Sie sind auf Seite 1von 201

3/2012

Godinjak Hrvatskog restauratorskog zavoda

Radovi u 2011.

odinji pregled radova Hrvatskog restauratorskog zavoda u 2011. sadri


180 katalokih jedinica koje su poredane prema abecednom redu lokaliteta.
U glavi svake kataloke jedinice navedeni su osnovni podaci o objektu, predmetu ili arheolokom nalazitu, te podatak o dosjeu. Broj dosjea upuuje na broj pod
kojim se dokumentacija o radovima vodi i lokaciju na kojoj je pohranjena.
Kataloke jedinice koje se odnose na pokretnu batinu obuhvaaju konzervatorskorestauratorske radove koji su dovreni u 2011. godini. U katalokim jedinicama kojima je
obraena nepokretna i arheoloka batina, uzeti su u obzir zavreni radovi te dovrene
pojedinane faze radova. Takoer, budui da se obnova arhitektonskih spomenika sastoji od multidisciplinarnih restauratorskih radova s drukijim tehnikama i metodama
upotrijebljenim za graevinske elemente, zidne slike i mozaik, tukature i kamenu
plastiku, u izradi katalokih jedinica uzete su u obzir specifinosti svake djelatnosti.
Priloene fotografije ilustriraju provedene radove ili daju informaciju o izgledu
objekta, predmeta ili arheolokog nalazita.
Katalog na Dvd-u omoguava pretrage prema vie kriterija, bolji i detaljniji pregled
priloenih fotografija. Namjena ovakvog kataloga je brz i saeti uvid u radove HRZ-a
unutar jedne godine, koji e svim zainteresiranima dati prvu informaciju i mogunost
traenja opsenije dokumentacije, u arhivu hrz-a.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |II

Popis autora katalokih jedinica

a. a. b. Ana Azinovi BeBek


a. . Ana orak
a. j. Andrej Jane
a. je. Anita Jeli
a. jo. Antonija Jozi
a. p. m. Ana Pohl Mitrovi
a. r. b. Ana Ruin Buli
b. k. k. Barbara Kneevi Kuzman
b. m. Branka Martinac
b. r. Branimir Rapica
b. re. Branka Regovi
b. r. f. Bernarda Rundek Frani
b. . Bernard tevi
d. b. Davor Bevir
d. c. Darija Cvitan
d. . Duko ikara
d. g. Davor Gazde
d. m. Dubravko Milinkovi
d. ml. Drago Mileti
d. n. Dijana Nazor
d. r. Danijela Ratkajec
d. v. Danijela Voloder
g. b. Goran Buli
g. g. Goran Gazde
i. d. Ivana Drmi
i. m. Igor Miholjek
i. mi. Igor Mihajlovi
i. n. u. Ivana Nina Unkovi
i. p. Ivana Popovi
i. pl. Ivica Pletina
i. p. s. Irena Pauk Sili
i. s. Ivan Sra
i. sa. Ivana Samboli
i. . Irina adura
j. b. Jurica Bezak
j. d. Josip Deli
j. p. Jelena Pasari
j. r. Jelena Ragu
j. v. Josip Vinji
k. b .l. Kristina Bin Latal
k. k. Kristina Kruli
k. z. Krunoslav Zupi
l. s. m. Laura Stipi Mioi
m. b. Marta Budicin
m. b. j. Majda Begi Jari

m. . Martina urkovi
m. . Marina urovi
m. g. Mihael Golubi
m. h. Maja Hajon
m. k. Marijana Krmpoti
m. kr. Mia Krka
m. m. Mladen Mustaek
m. n. Marko Nemeth
m. s. Melanija Sobota
m. . Maa trok Tii
m. v. Magdalena Vlaho
m. vr. Maja Vrtulek
m. w. z. Martina Wolff Zubovi
n. k. Neda Kuzek
n. l. Naa Lui
o. . Orest uman
p. d. Petra Dinjaki
p. l. Pavao Leroti
p. p. Petar Puhmajer
r. a. Rita Antiin
r. d. Renata Duvani
r. e. Ruica Ercegovac
r. m. Renata Majcan ragalj
s. g. i. Stela Grmoljez Ivankovi
s. h. Snjeana Hodak
s. k. Suzana Kallay
s. l. v. Sandra Luci Vujii
s. m. Sanda Miloevi
s. r. Slobodan Radi
s. s. Svetlana Schmidt
sa. se. Sanja Serhatli
sam. se. Samir Serhatli
t. p. Tajana Plee
t. pe. Tihomir Percan
t. per. Tanja Perin
v. m. Vanja Mari
v. p. Vjeran Potoi
v. s. Vjekoslav Schmidt
v. z. Vesna Zmai
z. d. Zoran Durbi
z. l. Zrinka Luji
. h. eljko Hnatjuk
. m. eljka Mlinari

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |3

Barilovi
Stari grad Barilovi
Kasni srednji vijek/novi vijek
BROJ DOSJEA: 1351/1, Zagreb, Koarska 5
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Arheoloka istraivanja Starog grada Barilovia traju od
2002. godine, a u 2011. godini trajala su od 9. do 30. svibnja. Namjera ovogodinjih arheolokih zatitnih radova
bila je definirati povijesne slojeve sa sjeverne strane unutarnjeg zida dvorita iz 15. stoljea te ustvrditi eventualne
faze gradnje zapadnog obrambenog zida. Zato je otvorena
sonda veliine oko 3 x 20 m sjevernije od unutarnjeg
zida dvorita iz 15. stoljea. Prosjena dubina iskopa bila
je oko 4 m. Definirane su 32 stratigrafske jedinice dio
su arheoloki slojevi, a dio zidane strukture. Izdvojeni su
posebni nalazi (njih 28) i keramiki ulomci srednjovjekovnih i prapovijesnih posuda koji se obrauju na Odjelu
za restauriranje arheolokih kopnenih nalaza HRZ-a.
Takoer su uzeta tri uzorka ugljena za analizu metodom
C14 i tri uzorka povijesne buke koji su analizirani u
Prirodoslovnom laboratoriju HRZ-a. Od arheolokih
slojeva dominantni su oni koji pripadaju kasnom starom
i novom vijeku, a potvren je i prapovijesni sloj. Izdvojeni

su brojni nalazi ivotinjskih kostiju, koji su predani na


analizu na Veterinarski fakultet u Zagrebu.
Svi zidovi i slojevi nacrtani su u mjerilu 1:20 ili 1:10,
sastavljena je iscrpna fotografska dokumentacija, a postoje
i snimke totalnom stanicom i 3D modelom Starog grada
(Vektra d.o.o.).
Jedini pronaeni zid vidljiv je na Pilarovu nacrtu iz 1912.
godine i recentna je intervencija u arhitekturi Starog grada.
Uz njega je vezana i podnica od kamenih ploa. Najvaniji
nalaz je utor katne konstrukcije u JZ obrambenom zidu.
Pronaeni keramiki, kovinski, stakleni i ostali nalazi
upuuju na iroko razdoblje, od kasnog srednjeg vijeka
do danas.
Prema arheolokim istraivanjima sanirani su svi istraeni zidovi u dogovoru s voditeljicom obnove Starog grada
Barilovia d. i. a. V. Miloevi te je provedena zimska
zatita lokaliteta. Snimljene su i zrane fotografije Starog
grada.
a. a. b.

Slika 1. Barilovi, Stari grad Barilovi, prostor Starog grada istraen ovogodinjim arheolokim istraivanjima
Slika 2. Barilovi, Stari grad Barilovi, zrana fotografija Starog grada Barilovia

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |4

Bast
upna crkva Uznesenja Blaene Djevice Marije
Dva anela luonoe
Nepoznati autor, 17. st.
Drvo, polikromirano, posrebreno, 140 x 70 x 50 cm
BROJ DOSJEA: 1852/1, Split, Porinova 2a
Program prema ugovoru s Ministarstvom kulture RH
Godine 2006. poeli su konzervatorsko-restauratorski
radovi na paru skulptura anela luonoa s glavnog oltara
upne crkve u Bastu. Aneli su zrcalno okrenuti jedan
prema drugome, u blagom kontrapostu i laganom iskoraku. Kod obje skulpture lijeva noga proviruje iz haljine.
Lica anela izduena su i uokvirena kosom, dok su glave
okrenute suprotno od baklji koje dre u rukama. Kombinacija zateenih ruiastih i nebeskoplavih boja draperija
skladno se uklapa u interijer crkve, pa se preslik moe
povezati s recentnim bojenjem interijera crkve. Dodavanje rasvjetnih tijela zakucavanjem avliima, dodatno je
pospjeilo gubitak donjih slojeva polikromije. Nosilac se,
sastavljen od nekoliko vertikalno spajanih komada drveta,
razdvojio pa su se cijelom visinom skulpture pojavila
razdvajanja i raslojavanja oslika. Pri dnu obiju skulptura
pod utjecajem vlage otpala je preparacija te su oteenja
djelovanjem drvnih nametnika postala vidljiva. Uklanjanjem neprikladnih gipsanih ispuna na leima skulptura,
locirana su mjesta na kojima su bila postavljena izvorna
krila. Izvorni sistem montiranja krila je dokumentiran,
eljezni dijelovi su oieni, zatieni premazivanjem
otopinom Paraloida u acetonu te prekriveni smjesom
piljevine u konom tutkalu.
Uklanjanje prethodnih neprimjerenih zahvata na
skulpturama potrajalo je dulje od predvienog. Na obje
skulpture uklonjene su rekonstrukcije u gipsu i postav-

ljene su nove, rezbarene, uz kosolidaciju drva. Rezultati


istraivanja provedenih 2006. i 2007. godine (analiza
slikanih slojeva kroz mikropresjeke polikromije, XRF
i FT-IR analiza pojedinih slojeva, UV snimka uzoraka
polikromije) ukazali su na postojanje etiriju cjelovitih
intervencija postavljanja preparacije i oslika, premda je
djelominih osvjeavanja inkarnata bilo i vie. Provedenim
analizama utvrene su i razlike u postavljanju i debljini
slikanih slojeva u prvoj i drugoj intervenciji. Razliita
razina oteenja drvenog nosioca i izvorne polikromije
uzrokovala je i razlike u postavljanju identinih oslika
(uvijek u paru) nakon prve intervencije. Zbog toga je
donesena odluka o prezentaciji sloja prvog preslika, s
obzirom na to da je izvorni sloj zlata i srebra na polimentu
bio sauvan samo u tragovima, osim za podnoje, gdje je
izvorno srebro ouvano te prezentirano.
Pri uklanjanju vieslojnog preslika, razlike u ouvanosti
te nanoenju, izoliranju i zatiti prethodnih oslika uvjetovale su i razliitu dinamiku rada na svakoj skulpturi. U
pravilu, slikani sloj posljednje intervencije uklanjao se
otapalima u gelu na bazi acetona i amonijaka. Prethodni
slikani slojevi su zbog naina postavljanja i stupnja ouvanosti zahtijevali viestruke kombinacije otapala s niom
pH vrijednou. Sloj druge intervencije, zbog specifinog
naina izrade, vrlo se teko uklanjao mehanikim putem,
pa je tom prigodom za omekavanje preparacije koriten

Nastavak kataloke jedinice na sljedeoj stranici

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |5

polimer Pemulen u destiliranoj vodi, namjeten na pH


vrijednosti 6 i 8, ovisno o dijelu tretiranja. Doieni slikani sloj premazan je zatitnim slojem rastvora svijetlog
elaka u etilnom alkoholu. Na mjestima oteenja, podloga
slikanog sloja je rekonstruirana obraenim tutkalno-krednim kitom, koji je takoer premazan otopinom elaka u
etilnom alkoholu. Kao posljednja faza zahvata izveden je
retu na dijelovima novopostavljene preparacije te djelomino na podrujima vrlo ispranog starog slikanog sloja.

Slika 1. Prije radova


Slika 2. Nakon radova

Boje koritene za izradu slikanih slojeva izraene su


trvenim pigmentima. Svakom se pigmentu na paleti
dodavalo otapalo (mjeavina otopine Paraloida B-72 u
etilnom alkoholu, uz dodatak di-aceton alkohola) i vezivo
do eljene konzistencije. Slikani je sloj graen lazurno,
postavljanjem podslika te guih gornjih slojeva boje.
r. e.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |6

Batvai
Crkva Sv. Foke
Antika/srednji vijek/novi vijek
BROJ DOSJEA: 2164/1, Svetvinenat, Jurii 7
PROGRAM PREMA UGOVORU S GRADOM VODNJANOM
Zbog alarmantnog stanja romanikih zidnih slika u crkvi
Sv. Foke kod sela Batvai zbog kapilarne vlage koja ugroava slike, Konzervatorski odjel Ministarstva kulture RH u
Puli, upa Sv. Blaa iz Vodnjana te uprava Grada Vodnjana
pokrenuli su pripremne radove za rjeavanje tog problema.
S obzirom na indicije o postojanju arheolokog lokaliteta
u okolici crkve, provedeno je arheoloko sondiranje.
Prostor istraivanja podijeljen je na etiri sonde koje
su rasporeene tako da su se dvije nalazile s june strane,
a po jedna sa sjeverne i istone strane crkve.
Pronaeni su nalazi koji se mogu datirati od antikog
do novovjekovnog razdoblja. Antiki nalazi odnose se na
pokretni arheoloki materijal, dok su oni nepokretnog
karaktera izostali. Indirektne dokaze o postojanju antike
arhitekture na navedenom lokalitetu dobivamo u nalazima
ulomaka graevinske opeke i tesera. Pri pokuaju datacije
antikog lokaliteta donekle nam mogu pomoi nalazi
ulomka opeke koji nosi peat radionice A. FAESONI AF,
koja je vjerojatno funkcionirala tijekom 1. st. te nalaz novca
cara Galijena iz 3. st.
Crkva Sv. Foke je, sudei po rezultatima istraivanja
prikupljenim pri sanaciji objekta, vjerojatno sagraena
potkraj 11. ili poetkom 12. st. Lokalitet je vjerojatno bio

naputen od kasnoantikog razdoblja do vremena gradnje


sakralnog objekta. Meutim, prikupljeni pokretni arheoloki nalazi ne mogu se vezati uz razvijeni srednji vijek.
U prilog srednjovjekovnom razdoblju funkcioniranja
lokaliteta govori potpuni nedostatak grobnih priloga u
grobnoj cjelini na sjevernoj strani crkve.
Neto su brojniji nalazi koji se mogu datirati u kasnosrednjovjekovno i ranonovovjekovno razdoblje. Veina je
spomenutih nalaza pronaena s june strane crkve, na
prostoru djelomino istraene prostorije. Ulomci keramikih posuda uglavnom se mogu vezati uz 16. i 17. st., a
takvu dataciju dodatno potkrepljuju numizmatiki nalazi
iz prve polovice 17. st. Spomenuti numizmatiki nalazi
pronaeni su na podnicama prostorije dograene uz juni
zid crkve, a takav kontekst njihova nalaza vjerojatno svjedoi o trenutku ruenja toga objekta. Pretpostavlja se da je
ruenje te prostorije povezano s pregradnjama, prilikom
kojih su povieni boni brodovi crkve i preureeno je njezino proelje. Sudei prema pronaenim numizmatikim
nalazima, terminus ante quem non tih pregradnji bila bi
1631. godina, a radovi su vjerojatno obavljeni do sredine 17.
st., to odgovara i dosadanjim pretpostavkama.
j. v.

Slika 1. Batvai, crkva Sv. Foke, sonda 3 nakon istraivanja


Slika 2. Batvai, crkva Sv. Foke, sonda 1 nakon istraivanja, s graevinskim ostacima objekta prizidanim s june
strane crkve

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |7

Belec
Crkva Sv. Jurja
Poetak 13. stoljea, obnove do 18. stoljea
BROJ DOSJEA: 95, Zagreb, Ilica 44
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
U 2011. godini zavreni su radovi na bukanju unutranjosti crkve. Obukana je laa, u prizemlju zvonika otuena
je debela cementna buka, oiena je povrina kamena,
sljubnice su zapunjene i obukan je svod. Svodno polje
u osi broda, neposredno ispred trijumfalnog luka, zbog
raspucanosti i promjene geometrije, razgraeno je i ponovno sazidano.
Sl. 1. Prizemlje zvonika prije radova
Sl. 2. Prizemlje zvonika poslije radova

Arhitektonski je snimljeno postojee stanje krovne


konstrukcije lae, svetita i sakristije, te ugovorena izrada izvedbenog projekta novog krovita s izmijenjenom
geometrijom i pokrovom od indre, na to je dobivena
suglasnost mjerodavnog Konzervatorskog odjela.
d. ml.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |8

Benkovac
Klievica Turnjina pokretni arheoloki nalazi
Srednji vijek
BROJ DOSJEA: 2149/1, Zadar, Boidara Petranovia 1
PROGRAM PREMA UGOVORU SA ZAVIAJNIM MUZEJOM BENKOVAC
Na konzervatorsko-restauratorsku obradu preuzeta su 72
arheoloka predmeta izraena od eljeza (pojasne kope,
alke, noevi, potkove, avli, srpovi, strelice) i bronce (aplike,
praporci). Predmeti su fotografski dokumentirani prije i
nakon obrade, mehaniki oieni, konsolidirani, a oni

zaprimljeni u fragmentiranom obliku slijepljeni. Sve


faze provedenih konzervatorsko-restauratorskih radova
pismeno su dokumentirane.
a. jo.

Slika 1. Benkovac, Klievica Turnjina eljezne strelice prije konzervatorsko-restauratorskih radova


Slika 2. Benkovac, Klievica Turnjina eljezne strelice nakon konzervatorsko-restauratorskih radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |9

Berek
Stari grad Gari Grad
Kasni srednji vijek
BROJ DOSJEA: 26/3, Zagreb, Koarska 5
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Stari grad Gari Grad, jedan od najznaajnijih hrvatskih
kasnosrednjovjekovnih burgova, nalazi se na obroncima Moslavake gore, u neposrednoj blizini dananjeg
Podgaria. Gari Grad se prvi put spominje kao kastrum
1256. godine, a bio je (gotovo u kontinuitetu) u posjedu
zagrebakih biskupa. Naputen je nakon osmanlijske
provale 1545. godine i nakon toga nikada nije obnovljen.
Prve istrane i konzervatorsko-restauratorske radove na
Gari Gradu proveli su Restauratorski zavod Hrvatske i
Zaviajni muzej Moslavine od 1964. do 1973. te od 1977.
do 1981. godine. Radovi su nastavljeni tek 2009. godine,
a prioritet je bio izrada dokumentacije postojeeg stanja
sredinje kule (snimljena metodom 3D laserskog skeniranja), sjea guste vegetacije unutar i oko gradskih zidina
te gradnja novog pristupnog mosta. Tijekom 2010. godine
provedena su revizijska arheoloka istraivanja sjevernog
platoa starog grada s ciljem potvrde rezultata radova iz
1964. godine, usklaen je katalog arhitektonskih profilacija
(1969. i 1971. godine; arhiv HRZ-a) s postojeim stanjem
(tj. s komadima koji nisu odneseni s lokaliteta) te se poelo

s pripremnim radovima za nadolazee konzervatorskorestauratorske graevinske radove na sredinjoj kuli. Cijeli


sjeverni plato i otkriveni najnii dijelovi sredinje kule
snimljeni su metodom 3D laserskog skeniranja (Vektra
d.o.o.) te su fotografski dokumentirani s kopna i iz zraka.
Izraena je cjelokupna nacrtna dokumentacija koja je
usklaena s postojeom (1961. i 1971.).
Iako su sredstva, koja je odobrilo Ministarstvo kulture
RH za 2011. godinu, bila namijenjena daljnjim arheolokim istraivanjima te radovima na konstruktivnoj sanaciji,
ta su sredstva, uz odobrenje Konzervatorskog odjela u
Bjelovaru i ovlatenih osoba u HRZ-u, preusmjerena na
izradu arhitektonske dokumentacije sredinje kule zbog
njezina alarmantno loeg stanja. Godine 2011. izraen je
glavni projekt krovita s proraunima mehanike otpornosti i stabilnosti konstrukcije (Vektra d.o.o.) u skladu s
komparativnim rjeenjima drugih kasnosrednjovjekovnih
gradova na irem europskom prostoru. Ujedno su 2011.
godine nastavljena povijesno-arhivska istraivanja.
t. p.

Slika 1. Podgari, stari grad Gari Grad screenshot modela rekonstruirane sredinje kule
Slika 2. Podgari, stari grad Gari Grad screenshot modela krovita sredinje kule

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |10

Bobovia
upna crkva Sv. Jurja
Gospa od Karmela sa sv. Ivanom Krstiteljem i duama od istilita
Antonio Grapinelli, oko 1733. g.
Ulje na platnu, 115 x 195 cm
BROJ DOSJEA: 1921/2, Split, Porinova 2a
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Oltarna pala A. Grapinellija s bonog oltara upne crkve
Sv. Jurja dopremljena je u radionicu Hrvatskog restauratorskog zavoda u Splitu nakon uruavanja krova crkve.
Pregledom i ispitivanjima zateenog stanja pale utvreni
su tragovi dvaju prijanjih restauratorskih zahvata koji su
izmijenili izvorni izgled slike.
Neprimjerena abrazivna metoda uklanjanja laka u
prvom zahvatu uzrokovala je ispiranje veziva i pigmenata iz bojenog sloja. Kako bi se nastala teta prikrila,
u naknadnoj su intervenciji oteene povrine lazurno
preslikane, pratei oblike i tonalitet izvornika. Moe se
rei da je tim zahvatom slika bila osvjeena lazurama,
s iznimkom zone neba gdje je izvornik preslikan plavom
bojom. U drugoj intervenciji sva su oteenja platna, osnove i slikanog sloja bila zapunjena kitom zrnate teksture,
esto prekrivajui i izvornik. Retu je zatim bio izveden
pastoznim nanosima, a zona neba ponovo je preslikana
slojem uljane boje. Slika je potom bila prekrivena slojem
zavrnog laka na bazi terpentinskih smola.
Znatna koliina povrinske neistoe s vremenom se
vrsto vezala za sloj laka, pa uobiajene metode ienja
nisu bile uinkovite za njezino uklanjanje. Problem ienja slike uspjeno je rijeen primjenom emulzija na bazi
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

Pemulena TR2. Po sastavu kopolimer poliakrilne kiseline


slian Carbopolu, umreene dugolananim metakrilatom, Pemulen TR2 uinkovito se primjenjuje za pripremu
emulzija ulja u vodi, bez nunosti dodavanja sapuna ili
tenzida. Za potpuno uklanjanje slojeva neistoe i laka,
kao i preslika iz prethodnih zahvata, upotrijebljene su
emulzije sastavljene od vodenog gela na bazi Pemulena
TR2 i benzil alkohola. Svojstva emulzija modificirana
su namjetanjem pH vrijednosti te dodavanjem kelata
i tenzida. ienje tim tipom emulzija omoguilo je
kombinirano djelovanje vode, otapala, kelata, tenzida i
fizikalne snage polimera, uz istovremeno zadravanje
pH vrijednosti u intervalu koji nije opasan za slikani sloj.
Slika je nakon ienja izravnata u prirunoj komori za
vlaenje, rekonstruirani su nedostajui dijelovi platna te
je podstavljena novim platnom. Oteenja osnove rekonstruirana su toniranom tutkalno-krednom preparacijom,
uz dodatak male koliine lanenog ulja. Uslijedio je podslik
gva bojama, nanoenje zatitnog sloja laka na bazi damar
smole, retu pigmentima vezanima kanadskim balzamom
te nanoenje zavrnog sloja laka na bazi akrilnih smola.
z. l.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |11

Bok Palanjeki
Kapela Sv. Petra i Pavla
1. Predaja kljueva sv. Petru, nepoznati slikar, druga pol. 18. st., ulje na platnu, 105 x 54 cm
2. Sv. Petar, nepoznati slikar, druga pol. 18. st., ulje na platnu, 83 x 55 cm
3. Sv. Pavao, nepoznati slikar, druga pol. 18. st., ulje na platnu, 54 x 55 cm
BROJ DOSJEA: 7744, 7745, 7746, Zagreb, Zmajevac 8
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Slike nepoznatog autora Sv. Petar i Sv. Pavao nalazile su se
na glavnom oltaru drvene kapele Sv. Petra i Pavla u Boku
Palanjekom, dok je slika Predaja kljueva sv. Petru bila
smjetena na desnom bonom zidu kod ulaza u kapelu.
U sklopu programa Preventivna zatita, konzerviranje i
restauriranje sakralnog inventara na podruju Zagrebake nadbiskupije u 2011. godini na slikama je u Zavodu
proveden cjelovit konzervatorsko-restauratorski zahvat.
Nakon pregleda umjetnina te ispitivanja povrine u UV
dijelu spektra, ustanovljeno je da su slike s oltara bile
podvrgnute prijanjim zahvatima popravaka, zbog ega
je bio nanesen i preslik. Povrina slika bila je prekrivena
slojem poutjelog laka i mreom krakelira. Na dijelovima, naroito uz donje rubove, preparacija i slikani sloj
su nedostajali. Na slici Sv. Pavao zateene su i sitnije
perforacije platna u sredinjem dijelu. Slika Predaja kljueva sv. Petru nije bila preslikana, no uoena su oteenja
platnenog nosioca zbog naina na koji je bila napeta na
podokvir tutkalom je bila zalijepljena na podokvir od
hrastovine ije su promjene uzrokovale pucanje platna.
Stoga se pristupilo zahtjevnoj demontai podokvira; letvice
Slika 1. Predaja kljueva sv. Petru, prije radova
Slika 2. Predaja kljueva sv. Petru, nakon radova

su stanjivane piljenjem i dlijetom, dok nisu u cijelosti


uklonjene. Slike su nakon demontae oiene s poleine, a s lica je uklonjen sloj poutjelog laka. Izvedena je
konsolidacija nestabilnih slojeva osnove i slikanog sloja
te ravnanje nosioca na niskotlanom toplinskom vakuumskom stolu. Na mjestima gdje je nosilac nedostajao,
umetnute su intarzije platna slinog tkanja, a poderotine
su sanirane lijepljenjem. Budui da su rubovi platna
slika s oltara bili oslabljeni i troni, ojaani su metodom
podstavljanja trakama (strip-lining), dok je slika Predaja
kljueva sv. Petru podloena novim lanenim platnom, jer
nije ni imala rubove. Slike su napete na nove drvene
podokvire s klinovima prilagoene izvornim formatima
slika. Slijedila je nadoknada nedostajuih slojeva slike
krediranje toniranim kitom te podlaganje lokalnog tona
gva bojama. Potom je nanesen sloj laka na bazi mastiks
smole, a zatim i zavrni retu. Poleina slika zatiena je
beskiselinskim kartonom, nakon ega su djela pohranjena
u uvaonici Biskupskog dvora u Sisku.
i. sa.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |12

Buje
Kula Sv. Martina
Srednji vijek/novi vijek
BROJ DOSJEA: 2116, Svetvinenat, Jurii 7
PROGRAM PREMA UGOVORU S GRADOM BUJAMA
Peterokutna kula Sv. Martina nalazi se na najistaknutijoj
zapadnoj toki povijesne urbane jezgre grada Buja. Kula
je bila dio sustava srednjovjekovnih gradskih fortifikacija koje su opasavale naselje, a izgledom se izdvajala od
ostalih, klasinih etverokutnih kula.
Kula Sv. Martina do polovice 20. st. koritena je kao
stambeni objekt, a onda biva naputena i preputena
postupnom propadanju. Unutranjost kule, koja je u
cijelosti istraena, u tlocrtu je peterokutna, maksimalnih
dimenzija 4 x 5 m. Ispred kule istraen je raspoloiv
prostor izmeu istonog zida kule i sjevernog zida kue
na k. . 76 k. o. Buje.
Na poetku istraivanja trebalo je ukloniti povrinski
sloj tamne zemlje s dosta recentnog otpada (SJ 1). Ispod
toga sloja dolo se do sloja smekaste zemlje (SJ 2) s
nalazima koji se mogu datirati u 18. ili 19. st., a koji su
vezani uz razdoblje funkcioniranja kule kao stambenog

objekta. Ono to je osobito zanimljivo je potpuni nedostatak pokretnih arheolokih nalaza koji bi prethodili
spomenutom razdoblju. Naime, ispod SJ 2 pojavljuju
se nasipi glinovite zemlje u kojima potpuno nedostaje
pokretni arheoloki materijal.
Ispred kule, ispod povrinskih slojeva s recentnim
otpadom (SJ 17) dolazi se do sloja tamnije zemlje u kojoj
se uglavnom pronalazi pokretni arheoloki materijal koji
se moe datirati u 18. i 19. st., a povezan je s polukrunim
zidom krune pei koja je pripadala kui na k. . 76 k.
o. Buje.
Arheoloka istraivanja provedena u unutranjosti kule
Sv. Martina u Bujama naalost nisu rezultirala velikim
brojem novih nalaza koji bi posluili u procjeni datacije
gradnje objekta.
j. v.

Slika 1. Buje, kula Sv. Martina, pogled na kulu sa sjevera


Slika 2. Buje, kula Sv. Martina, pogled na polukruni dio krune pei iz susjedne kue

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |13

Buje
Mazurija
Novi vijek
BROJ DOSJEA: 2157, Svetvinenat, Jurii 7
PROGRAM PREMA UGOVORU S GRADOM BUJE
Zbog izrade urbanistiko-prostornog plana ureenja podruja Mazurija, na kojem se otvara nova gospodarska
zona, obavljeno je arheoloko rekognosciranje podruja
Mazurija kod Buja tijekom kolovoza 2011. godine.
Nakon provedenog terenskog pregleda, moe se sa
sigurnou utvrditi da na navedenom prostoru ne postoje
materijalni ostaci koji bi se mogli pripisati arheolokim
populacijama (pokretni i nepokretni kulturni materijal) iz
prapovijesti, antike i srednjeg vijeka, dok u iroj zoni nalazimo vei broj objekata graditeljske batine te potencijalne
arheoloke lokalitete. U neposrednoj blizini, sjeverno od
podruja Mazurija, uzdie se gradina Markovac na kojoj
je potvrena prisutnost bedema i prapovijesne keramike.
Takoer arheoloki nalazi poput prapovijesne i antike
keramike prisutni su na prostoru Kaldanije, Fratrije i
Katela koji se takoer nalaze relativno blizu.
Slika 1. Mazurija, podruje pregleda
Slika 2. Mazurija, trasa Parenzane

Dio trase Parenzane koji prolazi kroz zapadni i sjeverozapadni dio pregledanog podruja potrebno je zatititi
od svakog oblika ugroenosti. Prije bilo kakvih radova
i zahvata u prostoru, treba zatraiti posebne uvjete od
Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture RH u Puli
jer trasa Parenzane pripada kulturnoj batini ne samo
hrvatskog dijela Istre nego i slovenskog i talijanskog dijela.
Zabiljeeno je nekoliko suhozida koji imaju ambijentalnu vrijednost kultiviranog krajolika te dva ovea kamena,
pravilno poloena iznad tla, kojima se ne moe sa sigurnou odrediti namjena. S obzirom na rezultate terenskog
pregleda i blizinu arheolokih lokaliteta, navedeni prostor
je najvjerojatnije koriten kao prostor za ispau.
i. pl.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |14

Buzet
Crkva Sv. Jurja muenika
Sv. Andrija, sv. Juraj i sv. Lucija
Nepoznati autor, 1612.1614. g.
Ulje na platnu, 368 x 184 cm
BROJ DOSJEA: 7655, Zagreb, Zmajevac 8
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Slika Sv. Andrija, sv. Juraj i sv. Lucija smjetena je na zidu
crkve Sv. Jurja bono od glavnog oltara, dok se s njegove
druge strane nalazi slika Sv. Barbara, sv. Apolonija, sv.
imun i sv. Longin. Pretpostavlja se da su slike, zajedno s
oltarnom palom koja prikazuje Bogorodicu s Djetetom
okruenu medaljonima s otajstvima Ruarija (Bogorodica
od sv. Ruarija), djelo istoga autora, nastale nakon obnove
crkve poetkom 17. stoljea te ine jedinstvenu cjelinu
s obzirom na poloaj svetaca na bonim slikama koji
su prikazani u poluprofilu, okrenuti prema Bogorodici.
Prema grbu obitelji Priuli koji je naslikan uz donji rub
oltarne pale, slike se datiraju u vrijeme kad je Francesco
Priuli bio providur i isljednik za Istru, izmeu 1612. i 1614.
godine ili neposredno nakon toga.
Zbog nestabilnosti slikanog sloja, slika je in situ primarno konzervirana. U Zavodu su pregledom stanja uoena raznovrsna oteenja te velike povrine s preslicima.
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

Oslabljena preparacija i vezivo uzrokovali su otpadanje


slikanog sloja, naroito u sredinjem dijelu koji je u manjoj mjeri od gornjega dijela slike bio preslikan. Takoer,
lakune razliitih veliina i osipajui lak prekrivali su ponajvie sredinji dio slike. Rubovi platna bili su oteeni
zbog neadekvatnog naina uvrivanja slike platno
je bez podokvira, kovanim avlima bilo privreno za
drvenu oplatu oltara.
Zbog loega stanja izvornih slojeva, odlueno je da se
preslici sauvaju. Uklonjeni su povrinska prljavtina i
poutjeli lak. Platno je izravnato na toplinskom vakuumskom stolu, a potom je slika podstavljena novim lanenim
platnom. Rekonstrukcija oteene preparacije izvedena je
toniranim kitom. Slika je napeta na novi drveni klinasti
podokvir, zavrno lakirana i retuirana smolnim bojama.
v. p.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |15

Buzet
Petrapilosa
Prapovijest/srednji vijek/novi vijek
BROJ DOSJEA: 2091, Svetvinenat, Jurii 7
PROGRAM PREMA UGOVORU S GRADOM BUZETOM
Tijekom 2011. nastavljeni su radovi konstruktivne i graevinske sanacije najugroenijih dijelova srednjovjekovne
utvrde Petrapilosa, kod sela Runjak, nedaleko od Buzeta.
Ovogodinji su radovi bili usmjereni na juni zid palasa
i glavne kule utvrde, a prilikom njihove pripreme bilo je
nuno provesti i arheoloka istraivanja.
Ovogodinja istraivanja provodila su se na prostoru
Sektora II, u kvadrantima D5, E3-E5 i F3-F5, odnosno
obuhvaen je prostor izmeu ulaza u prostor palasa i
njegova pregradnog zida te prostor uz juni zid palasa,
ukupne povrine 64 m. Iskopavanje je obavljeno u cilju
prikupljanja kamena za potrebe graevinske sanacije te
daljnjeg prikupljanja podataka o stratigrafiji nalazita.
Vrlo sloena i dugotrajna stratigrafska sekvenca registrirana na tom lokalitetu pokriva razdoblje od razvijenog
srednjeg vijeka do ranog novog vijeka. Pronaeni su i
malobrojni nalazi koji pripadaju prapovijesnom, odnosno
bronanom dobu.
Osim relativnokronolokih odnosa, prikupljeni nalazi
omoguuju i apsolutnokronoloko datiranje slojeva zastupljenih u stratigrafskoj sekvenci Petrapilose. Najstariji
se sloj (SJ 1031), s obzirom na malu koliinu prikupljenih
pokretnih arheolokih nalaza, moe okvirno datirati u
bronano doba, odnosno u drugo tisuljee prije Krista.
Koliina pokretnog arheolokog materijala prikupljenog
u srednjovjekovnim slojevima omoguila je njihovo preciznije datiranje. Radiokarbonska analiza provedena na
uzorku ugljena iz najstarijeg srednjovjekovnog sloja (SJ
1030) pokazala je da je najvjerojatnija datacija izuzetog
uzorka druga polovica 11. stoljea.

Sljedei, vrlo vaan podatak o apsolutnom datiranju


moe se iitati iz sloja paljevine SJ 1037. U tom je sloju
pronaen srebrni denar akvilejskog patrijarha Gregorija
di Montelonga koji je vladao od 1251. do 1269. godine.
Razdoblje njegove vladavine stoga je terminus ante quem
non tog sloja koji vrlo vjerojatno korespondira s odreenim
ruilakim inom kojemu je utvrda bila podvrgnuta. Kako
nam je iz povijesnih izvora poznato da je utvrda ruena
1274., ini se realnom pretpostavka da je taj sloj nastao
kao posljedica spomenutih ruenja. Prema iznesenom
zakljuku, slojevi izmeu SJ 1030 i SJ 1037, odnosno slojevi
SJ 1029 i 1039 mogu se okvirno datirati u 12. stoljee. Tu
pretpostavku potvruje i numizmatiki nalaz u sloju SJ
1039. Rije je o srebrnom denaru mletakog duda Orija
Malipiera koji je vladao izmeu 1178. i 1192. godine.
Slojeve koji se poinju pojavljivati iznad SJ 1037 moe
se datirati uz pomo prikupljenih ulomaka uvezenog
skupocjenijeg glaziranog posua. Takvo posue je novitet kasnog srednjeg vijeka, a za njega postoje ve dobro
razraene tipologije i kronologije. Posljednji, odnosno
najvii slojevi ponovno odgovaraju razdobljima destrukcije. Korespondiraju s vremenom naputanja utvrde, a
pronaeni paljevinski sloj SJ 1006 potvruje pretpostavke
o poaru koji je utvrdu zahvatio dvadesetih godina 17. st.
i okonao proces njezina naputanja.
Svi arheoloki radovi prethodili su konzervatorskorestauratorskim zahvatima na junom zidu glavne kule
i palasa utvrde.
j. v.

Slika 1. Buzet, Petrapilosa, pogled na utvrdu s istone strane


Slika 2. Buzet, Petrapilosa, primjeri grubih kuhinjskih lonaca pronaenih u SJ 1029, stanje prije provedene restauracije

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |16

Cavtat
Kua Bukovac, Muzeji i galerije Konavala
1. Studija stare dame, Vlaho Bukovac, 19. st., ugljen na papiru, 59,6 x 47,5 cm
2. Portreti dr. Bendonija i Mengola, Vlaho Bukovac, 19. st., olovka na papiru, 24 x 32 cm
3. Skica za portret Iva Raia, Vlaho Bukovac, 19. st., olovka na papiru, 27,5 x 23 cm
4. Portret Paska Sukna, Vlaho Bukovac, 19. st., olovka na papiru, 28 x 23 cm
BROJ DOSJEA: 1828/4, Dubrovnik, Batahovina bb
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Na etiri crtea Vlahe Bukovca iz muzeja Kua Bukovac
u 2011. godini u Zavodu je proveden cjelovit konzervatorsko-restauratorski zahvat. Crtei su izvedeni olovkom
ili ugljenom na tvornikom papiru vrlo slabe kvalitete.
Oteenja u vidu manjih poderotina, nedostataka papira,
smeih mrlja te blage zahvaenosti plijesnima po cijeloj povrini bila su prisutna u odreenoj mjeri na svim
crteima. Na poleini crtea nalazile su se naljepnice s
podacima i ljubiasti peat umjetnike galerije. Na nekima
su inventurni brojevi napisani kemijskom olovkom ili
drvenom bojom na papiru crtea.
Sa svih crtea uklonjene su povrinske neisti mekom
etkom i Wishab spuvom te skalpelom. Da bi se sprijeilo
daljnje stvaranje plijesni, crtei su dezinficirani 0,5%-tnim
ortofenilfenolom u etilnom alkoholu. Laganim vlaenjem
i organskim otapalima uz pomo vakuuma uklonjene su
naljepnice i trake s poleina (za smee trake upotrijebljena
je voda i vodena para iz ultrasoninog ovlaivaa, dok su
ljepljive trake /selotejp/ uklonjene acetonskim parama).
Peatna je tinta ublaena na vakuumskom stolu izvlaenjem na bugaicu, i to tako da je najprije upotrijebljena
destilirana voda, a zatim aceton. Postupak je ponavljan
sve dok na bugaici vie nije bio vidljivog traga boje. Sva
su otapala detaljno isprana toplom vodom, tehnikom
plutanja na ploi u kadi. Nakon postupka pranja pristupilo
se neutralizaciji kalcij-hidroksidom (pH9).
Slika 1. Studija stare dame, prije radova
Slika 2. Studija stare dame, nakon radova

Crtee olovkom s izraenim starosnim mrljama (foxing)


trebalo je izbijeliti. To je izvedeno tehnikom bijeljenja na
suncu, pod UV folijom, s vrlo dobrim rezultatima. Rubovi crtea ojaani su 9-gramskim japanskim papirom
Tengujom i metil-celuloznim ljepilom Tylosa MH 300P na
rasvjetnom stolu. Na mjestima gdje je crte nedostajao,
izveden je retu pastelima.
Prljavtina na crteu Studija stare dame izvlaena je
mokrim tretmanom na vakuumskom stolu. S prednje
strane, crnim markerom na Melinex foliji ocrtan je oblik
crtea da bi se prikaz zatitio tijekom postupka. Crte je
potom postavljen preko bugaice na vakuumski stol, lice
je prekriveno Melinex folijom, te je poprskan otopinom
etilnog alkohola i vode u omjeru 1:1. Postupak je ponavljan
vie puta, a margine su nakon toga oiene gelom Tylose
uz nanoenje amonijaka mekom etkom. Nakon suenja,
crte je vlaen ultrasoninim umidifikatorom u komori da
bi se opustio. Na margine su ljepilom Tylose zalijepljene
trake 17-gramskog japanskog papira te je istim ljepilom
crte trakama postavljen na drveni okvir radi suenja.
Izravnat je bez izravnog dodira s drugim materijalima.
Svi tretirani crtei pohranjeni su u paspartue i vraeni
vlasniku.
sam. se

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |17

Cerovlje
Possert
Kasni srednji vijek/novi vijek
BROJ DOSJEA: 1896, Svetvinenat, Jurii 7
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Arheoloka istraivanja provedena 2011. za cilj su imala
daljnje definiranje dosad nepoznatih arhitektonskih dijelova utvrde, no prije svega prikupljanje graevinskog
materijala, odnosno uruenog kamenja zidova potrebnog
za planirane graevinske zahvate.
Kako su u prethodne tri arheoloke kampanje definirani
gabariti palasa utvrde te je utvreno da se u njegovu nastavku prema zapadu nalazilo manje unutarnje dvorite,
odlueno je da se nastavi s istraivanjem prostora palasa,
a u prostoru opkopa utvrde sa sjeverne strane unutarnjeg
dvorita s istraivanjem slojeva koji nisu bili iskopani u
prethodnim istraivakim kampanjama. Tako su u Sektoru
II istraeni kvadranti B1 i B2 te u Sektoru I kvadrant F3.
Istraivanjima provedenim u unutranjosti palasa uglavnom se prikupio potreban graevinski materijal, dok su
pokretni arheoloki nalazi bili iznimno rijetki. Istraen
je prostor uz juni zid palasa (SJ 4A), na kojemu nisu
sauvani nikakvi otvori, to je i razumljivo ako znamo da
njegova sauvana visina dosee najvie jedan metar. Situacija s iznimno malom koliinom pokretnog arheolokog
materijala u unutranjosti palasa poznata je i iz prethodnih
istraivanja. To bi se moglo objasniti injenicom da je
unutranjost zgrade bila detaljno ispranjena prije njezina
naputanja i da je u vrijeme ruenja bila potpuno prazna.
Istraeni prostor opkopa utvrde donosi potpuno drukiju sliku. Na tom je dijelu iskopa istraen tek najdublji
arheoloki sloj koji tijekom prethodnih kampanja nije bio
iskopan. Rije je o sloju SJ 41, nad matinom stijenom, na
priblino 2,5 m od dananje hodne razine. S obzirom na
istraeni prostor, u sloju je pronaeno razmjerno mnogo

pokretnog arheolokog materijala. Rije je prije svega o


ulomcima grubog kuhinjskog te luksuznijeg glaziranog
stolnog posua. Osim toga, pronaena je i manja koliina
eljeznih avala. Sav pronaeni materijal moe se datirati
u razdoblje od 14. do 17. stoljea.
Glavnina financijskih sredstava usmjerena je na graevinsku sanaciju junog zida kule. Zid se prije poetka
graevinskih radova nalazio u izrazito loem stanju, to se
osobito odnosi na gornje dijelove zida i zidne perforacije.
Najprije je nainjen projekt skele s posebnom obradom
spajanja i uvrivanja skele na statiki ugroen dio graevine. Nakon montae skele s vanjske i unutarnje strane
zida (181 m) pristupilo se uklanjanju brljana. Slijedila je
demontaa nestabilnog dijela krunita s ienjem veziva
i krunita, zatim zidanje mase zida bukom spravljenom
od ivog vapna te zavrna rekonstrukcija krunita u visini
od 30 cm sa bukom od hidraulikog vapna. Zatim su
rekonstruirane sauvane pukarnice i prozori na unutarnjem i vanjskom platu zida te zidni plat koji je bio
osobito oteen u gornjim dijelovima zida. Na trojim
sauvanim vratima kojima se neko komuniciralo izmeu palasa i kule, bilo je potrebno rekonstruirati palete
i demontirati postojee te montirati nove erte izraene
od odgovarajueg materijala. Na veini prozora trebalo je
zamijeniti postojee erte.
Rekonstrukcija je izvedena hidraulikom bukom. Zidanje sruenih dijelova izvoeno je originalnim materijalom
prikupljenim u vrijeme arheolokih istraivanja prole i
ove godine.
j. v.

Slika 1. Cerovlje, Possert, pogled na utvrdu s istoka nakon dovrenih konzervatorsko-restauratorskih radova na
junom zidu glavne kule
Slika 2. Cerovlje, Possert, ulomak oboda zdjelice iz skupine kasne arhajske gravirane keramike

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |18

Cres
Muzej samostana Sv. Franje
Odmor na bijegu u Egipat
Nepoznati autor, poetak 17. st.
Ulje na platnu, 72 x 108 cm
BROJ DOSJEA: 1908/5, Rijeka, Uarska 26
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Slika nepoznatoga autora iz zbirke Muzeja franjevakog
samostana u Cresu prikazuje Svetu obitelj dok se odmara na bijegu u Egipat, s anelima koji beru plodove i
nude ih Isusu i Djevici Mariji. Platno slike zateeno je
u oksidiranom stanju, kruto i deformirano, s brojnim
mehanikim oteenjima te dublirano krobnim ljepilom
na novo platno grubljeg tkanja i debljih niti. Rubovi slike
bili su odrezani, ravnim i pravilnim rezom. Na brojnim
mjestima slikani sloj i preparacija otpali su od nosioca, a
uz mehanika oteenja platna i rubove slike bili su nestabilni i odignuti od nosioca. Mrea izraenih krakelira
prekrivala je dijelove slike. Vidljivi su bili zakiti, grubo
i neuredno naneseni te preslici i potamnjeli retui. Na
pojedinim dijelovima slikanog sloja dolo je do kemijskih
promjena sastava boje, to je uzrokovalo promjenu i
tamnjenje tonova. Zatitni je sloj oksidirao i bio prekriven
gustim slojem povrinske neistoe. Slika je bila napeta na
podokvir novije, jednostavne izrade te uokvirena drvenim
profiliranim monokromnim ukrasnim okvirom. Drvo je
bilo crvotono, sasueno, a kutovi okvira raspucani.
Godine 2010. slika je dopremljena u Restauratorski
odjel u Rijeci. Dokumentirano je zateeno stanje. S poleine je uklonjena nataloena praina i zatitna kartonska ljepenka. Na drvenim elementima provedena je dezinsekcija.
Konzervatorska istraivanja obuhvatila su detaljan pregled
slike optikim pomagalima i mikroskopom pod dnevnim,
kosim te u UV i IC dijelu spektra. Laboratorijske analize
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

provedene su na est uzoraka slikanih slojeva, a potom


su provedene probe topivosti za uklanjanje prljavtine i
naknadno nanesenih slojeva. Sondiranjem je utvreno
stvarno stanje ouvanosti slikanog sloja. Sloj povrinske
neistoe i oksidirani lak uklonjeni su sa slikanog sloja,
koji je zatim preventivno zatien japanskim papirom.
Nakon to je slika demontirana s podokvira, uklonjeno
je staro platno kojim je bila podloena. S poleine su
zatim uklonjene zakrpe, povrinske neistoe i ostaci
ljepila. Nestabilni dijelovi preparacije i slikanog sloja su
konsolidirani. Platneni nosilac je izravnat, a nedostajui
dijelovi reintegrirani prepariranim platnom slinog tkanja
i debljine niti. Izvorno je platno podloeno novim i napeto
na novi drveni podokvir s istakom i kutnim klinovima za
rastezanje. Otpala preparacija rekonstruirana je kitom
nanoenim kistom, imitirajui strukturu izvornog sloja.
Retu oteenja izveden je u dvije faze: pokrivnom bojom
i zavrni retu lazurama. Potom je prskanjem nanesen lak.
Na ukrasnom okviru radovi su obuhvatili dezinsekciju,
stolarsku sanaciju, uklanjanje povrinske neistoe, rekonstrukciju, krediranje i retu oteenja te lakiranje. Slika
je postavljena u ukrasni okvir, a s poleine je zatiena
kartonom. Sve su faze konzervatorsko-restauratorskih
radova dokumentirane. Umjetnina je prije transporta
zatiena folijom sa zranim jastucima te vraena vlasniku.
g. b.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |19

akovec
Franjevaka crkva Sv. Nikole biskupa
Arkaneo Gabrijel
Josip Straub, oko 1746. g.
Drvo, pozlaeno, polikromirano, 154 x 81 x 47 cm
BROJ DOSJEA: 7645, Zagreb, Zmajevac 8
PROGRAM PREMA UGOVORU S FRANJEVAKIM SAMOSTANOM SV. NIKOLE U AKOVCU
Glavni oltar Sv. Nikole rad je mariborskoga majstora
Josipa Strauba ijoj se radionici pripisuju i sve skulpture
na njemu. Monumentalna arhitektura oltara baroknih
oblika zauzima cijelo svetite. U sredinjem dijelu oltara
nalazi se pala sv. Nikole, a s njezine lijeve i desne strane,
izmeu snanih stupova u konveksno-konkavnoj izmjeni,
smjetene su velike skulpture crkvenih otaca (sv. Georgije,
sv. Ambrozije, sv. Jeronim i sv. Augustin). Na atici glavnog
oltara est drvenih, pozlaenih i polikromiranih skulptura
okruuje sliku Sv. obitelji to su sjedee skulpture alegorijskih prikaza Ufanja i Ljubavi te etiri stojee skulpture
arkanela (Mihael, Gabrijel, Rafael i Urijel (?).
Na zaobljenom segmentnom zabatu oltara nalaze se
dvije manje skulpture lebdeih anela.
Konzervatorsko-restauratorski radovi na etiri skulpture
sredinje zone oltara dovreni su 2006. godine, a 2008.
poeli su radovi na atici. Skulptura arkanela Gabrijela
dopremljena je u Zavod potkraj 2010. godine s vidljivim
oteenjima drvenog nosioca crvotoinom te nestabilnom i mjestimino otpalom preparacijom, ponajvie na
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

istaknutim prevratima draperije. Pozlata je bila istanjena,


ponegdje preslikana ili nadomjetena broncom u prahu
koja je posve oksidirala. Inkarnat je bio taman i viekratno
preslikan. Skulpturi su nedostajali dijelovi draperije, prsti
desne ruke i vei dio lijeve ruke.
Tijekom 2011. godine proveden je cjelovit konzervatorsko-restauratorski zahvat na skulpturi koji je obuhvatio:
konsolidaciju drvenog nosioca degradiranog crvotoinom,
podljepljivanje odignute preparacije tutkalom otopinom,
uklanjanje premaza broncom na pozlati draperije te povrinske neistoe i potamnjelog laka s inkarnata. U prijanjoj intervenciji neprikladno privrena, lijeva je aka
odvojena od podlaktice. U lipovu drvetu rekonstruirani
su nedostajui dijelovi i uvreni na pripadajua mjesta.
Na pozlaenoj draperiji oteenja su zatvorena kitanjem,
postavljena je obraena kredno-tutkalna preparacija. Nadoknada pozlate izvedena je zlatom u listiima na bolusnoj
osnovi, a dijelovi matirane pozlate retuirani su zlatom u
prahu. Izveden je retu oteenja inkarnata.
s. h.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |20

elopeci
Crkva Sv. Vienca
Ulomci arhitekture oltara
Nepoznati autor, 16. st.
Drvo, polikromirano, pozlaeno, 35 x 239 cm, 26 x 239 cm
BROJ DOSJEA: 2084/2, Dubrovnik, Batahovina bb
PROGRAM PREMA UGOVORU S DOMINIKANSKIM SAMOSTANOM U DUBROVNIKU
Dva ulomka oltarne arhitekture pronaena su u prostoru
nekadanjeg dominikanskog samostana u elopecima,
no nije poznato jesu li izvorno pripadali nekom od oltara
crkve Sv. Vienca. Prema obliku, moe se zakljuiti da je
rije o sredinjem dijelu arhitrava.
Oba ulomka raena su jednakom tehnologijom: na dasci
osnove aplicirani su rezbarija i ukrasni profili. Rezbarija je
lijepljena, a ukrasni profili su dodatno uvreni kovanim
avlima. Drvena je plastika pozlaena na polimentu, a
osnovu ini plavi polikromirani sloj. Cjelovitije sauvan
ulomak je kvalitetan rad s minuciozno izvedenom rezbarijom. Ukrasni motivi cvijea, lia i palmeta te motiv ptica
koje jedu iz kantarosa oblikovani su preciznim i otrim
rezovima u plitkom reljefu.
Aktivna bioloka infestacija drvenog nosioca ulomaka
uzrokovala je smanjenje vrstoe materijala i degradaciju
dijelova rezbarene plastike i ukrasnih profila. Poputanje
lijepljenih spojeva i korozija avala dodatno su pridonijeli
gubitku dekorativnih elemenata. Slabljenje kohezivnih i
adhezivnih veza rezultiralo je delaminacijom slojeva, posvuda prisutnim odignuima, ljuskanjima i pulverzacijom
osnove, pozlate i polikromije. Povrina je bila prekrivena
slojem prljavtine.
Slika 1. Ulomak 1, prije radova
Slika 2. Ulomak 2, nakon radova

Dezinsekcija je izvedena kontaktnim insekticidom.


Odignuti slojevi osnove, polikromije i pozlate podlijepljeni
su injektiranjem vodene disperzije. Povrinska neistoa
uklonjena je koritenjem otapala u gelu. Drveni je nosilac konsolidiran lokalno, injektiranjem otopine akrilata.
Nedostajui dijelovi rezbarene plastike su, ovisno o tipu
oteenja, nadomjeteni koritenjem tapia drva balse
ili su zapunjeni kitom na bazi plutenog granulata i veziva.
Retu je izveden tako da su vidljiva polja bijele osnove
lokalno integrirana s okolnim tonom polikromije ili pozlate, koritenjem pigmenata u prahu vezanima otopinom
akrilata. Rekonstrukcije izvedene u drvu balse i zone zapunjene kitom tonski su usklaene sa zateenom lokalnom
bojom drvenog nosioca. Na retuirane zone nanesen je
zatitni zavrni lak. Provedeni zahvat na umjetnini prije
svega je bio usmjeren na stabiliziranje zateenog stanja
i konsolidaciju materijala. Stupanj rekonstrukcije oblika
i retua oslika s pozlatom izveden je u najmanjoj mjeri,
tek koliko je nuno za nesmetano sagledavanje likovne
cjeline ulomaka.
n. l.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |21

Donja Voa
Kapela Sv. Tome
Glavni oltar, 1736. g.
Drvo, rezbareno, polikromirano, 425 x 33 x 120 cm
BROJ DOSJEA: 44.1.1., Ludbreg, Trg Sv. Trojstva 15
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Godine 1736. u kapelu Sv. Tome postavljen je barokni
retabl. Konzervatorsko-restauratorski radovi na oltaru
provedeni su od 2006. do 2011. godine u tri faze: 1) istraivanje slikanog sloja i preventivno podljepljivanje, 2)
konsolidacija drvenog nosioca i dezinsekcija, 3) rekonstrukcija nedostajuih dijelova, uklanjanje preslika, lakova
i povrinske neistoe te nadoknada polikromije i pozlate.
Konzervatorska istraivanja ukazala su na postojanje nekoliko preslika na izvornom sloju posrebrenja s lazurno
slikanom mramorizacijom, a na nekim dijelovima i novijeg sloja vrlo tvrde krede. Probama ienja i uklanjanja
naknadno nanesenih slojeva oteen je izvorni sloj. Stoga
je odlueno da e se oltar prezentirati u sloju posljednjeg
uljanog preslika s kraja 19. stoljea.

Slika 1. Sv. Pavao, stanje tijekom radova


Slika 2. Oltar nakon radova

Oltar je bio u vrlo loem stanju. Crvotoinom uniteni


drveni nosilac konsolidiran je Paraloidom, nedostajui
dijelovi rekonstruirani su u lipovu drvetu, a na oslabljenim mjestima Aralditom s mikrobalonima kako bi se
smanjila teina i optereenje na staro drvo. S obzirom na
to da je Araldit novi i sintetiki materijal, odvojen je od
drveta tampon-zonom od drvenog kita, ime se osigurala
mogunost njegova uklanjanja bez oteivanja izvornog
nosioca. Polikromija je oiena od neprozirnih lakova
i prljavtine, a lakune su zapunjene kredom u nekoliko
slojeva. Povrine su zatiene Paraloid lakom. Podloga
za retu izvedena je akvarelom, a retu uljanim bojama.
Zatim je nanesen lak na bazi damar smole u terpentinu.
Oltar je vraen u kapelu potkraj listopada 2011. godine.
d. b.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |22

Dropkovec
Kapela Sv. Franje Ksaverskog
Oltar sv. Franje Ksaverskog
Claudius Kautz, oko 1740. g.
Drvo, polikromirano, pozlaeno, 483 x 350 x 120 cm
BROJ DOSJEA: 6565, Zagreb, Zmajevac 8
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Glavni oltar kapele Sv. Franje Ksaverskog datiran je izmeu 1740. i 1745. godine i pripisan Claudiusu Kautzu.
Premda izvorna lokacija glavnog oltara nije poznata, pretpostavlja se da nije izraen za kapelu Sv. Franje Ksaverskog. Rije je o jednom od rijetkih atektonskih retabla na
podruju sjeverozapadne Hrvatske, graenom u obliku
velike pokaznice od oblaka proetih zrakama koji okruuju
sredinji kip sv. Franje Ksaverskog. Prikaz apoteze sveca
upotpunjen je brojnim sudionicima. Tri velike skulpture
anela lebde u oblacima oko sveca, prinosei mu njegove
atribute: koljku s vodom, raspelo i hodoasniki tap. Uz
sveeve noge sjede etiri mala Indijca, a nekoliko figurica
anela i aneoskih glava rasporeeno je po ostalim oblacima. Iznad sveeve glave nalazi se kartua s naknadno
dodanim natpisom Indijanski apostol. Digitalnom je radiografijom ispod preslika otkriven ostatak izvornog ali
neitljivog natpisa, vjerojatno kronograma. Ispod kipa sv.
Franje na zidanoj menzi konkavno-konveksnih stranica
lei drveno svetohranite iz druge polovice 18. stoljea.
Pozlaene vratnice svetohranita u reljefu prikazuju raspetoga Krista, a s lijeve i desne strane svetohranita nalaze
se skulpture anela-herma te sv. Joakima i sv. Zaharije
na bonim volutama.
Oltar sv. Franje demontiran je 2007. godine, kada je
poela obnova crkve. Osim nakupina povrinske neistoe,
cjelokupni drveni nosilac retabla bio je jako degradiran

crvotoinom, a donji dijelovi arhitekture i mikrobiolokom


infestacijom. Oteenja su uzrokovana i uruavanjem oltara 1970-ih godina, kada je nosiva konstrukcija oteena
te naknadno dodatno ugroena nepravilnim sastavljanjem,
stoga je bila naruena i stabilnost oltara.
Konzervatorsko-restauratorski postupak poeo je preventivnom zatitom postojee polikromije japanskim
papirom te fumigacijom retabla in situ, a potom i dezinsekcijom gama-zraenjem u Institutu Ruer Bokovi u
Zagrebu. Rezultati provedenih istraivanja (kemijsko-mehaniko sondiranje, analiza stratigrafskih mikrouzoraka,
analiza pigmenata i veziva, probe topivosti slikanog sloja,
digitalna radiografija) usmjerili su tijek i metode radova.
Odlueno je da se restauratorskim postupcima na oltaru
zadre gotovo svi povijesni slojevi osim premaza kojim
se u jednoj od naknadnih intervencija oponaala pozlata
i preslika na odreenim dijelovima. Takoer je bilo potrebno ukloniti sloj poutjelog damar laka na kipovima.
Povrinske neistoe uklonjene su s poleine oltara
i stabilnih dijelova polikromije. Izvaeni su korodirani
avli i vijci, a sauvane su izvorne eljezne kuke koje su
oiene i premazane zatitnim premazom. Raslojeni i
odignuti oslik podlijepljen je kombinacijom akrilne i organske otopine, osim u sluaju plavog obojenja neba na
ploama potkonstrukcije, koji se zbog specifine strukture
otapao pod svim polarnim sredstvima. Stoga je njegova

Nastavak kataloke jedinice na sljedeoj stranici

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |23

povrina premazana otopinom sintetske smole u niskoaromatinom ugljikovodinom otapalu, a oteenja


na nosiocu tog obojenja ispunjena su akrilnim kitom.
Nakupine povrinske prljavtine s njega su uklonjene
postupkom suhog ienja, Wishab spuvom i gumom
u prahu, a na ostalim dijelovima gdje nije bilo opasnosti
za stabilnost oslika, sloj neistoe je uklonjen otopinom
triamonij-citrata.
Elementi drvenog nosioca konsolidirani su otopinom
sintetske smole. Rasueni i raspucani spojevi u drvenom
nosiocu su uvreni, a nedostajui dijelovi arhitekture,
skulptura i ukrasa rekonstruirani su jelovim i lipovim
drvom te s izvornim dijelovima povezani drvenim tiplama
i lijepljeni polivinil-acetatnim vezivom i kitom od fine piljevine. Povrinska oteenja nosioca zapunjena su kitom.
Nosive grede oltara osigurane su dodatnim sidrenjem,
a stare poprene grede konstrukcije (evedre) oteene
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

crvotoinom zamijenjene su novima. Ostaci bioloke


infestacije i tvrdokorne prljavtine uklonjeni su skalpelom.
Nakupine poutjelog laka na inkarnatima i draperijama
su uklonjene, kao i premaz kojim se imitirala pozlata.
Nove drvene nadoknade i zakiti premazani su organskim
ljepilom, a zatim su nedostajui dijelovi preparacije rekonstruirani slijedei izvornu teksturu. Na obraenoj
povrini zakita izveden je retu u dvije faze gva bojama,
akvarelom, pigmentima u prahu, zlatnim i srebrnim listiima te djelomino lak bojom u zavrnoj lazuri. Oteenja
posrebrenih povrina zatvorena su slojem kredne osnove
na koju su polagani srebrni listii. Zlatnom lazurom
Maimeri lak boja premazani su dijelovi novog posrebrenja. Patiniranje je izvedeno akvarelnim bojama, uz retu
zlatom i srebrom u prahu.
s. g. i., m. w. z.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |24

Dubrovnik
Arhiv Dubrovake biskupije
1. Civilne i kaznene parnice, kodeksi br. 10 i 13, razni autori, od 1695. do 1797. g., rukopis na papiru, arhivski uvez,
razne dimenzije
2. Pozivi i crkvena sasluanja s opomenama, kodeks br. 1, razni autori, od 1695. do 1797. g., rukopis na papiru,
arhivski uvez, razne dimenzije
3. enidbeni oprosti, kodeksi br. 5 i 7, razni autori, od 1695. do 1797. g., rukopis na papiru, arhivski uvez, razne
dimenzije
4. Zaruke i enidbe, kodeksi br. 2, 6 i 10, razni autori, od 1695. do 1797. g., rukopis na papiru, arhivski uvez, razne
dimenzije
BROJ DOSJEA: 1565/36, Dubrovnik, Batahovina bb
PROGRAM PREMA UGOVORU S DUBROVAKOM BISKUPIJOM
Samostan Sv. Klare sagraen je potkraj 13. i poetkom
14. stoljea. Zbog ugleda koji je imao, bio je jedan od
najvanijih enskih samostana u Dubrovakoj Republici.
U dijelu samostana 1432. godine otvoreno je sirotite za
naputenu djecu. Kada su Dubrovnik osvojili Napoleonovi
vojnici, francuske su vlasti samostan pretvorile u konjunicu i skladite streljiva. Nakon Drugoga svjetskog rata,
samostan je prenamijenjen u ugostiteljski objekt i ljetno
kino. Godine 2004. u obnovljenome dijelu samostana
otvoren je Arhiv Dubrovake biskupije, u ijem e sklopu
biti i knjinica.
Zbog neprikladnih uvjeta pohrane, rukopisi su s terena
u veoma loem stanju dopremljeni u Arhiv. Izloenost prekomjernoj vlazi trajno je otetila papir. Mnogi listovi bili
su slijepljeni i prekriveni kolonijama plijesni i bakterija te
stoljeima taloenom povrinskom neistoom. Rukopis
je na nekim mjestima neitljiv jer je tinta izblijedjela ili se
razlila, dok su neki kodeksi pisani tzv. kiselom tintom koja
je rastopila papir. Najvea oteenja na listovima uoavala
su se po rubovima koji su bili iskrzani i istanjeni, a na
velikom broju papira bile su oite poderotine i nedostajui
dijelovi. Na nekim je mjestima papir toliko degradirao da
se na dodir pretvarao u prah.
Slika 1. Rukopis, stanje tijekom radova
Slika 2. Rukopisi pohranjeni u kutije, nakon radova

Kodeksi su uglavnom uvezani na arhivski nain ivanjem koncem preko dviju konih traka. Uvez je ponegdje
bio popustio pa su listovi virili iz bloka knjige. Korice su u
veem broju izraene od kartona, sa slinim oteenjima
kao i na unutranjosti knjiga: prisutne su bile mrlje od
bakterija i plijesni, vee i manje poderotine te nedostajui
dijelovi.
U zavodskoj restauratorskoj radionici zaprimljeno je
osam rukopisnih kodeksa koji su detaljno pregledani i
fotografirani. Uslijedilo je uklanjanje povrinskih neistoa suhim postupkom mekom etkom i gumom.
Slijepljeni listovi razdvojeni su pahtlom od bambusa.
Rukopisi su zatim podvrgnuti postupku dezinfekcije
prskanjem 0,5%-tnog ortofenil fenola i izolacijom tijekom
sedam dana u plastinoj vrei. Izmeu listova umetnuti
su tanki beskiselinski listovi kako ne bi ponovno dolo do
meusobnog sljepljivanja. Poderotine su konsolidirane na
malom broju listova, jer se veina nalazi u izrazito loem
stanju te bi bilo potrebno provesti potpuno ojaavanje, to
preventivnim zahvatom nije bilo planirano. Rukopisi su
pohranjeni u kutije od beskiselinskog kartona arhivske
kvalitete.
a. .

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |25

Dubrovnik
Arhiv Dubrovake biskupije
Matine knjige
Razni autori, od 1520. do 1825. g.
Rukopis na papiru i pergamentu, raznih dimenzija
BROJ DOSJEA: 1565/26, Dubrovnik, Batahovina bb
PROGRAM PREMA UGOVORU S DUBROVAKOM BISKUPIJOM
U obnovljenom dijelu samostana Sv. Klare u Dubrovniku
2004. godine otvoren je Arhiv Dubrovake biskupije u ijem e sklopu biti smjetena i knjinica sa zbirkom od oko
30.000 knjiga. Matine knjige donesene su iz matinih
upa, gdje su esto bile neprikladno pohranjene. Najvei
broj knjiga otetili su glodavci i insekti ili djelovanje vlage.
Tinte su zateene djelomino razlivene, a u velikom broju
i kisele (eljezno-galna tinta). Listovi su bili izguvani i
iskrzani po rubovima. Velik broj uveza bio je oteen, pa
su listovi ispadali iz blokova. Omoti rukopisa nisu bili
arhivske kvalitete te je njihova kiselost takoer otetila
papir koji je bio u veem broju knjiga sme i krt.

Slika 1. Prije radova


Slika 2. Nakon radova

Na oko pedeset najstarijih matinih knjiga provedeno


je suho uklanjanje povrinskih neisti (praine, fekalija
insekata, stvrdnutih kapljica voska i sl.) mekom etkom,
gumom i skalpelom. Uklonjene su i ljepljive trake parama
acetona, te metalne spajalice, platnene trake i kiseli omoti
u kojima su bili pojedini rukopisi. Pregibi na listovima
ispravljeni su teflonskom patulom, a poderotine su konsolidirane japanskim papirom i metil-celuloznim ljepilom.
Gdje je bilo mogue, ojaana su rebra na hrptu uveza, a
listovi koji su ispadali iz bloka spojeni su s ostatkom knjige.
Za pohranu najtee oteenih knjiga izraene su kutije
od beskiselinskog kartona arhivske kvalitete.
v. m.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |26

Dubrovnik
Biskupsko sjemenite
Rukopisi i inkunabule
Razni autori, 11.17. st.
Rukopisi na papiru i pergamentu, razni uvezi, inkunabule, razne dimenzije
BROJ DOSJEA: 1565/35, Batahovina b.b., Dubrovnik
PROGRAM PREMA UGOVORU S DUBROVAKOM BISKUPIJOM
Od 1941. godine pri Biskupskom sjemenitu u Dubrovniku
djeluje Klasina gimnazija Ruer Bokovi, koja je 1991.
stekla pravo javnosti. Sjemenite ima bogatu knjinicu u
kojoj su na neprikladan nain pohranjene mnoge knjige i
rukopisi koji su se uvali naslagani u drvenim ormarima u
neodgovarajuim mikroklimatskim uvjetima i nezatieni
(kutijama i kouljicama), zbog ega se graa nalazila u
iznimno loem stanju. Oteenja su nastala djelovanjem
vlage, insekata, plijesni, nakupljanjem praine i drugih
tetnih imbenika.
Na rukopisima i inkunabulama iz jednog ormara provedeno je suho uklanjanje povrinskih neistoa (praine,
fekalija insekata, stvrdnutih kapljica voska i sl.) mekom
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

etkom, usisivaem, Wishab gumom i skalpelom. Uklonjene su i ljepljive trake parama acetona, te metalne spajalice,
platnene trake i omoti ija je kiselost ugroavala rukopise.
Pregibi na listovima ispravljeni su teflonskom patulom.
Na najoteenijim knjigama poderotine su konsolidirane
japanskim papirom Tenguio i metil-celuloznim ljepilom.
Gdje je bilo mogue, ojaana su rebra na hrptu, a listovi
koji su ispadali iz bloka spojeni su s ostatkom knjige. Za
pohranu knjiga s prvih triju polica navedenog ormara,
izraene su kutije od beskiselinskog kartona arhivske
kvalitete.
a. .

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |27

Dubrovnik
Depo Biskupskog ordinarijata
Aneli svirai
Mato Celestin Medovi (1857.1920.)
Ulje na platnu, 78,5 x 47 cm
BROJ DOSJEA: 1565/33, Dubrovnik, Batahovina bb
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Slika Aneli svirai Mate Celestina Medovia (Kuna na
Peljecu, 1857.Sarajevo, 1920.) naslikana je na tvorniki
prepariranom lanenom platnu koje je avliima bilo napeto na neispravan podokvir. Slikani sloj bio je prekriven
prljavtinom po cijeloj povrini. Vidljivi su bili preslici i
retui. Po sredini kompozicije slikani je sloj bio nestabilan i djelomino otpao. Na ukrasnom okviru utvrena su
manja oteenja. Zateeno stanje je dokumentirano te su
provedena konzervatorska ispitivanja slike. Iz snimke u
UV dijelu spektra oitane su zone preslika, dok je snimka
u IC dijelu spektra pokazala podruja najveeg oteenja.
Slikani sloj bio je na vie mjesta prekriven uljnim preslikom, nanesenim irokim potezima kista preko zona
gdje nedostaje podloga izravno na platno, ali i ire, prekrivajui tako i fragmente izvornog oslika. Nakon ienja
prljavtine i uklanjanja uljnih retua (preslika), postalo je
Slika 1. Prije radova, snimka u infracrvenom dijelu spektra
Slika 2. Nakon radova

vidljivo da su u prethodnoj restauraciji slike napravljene


i odreene izmjene izvornog oslika. Infracrvena snimka
pokazala je da samo prvi dio potpisa u donjem desnom
kutu slike pripada izvornom sloju, dok je drugi napisan
bojom drugaije kvalitete, i to preko oteenja, djelomino i po samom platnu. U naknadnom restauratorskom
postupku taj dio nije bio retuiran.
Slika je na vakuumskom stolu podstavljena novim
platnom. Napeta je na novi podokvir. Oteenja u podlozi
rekonstruirana su kredno-tutkalnom otopinom. Poloen
je bazni retu temperom, slika je lakirana, a zatim je
izveden retu lak bojama. Zavrno lakiranje obavljeno
je prskanjem laka pod tlakom. Ukrasni okvir je oien,
oteenja su rekonstruirana i premazan je zatitnim
premazom na bazi voska.
n. k.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |28

Dubrovnik
Depo Biskupskog ordinarijata
Poklonstvo kraljeva
Giuseppe Salviati, druga polovica 16. st.
Ulje na platnu, 180 x 235 cm
BROJ DOSJEA: 1565/24, Dubrovnik, Batahovina bb
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Slika se nalazila na istonom zidu kapele Sv. Bernarda u
dubrovakoj katedrali. Poetkom Domovinskog rata bila je
ukradena, a nakon pronalaska, pohranjena je u katedrali.
2000. godine prenesena je u pinakoteku, a potom u depo
Dubrovake biskupije.
U Zavod je zaprimljena bez okvira, omotana o kartonski
valjak, iskidanih i oteenih rubova. Nakon to je odmotana s valjka, zateeno stanje je fotodokumentirano. UV
snimkom ustanovljen je niz tamnih mrlja koje pokazuju
uljne preslike. Postalo je vidljivo i loe stanje laka i svih
premaza iz prethodnih restauracija koje je bilo potrebno
ukloniti. Nakon poetnih sondiranja i proba ienja odabrani su vodeni gelovi, pri emu je najee upotrebljavana
otopina trietalominom i triamonijcitratom u Carbopolu.
Mnogobrojni nezgrapno naneseni i otvrdnuli kitovi omekSlika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

avani su otapalima parafinskog gela i potom mehaniki


uklonjeni. Platno kojim je slika pri prethodnoj restauraciji
bila podstavljena uklonjeno je, kao i mnogobrojne zakrpe
koje su zbog starosti deformirale povrinu slike. Nakon
ienja, slika je fiksirana Plexisolom u vakuumu. Brojna
mehanika oteenja platna zatvorena su intarzijama, dok
je cijela slika podstavljena novim prepariranim platnom.
Preko zakrpanih povrina nanesena je preparacija, koja
je u obradi slijedila teksturu izvornika.
Zatim je nanesen retu, najprije bazni sloj temperama,
a potom lak bojama pripremljenima u kanadskom balzamu. Izmeu faza retua slika je lakirana mastiks lakom
otopljenim u terpentinu. Zavrno je lakiranje obavljeno
prskanjem pod tlakom.
b. k. k.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |29

Dubrovnik
Etnografski muzej Dubrovnik
1. Ogrnja (pregaa) inv. br. 1079E, nepoznati autor, 19./20. st., vunena tkanina protkana svilom, tiskani cvjetni
uzorak, vunene trake za vezanje, 38 x 96 cm
2. Ubrusac (marama) inv. br. 1079F, nepoznati autor, 19. ili po. 20. st., vunena tkanina s otisnutim cvjetnim uzorkom, svilena ipka na tilu, 149 x 149 cm
3. Ubrusac (marama) inv. br. 1079G, nepoznati autor, 19. ili po. 20. st., viebojna pamuna tkanina, svilene rese, 78
x 82 cm
BROJ DOSJEA: 7760 (1), 7761 (2), 7762 (3), Zagreb, Ilica 44
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Ogrnja (pregaa) inv. br. 1079E, izraen je od tanje vunene tkanine protkane svilom. Na tkaninu svijetle be
boje otisnute su vodoravne tamnocrvene pruge i uzorak
biljke ruiastog cvijeta s liem. Od istovrsne je tkanine
izraena pasica u koju je, sitno nabrana, uivena pregaa.
Iz pasice koja je neto ira od nabrane pregae, izlaze tanke
crvene vrpce koje slue za vezanje oko struka.
Vunena tkanina pregae zateena je u vrlo loem stanju:
s tragovima veih mehanikih oteenja, izblijedjelih boja
otisnutog uzorka, te po cijeloj povrini prekrivena mrljama
nepoznatog porijekla. Vea su oteenja bila naknadnim
intervencijama zaivena.
Tijekom 2011. godine izveden je cjelovit konzervatorsko-restauratorski zahvat koji je obuhvatio izradu pisane,
fotografske i grafike dokumentacije, istraivanje i analizu
uzoraka materijala, te konzervatorsko-restauratorske
postupke odabrane na osnovi prethodnih istraivanja:
uklanjanje prethodnih prepravaka na pregai, zatvaranje
oteenja potporom, relaksiranje, ravnanje i opremanje
kutije za pohranu.
Ubrusac (marama) inv. br. 1079F, etvrtastog je oblika, a
noen je sloen u trokut. Izraen je od tanje vunene tka-

nine s otisnutim uzorkom cvjetnih granica u pravilnom


rasporedu po svijetlobe podlozi. Uz dva ruba marame
runo je priivena be ipka na tilu cvjetnog uzorka.
Marama je zateena s raznovrsnim oteenjima: na
vunenoj tkanini osim oneienja prainom nalazimo
vie mehanikih oteenja nastalih djelovanjem insekata.
Boje tiskanog cvjetnog uzorka izblijedjele su, na nekim
mjestima ak do potpunog gubitka, a ipka je djelomino
bila odivena od marame. Cvjetni uzorak na ipki mjestimino je bio isparan, a konci potpuno zapetljani. Na
mjestima veih mehanikih oteenja nalazimo naknadne
intervencije ivanja.
Tijekom 2011. izveden je cjelovit konzervatorsko-restauratorski zahvat na marami koji je obuhvatio izradu
pisane, fotografske i grafike dokumentacije te analizu
uzoraka materijala. Potom su uklonjeni naknadni prepravci, oteenja su zatvorena potpunom potporom te je
provedeno relaksiranje i ravnanje. Marama je namotana
na arhivsku tubu.
Ubrusac (marama) inv. br. 1079G, izraen je od viebojne
pamune tkanine geometrijskog uzorka dopunjenog
cvjetnim motivom damastnog tkanja. Krojen je od jedne

Nastavak kataloke jedinice na sljedeoj stranici

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |30

irine uzorkovane tkanine. Na sve etiri strane marame


priivene su crvene rese izraene od snopia svilene pree
unakrsno prepletenih i runo svezanih u dva reda voria.
Marama je zateena s raznovrsnim oteenjima. Osim
oneienja prainom, na vie mjesta na tkanini nalazila
su se manja mehanika oteenja (rupice) nastala djelovanjem insekata. Po cijeloj povrini marame fotokemijskom
reakcijom dolo je do jakog blijeenja bojene pree. Tkanina je bila prepuna nabora, pregiba i mrlja. Oteenja
na resama manifestirala su se u vidu pokidanih skupina
niti du svih strana marame.
Slika 1. Ogrnja (pregaa) inv. br. 1079E, detalj oteenja
Slika 2. Ogrnja (pregaa) inv. br. 1079E, nakon radova

Tijekom 2011. godine izveden je cjelovit konzervatorskorestauratorski zahvat na marami koji je uz izradu pisane,
fotografske, grafike dokumentacije i analizu uzoraka
materijala obuhvatio uklanjanje starih prepravaka, pranje,
suenje i ravnanje marame. Oteenja su zatvorena nakon
potpune potpore, a rese su stabilizirane i konzervirane.
Marama je namotana na arhivsku tubu i zatiena oblogom Tyvek folije.
b. re.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |31

Dubrovnik
HAZU Ljetnikovac Sorkoevi
1. Portret Gio. Fran. Gondole, Ant. Nardello Dip.; Lit. Vineta, 19. st., litografija na papiru, 38 x 28,6 cm
2. Portret Elia Cerve, Ant. Nardello Dip.; Lit. Vineta, 19. st., litografija na papiru, 38,3 x 28,6 cm
3. Portret Dionisija Remedellija, Ant. Nardello Dip.; Lit. Vineta, 19. st., litografija na papiru, 38,3 x 28,6 cm
4. Portret Giorgia Baglivija, Ant. Nardello Dip.; Lit. Antonelli, 19. st., litografija na papiru, 38,3 x 28,6 cm
5. Portret Bernarda Zamagne, Ant. Nardello Dip.; Lit. Vineta, 19. st., litografija na papiru, 38,3 x 28,6 cm
BROJ DOSJEA: 1501/9, Dubrovnik, Batahovina bb
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Dubrovaki tiskar Petar Franjo Martecchini (Dubrovnik,
1806.1900.) objavio je 1841. godine u Dubrovniku publikaciju Galleria di Ragusei illustri u kojoj je dvadeset est
ivotopisa s litografijskim portretima (izuzev portreta
Cvijete Zuzori i Dionizija Remedellija koji nisu popraeni
ivotopisom). Portrete koje je crtao Petar Franjo Martecchini, a Antonio Nardello crtee prenosio na litografski
kamen, prikazuju istaknute Dubrovane iz razliitih epoha, od politiara do pisaca i znanstvenika. Izraeni su u
Veneciji u razliitim litografskim radionicama: Nardello,
Antonelli, Kirchmayer. U ljetnikovcu Sorkoevi na Lapadu uva se osamnaest uokvirenih litografskih portreta iz
Martecchinijeve knjige.
Slika 1. Portret Bernarda Zamagne, prije radova
Slika 2. Portret Bernarda Zamagne, nakon radova

Tijekom 2010. i 2011. godine u Zavodu je restaurirano


petnaest grafika s portretima. Grafike su otisnute na
papiru rune izrade, blago poutjelom i prekrivenom
starosnim mrljama (foxing). Prisutna su bila oteenja u
vidu vodenih mrlja, plijesni i iskrzanih rubova listova. Na
grafikama su provedeni cjeloviti konzervatorsko-restauratorski zahvati uobiajenim postupcima: suho i mokro
uklanjanje neisti, analiza, dezinfekcija, bijeljenje, neutralizacija, ojaavanje papira, podljepljivanje, izravnavanje,
izrade zakrpa, preanje i retu. Za prikladnu pohranu
izraen je odgovarajui paspartu i grafike su vraene u
ukrasne okvire.
sam. se.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |32

Dubrovnik
Kneev dvor
Deizis sa svecima
Nepoznati autor (bokokotorska kola), 18. st.
Tempera na dasci, 59 x 45 cm
BROJ DOSJEA: 366/50, Dubrovnik, Batahovina bb
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Ikona prikazuje scenu Deizisa: u veem gornjem polju slike Krista na tronu okruuju Bogorodica i sv. Ivan
Krstitelj, dok je u donjoj zoni prikazano sedam svetaca.
Drveni nosilac mjestimino je bio oteen i crvotoan,
ali bez naznaka aktivne crvotoine. Slikani sloj je bio
prekriven neistoom i potamnjelim lakom. Provedene
analize (UV i IC snimke) potvrdile su pretpostavku o
cjelovitom presliku ikone. Sondama je otkriven izvorni
sloj boje ispod debelog sloja preslika. Pozadina likova
bila je prekrivena srebrnim listiima sa utom lazurom,
koja je imitirala zlato.
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

Drveni nosilac konsolidiran je otopinom 5%-tnog Paraloida u acetonu. Prljavtina i potamnjeli lak iz prethodne
restauracije uklonjeni su kemijskim putem, dok je debeo
sloj preslika odstranjen mehaniki skalpelom. Izvorni
slikani sloj i podloga fiksirani su tutkalom pod pritiskom.
Oteenja u podlozi zapunjena su krednom preparacijom,
a bazni retu izveden je temperom. Ikona je lakirana, a
zatim je retu dovren lak lazurama.
j. r.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |33

Dubrovnik
Kulturno-povijesni muzej, Dubrovaki muzeji
1. Mletake galije, V. M. Coronelli (?), po. 17. st., bakropis/papir, 29 x 39 cm
2. Ruine vrata grada Volterre, A. Bosa, kraj 18. st., bakropis/papir, 15,5 x 13 cm
3. Portret markize Ann Tornshend, V. Green, 1780. g., mezzotinta/papir, 56 x 40,5 cm
4. Predstavljanje engleskom kralju vojvoda od Yorka, Marphy (po Livesainu), 1793. g., mezzotinta/papir, 56 x 70 cm
BROJ DOSJEA: 366/55, Dubrovnik, Batahovina bb
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH I DUBROVAKIM MUZEJIMA
Grafika Mletake galije prikazuje pogled prema puini na
uzburkano more s dvije mletake galije; jedna je prikazana
s krme, a druga s boka. Na palubi galije stoji vojska sa
zastavama vjerojatno spremna za ratni pohod. Nebo je
djelomino prekriveno kinim oblacima, a u kutovima se
nalaze kartue s grbovima: lijevo je samo dio dravnog
mletakog grba, a desno obiteljski plemiki grb, mogue
Angela Ema upravitelja galija, kojemu je grafika i posveena. Na obzoru se naziru jedra dvaju brodova. Nedostaje
potpis grafiara, ali se prema nainu rada i temi moe
pretpostaviti da je rije o mletakom kartografu, kroniaru,
znanstveniku i grafiaru fra Vicenzu Mariji Coronelliju
(1650?-1718.). Grafika je prije etrdesetak godina skraena,
napeta na savijenu icu i preureena u sjenilo za lampu.
Zbog toga je papir jako poutio i postao krt, s mnogo
starosnih mrlja (foxing) po cijeloj povrini lista. Rubovi
su bili iskrzani manjim poderotinama.
Prikaz ruina grada Volterre ilustrira glavna vrata i dijelove
gradskog zida, djelomino obrasloga u zelenilu. Kroz luk
vrata vidljiva je unutranjost, s dijelom zida u pozadini iza
kojega se uzdie ozelenjeli brijeg, dok se u daljini naziru
planine. Grafiku je nacrtao i urezao potpisani grafiar A.
Bosa. Vjerojatno je rije o slikaru iz Venecije, Eugeniju
Bosi koji je djelovao potkraj 18. i poetkom 19. stoljea.

Na dnu grafike nalazi se natpis Porta di Volterra veduta


della citta. I ta je grafika bila rezana te postavljena na
icu kako bi sluila kao sjenilo za lampu.
Portret vojvotkinje Ann Tornshend raen je prema slici sir
Joshue Reynoldsa (1723.1792.), znamenitog engleskog
slikara i pisca te prvog predsjednika Royal Academy u Londonu. Lik vojvotkinje postavljen je u krajolik, uz kameno
postolje s reljefnim prikazom mitoloke scene. Odjevena
je u odjeu karakteristinu za kraj 18. stoljea, a kosa joj je
upletena u visoko podignutu punu. Ogrnuta je platem,
koji je dijelom podstavljen hermelinom. William Green
(1761.1823.) iz Manchestera, engleski grafiar i kraljevski
graver, tu je grafiku izradio 1780. godine u tehnici mezzotinta. Grafici su otkinuti rubovi, a donja je margina s
adresom skraena, dok je papir djelomino oteen.
Grafika Predstavljanje engleskom kralju vojvoda od Yorka
prikazuje englesku kraljevsku obitelj princa od Walesa s
princezama (Augusta, Elizabeth, Mary, Sophia i Amelia),
vojvotkinju i vojvodu od Yorka te vojvodu od Clarensa.
Likovi su postavljeni na trijem palae, kroz ije se arkade
vidi dio dvorita s bonom terasom. Na donjoj margini
nalazi se opirni natpis s dokumentarnim podacima.
Grafiku je izradio grafiar Murphy i objavio je 4. lipnja

Nastavak kataloke jedinice na sljedeoj stranici

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |34

1793. godine, prema slici engleskog kraljevskog portretista


Richarda Livesaya (?1823.). I toj su grafici djelomino
odrezani rubovi. Papir je na vie mjesta oteen djelovanjem insekata.
Na svim je grafikama proveden cjelovit konzervatorskorestauratorski zahvat uobiajenom metodologijom za
djela na papiru, obuhvaajui postupke suhog i mokrog

uklanjanja neistoa, analize, dezinfekciju, bijeljenje,


neutralizaciju, ojaavanje papira, podljepljivanje, izravnavanje, izradu zakrpa i preanje te retu.
Svi su postupci, kao i stanja umjetnina, dokumentirani.
Grafike su pohranjene u beskiselinske paspartu kartone
i vraene vlasniku.
sa. se.

Slika 1. Predstavljanje engleskom kralju vojvoda od Yorka, prije radova


Slika 2. Predstavljanje engleskom kralju vojvoda od Yorka, nakon radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |35

Dubrovnik
Muzej suvremene povijesti
Povijesni plakati
Razni autori, razne datacije
Tisak na papiru, razne dimenzije
BROJ DOSJEA: 2137/1, Dubrovnik, Batahovina bb
PROGRAM PREMA UGOVORU S MUZEJOM SUVREMENE POVIJESTI
Zbirka plakata u Muzeju sastoji se od grae vezane uz Prvi
svjetski rat i radniki pokret izmeu dva rata, a posebno
uz razdoblje Drugog svjetskog rata i antifaistike borbe.
Veina nastalih plakata ima politiki karakter iz vremena
Nezavisne Drave Hrvatske, no u Muzeju se nalazi i manji
broj manifestacijskih, gospodarskih, filmskih, kazalinih
te drugih skupina plakata. Zbirka je proirena graom iz
Domovinskog rata.
Izloeni plakati nalazili su se u loem stanju, ponajvie zbog neodgovarajuih uvjeta pohrane i nepanje pri
rukovanju proteklih desetljea, ali i zbog slabe kakvoe
papira, koji je u veini sluajeva poutio, postao krt, praan,
izguvan i poderan. Plakatima su nedostajali dijelovi, a
odvojeni komadi bili su lijepljeni samoljepljivim trakama
koje sadre nereverzibilna ljepila te s vremenom poute
i trajno ostavljaju trag.

Povrinska je neistoa, poput praine i izmeta insekata,


uklonjena sa svih plakata Wishab gumom, skalpelom i
mekom etkom. Ostaci ljepila i samoljepljivih traka omekani su parama acetona te takoer uklonjeni skalpelom.
Zbog brojnih poderotina, pregiba i drugih vrsta oteenja
nosioca, papir je trebalo konsolidirati. Poderotine su konsolidirane lijepljenjem tankih traka 9-gramskog japanskog
papira Tengujo s 5%-tnim metilceluloznim vezivom Tylose
na poleinu plakata. Ta vrsta ljepila upotrijebljena je da bi
se sprijeilo razlijevanje boje u samom vodenom ljepilu.
Pregibi papira ravnani su teflonskom patulom te pod
laganom preom. Svi plakati neutralizirani su Bookkeeper
postupkom te pohranjeni u posebno izraene kouljice
od beskiselinskog kartona arhivske kvalitete.
v. m.

Slika 1. Plakat 22. lipnja, godinjica europske borbe za slobodu protiv boljevizma, prije radova
Slika 2. Plakat Victory, tijekom radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |36

Dubrovnik
Pomorski muzej, Dubrovaki muzeji
1. Nave Madre Mambelli, Antoine Joseph-Ange Roux, 1847. g., akvarel na papiru, 35 x 46 cm
2. Mladi Hercegovac, Vicenzo Luzzo, 1868. g., akvarel na papiru, 45 x 57 cm
3. Pulaka Venage, Giovanni Luzzo, 1850. g., gva na papiru, 42 x 58 cm
4. Zemljovid istonog dijela Mediterana, Dionizio Alcala Galiano, 1806. g., grafika na papiru, 60 x 86 cm
BROJ DOSJEA: 1096/8, Dubrovnik, Batahovina bb
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Slike Nave Madre Mambelli i Pulaka Venage zaprimljene
su u radionicu s oteenjima nosioca u vidu poderotina
koje su bile zatvorene samoljepljivim trakama te nestruno
izvedenim retuem. Ostaci papirnate samoljepljive trake
vlaeni su 2%-tnom otopinom metilceluloznog etera Tylose
i uklonjeni metalnom patulom. Stari retui uklonjeni su
bugaicom navlaenom destiliranom vodom. Poderotine u
papiru zatvorene su japanskim papirom. Retu je izveden
akvarelnim bojama.
Akvarel Mladi Hercegovac zateen je u izrazito loem stanju. Dugotrajna izloenost vlazi te neprimjerena temperatura uzrokovale su razvoj plijesni koje su trajno degradirale
papir i promijenile tonsko-koloristiku vrijednost prikaza.
Papir je potamnio i izgubio elastinost, a primjetan je i
velik broj rupa i kanala uzrokovanih djelovanjem insekata
te vodenih mrlja. Mjestimino su nedostajali dijelovi
papira i boja. Uklonjen je tanki karton (pH-vrijednosti
5) slabe kvalitete koji je bio zalijepljen na poleinu slike.
Akvarel je poloen preko bugaice na plou od pleksiglasa;
bio je to najpogodniji nain izvlaenja neistoa mokrim
tretmanom. Neutraliziran je kalcij-hidroksidom (pH 9)
prskanjem s poleine. Nakon tretmana uklanjanja neistoa, akvarel je podlijepljen na poliesterskom platnu
sa 17-gramskim japanskim papirom i 5%-tnom Tylosom.
Zakrpe su izraene japanskim papirom odgovarajue
Slika 1. Mladi Hercegovac, prije radova
Slika 2. Mladi Hercegovac, nakon radova

boje i debljine. Na mjestima na kojima je bilo potrebno


izveden je retu akvarelnim bojama i pastelom u olovci.
Grafika Zemljovid istonog dijela Mediterana bila je zalijepljena na podokvir koji je odvojen pahtlom. Provedene
analize pokazale su da se pH-vrijednost papira kree od 5
do 6 te da su boje stabilne u doticaju s vodom i vodenim
otopinama. S lica su potom mehaniki uklonjene povrinske neistoe mekom etkom i gumom. Prije odvajanja
platna s poleine, zbog loeg stanja papira postavljena
je zatita lica slike (facing) japanskim papirom Tengujo.
Platno je zatim odvojeno mehanikim putem. Ostaci
ljepila s poleine ostrugani su skalpelom. Uslijedilo je
uklanjanje neistoa mokrim postupkom u kadi, smjesom vode i 96%-tnog etilnog alkohola u omjeru 70:30,
na temperaturi od 40 C. Neutralizacija je obavljena
prskanjem poleine kalcijevim hidroksidom (pH 9). S
obzirom na to da je papir bio u vrlo loem stanju, bilo
ga je nuno podlijepiti 17-gramskim japanskim papirom
Usomino i 5%-tnim vezivom Tylose. Nakon podljepljivanja
uslijedila je izrada zakrpa. Rub papira u izvornom je stanju
bio toniran zelenkastosmeom bojom, pa je za izradu
zakrpa na rubnim mjestima koriten prethodno tonirani
japanski papir. Za pohranu grafike izraen je paspartu od
beskiselinskog kartona.
sam. se.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |37

Dubrovnik
Pomorski muzej, Dubrovaki muzeji
1. Patent plovidbena dozvola kapetana pulake LInnocente Ive Katiia, kancelarija Dubrovake Republike, 1804.
g., vodene boje/crnilo na pergamentu; 54,3 x 64 cm
2. Geografska karta istone i zapadne obale Jadranskog mora Le Gofe de Venise, G. Sansone, 1693. g., bakropis
na papiru, 90 x 63 cm
3. Plovidbena dozvola pomorca Andrije Saltaria, nepoznati autor, 1810. g., rukopis na papiru, 18,4 x 25,3 cm
BROJ DOSJEA: 1096/9, Dubrovnik, Batahovina bb
PROGRAM PREMA UGOVORU S POMORSKIM MUZEJOM DUBROVNIK
Patent plovidbena dozvola izdana kapetanu pulake
LInnocente, dokument je kojim se potvruje da je Ivo
Katii, kao kapetan pulake, bio vjeran i odan podanik
Dubrovake Republike te mu se predaju sve odgovarajue
povlastice. Dokument je pisan rukom prema uvrijeenom
modelu ostalih patenata Dubrovake Republike: iroki
rubni prostor bonih strana i gornje strane dokumenta
ispunjen je arenim biljnim ornamentima, a u zaglavlju
se nalazi lik sv. Vlahe i dva grba Republike. Donji rub je
neukraen, s etiri rupice na koje je bio objeen peat.
U geografskoj karti istone i zapadne obale Jadranskog
mora obuhvaene su i ucrtane sve granice Dalmacije,
Dubrovake Republike, Bosne (do Save), Hercegovine,
dijela Srbije i Albanije, a na Apeninskom poluotoku
granice talijanskih dravica. Uz mnoga mjesta ucrtani
su i pripadajui grbovi. Granice Dubrovake Republike
pogreno su prikazane, jer obuhvaaju podruje od Neretve preko cijele Boke kotorske do Tivta. Uz obalu su
detaljno uneseni svi nazivi mjesta, a u unutranjosti u
manjoj mjeri. U junom dijelu Jadrana nacrtana je rua

vjetrova. U donjem lijevom kutu karte nalazi se legenda


(kartua). Zemljovid je nekad bio nalijepljen na karton i
drveni okvir te spojen s jo tri zemljovida.
Plovidbena dozvola izdana pomorcu Andriji Saltariu
tiskani je obrazac ispunjen rukopisnim podacima tintom. U zaglavlju se nalazi Napoleonov orao s krunom
i naslovom. Formular je ispunjen podacima i osobnim
opisom pomorca Saltaria. Bono od teksta dozvole nalazi
se rukopisna biljeka, a na poleini potvrda kancelarije
na Peljecu, u Orebiu, iz 1810. godine.
Na svim dokumentima proveden je cjelovit konzervatorsko-restauratorski zahvat koji je obuhvatio mehaniko
uklanjanje neistoa, analize, uklanjanje neistoa mokrim postupkom, neutralizaciju, podljepljivanje, rekonstrukcije nedostajuih dijelova i retu. Faza zatezanja
pergamenta provedena je na plovidbenoj dozvoli kapetana
pulake LInnocente Ive Katiia. Svi su zahvati detaljno
dokumentirani i fotografirani, a dokumenti su pohranjeni
u zatitne paspartue od beskiselinskog kartona.
v. m.

Slika 1. Patent plovidbena dozvola kapetana pulake LInnocente Ive Katiia, prije radova
Slika 2. Patent plovidbena dozvola kapetana pulake LInnocente Ive Katiia, nakon radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |38

Dubrovnik
Sjemenite Dubrovake biskupije
Bogorodica s Djetetom i sv. Benediktom, sv. Maurom, sv. Placidom, sv. Skolastikom, sv. Eufrosinom
Nepoznati slikar, 18. st.
Ulje na platnu, 180 x 155 cm
BROJ DOSJEA: 1565/30, Dubrovnik, Batahovina bb
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Nosilac slike, laneno platno, rijetkog je tkanja i izraen
od niti nejednakih debljina. Zateen je oslabljen i krt te
podstavljen gustim, fino tkanim lanenim platnom. Smeecrvena kredno-tutkalna preparacija prelazi preko ruba
podokvira, to navodi na zakljuak da je platno pripremljeno na veem podokviru, a potom napeto na postojei
podokvir. Slikani sloj bio je ravnomjerno zaprljan po
cijeloj povrini te otpao u veim zonama u donjem dijelu
slike. Na mjestima oteenja slikanog sloja mjestimino
su se nalazili uljni preslici. Zateeno stanje je fotografski
dokumentirano, ukljuujui i snimanje slike u UV dijelu
spektra. Nakon provedenih proba topivosti, uklonjeni su
preslici i povrinska prljavtina. Tada su postali vidljivi
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

bijeli zakiti, nemarno naneseni preko oteenih dijelova


slike; uglavnom su bili sastavljeni od bijele uljane boje.
Uklonjeni su mehaniki, nakon omekavanja. S poleine
platna uklonjeno je podstavno platno i zakrpe. Nakon
vlaenja i omekavanja uklonjeni su i ostaci ljepila koji su
deformirali povrinu platna. Slika je fiksirana termoaktivnim vezivom Plexisol u vakuumu te podstavljena novim
platnom. Napeta je na novi podokvir. Oteenja preparacije
rekonstruirana su kredno-tutkalnim kitom i retuirana u
temperi. Slika je zatiena lakom na bazi mastiks smole.
Zavrni retu izveden je lak bojama na bazi kanadskog
balzama, a potom je nanesen lak prskanjem pod tlakom.
n. k.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |39

Faana
upna crkva Sv. Kuzme i Damjana
Bogorodica s Djetetom, sv. Antunom Padovanskim i sv. Ivanom Krstiteljem
Nepoznati autor, 17. st.
Ulje na platnu, 76 x 101 cm
BROJ DOSJEA: 7751, Zagreb, Mislavova 18
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Kompozicija slike Bogorodica s Djetetom, sv. Antunom Padovanskim i sv. Ivanom Krstiteljem upuuje na renesansni
predloak, a Bogorodiino pokrivalo za glavu na njegovu sjevernjaku provenijenciju. Iz pojedinih elemenata
kompozicije, primjerice grane ljiljana smjetene uz sam
rub slike, moe se iitati naknadno kraenje formata.
Donji dio slike bio je vrlo oteen po cijeloj duini, s
perforacijom irine 4 cm na lijevoj strani. Trake otpale
preparacije i boje nalazile su se uzdu svih rubova slike i
na linijama kontakta nosioca s unutarnjim rubovima podokvira. S vremenom je dolo do migracije masnih kiselina
iz uljnog veziva prema povrini te do njihove oksidacije.
Kao posljedica tih procesa, veina je boja nepovratno
promijenila tonalitet. Na odreenim je dijelovima slikani
sloj bio izrazito istanjen i nestabilan, boja potamnjela, a
vidljive su bile i mnogobrojne tamne mrlje. Zbog oteenja
slikanog sloja i laka te krutog povrinskog taloga, likovni
je sadraj mjestimino bio neitljiv.
Ukrasni drveni okvir jednostavne profilacije takoer je
bio jako oteen te naknadno premazan bronanom bojom.
Nestabilni slojevi osnove i boje su konsolidirani, a
potom su provedeni testovi topivosti prljavtine, laka
i preslika. Lice slike zatieno je japanskim papirom i
celuloznim ljepilom kako bi se slika bez opasnosti od
daljnjih oteenja mogla odvojiti od podokvira na koji
je bila zalijepljena. Poleina je oiena od neistoa i
ostataka ljepila i slika je potom izravnata. Snimka u ultraljubiastom dijelu spektra pokazala je prisutnost preslika
u sredinjem i gornjem desnom dijelu slike te du desnog
ruba. Ti su se preslici lako uklanjali istodobno sa stanjivanjem starog laka. Pritom su otkriveni neto drugaiji
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

obrisi nabora draperije lijevo i desno od Isusa te dio kria


sa svitkom uz desni rub slike, s natpisom AGNUS DEI.
Od prepariranog platna oblikovani su umeci za popunjavanje perforacija u donjem lijevom dijelu slike te za
oteenja uz donji rub platna. Za rekonstrukciju sloja
osnove na mjestima gdje je izvorno platno bilo sauvano,
koriten je akrilno-celulozni kit. Zbog krtosti i oteenja
nosioca, slika je runo dublirana na novo platno. Napeta je na novi drveni podokvir s klinovima i zaobljenim
rubnim istacima. Na mjestima gdje je rekonstruiran sloj
preparacije napravljen je podslik gvaem, zatim je na
sliku nanesen lak, a na podsliku je izveden zavrni retu
vieslojnim lazurama i bojama u smolnom mediju.
Zbog jo aktivnih anobija, ukrasni okvir je tretiran gama-zraenjem u Institutu Ruer Bokovi. Iz nosioca su
izvueni krupni avli kojima je okvir bio grubo uvren.
Prilikom uklanjanja debelog sloja naknadno nanesene
bronane boje, otkriven je izvorni tanki sloj preparacije
sa slojem polikromije koja je imitirala povrinu drveta u
staroj tehnici fladranja. Na mjestima na kojima je nedostajao sloj polikromije s preparacijom bilo je vidljivo da je
okvir napravljen od nekvalitetnog komada drveta, punog
vorova i upljina. Okvir je konsolidiran, a mehanika
oteenja nosioca i prirodne upljine oko vorova ispunjeni su kitom od piljevine. Preparacija je rekonstruirana
akrilno-celuloznim kitom za drvo, a slikani sloj gvaem i
smolnim bojama. Okvir je lakiran orange elakom. Ukrasni
okvir montiran je na sliku, a na poleinu je privren
beskiselinski muzejski karton.
j. p., m. w. z.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |40

Faana
upna crkva Sv. Kuzme i Damjana
Drveni sakralni inventar
Razni autori, 14.20. st.
Drvo rezbareno, polikromirano, pozlaeno, razne dimenzije
BROJ DOSJEA: 7802, Zagreb, Zmajevac 8
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
etiri skulpture Bogorodice nastale od 14. do 18. stoljea, kip neidentificiranog apostola i kip sv. Ante, gotiko
raspelo te nekoliko liturgijskih predmeta dio su drvenog
sakralnog inventara crkve Sv. Kuzme i Damjana. Dugotrajna izloenost neprikladnim mikroklimatskim uvjetima nepovoljno se odrazila na predmete. Dio inventara
smjeten u crkvi bio je degradiran djelovanjem vlage,
dok je kod drugog dijela, pohranjenoga u upnoj kui
uz radijatore i prozore bez odgovarajue zatite od sunca,
dolo do isuivanja drvenog nosioca te slojeva osnove i
boje. Na inventaru su in situ obavljeni preventivni i izravni
konzervatorsko-restauratorski radovi: uklonjena je povrinska neistoa, drveni nosilac oslabljen crvotoinom
Slika 1. Procesijska Bogorodica, stanje tijekom radova
Slika 2. Bogorodica s Djetetom, stanje tijekom radova

konsolidiran je smolom, a slojevi pozlate i polikromije su


podlijepljeni. Na procesijskoj skulpturi Bogorodice, odjevenoj u vie slojeva haljina od tekstila, provedena je detaljna
analiza stanja drvenog nosioca i izvorne tekstilne haljine.
Skulptura Bogorodice s Djetetom iz 14./15. st. izloena je u
upnoj kui, uz prozor, poklopljena zatitnim staklenim
pokrovom. Skulptura je preventivno zatiena i vraena
pod stakleni pokrov koji je odignut od podloge drvenim
letvicama kako bi se izbjegla kondenzacija. Izraena je
dokumentacija drvenog inventara te su postignuti dogovori
za poboljanje uvjeta i uvanje umjetnina.
r. d.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |41

Ferianci
Crkva Sv. Duha
Rikard Rojnik, prva polovica 20. st.
Tutkalna tehnika
BROJ DOSJEA: 1395/1, Osijek, Fakultetska 4
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Unutranjost crkve je u cijelosti oslikana ornamentalnom
dekoracijom s ukomponiranim likovima svetaca i scenama
iz Novog zavjeta.
Oslik je zbog destrukcije veziva prakast, mjestimice
izbrisan, zamrljan od oborinskih voda i vlage. U niim
dijelovima je u prethodnim obnovama preslikan, zona
sokla unitena je u sanaciji vlage, a na stropu je buka
mjestimice propala do trske.
Godine 2011. restauriran je donji dio lijeve strane zida
broda. Radovi su obuhvatili tri baze pilastara i dekorativne
Slika 1. Stanje prije radova
Slika 2. Stanje nakon radova

ukrase na njima, koji su bili naknadno preslikani, kao i


zidne plohe izmeu njih. Uklonjena je trula buka te zapune cementnom bukom nastale u naknadnoj intervenciji.
Pukotine su injektirane, a na mjesta cementne buke nanesena je vapnena buka koja je nakon suenja izravnana
vapnenim gletom. S oslika je uklonjena neistoa te je
napravljen retu. Izraene su takoer ablone po kojima
je napravljena rekonstrukcija nedostajuih dijelova oslika.
. h.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |42

Funtana
Raspelo
Nepoznati autor, 17. st.
Drvo rezbareno, polikromirano, 55 x 53 x 2,5 cm
BROJ DOSJEA: 1431/5, Vodnjan-Jurii, Jurii 7
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Umjetnina je na intervenciju Konzervatorskog odjela u
Rijeci poetkom devedesetih godina prolog stoljea dopremljena u radionicu Zavoda za restauriranje umjetnina
u Vodnjanu. Tada je obavljeno primarno konzerviranje
razdvojenih dijelova skulpture, a 2011. godine proveden
je cjeloviti konzervatorsko-restauratorski zahvat.
Utvreno je da je umjetnina potjee iz mjesta Funtana,
no objekt kome je izvorno pripadala nije znan. Raspelo
je bilo bez kria, a korpus Krista razdvojenih dijelova po
spojevima, uz gubitke dijelova drvenog nosioca i lomove,
izraeno raslojavanje polikromije i djelomian nedostatak
slikanog sloja. Vidljive su bile prethodne rekonstrukcije
oteenja izvedene tvrdim kitom, a korpus je potpuno bio
preslikan. Preslik je u likovnom i tehnolokom smislu bio
slabe kvalitete: rasuen i raspucao, a na dodir se osipao.
Kip je podvrgnut plinskoj dezinsekciji, a zatim su provedena istraivanja slikanih slojeva otvaranjem mikrosondi
i izradom mikrofotografija slikanih slojeva. Uoeno je
pet slikanih slojeva, nejednakih kvaliteta. Na perizomi je
zateen samo jedan sloj pozlate, ali izrazito tanak i prisutan u tragovima, to je bilo nedostatno za prezentiranje.
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

Na inkarnatu je bilo nemogue razdvojiti posljednja dva


sloja. Stoga je prezentiran trei sloj inkarnata, koji je
bio kvalitetniji i cjelovitiji za prezentaciju, a na perizomi
etvrti sloj. Prezentirani slojevi nisu istovremeni, ali je
njihov izbor uvjetovan slabom tehnolokom kvalitetom
zateenih povijesnih oslika. Najvie podataka o povijesnim
oslicima zadrano je na poleini korpusa gdje su slojevi
najbolje sauvani, a dokumentarnosti radi ostavljene su
otvorene sonde. S recentnim preslikom uklonjene su i
neprimjerene prijanje rekonstrukcije u kitu. Zateena
rekonstrukcija nabora perizome, oblikovno je usklaena.
Odvojene ruke korpusa su spojene. Prezentirani oslik je
retuiran. Za potrebe prezentacije raspela, izraen je novi
drveni kri. Da bi se vizualno istaknula distinkcija novog
kria i korpusa Krista, drvo kria premazano je lazurno
bijelim akrilom. Korpus je za kri privren jednim
izvornim, jednim nadograenim te jednim potpuno rekonstruiranim avlom. Umjetnina je pohranjena u radionikom prostoru Restauratorskoga odjela Vodnjan-Jurii,
do odluke o njezinom konanom smjetaju.
k. b. l.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |43

Gora
Crkva Uznesenja Blaene Djevice Marije metalni, stakleni, drveni i kotani arheoloki nalazi
Srednji i novi vijek
BROJ DOSJEA: 1336/2, Zagreb, Kamenita 15
PROGRAM PREMA UGOVORU S TVRTKOM FORETI I SINOVI d.o.o.
Tijekom 2011. godine provedeni su konzervatorski i restauratorski radovi na arheolokim nalazima s nalazita
Gora, crkva Uznesenja Blaene Djevice Marije. Obraeno
je 149 predmeta od metala, stakla, drveta i kosti. Srebrni,
kositreni, stakleni, kotani i drveni predmeti ieni su
mehaniki, a povrina je zatiena lakom Paraloid B72.
Bronani predmeti ieni su mehaniki, tretirani benzotriazolom radi zaustavljanja procesa korozije, a zatim

zatieni lakom Paraloid B72 i voskom Cosmoloid. Na


eljeznim predmetima pokrenut je proces uklanjanja soli
u sulfitnoj kupki koji traje godinu dana, nakon ega e biti
oieni od korozivnih naslaga i konzervirani. Radovi e
biti dovreni 2012. godine u skladu s ugovorom. Svi radovi
popraeni su pisanom i fotografskom dokumentacijom.
m. g.

Slika 1. Gora, crkva Uznesenja Blaene Djevice Marije eljezna kopa, stanje prije radova
Slika 2. Gora, crkva Uznesenja Blaene Djevice Marije srebrni prsten, stanje nakon radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |44

Gorenja Vas
Crkva Blaene Djevice Marije od Krunice
Majka Boja od Krunice sa sv. Dominikom i sv. Katarinom Sijenskom
Bonifacije Tacol, 1727. g.
Ulje na platnu, 141,5 x 92 cm
BROJ DOSJEA: 7748, Zagreb, Zmajevac 8
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Oltarna pala Majka Boja od Krunice sa sv. Dominikom i
sv. Katarinom Sijenskom jedino je potpisano djelo slikara
pavlina Bonifacija Tacola iz 1727. godine, a pripadala je
pavlinskoj crkvi Sv. Marije na Jezeru kod epia u Istri.
Slika je sauvana zahvaljujui tome to je potkraj 18. stoljea prenesena iz naputene pavlinske crkve u crkvu
Blaene Djevice Marije od Sv. Krunice u Gorenju Vas.
Rijedak je primjer barokne interpretacije prikaza Majke
Boje Czestochowe uklopljene u zanimljiv niz slika sa
scenama sv. Ruarija i dominikanskim svecima.
Slika je zateena uvrena avlima na drvenu plou
koja se iskrivila te je izrazito deformirala platno i prouzroila velike nabore. Prva intervencija koju je trebalo provesti
bila je konsolidacija osnove i slikanog sloja. Nakon to
je slika odvojena od ploe, pokazalo se da je s poleine
po cijeloj povrini bila podlijepljena drugim platnom te
mnogobrojnim zakrpama. Skidanjem platna s drvene
ploe te uklanjanjem podstavljenih slojeva i ostataka
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

ljepila, platno se djelomino izravnalo. Slika je s poleine


navlaena te bugaicama s obje strane obloena i osuena
pod pritiskom. Time je platno potpuno izravnato.
Nakon provedenih proba topivosti, oksidirani lak i prljavtina su uklonjeni, kao i bronca kojom su svi pozlaeni
dijelovi slike bili preslikani. Perforacije su zatvorene intarzijama novoga platna odgovarajue debljine. Na intarzije
te mjesta na kojima je izvorna preparacija otpala, nanesen
je sloj kita i obraen tako da oponaa teksturu okolnog
slikanog sloja. Slika je potom dublirana na toplinskom
vakuumskom stolu. Napeta je na novi podokvir, a na
mjestima zakita podloen je prvi sloj retua akvarelnim
bojama. Oteenja pozlate retuirana su zlatom u prahu.
Na sliku je nanesen lak na bazi damar smole, a zatim
izveden zavrni retu lazurama. Na poleinu slike privren je zatitni karton.
z. d.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |45

Hrvatska Kostajnica
Stari grad
Poetak 13. st., obnove do 18. st.
BROJ DOSJEA: 4, Zagreb, Ilica 44
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
U 2011. godini izvedeni su zavrni radovi sanacije i prezentacije na svim dijelovima graevine. U prizemlju
etverokutne kule rekonstruirana je, ferocementnom ljuskom, izvorna geometrija bavastog svoda. Pod je izveden
masivnim hrastovim gredama, katovi su obukani i popoeni hrastovim mosnicama te je izvedeno novo drveno
stubite od hrastovine. Saniran je bavasti openi svod u
peterokutnoj kuli, unutranjost je obukana i obijeljena

te poploena opekama. Na obje su kule izvedena vanjska


puna hrastova krila na prozorima i vratima, a na ulazu
u stari grad postavljena su reetkasta pocinana vratna
krila. Ispred grada produena je graba, ispred ulaza poloen most od masivnih hrastovih greda, a okoli ureen
i zatravnjen. Izvedene su pripreme za postavljanje stalne
izlobe unutar obiju kula.
d. ml.

Slika 1. Pogled na unutranjost prvog kata etverokutne kule nakon zavretka radova
Slika 2. Prizemlje etverokutne kule nakon zavretka radova
Slika 3. Pogled na Stari grad sa sjevera nakon zavretka radova
Slika 4. Pogled na kule nakon zavretka radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |46

Hum Koniki
Bastion dvora Veliki Tabor
16. st.
BROJ DOSJEA: 241/6, Zagreb, Ilica 44
PROGRAM NA TEMELJU DONACIJE BRITANSKE ZAKLADE THE HEADLEY TRUST
U 2011. godini obavljena su istraivanja peterokutnog
bastiona u zapadnom dijelu vanjskog prstena zidina Velikog Tabora. Bastion sa zakoenom bazom sagraen je
vjerojatno polovicom 16. stoljea u sklopu centralizirane
protuturske obrane. Njegove su etae oblikovane horizontalnim nizovima pukarnica, a graa zida je lomljeni
kamen i opeka.
Radovi su poeli ienjem prostora od graevinskog
materijala i uklanjanjem vegetacije. Uslijedila su istraivanja proelja i zidova u unutranjosti bastiona. Sondiranjem
Slika 1. Pogled na Veliki Tabor i bastion (desno)

je utvren poloaj, oblik i vez opene grae zazidanih,


odnosno djelomino razgraenih nia pukarnica na galeriji bastiona. Utvreni su ostaci sruenog dijela galerije s
niama pukarnica uz zapadni, sjeverni i istoni perimetar.
Takoer je utvren slijed graevinskih zahvata unutar
perimetra. Dokumentirana su oteenja kamene plastike
(uglovni blokovi, kordonski vijenac i okviri pukarnica).
Rezultati istraivanja i smjernice za obnovu izloeni su
u elaboratu konzervatorsko-restauratorskih istraivanja.
d. .

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |47

Hum Koniki
Dvor Veliki Tabor
15.19. st.
BROJ DOSJEA: 241, Zagreb, Ilica 44
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Godine 2011. na dvoru Veliki Tabor nastavljeni su restauratorski i graevinsko-obrtniki radovi zapoeti proteklih
godina.
Nastavljeni su restauratorski radovi na sanaciji zidnih
i svodnih ploha u prostoriji 7 na prvom katu kule D, pri
emu su restauratori pripravili buku na bazi gaenog
vapna.
Radovima u susjednoj prostoriji 8, takoer na prvom
katu kule D, oiene su sve zidne plohe te je utvren
izgled i rasprostiranje slojeva oslika. Nakon uklanjanja
naknadnih vapnenih nalia, uslijedilo je uvrenje buke
obrubljivanjem i injektiranjem te zatvaranje pukotina i
bukanje lakuna materijalom na bazi gaenog vapna, pripremljenog na licu mjesta. Konzervatorsko-restauratorski
radovi ienja, domodeliranja te zamjene i tonskog usklaSlika 1. Pogled na dvor Veliki Tabor nakon radova
Slika 2. Erker
Slika 3. Pukarnica
Slika 4. Kordonski vijenac

ivanja kamene plastike (klesani kameni okviri prozora i


vrata, otvori pukarnica i kordonski vijenac), kao i njezine
kemijske zatite nastavljeni su na proeljima dvorca od
kurtine C-D prema zapadu do ulaznog proelja.
Graevinsko-obrtniki radovi izvedbe krovnih konstrukcija, izolacije i pokrova sa sustavom odvodnje obavljeni su nad navedenim dijelovima dvorca, uz prethodno
povienje zidova kula i kurtina. Uz nadzor djelatnika
HRZ-a rekonstruirani su razliiti otvori i nie pukarnica,
prema smjernicama iznesenim u elaboratu konzervatorsko-restauratorskih istraivanja. Na kraju je cijeli vanjski
zidni plat utvrde od razine kordonskog vijenca obukan
industrijskom toniranom bukom.
d. .

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |48

Hum Koniki
Dvor Veliki Tabor
Fragmenti arheolokog tekstila iz Kule B
Nepoznati autor, 15.17. st.
Lanena platna razliite gustoe i dimenzija
BROJ DOSJEA: 7646, Zagreb, Ilica 44
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
U Kuli B dvora Veliki Tabor prilikom arheolokih istraivanja 2008. i 2009. godine pronaeni su fragmenti tekstila.
U istoj kuli pronaeni su i ulomci keramike te ostatak
metalne slavine. Pretpostavci da je Kula B nekada bila
dvorska kuhinja u prilog ide i bunar koji se nalazi u blizini.
Rije je o fragmentima tkanine jednostavnog izgleda i
naina izrade, bez tragova obojenja, veza ili drugih naina ukraavanja. Fragmenti su podijeljeni u tri skupine:
fragmenti V-1 ine skupinu od sedam ostataka platnene
tkanine razliitih dimenzija; fragment V-2 je platnena
tkanina dimenzija oko 7,2 x 9,5 cm, s na jednoj strani
ouvanim rubljenjem bez konaca ivanja; fragmenti V-3
ine skupinu od stotinjak komada dviju vrsta platnenih
tkanina razliitih dimenzija, s tragovima ivanja/rubljenja
i ostacima konca ivanja.
Zateeno stanje fragmenata bilo je karakteristino za
tekstilne arheoloke nalaze: svi fragmenti bili su puni
sasuene zemlje i kamenia, mjestimino prekriveni
mrljama nepoznatoga porijekla, presavijeni i po nekoliko
puta, a velik broj bio je zalijepljen za grumenje zemlje.
Tkanine su bile prilino suhe, krte i vrlo osjetljive na dodir, a vreice u kojima su nalazi dopremljeni u zavodsku
radionicu bile su pune otpalih niti.
Slika 1. Fragmenti skupine V-3, prije radova
Slika 2. Fragmenti skupine V-3, nakon radova

Tijekom 2011. izveden je cjelovit konzervatorsko-restauratorski zahvat na tekstilnim fragmentima. Fotografirani


su, a zatim su njihovo stanje i vrste tkanja pregledani
prijenosnim mikroskopom. Kemijskom analizom otpalih
niti iz svake skupine ustanovljeno je da su sve nainjene
od lanenog vlakna. Analiza metodom radioaktivnog izotopa ugljika C14 uzorka iz skupine V-3 pokazala je da su
uzorci stari izmeu 1460 i 1640 godina. Nakon vlaenja
slijepljenih grumenja zemlje u svrhu lakeg odvajanja
od tkanina, uklanjanje neistoa provedeno je suhim
postupkom pincetama, kistovima i iglicama, a potom
je sa svih fragmenata usisana praina usisivaem male
snage preko mreice od tila. Svi presavijeni fragmenti
vlaeni su maglicom vodene pare te pincetama i iglicama
polako ravnani, a zatim su sueni na sobnoj temperaturi
prekriveni bugaicom. Skupine fragmenata pohranjene
su u zatvorene okvire pod pritiskom (pressure mounting). U
takvom tipu okvira, osim to su zatieni od mehanikih
utjecaja i taloenja neistoa, fragmente nije potrebno
ivanjem privrstiti uz podlogu.
s. l. v.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |49

Hvar
Stari Grad pokretni arheoloki nalazi
Srednji vijek
BROJ DOSJEA: 2169/1, Zadar, Boidara Petranovia 1
PROGRAM PREMA UGOVORU S MUZEJOM STAROG GRADA NA HVARU
Na konzervatorsko-restauratorsku obradu preuzeto je 37
arheolokih predmeta izraenih od bronce (novac, avli,
igle, ulomci predmeta) i eljeza (igle, avli). Predmeti su
fotografski dokumentirani prije i nakon obrade, aktivno
stabilizirani, mehaniki oieni, konsolidirani, a oni

zaprimljeni u fragmentiranom obliku slijepljeni. Sve


faze provedenih konzervatorsko-restauratorskih radova
pismeno su dokumentirane.
a. jo.

Slika 1. Otok Hvar, Stari grad bronani novac prije radova


Slika 2. Otok Hvar, Stari grad bronani novac nakon radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |50

Hvar
Stari Grad, luka
Antika/novi vijek
BROJ DOSJEA: 2113, Zagreb, Cvijete Zuzori 43
PROGRAM PREMA UGOVORU S LUKOM UPRAVOM SPLITSKO-DALMATINSKE UPANIJE
U zoni planiranih graevinskih radova u luci Stari Grad na
otoku Hvaru provedeno je od 13. do 17. sijenja 2011. godine zatitno podmorsko arheoloko istraivanje. Tijekom
istraivanja pregledano je podmorje u zoni predvienih
graevinskih radova i postavljene su tri probne arheoloke
sonde. U povrinskom sloju pregledane zone pronaena
je vea koliina ulomaka keramike koji se mogu datirati u
razdoblje od antike do novog vijeka. Ulomci keramike su
izolirani nalazi koji se ne mogu staviti u odreeni kontekst.
Tri probne arheoloke sonde (oznaene slovima A, B i C)
dimenzija 2 x 2 metra bile su pozicionirane uz juni dio
luke. Sve sonde (A, B i C) iskopane su do sterilnog sloja,
tj. do ive stijene. Sonda A iskopana je do dubine od 50
cm. U njoj je, osim recentnog otpada, pronaeno nekoliko
ulomaka antike i glazirane novovjekovne keramike. U
sondi B (dubina 40 cm) pronaena je jedna keramika
lula, nekoliko glaziranih ulomaka keramike, dok antiki
materijal nije zabiljeen. Sonda C (dubina 40 cm) pokazala
se negativnom, odnosno bez arheolokog materijala. U

profilima sondi ne mogu se uoiti kulturni slojevi. Ulomci


keramike pronaeni su na razliitim dubinama novovjekovni je materijal pronaen ispod antikog zajedno s
recentnim otpadom, to ukazuje na ispremijeanost materijala. Na osnovi navedenih rezultata zatitnog istraivanja,
Odjel za podvodnu arheologiju HRZ-a donio je struno
miljenje kako na tom podruju starogradske luke nema
bitnih nalaza koji bi mogli sprijeiti planirane graevinske
radove. No s obzirom na rezultate prethodnih istraivanja te rekognosciranja starogradskog zaljeva i luke, na
znaenje i ulogu antikog Pharosa, istraivanje je nuno
nastaviti, a podmorje cijelog podruja sustavno pretraiti.
Kvalitetniju i sustavnu introspekciju dna starogradske
luke mogue je ostvariti primjenom geofizikih ureaja,
sub-bottom profilerom i magnetometrom, nedestruktivnim
tehnologijama detekcije predmeta koji se nesumnjivo nalaze u podmorju luke, kao to to pokazuju sva dosadanja
arheoloka istraivanja.
j. b.

Slika 1. Otok Hvar, Stari Grad, luka glinena lula, tip Zelovo

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |51

Ilok
Kula 8 / turski hamam srednjovjekovne citadele
Prapovijest/srednji vijek/novi vijek
BROJ DOSJEA: 1823/1/1, Zagreb, Koarska 5
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Nakon istraivanja na lokaciji kula 8 / turski hamam
srednjovjekovne citadele u Iloku tijekom 2010. godine
kojima je otvorena jugozapadna etvrtina povrine kule
8 ukazala se potreba za provoenjem dodatnih konzervatorskih istraivanja arheolokom metodom preostale
dostupne povrine kule do razine prapovijesnih slojeva.
Na osnovi provedenih istraivanja na dostupnoj povrini
kule 8 moe se zakljuiti postojanje nekoliko intervencija
na kuli. U vrijeme gradnje turskog hamama, kula je bila
znatno oteena: na osnovi strukture zidova i injenice
da je dno temelja istonog zida sauvanog dijela hamama
vie od temeljne stope kule 8, moe se pretpostaviti da su
sjeverni, juni i zapadni zidovi kule 8 bili sauvaniji od
razine poda. Istoni zid kule sauvan je danas na razini
temeljne stope kule. Zapadni zid kule koji se nalazi unutar
sauvane prostorije hamama ouvan je do visine na kojoj
poinju temelji istonog zida sauvanog dijela hamama
rije je gotovo sigurno o pregradnom zidu. Taj je zid
djelomino sjeo na proirenja sjevernog i junog zida
kule, a djelomino na zemlju. U smjeru sjever-jug, hamam
odgovara gabaritima kule 8, s tim da su sauvani ostaci
zidova kule djelomino dograeni da bi se iznivelirali.
Mogue da i dogradnje na istonom zidu kod spojeva sa
sjevernim i junim zidom kule 9, sagraene od obraenog
kamena, cigle i buke, treba datirati u navedeno vrijeme.
Sljedea faza intervencije koja se moe sa sigurnou odrediti je gradnja zgrade ledare tijekom 20. st., iji
je otisak vidljiv i danas na istonom licu istonog zida
sauvanog dijela hamama. Tom su prilikom sagraeni

zidovi paralelni sa sjevernim i junim zidom kule 8, te


zid paralelan s istonim zidom sauvanog dijela hamama. Vjerojatno je tada ciglom i bukom podzidan istoni
zid hamama da bi se sprijeilo njegovo uruavanje. Kao
istoni zid ledare adaptiran je istoni zid kule 8, koji je
dobukan te su u njega umontirane eljezne stepenice.
Nije poznato je li prilikom gradnje ledare dolo do sniavanja poda tadanje prostorije. U svakom sluaju oito
je da je pod, poploen drvetom, izniveliran tako da se sva
voda nastala topljenjem leda slijeva u sredinji kolektor.
Dio sjevernog zida ledare ostao je sauvan pa je vidljivo
da se radi o gradnji od cigle i sive buke. Zgrada ledare
sruena je tijekom sanacije zidina na potezu od kule 7
do hamama koju je proveo Regionalni zavod za zatitu
spomenika kulture iz Osijeka 1968. godine, nakon ega
je ruevina zatrpana do hodne razine.
Ispod podnice ledare pojavljuju se prapovijesni slojevi
bronanog doba. U zapadnom je dijelu ouvano, u prapovijesni sloj ukopano, dno srednjovjekovnog objekta
nejasne namjene, a u istonom dijelu, ukopano u kasnobronanodobni sloj, dno mlaeeljeznodobne jame. Svi su
vii slojevi uniteni intervencijama pri gradnji hamama
ili najkasnije moguim ukopavanjem ledare. Meu prapovijesnim nalazima istie se velika zemunica s poetka
kasnog bronanog doba, bogata nalazima, koja je samo
djelomino sauvana te ostatak podnice od zapeene zemlje iz starijeg eljeznog doba, sauvane u uskom prostoru
izmeu junog zida ledare i temelja junog zida kule 8.
m. k.

Slika 1. Ilok, kula 8 / turski hamam povrina kule 8 nakon dovretka iskopa, pogled sa sjevera

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |52

Ilok
Muzej grada Iloka
1. Portret ruskog cara Aleksandra II., Nikolay Andreevi Lavrov, 1862. g., ulje na platnu, 89 x 75 cm
2. Bogorodica s Djetetom, nepoznati autor, 19. st., ulje na platnu, 66 x 54,5 cm
BROJ DOSJEA: 1390/9 (1), 1390/10 (2), Osijek, Fakultetska 4
PROGRAM PREMA UGOVORU S MUZEJOM GRADA ILOKA
Slikarev potpis i godina nastankaLavrov 1861, zapisani
su ruskim pismom uz lijevi rub klasinog Portreta ruskog
cara Aleksandra II. Rije je o Nikolayu Andreeviu Lavrovu
(1820.-1875.), ruskom akademskom slikaru specijaliziranom za povijesno i portretno slikarstvo, koji je naslikao
vie portreta Aleksandra II. Portret je ovalnog formata,
bez ukrasnog okvira. Platno je zateeno blago naborano
i s mnotvom sitnih oteenja slikanog sloja i podloge,
naroito u donjoj desnoj polovici kompozicije. Primjetni
su bili tragovi prethodnog restauratorskog zahvata na licu
i pozadini slike. Stari retu je potamnio. Lice slike i poleina oieni su od neistoa, rubovi izravnati utezima, a
stari lak i retu uklonjeni. Mjesta na kojima je nedostajala
osnova zakitana su i obraena. Izvorni slojevi izolirani
su od naknadnih intervencija. Povrine rekonstruirane
Slika 1. Portret ruskog cara Aleksandra II., prije radova
Slika 2. Portret ruskog cara Aleksandra II., nakon radova

preparacije podloene su akvarelom i retuirane. Slika je


zatim napeta na novi podokvir s istakom i lakirana.
Slika Bogorodica s Djetetom u klasinoj kompoziciji prikazuje Bogorodicu kako u naruju dri Isusa. Slika je
zateena s izrazitim oteenjima platna i slikanog sloja s
osnovom. Na poleini je bilo zalijepljeno pomono tanko
platno samo preko sredinjeg dijela, s tiskanim natpisom
S. Czeiger verlags-kunsthandlung Wien. Odvajanje izvornika od zalijepljenog tankog platna obavljeno je laganim
vlaenjem, a ljepilo je uklonjeno skalpelom. Rupe u nosiocu zatvorene su intarzijama novog platna sline debljine
i tkanja. Slika je dublirana, retuirana i lakirana.
s. s.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |53

Ilok
Oraje pokretni arheoloki nalazi
Srednji vijek
BROJ DOSJEA: 2151/1, Zadar, Boidara Petranovia 1
PROGRAM PREMA UGOVORU S PISA TRADEOM d.o.o.
Na konzervatorsko-restauratorsku obradu preuzeto je
pet arheolokih predmeta izraenih od bronce (aplika,
prsten, novi, ulomci predmeta). Postupak konzerviranja
i restauriranja sastojao se od: preliminarnog istraivanja,
fotografiranja i dokumentiranja zateenog stanja predmeta, aktivne stabilizacije predmeta otopinom benzotriazola,
Slika 1. Ilok, Oraje bronani prsten prije radova
Slika 2. Ilok, Oraje bronani prsten nakon radova

kontroliranog mehanikog ienja predmeta upotrebom


skalpela, etkica i mikromotora te impregnacije, konsolidacije i zatitnog lakiranja. Sve faze provedenih konzervatorsko-restauratorskih radova pismeno su dokumentirane.
a. jo.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |54

Istra
Rekognosciranje istarskog podmorja pokretni arheoloki nalazi
Antika
BROJ DOSJEA: 2029, Zadar, Boidara Petranovia 1
PROGRAM PREMA UGOVORU S MEUNARODNIM CENTROM ZA PODVODNU ARHEOLOGIJU
Odjel za restauriranje podvodnih arheolokih nalaza zaprimio je ukupno devet keramikih predmeta prikupljenih
tijekom rekognosciranja istarskog podmorja. Keramika
graa obuhvaa fragmentirane amfore razliitih tipova,
te ulomke posuda, plitice i tanjura. Arheoloki nalazi
prekriveni su kalcitnim naslagama ostataka morskih
organizama. Nalazi su fotografski dokumentirani. Svi

predmeti su odmah nakon zaprimanja stavljeni u proces


desalinizacije koji jo traje. Konstantno se mijenja voda
te se uzimaju uzorci iz bazena radi mjerenja koliine
topivih soli. Nakon to se koliina topivih soli svede na
prihvatljivi minimum, predmeti e biti izvaeni i slijede
daljnji restauratorsko-konzervatorski postupci.
m. .

Slika 1. Istra, rekognosciranje podmorja gornji dio amfore prije radova


Slika 2. Istra, rekognosciranje podmorja keramiki ulomci prije radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |55

Ivanec
Stari grad metalni arheoloki nalazi
Srednji i novi vijek
BROJ DOSJEA: 739/8, Zagreb, Kamenita 15
PROGRAM PREMA UGOVORU S INSTITUTOM ZA ARHEOLOGIJU
Tijekom 2011. godine provedeni su konzervatorski i restauratorski radovi na arheolokim nalazima s nalazita Ivanec
Stari grad. Zaprimljena su dvadeset etiri predmeta od
bronce i srebra, a obraeno ih je deset. Srebrni predmeti su
ieni mehaniki, a povrina je zatiena lakom Paraloid
B72. Bronani predmeti su ieni mehaniki, tretirani

benzotriazolom zbog zaustavljanja procesa korozije, a


zatim zatieni lakom Paraloid B72 i voskom Cosmoloid.
Radovi na preostalih 14 predmeta bit e dovreni 2012. u
skladu s ugovorom. Svi radovi su popraeni pisanom i
fotografskom dokumentacijom.
p. d.

Slika 1. Ivanec, Stari grad bronana ukrasna ploica, nakon radova


Slika 2. Ivanec, Stari grad srebrni novac, nakon radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |56

Ivani Miljanski
Kapela Sv. Ivana
Zidna slika sv. Kristofora na proelju
Srednji vijek
BROJ DOSJEA: 1358/1, Zagreb, Radieva 26
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Konzervatorsko-restauratorski radovi u godini 2011. obuhvatili su zatitne radove na zidnoj slici s prikazom sv.
Kristofora na junom proelju lae. Najzahtjevniji dio
radova odnosio se na uklanjanje naknadnih vapnenih
premaza s povrine slikanog sloja, napose na mjestima s
vrstim vapnenim inkrustacijama koje se djelomice nisu
uspjele ukloniti. Zidna slika relativno je dobro ouvana u
gornjem dijelu, a znatnije je stradala od sredine prema
donjem dijelu koji je izloeniji oborinama. Na donjoj
polovici slike najvie je sitnih oteenja intonaca, u ijim
su pukotinama zadrani vapneni slojevi, dok je intonaco
sa slikanim slojem u cijelosti stradao u donjem dijelu,
izloenom temeljnoj vlazi i solima. Lakune unutar zidne
slike, kao i plohe s veim lakunama koje uokviruju sliku,
Slika 1. Stanje prije radova
Slika 2. Stanje nakon radova
Slika 3. Zatitna nadstrenica iznad slike

posebno pokraj prozora, preventivno su zapunjene vapneno-pjeanom bukom (gaeno vapno i kvarcni pijesak).
Osim radova na zidnoj slici na junom proelju kapele,
u svetitu kapele sagraen je novi zidani oltar, a u zvoniku
je na zidovima popravljena buka, nakon ega je unutranjost zvonika obijeljena. Ovogodinji stolarski radovi
obuhvatili su izradu donjeg drvenog dijela oltara u lai
(podnoje, stipes i menza) na koji je postavljen restaurirani
drveni oltar. Osim toga, izvedeno je i postavljanje drvenih
zatitnih ograda u zvoniku: iznad stubita i pred irokim
otvorom okrenutim lai. Postavljena je nadstrenica iznad
slike s prikazom sv. Kristofora na junom proelju lae,
da bi se ublaile posljedice njezina izlaganja oborinama.
i. s.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |57

Karlovac
Brodolom na rijeci Kupi
Antika
BROJ DOSJEA: 1835/1, Zagreb, Cvijete Zuzori 43
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Tijekom 2011. godine provedeno je arheoloko rekognosciranje vie pozicija na rijeci Kupi te pregled poznatih
lokacija na Korani i Mrenici. U 2012. nastavljeno snimanje dna uz upotrebu Side-scan sonara koji se pokazao kao
jedina uspjena metoda pregleda povrine dna u uvjetima
smanjene vidljivosti. Na pretpostavljenoj poziciji crkve Sv.
Jakova u Mekuju, ucrtane uz rijeku Kupu na kartama s
kraja 18. stoljea, detaljnije je pregledano dno rijeke, ali u
povrinskom sloju nisu pronaeni arheoloki ostaci. Na
poloaju ostatka rimskog rijenog broda u Kamenskom
(Kobiliu Pokupskom), na rijeci Kupi, nastavljeno je dokumentiranje povrinskog sloja tereta cigle. Ronilakim
pregledom utvreno je da je dio broda na nizvodnom
dijelu stradao ili sluajno, prilikom vaenja pijeska, ili

namjernom devastacijom. Na sredinjem dijelu broda,


ispod tereta cigle, pronaena je oplata broda. Pronaena
je i metalna spojnica u obliku slova U koja spaja dvije
daske oplate broda. U nekoliko manjih probnih rovova u
uzvodnom dijelu, ispod sloja pijeska, pronaen je ostatak
tereta cigle (ukupna duina na kojoj se nalaze cigle sloene
u redove i stupce je osam metara). Za uzorak drveta koji
je datiran AMS metodom dobiven je rezultat 40 BC do
230 AD, odnosno od kraja 1. st. pr. n. e. do 3. stoljea n.
e. U nastavku istraivanja planira se nastavak rekognosciranja rijeke Kupe i njezinih pritoka, a na lokalitetu u
Kamenskom detaljnije istraivanje brodske konstrukcije.
k. z.

Slika 1. Kamensko, Kobili Pokupski ostaci oplate broda ispod tereta cigle

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |58

Katel Luki
Crkva Uznesenja Blaene Djevice Marije
Sakristijski ormar
Nepoznati autor, 17. st.
Drvo, rezbareno, lakirano, 300 x 200 x 68 cm
BROJ DOSJEA: 2008/1, Split, Porinova 2a
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Ormar se sastoji od tri dijela: ukrasnog razvedenog krunita (atika) te gornjeg i donjeg dijela, razdvojenih vijencem. Atika je bogato izrezbarena; sredinji dio s dvjema
reljefnim glavama groteskna izraza lica maskeronima
uokviren je vitiastim biljnim motivima sloenima u
kompoziciju trokuta. Atiku od korpusa ormara razdvaja
masivni vijenac sa zupcima. Pod njim je gornji dio ormara
s policama i vratnicama koje s obje strane okruuju dva
para pilastara. U toj zoni, po dva pilastra krase i bone
stranice ormara. Dvokrilna vrata ukraena su s po dvije,
u niskom reljefu, istaknute uklade pravokutnog oblika
s polukrunim zavretkom na gornjoj i donjoj stranici.
Vratnice donjeg dijela ormara ukraene su istim geometrijskim ukrasima kao i one gornjeg dijela ormara, no tu
izostaje motiv stupova s kapitelima. Ispod vratnica nalazi
se masivna profilirana baza na kojem ormar poiva, njegov
je sredinji dio odignut od poda. Konstrukcija ormara
izraena je od lipova drveta, a aplicirani dijelovi od orahova.
Debeo furnir zateen je djelomino odvojen od nositelja, a na nekim je mjestima i otpao. Masivna baza na
dnu ormara bila je u iznimno loem stanju potpuno
odvojena od konstrukcije, a povrina kojom se ormar
naslanjao na pod nestala je, unitena crvotoinom i vlagom. Konstrukcija ormara takoer je bila u izrazito loem
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

stanju. Pozadina donjeg dijela ormara novije je izrade i


vrlo nespretno izvedena.
Iako je ormar zateen u sakristiji stare upne crkve u Katel Lukiu, oito je da nije bio namijenjen tom prostoru.
Zbog preniskog stropa prostorije, krunite nije moglo biti
postavljeno, ve je odvojeno lealo na ormaru. Ormar je u
sakristiju bio premjeten 2002. godine iz crkve Sv. Ivana
Krstitelja na Ruincu, no ni to nije bila njegova izvorna
lokacija. Konzervatorsko-restauratorski zahvat proveden
je u dva odvojena programa: radovi na krunitu (dovreni
2009. godine) i korpusu ormara (dovreni 2011. godine).
Zateeni lak uklonjen je mehanikim i kemijskim
putem. Oslabjeli spojevi furnira uvreni su kotanim
tutkalom koje je i izvorno koriteno prilikom izrade ormara. Dijelovi furnira koji su nedostajali runo su izraeni
u orahovini, a zatim uvreni na konstrukciju ormara.
Novi drveni dijelovi uvreni su na postojeu konsolidiranu konstrukciju donjeg dijela ormara. Rekonstrukcija
je, slijedei izvornik, izvedena u lipovu drvetu. Na tri
kapitela dolijepljene su rekonstrukcije nedostajuih dijelova, izrezbarene u orahovini. Svi rekonstruirani dijelovi
patinirani su i lakirani.
d. g.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |59

Klinac
Utvrda Klinac
Rani novi vijek
BROJ DOSJEA: 2155/1, Zagreb, Koarska 5
PROGRAM PREMA UGOVORU S GRADOM PETRINJOM
Utvrda Klinac nalazi se na jugoistonim obroncima Hrastovike gore, na geostrateki vanom poloaju koritenom
jo od prapovijesnog razdoblja. Sagraena u prvoj polovici
16. stoljea sredstvima Zagrebake biskupije, utvrda Klinac
je (uz Pecki, unti, Kri i Sokol) bila dio protuosmanskog
obrambenog sustava unsko-savsko-kupskog prostora.
Unato izvrsnom poloaju, utvrda Klinac naputena je
posljednjih desetljea 16. stoljea, a nakon toga vie nije
bila obnavljana.
Utvrda Klinac sagraena je na osnovi peterokuta nepravilnih stranica pa je oblikom bila prilagoena potrebama
novog naina ratovanja ranog novovjekovlja. Pomalo
neuredna ali solidna, vrsta gradnja te izostanak arhitektonskih profilacija moe se objasniti kratkim intervalom
unutar kojega je objekt morao biti podignut. Do danas
su ostali sauvani samo vanjski zidovi utvrde ujednaene
visine od oko 8 do 9,5 m (tj. do visine gornjeg dijela prvog kata). Pet proelja utvrde Klinac bilo je ralanjeno s
trinaest otvora. Po jedan ulazno-izlazni otvor nalazio se
na junom i jugozapadnom proelju. Nadalje, svako je
proelje na pojedinoj etai imalo po jednu pukarnicu X
presjeka. Izuzetak je jugozapadno proelje koje na prvoj
etai ima dvije pukarnice. Raspored drvenih objekata u
unutranjosti utvrde moe se samo pretpostaviti prema
poloaju leaja drvenih greda na jugozapadnom, sjeverozapadnom i sjeveroistonom unutarnjem proelju.
Jednako tako se moe samo pretpostaviti kako je bilo
oblikovano dvorite, koju je povrinu zauzimalo te je li
bilo natkriveno ili nije.

Geomehaniki izvjetaj i geodetski elaborat utvrde


Klinac izraeni su 2007. godine, a 2009. godine izraena
je inenjersko-geoloka prospekcija blie okolice utvrde
Klinac (sve ARP d.o.o.). Utvrda je raiena od vegetacije
i uruenog materijala 2010. godine, a u unutranjosti je
provedeno arheoloko istraivanje manjeg opsega. Do
poetka radova 2011. godine utvrda je (ponovno) zarasla
u gustu vegetaciju. Izuzev vremenskih uvjeta i vegetacije,
drugih imbenika koji bi utjecali na propadanje objekta
nema; nisu uoeni znakovi puzanja ili klizanja terena,
pukotine koje bi ukazivale na pomake tla ili diferencijalna slijeganja, a nema ni translatornih pomaka temelja.
Tijekom radova u 2011. godini bilo je mogue dovriti
arheoloka istraivanja u unutranjosti utvrde, u kojoj
je pronaena i manja koliina pokretnog arheolokog
materijala, mahom ulomci ranonovovjekovne kuhinjske
keramike i jednostavni, loe peeni aasti penjaci. U najniem sloju podloge za hodni sloj u unutranjosti utvrde
pronaeno je i nekoliko dobro sauvanih rimskih tegula.
Konzervatorsko-restauratorski graevinski radovi bili
su tijekom ove sezone radova usmjereni iskljuivo na
saniranje velikih lakuna na vanjskim proeljima utvrde.
Radove je izveo graevinski obrt C. D. Gradnja d.o.o.
Utvrda Klinac detaljno je fotografski dokumentirana
te snimljena metodom laserskog 3D skeniranja u dvije
faze (stanje prije i poslije konzervatorsko-restauratorskih
graevinskih radova), prema emu je izraena cjelovita
nacrtna dokumentacija (Vektra d.o.o.).
t. p.

Slika 1. Klinac, utvrda Klinac pogled na utvrdu nakon konzervatorsko-restauratorskih graevinskih radova
Slika 2. Klinac, utvrda Klinac tlocrt prizemlja

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |60

Koljun
Crkva Sv. Bernardina, Muzej franjevakog samostana
Isus nosi kri
Nepoznati autor, 16. st.
Tempera na dasci, 125,5 x 45 cm
BROJ DOSJEA: 2277, Zagreb, Zmajevac 8
program prema ugovoru s ministarstvom kulture rh
Isus nosi kri rad je nepoznatog autora iz 16. stoljea,
izveden u tehnici grisaillea, vjerojatno dio jednog od renesansnih poliptiha iz franjevake crkve. Zbog izrazito
ugroenog stanja, slika je u srpnju 2010. godine dopremljena u radionicu Odjela za tafelajno slikarstvo HRZ-a
u Zagrebu. Bilo je nuno to prije konsolidirati i fiksirati
nestabilne slojeve boje i osnove pa su radovi odmah
izvedeni u sklopu programa Hitnih intervencija, dok su
cjeloviti konzervatorsko-restauratorski radovi na slici
izvedeni 2011. godine u sklopu redovite djelatnosti HRZ-a.
U Zavodu se uva pisana dokumentacija o restauratorskim radovima koje je 1962. godine izveo restaurator
Bruno Buli. Tada primijenjeni postupci konsolidacije
slikanih slojeva i osnove voskom uzrokovali su tamnjenje izvorne bijele kredno-tutkalne preparacije. Uljnim
retuima i doslicima rekonstruirani su veliki dijelovi
manjkajue forme. Ostaci izvornog oslika velikim su diSlika 1. Isus nosi kri, prije radova
Slika 2. Isus nosi kri, nakon radova

jelom bili prekriveni retuima, dajui slici zagasit izgled.


Nakon fiksiranja slojeva preparacije i oslika te izvedenih
proba topivosti laka, uljnih retua i preslika, uklonjene su
prijanje rekonstrukcije i preslik na dijelu pejzaa u donjoj
zoni kompozicije te na liku vojnika. Nakon rekonstrukcije
oteenja u sloju nosioca i preparacije kitom te njihove
obrade, oteenja su podloena temperom i poloen je
izolacijski sloj laka. Zateeni ostaci originalnog oslika u
donjoj zoni slike i na liku mukarca lijevo od Krista bili
su polazite za rekonstrukciju vrlo oteenog prikaza krajolika i vojnika koji biuje Krista. Zavrni retu izveden je
lazurama u smolnom mediju. Kako bi se izbjegla daljnja
oteivanja i osigurali bolji mikroklimatski uvjeti u Muzeju
franjevakog samostana, restaurirana slika montirana je
u mikroklimatsku vitrinu izraenu u Zavodu.
i. .

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |61

Korula
Gradski muzej Korula
Francuska pomorska karta Jadrana
Nepoznati autor, 18. st.
Tisak na papiru, 64 x 84 cm
BROJ DOSJEA: 1723/7, Dubrovnik, Batahovina bb
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Pomorska karta Jadrana nalazila se u ukrasnom drvenom
okviru u izravnom doticaju sa staklom, dok je s poleine
bila poloena na drvenu plou. Zbog nepovoljnih mikroklimatskih uvjeta i neprimjerenog naina pohrane dolo
je do veih oteenja karte: bile su vidljive vodene mrlje,
smeeute mrlje nastale zbog kiselina koje su se proirile
s drvene poleine okvira te oteenja uzrokovana djelovanjem insekata. Pod utjecajem vlage, papir grafike postao
je blago valovit. Uz desni rub nalazila se velika mrlja od
plijesni i bakterija zbog koje je i sastav papira bio oslabljen.
Nakon skidanja grafike iz ukrasnog okvira, utvrena je
izrazita zaraenost plijesnima, vea od oekivane. Plijesni
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

su lagano opraene na otvorenom prostoru. Provedena je


dezinfekcija 0,5%-tnim ortofenil fenolom, nakon ega je
grafika petnaest dana izolirana, da bi djelovalo sredstvo za
dezinfekciju. Zatim je prozraivana iduih sedam dana.
Suho uklanjanje neistoa provedeno je mekim gumama,
mokro ienje potapanjem u toploj vodi, a neutralizacija
kalcijevim hidroksidom. Bilo je nuno podlijepiti grafiki
list, izvesti zakrpe, retu, izraditi paspartu te grafiku vratiti u ukrasni okvir. Uz smjernice za adekvatnu pohranu,
grafika je vraena vlasniku.
sam. se.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |62

Korula
Opatska riznica Sv. Marka
1. Bazilika Sv. Pavla u Rimu nakon poara 1834., Rossini, 1834. g., grafika na papiru, 52 x 66 cm
2. Portret mladia, Gianbattista Tiepolo, 1750. g., crte, 63 x 47 cm
3. Studija mukog tijela, nepoznati autor, 18. st., crte, 60 x 45 cm
BROJ DOSJEA: 210/10, Dubrovnik, Batahovina bb
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH I UPNIM UREDOM KORULA
U Opatskoj riznici u Koruli uz ostale vrijedne umjetnine uvaju se i crkvene knjige koje datiraju od 12. do 18.
stoljea. Umjetnine na papiru i pergamentu iz Zbirke
grafika ve su nekoliko godina predmetom konzervatorsko-restauratorske obrade u dubrovakom Odsjeku
za papir. Na crteu Gianbattiste Tiepola Portret mladia
i grafici Bazilika Sv. Pavla u Rimu nakon poara 1834.
proveden je cjelovit konzervatorsko-restauratorski zahvat uobiajenim postupcima za predmete na papiru.
Nakon zavretka zahvata za primjerenu pohranu svake
umjetnine izraen je odgovarajui paspartu od kartona
koji zadovoljava konzervatorske standarde. Umjetnine su
vraene u ukrasne okvire.
Posebno je bila zahtjevna restauracija Studije mukog
tijela, zbog osjetljivosti medija i zateene neprimjerene
opreme ljepljivim trakama. Kada je sa stranje strane
uklonjen karton, izalo je na vidjelo da je crte papirnom
ljepljivom trakom bio zalijepljen na kartonski okvir poloen na lice crtea, uz pet manjih komada trake i jednu
veu, koje su skrivale dvostranu ljepljivu traku. Trake su
uklonjene suhim postupkom, skalpelom. Zbog velike
koliine tvrdokornog ljepila na papiru koje je prodrlo i u
njegovu strukturu, nije ga bilo mogue potpuno ukloniti
Slika.1. Studija mukog tijela, prije radova
Slika 2. Studija mukog tijela, nakon radova

suhim ienjem sa svih mjesta. Stoga su provedene probe


skidanja ljepila etilnim alkoholom, acetonom i medicinskim benzinom. Pokazalo se da medicinski benzin jedini
uspjeno uklanja povrinske nakupine ljepila. Mrlje od
ljepila koje su bile apsorbirane u papiru, nije bilo mogue
potpuno ukloniti.
Neistoe su izvuene tako to je na vakuumski stol
poloena bugaica natopljena etilnim alkoholom i vodom
u omjeru 1:1, a na nju je poloen crte i poprskan istim
sredstvom. Tople pare ultrazvunog ovlaivaa koritene
su na mjestima na kojima su bile mrlje od ljepila, a pritom
etilni alkohol i voda nisu mogli prodrijeti u unutranjost
papira. Neutralizacija je provedena kalcijevim hidroksidom
u spreju, na vakuumskom stolu. Bijeljenje je bilo nuno
provesti na odreenim dijelovima, stoga su najprije provedene probe Chloraminom-T u kutu crtea. Rezultat je
pokazao da na crteu nema nikakvih reakcija pa je lokalno
bijeljenje provedeno 4%-tnom alkoholnom otopinom
Chloramina-T. Proveden je antiklor tretman. Zakrpe su
napravljene od japanskog papira odgovarajue debljine
i zalijepljene 4,5%-tnim vezivom Tylose. Retu je mjestimino izveden pastelnim bojama i grafitnim olovkama.
sam. se.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |63

Krapina
Crkva Sv. Katarine i franjevaki samostan
Zidne slike
Nepoznati autor, 18. st.
Fresco-secco tehnika
BROJ DOSJEA: 1748/3, Zagreb, Radieva 26
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Konzervatorsko-restauratorski radovi izvedeni su na zidnim slikama unutar tri uokvirena medaljona na jugoistonom proelju crkve. Temeljem istraivanja izvedeno
je doiavanje, u manjoj mjeri nadoknada u bukanom
sloju te nadoknada i rekonstrukcija slikanog sloja. Sve

faze radova pratila je izrada grafike dokumentacije. U


radionici Odjela za zidno slikarstvo i mozaik raunalno
je obraena grafika dokumentacija te je izraen elaborat
o izvedenim radovima.
i. d.

Slika 1. Juni medaljon, nadoknada u slikanom sloju, detalj


Slika 2. Sredinji medaljon, prikaz sv. Franje Asikog prije nadoknade i rekonstrukcije slikanog sloja
Slika 3. Sredinji medaljon, prikaz sv. Franje Asikog nakon nadoknade i rekonstrukcije slikanog sloja
Slika 4. Sjeverni medaljon, prikaz franjevakog grba, nakon izvedenih konzervatorsko-restauratorskih radova
Slika 5. Sredinji medaljon, prikaz primanja rana sv. Franje Asikog na Alverni, nakon izvedenih konzervatorskorestauratorskih radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |64

Krasica
Crkva Sv. Kancijana
Srednji vijek
BROJ DOSJEA: 2117, Svetvinenat, Jurii 7
UGOVOR S GRADOM BUJAMA
Tijekom 2011. provedena su arheoloka istraivanja na
lokalitetu Kastion kod Krasice. Lokalitet se nametnuo kao
potencijalno zanimljivo arheoloko nalazite s obzirom
na to da se na tom poloaju u pojedinim povijesnim
dokumentima spominje crkva Sv. Kancijana. Takoer,
konfiguracija terena na lokalitetu sugerirala je da se na
najdominantnijoj koti breuljka nalaze arhitektonski
ostaci uruenog objekta. Cijeli je prostor oien od gustog
raslinja, a iskopavanje arheolokih slojeva provodilo se
iskljuivo runo. Iako je istraena prilino mala povrina,
dobiveni su gabariti crkve, kao i podaci o uuvanosti
arhitektonskih ostataka crkve. Osim arhitektonskih ostataka, pronaen je tek pokoji iznimno usitnjeni fragment
keramikih posuda i neto graevinske opeke. Istraeni
dijelovi su nakon cjelokupne dokumentacije privremeno
zatieni i prekriveni geotekstilom.
Probnim arheolokim sondama pokuao se istraiti
zaelni dio sakralnog objekta koji u pravilu otkriva arhitektonske karakteristike objekta koji nude mogunosti
okvirne datacije. Ostale, manje arheoloke sonde istraene su u cilju definiranja duine objekta te karaktera
okolnog prostora.

Rezultati istraivanja pokazali su da je rije o jednobrodnoj crkvici s polukrunom izboenom apsidom karakteristinom za romaniki stilski izriaj ruralnog prostora
Istre i openito sjevernojadranskog prostora. Dimenzije
naosa crkve iznose 9,2 x 6 m, dok apsida ima irinu od
3,6 m te dubinu od 1,9 m. Podnice crkve bile su izvedene
dvojako. Dok je prostor apside bio poploen opekom (SJ
10), u prostoru naosa nalazila se vapnena podnica (SJ 11).
Vei dio prostora izmeu apside i naosa zauzimao je zidani
oltar, ija je pravokutna baza otkrivena prilikom istraivanja (SJ 8/14). Zidovi su graeni od manjih klesanaca
slaganih u pravilne slojnice, to takoer otkriva romaniki
karakter objekta. Uz sjeverni zid crkve pronaeni su
ostaci zidane klupice (SJ 18) koja se prislanja na istoni
zid te se nastavlja u smjeru zapada. Crkva je u prolosti
bila obukana i u unutranjosti i s vanjske strane, na to
upuuju ostaci vapnene buke koji se i danas uoavaju
na kamenim licima zidova.
Ovogodinja istraivanja provedena su u cilju prikupljanja podataka o trenutanom stanju nalazita na osnovi
kojeg e se moi izraditi trokovnici za sve daljnje istraivake i konzervatorske radove.
j. v.

Slika 1. Krasica, crkva Sv. Kancijana, pogled na istraene ostatke crkve s istoka
Slika 2. Krasica, crkva Sv. Kancijana, istraeni dio apside s vidljivim ostacima oltara

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |65

Krk
Samostan klarisa
Antika/srednji vijek/novi vijek
BROJ DOSJEA: 2120, Svetvinenat, Jurii 7
UGOVOR S GRADOM KRKOM
Zatitni arheoloki radovi provedeni su prije gradnje
kolske dvorane O Fran Krsto Frankopan u povijesnoj
jezgri grada Krka. Katastarska estica 2741 k. o. Krk na
kojoj su se provodila arheoloka istraivanja, podijeljena
je na pravilnu mreu kvadranata dimenzija 4 x 4 m. Istraena su 54 kvadranta, pribline povrine 850 m. Osim
oekivanih ostataka samostana asnih sestara klarisa,
naena je i znatna koliina nalaza koji prethode gradnji
samostana. Tako su najstariji arhitektonski ostaci vezani
uz antiko razdoblje, i to vrijeme 1. st. prije i poslije Krista.
Zanimljiv nalaz su dvije podrumske prostorije s ouvanim
pristupnim stubitem, unutar kojih je prikupljena velika
koliina pokretnog arheolokog materijala (ulomci amfora, keramikih posuda te malobrojni metalni predmeti).
Nalazi ranosrednjovjekovnog i kasnijih srednjovjekovnih slojeva potvruju kontinuirani ivot na prostoru grada
Krka. Ti nam nalazi potvruju da je i u tom vremenu
koriten cjelokupni areal antikog grada. U razvijenom
srednjem vijeku grade se samostanski objekti u okolici
istraenog prostora pa ne treba iskljuiti mogunost da
je neki od pronaenih objekata iz tog razdoblja zaetak
samostana asnih sestara klarisa. Svi su zidovi sauvani
u razini temeljnih stopa (samo mjestimino pronalazimo
jedan do dva reda kamena) te su znatno oteeni kasnijim
gradnjama. Iz ouvanih struktura razabire se prostorna
dispozicija graevina i pravilnost u njihovim meuodnosima koja svjedoi o odreenoj razini urbanizma koja se
primjenjivala u navedenom razdoblju. Pokretni arheoloki
nalazi iz tog vremena prilino su uniformna cjelina s
obzirom na injenicu da se radi iskljuivo o ulomcima

keramikih posuda, od kojih gotovo svi pronaeni ulomci


pripadaju trbuastim loncima manjih dimenzija, neistaknutih, zaobljenih i lagano izvijenih oboda.
Ostaci kasnosrednjovjekovnih objekata zabiljeeni su
na tri pozicije prilikom istraivanja. Te graevinske strukture karakterizira nain gradnje pri kojemu su koriteni
pravilni klesanci slagani u pravilne slojnice. Meu repertoarom keramikog posua tog razdoblja prevladavaju
ulomci glaziranog posua razliitih tipova. Uglavnom
su zastupljeni ulomci majolikog posua, a osobito su
brojni ulomci graviranih posuda.
Razdoblje ranog novog vijeka korespondira sa sigurnim
potvrdama o gradnji samostana asnih sestara klarisa na
tom poloaju. Tako se poetkom 16. st. poinje spominjati
samostan klarisa uz crkvu Navjetenja Blaene Djevice
Marije koji je djelovao do 1806. Istraivanjem ostataka samostanskog kompleksa utvrena je prostorna dispozicija
kompleksa. Pokretni nam nalazi otkrivaju razliite aspekte
djelatnosti kojima su se asne sestre bavile za ivota u
samostanu te o materijalnoj kulturi koju su konzumirale
i kojom su bile povezane s vanjskim svijetom.
Na podruju istraivanja pronaeno je deset grobnih
cjelina. Posebno se istie grobnica SJ 45, koja se nalazila
u apsidi crkve.
Meu pokretnim arheolokim nalazima ponovno prevladavaju ulomci keramikih posuda, no za razliku od
prethodnih razdoblja, znatno su bolje zastupljeni ulomci
kotanih i staklenih predmeta, a napose metalni predmeti.
j. v.

Slika 1. Krk, samostan klarisa, pogled na nalazite nakon istraivanja


Slika 2. Krk, samostan klarisa, ostaci podrumskih prostorija iz antikog razdoblja

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |66

Krk
Samostan Sv. Franje Asikoga
Sv. Marija Magdalena
Nepoznati autor, 18. st.
Ulje na platnu, 84,5 x 64 cm
BROJ DOSJEA: 7663, Zagreb, Mislavova 18
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Slika Sv. Marija Magdalena zbog neprimjerenih je uvjeta
uvanja u Zavod dopremljena s velikim oteenjima.
Slikani sloj i osnova na mnogim su mjestima nedostajali,
a postojei su bili u izrazito nestabilnom stanju. Platno
je bilo oteeno s vie perforacija veom perforacijom
po sredini lijevog ruba slike i nizom manjih, ponajvie
u donjem dijelu slike. Svi rubovi platna su nedostajali.
Vidljivo je bilo da je format slike naknadno smanjen presavijanjem bonih strana platna s oslikom preko podokvira.
Platno je bilo privreno za podokvir avlima, tako da je
slikani sloj tim postupkom oteen na petnaest mjesta s
perforacijama promjera do 5 mm. Slika je bila uokvirena
neprimjerenim ukrasnim okvirom jednostavnog oblika,
koji je sa sve etiri strane prekrivao oslik.
U radionici Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu slojevi su primarno konsolidirani, nakon ega su
provedene probe topivosti nataloene povrinske neistoe
Slika 1. Prije radova, snimak pod kosim svjetlom
Slika 2. Nakon radova

i potamnjelog laka. Slika je potom skinuta s podokvira te


su restauratorskom peglicom izravnati rubovi i neravnine
na licu slike. Prljavtina i lak su uklonjeni. Na mjestima
nedostajueg platna postavljeni su umeci odgovarajueg
prepariranog platna, a rekonstrukcija preparacije izvedena
je akrilno-celuloznim kitom te povrinski oblikovana da
se ujednai s teksturom slikanog sloja. Slika je dublirana
na toplinskom vakuumskom stolu te je napeta na novi
drveni podokvir s klinovima i lakirana lakom na bazi
damar smole. Prva faza rekonstrukcije oslika obuhvatila
je podslikavanje gva bojama. Zavrni retu izveden je
restauratorskim bojama na bazi mastiks smole, nakon
ega je nanesen sloj zavrnog laka. Ukrasni okvir oien
je od povrinskih slojeva neistoa i vraen vlasniku uz
preporuku za izradu novoga, zbog nepoklapanja s poveanim dimenzijama slike.
d. n., s. m.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |67

Kukuzovac (Sinj)
Gospodarska zona Kukuzovac
Prapovijest/antika/srednji vijek
BROJ DOSJEA: 2135, Svetvinenat, Jurii 7
PROGRAM PREMA UGOVORU S BRODOSPLIT INENJERINGOM d.o.o.
Povremeni arheoloki nadzor prilikom gradnje komunalne
infrastrukture drugoga dijela I. faze GZ Kukuzovac Sinj
proveden je od 21. oujka 2011. do 30. oujka 2012. godine.
Na toj mikrolokaciji nije ubiciran ni jedan lokalitet iz
antikog razdoblja, to nije neobino s obzirom na surovost i nemogunost obraivanja takvog tipa terena te na
blizinu plodnog sinjskog polja unutar kojega su nastala
poznata sredita poput Osiniuma i Aequuma, kao i vie
gospodarskih imanja.
Slika 1. Kukuzovac, podruje nadzora
Slika 2. Kukuzovac, pogled na gradinu Radaua

Podruje gospodarske zone Kukuzovac nema posebnih


ambijentalnih vrijednosti, zatienih prirodnih ni kulturno-povijesnih cjelina.
Tijekom arheolokog nadzora nije otkriven ni pokretni
ni nepokretni arheoloki materijal. Na cijelom je podruju
iskopa sterilna zemlja crvene boje te matina stijena koja
se mjestimino pojavljuje ve na povrini.
i. pl.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |68

Lonja Matuini
Bronani arheoloki nalazi
Srednji vijek
BROJ DOSJEA: 223/29, Zagreb, Kamenita 15
PROGRAM PREMA UGOVORU S GRADSKIM MUZEJOM VARADIN
Tijekom 2011. godine zapoeti su konzervatorski i restauratorski radovi na arheolokim nalazima s nalazita
Lonja Matuini. Obraeno je devet bronanih predmeta.
Predmeti su ieni mehaniki i tretirani benzotriazolom
zbog zaustavljanja korozivnih procesa, a zatim zatieni
Slika 1. Lonja bronani novac, nakon radova
Slika 2. Lonja bronana fibula, nakon radova

lakom Paraloid B72 i voskom Cosmoloid. Radovi su dovreni 2012. u skladu s ugovorom. Radovi su popraeni
pisanom i fotografskom dokumentacijom.
m. n.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |69

Lopud
upni muzej Gospe od unja
Dalmatika inv. br. 167
Nepoznati autor, 17. st.
Svilena i lanena tkanina, trake od posrebrenih niti, pamune trake za vezanje, 103 x 123 cm
BROJ DOSJEA: 7629, Zagreb, Ilica 44
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Dalmatika je izraena od crvenosmeeg svilenog damasta
sa satenskom podlogom i podstavom od tamnosmeeg
lanenog platna. Uzorak damastne tkanine sastoji se od
romboidalne reetke sastavljene od stiliziranog lista hrasta
ili akantusa koji je stabljikom i zavrnim listom uvijen u
obliku kvaice ili slova S, a u sreditu ima sitne kuglice.
Unutar reetke, koja je graena od etiri hrastova lista
spojena u sredini malenim cvijetom, nalazi se u jednom
horizontalnom nizu cvijet sa est latica, stabljikom i etiri
lista u stiliziranoj vazi, a u drugom horizontalnom nizu
analogni su prikazi sa stiliziranim plodom nara u sreditu.
Dalmatika je ukraena uskim pozlaenim trakama, bez
motiva u vezu. Na donjim rubovima rukava nalaze se po
tri para svilenih utih traka za vezanje.
Svilena damastna tkanina ouvana je u prilino dobrom
stanju. Oteenja su uglavnom bila prisutna na mjestima veeg trenja (vratni i rameni dio), dok je po sredini
prednjeg dijela tkanine zateeno nekoliko veih otvora.
Ukrasne trake bile su izrazito oteene, oko vratnog izreza
i rukava odivene te ponegdje ouvane u pramenovima.
Na svim dijelovima predmeta zateeni su razliiti konci
Slika 1. Dalmatika inv. br. 167, prije radova
Slika 2. Dalmatika inv. br. 167, nakon radova

kojima su tijekom vremena zatvarana oteenja. Vidljivi


su i tragovi nedostajuih, vjerojatno izvornih, irokih
ukrasnih traka i parura na prednjoj i stranjoj strani.
U 2011. godini proveden je cjelovit konzervatorsko-restauratorski zahvat na predmetu. Dokumentirano je zateeno
stanje i sve faze radova, izraena je povijesno-umjetnika
razrada. Sve zateene tkanine tehnoloki su analizirane.
Kemijskom analizom potvrena je, uz ostalo, i pretpostavka da je dalmatika bila naknadno obojena. Prije bojenja
damastna podloga je najvjerojatnije bila uta, a uzorak
plavi. Izvorne boje vidljive su na pojedinim mjestima na
predmetu do kojih crvena boja nije prodrla.
Dalmatika je oiena suhim i djelomino mokrim postupkom. Oteenja na damastu podloena su obojenim
svilenim antungom te saivena obojenim svilenim filamentima. Sve ukrasne trake podloene su irim trakama
organdija. Predmet je spojen u cjelinu i pohranjen u kutiju
od beskiselinskog kartona, opremljenu odgovarajuim
jastucima.
s. k., m. b.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |70

Ludbreg
Kapela Sv. Kria u dvorcu Batthyany, zbirka sakralne umjetnosti
Kazula inv. br. 3.5.
Italija ili Austrija, prva pol. 19. st.
Osnovin atlas, lansiran i broiran, pamuno platno, laneno platno, pozamenterijska traka od pozlaene srme/tkanje, ivanje, 93 66 cm
BROJ DOSJEA: 2.2.12/1, Ludbreg, Trg Sv. Trojstva 15
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Kazula je dio kompleta, te uz velum, bursu i palu predstavlja vrijedan primjerak misnog ruha iz prve polovice
19. stoljea. Izraena je od atlasa laksruiaste boje s motivima broiranim pozlaenom srmom. Raport se sastoji
od niza neprekinutih vertikalno postavljenih vijuga od
lia, koje uokviruju vei list s malenim plavoruiastim
cvijetom i plodom ljubiastozelene stilizirane jabuke.
Sredinji prednji i stranji dio kazule izraeni su od
istovjetne tkanine u bijeloj varijanti.
Tkanine su zateene prane i zaprljane, s mjestimice
vidljivim oteenjima. Na prednjem sredinjem umetku raport tkanja nije bio itljiv na gotovo dvije treine
tkanine, a niti nosioca i metalne niti flotirale su cijelom
irinom tkanine. Sredinji umetak sa stranje strane
bio u je boljem stanju, s djelomino prepoznatljivim
raportom tkanja, a nosilac i metalne niti bili su oteeni
uglavnom uz vratni izrez i donji vanjski rub. Kazula je sa
stranje strane podstavljena; podstava je uz vratni izrez
bila zaprljana. Izmeu gornje tkanine i podstave nalazi
se meupodstava. Pozamenterijske trake valovitih rubova,
istkane od pozlaene srme, nalaze se du vanjskog ruba,
vratnog izreza te izmeu bonih i sredinjih dijelova kazule. Niti srme su mjestimino popucale. Na tkaninama
i pozamenteriji vidljiva je bila fotokemijska degradacija.
Prije konzervatorsko-restauratorskog postupka nainjena je fotografska, grafika i pisana dokumentacija.
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

Uzeti su uzorci za analizu tekstilnih vlakana i metalnih


niti. Provedena je dezinsekcija predmeta, a zatim su
nakupine praine i prljavtine uklonjene muzejskim
usisivaem. Predmet je rastavljen i podstava je mokrim
postupkom oiena. U predjelu oteenja niti su osuene i izravnavate, a potom su konsolidirane pamunom
tkaninom obojenom u lokalni ton izvornika te uvrene
ivanjem konzervatorskim bodom. Pregibi na gornjoj
tkanini izravnati su staklenim utezima, uz prethodnu
relaksaciju. Boni dijelovi obiju strana kazule mjestimino
su podloeni novom obojenom svilenom tkaninom, a na
mjestima oteenja tekstilne i metalne niti uvrene su
ivanjem. Svilene, pamune i metalne niti na sredinjim
umecima obiju strana kazule su izravnavate, a zatim konsolidirane novom svilenom obojenom tkaninom. Tekstilne
niti s motiva i tekstilnog nosioca koje su oteene ili je
izgubljen raport tkanja, uvrene su ivanjem i uzorak je
djelomino rekonstruiran. Nakon provedenog cjelovitog
konzervatorsko-restauratorskog postupka dijelovi kazule
spojeni su u cjelinu.
U svrhu prezentacije kazule, postojee postolje je nadograeno muzejskom pjenom, sintetskom vatom (PES)
i pamunom tkaninom. Kazula je vraena u stalni postav
Zbirke sakralne umjetnosti.
m. vr.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |71

Ludbreg
Puko otvoreno uilite Dragutin Novak, Zaviajna zbirka
Keca, enski kratki kaputi inv. br. 256
Nepoznati autor, poetak 20. st.
Pamuno platno, vunena tkanina, vateni meusloj, metalne kope/tkanje, ivanje, runo i strojno, 102 59 cm
BROJ DOSJEA: 2.3.2., Ludbreg, Trg Sv. Trojstva 15
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
U Pukom otvorenom uilitu u Ludbregu uva se najcjelovitija zbirka muke i enske narodne nonje iz okolice
Ludbrega, a meu njima su i rijetki primjerci s kraja 19.
i poetka 20. stoljea. Pojedinani dijelovi lokalnog tradicijskog naina odijevanja pohranjeni su i u Muzeju grada
Koprivnice te Etnografskom muzeju Zagreb.
Keca, enski kratki kaputi izraen je od crne pamune
tkanine glota, podstavljene debelim slojem vate na koji
je privrena podstava od pamunog materijala u keper
vezu. Oko vratnog izreza, rukava, depova, prednjica i
donjeg ruba kaputi je ukraen trakama plia koje imitiraju krzno.
Cijeli je kaputi bio prekriven slojem prljavtine. Izraenija oteenja uoena su na vratnom otvoru, oko rukava
i depova tkanine od plia. S unutarnje strane rukava
nastala su oteenja zbog uporabe, a mjestimino je bilo
i onih izazvanih nametnicima. Kaputiu je nedostajalo
nekoliko metalnih kopi, a sauvane su korodirale. PodSlika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

stava je takoer bila prekrivena slojem neistoe, mrljama


od znoja i sebuma, naroito u predjelu vratnog izreza i
ispod pazuha.
U 2010. godini zapoeta je prva faza konzervatorskorestauratorskih radova kojom je obuhvaena dezinsekcija
predmeta, fotografska dokumentacija, uzorkovanje tekstilnih vlakana u svrhu identifikacije, djelomina dekompozicija predmeta te suhi i mokri postupak ienja. Radovi su
nastavljeni 2011. godine kada su poderotine i nedostajui
dijelovi konsolidirani novom tkaninom u lokalnom tonu
koja je za izvornik uvrena ivanjem; oteenja su
zatvorena ivanjem, a metalne kope oiene. Sanirana
su i oteenja ukrasnih traka du otvora lijeve i desne
strane kaputia. Nepravilni nabori na gornjoj tkanini su
izravnati. U rukave su umetnuti odgovarajui jastuii.
Za pohranu kece u uvaonici Pukog otvorenog uilita u
Ludbregu izraen je spremnik od beskiselinskog kartona.
m. vr.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |72

Ludbreg
Vrt Somoi
Antika
BROJ DOSJEA: 1967 i 1967/2, Zagreb, Koarska 5
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTRE RH I GRADOM LUDBREGOM
Antika je Jovija (Iovia Botivo) nastala u ranocarsko
vrijeme na vanoj podravskoj prometnici koja je povezivala Ptuj (Poetovio) i Osijek (Mursa), dva velika sredita
provincije Panonije. Prostorna organizacija Jovije, od
koje su djelomino istraeni javni, stambeni i radioniki
dio, preklapa se s prostorom ireg sredita dananjeg
Ludbrega. Jovija je najvjerojatnije bila razruena tijekom
provale Gota potkraj 4. stoljea. Tradicija urbanog ivota
na tom mjestu nije zamrla, nego se nastavila sve do danas.
Arheoloka istraivanja u Vrtu Somoi (povrina 3629
m), provedena u sreditu dananjeg Ludbrega, nastavak
su sustavnih sondanih iskopavanja koja je na irem prostoru grada proveo Arheoloki muzej u Zagrebu (1968.
1979.). Tijekom etiri sezone istraivanja (2008.2011.)
na prostoru Vrta Somoi u cijelosti je istraeno malo
kupalite (231 m) nerazvedene prostorne organizacije
(Blocktyp). Ujedno je istraen i vei dio objekta (pretpostavljena ukupna povrina: oko 1870 m) koji je bio organiziran
oko nenatkrivenog dvorita te koji je sa zapadne strane
bio odreen trijemom s kolonadom od dvanaest stupova.
Kroz trijem se ulazilo u pravokutni prostor podijeljen na
pet prostorija. Iz sredinje prostorije ulazilo se u istoni
dio objekta, organiziranog oko kvadratnog, nenatkrivenog dvorita odreenog sa sve etiri strane prostranim
hodnicima. U cijelosti je bilo mogue istraiti samo juno krilo s pet pravokutnih prostorija, povezanih dobro
sauvanim vratima. Moe se pretpostaviti da je na slian

(ili jednak) nain bilo rijeeno i sjeverno krilo. Iako je od


istonog krila bilo mogue istraiti samo njegov zapadni
dio, potvreno je da je pri organizaciji prostora zadrana
tlocrtna dispozicija zapadnog dijela objekta: krilo je bilo
po osi sjever-jug podijeljeno na tri pravokutne prostorije.
Tijekom istraivanja pronaena je velika koliina rimske,
srednjovjekovne i novovjekovne keramike. Naalost, stratigrafski odnosi su na gotovo cijeloj istraenoj povrini
uniteni, pa su tako u jednom sloju pronaeni kasnolatenski, rimski, kasnosrednjovjekovni, novovjekovni i suvremeni predmeti. Najvei je broj ulomaka rimske keramike
(datirane od 1. do 4. stoljea). Metalnih nalaza naeno je
vrlo malo samo deset komada rimskog novca te jedna
pisaljka (stylus). U najistonijoj, petoj prostoriji junog
hodnika pronaen je kosturni grob ukopan u grobnicu
od tegula. Analizom osteolokog materijala potvreno je
da je pokojnik bio mukog spola, star u trenutku smrti
izmeu 50 i 55 godina. U grobu je pronaena malena,
srebrna kopa koja je prema stilskim karakteristikama
datirana u 5. stoljee.
Usporedno s dovretkom arheolokih istraivanja izvedeni su konzervatorsko-restauratorski graevinski radovi
na antikom kupalitu.
Istraeni lokalitet je fotografski dokumentiran s kopna
i iz zraka te snimljen metodom 3D laserskog skeniranja,
prema emu je izraena cjelovita nacrtna dokumentacija .
t. p.

Slika 1. Ludbreg, Vrt Somoi lokalitet nakon dovretka arheolokih istraivanja

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |73

Mali Loinj
Riva Priko
Novi vijek
BROJ DOSJEA: 2167, Zagreb, Cvijete Zuzori 43
PROGRAM PREMA UGOVORU S GRADOM MALI LOINJ
Tijekom studenoga 2011. godine provedena su zatitna
arheoloka istraivanja na podruju Gradske luke Mali
Loinj. Istraivanja je propisao Konzervatorski odjel u
Rijeci prije poetka graevinskih radova projekta rekonstrukcije i dogradnje obalnog zida rive Priko. Iskopano
je petnaest arheolokih sondi dimenzija 2 2 m, koje su
izmjerene od fiksnih toaka na rivi. Sonde su bile postavljene na mjestima gdje je to doputala konfiguracija tla te
gdje je podruje graevinske zone bilo dovoljno iroko za
postavljanje sondi. Zato se krajnji dio rive prema zapadu
nije istraivao. Unutar svake sonde istraili su se i dokumentirali svi slojevi do onog sterilnog, a svi arheoloki
nalazi bili su izvaeni i dokumentirani. Nakon zavretka
iskopa pokazalo se da u veini sondi postoje najmanje tri
sloja razliite debljine i sastava. Prvi sloj (SJ 1) nalazio se u
svim sondama; bio je to povrinski sloj mulja s ostacima
recentnog otpada. Ispod toga sloja u veini sondi pojavio
se sivi pjeskoviti sloj (SJ 2) s arheolokim materijalom u
vidu ulomaka keramikog glaziranog posua, engleske

kamenine, glinenih lula, staklenih i metalnih nalaza koji


se okvirno mogu smjestiti u vrijeme od 16. i 17. stoljea
do sredine 20. stoljea. Ispod navedenoga sloja u veini
sluajeva (osim u sondi 12) nalazi se iva stijena. U sondi
12 je izmeu SJ 2 i ive stijene primijeen tanki kompaktni sloj tamne boje (SJ 7) u kojemu je naeno nekoliko
nalaza iz ranijeg razdoblja, dio ruke amfore i posuda
grube stijenke crne boje s dosta primjesa kalcita. Sljedei
sloj (SJ 3) sastoji se od lomljenog veeg i manjeg kamenja
pomijeanog s muljem. U tom sloju nije bilo arheolokih
nalaza. Unutar svih petnaest sondi osim recentnog otpada,
manjeg ulomka ramena antike amfore prema kojemu
se nije mogao odrediti tip te velike koliine ulomaka keramike i stakla iz kasnijeg razdoblja (16./17.20. st.), nisu
pronaeni ostaci arheolokih arhitektonskih ili drugih
struktura koji bi se mogli zatititi i vrednovati kao dio
podvodne arheoloke kulturne batine.
v. z.

Slika 1. Otok Mali Loinj, riva Priko, sonda 2 glinene lule tipa Chioggia
Slika 2. Otok Mali Loinj, riva Priko, sonda 2 ukraena ruka maa

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |74

Mali Loinj, Unije


Otoi Oruda i uvala Vrulje brodolomi, uvala Skopalj i rt Pejni rekognosciranje
Antika/novi vijek
BROJ DOSJEA: 1894, Zagreb, Cvijete Zuzori 43
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Tijekom rekognosciranja pregledano je nekoliko lokacija u
akvatoriju otoka Malog Loinja i otoka Unija. Na nalazitu
novovjekovnog brodoloma kod otoka Oruda u blizini Malog Loinja dokumentirano je novih 36 etvornih metara
drvene konstrukcije, a nastavljena je i izrada fotomozaika.
Konstruktivni elementi broda (rebra, madiri) spajani su
drvenim, eljeznim, ali i mjedenim klinovima. Masivna
kobilica spajana je s kontrakobilicom uz pomo mjedenih
svornjaka. Na spojevima elemenata kontrakobilice, koja u
Sektoru 2 ima tri dijela, moe se uoiti metoda spajanja
uz pomo tzv. kljua. Prema dostupnim podacima, cijeli
brod je ispod vodene linije bio presvuen limom da bi
se umanjio destruktivni utjecaj morskih organizama.
Kobilica je izraena od vrste platane koja je autohtona za
jugoistonu Europu i jugozapadnu Aziju. S druge strane,
rebra i oplata izraeni su od hrasta. Do 19. stoljea hrast
je bio uobiajena vrsta drva koritena prilikom gradnje
vojnih brodova. Druga pregledana pozicija su rt Pejni i
uvala Skopalj s istone strane otoka Unije. Pronaeno je

vie ulomaka amfora na dubini od 16 do 19 m od kojih je


jedno grlo Dressel 6a. Trea pregledana pozicija nalazi se
nedaleko od uvale Vrulje na otoku Unije. Rije je o brodolomu koji se nalazi na dubini od 29 do 32 m, a prevozio
je teret opeka i vreva za vino, tzv. bokaleta. Koncentracija
tereta opeka je dimenzija 11 6 1 m. Prikupljeno je i
izvaeno na povrinu vie keramikih vreva te je izraena
kvalitetna video i foto dokumentacija. Na jednoj posudi
stoji natpis BEVI ANNA. Uoena je jedna devastatorska
rupa u teretu opeka, a kako je veina naenih posuda ispod
tereta opeka, moe se pretpostaviti da se brod u tonjenju
okrenuo. Nisu uoeni drveni konstruktivni elementi u
relativno tankom sloju pijeska oko tereta. Prof. Sauro
Gelichi (Sveuilite Ca Foscari, Venecija) konstatirao je
da porijeklo pronaenog materijala treba traiti u srednjoj
Italiji. Prema dostupnim podacima, rije je novovjekovnom brodolomu iz 19. stoljea.
i. m.

Slika 1. Otok Mali Loinj, otok Oruda fotomozaik novovjekovnog brodoloma


Slika 2. Otok Unije, uvala Vrulje keramiki vrevi s novovjekovnog brodoloma u uvali Vrulje

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |75

Maran (Vinica)
Dvorac Opeka
17.19. stoljee
BROJ DOSJEA: 119, Zagreb, Ilica 44
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Dvorac Opeka smjeten je u naselju Maran, opina
Vinica. ine ga tri krila formirana u obliku slova U, s
aneksom prigraenim uz juno krilo. Zbog uruavanja
istonog i dijela junog krila dvorca te derutnog stanja
postojeih graevinskih konstrukcija, izraen je idejni
projekt statikog (konstruktivnog) osiguranja (projektant
Ivica Majcen, dipl. ing. arh.), slijedom kojeg su provedeni
radovi privremenog podupiranja uruenih konstrukcija
na sjeveroistonom uglu dvorca, kako bi se sprijeilo
daljnje uruavanje sjevernoga krila. Radovi su se sastojali od raiavanja jame uruavanja i gradnje drvene
poduporne konstrukcije cijelom visinom dvorca, iznad
koje je krov privremeno pokriven limom. Na terasama
dvorca, uz istono krilo i aneks, izvedene su privremene
zatitne drvene ograde.
U dvorcu se nalazi razasuta brojna kamena plastika i
velika koliina stolarije (prozori, vrata, oplate, stropovi),
koja je demontirana 1989. godine. Kameni ulomci su
skupljeni u prostorije prizemlja sjevernog krila te su
na ulazima postavljena eljezna vrata s kljuem, dok je
stolarija sortirana u prostorije kata sjevernog krila i prizemnu prostoriju junog krila. Radovi su takoer obuhvatili
raiavanje preobilnog raslinja kako na uruenim, tako
i na sauvanim dijelovima dvorca.
Programom su provedena i temeljita konzervatorskorestauratorska istraivanja dvorca, koja su obuhvatila

arhivska i povijesna istraivanja, analizu postojeeg stanja


te vrlo detaljno sondiranje grae zidova, kao i njihovih
bukanih i bojenih slojeva. Na mjestima jasno vidljivih
struktura, zbog uruavanja i otpale buke, nalazi su dokumentirani kao sonde bez dodatnog otvaranja. Laboratorijski su ispitivani uzorci materijala (kamen, buka i nalii).
Izraen je katalog povijesnog inventara i graevnih elemenata pronaenih u dvorcu, u koji su ukljueni i fragmenti
tapeta koji se od 1989. uvaju u Tehnolokoj zbirci HRZ-a.
Za izradu grafikih priloga koritene su nacrtne podloge
iz 1986. godine koje je izradila tvrtka Coning, a koje su
mjerenjem na terenu prilagoene dananjem stanju. U
zakljuku elaborata iznesene su smjernice za obnovu,
popraene grafikim prilozima prijedloga prezentacije
te 3D vizualizacije.
Konzervatorsko-restauratorskim istraivanjima dobivena su nova saznanja o graevinskoj slojevitosti dvorca,
pri emu su utvrene njegove razvojne faze, od gradnje
u 17. stoljeu za grofove Keglevi, preko obnova u 18. st.
za grofove Drakovi, te zaista velikih zahvata tijekom
druge polovice 19. i poetka 20. stoljea, koje je provela
obitelj Bombelles.
Vidi lanak: Petar Puhmajer, Graevni razvoj dvorca
Opeka u Maranu (Vinica).
p. p.

Slika 1. Stanje sjeveroistonog ugla dvorca u veljai 2011.


Slika 2. Stanje sjeveroistonog ugla nakon radova na podupiranju uruene konstrukcije u rujnu 2011.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |76

Marana
Ljubieva peina
Prapovijest
BROJ DOSJEA: 745/16, Svetvinenat, Jurii 7
PROGRAM PREMA UGOVORU S MUSE DANTHROPOLOGIE PRHISTORIQUE DE MONACO
Od 20. rujna do 6. listopada 2010. godine provedena je
etvrta kampanja istraivanja Ljubieve peine pokraj
Marane. Proirena je sonda B u prostoriji 2 s dva nova
kvadranta, a ujedno su istraene i dvije sonde (sonda C
i sonda D) unutar jame 6, dimenzija 2 2 m, ime je
ukupno istraena povrina od 10 m. Sav sediment iz
slojeva sonde B prikupljen je da bi se moglo provesti
tzv. vodeno sijanje, to nije bilo tehniki izvedivo sa sedimentom iz sondi C i D, gdje je iz svake stratigrafske
jedinice uzet uzorak za flotaciju od deset litara sedimenta.
Istraivanjima u kampanji 2011. godine evidentirane su
stratigrafske jedinice od kojih se dio podudara sa stratigrafskim jedinicama iz 2008., odnosno 2009. i 2010.
godine unutar sonde B, dok je stratigrafija unutar sondi
C i D prilino jednostavna, s obzirom na to da je rije o
sedimentu koji je erodirao iz glavne dvorane Ljubieve
peine, a slojevi su prilino debeli. Unutar sondi C i D
prikupljeno je malo materijala, od kojeg valja izdvojiti tek
nekoliko ulomaka keramike iz neolitika (impresso i danilo
kulture) i bronanog doba te isto tako kremenog materijala iz navedenih razdoblja. Naravno, rije je o nalazima
prikupljenim in situ, dok je konaan broj kremenih alatki,
obraenih kostiju i ukraenih ulomaka keramike mnogo
vei zbog izvoenja vodenog sijanja i flotacije sedimenta,
posebice meu materijalom iz sonde B.

Slika 1. Ljubieva peina, jantarni privjesak

Dobiveni rezultati i dalje pokazuju da je u peini bilo


ivota jo u vrijeme kasnog (gornjeg) paleolitika, odnosno
epigravetijena, to potvruju i najnoviji datumi dobiveni
radiokarbonskom analizom iz horizonta C (izmeu 11 170
i 10 730 CalBP /Beta 290925/) te horizonta D (izmeu 13
780 i 13 130 CalBC /LTL 5775A/) kao i pratei arheoloki
materijal (iljci s hrptom, mala sjeiva s hrptom, alatke
na odbojcima, sjeivima i ploicama, mali iljci, jezgre,
odbojci). Ostali slojevi pokazuju odreeni kontinuitet
ivota u peini preko neolitika i eneolitika te bronanog
doba koje predstavlja najmlai horizont (horizont A)
koritenja Ljubieve peine. Veinu nalaza iz tih slojeva
ini keramika razliitih oblika i ukrasa. Apsolutni datum
dobiven iz neolitikog vatrita, odnosno iz horizonta B
(izmeu 4 690 i 4 460 CalBC /LTL5774A/) precizno datira
popratni keramiki materijal. Moda je najljepi, ali i najvaniji nalaz iz kampanje 2011. godine jantarni privjesak.
Istraivanjem unutar jame 6 zakljueno je da unutar nje
ne postoje neporemeeni kulturni slojevi, nego je rije o
erodiranom sedimentu koji je pomijean, a slojevi prije
svega predstavljaju naplavine i naslage nastale erozijom.
Materijal pronaen navedenim istraivanjima kao i
apsolutne datacije horizonata B, C i D pokazuju vanost
tog vieslojnog lokaliteta za gornji paleolitik i za mlaa
razdoblja zastupljena na nalazitu Ljubieva peina.
t. pe.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |77

Martinina
Kapela Sv. Martina
Zidne slike
Nepoznati autor, druga polovica 15. stoljea
Fresco tehnika
BROJ DOSJEA: 415/1, Zagreb, Radieva 26
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Ovogodinjim su konzervatorsko-restauratorskim radovima bile obuhvaene zidne slike na svodnim poljima i
gornjem dijelu istonoga zida kapele. Radovi su se sastojali
od uklanjanja neprimjerenih bukanih zakrpa, opivanja
bukanih slojeva istonoga, sjevernoga i zapadnoga svodnog polja, njihova injiciranja, nadoknade u bukanome

sloju i izrade grafike dokumentacije. Na zavrni bukani


sloj nanesen je vapneni nali kao podloga za reintegraciju
i rekonstrukciju slikanoga sloja. U radionici Odjela za
zidno slikarstvo i mozaik HRZ-a raunalno je obraena
grafika dokumentacija.
b. r.

Slika 1. Detalj sjevernog svodnog polja, uklanjanje neprimjerenih restauratorskih zakrpa (kudjelja i konac sluili su
kao svojevrsna armatura u zakrpi)
Slika 2. Juno svodno polje, detalj tijekom nadoknade u bukanome sloju
Slika 3. Juno svodno polje, detalj nakon nanoenja vapnenog nalia
Slika 4. Istoni zid, detalj gornjeg dijela zida nakon nadoknade u bukanome sloju
Slika 5. Pogled na sjeverno svodno polje nakon nadoknade u bukanome sloju i nanoenja vapnenog nalia

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |78

Medulin
Viula
Antika
BROJ DOSJEA: 1893, Zagreb, Cvijete Zuzori 43
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Podmorska arheoloka istraivanja poluotoka Viule traju
s kraim prekidima od 1995. godine. Tijekom 2011. godine
na Viuli su obavljena istraivanja na tri objekta: A, H i D.
Prva istraivanja na objektu A dala su zanimljive rezultate.
Dokumentirani su zidovi koji su moda ostaci jo jednog
termalnog kompleksa vile te je pronaen antiki materijal
na samoj povrini. To nam ukazuje na ugroenost lokaliteta od devastacija. Daljnja istraivanja i sondiranje mogli
bi odgonetnuti funkciju objekta. Istraivanje na objektu H
nastavak je istraivanja iz 1997. i 2010. godine, a pokazuje
da je vjerojatno rije o cesti koja je spajala kopneni dio
Burle s antikom vilom na poluotoku ili otoku. Dokumentirani slojevi ceste i arheoloki materijal koji je pronaen

uz objekt smjetaju ga u antiko razdoblje. Kako je na


poluotoku otkriveno pet cisterni i vjerojatno tri kompleksa
termi, ostaje pitanje dovodnje vode u vilu i terme. Na
objektu D ispravljena su stara geodetska snimanja te su
ucrtani ostaci arhitekture koji prije nisu bili ucrtani. Viula
je dragocjen primjer rimske vile kojoj prijeti devastacija
djelovanjem prirode, ali i ovjeka. Upravo zato, ali i zato
to je ostalo jo otvorenih pitanja zbog iznimne kulturne
vanosti Viule, potreban je nastavak istraivanja, jer bi se
dobila jasnija slika o vili, luci, ekonomiji i svakodnevnom
ivotu toga bogatog antikog kompleksa.
i. m.

Slika 1. Medulin, Viula objekt A


Slika 2. Medulin, Viula objekt H, najvjerojatnije cesta koja je spajala antiku vilu na Viuli s kopnom (vidljivo
poploenje ceste)

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |79

Mikleuka
Pavlinski samostan Blaene Djevice Marije
Kasni srednji vijek
BROJ DOSJEA: 2039, Zagreb, Koarska 5
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Podno najvieg vrha Dugakog brda na Moslavakoj gori,
u nepristupanom klancu potoka Kamenjae, nalazi se najstariji pavlinski samostan na podruju dananje Hrvatske.
Samostan Blaene Djevice Marije (Bela Crkva) osnovan
je zakladnicom magistra Tiburcija sredinom 13. stoljea.
Pavlini su u sljedea tri stoljea brojnim darovnicama i
oporukama postali vlasnici velikog broja posjeda. Redovnici su samostan zauvijek napustili izmeu 1520. i 1544.
godine, kada je Gari Grad potpao pod osmanlijsku vlast.
Tijekom prvih dviju sezona arheolokih istraivanja
(2009. i 2010. godina) istraena je samostanska crkva
Navjetenja Marijina po cijeloj duini unutar sjevernog
dijela longitudinalne simetrale. Crkva (31,55 10,3 m) bila
je sagraena u skladu s uzusima propovjednikih redova:
njezina longitudinalnost istaknuta je jednobrodnom,
pravokutnom laom (16,65 8,3 m) te poligonalno zakljuenim svetitem (12,75 6,3 m) podjednakih dimenzija.
Istraen je JZ dio lae samostanske crkve, pri emu je
potvreno da je u cijelosti ostala sauvana podnica od
openih tavela (24 24 cm). In situ je pronaen izvrsno
sauvan, bogato profiliran zapadni portal samostanske
crkve kasnogotikih karakteristika, isklesan od mekog
vapnenakog pjeenjaka (kalkarenit). Pronaene su i in

situ sauvane svenjaste slube u svetitu te 108 segmenata


i ulomaka arhitektonskih profilacija. Istraeni dio samostanske crkve temeljito je fotografski dokumentiran te je
snimljen metodom 3D laserskog skeniranja, prema emu
je izraena cjelovita nacrtna dokumentacija (Vektra d.o.o.).
Konzervatorsko-restauratorskim graevinskim radovima u 2011. godini obuhvaeno je sjeverno rame samostanske crkve (sauvana visina: 10,3 m). Najprije je prezidan
i uvren istoni dio sjevernog zida lae crkve u duini
od oko tri metra. Nakon dovretka navedenih radova taj je
dio zida postao podupora ramenu crkve sa zapadne strane,
ime su bili osigurani uvjeti za konzerviranje zapadnog i
sjevernog dijela ramena crkve. Potom je uklonjen zasip u
sjeveroistonom kutu lae, nakon ega je postalo mogue
ustanoviti duinu sjevernog dijela trijumfalnog luka te
konzervirati njegov zapadni profil. Njegovim konzerviranjem rame je dobilo poduporu s june strane. Poduporu
s istone strane dobilo je sjeverno rame crkve konzerviranjem zapadnog dijela sjevernog zida svetita. Radove
je izveo graevinski obrt C.D. Gradnja d.o.o. Ujedno su
2011. godine u radionici Odjela za kamenu plastiku HRZa poeli radovi na konzerviranju i restauriranju portala.
t. p.

Slika 1. Mikleuka, pavlinski samostan Blaene Djevice Marije sjeverno rame crkve prije konzervatorsko-restauratorskih graevinskih radova
Slika 2. Mikleuka, pavlinski samostan Blaene Djevice Marije sjeverno rame crkve nakon konzervatorsko-restauratorskih graevinskih radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |80

Mljet
Gonoturska podvodni arheoloki nalazi
Antika
BROJ DOSJEA: 2144, Zadar, Boidara Petranovia 1
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Zaprimljeno je est cjelovitih amfora i etiri fragmentirane amfore s lokaliteta otok Mljet Gonoturska. Nalazi
su fotografski dokumentirani prije obrade, desalinizirani, mehaniki oieni, konsolidirani, a ulomci nalaza
u fragmentiranom obliku slijepljeni. Nalazi su potom
Slika 1. Otok Mljet, Gonoturska amfora prije radova
Slika 2. Otok Mljet, Gonoturska amfora nakon radova

fotografski dokumentirani nakon obrade te su pismeno


dokumentirane sve faze provedenih konzervatorsko-restauratorskih radova.
t. per.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |81

Mljet
Pliina Sv. Pavao brodolom
Novi vijek
BROJ DOSJEA: 2014, Zagreb, Cvijete Zuzori 43
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Od 23. svibnja do 1. lipnja 2011. godine provedena je peta
faza podvodnih arheolokih istraivanja brodoloma iz 16.
stoljea kod pliine Sv. Pavao na otoku Mljetu. Podruje
istraivanja proirilo se od prologodinjih kvadranata K
i L prema sjeveru te su formirani novi kvadranti X, Y, Z,
AA, AB, AC (sektor I). Na tome podruju u prethodnim
istraivanjima uoena je najvea koncentracija trgovakog
tereta: veliki tanjuri i zdjelice s crnom glazurom. Ove godine je unutar sloja tamnog pijeska s garom i tragovima
drveta pronaeno desetak cijelih i gotovo cijelih tanjura
manjih dimenzija, deseci ulomaka veih tanjura, vie
ulomaka vreva s poklopcima, zdjela te deseci cijelih ili u
ulomcima malih zdjelica. Pronaeni predmeti pripadaju
orijentalnoj keramici koja se prema kvaliteti izrade i prema
bogatom viebojnom ukrasu moe pripisati keramikim
radionicama turskog grada Iznika. U orijentalni materijal
ubrajaju se i posude s dvjema rukama amforastog oblika,
dvije velike posude irokog, okruglog trbuha te jedna
manja slinog oblika. Od pokretnog materijala pronaeni
su nadalje primjerci glazirane jednobojne, neukraene ili

slikane i gravirane keramike italske produkcije, ulomci


zdjela i boca od zelenog stakla, eljezni klju, vjedro od
bronce i dijelovi vie bakrenih plitica i kotlia. Drveni
predmeti odreeni su kao ostaci ambalae u kojoj se
prevozila trgovaka roba te kao cjepanice za loenje. U
drugom dijelu lokaliteta (Sektor II), smjetenog jugoistono od podruja s topovima, pronaena je drvena
konstrukcija broda. U suradnji s Universita CaFoscari u
Veneciji pod vodstvom prof. C. Beltramea dokumentirano je petnaest madira i est rebara. U postupku daljnjeg
skidanja pijeska s brodske konstrukcije pronaeno je
sedmo rebro i novi dijelovi oplate. Rezultati su pokazali
princip karakteristinog spajanja dvaju dijelova rebra,
najee primjenjivanog u venecijanskoj brodogradnji.
Detaljnim pregledom trupa utvreno je da brod nema
kobilicu. Pronaeni su elementi tzv. unutarnje kobilice
koja se nalazila s unutarnje strane oplate te postolje jarbola
u obliku kocke s bonim pojaanjima.
v. z.

Slika 1. Otok Mljet, pliina Sv. Pavao inventar broda i trgovaki teret in situ
Slika 2. Otok Mljet, pliina Sv. Pavao brodska konstrukcija

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |82

Mljet
Pliina Sv. Pavao pokretni arheoloki nalazi
Novi vijek
BROJ DOSJEA: 1970/1, Zadar, Boidara Petranovia 1
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
U 2011. godini dovren je proces desalinizacije na materijalu prikupljenom tijekom arheoloke kampanje 2010.
godine, koji je trajao dvanaest mjeseci. U 2011. godini
nastavljeni su konzervatorsko-restauratorski radovi na
bronanim topovima br. 8, br. 2 i br. 3. Nakon zavretka
procesa desalinizacije, dijelovi eljeznog zatvaraa na topu
br. 8 radiografski su snimljeni. S topa br. 8 analiziran
je uzorak metalne kore s povrine cijevi topa i uzorak
metala. Takoer su analizirana dva uzorka okamine na
eljeznom zatvarau. Na topovima br. 2 i br. 3 izveden je

postupak elektrolitikog ienja cijevi. Osim na topovima,


konzervatorsko-restauratorski radovi provedeni su i na
deset srebrnih novia, bronanom postolju svijenjaka
ili posude, profiliranom cilindrinom dijelu svijenjaka i
bronanoj plitici. Nadalje, u 2011. godini u cijelosti je konzervirano i restaurirano devetnaest keramikih predmeta.
Nakon izvedenih konzervatorsko-restauratorskih radova
izraena je pisana dokumentacija o provedenim radovima.
m. m.

Slika 1. Otok Mljet, pliina Sv. Pavao vr iz Iznika prije radova


Slika 2. Otok Mljet, pliina Sv. Pavao vr iz Iznika nakon radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |83

Mljet
Rt Stoba pokretni arheoloki nalazi
Srednji vijek
BROJ DOSJEA: 2145, Zadar, Boidara Petranovia 1
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Konzervatorsko-restauratorski radovi provedeni su na podvodnim arheolokim nalazima s lokaliteta Mljet rt Stoba.
Zaprimljeno je 59 predmeta staklene i keramike grae.
Meu staklenom graom izdvajaju se ulomci posuda, grla
boca i drugih predmeta, dok keramika graa obuhvaa
veinom cjelovite amfore razliitih tipova te fragmente oboda, ruki i dna keramikih amfora. Provedenim
konzervatorsko-restauratorskim zahvatima potpuno su
oieni i konsolidirani svi predmeti. Prilikom zaprimanja
materijala provedena su preliminarna istraivanja da bi se
utvrdilo stanje zaprimljenih nalaza te na taj nain odredio
tijek daljnjih konzervatorsko-restauratorskih postupaka.
Svi predmeti su odmah nakon zaprimanja stavljeni u proces desalinizacije tijekom kojega se konstantno mijenjala
voda te su uzimani uzorci iz bazena radi mjerenja koliine

topivih soli. Nakon to je koliina topivih soli svedena na


prihvatljivi minimum, svi predmeti su izvaeni i ostavljeni
da se sue na zraku. Amfore i keramiki ulomci, ija je
povrina bila prekrivena debelim slojem kalcitnih naslaga ostataka morskih organizama, ieni su mehaniki,
dlijetima raznih profila. Svi keramiki predmeti konsolidirani su premazivanjem akrilnog konsolidanta. Stakleni
predmeti ieni su skalpelima razliitih profila te pneumatskom iglom. Konsolidacija je provedena potapanjem
iz vode u aceton. Nakon procesa dehidriranja, stakleni
ulomci stavljeni su u 3%-tni Paralloid. Zateeno stanje i
sve faze rada opirno su fotografski dokumentirani te je
nakon zavretka konzervatorsko-restauratorskog postupka
izraena opirna pisana dokumentacija.
m. .

Slika 1. Otok Mljet, rt Stoba stakleni predmet prije radova


Slika 2. Otok Mljet, rt Stoba stakleni predmet nakon radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |84

Motovun
Povijesna jezgra
Prapovijest/antika/srednji vijek
BROJ DOSJEA: 2154/1, Svetvinenat, Jurii 7
PROGRAM PREMA UGOVORU S HEP-om
Zbog namjere investitora HEP-a, Elektroistra Pula Pogon
Pazin, da u povijesnoj jezgri Motovuna postavi elektrokabel, obavljeni su arheoloki nadzor i probna arheoloka
sondiranja. Arheoloki se nadzor provodio u vrijeme
svih zemljanih radova na postavljanju predvienih elektroinstalacija. Iskop se obavljao malim strojem i prema
potrebi runo.
Osim toga, istraene su jo tri probne arheoloke sonde
koje su smjetene na podruje ispred gradskih vrata te na
podruje gradskog trga. Dok su u dvjema sondama pronaeni ostaci starijeg poploenja, u sondi 4, poloenoj uz
istoni zid komunalne palae, ponovno je dokumentirana
dua stratigrafska sekvenca koja pokriva vie razdoblja
obitavanja na tom poloaju.
Arheoloki nadzor i sondano arheoloko istraivanje
provedeno 2011. godine u povijesnoj jezgri Motovuna
iznjedrilo je malobrojne, ali iznimno bitne podatke koji
nam uvelike pomau da bolje shvatimo povijesni razvoj
mjesta. Prilikom istraivanja otkriveni su arheoloki slojevi
koji dokazuju postojanje naselja u dva odvojena razdoblja.
Prostor je, sudei prema prikupljenim podacima, najprije
bio naseljen u prapovijesnom, bronanom dobu, a nakon
dulje stanke ponovno je bio naseljen u kasnoantikom
razdoblju. Drugo naseljavanje bilo je temelj postanka
dananjeg Motovuna koji od tada kontinuirano egzistira.
Najstariji tragovi naseljavanja potjeu iz bronanog
doba. Ostaci bedema i stambenih gradinskih objekata do
sada nisu pronaeni. Malobrojni pronaeni dijagnostiki
ulomci prapovijesne keramike navode i na neto preciznije

datacije. Njihove osobitosti ih datiraju u srednje bronano


doba, odnosno izmeu 16. i 13. st. pr. Kr. Takve datacije
treba uzeti s rezervom, s obzirom na malu istraenu
povrinu i koliinu prikupljenih nalaza. Iz istog razloga
ne moemo precizno odrediti prestanak funkcioniranja
naselja, no ni jedan od pronaenih nalaza ne doputa
dataciju u eljezno doba, odnosno u posljednje tisuljee
prije Krista.
Zbog uestalih barbarskih provala u kasnoj antici stanovnitvo istarskog poluotoka poinje traiti sigurnija
utoita, a poloaji nekadanjih gradinskih naselja esto
su izabirani za nova stanita okolnog stanovnitva. Isto se
dogodilo i s Motovunom u koji se ivot vraa vjerojatno
ve tijekom 4. ili najkasnije 5. st. Na takve datacije upuuju
karakteristini nalazi afrikog sigilatnog posua i amfora.
Naselje se od tada kontinuirano razvija, o emu svjedoe
ulomci keramikog posua koje se moe datirati u kasnu
antiku i rani srednji vijek. Stratigrafski meuodnosi arheolokih slojeva i struktura u sondama 1 i 4 pokazuju da su
prapovijesni, kasnoantiki i ranosrednjovjekovni slojevi
negirani pri gradnji postojeeg srednjovjekovnog bedema.
S obzirom na to da se i dananji bedem nalazi na strateki
najloginijoj poziciji, moe se pretpostaviti da su prilikom
njegove gradnje uniteni svi tragovi eventualnih starijih
bedema. Kasnosrednjovjekovnom i ranonovovjekovnom
razdoblju vjerojatno pripadaju tragovi starijeg poploenja
trga i kanal pronaen uz gradske bedeme u sondi 4.
j. v.

Slika 1. Motovun, povijesna jezgra, sonda 4 nakon istraivanja


Slika 2. Motovun, povijesna jezgra, ulomak kasnoantike sigilatne posude s peatnim ukrasom

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |85

Motovun
upna crkva Sv. Stjepana
1. Sv. Kvirik, nepoznati autor, poetak 19. st., ulje na platnu, 90 110 cm
2. Sv. Pankracije, nepoznati autor, poetak 19. st., ulje na platnu, 90 110 cm
3. Sv. Ivan Krstitelj iz Kaldira, nepoznati autor, poetak 19. st., ulje na platnu, 90 110 cm
4. Sv. Andrija apostol, nepoznati autor, poetak 19. st., ulje na platnu, 90 110 cm
5. Sv. Ivan Krstitelj iz Sv. Nedjelje, nepoznati autor, poetak 19. st., ulje na platnu, 90 110 cm
6. Sv. Rok iz Muntrilja, nepoznati autor, poetak 19. st., ulje na platnu, 90 110 cm
7. Sv. Marina Djevica, nepoznati autor, poetak 19. st., ulje na platnu, 90 110 cm
8. Sv. Ivan Krstitelj iz terne, nepoznati autor, poetak 19. st., ulje na platnu, 90 110 cm
9. Sv. Mihovil, nepoznati autor, poetak 19. st., ulje na platnu, 90 110 cm
10. Sv. Vital, nepoznati autor, poetak 19. st., ulje na platnu, 90 110 cm
11. Sv. Jakov apostol, nepoznati autor, poetak 19. st., ulje na platnu, 90 110 cm
12. Sv. Rok iz Rakotula, nepoznati autor, poetak 19. st., ulje na platnu, 90 110 cm
13. Sv. Petar, Giuseppe Bernardino Bison, poetak 19. st., ulje na platnu, 100 140 cm
14. Sv. Pavao, Giuseppe Bernardino Bison, poetak 19. st., ulje na platnu,100 140 cm
BROJ DOSJEA: 7522.012 (1), 7522.011 (2), 7522.004 (3), 7522.009 (4), 7522.008 (5), 7522.002 (6), 7522.003 (7),
7522.010 (8), 7522.005 (9), 7522.006 (10), 7522.001 (11), 7522.007 (12), 7522.014 (13), 7522.013 (14), Zagreb,
Zmajevac 8
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Na zidovima trobrodne upne crkve Sv. Stjepana nalazi
se etrnaest slika ovalnog formata s prikazima polufigura
svetaca. Deset ih je smjeteno u glavnome brodu iznad
arkada te po dvije u pjevalitu i apsidi. Naslikane su tehnikom ulja na platnu i smjetene u ukrasne tuko-okvire.
Izuzev sv. Petra i Pavla koji se nalaze u apsidi crkve, slike
prikazuju patrone okolnih upa koje su pripadale nekadanjem motovunskom kaptolu. Slike su popraene latinskim natpisima s imenima svetaca i upa iji su patroni.
Datirane su na sam poetak 19. stoljea. Luigi Morteani
prepoznaje ruku slikara Giuseppea Bernardina Bisona
(1762.1844.) na slikama svetih Petra i Pavla u apsidi
te na etiri zidne slike u prezbiteriju crkve s prikazima

evanelista. Konzervatorsko-restauratorski radovi na motovunskim ovalima zapoeti su poetkom 2010. godine, a


dovreni potkraj 2011. godine. Zbog izrazito nepovoljnih
mikroklimatskih uvjeta u crkvi, slike su godinama bile
izloene vlazi, pa ak i izravnom dotoku vode. Platna
su na svim slikama zateena deformirana, slikani sloj
raspucan, pljesniv i prekriven debelom povrinskom
prljavtinom. Drveni podokviri bili su rasklimani i truli.
Prilikom povrinskog ienja uoeni su manji preslici
na likovima i potpuno preslikane pozadine sivom bojom.
Gotovo u neoteenom stanju sauvan je slikani sloj na
sv. Petru i sv. Pavlu, dok su najoteenije bile slike sv.
Roka i sv. Jakova koje se nalaze na zidu pokraj pjevalita.

Nastavak kataloke jedinice na sljedeoj stranici

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |86

Zbog izravnog curenja vode, na tim je slikama slikani


sloj jako stradao. Prethodnim restauratorskim zahvatima
pokualo se zaustaviti njihovo propadanje pa je slika sv.
Jakova dublirana u gornjem dijelu, oteenja osnove bila
su zakitana, a slikanog sloja preslikana. Podokvir slike s
prikazom sv. Roka istrunuo je pa je bila zalijepljena na
drvenu oplatu. Sva oteenja bila su preslikana. Na slikama smjetenima u glavnom brodu crkve uoen je, uz
dobru ouvanost slikanog sloja, uglavnom jednak stupanj
oteenosti zahvaenost plijesnima, iskrivljenje platna,
povrinska prljavtina te mjestimini preslici.
Na svim slikama provedeni su konzervatorsko-restauratorski radovi koji su obuhvatili: uklanjanje povrinske
neistoe, konsolidaciju slojeva, ravnanje deformiranog
platna, uklanjanje ostataka prljavtine i sitnih preslika
sa slikanog sloja, rekonstrukciju oteenja osnove i boje
Slika 1. Sv. Petar, prije radova
Slika 2. Sv. Petar, nakon radova

te dubliranje slika na novo platno. Sliku s prikazom sv.


Roka iz Rakotula bilo je potrebno prije dubliranja odlijepiti s drvene oplate i zatvoriti oteenja nosioca umecima
novoga platna. Sivi preslik u pozadini likova, nanesen
preko izvornog crnoga, uklonjen je samo sa slika sv. Petra
i sv. Pavla zbog visoke ouvanosti njihova slikanog sloja
te pouzdane atribucije. Prvi sloj retua izveden je gva
bojama, a zavrni lakirnim bojama Maimeri. Slike su
napete na nove drvene podokvire i s poleine zatiene
od praine postavljenjem platna rijetkog tkanja. Zavrno
su lakirane polusjajnim lakom. Nakon obnove crkve i
opsenih konzervatorsko-restauratorskih radova na zidovima, stropovima i ostalim umjetninama u crkvi, slike su
vraene na zidove i ponovno postavljene u tuko-okvire.
m. s., m. w. z.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |87

Motovun
upna crkva Sv. Stjepana
Zidne slike, 18./19. stoljee
BROJ DOSJEA: 1157/2/1, Zagreb, Radieva 26
PROGRAM PREMA UGOVORU S POREKO-PULSKOM BISKUPIJOM
Konzervatorsko-restauratorski radovi na zidnim slikama
u svetitu poeli su istraivanjima 2010. godine kada su
u sredinjim dijelovima sjevernog i junog zida svetita
ispod crvenog nalia otkriveni oslici s prikazima etvorice
evanelista. Istraivanjima je takoer zabiljeeno nekoliko
faza ureenja svetita, kako u gornjim zonama zidova tako
i u dijelovima s novootkrivenim oslicima, gdje je ispod
postojeeg zabiljeen jo jedan dekorativni ablonski oslik.
Kao autor etvorice evanelista spominje se slikar Giuseppe Bernardino Bison (1762.1844.). Pretpostavlja
se da je prvu restauraciju izveo slikar Giovanni Corner
sredinom 19. stoljea, a jo jedan zahvat uslijedio je vjerojatno 1903. godine kada su evanelisti u svetitu preslikani
crvenim naliem.
Slika 1. Svetite, juni zid, stanje prije radova
Slika 2. Svetite, juni zid, stanje nakon radova
Slika 3. Svetite, sjeverni zid, stanje prije radova
Slika 4. Svetite, sjeverni zid, stanje nakon radova

Nakon uklanjanja crvenog nalia 2010. godine, konzervatorski radovi su nastavljeni 2011. godine, i njima
je oslik u cijelosti prezentiran. U radove je ukljueno
doiavanje slikanog sloja od ostataka crvenog nalia i
ablona te reintegracija bukanih i slikanih slojeva. Slikani je sloj potpuno oien mehanikim metodama bez
primjene kemijskih sredstava. Pri reintegraciji bukanih
slojeva koritena je vapneno-pjeana buka. Za potrebe
reintegracije slikanog sloja primijenjena je kombinirana
metoda retuiranja pigmentima i vapnenom vodom kao
vezivom te suhim pastelima.
Tim radovima sauvani su i izvorni slikani sloj i naknadne restauratorske intervencije 19. stoljea.
k. k.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |88

Murter
Bisage-Kornati pokretni arheoloki nalazi
Novi vijek
BROJ DOSJEA: 2143, Zadar, Boidara Petranovia 1
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Na konzervatorsko-restauratorsku obradu preuzeto je tristo keramikih lulica. Lulice su desalinizirane, fotografski
dokumentirane prije i nakon obrade, mehaniki oiene

i konsolidirane. Sve faze provedenih konzervatorsko-restauratorskih radova pismeno su dokumentirane.


a. jo.

Slika 1. Murter, Bisage Kornati keramike lulice prije radova


Slika 2. Murter, Bisage Kornati keramike lulice nakon radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |89

Murter
Pliina Mijoka podvodni arheoloki nalazi
Novi vijek
BROJ DOSJEA: 1737 1, Zadar, Boidara Petranovia 1
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Zaprimljena je vea koliina arheolokog materijala s
lokaliteta Murter pliina Mijoka. Meu nalazima prevladavaju sitni arheoloki predmeti izraeni od mjedi,
bronce, olova, stakla, staklene paste, drva i kosti. Nalazi
su fotografski dokumentirani prije obrade, desalinizirani,
mehaniki oieni, konsolidirani, a ulomci nalaza u

fragmentiranom obliku slijepljeni. Potom su fotografski


dokumentirani nakon obrade te su pismeno dokumentirane sve faze provedenih konzervatorsko-restauratorskih
radova.
a. je.

Slika 1. Murter, pliina Mijoka, dio staklenih nalaza prije radova


Slika 2. Murter, pliina Mijoka, dio staklenih nalaza nakon radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |90

Nin
upna crkva Sv. Anselma
Fragment tekstila istonjakog porijekla
Nepoznati autor, 13. st.
Svileni samit, 52 23 cm
BROJ DOSJEA: 7836, Zagreb, Ilica 44
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Fragment tekstila istonjakog porijekla dio je tkanine
pronaene unutar relikvijara ruke sv. Anselma. Dvobojni motiv istovjetan je na licu i naliju tkanine; jedina je
razlika u bojama koje su rasporeene u odnosu pozitiva i
negativa. Osnovno tkanje fragmenta jednostavni je samit
(potkin sloeni keper) od dvije osnove i dvije potke, od
kojih vezna osnova vee potke u keperu 1/2 (Z). Na tkanini je zateen i trag konca ivanja bijele boje. Izmjenom
ljubiastosmee i svijetlosmee potke u tkanju ostvarene
su dvije vrste krunih motiva koje se izmjenjuju po vodoravnoj i okomitoj osi, tvorei tako dekorativnu kompoziciju u kojoj se ponavljaju dva niza medaljona razliitih
veliina. Vei medaljoni prikazuju mjesec s nasmijanim
ljudskim licem okruen bisernim kuglicama, ispod kojega
su suelice postavljena dva zmaja uvijenih repova. Manji
medaljoni stilizirani su prikazi sunca i crnog sunca s
mnogobrojnim zrakama.
Premda su boje zateene izmijenjene kvalitete, moe
se pretpostaviti da su izvorno koritene uta i tamna crvenoljubiasta. U sasanidskoj umjetnikoj produkciji esto
su koritene te tri boje: uta kao simbol sunca, svjetlosti
i mudrosti, crvena krvi, rtve i hrabrosti, a purpurna je
bila boja sasanidskog dvora i carske garde. No nije sa
sigurnou utvreno sasanidsko porijeklo navedenog fragmenta, ve njegov utjecaj, odnosno utjecaj zoroastrijske
astrologije i religije.
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

Fragment je bio poloen na komad lanenog platna u


staklenoj vitrini riznice upne crkve i bio izloen utjecaju
prirodne i umjetne rasvjete, to je rezultiralo manjim foto-kemijskim promjenama boja. Na fragmentu je uoena
sitna praina, manje estice neistoe otpale s unutranjosti vitrine, te vea zatamnjena podruja i otvori nastali
slabljenjem i pucanjem niti osnove ili potke. Naroito su
slabe niti vezne osnove. Ipak, tkanina je zadrala mekou
i odreenu fleksibilnost.
U 2011. godini na tkanini je izveden cjelovit konzervatorsko-restauratorski zahvat. Fragment je fotografiran
te pregledan prijenosnim mikroskopom. Rezultati su
pokazali da su sve niti potke i osnove od svilenog vlakna.
Neistoe su uklanjane usisavanjem preko zatitne mreice. Blage povrinske neravnine fragmenta su izravnate.
Fragment je vlaen destiliranom vodom u zatvorenom
sustavu, a zatim su iglicom niti paljivo vraene u pravilan
poloaj. Vlani je fragment potom prekriven bugaicama
i osuen na sobnoj temperaturi. Izraena je oprema za
izlaganje fragment je pohranjen u zatvorenom sistemu pod pritiskom (pressure mounting). U takvom okviru
izloak nije potrebno uvrivati ivanjem za podlogu, a
i zatien je od mehanikih utjecaja i taloenja neistoa.
s. l. v., m. b.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |91

Novi Vinodolski
Utvrda Lopar
Kasna antika/rani srednji vijek
BROJ DOSJEA: 2105, Zagreb, Koarska 5
PROGRAM PREMA UGOVORU S PRIMORSKO-GORANSKOM UPANIJOM
Probna arheoloka istraivanja utvrde Lopar u Novom
Vinodolskom provedena su od 5. do 12. rujna 2011. s
ciljem pokretanja obnove i prezentiranja vrijednog spomenika fortifikacijske arhitekture te njegova pretvaranja
u arheoloki park.
Utvrda Lopar nalazi se na istonom rubu Novog Vinodolskog, uz morsku obalu. Vrijeme nastanka je i dalje
nepoznato, dok je jedini poznati povijesni podatak vezan
uz njezino unitenje 1598. godine. Unitile su je snage
mletakog admirala Giovannija Bemba. Utvrda je najvie
stradala prilikom miniranja zbog gradnje budueg hotela
Lianj 1936. godine. Danas je vidljiv jedino zapadni zid
utvrde, ouvan u duini od 30 m te visok priblino 6 m.
Iskopavanjima 2011. istraeno je est sondi koje su postavljene na mjesta koja su pomogla u boljem razumijevanju
lokaliteta, njegove slojevitosti te stanju ouvanosti arhitektonskih ostataka. Sondom 1 utvren je nastavak zapadnog zida utvrde devastiran miniranjem te dio zapadnog
zida koji je zatvarao sjeverni dio utvrde u obliku trokuta.
Sondom 2 utvreno je postojanje istonog zida sjevernog
(trokutastog) dijela utvrde. Sondom 4 naen je spoj tih
dvaju zidova te je potvren oblik sjevernog dijela utvrde.
Sondama 3 i 6 istraeni su dijelovi pregradnog zida
izmeu sjevernog, trokutastog dijela i sredinjeg, trapezoidnog dvorita. U sondi 3 uoen je prekid pregradnog
zida te se pretpostavlja da se tu radi o prolazu kojim su
komunicirala dva dijela utvrde. Ostaci u sondi 6 (postav-

ljenoj na istoni spoj zidova sjevernog dijela i sredinjeg


dvorita) skromniji su zato to je taj dio devastiran miniranjem. Juno od pregradnog zida, na prostoru dvorita,
istraeni su ostaci slojeva u kojima su naeni pokretni
nalazi keramike izraene od gline s velikim postotkom
mrvljenih kamenia i pijeska. Od prepoznatljivih ulomaka, u sondi 3 istiu se obodi lonaca, blago izvueni prema
van te ravno odrezani. Naen je i primjerak ukraen metliastim uzorkom. Preliminarnom analizom utvreno je
da je takav materijal karakteristian za rani srednji vijek,
bizantske provenijencije.
U sondi 5 postavljenoj na mjestu nekadanjeg istonog
zida utvrde naeni su tragovi buke na vapnenakoj stijeni
koji predstavljaju ostatke dna temelja tog zida ostalih nakon miniranja. Unato tome to je rije o mjestu najvee
devastacije, pronaen je sloj bogat pokretnim nalazima.
Uz povei broj ulomaka grube keramike, nailo se i na
nekoliko ulomaka stakla, ali se najvie istie nalaz bronanog reduciranog follisa cara Galerija Maksimijana Daije
iz 313. godine (PN 1). Istraivanja su ukazala na postojanje
kulturnih slojeva te se njihovo daljnje istraivanje namee
kao imperativ s konanim ciljem valorizacije i prezentacije
utvrde Lopar. Znanstvena obrada moe dovesti od otkrivanja antikih korijena novljanskog naselja koje se prvi
put spominje tek u Vinodolskom zakonu 1288. godine.
a. j.

Slika 1. Novi Vinodolski, utvrda Lopar pogled na zapadni zid utvrde i sredinje dvorite
Slika 2. Novi Vinodolski, utvrda Lopar pogled na sondu 1
Slika 3. Novi Vinodolski, utvrda Lopar istraeni dio pregradnog zida s prolazom u sondi 3

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |92

Omi
upna crkva Sv. Mihovila arkanela
Bogorodica s Djetetom
Franjo ui, 1579. g.
Drvo, polikromirano, pozlaeno, 123 47,5 5cm
BROJ DOSJEA: 2031/2 Split, Porinova 2a
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Drvena polikromirana i pozlaena skulptura Bogorodica s
Djetetom pripadala je kasnorenesansnom oltaru koji je 1579.
godine naruen od korulanskog drvorezbara Frane uia
(ioia) za upnu crkvu Sv. Mihovila arkanela u Omiu.
Od oltarne cjeline sauvane su skulpture Bogorodica s
Djetetom, Sv. Petar i Sv. Mihovil. Danas je skulptura majke
s djetetom, koja je vjerojatno bila sredinji dio oltarne
cjeline, smjetena uz desnu bonu stranu glavnog oltara.
Bogorodica u stojeem poloaju dri Dijete koje desnom
uzdignutom rukom daje blagoslov, dok u lijevoj ruci dri
vladarsku kuglu. Oboje na glavama imaju metalne srebrne
krune, koje su naknadno dodane skulpturama.
Dijelovi drvene konstrukcije na pojedinim su mjestima
bili nestabilni i odvajali su se od cjeline (Bogorodiino
lijevo koljeno i spojevi Djetetove desne i lijeve ruke). Pojedini su dijelovi nedostajali (prsti na Djetetovoj desnoj
ruci i krii na kugli). Cijela skulptura bila je proeta
sitnim rupicama crvotoine. Slikani se sloj na pojedinim
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

mjestima zajedno s preparacijom odvajao od drvenog nositelja. Uoljive su bile prijanje restauratorske intervencije,
poput transparentnog smeeg premaza koji je prekrivao
cijelu povrinu te niza nevjeto izvedenih preslika na
Bogorodiinoj i Djetetovoj draperiji.
Prije restauratorsko-konzervatorskih zahvata zateeno je stanje dokumentirano i provedena su istraivanja.
Sondiranjem i izradom stratigrafske analize potvrene
su naknadne intervencije u kojima je na pojedinim mjestima preslikan izvorni slikani sloj. Odlueno je da se
preslici nee uklanjati. Provedeni zahvati obuhvatili su:
uklanjanje smeeg preslika, uvrivanje nestabilnih
dijelova skulpture, rekonstrukciju nedostajuih dijelova
u lipovu drvetu (prstiju na Djetetovoj desnoj ruci i kriia
na kugli), krediranje, retu slikanog sloja i pozlate te zavrno lakiranje. Na metalnim krunama nuno je provesti
konzervatorsko-restauratorski zahvat.
b. .

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |93

Orebi
Kua Fiskovi
1. Oprotaj s obitelji, Choubard, 19. st., litografija, 44,5 55 cm
2. Posljednja veera po Tintorettu, Andrea Zucchi, 18. st., bakropis, 39 56,5 cm
3. Ferman, sultan Selim III., 17. st., rukopis, tinta na papiru, 84 59 cm
BROJ DOSJEA: 2128/1, Dubrovnik, Batahovina bb
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Godine 2011. zapoet je u Zavodu program sustavnih
konzervatorsko-restauratorskih zahvata na umjetninama
na papiru iz vrijedne zbirke Cvite Fiskovia. Zbog njihova
izrazito loega stanja, prve su restaurirane grafike Oprotaj
s obitelji, Posljednja veera po Tintorettu i ferman sultana
Selima III. Provedena je potpuna konzervacija-restauracija
grafika uobiajenim postupcima za papir: od suhog i moSlika 1. Oprotaj s obitelji, prije radova
Slika 2. Oprotaj s obitelji, nakon radova

krog uklanjanja neistoa, analiza, dezinfekcije, bijeljenja,


neutralizacije, ojaavanja papira, podljepljivanja, izravnavanja, izrade zakrpa, preanja do retua. Svi postupci su
dokumentirani, kao i stanje prije i poslije restauracije, a
umjetnine su pohranjene u paspartue od beskiselinskog
kartona i vraene vlasniku.
sam. se.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |94

Orebi
upa Pomonice krana
1. Polaka Austriaza, Gio Luzzo, 1850. g., akvarel na papiru, 41,5 57 cm
2. Bark Adamo, Roux, 1807. g., akvarel na papiru, 47 9 cm
BROJ DOSJEA: 2050/2, Dubrovnik, Batahovina bb
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Na akvarelima je proveden cjelovit konzervatorsko-restauratorski postupak uobiajen za predmete na papiru. Umjetnine su izvaene iz ukrasnih drvenih okvira.
Mehaniki su uklonjene neistoe mekom etkom i
Wishab gumom te skalpelom. Izraena je detaljna dokumentacija, pri emu su umjetnine snimane i pod kosim
svjetlom. Na poleini je bio zalijepljen tanki karton, koji
je bio kiseo (pH-vrijednosti 4) i trebalo ga je odvojiti od
papira. Provedene analize pokazale su topivost akvarelnih
boja. Stoga je na lice papira postavljena zatita bojenog
sloja (facing), a zatim su neistoe uklonjene mokrim
postupkom polaganjem akvarela na vlanu bugaicu.
Slika 1. Polaka Austriaza, prije radova
Slika 2. Polaka Austriaza, nakon radova

Neutralizirani su kalcijevim hidroksidom (pH 9). Nakon


tretmana ienja, akvareli su podlijepljeni na rasvjetnom
stolu sa 17-gramskim japanskim papirom vezanim 5%tnim Tylosom. Zakrpe su izraene od japanskog papira
odgovarajue boje i debljine. Ondje gdje je bilo potrebno
izveden je retu akvarelnim bojama te pastelom u olovci.
Nakon zavretka konzervatorsko-restauratorskih zahvata, za primjerenu je pohranu izraen odgovarajui
paspartu od kartona. Akvareli su vraeni vlasniku u ukrasnim okvirima.
sa. se.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |95

Osijek
Crkva Sv. Jakova apostola
Reljefni grb
Nepoznati autor, 18. stoljee
BROJ DOSJEA: 1440/6, Osijek, Fakultetska 4
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Kapucinski samostan podignut je 1710. godine, a poetkom dvadesetih godina 18. st. poela je gradnja crkve koja
je trajala do 1727. godine. Nad ulaznim portalom crkve
je u trokutastom zabatu smjeten bogato ukraen grb
od kamena pjeenjaka. Grb je sastavljen od dva manja
motiva ovalnog oblika u koje su ukomponirane ljudske
figure s isukanim maevima, orlovi, zvijezde i cvijee.
Oko grba se ispreplie ornamentalna traka koja na vrhu
zavrava krunom s cvijeem. Na polikromiranoj povrini
Slika 1. Grb prije poetka radova
Slika 2. Izvornik grba i faksimil

grba bila su uoljiva plitka oteenja, dok se boja nazirala


u tragovima. Materijal je i dodatno oteen djelovanjem
tetnih soli i utjecajem nepovoljnih atmosferskih prilika,
najvie vlage i leda. Na kamenu je obavljeno mehaniko
ienje i konsolidacija strukture uvrivaima za kamen
na bazi estera silicijeve kiseline. Nabavljen je kamen
koji je strojno obraen te je zavreno klesanje faksimila
prema izvorniku.
d. m.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |96

Osijek
Galerija likovnih umjetnosti
Lov u Grkoj
Joseph Hoffmann, 1856. g.
Ulje na platnu, 155 95 cm
BROJ DOSJEA: 749/18, Osijek, Fakultetska 4
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Autor slike je austrijski slikar Joseph Hoffmann. Slika je
signirana u donjem desnom kutu te na poleini natpisom
J. Hoffmann. Wien 1856. Rije je o jednom od tri pejzaa
toga slikara koji su nekada pripadali podgorakom grofu
Pavlu Pejaeviu. Slikana je gradiranjem lazura podslik
je izveden sivoplavim tonovima preko kojih su nanesene
lazure. Tim je postupkom kolorit obogaen toplim nijansama, tvorei romantinu atmosferu pejzaa.
Na poleini slike zateene su tri platnene zakrpe. Rezultati provedenih ispitivanja pokazali su da su u prijanjoj
restauraciji prilikom uklanjanja laka obrisane i lazure.
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

Sredinji dio slike bio je preslikan tamnosmeom bojom,


ime su prekriveni odreeni dijelovi slike, ukljuujui i tri
muke figure i jednu ensku, a doslikan je novi dio pejzaa.
Na slici je proveden cjelovit konzervatorsko-restauratorski postupak. Posebna pozornost usmjerena je na
uklanjanje preslika iz sredinjeg dijela slike, te na rekonstrukciju crtea i boje novootkrivenih ljudskih figura.
Osim figura, uklanjanjem preslika otkrivena je vodenica s
vodenim kolom te ire jezero i kamenjar koji ga okruuje.
Slika je retuirana.
s. s.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |97

Osijek
Kapela Sv. Roka
Oltarna pala sv. Roka
Antonius Paulus Senser, kraj 18. st.
Ulje na platnu, 262 183 cm
BROJ DOSJEA: 1548/3, Osijek, Fakultetska 4
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Oltarnu palu sv. Roka naslikao je sredinom 18. stoljea Antonius Paulus Senser. U tipinoj kasnobaroknoj
kompoziciji u gornjoj zoni prikazano je Sveto Trojstvo
s Bogorodicom, u sreditu je sv. Rok na oblaku, ispod
kojeg se nalaze oboljeli od kuge. Oko svetakih likova leti
nekoliko anela. Na slici su provedena etiri neprimjerena restauratorska zahvata, koje je zabiljeio posljednji
restaurator natpisom u lijevom kutu slike: Obnovljeno
god. 1830,1883,1906,1968. Platno je s poleine bilo podlijepljeno sa ezdeset tri platnene zakrpe. Izvorni slikani
sloj na mnogim je mjestima bio viestruko preslikan.
Zakrpe su bile prekrivene neravnomjerno nanesenim i
neobraenim kitom.
Na slici je proveden cjelovit konzervatorsko-restauratorski zahvat. Lice slike i poleina su opraeni, a rubovi
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

slike i platno izravnati utezima. Premazi uljanom bojom,


kao i zakrpe s poleine slike uklonjeni su mehanikim
putem. Slika je prvotno dublirana platnom rijetkoga tkanja
kako bi se stabiliziralo oslabjelo izvorno platno, a zatim
i nakon intarzija platna.
Provedene su probe topivosti, a potom su uklonjeni potamnjeli lak i preslici. Rubovi platna ojaani su
podstavljanjem trakama (strip-lining). Mjesta bez osnove
zapunjena su kitom i obraena, a na njih je podloena
podloga akvarelnim bojama. Slikani je sloj izoliran lakom.
Izveden je retu, slika je napeta na novi podokvir ojaan
irim i debljim letvama te zavrno lakirana.
s. s.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |98

Osijek
Kua Plemi (Franjevaka 5)
18. st.
BROJ DOSJEA: 2136, Zagreb, Ilica 44
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Kua Plemi podignuta je kao graanska katnica u treoj
etvrtini 18. stoljea. Odlikuje se izrazito bogatim proeljem s kamenim ukrasima u duhu rokokoa. Gradnja
kue povezuje se s ugarskim graditeljskim radionicama.
Hrvatski restauratorski zavod proveo je 2011. konzervatorsko-restauratorska istraivanja na proeljima i dijelu
unutranjosti kue. Istraivanja su obuhvatila arhivska
i povijesna istraivanja te izradu povijesno-umjetnike
studije s prikazom komparativnih primjera iz regije, ana-

lizu postojeeg stanja, sondiranje grae, buke i nalia na


proeljima i dijelu unutranjosti te laboratorijska ispitivanja materijala. Sondiranjem je utvrena izvorna obrada i
obojenje proelja, a osobitim se pokazao nalaz bukanog
ornamenta tipa Bandlwerk ispod prozora u drugoj osi kata.
Uz rezultate istraivanja, u konzervatorskom su elaboratu
iznesene smjernice za obnovu.
p. p.

Slika 1. Proelje kue Plemi, svibanj 2011.


Slika 2. bukani ornament pronaen konzervatorskim istraivanjima proelja u drugoj osi kata, srpanj 2011.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |99

Osijek
Muzej Slavonije Osijek
Drveni oslikani ormari
Nepoznati autori, kraj 19., poetak 20. st.
Oslikano, lakirano drvo, 194 125 60 cm
BROJ DOSJEA: 1321/8, Osijek, Fakultetska 4
PROGRAM PREMA UGOVORU S MUZEJOM SLAVONIJE OSIJEK
Ormari su dio etnografske zbirke Muzeja Slavonije Osijek.
Izraeni su od jelovine i lipovine u historicistikom stilu.
Drvo je bilo zateeno crvotono, rasueno, a spojevi
rasklimani. Postojei elementi su na vie mjesta bili
mehaniki oteeni, oslik zaprljan te na nekim mjestima
preslikan, a zatitni lak je oksidirao i popucao. Nedostajali
su dijelovi profilacija te tokarenih i rezbarenih elemenata.
Vidljive strane ormara povrinski su obraene tehnikom
imitiranja godova drveta i furnira (fladranje) i lakirane.
Slika 1. Ormar 1, prije radova
Slika 2. Ormar 1, nakon radova
Slika 3. Ormar 2, prije radova
Slika 4. Ormar 2, nakon radova

Kao podloga za smeu lazuru koritena je crvenkasta


i uta oker boja koja potpuno pokriva drvenu podlogu.
Bone stranice ormara obraene su (oslikane) slobodno,
ne oponaajui tono godove drveta.
Provedeni konzervatorsko restauratorski radovi obuhvatili su mehaniko i kemijsko ienje i ienje povrina,
tretiranje insekticidom, uvrivanje, kitanje, rekonstrukciju nedostajuih dijelova i retu.
v. s.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |100

Osijek
Palaa pote
alter sala
1912. g.
BROJ DOSJEA: 2161, Osijek, Fakultetska 4
PROGRAM PREMA UGOVORU S HRVATSKOM POTOM
Zgrada pote i telegrafa jedna je od najveih i najreprezentativnijih secesijskih zgrada u Osijeku i Slavoniji.
Sagraena je 1912. godine prema projektima budimpetanskog arhitekta Istvana Bierbauera. U interijeru se
istie alter sala koja ima tlocrtni oblik nepravilnog
esterokuta. Prostor dvorane ralanjen je arkadama prema prijemnim alterima i prema predvorju. Stupovi su
ukraeni kapitelima komponiranim od stiliziranih ptica i
antropomorfnih maski postavljenih ispod njihovih rairenih krila. Sredinji dio stropa sale dekoriran je razigranom
tukaturom vegetabilnih motiva i profiliranim vijencem.
Izvorne ute i zelene keramike ploice i danas ukraaSlika 1. alter sala
Slika 2. tuko dekoracija svoda
Slika 3. Ulazna vjetrobranska vrata

vaju zidne plohe i stupove dvorane. Na jednoj od ploica


je ime proizvoaa: Armin Schreiner Zagreb. Prostor nije
radikalno pregraivan, osim recentnih pregrada za telefonske kabine na sjevernom zidu, dok je obrada zidnih i
podnih ploha sauvana intaktno.
Konzervatorsko-restauratorskim istraivanjima obuhvaeno je prikupljanje i obrada arhivske dokumentacije,
sondiranje slojeva nalia, snimanje profilacija u omjeru
1:1, izrada nacrta, fotodokumentacija zateenog stanja
totala, detalja i oteenja. Nalazi su dokumentirani i
interpretirani i na osnovi njih donesen je prijedlog obnove.
d. c.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |101

Osijek
Paviljon Gradski vrt
1863. g.
BROJ DOSJEA: 2107, Osijek, Fakultetska 4
PROGRAM PREMA UGOVORU S GRADOM OSIJEKOM
Zgrada Paviljona je u Domovinskom ratu pogoena raketama iz zrakoplova i teko je stradala. Zbog viegodinje
nebrige danas je u ruevnom stanju, potpuno devastirana,
zarasla u korov i zatrpana smeem.
Teko je oteen ulazni trijem na sjevernom proelju, od
kojega je sauvan dijelom samo jedan zidani stup, a nad
prizemnim dijelom sjevernog proelja veim je dijelom
urueno krovite. Na svim proeljima je uglavnom nova
produna cementna buka koja je ili teko oteena ili

Slika 1. Juno proelje


Slika 2. Sjeverno proelje

otpala, a otpao je i vei arhitektonski ornament u obliku


geometrijskog grozda.
Konzervatorsko-restauratorskim istraivanjima obuhvaeno je prikupljanje i obrada povijesne dokumentacije,
sondiranje slojeva buke i nalia na zidnom platu, snimanje profilacija u omjeru 1:1 te izrada nacrta. Sastavljena
je fotodokumentacija zateenog stanja totala, detalja i
oteenja. Nalazi su dokumentirani i interpretirani te je
na osnovi njih donesen prijedlog obnove.
d. c.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |102

Osijek
Rimski most
Antika
BROJ DOSJEA: 1835/2, Zagreb, Cvijete Zuzori 43
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Tijekom 2011. godine provedeno je arheoloko rekognosciranje vie pozicija na rijeci Dravi u Osijeku. Na sedamnaestom kilometru od ua rijeke Drave dokumentirani su u
sredini rijeke ostaci dvaju stupova koji pripadaju rimskom
kamenom mostu. Ta su dva stupa najvie oteena pri
njihovu miniranju i produbljivanju korita rijeke Drave
1985. godine. U neposrednoj blizini stupa je, na dubljem
dijelu rijeke, pronaen dio kamenog reljefa. Kameni je
reljef (88 100 29 cm) prilikom pronalaska bio prekriven tankim slojem rijenog nanosa. Na reljefu je prikazan
motiv usnule Arijadne, to je esto reproducirana scena
Slika 1. Osijek reljef s prikazom Arijadne
Slika 2. Osijek gornji dio stele nakon vaenja

na antikim spomenicima i keramici. Na lijevom, puknutom rubu reljefa, naziru se naknadni tragovi obrade pa se
pretpostavlja da je rije o sekundarnoj upotrebi kamene
ploe. Uz kameni reljef izvaen je i gornji dio kamene
stele. Pregledom slika snimljenih za niskog vodostaja
rijeke Drave, uz lijevu obalu uzvodno od antikog mosta,
pronaene su dvije drvene olupine. Istraivanje i dokumentiranje mosta i novootkrivenih olupina planira se
nastaviti u sljedeoj sezoni.
k. z.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |103

Osijek
Sokolski dom
1927.1929. g.
BROJ DOSJEA: 2112, Osijek, Fakultetska 4
PROGRAM PREMA UGOVORU S GRADOM OSIJEKOM
Projekt za gradnju osjekog Sokolskog doma izradio
je 1927. osjeki graditelj Vladimir Malin. Zgrada je zamiljena kao velika sportska dvorana s predvorjem i do
danas je zadrala izvornu namjenu. Neoklasicistiko
ulino proelje monumentalizirano je rizalitno istaknutim trijemom s jonskim stupovima. Stupovi nose zabat u
kojem je, prema nacrtima, trebala biti izvedena reljefna
kompozicija, no umjesto nje je na arhitravu izveden tek
natpis SOKOLSKI DOM. Gradnja je poela od uline linije
i dovrena je samo prva faza projekta ulazni vestibul, a
ostatak dvorane nije ostvaren do danas.
Cijeli zidni plat na svim proeljima, zidna povrina
zabata i stupovi trijema obraeni su u stiliziranoj rustici.
Pilastri i baze stupova, kao i sokl, izraeni su u lijevanom
Slika 1. Sjeverno proelje
Slika 2. Juno proelje

betonu i tokani s istim ciljem imitiranja kamena. Proelja


zgrade su u relativno dobrom stanju. Izvorna je buka
veim dijelom sauvana, ali je zbog viegodinje nebrige
vrlo zaprljana i iarana grafitima. Na svim povrinama
vidljiva su oteenja od granatiranja u Domovinskom ratu.
Konzervatorsko-restauratorskim istraivanjima obuhvaeno je prikupljanje i obrada arhivske dokumentacije,
sondiranje slojeva buke i nalia na zidovima, mjerenje
profilacija u omjeru 1:1, kao i izrada nacrta profilacija.
Sastavljena je tekstualna i fotografska dokumentacija
zateenog stanja (cjeline, detalji i oteenja). Nalazi su
dokumentirani i interpretirani te je na osnovi njih iznesen
prijedlog obnove.
d. c.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |104

Osijek
Zgrada nekadanje vojne pekare i skladita
Izmeu 1741. i 1750. g.
BROJ DOSJEA: 2170, Osijek, Fakultetska 4
PROGRAM PREMA UGOVORU S HRVATSKIM FERIJALNIM I HOSTELSKIM SAVEZOM
Zgrada nekadanje vojne pekare i skladita brana (Mehlmagazin) jednokrilna je dvokatna graevina, tlocrtno u
obliku izduenog pravokutnika. Sagraena je izmeu 1741.
i 1750. godine i nekada je pripadala opskrbnom sustavu
osjeke Tvre. Dananji veinski korisnik zgrade je Caritas,
a ostali korisnici, Gradska i sveuilina knjinica Osijek i
hemeroteka Muzeja Slavonije, smjeteni su u pregraenim i prilagoenim prostorima zapadnog dijela zgrade.
Svojim poloajem zgrada ispunjava sredinji dio sauvanog VIII. bastiona, a sjevernim proeljem formira
unutarnje trokutasto dvorite do kojeg se dolazi preko
svoenog kolnog ulaza s june strane. Glavnim, junim
proeljem usmjerena je prema Trgu Vatroslava Lisinskog,
a bonim, istonim prema ostatku zatvorenog bastionskog
dvorita. Prizemlje zgrade ima specifine karakteristike
zbog razlike u visini terena s june i sjeverne strane pa
je najdonja etaa s june strane u zoni podruma, a sa
sjeverne u zoni prizemlja. Zapadnim dijelom prislonjena
je uz zgradu Isusovake klasine gimnazije, odnosno
nekadanje Opskrbnike vojarne s kojom je povezana
vratima u zoni prvog i drugog kata te tavana.
Proizvodna i skladina funkcija uvjetovale su oblikovanje i raspored unutarnjih prostora. Prizemlje u kojem je

bila proizvodnja ralanjeno je veim prozorskim otvorima, a skladini prostor katova manjim otvorima zbog
uvjeta uvanja i pohrane sirovina. Na temelju rezultata
istraivanja mogu se pratiti tri razvojne mijene objekta
u 18., 19. i 20. stoljeu. Gabariti objekta ostali su nepromijenjeni, ali se mijenjao sistem podizanja tereta na kat.
Ukidanjem sistema kolotura i modernizacijom sustava
dodan je korpus lifta sa sjeverne strane koji je promijenio
izgled proelja. Posljednje promjene na objektu bile su
zamjena drvene stolarije prizemlja metalnom, zazidavanje
otvora prizemlja opekom i recentne pregradnje prostorija
u prizemlju i na prvom katu.
Konzervatorsko-restauratorski istraivaki radovi ukljuivali su istraivanje proelja i unutranjosti, dokumentaciju postojeeg stanja, utvrivanje stanja oteenosti,
arhivska istraivanja i izradu grafike dokumentacije.
Sondiranjem zidova u unutranjosti pronaeni su vrijedni zidni oslici grafiti u crnoj i crvenoj boji s motivima
iz svakodnevnog ivota. U prizemlju su sauvane dvije
krune pei iz 19. stoljea.
i. p. s.

Nastavak kataloke jedinice na sljedeoj stranici

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |105

Slika 1. Juno proelje zgrade


Slika 2. Sjeverno proelje zgrade
Slika 3. Unutranjost prvog kata
Slika 4. Detalj sauvane drvene rampe za sputanje sirovina
Slika 5. Grafit na stupu I. kata iz 1839. godine

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |106

Osor
Muzej sakralne umjetnosti
1. Kazula inv. br. T-254, nepoznati autor, 17. st., svileni brokat, pozamenterijske trake, zlatna srma, pamuno platno,
109 67 cm
2. Mitra inv. br. T-1, nepoznati autor, 18. st., svileni brokat, pozamenterijske trake, zlatna srma, srebrna srma, svilena tkanina, bujon, 39 32 cm
BROJ DOSJEA: 7497 (1), 6818 (2), Zagreb, Ilica 44
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Prema stilskim osobinama (dimenzije, specifini oblik
s uim prednjim dijelom koji se u predjelu iznad prsa
vidno suava, raspored irokih pozlaenih borti, navotena
lanena podstava) kazula T-254 potjee najvjerojatnije iz
17. stoljea. Izraena je od ljubiastog svilenog brokata, u
pli tkanju. Motiv ine male valovite zbijene vitice sitnoga
lia vertikalno postavljene po povrini. S prednje strane u
sredinjem dijelu kazule nedostaje izvorna pliana tkanina
koja je zamijenjena ljubiastim pamunim platnom, a
po rubovima je ukraena pozlaenim pozamenterijskim
trakama.
Na kazuli T-254 izveden je cjelovit konzervatorskorestauratorski zahvat koji je obuhvatio fotografiranje
predmeta prije radova i izradu grafike dokumentacije
oteenja. Provedena je dezinsekcija predmeta. Potom
su dijelovi predmeta razdvojeni, uzeti su uzorci za mikroskopsku i mikrokemijsku analizu s podstave, svilene
tkanine, meupodstave te pozamenterijskih traka. Glavna
tkanina, podstava i pozamenterijske trake oiene su
suhim i mokrim postupkom, a oteenja su zatvorena
podlaganjem svilenim filamentima. Dijelovi predmeta
spojeni su u cjelinu.
Slika 1. Kazula T-254, stranja strana prije radova
Slika 2. Kazula T-254, stranja strana nakon radova
Slika 3. Mitra T-1, prije radova, snimka pod kosim svjetlom
Slika 4. Mitra T-1, nakon radova

Mitra T-1 iz 18. stoljea izraena je od svilenog brokata


s pozamenterijskim trakama od zlatne i srebrne srme te
bujonom. Ukraena je srmom po cijeloj povrini motivom
srcolikih vitica koje u neprekinutom nizu izlaze jedna
iz druge. U poljima izmeu srcolikih vitica nalaze se
kerubinske glavice ija su krila izvezena naizmjenino
naranastim i svijetloplavim svilenim koncem. Unutar
scrolikih vitica oblikovane su krunice, a iz sredinjeg
dijela izlazi po jedan cvijet: iak, tulipan i sl. Fanoni
mitre ukraeni su na identian nain, a pri dnu je izvezen
svijetloplavim, naranastim i zelenim koncem biskupski
grb s dva lava koji se propinju na rascvjetalo palmino drvo.
Fanoni zavravaju resama od zlatne srme.
Na mitri je izveden cjelovit konzervatorsko-restauratorski zahvat koji je poeo fotografiranjem zateenog stanja
predmeta te izradom grafike dokumentacije oteenja.
Dijelovi predmeta su razdvojeni i uzeti su uzorci za mikroskopsku i mikrokemijsku analizu. Uslijedilo je suho i
mokro ienje glavne tkanine, podstave i resa, zatvaranje
oteenja podlaganjem i svilenim filamentima te spajanje
dijelova predmeta u cjelinu.
b. r. f., m. b.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |107

Otok Mljet, otok Korula, Peljeac


Pliina Lukovac, Veli koj, rt Stoba, Prapratno, rt Maharac Klaine, Raie Koludrt, Badija, Trombua rt Lovite
Antika/srednji vijek
BROJ DOSJEA: 1971, Zagreb, Cvijete Zuzori 43
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Podmorska arheoloka rekognosciranja dubrovakog podmorja u 2011. godini izvedena su u tri etape. Od 2. do 10.
lipnja pregledana je pliina Veli koj na krajnjem istoku
otoka Mljeta. Uz brodolom s keramikim i kamenim trgovakim teretom datiranim u sredinu 3. stoljea potvrene
su naznake da se u blizini nalaze ostaci jo najmanje dva
brodoloma. Od 10. do 16. rujna nastavila su se istraivanja
srednjovjekovnog brodoloma kod rta Stoba na Mljetu s
bizantskim amforama i teretom stakla. Postavljeno je
mreite od 15 kvadranata u kojima je naeno pedesetak
pokretnih predmeta, od ega trideset cijelih ili gotovo
cijelih amfora. Provjereno je stanje zatitnog kaveza nad

antikim brodolomom s amforama tipa Lamboglia 2 na


lokalitetu rt Maharac Klaine. U treem dijelu rekognosciranja, od 24. do 30. listopada 2011., pregledano je
podmorje oko poluotoka Koludrta u Lumbardi na Koruli
i podmorje otoia Badija gdje je naena velika koliina
novovjekovnog materijala od 16. do 18. st. Pregledana je
pliina Lunjak u kanalu izmeu Korule i Peljeca, gdje
je pronaen materijal iz vremena 4./3. st. pr. n. e. do
srednjovjekovnog iz 13. i 14. st. Na sjevernoj strani Peljeca
izveden je struni uviaj lokaliteta s dijelovima Korint B
i grko-italskih amfora iz 3. st. pr. n. e.
v. z.

Slika 1. Otok Mljet, Veli koj pomicanje mramornog sarkofaga


Slika 2. Otok Mljet, rt Stoba, plan lokaliteta: istraivanja 2009., 2010., 2011. godine

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |108

Otok Vis, otok Hvar, otok Bra


Otok Host, Grebeni, otok Svetac, uvala Petrov bok, otok Paranj, rt Izmetite, rt Gojca, Sutivan
Antika/novi vijek
BROJ DOSJEA: 1932, Zagreb, Cvijete Zuzori 43
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Podmorsko arheoloko rekognosciranje i istraivanje na
vie poznatih i zakonom zatienih lokaliteta provedeno
je tijekom lipnja, srpnja, kolovoza i rujna 2011. godine. Uz
vizualnu kontrolu lokaliteta u potrazi za tragovima otuenja i devastiranja, uzete su i tone GPS pozicije kako bi
se u Rjeenje o zatiti podvodnog lokaliteta unijela tona
GPS pozicija (na starim rjeenjima uzete su koordinate
pomorske karte pa su zato esto neprecizne). To je posebno bitno zato to ilegalni ronioci u tom sluaju ne bi
mogli osporiti zonu zabranjenog ronjenja oko arheolokog lokaliteta. Pregledana su etiri lokaliteta u akvatoriju
otoka Visa te etiri lokaliteta u akvatoriju otoka Hvara.
U istraivanju antikog brodoloma sa sarkofazima kod

Sutivana (otok Bra) otvoreno je vie sondi na sjevernoj


strani lokaliteta u kojima su pronaena dva manja sarkofaga (za koje se prema dimenzijama moe pretpostaviti
da su bili djeji) te jedan poklopac veeg sarkofaga. Dva
elementa, koja zbog izrazitog morskog obrataja nisu
bila prepoznatljiva, sada su identificirana kao poklopci
manjih sarkofaga. Pronaena je i ljudska potkoljenina
kost za koju se pretpostavlja da je pripadala jednom lanu
posade kojega je u trenutku potonua pritisnuo neki tei
kameni element te ga tako sprijeio da se spasi. Izraen
je i detaljni fotomozaik lokaliteta koji e biti uklopljen u
trodimenzionalni plan lokaliteta.
i. mi.

Slika 1. Otok Vis, otok Svetac amfore Richborough 527, 1. st.


Slika 2. Otok Bra, Sutivan dva novootkrivena manja sarkofaga te poklopac veeg sarkofaga

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |109

Pakotane
Pokretni arheoloki nalazi
Srednji vijek
BROJ DOSJEA: 1950/5, Zadar, Cvijete Zuzori 43
PROGRAM PREMA UGOVORU SA SVEUILITEM U ZADRU
Na konzervatorsko-restauratorsku obradu preuzeto je
85 arheolokih predmeta izraenih od bronce (novac,
prstenje, aplike, alke, ulomci), eljeza (kljuevi, preice,
noevi, strelice) olova (bula), srebra (naunice, novac) i
zlata (novac). Predmeti su fotografski dokumentirani prije

i nakon obrade, aktivno stabilizirani, mehaniki oieni,


konsolidirani, a oni zaprimljeni u fragmentiranom obliku
slijepljeni. Sve faze provedenih konzervatorsko-restauratorskih radova pismeno su dokumentirane.
a. jo.

Slika 1. Pakotane srebrna naunica prije konzervatorsko-restauratorskih radova


Slika 2. Pakotane srebrna naunica nakon konzervatorsko-restauratorskih radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |110

Pakotane
Janice podvodni arheoloki nalazi
Antika
BROJ DOSJEA: 1955 1, Zadar, Boidara Petranovia 1
PROGRAM PREMA UGOVORU S MEUNARODNIM CENTROM ZA PODVODNU ARHEOLOGIJU
Zaprimljena je vea koliina arheolokog materijala (keramike, stakla, staklene paste, drva i kosti) u svrhu desa-

linizacije. Nalazi su fotografski dokumentirani i na svim


nalazima proveden je postupak desalinizacije.
a. je.

Slika 1. Pakotane, Janice ealj prije desalinizacije


Slika 2. Pakotane, Janice keramika lucerna prije desalinizacije

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |111

Pavlin Klotar (Streza)


Pavlinski samostan Svih svetih
Kasni srednji vijek
BROJ DOSJEA: 1832, Zagreb, Koarska 5
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Pavlinski samostan Svih svetih osnovan je 1374. godine zakladnicom magistra Ivana Bisena, katelana Bijele Stijene.
Nakon neto manje od dva stoljea prosperiteta, redovnici
su radi osmanskih prodora izmeu 1538. i 1547. godine
napustili samostan te se preselili u sigurniju Lepoglavu.
Naputeni je samostan postao izvorite graevnog materijala te je tako u posljednja etiri stoljea polagano nestao.
Arheoloka istraivanja strekog samostanskog sklopa
poela su 2006. godine. Tijekom pet sezona istraivanja
(2006.2010.) potvreni su vanjski gabariti samostanskog
sklopa (oko 50 70 m) sagraenog na pravokutnom platou
koji odreuju dva potoka. Samostanska crkva Svih svetih,
sagraena u skladu s uzusom gradnje sakralnih objekata
pavlinskog reda, zauzima jugozapadni dio samostanskog
sklopa. Longitudinalnost jednobrodne crkve (32,9 9,25
m) istaknuta je podjednakim dimenzijama pravokutne
lae (15,6 7,3 m) i poligonalno zakljuenog svetita (15
6,9 m). Na svim je slobodnim proeljima crkva bila
ojaana masivnim, pravokutnim kontraforima. Tijekom
2008. i 2009. godine istraeni su prvi i drugi travej
samostanske crkve u kojima je pronaeno 48 grobova.
Dio samostanskog sklopa uz sjeverno proelje crkve (oko
400 m) istraen je 2009. i 2010. godine. Veina nalaza
arhitekture sauvana je u visini temelja, a neki su pak
ostali vidljivi samo u profilu sonde. Tijekom arheolokih
istraivanja 2011. godine, u cijelosti su istraeni trei i

etvrti travej lae samostanske crkve. Istraeno je daljnjih


trideset grobova (G 049077), od ega su dva bila ukopana
u zidanim grobnicama. Prema odnosu istraenih grobova
u sva etiri traveja lae, moe se govoriti o etiri dubine
ukopa. Svi istraeni grobovi (osim G 064) bili su pravilno
orijentirani. Analizom osteolokog materijala utvreno
je da su u trideset istraenih grobnih cjelina, u treem
i etvrtom traveju lae samostanske crkve bile ukopane
etiri ene i dvadeset est mukaraca. Grobovi istraeni u
crkvi Svih svetih mogu se datirati tako da je taqn godina
osnutka samostana (1375.), dok je taqn vrijeme oko 1540.
godine, kada su pavlini trajno napustili samostan.
U samo sedam grobova bili su pronaeni nalazi, redom
izuzetno jako oksidirane, eljezne, masivne, kvadratne
pojasne kope. Izuzetak je olovna bula pape Bonifacija
IX. (1389.1404.), pronaena u G 071 (zidana grobnica 3;
osoba mukog spola, stara u trenutku smrti izmeu 50 i
55 godina). Izuzev spomenute olovne bule, pokojnik je bio
pokopan s nekim oblikom prekrivala za glavu te ogrnut
(ili odjeven) u ruho s dekorativnim pucetima.
Istraeni je dio samostanskog sklopa fotografski dokumentiran s kopna i iz zraka te je snimljen metodom 3D
laserskog skeniranja, prema emu je izraena cjelovita
nacrtna dokumentacija.
t. p.

Slika 1. Pavlin Klotar (Streza), pavlinski samostan Svih svetih pogled na istraeni dio samostanskog sklopa nakon arheolokih istraivanja 2011. godine
Slika 2. Pavlin Klotar (Streza), pavlinski samostan Svih svetih bulla plumbea pape Bonifacija IX.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |112

Pazin
upna crkva Sv. Nikole
Sv. Margareta Kortonska
Leopold Kecheisen, sredina 18. st.
Ulje na platnu, 207 117 cm
BROJ DOSJEA: 4428, Zagreb, Zmajevac 8
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Na luno zakljuenom pravokutnom platnu prikazana
je sveta pokajnica u smeoj redovnikoj odjei i s krunicom u ruci kako klei u molitvi pred raspelom. Ispred
sv. Margarete Kortonske nalazi se molitvenik i atributi
pokajnitva flagelantski bi, lanac, lubanja i pjeani
sat. U donjem dijelu slike naslikano je truplo mukarca
prekriveno granjem, a oko svetice su stijene i vegetacija.
U lunom zavretku pale, na oblacima sjedi nekoliko
jarko osvijetljenih anela pred svijetlom pozadinom neba.
Slika je zateena u loem stanju. Lak je bio poutio, a
preparacija sa slikanim slojem ispucana i proarana irim
iliastim krakelirama. Takve su krakelire u prolom zahvatu bile neprecizno zapunjene obojenim uljanim kitom,
a mjestimino su kitom bili ispunjeni i konkavni dijelovi
bojenog sloja meu krakelirama. Dio je slike bio preslikan
pastoznim nanosima uljane boje ili lazurnim toniranjem.
Platno je deblje i grube strukture, sastavljeno od dva dijela
okomitim avom po sredini slike. Preparacija je deblja
zbog grublje strukture platna i crveno je kolorirana.
Na osjetljive dijelove slike, gdje je postojala opasnost od
otpadanja bojenog sloja, postavljena je zatita japanskim
papirom. Tako zatiena slika skinuta je s podokvira,
oiena je poleina i uklonjena je neprikladna platnena
zakrpa iz prijanjeg zahvata. Izvijeni rubovi platnenog
nosioca vlaeni su i ravnani toplinskom pahtlom.
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

Slika je impregnirana vezivom i poravnata na toplinskom stolu. Zbog sumnje u vee prijanje intervencije
preslikom, slika je snimljena u UV i IR dijelu spektra, a
rezultati su otkrili preslikane atribute svetice, psa i uareni panj. Kolorirani i potamnjeli lak, uljni preslici, stari
retui te dotrajali i neprikladno obraeni zakiti koji su
prekrivali originalni slikani sloj uklonjeni su. Pokazalo
se i da je plava boja neba u pozadini takoer naknadni
preslik te da je svetica izvorno prikazana pred spiljom.
Izvedena je i rekonstrukcija nosioca intarzijom platna. Sva
su vea oteenja zapunjena koloriranim kitom, povrinski
obraenim da oponaa izvorni sloj boje. Slika je dublirana
na novi platneni nosilac i napeta na novi podokvir. Retu
i rekonstrukcija nedostajuih dijelova oslika u podlozi
izvedeni su gva bojama, a zavrni retu u laku izveden je
restauratorskim bojama. Slika je lakirana lakom na bazi
mastiks smole s dodatkom voska. Stranja strana slike
zatiena je kartonom privrenim na podokvir.
Namjera je bila sliku vratiti na oltar uz dodavanje tanje
drvene ploe izmeu zida nie i slike, ime bi se ublaio
prodor vlage iz zida, no oltar je zateen u znatno loijem
stanju nego to je bio prilikom preuzimanja slike (velike
raspukline koje prijete uruavanjem), stoga je slika postavljena na zid sakristije do sanacije oltara.
o. .

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |113

Pazin
upna crkva Sv. Nikole
Zidne slike, 15. st.
BROJ DOSJEA: 1016/1, Zagreb, Radieva 26
PROGRAM PREMA UGOVORU S GRADOM PAZINOM
Program radova na gotikim zidnim slikama u svetitu crkve poeo je izradom dokumentacije i ienjem slikanog
sloja prizora Navjetenja na sjevernom zidu. Za susjedno
polje sjevernog te dva polja junog zida izraeni su grafiki predloci prema prethodno izraenim fotografijama
zateenog stanja te su uklopljeni u arhitektonske nacrte u
mjerilu 1:25. Na crteima su oznaene restauratorske intervencije prve polovice 20. stoljea (reintegracija slikanih
i bukanih slojeva). Tijekom pregleda oslika mjestimino
je zamijeena pojava gljivica, iji su uzorci analizirani u
pulskom laboratoriju Metris. Uzorci pigmenata, veziva,

Slika 1. Prizor Navjetenja, prije radova


Slika 2. Prizor Navjetenja, detalj tijekom radova
Slika 3. Prizor Navjetenja, nakon radova

soli i buka analizirani su u Prirodoslovnom laboratoriju


HRZ-a.
Temeljem prethodno izvedenih proba ienja, povrinska praina i prljavtina uklonjene su kistovima i
wishab spuvicama. Podruja koja se lake iste oiena
su etilnim alkoholom i destiliranom vodom, a podruja
s masnijom prljavtinom 2,55% otopinom Vulpexa u
destiliranoj vodi, nakon ega su tretirana podruja isprana
destiliranom vodom. Tim radovima uspjeno je oien i
izvorni slikani sloj, kao i naknadne restauratorske intervencije koje ine vei dio prizora Navjetenja.
k. k.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |114

Plomin
Crkva Sv. Jurja starog
Drveno raspelo
Nepoznati autor, 18. st.
Drvo, rezbareno, polikromirano, 265 210 28 cm
BROJ DOSJEA: 181/3, Vodnjan-Jurii, Jurii 7
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Plominsko raspelo posljednja je umjetnina na kojoj je
proveden konzervatorsko-restauratorski postupak u sklopu
programa hitne preventivne zatite dijela sakralnog inventara iz crkve Sv. Jurja starog. Raspelo je u gornjem dijelu
sredinjeg kraka kria privreno za gredu kovanom
ipkom i vijcima, a donjim je dijelom poduprto malim
kamenim postamentom. Raspelo je potpuno preslikano.
Olabavljeni spoj desnog ramenog zgloba ugroavao je
stabilnost cjeline korpusa. Rameni je spoj bio vidljivo
olabavljen i nastala je pukotina na prethodnoj intervenciji
saniranja zgloba. Zbog velikih dimenzija raspela i mogunosti novih oteenja u transportu do radionikog prostora
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

u Vodnjanu, odlueno je konzervatorsko-restauratorske


radove provesti in situ. Radovi su obuhvatili demontau,
dezinsekciju, konsolidaciju drvenog nosioca smoljenjem,
sondiranje slikanih slojeva i izradu mikrofotografija uzoraka polikromije, podljepljivanje slikanih slojeva, povrinsko ienje, ponovno uvrivanje oslabljenih spojeva
drvenim tiplama i piljevinskim kitom, rekonstrukcije uz
ojaane spojeve ruku i spojeve ake uz klinove te minimalni retu rekonstruiranih oteenja celuloznim kitom.
Raspelo je premazano zatitnim lakom. Nakon zavretka
radova postavljeno je na istu poziciju.
k. b. l.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |115

Porat
Franjevaki samostan Sv. Marije Magdalene
1. Aneo s kadionicom, Girolamo da Santacroce, sredina 16. st., tempera na drvu, 37 23,5 cm
2. Aneo s kriem i navikulom, Girolamo da Santacroce, sredina 16. st., tempera na drvu, 37 23,5 cm
BROJ DOSJEA: 2362 (1), 2363 (2), Zagreb, Zmajevac 8
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Slike Aneo s kadionicom i Aneo s kriem i navikulom dio
su opreme glavnog oltara Sv. Marije Magdalene, a izvorno
su bile postavljene u donjem dijelu, uz desni i lijevi rub
predele. Oltar je pripisan radionici Girolama i Francesca
Santacrocea, a u literaturi se navodi 1557. godina kada krki
biskup De Gliciris posveuje poveanu crkvu i oltar.
Prema fotografiji iz Schneiderova arhiva nainjenoj 1932.
godine, vidljiv je smjetaj slika uz skulpturu sv. Marije
Magdalene, poloenu iza kamenog svetohranita. Godine
1971. oltar je rastavljen, a retabl sa est slika ovjeen o
zid svetita. Table Aneo s kadionicom i Aneo s kriem i
navikulom te skulptura sv. Marije Magdalene izloeni su u
novom postavu samostanske zbirke gdje se nalaze i danas.
Nosilac na obje slike je drvena ploa debljine oko 2 cm.
Ploe su uz donji i gornji rub napukle, a dijelovi daske
uz pukotine bili su odmaknuti i izvitopereni. Slike su
uokvirene profiliranim i pozlaenim letvicama uvrenim avliima, to je dodatno onemoguavalo promjene
formata tabli prema promjenama relativne vlanosti zraka
u prostoru i po svoj prilici pospjeilo stvaranje novih i
irenje postojeih pukotina. Poleine slika impregnirane
su votanom masom koja je vjerojatno nanesena s ciljem
da ublai djelovanje naglih promjena mikroklimatskih
uvjeta i zaustavi pucanje dasaka.
Jednolika svijetla preparacija i boja dobro prianjaju
uz podlogu, osim oko oteenja i pukotina gdje su bile
odignute i otpadale su. Slike su prekrivene povrinskim
lakom i neistoom te mnogobrojnim prijanjim grubim
Slika 1. Aneo s kadionicom, prije radova
Slika 2. Aneo s kadionicom, nakon radova
Slika 3. Aneo s kriem i navikulom, prije radova
Slika 4. Aneo s kriem i navikulom, nakon radova

retuima i popravcima. Posljednji dokumentirani restauratorski radovi provedeni su 1961. godine u Restauratorskom
zavodu JAZU-a (restaurator B. Buli), a prema sauvanoj
dokumentaciji vidljivo je da su tada provedeni cjeloviti
radovi koji su ukljuili uklanjanje starijih lakova, neistoa
i popravaka, kao i retu svih oteenja.
Detaljnija analiza stanja sauvanosti izvornog slikanog
sloja pokazala je, meutim, znatna oteenja nastala tijekom mehanikog uklanjanja slojeva lakova i neistoe
s lica slika te upotrebom neprimjerenih otapala tijekom
ienja. Na snimkama nainjenim prije radova 1961.
godine, na obje slike vidljiva su brojna odignua i podbuhline boje koje su, ini se, nastale djelovanjem poviene
temperature. U nastojanju da slikana povrina bude ravna,
tijekom prethodnih popravaka odignute estice izvorne
boje su uklonjene, a nastala oteenja prekrivena retuem
i preslikom uljno-smolnom bojom koja je nepotrebno
prekrivala dobro sauvane dijelove slike.
Na obje je slike proveden cjelovit konzervatorsko-restauratorski zahvat. Nestabilni slojevi boje i preparacije su
konsolidirani, a zatim su sa povrine uklonjeni neistoa,
dotrajali lakovi i retui. Pukotine u drvenom nosiocu
sanirane su umetanjem komadia drveta i povezivanjem
ljepilom. S lica su uklonjeni svi preostali preslici, a manjkajui dijelovi preparacije nadomjeteni su krednim kitom.
Oteenja su retuirana kombiniranom tehnikom tempere
i boja u smolnom mediju.
p. l.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |116

Pore
Eufrazijeva bazilika
Sveti Antun opat i sveta Katarina Aleksandrijska
Nepoznati autor, prva polovica 18. st.
Ulje na platnu, 220 146 cm
BROJ DOSJEA: 6004, Zagreb, Mislavova 18
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Slika je koncipirana kao pozadina drvenom raspelu na
oltaru Sv. Kria iz istoimene kapele poreke katedrale.
Autor je nepoznati slikar aktivan u Poreu tijekom prve
polovice 18. stoljea. Na slici je zateeno mnotvo perforacija i poderotina te deformacije uzrokovane viestrukim
presavijanjem. Svi rubovi slike bili su izrazito oteeni
ili su nedostajali zbog dugotrajne pohrane u potpuno
neprimjerenim uvjetima. Nedostaje itav donji rub slike.
Preparacija je otpala na mjestima perforacija i poderotina
te na mjestima presavijanja nosioca. Zbog vlage je dolo do
bubrenja veziva u preparaciji, ponajvie na desnoj strani
slike (na liku sv. Katarine). To je prouzroilo odvajanje
preparacije od nosioca i njeno otpadanje zajedno sa slikanim slojem. Slikani je sloj na mjestima alterirao, a na
mnogim mjestima je i vrlo stanjen. U sklopu programa
preventivne zatite i konzerviranja zbirke slika iz Porea,
slika je 2004. godine dopremljena u Zavod i preventivno
konzervirana. Konsolidirana je i izravnata, uklonjene su
nataloene neistoe s lica i poleine i napravljena je
rekonstrukcija nosioca platnenim intarzijama.

Slika 1. Prije radova


Slika 2. Nakon radova

Konzervatorsko-restauratorski radovi nastavljeni su


2011. godine. S poleine su na vie od dvjesto pedeset
mjesta japanskim papirom i vezivom Beva zatvorene sitne
perforacije. Akrilno-celuloznim kitom napravljena je vrlo
opsena rekonstrukcija sloja preparacije. Zbog mnogobrojnih oteenja i trusnog stanja preparacije i slikanog
sloja, promijenjen je uobiajeni redoslijed zahvata: najprije
je sloj preparacije rekonstruiran, a potom su uklonjene
tvrde povrinske naslage i ostaci alteriralog laka, kako bi se
sprijeio prodor kemijskih sredstava u poroznu strukturu
slike. Iz istoga je razloga za uklanjanje tih slojeva koriteno
otapalo u gelu koje se zadrava na povrini, a ne prodire
u dublje slojeve slike. Izmjerene su dimenzije leita
oltarne slike u oltaru te su im prilagoene mjere novog
podokvira. Slika je dublirana na toplinskom vakuumskom
stolu. Napeta je na novi podokvir s krinim pojaanjem,
zaobljenim rubnim istacima i klinovima. Vrlo zahtjevna
rekonstrukcija slikanog sloja izvedena je restauratorskim
temperama i smolnim bojama. Slika je lakirana, a na
poleinu je privren zatitni karton.
m. ., m. w. z.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |117

Pore
K. . 64 k. o. Pore
Antika/srednji vijek/novi vijek
BROJ DOSJEA: 2174, Svetvinenat, Jurii 7
PROGRAM PREMA UGOVORU S PRIVATNIM INVESTITOROM
Probna arheoloka sondiranja provedena su zbog namjere investitora Omera Bostandia i Romana Pehara da
u povijesnoj jezgri Porea, neposredno uz Eufrazijevu
baziliku, rekonstruiraju i adaptiraju postojeu graevinu.
Tijekom istraivanja iskopane su etiri probne arheoloke sonde, povrine 26 m. Probna arheoloka sondiranja
provedena unutar kue na k. . 64 k. o. Pore, u znatnoj
su mjeri rasvijetlila pitanja vezana uz arheoloku stratigrafiju lokaliteta te uz funkcije kojima je ta mikrolokacija
sluila tijekom povijesti. Vieslojni arheoloki lokalitet
kontinuirano je koriten protekla dva tisuljea, tijekom
kojih je njegova funkcija nekoliko puta mijenjana.
U prvim otkopnim slojevima dokumentirana je vea
koliina ivotinjskih kostiju i recentnih keramikih ulomaka. Slijede slojevi s nalazima koji se mogu datirati u
ranonovovjekovno razdoblje, odnosno u 16. i 17. stoljee.
Ispod navedenih slojeva dokumentiran je sloj tamnosive
zemlje prepun ljudskih kostiju, koji se moe definirati
kao sloj srednjovjekovnog groblja. Definirano je i dokumentirano pet grobova, dok je vei broj ukopa zalazio
pod zidove kue i u profile sondi te ih je bilo nemogue
istraiti. Uglavnom je rije o ukopima u zemlju bez ikakve
konstrukcije. Izuzetak je zidana grobnica u sondi 4 koja
nije istraena jer zalazi pod istoni profil sonde.
Ispod sloja groblja u svim istraenim sondama dokumentirani su antiki, tonije kasnoantiki slojevi s dosta

pokretnog arheolokog materijala, poput ulomaka keramikih zdjela, amfora, tegula, imbreksa, opeka, prljena,
staklenih i bronanih predmeta.
Prilikom istraivanja pronaen je i dio antike insule
koja se, s obzirom na raspored zidova koji se savreno uklapaju u pravilnu rektangularnu shemu antikog
grada te nain gradnje originalnih zidova kompleksa,
moe datirati u vrijeme razvoja antikog Parentiuma,
vjerojatno u prva stoljea nakon Krista. S obzirom na
veliku koliinu kasnoantikog materijala pronaenog uz
spomenute zidove te kasnije dogradnje (SJ 23, 51, 50, 33,
32), zakljuujemo da je kompleks koriten vrlo dugo i da
je naputen najvjerojatnije u 6. ili 7. stoljeu.
Tijekom sljedeih stoljea prostor je koriten kao gradsko groblje koje je vjerojatno naputeno u kasnom srednjem vijeku. Taj nam podatak ukazuje na to da postojea
graevina na k. . 64 k. o. Pore nije mogla biti sagraena
u srednjovjekovnom razdoblju, pa vjerojatno ni u razdoblju koje je slijedilo neposredno nakon naputanja groblja.
O vremenu gradnje kue moda svjedoi prvi novovjekovni
sloj, datiran uz pomo pripadajuih keramikih ulomaka
u drugu polovicu 16. stoljea.
Dokumentirani nepokretni i pokretni arheoloki nalazi
novi su doprinos razumijevanju povijesti i urbanistikog
razvoja Porea.
j. v.

Slika 1. Pore, k. . 64, dio pronaenih antikih struktura


Slika 2. Pore, k. . 64, ulomak kasnoantikog lonca ukraenog viestrukom valovnicom

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |118

Pore
Zbirka Biskupije
Bogorodica s Djetetom
Francesco Fedrigazzi, 1696. g.
Ulje na platnu, 122 97 cm
BROJ DOSJEA: 6015, Zagreb, Zmajevac 8
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Radovi preventivne zatite i konzerviranja provedeni su
2004. godine na zbirci od etrnaest slika pohranjenoj u
spremitu upnog ureda u Poreu. Zbog stanja u kojem
su slike zateene (bez podokvira, namotane na valovitu
ljepenku licem prema unutranjosti svitka), preventivno
konzerviranje nije bilo mogue obaviti in situ, ve u zavodskoj radionici u Zagrebu.
Godine 2006. nastavljeni su radovi na jednoj od slika,
Bogorodici s Djetetom. Obuhvatili su dodatno konsolidiranje
trusnih slojeva boje i preparacije tretmanom na toplinskom stolu te ravnanje deformiranog platna. Budui da
zahvat nije bilo mogue provesti u cijelosti, rubovi platna

Slika 1. Prije radova


Slika 2. Nakon radova

privremeno su ojaani podstavljanjem traka (strip-lining)


i slika je napeta na novi podokvir.
Godine 2011. nastavljeni su radovi na slici sondirani
su zavrni premazi, slika je oiena od potamnjelog
zavrnog laka i skinuta s podokvira. Podstavne su trake
uklonjene s rubova. Perforacije i nedostajui dijelovi nosioca rekonstruirani su platnenim intarzijama. Nadoknade
u preparaciji izvedene su celulozno-smolnim kitom i
povrinski obraene. Slika je dublirana na toplinskom
vakuumskom stolu te napeta na novi podokvir. Zakiti su
podloeni akvarelnim bojama, nanesen je damarni lak, a
zavrni retu izveden je lazurama Maimeri.
z. d.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |119

Pore
Zbirka Biskupije
1. Sveti Grgur, nepoznati autor, 18. st., ulje na platnu, 101 79 cm
2. Sveta Justina, nepoznati autor, 18. st., ulje na platnu, 122 91 cm
3. Sveti Jeronim, nepoznati autor, 18. st., ulje na platnu, 91 83 cm
BROJ DOSJEA: 6017 (1), 6018 (2), 6016 (3), Zagreb, Zmajevac 8
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Slike Sv. Grgur, Sv. Justina i Sv. Jeronim dopremljene su u
Zavod izrezane u manje etvrtaste komade te zamotane u
uski zamotuljak. Budui da su bile pohranjene u neadekvatnim uvjetima, prije svega vlanom prostoru, platna su
se izrazito skrutila, a na pojedinim mjestima i prelomila.
Svi komadi platna imaju otro izrezane rubove i razliitih
su veliina. Pripadaju trima slikama, no s obzirom na to
da veliki dijelovi slika nedostaju, nije bilo mogue rekonstruirati cjeline. Ni na jednom komadu ne postoje ostaci
ruba platna kojima je slika bila napeta na podokvir i prema
kojima se mogao odrediti format slike i oblik podokvira.
No pronaena su dva stara, vrlo oteena dublirna platna
kojima su slike prije izrezivanja bile podstavljene. Njihov
obli oblik svjedoi o izvornom formatu slika i njihovim
tonim dimenzijama. Sve su tri slike djelo istoga autora,
nastale u isto vrijeme i slikane istim nainom, kao to su
i njihova tehnika svojstva identina (ista vrsta nosioca,
isti slojevi slike i tekstura slikanog sloja). Dublirane su
istovremeno, te na isti nain devastirane, stoga se i proSlika 1. Sv. Grgur, prije radova
Slika 2. Sv. Grgur, nakon radova

vedeni konzervatorsko-restauratorski zahvati na njima


podudaraju. Zbog trusnosti slojeva, slike su s poleina
premazane otopinom termoaktivnog veziva Plexsisol, ime
je sprijeeno daljnje otpadanje preparacije i slikanog sloja.
Poleine su zatim lagano poprskane vodom da bi se platna
opustila i izravnala, a slike su poloene izmeu bugaica
i optereene. Sondiran je potamnjeli zavrni premaz i
prljavtina i uklonjen je stari lak. Nakon to su dijelovi
slika izravnati i oieni, dijelovi su spojeni u cjelinu, a
perforacije zatvorene intarzijama pripremljenog platna
odgovarajue debljine. Rekonstrukcija preparacije izvedena je razrijeenim celulozno-smolnim kitom, koji je
povrinski obraen da oponaa slikani sloj. Slike su potom
dublirane na toplinskom vakuumskom stolu. Napete su na
nove podokvire, a zakiti su podloeni akvarelnim bojama.
Lakirane su lakom na bazi damar smole i zavrno retuirane lazurama boja Maimeri. Na poleine je privren
zatitni karton, a na rubove tanka drvena traka.
z. d.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |120

Poega
Gradski muzej Poega
1. Eskulap oivljava Hipolita, nepoznati autor, 18. st., ulje na drvu, 145 70 cm
2. Hipokrat lijei bolesnicu, nepoznati autor, 18. st., ulje na drvu, 116 70 cm
BROJ DOSJEA: 374/3, Osijek, Fakultetska 4
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Dvije drvene ploe oslikane uljanom bojom svojedobno su
bile privrene na vanjskim vratima isusovake ljekarne,
koja je osnovana 1740. godine, nedugo nakon strane
poasti od kuge u Poegi. Djela su nepoznatog autora, a
prikazuju scene iz grke mitologije. Jedna tabla prikazuje
Eskulapa (gr. Asklepije) kako oivljava Hipolita, ljubimca
boice Artemide. Na postamentu skulpture u pozadini zapisano je na njemakom: Eskulap umjetnou ljenitva
oivljava Hipolita iz mrtvih. Na drugoj je tabli prikazan
Hipokrit kako lijei bolesnicu. Na postamentu se nalazi
otvorena knjiga s grkim natpisom Hypokrates u kojoj
je zapisana poslovica na latinskom, maarskom i staroslavenskom jeziku istovjetnog sadraja, koji u prijevodu
glasi: Dao im je gospod iz zemlje ljekarije, a mudar ovjek
im se ne opire. Izreka je to iz Knjige Sirahove, jedne od
knjiga Staroga zavjeta. Ispod knjige je natpis na njemakom jeziku koji u prijevodu glasi: Provedeno lijeniko
umijee moe ovjeku produljiti ivot. Prizori su naslikani
Slika 1. Eskulap oivljava Hipolita, prije radova
Slika 2. Eskulap oivljava Hipolita, nakon radova

linearno, plono, statino. Izdueni likovi prikazani su


u paleti toplih zemljanih tonova. Perspektivna skraenja
su loe izvedena, modelacija pojednostavnjena, gotovo
ablonska, to je naroito vidljivo na licima koja su obraena vie crtaki nego slikarski. Svaka tabla sastavljena
je od dvije jelove daske. Vratnice su bile obnavljane i tada
su slike skraene po visini, no nije poznato u kojoj mjeri.
Na daskama su u prijanjim popravcima neprimjereno
zatvarana oteenja. Slikani sloj bio je veim dijelom
preslikan i na mnogim mjestima je zajedno s krednom
osnovom oguljen do drva. Poleine su oteene na vie
mjesta i proete rupicama od neaktivne crvotoine. Konzervatorsko-restauratorski radovi provedeni su u cijelosti
obuhvatili su izradu nove parketae, konsolidaciju drvenog nosioca, zapunjavanje oteenja u drvu, uklanjanje
preslika i rekonstrukciju nedostajuih dijelova slikanog
sloja. Table vratnica na kraju su zatiene lakom.
s. s.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |121

Pula
Brodolom Viribus Unitis
Novi vijek
BROJ DOSJEA: 2146, Zagreb, Cvijete Zuzori 43
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Snimanjem mjesta potonua broda Viribus Unitis s
visokom rezolucijom Side-scan sonarom, dobili smo kvalitetnije snimke manjih ostataka olupine koji se nalaze
unutar podruja dimenzija 40 10 m. Na temelju rezultata
snimanja sonarom, upravo se na tom podruju mogu
oekivati ostaci metalnih dijelova olupine, a u mekanom
sedimentu dna mogui su nalazi sitnog brodskog inventara. Ovogodinje istraivanje bilo je vrlo ogranieno zbog
skromnih financijskih sredstava i trajalo je samo jedan terenski dan. U sljedeoj kampanji, za koju je zbog mogue

bolje vidljivosti prikladnije zimsko razdoblje, pokuat e


se obaviti ronilaki pregled i video snimanje ostataka. U
nastavku istraivanja takoer se planira otvaranje manje
sonde u mekanom sedimentu dna u cilju pronalaenja
sitnog brodskog inventara. Planira se i rekognosciranje
ostatka zaljeva Pula u svrhu pronalaenja oekivanih
antikih nalaza. Izvan zaljeva Pula planira se dokumenticija stanja modernih olupina na kojima se intenzivno
turistiki roni.
k. z.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |122

Ravlia peina
Ravlia peina pokretni arheoloki nalazi
Prapovijest
BROJ DOSJEA: 21581, Zadar, Boidara Petranovia 1
PROGRAM PREMA UGOVORU S HRVATSKOM FRANJEVAKOM ARHEOLOKOM ZBIRKOM SV. STJEPANA
Odjel za restauriranje podvodnih arheolokih nalaza
HRZ-a zaprimio je devet keramikih predmeta (fragmenti
jedne velike posude i dvije manje zdjele, ulomci sa slikanom i urezanom dekoracijom te keramika pintadera). Keramiki materijal restauriran je i konzerviran te
su izraene gipsane replike pintadere. Na keramikim
predmetima izvoeni su konzervatorsko-restauratorski
radovi ienja mehanikim putem, zatim su predmeti
konsolidirani vodenom otopinom akrilnog konsolidanta

te lijepljeni reverzibilnim ljepilom. Uslijedila je rekonstrukcija nedostajuih dijelova alabasternim gipsom. Za


izradu replika keramike pintadere napravljen je kalup u
koji je lijevan gips te su pintadere bojene akrilnom bojom
u nijansu slinu originalu. Zateeno stanje, kao i sve faze
rada, fotografski su dokumentirane te je nakon obavljenog
konzervatorsko-restauratorskog postupka izraena opirna
pisana dokumentacija.
m. .

Slika 1. Ravlia peina keramika pintadera prije restauratorsko-konzervatorskih radova


Slika 2. Ravlia peina replike keramike pintadere nakon restauratorsko-konzervatorskih radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |123

Rijeka / Prezid
Claustra Alpium Iuliarum
Antika
BROJ DOSJEA: 2147, Svetvinenat, Jurii 7
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Nakon arheolokog rekognosciranja kasnoantikog obrambenog sustava poznatog pod nazivom Claustra Alpium
Iuliarum, provedenog 2011. godine, dokumentirani su do
sada prepoznati dijelovi limesa i utvreno je stanje njegovih pojedinih dijelova. Izraena je fotodokumentacija
dijelova bedema, ali i dokumentacija putem GPS ureaja,
to e omoguiti detaljnu kartografsku prezentaciju trase
limesa. Takoer, ovogodinji rezultati posluit e kao

podloga buduim radovima, usmjerenima na lociranje


i dokumentiranje eventualnih daljnjih ostataka bedema,
na arheoloka iskopavanja pojedinih lokacija u cilju razumijevanja ivota uz limes te na prezentaciju graevinskih
ostataka obrambenog sustava radi njihove bolje valorizacije i mogunosti koritenja u turistike svrhe.
j. v.

Slika 1. Rijeka/Prezid, Claustra Alpium Iuliarum, kartografski prikaz dokumentiranih segmenata limesa na podruju Republike Hrvatske
Slika 2. Rijeka/Prezid, Claustra Alpium Iuliarum, dio limesa sjeverno od Prezida

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |124

Rijeka
K. . 4293
Antika/novi vijek
BROJ DOSJEA: 2141, Svetvinenat, Jurii 7
PROGRAM PREMA UGOVORU S GRADOM RIJEKOM
Arheoloka istraivanja u podrumskim prostorijama
kue na k. . 4293 k. o. Stari grad Rijeka provedena su
zbog raspisivanja arhitektonskog natjeaja za ureenje
Arheolokog parka Principij i okolnih javnih prostora u
rijekom Starom gradu. Istraivanjima je utvren stupanj
ouvanosti kasnoantikih struktura principija koje su
nadslojene naknadnim gradnjama, odnosno skrivene
ispod zidova i podnica predmetne zgrade.
Provedena arheoloka istraivanja, osim podrumskih
prostorija kue na k. . 4293 k. o. Stari grad Rijeka, djelomino su obuhvatila i prostor ulice Pod Voltun koja se
nalazi sjeverno od objekta. Arheoloka istraivanja unutar
podrumskih prostorija kue provedena su iskopavanjem
sonde oblika L koja se prua od istonog do zapadnog
zida kue u irini od 1,5 m, dok se njezin krak odvaja u
smjeru juga sve do pristupnog stubita u irini od 2 m.
Ispred zgrade, na prostoru ulice Pod Voltun, napravljena
je probna arheoloka sonda dimenzija 1,1 1,1 m. Sonda
je na tom mjestu pozicionirana da bi se potvrdila pretpostavka o postojanju proelnog zida kasnoantike bazilike
na tom mjestu te ustanovio stupanj njegove ouvanosti.
Prilikom istraivanja definiran je sjeveroistoni kut
sredinjeg trga principija. Poploenje trga nije ouvano,
no priklesana matina stijena i podaci prikupljeni tijekom
prijanjih istraivanja ipak nam daju dovoljno podataka
za rekonstrukciju njegova izgleda. Na prostoru trga pronaena je zaravnata matina stijena koja je sluila kao
podloga kamenom oploenju. Na prostoru ispod istonog
zida kue stijena se naglo uzdie, inei podlogu stubitu

bonog platoa principija, to nam jasno pokazuje gdje se


nalazio istoni rub sredinjeg trga.
U sondi istraenoj sjeverno od kue otkriveno je krunite proelnog zida bazilike principija i njegov istoni
rub. Budui da je bazilika zatvarala trg sa sjeverne strane,
a njezina irina je odgovarala irini trga, taj nam nalaz
jasno pokazuje gdje se nalazi sjeveroistoni rub trga. Nalaz takoer dokazuje da je proelni zid bazilike, graen
od monumentalnih kamenih blokova, i danas u znatnoj
mjeri sauvan, skriven iza zidova postojeeg objekta i
ispod plonika ulice. Na istonom dijelu, zid nije sauvan
u punoj visini. Sudei prema sauvanoj visini pronaenog
krunita, na tom mu dijelu nedostaje gornji red kamenih
blokova, odnosno sauvana su donja dva reda blokova.
Pri arheolokim istraivanjima podrumskih prostorija
pronaena je velika otpadna jama uklesana u matinu
stijenu, unutar koje je prikupljena velika koliina pokretnog arheolokog materijala koji datira iz novog vijeka.
Najstariji pronaeni predmeti mogu se datirati izmeu
1550. i 1650. godine, dok najmlai predmeti potjeu iz
druge polovice 18. st. Na osnovi tih datacija, gradnju
objekta moemo datirati u vrijeme oko 1600. godine, a kraj
koritenja jame i gradnju junog stubita koje ju prekriva
moemo datirati u kraj 18. stoljea. Treba istaknuti da se te
datacije odnose na strukture podrumskih prostora objekta
u kojemu su primjetne i kasnije graevinske intervencije.
Iste se datacije eventualno mogu odnositi i na dio zidanih
struktura prvog kata, dok su vii dijelovi objekta rezultat
nadogradnji provedenih u prvoj polovici 20. stoljea.
j. v.

Slika 1. Rijeka, k. . 4293, sjeverni dio otpadne jame uklesane u matinu stijenu
Slika 2. Rijeka, k. . 4293, ulomci penjaka s antropomorfnim prikazom

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |125

Rijeka
Pomorski i povijesni muzej hrvatskog primorja
Viteki oklop iz zbirke grofa Nugenta
Nepoznati autor, 1813.1814. g.
Kombinirana tehnika, elik, koa, 178 60 30 cm
BROJ DOSJEA: 7604, Zagreb, Grkovieva 23
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Oklop je izraen poetkom 19. stoljea u Italiji. Dar je
pape Pija VII. grofu Lavalu Nugentu, iz zahvalnosti to je
u posljednjoj bici napuljsko-austrijskog rata 1815. godine
pobijedio Napoleonova namjesnika Joachima Murata.
Visina oklopa iznosi 178 cm, irina u ramenima 60 cm,
dubina oklopa je 30 cm, a broj stopala 30. Promjer tita je
52,5 cm. Oklop je izraen od elika razliitim tehnikama
kovanjem, lijevanjem, tauiranjem i nitanjem. Trake koje
povezuju elemente oklopa su od koe. Tehnikom tauiranja izvedeni su zoomorfni i fitomorfni oblici du cijelog
oklopa. Predmet je relativno dobro sauvan u cijelosti: od
stopala, preko dijelova koji pokrivaju potkoljenice i natkoljenice, kukove, torzo, ruke i ake do kacige s vizirom
i pripadajueg tita. Cijelom je povrinom bio premazan
pigmentom u Paraloidu, s vanjske i s unutarnje strane,
kako bi se pojaao vizualni dojam tauiranih dijelova.
Ponajvie vidljiv na tauiranim dijelovima, tamnosmei
ton pigmenta bio je oksidirao. Pancirna koulja s kapuljaom sastavljena je od karika promjera pola centimetra,
Slika 1. Detalj tijekom radova
Slika 2. Nakon radova

a sastoji se od dva dijela. Zateena je u stanju uznapredovale korozije, uz dosta manjkajuih karika. Nakon to je
oklop dopremljen u zavodsku Radionicu za metal, stanje
oklopa je dokumentirano. Dijelovi oklopa rastavljeni su da
bi svaki bio zasebno tretiran. Trebalo je ukloniti tonirani
premaz koji je ugroavao stabilnost elika. Budui da je
lim vrlo tanak, zbog premaza je progresivno oksidirao pa
je izvorni materijal nestajao. Vanjske i unutarnje povrine
oklopa najprije su oiene mehaniki, a potom i otapalima. Nakon provedenih konzervatorsko-restauratorskih
radova, dijelovi su spojeni u cjeline i oklop je u cijelosti
premazan zatitnim voskom. Postupak ienja proveden
je i na konatim elementima. Pancirna koulja oiena je
od korozije, umetnute su nedostajue karike na mjestima
gdje je to bilo mogue kako bi cjelina bila stabilnija te na
primjeren nain izloena. Sve su faze radova dokumentirane, a oklop je vraen vlasniku, uz preporuke za uvanje.
s. m.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |126

Rijeka
Srpska pravoslavna crkva Sv. Nikole
1. Uznesenje Kristovo, nepoznati autor, 17./18. st., ulje na dasci, 86,5 53,5 2,4 cm
2. Sv. car Uro, nepoznati autor, 17/18. st., ulje na dasci, 86,5 53,5 2,4
BROJ DOSJEA: 1985/5, Rijeka, Uarska 26
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Ikone su smjetene na ikonostasu Srpske pravoslavne
crkve Sv. Nikole u Rijeci. Obje su slike sastavljene od drvene table i dvaju potpornih, vodoravno poloenih traversi
apliciranih na poleinu slike. Table su blago konveksno
zakrivljene. Na poleinama slika prisutni su stari tragovi
djelovanja ksilofagnih insekata, a nekoliko je uoeno i na
licima. Na poleinama slika naneseno je vie slojeva boje.
Preparacija je stabilna, dobro vezana za podlogu.
Ukrasni okviri izraeni su od drveta koje je rezbareno,
kredirano i pozlaeno na bolusnoj podlozi. Izvorna je
pozlata bila presvuena slojem mikstionske pozlate, te
bronce i debelim slojem laka prekrivenim slojem neistoe.
Izuzev mree finih, starosnih krakelira na slici Uznesenje Kristovo, slikani je sloj zateen u dobrom stanju.
Izvorna je pozlata bila prekrivena slojem mikstionske
pozlate, a uoeno je i nekoliko manjih retua. Na pozlati
su se primjeivali tragovi jae abrazije. Povrina slikanog
sloja bila je premazana debelim slojem laka na kojem se
nataloila atmosferska neistoa. Ukrasni je okvir bio vrlo
oteen, na pojedinim mjestima odlomljen i privren
avlima za lice slike.
Na slici Sv. car Uro slikani sloj i pozlata takoer su u
dobrom stanju. Uoeno je oteenje dekoracija izvedenih
zlatom u prahu na plavom platu sveca, od kojih je ostala
samo gravura u sloju preparacije te lagani crte izveden peenom sienom. Tekst u donjem dijelu slike na pojedinim
Slika 1. Sv. car Uro, prije radova
Slika 2. Sv. car Uro, nakon radova

je dijelovima itljiv, ali mjestimino i gotovo sasvim nestao,


kao i ornamentalni ukrasi na obui i rubu halje sveca.
Slike su demontirane i dopremljene u radionicu HRZ-a
u Rijeci. Slike i ukrasni okviri tretirani su insekticidom.
Nakon dokumentiranja zateenog stanja, provedene su
probe topivosti slojeva, a zatim su povrinske neistoe,
poutjeli lak i potamnjeli preslici uklonjeni. S poleina
je takoer uklonjena nataloena atmosferska neistoa.
Oteenja drvenog nosioca zapunjena su dvokomponentnim epoksidnim kitom, a sloj preparacije rekonstruiran
je metilceluloznim kitom. Slike su lakirane, a zatim je
izveden retu pokrivnim i lazurnim bojama. Na slici Uznesenje Kristovo sloj izvorne pozlate bio je oteen abrazijom,
no vidljiv je ostao ujednaeni raster preklopljenih rubova
zlatnih listia. Iako je uobiajeno da se takav stupanj
oteenja pozlate sanira nanoenjem nove pozlate, u
ovom je sluaju retu izveden gvaem. Takvim nainom
postignuta je homogenost povrine te usklaenost s priguenim sjajem okolne izvorne pozlate. S izvorne pozlate
ukrasnih okvira uklonjeni su slojevi neistoe, laka i
bronce te sloj mikstionske pozlate. Oteenja u drvetu
sanirana su dvokomponentnim epoksidnim kitom, a
preparacija metilceluloznim kitom. Retu pozlate izveden
je nanoenjem zlatnih listia na zone izrazitijeg oteenja
izvornog sloja pozlate.
a. r. b.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |127

Rijeka
upna crkva Uznesenja Marijina
Relikvija sv. Marcijana
Nepoznati autori, 3.4. st. (relikvija), 1849. g. (krinja s opremom, odjea i ukrasi relikvije)
Drvena pozlaena i ostakljena krinja, jastuci, svilene tkanine, vez svilenim, pozlaenim i posrebrenim nitima,
titrankama, perlicama, pozlaene i posrebrene trake, ipke i rese, kianke od pozlaenih niti, papir, kosti, glinena
uljanica, fragment oslikanog zida, krunica; krinja: 41 56 147 cm, relikvija s opremom: 36 113 cm
BROJ DOSJEA: 7633, Zagreb, Ilica 44
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Relikvija sv. Marcijana sastoji se od same relikvije (kostiju)
obloene tkaninama i drugim ukrasima koja je poloena
na nekoliko jastuka u drvenoj krinji. krinja je, odnosno
sarkofag, drvena, sa staklenim bonim stijenama. Stranja
stijena krinje je neprimjerenim avliima prekrivena
crvenom svilenom tkaninom na kojoj su posrebrenim
i pozlaenim nitima izvezena slova S. MARCIANUS M.
(zateen je samo jedan mesingani avli). U gornjim
kutovima te tkanine nalaze se po dva para kianki na
okrugloj vrpci od pozlaenih niti. Jastuci su presvueni
razliitim svilenim tkaninama, a neki od njih su ukraeni
posrebrenim i pozlaenim trakama i ipkama. Proporcije tijela nisu pravilne relikvija je smanjena, odnosno
skraena. Prema obavljenoj CT snimci vidljivo je da se
relikvija sastoji od razliitih kostiju kojima nedostaju kosti
kraljenice i nema (sasuenih) organa, a zamjeuju se
naknadno nastali lomovi kostiju ruku i nogu. Od kostiju
relikvije neprikrivena je samo lubanja premazana je
smjesom nepoznatog sastava. Oko lubanje, ispod brade
nalazi se traka kairanog papira, a cijela je lubanja zatim
omotana tilom i ukraena lovorovim vijencem izraenim
od ice, perlica i tkanine. Kosti ruku i nogu omotane
su bijelom svilenom tkaninom i ipkom od pozlaenih
niti. Na dlanovima su rukavice od bijele svilene tkanine

ukraene vezom pozlaenim nitima, perlicama, titrankama, bujonom i staklenim kamenjem. U prekrienim
dlanovima muenik dri lovorovu granu izraenu od ice,
perlica i komada tkanine. Ispod lijevog zapea nalazi
se krunica od zelenih perli. Na stopalima su cipele od
presvuenog kartona, razliitih svilenih tkanina ukraene
perlicama, titrankama, bujonom i ipkom od pozlaenih
niti. Odora koja prekriva trup je imitacija rimske vojne
odore. Izraena je u dva dijela od bijele svilene tkanine
i ukraena vezom raznobojnim svilenim i pozlaenim
nitima, perlicama, titrankama, bujonom, a uz rubove ima
trake ili rese od pozlaenih niti. Ispod rukava odore vidi
se crvena svilena tkanina.
Posredovanjem kralja Leopolda I., papa Aleksandar VII.
poklonio je relikviju sv. Marcijana iz rimskih katakomba
sv. Kalista upnoj crkvi Uznesenja Marijina, koja je u 17.
stoljeu bila najvanija rijeka crkva. Relikvija je u crkvu
prenesena 1662. godine gdje je uvana u krinji iza tabernakula glavnog oltara, a nakon 1732. godine na istom
mjestu u novoj, bogatijoj krinji. Godine 1849. krinja
je s relikvijama sveca sveano prenesena iznad bonog
oltara sv. Antuna Padovanskog gdje se i danas tuje, a tom
je prilikom izraena nova krinja i tijelo sveca ukraeno
novom odjeom, zaslugom asnih sestara benediktin-

Nastavak kataloke jedinice na sljedeoj stranici

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |128

ki. Nakon 1849. godine crkva Uznesenja Marijina bila


je vie puta obnavljana te je tijekom jedne od obnova
relikvija sv. Marcijana prenesena u crkvu Sv. Fabijana i
Sebastijana. Godine 2008. ponovno je vraena u upnu
crkvu Uznesenja Marijina. Zateeno stanje relikvije bilo
je vrlo loe. Jedno bono staklo iz krinje je nedostajalo,
a staklo sa stranje stijene bilo je napuklo. Mjestimino
je nedostajao preslik na drvu. Metalni dijelovi na spojevima dijelova sanduka bili su hravi. Brava krinje nije
bila u funkciji. Unutranjost sanduka bila je prekrivena
prainom, pauinom i krupnim neistoama druge vrste.
Na tkaninama koje prekrivaju relikviju nalazio se prilian
broj mrlja nepoznatog porijekla, a zateeni su i neprimjereni naknadno dodani materijali, poput pribadaa.
Lubanja je bila djelomino prekrivena i uvrena trakom
kairanog papira. Na tjemenu je bilo vidljivo osipavanje
sloja smjese nanesene na kosti. Vez pozlaenim nitima
bio je lagano patiniran. Primijeena su manja oteenja
kianki i resa od pozlaenih i posrebrenih niti te ukrasne
pozlaene trake na cipelama. Dijelovi lovorova vijenca i
grane bili su prilino deformirani, s pukotinama na liu
i odlijepljenih slojeva papira.
Na relikviji su 2010. godine provedena istraivanja, a
2011. cjelovit konzervatorsko-restauratorski zahvat. Izvoenju radova na relikviji i njezinoj opremi pristupilo se
s velikim oprezom i osnovnom nakanom ouvanja svih
zateenih elemenata zbog specifinog karaktera umjetnine te su na njoj gotovo u cijelosti provedeni iskljuivo
radovi konzerviranja. Zateeno stanje je dokumentirano.
Relikvija je snimljena vieslojnom kompjutoriziranom
tomografijom, na osnovi ega je obavljena rekonstrukcija odreenih ravnina te 3D rekonstrukcija. Malobrojni
uzorci otpali s relikvije analizirani su radi identifikacije
materijala, a provedene su i mikrobioloke analize koje
su pokazale da na relikviji nema patogenih organizama.
Analizirani su naini izrade svih zateenih materijala i
tehnika: tkanina, traka, ipki, resa, pletiva, veza, lia s
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

vijenca i grane, cipela i krunice. U unutranjosti tijela


relikvije pronaena je rimska glinena uljanica prepoznata kao Broneer tip XXVIII, Ivanyi tip XI, Deneauve VIII
B XI A, fragment oslikanog zida umotan u papir iz
17./18. stoljea te fragmenti prijanje odjee relikvije iz 17.
stoljea. Neistoe su uklonjene usisavanjem dubinskim
i medicinskim usisavaima preko zatitne mreice, no
zateene mrlje nije bilo mogue ukloniti. Mjestimino su
metalne niti, stakleno kamenje i razliite perle oieni
otopinom etilnog alkohola u destiliranoj vodi. Hravi dijelovi krunice oieni su mehaniki. Svi odvojeni dijelovi
opreme vraeni su ivanjem ili lijepljenjem na svoj prvotni
poloaj. Pukotine na liu i bijeloj tkanini halje zatvorene
su lijepljenjem ili podljepljivanjem tankim japanskim
papirom s 4%-tnom otopinom ljepila Tylose. Vijenac i
grana ponovno su modelirani. Otvori ostalih tkanina podloeni su slinim tkaninama i zatvoreni ivanjem tankim
svilenim koncima. Rubovi tekstilne obloge stranjega zida
krinje ojaani su trakama tila. Cijela lubanja prekrivena
je i tako zatiena vrlo transparentnim tilom. Fragment
oslikanog zida premazan je 20%-tnom otopinom ljepila
Mowilith 50 u acetonu. Na glinenoj uljanici uklonjen je
kalcifikat 20%-tnom solnom kiselinom HCl, obavljeno je
odkiseljavanje ispiranjem u tekuoj vodi, konsolidiranje
sredstvom Mowilith 50, saniranje pukotina zubarskim
gipsom i toniranje akrilnom bojom. krinja je opraena,
uvreni su svi odignuti dijelovi polikromije i pozlate,
uklonjen je uljni preslik i povrinske neistoe. Vea
oteenja drva sanirana su umetanjem drvenih letvica, a
manja obradom piljevinskim kitom. Provedeno je krediranje, rekonstrukcija mat pozlate, zavrni retu polikromije
i zatitno lakiranje. Sa krinje je uklonjen gornji drveni
poklopac i postavljeno je ostakljenje. Ostakljena je i lijeva
bona i stranja strana krinje. Predmeti pronaeni u
unutranjosti relikvije vraeni su na svoje mjesto te je
na samome zavretku radova relikvija vraena u krinju.
s. l. v., m. b.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |129

Rovinj
Otok Sv. Katarina, riva
Novi vijek
BROJ DOSJEA: 2101, Svetvinenat, Jurii 7
PROGRAM PREMA UGOVORU S ABILIJOM d.o.o.
Zbog radova na postavljanju komunalne infrastrukture
na otoku Sv. Katarina kod Rovinja, proveden je propisani
arheoloki nadzor. Prvi dio radova obavljen je na samom
otoku. Tijekom nadzora, koji je zbog dinamike graevinskih radova obavljan povremeno, nisu uoene nikakve arheoloke strukture, slojevi ili pojedinani arheoloki nalazi.
Drugi dio radova odnosio se na povijesnu jezgru grada
Rovinja, na mjesto gdje se novosagraena komunalna
infrastruktura spaja s postojeom gradskom. Iskop je
obavljan na Obali Pina Budicina, kod Velikog mola. Graevinski radovi na tom poloaju zapoeti su bez arheolokog nadzora te je prije dolaska arheologa na teren ve
bio uniten dio arheolokih struktura. Nakon prekida
graevinskih radova, zateeno je stanje dokumentirano.
Zabiljeene su sve pronaene arheoloke strukture i slojevi te je prikupljen sav pokretni arheoloki materijal na
osnovi kojega su datirane spomenute gradnje.
Pronaeni arheoloki slojevi sadravali su mnogobrojne
pokretne arheoloke nalaze, prije svega ulomke keramikih posuda, uz pomo kojih smo bili u mogunosti dati
okvirne datacije gradnje svake od pronaenih proirenja
gradske rive. Moemo pretpostaviti da su spomenuti arheoloki slojevi nastajali u vrijeme gradnje pojedine rive,
odnosno da su ciljano nasipani nakon gradnje kamenih
proelja kako bi se dobila eljena razina terena. Na taj su
nain nastajali slojevi koji su meusobno rasporeeni
u horizontalnoj stratigrafiji, jasno odvojeni kamenim
proeljima riva.

Najstariji obalni zid gradske rive graen je slaganjem


veih, djelomino obraenih kamenih blokova, bez koritenja veziva (SJ 10). Obalni zid rive sagraen je na priblino 5
do 6 m junije od prirodne obalne linije. Potom je prostor
izmeu novosagraene rive i obale zasipan nasipom u kojem je pronaena znatna koliina pokretnog arheolokog
materijala, datiranog u prvu polovicu 17. stoljea.
U vremenu nakon toga gradska se riva ponovno proirivala i pomaknula priblino 4,5 m prema jugu. Nova
riva graena je priblino jednakom tehnikom kao i ona
starija, odnosno obalni je zid konstruiran slaganjem
veih, djelomino obraenih kamenih blokova, dok je
prostor izmeu starijeg i novosagraenog obalnog zida
rive zasut zemljom i utom da bi se stvorila eljena hodna
povrina. Prikupljeni pokretni arheoloki nalazi datiraju
gradnju druge faze rive u 18. stoljee, a to potkrepljuje
i katastarski plan Rovinja iz 1820. godine na kojemu je
zabiljeeno njezino postojanje.
Posljednje proirenje rive dogaa se tijekom 19. stoljea
kada je novi obalni zid sagraen na priblino 7,5 m junije od onog postojeeg. Taj put su koriteni neto manji
kameni blokovi koji su povezivani vapnenom bukom.
Ponovno je pronaena vea koliina pokretnog arheolokog materijala koji nam otkriva vrijeme gradnje posljednje
faze proirivanja toga dijela gradske rive.
j. v.

Slika 1. Rovinj, riva, ulomak posude iz skupine kasne gravirane keramike

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |130

Rovinj
Uvala Vetar pokretni arheoloki nalazi
Antika/novi vijek
BROJ DOSJEA: 20304, Zadar, Boidara Petranovia 1
PROGRAM PREMA UGOVORU S MEUNARODNIM CENTROM ZA PODVODNU ARHEOLOGIJU
U 2011. godini zaprimljen je pokretni arheoloki materijal s
nalazita Rovinj uvala Vetar. Zaprimljena graa sastojala
se od keramikih ulomaka iz antikog i novovjekovnog
razdoblja. Graa je evidentirana i dokumentirana te je
stavljena u postupak desalinizacije. Desalinizacijski proces
trajao je dvanaest mjeseci, nakon ega je graa postupno
osuena i oiena. Nakon zavrenog postupka desalini-

zacije na keramikoj grai, poeli su radovi razvrstavanja,


preliminarnog spajanja te stabiliziranja, konzerviranja i
restauriranja izdvojenih cjelina. O provedenim konzervatorsko-restauratorskim radovima izraena je pisana
dokumentacija.
m. m.

Slika 1. Rovinj, uvala Vetar razvrstavanje keramikih ulomaka


Slika 2. Rovinj, uvala Vetar grlo amfore

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |131

Rovinj
upna crkva Sv. Jurja i Eufemije
1. Molitva na Maslinskoj gori, Antonio Vassilacchi detto Aliense, kraj 16. st., ulje na platnu, 210 307 cm
2. Zaspali apostoli, Antonio Vassilacchi detto Aliense, kraj 16. st., ulje na platnu, 210 307 cm
BROJ DOSJEA: 6360 (1), 6361 (2), Zagreb, Zmajevac 8
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Prikazane teme bile su gotovo neitljive ispod slojeva
nataloene praine, neistoe i laka koji je gotovo potpuno
izgubio prozirnost te je forma bila prepoznatljiva samo
u osnovnim obrisima. Ovjeeno platno na vie je mjesta
bilo razderano, s raznovrsnim mehanikim oteenjima.
Stariji retui oteenja, naneseni povrh laka bili su tako
potamnjeli da su se jasno mogli pratiti potezi preslika
kojima su lazurno preslikani dijelovi kompozicije. Stariji
zakiti su bili deformirani i raspucali. Izgled slika u cjelini
je rjeito govorio da se radi o predmetima koji su dulje
vrijeme boravili u neprimjerenim uvjetima. U donjem
lijevom i desnom kutu obiju slika bili su vidljivi dodaci
doslikanog platna, kojima su one naknadno proirene
da bi format od luno zakljuenih rubova bio pretvoren
u pravokutni. Boja kojom su ti dodaci oslikani posve je
potamnjela i stopila se s lakom u tamnu, mrljastu masu.
Poutjeli nanosi lakova koji su s vremenom postali neprozirni, neistoe te cjelokupno stanje slika bili su povod
cjelovitim konzervatorsko-restauratorskim radovima. Ti
su radovi bili nuni ne samo za ispravnu povijesno-umjetniku valorizaciju navedenih djela nego i za elementarno
prepoznavanje forme i slikarskog oblikovanja.
Radovi su poeli usporednim postupcima konsolidacije
nestabilnih slojeva boje i preparacije i povrinskog ienja.
Bolje prianjanje trusne preparacije uz platno dodatno je
pospjeeno unoenjem veziva te je na taj nain zaustavljeno otpadanje estica izvornika s platna. Uslijedile su

probe topivosti radi identifikacije slojeva lakova, retua


i preslika, a tek poslije njihova stanjivanja i uklanjanja,
primjenom odgovarajue kombinacije otapala, bilo je
mogue sagledati stanje sauvanosti izvornog slikanog
sloja. Pokazala se velika neujednaenost u ouvanosti
slikane povrine od vrlo dobro sauvanih dijelova na
mjestima na kojima su koriteni, postojani pigmenti
poput olovnog bjelila do vrlo oteenih zona unitene ili
otpale boje. Boja je na mnogim mjestima bila oteena
i uporabom neprimjerenih otapala tijekom prijanjih
postupaka ienja. Na pojedinim zonama nedostajale
su zavrne lazure poput plavih nabora na Kristovoj halji i
tamnijih dijelova kronji u pozadini, a ponegdje je boja bila
stanjena i erodirana. Najvei problem poslije uklanjanja
dotrajalih lakova i preslika, kada je likovna forma postala
itljiva i kada je postalo jasno da su doslikani dodaci Alienseovim kompozicijama radovi diletantskog slikarstva,
bila je odluka o definiranju formata i prezentaciji slika.
Format Alienseovih slika precizno je odreen karakteristinim istegnuima niti tkanja nastalih tijekom prvog
napinjanja platna i rupama od avala kojima je platno
bilo napeto na izvorni podokvir, te prema otisku njegovih
letvica koje su se reljefno isticale na licu. Restauratorski
su radovi na slikama stoga nastavljeni uklanjanjem svih
dodanih dijelova platna i ponovnim uspostavljanjem i
prezentacijom izvornog formata oblikovanog u Alienseovoj
slikarskoj radionici. Veu cjelinu restauratorskih radova

Nastavak kataloke jedinice na sljedeoj stranici

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |132

inila je i sanacija mehanikih oteenja koja se proteu


paralelno du svih rubova slika, a gdje su otrim predmetom, vjerojatno noem ili karama, platna bila izrezana
tik do ruba. Ta pravilna, ravna oteenja upuuju na pokuaj krae slika, no platna su vraena i ponovno spojena
zakrpama zalijepljenima s poleine. Nakon uklanjanja
dodanih i doslikanih dijelova i sanacije svih mehanikih
oteenja na izvorniku, slike su dublirane novim lanenim
platnom i napete na drvene podokvire izraene prema
izvornom formatu. Posljednji u nizu restauratorskih
postupaka bio je retu koji prema tipu oteenja moemo
podijeliti u nekoliko cjelina. Prva cjelina odnosi se na
one zone na slici na kojima boja i preparacija u cijelosti
nedostaju. Na tim je dijelovima slike nainjena potpuna
rekonstrukcija forme koja tonom i slikarskim rukopisom
podraava okolni izvornik. Zahtjevniji dio te cjeline bila
je interpretacija tragova sauvane boje na vrlo oteenom
donjem dijelu slika te rekonstrukcija izgubljene slikarske
forme. Fragmenti stopala, prstiju, nabori draperije koji
su iznimno vani za zatvaranje obrisa likova svetaca i
njihova smjetaja u prostor, otkriveni su ispod slojeva
Slika 1. Molitva na Maslinskoj gori, prije radova
Slika 2. Molitva na Maslinskoj gori, nakon radova
Slika 3. Zaspali apostoli, prije radova
Slika 4. Zaspali apostoli, nakon radova

neistoe, potamnjelih premaza i starih popravaka. Te


je otoie boje bilo potrebno ispravno protumaiti te potom na prihvatljiv nain likovno povezati. Drugu cjelinu
oteenja ine ona nastala erozijom boje uzrokovanom
prejakim otapalima u prethodnim postupcima ienja.
Ondje gdje je bilo mogue prema sauvanim ostacima
ustanoviti ton nedostajuih zavrnih lazura i boje, poput
tamnih dijelova plavog Kristova plata, one su nadomjetene transparentnim nanosima retua.
Nakon dovretka, slike su izloene u dvoranama Zaviajnog muzeja grada Rovinja, uz pratei katalog i panoe
kojima su prezentirani provedeni konzervatorsko-restauratorski radovi, a nakon zavretka izlobe slike su
prenesene u upnu crkvu. Nakon to su na njih uvreni
dodaci koji u lokalnome tonu zatvaraju pravokutni format
kompozicija, slike su uvrene u sauvane, rezbarene i
pozlaene ukrasne okvire koji datiraju iz sredine 19. stoljea i ovjeene na zidove apside iza glavnog oltara, iznad
rezbarenih korskih klupa.
p. l.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |133

Rovinj
upna crkva Sv. Jurja i Eufemije
Posljednja veera
Nepoznati venecijanski slikar, 1574. g.
Ulje na platnu, 230 470 cm
BROJ DOSJEA: 7252, Zagreb, Zmajevac 8
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Pretpostavlja se da su slike s temama iz Kristova ivota iz
crkve Sv. Jurja i Eufemije u Rovinju narudba rovinjske
bratovtine Presvetog Sakramenta, osnovane 1542. godine
sa sjeditem u upnoj crkvi, koja se brinula o istoimenom oltaru i kapeli desno od svetita. Slika Posljednja
veera jedna je od rijetkih sauvanih umjetnina iz opreme sruene upne crkve na ijem je mjestu sagraena
nova u drugoj etvrtini 18. stoljea. Prva svjedoanstva o
izuzetno loem stanju toga djela, naruenog preslicima,
povrinskom neistoom i izrezivanjem u pokuaju krae,
dokumentirana su ve tridesetih godina prolog stoljea.
U pokuaju krae, slika je bila izrezana uzdu cijelog
ruba formata i odvojena od podokvira. Pri premjetanju
slike u uvaonicu Zaviajnog muzeja grada Rovinja, na
lice je nanesen zatitni sloj votano-smolne mase da bi se
zaustavio uznapredovali proces otpadanja boje s platna.
Slika je preventivno zatiena i transportirana u radionicu Zavoda u svibnju 2009. godine. U pripremnim
fazama konzervatorsko-restauratorskih radova provedeno
je vie tehnikih ispitivanja. Pigmenti su identificirani
prijenosnim spektrometrom za rendgensku fluorescentnu
analizu (XRF), a FT-IR spektroskopske analize omoguile
su prepoznavanje veziva u slikanom sloju, lakovima te
kitu kojima su izvedene prijanje rekonstrukcije osnove.
Nainjene su takoer analize stratigrafije slikanih slojeva,
probe topivosti te snimanja u ultravioletnom i infracrvenom dijelu spektra. Objedinjavanjem i interpretacijom
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

dobivenih podataka dolo se do novih spoznaja o slikarskoj


tehnici i primijenjenim materijalima te su preciznije
definirani prijanji popravci i preslikana podruja na slici.
S lica slike uklonjen je debeo sloj votane mase. S izrazitom se panjom pristupilo uklanjanju lakova koji su bili
stopljeni sa slojevima stanjene originalne boje, a najvea
je pozornost bila usmjerena na izvorne zavrne lazure. S
poleine su odvojene zakrpe i trake platna koje su spajale
izrezanu sliku. Uklonjene su i iskrivljene intarzije novijeg
platna koje su se nalazile u sredini donjeg ruba. Prilino
tvrdi uljni kit stanjen je ili potpuno uklonjen. Slika je
vlaenjem i umjerenim oteavanjem izravnata. Nakon
umetanja intarzija i sanacije platna, nedostajui dijelovi
preparacije rekonstruirani su u celuloznom kitu. Slika je
dublirana novim lanenim platnom 10%-tnom otopinom
veziva Beva 371 u medicinskom benzinu. Izraen je novi
aluminijski podokvir s drvenim rubom. Slika je oprugama
napeta na podokvir. Retu je izveden u dvije faze: podlaganjem gva bojama u lokalnom tonu, pratei formu
originala, a nakon nanoenja izolacijskog laka, izveden
je retu lak (???lakirnim) bojama. Slika je potom zavrno
zatiena lakom na bazi damar smole.
Nakon zavretka radova, u kolovozu 2011. godine, slika
je izloena na izlobi Obnovljeni sjaj, restaurirana djela
mletakog slikarstva 16. stoljea u Zaviajnom muzeju
grada Rovinja, nakon ega je postavljena u svetite crkve.
s. r.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |134

Samobor
Kapela Sv. Mihovila
Sv. Mihovil
Nepoznati autor, oko 1700. g.
Ulje na platnu, 133 92,5 cm
BROJ DOSJEA: 7794, Zagreb, Zmajevac 8
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Oltarna pala Sv. Mihovila s glavnoga oltara kapele Sv. Mihovila u Samoboru 2011. godine demontirana je s oltara
i dopremljena u Zavod, u sklopu programa Preventivna
zatita, konzerviranje i restauriranje sakralnog inventara na
podruju Zagrebake nadbiskupije. Vizualnim pregledom
uoeni su tragovi prijanjih popravaka slike. Izvorno platno bilo je podloeno novijim lanenim platnom, no zbog
oputenosti i tronosti podokvira, vidljiva su bila iskrivljenja slike. Zbog prilagodbe formata slike dimenzijama
nie oltara, na lijevoj bonoj stranici te dalje uz luk bila
je avliima pribijena tanka drvena letvica. Na luku i uz
donji rub slike slikani sloj prelazi preko ruba podokvira,
to moe znaiti da je format slike mijenjan. Povrina
slikanog sloja bila je prekrivena slojem praine i prljavtine, a lak je bio neproziran, s bijelim mrljama jednoliko
rasporeenima po cijeloj povrini slike (efekt bloominga).
Sloj preparacije sa slikanim slojem bio je trusan, naroito
uz donji rub. U gornjem dijelu slika je bila mehanika
oteena: dvije perforacije bile su prekrivene tvrdim kitom
i preslikom, a uz lijevi rub nalazila se poderotina duine
9 cm. Mreaste su krakelire bile prisutne po cijeloj poSlika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

vrini, a mjestimice su se izdizale s tutkalno-krednom


osnovom. Nakon provedenih istraivanja (UVF snimanje,
izrada mikropresjeka), slika je skinuta s podokvira i suhim
postupkom povrinski oiena, a zatim je uklonjeno
dublirno platno. Provedena je konsolidacija nestabilnih
slojeva slike, dok su na podruja nedostajueg nosioca
umetnute platnene intarzije slinog tkanja. Poderotina u
gornjem dijelu slike sanirana je termo-plastinim ljepilom
te ojaana pomonim nitima originalnog platna. Daljnja
faza zahvata obuhvatila je ienje poleine i lica slike,
uklanjanje neadekvatnih zakita i alteriranog laka te preslika. Slika je zatim dublirana na novo platno uz pomo
otopine Beva veziva u medicinskom benzinu te je napeta
na novi klinasti podokvir. Uslijedila je nadoknada nedostajuih slojeva slike, ponajprije nanoenjem toniranog
kita te podlaganjem retua gva bojama. Nanesen je sloj
laka na bazi mastiks smole, nakon ega je izvedena druga
faza retua bojama Maimeri. Slika je s poleine zatiena
neutralnim kartonom te vraena na oltar.
i. sa.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |135

Senj
Crkva Sv. Marije od Arta
Raspee
Leopold Kecheisen, 18. st.
Ulje na platnu, 16 89 cm
BROJ DOSJEA: 7756, Zagreb, Zmajevac 8
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Slika Raspee smjetena je na lijevom zidu crkve Sv. Marije
od Arta, zavjetne crkve pomoraca podignute sredinom
18. stoljea. Na platnu formata uspravnog pravokutnika
prikazan je raspeti Krist. Pozadinu ini tmurno oblano
nebo zarumenjeno pri dnu, iznad grada koji se nazire u
daljini. Prizor raspea vidimo u krupnom planu; haste
kria proteu se do ruba slike. Kristovo raspeto tijelo
blijedog je i pomalo hladnog inkarnata, istaknuto pred
tamnom pozadinom. Pri oblikovanju muskulature torza
i nabora perizome crte je istaknut, a modelacija tvrda.
V. Brali sliku je pripisala pavlinskom slikaru Leopoldu
Kecheisenu (? 1726. Sveti Petar u umi, 1799.). Pavlinskom redu pristupio je kao brat laik 1755. godine u dobi
od dvadeset devet godina, kao ve formiran kasnobarokni
slikar. Najvaniji dio njegova opusa ini inventar crkve
i samostana u Svetom Petru u umi koji je izradio u
suradnji s kiparom P. Riedlom.
Slika u brojnim detaljima (kri i natpis I. N. R. I., impostacija tijela na kriu, fizionomija, curci krvi na Kristovu
tijelu, zrakasta aureola) pokazuje slinosti sa slikom istog
autora iz upne crkve Sv. Petra i Pavla u Svetom Petru
u umi.
Izrazito loe i nestabilno stanje slike s velikim gubicima
slikanog sloja na tronom podokviru posljedica je oputenog i blago valovitog platna, istegnutog uz rubove. O prethodnim popravcima svjedoe brojni retui uljanim bojama
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

koji su mjestimino prelazili preko izvornog slikanog sloja.


Bili su tamniji od okolne povrine i raspucani. Lice slike
bilo je zaprljano i neitljivo od slojeva poutjelog starog
laka. Nakon skidanja slike s drvenog podokvira, poleina
je oiena od praine, a presavijeni rubovi su poravnati.
Nakon premazivanja platna akrilnom smolom s poleine,
slika je konsolidirana na toplinskom vakuumskom stolu
dodavanjem veziva koje je osiguralo bolje prianjanje
slikanog sloja s preparacijom uz platneni nosilac. Na
mjestima oteenja platna umetnute su rekonstrukcije
prepariranim platnom slinog tkanja, izrezanim prema
obrisu oteenja. Nakon rekonstrucije preparacije nanesen
je izoliracijski lak (smolni lak otopljen u terpentinu). Slika
je podstavljena novim lanenim platnom, aktiviranjem
veziva na toplinskom vakuumskom stolu. Napeta je na
novi drveni podokvir s klinovima prilagoenom izvornom
formatu slike. Retu je izveden u dvije faze. U prvoj su
oteenja retuirana gva bojama, a nakon lakiranja slike izveden je zavrni retu bojama u smolnom mediju.
Poleina slike zatiena je beskiselinskim kartonom na
koji je s unutarnje strane postavljena apsorbirajua folija
(folija silica gel) ija je namjena odravanje povoljnije mikroklime i spreavanje prekomjernog prodiranja vlage iz
zida na poleinu platna.
a. p. m., m. w. z.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |136

Senj
Crkva Sv. Marije od Arta
Sv. Stjepan u Slavi
Nepoznati autor, 18. st.
Ulje na platnu, 62,5 109 cm
BROJ DOSJEA: 7853, Zagreb, Zmajevac 8
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Na atici bonog oltara sv. Nikole iz crkve Sv. Marije od
Arta nalazi se slika sv. Stjepana. Svetac je prikazan kako
klei na oblacima odjeven u akonsku dalmatiku. U jednoj ruci dri mueniku palmu, a drugom oslanja o
bok knjigu na kojoj se nalaze tri kamena. Uz sveeve
noge, meu oblacima lebde tri krilate aneoske glavice.
Oblaci u pozadini rasvijetljeni su ukastim svjetlom.
Slika je in situ prije demontae preventivno zatiena
japanskim papirom vezanim akrilnim ljepilom. Platno je
zateeno lagano oputeno po rubovima. Na slici nije bilo
prethodnih restauratorskih zahvata. Poleina i lice bili su
prani, prekriveni kapljicama vapnene boje. Bojeni se sloj
na mnogim mjestima odvajao od preparacije i nosioca.

Slika 1. Prije radova


Slika 2. Nakon radova

Japanski papir uklonjen je s mjesta na kojem je slikani


sloj bio najoteeniji. Nakon proba topivosti, bojeni je sloj
konsolidiran smolnim ljepilom. Poleina je skalpelom
oiena i uklonjeni su tragovi vapnene boje. Na oteenja
nastala od avala umetnuti su iskrojeni komadi starog lanenog prepariranog platna i zalijepljeni akrilnim ljepilom.
Cijelo je platno podloeno novim na toplinskom vakuumskom stolu. Slika je napeta na novi drveni podokvir.
Nakon rekonstrukcije osnove metilceluloznim kitom uz
dodatak akrilne smole i pigmenta, preparacija je izolirana
lakom na bazi mastiks smole. Retu je u podlozi izveden
gva bojama, potom je izoliran lakom na bazi damar smole,
a zavrni sloj izveden je smolnim bojama.
m. w. z, a. p. m.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |137

Sinj
Viteko alkarsko drutvo
1. tit inv. br. 142, nepoznati autor, 16. 20. st., palmino prue s diskom od drveta lipe, svileni konac, promjer 50
cm, v. 13 cm
2. Pripanjae (15 komada), nepoznati autor, 16. 20. st., govea koa
3. Jeerma inv. br. 399, nepoznati autor, 16. 20. st., vuna, lan, svila, pozamenterijska traka, 61,5 106 cm
BROJ DOSJEA: 6861 (1), 5323 (2), 5323 (3), Zagreb, Ilica 44
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
tit inv. br. 142, datiran u 16. stoljee, izraen je od palmina prua s diskom od drveta lipe, a prue je meusobno
opleteno svilenim tamnocrvenim koncem i, uplitanjem
niti plavih i be tonova, ukraeno prikazima etiriju zmija.
Na titu su uklonjeni naknadno dodani materijali (presvlaka od crvenog pamunog plia s vanjske strane, zelena
rips svilena tkanina s unutarnje strane, bakrene pozlaene
zakovice). Ljepilo i drvena piljevina s prednje i stranje
strane tita pomnim i dugotrajnim radom uklonjeni su
natapanjem alkoholnim parama i destiliranom vodom,
svilene niti su doiene, a oteenja zatvorena svilenim
filamentima. Izraena je kutija za pohranu od beskiselinskog kartona s popunama.
Pripanjae pripadaju opremi alkara, a slue za pohranu
oruja. Izraene su od govee koe u slojevima od tri do
pet listova s prednje strane i povezane su remenom sa
stranje strane. Koa je od upotrebe potamnila, mjestimino su bile prisutne masne mrlje i manje ogrebotine.
Slika 1. tit inv. br. 142, prije radova
Slika 2. tit inv. br. 142, nakon radova

Konzervatorsko-restauratorski postupak obuhvatio je


detaljno mjerenje dijelova, ienje, omekavanje i hranjenje koe te zatvaranje oteenja. Izraena je i grafika
dokumentacija oteenja i nedostajuih dijelova.
Jeerma inv. br. 399 odjevni je predmet izraen od crvene vunene tkanine s lanenom podstavom. Na prednjoj
strani ukraena je srebrnim aplikacijama u obliku ilika
i prsnih ploa. Na mjestima spojeva dijelova jeerme,
orukavja, ovratnika i donjeg ruba nalazi se od prirodne
svile privrena etverobridna traka, a srebrne aplike
uokviruje pozamenterijska traka. Jeerma je oiena
od neistoa, zatvorena su oteenja na glavnoj tkanini,
podstavi te pozamenterijskim trakama, a dugmad i prsne
ploe oiene su kemijskim sredstvom. Privreno je
svih 520 komada ilika i prsne ploe za vunenu i pamunu
podlogu, zatvorena su oteenja na etverobridnoj traci
i lanena je podstava privrena za gornji dio jeerme.
b. r. f., d. v.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |138

Sisak
Biskupski dvor
1. Bogorodica, nepoznati autor, 19. st., ulje na platnu, 155 120 cm
2. Sv. Florijan, nepoznati autor, 19. st., ulje na platnu, 151 92 cm
3. Sv. Trojstvo, nepoznati autor, 19. st., ulje na platnu, 185 115 cm
4. Bogorodica zatitnica, nepoznati autor, 18. st., ulje na platnu, 95 173 cm
5. Redovnik u molitvi, Mihovil Filipovi, 1933. g., ulje na platnu, 134 94 cm
6. Sveta tri kralja, nepoznati autor, 19. st., ulje na drvu, 64 59 cm
BROJ DOSJEA: 7862 (2), 7861 (3), Zagreb, Zmajevac 8
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
U sklopu programa Preventivna zatita, konzerviranje i
restauriranje sakralnog inventara na podruju Zagrebake
nadbiskupije u 2011. godini provedeni su radovi preventivne zatite i primarnog konzerviranja est slika iz Zbirke
Biskupskog dvora u Sisku: Bogorodica, Sv. Florijan, Sv.
Trojstvo, Bogorodica zatitnica, Redovnik u molitvi i Sveta
tri kralja. Slike su zateene prekrivene slojem povrinske prljavtine i praine. U najloijem stanju nalazila se
slika Sv. Trojstvo, iji je sloj osnove sa slikanim slojem
bio izrazito nestabilan i trusan te je otpao u veim povrinama, naroito uz donji rub, gdje je nedostajala i
letvica podokvira. U toj zoni na slici Sv. Trojstvo, kao i na
Sv. Florijanu prisutne su bile i perforacije platna. Radovi
su jednim djelom izvedeni in situ suho ienje povrinske praine i prljavtine na svim slikama i konsolidacija
Slika 1. Bogorodica zatitnica, prije radova
Slika 2. Bogorodica zatitnica, tijekom radova

nestabilnih slojeva slika. Slika Redovnik u molitvi bila je


prekrivena slojem ptijeg izmeta koji je uklonjen vodenim ienjem prije zahvata konsolidacije. Tutkalom su
podlijepljeni nestabilni dijelovi pozlaenog i rezbarenog
ukrasnog okvira na slici Bogorodica. Donji rub platna slike
Bogorodica zatitnica, koji je slobodno visio, privren je.
Slike Sv. Trojstvo i Sv. Florijan dopremljene su u Zavod,
gdje su na mjestima perforacija i poderotina umetnute
platnene intarzije. Na slici Sv. Trojstvo rubovi platna ojaani su trakama (strip-lining) da bi se slika mogla napeti
na podokvir, budui da je donji rub u cijelosti bio oteen.
Nakon provedenih radova, slike su primjereno pohranjene
u uvaonici Biskupskog dvora u Sisku.
i. sa.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |139

Split
Crkva Sv. Kria
Krist Pantokrator
Nepoznati autor, 17./18. st.
Ulje na platnu, 114 86,5 cm
BROJ DOSJEA: 1743/2, Split, Porinova 2a
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Slika Krist Pantokrator potjee iz splitske crkve Sv. Kria.
Lik Krista prikazan je do visine pojasa, pogleda usmjerena
prema promatrau. Desnom podignutom rukom daje
blagoslov, dok u lijevoj dri kuglu s kriem. Slika ima
ukrasni okvir s kraja 16. ili poetka 17. stoljea. Okvir je
plastino oblikovan, ukraen vegetabilnim i geometrijskim motivima.
Slika je bila u izrazito loem stanju jer se nalazila u
neprimjerenim uvjetima visoke vlanosti, to je prouzroilo deformaciju nosioca. Oputeno platno naslanjalo se
na letvice podokvira, to je rezultiralo ocrtavanjem linija
podokvira na licu. Naslage povrinske prljavtine i debeo
sloj laka oteavali su itljivost kompozicije. Slikani sloj
bio je nestabilan te se na mnogim mjestima osipao. Na
podrujima na kojima je otpao zajedno s preparacijom,
uoavao se platneni nositelj. Najizraajnija oteenja slikanog sloja nalazila su se uz rubove slike, a bili su uoljivi
i tragovi prethodnih intervencija poput zakrpi, uljnih
preslika i retua. U prijanjoj intervenciji retui su bili
naneseni izravno na platno, to je uzrokovalo prodiranje
boje na poleinu.
Konzervatorsko-restauratorski zahvat poeo je stabilizacijom nestabilnog bojenog sloja. ienje je obuhvaalo
uklanjanje povrinske prljavtine, laka, preslika, kita i
retua. Nakon potpunog ienja lica, do punog izraaja
dola je modelacija Kristova lica, kose i brade, inkarnat
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

ruku i plava boja plata. Karakteristina je fina gradacija


tonova boja od svijetlih prema tamnim nijansama te
igra svjetla i sjene. Prije faze ienja poleine, na lice
slike postavljena je zatita. ienje poleine izvedeno je
mehaniki skalpelima. Sanacija strukturnih oteenja
platnenog nositelja izvedena je umetanjem novih dijelova
platna, koja su debljinom i strukturom odgovarala izvornom platnu. Slika je podstavljena novim lanenim platnom
i napeta na novi okvir klinastog tipa, a zatim je izvedena
rekonstrukcija preparacije. Retu je izveden lak bojama,
nakon ega je slika premazana lakom na bazi damar smole.
Izvorna pozlata na drvenom pozlaenom ukrasnom
okviru u jednom je od prijanjih zahvata bila premazana
tehnikim zlatom, tzv. purpurinom. Taj je debeli sloj
preslika uklonjen otapalima i gelovima za uklanjanje
uljne pozlate. Ispod preslika otkriven je kvalitetan sloj
vodene pozlate. Izvorna pozlata doiena je gelom za
ienje vodene pozlate, spravljenom prema recepturi R.
Wolbersa. Faze ienja i doiavanja bile su sloene zbog
uvijenih i dubokih rezbarija koje su oteavale dostupnost
pojedinim dijelovima. Nedostajui dijelovi rekonstruirani
su u lipovu drvetu i Aralditu. Drvo je konsolidirano otopinom Paraloida B-72. Krediranje je izvedeno 6%-tnom
tutkalno-krednom preparacijom, nakon ega je izvedena
rekonstrukcija pozlate.
j. d.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |140

Split
Dioklecijanova palaa pokretni arheoloki nalazi
Antika
BROJ DOSJEA: 1550/10, Zadar, Boidara Petranovia 1
PROGRAM PREMA UGOVORU S PISA TRADEOM d.o.o.
Na konzervatorsko-restauratorsku obradu preuzeto je
dvadeset pet arheolokih predmeta izraenih od bronce
(novac, igle, avli). Postupak konzerviranja i restauriranja
sastojao se od: preliminarnog istraivanja, fotografiranja
i dokumentiranja zateenog stanja predmeta, aktivne
stabilizacije predmeta otopinom benzotriazola, kontroli-

ranog mehanikog ienja predmeta upotrebom skalpela,


etkica i mikromotora te impregnacije, konsolidacije i
zatitnog lakiranja. Sve faze provedenih konzervatorskorestauratorskih radova pismeno su dokumentirane.
a. jo.

Slika 1. Split, Dioklecijanova palaa bronani novi prije konzervatorsko-restauratorskih radova


Slika 2. Split, Dioklecijanova palaa bronani novi nakon konzervatorsko-restauratorskih radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |141

Split
Gradska luka zapadna obala
Antika/kasni srednji vijek/novi vijek
BROJ DOSJEA: 2114, Zagreb, Cvijete Zuzori 43
PROGRAM PREMA UGOVORU S GRADOM SPLITOM
Zatitno podmorsko arheoloko istraivanje u podruju
planiranog proirenja zapadne obale gradske luke u Splitu
provedeno je tijekom sijenja 2011. godine. Devet probnih
arheolokih sondi postavljeno je na potezu koji prati Obalu
kneza Branimira od ulaza u uvalu Baluni do Trumbieve
obale i podruja u blizini luice Matejuka. Prva skupina
probnih sondi postavljena je na dubinu od 3 do 3,50 m.
Osim manjeg ulomka ramena amfore, u sondama nije
pronaen arheoloki materijal. U drugoj zoni istraivanja
takoer nije pronaen arheoloki materijal niti su uoeni
kulturni slojevi. Jedini nalaz je runa bomba M 35 talijanske proizvodnje iz Drugog svjetskog rata. Kao zasebna
cjelina zatitnog istraivanja izdvojeno je podruje zapadno od vanjske strane lukobrana luice Matejuka, gdje je
na dubini od 2,30 m postavljena sonda. U profilu sonde
vidljiva su dva sloja, fini mulj debljine 30 cm i morska
trava pomijeana sa zemljom debljine 1,30 m, ispod kojeg
se pojavljuje sterilni sloj. Na dubini izmeu 2,60 i 3 m
pronaeno je desetak ulomaka kasnosrednjovjekovne i
novovjekovne glazirane keramike talijanskog porijekla.
Vei broj su ulomci majolikih posuda zatvorenog tipa
iz 16. st. koji potjeu iz proizvodnih sredita na podruju
srednje Italije i ulomci vra s trolisnim izljevom koji je
premazan smeom caklinom. Drugoj skupini ulomaka
pripadaju dva ulomka engobirane keramike koja su ukraena tehnikom urezivanja karakteristinom za tip tzv.

graffito keramike. Jedan ulomak, dio stijenke s obodom


posude otvorene forme, na vanjskoj strani stijenke ima
plastini ukras koji tvore tri vodoravne rebraste istake.
Unutarnja strana ispod oboda ukraena je jednostavnim
motivima izvedenim debljim iljkom graffito tehnikom
a punta grossa. Ukras tvore prekrieni romb unutar pojasa dviju paralelnih vodoravnih i jedne okomite crte. Na
osnovi ukrasa koji je tipian za venetsku arhajsku graffito
keramiku, naeni ulomak moe se datirati na kraj 14. i
poetak 15. st. Drugi ulomak engobirane keramike, dio
posude na prstenastoj nozi, na unutarnjoj je strani ukraen
vegetabilnim motivima na zelenoj podlozi koji su stilizirani na nain venetske arhajske graffite padane keramike
iz prve polovice do sredine 15. st. Budui da mofrologija
dna navedene posude nije tipina za graffito keramiku,
tonija datacija bit e mogua tek nakon ienja posude
od obrataja i analize boja. Na osnovi navedenih rezultata,
Odjel za podvodnu arheologiju donio je struno miljenje da na podruju planiranog proirenja zapadne obale
gradske luke u Splitu nema arheolokog materijala koji
bi mogao biti izravno ugroen graevinskim radovima.
S druge strane, iako su nalazi iz sonde u blizini luice
Matejuka pronaeni bez konteksta i vidljivog kulturnog
sloja, ukazuju na arheoloki potencijal podmorja u blizini
luice koje treba istraiti kao zasebnu cjelinu.
j. b.

Slika 1. Split, Gradska luka Split ulomci majolika posuda


Slika 2. Split, Gradska luka Split ulomak oboda venetske arhajske graffito keramike

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |142

Split
Katedrala Sv. Dujma
Stolica
Nepoznati autor, 18. st.
Drvo, rezbareno, pozlaeno, 90 81 78 cm
Broj dosjea: 1372/12, Split, Porinova 2a
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Stolica je izraena u drvu orahovine. Drvo je obojeno
kombinacijom cinober crvene i zlata, a tkaninom su obloeni sjedite, naslon i poleina naslona. Sjedite i naslon
su tamnocrvene boje, obrubljeni ukrasnim konopom
crvene i ute boje. Poleina naslona ukraena je biljnim
motivima zlatne boje na crvenoj pozadini, s obrubom
slinim sjeditu i naslonu.
Drveni je nositelj zateen u vrlo dobrom stanju, s tek
neznatnim tragovima bioloke degradacije. Spojevi nositelja na nekim su mjestima bili odvojeni. Stolica je vie puta
bila popravljana konstrukcija je bila ojaana umetanjem
komada bukovine koji su vijcima i avlima bili privreni
za prednje noge, odnosno sjedite. Ni vjeto postavljena
zateena pozlata na bolusu, ni slobodnije nanoena crvena
boja na drvu ne pripadaju izvornom sloju. Postavljene
su na tutkalno-krednoj podlozi, koja je potpuno prekrila
izvornik. Boja je nanesena u vie slojeva, s tim da se
izvorni i posljednji bojeni sloj podudaraju u boji, dok su
slojevi koji se nalaze izmeu njih razliitih boja.
Na poetku konzervatorsko-restauratorskog zahvata
zateeni bojeni i pozlaeni slojevi podlijepljeni su konim
tutkalom. Takvim nainom stabilizirana je i preparacija,
koja je mjestimino bila i bez slikanih slojeva te odvojena
od drvenog nosioca. S obzirom na to da je preslik gotovo
istovjetan izvorniku, odlueno je da e se prezentirati
zateeni bojeni i pozlaeni sloj. Nakon stabilizacije slikanih slojeva i konstruktivne sanacije drvenog nositelja,
obavljena su sondiranja slikanih slojeva i fotografsko
Slika 1. Prije radova

dokumentiranje svih prethodnih intervencija. Neistoe


su uklonjene kemijskim sredstvima. Ukrasna platnena
presvlaka odvojena je od drvene osnove stolice. Nakon
skidanja tkanine, na sjeditu i naslonu zateen je ispun
od dlaka ivotinjskog porijekla, te pod njima juteno platno.
Na pozadini naslona izmeu ukrasne tkanine i jutenog
platna nalazila se i zelena tkanina koja je naknadno postavljena. Kad je ona uklonjena, pronaen je natpis na
lanenom platnu koji najvjerojatnije oznaava godinu
u kojoj je postavljeno novo zlato i boja; godina je 1871.,
a prepoznaje se i natpis Spalato. Izvaeni su avlii iz
prijanjih popravaka i zamijenjeni drvenim klinovima
razliitih debljina (od 2 do 5 mm). Manja rekonstrukcija na naslonu za ruke izvedena je dvokomponentnim
kitom na epoksidnoj bazi. Donesena je odluka da se sva
oteenja nee zatvarati, ve samo ona koja naruavaju
kompaktnost sloja. Prije postavljanja krednog kita, drvene su povrine premazane konim tutkalom, a zatim je
kredni kit nanesen u nekoliko slojeva i oblikovan zbog
prilagoavanja izvorniku. Premazan je elakom. Podslik
je izveden gvaem, a zavrni retu pigmentima vezanima otopinom Paraloida. Na mjestima oteenja izvorne
pozlate zlatnim listiima postavljen je bolus u dva sloja,
koji je zatim poliran pamunom tkaninom. Pozlata je
postavljena na vodenoj osnovi, a potom su zlatni listii
mehaniki habani da bi se uklopili u izgled zateene
pozlate. Stolica je lakirana retu i mat lakom.
g. g.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |143

Stancija Blek
Stakleni arheoloki nalazi
Srednji vijek
BROJ DOSJEA: 2095/2, Zagreb, Kamenita 15
PROGRAM PREMA UGOVORU S INSTITUTOM ZA ARHEOLOGIJU
Tijekom 2011. godine provedeni su konzervatorski i restauratorski radovi na arheolokim nalazima s nalazita
Stancija Blek. Obraeno je oko tisuu petsto staklenih
ulomaka koji su oieni te je mehaniki uklonjena irizacija. Potpuno je rekonstruirana jedna staklena aa te je
napravljeno dvanaest djelominih rekonstrukcija. Ulomci
Slika 1. Stancija Blek grlo boce, nakon radova
Slika 2. Stancija Blek aa, nakon radova

su preliminarno spajani trakicama selotejpa i kvaicama


od bakrene ice te su lijepljeni ljepilom za staklo Araldite
2020 koje se takoer koristilo za rekonstrukcije. Radovi
su popraeni pisanom i fotografskom dokumentacijom.
m. n.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |144

Sutivan
Crkva Uznesenja Blaene Djevice Marije
uda sv. Antuna Padovanskog
Nepoznati autor, 18. st.
Ulje na platnu, 202 115 cm
BROJ DOSJEA: 2123/1, Split, Porinova 2a
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Slika je pronaena zaputena u potkrovlju upnog doma,
a izvorno je bila u desnom bonom oltaru crkve na kojem
je trenutano smjeten kip sv. Antuna Padovanskog s poetka 20. stoljea. Slika se sastoji od est komada platna,
pri emu su etiri bona dodataka priivena na sredinji
prikaz, koji se sastoji od dva komada. avovi su vrlo dobro
sauvani. Stratigrafska istraivanja pokazala su da prikaz
nije izvoran, te da su etiri bone strane dio naknadne
intervencije. Izvorni sredinji dio sadri uljni sloj, pri
emu je IR snimka pokazala prikaz istog sveca, ali u drugaijoj pozi. Slikani je sloj nedostajao na gornjem dijelu
i du rubnih dijelova do 2 cm, a na bonim dijelovima 5
do 7 cm. Nestabilnost slikanog sloja bila je prisutna du
cijele povrine slike. Zavrni premaz izrazito je potamnio
i poutio. Ouvan je dio izvornog ukrasnog okvira (bone
tordirane letve i treina lunog dijela), pri emu je izvorna
vodena pozlata ouvana u tragovima.
Prva faza radova na slici obuhvatila je temeljito podljepljivanje slikanog sloja (3%-tnom otopinom zejeg tutkala).
Zatim je lice slike zatieno 5%-tnom otopinom zejeg
tutkala. Poleina platna oiena je mehanikim putem,
pri emu su uklonjene zakrpe iz prijanjih intervencija
koje su bile vezane krobom. Retu iz prijanje intervencije, prisutan na sveevu habitu, bio je postavljen na sloj
laka, te uklonjen 5%-tnom otopinom dimetilsufoksida u
etil-acetatu. Smolni lak uspjeno je uklonjen gelom od
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

acetona, Ethomeena C 25, Carbopola i destilirane vode.


Prljavtina je uklonjena 2%-tnom otopinom triamonij
citrata iji je pH namjeten na 8,5. Slika je izravnata parom
etanola i vlage, a potom konsolidirana s poleine (fermatura). Uslijedila je faza umetanja nedostajuih komadia
platna prethodno prepariranih uljno-krednom toniranom
podlogom, imitirajui izvornu tehniku. Dimenzije slike
su nakon konzultacija poveane tako da prate oblik oltara,
s namjerom da se slika vrati na to mjesto. Odabrano je
laneno platno slinog tkanja te su produeci privreni
metodom izvlaenja niti platna, tako da novi komad prati
oblik oteenja. Slika je podstavljena novim platnom. Da
se izbjegne izrazito iscrtavanje debelih avova na licu
slike, odlueno je novo platno razrijediti izvlaenjem
niti na onom dijelu na kojem se proteu avovi, ime je
dobiven sistem armature za av i uspostavljena izrazita
stabilnost cjeline slike. Nakon napinjanja slike na novoizraeni podokvir od jelovine uslijedila je faza nanosa
kredne tonirane poluuljne preparacije. Nakon obrade
preparacije koja je izolirana 5%-tnom otopinom elaka,
izveden je podslik akvarelnim bojama, a zatim je nanesen
meulak. Za zavrni retu koriteni su pigmenti u prahu
vezani kanadskim balzamom. Slika je lakirana 10%-tnom
otopinom Paraloida B-72 u toulenu.
i. n. u.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |145

Sv. Helena
Dvorac Miki
1. Medaljon I, nepoznati autor, 18. st., gva na papiru kairan na drveni nosilac, promjer 160 cm
2. Medaljon II, nepoznati autor, 18. st., gva na papiru kairan na drveni nosilac, promjer 130 cm
BROJ DOSJEA: 7854, Zagreb, Zmajevac 8
PROGRAM PREMA UGOVORU SA ZAGREBAKOM UPANIJOM
Medaljone koji su se nekada nalazili na stropu glavne
dvorane dvorca Miki u Sv. Heleni djelatnici Konzervatorskog odjela u Zagrebu pronali su pri redovitom obilasku
terena kako lee na hrpi ute. U suradnji s Muzejom Sv.
Ivan Zelina dogovorena je pohrana medaljona u njihovoj
uvaonici; spremljeni su u manji sanduk u prosincu 2003.
godine zajedno s desetak fragmenata gvaa na papiru. U
sklopu programa Sveti Ivan Zelina Muzej Sveti Ivan Zelina, Istraivaki radovi na stropnim medaljonima iz dvorca
Miki u Svetoj Heleni zapoeti su radovi na navedenim
umjetninama. Medaljoni se sastoje od oslika gvaem na
papiru koji je kairan na drvenu podlogu te uokviren profiliranim drvenim ukrasnim okvirom. Drvena konstrukcija Medaljona II izrazito je bila oteena nedostajala
joj je jedna daska i velik dio ukrasnog okvira. Drvene su
daske u manjoj mjeri bile crvotone, a kod Medaljona
II uz rubove i trule. Na poleini su bile debele naslage
suhoga blata i praine. Medaljoni su bili postavljeni na
strop etirima metalnim vijcima privrenima na ukrasni okvir. Papir je dvoslojan, a za podlogu je zalijepljen
i dodatno privren malim avlima neposredno uz rub.
Na oba medaljona vidljiva su bila jednaka oteenja: zbog
dugotrajne izloenosti promjenjivim mikroklimatskim
uvjetima, s velikim oscilacijama relativne vlanosti u
zraku, dolo je do stezanja, odnosno irenja drvenih
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

dasaka te je uz njihove rubove papir popucao. Nestabilni


klimatski uvjeti pogodovali su razvoju mikroorganizama
pa su se na povrini slikanog sloja uoavale i ive kolonije
plijesni, koje su se razvile u tolikoj mjeri da nije bilo mogue u cijelosti sagledati kompozicije slikanih povrina.
Vidljiva su i mehanika oteenja papira u vidu pukotina,
ogrebotina te veih nedostajuih dijelova papira. Radovi
preventivne zatite ponajprije su obuhvatili osiguravanje
i neprestano praenje mikroklimatskih uvjeta u Muzeju.
U kontroliranim uvjetima tijekom etiri mjeseca razvoj
plijesni gotovo je zaustavljen, a na povrini su bile vidljive, umjesto ivih kolonija, suhe spore. Prije dopremanja
medaljona u Restauratorski centar Ludbreg provedeni su
sljedei radovi: uklanjanje spora s povrine lica medaljona
i povrinske praine kontaminirane mikroorganizmima
laganim opraivanjem mekom etkom od kozje dlake te
usisavaem. Uklonjen je debeo sloj suhog blata s poleine
medaljona. U Zavodu je dovreno uklanjanje spora. Provedena su konzervatorska istraivanja: stratigrafska analiza
mikropresjeka, odreivanje pH-vrijednosti, analiza veziva
kojom je papir bio zalijepljen na drvenu konstrukciju te
analiza papira i drva. Medaljoni i fragmenti odvojenog
oslika pohranjeni su u Restauratorskom centru Ludbreg
u stabilnim mikroklimatskim uvjetima.
i. sa.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |146

Svetvinenat
Crkva Sv. Vinka
Klupa s klecalom obitelji Grimani
Nepoznati autor, 17. st.
Drvo stolarski obraeno, polikromirano; klecalo 122 144 29 cm, klupa 175 138,5 41 cm
BROJ DOSJEA: 2132/2, Vodnjan-Jurii, Jurii 7
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Klupa s klecalom obitelji Grimani sastavljena je od bono
zatvorenog naslona jednostavnog oblika, s valovitim konturnim rubom. U sredinjem, istaknutom dijelu naslona
oslikan je grb obitelji Grimani; tanki uljni sloj s njenim
impastom na svijetlim detaljima nanesen je na krednoj
bijeloj preparaciji. Prednji dio klecala sastoji se od dvije
profilirane uklade. itava drvena povrina premazana je
tamnosmeim lazurama. Drveni nosilac zateen je crvotoan, poglavito u donjim zonama te s manjim odlomljenjima i pukotinama. Zateene su prethodne intervencije
na drvenoj konstrukciji: klupa za sjedenje, podnica i daska
za kleanje izraene su od novije daske. Konstruktivni
spojevi u samom podnoju bili su olabavljeni, a i ostali
spojevi drvenih elemenata mjestimino su bili popustili.
avli, kovani i lijevani (naknadno dodani), koji pojaavaju
lijepljene spojeve drva, korodirali su. Uljni oslik obiteljskog grba na naslonu klupe zateen je cjelovit, uz manja
oteenja. Slojevi tonske lazure izblijedjeli su i uoavali su
se gubici do samog drva. Klupa je bila prekrivena povrinskom prljavtinom, a zona u izravnom dodiru s kamenim
podom pod utjecajem kapilarne vlage poela je truliti.
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

Obavljena je plinska dezinsekcija i dezinfekcija. Oiena je povrinska prljavtina, nakupine voska i ostaci
poutjelog laka. Drveni nosilac stolarski je konsolidiran
umecima kutnih jelovih ojaanja u podnoje klupe koji
su vii od ravnine podnoja, pa izdiu klupu od kamenog
tla stvarajui izolaciju od kapilarne vlage. Cijelo podnoje
ojaano je dodanim jelovim letvama i vijcima spojenim
za drvo. Manja oteenja drvenog nosioca rekonstruirana
su piljevinskim kitom. Drveni nosilac konsolidiran je
smoljenjem. Na oslikanim povrinama sloj preparacije
rekonstruiran je celuloznim kitom i podslikan temperom
te retuiran. Integralnim retuom rekonstruirana je samo
oslikana povrina s grbom. Oteenja lazure na naslonu
rekonstruirana su toniranim elakom. Klupa je povrinski
lakirana damar lakom u terpentinu i viekratno orange
elakom u etilu, uz dodatak pelinjeg voska. Nakon zavretka radova, klupa s klecalom vraena je na izvornu
poziciju u crkvi.
l. s. m.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |147

arengrad
Franjevaki samostan i crkva Sv. Petra i Pavla
Raspee
Nepoznati autor, 18./19. st.
Ulje na platnu, 280 160 cm
BROJ DOSJEA: 7415, Zagreb, Zmajevac 8
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Slika pravokutnog formata s lunim zavretkom prikazuje
scenu raspea. Kristove ruke podignute su u obliku slova
V, a prsti lagano savijeni. Tijelo je gotovo sasvim ravno, a
glava neznatno nagnuta ulijevo. Oko bokova omotana je
perizoma zavijorenog ruba. U podnoju kria klei Marija
Magdalena, ogrnuta crvenim platem, rasputene bujne
kose. Desnom je rukom obgrlila Kristove noge, a u lijevoj
dri pramen kose kojim vjerojatno brie Kristovu krv koja
kaplje niz kri. Pokraj nje je alabasterna posudica s pomau kojom je pomazala Kristove noge. Ispod vodoravne
haste kria prikazani su Sunce i pun Mjesec pod kojima
u oblacima lebde po dva anela. Sunce i Mjesec prikazivani su desno i lijevo od Krista (najee antropomorfno
oblikovani kao muko i ensko poprsje) jo od vremena
ranoga kranstva kada su simbolizirali zemaljsku pobjedu
Krista i njegovu vladavinu nad Kozmosom, no mogue su i
drugaije ikonografske interpretacije tamno nebo i oblaci
upuuju na mogunost prizora pomrine Sunca koja se
zbila u vrijeme raspea. U daljini se vidi grad Jeruzalem.
Zbog devastacije crkve Sv. Petra i Pavla tijekom ratnih
stradanja, umjetnina se od sredine devedesetih godina
prologa stoljea nalazi u depou Hrvatskog restauratorskog zavoda. Kad je dopremljena u radionicu, slika je
bila bez podokvira, a lice je bilo preventivno zatieno
japanskim papirom. Nosilac je bio oputen, valovit, deformiran i prekriven debelim slojem prljavtine s obiju
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

strana. Nakon uklanjanja japanskog papira, pokazala se


izraena raspucanost slikanog sloja u vidu krakelira po
cijeloj povrini. Slika je bila u velikom dijelu preslikana,
a povrinu je prekrivao debeo sloj poutjelog laka. Vei
dio slikanog sloja bio je trusan i nestabilan na podlozi.
Oko treina podloge i boje je nedostajala. Nakon skidanja
japanskog papira, slikani sloj i podloga konsolidirani su
termoaktivnim vezivom. Nosilac i slikani sloj omekani
su vlaenjem na vakuumskom stolu te izravnati. Nakon
to su umetnute intarzije platna, slika je podloena novim lanenim platnom na toplinskom vakuumskom stolu.
Oteenja preparacije zatvorena su metil-celuloznim
kitom uz dodatak akrilne smole, povrinski obraenim da
oponaa okolnu teksturu. Slika je napeta na novi podokvir.
Otvaranjem sondi i primjenom UV svjetla, utvrena je
ouvanost izvornog slikanog sloja ispod preslika, koji su
zatim uklonjeni, kao i prljavtina i stari lak. Sonde su
pokazale da su preslici u veoj mjeri prisutni na pejzau
lijevo od kria te na platu Marije Magdalene. Kemijskim
putem oien je vei dio preslika, stari lak, prljavtina,
kao i stari zakiti naneseni preko okolnog izvornog slikanog
sloja. Nakon postavljanja izolacijskog laka, podloni retu
izveden je gva bojama. Slika je lakirana i zavrni retu
izveden je smolnim lakirnim bojama.
r. m., m. w. z.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |148

arengrad
Franjevaki samostan i crkva Sv. Petra i Pavla
Uznesenje Blaene Djevice Marije
Nepoznati autor, 18. st.
Ulje na platnu, 330 165 cm
BROJ DOSJEA: 7413, Zagreb, Zmajevac 8
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Slika Uznesenje Blaene Djevice Marije zateena je bez
podokvira, iskrivljena nosioca, s velikom perforacijom u
obliku slova L u donjem desnom dijelu platna. Lice slike
preventivno je bilo podlijepljeno japanskim papirom.
Slikani sloj potpuno je bio preslikan i prekriven debelim
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

slojem prljavtine. Na slici su provedeni konzervatorski


radovi koji su obuhvatili zatvaranje poderotine, ienje slikanog sloja od praine i napinjanje slike na novi podokvir.
r. m.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |149

enkovec
Pavlinski samostan Blaene Djevice Marije i Svih svetih
Kasni srednji vijek
BROJ DOSJEA: 476/2, Zagreb, Koarska 5
PROGRAM PREMA UGOVORU S MUZEJOM MEIMURJA AKOVEC
Pavlinski samostan Blaene Djevice Marije i Svih svetih
u enkovcu osnovan je 1376. godine zakladnicom vojvode sedmogradskog Stjepana II. Lackovia i magistra
Stjepana, a ostao je u funkciji sve do ukinua Reda 1786.
godine. Tijekom ta etiri stoljea na samostanskom sklopu
bilo je izvedeno nekoliko opsenih graevinska zahvata.
enkoveki samostanski sklop i svi njegovi posjedi bili
su od 1802. do 1856. godine u vlasnitvu obitelji Kneevi, koji su bive samostansko zdanje preuredili u svoju
rezidenciju. Sruili su lau crkve i kapelu Sv. Antuna, a
svetite pretvorili u obiteljsku kapelu koja je zadrala novovjekovni titular samostanskog sklopa (kapela Sv. Jelene).
Imanje je od 1856. do 1923. godine bilo u vlasnitvu Jurja
Fetetia koji se njime koristio iskljuivo u gospodarske
svrhe. Od 1923. godine bivi je samostanski sklop bio u
posjedu drvne industrije Slavonija d.d., koja ga je pak
1929. godine darovala Bratstvu hrvatskog zmaja. Posjed je
nakon 1945. godine postao javno dobro. Danas je prostor
biveg pavlinskog samostana gotovo u cijelosti u vlasnitvu
Muzeja Meimurja akovec.
Prva arheoloka istraivanja enkovekog pavlinskog
samostanskog sklopa proveo je E. Laszowski 1924. godine. Sustavnim arheolokim istraivanjima (1989., 1990.
1999. i 2002.) pod vodstvom J. Vidovia (MM) bio je

istraen vei dio prostora biveg pavlinskog samostanskog sklopa. Tijekom navedenih arheolokih istraivanja,
dubina iskopa na gotovo cijeloj istraenoj povrini bila je
sputena tek na visinu hodnog sloja barokne graevinske
faze pa je tlocrtnu dispoziciju kasnosrednjovjekovnog
samostanskog sklopa bilo mogue odrediti samo u grubim crtama.
Tijekom 2011. godine provedena su revizijska arheoloka
istraivanja s ciljem dobivanja podataka o tlocrtnoj dispoziciji srednjovjekovnog samostanskog sklopa potrebnih za
izradu projekta prezentacije. Unutar dviju sondi (sonda 1
bila je smjetena sjeveroistono od SI kontrafora kapele Sv.
Jelene, a sonda 2 na /pretpostavljenoj/ sredini sjevernog
samostanskog krila) potvreni su odnosi kasnosrednjovjekovnih i novovjekovnih struktura, ime je potvrena
potreba za daljnjim sustavnim istraivanjima, nunima za
odreivanje prve graevinske faze jednog od najvanijih
hrvatskih pavlinskih samostana.
Istraeni dio samostanskog sklopa u cijelosti je fotografski dokumentiran te snimljen metodom 3D laserskog
skeniranja, prema emu je izraena cjelovita nacrtna
dokumentacija (Vektra d.o.o.).
t. p.

Slika 1. enkovec, pavlinski samostan BDM i Svih svetih tlocrt postojeih objekata s oznaenim sondama
Slika 2. enkovec, pavlinski samostan BDM i Svih svetih pogled s juga na sondu 2

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |150

trigova
Crkva Sv. Jeronima
18. st.
BROJ DOSJEA: 1405, Zagreb, Radieva 26
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Na zidnoj slici na trijumfalnom luku dovrena je reintegracija slikanog sloja, koja je obavljena pigmentima i suhim
pastelima. Istodobno s radovima na zidnoj slici, u podnoju zidova svetita raeno je grafiko dokumentiranje
zateenog izvornog oslika i svih naknadnih popravaka s
razliitim vrstama buke i boja. Nakon obavljenog dokumentiranja stanja i konzultacija s ovlatenim konzervatorima, uklonjene su trule buke i cementne zakrpe. Sve
reke meu kamenom graom potom su oiene, a stanje
grae je fotografirano. U podnoju sjeverne apside na
izvornoj je strukturi zida napravljena proba vapnene buke
namijenjena bukanju donjih dijelova zidova u svetitu.
Na stipesu zidanog oltara obavljena su preliminarna
ienja oslikane povrine, uklonjen je sloj preostale buke
od naknadno poveanog zidanog dijela oltara. Uklanjanje
naknadne buke obavljeno je dlijetom, skalpelima i kistovima, a krute i vrste vapnene inkrustacije mjestimice

su uklanjane runim elektrinim aparatom s abrazivnim


nastavcima. Kamena menza glavnog oltara otpremljena
je u zagrebaku radionicu Odjela za kamenu plastiku
HRZ-a i na njoj su izvedeni nuni popravci mehanikih
oteenja na rubovima profilacije.
Tijekom 2011. dovreno je Izvjee o analizi mjernih
podataka temperature i relativne vlage zraka dobivenih monitoringom u crkvi Sv. Jeronima u trigovi, koje je pripremio vanjski suradnik Hrvoje Malinar. Tvrtka Geoexpert
projekt d.o.o. iz Zagreba izvela je projekt drenae u lai
crkve, kojim se drenaa u lai nastavlja na onu izvedenu
prethodne godine u svetitu crkve.
Nasipavanje svodnih depova iznad svetita izvedeno je
suhom utom od vapnene buke i komadia opeke i kamena. Te je radove izvela tvrtka Bel-Bau d.o.o. iz Bjelovara.
i. s.

Slika 1. Trijumfalni luk nakon radova


Slika 2. Sjeverna apsida nakon uklanjanja neprikladne buke
Slika 3. Oltar u glavnoj apsidi prije preliminarnog ienja
Slika 4. Oltar u glavnoj apsidi nakon preliminarnog ienja

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |151

Topusko
Nekadanja cistercitska crkva Sv. Marije
Poetak 13. st.
BROJ DOSJEA: 1093, Zagreb, Ilica 44
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Nastavljen je monitoring pukotina, izveden pregled skele i
njezina prilagodba radovima na glavnom portalu. Ispiljena
je potrebna koliina kamena za ovogodinje radove te su
nastavljeni radovi na rekonstrukciji gornjeg dijela portala,

odnosno klesanje dviju kapitelnih zona, grede nadvoja i


arhivolti iljatolunog nadvoja sastavljenog od 44 dijela.
d. ml.

Slika 1. Nadvoj glavnog portala sastavljen od unutarnjeg i vanjskog dijela luka, snimljen u radionici u Puiu.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |152

Trogir
Katedrala Sv. Lovre
Kukuljica plata s prikazom sv. Martina i prosjaka
Nepoznati autor, 16. st.
Lanena platna, vez raznobojnim svilenim, posrebrenim i pozlaenim nitima, zlatnom icom, titranke, biseri i
poludrago kamenje, 31,5 37,5 cm
BROJ DOSJEA: 7416, Zagreb, Ilica 44
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Kukuljica s prikazom sv. Martina i prosjaka bila je dio
pluvijala iz 16. stoljea. U prostoru natkriljenom trima
gotikim iljastim lukovima koje nose tordirani elegantni
stupii izvezeni biserima, na karakteristinom renesansnom dvobojnom (ahovskom) poploenju prikazanom
u perspektivi i pozadini izraenoj od unakrsnih vezenih
metalnih niti, odigrava se poznati prizor iz ivota sv. Martina. Svetac je izvezen na podlozi kombinacijom svilenih
i metalnih niti, torzo mu je istaknut aplikacijom bisera i
platom koji je izvezen pozlaenim nitima u kombinaciji
sa svilenim crvenim nitima. Na torzu i draperiji plata
umetnut je njegov ma, veoma detaljno izraen. Sveeva
je kruna izvezena biserima i svilom, a aureola dodatno
ukraena trima poludragim kamenovima. Kosa je izraena od uvijenih pozlaenih niti. Sv. Martin prikazan je
na konju koji je izvezen biserima po itavoj povrini, dok
ormu ini niz pozlaenih titranki.
U dnu prikaza nalazi se minuciozno izraen lik prosjaka,
i to nainom slikanja iglom.
Donji dio pozadine izvezen je svilenim koncima na
prethodno iscrtanoj tkanini. Preko ahovskog polja su
vodoravno saivene pozlaene niti. Uz rub kukuljice
smjetene su tri trake krunog presjeka. Dvije su obavijene pozlaenim nitima, a sredinja svilenim koncem
tirkizne boje. Preko sredinje trake privrene su vitice s

biserjem i pozlaenim nitima, a do njih titranke s jedne i


druge strane. Na gornjem dijelu kukuljice ispod lukova je
konstrukcija od pluta, to je pridonijelo njihovoj izrazitoj
reljefnosti.
Prema vrsnoi veza s biserima moe se zakljuiti da je
kukuljica rad jedne od srednjoeuropskih, tonije junonjemakih radionica. Poznato je da su s upotrebom bisera
u ukraavanju tekstila poeli jo Normani u Palermu u 12.
stoljeu, a slijedili su ih Mleani i Firentinci koji su bili
pravi majstori u obradi dragog kamenja. U renesansi je, u
srednjoeuropskim zemljama, tonije ekoj, Maarskoj,
ali i junoj Njemakoj, vez biserom bio posebno razvijen.
Zbog vrsnoe izrade, dragocjenosti i ljepote, legende su
tu kukuljicu pripisivale platu ugarskog kralja Bele IV.,
odnosno kraljevskom ruhu koje je u 12. stoljeu trogirskoj
katedrali ostavio Vilim, neak ugarskog kralja Bele IV.
Zateeno stanje kukuljice bilo je vrlo loe. Stranji dio
bio je prekriven naslagama plijesni koje su se probile
kroz sve slojeve do prednje strane i bile su vidljive na
svilenim nitima veza u donjem dijelu. Podlogu veza ini
pet slojeva lanenih tkanina koje su imale mnotvo otvora
te su bile suhe, trule i krte pa su se na nekim mjestima
niti mrvile u prah. Na prednjoj strani kukuljice zateena
su i razna oteenja: oteen vez na likovima sv. Martina i
prosjaka, otpali biseri i titranke s likova, lukova i s rubnih

Nastavak kataloke jedinice na sljedeoj stranici

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |153

dijelova kukuljice, pozlaene niti odignute od podloge i


na mjestima oksidirane. Konstrukcija lukova raena od
pluta mogla se vidjeti sa strane gornjeg dijela kukuljice,
a na jednom dijelu je lijepljena. Rubne oble trake bile
su vrlo oteene i patinirane, a na nekim su mjestima
i nedostajale. Cijela je kukuljica prekrivena prainom i
drugim neistoama povrinski i dubinski.
Konzervatorsko-restauratorski radovi provedeni su na
predmetu 2010. i 2011. godine. Praina i druge neistoe
uklonjene su usisavanjem preko zatitne mreice te pincetama i iglicama. Organske mrlje tretirane su blagom
mjeavinom etilnog alkohola i destilirane vode. Otvori
u lanenim tkaninama podloge su zatvoreni, a sve niti,
trake, biseri i titranke odvojene od podloge vraene su
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

u prvotni poloaj ivanjem tankim svilenim koncima.


Oteeni dijelovi prikaza konjske opreme podloeni su
odgovarajuim tkaninama i konzervirani ivanjem. Najugroeniji dijelovi lanenih tkanina s poleine prekriveni su
komadima odgovarajuih tkanina koji su zatim priiveni
za podlogu. Zavrno je itava stranja strana prekrivena
crepeline tkaninom. Odreeni dijelovi prednje strane kukuljice izravnati su vlaenjem maglicom vodene pare,
optereenjem bugaicom i stakalcima te suenjem na
sobnoj temperaturi. Kukuljica je opremljena za izlaganje u
zatvorenom sustavu u svrhu sprjeavanja nastanka novih
oteenja i taloenja neistoa.
. m., s. l. v., m. b.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |154

Uka
iara Uka
Prapovijest/antika/srednji vijek/novi vijek
BROJ DOSJEA: 2171, Svetvinenat, Jurii 7
PROGRAM PREMA UGOVORU S INSTITUTOM ZA ISTRAIVANJE I RAZVOJ ODRIVIH EKO SUSTAVA (IRES)
Zbog potrebe izrade Studije utjecaja na okoli, pregledan
je teren (arheoloko rekognosciranje) i popratni tekstualni
dio o rezultatima arheolokog rekognosciranja koji e sadravati ope i posebne uvjete zatite i ouvanja kulturnih
dobara na podruju obuhvata plana. Podaci potrebni za
izradu studije prikupljeni su arhivskim radom i pregledom
relevantne literature te intenzivnim terenskim pregledom
trase budue iare od podruja Medveje na obali pa sve
do najvieg vrha Uke, Vojaka. Osim same trase iare
pregledan je i prostor na kojem e se graditi pristupni
putovi za potrebe gradnje iare. Svi pronaeni nalazi
dokumentirani su geodetski (s uzimanjem apsolutnih
koordinata) i fotografski te su ucrtani na pripadajue karte.

Slika 1. Uka, pogled s Vojaka


Slika 2. Uka, pogled na Lovransku Dragu iz Oporovine
Slika 3. Uka, peina Zakukin

Prilikom rekognosciranja pronaeni su sljedei lokaliteti:


- suhozidne konstrukcije, predio Kozaa
- krievi uklesani u stijenu, predio Kozaa
- pripeci u blizini stupa 1 i pristupne ceste, predio
Krievice
- peina Zakukin
- stari put ispod Lovranske Drage
- rovovi iz Drugog svjetskog rata
- suhozidne konstrukcije s terasama i pastirskim objektima, predio Kriii, Velo brdo i Strane
- stari put na prijevoju Prohod
- markirane pjeake staze.
i. pl.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |155

Varadin
Crkva Sv. Florijana
Zidne slike
Bla Gruber, 1738. g.
Fresco secco tehnika
BROJ DOSJEA: 1277/1
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Na svodu lae u crkvi nalazi se est oslikanih medaljona
unutar profiliranih tuko-okvira iz 18. stoljea. Unutar dva
lana traveja simetrino su rasporeena po tri medaljona.
Svaki medaljon prikazuje po jednu scenu slikanu tehnikom fresco secco. U sredinjima su prikazani Sv. Trojstvo
i sv. Florijan, dok su u ovalnima smjetene sv. Lucija, sv.
Apolonija, sv. Katarina Aleksandrijska te sv. Barbara.
Izvedeni su konzervatorsko-restauratorski radovi na
est slikanih medaljona te na natpisu na trijumfalnom

luku. Oslici su oieni, odnosno uklonjeni su naknadni


prelii i neprimjerene bukane zakrpe te su nanesene
nove. Izvedene su nadoknade i rekonstrukcije slikanog
sloja. Sve radove pratila je izrada grafike dokumentacije.
U radionici Odjela za zidno slikarstvo i mozaik raunalno
je obraena grafika dokumentacija te je sastavljen elaborat o izvedenim radovima.
i. d.

Slika 1. Zapadni travej, medaljoni 2008. godine, prije poetka konzervatorsko-restauratorskih radova
Slika 2. Zapadni travej, medaljon s prikazom sv. Lucije, poetak uklanjanja naknadnih bojenih slojeva
Slika 3. Zapadni travej, medaljon s prikazom sv. Lucije, uklanjanje naknadnih bojenih slojeva
Slika 4. Sredinji travej, medaljon s prikazom sv. Florijana, uklanjanje naknadnih bojenih slojeva
Slika 5. Sredinji travej, medaljon s prikazom sv. Florijana nakon izvedene nadoknade u bukanome sloju na mjestu izgubljenoga dijela izvornoga oslika
Slika 6. Sredinji travej, medaljon s prikazom sv. Florijana nakon izvedene nadoknade i rekonstrukcije u slikanome sloju, odnosno nakon zavretka konzervatorsko-restauratorskih radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |156

Varadin
Gradski muzej Varadin
1. Hagara i Jimael, nepoznati autor, 18. st., ulje na platnu, 116,8 176,8 cm
2. Portret Varadyja, nepoznati autor, 18. st., ulje na platnu, 120,2 97,2 cm
3. Portret mukarca (Ivan Krstitelj Lalangue?), nepoznati autor, 18. st., ulje na platnu, 78,5 66 cm
BROJ DOSJEA: 7754 (1), 7755 (2), 7753 (3), Zagreb, Mislavova 18
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Prizor slike preuzete iz Gradskoga muzeja Varadin pod
nazivom Navjetenje dogaa se u umovitom planinskom
pejzau, gdje se nalaze ena, aneo i dijete. Bosonoga
ena sjedi na podu, drei ljevicu na boci vode. Pokraj nje
je zaveljaj. Pogled upire u anela, pokazujui desnom
rukom na dijete koje lei pod stablom. Aneo se na oblaku
spustio meu stabla i lijevom rukom neto pokazuje eni.
Vinja Brali uoila je da je zapravo rije o prikazu Hagare
i Jimaela. Naime, prema Starom zavjetu, nakon roenja
Izakova, Abraham je na Sarin nagovor otjerao Hagaru i
zajednikog sina Jimaela u pustinju.
Na slici Portret Varadyja prikazan je mlai mukarac kako
sjedi za stolom. Tijelo mu je okrenuto u poluprofil. Na
glavi mu je sivkasta perika s po jednim uvojkom u razini
uha, dok mu je ostatak kose vrpcom skupljen u rep. Odjeven je u smei barunasti kaput obrubljen krznom, ispod
kojega se vidi prsluk iste boje. ipkasti rukavi proviruju
ispod krznenog obruba. Bijeli al vezan mu je visoko uz
vrat. Lijevu ruku oslanja na dvije knjige kojima na koricama pie Corpus juris Hungarici Tom I i Corpus juris
Hungarici Tom II. Pokraj knjiga, na stolu je presavijeni
papir te pero i tinta u posudici.
Portret mukarca prikazuje sredovjenog krupnijeg mukaraca kako sjedi za stolom na crveno podstavljenoj stolici

okrugla naslona. Pogled mu je usmjeren udesno, dok


rukama pridrava knjigu otvorenu na stranici s prikazom
biljke Adonis Apennina. Odjeven je u crni kaputi ispod
kojeg je bijeli sako s dvostrukim kopanjem i bijela marama vezana oko vrata. Pretpostavlja se da slika prikazuje
Ivana Krsitelja Lalanguea koji je roen u Luxemburgu u
Belgiji 1743., a umro je u Varadinu 1799. godine. Medicinu je uio u Beu kod dvorskog lijenika Marije Terezije,
baruna Van Swietena. Nakon dolaska u Hrvatsku postaje
upanijski fizik u Varadinu. Osim lijeenjem, istaknuo se
nastojanjima da svoje znanje uini dostupnim to irem
krugu ljudi. Objavio je Vrachtva ladanyska (Varadin,
1776.), Kratek navuk od mestrie pupkorezne (Varadin,
1777.), Nachin jabuke zemalske saditi (Zagreb, 1788.).
Za potrebe Varadinske upanije sastavio je izvjee o
ljekovitosti toplica na podruju upanije- varadinskih,
krapinskih, smrdeih (tuheljskih) te kupalita Sutinsko.
Nakon provedenih istraivanja, sve su slike skinute
sa starih podokvira i konsolidirane. Na slikama su bile
vidljive degradirajue promjene zatitnog laka, slikanog
sloja, retua i kitova iz prethodnih intervencija koje su
prekrivale izvorni slikani sloj. Analizirane su prijanje
intervencije na slikanom sloju i sloju preparacije pod UV
svjetlom. Provedeni su testovi topivosti prljavtine, laka
i originala, a potom su uklonjene neistoe, potamnjeli
lak, stari alterirani retui i kredni zakiti. Poleine slika

Nastavak kataloke jedinice na sljedeoj stranici

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |157

navlaene su i opteane izmeu dviju bugaica radi doiavanja i ravnanja.


Slika Hagara i Jimael bila je u iznimno loem stanju
zbog mnogobrojnih mehanikih oteenja s velikim poderotinama te nekoliko veih i mnotvo manjih perforacija.
Nedostajala je oko desetina nosioca. Najoteeniji je bio
lijevi rub slike, gdje su se nalazile tri velike perforacije
i dvije manje. Du sva etiri ruba slikanog sloja bio je
nanesen preslik smeom bojom u irini od 2 cm. Slikani
sloj gornjeg ruba slike bio je u prethodnoj restauraciji
savinut uz podokvir i preslikan cijelom duinom. Nakon
uklanjanja preslika i neistoa, na tom su dijelu otkriveni
motivi granja i lia. Rekonstrukcije sloja preparacije
strukturirane su razrijeenim akrilno-celuloznim kitom
da se ujednae s originalnom teksturom platna.
Na slici Portret Varadyja nalazile su se dvije manje
perforacije te nekoliko sitnih oteenja slikanog sloja i
preparacije. Slika ima jednostavni profilirani crni drveni
ukrasni okvir, bez pozlate, s blagom unutarnjom profilacijom strukture drva. Okvir je oien i crni je obrub
premazan lazurom laka.
Povrina platna slike Portret mukarca bila je prekrivena, uz sloj prljavtine, debelim slojem laka i tutkala.
Slika 1. Hagara i Jimael, prije radova
Slika 2. Hagara i Jimael, nakon radova

Slikani sloj nedostajao je na manjim povrinama, a bilo


je prisutno i vie povrinskih ogrebotina i jedna manja
perforacija. Uklonjen je japanski papir kojim je lice slike
bilo preventivno zatieno. Laboratorijska analiza veziva
pokazala je da je rije o laku i ostacima tutkala. S lica
slike mehaniki je uklonjen debeo sloj neistoa i tutkala.
Oteenja su fiksirana na povrini platna.
Sve slike su skinute sa starih podokvira. Na slikama Hagara i Jimael i Portret mukarca uklonjeno je staro dublirno
platno iz prijanje restauracije. Odignuti rubovi sputeni
su restauratorskom peglicom, a poleina je oiena. Na
mjestima oteenja izvedena je rekonstrukcija nosioca
intarzijama od prepariranog platna. Rekonstrukcija sloja
preparacije na svim slikama izvedena je akrilno-celuloznim kitom. Slikani sloj rekonstruiran je u podsliku gva
bojama. Slike su dublirane i izravnate na toplinskom
vakuumskom stolu, potom su napete na nove podokvire
i lakirane lakom na bazi damar smole. Zavrna faza rekonstrukcije oslika izvedena je restauratorskim bojama na
bazi mastiks smole, a zatim je nanesen sloj zavrnog laka.
d. n., s. m., m. w. z.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |158

Varadin
Gradski muzej Varadin
1. Lepeza GMV-KPO 1288, nepoznati autor, 19. st., oslikana svilena tkanina, kola od slonovae i svile, rebra od
slonovae, 26,5 50,5 cm
2. Lepeza GMV-KPO 1294, nepoznati autor, 18. st., svilena tkanina oslikana temperom, titranke, vez, papir, bjelokosna rebra, 28 46 cm
BROJ DOSJEA: 7743 (1), 7464 (2), Zagreb, Ilica 44
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Lepeza GMV-KPO 1288 izraena je kombinacijom tehnika
oslikane svile i kolaa. Kola je izveden raznobojnim svilenim tkaninama i tankim ovalima slonovae, prikazujui
lice likova.
Uz japansku kulturu u Europi druge polovice 19. stoljea veoma je popularna i kineska, odnosno mandarinska
kultura te se tako u velikom broju uvozi mandarinski porculan, keramika te lepeze. esto su mandarinske lepeze,
kao to je to sluaj s lepezom GMV-KPO 1288 raene poput
kolaa glave figurica izraene su od bjelokosti, odjea
od tekstila (svila, vuna) te su potom i oslikane.
Lepeza je zateena u izrazito loem stanju ouvanosti.
Oslikana podloga je bila isuena, na mjestima pregiba
bila su prisutna mehanika oteenja u vidu procjepa.
Dijelovi kolaa izraeni od svile i bjelokosti djelomino su
se odvajali od podloge. Razne ljepljive trake iz naknadnih
intervencija uzrokovale su nastanak mrlji od ljepila. Rebra od bjelokosti bila su oneiena prainom i mrljama
nepoznatog porijekla. Krajnje je rebro bilo slomljeno, a
ostatak je nedostajao. Slomljeno rebro nije bilo adekvatno
zalijepljeno te je onemoguavalo zatvaranje lepeze.
Tijekom 2011. izveden je cjelovit zahvat koji je obuhvatio
izradu pisane, fotografske i grafike dokumentacije, suho
ienje, uklanjanje prethodnih intervencija, konzerviranje
i restauraciju rebara, ugradu krila lepeze u sendvi od tila,

izradu nosaa za izlaganje, opremanje kutije za pohranu


i povrat umjetnine vlasniku.
Lepeza GMV-KPO 1294 izraena je od svilene tkanine
oslikane temperom, s apliciranim titrankama i vezom.
Stranja strana lepeze izraena je od jednobojne svilene
tkanine, a rebra od slonovae. Oslikana je prikazom scene
iz poznate opere Larbore de Diana (Dijanino drvo) autora Vicentea Martina y Solera. Premijera opere odrana
u listopadu 1787. godine, obiljeila je vjenanje neakinje
Josipa II., nadvojvotkinje Marije Terezije sa saksonskim
kraljem Antonom. Pria o Dijaninu drvu je poznata scena
iz ivota rimske boice; dogaa se u njezinu vrtu i govori
o stablu jabuke koje raa velikim plodovima. Kad ispod
stabla proe jedna od njezinih nimfi, plodovi zasjaje i
proizvode njene zvukove kao dokaz nimfine ednosti.
Ako se pak neka nimfa ogrijei o ednost, jabuke pocrne.
Erosu se to, meutim, nikako nije svidjelo te dolazi u vrt
i pokazuje vrtlaru kako uiniti da se nimfe zaljube. Sa
sobom dovodi i pastira Endimiona u kojega se zaljubljuje
i sama Dijana te potom daje posjei stablo, a Eros pretvara njezin vrt u palau ljubavi. Na prikazu je vidljivo pet
enskih likova i tri muka lika koji su smjeteni u vrtu sa
ianim empresima te krunim hramom sa skulpturom
boice Dijane. Likovi su odjeveni u prigodne kostime, a
svaka od nimfa ima tobolac sa strijelama koje su atribut

Nastavak kataloke jedinice na sljedeoj stranici

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |159

boice Dijane. Prikazana scena vjerojatno je vjerno prenesena iz same opere, a pokazuje boicu Dijanu koja
gaa u tit obavijen girlandama od rua koji vjerojatno
dri sam Endimion.
Vrlo vjerojatno lepeza potjee s kraja 18. stoljea, tonije
iz razdoblja izmeu 1787. godine do kraja stoljea. U prilog
toj dataciji (ranijoj od pretpostavljene) ide injenica to
je lepeza izraena od tkanine i oslikana temperom, za
razliku od lepeza 19. stoljea koje su vrlo esto tiskane.
Takoer je poznato da su prikazi iz predstava na lepezama
vrlo popularni upravo tijekom 18. stoljea.
Lepeza je zateena u izrazito loem stanju ouvanosti,
prepuna mehanikih oteenja: pukotina, poderotina,
pregiba, preklopa i mrlji. Nedostajao je lijevi dio oslikanog
motiva i pet rebara od slonovae. Konstrukcija lepeze bila
Slika 1. Lepeza GMV-KPO 1288, prije radova
Slika 2. Lepeza GMV-KPO 1288, nakon radova

je vrlo nestabilna, a nedostajao je i vei broj metalnih


titranki. Vez je bio mehaniki oteen, a na pregibima i
prekinut. Oslikani motiv izgubio je pigment na dijelovima
mehanikih oteenja. Na mjestu spoja svih rebara nedostajao je metalni dra koji je prethodnom intervencijom
zamijenjen uzicom od flaksa.
Tijekom 2011. godine izveden je cjelovit zahvat koji je
obuhvatio izradu pisane, fotografske i grafike dokumentacije, suho ienje oslika, konzerviranje i restauraciju
rebara, podljepljivanje razdvojenih elemenata krila lepeze,
izradu nove spojnice na spoju svih rebara, izradu nosaa za izlaganje, opremanje kutije za pohranu i povrat
umjetnine vlasniku.
b. re., m. b.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |160

Varadin
Gradski muzej Varadin
1. Napuljski ribari, Anne Philberte Coulet (prema Josephu Vernetu), 19. st., bakrorez, 48,5 34 cm
2. U staji, nepoznati autor, 17. st., bakrorez, 31 43 cm
3. U staji, nepoznati autor, 17. st., bakrorez, 31 43,5 cm
4. Krist na kriu, nepoznati autor, 18. st., bakrorez, 52 38 cm
5. Krajolik s ljudima, Chornelis Visscher, 17. st., bakrorez i bakropis, 37,5 49 cm
6. Tancrede secouru par Herminie, Louis Jean Francois Langrene (prema Jacquesu Firminu Beauvarletu), 18. st.,
bakropis, 33,5 43 cm
7. Kralj i njegova pratnja, Nicola de Brijn, 1608. g., bakropis, 37,5 49 cm
8. Ljubav uz rijeku, Fabio Berardi (prema G. Zocchiju), 18. st., bakrorez, 37 49 cm
9. Partija aha, nepoznati autor, 18. st., bakrorez i bakropis, 50 39,3 cm
10. Kralj David i amor, Jacobus Saverius (izdava Chornelis Visscher), 17. st., bakrorez i bakropis, 37,5 40,7 cm
11. Solemnis per plateam D. Marci procesio, Giovanni Battista Brustoloni (prema Antoniusu Canalu), 1766. g.,
bakrorez, 59,5 47 cm
12. Serenissimus electus Dux ni Consilio, Giovanni Battista Brustoloni (prema Antoniusu Canalu), 18. st., bakrorez,
59,5 47 cm
BROJ DOSJEA: 7807 (1), 7808 (2), 7809 (3), 7810 (4), 7811 (5), 7812 (6), 7813 (7), 7814 (8), 7815 (9), 7816 (10), 7817 (11),
7818 (12), Zagreb, Ilica 44
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Cjeloviti konzervatorsko-restauratorski radovi izvedeni
su na dvanaest grafika venecijanskih, francuskih, nizozemskih i flamanskih autora iz Zbirke slika, skulptura,
grafika i crtea Gradskog muzeja Varadin koje datiraju
od 17. do 19. stoljea.
Na umjetninama su bila vidljiva oteenja u obliku
povrinske neistoe, poutjelog i potamnjelog papirnog
nositelja, razliitih poderotina, pregiba i nedostajuih
dijelova, povrinska oteenja grafikog sloja kao i mrlje
razliitog porijekla (vodene mrlje, mrlje od masnoa i mikroorganizama). Na pojedinim su grafikama na poleini
zateeni i fragmenti platna i ljepila uz donju marginu, to

upuuje na tragove podloge na koju su u prolosti grafike


bile podlijepljene.
Poetna faza radova na bakrorezima poela je suhim ienjem. Pristupilo se zatim odvajanju zateenih podloga.
Primjerice, grafika Serenissimus electus Dux ni Consilio Giovannija Battiste Brustolona bila je s poleine podlijepljena
na platno od stabljinog celuloznog vlakna, najvjerojatnije
od konoplje ili lana. Bakrorez pod nazivom Krist na kriu
s poleine je bio podlijepljen tutkalnim ljepilom na dodatni runo raeni papir. Uslijedilo je ienje mokrim
postupkom ili parcijalno mokro ienje destiliranom
vodom i etanolom. Neutralizacija je provedena na djelima
na kojima je izmjerena pH-vrijednost pokazala kiselost,

Nastavak kataloke jedinice na sljedeoj stranici

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |161

i to kalcijevim hidroksidom, koji omoguava stvaranje


lunatih rezervi koje tite materijal od mogueg ponovnog djelovanja kiselina. Mjestimino uklanjanje mrlja
izvedeno je tamponima blago ovlaenima kalcijevim
hidroksidom, a koliina vlage na tretiranim se pozicijama smanjivala bugaicama pod pritiskom. ienje je
provedeno i izravnom aplikacijom celuloznog ljepila uz
pomo kista na poziciju tvrdokorne mrlje dok je grafika
jo bila uronjena u otopini. Zatim su konsolidirane poderotine i pregibi na papirnim nositeljima te izraene
Slika 1. Krist na kriu, prije radova
Slika 2. Krist na kriu, nakon radova

dopune nedostajuih dijelova. Deformacije papirnog


nositelja uravnoteene su nakon faze konsolidacije te
dodatno tretirane vlaenjem i ravnanjem umjetnina. Na
pojedinim pozicijama izveden je retu da bi se postiglo
usklaivanje cjeline.
Nakon zavretka konzervatorsko-restauratorskih radova
umjetnine su zatiene u opremi za pohranu, izraene od
muzejskog, pH neutralnog kartona te vraene vlasniku.
d. r.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |162

Varadin
Stari grad eljezni predmeti
Srednji vijek
BROJ DOSJEA: 223/27, Zagreb, Kamenita 15
PROGRAM PREMA UGOVORU S GRADSKIM MUZEJOM VARADIN
Tijekom 2011. godine na dvadeset dva eljezna predmeta
pokrenut je proces uklanjanja soli u sulfitnoj kupki koji
traje godinu dana, a kojemu je prethodilo preliminarno
istraivanje i ienje. Nakon tog postupka predmeti e

biti oieni od korozivnih naslaga i konzervirani. Radovi


e biti dovreni 2012. godine u skladu s ugovorom.
Svi radovi popraeni su pisanom i fotografskom dokumentacijom.
m. n.

Slika 1. Varadin, Stari grad eljezna potkova, prije radova


Slika 2. Varadin, Stari grad eljezna potkova, nakon radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |163

Veli Loinj
Crkva Gospe od Anela i upna crkva Sv. Antuna opata
1. Bogorodica od sedam alosti, nepoznati autor, druga polovica 18. st., ulje na platnu, 89 69 cm
2. Bogorodica suutna, nepoznati autor, druga polovica 18. st., ulje na platnu, 71 54 cm
3. Oplakivanje, nepoznati autor, druga polovica 18. st., ulje na platnu, 72 97 cm
4. Sv. Tereza Avilska, nepoznati autor, po. 19. st., ulje na platnu, 49 38 cm
5. Bogorodica s Djetetom, sv. Dominikom i sv. Franjom, Baldassare dAnna, kraj 16.poetak 17. st., ulje na platnu,
228 150 cm
6. Bogorodica suutna sa kapularom, nepoznati autor, druga pol. 18. st., ulje na platnu, 89 69 cm
BROJ DOSJEA: 7665 (1), 7666 (2), 7667 (3), 7668 (4), 7669 (5), 7670 (6), Zagreb, Mislavova 18
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Na est slika i pet ukrasnih okvira koji pripadaju sakralnom inventaru crkve Gospe od Anela i upne crkve Sv.
Antuna Opata u Velom Loinju u 2011. godini provedeni
su cjeloviti konzervatorsko-restauratorski radovi. Nakon
istraivanja, konsolidirani su izrazito trusni slojevi slika.
Slike su skinute sa starih podokvira (osim slike Bogorodice
suutne koja je dopremljena bez podokvira) te su izravnate
zagrijavanjem i opteavanjem. Paljivo su uklonjeni nepripadajui slojevi: s lica neistoe i ostaci alteriralog laka,
a s poleine slika Bogorodica s Djetetom, sv. Dominikom i sv.
Franjom i Bogorodica suutna sa kapularom uklonjene su
stare zakrpe. Intarzijama su rekonstruirani nedostajui dijelovi nosioca. Izrazito porozni nosioci (Bogorodica suutna,
Bogorodica suutna sa kapularom) dodatno su konsolidirani
japanskim papirom. Sve su slike dublirane na nova platna
i napete na nove drvene podokvire. Rekonstruirani su nedostajui dijelovi preparacije i slikanog sloja (opseniji na
slikama Bogorodica suutna, Sv. Tereza Avilska i Bogorodica s
Djetetom, sv. Dominikom i sv. Franjom). Specifina situacija
zateena je tijekom konzervatorsko-restauratorskih radova

na slici Bogorodica s Djetetom, sv. Dominikom i sv. Franjom,


kada je otkriveno da je u nekoj od prethodnih intervencija slika bila znatno prekrajana, vjerojatno nakon veeg
oteenja. Dio platna je bio odrezan, a jedan je komad
odrezanog platna bio premjeten kao svojevrsna zakrpa u
lijevi donji dio slike. Na taj nain stvorena je neloginost
kompozicije. Nepripadajui komad platna je odiven i
sauvan samostalno, a na njegovo mjesto ugraen je novi
komad platna. Na njemu su rekonstruirani svi slojevi da
bi se prikazao pretpostavljeni dio kompozicije na tom
dijelu slike. Uz to, rekonstruirana su i ostala oteenja
slike unutar zateenog formata.
Na ukrasnim okvirima provedena je konsolidacija nosioca, reljefnog ornamenta i pozlate. Uklonjen je ostatak
alteriralog laka i neistoe, a uslijedila je rekonstrukcija
nedostajuih slojeva te montaa na pripadajue slike. Sve
su slike, s pripadajuim okvirima, opremljene zatitom
prilagoenom uvjetima u kojima e stajati i potom su
vraene u crkve.
m. kr.

Slika 1. Bogorodica s Djetetom, sv. Dominikom i sv. Franjom, prije radova


Slika 2. Bogorodica s Djetetom, sv. Dominikom i sv. Franjom, nakon radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |164

Vinkovci
Nutar
Avarski metalni arheoloki nalazi
Rani srednji vijek
BROJ DOSJEA: 1467/1, Zagreb, Kamenita 15
PROGRAM PREMA UGOVORU S GRADSKIM MUZEJOM VINKOVCI
Tijekom 2011. godine provedeni su konzervatorski i restauratorski radovi na avarskim metalnim nalazima s nalazita
Nutar. Obraeno je dvadeset osam predmeta. Bronani
predmeti ieni su mehaniki, tretirani benzotriazolom
zbog zaustavljanja procesa korozije, a zatim zatieni

lakom Paraloid B72 i voskom Cosmoloid. Stakleni dijelovi


pojedinih predmeta su ieni mehaniki, a povrina je
zatiena lakom Paraloid B72. Svi radovi popraeni su
pisanom i fotografskom dokumentacijom.
m. g.

Slika 1. Nutar avarski bronani jeziac, stanje nakon radova


Slika 2. Nutar avarska naunica, stanje nakon radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |165

Visoko
anjevo
Srednji vijek/novi vijek
BROJ DOSJEA: 1739, Svetvinenat, Jurii 7
PROGRAM PREMA UGOVORU S OPINOM VISOKO
Ovogodinja istraivanja utvrde anjevo provedena su na
sjevernoj strani u sektorima M i N te na junoj, odnosno
jugoistonoj strani, u sektorima O, P i R. Cilj istraivanja
bio je definiranje linija bedema utvrde na tim stranama, i
to ne samo onih koji pripadaju posljednjoj fazi funkcioniranja, odnosno dogradnji utvrde, ve i prethodnim fazama
njezina postojanja. Definirana je cjelokupna juna linija
bedema, dok je na sjevernom dijelu definirana starija
graevinska faza, naknadno opasana snanim bedemima
posljednje razvojne faze kompleksa.
Stratigrafiju nalazita ine dvije osnovne stratigrafske
cjeline iz kojih je prikupljen sav pokretni arheoloki materijal (SJ 2 i 3). Ista se situacija ponavlja i na jednoj i na
drugoj strani utvrde. Vano je istaknuti da se u sektorima
M i N ispod istraenih slojeva pojavljuje nova stratigrafska
Slika 1. Visoko, utvrda anjevo, pogled na utvrdu s istoka
Slika 2. Visoko, utvrda anjevo, ulomak penjaka

cjelina, sloj koji bi trebao potvrditi i prijanje faze koritenja utvrde, no koji zbog financijskih ogranienja nije
mogao biti istraen.
U istraenim arheolokim slojevima pronaen je pokretni arheoloki materijal iz vremena izmeu 16. i 18. st.,
kada se utvrda i naputa. O vojnoj komponenti ivota u
utvrdi svjedoi pronaeni vrak strelice samostrela, dok o
ivotu plemia svjedoe pojedinani nalazi, poput dijelova
bronanih svijenjaka ili staklenih aa importiranih iz
mediteranskih radionica.
Iznimno su bitni konzervatorsko-restauratorski radovi
na sanaciji sauvanih arhitektonskih elemenata utvrde,
koji su i tijekom ove istraivake kampanje pratili arheoloke radove.
j. v.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |166

Vodnjan
Crkva Gospe od Traverse
Sv. Antun Padovanski
Nepoznati autor, 17. st.
Ulje na platnu, 176 121 cm
BROJ DOSJEA: 1510/2, Vodnjan-Jurii, Jurii 7
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Oltarna pala izvorno je bila smjetena u crkvi Gospe
Traverse u Vodnjanu, na bonom oltaru uz juni zid
crkve. Zbog graevinske sanacije objekta, 1986. godine
oltar je s palom privremeno premjeten u crkvu Gospe
Karmelske u sreditu Vodnjana. etvrtastoga formata,
slika je bila izloena u polukrunom otvoru nie oltara.
Zateena je bez drvenog podokvira, privrena avlima
kroz slikani sloj na jednostavnu konstrukciju od grubo
spojenih vertikalnih dasaka. U vie je navrata bila prenapinjana, stoga su rubovi oteeni rupama od avlia, a uz
donji lijevi rub slike nedostaje traka nosioca. Zateene
su prijanje intervencije saniranja triju velikih gubitaka
slikanog sloja. Na izvorno laneno platno tutkalom je s
poleine bilo zalijepljeno platno sline strukture. Na
podrujima oteenja izvornog nosioca, preparacijom je
rekonstruirano oteenje u razini s izvornim slojem oslika,
zatim je ta povrina oslikana u tonu vrlo slinom lokalnom okruju. Uz rekonstrukciju oteenja, recentni oslik
rubno je (od 1 do 2 cm) preslikavao i izvorni slikani sloj.
Na isti nain sanirano je bilo i nekoliko manjih oteenja.
Zateene rekonstrukcije vizualno su dobro inkorporirane
u cjelinu slike, a tehniki vjeto prate slikani izvornik.
Rekonstrukcije su postale uoljive samo na mjestima
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

gdje je popustilo sljepljivanje izvornog platna s platnom


podstave. Oslik rekonstrukcija bio je izrazito tvrdokoran
i netopiv. Povrina slike bila je prekrivena neistoom i
poutjelim lakom.
Na slici su provedena konzervatorska istraivanja: mikrofotografije uzoraka slikanih slojeva, testovi topivosti
laka, sonde ienja recentnog preslika. Uklonjeno je
platno podstave, kao i recentni preslik i poutjeli lak. Za
nadoknadu veih gubitaka izvornika iskoritene su stare
zakrpe sa zateenog platna podstave. Rubno su izrezani
oslici s platna podstave, stanjeni i raeljani rubovi i poleinski zalijepljeni na rubove oteenja izvornika. Tako su
veliki gubici oslika rekonstruirani slikanim slojem koji je u
sjaju i teksturi ve usklaen s lokalnim izvornim oslikom.
Rekonstruirana su manja oteenja platna lijepljenjem
umetaka komadia lanenog platna, oteenja u sloju
preparacije rekonstruirana su kredno-tutkalnim kitom, a
oteenja bojenih slojeva integralno su retuirana. Slika
je podstavljena novim lanenim platnom i napeta na novi
drveni podokvir. Nakon zavretka konzervatorsko-restauratorskih radova, slika je montirana i vraena na izvornu
poziciju na oltar u crkvu Gospe Traverse.
l. s. m.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |167

Vodnjan
Crkva Gospe od Traverse
Oltarna pala sv. Franje Asikog
Nepoznati autor, 17. st.
Ulje na platnu, 200 117 cm
BROJ DOSJEA: 1510/1/1, Vodnjan-Jurii, Jurii 7
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Oltarna pala izvorno je bila smjetena u crkvi Gospe
Traverse u Vodnjanu, na sjevernom oltaru uz boni ulaz
u crkvu. Zbog graevinske sanacije objekta, 1986. godine
oltar je s palom privremeno premjeten u crkvu Gospe
Karmelske u sreditu Vodnjana. Slika je zateena bez
drvenog podokvira, privrena avlima kroz slikani sloj
na jednostavnu konstrukciju od grubo spojenih vertikalnih
dasaka. Rekonstrukcije gubitaka lanenog nosioca, oslikani
umeci, zateeni su avlima privreni za poleinsku
drvenu podlogu. Izvorno laneno platno bilo je parcijalno
podstavljeno tankim bijelim pamunim platnom. Izvorno
je platno bilo jako zatamnjeno, tvrdo i krto (kao posljedica
uznapredovanih procesa oksiceluloze i hidroceluloze). Na
est je mjesta u veoj mjeri i nedostajalo izvorni nosilac.
Prijanje intervencije pridonijele su specifinim oteenjima slikanog sloja: boje su znatno potamnjele nanoenjem debelog uljnog sloja preslika, a njihovu zatamnjenju
pridonijela je i umbra preparacija te tutkalna impregnacija
pri lijepljenju umetaka i poleinskih zakrpa. Slikani sloj
je krt, s istaknutim krakelirama po cijeloj povrini, a i u
velikom dijelu je bio otpao (oko dvadeset posto). Oteenja
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

su zateena iroko prekrivena uljnim preslicima. Izrazito


slaba likovna kvaliteta preslika, kao i neadekvatan nain
rekonstrukcije velikih gubitaka lanenog izvornika (zateene zakrpe) utjecale su na odluku o uklanjanju preslika.
Otkriveni izvornik pokazao je fragilniji prikaz svetake
figure i raslinja, otvorenijeg prizora s veom povrinom
neba. Prema oekivanjima, izvorni je oslik bio znatno
oteen: izgubljene su njene lazure zavrnog oslika, a
kolorit je bio jako zatamnjen (prevladavala je preparaturna umbra). Oslikani detalj otvorene knjige s tekstom
potpuno je bio preslikan u tankom sloju, a sondama
je utvreno izrazito oteenje izvornog oslika. Stoga je,
radi ouvanja cjelovitosti i itljivosti teksta, na tom dijelu
slike zadran preslik. Rekonstruirani su gubici lanenog
nosioca umetanjem prepariranog platna, a nedostaci
preparacije kredno-tutkalnim kitanjem. Vei nedostaci
slikanih povrina rekonstruirani su lokalnim tonovima,
a manje povrine integralnim retuem. Nakon zavretka
konzervatorsko-restauratorskih radova, slika je vraena
na izvornu poziciju na oltaru u crkvu Gospe Traverse.
l. s. m.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |168

Vodnjan
Obiteljske kue
Prapovijest
BROJ DOSJEA: 2160, 2160/1, Svetvinenat, Jurii 7
PROGRAM PREMA UGOVORU S PRIVATNIM INVESTITORIMA
Obiteljska kua Castellicchio
Zbog namjere investitora Alena Castellicchija da na k. .
5922/3, k. o. Vodnjan sagradi stambenu graevinu obiteljsku kuu, 17. listopada proveden je arheoloki nadzor
nad radovima pripreme za postavljanje temelja obiteljske
kue. Radovi su obavljeni strojnim iskopom, a kopani su
rovovi irine do 50 cm, potrebni za kasnije temeljenje
zidova. Najvea dubina iskopa iznosila je 60 cm. Na cijeloj parceli matina stijena javlja se ve nakon 3040 cm
dubine, tako da se morala buiti matina stijena da bi se
postigla potrebna dubina za temeljenje zidova. Prilikom
navedenih radova nisu detektirani kulturni slojevi, kao
ni arheoloki materijal.

Slika 1. Vodnjan, podruje nadzora

Obiteljska kua Laji


Zbog namjere investitora Fabiane Laji da na k. . 5922/7,
k. o. Vodnjan sagradi stambenu graevinu obiteljsku
kuu, proveden je arheoloki nadzor nad zemljanim
radovima.
Arheolokim nadzorom tijekom pripremnih graevinskih radova gradnje obiteljske kue Castellichio nisu
pronaeni nikakvi arheoloki slojevi ili ostaci starijih
graevinskih struktura. Ipak, uoeno je dvadesetak ulomaka keramike u povrinskom sloju iskopa. Rije je o
prapovijesnoj, tonije bronanodobnoj keramici.
S obzirom na izostanak dokaza o postojanju arheolokih
slojeva i nepokretnih struktura, nije bilo nikakva razloga
za zaustavljanje radova te su se oni nesmetano nastavili.
i. pl.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |169

Vodnjan
upna crkva Sv. Blaa
Dvojni sarkofag sv. Leona Bemba i sv. Pavla Carigradskog, sarkofag sv. Ivana Olinija i sarkofag blaene Nicoloze
Burse
Nepoznati autor, 17.20. st. (?)
Drvo rezbareno, polikromirano, pozlaeno, 132 238 70 cm, 53 179 47 cm, 55 171 47 cm
BROJ DOSJEA: 2132/2, Vodnjan-Jurii, Jurii 7
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Tri drvena sarkofaga obuhvaena ovim programom dio su
cjelovite zbirke relikvijara, a vodnjanskoj crkvi donirao ih
je slikar Gaetano Grezler 1818. godine. Neraspadnuta Sveta
tjelesa i tjelesni ostaci objedinjeni su u cjelinu i pohranjeni
u drvenim sarkofazima smjetenim u ostakljenoj vitrini
iza glavnog oltara crkve. Prvotni radovi na prezentaciji
zbirke Svetih tjelesa voeni su pod crkvenim nadzorom, a vodio ih je upnik vl. Marijan Jeleni. Sakralna
zbirka slubeno je otvorena tek 1984. godine, uz pomo
strunjaka iz Arheolokog muzeja Istre u Puli. Sadraji
sarkofaga (npr. Sveta tijela, tekstil, pisani tekstovi, odjea)
zasebno su tretirani i konzervirani prema vrsti artefakata
u zasebnim programima.
Sarkofazi su jednostavne, pravokutne, drvene kutije s
ostakljenim prednjicama, a staklo pridravaju rezbarene,
profilirane i pozlaene letvice. Drvo sarkofaga bilo je
crvotono, mjestimino su nedostajale ukrasne letvice
ili su bili spojeni dijelovi letvica razliitih profilacija. Na
mjestima gubitka letvica, dodano je i dolijepljeno platno.
Pozlata i polikromija profiliranih i rezbarenih letvica
mjestimino su bile znatno oteene, bilo je vie manjih
gubitaka i napuknua drvenog nosioca te gubitaka preparacije s pozlatom ili polikromijom. Povrina pozlate
i polikromije bila je prekrivena naslagama prljavtine i
praine. Stakla su takoer bila oteena.
Plinska dezinsekcija i dezinfekcija provedena je in situ
na integriranom materijalu. Povrinski su oiene sve
plohe sarkofaga otopinom triamoniumcitrata. Drveni
nosilac konsolidiran je smoljenjem. Uklonjeni su samo
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

neprimjereni materijali iz prethodnih intervencija dijelovi koji su degradirali cjelinu. Na dvojnom sarkofagu
uklonjeni su drveni nogari. Recentni uljni preslici takoer
su djelomino uklonjeni, u svrhu zadravanja cjelovitosti
originala ondje gdje je to bilo mogue i u mjeri u kojoj je
to bilo mogue (s lijeve bone strane dvojnoga sarkofaga,
s desne bone strane sarkofaga blaene Nicoloze Burse i s
desne bone strane sarkofaga sv. Ivana Olinija). Zateeni
staklarski kit na sarkofagu blaene Nicoloze Burse mehaniki je uklonjen. Skalpelom i medicinskim benzinom
uklonjeni su ostaci voska na pozlaenim letvicama i gornjoj plohi dvojnog sarkofaga. Pozlaene letvice s prednje
oplate dvojnog sarkofaga su podlijepljene. U minimalnom
opsegu izvedene su rekonstrukcije gubitaka drvenog nosioca (rezbarenjem u lipovini), gubitaka u sloju preparcije
(celuloznim kitom) i pozlate (naranastim tutkalnim
bolusom u podlozi i retuem s mineralnim pigmentom
u vezivu gumiarabike uz dodatak tutkala). Sarkofazi su
zavrno lakirani zatitnim lakom na bazi damar smole.
Nakon zavretka konzervatorsko-restauratorskih radova
na drvenoj osnovi sarkofaga, u unutranjost i na vanjske
prednje letvice vraena je dekorativna tkanina na zateene pozicije. Neraspadnuta Sveta tjelesa i tjelesni ostaci
pohranjeni su danas u novim sarkofazima kutijama s
kontroliranom klimom, a restaurirani drveni sarkofazi
bit e prezentirani u Sakralnoj zbirci crkve Sv. Blaa u
Vodnjanu.
l. s. m.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |170

Vojni Topusko (Petrovac Zlat)


Pavlinski samostan Sv. Petra
Kasni srednji vijek
BROJ DOSJEA: 1833/1, Zagreb, Koarska 5
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Pavlinski samostan Sv. Petra na Petrovoj gori (Petrovac,
Zlat) istraen je u etiri sezone radova. Prva, manja istraivanja proveo je Hrvatski povijesni muzej 1987. i 1988.
godine, dok je 2006. i 2007. godine samostanski sklop
istraen u cijelosti (HRZ).
Zlatski samostan osnovao je 1303./1304. godine otac
Grdo, a samostan je zauvijek naputen nakon drugog
osmanlijskog napada, izmeu 1545. i 1558. godine. Asimetrina tlocrtna dispozicija samostanskog sklopa (povrina
oko 490 m) s crkvom Sv. Petra i samo jednim samostanskim krilom znatno je drugaija od uobiajenih onodobnih
rjeenja, no u cijelosti je bila primjerena potrebama male
redovnike zajednice. U vrijeme Vojne krajine laa crkve
prenamijenjena je u ardak, dok su temelji svetita bili
iskoriteni kao temelji za drveni trijem. Poetkom 19.
stoljea prenamijenjen je prostor svetita pavlinske crkve
u pravoslavni Hram silaska Sv. Duha. Tijekom arheolokih istraivanja pronaeno je 56 segmenata i ulomaka

arhitektonskih profilacija te velika koliina kasnosrednjovjekovne i ranonovovjekovne kuhinjske i stolne keramike,


majolike, metalnih predmeta, penjaka, krajikih lulica
te ulomaka staklenih predmeta. Pronaena je i manja
koliina prapovijesne i rimske keramike.
U skladu s odobrenom konzervatorskom studijom,
konzervatorsko-restauratorskim graevinskim radovima
bili su 2009. i 2010. godine obuhvaeni zidovi i kontrafori
samostanske crkve Sv. Petra. Godine 2011. dovreni su konzervatorsko-restauratorski graevinski radovi na zidovima
svetita te na ureenju unutranjosti crkve. Radove je izveo
graevinski obrt Ingor d.o.o. Usporedno s graevinskim
radovima poelo je na Odjelu za kamenu plastiku HRZ-a
konzerviranje arhitektonskih profilacija koje e biti ugraene na svoja izvorna mjesta u 2012. godini.
Samostanski sklop je nakon dovretka ovogodinjih
radova detaljno snimljen s kopna i iz zraka.
t. p.

Slika 1. Vojni Topusko (Petrovac Zlat), pavlinski samostan Sv. Petra pogled nakon konzervatorsko-restauratorskih graevinskih radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |171

Vrboska
Crkva Gospe od Milosra (Crkva Tvrava)
Sv. Antun opat
Nepoznati autor, 16. stoljee
Drvo, polikromirano, 137 32 cm
BROJ DOSJEA: 1853/2 Split, Porinova 2a
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Drvena polikromirana skulptura nepoznatog autora, iji
je likovni izraz blizak stilu Franje ioia (uia), prikazuje lik sv. Antuna opata ili Antuna pustinjaka, kako u
lijevoj ruci dri tap, a u desnoj plamen. Svetac je prikazan
rasputene duge sijede kose i brade, s aureolom, dok mu
se uz lijevu nogu nalazi svinja (simbol demona poude i
prodrljivosti). Skulptura je jednostavne modelacije, pomalo naivne izvedbe, uz minimalnu rezbariju dlijetima.
Izraena je u lipovu drvetu koje je s pozadine izdubljeno,
vjerojatno radi sprjeavanja pucanja drva.
Na umjetnini su zateene prijanje intervencije. Skulptura je u dva navrata preslikana, a slikani je sloj na
mnogim mjestima bio nestabilan te je u velikoj mjeri
otpao (tek polovica izvornog slikanog sloja sauvana je
na bradi, kosi, licu, svinji i plamenu). Na podrujima
ruku nalazili su se tek tragovi izvornog bojenog sloja, a
izvorni se bojeni sloj nazirao i na zobama na kojima je
otpao sloj preslika. Pojedini izvorni dijelovi skulpture su
otpali, a dio lijevoga dijela postamenta je nedostajao, to
je uvelike naruavalo njezinu stabilnost. Prije poetka
konzervatorsko-restauratorskog zahvata zateeno stanje
detaljno je fotografirano. Bojeni sloj je podlijepljen, uz
uklanjanje debelog sloja povrinske prljavtine. Preslici
su uklonjeni dijelom kemijskim putem, no veinom mehanikim, kirurkim skalpelima. Uklonjen je sloj preslika
s brade i kose, te s habita, dok je povrina plata oiena
i sauvana u zateenoj crnoj boji. Drveni je nosilac konsolidiran otopinom 7%-tnog neionskog celuloznog etera
Klucela u etanolu. Otpali ili rasklimani dijelovi skulpture
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

zalijepljeni su ivotinjskim tutkalom. Manja oteenja


na skulpturi rekonstruirana su kitom od drvenog praha
i tutkala, a vea oteenja i nedostajui dijelovi (desni
dio postamenta) lipovim drvetom; za skulpturu je spojen
zejim tutkalom i drvenim tiplama. Povrine umjetnine
na kojima su bojeni sloj i preparacija znatnije bili oteeni, premazane su blagom otopinom zejeg tutkala i
pripremljene za postavljanje krednog sloja. Preparacija
je tako nanesena djelomino, samo na onim mjestima
na kojima je izvorna polikromija znatno nedostajala: na
habitu bijele boje. Na tamnijim dijelovima crnoga plata,
podloga se toniranjem izjednaavala sa slikanim slojem,
upotrebljavajui pigmente koji se mogu ukloniti bez
oteivanja izvornika. Povrinski obraen, novi kredni sloj
izoliran je 5%-tnom otopinom elaka u etilnom alkoholu
i pripremljen za retu. Sveev je plat bio tako oteen da
gotovo nije bilo povrine bez otpale boje i golog drva s
blijedim ostacima preparacije. Odlueno je da se ostaci
krede, na mjestima gdje je bila prisutna doiste, a drvo
tonira. Tako su se oteenja slikanog sloja uinila manje
vidljivima, bez prekrivanja. Nakon spajanja novog komada
drva na postament, uslijedila je obrada rezbarskim dlijetima i brusnim papirom, a zatim toniranje drva i tonsko
usklaivanje s izvornikom. Podslik je izveden akvarelnim
bojama; kao izolacijski lak koriten je damar u terpentinu,
a retu je izveden gva bojama Maimeri. Skulptura je tada
zatiena lakiranjem. Svi su konzervatorsko-restauratorski
zahvati fotografirani i dokumentirani.
b. m.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |172

Vukovar
Barokna jezgra
18.20. stoljee
BROJ DOSJEA: 1811/1, 1811/2, 1811/3, 1812/1, 1812/2, 1812/3, 1814/1, 1814/2, 1814/3, 1816/1, 1816/2, 1816/3, 1817/1, 1817/2,
1817/3, 1818/1, 1818/2, 1818/3, 1819/1, 1819/2, 1819/3, 1820/1, 1820/2 i 1820/3
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH (financiranje iz zajma Razvojne banke Vijea
Europe)
Program Barokna jezgra u Vukovaru provodi se u sklopu
projekta Istraivanje, obnova i revitalizacija kulturne
batine Vukovar-Vuedol-Ilok. Projektom su obuhvaena
konzervatorsko-restauratorska istraivanja, graevinska
sanacija i konzervatorsko-restauratorski radovi. U program su uvrteni sljedei objekti: Magaze Mihajlovi I i
II (1760.), kue Bingulac II i III (druga polovica 18. st.),
kua Emsminger (oko 1800.), kua Puches (sredina 19.
st.), kue u Ulici dr. F. Tumana 8 i 10 (1880-ih) i kua
Paunovi. Obnova Zlatne doline i Rezidencije Paunovi
zavrena je 2009., a obnova ostalih kua nastavila se u
2010. i 2011. godini. Na svim kuama izvode se radovi
konstruktivne sanacije i obnove proelja.
Na kuama Emsminger, Bingulac II i III i Magazi
Mihajlovi II u prizemlju su sanirani postojei zidovi i
svodovi te je zavreno rekonstruiranje zidanih stupova
trijema (osim na Magazi Mihajlovi II gdje su ojaani postojei stupovi). Rekonstruirani su zidovi kata i potkrovlja
opekom starog formata.
Na Bingulcima II i III i Magazi Mihajlovi II betonirana je fert stropna ploa kata, dok je na kui Emsminger
izvedena drvena meukatna konstrukcija. Na sve tri kue
izvedeno je drveno krovite i pokrov biber crijepom, ugraen je dio vanjske stolarije prozora i obukano je proelje.
Na kui Bingulac II i III prekinuti su radovi gradnje su-

vremenog dvorinog krila sa stubitem dok se ne rijei


problem vlasnitva sa susjedom.
Na Magazi Mihajlovi I je nakon obijanja buke proelja uoeno loe stanje nosive konstrukcije graevine te
je odlukom Uprave projekta odlueno da e se provesti
minimalna konstruktivna sanacija koja ukljuuje sanaciju nadtemeljne konstrukcije dvorinog aneksa (koje je
izvedeno) i sanaciju krovne konstrukcije, za to je bilo
potrebno izraditi i dodatnu projektnu dokumentaciju.
Na kui Puches izvedena je sanacija temelja, sustav
drenae u podrumu, rekonstrukcija i sanacija zidova
prizemlja, kata i potkrovlja. Sanirani su postojei svodovi,
betonirana polumontana fert stropna ploa kata i izraeni
su montani elementi stubita. Izvedena je nova drvena
konstrukcija krovita i pokrov biber crijepom. Obukano
je proelje. Vlasnik lokala u prizemlju kontinuirano ometa
izvoenje radova; izmeu ostaloga je postavio neadekvatni
PVC izlog koji odbija zamijeniti drvenim izlogom predvienim projektom, iji je izgled rekonstruiran prema
konzervatorskim smjernicama.
Kod radova na sanaciji kue u Ulici dr. Franje Tumana
br. 10 na dijelu dvorinog krila uoeno je loe temeljno tlo
te se zbog znatnog poveanja trokova, odlukom Uprave
projekta, odustalo od gradnje jugozapadnog dvorinog
dijela kue. Provedena je sanacija i konzerviranje pronaenog podruma. Izvedeni su radovi razgradnje u znatno

Nastavak kataloke jedinice na sljedeoj stranici

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |173

veem opsegu nego to je predvieno projektom. Izvedena


je sanacija temelja i stropne ploe i rekonstrukcija dijela
zidova sjeverozapadnog dvorinog krila. U sklopu obnove
proelja, izvodi se i druga faza obnove susjedne kue u
Ulici dr. F. Tumana 8 u sklopu koje su izraeni drveni
izlozi u prizemlju, kao replike izvornog stanja.
Slika 1. Kue Bingulac I i II 2005. godine
Slika 2. Kue Bingulac I i II 2011. godine
Slika 3. Kua Emsminger 2005. godine
Slika 4. Kua Emsminger 2011. godine
Slika 5. Magaza Mihajlovi I i II tijekom bukanja proelja
Slika 6. Izlog kue u Ulici dr. Franje Tumana 8

Na kui Paunovi razgraeni su oteeni dijelovi graevine i privremeno je osigurana postojea konstrukcija
zategama. Sanirani su temelji i izveden je sustav drenae
u podrumu.
i. p.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |174

Vukovar
Gradski muzej Vukovar
Kralj David i Betsabeja
Nepoznati autor, 18. st.
Ulje na platnu, 234 160cm
BROJ DOSJEA: 7763, Zagreb, Zmajevac 8
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Na slici formata poloenog pravokutnika iz udaljene perspektive prikazana je palaa uz potok okruena zelenilom.
Na stubama koje se s trijema sputaju prema potoku sjedi
mlada djevojka u prozranoj bijeloj haljini. Ogrnula se
crvenim platem, a noge je uronila u potok u kojem plivaju
patke. Stubama se penje starija ena, vjerojatno sluavka.
Trijem je dekoriran vazama s ruama i naranama. U drugom planu je prozrana loggia neobino visokih stupova
koja zavrava terasom s balustradom. U kutu terase je
prikazan okrunjeni mukarac u crvenoj halji koji promatra djevojku. Slika prikazuje trenutak iz starozavjetne
pripovijesti u kojem je kralj David s terase svoje palae
ugledao lijepu Betsabeju pri kupanju. Na vukovarskoj slici
likovi su svedeni na male figure te dramatska napetost
i psihologizacija sasvim izostaju, dok su detalji biljnog i
ivotinjskog svijeta iz prvog plana minuciozno izvedeni.
Slika je preuzeta u prilino loem stanju. Oteena je u
Domovinskom ratu te neprikladno restaurirana u prijanjim intervencijama. Platno je bilo deformirano, istroeno,
s brojnim manjim i veim oteenjima. Tanke crne letvice
koje su sluile kao ukrasni okvir, bile su privrene duguljastim avlima preko platna u podokvir slike, koji je
takoer bio u vrlo loem stanju. Ispod letvica nalazila se
deblja platnena ljepljiva traka koja je prekrivala i manji
dio slikanog sloja du rubova (oko 1 cm). Ispod trake, s
vremenom su se nataloile i plijesni. U jednoj od prijanjih

restauratorskih intervencija postavljene su etvrtaste zakrpe na poleini slike izraene od tanjeg pamunog platna,
nalijepljene na vosak preko oteenja i dublirnog platna.
Platno je bilo sastavljeno od tri dijela, laneno, debljih niti
i vrstog tkanja; postavljeno tutkalno-krobnom pastom
neravnomjerno nanesenom po cijelom formatu, pa je zbog
parcijalnog stezanja platna prouzroilo dodatne tete na
slici, u vidu mjestimine ispucanosti preparacije i boje.
Izvorno platno sastavljeno je od dva dijela, tanjih je niti
i osim navedenih mehanikih oteenja, bilo je izrazito
istroeno po rubovima, krto, oputeno i deformirano.
Najvea mehanika oteenja nastala su probijanjem slike
gelerima (desetak manjih i veih rupa). Slikani sloj bio je
vrlo trusan, naroito oko oteenja. Po cijelom formatu
slike bile su oite mreaste krakelire, mjestimice su se
izdizale zajedno s preparacijom. Na licu slike postojali
su i preslici, naroito vidljivi oko oteenja. Cijela je slika
bila premazana lakom i prekrivena slojem prljavtine.
Provedena istraivanja pokazala su da je slikani sloj na
dijelovima gdje se nalaze smei tonovi lazurno slikan, a
mjestimice je bio istanjen u prijanjoj restauratorskoj
intervenciji zbog ienja slike.
Slika je preventivno zatiena otopinom termoaktivnog
veziva Beva. Uslijedile su analize i istraivanja. Za skidanje
povrinske prljavtine koritena su vrlo blaga otapala na
bazi vode, dok je za ienje laka i preslika koritena otopi-

Nastavak kataloke jedinice na sljedeoj stranici

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |175

na benzilnog alkohola u gelu. Slika je skinuta s podokvira,


a zatim je uklonjena stara rentaulaa. Postupak je izveden bugaicama tretiranim toplinom i vlagom. Intarzije
prepariranog platna umetnute su na mjesta mehanikih
oteenja. Nakon ravnanja na toplinskom stolu, dubliranje
slike izvedeno je uz pomo tanjeg lanenog platna istkanog
u jednom komadu te sintetskog ljepila otopljenog u medicinskom benzinu (Beva 371). Rekonstrukcija preparacije
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

izvedena je metil-celuloznim kitom s dodatkom akrilnog


ljepila te odgovarajueg pigmenta. Nakon napinjanja na
novi drveni podokvir, na slici je izveden podslik u gvau
(u nekoliko tonova svjetlijoj nijansi od izvornika te zavrni
retu lazurno, smolnim restauratorskim bojama. Slika je
zatim lakirana razrijeenim polusjajnim industrijskim
lakom.
m. ., m. w. z.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |176

Vukovar
Gradski muzej Vukovar
1. Portret gospoe Engelhardt, Joseph Engelhardt, 1920. g., pastel na papiru, 44 32,5 cm
2. Put za Robanov kat, Edita Graf, akvarel na papiru, 40 38 cm
3. Portret djevojice, Albina Jaki, akvarel na papiru, 26 20 cm
4. Interieur, Isidor Krnjavi, 1874. g., akvarel na papiru, 23 27 cm
5. Iz ateljea, Mira Marochino-Majer, 20. st., akvarel na papiru, 27 34 cm
6. ita, stariji ovjek, Hrvoje Melkus, 1944. g., tempera na papiru, 26 19 cm
7. Portret autorove ene, Nikola Reiser, 1948. g., olovka na papiru, 28 21 cm
8. Djeak u preirokoj odjei, Frano imunovi, 1944. g., sepija, 21 12 cm
9. ena ije, Slavko ohaj, 20. st., tempera na papiru, 34 30 cm
10. enski portret Nevenka orevi, Ernest Tomaevi, 1956. g., pastel na papiru, 36 38 cm
11. Bosanski motiv, Rudolf Vali, prva polovica 20. st., bakropis, 23 19,5 cm
12. Mahala s minaretom, Rudolf Vali, 1935. g., bakropis u boji, 26 19 cm
13. Skica za portret (ita novina), Mladen Vea, 20. st., sepija, 31 21 cm
BROJ DOSJEA: 7701 (1), 7702 (2), 7703 (3), 7704 (4), 7705 (5), 7706 (6), 7707 (7), 7708 (8), 7709 (9), 7710 (10), 7711
(11), 7712 (12), 7713 (13), Zagreb, Ilica 44
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Na umjetninama su bila oteenja u vidu nakupina povrinske neistoe, poutjelog i potamnjelog papirnog
nositelja. Na veini papirnih nositelja zamijeene su i
mrlje razliitog porijekla; vodene mrlje, mrlje od masnoa
i mikroorganizama. Nalazile su se na licu i poleini djela,
preko cijele povrine umjetnina. Mehanika oteenja u
vidu raznih poderotina, pregiba, nedostajuih dijelova,
deformacija papirnog nositelja nastala su zbog neprimjerenog rukovanja djelima te nepravilnog opremanja
i pohrane. Veina je djela bila zalijepljena na dodatnu
opremu (paspartu ili kartonska podloga) itavom poleinom ili samo marginama. U pojedinim paspartuima
uoeni su i mikroorganizmi koji su djelomino zahvatili
i same umjetnine.
Konzervatorsko-restauratorski postupci primjenjivani su ovisno o zateenom stanju pojedine umjetnine i
o postojanosti izvedbene tehnike. Nakon provedenog
dokumentiranja oteenja i fotodokumentiranja stanja
umjetnine, u poetnoj fazi zahvata izmjerena je pH-vrijednost papirnog nositelja svakog djela. Potom se pristupilo
uklanjanju neodgovarajue opreme i papirnih podloga.
Obavljena je dezinfekcija papirnog nositelja na mjestima
na kojima su zateene mrlje od djelovanja mikroorganizama. Zatim je izvedeno suho ienje prednje strane
i poleine slika i crtea brisaom gumicom i brisaim
sredstvom u prahu. Uklonjeni su slojevi ljepila i dijelovi
samoljepivih traka te igovi i tragovi kemijske olovke
kojom su esto ispisivane signature na poleini. Preostali
sloj ljepila uklanjan je sirovom gumom, te dodatno, u
sluaju tvrdokornijih slojeva, smjesom etanola i destilirane vode ili acetonom, a navedena otapala nanoena su

tamponima ili kapanjem te dodatnim usisavanjem mrlja


preko bugaica. Uslijedilo je mokro ienje umjetnina
smjesom destilirane vode i etanola (umjetnine izvedene
nestabilnim tehnikama nisu iene tim postupkom).
Neutralizacija papirnih nositelja provedena je na djelima
na kojima je izmjerena kisela pH-vrijednost. Kod stabilnih
umjetnikih tehnika neutralizacija je provedena klasinim postupkom otopinom destilirane vode i kalcijeva
hidroksida, dok se kod nestabilnih tehnika primijenila
metoda rasprivanja magnezijeva oksida iz rasprivaa,
na poleinu i lice umjetnine. Neutralizacija omoguuje
stvaranje zaliha lunatih rezervi koje tite materijal od
mogueg ponovnog djelovanja kiselina, koje mogu dospjeti u njega zbog razliitih okolnosti. Mrlje razliitog
porijekla, vodene mrlje, mrlje od masnoa i sl. tretirane
su izravno otopinom destilirane vode i etanola, odnosno
kalcijeva hidroksida, te dodatno kistom s celuloznim
ljepilom, dok je umjetnina poloena u kadi, a po potrebi
i na usisnom stolu, parcijalno, kapanjem odgovarajueg
otapala na pozicije najintenzivnijih mrlja. Mehanika
oteenja u obliku poderotina, pregiba, nedostajuih
dijelova papirnog nositelja konsolidirana su japanskim
papirom i celuloznim ljepilom. Deformacije papirnog
nositelja izravnate su dodatnim vlaenjem pod pritiskom.
Oteenja crtanih ili slikanih slojeva, te otisnutih slojeva,
uklopljena su u cjelinu retuem. Nakon zavretka konzervatorsko-restauratorskih radova, umjetnine su zatiene
unutar opreme za pohranu, izraene od muzejskog, pH
neutralnog kartona, te predane vlasniku.
d. r.

Nastavak kataloke jedinice na sljedeoj stranici

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |177

Slika 1. Portret gospoe Engelhardt, prije radova


Slika 2. Portret gospoe Engelhardt, nakon radova
Slika 3. Bosanski motiv, prije radova
Slika 4. Bosanski motiv, nakon radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |178

Vukovar
Gradski muzej Vukovar
Zastava ceha ribara
Nepoznati autor, 1926. g.
Svilena tkanina, titranke, zlatna srma, srebrna srma, pamuni konac, svileni konac, 181 325 cm
BROJ DOSJEA: 5810, Zagreb, Ilica 44
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Zastava ceha ribara je dvostrana, izraena od plavog svilenog damasta i ukraena vezenim biljnim motivom. Na
gornjem dijelu zastave naivena je trakica od iste svile kao
i podloga, irine 2,5 cm. Na njoj se nalazi deset komada
mesinganih alki. Nasuprot trokutastom kraku nalazilo
se etrnaest alki, a danas ih dvanaest nedostaje. Zastava
s gornje bone strane ima naiveni trokut, dimenzija 155
85 cm, izraen od est manjih dijelova.
Na vrhu trokuta te na sva tri polukruga nalazimo etiri
drvena gumba opletena zlatnom srmom (vjerojatno su
na njima visjeli pomponi koji nisu sauvani).
Dno zastave zavrava u tri polukruga s resama od zlatne
srme duine 9,5 cm. U sredinjem dijelu zastave je uokviren etverostrani prostor za sliku s prikazom Krista i ribara,
a omeen je dvjema trakama irine 14,5 cm te duine 160
cm, od svijetloplave svilene tkanine s vezom od vitica i
cvijea. Na prednjoj strani zastave, iznad otvora za sliku,
nalazi se natpis: RIBARSKA ZADRUGA VUKOVAR, a ispod otvora sljedei natpis: DOK NAS VODI BOJA RUKA
BITI E NAM SLATKA MUKA te ispod toga medaljon
sa simbolima vjere, ufanja i ljubavi (kri, sidro i srce). Na
stranjoj strani nalazi se natpis: RIBARSKA ZADRUGA
VUKOVAR, a ispod otvora natpis: SLATKA E NAM BITI
MUKA DOK NAS VODI BOJA RUKA. U medaljonu
ispod natpisa izvezen je prikaz soma, pastrve i arana.

Slika 1. Prije radova


Slika 2. Nakon radova

Svilena damastna podloga zateena je u vrlo loem stanju, uz uoljivu izblijedjelost i poderotine te velike flotae
tekstilnih niti, a vidljive su bile i prethodne intervencije
zatvaranja oteenja irokim konzervatorskim bodom. Vez
je takoer bio uvelike oteen, kao i pozamenterijske trake
i rese koje su bile prekrivene slojem oksida i neistoa.
U sklopu planiranog programa izraena je fotodokumentacija stanja prije, tijekom i nakon radova, izraena
je grafika dokumentacija oteenja i dimenzija, odvojeni
su dijelovi predmeta. Dvostrana je slika iz sredinjeg dijela s prikazom Krista i ribara te Svetog Trojstva s druge
strane predana Restauratorskom odjelu u Osijeku na
konzervatorsko-restauratorski zahvat. Uzeti su uzorci za
analizu niti, provedene su probe ienja te je, s obzirom
na postojanost boje, izvedeno suho ienje i obamitanje
svih rubova predmeta, a potom i mokro ienje. Predmet
je izravnat pod staklenim utezima i potom osuen na papirnatoj vati na sobnoj temperaturi. Uslijedilo je bojenje
svilene tkanine za podlaganje oteenja kombiniranom
tehnikom lijepljenjem i ivanjem svilenim filamentom. Na
pozamenterijskim trakama i resama proveden je jednak
postupak. Nakon zatvaranja oteenja, dijelovi zastave
spojeni su u cjelinu, a uz dodatak restaurirane dvostrane
slike, predmet je pohranjen u kutiju od beskiselinskog
kartona te vraen vlasniku.
b. r. f., m. b.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |179

Vukovar
Gradski muzej Vukovar
Zastava ceha ribara
Nepoznati autor, 1926. g.
Ulje na platnu, 86 68,5 cm
BROJ DOSJEA: 1527/1/1, Osijek, Fakultetska 4
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Oslik na zastavi Ribarske zadruge s jedne strane prikazuje
Sveto Trojstvo, a s druge scenu iz Isusova ivota kada na
Genezaretskom jezeru poziva ribare, budue apostole, da
mu se pridrue. Djelo je slikano uljnim bojama, u maniri
neoklasicizma. Slikarski je kvalitetnije izveden prikaz Sv.
Trojstva, to moe upuivati i na dvojicu autora. Zastava
je u vie navrata bila presavijana na razliite naine, pa
je na mjestima pregiba slikani sloj zajedno s osnovom
otpao, a na ostalim se dijelovima osipao. Zbog uestalog
presavijanja, platno je na tri mjesta popucalo, s rezovima
duine od oko 4 cm.
Slika 1. Sveto Trojstvo, prije radova
Slika 2. Sveto Trojstvo, nakon radova

Konzervatorsko-restauratorski radovi izvedeni su u


cijelosti; na obje slike provedeni su gotovo identini postupci. Provedena je konsolidacija osnove sa slikanim
slojem. Zastava je izravnata na vakuumskom stolu. Sva
mjesta na kojima je nedostajala osnova zapunjena su
kitom koji je nakon suenja povrinski obraen. Slike
su izolirane lakom na bazi damar smole, a kitana mjesta
podloena su akvarelnim bojama te zavrno retuirana.
Na kraju je nanesen lak.
s. s.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |180

Vukovar
Kompleks dvorca Eltz
Vlastelinske kurije
Druga polovica 18. st.
BROJ DOSJEA: 1806/1, 1806/2, 1806/3, 1807/1, 1807/2, 1807/3, 1808/1, 1808/2, 1808/3, 1809/1, 1809/2 i 1809/3
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH (financiranje iz zajma Razvojne banke Vijea
Europe)
Vlastelinske kurije dio su kompleksa dvorca Eltz ija se
obnova provodi u sklopu projekta Istraivanje, obnova
i revitalizacija kulturne batine Vukovar-Vuedol-Ilok.
Projektom su obuhvaena opsena konzervatorsko-restauratorska istraivanja, graevinska sanacija i konzervatorsko-restauratorski radovi.
Godine 2011. nastavilo se s radovima na kuriji 4 i pomonoj graevini, pri emu je izvedeno drveno krovite,
pokriveno biber crijepom, kao i instalacije (vodovod, kanalizacija, elektroinstalacija i plinska instalacija). Izraena
je vanjska stolarija i u tijeku su zavrni obrtniki radovi
u unutranjosti. Proelje je obukano. Na suvremeno
oblikovanoj pomonoj graevini, podignutoj 2010. godine,
izvedene su instalacije, stolarija i zavrni obrtniki radovi
u unutranjosti.
Na kurijama 1, 2, i 3 u 2011. nastavljeni su radovi zapoeti
potkraj 2010. godine. Na sve tri kurije zateeno stanje konstrukcije bilo je znatno loije od projektom predvienog
stanja, to nije moglo biti uoeno tijekom istranih radova
za projektiranje. Projektom je bila predviena razgradnja
svih zidova osim dijela ulinog proelja kurije 1, za koje
je tijekom izvedbe takoer odlueno da e se razgraditi
Slika 1. Kurija 1 prije radova
Slika 2. Kurija 2 tijekom radova
Slika 3. Kurija 3 prije radova
Slika 4. Kurija 3 tijekom radova

i faksimilno rekonstruirati. Svi se zidovi rekonstruiraju


opekom starog formata. Rezultati provedenih istraivanja
tijekom radova na temeljima i u podrumu pokazali su
da je potrebno sanirati temelje na kuriji 1 i 2 te dijelom
rekonstruirati i sanirati svodove podruma, to takoer
nije bilo predvieno projektom.
Na sve tri kurije poduprti su i oieni svodovi podruma
te su dijelom sanirani i prezidani na mjestima oteenja.
Na kuriji 1 izvedeno je kampadno podzidavanje podrumskih zidova, a tijekom radova pronaen je, dokumentiran i
saniran otprije nepoznati podrum. Na kuriji 2 izvedeno je
betoniranje temelja nepodrumljenog dijela graevine. Na
sve tri kurije razgraeni su zidovi prizemlja i slojevi poda
iznad svodova podruma. Rekonstruirani su razgraeni
zidovi prizemlja, zajedno s podrumskim odzranicima i
rekonstruiran je ogradni zid kurije 1 na novim betonskim
temeljima. Na kurijama 2 i 3 betonirana je polumontana
poroterm stropna ploa prizemlja, izidan je zavrni krovni
profilirani vijenac i izvedena je nosiva krovna konstrukcija
drvenog krovita bez zavrnih detalja.
i. p.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |181

Vukovar
Veliki dvor, paviljon za goste, kolnica, sjemenarska stanica, kua vrtlara i vodotoranj
18.20. st.
BROJ DOSJEA: 1800
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH (financiranje iz zajma Razvojne banke Vijea
Europe)
Program Barokna jezgra u Vukovaru provodi se u sklopu
projekta Istraivanje, obnova i revitalizacija kulturne
batine Vukovar-Vuedol-Ilok. Projektom su obuhvaena
konzervatorsko-restauratorska istraivanja, graevinska
sanacija i konzervatorsko-restauratorski radovi.
Godine 2011. potpuno su zavreni opseni graevinski
i instalaterski radovi te je za zgradu izdana uporabna
dozvola. Obnovljena su sva proelja, na kojima je rekonstruirana dekorativna plastika, sanirano kompletno
krovite te izvedena nova stolarija prozora i vrata prema
povijesnim uzorcima. Uvedene su nove vodovodne, elektrine i strojarske instalacije. Sve su prostorije dobile nove
podove i postavljen je novi parket u nekim prostorijama
repliciran je povijesni, a u veini je novi, suvremeni parket.
U prostorijama prizemlja restaurirana je stara buka i
tuko dekoracije te su restaurirane i rekonstruirane zidne
povrine obraene tehnikom tadelakt, odnosno tuko lustro.
U Mramornoj dvorani napravljen je faksimil cjelokupne
dekoracije od zidnog tuko mramora do dekorativne
tukature. Restaurirana su velika entarzirana vrata te su
izraeni faksimili drvenih zidnih oplata, prozorskih nia,
zaklopnica i manjih vrata.

Zavreni su takoer opseni restauratorski radovi na


kamenoj plastici zgrade, tonije na kamenoj ogradi terase nad istonim aneksom, ogradi na terasi vee kolnog
ulaza, zatim na kamenim elementima sredinjeg rizalita,
grbovima obitelji Eltz, sredinjem stubitu te okvirima
vrata, prozora i kamina.
Prethodno restaurirana, velika metalna vrata kolnog
ulaza u dvorac montirana su na izvornu poziciju. Na krov
je postavljeno deset krovnih lukarni, od kojih je jedna sauvana i restaurirana, a preostale izraene nove. Montirani
su i preostali metalni elementi: metalni sabirni lonci, nadstrenice na sjevernom i istonom proelju, vrata, ograde
stubita, prozorske reetke i unutarnja loita kamina.
Na zgradi Paviljona za goste 2011. godine potpuno su
zavreni opseni graevinski i instalaterski radovi te je
izdana uporabna dozvola. Obnovljena su sva proelja,
sanirano je kompletno krovite, na krovitima dilatacija
I i III izraene su krovne lukarne, lanterna i dimnjaci te
je izvedena nova stolarija prozora i vrata po uzoru na povijesnu. Uvedene su takoer nove vodovodne, elektrine
i strojarske instalacije, a sve prostorije dobile su nove
podove i parket.

Nastavak kataloke jedinice na sljedeoj stranici

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |182

Izvedeni su radovi na rekonstrukciji kamenih elemenata


dvaju stubita te dekoracijama s lanterne na dilataciji I,
kao i na kamenim dovratnicima na dilataciji III. Tvrtka
Ferrum, obrt za restauraciju proizvoda od metala izradila je

ograde stubita prema povijesnima te velike dekorativne


reetke nad vratima kolnog prolaza, ali i dekorativne
sabirne lonce za oborinske vode.
d. c.

Slika 1. Veliki dvor prije radova


Slika 2. Veliki dvor nakon radova na proelju
Slika 3. Grb na sjevernom proelju Velikog dvora prije radova
Slika 4. Grb na sjevernom proelju Velikog dvora nakon radova
Slika 5. Mramorna dvorana prije radova
Slika 6. Mramorna dvorana nakon radova
Slika 7. Stubite u Paviljonu za goste prije radova
Slika 8. Stubite u Paviljonu za goste nakon radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |183

Zadar
Crkva Sv. Krevana
Zidne slike
Srednji vijek
BROJ DOSJEA: 358/1, Zagreb, Radieva 26
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Program radova u 2011. na zidnim slikama u crkvi Sv. Krevana obuhvatio je konzervatorsko-restauratorske zahvate
u istonom dijelu sjeverne lae. Izvedeno je dokumentiranje zateenog stanja (fotografiranjem, izradom crtea
u mjerilu 1:20, uzimanjem uzoraka za laboratorijsku
analizu: pigmenata, buke, veziva i soli). Uklonjena je
neistoa s povrine oslika te stare i neprikladne bukane
zakrpe; takoer su uklonjeni ostaci vapnenih premaza i
Slika 1. Dokumentiranje zateenog stanja
Slika 2. Fotografiranje pod kosim svjetlom

inkrustacija s povrine zidnih slika, a prema potrebi je


uvren bukani sloj obrubljivanjem fragmenata zidnih
slika vapneno-pjeanom bukom. Tijek radova dokumentiran je fotografiranjem i unoenjem podataka u crtee te
voenjem dnevnika radova. Provedena su i laboratorijska
istraivanja.
i. s.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |184

Zadar
Nadbiskupija
Krunidba Bogorodice
Nepoznati autor, 18./19. st.
Ulje na platnu, 147 104 cm
BROJ DOSJEA: 1751/4, Bedemi zadarskih pobuna bb, Zadar
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Slika Krunidba Bogorodice pronaena je tijekom graevinskih radova u dvoritu zgrade Zadarske nadbiskupije. Dugi
je niz godina bila pohranjena u neprikladnim uvjetima,
uz oscilacije temperature i vlage. Bogorodica je prikazana
na stiliziranom prijestolju visokoga naslona. Na malim,
istaknutim postamentima, s obje Bogorodiine strane
nalaze se likovi arkanela Mihovila i Gabrijela. Dva anela
s krilima pridravaju krunu iznad Bogorodiine glave.
Bogorodica je zaogrnuta platem stiliziranih nabora koji
pada do podnoja prijestolja. Likovi su prikazani grubo
i neprecizno, to upuuje na nekvalitetan preslik. Slika
je dopremljena u radionicu bez podokvira, presavijena i
prekrivena debelim slojem povrinske prljavtine.
Nosilac gustoga tkanja i debljih nepravilnih niti sastavljen je od dva dijela i spojen debljim avom koji se
odraava na licu slike. Manja mehanika oteenja platna
bila su uoljiva na spoju s podokvirom, a vea mehanika
oteenja na objema stranama gornjeg dijela slike. Sva
oteenja platna odraavala su se na sloju preparacije
i boje. Tonirana kredno-tutkalna preparacija se osipala.
Preslik je bio izraen pastozno. Vidljivi su bili nedostaci
slikanog sloja u sitnim plohama u sredinjem dijelu slike,
na mjestima presavijanja te du spoja dijelova platna.
Slika je bila zalijepljena na daske podokvira i uvrena
avlima. Tijekom prijanjih intervencija bila je dublirana
na novo platno. Na mjestima oteenja bili su neadekvatni
stari umeci platna. Na mjestima oslabljenog spoja bile su
podbuhline, kao i na mjestu nalijeganja slike na poprenu letvicu. Uoavala se gusta mrea krakelira razliitih
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

dimenzija. Slika je u prijanjim intervencijama djelomino


oiena. Slikani sloj bio je prekriven potamnjelim lakom.
Konzervatorsko-restauratorski zahvat poeo je konsolidacijom nestabilnog slikanog sloja. Slika je izravnata
na toplinskom vakuumskom stolu. Izraeni su i umetnuti novi komadi platna. Pripremljeno je novo platno
za podlaganje i impregnirano tutkalom i Paraloidom
B-72. Uklonjen je av s poleine slike. Izraen je novi
podokvir. Postupak podlaganja novim platnom izveden
je na toplinskom vakuumskom stolu. Probno ienje i
sondiranje pojedinih dijelova slike izvedeno je kemijskim
i mehanikim putem. Provedene su i kemijske analize:
tankoslojna kromatografija TLC, stratigrafska analiza
mikropresjeka, mikroskopska i rendgenska fluorescentna
analiza pigmenata, tankoslojna kromatografija TLC, FTIR spektroskopija, mikrokemijska analiza te rendgensko
ispitivanje originalnog slikanog sloja. Uklanjanje preslika
bilo je iznimno zahtjevno zbog debljine preslika i osjetljive
prirode slikanog sloja. Provedeno je kemijskim sredstvima,
a ostaci preslika oieni su skalpelom. Tada su izvorni
dijelovi slike postali vidljivi. Donesena je odluka o djelominom zadravanju zadnjeg sloja preslika, a ostavljene
su i otvorene sonde prvog sloja preslika. Rubovi otvorenih
sondi precizno su obraeni, radi to jasnijeg razluivanja
slojeva. Izvedena je rekonstrukcija osnove. Retuiran
je zadnji sloj preslika, podslikavanjem gva bojama, a
zavrni retu izveden je lak bojama. Nakon retua slika
je premazana tankim slojem mat laka.
r. a.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |185

Zagreb
Kabinet grafike HAZU-a
1. Konjanika povorka I, Bernardino India, oko 1560. g., kombinirana tehnika, 30,5 45,5 cm
2. Venera u oblacima, Giambettino Cignaroli, 18. st., kombinirana tehnika, 34,6 25,4 cm
3. Sv. Kristofor, Louis Dorigny, 17./18. st., kombinirana tehnika, 41,7 27,4 cm
4. Obitelj kentaura, nepoznati veronski majstor (prema Sebastianu Ricciju), 18. st., crte sangvinom, 35,6 49,9 cm
5. Uznesenje Bogorodice, Giovanni Battista Buratto, 18. st., crte perom i smeom tintom, neznatno laviranje, 47,5
35 cm
6. Kompozicija, Oskar Herman, 1908. g., crvena kreda na papiru, 20,4 22,5 cm
7. Plakat za koncert Maje de Strozzi-Pei, Jozo Kljakovi, 1918./1919., litografija u boji, 88,5 125 cm
BROJ DOSJEA: 7797 (1), 7799 (2), 7798 (3), 7795 (4), 7796 (5), 7800 (6), 7801 (7), Zagreb, Ilica 44
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Konzervatorsko-restauratorski radovi na sedam umjetnina
iz fundusa Kabineta grafike HAZU-a podrazumijevao je
zahvate na djelima izvedenim u razliitim tehnikama:
od krede sangvine, smee i crne tinte te akvarela, do litografije u boji. Na umjetninama su bila prisutna sljedea
oteenja: povrinska neistoa, poutjeli i potamnjeni
papirni nositelj te mehanika oteenja u vidu raznih
poderotina, pregiba, nedostajuih dijelova i deformacija
papirnog nositelja. Na svim crteima zateene su manje
i vee mrlje nepoznatog porijekla te ostaci krep trake
(uglavnom uz gornju marginu).
Ovisno o zateenom stanju crtea i tehnici kojom je
izveden te stanju papirnih nositelja, primjenjivali su se
odgovarajui konzervatorsko-restauratorski postupci. Poetna faza radova na crteima i grafici obuhvatila je suho
ienje, odnosno otpraivanje lica i poleine kistom, a
po potrebi je upotrijebljeno i brisae sredstvo u prahu.
Provedene su probe topivosti tinte i pigmenta u doticaju
s vlagom. Zatim su uklonjene neodgovarajue podloge
na koje su pojedini crtei bili podlijepljeni (kartoni i
papiri). U sluaju crtea kredom O. Hermana, koji je bio
izrazito mehaniki oteen, odvajanje od zateene podloge
uslijedilo je nakon tretiranja poleine papirnog nositelja
Slika 1. Obitelj kentaura, prije radova
Slika 2. Obitelj kentaura, nakon radova

bugaicama navlaenima toplom destiliranom vodom,


s obzirom na to da je kao ljepilo bilo koriteno tutkalo.
Neutralizacija papirnih nositelja, kojom se materijal titi
od mogueg ponovnog djelovanja kiselina, izvedena je
na svim umjetninama na kojima je izmjerena kisela
pH-vrijednost. Tada su japanskim papirom konsolidirane
poderotine i pregibi na papirnim nositeljima te izraene
dopune nedostajuih dijelova. Deformacije papirnog
nositelja izravnate su dodatnim vlaenjem te izlaganjem
pritisku unutar hidrauline pree. Na pojedinim pozicijama izveden je minimalni retu da bi se uskladila cjelina.
Zahvati na plakatu za koncert Joze Kljakovia, izvedenom
u tehnici litografije u boji, iskljuivao je uobiajene konzervatorsko-restauratorskih zahvate zbog nestabilnosti
zlatne i plave boje koja je reagirala promjenom tona ve
pri najmanjem doticaju s vlagom. Na njemu je provedeno
viestruko suho ienje raznim brisaim sredstvima, a
neutralizacija je izvedena metodom Bookkeeper rasprivanjem magnezijeva oksida s poleine i na lice umjetnine.
Nakon zavretka konzervatorsko-restauratorskih radova,
umjetnine su zatiene u opremi za pohranu, izraenoj od
muzejskog, pH neutralnog kartona te predane vlasniku.
d. r.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |186

Zagreb
Hrvatski povijesni muzej
1. Ispunjenje prologa risanka, Vinko Pajali, 1919.1925. g., olovka, akvarel na papiru, 22,9 19 cm
2. Mapa U, dvije grafike, Marijan Detoni, 1941.1942. g., linorez, 29,7 21 cm
BROJ DOSJEA: 7805 (1), 7806 (2), Zagreb, Ilica 44
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
U prvoj polovici 2011. godine izvedeni su cjeloviti konzervatorsko-restauratorski radovi na tri umjetnine koje
pripadaju Likovnoj zbirci 20. stoljea Hrvatskoga povijesnog muzeja. Dvije grafike bile su prekrivene povrinskom neistoom, a papirni nosilac je poutio. Na licu i
na poleini po cijeloj povrini umjetnina bile su vidljive
mrlje razliitog porijekla: vodene mrlje, mrlje od masnoa
i sl. Prisutna su bila i mehanika oteenja: poderotine,
pregibi, manji nedostajui dijelovi izvornog papirnog
nosioca te manja povrinska oteenja grafikog slikanog
sloja. Konzervatorsko-restauratorski postupak zapoet je
na grafikama suhim ienjem, odnosno opraivanjem
lica i poleine posebnim kistom. Po potrebi je koriteno i
brisae sredstvo u prahu. Provedena je proba topivosti boje
kojom je potvrena njezina postojanost, stoga se pristupilo
mokrom ienju. Zatim je papirni nosilac neutraliziran.
Konsolidacija oteenja i izrada nadopuna na mjestima
na kojima nedostaju izvorni dijelovi papirnog nositelja
izvedena je japanskim papirom odgovarajue gramature,
boje i celuloznog ljepila. Deformacije papirnog nosioca
uravnoteene su vlaenjem i ravnanjem umjetnine. Na
Slika 1. Mapa U, prije radova
Slika 2. Mapa U, nakon radova

pojedinim pozicijama izveden je retu da bi se uskladila


cjelina. Nakon zavretka konzervatorsko-restauratorskih
radova, umjetnine su zatiene unutar opreme za pohranu
od beskiselinskog kartona.
Zateeno stanje risanke je dokumentirano. Uslijedilo je
mjerenje pH-vrijednosti papirnog nosioca i suho ienje.
Nakon razvezivanja uveza risanke, provedena je proba
topivosti boje koja je pokazala postojanost crtea; stoga
je ienje nastavljeno i mokrim postupkom, a potom
i neutralizacija. Listovi risanke parcijalno su ovlaeni i
izravnati u prei te konsolidirani na mjestima manjih
oteenja (poderotina). Na debljem je papiru konsolidacija
izvedena japanskim papirom odgovarajue gramature i
strukture te celuloznim ljepilom, a na tanjim papirima iz
risanke toplinskom peglom i toplinskim ljepilom, kako bi
se papir u to je mogue manjoj mjeri iskrivio. Na ovom
predmetu nije bilo potrebe za izvoenjem retua jer su
nove zone rekonstruiranog papira dobro uklopljene u
originalnu cjelinu. Risanka je uvezana i pohranjena u
kutiju od beskiselinskog kartona.
m. b. j.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |187

Zagreb
Hrvatski povijesni muzej
1. Marija Terezija Habsburg Lotringen, radionica Martina van Meytensa, 1750. g., ulje na platnu, 175,5 119 cm
2. Ex voto, nepoznati autor, 18. st., ulje na platnu, 189 136cm
BROJ DOSJEA: 7764 (1), 7841 (2), Zagreb, Zmajevac 8
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Slika prikazuje Mariju Tereziju odjevenu u blijedoplavu
haljinu ukraenu bogatim zlatnim vezom na prsima,
rukavima i suknji. Preko lijevog ramena i iza lea prebaen je bogato nabrani raskoni plat od zlatnog brokata s
crvenom podstavom. U desnoj ispruenoj ruci dri ezlo,
a lijevom pokazuje na stoli gdje se na crvenom jastuku
nalaze tri krune: nadvojvodska, eka i ugarska. U pozadini
je bogato nabrana zelena draperija te stabla i nebo. Unato
natpisu na poleini: Marija Terezija/kraljica 1740.1780./
slikao Martin de Meytens, Marijana Schneider smatra da
je portret djelo slikareve radionice.
Slika je prethodno bila restaurirana 1923. godine. Nosilac slike je laneno platno tkano iz jednog komada i
dublirano drugim platnom od istog materijala tutkalnokrobnim ljepilom. Slika je avlima bila privrena na
drveni podokvir; bez ukrasnog okvira. Nosilac slike, laneno
platno, bilo je blago oputeno i valovito, a povrina slike
prekrivena debelim slojem poutjelog laka i prljavtine.
Boja i preparacija bili su stabilni. Slikani sloj dobro je
sauvan, premda je na nekim povrinama stanjen. To je
osobito vidljivo na gornjem dijelu slike s prikazom neba
i empresa. Na suknji i vezu djelomino je nedostajala
izvorna boja. Na vie mjesta (npr. na licu) nalazile su se
zakrpe iz prijanjih restauratorskih intervencija, koje su
se iskrivile i odvojile od platna. Provedena istraivanja
pokazala su postojanost preslika na velikim povrinama.
Nakon skidanja slike s drvenog podokvira dublirno je

platno runo uklonjeno. Oiena je poleina slike od


praine i mehaniki su uklonjeni ostaci tutkala. Zatim su
na licu slike razliitim otapalima uklonjeni lak i preslici,
a potom i stare zakrpe. Oteenja u sloju preparacije su
rekonstruirana i umetnute su nove zakrpe, na koje je
takoer nanesena preparacija. Slika je dublirana novim
sintetskim platnom i izravnata na vakuumskom stolu.
Retu je izveden gva bojama. Slika je zavrno lakirana
kombinacijom sjajnog i mat laka.
Slika Ex voto u piramidalnoj kompoziciji prikazuje svetoga Mateja te svetu Katarinu i Mariju Magdalenu. Zbog
veih lakuna, likovna forma nije itljiva u svim detaljima.
U prvom je planu sjedea figura sv. Marije Magdalene.
Glavu prislanja na raspelo koje dri u lijevoj ruci, dok u
desnoj ruci dri bi i jedan neprepoznatljiv predmet. Na
stijeni ispred nje nalazi se lubanja s kostima i alabasterna posuda. Pokraj svetice stoji sv. Katarina, odjevena u
raskonu haljinu. U kosu su joj upletene niske bisera,
desnicom pridrava dugi ma, a uz noge joj je smjeten
kota s otricama. Iznad njih sjedi sv. Matej, apostol i
pisac Evanelja, koji je prikazan s knjigom na koljenima
i anelom pokraj sebe. U pozadini se nazire grad i nebo.
U donjem lijevom kutu je djelomino itljiv natpis iz kojeg
se vidi da je rije o zavjetnoj slici koja je bila restaurirana
poetkom 19. stoljea.
Na slici nedostaje oko polovica boje i podloge. U donjem dijelu nalazile su se poderotine u irokom pojasu

Nastavak kataloke jedinice na sljedeoj stranici

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |188

te nekoliko perforacija; nedostajale su podloga i boja, a


postojei slojevi bili su nestabilni. Nosilac slike je laneno platno grubog tkanja, sastavljeno od dva komada, s
vertikalnim avom. Slika je u prethodnoj intervenciji
bila podloena drugim pamunim platnom te napeta i
avliima privrena na drveni podokvir. Rubovi izvornog
platna krai su od podstavnog. Osnova je obojena crvenim
bolus pigmentom. Slikani sloj zateen je suh, ukruen i
smeuran. Na slici nije bilo preslika.
S obzirom na zateena oteenja, provedeni je postupak bio usmjeren na konzerviranje slike: zaustavljanje
procesa otpadanja boje i preparacije s nosioca, sanaciju

deformacije platna i uklanjanje neistoa i praine. Da bi


se sprijeilo odvajanje slikanog sloja od nosioca platna,
pristupilo se konsolidiranju lica i poleine te je platno
izravnato na vakuumskom stolu. Na poleini dublirnog
platna uklonjen je sloj neistoe i lice slike oieno je
od praine. Nedostajui dijelovi slike rekonstruirani su
intarzijama jednake teksture te tonirani. Spoj platna je
saniran i platno je napeto na stari podokvir. Zbog izrazitog
nedostatka podloge i boje te velikih oteenja, nedostajui
slojevi slike nisu rekonstruirani.
m. h., m. w. z.

Slika 1. Marija Terezija Habsburg Lotringen, detalj tijekom radova


Slika 2. Marija Terezija Habsburg Lotringen, nakon radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |189

Zagreb
Hrvatski povijesni muzej
1. Sv. Virgilije, nepoznati autor, 19. st., ulje na platnu, 55,5 41,9 cm
2. Sveti Rupert, nepoznati autor, 19. st., ulje na platnu, 55,5 43 cm
3. Joseph Galliuff, nepoznati autor, 19. st., ulje na platnu, 44,5 5 cm i ulje na papiru, 68,2 52,2 cm
4. Majka Boja, nepoznati autor, 19. st., ulje na platnu, 63,5 44,5 cm
5. Majka Boja, nepoznati autor, 19. st., ulje na platnu, 57 34 cm
6. Sveti Juraj ubija zmaja, nepoznati autor, 19. st., ulje na platnu, 64,8 59 cm
BROJ DOSJEA: 7792 (1), 7791 (2), 7790 (3), 7787 (4), 7789 (5), 7793 (6), Zagreb, Mislavova 18
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Dvije slike preuzete iz Hrvatskog povijesnog muzeja pod
nazivom Sveti biskup (Inv. br. HPM 8866 i HPM 8867),
preciznije su identificirane kao sv. Rupert i sv. Virgilije,
salzburki biskupi i zatitnici grada. Natpis Sv. Rupert na
podokviru slike te prikaz posude za uvanje soli u donjem
lijevom kutu slike otkrili su pravi biskupov identitet. Uz
sv. Ruperta obino se prikazuje sv. Virgilije, iji je atribut
maketa salzburke katedrale kojoj je postavio temelje u 8.
stoljeu. Biskup s drugog portreta oslanja se na maketu
crkve u donjem desnom kutu slike, to ide u prilog novoj
identifikaciji.
Josip Galjuf (Joseph Galliuff ) je bio zagrebaki biskup
od 1772. do 1786. godine. Portretno poprsje naslikano na
tamnoj pozadini prikazuje ga u starijoj ivotnoj dobi. Na
bijeloj perici nosi crvenu kalotu, a odjeven je u tamnocrveni mocet. Oko vrata visi mu dvostruki zlatni lanac s
kriem. U gornjem lijevom kutu nalazi se grb ukraen
biskupskom mitrom i tapom koji je naknadno dodan.
Naime, portret je naknadno proiren tako to je sredinji
dio slike, naslikan tehnikom ulja na platnu, umetnut u
okvir na koji je kairan papir. Na papiru su doslikani dijelovi portreta (dio poprsja s ogrlicom, dio grba i pozadina).

Portret je kupljen od Ljudevita Galliuffa 1900., a bio je


restauriran 1923. godine.
Dvije ikone Majke Boje gotovo su identine. Ikona
(7788) bila je u izrazito loem stanju. Na poleini ikone (7789) naen je peat s natpisom S.THOMAM SIG:
ECCL(ESI)E D: Obje pripadaju tipu Djevice Hodigitrije.
Za taj tip ikone Bogorodice karakteristino je da Majka
uvijek dri Dijete na lijevoj ruci, dok desnicom pokazuje
na njega kao da eli rei Evo puta. Dijete dri svitak (ili
knjigu) u lijevoj ruci. Uz propisanu impostaciju zajedniku
svim Bogorodicama Hodigitrijama, moemo dodati da
Bogorodica ima romboidnu kopu ukraenu dragim kamenjem iznad prsa te da su Bogorodica i Dijete okrunjeni.
Sasvim pri vrhu (lijevo i desno od Bogorodiine krune)
upisana je grka ligatura , kratica od
( ), to znai Mati Boja (Boga). Navedene
znaajke karakteriziraju i ikonu Bogorodice Hodigitrije
iz crkve Sv. Spiridona u Peroju koja je takoer datirana
na poetak 19. stoljea. Zoraida Demori Stanii smatra
da je taj tip Hodigitrije izveden iz rimske ikone Madonna
della Strada.
Slika Sv. Juraj ubija zmaja prikazuje sveca na konju
dok zabija koplje u zmajeve ralje. U pozadini je kraljevna

Nastavak kataloke jedinice na sljedeoj stranici

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |190

sklopljenih ruku. Na podokviru je djelomino itljiv natpis


olovkom Georg Simoni.
U sklopu viegodinjeg rada na obnovi umjetnina iz fundusa muzeja, tijekom 2011. godine provedeni su cjeloviti
konzervatorsko-restauratorski zahvati na svih est slika.
Na slikama Sveti Virgilije i Sveti Rupert, nakon konsolidacije provedene su probe topivosti i analize, koje su
pokazale da je na objema slikama dolo do kemijskih
promjena na slikanom sloju, koje su se manifestirale u
vidu mnotva udubljenih tokica. Slike na tim mjestima
izgledaju kao da su poprskane i nagrizene kiselinom.
Uklonjene su povrinske naslage neistoe i potamnjelog
laka. Nakon rekonstrukcije nosioca, slike su ravnane i
dublirane na toplinskom stolu. Rekonstrukcija slikanog
sloja raena je akvarelom i smolnim bojama, a slike su
na kraju lakirane.
Na portretu Josepha Galliuffa provedeni su testovi topivosti sloja neistoe, laka i boje na razliite solvente. Pritom
je na slici otkriven i stariji slikani sloj koji daje naslutiti
da je izmijenjena linija pada zlatnoga lanca prilikom
prilagoavanja portreta oslikanom okviru, odnosno da
je taj okvir prije dopunjavao i uokvirivao neki drugi portret. Uklonjene su povrinske naslage neistoe i slika je
demontirana. Saniran je spoj slike na platnu s oslikanim
okvirom, pa su podokvir slike i oslikani okvir privreni
i s poleine. Slika je lakirana i izveden je zavrni retu.
Slika Majka Boja bila je u vrlo loem stanju: na rijetkom i rasuenom platnu nalazilo se nekoliko velikih
perforacija i poderotina, a vrlo tanka i rasuena preparacija otpala je zajedno sa slikanim slojem na mnogim
mjestima. Pogotovo je oteena bila zlatna pozadina s
reljefnim ornamentom u gornjem dijelu, od koje su ostali
samo fragmenti. Lak je izrazito i nejednoliko potamnio,
a slikani sloj nepovratno alterirao. Slika je konsolidirana i izravnata restauratorskom peglicom. Uklonjene su
Slika 1. Joseph Galliuff, prije radova
Slika 2. Joseph Galliuff, nakon radova
Slika 3. Majka Boja, prije radova
Slika 4. Majka Boja, nakon radova

povrinske naslage neistoe i potamnjelog laka. Rekonstrukcija nosioca raena je tehnikom spajanja nit na
nit. Rekonstrukcija sloja preparacije bila je opsena i
ukljuila je i reljefno oblikovanje nedostajuih dijelova
ligatura u gornjem lijevom i gornjem desnom kutu. Slika
je zbog krtosti izvornog nosioca dublirana na novo platno
i napeta na novi podokvir. Rekonstrukcija slikanog sloja
izvedena je akvarelom i restauratorskim smolnim bojama.
Na mjestima gdje je nedostajala zlatna pozadina nanesen
je lokalni ton na koji su pointilistiki nanoeni tamniji
tonovi. Rekonstrukcija je uklopljena u sauvani izvornik,
a istovremeno se od njega jasno razlikuje. Nanesen je
zavrni sloj laka.
Na drugoj slici Majke Boje obavljena je konsolidacija
slikanog sloja i provedeni su testovi topivosti. Restauratorskom peglicom i opteavanjem hladnim utezima
slika je izravnata i fiksirani su njezini slojevi. Potom su
uklonjene povrinske naslage neistoe i potamnjelog laka.
Poderotina u sredinjem gornjem dijelu slike zatvorena
je tehnikom spajanja niti. Spojevi su dodatno fiksirani
japanskim papirom i vezivom Beva sa stranje strane. S
izuzetkom spomenute poderotine, platneni nosilac bio
je u dosta dobrom stanju te su slici, umjesto dubliranja,
dodavanjem traka novoga platna (strip-lining) samo proireni rubovi. Sauvan je i votani ig na poleini slike.
Akvarelom i mastiks bojama izvedena je rekonstrukcija
slikanog sloja i slika je zavrno lakirana.
Slika Sveti Juraj ubija zmaja je konsolidirana; napravljeni
su testovi topivosti te su s tankog slikanog sloja uklonjene povrinske naslage i potamnjeli lak. Na mjestima
perforacija nosilac je rekonstruiran i slika je dublirana
novim platnom. Rekonstrukcija slikanog sloja raena je
akvarelom, a nakon lakiranja i smolnim bojama.
m. v., m. w. z.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |191

Zagreb
Muzej suvremene umjetnosti
1. Kentaur, Antun Motika, 1954. g., ugljen na papiru, 52,8 70 cm
2. Vrpce, Antun Motika, ugljen na papiru, 51,8 77 cm
3. Trideset i est njezinih uda ena s aom, Antun Motika, ugljen na papiru, 78 54,3 cm
4. Akt nacrt za keramiku, Antun Motika, ugljen na papiru, 56,4 43,2 cm
5. Studija glave, Antun Motika, ugljen na papiru, 63,2 47,2 cm
6. Kleopatra, Antun Motika, 1962. g., ugljen na papiru, 63,4 43 cm
7. Akt u interijeru, Antun Motika, ugljen na papiru, 59,5 42 cm
8. Stilizirani dio akta, Antun Motika, ugljen na papiru, 63,1 50,8 cm
9. Bik, Antun Motika, ugljen na papiru, 53,6 5,5 cm
10. Cvijee, Antun Motika, 1955. g., ugljen na papiru, 78 51,5 cm
11. Trideset i est njezinih uda, Antun Motika, ugljen na papiru, 58,5 76 cm
12. Akt u interijeru, Antun Motika, ugljen na papiru, 71,5 51 cm
13. ena u interijeru, Antun Motika, 1954. g., ugljen na papiru, 69 32,7 cm
14. Kompozicija u crvenom, Antun Motika, 1957. g., ulje na papiru, 99 69,5 cm
BROJ DOSJEA: 7822 (1), 7823 (2),7824 (3), 7825 (4), 7826 (5), 7827 (6), 7828 (7), 7829 (8), 7830 (9), 7831 (10), 7832
(11), 7833 (12), 7834 (13), 7835 (14), Zagreb, Ilica 44
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Nakon fotografiranja zateenog stanja svih crtea te mjerenja pH-vrijednosti, povrinska neistoa uklonjena je
suhim postupkom, gumicom u prahu. Kod crtea koji su
izvedeni tehnikom ugljena na papiru izvedeni su sljedei
zahvati: s poleine crtea blagim vlaenjem destiliranom
vodom uklonjene su samoljepljive trake. Poderotine i
pregibi papirnog nosioca ojaani su japanskim papirom
manje gramature i podlijepljeni 4%-tnim celuloznim
ljepilom. Nedostajue zone originalnog papirnog nosioca
rekonstruirane su japanskim papirom slinim po boji i
gramaturi. Smee mrlje na svim crteima djelomino su
oiene otopinom alkohola u vodi (1:1) na usisnom stolu.
Crtei su vlaeni i pod pritiskom izravnati. Uslijedio je
reverzibilni postupak retua suhim pastelom. Neutralizacija crtea izvedena je sprejem Bookkeeper, tj. otopinom
Slika 1. Bik, prije radova
Slika 2. Bik, nakon radova

magnezijeva oksida koja omoguava neutralizaciju crtea


osjetljivih na vodu.
Kompozicija u crvenom jedina je od etrnaest odabranih
umjetnina izvedena uljem na papiru. Nakon fotografiranja
zateenog stanja umjetnine i izmjerene pH-vrijednosti,
umjetnina je paljivo odvojena od drvenog podokvira na
koji je bila privrena samo jo gornjim rubom. Izvedeno
je suho ienje lica i poleine. Viak ljepila s poleine
kojim je umjetnina bila privrena na drveni podokvir
potpuno je uklonjen bugaicama, mlakom destiliranom
vodom. Umjetnina je vlaena i stavljena pod pritisak da se
izravna. Crte je takoer neutraliziran sprejem Bookkeeper.
Sve umjetnine pohranjene su u opremu od beskiselinskog
kartona sa zatitnom folijom.
m. b. j.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |192

Zagreb
Riznica katedrale Uznesenja Blaene Djevice Marije
1. ipka inv. br. T314, nepoznati autor, 1682. g., laneno platno, pozlaene niti, laneni konci, 300 46 cm
2. ipka inv. br. T319, nepoznati autor, 1720. g., laneno platno, pozlaene niti, svileni i laneni konci, 320 66 cm
3. ipka/oltarnik inv. br. T332, nepoznati autor, 1727. g., laneno platno, pozlaene niti, svileni i laneni konci, 194
94 cm
Broj dosjea: 7738, Zagreb, Ilica 44
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
ipka inv. br. T314 najstarija je ipka u Riznici zagrebake katedrale i nekada je bila dio albe biskupa Martina
Borkovia. Pripisana je lepoglavskoj radionici. Na finom
bijelom platnu izveden je vez posrebrenim nitima, tvorei
dva cvjetna motiva koji se izmjenjuju, a na sredini prednjeg dijela navezen je biskupski grb biskupa Borkovia
i Mikulia. Iznad grba izvezeni su inicijali A.I.L.B.M., a
ispod godina 1682. Na gornjem rubu priivena je ipka
irine 19 cm s neprekinutim nizom cvjetova iroke ake
i s po jednim listom sa svake strane. Na donjem rubu
priivena je zaobljena ipka irine 13 cm, a ukraena je
motivom unutarnjeg dijela prerezane polovice jabuke s
vijugavim prikazom jezgre i ilice ploda. ipka inv. br.
T314 primjer je milanske ipke ili ipke raene po uzoru
na milanske predloke.
ipka inv. br. T319 nekada je takoer bila dio albe. Na
finom bijelom platnu izveden je vez be svilenim i posrebrenim nitima s biljnim motivima, u dva reda: gornji dio
s razvijenim uholikim rokoko viticama i donji dio s nizom
polukrunih, vijugavih, zatvorenih vitica, sve od cvijea i
lia, podsjeajui oblikom na rokoko kartue. Na dnu je
priivena ipka irine 8 cm s polukrunim zavretkom
unutar kojih su razliiti cvjetovi. Vez te ipke moe se
smatrati vrlo ranim primjerom rokoko stila, a pokazuje
karakteristike flamanske ipke.

ipka/oltarnik inv. br. T332 darovan je biskupu Jurju


Branjugu, a po svemu sudei dolazi iz belgijskog gradia
Valenciennesa. Izraen je od finoga platna. Na njemu su
svilenim be i posrebrenim nitima navezena u redovima
dva motiva koji se izmjenjuju: cvjetna kitica i grb. U dnu
desnog ueg ruba oltarnika posrebrenim nitima izvezeni
su inicijali biskupa Jurja Branjuga, I.C.R.D.D.G.B.E.Z.1727
(Inclito Reverendo Domino Domino Georgio Branyug
Episcopo Zagrabiensi 1727. U prijevodu: Znamenitom
potovanom gospodinu Jurju Branjugu zagrebakom
biskupu 1727.) Oba ua ruba imaju priivenu ipku irine
8 cm s motivom listia i srca.
Sva tri komada ipke bila su pohranjena u drvenom
ladiaru Riznice katedrale, to je, uz nain odravanja
pranjem, tirkanjem i peglanjem, loe utjecalo na stanje
umjetnina. ipka inv. br. T314 bila je u najboljem stanju
ouvanosti. Fino je platno bilo kompaktno s neznatnim
brojem sitnih otvora. Vez posrebrenim nitima bio je
potpuno ouvan, s manjim brojem niti odvojenih od
podloge. Obje ipkane trake imale su manji broj otvora,
jedino su se na donjoj ipki mogli zamijetiti manje ili
vie iskrzani rubovi. Gornji je rub bio priiven ujedno po
pola za potrebe prijanjih izlaganja ipke. Tom prigodom
nainjena su i dva velika nabora na predmetu. Na ipki
inv. br. T319 nije bilo veih neistoa, ali je bio zamjetan

Nastavak kataloke jedinice na sljedeoj stranici

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |193

velik broj neprimjerenih intervencija te velika oteenja


veza svilenim i posrebrenim nitima: dijelovi veza su
nedostajali, a mnotvo preostalih niti bilo je odvojeno od
podloge. ipkana je traka bila oteena, s nekoliko sitnih
otvora po povrini i s prilino iskrzanim donjim rubom,
s nekoliko veih oteenja (nedostali su dijelovi ipkanog
polja). Platno ipke/oltarnika inv. br. T332 manje je ili vie
poutjelo po cijeloj povrini, a naroito su bile vidljive promjene na lijevom uem kraju. Vez je bio ouvan otprilike
40%, a mnogo preostalih posrebrenih niti bilo je odvojeno
od podloge. Na lanenom platnu nalazio se prilian broj
sitnih otvora. Na oba ua kraja oltarnika bila su vidljiva
znatna oteenja ipkanih traka: nedostajui dijelovi na
krajevima i vei ili manji otvori po povrini.
Tijekom 2011. godine izvedeni su konzervatorsko-restauratorski radovi na svim predmetima, koji su fotografirani
prije, tijekom i nakon radova. Grafiki su dokumentirana
sva oteenja i mrlje te konstrukcija predmeta. ProvedeSlika 1. ipka inv. br. T314, prije radova
Slika 2. ipka inv. br. T314, nakon radova

na je identifikacija svih materijala. Analiziran je nain


izrade traka, resa i tkanina te zateeni povijesni slojevi
na predmetima. Tijekom izvoenja cjelovitog konzervatorsko-restauratorskog zahvata zadrane su sve povijesne
intervencije koje nisu ugroavale predmete. Neistoe su
uklonjene suhim postupkom, usisavanjem preko zatitne
mreice i mjestimino mokrim postupkom. Sva oteenja
izvornih tkanina podloena su odgovarajuim tkaninama i
konzervirana ivanjem tankim svilenim koncima. Oteenja ipki i veza konzervirana su ivanjem tankim svilenim
koncima. Vlaenje predmeta izvedeno je mjestimino
maglicom vodene pare i dodatno u zatvorenom sistemu
bugaice, Sympatex membrane i Melinex folije. Ravnanje
nakon vlaenja provedeno je optereenjem staklenim
utezima. Svaka ipka je zavrno pohranjena u kutiju od
beskiselinskog kartona i vraena vlasniku.
s. l. v., m. b.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |194

Zagreb
Strossmayerova galerija starih majstora HAZU-a
1. Mater dolorosa, kopija prema Tizianu, 16. st., ulje na platnu kairano na dasku, 49,9 43,7 cm
2. Sv. Franjo Asiki, Lorenzo di Bicci, 14./15. st., tempera, pozlata na dasci, 62,5 26,8 cm
BROJ DOSJEA: 1895 (1), 7787 (2), Zagreb, Zmajevac 8
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Struna suradnja Hrvatskog restauratorskog zavoda i Strossmayerove galerije na preventivnoj zatiti, konzerviranju
i restauriranju slika iz fundusa Galerije traje ve dugi niz
godina. Zajednika skrb o zatiti tog vrijednog fundusa
Galerije starih majstora realizira se i sustavnim praenjem mikroklime u izlobenim dvoranama te kontrolom
uvjeta pohrane umjetnina u depou galerije. Tijekom 2011.
godine u sklopu programa redovite djelatnosti Zavoda
restaurirane su dvije slike. Sliku Mater dolorosa, kopiju
prema Tizianu, rad nepoznatog autora iz 16. stoljea, J. J.
Strossmayer 1883. godine daruje Galeriji. Kristova majka
prikazana je u molitvi i tuzi kao samostalan lik i predstavlja alegoriju Raspea. U upnoj crkvi u Velom Loinju
nalazi se jo jedna alosna Bogorodica, koju poput ove
zagrebake, struka odreuje kao kopiju prema Tizianu,
istiui njihovu slikarsku vrsnou i povijesnu vrijednost
(usp. S. Cvetni, Kopije izgubljene Tizianove Bogorodice
alosne u Zagrebu i Velom Loinju, Radovi IPU 19/1995.).
Djelo firentinskog slikara Lorenza di Biccija Sv. Franjo
Asiki dio je ostavtine Dragutina Plamenca darovane
Galeriji 1986. godine.
Slika Mater dolorosa izvedena je u tehnici ulja na platnu kairanog na drvenu dasku debljine oko 1 cm. Osim
prisutnih manjih mehanikih oteenja na licu slike,
zateena je u dobrom stanju ouvanosti. Da je slika nastala na sekundarno upotrijebljenom platnu, potvreno
je tijekom istraivakih radova sondiranja slikanog sloja
i RTG snimanja. Postao je vidljiv djelomino izveden
enski portret ispod lika Bogorodice. Nakon uklanjanja

starog laka i promijenjenih retua s lica slike (Ferdo Goglia 1920./21.), manja su mehanika oteenja zapunjena
celuloznim kitom. Obraena tekstura zakita tonski je
podloena temperom te zavrno retuirana lazurama.
Slika Sv. Franjo Asiki izvedena je u tehnici tempere i
pozlate na dasci. Tijekom prethodne intervencije drveni je
nosilac, izraen od drva topole, istanjen na 1 cm debljine.
U svrhu poveanja formata slike, uz donji je rub dodana
drvena letvica. Nosilac je tada impregniran voskom, to
je dovelo do tamnjenja preparacije, a uljane boje retua
nanesene na temperu dale su slici izrazito zagasit izgled.
Pozlaena pozadina sveeva lika zateena je u dobrom
stanju, osim uz rubove slike, gdje mjestimino nedostaje
zajedno s podlogom. Nakon uklanjanja laka i promijenjenih retua, oteenja u sloju boje, podloge i pozlate zapunjena su celuloznim kitom. Uklanjanje voska s poleine
izvedeno je nakon to se lice slike zatitilo japanskim
papirom. Tada je uklonjena i drvena letvica uz donji rub
slike, a uljepljivanjem tankih umetaka furnira sanirana
je pukotina u nosiocu koja se protezala po sredini daske
(od donjeg ruba slike do polovice). Nakon uklanjanja
zatite s lica slike, zakiti su tonski podloeni temperom,
a oteenja u pozlati podloena su bolusom i retuirana
zlatom u prahu. Oteenja u slikanom sloju zavrno su
retuirana lazurama. Da bi se osigurali povoljni mikroklimatski uvjeti in situ, slika je montirana u mikroklimatsku
vitrinu izraenu u Zavodu.
i. .

Slika 1. Mater dolorosa, RTG snimka otkriva enski lik u profilu ispod lika Bogorodice
Slika 2. Mater dolorosa, nakon radova
Slika 3. Sv. Franjo Asiki, prije radova
Slika 4. Sv. Franjo Asiki, nakon radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |195

Zagreb
Umjetniki paviljon
1. Plakat za izlobu, Zlatko ulenti, 1954. g., tempera na papiru, 70 100 cm
2. Plakat za izlobu slika, Boidar Prodanovi, 1960. g., tempera na papiru, 66 88 cm
BROJ DOSJEA: 7803 (1), 7804 (2), Zagreb, Ilica 44
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Nakon fotografskog dokumentiranja zateenog stanja i
mjerenja pH-vrijednosti papirnog nositelja, plakati su s
lica i poleine oieni gumicom na bazi vinila koja se
upotrebljava u ienju osjetljivih povrina. Nepostojani
slikani sloj obaju plakata konsolidiran je podljepljivanjem
otopinom alkohola, destilirane vode i ljepila Tylose MH 300
u omjeru 2:2:1. Nedostajui dio papirnog nositelja plakata
B. Prodanovia rekonstruiran je novim japanskim papirom
(istovjetnim boji i strukturi originala). Pregibi i poderotine
Slika 1. Plakat za izlobu, Zlatko ulenti, prije radova
Slika 2. Plakat za izlobu, Zlatko ulenti, nakon radova

nositelja ojaani su lijepljenjem tanjeg japanskog papira


4%-tnim celuloznim ljepilom na poleinu. Plakati su
ovlaeni i pod pritiskom izravnati. Zbog nestabilnosti
slikanog sloja, neutralizacija crtea izvedena je sprejem
Bookkeeper, tj. otopinom magnezijeva oksida. Retu je
izveden u tehnici suhim pastelnim bojama. Plakati su
pohranjeni u odgovarajuu opremu od beskiselinskog
kartona sa zatitnom folijom.
m. b. j.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |196

Zavrje
Sv. Kri
Prapovijest/antika/srednji vijek
BROJ DOSJEA: 2159, Svetvinenat, Jurii 7
PROGRAM PREMA UGOVORU S ISTARSKIM VODOVODOM d.o.o.
Arheolokim nadzorom i zatitnim arheolokim istraivanjima na lokalitetu Sv. Kri kod Zavrja u opini Gronjan provedenim tijekom ljeta 2011. godine, dobiven je
niz podataka o ivotu na tom prapovijesnom, antikom i
srednjovjekovnom lokalitetu. Istraeno je 58 m.
Nadzorom je obuhvaen dio na kojem su se obavljali
zemljani i graevinski radovi na postavljanju cijevi za
gradnju vodovodnog ogranka irkoti. Istraene su dvije
sonde dimenzija 5 5 m (ukupno 50 m). Iskopavanjima
je potvreno da slojevi u sondama 3 i 4 obiluju prapovijesnim materijalom i ostacima stambene arhitekture.
Prije svega, to se odnosi na keramiki materijal pronaen
u slojevima, ali i u zatvorenim cjelinama, poput jama.
Jame, s veinom ostalih stratigrafskih jedinica, pripadaju
mlaim fazama bronanog doba Istre, odnosno kasnom
bronanom dobu. ini se da je posebno intezivan ivot
u bronanodobnom Sv. Kriu bio upravo od 13. do 10. st.
pr. Kr. Uz keramiki materijal koji pripada razliitim
tipovima posuda (zdjele, lonci, pithosi) i razliito je
ukraen (urezivanje, inkrustracija, plastine bradavice,
rebra, potkove, otisci prstiju), pronaeni su i obraeni
kotani nalazi (probuena kost, kotana perla, obraeni
rog), kremeni (v strelica, opsidijansko sjeivo) i kameni
materijal (kamene sjekire) te manji broj morskih koljaka i tek dva bronana ulomka (karika). Nekoliko nalaza
iz jednog tankog sloja (opsidijansko sjeivo, kremen,
Slika 1. Sv. Kri, kremena strelica
Slika 2. Sv. Kri, posuda s epolikom rukom prije

kamena sjekira) ukazuju na to da je ivota bilo i tijekom


neolitika. Pronaen je i sloj prepun tegula i ostataka amfora koji se datiraju u 1. i 2. stoljee. Razdoblje srednjeg
vijeka zastupljeno je nalazima grube keramike iz 10. do
12. stoljea, a i sam toponim ukazuje na to da je na tom
mjestu postojala crkva posveena Sv. Kriu. Kontinuitet
ivota, uz povremene prekide, od gotovo sedam tisua
godina, na Sv. Kriu prestaje kad je taj poloaj napustila
manja zajednica u 16. st., na to ukazuju dokumenti koji
se uvaju u arhivu u Trstu.
S obzirom na pronaene nalaze, potvreno je postojanje
manjeg neolitikog privremenog ili povremenog boravita
te bronanodobnog gradinskog naselja na uzvisini Sv.
Kria (ostaci stambenih objekata s popratnim pokretnim
materijalom). Antiki sloj, kao i nalaz epigrafskog spomenika, pokazuju da je u antici uzvisina Sv. Kria intenzivno
koritena u vojne ili u civilne svrhe. Povremeno ili stalno
koritenje lokaliteta tijekom kasnijeg razdoblja srednjeg
vijeka potvruju nalazi keramike te ostaci arhitekture, kao
i sam toponim Sv. Kri. ivot se na vrhu naselja naputa
u 16. st. te se nastavlja u podnoju brda (dananji irkoti),
o emu govore dokumenti iz arhiva u Trstu. Brojnost
pokretnog materijala zajedno s ostacima arhitekture pokazuje bogatstvo i vanost toga vieslojnog nalazita koji
je najvia i najdominantnija kota u iroj okolici.
t. pe.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |197

Zrin
Crkva Sv. Marije Magdalene
Poetak 16. st.
BROJ DOSJEA: 1190, Zagreb, Ilica 44
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Izvedeni su radovi na sjevernom i junom zidu broda
uz trijumfalni luk. Na junom je zidu prezidan parapet
prozora i zazidan recentni prozor, a rekonstruiran je iznad
njega izvorni okulus (nia i kameni okvir). Na sjevernom
Slika 1. Pogled na sjeverni prozor broda nakon radova 2011.

zidu izvedeno je prezidavanje od temelja te ugraen novoklesani okvir bifore s restauriranim izvornim mreitem.
d. ml.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |198

Zrinski Topolovac
Crkva Svetog Mihaela
Glavni oltar sv. Mihaela
Nepoznati autor, 18. st.
Drvo, rezbareno, polikromirano, pozlaeno, 270 640 cm
BROJ DOSJEA: 5119, Zagreb, Zmajevac 8
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Glavni oltar crkve Sv. Mihaela atektonskog je tipa. Figura sveca zatitnika smjetena je u sredinjoj nii iznad
tabernakula koji je postavljen na zidanu menzu. Na predeli su dvije skulpture: lijevo od sredinje nie nalazi se
skulptura arkanela Gabrijela, a desno arkanela Rafaela.
Skulpture biskupa, sv. Martina i sv. Blaa, postavljene su
desno i lijevo na vanjskim postoljima predele. Zaobljene,
marmorizirane plohe tabernakula dekorirane su etirima
pozlaenim volutnim pilastrima i lisnatim ornamentom.
Vrata tabernakula su pozlaena, a na vrhu je tabernakul
zakljuen istaknutim profiliranim greem.
Sredinji dio oltara rube dvije snane izduljene volute.
Na donji volutni zavoj oslanja se razlistana akantova grana koja dopire do gornjeg volutnog zavoja. Bone strane
gornje zone oltara takoer dekorira akantova grana, ali manjih dimenzija. Na obratima voluta sjede aneli. Marijin
monogram nalazi se iznad sredinje nie. Oltar zakljuuje
scena krunjenja Bogorodice smjetene meu oblacima.
Slika 1. Prije radova
Slika 2. Nakon radova

Tijekom 1991. godine sve su skulpture s glavnog oltara


demontirane te pohranjene u depo Zavoda, dok je oltarna arhitektura ostala u crkvi. Tada su na skulpturama
izvedeni cjeloviti konzervatorsko-restauartorski radovi.
Od 1997. do 1998. godine izvedeni su radovi preventivne
zatite na devet skulptura koje su potom vraene na oltar.
Konzervatorsko-restauratorski radovi na dvije dekorativne
akantove grane, vitica s atike, skulpturi arkanela Mihaela i tabernakulu izvoeni su od 2001. do 2008. godine.
Zbog statike ugroenosti atike oltara, s radovima na atici
poelo se sljedee godine. Radovi su zavreni 2011. godine,
kao i radovi na elementima oblaka, skulpturama s atike,
volutnim viticama i sredinjoj daanoj ploi. Tijekom
2012. godine restaurirana je uokvirena sredinja nia te
su izvedeni radovi preventivne zatite na est skulptura.
s. h.

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |199

Zvonimirovo
Veliko polje keramiki, metalni i stakleni arheoloki nalazi
Prapovijest
BROJ DOSJEA: 739/1, Zagreb, Kamenita 15
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Tijekom 2011. godine provedeni su konzervatorski i restauratorski radovi na nalazima keltske keramike, metala i
stakla s nalazita Zvonimirovo-Veliko polje. Obraeno je
198 predmeta. Keramika je iena mehaniki i kemijski,
a ulomci lijepljeni ljepilom Mecosan. Nedostajui su dijelovi restaurirani zubarskim gipsom i tonirani akrilnim
bojama. Za strukturalnu konsolidaciju i povrinsku zatitu
(prema potrebi) upotrijebljen je konsolidant Mowilith.
Proveden je proces uklanjanja soli iz eljeznih predmeta
u sulfitnoj kupki. eljezni su predmeti ieni pjeskare-

njem i mikromotorom, a zatim konzervirani taninom i


Parawaxom, dok je za konsolidaciju, spajanje fragmenata
i rekonstrukcije koritena epoksidna smola. Bronani
predmeti ieni su mehaniki, tretirani benzotriazolom
zbog zaustavljanja procesa korozije, a zatim zatieni lakom Paraloid B72 i voskom Cosmoloid. Stakleni predmeti
ieni su mehaniki i kemijski, a povrina je zatiena
lakom Paraloid B72. Svi radovi popraeni su pisanom i
fotografskom dokumentacijom.
m. g.

Slika 1. Zvonimirovo, Veliko polje keltske eljezne kare, stanje nakon radova
Slika 2. Zvonimirovo, Veliko polje keltska staklena narukvica, stanje nakon radova

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |200

umberak
Crkva Sv. Nikole biskupa
Novi vijek
BROJ DOSJEA: 1596/1, Zagreb, Koarska 15
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Arheoloka istraivanja traju s prekidima od 2006. godine, a dio su konzervatorsko- restauratorskih radova na
obnovi crkve. Ovogodinjim se istraivanjima (trajala su
od 17. kolovoza do 1. rujna) pokuala pronai pokrovna
ploa ulaza u kriptu u unutranjosti crkve, ali je cilj bio
i definiranje rasprostiranja groblja oko crkve. Tijekom
istraivanja definirane su 32 stratigrafske jedinice dio su
arheoloki slojevi, dio grobovi (22), a dio zidane strukture.
Izdvojeni su posebni nalazi: neto keramikih, kovinskih i staklenih ulomaka koji se obrauju u Odjelu za
restauriranje arheolokih kopnenih nalaza Hrvatskog
restauratorskog zavoda.
Dokumentiranje se provelo totalnom stanicom, svi
zidovi, slojevi i grobovi nacrtani su u mjerilu 1:20 ili 1:10,
a sastavljena je i bogata fotografska dokumentacija.
Ovogodinja istraivanja rezultirala su novim spoznajama o nainu i fazama groblja oko crkve Sv. Nikole biskupa
u umberku. Grobovi su poloeni na terase, vrlo gusto i
nepravilno poredani, a pratili su orijentaciju crkve. Razina

hodne povrine iz vremena ukopavanja u groblje nia je


od dananje za oko jedan metar. Vrlo vrijedan ovogodinji
nalaz je grobljanski zid kojim je zatvoren jedan kut groblja.
Osteolokom analizom dobiven je zanimljiv podatak. Veina grobova istraenih ove godine pripadala je mukim
osobama od 20 do 50 godina starosti, umrlim oko 35.
godine. Samo dva groba pripadaju enskim osobama, a
pet djeci. Treba priekati potpunu istraenost groblja da
bi se eventualno moglo govoriti o rasprostiranju ukopa
prema spolu, ali je navedeni podatak svakako zanimljiv.
Otvaranjem kontrolne sonde u unutranjosti crkve
pokuali smo pronai kamenu plou ulaza u kriptu. Na
alost, kamena ploa je ouvana samo djelomino, a prostor koji nedostaje nadomjeten je velikim neobraenim
kamenom. Oito je u nekoj od pregradnji crkve kamena
ploa oteena pa je nadomjetena nepravilnim kamenom.
Kada se istrai unutranjost crkve i ulaz u kriptu, moda
e se moi rijeiti i to pitanje.
a. a. b.

Slika 1. umberak, crkva Sv. Nikole biskupa, plan arheolokih istraivanja 2011. godine
Slika 2. umberak, crkva Sv. Nikole biskupa, prsten s floralnim ukrasom, 17. stoljee

hrvatski restaurator ski zavod radovi u 2011. portal 3/2012 |201

upanja
Zaviajni muzej Stjepan Gruber
Sveana marama za vrat, inv. br. 892E
Nepoznati autor, 20. st.
Svilena tkanina, keper tkanje, zlatna srma, titranke, zlatni bujon, karton, pamuni i svileni konac, ipka, 234 90
69 cm
BROJ DOSJEA: 7851, Zagreb, Ilica 44
PROGRAM PREMA UGOVORU S MINISTARSTVOM KULTURE RH
Marama je izraena od svilene tkanine i ukraena zlatovezom. Produeci marame za zavezivanje, krunog oblika,
izraeni su od iste vrste tkanine. Marama i produeci
nemaju podstavu. Zlatovez je s prednje strane vezen reljefno preko kartona s predivom srma-zlato, titrankama
i bujonom. Zlatovez prikazuje stilizirano cvijee i lie, a
u sredinjem dijelu zlatoveza nalazi se stilizirani prikaz
penice. Na produecima marame zlatovez je reljefno
izvezen prikazom cvjetnog motiva. Maramu uokviruje
ista vrsta svilene tkanine kao i podloga zlatovezu, no ona
je naborana i na njezinim donjim rubovima privrena
je pamuna ipka industrijske proizvodnje irine 2 cm.
Izmeu ipke i naborane tkanine postavljena je pozamenterijska traka kako bi se postigao efekt elastinosti.
Cijelom povrinom crne svilene tkanine zateene su
poderotine dimenzija od 1 do 15 cm, a mjestimino je nedostajala samo osnova. Povrina marame je bila prekrivena
slojem praine. Glavna svilena tkanina izgubila je elasticitet. Izrazito velika oteenja zateena su na produecima

traka marame za zavezivanja, a nastala su upotrebom. Na


ipki se najvee oteenje nalazilo na istaknutim vanjskim
rubovima. Zlatovez je mjestimino oksidirao, niti su
bile odvojene od podloge te su mjestimino nedostajale
titranke i bujon. Na stranjoj strani zateena su identina
oteenja kao i na prednjoj, izuzev na pamunoj tkanini
kojom je podloen zlatovez.
Na marami je izveden cjeloviti zahvat koji je ukljuivao
izradu fotografske i grafike dokumentacije i analizu uzoraka materijala te uklanjanje neistoa suhim i mokrim
postupkom. Marama je podstavljena organdi svilenom
tkaninom koja je bojena u crno i tretirana reverzibilnim
ljepilom Plextol 480 te destiliranom vodom u omjeru 1:5.
Uslijedilo je zatvaranje oteenja restauratorskim bodom
svilenim filamentom obojenim u zadanu boju. Nakon zavretka zatvaranja oteenja, dijelovi predmeta spojeni su
u cjelinu. Predmet je smjeten u kutiju od beskiselinskog
kartona te vraen vlasniku.
b. r. f., d. v.

Slika 1. Sveana marama za vrat, inv. br. 892 E, prije radova


Slika 2. Sveana marama za vrat, inv. br. 892 E, nakon radova