Londonske su vlasti novom poveljom za Massachusetts vjersku
kvalifikaciju za birako tijelo zamijenile imovinskom kvalifikacijom, koja je postala ope pravilo u
kolonijama. Bira je mogao biti vlasnik 50 jutara zemlje ili gradskog zemljita. Pokrajinska su
vijea postala politike tvrave bogataa. Tako je u vlastima 18.st. obino prevladavao lokalni
vladajui sloj.
To je nedvojbeno bilo posluno drutvo duboko elitistiki i svjesno klasne pripadnosti,
kojima su vladali povlateni pojedinci, iji je utjecaj proizlazio iz bogatstva i imutka.
Osim negativnosti ropstva i ogranienih prava ena, nije bilo ni jednog oblika stvarnog
drutvenog raslojavanja u smislu slojeva Staroga svijeta.
Amerikanci su do 1760-ih i 1770-ih ve bili znatno uznapredovali prema predstavnikom
drutvenom i politikom poretku za mukarce.
KOLONIJALNE ENE
ene su bile ograniene na rad u kuanstvu odgoj djece, stvaranje doma i moralni odgoj
slugu i potomaka. Golema je veina bjelkinja bila udana i ivjela na malim farmama i u malim i
slabo osvijetljenim kuama. Obraivale su vrtove i konzervirale hranu, prele, tkale, plele i ivale,
pravile svijee, sapun, maslac i sir, ali su na junim plantaama sluile i kao velje, kuharice i
primalje.
U gradovima su ene, obino udovice, posjedovale duan ili gostionicu; druge su radile kao
pralje, dadilje, ak i kao kvalificirane radnice, a neke su vodile kole za djevojke. ene koje su
imale posao, zaraivale su manje nego mukarci.
Odgoj djece bila je briga obaju roditelja. Djeca su morala potivati roditelje. ene su bile
druice mukarcima, nisu bile ropkinje, ali ni ravne muevima. Muevi su bili glave obitelji, iako su
brakovi esto bili puni njenosti i uzajamnog potovanja.
Kolonijalne su se djevojke udavale otprilike kao i dananje Amerikanke bjelkinje u ranim
dvadesetim, crnkinje u kasnim tinejderskim. ene su obino imale petero do sedmero djece, to je
pridonijelo njihovu starenju i brzom porastu puanstva.
U Novoj su Engleskoj, gdje je klima bila zdrava i ista pitka voda, ljudi bili dugovjeni
(esto su doivjeli ezdesete). S druge strane u malarinim kolonijama Chesapeaka smrtnost je bila
zastraujua. ivotna je dob bila 45 godina za mukarce, a za ene jo manja.
Poloaj kolonijalne ene bio je nii od poloaja mukarca. enina je pravna osoba bila
utopljena u osobi njezina mua. Njezina zarada, kao i pokretna i nepokretna imovina nisu pripadale
njoj. Ona nije imala pravo sklopiti ugovor ili nainiti oporuku. ene nisu imale pravo glasa i bile su
zakonski podvrgnute fizikom kanjavanju od mueva. Nije im bila dostupna veina profesija,

14

ukljuujui sveeniku slubu, politiku i knjievnost. Neke su ene kolonijalne elite uile normama
uljudna vladanja u enskim internatima, a neke su bile kolovane u europskim kolama.
PROSVJETITELJSTVO
Prosvjetiteljstvo je dobilo jak poticaj od Newtonova opisa fizikoga svijeta kao skladna
sustava tijela kojim upravljaju jednostavni prirodni zakoni. Misli prosvjetiteljstva uzdizali su razum
kao ono svojstvo koje moe voditi ovjeanstvo k vrlini, srei i savrenstvu.
Utjecaj prosvjetiteljske misli vidljiv je u amerikom ivotu 18.st. Prosvjetiteljstvo je dalo jak
poticaj sazrijevajuem kulturnom i intelektualnom ivotu kolonija. Poevi s bostonskim listom
News-Letter 1704. posvuda su se pojavile novine (do godine 1765. bilo ih je 25). Nastala je
neutaiva potranja za pamfletima svih moguih tema. Obrtnici su organizirali klubove za rasprave
i intelektualno samoobrazovanje. Cvjetale su knjiare, osnovane su pretplatnike knjinice.
Pojaalo je vjerski poticaj za viim obrazovanjem. To je rezultiralo osnivanjem devet
koleda do 1770-ih godina. Nakon Harvarda 1636., slijedili su koledi William and Mary u Virginiji
1693., Yale u Connecticutu 1701. i Philadelphia Academy koju je prvotno osnovao kao srednju
kolu Benjamin Franklin, a 1750-ih je postala najmodernije i najsvjetovnije od svih kolonijalnih
koleda. Pet ostalih koleda osnovano je ponajvie od strane velikog vjerskog pokreta.
VELIKO VJERSKO BUENJE
Vjerski su obredi u poetku strogo potovani i u anglikanskoj Virginiji kao i Novoj
Engleskoj, ali je blagostanje pretvorilo anglikanizam u oputenu vjeru. Upravo je ta vrsta
anglikanizma postala slubenom religijom, izdravanom javnim porezima u svim junim
kolonijama i u tri donje grofovije New Yorka. Anglikanski se vjerski zanos oitovao samo tamo
gdje su djelovali misionari.
Smanjenje intenziteta pobonosti moe se jasno vidjeti u teoloki istananih puritanskih
kongregacionalista u Novoj Engleskoj. Ljudi navikli na pobonost, nisu se mogli lako prilagoditi
blagoj atmosferi nadolazeeg prosvjetiteljstva. eravica je stare i jake vjere jo tinjala i 1730-ih
godina rasplamsala se u jak plamen vjerskog poleta koji je gorio u svim kolonijama.
Ameriko je veliko vjersko buenje poelo na razliitim mjestima. Veliko je vjersko buenje
bilo emocionalno, popularno i antiintelektualno. Njegovi su promicatelji esto bili slaba
obrazovanja. Obian je puk zanosno reagirao na taj novi evangelizam.
Jedan od najveih predvodnika vjerskog buenja bio je darovit kolonijalni intelektualac
Johathan Edwards. U nizu dojmljivih rasprava, okrenuo je prosvjetiteljstvo samo protiv sebe,
primjenjujui najnaprednije misli svojega vremena.
irei se poput epidemije, veliko je buenje prelo politike granice i tako ojaalo
meukolonijalne veze. S pravom ga mnogi zovu prvim uistinu amerikim dogaajem. Bez buenja
ne bi bilo ni revolucije ni neovisnosti.
Buenje je potaklo rastui osjeaj amerike razliitosti i tako ubrzalo raskid s Velikom
Britanijom.
Vjersko buenje je potaknulo osnivanje triju kolonijalnih koleda: Prezbiterijanski koled u
New Jerseyu (Princeton 1746), Baptistiki koled u Rhode Islandu (Brown 1764) i Njemaki
reformistiki koled Rutgers (1766). Jo su dva uilita osnovana pod preporoditeljskim
pokroviteljstvom Crkve: anglikanski Kraljevski koled u New Yorku (Kolumbija 1754) i
kongregacionalistiki Dartmouth (1769), koji je zapoeo kao Indijanska kola u New Hampshireu.
TAJ NOVI OVJEK

15

Amerikanci su rado prihvatili optimistine tendencije prosvjetiteljske misli kao otkria

njihova novosvjetskog iskustva. U politici su uporno branili englesku tradiciju prava pojedinca i
teili nadzoru predstavnikih institucija. Oni obrazovani u vjeri svjesno su naginjali deizmu ili
arminizmu, a ostali su uivali u emocionalizmu velikoga vjerskog buenja.
Novi ovjek amerikog drutva Benjamin Franklin je odravao duh naroda koji je vie
volio pokretljivost nego plemenitost. On je bio tipian Amerikanac i utjelovljivao je ameriku
samosvijest. Amerikanac je novi ovjek koji se ponaa po novim naelima.

5.

U PRAVCU REVOLUCIJE 1763. 1775.

Potkraj francuskog i indijanskog rata 1763. stanovnici su se britanske Sjeverne Amerike

smatrali domoljubnim i lojalnim britanskim podanicima. Britanski su Plovidbeni zakoni znatno
pridonijeli napretku kolonija. Britanska je flota i vojska obranila doseljenike od njihovih
panjolskih, francuskih i indijanskih neprijatelja, a dobrohotne su im vlasti dopustile razvijati
predstavnike institucije i odluivati o vlastitim problemima.

16

Ameriki su doseljenici 1688. smatrali svoja politika prva i slobode britanskim pravima i
slobodama. Ipak 12 godina kasnije ti su isti lojalni podanici zaratili s vlastitom zemljom, ako su
njihovi odnosi s Britanijom do 1763. bili razmjerno skladni.
U jednom od najpogrenijih vremena u povijesti britanske su vlasti odluile pootriti labavo
upravljanje Carstvom ba u trenutku kad su ameriki doseljenici poeli osjeati vlastiti identitet.
Doseljeniki su povici zasigurno preuveliani, ali je stezanje britanske vlade dolo u krivo vrijeme.
Rezultat je bio pojaani osjeaj opeg cilja koji e doseljenike pretvoriti u Amerikance.
NOVA IMPERIJALNA POLITIKA
Kralj George III. odluio je igrati vaniju ulogu novoj i otrijoj imperijalnoj politici. elio je
uspostaviti onakav kraljevski utjecaj kakav su imali prijanji kraljevi po zakonu. Tijekom rata s
Francuzima, Britanci su se ljutili na nespremnost doseljenika da osiguraju vojsku, opskrbu i novac,
a vrlo su se esto bogatili trgujui s neprijateljem.
Najvei je problem Velikoj Britaniji bio namicanje sredstva za plaanje ubitanih dugova
proisteklih iz rata i podmirenje naraslih trokova obrane i uprave u naraslome carstvu, trokove koji
su se od rata s Francuzima upeterostruili. U usporedbi s engleskim zemljoposjednicima, doseljenici
su bili praktino bez poreza.
Novu i otriju imperijalnu politiku uvela je vlada Georga Grenvilla izmeu 1763. i 1765. To
je uzrokovalo nesnoljivost u kolonijama. Nakon pobune poglavice Pontiaca Britanci su izdali
Proglas iz 1763. koji je zabranjivao naseljavanje na novome zapadnome pograninom podruju. Cilj
toga je bio umanjiti sukob s Indijancima i potaknuti uredno raspolaganje krunskom zemljom. No
Amerikanci su bili ogoreni na tu otimainu zemlje i ubrzo su iznudili znaajne promjene u
Proglasu. I Zakon o novcu 1764. koji je kolonijama zabranio tiskanje papirnatog novca i Zakon o
smjetaju 1765. koji je od doseljenika zahtijevao da osiguraju smjetaj i opskrbu britanske vojske,
izazvali su gorinu kod Amerikanaca. Zakon o prihodima, tj. Zakon o eeru, 1764. doekan je u
kolonijama s bijesom. Ta je mjera bila prvi pokuaj nametanja carine na kolonijalnu trgovinu sa
svrhom ubiranja prihoda, a ne reguliranja trgovine.
Iako se Zakon o eeru odnosio i na vino, kavu, svilu i platno, najtei je udarac bila carina
na melasu. Nova je carina na melasu bila upola manja od dotadanje, ali je bila strogo primjenjivana
i otetila je novoenglesku trgovinu. Ogoreni su doseljenici protestirali da im nitko nema pravo
nametnuti porez osim njihovih vlastitih izabranih predstavnika.
Provokatniji je bio Zakon o biljezima 1765. ta je mjera nametnula doseljenicima kupnju
taksenih marki koje su morali imati sve vrste pravnih i trgovakih dokumenata, novine, almanahe,
igrae karte, kocke i dozvole za trgovinu alkoholnim piima. Ta je porez bio vrlo vidljiv i omraen.
Najvie je pogaao trgovce, pravnike, tiskare i gostioniare.
Parlament je otklonio mogunost da Amerikanci podlijeu samo porezima koje sami sebi
nametnu. Neko su vrijeme samo malobrojni doseljenici bili spremni dovoditi u pitanje upravnu i
zakonodavnu ovlast Parlamenta u Britanskom Carstvu. No sve je vie doseljenika mislilo da kao
britanski graani podlijeu samo onim porezima koje im nametnu njihove skuptine.
Doseljenici su protestirali na razliite naine. Od New Hampshirea do June Karoline
pojavile su se skupine otpora. esto nazivajui sebe Sinovima slobode, te su tajne skupine obrtnika
i malih trgovaca palile Grenvillove slike, blokirale prodaju biljega, opsjedale i katkad ruile kue
kraljevskih djelatnika. Predstavnici su se 12 kolonija (svih osim Georgije) sastali u New Yorku u
listopadu 1765. na tzv. Kongresu o Zakonu o biljezima. Predstavnici su izrazili odanost kralju, ali su
Parlamentu otklonili pravo na oporezivanje doseljenika. Najuinkovitiji je bio protest protiv
oporezivanja gdje su bojkotirali britansku robu. Parlament je bio 1766. prisiljen opozvati Zakon o
biljezima, ali nije se odrekao prava na oporezivanje doseljenika.
Godine 1767. Charles Townshend, ministar financija, pogurao je kroz Parlament tzv.
Townshendove zakone koji su nametnuli poreze na prihod za cijeli niz artikala koji do tada nisu bili

17

oporezivani. Ti su novi porezi postali neugodniji zbog odredbe da e se prihodima iz tih poreza
plaati kraljevski djelatnici u kolonijama to je kolonijalnim skuptinama oduzelo njihovo
najsnanije oruje, mogunost ustezanja plae. Amerikanci su protestirali. Parlament je iznova
1770. ublaio svoje stajalite i opozvao sve namete, osim na aj.
Nakon toga uslijedilo je nekoliko godina napretka i mira. Osim za trgovce Nove Engleske i
virginijske plantaere, trgovinske mjere donesene nakon 1763. nisu nametnule nikakve znaajne
potekoe kolonijalnome gospodarstvu.
RADIKALI I GRADSKA GOMILA
Za daljnji sklad izmeu Britanije i amerikih kolonija osobito je bila opasna mala, ali dobro
organizirana skupina amerikih radikala. Oni su se od 1760-ih suprotstavljali svakom britanskom
pokuaju odreivanja porezne ili bilo kakve politike u kolonijama. Antielitistiko je raspoloenje
bilo izraeno meu siromanim radnitvom bez posjeda, znanstvenicima, robovima i enama. Ti su
slojevi tvorili gomile koje su pridonijele estokim neredima u bostonskim ulinim demonstracijama
1765.
Amerikanci i Amerikanke svih drutvenih slojeva pridruili su se protestu protiv Zakona o
biljezima i Townshendovim carina.
Najopasniji radikalistiki voa bio je Samuel Adams koji je imao duboke korijene u
obrtnikome sloju, iako je imao diplomu Harvarda. Adams je drao Boston na uzbuni. Djelujui iz
svoje baze na bostonskome gradskome zboritu, Adams je nagovorio druge massachusettske
gradove da osnuju odbore za korespondenciju radi promicanja meukolonijalnog otpora
imperijalnoj politici. Radikali su stvorili organizaciju koja je mogla preuzeti inicijativu kad god se
ukae prilika.
PONOVNA KRIZA
Britanska je vlada, na elu koje je bio Lord Norton, 1773. pogurala kroz Parlament Zakon o
aju sa svrhom da pomogne Britanskoj istonoindijskoj kompaniji. Tako je ta tvrtka dobila
iskljuivo pravo izravne prodaje aja amerikim potroaima bez plaanja britanske izvozne carine
to je povealo profit tvrtke, snizilo cijene aja u Americi, dokrajilo krijumarenje i amerike
uvoznike liilo udjela u trgovini ajem.
Opet su uvrijeeni konzervativni ameriki trgovci uli u savez s radikalima, radikali su
dobro iskoristili tu priliku i obnovili agresivnu agitaciju. Uvjereni da Britanci primjenjuju niske
cijene aja da bi naveli Amerikance da se odreknu svojih sloboda, radikali su organizirali narod i
poeli primjenjivati pritisak masa. Sinovi slobode i odbori za korespondaciju imali su bazu potpore
u New Yorku, Philadelphiji i u drugim gradovima.
U prosincu 1773. slabo prerueni u Indijance plemena Mohawk, Bostonci su se popeli na
britanske brodove i bacili u more oko 45 tona indijskog aja. Taj je otpor zvan Bostonska ajanka
zaprepastila mnoge Amerikance, ali su patriotske voe i javnost smatrali da prihvaanje Zakona o
aju nosi u sebi rizik od prihvaanja prava Parlamenta da kolonijama namee poreze radi ubiranja
prihoda.
Po hitnom je postupku Parlament donio etiri Prisilna zakona tzv. Nesnoljivi zakoni:
1. zatvaranje luke Boston dok Bostonci ne plate aj koji su unitili
2. drastino smanjenje zastupnikih i samoupravnih tijela u pokrajinskim vlastima
Massachusettsa
3. doputenje kraljevskim djelatnicima da im se sudi u Engleskoj za prijestupe za koje su
okrivljeni u kolonijama
4. davanje doputenja britanskoj vojsci da zauzme amerike zgrade za potrebe smjetaja.

18

Ove mjere Amerikancima su bile potvrde njihovih sumnji u despotske namjere Britanije.
Slijedila je i peta mjera Uredbom o Quebecu 1774. Parlament je toj kanadskoj pokrajini pripojio
zapadni teritorij na koji je nekoliko kolonija polagalo pravo, zadrao u Quebecu autokratsku vlast i
dao potpunu vjersku slobodu katolikom stanovnitvu te pokrajine.
Te su mjere radikalce i odbore bacile u puni pogon. Skupljali su se hrana, ogrjev i novac za
pomo opsjednutim Bostoncima.
PRVI KONTINENTALNI KONGRES
U rujnu 1774. sastao se u Drvodjeljskom domu u Philadelphiji izvanzakonski kongres
delegata iz svih kolonija, osim Georgije. Tih 55 delegata bili su meusobni stranci i imali razliite
poglede na ustavni odnos kolonija prema Engleskoj.
Nakon rasprave izaslanici su jednoglasno prihvatili izazovne Odluke iz Suffolka kojima su
osuene praktino sve britanske trgovinske mjere. Odbacili su pomirbeni plan. Prvi je Kontinentalni
kongres osnovao i Kontinentalno udruenje, tj. iscrpan plan neuvoenja, nekonzumiranja i
neizvoenja dobara izmeu kolonija i Velike Britanije.
Tijekom zime i proljea 1774-1775 radikali su poeli sa strogom primjenom toga plana u
svim kolonijama. Drastian je pad uvoza iz Britanije uskoro pokazao uinkovitost Udruenja kao
instrumenta gospodarskog rata. Gotovo su svi Amerikanci podupirali nastojanja za dobivanjem
ustupaka od britanske vlade, a u manjini su bili oni koji su podravali agresivne poteze radikala.
U proljee 1775. kontrola radikala nije bila ni izdaleka potpuna. Trgovaka je i upravna
aristokracija u SI lukim gradovima pruila jak otpor, farmeri iz unutranjosti bili su spremni stati
na stranu kraljevskih guvernera te bilo je mnogo nezainteresiranih. Bio je potreban jo jedan poticaj,
kojeg su osigurali radikali Samuela Adamsa.
RAT
Kao dio britanskoga plana za guenje pobune u Massachusettsu, u Boston su poslane
dodatne jedinice britanske vojske, a njihov je zapovjednik general Thomas Gage bio imenovan
vojnim guvernerom te pokrajine. Uz odobrenje Kontinentalnog kongresa, radikali su poduzeli
trenutane mjere uspostave revolucionarne pokrajinske vlade i zapoeli uvjebavati vojsku i
prikupljati vojna sredstva.
Sraz se dogodio 19. travnja 1775. kada je general Gage poslao odred britanske vojske iz
Bostona da zaplijeni barut i oruje sakupljeno u oblinjemu mjestu Condord i uhite Samuela
Adamsa i Johna Hancocka. Po upozorenju Paula Reverea i Williama Dawesa, farmeri trenutani
dobrovoljci presreli su britanske vojnike kod Lexingtona i Concorda. Odjeknuli su pucnji i na
kraju bilo je 273 mrtva, ranjena i nestala britanskih vojnika. U tome prvom krvavom okraju
revolucije nastradalo je oko stotinu boraca.
Radikali su odaslali specijalne glasonoe po kolonijama s preuvelianim izvjeima o
pokolju nevinih farmera od britanske vojske. Rezultat je bio izljev patriotskog gnjeva. Kraljevski su
guverneri istjerani iz slube, uvjebavala se vojska i plijenile se kraljevske titule i skladita baruta.
Desetoga svibnja odran je Drugi kontinentalni kongres. Poslali su kralju peticiju kao poziv
na mirno rjeavanje problema. Kad je peticija odbijena, rasprio se posljednji trag vjernosti kruni.
Kongres se spremao na rat. Uzeo je pod svoje okrilje tisue naoruanih ljudi Nove Engleske koji su
pohitali zauzeti poloaje na breuljcima iznad Bostona i tako stavili pod opsadu Gageovu vojsku.
George Washington imenovan je zapovjednikom raajue kontinentalne armije. Kako je otpor
prerastao u pobunu, 2,5 milijuna britanskih podanika u 13 kolonija Novoga svijeta ubrzo e se
pretvoriti u jedinstven i neovisan narod Amerikance.

19

6.

POSTIZANJE NEOVISNOSTI 1775. 1783.

PRVA GODINA RATA

U tijeku sljedeih mjeseci Washington je sustavno pretvarao svoju neuvjebanu civilnu

gardu u discipliniranu vojsku i stezao obru oko Britanaca.
Dok je Gageova vojska bila u okruenju u Bostonu, u tijeku zime 1775/76., oduevljeni su
Amerikanci poduzeli ofenzivu na Kanadu u dvama smjerovima. Snage pod zapovjednitvom
Richarda Montgomeryja i Benedicta Arnolda prevladale su mnoge potekoe i u poetku postigle
nekoliko uspjeha, ali ih je na kraju nevoljkost kanadskog puanstva da se pridrui ustanku natjerala
na povlaenje.
Tijekom prve godine rata vjerojatno je najvea borba bila ona meu samim doseljenicima.
Malo je ljudi vjerovalo da se problem moe rijeiti iim osim totalnim ratom. Samo je dvije petine
kolonijalnog puanstva djelatno podravalo revoluciju. Oko petine svih bijelaca ostalo je vjerno
Britancima. Oko 55 000 amerikih torijevaca djelatno se pridruilo Britancima. Drugih je 80 000
izbjeglo u Kanadu, na Bahame ili u Englesku. Ostali neutralni ili potencijalno subverzivni elementi
bili su pacifisti, apolitini doseljenici zapadnog podruja, ugovorne sluge, robovi i Indijanci.
Revolucionari su uspijevali neutralizirati britanske napore da se okoriste tim ravnodunim ili
ogorenim dijelom puanstva. Nekoliko se tisua robova pridruilo Britancima u nadi za slobodom.
Jo ih je vie iskoristilo ratni mete i pobjeglo. General Washington ukinuo je dotadanju zabranu
stupanja u vojsku za crnce i uveo novaenje. Oko 5 000 crnaca pridruilo se Kontinentalnoj vojsci,
a sluili su i u rasno mijeanim i u potpuno crnakim jedinicama. Slino je bilo i s Indijancima koji
su odluili ostati neutralni i nisu se pridruili Britancima.
Kongres i kolonije uveli su otre kazne za sve osumnjiene za odanost kruni: cenzuru,
prognanstvo, oduzimanje prava glasa, gubljenje javne slube, konfiskaciju imovine i zatvor. Iako je
bilo pretjerivanja i pogrena proganjanja u tijeku amerike revolucije nije dolo do nikakvih
masovnih uhienja ni smaknua otpadnika.
U oujku 1776. general Gage konano je odbacio sve tei zadatak dranja Bostona u
okruenju i otplovio sa svojom vojskom i stotinama lojalista u britansku utvrdu Halifax u Novoj
kotskoj. Njegov odlazak nije znaio ameriku pobjedu, nego kraj jedne mrtve toke.
ZAETA U SLOBODI
Mjesecima nakon poetka rata malo bi Amerikanaca priznalo da ele neovisnost od
Engleske. Ipak, pritisak zbivanja sve ih je vie primoravao na poduzimanje radnju u pravcu
neovisnosti i na otvoren raskid s Engleskom.
Pitanje neovisnosti bilo je povezano s porastom demokratskih tenji. Dok je vlastita vlast
bila primarno pitanje revolucije, politiko je uzdizanje niih slojeva potaknulo znaajno sekundarno
pitanje, tj. tko treba vladati. Liberty boys koji su predvodili pobune protiv Zakona o biljezima i
Townshendovim carina, nastojali su izboriti politiki status. Revolucionarna je agitacija otvorila put
kojim su se ambiciozni ljudi osrednjeg sloja mogli uzdii do utjecajnih poloaja. Revolucionarni je
pokret nudio mogunost stjecanja moi prihvaanjem radikalnih mjera i posrednog poticanja
probuenih demokratskih tenji.
Svi su Amerikanci vjerovali da su slavna revolucija iz 1688. i njezina Povelja o ustavnim
pravima i povlasticama engleskog naroda, svakome britanskome graaninu zajamile neka prava,
osobito prava na slobodu i imovinu, koje ni jedna vlast nema pravo skriti. Amerikanci su bili
uvjereni da je vlada mo i vlast po prirodi agresivna i da tei krenju legitimnih prava na raun
slobode. U duhu te tradicije Amerikanci su bili nepovjerljivi prema vlasti i na svaki je nain
nastojali ograniiti da sila i prisila ne bi zavladale nad slobodom i vrlinom. Njihovo se opiranje

20

novoj imperijalnoj politici temeljilo na tvrdnji britanske stranke vigovaca da ta politika znali
samovolju vlasti, krenje naslijea engleskih graanskih prava. Sloboda i imovina bio je poklik
revolucije.
Amerikanci nisu ustali protiv Engleske da bi sruili uspostavljeni drutveni poredak i
potpomogli ruiteljski duh demokracije u zemlji. Amerika je revolucija u osnovi konzervativna,
zapoeta radi ostvarivanja ogranienih politikih i ustavnih ciljeva i provedena bez velikih
unutranjih prevrata. Ruenje kraljevske tiranije nije bilo popraeno nikakvim drastinim
promjenama klasnog, gospodarskog ni imovinskog ustrojstva. Velik je dio puanstva bio oduevljen
pokretom za autonomiju. Revolucionarne su voe izabirale nove skupine ljudi koji do tada nisu
imali nikakvu ulogu u javnom ivotu. Stoga su novi pokrajinski sabori imali raznolikije lanstvo
nego prijanje kolonijalne skuptine i vijea. To je uzdizanje niih slojeva utjecalo na reagiranje
vladajueg sloja na revoluciju.
Britanske su vlasti pokazivale malo spremnosti za pomirbu s Amerikancima i svu spremnost
za pokretanje velikog rata protiv njih. Amerikanci su se nadali da bi neovisnost mogla dovesti do
saveznitva s Francuskom.
Kontinentalni je kongres 2. srpnja donio odluku da Sjedinjene Drave jesu i po pravu trebaju
biti slobodne i neovisne. Ta je odluka prihvaena 4. srpnja kao Deklaracija o neovisnosti. Napisan
od Thomasa Jeffersona uz pomo Benjamina Franklina i Johna Adamsa, taj je izuzetan dokument
najveim dijelom bio dug i preuvelian popis britanskih krenja amerikih prava. Hulja je u tom
dokumentu kralj George III., a ne Parlament koji je bio uzrokom veine problema. Deklaracija je
postala znaajnim povijesnim imbenikom zbog svojega uvodnog dijela, koji je u nekoliko reenica
saeo bit vlasti po naelu Lockea i prirodnih prava a to da su svi ljudi stvoreni jednaki, da im je
Bog podario neotuiva prava koja su ivot, Sloboda i potraga za Sreom.
USTAVI NOVIH DRAVA
Kako su kolonije postale dravama prihvaale su dokumente koji su osiguravali zatitu od
buduih krenja slobode. Cilj je bio stvaranje novoga ustroja amerike politike, oblikovanje jednoga
kreposnoga drutva slobodnih ljudi koji ive u slozi i jednakosti pod republikanskim institucijama.
Do vremena kad je Deklaracija o neovisnosti prihvaena, etiri su kolonije ve bile primijenile
njezina idealistina naela u svojim dravnim ustanovama. Ostale su drave uinile sito, osim
Rhode Islanda i Connecticuta, koje su zadrale svoje neuobiajeno liberalne kolonijalne povelje. To
je pisanje ustava bilo prvo u povijesti i bilo je znaajan i nepobitan dokaz elje Amerikanaca da
jasno zacrtaju granice vlasti i prava graana. Britanska je vlast bila unitena i Amerikanci su mogli
provesti in koji je bio korijen svake legitimne vlasti: sklopili su drutveni ugovor. Novi su
drutveni ustavi bili zamiljeni kao dobrovoljni sporazumi svih graana da uspostave vlast s
ogranienim i definiranim ovlastima.
Novi su ustavi bez iznimke odraavali nepovjerenje spram moi vlasti koje je bilo posljedica
prosvjetiteljskog liberalizma i doseljenikog iskustva s britanskim vlastima. Ustavi veine drava
napravljeni su po uzoru na ustav Virginije, ukljuujui i zakon o ljudskim pravima koji je potanko
odredio prava graanstva koja nikakva vlast nije imala pravo uskratiti. Ustavi su to vie nastojali
smanjiti opasnost od proizvoljne vlasti ugradnjom sustava kontrola i ravnotea i diobe vlasti.
Izvrne, zakonodavne i sudbene funkcije dane su u ovlast zasebnim tijelima, a zakonodavna je vlast
bila podijeljena na dva doma koji su imali djelovati kao kontrola jedan drugome, osim u
jednodomnim dravama Pennsylvaniji i Georgiji i u Vermontu.
Naelo je kontrola i ravnotea bilo prekaljeno dugotrajnim pamenjem borbi izmeu
kolonijalnih skuptina i kraljevskih guvernera. Novi su ustavi dali zakonodavnim tijelima vodeu
ulogu, a guvernere su uinili razmjerno nemonima. U veini sluajeva guvernere su birala
zakonodavna tijela na godinu dana. Osim to su ograniili ovlasti vlade, novi su ustavi teili

21

uspostavi to vie zastupnike vlasti, uspostavi stvarne naspram zbiljskoj zastupnikoj vlasti. Te su
se tenje to vee kontrole zakonodavne vlasti odraavale na godinjim izborima, na uvjetu i da
birani i birai budu itelji izborne jedinice. Iako dravni ustavi nisu jamili ope pravo glasa za sve
mukarce bijelce, a ni jedna drava nije dala pravo glasa enama, te su povelje openito proirile
pravo glasa, bilo smanjenjem razine slobodnjakog uvjeta bilo otvaranjem biralita veini poreznih
obveznika. Rezultat je bio da su mukarci skromna materijalnog stanja, sitni poduzetnici i farmeri,
sudjelovali u voenju javnih poslova zajedno s bogatom vlastelom.
Tako je revolucija oslabila drutvenu hijerarhiju i otvorila nove mogunosti, i gospodarske i
politike, poduzetnim mukarcima izvan sloja aristokratske i imune elite. Ali i dalje su se zadrale
protuslovlja u ideali ljudskih sloboda. Crnci i dalje nemaju prava, a uvjeti za ene tek su marginalno
popravljeni i to samo u pogledu mogunosti obrazovanja i poneto labavijih zakona o rastavi.
LANCI O KONFEDERACIJI
Kontinentalni kongres poeo je izraivati plan za uspostavu konfederacije koja bi imala
ovlatenja za voenja rata i za ujedinjenje drava nakon pobjede. Kongres je napokon 1777. odobrio
akt pod nazivom lanci o Konfederaciji iako je ratificiran tek 1781.
lanci o Konfederaciji nisu uspostavili vladu, nego konfederaciju suvremenih drava. Radi
ruenja kontrole iz jednog centra vodio se revolucionarni rat, a sloboda je bila izvan opasnosti samo
dok je vlast bila tamo gdje je mogla biti nadzirana. Stoga su Konfederaciji dane samo slijedee
ovlasti:
1. voenje vanjske politike u pogledu sklapanja sporazuma, voenja rata i sklapanja mira
2. kontrola odnosa s Indijancima
3. uspostava standarda za kovanje novca, utega i mjera
4. rjeavanje razmirica meu dravama
5. voenje potanskih usluga.
Konfederacija nije mogla skupljati novac ni vojsku, osim upuivanjem zahtjeva dravama
da to uine. Nije imala ovlasti donositi zakone koji bi obvezivali pojedine graane ni sredstva
kojima bi provodila svoju volju nad graanima ili dravama.
Akt o Konfederaciji nije predviao zasebno sudstvo niti izvrnu vlast koji bi provodili mjere
to ih je prihvatio Konfederalni kongres. Ipak je on znaio pomak k dravnom jedinstvu prvi je
put postojalo stalno tijelo koje je predstavljalo graane svih 13 amerikih drava.
KAMPANJE IZ 1776. DO 1777.
Deklaracija o neovisnosti bila je prihvaena kad su Britanci poduzeli ozbiljan rat u Americi.
U srpnju 1776. uplovila je u newyorku luku najvea vojna sila koju je Britanija ikad poslala u
inozemstvo; na stotine je brodova prevozilo 32 000 vojnika pod zapovjednitvom Sir Williama
Howea. Washington je bio doveo svoju vojsku u blizinu, ali su je izuzetno brojano nadmonije
britanske snage odbacile od Long Islanda, s Manhattana, preko New Jerseya i preko rijeke
Delaware u Pennsylvaniju.
Washington je bio zapovjednik impozantne pojave, ali slaba ratna iskustva i vjerojatno
nikakve vojno-strateke genijalnosti. On je vie bitaka izgubio nego dobio. A ipak su njegova
hrabrost i odvanost drale njegovu vojsku netaknutom, a ameriki cilj ivim. Kad je preuzeo
zapovjednitvo, njegovi vojnici nisu imali odore. Plaa je bila slaba, nedostajalo je i vojnika i
opskrbe. asnici su bili birani glasovanjem i nekvalificirani za vojno zapovjednitvo. Rani
materijal, kojeg je nedostajalo, morao se zapljenjivati ili uvoziti iz Europe. Ipak Washington je na
kraju prevagnuo. Uz pomo stranih savjetnika grofa Casimira Pulaskog, baruna von Steubena i

22

markiza de Lafayettea, izgradio je vojsku od oko osam do deset tisua stalnih vojnika. Pametno
izbjegavajui odluujue okraje, ekao je da Britanci obustave ofenzivna djelovanja te zime i na
boinu no 1776. hrabro je poveo svoje vojnike natrag preko zaleene rijeke Delaware i iznenada
napao britanske snage u Trentonu i u oblinjem Princetonu u dravi New Jersey.
Sljedeeg je ljeta 1777. bilo vrijeme najvee vojne pogibelji za mladu ameriku naciju. Iz
Kanade je general John Burgoyne poduzeo britansku ofenzivu preko jezera Champlain prema
Albanyju i donjem dijelu Hudsonske doline. Sir William Howe imao je tada prigodu povesti svoju
vojsku iz grada New York uz rijeku Hudson, spojiti se s Burgonyeom i presjei kolonije na dva
dijela. Umjesto toga neodluni je Howe podlegao iskuenju da zauzme pobunjeniko sredite
Philadelphiju, ime je zbrisao ono malo otpora to ga je Washingtonova brojano slabija vojska
mogla pruiti u bitki kod Brandywinea.
Budui da nije bilo prijetnje od Howea iz pozadine, ameriki su zapovjednici u Hudsonskoj
dolini, Horatio Gates i Benedict Arnold, pruili tvrd otpor Burgoyneovu napredovanju sa sjevera.
Udaljen od opskrbne baze i napadan sa svih strana, britanski je zapovjednik bio na kraju prisiljen
predati cijelu svoju vojsku u Saratogi u listopadu 1777. Neopisiva je vanost te pobjede, kojom su
Amerikanci za dlaku izbjegli potpunu vojnu katastrofu.
SAVEZNITVO S FRANCUSKOM I KAMPANJE NA JUGU
Ni pobjeda kod Saratoge nije mogla nadoknaditi slabost amerikoga vojnog pothvata.
Izgnan iz Philadelphije u York, konfederalni se Kongres u tijeku zime 1777. na 1878., bezuspjeno
borio s problemima opskrbe i namicanja novanih sredstava, dok je inflacija jako rasla, a papirnati
novac tiskan za financiranje rata ubrzano postajao bezvrijedan. U meuvremenu su hladnoa i glad
u zimskom logoru u dolini Forge desetkovali Washingtonovu bijednu vojsku.
im je proglaena neovisnost, Kongres je odaslao poduzetnog Franklina da potrai
saveznitvo u Parizu. Francuska je vlada bila spremna tajno slati opskrbu i novac, ali prije otvorena
stupanja na njihovu stranu eljela je dokaz da Amerikanci imaju stvarnog izgleda za pobjedu.
Saratoga je priskrbila taj dokaz i u veljai 1778. potpisan je sporazum o saveznitvu. panjolska je,
kao francuski saveznik, uvuena u rat s Britanijom, a uskoro i Nizozemska zbog svojeg upornog
nastojanja da trguje s Francuzima i Amerikancima. panjolska i Nizozemska dale su Amerikancima
iznimno potrebne ratne kredite, ali je Francuska postala glavnim izvorom i novca i oruja koji su
Amerikancima omoguili nastavak ratovanja. Francuzi su poslali kopnenu vojsku i snane
pomorske snage bez kojih pobjeda ne bi bila mogua.
Uplovivi u Savannah u dravi Georgia u prosincu 1778. britanska je vojska pod
zapovjednitvom lorda Cornwallisa s lakoom zauzela Charleston i okupirala veinu podruja June
Karoline. U oujku 1781. britanska je vojska pretrpjela velike gubitke u jakoj, ali neodluenoj bitki
kod Guilforda Courts Housea u Junoj Karolini. Cornwallis je povukao svoju ozbiljno oslabljenu
vojsku u Yorktown na poluotoku izmeu rijeka York i James u priobalnom dijelu Virginije, gdje je
ekala evakuaciju od britanske flote.
Umjesto britanske flote pojavio se netko drugi. Washington i francuski zapovjednici doveli
su zdruenu francusko-ameriku vojsku sa sjevera ba u trenucima kad se francuska flota pojavila
nedaleko od obala Virginije. Tako uklijeten, Cornwallis nije imao drugoga izbora nego 17.
listopada 1781. predati svojih 7 000 britanskih vojnika i hesenskih plaenika.
MIROVNI SPORAZUM
Cornwallisova je predaja konano uvjerila britansku vladu da je daljnje nastojanje da pokori
Amerikance preteko i preskupo. Usprkos znatnoj prednosti u broju puanstva, gospodarskim
mogunostima, diplomatskim saveznitvima i vojnom iskustvu, Britanija je imala nekoliko
manjkavosti za nastavak rata. Njezini su problemi bili i odravanje komunikacija i opskrba vojnih

23

snaga koje su bile na udaljenosti od 3 000 milja trebalo je dva do tri mjeseca za slanje poruka ili
dopremu oruja i ljudstva u kolonije.
Iako je britanska mornarica kontrolirala mora do 1781., a dobro uvjebani vojnici najee
pobjeivali amerike vojnike, te prednosti na kraju nisu postigle nita. Prostor je bio prevelik, narod
duboko odluan na otpor, domae gerilske snage neuhvatljive, a trokovi previsoki.
Nakon kraha kod Yorktowna Lord North dao je ostavku, a na vlast je dolo novo
ministarstvo spremno na pregovore s Amerikancima. John Adams, Benjamin Franklin i John Jay
neko su vrijeme otezali sa sklapanjem mira zbog suprotstavljenih strujanja u meunarodnim
vodama. Amerikanci ne mogu sklopiti mir s Engleskom sve dok panjolska ne vrati Gibraltar. Kad
su ameriki povjerenici otkrili dokaze da Francuzi spremaju predati panjolcima i Britancima
kontrolu nad sjevernim i junim dijelovima amerikoga teritorija, Amerikanci su se osjeali
osloboeni obveze da pregovaraju s Francuzima.
Britanci su prihvatili ameriki prijedlog za odvojene englesko-amerike pregovore.
Ameriki su povjerenici uspjeli sklopiti vrlo povoljan mirovni sporazum. Osim to su priznali
neovisnost SAD-a, Britanci su pristali prepustiti velik dio teritorija koji se protee od Atlantika do
rijeke Mississippi i od kanadske granice na sjeveru do granice s Floridom na jugu. Ti su uvjeti
dogovoreni potkraj 1782., ali je mir slubeno sklopljen tek poetkom 1783. Tim su opim
sporazumom Britanci Floridu predali panjolcima kao naknadu za panjolski neuspjeh da povrate
Gibraltar.

7.

RAANJE NACIJE 1780. 1788.

Nova nacija pokrivala je rijetko naseljen, ali golem teritorij, est puta vei od Engleske i
Walesa zajedno. Devedeset i pet posto stanovnitva ivjelo je na selu. Veina ih je ivjela uz obalu,
a postojalo je samo est gradova s vie od 8 000 stanovnika. Najvea je bila Philadelphija s neto
manje od 40 000 stanovnika, zatim New York, Boston, Charleston, Baltimore i Salem. Transportna
sredstva su primitivna, a promet je rijedak.
Prevladava osjeaj nacionalnoga ponosa i optimizma u pogledu budunosti. Godine 1780-e
bile su desetljee sukoba zbog toga to svi Amerikanci nisu bili jednakoga miljenja glede ustrojstva

24

svoje budunosti. To je bilo najbogatije i najsnanije razdoblje amerike politike i konstitucionalne

misli.
AGRARNO I TRGOVAKI ORIJENTIRANI LJUDI
Osnovna je podjela na agrarno orijentirane i trgovako orijentirane. Velika je veina ljudi
pripadala malim zemljoposjednicima. U Americi je golema veina mogla ostvariti svoj san o
zemljoposjedu. Tim je malim posjednicima, daleko od gradova, esto nepismenima ili
polupismenima, amerika utopija bila nadohvat ruke. Provincijskog mentaliteta i pripadnici
ortodoksnih ogranaka protestantizma, farmerski su nain ivota smatrali moralno uzvienijim od
svih ostalih. Bili su nepovjerljivi prema gradovima.
Manje su brojni oni koji su budunost Amerike vidjeli u opemu gospodarskom razvoju i
monoj dravi. Ta je trgovaka orijentiranost bila koncentrirana u gradovima, osobito meu
trgovakim i poslovnim slojevima. Tu je spadao dobar dio farmera i plantaera koji su zbog blizine
prometnica i gradova proizvodili komercijalne usjeve za strano i domae trite.
Podjela na trgovake i agrarno orijentirane prerasla je u politike podjele agrarno
orijentirani sve su vie postajali demokratski orijentirani, a trgovaki orijentirani sve su se vie
opirali demokratskoj orijentiranosti.
Na jednoj su strani oni koji su preferirali vodstvo vlastele, snanu i centraliziraniju vlast i
politiku, a na drugoj su strani ljudi neskloni bilo kakvim pretenzijama na nadmo, duboko
sumnjiavi spram svakog oblika vlasti. eljeli su vlast koja e biti to je vie mogue
decentralizirana, nedjelotvorna i jeftina i podlona kontroli s pomou estih demokratskih izbora.
SUKOB UNUTAR DRAVA
Dravne su vlasti bile glavna sredita sukoba izmeu dviju skupina. Religija je esto bila jo
jedno prijeporno pitanje. U Novoj su Engleskoj kongregacionalisti bili primorani prepustiti samo
dio iskljuivih povlastica koje su prije revolucije po zakonu uivali.
Najvei je razlog za uzbunu konzervativaca bio oita nebriga demokratskih zakonodavnih
tijela za vlasnika prava. U nekim su se dravama vlasniki orijentirani ljudi borili protiv cjelovitih
konfiskacija imovine lojalista, a jo ih je vie uznemirivao pokret za dunike zakone i dravni
papirnati novac. Papirnati se novac upotrebljavao s dobrim i loim posljedicama. Ipak su povratak
kovanom novcu nakon revolucije, krah koji je uslijedio nakon kratka procvata, kao i kasnija
depresija iz 1785. 1786. rezultirali otrom deflacijom. Ljudi koji su posudili novac u vrijeme
inflacije morali su vraati dug novcem ija je vrijednost bila znatno vea od vrijednosti posuena
novca. Pod pritiskom oajnih dunika, nekoliko drava odobrilo je izdavanje papirnatog novca.
Papirnati je novac bio razmjerno koristan tamo gdje su se za potporu njegove vrijednosti ubirali
porezi.
PROBLEMI KONFEDERACIJE
Konzervativci su prisili federalni Kongres da imenuje profesionalne djelatnike koji e
nadzirati ministarstva financija, rata, vanjskih poslova i pomorstva. Morris je postao nadzornikom
ministarstva financija i imao velikog utjecaja na svim podrujima. Njegove su prvotne brige bile
gospodarska stabilnost u tu je svrhu bilo otklonjeno izdavanje kontinentalnog papirnatog novca, a
Morris je nastojao financirati vladu pozajmicama, djelomino i od amerikih graana. Time je
potaknuo stvaranje snanog sloja javnih kreditora.

25

Konfederalna vlada nije mogla plaati svoje dugove niti uinkovito obavljati uobiajene
poslove sve dok je bila financijski ovisna o proizvoljnim prilozima neposlunih drava. Sredinom
1780-ih Konfederacija nije mogla uinkovito djelovati na nedoline razmirice meu dravama oko
granica, zapadnih teritorija, dravnih poreza i trgovinskih restrikciji.
Slabost Konfederacije oitovala se u odnosima s inozemstvom. Sjedinjene Drave nisu
mogle osigurati povoljne trgovinske sporazume s vodeim europskim silama zato to nisu mogle
uspostaviti jedinstvene trgovinske odredbe na vlastitom teritoriju niti zaprijetiti drugim dravama.
panjolska i Velika Britanija bile su prijetnja teritorijalnom integritetu te nove nacije.
panjolska je na kraju sedmogodinjeg rata, 1763. predala Velikoj Britaniji Floridu, ali je
dobila francusku Louisianu. Zatim je 1783. panjolska ponovno dobila Floridu, ime je postala
vodea sila na JZ granicama Sjedinjenih Drava. Velika se Britanija prema svojim bivim
podanicima odnosila s velikim prezirom i zatvorila svoje zapadnoindijske posjede za ameriku
trgovinu i odbila je poeti pregovore za trgovinski sporazum pa ak i poslati izaslanika u novu
dravu. Britanija je zadrala vojne utvrde uz sjevernu granicu unutar teritorija koji je predala
Sjedinjenim Dravama. Za takvo su djelovanje Britanci nali opravdanje u neuspjehu amerikih
drava da izvravaju obaveze iz Parikog sporazuma. Kongres se formalno drao Sporazuma tako
to je vrio pritisak na drave da lojalistima vrate konfisciranu imovinu, ali nije mogao prisiliti
drave da to i uine.
KONFEDERACIJA I ZAPAD
Konfederacija je bila zasluna za jedno dostignue stvaranje velikoga nacionalnog
podruja zapadno od Apalaijskog gorja i uspostavu sustava prodaje zemlje i uspostavu teritorijalne
vlasti kojim e taj Zapad i kasniji Zapadi postati zadivljujue rastue carstvo za slobodu. Kongres je
organizirao prodaju zemlje i sustav vlasti na novome javnom posjedu. Uredbom iz 1785.
uspostavljen je kvadratni sustav nadzora. Zemlja se dijelila na kvadrate veliine jedne milje od
sjevera prema jugu i jedne milje od istoka prema zapadu.
Uredba iz 1787. ustanovila je SZ teritorij na podruju sjeverno od rijeke Ohio i istono od
rijeke Mississippi. S vremenom se Stari SZ imao podijeliti na tri, a najvie na pet drava, a kad je
broj itelja bilo koje od tih drava dosegao 60 000, mogla je biti primljena u uniju jednaka ostalim
dravama. U tijeku teritorijalnog stadija bila su zajamena graanska prava i vjerske slobode, traila
se uspostava sustava besplatnog javnog obrazovanja, a ropstvo je bilo zabranjeno. Tako je Kongres
zacrtao nain teritorijalnog razvoja, po kojemu su Sjedinjene Drave imale postati jedna
kontinentalna drava jednakih dravnih jedinica.
POKRET ZA USPOSTAVU JAE VLSTI
Mnogi su Amerikanci uglavnom zadovoljni Konfederacijom, ali mnogi su postajali sve
nezadovoljniji njezinom nemoi i eljeli su uspostaviti jaku jedinstvenu vlast. Javni kreditori bili su
jaka skupina koja je borila za tu promjenu. Trgovci su eljeli jedinstvenu trgovaku politiku koja bi
iznudila ustupke od velikih trgovakih zemalja. Obrtniki sloj i novi industrijski sektor eljeli su
jedinstvenu carinsku politiku koja bih ih titila od konkurencije britanskih proizvoda. Kreditori i
imuni ljudi eljeli su zatitu od dunikog zakonodavstva, papirnatog novca i napada na imovinu.
itelji udaljenih pograninih podruja traili su snaniju obranu od Indijanaca te njihovih britanskih
i panjolskih pomagaa. Razloga za nezadovoljstvo je mnogo kao i ljudi koji su zagovarali jau
vlast. Pritisci za primjenu Ugovora rezultat su nezadovoljstva vlastima pojedinih drava kao i
nedostataka Konfederacije. Vei od svega je strah amerikih politikih elnika da Konfederacija
nije mogla osigurati odgovarajuu zatitu amerikih interesa.

26

Nastojanja Roberta Morissa da ojaa Konfederaciju iznutra bila su zaustavljena prestankom

ratne opasnosti 1783. Kratak gospodarski procvat iz prvih godina mira uruio se sredinom 1780-ih u
trgovaku i financijsku depresiju, a trgovci, financijeri i obrtnici neizbjeno su postajali uvjereni da
je njihova nedaa povezana sa slabostima Konfederacije.
Javlja se udrueni pokret prema zaobilaenju propisane metode izmjena i dopuna Akta o
konfederaciji i prema tome da se stvori jaa vlast. Pokret je potaknula mala skupina nacionalno
orijentiranih ljudi, osobito George Washington i James Madison u Virginiji i Alexander Hamilton u
New Yorku. Te su nacionaliste manje zaokupljala narodna prava nego stabilnost drutva i
gospodarski razvoj, a i manje ih je zabrinjavala centralizirana vlast nego tiranije veine. Washington
je bojao bezvlaa.
Godine 1785. na Madisonov poticaj, sastali su se u Mount Vernonu i u Alexandriji
povjerenici drava Virginia i Maryland da razmotre mogunosti poboljavanja plovnosti rijeke
Potomac. Madison i Washington uvjerili su ostale povjerenike da se na razgovore pozovu i
predstavnici drugih drava pa je skuptina Virginije pozvala sve drave da poalju svoje izaslanike
na sabor u Annapolis 1786. radi rasprave o jedinstvenu sustavu trgovinskih zakona. Na taj sabor
stiglo je izaslanika iz samo pet drava, pa je Hamilton nagovorio sudionike sabora da razaalju
pozive za drugi sabor koji e se odrati u Philadelphiji u svibnju 1787.
U tijeku proljea skuptine svih drava izabrale su svoje izaslanike, osim Rhode Islanda gdje
su dunici prevagnuli.
USTAVOTVORNI SABOR
Sabor su tvorili izaslanici iz nacionalno orijentiranog dijela politikog ivota. Pedeset pet
mukaraca izaslanika, preteno odvjetnika, trgovaca i plantaera, uglavnom je dolo iz gradskih i
priobalnih podruja i iz viih slojeva. Presudna odluka pred kojim je sabor stajao hoe li vlada i
dalje biti decentralizirana konfederalna vlast s nekoliko dodatnih ovlasti da ubire prihode od poreza
i regulira trgovinu ili e postati jaom, centraliziranom nacionalnom vlasti s izravnim ovlastima nad
dravama i njihovim graanima bila je rijeena prije nego su se izaslanici sastali.
Samim prihvaenjem Virginijskog plana, sabor je napravio znaajnu odluku da nee
predloiti samo amandmane na Akt o konfederaciji, nego e osmisliti sama nov oblik vlasti. Dvije
glavne oznake Virginijskog plana bile su davanje golemih ovlasti sredinjoj vlasti i zahtjev da broj
zastupnika u nacionalnom izbornom tijelu bude razmjeran broju puanstva. Ova je druga
uzrokovala neslaganje u saboru. Tako su izaslanici malih drava iznijeli Newjerseyski plan koji je
predlagao amandmane na Akt o konfederaciji umjesto izradbe novog ustava. Sr toga je bio
zadravanje jednodomnog Kongresa u kojemu e svaka drava imati jedan glas. Izaslanici su malih
drava predlagali i konfederalnu vladu ogranienih ovlasti, iako je njihov plan davao Kongresu
ovlast da ubire carine, regulira trgovinu i prima nove drave u uniju. Konano je izraen
kompromis u prijedlogu dvodomnog Kongresa u kojemu je broj zastupnika u donjem domu bio
razmjeran broju puanstva, a utjecaj malih drava osiguran u gornjem domu koji se sastojao od po
dva senatora iz svake drave.
Osnovna je znaajka bila stvaranje federalnog sustava u kojemu su ovlasti i odgovornosti
bile raspodijeljene na dravne i federalnu vlast. Nove ovlasti su velike. Nova je vlast trebala dobiti
neograniena prava odreivanja poreza, posuivanja novaca, reguliranja unutranje i vanjske
trgovine, voenja odnosa s inozemstvom i uzdravanja kopnene vojske i mornarice. Dravama je
izriito zabranjeno stupati u diplomatske pregovore, drati vojsku i izdavati dravne obveznice,
donositi bilo kakve zakone. Nova je nacionalna vlast morala imati ovlasti nad graanima umjesto
nad dravama.
Sabor je bio na mukama da stvori jaku i neovisnu izvrnu vlast i sudstvo, tako da te tri grane
djeluju kao meusobna kontrola i ravnotea. Dodjeljivanje izvrne vlasti jednoj osobi, jakom

27

predsjedniku, koji je bio neovisan o zakonodavnoj vlasti i imao mogunost ponovnog izbora, bio je
odmak od postojee prakse. Predsjednik je dobio pravo veta na odluke Kongresa, imao je pravo
imenovanja sudaca i drugih dunosnika, dana mu je glavna uloga u odnosima s inozemstvom i u
sklapanju sporazuma te je postao vrhovnim zapovjednikom oruanih snaga.
Narodnoj je veini dan izravan utjecaj na Zastupniki dom, ije su lanove, svake dvije
godine, morali birati svi oni koji su imali pravo glasovati za narodna zakonodavna tijela svojih
drava. Zakone donoene u Predstavnikom domu morao je potvrditi Senat, a senatore su morala
birati dravna zakonodavna tijela na est godina. Zakone je morao odobriti i predsjednik. Svaka je
drava morala, na nain kako to odredi njezino zakonodavstvo, imenovati onoliko izbornika koliko
ima zastupnika u Kongresu, a izbornici su pak morali birati predsjednika na rok od etiri godine. A
lanove je sudbene vlasti morao imenovati predsjednik doivotno.
RATIFIKACIJA
U rujnu 1787. sabor je predoio zemlji svoje djelo. Izaslanici su uvelike preli svoje ovlasti
zacrtali su nov oblik vlasti i odredili da je za ratifikaciju te vlasti potrebno devet od trinaest
drava. Ustav je brzo i odluno ratificiran u malim dravama Delaware, New Jersey i Connecticut.
Dvije su drave, Rhode Island i Sjeverna Karolina ratifikaciju razmotrile tek nakon to je nova vlast
bila u punoj funkciji.
Presudne su se borbe vodile u dravama poput Pennsylvanije, Massachusettsa, Virginije i
New Yorka. Na kraju su ga sve drave ratificirale, Rhode Island ga je ratificirao posljednji 1790.
Ustav je prihvaen bez oitovanja naroda ak i bez ratifikacije od Konfederalnog kongresa.
Gradska su i priobalna podruja jednoglasno zagovarala taj dokument, dok su naspram njih
udaljena provincijska podruja malih farmera se tome opirala. Javljaju se prva neslaganja
federalista i antifederalista. Za antifederaliste Ustav je golem skok jaanju federacije i znaaja pad
moi drava. Kako su antifederalisti bili u veini, oni su mogli poraziti ustav djelotvornom
mobilizacijom. injenica da se to nije dogodilo jest da oporba nije bila jaka.

8.

FEDERALISTI I REPUBLIKANCI 1789. 1800.

Novi je Ustav bio samo veleban nacrt oblika vlasti. Stvarna je vlast uspostavljana tek
primjenom Ustava, prilagodbama i sukobima 1790-ih. Dogodile su se tri velike stvari koje su
obiljeile federalnu vlast:
1. napravljeni su presedani glede sastava i naina funkcioniranja razliitih ogranaka vlasti

28

2. stvarni i potencijalni domet i mo nove vlasti uvelike su proireni snanim programom

Alexandera Hamiltona, kojim su se do krajnjih granica provodile sve ovlasti
3. Hamiltonova je politika izazivala sve veu oporbu oko koje se osnovala jedna politika
stranka.
Do kraja je desetljea bio uspostavljen dvostranaki sustav, koji je utjecao na rad nove vlasti.
STVARANJE NOVE VLASTI
Prvi izborniki kolegij jednoglasno je izabrao Georga Washingtona iz Virginije za
predsjednika. Za potpredsjednika izbran je snaan domoljub i nacionalista John Adams iz
Massachusettsa. Kad se prvi Kongres sa zakanjenjem sastao u newyorkoj Gradskoj vijenici u
travnju 1789. u oba su doma bili nadmoni federalisti.
James Madison je u Zastupnikom domu gurao niz zakona koji e novoj vlasti omoguiti
djelovanje u praksi. Osnivanje triju odjela, za vanjske poslove, financije i rat, osiguralo je sustav za
funkcioniranje izvrne vlasti. Zakon u sudstvu iz 1789. odredio je da se Vrhovni sud sastoji od est
sudaca, da u svakoj dravi trebaju postojati savezni okruni sud i da zasjedanje dvaju sudaca
Vrhovnoga suda zajedno sa saveznim okrunim sudom ini prvostupanjski apelacijski sud. Taj je
Zakon ustanovio dravnog tuitelja i odredio da se svaka odluka dravnih sudova moe prizvati na
Vrhovni sud.
Prvi je Kongres razmotrio 78 amandmana na Ustav. Zastupniki je dom prihvatio 17 od 78
amandmana, Senat je potvrdio 12 od 17, a do 1791. je tih 12 amandmana 10 bilo potvreno u
dovoljnom broju drava. Tih je deset amandmana jamilo graanima da se savezna vlada nee
mijeati u prava poput suenja uz porotu i slobodu vjere, govora i tiska.
Washington je najvie utjecao na tok dogaaja imenovanjem svojih suradnika, Alexandera
Hamiltona za ministra financija i Thomasa Jeffersona za ministra vanjskih poslova. Predsjednik se
esto s njima savjetovao pa je tako nastao kabinet predsjednika.
HAMILTONOV PROGRAM
Hamiltonu je cilj bio ujedinjena nacija, a opirao se lokalistikim tenjama drava. Uvjeren je
da samo pod vodstvom nekoliko sposobnih ljudi moe nastati snana drava te nije imao povjerenja
u ljudsku prirodu. Nakanio je poticati brz gospodarski razvoj zemlje i skovati politike i
gospodarske spone izmeu vlade i bogatih ljudi ugledna podrijetla. Hamilton nije bio zadovoljan
Ustavom, ali shvaao je da Ustav najbolje to se moglo oekivati u danim uvjetima. Od Kongresa je
preuzeo inicijativu za osmiljavanje javne politike i napisao je etiri izvjea gdje je razradio
program za postizanje svojih ciljeva.
Predloio je da se neotplaeni kontinentalni zajam, ija je nominalna vrijednost bila vie od
50 milijuna dolara, pokrije dugoronim obveznicama jednake vrijednosti, tj. da se stari i jako
obezvrijeeni vrijednosni papiri povuku i zamijene novim. To e uvelike ublaiti ameriki dravni
kredit i ojaati privatne kredite amerikih poduzetnika. Zatim je predloio da savezna vlada
preuzme vie od 20 milijuna dolara neotplaen zajma koji su namaknule razne drave u tijeku
revolucije. Dugorono je pokrie i preuzimanje zajmova iziskivalo dodatna sredstva pa je Hamilton
predloio da se ona namaknu poveanjem uvoznih carina i izravnim oporezivanjem alkoholnih pia.
Vrhunac je njegova financijskog sustava prijedlog osnivanja nacionalne banke. Banka je
imala dobiti povelju na 20 godina kao mjeovita privatna korporacija pod kontrolom privatnih
ulagaa koji e kupiti etiri petine osnovnoga kapitala vrijednog 10 milijuna dolara. Ulagai su
mogli tri etvrtine svoga dijela platiti u obliku federalnih obveznica, a etvrtinu u zlatu ili srebru.
Na osnovi tog kapitala banka je u svrhu izdavanja kredita morala izdavati novanice otkupljive u

29

zlatnome ili srebrnom kovanom novcu. Te su novanice morale biti prihvaene kao sredstvo
plaanja.
Vaan je imbenik u njegovim financijskim prijedlozima bila elja da se osigura kapital za
industrijski razvoj i time novu dravu uini manje ovisnom o inozemnome tritu.
Kritiari su se protivili lako steenim zaradama meetara koji su doli u posjed
kontinentalnih vrijednosnih papira po jako niskoj cijeni. Preuzimanje je dravnih zajmova izazvalo
jo vea negodovanja, osobito u Virginiji koja je ve bila otplatila glavninu svojega zajma, pa je
Madison bio na suprotnoj strani. Prijedlog je obustavljen, a Hamilton ga nije spretno povezao s
istodobnim nesuglasicama izmeu New Yorka, Pennsylvanije i junih drava oko gradnje glavnoga
grada.
Hamiltonovi porezni prijedlozi nisu naili na najjai otpor u Kongresu, nego meu
farmerima iz unutranjosti, koji su se snano opirali porezu na viski, svoj jedini s lakoom
transportirani i prodavani proizvod. Godine 1794. taj je otpor prerastao u pobunu zbog viskija u
Pennsylvaniji, a pobuna je rasprena tek kad je Washington poslao vojsku od nekoliko tisua
vojnika.
Washington se nakon otezanja priklonio Hamiltonovu labavom poimanju Ustava i potpisao
Zakon o nacionalnoj banci. Hamiltonovi su prijedlozi za poticanje proizvodnje bili jedini dio
njegova programa koji nije uspio proi u Kongresu. Proizvodnja je jo bila u poetnoj fazi, a
nositelji su uglavnom bili mali neovisni obrtnici i kua radinost.
U cjelini je Hamilton imao uspjeha, on je pridonio i poticanju rastuega otpora meu
agrarno orijentiranim ljudima. Godine 1791. u Kongresu se stvorila skupina protivna Hamiltonovim
mjerama, a Madison i Jefferson poeli su organizirati otpor prema Hamiltonu. Neki su federalisti,
poput Madisona postali antifederalisti ili republikanci, a neki su protivnici Ustava, kao na primjer
Patrick Henry, postala federalisti kad se razvio stranaki sustav. Washingtonu su blie Hamiltonove
ideje pa ga moemo nazivati federalistom.
RATOVI FRANCUSKE REVOLUCIJE
Izbijanje francuske revolucije 1789. veina je Amerikanaca pozdravila s oduevljenjem, ali
budui da je veliki prevrat krenuo u novu i mraniju fazu, ameriki je ar splasnuo, a javno se
mnijenje otro podijelilo. Konzervativni su Amerikanci zapali u histerian strah od vladavine masa,
ateizma i jakobinizma u Americi. Demokratiniji Amerikanci ostali su nepokolebljivi u svojoj
potpori ciljevima francuske revolucije.
Francuska je revolucija pospjeila veliki europski rat, koji je uz nekoliko kratkih prekida
trajao od 1793. do 1815. i Francusku suprotstavila nizu europskih koalicija koje je predvodila
Velika Britanija. Ameriki su elnici smatrali da njihova tek stvorena drava mora izbjei izravno
svrstavanje na bilo koju stranu. Hamiltonovci su podravali Britance zato to je obilna trgovina s
Velikom Britanijom donosila bogatstvo trgovakome sloju i osiguravala 90 posto carinskih prihoda
bitnih za Hamiltonovu financijsku politiku. Jefferson i njegovi prijatelji, skloniji francuskim
ciljevima, tvrdili su da njihova zemlja duguje svoju neovisnost francusko-amerikom saveznitvu iz
1778.
Francuska se nije htjela pozvati na to saveznitvo da ne bi uvukla Sjedinjene Drave u rat.
Snana je britanska mornarica kosila francuske trgovake brodove na moru, a Francuzi su se nadali
da e ameriki brodovi moi opskrbljivati Francusku hranom i sirovinama, ako Sjedinjene Drave
ostaju neutralne.
Washingtonov je Proglas o neutralnosti iz 1793. imao znatna gospodarskog smisla.
Postojea su se amerika negodovanja na Veliku Britaniju oko utvrda na SZ, hukanja SZ
Indijanaca i diskriminiranja amerike trgovine pojaala godine 1794. kad je Velika Britanija
odluila otetiti novu ameriku trgovinu na moru. Odluna da Francusku gladovanjem baci na

30

koljena, britanska je mornarica iznenada zaplijenila 300 amerikih brodova na temelju novih pravila
kojima je neutralnim zemljama bilo zabranjeno dopremati ito i brano u Francusku, prevoziti bilo
kakve francuske proizvode ili trgovati s francuskom Zapadnom Indijom. Britanski su mornariki
zapovjednici poeli presretati amerike brodove i na silu odvoditi lanove njihovih posada koje su
smatrali dezerterima britanske mornarice, ukljuujui i neke amerike dravljane.
Hamilton je bio odluan izbjei raskid s Velikom Britanijom. Jefferson je ve bio dao
ostavku zbog gnuanja na Hamiltonovu dominaciju u vladi. Jedino diplomatsko oruje koje su
Sjedinjene Drave imale protiv Velike Britanije bila je prijetnja da e prii Oruanoj neutralnosti,
organizaciji manjih europskih trgovakih zemalja koja se osnivala radi pruanja otpora britanskim
restrikcijama na meunarodnu trgovinu. Predsjednik Vrhovnog suda John Jay poslan je u London
na pregovore, ali je Hamilton osujetio pregovore dajui uvjerenje da Sjedinjenje Drave nee prii
Oruanoj neutralnosti.
Rezultat je bio da je Jay morao prihvatiti sve uvjete koje su Britanci ponudili. Britanci su
obeali platiti odtetu za zaplijenjene amerike brodove i povui se do 1796. iz svojih utvrda.
Zauzvrat je Jay morao pristati sa Sjedinjenje Drave plate stara potraivanja britanskih trgovaca na
raun amerikih graana i preutno prihvati restriktivne britanske zahtjeve glede prava neutralnih
zemalja. Nisu ni spomenuti zarobljeni ameriki mornari, ni britansko upletanje u odnose s SZ
Indijancima ni odteta za robove.
Hamiltonovi protivnici govorili su da ti uvjeti znae poniavajue pokorenje britanskoj sili
te se naznaila otra crta podjele izmeu federalista i republikanaca. Washingtonova je vlada uspjela
iskoristiti zaokupljenost panjolske europskim ratovima za postizanje sjajnih diplomatskih pobjeda.
Kad je panjolska 1795. prela na francusku stranu, a inilo se da Jayov sporazum vezuje Ameriku
za Veliku Britaniju, panjolske su vlasti shvatile da je njihov posjed na JZ granici Sjedinjenih
Drava jako ranjiv. Stoga je 1796. ameriki izaslanik Thomas Pinckney postigao sporazum
utvrena je granica s Floridom na 31. paraleli, slobodna plovidba rijekom Mississippi i pravo
depozita za amerike graane i njezina istovara i odlaganja do ponovna utovara na prekooceanske
brodove u New Orleansu i obeanje panjolske da e obuzdavati Indijance uz granicu.
Tako su do kraja Washingtonova drugog mandata Jayov i Pinckneyev sporazum olakali
amerike potekoe s dvjema od triju europskih sila s kojima su Sjedinjene Drave imale napete
odnose. Washingtonova je politika ojaala dravu i ouvala neutralnost. Najvei problem koji je
stajao pred Washingtonovim nasljednikom Johnom Adamsom bio je hoe li se ta politika moi
odrati kad se Sjedinjenje Drave suoe s potekoama tree europske sile, Francuske.
MUKE JOHNA ADAMSA
Washingtonova odlunost da se povue na kraju drugoga mandata u nezgodan je trenutak
oduzela federalistima najvei politiki zgoditak upravo kad se otvorila polemika oko Jayova
sporazuma. Stoga su izbori 1796. bili prva teka i izjednaena bitka za izbor predsjednika.
Hamilton, federalist, stvorio je previe neprijatelja da bi bio uspjean kandidat.
Tako su federalisti izabrali za kandidata potpredsjednika Johna Adamsa. Republikanci su
prihvatili Jeffersona za svojeg kandidata. Nakon rune kampanje Adams je tijesno pobijedio
Jeffersona za 76 naspram 68 izbornikih glasova. Jefferson je postao potpredsjednik to je podijelilo
Adamsovu vladu.
U vrijeme Adamsova izbora Francuzi su bili bijesni zbog Jayova sporazuma. Kad su
Francuzi izdali naredbu za pljenidbu amerikih brodova koji prevoze britansku robu, hamiltonovci
su preokrenuli gledite koje su imali kad su Britanci presretali amerike brodove. Opirui se
pritisku hamiltonovaca Adams je poslao posebno trolano izaslanstvo u Pariz da pokua rijeiti te
potekoe. Kad su se francuski dunosnici uvredljivo ponijeli prema izaslanicima i postavili
nemogue uvjete, izaslanici su se povukli. U Sjedinjenim Dravama zapalio se borbeni duh. U
proljee 1798. predsjednik Adams i Kongres pripremali su se za rat pa je izbio neobjavljeni rat na

31

moru izmeu francuskih i amerikih brodova. Adams je 1799. ponovno poslao trolano izaslanstvo
i tada je postignut sporazum koji je priznao amerika naela prana neutralnih zemalja i prijateljski
opozvao francusko-ameriko saveznitvo iz 1776.
Adams i federalisti progurali su kroz Kongres etiri mjere kojih je svrha uglavnom bila
krenje politike oporbe. Poznati pod imenom Zakoni o strancima i pobunama, tri su od etiriju
zakona produila s 5 na 14 godina minimalan potreban rok za dobivanja dravljanstva i ovlastila
predsjednika da deportira ili zatvori svakog stranca kojeg smatra opasnim. etvrti je Zakon o
pobuni, propisao novane kazne do 5 000 dolara i zatvorske kazne do 5 godina za osobe koje se
protive vladinim mjerama, potiu pobune ili nezakonite skupove ili govore. Ni jedan stranac nije
deportiran na osnovi tih udnih mjera, iako su mnogi napustili zemlju zbog straha od progona.
Nitko se nije vie uznemirio zbog Zakona o strancima i pobunama kao borac za graanska
prava Thomas Jefferson.
REVOLUCIJA IZ 1800.
Rezolucije su Kentuckya i Virginije otvorile kampanju za uzvratnu utakmicu izmeu
Adamsa i Jeffersona na predsjednikim izborima 1800. Bila je to tijesna i otra borba. Republikanci
su bili oslabljeni optubama za frankofilizam u tijeku ratne histerije, ali je s nastajanjem ratne
prijetnje reakcija protivu Zakonima o strancima i pobunama dala novu nadu u povratak
republikancima. Federalisti su bili oslabljeni sve ogorenijim raskolom izmeu Adamsa i
Hamiltonova krila stranke. Na novim izborima za predsjednika pobijedio je Jefferson i to s 73
naspram 65 glasova. O izboru je morao odluiti Zastupniki dom jer je Jefferson sukandidat za
potpredsjednika, Aaron Burr dobio jednak broj izbornikih glasova kao i Jefferson. Iako je veinski
federalistiki Zastupniki dom podupirao Burra, Hamilton je dao svoj glas Jeffersonu koji je
pobijedio pri 36. glasovanju. Taj je proceduralni nedostatak u Ustavu ispravljen 1804. ratifikacijom
Dvanaestoga amandmana.
To zapravo nije bila nikakva revolucija, ali je otila daleko izvan tvoraca Ustava zbog
razvoja. Nadmona veina republikanaca jo nije bila u potpunosti mobilizirana za politiko
djelovanje u interesu demokratski i agrarno orijentiranih ciljeva. Ali ta je stranka nadmaila velike
poetne prednosti svoje suparnike stranke i dobila veinu glasova. Federalisti su dali novoj vlasti
snaan poetak, izbjegli meunarodni rat i predali rastuu i netaknutu zemlju Republikanskoj
stranci Thomasa Jeffersona.

9.

JEFFERSONSKA REPUBLIKA U PRIJETEEM SVIJETU 1800. 1823.

Thomas Jefferson je spoznao da bi bilo politiki ludo pokuati izbrisati naslijee

hamiltonovskih mjera koje je zatekao. Jefferson nije samo slijedio vlastite agrarne i demokratske
pretpostavke, nego se pokazao mudrim poznavateljem raspoloenja zemlje. Hamiltonovski je sustav
bio preuranjen i poivao je na prolaznom i sluajnom usponu trgovaki orijentirane manjine.
Usprkos cvjetajuoj prekomorskoj trgovini koja je postupno uvlaila sve vie farmera i plantaera u
proizvodnju trinih dobara, zemlja je u cijelosti i dalje bila usko povezana uz viziju jednostavne i

32

demokratske utopije, u kojoj su prevladavali farmeri koji su proizvodili dobra za vlastite potrebe i
stoga bili neovisni i poteni.
Jedini problemi koje su Amerikanci primjeivali bili su oni proizali iz neprekidna
meunarodnog sukoba. To e postati ozbiljnim problemom za Jeffersona i njegova nasljednika
Madisona to e dovesti do rata. Republikanskoj utopiji nije nakodio rat ve pritajene snage
zapadne ekspanzije i gospodarskih promjena koje su dobivale na snazi.
TRAGOVI FEDERALIZMA
Jeffersonova je veina u Kongresu pristupila opozivu poreza na viski, nepopularnih poreza
za ratne pripreme i dijelova Zakona o strancima i pobunama. Osloboeni su svi koji su bili
zatvoreni. Federalni su sudovi bili doivotno popunjeni iskljuivo federalistima, a neki su se suci
ponaali sramotno navijaki. U zadnjim danima Adamsove vlade federalisti su nastojali ojaati
sudsku tvravu jednim zakonom kojim je ustanovljen niz novih sudova, a predsjednik je Adams
proveo zadnje sate svojeg mandata potpisujui vjerovnice sucima i drugim djelatnicima za popunu
novih sudova.
im su republikanci preuzeli vlast, opozvali su zakon kojim su ustanovljeni novi sudovi, a
Jefferson je naloio svojem ministru vanjskih poslova Jamesu Madisonu da obustavi izdavanje
vjerovnica Adamsovim pononim imenovanjima.
CARSTVO ZA SLOBODU
Napoleon je prisilo panjolsku da vrati Louisianu Francuskoj, u nadi da e ona postati
itnicom za rastue francusko carstvo na zapadnoj polutki. Jefferson je brzo odaslao u Pariz Jamesa
Monroea da pomogne amerikom izaslaniku Robertu R. Livingstonu osigurati amerike interese na
uu Mississippija. Zadatak im je bio da kupe otoi New Orleans, mali dio Louisiane smjeten
istono od donjeg toka Mississippija.
Do poetka pregovora 1803. propast francuskih izviakih snaga u Zapadnoj Indiji i poeta
europskog rata nakon kratka primirja natjerali su Napoleona da odustane od svojih planova
stvaranja francuskog carstva u Americi. Francuzi su ponudili na prodaju ne samo New Orleans nego
i cijelu Louisianu, itavo zapadno porijeje Mississippija. Ubrzo su se sloili oko cijene od 15
milijuna dolara.
Jo prije nego je kupnja Louisiane bila obavljena Jefferson je pokazao svoj interes za
zapadni teritorij poduzimanjem priprema za istraivanje pod vodstvom Meriwethera Lewisa i
Williama Clarka. Izmeu 1804. i 1806. Lewisova se i Clarkova ekspedicija popela uz rijeku
Missouri do izvora, prela Stjenjak i spustila se niz rijeku Columbiju do Tihog oceana i vratila se s
mnotvom informacija o prostranom podruju koje su Sjedinjene Drave priskrbile.
Tih je godina velika rijeka doseljenika ila prema zapadu. Crta regularnog naseljavanja jo
nije bila doprla do rijeke Mississippi. Naseljavale su se prve nove drave Vermont 1791.,
Kentucky 1792., Tennessee 1796. i Ohio 1803.
Godine 1804. Jefferson je izabran na drugi mandat velikom pobjedom nad Charlesom
Cotesworthom Pinckneyem, sa 162 naspram 14 izbornikih glasova.
NEVOLJE NEUTRALNOSTI
Tijekom Jeffersenova druga mandata europski je rat uao u svoju otriju fazu. Napoleonova
se vlast protezala preko cijele kontinentalne Europe, a Britanci su postizali neusporedivu nadmo na

33

moru. Kako su te dvije velike sile ulazile u konaan okraj, jedna je drugu pokuavala unititi
gospodarskim ratom, a Amerikanci su se kao vodea neutralna sila nali u sredini.
Sjedinjene su Drave objavile svoju doktrinu neutralnih prava, ime su proglasile pravo na
slobodnu trgovinu sa svim zaraenim stranama. Ta je doktrina bila odriva u vrijeme ograniena
rata 16. i 17. stoljea, ali ratovi francuske revolucije uveli su novu vrstu opeg rata, prethodnika
totalnoga rata 20. stoljea, u kojemu su jedni narodi ratovali protiv drugih naroda. U tim
okolnostima nije bilo realno oekivati da e zaraene strane potivati doktrine neutralnih prava koje
su Amerikanci nastojali odrati.
Jeffersonu je bilo jednako stalo kao i federalistima prije njega da izbjegne ulazak Amerike u
rat. U uvjerenju da je zaraenim stranama amerika trgovina previe potrebna da bi riskirale rat sa
Sjedinjenim Dravama, poduzeo je teak zadatak da iskoristi ameriku trgovinu kao oruje za
prisiljavanje zaraenih strana na potivanje neutralnih prava.
Godine 1805. Kongres je odgovorio na britansko blokiranje amerike trgovine, zabranom
ulaska neke britanske robe u amerike luke. Britanci su bili voljni olabaviti svoje restrikcije, ali su
odbili odrei se u potpunosti prava na prisilno odvoenje mornara. Jefferson je zato odbio predati
sporazum senatu na ratifikaciju. Britanska su ponienja dosegnula vrhunac kad je 1807. britanski
mornariki brod Leopard iznenada otvorio vatru na ameriki brod Chesapeake, zaustavio ga i na
nian odveo etiri mornara. Poput Adamsa, Jefferson se morao opirati poklicima na rat. Zakonom o
embargu iz 1807., Jefferson se nadao urazumiti Britance uskraujui im isporuku prijeko potrebne
amerike robe i prijevoza. Embargo je vie nakodio amerikim trgovcima i izvoznim interesima
nego Britancima. Nova se Engleska, ija je privreda bila unitena, a narod ogoren, vratila u
federalistiku orbitu. Kongres je povukao embargo u proljee 1809.
MADISONOVI POKUAJI
Kad je Madison izabran za predsjednika, pustoenje je amerike trgovake flote od Francuza
postajalo jednako ozbiljno kao i ono od Britanaca. Na britansku je blokadu Napoleon odgovorio
nizom dekreta kojima je proglasio blokadu britanskih otoka. Iako nije imao pomorske sile, mogao je
narediti i naredio je pljenidbu amerikih brodova koji su nakon podvrgavanja britanskim zakonima,
uplovljavali u francuske luke. Te su pljenidbe dosegle goleme razmjere.
Madison je pokuao zamijeniti embargo Zakonom o zabrani trgovine kojim je amerikim
brodarima dana sloboda da trguju sa svim zemljama, osim s Francuskom i Engleskom. No, trgovina
je donosila toliko visoke zarade da su ameriki brodari radije riskirali trgujui s Britancima i
Francuzima ak i pod restrikcijama, pa je 1810. Kongres Zakon o zabrani trgovine zamijenio
mjerom koja se zvala Maconov zakon broj 2. Ta je domiljata mjera ponovno otvorila cijeli svijet
amerikoj trgovini, ali je odredila da e Sjedinjene Drave, im jedna zaraena strana ukine svoje
restrikcije protiv neutralne trgovine, ponovno uvesti zabranu trgovine s drugom zaraenom silom.
Tako je do 1811. na sve mogue naine iskuana pacifistika, agrarno orijentirana
diplomacija gospodarske prisile, ali bez rezultata pa se inilo da su jedine mogunosti poniavajue
pokorenje ili rat.
RAT IZ 1812.
Pod vodstvom Henryja Claya iz Kentuckyja i Johna C. Calhouna iz June Karoline,
Jastrebovi su rata bili novi narataj republikanskih politiara, koji su nakanili istrgnuti vodstvo iz
umornih ruku Madisona. Ti su novi republikanci bili nacionalisti po odmaku od agrarnog lokalizma.
Predstavnici agrarno-komercijalnih podruja 1811. i 1812. bili su Jastrebovi rata. U agrarnokomercijalnim enklavama na Jugu i Zapadu rastui su gospodarski procvati zaustavljeni

34

dezorganizacijom meunarodne trgovine. Samo je rat mogao spasiti nacionalnu ast i ponovno
omoguiti povratak na put razvoja i napretka.
Velika Britanija i Francuska bile su podjednako omraene. Jedna je pogranina vojska
unitila Tecumsehovu silu kod Tippecanoea 1811. pa su republikanci iz doline rijeke Ohio traili
zauzimanje Kanade. Jugozapadni su Amerikanci traili zauzimanje panjolske Floride, a panjolska
je opet bila saveznicom Velike Britanije. Sjedinjenje su Drave polagale pravo na Zapadnu Floridu.
Zastoj gospodarskog procvata u nekoliko agrarno-komercijalnih podruja, kao i
nezadovoljstvo britanskim urovanjem s Indijancima i elja za osvajanjem Kanade i Floride ojaali
su ratnu groznicu. Osim toga bila je jaka elja da se osveti nacionalna ast i dostojanstvo.
U proljee 1812. Madisonova je vlada bila spremna prikloniti se ratnom vrenju. U lipnju je
objavljen rat. Rat iz 1812. bio je vojni krah. Da Britanija nije bila zaokupljena Napoleonom bila bi
to potpuna katastrofa. Slaba vlada u Washingtonu i jo slabije zapovjednitvo na bojnom polju
donosili su poraz za porazom. Grandiozno je zapadnjako hvalisanje o laganom osvajanju Kanade
zavrilo predajom amerike vojske kod Detroita.
Godine 1814. Napoleonov je poraz omoguio Britancima da vie pozornosti posvete ratu u
Americi. Jedna je vojska s lakoom zauzela Washington i spalila zgrade saveznih vlasti. Druga bi
vojska uspjela koja je dolazila iz Kanade, da se njezin zapovjednik nije uplaio uspjehom jedne
male amerike flotile na jezeru Champlain. Zastraujua je vojna sila poslana da zauzme New
Orleans sa svrhom da od Sjedinjenih Drava otme veliki dio Zapada. Tu su vojsku unitili Andrew
Jackson i njegova zapadna civilna garda. Amerikanci su se mogli ponositi pobjedama pojedinih
brodova na moru, ali to nije moglo sprijeiti monu britansku mornaricu da uspostavi neupitnu
kontrolu na moru uzdu amerike obale.
Mnoge su amerike slabosti proizale iz unutranjih razdora. Rat je tek bio poeo kad je
Madisonova vlada poduzela napore za njegov zavretak. Sporazum u belgijskom gradu Ghentu, koji
su u prosincu postigli napokon je uspostavio stanje od prije poetka rata bez spominjanja neutralnih
prava, prisilnoga odvoenje mornara ili bilo kojeg od prijepornih pitanja izmeu dviju zemalja.
Sjedinjene su Drave prole bez gubitka teritorija zahvaljujui tome to su Britanci bili preumorni
da daljnje ratovanje.
STOLJEE SIGURNOSTI
Nakon rata iz 1812. zapoelo je stoljee u kojem e se Sjedinjenje Drave razvijati bez
ikakve vanjske opasnosti. Tu je sigurnost jamila britanska nadmo na moru. Potkraj rata iz 1812.
Velika je Britanija bila spremna prihvatiti postojanje Sjedinjenih Drava.
Taj je zaokret u britansko-amerikim odnosima bio naznaen prijateljskim rjeenjem vanih
pitanja meu dvjema zemljama.
Englesko-ameriko zbliavanje pridonijelo je uklanjanju amerikih potekoa sa
panjolskom zadobivanjem Floride. Prema sporazumu koji je potpisan 1819. i ratificiran tek 1821.,
Florida je preputena Sjedinjenim Dravama za svotu od 5 milijuna dolara. Tako su Amerikanci
dobili neupitnu kontrolu nad teritorijem do Stjenjaka i prolaz do Tihog oceana. Floridski je
sporazum dovren u tijeku mandata predsjednika Jamesa Monroea, koji je 1817. naslijedio
Madisona.
Tijekom svog mandata Monroe je definirao ameriki diplomatski stav podjele svijeta i
izbjegavanje upletanja u vanjske sukobe. Nazvana Monroeovom doktrinom, ta je politika objavljena
u Kongresu 1823. Ustvrdio je da ameriki kontinenti vie nisu otvoreni kolonizaciji od europskih
sila i upozoravao da vie nema mijeanja u revolucionarne nove latinskoamerike drave ni irenja
europskih politikih sustava u Sjevernoj i Junoj Americi. Zauzvrat tome, Sjedinjenje Drava nee
se mijeati u unutranja pitanja Europe.

35

Izjava o nemijeanju u Monroevoj doktrini bila je potaknuta strahovanjem da bi se velike

europske sile mogle ujediniti radi guenja pobunjenih panjolskih kolonija u Americi, kao i
rastuem amerikim trgovakim interesima za latinskoamerikim tritima.
Doktrina je imala vrlo malo uinka kratkorono. Ipak je doktrina razjasnila ameriko
gledite na odnose izmeu Starog i Novog svijeta i izrazila ameriko pravo na prevlast na Zapadnoj
hemisferi. Monroeova je doktrina postala temeljnim kamenom amerike vanjske politike 20.
stoljea.
10.

TRINA NASPRAM AGRARNOJ REPUBLICI 1800-TIH DO 1850-IH

GODINA

Stoljee sigurnosti bilo je i stoljee izuzetna napretka u Sjedinjenim Dravama. Sloboda i

sigurnost pripomogli su jaanju poduzetnikoga duha i brzim promjenama koje su agrarni ideal
stavile u drugi plan.
Razdoblje do 1815. moemo smatrati najveom prekretnicom u amerikoj povijesti.
Gospodarske su promjene bile najznaajnije.
TRINA REVOLUCIJA
Razlikujemo tri glavna razdoblja u amerikoj privredi:
1. razdoblje izvoza osnovnih poljoprivrednih proizvoda;
2. razdoblje stvaranja nacionalnoga trita;
3. razdoblje industrijskog razvoja.
Bit je trine revolucije bila vrlo proirena podjela rada ili specijalizacija u privrednim
djelatnostima. Rezultirajui je porast uinkovitosti i produktivnosti doveo statinu privredu u brz
razvoj. Tada je gospodarski konzervativni narod postao duboko zaraen duhom poduzetnitva,
razvoja i gospodarskog individualizma.
Trina je revolucija procvala nakon rata iz 1812. Taj je spektakularan procvat zavrio jo
spektakularnijim krahom iz 1819. i depresijom iz 1820-ih, nakon ega je slijedio jo jedan krug
procvata i kraha iz 1830-ih. Kratki je ciklus procvata i kraha iz 1815. do 1818. proizaao
neposredno iz rata i mira.
NAPREDOVANJE PREMA RIJECI MISSISSIPPIJU
Glavni su poticaj razvoju amerike privrede nakon 1815. bili brzo naseljavanje i gospodarski
razvoj Zapada do i preko rijeke Mississippi. Uspostavom mira 1815. rijeka se doseljenika slijevala
na Zapad i nastanjivala bogata prostranstva pod liberalnim Harrisonovim zakonom o zemlji. U
tijeku godina doseljavanje je dosegnulo goleme razmjere. Jaki je priljev trajao i u tijeku depresije
1820-ih. U brzom je slijedu nastalo pet novih drava: Indiana 1816., Mississippi 1817., Illionis
1818., Alabama 1819. i Missouri 1821.
KOMERCIJALNA POLJOPRIVREDA
Velika ekspanzija komercijalne poljoprivredne proizvodnje u kojoj je prednjaio pamuk.
Uzgoj duhana u starim obalnim podrujima Virginije i Marylanda nikad se nije oporavio od
jakog postrevolucionarnog pada, ali su se razvili novi duhanski pojasevi du granice izmeu
Sjeverne Karoline i Virginije i u dijelovima Kentuckyja, Tennesseja i Missourija. Proizvodnja je

36

procvjetala tek 1840-ih. Uzgajala se ria, trska i konoplja koja se koristila za pakiranje pamuka u
bale.
U desetljeu nakon 1815. rijeka je penice, brana, kukuruza, svinjetine, govedine i stoke
poela stizati iz Staroga SZ na Istok i Jug. Farmeri na SI okrenuli su se uzgoju povra, voa, peradi
i mlijenih proizvoda.
Trini sustav ne bi tako narastao da nije postalo mogue jeftino prevoziti velike koliine
proizvoda iz jednog dijela zemlje u drugi.
DOLAZAK INDUSTRIJALIZACIJE
Prelazak s domae radinosti na tvorniki sustav najprije je stigao na Sjeveroistok. Tako se
poetak amerike tvornice zbio 1790.otvaranjem predionice pamuka Almy, Brown i Slater u
Pantucketu, u dravi Rhode Islandu. Ta je tvornica proizvodila pamunu preu za trite cijele Nove
Engleske i sredinjih drava.
Godine 1813. tvrtka Boston Manufacturing Francisa Cabota Lowella u Walthamu, u
Massachusettsu uvela je prvi uspjean ameriki tkalaki stroj i sagradila prvu u svijetu potpunu
tekstilnu tvornicu koja je pod jednim krovom ujedinila sve faze proizvodnje pamunoga platna.
Zbog povremenih su se depresija (1819., 1837. i 1857.) radni uvjeti neprestano pogoravali
u cijeloj tekstilnoj industriji Nove Engleske. Proizvodnja je porasla, tvornice su postajale sve
opasnija mjesta rada, radno je vrijeme bilo poveano, a zarada smanjena ispod ionako visokih
razina.
Sustav tekstilne tvornice lako se primjenjivao i na proizvodnju vune, a zatim 1850-ih na
proizvodnju satova, oruja, poljoprivrednih alata, obue (gume i koe), stakla, eljeza, strojeva za
ivenje i drugih potroakih proizvoda. Uz pogonsku snagu vodenice, vodene turbine i nakon
godine 1860. parnog stroja te su se industrije temeljile na izuzetno bogatim prirodnim bogatstvima
zemlje i na posuenoj britanskoj tehnologiji.
SVLADAVANJE DALJINE
Golema unapreenja prometnih sredstava bila su toliko znaajna da su neki povjesniari
trinu revoluciju nazvali prometnom revolucijom.
Godine 1794. jedno je poduzee otvorilo prvu veu cestu izmeu gradova Lancestera i
Philadelphije na kojoj se naplaivala cestarina. Ta je cesta toliko snizila trokove prijevoza,
potaknula razvoj trgovine i pokazala se tako unosnom da je uslijedio val gradnje autocesta.
Do rata 1812. veina je velikih gradova na SI bila povezana autocestama. Vanije od gradnje
cesta, osobito na Zapadu, bilo je uvoenje parobroda. Navijeteno je novo doba kad je Robert
Fulton zaplovio prvim komercijalo uspjenim parobrodom Clermont na rijeci Hudson 1807. Razvoj
parobrodstva na Zapadu stigao je s poslovnim procvatom na kraju rata, a 1820. bilo je 60 parobroda
na sustavu Mississippi-Ohio.
Godine 1817. newyorka je skuptina odobrila gradnju kanala od grada Albanyja na rijeci
Hudson prema zapadu uz dolinu Mohawk do grada Buffala na jezeru Erie, pa je 1825. dovren
Kanal Erie dugaak 364 milje. Uspjeh kanala Erie potaknuo je Pennsylvaniju na gradnju
konkurentnog sustava za povezivanje Philadelphije s gradom Pittsburghom na rijeci Ohio, 1830-ih
i 1840-ih su godina drave Staroga SZ izgradile niz kanala koji su povezivali Velika jezera s
rijekama Ohio i Mississippi.
Gradnja je eljeznike mree 1840-ih i 1850-ih jo vie unaprijedila prijevozni sustav. Tek je
1850-ih procvat gradnje eljeznica dosegnuo vrhunac. U tom su desetljeu sagraene velike glavne

37

pruge koje su povezivale Istok i Zapad, a do 1860. zemlja je imala vie od 30 000 milja eljeznikih
pruga.
Usporedo je Samuel F. B. Morse usavrio elektrini telegraf. Taj je izum brzo proirio,
prenosei vijesti, gradei trita i transformirajui poslovne i financijske obrasce.
Razvojem prijevoza i komunikacija poveala se gospodarska dobit i smanjili se trokovi
prijevoza robe.
PODUZETNITVO I JAVNA POLITIKA
Kako je trite napredovalo, a poduzetniki se duh ubrzavao, poduzetnici su traili od svojih
vlada da se poveu s privatnim interesom radi ubrzanja razvoja. Najznaajnije se povezivanje
javnog i privatnog poduzetnitva na dravnoj i lokalnoj razini dogodilo na polju prometa.
Cestovna, parobrodska i eljeznika poduzea bila su pretea korporaciji. Te su rane
korporacije roene iz ideje da se vlada mora ujediniti s privatnim poduzetnitvom radi postizanja
ciljeva od ope koristi. Zakon je zazirao od gospodarskih udruivanja vie osoba i kapitala u velika
poduzea, i takve su korporacije smatrane opravdanim samo kada je trebalo postii neki veliki opi
cilj.
Ono to je banke uinilo vrlo profitabilnim bila je injenica da su mogle davati vie
zajmova nego to su imale kapitala. Bankarska je manija dosegla vrhunac nakon rata, a brzo je
umnoavanje banaka i bankovnih kredita uvelike pridonijelo ciklusu procvata i kraha iz 1815.
1819.
Usprkos otrim kratkoronim usponima i padovima koje su potaknule banke, one su uvelike
pridonijele i velikom dugoronom napretku gospodarstva svojim efikasnim poticanjem njegova
razvoja.
REPUBLIKANSKI NACIONALIZAM
Republikanci su za Madisonova nasljednika izabrali Jamesa Monroea, a godine 1820.
Monroe je bio ponovo izabran bez protukandidata.
Na elu je Monroeova Ministarstva vanjskih poslova bio nacionalist John Quincy Adams.
Monroeov je ministar financija William H. Crawford iz Georgije, radio na osnivanju nove
nacionalne banke. Na elu je Ministarstva rata bio John C. Calhoun, otar pobornik jake vojske,
zatitnih carina i savezne potpore gradnji cesta i kanala. U Kongresu je vodea linost bio
predsjednik Zastupnikog doma Henry Clay. Ti su ljudi zagovarali hamiltonizam osloboen
njegovih elitistikih prizvuka.
Mladi su republikanci 1816. progurali kroz Kongres povelju za Drugu banku Sjedinjenih
Drava. Ta je institucija sa sjeditem u Philadelphiji morala imati kapital od 35 milijuna dolara u
usporedbi s kapitalom od 10 milijuna dolara koje je imala Hamiltonova nacionalna banka. Banka je
morala sluiti opemu dobru davanjem pozajmica vladi i reguliranjem dravnih banaka. Poevi s
radom 1817. Druga je banka pomogla osigurati ponovnu isplatu u zlatu ili srebru za sve banke, a
zatim je sama podlegla duhu procvata. U konanici je izgubila svaku snagu obuzdavanja dravnih
banaka.
Drugi veliki problem koji je proizaao iz rata bilo je oajno stanje amerike industrije. Kad
je rat zavrio, britanski su proizvoai izbacili na ameriko trite svoje uskladitene vikove
proizvoda po niskim cijenama to je znailo veliku prijetnju rastuemu amerikome proizvodnome
ustrojstvu.
Carinski je zakon iz 1816. zahtijevao da se na uvezenu robu koja konkurira vodeim
amerikim proizvodima poput pamuka, vunene tkanine i eljeza plaa uvozna carina u visini od oko

38

20 do 30 posto njezine vrijednosti. Za eljezo i tekstil uvedena je 1818. i 1819. dodatna carinska
zatita.
NACIONALIZAM U SUDSTVU
Nalazimo velik sluaj kada su savezne vlasti iznad dravnih stavile svoje odluke. Morala su
proi dva desetljea krize i sukoba da se Amerikanci priviknu na novi svijet poduzetnitva.
11.

DESETLJEE DEPRESIJE: SEKTATVO I DEMOKRATIZACIJA 1819.

1828.

Panika iz 1819. bila je prva ozbiljnija gospodarska kriza koja je pogodila ameriki narod u
cijelosti. Ta je panika bila jaka u Sjedinjenim Dravama zbog bezobzirne ekspanzije banaka, kredita
i poduzetnikih ulaganja koja su joj prethodila.
Kad su cijene pamuka i drugih proizvoda naglo pale na svjetskom tritu, nebrojeni su se
Amerikanci suoili s gubitkom doma, farme, radionice i druge imovine jer nisu mogli vraati
zajmove. Banke su obustavile isplatu u zlatu i u srebru, a novanice su izgubile na vrijednosti.
Trgovci su bankrotirali, radnici u gradovima gubili posao, a privreda je zamirala. Ta je paraliza
trajala do ranih 1820-ih, a boljitak je nastupio tek sredinom desetljea.
Zaotrila se klasna nesnoljivost kako su osiromaeni farmeri i gradski radnici okrivljavali
politike i poslovne elnike. Na kraju je nastalo rastue zanimanje za politiku, nastupilo je
nezadovoljstvo politikim vodstvom koje je dopustilo nadolazak tih nedaa i pojavio se zahtjev za
novim elnicima.
POLITIKO SEKTATVO
Izbijanje suparnikih frakcija dolo je do izraaja 1820. oko primanja u Uniju drave
Missouri kao drave s ozakonjenim ropstvom. Ropstvo je bilo izvor sukoba ustavotvornoga sabora i
nekolicine kasnijih skupova. Kvekeri su jedno vrijeme svjedoili protiv ljudskog suanjstva, a do
1804. sve su drave sjeverno od Delawarea ozakonile potpuno oslobaanje od ropstva unutar svojih
granica. Ali nije bilo nikakva jaeg pokreta protiv ropstva kao moralnog i politikog zla.
lanovi Kongresa sa Sjevera vie su djelovali iz moralne odbojnosti prema instituciji
ropstva nego iz ponovna raanja tradicionalne sjevernjake odbojnosti prema junjakoj politikoj
nadmoi. Veliki je dio politike moi Juga proizlazio iz ustavne klauzule da se uraunaju i dvije
treine robova za odreivanje broja zastupnika u zastupnikom domu. Primanje 1820. Missourija
kao slobodne drave poremetilo bi ravnoteu izmeu ropskih i slobodnih drava i unitilo zatitu
koju je ta ravnotea osiguravala u Senatu od svih buduih protueuropskih sila.
Konano je postignut kompromis za Missouri zahvaljujui pokretu da se zemljopisno
odvojeno podruje Massachusettsa pretvori u zasebnu dravu. Maine je primljen kao slobodna
drava, Missouri kao ropska drava i odlueno je da se ne moe stvoriti vie ni jedna ropska drava
na onome dijelu kupljenoga teritorija Louisiane.
POMO I DEMOKRACIJA
Tisue doseljenika na zapadu nije moglo ispuniti svoje obveze otplate zemlje po kreditnom
sustavu Zakona o zemlji iz 1800. Zbog toga je Kongres zaboravio kamate, produio rok otplate, a
onima koji nisu mogli otplaivati kredit dopustio je da zadre dio zemlje razmjeran iznosu koji su

39

ve otplatili. Ujedno je Zakon o zemlji iz 1820. ukinuo kreditni sustav i snizio najniu cijenu
javnoga zemljita s 2 na 1,25 dolara po jutru.
Ljudi su se obraali dravnim vlastima za pomo u najteem problemu koji je donijela
panika, nedostatku novca i uruavanju piramide zajmova izgraene u tijeku procvata. Ljudi nisu
mogli naplatiti dugove od svojih dunika niti plaati vlastite dugove, nije se mogla prodati imovina
i mnogim je Amerikancima zaprijetio steaj u obliku zapljene imovine od vjerovnika i bankrot.
Skuptine su odgovorile na zahtjeve svojih biraa raznim planovima izigravanja ustavne zabrane
izdavanja papirnatog novca.
Otra politika borba oko zakona za pomo dunicima i usko povezano bankarsko pitanje
ubrzali su tok prema demokratskijem politikom sustavu. U veini se zemlje irok interes za
politiku pojavio tek sporadino prije 1820-ih. Veina je ljudi bila sklona prepustiti politiku onim
bogatim i drutveno superiornim ljudima, zbog manjka osjeaja da vlasti imaju utjecaj na njihov
ivot. To je rezultiralo osobnosektakim sustavom. Taj je sustav sankcionirala Jeffersonova politina
teorija. Jefferson je smatrao da dravu trebaju voditi pametni i dobri ljudi bez upliva naroda.
Osobnosektaki je sustav najvie odgovarao homogenim zajednicama gdje sukobi interesa
nisu bili osobito vani. Ali panika je osvijestila ljudima postojanje razliitih i suprotstavljenih
interesa u trenutku kad su od vlade traili meusobno proturjene vrste pomoi.
Kad su se izbori poeli pretvarati u oitovanje naroda o javnoj politici, pojavilo se
nezadovoljstvo postojeim politikim vodstvom. Glavna je meta bio bankarski sustav. Birai su u
sve veem broju izlazili na biralita da zbace postojeu vladu i poeli uvoditi novi stil demokratske
politike umjesto osobnosektakog sustava.
Godine 1826. nestanak i sumnja na ubojstvo ovjeka koji je otkrio tajne Masonskog reda
uzrokovao je golemu provalu antimasonstva koja je prerasla u politiki pokret i s vremenom u
politiku stranku kratkoga vijeka. Mnoge masonske loe inili su najugledniji ljudi njihovih
zajednica i mnogi vodei politiari bili su masoni, pa su antimasoni napali taj red kao aristokratsku
zavjeru protiv ostalih lanova drutva.
Urbani je pandan antimasonstvu bio radniki pokret koji je poeo djelovati u drugoj polovici
1820-ih. Depresija i nezaposlenost pokazale su svu nesigurnost trajnoga statusa najamnoga radnika.
Najamni su radnici organizirali sindikate i proglaavalo trajkove protiv desetsatnog radnog dana.
Na politikom su se planu ujedinili s malim poduzetnicima jer je status srednjega sloja bio jednako
ugroen i osnovali su radnike stranke u Philadelphiji i New York Cityju. Te su stranke zagovarale
besplatno kolstvo, borile se protiv zatvorskih kazna za dunike i protiv banaka i drugih monopola.
Trinoj je revoluciji ostalo da demokratizira poduzetnitvo i da do tada nezainteresirano
izborno tijelo upozori na vanost dravnih mjera i politike. Ciklus procvata i kraha ubrzao je to
politiko buenje naroda.
IZBORI IZ 1824.
Kad su se izbori 1824. pribliavali unaprijed se znalo da e predsjedniki kandidat biti
William H. Crawford iz Georgije, Monroeov ministra financija i miljenik. On se natjecao kao
kandidat nanovo rastueg jeffersonizma.
Ali tog je puta sam sustav kandidacijskog sabora bio u opasanosti zbog stranakih i osobnih
suparnitva zbog kojih je Monroeov drugi mandat nije bio slian eri dobrog osjeanja. Nova je
Engleska izabrala ministra vanjski poslova Johna Q. Adamsa. Zapad je bio za predsjednika
Zastupnikog doma Henryja Claya, a Jug je podravao ministra rata Johna C. Calhouna. Svi su
kandidati bili zapravo pobornici republikanskog nacionalizma.
Izmeu tih kandidata je bilo izvjesno suparnitvo koje je iskoristio Andrew Jackson. Na
izborima je Jackson dobio najvie glasova biraa i izbornika, ali ni jedan kandidat nije dobio
veinu. Ustavom je bilo utvreno da Zastupniki dom, glasanjem po dravama, bira predsjednika
izmeu triju kandidata koji imaju najvei broj glasova. To je eliminiralo Claya, Crawforda je fiziki

40

kolaps odstranio iz utrke, a Calhoun se povukao prije izbora. Clay je imao priliku napraviti veliki
utjecaj na Zastupniki dom u korist Jacksona ili Adamsa. Odluio se za Adamsa koji je izabran s
neznatno veim brojem glasova.
MUKE DRUGOG ADAMSA
John Q. Adams bio je jedan od najsposobnijih, ali i jedan od najneuspjenijih predsjednika.
Borio se protiv najmonijih i politikih struja 1820-ih i one su ga pobijedile. Kad je Henryja Claya
imenovao ministrom vanjskih poslova, bijes njegovih suparnika preao je sve granice.
Adams je pogorao svoje probleme jer je podcijenio depresijom uzrokovanu reakciju protiv
republikanskoga nacionalizma. Adams i Clay nastojali su izgraditi Nacionalnu republikansku
stranku, temeljenu na koaliciji SI i Doline Ohija. Adams je zagovarao osnivanje nacionalnoga
sveuilita i znanstvenog istraivanja pod pokroviteljstvom savezne vlade.
Adamsov i Clayov program razbjesnio je novojeffersonske Crawfordove pobornike, koje je
tada vodio Martin Van Buren iz New Yorka, i otjerao ih u saveznitvo s frakcijama Jacksona i
Calhouna. Nazivajui sebe Demokratskom republikanskom strankom, ta je jacksonova koalicija
etiri godine blokirala Predsjednikov program u Kongresu i muila ga na sve mogue naine.
Predsjednike izbore iz 1828. obiljeio je povratak dvostranakog sustava u nacionalnu
politiku i pogrdno ponaanje na objema strankama kakvo se nije pojavilo od izbora iz 1800. Pitanja
se javne politike nisu gotovo ni doticala, jer se prava borba vodila samo oko toga hoe li narodni
ovjek Jackson pobijediti iskusna dravnika i politikoga elnika Adamsa. To je bilo dovoljno da
rezultira znatnim poveanjem broja biraa i znatnom veinom glasova za Jacksona.

12.

JACKONSKA ERA, 1828. 1840.

Kad je Andrew Jackson preuzeo dunost, sile su egalitarizma zapljusnule saveznu vladu. Na
dan kad je stupio na dunost otvorio je primirje u Bijeloj kui bunoj gomili iz visokih i niskih
slojeva, to je zaprepastilo stare djelatnike, ali i najavilo uvjerenje novog reima da su obini ljudi

41

jednako dobri kao i aristokrati. To je postigao s jo veim uinkom kad je Jackson proirio sustav
protuusluga i iskreno zagovarao rotaciju kadrova. Jackson je zauzimao stav da svaki poteni
graanin moe obnaati dunost bilo kojeg vladinog ureda, a javne slube ne smiju biti doivotno
pod vlasnitvom njihovih djelatnika.
Jackson je bio prvi predsjednik koji je radio po naelu da sam narod odluuje o javnoj
politici, a predsjednik je jedino savezni djelatnik kojeg bira narod u cjelini, osim toga bio je siguran
da njegova politika oznauje volju naroda. Jako je povea mo predsjednika u odnosu na Kongres.
JACKONSKA POLITIKA
Za predsjednika je izabran narodni kandidat, ali nije bilo poznato kakvu e politiku slijediti
ta narodna vlada. Jackson je imao malo politikog iskustva i pretpostavka je bila da e sve ovisiti o
tome hoe li glavna osoba u vladi biti Calhoun ili Van Buren i time postati kandidatom za sljedee
predsjednike izbore. Calhoun je Jacksonovu Demokratsku republikansku stranku elio temeljiti na
saveznitvu izmeu Juga i Zapada, koje e smanjiti carine za Jug i liberalizirati politiku saveznog
zemljita za Zapad. Za Calhounove planove neugodno je pitanje bilo ono o unutranjim ulaganjima,
koje je Zapad podravao dok im se Jug opirao. Van Buren je elio uskratiti staru Jeffersonovu
koaliciju izmeu junih plantaa i pravih republikanaca sa Sjeveroistoka. Ta se koalicija mogla
ujediniti na novojeffersonskoj osnovi, opiranju unutranjih ulaganja i nacionalnoj banci. Jedino
opasno pitanje za Van Burenove planove je carina oko koje su se Sjevernjaci i Junjaci sve ee
razilazili. inilo se da Calhounovi pobornici dre glavnu rije u stranci, no dok je Jackson preuzeo
dunost dolazi do naglog zaokreta. Calhounovi prijatelji istisnuti su iz kabineta, dok Van Buren
postaje ministar vanjskih poslova. Odnosi izmeu Jacksona i Calhouna stalno su se pogoravali i na
karaju je Calhoun izbaen iz stranke.
Kad je preuzeo dunost predsjednika jedini njegovi definirani ciljevi su bili uspostava
jednostavne i ekonomine vlasti i to bra otplata nacionalnog duga. Jacksonovo raspoloenje
slinije je Van Burenovu novojeffersonizmu nego republikanskome nacionalizmu koji je do tada bio
Calhonuova oznaka. Jackson je odobrio oko 10 milijuna dolara za unutranja ulaganja, ukljuujui i
neke lokalne projekte.
CARINSKI ZAKON I NJEGOVO PONITENJE
Poduzeti temeljitu reviziju carina znailo je odgoditi otplatu javnog duga i prekinuti
saveznitvo Sjevera i Juga koje je Van Buren nastojao ojaati. Zato Predsjednik trai od svojeg
prvog Kongresa da to pitanje tretira s krajnim oprezom. Rezultat toga je bila revizija carina iz
1839., koja je jedva dotakla one najstranije znaajke carinskog sustava.
Niti jedna drava nije doivjela tako nesmetan razvoj, od kolonijalnih vremena do 1819. ,
kao Juna Karolina. Niti jedna drava nije bila trajno oteena depresijom iz 1820-ih kao ona. Da bi
stvar bila jo gora, povealo se nezadovoljstvo oko pitanja ropstava to je uinilo Junu Karolinu
osobito osjetljivom na dravna prava.
Sredinom 1820- ih pobornici dravnih prava podigli su bunu nezadovoljstva protiv zatitnih
carina i gotovo su preuzeli politiku premo u dravi. Kad je Kongres donio Odvratne carine 1828.
Calhounovi su pobornici zbunili svoje protivnike premaivi ih svojom otrom agitacijom protiv
zatitnih carina i prihvativi jo radikalniju verziju doktrine dravnih prava. Glasovita Doktrina o
ponitenju najavljena je u tekstu Raskrinkavanje i protest iz 1828., koji je Calhoun tajno napisao i
koji je objavljen kao izvjee jednog zakonodavnog odbora June Karoline.
Godine 1829. 1830. nakon to su se junokarolinci nadali da e Jacksonova vlada
progurati reformu carinskih zakona, pa su nakon vladinog neuspjeha da to uini, Calhounovi
prijatelji zapoeli u dravi kampanju za stvarno ponitenje tih zakona. Kongres je 1832. ponitio

42

neke od najgorih carina. U meuvremenu je Calhoun otvoreno raskinuo s Jacksonom i postavio se

na elo Ponitivaa. Ponitivai su dobili dvotreinsku veinu u dravnoj skuptini, to je bilo
potrebno za sazivanje konvencije i u studenom 1832. dravna konvencija je proglasila carinske
zakone nitavima i nevaljanima, ta je zabranila njihovu primjenu u Junoj Karolini.
Prigrabivi od Jacksonove stranke zaslugu za reformu carina, Clay i Calhoun ujedinili su se
da proguraju jednu mjeru po kojoj su se sve carine postupno smanjivale u razdoblju od 10 godina na
jedinstvenu razinu od 20%. Kongres istodobno prihvaa Jacksonov zahtjev da donese i Zakon o
primjeni sile, koji ovlauje predsjednika da primijeni i vojnu silu radi provedbe zakona. Od tada
nadalje ta drava i njezin magnetski elnik Calhoun nastojali su ujediniti Jug, a neprestana je
agitacija iz toga smjera bila glavnim imbenikom koji je poslije doveo do odcjepljenja junih
drava.
Zbog svoje odlunosti da ouva uniju Jackson je sve vie naginjao nacionalistikoj
interpretaciji Ustava, to je jako zbunilo Van Burena i druge dravno-pravake jacksonce. Moda je
najznaajniji rezultat krize ponitenja bilo padanje dravno-pravakog raspoloenja naspram
rastuemu demokratskom nacionalizmu.
PRESELJENJE INDIJANACA
Jackson je kao praktini zapadnjak i poznati borac protiv Indijanaca, nesklon romaniziranju
o plemenitim divljacima, zamirio je na oduzimanje zemlje Cherokeeja od Georgije usprkos
odluci federalnog suda. U sluajevima Narod Cherokee protiv Georfije (1831.) i Worcester protiv
Georgije (1832.) Marshallov je sud stao na stranu Indijanaca i ponitio oduzimanje teritorija naroda
Cherokee, koji je provela ta drava.
Proglaenjem Zakona o preseljenju Indijanaca iz 1830. i nasilno preseljenje tih amerikih
starosjedioca na teritorij rijeke Mississippi jedno je od mranijih poglavlja u amerikoj povijesti.
Godine 1838. i 1839. uz velike patnje umrlo je oko 4.000 milijuna ljudi od hladnoe, gladi bolesti
na putu dugom 800 milja koji Cherokee pamte kao Put suza. Do 1839. jo su tri od pet
civiliziranih naroda Choctaw, Chiccasaw i Creek silom preseljeni na Zapad uz odobrenje
Kongresa. Godine 1843. federalna je vojska gotovo istrijebila peti narod, Seminole s Floride, koji
su se pod vodstvom Osceolea odupirali preseljenju od godine 1835. Njihovo premjetanje otvorilo
je oko 100 milijuna jutara plodnog istonog poljoprivrednog zemljita bijelcima koji su vapili za
zemljom. Zauzvrat su dobili 68 milijuna dolara, 32 milijuna jutara zemlji i prazna obeanja da e ih
savezna vlada zatititi od buduih naleta bijelaca.
prema miljenju gotovo svih povjesniara Jackson nije bio nimalo sklon Indijancima, ali
politika oduzimanja indijanske zemlje i njihova preseljenja poela je mnogo prije njegova izbora za
predsjednika. ini se da je Jackson doista vjerovao da je njegova politika pravedna i humana
politika, koja je Indijance stavljala izvan dometa ranjavanja i tlaenja, no manje je sigurno da su
Jacksonu bile otvorene neke druge, svjetlije mogunosti rjeavanja toga problema.
BANKARSKI RAT
Pojavio se jedan veliki sukob izmeu Jacksona i Druge banke Sjedinjenih Drava. Iskustvo s
dugovima i depresijom uinilo je Jacksona nepovjerljivim prema svim bankama. Otkako je
Nicholas Biddle postao predsjednikom Banke 1823. godine, ona je obuzdavala brojne dravne
banke od onih nakana kojih se Jackson bojao i veina je poslovnih ljudi i politiara stekla uvjerenje
da je ona prijeko potrebna zdravoj rastuoj privredi. Kako je novi procvat jaao 1830-ih, pomogao
im je udan saveznik poduzetnika demokracija.
Kad je Jackson postao predsjednikom, Biddle je ve planirao kako e Kongres donijeti
zakon o obnavljanju Banine povelje, koja je istjecala 1836. godine. Staro saveznitvo Adamsa i

43

Claya, koje se nazivalo Nacionalnom republikanskom strankom, u planu je imalo imenovati Claya
Jacksonovim protivnikom, a Clay je nagovarao Biddlea da trai produenje dozvole Banke prije
predsjednikih izbora. Biddle se sloio i u srpnju 1832. Kongres je sa znatnom veinom glasova
donio Zakon o produenju dozvole. Jackson je hitno vratio tu mjeru Kongresu uz veto i poruku
kojoj je Banku proglasio neustavnom. Jackson nije volio Banku, ali je ta poruka imala za
djelominu svrhu da Banku pretvori u predmet kampanje za predsjednike izbore. Jackson je u
rujnu 1833. objavio da e od tada ministarstvo financija polagati savezna sredstava u odabrane
dravne banke, tzv. tedionice ili banke miljenice.
Kao rezultat takvog stanja panina sjednica Kongresa koja je odrana u zimi 1833.-1834.
bila je pod jakim pritiskom da vrati pologe kako bi oslobodila zemlju do sve brojnijih bankrota,
rastue nezaposlenosti i nezadovoljstva. Biddle je na kraju bio primoran smanjiti pritisak i tako je
sudbina Banke bila zapeaena dijelom stoga to je Biddleova panika pokazala da je Jackson bio
u pravu kad se borio protiv goleme moi Banke.
PONOVNI PROCVAT I KRAH
Unitenje Nacionalne banke bio je samo pirova pobjeda u Jacksonovoj iroj kampanji za
reformu bankarstva uope. Njihov je napad na nacionalnu banku bio samo prvi korak u njihovu
deflacijskom, agrarno orijentiranom programu, a nadali su se da e primjenom sustava pologa u
dravnim bankama reformirati dravne banke.
Trilo se od tedionica, kao uvjet za njihovo preuzimanje pologa, od obustave izdavanje
novanica u apoenima manjim od 5 dolara i primanje tih novanica u poslovanjima s drugim
bankama. Time e se stvoriti stabilna potranja kovanog novca za male transakcije a sve e banke
morati smanjiti svoje kreditne fondove i izdavanje novanica kako bi imale dovoljne zalihe
kovanog novca za podmirivanje potranje. Odobreno je na stotine novih dravnih banaka, a
tedionice su izmakle kontroli, val inflacije se doveo je do neizbjenog vrhunca i na kraju kraha.
Godine 1836. Jackson je pokuao drastian lijek svojom Okrunicom o kovanom novcu.
Kongres donosi odluku da se veliki savezni vikovi (oko 40 milijuna dolara) raspodijele dravama.
Na kraju u proljee 1837. samo nekoliko tjedana to je Jackson napustio dunost predsjednika,
financijska je kriza u Engleskoj pokrenula val bankrota u Sjedinjenim Dravama.
Slijedeem predsjedniku, Van Burenu, preostalo je da se brine o otroj i dugotrajnoj
depresiji. On je predloio da vlada prekine svoje veze sa svim bankama i dri svoja sredstva u
vlastitoj neovisnoj riznici. Zatim predlae da vlada prihvaa i isplauje samo kovanice u zlatu ili
srebru to e djelovati donekle deflacijski stvarajui stalnu potranju za kovanicama. No prijedlog
je u biti znaio da e savezna vlada oprati ruke od odgovornosti za gospodarstvo. godine 1849.
zakon je konano donesen. U meuvremenu depresija je veinu dravnih skuptina prisilila na
poduzimanje neke vrste bankarske reforme. Newyorki je Zakon o slobodnom bankarstvu iz 1838.
nastojao osigurati dravnu kontrolu. Taj je zakon omoguavao uvoenje bankarskog poslovanja
svakome poduzeu koje se pridravalo odreenih pravila.
Iskustvo ciklusa procvata i kraha ostavilo je obiljeja na ljudima. U tijeku prvog velikog
procvata 1815. 1819. zemlja je podlegla novom duhu poduzetnitva. Depresija iz 1820-ih
proizvela je jednako jaku reakciju, ali u suprotnom smjeru protiv banaka, lakih kredit, papirnatog
novca i poduzetnikih ambicija. Tako su povratak napretka i drugi veliko procvat, 1834. 1837.
uzrokovali podvojenije reakcije, neki su opet ugledali neograniene mogunosti i zagovarali
neogranieno kreditiranje, dok su drugi podravali tvrdi novac. Velika depresija iz 1837. i njezine
dugotrajne posljedice poveale su neoagrarni strah od zavjera zakonodavnih tijela i korporacija.
Ustavi novih drava Srednjeg zapada iz 1840- ih ograniili su i zakonodavnu i korporacijsku mo.

44

NOVA POLITIKA
Temeljna znaajka nove politike je bio dvostranaki sustav, koji je nakratko i neuoblieno
procvjetao oko 1800. i ponovno se pojavio i dosegao puni razvoj 1830-ih. Antijacksonijanci su u
poetku bili loe organizirana koalicija Clayove i Adamsove Nacionalne republikanske stranke,
Ponitavai i iz nesnoljivosti prema Van Burenovoj organizaciji u New Yorku demokratski
orijentirani antimasonci.
Ti se elementi nisu bili sposobni ujediniti da zaustave jacksonsku plimu za predsjednikim
izborima 1832., ali su ve poinjali uiti lekcije iz jacksonske politike.
Snana i ujedinjena oporbena stanaka razvila se 1833. 1834. Uzeli su ime vigovci da bi se
poistovjetili sa prijanjim braniteljima slobode, zastupali su zdravo poslovno poduzetnitvo i
program republikanskoga nacionalizama. Calhounovi su Ponitivai suraivali s vigovcima
nekoliko godina, ali su se nakon 1837. vratili demokratskoj stranci. Godine 1836. nova je Vigovska
stranka nastojala iskoristiti postojanja politikih funkcija imenovanjem triju predsjednikih
kandidata.
Predsjedniki su izbori iz 1840. doveli na biralita najvei broj biraa u povijesti. Do 1840.
te su dvije stranke bile gotovo podjednako jake ne samo na nacionalnoj razini nego i u svim
podrujima , u veini drava. Vigovci su i dalje imali jae uporite u poslovnim interesima,
imunijim ljudima. Rezultat je bio da su stranke nastojale ne razlikovati se bitno u normalnim
vremenima i zadravati gotovo izjednaen odnos snaga. Od Jacksonovih vremena do danas, uz
kratke prekide, taj je dvostranaki sustav ostao prilino dobrim instrumentom pretakanja veinskoga
miljenja u dravnu politiku i istodobna smanjenja otrice sukoba meu razliitim skupinama koje
tvore ameriko drutvo.

13. ROMANTIZAM, REFORMA, ROPSTVO,

OD 1800-IH DO 1850-IH GODINA
Tek to je zemlja razvila dvostranaki sustav dolo je do sukoba oko ropstva. Bilo je to doba
reforme, puno planova za brisanje preostalih mrlja koje su naruavale potpuno savrenstvo ljudskog
roda. Bilo je to doba utopizma, pokropljeno perfekcionistikim zajednicama i puno nade u brzo

45

usavravanje cijeloga drutva. To je doba moralo doi do zakljuka da je najvidljivija uvreda

liberalnim naelima iz Deklaracije o neovisnosti nepodnoljiva.
ROMANTIZAM
U osnovi reformistikog duha tog doba bio je nosi sklop ideja i stavova nazvan romantizam.
To je bio rasprostranjen i kompliciran pokret u intelektualnoj i knjievnoj povijesti zapadnog
svijeta, on je poprimio razliite oblike i predlagao je razliite zakljuke za razliite zemlje,
razdoblja i osobe. taj pojam oznauje sredinje tendencije misli u Sjedinjenim Dravama u prvoj
polovici 19. st.
Romantizam je izrastao iz prosvjetiteljstva 18. st. i bio mu je slian. Oba pokreta dre da je
svijet stvoren za ovjekovu sreu, isticala su ovjekove sposobnosti, a nisu se bavila pravima ena.
Barem u Americi, oba su pokreta vodila u smjeru optimizma, individualizma, i liberalnih politikih
naela. No romantizam je bio reakcija proziv mehanikog pogleda na prirodni svijet iz doba
prosvjetiteljstva i njegova naglaska na intelekt. Romantizam ne vjeruje u intelekt, nego je cijenio
ovjekove emocionalne i intuitivne osobine.
Ameriki je romantizam dosegnuo svoj najprofinjeniji i najsamopouzdaniji oblik u
transcendentalizmu, iji su nositelji bili Ralph Waldo Emerson i intelektualci Nove Engleske koji su
dijelili njegovo vjerovanje u filozofski sustav koji je uzdizao duhovno nad prirodnim, intuitivno nad
empirijskim. Duboke romantiarske ideje bile su vidljive u svim amerikim aspektima ivota
(spisateljstvo, slikarstvo, arhitektura). Utjecaj romantizma proirio se daleko izvan intelektualaca,
pisaca i umjetnika.
Romantiarsku je doktrinu demokracije najhrabrije tumaio jacksonijski politiar i cijenjeni
povjesniar George Bancroft: Ako osjeaj istine, pravde, ljubavi i ljepote postoji u svakom
ovjeku, onda kao neminovna posljedica proizlazi da je obina prosudba ukusa, politike i vjere
najvia vlast na zemlji.
Bitka izmeu Jacksona i Johna Quincyja Adamsa za predsjednikih izbora 1828. uvelike se
tumaila kao postavljanje prirodna kreposna ovjek, proizvoda amerike granice naspram dobro
obrazovanom i vrlo kulturnom Adamsu, koji je imao i dodatnu manu da je veino svoje mladosti
proveo u umjerenoj okolini previe civilizirane i dekadentne Europe. Birai nikad nisu uli za
romantizam kao sustav jedne doktrine, ali je golema pobjeda koju su na biralitima dali Harrisonu
pokazala njihov nesvjestan prelazak na neke kljune pretpostavke romantizma.
ROMANTINO KRANSTVO
Do duboko u 19. st. pria o vjeri u Sjedinjenim Dravama bila je pria o postupnom
slabljenju nekad nadmonoga puritansko-kalvinistikoga duha protestantskog kranstva. Pod
utjecajem prosvjetiteljstva 18. st. neki su lanovi profinjenih slojeva napustili kalvinistikoga Boga
i okrenuli se mistikome dalekom i dobrom Stvoritelju. Izbila je otra polemika izmeu liberalnih i
ortodoksnih skupina. Pod kraj stoljea liberalni kongregacionalisti odcijepili su se i osnovali
zasebne crkve i uzeli si ime unitaristi. Isticali su temeljitu dobrotu ljudskih bia i Boju milost.
Odbacili su trojstvo i prihvatili su Boga u jednoj osobi. Dolazi do Velikog preporoda ili Drugog
velikog buenja, a to je zapravo niz poroditeljskih pokreta koji su poeli na prelasku stoljea, drao
je zemlju u vjerskom vrenju 25 godina, izbrisao je posljednje tragove deizma i veinu Amerikanaca
pretvorilo u protestantsku crkvu. Preporoditeljski pokret i misionarski napori na zapadu kulminirali
su 1820-ih spektakularno uspjenim evangelizmom Charlsa Grandisona Finneyja, oca modernoga
preporoditeljstva i pretee kasnijih vjerskih poinitelja. Njegova doktrina zahtijevala je rad
jednako kao i vjeru , ona je naznaila da bi do otkupljivanja amerikog drutva moglo doi
moralnim savrenstvom pojedinca. Mnogi su se prezbiterijanci i konzervativniji protestanti svih

46

grana na Jugu opirali toj tenji, ali se glavnina amerikoga protestantizma postupno i nesvjesno
pribliavala teologiji romantizma.
UTOPIZAM I HUMANITARIZAM
Najtrajnija skupina mormoni, iji je utemeljitelj Joseph Smith, koji je za sebe tvrdio da je
Boji prorok i da je u gornjem dijelu drave New York pronaao neke zakopane zlatne ploe na
kojima se nalaze nova boanska otkria, koja su objavljena kao Knjiga mormona. Osim vjerskih
orijentiranih utopijskih pokreta, doba romantizma stvorilo je i mnoge svjetovne utopistike
zajednice. Vjerojatno najpoznatija je Farma Brook koju je u dravi Massachusettsu osnovao
sveenik George Ripley. Svjetovne utopije nisu uspijevale dobro kao one s religijskom
motivacijom.
Perfekcionistiki poriv potaknuo je i iri niz pokreta sa svrhom dokidanja svakog osobnog i
drutvenog zla koje je u to doba poznavalo. Prvi put su stvoreni uvjeti za obrazovanje gluhih,
nijemih i slijepih osoba. Ameriko misionarsko drutvo koje je utemeljivalo evangeliste da prenose
Veliki preporod na Zapad, bio je jedan od prvih nacionalnih saveza. Finney je propovijedao da
obraenje potie raspoloenje nesebina milosra, a prvi cilj koji je trebalo otkriti bili su
alkoholiari. Lyman Beecher je 1828. osnovao Ameriko drutvo ta promicanje trezvenosti, jer je
alkoholizam postao veliki problem. Ubrzo je veina Sjedinjenih drava donijela zakon protiv
alkohola.
PRAVA ENA
ene su imale vanu ulogu u reformistikim pokretima, no njihovo djelovanje bilo je
ogranieno strahovima i predrasudama mukaraca. Godine 1840. Lucretia Mott, Elizabeth Cady
Stanton i jo pola tuceta Amerikanki putovale su u London na Svjetsku antiropsku konvenciju i bile
iskljuene iz sudjelovanja zbog svojega spola. 1850-ih godina Susan B. Anthony doivjela je
gotovo istu iskustvo u trezvenjakom pokretu u kojem se dame moglo vidjeti, ali ne i uti. U oima
zakona, ene su bile vjene malodobnice, tienice mukih skrbnika, bez kojeg nisu imale zasebnog
pravnog identiteta. ene nisu mogle glasovati, imati zaposlenje, trpjele su snanu diskriminaciju
obrazovanju i zapoljavanju i nisu imale nikakva zakonska prava na vlastite prihode. Legalno su
bile podlone svojim muevima, ak i tjelesnom kanjavanju od njih. Do 1850-ih sve su zemlje
doputale udaranje ena . Osim nekoliko vrlo znaajnih prodora na polju knjievnosti i obrazovanja,
imale su vrlo mali uspjeh.
Djelovanje prvih feministkinja jedva je dotaknulo ivote goleme veine ena. Sestrinstvo
nije bilo snano u prijeratnoj Americi. Usprkos reformistikome poletu toga doba, borbe u 19. st.
uvijek su bile ograniena na prava mukarca, a ne ena.
ABOLICIJA
Vjera je bila glavnim pokretakim strojem abolicije. Mali dio drutva za oslobaanje od
ropstva, uglavnom u gornjem dijelu Juga, poticala je robovlasnike na oslobaanje robova. Ameriko
drutvo za kolonizaciju poticalo je seljenje slobodnih crnaca u Afriku. U poetku je borba protiv
ropstva bila samo jedan od mnogih pokreta koji su prihvatili Tappani i njihovi suradnici. Prekretnica
se dogodila kada je jedan od Finneyjevih najsposobnijih mladih obraenika i uenika evangelista
svoju energiju preusmjerio na abolicionizam. Upisao se na Sjemenite 1833. da bi kolovao
Finneyjeve obraenike za sveenike. U meuvremenu su se Tappanova i Garrisonova skupina
sjedinile u neprirodan savez i osnovale Ameriko drutvo za borbu ropstva.
Iako su vodstvo proturopskog pokreta uglavnom inili bijelci, crnci su od poetka bili
ivotno aktivni u njegovim redovima. Rasizam na koji su naili meu borcima protiv ropstva
prilino je razoarao abolicioniste crnce. Abolicionisti su zadobili potporu daleko izvan svojih

47

redova kad su sredinom 1830-ih godina uli u politiku s peticijskom kampanjom u kojoj su traili
od Kongresa da ukine ropstvo i sramotnu trgovinu robljem u Okrugu Columbia. To je bivi
predsjednik John Quincy Adams preuzeo sluaj u svoje ruke. Uz potporu sve veeg broja
Sjevernjaka predvodio je tvrdoglavu borbu protiv pravila utnje sve dok nije ukinuto 1844.
JUG I ROPSTVO
Kranska i liberalna Deklaracija o neovisnosti odnosili su se na junjake jednako kao i na
Sjevernjake. U tijeku druge polovice 18. st. mnogi istaknuti elnici na Jugu oslobodili su svoje
robove, i proglaavali su ropstvo nespojivim s idealima revolucije. Junjako se raspoloenje poelo
kretati prema smjeru koji e u konanici dovesti do graanskog rata. Temeljni uzrok promjenama
bila je trina revolucija. Do kraja 18. st. uporite ropstva bilo je duhansko podruje Zaljeva
Chespeake u Virginiji i Marylandu. Gospodarska depresija nakon revolucije na tom podruju
uzrokovala je irenje proturopskog raspoloenja i pruila je neke osnove Jeffersonovoj nadi da bi ta
institucija mogla ieznuti. Juna Karolina je bila jedina drava koje je dopustila obnovu barbarske
vanjske trgovine robljem prije nego to ju je Kongres zabranio 1808.
Najvea ekspanzija plantanog ropstava dogodila se u tijeku godina nakon procvata rata iz
1812. , kad je preplavila novootvorene prostore Alabame, Mississippija i Lousiane. Oko etvrtine
obitelji bijelaca je posjedovalo robove, a samo je 12% pod te robovlasnike manije imalo po 20
robova.
Thomas Jefferson je smatrao da e zbog duboke nesnoljivosti izmeu bijelaca i crnaca
oslobaanje crnaca biti nezamislivo bez nekoga plana za preseljenje osloboenih crnaca iz
Sjedinjenih Drava. Uvjerenje da te dvije rase ne mogu ivjeti jedna pored druge u slobodi dobilo je
snaan poticaj 1790-ih kad su se robovi oblinjeg francuskog zapadnoindijanskog otoka Santo
Domingo digli na ustanak i ubili ili protjerali u progonstvo tisue svojih bivih gospodara. Bijelci
na Jugu postali su ovisniji o ropstvu kao gospodarskoj instituciji, to su sve vie bojali svojih robova,
i sve su vie nastojali zadrati ropstvo kao instituciju za nadzor toga opasna puanstva.
Stvarna pobuna dogodila se u kolovozu 1831. kad je rob Nat Turner poveo ustanak u
grofoviji Southampton u Virginiji. Do uguenja ustanka ubijeno je vie od 60 bijelaca. 1830-ih dok
su junjaci i Sjevernjaci jo uvijek bili zaokupljeni Jacksonovim politikim pitanjima,
abolicionistike su peticije izazivale tako otre polemike u Kongresu da se moralo donijeti pravilo
utnje. Svaa oko ropstva preselila se u sredite politike pozornice i ostala je tamo do prolijevanja
krivi.

14. OITA SUDBINA I STRANAKI SUKOBI,

1840. 1852.
Vigovski i demokratski elnici su se poetkom 1840-ih nastavili meusobno tui oko carina,
nacionalne banke i unutranjih ulaganja, ta stara pitanja nisu vie zaokupljala Amerikance kao u

48

doba Jacksona. Prvi put u amerikom iskustvu izgledalo je da postoji granica jeftinoj i plodnoj
zemlji. Od 1820-ih ameriki su se doseljenici slijevali u Teksas gdje su se 1836. pobunili protiv
meksike vlasti, porazili su meksiku vojsku i organizirali su se u neovisnu republiku u nadi
sjedinjenja sa Sjedinjenim Dravama. Rastui je polet za teritorijalnom ekspanzijom jo vie zbunio
ve zamrenu politiku situaciju i istodobno podigao jednu pitanje. 1840-ih vigovci i demokrati jo
su se uvijek tukli oko neodlunih starih piranja koja vie nisu uznemirivala birae, a obje su strane
bile zbog razliitih razloga demokratizirale. Rastua je nesnoljivost izmeu Sjevera i Juga postala
previe vidljiva da bi se izbrisala iz svijesti.
TIPPECANOE I TYLER
Predsjednik Harrison sazvao je posebnu sjednicu Kongresa da donese tradicionalni vigovski
program ukidanje sustave neovisne riznice, osnivanje nove nacionalne banke, donoenje viih
zatitnih carina i plana raspodjele prihoda od prodaje feudalnog zemljita meu dravama. Mjesec
dana nakon toga predsjednik je umro i ostavio je vigovski program na milosti i nemilosti tatom i
potpredsjedniku Johnu Tyleru iz Virginije. On je unitio sve dijelove Vigovskoga programa osim
viih carinskih stopa i natjerao Claya da prihvati sustav prvokupa koji mu se nije sviao. Velika
veina vigovskih lanova Kongresa okrenula se protiv Tylera i izbacila ga je iz Vigovske stranke.
Od 1836. teksake revolucije, proturopski su ljudi osuivali to pitanje kao zavjeru
junjakih osptrukcionista u Kongresu da proire podruje ropstva, a ak je i Jackson odgodio
priznavanje te nove republike sve do Van Burenova izbora za predsjednika. Mogunosti stranakog
sukoba oko teksakog pitanja poveale su se kad je Tyler doveo Calhouna za ministra vanjskih
poslova kako bi dovrio tajene pregovore za sklapanja sporazuma o pripojenju Teksasa. Sporazum
je bio potpisan i dostavljen Senatu u travnju 1844.
PREDSJEDNIKI IZBORI IZ 1844.
Ako Van Buren nije moga skupiti dvotreinsku veinu glasova, onda to nije moglo uspjeti
niti njegovom vodeem protivniku Lewisu Cassu iz Michigana. Nedugo prije toga James K. Polk
pretrpio je dva uzastopna poraza u kampanjama za guvernera Tennesseeja, ali je bio gotovo jedini
lan Demokratske stranke s velikim istaknutim ugledom koji je mogao zadobiti povjerenje svih
sukobljenih frakcija. Nakon to je burnim odobravanjem imenovala Polka, konvencija je prihvatila
pretreformu kojoj je pozvala na ponovno zauzimanje Oregona i ponovno pripojenje Teksasa u
najskorijemu moguemu trenutku. Nadolazei izbori su porazili gotovo podjednaku podjelu
narodnih snaga koji je bio proizveo dvostranaki sustav. Polk je dobio 49,6% glasova naspram
48,1% za Claya. Poetkom 1845. Kongres je odobrio zajednikom rezolucijom umjesto sporazuma,
primanje Teksasa kao jedne od Sjedinjenih Drava.
POLKOVA VLADA
Polka je bio jedan od najuinkovitijih i najmarljivijih ljudi koji je ikada upao u Bijelu kuu.
On je bio staromodan jacksonijski demokrat. elio je ponovnu uspostavu sustava neovisne riznice i
dobio ga je od svoga prvog Kongresa 1846. elio je drastino smanjiti carine i isti mu je Kongres
dao carinski zakon. elio je smanjenje ve ogranienih feudalnih izdataka za unutranja ulaganja.
Tako je pod njegovom vlau konano uspostavljena tradicionalna demokratska politika, koja je
ostala u biti nepromijenjena do graanskog rata. Poetkom 1840-ih ameriki su doseljenici poeli u
znatnom broji pristizati u Oregon i dovoditi u pitanje posjedovanje zemlje uz dobro etablirane
britanske ispostave tvrtke Hudson Bay. Neko je vrijeme prijetila opasnost od rata, ali su obje strane

49

bile spremne prihvatiti bilo kakvo rjeenje. Polk se potrudio da taj nagovjetaj dopre do Britanaca,
jer ako oni naprave pravedan prijedlog on e ga prenijeti Senatu radi dobivanja savjeta. Prijedlog je
stigao u lipnju 1846. a Senat je savjetovao njegovo prihvaanje.
MEKSIKI RAT
Nema dvojbe da je Polk odluio priskrbiti golemo podruje izmeu jugozapadne granice
Sjedinjenih Drava i Tihog oceana, i takoer je namjerno izazvao rat kad su Meksikanci odbili
prodati to podruje. Meksiko je izborio neovisnost od panjolske 1821. i postao je mlada republika.
Pripojenje Teksasa Sjedinjenim Dravama smatrali si inom agresije i prekinuli su diplomatske
odnose. U tom je trenutku Polk uao u Bijelu kuu, a jedan od njegovih privih poteza bio je slanje
amerike vojske na zapadnu granicu Teksasa radi otklanjanja eventualnog napada od Meksika do
dovretka formalnosti oko pripojenja. Nakon toga poslao je jednog izaslanika u Meksiko s
ponudom da Sjedinjene Drave preuzmu naknadu imovine amerikim graanima izgubljene u
tijeku meksike revolucije, ako Meksiko prihvati granicu na Rio Grandeu. Ameriki je izaslanik
imao nalog da pokua kupiti Novi Meksiko i Kaliforniju. Meksikanci nisu pokazivali spremnost na
poetak redovnih diplomatskih pregovora, Polk je odluio uzeti u obzir to odbijanje kao povod za
rat. Ve je izdao nareenje amerikoj vojski da krene do Rio Grandea i spremao se zatraio do
Kongresa objavu rata. Meksikanci su ga u meuvremenu preduhitrili u napadu.
Meksike su snage susrele jednu ameriku patrolu istono od Rio Grandea i tako je dolo do
okraja u kojem je 16 amerikih vojnika ubijeno. Rat je objavljen 13. svibnja 1846. Meksiki je rat
bio vojno najuspjeniji ameriki rat. General Zachary Taylor poveo je vojsku na Rio Grande u
sredinji dio Meksika i u veljai 1847. kod Buena Vista odnio je sjajnu pobjedu nad superiornim
meksikim snagama od zapovjednitvom generala Winfielda Scota iskrcala se u Vera Cruzu na obali
Meksikog zaljeva i do rujna okupirala neprijateljski glavni grad Meksiko City.
Polk je poslao Nicholasa D. Trista da ugrabi bilo kakvu priliko za postizanje sporazuma o
misu koji bi Sjedinjenim Dravama priskrbio eljeni teritorij. Krei nalog da se vrati kui, Trist je
nastavio s radom i postigao je Sporazum iz Guadelupe Hidalgao, a potpisan je u veljai 1848. Tim
je sporazumom Meksiko priznao granicu na rijeci Rio Grande i prepustio je Novi Meksiko i
Kaliforniju Sjedinjenim Dravama, a one su zauzvrat trebale preuzeti potraivanja svojih graana
od Meksika i platiti Meksiku 15 milijuna dolara. Polk je potpisao Tristov sporazum i Senat ga je
ratificirao.
PREMA PRVOJ SECESIONISTIKOJ KRIZI
Sjedinjene Drave su izale iz meksikog rata s podjelama i nesuglasicama nego ikad. Na
istoku i meu vigovcima meksiki je rat od poetka bio nepopularan kod mnogih ljudi zbog
agresivnog karaktera. Rat je pomogao da se tisuama sjevernjakih glava razbistri uvjerenje da se
ne smije dopustiti irenje podruja ropstva i njegove politike moi. U ljeto 1846. Kongres je
raspravljao o zakonu koji se trebalo izdvojiti novac za pregovore s Meksikom, jedan je demokrat iz
Pennsylvanije David Wilmont ponudio amandman koji kae da ropstvo treba zauvijek zabraniti na
cijelom meksikom teritoriju koji su Sjedinjene Drave trebale dobiti. Wilmotov je uvjet razbjesni
junjake lanove Kongresa i uzrokovalo je snanu buru koja e u tri godine dovesti zemlju na rub
secesije i graanskog rata.
Zapadnjaci su prihvaali Wilmotove uvjete. Polk je napravio ozbiljnu pogreku kad je
objavio da ni pod kojim uvjetima nee napraviti drugi mandat. Sve mu je manje polazilo za rukom
kontrolirati demokrate u Kongresu potkraj njegova mandata, a ekstremist su sa Sjevera i Juga

50

odbacivali i njegove i sve druge pokuaje pronalaenja kompromisnoga rjeenja. U toj su se

atmosferi dogodili izbori 1848.
Razlike unutar Demokratske stranke bile su vidljive, jer je Polkovo stajalite neprihvaanja
drugoga mandata uzrokovalo drugu unutarstranaku borbu oko imenovanja predsjednikoga
kandidata. Dominacije su velikih stranaka uzrokovale osnivanje jake natriopske tree stranke.
Gorljivi su protivnici ropstva virgovci organizirali stranku Slobodne zemlje i za svoju platformu
uzeli su Wilmotov uvjet. Ubrzo su ime se pridruili prijatelji sua ili Van Burenovi demokrati.
Nova je stranka imenovala Van Burena za predsjednikog kandidata i Charlesa Francisa Adamsa,
vigovskog sina Johna Quincyja Adamsa, za potpredsjednikoga kandidata. Taylor je spretno
pobijedio, dok su slobodnozemljai skupili znatan broj biraa i imali devet lanova u
Zastupnikome domu.
KOMPROMIS IZ 1850.
Radikalni su junjaci zahtijevali odcjepljenje Juga ako se Wilmotov uvjet primijeni u bilo
kojem obliku na bilo koji teritorij. U toj je krizi novi predsjednik podupirao Kalifornijce da zaobie
fazu statusa teritorija, da naine dravni ustav bez ovlatenja Kongresa i izravno zatrae primanje
Kalifornije kao slobodne drave u Sjedinjene Drave. U prosincu 1849. sastao se privi Taylorov
Kongres na pragu ga je ekao zahtjev za primanje slobodne Kalifornije u uniju.
Henry Clay iznio je niz prijedloga kako bi se sva dvojbena pitanja proizala iz ropstva rijeila u
paketu:
1. da se Kalifornija primi kao slobodna drava;
2. da se preostali dijelovi teritorija dobivena od Meksika organizira u dva teritorija, Utah na
Sjeveru i Novi Meksiko na Jugu, a da status ropstva u njima rijee njihovi itelji. Da teritorij
Utaha osigura vlast za veliku skupinu mormona koji su se na obale Velikog slanog jezera
doselili 1846. nakon to su bili protjerani iz svojih naselja u Missouriju i Illionoisu. Meksiko
je tvrdio da se njegov teritorij protee do gornjeg toka rijeke Rio Grande i obuhvaa Santa
Fe i polovicu stare panjolsko-meksike pokrajine Novi Meksiko. Stoga je Clay dalje
predloi da:
3. Teksas odustane od svojih potraivanja na podruju Novog Meksika, a Sjedinjene Drave e
zauzvrat preuzeti teksaki javni dug;
4. da se u Okrugu Columbia ukine trgovina robljem, ali ne i ropstvo i
5. da se postroi stari feudalni Zakon o odbjeglim robovima iz 1790., ije provoenje nailazi
na Sjeveru na sve vie otpora i prepreka.
Golem je otpor pruio i predsjednik Taylor, kao i mnogi koji su bili vrsti u svojem stajalitu da
ropstvo treba odluno zaustaviti. Nakon Taylorove smrti 1850., naslijedio ga je Millard Fillmore.
Uspjeh je kompromisa ovisio o spremnosti uznemirenoga donjega Juga da ga prihvati. Veina je
politiara posvuda prihvatila kompromisne mjere kao krajnje rjeenje polemike oko ropstva. Na
predsjednikim izborima 1852. pobijedio je demokratski kandidat Franklin Pierce.

15. KUA SE DIJELI, 1843. 1860.

1950-e se godine bile razdoblje nezapamena gospodarskog razvoja i blagostanja, vrhunac
trine revolucije i jo veeg napretka industrijske revolucije. Sam proces gospodarskog razvoja i

51

fizike ekspanzije uzrokovao obnovu stranakih sukoba koje je mogao razrijeiti samo graanski
rat.
VRHUNAC TRINE REVOLUCIJE
Izmeu 1843. i 1857. razvijeno je trino gospodarstvo dobilo priliku da pokae to moe
uiniti u razdoblju bez vee depresije. Izmeu 1844. i 1854. ukinuta je vrijednost proizvedenih
dobara porasla 69%. Proizvodnja po radniku je porasla 10% 1840-ih, a 23% 1850-ih. Do 1850-ih
Sjeverozapad je premaio Sjeveroistok u proizvodnji penice. Pakiranje mesa i proizvodnja
kukuruza i svinja poveale su se jednako spektakularno. Slino je na Jugu urod pamuka porastao
60% 1840-ih i 100% 1850-ih. Proizvodnja eera u Louisiani porasla je 4 puta do sredine 1830-ih
do 1859. 1790-ih se prvorazredan radnik mogao kupiti za 300 dolara, a 1840. cijena je porasla na
1000 dolara, a do 1860. otila je na 1500 dolara. 1850-ih prometni je sustav doveden u punu
funkciju gradnjom velike eljeznike mree. Dolazi do velikog doseljavanja iz inozemstva.
INDUSTRIJSKI RAZVOJ
Zaokruivanjem prostorna i unosna nacionalnog trita napravilo je pripremu za industrijsku
revoluciju u Sjedinjenim Dravama. Rastua poplava komercijalnih usjeva, pogotovo pamuka,
pokrenula je prometnu revoluciju i stvaranje nacionalne trine privrede. Zapadni su predjeli bili
nerazvijeni, a Jug je bio preteito poljoprivredni. Farmerski su poslovi zapoljavali gotovo 60%
radne snage, 12% zaposlenih je u industrijskoj proizvodnji, a ostatak radne snage bio je u
trgovinskim ili uslunim djelatnostima. Industrijski razvoj i nova tehnologija bili su znaajni za
razvoj gradova.
Uoi graanskog rata Sjedinjene Drave su bile poljoprivredna zemlja, ali su po
industrijskoj proizvodnji bile druga zemlja poslije Engleske, a uskoro e postati vodea industrijska
zemlja svijeta. Strukovni sindikati organizirali su g, a uskoro e postati vodea industrijska zemlja
svijeta. Strukovni sindikati organizirali su gradske federacije u New Yorku i Philadelphiji. Radnike
su stranke ule u politiku i bilo je trajkova za desetsatni radni dan. 1834. osnovan je Nacionalni
strukovni sindikat. trajkovi su bili brojni i dovoljno uspjeni, tako je sredinom 1850-ih desetsatni
radni dan bio opeprihvaen.
PONOVNI SUKOB
Izmeu 1850. i 1860. federalna je vlada dodijelila 18 milijuna jutara zemljita kao pomo
gradnji 45 eljeznica u deset drava. Pitanje carina nije vie uzrokovalo strasti, jer je industrija na
Sjeveru procvjetala pod niskim carinama iz 1846. Sjever je 1850-h naglo premaio Jug po broju
stanovnika i potencijalnoj politikoj moi. Sjevernjaci su pokazivali veliko protivljenje ropstvu
blokiranjem provedbe krutoga Zakona o odbjeglim robovima, koji je bio jedna od malobrojnih
ustupaka Jugu u Kompromisu iz 1850.
1850-ih prva je knjiga, roman Harriet Beecher Stowe Under Toms Cabin bila osjeajan
prikaz okrutna utjecaja ropstva na neke dojmljivo doarane likove robova. Druga je knjiga
Impending Crisis of fhe South Hintona Rowana Helpera, bila vrlo dojmljiv dokaz jednoga
nerobovlasnika iz Sjeverne Karoline da je ropstvo strahotno za nerobovlasniku bjelaku veinu na
jugu. Obje su knjige ne samo igosane nego i otro zabranjene na Jugu, dao su na Sjeveru stekle
veliko itateljstvo i pridonijele jaanju proturopskoga raspoloenja.
Predizborna kampanja iz 1850-ih pokazala je da je jedinom velikom nacionalnom strankom
ostali demokrati. Sjeverni su se demokratski politiari borili jedan protiv drugoga za napredovanje u

52

stranci i u feudalnoj vladi tako da udovoljavali junjakim zahtjevima kako bi zadobili potporu na
Jugu. Jug je 1850-ih traio pravo na irenje ropstva. Bio je to i pokuaj jaanja, stvaranjem novih
ropskih drava, opadajuega udjela Juga u predstavnikim tijelima federalnih vlasti. Jug je od
sjevera zahtijevao da prizna moralnu legitimnost ropstva priznajui mu pravo da se razvija i tako
oslobodi bjelaki dio Juga nepodnoljiva tereta opravdavanja i obrane drutvenog sustava koji se
nije mogao niti opravdati niti obraniti.
TERITORIJALNO PITANJE
1850-ih godina postao je jasno da vie nema mjesta novim ropskim dravama unutar granica
Sjedinjenih drava u politikim okolnostima kakve se tada prevladavale. Sama je geografija
prijeila irenje ropstva po sunim pustarama Novoga Meksika i Utaha. Piercerova vlada je
pokuavala kupiti Kubu od panjolske. Taj se pokuaj zbog svoje nestranake osnove svidio
nacionalistiki orijentiranoj skupini Mlada Amerika, koja je eljela nastaviti ekspanzionizam iz
1840-ih.
Atchison se pridruio skupini monih junjakih senatora koji su bili uporni da ne propuste
ni jedan teritorijalni zakon koji ne sadri klauzulu o ponitenju zabrane ropstva iz Kompromisa oko
Missourija. Douglas je popustio njihovu zahtjevu da namakne dovoljan broj glasova sjevernjakih
demokrata za donoenje toga zakona, pa je tako donesen Zakon Kanas-Nebraska iz 1854. Tim
zakonom pamuno-ropski imperijalizam opasno je zaprijetio slobodnotemljakom imperijalizmu.
Neposredna je reakcija bila organiziranje nove stranke na Sjeveru, koja se nazva Republikom, s
glavnom svrhom da se odupre i najmanjemu irenju podruja ropstva. Kad je predsjednik Pierce
ponovno popustio junjakome pritisku i priznao proropsku skuptinu izabranu velikim dijelom
ilegalnim glasovima iz Missourija, razbjenjeni su slobodnozemljai izabrali vlastitu skuptinu i
guvernera. Ono to je Jug uistinu traio bilo je formalno priznanje njegovih prava da vodi svoje
robove na teritorije, tj. priznanje legitimnosti ropstva.
BUCHANAN JE UZJAHAO OLUJU
Nova Republikanska stranka je privukla veliki broj bivih vigovaca i ogorenih demokrata, i
rasla je velikom brzinom na sjeveru. Kako su se bliili demokratski izbori 1856. demokratima je
zaprijetila jo jedna stranka, tzv. Amerikanci ili neznalice, koji su privlaili antidoseljeniki i
antikatoliki raspoloene ljude. Demokratska nacionalna stranka imenovala je Jamesa Buchanna za
kandidata. Glavna znaajka tih izbora bilo jak nastup nove Republikanske stranke, ije je kandidat
bio Johan C. Fermont, za kojeg su glasovale sve osim pet slobodnih drava.
Nedugo nakon Buchamova preuzimanja dunosti u oujku 1857. junjaka je veina u
Vrhovnome sudu podrala tu junjaku tvrdnju u glasovitu sluaju Dreda Scota. Kad nije uspio
dobiti poteno oitovanje o pitanju ropstva u Kansasu, predsjednik je predlagao junjakome
pritisku i potpisao je proropski dravni ustav koji je nainila notorno nedemokratski izabrana
konvencija u Lecomptonu. Zato se senator Douglas i nekolicina sjevernjakih demokrata digla
protiv Predsjednika i blokirali su primanje Kansasa pod ustavom iz Lecomptona. Na vrhuncu
kansaske krize 1857., zemlju je zadesilo daljnje zaotravanje jake financijske krize. Kongres je
donio carinski zakon iz 1857. koji je zatitne carine snizio na najniu razino od 1812.
Val vjerskih preporoda, koji je uslijedio nakon financijskoga kraha, pojaao je uznemirenost
javnosti i sjevernjaku moralnu osjetljivost na piranje ropstva.
IZBORI IZ 1860.
U tim nesreenim okolnostima nadolazei su predsjedniki izbori poeli zasjenjivati
polemiku oko ropstva. Stehhen A. Douglas bio je vodei pretendent za demokratskog kandidata i

53

vjerojatno jedini demokrat koji je na Sjeveru mogao dobiti dovoljno potpore da bude izabran. On je
bio u tekoj dvojbi, da bi bio izabran morao je ublaiti junjake sumnje proizale iz njegov
protivljenja ustavu iz Lecomptona. U meuvremenu je na ponovnim izborima za Senat morao
pobijediti vodeega republikanca, mudrog odvjetnika Abrahama Lincolna. Bilo je sedam rasprava
meu njima, u kojima je Douglas nastojao izbjei svoj neugodan poloaj zauzimanjem nejasnoga
stava. S jedne strane je zadravao svoju doktrinu narodne suverenosti, ali je u isto vrijeme
uvjetovao birae Illinoisa, to e poslije biti prozvano Freeportsom doktrinom, da se robove nee
nikada moi uspjeno odrati na nekom teritoriju, osim ako je teritorijalna skuptina ve donijela
zakon o robovima ili neki drugi pozitivan propis za zatitu ropstva i odnos prema vlasnitvu nad
robovima.
Douglas je pobijedio neznatnom veinom na senatorskim izborima Skuptine Illinoisa, ali ga
je njegova Freeporska doktrina uinila za junjaka jo neprihvatljivijim za predsjednike izbore.
Lincoln je izaao iz te rasprave kao vodea republikanska linost koje je sve vie podupirala
moderne ideale slobodne zemlje, sloboda rada i slobodnih ljudi.
Junjaka je nesigurnost dosegla vrhunac i gotovo prela u histeriju 1859. U tim se
okolnostima sastala nacionalna konvencija Demokratske stranke u Charlestonu, u Junoj Karolini u
travnju 1860. Radikalni su junjaci traili da konvencija prihvati njihov zahtjev za donoenjem
kongresnog zakona o robovima. Kad je veina koja je podupirala Douglasa to odbila, izaslanici
osam drava donjeg Juga se povuklo i konvencija se morala prekinuti. Sastale su se dvije
demokratske konvencije u Baltimoru, ona u kojoj su prevladavali sjevernjaci proglasila je Douglasa,
ona u kojoj je prevladavala junjaka veina proglasili su Johna C. Breckinridgea. Republikanci su
se sastali u Chicagu i imenovali su Abrahama Lincolna, a unionistiki vigovci su ubacili u igru
Johna Bella kao etvrtoga kandidata. Birai u slobodnim dravama birali su izmeu Lincolna i
Douglasa, u ropskim su dravama birai odluivali izmeu Bella i Breckinridgea. Lincoln je
pobijedio u slobodnim dravama, Breckinridge je pobijedio u veini Juga, Bell je pobijedio u trima
pograninim ropskim dravama, a Douglas je bio odmah iza Lincolna po broju glasova i dobio je
dobio je izbornike glasove samo u Missouriju i u polovici Ney Jersiya.
ODCJEPLJENJE
Izborom Lincolna Juna Karolina je mogla krenuti u pohod. Sazvala je dravnu konvenciju
na kojoj je ta Drava Palmica formalno opozvalo svoju ratifikaciju federalnog Ustava, 20. prosinca
1860. U est je tjedana im stopama krenulo est drava Zaljeva: Mississippi, Florida, Georgija,
Alabama, Louisiana i Teksas. Odcjepljene su drave poslale izaslanike u Montgomery. u dravu
Alabamu, organizirale su se kao Konfederalne amerike drave i izabrale su Jeffersona Davisa iz
Mississippija za svojeg predsjednika.

16. GRAANSKI RAT, 1861. 1865.

Kad je Abraham Lincoln ustao da odri svoj uvodni govor 4. oujka 1861. nikome nije bilo
jasno kako pristupiti problemu secesije. Abolicionistika je manjina prozivala na sveti rat za

54

oslobaanje robova. Na Sjeveru je sve vie raslo veinsko uvjerenje da Uniju treba nekako sauvati,
ali nije bilo nekakve zakonske podloge za vojnu prisilu nad odcijepljenim dravama. Rat koji je na
kraju doao, nije bio rezultat niije namjere, nego niza okolnosti iji je ishod samo na negativan
nain odrazio svjesnu kolektivnu volju Sjevera i Juga. Ako je i postojala ikakva vidljiva volja koja
je utjecala na ishod dogaaja, bila je to volja Abrahama Lincolna.
LINCOLN I SECESIONISTIKA KRIZA
Lincoln, odvjetnik-politiar iz Illinoisa, izabran je za predsjednika manjinom glasova biraa.
Zapravo je bio blokirao sve pokuaje za postizanje kompromisa tako to se privatno suprotstavljao
svakome nastojanju koje je ostavljalo imalo prostora irenju ropstva. On nije bio spreman povesti
kriarski rata za osloboenje robova. elio je da ropstvo iskljui s teritorija kako bi bijeli ljudi
mogli nai dom. Lincolnov je uvodni govor otkrio vou nesluenih veliina i njegovo politiko
stajalite oko kojega se moglo okupljati Sjevernjako miljenje.
Rjeitou kakvu nije dosegao ni jedan predsjednik poslije Jeffersona, zauzeo se za
ouvanje Unije. Njegov je govor imao i jednu elinu strunu. Lincolna je rekao da je Unije vjena,
svaki je nasilna in protiv vlasti Sjedinjenih Drava buntovan ili revolucionaran i onu izjavu treba
shvatiti kao objavljenu nakanu Unije da je odluna braniti se i odrati se. Iako savezna vlada nee
poeti neprijateljstvo, rekao je Jugu, ona e drati, zaposjedati savezne utvrde i drugu imovinu u
odcijepljenim dravama i ubirati tamo carinu.
Lincoln se jasno opredijelio za put koji je izravno doveo do jednoga od najkrvavijih ratova
u povijesti. Njegov cilj nije bio rat, on je nastojao ojaati oito unionistiko raspoloenje na
gornjem dijelu Juga. Izglede za oruani sukob poveavali su vatreniji secesionisti, koji su bili
spremni uzrokovati krizu kako bi natjerali gornju Jug da se odlui kojoj e se strani prikloniti.
Pitanje rata ili mira dolo je do odluujue toke Charlestonu, u Junoj Karolini. Lincoln je
izvijestio konfederalne vlasti da alje pomorsku ekspediciju radi obnavljana zaliha utvrde Sumter.
Ove su odgovorile nalogom svojemu generalu u Charlestonu da zatrai hitnu evakuaciju te utvrde i
da je u sluaju odbijanja bombardira. Zahtjev je postavljen i bio odbaen, a 12. travnja 1861.
konfederalna je obalna straa otvorila vatru. Zato je Lincoln zatraio od drava 75.000 vojnika.
Srea se okrenula protiv secesionista kad se snano unionistiki zapadni dio Virginije odcijepio od
Virginije i postavio temelje novoj dravi, Zapadnoj Virginiji, pod okriljem Unije.
POINJE RAT
Duh ratnog vrenja zapljusnuo je obje strane u proljee 1861. Sjevernjaci su se nadali
kratkotrajnomu i laganu ratu, a Junjaci su bili nesvjesni goleme premou u ljudstvu i materijalnim
sredstvima protiv koje e se morati boriti. Pet i pol milijuna ljudi u jedanaest konfederalnih drava
trebalo se suoiti s 22 milijuna ljudi u 23 unionistike drave.
Sjever je imao Abrahama Lincolna, a s druge strane Konfederacija je imala slabije vodstvo,
Jefferson Davis nije imao ni politikog ni vojnoga dara svojega jenkijevskog suparnika. Poetni su
uspjesi Juga bili dijelom rezultat strateke prednosti voenja obrambenoga rata, a Sjever je bio
primoran napasti i ne samo zauzeti nego i okupirati Jug.
U prvoj veoj bitci, u srpnju 1861. unionistiku su vojsku generala Irvina McDowella od
30.000 vojnika odbile manje konfederalistike snage kod mjesta Bull Run Sjevernoj Virginiji.
Lincolnov je sljedei zapovjednik, 34-godinji general George B. McClellean, bio sjajan bojni
administrator, ali nije i sposoban zapovjednik na bojnome polju. Kasnije toga ljeta (29. i 30.
kolovoza) Lee je potukao jo jednu unionistiku vojsku pod zapovjednitvom Johna Popea u bitci
kod Bull Runa.

55

U jednoj od najodlunijih bitaka toga razdoblja znatno je brojano nadmonija unionistika

vojska (70.000 Sjevernjaka naspram 40.000 konfederalista) nanijela tako velike gubitke
konfederalistikim snagama da se Lee morao povui u Virginiju. U samo jednom danu obje su
strane imale oko 12.000 stradalih. Tri su dana najvee bitke toga rata konfederalisti u svim
uniformama u neprestanim naletima napadali na uvrene unionistike poloaje. 3. srpnja, Lee je
poinio najskuplju pogreku u svojoj karijeri.
U posljednjem oajnikom napadu na sredite unionistike crte bojita, poslao je generala
Georgea Picketta s tri divizije (15.000 vojnika) preko doline i uz Cemetery, koji su drali unionisti.
Konfederalne je vojnike posjekla zagluujua unionistika paljba. Gubici su na objema stranama
bili golemi: konfederalisti su imali 28.000 mrtvih, dok su unionistiki gubici bili neto manji. Lee
nije imao drugoga izbora osim povlaenja u Virginiju. Lincoln je na kraju ipak pronaao
pobjedonosnog generala po imenu Ulysses S. Grant. Koristei se rijekama Mississippi, Tennessee i
Cumberlande, Grant je bez prepreke doao do mjesta Cairo u Illinoisu do Juga. Utvrde Henry i
Doneslon, pale su mu u ruke u veljai 1862. Nanio je teak udarac glavnoj konfederalistikoj vojsci
na zapadu u krvavoj dvodnevnoj bitci kod Shiloha (6-7 travnja). Brojano su slabiji konfederalisti
izgubili etvrtinu svojih snaga, 11.000 vojnika, naspram unionistikim gubicima od 13.000 vojnika.
Junjake su se snage povukle u Mississippi.
Posljednja je utvrda na toj rijeci, Vicksburg, u dravi Mississippi, pala u ruke Grantu u
srpnju 1863. nakon estomjesene opsade, koja je iscrpila konfederalne snage, a civilno
stanovnitvo toliko srozalo da su jeli takore i mazge. Predajom generala Johna C. Pembertona i
njegovih 30.000 vojnika u Vicksuburgu Grant je presjekao Konfederaciju na dva dijela.
KONFEDERACIJA U RATU
Teret voenja rata u Konfederacija pao je na lea Jeffersonu Davisu. Na poetku rata Davis
je gajio nade u pomoi Francuske. Francuski je Napoleon III, bio otvoreno na njihovoj strani kao
vladajui gornji sloj u Velikoj Britaniji, a obje su zemlje otile samo do priznanja statusa zaraene
Konfederacije. Jug je imao najveu priliku zabiti klin izmeu Velike Britanije i Sjevera u
studenome1861. kad je mornariki brod Sjedinjenih Drava presreo britanski brod Trent na
otvorenome moru i odveo konfederalistike diplomate Jamesa M. Masona i Johna Slidella. U
meuvremenu je Lincoln naredio unionistikoj vojsci da blokira junjake luke. Konfederacija je
bila u sve veem kripcu za opskrbu svoje vojske municijom ili svojih itelja najobinijim ivotnim
potreptinama. Unionistiki su vojnici bili uredno opskrbljeni, a konfederalistiki su vojnici esto
bili bez hrane i odjee, a ovisili su o oruju zaplijenjenom od unionista.
Na Jugu se nakon unionistikih pobjeda u srpnju 1863. povealo izbjegavanje mobilizacije,
a dezerterstvo je postalo tako raireno d je potkraj 1863. treina konfederalne vojke bila odsutna
bez dopusta. Godine 1864. Konfederacija je posegnula za kolijevkom i grobom i novaila je ljude
od 17 do 50 godina, a do kraja rata odluila je novaiti i robove. 1863. u nekoliko su gradova izbili
nemiri zbog neimatine kruha. Najozbiljnije je problem bio rastua nezainteresiranost mnogih
bogatih i monih junjaka.
LINCOLN I RAT
I Lincoln je, poput Davisa, bio suoen s potekoama, jer razna nezadovoljstvo nije bilo
ogranieno samo na Jug. U pograninim dravama je antiunionistiko raspoloenje bilo
rasprostranjeno, a na neropskome Sjeveru rat nije imao sveopu potporu. Nespremnost bijelaca da
poloe svoje snage i ivote za crnake ciljeve, nije bio jedini Lincolnov problem. Probleme su
stvarali i oni koji su se protivili ropstvu. Lincolna je proganjala skupina radikalnih republikanaca
koji su rat eljeni pretvoriti u pohod protiv ropstva i zagovarali su kaznenu politiku protiv Juga.

56

Osnovali su zajedniki kongresi Odbor o voenju rata, koji je neprestano kritizirao i mijeao se u
predsjednikovo voenje ratnih operacija.
Dugotrajna borba za slobodnu zemlju dosegla je vrhunac Zakonom o obiteljskom posjedu iz
1862., kojim se darivalo 160 jutara zemlje svakoj obitelji koja se eljela nastaniti na feudalnoj
zemlju. Te je godine Kongres konano odobrio gradnju dugo planirane transkontinentalne
eljeznice. Donoenjem tih vanih mjera u korist Sjevernih farmera i poslovnog poduzetnitva,
Kongres je jednostavno ozakonjivao republikansku platformu s obzirom na to da vie nije bilo
Junjaka da joj se opiru. U namjeri da umiri lojalne ropske drave, Lincoln se snano opirao
poduzimanju iega to bi dalo naslutiti da je ratni cilj Sjevera bio ukinue ropstva. Njegov je
ustavna amandman trebao dati dravama rok od 37 godina da ukinu ropstvo.
Radikali su 1862. kroz Kongres progurali zakon o ukidanju ropstva na teritorijima i u
Okrugu Columbia. Jo je vaniji bio Drugi zakon o konfiskaciji iz 1862. kojim je proglaena pravno
izgubljenom imovina svih osoba koje su podupirale pobunu, a odbjegli i zarobljeni robovi
proglaeni su zauvijek slobodni. Konano je 1. sijenja 1863. izdao svoj Proglas o osloboenju
robova. Taj glasoviti proglas nije bio univerzalna mjera, kako se to esto govorilo. Tek kada je
unionistika vojska napredovala, sloboda proglaena Lincolnovim dokumentom postala je stvarnost
za robove.
Tek je 1865. Trinaesti amandman, koji je zabranio ropstvo u cijeloj zemlji, postao dijelom
Ustava. Proglas o osloboenju robova nije ublaio sumnju radikala u Lincolna, ali im nije uspjelo
sprijeiti njegovo ponovno imenovanje za predsjednikoga kandidata 1864.
Usprkos njegovim
politikim potekoama, rat je toliko promijenio strukturu amerike vlade i drutva da je Lincoln
kao predsjednik imao mo o kakvoj njegovi prethodnici nisu mogli niti smanjiti. Po njegovim se
uputama vlada upletala u privatnu potu, zatvorila nekoliko disidentskih novina, suspendirala u
ekstremnim sluajevima obvezu izdavanja sudskog naloga za uhienje i bez suenja zatvorila tisue
mukaraca radi izbjegavanja mobilizacije ili sumnje u njihovu nelojalnost. Uloga se vlade vrlo
proirio, ona je doticala gradnju transkontinentalne eljeznice, sagradila jo nekolicinu pruga i
preuzela upravu nad telegrafskim i eljeznikim linijama. Na kraju rata nacionalni je dug iznosio
2,6 milijuna dolara.
PREMA APPOMATTOXU
U proljee 1864. Grant je postao vrhovnim zapovjednikom cijele unionistike vojske. Sada
je njegova velianstvena strategija bila konana ravasta ofenziva na Jugu, u kojoj e general
William T. Sherman povesti veliku unionistiku vojsku juno od Chattanoogea u Georgiju, a sam
Grant drugu iz Washingtona prema Richmondu. Ta je dvosmjerna ofenziva poduzeta istodobno u
svibnju 1864. Dvije su unionistike vojske, od po oko 100.000 vojnika, potiskivale
konfederalistiku vojsku od oko 60.000 vojnika. U lipnju su dvije vojske bile ukotvljene jedna
naspram drugoj na drugoj crti koja je skretala od Richmonda prema jugu oko june strane
Petesburga. Grant nije poputao i njegova je brojana nadmo poela padati, a Leejeva je crta
postajala sve tanja i sve ranjivija.
Dana 9. travnja, kod Appomattox Courthousea, Lee se pokorio onome to je bilo neizbjeno
i predao se. Mjesec dana poslije Jefferson Davis, koji je preruen bjeao, uhien je u Georgiji i
zatoen u tvravu Monroe. Konfederacija je bila mrtva a s njom i 260.000 konfederalistikih i
360.000 unionistikih vojnika. Po prolivenoj krvi, ako ve ne po dolarima, bio je to najskuplji rat u
amerikoj povijesti.
LINCOLN I JUG
Odnos prema pobijeenome Jugu bio je prijeporna toka izmeu Lincolna i radikala.
Lincoln je elio vratiti pobunjenike drave u potpuno lanstvo Uniji to prije i to bezbolnije. im

57

10% dravnog izbornoga tijela iz 1860. da tu prisegu, ta drava moe nauiti ustav i ponovno
pristupiti Uniji. No, radikali su se s puno prava bojali da e se, ako se junjake drave
rekonstruiraju na taj nain, stari vladajui sloj vratiti na vlast pa osloboenim robovima nee biti
nimalo bolje nego u vrijeme ropstva. elei potpuno rekonstrukciju junjakoga drutva, uporno su
zahtijevali da mukarci crnci dobiju pravo glasa, a da e staro pobunjeniko vodstvo u potpunosti
iskljui iz politikoga ivota.
U oujku, 1865. kad se rat pribliavao kraju, radikali su dali daljnje naznake svojih nakana
osnivanjem Ureda za osloboenje ljude koji e pomoi bivim robovima da se prilagode na slobodu
i zatite svoja prava.
Zaotravajua je borba izmeu Lincolna i radikala naglo prekinuta na Velike petak, 14.
travnja 1865., pet dana nakon Leejeve predaju u Appomattoxu. Dok je Lincoln sjedio u loi
Fordova kazalita u Washingtonu, Johan Wilkins Booth, glumac i konfederalistiki simpatizer,
ispalio je smrtonosan hitac u predsjedniku glavu uz povik: Jug je osveen. Lincoln je
predsjedavao najkrvavijemu ratu u amerikoj povijesti, ouvavi Uniju kao zemlju slobode i
posljednju nadu ovjeanstva. Pretvorio je rat i borbu za poveanje sfere amerike slobode. Proglas
o osloboenju od ropstva i Trinaesti amandman bili su samo poetak. Cijelo e sljedee stoljee i
jo due Lincoln, podsjeati svoje sugraane Amerikance da san o jednakosti nije jo ispunjen.
17. REKONSTUIRANJE UNIJE, 1865. 1890.
U poetku je pozornost ljudi bila koncentrirana na rekonstruiranje unije i novi poredak na
poraenome Jugu. Suoili su se s tekim pitanjima glede prava osloboenih robova.
PROBLEM
Brojni su bili problemi rekonstrukcije. Najlaki problem bio je fizika obnova razorenih
gradova i unitenih eljeznica. Tee je bilo obnoviti gospodarski ivot poraene strane, jer je
Junjaka industrija bila zamrla. Sustav rada je bio uniten. Svaki problem je bio popraen
dodatnim problemom novoga odnosa izmeu dviju rasa na Jugu. U pogledu njegovih 4.500.000
crnaca, jedino je bilo jasno da ni jedan vie nije bio rob.
Godine 1865. tri su junjake drave ve bile rekonstruirane prema lakim uvjetima koje je
ponudio predsjednik Lincoln, koji su iziskivali da samo 10% graana dade zakletvu o lojalnosti u
budunosti i prizna ukinue ropstva. Odrali su se izbori i za dravne vlasti i za federalni Kongres,
ali je Kongres odbio primiri te zastupnike. Predsjednik je bio vrhovni poglavar i zapovjednik
oruanih snaga imao je pravo pomilovanja. Kongres je imao pravo primanja novih drava,
donoenja zakona za teritorije i prosuivanje sposobnosti svojih lanova. Mnogo prije Lincolnove
smrti izvrni i kongresni ogranak vlasti posvaali su se oko tih pitanja. U toj situaciji, koja se
pojavila prvi put u povijesti, Ustav je nudio vrlo malo nedvosmislenih odgovora na ta pitanja.
Vanije od ustavnih pitanja bilo je stanje svijesti triju glavnih skupina: bivih robova,
poraenih junjakih bijelaca i pobjedonosnih Sjevernjaka. Crnci su eljeli stvarnu slobodu, a
znakovi te slobode bili su sloboda kretanja, pristup obrazovanju i posjedovanje zemlje. Najvanije
pitanje od svih bilo je kako e se bez robova brati i saditi pamuk. U poetku su mnogi oekivali
odgovora sa Servera. Sjevernjaki bijelci polovica su bila demokrati.
Na izborima 1864. demokrati su izgubili neto potpore, ali su ipak skupili golemih 45%
glasova. Ni republikanci nisu bili sigurni to ele. Skupina zvana radikali sloila se da je Lincoln
slab, previe popustljiv prema Jugu, a nije u jednom drugom pitanju nije bila sloena. Republikanci
su bili podijeljeni i oko pitanja poput carina i financija, a vrlo malo njih razmilja o buduem statutu
robova. Ropstvo je bilo ukinuto, a bive je robove naoruao onoj dio zemlje iji su itelji preteito

58

vjerovali u uroenu inferiornost crne rase. Jug mora priznati svoje pogreke i vladati se prema
sjevernjakim zamislima.
Postavlja se pitanje kome se na Jugu mogla povjeriti vlast. Bivim pobunjenicima koji su, po
vjerovanju mnogih Sjevernjaka, jo bili pobunjenici u srcu. Bivim robovima, koje je veina
Sjevernjaka smatrala pripadnicima nie rase. ak i ako im se dade pravo glasa, osloboeni robovi,
bez iskustva u politici i kao manjinski dio puanstva u svim dravama, ne bi mogli vladati sami. S
pravom glasa crnaca ili bez njega, ostalo je jednako pitanje: pomirba ili okupacija?
PREDSJEDNIKA REKONSTRUKCIJA
Prvi je izbor pomirba, pokuan pod utjecajem predsjednika Lincolna i Johnsona i esto se
naziva predsjednikom rekonstrukcijom. Wade-Davisov je zakon najekstremnija alternativa
Lincolnovu pravu, ostao je bez Lincolnove potpore. Predsjednik Andrew Johnson je poput Lincolna
utjelovljivao britansku tradiciju skromnog podrijetla. Johnson je ponudio amnestiju onima koji
potpiu zakletvu o lojalnosti. Oni koji daju prisegu trebali su glasovati za ustavotvorne skuptine
svih drava, koji su pak trebale opozvati uredbe o secesiji, ukinuti ropstvo i odrei se konfederalnih
ratnih dugova. Tako rekonstruirana drava mogla je zatim izabrati novu vlast i poslati zastupnike u
Washington.
Do kraja 1865. sve su drave zapravo prole ili Lincolnovu ili Johnsonovu verziju toga
procesa i u konzervativnim je oima Juga rekonstrukcija bila dovrena. Junjaka je vlast
funkcionirala i ljudi su se, i crnci i bijelci, vraali poslu. U proljee 1866. Kongres je produio rad
Ureda za osloboene ljude, organizaciju iz ratnih vremena, osnovanu radi nadziranja i potpore
bivim robovima i donio Zakon o graanskim pravima koji je zabranio razne vrste
diskriminatorskih zakona.
Johnson je u proljee 1866. uloio veto i na Zakon o Uredu za osloboene ljude i na Zakon o
graanskim pravima, uz obrazloenje da su te mjere nesustavne i da crnci nisu spremni za puna
graanska prava. Kad je predloen etrnaesti amandman, koji e jamiti jednakost crnaca pred
zakonom, osudio ga je na slinim osnovama. Johnson je zadobio potporu demokrata i uvrstio
Republikansku stranku protiv sebe. On je osuivao svoje protivnike kao izdajice, u studenom je na
izborima Kongresa bio odbaen na biralitima. Jeziac prevage u vlasti predbacio se na stranu
Kongresa; nova je faza rekonstrukcije bila na dohvat ruke.
KONGRESNA REKONSTRUKCIJA
Tijekom kongresne rekonstrukcije, dana je konano prilika alternativi pomirbe, vojnoj
okupaciji. Cilj je jo uvijek bila reforma. Jug je trebao biti okupiran samo do promjene njegova
drutva i osnivanja izbornih tijela. To je znailo poduzimanje neega poput socijalne revolucije i
bilo je jasno da u toj revoluciji crnci moraju imati vanu ulogu. U konanici izostajanje pokuaja
nekoga oblika raspodjele zemlje i osiguranja neke vrste gospodarske sigurnosti za robove dovelo je
do njihove stalne ovisnosti o bivim gospodarima. Federalna zatita crnaca ve podrazumijeva
promjenu u odnosu izmeu feudalne vlasti i tih drava, ta promjena izraena je u etrnaestom
amandmanu.
Prvi dio tog amandmana odreuje da ni jedna drava ne smije uskratiti ni jednome
graaninu pravo na slobodu, oduzeti ni jednoj osobi ivot, slobodu ni imovinu bez pravovaljana
zakonskoga procesa, niti uskratiti ni jednoj osobi jednaku zakonsku zatitu.
Drugi dio amandmana smjerao je k crnakom pravu glasa. Odreivao je da e se, ako drava
uskrati pravo glasa nekima od svojih graana mukaraca, sukladno tome smanjiti broj njezinih
predstavnika u feudalnom tijelu.

59

Trei i etvrti dio prijeili su vodeim konfederalistima lanstvo u Kongresu ili u feudalnoj
slubi i zabranjivali su dravama ponitenje feudalnih dugova i priznavanje dugova pobunjenikih
drava.
Kako je predsjednik Johnson pozivao junjake drave da ga ne ratificiraju, Kongres je
preao na jo drastinije rekonstrukcijske mjere, Prvi je zakon o rekonstrukcije donesen u oujku
1867., podijelio je Jug na pet vojnih podruja i time izbrisao postojee dravne vlasti. Pod vojnim je
nadzorom svaka drava trebala izabrati ustavotvornu skuptinu. Kad nova drava ratificira
etrnaesti amandman, njezini e predstavnici moi biti primljeni u Kongres. Taj je zakon razrijeen
i postroen daljnjim aktima, pa je godine 1870. radikalistika rekonstrukcija dovrena ratificiranjem
Petnaestoga amandmana, koji je jednom i zauvijek zabranio diskriminaciju prava glasa na temelju
rase, boje koe ili biveg ropskoga statusa. Sve su te akcije poduzete uz otro protivljenje
predsjednika i Vrhovnoga suda. Da bi zatitio radikalistiku rekonstrukciju, Kongres je napravio
najdrastiniji potez u amerikoj povijesti radi uspostavljanja prevlasti jednoga ogranka vlasti. Da bi
razoruao Vrhovni sud, Kongres je jednostavno izuzeo neke vrste sluajeva iz nadlenosti
Vrhovnog suda, a Vrhovni se sud mudro suzdrao od protivljenja tome inu.
RADIKALISTIKA REKONSTRUKCIJA NA DJELU
Kako je radikalistiki program uistinu djelovao na Jug? Na ovo su bitno pitanje povjesniari
razvili dva suprotna odgovora. Prije jednog narataja veina je povijesnih prikaza tvrdila da je
radikalistika rekonstrukcija bila strahotna pogreka. Prema tome tradicionalnome gleditu,
junjake su dravne vlasti, u kojima su prevladavale crnake neznalice, sebini politiki avanturisti
sa Sjevera i omraene junjake nitarije nametnule vladavinu terora, rasipnitva i korupcije.
Na kraju se Jug, digao na ustanak i zbacio taj jaram. U novije vrijeme tome je vienju
suprotstavljeno jedno drugo vienje. Prema tom neoradikalistikom vienju, radikalistika je
rekonstrukcija bila vrlo zakasnio pokuaj uvoenja pravde i napretka na Jugu. Nisu ga podravale
samo feudalne snage, nego i odluna potpora crnaca. Uspjena je rekonstrukcija iziskivala ili duu
okupaciju od Sjevera ili eu intervenciju federacije ili stanovitu mjeru suradnje izmeu junjakih
bijelaca i crnaca. U dravi za dravom, uz razliite mjere laljivog i prisilnog djelovanja,
konzervativni su junjaki bijelci postizali pobjedu na izborima.
Godine 1877., kad je predsjednik Hayes povukao zadnje federalne snage, krug je bio
zatvoren. Jug je bio izbaen i vraen u ruke bijelaca starosjedilaca. Zatim su 1890-ih godina dole
na vlast vlade koje su tvrdile da zastupaju siromane bijelce, te su vlade same ponitile Petnaesti
amandman i istjerale junjake crnce iz politike.
DRUTVENA REKONSTRUKCIJA
Budui da crnci nisu nikada dobili 40 jutara i mazgu za kojima su udjeli 1865., morali su
raditi za zemljoradnike bijelce. Kako nije bilo novaca da ih se plati jedino je mogue rjeenje bilo
neki oblik najamnitva. To je rezultiralo sustavima napoliarstva i ujma. Na cijelome su Jugu
napoliari dobivali svoje sjeme, alat i osnovne potreptine od zemljoradnika, kojima su zauzvrat
predavali treinu ili polovicu svojih uroda. Skrbniki je odnos plantaerskog sloja bio zamijenjen
sve otvorenijom rasnom mrnjom meu bijelcima koji su se bojali svoje nemoi nadziranja svojih
bivih robova.
Moda je najalosnije poglavlje amerike povijesti bilo ope sjevernjako prihvaanje
injenice da je tako veliki trud bio uzaludno uloen. Trideset godina nakon rata veina je ljudi
uzimala zdravo za gotovo junjaki sustav koji je ukljuivao ne samo oduzimanje prava glasa,
ekonomsku ovisnost i krutu drutvenu segregaciju crnaca, nego i obnovljeno nasilje.

60

Federalizam se, usprkos svojim prednostima pokazao manjkavim instrumentom zatite

crnakih prava. Radikali su stvorili formalnu strukture rasne jednakosti i u tome su procesu
nedvojbeno obeavali mnogo vie nego to bi veina sjevernjakih bijelaca bila volja dopustiti
svojoj dravi da ispuni, ali nisu doveli u pitanje federalni sustav koji je doputao nepomirljivim
junjakim bijelcima da onemogue nakanu Kongresa. Radikali su se vratili staroj federalnoj
ravnotei nacionalne i dravne moi, tj. stajalite koje je Vrhovni sud podrao u nizu sluajeva
poevi od 1870-ih.
Ako su za crnce obeanja rekonstrukcije bila uvelike isprazna, ona su imala jednu svjetliju
strna za bijelce. Kako su se dvije strane pribliavale pomirbi, bilo je lako zaboraviti da Afroamerika
plaa najvei dio rauna za tu pomirbu. inilo se dakle da je rezultat najvee borbe u amerikoj
povijesti bio tragian neuspjeh. Pria nije bila zavrena, crnci su dobili nekoliko prava i mnogo
nada. A ni na Sjeveru, ni na Jugu nacionalna svijest nije bila mirna.

18. POBJEDA AMERIKE INDUSTRIJE, 1865. 1893.

Graanski rat dijeli ameriku povijest 19. st. na dva dijela. Ameriki industrijski razvoj nije
bio jedinstven. Amerika je industrijalizacija po opsegu bila vea nego u bilo kojoj drugoj zemlji i
vjerojatno je dublje transformirala nacionalnu kulturu. Godine 1900. Sjedinjene su Drave moda
zbog svojeg zadivljujueg bruto nacionalnog proizvoda bile prva industrijska sila ovoga planeta. No
njezinu su proizvodnju po stanovniku premaile Njemaka, Francuska i vedska.
DRUGA AMERIKA REVOLUCIJA
Mnogi su povjesniari ameriki industrijski uzlet pripisivali graanskome ratu. U svojoj
utjecajnoj knjizi The Rise of American Cvilization Charles i Mary Beard utvrdili su da je rat
zapravo bio druga amerika revolucija, drutveni i gospodarski sukob u kojem su rastue
industrijske snage Sjevera i Istoka namjerno istisnule nekad dominantne poljoprivredne interese
nacije iz poloaja moi i povlastica. Po njihovu miljenju, ratna proizvodnja, financijski sustav u
doba rata i poslovna dostignua iz doba rata, poput visokih zatitnih carina, stabiliziraju bankarstva
i nacionalne valute i gradnje transkontinentalne eljeznice, bitno su pridonijeli razvoju
industrijalizirana gospodarstva. ak je i rekonstrukcija bila zapravo plan uglavnom industrijskih
interesa u svrhu istiskivanja poljoprivrednoga Juga i koridora moi dok se njihov program ne
usavri i ne zaivi.
Novija se istraivanja bacila sumnju na tezu o drugoj amerikoj revoluciji. U oima
Amerikanaca, ukljuujui i industrijalce, rat i njegove posljedice bili su politika a ne gospodarska
borba. Novija je znanost dovela u pitanje i gospodarski znaaj rata. Prema jednom pokazatelju,
vrijednost dodana proizvodnjom razlika izmeu vrijednosti sirovina prije i nakon proizvodnje
najvie je porasla u prijeratnim desetljeima uglavnom 1840-ih i 1850-ih. Velika je gospodarska
prednost Amerike u 19. st. bila ta to se osim 1860-im godinama, gospodarski razvoj nije morao
planirati prema ratnim potrebama. No, ostaje istina da je industrija uistinu dobila nezapamenu
potporu vlade u tijeku rata, dosegla nove proizvodne razine u tome razdoblju i nastavila rasti do kraj
stoljea. Iako su se industrijalizacija i moderni tvorniki sustav dogodili prije graanskoga rata,
prekretnica je u amerikome gospodarskom ivotu.
PREDUVJET RAZVOJA
eljeznice su bile prethodnica velikoga biznisa nacije, njezine prve velike kompanije. One
su promijenile ameriki ivot povezivanjem sirovina s proizvodnim sreditima i poljoprivrednih

61

proizvoda s gradskim potroaima, standardiziranjem vremenskih i radnih navika, povezivanjem

meusobno udaljenih toaka nacionalnog trita i ubrzavanjem razvoja i naseljavanjem Zapada.
eljeznice su dobivale znaajnu dravnu potporu.
Do godine 1900. Sjedinjene Drave su imale treinu svih eljeznikih pruga na svijetu.
Revolucija u poljoprivredi prethodila je i ila je usporedno s prometnom revolucijom, a glavne su
joj znaajke bile mehanizacija, dramatian porast proizvodnje i golema ekspanzija obraene zemlje.
Tu revoluciju ilustrira prirod penice. Taj je urod postao glavnim osloncem industrijskoga
stanovnitva u zemlji i u inozemstvu. Pria je bila po prilici jednaka i za druge osnovne
prehrambene proizvode.
Nakon 1870. cijene poljoprivrednih proizvoda su pale, a vie hrane i jeftinija hrana bili su
pravi blagoslov. Amerikanci su bili izvrsni na polju komunikacija i poslovnih strojeva.
Proizveli su telefon, stroj za pisanje, burzovnu papirnatu vrpcu, linotip, blagajniku kasu i
raunski stroj. 1870-ih je godina elektrina struja je uvedena kao izvor svjetla i pokretake snage,
do 1890-ih elektrina ulina eljeznica, elektrino svjetlo i gramofon postali su uobiajenim
inventarom gradskog ivota. Javnost je bila sklona pripisati su ameriku inovativnost romantinoj
figuri usamljena izumitelj Thomasa Alva Edisona, jednog od najpopularnijih ljudi svojega doba.
Drugi su preduvjeti razvoja bili ljudi. Bili su potrebni za rad u tvornicama za poveanje
trita. Pola stoljea nakon 1870. dolo je 26 milijuna ljudi iz Europe i Azije, a 20 milijuna ih je
ostalo. Broj se stanovnika Sjedinjenih Drava poveao s neto ispod 40 milijuna na oko 76 milijuna.
I kapital je poput ljudi tekao na zapad preko Atlantika. Na prelasku stoljea, oko treine svih
dionica amerikih eljeznica bilo je u vlasnitvu Europljana, veinom Britanaca. Veliko ulaganje
kapitala, odrava nadolazak modernih investicijskih bankarskih kua. Koncentrirane u Wall Streetu
u New York Citiyu, bavile su se kupoprodajom industrijskih dionica i u konanici su podupirale
integraciju nekada meusobno konkurirajue privrede.
INTEGRACIJSKI POKRET
U drugoj polovici stoljea rastua je konkurencija uzrokovala pad cijena, to je potaknulo
efikasnost privrede i proizvodnju velikoga opsega. Konkurencija je moda bila nain ivota
trgovine, a integracija je bila sigurniji put do profita. U integracijskom pokretu prednjaile su
eljeznice. Ta je privredna grana bila utonula u unitavajuu konkurenciju rata cijena, jer se razvila
bre od potranje za eljeznikim uslugama i oajniki je nastojala podmirivati svoje visoke
izdatke.
eljeznice su postale prvi predmet ogorenja javnosti i politike kontrole i na kraju vladinih
mjera jer je dolo do utvrivanja cijena. Veliina je udruivanja poprimala nekoliko oblika. Veliko
se poduzee moglo iriti ili integrirati horizontalno, nastojei postii monopol nad jednim
proizvodom otkupom svojih konkurenata. Ili se raznoliko carstvo moglo integrirati vertikalno
spajanjem mnogo srodnih, ali ne identinih poduzea na vie razina proizvodnje i distribucije.
John D. Rockefeller i njegovi suradnici izradili su prvi trust 1882. kad su dioniari najveih
rafinerija u Sjedinjenim Dravama napustili labave kartelske sporazume i svoje glasake dionice
zamijenili vrijednosnicama Standard Oil Trusta. Proces integracije u industrijama elika, nafte
pakiranja mesa i eljeznica dogodio se i u mnogim drugim granama: duhanu, pamunom ulju,
eeru, eksplozivima, viskiju, nehrajuim metalima, branu, strojevima za ivanje i gumarskim
elektrinim proizvodima. Taj se proces dogodio i u financijama.
Od 1888. do 1905. osnovano je 328 divovskih pogona ili integriranih poduzea. Polovica ih
je imala monopolistiku mo u svojoj industrijskoj grani. Integracijski je pokret obiljeio kraj
kapitalizma visoke konkurencije i poetak vodstva cijena. Tisue je malih poduzea propalo, a
drutvena je cjelina te velike koncentracije gospodarske moi bila neizmjerna.

62

USPJEH I NJEGOVE POSLJEDICE

Do kraja stoljea industrijski je razvoj pretvorio Sjedinjene Drave u jednoga od najveih
proizvoaa dobara na svijetu. Moda su najspektakularnije postignue bile amerike eljeznice, ali
je tu bio i elik. 1890-ih godina rastua je popularnost sporta, golemo je poveanje broja uenika u
srednjim kolama, poplava asopisa i popularnih romana, ak i biciklistiko ludilo bili su dokazom
prisutnosti znaajno rastuega i razmjerno oputena srednjega sloja. Industrijski su radnici bili u
gorem poloaju, a nacionalno je gospodarstvo bilo obiljeeno strahoviti imovinskim razlikama. No,
u tijeku triju desetljea nakon 1865. porasle su realne zarade oko 50% zahvaljujui stanicama i
smanjenim ivotnim trokovima. Velik se dio toga zapanjujueg razvoja dogodio 1880-ih godina,
kad su u vie od 100 gradova broj stanovnika podvostruio.
Ameriki su gradovi s kraja 19. st. patili od prebrza rasta bez urbanizacije i regulacije
Amerikanci su imali dva razliita miljenja o novom industrijalizmu: pozdravljali su materijalne
dobrobiti jedne zrele privrede i bojali se mranijih implikacija koncentrirane moi i bogatstva.
Regulacija se inila najprihvatljivijim odgovorom na monopolistiku vlast. Zadaa je tih slubi bila
da zatite krajnje neorganiziranu potroaku publiku od krajnje organiziranih prodavaa, to im je
katkad i uspijevalo. Amerikanci su se vrsto drali svojih tradicionalnih poimanja uspjeha. Horatio
Alger u svakom od svojih 119 popularnih romana koji su nastali nakon graanskog rata, isticao je
vjeru u neograniene mogunosti za kreposne vrijedne ljude.
I knjievnost je o tome vremenu podvojena kad se radi o novome industrijalizmu. Pjesnik
Walt Whitman alio se na izopaenost poslovnog sloja svoga doba. Njegove su posudbe
povjesniari naveliko prihvaali. Postojala su dvojaka gledita na doba poduzetnitva: na jednoj su
strani djela tih bogova poduzetnitva pobuivala pouzdanje, a na drugoj oaj, dok su njihovi
strojevi proizvodili i izobilje i bijedu. Neminovan je ishod bio taj da je revolucija bila nepovratna.

19. POSLJEDNJI ZAPAD, 1860. 1890.

Izmeu 1860. i 1880. polovica je dananjeg prostora zemlje bila naseljena i eksploatirana.
Zapadno od Mississippija leala su golema prostranstva ravnica i planina u koja nije ni zavirila

63

europska civilizacija. Dvije su stvari koje ine taj posljednji najvei zapad razliitim od svih
prijanjih pograninih podruja. Prvo, taj je zapad bio granica jedne urbanizirane i industrijalizirane
zemlje. Drugo, zbog svojih je zemljopisnih osobina bio negostoljubiviji prema doseljenicima od
bilo kojega prijanjega amerikoga pograninog podruja.
RAVNICE I PLANINE
Uvijek je bilo dovoljno kie za obradu zemlje. No, zapadno prema Stjenjaku, ravnica se
neprestano uzdizala, postajala sunija i neplodnija. Godine 1860. tamo nije raslo nita osim kratke
samonikle trave i ti su predjeli, osim neto vojnika koji su u nekoliko utvrda uvali koijaki put,
bili vlasnitvo svojih prastarih stanovnika: zeeva, antilopa, kojota i bizona, uz ravniarske
Indijance koji su bili kulturolaki prilagoeni da ive od bizona. Iza ravnice leao je Stjenjak, bogat
mineralima. Iza Stjenjaka meuplaninske visoravni, prekrivene uglavnom pustinjama u kojima je
rasla kadulja. Cijelom je tom podruju dano runo ime Velika amerika pustinja (Great American
Desert). Samo su najjai porivi mogli u nju privui doseljenike. Bili su to oni isti porivi koji su na
poetku privukli Europljane preko Atlantika; vjerska sloboda, pustolovina, neovisnost o susjedima,
i najvie od svega potraga za zemljom i zlatom.
RUDARI
Izmeu 1859. i 1864. zlatne su se groznice pojavljivale na udaljenim tokama podruja koje
e poslije postati drave Nevada, Colorado, Idaho, Montana i Arizona. Jo se jedna velika groznica,
u Black Hillsu (Crna brda) June Dakote, dogodila 1876. Svaka je od tih groznica proizlazila kroz
gotovo jednake faze. Prvo, kad se rairila stotine je nemirnih tragaa za uspjehom, pritjecalo na to
mjesto. Preko noi nastajali su sklepani gradovi zlata. Jedno je udruivanje rudara odluivalo o
imovinskim sporovima. Sreenije su zajednice imenovale erife. Ta je nasumice, ali intenzivna
eksploatacija mineralnih izvora podvostruila svjetske zalihe zlata, sa znaajnim ishodima za
ameriku politiku povijest. I proizvodnja srebra je jae porasla. To je novo stanovnitvo, ratrkano
po cijelome zapadu, uzrokovalo nove probleme, osobito one u vezi s transportom i zatitom od
Indijanaca.
TRANSPORT
Prijanji su doseljenici u Oregon i tragai za zlatom u Kaliforniji putovali oko Rta Horna,
preko Panamske prevlake ili preko amerike ravnice. Poevi potkraj 1850-ih, eljeznice i koije
dolazile su do kraja toga podruja. Godine 1861. taj je sustav istisnula transkontinentalna
telegrafska linija. 1862. poela je gradnja uz veliku novanu potporu vlade. eljeznica Central
Pacific mukotrpno se probijala preko Sierra Nevade iz Sacramenta, dok je Union Pacific izlazio
zapadno uzdu koijake rute iz Omahe preko Cheyennea do Junog prolaza.
Sljedee je desetljee i pol, u tijeku kojih je prevladavala depresija, eljeznica Union
Pacific-Central Pacific bila jedina ruta koja je povezivala dvije obale. Zatim su u naprednim 1880im sagraene eljeznice Southeren Pacific i sustav Santa Fe kroz Jugozapad i Northern Pacific od
St. Paula do Portlanda u Oregonu. Godine 1893. etvrta je pruga, Great Northern povezala St. Paul i
Seattle rutom koja je ila jo sjevernije. Sagraena je bez potpore vlade, a sagradio ju je ovjek
kojemu je bilo stalo do opega dobra, James J. Hill.
TRAGEDIJA INDIJANACA

64

Dolazak rudara, doseljenika i eljeznica u ravnice i planine neizbjeno je uzrokovalo

probleme s Indijancima. Dio je te duge tragedije proizaao iz neizbjene ogorenosti na
tradicionalne indijanske metode ratovanja. Ni jedna strahota koju su poinili Indijanci nije bila
toliko jezovita kao pokolj koji su poinili bijelci, jedan vod amerike vojske, u Sand Creeku 1864.,
kad je nekoliko stotina mukaraca, ena i djece jednog plemena koje su pokuavalo predati
istrebljeno, a njihova tijela izmasakrirana. No, napredovanju bijelaca najjae su se odupirali Sioxi sa
Sjevernih ravnica i Apachi sa Jugozapada. Voama poput Crvenog Oblaka i Ludog Konja, Sioxi su
se pokazali izuzetno sposobnima za brzo i planinsko ratovanje. Apachi koji su se ve godinama
borili protiv Meksikanaca, bili su jednako opasni i jo neuhvatljiviji na vlastitom terenu pustinje i
stjenovita kanjona.
Duga je borba s ravniarskim Indijancima poela kad su Sioxi masakrirali bijelce u
Minnesoti 1862. Otre su borbe sa Sioxima tijekom svih godina graanskoga rata, a povremeno i
1870-ih. Posljednji je ozbiljan rat sa Sioxima izbio 1876. kad je zlatna groznica Dakote prodrla u
Crna brda koja su neto prije toga dana Indijancima. ak je 1890. obred mesijanskoga sablasnog
plesa na rezervat Sjevernih Sioxa doveo do ustanka i jo jednog, posljednjeg, traginog pokolja kod
mjesta Wounded Knee u Junoj Dakoti. Nadolaskom doseljenika, rezervati su se neizbjeno
smanjivali i postajali prenapueni, pa se nasilno preseljenja Indijanaca moralo zamijeniti darovima
u obliku govedine, glavnih namirnica i odjee. S vremenom su glupe i okrutne vladine mjere prema
domorodakim Amerikancima dovele do protestnih kampanja koje su odreda bile u dobroj namjeri,
a neke su bile i korisne. Helen Hunt Jackson, istonjakinja koja je ivjela na Zapadu, postala je
najdjelotvornijim kritiarom federalne politike prema Indijancima.
Knjige A Century od Dishonor i Ramona dramatizirale su muke domorodakih Amerikanaca
i uzburkale su nacionalnu svijest. Dawason je zakon iz 1887. preokrenuo politiku prema
Indijancima. Rezervati su se trebali razdijeliti Indijancima pojedinano, tako da svaka gladna
obitelji dobije 160 jutara. Ta se dodjela zemlje trebala odrati 25 godine da bi se steklo pravo
graanstva. Taj se dobronamjerna plan pokazao katastrofalnim za Indijance. Veina je rezervatske
zemlje, pogotovo one najbolje, pripadala doseljenicima bijelcima. Plemenska je vlast razorena, a
Indijanci su esto bili rtve svojih susjeda bijelaca. 1934. ta je loe voena politika pokrenuta
Zakonom o reorganizaciji Indijanaca, kojim se pokualo zatititi ono malo to je preostalo od
plemenskoga naina ivota.
OTVORENA PROSTRANSTVA
Uzgoj stoke slobodnom ispaom bio je zapravo jedna epizoda procvata i kraha, svojstvena
gospodarskoj povijesti toga razdoblja. Drugoga su goveda uzgojena u Teksasu, a iz istoga je
latinoamerikoga izvora angloameriki cowboy preuzeo svoju poznatu odjeu, sedlo s visokom
naslonom i poneto od svojega slikovitoga rjenika. Oko 10 milijuna grla odvedeno je preko
ravnice u dvije godine nakon 1866.
Neko su vrijeme besplatna trava, jeftinija stoka i rastua potranja doveli do procvata.
Romantika je privlaila istonjake kicoe poput Teodorea Roosevelta, koji je uivao kao raner u
Junoj Dakoti. Poetkom 1880-ih pojavila su se dva nova neprijatelja stone industrije. Prvi je bio
prerijski farmer koji je pun nade stizao na sune ravnice i ograivao zemlju. Drugi su neprijatelji
bile ovce. Kraj je govedarstva slobodne ispae, a time i klasinoga doba amerikoga cowboya,
doao s katastrofalnim meavama 1885./86. i 1886./87., kad su se milijuni goveda smrzli i uginuli
do gladi.
FARMERI

65

U razdoblju od 30 godina naseljeno je vie zemlje nego u cijeloj dotadanjoj amerikoj

povijesti. Novi okoli i promjenjivo nacionalno gospodarstvo promijenili su to zadnje poglavlje
pogranina poljodjelstva. Bila je to prva seoba farmera od velike pobjede farmera, tj. donoenje
Zakona o obiteljskom posjedu 1862. Po tome zakonu, svaka je glava obitelji, koja je ivjela i
obraivala svoje posjed pet godina, mogla besplatno dobiti pravo punog vlasnitva na posjed od 160
jutara zemlje.
Zakon o drvnoj kulturi iz 1873. dao je vlasniku imanja 160 jutara pod uvjetom da najmanje
etvrtinu te zemlje poumi. Zakon o pustinjskoj zemlji iz 1877. koji su izborili vlasnici govedarskih
raneva, omoguavao je onome tko bude navodnjavao sunu zemlju da kupi 640 jutara uz predujam
od 25 dolara po jutru. Zakon o drvu i kamenu doputao je na zapadu, po neshvatljivoj cijeni od 2,50
dolara po jutru, kupnju zemlje nepogodne za obraivanje, ali vrijedne za eksploataciju drvne grae
ili kamena. No, najvei su od svih prodavaa zemlje bile eljeznice.
to su farmeri selili dalje na zapad, nailazili su na nove probleme: este tornadi, poare,
najezde skakavaca, arke ljetne vruine i parajue vjetrove i ubitane meave i zimske temperature
ispod nitice. Drugdje je u novim podrujima prevladavao skromniji napredak. Farmeri su gradili
bolje kue. Farmerski su gradovi poploavali ulice i poboljavali kole. Cijena zemlje otila je u
nebesa. Godine 1887. prvo je od niza beskinih ljeta opustoilo usjeve na poljima. Mnogi koji su se
odselili iza crte polusuenosti, u oaju su urili na istok. Ameriki su farmeri spoznali da priroda
moe postaviti granice poljoprivredi.
NASLIJEE GRANICE
Godine 1893. povjesniar Frederick Jackson Turner rekao je da je 1890. zavretkom
amerike granice, zavrilo jedno razdoblje ameriki povijesti. Do svojega je nestanka to podruje
oblikovalo ameriki karakteri i institucije. Njegova je teza o granici umnogome postala spornom.
Besplatna zemlja bila je uvijek neka vrsta obrane, jer je mnogo zemlje odlazilo meetarima
umjesto izravno sitnim farmerima.
No, bilo je istina, kako je rekao Turner, da je popis stanovnitva iz 1890. prvi put pokazao da
nema nikakve idue granice iza koje je zemlja bila nenaseljena. Takoer je bilo istina da je velik
broj ljudi godine 1890. osjeao da je popunjavanjem zapada zavrilo jedno razdoblje i da e
ameriki problemi u budunosti biti drugaiji i moda ozbiljniji. U politici je Zapad pokazao neke
stalne znaajke.
etiri su drave dalekoga zapada prve uvela pravo glasa za ene. Sa zapada su stigle i
Inicijativa i Referendum, kao i najnovija krajnost egalitarizam, narodni opoziv sudskih odluka. No,
zapad je dao naciji i jake konzervativne predsjednike Richarda Nixona i Ronalda Regana. Ono to
je zapadnjacima moda zajedniko jest jaka odanost neovisnosti pojedinca, prezir prema tradiciji,
spremnost prihvaanja novoga i iznad svega uitak kojim se opiru svim tajanstvenim silama koje se
trenutano razumijevaju pod pojmom Istok.

20. POLITIKA PARADA, 1868. 1892.

66

Politika generacije nakon graanskog rata openito se smatra jednom od najmanje vanih i
najoskudnijih poglavlja amerike povijesti. U tom se razdoblju ameriki narod usredotoio na
industrijski razvoj. Ulog je bio politiki velik, iako politika gesla nisu uvijek odravala stvarne
probleme.
ULOZI U IGRI
Politika je bila duboko pogoena trima depresijama toga razdoblja: jednom veom, koja je
trajala od 1873. do 1879., jednom manjom iz sredine 1880-ih i potpunim krahom koji je potaknula
panika iz 1893. Te su depresije i s njima povezani dogaaji, poput pada cijena poljoprivrednih
proizvoda 1869. i 1877. uvelike utjecali na politiko ponaanje ljudi. 1868. depresije su uglavnom
djelovale na ljude tako to su ih potaknule na glasovanje za stranku koja nije bila na vlasti. Utjecale
su i na stav ljudi prema dvama velikim gospodarskim pitanjima toga razdoblja, pitanje crnaca i
pitanje valute. Uloga je vlade u gospodarskoj sferi bila jednostavna:
1. ona treba pravednim sredstvima ubirati dovoljno novaca za svoje skromne potrebe;
2. ona treba osigurati zdravu valutu i
3. moda treba nastojati unaprijediti amerike proizvode na meunarodnome tritu.
No, graanski je rat poremetio tradicionalne gospodarske funkcije. Vlada je izdala 450 milijuna
dolara praznog novca, tj. bez pokria i u zlatu, i nagomilala je goleme dugove. Tako carinske stope
iz doba rata nisu nikad znatno ni trajno sniene. Problem koji je pratio visoko carine bio je
budetski viak. Godine 1888. Grover Cleveland predloio je jedan nain rjeavanja toga problema:
snienje zatitnih carina. Drugo se veliko gospodarsko pitanje odnosilo na inflaciju. Tri su glavne
metode poticanja inflacije zadobile iroku potporu. Prva je bila prijedlog, katkad nazivan idejom iz
Ohija i uvrten u platformu Demokratske stranke 1868. da se dravne obveznice plaaju
flukturirajuim papirnatim novcem umjesto zlatom. Kongres je 1869. odluno odbio taj prijedlog i
odluio isplatiti vlasnike obveznica u kovanu novcu. No, omogueno je isplaivanje obveznice po
niim kamatnim stopama od poetnih.
Druga se metoda poticanja inflacije odnosila na papirnati novac, prema kojemu su se ljudi
razliito odnosili. Trei je inflacijski prijedlog, koji je zadobio veliku potporu, bio zahtjev za
slobodnim kovanjem srebra. Osim carina i novaca, znaajno je i esto pitanje bilo politika
reforma. Glavni je prijedlog tih reformatora bio uspostavljanje federalne javne slube. Nakon
mnogih neuspjeha, pokret za javnu slubu konano je 1883. izborio donoenje Pedletonova zakona.
Po tome su zakonu nefederalne slube popunjene ispitivanjem kandidata umjesto grubljim oblikom
protuusluga, koji su se, ako naknada za politiku potporu, dodjeljivala radna mjesta u vladi. Carine,
novac i reforma dravnih slubi bili su najvaniji od svih vidljivih politikih pitanja, a depresije su
imale najznaajniju ulogu u politici.
PRAVILA I IGRAI
Priroda politike nakon graanskog rata moe se djelomino objasniti dvjema politikim
injenicama: velikom premoi Kongresa i sasvim izjednaenom podjelom meu dvjema politikim
strankama. Kad se birala prava vrsta guvernera i lanova Kongresa, a poslane su skuptine svaki
put iznova slale u Senat stvarne vladare svojih drava. U uvjetima oslabljene uloge predsjednika
nije bilo nikakva snana pobornika opih nacionalnih potreba, a politika je poprimila oblike poput
sustava nagrade za potporu i usluge za uslugu.
Graanski rat i rekonstrukcija demoralizirali su Demokratsku stranku, ali je nisu ni u kojem
sluaju unitili. Republikanci su imali tri frakcije. Nepokolebljivci koje je predvodio senator Roscoe
Conkling iz New Yorka, bili su potpuni pobornici stranake linije i krvave koulje. Liberalni ili
neovisni republikanci koji su se pridruili reformatorima javnih slubi Carla Schurza. Mjeanci koje

67

je vodio Pernati vitez senator James G. Blaine. Uz takve podjele u strankama nije uda to su obje
stranke uglavnom izabrale predsjednike kandidate sklone kompromisu i pisale isprazne platforme.
Kad je 1890-ih iroko nezadovoljstvo naroda podiglo glavu, politike su se navike neminovno, iako
nevoljko, primijenile.
GRANTOVA ERA
Kad je 1868. Ulyssws S. Grant izabran za predsjednika, mnogi su ljudi oekivali
dostojanstvenu i sposobnu vladu u tradiciji Washingtona. U pitanjima financija on je bio umjereno
konzervativan. U svrhu iskuenja reformatora, osnovan je Odbor za javne slube, ali mu u poetku
nije bilo doputeno mijeati se u ozbiljno pitanje usluge za uslugu. Kad je Grant ponovo bio
izabran, a reformatori trenutano diskreditirani, inilo se da je otvoren put prevlasti
nepokolebljivaca. U jednom ministarstvu za drugim otkriveni je mraan obrazac: kupnja politikih
povlastica za novac. Ta je korupcija, poznata kao grantizam, okaljala velika djela poput gradnje
eljeznice Union Pacific. Kad se suoio s rezultatima istrage on Grant se ispriao na temelju svojeg
politikog neiskustva.
PRIJEPORNI IZBORI
Vidljiv je bio izgledan povratak demokrata na vlast. Kako bi sprijeili tu nezamislivu
katastrofu, republikanci su imenovali Rutheforda B. Hayesa iz Ohija. Demokrati su ciljali na
reformatore kako su imenovali Samuela B. Tildena. Tilden je dobio prilinu veinu glasova biraa i
osim Juga, pobijedio je i u New Yorku i u nekim drugim sjevernim dravama. No, republikanci su
dobili glasove triju junih drava. Djelujui strogo na liniju stranke, odbor je dao izbore Hayesu s
jednim glasom vie. Kompromis iz 1877. donekle slii predratnim kompromisima, poput njih,
napravili su ga konzervativci kako bi sprijeili izbijanje problema. Ostao je jedan rezultat toka
kompromisa: Sjever je bio zavrio imenovanje u korist junjakih crnaca.
PREDSJEDNIKA NJIHALJKA
Hayes se ozbiljno trudio reformirati federalnu upravu, a taj ga je trud doveo do teke bitke s
nepokolebljivcima iz njegove stranke. On je stvorio previe neprijatelja a da bi bio ponovno
imenovan za predsjednika. Imenovanje je odnio umjereno reformatorski orijentiran James A.
Garfield iz Ohija. Republikanci su drugo mjesto dali Chesteru A. Arthuru.
Dana 2. srpnja 1881. Garfielda je ustrijelio psihopat koji je htio dobiti mjesto u dravnoj
slubi, i on je umro 19. rujna. Arthur je bio poten i sposoban predsjednik. Podupro je endletonov
zakon, prvi stvarni zakon o javnim slubama i ak je pokuao provesti potpunu reviziju carina. U
tome nije uspio pa je iz cijeloga pokuaja reforme izmijenjen tzv. Mjeanaki carinski zakon iz
1883.
Godine 1884. mjeanci su napokon progurali imenovanje svoje heroja, Blainea, a demokrati
su imenovali Grovera Clevelanda. On je i pobijedio. Uinkovito je rjeavao najoitije probleme.
Jedan je problem bio rastui viak u proraunu. Uporno je zagovarao snienje carina i uspio je
progurati jedan zakon o reformi carina kroz Zastupniki dom, ali ne i kroz Senat. Zatitna je carina
stoga bila jedino nacionalno pitanje koje je imalo veliku ulogu u predsjednikom kampanji 1888.
Republikanci su imenovali hladnoga i korektnoga Benjamina Harrisona iz Indiane. Cleveland je
odnio veinu birakih glasova, a Harrison je dobio veinu izbornikih glasova.
Godine 1890. republikanci su naveliko izgubili na izbornika za Kongres, a 1892. Cleveland
je bio sveen ponovnim izborom za predsjednika. U vrlo premonom demokratskom Kongresu bilo

68

je nekoliko lanova jedne nove, tree stranke, koja je sebe nazivala Narodnom strankom i koja je
traila cijeli niz radikalnih reformi. Druga e se Clevelandova vlada suoiti s mnotvom novih
problema u zemlji i inozemstvu. Naii e na stare probleme koji se vie nisu mogli ignorirati.
21. SAZRIJEVANJE PROTESTA, 1870. 1896.
1890-ih je godine kritika industrijskih i gradskih uvjeta rada i ivota uzburkavala mirne
politike vode Sjedinjenih Drava. Iako je nezadovoljstvo bilo iroko rasprostranjeno i dijelom
poteklo od radnika, masa je nezadovoljnika uglavnom traila zadovoljtinu reformom, a ne
revolucijom. Rastue ideoloke borbe iz Zapadnog doba obiljeile su politiki ivot nacije u tijeku
velikog dijela 20. st.
BRANITELJI TEORIJE LAISSEZ FAIRE
Ljudi su vjerovali da je glupo i nemoralno da se drava ili bilo koja privatna organizacija
uplee u gospodarske poslove. Kao formalna ekonomska teorija, ta je postavka poznata kao
klasina ekonomija. Potkraj 19. st. teorija klasine ekonomije napala je nova generacija reformskih
orijentiranih znanstvenika, lanova Amerikoga ekonomskog udruenja AEA (American Economic
Association). Do tada laissez faire nije bio samo test gospodarske ispravnosti, nego kako je
primijetio prvi predsjednik AEA, bilo je koriten da bi se vidjelo je li neki ovjek uope ekonomist.
Ekonomisti teorije laissez faire u Sjedinjenim Dravama jako su se oslanjali na Adama Smitha.
Laissez faire znai da njima upravlja Bog svojim opim zakonima, koji uvijek dugorono
rade za dobro. I vodei su ministri tvrdili da je laissez faire i znanstveni i Boji zakon. Protestantsko
je ustrojstvo na drutvo primijenilo i Darwinovu teoriju.
U poetku uznemireni tom teorijom evolucije, potkraj 19. st. istaknuti su crkveni
dostojanstvenici nacije otkrili njezine spasonosne ciljeve i spremno kao i drugi pripadnici njihova
drutvenoga sloja, prihvatili drutveni darvinizam. U toj teoriji opstanka najsposobnijih,
Spencerovoj adaptaciji darwinovske prirodne selekcije, branitelji statusa quo nali su znanstvenu
potvrdu vrijednostima natjecateljskog individualizma. No doktrine teorije laissez faire i drutvenog
darvinizma, koje su poduavali politiki ekonomisti i propovijedali sveenici, pozivali su se i
pravnici.
1880-ih i 1890-ih godina Vrhovni je sud postupno razradio jedno tumaenje etrnaestog
amandmana koje je i taj amandman pretvorio u tvravu kapitalizma. Sloboda je protumaena kao
sloboda ulaska u ugovorene odnose, a osoba je mogla znaiti poduzee. Je li neto razumno,
ovisilo je o postavkama kapitalizma laissez faire. Prema toj je logici Vrhovni sud primijenio
feudalni zakon da bi ograniio trajkove radnika, ali ne i rast divovskih poduzea.
PREPOROD REFORME
Nisu svi Amerikanci bili pobornici drutvenog darvinizma, iako su do 1890-ih klasina
ekonomija i darwinovski individualizam bili u usponu. Neka zla toga razdoblja, poput estih
korupcija u vladi i prevara u poslovanju, nisu potaknula nikakve nove moralne probleme. Slian je
problem bio i monopol. Prvu su paljbu privukle eljeznice. Pojavili su se krajnje jaki zahtjevi za
donoenje nacionalnih zakona o eljeznicama. Proces stvaranja predgraa, omoguen novim
oblicima javnoga prijevoza, sve je vie izolirao povlatene slojeve od problema graanskog ivota.
Meu prvima koji su pokazivali zabrinutost za gradsku sirotinju bila je jedna nova vrsta
protestantskog sveenstva koje se nije moglo suprotstavili sapetoj etici teorije laissez faire svetim

69

pravilom. Taj je pokret Drutvenog evanelja bio vrlo slian Vojsci spada, a proizaao je iz
sveenike zabrinutosti zbog sumnjanja posjeenosti metropolitanske crkve. Glavnina pokreta
Drutvenog evanelja nije vidjela nikakva unutranjeg sukoba izmeu kapitalizma i kranstva i
nastojala je poboljati drutvene uvjete primjenom svojih vjerskih uvjerenja na vlastito djelovanje.
Neto spremnije od protestanata i Rimokatolika je crkva vjeru povezala s reformom.
Gotovo nedirnuta kalvinistikom teorijom saveza izmeu poslovanja i vjere, i pod utjecajem
pape Leona XIII, Rimokatolika je crkva u Americi slubeno zagovarala jednakost bogatih i
siromanih i poznavala moralnu obvezu poslodavaca da daju potene plae. Tako je, kad im je
porasla svijest, mnogim Amerikancima bilo nemogue prihvatiti teoriju laissez faire. Na mranoj su
strani napada na laissez faire bili doseljenici. Tijekom 100 godina nakon 1820. dolo je oko 38
milijuna doseljenika. Veina je tih ljudi bili su rimokatolici ili pravoslavci, ali i idovi. esto su bili
izgubljeni, nisu poznavali jezik i inilo se da se doseljenici protive amerikanizaciji. U mnogim su
gradovima organizirali vlastite zajednice i kulturna drutva, zadrali su materinji jezik, vjerske
obiaje i tisak i drali su se obiaja i naina ivota Staroga svijeta.
Bez obzira na to je li zahtjev za ogranienjem doseljavanja doao od reformatora ili
konzervativaca, rezultirao je nizom vladinih poteza. 1882. Kongres je iskljuio doseljavanje Kineza,
iste godine zabranjen je ulazak osuenicima, siromasima i kriminalcima.1885. zabranjen je uvoz
radnika na ugovor. 1907. izvrnim su sporazumom potpuno iskljueni Japanci. Kongres je uveo
uvjet pismenosti za doseljenike. Izmeu 1921. i 1927. Kongres je donio zakone koji su ograniavali
doseljavanje prema nacionalnim kvotama sa svrhom da se ogranii dolazak romanskih naroda i
Slavena.
RADNIKI POKRET
Uinkoviti se odgovor radnika na industrijalizaciju sporije razvijao u Sjedinjenim Dravama
nego u veini drugih industrijaliziranih zemalja. Osim niske plae, radnici su se suoavali s
nezdravim i nesigurnim radnim uvjetima u rudnicima i tvornicama, koji su donosili visok postotak
smrtnosti i nesrea. Budui organizatori radnikog pokreta prolazili su kroz velike potekoe. Na
kraju je heterogenoj radnoj snazi, sastavljenoj od mnogo nacionalnost, nedostajala solidarnost
radnikog sloja koja je, ini se bila neminovna za uinkovito organiziranje radnitva.
Prvi su sindikati, nastali nakon graanskog rata. Nacionalni radniki sindikat i Vitezovi
radnitva bili su iroko reformistiki, industrijski sindikati, koji su nastojali ujediniti sve dijelove
radne snage i zamijeniti nadniki sustava proizvoakim kooperativama u vlasnitvu radnika.
Sindikat je izgubio lanove i nestao u rijeku depresije 1890-ih.
Njegov je glavni suparnik i nasljednik bio Ameriki radniki savez. Samuel Gompres, koji je
osnovao AFL 1880-ih se zauzimao za ist i jednostavan sindikalizam, pod ime je razumijevao
rjeavanje pitanja poput viih nadnica, kraega radnog vremena i sindikalne zatite, ukljuujui po
mogunosti zatvoreni duan (koji zapoljava samo lanove sindikata). Pod njegovim se vodstvom
AFL drao dalje od radikalnih organizacija poput skupina Molly Maguire i neto kasnije
Industrijskih radnika svijeta.
Te su dvije organizacije predstavljale najugroenije radnike i bilu su metama napada
industrijalaca i vlade. AFL je opstao u tom neprijateljski raspoloenom svijetu 19. st. Izdrao je
depresiju iz 1890-ih i 1900. imao je milijun lanova. Mnogu su lanovi eljeli promijeniti prirodu te
organizacije, eljeli su dodati metodama sindikalne borbe i politiku djelatnost, napustiti strukovno
udruivanje za industrijske sindikate i iznad svega organizirati neorganizirane. Povijest toga doba
obiluje priama o nasilnim borbama izmeu radnitva i uprave.
U dva desetljea poslije 1880. bilo je oko 23.000 trajkova u kojima je sudjelovalo 6,5
milijuna radnika. Iako su trajkovi uglavnom bili usredotoeni na nasuna ivotna pitanja poput
nadnica i radnog vremena, mnogi su nemiri toga doba proizali iz radnikog nezadovoljstva

70

modernim gospodarstvom. Obrtnicu su uznemireno promatrali dok je njihov status padao, a njihova
umijea postajala suvina zbog strojne proizvodnje. Veliki je dio narodnog oekivanja
nezadovoljstva Zlatnog doba proistekao iz sukoba izmeu stranih navika i novih oekivanja i bio je
dijelom drutvene cijene gospodarskog napretka.
FARMERI I POPULIZAM
Farmeri su takoer pogoeni modernizacijom. Iako su njihovi problemi tijekom triju
desetljea nakon 1865. bili raznoliki i komplicirani, najgorljiviji su problemi po svojemu dometu
bili meunarodni. Ameriki su farmeri postali komercijalizirani uzgajivai specijalnih trinih
usjeva za vrlo promjenjivo meunarodne trite.
Proces je bio ubrzan pojavom gospodarstva nacionalnoga trita u ranim danima republike, a
sazrio je u dobe nakon graanskog rata, doba pare i elektrine struje. Na tom je tritu ponuda ubrzo
premaila potranju pa su cijene poljoprivrednih proizvoda pale. Svoje su proizvode prodavali na
slobodnome tritu, a njima potrebne tvornike proizvode kupovali su na tritu zatienu carinama.
To je dovelo do kronine zaduenosti i snanog nezadovoljstva farmera.
Farmeri svih regija nisu oklijevali organizirati se niti traiti od vlade da im olaka potekoe.
Njihovi su zahtjevi bili dvojaki: inflacija koja bi podigla njihove cijene, i regulacija koja bi smanjila
njihove trokove. Dosegnuvi vrhunac snage 1874. s vie od jednog milijuna lanova, veinom na
jugu i srednjem zapadu, Majur je dao svoje ime dravnim zakonima koji su regulirali eljeznice i
silose. Te su organizacije zagovarale reforme poput slobodna kovanja srebra, saveznog poreza na
prihod, izravnih izbora za senatore. Taj pokret je dvije godine kasnije osnovao Narodnu stranku, a
prva je platforma te stranke, tj. populista nainjena na prvoj nacionalnoj stranakoj konvenciji u
Omahi 1892. Traila je oduzimanje zemljinih darovnica eljeznikih poduzea i zabranu
posjedovanja zemlje strancima. Platforma je uzdizala inicijativu i referendum i zatraila je izravno
biranje senatora.
CLEVELANDOV POSLJEDNJI OTPOR
Izbori iz 1892. doveli su na mjesto predsjednika konzervativnog Grovera Clevelanda. On se
hrabro suprotstavio ne samo visokim carinama nego i inflaciji. 1894. poeo je Pullmanov trajk,
nakon to je ta financijska tvrtka otpustila treinu radni i smanjila plae 30 do 40%. Loe
savjetovani Cleveland poslao je federalne trupe na zahtjev Udruenja generalnih direktora
eljeznikih kompanija koje je krilo sindikate. Pullmanov je trajk uzrokovao strah od irokih
socijalnih nereda u vrijeme otre depresije.
Cilj te skupine nije bio ni velik ni revolucionara, nego je eljela dramatizirati nedae
nezaposlenih i traiti federalne programe za javne radove. Iako je Cleveland ostao nepokolebljiv u
uvjerenju da e njegova politika laissez faire ozdraviti nacionalne gospodarske probleme, uskoro e
se u njegovoj vlastitoj stranci pojaviti prijetnja statusu quo mnogo stranija od Coxeyjeve.

BITKA IZ 1896.

71

Republikanski je predsjedniki kandidat William McKinley bio imenovan na platformi

tvrdoga novca i protekcionizma, te je postao najpoznatiji po visokim carinama koje su dobile
njegovo ime. Prvi su put 1860. stranke bile jasno podijeljena oko jednog jedinog pitanja. Za snage
srebra, Bryan je bio vitez na konju koji je krenuo u bitku za maloga ovjeka. Njegove su znaajke
velika obina ovjeka bile tako besprijekorno iste da je uao u predsjedniku kampanju i kao
kandidat populista i Nacionalne srebrne republikanske stranke i Demokratske stranke. S druge
strane za konzervativne je bio Demo-Pop.
Pobijedio je na kraju McKinley. Jo je jedan mogui razlog bila injenica da 1896. snage
nezadovoljstva ili nisu bile dovoljno jake ili nisu bile dovoljno ujedinjene da bi nadjaale spretnu i
dobru financijsku oporbu. Iz Pullmanova je trajka i drugih poraza iz 1890-ih isplivala jedna
neznatna manjina, koja je u tijeku sljedee generacije davala artikuliranu kritiku amerikoga
drutva. Socijalistika je stranka, osnovana 1901. postala je neto poput koalicije amerikih radnika
pod vodstvom Eugena V. Debsa.
Malo se reformatora srednjeg sloja, koji su bili uznemireni problemima 19. st. vratilo
vjerovanju u laissez faire. Tako su 1890-e poloile pravce oko kojih e se konzervativci, liberali i
radikali prepirati sljedeih pola stoljea. U domaim je previranjima, u vanjskoj politici duga
Clevelandova vlada oznaila kraj i poetak.

22. ZAKLJUAK

72

Ovim skraenim prikazom Povijesti Sjedinjenih Amerikih Drava Sellersa, Maya i

Mcmillena, pokuali smo donijeti ne samo politiki razvoj ve i neke drutvene, socijalne, vjerske i
etnike smjernice. Prikazali smo povijesni razvoj od prvih kolonija do bitke iz 1896. godine., ali i
drutvene osobitosti novog amerikog stanovnitva.
Veliku ulogu u novom amerikom drutvu imalo je gospodarstvo, kao i u dananje vrijeme.
Ono je pruilo dobre temelje za cjelokupni razvoj amerikog drutva. Za napredak gospodarstva
vaan je povoljan geografski poloaj izmeu dva velika oceana, koji je sluio kao poveznica
izmeu Istoka i Zapada.
To novo drutvo nije bilo idealno po svom politikom karakteru, ali je to nastojalo postati.
Proglaavalo se demokratskim i naprednim, a u isto vrijeme u njihovom sustavu nalazi se ropstvo.
Takoer je vano pitanje i autohtonog amerikog stanovnitva, koje je dolaskom i osvajanjem od
strane kolonizatora odvedeno u rezervate i sistematski istrebljivano. Moemo rei da je novo
ameriko i demokratsko drutvo vrilo etniki genocid nad autohtonim stanovnitvom, ali ne
smijemo generalizirati da je cijelo drutvo podravalo takvo postupanje prema autohtonom
stanovnitvu, a i robovima dovedenim iz Afrike.
Ukratko, povijest Sjedinjenih Amerikih Drava veoma je kompleksna i slojevita te je ne bi
trebalo prouavati samo iz povijesnih knjiga nego i iz nekih knjievnih djela koja na najbolji
mogui nain mogu prikazati onu svakodnevicu novovjekovnog amerikog drutva koju ne
moemo iitati iz faktografskih podataka.

24. LITERATURA

73

1. Charles SELLERS, Henry MAY, Neil R. MCMILLEN, Povijest Sjedinjenih

Amerikih Drava, Zagreb: Barbat, 1996.

74