PROBLEMI KONZERVATORSKE PERIODIKE * Ivo Maroevié Autor u uvodu daje saZeti struéni i znanstveni okvir podruéja zaStite spomenika kulture i in- terdisciplinarnosti djelovanja na tom podrusju. NareSito naglaSava povezanost humanistitkin 4 prirodnih znanosti, Sto dolazi do izra%aja u periodici koja pokriva to podruéje. Razmatraju¢i pitanja u vezi s publiciranjem kon- zervatorskih problema, autor daje pregled pub- likacija po republikama u SFRJ. Posebno ukazuje na probleme neredovitosti izlazenja, nerijeseno financiranje i s tim u vezi poluprofesionalni rad redakcija. sla posebnom mjestu autor analizira nadine in- formiranja u pubdlikacijama na nacionalnom i me- djunarodnom planu. Ja nacionalnom planu analizi-~ ra tekst s prilozima, sa%etak, sadraj, indeks prema godinama i sadr%ajima i uvjete za prijelaz prema nekonvencionainim oblicima informiranja. U analizi informiranja na medjunarodnom planu autor se zadriava samo na sekundarnim publike- cijama. ka kraju autor zakijucuje o nu%nosti stabilizi- ranja naéina financiranja, profesionaliziranja rada redakcija, standardiziranja naéina infor- miranja u konvencionalnom i nekonvencionalnom obliku i jaéeg organiziranog informiranja na medjunarodnom planu. 136PROBLEMS OF INFORMATION-GIVING IN THE SPHERE OF CONSERVATION Ivo Maroevié The author contributes in the introduction a concise technical and scientific survey of the spheres of protection of monuments of culture and of the interdisciplinary character of acti- vities in this field. He lays special emphasis upon the mutual connection between the humani- ties and science - a fact finding its express- ion in the information-giving covering this sphere. In reviewing queries connected with the publi- shing of conservation problems, the author con- tributes a survey of publications in the indi- vidual republics of the Socialist Federative Re- public of Yugoslavia. He touches notably upon problems of irregular publishing, upon unsolved financing and, in this connection, upon the semi-professional nature of the work of edito- rial offices. At a certain juncture the author analyses the modes of information-giving in publications on national and international levels. On the natio- nal level he analyses texte with supplements, su- mnaries, contents, indices according to the ye- ars and.contents, as well as conditions for a transition to unorthodox forms of information- giving. Within. the framework of an analysis of information-giving on an international level, the author dwells solely upon secondary publica- tions. 137Lastly, the author dwaws inferences about the necessity to stabilize the financing method, to render the work of editorial offices profe- ssional, to standardize the mode of informati- on-giving in both the orthodox and unorthodox forms, as well as to intensify organized infor- mation-giving on an international level. Predavanje sa TII savietovania o nanénim nubli- kacijama na nacionalnom i internacionalnom vlanu, odrZanc 1 Zaarebu 21. listonada 1976. codine 138PROBLEMI KONZERVATORSKE PERTODIKE Ivo Maroevié upc 7.025.3/.4:351.853.1:05 ZaStita spomenika kulture slo%ena je medjudis- ciplinarna djelatnost koja obuhvaéa Siroki krug rada, od proutavanja i ispitivanja odredjenih predmeta, gradjevina, naselja ili lokaliteta, za koje se pretpostavlja da imaju spomenitka svoj- stva, preko utvrdjivanja tih svojstava do regi- striranja takvog objekta kao spomenika kulture, tj. do identificiranja i registriranja spomeni- ka kulture do pune brige za njegovo odrZavanje, konzerviranje, revitaliziranje i eventualno res- tauriranje, da bi se kulturno nasljedje saéuva- lo sa buduée generacije. Buduéi da su spomenici kulture sazdani od materijala koji su bili izlo- %eni nepovoljnom djelovanju raznih vanjskih &i- nilaca, oéuvanju izvornih oblika i materijala po- sveéuje se puna painja, Sto opet dovodi do nuz- nog sudjelovanja struénjaka razlititih profila u istra%ivanju stanja, uzroka oSteéenja spomenika i napokon u provodjenju neposrednih mjera njihove zaStite. Ako tome dodamo jo3 jedan vaZan element zaStite, a to je odnos dru’tva u cjelini prema spomeniku kulture, izragen u pravnoj zaStiti, financiranju radova ili informiranju o spomeniku, ina kraju informativno-dokumentacionu djelat- nost koja nuZno prati sve procese u toj djelat- nosti, tada tek moZemo spoznati Sirinu i raznoli- kost, medjuzavisnost i medjudjelovanje pojedinih struénih i znanstvenih disciplina koje se susrecu u radu na zaStiti spomenika kulture. Ta medju- disciplinarnost, koja povezuje Siroki krug huma- 139nistiékin struka, od prava i ekonomije preko po- vijesti, povijesti umjetnosti, arheologije i etnologije do informatike, s onim prirodnih zna- nosti, 0G gradjevinarstva i geodezije do speci- jalne kemije, fizike i primijenjenih tehnolo- gija, temeljna je oznaka suvremene za%tite spome- nika kulture. Periodika, koja se prateéi ovu djelatnost suk- cesivno javija jo8 tamo od potetaka organizirane zaStite spomenika kulture u 19. st. pa do danas, na svoj naGin odraZava sva kretanja u toj djelat- nosti. Mi Gemo se u ovom prikazu zadrZati prvenstveno na periodici koja se javija u svim naSim repub- likama i pokrajinama od 1945. do danas. Vidjet éemo da, unatoé nizu nedostataka u pojavi i rastu suvremene konzervatorske periodike, ona prati razvitak filozofije i ideje zastite spome- nika kulture. To znaéi da ona na poseban naéin od- ra%ava subjektivnu sliku stanja u toj djelatno- sti u nas u proteklih trideset godina. Proanalizirano 1i %asopise koji se u ovom stru- kovnom podruéju javljaju u Jugoslaviji, mozemo primijetiti da se prvi javljaju negdje pedese- tih godina, dakle ne odmah nakon stvaranja nove Jugoslavije. Najraniji su Sasopisi “Varstvo spo- menikov" Zavoda za spomenisko varstvo Slovenije, u Ljubljani 1948. god., i "Zbornik zaStite spo- menika kulture, tadainjeg Saveznog instituta za za3titu spomenika kulture, u Beogradu 1951. god. tek kasnije, nakon 1955. godine pojavljuju se Gasopisi po republikama i pokrajinama. To su preteZno godisnjaci koje izdaju republiéki i po- krajinski zavodi za zaStitu spomenika kulture. 140nistiékin struka, od prava i ekonomije preko po- vijesti, povijesti umjetnosti, arheologije i etnologije do informatike, s onim prirodnih zna- nosti, od gradjevinarstva i geodezije do speci- jalne kemije, fizike i primijenjenih tehnolo- gija, temeljna je oznaka suvremene za’tite spome- nika kulture. Periodika, koja se prate¢i ovu djelatnost suk- cesivno javija jo% tamo od potetaka organizirane zaStite spomenika kulture u 19, st. pa do danas, na svoj aaéin odrazava sva kretanja u toj djelat- nosti. Mi Gemo se u ovom prikazu zadrZati prvenstveno na periodici koja se javija u svim nasim repub- likama i pokrajinama od 1945. do danas. Vidjet éemo da, unatoé nizu nedostataka u pojavi i rastu suvremene konzervatorske periodike, ona prati razvitak filozofije i ideje zaStite spome- nika kuiture. To znaéi da ona na poseban naéin od- ra%ava subjektivnu sliku stanja u toj djelatno- sti u nas u proteklih trideset godina. Proanalizirano 1i Zasopise koji se u ovom stru- kovnom podruéju javljaju u Jugoslaviji, mozemo primijetiti da se prvi javljaju negaje pedese- tin godina, dakie ne odmah nakon stvaranja nove Jugoslavije. Najraniji su éasopisi “Varstvo spo- menikov* Zavoda za spomeniko varstvo Slovenije, u Ljubljani 1943. god., i "Zbornik zaktite spo- menika kulture, tadaSnjeg Saveznog instituta za zaStitu spomenika kulture, u Beogradu 1951. god. Tek kasnije, nakon 1955. godine pojavijuju se Gasopisi po republikama i pokrajinama. To su preteZno godisnjaci koje izdaju republitki i po- krajinski zavodi za zaStitu svomenika kulture. 140Yako se, idemo 1i redom, javijaju "Nage starine” Zavoda za zaStitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine u Sarajevu, "SaopStenja Republitkog zavoda za zaStitu spomenika kulture Srbije" u Beogradu, "“Gradja za prouéavanje spomenika kultu- xe Vojvodine” Pokrajinskog zavoda za za3titu spomenika kulture Vojvodine u Novom Sadu, "Starine Crne Gore" Zavoda za zaStitu spomenika kulture Crne Gore u Cetinju, “Kulturno nasledstvo" Republiékog zavoda za zaStitu spomenika kulture Makedonije u Skopju i "Starine Kosova i Metohi- je" Pokrajinskog zavoda za za3titu spomenika kul- ture u Prigtini. Jedino u Hrvatskoj nema sredis- njeg republiékog godignjaka. Tu izlaze "Vije- sti muzealaca i konzervatora Hrvatske" jo8 od 1952. god. i “Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji" Konzervatorskog zavoda za Dalmaciju, danaSnjeg Regionalnog zavoda za za&titu spomenika kulture u Splitu. Tek ove godine dovrSava se ti- skanje prvoq broja "GodiSnjaka za3tite spomenika kulture Hrvatske" u izdanju Republiékog zavoda za za¥titu spomenika kulture u Zagrebu. Usporedo s ovim Gasopisima i dalje izlazi "Zbornik zaStite spomenika kulture” Saveznog instituta u Beogradu, koji od 1962. godine postaje Jugoslo- venski institut za zaStitu spomenika kulture, da bi nakon provedene decentralizacije 1971/2. izdavanje nastavio Republitki zavod za zaStitu spomenika kulture srbije u seogradu. Osnovna je znatajka svih tih tasopisa - godis- njaka stanovita neredovitost izla%enja, tako da se kod mnogih pojavljuju dvobroji, testo s veli- kim zakaSnjenjem od jedne do tri godine. Naravno da bi se trebalo zapitati zbog Gega dolazi do neredoyitosti u izla%enju. Prvenstveno zhog toga 3to nije rijeSen na&in njihova financiranja. Kako 141uglavnom sve tasopise izdaju republiéki ili pokra- jinski zavodi za zaStitu spomenika kulture, njih financiraju republitki fondovi ili, danas, SIZ- ovi u oblasti kulture. Uskladjivanje rada redak- cija s pritjecanjem novéanin sredstava, gdje se financijska godina uvijek ne poklapa s ritmom doznaéivanja odobrenih sredstava, nastojanje da se Easopisi Sto bolje opreme, jer zbog svoga znaéaja zahtijevaju mnogo ilustracija, i nepre- stano poveéavanje cijena tiskarskih usluga i ma~ terijala, dovode do toga da su odobrena sredstva za izdavanye Gasopisa uglavnom nedostatna i da se moraju katkada prikupljati vige godina da bi se pojavio jedan broj. brugi je razlog u radu i sastavu redakcija koje uglaynom saéinjavaju istaknuti konzervatori Sto taj posao obavljaju usporedo s nizom drugih po- slova i zadataka. Tehniéke i organizacione pos- love obavija gotovo uvijek neki struénjak zapo- sien u zavodu koji izdaje tasopis, dok se za poslove opreme i tehniékog uredjivanja angaziraju vanjski suradnici. Dakle, vidimo da je titav po- sao redakcije uglavnom neprofesionalno postav- ljen, pa zbog te3koéa da redakcija na vrijeme obavi svoj posao testo dolazi do zakaSnjenja i neredovitosti izla%enja fasopisa. To opet des- timulira autore tekstova, tako da s vremenom na- staju poteSko¢e u prikupljanju priloga za objavlji- vanje. Ujedno, to djeluje i na fizionomiju ga- sopisa xoji ne mo%e dati aktualnu informaciju u odredjenom vremenskom trenutku, veé se zadovo- java prezentiranjem onih problema koji imaju dugoroéniji znataj. Ako se posebno zadrZimo na naéinu informiranja putem periodike na nacionalnom planu, tj. ako proanaliziramo naéin na koji se u tim Sasopisi- 4ema daje kratka, brza i efikasna informacija o onome Sto se objavijuje, vidimo da svi tasopisi 8 ovog podruéja, gotovo od pofetka svog izlaze- nja, nastoje svojem sadrZaju dati i medjunarodnu dimenziju. Svi Gasopisi objavljuju sazetke, sa- drZaje i opise ilustracija na stranim jezicima. SadrZaji Gasopisa uglavnom se nalaze na potetku svakog broja, a i oni koji su ranije imali sa- drZaj na kraju broja prebacuju ga na potetak (primjer "Gradja za prougavanje spomenika kulture Vojvodine"). Jedino su godiSnjaci iz Republike Srbije zadr#ali sadr%aj na kraju svakog broja éa- sopisa. Pojavu, smjeStaj unutar Easopisa i jezik saketaka takodjer je zanimljivo pratiti, jer nam pokazu- ju stanovitu evoluciju u smjeru efikasnijeg informiranja. Casopisi iz Hrvatske imaju dvojaku praksu. "Vijesti muzealaca i konzervatora Hr- vatske" nisu imali sa%etaka, ali se javljaju od 1970. po Zelji autora pojedinog priloga, a "Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji" ob- javljuju sazetke od potetka svog izla%enja. Pra- ksa da se sa%eci objavljuju na kraju pojedinog broja tasopisa, a ispred sadr%aja, polako se izgubila i oni se danas uglavnom nalaze iza sva- kog objavljenog priloga. Jedina iznimka je "Varstvo spomenikov" koje u posljednja dva broja uvodi suvremeniji oblix informiranja. Naime, na potetku svakog priloga usporedo se publicira sa- %etak na slovenskom i engleskom jeziku u opsegu informacione kartice klasificirane prema UDK. Ti isti sa%eci nalaze se i na kraju svakog broja éasopisa, gdje su objavljeni na kartici koja se mo%e istrgnuti iz Gasopisa, i to s jedne strane na slovenskom, a s druge strane na engleskom jeziku. To je ujedno jedini %asopis s ovog po- 143drutja koji je primijenio neSto suvremeniji i efikasniji oblik informiranja svojih Eitalaca. Strani jezik na kojemu se objavijuju sazeci va- riva. On uglavnom ovisi o tri faktora: o stanovi- Stu redakcije, odnosno o kulturnom krugu kojemu gravitira, o Zelji autora ili o dogovorenom standardu. Engleski jezik odabrao je tasopis "Gra- aja za prouéavanje spomenika kulture Vojvodine" iu novije vrijeme "Varstvo spomenikov" koje je do 1972. god. objavijivalo sazetke na francuskom jeziku. SaZetke iskljuéivo na francuskom jeziku objavljuju Gasopisi iz Srbije i Crne Gore. Kom- biniranje francuskog i talijanskog jezika pri- mjenjuje sc u "Prilozima povijesti umjetnosti u Dalmaciji“, a u "NaSim starinama" saZeci su na francuskom, njematkom ili engleskom jeziku ovi- sno 0 izboru svakog pojedinog autora. Sa%eci Easopisa "Kulturno nasledstvo" objavljeni su na francuskom ili engleskom jeziku, a "Starine Ko- sova i Metohije" imaju sve sa%etke na dva jezika, albanskom i francuskom. Sa%eci u "Vijestima mu- zealaca i konzervatora Hrvatske" objavljuju se na njemaékom, francuskom ili engleskom jeziku, ovisno 0 ¥elji autora priloga. Iz ovog sumarnog pregleda vidi se da ne postoji jedinstveni odnos prema informiranju @italaca u inozemstvu, veé da se on uspostavlja prema pret- postavljenom interesu glavnih jeziénih podruéja Evrope - posredno i svijeta (ali manje) - za odredjeni publicirani problem. Pokugaj slovenskog €asopisa "Varstvo spomenikov" da na engleskom jeziku i karticom, klasificiranom prema UDK, postigne cjelovitu i kratku informaciju koja bi bila poku3aj da se potne razmigljati i o nekon- vencionainim oblicima publikacija,.zasad je ostao bez odjeka u drugim sredinama. Cak ni novi 144broj “God ske", koji tek Sto nije iziSao iz tiska, nije jaka zaStite spomenika kulture Iirvat- predvidio nikakav poseban natin informiranja, tak ni onaj najelementarniji prema primjeru iz Slove- nije pupliciranjem obradjene kartice koja bi svakom Gitaocu i potencijalnom korisniku pomogla da se lakSe orijentira medju publiciranim tek- stovima. Si Grugi oblici informiranja na razini sekundarne publikacije nisu nafli svoje mjesto u publixacijama s konzervatorskog podruéja. Je- dino Gasopisi iz Republike Srbije “SaopXtenja" i “gZhornik zaitite spomenika kulture" izdali su indekse ot javijenih tekstova po autorima, i to “SaopStenja‘ za brojeve I - IX, a “Zbornik za- Stite" za prvih i drugih deset godina izlazenja. Buduéi da je rijet o specifitnoj strukturi tek- stova, reaakcija 1 naéina oblikovanja sadrZaja pojedinih asopisa s ovog strukovnog podruéja, u ovom se trenutku ne mo%e govoriti o pomiSlja- nju na prijelaz na bilo koji nekonvencionalni ob- lik publiciranja. Naime, ni konvencionalni oblik publiciranja nije jo% do kraja afirmiran, jer zbog niza pote3koda dolazi do neujednatenog odnosa u temeljnim elementima 'informiranja. Periodika s konzervatorskog podruéja na medju- narodnom planu boluje gotovo od istih bolesti kao i nada. Jedina organizirana informatitka Ajelatnost u ovoj oblasti javija se u sferi prirodnih znanosti. Medjunarodni institut za kon- zerivanje (IIC) sa sjediStem u Londonu izdaje “Art and archaeology Technical Abstracts" (AATA), jedinu sekundarnu publikaciju tog tipa koja u sa%ecima daje pregled svega onoga Sto se u svije- tu publicira na podruéju fizikalnih, kemijskih i tehnoloSkih istra%ivanja i zahvata u konzervi- ranju umjetnidkih i arheolo’kih predmeta. 145Drugi poku8aj %ini Medjunarodni savjet za spome- nike i povijesne cjeline (ICOMOS) koji u svom éasopisu “Monumentum" pokuSava u svakom broju da- ti odreajenu tematsku i teritorijalnu (po dréa- vama) bibliografiju publiciranih tekstova na temu zaStite spomenika kulture u sferi arhitek-— ture i urbanizma. Medjutim, s obzirom na pote&ko- ée u naéinu financiranja, izla%enje je neredovito i podaci imaju gotovo iskljutivo retroaktivni znaéaj, tj., ne mogu sluziti kao aktualna informa- cija. Neki od inozemnih konzervatorskih Easopisa publi- ciraju i odredjene bibliografije, ali ne samo s konzervatorskog nego i sa srodnih podruéja, a to su povijest umjetnosti i arheologija. No ne postoje posebne nacionalne bibliografije, indeksi i pregledi tematike tasopisa Sto su u vezi sa zaStitom spomenika kulture, a koji se izdaju u jednoj drZavi ili na jednom jezitnom podrutju. vo isto ne postoji ni na svjetskom planu, pa je u ovom trenutku vrlo teSko imati pregled nad onim Bto se u svijetu publicira u vezi s vrlo razno- rodnom i kompleksnom problematikom za3tite spome~ nika kulture. U nas situacija nije bitno drugadija. Ni u edi- cijama bibliografije Jugoslavije, gdje ne posto- je posebna podruéja zaStite spomenika kulture koja bi interdisciplinarno kumulirala informa- cije o publiciranim prilozima s razlititih znan- stvenin i strutnih podruéja Sto se medjusobno su- sreéu i preplecu u ovoj djelatnosti, ne mozemo dobiti potrebnu punu informaciju. Stoga bi sva- kako trebalo razmiSljati i o toj vrsti sekun- darne publikacije. Kako smo veé vrlo blizu zakljutaka, pokuSati 146Gemo sistematizirati one koje nam nameée konzer- vatorska problematika. Kao prvenstveni zadatak nameGe se stabiliziranje adekvatnog financiranja, kako bi se izbjegle teSkoée koje proizlaze iz do- sada%njeg natina financiranja. akon toga trebalo bi profesionalizirati rad re- dakcija taxo da se uz strutnjake élanove redak- cija stvori ne velik, ali precizan vrofesionalni aparat koji bi sve redaktorske i orgyanizacione poslove obavljao profesionalno, brzo i u roku. Jedno i drugo normaliziralo bi izlazenje tasopi- sa; oni bi postali redoviti i time bi stimuli- rali autore da iznose i one teie koje zbog svoje aktualnosti zahtijevaju objavljivanje u odredjenom roku. Da bismo ujednaéili pristup i vezu nai 'g terena 8 medjunarodnom strugnom javnosti, trebalo bi ujednaéiti pristup i znagenje saetaka. Ne treba teZiti za tim da se za titavu Jugoslaviju dogo- vori objavijivanje sazetaka na jecnom jeziku, ali treba dogovoriti natin na koji Ge sazetak postati podatak Sto ce korisniku u svijetu, kojem je namijenjen, davati najpotpuniju informa- ciju. treba inzistirati i odredenim internim pro- pisom dogovoriti da se u svakom broju asopisa s ovog podruéja objave kartice za svaki prilog. Na njima bi se nalazio sa%etak na naSem i stranom jeziku, a one bi bile klasificirane prema UDK ili prema nekoj klasifikaciji koja bi izrasla iz UDK, a koja bi mnogo vi¥e odgovarala problematici zaStite spomenika kulture. Isto tako, po uzoru na neke inozemne Casopise, trebalo bi u svakom broju davati opSirniju in- formaciju-o autorima pojedinih priloga. Ali, ka- 147ko wu nas jo¥ nema dovoljno prakse ni iskustva u tome, oprema €asopisa u tom smislu morala bi biti predmet detaljnijeg strutnog razgovora. Sto se tie ukljuéivanja nekih nekonvencional- nih oblika publikacija u konzervatorsku perio- diku, tome bi trebalo’ pristupiti planski, or- ganizirano i dogovorno. Naime, iako rijeé konze~ rvatorstvo nosi u sebi tek verbalni prizvuk kon- zervativizma, on se ipak tu i osjeéa. Vrlo je te8ko struénjake koji rade u ovoj oblasti zain- teresirati za nekonvencionalne oblike publikaci- ja i, uopée, privoliti ih na moguénost da njihov tekst bude pristupaéan u obliku neSto proSire- nijeg sai#etka - sinopsisa, a ne kao i tekst, od- nosno da puni tekst bude namijenjen samo onome tko izrazi Zelju da ga konzultira. Iako je zaSti- ta spomenika kulture posebna strukovna oblast u kojoj bi tek odredeni prilozi s podruéja pri- rodnih znanosti mogli veé sada prihvatiti ideju nekonvencionalnih oblika publiciranja,. trebalo bi u tom smjeru djelovati i pokuSati utvrditi koji bi oblici nekonvencionalnog publiciranja bili najadekvatniji za primjenu u ovoj oblasti Mo%da u poéetku usporedo s konvencionalnim oblicima, da bi kasnije ipak izvoj$tili samostal- no pravo gradjanstva. ShvativSi je kao prijeku potrebu, valjalo bi in- Zistirati aa se u ovoj oblasti na razini Citave dr%ave - Jugoslavije - zapotne s publiciranjem sekundarne publikacije koja bi prikupila sve Sto je publicirano na temu zaStite spomenika kulture, i to ne samo u konzervatorskoj nego i u ostaloj periodici. To se osobito odnosi na asopise s podruéja arhitekture; povijesti umjetnosti i arheologije, s jedne strane; i tasopisa odre- prirodoznanstvenih grupa, s druge strane.Takva sekundarna publikacija bila bi ujedno naj- bolji informator i najbolji vodié za konzulti- ranje svega onoga Sto se u nas dogadja, da bi- smo kasnije isto tako istupili na medjunarodnom planu. Takve sekundarne publikacije morali bismo objavljivati na onim stranim jezicima za koje Gemo smatrati da su za nas optimalni. Tada bismo mogli dogovoreni sustav sazetaka, kartica i svega onoga Sto se odnosi na informiranje koris- nika u svim naSim asopisima prenijeti u jednu takvu publikaciju, koja bi svijetu pokazala gdje smo i dala mu moguénost da Sco brie dodje do Sto potpunije informacije o tome Sto se kod nas zbiva i Sto u nas mo%e naéi. Do kojeg je stupnja to moguée postiéi teSko je danas re¢i, ali spoznati potrebu veé je jedan korak prema mogué- nostima da se ta potreba realizira u roku koji ée nas sve zadovoljiti. 149