BIBLIOTEKA KNJIGA MEDITERANA

38

Poasni i dugogodinji glavni urednik

I Ivo

FRANGE

Urednitvo
Ivo BABI, Joko BELAMARI, Marin BERKET, Joko BOANI, Nenad CAMBI,
Jaka FIAMENGO, Petar JAKELI, Branko JOZI, Vanja KOVAI, Anatolij KUDRJAVCEV,
Bratislav LUIN, Emilio MARIN, eljko RADI, Marko TROGRLI,
Drago IMUNDA, Mirko TOMASOVI, Radoslav TOMI, Josip VRANDEI

Recenzenti
Branka MIGOTTI
eljko MILETI

Nenad CAMBI

KKPARSTVO RKMSKE
DALMACKJE
THE CULPTURE OlF THE ROMAN PROVKNCE
OlF DALMA TKA

KNJIEVNI KRUG
SPLIT

2005

Sl ~II~;;~:r!' KNJi~U~AU SPLITU

~:T=I~2:::3S~
!iJPORTUS
Izdanje posveeno gradu Splitu o 1700. obljetnici
CIP Katalogizacija u publikaciji
SVEUILINA KNJINICA U SPLITU
UDK 73.032.7(497. 5-3 Dalmacija)
CAMBI, Nenad
Kiparstvo rimske Dalmacije / Nenad Cambi; <prijevod
<saetka> na engleski jezik Maja Cambi; fotografije Zoran
Alajbeg ... et al.. - Split: Knjievni krug, 2005. - (Biblioteka Knjiga Mediterana; 38)
Bibliografske biljeke uz tekst. - Summaru: The sculpture of
the Roman province of Dalmatia. - Kazalo.
ISBN 953-163-200-6

Ali kako si stvorio nebo i zemlju i kakav si imao stroj kod izrade tako velikog djela svoga? Nisi naime
radio kao ovjek umjetnik, koji oblikuje jedno tijelo od drugoga tijela po volji due koja moe nametnuti na bilo koji nain onaj oblik koji vidi u samoj sebi unutarnjim okom - a odakle bi to mogla da je nisi
ti stvorio? - i namee oblik neemu to ve postoji i ima postojanje, kao na primjer zemlji, kamenu, drvetu, zlatu ili bilo kojoj stvari te vrste. A odakle bi i te stvari postojale da ih nisi stvorio ti? Ti si umjetniku stovorio tijelo, ti si mu stvorio duu koja zapovijeda udovima, ti si mu dao tvar od koje neto ini,
ti si mu dao um kojim moe razumjeti umjetnost i vidjeti unutra u sebi ono to treba da uini vani, ti
si mu dao tjelesna osjetila da preko njih prenosi iz due na tvar ono to ini, i da javlja natrag dui to
je uinjeno, da ona unutra u sebi pita za savjet istinu koja njome upravlja, da li je djelo dobro uinjeno.
(Aurelije Augustin, Ispovijesti XI, 5, 7, preveo Stjepan Hosu)

STANJE
POZNAVANJA
i RAZViTAK

1. Uvod
Dalmacija je ve u II. st. prije Krista pripadala
rimskome dravnom podruju koje je, prema
brojnim narodima ilirskoga podrijetla to su ga
nastavali, nosilo dosta neodreen naziv Ilirik,
premda su ondje, dakako, obitavali i drugi narodi. Rimske su vojne jedinice i prije II. st. pr.
Kr. bile prekoraile tlo Ilirika radi pacifikacije
lokalnih naroda, no je li i u kolikoj je mjeri ve
tada to podruje bilo u rimskome kulturnom
ozraju, teko je prosuditi. Vanijih nalaza,
osim novca koji je kolao jo i znatno prije penetracije, jer je bio istinska vrijednost, jo uvijek
nema. Salona je u Iliriku zauzimala znaajno
mjesto; Rimljani su rano uoili njezinu prometnu, strateku i gospodarsku
vanost, pa je
postala glavnim gradom provincije i sjeditem
rimskog namjesnika s njegovim aparatom. Kao
glavni grad i vana luka na sredinjem dijelu
istone jadranske obale, Salona je igrala iznimno znaajnu ulogu u prihvaanju
antikih
umjetnikih tenji, njihovu amalgamiranju
te
njihovu prenoenju u druge dijelove provincije,
osobito u unutranjost. Zbog toga je taj grad na
neki nain ogledalo
svega onoga to se
dogaalo u svijetu i to je imalo odraza na kulturni ivot provincije. No, i drugi su gradovi
osim Salone, posebice oni na obali, takoer bili
znaajna odredita
umjetnike
produkcije.

Ponajprije se to odnosi na [ader (Zadar) i

Naronu
(Vid kraj Metkovia)
te Aequum
(itluk kod Sinja). Issa (Vis) je kao najrazvijeniji grki polis takoer dala niz vanih skulptura,
no onih iz ranih razdoblja nema, anedvojbeno
ih je bilo, na to upozoravaju
neki natpisi.'
Druga vana naselja znatno su slabije istraena
i nisu dala one rezultate koje bismo oekivali,
primjerice Epidaur, koji je kao rimska kolonija,
s prevladavajuim
slojem italskih doseljenika s
rimskim graanskim
pravom, morao imati
znatnu javnu i privatnu plastiku; od nje je, na
alost, preostalo
tek nekoliko beznaajnih
primjeraka.? Jedan natpis ak govori o javnom
spomeniku osobi koja je odlukom dekuriona
dobila lokaciju za kip na nekom javnom mjestu, to se izriito spominje.3 Takav jedan spomenik morao je nedvojbeno biti lokalne izradbe. S obzirom na kvalitetu baze i slova, pretpostaviti je da je kip bio visoke vrijednosti.
Svrha je ove radnje oslikati poetak i razvitak
antikoga kiparstva na irem podruju rimske
provincije Dalmacije, i to u razdoblju priblino
od poetaka rimske penetracije pa do kraja
tetrarhijskog
razdoblja,
te potom prikazati
spomeniko stanje prema kriterijima kvalitete,
ali i drugim vrijednostima, osobito ikonografskim. Premda je Salona iznimno zanimljivo
podruje za odnose izmeu Grka i domorodaca u razdoblju od III. do I. st. prije Kr., jer su se
u njoj i oko nje fokusirala povijesna zbivanja
vezana za Grke, Delmate i Rimljane, ipak, osim
nekih natpisa i sitnih predmeta (ak i iz ranijih
razdoblja), do danas nisu otkriveni znaajniji
ostatci grke kiparske produkcije, kakvi su
pronaeni u nekim drugim podrujima, primjerice u Naroni. Da se moda radi o sluajnosti,
o tome bi mogao svjedoiti fragment iznimno
vrijedne are malih dimenzija od pentelikog
mramora.s
s prikazom
boanstava,
koja je
izraena u klasinoj maniri; dodue, ona je kao

1 B. Gabrievi, Antiki spomenici otoka Visa, PPUD 17, 1968., sl. na str. 9,44,45; B. Kirigin, lssa, Zagreb, 1996., sl. na str. 64,
71,76,94,97,106,117.
2 Usp. G. Novak, Povijest Dubrovnika I, Zagreb, 1972., str. 24, sl. 17; str. 46, sl. 28, 30, 31.
3 Usp. CIL III 1745; Novak, o.c. str. 33,36, sl. 12.
4 F. Buli, Frammento
di ara votiva rappresentante il sistema delle dodici divinita, Bd XXXV, 1912., str. 53, tab. V, 1.

1. Mala ara s prikazima boanstava, Salona, mramor,

kraj V. ili rano IV. st. pr. Kr., Arheoloki muzej u Splitu.

2. Isto, pogled na bonu stranu.

predmet osobne pobonosti nekog pojedinca u

Salonu mogla doi u bilo koje vrijeme, pa ak i
u rimskome razdoblju (sl. 1,2). Tragovi su se grkog kiparstva ouvali uglavnom u Issi i drugim grkim naseljima na Jadranu, gdje je postojala opsena i razmjerno kvalitetna produkcija.

na latinskome, na znanje italskim doseljenicima. Ti natpisi upuuju na zakljuak da je bilo

majstora koji su znali oblikovati kamene
blokove i klesati slova, te da je isto tako bilo i
ljudi koji su ih znali itati i razumjeti. Premda
su ti natpisi primarno grko kulturno dobro,
oni su nedvojbeno pridonijeli stvaranju pogodne klime i potrebne logistike za budua ostvarenja. Prije sredine 1. st. pr. Kr. po svemu je
teko oekivati brojnije i znaajnije kamenoklesarske izraevine, osobito one koje iskazuju
rimske oblike, rimski duh i ukus. To se ponajprije smije oekivati u onim dijelovima naselja
koja su tvorila Salonae, to je bio skupni naziv
za nekoliko odvojenih, ali teritorijalno vrlo

No, jo prije osnutka rimske kolonije, u Saloni

je bilo grkih natpisa, to je jo jedan pokazatelj
postojanja pred rimske klesarske tradicije.>
Meu njima posebno mjesto zavrjeuje natpis
na kojem se spominje isejsko, odnosno tragurinsko poslanstvo Juliju Cezaru u Akvileju (sl.
3).6 Budui da je tekst natpisa bio upuen i
Rimljanima, pretpostaviti je da je bio napisan i

5 J. Brunmid, Die Inschriften und Miinzen griechischer Siiidie Dalmatiens, Wien, 1898., str. 33, br. 31; str. 34, br. 32 (Katel
Suurac).
6 D. Rendi-Mioevi,
Ricordi aquileiesi nelle epigrafi di Salona. Studi aouileiesi offerti il 7 ottobre 1953 a Giovanni Brusin nel
suo 70. compleano, Aquileia, 1953., str. 67 i d., sl. 1 i 2. Starija literatura u bilj. 1. M. Sui, Marginalije uz isejsko poslanstvo
Cezaru, u Odabrani radovi iz stare povijesti Hrvatske. Opera Selecta, Zadar, 1996., str. 317 i d.

3. Natpis s rezultatima poslanstva Isejaca i Tragurina Juliju Cezaru u Akvileju, Salona, vapnenac,
56./55. pr., Kr., Arheoloki muzej u Splitu.

bliskih aglomeracija.7 Upravo zbog toga se,

osobito u ranije doba, u izvorima javlja naziv
grada u mnoini. Kad je pak rije o ka me noklesarskoj produkciji, tada valja ustvrditi da su
ostatci koji iskazuju rimske znaajke mlai priblino za jo dva do tri desetljea.
Kiparska se produkcija u jednoj provinciji ne
moe pratiti na nain kao u velikim sreditima,

gdje postoji obilje svjedoanstava

razliitog
karaktera i gdje su veliki i vani dravni i javni
spomenici bili zapravo faro vi i reperi za razvitak svih ostalih vrsta umjetnosti. Premda su u
provincijama slubene i javne skulpture iznimno deficitarne,
ipak ih, dakako, ima. To
meutim nisu dravni ili carski spomenici kojima se vladari ponose i za koje biraju najvrsnije
majstore. U provincijama to su najee razne

O tome usp. Salona (ed. N. Cambi), Split, 1991., str. 11 i d.

9

4. Kip Venere s jasnim tragovima preradbe (palimpsesi),

Salona, mramor, carsko doba, Arheoloki muzej u Splitu.

vrste obiljeja ili ukrasa koje postavljaju

gradske uprave ili privatne osobe, a rade ih
majstori s kojima se raspolagalo, ija je vrsnoa
esto problematina. Zbog toga ta skulptura,
unato svemu, ima samo ogranieno lokalno
znaenje. To se, dakako, ne odnosi na provincije koje su i prije dolaska pod rimsku vlast imale
sjajne civilizacije, kakve su primjerice one u
istonom dijelu Carstva.
a Zapadu je naprotiv
situacija bitno drugaija. Za razliku od dravnih spomenika za koje je poznata godina nas10

tanka, a obino je mogua i njihova jo preciznija datacija, oni lokalnog karaktera najee
nemaju nikakve izravne kronoloke odrednice,
premda se priblino dade utvrditi vrijeme njihova nastanka. Preostaju kultni i sepulkralni
spomenici, koji postoje u svakoj drutvenoj
zajednici proetoj antikom civilizacijom. Isto
je i s portretima, koji su svakako javni, a mogu,
ali i ne moraju biti i slubenog karaktera.
S druge strane, sva se ta produkcija moe pratiti na dvije razliite razine: jednu ine skulpture
koje su nastale u velikim sreditima, odakle su
se izvozile u provincije, a drugu ini lokalna
produkcija,
koja se, osobito u poetcima,
izraavala samo u domaem kamenu, u Dalmaciji primjerice u vapnencu.
Poslije se i
lokalne radionice poinju sluiti mramorom.
Kako u Dalmaciji nema mramora, rije je uvijek
o uvezenom materijalu. Dvije su vrste mramome skulpture: jedna je izraena na licu mjesta
od uvezenoga grubog bloka ili pak od skulptura koje se privode novoj svrsi, pa stara umjetnina zapravo slui samo kao materijal; u drugu
vrstu spadaju ve posve zgotovljene uvezene
skulpture. Jedan neobjavljeni primjerak iz prve
skupine kip je do bokova nage Venere s ijom
se preradom bilo zapoelo, ali iz nepoznatih
razloga kip nije nikad priveden novoj svrsi (sl.
4). Oito ga se kanilo pretvoriti u posve nagu
Veneru, ali posao nije dovren. Ostatci prijanje
skulpture obino se nikada ne mogu skriti.
Zbog takvih je primjera ispitivanje podrijetla
mramora neobino vano, jer moe unijeti
mnogo svjetla u pitanje razvitka skulpture;
takve su analize, meutim, kad je Dalmacija u
pitanju, jo u povojima, to znai da se zakljuci
temelje samo na makroskopskom promatranju.
Kad se pak radi o portretima, tada je, ak i u
sluaju carskih kipova, teko kazati je li rije o
lokalnome ili uvezenom radu. Znatno je lake
prepoznati podrijetlo sepulkralnih spomenika,
jer se tono zna koje su vrste spomenika pojedine radionice producirale i eksportirale te u
kakvom su ih stanju dorade slale na odredite.
Lokalne su radionice uglavnom radile u domaem kamenu. Unato svim ogranienjima, u
provinciji se mogu pratiti i pokazati umjetnike

tendencije i zakonitosti
koje se odvijaju u
skladu s opim kretanjima i razvitkom u svijetu. Glavni je nedostatak pritom nepotpuna i
oskudna dokumentacijska graa.
Ova je radnja radi pregled nos ti podijeljena na
poglavlja prema rimskim carskim razdobljima,
uz neke iznimke. Tako je izdvojeno razdoblje
cara Tiberija, jer se tada u Dalmaciji bio razbuktao proces romanizacije i znatnog pristajanja
autohtonog puanstva uz rimske dravne i kulturne tekovine. Podjela se ne smije shvaati
doslovno. Meu razdobljima nema cezure, a
esto je spomenike teko razvrstati unutar tih
podjela. Neke su pojave zapravo prije dugotrajan proces, koji se odvijao tijekom mnogih
desetljea, katkad i stoljea. Stoga u mnogim
sluajevima taj tijek nije mogue kontinuirano
slijediti, ali procesi katkada dugo i skokovi to
traju pa se ono to je otpoelo ranije moe pratiti i u kasnijim razdobljima.

2. Augustovo

doba

Rimska je provincija Dalmacija u Augustovo

doba ve bila duboko uronila u rimsku kulturu, osobito u gradovima koji su imali italsku
jezgru. Gradovi, a navlastito Salona, bili su
sredita zraenja, no antika civilizacija prodire
snanije i u unutranjost, osobito nakon to su
izgraene prometnice. August aktivno sudjeluje u pokoravanju lokalnih naroda, pa je u jednome od pohoda bio i ranjen. Bit e da je njegov trijumf s poetka njegove vlasti (33. ili 30.
g. pr. Kr.) i zabiljeen negdje u Dalmaciji, ali
gdje je tropej podignut, nije mogue ni priblino pretpostaviti.s
ini se da su od svih postojeih spomenika iz
Augustova doba najstarije nadgrobne stele. U

5. Stela Lolije Muze, Salona, uapnenac,

druga polovica I. st. pr. Kr., Arheoloki muzej u Splitu.

Saloni su to one koje jo uvijek pokazuju oblike

grkih stela, karakteristinih
za Issu, no koje
istodobno imaju latinski natpis, to je svakako
vrlo znakovito. Do sada je u tome gradu poznat
samo jedan takav primjerak, nadgrobna stela
koja pripada osloboenici Loliji Muzi, otkrivena u mauzoleju obitelji Lollia (sl. 5).9 Stela ima
jednostavni profilirani zabat i posve ravno tijelo, bez ikakva obruba, upravo kao to je to
sluaj kod grkih primjeraka iz Dalmacije. Ve
su otprije poznati slini primjerci iz Naronel? i

Postojanje takvog tropeja pretpostavlja G. Ch. Picard, Le trophees romains. Contribuiions il I' histoire de la religiol1 et de I' art
triompha! de Rome, Paris, 1957., str. 251 i d., bilj. 12, odnosno 304 i d., na temelju novca, ali nije ouvan njegov izgled, adakako

ni mjesto. Mjesto Augustovih vojnih operacija bila je unutranjost Ilirika pa je ondje valjda bio i postavljen spomenik, ne
samo kao biljeg pobjede nego kao i memento lokalnom stanovnitvu.
9 F. Lanza, tvumumenti salonitani inediti, Vien na, 1856., str. 32 i d.; CIL lli 2419.
10 B. Kirigin, Tip helenistike stele u
aroni, u: Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, Znanstveni skup,
Metkovi 4.-7. listopada 1977. Izdanja HAD-a, 1980., str. 169 i d., sl. 1-3.

11

je.12 Latinski natpisi primjeraka iz Narone, sjeverne Dalmacije i Salone svjedoe da su stele
ipak nastale u doba nakon pune rimske penetracije u Dalmaciju. To nadalje svjedoi da su
grke stele, premda u ogranienu obujmu, ipak
odigrale stanovitu ulogu u razvitku rimske
umjetnosti. Pojava grkih oblika stela znak je
da u Dalmaciji dolazi do uspostavljanja kamenarskih radionica koje jo nisu razvile svoje
vlastite posebnosti pa se slue uzorcima to su
im bili pri ruci. Potvruje to neprekinuti razvitak, unato tomu to e podruje uskoro preplaviti rimski oblici, koji e ponititi postojeu
helenistiku tradiciju. Na alost, nema mnogo
elemenata za datiranje stela grkih oblika, ali
primjerci iz Salone i Narone (sl. 5 i 6) pokazuju
vrlo rani i jednostavan
oblik natpisa, koji
zavrava neobinom kraticom Hic sita, odnosno 5(itus); to upozorava da grke stele nisu
mlae od prvih desetljea prvog stoljea pr.
Kr.13 Priblino iz istoga razdoblja ili moda
samo malo mlaa je istela Lolije Muze, to
potvruje lapidaran stil natpisa i poloaj mauzoleja u kojem je naena. Grobini se areal, naime, nalazio blizu zapadnih vrata izvan starijeg
dijela grada, koji e poslije biti ukljuen u zapadni dio gradskog tkiva.t-

6. Stela Gaja Amerina Latina, Narona, uapnenac,

1. st. pr. kr., Arheoloka zbirka u Vidu.

sjeverne Dalmacije.u s time da su oni naronski

ei i pokazuju znatno izraajnije isejske
oblike, koji su u cijelosti grkog karaktera, a to
znai da imaju glatko neprofilirano tijelo neznatno ire u donjem dijelu, a ue u gornjem, te
trokutasti zabat s rozetom u sredini i akroteri-

Ove e stele uskoro zamijeniti druge, koje pokazuju nove, posve rimske i znatno raskonije
forme.
i o tome, ranoaugustovskom,
razdoblju nema mnogo svjedoanstava, ali su ona
ipak znatno obilnija od prijanjih, tako da se
ve smije govoriti o umjetnikoj zrelosti koja se
iznenada
pojavljuje. Zrelost je morala biti
posljedica dolaska obuenih majstora koji su
pristigli s rimskim doseljenicima. U Saloni to se
dogodilo u jednoj od dedukcija, osobito u doba
osnutka kolonije i njezina uzdizanja na razinu
glavnoga grada provincije. lS Novopridolo
i
imuno domorodako stanovnitvo iskazivalo

B. Gabrievi, O poecima rimske provincijalne umjetnosti u Liburniji, Diadora 9, 1980., str. 251 i d., sl. na str. 252 i 253.
O isejskim stelama usp. M. Nikolanci, Helenistika nekropola Isse, VAHD LXIII-LXIV, str. 64 i d., sl. 3 i 4, tab. VI, Id., Epigraphica Graeca nova et vetera in Dalmatia reperta, Diadora 9, 1980., str. 205 i d., sl. 1, 2, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 12. Nema,
meutim, relevantnog rada u kojemu bi bili obraeni oblici, njihovo podrijetlo, razvoj i kronologija.
13 B. Kirigin, o. c., sl. 1 i 2.
14 F. Lanza, o. c., str. 37.
15 O tome usp. M. Sui, O municipalitetu
antike Salone, VAHD LX, 1958., str. 22 i d.
11

12

12

je i potrebu za raskonijim oblicima nad grobnih spomenika. Jedan takav rani primjerak je
stela Gaja Utija (sl. 7),16 a drugi je fragment s
portretom mukarca (sl. 8).J7 Oba primjerka
pokazuju razvijene oblike rimskih arhitektonskih stela, koje nemaju nikakve veze sa starijim
grkim stelama i ne smiju se smatrati njihovom
derivacijom u loginoj razvojnoj liniji. Sve to
pokazuje da je u tom razdoblju u provinciju
pristigla svjea krv, koja je bila u stanju pokrenuti lokalnu kamenarsku produkciju. Portreti
na stelama pokazuju ranoaugustovski
realizam, koji nastoji uspostaviti vezu s helenistikom tradicijom rimske kasnorepublikanske
portretistike, to dobro dokumentira lik brata
Gaja Utija. teta je to je vlasnikova figura
propala, i to ne samo stoga to bi time stela bila
potpunija, nego i stoga to bi mogla posluiti za
usporedbu i verifikaciju pojave. Lik Utijeva
brata blizak je izrazu koji je njegovao Marko
Antonije i mnogi njegovi suvremenici. 1S Ima
gustu, kratku i kovravu kosu, premda je stela
dvadesetak godina mlaa od trijumvirskog vremena. Utijeva ena, koja je prikazana izmeu
brae, po frizuri i izgledu podsjea na ene kasnorepublikanskog
doba.'?
jezina je kosa jednostavno poeljana: na sredini tjemena ima
razdjeljak, a vlasi djelomino pokrivaju ui, dok
sa strana po jedan spiralni odvjetak pada na
vrat. enin portret je ipak, to se obiljeja njezine frizure tie, neprozirniji od mukog, premda
je vrlo realistiki raen.? Ranu dataciju jami i
u Dalmaciji iznimno rijetko navoenje niskog
statusnog podrijetla, koje se iskazuje time to se
pokojnik naziva Spuri filius; to znai da Utijev

7. Stela Gaja Utija, Salona, vapnenac,

druga polovica I. st. pr. Kr., Arheoloki muzej u Splitu.

M. Abrami, Spomenici iz bedema stare Salone, VAHD L, 1928.-29., str. 56 i d., tab. V, K. Prijatelj, 1950.-51, str. 152 i d.,
tab. VIlI, S. Rinaidi Tufi, 1971., str. 94 i d., tab. IV, 1. . Cambi, Ikonografija pomorskih zanimanja na atikirn spomenicima
iz Dalmacije, Adrias 2, 1988., str. 22 i d.; . Cambi, Suvremeno
i zakanjelo prihvaanje stilskih, modnih i strukturalnih
karakteristika na nadgrobnim stelama Dalmacije, RF fZ 28 (15), 1988./1989., Zadar, 1989., str. 33 i d., sl. 1, u bilj. 1 kompletna bibliografija do tada; N. Cambi, 1991., str. 130, sl. 4; N. Cambi, 2000., str. 34, kat. br. 22, tab. 18.
17 S. Rinaidi Tufi, 1971., str. 95, br. 7, tab. III, 3; N. Cambi, 1991., str. 131, slS; N. Cambi, 2000., str. 34, br. 23, tab. 19.
18 H. Jucker, Romische Herrscherbildnisse
aus Agypten, ANR W XII, 2, str. 675, tab. VII-IX; G. Grimm, Kunst der Ptolomaerund Riimerzeit aus Agyptischen Museum Kairo, Mainz, 1975., str. 19, br. 15, tab. 20 i 21; G. Grimm, Die Portrats der Triumvirn
C. Octavius, M. Antonius und M. Lepidus. Uberlegungen zur Entstehung und Abfolge der Bildnistypen des Kaisers Augustus, Rom. Mitt., 96, 1989., str. 347 i d., tab. 84-85.
19 ini se ipak da je frizura priblino suvremena
mukoj, iako sam mislio da bi mogla biti neto kasnija. O tome usp. N.
Cambi, Suvremeno i zakanjelo, str. 34.
20 Usp. takve znaajke frizure na portretima iz Kopenhagena,
R. West, Riimiscue Portriit-Plastik, Munchen, 1933., str. 101, tab.
XXIV, 98, 98 a.
16

13

8. Fragment stele s portretom, Salona, oapnenac,

druga polovica 1. st. pr. Kr., Arheoloki muzej u Splitu.

otac, kao ni Gaj Utije sam (jer svoju enu naziva

konkubinom) nije imao pravo zakonitog sklapanja braka. (Takvo e navoenje obiteljskog
statusa vrlo brzo nestati s nadgrobnih stela.)
Kako bilo, nedvojbeno je da je trgovac i putnik
Gaj Utije bio dovoljno bogat da podigne nadgrobni spomenik koji je stajao itavo imanje.
Utijeva je stela najavila pojavu skupih nadgrobnih spomenika velikih dimenzija koji e
obiljeavati grobne areale u sljedea dva stoljea. Ona je po svoj prilici stajala na dijelu
nekropole koji e se poslije nai unutar grada
(tzv. Urbs occidentalis), zbog ega je s mnoinom drugih nad grobnih spomenika bila
upotrijebljena kao materijal u zidinama iz doba
Marka Aurelija koje su obuhvatile nove
gradske etvrti. Bijae to doba znatnog
unitavanja salonitanskih nekropola, ali i ulaska u drugu fazu njihova razvitka.

9. Stela sa zaobljenim gornjim dijelom. Salona, 1. st.,

Arheoloki muzej u Splitu.

Drugi je fragment (sl. 8) takoer pripadao

izvorno vrlo velikoj steli, a prikazuje mukarca
ije su portretne znaajke blie veristikom
pogledu na ljudsko lice. To pokazuje njegova
kratka, uz glavu priljubljena kosa i vrlo realistiki naglasci (bore i sl.), to upozorava na
ukorijenjenost u tradicionalnu portretistiku
umjetnost, koja je svoj vrhunac dosegnula u
prvoj polovici 1. st. pr. Kr.,21ali je u nekim
drutvenim sredinama i provincijama njezin
duh trajao znatno due i tvrdokornije se
odravao.v Uz velike i monumentalne stele
ini se da su tada u uporabi bile i jednostavne

B. Schweitzer, Die Bildniskunst der riimischen Republik, Weimar-Leipzig, 1948., str. 34 i d., sl. 70 i d.
a oslobodenikim reljefima iz Rima, primjerice. Usp. P. Zanker, Grabreliefs romische Freigelassener, JoI 90, 1975., str.
284 i d., sl. 18, 19; V. Kockel, Portiitreliefs stadtriimischer Grubbauien. Ein Beitrag zur Geschichte und zum Verstiilldnis des spiitrepublikanischen Privatportriils, Mainz, 1993., str. 70 i d., tab. 95, L 8 i drugi.
21

22

14

10. Krupna glava mukarca, Salona, uapnenac,

druga polovica I. st. pr. Kr.,
Arheoloki muzej u Splitu.

11. Portret ene s pokrivenom glavom, Salona,

uapnenac, kraj I. st. pr. Kr. ili poetak I. si.,
Arheoloki muzej LI Splitu.

kamene ploe zaobljenoga gornjeg dijela, koje

su katkad bile i znatno bogatije profilirane i
opremljene (sl. 9).23 One su nadivjele Augustovo doba, ali ipak e razmjerno brzo nestati.

Priblino iz istog doba, a to znai iz posljednjeg

desetljea I. st. pr. Kr., je i golema glava starijega mukarca s jasnim veristikim crtama lica
(sl. 10).25 Ona je takoer kasni odvjetak veristikoga portretnog stila o kojem je malo prije bilo
rijei, i pokazuje stilske srodnosti s portretom
na Utijevoj steli, izuzimajui kosu, jer je ona
gotovo bez plastike. To se osobito dobro moe
uoiti na epidermi proaranoj dubokim borama, koje meutim ne prodiru duboko u strukturu inkarnata, to je fizionomijska znaajka
gojaznijih mukaraca, te na stupnjevitom nizanju pretilosti i oputenoj koi na vratu. Po svoj
prilici glava je pripadala
kipu nadnaravne

Zanimljivo je da u Zadru nema ranih stela s

portretima.
Da nema jednog fragmenta
s
mukim portretom
koji pokazuje
prepoznatljive veristike crte lica, mogli bismo kazati
da ni u Naroni nema ranih stela.> teta je to ne
znamo kakav je bio oblik naronske stele, ali
ipak se smije ustvrditi da je ovaj fragment
dokaz kako su rimski monumentalni
oblici
zamjenjivali prije spomenute grke tipove
stela i u aroni.

Oblici tih stela oevidno su italskoga podrijetla; do sada one nisu obraene u strukturalnorn i dekorativnom pogledu.
. Cambi, Jedan antiki portret iz Arheolokog
muzeja u Zadru i recepcija stila rimskog republikanskog portreta na
istonoj obali Jadrana, Diadora 13, 1991., str. 132 i d., sl. 5.
25 F. Lanza, o. C., 37 i d.; tab. XII, 4;
. Cambi, 1991., str. 127 i d., tab. VI; H. P. L'Orange, 1984., str. 22 i d. i str. 102, tab 16. ac. Potonji autor smatra da je moda rije o Dioklecijanovu portretu. U pismu sam pisca upozorio na mjesto nalaza na
nekropoli. u grobnom arealu Lolijevaca, koji spada meu najranije u Saloni. Ve i ta injenica upozorava da ne moe biti
rijei o carskom portretu, a jo manje o portretu iz IV. st. Autor korektno navodi korespondenciju i izvor fotografija, ali ini
se da nije shvatio vanost primjedbe.
23

24

15

veliine, s togom ili palijem, ostatak kojega se

zamjeuje otraga na vratu, koji je stajao na
istaknuto me mjestu u grobnici Lolijevaca.
Glava svjedoi da je u Saloni portret u lokalnim
radionicama prije naao put do privatnih negoli do javnih osoba, no to jo ne moemo
pouzdano utvrditi, jer je malo ouvanih primjeraka. S druge strane, pojava tako velikog i
kvalitetnog kipa jasno upozorava na znaajan
razvitak umjetnikih potencijala, te na jo
vaniju injenicu da su, naime, umjetnici djelovali u lokalnim radionicama koje su ve bile
sposobne izraivati i kipove nadnaravnih
dimenzija.
12. Krunite bunara s imenom namjesnika rimske
provincije Dalmacije Numonija Tanfila VIile,
Zadar, uapnenac, druga polovica I. st. pr. Kr.,
Arheoloki muzej u Zadru.

13. Isto kao 12, crte (prema 1. Fadiu).

Da taj portret nije iznimka, pokazuje i jedna

velika enska glava, dodue neto manja od
prve, takoer raena od vapnenca, koji e
dugo biti materijal lokalnih radionica (sl. 11).26
Izduena glava, mravo lice, blage labionazalne bore tek su vrlo diskretno naznaeni
detalji fizionomije. U usporedbi s prethodnim
portretom ovdje nema veristikih naglasaka.
Frizura je vrlo karakteristina: na sredini tjemena je razdjeljak, a posve ravna kosa pada postrance. Ui su djelomino pokrivene, ali uvid u
pravi izgled frizure ne doputa velatio capitis.
Krajevi pletenica na elu vezani su u vor i
formiraju nodus. Takve su frizure njegovale
ene u posljednjim desetljeima prvog stoljea
pr. Kr. Nodus, dodue poneto drugaiji, nalazimo na portretima Livije-? i Julije28 kao i na
mnogim privatnim enskim portretima.e Ta
enska glava po svoj prilici pripada vremenu
oko prijelaza stare u novu eru i pokazuje kako
je u Saloni brzo prihvaen prikljuak na suvremenumodu.

N. Cambi, 2000., str. 40, br. 37, tab. 42, 43.

Usp. D. Boschung, 1993., str. 45, tip Ca (tip Marbury Hall), skica 10-11. Usp takoer E. Bartman, Portraits of Livia. Imaging
the Imperial Woman in Augustan Rome, Cambridge, 1999., str. 39, sl. 36.
28 Usp. D. Boschung. 1993., str. 44, tip Ba, skica 8-9.
29 Na primjer, glave iz Rima, K. Fittschen-P. Zanker, 1983., str. 4, 2, br. 49, tab. 63; potom glave iz Kopenhagena,
R. West, o.
c., str. 108, tab. XXVI, 107. Slina pletenica je i na glavi starije ene iz Rima. Dva kraka pletenice na slian nain idu od oba
uha i slino se veu na sredini ela, ali je vor neto drugaiji, usp. A. Giuliano, Catalogo dei ritratti romani del Museo Profano
Laieranense, Citta del Vaticano, 1957., str. 15, br. 18, tab. 12. O tome tipu frizure usp. K. Polaschek, Studien zu einem
Frauenkopf im Landesmuseum Trier und zur weiblichen Haartracht der iulisch-claudischen Zeit, Trierer Zeitschrift 35,1972.,
str. 150 i d., sl. 6, br. 4-9. Prema D. E. E. Kleiner, Roman Group Portraiture of the Late Republic and Early Empire, New York-London, 1977., str. 137, sl. 63 c, 64, 67. Ta se frizura pojavljuje izmeu 13. godine pr. Kr. i 5. godine posI. Kr.
26

27

16

14. Leea figura nage ene s amforom pod pazuhom, Zadar, vapnenac, kraj 1. ili rano II. st.,
Arheoloki muzej u Zadru.

Budui da je August bio utemeljitelj veine

istonojadranskih rimskih kolonija, oito je da
je ve u njegovo doba bila zapoela gradnja
foruma, bez kojih je nezamisliv potpuni gradski ivot. Polaganjem matrice gradskog urbanog tkiva morao je biti predvien i prostor za
forum, najee na sjecitu glavnih ulica (carda
i decumanus). Ti su prostori naravno tijekom
stoljea dobivali nove sadraje i izgled. Ipak,
ostatci iz Augustova doba su nedvojbeni. Zadarski je forum po svoj prilici djelo Augustova
namjesnika Gneja Numonija Tanfila Vale.
Naime, prigodom istraivanja u dvoritu
zadarske biskupije otkriveno je dobro ouvano

krunite bunara s namjesnikovim imenom (sl.

12, 13).30 Iako krunite nije imalo figura, nego
samo reetkasti ukras u reljefu i izvrsno uklesani natpis, ono je rjeito svjedoanstvo
vrsnoe lokalnih klesara i graditelja, jer odstupa od najeih oblika puteala. U kasnije se
doba vjerojatno u neposrednoj blizini bunara
nalazio kip leee, djelimino obnaene Nimfe
(na alost, bez veeg dijela glave) s amforom
ispod pazuha kroz iji se otvor izlijevala voda
(sl. 14).32 Vjerojatno je to dio nimfeja koji je nastao u Trajanovo doba u svezi s dolaskom akvedukta, kada je Valin bunar, star vie od stotinu
godina, valjda postao nepotreban. Taj je tip

1. Fadi, Ime prokonzula Gn. Tanfila Vale na zdencu Foruma [adera, Arheoloki vestnik 37,1986., Isti, Gnaeus Baebius Tanphilus Vala Numonius, graditelj Foruma, patron [adera i prvi prokonzul Ilirika, Histria Antiqua S, 1999., str. 47 i d, sl. 1,2.
31 O putealima usp. Th. M. Golda, Puteale und verwandte Monumente, Mainz, 1997., str. 1 i d, tab. 1-71.
32 M. Sui, Zadar u starom vijeku, Zadar, 1981., str. 218, tab. XV dolje. Usp. takoer i K. Giunio, Neke biljeke o zadarskom
forumu i kapitoliju, HA 5, 1999.,59, sl. 8.
33 O jaderskom
akveduktu usp. CIL III, 29090983.); M. Sui, Zadar, str. 218 .

30

.-----------~

17

Portret starijeg mukarca, Zadar, mramor,

kraj I. st. pr. Kr., Arheoloki muzej LI Zadru.

16. Portret Oktavijana, zaljev las u Osoru, mramor,

kraj I. st. pr. Kr., Gradski muzej u Osoru.

skulpture bio dobro znan u rimskoj plastici,>

jer su nymphaea bila zdanja bez kojih su se teko
mogli zamisliti iole civiliziraniji gradski prostori. Za ugoaj se rtvovala i dragocjena voda,
ali su zato postizani velianstveni efekti, osobito u Rimu i drugim mega gradovima; u
Jaderu je to dakako bilo znatno manjeg obujma.
Meu provincijskim
primjerima ovaj je kip
jedan od najkvalitetnijih, to pokazuje rafiniranost jadertinske sredine, a vrsnom izgledu kipa
pridonosila je i injenica to je raen od importiranog mramora. S gradnjom zadarskoga foruma mogao je biti povezan i jedan dosta oteeni portret mukarca intenzivnog patetikog

izriaja, ali s obiljem kasnorepublikanskih

fizionomijskih, modnih i stilskih obiljeja; portret
podsjea na glave to ih Numonije Vala stavlja
na novac koji on kao novarski magistrat kuje
neposredno nakon Cezarove smrti.s' Portret je
izraen od mramora i vjerojatno ga je Vala dao
staviti na zadarski forum u doba svojega namjesnikovanja u zadnjim desetljeima stare ere
(sl. 15). Taj lik ukazuje na visoke umjetnike
vrijednosti kasnorepublikanske
portretistike u
Dalmaciji.

15.

a forumima se tada ve bio ugnijezdio i carski kult povezan sa slubenim kultom Rome,
jer je August elio da takav spoj bude izraz

Usp. G. Picottini, Die Rundskulpiuren des Stadtgebietes von Virunul11, CSIR Osterreich II, I, Wien, 1986., str. 19, br. 15, tab. 20;
E. Esperandieu, Receuil II, str. 983, III 2486; VI 5135.
35 N. Cambi, 2000., str. 32, bilj. 169, kat. br. 19, tab. 12-13.
36 Usp. natpise iz Zadra (CIL III 2818), Trsata (3028) i Dokleje (CIL lI! 12704).
34

18

dravne politike, a ne osobnog isticanja." O

tome za istonu obalu Jadrana svjedoi ne
samo ouvani hram na pulskom forumu nego i
glava Augustova kipa iz Osora (sl. 16).38 To je
rani, tzv. Oktavijanov ili akcijski tip portreta,
koji je nastao u doba kad je on bio jedini vladar
Rimskog Carstva. Stoga nastanak portreta valja
staviti u vrijeme posljednjih desetljea pr. Kr.
Tip, a ovaj primjerak spada u najizraajnije
meu A'ugustovim portretima, odlikuje snana
vibracija muskulature
lica i duboki patetiki
izraz te jasna fizionomijska
karakterizacija.
Takvi su se zametci carskog kulta sigurno
zaeli i u drugim gradovima, osobito u Saloni.
Zanimljiv
je sluaj jo jednog
portreta
slubenog karaktera. Rije je o monumentalnom portretu Augustova zeta i vojskovoe
Agrippe (sl. 17), koji se nalazio u zbirci Danieli-Pellegrini u Zadru (danas u Ny Carlsberg
Gliptothek u Kopenhagenu).39
Iako njezino
podrijetlo nije posve sigurno, lako je mogue
da je iz ina, kao i veina carskih statua toga
doba. I ta glava posjeduje visoke vrijednosti
kasnorepublikanske
portretistike:
vibraciju
muskulature,
fizionomijsku
karakterizaciju
i
patos. To je nedvojbeno
najljepi postojei
Agrippin portret, iji je arhetip nastao neto
prije njegove smrti, kad se poinje javljati i
odlije carana muralis, to potvruje njegov
novac.s? Taj portret prema patosu i bogatoj
plastici kose stilski podsjea na Augustov
osorski portret. Moglo bi se ak ustvrditi da
potjee iz iste atenske radionice (penteliki
mramor). Ta injenica jo uvjerljivije ukazuje
na dalmatinsko podrijetlo nalaza.
U zrelo Augustovo doba poinju se pojavljivati
reljefi i na javnim zdanjima, kojih prije tog razdoblja, koliko je barem dosad poznato, nije
bilo. ije, meutim, bilo nikakvih drutvenih

17. Portret Agrippe, Nin, oapnenac, kraj 1. st. pr. Kr.,

N!:! Carslberg Gliptothek Kopenhagen.

pa ni kulturno-umjetnikih
prepreka da se takva plastika pojavi i ranije, jer je svaka arhitektura javnog i monumentalnog
karaktera traila
skulpturalnu
dekoraciju. To je naelo antike
civilizacije koje naprosto ne poznaje iznimaka.

C. Fayer, Il culto dela dea Roma. Origine e diffusione neil' impero Romano, Pescara, 1976., str. 107 i d.: M. Cary and H. H. Sculard, A Histonj of Rome down to the Reign of Constantine, London, 1974. (third ed.), 342; E. Simon, Augustlls. Kunst und Leben
in Rom um die Zeitwende, Munchen, 1986., 225.
38 D. Boschung, 1993., str. 13, 18, tab. 12;
. Cambi, 2000., str. 31, bilj. 153, kat. br. 16, tab. 7. O Augustovim portretima usp.
i A. Mlasowsky 2001., str. 47 i d.
39 N. Cambi, 2000., str. 33, tab. 14, 15. U bilj. 171 usp. drugu literaturu.
40 G. Hafner, SpiitheJlenistische
Bildnisplastik. Versuch landschaftlichen Gliederung, Berlin, 1954., str. 78, N. Cambi, 2000.,
str. 33, bilj. 171, tab. 14, 15.
37

19

18. Reljef esme s unutranje strane Porta Caesarea, Salona, mramor, poetak l. st.,
Arheoloki muzej u Splitu.

Pitanje je samo, dakako, kakve su kvalitete ta

ostvarenja.
Jedno takvo zdanje bilo je osobito vano u
gradskom tkivu i ivotu Salone. Rije je o tzv.
Porta Caesarea, na tadanjem istonom ulazu u
grad i mjestu prvoga miljokaza svih cesta koje
su od Salone vodile u unutranjost.s! Vrata su u
Augustovo doba nainjena na mjestu starih, u
starijim gradskim zidinama, pri emu su vjerojatno bila znatno uljepana i opskrbljena sporednim sadrajima.v Iznad vrata je iao akvedukt, to pokazuje da su, osim to su bila lice

grada, imala i vrlo vanu komunalnu funkciju.

Stoga je s unutranje strane vrata bilo lako i
prikladno podigniti nimfej za osvjeavanje putnika i zaprenih ivotinja.v
Kao to je bilo uobiajeno, nimfej je bio ukraen
finim, danas, na alost, vrlo fragmentiranim
mramornim
reljefom (sl. 18). Njegov toan
poloaj nije mogue odrediti, premda bi se
smjelo pretpostaviti da je pripadao frizu iznad
izljeva vode. Od figura, kojih je moralo biti
nekoliko, sauvan je samo nagi mukarac s platem preko lijevog ramena, nedvojbeno neko
rimsko boanstvo. Kombinacija nagosti i odje-

l. Bojanovski, Dolabelin sistem cesta ti rimskoj provinciji Dalmaciji, Sarajevo, 1974., str. 16 i d. Usp. raniju literaturu, bilj. 12.
O tome H. Kahler, Die Porta Caesarea in Salona, V ARD LI, 1930.-34., str. 1 i d., tab. I-IX. H. Kahler, Die romische Toranlagen der fruhen Kaiserzeit, JDI 57, 1942., str. 100, sl. 23 i 58.
43 H. Kahler, o. c., str. 14 i d.
41

42

20

19. Monumentalni torzo Apolona ili Dioniza, Salona,

mramor, prva desetljea l. si., Arheoloki muzej u Splitu.

20. Kopija Polikletova Westmacott djeaka, Salona,

mramor, prva desetljea 1. st., Arheoloki muzej u Splitu.

e esta je shema prikaza antikih boanstava.

Unato fragmentiranosti smije se ustvrditi da je
reljef bio klasino koncipiran, jer je osoba u
stavu kontraposta. Likovi su po svoj prilici bili
sabrani u sredini reljefa (lijevo od ouvane figure). Desno je bio prazan prostor, to se vidi i
po neznatnim ostacima obrisa uz sam lom, ali
se o susjednom liku nita ne moe kazati. U
svakom sluaju, figura boanstva bila je posljednja na desnoj strani; druge su, ako su postojale, mogle biti samo lijevo.

imala kakav ukras, nije mogue utvrditi jer je

prednja povrina otuena. Na gornjem dijelu se
ispod rubne vrpce jasno razaznaju lezbika kima, astragal izakljuna glatka vrpca. Glava figure (iji se obris samo nazire, jer je otuena)
bila je znatno ispod vrpce astragala, i to stoga
da atributi ne prodru u okvir obruba, to potvruje izdueni predmet koji se prua do samog
astragala. Na prvi pogled ini se da je rije o
Jupiteru. No kad se malo bolje pogleda, razvidno je da atribut nije ezlo, jer je u visini pregiba
lakta zakrivljen, a pri vrhu lopatasto proiren.
Bit e da je prije posrijedi veslo ili korrnilo. a

Reljef je imao vrsto zadani okvir. Na dnu je

prilino jednostavna, ali istaknuta vrpca. Je li
44

Usp. oblik vesla i kormila primjerice na Trajanovu slavoluku, S. Settis-A. La Regina-G. Agosti-V. Farinella, La colonna TraDas Steuerruder als romis-

iana, Torino, 1988., str. 398, sl. 140-141; 146-147, ili kormila, A. Cottlicher, Fortuna Gubernatrix.
ches Clucksymbol, AW 12,4,1981., str. 27, sl. 1.

21

dnu se vidi polukruno proirenje koje je sluilo da veslo ne klizne u more. Prema tomu, nagi
bi lik mogao biti Neptun ili moda neko drugo
morsko boanstvo." Imajui u vidu da je reljef
bio dio nimfeja, interpretacija lika kao morskog
boanstva je loginija, ali ipak ne inzistiram da
se radi o pouzdanoj interpretaciji. Klasicistika
impostacija, vjeto oblikovanje tijela i ogrtaa
svijenog na lijevom ramenu te prostornost rasporeda figura upozoravaju da je rad iz kasnijega Augustova doba, to je u skladu s vremenom rekonstrukcije vrata i izgradnjom nimfeja.46 Slinih reljefa u Saloni nema, ali i ovaj
svjedoi da se klasini likovni osjeaj udomaio i da u gradu djeluju majstori koji su
kolovani na vrijednostima
klasine antike.
Dakako, nije rije o radu iznimne kvalitete, koji
bi osobito odskakao unutar repertoara antike
plastike; on samo dobro oslikava stanje i duh
vremena u kojem nastaje i lokalni ukus koji se
uklapa u antike umjetnike standarde. Reljef
je izraen od finog bijelog mramora i nagovjeuje upotrebu kvalitetnijih materijala; po
svemu sudei, bio je isklesan na licu mjesta, to
je zahtijevala njegova ugradnja u arhitekturu.
Irna i drugih skulptura koje upozoravaju da je
proces klasicizacije bio ve dobrano odmakao
u glavnom gradu tada ve provincije Dalmacije, stvorene nakon Augustova restrukturiranja
Ilirika." To su kipovi koji su nastali kao vie ili
manje slobodne kopije glasovitih grkih originala. Oni na vrlo plastian nain potvruju
penetraciju antikoga klasicistikog osjeaja,
koji je zapravo, kao i svaki klasicizam, kreativna inspiracija i izvor suvremene umjetnosti, a
istodobno oznaava i simboliku pripadnost
jednoj civilizaciji na kojoj se uvijek smije i moe
nadograivati. Neka kopija ili slobodna inter-

pretacija grkog izvornika moe se nai samo u

ambijentu koji je klasiciziran i u kojem je klasika legitiman umjetniki izraz. Za te je kipove
esto vrlo teko utvrditi to je preuzeto od
izvornika, a to je zapravo rimska interpretacija. Golema elja i potreba za klasicistikim
kipovima osigurava bolje razumijevanje i kritiku kopija, a to znai i bolje utvrivanje izgleda neouvanih izvornih oblika. U Saloni je
otkriveno nekoliko takvih kopija ili, jo bolje,
razrada
izvornika,
ija izvedba
pokazuje
razliite umjetnike dosege, a jo je vie malih
fragmenata. Takve se kopije javljaju u svim razdobljima, osobito u Augustovo vrijeme, i to
upravo one koje nadahnue trae u grkoj klasici V. st. pr. Kr., neiscrpnom umjetnikom vrelu sve do dananjih dana.
Meu tim se skulpturama dvije osobito istiu.
a alost, od obiju su preostala samo torza, no
i ona su dovoljna barem za okvirno ikonografsko i kronoloko opredjeljenje. Kod prvog kipa
za gornje se ekstremitete smije kazati samo da
su bili odmaknuti od tijela (sl. 19). Jedna je ruka
po svoj prilici bila podignuta uvis. Bez obzira
na fragmentarnost,
pojedinosti modelacije i
dorade pokazuju da je rije, dakako u kopistikom smislu, o vrhunskim kipovima, ali nedostatak glava i udova onemoguuje odgovor na
pitanje donose li ove skulpture i u kolikoj mjeri
novine u odnosu na izvornik. Vei monumentalni tarz o pripadao je kipu nekog boanstva,
po svoj prilici Apolonu ili Dionizu, to se moe
zakljuiti po ostatcima dugih spiralnih pramenova na ramenima te po mladome i snanome
grudnom kou.w Kipovi takvog pokreta tijela i
sukladno torne razliite visine ramena upuuju
na arhetip iz sredine V. st. pr. Kr.49 to se pak
izdvajanja izvornog majstora tie, nije mogue

Glede vesla ili kormila postoji znaajan problem.

aime, eptun kao znak dostojanstva nema vesi o, nego trozub. O tome
usp. LIMC VII, 1, Zurich-Munchen, 1994., str. 483 i d. (s.v. eptunus), sl. 8, 92, 98, 108, 153 itd. Veslo ili kormilo nose Tritoni, kojima je donji dio tijela riblji, a gornji ljudski.
46 H. Kahler, Die Porta Caesarea, str. 33 i d., datira vrata u kasnije Augustovo doba.
47 O tome usp. J. J. Wilkes, Dalmatia, London, 1969., str. 46 i d.
48 Kip nije objavljen.
49 Taj je torzo ipak najblii Dionizovu tipu Woburn Abbey. usp. E. Pochmarski, Das Bild des Dionysos in der Rundplastik der
klassischell Zeit Griechenlands, Wien, 1974., str. 94 i d., LIMC III, 1, Zurich-Munchen, 1986., (s.v. Dionysos), str. 435, br. 120,
III, 2, sl. 120 b-f. Usp. na primjer i kip iz Aleksandrije, E. Pochmarski, Dionysische Gruppen. Eine typologische Untersuchungen
zur Geschichte des Stuizmotios, Wien, 1990., str. 354, P 56, tab. 76, 2. Slino rasporeene pramenove duge kose na ramenima
45

22

dati decidirani sud. No, on je blizak uzorima

nastalim prema Polikletovim izvorima. Monumentalnost torza upuuje na to da je po svoj
prilici rije o kultnom kipu to je ukraavao
kakav hram. Valja ustvrditi da je rije o znatnoj'
zanatskoj vjetini, to nedvojbeno upozorava
da je bio u pitanju vrlo skupi kiparski rad. Za
sada se o radionikom podrijetlu kipa ne moe
raspravljati, nije, uostalom, poznata ni vrsta
mramora od kojeg je izraen, ali se oito jo ne
smije zboriti o lokalnome podrijetlu.
Drugi, neto manji kip je glede utvrivanja
izvornika potpuno jasan, iako je i on oteen
(sl. 20). Jo je M. Abrami torzo s pravom pripisao Westmacott Efebu, iji je izvorni kip
Polikletovo djelo.so Rije je o mladiu tipino
polikletovskih oblika, koji je, dakako, bio u
kontrapostu s jednom podignutom rukom, to
pomalo razbija simetriju i ravnoteu dijelova
tijela. Oito je da je kip bio Polikletov eksperiment. Usporeujui salonitanski primjerak s
drugim kopijama, smije se ustvrditi da ovaj ni
u emu ne zaostaje za njima, nego da ak i
odskae mekoom modelacije, dobrom proporcioniranou, vjetinom modelacije i uglaanou.S1 I ovaj je primjerak dakle solidan kopistiki rad, koji vjerojatno nije posjedovao inaica
u odnosu na original. Ni za njega se ne moe
utvrditi podrijetlo izradbe, jer nije jasno od
kojega je mramora isklesan, ali se makroskopski razlikuje od prvoga kipa.

ljani vrsto infiltrirali i gdje je klasina umjetnost naila na odgovarajuu recepciju kod
pridologa i lokalnog puanstva. Vanost
spomenutog importa je u tome to je podizao
estetsku razinu i pridonosio procesu uranjanja
lokalnog ivlja u kulturu antikoga svijeta, koja
time postaje i njihova vlastita, a oni sami malo-pomalo izrastaju kao imbenici njezina razvoja. ini se da je jedna od znaajki vezivanja uz
klasine originale injenica da je u ranije, ponajprije u Augustovo doba posebna naklonost bila
usmjerena prema djelima koja su se oslanjala
na originale iz ranijeg klasinog razdoblja. Pritom je osobito bio obljubljen Poliklet, koji postaje idealna mjera klasicistikog ukusa toga doba.
Te kopije su vrsne kvalitete, to upozorava na
visoko vrijedno radioniko podrijetlo. Poslije
e se teite zanimanja prenijeti na druga razdoblja grke umjetnosti, ali se ipak ni prethodno doba nee zaboraviti kao izvor inspiracije,
to je, naravno, u skladu s razvojem rimskog
ukusa.

Ove vrsnoom iznimne skulpture dokaz su da

su kopije klasinih grkih kipova poele pristizati u Dalmaciju ve samo koje desetljee
nakon to se ondje stabilizirala rimska vlast.
Njihov e se broj stalno poveavati, premda je
veliko pitanje hoe li ih kvalitetom i nadmaiti.
Pojava vrhunskih kopija je, dakle, kulturoloki
fenomen koji se javlja svagdje gdje su se Rimimaju, meutim, i neki kipovi Apolona. Usp. A. Della Seta, ll nudo neWarte, Arte Antica, Roma, 1930., str. 184, sl. 80-81
(Apollo del Tevere), str. 183, sl. 82 (Bronzo di Pompei). str. 196, sl. 86-87 (Apollo di Kassel). Na alost, kip je ipak nedovoljno
ouvan da bi se moglo nedvosmisleno utvrditi o kojem se boanstvu radi, a jo manje kojem statuarnom tipu pripada.
50 M. Abrami, 1952., str. 306, tab I a. M. Gorenc, 1952., sl. na str. 44 i 45.
51 Polyklet der Bildhauer der griechischen Klassik. Ausstellung im Liebighaus Museum alter Plastik Frankfurt am Main, Mainz, 1990.,
str. 585 i d., br. 103-116 (salonitanski primjerak str. 589 i d., br. 107). O tome kipu usp. i Standort-Koniexi und Funktion aniiker Skulptur, Berlin, 1995., (ed. K. Stemrner), str. 433 D 24.

23

3. Tiberijevo doba
Temelji romanizaeije
dalmatinskih
prostora
poloeni u Augustovo doba, u vrijeme cara
Tiberija dobivaju jo jasnije obrise i sadrajniji
zamah. U to je doba, u ratu koji se vodio izmeu 6. i 9. godine, slomljen posljednji otpor lokalnih naroda. Tiberije je, zajedno s Germanikom,
12. godine svoj trijumf proslavio i u Rimu, pa je
ta pobjeda morala biti zabiljeena i u Dalmaciji. Mogue je da je tom spomeniku pripadao
tzv. Gardunski tropej (sl. 21, 22, 23, 24).52 Rije
je zapravo o ploi koja je pripadala kraju natpisa (sauvano je slovo O) i polju na kojem su
bila prikazana dva barbara (Delmat i Panonac)
pod rimskim tropejem s orujem. Isti prikaz
bio je i na drugoj strani natpisa, to pokazuje
jedan manji fragment pronaen neto kasnije.
Spomenik je po svoj prilici imao slinu formu
kao i drugi tropeji u ast rimskih pobjeda, ali se
smije nainiti samo njegova priblina rekonstrukcija (sl. 23).53 Ansae natpisa imale su gracioznu dekoraciju akantovih vitica s cvjetovima
koji podsjeaju na one Are Pacis, ali, dakako, u
provincijalnoj izvedbi. I reljefi zarobljenika,
tropej i friz oruja vrlo su fino izraeni. Njihova osobita vrijednost sastoji se u tome to majstor pedantno biljei pojedinosti odjee i nakita. On, naime, vjerno prikazuje barbarske sandale i hlae te fibule koje su karakteristine za
narode na ovim prostorima u kasno eljezno
doba.> Na bonim stranama pak nalaze se
girlande objeene o bukranije, to je takoer

tipini motiv trijumfalne arhitekture koji podsjea na prigodne rtve u ast dogaaja (sl.
24).55 Kako je Gardun (Tilurij) poslije ilirske
pobune postao logor rimske VII. legije i nekih
drugih manjih jedinica, nije iskljueno da su
klesari nakon zavretka tropeja ostali i radili za
potrebe vojnikog naselja i same vojnike. Veliki
broj vojnikih stela s frizom oruja upozorava
na tu mogunost.
I Tiberije je shvaao vanost Ilirika kad je svojega sina Druza Mlaega poslao da stjee iskustvo meu postrojbama na tom podruju.es Prinev boravak u Dalmaciji nedvojbeno je ostavio
traga u antikoj akulturaciji provincije. O tome
svjedoi ne samo njegov portret iz Osora nego i
posvetni natpis o izradi objekta u Issi koji se u
natpisu naziva campus.57
Iako su forumi bili zaeti ve s uspostavljanjem
rimskih kolonija i municipija na istonom Jadranu, ini se da u Tiberijevo doba dobivaju svoj
oblik. Tada nastaje i dekoracija graevina od
kojih su se ouvali neznatni dijelovi. Jednom
koncipirani oblik i izgled nije ostajao zauvijek,
iako je temeljna zamisao bila i dalje prepoznatljiva. Meutim, od dekorativnih je dijelova
foruma vrlo malo preostalo, ali neki ostatci u
Zadru i Asseriji pruaju uvid u njihov karakter,
ikonografsko podrijetlo i umjetniku kvalitetu.
U Jaderu su se ouvali stubci nosai ploa
ograde to je dijelila kapitolij od foruma. Na
elnoj strani stubaca u reljefu su bile izraene
glave Jupitera Amona (sl. 25,26) i Gorgone (sl.

O gardunskom tropeju usp. K. Schumacher, Germanendarstellungen, Mainz, 1912., 3 (aufl), br. 47, tab. 13; W. Schmied, o. c.,
str. 50, sl. 6, E. L6wy, Die Anftinge des Triumphbogens, Wien, 1928., str. 27, sl. 61; M. Abrami, O predstavama Hira na an tiknim spomenicima, Casopis za zgodovino in narodopisje XXXII., 1-4, 1937., str. 13 i d., sl. 2, 3, 4, 6, 7; G. Picard, Le trophe romains,
str. 252, tab. 12,2; N. Cambi, Gardunski tropej, u Cetinska krajina od prethistorije do dolaska Turaka, Znanstveni skup, Sinj, 3.6. lipnja 1980., Izdanja HAD-a VIlI., 1984., str. 77 i d., sl. 1-5; S. Rinaidi Tufi, Dalmazia (Museo della Civilta Romana). Le
provincie del' impero 2, Roma, 1989., str. 76, sl. 73-74 (uzima rekonstrukciju N. Cambija);]. Ostrowski, Les personifications des
provinces dans I 'art remain, Varsovie, 1990., str. 138.1 (bez slike). E. Polito, Fulgentibus armis. Introduzione allo studio dei [regi
aniichi, Roma, 1998., str. 155 i d.; M. Verzar Bass, Osservazione sui luoghi e monumenti di vittoria militare neil' Adriatica
nord-orientale, Atti e memorie della Societa istriana di archeologia e storia patria, CII (n.s. L), 2002., str. 67, sl. 8 (krivo da je posrijedi rekonstrukcija S. Rinaldija Tufija, jer je rekonstrukcija N. Cambija).
53 N. Cambi, o. c., str. 83.
54 Z. Vinski, Ein Depotfund aus Baka, AJ II, 1959., str. 16 i d., sl. 1 a; 6-8.
55
. Cambi, o. c., str. 83 i d., sl. 5.
56 Tacit, Anali 2, 44; 3, 7.
57 D. Rendi-Mioev,
Druzov boravak u Dalmaciji, VAHO LIV, 1952.,41 i d., tab. II.
52

24

22. Manji fragment spomenika sa sl. 21.

27).58 Ouvana

su dva stubca s glavama Amona, a dva s Gorgonama. Ostatci leprajuih vrpca svjedoe da su na pregradnim ploama bile
prikazane girlande, ali nije poznato jesu li one
visjele na bikovskim glavama, odnosno lubanjama, ili su ih drali eroti. Ovakvi su se ukrasi
sauvali i drugdje, ne samo u [aderu, Jedan
fragment iz unutranjosti
Dalmacije, po svoj
prilici iz Asserije ili Varvarije (neko u Muzeju

hrvatskih
arheolokih
spomenika,
danas u
Arheolokome
muzeju u Splitu), takoer je
pokazivao glavu Jupitera Amona.s? Prigodom
istraivanja na forumu u Saloni E. Dyggve je
takoer pronaao jedan fragment sAmonovom
glavom, kojemu se zagubio trag.60 To potvruje
da je u Dalmaciji bila dobro ukorijenjena iko nografija forumskog ukraavanja, koja je poznata
od Hispanije, preko Galije, Italije, osobito sjeverne Italije, Istre i Norika pa do Dalmacije.s'
ini se da je junije od Salone nema ili barem
do sada nije otkrivena. U najbliem susjedstvu
kombinacija
Amonovih
i Gorgoninih
glava
ouvala se u Veroni.? Oderzu.s' Konkordiji,
Akvileji.s' Trstu i Puli.s? Zanimljivo je upozoriti da su se Amonove glave stavljale i na
kljune blokove slavoluka, kao na primjer na
Arco di Ammone u Veroni." Sve to upozorava
da je ikonografija koja je zapljusnu la brojne
zapadne provincije nosila poruku kakva je
odgovarala javnim mjestima poput kapitolija i
foruma. Nema dvojbe kako nije rije o proirenju helenistiko-egipatske
religije u te privincije. Poloaj na forumima oito nema nita zajedniko s bilo kakvom religijom. injenica to su
klipeji s Amonovim glavama stajali na Augustovu forumu u Rimue? i u carskim svetitima u
Emeriti'v i Tarragoni?' ukazuje da je taj motiv u

M. Sui, Zadar u starom vijeku, Zadar, 1981., str. 214,304, tab. XVII; P. Selem, Izidin trag, Split, 1997., str. 51, br. 1,7, tab. III
a; K. Giunio, Neke biljeke, str. 60, sl. 11-13.
59 N. Cambi, Jupiter Amon na dva spomenika iz Arheolokog muzeja u Splitu, Guniain zbornik, Zagreb, 1980., str. 43 i d., sl.
1-2.
60 E. Dyggve, Le forum de Salone, RA VI. ser, sv. I-II, 1933., II, str. 50 i d.
61 Jedan pregled, iako nepotpun i oito krive datacije, usp. LIMC 1,1, Zurich-Munchen,
1981., str. 672 i d., sl. na str. 539, br.
35-48.
62 M. Ch. Budischowsky, La diffusion des cults isiaques autour de la mer Adriatique, I. Inscrptions et monuments, EPRO 61,
Leiden, 1977., str. 98, VII, 14 tab. LlI b. Rije je o bloku luka gradskih (7) vrata.
63 M. Ch. Budischowsky, o. c., str. 113, XVIII, 1; 114, XIX 3, tab. LXI a.
64 M. Ch. Budischowsky, Jupiter Amon et Meduses dans le forum du Nord de l' Adriatique. Aquileia Nostra XLIV, 1975., str.
206-7, sl. 7; M. Ch. Budischowsky, o. c., str. 130, br. 38, tab. LVIII b.
65 M. Ch. Budischowsky, o. c., str. 179-80, tab. XCIC.
66 M. Ch. Budischovsky, o. c., str. 163, i, 5, tab. LXXXIV a.
67 M. Ch. Budischowsky.
o. c., str. 171, VIII, 4; tab. LXXXV; str. 171, VIII, 5, tab. LXXXVI a; str. 172, VIII, 6, 7, 8 tab. LXXXVII
a, b, c i d; G. Fischer, 1996., str. 87, tab. 27 a-d; 28 a-e.
68 H. von Hesberg, Bogenmonumente
und Stadttore im claudischer Zeit, u Die Regierungszeit des Kaisers Claudius (41-54. n.
Chr.). Umbruch oder Episode? Internationales interdisziplinares
Symposion aus Anlass hundertjihrigen [ubilaums des
Archaologischen Instituts der Universitat Freiburg Im Br. 16-18. Februar 1991, Mainz, 1994., 250, sl. 10.
69 O tome usp. N. Cambi, Jupiter, tab. 15. Augustus und die verlorene Republik. Eine Austel/ung im Martin Cropius Bau, Berlin,
1988., str. 192, sl. 85, 86.
70 A. Garcia y Bellido, Esculturas romanas de Espaiia y Portugal, Madrid, 1949., no. 417, tab. 297.
71 A. Garcia y Bellido, o. c., br. 416, tab. 296.
58

26

PERATORI'

CAESARI

. DIVI

FILIO 'AVGVS

23. Idealna rekonstrukcija tropeja iz Garduna

(prednja strana), rano 1. st.

24. Idealna rekonstrukcija tropeja iz Garduna

(bona strana).

uskoj svezi s carem. Kad je rije o Augustovu

vremenu u kojem otpoinje upotreba Amonova
maskerona, valja svakako imati u vidu injenicu da je on, pobijedivi egipatsko-rimsku
koaliciju Kleopatre i Antonija, postao jedini
vladar rimske drave. Vjerojatno je motiv reminiscencija na dogaaj koji je konaan epilog
imao u Egiptu i poslije postao dio carske
emblematike. Kao osvaja Egipta August se
time pokazivao i kao novi Aleksandar.v Da je
ta simbolika bila dugotrajna,
upozoravaju
Amonove glave iz Pule, koje potjeu od jedne
rekonstrukcije foruma iz tetrarhijskog doba.v
Nije tada ta ikonografija ouvana kao puka
tradicija, nego je njezino znaenje oivjelo u
doba tetrarhije. Na to upozorava i glava Corgone na stubcu iz Dioklecijanove palae." O
tome e biti rijei kasnije. Amonove se maske

javljaju i na pterigama Augustovih kipova u

oklopu/" ali i drugih carskih likova.?s Amonove i Gorgonine glave javljaju se i na vojnikom
odliju." Sve to nedvosmisleno ukazuje na carsko podrijetlo, koje je nosilo prepoznatljivu
simboliku. Lik Gorgone ne javlja se na Augustovu forumu, ali jest u svezi s carskim kultom.
Ve je spomenuto da se pojavljuje na pterigama carskih oklopa. Problem Gorgoninih maskerona treba jo temeljitije ispitati.
Klasini se duh infiltrirao u dalmatinske sredine, pa, dakako, i u salonitansku, i putem
carskoga kulta, koji se, kako smo vidjeli, poeo
razvijati jo u ranoaugustovsko
doba, a osobit
procvat doivljava u Tiberijevo vrijeme, kad u
Dalmaciji njegov razvitak posebno potie caru
odani namjesnik Publije Kornelije Dolabella-"

usp. Augustus und ver/orene Republik, str. 192; Drukije miljenje P. Zanker, Forum Augustum, Tubingen, 1968., str. 12 i d.
O tome Jupiteru Amonu kao simbolu Augustova trijumfa usp. M. Verzar Bass, Osservazioni, str. 60 i d, bilj. 73. O klipejima
na Augustovu forumu usp. M. Verzar Bass, Sui clipei del foro di Augusto, Archae%gia classica L, 1998., str. 391 i d.
73 G. Fischer, 1996., str. 92 (antoninsko ili seversko doba), ali pointilistika
tehnika sa svrdlanim rupama upuuje radije na
kasno III. st.
74
. Cambi, Pristup razmatranju
skulpturainog programa Dioklecijanove palae u Splitu, Kulturna batina 19, 1989., str. 12
i d., sl. na str. 13.
75 K. Stemmer, 1978., str, 160 i 162, smatra da se maska Jupitera Amona javlja tek od kasnog Klaudijeva doba ili pak ranoflavijevskog i da se produava sve do u II. st. Meutim, neki kipovi su pouzdano iz ranijeg doba.
76 K. Stemmer 1978., str. 16, I, 10 a, tab. 7, 1-2, ali i brojni drugi.
77 Npr. Fr. Matz, Die /auersforter Phalerae, 92. Berliner Winckelmannprogramm,
Berlin-Leipzig, 1932., tab. I-V.
78 On je bio Tiberijev ovjek, koji je poticao carevu propagandu,
Tacit, Ana/i, 3, 2. Dolabella je u Naroni oito utemeljitelj
kulta, to je dao urezati i u posvetni natpis. Usp. E. Marin, Ave Narona, Zagreb, 1997., str. 122, sl. na str. 121.
72

27

25. Stubac s maskom Jupitera Amona, Zadar, vapnenac,

prva polovica 1. st., Zadar, Forum.

26. Stubac s maskom Jupitera Amona, Zadar,

vapnenac, prva polovica 1. st., Zadar, Forum.

U Saloni, glavnom gradu provincije, vjerojatno

se i prije Tiberija bilo zaelo svetite posveeno
carsko me kultu, no nema ouvanih kipova.
Logino bi bilo pretpostaviti
da je glavno
svetite za itavu provinciju Dalmaciju bilo u
Saloni, no mjesto gdje se ono nalazilo nije, na
alost, poznato, a i razmjerno se malo carskih
kipova i natpisa ouva lo u tom gradu. S
obzirom na lokaciju svetita posveenoga
carsko me kuitu u drugim gradovima, poput
Aenone i Narone, bit e da se i u Saloni ono
nalazilo na forumu. Salonitanski forum, meutim, samo je djelomino ispitan i k tomu vrlo
loe ouvan, tako da je samo za manji broj zdanja jasna njihova namjena.v? Stoga su pronaeni portreti od iznimne vanosti, jer su nedvojbeno svjedoanstvo
postojanja
carskoga
svetita i pripadajueg kulta. Portreti djeaka

Nerona (sl. 28) i Druza Cezara (sl. 29)SO potvrda

su da je carski kult bio nazoan u Saloni, barem
od Tiberija, jer oni kao izravni Augustovi
potomci
pripadaju
julijevsko-klaudijevskoj
obiteljskoj propagandi.
Izraz i frizura tih
portreta odgovaraju tipovima djeakih portreta koji su viestruko poznati u rimskoj carskoj
portretistici, to upuuje na injenicu da se radi
o vanim osobama.s'
Tipovi su se razliito znanstveno interpretirali:
od Augustovih unuka (Gaja, Lucija i Agrippe
Postuma) do Klaudijeva sina Britanika, ali na
temelju njihove slinosti, koja je oito hereditarno uvjetovana,
djeake dobi i nadasve
frizura, koje su zapravo samo varijacija Augustove, zakljuiti je da se radi o brai, ali i potomcima utemeljitelja Carstva.v Vanost je nji-

O forumu u Saloni usp. E. Dyggve, RA, 1933., str. 41, fig. 4, sl. 1-2.
O tim glavama usp. N. Cambi, 1988., str. 115 i d., sl. 1-8. . Cambi, 2000., str. 38 i d., kat. br. 29, tab. 28,29, str. 38, kat. br.
30, tab. 28,29.
81 Usp. takve glave na primjer u Cesichter. Criechische und romische Bildnisse aus schweitzer Besitz, Bern, 1983. (ed. H. JuckerD. Willers), str. 81; J. Chr. Balty-D. Cazes, Portrait impriaux de Beziers. Le groupe statuaire du forum, Toulouse, 1995., str. 63;
Ch. B. Rose, Dynastic Commemoration and lmperial Portraiiure in the [ulio-Claudian Period, Cambridge (University Press), 1997.,
str. 66, kat. 25, tab. SO, tab. 51 (bez kat. br.), kat. 52, tab. 164, kat. 63, tab. 177.
82 O svemu tome usp. N. Cambi, 2000., str. 38 i d.
79
80

28

27. Stubac s maskom Gorgone, Zadar, vapnenac,

prva polovica 1. st., Zadar, Forum.

28. Portret djeaka Nerona Cezara, Salona, vapnenac,

drugo ili tree desetljee 1. st., Arheoloki muzej u Splitu.

hovih frizura to iskoritavaju iste elemente i

oblike; oni su u meusobnom zrcalnom odraZU, ime se eljelo upozoriti na bratsku slinost,
ali i individualnu razliitost. Ako se, dakle, radi
o brai, a meu neposrednim Augustovim
potomcima, osim Gaja, Lucija i Agripe Postuma, to jo mogu biti samo Germanikovi sinovi
Neron i Druz Cezar. No, prva su trojica ispala
iz carske propagande ve prije Tiberijeva
uspona na vlast, a ima niz pokazatelja da stilski
te glave pripadaju upravo poslijeaugustovskom razdoblju.s' Njihov izraz te modelacija
glave i kose su u pogledu plastike inferiorni
Augustovu vremenu. Dominantna odrednica je
formalizacija klasinih nastojanja, koja svoj
izraz iznalazi u idealizaciji fizionomijskih obiljeja portreta, ali poputa prijanja akribinost,
ustupajui mjesto povrnosti. Zbog toga je
vanost spomenutih glava vie ikonografskoga
negoli artistikog karaktera.

U ambijent carskoga kulta spada golemi torzo

nagog sjede eg kipa iznimno brine izradbe,
kojemu se ouvala samo prednja polovica (sl.
30).84 Stranja je bila izraena od zasebnog komada mramora, s kojim se spajala i tvorila cjelinu torza. I drugi elementi tijela, ukljuujui i
glavu, izraeni su od zasebnih dijelova mramora. U Dalmaciji ta je tehnika ve viena, dok
drugdje, naprotiv, nije osobito esta. Kip je pripadao skupini brojnih carskih likova koji svojom nagou, dimenzijama i atributima
oponaaju ikonografiju sjedeeg [upitera.s'
Takav je tip kipa bio osobito pogodan za
divinizirane careve. Meu brojnim carskim
kipovima iz Dalmacije i Istre ovaj je jedini u
sjedeoj pozi. Po svoj prilici, dio iste carske
skupine bijae i fragment kipa u oklopu,
navodno iz Salone, koji se neko nalazio u
Grazu, no potom mu se izgubio trag (sl. 31).86
Kip je nastao neto kasnije od prethodno

Usp. N. Cambi, 2000., str. 38 i d.

Usp. C. Maderna, Juppiter, Diomedes und Merkur als Vorbild jUr romische statuarischen Jdealportriit, Heidelberg, 1988., str. 25
i d, 31 i d, 188, JT 38, tab. 14,2.; N. Cambi, HA 4, 1998., str. 49 i d., sl. 12.
85 O tome tipu kipova usp. H. G. Niemeyer, 1968., str. 59, tab. 28-33. te C. Maderna, o. c., str. 18, tab. 38.
86 W. Schmid, Tarsa einer Kaiserstatue im Panzer, Buliev zbornik, Zagreb/Split,
1924., str. 45 i d., sl. 1-2, tab. 5. K. Stemmer,
str. 56, br. V, 1, tab. 34, 1.

83

84

29

29. Portret djeaka Druza Cezara, Salona, mramor,

drugo ili tree desetljee 1. st.,
Arheoloki muzej u Zagrebu.
spomenutoga, a svjedoi o raznovrsnosti kipova koji su se nalazili u salonitanskom carskom
svetitu, gdje je po svoj prilici stajao jo jedan
monumentalni togat bez glave.87
Meutim, posebno vani skupni carski nalazi
otkriveni su u Ninu (Aenona) i u Vidu kod
Metkovia
(Narona).88
Prva je skupina bila

otkrivena jo u XVII. St.,89 a druga tek prije

nekoliko godina.w Od prve je preostao vei
broj cjelovitih kipova od kojih samo dva imaju
glave. Rije je o kipu posthumnoga
Augusta
(tip Prima Porta s corona civica) prikazanoga u
odjei poput boanstava,
s nagim gornjim
dijelom tijela, dok mu je donji ogrnut platem
(sl. 32).91 Iako postoji miljenje da je glava
palimpsest
Kaligulina portreta,'? ini se da
tragova naknadne obrade nema.v' Radije bih
bio za to da je kip nastao u kasnijem Tiberijevom razdoblju, kako se priblino smiju datirati i ostali kipovi, osobito onaj samoga Tiberija,
koji pokazuje cara kao ve ostarjelu osobu, a i
sam je statuarni tip kasnijega nastanka (sl. 33).94
Dva su pak kipa bez glave. Jedan je oito divi nizirani vladar u slinoj haljini kao i August (sl.
34). Mogue je da je pripadao ak i Cezaru, iako
to, dakako, nije sigurno, jer ima jo pripadnika
carske obitelji koji su umrli tijekom Tiberijeva
vladanja, a ulazili su u okvire carske propagande (Germanik, Druz Mlai).95 etvrti pak
kip mogao je pripadati osobi koja nosi togu (sl.
35), ali o njezinu identitetu teko je bilo to
rei.96 teta je to se jo neki kipovi nisu ouvali,
iako o njihovu nalazu postoje vijesti.
U kasnije doba skupina kipova u Aenoni je
proirena, o emu svjedoi glava Nerve, preraena od Domicijanova portreta koji je doivio
damnatio memoriae, dok je sam Domicijanov lik
bio izraen od dijela jednoga kipa u draperiji

N. Cambi, Skupine, str. 50, sl. 13.

O carskim svetitima sa skupinama kipova usp. N. Cambi, Skupine, str. 45.
89 A. Fortis, Viaggio in Dalmazia I, Venezia, 1774., str. 16 i d. Pronaao ih je A. Danieli u Ninu, sigurno nekoliko godina prije
Fortisova putovanja u Dalmaciju. O toj skupini usp. M. Kolega, Carski kipovi julijevsko-klaudijevske
dinastije u Enoni, HA
4,1998., str. 85 i d., sl. 1-7.
90 O toj skupini usp. brojna prethodna
izvjea koja naprosto nije mogue slijediti, a meusobno se malo razlikuju, kao na
primjer E. Marin, Decouoerte d' un Augusteum il Narona, Narona, Zagreb-Opuzen (ed. E. Marin), sl. 1-6; E. Marin, Ave Narona,
Zagreb, 1997., str. 59, 71 i sl. Neto opirnije izvjee je Id. The Temple of the Imperial Cult (Augusteum) at Narona and Its
Statues: interim Report, IRA 14 (2001.),81 i d.
910
tome tipu odjee usp. H. G. Niemeyer, 1968., str. 108 i d., br., tab. 35, 1.
92 D. Boschung, 1993., 193, br. 207.
93 O tome usp. N. Cambi, 2000., str. 36, kat. br. 24, tab. 20, 21.
94 Usp. N. Cambi, 2000., str. 36 i d., kat. br. 25, tab. 22, 23. Ondje usp. i ostalu lit. U bilj. 204, 205. O tipu Tiberijeve glave (Lf)
usp. D. Boschung, 1993., str. 58, skica 35. O tipovima Tiberijeva portreta usp. A. Mlasowsky, 2001., str. 71 i d.
95 O tome kipu usp. J. Bank6-P. Sticotti, Antikensammlungen
im erzbischoflichen Seminare zli Udine, AEM 18, 1895., str. 55,
br. 3; N. Cambi, Skupine, str. 47 i d., sl. 10.
96 J. Bank6-P. Sticotti, Antikensammlungen,
str. 56, br. 4; N. Cambi, Skupine, str. 47 i d.
87
88

30

.'

31. Kip cara u oklopu, Salona, prije u Grazu, mramor,

oko sredine 1. si., nepoznato mjesto uvanja.

koji je posluio kao materijal (sl. 36,37)).97 To je

po svoj prilici takoer bio carski kip iji je "rok
upotrebe" istekao u doba Domicijana. Mramor
je bio dragocjeni materijal, koji se mogao viekratno upotrijebiti. Na temelju jasnih znakova
priklesivanja koje ta glava otkriva, smjelo bi se
tvrditi da Augustov ninski portret ipak nije
palimpsest. Kipovi te skupine drugaije su stilski koncipirani od primjerice Augusta iz Osora
ili Agripe iz Kopenhagena. Oni su idealizirani i
akademski oblikovani, kao to je to bilo uobiajeno u razdoblju julijevsko-klaudijevske dinastije. Meu kipovima koji su pripadali enonskoj
forumskoj skupini posebnu vanost imaju i
dvije enske figure. Jedna je dimenzija manjih
od normalne enske visine (sl. 38),98 dok je

32. Kip posthumnog Augusta, Aenona, mramor,

Tiberijevo doba, Arheoloki muzej u Zadru.

M. Kolega, Damnatio memoriae u rimskoj plastici: Domicijan/Nerva,

Diadora 14, 1992.,59 i d., tab. I-IV; N. Cambi, 2000.,
str. 51, kat. br. 65, tab. 84, 85.
98 O tome kipu sa starijom literaturom usp. P. Selem 1997., str. 54, br. 1, 11, tab. IV.

97

32

33. Kip Tiberija, Aenona, mramor,

poznije Tiberijevo doba, Arheoloki muzej u Zadru.

34. Kip nagog vladara, Aenona, mramor,

poznije Tiberijevo doba, Arheoloki muzej u Zadru.

druga vea (oko 1,80 m).99Zbog mjesta nalaza

kao i injenice to su nepostojee glave bile
zasebni komadi usaeni u rupu u tijelu kipa,
treba pretpostaviti da su to bile enske carske
statue. Vei kip je imao vrlo rafinirano
izraenu draperiju tankih haljina. Manji kip je

u Izidinim haljinama i loiji je rad, s grublje

izraenim naborima, ali je zato ikonografski
vaniji, a zbog toga su mogue i zanimljive
pretpostavke o tome koga kip prikazuje.iw
Naronitanski augusteum otkriven je nedavno
(istraivanja 1995. i 1996.) i dao je velik broj

O torne kipu usp. K. Giunio, [unona, od Nina do Kopenhagena, Diadora 14, 1992., str. 53 i d., sl. l.
Na skupu "Carski kult na istonom Jadranu" B. Kunti-Makvi iznijela je zanimljivu pretpostavku, utemeljenu na nekoliko pisanih izvora, da se uz kip Cezara esto pojavljivala i Kleopatra. Stoga bi, s obzirom na haljine, to mogla biti posljednja egipatska kraljica. teta je to referat B. Kunti nije tiskan. Je li mogue da se kip Kleopatre zadravao i due nakon
Cezarove smrti, ak i u provincijama, teko je rei. O Kleopatri i njezinim kipovima u Rimu usp. Katalog izlobe Cleopatra of
Egypt from History to Myth, British Museum Press, London, 2001., str. 128 i d. Kleopatra se oito esto prikazivala kao Izida,
ali u malo drugaijem kostimu. Usp. katalog londonske izlobe, str. 164, sa sl. I, 169.

99

100

33

36. Portret Nerve nainjen od Domicijanove glave,

Aenona, mramor, kraj 1. si.,
Arheoloki muzej u Zadru.

35. Kip togata, Aenona, mramor, poznije Tiberijevo

doba, Arheoloki muzej u Zadru.

kipova, koji su meutim poprilino uniteni i

gotovo svi su bez glava. Jo ranije su pronaene glave Livije, danas u Oxfordu (sl. 39), 101i
Vespazijana, danas u Vidu (sl. 90),102anedavno

je od velikog broja fragmenata bilo mogue

rekonstruirati portret Nerona Cezara.u Livijina glava je prilino loe izrade prepune zanatskih nedostataka, to je E. Bartman navelo na
misao da se radi o lokalnom radu; to moe, ali
i ne mora biti tono, jer ima i importiranih
radova loije izrade. Ona pripada tipu Fayoum,
ane Marbury Hall, na koji takoer podsjea.104
Naronitanska skupina vrlo je vjerojatno zapoeta u vrijeme Augusta, ali je glavninu dobila
za vrijeme namjesnika P. Kornelija Dolabelle,
iji se natpis sauvao.10SNema dvojbe da su
kipovi bili solidne izvedbe, s nekoliko loijih,
ali jesu li rad iste radionice, za sada je teko
prosuditi, jednako kao i o njihovoj provenijenciji, jer se skupina jo uvijek obrauje i
nije cjelovito objavljena.
Izvanredna idealizira na glava Druza Mlaeg iz
Osora (sl. 40) te sjajna,106ali veoma oteena

101 N. Cambi, 2000., str. 38, kat. br. 28, tab. 27. Ostala lit. u bilj. 217. Osim toga, H. Bartels, Studien zum Frauenportriit der
augustiiischen Zeit - Fuioia, Octavia, Lioia, [ulia, Munchen, 1963., str. 32; E. Bartman, Portrait of Livia. Imaging the Imperia/ Woman
in Augustan Rome, Cambridge University Press, 1999., str. 169, kat. br. 52, sl. 18.

102
103
104

105

34

N. Cambi, 2000., str. 48 i d., kat. br. 58, tab. 74, 75. Ostala !it. u bilj. 305.
E. Marin, The Ternple, str. 104 i d., sl. 26.
O tipovima Livijine glave usp. E. Bartman, o. c., str. 114 i 115, sl. 144/145, tip Fayoum.
E. Marin, Ave Narona, str. 122.

37. Stranja strana portreta br. 36.

glava Tiberija iz Borka iznad Omia (sl. 41)107

svjedoe da su carske skupine postojale izvan
velikih gradova. U manjim sreditima bilo je
vrsnih ostvarenja, koja ne samo da nisu zaostajala u umjetnikom pogledu nego su esto bila
i kvalitetnija.
Tradiciju vrsne izrade portreta u lokalnim
radionicama potvruje jedna prilino velika
enska glava iz Salone (sl. 42).108enine crte
lica su idealizirane, ali i poprilino stilizirane.
Glava je izduena, a modelacija suzdrana i
liena detalja, to stvara jednu posebnu,
neklasinu estetiku, ali je tiberijevski eklekticizam ipak razvidan. Frizura je jednostavna.
Krasi je razdjeljak na sredini, otkuda se kosa
sputa sa strane u dugim valovima; na zatiljku
je skupljena u vor i tvori pletenicu koja je priljubljena uz vrat. To je jednostavni tip frizure,
koji se njegovao pri kraju Tiberijeva razdoblja i
neposredno nakon njega.109

38. Kip carice ili lanice carske obiteji (?) u Izidinim

haljinama, Aenona, mramor, prva polovica l. st.,
Arheoloki muzej u Zagrebu.

N. Cambi, 2000., str. 39, kat. br. 34, tab. 36,37. Ostala tit. u bilj. 235-237.
N. Cambi, 2000., str. 37, kat. br. 26, tab. 24, 25. Ostala tit. u bilj. 210.
108 N. Cambi, 2000., str. 41, br. 38, tab. 44, 45.
109 Usp. D. Boschung, 1993., str. Sl, tip Ha, skica 21-22 (Antonia Minor). Usp. i K. Polaschek, Studien zur Ikanagraphie der
Antania Minar, Roma, 1973., str. 16, tab. 7, 1 (Einfacher Typus): str. 16, tab. 12, 12; 14, 2 (Bereichterter Typus).
106

107

35

43. Stela s likovima mukarca i ene, Salona, uapnenac,

drugo-tree desetljee 1. si., Arheoloki muzej u Splitu.

44. Stela s nekoliko likova, Vranjic, vapnenac,

tree-etvrto desetljee I. si., Arheoloki muzej u Splitu.

Glavama izraenima
u punoj pla stici od
domaeg vapnenca
stilski su vrlo bliski i
portreti na nadgrobnim spomenicima. U poslijeaugustovsko
se doba naglo poveava broj
monumentalnih
stela s likovima pokojnika.
Usporede li se s preanjima, vidljiva je razlika
u oblicima spomenika, znaajkama portreta te
naborima haljina. Portreti su pokojnika tiberijevski smireni, bez mimike ili patetinoga gra.
Njihov je izraz gotovo snen, ali bez turobnosti.
Poveanje broja stela potvruje stalan razvitak
lokalnih kamenarskih radionica. One pokazuju
i daljnje oslanjanje na italske oblike, aut jecaj,
ini se, pristie uglavnom iz sjeverne Italije,
premda svi tamonji tipovi nisu zastupljeni.
No, valja upozoriti i na to da lokalne radionice
stvaraju vlastite inaice. U tu skupinu spadaju
stele iz Salone (sl. 43)110 i Vranjica (sl. 44),111

zatim jedna unitena stela, od koje se ouvao

samo crte, ali dovoljno uvjerljiv (sl. 45).112 Uz
to ima i dosta fragmenata koji vrsnoom nimalo ne zaostaju, to pokazuje da je domaa produkcija bila znatna i da je gotovo u svim
sluajevima dosezala slinu kvalitetu.u- te da,
to je jo vanije, ima nekoliko iznimnih enskih i mukih portreta.n- Oni potvruju da su
radionice mogle zadovoljiti i sloenije narudbe. Meu stele toga doba po kvaliteti se
istiu i neke vojnike, koje su oblikom dosta
sline, premda esto imaju stanovite posebnosti, o kojima e biti rijei neto kasnije. One se,
meutim,
ne razlikuju po portretnim
osobitostima, to dokazuje da se posvuda bio
proirio tiberijevski portretni izraz i stil, monumentalne forme spomenika i dekoracija. I te su
stele igrale ulogu u klasicizaciji likovnog ukusa
lokalne sredine.

K. Prijatelj, 1950.-1951., str. 153, tab. VII; S. Rinaidi Tufi, 1971., str. 93, br. 2, tab. II, 1; N. Cambi, 2000., str. 41, br. 40, tab. 47.
K. Prijatelj, 1950.-1951., str. 143, tab. IX, 1; S. Rinaidi Tufi, 1971., str. 93, br. 3, tab. II, 2; N. Cambi, 2000., str. 41. br. 41, tab. 48.
112 To je crte slikara Rafe Martinija.
113 S. Rinaidi Tufi, 1971., 94, br. 4, tab. III, 1; Idem, str. 94, br. 5, tab. III, 2, te jo neke neobjavljene.
114 N. Cambi, 2000., str. 40, bilj. 250, tab. 42, 43; str. 41, bilj. 252 i 253, tab. 44, 45; str. 44, bilj. 283, tab. 60, 61; str. 46, bilj. 296
i 297, tab. 66, 67; str. 46, bilj. 299 i 300, tab. 68, 69.
110

111

37

45. Crte stele (Rafo Martini), Salona, oapnenac,

tree-etvrto desetljee I. st., Arheoloki muzej u Splitu.

46. Portret ene, Zadar (?), mramor,

Tiberijevo doba, Arheoloki muzej li Zadru.

Poetak upotrebe
mramora
i za privatne
portrete izraene u Dalmaciji potvruje jedan
enski portret iz Zadra' s frizurom tiberijevskog doba (sl. 46).116 Mirnoa lica i nedostatak vibracija muskulature tipini su znaci julijevsko-klaudijevskog
doba. Kako potjee iz
zbirke Danieli, nije posve zajameno njezino
dalmatinsko podrijetlo.

liti na sljedee skupine: 1. Silvan sam, 2. Dijana

sama, 3. Silvan i Dijana, 4. Silvan s imfama,5.
Dijana s imfama 6. Silvan i Dijana s Nimfama,
7. Silvan i Dijana s Nimfama
i rimskim
klasinim boanstvima.t'?
Ti reljefi uglavnom
imaju znaajke ex octa, a rjee su glavni kultni
reljefi svetita. Oni su zapravo naivna reprodukcija reljefa koji su stajali u omanjim hramovima ili svetitima na otvorenome i iskazuju
jednostavnu,
folklornu pobonost.us
Prema
broju ouvanih prikaza oito je da je takva
puka pobonost bila vrlo proirena. Pitanja i
problemi u svezi s tim reljefima bezbroj ni su i
njihovo bi uspjeno rjeavanje - ma koliko se
radilo o neuglednim spomenicima - pridonijelo
boljem i dubljem upoznavanju
prevanih

U Tiberijevo doba poinje se ee pojavljivati

jedna skupina reljefa koja odraava folklorni
ukus i svjedoi o sudaru klasinih i indigenih
religijskih, ikonografskih i umjetnikih ideja. Ti
su prikazi na neki nain aktivni odgovor
lokalne sredine na klasine poticaje. Rije je o
reljefima Silvana i boanstava koja s njime
tvore kultnu zajednicu. Reljefi se mogu podije-

N. Cambi, 2000., str. 40, kat. br. 35, tab. 38,39. Stariju lit. Usp. u bilj. 243.
Usp. K. Polaschek, 1972., str. 160, sl. 7 a, 10-12.
117 Ovo je neznatno
izmijenjena tipologija spomenika koju je nainio D. Rendi-Mioevi, 1989., str. 469 i d.
118 O tim svetitima usp. A. Rendi-Mioevi,
Uz dva Silvanova svetita u okolici Salone, ARR VlII-IX, 1982., str. 121 i d.,
Cambi, O svetitima Silvana u Dalmaciji, Adrias 8-9-10, 1998.-2000., str. 99 i d.
115
116

38

47. Silvan i Dijana, Opaii kraj Glamoa,

vapnenac, datacija teko odrediva.
Zemaljski muzej u Sarajevu.

48. Dijana i adorantkinje, Opaii kraj Glamoa,

vapnenac, datacija teko odrediva,
Zemaljski muzej u Sarajevu.

odnosa prethodnih civilizacija s novom, penetrantnom i nadrnonom rimskom. Prvo i najvanije pitanje jest odraavaju
li ti reljefi
predrimski autohtoni religijski supstrat ili su
oni samo lokalni odbljesak popularnih antikih
kultova. Starija strana i uglavnom sva hrvatska
literatura dri da je rije o ilirskim kultovima
koji se u rimsko doba sinkretiziraju
s najslinijim italskim boanstvima.u? S druge strane, neki noviji radovi odbacuju lokalnu komponentu.lw U tim reljefima autori vide samo
odraz rimskog Silvana i nita to bi pripadalo
autohtonom ivlju i time pokazivalo slojevitiji
sastav kulta. Novija teza dosta grubo i bez zna-

tne argumentacijske
podloge odbacuje staru,
ime upada u jo teu metodoloku pogreku.
injenica
jest da nema
prei ta ka koji
pojanjavaju ilirsku religiju prije rimske kulturne penetracije. Nije preostalo ni pouzdano
tradirano ime ilirskog boanstva. U svim se
varijantama javljaju samo italska imena (Silvanus, Diana, Nymphae), to se nije dogodilo
kod Histra i Liburna, kod kojih su se lokalna
imena dugo ouvala i katkad trajala usporedo s
rimskim ekvivalentima. No, jesu li ipak Vidasus
i Thana na topuskoj ari preitak ilirskih imena
Silvana i Dijane, kako je to predmnijevao A.

D. Rendi-Mioevi, 1989., str. 461 i d.; J. Medini, Autohtoni kultovi u razvoju antikih religija u rimskoj provinciji Dalmaciji, Dometi XVII, 1984., br. 5, str. 7 i d.; A. Rendi-Mioevi, o. c., str. 121 i d.; Cambi, Silvan-Atis. Primjer kultnog
sinkretizma, Diadora IV, 1968., str. 131 i d.; R. Matijai-F. Tassaux, Liber et Silvanus, u Les cultes polytheistes dans I 'Adriatique
roma ine, Paris-Bordeaux, 2000., str. 65 i d.; G. Paci, I culti paga ni sulle due sponde del!' Adriatico centrale, Les culies ... , str.
163 i d.
120 P. Dorcey, The Cult of Silvanus, Leiden, 1992., str. 68 i d.; A. Nagy, LIMC VII, 1, Zurich-Munchen,
1994. (s.v. Silvanus), str.
773. Njihovim tezama prethodi miljenje A. Mocszyja, Pannonia and Upper Moesia, History of the Provinces of the Roman Empire,
4, London/Boston, 1974., str. 250 i d.
119

39

49. Reljef Silvana, Perua kod Klisa, oapnenac,

prva polovica I, si., Arheoloki muzej u Splitu.

Mayer?121 Dedikand
natpisa nedvojbeno
je
znao kome se obraa i nije imao potrebe za likovnom deskripcijom boanstava. Za znanost
je velika teta to se na toj ari ne nalazi prikaz
koji bi objasnio o kojim se boanstvima radi.

Nemogunost pouzdanog povezivanja prizora

s imenima slaba je strana starije teze. Novijoj je
pak slaba strana to se italski Silvan ikonografski ne podudara s dalmatinskim
prikazima.
Zato bi italski Silvan, koji ima svoju poznatu
izvornu ikonografiju, bio importiran u obliku Pana, koji je zapravo grka likovna posudba
i, premda ima primjera meusobnog pribliavanja jednih i drugih, ipak se zasebne znaajke
rijetko proimlju?122 Italska ikonografija Silvana nije uope poznata u sredinjem dijelu
rimske Dalmacije i u unutranjosti. Zar ne bi
Italici radije prenijeli izvornu ljudsku, a ne
teriomorfnu viziju na dalmatinsko tlo? Pan i
ilirski Silvan ak se i religijski dobro podudaraju, premda tomu nije razlog posudba iz
klasinog doba, nego su vjerojatno oba kulta
duboko ukorijenjena u indoeuropskoj tradiciji.123Nema ak ni podudarnosti
u boanskim
kompetencijama,
jer je italski Silvan primarno bog uma i ratarstva. Dalmatinski i italski Silvan smiju se podvesti samo pod zajedniki nazivnik boanstava prirode, vegetacije,
panjaka, stada i razmnoavanja.
Takvih boanstava prirode je, meutim, vrlo velik broj.
Postavlja se i pitanje zato je to boanstvo
najrasprostranjenije
u Saloni, koja je bila najjae
romanizirano podruje i u kojoj su i Italici bili
mnogobrojni.

121 V. Hoffiller-B. Saria, Antike Inschriften aus Jugoslawien, I, Zagreb, 1938., br. 516 i 517; A. Mayer, Vidasus der illyrische Silvanus, VHAo XXII i XXIII, 1941.-42., str. 187. PW-RE Suppl. VII (B. Saria), stup. 1352; A. Mayer, Die Sprache der Illyrer I,
Wien, 1957., str. 336. O tekoama da se Thana identificira s Dijanom usp. H. Krahe, Die Sprache der Illyrer I, Wiesbaden,
1955., str. 86.
122 R. Herbig, Pall der griechische Bocksgott, Frankfurt
am Main, 1949., str. 15 i d. tab. XIV, 3, 4, XXII, 3 XXV, 3 itd. R. Herbig,
o. c., str. 73, bilj. 191, navodi da se na Silvanovim prikazima dalmatinskog podrijetla moe dobro zapaziti prijelaz od grkog
Pana, voditelja Nimfa, do italskog Silvana. Tip atikih reljafa Nimfi je ishodite, Nimfe se tako nazivaju i u rimskom
podruju, znatno rjee Silvane, i naposljetku cijela skupina dobiva naziv Silvani. Svakako stoji konstatacija da su dalmatinski Silvani imali grku ikonografiju. Ako se kratki Herbigov ulomak smije potanje protumaiti, tada bi trebalo shvatiti da
dalmatinski Silvan pokazuje jednu prijelaznu fazu u spajanju tih boanstava. Razvitak bi se ipak prije mogao shvatiti po
sljedeoj shemi: grki Pan (indoeuropsko podrijetlo) > delmatski Pan- nepoznata imena (takoer indoeuropsko podrijetlo, nepoznata ikonografija) > utjecaj grke teriomorfne ikonografije > italski Silvan davatelj imena delmatskom boanstvu
(interpretatio romana), ali ne i ikonografije > antropomorfni Silvan (u unutranjosti) > utjecaj italske ikonografije. O kuitu
grkog Pa na ponajprije s gledita izvora usp. P. Borgeau, Recherches sur le dieu Pan, Biblioteca Helueiica Romana XVII, Rome,
1979., str. 15 i d. Usp. ovdje i bilj. 126.
123 Zanimljivo je da i u Grkoj postoje dvije vizije Pana: ona s ljudskim znaajkama
i ona teriomorfna. Jednako je bilo i u Dalmaciji: u primorju se javlja teriomorfna, a u zaleu antropomorfna vizija. U Grkoj je bilo nekoliko Pana, kao i u Iliriku Silvana, kao to je na primjer bilo i Satira i Silena, koji, kao i Pa n, pripadaju Dionizovoj skupini. U znanosti je to, meutim, ostalo gotovo nezamijeeno, a jo manje je proueno. Oni se pojavljuju kao i posvuda u Iliriku na reljefima zajedno s Nimfama.
Usp. M. Nilsson, Geschichte der griechischer Religion, Munchen, 1967. (3. Aufl), str. 235.

40

To je pitanje, meutim, samo prividno u protuslovlju s miljenjem da je rije o izvornom

ilirskom kuitu. Ikonografska se slika u kiparstvu mogla realizirati samo ondje gdje su postojali snani dodiri doseljenika i domorodaca.
Bez antike komponente
delmatska sredina
jednostavno ne bi bila u stanju formulirati kultnu sliku grkog Pana, koji je po svoj prilici
odgovarao lokalnoj viziji boanstva, i povezati
je sitalskim Silvanom, a pri tome ne preuzeti
italsku ikonografiju. Dapae, ljudsku dimenziju imaju neki likovi Silvana u unutranjosti
Dalmacije, osobito u krakim poljima (Duvanjsko, Livanjsko i Glamoko), kako je to ve
dokazao D. Rendi-Mioevi .124Meutim, ti
reljefi svojom nevjerojatnom primitivnou
i
folklornim znaajkama koje jo nisu dovoljno
prouene,
pokazuju
zaista
primordijalni
likovni izraz koji jedva da je pojmljiv u rimsko
doba. Izvanredna ilustracija toga je reljef iz
Suhae na Livanjskome polju ija su posebna
znaajka
nabori
haljina
izgledom
poput
kanelura stupova te bordura haljina (Nimfe) s
resama. Ta znaajka kao i neobian element u
Dijaninoj kosi oito su posljedica enskih folklornih nonji.
Isto se tako naivnou i armom istiu dva reljefa iz Opaia kod Glamoa, koje je nedvojbeno
izradila ista ruka.125 Na jednome je Silvan i,
kako se obino dri, Dijana (sl. 47), a na drugome Dijana na bazi s dvije adorantkinje (sl.
48). Na oba reljefa meutim ena ima u rukama
dvije grane ili dva mala stabla, to lik pokazuje
kao umsko boanstvo, a to bi znailo da je
prije rije o Nimfi negoli o Dijani. No, da bi i
spomenuti iskonski izraz i religija izili na
povrinu, morao je ini se postojati klasini
fitilj. Ne bi li bilo loginije da se zbivalo obrnuto, tj. da je to bio iskljuivo proces italske religijske akulturacije pa da se s imenom prihvatila i
124
125

D. Rendi-Mioevi,
D. Rendi-Mioevi,

50. Reljef Silvana, Bovan na Kozjaku kod Salone.

Datacija teko odrediva.

ikonografija? Ovdje je, dakle, na djelu bila kontaminacija u slubi romanizacije, poznati fenomen koji se u znanosti naziva interpretatio
romana, a dobro je posluio i domorodcima i
doseljenicima, jer je to morao biti dvosmjeran
proces. Grki Pan se ikonografski u svemu podudara s vizijom Silvana u Dalmaciji. On je
jednako nag, itifalian, runjavih kozjih nogu,
ima pedum, siringu i groe (to nije posudba
od italskog Silvana).126 Kao uvar ili pred vodnik koza Pan pokraj sebe kao atribute ima jo
kozu ili jarca i psa, jednako kao i u Iliriku.l-?

1989., str. 474 i d.

1989., str. 549 i d., tab. LXXXVII, 1,2. E. Imarnovi, 1977., str. 324, br. 26, sl. 26 i str. 336, br. 47, sl.

47.
126 Usp. N. Marquardt,
br. 89, tab. 11, 2.
127 Usp. N. Marquardt,

Pan in der hellenistischen Kunst und kaiserzeitlichen Plastik, Bonn, 1995., str. 49, br. 60, tab. 8, 1, str. 72,
o. c., str. br. 2, tab. 14,1; str. 98, br. 4, tab. 14,2; str. 100, br. 7, tab. 14,3. Usp. ovdje i bilj 122.
41

51. Reljef Silvana uklesan u liticu kraj izvora

Sv. Tri kralja kod Klisa,
uapnenac, datacija teko odrediva.

52. Reljef Silvana iz Salone,

oapnenac, datacija teko odrediva.
Arheoloki muzej u Splitu.

Teko je pretpostaviti postojanje ranijih, uvjetno kazano, ilirskih drvenih arhetipova.128 Da bi

nastao neki prikaz, potrebna je prethodna
likovna vizija, a ona ne ovisi o vrsti materijala u
kojem se oivotvoruje. Teza o drvu kao predloku pojednostavnjena je i banalizirana, temeljena na nedostatnom
dokaznom materijalu.
Kad bi tvorci spomenute ikonografske slike bili
doseljeni Italici, postavlja se pitanje zato bi oni
u tolikoj mjeri tovali jedno marginalno italsko
boanstvo i davali mu za njih neuobiajen
izgled, posve razliit od onoga kakav je to
boanstvo
imalo u Italiji. Zato bi rimski
kolonisti na padinama Kozjaka, gdje je prestala
limitacija obradivih posjeda, podizali Silvanova svetita? Za takvo svetite bili su nedvojbeno ponajprije zainteresirani uvari i posjednici stada, a manje poljodjelci, premda boan-

stvo posjeduje i neke elemente poljodjelskog

karaktera (grozd i masline). No, ve je naglaeno da i Pan ima neke poljodjelske atribute, a
to nije italska posudba. Stoga se ipak jo uvijek
smije, u nedostatku odluujuih dokaza, barem
s jednakim pravom tumaiti reljefe Silvana i
drugih boanstava na stariji nain, kao svojevrsnu interpretatio romana izvornoga lokalnog
kulta koji su posredstvom italskih doseljenika
likovno realizirali romanizirani Iliri, u vrijeme
kad je njihovo prianjanje antikoj kulturi bilo
tek u povojima.

128

42

O tom problemu usp. N. Cambi, Sitoan-Atis, str. 131 i d.

Stoga su u nastajanju likovnog izraza svih

boanstava tzv. Silvanove kultne zajednice presudnu ulogu mogli odigrati samo snani dodiri
lokalnoga i doseljenog, davno romaniziranog
etnikog elementa. To nije jednokratna posud-

53. Reljef Silvana i drugih ooanstaoa, Aequum, oapnenac, 2. si., Zbirka FranjevacKog samostana u Sinju.
ba, nego proces koji sigurno nije bio brz, ve
dugotrajan; morao je poeti prilino rano i trajati praktiki sve do poetka kristijanizacije.
Statistiki gledano,
to je na delmatskom
podruju najrasprostranjeniji
tip spomenika
kultnog karaktera. Zar je tako u Italiji? Nisu li
ondje brojniji neki drugi prikazi i kultovi? I ne
ukazuje li to onda na neke drugaije socioekonomske imbenike u nastajanju i razvijanju
religije? Problem ovih reljefa je, meutim, to
to ih je teko datirati. ini se da su najraniji
neki prikazi iz Salone koji po modelaciji sigurno spadaju najkasnije u sredinu I. st. Prema
pouzdanoj metodologiji
po kojoj katkada i
kultne skulpture
imaju suvremene
modne
znaajke, osobito frizuru, neki se reljefi smiju
barem okvirno datirati. U tom je smislu ilustra-

tivan primjer iznimno znaajan Silvanov reljef

iz Perue kod Klisa (sl. 49):129 frizura boanstva
je u obliku pramenova koji padaju na elo i na
sredini se razdvajaju.i To je frizura koja se
javlja u doba Klaudijevaca, kad je bila iznimno
rairena, i jo jedanput, kratko i manje intenzivno, za Trajana (prvi tip njegova portretani),
kad dosta brzo nestaje; stoga je prihvatljivija
datacija u doba oko sredine I. stoljea. Peruki
reljef pokazuje ikonografsku inaicu boanstva
koje sjedi na gomili kamenja s nogama u profilu, a glavom i tijelom u en face-poloaju. Zanimljivo je da i Pan poznaje takvu pozu u prirodnom ambijentu.iv
ini se da je taj kult
najraireniji u II. st. Tako dugu ilavost nisu
pokazivali
drugi, neklasini
kultovi, osim
nekih orijentalnih, koji su, meutim, znatno

129 D. Rendi-Mioevi,
1989., str. 471, tab. LXXX; N. Cambi, O svetitima Silvana u Dalmaciji, Adrias 8-9-10, 1998.-2000., str.
99, sl. 2.
130 Takve portrete nalazimo na prije spominjanim
stelama i portretima mukaraca. Usp. ovdje bilj. 112-114.
1310 tome tipu usp. W. H. Gross, Die Bildnisse Traians. Das romische Herrscherbild II, 2, Berlin, 1940., str. 67 i d., str. 124, br. 3,
tab. 4; K. Fittschen-P. Zanker, 1985., str. 38, br. 39.
132 Usp. N. Marquardt, o. c., str. 70, br. 86, tab. 11, 1.

43

54. Reljef Silvana, Dijane i drugih ooansiaoa,

Danilo-Birani, uapnenac, 3. si., Arheoloki muzej u Splitu.

kasnije zapoeli. ini se da je kranstvo nastojalo udariti kranski peat na neke reljefe,
kakav je primjerice onaj na Bovanu na Kozjaku
(sl. 50).133 Ovaj reljef, kao i onaj uklesan u litici
pokraj izvora Sveta Tri kralja kod Klisa
dokazuju omiljenost prikaza u stijeni u
svetitima na otvorenome (sl. 51).134
Prema tomu, u kontaktu doma eg i stranog
nastao je kult, tovie, smjelo bi se ustvrditi da
se radi o religijskom sustavu koji svoje korijene
irna u ilirskoj sredini. Rafiniraniji je oblik sustav dobio tek kad je rimska civilizacija prodrla
u sve pare ivota. Zato su Silvanovi reljefi
specifini i nemaju paralela u Italiji. Silvanovo
ime, a Panova ikonografija susreu se masovnije samo u Iliriku i limitrofnim podrujirna.135
Njih primjerice ne rade majstori koji izrauju
monumentalne nadgrobne spomenike, nego
133 Usp. E. Dyggve, Histonj of Sulonilun Chrislianity,
toponimi Tomia tor, ugal i Koludar, Kntelanski
134 A. Rendi-Mioevi,
Uz dva Silvanova svetita
135 Dosad nije izraena
karta rasprostranjenosti
sredinjim prostorima Ilirika i u primorju.

44

55. Ara T. Loancija Rufa, prepozita Japoda u ast

Binda-Neptuna, 1. si., Muzej Pounja u Bihau.

klesari koji su svladali samo osnove kamenarskog zanata. Jedini mramorni reljef kolovanih kipara bio je uzidan u kuu Mikeli,
juno od amfiteatra (sada u Arheolokome

Oslo, 1951., str. 10, sl. 16, 17 a i b;

J. Peja,

Nekoliko otkria na Kozjaku i

zbornik 6,1999., str. 81 i d., sl. 1-5,8-9,12.

u okolici Salone, ARR VIlI-IX, 1982., str. 121 i d., sl. 2.
Silvanovih

reljefa, ali se smije ustvrditi

da je njih ipak najvie bilo na

?;W;tf~S

.'

.':

. ..'

UfTAIiVs
. . 'l>if~7i!l
. .l ~cL;:ll.L
.' . . t;:r,
. .!'ASINo
...
.. '"f;RTWC
~-.\..

'.

1:1 . : .~1:.;:,

_~<:JT\J
,~.

56. Ara s likovima Tritona i Neptuna, izvor Privilice, vapnenac, kasno I. st., Muzej Pounja u Bihau.

57. Urna s prikazom ovjeka koji sijee drva, Jezerine kod Bihaa, vapnenac, 1.-11.st., Zemaljski muzej u Sarajevu.

)
.----~
58. Fragment urne s prikazom kola, Komi, Lika,
vapnenac, donedavno u kui Mane Opalia u Komiu.

59. Bona strana fragmenta urne s prikazom dupina,

Komi, Lika.
45

60. Reljef Dioskura, Narona, 2. si., oapnenac,

Arheoloka zbirka u Vidu.

61. Reljef Epone, Koprno kod ibenika, vapnenac,

poetak IV. st., Gradski muzej u ibeniku.

muzeju u SplitU).136No on je mogao prikazivati

i Pana, kao figuru Dionizova tiasosa. Moda je
pripadao ak sepulkralnom ambijentu. Lik je
prikazan u profilu, ali je reljef poprilino uniten. Veini ostalih prikaza nepoznati su postupci poput prikazivanja pokreta, pomaka tijela,
dubine, izraza i sl. Majstori su ovladali samo
prikazivanjem en face ili u najboljem sluaju u
profilnoj vizuri, ali su zato odlino zapaali i
biljeili pojedinosti. Primjerice, na reljefu Silvana iz Perue javljaju se detalji poput gomile
kamenja na kojoj boanstvo sjedi, pu, glista,
rezane masline, plodovi i sl. Jedan drugi reljef
krajnje je primitivno raen i pojedinosti se
jedva prepoznaju (sl. 52).137No, klesar je ipak
uspio u naumu da prikae boanstvo u njegovoj frontalnosti, s glavnim znaajkama, naivno,
ali armantno.

teko govoriti jer o tome nema ni epigrafikih

ni likovnih potkrjepa. U svakom sluaju, to
dvojstvo, zajedno s Nimfama, tvori cjelinu
izvornoga religijskog sustava. Prodor klasinih
boanstva na reljefe sa Silvanom i njegovom
kultnom zajednicom nikako ne moe biti
potvrda italskog podrijetla kulta.138 Naprotiv,
to je dokaz urastanja lokalnoga u rimski religijski sustav. Rimski bogovi predstavljaju zapravo proirenje kompetencija religijskog sustava
koje nisu mogli pokriti Silvan, Dijana i Nimfe.
To se dogaalo u itavom rimskom svijetu i
tome su oito Rimljani teili, shvaajui da e
religijskim proimanjem lake doi i do drugih
kohezijskih procesa. Zato e se na reljefima
nai Hermes, Heraklo, Neptun. U tom smislu
posebno su zanimljivi reljefi koji ne potjeu iz
Salone, nego iz blie unutranjosti:
jedan iz
itluka (sl. 53),139a drugi iz Danila Birnja (sl.
54).140Prvi je koncipiran kao niz raznih bogova
prikazanih jedan do drugog. Najvanije boanstvo nije u sreditu, kao to je obino Jupiter na
klasinim spomenicima, a drugi se likovi po
vanosti redaju prema krajevima.t+' ini se da

Silvanov je paredar na dalmatinskom podruju

bila Dijana. To dokazuju reljefi na kojima se
zajedniki predstavljaju gledateljima, odnosno vjernicima.
Meutim,
odvojeni prikazi
pokazuju i njihovu samostalnost. O odnosu je

Reljef nije objavljen.

D. Rendi-Mioevi, 1989., tab. LXXX.
138 To su argumenti
koje u prilog svojih teza iznose P. Dorcey, o. c., str. 68 i d., ; A. Nagy, o. c., str. 773 i d.
139 D. Rendi-Mioevi,
1989.,499 i d., tab. LXXXIV, 1.
140 M. Abrami, Nekoliko
skulptura antiknih boanstava, VAHO L, 1928.-29., str. 49 i d., tab. IV, 1. D. Rendi-Mioevi,
1989., str. 494, tab. LXXXV, 2. Podatak da reljef potjee iz Danila Birnja otkrio je Z. Gunjaa u arhivu 1. Jelia. Usp. Z.
Gunjaa, Reljef Silvana Messora iz Ridera, VAHO LXX-LXXI, 1968.-69. (1977.), 183 i d.
141 Kao na primjer reljef iz Splita, o kojem e biti rijei malo kasnije.
136

137

46

je raspored vanosti na lokalnim reljefima

bio slijeva nadesno. Sudei po tome, na itlukom je reljefu Silvan jo uvijek po vanosti
prvi. Na reljefu iz Danila Birnja situacija je
neto drugaija. Prva je lijevo Dijana, koja je
zajaila koljenom na jelena, a potom slijede Silvan, Heraklo i Hermes. Ovaj reljef nije hijeratska slika panteona, jer je remeti Dijanin prikaz
koji nije ilirski, niti je utjecaj mitrinske ikonografije,142nego je to jedan od poznatih statuarnih poloaja Dijane lovkinje.w to znai da je
u odreenim sluajevima ipak na djelu bio
klasini utjecaj.
Salona je, dakle, bila kolijevka jedne folklorne,
naivne i demokratske umjetnosti, koja je, osim
u prvim poticajima - to bijahu vie idejnog i
zanatskog karaktera - bila tek neznatno podlona vanjskom utjecaju, no imala je svoj logian razvitak. Dodue, u skladu s opim razvojem kiparstva, neke su tehnike pojedinosti
majstori ipak prihvaali, o emu e poslije jo
biti rijei. Neznatna promjenjivost, osobito kad
su u pitanju ikonografska obiljeja, svjedoi o
ukorijenjenosti u lokalnu kultnu tradiciju koja
je uvijek pripadala stanovnitvu niega drutvenog statusa, ponajprije stoarima i poljodjelcima. No, lokalnom su se kultu prikljuivali
i doljaci, osobito vojnici, kao to su to radili i
drugdje u rimskom svijetu.
Kad je ve rije o lokalnim kultovima, vrijedilo
bi se osvrnuti na jo jedan vaan fenomen u
Dalmaciji. Na podruju [apoda sa sreditem
oko Bihaa postojala je jo u davnini jedna
produkcija nad grobnih spomenika suparanim
likovima uglavnom arhajskih znaajki, koja se
smije okvirno datirati u doba izmeu VII. i V.
st. pr. Kr.144 Meutim, takva graverska

umjetnost potom je prestala, a onda se ponovno javila u rimsko doba, sada s potpuno
drukijom ikonografijom i stilom koji je pretrpio izmjene.w Jedino je tehnika ostala nepromijenjena. U rimsko doba osim nad grobnih
spomenika ima i rtvenika posveenih vodenim boanstvima. Jedan rtvenik je osobito
znaajan. Na njemu se javlja posveta Prokula
Parmanika koji bijae praepositus [apoda u ast
Bindu-Neptunu, ali bez figurainog prikaza.is
dok se na druga dva spomenika rtvenika u
ast Neptunu javljaju prikazi, ali nema ilirskog
naziva boanstva. Posebno je vana ara na
kojoj je prikaz Neptuna na jednoj strani, a Tritona na drugoj. Oba su prikaza potpuno
klasine ikonografije. teta je to se na ovome
spomeniku natpis ouvao samo vrlo fragmentarno. Na ari Tita Loancija Rufa je osim natpisa
(takoer bez ilirskog imena boanstva)
prikazan minijaturni rtvenik s dva jarca ili
kozoroga koji su oito svete ivotinje toga boga
(sl. 55).147Ove su are najznaajniji primjeri fenomena interpretatio romana, tj rimskog probavljanja lokalnih kultova (rimski Neptun ilirski Bind). Zanimljivo je i to to se kompletno
proimanje dogodilo u doba Vespazijana, o
emu svjedoi natpis na ari s likovima Neptuna
i Tritona (sl. 56).148Lokalna gospoda, poput
Rufa, ve imaju rimska imena i postupno
rastau lokalni religijski supstrat. Na jednoj
pak urni iz rimskog doba javlja se ovjek koji
sjekirom sijee drva, to nije standardno za
Rimljane, premda se na nadgrobnim spomenicima esto javljaju prizori pokojnikova zanimanja (sl. 57).149Slino je i s jednom umom iz
Like, takoer na japodskom podruju, gdje su
prikazana kola, takoer uparana u povrinu
spomenika (sl. 58, 59). To je po svoj prilici

J. Medini, Prilog poznavanju i tumaenju ikonografije boice Dijane u Iliriku, RFfZ 23 (10), 1983./84., str. 20 i d., sa sl. a
to je upuivao ve iM. Abrami, Nekoliko skulptura ... s str. 49 i d.
143 LIMC J, 1, Zurich-Munchen,
1981., 653, br. 396-402, LIMC J, 2, sl. na str. 478, 396-402.
144 O tome usp. B. Raunig, Japodski kameni sepulkralni i sakralni spomenici, Starinar 23,1972., str. 23, tab. I-VII; B. Raunig, [apodski kameni sepulkralni i sakralni spomenici, u Arheoloka problematika Like. Izdanja HAD-a 1.,Split, 1975., str. 45 i d., sl. 1-9.
145 B. Raunig, Starinar, str. 23, tab. IV-VIII.
146 B. Raunig, Siarinar, str. 26, tab. VIlI.
147 B. Raunig, Siarinar, str. 42, tab. VIII, 41. Ead. str. 53, sl. 9,39. E. Imamovi,
o. C.,. 95, br. 344, br. 60.
148 B. Raunig, Lika, str. 53, sl. 9,38.
149 O Bindu-Neptunu
vidi i E. Imamovi, o. c., str. 95 i d., te N. Cambi, LIMC VII, 1,500 (s.v. Neptunus-Bindus).
Vidi ovdje
str. 43.
142

47

prikaz pokojnikova zanimanja. 150 Za sve ove

reljefe, ukljuujui i one Silvana, Dijane i imfa
s podruja zapadne Bosne, datacija je vie nego
problematina.
Istini za volju, valja kazati da ima i drugih
boanstava koja nisu autohtonog podrijetla, a
takoer se pojavljuju na primitivnim reljefima.
Neka od njih pokazuju i lokalne inaice, kao to
je sluaj na reljefu Dioskura iz Narone (sl.
60).151 Konji Dioskura
imaju rep sa zmijskom
glavom. Unato rustinosti, njegova je naivna
kvaliteta neosporna. Reljef Dioniza iz Vrlike,
osim rustikalnih, pokazuje i folklorne znaajke
nonje, nakita i izraza.tv U ovom sluaju taj
prikaz nema nikakve veze s klasinim Dionizom ili Liberom. Reljef Epone iz Koprna u
ibenskome zaleu takoer je vrlo rustian (sl.
61),153 kao uostalom
i mnogi Eponini reljefi.t>'
Uz prikaz boice nalazi se i adorant koji ima
vojniku kapu kakva se obino naziva pile us
pannonicus, ime se reljef po svoj prilici datira u
tetrarhijsko doba. Moda bi se Eponi mogao
pripisati i jedan rustini reljef iz upanjca u
zapadnoj Bosni, jer mu je u sreditu prikaz
boice u sjedeem poloaju, a iz zdjele na
njezinim koljenima jedu konji.1s5 To je jedna od
vrlo estih inaica Eponine ikonografije.t=
Konji meutim imaju jahae, to nije sluaj na
Eponinim
reljefima, zbog ega valja pretpostaviti da je posrijedi neka kontaminacija.iv
Tako se ispod prizora boice i hranjenja konja
nalazi neobian prizor ivotinja koje se pribliavaju stolcu s hranom. upanjaki je reljef iz
tetrarhijskog doba, zbog vrlo karakteristinog
prikazivanja
oka i frizura konjanika,
svojstvenog tome razdoblju.

4. Doba Klaudijevaca
Doba Klaudijevaca u Dalmaciji je, dakako, vrijeme daljnjeg prianjanja svih slojeva stanovnitva uz antiku civilizaciju. Klaudije zavrava proces kolonizacije Dalmacije na graivanjem vojnike lojalnosti jer se, nakon kraeg
pristajanja uz Skribonijana, vojska ipak opredijelila za tek izabranog cara Klaudija.158 Kako je
vojska ipak ostala vjerna caru, pobuna je propala, a VII. i XI. legija zbog toga su dobile poasni naslov Claudia Pia Fidelis. Veteranima je
car podijelio zemlju u Siculi, a osnovao je i
Aequum (itluk kod Sinja), koji otada zauzima
znaajno mjesto u ivotu provincije. Vojska je
jo uvijek u punom sastavu, ali e uskoro otii
iz Dalmacije. Nije tono poznato kada odlazi
VII. legija, ali to ne moe biti dugo nakon sredine I. stoljea. Jedanaesta legija ostaje pak
neto due. Poslije e umjesto legija u Dalmaciji boraviti manje jedinice. Vojnici su bili snaan
i djelotvoran imbenik romanizacije.
U poslijetiberijevsko doba nema slubenih reljefa, poput primjerice reljefa
imfeja uz Porta
Caesarea. o zato se znatno razvija portretna i
nad grobna umjetnost. Tada je, naime, punim
intenzitetom zapoela eksploatacija kamena u
dalmatinskim kamenolomima (Bra i Seget kraj
Trogira). U okolici Salone nije se vadio kamen
za izradu kipova i reljefa, ali jest svakako za
graditeljstvo. Portreti bijahu vrijedna ostvarenja, u skladu sa suvremenim umjetnikim kretanjima. Ima ih tipino tiberijevske, klasicistike orijentacije, a potom i onih koji oivljavaju
zamoreni akademizam naznaivanjem unutranjih vibracija. Premda je rije o pokuajima

1. ari, [apodske urne u Lici, VAMZ IX, 1975., str. 26 i d., sl. 2, tab. II-III.
M. Abrami, Reljef Dioskura iz arone, Vjesn. Dalm. LIV, 1952., str. 120, tab. V.
152 Reljef je uzidan u unutranjosti
jedne kue u Vrlici, lijevo od ulaza.
153 A. Ratkovi, Reljef Epone iz Koprna u Dalmaciji. Diadora I, 1959. (1960.)., str. 133 i d., sl. 1.
154 Usp. LJMC V, 2, Zi.irich-Mi.inchen, 1990., str. 619, sl. 1, 19 itd.
155 M. Abrami, Novi votivni reljefi okonjenih boanstava
iz Dalmacije, VHAD n.s. XVIII-XXI (1937.-1940.), Serta Hoffileriana, 1940., str. 302, br. 8, tab. XXI, 1; E. Imamovi, o. c., str. 434, br. 208, sl. 208.
156 LJMC V, 2, str. 625, sl. 189; str. 627, sl. 207.
157 Moda su to ipak okonjena boanstva, kako pretpostavlja
M. Abrami.
158 O Skribonijanovoj pobuni i ulozi vojske u Dalmaciji usp. D. Kienast, Rbmische Kuisertabeile. Grundziige einer Kaiserkronoiogie, Darrnstadt, 1996. (sec. ed.), str. 95.
150

151

48

63. Kao br. 62, detalj tropaiona.

samo formalnog karaktera, to izraava namrekano elo, ipak se radi o vrijednoj inovaciji.tw

62. Torzo carskoga kipa u oklopu, Vis, mramor,

sredina 1. si., Arheoloki muzej u Zagrebu.

Sigurno utvrenih Klaudijevih kipova nema.

esto se fragment kipa u oklopu iz Aequuma
koji je sauvan samo do iznad koljena smatralo
njegovim kipom zbog injenice to je Klaudije
bio utemeljitelj kolonije.l60 Meutim, ostatak je
nedostatan za atribuciju, a u tom je gradu sigurno bilo i drugih careva. Drugi fragment
carskog kipa, iz Isse (danas u Zagrebu), moda
se s vie opravdanja smije pripisati Klaudiju (sl.
62,63).161 Na oklopu je prikazana apotropejska
Gorgona, a ispod tropej koji podiu dvije Viktorije. Uz deblo su vezana dva barbara. Kip je
vrlo dobra kreacija s prirodnim padom konatih vrpca ispod pteriga. Oit je, unato fragmentiranosti, kontraposto tijela koji se vidi i na
poloaju kukova ispod oklopa i po svijenom

159 O stilskim novinama u doba Klaudija usp. A.-K. Massner, Zum Stilwandel im Kaiserportrat claudischer Zeit, u Die
Regierungszeit des Kaisers Claudius (41-54 n. Chr.). Umbruch ader Episode?, Internationales interdisziplinares Symposion aus
Anlass des hundertjiihrigen [ubilaums des Archiiologichen Instituts der Universitat Freiburg i. Br. 16.-18. Februar 1991.,
Mainz, 1994.,str. 159 i d.
160 A. Miloevi, Arheoloki spomenici gornjeg i srednjeg toka rijeke Cetine, Zbornik Cetinske krajine 2, 1981.,str. 53, br. 74,
sl. 74; N. Cambi, Skupine, str. 52, sl. 21.
161 K. Stemmer, str. 78, VII, 5, tab. 51, 3-4. Autor navodi da je to klaudijevski tip oklopa. O vikoj skupini careva usp. S.
Ivevi, Carske statue s Visa, Histria Antiqua 4,1998., str. 75 i d., sl. 1.

49

64. enska glava (Livija?), Salona, mramor,

prva desetljea 1. st., Arheoloki muzej u Zagrebu.

65. Isto kao br. 64, profil.

koljenu. No, nipoto se pouzdano ne moe

ustvrditi kako je to Klaudijev kip.

ga su boni pramenovi uhvaeni u punu.

Izmeu dva elementa se kao razdjelnica
pojavljuje uska ispletena vrpca. Iako podsjea
na zreloklasine uzore, ipak je teko utvrditi
neposredni predloak.ts' U svakom sluaju,
rije je o vrsnom radu, koji je iznimno precizno
raen. Svaki detalj kose do kraja je cizeliran i
potvruje visoku kvalitetu produkcije. Nagi
mladi s hlamidom je na alost bez glave, a na
njezinu je mjestu dugo bila nasaena prethodno opisana glava, koja, dakako, kipu nije pripadala. Trebalo je nainiti znatne klesarske
zahvate kako bi se nasad i rupa meusobno
uskladili, a to se, to je gotovo neshvatljivo, dogaalo pod nadzorom izvanrednog klasinog

Znatan znanstveni problem predstavljaju dvije

skulpture iz Salone koje se uvaju u Arheolokome muzeju u Zagrebu. Prema podatcima
ini se da su otkrivene zajedno, i to izvan
grada (negdje oko kapele sv. Dujma, to bi
znailo jugozapadno od Manastirina). Jedna je
enska glava (sl. 64, 65), a druga nagi kip bez
glave priblino prirodnih ljudskih dimenzija
(sl. 66). Obje skulpture odaju ranoklasine
uzore.162 ena je poeljana s razdjeljkom na
sredini, a valovita kosa priljubljena uz glavu
ima duboke kanale meu pramenovima. StraJ. Brunrnid,

1904.-1911., str. 12 i d., br. 13., sl. 13.

Usp. na primjer razliite glave Amazonki, H. Schrader, Phidias, Frankfurt arn Main, 1924., str. 61, sl. 40 ili 41. Vjerojatno
je najblia tzv. Mattei Arnazonki, kao to je ona iz Petworth House, usp. J. Raeder, Die antiken Skulpturen in Petworth
House (West Sussex), Monumenta Artis Romanae XXVIII, Mainz, 2000., str. 36, tab. 4-7.
162

163

50

67. Portret starijeg mukarca, Salona, uapnenac,

etvrto-peto desetljee 1. si., Arheoloki muzej li Splitu.

66. Kip cara

u obliju Diomeda ili Hermesa, Salona,

mramor, prva desetljea 1. si.,
Arheoloki muzej u Zagrebu.

(7),

arheologa A. Conzea u Beu. I kip bez glave

oslanja se na klasinu tradenciju. Obino se
interpretirao kao Apolon, premda se to ni u
kojem sluaju ne moe pouzdano ustvrditi, jer
nema Apolonovih atributa.! Kip je vrlo elegantan, s vitkim tijelom i izduenim nogama,
ali je jo uvijek dovoljno snaan, kao i nagi
kipovi kasnije klasike. Najblia analogija je kip
- na alost, takoer bez glave - koji se interpretira kao idealni Hermesov statuarni tip, u tradi-

ciji kasnopolikletovskih
mladia.t= Kvaliteta
zagrebakoga kipa, doraenost u svim, pa i
najintimnijim pojedinostima, kakve su primjerice kovrave stidne dlaice, upuuju na zakljuak kako je to vrsno umjetniko djelo. I sam
sam se vie-manje drao interpretacije koju je
iznio Brunmid, ali je ona donesena na temelju
njegovih fotografija snimljenih samo s prednje
strane, koje su k tomu i iznimno loe.166 Kad
sam, meutim, glavu uspio pregledati i dobiti
bolje fotografije, mogao sam konstatira ti da
interpretacije
valja u najmanju ruku relativizirati. Naime, unato izrazito klasicistiki
oblikovanu licu i svim pojedinostima, glava bi
mogla biti i portret Livije tipa Ceres ili Salus,
koji esto ima i boanske
atribute poput
dijademe ili vijenca od klasja.! Od elemenata
Livijine fizionomije pojavljuje se oblik oiju i

Brunmid, 1904.-1911., J.e. Usp. i M. Gorenc, o. c., sJ. na str. 46.

Usp. B. Sismondo Ridgway. Ramali Copies of Greek Sculpture: the Problem of the Originuls, An Arbor, 1984., str. 83, tab. 100
(u vlasnitvu Hispanskog udruenja u SAD-u).
166
eposredno prije ove knjige radio sam lanak u kojem sam spominjao oba zagrebaka kipa. Za rad su mi sluile samo
Brunmidove fotografije, pa sam stoga istaknuo samo njihovu klasinu derivaciju. Usp.
. Cambi, Kiparstvo, u: Longae
Salon ne, Split, 2002., str. 120, tab. 49, 12, 13.
167 O tome usp. K. Fittschen-P. Zanker, 1983., str. 3 i d., br. 3, tab. 2,3, s listom primjeraka
u bilj. 9. D. Boschung sumnja u
postojanje dva tipa, usp. D. Boschung, 1993., str. 47, skice 14, 15.
164].

165

51

68. Stela Tita Fuficija, Salona, vapnenac,

etvrto-peto desetljee 1. st., Arheoloki muzej u Splitu.

blago svinut nos, a sve drugo je posve idealizirano. Ono meutim to bi upozoravalo na
portret, jest injenica da je glava bila nasaena
na torzo ili kip koji se nije sauvao. Nasad ima
konian oblik, to se dobro vidi unato zahvatu
u Beu. Takvi nasadi tipini su za portrete, i to
ponajprije carskih kipova. Druge vrste skulptura imaju iznimno rijetko komponibilni sastav
s nasadima i dodatcima koji se vezuju klinovima. Slino vrijedi i za spomenuti kip to je
istodobno naen jer je takoer imao rupu za
nasad glave. Premda je to, kao to je ve
168

52

69. Stela Quinta Metija, Salona, vapnenac,

priblino sredina 1. st., Arheoloki muzej u Splitu.

istaknuto, tip idealne plastike, i on se mnogo

rabio za carske statue.168 Prema tomu, i to bi
mogao biti carski kip, imajui u vidu rupu za
nasad. No, ovaj bi problem valjalo jo dobro
ispitati na veem nizu parica. Stilizacija i vjeta

Usp. H. G. Niemeyer, 1968., str. 62 i d., tab. 42, 43, 1; 44,1; 45.

----------

obradba oba kipa ini se svrstava u vrijeme

kasnog Tiberijeva ili ranijeg Klaudijeva razdoblja.
Premda se u Saloni nisu ouvali pouzdano
utvreni carski portreti iz tog doba, glave kipova privatnih osoba, kao i poprsja na nadgrobnim spomenicima jasno pokazuju da su majstorima bile poznate suvremene portretne tendencije. Jedan od najboljih portreta iz Klaudijeva doba jest glava starijeg mukarca iz Salone
(sl. 67).169Na njoj se uoavaju neprijeporne vrijednosti rimske portretistike
tog vremena.
Podrhtavanje muskulature i koe lica te zabrinutost pogleda reminiscencija su na kasnorepublikanski patos kao jednu od konstanti rimskog shvaanja ljudskog Iika.F? Frizura pa ak
i izgled podsjeaju priblino na tzv. Klaudijev
tip portreta Kassel, no, dakako, rije je o portretu privatne osobe.!"
Meu nadgrobnim spomenicima istie se stela
Tita Fuficija, veterana xx. legije, te cijele njegove ue i ire obitelji (sl. 68).172Upravo Fuficijevo elo iskazuje prije spomenuti formalni
nemir, dok je ostatak muskulature lica miran.
Ostali likovi pak zadravaju mirnou i klasicistiki akademizam tiberijevskog doba. Kao
da je taj stariji stilski postupak bolje leao
majstorima, jer su ostali likovi, a poglavito oni
u donjem nizu, kvalitetniji. Jedna vojnika
stela, to je pripadala aktivnom vojniku Kvintu
Metiju, otkrivena razmjerno nedavno u Saloni
(sl. 69), znaajna je iz nekoliko razloga.r" Prvi je
to se ona moe razmjerno dobro datirati u vrijeme oko sredine I. St.,174a drugi je to potvruje da je dio vojnika VII. legije bio detairan u
Salonu; takoer pokazuje odnos i funkcioniran-

70. Stela Gaja Longina s vratima u donjem dijelu.

U donjim kasetonima su likovi Orijentalaca, Tiluri],
vapnenac, sredina 1. st., Arheoloki muzej u Splitu.
je radionica u provincijskome
sreditu i u
logoru. Naime, arhitektura te stele posjeduje
iste pojedinosti to su postojale i na drugim
primjercima nad grobnih spomenika legionara

N. Cambi, 2000., str. 44, br. 49, tab. 60, 61.

O tom fenomenu usp. K. Fittschen, Pathosteigerung und Pathosdampfung.
Bemerkung zu griechischen und romischen
Portrats des 1. vor und 1. Jahrhunderts n. Chr., AA, 1991., 253 i d.
171 D. Boschung, 1993., str. 70, tip Va, skica 56.
172 K. Prijatelj, 1950.-1951., str. 140, tab. VI; S. RinaIdi Tufi, 1971.,92, br. 1, tab. I; N. Cambi, 2000., str. 44 i d., bilj. 286-288, tab.
62.
173 N. Cambi, Two Soldiers
SteIai from Salona, Romisches Osterreich, Jahreshefte der osterreichischen Gesellschaft ftir Archiiologie 17/18,1989./90., Zum Gedenken an Edith B. Tomas, Wien, 1991., str. 61 i d., tab. 8, 2, 3; 9,5; N. Cambi, 2000., str. 45 i d.,
tab.65.
174 Sedma legija, u kojoj je Metije sluio, dobila je poslije Skribonijanove
pobune godine 42. poasni naziv Ctlaudia) P(ia)
F(idelis). Stoga je to vaan element za datiranje.
169
170

53

u sjeditu legije (Tilurij) ili u pomonom

u Bigesteu.

71. Stela Gaja Licinija, Humac (Bigeste), vapnenac,

sredina l. st., Muzej Franjevakog samostana
na Humcu kod Ljubukog.

logoru

Te su stele prepoznatljive
po naglaenim
ikonografskim elementima vojnikog karaktera
(friz oruja i dr.) te velikim vratima koja zauzimaju donji dio spomenika.r" Oblik i elementi
stele, ukljuujui i velika vrata pri dnu, oponaaju proelje mauzoleja. Na etiri stele javljaju
se u donjim kasetonima likovi Orijentalaca s
frigijskom kapom,176 u stavu koji odaje zabrinutost, tugu ili ak oaj (sl. 70).177Drugi su elementi standardni, kao to je natpis i eventualno
portret. Te su stele dakle razliite od onih
raenih u Saloni i lako ih se moe prepoznati.
Istu temeljnu formu ima i Metijeva stela, ali je
ona raena od druge vrste vapnenca u odnosu
na one iz Tilurija.w To upozorava da je forma
tilurijska, a da je izrada salonitanska. Stelu,
naime, nije mogue pripisati majstorima iz Tilurija, jer je ona u svakom pogledu kvalitetnije
isklesana. Jedini je mogui zakljuak da je
spomenik
izraen u Saloni, u tamonjim
radionicama, na temelju vojnikih obrazaca iz
Tilurija. To je, ini se, rjeito svjedoanstvo
interakcije dviju radionica i kupca, bez ije se
elje takav spoj nije mogao ostvariti. Na taj se
nain proirivao ikonografski repertoar. Valja,
meutim, istaknuti da je tilurijska radionica
radila vrlo kvalitetne portrete i da oni ne
zaostaju za Metijevima ili op enito salonitanskima. To dokazuju bolje ili loije ouvani
portreti koji se javljaju jo u doba prije Klaudija.179 Posebno je kvalitetna i dobro ouvana
stela Gaja Licinija iz Humca u Hercegovini, s
vrlo dobrim portretom tiberijevskih znaajki te
s uzornom modelacijom idealiziranoga lica i

175 O tim stelama usp. N. Cambi, djelo nav. u bilj. 79, te Id., Stele iz kasnoantike
grobnice u Dugopolju, VAHD 86, 1994.,
147-181. Id. Dugopolje u antici, Dugopolje. Zbornik radova opine Dugopolje, sv. 1, Zagreb-Dugopolje 2001.,79 i d.
176 J. Medini, Spomenici s Atisovim likom na podruju
Sinjske krajine, u: Cetinska krajina od prethistorije do dolaska Turaka,
Znanstveni skup, Sinj, 3.-6. lipnja 1980., Izdanja HAD-a, 8, Split, 1984., str. 107 i d., sl. 1-5, dri da je rije o prikazu Atisa, to
po svoj prilici nije sluaj, nego je vjerojatnije da se radi o zarobljenim Orijentalcima, to spada u vojniku ikonografiju. O
tome vidi jo kasnije u tekstu.
177 O toj gesti usp. G. Neumann,
Gesten und Gebiirden in den griechischen Kunst, Berlin, 1965., str. 125 i d., sl. 95 (Besorgtes
Nachdenken) ili str. 136, sl. 68, 71 (Gram).
178 Tilurijske su stele raene od kamena uto-smee
patine. Nije poznato gdje se taj kamen vadio.
179 S. Rinaidi Tufi, o. c., tab. IV, sl. 2, br. 8 V, sl. 1, br. 11.

54

suvremenim rasporedom pramenova na elu;

stela meutim nema vrata na dnu (sl. 71).180
Radionicu nad grobnih spomenika u Tiluriju
utemeljili su po svoj prilici majstori koji su
radili Gardunski tropej i poslije toga zaraivali
kruh meu vojnicima.ist Oni su oito bili upoznati s trijumfalnom i vojnom ikonografijom i
znali su je vjeto primijeniti na stele. Usporedba tilurijskih stela sa stelama iz Burnuma pokazuje da ove potonje imaju drugaiji aspekt. U
Burnumu stele imaju vrlo malo vojnikih
ikonografskih elemenata ili ih uope nemaju, a
nemaju ni portreta. Vojniki e se elementi
pojaviti tek nakon odlaska VII. legije iz Tilurija,
kad su majstori, po svoj prilici u potrazi za
poslom, otili u Burnum, gdje je XI. legija ostala jo neko vrijeme prije nego to su je zamijenile druge velike jedinice.tv Ti majstori oito
nisu radili samo vojnike nadgrobne spomenike nego su primali narudbe i bogatijeg stanovnitva u regiji. To najbolje posvjedouje stela
iz Asserije koja u portretnoj nii ima portret
Vadike Titue te portret njezine majke Pasine
Voltise (sl. 72).183 U dnu stele su vrata s kasetonima, jednaka kao i na stelama vojnika VII.
legije, to je jasan znak radionikog podrijetla.
Portreti obiju ena su, unato oteenosti, vrlo
jasno julijevsko-klaudijevski
idealni, bez naznaka fizionomijskih pojedinosti. teta je to su i
frizure oteene.
Na podruje Liburnije prodire, prije nego u
Salonu, jedan drugi tip nadgrobnog spomenika: nadgrobna ara, koju su oito inspirirali
kultni rtvenici. Rije je, dodue, samo o jednom primjerku, ali sigurno ih je bilo jo (sl. 73).
Teko da bi se radionice ograniile na samo
jedan jedini spomenik. Ara po obliku, stilu i
ralambi slii rtveniku koji je po svoj prilici
180

V. Pakvalin, Stele arhitektonske

72. Ste/a Vadike Titue iPasine Voltise, Asseria,

vapnenac, sredina 1. st., Arheoloki muzej u Zadru.

stajao na jaderskome kapitoliju (sl. 74).184 Bila je

izraena poput kocke, s natpisnim poljem na
proelju. Natpis je bio vrlo jednostavan i praktiki sadri samo ime pokojnice (Iulia Quieta).
Ostale stranice su prazne, ali su njihovi rubovi

kompozicije u formi edikule iz Muzeja na Humcu kod Ljubukog, u: 100 godina muzeja

na Humcu (1884-1984), Ljubuki, 1985., str. 120, sl. 1.

O Gardunskom tropeju usp. bilj 56.
O problemu odlaska majstora iz Tilurija u Burnum i odgovarajueg transfera oblika nad grobnih spomenika u sjevernu
Dalmaciju usp. N. Cambi, 1989./90.; Id., Rimski nadgrobni spomenici iz Asserije 31, RFfZ 31(18), 1991./92., str. 31 i d.; Id.,
Stele iz kasnoantike grobnice u Dugopolju, str. 170 i d. Idem, 2000., str. 46 i d.
183
. Cambi, 2000., str. 45 i d., kat. br. 53, tab. 65. U bilj. 294 usp. i drugu lit.
184 Usp. A. Hauser-P. Buli, Il tempio di S. Donata a Zara, Zadar, 1884., str. 107; M. Sui, Zadar u starom vijeku, Zadar, 1981.,
str. 104, sl. na str. 182.
181

182

55

73. Ara Julije Kvijete, Zadar, vapnenac, prva polovica 1. st., Arheoloki muzej u Zadru.

sadravali vrpce s vrlo elegantnom i prozranom akantovom viticom.185 Na vrhu vrpce

prednje strane vitice zavravaju motivom golubica koje piju iz kan tarosa, to je razrada
drevnog Sozova motiva.w Da su Kvijetinu aru
izradili majstori koji su djelovali u Zadru, o
tome - osim spomenutoga Jupiterova rtvenika

- svjedoe i sjajne vitice na nedavno otkrivenim

konzolama foruma, to su sasvim pouzdano
najljepi primjerci takve dekoracije na itvom
istonom Jadranu (sl. 75).187 Nema dvojbe da je
rije o rtveniku iz tiberijevskog ili poslijetiberijevskog vremena, koji jo njeguje eleganciju
akantovih vitica Are Pacis. Zanimljivo je da je to

185 Sline vitice usp. u Rimu G. Schorner, Riimische Rankenfriese. Untersuchungen zur Baudekoratian der spiiten Republik und der
friihen und mittletern Kaiserzeit im Westen des Imperium Romanum, Mainz, 1995., str. 175, br. 248,249 a-c; 255 a-e, tab. 33, 1; 33,

2; 35, 4, 6.
186 O tome motivu usp. A. Rumpf, Malerei und Zeichnung,
56, lo
187 Konzole nisu objavljene.

56

Handbuch der Archiiologie, VI Lief Munchen, 1953., str. 166, tab.

od helenistikog doba.w U Liburniji su utvrene etiri radionice cipusa koje se meusobno

razlikuju u pojedinostima, uglavnom dekorativnog karaktera, dok je temeljni oblik gotovo
isti (sl. 76).190Radionice su utvrene u Asseriji,191Jaderu192 i Krku,193a jednom primjerku nije
pouzdano utvreno radioniko podrijetlo.194
Katkada se na cipusima pojavljuju i motivi svojstveni drugim vrstama nadgrobnih spomenika, kakvi su primjerice eroti s izvrnutom
bakljom ili malom girlandom.195 Logino je da
je rimska sepulkralna tematika ipak prodrla i
na ovaj tip nadgrobnog spomenika.

74. Ara (rtvenik) u ast Jupitera iz Zadra, uapnenac,

I. st, Sv. Donat u Zadru.
zasad jedini primjerak nad grobne are, ali paralelna pojava are u ast Jupitera upozorava da su
se takvi spomenici morali izraivati u nizu.
Razlog zbog kojeg u sjevernoj Dalmaciji drugi
nadgrobni spomenici nisu bili osobito popularni, jest postojanje jednog tipa cipusa (cilindrino tijelo i stoasti zavretak) koji je u isto
doba i osteoteka, jer je u utrobi spomenika
izdubljeno mjesto za pepeo pokojnika. To je
spomenik koji se obino naziva liburnskim
cipusom. Prvi ih je prouio M. SUi.188Iako su
specifini za sjevernodalmatinsko
podruje,
ipak su slini oblici poznati na Sredozemlju jo

U to doba u Salonu i Tilurij, opet putem vojnika podrijetlom iz Italije, stie nad grobna ara
koja se prethodno ve pojavila u Zadru i sjevernoj Dalmaciji. To je jednostavni kameni kvadar,
koji stoji na visokoj, obino zidanoj bazi, dok na
vrhu ima pulvin, poput kultnog rtvenika (sl.
77).196 Sprijeda je natpis, a sve su ostale
povrine najprije bez posebne dekoracije, no
vrlo brzo se pojavljuju dekorativni i figuraini
prikazi. Na jednoj od bonih strana are iz Salone to je pripadala vojniku VII. legije, bila su
prikazana vrata kakva se javljaju i na stelama,
ali bez vojnikih ikonografskih elemenata (sl.
77,78). Na ari su vrata nekoherentan element u
odnosu na karakter spomenika jer nemaju
nikakva smisla na jednom rtveniku. Izgubivi
vezu s mauzolejem i stelama, vrata su se u ka s-

188 M. Sui, Liburnski

nadgrobni spomenik (Liburnski cipus), u: Odabrani radovi iz stare povijesti Hrvatske. Opera selecta,
Zadar, 1996., str. 145 i d.
189 Usp. D. Rendi-Mioevi,
Neki osebujni tipovi ilirske-rimskog sepulkralnog spomenika na tlu Ilirika (s posebnim
obzirom na istraivanja u Budvi), u: Iliri i rimski svijet, Split, 1989., str. 589 i d.; D. Rendi-Mioevi, O jednom tipu ilirskog.
nadgrobnog cipusa helenistikog i rimskog doba, u: Iliri i rimski svijet, str. 613. O okruglim nadgrobnim spomenicima u
grkom svijetu usp. H. von Hesberg, Girlandenschmuck,
Rom. Mitt. 88, 1981., str. 201 i d., tab. 63-66, 69-72, 74, 76, 79; M.
Verzar Bass, Rapporti tra l Alto Adriatica e la Dalmazia: a pro pos ito di alcuni tipi di monumenti funerari, AAlt 1985., str.
183 i d.; D. Berges, Hellenistische Rundaltiire Kleinasiens, Freiburg im Breisgau, 1986., str. 125 i d. Osobitu slinost s liburnskim cipusom pokazuje primjerak iz Istanbula, str. 176, br. 98, sl. 134 a.c., s odrezanim stocem na vrhu i listovima poput
ljusaka. Taj je primjerak iz kasnog Augustova doba.
190 I. Fadi, Liburnski nadgrobni
spomenik u Veroni (CIL V, 2200., 8852), Diadora 10, 1988., str. 80 i d.
191 I. Fadi, Aserijatska skupina liburnskih
nad grobnih spomenika, Diadora 13, 1990., str. 209 i d.
1921. Fadi, Zadarska skupina nadgrobnih
spomenika, tzv. liburnskih cipusa, Diadora 13, 1991., str. 169 i d.
193 I. Fadi, Krka skupina nadgrobnih
spomenika, tzv. liburnskih cipusa - prilog klasifikaciji, u: Arheoloka istraivanja na
otocima Krku, Rabu, Pagu i Hrvatskom primorju, Izdanja HAD-a 13, 1989., str. 51 i d.
1941. Fadi, Liburnski nadgrobni
spomenici (liburnski cipusi) osobitih svojstava, Diadora 14, 1992., str. 83 i d.
1951. Fadi, Liburnski nadgrobni
spomenik u Vero ni, tab. I ili tab.V-VII.
196 O rtvenicima kao kultnim predmetima
usp. H. C. Bowermann, Roman Sacrified Altars, Brayn Mowr, 1913., i W. Hermann,
Riimische Coueraltdre, Kallmunz, 1961. Are u Dalmaciji nisu prouene ni kao rtvenici ni kao nadgrobni spomenici.

57

75. Konzola s akantovim tnticama, Zadar, uapnenac.

prva polovica I. st., Forum, Zadar.

76. Skupina liburnskih cipusa iz Asserije, vapnenac,

II-III. st, Kula Benkovi, Benkovac.

nijem razdoblju poela oevidno shva ati kao

dekorativni motiv koji moda nosi i blagu
sepulkralnu poruku, u onom smislu kao i na
drugim rimskim spomenicima.t'? Tako su se i
ouvala u repertoaru nadgrobnih spomenika u
Saloni, o emu svjedoi jedan rani sarkofag.198
Isto se dogodilo i s nekim pojedinostima vrata,
kakve su primjerice lavlje pro tome s alkom za
kucanje, koje se poslije, dodue u rijetkim
sluajevima, ipak pojavljuju na sarkofazima.t''?

u odlunom kontrastu s mirnoom lica. To su

postupci koji su zapaeni i na carskoj portretistici.2ol Dok ova pripada
kasnijem klaudijevskom razdoblju,
jedna druga je odraz
Neronova doba (sl. 80).202 U stilskom tretmanu
nema razlike: mirno lice i plastiki nemirna
kosa daju istovjetan ugoaj. ovjek oblinom
lica slii Neronu i pokazuje IV. tip njegove
frizure.203 Ovih nekoliko glava vrlo su rjeit
pokazatelj dobre informiranosti salonitanskih
radionica portreta o modnim i stilskim tenjama onoga doba. One pokazuju stalni stilski
napredak i kvalitetu, koja se osim na slobodnim portretima
iskazuje i na nadgrobnim
spomenicima. Te dvije skupine skulptura oito
stoje u bliskom meusobnom
radionikom
odnosu.

Obiljeja portretistike Klaudijeva iNeronova

doba iskazuju dvije muke glave. One su
izdanak radionica lokalnih portreta o kojima je
ve bilo rijei. Prva (sl. 79)200 je po suzdranosti plastike i stilizaciji crta lica bliska neto prije
spomenutoj enskoj glavi (sl. 42). Nemir kose je

O simbolikom karakteru vrata usp. B. Haarlev, A Common Symbolic Motit within

1977.
198 Sarkofag je pripadao
nekoj Juliji Rufini, spomenula ga je M. Verzar Bass, Rapporti
proposito di alcuni tipi di monumenti funerari, AA XXVI, vol 1, Udine, 1985., str. 198,
199 Sarkofazi nisu objavljeni.
200 N. Cambi, 2000., str. 46, br. 54, tab. 66, 67.
201 Usp. H. G. Niemeyer, 1968., str. 90, br. 34, tab. X, 1.
202 N. Cambi, 2000., str. 46, br. 55, tab. 68, 69.
203 H. Born-K. Stemmer, Damnatio memoriae. Das Berliner Nero-Poririii, Bd. V, Sammlung
31 itd. ONeronovim portretima usp. i A. Mlasowsky, 2001., str. 97 i d.
197

58

Roman Sepulchral Sculpture, Odense,

tra l'Alto Adriatica e la Dalmazia: a
sl. 16.

Axel Guttmann,

Berlin, 1996., str. 25,

77. Ara Marka Titija s vratima na lijevoj bonoj strani,

Salona, vapnenac, tree-etvrto desetljee 1. st.,
Arheoloki muzej u Splitu.

78. Isto kao br. 77, pogled na bonu stranu.

Meu klasinim kipovima ovoga doba posebno valja istaknuti nadnaravno veliku ensku
glavu, neznatno zabaenu na desnu stranu, s
gustom kosom koja je rastavljena na sredini tjemena i koja se postrance preko uiju protee do
zatiljka (sl. 81).204 Zbog znatnih dimenzija ona
je oito morala biti kultna statua u nekom
hramu. Zanimljivo je da je naena u Splitu, to
bi moglo znaiti da je rije o kipu iz Dioklecijanove palae, ali ne iz Dioklecijanova vremena. Ako je pak bila ukras Palae, tada je to znatno stariji kip koji je preuzet kao ve zavren i
donesen za trenutanu upotrebu, kakvih je
primjera bilo i u Galerijevoj palai u Gamzigradu (Romuliana).205 Glava frapantno podsjea

na neke iz Italije koje su pripadale kultnim

kipovima, kao to su na primjer akrolit iz Riminija206 ili pak glava boice (Feronia) iz Terracine.207 Te se skulpture datiraju u kasno II. st.
pr. Kr. Bilo bi vrlo zavodljivo splitsku glavu
datirati u isto doba, no, bez obzira jesu li te
datacije tone, to ipak nije mogue, jer se iza
oba uha izvijaju spiralne kovre koje padaju na
ramena. To je tipino tiberijevski ili, moda,
poslijetiberijevski modni detalj, koji je svojstven ne samo portretima. Da je rije o
boanstvu, zakljuuje se, osim po idealizira noj
enskoj ljepoti, i po tome to je na tjemenu
izraen leaj za dijademu, vijenac ili neki slini
znak koji je kip determinirao. U ovakvom sta-

Glavu je objavio A. Hekler, Weiblicher Kopf in Split, )Jh XI, 1908., str. 115, sa sl.
Na primjer, glave Jupitera i Herakla te kip bez glave, po svoj prilici Asklepijev. Usp. Roman Imperial Towns and Palaces in
Serbia, Beograd, 1993., str. 243, br. 76, str. 245, br. 78, i str. 244, br. 77. Oni su ipak stariji nego to se to navodi u publikaciji.
206 Usp. H. G. Martin, Romische Tempelbilder, Roma, 1987., str. 174 i d., str. 230 i d., kat. 12, tab. 27, 28.
207 Usp. H. G. Martin, o. c., 232, kat. 13 tab. 29, 30.
204

205

59

79. Portret mladeg mukarca, Salona, vapnenac,

peto-esto desetljee l. st., Arheoloki muzej u Splitu.

80. Portret mladeg mukarca, Salona, vapnenac,

esto-sedmo desetljee I. st., Arheoloki muzej u Splitu.

nju ouvanosti odve je riskantna bilo kakva

atribucija. Pramenovi kose izraeni su svrdlanim linijama dugog i valovitog, ali ne osobito
dubokog toka. Kanali su sigurno raeni kasnije, nakon to je itava kosa s naznaenim pramenovima ve bila dovrena. Svrha tog postupka, koji je na neki nain bio zakljunog
karaktera, bila je da pojaa optike efekte. Zanimljivo je to i glava iz Riminija ima slian usjek
na tjemenu; to ne znai da je i splitska glava
akrolit, iako je to mogla biti, ali joj nije sauvan
dio vrata na prijelazu u tijelo da bi se to moglo
tono utvrditi. I glava iz Terracine nastala je
kao posljedica skopasovskog utjecaja.208 Oi su
duboko usaene u kotanu strukturu lubanje,

usta su otvorena; obje pojedinosti su znak

dubokih patetinih osjeaja, a tamna crta rastvorenih usana znatan je kontrastni imbenik.
Takve izraajne znaajke kao i oblik valovite
kose najblie su kasnoklasinom kiparu Skopasu ili pak njegovim sljedbenicimaw
Manja glava, priblino normalnih ljudskih
dimenzija, takoer iznimne ljepote, neto je
drukije stilske orijentacije (sl. 82).210 Iona je
pripadala nekom boanstvu, jer iznad ela
takoer ima metalni obru ili dijademu. Glava
je neznatno nagnuta na lijevo rame. Kosa je
razdvojena na sredini tjemena, ali od uiju ne
ide izravno na zatiljak, nego se dijelomino

Usp. dvije prethodne bilj.

Na primjer, fragment glave sa zabata hrama u Tegeji, originala koji je radio Skopas. Usp. A. Stewart, Skopas of Paros, Park
Ridge, New Jersey, 1977., tab. 4, a-d. Unato fragmentiranosti, ta glava pokazuje isti osnovni oblik oiju i nadasve kose, koja
ak ima i duboke kanale, no oni nisu izraeni svrdlom. Detalji kao na salonitanskoj glavi mogu se usporediti i na tab. 52
(usta i usne br. 3 i 4, oi br. 4 i 7). Na Skopasov umjetniki rukopis upozorio je ve A. Hekler prigodom objave.
210 Sliku glave donosi M. Gorenc, 1952., sl. na str. 33.
208

209

60

81. Golema glava boice skopasovskih znaajki,

Split, mramor, oko sredine l. st.,
Arheoloki muzej u Splitu.

82. Glava boice s ostatcima boje,

praksitelovskih znaajki, Salona, mramor,
oko sredine 1. st., Arheoloki muzej u Splitu.

die do tjemena. Ostatak ide prema zatiljku

gdje se vezuje u punu. Jednostavan i nezavijen pramen slobodno se sputa od zatiljka niz
vrat. Pramen ovi kose kiparski su mnogo
neistije prikazani negoli na prethodnoj glavi,
pa se ini kao da nedostaje zadnja ruka.
Ponegdje se zamjeuju blagi urezi svrdla, ali
bono iznad uiju uparano je nekoliko dubokih
i grubih kanala, koji ak nemaju smisla, jer nisu
potovali pravac i oblik pramenova. Vidljivi
tragovi dokazuju da je kosa bila obojena. Bojaje
pokrivala neloginosti modelacije pramenova.
Izraz je posve smiren, tek s neznatno naznaenim zamiljenim i gotovo snenim oima, to
odaje blagost unutranjeg stanja, koje se
iskazuje poneto zamuenim
pogledom.
Muskulatura lica je bez ikakva pokreta. Sve je
isto i okupano, to otkriva porculanski ugla-

ana povrina; senzualna ljepota lica nedvojbeno pokazuje prakstitelovski uzor.t!' Ona
nema onaj drhtaj muskulature i rairena usta
kao prethodno opisana, to razlikuje dva velika
suvremenika, kasno klasine kipare Skopasa i
Praksitela.
U tiberijevsko ili poslijetiberijevsko doba javljaju se i manji kipovi, koji su sluili kao dekoracija ili kultni kipii u kuama i manjim svetitima. Prije tog razdoblja oni se, kako se ini, ne
pojavljuju, ako je suditi po preostatcima. Na
alost, bez okolnosti nalaza nije mogue odrediti njihovu funkciju. Potranja za njima dovela
je i do zaputanja akribinosti izradbe, tako da
se esto mogu zapaziti nedoraenosti u oblikovanju ili uglaanosti. Kipovi iz tog doba su na
primjer glava boga Dioniza, s dugom kosom,

G. M. A. Richter, The Sculpture and Sculpiors of the Greeks, New Haven-London, 1957. (new rev. ed. ), str. 268, sl. 687, 688,
ili poznata Afrodita Leconfield, koja je nastala u poslijepraksiteiovsko doba, ali oito u njegovoj tradiciji, usp. J. Raeder, o. c.,
str. 34 i d., br. 1, tab. 1, 2; 3, 1.
211

61

87. Reljef sjedeeg Jupitera, Zadar, uapnenac,

druga polovica I. si., Arheoloki muzej u Zadru.

212
213
214
215
216
217
218

bradom i tenijom, koja po oblicima nasljeduje

originale iz doba prijelaza strogog u klasini
stil (sl. 83,84).212 Glava pripada Dionizovu tipu
New York-Madrid, koji je sauvan u veem
broju primjera razliitih dimenzija.u- Unato
spomenutim povrnostima kip je ipak zadrao
vrijedne elemente izvornika pa ak ne zaostaje
za prosjenim primjercima tog tipa.214 Glava
Dioniza pokazuje proirenje interesa i na starije uzore. Vrlo zanimljiv primjer manje skulpture je glava boice s dijademom iz Krinja (sl.
85), oito ilirskog uzvienja u neposrednoj
blizini itluka (Aequumi.n- Ona se po svojoj
frizuri, s dva spiralna uvojka koja se iz kose
izvijaju iza uha, smije pripisati julijevsko-klaudijevskom razdoblju. Nije osobite kvalitete, ali nedvojbeno potvruje rani import iz
Atene (penteliki mramor) i tendenciju koja je
vie puta mogla potvrditi da se i na religijskim
kipovima pojavljuju suvremene
frizure, to
omoguuje bolje vremensko opredjeljivanje. U
skupinu manjih kipova spada i fragmentirani
sjedei Jupiter, kojemu je gornji dio tijela nag, a
donji umotan u plat izraen od bijelog
mramora (sl. 86).216 I taj se kipi povezuje s
originalima kakav je Fidijin Zeus iz Olimpije, s
time to je salonitanski, dakako, znatno pojednostavnjen i lien brojnih detalja i doraenosti
originala.u? U lijevoj podignutoj ruci vjerojatno
je bilo ezlo. Glava se nije ouvala, ali je ipak
moemo zamisliti po Jupiterovu uzoru (duga
kosa, anastole, duga brada). Isti uzor pokazuje
i jedan reljef iz Zadra na kojem se javlja Jupiter
sa ezlom u svojem uobiajenom platu koji
omata donji dio tijela, a ostavlja nagim gornji
(sl. 87).218 Do njega je njegova nebeska ptica,
orao.

B. Kirigin, Issa grki grad na Jadranu, Zagreb, 1996., sl. na str. 103.
E. Pochrnarski, o. c., str. 53 i d., te LIMC III, 1, (s. v. Dionysos), Zurich-Munchen, 1986., str. 443 i d., br. 183, III, 2, sl. 120 f.
E. Pochmarski, o. c., str. 53 i d., sl. 1, 10 D. LIMC III, 1, str. 316, br. 183, sl. 183 d (Paris-Louvre),
A. Miloevi, o. c., str. 54, br. 55, sl. 55.
M. Gorenc, 1952., str. XXI, sl. 43.
O tom Fidijinom kipu usp. H. Schrader, Das Zeusbild des Pheidias in Olympia, JDI 56,1941., str. 1 id., sl. 1-7.
K. Giunio, Spomenik s likom Jupitra iz Zadra, Diadora 16-17, 1994. (1995.), str. 189, tab. 1.

63

5. Doba Flavijevaca
Julijevsko-klaudijevska dinastija ieznula je s
povijesne pozornice Neronovim samoubojstvom. Jednogodinji nemiri, za kojih su se
smijenila tri vladara, slegnuli su se tek kad se
na vlast uspeo Vespazijan, kojeg je podravao
dio vojske. Nema dvojbe da je to bilo najbolje
rjeenje, jer je trezveni i iskusni rimski vojskovoa razmjerno niskog podrijetla znao uspostaviti red u dravi. U nemirima je sudjelovala
i vojska koja je boravila u Dalmaciji. Za vrijeme
graanskog rata XI.legija iz Burnuma odlazi na
rajnski limes, no provincija ipak jo nije bila
ostala bez veih i manjih jedinica. U doba flavijevske dinastije Dalmacija je ve temeljito romanizirana. Obogaeni trgovci i zanatlije postupno poinju prevladavati, osobito u Saloni,
nad koloniziranim stanovnitvom koje se bavilo poljodjelstvom. Tada postupno u Dalmaciju
poinju dolaziti, i naseljavati se, ljudi podrijetlom iz istonih dijelova Sredozemlja. ini se
da je to bilo uzrokom civilizacijskom okretanju
prema tim visoko ku1tiviranim dijelovima
Carstva.
Flavijevsko razdoblje karakterizira ponovno
oivljavanje carskih svetita. U graanskome
ratu Neronove su statue, kao i statue osoba iz
njegova kruga, izbaene iz carskih svetita, a
prekinuti su i radovi na njegovim graditeljskim
i drugim projektima. Tek nakon stabilizacije za
Vespazijana dolazi do obnove carskih svetita.
Flavijevci su zapoeli sa svojom vlastitom
obiteljskom propagandom. Nema dvojbe da su
u ve postojeim dalmatinskim carskim svetitima bili podignuti kipovi Vespazijana, Tita i

88. Vespazijan, Issa, mramor, Vespazijanovo doba,

Kunshistorisches Museum u Beu.

Domicijana, a moda i njihovih ena i drugih

lanova obitelji. Ouvane su Vespazijanove
glave iz Isse (sl. 88, 89)219 i Narone (sl. 90)220 te
Domicijanova iz Salone, danas u Kotoru (sl.
91),221 a posredni su dokaz i prepravljene
Domicijanove glave iz Isse (sl. 92)222 i Nina (sl.
30-33).223 Ti portreti iskazuju dva temeljna nastojanja flavijevske umjetnosti: ponajprije tenju
za naturalizmom, slinim onome iz kasnorepublikanskog doba, koji predstavlja pokuaj
stilske promjene u odnosu na julijevsko-klaudijevski klasicizam, te potom tenju za ponovnim
uspostavljanjem mosta prema idealizaciji, koja
je zapravo iskaz elje za nastavljanjem puta

219 N. Cambi, Zwei Vespasians-Portrats

aus Dalmatien, Boreas, Miinsterische Beiiriig zur Archiiologie 7, 1984., str. 86 i d., tab.
3; N. Cambi, 2000., str. 47, br. 57, tab. 72, 73.
220 N. Cambi, Zwei Vespasians-Portrats.
str. 87, tab. 2; N. Cambi, 2000., str. 48, br. 58, tab. 74, 75.
221 G. Daltrop, U. Hausmann,
M. Wegner, Die Flavier. Das romische Herrscherbildnis II, 1, Berlin, 1966., str. 101 i d., tab. 33. N.
Cambi, 2000., str. 48, br. 59, tab. 76, 77.
222 Ta je glava prepravljena u Trajanov portret. Objavljena je jo dok je bila u zbirci Doimi na Visu. Usp. J. Brunrnid. Arheoloke biljeke iz Dalmacije i Panonije, VHAD n.s. V, 1901., str. 90, sl. 50; Nadalje usp. D. Kreikenbom, Criechische und riimische Portriits bis zum spiiten ersten Jahrhunderts n. Chr., Berlin-New York, 1992., 107, tab. 34; N. Cambi, Novi portret cara Trajana s otoka Cresa, ARR 12, 1996., 77 i d., sl. 6, N. Cambi, 2000., str. 51 i d., br. 66, tab. 86, 87.
223 M. Kolega, Damnatio memoriae u rimskoj portretnoj plastici: Domicijan/Nerva
u Ninu, Diadora 14, 1992., str. 59 i d., tab.
I-IV; N. Cambi, 2000., str. 51, br. 65, tab. 84 i 85.

64

kojim se kretala umjetnost u predflavijevsko

doba.224 Flavijevci su time nastojali pokazati da
se njihovim usponom na vlast nisu dogodile
korjenite promjene, nego da nastavljaju putem
kojim se carska umjetnost kretala u prethodnim desetljeima. Svi su portreti iznimna ostvarenja, bez obzira na nedoreenosti u obradi
pojedinosti, posebice stranjih dijelova skulpture. Prednji dio glave iznimno je dobro oblikovan kod oba Vespazijanova portreta. Dok viki
portret potvruje prvu, drugi slijedi drugu stilsku tenju. Ipak, najbolje ostvarenje svakako je
salonitanski portret (danas u Kotoru), koji
pokazuje patos kao na Skopasovim djelima,
svojstven istonom dijelu Carstva, odakle po
svoj prilici i potjee. Impozantna je plastika
kose u kontrastu s glatkim i mirnim licem.
Vjerojatno je visoke kvalitete bio i Domicijanov
portret iz Visa, ali zbog naknadne preradbe
ipak prevladavaju Trajanove fizionomijske
znaajke, pa se izvorne ne mogu razluiti.
U flavijevsko se doba stele jo pojavljuju paralelno s arama, koje se naglo poinju razvijati i
dobivaju bujniju dekoraciju. U rubnim vrpcama kvadera obino se kontinuirano izvijaju
akantave vitice. Njihova je rasko i bujnost vrlo
jasno obiljeje tog razdoblja. Tada se na bonim
stranama pojavljuju i neki figuraini prikazi,
kakav je onaj na ari Quinta Etuvija Kapreala,
gdje se nalaze eroti: na desnoj bonoj strani je
erot s izvrnut om bakljom, to e poslije postati
najomiljeniji sepulkralni motiv u Dalmaciji, a
na lijevoj je erot s otvorenim diptihom (sl. 93).
Ovaj potonji jedinstveni je primjer takve
ikonografije erota, barem meu salonitanskim
nadgrobnim spomenicima.225 Pojava era ta
oznauje pribliavanje helenistikom repertoaru, to nije bio sluaj u prethodnom razdoblju. Oito se klasicizam zamorio, premda
njegova privlanost jo nije prestala. U svezi s
Kaprealavam aram javlja se jedan zanimljivi
problem. Naime, iz Akvileje potjee ara s istim

89. Isto kao br. 88, kip.

O tim tendencijama u portretnoj plastici flavijevskog doba usp. N. Cambi, 2000., str. 47 i d. O portretima Vespazijana v.
G. Paladini, Tradizione e intenzione nel ritratto di Vespasiano, ANRW XII, 2, 612 i d. Takoer A. Mlasowsky, 2001., str. 113
i d.
225 Usp. N. Cambi, Salona und seine Nekropolen,
Riimische Griiberstrassen. Selbstdarstellung - Status - Sandard (Colloquium
Mi.inchen 28. bis 30. Oktober 1985.), Munchen, 1987., str. 267, tab. 47 a-c.

224

65

90. Vespazijanov portret, Narona, mramor,

doba Flavijevaca, Arheoloka zbirka u Vidu.

91. Portret cara Domicijana, Salona, mramor,

kraj I. st., Pomorski muzej u Kotoru.

imenom osobe, podrijetlom iz Vindobone, koja

je umrla u ezdesetoj godini ivota, nakon
dugogodinje uspjene vojne karijere; ono to je
jo zanimljivije, jest da taj kvader slii salonitanskome po obliku i dekoraciji rubova (akantova vitica).226Nije iskljueno da su Kapreolovi
osloboenici, izvritelji njegove oporuke, od
kojih je barem jedan imao veze s Ilirikom, taj tip
spomenika i dekoraciju prenijeli u Dalmaciju.
Valja ipak napomenuti da su obje are kronoloki priblino suvremene.w No, dok je u
Saloni ta forma tek poela dolaziti do izraaja,
ara je u Akvileji ve dulje vrijeme afirmirani
oblik nadgrobnog spomenika.

Unato pojavi ara, stela je nastavila svoj razvojni put. U ranoflavijevsko doba po svoj prilici
spada stela vojnika II. kohorte Kiresta Marka
Pithe iz Tilurija (sl. 94).228Dvije figure unutar
arhitektonske dekoracije spomenika na pozadini koju tvori rebrasta unutranjost koljke
pokazuju slinost s Vespazijanom, kako po
frizuri, tako i po grai lubanje.229Oponaanje
imperatora jedna je od osobitosti rimske
portretistike. Naime, svjesno ili nesvjesno
traenje fizionomijske slinosti s osobama iz
carske obitelji ili careva najuega kruga
drutvena je realnost koja nastaje u opoj klimi,
to su znala ostvariti sredstva likovnog izraa-

V. Santa Maria Scrinari, 1972., 135, br. 387, Abb. 387; D. Dexheimer, 1998., str. 89, br. 39, tab. 203.
Jedan od njih zove se Ilus Epigonus (VI augustalis), a drugi Secundus Illyricus Heracla. Ovo Illyricus je po svoj prilici ime
nastalo po podrijetlu.
228 K. Prijatelj, 1950.-51., str. 143; S. Rinaldi Tufi, 1971.,98, br. 12, tab. V, 2; N. Cambi, 2000., str. 49, br. 61, tab. 80.
229 Usp. na primjer glavu iz Londona, G. Daltrop, U Hausmann, M. Wegner, o. c., 10, 12, 76, tab. 2.
226

227

66

93. Ara Quinta Etuvija Kapreola, Salona, uapnenac,

trea etvrtina I. si., Arheoloki muzej LI Splitu.

92. Portret Trajana izraden od Domiciianoue glave, Issa,

mramor, kasno doba Flavijevaca i Traianouo doba,
Arheoloki muzej LI Splitu.
vanja.230 ini se da je informiranost lokalnih
majstora bila znatna, jer kako bi se drukije
moglo objasniti da se na jednoj glavi pojavila i
vespazijanska gojaznost, strukturalna zaobljenost i frizura s kosom priljubljenom uz tjeme,
bez naznaka pramenova na elu.
Slino je i s monumentalnom
stelom Servija
Enija Fuska, na kojoj su prikazani mukarac
slinih znaajki glave i frizure te ena s visokim
ikovravim flavijevskim tupeom nad elom (sl.
95),231
Dok se mukarca u oklopu i s drugom
vojnikom opremom eljelo predoiti proma-

trau kao vojnika, ena je predstavljena kao

rimska matrona u raskonoj odjei. Osobiti
naglasak i arm njezinoj figuri daje flavijevska
frizura.232 Zanimljivo bi bilo utvrditi gdje je ova
iznimno monumentalna
stela bila izraena.
Naime, naena je u Muu, to znai da je
vojnik zajedno sa enom bio pokopan na tome
podruju. Radionica vojnikih stela u Tiluriju u
to vrijeme vie ne postoji, nekoliko desetljea
prije prestala je s radom. Najblia radionica
nalazila se u Saloni. Budui da u strukturalnom pogledu, a i po nainu oblikovanja portreta stela najvie odgovara salonitanskim primjercima, bit e da je bila izraena u glavnom
gradu provincije, a potom prevezena na mjesto
postavljanja.

230 O tom fenomenu

usp. P. Zanker, Herrscher und Zeitgesicht, u: Riimisches Portrdi. Wege zlIr Erforschung eines gesselschaftlichen Phiincmens, Wissenschaftliche Zeitschrift der Humboldt-Universitat
zu Berlin 2/3, 1982., str. 307 i d. O toj
pojavi na stelama usp. i H. Pflug, Riimische Portrdtstelen in Ooeritalien. Untersuchungen zur Chronotogie, Typologie und Ikonographie, Mainz, 1989., str. 76 i d.
231

K. Prijatelj, 1950.-1951., str. 144, tab. X; S. RinaIdi Tufi, 1971., str. 99, br. 13, tab. V, 3.

. Cambi, 2000., str. 50, br. 63, tab. 82.

67

94. Stela vojnika Marka Piihe, Tilurii, uapnenac,

trea etvrtina I. si., Arheoloki muzej u Splitu.

Monumentalna stela je i u drugim dijelovima

Dalmacije imala vrlo veliku popularnost.
Iz
Liburnije potjee jedna iznimno monumentalna
stela s dva portretna polja (sl. 96).233 U gornjemu su portreti mukarca i ene, branog para,
a u donjem portreti njihovih sinova. Dok otac
pokazuje oblik glave tipian za Vespazijana, pa
ak i proelavost.s sinovi iskazuju frizure koje
su karakteristine za mlau generaciju flavijevske dinastije, osobito Domicijana. Frizura
sina s lijeve strane mogla bi se usporediti s
onom vladarova portreta iz Rima (Museo delle

95. Stela vojnika Servija Enija Fuska, Mu, uapnenac,

kraj I. st., Arheoloki muzej u Splitu.

Slina frizura javlja se, na primjer, na glavi iz Kapitolijskog muzeja u Rimu, usp. K. Fittschen-P. Zanker, 1983., 39, str. 39,
tab. 41, 42.
233 D. Rendi-Mioevi,
Nekoliko monumentalnih
nadgrobnih stela s portretima iz sjeverne Dalmacije, Oiadora 1, 1959.
(1960.); N. Cambi, 2000., str. 49 i d., kat. br. 62, tab. 81. Ostala lit. u bilj. 318.
234 Usp. G. Daltrop, U. Hausmann,
M. Wegner, 1966., str. 13 i 18, tab. 6 c.
232

68

Terme br. 226),235a frizura onoga s desne s carevom glavom iz Munchena (Glyptothek 394).236
Tako se vrlo uoljivo pokazuje da se i u zabitoj
sredini, kakva je bila Ostrovica iz koje potjee
stela, vodilo rauna o suvremenom izgledu i
izrazu. Ovdje se to moe slijediti ak u dvije
generacije. teta je to je frizura ene pokrivena
mara mom, ali njezin gojazni lik podsjea na
ene flavijevske dinastije.
Glede nadgrobnih spomenika situacija je takva
da stela svojim dimenzijama i raskonom dekoracijom ne dominira nad arom. Oba tipa egzistiraju naporedo u istim radionikim pogonima.
Stela postupno
gubi logiku arhitektonske
forme, to, kao i drugdje u rimskome svijetu,
upuuje na jasnu tendenciju prema dearhitektonizaciji. Arhitektura je postala puka dekoracija bez obzira na ranije strukturalne
znaajke.

96. Stela Veronija Etera, Ostrovica, oapnenac,

doba Flavijevaca, Arheoloki muzej u Zadru.

Samo se mali broj klasinih skulptura pouzdano smije datirati u flavijevsko doba. Jedna
skulptura iz Arheolokoga muzeja u Splitu,
koja potjee iz hrama Ven ere Anzotike kod
Nina, po svoj prilici spada u ranoflavijevsko
razdoblje (sl. 97).237Kip je znaajniji u religijskom i kulturolokom
negoli u umjetnikom
pogledu. Skulptura je, premda je po svoj prilici
importirana
iz Rima (kararski
mramor?),
prilino loe kvalitete, ali njezina vanost je u
tome to pouzdano pokazuje odnose lokalne i
rimske religije. Nudi jednu poznatu inaicu
helenistikog tipa Afrodite Pudike s malim
Prijapom238 i oito je bila upotrijebljena kao
kultni ili pak votivni kip,239 to bi nedvosmis-

G. Daltrop, U. Hausmann, M. Wegner, 1966.,33, 106, tab. 25, a, b.

G. Daltrop, U. Hausmann, M. Wegner, 1966., str. 32, 41 i 102, tab. 25, c i d.
237 M. Abrami,
Archiiologische
Forschung in Jugoslawien.
Bericht uber den VI lniernationalen Kongresses JUr Archii%gie,
Berlin, 21-26. August 1939., Berlin, 1940., str. 174 i d.; M. Sui, Libumski nadgrobni spomenik, VAHD LIH, 1950.-51., str. 86
i d., bilj. 87-89; Id., Nin. Problemi arheolokih istraivanja, Zadar, 1968., str. 39 i d.; Id., Povijest grada Nina, Zadar, 1969., str. 77
i d.; N. Cambi, Enonska Venera Anzotika, Diadora 9, 1980., str. 273, tab. I-IV.
238 Usp. E. Herter, De Priapo, Giessen, 1932., str. 110, br. 73; E. Kunzl, Venus vor dem Bade. Eine Neufund aus Colonia Ulpia Traiana und Bemerkungen zum Typus der Sandalliisende Aphrodite, Bonn. [ahrb. 170, 1970., str. 139, M 15, sl. 15; A. Burford, Craftsmen in Greek and Roman Society, London, 1972., sl. 20. Jedan kip Afrodite s malim Prijapom jo iz helenistikog doba usp. V.
Machaira, Les groupes staiuaires d' Aphrodite et d' Eros. Etude stylistique des types et de la relation entre les deux dioinite pendant
/' epoque hellenistique, Athenes, 1993., str. 70, tab. 42-42.
239 Dimenzije su premalene
za uobiajeni kultni kip. Meutim, po svoj su prilici i dimenzije hrama neznatne pa mu je mogao
odgovarati i manji kip.
235

236

69

98. Glava boice s cvjetnim aranmanom praksitelovskih

znaajki, Salona, mramor, posljednja etvrtina l. si.,
Arheoloki muzej u Splitu.
ni majstori, kao u Silvanovu sluaju, nego su se
kipovi uvozili kao ve posve zavreni.se teta
to ih nema vie, kako bi se mogao kvalitetnije
objasniti odnos klasinoga i lokalnog elementa
u formiranju religije na liburnskome podruju.
97. Kip Venere Anzotike, Nin, mramor,
nakon sredine l. st., Arheoloki muzej u Splitu.

leno upuivalo na zakljuak da je taj tip Ven ere

pokrivao ku1tne osobitosti liburnske Anzotike.
Rije je, dakle, o proimanju autohtone ideoloke osnove i klasine ikonografske nadgradnje. Dakle, takav se proces odvijao u romaniziranim krugovima lokalnog stanovnitva, samo
to u Liburniji u njemu nisu sudjelovali priue-

Od tzv. aulike skulpture u ovo bi se razdoblje

smjela svrstati glava ene priblino prirodnih
dimenzija, neznatno nagnuta na lijevu stranu
(sl. 98).241 Njezina je kosa rastavljena na sredini
tjemena i u blagim se valovima prua preko
uiju do zatiljka, gdje je skupljena u punu. Iz
pune se izvija uski pramen koji se sputa niz
vrat. Pramenovi su pravilno izraeni svrdlom
u pliim kanalima. Iznad ela na tjemenu sjedi
dijadema, izraena od dva niza cvjetova s etiri
latice. Lice je mirno, staloeno, bez mimike i

240 To potvruju
natpisi koji su ondje naeni, jer su njih postavljali romanizirani stanovnici Liburnije. Prvi je natpis
uglavnom jasan, osim dijela koji se odnosi na filijaciju. Ja bih ga najradije proitao: Ttitus) Apuleius 'I'(iti) Ltiberti) L(ibertus)
Antigonus/ Anzoticae/V(otum)
Slolvit). Dakle, po svoj je prilici rije o osloboeniku osloboenika. Drugi natpis glasi:
Ven eri Ansotic(ae)/Sacrum/Baebia
C(ai) f(ilia) Maximil/la ex testamento Lluci) Comeli Bassi fecit. Prema tome, iako su svi
spomenuti u natpisima podrijetlom Liburni, oito je da su romanizirani, barem u prethodnoj generaciji.
241 Glava nije objavljena.

70

99. Torzo nagog djeaka praksitelovskih znaajki,

Salona, mramor, posljednja etvrtina 1. si.,
Arheoloki muzej u Splitu.

100. Fragment kipa ribara, Salona, mramor,

posljednja etvrtina 1. si., Arheoloki muzej u Splitu.

bora. Oi su pak smirene i lagano zamiljene.

ema dvojbe da je glava nastala na temelju
nekog praksitelovskog
originala.ev
Svrha
cvjetne dijademe nedvojbeno je ta da glavu
karakterizira kao Floru, Perzefonu ili pak neko
drugo boanstvo proljetnog
cvata.243 Zbog
mogunosti pripisivanja Praksi telu i vjerojatnosti da je rije o vanoj kopiji, ova glava ima
veliko znaenje. Stilski tretman je zaista zanimljiv, kao sudar svijetlih, fino uglaanih
povrina lica s kratkim, ali duboko zaparanim
crtama i svrdlanim tokama meu laticama
cvjetne dijademe. Takav aranman na kosi

podsjea na frizure pa ak i izvedbu flavijevskih enskih portreta s tupeom iznad ela.

Omiljenoj praksitelovskoj inspiraciji priklanja
se i omanji kip djeaka koji pokazuje spiralno
zanjihano tijelo s vrstim osloncem na desnu
nogu, dok je lijeva bila slobodno ispruena
malo naprijed (sl. 99).2.J.4 Ruke su sputene niz
tijelo. Desna je po svoj prilici bila neznatno
odmaknu ta od tijela. Slabana i meko oblikovana muskulatura
potvruje
da je rije o
djeaku ili mladiu, ak neto pojaanih bokova. To su svojstva i izbor likova koje je volio

Plinije N.h. XXXV, 23, navodi da se u Horti Servilijani nalazila skupina kipova Flore, Triptolema i Cerere, koju je izradio
Praksitel. Po svoj prilici rije je o Perzefoni (ne o Flori) i o krivoj autorovoj interpretaciji ili pak jednom openitom nazivu
kipa koji se udomaio kod Rimljana. Oito je da su Rimljani za Floru izabrali ve postojei grki kip Perzefone. O tome usp.
EAA III, Roma, 1960., str. 714.
243 Usp. na primjer rimski novac s likom Flore, koji je izdao Gaj Servilije godine 63. pr. Kr. ili pak Gaj I<lodije Vestal godine
43. pr. Kr. Usp. EAA III, Roma, 1960., sl. 874. Obje glave boice imaju u kosi iznad ela dijademu od cvijea i lia.
244 Kip nije objavljen.
242

71

101. Ostatak leee figure i reljefa s prikazom Pigmejaca i krokodila s jedne fontane, Salona, mramor,
doba Flavijevaca, Arheoloki muzej u Splitu.

Praksitel i umjetnici to su ga slijedili u kasnije

doba.24s Nije, meutim,
mogue
odrediti
izvornik kipa. Vrlo slian kip objavio je K. Prijatelj, zakljuujui, premda uz dozu opreza, da
se radi o liku crnia.246 Vjerojatno oba kipa pripadaju istome skulpturalnom
tipu kasnoklasinog datuma.
U vrijeme Flavijevaca smjela bi se datira ti naga
skulptura ribara.e? starog ovjeka koji oko
bedara nosi subligaculum (sl. 100). Taj je tip

skulpture bio veoma omiljen u helenistiko

doba.248 Desna ruka je podignuta, a i lijeva je,
premda
nema nastavka
od ramena,
bila
odmaknuta od tijela. Salonitanski kip, kao i
mnogi drugi, nema glave i ekstremiteta, ali je
po tarzu i odjei ipak lako prepoznatljiv. Modelacija mu je odve meka, bez otrijih prijelaza, ali je kvaliteta ipak znatna, to se vidi po
oblikovanju detalja tijela i oskudne haljine. ini
se da u flavijevsko doba poinje naglo zanimanje za helenistike kipove, koji su se do tada

Takvog S-oblika je na primjer kip djeaka koji hvata gutera (Apolon Sauroktonos); usp. G. E. Rizzo, Prassitele, Roma,
1932., str. 39 i d., tab. LIX ili G.M.A. Richter, The Sculpture and Sculptors, str. 262, sl. 675, 676. Usp. i fragment iz zbirke Ludwig, Antike Kunstwerke aus der Sammlung Ludwig. III Skulpturen, Mainz, 1990., str. 219, br. 237, sl. na str. 221 i 223.
Meutim, lijeva ruka Apolona Sauroktona podignuta je da bi se oslonila na deblo, dok je kod salonitanskog djeaka ona
pruena niz tijelo. Slian oblik tijela imaju i kipovi erota koji se pripisuju Praksi telu, usp. G. E. Rizzo, o. c., str. 41, tab. LXV
(Eros iz Baia), tab. LXVII (Eros Rim) itd.
246 K. Prijatelj, Einige helenistische
Elemente in der Skulptur des antiken Salona, AJ. 1., 1954., str. 33, sl. 3. Tamna boja kamena ne mora znaiti da je kip obvezno prikazivao crnia.
247 M. Abrarni,
1952., str. 321, tab. 4, a, b. E. Bayer, Fischerbilder in der hellenistischen Plastik, Bonn, 1983., str. 32, 251, G 8 (bez
slike).
248 P. Laubscher, Fischer und Landleute, Mainz, 1982., taf. 5, 1,2; E. Bayer, o. c., str. 17 i d., sl. I, pripisuje salonitanski
fragment
tipu Vatikan-Louvre. ini se da je na primjerak najblii fragmentu u privatnoj zbirci u Kopenhagenu. Usp. E. Bayer, o. c.,
str. 250, sl. 2, 3.
245

72

102. Glava crnia, Salona, granit, kraj I. st.,

Arheoloki muzej u Splitu.

103. Isto kao br. 102, profil.

rijetko reproducirali, kao to se nisu ni distribuirali u znaajnijoj mjeri. Nije mogue sa

sigurnou potvrditi radioniko podrijetlo kipa
ribara.

napadao Pigmejca koji se nalazio na drugom,

neouvanom bloku. Dobro se zapaa mjesto sa
strane gdje se vezivao vjerojatno jednako veliki
blok. Na gornjoj povrini bloka leala je jedna
poluodjevena figura, vjerojatno neko vodeno
boanstvo (Nil?) ili pak vodena Nimfa. Takve
figure imaju ispod pazuha amforu ili jednostavnu cijev iz koje se izlijeva voda. Prema
ostatku leee figure esma se po svoj prilici
sastojala samo od dva bloka. Nilska ikonografija vue podrijetlo iz helenistike, ptolomejske
umjetnosti koja se proirila posvuda.sv ali se
Pigmejci spominju jo u Homera (Odiseja 3, 36). Reljef je izraen klasinim kiparskim alatom
to bi, kao i oblik amfore, ukazivalo na vrijeme
poslije druge polovice I. st.; takve su raene u
sjevernoj Italiji, a puno su se upotrebljavale i u
Dalmaciji i Istri. 2S1

U skladu s porastom zanimanja za helenistiku

umjetnost je i blok od prokonekog mramora s
prednjom stranom ralanjenom u obliku stuba
na kojoj je prikazan tipian nilski prizor (sl.
101):lijevo je palma pa barica s krmenim jarbolom i kvadratnim jedrom u kojoj su dva Pigmejca.249 Lijevi je u gru okrenuo groteskno
veliku glavu, desni sjedi na pramcu i u ruci dri
amforu sa zaravnjenim dnom i visoko
podignutim rukama. Desno je krokodil koji je
rastvorio usta i hvata za ruku jednog Pigmejca;
drugi Pigmejac sjedi, a ispod je rakovica koja
mu grize genitalije. Desno je i hipopotam s
rastvorenim ustima. On je po svoj prilici

K. Prijatelj, o. c., str. 30 i d., sl. 3; M. Abrami, Pigmeji i dralovi, Zbornik za umeinosno zgodovino V IVI, 1959., Laurae F.
Stele Septuagenario oblatae, str. 53, sl. 3-6.
250 Usp. A. Rumpf, Ma/erei und Zeichnung, Munchen,
1953., str. 181; J. Lancha, Deux fragments d' une frise nilotique inedite
au Musee Nationale de Naples, MEFR 92, 1980., 1, str. 249 i d. sl. 1-3, 6-9.
251 O obliku amfore usp.
. Cambi, Anfore romane in Dalmazia, u: Anfore romane e storia economica: in decennio di ricerche. Atti
del colloquio di Siena 22-24 maggio 1986. Bcole francaise de Rome, 1989., str. 323, sl. 25, 26.
249

73

Jedna omanja granitna glava crnia pomalo

deformiranih anatomskih oblika je kasnohelenistikog podrijetla (sl. 102, 103). U razdoblju
helen izma u umjetnost ulaze druge rase,
ljudske posebnosti pa i nakaznosti, to do tada
nije bio sluaj.252Oito je da je ovaj kip nastao u
nekom od podruja gdje se vadio granit, gdje
su nicali i irili se poticaji za prikazivanje
takvih likova. Kip se ne odlikuje preciznou
izradbe. Sve su plohe premekane i slabo
doraene. Najvei je problem ove skulpture to
se ona ipak ne moe preciznije datirati. Ovdje je
navedena samo kao ilustracija jedne od
helenistikih posebnosti koje su prihvatili i
Rimljani, a koje su, eto, zabiljeene i u Dalmaciji.253ini se da i ova glava pokazuje neke
nepravilnosti u formaciji lubanje, odnosno
pojedinosti lica, to bi upozoravalo na degeneracIJu.

6. Trajanovo doba
Nakon Domicijanova ubojstva kratkotrajno je
na vlasti stari senator Nerva. Tekoe u kojima
se naao Nerva je uspjeno razrijeio pozvavi
iskusnog vojskovou Trajana, premda u povijesnoj znanosti postoje dvojbe glede Nervinih
motiva za takvu odluku, vezane za uspostavljanje novog naina nasljeivanja prijestolja.
Naime, Trajan uvodi odabir princepsa izvan
svojega ueg obiteljskog kruga. U njegovo
doba Carstvo dosee najvee prostorno
proirenje, a posve sigurno i novi zamah
romanizacije u svim dijelovima Carstva. Trajanovo podrijetlo sigurno je uvealo samosvijest provincijalnih sredina. Osim toga, car se
okrenuo istonim umjetnicima i otvorio vrata
njihovim iskustvima; zasigurno najvei njegov
potez u tom pravcu bilo je angairanje
Apolodora iz Damaska za izvoenje golemih
graditeljskih i kiparskih pothvata. No oslanjanje na klasinu tradiciju i dalje se nastavlja. Iz
Trajanova doba potjee jedini slavoluk koji je
postojao u itavoj Dalmaciji. Zapravo je rije o
uresu vrata u zidinama Asserije to su tada
izgubila svoju temeljnu fortifikacijsku ulogu.
Zahvat je po svoj prilici povezan s prolaskom
cara kroz Dalmaciju za Drugoga dakog rata
(sl. 104).254
Zanimljivo je da su i u Puli na slian nain,
slavolukom, bila ukraena ulazna vrata (Porta
Aurea), samo znatno ranije, ali slavoluk nije
imao nikakve veze s vanjskom stranom.255Tu
stranu vrata skrivao je slavoluk Sergijevaca pa
ona ne samo to nisu bila ukraena nego su
ostala nedovrena. Naprotiv, asserijska su
vrata vizualno komunicira la i s vanjskom i s
unutranjom stranom grada, ali proelje je ipak

K. Prijatelj, 1954., str. 32, sl. 2.; M. Gorenc, 1952., sl. na str. 38.
..
.
..
Kao npr. glava crnia na maloj bronci iz Baltimora, usp. N. Himrnelmann, A/exandna und der Realismus In der griechiechen
Kunst, Ti.ibingen, 1983., str. 64 i d., sl. 42 ili 43 a (mala bronca iz Munstera). O glavama obojenih ljudi u helemzmu usp. F.
M. Snowden [r., Blacks in Antiquity, Cambridge Mass., 1970., str. 22 i d., tab. 62, 65; F. M. Snowden [r., Beiore Coiour Preiudice,
Cambridge Masa-London, 1983., str. 19 i d., sl. 32,~, b, c.
,
..
2s4 H. Liebl-W. Wilberg, Ausgrabungen
in Asseria, OJh XI, 1908., Bb str. 39 i d., sl. 19,20,21,22,23. H. P. L Orange, DIe snanisse der Tetrarchen, Acta Archae%gica II, 1931., sl. 8.
255 G. Traversari,
L' arco dei Sergi, Pad ova, 1971., str. 45 i d., sl. 2. Jasno se vidi da je strana nedovrena, a stupovi koji su se
djelomino vidjeli ipak su kanelirani; G. Fischer, 1996.c., str. 58 i d., tab. 7-11; R. Matijai, Antika Pula, Pula, 1996., str. 101
i d., sa sl.
252

253

74

105. Konzola s likom bika, Asserija, detalj vrata-slavoluka,

vapnenac, rano II. st., Arheoloki muzej u Zadru.

104. Rekonstrukcija ulaznih vrata-slavoluka u Asseriji,

rano I. st.

bilo s vanjske strane, zbog natpisa. Trajan je,

naime, po svoj prilici proao morem preko Jadrana i dio je vojske potom tim putom marirao
do Dunava.es Slavoluk je bio komemoracija
prolasku vojske na njezinu putu, jer je
podignut nakon poetka II. dakog rata. Na
tom se spomeniku javlja jedna nova slubena
ikonografija (mjeovita bia: ovjek-bik),
koja e se poslije jo nekoliko' puta ponoviti,
uvijek u svezi s carskom ikonografijom.257
Naime, neposredno iznad ulaznog luka stoje
dvije goleme konzole ije elne strane
ukraavaju protome: jedna na prednjoj strani
ima bika (sl. 105), a druga bie mjeovitih
znaajki, i bika i ovjeka (sl. 106).Obje protome
nalazile su se i na stranjoj strani vrata. Protoma bika sline izrade, samo neto dotjeranija,

106. Konzola s likom mjeovitog bia (bik-ovjek),

detalj vrata-slavoluka, Asserija, vapnenac, rano II. st.,
Arheoloki muzej u Zadru.

otkrivena je i u Tiluriju (sl. 107).258 Nije poznato u kakvom je zdanju i u kakvom kontekstu
stajao taj lik. No, imajui u vidu da je Tilurij bio
vojni logor, vjerojatno je bilo u pitanju zapov-

O pravcu Trajanova odlaska u Drugu daku vojnu postoje u znanosti vrlo razliita miljenja. O tome posljednji N. Cambi,
I parti della Dalmazia, Aalt XLVI, Trieste-Roma, 2001., str. 148 i d., sl. 12-15.
257
a to osobito upozorava njihova pojava na sjevernim vratima Dioklecijanove palae. O tome usp. H. P. L' Orange, Die
Bildnisse, str. 29 i d., sl. 1,2,3,4, 5, 6, tab. I, II.
258 A. Miloevi, Arheoloki spomenici, str. 50, br. 68, sl. 68.
256

75

107. Konzola s likom bika, Tilurii, vapnenac, priblino

sredina I. st., Muzej Cetinske krajine u Sinju.

jedno zdanje legije. Bikovske forme u arhitekturi upotrijebljene su u helenistiko doba na

Delosu pri vrhu stupova svetita bikova.258a
Smijemo se samo pitati nije li i u Tiluriju (kao u
Asseriji) pandan biku bilo fantastina ljudsko-bikovsko bie. O omiljenosti tog motiva svjedoi jo jedan dosad neobjavljeni kljuni kamen
nekog ulaza iz Nina (sl. 108).259Na njemu je
ljudska glava s bikovskim rogovima. To,
meutim, nije tako dobar kiparski rad kao oni
iz Tilurija i Asserije.
Unato razliitosti, vjerojatno i ninski spomenik valja datirati, vrlo aproksimativno, u Trajanovo doba, kao i protame iz Asserije. Na to bi

108. Kljuni kamen s likom mjeovitog bia

(bik-ovjek), Nin, vapnenac, druga polovica l. st., Arheoloki muzej u Zadru - Podruna zbirka u Ninu.

upuivali pramen ovi kose mjeovitog bia,

koji su uski i paralelno sloeni, a ire se na elo
izmjenjujui se splitkim meukanalima. Dobiva se dojam da su pramenovi sloeni kao na
portretima iz Klaudijeva iNeronova doba.260
Bikovske glave ili lubanje nisu bile rijetkost na
carskim vratima. Vrlo je karakteristian primjer
na Porta Tiburtina u Rimu, gdje je na kljunom
kamenu bukranij;261na tzv. Augustovim vratima u Nimesu je po jedno mjeovito bie na
konzolama dvaju otvora.262Osobito su este na
spomenicima na podruju Istre i u noriko-panonskoj zoni.263Sve to uvjerljivo govori u
prilog pretpostavci da je ta ikonografija bila u

Usp. W. B. Dinsmor, The Architecture of Ancient Greece, London, New York - Toronto - Sydney, 1950., str. 290, sa sl.
Nisu poznate okolnosti nalaza. Element vrata nalazi se u Muzejskoj zbirci u Ninu.
260 Usp., na primjer, portrete iz Klaudijeva i Neronova
doba, ovdje sl. 79, 80.
261 To je posvetni Augustov natpis povodom uvoenja novih vodovoda
u Rim. Usp. H. von Hesberg, 1994., str. 249 i d., sl. 6.
262 H. von Hesberg, 1994., str. 246, sl. 2.
263 O tome usp. M. Verzar Bass, Acheloos in offentlichen
Bildprogrammen romischer Zeit, u: Zona archaeologica. Festschrift
ftir Peter Is/er zum 60. Gerburtstag, Antiquitas, Reihe 3, Bd 42, Bonn, 2001., str. 439 i d. (Celeia tab. 69, sl. 2-4, Pula, tab. 70,2,3,
San Canzian d' Isonzo, tab. sl. 4).
258a

259

76

109. Glava Herakla, Aequum, tiapnenac, rallo II. si.,

Muzej FranjevacKog samostana u Sinju.

110. Isto kao 109, profil.

slubenoj funkciji, pa je tako stigla i do naih

krajeva. Teko je kazati koga zapravo mjeovito bie prikazuje. Tim se pitanjem, koliko
je meni poznato, jedini, u dva navrata, pozabavio H. P. L'Orange. Prvi put on je mjeovitu
glavu iz Asserije objasnio kao glavu cara Domicijana,264a poslije je u svezi s tetrarhijskim hermama iz Salone govorio o personifikaciji Felicitas temporum ili Felicitas saeculi- Zbog ega
valja iskljuiti mogunost da se radi o jednom
takvom ikonografskom motivu, o tome e biti
jo rijei kad se bude govorilo o tetrarhijskom
razdoblju. Ovdje bi meutim valjalo barem
pokuati objasniti o kakvom se motivu radi.
Kombinacija ljudskih i bikovskih znaajki poz-

nata je u prikazima rijenih boanstava ili pak

Minotaura. Ovaj potonji oito s tom ikonografijom nema nikakve veze, jer se on obino
prikazuje
u cijelosti s ljudskim
tijelom i
bikovskom glavom, i to se dosljedno provodi
jo od grke arhaike.266 Lik na mozaiku iz Stoca
po svoj prilici treba tumaiti na drugi nain,
kako e biti objanjeno, jer je posrijedi ista
ikonografija.267
eka su se rijena boanstva, naprotiv, prikazivala s ljudskom glavom i bikovskim tijelom.
Glava moe imati i neke bikovske elemente kao
to su rogovi i ui.268Aheloj se obino prikazuje s bradom, ali ve vrlo rano ima i prikaza

H. P. L' Orange, Die Bildnisse der Tetrarchen, Acta Archaeologica 2, 1931., str. 40 i d., sl. 8 a, b. Autor s pravom upozorava na fizionomijske crte lica mjeovitog bia, ali je teko uoiti slinosti s Domicijanom i prihvatiti objanjenje o promjeni
dedikacije, to vie to je glava znatno oteena.
265 H. P. L' Orange, 1984., str. 12.
266 Usp. LIMC VI, 1, Zurich-Miinchen,
1992., str. 574 i d. LIMC VI, 2, sl. 316-325.
267 Usp. 1. rernonik, Mozaici i zidno slikarstvo rimskog doba II Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1984., str. 63, sl. 43, 44.
268 Iako kad Aheloja koji je arhetip i za ikonografiju mnogih drugih manjih rijeka, usp.LIMC I, 1, str. 12 i d., LIMC I, 2, sl. 1953.
2(,.1

77

ljudske glave bez brade, s rogovima.269 Prema

tomu, ljudsko-bikovska kombinacija mogla bi
se najbolje protumaiti
kao ikonografija
rijenog (vodenog)
boanstva
koje, kao i
Aheloj, simbolizira obilje i plodnost.w Dakako,
tome je bliska i druga L'Orangeova
interpretacija (Felicitas saeculi), ali je problem to se
ta personifikacija esto upotrebljavala na reversima novca, ali ne i u obliku kao na asserijskom
slavoluku vratima i drugim spomenicima.s"
Ovakva se ikonografija ne javlja u Dalmaciji na
stupcima foruma, ali je zasvjedoena primjerice
u Celeji, to je jo jedna potvrda
njezine
slubene upotrebe.z?
Od kipova klasine provenijencije iz ovoga je
doba razmjerno malo preostalo, ali je zato
jedan primjerak iznimno vrijedan i znaajan (sl.
109, 110). Radi se o kipu Herakla iz Aequuma o
kojem svjedoe neznatni ostaci tijela.273Za razliku od tijela, glava je iznimno dobro ouvana,
ali joj nedostaje odsjeak koji se kao krika
izvukao iz cjeline po mramornim venama. Kip
je po svoj prilici stajao u nekom hramu u Aequumu. Glava prikazuje mladog Herakla lagano
otvorenih usta, duboko usaenih oiju, zatamnjenih u kutovima, kose s puolikim pramenovima, lagano namrekana
ela, istaknutih
eonih kostiju, pravilna nosa s neto jaim
hrbatom. Na glavi se ne ita dostojanstvena
mirnoa kakvu obino iskazuju klasini antiki
kipovi, nego je uoljiva uznemirenost, na to
upozoravaju
otvorena usta, mesnate usne i
namrekano elo. Duboko usaene oi i tamna

269

linija otvorenih usta svojstveni su Skopasu i

njegovim sljedbenicima. Skopasu se pripisuje
nekoliko likova Herakla, od kojih je najcjelovitiji Landsdowne,
kip koji je bio otkriven u
Hadrijanovoj vili u Tivoliju,274 to potvruje da
je posrijedi djelo velikog kipara jer je car dao
kopirati samo velika ostvarenja ranije umjetnosti i njima je ukrasio svoju rezidenciju.
Vano je to to je aequumski Heraklo kvalitetnije ostvarenje od Lansdownea. Stoga je pretpostaviti da je i to kopija nekog glasovitog originala, skopasovske provenijencije, ali ne iste
one kao Lansdowne Heraklo. Iz izvora je znano
da je majstor radio kip Herakla za gimnazij u
Sikionu iji je izgled znan samo po nedovoljno
preciznoj reprodukciji na sikionskom novcu iz
ranog III. st.275 Nije iskljueno da je upravo
aequumski kip replika tog originala. Mramor
pokazuje da je umjetnina importirana iz atikih
radionica
koje su ve otprije eksportirale
visoko vrijednu skulpturu u Dalmaciju. Ovaj je
kip nedvojbeno jedno od najvrjednijih djela
koje su te radionice stvorile.
Od ostalih kipova valja spomenuti
manju
mramornu skulpturu Dioniza iz okolice Trogira (sl. 111) koji je u lijevoj ruci drao tirs
okrenut naopako
(na bazi se vidi njegov
ostatak).276 U desnoj, sputeno], ruci drao je
grozd. To je dobro poznata Dionizova ikonografija.277 Kosa nije posve dovrena, to je esta
znaajka antike plastike u Dalmaciji. to su
razlozi toj neobinosti, nije jasno. Mogue je da
se time tedjelo na radnim satima, zbog ega je

LIMC II, 2, sl. na str. 26, 96; str. 43, 208, a ima i nekih drugih inaica.

Potekoa je pritom to u rimsko doba vie nema zoomorfnih prikaza rijenih boanstava. Usp. J. A. Ostrowski, Person ifications of Rivers in Greek and Roman Art, Warszawa-Krakow, 1991., 26 i d.
271 M. R. Alfoldi, Bild und Bildersprache der romischen Kaiser. Bespiele und Analyse, Mainz, 1999., str. 184 i d., sl. 233, 234, 235,
270

236.
A. Conze, Rornische Bildwerke eineheimischen Fundorts in Osterreich II Heft, Sculpturen in Pettau und Martian am Pacher, Denksrchiften Wiener Akademie der Wissenschifken XX, Wien, 1875., tab. XVI. M. Verzar Bass, Acheloos, str. 445, tab. 69, 2-4.
273
. Cambi, Atika skulptura
u Arheolokoj zbirci Franjevakog samostana u Sinju, Zbornik Kai, Split, 1985., str. 419 sa
sl., u bilj. 15 i 16 ostala literatura.
274 S. Howard, The Lansdowne
Herakles, J. P. Getty Museum 1978. (rev. ed), str. 6 i d. sl. 1-4, i 16 i d. A. Stewart, Skopas, 142
i d., tab. 42 (a-c).
275 S. Howard, o. c., sl. 89.
276 F. Buli, Bakov kipi naa st u Trogiru, u F. Buli, Izabrani spisi, Split, 1984., str. 477, tab. XLI; M. Gorenc, 1952., sl. na str.
38.
277 LIMC III, 1, str. 443, br. 102 (Rim), s.v. Dionysos, LIMC III, 2, sl. 102.
272

78

112. Kipi Libera, Marina, uapnenac,

prva polovica II. si., Arheoloki muzej u Splitu

111. Kipi Dioniza, Trogir, mramor, rano II. si.,

Arheoloki muzej u Splitu.

kip bio jeftiniji, ali o tome ipak nema pouzdanijih spoznaja. Uz trup stabla koje je sluilo kao
potporanj nalazi se pantera. Ovaj je kip mogao
sluiti kao figura kunog svetita ili pak ukrasna figura nekog vrtnog ambijenta ili peristila.vs
Premda je skulptura meko raena, s dobrom
modelacijom i vjetim iskazivanjem pokreta
tijela, po emu se ini da joj je izvornik iz
helenistkog doba, kip ipak derivira od nekog
Polikletova tipa. Elaboracija je tolika da su se
gotovo izgubile polikletovske kiparske specifinosti, a preostao je samo ikonografski tip.279
Po svoj je prilici rije o rimskom importu. Iznimno je zanimljiva injenica to je kip bio
otkriven u glinenom pitosu, u dijelovima, na

istonome dijelu trogirske nekropole. Nije

jasan razlog zbog kojega je kip bio tako
pokopan. Radi li se o pijetetu bivih vlasnika
prema omiljenom boanstvu u doba depoganizacije ili jednostavno onejasnom sakralnom
inu?
Jedna lokalna varijanta Dionizova kipa, na
alost bez glave, nema tirsa, a od atributa ima
grozd u lijevoj ruci (sl. 112).280U desnoj,
odlomljenoj, ruci mogao je biti vr. Tijelo pokriva ivotinjska koa (nebris), a do desne je noge
pantera. Ovom kipu tee je nai klasinu paralelu i po svoj je prilici lokalna inaica. Kip
vjerojatno spada u kraj prvog stoljea ili poe-

O repertoaru pompejskih kua usp. E. Dwayer, Pompeian Domestic Sculpture. A Study of Five Pompeian Houses and Their
Contents, Roma, 1982., passim, tab. I-LV.
279 Usp. D. Kreikenboom, Bildwerke nach Polyklet, Berlin, 1990., str. 31 i d., 149, br. I 21, tab. 38; J. Raeder, o. c., str. 42 i d., br.

278

3, tab. 8; 9, 4; 117, 1, 2.
M. Abrami, Nekoliko skulptura

280

antiknih boanstava,

VAHD L, 1928.-29., str. 53 i d., tab. IV., 2.

79

113. Trajanovo poprsje, Salona, mramor, prvo desetljee

II. st., Kunsthistorisches Museum u Beu.

114. Portret Trajana, otok Cres, mramor,

uvala Staganjac kod Banja, rano II. st.,
Privatna zbirka losar, Volosko kod Opatije.

tak drugoga i, zbog manjih dimenzija, valja

pretpostaviti da je sluio kao kuni ukrasni
kip.

rairenosti careve propagande.283 U Saloni, pa

ak i drugdje u Dalmaciji, nije naeno carskih
poprsja, za razliku od drugih krajeva rimskoga
svijeta. Prvi i jedini takav primjerak je Trajanovo poprsje koje pripada tipu decennalia portreta, a solidna je replika izvornika, bez inovacija.284 U svezi s isejskom glavom valja istaknuti
jednu vrlo znaajnu injenicu. Naime, taj vie
nego mon um entaIni portret, izraen od Domicijanove glave, vjerojatno je nastao u neto kasnijem razdoblju Trajanove vlasti. To to je glava
palimpsest, upuuje na zakljuak da je novi
carski lik bio izraen na licu mjesta, od postojeega materijala, to dokazuje vjetinu i zrelost
lokalnih majstora da obave sloenu zadau
preradbe jedne fizionomije u drugu. Postupak

Trajan, kao ni njegov prethodnik Nerva, nije

bio pokidao veze s tradicijama prethodne dinastije, to se uspjeno moe pratiti na carskoj
portretistici. Trajan nastavlja sa svojom propagandom u istim carskim svetitima. Dokazuju
to vladarska glava iz Isse preraena od Domicijanova portreta (sl. 92)281 te jedan fragment
enske glave iz Narone.282 Tono mjesto nalaza
Trajanova poprsja iz Salone, koje se danas
nalazi u Beu, nije poznato, ali ono po svoj
prilici nije pripadalo svetitu (sl. 113), jer su u
takvim svetitima stajali, koliko je poznato,
samo cijeli kipovi; no poprsje svjedoi o

Usp. ovdje bilj. 222.

Fragment nije objavljen.
283 F. Lanza, O. C., str. 40, tab. XII, 3; W. H. Gross, O. c., str. 99 i d., tab.24, 25 a; N. Cambi, 2000., str. 52, br. 67, tab. 88, 89.
284 O tome tipu Trajanova portreta usp. W. H. Gross, O. C., str. 85 i d., R. Bianchi Bandinelli, L' arte romana nel centro del potere,
Milano, 1976. (sec, ed.), str. 226, sl. 252; K. Fittschen-P. Zanker, 1985., str. 41, br. 2.
281

282

80

je nedvojbeno uspio, unato tomu to su JOs

vidljive neke Domicijanove crte (istaknuta i na
vrhu zailjena brada). Fizionomijska slinost s
I. tipom Trajanova portreta je vidljiva, a
mjeavina I. tipa stipom frizure Mariemont ne
postoji u carevoj portretistici. To je jo snanija
potvrda matovitosti kipara i lokalnog postanja
portreta. Nedostatak akribinosti (vidljiv na
stranjem dijelu glave) nije posljedica loe
kvalitete, nego brzine izrade, a nedoraenost je
po svoj prilici pokrivala impostacija kipa u nii
ili priljubljenost uza zid.
Posebnu vrijednost meu Trajanovim portretima ima glava pronaena sluajno u plitkom
moru u uvali Staganjac, kraj Banja na otoku
Cresu (sl. 114).285 Na alost, portret je veoma
oteen viestoljetnim valjanjem u moru, ali
ipak je jasno da je bio visoke kvalitete, znatno
fizionomijski odreen i stilski - s dubokim urezima meu pramen ovima kose - kromatiki
okarakterizirano Nagib i pogled iskazuju visoke
patetine vrijednosti rimske carske portretistike Trajanova doba. Ta je glava, za razliku od
mnogih drugih, bila precizno doraena sa svih
strana. Ona je jo jedan dokaz visoko razvijene
Trajanove carske propagande u Dalmaciji. Premda se inilo da glava ne prikazuje najpoznatiji tip Trajanova portreta (decennalia),
nove
fotografije pokazuju da je ipak prije u pitanju
portet nastao u doba Trajanove desete obljetnice vladanja.

rabe lokalne radionice, jer su dotadanji mramorni portreti, uz neke ne sigurne iznimke, pripadali carskim kipovima. Druga je, pak, da je
glava nadnaravnih dimenzija, to vie nee biti
iznimka ni kad je rije o privatnim portretima.
Dama oponaa modu i stil Trajanova doba, sa
stanovitim
inaicama, to je takoer izraz
kreativnosti.e? Vrsnoa modelacije i tuna crta
u oima vidljivi su unato injenici to je glava
prilino izlizana.

Visoku razinu privatne portretistike i povezanost s modnim i stilskim kretanjima toga doba
pokazuje salonitanski enski portret koji se
uva u Arheolokome muzeju u Zagrebu (sl.
115).286 U svezi s tim portretom vane su dvije
injenice. Prva je da je izraen od mramora i da
prvi put pouzdano znamo kako taj materijal

Situacija s nadgrobnim spomenicima slina je

onoj u flavijevsko vrijeme. Usporedo se izrauju stele i are kao monumentalni
tipovi nadgrobnih spomenika. Ara Pomponije Vere to je
bila otkrivena u salonitanskim zidinama stilski
je neto mlaa od are Q. Etuvija Kapreola (sl.
116).288 Ona je vie kubus negoli kvader, ome-

115. Portret ene, Salona, mramor,

drugo desetljee II. si., Arheoloki muzej u Zagrebu.

N. Cambi, 2000., str. 52 i d., kat br. 68 i lit. u bilj. 341 mogu se nai i podaci o okolnostima nalaza.
1904.-1911., str. 41, br. 78, sl. 78; B. Scholz, Zu einigen Frauenportrats des 2. und friihen 3. Jahrhunderts aus
den Balkanprovinzen, u: Akten des 3. Internatianalen Kolloquiums uber Probleme des provinzialr6mischen Kunstschaffens (Bonn,
1993.), Kain, 1996., str. 160, br. 1, tab. 43, 1, 44, 1, 2; N. Cambi, 2000., str. 53, br. 69, tab. 92, 93.
287 Usp. glave M. Wegner, Hadrian, Marciana, Matidia, Sabina, Das r6misches Herrscherbild II, 2, Berlin, 1956., str. 77, 122, tab.
35 a, b; str. 81, 123, tab. 40; str. 75, 120, tab. 32.
288 F. Buli, Il monumento
sepolcrale di Pomponia Vera estratto dalle mura perimetrali dell antica Salona, Bd. XXVI, 1903.,
str. 3 i d., tab. I-V.
285

286

J. Brunmid,

81

116. Ara Pomponije Vere, Salona, vapnenac,

kraj I. ili poetak II. st., Arheoloki muzej u Splitu.

en vrpcama s gustim kontinuiranim akantovim viticarna, koje, meutim, imaju manje

optikih efekata, ali su gue i deblje. Na obje
bone strane pojavljuju se eroti s izvrnut om
bakljom. Ovdje se prvi put formira takav par
erota, koji postaje obiljejem radionica nadgrobnih spomenika i biva vrlo rairen motiv na
arama, a osobito na sarkofazima. Znaenje tog
motiva poprilino je enigmatino. Obino se
erot s izvrnutom bakljom interpretira kao personifikacija alosti za izgubljenim ivotom, to
simbolizira upravo nadolje okrenut plamen
baklje. To je prilino uopeno objanjenje, no
ima i drugih, ak uvjerljivih miljenja.w Stele
su i dalje monumentalne i jo nisu posve izgubile vezu s arhitektonskim uzorima. Tipian je
primjer stela uzidana u nadvratnik Gapine
mlinice u Solinu s dvije enske figure: jedna je
figura odrasle ene koja ima tipinu trajansku
frizuru s visokim krikastim tupeom iznad
ela,290a druga je figura djevojice (sl. 117).291

117. Stela s poprsjima ene i djevojke, Salona,

vapnenac, drugo-tree desetljee II. st.,
Gapine mlinice u Solinu.

Stele koje su se pojavljivale tijekom 1. st imale

su standardne forme nastale prema arhitektonskim uzorima manjih hramova ili mauzoleja
slinim hramovima. Podjela prednje strane
bijae uvijek prema poljima, meu kojima su
najvanija reljefno i natpisno polje. Te stele

O tome usp. Sveto nije, Kaligula VII (Livija je stavila kip Erosa u Venerin hram na Kapitoliju u ast prerano umrle djece
Germanika i Agripine). O njihovoj heroizaciji usp. J. Le Prier, La mort dans l'antiquite roma ine, Ouest France, 1986., str. 159.
Zanimljivo je miljenje da je pri tvorbi pojma heroizacija dolo do etimolokog pribliavanja rijei heros i eros (dva grka
homonima), koje iznosi P. Boyance, Le sommeil et rimmortalite,
MEFR, XLV, 1928., str. 97 i d. Na taj je nain, po miljenju
autora, erot postao simbolom heroizacije pokojnika.
290 Slii na frizuru Matidije, usp. M. Wegner, o. c., str. 71, 81 i 124, tab. 39.
291 Stela zapravo nije nikad objavljena. Na bonim je stranama imala Dionizov tirs, to se vidi kad se gleda odozdo. Iako
drugih znakova nema, tirs jasno ukazuje na to da su pokojnici bili dionizijski vjernici. O dionizijskom pokopu usp. R. Turcan, Messages d outre-tombe. L ~iconographie des sarcophages roma ins, Paris, 1999., 101 i d. O portretima na toj steli usp. N.
Cambi, 2000., 54, br. 74, tab. 98.
289

82

118. Stela s prikazom Venere i enskoga kunog pribora,

Salona, uapnenac, kasno 1. st.,
Arheoloki muzej u Splitu.

119. Isto kao br. 118, Venera, detalj.

nikad nemaju veu dubinu, a osim spomenute

iz Gapine mlinice na kojoj je u plitkom reljefu
prikazan Dionizov tirs nikad nemaju ni ukrasa
na bonim stranama. U neto kasnijem razvoju
pojavio se i tip stele neto drugaije koncepcije.
Zastupljen je s dva primjerka iz Salone u Arhe-

120. Stela s likom ene i vrevima. Salona, uapnenac,

sredina II. st. ili neto kasnije,
Arheoloki muzej u Splitu.

olokome muzeju u Splitu. Znaajka tih stela je

to se debljina spomenika neto poveava i to
se ispod zabata i meu stupovima, pilastrima
ili slinim arhitektonskim elementima ne
pojavljuje reljefno polje koje je najee ispunjeno portretnim polufigurama pokojnika,
nego je na tome mjestu razmjerno duboka nia
(dubine 0,15-0,20 m). Po logici nia je morala
biti ispunjena nekim zasebnim elementom, ali
je nemogue kazati kakvim. Prva je stela vie
puta spominjana u literaturi,292 dok je drugu
objavio S. Rinaldi Tufi.293Prva (sl. 118, 119) je
imala zabat u kojem je prikazana naga enska
figura u kontrapostu, s platom koji pada preko
podlaktica obje ruke. Sa strana figure nalaze se
fantastine morske ivotinje. Lijevo je morska
pantera, a desno morski bik. Obje imaju svijeni
riblji (zmijoliki) rep. Figura u zabatu je Venera

mJ. Brensted, Fr. Weilbach, E. Dyggve, Recherches ti Salone, Copenhagen,

na nekim nadgrobnim spomenicima iz Dalmacije i
str. 114, br. 46, tab. XII, 2.
293 S. Rinaidi Tufi, 1971., str. 114, br. 45, tab. XIII, 1.

1928., str. 15 i d., sl. 151; M. Abrami, Suncobran

orika, VAHD L, 1928.-29., str. 30 i d., tab. III, 1; S. Rinaidi Tufi, 1971.,

83

121. Sarkofag Kasije Pomponille, Salona, uapnenac, kasno l. ili rano II. si.,
Arheoloki muzej u Splitu.

koja izlazi iz mora, to ga simboliziraju fantastine morske ivotinje (Venus Anadyomene).

Mitoloke i religijske scene iznimno su rijetke
na dalmatinskim stelama. Lako je mogue da
se lik Venere odnosi na samu pokojnicu, kao
neka vrsta identifikacije. Usporedba s Venerom
nije nepoznata na rimskim nadgrobnim
spomenicima.294U frizu ispod zabata su enski
utilitarni predmeti i potreptine. Oito je da je
stela pripadala eni.
Druga je stela malo ua i nema friz, nego uski
profilirani arhitrav (sl. 120). U zabatu je glava
ene, izmeu dva vra. Posude su najvjerojatnije kultnog karaktera. Glava je po svoj prilici
portret, kako je to ponekad sluaj kod manjeg
broja stela. Obje su stele mogle imati jo jedan
donji zasebni element. Iako su prikazi prilino
mali, ini se da oba lika pokazuju specifine
frizure. Kod prve zavijeni valovi pokazuju
oblike koji se javljaju u flavijevskom ili trajanskom vremenu." Glava druge stele pokazuje

naprotiv antoninski oblik frizure.296U tih nekoliko desetljea vjerojatno su se pojavljivale

ovakve stele s praznom niom.
U Trajanovo se doba poinju javljati prvi sarkofazi, kao jo uvijek rijetka pojava. U to vrijeme
inhumacija, polaganje u grob itavih tijela
pokojnika, jo uvijek nije bila uhvatila maha.
Bit e da su sarkcfage naruivali ljudi u ijim se
obiteljima tradicionalno njegovao takav nain
pokapanja. Salonitanski sarkofazi u to doba jo
nemaju standardizirane oblike; oni e se pojaviti nekoliko desetljea kasnije. Meu takve
rane primjerke prema epigrafikoj formulaciji
spada sarkofag Cassije Pomponille, koji bi
mogao pripadati ak i flavijevskom razdoblju
(sl. 121).297On je po obliku jednostavnan sanduk bez arhitektonske koncepcije. Iz Trajanova
bi doba mogli biti i sarkofazi s erotima pokraj
tabule bez ansa ili neki sarkofazi s akantovim
viticama u rubnoj vrpci, to je nedvojbeno
umjetnika batina ara.298

Usp. na primjer stelu s prikazom pokojnice kao Venus Victrix iz British Museum, J. M. C. Toynbee, Death and Burial in the
Roman World, London, 1971., ili S. Walker, Greek and Roman Portraiis, British Museum, London, 1995., str. 107, sl. 78.
294

295
296
297
298

84

Usp. npr. K. Fittschen-P. Zanker, 1983., str. 57 i d., br. 75-77, tab. 93, 94, 95, 96, 97.
Priblino 3. i 5. tip frizure Faustine Mlade, usp. F. Fittschen, 1982., tab. 19, 20, 21.
Sarkofag nije objavljen. Natpis Bd. XV, 1892., str. 35.
O tim sarkofazima vidi malo kasnije.

7. Hadrijanovo

doba

Premda je Hadrijan legitimni Trajanov nasljednik, ovjek iz njegove blizine i istoga hispanskog podrijetla, on je ipak u odnosu na prolost
nainio znatno vei otklon nego svi dotadanji
vladari. Nije imao Trajanove vojnike i dravnike sposobnosti, ali je unato tomu pri kraju
svojega vladanja bio uvue n u ratne sukobe.
Njegove graditeljske ambicije nisu se ograniavale samo na Rim. Veliku naklonost pokazivao je i prema istonim dijelovima Carstva te
prema grkoj civilizaciji. Tako s Hadrijanom
poinju razliite promjene, koje su se manifestirale u mnogim vidovima ivota, pa i u umjetnosti. Hadrijan je bio veliki graditelj i mecena,
ali su munificencije dobivali uglavnom gradovi
na Istoku, a u Dalmaciji, koliko je to dosad poznato, nijedan. Hadrijan vjerojatno nije Dalmaciju ni posjetio, premda je mnogo putovao po
Carstvu. Vladar je potaknuo promjene koje
imaju bitnih reperkusija na prouavanje rimske
umjetnosti, a modnog su karaktera. Notorno je
da tada poinje noenje duge kovrave kose i
brade kao posljedica careva oponaanja grkih
obiaja. Brada se tada prvi put pojavila u povijesti rimske mode carskog doba. Prije se brada
nosila samo u posebnim sluajevima (rat, alost
i sl.). U Saloni nisu ouvani ni carski ni privatni portreti koji pripadaju tom razdoblju. Osim
toga, uvode se i neke stilske i formalne novine,
kao to su oblikovanje kose poput punica ili
umetanje arenica i zjenica u one duplje skulptura. Te su promjene postupno zahvaale sve
krajeve rimskoga svijeta, zbog ega je mogu e
razmjerno lako razlikovanje portreta i skulpture Hadrijanova doba od drugih razdoblja.
Od slubenih spomenika Hadrijanovu
vremenu pripada moda samo jedan iznimno
monumentalan
kljuni kamen gradskih
ili

nekih drugih vrata Burnuma (sl. 122).299 Ondje

je kao emblem postavljeno poprsje Herakla s
koom Nemejskog lava uvorenom oko vrata i
vrpcom u kosi. Drugi elementi takoer su
Heraklovi, kao duga kovrava kosa koja ima
oblik punica te duga brada s istim oblikom
pramenova. Oi su izbuljene i, to je za dataciju iznimno vano, nema uparanih arenica i
zjenica. Vjerojatno je Heraklo bio zatitnik
grada kad je on od vojnog logora, priblino na
poetku II. st., postao municipijw U strogom
smislu rijei Heraklo ne spada u istu ikonografiju kao to su maske Jupitera Amona, Corgone ili pak mjeovitog bia. Meutim, ono
to ih vee, jedna je jedinstvena likovna koncepcija, u kojoj arhitektonski elementi dobivaju
reljefni dominirajui
prikaz
na prednjoj
povrini. Od svih reljefa ovaj je najmonumenta lniji, najizboeniji
i, unato tomu to je
najshematiziraniji,
ipak je porukom i najuvjerljiviji.
U Saloni je meutim bio upotrijebljen jedan
drugi tip ukraavanja gradskih vrata, koji nema
veze sa slubenom ikonografijom. Naime, kao
ukras se pojavljuju glave povijesnih linosti
koje, dodue, mogu imati i politiku aluziju, ali
ipak e prije biti posrijedi jedan kulturno-drutveni
fenomen valorizacije
povijesnih
osoba, knjievnika, filozofa ili govornika. U
Hadrijanovo se doba po svoj prilici preureuju
tzv. Porta Caesarea. U neposrednoj blizini vrata
otkrivena
su dva telamona,
dvije glave s
abakom na tjemenu, to oito govori o njihovoj
upotrebi u nekom arhitektonskom kompleksu,
pa postoji znatna mogunost da su pripadali
dekoraciji samih vrata. Jedna je glava prikazivala Aleksandra Velikog, s njemu svojstvenim
fizionomijskim
znaajkama: dugom bujnom
kosom i tipinom anastole koja se izdie nad
elom te rairenim oima, to iskazuju patos

Ovaj reljef zapravo u pravom smislu nije nikad objavljen, iako ga se u literaturi spominje.
Heraklo se, samo u neto malo plioj formi, javlja i na Heraklovima vratima u Puli. Budui da pulskoj glavi nedostaje
poprsje, bilo joj je potrebno dodati toljagu kako bi se lik uope mogao interpretirati. Usp. G. Fischer, o. c., str. 53, tab. 6 a; R.
Matijai, o. c., str. 62 sa sl. Heraklo se u Puli javlja kao simbol gradske posvete, jer taj grad spada meu one koji imaju pridjevak Herculea. Mogue je da je i Burnum kad je dobio status muncipija, bio Municpium Herculeum Burnum. O municipalitetu Burnuma usp. natpise CIL III 2828 (9890), 2830 (14321), VARD 54, 1952., str. 210, br. 19. Do sada je naziv grada poznat
samo kao Municipium Burnistarum.
299
300

85

vs

bez grimase (sl. 123).301 Oblik frizure nedvojbeno je boanska posudba Zeusovu sinu. Za
razliku od Zeusa, Aleksandar ovoga tipa, kao i
drugih tipova portreta, nema brade. Drugi telamon pripada tipu nekog ptolomejskog princa,
takoer duge valovite kose, koja se nemarno
sputa na stranu i samo je daleka Aleksandrova reminiscencija (sl. 124).302 No, patos ove
druge osobe znatno je teatralniji,
s jakim
mrekanjem ela i stilizacijom, premda su obje
figure oito nastale za iste potrebe i u istoj
radionici. ini se da su namjerno nainjene razlike izmeu ta dva telamona. Obje glave prethode itavoj skupini skulptura,
uglavnom
herma, povijesnih linosti koje su takoer
ukraavale salonitansku komunalnu arhitekturu. Sve su one lokalni radovi, od domaeg vapnenca, meu kojima su neki vie, a neki manje
uspjeni. Zajednika im je znaajka da su
obino ipak povrno
oblikovane,
to se
uglavnom svodi na nedovoljno brinu doradu
skulptura Inih povrina. Kao da su sami majstori, a dakako i naruitelji smatrali da arhitektonskom ukrasu nije potrebno doraivanje.
Iako su oba portreta raena samo u opim naznakama, ipak su znaajke fizionomije uspjeno
modelirane pa se po njima osoba lako prepoznaje. Aleksandrov portret-telamon tipoloki se
vee uz hermu Azara.303 Na drugim hermama
teko je razaznati osobu, premda glave pokazuju individualne
fizionomijske
znaajke, to
upozorava da su se po svoj prilici izraivale i
manje poznate linosti.

123. Te/amon s glavom Aleksandra Velikog, Salona,

vapnenac, druga etvrtina II. st.,
Arheoloki muzej u Splitu.
Ponajprije bi valjalo istaknuti da se, prema
dosad poznatim ostatcima, Hadrijanovi kipovi
ne postavljaju u preanjim carskim svetitima
ili skupinama kipova. Kao da taj vladar vie
nije teio takvoj propagandi i kao da je elio
prekinuti raniju praksu. To, meutim, ne znai
da se Hadrijanovi kipovi nisu postavljali u
gradovima.304 Bezbrojni su njegovi, Sabinini ili

. Cambi, Dvije antike glave telamona iz Salone, RFfZ 16 (7), 1976./7., 183 i d., tab. I-III; N. Cambi, 2000., str. 57, br. 80,
tab.106.
302
. Cambi, Dvije antike glave, str. 186 i d., tab. IV-VI.; N. Cambi, 2000., str. 57, br. 81, tab. 107.
303
eponovljiva linost i bogatstvo portretnih tipova Aleksandra Velikog izazivali su i izazivaju bezbrojne rasprave. Ovdje
se navodi samo nekoliko nastalih u posljednjih tridesetak godina. O Aleksandrovim portretima, a i o hermi Azara usp. M.
Bieber, Alexander the Great in Greek and Roman Art, Chicago, 1964., str. 72 i d.; 1. Holscher, Ideal und Wirkliehkeit in den Bildnissen Alexanders des Grossen, Heidelberg, 1971., str. 24 i d., te G. M. A. Richter, 1984., str. 223, sl. 186. O podrijetlu tipova i
povezanosti s politikim dogaajima usp. A. Stewart, Faees of Alexander 's Image and Hellenistie Poiiiics, Berkley, Los Angeles,
Oxford, 1993., str. 9 i d. O kronolokom slijedu Aleksandrovih glava usp. zanimljiv prijedlog N. Himmelmann, Alexander
der Grosse, u Minima arehaeologiea. Utopie und Wirkliehkeit der Antike, Mainz, 1996., str. 129 i d., sl. 65-66. Autor navedenu
glavu stavlja tek kao etvrtu u nizu Aleksandrovih portreta, to se po uzrastu ini vjerojatnim. Naime, tu je Aleksandar
prikazan kao neto starija osoba nego na drugim portretima. N. Himmelmann donosi i neke druge razloge. Time popis publikacija sigurno nije iscrpljen.
304 Po svoj se prilici natpis koji postavljaju dekurioni Burnuma u Hadrijanovu
ast odnosi na njegov kip koji nije ouvan.
Usp. CIL III 2828 (9890). Bilo bi vrlo vrijedno prouiti natpise careva koji su se odnosili na njihove kipove.
301

87

da svih detalja jasan

kiparske vrijednosti.

su pokazatelj

visoke

ini se da u Hadrijanovo doba nestaju velike

arhitektonske stele. U Saloni dosad nijedna nije
pronaena. Kao da je ara preotela poziciju koju
je neko imala monumentalna stela. Sad se pojavljuju samo manje stele, ali su one, unato tomu, arhitektonskog karaktera. Najljepi primjer takve stele je fragment gornjeg dijela na
kojem se u zabatu javlja dupin, a ispod arhitrava u klipeu glava mlaeg mukarca koji je imao
plat privren okruglom fibulom (sl. 126).308
Portret je vrlo zanimljiv zbog toga to pokazuje trajansku frizuru, ali i uparanearenice,
to
se javlja ve od najranijih Hadrijanovih portreta.309

124. Telamon s glavom nekog ptolomejskog princa,

Salona, oapnenac, druga etvrtima II. si.,
Arheoloki muzej u Splitu.
pak Antonojevi kipovi u drugim krajevima
antikog svijeta, no dosad nisu otkriveni u Dalmaciji. Jedan portret je moebitni Hadrijan.w
premda je po svoj prilici to ipak privatna osoba,
koja slijedi carev portret tipa Stazione Termini.306 Rije je o mramornom portretu iz Plomina, nadnaravnih dimenzija (sl. 125).307 Ako je to
lokalni rad, tada bi se smjelo ustvrditi da je to
jedno od vrhunskih ostvarenja portretne umjetnosti u antikoj Dalmaciji. Njegova skladna
modelacija, finoa povrinskih prijelaza i dora-

U Hadrijanovo
doba ara se standardizira:
prestaje biti kubus i gotovo je redovito izdueni
kvader. Podjela polja je ista: s prednje strane je
natpis, sa strana su eroti s izvrnutom bakljom,
to je jasno naslijee prijanjeg razdoblja, dok
su rubovi ureeni vrpcom s akantovim viticarna. Vitica je ira i s manje li a u odnosu na
ranije, te vie slii povijui negoli akantovoj
vitici. Najistaknutiji primjer je ara Lucija Granija Proklina, koja se na temelju nekih epigrafikih elemenata moe datirati u Hadrijanovo
doba (sl. 127).310 Neke druge are dobivaju u
obrubnim vrpcama i razliite dekorativne motive: lisnatu stabljiku, vinovu lozu ili kombinaciju akanta i stabljike.ut Meu arama izdvaja
se jedna manjih dimenzija i znatno jednostavnija u dekorativnom pogledu (nema obruba
s viticama): nakon to je spomenik nainjen, u
udubljenom je prostoru na prednjoj strani bilo
smjeteno pokojnikovo
poprsje, ija frizura

C. Evers. Les portraits d Hadrien. Typologie et ateliers, Academie royal de Belgique, 1994., str. 154, br. 93, ovaj je portret bez
oklijevanja pripisala caru, ali ipak je vjerojatnije da je rije o privatnoj osobi. To jasno upozorava koliko je problema pri
atribuiranju portreta.
306 O tom tipu portreta usp. M. Wegner, o. c., str. 69, 72, tab. 2, 5 b; K. Fittschen-P. Zanker, 1985., str. 44, br. 46, tab. 49-51.
307 N. Cambi, Dvije antike glave iz Plomina, HA 20-21,1989.-90., Pula, 1995., str. 91 i d. Tab. I-II; N. Cambi, 2000., str. 55, br.
76, tab. 100, 101.
308 K. Prijatelj, 1950.-51., str. 143; S. Rinaldi Tufi, 1971., str. 101, br. 16, tab. VI, 1; N. Cambi, 2000., str. 54, br. 73, tab. 97.
309 O tom detalju usp. G. Daltrop. Die stadtrmischen mdnniichen Privatbildnisse trajanischer und hadrianischer Zeit, Munster.
1958., str. 51 i d.
310 O toj ari usp. N. Cambi-o Rapani, Ara Lucija Granija Pro klina, VAHD LXXI-LXXIII. 1979., str. 93 i d., sl. 2, 3, tab. III-VI.
311 Are nisu objavljene.
305

88

pokazuje hadrijanovsku rasko valovite kose, a

u onim jabuicama
su uparane
arenice.
Meutim, osoba je prikazana bez brade i brkova, to su inae modna obiljeja Hadrijanova
doba (sl. 128).312 Nadgrobni spomenici, dakle,
pokazuju da se sve novine Hadrijanova doba
ne moraju istodobno uvoditi. Dapae, esto se
moe zapaziti da se mijeaju trajanovske i
hadrijanovske znaajke. Na lijevom ramenu
pokojnikova poprsja opaa se dio plata, no lik
je inae nag, to upozorava da je pokojnik
prikazan kao heroizirana osoba; nagost i skut,
naime, na takvu su mjestu samo obiljeja
boanstava, primjerice Jupitera ili Merkura. To
je za sada jedina salonitanska ara s portretom,
kakva drugdje, meutim, nije bila neuobiajena.313 Pojavu poprsja na ari valja tumaiti
utjecajem Italije, po svoj prilici Rima, jer njih
nema na arama u sjevernoj Italiji.
Od Hadrijanova vremena nadalje stalno raste
popularnost inhumacije, a opada raireno st
skupog obiaja incineracije. To dakako uvjetuje
i porast upotrebe sarkofaga kao luksuznog tipa
nadgrobnog spomenika. No, izrada sarkofaga
jo se nije bila udomaila u lokalnim radionicama. Oito je da je u to doba svaki sarkofag bio
zasebna narudba i zbog toga meu njima postoje znatne razlike. Radionice se pri izradi
sarkofaga snalaze tako to pokuavaju iskoristiti motive koji su bili poznati u repertoaru
drugih tipova nad grobnih spomenika, ponajprije ara i stela. U svakom sluaju, najvaniji
dio spomenika jo uvijek je natpis u pravokutnoj tabuli, kakva se javlja na stelama ili arama,
samo to je kod sarkofaga
ona poloena
uzduno, u skladu s oblikom spomenika. Tabula jo nema ansa, koje e se pojaviti neto
kasnije, sa standardizacijom
sarkofaga kao
radionikog proizvoda. Sarkofag Gaja Albucija
Menippa po svojoj je epigrafikoj formi prilino

125. Portret mukarca, Plomin, mramor,

prva polovica II. st., Muzej Poretine u Poreu.

126. Stela s portretom mladog ovjeka, Salona,

vapnenac, tree-etvrto desetljee II. st.,
Arheoloki muzej u Splitu.

Ara nije objavljena.

Usp. paralele za ovu aru D. E. E. Kleiner, Roman Imperial Funerary Altars with Portraiis, Roma, 1987., kat. 38, tab. XXIV,
kat. 49, tab. XXX; D. Boschung, Antike Grabaltare aus den Nekropalen Roms, Bern, 1987., str. 81, br. 106, tab. 4, i brojni drugi. O
vanosti portreta za datira nje usp. Ibidem, str. 74. O arama usp. G. Koch, Roman Funerary Sculpture. Catalogue of the Colletcions. The J. P. Getty Museum Ca1ifornia, 1988., str. 80, br. 28, sa sl. O arama u provinciji usp. P. Noelke, Romische Grabaltiire
in der Germania Inferior, Akten des 3. Internatianalen Kolloqiums iiber Probleme des Prooinzialromischen Kunstschaffens, Kain,
1996., str. 77 i d., tab. 23, 1-4; 24

312
313

89

127. Ara Lucija Granija Proklina, Split, uapnenac,

tree-etvrto desetljee II. si., Arheoloki muzej u Splitu.

ran, ali je po akantovim viticama blizak Hadrijanovu vremenu (sl. 129).314 Sarkofag nema figura Inih prikaza uz tabulu. Pojavljuju se i
primjerci koji su slino ralanjeni, a sa strana
tabule javljaju se preitci repertoara ara istela,
kakva su primjerice vrata na sarkofagu Julije
Rufine (sl. 130).315 Na drugome sarkofagu, koji
je takoer pripadao nekoj Juliji Rufini, sa strana
tabule bez ansa prikazani su eroti oslonjeni o
izvrnutu baklju (sl. 131)}16 Sarkofag pak u
kojem je poslije sahranjen kanonik Helias
Babalich ima takoer erote s izvrnutom bakljom (sl. 132)}17 Oba para erota na sarkofazi-

128. Ara s poprsjem mladeg heroiziranog ovjeka,

Salona, uapnenac, tree-etvrto desetljee II. si.,
Arheoloki muzej u Splitu.

ma kao da su pobjegla s ara, to nedvosmisleno

ukazuje na njihovo podrijetlo i ranu dataciju.
Shema razvijenih triju strana are (prednje i
dviju bonih), uz dodatak ansa na tabuli postat
e standard koji e dugo trajati na sarkofazima.
Sarkofaga u ovo doba, osim u Saloni, za sada
nema drugdje u Dalmaciji.

N. Cambi, Sarkofag Gaja Albucija Menippa, VARD LXIII-LXIV, 1961.-62., Split, 1969., str. 99 i d., tab. IX. Usp takoer F.
Rebecchi, I sarcofagi romani dellarco Adriatico, Aalt XIII, Aquileia eRavenna, Udine, 1978., str. 227, sl. 7, datira sarkofag u
kasnoklaudijevsko ili ranoflavijevsko vrijeme, opirui se dataciji navedenoj u prethodno spomenutom lanku. Meutim,
unato znatnom protoku vremena od prve publikacije, nema ni danas nikakva temelja da se sarkofag ranije datira, kako je
predlagao Rebecchi. Naime, akantove vitice na bonim stranama tako su tvrde i gotovo bez listova da su znatno blie ari L.
Granija Proklina negoli onoj Pomponije Vere. Obje are su dobro datirane: prva u doba Hadrijana, a druga u kasnije vrijeme
Flavijevaca ili rano Trajanovo doba. Kako nema dvojbe da su are i sarkofage radile iste radionice, oito je da su to odlini
kronoloki reperi. Nijedan jedini Rebecchijev argument (usporedba s nekim primjercima sarkofaga iz sjeverne Italije) za
raniju dataciju nije pouzdano dokumentiran.
315 Sarkofag nije objavljen.
316 Sarkofag nije objavljen. Na oba fragmenta osim Julije Rufine i druge osobe imaju isto ime. Kako su k tomu oba iz priblino istog vremena, valja pretpostaviti da je iz nepoznatih razloga oba sarkofaga postavila ista osoba.
317 Sarkofag nije objavljen.
314

90

129. Sarkofag Gaja Albucija Menippa, Salona, vapnenac, rano II. st.,
Arheoloki muzej u Splitu.

Iako o tome ima malo svjedoanstava, nema

dvojbe da se u Hadrijanovo doba uvozila monumentalna skulptura, moda ak i vie nego u
preanjem razdoblju. Tome u prilog govore
neki posredni dokazi. Ve je navedeno da se u
Dalmaciju uvozila izvanredna monumentalna
skulptura podrijetlom
iz atikih radionica.
Tako je priblino iz kasnoflavijevskog ili ranotrajanovskog razdoblja spomenuta izvanredna
glava Herakla iz Aequuma, to znai da su se
umjetnine uvoz ile i u Salonu.tl Osim toga, razdoblje romanizacije i amalgamiranja starosjedilakog ivlja ve je zavreno. Posljedica toga
mogla je biti samo pojaana
potreba
za
savrenijim djelima radionica velikih sredita

Carstva. ini se da ovom razdoblju pripada

ispodnaravna
skulptura
nastala na temelju
znamenite Lizipove statue Umorni Herak10.319 Lizip je, naime, tim djelom i drugim svojim kreacijama nainio jedan od najveih iskoraka u antikoj umjetnosti (sl. 127). Heraklo u
ovoj pozi nije nenadmani heroj, nego umorni
ovjek koji ezne za odmorom i spokojem.
Time je Lizip postigao osjeaj suuti prema
heroju i spustio ga na razinu ovjeka iscrpljena
tekim radom i zada ama. Salonitanski fragment po svoj prilici pripada tipu Antikitera-Sulmona (B 2), po Morenovoj tipologiji,320
premda je to dosta teko tvrditi, jer kip nije potpun. U svakom sluaju, Heraklo jednako ima

O toj glavi usp. M. Abrami, 1952., str. 306 i d., tab. II, sl. 1.; N. Cambi, Antika skulptura u Arheo!okoj zbirci Franjevakoga samostana u Sinju, Kai XVII., Split, 1985., str. 419 i d., sl. na str. 418.
319 M. Gorenc, 1952., sl. na str. 48. N. Cambi, Odjeci Skopasa i Lizipa na skulpturama
Herakla iz Dalmacije, RFfZ 20 (9), 1983.84., str. 35 i d., tab. II, 1-2; N. Cambi, Jo jedanput o Lizipovim djelima u Dalmaciji. U povodu izlobe u Rimu, RFfZ 34 (21),
1994.-95., str. 1, tab. II, I-la.
320 Usp. P. Moreno, Il Farnese ritrovato ed altri tipi di Eracle in riposo, MEFR 94,1,1982., str. 428 i d, sl. 49-57.
318

91

130. Sarkofag Julije Rufine s vratima, Salona, uapnenac,

druga etvrtina II. si., Arheoloki muzej u Splitu.

131. Sarkofag Julije Rufine s erotima s izvrnutom

bakliom, Salona, uapnenac, druga etvrtina II. et.,
Arheoloki muzej u Splitu.
ruke na leima i nema jabuke Hesperida, a isto
je tako jasno da mu preko glave nije prebaena
koa Nemejskog lava. Kao i obino, kipu
nedostaju glava i dijelovi ekstremiteta, ali je
statuarni tip potpuno jasan: iskorak noge, kontraposto, desna ruka na leima, dok je pod lije-

vim pazuhom toljaga omotana koom Nemejskog lava na koju je Heraklo poloio teinu
svojega tijela. Tom razdoblju vjerojatno pripada i dosta lo kip Herakla s jabukama Hesperida (sl. 134), koji je bolje ouvan od drugih, to
je svojevrsna ironija sudbine, jer su znatno
bolji kipovi daleko oteeniji.s" Obje su ove
Heraklove
statue po svoj prilici sluile u
nekom privatnom ambijentu, ali su, unato
tomu, bitno razliite kvalitete.w
U elji za
zadovoljavanjem
naraslih potreba, uvoze se i
problematiniji
radovi, osobito u zanatskom
pogledu.
U Dalmaciji su izvanredno rijetki vei kipovi
izraeni
od bronce. Nema dvojbe da su
otvorene ili zatvorene prostore dalmatinskih
gradova resili bronani kipovi. O tome svjedoe neke vijesti,323 neznatni fragmenti, kao na
primjer jedna aka iz Salone.v- jedan dosta
veliki fragment Dionizova kipa u muzeju Perg-

F. Buli, Escavi ad Est della Porta Caesarea a Salona, presso i cosidetti Cinque Ponti (kod Pet Mostova) negli anni 1916
e 1917., Bd. XLV, 1922., str. 3 i d., tab II.
322 Taj tip Herakla priblino je slian kipu herosa koji je Skopas nainio za Sikion. Usp. A. F. Stewart, Skopas of Paros, str. 90
i d., tab. 30, 31. Isti je poloaj tijela, pruena lijeva ruka s jabukama Hesperida, preko koje je prebaen plat (ne lavlja koa),
dok je desna ruka podignuta (nije pruena niz tijelo i oslonjena otoljagu).
323 M. Nikolanci, Jedna izgubljena Izida iz Salone, VAHD LXV-LXVII, 1963.-65., str. 19 i d.
324 F. Buli, La mano di statua di bronzo trovata a Salona, VAHD XLVII-XLVIII, 1924.-25, str. 52 i tab. V. Bronca kao i prsten
na ruci upozoravaju da je rije o vanoj osobi. O prstenu kao statusnom simbolu usp. N. Ergun, Der Ring als Statussyrnbol,
KO/Iler Jllhrbllch 32, 1999., str. 713 i d.
321

92

132. Sarkofag s erotima s natpisom kanonika Heliasa Babalicha, Split, vapnenac,

druga etvrtina II. st., Arheoloki muzej LI Splitu.

amon u Berlinu (sl. 135).325Kip je manji od normalne ljudske veliine (priblian odnos 2/3).
Iako nema ruku ni nogu, prema ostatcima se
smije tvrditi da je bio u laganom raskoraku i
kontrapostu. Jednom je vodoravno pruenom
rukom morao drati tirs, druga ruka je bila
pruena uz tijelo. Izvorno ova varijanta kipa u
sputenoj ruci nije imala nita, ali u razradama
moe drati grozd ili vr. Vjerojatno je do nogu
boanstva bila i pantera. Glava je pak vrlo fino
raena, a tijelo je meko i njeno oblikovano.
Muskulatura je tek naznaena. Oval lica je
pravilan, usta stisnuta bez grimase. Oi su
snene i vrlo otro rezane. U dupljama nedostaju bjeloonica i zjenice, koje su bile od drugog
materijala, to je davalo koloristiki efekt.
Posebno je plastiki bogato i profinjeno raena
kosa, podijeljena na sredini tjemena, koja u valovima pada preko uiju i skuplja se na zatiljku,
odakle se svaki drugi pramen sputa na ramena i lea. Vlasite je vrlo detaljno doraeno.
Kosu pridrava vrpca. Vrpca je pobakrena, sa
srebrnim ulaganjem ornamenata. Usne i prsne
bradavice takoer su obloene bakrenim listiemo Ti su detalji dodatno koloristiki oivljavali kip. Kip je priblino standardne forme,
325

133. Fragment kipa tipa Umornog Herakla, Salona,

mramor, prva polovica II. st., Arheoloki muzej u Splitu.

Die Antikensammlung im Pergamonmuseum und in Charlottenburg, Mainz, 1992., str. 242, br. 125 (sa sl.), Osim navoda da

potjee iz Dalmacije nema drugih podataka o podrijetlu.

93

134. Kip Herakla s jabukama Hesperida, mramor,

Salona, prva polovica II. st.,
Arheoloki muzej u Splitu.

koja je nastala u rimsko doba kao razrada

klasinih uzoraka. Jedna bliska paralela ovoj
skulpturi otkrivena je u Tiberu u Rimu, samo
su njezin poloaj i atributi obrnuto postavIjeni.326Rimski primjerak dri tirs u lijevoj ruci,
to je zapravo zrcalna refleksija izvornika. Gdje
je berlinski kip raen, nije poznato, a isto tako
nije mogu e neto vie kazati o eventualnoj
lokalnoj produkciji bronanih kipova u Dalmaciji. Jesu li se kipovi uvozili ili pak lokalno

326

94

P. Zanker, 1974., str. 64, tab. 55, 2 (samo glava).

135. Fragment bronanog kipa Dioniza, Dalmacija

(preciznija lokacija nepoznata), bronca, rano II. st.,
Pergamon Museum u Berlinu.

izraivali, za to za sada ne samo to nema

dokaza nego nema ni indicija. Berlinski primjerak upuuje na to da su bronani kipovi u
Dalmaciji bili razmjerno visoke kvalitete. Iako
je neto vei nego salonitanski, kip izvaen iz
Tibera nije umjetniki bolji.

8. Antoninsko doba
Tridesetak godina nakon Hadrijanove
smrti
traje vrijeme mira i prilino sreenih odnosa u
Carstvu. Novi nemiri nastaju tek pri kraju
vladanja Marka Aurelija, koji je takoer nehotice bio uvuen u ratne sukobe na sjevernim
granicama, gdje je i umro. Vladari se nastoje
ravnati prema filozofskim naelima razboritosti i skromnosti. Antoninsko je doba ne samo
neposredni nego i logini kulturoloki i organski nastavak hadrijanskoga, to se manifestira u
mnogim aspektima. Moda duge kose i brade
koja okruuje porculansku bjelinu inka rna ta
nastavlja se i ope je prihvaena, a kiparski je
izraz doveden do perfekcije, to u Hadrijanovo
doba jo nije bio sluaj. Uostalom, nije ni bilo
jednostavno brzo prihvatiti
tako radikalnu
promjenu mode. Portreta careva antoninske
kue u Dalmaciji nema, to ipak ne znai da ih
nije bilo. O tome nedvosmisleno govori natpis
na bazi zadarskog kipa Kosutije, sveenice
boanske (divae) Faustine, po svoj prilici Minor,
u Jaderu i Akvilejis? te natpis na bazi kipa
Marka Aurelija iz Raba.328 U starim svetitima
nema kipova antoninskih vladara i lanova
obitelji, a nova oito nisu bila tako brojna i
sluila su samo pojedinanome
carskom
kultu.v? Vjerojatno su Antonini kao i Hadrijan
njegovali prije osobni negoli dinastiki oblik
carske propagande. To su, meutim, ipak samo
nagaanja u nedostatku arheolokog materijala
prikladnog za raspravu.
Privatni portreti posredno vrlo jasno upozoravaju na upadljivu slinost santoninskim

136. Portret ene, Plomin, mramor, oko sredine II. st.,

Muzej Poretine u Poreu.
vladarima. Oni su mogli nastati samo u uskom
meusobnom umjetnikom kontaktu. To osobito dobro pokazuju primjerci poput glave
ene iz Plomina (sl. 136, 137), ija frizura slii
jednom tipu frizure Faustine Minor,33o mukarca iz Zadra (sl. 138, 139), koji je slian Luciju
Veru,331 mukarca iz Salone, iji izgled podsjea na mladog Marka Aurelija (sl. 140),332i
ene iz Salone, ija frizura slii jednom tipu
frizure Faustine Minor (sl. 141).333Sve su to vrlo
krupne glave, izraene od mramora, to moe
ak navesti na krivi trag i pretpostavku da su

M. Abrami, Felix Aquileia, Studi aquileiesi offerti il 7. ottobre 1953 a Giovanni Brusin nel suo 70. compleano, Aquileia, 1953.,
str. 86 i d., sl. 2.
328 CIL III, 3119; B. Nedved, Arba Felix-Sretan Rab. Pregled povijesti i spomenika otoka Raba u rano rimsko doba, Rab, 1990., str. 20
id., br. 5.
329 Usp. ovdje bilj. 327. Abrami je dokazao da je u Jaderu postojao hram posveen
Faustini. U hramu su nedvojbeno bili
kipovi Antonina Pija i njegove ene, potom najprije Faustine Mlae, a poslije i njezina mua, cara Marka Aurelija. Meutim,
natpis sveenice Kosutije nije na ari, nego je to baza za kip koji je po svoj prilici stajao ispred cariina hrama. Kip su najvjerojatnije uz Akvilejce postavili i Jadertini. Da je rije o bazi kipa, govore ostaci klina za uvrivanje kipa.
33Q N. Cambi, Dvije antike glave iz Plomina, str. 97, tab. III, IV. N. Cambi, 2000., str. 58 i d., br. 83, tab. 110 i 111.
331 M. Sui, Novija arheoloko-topografska
istraivanja antikog Jadera. Zbornik Instituta za historijske nauke Zadar II, 1956.-57.,
str. 47, sl. 29; M. Sui, Prolost Zadra, Zadar, 1981., str. 284, tab. XXXXIII, dolje; N. Cambi, 2000., str. 62, br. 94, tab. 124, 125.
332 N. Cambi, 2000., str. 61 i d., br. 93, tab. 122, 123.
333 Usp. Retratos antiguos en Yugoslavia, Barcelona, 1989., 133, sl. 188; B. Scholz, o. c., str. 162, br. 4, tab. 45, 2-4; N. Cambi, 2000.,
str. 62, br. 95, tab. 126, 127.
327

95

137. Isto kao 136, profil.

posrijedi portreti lanova vladarske kue. U

prethodnim razdobljima, naime, nije bilo privatnih portreta od mramora, ili su bili vrlo rijetki, premda su katkad bili velikih dimenzija.
Tek od Hadrijana poinje se najprije skromno, a
zatim sve ee upotrebljavati mramor. To bi
znailo da se mramor uvozio i u neobraenim
blokovima, ali valja raunati i na upotrebu starih skulptura
za novu namjenu. Navedeni
portreti visoke su vrijednosti
i dobar su
pokazatelj portretnih i openito skulpturalnih
svojstava i kvalitete antoninske plastike. U tom
smislu osobito su vane glave iz Plomina i
Zadra. Obje pokazuju da su optiki efekti integralni dio obrade povrine i da imaju jasan cilj
kontrastiranja kosmatih dijelova tijela s ostalima. Na zadarskome je portretu to dosljedno

provedeno, dok se na plominskome svodi na

jednu jedinu pojedinost, punu, koja se poput
rue rascvala na zatiljku. Ove glave zbog vrlo
dosljedne potpune obrade svih dijelova skulpture nadilaze ak i brojne portrete careva ranijih dinastija. U pogledu efekta porculanski
uglaane povrine inkarnata
ini se da je
zadarski mukarac posebno istaknuti primjer,
to se jo uvijek moe vidjeti na dobro ouvanoj
stranjoj strani glave. teta je to je upravo lice
znatno ruinirano. Brzorotirajue svrdlo poinje
od antoninskog doba igrati sve vaniju ulogu,
ne samo u portretnoj plastici. No, ima nekih
primjera na kojima kao da se nije uspjelo ili ak
umjelo naznaiti te vizualne kontraste. To se
dobro zapaa na portretu mladog ovjeka iz
Salone koji oponaa izgled Marka Aurelija, priblino njegove ivotne dobi.334 U plastino
naglaenoj kosi manjkaju kanali, ali ini se da
su ve bili naznaeni pravci njihova protezanja.
Neizvoenje kanala neshvatljivo je s obzirom
na znatnu umjetniku
razinu portreta. Tu
pojavu valja tumaiti povrnou koja esto
izbija u prvi plan, to inae nije svojstvo
antoninske plastike, koja je obino vrlo pedantno obraena.
Jedna je skupina portreta osobito zanimljiva.
Rije je zapravo o dvije glave mladia s neuobiajeno dugom kosom to pada sve do lea.
Kosa je k tomu znatno kovrava i obraena
dubokim
svrdlanim
kanalima.
Obje glave
potjeu iz zbirke Danieli: jedna je danas u
Kopenhagenu (sl. 142),335 a druga u Zadru (sl.
143).336 Ova potonja posve odudara od produkcije u Dalmaciji, a vrlo je rijetka i na zapadu
Rimskog Carstva, pa je pitanje jesu li glave
doista podrijetlom iz Dalmacije.w ini se da su
taj oblik frizure i izraz, osobito kod glave iz
Kopenhagena, sentimentalna reminiscencija na
Aleksandra Velikog, koja se javlja pri kraju II.

334 Usp. samo kao primjer glavu u Antiquario Forense u Rimu ili iz Ny Carlsberg Glyptothek u Kopenhagenu
(bez obzira
to ne pripadaju istoj osobi, ali je ipak u pitanju fizionomijska slinost), K. Fittschen, Prinzenbildnisse anioninischer Zeit,
Mainz, 1999., tab. 32 i 37. O antoninskim portretima usp. i A. Mlasowsky, 2001. str. 159 i d.
335 Usp. N. Cambi, 2000., str. 62, kat. br. 96, tab. 128, 129. Ostala !it. u bilj. 437.
336 N. Cambi, 2000., str. 63, kat. br. 97, tab. 130,131. Ostala lit. u bilj. 440.
337
. Cambi, 2000., str. 63 i bilj. 439.

96

138. Portret mukarca s dugom brodom, Zadar,

mramor, druga polovica II. si.,
Arheoloki muzej u Zadru.

139. Isto kao 138, profil.

st.338to se pak druge glave tie, ona ima paralele u Tolouseu'e? ili Dresdenu.w Takve glave
podsjeaju i na neke glave kosmeta iz Atene
koje pokazuju donekle slino oblikovanje, ali
krau frizuru.w'

ee je od vapnenca, to se dobro opaa na

hermama s portretima. Jedna od tih herma osobito je znaajna, jer povezuje izvrsno ouvani
portret s jednim karakteristinim tipom frizure
antoninskog doba, pa je na taj nain kronoloki
vrlo dobro fiksirana (sl. 144);342 radi se oito o
povijesnoj linosti, koja svojom dugom kosom,
vrpcom u kosi i bradom podsjea na tipove
pisaca, filozofa ili govornika (sl. 145).343 O tome
koga prikazuje prvi portret, ne moe se nita
kazati. to se pak druge osobe tie, budui da
joj nije ouvan donji dio lica, gotovo je
iskljuena mogunost
identifikacije.
Bilo bi
logino da postoji razlog povezivanja tih dviju

Premda su lokalne radionice svladale obradu

mramorne plastike, ipak nisu zapustile ni
izradu portreta od domaeg vapnenca, koji je i
dalje najei materijal. Razlog tomu je nedvojbeno cijena mramora,
koju su dodatno
poveavali prijevozni trokovi. Zato je mramor
rabljen samo za posebne namjene i skuplje
narudbe. Dekorativna skulptura, pa ak i ona
u vrlo vanim graditeljskim pothvatima, naj-

Usp. K. Fittschen, The Greek Rennaisance in the Roman Empire, London Uni Bulletin, Suppl. 55 (1989.), str. 111, tab. 42, sl.
32.
339 Usp. K. Fittschen, Zum angeblichen Bildnis des Lucius Verus im Thermen-Museum,
JDI 86,1971., str. 239, sl. 33-34.
340 K. Fittschen. Zum angeblichen Bildnis, str. 238, sl. 49-50.
341 Usp. npr. Portret Sosistrata iz Maratona. E. Latanzi, I ritratti dei cosmeti nel Museo Nazionale di Atene, Roma, 1968., str. 41,
br. 8, tab. 8, a-b,
342 Usp. na primjer glavu mukarca na sarkofagu s prikazom Amazonki iz Pariza, C. Kintrup, Chronologie der attischen
Amazonomachie-Sarkophage,
u: Akten des Symposiums 125 Jahre Sarkophag-Corpus, Sarkophag-Studien
Bd. 1, Mainz , 1998.,
tab. 92, 1.
343 E. Dyggve, Recherches il Salone II., Copenhague,
1933., str. 70, sl. 31, Ib, le. N. Cambi, 2000., str. 63 i d., br. 98, tab. 132.
338

97

145. Loije ouvana strana herme (br. 144)

s likom pjesnika, anioninsko doba, Salona, amfiteatar,

146. Glava filozofa, Salona, vapnenac,

sredina II. si., Arheoloki muzej u Splitu.

oapnenac, Arheoloki muzej u Splitu.

osoba, pogotovo zato to je herma pripadala

sveanoj loi salonitanskog amfiteatra. Vanost
herme je viestruka: upozorava na visoku
kvalitetu rada lokalnih majstora, tono vrijeme
izrade loe te zanimljivu pojavu meusobne
povezanosti jedne suvremene i jedne povijesne
linosti, to drugdje u rimskom svijetu takoer
nije uobiajeno. Jedna druga, na alost fragmentirana, bradata glava filozofa potvruje
spomenuti ikonografski interes i vrsnou
lokalnih majstora (sl. 146).344
Glava podsjea na
kip filozofa iz Delfa,345premda, dakako, nije
mogue tvrditi da je posrijedi ista osoba, pogotovo stoga to je povrina salonitanske glave
vrlo oteena. Ovakvi su portreti nastavak one
tendencije uvoenja povijesnih linosti u javni
ivot grada, to se moglo ustvrditi jo na telamonima s Porta Caesarea. To su nagovjetaji

prakse koja e trajati vie od jednog stoljea, ali

s neto drugaijim stilskim znaajkama. U tim
sluajevima postavlja se pitanje jesu li to bile
osobne crte ljudi kojima ne znamo ime ili su
pak to glave koje, unato realistinim elementima, nisu portreti stvarnih ljudi, nego imaginarne kombinacije koje nude tip, a ne i osobnost.
Vrlo zanimljivu pojavu predstavlja poprsje od
alabastra otkriveno u Naroni, gdje se i danas
uva u lokalnoj zbirci.346Poprsje ima na glavi
tipian veo s rubnim resama i na grudima se
uplee u izidinski vor (sl. 147). U okviru vela
bilo je umetnuto lice koje je ispalo i nije se
ouvalo. Tako je ostala enigma je li to poprsje
neke carice u izidinskom ruhu ili je pak to
prikaz same boice Izide. Rez poprsja na podlaktici pokazuje da je kip nastao priblino u

Cambi, 2000., str. 64, br. 99, tab. 133.

O toj glavi usp. E. Buschor, Das hellenistische Bildnis, 2. Auflage, Miinchen, 1971., str. 74, br. 65, sl. 17.
346 N. Cambi, Nove potvrde
egipatskih kultova u antikoj provinciji Dalmaciji, V ARD LXV-LXVII, 1963.-65., 98 i d., tab.
XXIII-XXIV.
344
345

100

doba nakon Trajana, ako je suditi po paralelama na portretima.w

Bez obzira to je ostalo
otvoreno pitanje je li posrijedi portretno ili kultna porsje,348za rimsko-dalmatinsku
skulpturu
vano je to je to dosad jedino takvo poprsje i
jedina umjetnika kreacija izraena od alabastra. Znaajka je poprsja vrlo fina modelacija,
duboki kanali uparani u odjei, koji daju u isto
doba jasnu plastiku formu, ali i dobro orisani
grafiki element. Vjerojatno se radi o importu
iz Egipta ili Italije, no to je u sadanjem stanju
poznavanja takve skulpture teko ustvrditi.
Nadgrobni spomenici nastavljaju
trendove
prethodnoga razdoblja. Stela velikih dimenzija
vie nema, premda one najvjerojatnije jo nisu
izumrle. Na jednom reljefu iz Rupotine iznad
Salone javlja se lik mukarca koji po modnim i
fizionomijskim
pojedinostima
podsjea
na
Marka Aurelija, i ene, koja slijedi izgled i
frizuru Faustine Mlae (sl. 148).349Taj reljef nije
stela, nego kamena ploa koja se ugraivala u
mauzoleje, kao to je bio sluaj u Rimu, a i
drugdje u Italiji jo od kasnorepublikanskoga
doba.350Kvaliteta izradbe portreta za provincijalne je razmjere iznimno visoka. Budui da je
reljef na tragu monumentalnih stela, valja pretpostaviti da ni one jo nisu ieznule. Neobino
je, meutim, da je ovo, barem do sada, jedini
spomenik takve vrste u srednjoj Dalmaciji. On
je po svoj prilici zauzeo mjesto koje su postupno naputale stele, ali kako mauzoleji u Saloni
nisu istoga tipa kao oni u Rimu, onda je i
razumljivo zato se takvi reljefi nisu snanije
razvili. Ovaj tip spomenika bio je znatno popularniji u sjevernoj Dalmaciji i Istri. U Dalmaciji
tome tipu pripada primjerak iz Zadra (na
zapadnom proelju Sv. Mihovilal.v' te fragmenti iz Raba352i Nina.353

147. Poprsje od alabastra s izidinskim znaajkama,

lokalitet Bare, Narona, sredina II. st.
Muzejska zbirka u Vidu
Are su, pak, u ovom razdoblju jo brojne.
Zapravo, teko je razdvojiti are hadrijanovskoga od onih antoninskoga doba. One uglavnom
imaju iste urese: akantove vitice i lisnate stabljike, a na bonim stranama erote s izvrnutom
bakljom, to je nastavak flavijevske i trajanovsko-hadrijanovske
tradicije (sl. 149). Meu arama valja posebno izdvojiti dva primjerka

Usp. G. Daltrop, Die stadtriimischen mdnnlichen Privatbildnisse trajanischer und hadrianischer Zeit, Mi.inster, 1958., str. 124 i d.
Usp. Na primjer kip Faustine Starije iz Cirene prikazane u obliju Izidinu, Th. Kraus, Das romische Weltreich Propylaen
Kunsgeschichte, Bd 2, Berlin, 1967., str. 257, br. 303, sl. 303. Statua je otkrivena u Izidinu hramu.
349 S. Rinaidi Tufi, 1971., str. 101, br. 17, tab. VII, 2; N. Cambi, 2000., str. 60, br. 90, tab. 119.
350 Usp. V. Kockel, Portratreliefs stadtrmischer Grabbauten. Ein Beitrag zum Verstiindnis des spiitrepublikanisch-fruhkaiserzeitliche
Privatpol'trats, Mainz, 1993., 6 i d., tab. 1 a, 1b. i druge.
351 Stela nije struno obraena u arheolokoj literaturi.
352 V. Brusi, Otok Rab (bez mjesta i godine izdanja), str. 56, br. 2, sl. na str. 57;
. Cambi, Zapaanja o antikoj skulpturi na
otoku Rabu, Rapski zbornik. Zbornik radova sa znanstvenog skupa o otoku Rabu, Zagreb, 1987., str. 180, sl. 6.
353 M. Sui - . Batovi - J. Beloevi, Nin. Problemi arheolokih istraivanja, Zadar, 1968., tab. XXII, 1.
347
348

101

148. Nadgrobni reljef s poprsjima mua i ene,

Rupotina, vapnenac, trea etvrtina II. st.,
Arheoloki muzej u Splitu.
koji su pouzdano antoninski, a donose neke
nove ikonografske pojedinosti (sl. 150). Na rubnim vrpcama, naime, oni imaju motiv vinove
loze s groem, a na bonim stranama umjesto
erota mladia odjevenog u orijentalnu odjeu
(plat i anaksiride), dok mu glavu pokriva frigijska kapa.354 Osim toga, taj lik ima pastirski
tap iji je gornji, zakrivljeni dio okrenut nadoIje. Osim u Saloni ovakve se are javljaju i u Bosni. Neke imaju erote s okrenutom bakljom.s=
erote godinjih doba,356 tuguju e erote357 i
pastire u orijentalnoj nonji.358 Zanimljivo je da
se are s erotima javljaju u zapadnoj Bosni, gdje
nema orijentalnih pastira. Naprotiv, u istonoj
Bosni javljaju se i eroti i orijentalni pastiri.
Drugdje u Dalmaciji barem za sada nema orijentalnih pastira. Reljefi ara iz Bosne mnogo su
loiji negoli oni iz Salone, ali je ikonografija
ista.359

149. Ara s erotom s izvrnutom bakljom na bonoj

strani, Salona, vapnenac, sredina II. st.,
Arheoloki muzej u Splitu.

Slini su se likovi ve prije pojavljivali na nadgrobnim spomenicima u Dalmaciji. Tako se par

orijentalca (bez pastirskog tapa) nalazi i u
donjim kasetonima vrata nekih stela vojnika iz

Tilurija i pomonog
logora Bigeste, koje
potjeu iz prve polovice I. st.360Ti su likovi uvijek u istovjetnom tugujuem poloaju (prekrienih nogu, jednom rukom podravaju bradu,

Osim natpisa, te are nisu objavljene. Usp. D. Rendi-Mioevi, Carmina Epigraphica, Split, 1987., str. 138, sl. XXXVII.
E. Imamovi, 1977., str. 408, br. 171, sl. 171; str. 446, br. 224, sl. 224; str. 446, 225, sl. 225; str. 446, br. 225, sl. 225.
356 E. Imamovi, 1977., str. 406, br. 168, sl. 168, str. 408, br. 169, sl. 169.
357 E. Imamovi, 1977., str. 446, br. 227, sl. 227.
358 E. Imamovi, 1977., str. 442, br. 219, sl. 219; str. 444, br. 220, sl. 220; str. 444, br. 222, sl. 222.
359 E. Imamovi ne lui razlike izmeu raznih tipova erota i Atisa- i njegovih atributa, jer je autoru baklja i u Atisovojruci, iako je jasno da je rije o lagobolonu.
360 Usp. J. Medini, Spomenici s Atisovim likom na podruju Sinjske krajine, u: Sinjska krajina od prethistorije do dolaska Turaka, Izdanja HAD-a 8, Split, 1984., str. 107 i d., br. 1-4, sl. 1-3.
354

355

102

a na drugu se oslanjaju). Nema dvojbe da se u

tim dvijema skupinama likova bitno razlikuje
znaenje tapa. Naime, tap likove na arama
oznaava kao pastire, dok se za prve to ni u
kojem sluaju ne moe kazati. Izmeu salonitanskih ara i tilurijskih stela oito nema izravne
veze, jer su klesari napustili vojni logor nakon
odlaska VII. legije, oko sredine I. stoljea. Orijentalci na tim stelama potjeu iz trijumfainog
repertoara koji je oblikovao likove poraenih
Istonjaka u tugujuem poloajux! i na nadgrob nike su doli kao posljedica
potrebe
radionica da oslikaju vojniku profesiju pokojnika.362 I drugi elementi na tim stelama
iskljuivo su vojniki (friz s orujem, titovi,
luk i strijele i dr.).
Sline figure (i Orijentalci i pastiri) poznate su i
drugdje, i iroko su rasprostranjena
pojava.
Ovdje valja spomenuti
samo neke najblie
paralele, kako bi se bolje mogao objasniti njihov karakter. Tako se slini Orijentalci javljaju
na nekim spomenicima u Akvileji, gdje su na
bonim stranama ara vojnika Kapreola363 i
Panse364 prikazani Orijentalci bez tapa; na ari
na kojoj nije sauvano ime vlasnika, ali je pouzdano da je on bio vojnik, prikazan je lik u orijentalnoj odjei spastirskim tapom.= Na jednoj se ari nepoznata vojnika koji je sluio u II.
kohorti pretorijanaca
javlja Orijentalac
s
pastirskim tapom.w U Sarsini u Italiji ima jo
jedna ara privatnog karaktera s orijentalnim
pastirom.s" Slino je u Sirmiju, gdje se na
361

150. Ara Quinta Eronija Firmina s orijentalnim

pastirom s okrenutim tapom, Salona, sredina II. st.,
Arheoloki muzej u Splitu.
bonim stranama are centuriona Kominija Severa javljaju Orijentalci s pastirskim tapom i
sviralom.w Osim toga, ta se dva lika javljaju i
na stelama iz Panonije.x?

Kao primjerice na slavoluku iz Orangea, gdje je par Orijentalaca sa strana tropeja. Usp. Ch. Nerzic, La sculpture en Gaule

Romaine, Paris, 1989., str. 37, 38 sa sl. i 39 sa sl.

Kljuni dokaz za to je fragment stele iz Brescie, na kojoj se javljaju dva Orijentalca vezana za tropej. Tu je jasan kontekst
u kojem su prikazane figure. Upravo je taj prikaz M. Vermaseren pogreno povezao s Atisima. To je dokaz da su se likovi
u orijentalnoj odjei olako tumaili kao Atis. Usp. M. Vermaseeren, Eiudes preliminaires aux religions orientales dans I' Empire
romaine. Corpus Cultus Cybelae Attidisque (CCCA), VII. Musea et Collectiones Privatae, Leiden, 1977., str. 8, br. 26, tab. XIX,
sl. 26.
363 Usp. ovdje bilj. 226.
364 V. Santa Maria Scrinari, o. c., str. 134, br. 386, sl. 386; D. Dexheimer, o. c., str. 90, br. 40, tab. 203.
365 V. Santa Maria Scrinari, o. c., str. 134, br. 384, sl. 384; D. Dexheimer, o. c., str. 88, br. 38, tab. 201.
366 V. Santa Maria Scrinari, o. c., str. 134, br. 385, sl. 385. D. Dexheimer, o. c., str. 91, br. 41, tab. 204.
367 ]. Ortali, La via dei sepolcri di Sarsina, Riimische Griiberstrassen. Selbsdarstellung-Status-Standard
(Colloqium Miinchen vom
28. bis 30. Oktober 1985), Munchen, 1987., str. 178, tab. 28 b.
368 A. Schober, 1923., str. 141,162 a, b, c; V. Dautova Ruevljanin, Rimska kamena plastikn u jugoslavenskom delu provincije Panonije, ovi Sad, 1983., str. 72, i d., tab. 10 1, 1 A, 1 B. Meu arama ova spada u najranije, jer je priblino iz flavijevskog doba.
369 A. Schober, 1923., str. 56, br. 119, sl. 56 (Deutsch Altenburg),
str. 65, br. 141, sl. 67 (Ptuj), str. 104, br. 228, sl. 117
(Budimpeta), str. 118, br. 261, sl. 133 (Aquinqum), str. 119 i d., br. 263, sl. 134 (Dunapentele),
362

103

Zanimljivih likova tugujuih Orijentalaca ima i

u Hispaniji, gdje je najistaknutiji monumentalni mauzolej Torre de los Escipiones kod Tarragone.370 Tu se javlja gotovo istovjetni par Orijentalaca kao i na dalmatinskim stelama. Oni se
oito naslanjaju na prikaz zarobljenika
sa
slavoluka u Galiji, ali se, tome unato, esto
interpretiraju kao likovi Atisa. Za razliku od
Dalmacije, gdje se najprije javljaju Orijentalci, a
potom, bez izravnog kontinuiteta, orijentalni
pastiri, drugdje se obje ikonografske inaice
javljaju usporedo. I jedni i drugi likovi, kojih
ima jo dosta po rimskom svijetu, obino se
interpretiraju
kao likovi Atisa.Ft
Nema,
meutim, ikonografskog opravdanja za takvo
tumaenje, s ime se slau jo neki istraivai.372 U svim navedenim sluajevima, bilo da
se radi o Orijentalcu ili orijentalnom pastiru,
rije je o paru, a ne o jednom liku. Ti likovi podsjeaju na parove erota koji svoj artibut, baklju,
tj. svjetlo, okreu prema dolje. Nema dvojbe da
je na ikonografiju orijentalnih pastira formativno utjecala ikonografija
tugujuih
erota.
Kako erota ima mnogo, zbog simetrije je

logina pojava para. Dva su Atisa, naprotiv,

mitoloki neodriva
pojava i u paru gube
smisao, jer je samo jedan Atis. I Kibela je udjela samo za jednim jedinim Atisom. Ni jedan
od prikaza Orijentalaca ili orijentalnih pastira,
osim toga, nema obnaeni trbuh, rastvoreni
haljetak i dovoljno sniene anaksiride da time
iskau samokastraciju.v> Kad bi se doista radilo o dva Atisa, tada bi valjalo ustvrditi da bi on
pretrpio bitne promjene u svojemu mitolokom
biu postavi mnoina. Time bi Atis izgubio
svoj izvorni religijsko-mitoloki
smisao. Usto,
mnogi su orijentalni mitoloki likovi, osim
Atisa, bili pastiri ili su imali izravne veze s
pastirima i s jednakim su pravom takoer
mogli doi u obzir. Ikonografska je inspiracija
za jedan takav lik stoga mogla nastati i po modelu Ganimeda, Parisa, Orfeja, Astianaksa i
drugih. Obje figure na dalmatinskim stelama,
orijentalni zarobljenik u tugujuem poloaju,
ija je ikonografija stvorena u trijumfaIne svrhe
(bilo za slobodne figure ili tropeje) ili pak raalo eni orijentalni pastiri, s Atisom nemaju
nita zajedniko. Stoga su ti likovi najvjerojatnije samo pastiri odjeveni u orijentalnu odjeu,

370 T. Hauschild-S. Mariner Bigorra-H. G. Niemeyer, Torre de los Escipiones, Madrider Mitteilungen 7, 1966., str. 162 i d., sl.
5, tab. 43, 47, 49. Tu vidi jo nekoliko primjera iz Hispanije.
371 Osim autora navedenih u prethodnim
biljeka ma usp. H. Pflug, Riimische Portratstelen in Ooeritalien, str. 178, br. 58, tab.
14, 1,2 (Reggio Emilia): 256, kat. br. 251, tab. 38, 1 (stela iz Campalano di ogara. S Gregorio); str. 258, br. 258, tab. 40,4
(Modena). Tezu o Atisu izrazito podrava i razvija J. J. Hatt, L1I tombe gallo-romaine. Recherches sur les inscriptions et les monuments funeraires de gallo-romains de trois premiers sire/es de notre ere. Suivi de Les croayances funeraire de gallo romains d' apres la
decoration de tombes (these complemeniaire), Paris, 1986., 391 i d. Neto drukije D. Dexheimer, 22 i d. Zanimljivo miljenje
iznosi L. Pri eur, La mort dans I antiquite roma ine, Ouest France, 1986., str. 168, da Atisova- pojava podsjea na uskrsnue
koje on doivljava svakog proljea, koje je obeano pristaama Kibelina kulta, ali da uestalost pojave tog lika doputa pretpostavku kako je to samo nejasan simbol tuge. M. J. Vermaseren, LIMC III, 1, 1986., S.v. Attis, str. 44, vie ne uzima u obzir
lik tzv. Attis funeraire, jer se za njih ne moe pouzdano rei pripadaju li zaista Atisu. Oito je da je i on odstupio od svojih stavova.
372 J. Le. E. Roller, Attis on Greek Votive Monuments. Greek or Phrygian?, Hesperia 63, 1994., str. 245 i d., dri da to nije Frigijac, nego se u njemu eli predstaviti openito stranca, OrijentaIca. Tome u prilog idu i prikazi Orijentalaca kojih je u rimskoj
carskoj umjetnosti bilo vrlo mnogo. Usp. R. M. Schneider, Bunte Barbaren. Drientalenstat uen aus farbigem Marmor, Worms,
1986., str. 133 i d., osobito 134, tab. 26-31, tab. 48, 3 (Orijentalac s krivo rekonstruiranom glavom Daanina). R. M. Schneider,
Orientalische Tischdiener als romische Tischfusse, AA, 1992.,295 i d., sl. 1, 2. Takoer R. M. Schneider, u: Forschungen zur
Villa Aibani. Katalog der antiken Bildwerke III, Mainz, 1992., str. 147 i d, br. 307, tab. 98, 99. O posebnoj funkciji takvih figura
usp. i eh. Landwehr, Die romischen Skulpturen von Caesarea Mauretaniae. II Idealplastik. Miinnliche Figuren, Mainz, 2000., str. 71
i d., tab. 43 a-c, Beilage 30 d; 32-35; str. 74, br. 110 44, 45, Beilage 32-35; 37 d, e. Usp. i sl. na str. 81. Ona figure naziva Orientale mit sti.itzender Ceste,
373 M. J. Vermaseeren, The Legend of Attis in Greek and Roman Art, Leiden, 1966., str. 31 i d., tab. XXI, 1, XXV, 2, XXX II 2 i 3,
XXXIII 1-4 itd. Ima, dodue, i prikaza Atisa koji je pokriven i koji donekle slii ovim prikazima, ali oni su znatno manje zastupljeni. Ibid. Tab. VI, XXV, 5. Ti se prikazi odlikuju injenicom da je Atis vrlo mlad i da gotovo nikad nema samo pastirske
atribute. Autor je inae tipian pastirski prizor iz S. Ilario d ' Enza u Italiji pripisao Atisu, iako ne posjeduje nikakvih Atisovih znaajka ni atributa. O tome usp. iM. J. Vermaseren, Cybele and Attis, str. 93 sl. 29,34,63.

104

151. Fragment stropnog kasetona nadgrobne komore ili nadgrobnog spomenika,

nekropola Relja u Zadru, uapnenac, sredina II. st., Arheoloki muzej u Zadru.
koji simboliziraju pastirsku tugu. Zbog toga oni
okreu zakrivljeni
tap (lagobolon)
prema
dolje, kao i eroti baklju, to je u oba sluaja
jasan izraz tuge.374 Da je rije o pastirima, svjedoi prikaz dvojice Atisa iz Panonije, s
okrenutim lagobolonom u pejzau (dva stabla)
i dva psa do njihovih nogu. To, naime, nije
razdvojeni par, nego su dva pastira u pejzau,
svaki sa svojim psom.375 Figure orijentalnih
pastira na arama pretee su pastirskih tema
koje e se javiti tek neto kasnije na salonitanskim sarkofazima. O tome vidi naprijed u tekstu. No, da pitanje nije toliko jednostavno, o
tome svjedoi ulomak jednog natpisa u kojem
se na eksplicitan nain govori o posthumnoj
heroizaciji. Govorei o razliitim oblicima i
mogunostima ivota poslije smrti u raznim
mitolokim vidovima, zabiljeeni su i sljedei
stihovi:

indueris teretis manicas Phrygium/que galerum?

non unus Cybeles pectore vivet A/tYS.376
To bi znailo da je ivjela i pretpostavka
o
zagrobnom ivotu u formi Atisa, no ona u rimskoj sepulkralnoj umjetnosti ipak nije imala
veeg odjeka.
Jednu posebnost
u domeni
sepulkralnih
spomenika iskazuje jadertinska regija. Naime,
ondje se pojavljuju
stropne ploe kakvih
drugdje nema. Taj fenomen je isplivao na
povrinu tek u posljednje doba, kad je jedan
takav spomenik otkriven u Zadru (sl. 151),377 a
drugi u Asseriji (sl 152, 153).378 Iako pripadaju
slinoj spomenikoj kategoriji i iako posjeduju
slian stilski rukopis, reljefi su ikonografski
dosta razliiti. ak im se i dimenzije bitno razlikuju. Oevidno je da su ih izradile razliite
radionice; po svoj prilici jedna je bila u Jaderu,

374 O pastirskoj tuzi usp. N. Himmelmann,

Uber Hirten-Genre in der antiken Kunst, Abhandlungen der Rheinisch- Westfallischen Akademie der Wissenschaften, Bd 65, Opladen, 1980., str. 124 i d.
375 A. Schober, 1923., o. c., str. 37, br. 73, sl. 30 (Enns, Lorsch).
376 O tome usp. Bucheler, Carmina latina epigraphica selecta II, 2, 1897., str. 508, br. 1109. Usp. takoer J. Dolger, Antike ParalIelen zum leidenden Dinocrates in der Passio Perpetuae, Antike und Chrisienium. Kultur und Religionsgeschichtliche Siudien II,
Munster, 1930., 34 i d. B. Andreae, Studien zur riimischen Grabkunst IX. Erganzungsheft der Mitteilungen des Deutschen

archaologischen Instituts Rom, Heidelberg, 1963., str. 153 i d.

Spomenik je pronaen prigodom arheolokih istraivanja na antikoj nekropoli na Relji. Istraivanja je vodio S.
Gluevi, koji mi je velikoduno ustupio pravo na objavu fotografije stropne ploe, na emu mu iskreno zahvaljujem.
378 Spomenik je otkriven u predbedemu
iz doba kasne antike, koji se uglavnom sastoji od materijala s asserijskih nekropola.
Zahvaljujem voditelju istraivanja I. Fadiu to mi je dopustio objavu reljefa. O oba ova spomenika, nadam se, bit e jo rijei
u znanstvenim raspravama.
377

105

152. Fragment stropnog kasetona s likom Gorgone,

Asseria, vapnenac, sredina II. st.,
Arheoloki muzej u Zadru.

153. Isto kao 152. Crte.

a druga u Asseriji. Jaderska je grobnica morala

biti uska, a duina nije poznata. To je morala
biti neka vrsta edikule kojoj je ouvana stropna
ploa prednje strane. Asserijska je pak morala
biti znatno vea. U oba sluaja bilo je nekoliko
ploa. Grobnica iz [adera protezala se u duinu, dok irinu potpuno jasno s tri strane
odreuje bogata rubna dekoracija koja se sastoji od pet profila. Samo su dva ukraena (jonska
kima i dentikuli). Profil je bio vidljiv samo s
vanjske strane spomenika. Stropnice su se
morale oslanjati na zidove ili pak okomite
kamene ploe, jer se dobro zapaa trag uporita
na njezinu obodu. Na alost, stropna ploa je
oteena, a prema sauvanom dijelu morala je
biti barem dvostruko dua, to se vidi prema
dekoraciji. U sredini je bio kvadrat s upisanim
rombom koji dodiruje sredinu stranica prethodnog geometrijskog lika, ali je ploa puk la
tono po sredini (ili je namjerno razbijena prigodom sekundarne upotrebe), na spoju dvaju
vrhova romba. U sreditu romba bila je prikazana odjevena enska krilata figura, koja u
~ukama dri vrpcu. Glava joj je izlizana. Reljef
Je po svoj prilici prikazivao itavu figuru neke
personifikacije (noi (nyx) s velom na rukama).
Polja koja su se nalazila izvan romba bila su
ispunjena cvjetovima. Grobnica je morala
sadravati barem jo tri do etiri ploe koje su
se na ovu nadovezivale. Iznad ploe zapaa se
trag na temelju kojega se mora pretpostaviti da
je ondje postojala jedna vrna dekoracija. U

svakom sluaju, ukraena stropna ploa

pokazuje da je bio predvien ulazak u komoru,
premda je prostor bio vrlo skuen.

106

Asserijska ploa neto je drugaije koncipirana i

moe se u cijelosti rekonstruirati. Osim
ouvanog fragmenta, grobnica je sadravala jo
dvije ploe, koje su tvorile strop. Morala je biti
ve a od zadarske. I u ovom je sluaju vidljivo
da se strop oslanjao na zidove ili pak na
uspravne kamene ploe. Nije, dodue, bilo vie
profila s vanjske strane, nego samo jednostavno
udubljenje (cavetta). U sreditu je bio okrugli
profilirani medaljon s reljefom Gorgone standardnog izraza, oko ije se glave ovijaju dvije
zmije. Jedna je zmijska glava gore i jednostavno
se ovija oko repa druge, ija je glava dolje, i
ovija se oko repa prve. Donji vez (ispod Gorgonine brade) vrlo je fino izraen Heraklov vor.
Na Gorgoninoj su kosi dva krilca. Iz sredinjeg
medaljona zrakasto se ire vrpce koje preostali
prostor dijele na osam polja. U tim su poljima
cvjetovi razliita oblika. Isti su cvjetovi morali
biti izraeni na dijelu stropnice koja nije
ouvana. Iako je ikonografski vrlo jednostavna,
ploa je efektno i kvalitetno izraena.
Drugdje ovakvi stropovi grobnih komora
dosad nisu otkriveni, pa njihovu pojavu valja
?bjasniti kao sjeverno dalmatinsku specifinost.
Sto se pak tie vremena nastanka, teko je precizno datirati zadarski i asserijski spomenik.
Drim vrlo vjerojatnim da se takve grobnice

154. Sarkofag s portretima mukarca i ene u niama, Salona, vapnenac,

trea etvrtina II. st., Arheoloki muzej u Splitu.

nisu pojavile prije druge polovice II. st., jer su

najvjerojatnije bile povezane uz proirenje
obreda pokapanja itavih tijela pokojnika. Oba
ova spomenika pokazuju kompatibilnost nadgrobnih spomenika sjevernodalmatinskog prostora, ali i nedvojbeno postojanje dviju vrsnih
radionica (Iader i Asseria).
U antoninsko se doba opaa sve ea upotreba sarkofaga, no lokalni su sarkofazi jo
uglavnom nestandardizirani. Vrlo je znaajan
jedan primjerak na kojem se bono od tabule
bez ansa u niama pojavljuju dosta pojednostavnjeni portreti pokojnika (sl. 154)}79 Poslije se
na tome mjestu portreti vie nee nai, jer ono
oito nije bilo prikladno. Ta injenica jasno
upozorava da je spomenuti sarkofag bio pojedinani komad, posebna narudba. Izazovu je
klesar odgovorio tako to se posluio starijim
vrstama nadgrobnih spomenika, na kojima se u
niama javljaju itavi likovi ili poprsja. Nema
dvojbe da je sarkofag izraen u nekoj od
radionica koje su u Saloni izraivale druge,
tipoloki starije spomenike, u doba kad su se
one tek privikavale na izradu novoga tipa.
Osim toga, ovaj je sarkofag znaajan i zbog
toga to prua kronoloke repere u procesu

379
380
381
382

155. Fragment atikog sarkofaga s prikazom

Kentaura u lovu na lavove, mramor,
druga polovica II. st., Koloep.

formiranja i afirmiranja nove vrste nadgrobnog

spomenika. Naime, unato injenici to su
portreti prilino shematizirani, oni svojim
modnim znaajkama omoguuju odreivanje
vremena nastanka primjerka. Mukarac je
prilino oteen, ali se ipak razabire da
oponaa izgled i bradu antoninskih prineva.w
a ena nosi frizuru koju su afirmira le carice i
princeze Faustina Minorv! i Crispina.w To
upuuje na injenicu da je sarkofag nastao
najkasnije u pozno antoninsko vrijeme.

. Cambi, 1998., str. 176, tab. 84,3.

K. Fittschen, Prinzenbildnisse, tab. 50 ili 51 (Tarragona, Aleksandrija).
K. Fittschen, Die Bildnistypen, str. 51 i d., tab. 19,20,21,22.
K. Fittschen, Die Bildnistypen , str. 82 i d., tab. 53, 54, 56.

107

----

_ .. __ .

--

-.. ---~----

'_--=--'-._

._---====~~:a;.
156. Isto kao 155, crte.

U antoninsko doba postupno je sve snazmJl

import sarkofaga. Oito je da se bogati naruitelji nisu zadovoljavali skromnim domaim
izraevina ma, koje se uostalom jo nisu bile ni
afirmirale. U antoninsko je doba nedvojbeno
zajamena pojava sarkofaga iz Rima i Atene.
U Ateni se sarkofazi poinju raditi oko sredine
II. st. Stilski su vrlo bliski vrsnoj atikoj skulpturi, koja se u Dalmaciju uvozila i ranije, to bi
upuivalo na zakljuak da radionice nisu bile
specijalizirane samo za nadgrobne spomenike.
Mogue je da se specijalizacija provodila samo
meu skupinama majstora. Iz Atene potjee
fragment
sarkofaga
iz razdoblja
160.-180.
godine, s prikazom Kentaura u lovu na lava i
lavicu, podrijetlom s otoka Koloepa (sl. 155,
156).383To je jedan od onih primjeraka koji kao
simetralu prikaza imaju stablo, a sa strana se na
Kentaure okomljuju lav i lavica. Kompozicija je
klasina, s antitetiki simetrino postavljenim
figurama i puno slobodnog prostora.w Iz tog

su doba fragmenti sarkofaga iz Trogira s prikazom Ahila na Skirosu (sl. 157)385ili fragment s
prikazom
erota uzidan ispod prozora
na
istonoj strani Tuskuluma, na kojem su skromni ostaci reljefa erota u lovu ili s orujem.w Svi
spomenuti primjerci potjeu iz doba prije tzv.
stilske promjene koja se dogaa oko 200.
godine.s? i jasno pokazuju da je s Atenom
uspostavljena vrsta veza, to, uostalom, nije ni
bilo teko, jer su ve otprije postojali znatni
trgovaki kontakti. Atena je ustrajavala
u
ouvanju vrijednosti klasinoga razdoblja, iji
su posljednji odvjetci upravo sarkofazi, koji e
se izraivati do druge polovice III. st. Unato
tomu to su bili skupa i luksuz na roba, sarkofazi su nalazili brojnu klijentelu i u siromanoj
Dalmaciji, zbog vrsnoe i prihvatljive simbolike poruke.
Stilski vrlo bliska atikim sarkofazima je glava
Hermesa iz Narone (158).388Glava je manja od
prirodne veliine i graciozno je nagnu ta na

N. Cambi, 1988., str. 124, br. 29, sl. 6, tab. XVI a, b.

S. Rogge, Tektonik und Ornamentik attischer Sarkophage, Grabeskunst der romischen Kaiserzeit (ed. G. Kocn), Mainz, 1993.,
str. 111 i d., tab. 49, 2, 50,1-3. Usp. takoer Gaggadis Robin, Sarcophages d' Arles: Art attique et influences microasiatiques,
u: Sarkophag-Studien 1, Mainz, 1998., tab. 105-107.
385 N. Cambi, 1988., str. 105, br. 3, tab. VI b.
386
. Cambi, 1988., str. 150, br. 65, sl. 41.
387 O stilskoj promjeni usp. G. Koch-H. Sichtermann, 1982., str. 456 i d.
388 Bila je u posjedu Sir Arthura Evansa, koji je doao do nje za svojeg boravka u Dalmaciji. Danas je u Ashmolean Museumu u Oxfordu. Usp. E. Marin, Ave Narona, sl. na str. 36.
383

384

108

desno rame. Lice je vrlo njeno i meko modelirano, oi su mirne i klasine bez uparanih
arenica i zjenica, a na glavi je petasos s krilcima, to i omoguuje atribuciju. Nema dvojbe
da je glava derivirala od polikletovskih kipova,
na to posebno upuuje kosa, iji se kratki pramenovi razdvajaju na sredini ela u tri niza,
jedan iznad drugog, a najblia je Polikletovu
Westmacott djeaku.s" Kosa je vrlo bogate i
visoke plastike i kontrastira na bjelini inkarnata. Od klasinog originala odstupa samo naznaka tamne linije meu usnama, koja daje
tamni svjetlosni efekt. Kontrastni efekti u kosi
izraeni svrdlom ve se poinju pojavljivati, a
u atikoj e se skulpturi intenzivirati nekoliko
desetljea kasnije. Nedvojbeni dokaz atikog
rada je urezana uska ineduboka
obrva, kao i
kod likova na sarkofazima.
Pri kraju antoninskog razdoblja zapoinje
import sarkofaga iz radionica u Rimu. Ve
poetkom II. st., konkretnije, negdje izmeu
120. i 130. godine, formiraju se u glavnom
gradu radionice sarkofaga koje poinju producirati visoko vrijedne primjerke izraene
uglavnom od carrarskog mramora.w? O importu iz Rima svjedoi manji fragment s dominantnim i impresivnim likom dostojanstvenog
starca Oceana, iz ije se brade razvijaju valovi
na kojima nekoherentno stoje sfinge (sl. 159).391
Vjerojatno su sa strane bili prizori morskih
boanstava i njihovih pratitelja. Odlike su tog
reljefa jednostavna shema, izvanredno oblikovanje, o emu impresivno svjedoi Oceanova
glava, te nedostatak upotrebe brzorotirajueg
svrdla. Ova tema spada meu morske scene,
gdje se na valovima javljaju fantastina morska

157. Fragment atikog sarkofaga s prikazom Ahila na

Skirosu, Trogir(?), mramor, trea etvrtina II. st.,
Gradski muzej u Trogiru.
bia kao to su Tritoni, Nereide i sl.392To je za
sada jedini primjerak skupine sarkofaga pridolih iz Rima krajem II. st.
Vrlo znaajna pojava u dalmatinskoj skulpturi
sredinom II. st. jest majstor Maksimin, koji je
jedini od svih bezbrojnih lokalnih kipara potpisivao svoja djela, iskazujui time vrlo visoku
samosvijest. Usporedba njegova reljefa Dijane
(sl. 160)393i reljefnog prikaza Dijane iz Salone,
(sl. 161)394pokazuje da je Maksimin posegnuo
za slinim predlokom. Dobro su znani, naime,
brojni ikonografski tipovi i varijante Dijane
koja vadi strjelicu iz tobolca.395 Salonitanski

usp. P. Zanker, Klassizistische Statuen. Studien zur Veriinderungen des Kunstgeschmiicks in der riimischen Kaiserzeit, Mainz,
1974., str. 19 i d., tab. 21-25. Usp. takoer Polyklet der Bildhauer der griechischen Klassik. Aufstellung im Liebighaus Museum alter
Plastik, Frankfurt am Main, Mainz, 1990., str. 531, br. 34, sl. 34.
390 O poetcima izrade sarkofaga u Rimu usp. G. Koch-H. Sichtermann, 1982., O. c., str. 253 i d.
391 N. Cambi, 1977., str. 449, sl. 125.
392 O toj skupini sarkofaga i slinim primjercima usp. A. Rumpf, ASR, Die Meerwesen, V, 1. str. 125 i d. (o glavi Oceana na
sarkofazima), tab. 8, 29; 13,34; 36, 46 i dr.
393 D. Rendi-Mioevi,
Silvan i njegova kultna zajednica, str. 483.
394 F. Buli - L. Jeli - S. Rutar, Guida di Spalato e Salona, Zara, 1894., tab. XYI i XVII, 2. To je tip Dijane poput onoga iz Vatikana,
usp. M. Bieber, Ancient Copies. Contributions to the History of Greek and Roman Art, New York, 1977., str. 71 i d., sl. 284.
395 Usp. na primjer M. Bieber, o. c., str. 276, sl. 276 (Vatikan). Usp. i LIMC II, 1, str. 809, br. 36 d (s.v. Arternis): II, 2, sl. na str.
596,36 d.
389

109

159. Fragment sarkofaga iz radionica grada Rima s

glavom Oceana, Salona, mramor, trea etvrtina II. st.,
Arheoloki muzej u Splitu.

primjerak prikazuje boicu koja je ve odapela

strijelu i spustila luk, dok Maksiminova Dijana
tek vadi strjelicu iz tobolca. Ono to je posebno
znaajno, jest da je Maksimin u oima nainio
svrdlanu rupicu arenice. To svjedoi da je on
rano uoio vrijednost tamnih kontrasta u
skulpturi. I na salonitanskom reljefu takoer se
javlja arenica, ali je ona plitko izdubljena, a ne
svrdlana, tako da nema jednako snaan kontrast. Pojava arenica u oba je sluaja znak da
su reljefi nastali nakon Hadrijanova doba.396U
stilskom pogledu, salonitanska Dijana ima
razmjerno meku modelaciju nabora haljine, u
kojima nema svrdlanih kanala. Taj je reljef po
svoj prilici neka vrsta kultne slike koja je visjela
na zidu i ukraavala prostor kojemu je pripadala. Mogue je da je u takvom prostoru bilo
jo slino uokvirenih reljefa koji su tvorili program po svoj prilici religijskog karaktera.
Mramor reljefa je sivomodrikaste patine i nije
jasno njegovo podrijetlo. Maksimin je pak
dodao i nekoliko tamnih rupica nainjenih
svrdlom na pregibu haljine u pojasu s nakanom
da pridoda jo vie svijetlo-tamnih akcenata.
Zanimljivo je da je i drugi Maksiminov potpisani rad inspiriran predlocima iz Rima. Rije
je o steli djevojke Lupe, iz Sovia (sl. 162),397
kojaje odjevena u laganu i prozirnu odjeu, to
je poznato s nadgrobnih skulptura u Rimu,398
no takve su figure doista prave iznimke u Dal-

160. Reljef Dijane majstora Maksimina,

Prolaac, vapnenac, druga polovina II. st.,
Arheoloki muzej u Splitu.

maciji. Originalan je postupak koji Maksimin

provodi pokuavajui predstaviti sloenu
frizuru s krikama, koje imaju neki tipovi enskih frizura antoninskog doba.399 On iznad
glave u nekoj vrsti projekcije prikazuje krike
frizure u vrlo plitkom reljefu na bazi. Iz svega
proizlazi da Maksimin nije pripadao skupini
pri uenih klesara koji su radili samo naivne reljefe Silvana i njegova kruga, nego da je on
uzore traio u svjetskoj skulpturi i oito
napredovao u svojoj izraajnosti; to bi se dalo
zakljuiti na temelju usporedbe njegova dva
rada, od kojih je soviki znatno zreliji. Nije
jasno je li Maksimin bio tzv. putujui majstor,

Usp. bilj. 309.

D. Rendi-Mioevi, 1989., str. 559, LXXII-LXXIII.
398]. M. C. Toynbee, Death and Burial in the Roman World, str. 249, sl. 79 (British Museum). Potanje o toj steli S. Walker, Greek
and Roman Poriraits, London, 1995., str. 107 sl. 78.
399 ini se da je to kombinacija prvoga i drugoga tipa Krispinine frizure. Usp. K. Fittschen, Die Bildnistypen der Faustina minor
und die Fecunditas Augustae, Gi:ittingen, 1982., 49, 1-4 i tab. 53-57.
396

397

111

kako se obino dri,4oo ili je pak imao svoju

radionicu negdje u zaleu, po svoj prilici oko
Imotskog.
Stanoviti specifian odnos prema kolovanoj
plastici pokazuje i jedan mali reljef Silvana i
Nimfa iz Tilurija (sl. 163).401 Osoba koja
zavjeta reljef je Aurelius Annianus bucinator
cohortis VIII voluntariorum, koji nije podrijetlom
Dalmatinac. Nije, naime, neobino
da se
lokalnim kultovima obraaju i vojnici iz drugih
krajeva, o emu ima dovoljno potvrda i u
drugim dijelovima rimska svijeta.402 U rasporedu figura, pokretu, atributima i frizurama, osobito Nimfa, reljef ne odstupa od poznatih
shema koje su ve postojale u Dalmaciji. Inaica je samo Silvanov mlaahni izgled i nedostatak brade, te oi, koje, unato strogoj frontalnosti, ne gledaju prema promatrau,
nego
izvan okvira. arenice su izraene na jednak
nain kao i kod Maksiminove Dijane, jednom
svrdlanom rupicom, koja reljefu daje kontrastni efekt. Prikaz je unato iznimnoj naivnosti
vrlo armantan. Ovakvi reljefi pokazuju ne
samo kontinuitet kulta Silvana i Nimfa nego i
naivne lokalne likovnosti.

U antoninsko se doba u skladu s tendencijama

lokalne plastike i sve veim uranjanjem u
klasinu kulturu poinju javljati skulpture i reljefi od domaeg vapnenca koji se inspiriraju
slubenim antikim kultovima. Jedan takav
primjer je reljef s likovima stoje ih boanstava
to su nanizani jedan do drugoga na nain
kakav je poznat u antikoj umjetnosti
(sl.
164).403Ovdje nema odstupanja od ikonografije
boanstava ili pak njihova poloajnog rangiranja u odnosu prema sredinjem Jupiteru. Jedina novina jest pojava boice (krajnja figura
desno) sa ezlom i krunom u obliku gradskih

162. Stela Lupe, majstora Maksimina, Sovii,

uapnenac, druga polovica II. si.,
Muzej Hercegovine u Mostaru.

D. Rendi-Mioevi sklon je pretpostavci o putujuem majstoru.

F. Buli, Iscrizioni inedite, Bd XIV, 1891., str. 162, br. 94 (1710); D. Rendi-Mioevi, Silvan i njegova kultna zajednica, tab.
LXXXIV.
402 Usp. A. Domaszewski, Die Religion des romischen Heeres, Westdeutsche Zeitschrift ftir Geschichte und Kunst 14, Trier, 1895.,
str. 52 i d.; G. Alfoldi, Die Hilfstruppen der romischen Provinz Germania Inferior, Epigraphische Studien 6, Di.isseldorf, 1968.,
str. 210; E. Birley, The Religion of the Roman Army: 1895-1977, ANRW 16, 2, Berlin-New York, 1978., stup. 1527 i d.
403 M. Abrami, Tyche (Fortuna) Salonitana, V ARD LII, 1935.-1949., str. 279 i d., sl. 3 i 4; Cambi, enski likovi s krunom u
obliku gradskih zidina iz srednje Dalmacije, VARD LXV-LXVII, 1963.-65., Split. 1971., tab. XVIII, XIX.

400
401

113

su tipovi Klein Glienecke, Campana i Museo

Nuovo, ali oni imaju tap i zmiju s desne strane,
dok je na salonitanskome ovaj atribut na lijevoj
strani.408 Kip pokazuje vie mekoe i dobre
modelacije,
ak i u pojedinostima,
negoli
mnogi koji su izraeni u velikim radionicama
Rimskoga Carstva.

163. Reljef Silvana iNimfa, Ti/urij, vapnenac,

druga polovica II. st., Arheoloki muzej u Splitu.

zidina, koja je vjerojatno uvjetovana lokalnim

kultnim specifinostima. Bez obzira prikazuje li
ona gradsku Fortunu (Tihe)404ili pak Kibelu.w'
njezina je pojava od velike vanosti za domae
prilike. Budui da je reljef dedikandov osobni
ex voto, izbor je po svoj prilici privatne naravi i
dodatak slubenom predloku.
Primjer klasine ikonografske varijante je kip
Eskulapa, neto manji od normalne ljudske
veliine, isklesan od lokalnog vapnenca (sl.
165).406Obnaenost gornjeg dijela tijela, ogrta
oko nogu te zmija sa strane njegovi su uobiajeni atributi.sw Postoji nekoliko ikonografskih varijanata Eskulapovih kipova. Najei

Toj skupini kvalitetnih lokalnih izraevina pripada i jedna skulptura

Fortune otkrivena
zajedno s kip om Rome ili figure koja je zavjetevana Romi u Aequumu (sl. 166).409Te su skulpture po svoj prilici pripadale ukrasu svetita
koje je moralo postojati u tom gradu, o emu
svjedoi donji dio carskog kipa u oklopu.sw
Fortuna je bila prikazana kao sjedei tip skulpture. U desnoj je ruci imala rog obilja pun
plodova, a lijeva je odlomljena, kao i glava.
Tron bono ukraavaju dva krilata lava. B.
Lichocka, koja je prouila ikonografiju Fortune,
dvoji je li rije o boici sree; radije se priklanja
miljenju da kip pripada Kibeli, jer se toboe uz
noge javljaju lavovi.su Ona je meutim krivo
interpretirala
lavove aequumske
skulpture.
Naime, oito je da nije rije o lavovima kakvi se
javljaju na kipovima Kibele, jer oni nemaju
krila i redovito imaju i stranje noge. Kod aequumske Fortune sprijeda se vidi samo jedna
ptija noga s velikom majom pandom. Prema
tome, to nisu lavovi kakvi prate Kibelu, nego
obian ukras trona kojega su integralni dio, to
je uobiajeno na sveanim klupama. Naime,
poasne klupe u teatru, odeionu i sl. imaju uz
naslone krilate lavove. Dovoljno je prisjetiti se

Za takvu se interpretaciju zalae M. Abrami, o. c., str. 287 i d.

Za takvu interpretaciju se pak zalae N. Cambi, o. c., str. 57 i d.
406 N. Cambi, Prilozi poznavanju
antike medicine u Dalmaciji, Acta Historiae medicinae, etomatotogiae, pharmaciae, medicinae
veterinariae XXVII, fase. I-II, Beograd, 1987., str. 15 i d., sl. 10.
407 Usp. na primjer jedan kip u zbirci Doria-Pamphilj,
Antichita di Villa Doria Pamphilj, Roma, 1977., str. 55, br. 33, tab. XXIV
(P. Pensabene): LIMC II, 1, str. 886, br. 320 i 321 (s.v. Asklepios); II, 2, sl. na str. 661, br. 320 i 321.
408 Usp. P. Kranz, Die Asklepiosstatue
im Schlosspark von Klein-Glienecke. Ein neuerer Typus und sein kulturgechichtlicher Hintergrund, IDI 104, 1989., str. 107 i d., sl. 1-17 (tip Klein Glienecke), sl. 18, 19 (tip Campana) i sl. 20, 21 (tip Museo
Nuovo). Usp. takoer sl. 17, Epikratovu statuu iz Eleuzine priblino iz 320. pr. Kr., koja prestavlja polazinu toku za razvitak drugih tipova. Salonitanski primjerak najblii je tipu Este, koji se lijevom rukom oslanja na tap, a desnom na bok. Usp.
LIMC II, 1, Ziirich-Miinchen, 1984., str. 886 i d., II, 2, str. 661, sl. 320-371.
409 N. Cambi, Dvije skulpture
iz antikog Aequuma, V AHD LXXIV, 1980., str. 31 i d., tab. IX-XI.
410 N. Cambi, Skupine, str. 52, sl. 21.
411 B. Lichocka, L' iconographie
de Fortuna dans l ' empire romain (Ier siecle avant n.e.-IVe siecle de n.e.), Varsovie, 1997.,
str. 262,309.
404

405

114

164. Reljef s prikazima glavnih boanstava, Split (zvonik katedrale), vapnenac,

sredina II. st., Arheoloki muzej u Splitu.

165. Fragment kipa Eskulapa, Salona, vapnenac,

druga polovica II. st., Arheoloki muzej u Splitu.

166. Kip Fortune, Aequum, kraj II. st., vapnenac,

Muzej Cetinske krajine u Sinju.
115

takvih klupa iz Pompeja i posvuda u Rimskom

Carstvu+v U skladu s time ovaj je kip ipak
prikazivao Fortunu, a kao i spomenuti Eskulap
vrsni je primjerak skulpture od lokalnog materijala.
Jedna lokalna skulptura ikonografski je vrlo
zanimljiva, ali je do nas stigla u fragmentarnom
stanju. Ouvala se glava, postolje na kojem je
noga u kra tkim izmicama, druga noga iznad
koljena, aka koja za stranje noge dri ubijeno
lane, te dio psa bez glave (sl. 167).413 Glava je
klasino oblikovana, s kosom koja je razdijeljena na sredini tjemena, a zatim sa strana
povuena na tjeme, gdje su krajevi svezani u
VOr.414Posrijedi je kip Dijane koja se vraa iz
lova s ubijenom ivotinjom, iako ta ikonografija nije poznata meu brojnim boiinim prikazima. Boica obino gaa ivotinju ili je hvata,
ali je nikad ne povlai za sobom kao plijen. Je li
to lokalna inaica? Ako jest, tada su glava,
frizura, haljina, obua i pas preuzeti iz klasine
ikonografije, dok bi ubijena ivotinja mogla biti
dodatak lokalnih majstora, nastao na temelju
lovnog iskustva. Zanimljivo je da je vrlo mirno,
gotovo ukoeno lice u kontrastu
sa ivim
pokretom boice. Nekoliko lokalno izraenih
kipova jasno pokazuje vrsnou, pa i inventivnost lokalnih majstora u salonitanskom
zaleu. Tko su bili ti majstori, gdje su radili i
gdje su obrazovani, nije mogue kazati. ini se
da prema stilskim i tehnikim obiljejima oni
nisu ni u kakvoj vezi sa salonitanskim kamenarskim radionicama. Ti radovi imaju svoje
vlastite specifinosti.
167. Fragmenti kipa Dijane s ubijenim lanetom,
Tilurii, uapnenac, druga polovica II. st.,
Muzej FranjevacKog samostana u Sinju.

Usp. V. Kockel, Die Grabbauten vor dem Herkulaner Tor in Pompeji, Mainz, 1983., str. 18 i d., tab. 70.
Kip nije objavljen.
414 To je priblino tip frizure Artemidine
glave na novcu, usp. LIMC II, 1, str. 684, br. 842 a, LIMC II, 2, str. 509, sl. 842 a, LIMC
VI, 1, str. 998 i d., br. 117-189, LIMC VI, 2.
412

413

116

9. Seversko doba
Severska se dinastija uvrstila nakon duega
nemirnog razdoblja, koje je nastupilo nakon
Komodova ubojstva godine 192. Septimije se
Sever nastojao
pokazati
kao nastavlja
antoninske dinastije, premda je doao na vlast
voljom vojske. Njegovo povezivanje s Antoninima opaa se ak i na jednom primjeru iz Dalmacije, jer se meu bazama iz Raba koje su
nastale u severskom i u poslijeseverskom razdoblju nalazilo i postolje za kip Marka Aurelija. Vrlo je vjerojatno da je skupina carskih kipova izvorno severska i da su Severi u svoj krug
ukljuili Marka Aurelija, a moda i jo neke
druge, iji se natpisi nisu sauvali, ime su eljeli pokazati da nastavljaju njihovu politiku i
tradiciju. Skupini oko ranih Severa s Markom
Aurelijem poslije su prikljueni Aleksandar
Sever i Trebonijan Gal, koji s dinastijom nema
nikakve veze. Nema dvojbe da je moralo biti jo
baza, jer nedostaje upravo ona utemeljitelja
kue, Septimija Severa. Bez careva kipa, ostali
bi kipovi koji pripadaju obitelji bili besmisleni.415Severskoj je dinastiji bila potrebna afirmacija, budui da je dola na vlast nakon ratova i diskontinuiteta s prethodnim razdobljem,
to su njezini pripadnici eljeli premostiti. Sigurna glava Septimija
Severa potjee iz
unutranjosti
rimske Dalmacije
(Lika); na
alost, dosta je unitena, ali se karakteristini
pramenovi i zailjena brada jasno opaaju.416 Iz
Crne Gore potjee takoer jedan prilino
oteeni Septimijev portret.u? Oito je da su se
carski kipovi poeli postavljati i u zaleu
rimske provincije Dalmacije. O tome svjedoe i

168. Portret ene (PlautilIa?), Salona, mramor,

poetak III. st., Arheoloki muzej u Zagrebu.
neke baze kipova.418 Jasno se, dakle, iskazuje
elja Severa da ponovno uspostave
organizirani sustav carske propagande oslanjajui
se na ranije obiaje. Na tu injenicu po svoj
prilici upuuju
i dvije iznimno
vrijedne
portretne glave. To su nedvojbeno najljepi
portreti ne samo iz Salone nego i iz itave
Hrvatske.
Mogue
je takoer
zapaziti
i
poveani broj sitnih predmeta s prikazima
osoba severske dinastije (geme, prstenje).419
Prva salonitanska glava iznimni je portret tzv.
Solinjanke (sl. 168).420Mogunost da je rije o

To su baze Julije Domne (CIL III 3119; B. Nedved, o. c., str. 21, br. 5), Karakale (CIL III 3120, B. Nedved, o. C., str. 22, br. 8),
i Aleksandra Severa (CIL III 3121=10118, B. Nedved, o. C., str. 21, br. 6).
'
416 O tom partretu referirao je A. Rendi-Mioevi
u Puli na skupu o carskom kuitu. Rad nije objavljen.
417 Glava potjee iz Dokleje, koja se tada nalazi u rimskoj provinciji Dalmaciji. Usp. Retratos antiguos en Yugoslavia, Barcelona,
1989., str. br. 18 sa sl. O znaajkama portreta Septimija i njegovih sinova usp. C. Saletti, Ritratti Severiani, Studia Archaeologica X, Rome, 1967.; A. M. McCann, The Portraits of Septimius Severus (A.D.193-211), Rome, 1968.; A. McCann, Beyond Classica in the Third Century Portraiture, ANR W XII, 2, Berlin-New- Yark, 1982., str. 623 i d.; A. Mlasowski, 2001., str. 215 i d.
418 Npr. K. Patsch, Lika u rimsko doba, Gospi, 1990. (hrvatski prijevod), str. 70, sl. 24 (u Augustovu
ast), str. 71, sl. 25 (u ast
Antonina Pija) te takoer po svoj prilici baza carskog kipa, str. 72, sl. 22 (u ast Trajana Decija), Sve baze su iz Lea.
419 Usp. takve primjere iz Dalmacije, N. Cambi, 2000., str. 66 i d., br. 102, 104 i 105, tab. 136, 138, 139. Drugdje takvih predmeta ima jo znatno vie.

415

117

169. Portret ene (Piautillai), Salona, mramor,

poetak III. si., Arheoloki muzej u Zagrebu.

portretu carice Plautille nagovijestili su najprije

vrsni poznavatelji
rimske portretistike
B.
Andreae i K. Fittschen.vr Poslije je ta mogunost odbaena, to je, ini se, pokolebalo i dvojicu njemakih istraivaa.w
Slinost frizure,
premda ne u svim pojedinostima, zapaa se na
novcu.v> jednom prstenu s poprsjem Karakale
i Plautilles" te na jednoj mramornoj glavi to se
pripisuje princezi.425 Salonitanski portret ima
besprijekorno mirno i ugla ano lice, s kojim je,
kao i u antoninskom razdoblju, u kontrastu
bogata plastika kose, koja je izraena poput

kriki dinje. Na nJoJ su iznimnom

minucioznou bile izraene vlasi. Takav je tip
frizure zbog znatne plastinosti bio pogodan za
kontrast s porculanski sjajnim licem. No, plastika je pruala i izniman koloristiki ugoaj, jer
je bila obojena, to je i danas vidljivo. Oi bijahu
izraene od staklene paste (koja, na alost,
nedostaje) te umetnute u odgovarajua udubljenja. Tako izraene
oi davale su ivi
koloristiki kontrast. Tipino severski detalj
modelacije su urezi i neznatna plastika unutranjih kutova obrva. Lagano rastvorene usne
takoer stvaraju kontrastni ugoaj i to je jedini
nemirni akcent na itavom licu. Bez obzira je li
rije o Plautilli, o privatnom portretu koji joj se
modnim i fizionomijskim elementima posve
pribliio ili pak ranoseverskoj
replici kipa
Velike Herkulanke s takvom frizurom.w ovaj
je portret nedvojbeno jedan od najljepih iz severskog
razdoblja
u itavom
Rimskom
Carstvu. To odaje mirnoa, jednostavnost
i
profinjenost modelacije lica. No ono po emu
se ova glava posebno istie, jest cjelovita dorada svih detalja, pa ak i na stranjoj strani.
Drugi portret, koji se moda s neto veom
vjerojatnou smije pripisati Plautilli, takoer
je pronaen u Saloni (sl. 169).427 Frizura je
donekle drugaija od prethodne i ima svoje
jasne odraze na novcu. Radi se o jednoj kombinaciji frizure s dinjolikim krikama, ali su one
poredane dijagonalno, a iz najdonje se izvija
iroka pletenica, koja je presavijena i zatim
uvrena na zatiljku. Cini se da je bila umetnuta u mreicu s romboidnim poljima. Ako se
glava iz Vatikana (Sala dei Busti 300) smije
pripisati Plautilli.w tada to nije nita manje

N. Cambi, 2000., str. 67, br. 106, tab. 140,141., te bilj. 476.
Usp. N. Cambi, 2000., str. 67, bilj. 477 i 478.
422 Usp. N. Cambi, 2000., str. 67 i d., bilj. 483. O glavi kao privatnom
partretu usp. B. Scholz, o. C., 166, br. 7, tab. 48, 1-4.
423 Usp. H. B. Wiggers-M. Wegner, Caracalla, Geta, Plautilla, Macrinus bis Balbinus, Das riimische Herrscherbild III, 1, Berlin,
1971., tab. 28 a-c.
424 Usp. Spiitantke und friihes Christentum. Ausstellung
im Liebihhaus Museum ftir alter Plastik Frankfurt am Main, Frankfurt am
Main, 1983., str. 383 i d., br. 3, sl. 3.
425 Usp. H. B. Wiggers-M. Wegner, o. c., str. 127, tab. 29 a-b.
426 Usp. M. Bieber, Sculpture of the Hellenistic Age, New York, 1960. (rev ed.), str. 176, sl. 751 i 752.
427 Usp. N. Cambi, 2000., str. 68, br. 107, tab. 142,143. te bilj. 488, 492.
428 J. Meischner, Das Frauenportriit der Severerzeit, Berlin, 1964., str. 83, tab. 59.
420
421

118

opravdano i za ovaj portret.v? Izmeu dvije

salonitanske glave postoje bitne koncepcijske
razlike. Na ovoj je, naime, realistiki tretman
znatno prisutniji negoli na prvoj. Njezino lice
iskazuje sjetan i pomalo tuan izraz, koji
izravno nagovjeuje put prema tuzi i tjeskobi,
osobitostima koje e biti karakteristine
u
portretnoj plastici sljedeih razdoblja. Prva
salonitanska glava kao da svojom idealizacijom
i dostojanstvenou iskazuje ponos, sigurnost i
ljepotu, a druga stanovitu
nesigurnost
i
zamiljenost. To su dvije stilske odrednice koje
karakteriziraju portretistiku ranijeg severskog
doba. Glava je nedvojbeno antologijski primjerak portreta prvog desetljea III. st., iako u njezinoj kosi ima neto manje akribinosti.
Jo je jedan enski portret vrlo znaajan (sl.
170).430Velikih je dimenzija, premda nema veze
s carskom portretistikom.
Velike dimenzije
pokazuju trend antoninskog doba, jer su tada i
privatni portreti znali biti nadnaravno veliki.
Portret karakterizira neobino bujna frizura, s
razdjeljkom na sredini tjemena. Naprijed je kosa lagano valovita, a straga je golema zaobljena
masa. Vrpce povezuju prednji i stranji dio
kose, da se zbog neprimjerene veliine ne bi
razdvojili sastavni dijelovi. Takve su se frizure
zapoele raditi u kasno antoninsko doba,431 ali
je tip razradila tek Julija Domna.sv Ubrzo
nakon pojave na carskim glavama, takav nain
friziranja prihvaaju i druge osobe.433 Unato
oteenosti, moe se jasno uoiti da je glava
ene izraena visoko profesionalno. Portret je,
dakle, nastao na antoninskoj tradiciji, ali sa severskom suzdrano u.

170. Krupni portret ene s velikom kosom,

Salona, uapnenac, poetak III. st.,
Arheoloki muzej u Splitu.
U posljednje desetljee II. ili u prvo desetljee
III. stoljea datira se portret starijeg mukarca
guste brade i due kovrave kose (sl. 171).434
Glava pripada nekom antikom intelektualacu.
U Dalmaciji su takvi likovi postali popularni
sredinom II. st., premda ih je bilo i ranije. Kad
je posrijedi ova glava, ini se da je sigurno rije
o nekom znamenitom intelektualcu iz prolosti
koji je bio omiljen i u kasnije doba. Komparacija s nekim portretima,
poput onoga to je
otkriven u moru kod Livorna+ ili onoga u
napuljskome
Arheolokome
muzeju436 i jo

I ovaj je portret po B. Scholz, o. c., str. 168, br. 10, privatnog karaktera.
aime, u tzv. 2. tipu Plautille javlja se posve ravan
razdjeljak, dok je kod salonitanskoga on vrlo osebujnog cik-cak oblika. Budui da su princezini tipovi portreta utvreni na
temelju prikaza na novcu, gdje se ne moe uope vidjeti kakav je bio razdjeljak, to je autoriin zakljuak u najmanju ruku
metodoloki neutemeljen.
'
430 N. Cambi, 2000., str. 70, br. 108, tab. 144, 145. Vidi i raniju literaturu.
431 Usp. na primjer sline frizure K. Fittschen, 1982., str. 51 i d., tab. 19 i d.; str. 69, tab. 44, i d.; str. 82, tab. 49 i d.
432 Usp. sline frizure K. Fittschen-P. Zanker, 1983., str. 27, br. 28, tab. 38; str. 29, br. 29, tab. 39.
433 K. Fittschen-P. Zanker, 1983., str. 27, br. 28, tab. 38; str. 29, tab. 39.
434
. Cambi, 2000., str. 70, br. 109, tab. 146, 147.
435 rh. Lorenz, Galerien von griechischen
Philosophen und Dichierbildnisse bei den Riimern, Mainz, 1965., tab. XI, 2; G. M. A.
Richter 1984., str. 78, sl. 42.
436 K. Scheffold, 1943., str. 88 i d., sl. 88 i d.; G. M. A. Richter, 1984., str. 78, sl. 41.
429

119

je portret, ako ga doista smijemo smatrati

Eshilovim, jedan od posljednjih u nizu portreta
velikih pjesnika, filozofa i govornika, i za
salonitansko
kulturno
ozraje ima veoma
veliku vanost, ne samo umjetniku. Glava
ipak sa stranje strane nije doraena s onom
akribijom kao to je sluaj s opisanim enskim
portretima.

171. Eshilov portret (?), Salona, mramor,

prvo-drugo desetljee III. si., Arheoloki muzej u Splitu.
nekoliko drugih, pokazuje da je rije o tipu koji
se moe, premda ne s potpunom sigurnou,
pripisati piscu tragedija Eshilu, iji je lik oko
godine 340. zajedno s drugim velikanima
grkoga teatra Likurg bio postavio u Dionizovu teatru u Ateni.w Vrijednost portreta je u
tome to donosi svje postupak obrade kosmatih dijelova, specifian za ranoseversko
doba. Rije je o kratkim polumjeseasto svrdlanim kanalima,
koji svojom mnoinom
koloristiki oivljuju jednolinost povrine i
nadomjetaju manje izrazitu plastinost. Ovaj

Iz kasnijega je severskog razdoblja glava mladia iz Zadra koji u kosi ima dvostruki obru,
atribut eleuzinskog sveenika (sl. 172).438 Bogata je plastika kose, bez kontrastiranja svrdlanim
kanalima, a arenice i zjenice uparane su na
nain karakteristian za to doba. Frizura podsjea na oblike koje nose carevi Geta439 ili pak
Elagabal.sw Plastika kose stoji u izraajnom
kontrastu s mirnim licem koje ne pokazuje
mimiku. Ova glava je u razvojnoj liniji portreta
iz antoninskog doba iz Zadra i Kopenhagena,
ali je mlaa za jednu generaciju majstora. I u
njezinu je sluaju upitno je li doista podrijetlom
iz Dalmacije, kao i u sluaju nekih drugih
umjetnina iz kolekcije Danieli.
ini se da u seversko
razdoblje
pada i
preureenje
i dogradnja
foruma u Jaderu.
Naime, tada je dodan gornji kat trijemu oko
zrcala foruma. Od tog preureenja preostala su
tri vana skulpturalna elementa. Rije je o dva
stubca i dijelu pregrade. Stubci su slini onima
koji su nastali jo znatno ranije na balustradi
izmeu Kapitolija i Foruma, samo su neto vii,
i ui. Jedan je u cijelosti ouvan i na njemu je
prikazana glava Pana s bradom i kozjim rogovima (sl. 173).441 Na drugome je pak prikazana
glava mladog Dioniza ovijena vinovom lozom,
s listovima i groem (sl. 174).442 Taj je stubac
prelomljen. Obje su figure izraene stilski

Tu je atribuciju jo davno predloila K. Mc Dowall, Some Greek Portraits 1., Aischilus. JHS 24, 1904.,str. 82. O tome usp.
jo Th. Lorenz, o. c., str. 18 i d.; N. Cambi, Glava Eshila u Arheolokom muzeju u Splitu, RFtz 17, 1978., str. 129 i d.; G. M.
A. Richter, 1984., str. 78, sl. 42.
~
438 M. Kolega, 1989., str. 39, br. 16, tab. XX. Ondje vidi i drugu literaturu.
Takoer N. Cambi, 2000., str. 71, kat. br. 110, tab.
148 i 149.
439 H. B. Wiggers-M. Wegner, 1971., tab. 25 a i b, tab. 16 ai b.
440 Usp. H. von Heintze, 1966.-67., str. 2 i 5, tab. 75,2; 76, 2; usp. takoer i S. Wood, 1986., str. 49 i d., tab. XI, sl. 14.
441 M. Sui, Zadar, str. 208, tab. XV1. Usp. i K. Ciunio, Neke biljeke, str. 58, sl. 6.
442 M. Sui, Zadar, str. 208, tab. XVII; K. Ciunio, Neke biljeke, str. 58 sl. 7. Slino ukraena
glava otkrivena je u Chiraganu,
usp. M. Bergmann, 1999., tab. 52, sl. 1.
437

120

drugaije negoli glave Amona i Gorgone na

stubcima jaderskog foruma. Naime, prve imaju
mnogo vie svijetlo-tamnih
efekata, koji su
izraeni svrdlanim kanalima, a u oima su
izdubijene zjenice i arenice, to je u skladu s
vremenom. Dok je Dionizov izraz njean i blag,
glava Pana je robustnija i izraajnija, ali vrlo
efektno modelirana. Vjerojatno je Dioniz bio
izraen kao poprsje, jer je njegova glava manja
pa na stubcu ima mjesta za izradu grudnog
koa. Ove dvije glave pripadaju dionizijskoj
ikonografiji, koja u seversko doba dobiva osobit razvojni poticaj; no isto je tako mogue da
su one i u svezi sa slubenom, carskom propagandom. Maske Amona i Gorgone poznate su
na pterigama oklopa carskih kipova, a na tim
istim mjestima javljaju se glave Pana443 i Satira,444Dionizovih pratitelja, jer su se carevi esto
identificirali s Dionizom ili su se stavljali pod
njegovu zatitu.w Ima li to ikakve veze s
carskom ikonografijom, teko je rei, ali kao
mogunost valja ipak uzeti u obzir. Stubci su
nosili pluteje s erotima i girlandarna.se To je
mnogo openitiji, ali esto upotrebljavan element na raznim vrstama spomenika. Zanimljivo je da su se i na ploama pregrade izmeu
Kapitolija i Foruma nalazile girlande, samo nije
vidljivo tko ih dri. Stoga u stanovitom smislu
postoji veza izmeu jednih i drugih elemenata
pregrada na forumu, ne samo u morfolokome
nego i u ikonografskom pogledu.
Slian stubac s likom Dioniza, samo neto mlai
od zadarskoga, jest onaj iz Peruia kod Asserije, otkud po svoj prilici i potjee (sl. 175). Stubac
nije objavljen. U Asseriji je takoer postojala
ograda oko foruma s plutej ima na kojima su bili
prikazani nosai girlanda te stubci od kojih se

172. Portret mladog sveenika, sjeverna Dalmacija (?J,

drugo-tree desetljee III. si.,
Arheoloki muzej u Zadru.
sauvao samo peruiki. Meutim, jednoj drugoj ogradi, iz Veleeva, takoer u neposrednoj
blizini, pripada plutej s panoima (ukupno etiri)
na kojima su listovi (vanjski), a unutra je Gorgona i erot proljea (sl. 176). Sve su to motivi
karakteristini za javne spomenike, ali je podrijetlo pluteja ipak iz jedne suburbane vile.447
U Aequumu su se ouvala dva bloka luka, po
svoj prilici ulaznih
gradskih
vrata. Na
zaglavnom je kamenu prikazana glava ene s
kacigom i oklopom na kojem se nalazi maska
Gorgone (sl. 177),448a na drugome Viktorija s
palmom i barbarom koji ponien do nje klei
(sl. 178).449Prvi blok je kljuni kamen luka, a

USp. K. Stemmer, 1978., str. 10, br. 15, tab. 3, 2; str. 80, br. VII 10, tab. 55, 1.
Usp. K. Stemrner, 1978., str. 100, br. VIII 6, tab. 70,3.
445 U carskoj vili u Bajama u Napuljskome
zaljevu prigodom podmorskih arheolokih istraivanja otkrivene su dvije skulpture Dioniza koje bijahu zatitnici Oktavije Klaudije i Britanika, djece cara Klaudija, iz godine 45. Usp. B. Andreae, Odyseus
Mythos und Erinnerung, Mainz, 1999., str. 236, sl. 84, 85. Upravo je kip na sl. 85 mladenaki i s groem u kosi, kao to je to
i na zadarskome stubcu.
446 Usp. M. Sui, Izvjetaj o arheolokim
iskapanjima u Zadru, Ljetopis JAZU 55, Zagreb, 1949., str. 217, tab. 6.
447 Podatak o mjestu nalaza i pravo na objavu zahvaljujem
kolegi Smiljanu Clueviu.
448
. Cambi, Dvije skulpture, str. 41 i d., tab. XVIII.
449 N. Cambi, Dvije skulpture, str. 41, tab. XVII.
443
444

121

va. Naime, neki tipovi prikaza Rome i Minerve

su istovjetni.450 I u ovom sluaju jasno je da su
gradska
vrata
bila ukraena
slubenom
(dravnom) ikonografijom. Roma i Viktorija
idu skupa451 i tvore smisaono i simboliko
jedinstvo. Ti likovi kao da imaju apotropejsko
znaenje u funkciji obrane gradskih vrata. Reljefi aequumskih blokova gradskih vrata stilski
pripadaju kraju II. st. ili ranom III. st. Na to
ukazuju zdepaste
forme figura i uparane
arenice i zjenice unutar bjeloonica.

173. Stubac gornje lade trijema oko Foruma s likom

Puna, Zadar, rano III. st., uapnenac, Forum.

drugi je stajao do njega. Premda to nije sigurno,

jer nisu poznate okolnosti nalaza, mogue je da
su oba bloka pripadala istome luku. Ne samo
to su stilski slini nego su im gotovo jednake
bitne dimenzije (visina i debljina bloka; irine
nisu bitne, a i one su sline). Po svoj je prilici i
na prvome lik Rome, iako to moe biti i Miner-

Sa slubenim kultom povezan je i kip Rome (sl.

179) od lokalnog vapnenca, koji je otkriven s
ve spomenutom
aequumskom
Fortunom.
Rije je o stojeem kipu u dugoj haljini, s
platem i pojasom od tkanine za koji su
zataknuta dva kljua. U lijevoj ruci lik dri
pletenu stoastu koaru. Glava nedostaje.w To
je ikonografski najoriginalniji kip u Dalmaciji.
Kad ne bi bilo natpisa: Romae Aug(ustae)/ Cornelia Nobilis v(otum) s(olvit), nikada nikome ne
bi palo na pamet kip pripisati Romi. Ikonografija Rome poznata je u nekoliko inaica koje
se javljaju s podjednakom
predilekcijom
i
posvuda, u irokim vremenskim rasponima,453
ali nikad u gore opisanoj. No i bilo koja druga
atribucija bila bi upitna. Mogue je itanje natpisa i Romae (et) Aug(usto), jer se Roma obvezno
vezuje uz kult Augusta
(po elji samog
vladarass). Meutim, lokalno je lako moglo
doi do poaugustovljenja
boice, kao to su
mnogi rimski bogovi, pa ak i najvii, Jupiter,
dobili pridjevak Augustus, a boice Augusta.455
Drugo je pitanje prikazuje li kip doista samu
Romu ili pak nekog drugog
(primjerice
dedikantkinju Korneliju Nobilis, prikazanu kao
sveenicu). Vjerojatno bi glava, da je kojim
sluajem ouvana, razrijeila tu dvojbu. to se

O raznim tipovima Rome usp. C. C. Vermule, The Godess Roma in the Art of the Roman Empire, London, 1959., str. 84 i d.
Roma esto dri Viktoriju u rukama kao atribut. Usp. C. C. Vermule, o. c., tab. I-III, tab. X, gore. Nakon bitke kod Farzala Cezar prinosi rtvu Romi Pobjednici (Roma Victrix). Usp. T. Holscher, Victoria Romana. Archiiologische Untersuchungen zur
Geschichte und Wesenart der romischen Siegesgattin von den Anfiingen bis zum Ende des 3, Jhs. N. Chr., Mainz, 1967., 154, bilj. 970.
452 N. Cambi, Dvije skulpture
iz antikog Aequuma, VARO LXXIV, 1980., str. 36, tab. XIII-XVI.
453 O varijantama
usp. C. C. Vermule, o. c., str. 84 i d.
454 O tome usp. bilj. 37.
455 O tome usp. F. Tassaux, Les dieux
Augustes en Istrie, u Arheoloka istraivanja u Istri, Izdanja HAD-a 18, 1997., str. 77 i
d.; N. Cambi, Skupine, str. 53.
450

451

122

samih stilskih znaajki i umjetnike vrijednosti

tie, kip je dosta povrno raen i znatno loiji
od kipa Fortune. Kvalitetom je srodniji i stilski
blii reljefima na blokovima luka o kojima je
prije bilo rijei.
U razdoblju Severa ne nedostaje ni importirane
skulpture, ali su na alost preostali samo fragmenti. Fragmenti meutim upozoravaju da je
rije o visoko vrijednim ostvarenjima. Posebno
se istie glava boice s dijademom, koja se
obino naziva Minervom (sl. 180, 181), jer je
naena u blizini hramova na forumu Aequuma, ali to ne mora biti odluno. Naime, izraz i
dijadema odgovaraju i nekim drugim boicama (Junona, na primjer).456 U kosi se zapaaju
prilino duboki kanali koji daju znaajan svijetlo-tamni kontrast. Kanali su meandrasti i potpuno pravilni, zbog ega djeluju vie kao ornament negoli kao prirodni valovi kose. U oima
su polumjeseasto uparane arenice i zjenice.
Ova je glava po svoj prilici kip afrodizijskih
majstora koji su putovali Rimskim Carstvom i
ija je njenost skulptorske
obradbe dobro

znana.sv
Istim majstorima treba pripisati i glavu u Trogiru, koja po svoj prilici potjee iz Salone (sl.
182, 183).458Ta je glava dio kipa Menade ili
neke druge figure dionizijskog karaktera, na
to upuuje ekstatini poloaj glave. Duboki
svrdlani kanali, prekidani pa nastavljani, daju
vrlo tamnu liniju svojstvenu kiparskom pristupu maloazijskih majstora s kraja II. i poetka
III. st.
Od dvije vrlo znaajne sjedee statue iz ovog
razdoblja preostali su, na alost, samo donji

174. Fragment siuoca gornje lade trijema oko Foruma s

likom mladog Dioniza, Zadar, oapnenac,
rano III. st., Forum.
dijelovi. Obje potjeu iz Senije. Dok je jedna
pouzdano Kibela (sl. 184),459 drugu je teko
ikonografski odrediti (sl. 185).460Kod prve je
intenzivno svjetlosno kontrastirana
draperija,
kao i lavovi, koji znatno od skau volumenom i
daju ivost skulpturi. Radioniko podrijetlo
nije sigurno. Druga boica takoer je bila
prikazana u sjedeem stavu, ali ona sjedi na
hridini, a ne kao prethodna, na tronu, to znai
da se nalazi u prirodi. Iz pilja u hridini izlaze
razliite ivotinje. Ti prizori podsjeaju na
pejzae atikih sarkofaga, to, kao i penteliki

Usp. N. Cambi, Atikn skulpturu, str. 424, sl. 1-2.

. Cambi, Atika skulptura, str. 423 i d. Bio sam je skloniji pripisati atikim majstorima, ali izrazom i nainom rada glava
je vrlo slina nekim fragmentima iz Afrodizije koji su poslije toga objavljeni. Usp. K.T. Erim-R. R. R. Smith, Sculpture from
the Theatre: a Preliminary Report, Aphrodisias Papers 2, JOl/rnal of Roman Archaeology. SlIpplement Series Nuinber Two, An
Arbor, 1991., str. 81, br. 13, sl. 15; str. 86, br. 22, sl. 24.
458 Usp. N. Cambi, Fragment enske glave u Trogiru i njezino mjesto u rimskoj skulpturi, PpuO 38, Split, 1999.-2000., str. 5 i
d., sl. na str. 9.
459 J. Medini, Le culte de Cybele dans la Liburnie antique. Hommages ii b/uumen ]. Vermaseren, Receuil d' eiudes offerts par les
auieurs e In serie Etudes preliminaires aux religions orientales dans I' Empire roma ins ii Ivuiarten ]. Yermoseren ii I' occasion de san
soixantieme nioersaire le 7 Avril 1978 edite par Mnrgre B. de Baer et T. A. Edridge, Il, Leiden. 1978., str. 732 i d., tab. CXLIIICXLVJJ. Isti rad je preveden na hrvatski u Senjskom zborniku 20, 1993., str. 1 i d., tab. I-V; o tim kipovima usp. i . Cambi,
Biljeke uz kipove Kibele (Magna Mater) u Senju, Senjski zbornik 20, 1993., str. 33 i d.
460 J. Medini, Le culte, 732 i d., tab. CL-CLI; Id. Se/ljski zbornik, str. 1, tab. VII-IX.; N. Cambi, Biljeke uz kipove, 1993., str. 33 i d.
456

457

123

175. Stubac s likom Dioniza, Perui kod Asserije,

oapnenac, II. si., Kula Benkovi, Benkovac.
mramor, ukazuje na atensko podrijetlo.w' U
ikonografskom pogledu vjerojatno je prikazivala boanstvo-personifikaciju
grada (da li
Senije?), ako bismo se posluili paralelom s
Eutihidovom
Antiohijom
na Orontu
koja
takoer sjedi na hridini.sw U veini sluajeva
hridina ima izboine, ali ne i pilje sa ivotinjama, ali na jednom Hadrijanovom
novcu s
prikazom Tihe Antiohije to se vidi na naliju,
unato minijaturnosti prikaza, javljaju se neke
ivotinje (zmija i dr.).463

Priblino se u seversko doba moe datirati

jedan reljef Dijane i Silvana koji je bio uklesan u
litici u neposrednoj
blizini gradskih vrata
(Aequum), a poslije je isjeen i smjeten u
Muzej Franjevakog
samostana u Sinju (sl.
186).464 Figure boanstava postavljene su posredno i hijeratski, a ini se da je poradi omiljenos ti Dijane u Sinjskoj krajini poasno mjesto
dano enskom paredru. Figure su prilino zbijene, ali ikonografski jasne sa svojim uobiajenim atributima. U oima su im naznaene
zjenice i arenice. Databilni element je po svoj
prilici Dijanina frizura izraena poput kriki
dinje, koja se javlja na portretima Plautille (Melonentypfrisur), o emu je ve bilo rijei. Dodue,
takav se oblik upotrebljavao jo od drevnih
grkih dana kad se eljelo pikazivati djevojke i
neudane ene, pa tako i djevicu kakva je
Artemida.es No to je, koliko je dosad poznato,
jedan jedini primjer takve kose u Dijane. Iako je
rije o lokalnom boanstvu, ono je uvijek imalo
klasinu frizuru s velikim vorom na tjemenu.
Stoga bi opravdano bilo pretpostaviti da je to
bio utjecaj frizure koju je lansirala Plautilla kao
neudana
princeza, koja je potvrena
i na
veem broju privatnih portreta, i da reljef valja
datirati u prva desetljea III. St.466
U svezi s aequumskim reljefom trebalo bi se
osvrnuti i na jednu pojavu koja se u Dalmaciji
mogla zabiljeiti
u nekoliko
sluajeva
u
razliitim vremenskim razdobljima. To su reljefi koji su uklesani u hridinama. Posrijedi su uglavnom reljefi boanstava to se tuju u prirodi i ija su svetita u neposrednom okoliu.w

Na reljefima atikih sarkofaga javljaju se pejzane scene sa ivotinjama u manjem forma tu. Tako na primjer na sarkofazima s prikazima Meleagrova lova, usp. G. Koch, ASR XII. Die mythologische Sarkophage, 6 Meleager, Berlin, 1975., str. 141,
tab. 132, 167; str. 136, 170; str. 142, tab. 136; 144, tab. 136 i dr., ili pak Hipolitova lova, usp. S. Rogge ASR IX, 1,1 Die attische
Sarkophage, 1. Fasz. Achill und Hippolythus, Berlin, 1995., str. 156, tab. 108, br. 68. Usp. takoer i sarkofage berbe erota, .
Cambi, New Attic Sarcophagi from Dalmatien, u Grabeskunst der rtimischen Kaiserzeii, Mainz, 1993., str. 77 i d., sl. 29-33.
462 O Eutihidovoj Antiohiji usp. G. M. A. Richter, The Sculpture and Sculpiors of the Creeks, New Haven-Yale University Press,
1957. (new. Rev. ed.), str. 295, sl. 753-755; T. Dom, Die Tyche von Antiochia, Berlin, 1960., str. 13 i d., tab. 2,5,16,17,20-25.
463 T. Dom, o. c., tab. 30,5.
464 M. Abrami, Antike Kopien, str. 323, tab. VI.
465 O tome usp. N. Cambi, Razmiljanja o antikom portretu djevojke u Zemaljskom
muzeju u Sarajevu, Godinjak. Centar za
balkanoloka ispitivanja, knj. 24, Sarajevo, 1988., str. 102, bilj. 7.
466 Frizura je nastala prema 1. tipu princeze Plautille. Usp. H. B. Wiggers-M. Wegner, Caracal/a, Geta, Plautilla. Das riimische
Herrscherbild III, 1, Berlin, 1971., str. 115, tab. 28 a, b, 29 a, b.
467 O tome usp. A. Rendi-Mioevi,
Uz dva Silvanova svetita, 121 i d., sl. 2 i tab. III-IV; . Cambi, O svetitima Silvana,
str. 99 i d.
461

124

176. Plutej s likovima Gorgone i erota proljea, Veleevo kod Asserije, vapnenac, III. st., Kula Benkovi, Benkovac.

Dva Silvanova reljefa pojavljuju se na Kozjaku.

Vrlo su jednostavni i, osim svojih atributa i
male are na spomenutom primjeru na Bovanu
(sl. SO), nemaju nita drugo. Oba su vrlo plitka,
ali je oito kvalitetniji onaj na Vrelu sv. Tri kralja na Klisu (sl. 51).468 Oba Silvanova reljefa
zapravo je nemogue datirati. Ikonografski je
vrlo neobian reljef Dioskura iz Draeva
(Hercegovina), u donjem toku rijeke Neretve.e?
Uz Neretvu je bio proiren kult Kastora i
Poluksa, o emu je ve bilo rijei.470 Oni su
postavljeni kao dvije paralelne stojee figure,
ali njihova ikonografija nije tipina, a i kult
Dioskura nije osobito popularan u Dalmaciji.
ReljefiMitre isklesani u ivoj stijeni takoer su
esti. Meu njima se istiu onaj iz Jajca (sl.
187),471 iz Prozora kod Otoca (sl. 188),472
Moia kod ilipa i iz pilje Sv. ura, kod
Cavtata.v Mitra, roen iz stijene, bio je gotovo
predestiniran za prikazivanje u prirodi na hri-

177. Zaglavni kamen luka (ulazna vrata) s likom Rome,

Aequum, vapnenac, III. st., Arheoloki muzej u Splitu.

A. Rendi-Mioevi, Uz dva svetita, sl. 2, tab. IV.

Usp. V. Pakvalin, Interpretacija likovnih predstava na stijeni kod Draeva (apljine). Starinar XXIII, 1972., str. 53 i d., tab. 1.
470 Usp. M. Abrami, Reljef Dioskura iz Narone, VARD LIV, 1952., str. 120 i d., tab. VI, 1; N. Cambi, Antika Narona. Urbanistika topografija i kulturni profil grada, u: Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, Izdanja HAD-a V, 1980.,
Split, 1980., str. 142, sl. 25.
471 Usp. ovdje bilj. 474.
472 K. Patsch, Lika, str. 78 i d. (dva reljefa); M. Glavii, Mithraen
sub divo in den Dorfern Vratnik und Prozor bei Otoac
(Arupium). Aehiiologia Poetovionensis 2, Akten des Internationalen Symposium, Ptuj, 2001. Ptuj im romischen Reieh. Mithraskult
und seine Zeit, Ptuj, 11-15. X. 1999., str. 223, sl. 5, 6.
473 D. Rendi-Mioevi,
Da li je speleum u Moiima kraj Cavtata (Epidaur) sluio samo Mitrinom kuItu, lliri i antiki svijet,
Split, 1989., str. 33 i d.; G. Novak, Povijest Dubrovnika I, str. 39, sl. 16 i 17.
468
469

125

178. Kamen luka vrata s likovima Viktorije i barbara to

klei do nje, /sequum, oapnenac, III. si.,
Muzej Franjevakog samostana u Sinju.

dinama. Nedvojbeno je da su ti reljefi stajali u

svetitima-mitrejima
na otvorenome, kojima je
malo trebalo dodati za normalno funkcioniranje. Najkvalitetniji, najbolje ouvani i najmonumentalniji je reljef u mitreju u Jajcu, na kojem se
javlja golemi Mitrin lik unutar trokutnog zabata, to daje sveani okvir sceni.vs Mitra je ornamentalno prikazan; on je na uobiajeni nain
koljenom prignuo bika k zemlji i zabo mu no
u vrat. Lepravi plat podsjea na krilo. Ikonografija svih likova (Sol, Luna te Kautes i Kautopates) jasna je i prepoznatljiva. Reljef Herakla u kamenolomu Rasohe kod Splitske na otoku
Brau bilo je takoer malo svetite, koje su
podigli kavaduri, radnici to su vadili kamen
(sl. 189). Heraklo je bio njihov zatitnik, jer je to
zasluio svojim tekim fizikim radom. Taj je
reljef vrlo primiti van i prikazivao je boga s

474
475
476

E. Irnarnovi, O. c., str. 450, br. 233, sl. 233.

Usp. bilj. 274.
Portreti nisu objavljeni.

126

179. Kip Rome, Aequum, uapnenac, III. st.,

Muzej Cetinske krajine u Sinju.
toljagom na ramenu u ikonografiji koja je poznata na kipu Lansdowne Herakla+" dakako, u
stilskom i umjetnikom pogledu taj primitivni
reljef nema nikakve veze sa spomenutom paralelom. Primitivnost reljefa jasno pokazuje da
radnici u kamenolomu
zapravo nisu imali
prave veze s kiparstvom. U ivoj stijeni uklesana su i dva portreta (mukarac i ena) u
plitkom reljefu na nekropoli u Vranjicu koja se
pruala du ceste.476 Iako je i to skromna likovna obrada, ipak su portreti armantno i decent-

184. Fragment kipa Kibele, Senia, mramor, rano III. st,

Gradski muzej u Senju.

185. Fragment kipa boice koja sjedi na hridini, Senia,

mramor, rano IIl. si., Gradski muzej u Senju.

no isklesani. Na temelju frizure mukarca reljefi se smiju datira ti u kasno II. ili rano III. st. Natpisa razliita karaktera, osobito terminacijskih,
ima u razliitim dijelovima Dalmacije, to
pokazuje da su hridine bile omiljen medij za
ostavljanje raznovrsnih poruka, ali ne u onolikoj mjeri kao na Istoku ili u nekim drugim
dijelovima antikoga svijeta.

enim arenicama, u kontrastu je s bogatom

plastikom valovite kose, iji oblik odgovara
severskom razdoblju. Tek poneki detalj u kosi
dan je svrdlanom tokom. Svojstvo je skromnije lokalne plastike da umjereno, i to tek od
druge polovice II. st., upotrebljava brzorotirajue svrdlo kao metodu za kontrastiranje.
Razlog tomu lei po svoj prilici u konzervativnosti majstora, koji, premda ga dobro poznaju, nisu osobito skloni svrdlu. Ni mekoa
lokalnog vapnenca ne trpi duboko prodiranje u
strukturu materijala.

Ni u severskome razdoblju nema stela velikih

dimenzija. Ipak, one nisu posve nestale, jer se
javljaju stele manjih dimenzija, s portretima u
zabatu, iji se poetak moe pratiti jo od Trajanova doba. Meu takvima posebno se istie
jedan primjerak iz Salone s vrlo rafiniranim
portretom ene (sl. 190).477 Smjelo bi se ak
ustvrditi da je portret znatno bolji od samog
spomenika. Smireni izraz lica, s tek nazna-

Pri kraju severskog razdoblja poinju se povremeno javljati manje stele na kojima se nalazi
cijela muka figura.478 Takve stele nisu nikad
dobile istaknuto mjesto meu nadgrobnim
spomenicima u Dalmaciji, za razliku od mno-

D. Mari, Novi nadgrobni natpisi s jugoistone salonitanske nekropole, RFfZ 35 (22), 1995./96., str. 101, tab. II; N. Cambi,
2000., str. 72, br. 112, tab. 152.
478 N. Cambi, Nadgrobna
stela s itavom ljudskom figurom na istonom Jadranu, RFfZ 27 (14), 1988./89., str. 93 i d., sl. 1,2,
tab. I-IlI.

477

128

186. Reljef Silvana i Dijane izvaden iz hridine, Aequum, oapnenac, rano III. si.,
Muzej FranjevacKog samostana u Sinju.

gih drugih krajeva rimskoga svijeta.v? ini se

da su svi poznati primjerci pripadali vojnicima,
i to osobito onima podrijetlom iz istonog dijela
Carstva (sl. 191). Cijela figura bila je osobito
pogodna za prikazivanje vojne opreme. No, i
ove stele pokazuju tendenciju
smanjivanja
dimenzija. Naime, najraniji je primjerak iz
Narone jo prilino velik (sl. 192).480 Budui da
je bez glave, teko ga je datirati, ali je ipak po
svoj prilici jo iz antoninskog vremena. Svi
ostali, pouzdano iz severskog ili iz ranijeg doba
vladara vojnika, znatno su manji. U unutranjosti rimske provincije Dalmacije cijela ljud-

ska figura javlja se i na stelama civilnih osoba.

Vrlo je zanimljiv prikaz djevojice Prokule s
paralelnim naborima i krupnom glavom, na
steli iz Zenice, koja na glavi ima djeji ornament (sl. 193).481 Prokulinoj steli teko je odrediti vrijeme nastanka, ali najvjerojatnije nije starija od severskog doba.
Za sada se u seversko razdoblje ne moe svrstati ni jedna ara. ini se da je to doba njihova postupnog nestanka. I are su se najprije smanjivale, a potom su nestale, doivjevi sudbinu
stela, koje su ipak neto due trajale. Tome je
razlog promjena sepulkralnog ritusa. Oito je

479 Na primjer u Grkoj. Usp. D. W. von Moock, Die figurlichen Grabstelen Attikas in der Kaiserzeit, Mainz, 1998., br. 151, tab.
23, br. 238 b, tab. 34, 241 c, tab. 37, 557, tab. 68, i brojne druge. Ili u Maloj Aziji, T. Wujewski, Anatolian Sepulchral Ste/ae in
Roman Times, Poznan, 1991., sl. 22, 26, 27, 35, 37, i mnoge druge. Ipak, dalmatinski su primjerci najblii onima u zapadnom
dijelu Carstva. Usp. H. Gabelmann, Die Typen der romischen Grabstelen arn Rhein, BJb 172, 1972., str. 13 i d., sl. 28, 29, 30,
32 itd., ili za kasnija razdoblja W. Faust, Die Grabstelen des 2. und 3. Jahrhunderts im Rheingebiet, Kain, 1998., str. 75, br. 57, tab.
4, 2; br. 177, tab. 12, 4, i mnoge druge.
480 N. Cambi, o. c., str. 96 i d., br. 2, tab. 1.
481 O tome tipu ornamenta usp. L. Hahl, Zur Erklarung der niedergermanischen
Matronendenkrnaler
(erganzt V. Clairmont
von Gonzenbach), BJb 160, 1960., str. 29 i 31, tab. 2, 1,2; 6, 4; 8 1, a, b, c, d. I neke djevojice u Dalmaciji imaju takav tip ukrasa.
Usp. N. Cambi, Studije o antikim spomenicima u zgradama u Splitu i okolici (II). Reljef u junom zidu crkve Sv. Duha, Kulturna batina 17, 1987., str. 7 i d., sa sl.

129

187. Reljef Mitre, Jajce, vapnenac, III. st.

da je ara bila najmanje pogodan nadgrobni

spomenik pokojniku koji je poloen u zemlju.
Doba Severa ili, tonije, vrijeme nedugo nakon
godine 200., doba je pune afirmacije sarkofaga.
Atiki se sarkofazi ve importiraju u znatnim
koliinama kao i drugdje u rimskom svijetu.sv
Vrlo je zanimljivo da se proirenje eksporta
podudara s tzv. stilskom promjenom koja je
zahvatila Carstvo. Atiki su sarkofazi nove
stilske trendove prihvatili s malim zakanjenjem, ali ipak vrlo temeljito. Znaajka atikih
sarkofaga toga doba je restrukturiranje
temeljnih oblika. Njihov cjelokupni volumen
nije vie imitirao arhitekturu s poklopcem oblika krova na dvije vode te, u skladu s time, i
odgovarajuu dekoraciju, jonsku i lezbiku
kimu te bogatu profilaciju, nego je uzor kline
(lealjka).483Kutni likovi na bridovima sandu-

ka ije glave prodiru sve do poklopca zapravo

su ukrasne noge kline. Katkad se javljaju i
obine noge, sa stopalima u obliku lavljih
panda. No, obino izostaju i jedne i druge
noge, tako da jo samo poklopac podsjea na
podrijetlo oblika. Budui da na kline esto lee
pokojnici, obino brani par, onda se, ako su
glave doraene (a esto nisu), dobiva iznimna
mogunost datiranja primjeraka. Osim u formi,
brojne su i promjene u reljefnoj koncepciji, koja
umjesto klasinih rabi helenistike uzorke,
pune vreve i metea ljudskih figura, ne ostavljajui meu njima slobodne povrine. Prikazi
iste teme vrlo su vrijedna ostvarenja, koja
pokazuju manje meusobne razlike, to znai
da je svaki sarkofag kreativno raen, no ipak
na temelju radionikog uzorka.ss
Po svoj se prilici u rano seversko doba datira

O tome usp. N. Cambi, 1988., str. 56 i d.

O tome usp. H. Wiegartz, Kaiserzeitliche Relief-Sarkophage in der ikolaoskirche, u: J. Borchardt i dr., Myra eine lykische
Metropole in antiker und byzantinischer Zeit, Berlin, 1975., str. 194. G. Koch-H. Sichtermann, 1982., str. 370 i d.
484 O tome usp. Koch-Sichtermann,
1982., str. 376 i d.

482
483

130

188. ReLjef Mitre na stijeni kod Otoca u Lici.

189. ReLjef Herakla isklesan u stijeni, Splitska,

otok Bra, III. st.

stranja strana sarkofaga s prikazom Kentauromahije iz kue Geremia-Zlendi

(sl. 194).485
Do sada nisu poznati primjeri prikaza borbe
Kentaura i Lapita na prednjoj strani atikih
sarkofaga.486 Na povrini su pravilno i klasino
rasporeeni sukobljeni likovi uneduboku reljefu s dosta slobodnog prostora, ali valja imati na
umu da je takav prikaz uobiajen na stranjoj
strani sarkofaga. Nije pouzdano poznato to je
bilo na prednjoj strani i na bonim stranama, jer
su one, ako su uope ouvane, duboko u zidu
kue, ali logino bi bilo da je na vanjskoj strani
ostavljen bolje ouvani dio reljefa.487 Sudei
pak po figuri konjanika koji je u vrlo dubokom
reljefu, to se vidi na lijevom kraju (desna

bona strana), vrlo je vjerojatno da je na preostalim stranama bio motiv borbe Grka i Trojanaca, i to po svoj prilici u gustom prepletu
sudionika.

485
486
487
488

U desetljeu izmeu 220. i 230. nastao je iznimno kvalitetan ulomak prednje strane atikog
sarkofaga sigurno velikih dimenzija, na kojem
je scena berbe s ovjenanom figurom erota
meu listovima loze i s Menadom (sl. 195).488
Figure iskazuju draest i dionizijsku opijenost
sveanou ina. Istom vremenu i istoj temi
pripada bona strana jednog fragmenta atikog
sarkofaga s prikazom pijanih erota iz Biograda
(sl. 196)489 ili pak fragment s prikazom borbe

Usp. N. Cambi, 1988., str. 124, br. 30, tab. XVII.

Usp. Koch-Sichtermann, 1982., str. 398 i d.
Koch-Sichtermann, 1982., str. 398.
Usp. . Cambi, 1988., str. 143, br. 55, tab. XXXI b.

131

Grka i Amazonki, iz Biskupije kod Knina (sl.

197).490 Sasvim je sigurno da ima jo fragmenata koji bi se mogli svrstati u to vrijeme, ali je
ipak teko utvrditi njihovu preciznu dataciju.
U to su se vrijeme poeli znatnije importirati i
sarkofazi iz Rima. Iz jednog mauzoleja u
Suurcu potjee nekoliko fragmenata koji su
pripadali jednoj razmjerno rijetko koritenoj
temi. Rije je o sepulkralnom obroku pokojnog
branog para to lei na kline okruen erotima
(sl. 198).491 Neki od njih lebde, neki sjede na
kline. Iza prikaza je parapetasma, zavjesa. S
lijeve strane nalazile su se djevojke koje sviraju,
a na bonoj je strani filozof, to bi se dalo
zakljuiti po rotulu i odjei. Premda je reljef
nekompletan,
on se ipak moe pouzdano
rekonstruirati na temelju ouvanih fragmenata,
ali i komparacije s drugim primjercima
iz
m
Rima.
Suuraki su fragmenti nedvojbeno
pripadali iznimno kvalitetnom primjerku, koji
je odskakao ak i u odnosu na sline iz samog
sredita produkcije. Znaajke su reljefa iznimna dubina, sjajna modelacija figura, duboko
kontrastno podcrtavanje,
nainjeno obilatom
upotrebom brzorotirajueg svrdla.
ema dvojbe da su iz istih radionica potekli i
fragmenti velikog sarkofaga s prikazom Meleagrova lova, ali se osim Meleagrove glave i
dijela njegove figure te glave Atalantine nije
mnogo ouva lo (sl. 199).493 No, i tako mali fragmenti upozoravaju na visoku kvalitetu izradbe.
Premda import rimskih sarkofaga ni izdaleka
nije tako brojan kao onaj iz Atene, njihova
vrsnoa ipak nadilazi prosjenu radioniku
produkciju.

193. Stela Prokule, Zenica, vapnenac,

kasno III. st., Zemaljski muzej u Sarajevu.
Jedina dva sigurna fragmenta
tzv. glavne
skupine maloazijskih
sarkofaga koji su se
izraivali u Dokimeionu datiraju se upravo u
seversko razdoblje. Tu produkciju
karakteriziraju primjerci iji su sanduci ralanjeni
stupovima,
arkadama,
zabatima
i drugim
arhitektonskim elementima izmeu kojih stoje
pojedinane
figure, esto u meusobnom
sadrajnom
odnosu.w- No, import iz Male
Azije vie je nego skroman. Golemi atiki i
razmjerno veliki rimski import nisu doputali
infiltraciju tree konkurentske produkcije, to
po svoj prilici maloazijskim trgovcima, zbog

Usp. N. Cambi, 1988., str. 147, br. 62, tab. XXIX.

Usp. N. Cambi, 1988., str. 143, br. 56, tab. XXX a, b.
491 N. Cambi, 1977., str. 450 i d., br. 5, sl. 126-130.
492 N. Himrnalmann, Typologische Untersuchungen
zu romischen Sarkophagreliefs des 3. und 4. Jhs. 11. Chr., Mainz, 1973., str. 47,
br. 3, tab. 29-29 (Lateran), str. 48, br. 5, tab 30 (Sassari), R. Amedick, ASR I, 4. Die Sarkophage mit Darstellungen aus dem Menschenieben. Vita Prioaia, Berlin, 1991., str. 161, br. 246, tab. 20, 3, 4; 21, 2.
493 N. Cambi, 1977., str. 452, br. 8, sl. 128 d, e, h, i, 132-134.
494 O toj skupini usp. H. Wiegartz, Kleinasiatische Siiulensarkophage. Untersuchungen
zlim Sarkophagtypus und zu den figiirlichen
Darstelhlllgel1, Berlin, 1965., str. 9 i d. Koch-Sichtermann, 1982., str. 497 i d.; M. Waelkens, Dokimeion die Werkstatt des repriisentaiioen kleil1asiatischen Sarkophage. Chronologie und ihrer Typologie, Berlin, 1982., 68 i d. G. Koch, Sarkophage der riimischen
Kaiserzeit, Darrnstadt, 1993., str. 113 i d.
489
490

133

194. AticKi sarkofag s prikazom Kenatauromahije, Split (kua Geremia-Zlendi), mramor, prva etvrtina III. st.,
Arheoloki muzej u Splitu

195. Fragment atikog sarkofaga s prikazom berbe

menada i erota, Salona, mramor,
druga etvrtina III. st., Arheoloki muzej u Splitu.

196. Fragment atikog sarkofaga s likovima

pijanih erota, Biograd, mramor, rano III. st.,
Gradski muzej u Biogradu.

velike udaljenosti i mogunosti lokalnog, plasmana, nije osobito teko palo. Na jednom fragmentu ouvalo se samo arhitektonsko ralanjenje prednje strane (sl. 200),495 a na drugome
jedan erot, na alost bez glave, koji sjedi na
kline (sl. 201).496
to se domaih sarkofaga tie, smije se ustvrdi-

ti da su oni postali nadgrobni spomenik osrednje imunih ljudi. Bogatiji se drutveni sloj
pokapao u raskonijim i stoga skupljim uvezenim sarkofazima. U severskom su se razdoblju
lokalni sarkofazi standardizirali i poprimali sve
uniformiraniji izgled.497 To znai da su na sredini prednje strane dobili natpisnu plou s

495
496
497

G. Ferrari, Il commercio dei sarcofagi asiatici, Roma, 1966., str. 66, tab. 2, 5.
Fragment nije objavljen.
O toj skupini i njezinu nastanku usp. N. Cambi, 1998., str. 169 i d.

134

rukama (tabula ansata), dok su sa strana

najee bila prazna polja ili pak pojedinane
figure. Anse tabule kao i prostori iznad i ispod
njih obino su ukraeni akantovim liem ili
cvjetovima. Meu figurama
prevladavaju
razliiti tipovi erota, a najbrojniji su s izvrnutom bakljom (sl. 207).498 Poklopci su izraeni u
obliku krova kue na dvije vode s akroterijima
na kutovima.e? Na akroterijima se poinju
pojavljivati portreti od kojih neki otkrivaju
jasne severske znaajke.500 Ima i posebno
izraenih primjeraka koji su izuzetni i u ikonografskom i umjetnikom pogledu kao to je
onaj Albije Kale iz Salone (sl. 202).
Meu lokalnim sarkofazima posebno mjesto
imaju dva primjerka
koji imitiraju atike
uzorke. Da bi prihvatli atike teme, oni su
morali odbaciti elemente svojstvene skupini
lokalnih standardiziranih
primjeraka (tabulu i
natpis). Tako se na dva fragmenta prednje
strane javljaju dva erota koji rasteu veliku
girlandu (sl. 203, 204).501 Vjerojatno je, kao i na
atikim sarkofazima, bio jo jedan erot u sredini, preko kojega je prelazila girlanda i zbog
ega su se stvarala dva luka. U lukovima
girlande smjestili su se grifoni. Eroti, girlande i
grifoni dobro su poznat motiv ranih atikih
sarkofaga iz vremena prije nego to su se afirmirali mitoloki motivi. Takvi su primjerice oni
iz Atene502 ili Kefisije.503 Kako su sarkofazi s
girlandama po svoj prilici najranija atika
skupina, koja procvat doivljava u drugoj
polovici II. st., vjerojatno je da i salonitanska
imitacija nee biti mlaa od posljednjih desetljea II. stoljea.504
Drugi primjerak ima ouvanu gotovo itavu
prednju stranu, ali mu je reljef jako oteen, jer

197. Fragment sarkofaga s prikazom borbe Grka i

Amazonki, Biskupija, mramor, III. st.,
Arheloki muzej u Splitu.
je sekundarno
bio upotrijebljen
kao dio
plonika jedne salonitanske ulice (sl. 205).505
Reljef je oponaao prednju stranu sanduka s
motivom Ahileja na Skirosu, koji je bio meu
najomiljenijima na antikom sarkofagu. Za razliku od prvoga, ovaj sarkofag nije samo imitirao motiv nego i dekoraciju postolja i zavretak
sanduka. Unato tome to je ostalo malo tragova dekoracije i ralanjenja, moe se zapaziti da
se postolje sastojalo od dviju kutnih konzola na
kojima je bila poloena letva to je sluila kao
stajna podloga. Tragovi su letve, naime, vidljivi
pod nogama sredinje figure, a konzola se
nazire na desnom kraju. Reljef je pri vrhu bio
omeen tankom rubnom crtom iznad koje je
bio astragal. Ostatak obruba je otuen, ali
prema usporedbi s drugim atikim sarkofazima valja pretpostaviti da je tu bila jo jonska
kima (ovuli sa strjelicama), a mogla je postojati
ak i lezbika kima. Veina se likova koji tvore

N. Cambi, 1998., str. 176 i d., 84, 4.

N. Cambi, 1998., str. 174 i d., sl. 6,7.
500 N. Cambi, 2000., str. 72, bilj. 522, br. 113, tab. 153.
501 Sarkofag nije objavljen.
502 Usp. Koch-Sichtermann,
1982., str. 435 i d., sl. 467.
503 Usp. Koch-Sichterrnann,
1982., str. 435 i d., sl. 470.
504 Usp. Koch-Sichterrnann,
1982., str. 438.
505 M. Abrarni, Bassorilievo dei cinque ponti, Bd 45, 1922., str. 58, tab. III;
498

499

. Cambi, 1998., str. 177, tab. 84,5.

135

199. Fragment sarkofaga s prikazom lova na

Kalidonskog vepra, Suurac, mramor,
druga-trea etvrtina III. st., Arheoloki muzej u Splitu.
198. Fragment sarkofaga s prikazom posmrtne gozbe,
import iz Rima, Suurac, mramor,
druga etvrtina III. st., Arheoloki muzej u Splitu.

reljef smije identificirati na temelju ouvanih

elemenata te paralela na izvornim primjercima.
No, sarkofag ima neto drukiji raspored figura, jer se lijevo nalaze Likomedove keri, a
desno Grci. Kod atikih sarkofaga sudionici
scene su pomijeani. Razdjelnica je sredinja
figura Deidamije, koja je od zaprepatenja
podigla ruke kao pri molitvi, dok joj je iznad
glave zaokruen veo. Lijevo od nje je Ahilej u
enskim haljinama, u kojima se skrivao. Ahilej
je ustuknuo nalijevo i visoko podignuo tit.
Izmeu Deidamije i Ahileja nalazi se okrugla
krinjica zatvorena bravicom te sruena
koarica iz koje su ispale igle, klupko konca i
druge potreptine, ime se oslikava ambijent
dogaanja. Lijevo su jo dvije Likomedove
keri u enskim haljinama i jedno dijete (vjerojatno mali Neoptolem). Krajnja figura na desnoj
strani je Odisej, s kratkim haljetkom i platem.
Jasno je vidljivo da ima balteus o kojem visi
ma. U desnoj ruci on dri visoko podignutu
trublju, kojom je izazvao zbrku na lijevoj strani
i tako po ratnikoj, neenskoj reakciji prepoznao Ahileja.

Zbog loe ouvanosti reljefa nije jasno je li

Odisej imao iljati pileus ili kacigu. Lijevo od
Odiseja nalaze se jo dva grka ratnika to su
ustuknula pred Ahilejem. Prvi na leima ima
plat, a odjeven je u kratku haljinu. Izmeu
njega i Odiseja jo je jedan, takoer u kratkoj
haljini, s kacigom na glavi. ini se da je drugi
desnom rukom posegnuo za maem. Slinog je
oblika, rasporeda figura pa ak i dekoracije
fragment atikog sarkofaga iz Trogira,S06 a
slini su mu i neki drugi.sO?Na salonitanskoj
imitaciji nema, kao to je to uobiajeno, kutnih
figura, Likomeda lijevo i Agamemnona desno,
koji sjede, kao na kasnijim atikim sarkofazima.S08Koliko to doputaju oteenja na desnoj
strani, ini se da su na bridovima ipak bile
prikazane karijatide. Zavretak reljefa na lijevoj
strani nije ouvan pa se ne moe vidjeti je li i
ondje prizor zavren karijatidom.
Raspored figura, ralanjenje sanduka, ukrasi i
karijatide jasno pokazuju da uzor potjee iz
predseverskog doba. Osim maloprije spomenutih elemenata, na takvu dataciju upozorava i
visina ljudi, koji ni glavama, ni ekstremitetima,
a ni atributima ne prodiru u rubnu vrpcu, kao
to je to uobiajeno kod kasnijih atikih
sarkofaga. Zanimljivo je da je salonitanski

N. Cambi, 1988., str. 105, br. 3, tab. VI b.

S. Rogge, ASR rx, 1,1. Die attisehen Sarkophage IX, 1, Aehill und Hippolythos, Berlin, 1995., str. 130, kat. br. 14, tab. 43 ili br.
44, tab. 58,3. No, najblii je upravo trogirski.
508 S. Rogge, ASR IX, 1, 1, str. 136, br. 24, tab. 44, 1, 2 (Rim).
506
507

136

200. Fragment maloazijskog sanduka sarkofaga

dokimejske produkcije, Salona, mramor, III. st.,
. Arheoloki muzej u Splitu.

201. Fragment poklopca maloazijskog sarkofaga

dokimejske produkcije, Salona, mramor, III. st.,
Arheoloki muzej u Splitu .

202. Sarkofag Albije Kale, II. st., vapnenac, Salona,

zapadna nekropola.
137

203. Fragmenti sarkofaga s erotima koji nose girlandu

iznad koje su grifoni, Salona, oapnenac, kraj II.-poetak
III. si., Arheoloki muzej u Splitu.
majstor, dodue skromno, ali ipak dovoljno
jasno upotrijebio svrdlo. kao to je to bilo
uobiajeno na atikim sarkofazima. Stoga je
najloginije da se atiki uzorak datira u vrijeme
izmeu 180. i 200., kao i trogirski fragment, a
salonitanska varijacija je iz istog razdoblja ili
samo malo kasnija, dakle iz ranijeg severskog
vremena.
Dva salonitanska primjera koji imitiraju atike
sarkofage ikonografski su najzanimljivija i po
svoj prilici najkvalitetnija u itavoj salonitanskoj produkciji od lokalnog vapnenca, premda
nisu originalna. Bila je potrebna prilina doza
samosvijesti i hrabrosti da se majstori upuste u
takvo to. Ipak, takvi motivi nisu nikad postali
standardni radioniki produkt. Dok je prvi
vjeta transpozicija atikog uzorka, drugi je
armantna i naivna recepcija, koja osvjeuje
svojom prostodunou.
Osim toga, nema
nikakve dvojbe da su te dvije lokalne imitacije
mogle nastati samo na temelju importiranih
komada koje je majstor mogao vidjeti na licu
mjesta. Ne dolazi u obzir da se to dogodilo
posredstvom mapa, crtea, zabiljeki i sl. Zanimljivo je da je drugi fragment imitirao i okvir

509

O rimskim kamenolornima

204. Drugi fragment sarkofaga br. 203.

reljefa atikih sarkofaga, dok je na prvome

(eroti i girlande) gornji rub tvorila jednostavna
vrpca, kakvu su uporno njegovale salonitanske
radionice. Trei primjerak koji je nastao prema
atikim uzorima, prikazuje scenu iz Trojanskog
rata (sl. 206). Unato tomu on pokazuje da je
ipak rije o lokalnoj inaici koja je zapravo elaboracija glasovitog motiva pa je tim i vrjedniji.
U ovom se razdoblju poinju pojavljivati i
sarkofazi od prokonekog mramora. Bez obzira
to su izraeni od importiranoga
materijala,
valja ih smatrati lokalnim izraevinama koje su
klesali isti majstori kao i one od domaeg vapnenca. S Prokonesa su stizali grubi blokovi koji
su potom dovravani u salonitanskim radionicama.509 Ti se sarkofazi smiju grubo podijeliti u
dvije skupine. Jedna je ona s tabulom po sredini prednje strane, bez obzira na oblik ansa i

na Prokonesu usp. N. Asgari, Roman and Early Byzantine Marble Quaries of Proconnesus,

u:

Proceedings 'of the Xth International Congress of Classical Archaeology, Ankara-Izmir, 23-30. IX. 1973., Ankara, 1978., str. 467 i d.
Ead., Objects de marbre finis, semi-finis et inacheves du Proconnese, u: Pierrre eternelle du Nil au Rhin. Carriers et prefabrication, Bruxelles, 1990., str. 107 i d.; O kamenolomima na Prokonesu usp. i S. Walker, Memorials to the Roman Dead, London,
1985., str. 28 i d. O importu prokonekog mramora usp. J. B. Ward Perkins, Dalmatia and the Marble Trade, Disputationes
Salonitanae 1, Split, 1975., str. 39 i d.; Koch-Sichterrnann, 1982., str. 484 i d.

138

205. Fragment sarkofaga s prikazom Ahileja na Skirosu, Salona, vapnenac,

kraj II. ili rano III. st., Arheoloki muzej u Splitu.

206. Fragment sarkofaga s prikazom Trojanskog rata, Salona, vapnenac, Arheoloki muzej u Splitu, III. st.
139

207. Fragment sarkofaga od prokonekog mramora s

glavom erota, Salona, prva polovica III. si.,
lei pokraj apside krine bazilike u Solinu.
dekoraciju, a druga je ona koja ima arhitektonsko ralanjenje sanduka. Unutar obje glavne
skupine ima dosta varijanata. U prvoj ima
primjeraka sa sredinjom tabulom ansatom i
slobodnim poljima sa strana, koja mogu, ali ne
moraju biti ukraena erotima razliita karak-

tera. Unutar prve skupine osobito se istie fragment koji lei s istone strane salonitanske katedrale, uz ulicu to vodi prema sjeveru (sl.
207)510 ili pak sarkofag s prikazom godinjih
doba sa strana tabule (sl. 208).511 I jedan i drugi
motiv imaju veze s tipovima
nad grobnih
spomenika koji su se prije izraivali u Saloni,
ponajprije
na arama.512
Time se takoer
potvruje kontinuitet radionica u kronolokom
slijedu i kad su u pitanju primjerci
od
prokonekog mramora. U nekim je pak sluajevima tabula tipa pelte, koja je osobito esta na
sarkofazima
iji je sanduk bio ralanjen
okomitim rebrima.ev Takvi primjerci mogu
imati bogatu profilaciju postolja i vrha sanduka
(sl. 209). Sarkofazi s rebrastom povrinom
nemaju veze s lokalnim primjercima od vapnenca, iako ih ovi imitiraju, to dokazuje jedan
primjerak u prostoru meu stupovima juno
od splitske katedrale (sl. 210).514 Rebrastih
sarkofaga, meutim, nema ni na Prokonesu.s

208. Sarkofag od prokonekog mramora s prikazom erota godinjih doba, Salona, mramor,
druga ili trea etvrtina III. st., Arheoloki muzej u Splitu.
Fragment nije objavljen.
N. Cambi, Personifikacije godinjih doba na spomenicima Salone, VAHO LXII, 1960. (1967.), str. 55 i d., tab. XIII, I, XIV;
P. Kranz, fahreszeiten-Sarkophage. ASR V, 4. Entwicklung und Ikonographie des Motivs der vier [ahreszeiten aut kaiserzeiilichen
Sarkophagen und Sarkophagdeckeln V,4, Berlin, 1984., str. 282, br. 566, tab. 116, 1, 2, 4. . Cambi, 1998., 177, tab. 85, 1.
512 O erotima s izvrnutom bakljom usp. prije u tekstu, a o arama s erotima godinjih doba usp.
. Cambi, Personifikacije, str.
56 i d., tab. IX-XIII.
513 Usp. na primjer N. Cambi, 1998., str. 174, tab. 84, 1.
514 Sarkofag nije objavljen. Ima i primjeraka koji sasvim neprirodno imaju sa strana tabule ansa te rebra, ali se vidi da oni nisu
strukturirani kao prokoneki, jer im tabula nije iznad rebara.
515 Usp. Koch-Sichtermann,
1982., str. 486, sl. 11. Usp. shemu koju donosi N. Asgari, Objects de marbre, fig. 3.
510

511

140

Druga skupina sarkofaga izraena od prokonekog mramora

odlikuje se arhitektonskim
ralanjenjem sanduka i pojavljuje se iznenadno. No, znatan broj cijelih, veih ili manjih
fragmenata upozorava da su radionice zduno
prihvatile njihov oblik i poele ih ne samo producirati nego i samostalno razvijati.u a ta je
skupina imala samo ogranieni
utjecaj na
sarkofage od lokalnog vapnenca. Pet je tipova
njihova arhitektonskog
ralanjenja.w
iji
razvoj ide od jednostavnijega prema sloenijemu. Najraniji se primjerci - kao sarkofag Valerija Dinensa - javljaju poetkom III. st. (sl. 211), a
vrhunac doseu krajem III. i poetkom IV. st.5I8
U seversko se doba ve formuliralo arhitektonsko ralanjenje, unutar kojega se jo ne umeu
poslije toliko omiljene itave figure pokojnika
na bazama, nego se sa strana sredinjeg polja
pojavljuju eroti koji nose tabulu ili dre izvrnutu baklju.? Oevidno je da su eroti jedina sastavnica koja ovu skupinu sarkofaga povezuje s
redovitom produkcijom.
Poklopci sarkofaga od prokonekog mramora
pokazuju dva temeljna oblika. Jedan ima
uobiajeni oblik krova na dvije vode, a drugi
mjeavinu krova kue i kline s leeim pokojnicima, to je zapravo neobina i mjeovita,
inkompatibilna
forma. Primjerci mjeovitih
oblika poklopca gotovo su redovito nedovreni. Na poklopcu oblika krova kue katkad se u
akroterijima
nalaze neki prikazi,
osobito
portreti. Vrlo je zanimljiv prikaz leeeg satira520 ili pak neke druge slino poloene figure52I
na poklopcu sarkofaga Valerija Dinensa. Drugi
akroterij tog sarkofaga znatno je oteen, tako
da se ne moe razabrati nije li se i ondje nalazio
kakav prikaz. Po logici mita, ako je leea figura satir, onda se i tamo morao nalaziti neki
dionizijski motiv. Neuobiajen
je prikaz

209. Fragment sarkofaga od prokonekog mramora s

vertikalnim rebrima i tabulom tipa pelie, Salona,
mramor, polovica III. st., Arheoloki muzej u Splitu.

210. Sarkofag s vertikalnim rebrima i tabulom, Split,

uapnenac, III. si., poloen u interkolumniju junog
dijela trijema splitske katedrale.

211. Sarkofag Valerija Dinensa, Salona, mramor,

drugo-tree desetljee III. si., Arheoloki muzej u Splitu.

O toj skupini sarkofaga usp. N. Cambi, 1994., str. 9 i d.

Usp. N. Cambi 1994., str. 19 i d., sl. 42. N. Cambi, 1998., str. 171, sl. 4.
518 N. Cambi, 1994., str. 84 i d.
519 N. Cambi, 1994., str. 94, br. 1, sl. 29,50-51; str. 95, br. 2, sl. 38; str. 95, br. 3, sl. 28. Usp. i N. Cambi, 1998., str. 77, tab. 85,2.
520 ini se da je prihvatljivija interpretacija leeeg lika kao satira negoli primjerice Endimiona zbog erigiranog falusa. Ovaj
satir ima raskreene noge i ruku pod glavom, kao na primjer satir Barberini, usp. W. Fuchs, Die Skulptur, str. 319 i d., sl. 354.
521 Na primjer, leeeg pastira, usp. M. Koortbojian, Myth, Meaning and Memory on Roman Sarcophagi, Berkley, Los Angeles,
London, 1995., sl. 71.
516
517

141

godinjih doba na sarkofagu koji po motivu

erota nositelja godinjih darova podsjea na
ve spomenuti sarkofag s istim motivom (sl.
212, 213). Eroti godinjih doba u akroterijima
imaju dosta zanimljiv oblik. Jedan ima plat
koji mu omata donji dio tijela (jesen). Zimski
erot ima orijentalnu odjeu s frigijskom kapom,
to je po svoj prilici reminiscencija na pastire o
kojima je ve bilo rijei. Erot ljeta je nag, a u
ruci dri po svoj prilici srp (predmet je
oteen), dok je erot proljea imao lagobolon
kao pastir i plat preko ramena. To meutim
nije njegov poklopac, jer je sanduk znatno
ui,522
212. Poklopac (lijevi akroterij) sarkofaga s prikazom
erota godinjih doba, Salona, mramor,
druga etvrtina III. st., Arheoloki muzej u Splitu.

213. Poklopac sarkofaga kao sl. 212 (desni akroterij)

s prikazom godinjih doba.

10. Razdoblje vojnikih vladara

Razdoblje vojnikih vladara trajalo je tek neto
malo krae od pola stoljea, a na neki je nain
logian nastavak prethodnoga. Premda nijedan
vojniki vladar, unato pokuajima, nije na
dulje vrijeme uspio ostvariti svoju vlastitu
dinastiju, ovo se razdoblje ipak oslanja na seversko, a logino se zakljuuje tetrarhijskim. I
Septimije Sever doao je na vlast kao vojnik, ali
je uspostavio dinastiju Severa, koja je u kontinuitetu vladala nekoliko desetljea. Nakon
toga su se vojnici-carevi brzo smjenjivali,
najee po volji vojske koja ih je i odabirala,
tako da ne bi ni stigli nainiti dinastijski slijed
dui od jedne generacije. Glavna preokupacija
vladara bila je ouvanje integriteta Carstva i
sprjeavanje pljakakih pohoda barbara, to
im je uspijevalo s promjenjivom sreom. S
druge pak strane, vojni zapovjednici esto su
ustajali protiv svojih bivih kolega koji su se
uspeli na tron, nastojei ih svrgnuti. Te su
borbe slabile otpornost drave, no kulturoloki
fenomeni, osobito u provincijama, jasno
pokazuju da mnoge pojave traju due vrijeme i
da su meusobno organski povezane. Budui
da su vojniki vladari vrlo malo boravili u

Tu je pretpostavku iznio P. Kranz, ASR V, 4, 1984., str. 149, br. 566, odnosno 567, ne vodei rauna o dimenzijama
spomenika. Poklopac je vii i iri od sanduka za nekoliko desetaka centimetara.

522

142

obaju

Rimu, nisu imali vremena, a ni potrebe graditi

javne spomenike; imali su malo spektakularnih
vojnikih uspjeha koje bi vrijedilo hvaliti i u njihovu ast podizati slavo luke ili druge sline
spomenike.
Posljednji
su bili Septimijevi
slavoluci u Lepcis MagnaS23 i Rimu.s24 U
meuvremenu, sve do tetrarhijskih decennaliabaza takvih spomenika
nema. No, baze,
uostalom, i nisu podizane zbog vojnikih pobjeda.s2s Stoga se razvitak umjetnosti i u Rimu i
u provincijama moe vie-manje pratiti samo
na portretistici
ili pak na nadgrobnim
spomenicima, ali unato nedostatku dravnih
obiljeja, razvitak umjetnosti ipak je vie-manje
jasan.
Kad je rije o carskoj propagandi, valja naglasiti
da su i carevi koji su obino prije uspona na
tron bili najvii zapovjednici rimskih postrojba,
znali da su portreti neobino vani za osobnu
promidbu.ve No, ini se da oni pritom nisu
upotrebljavali, barem kad je Dalmacija u pitanju, stari oblik propagande, naime, postavljanje
kipova u posebna carska svetita. Dodue, u
Maloj Aziji kipovi vojnikih vladara nali su
svoje mjesto u takvim svetitima, primjerice u
Boubonu.v? Ipak, njima je kao individualcima
mnogo svojstvenije ono to je Filip Arapin
nainio u svojemu rodnom mjestu Filipopolu
(Shahba) u Siriji - svetite u ast svojemu ocu i
sebi.s2s Za Dalmaciju se na temelju natpisa, ali
R. Bartoccini, L' arco quadrifronte
llI.

523

ne i portreta, osim jednoga teko oteenog

portreta iz Narone.s? ipak smije konstatirati da
je bilo kipova vladara. Kipovi careva postavljali
su se samostalno, osobito na forumima. Jedina
iznimka u tom pogledu je baza kipa Trebonijana Gala u Rabu, koja je bila prikljuena severskom programu.S30
to je tome bio razlog,
danas se teko smije i pretpostavljati.
Sluaj
svakog cara je zasebno pitanje, koje ovisi o njegovim eljama, mogunostima, duini boravka
na tronu, politici, lokalnim sredinama i sl.
Poseban se odnos stvarao u mjestima odakle su
vladari potjecali. U svakom sluaju, broj kipova
vojnikih careva smanjen je u odnosu na ranije
vladare za priblino jednu estinu, to je nedvojbeno posljedica svega onoga to se u tom
razdoblju dogaalo na drutvenom
i politikom planu.S31
U svezi s carskom propagandom je mramorni
reljef skromnih dimenzija iz Salone (sl. 214).532
Na njemu se s lijeve strane nalazi figura ene u
dugoj haljini u raskoraku
s podignutom
desnom rukom i bogatom draperijom. Do nje je
propeti konj s jahaem koji je odjeven u potpasanu tuniku i paludamentum,
a desna mu je
ruka podignuta. Do konja je rimski vojnik u
oklopu i s kacigom na glavi, s podignutom
rukom, koji pozdravlja konjanika. Desno su
pak dva mukarca. Oba su odjevena u tunike s
platem. Prednji na koljenima s pijetetom doe-

dei Severi a Lepcis (Leptis Magna), Rivista Africa Iialiana, 1931-X, 1-2, str. 32 i d.. sl. 1-

R. Brilliant, The Arch of Septimius Severus in the Roman Forum, Memoirs of the American Academy in Rome XXIX, Rome,
1967., str. 9 i d., tab. 1-98, tab. I-VII.
525 Usp. H. P. L' Orange, Ein tetrarchisches Ehrendenkmal
auf dem Forum Romanum, Rom. Mitt. 53, 1953., str. 1 i d., H. Kahler, Das Fuenfsaulendenkmal, str. 6 i d., sl. 6 (rekonstrukcija), tab. 2-7. Baze su sluile proslavi dvadesetog jubileja vladanja
augusta i desete obljetnice vladanja cezara.
526 O carskom kuitu u III. st. usp. R. Turcan, Le culte imperial au IIP siecle, ANRW 16,2, Berlin-New York, 1978., str. 997 i
d.; D. Fischwick, The Development of Provincial Ruler in the Western Roman Empire, ANRW 16,2, Berlin-New York, 1978.,
str. 1242. Usp. takoer i RACh XIV, Stuttgart, 1988., str. 1065 i d., s.v. Herrscherkult (J. Rufus Fears),
527 Usp. J. Inan, Bouban Sebasteionu ve heykelleri uzerine san arastirmlar, Istanbul, 1994., str. 5 i d., tab. I-XXXI.
528 Usp. G. Amer-M, Gawlikovski, Le sanctuaire imperial de Philippopolis,
Damaszener Mitteilungen II, 1985., str. 3 i d., sl. 1,
6; tab. 1-2; K. Freyberger, Die Bauten und Bildwerke von Philippopolis. Zeugnisse imperialer und orientalischer Selbsdarstellung der Familie des Kaisers Philippus Arabs, Damaszener Mitteilungen VI, 1992., str. 293 i d.; Syrie. Memoirs et civilisation, Paris, 1993. (H. Hatoum), str. 285.
529 N. Cambi, 2000., str. 73, bilj. 533-34, br. 114, tab. 154, 155.
530 CIL III 3122=10119; B. Nedved, o. c., str. 22, br. 7.
531 RACh XIV, Stuttgart, 1988., str. 968, s.v. Herrscherbild
(J. Engemann), Iako se autor oslanja samo na publikacije i, kako
sam kae, esto dubiozne atribucije pojedinim vladarima, ipak smatra da je takav odnos priblino toan.
532 Reljef nije objavljen
524

143

kuje konjanika. Njegova je kosa kovrava, alice

pokazuje negroidne
znaajke. Ispod konja
nalaze se krilati lav i zmija s podignutom trokutastom glavom. Iako su sve glave konja i ljudi osim posljednje desno otuene, jer nedostaje
gornji dio reljefa, ipak je mogua identifikacija
osoba. ena na lijevoj strani, Viktorija, oito
ovjenava konjanika koji moe biti jedino car;
njega doekuje jedan njegov general, a desno
su dva domorodca
koji gestom, odnosno
kleanjem iskazuju podaniki poloaj. Krilati
lav i zmija nedvojbeno upuuju na to da je
zemlja na koju je car pobjedniki stupio neka
istona zemlja. Krilati lav zapravo je civilizacijski simbol, dok je zmija simbol pustinje. Reljef
je morao imati javni karakter i mogao je stajati
na zidu nekog slubenog zdanja.
Na temelju stilskih znaajki reljef pripada drugoj polovici III. st. To su tvrdi nabori haljina,
poprilino nespretan pokret te neproporcionalnost u prikazu Viktorijina tijela. Raspored figura slian je reljefima na sarkofazima s prikazom
lova na lavove, na kojima se nalazi lovac na
propetom konju te pomonici pali u lovu.s33
Teko je odrediti o kojem se caru radi jer su
mnogi od njih imali u to doba problema u Egiptu; ipak, najznaajniji su dogaaji u svezi sa
Zenobijinim zauzimanjem te zemlje i osloboenjem pod Aurelijanom koje je proveo njegov vojskovoa, posliji car Prob.s34 Dioklecijan
e poslije skriti egipatsku pobunu.w
Stilski, reljef ne pripada tetrarhiji. Do sada nisu
poznati slini reljefi koji pokazuju
carski

dolazak i iskazivanje
podanike
vjernosti
stanovnika provincije. Sve bi bilo jasnije da su
ouvane glave. Reljef, koliko je meni poznato,
nema izravnih paralela.w Samo donekle podsjea na Giustiniani, poznati reljef konjanika,
na kojem se javljaju pokojnik i svita. Tu je rije
o imitaciji sveanosti transvectio equitum koja
se odravala u Rimu 15. srpnja, a dobila je
jednu transcendentalnu
notu i prela u
sepulkralnu sferu. Utjecaja nedvojbeno ima u
kompoziciji, ali se javljaju i drugi likovi, a
korak konja i pjeaka je svean, nisu prikazani
u galopu. S druge strane, na spomeniku, kao ni
na njemu slinima, nema ni pobijeenih naroda.s37 Isto tako, sa salonitanskim reljefom nikakve poveznice nemaju ni reljefi konjanika na
nadgrobnim spomenicima, koji, osim u jednom
naronskom sluaju, nisu poznati u Dalmaciji.538
Privatni portreti, koji kao i uvijek stilski i
fizionomijski prate carske primjere, pokazuju
da je, to se mode, umjetnikih tendencija i
ikonografije tie, situacija u osnovi ista kao i
ranije. Sve vrste portreta svjedoe da majstori
prate umjetnika zbivanja, no, osim na sarkofazima, dosta ih se malo ouvalo. Iz Zadra
potjee jedna muka glava (sl. 215).539Mukarac ima, kao to bijae uobiajeno, kratku kosu
priljubljenu
uz glavu. Zatvorena
(okrugla)
forma glave tipina je za doba oko sredine III.
st. Slaba ouvanost povrine lica ne doputa
utvrditi je li ovjek imao kratku bradu i brkove.
Od dviju enskih glava jedna je iz Sinja (sl.
216),540a druga, dosta oteena, iz Zadra (sl.

B. Andreae, L' art des ancienne Rome, Paris, 1973., sl. 381-394.
Historia Augusta XXVI, XXXII (Divus Aurelius): XXVIII, IX (Probus).
535 Usp. M. Carrey and H. Seulard, A History of Rome, London, 1975., str. 517 i d. A. Demandt, Die Spi:itantike. Riimische
Geschichte von Diocletian bis Justinian, Mi.inchen, 1989., str. 53. F. Kolb, Chronologie und Ideologie der Tetrarchie, Antiquite
Tardive 3,1995., str. 22 i d. (srpanj/kolovoz 297.-oujak 298.). S. Corcoran, The Empire of the Tetrarchs. Imperial Pronouncements
and Government, Oxford, 2000., AD 284-324. W. Kuhoff, Diokletian und die Epoche der Tetrarchie. das rmische Reich zwischen
Krisenbewaltigung und Neuaufbauen (284-313 n. Chr.), Frankfurt, 2001.
533
534

Slini prikazi s pobjednikim carem javljaju se na glinenim matricama za kruh iz Panonije. Usp. A. Alfoldi, Tonmodel
und Reliefmedaillons aus den Donaulandem, Dissertationes Pannonicae, Ser. II, 10, Budapest, 1938., str. 324, 328, br. 23, br.
10, tab. XLIX, 1, tab. L, 4, str. 32, br. 11, tab. L, 2-3.
537 Usp. W. D. Heilmeyer, Das Reiterrelief Giustiniani in Berlin, Trierer Winckelmann programme
14, Mainz, 1995.
538 Tu je stelu objavio C. Patseh, Zur Geschichte und Topographie von Narona, Wien, 1907., str. 92, sl. 52. Usp. takoer i N.
Cambi, Antika Narona - urbanistika topografija i kulturni profil grada, u: Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, Izdanja HAD-a 5, Split, 1980., str. 134 i d., sl. 5.
539 N. Cambi-Mo Kolega, Antiki portret u Dalmaciji (katalog izlobe), Zadar, 1990., str. 41, br. 37; N. Cambi, 2000., 74, br. 115,
tab. 156, 157.
540 N. Cambi, 2000., str. 74, bilj. 541, br. 116, tab. 158,159.
536

144

215. Portret nepoznatog mukarca, Zadar, mramor,

sredina III. st., Arheoloki muzej u Zadru.

216. Portret nepoznate ene, Sinj, mramor,

malo poslije sredine III. st.,
Muzej Centinske krajine u Sinju.

217, 218).541 Zadarski fragment je posebno

kvalitetan, ali je o njemu zbog fragmentiranosti teko zboriti. Kosa i frizura vrlo su precizno
izraene. Uoljiv je i turoban pogled, svojstven
vremenu nastanka. Neke bi skulpture togata
prema obliku odjee mogle potjecati iz ovoga
doba, ali su jo uvijek dosta slabo prouene,
kako sa stilistikog, tako i s ikonografskog stajalita.

dobro ouvani fragmenti sarkofaga s prikazom

erota u lovu na srndae (sl. 219),542 koji su,
meutim, ubrzo nakon otkrivanja bili rasuti po
razliitim zbirkama (Arheoloki muzej u Splitu, kua Kati u Splitu, zbirka Radman u
Vise u kraj Omia, Kuii kraj Omia), a i
danas nisu na istome mjestu.543 No, ipak ih se
kompjutorski moglo spojiti u suvislu cjelinu (sl.
220).544 Gusto nanizani eroti naoruani sulicama sporo se kreu, kao da su u etnji, a ne u
lovu na brzu divlja. Lov se odvija u oputenom tempu, ali to je oito namjera majstora, jer
se tema odnosi na mitoloki, nestvaran lov, koji
po svoj prilici simbolizira
sretan zagrobni
ivot. Eroti su njeni i draesni poput djeai-

Doba vojnikih vladara vrijeme je najveeg

importa atikih sarkofaga u Dalmaciju, ali to je
istodobno i vrijeme prestanka njihove produkcije. Iz tog doba potjee nekoliko najbolje
ouvanih, ali i nekoliko najkvalitetnijih primjeraka. Prvi u tome nizu svakako su iznimno

M. Kolega, Portret ene u Arheolokom muzeju u Zadru, Diadora 13, 1991., str. 213 i d., tab. 1.
Cambi, 1988., str. 150, br. 66, tab. XXVI a, b, XXVII a, b.
543 Arheoloki muzej u Splitu i Gradski muzej u Omiu.
ije poznato kako je dolo do takve disperzije fragmenata u doba
otkrivanja.
544 N. Cambi, Le sarcophage
de Manastirine. Sarcophages decores et typologie, Salona III, Manastirine. EtabIissement preromaine, necropole et basilique paleochretienne, Recherches archeoiogique franco-croates, Rome, 2000., str. 232, sJ. 193 a-c.
541
542

146

217. Fragment portreta nepoznate ene, Zadar, mramor,

sredina III. si., Arheoloki muzej u Zadru.

218. Isto kao br. 217, profil.

a, ali djeaia koji se ponaaju kao odrasli

ljudi. Oni razgovaraju, komentiraju naginjui
se jedan prema drugome. Radi se o nedvojbeno
najljepem primjerku s tom tematikom koji
uope postoji u rimskom svijetu iz vremena
izmeu 220. i 230. godine.>

ja novih vlasnika i novi natpis.v? Glave se, na

alost, nisu ouvale. Tema lova je na ovom
sarkofagu vrlo dinamina. U njoj sudjeluju i
jahai (Dioskuri), koji samom svojom pojavom
daju znatnu ivost prikazu. Tempo radnje kulminira na desnoj strani konanom svrhom
lova: ubijanjem silnog vepra. Meleagar ga
probada kopljem, a do njega je Atalanta, vrlo
zasluna za uspjeno okonanje lova. I u
prikazivanju zahuktalog ritma radnje atiki su
kipari bili pravi majstori. Budui da se radi o
inaici kasnije koncepcije i sjajnoj modelaciji
figura i pokreta, ovaj je primjerak nedvojbeno
jedno od najboljih ostvarenja tog motiva u
atikim radionicama.

Sarkofag s temom Meleagrova lova na Kalidonskog vepra, koji je stajao pred splitskom
krstionicom - hramom Dioklecijanove palae,
svrstava se meu posljednje u nizu prikaza tog
motiva (sl. 221).546Premda je gotovo u cijelosti
ouvan, sarkofag je, na alost, veoma izlizan,
to je posljedica viestoljetnog
stajanja na
otvorenome. Ve je u antici, premda dosta
oteen, ipak bio doivio preupotrebu, o emu
svjedoi rupa i njezina zakrpa na stranjoj
strani, te poklopac preraen na nain da je
prikaz lee ih pokojnika
otklesan,
a na
uzglavlju su u plitkom reljefu isklesana poprs-

Ikonografski vrlo vaan, a umjetniki iznimno

vrstan je sarkofag Budimpeta-Salona
(sl. 222).
Otkriven je jo sredinom prologa stoljea i
nakon nekoliko promjena vlasnitva dospio je

Koch-Sichtermann, 1982., str. 432, br. 58, tab.. 464, 465; . Cambi, 1988., str., br. 66, tab. XXVI a, b, XXVII; N. Cambi, Le
sarcophage, l.e.
546 G. Koch, ASR XII, 6. Die lIlyth%gischen
Sarkophage, Me/eager, Berlin, 1975., str. 145, br. 178, tab. 139. . Cambi, 1988., str.
127,31 i d., tab. XVIII, XIX, XX a, b.
547 . Cambi, 1988., str. 127 i d., br. 31, tab. XVIII.
545

147

219. Atiki sarkofag s prikazom erota u lovu na srndae, Salona, mramor, druga etvrtina III. st.,
Arheoloki muzej u Splitu.

220. Kompjutorska rekonstrukcija sarkofaga s prikazom lova erota na srndae.

u Budimpetu (Muzej lijepih umjetnosti). Tema

sviju strana sanduka je lov, bez mitolokog
junaka, to je dosta rijetko na atikim sarkofazima, ali ne i nepoznato. Budui da je nemitoloki lov bio iznimno omiljeni motiv na sarkofazima radionica u Rimu, valja pretpostaviti da
su one utjecale na izbor teme, ali ne i na njezinu
razradu, jer je dispozicija likova i koncepcija
lova posve drukija, a o tehnici rada i obliko-

vanju figura da se i ne govori. Jahai i pjeaci

rasporeeni su uglavnom u meusobno izmjeninom ritmu u lovu na visoku divlja: srndae, divojarce i veprove. Svi su lovci ravnopravni, ali su jahai ipak u prvom planu.
Do sada je bilo nekoliko pokuaja rekonstrukcije sarkofaga. Prvi je nainio jo A. Conze,
neposredno nakon otkrivanja, dok su fragmenti jo bili u Rijeci,548apotom G. Rodenwaldt,549

A. Conze, Bildwerke einheimischen Fundorts in Osterreich 1., Denkschriften sterr, Akademie Wien XXII, Wien, 1872., str. 17
i d., tab. IV.
549 Usp. G. Rodenwaldt,
Ein attischer Jagdsarkophag in Budapest, JDI 67,1952., str. 31 i d., sl. 1-7.
548

148

221. Atic7ci sarkofag s prikazom lova na Kalidonskog uepra,

Split, mramor, sredina III. st., Arheoloki muzej u Splitu.

ali ni jedan od njih nije raspolagao dokumentacijom fragmenata u Splitu. Conze nije za
njih ni mogao znati, jer su naeni poslije njegove publikacije. Rodenwaldt je, dakako, rad
spremao znatno poslije nalaza fragmenata, ali
nije poznato je li za njih znao ili nije mario.
Naime, u Saloni je na terenu bilo preostalo ili je
naknadno otkriveno jo nekoliko manjih ulomaka, koji su poslije sakupljeni i pohranjeni u
Arheolokome muzeju u Splitu. Pisac ovih
redaka splitske je fragmente povezao s
budimpetanskima i nainio rekonstrukciju.550
Spojenisu desni kraj prednje strane, na koji se
organski nastavlja desna bona strana s
najveim fragmentom iz Budimpete. Potom je
jo nekoliko manjih fragmenata takoer
povezano s lijevom stranom velikoga budim-

petanskog fragmenta, ime je omoguena

rekonstrukcija gotovo itave fasade. No ipak je
ostala jedna praznina na lijevoj strani u kojoj je,
u skladu s ritmom dogaanja, pretpostavljen
jedan jaha. Taj je pokuaj poao od pretpostavke da bi sanduk morao biti dugaak oko
2,20m.
Novu rekonstrukciju nacuuo je A. Nagy
prigodom kompletiranja fragmenata iz Budimpete s gipsanima iz Splita i obratno.s ' Autor
tog pokuaja doao je do zakljuka da je
sarkofag neto krai (oko 2,00 m) i dodao je
nekoliko vrlo malih komada koje je otkrio pretresajui gomile razliitih fragmenta u Arheolokome muzeju u Splitu. Novi fragmenti praktino su beznaajni, ali ipak dopunjuju pret-

N. Cambi, Die Rekonstruktion des attischen Sarkophage Budapest-Salona, Symposion uber antike Sarkophage, Pisa, 5.-12. September 1982., Marburger Winckelmann Programm, 1984., str. 185 i d., sl. 4, 5, 12, 13; N. Cambi, 1988., str. 99, br. 1, crtei 1-5.
551 A. Nagy, Nouvelle reconstruction
du sarcophage attique Budapest-Split, u Der attische Jagdsarkophag Budapest-Split, Split,
1992.,str. 61 i d., sl. 5-13.

550

149

222. Atic7ci sarkofag s prikazom lova na visoku divlja, Salona, mramor, sredina III. si.,
Muzej lijepih umjetnosti u Budimpeti - Arheoloki muzej u Splitu.
postavljenu sliku. Za sarkofag se poslije toga
zainteresirala S. Rogge, koja je u spomenutoj
praznini
na prednjoj
strani pretpostavila
jednog propetog srndaa umjesto konjanika.552
Takva bi rekonstrukcija
imala opravdanja u
pokretu ivotinja jer se sline javljaju i na
bonim stranama, a osim toga, tako bi strjelica
jednog od lovaca bila usmjerena prema nekoj
velikoj ivotinji. S. Rogge je smatrala da je
sarkofag jo neto krai (oko 1,80 m), Pitanje je,
meutim, je li na jednome malom fragmentu u
Splitu rije o konjskom kopitu ili srnda evu
papku.553 Neki novi fragmenti mogli bi rasvijetliti enigmu na lijevom dijelu prednje strane,
ali valja ih dobro uklopiti u cjelinu.

Ovaj iznimni sarkofag pokazuje da su atike

radionice, unato vlastitoj samosvijesti i preferencijama, ipak bile otvorene i novim temama,
pa je on stoga od velike vanosti i za poznavanje atike produkcije. Vrlo slina figura, a i
ona nedvojbeno u lovu, ouvala se na jednome
fragmentu iz Promone u splitskome Arheolokom muzeju (sl. 223).554 Dakako, osim datacije i bliske srodnosti u izradbi, ipak nije
mogue tvrditi da je i na tom fragmentu bio
prikazan nemitoloki lov. U stilskom pogledu,
glave promonskoga i salonitanskog fragmenta
vrlo su sline i njihov izraz vue podrijetlo jo
iz kasnoklasinoga doba (na primjer glave na

S. Rogge, Weidmannsheil auf attischen Sarkophagen

nochmals zum attischen Jagd-Sarkophag Budapest-Split und
verwandten Stiicken, Akten des Symposiums ,,125 [ahre Sarkophag-Corpus, Marburg. 4.-7. Oktober, 1995., str. 201 i d.. tab. 9091, crte 2. Neto opirniji rad Ead., Griechische Jager im Museum der Bildenden Ki.inste. Der attische Jagdsarkophag
Budapest-Split, Bulleiin du Musee Hongrois des Beaux-Arts 84, 1996., str. 13 i d., sl. 3-7.
553 S. Rogge, Griechische lager, str. 16, kae da papak ima po sredini tipinu podjelu, karakteristinu
za visoku divlja. U bilj.
16 malo je ublaila tvrdnju, navodei da je fragment na tom mjestu oteen. S. Rogge taj fragment nije vidjela u original u,
jer se nalazi u Splitu, a radila je samo na temelju originala i gipsanih odljeva splitskih fragmenata u Budimpeti.
554 N. Cambi, Die Rekonstruktion,
sl. 14. Cambi, 1988., str. 105, br. 2, tab. VI a.
552

150

reljefima atikih nadgrobnih stela555). Sarkofag

Budimpeta-Split
iznimno dobro pokazuje
tempo lova, ushit lovaca, radost zbog ulova i
meusobne pomoi u zajednikom poslu. Te
znaajke
ine manje zamjetljivima
neke
nespretnosti u povezivanju konja i jahaa te
loe proporcije figura (osobito na lijevoj bonoj
strani). Teme ivota u prirodi, daleko od
gradske vreve, postaju idealna slika vrijednosti
i kvalitete ivota koju je teko dosegnuti. I ovaj
je sarkofag priblino iz sredine III. st.
Osim ovih itavih ili gotovo itavih komada,
valja spomenuti nekoliko manjih atikih fragmenata, koji su vani i zbog svojih ikonografskih inaica i umjetnikih
vrijednosti.
Na
prvome su fragmentu glave Erosa i Psihe (sl.
224),556koji se ljube, kao na velikom fragmentu
iz Soluna.557 Ovaj, kao i jedan drugi fragment,
uzidan u kuu u Vranjicu,558 potvrda su da se
ta tema ipak viekratno prikazivala. Na alost,
splitski je ulomak izgubio svoju izvornu
uglaanu povrinu kojom se odlikuju atiki
sarkofazi. Takoer je neobino vaan i ulomak
na kojemu su ouvane dvije figure djevojaka,
od kojih jedna svira (sl. 225).559 Fragment je
usporediv
s bonom
stranom
Hipolitova
560
sarkofaga iz Agrigenta.
Na jednoj bonoj
strani agrigentskog
sarkofaga prikazana
je
istovjetno koncipirana skupina djevojaka koje
zabavljaju Fedru, bolesnu od ljubavi. Po vrijednosti, profinjenosti modelacije i vrsnoi obrade
reljefa ovaj je fragment ak bolji od onoga iz
Agrigenta. Usporedba jasno potvruje da je i
salonitanski fragment pripadao istoj sceni.56l
Na posljetku, najvee se iznenaenje, kad su u
pitanju atiki sarkofazi, dogodilo u Saloni

223. Fragment atic7wg sarkofaga s prikazom lova,

Promo na, mramor, sredina III. st.,
Arheoloki muzej u Splitu.
prigodom vatrogasnih iskapanja prije gradnje tzv. splitske obilaznice prije petnaestak
godina (sl. 226).562 Tada je otkriven cijeli
sarkofag, ukljuujui
i kline s jastukom i
563
sloenom posteljinom.
Tek je neznatno oteen, i to uglavnom na kline. Sanduk je koncipi-

USp. na primjer glave na sljedeim stelama: H. Diepolder, Die attischen Grabreliefs des 5. und 4, lalirnunderts v. Chr., Berlin,
1931., tab. 6, 9, 16 (desno), 25 (lijevo), 35, 2, 36, 2, ili na jednome malo manje raskonam primjerku iz Soloi u Maloj Aziji, A.
Sehall, Die auische Bildfeldstelen des 4. Jhs v. Chr. Untersuchungen zu den kleinformatigen Grabreliefs im spiitklassisc/zell Athen,
Berlin, 1996., str. 226, br. 1, tab. 1.
556 N. Cambi, 1988., str. 149, br. 64, tab. XXV.
557 Koch-Sichtermann, 1982., str. 432, br. 48, sl. 466; G. Despinis- Th. Stefanidou- Tiveriou-Em. Voutiras, Catalogue of the Sculplure in the Archaeological Museum of Thessaloniki 1., Thessaloniki, 1997., str. 176, sl. 350-351.
558 N. Cambi, 1988., str. 153, br. 68, sl. 68.
559 N. Cambi, 1988., str. 119, br. 23, tab. XY. S. Rogge, ASR IX, 1, str. 83, 85, 155, br. 66, tab. 100,4.
560 S. Rogge, ASR IX, 1, str. 148, kat. br. 47, tab. 100.
561 Vrlo se esto i nakon literature navedene u biljekama 324 i 325 jo uvijek naziva Djevojke koje sviraju ili Muze.
562 O iskopavanjima usp. B. Kirigin i dr., Salona 86./87., V ARD 80., str. 51, tab. XI, 2.
563
. Cambi, 1993., str. 77 i d., tab. 29-33.
555

151

224. Fragment aticKog sarkofaga s prikazom

Erosa i Psihe, Salona, mramor, sredina III. st.
Arheoloki muzej u Splitu.
ran na vrlo zanimljiv nain: na njegovim su
bridovima prikazane noge kao logian nastavak kline-poklopca. Prostor meu nogama
kline je zatvoren, to je bilo neophodno da se
oblikuje sanduk i slobodna povrina za prikaz.
Na prednjoj strani nalaze se tri velika lozova
trsa koja ispunjavaju itavu povrinu, a po
njima se veru brojni eroti to beru groe.
Meu liem i viticama mogu se jo opaziti
muhe, leptiri, cvrci, zmije i ptice, to pokazuje
tenju za prikazivanjem pojedinosti. Mnotvo
pojedinosti daje osobitu ivo st prizoru. Ispod
trsova su pak drugi eroti, koji prate branje i
rade poslove vezane za spremanje groa te
njegovu daljnju obradu; neki kopljima love
ptice. Ispod trsova ima i ivotinja, poput koza,
paunova, kornjaa, zmija itd. Ovaj je motiv
blizak onomu na sarkofagu iz S. Lorenzo fuori
le mura u Rimu, za koji se smatralo da je jedinstveni primjerak, nainjen prema zasebnoj
narudbi.v- Da sarkofag iz S. Lorenza nije
jedinstveni primjerak teme, potvruje jo jedan
salonitanski, na alost teko ote eni fragment,
na kojem se vide male figure erota koji beru na
viticama.w Motiv je bio smjeten meu vrpca-

225. Fragment atikog sarkofaga s prikazom

Hipolita i Fedre, Split, mramor, sredina III. st.,
Arheoloki muzej u Splitu.
ma kakve se obino nalaze na raskonim tkaninama pokrivaa kline i madraca.e Ulomak
potvruje pretpostavku
o serijskoj izradbi i
takvih sarkofaga, ali, kako su taj motiv atike
radionice kasno razvile, tj. neposredno prije
kraja produkcije, nisu dospjele izraditi vei
broj primjeraka.s" Tako se jasno pokazuje da je

564 To je miljenje iznio G. Rodenwaldt, Der K1inensarkophag

von S. Lorenzo, IDI XLV, 1930., str. 116 i d., sl. 1,2,27,31, dok
jo nije bio poznat ni jedan drugi primjerak.
565 N. Cambi, 1988., str. 154, br. 70, sl. 44, 45; N. Cambi, New Attic Sarcophagi, str. 81 i d., tab. 34, 1,2; D. Bielefeld, Zur Ikonographie attischer Sarkophage mit Eroten Weinlese DarsteUungen, Rom. Mitt. 102, 1995., str. 397 i d., tab. 104, 1.
566 A. Schmidt-Co1inet, Palmyra. Kulturbegegnungen
im Grenzenbereich, Mainz, 1995., str. 49 i d., sl. 78,82,94.
567 N. Cambi, 1993., str. 77 i d. Jo vie primjeraka donijela je D. Bielefeld, o. c., str. 397 i d., tab. 104, sl. 1, 105, 106, 107.

152

226. Atiki kline-sarkofag s prikazom berbe erota, Salona, mramor,

sedmo desetljee III. st., Arheoloki muzej u Splitu.

u svim fazama razvoja atikih sarkofaga postojala sklonost majstora prema eksperimentiranju. Na madracu novootkrivenoga sarkofaga
nalaze se motivi domaih ivotinja, koji oponaaju kvalitetnu dekoraciju tkanine bukolikog
ugoaja.568
Ve je prije bilo rijei o skulpturi u punoj plastici, takoer podrijetlom iz atikih radionica.
ini se da nema izravne razvojne linije ranijih i
kasnijih skulptura, pa je upitno jesu li i one
potekle iz istih radionica koje e poslije
izraivati sarkofage. U drugoj etvrtini III. st.,
meutim, pojavljuju se kipovi razliitih namjena; njihovo oblikovanje, pojedinosti i tehnika

rada pokazuju tematsku, stilsku i tehniku

srodnost sa sarkofazima, to upozorava da su i
jedne i druge radili isti majstori. Rije je o dva
tipa: kipovima koji su samostalno stajali u prostoru i kipovima koji su sluili kao dekoracija
stolova ili pak nekih dijelova arhitekture (nimfeji i sl.), Prvoj skupini pripada nagi kip Venere
s natpisom Venus Victrix (sl. 227).569 Ona podsjea na nage Menade u scenama dionizijske
berbe na atikim sarkofazima u kojoj takoer
sudjeluju Silen, satiri, i eroti.570 Pokraj Venere
nalazi se erot koji se privija uz njezinu nogu.
Lik erota i stablo do Venerine noge kao da su
ukradeni s atikih sarkofaga.v! Druga je
skupina skulptura sluila kao proelni ukras

N. Cambi, 1993., str 77 i d., tab. 30.

M. Gorenc, 1952., str. XXII, br. 47, tab. 47.
570 Slian je oblik tijela obnaenih Menada koje imaju uzak gornji dio tijela i dosta irok donji na atikim dionizijskim sarkofazima. Usp. F. Matz, ASR IV, 1. Die dionysische Sarkophage, Berlin, 1968., tab. 14,9; 16, 10; 23, 11 A, 25, 17 te 27, 33 A.
571 H. Wiegartz, Kaiserzeitliche Sarkophage in Myra, u: Sarkophag Symposion, AA 1971., str. 97, bilj. 31.
568

569

153

228. Fragment noge stola s prikazom erota s bakljom,

Salona, mramor, sredina III. si.,
Arheoloki muzej u Splitu.

227. Kip Venus Victrix, Salona, mramor,

sredina III. st., Arheoloki muzej u Splitu.
stubca na koji su se naslanjale ploe stolova,
bazeni fontana ili slini aranmani kamenog
namjetaja. I za takvu su namjenu esto birani
mitoloki motivi. Najbolje je ouvana skulptura
jednog erota s bakljom, koji takoer svojim
oblicima i nainom modeliranja kose pokazuje
srodnost s atikim figura ma (sl. 228).572

U jednoj privatnoj zbirci nalazi se fragment

takve skulpture na kojoj se opaa stup i glava s
frigijskom kapom (sl. 229). Po svoj je prilici rije
o Atisu, Ganimedu
ili pak o orijentalnom
posluitelju obroka.v- Premda se nijedan od tih
mitolokih likova ne javlja na atikim sarkofazima, njeni oblik glave, modelacija i kon tura
urezana svrdlom oko glave odgovaraju nainu
obrubljivanja kakav je karakteristian za atike
sarkofage. U svakom sluaju, ako nema jasno
odreenih ikonografskih pojedinosti, smije se
govoriti samo o figuri u orijentalnoj odjei.
Katkad se ti prikazi ipak smiju pripisati Atisu
kad imaju njegove atribute i znaajke.v- Od
svih takvih likova na nogama stolova najza-

Fragment nije objavljen.

Usp .. ' Cambi, 1993., str. 87, tab. 34,2. O figurama Atisa i Ganimeda slinog karaktera usp. Th. Stefanidou Tiveriou, Me
plastike Attike omada, Athenai, 1993., str. 283, br. 136, 137, tab. 71, 72 (Canimed), str. 286, br. 144, tab. 74 (Atis), Orijentalni
posluitelj obino ima simpuoium u rukama kao na kipovima iz Ville Albani u Rimu ili pak iz Arheolokog muzeja u
Napulju, usp. Forschungen in Villa Albani, Katalog der antiken Bildwerke III, Mainz, 1992., str. 147, br. 307, tab. 98,99 te R. M.
Schneider, Orientalische Tischdiener, str. 295 i d., sl. 1,2 te 5 (Napulj).
574 Th. Stefanidou Tiveriou, o. c., i ondje navedene skulpture.
572
573

154

nimljiviji je jedan manji fragment torza na koji

je prilegla iroko prosuta brada. Unato minijaturnosti fragmenta, jasno je da je pripadao
kipu Marsije, to je uoio jo M. Abrami (sl.
230).575Salonitanski fragment tipoloki odgovara tzv. crvenom, a ne bijelom tipu Marsijina
kipa. Razlika meu njima je to je prvi vezan za
stablo, a drugi objeen za ruke.576 Zbog toga je
razliit poloaj njihovih torza. Bijeli tip, upravo
zato to visi, ima nategnutiju liniju tijela.
Takve su motive iz grke prolosti rado oivljavali atiki majstori, kako na sarkofazima,
tako i u skulpturi u doba oko sredine III. st.
Skulpture takvog tipa stvarale su kulturni i
umjetniki ugoaj, osobito u privatnim ambijentima. Dalmatinski primjerci pokazuju da su
se i na tom tritu pojavile atike skulpture,
osobito one to su nosile stolove. Stoga nije
posve tona tvrdnja da u nekim provincijama
(meu njima i u Dalmaciji) koje su uvozile
atike sarkofage nema i atike skulpture.v?
Atike su radionice sarkofaga prestale djelovati
oko godine 270., vjerojatno kao posljedica
provale Herula i pustoenja veeg dijela Grke
ili pak kao posljedica gospodarske krize koja je
bila zahvatila istone krajeve antikog svijeta.578Iz Atene su tada otili mnogi majstori, koji
e, u potrazi za poslom, doi i u Rim, gdje e u
posljednjoj etvrtini III. st. odigrati znaajnu
ulogu u tamonjim radionicama.
Zanimljivo je da se utjecaj atike skulpture o
kojoj je bilo rijei osjea i na nekim lokalnim
skulpturama i reljefima. Jedan od takvih primjera je kameni blok otkriven u kripu na Brau
na kojem je reljef s likom Herakla (sl. 231).579

229. Fragment noge stola s likom Orijentaica, Resnik,

sredina II!., Privatna zbirka N. Lete.
On je prikazan u jednoj od najtipinijih poza, s
toljagom o desnom ramenu, malim lavom s
njegove desne strane (koji lei) i koom Nemejskog lava na lijevom ramenu i ruci. To je grki
tip, varijacija Lansdowne Herakla (toljaga u
drugoj ruci).580Druga bitna razlika je to je kosa
osobito kutrava
i to ima gustu bradu i
brkove. Po poloaju ruku i toljage lik je blii
Heraklu iz Kirenes" ili pak reljefu iz Atene,582

M. Abrarni, 1952., str. 308 i d., tab. III.

O tim kipovima Marsije usp. P. B. Rawson, The Myth of Marsyas in Roman Visual Arts. A Iconographic Study. BAR Intern.
Series 347, Oxford, 1987., str. 41 i d. (Masyas Bound), str. 53 i d. (Marsyas Hanging); H. Meyer, Der weisse und rote Marsyas,
Munchen, 1987., str. 9 i d., sl. 40, 41, tab. XXIV. C. Maderna-Lauter, Dberlegungen zum 'roten' und zum 'weissen' Marsyas,
u: Hellenistische Gruppen. Gedenkenschrift fiir Andreas Linfert, Mainz, 1999., str. 115 i d., tab. 27-33.
577 To tvrdi Th. Stefanidou Tiveriou, o. c., str. 307, to nije tono.
578 Koch-Sichtermann,
1982., str. 457.
579 B. Kirigin, Nalaz rimskih natpisa i reljefa kod kripa na otoku Brau, V ARD LXX-LXXIII, 1979., str. 135, tab. XII, 1; M.
Sanader, Rasprave o rimskim kultovima, Zagreb, 1999., str. 65, br. 26, sl. na str. 66.
580 S. Howard, The Lansdowne Herakies, J. P. Getty Museum, 1978. (rev, ed.), sl. 16.
581 S. Howard, sl. 94.
582 S. Howard, sl. 95
575

576

155

230. Fragment noge stola s prikazom Vezanog

(tzv. Crvenog) Marsije, Salona, mramor, sredina III. si.,
Arheoloki muzej u Splitu.

no oba su ta lika bez brade. Braki ima gustu

bradu, poput likova starijih Herakla (kasnija
faza njegova ivota).s83 Atiki rukopis,
meutim, odaje stablo s liem kakvo se javlja
na atikim sarkofazima i na spomenutome
kipu Venere Victrix iz Salone.
Najkvalitetnija skulptura ovoga razdoblja je
kip Dijane Lucifere (sl. 232) iz itluka (Aequum) kod Sinja.s84Abrami ju je pripisao Hekati,
jer je vidio lunarne atribute: veliki srp iza lea i
dvije baklje u rukama. Skulptura, meutim,
ima Dijanine znaajke, kao to su frizura s
velikim vorom na tjemenu, graciozan izgled i
potpuno razliit tretman od hekataiona, koji
obino pokazuju tri jednaka lika.s8sNema dvojbe da mjeseev srp i baklje upozoravaju kako je
rije o boanstvu koje svijetli u noi, kao to je

583
584
585

231. Kameni blok s likom Herakla, okolica kripa,

vapnenac, otok Bra, polovica III. st.,
Muzej otoka Braa u kripu.

Usp. samo kao primjer na jednoj lijepo reproduciranoj gemi E. Simon, Die Coner der Riimer, Munchen, 1990., taf. 5.
M. Abrami, 1952., 312, tab. IVa, IV b.
Usp. LIMC VI, 1, Zurich-Munchen, 1992., str. 662 i d.; LIMC VI, 2, str. 662 i d., sl. 117-189,218 i dr.

156

233. Reljef Libera, Salona, uapnenac, oko sredine III. si.,

Arheoloki muzej u Splitu.
to sluaj na prikazima Selene-Lune.w I Artemida-Dijana poznata je kao Phosphoros/Lucifera
s dvije baklje u rukama, ime se ikonografski
pribliava Hekati.s? S bakljama je prikazana na
reljefu iz Delosa.588 Ikonografski joj je srodan i
kip iz Rima589 ili pak lik na fresci iz Rima
(Musei Comunali) s jednom bakljom i polumjesecom iza lea.59o Odjevena je u dugu, dvostruko potpasanu tuniku (ispod grudi i u pojasu), a preko lea i ruku prebaen joj je plat.
Oslonjena je na desnu nogu, lijeva joj je malo
svijena u koljenu, a glava je lagano okrenuta
prema lijevoj strani. Lijeva ruka je sputena, a
desna podignuta, tako da plamen baklji nije bio
u istoj ravni ni, ali je pokretom (sputeno lijevo
koljeno, podignuta ruka i na tu stranu okrenuta glava) postignuta ravnotea tijela s laganim
naglaskom na desnu promatra evu stranu. Kip
kontrastira i naborima i oblicima tijela koji se
jasno naziru kroz tanku tkaninu haljina. U tom
pogledu kip ima klasini pokret i odnose. U
odnosu na klasinu impostaciju kipa, sasvim

suvremeno i koloristiki djeluju pojedinosti

izraene svrdlom. Stilski, kip nije daleko od
prije spomenute glave boice s dijademom.
Kod obje je postupak izrade kanala svrdlom
znatno uznapredovao,
no kod posljednje je
dosljednije, dublje, ali i shematinije proveden.
Oi su znatno
ornamentalnije
i lagano
zakoene nadolje, ali ipak vrlo elegantne i
profinjene.
areni ce i zjenice su duboko
uparane. Ako usporeujemo
sa skulpturama
koje imaju snano uparane kanale, tada se vidi
da se bliske paralele javljaju na atikim i maloazijskim sarkofazima iz doba oko kraja produkcije, ali oito to nije ista kola i isti mramor.
Vjerojatno je to rad afrodizijskih majstora koji
su primali narudbe i radili po svijetu, a ne
samo u svome karijskom zaviaju.?' Njihovi
stilski postupci
poznati su po brojnim i
dubokim kanalima, dakako, u kasnijem III. st.,
i vrlo suptilno i njeno oblikovanim oima i
detaljima oiju. Izraz je uvijek prepoznatljiv.
Konstanta rimske plastike tijekom stoljea su
omanji kultni reljefi koji se odnose na pojedina
boanstva. Oni su vie ili manje folklornonaivnog karaktera, iako mnogi pokazuju izravan utjecaj klasine ikonografije. O njima je u
ovoj radnji ve bilo rijei. U kasnijim razdobljima, meutim, ini se da je sve manje reljefa Silvana i njegove kultne zajednice.
Meu kultovima koji postupno dobivaju sve
vee znaenje je i Dionizov kult. Reljefi Dioniza, odnosno Libera vrlo su proireni po
itavom Sredozemlju, to je sasvim u skladu s
karakterom gospodarstva.
ini se da je prije
toga prerogative
Libera imao Silvan, to
pokazuje vrlo esta nazonost grozda u njegovim rukama. U Dalmaciji su ti reljefi ei u
unutranjosti negoli u priobalju. Jedan od njih

LIMC VII, 2, str. 525, sl. 10, 15, str. 526, 16, 27. Na drugim prikazima boanstvu se lunula nalazi na elu.
O Dijani kao boici nonog svjetla usp. K. Latte, Rbmische Religionsgeschichte, Handbuch der AJtertumswissenschaft
V, 4;
Munchen, 1960., str. 169 i d., LIMC II, 1, 1984., str. 654 i d.
588 LIMC II, 2, str. 480, br. 419, str. 486, br 504, str. 486, sl. 506.
589 J. Ferguson, The Religions of the Roman Empire, London, 1970., str. 71, sl. 29.
590 Usp. H. Mielsch, Romische Wandmalerei, Darrnstadt, 2001., str. 108, sl. 125.
5910 tim majstorima usp. M. Floriani Squarciapino,
La scuola di Afrodisia, Roma, 1943., passim; M. Bergmann, 1999. Autorica afrodizijskim majstorima pripisuje i skulpturainu dekoraciju vile u Chiraganu kraj Toulouse, str. 14 i d., te brojne druge
pojedinane skupine na istoku ili na zapadu.
586

587

158

je fragmentirani spomenik iz Salone s natpisom

Deo Laet(o) (sl. 233).592 S njim se moe usporediti reljef iz Riica koji je razmjerno slabo poznat (sl. 234).593 Oba su reljefa koncipirana s figura ma u dva reda, ali raspored nije istovjetan.
Salonitanski u gornjem redu ima sjedeu
aulistriju, a potom dolazi krilati djeak (erot) i
teak koji na leima nosi mjeinu s vinom.
Dolje je jedna vrlo oteena glava, a slijedi
nosa jarca, potom po svoj prilici Libera, do
koje se morao nalaziti i Liber, koji meutim nije
ouvan, kao ni cijela desna strana reljefa.
Riiki reljef u gornjem dijelu ima stojeu
aulistriju, a krajnja desna figura je stojea timpanistrija. Lijevo od krajnje desne figure je
nosa jarca. U sreditu iz donjeg reda penetriraju u gornji Libera, lijevo, i Liber, desno, s tirsom i panterom do nogu. Dolje lijevo je bradati
i rogati Pan (Silvan?) s kozjim nogama. Lik je
itifalian, a u lijevoj ruci dri po svoj prilici rog
obilja. Desno od Libera je djeak sluga koji dri,
eladanj s darovima. Desno od djeaka je Silvan.
Cini se da je rogat i bradat te takoer itifalian.
U lijevoj mu je ruci pedum. Silvan ima ljudske
noge, kao i Silvani u unutranjosti Dalmacije.w'
Desno je primalja s djeakom Liberom (Dionizom) u povojima. Oba su reljefa iz 3. st., ali se
riiki lake datira, po dodue gruboj, ali jasnoj
obrubnoj svrdlanoj liniji, to pokazuje utjecaj
atikih reljefa. Ovaj posljednji je po rasporedu
klasian, s gusto nanizanim likovima, pratiteljima boanstava, ali se Silvan u dalmatinskoj
ikonografskoj kombinaciji ne javlja uz Libera,
to je indicija mijeanja lokalne i klasine religijske koncepcije.
Rimski su se sarkofazi takoer nastavili importira ti, ali u manjem obujmu od atikih. Meu
brojnim fragmentima
sarkofaga naenih u
mauzoleju u Suurcu,
koji svi potjeu iz
radionica u Rimu, bio je i jedan poklopac. U
njegovu sreditu stajao je clipeus (nije jasno je li

234. Reljef Libera, Riice, vapnenac,

okolica Imotskog, sredina III st.,
Narodno sveuilite u Imotskome

235. Fragment poklopca sarkofaga s prikazom djeaka

koji izlijeva amforu, import iz radionica grada Rima,
Suurac, mramor, sredina III. st.,
Arheoloki muzej u Splitu.
u njemu portret ili natpis), s njegove lijeve
strane bio je prikaz lova, koji je slabo ouvan
(figura ivotinje, zeca ili sl., u mrei), a s desne
je bio prikaz pripreme obroka i sam obrok.w
Najvei fragment prikazuje erota koji izlijeva
usku, izduenu amforu (sl. 235). Kao i svi u
Saloni dosad otkriveni sarkofazi iz radionica u
Rimu, tako i ovi pokazuju
natprosjenu
vrsnou rada, mekou modelacije i iko no grafsku razliitost.
Osim toga, ovaj sarkofag
odlikuje dodue umjerena, ali neobino efikas-

592 Usp. B. Gabrievi, Deus Laetus (Veseli bog), u: Studije i lanci o religijama i kultovima antikog svijeta, Split, 1987., str. 151
id., sl. 15.
593 S. Tonkovi, Reljef Dionisa iz Riica, Imotska krajina br. 616, 2003., str. 8.
594 D. Rendi-Mioevi,
1989., str. 469, tab. LXXXII, 2.
595 N. Cambi, 1977., str. 2, sl. 133, 134.

159

--~--

236. Poklopac sarkofaga od prokonekog mramora s portretima ene i mukarca,

Salona, mramor, sredina III. st., Arheoloki muzej u Splitu.

na upotreba brzorotirajueg svrdla, kojim se

ostvaruje tamni kontrast u odnosu na povrinu
reljefa.
I lokalne su se skupine sarkofaga uspjeno
razvijale u razdoblju vojnikih vladara. To vrijedi i za one od prokonekog mramora, kao i za
one od domaeg vapnenca. Zanimljivo je da je
u to doba teko datirati neki od fragmenata
arhitektonskih sarkofaga, zbog toga to se nisu
ouvale glave, koje su jedini pouzdan datacijski element.596Bez takvih primjeraka, meutim,
ne bi bilo mogue povezati nekih stotinjak godina od poetka produkcije do tetrarhijskog
vremena, u kojem tek ima nekoliko kronoloki
dobro usidrenih sarkofaga. Bio je prijeko potreban kontinuitet da bi u tetrarhijskom razdoblju
nastali neki od najljepih primjeraka te produkcije. Isto je tako teko datirati i druge vrste sanduka od prokonekog mramora, takoer zbog
nedostatka databilnih elemenata. Drugaija je
pak situacija s poklopcima, jer su neki od njih
ouvali vrsne portrete. U vrijeme oko sredine
III. st. ili neposredno nakon toga izraen je
poklopac s antologijskim portretima ene i
mukarca (sl. 236).597ena ima frizuru Scheitelzop! i svojim plemenitim crtama lica i introvertiranim i tjeskobnim pogledom iskazuje vie

596
597
598
599
600

opu negoli vlastitu tugu. Mukarac otkriva

slino raspoloenje i kratku kosu poput vojnika
te kratku, tek izraslu bradu. On slii vladarima
sredine III. st., a gojaznou kao da oponaa
Balbina.598Premda je mukarev lik oteeniji
od enina, ipak je mogu e zakljuiti da su
sline kvalitete. Ima jo nekoliko fragmenata
poklopaca s vrsnim portretima, samo znatno
slabijega stanja ouvanosti. Jasno se opaa da
su u to doba salonitanski majstori dosegnuli
znatnu izraajnu i tehniku zrelost.
Broj sarkofaga od lokalnog vapnenca stalno je
u porastu i svi su vie-manje bili standardnog
oblika. To znai da je prevladala forma sa
sredinjom tabulom i praznim prostorima sa
strane, koji katkad mogu biti ispunjeni i pojedinanim likovima (eroti i sl.).599Meu tim
sarkofazima teko je na temelju samog oblika i
prikaza preciznije odrediti vrijeme nastanka.
Dataciju omoguuju samo portreti ili natpisi.
Na jednom fragmentu koji je vjerojatno iz
ovoga razdoblja pojavljuje se jedan netipini
motiv: pronalazak Endimiona u peini (sl.
237).600Prepoznavanje motiva omoguuje pojava erota koji uzdignutom bakljom Seleni
pokazuje put do usnula mladia. Usporedba sa
sarkofazima s tim motivom iz Rima upozorava

O time fragmentima usp. N. Cambi, 1994.,76 i d., sl. 26, 30, 31, 32, 39, 40 itd.
N. Cambi, 2000., str. 75, bilj. 548, tab. 161.
H. B. Wiggers-M. Wegner, Caracalla itd., 241 i., tab. 56 b, 78 a.
. Cambi, 1998., str. 176 i d., tab. 84,4.
H. Sichtermann, ASR XII, 2., str. 156, kat. 105, tab. 113,8; N. Cambi, 1998., str. 177, tab. 84, 6.

160

da su lokalne radionice katkad oponaa le i njihove specifine teme.601 Realizacija uzorka je

dosta dobra, samo je teta to se ne zna izgled
drugih dijelova reljefa i koliko je, shodno tomu,
uspjeno provedena transpozicija izvornika.
ekoliko poklopaca pokazuje vrsno portretistiko umijee. Neki od mukih portreta pokazuju slinosti s Trajanom Decijem, Galijenom, Aurelijanom i drugima. Neki od tih likova prikazani su u togi, neki upaliju, a neki imaju samo
ogrta, ispod kojega se pojavljuju nage grudi
kao u kinikih filozofa, to oito ukazuje na
identifikaciju pokojnika s uenim ljudima. Sve
ene imaju suvremenu Scheitelzopf-frizuru.
teta je to su poklopci sauvani uglavnom
fragmentarno. Poklopac u to doba katkad ima i
zanimljivu posebnost, koja se sastoji u tome to
se na jednoj ili obje due strane javlja zabat na
kojemu se moe nalaziti i figuraini prikaz. Na
poklopcu koji je pripadao Simpliki i Karnpagu602 na zabatu se nala scena sepulkralne

237. Fragment lokalnog sarkofaga s prikazom mita o

Endimionu, Salona, oapnenac, sredina III. si.,
Arheoloki muzej u Splitu.

238. Poklopac sarkofaga s portretima pokojnika Simplike i Kampaga i sepulkralne gozbe, Salona, uapnenac,
druga polovica III. si., Arheoloki muzej u Splitu.

gozbe (sl. 238).603 Na gozbi, osim pokojnika koji

lee na kline, sudjeluju i njihovi kuni ljubimci,
dva psa i jedna ptica. Pojava takvog motiva,
koji nije bio uobiajen na sepulkralnim spomenicima u Saloni, a ni drugdje u Dalmaciji,

osim u istonom dijelu unutranjosti.s upuuje na spremnost radionica da udovolje eljama

naruitelja. Oevidno je da je postojala dobra
kooperacija izmeu radionikih klesara i
naruitelja sarkofaga.

H. Sichtermann, ASR XII, 2, str. 142 i d., br. 93, 94, 95, tab. 86, 2; 87, 1; 87, 2.
M. Abrami, Grki natpisi iz Solina, VARD XLVII-XLVIII, 1924.-25., str. 8 i d., tab. III, 1; N. Cambi, 2000., str. 75 i d., br.
120, tab. 163.
603 O motivu nadgrobne gozbe usp. R.
. Tbnges-Stringaris, Das griechische Totenmahl, Ath. Mitt. 80., 1965., str. 1 i d.; J. M.
Dentzer, Reliefs au Banket- dans I Asie Mineure du Ve siecle av. [.Chr. RA 2,1969., str. 195 i d.; J. M. Dentzer, Aux origines de r iconographie du banquet couch, Rev. Arch. 2, 1971., str. 215 i d.; R. Horn, Hellenistische Bildwerke aut Samos [Samos
XII/, Bonn, 1973., 50 i d.; J. M. Dentzer, Le mati! du banquet couche dans proche-orient et le monde grec du VIJe au IV sirele avant
J. C, Paris, 1982., str. 5 i d.; A. Mercky, Riimische Grabrelie!s und Sarkophage aut den Kykladen, Frankfurt am Main, 1995., str. 53
i d.; J. Fabricius, Die hellenistische Totenmahlrelieis. Griiberrepresentation im ostgriechischen Stiidten, Munchen, 1999., str. 11 i d.
604 O tome motivu u unutranjosti
Dalmacije 1. remonik. Totenmahldarstellungen
auf romischen Denkrnaler in Jugoslawien, OJh. XLIV, Bb str. 207, sl. 104. Prikazi su locirani s obje strane rijeke Drine i u Makedoniji.
601

602

161

239. Ste/a s likom ene, otok Drvenik, uapnenac,

sredina III. si., Arheoloki muzej u Splitu.

Osim sarkofaga nema drugih nad grobnih

spomenika, osim manjih stela, koje ponekad
imaju dosta primitivne portrete. Meu njima je
samo jedna stela sa enskom glavom i tipinom
frizurom sredine III. st., s otoka Drvenika (sl.
239).605 Druge je poprilino teko datirati na
temelju dekoracije ili prikaza. Zanimljivo je da
i ti dosta primitivno raeni spomenici ipak nastoje iskazati barem pribline fizionomijske i
modne znaajke. Sline male stele iz ranijih
razdoblja nisu nikad ili gotovo nikad imale figurainu dekoraciju. Taj fenomen nastao je nedvojbeno kao posljedica elje naruitelja.

11. Tetrarhijsko doba

Tetrarhijsko je doba u gotovo pedesetogodinje
nemirno razdoblje vojnikih vladara unijelo
neto reda i neto vie nade. Iako su i tetrarhijski vladari vojnici, oni su pokuali srediti
Carstvo, poljuljano politiki, gospodarstveno i

religijski. Tetrarhija je, dodue, i prije u povijesti bila poznata kao sustav vlasti, ali je novost
to su Dioklecijan te pod njegovim utjecajem i
drugi vladari shvatili da valja uvesti reda u
nasljeivanje trona i da se vojsci ne smije prepustiti samovoljno biranje careva. Budui da se
i rodbinsko nasljeivanje prijestolja pokazalo
pogubnim, vladari ranog II. st. to su dokinuli.
Izbor cara meu vrijednim ljudima prekinuo je
Marko Aurelije, aSeveri uspostavljaju vlastitu
dinastiju. Dioklecijan je uveo originalnu reformu, postupno smjenjivanje starijih vladara
(augusta) mlaima (cezarima). Dakako da bez
korjenitih drutvenih promjena sama tetrarhija
kao sustav vlasti ne bi funkcionirala. Stoga je
uveo niz novina. Oito je da je Dioklecijan,
unato propasti njegova sustava ve nakon
tridesetak godina, ipak omoguio produetak
rimske vlasti, barem na Istoku, jo za oko
tisuu godina. Pritom se ne smiju smetnuti s
uma ni zasluge drugih, kasnijih vladara, ponajprije Konstantina. No, i Konstantin je ne samo
neposredni izdanak tetrarhije nego i aktivni
sudionik do njezina raspada godine 313.
Tetrarhijsko se razdoblje takoer susretalo s
problemom uvanja granica i pljakakih pohoda barbara, a zbog brojnih reorganizacija u
upravi i vojsci vladari su se s time nosili bolje
negoli njihovi prethodnici.
Tetrarhiju valja shvatiti kao prijelazno razdoblje (kraj antike i poetak kasne antike), i to
kako na politikome, tako i na kulturolokom
planu.606 U tom se vremenu mijeaju tradicije,
koje se produuju jo od prethodnoga doba, s
novim, pomalo neoekivanim ikonografskim,
oblikovnim i tehnikim osobitostima, koje
definiraju novo vienje umjetnosti. Je li formiranju i afirmaciji novih transcendentnih oblika
pridonio netom uvedeni politiki sustav i
vladari koji su zapravo neka vrsta provoditelja
boanske volje na zemlji, ili je ve bila sazrela

605 S. Rinaidi Tufi, 1971., str. 114, br. 44, tab. XII, 1;
. Cambi, Nadgrobne stele s portretima s otoka olte i Drvenika, VAMZ
3. ser., str. 119., sl. 2. N. Cambi, Nadgrobna stela s Drvenika, Zbornik otoka Drvenika I, Drvenik, 2000., str. 449, sl. na str. 453.
606 Tetrarhiju je kao prijelazno razdoblje u umjetnosti vrlo dobro definirao jo G. Rodenwaldt, The Transition to Late Clasical Art, u: Cambrigde Ancient History XII, Cambridge, 1939., str. 545 i d., o tetrarhiji str. 561 i d. O tetrarhiji usp. i H. P. L'
Orange, Das romische Reieh. Vom Augustus bis zu Konstantin dem Grossen, Stuttgart - Zurich, 1995. (sec, ed.). Iako rad ima
ambiciozniji naslov, zapravo je rije samo o kasnoj antici.

162

240. Reljef gradske Tihe, Salona, vapnenac, prva polovica W. si.,

Arheoloki muzej u Splitu.
drutvena, kulturna i religijska svijest, na to je
pitanje nemogue decidirano odgovoriti, premda su korjenite promjene mogle nastati samo u
sveukupnosti zbivanja.
Tetrarhijsko je doba za Dalmaciju, a osobito
Salonu, od posebnog znaenja, jer je Dioklecijan u neposrednoj
blizini glavnoga grada
provincije podigao rezidenciju
u kojoj bi
boravio kad napusti prijestolje. Nema dvojbe
da je u temeljima tetrarhijskoga naina vladanja bila predviena abdikacija starijih vladara.
U trenutku kad je 1. oujka godine 293. Dioklecijan na ast mlaeg suvladara uzdigao Galerija, a Maksimijan Konstancija Klora, abdikacija
je, kao logino i suvislo rjeenje sustava, oito
ve bila usustavljena.w" Moda je bio neizvjestan samo trenutak abdikacije. Kad je pak
utvreno povlaenje augusta, tada se samo po

sebi postavilo i pitanje kamo e se seniori

augusti povui. Tada se Dioklecijan morao
suoiti s neophodnou
da sebi osigura
smjetaj za starost. Nije poznato kad je car
tono odluio zidati svoju rezidenciju
na
podruju salonitanskog agera (Spalatum), ali je
dobro znano da je abdicirao 1. svibnja 305. i da
se odmah zaputio prema mjestu gdje je sebi
prethodno pripravio boravite.608 Nije odugovlaio s povratkom unato injenici to se na
mnogim mjestima zamjeuje da njegovoj rezidenciji manjka ne samo zadnja ruka nego da su
u Palau bili ugraivani mnogi tek zapoeti
konstruktivni
ili dekorativni elementi, to je
jasan znak da se zidalo u velikoj urbi. Po svoj
prilici, majstorima je bio zadan precizan rok
dovretka, koji su oni jedva uspijevali slijediti.
To upuuje i na zakljuak da se Dioklecijan
oito nije predomiljao
o naputanju
trona,

O tome jo uvijek najpotpunije, najutemeljenije i najloginije F. Kolb, Diokletian und die Erste Tetrarchie. Improvisation oder
Experiment in der Organisation monarchischer Herrschaft?, Berlin - New York, 1987. w. Kuhoff, Diokletian und die Epohe der
Tetrarchie. Frankfurt, 2001. 297 i d. 128 i d. Ondje usp. i druga miljenja.
608 O opisu abdikacije usp. Laktancije, De mortib. pers., 18 i 19.
609 O salonitanskom ageru usp. M. Sui, Limitacija agera rimskih kolonija na istonoj jadranskoj obali, Odabrani radovi iz stare
povijesti Hrvatske. Opera selecta, Zadar, 1996., str. 349 i d.
607

163

kako dre neki antiki, a i suvremeni autori.

Ima ak i vrlo vanih mjesta koja nisu
dovrena, primjerice reljefi u Mauzoleju, da ne
govorimo o kapitelima, bazama i sl. Zidari su,
ini se, ranije zavravali posao od klesara, pa su
arhitravi, kapiteli i drugi dekorativni elementi
ostajali nedogotovljeni.
injenica da se Dioklecijanova palaa nalazila
na salonitanskom teritoriju, koje je bilo u sastavu Res publica Salonitanorum, pokazuje da se
morao uspostaviti
poseban odnos izmeu
Dioklecijana i Salone.609 Na to upozorava kratica na reljefu Tihe u Saloni koji je najvjerojatnije
stajao na Porta Caesarea, salonitanskim gradskim vratima (sl. 240). Posrijedi je segment luka
koji je stajao lijevo od sredinjega, kljunog
kamena te je s njim i s odgovarajuim desnim
stvarao propagandni
i religijski program.61O
Nije, na alost, poznato, a teko je uope iznijeti bilo kakvu pretpostavku
to je bilo u
sredinjem i desnom bonom segmentu luka.
Tihe je bila prikazana
kao mlada ena s
obnaenom
desnom stranom grudi i raspletenom kosom koja pada na ramena. U
desnoj ruci joj je labarum, a lijevom se oslanja na
modij iz kojega izlazi klasje. Na tkanini zastave
bila je uklesana kratica MIVS/F. Uspjeno ju je
razrijeio M. Abrami na temelju slubenog
imena Salone, poznatog s ranijih natpisa. Kratica glasi: M(artia) Itulia) V(aleria) S(alona)
F(elix).611 Praktino jedina nepoznanica bijae
slovo V, a Abrami je pretpostavio da je grad
svom ranijem nazivlju koje je epigrafiki dobro
dokumentirano pridodao i Dioklecijanov gens
(Valeria). Pod pretpostavkom da je restitucija
tona, proizlazi da je gradu Dioklecijan dodije-

lio pravo da u slubenu titulaturu ubaci njegov

gentilicij. Sa Salonom je on po svoj prilici
odravao
prisnu vezu, te ju je vjerojatno
zaduio munificijencijama,
moda dok jo
bijae na vlasti, a od grada je ishodio (ili
iznudio) lokaciju na najljepem dijelu okolnog
podruja. Palaa i Salona bijahu povezane cestom, a napaja le su se vodom s istog izvora. Na
glavi boice Tihe stoji kruna u obliku gradskih
zidina. Krupne oi suparanim
zjenicama i
arenicama koje se podvlae pod gornji kapak
pokazuju da bi reljef mogao biti iz tetrarhijskog
ili konstantinovskog
razdoblja. Budui da je
segment luka po svoj prilici pripadao vratima,
vjerojatnije je da je iz vremena kad ih je preses
provincije Sarmentius Rufus obnovio, u doba
cara Konstancija II.612Teko je pretpostaviti da
su vrata u razmaku od tek dva do tri desetljea
doivjela dvije rekonstrukcije,
premda, naravno, ni to nije nemogue. Vezu s Dioklecijanom, pod pretpostavkom da je tona datacija
reljefa u doba Konstancijeve rekonstrukcije,
Salonitanci nisu prekidali, jer je i dalje zadran
slubeni naslov grada s imenom Dioklecijanova gensa, unato burnim dogaajima i progonima krana pri kraju njegove vlasti. Ima i niz
drugih potvrda da je Dioklecijan tovan barem
jo nekoliko desetljea nakon smrti. Meutim,
valja naglasiti da je i jedan od Konstantinovih
gentilicija (dobiven od Dioklecijana) takoer

Valerius. 613
Kad se Dioklecijan povukao, on je slubeno
postao obian ovjek, ak je simboliki vratio i
svoje staro ime Diocles, pokazujui time da je
opet postao ono to je bio i prije uspona na prijestolje. Ipak, velianstveni Mauzolejst- i posm-

O tom reljefu usp. M. Abrami, Tyche, str., 279 i d., sl. 1-2; N. Cambi, enski likovi, str. 64 i d. r tab. XVII.
M. Abrarni, Tyche, str. 280.
612
. Cambi, enski likovi, str. 64 i d.
613 Konstantinova
puna imenska formula je Ctaius) Flavius Valerius Constantinus. Ima jo varijanata njegova praenomena
(Marcus i Titus). O njegovu imenu usp. D. Kienast, Kaisertabelle, str. 298.
614 U nekoliko sam navrata iznosio miljenje da je Mauzolej ne samo mjesto careva pokopa nego i njegov sepulkralni
hram,
upotrijebivi sintagmu Templum Divi Diocletiani. Usp. N. Cambi, On the Dedication of the Prostyle Temple of the Diocletians Pala ce in Split, Orbis Romanus Christianusque. Traveaux sur I' Antiquite Tardive rassembles autour des recherches de
oel Duval, Paris, 1995., str. 253 i d.; . Cambi, Dioklecijanova palaa i Dioklecijan (lik i linost), Dioklecijanova palaa. Katalog izlobe, Split, 1994., str. 22 i d. Slino miljenje o Dioklecijanovu mauzoleju zastupa i H. von Hesberg, Archaologische
Denkmaler zum romischen Kaiser Kult, ANRW16, 2, Berlin-New York, 1978., stup. 967. Er (Raum, dodatak N.e.) stellt den
Tempel fur den Kaiserkult dar. Pravom grobnicom autor smatra donji kat ili, kako se obino naziva, kriptu.
610

611

164

, J

241. Sjeverna vrata Dioklecijanove palae u Splitu, vapnenac,

kraj III.-poetak IV. st.

rtna konsekracija- nisu s time u skladu.o

Palaa ili viLLa, to je zapravo i bila, ipak je imala
i memorijalni karakter, kojemu je svrha bila da
uzvelia carevo djelo. Oevidno je da je,
potaknut Dioklecijanovim
primjerom,
malo
kasnije jednako postupio i Galerije u Gamzigradu (Romuliana).617 I u toj je vladarskoj rezidenciji bila posvuda jasno nazona tetrarhijska
propaganda, iji su se ostatci iznimno dobro

ouvali.618 Naprotiv, u Dioklecijanovu zdanju

preostali su samo jadni tragovi, jer je ono
doivjelo purifikaciju i destrukciju ve tijekom
kranskih stoljea, a jo veu kad je Palaa
prerasla u grad. To svakako valja uzeti u obzir,
i zbog toga se o preostatcima dekoracije smije
govoriti samo onoliko koliko doputaju skromni preitci. U Dioklecijanovoj se palai opaaju
tri vrste programa. Prvi je onaj tetrarhijskog

O konsekraciji usp. Eutropius, Breoiarium historiae romanae, IX, 28.

Consecraiio je pripadala samo umri om vladaru, a Dioklecijan vie nije bio vladar. O konsekraciji kao posthumnom priznanju za Dioklecijanovo pozitivno vladanje usp. M. R. Alfoldi, 1999., str. 82.
617 Roman lmperial Towns and Palaces in Serbia, Belgrade, 1993. (ed. D. Srejovi), str. 31 i d., sl. 5 a-44; D. Srejovi-. Vasi,
Emperor Caleriuss Buildings in Romuliana (Gamzigrad, eastern Serbia), Antiquite tardive 2,1994., str. 123 i d., sl. 1-16; M.
anak-Medi, Spatial Development of Romuliana within the Late Roman Court Architecture, u: The Age of Tetrarchs,
Beograd, 1995., str. 52 i d., sl. 1-11; . Vasi, Chronological Relations of Palace and Fortification System of Gamzigrad, u: Age
of Tetrarchs... , str. 515 i d., sl. 1-12. Vidi ondje i drugu literaturu.
618 Porfirni kipovi vladara, vojniki znakovi s falerama tetrarha. Usp. Roman Imper. Towns, str. 209, br. 50 i 51, str. 231, br.
70, str. 232, br. 71; D. Srejovi, The Representations of Tetrarchs in Romuliana, Aniiquiie tardive 2,1994., str. 143 i d., sl. 1-5,6,
7,8,9,10-13,14-17.
615

616

165

242. Sjeverna vrata Dioklecijanove palae u Splitu, uapnenac,

konzola s mjeovitom ljudsko-bikovskom glavom, kraj III. - poetak IV. st.

karaktera.v'? koji je bio zastupljen na svim vratima. Kahler je s pravom upozorio na etiri od
pet izvorno postojeih baza na vrhu sjevernih
vrata, na kojima su, po njegovu miljenju, na
sredinjoj i najvioj stajali Jupiter, na manjima
augusti, dok su na najniima bili cezari (sl.
241).620 Na konzolama to izlaze iz zida iznad
luka vrata prikazana su dva bia mjeovitog
karaktera (ovjek-bik), koja su pripadala tradicionalnom elementu dekoracije gradskih vrata

ili sveanih ulaza i foruma i po svoj su prilici

simbolizirali sreu i blagostanje koje donosi
sretno vladanje i sl. (sl. 242),621 o emu je ve
bilo rijei u svezi sa slavolukom iz Asserije. Za
takvo tumaenje posebno je indikativna protoma bika, koji kao simbol rijenih boanstava
znai blagostanje.
Nedvojbeno
je da je to
takoer bio prikaz slubenog karaktera. Osim
tih vie-manje
pouzdanih
ostataka i pretpostavki, kipovi nadnaravne veliine morali su

N. Cambi, Pristup razmatranju skulptura Inog programa Dioklecijanove palae u Splitu, Kulturna batina 19, 1988., str. 12
i d. Id. Dioklecijanova palaa, str. 23 i d.
620 H. Kahler, Rom und seine Welt II, Munchen, 1960., str. 384; Id. Das Fiinfsaeulendenkmal fuer die Tetrarchen auf dem Forum
Romanum, Koln, 1964., str. 6, sl. 1; Id. Split i Piazza Armerina, rezidencije dvaju careva tetrarha, Urbs IV, str. 97 i d., sl. 4 i 5.
621 H. P. L' Orange, 1984., str. 12, tab. 9 a-d govori o biima koja su zapravo boanstva rijeka i koja donose blagostanje.
Meutim, na novcu s legendom Saeculi Feticitas i sl. raznih vladara ne javljaju se takvi prikazi. Nema, meutim, dvojbe da
je to mjeovito bie vezano uz careve, jer se javlja u Dalmaciji na tri spomenika koja su u vezi s carevima (Trajanova vrata
u Asseriji. sjeverna vrata Dioklecijanove palae i poprsja s prikazima tetrarha). O znaenju Saeculi Feliciias careva i njihovu
novcu usp. iM. R. Alfbldi, 1999., str. 67, 112, 123, 182, 184, 210 i dr.
619

166

stajati u niama, u etiri dublje i jednoj plioj.

Za dublje su nedvojbeno bili predvieni kipovi
u punoj pla stici, dok je u plioj mogla biti
privrena skulptura koja nije imala punu
dubinu. Ako su ve kipovi tetrarha bili na vrhu
velebne konstrukcije vrata, tada po svoj prilici
ne treba oekivati isti program i uniama.
Stoga postoji vjerojatnost da su nie bile namijenjene religijskom programu,
boanstvima
pod iju se zatitu stavila tetrarhija.s?
Na istonim i zapadnim vratima bile su samo
dvije visoke i duboke nie, po jedna sa svake
strane otvora. Bit e da se tu u skromnijem
opsegu ponavljao program sjevernih vrata. Na
vrhu se, dodue, nisu ouvale baze, ali su
mogle postojati, a dolje su po svoj prilici bila
boanstva to su titila ulaz. O tome se neto
vie smije kazati za zapadna vrata, od ije se
izvorne kiparske dekoracije ouvao jedan nadnaravno veliki portret tetrarha (o emu e biti
govora kasnije) i jednako velika glava nekog
bezbradog boanstva s dugom kosom, po svoj
prilici jednog od Dioskura (sl. 243).623 To
potvruje prije spomenutu pretpostavku o programu koji je postojao na drugim vratima. K
tomu se na kljunom kamenu ispod luka
zapadnih vrata nalazio i reljef Viktorije s
rairenim krilima, koja stoji na sferi; poslije e
ga unititi kranski simbol, kri, ali su ipak
preostali jasno vidljivi tragovi krila, haljine i
oblik kugle (sl. 244).624 To upuuje na zakljuak
da se na vratima nalazio i slubeni i religijski
program.625 Bilo bi logino oekivati da je tako
bilo i na istonim vratima.ss Slubeni je karakter morao imati Peristil. Kipovi ili skupina figura, jer je prostor za takvo to dovoljno velik,

243. Zapadna vrata Dioklecijanove palae u Splitu,

glave boanstva i tetrarha, vapnenac, kraj II!., poetak
IV. st., Split, Ispod ure 3.

244. Zapadna vrata Dioklecijanove palae,

zaglavni kamen s prikazom Viktorije i kria,
vapnenac, kraj III. - poetak IV. st.

N. Cambi, Pristup, str. 13 i d. Id. Dioklecijanova palaa, str. 23.

Usp. bilj. 413.
624
. Cambi, Kri na zapadnim
vratima Dioklecijanove palae, Kulturna batina 11-12, 1981., str. 6 i d. i sl. na toj str.; Id. Dioklecijanova palaa, str. 24 i sl. na toj str.
625 Nike je vie carski atribut negoli pravo boanstvo.
O tome usp. T. Holscher, Victoria Romana. Archiiologische llntersuchungen zur Geschichte und Wesenart der romischen Siegesgottin von den Anfiingen bis zum Ende des 3. Jh5. N. Chr. Mainz, 1967., str.
22 i d. (Victoria auf dem Globus als Kaiserattribut). Nike/Viktorija na globusu nalazi se na reversu jednog zlatnog Dioklecijanovog medaljona iz Pariza. Usp. T. Holscher, o. c., tab. 1,10.
626 Na istonim vratima nisu se ouvali nikakvi ostatci, kao to je sluaj na zapadnima.
Blokovi iznad vijenca zapadnih vrata
na Laveleeovu crte u mogle bi biti baze kao i na sjevernim vratima. Ako je tako bilo na zapadnim vratima, vjerojatno je bilo
i na istonima. Usp. Spon, Adam, Casas i Laoalee u Hrvatskoj, Hannover-akovec,
1997., sl. 136.
622

623

167

246. Sfinga, Dioklecijanova palaa,

crni granit, upotreba kraj III. st.

245. Sfinga, Dioklecijanova palaa, sivo crni granit,

upotreba kraj III., poetak IV. st.,
Arheoloki muzej u Splitu.

morali su se nalaziti na irokom postolju na

vrhu zabata, inae ne bi bilo uope jasno emu
je postolje sluilo. Ondje su vidljivi i utori za
sidrenje ukrasa. Slino je bilo i u Vestibulu, gdje
se nalaze etiri goleme nie, dok su dvije manje,
jedna iznad druge, iznad sjevernih ulaznih vrata. O karakteru skulptura u niama ne smije se
ni raspravljati. Skulpture su morale postojati i u
rezidencijalnome
dijelu. Jednostavno
nije
mogue ni pomisliti da je takva arhitektura bila
liena skulpture. U antici arhitektura i skulptura egzistiraju i funkcioniraju samo u uzajamnom meuodnosu. Tu su mogli biti postavljeni
kipovi i reljefi koji su odnekud doneseni i
upotrijebljeni.627 Skulpture se redovito postavljaju u bibliotekama, termama, triklinijima, trjemovima, kubikulima, predsobljima, vrtovima i
drugim zatvorenim
i otvorenim prostorima
privatnoga i javnog karaktera, kakvih je obilje
bilo i u carskoj rezidenciji. Uostalom, i brojne
sfinge su donesene i sekundarna upotrijebljene
u raznim dijelovima Dioklecijanova zdanja (sl.
245-247).628 Zanimljivo je da su one relativno
najbolje ouvane. Njihova poruka u kasnije,
kransko vrijeme zapravo uope nije smetala,
jer se nije razumjela.

247. Fragment sfinge, Dioklecijanova palaa,

ruiasti granit, upotreba kraj III. st.
Kao na primjer u Gamzigradu. Usp. Imperial Towns in Serbia, str. 243, br. 76; str. 244, br. 78 i str. 245, br. 77. Sve su te skulpture starije od prvog desetljea IV. st. ak je i nadnaravno velika glava boice o kojoj je ve bilo rijei (usp. ovdje bilj. 204)
naena u Splitu.
628 P. Selem, Izidin trag, str. 97 i d., tab. XXXVI-XLVIII.
627

168

248. Dioklecijanovo poprsje, Mauzolej Dioklecijanove palae, vapnenac,

kraj III., poetak N. st., in situ.
Najouvaniji su skulpturalni dijelovi Mauzoleja i hrama koji se nalazi nasuprot Mauzoleju, sa
zapadne strane Peristila. Premda je bilo i ima
dvojbi oko toga je li Mauzolej (katedrala) bio
mauzolej ili hram, ipak je posve jasno da njegova dekoracija nedvosmisleno nosi sepulkralnu
simboliku.-? Najcjelovitiji ostatak dekoracije je
friz koji se nalazi iznad drugog reda stupova.sv
Friz je nainjen od zasebnih ploa, koje su
umetnute izmeu pilastara to stoje iza manjih
stupova, tako da je malo uvuen u odnosu na
njih, a osobito u odnosu na istaknuti arhitrav
iznad donjeg reda stupova. Bile su ukupno 24
takve reljefne ploe. Na istonoj strani bilo je 9
ploa, od kojih jedna u sredini nedostaje, jer je
unitena kad je na tome mjestu u XVII. st. probijen prozor. Meu njima, na 6 je ploa
prikazan jedan vrlo poznati sepulkralni motiv:
eroti koji nose girlandu
u ijem je luku

prikazana teatarska maska. Taj motiv poznaju

razliiti tipovi nad grobnih spomenika:
are,
stele i sarkofazi. Na tom dijelu friza su poprsja
Dioklecijana, desno (sl. 248), i Priske, lijevo (sl.
249).631I portreti mogu imati sepulkralnu namjenu. U nedostajuem dijelu, gdje je sada otvor,
D. Rendi-Mioevi
je s pravom na temelju
paralela
pretpostavio
scenu
divinizacije
vladara, premda nema materijalnih ostataka.sv
Ta je pretpostavka logina, jer je pokojnik bio
apoteiziran. No, je li to bilo predvidljivo? Dioklecijanova se rezidencija nalazila na podruju
Carstva pod upravom Galerijevom,
koji je
Dioklecijanu bio ne samo zet nego mu je i inae
bio vrlo odan, pa se smio nadati apoteozi. Stoga
je reljef po svoj prilici bio anticipacija prije
stvarne careve smrti. Sepulkralnog je karaktera
i maska Hermesa to stoji u lovorovu vijencu
koji dre dva erota. Ona se nalazi priblino na

N. Cambi, Pristup, str. 18 i d.

O frizu usp. Sh. McNally, The Frieze of the Mausoleum at Split, Studies Presented to George M. A. Hanimann, Mainz, 1971.,
str. 101 i d. (bez slika); Sh. McNally, 1996., str. 54, sl. 69, 70.
631 N. Cambi, 2000., str. 80 i d., br. 128 i 129, tab. 172. Ondje usp. i brojnu drugu literaturu.
632 D. Rendi-Mioevi, O unitenom sredinjem motivu friza Dioklecijanova mauzoleja u Splitu, Prijateljev zbornik I, PpuD
23, Split, 1992., str. 99, sl. na str. 109.
629

630

169

249. Poprsje Priske, Mauzolej Dioklecijanove palae, vapnenac,

kraj III., poetak IV. st., in situ.

sjevernom dijelu friza. O sepulkralnom karakteru Hermesa Psihopomposa

ne treba gubiti
rijei. Na ostalim ploama, koje obuhvaaju
sjevernu, zapadnu i istonu stranu, nalaze se
dva razliita, ali ipak srodna motiva. Na deset
su ploa isklesane scene lova erota na visoku
divlja (sl. 250), a na tri iznad vrata na zapadnoj
strani su eroti u trkaim dvokolicama (sl. 251).
Nema nikakve dvojbe da su i to sepulkralni
motivi, koji se javljaju osobito na sarkofazima.633 Ope znaajke ovih reljefa su vrlo loa

kvaliteta
plastike, potom nezgrapni
eroti,
nespretnih
pokreta; no reljefi su razmjerno
duboki. Glave erota su krupne i prilino gruboga izraza. Eroti koji dre girlande uglavnom su
vrlo statini, to obino nije sluaj. S ikonografske toke gledita, friz je zapadnoga, rimskog postanja, jer na Istoku ima vrlo malo
scena erota koji se bave slinim radnjama. No,
reljefe su sigurno radili lokalni majstori, koji su
prihvatili tetrarhijski stil, ali ipak nisu bili vini
teim kiparskim zadaama. Jedan od temeljnih

O sepulkralnom karakteru motiva lova usp. B. Andreae, ASR 1, 2. Die romische Jagdsarkophage. Die Sarkophage mit Darstellungen aus dem Menschenleben II, Berlin, 1980., str. 17, bilj. 24. Autor navodi da je K. Schauenburg koji u istoj ediciji treba obra-

633

diti sarkofage s prikazom erota u lovu prikupio dokumentaciju za 65 primjeraka. Eroti u lovu javljaju se i na atikim sarkofazima, ali ni izdaleko toliko esto. G. Koch-H. Sichtermann, 1982., str. 432 i d., spominju samo 4 fragmenta (br. 56-59), meu
njima i salonitanski (br. 58). to se pak tie motiva erota u utrkama dvokolica s konjskom ili nekom drugom zapregom (zvijeri), usp. K. Schauenburg, ASR V, 2, 3, Die stadiriimischen Eroten-Sarkophage mit Darstellungen aus dem Menschenleben II,
Berlin, 1995., str. 22 i d., tab. 1 i d. I u tom sluaju atiki sarkofazi s utrkama dvokolica znatno su malobrojniji od onih iz
radionica u Rimu. Sudei prema tomu, podrijetlo motiva valja traiti radije na Zapadu negoli na Istoku. Uostalom, u to je
doba veina radionica sarkofaga na Istoku ve bila prestala s radom.

170

nedostataka friza jest to to mu manjka zadnja

ruka, a k tome ima dijelova koji su samo abocirani. Unato tomu, valja pretpostaviti da zbog
brzine zidanja nisu poreme ena mjesta pojedinih ploa u odnosu na zamiljeni raspored.
aime, raspored reljefnih ploa pokazuje da je
Dioklecijanov sarkofag po svoj prilici stajao u
etvrtastoj nii na istonoj strani zdanja.e U
etiri goleme nie na razini poda morali su stajati krupni kipovi, ali iji, teko je odrediti.
Ulazna vrata imala su izvanrednu dekoraciju
vitica kroz ije se zavoje provlae ivotinje i
proviruju maske (sl. 252), to odaje ruku orijentaInih majstora koji su radili zahtjevnije elemente.635 Trijem oko Mauzoleja pod krovom je
imao frizove kasetone u ijim su sreditima bila
poprsja Gorgone (sl. 253), ili teatraske maske
(sl. 254), ili neko boanstvo (Serapis, sl. 255), to
takoer upuuje
primarno
na sepulkralni
karakter zdanja.e= Mauzolej je bio sa tri strane
okruen zidom, u kojemu je bilo 25 nia, to
takoer svjedoi o tome da su ondje stajali
kipovi.
I na dijelovima arhitekture hrama zapadno od
Peristila bilo je niz skulpturalnih
detalja. Dovratnici i nadvratnici ukraeni su bogatim reljefom, na kojem se nalaze vitice vinove loze, po
kojoj se veru mali eroti koji beru groe (sl.
256).637Reljef nije dubok, ali je prilino kvalitetan, a radili su ga po svoj prilici lokalni klesari.
Iznad vrata nalazi se ispupena greda koja
osim dekorativne nema drugu namjenu (sl.
257, 258). Ukraena je biljnim motivima (palmete), a njezine kutne konzole nose reljefe
dviju Viktorija s tropaionom
u rukama i
vijencem. Ostale konzole nose poprsja boanstava, lisnate maskerone, itave figure giganata sa zmijskim nogama i orla koji u pandama
nosi munju (sl. 259).638 Priblino je u sreditu
poprsje Sola, a poneto sa strane je poprsje

250. Reljef lova erota na visoku divlja,

Mauzolej Dioklecijanove palae, vapnenac,
kraj III., poetak IV. st., in situ.
starijeg boanstva, za koje se obino smatra da
predstavlja
Jupitera (sl. 260); nelogino je,
meutim, da je vrhovno boanstvo, zatitnik
Dioklecijana, utemeljitelja tetrarhije, smjeteno
postrance. Po hijerarhiji Jupiter bi se morao
nalaziti u sreditu. ini se da bi se to moglo
objasniti time to je sredinje poprsje odrezano
prigodom ugradnje, jer se vidi prostor me tope
sainjen od dva bloka i sukladno tome od dvije
metope, a njih je morala dijeliti jedna konzola.
Ako je tu kra en blok, a to je bila jedina
mogunost, budui da su na drugom kraju
bile drukije, peterokutne
konzole, tada je
moralo biti amputirano
upravo sredinje,

O tome usp. H. Kahler, Dom Kirche, Mansel'e Armagan (Melanges ManseI) I, Ankara. 1974.,816, sl. 99.
Usp. Sh. McNally, 1996., str. 46, sl. 54-57.
636 I. Mirnik, On Same Architectural
Fragments from Diocletians Palace at Split, AJ 18, 1977., str. 52, sl. 11; Sh. McNally,
1996., str. 44 i d., sl. 50-52.
637 Sh. McNally, 1996., str. 47 i d., sl. 74-77, 81.
638 G. Niemann, Der Palasi Diokletians in Spalato, Wien, 1910., str. 84, tab. XVII.

634

635

171

252. Ulazna vrata Dioklecijanova mauzoleja, vapnenac, kraj II!., poetak N. st., in situ.
172

253. Kaseton s Gorgonom, uapnenac,

trijem oko Dioklecijanova mauzoleja.
Jupiterovo poprsje. To bi znailo da Sol nije bio
u sredini, nego desno do [upitera.-? Poprsje
brada tog boga s desne strane, budui da nema
atributa, ne mora nuno biti Jupiter, nego moe
biti i neko drugo boanstvo starije generacije.
Gotovo je sigurno da su konzole odraavale
religijski sadraj koji upozorava na panteistiki
karakter hrama s tetrarhijskom koncepcijom
povratka starim boanstvima.ev Najzanimljiviji detalj hrama je friz s prikazom niza grifona sa
strana kantarosa.! Sada je vidljiv na junoj
bonoj i zapadnoj zaelnoj strani. Po svoj prilici se nalazio i na sjevernoj bonoj strani, koju
skrivaju kue. Je li postojao i na dijelovima
grede koji su stajali nad stupovima proelja, ne
moe se decidirano tvrditi, jer nisu ouvani. U
sredini friza, priblino na pola zdanja, nalazi se
isti lisnati maskeron kao i na dvije konzole na
proelju hrama. Na frizu se opaaju listovi, to
neke istraivae navodi na misao da je rije o

254. Greda s teatarskim maskama,

Dioklecijanova palaa, vapnenac.

255. Kaseton s likom Serapisa, uapnenac,

trijem oko Dioklecijanova mauzoleja.

N. Cambi, On the Dedication. str. 261 i d.

N. Cambi, On the Dedication, str. 253 i d. O pitanjima politeistikog sinkretizma to dolazi kao posljedica uenja Plotina
i neto kasnije [arnbiliha, usp. E. R. Dodds, Theurgy and Its Relationship to Neoplatonism, IRS XXXVII, 1947., str. 55 i d. K.
Latte, Riimische Religionsgeschichte, Handbuch der Altertumswissenschaft
V, 4, Munchen, 1960., 367.
.
641 Sh. McNally, o. c., str. 47, sl. 73, crte 10 i 13.
639
640

173

256. Douraiak. ulaznih vrata hrama zapadno od

Peristila, Dioklecijanova palaa, oapnenac, in situ.

257. Ulazna vrata hrama zapadno od Peristila

Dioklecijanove palae, oapnenac, in situ.

sepulkralnom
hramu.e-? Na podu su jo
prikazani i jeleni koje love grifoni. Taj ikonografski motiv ima dugu povijest u rimskoj
slubenoj umjetnosti, a ovdje pokazuje forme
koje su svojstvene tetrarhijskom razdoblju, to
znai da su fantastine ivotinje prilino nezgrapne, tako da se jedva raspoznaje njihov
izvorni izgled (sl. 261).643 No, o tome da se
izraivao na licu mjesta, svjedoi injenica to
ni on nije dovren, osobito na stranjoj strani

hrama. Motiv grifona i kantarosa poslije toga se

vie nije izradivao.e+ Grifoni po svoj prilici
aludiraju na klasinu simboliku, a to znai ili
na apolonsku, ili na dionizijsku, ili, to e biti
najtonije, na njihovu zajedniku simboliku.645
U samome hramu su u kasetonima
bile
prikazane teatarske maske razliita karaktera,
meu kojima je i jedna s frigijskom kapom. Ta
je glava enigmatina. Nalazi se meu kasetonima koji uglavnom sadre teatarske maske i

642 Usp. J. Flagge, Untersuchungen zur Bedeutung des Greifes, Sankt Augustin, 1975., str. 83 i d., posebno za Dioklecijanov hram
str. 99, sl. 124-125. Istu tezu iznosi i H. Kahler, o. c., Urbs IV., str. 107; 1. Flagge je po svoj prilici bila pod dojmom svojega doktorskog mentora H. Kahlera. Za 1. Flagge veza grifona i listova upuuje na sepulkralni kontekst. Ako u hramu postoji doista
takav kontekst, onda je on ipak od sporednog znaenja, jer je to jedini hram u itavoj Palai. Gdje bi se inae odravao bilo
kakav kult ako je zdanje bilo rezervirano samo za sepulkralni sadraj? Galerijeva je palaa u Gamzigradu imala dva hrama.
Usp. lmperial Toums, str. 141, br. 11, sl. 58-61 i br. 142, br. 12 sl. 62-66.
643 O grifonu osim djela u prethodnoj biljeci vidi jo Ch. Delplace, Le griffon de I' archaisme - I' epoque impriale. Etude iconographique et essai d: interpretation symbolique, Bruxelles/Rom, 1980., str. 5 i d. H. Brandenburg, RACh XII, Stuttgart, 1983., stup.
951 i d. (s.v. Creif),
644 1. Flagge, l.e.
645 O toj simbolici usp. Ch. Delplace. o. c., str. 372 i d.

174

mogue je da i ona prikazuje jednu takvu iz

grkih kazalinih komada u kojima se pojavljuju i Perzijanci koji nose frigijske kape. Moda bi
se smjelo pomiljati i na to da je ona reminiscencija na Dioklecijanove i Galerijeve ratove s
Perzijancima da nije izgubljena meu drugim
brojnim prikazima
ukrasnog
karaktera
i
maskama.646 U vijencu s unutranje
strane
hrama nalazio se vrlo lijepi friz s kvalitetno
izraenom traginom teatarskom maskom koja
ima izgled ene s velom na glavi (sl. 262).647
I na drugim mjestima moralo je biti razliitih
vrsta kipova i reljefa. Okrugli friz od vapnenca
jednog od hramova
tolos-tipa
takoer su
izradili afrodizijski majstori, to se vidi po iznimnoj profinjenosti izradbe figura ivotinja
koje se provlae kroz zavoje irokih i listovima
bogatih vitica (sl. 263).648 U jednoj je kui ugraen pilastar s prikazom enske teatarske maske
iroko rastvorenih oiju, otvorenih usta i s krilcima iznad ela (sl. 264).649 Reljef je vrlo
kvalitetno izraen i pokazuje izrazitu sklonost
prema ukraavanju svijetlo-tamnim kontrastima. Nije iskljueno da su udubine imale i
dodatak od kamena ili stakla druge boje. Pilastar je sluio kao nosa pluteja, premda se,
budui da je uzidan u jednu kuu u sjevernom
dijelu Palae, ne vide utori za umetanje pregradnih ploa. Zanimljivo je napomenuti da su
likovi teatarskih maski bili iznimno upotrebljavani kao dekorativni
motiv u Dioklecijanovoj palai, iako je teatar kao institucija ve
davna prolost. Vjerojatno je, imajui u vidu
mjesto gdje je uzidan, to bio pilastar ograde
oko sjeverozapadnog
otvorenog
prostora
Palae. Na alost, oito je da je purifikacija
tijekom kasnijih stoljea bila toliko temeljita da
su preostali samo neznatni tragovi skulpture.
Toma Arhiakon oito je imao podataka o
odstranjivanju nepoudnih kipova.65o Ve je u
njegovo doba unutar zidova Dioklecijanova
zdanja bilo malo antike plastike. ienje u

258. Konzala hrama, detalj, vapnenac.

259. Isto kao br. 258, detalj orla, vapnenac.

Dioklecijanovoj palai bilo je sigurno proces
koji je poeo jo od afirmacije kranstva krajem IV. st., a trajao je do prolog stoljea.
U Dioklecijanovu zdanju, ne raunajui reljefe,
bilo je najmanje stotinjak kipova razliita
karaktera. Kipova je moralo biti i u graevinama koje su vjerojatno postojale oko samog

Koliko mi je poznato, maska nije objavljena.

H. Kahler, o. c., Urbs IV, str. 107.
648 T. Marasovi, Dioklecijanova palaa, Beograd, 1982., sl. na str. 120.
649 N. Cambi, Pristup, sl. na str. 13.
650 T. Arhiakon, Historia Salonitana, XI.
646
647

175

II

.~_J

I
I

260. Dovratak vrata hrama zapadno od Peristila.

lijarnu jedinicu od oko 500 Ijudi.651 Bilo bi vrlo
vano utvrditi je li u blizini bio i cirkus, kojega
u Saloni nema, a obavezan je uz carske palae.
Je li to mogla biti polukruna
graevina
(sfendone-cirkusa)
kraj stare zgrade splitskog
vodovoda ?652U sadanjem stanju istraivanja
to jo nije mogue utvrditi.
261. Friz s grifonima (detalj) hrama zapadno od
Peristila Dioklecijanove palae, vapnenac, , in situ.

262. Friz na zapadnom zidu unutranjosti prostiinog

hrama s teatarskom maskom ene, vapnenac.

zdanja, izvan fortifikacija. Normalno funkcioniranje zdanja i svi te oko umirovljenog

imperatora zahtijevalo je pomone graevine
(castel/um aquae, horrea, nekropole, nastambe,
vrtove i sl.). Prostor Dioklecijanove
palae
obuhvaao je priblino 1/6 prostora za jednu
legijsku utvrdu od 5 tisua do 6 tisua vojnika,
ali je dvostruko vei od utvrde za jednu augzi-

Prema tome, Dioklecijanova je palaa svojim

slubenim poloajem, umjetninama
i umjetnicima koji su ondje djelovali morala odigrati
znaajnu ulogu u podizanju razine kulture i
umjetnosti na iremu salonitanskom podruju.
Tetrarhija, dodue, nije eljela uspostavljati
dinastike odnose i podizati kipove posveene
lanovima obitelji. Naprotiv, vladari su favorizirali skupine, i to ne samo u glavnim gradovima. Nema dvojbe da je novouspostavljenom
sustavu bila potrebna promidba i popularizacija u irim slojevima drutva. Stoga se u
poetku likovi ena ne javljaju, ak ni na novcu.
Kad u doba druge tetrarhije neke od carskih
ena postaju augustae, poinju se javljati i njihovi likovi, a to istodobno znai da su portreti
postojali i u drugim vrstama plastike.653 To je,
meutim, slubeni stav koji ipak ne znai da i
prije nije bilo enskih carskih portreta ili da ih
je bilo zabranjeno raditi i postavljati.
Smije li se i u Dalmaciji pretpostaviti pojava
tetrarhijskih carskih likova i drugih vanih
osoba? Oito da se to ne samo smije nego to
potvruju nalazi i indicije iz Dioklecijanove
palae, a isto tako i iz Salone. To su bila mjesta

Usp. R. Fellmann, Der Diokletianspalast von Split im Rahmen der spatromischen Militarrarchitektur, A W X, 2, 1979., str.
47 i d.; E. La Rocca, La fondazione di Costantinopoli, u: Costantino il Grande dal!' antichiia all' umanesimo. Colloquio sui cristianesimo nel mondo antico, Macerata, 18-20 dicembre 1990, Macerata, 1993., str. 566.
652 F. Oreb-To Rismondo, Les basiliques pictae de Split: les fouilles de 1997., Antiquit tardive 6,1998., str. 367 i d, sl. 2, 3.
653 Usp. M. Bergmann, 1977., str. 180 i d., Munztafel VI.
651

176

na kojima je car boravio, gdje je morala biti

razvijena carska propaganda.
Nakon dueg
vremena u Dalmaciji se, dakle, ponovno javljaju portreti koji bi se mogli pripisati slubenim
osobama. Najbolje ouvani portret uzidan je u
kuu Juri u Vranjicu, a navodno potjee iz
neposredne blizine amfiteatra u Saloni (sl.
265).654Rije je o portretu starijeg ovjeka priblino prirodne ljudske veliine, od bijelog
mramora. Kratka kosa i brada, izraene plitkim
urezima, zatim oi s duboko pod gornji kapak
podvuenim arenicama te kubini oblik glave
pokazuju tipina tetrarhijska svojstva, koja se
organski nastavljaju na ona prethodnog razdoblja. Kad se pak glava usporedi s nekim
likovima iz razdoblja vladanja etvorice vladara, tada se najblie analogije nalaze na novcu i
medaljonima Konstancija Klora, osobito onima
kovanim u zapadnim kovnicama.e= Kad ne bi
bilo drugih glava koje se oslanjaju na tipove
njegova novca, koji takoer pokazuju jasne
realistike crte (da li i prave?),656 tada bismo
ovu glavu znatno lake pripisali Konstanciju I.
(Kloru). No, s jednakim pravom smijemo i
jedne i druge atribuirati Konstanciju 1., jer
pokazuju isti odnos s novcem. Uostalom,
mogue je da se radi o razliitim tipovima
~ortreta koji esto ne tee za pravim izgledom.
Cinjeniea da je portret vrlo vjerojatno izvorno
stajao u amfiteatru, ukazuje na vanost osobe. I
carski su se portreti postavljali u amfiteatrima,
a salonitanski je obnovljen upravo u Dioklecijanovo doba.657 Lik Konstancija I. (Klora) je to
prije mogu i zbog injenice to je on bio namjesnik provincije Dalmacije u doba cara Kara
koji ga je takoer (prije Dioklecijana) elio
postaviti za cezara namjesto vlastitog sina
Karina.658

263. Friz (detali) okruglog hrama, zapadno od Peristila,

podrumi Dioklecijanove palae, oapnenac,
kraj III., poetak IV. st.
U kasno III. st. smije se smjestiti i jedan vrsni i
oito golemi portret ene, koji je prilino
oteen, i to namjerno, jer se vide grubi udarci
ekiem i dlijetom (sl. 266).659To posve pouzdano upozorava da je glava pripadala nekoj
rimskoj carici, Stilski je slina, premda bolje
izraena, od prethodno spomenutog mukog
portreta. Osobitost portreta su oi podvuene
pod gornji kapak te smireno lice i tuan pogled.
Kosa je tipa Scheitelzopf i bila je vrlo minuciozno
i prirodno
izraena.
ini se da nije bilo
nedovrenih dijelova povrine. Realistiki tretman pokazuje izvanredan predtetrarhijski
ili
ranotetrarhijski
rad. U moda malo kasnije
doba nastao je i portret ene koji je takoer bio
namjerno uniten (sl. 267).660Glava je prelomIjena na dva dijela, a ouvao se samo dio iznad
nosnog sedla, ukljuujui i oi. Njezine su
arenice bile malo dublje uparane u tkivo
bjeloonice, a zavukle su se pod gornji kapak,
kao i kod svih ostalih primjeraka
dobre
portretistike tetrarhijskog doba. Po svoj prilici
rije je o nekoj tetrarhijskoj
carici, ali nije
mogue kazati o kojoj. Istom tipu kipova, ali,
dakako, s jo veim upitnikom je li rije o

654 H. P. L' Orange, 1984., str. 36, str. 102, tab. 23 d. (mogui Dioklecijan);
. Cambi, 2000., str. 79, br. 124, tab. 167. Stariji
lanovi obitelji Juri sjeaju se da je glava pronaena na njihovu posjedu u blizini amfiteatra.
655 M. Bergmann, 1977., Miinztafel4,
A, C; H. P. L' Orange, 1984., tab. 66 a, b.
656 O tim glavama usp. M. Bergmann, 1977., str. 105 i d., tab. 41, 3, 5, 6. H. P. L' Orange, 1984., str. 110 i d., tab. 24, 25.
657 O mjestu postavljanja carskih portreta usp. Th. Pekary, Das romische Kaiserbildnis in Siaai, Kult und Gesellschaft. Dargestellt
anhand der Schriftquellen, Das romlsche Herrschebild III, Berlin, 1985., str. 42 i d.
658 Historia Augusta XXX, XVII, 6.
659 N. Cambi, 2000., str. 79, br. 125, tab. 168.
660 H. P. L' Orange, 1984., str. 141 (Prisca?), bez fotografije; N. Cambi, 2000., str. 79 i d., br. 126, tab. 169.

177

264. Stubac s likom enske teatarske maske, sjeverni dio

Dioklecijanove palae, oapnenac,
kasno III. ili rano IV. st.
178

265. Portret starijeg mukarca, Salona, mramor,

kraj III. st., uzidan u kuu Juri u Vranjicu.

266. Fragment portreta ene, Salona, mramor,

kraj III. st., Arheoloki muzej u Splitu.

vladarskom portretu, pripada i glava iz Konjica, koja je, osim toga, i umjetniki znatno loija
(sl. 268).661 Ovaj lik je rijedak primjer portretne
plastike u zaleu dalmatinskoga primorskog
pojasa, a jedini od mramora.
Iz zbirke Danieli, danas u Zadru, je portret
mlaeg mukarca (sl. 269).662 Prilino je velik, a
bio je predvien za nasad u tijelo. Oi su mu
krupne i zamiljene, ali ve izraavaju poetak
procesa ikonizacije ljudske glave. arenice su
zavuene pod gornji kapak. Za razliku od
tetrarhijskih glava, ona nije kubina i zatvorena, nego plastinost kose otvara i ralanjuje
obris skulpture. To bi govorilo za dataciju u
prvo ili drugo desetljee IV. st. Iako je glava
krupna, ona je ipak po svoj prilici privatni
portret.663 Plastika je vrhunska i ini se da je lice
namjerno uglaano da bi kontrastiralo s kosom
koja svojom neuglaanou drugaije prima i
odbija svjetlost.

267. Fragment portreta ene, Salona, mramor,

poetak IV. st., Arheoloki muzej u Splitu.

N. Cambi, 1994., str. 83 i d., tab. I-IV. N. Cambi, 2000., str. 80, br. 127, tab. 170, 17l.
H. P. L' Orange, 1984., str. 86, 138, tab. 61 c, d; N. Cambi, 2000, str. 85, br. 139, tab. 180, 181.
663 H. P. L' Orange, 1984., str. 138, smatra da se vjerojatno radi o portretu nekog od Konstantinovih
vo.

661

662

sinova, ali to je nedokazi-

179

268. Portret ene, Koniic, mramor, kasno III. ili rano

IV. si., Zemaljski muzej u Sarajevu.

269. Portret mukarca, sjeverna Dalmaciiati), mramor,

ranije IV. st., Arheoloki muzej u Zadru.

Osim navedenih mramornih glava ovome razdoblju, a vjerojatno i carskim portretima pripadaju dvije dvoglave herme iz Salone (sl. 270,
271).664 Jedan lik ima na glavi varijantu tetrarhijske krznene kape (pileus pannonicusi, a na
sebi ogrta (paludamentum) privren okruglom fibulom. I kapa i ogrta pripadaju vojnikoj nonji. Glave su zaokruene i nemaju realistikih crta, a arenice su vrlo krupne i malo
su podvuene pod gornji kapak. Skulpture su
grubo raene, bez karakterizacije fizionomije,
dorade pojedinosti i zavrne obrade povrina.
Takve umjetnike znaajke znak su da je prevladao novi, kasnoantiki pristup portretistici.
Svakoj je glavi straga prikljueno mjeovito
ljudsko-bikovsko bi e; takvi su likovi ve
prikazivani na slubenim spomenicima, pa ak
i na sjevernim vratima Dioklecijanove palae
(sl. 272).665 Taj simboliki lik, to vjerojatno sim-

bolizira sretno vladanje careva, upucuJe na

zakljuak da ljudska poprsja sprijeda pripadaju
carevima. Ove su herme vjerojatno ukraavale
neki od mostova preko brojnih vodotokova u
Saloni.e=

Ve je bilo nagovijeteno da je tetrarhijskih

portreta bilo i u Dioklecijanovoj palai. Meu
njima su svakako najznaajnija poprsja unutar
lovorova vijenca na frizu istone strane Mauzoleja.667 Unato jednostavnosti njihova oblikovanja, nema dvojbe da se radi o portretima. To
nedvojbeno pokazuje carski insignium, corona
cioica, na glavi mukarca (sl. 273). Prema tomu,
ne samo to se radi o portretu nego je to i carski portret. Na drugoj paralelno] ploi prikazana
je ena s kosom rasputenom do ramena. Dioklecijanovo poprsje zahtijevalo je odgovarajui
par, a mogla ga je initi samo njegova ena (sl.

664 H. P. L' Orange, Tetrarchenbildnisse ... , str. 29 i d., tab. 2, sl. 3, 4, 6; H. P. L' Orange, 1984., str. 12 i d., tab. 9 a.; N. Cambi,
2000., str. 82 i d., br. 131, 132, tab. 174 i 175).
665 Usp. ovdje bilj. 621.
666 E. Dyggve, Neue Untersuchungen
bezuglich des Uberganges uber den Jaderfluss bei Salona, iiev zbornik, Zagreb, 1929.,
str. 561, sl. 10.
667 Usp. bilj. 378.

180

270. Herma tetrarha (detalj prednje strane), Salona,

vapnenac, poetak IV. st., Arheoloki muzej u Splitu.

271. Herma tetrarha (detalj personifikacije obilja),

Salona, poetak IV. st., Arheoloki muzej u Splitu.

272. Konzola iznad sjevernih vrata Dioklecijanove

palae u Splitu, vapnenac.

273. Portret Dioklecijana u vijencu,

Mauzolej Dioklecijanove palae u Splitu, vapnenac.

181

274. Portret Priske u vijencu, vapnenac,

Mauzolej Dioklecijanove palae u Splitu.

275. Portret tetrarha, vjerojatno sa zapadnih vrata

Dioklecijanove palae, uzidan zajedno s likom
Dioskura u Ispod ure 3 u Splitu, vapnenac.

Ona je oito bez carskih insignija, ali je

predstavljena
kao boica (Dijana ili slino
boanstvo s vorom na tjemenu668). Oba su lika
generiki
prikazana,
bez
individualnih
fizionomijskih pojedinosti, to pokazuje da je
prevladala transcendentalna
struja u umjetnikom izraavanju. Portreti iz Mauzoleja stilski su bliski hermama iz Salone, to upuuje na
zakljuak da su ih radili isti majstori.

dugog stajanja na otvorenome. Njezina je koncepcija poneto drugaija od prethodnih, jer

ima stanovite realistike elemente, koji se
opaaju osobito na vratu (oputena koa), to
indicira starije ivotno razdoblje. Osim toga,
kosa prilegla uz lubanju jasno je modno opredjeljenje mukih portreta tetrarhijskog vremena.670 Oi su bile krupne, sa zadebljanim gornjim kapkom. No, krupna glava i vrat pokazuju proces transformacije. U svakom sluaju,
oito je da su obje stilske tendencije bile zastupljene u Dioklecijanovoj palai. U zid jedne
srednjovjekovne
kue u neposrednoj blizini
vestibula bio je uzidan jedan mramorni portret
(sl. 276).671 teta je samo to mu je, oito nam-

274).

U Dioklecijanovoj palai bilo je jo portreta,

kakav je onaj to je jo uvijek uzidan u srednjovjekovnu palau u blizini zapadnih vrata
(sl. 275).669 To je golema glava izraena, kao i
prethodne, od vapnenca. Na alost, znatno je
oteena, jer se meki materijal izlizao zbog

Za taj detalj na Priskinoj glavi ne smije se kazati da prikazuje krunu u obliku gradskih zidina, kao to to misli S. uri,
Late-antique Palaces: the Meaning of Urban Context, Ars Orientalis XXIII, 1993., str. 69, sl. 7 a, jer je dobro vidljiv vor i njegovo prepietanje. Nema nikakve ni stilske ni ikonografske slinosti s prikazom Valerije, preklesane poslije njezine smrti u
lik Tihe na takozvanom malom slavoluku iz Galerijeve palae u Solunu. Th. Stefanidou-Tiveriou, To mikro toxo tou Galeriou
ste Thessalonike, Athinai, 1995., str. 39, sl. 1-4.
669 N. Cambi, Two Heads of Tetrarchic Period from Diocletians
Palace, AJ 18,1977., str. 23 i d., sl. 1,2; N. Cambi, 2000., str.
82, br. 130, tab. 173.
670 Usp. na primjer glave H. P. L' Orange, 1984., tab 8 a-d (Sperionga).
671 Portret jo nije objavljen. Zahvaljujem V. Kovai iR. Buaniu na doputenju za objavljivanje.
668

182

276. Fragment glave, Dioklecijanova palaa, mramor,

poetak IV. si., Ministarstvo kulture,
Konzervatorski odjel u Splitu.

277. Herma, Salona, oapnenac, poetak IV. st.,

Arheoloki muzej u Splitu.

jerno, bilo otueno lice, ali ne zbog osvete, kao

na nekim drugim portretima, nego da bi se
lake mogao uzidati, to je djelo kasnosrednjovjekovnog
zidara. Od njegove prednje
strane ouvalo se jedno oko, koje pokazuje
jasne tetrarhijske znaajke, s turobnim pogledom, dakle znaajke stilskog pravca koji se
vezao na razdoblje vojnikih vladara. ini se, s
obzirom na neznatne ostatke kose na tjemenu,
da je rije o proelavom, starijem mukarcu.
Nije iskljueno da je glava mogla prikazivati i
samoga Dioklecijana, ali oteenja su velika pa
je svaki pokuaj atribucije vie nego rizian.
Zanimljiv je jo jedan detalj: stranja strana je
posve neobraena, nije ak ni priklesana. Po
svoj je prilici na grubom bloku bila isklesana
samo prednja strana, ime se utedjelo mnogo
vremena. To takoer pokazuje urbu i pritisak
pod kojim su majstori radili. Tako izraena
glava u normalnoj situaciji ne bi nikad bila
stavljena u funkciju, bez obzira je li namijenjena postavljanju u niu.

Kad je rije o zdanjima u Saloni, pouzdano je

samo to da je u Dioklecijanovo doba obnovljen
amfiteatar, ali nije poznato je li ktitor doista bio
Dioklecijan. Iz tog vremena potjeu, naime,
neke herme sveane loe, to govori u prilog
pretpostavci
da su tada obnovljeni barem
dijelovi dekoracije.s? Te su herme na tragu
onih iz antoninskog doba, kad je amfiteatar
podignut, o emu je ve bilo rijei.673 One su po
svoj prilici zamijenile starije, dotrajale. Nove
herme pokazuju
jasne tetrarhijske
stilske
znaajke, ali kao i ranije nude enigmu glede
pitanja koga su prikazivale, osobito kad je rije
o portretima.
Meu tim hermama ima zanimljivih portretnih i mitolokih likova. Dva su
portreta takva vrlo vana kombinacija jer oito
prikazuju suvremene linosti.s" Jedan prikazuje starijega proelavog ovjeka s bradom, a njegov je stranji par odlomljen (sl. 277). Raen je
u stilu kasnijeg razdoblja vojnikih vladara.
Glava je realistika, a pogled kao i obino turoban. Drugi portret prikazuje mlaeg ovjeka,

672
673
674

E. Dyggve, Recherches il Salone IL, Copenhague, 1933., str. 69, sl. 31, 2 a-c, sl. 32 3b-5c.
Usp. ovdje bilj. 343.
Herme nisu objavljene. Stilski su vrlo blize onima iz amfiteatra iz tetrarhijskog doba.

183

278. Herma Polifema, Salona, uapnenac,

poetak IV. si., Arheoloki muzej u Splitu.

279. Herma s likom Boreasa, Salona, uapnenac,

tetrarhijsko doba, Arheoloki muzej u Splitu.

s kojim je na zatiljku povezan mladi satir

(dobro su vidljive iljate ui). Kao i obino, nije
jasno jesu li i u kakvoj su meusobnoj vezi
likovi sprijeda i straga. I drugi je portret vrlo
realistiki raen, ali je izraz lica mnogo veseliji.
Za ove dvije herme, dodue, nije pouzdano jesu
li pripadale amfiteatru, jer se ne zna gdje su
naene, ali stilska srodnost s drugima doputa
takvu pretpostavku. One pokazuju dugu tradiciju radionice koja je izraivala herme. Meu
onim hermama koje pripadaju mitolokoj sferi
posebno se istie, ne toliko artistiki koliko
ikonografski, herma Polifema s tri oka (sl.
278).675 Njegova je modelacija vrlo srodna
tetrarhijskome umjetnikom izrazu. Znatno je
bolja herma s prikazom personofikacije vjetra,
vjerojatno Boreasa, s krilcima na glavi i visokim
obrvama te bradom (sl. 279). To je tipina
ikonografija, koja se u antici vrlo mnogo rabila.
Kakav je njezin kontekst u salonitanskom
amfiteatru, jednako kao i u sluaju Polifema,

teko je pretpostaviti. Mogue je da ti prikazi

vie nemaju dubljeg mitolokog znaenja.
Preostalo je spomenuti i nekoliko monumentalnih enskih portreta koji stilski i tehniki podsjeaju na herme, ali su znatno vie odraz
novih, kasnoantikih umjetnikih tenji.676
Portreti su krupni, golemih oiju, s naznaenim
arenicama podvuenima pod gornji kapak.
Oi, meutim, ne iskazuju nikakav osjeaj, preostala je samo bezizraajna forma. Oblik
frizure nije vidljiv, osim to je jasno da je razdjeljak na sredini tjemena, jer im je preko glave
prebaen veo. Po svoj su prilici to bili golemi
sepulkralni kipovi, koji su takoer imali dugu
tradiciju posvuda u antikom svijetu. Bilo je i
drugih srodnih mukih portreta, takoer velikih dimenzija. Jedan takav uzidan je ispod
junog prozora prvog kata Tusculuma u Saloni
(sl. 280).677 Prikazuje proelava ovjeka s obilnom kosom oko uiju te paperjastom bradom.

675 D. Dyggve, Rechreches, str. 70, sl. 32,3 b, c. O tom liku usp. B. Andreae, Odyseus Mythos und Erinnerung, Mainz, 1999., str.
387, br. 69, sl. 69.
676 N. Cambi, 2000., str. 83, br. 133,134, tab. 176.
677 N. Cambi, 2000., str. 83, br. 135, tab. 76.

184

Izraz njegovih krupnih, na tetrarhijski nain

izraenih oiju takoer je prilino neodreeno
Sve ove herme i glave svjedoe o velikoj
aktivnosti salonitanskih radionica, ali i o znatnom ogrubljivanju
forme. Golema
glava
elavog ovjeka s bradom i brcima otunoga
izgleda iz Narone pripadala je (prema mjestu
nalaza) nadgrobnom kipu.678 Ona je razmjerno
dobre kvalitete i potvruje da je nadgrobnih
portretnih kipova bilo i u tome gradu, pa ak i
li kasnijem razdoblju.
Situacija s nadgrobnim spomenicima slina je
kao i u prethodnom razdoblju, osim to vie
nema atikih sarkofaga kao znaajnog imbenika prenoenja klasinoga duha i oblika u
provincijaine sredine. Od velikih radionica u
Dalmaciji su jo prisutni
samo primjerci
izraeni u Rimu. No, zbog priblino istodobnog prestanka rada i eksporta atikih i dokimejskih radionica, nije dolo do poveanja
importa iz Rima. Po svoj su prilici rimske
radionice ve imale svoja trita i veliku
potranju pa nisu teile daljnjoj trgovakoj
ekspanziji. Meu njima ipak ima nekoliko
vanih sarkofaga. U to je doba, primjerice, nastao jedan fragment poklopca (danas u Arheolokome muzeju u Zagrebu) koji pokazuje
erota godinjih doba s plodovima u rukama, te
jednog lebdeeg erota koji dri klipeus (sl.
281).679 Nespretni
pokret, neproporcionalan
odnos udova
i tijela, specifina
obrada
povrine, izraena brzorotirajuim
svrdlom te
iroka i kubina glava glavne su odlike fragmenta. Vie se ne bue kanali, kao prije, nego
pravilne rupe, koje stvaraju efekt cjediljke malo
irih propusta (tzv. pointilistika tehnika). Zanimljiva je i pojava jednog fragmenta s otoka
Koloepa, koji pripada tipu arhitektonskih
sarkofaga (sl. 282).680 U jedino ouvanoj arkadi
nalazi se scena itanja. To je ikonografski motiv

280. Portret mukarca s bradom, Salona, vapnenac,

poetak IV. st., Tusculum u Solinu

281. Fragment sarkofaga s likom erota godinjih doba,

Salona, mramor, kraj III. st., Arheoloki muzej u Zagrebu.
koji na sepulkralne spomenike dolazi razmjerno kasno, ali je zadobio veliku popularnost.
Nabori haljine izraeni su tvrdo, dubokim
kanalima, koji se doimlju vanijima, pa ak i
irima nego povieni dijelovi tkanine. Simboliko znaenje moe varirati u skladu s
prikazom, ali je zajedniki nazivnik vrednovanje intelektualnog ivljenja.681

N. Cambi, 2000., str. 77, bilj. 566, 569, tab. 165.

N. Cambi, 1977., str. 447, br. 2, sl. 123. P. Kranz, ASR V, 4., str. 214, br. 116, tab. 63,3.
680
. Cambi, 1977., str. 451, br. 7, sl. 131.
681 O tim sarkofazima usp. H. I. Marrou, Mousikos Aner. Eiude sur les scenes de la vie intelectuelle sur les monuments funeraires
romains, Rome, 1965. (reimpression anastatique), passim; Z. Buljevi, Ergo sit Hippolytus, Opuscula archaeoiogica 21, 1997.,
str. 117 i d. sl. na str. 125; B. Ch. Ewald, Der Philosoph als Leitbild. Ikonographische Untersuchungen an riimischen Sarkophagreiiefs,
Mainz, 1999., str. 121 i d.

678
679

185

Slino je i s izgubljenim fragmentom iz Strmice

kod Knina (sl. 283), za koji se dugo dralo da je
rad maloazijskih kipara zbog oblika i naina
izrade arhitekture te figure (sauvana je samo
jedna glava ispod arkade) s dubokim sjenama.682 No i u jednom i u drugom sluaju radi se
o produkciji uvezenoj iz Rima, koja je, kako se
pretpostavlja, dobila svjeu krv preko majstora
koji su pridoli iz Male Azije, nakon to su
tamonje radionice prestale s radom. Oni su
uveli i neke nove oblike, kako samog sanduka i
poklopca, tako i spomenutu specifinu tehniku.

282. Fragment arhitektonskog sarkofaga sa scenom

itanja, Koloep, mramor, kasno III. st.

o
!

5,

10

20 cm

283. Fragment sarkofaga s likom mukarca, Strmica,

kasno III. si., fragment je bio u Muzeju hrvatskih
arheolokih spomenika (ve davno nestao).

Meu takvim se primjercima posebno istie

sarkofag Hipolita i Fedre (sl. 284),683 koji je iznimno dobro sauvan. Reljef je pretrpio tek
neznatna oteenja, a vrlo se dobro ouvala i
sjajno polirana povrina, koja je glatka poput
ogledala. Na prednjoj su strani prikazane scene
Hipolitova mita. U sreditu je prizor mladog
junaka spremnog da krene u lov, u trenutku
kad dobiva pismo svoje ma ehe Fedre. Lijevo
je scena koja se kronoloki odvija prije sredinje, a prikazuje Fedru, bolesnu od ljubavi,
kako sjedi na stolici okruena pratnjom. Desno
je pak Hipolitov otac Tezej, to sjedi na tronu,
koji se od alosti rukom uhvatio za bradu u
trenutku kad prima vijest o smrti svojega sina
od glasnika koji se nalaze pred njim. Hipolitov
se sarkofag prema ikonografskoj shemi
nadovezuje na sarkofage koji su se poeli
izraivati oko 270. godine.684
Za razliku od ranijih primjeraka, na ovome se
opaa razvitak koji se sastoji u tome to se
skupine likova meusobno pretapaju i zapravo
stvaraju jedinstveni i kontinuirani niz u jednom
planu, u kojem su sve figure izjednaene po
visini, ukljuujui i one koje sjede. Naglasak je
samo na Hipolitu s konjem. Sve su figure, pa i
one koje se po logici kompozicije nalaze otraga,
izronile naprijed. Tako su svi likovi u istoj
ravnini, a skupine su se ak i pomijeale na

H. Wiegartz, Siiulensarkophage, str. 162; M. Waelkens, Dokimeion, str. 70, ima zaslugu za tono utvrivanje radionikog
podrijetla strmikog fragmenta. Vana je injenica to je fragment otkriven duboko u dalmatinskome zaleu, svjedoei tako
o penetraciji rimskog importa i u unutranjost.
683 N. Cambi, 1977.; str. 453, br. 9, sl. 135-137; G. Koch, Zum Hippolytossarkophag
aus Salona, VAHD 77, 1984. (Oisputationes
Salonitanae II), str. 151, tab. XIX-XXIV; B. Ch. Ewald, o. c., str. 142, br. A 14, tab. 11, 1, 2.
684 G. Koch-H, Sichtermann, 1982., str. 259; G. Koch, Zum Hippolytossarkophag
II, str. 151 i d., tab. XIX-XXIV.
682

186

284. Sarkofag Hipolita i Fedre (import iz radionica grada Rima),

Salona, mramor, poetak IV. si., Arheoloki muzej u Splitu.

kontaktnim mjestima. Oito da ni sami majstori

vie nisu razumjeli izvorni raspored scena i
ljudi. I na ovome vrlo visokom reljefu nabori su
iroki, duboki, tamni i nepokretni, to su svojstva kipara pridolica s Istoka. U prvome
desetljeu IV. st., kad se priblino datira ovaj
komad, sigurno je bilo jo malo izvornih
doljaka, no oni su, dakako, stvorili uzorke i
odgoji1i majstore nove generacije. Na jednoj
bonoj strani prikazan je filozof s otvorenim
rotulusom (u osnovi to je ikonografska scena
itanja), na drugoj Hipolit s konjem, gdje je
zapravo ponovljana shema prednje strane. Oba
reljefa na bonim stranama nisu dovrena, to
je est sluaj na sarkofazima iz rimskih radionica. Poklopac je bio u obliku kline, na kojoj
lee pokojnici: mu i ena. Poklopac nema
onako sjajno izglaanu povrinu. Oblik kline i

eroti to sjede na njezinu rubu nisu bili

znaajka poklopaca izraenih u Rimu, to je jo
jedan pokazatelj istonih utjecaja. Vrlo
neobino i indikativno je to su sanduk i poklopac izraeni od razliitog mramora. Sanduk
je isklesan od mramora nepoznate provenijencije, koji posjeduje sjajnu bijeloutu patinu bez
vena. Poklopac je pak od sivkasta mramora s
plavim ven ama, po svoj prilici prokonekog.
Takav spoj razliitih vrsta materijala za odvojene dijelove sarkofaga dogodio se u radionici.685 Imajui u vidu kvalitetu, razvoj ikonografije, pa i ouvanost sarkofaga, ne udi to je,
piui svoje sjajne i revolucionarne teorije o
razvitku umjetnosti kasne antike, A. Riegel kao
jedan od spomenika koji zorno pokazuju
prelazak antikih u kasnoantike forme i vizije
odabrao upravo ovaj salonitanski sarkofag.686

J. B. Ward Perkins, Dalmatia and the Marble Trade, Dispuiationes Salonitanae I., Split, 1975., str. 42 i d., sl. 4, raspravlja o
ovom sarkofagu i konstatira da njegov materijal treba jo ispitati, ali ipak iznosi pretpostavku da je potekao iz jugozapadne
Male Azije, po svoj prilici Afrodizije. Meutim, autor nije uoio razliite vrste mramora sanduka i poklopca.
686 A. Riegl, Splitromische Kunsiindusirie, Wien, 1901., Bd I, str. 80 i d., fig. 17.

685

187

285. Fragment sarkofaga s pastirom koji se oslonio na svoj tap i scenom obavljanja svakodnevnog posla
Salona, vapnenac, kraj III., poetak N. st., Arheoloki muzej u Splitu.

286. Fragment sarkofaga s pastirom koji nosi ovcu na

ledima, Salona, vapnenac, kraj III., poetak IV. st.,
Arheoloki muzej u Splitu.
687
688
689

Cambi, 1968.-69., str. 80, kat. br. 19, tab. XVIII, 2.

N. Cambi, 1968.-69., str. 69 i d. tab. XVI, 1.
N. Cambi, 1968.-69., kat. br. 18, str. 79 i d., tab. XV, 2 a, b.

188

(mesnicai),

Sarkofazi od lokalnog vapnenca rade se prema

temeljnoj shemi, a to znai da im je u sredini
tabula, a sa strana slobodna polja ili pojedinane figure. U ikonografskom pogledu,
meutim, dolazi do znaajnih promjena, koje
svjedoe o pritjecanju novih ideja, u novom
vremenu. Jedna je pojava osobito vana. Naime, u tetrarhijsko se vrijeme poinju pojavljivati pastirske scene, a postupno nestaju toliko
uobiajeni eroti razliitih oblika. Eroti su ipak
bili toliko ukorijenjeni da se katkad javljaju ak
i na kranskim sarkofazima. Pastirske se pak
scene prikazuju u dvije inaice: jedna prikazuje
pastira koji se oslonio na svoj tap,687a druga
pastira kako nosi ovcu na leima.688 Figure
jedne i druge varijante izrauju se sa strana
tabule, kao pojedinane figure. Prva se na
primjer javlja na jednom sarkofagu sa strana
anepigrafske tabule kao anr-scena, u kojoj je
na lijevoj strani pastir, oslonjen na svoj dugi
tap i okruen ovcama, dok je desno scena
obavljanja zanimanja (sl. 285). Kod scene desno
od tabule nije jasno je li rije o noarskoj ili
mesarskoj radionici zbog nedostatne rezolucije.689Pastir na glavi ima iljatu kapu koja slii

na frigijsku, ali ne i drugu orijentalnu odjeu,

to upuuje na zakljuak da je rije o neobinoj
kombinaciji, oito proima nju dvaju tipova
figura. Da se ne radi o Atisu, osim razloga koji
su ve prije navedeni kad je bila rije o arama
iz II. st., upozorava i injenica to se taj mitoloki lik nikad ne javlja na sarkofazima.690
Motiv pokojnikove profesije, koji se nalazi s
druge strane anepigrafske tabule, inae je dosta
est u nadgrobnoj umjetnosti, ali je u Dalmaciji
iznimno rijedak.e?' Inaica pastira u orijentalnoj
odjei ouvala se i na jednome neznatnom fragmentu sarkofaga iznimno loe kvalitete (sl.
286).692 On je meutim vaan kao jasan pokazatelj perzistencije motiva i potvrda da naporedo
postoje pastiri u orijentalnoj i standardnoj
odjei.693 aravno da su pastiri odjeveni u orijentalnu odjeu simbolizira li tugu, kao i eroti.
Scena s klasino odjevenim pastirom pojavljuje se, osim sa strana tabule (sl. 287), i na
drugim mjestima, kao na jednom fragmentu
zabata poklopca.e'- ili pak u akroterijima, kao
na sarkofagu Julije Aurelije Hilare (sl. 288).695
Dok je na jednom akroteriju pastir s ovcom na
leima, na drugome je generika scena ovaca u
pejzau. Jesu li to pastirske scene koje prikazuju bukoliku idilu ili je to kriptokranski
motiv koji su lansirali naruitelji i radionice s
nakanom da skriju vjersku pripadnost vlasnika, ostaje otvoreno
pitanje.696
U svakom

287. Fragment sarkofaga s prikazom pastira u

orijentalnoj odjei koji je okrenuo tap, Salona,
vapnenac, kraj IV. st., tetrarhijsko doba,
Arheoloki muzej II Splitu.

Usp. R. Turcan. Masques corniers d Orientaux: Attis, Ganymedes ou Arimaspes?, Melanges de philosophie, de literature
et d histoire ancienne offerts il P. Boyance. Collection de I' fcole fral1~aise de Rome 22, Rome, 1974., str. 721 i d.; Id., Les sarcophages roma ins et le probleme du symbolisme funraire, ANRW XVI, 2, Berlin-New York, 1978., str. 1703.
691 Ovaj prizor nisu registrirali ni G. Zimrner ni
. Karnpen. Usp. djela navedena u bilj. 765.
692 Fragment nije objavljen.
693 a sarkofazima iz Rima koji esto donose pastoralne scene nema pastira odjevenih u orijentalnu odjeu, ali neki kipii,
reljefna keramika i drugi materijal pokazuju da takva ikonografija nije bila neuobiajena. Usp. Age of Spirituaiity. Late Antique
and Early Christian Art Third to Seoenih Centuru, Catalogue of the Exhibition at the Metropolitan Museum of Art (ed. K. Weitzmann), ew York, 1979., str. 520, r. 464, 465, 466, 521. Jedna mala bronana figurica iz Rabata za koju je M. Verrnaseren,
The Legend of Attis, sl. 9, drao da pripada Atisu, takoer je prikazivala pastira u orijentalnoj odjei. Zanimljiva je i pojava
odijevanja erota koji nose girlandu i orijentalnu haljinu s hlaa ma, samo bez frigijske kape, na sarkofagu iz Kopenhagena.
Usp. J. S. 0stergaard, Catalogue lmperial Rome. Ny Carlsberg Glyptotek, Ny Carlsberg Glyptotek, 1996., str. 112 i d.. br. 48 sa
sl. u boji, to je po svoj prilici znak pojaanog zanimanja za orijentalnu modu i nain ivota.
694 . Cambi. 1968.-69., str. 69 i d., tab. XVII, 1.
695 . Cambi, 1968.-69,. str. 69 i d., tab. XIV, 3.
696 Taj tip fibule koji se javlja na velikom broju spomenika (sl. 290, 292, 302, 303, 305, 306, 307) karakteristian
je za kraj llI. i
IV. st. O tim fibularna u Dalmaciji usp. Z. Vinski, Kasnoantiki starosjedioci u salonitanskoj regiji, VAHD, 1967. (Split 1974.),
str. 7 i d., tab. I-VII!; S. Ivevi, Lukoviaste fibule iz Salone u Arheolokom muzeju u Splitu, VAHD 92, 2000., str. 125 i d.,
tab.I-XXI!.
690

189

288. Sarkofag Julije Aurelije Hilare s pastirskim scenama u akroterijima poklopca, Salona, vapnenac,
kraj III., poetak IV. st., Arheoloki muzej u Splitu.

sluaju, odstranjivanje erota posljedica je procesa zamjene demodiranog motiva novim, koji
je u skladu s filozofskim postavkama blaenog
ivota u prirodi, idile kasne antike ili pak simbolikoga kranskog sadraja u smislu Kristovih parabola razliitih znaenja, o kojima se
jo uvijek ivo raspravlja u znanstvenoj literaturi.

289. Akroterij s portretom ene, Salona, vapnenac,

kraj III. st., Arheoloki muzej u Splitu.
697

Salona 86/87., Izloba fotografija, Split, 1988., sl. na str. 15.

190

Na poklopcima sarkofaga od vapnenca, a

vjerojatno i onima od prokonekog mramora
izraivali su se portreti. Nije ih mnogo ouvano, ali jedan fragment otkriven prigodom radova na zapadnoj salonitanskoj nekropoli pokazuje tipian i, to je znaajno, dobro ouvan
enski portret s kasnom Scheitelzopf-frizurom,
krupne glave i odebIjeg lica, to ne mora znaiti
i stvarnu debljinu osobe (sl. 289).697 Oi su iznimno krupne, s tada modernim turobnim
izrazom, koji je postignut arenicom duboko
podvuenom pod gornji kapak. Ima dosta enskih portreta na sarkofazi ma, no oni su

291. Fragment poklopca bone strane sarkofaga br. 290 s

prikazom vijenca i po/ipa koji gutaju dupine,
Draeoica, uapnenac, otok Bra.
290. Fragment poklopca sarkofaga s prikazom ovjeka i
irozuba, Draeoica, uapnenac, rano N. st., otok Bra.

oteeni. Sve ene nose haljine s bogato izvezenim vrpcama prekrienim na grudima.698
Zanimljiv primjer puke obrade sarkofaga
nude dva fragmenta poklopca jednog sarkofaga iz Oraevice na otoku Brau.699 Na jednome
se ouvao lijevi kutni akroterij u kojemu je
prikazana polufigura ovjeka okrugle glave,
kratke, uz glavu priljubljene kose s naznaenim
resama na elu (sl. 290). Oi su okruene jednako irokim vrpcama koje naznaavaju gornje
i donje kapke, a ui su prikazane poput dva
uha lonca. ovjek je odjeven u tuniku i plat
koji je uhvaen lukoviastom fibulom na
desnom ramenu.w Oraperija tkanine prikazana je kao niz paralelnih nabora. Na lijevom
ramenu bio je nekakav predmet iji karakter
nijemogue odrediti (riba?). Lijevo uz ovjekovo desno rame prikazane su osti, to je oito
znak zanimanja (ribar). U desnoj strani akroter-

ija nalazi se slovo O, to je ostatak formule

Dlis): drugi dio formule M(anibus) morao se
nalaziti u desnom akroteriju, koji se nije ouvao. U tom dijelu akroterija nalazi se izdueni
predmet koji takoer nije mogue definirati.
Na desnoj bonoj strani poklopca istog sarkofaga to je vidljivo po vrpci ispunjenoj uetom
kakva se zapaa i na gore opisanom akroteriju
i pouzdano je ila oko tri strane poklopca
sarkofaga (sl. 291). U trokutnom polju u
sreditu je vijenac koji omeuje clipeus. U vrhu
vijenca je ukras. U trokutnim kutovima prikazani su dupini koji gutaju polipa. Po primitivnosti izrade portreta slian je nekim stelama
poput one koju svome sinu Krescentionu
postavlja Aurelija Messija (s. 292)701ili one Svetonija Tonija iz Bola na Brau (sl. 293).702 Ovaj
posljednji primjerak stele pokazuje pokojnika
pri ribolovu ostima, to je u osnovi prikaz
pokojnikova zanimanja. Vijenac je est u zabatima hramova'w i u skladu s time na trokutnim
prostorima nad grobnih spomenika, osobito

Fragmenti akroterija nisu objavljeni.

Bra: [adrankumen, Pui a, 2002., sl. na str. 14.
700 O tom tipu fibule usp. bilj. 696.
701 N. Cambi, 2000., str. 84, br. 140, tab. 182.
702 N. Cambi, 2000., str. 88 i sl., br. 145, tab. 190.
703 Upravo na stranjem zabatu tzv. Malog hrama Dioklecijanove
Beograd, 1982., sl. na str. 119.
698

699

palae u Splitu. Usp. T. Marasovi,

Dioklecijanova palaa,

191

292. Krescentionova stela, Salona, oapnenac,

Arheoloki muzej u Splitu, rano IV. st.
sarkofagaw
S druge strane, i motiv dupina
koji gutaju polipe vrlo je est upravo na sarkofazima, osobito u kutovima tabule i drugim
mjestima, kao i na drugim vrstama nad grobnih
spomenika u kasnom III. ili ranom IV. sPOS
Fibula kao i dupini to gutaju polipe tipino su
tetrarhijski.Oito
je da spomenik
pripada
razmei poganskoga i kranskog doba. Ta
primitivna tendencija nastavlja se i u konstantinovsko vrijeme.
U tetrarhijsko i postetrarhijsko doba vrhunac
produkcije doseu i arhitektonski sarkofazi od
prokonekog
mramora. Fragment uzidan u
jednu kuu u Vranjicu s desne je strane imao
stojei lik mukarca kubine glave, kratke kose
i turobna izgleda, to su tipina svojstva
tetrarhijskog razdoblja (sl. 294).706 U povrini
pozadine je uz skute pokojnika uklesana ovca.
To je neosporno bio naknadni zahvat po zahtje-

293. Stela Svetonija Jonija, Bol na Brau, vapnenac,

Arheoloki muzej u Zadru, rano IV. st.

vu naruitelja. Valja li i u ovako dopunjenom

prikazu takoer gledati prodor pastoralnih
motiva, teko je rei, ali je ipak indikativno.
Nekoherentnost
dodatka u odnosu na izvornu
shemu sastoji se u tome to je ovjek odjeven u
togu, tipinu rimsku graansku odjeu, koja s
pastoralnim ambijentom nema nikakve veze,
ali pastirske teme postaju toliko popularne da
se nameu i u teko spojive cjeline.
Vrhunac pastoralne tematike na sarkofazima u
Dalmaciji, ali oito u koherentnoj i promiljenoj
kombinaciji, donosi glasoviti sarkofag Dobrog
pastira, otkriven zajedno s onim Hipolitovim

Usp. na primjer bone strane nedavno pronaenog poklopca sarkofaga s leeim pokojnicima (neobjavljen).
O tome motivu usp. N. Cambi, 1968.-69., str. 92 i d., sl. 44-48, tab. XIV, 1-XV, 3; XVII, 3, XXI, 1; Idem, Salonitan "piscinae",
VARD 77,1984. (Disputationes Salonitanae II), str. 232, sl. 2; Idem, Nuove scoperte di archeologia cristiana in Dalmazia, Actes
du Xie Congres internaiionel d' archeologie chretienne, Ecole francaise de Rome, 1989., str. 2433, sl. 35, sl. 36.
706 N. Cambi, 1994., str. 99, br. 10, sl. 43.
704
705

192

polovicom XIX. st. (sl. 295).707To je ikonografski iznimno bogat, a umjetniki najzreliji produkt salonitanskih
radionica sarkofaga. Na
matrici arhitektonskih
sarkofaga (V. tip sa
stupovima, bonim arkada ma i sredinjom
edikulom) i pokojnicima (mukarac i ena) na
bazama pridodani su brojni drugi motivi, to
svjedoe o njegovoj promiljenoj ikonografskoj
razradi, koja nedvojbeno
sadri simboliku
poruku. Drugo je pitanje kakva je ta poruka i
jesmo li je uope u stanju oditati. enskom je
statuarnom tipu pridodano dijete u naruja,
tako da je on zapravo postao dobro znani
ikonografski tip, personifikacija pietas.s ena
nosi kasnu Scheitelzopf-frizuru.709
Mukarac je
prikazan u statuarnom tipu stojeeg filozofa.Z'?
Njegova se frizura na prvi pogled ne ini
tetrarhijskom, ali je ipak vrlo slina onoj Calerijevoj, na njegovom velikom slavoluku u 50Iunu"!' Oko ene i mukarca nalaze se male
figure, meu kojima su odrasli mukarci, ene,
mladii, djevojke i djeca oba spola. Oko ene ih
je tono upola manje (14) nego oko mukarca
(28). Ovakve skupine likova nisu poznate
meu nadgrobnim spomenicima. Ni navodna
formalna slinost s likovima na sceni darivanja
na Konstantinovu slavoluku, na to upozorava
H. Kahler, nije uvjerljiva, jer su reljefi koncepcijski ipak razliiti, premda su gotovo iz istog vremena.712 ene i mukarce na odgovarajuim
bazama moe se protumaiti kao kipove poko-

294. Fragment arhitektonskog sarkofaga, Salona,

mramor, kraj III. si., Vranjic.
jnika oko kojih su se okupili rodbina i potovatelji na dan obljetnice smrti. U sredinjoj
edikuli, na mjestu koje je obino bilo rezervirano za natpis ili je pak ostajalo prazno, prikazan
je pastir s ovcom na leima. Tom poznatom
statuarnom tipu dano je najistaknutije znaenje
u kompozicijskom
(sredina) i ralambenom
(edikula s trokutastim zabatom i sirskim lukom)
pogledu. Bone strane pak imaju jedan stari
demodirani motiv (erot s izvrnutom bakljom)
(sl. 296) i jedan posve novi (molitva uz mauzolej) (sl. 297). Motivi na bonim stranama sanduka podsjeaju na raspored i prikaze arhitektonskog sarkofaga iz Rima (Via Salaria, sada u
Kopenhagenu), iji se mogui import iz Salone u
Rim viekratno spominjao (sl. 298).713 No, na

707 O tom sarkofagu usp. N. Cambi, 1994., usp. popis literature na str. 106 i d. Poslije usp. jo N. Cambi, 1998., str. 177 i d.,
tab. 85, 4; J. Dresken Weiland, Repertorium der christlich antiken Sarkophage, II Italien mit einem Nachtrag Rom ubd Ostia,
Museen der Welt, Mainz, 1998., str. 105, br. 297, tab. 97, 1-5; N. Cambi, Manastirine, str. 204, sl. 105 a-c.: M. Bonai-Mandini, Manastirine, str. 258 i d.; G. Koch, 2000., str. 550, sl. 80. Kad sam navodio literaturu u knjizi iz 1994., previdio sam u bibliografiji i spomen toga sarkofaga kod M. Bieber, Ancient Copies, str. 155 i d., tab. 108-109, sl. 648-653. M. Bieber nema
nikakvih dvojba glede kranskog podrijetla salonitanskoga i kopenhagenskog sarkofaga i smatra ih vrlo slinima. Ipak,
meu njima postoji stanovita kronoloka razlika. Daljnji zakljuci autorice o kranskoj simbolici vie su nego problematini.
708 Usp. N. Cambi, 1994., str. 43. Izvor takvih likova je Kefizodotov
kip Eirene s malim Plutosom. Poslije je tip iskoriten za
Messalinin kip s malim Britanikom. Usp. S. Wood, Imperial Women, A Study in Public Images 40. B. C.-68. A. C, LeidenBoston-Koln, 1999., str. 274 i d., sl. 123-125.
709 O tim frizurama usp. M. Bergmann, 1977., str. 185 i d., tab. 53-59., Mi.inztafel5 i 6.
710 Usp.
. Cambi, 1994., str. 42. Uzor je nastao jo u V. st. prije Kr. Usp. G. M. A. Richter, 1984., str. 207, sl. 170. Dodue, postoje neke male razlike, osobito glede poloaja ruku, ali je temeljni oblik, stojee figure odjevene u palij, vrlo slian, jednako
kao i rotulusi.
711 H. P. Laubscher, Der Reliefschmuck des Galeriusbogens in Thessaloniki, Berlin, 1975., str. 49, tab. 36,1-3; tab. 37, 1.
712 H. Kahler, Zur Datierung
des Sarkophags von Manastirine in Arheoloki muzej Split, Mullus Theodor Klauser Festschrifi,
Munster, 1965., str. 176 i d. O tome usp. i N. Cambi, 1994., str. 60 i d.
713 N. Cambi, 1994., str. 34 i d., bilj. 78 i 81; N. Cambi, 1998., 178 i bilj. 29, tab. 86,2.; J. S. 0stergaad,
Catalogue 1996., str. 146,
br. 64, sl. na str. 146-149.

193

295. Sarkofag Dobrog pastira tprednia strana),

Salona, mramor, poetak IV. si., Arheoloki muzej u Splitu.

kopenhagenskom sarkofagu nema nita u

edikuli prednje strane, dok je na lijevoj bonoj
isti prikaz: erot s izvrnutom bakljom, a na desnoj
su samo vrata s kasetonima u kojima se pojavljuju eroti u lovu na zvijeri.714U osnovi bi se smjelo ustvrditi da sarkofag iz Via Salaria zapravo
upuuje na to kakva je bila ma trica prema kojoj
je nastao salonitanski primjerak. Upravo
spomenuti dodatci matrici svjedoe o nakani da
se iskae specifina poruka. Ljudi i ene oko
pokojnika pravi su izvor tipova portreta i modnih detalja ranog IV. st. Kipar je njihovim
razliitim starosnim razdobljima elio pokazati
puninu drutva koje je tovalo pokojnike.
714

J. S. 0stergaard, Cata/ogue,

194

1996., sl. na str. 149.

o karakteru

prikaza ovoga sarkofaga raspravljalo se vrlo mnogo. Od otkria pa do poetka

ezdesetih godina xx. stoljea sarkofag se
gotovo unisono pripisivao kranskoj kulturnoj sferi. No od tada do danas gotovo se
jedinstveno teite tumaenja poelo prebacivati na pogansku stranu. Doista, pitanje nije
nimalo lako i svaki pokuaj interpretacije prilino je rizian. ini se da mogunost kranskog tumaenja ipak ne valja posve odbaciti.
Evo nekoliko razloga tome u prilog. Pastir je
stavljen u vrlo istaknutu poziciju. On je umetnut u okvir, pod edikulu, kao kultna figura,
kao to se na primjer pod gotovo istovjetnom

296. Sarkofag Dobrog pastira (lijeva bona strana).

297. Sarkofag Dobrog pastira (desna bona strana).

edikulom nalazi Heraklo na jednom reljefu u

Gradskom muzeju u Trogiru (sl. 299).715 Trogirski pak reljef tehnikom rada, stilom i materijalom pokazuje da je djelo radionice to je
oblikovala arhitektonske sarkofage. Sredinju
edikulu, kao posebno istaknuti poloaj na
salonitanskim arhitektonskim sarkofazima, nije
nikad zauzimala neka figura. Budui da je natpis na salonitanskim sarkofazima bio najvaniji dio spomenika, to mu dobro odgovara prostor u edikuli. U prilog kranskoj interpretaciji
izjasnila se poslije godine 1960. jedino J. M. C.
Toynbee.as Ona je, meutim, svoje miljenje
formulirala vrlo kratko i openito, ustvrdivi
da je prikaz na desnoj bonoj strani jedinstven,
bilo u poganskoj, bilo u kranskoj ikonografiji. Njezino je miljenje da je u pitanju prikaz
kongregacijske molitve za pokojnike, kakvu

su krani prakticirali na grobovima prigodom

obljetnica smrti; s druge strane, autorica iznosi
kako nema povijesnih, epigrafikih ili ikonografskih svjedoanstava da su poganske
obrede i darove na grobovima pratile zajednike molitve.
Tomu u prilog moglo bi se jo neto pridodati.
U sceni molitve, kao i na scenama oko pokojnika na bazama, prikazani su gologlavi mukarci
i djeca, dok enama glavu pokriva veo. Mnogi
kranski pisci protive se pokrivanju glave
mukaraca pri molitvi."? slijedei Pavlove
rijei i naputke: Svaki mu koji se moli ili prorokuje pokrivene glave, sramoti glavu svoju.
Svaka ena koja moli ili prorokuje gologlava,
sramoti glavu svoju. Ta.to je isto kao da je obrijana. Jer ako se ena ne pokriva, neka se ia;

715 Kip nije objavljen. Lik pastira nalazi se i u edikuli reljefa u Princeton Art Museum. Usp. Age of Spiritua/ity, str. 519, br. 463.
U edikuli se nalazi i pastir s ovcom na leima na jednome manjem fragmentu sarkofaga od lokalnog vapnenca. Usp. bilj.
456. Smjeta njem u edikulu svim je tim likovima dano posebno istaknuto mjesto.
716 j. M. C. Toynbee, The Religious Background of Some Sarcophagi of North Italy and Dalmatia, Jahrbuch {iir Antike und
Christenium 18, 1975., str. 18.
717 Tertullian, Apo/, 30, 4, Ciprian, Lapsi 2.

195

ako li je pak eni runo iati se ili brijati, neka

se pokrije. A mu ne mora pokrivati glave, ta
slika je i slava Boja; a ena je slava mueva. Jer
nije mu od ene, nego ena od mua. I nije
stvoren mu radi ene, nego ena radi mua.
Zato ena mora da ima 'vlast' na glavi poradi
anela ... Sami sudite dolikuje li da se ena
gologlava Bogu moli? Ne ui li nas i sama
narav da je muu sramota ako goji kosu? A
eni je dika ako je goji, jer kosa joj je dana
mjesto privjesa. Ako je kome do prepirke, takva
obiaja mi nemamo, a ni Crkve Boje (Kor. 1,
11). Naprotiv, kod pogana je bilo obvezno
pokrivanje glave mukaraca pri rtvovanju.
Obiaj se opravdavao time to to bijae nain
na koji je rtvu prinosio Eneja ili pak Numa, a
pokrivanje je sluilo da se odbiju vanjski tetni
utjecaji.718 Pokrivati se moglo skutom haljine
(velatio capitis) ili pak nekim drugim pokrivalom (galerus).719
Na toj strani salonitanskog
sarkofaga dva
mukarca nemaju veo, dok ga ena ima, to,
dakle, odgovara vanjskim znacima kranske
molitve, a protivi se poganskom
obiaju.72o
Stoga je scena na desnoj bonoj strani prilog u
korist tumaenju sarkofaga u kriptokranskom smislu, u kojem pastir nije izjednaen s
Kristom u smislu Ivanova evanelja (Iv. 10, 11),
nego je prikaz parabole o dobrom pastiru koju
najizravnije donosi Luka (15, 3-7), ali i Matej
(18, 12-14). U takav kontekst valja staviti i prizor pastira na novaljskom relikvijaru iz konstantinovskog
doba, koji se nalazi unutar
novozavjetnog niza i ima samo natpis Pastor,
ali nema nimbus, kao ostali prizori gdje se ja-

299. Reljef Herakla u edikuli, Trogir, mramor,

kraj III., poetak N. st., Gradski muzej u Trogiru.
vlja Krist.721 Simboliku kakvu donosi novaljski
relikvijar donosi i lokalni sarkofag iz Ecije u
panjolskoj,
sa strana
kojega se nalaze
kranski
prizori,
a iznad glave natpis:
IIOIMHV (pastir).722 Po svoj prilici, u kranski
kontekst valja staviti i fragment sarkofaga s
arkada ma od domaeg vapnenca u kojem se
pastir s ovcom na leima takoer nalazi ispod
edikule.vs U potonjem sluaju oito je da je to

Vergilije, Aen., 3, 405; Ovidije, Fasti 3,636.

Predvoditelji molitve uvijek imaju pokrivenu glavu. Katkada i pomonici (ministri) usp. G. Wissowa, Reiigion und Kultus
der Riimer II, Munchen, 1912., str. 331; K. Latte, o. c., str. 392 i d., 1. Scott Ryberg, Rites of the State Religion in Roman Art, Memoirs of American Academy in Rome, XXII, Rome, 1955., str. 43 i d., tab. I-LXVII; F. Fless, Opferdiener und Kultmusiker auf
stadtromiscnen hisiorischen Reliefs. Untersuchungen zur Ikonographie, Funkiion und Bennenung, Mainz, 1995., str. 31 i d., tab. 8, 2;
12,1 i 2; 1, 1, 19, 2 itd. Usp. takoer i R. Gordon, The Veil of Power: emperors, sacrificers and benefactors, u: Pagan Priests.
Religiol1and Power in the Ancient World, London, 1990., (ed. M. Beard and]. North), str. 199 i d.
720 Usp.]. Ohm, Die Gebetgeberden der Volker und das Christenium, Leiden, 1948., str. 450.
721 A. Badurina, Ranokranski
relikvijar iz Novaije, Materijali XII., IX. kongres arheologa Jugoslavije, Zadar, 1972., Zadar,
1976., str. 283 i d., tab. I-XIV.
722 Usp. G. Bovini, Sarcofagi paleocristiani della Spagna, Citta del Vaticano, 1954., str. 72 i d., br. 12, sl. 18; B. Brenk, Spiitantike
IInd Friihes Christentum. Propyliien Kunstgeschichte. Supplementoande, Berlin, 1977., str. 324, sl. 324.
723 N. Cambi, 1968.-69., str. 74, kat. br. 11, tab. XVII, 4.
718

719

197

300. Prednji ukras noge stola s likom pastira s ovcom na

leima, Salona, oapnenac, kraj III., poetak IV. st.,
Arheoloki muzej u Splitu.

301. Steia Julije Valerije, Salona, oapnenac,

poetak IV. st.,
Arheoloki muzej u Splitu.

skromnija varijanta arhitektonskih

sarkofaga.
Kod pojave pastira na salonitanskim sarkofazima ini se da se moe zapazi ti razvitak od op e
bukolike alegorije do evaneoske parabole. Po
svoj se prilici svaki prikaz pastira ne smije
tumaiti na isti nain.

skih sarkofaga. Naime, u Saloni, Akvileji i

Ravenni postoje slini arhitektonski sarkofazi,
koji se u pojedinostima, meutim, ipak dosta
razlikuju i posve je jasno da su postojale tri
razliite produkcije i da izmeu tri jadranska
sredita
nema trgovine
tim nadgrobnim
spomenicima, barem ne u razdoblju o kojemu
je rije. Prema dosadanjem materijalu i kronologiji nije mogue utvrditi je li neko od
spomenutih sredita bilo ishodite za sve ostale
ili je poticaj doao s neke druge strane i utjecao
na rad ovih triju radionica. S druge strane, Kahlerova pretpostavka
o tome da su sarkofag
nainili majstori koji su bili angairani u Dioklecijanovoj palai i koji su poslije prestanka
radova nali posla u Saloni, a potom se zaputili
u Rim, gdje su angairani na Konstantinovu
slavoluku, pada upravo na onome na emu
Kahler gradi tezu i u emu ga J. M. C. Toynbee

Neke druge teze, pak, koje iznosi J. M. C. Toynbee, teko su odrive, osobito ona o vezi ovoga
sarkofaga s Ravennorruvs naime, najblie se
paralele nalaze upravo u Saloni, gdje je nedvojbeno postojala radionica koja je izraivala
ovakav tip sarkofaga. Do sada ih ima dvadeset
est, na alost veinom fragmenata. Ovaj se
sarkofag od drugih razlikuje samo po tome to
su na matricu postojeih tipova dodani novi
ikonografski prizori ili, bolje reeno, dopune. S
ravennskim ovaj primjerak ima toliko veze
koliko i itava salonitanska skupina arhitekton724

J.

198

M. C. Toynbee, l.e.

podrava, a to je meusobna usporedba i tehnika rada te postojanje salonitanskoga radionikog kontinuiteta.725 Izmeu scena na Konstantinovu slavoluku i salonitanskom
sarkofagu
ipak postoji znatna razlika. U izradi upravo tih
stojeih likova neki salonitanski primjerci nisu
nita loiji od sarkofaga Dobrog pastira, to
pokazuje da su i oni mogli biti bogato i originalno isklesani da su majstori dobili odgovarajuu narudbu.vs

U tetrarhijsko

doba spadaju
dvije dosta
oteene skulpture pastira s ovcom na leima
(sl. 300). U oba se sluaja radi o skulpturama sa
stranjim potpornjem.v? I prije je bilo skulptura koje su sluile kao ukrasi nosaa stolova ili
nekog slinog utilitarnog elementa. Ti se dekorativni elementi nastavljaju
na prethodnu
skupinu, koja je uglavnom bila izraena od
pentelikog mramora u atikim radionicama.
Ove su dvije, meutim, izraene od razliite
vrste mramora, ije podrijetlo nije lako odrediti. Pitanje je takoer jesu li to lokalne izraevine ili su se pak u ranije atiko trite ubacile
druge radionice. Sudei po primjeru sarkofaga
gdje nema drugih koji bi zauzeli mjesto atikih,
vjerojatnija je prva mogunost. Jo je tee govoriti o dvojbi jesu li oni s obzirom na tematiku
poganskoga ili kranskog postanja, jer ovdje
nema nikakvih drugih pomonih elemenata,
bilo ikonografskog, bilo kulturnog, bilo ambijentalnog karaktera, koji bi pripomogli atribuciji. Smije se samo kazati da obje skulpture stoje
u istom ikonografskom i stilskom pravcu kao i
sarkofazi, da je zapravo rije o razvoju koji na
mjesto mitolokih figura dovodi suvremeniju
bukoliku alegoriju, bez dublje simbolike
poruke.
Sarkofazi nisu bili jedini vrjedniji nadgrobni
spomenici u tetrarhijskom razdoblju. Postoji jo
nekoliko manjih stela, od kojih je najznaajnija

302. Stela djeaka Asterisa s diptihom na kojem su

tahigrafski znaci, Salona, uapnenac,
Arheoloki muzej u Splitu.
ona Julije Valerije (sl. 301).728 Prikazuje polufiguru ene s haljinom koja je bogato ukraena
vegetabilnim
motivom.
Frizura je kasnog
Scheitelzopf-tipa. Pokojniin je pogled zalutao u
vlastitu unutranjost, pri tome nudei gorak
okus nezadovoljstva.
Frontalnost
i dekorativnost glavno su svojstvo reljefa. Druge stele
toga doba znatno su rustinije,
a unato
rustinosti mogu se od ita ti tipine stilske
odrednice
razdoblja. Meu njima posebno
mjesto, ali samo s kulturoloke toke gledita,
ima stela djeaka kome nedostaje glava. On
pod lijevom rukom ima otvoreni diptih, sa
znakovima
koji se interpretiraju
kao ta higrafske biljeke (sl. 302).729 Postoji jo stanoviti
broj manjih stela s portretima koji nose tipina
tetrarhijska obiljeja i, to je najvanije, njih se

N. Cambi, 1994., str. 60 i d.

N. Cambi, 1994., tab. 26, 27, 43.
727
Cambi, 1968.-69., str. 75, kat. br. 12 i 13, tab. XVIII, 1, 3.
728 K. Prijatelj, 1950.-51., str. 148, tab. XIII; S. RinaIdi Tufi, 1971., str. 106 i d., sJ. 3; N. Cambi, 2000., str. 84, bilj. 605, br. 138,
tab. 179.
729 C. Vessely-M. Giltbauer, u: Archiv fiir Stenographie UlI, 1901., str. 3 i d.; 49 i d., S. Rinaidi Tufi, 1971., str. 112, br. 41, tab.
XI,1.
725
726

199

moe lako oditati unato rustinosti

tivnosti izradbe.v

i primi-

Unato tomu to su velike stele ve davno

izile iz upotrebe, ipak se jedan monumentalni
primjerak pojavio u tetrarhijskom razdoblju.
To je stela Aurelija Valerina, koja ima sve elemente velikih stela: temeljni arhitektonski oblik
sa zabatom i dekoracijom, niu spolufigurom
pokojnika i natpis (sl. 303).731U natpisu se ita
da je Valerin umro uNikomediji,
Dioklecijanovoj prijestolnici. Odjeven je u tzv. slubenu
odjeu, koja je bila propisana za inovnike u
kasnoj antici. Uz nju ide i mappa. Premda je
teko zakljuiti kakvu je dunost obnaao, po
svoj prilici se ne radi o neznatnoj slubi, to,
uostalom, pokazuje i skup nadgrobni spomenik.732 Stroga frontalnost,
duboka plastika,
kubinost glave, suzdranost plastikih sredstava i pojedini okrugli kontrastni naglasci
tipina su svojstva tetrarhijskog
doba, to
zajedno s podacima iz natpisa spomenik pouzdano svrstavaju u prvo desetljee IV. st.
injenica da je Valerin umro u ikomediji i da
nije pokopan u tada uobiajenom sarkofagu,
mogla bi govoriti u prilog pretpostavci da je
posrijedi bio kenotaf za koji je najprikladnija
bila stela.

303. Stela Aurelija Valerina, Salona, uapnenac,

poetak IV. st., Arheoloki muzej li Splitu.

ini se da je u tetrarhijsko doba umjetnost u

unutranjosti
Dalmacije doivjela znaajan
razvitak. To dokazuje nekoliko spomenika s
podruja Bosne. U ipovu (Baloie?)733ve se ranije razvila vrijedna plastika. Postoji jedan enski portret s Melonenfrisur.734 U ipovu je moralo
postojati svetite Augusta i Rome, o emu svjedoi fragment natpisa, ali vjerojatno to nije bio
hram Oktavijana Augusta, nego nekog drugog

Rinaidi Tufi, o. c., str. 107, br. 28, tab. IX, 1; 109, br. 33, tab. X, 1; str. 112, br. 41, tab. XI, 1. Nedavno je naena i jedna
mala stela s likovima branog para i njihova djeteta u Stupinu - Rogoznici. Usp. 1. Pedii, Rimska nadgrobna stela iz
Stu pina - Rogoznica, ARR 12, 1996., str. 249 i d., sl. 2.
731 D. Rendi-Mioevi,
ova kasnoantika stela iz Solina, VAHO LVI-LIX, 1954.-57., str. 156 i d; S. Rinaidi Tufi, 1971., str.
102, br. 18, tab. V, 5. N. Cambi, 2000., str. 83, bilj. 601-602, br. 136, tab. 177.
732 Zanimljivo je, premda to moe biti puka sluajnost, da pokojnik nosi jedan od Dioklecijanovih obiteljskih imena (Ilom en
gentile), a cogl1omel1 je derivacija (deminutiv) od njegova drugog gentilicija, valerius. Govori li to o carevoj vezi s domovinom
jo pr~e abdikacije?
733 O Sipovu usp. D. Sergejevski, Kasnoantiki spomenici iz ipovu, GZM n.s. VII, 1952., str. 41 i d., sl. 1-14; I. Bojanovski,
Baloie, rimski municipij u ipovu na Plivi, ARR VII, 1974.,347 i d., tab. J-VIII.
734 N. Cambi, Razmiljanja o antikom portretu djevojke u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, Godinjak XXVI. Centar za balkanoloka ispitivanja, knj. 24, Sarajevo, 1988., str. 101 i d., tab. I, 1-4.
730 S.

200

304. Reljef s likovima Jupitera i Minerve, ipovo,

vapnenac, kasno III. si., Zemaljski muzej u Sarajevu.

305. Proelje Mauzoleja, ipovo, uapnenac,

kraj III. si., Zemaljski muzej u Sarajevu
(rekonstrukcija . Basler).

cara.735 To samo pokazuje da ve na poetku III.

st. valja raunati s klesarskim radionicama.
Poslije se produkcija poveava i postaje kvalitetnija. Tomu je potvrda iznimni reljef s likovima
Minerve i Jupitera u njihovim standardnim
poloajima i s uobiajenim atributima (Minerva
- tit i koplje; Jupiter - ezlo s orlom na vrhu i
munjom), te do polovice ouvani lik genija, po
svoj prilici genius loci (sl. 304).736

sto uz Jupitera dano geniju. On rtvuje na oltaru, a isto na drugom, uskom, a visokom rtveniku ini Minerva. Na temelju duboko svrdlanih rupa u Jupiterovoj kosi i bradi moe se
zakljuiti da je rije o predtetrarhijskom
ili
tetrarhijskom
reljefu klasine inspiracije, ali
nedvojbeno lokalne izrade. Iz ipova potjeu i
dijelovi monumentalnog
mauzoleja koji je bio
izraen u obliku jednostavnog
hrama (sl.
305).737 Na zabatu je u sredinjem medaljonu
bio prikazan ovjek, vlasnik mauzoleja. Njegova kubina glava s kratkom kosom pokazuje
tipine tetrarhijske skulpturalne odlike koje su
prodrle duboko i u Bosnu.

Oito je da reljef nije bio osobito irok, jer se do

genija mogla smjestiti jo samo jedna figura
(Junona?). Reljef je s ikonografske toke gledita vrlo zanimljiv, jer je u sreditu poasno mje-

D. Sergejevski, Spomenik SKA LXXXVIII, 1938., 102, br. 6, E. Irnarnovi, 1977., str. 426, br. 195., sl. 195.
C. Patsch, GZM XXVI, 1914., 192 i d., sl. 79; E. Irnarnovi. 1977., str. 386, br. 134, sl. 134.
737 D. Sergejevski, Kasnoantiki spomenici, str. 41 i d., sl. 1-6, tab. 1, II, 1, III, 2.1. Bojanovski, Baloie, str. 351, tab. IV.

735

736

201

306. Stela s etiri muka lika, Zenica, oapnenac,

kraj III. ili poetak IV. st., Zemaljski muzej u Sarajevu.

307. Stela s prikazom mukarca, Ribnik (Bosna),

uapnenac, N. st., Zemaljski muzej u Sarajevu
(crte . Basler).

Na steli iz Zenice prikazana su etiri stojea

lika priblino do koljena, to je vrlo zanimljiv
skulpturalni tretman, jer nije rije ni o poprsju,
polufiguri ili pak cijeloj figuri (sl. 306).738 Sve su
osobe prikazane na priblino jednak nain,
iako je prva na lijevoj strani ena, to se vidi po
kosi i tipinom enskom nakitu (ogrlica i bro s
dragim kamenjem ili emajlom). ena ima primitivno izraenu Scheitelzopf-frizuru,
a u ruci
dri okrugli predmet (jabuka?). Svi ostali likovi
imaju krioliku
lukoviastu
fibulu.
Prvi
mukarac do ene dri zatvoreni diptih, drugi
pak otvoreni, po kojem pie stilom. to je pak
nosio u desnoj ruci, nije jasno. Glave svih likova su izduene, a kosa ima oblik koji poput

kape prilijee uz lubanju. Ova je stela mlaa od

prije spomenute
Prokuline stele, takoer iz
Zenice, ali joj je ova potonja nedvojbeno
prethodnica u istoj radionici.
Takav oblik kose stilizirana je frizura koja se
javlja na tetrarhijskim portretima poput onih iz
Pesara.? Sperlonge'w ili pak Muzeja GettyJ41
Detalji lica vrlo su shematizirani. Haljine su im
svima jednake, s naborima koji su jednako
iroki i vertkalni, bez svijanja i prirodnog pada,
ali su zato dekorativni. Na dnu haljina ugrebene su svastike, kao neka vrsta ukrasa, to bi
moda mogao biti skriveni znak kr anstva. Po
mjestu, pa donekle i po obliku, premda is tov-

D. Sergejevski, Iz problematike ilirske umjetnosti, Godinjak III, Centar za balkanoloka

str. 133 i d., sl. 22 i 23. Starija literatura navedena u bilj. 47.
739 H. P. L' Orange, o.c.
740 H. P. L' Orange, o.c.
741 [. Frel, Roman Portraits in the Getty Museum, Getty Museum,
1981., str. 113, sl. 93.

738

202

ispitivanja, knj. 1, Sarajevo, 1965.,

308. Reljef Mitre, avers, Konjie, vapnenac, poetak IV.

si., Zemaljski muzej u Sarajevu.

309. Isto kao br. 308, revers.

jetnog znaka nema, svastika odgovara kranskim mozaicima poput onih u Poreu'<' ili
Ravenni.w Ti znakovi imaju oblik slova (N, Z,
A, I) ili tzv. gamadija, koji je po svoj prilici
klanfe kojim se meusobno povezuju kameni
blokovi.? Zeniki primjerak pokazuje da monumentalna
stela kao forma nije umrla u
unutranjosti Dalmacije, kao to je bio sluaj u
primorju. Ovakav nain stiliziranja glave i
odjee pokazuju i neke druge stele, poput one
iz Ribnika (sl. 307),745 to upuuje na zakljuak
da zenika stela nije bila usamljena ni po formi
ni po nainu klesanja. Po svoj prilici, stela je
bila sainjena od dva odvojena dijela koja su se
meusobno vezivala. U donjem je dijelu polje s
konjem u sreditu koji stoji na postamentu. Do
njega je ovjek jednaka izgleda i odjee kao
gornji likovi, koji dri konja za povodac. Lijevo
od konja je takoer slian lik s torbicom u ruka-

ma. Donji su likovi prikazani kao itave figure,

ali su im noge vrlo primitivno prikazane. Ispod
je pak natpis.
Dva reljefa Mitre odskau od brojnih naivnih i
skulptura Ino primitivnih
kultnih
reljefnih
ploa iz zalea Dalmacije. Prvi i znatno poznatiji je onaj iz Konjica (sl. 308, 309),746
Spomenik je prilino oteen, prelomljen u
nekoliko komada i spojen, ali dijelovi ipak
nedostaju. Reljef se nalazi na objema stranama.
Na licu je unutar arkade prikaz taur_oktonije uz
prisutnost Kautesa i Kautopata. Iznad luka su
se oito nalazila poprsja Sola i Lune, a sa strana
(izvan okvira) simetrine scene odvoenja ubijenih bikova. Iznad desnog sluitelja koji iznosi
bika je rtvenik i osoba koja rtvuje. Na naliju
je scena gozbe koja je takoer bila ispod luka.
Dodue, luk se nije ouvao, ali se nasluuje
krivulja koja se naslanjala na kapitele tordi-

Usp. M. Prelog, The Basilica of Euphrasius in Pore, Zagreb-Pore, 1994., tab. XLVI, XLIX, L, LI i dr.
Usp. G. Bovini, Chiese di Raoenna, Novara, 1957., sl. na str. 9, 10,32,51,56,82,84,89,96,100,108,109,124
itd.
744 O simbolici znakova na dnu haljine usp. A. Quaquarelli,
Catechesi liturgica e iconologia della Trinita nei primi secoli.
Gammadia (lettera cristologica). Vetera Christianorum 18, 1981., str. 6 i d. ld. La gammadia pietra angolare; L, Vetera Christianorum 21, 1984., str. 5 i d.
745 D. Sergejevski, Iz problematike, str. 134 i d., sl. 25.
746 K. Patsch. Archaologisch-epigraphische
Untersuchungen der rornischen Provinz Dalmatien III, WMBH 6,1899., str. 186 i
d., sl. 20-36. E. Imarnovi, 1977., str. 454, br. 238, sl. 238. Ondje vidi i stariju lit. R. Merckelbach, Mithras, Hain, 1984., str. 381,
sl. 148. Usp. takoer . Mileti, The Nyrnphus Grade and the Mithraic Cult leon from Konjic, Archaeologia Poetovionensis
2, Akten des internationalen Symposium, Ptuj, 2001. Ptuj im romischen Reieh. Mithraskult und seine Zeit, Ptuj, 11-15. X. 1999.,
str. 283 i d., sl. 1.
742

743

203

su strani, ini se, tri osobe. Prva donosi jednu

posudu, a glava joj je oteena, tako da se ne
vidi je li bila pokrivena. Osoba u sredini je
pokrivena, vidi se samo jedna noga. Krajnja
figura na desnoj strani ima na glavi lavlju
obrazinu. Do stola s lijeve strane je lav.

310. Portret bradatog mukarca, Epidaur, uapnenac,

Gradski muzej u Dubrovniku.
ranih stupova
kojima su akantovi
listovi
obraeni tehnikom svrdlanja dubokih rupica i
kanala. Ispod luka bila je prikazana scena
gozbe. Na kline pokrivenoj ovjim krznom (to
pokazuje glava koja visi na desnoj strani) lee
mukarac i ena(?). Mukarac ima kubinu,
tipino tetrarhijsku glavu s kratkom kosom.
Osoba do njega ini se da ima slinu frizuru,
koja je, na alost, oteena, ali se nasluuje.
Stoga je po svoj prilici rije takoer
o
mukarcu. Pred lealjkom je trononi stol s tanjurom i etiri kruha. I sudionici gozbe podiu
desnu ruku. U lijevoj pretpostavljena
drugi
mukarac dri riton, a prvi au. K stolu se s
lijeve strane pribliuju dvije osobe. Obje neto
donose (prva sigurno veliki riton, a druga teko
odred iv predmet). Prva ima ptiju obrazinu
(corvus), a druga ima frigijsku kapu. Na lijevoj

Scena se obino tumai kao scena ritualne

gozbe u kojoj sudjeluju stupnjevi mitrinskih
mistesa. Scena gozbe moe se vidjeti na reljefu
iz LadenburgaJ47 Na gozbi toga prikaza sudjeluju nagi Sol i Mitra u orijentalnoj odjei, s
frigijskom kapom. Lee na kline pokrivenoj
bikovskom koom, a noge tronoca izraene su
u obliku goveih nogu. Scena se na prvi pogled
ini istovjetnom onoj na konjikom reljefu, ali
jasno je da ondje nije rije o prikazu Sola i
Mitre, jer niti mukarac ima frigijsku kapu, niti
mladi ima bujnu kosu (da se zadrimo samo
na onome liku koji je dobro ouvan); drugi lik
nije nag. Zanimljivo je da je kline konjike
scene takoer pokrivena koom ivotinje, ali
ne bika, nego ovna. Vjerojatno je rije o rtvenoj
ivotinji i gozbi mistesa, a ne bogova. Ova
interpretacija razlikuje se od ladenburke samo
po tome to se ini da su osobe za stolom
portreti, dakle odreeni ljudi, najvjerojatnije
dva mukarca.
Sudionike
gozbe posluuju
maskirani
stupnjevi
mistesa. Uzor ovome
prikazu su scene banketa poznate odavno u
grkoj umjetnosti.ve Vano je naglasiti da je reljef tipino kasnotetrarhijski
ili ranokonstantinovski, to odaju oblici glava i nain izrade
izbuljenih bjeloonica u kojima je usvrdlana
rupica to oznauje arenice i zjenice. Isti tretman pokazuje pouzdano datirana stela Aurelija Valerina iz Salone, a slino je i na reljefu iz
upanjca.
Drugi reljef Mitrine tauroktonije, iz Lisiia kod
Konjica, stilski je potpuno drukiji i jasno se vidi
da ga je radila jedna druga ruka.749 Na njemu je
standardni prikaz Mitre koji ubija bika u prisut-

E. Schwertheim, Die Denkmdler orientalischer Gottheiten im rtimischen Deutsch/and, EPRO 40, Leiden, 1974., str. 188 i d., br.
144, tab. 42. Usp. takoer R. Gordon, Authority, Salvation and Mystery in the Mysteries of Mithras, u: Image and Mystery in
the Roman World, Gloucester, 1988., str. 68, tab. 11.
748 Usp. bilj. 603.
749 E. lmamovi,
1977., str. 456, br. 240, sl. 240.
747

204

311. Glava ene, Salona, prva etvrtina IV. si.,

mramor, privatna zbirka I. Boji.

312. Fragment glave mladeg mukarca sa sarkofaga,

Salona, mramor, Konstantinovo doba,
Arheoloki muzej u Zagrebu.

nosti Kauta i Kautopata, te poprsje Lune i Sola

iznad sti1izirane peine. Na ovome reljefu ivotinja je prikazana s vrlo plastinom modelacijom
muskulature. Udarac dugim noem zadan je na
pravo mjesto i duboko se zario u dno vrata. Bik
impresivno
iskazuje bol stisnutim
oima.
Draperija je znatno prirodnija, apokreti vjetiji.
Reljef je u cijelosti izraen klasinom tehnikom,
a svrdlo uope nije upotrijebljeno. Ispod reljefa
je natpis u kojem se ita da je neki Lucije Antonije Menandar iz Afrodizije podigao votum Invicto
Augusto, to se vjerojatno odnosi na Mitru, a ne
na cara. Zanimljivo je da je ovjek iz Afrodizije.
Koja je to od Afrodizija poznatih iz starog svijeta, teko je sigurno pogoditi, ali dojam je da je
ovaj reljef radio neki lutajui majstor iz
Afrodizije u Kariji, ije su skulpture zajamene u
Dalmaciji u III. st. Tome u prilog ide i razmjerna
kvaliteta reljefa.

znatan uspon, po svoj prilici zahvaljujui

injenici to je Dioklecijan uspostavio tijesne
veze sa Salonom i prije dolaska u svoju rezidenciju. Nadalje, umjetnikom, civilizacijskom
i gospodarskom razvoju znatno je pridonijela i
gradnja velebnoga splitskog zdanja. U gradnji
Dioklecijanove palae su, osim stranih, sudjelovali i lokalni majstori. Strani su majstori, osim
svojega znanja i vjetine, sigurno donijeli i
knjige skica, uzorke i pomagala. Taj je susret
morao biti veoma plodonosan.

Imajui u vidu spomenike iz ovoga razdoblja,

valja zakljuiti da je umjetnost tada doivjela

Ovim vremenom zavrava razdoblje koje se

izravno
nastavlja
na desetljea
vojnikih
vladara i zapoinje novo, koje e svoj puni
razvitak postii u Konstantinovo vrijeme. Kao
da je slom tetrarhije pridonio i novim smjernicama koje e stipulirati Konstantin. U Dalmaciji se dogaa jedan fenomen koji se ne moe
drugdje verificirati. Naime, u sljedeim stoljeima postupno nestaju portreti, koji su prije
bili toliko popularni.
Nema vie ni javnih
205

pretirati, koju je Konstantin kao carski znak

uveo oko 325. godine.753Brada, s druge strane,
pokazuje da bi mogla biti rije o nekom
vladaru poslije Konstantina, kad je brada
ponovno ula u modu.vs No, taj je portret teko
vrednovati zbog njegove rustinosti.

313. Sarkofag biskupa Prima, Salona-Manastirine,

vapnenac, oko godine 325.

spomenika, osim ako u to vrijeme ne treba

svrstati reljef salonitanske Tihe.750 Zapravo, ne
bi bilo nikakvih razloga da javni spomenici
nestanu s drutevnim promjenama toga vremena, meu kojima posebno mjesto ima priznanje
i afirmacija kranstva.
Ima li u Konstantinovo vrijeme jo carske propagande i carskih kipova u Dalmaciji, teko je
rei. Konstantinovi portreti u drugim provincijama pokazuju da takva mogunost postoji i da
je to ak vjerojatno.l Unato mogunosti postojanja carskih portreta, oni su ipak bili rjei
nego prije. Je li monumentalna, ali nedovrena
glava u Dubrovniku pripadala nekom caru (sl.
310)?752
Na carsko podrijetlo mogla bi upozoravati dijadema od perla, ako je tako treba inter-

Iz ranokonstantinovkog doba je jedna enska

mramorna glava (sl. 311).755Na njoj se jo
opaaju neke nedovrenosti, odnosno ostaci
suvinog materijala, koji nije bio odstranjen.w
ena ima izdueno lice, s istaknutom bradom i
krupnim ornamentalno koncipiranim oima
zadebljanih kapaka. Portret pokazuje dosta
jasno uoljive individualno-fizionomijske
pojedinosti. Oi su krupne i, premda imaju
ukoen pogled, nemaju znaajno uvue nu
arenicu ispod gornjeg kapka. Posebna specifinost portreta je frizura razdijeljena na sredini tjemena, u niz kratkih valova. Vlasi su
zaeljane do zatiljka, gdje su vjerojatno prikupljene i svijene prema tjemenu. Na tjemenu
sjedi neka vrsta oblog kosmatog dodatka,
poput turbana, koji kao da je pokriven tkaninom i s kosom je povezan pravilno pored anim
ukosnicama okruglih glavica. S obzirom na
frizuru i modu, malo je glava s kojima se moe
usporediti.e?
Unato nedovrenosti, nema
dvojbe da je to jedan od najvrsnijih portreta u
Dalmaciji, pa i ire.

Usp. bilj. 610.

Na primjer, bronana glava iz Nia (u Beogradu). Usp. H. P. L' Orange, 1984., str. 120, tab. 48 a, b.
752 N. Cambi, 2000., str. 89, br. 147, tab. 192.
753 Usp. M. R. Alfoldi, Die constantinische Goldpragung, Mainz, 1963., str. 93; M. Restle, RACh XIV, Stuttgart, 1988., s.v.
Herrschaftszeichen, stup. 951.
754 Usp. na primjer H. P. L' Orange, 1984., tab. 71 (Vetranio) ili 73 c, d, e (Iulianus).
755 N. Cambi, 2000., str. 87, br. 142, tab. 186.
756 Takav isti ostatak materijala zapaa se na palimpsest glavi, po svoj prilici podrijetlom iz Male Azije. Usp. M. Bergmann,
u: Antike Kunstwerke der Sammlung Ludwig (III Skulpiuren), Mainz, 1990., str. 383, br. 254, Beilage 45,1-5.
757 Sline ukosnice imaju glave Helene na novcu, usp. R. Delbueck, Spdtaniike Kaiserportriits von Konstantin Magnus bis zum
Ende des Westreiches, Leipzig, 1933., str. 46 i d., tab. 11,14,3. I Konstanca na novcu pokazuje iste ukosnice, usp. G. Bovini,
Ricomposizione delle immagines di due coniugi nella parte centrale di un sarcofago, RAC XXIII-XXIV, 1947.-48., 145, sl. 25;
R. Calza, Cronologia ed identificazione dell 'Agrippina' Capitolina, Atti della Pontificia Accademia Romana di archeologia, s.
III, Memorie VIII, II, 1955., str. 136, sl. 24. I frizure nekih
ereida na mozaiku u Piaza Armerina imaju ukosnice, usp. A.
Carandini, Ricerche sullo stile e la cronologia dei mosaici della villa di Piazza Arrnerina, Studi miscelianei 7, str. 20, tab. XXII,
3 (132) i 6 (135). Sline su glave iz acionainog muzeja u Ateni, usp. H. von Heintze, Ein spatantikes Madchen Portat in
Bonn. Zur Entwicklung des Frauenbildnissen in 4. und 5. Jahrhundert. Jahrbuch ftir Antike und Christentum 14, 1971., str. 65,
br. 6, tab. 5. to se tie samog oblika frizure, ini se da je najblia frizura Helene na kipu R. Calza, lconografia romana da Carausio a Giuliano (287-365 d.C), str. 170,80, tab. LlI ili ibidem str. 172, br. 82, tab. LIV, 165, 166. Za donekle slian tip frizure usp.
A. St. Clair, Imperial Virtue: Questions of Form and Function in the Case of Four Late Antique Statuettes, Dumbarton Oaks
Papers 50, 1996., 148 i d., sl. 1.
750
751

206

314. Poklopac sarkofaga Aurelija Satrija, Salona, vapnenac,

prva etvrtina IV. st., Arheoloki muzej u Splitu.
Od nadgrobnih
spomenika jo su preostali
samo sarkofazi. Sarkofaga iz Rima manje je
upravo u Konstantinovo doba. Tako se samo
jedan fragment glave smije pripisati tome vremenu/S8 a poslije e ih biti znatno vie, sve do
kraja njihove produkcije u prvom desetljeu V.
st.7S9 To je fragment glave jednoga mukarca s
tipinom frizurom Konstantinova doba, s valovitom kosom i kratkom bradom, iz Arheolokoga muzeja u Zagrebu (sl. 312). To je po
svoj prilici lik apostola, to pokazuje da se i u
Salonu pomalo uvlae novozavjetne teme kojih
prije nije uope bilo. Na temelju razmjerno
visoke razine modelacije, oito je bio u pitanju
jedan vrsni primjerak.
Lokalni sarkofazi nastavljaju
starije sheme
trodijelne prednje strane, kojoj je najvaniji dio
velika tabula s rukama. Sa strana uglavnom
nema niega. No, uskoro e se poeti raditi i
vrlo jednostavni sarkofazi, ija je itava prednja
strana glatka. Natpis se klee bez okvira i
ogranienja. To se dogaa oko godine 325., jer
se pojava moe zapaziti na sarkofagu biskupa
Prima, koji je umro otprilike u to vrijeme (sl.
313).760S druge strane, tabula nee posve nestati, jer se javlja i znatno kasnije,76J

U akroterijima se jo katkada pojavljuju portreti, ali poslije Konstantinova doba nestaju. Vrlo
je bogato dekoriran poklopac hamosorija Aurelija Satrija i Aurelije Maksime, iju pripadnost
malodobnim
Izidinim
mistesima
dokazuje
Horusov
uperak
kraj djeakova
uha (sl.
314),762Njihovi su portreti imali izduena lica,
kao to to pokazuje i glava iz Salone o kojoj je
malo prije bilo rijei. Mukarac ima i frizuru s
pramenovima koji konvergiraju prema sredini
ela, to je modna znaajka Konstantinova razdoblja.v= Njegove su oi krupne, sa arenicama
tek neznatno podvuenima pod gornji kapak.
Pogled je konstantinovski
uperen navie. Oba
su portreta naivna, ali ipak armantna,
s
visokim stupnjem ikoninosti. Lik djevojice je,
meutim, znatno loiji, unato tome to na
glavi ima bogat nakit.
Vrlo je vaan fragment sarkofaga onaj s prikazom ena na radu (sl. 315).764 S desne strane
tabule ansate nalaze se tri ene koje sjede i
rade. Prema prikazu posla i predmeta koji vise
na avlima iznad njihovih glava, nije jasno
izrauju li ene jastuke ili pak pripremaju
vunu. No oito je da je u pitanju svakodnevni
profesionalni posao, to je esta tema sepulkral-

N. Cambi, 1977., str. 446, br. 3, sl. 121.

O kraju produkcije usp. G. Koch, Friichristliche Sarkophage. Handbuch der Archiiologie, Munchen, 2000., str. 332 i d., osobito
339.
760 R. Egger, Forschungen in Salona II, Wien, 1926., str. 76, br. 82, sl. 45.
761 Usp. na primjer R. Egger, o. c., str. 90, br. 153, sl. Sl, Id. str. 108, br. 286, sl. 63.
762
. Cambi, 2000., str. 88, br. 144, tab. 189.
763 H. P. L' Orange, 1984., tab. 40; 48 b.
764 F. Buli, Un bassorilievo rappresentante
donne occupate allavoro, Bd XXXV, 1912., str. 50 i d., tab. 1.
758
759

207

315. Fragment sarkofaga s prikazom ena koje rade u

radionici, Salona, vapnenac, poetak IV. si.,
Arheoloki muzej u Splitu.

316. Fragment urne(?) s prikazom djeaka, Zmijavci,

tiapnenac, rano IV. si.,
Muzej Franjevakog samostana u Imotskome.

317. Fragment stele(?) s prikazom djeaka,

Reetarica (Buko blato) kod Livna, vapnenac,
rano IV. si., Muzej Franjevakog samostana u Livnu.

nih spomenika.re Iako je prikaz prilino malen,

frizure ena precizno su izraene, pa se razabire da slie turbanu;766 taj modni detalj
pokazuje da je reljef iz doba prvih desetljea IV.
SU67 Prizori obavljanja profesije na saloni tanskim spomenicima vrlo su rijetki.768
Jo bi valjalo spomenuti
jednu skupinu
neobinih nadgrobnih spomenika koji su oito
bili recipijenti i, u skladu s time, ili urne ili
djeji sarkofazi. Naeni su na Crkvini u Zmijavcima (sl. 316)/69 odnosno Reetarici na Bukom blatu (sl. 317).770 Sa strana anepigrafske
tabule nalaze se likovi djeaka odjevenih u
haljinu s usporednim
naborima. Frizure su
poput paevih, koje oznaavaju
rano preminule djeake i javljaju se na starokranskim
sarkofazima i slinim spomenicima.v" Ova tendencija primitivnih
prikaza pokojnika ima
dugu tradiciju i zmijavaki spomenici oznauju
njezin kraj na nadgrobnim spomenicima Dalmacije.

Usp. G. Zimmer, Romische Berufsdarstellungen, Berlin, 1982., str. 238, br. 173. Autor samo spominje taj sarkofag, jer se bavi
samo spomenicima iz Italije. N. Kampen, Image and Status. Roman Working Woman in Ostia, Berlin, 1981., str. 153, br. 40.
766 Usp. tip frizure M. Bergmann, 1977., tab. 59 i 60.
767 N. Kampen, o. c., str. 153, br. 40, reljef okvirno datira u doba izmeu II. i IV. st., to je svakako preiroko, jer prikaz ipak
omoguuje preciznije vremensko odreenje.
768 Usp. jedini prikaz radionice na prije spomenutom
sarkofagu: bilj. 432.
769 N. Cambi, A. Carnulin, S. Tonkovi, Starokranska bazilika u Zmiiaocima, Split-Zmijavci, 1999., str. 73 i d., br. 7 i 8 sa sl.
770 B. M. Vrdoljak, Starokranska
bazilika i ranosrednjovjekovna
nekropola na Reetarici kod Livna, Starohrvatska prosvjeta
III. ser. 18, 1988., str. 144, br. 1, tab. X, 1.
771 Usp. N. Cambi i dr. Starokranska bazilika, str. 80 i d.
765

208

12. Za kraj
Time je zaokruen prikaz kontinuiranog razvojnog kretanja kiparstva u razdoblju od priblino
tri i pol stoljea na irem podruju rimske
provincije Dalmacije. Opa je znaajka da je
plastika u razmatrano vrijeme slijedila trendove umjetnikog razvitka, to dokazuje stabilne i neprekinute odnose s ostalim dijelovima
rimskoga svijeta. To je i posve prirodno, jer je
Dalmacija bila integralni dio staroga svijeta, a u
rimsko doba u sastavu jedne goleme dravne
zajednice. Kontakti su se ostvarivali ne samo
osobnim prenoenjem iskustava nego i trgovinom umjetninama, koja je opet bila poseban
drutveni fenomen tih stoljea. Umjetnine,
posebno nadgrobni spomenici, bili su roba kao
i svaka druga, kojom se zaraivalo i od koje su
imale koristi obje strane u procesu razmjene. S
obzirom na postojanje bogatih izvora razmjerno kvalitetnog vapnenca, ija je eksploatacija
vrlo stara.?" bilo je oekivano da se rano razviju lokalne snage. Osim domaega vapnenca,
koji su nedvojbeno obraivali lokalni majstori,
ima i skulptura koje su izraene od mramora
razliita porijekla, esto iz vrlo udaljenih dijelova Rimskoga Carstva. Prema onome to se sada
moe ustvrditi, ima atikoga, prokonekoga,
maloazijskoga (vjerojatno iz Afrodizije) i bijeloga mramora, ije je podrijetlo nepoznato. Tko je
radio te skulpture? Poznato je da su u antici
radionice primale narudbe i slale ih naruiteljima, a isto tako da su majstori odlazili na lice

mjesta u potrazi za poslom. Kako je bilo u Dalmaciji, teko je rei. Vjerojatno su radionice
najee slale ve gotove izraevine i prodavale ih po provincijama. Svaka radionica je
zbog ekonomskih razloga bila najvie zainteresirana za slanje gotovih izraevina, jer je tako
zarada bila najvea. Za vee projekte, kao to je
bila Dioklecijanova palaa, majstori su dolazili
prema odgovarajuem
angamanu, ali nema
dvojbe da je uloga lokalnih snaga ipak bila
dominantna.
Odailjani
su i ve izraeni
proizvodi, osobito kad je rije o sarkofazima. U
znanosti za sada prevladava pretpostavka
o
slanju gotovih sarkofaga iz Atike, Rima i
drugih radionica. Problem je takoer nain
nastajanja carskih skupina. Kipovi su izraivani od razliitih vrsta mramora. Nema dvojbe
da su neke od tih skulptura, poglavito one koje
su raene od ve upotrijebljenog
materijala
(palimpsest), lokalni rad. Meutim, ini se da je
kod carskih kipova znatnu ulogu imala Atena,
ali jesu li u Dalmaciju slani ve gotovi kipovi ili
su se dopunjali s lokalno izraenim skulpturama, jo je teko govoriti.773 Postoji mogunost
da su potrebu za carskim likovima zadovoljavali lokalni i putujui majstori. Naa su saznanja jo uvijek u tome pogledu nedovoljna.
Istodobno, import umjetnina bio je znatan i
time se odravao prikljuak uz vodea sredita
umjetnike produkcije. Kad je rije o nekim
vrstama skulptura, tada se smije govoriti ak i
o iznimno snanom importu, koji nije nita
slabiji u odnosu na razvijenije dijelove Rimsko-

772 Grke kolonije ve su na poetku svojega ivota na dalmatinskom

kopnu poele iskoritavati kamen. Plinijev podatak
( .h. III, 141) sigurno je vrlo davnog podrijetla.
773 M. Pfanner, Uber das Herstellen von Portrats, Ein Beitrag zu Rationalisierungmassnahmen
und Produktionsmechanismen von Massenware im spaten Hellenismus und in romischen Kaiserzeit, JDI 104,1989., str. 157, pokuao je prikazati skicu
izrade i proirenja carskih statua i portreta u rimskom svijetu. Proces po Pfanneru tee otprilike ovako: 1. slubena koncepcija izvornika: zahtjev modela kiparu i nastanak tipa s raznim mogunostima; 2. umnoavanje, mogunosti: odljevi (gips.
bronca), kamen, crtei, novac, poveanje, smanjenje; 3. proirenje po Carstvu; 4. sauvani portret. Osobito je za Dalmaciju
zanimljiva shema proirenja (1,3), gdje se pokazuje slanje izvornika tipova iz Rima. Osim Rima nema ni jednog drugog centra otkuda slubeni izvornici odlaze u bilo koju provinciju. Prihvatna sredita naznaena su u sjevernoj Italiji, Galiji, dva u
Hispaniji, tri u sjevernoj Africi, Grkoj (Atena) i Dalmaciji (na shemi nije jasno na koji je grad mislio u Dalmaciji, ali se valjda to odnosi na Salonu). Iz svih sredita dalje se iri radijacija na okolna podruja. Iako je utjecaj Atene usmjeren samo na
podruje Egipta i Libije, nije naznaeno da se irio i na Dalmaciju. Drim da je neosporan atenski utjecaj u Dalmaciji. Stoga
je trebala biti povuena jo jedna strjelica iz Atene, sjeverozapadno, u pravcu Salone. Meutim, to ne dokida izravno slanje
izvornika u Dalmaciju iz Rima. Ako su izvornike naruivali Dolabella ili sam Druz Mlai, a to je neosporno, tada su se oni
obraali izravno rimskim radionicama. Teko je zamisliti da bi ti Rimljani traili pomo atelijera iz Atene.

209

ga Carstva. To se osobito odnosi na sarkofage,

a manje na druge vrste spomenika. U Saloni,
kao i u svim veim gradovima rimskih provincija, znatnu je ulogu igrao i meusobno izbalansiran odnos uvoza i lokalne produkcije.
Vlastita produkcija nastojala je ostvarivati
zapaena postignua, a to joj je za rukom
polazilo s razliitim uspjehom. U tom pogledu
donekle bijae ogranienje to to u Dalmaciji
ima samo lokalnog vapnenca, pa se uglavnom
radilo u razmjerno neuglednom materijalu.
Ipak, za vanije radove radionice su upotrebljavale prokoneki mramor, koji se uvozio i u
blokovima spremnima za doradu na licu mjesta. Upotreba drugih vrsta mramora vrlo je
ograniena. Kamenarska produkcija bila je i
vana gospodarska djelatnost, upravo zbog
toga to je Salona bila veliko sredite koje je pripadalo antikoj ekumeni, u kojoj bez skulpture
nije bilo mogue zamisliti iole zahtjevniju
graevinu ili grobnicu. U vrednovanju umjetnikih postignua, ograniavajui su imbenik
nedostatna istraivanja i u skladu s time znatniji preitci. S konstantinovskim razdobljem
razvoj umjetnost i nije, dakako, prestao.
Ostatci kiparske umjetnosti u Dalmaciji su u
usporedbi s vrhunskim ostvarenjima openito
govorei dosta skromni, ali nema nikakve
dvojbe da su u nekim kategorijama spomenici
na primjernoj razini, a katkad ak i kvalitete
koja nadilazi i najvea ostvarenja svojega razdoblja. Kiparstvo Dalmacije odraz je povijesnopolitikih, drutvenih i gospodarskih okolnosti
koje su ove prostore optereivale i prije poetaka pisane povijesti. Budui da je nekoliko prvih
stoljea antike bilo doba stanovitoga prosperiteta i mira, neka su ostvarenja stoga na
najvioj razini. Ovdje bi se smjelo istaknuti da
su neki atiki sarkofazi najvee vrijednosti te
produkcije. teta je to su samo malobrojni preostali kao itavi primjerci ili vei fragmenti koji
omoguuju rekonstrukciju. Vrijedilo bi posebno istaknuti sarkofag Budimpeta-Split, fragmente slovom erota ili pak sarkofag s prikazom berbe erota koji dopunja sliku tog motiva
poznatu sa sarkofaga iz S. Lorenza fuori le
mura u Rimu. Meutim, tu je jo nekoliko
210

izvanredno dobrih fragmenata, kao to su oni s

prikazom djevojaka koje svirajui bezuspjeno
pokuavaju oraspoloiti Fedru ili pak fragment
dionizijske berbe. Takvih je bilo bezbroj. Meutim, svakako je najvee ostvarenje udesni
sarkofag Dobrog pastira, za koji se nepobitno
smije ustvrditi da je lokalni rad i da slino ostvarenje u umjetnikom i ikonografskom pogledu ne postoji u kasnotetrarhijskom ili pak
ranokonstantinovskom vremenu. Taj primjerak
vrsnoom nadmauje ak i reljefe na Konstantinovu slavoluku s kojima ga se usporeivalo.
Isto tako, bilo je i nekoliko antologijskih portreta, od kojih valja posebno izdvojiti: Oktavijana
Augusta iz Osora, Augusta iz Nina, Druza Mlaeg iz Osora, dvije enske glave iz Pule, apotom
dvije hadrijansko-antoninske glave iz Plomina,
dvije enske glave, mogue Plautille iz Salone i
konano jednu tetrarhijsku ensku glavu; unato fragmentiranosti i namjernoj mutilaciji, jasno
je da je to najljepi portret svojega doba openito. Na kraju razmatranog razdoblja istie se kasnotetrahijski ili ranokonstantinski portret ene
iz Salone u vlasnitvu obitelji Boji.
Dalmatinska skulptura ima i ikonografske vrijednosti kojima dopunjuje poznavanje rimske
umjetnosti u cijelosti, a isto tako pokazuje
religijske i drutvene odnose. U tome smislu,
bez obzira na kvalitetu, posebno su vani
kipovi Venere Anzotike ili kip Rome iz Aequuma. S jedne strane, prvi kip pokazuje kako
jedna klasina shema pokriva lokalno liburnsko boanstvo, a drugi pokazuje posve nepoznatu varijantu kipa Rome, koja je bila dravno
boanstvo. Posebnu ikonografsku vrijednost
ima i Mitrin reljef iz Konjica, koji na aversu tauroktonije ima dosad nepoznat prizor mitrinske
gozbe i mitrinskih stupnjeva u kojem sredinji
dio zauzimaju dedikand i njegov partner, to se
vidi po njihovim portretima tetrarhijskih
znaajki.
S druge strane, neznatni lokalni reljefi s prikazima Silvana, Dijane i Nimfa pokazuju urastanje
domaeg panteona u rimsku religiju i njegov
daljnji razvitak, svjedoei da se zapravo radi o
jednom prilino definiranom religijskom sus-

tavu. Meutim, s likovne strane, to nudi jasnu

sliku jedne folklorne umjetnosti koja je ivjela
na neto niim razinama i koja je plijenila svojom naivnou i ljupkou. Naivnost se ne
iskazuje samo volumenom, izgledom i nadasve
detaljima koji s rimskom ili openito antikom
umjetnou imaju malo veze, nego i nainom
kako slijedi umjetnike i tehnike trendove svojega doba usvajajui ih onoliko koliko je to bilo
mogue, ali ipak stvarajui vrsna i ljupka ostvarenja. Ta umjetnost postoji i u primorju i u
zaleu, a geneza joj je vrlo slina. To su lokalni
radovi potaknuti,
dakako,
romaniziranim
etnikim elementom i kulturolokom
romanizacijom. U untranjosti su priblino na toj razini i druge skulpture, primjerice, neke nadgrobne stele. U unutranjosti je malo importiranih
kipova, iako je oito da ih je moralo biti. Svjedoanstvo u tom smislu po svoj je prilici kip
cara u tzv. Jupiterovu kostimu, od kojega su se
na alost ouva le samo noge i orao,774 Zbog
toga je i njihov utjecaj na lokalne klesarske
snage morao biti nezna tan.
Kad je rije o kiparstvu u unutranjosti rimske
provincije Dalmacije, tada treba naglasiti da su
tetrarhijske stele s etiri lika iz Zenice jedinstvene po znakovima svastike na haljinama
mukaraca,
koji nalaze paralele jedino na
likovima iz kranskog doba, ali ipak nisu istovjetna oblika.
a poganskim
spomenicima
toga, barem do sada, nikad nema. Po svoj prilici su pokojnici na taj nain iskrivili znak kria,
pa bi se moda smjelo pretpostaviti da spomenik odaje kriptokranske vjerske osjeaje.
Veliku potekou u praenju razvitka kiparstva u Dalmaciji ini loe stanje ouvanosti
spomenika. Kao to iz pregleda jasno proizlazi,
vrlo je mali broj kipova doao do nas u integralnom stanju. Uglavnom su to fragmenti,
vei ili manji. Vjerojatno je da je golemi broj
kipova i reljefa propao. Razlog loem stanju
ouvanosti
jest injenica to su se kipovi
tijekom stolje a upotrebljava li za preradu u
druga djela i ponajvie kao materijal za izradu
vapna. Antika se skulptura na alost i namjer774

Usp. E. Imamovi,

no unitavala, ak i tijekom poganstva, a osobito kranstva, sve do duboko u srednji vijek.

Naime, na kipovima i reljefima vide se oiti
tragovi namjernog udaranja, mutilacije. Kipovi
su bacani i u more. Oito je da je to bio bijes
pobjednikoga kranskog puka. Svi su religijski, carski pa i drugi kipovi bili idoli koje je trebalo odstraniti, ali prije toga i poniziti. to bi se
tek moglo kazati za skulpturalnu
dekoraciju
Dioklecijanove palae? Ona je morala doivjeti
posebno temeljitu purifikaciju. Preostali su tek
bijedni i manje istaknuti idejni ostatci. Meutim, sudei po glavi boice skopasovske
provenijencije koja je naena u Splitu i stoga je
lako mogue da je pripadala dekoru cara koji
se povukao, moglo bi se pretpostaviti da je bilo
ne samo vrijednih nego i antologijskih ostvarenja. ini se da pojava purifikacije
i
unitavanja antikih spomenika nije nigdje bila
toliko vidljiva i toliko jaka kao u Dalmaciji.
Dakako da to oteava prouavanje plastike, ali
isto tako daje naslutiti da je mnotvo vrijednih
kipova i reljefa nepopravljivo
propalo. Samo
neto malo bolja bila je sudbina nadgrobnih
spomenika. Pijetet prema pokojnicima bio je
znatno vei i teko je rei da je bilo namjernog
unitavanja. Katkad je bilo uzurpacija, to je
poznato ne samo po natpisima u kojima se
jasno iskazuje bojazan uzupracije, nego i po
nekim preradbama koje su uslijedile naknadno.
o, nadgrobne je spomenike pogodila jedna
druga neugodnost.
ekropole su bile otvoreni
kamenolom za izgradnju gradskih zidina u
danima kad je gradovima prijetila opasnost od
barbara. U nekim sluajevima moda je to ak
bila i sretna okolnost da ne prou jo loije. Jo
ih je tea nevolja stizala kad su barbari pljakali
grobove. Tada su nemilo razbijani. Zbog svega
toga danas raspolaemo samo skromnim preostatkom spomenika koji vrlo blijedo pokazuju
negdanje stanje. Kad je rije o loijem stanju
ouvanosti kipova na istonom Jadranu negoli
u drugim krajevima, tada valja imati u vidu da
su tijekom srednjeg vijeka i kasnije ondje bile
formirane
samo malobrojne
zbirke. Osim
Marulieve iz XV./XVI. st., koja je uglavnom

1977., str. 352, br. 75, sl. 75 (Mala Rujika kod Bosanskog Novog).

211

nestala, jo je znatnija bila zbirka brae Danieli

iz XVIII. st. Sreom, ova je posljednja bila
ouvana, ali je rasprodana i dijelom joj se izgubio trag. Kipovi su odnoeni, ali o tome ima
malo dokumentacije. Zna se da je nestao enski bronani kip, moda Izidin, kako svjedoi
jedan latinski spis iz XVIII. ili ranog XIX. st.775
Iz priblino istog doba je i opis odvoenja
jednog lijepog kipa brodi em; navodno se radilo o Veneri.776
Umjetnost u Dalmaciji onakva je kakva jest.
Pokazuje tipine zapadnoprovincijalne
pojave,
ali, za razliku od mnogih drugih regija Europe,
ona je neto blia izvornoj klasici i kao da tei u
njoj se nai i u nju se uklopiti. U Dalmaciji su
slobodno radili majstori iz svih krajeva svijeta.
Za neke se skupine kipara/klesara
moe dokazati i njihovo podrijetlo. More je olakavalo
dodire i meusobne utjecaje. Jesu li majstori
dolazili i iz Italije, teko je rei, ali import iz
Rima jest nazoan. Vjerojatno je da su klasini
modeli donekle i sputavali razvitak lokalnih
kreativnih snaga koje bi moda dale vie da
nisu imale odve jake mogunosti komparacije. Dakle, kad je Dalmacija u pitanju, tada
umjetnost odgovara povijesnoj i drutvenoj
slici. Dalmacija je bila zemlja Ilira i doseljenika,
najprije iz Italije, a poslije i iz drugih krajeva
rimskoga svijeta, jer je protok osoba bio slobodan. Ilirsko se stanovnitvo
vie ili manje
uspjeno romaniziralo. Taj je proces meutim
dugo trajao, osobito u zaleu. Romanizirani
sloj Hira tvori o je supstrat, pa bi se i umjetnost
u Dalmaciji zapravo morala nazivati iliro-rimskom. Dalmacija je, dakako, bila mjesto susreta
razliitih kultura, tradicija i iskustava, to je
davalo i razliite rezultate, koje smijemo i
razliito ocjenjivati. Osim toga, valja imati u
vidu da je Dalmacija sigurno pripadala siromanijim krajevima Imperija. Dalmacija isto
tako spada i meu provincije koje nemaju velik

broj gradova;
osobito
su malobrojni
u
unutranjosti.
A kiparstvo je ipak primarno
izraz urbane civilizacije.
U preostala tri stoljea do kraja antike u Dalmaciji se umjetnost i dalje uspjeno razvijala, u
skladu sa svjetskim tendencijama. Import e
biti ogranien na Prokones, a doma eradionice
e raditi punim kapacitetom po uzorcima koji
e i dalje stizati iz sredita produkcije. Kontinuitet s ranijim razdobljima postoji u nekim
aspektima (na primjer nadgrobnoj umjetnosti),
ali e kranstvo, sa svojim potrebama i zahtjevima, ipak udarati svoj peat, a poganske e
teme nestati. Umjetniki razvitak, meutim,
ipak pokazuje neprekinuti kontinuitet.
Rimska provincija Dalmacija, kao i vie-manje
sve druge, bila je puna raznovrsne skulpture.
Antiko drutvo naprosto se nije dalo zamisliti
bez kipova i reljefa. Preko skulpture stizale su
civilizacijske i religijske poruke. Nije bila toliko
vana kvaliteta koliko sama poruka. Tako se
jedne pokraj drugih nalaze umjetniki vrijedne
skulpture kolovanih majstora, esto importirane iz velikih radionica, te one folklorne, koje
izrauje priueni,
lokalni majstor. Gotovo
svaki ambijent privatnoga, javnoga, zatvorenoga ili otvorenoga tipa imao je i svoju skulpturalnu dekoraciju. Jednako tako i sepulkralni
recinkti i pojedinani spomenici. Pisani elementi uvijek su bili i u funkciji likovnih, ali su
na alost rijetko, osim na nadgrobnim spomenicima, meusobno povezani, pa se i njihove
poruke rijetko mogu dovesti u vezu. Tristotinjak spomenika koji su u ovoj studiji odabrani i
predstavljeni, samo su mali i vrlo fragmentirani dio svega onoga to je u provinciji postojalo; to je, meutim, ipak dovoljno da se sagleda
kakvi su sve spomenici postojali, kakvi su
porivi stizali i nastajali u lokalnoj sredini.
Sasvim je sigurno da se posvuda mogu oekivati.

Usp. M. Nikolanci, Jedna izgubljena Izida iz Salone, V AHD LXV-LXVII, 1963.-65., Split, 1971., str. 119.
Usp. G. De Concina, Voyage dans la Dalmatie mariiime, Alvisopoli, 1810., str. 86 i d. Na ovaj me opis upozorio kolega N.
Petri i na tome mu srdano zahvaljujem.

775

776

212

KRATKCE
Kratice domaih asopisa i izdanja u biljeka ma se
navode na manje-vie uobiajen nain u nas. Ovdje
se daju samo kratice literature i asopisa koji se vie
spominju, u cilju neoptereivanja teksta. Biljeke su
uredene na klasian nain.
AA=Archaologischer
Anzeiger
Aalte Antichita Altoadriatiche
(Udine, RomaTrieste)
M. Abrami 1952.=Abrami M., Antike Kopien
griechischer
Skulpturen
in Dalmatien,
u
Beitrage
zur alteren
europaischen
Kulturgeschichte Festschrift fur Rudolf Egger I,
Klagenfurt
AJ=Archaeologia Jugoslavica, Beograd
M.R. Alfoldi 1999.=Alfoldi M.R. Bild und
Bildersprache der romischen Kaiser. Beispiele
und Analysen, Mainz, 1999.
ANRW=Aufstieg und Niedergang der romischen Welt, Berlin-New York
ASR=Antikensarkophag
Reliefs, Corpus der
antiken Sarkophag-reliefs, Berlin
AW=Antike
Welt,
Zeitschrift
fur
Kulturgeschichte
und Archaologie,
Feldmeilen
(Mainz)
M. Bergmann 1977.=Bergmann
M., Studien
zum romischen Portrat des 3. Jahrhunderts
n.Chr., Bonn
M. Bergmann 1999.=Bergmann M., Chiragan,
Aphrodisias, Konstantinopel. Zur mythologischen Skulptur der Spatantike, Wiesbaden
BjbeBonner [ahrbucher. Bonn
D. Boschung 1993.=Boschung D., Die Bildnistypen der iulisch-claudischen
Kaiserfamilie,
Journal of Roman Archaeology 6
D. Boschung 1993 a=Boschung D., Die Bildnisse des Augustus. Das romische Herrscherbid I, Berlin
J. Brunmid 1904.-1911.=Brunmid J., Kameni
spomenici Hrvatskog
narodnog
muzeja u
Zagrebu, Zagreb
M. Ch. Budischowski 1977.= Budischowski M.
Ch., La diffusion des cults isiaques aut our de la
mer Adriatique, I. Inscriptions et monuments,
EPRO 61, Leiden

N. Cambi 1968.-69.=Cambi N., Krist i negova

simbolika
u likovnoj
umjetnosti
starokranskog doba u Dalmaciji, VAHD LXXI,
Split (1977.)
N. Cambi 1977.=Cambi N., Die stadtromischen
Sarkophage
in Dalmatien,
Archaologischer
Anzeiger
N. Cambi 1988.=Cambi N., Atiki sarkofazi na
istonoj obali Jadrana, Split
N. Cambi 1991.=Cambi
N., Jedan antiki
portret iz Arheolokog muzeja u Zadru i recepcija stila rimskog republikanskog
portreta na
istonoj obali Jadrana, Diadora 13
N. Cambi 1993.=Cambi N., New Attic Sarcophagi from Dalmatia, in Grabeskunst der
romischen Kaiserzeit, Mainz, 1993.
N. Cambi 1994.=Cambi N., Sarkofag Dobroga
pastira i njegova grupa, Split
N. Cambi 1998.=Cambi N., Sarkophage aus
salonitanischen
Werkstatten,
u Akten des
Symposiums
125 Jahre Sarkophag-Corpus,
Sarkophag Studien I, Mainz
N. Cambi 2000.=Cambi
N., Imago animi.
Antiki portret u Hrvatskoj, Split
EPRO=Etude preliminaires aux religions ori entales dans l' Empire romaine, Leiden
CSIR=Corpus Signorum Imperi Romani
D. Dexheimer 1998.= Dexheimer D., Oberitalische Crabaltare. Ein Beitrag zur Sepulkralkunst
der romische Kaiserzeit, BAR International
Series 741, Oxford
EAA=Enciclopedia
dell arte antica ed orientale, Roma
G. Fischer 1996.=Fischer G., Das romische Pola.
Eine archaologische Stadtgeschichte, Munchen.
K. Fittschen-P. Zanker 1983.=Fittschen K.-Zanker P., Katalog der romischen Portrats in den
Capitolinischen
Museen und den anderen
kommunalen Sammlungen der Stadt Rom III,
Mainz
K. Fittschen-P.
Zanker 1985.=Fittschen
K.Zanker P., Katalog der romischen Portrats in
den Capitolinischen Museen und den anderen
kommunalen
Sammlungen der Stadt Rom I,
Mainz
M. Gorenc 1952.=Gorenc M., Antikna skulptura u Hrvatskoj, Zagreb
213

GZM=Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo

HA=Histria antiqua. asopis Meunarodnog
istraivakog centra za arheologiju
HAD=Hrvatsko arheoloko drutvo, Zagreb
N. Himmelmann 1980.=Himmelmann N., Uber
Hirten-Genre in der antiken Kunst, Abhandlungen der Rheinisch-Westfallischen
Akademie
der Wissenschaften, Bd 65, Opladen.
E. Imamovi 1977.=Imamovi E., Antiki kultni i votivni spomenici na podruju Bosne i
Hercegovine
[Dlvjahrbuch des Deutschen archaologischen
Instituts, Berlin
JHS=Journal of Hellenic Studies, Oxford
JRA=Journal of Roman Archaeology
JRS=Journal of Roman Studies Oxford
G. Koch 2000.=Koch
G., Fruhchristliche
Sarkophage.
Handbuch
der Archaologie,
Miinchen
G. Koch-H. Sichtermann
1982.=Koch
G.Sichtermann H., Romische Sarkophage, Handbuch der Archaologie, Munchen
H. P. L' Orange=L' Orange H. P., Das spatantike Herrscherbild von Diokletian bid zu den
KonstantinSohnen 284-361. Das romische
Herrscherbild IV, Berlin
LIMC=Lexicon iconographicum
mythologiae
classicae, Zurich-Munchen
Sh. McNally 1996.=McNally Sh., The Architectural Ornament of Diocletians Palace at Split,
BAR International Series 639, Oxford
MEFR=Melanges Ecole francaise de Rome
A. Mlasowsky 2001.=Mlasowsky
A., Imago
imperatoris.
Romische Kaiserbildnisse
einer
norddeutsche Sammlung, Munchen
Ojh=Iahreshefte des osterreichischen archaologischen Instituts, Wien
H. G. Niemeyer 1968.=Niemeyer H.G., Studien
zur statuarischen Darstellung der romischen
Kaiser, Berlin.
H. P. L' Orange 1984.=L' Orange H.P., Das spatantike Herrscherbild
von Diokletian bis zu
den Konstantin-Sohnen
284-361, Das romische
Herrsherbild III, Berlin
K. Prijatelj 1950.-51.=Prijatelj K., Nekoliko rimskih nad grobnih portreta
u Arheolokom
muzeju u Splitu, VAHD LIII

214

K. Prijatelj 1954.=Prijatelj K., Einige hellenistische Elemente in der Skulpturu des antiken
Salona, AJ I.
PW -RlePauly- Wissowa
Realencyclopadie,
Stuttgart
RA=Revue archologique, Paris
RACh=Reallexicon
fur Antike und Christentum, Stuttgart
RAC = Rivista di archeologia cristiana, Citta
del Vaticano
D. Rendi-Mioevi
1989.=Rendi-Mioevi
D., Silvan i njegova kultna zajednica u mitologiji Hira. Ikonografska studija o spomenicima s
teritorija Delmata, u Iliri i antiki svijet. Iliroloke studije, Split
G. M. A. Richter 1984., Greek Portraits (rev. and
abridged by R.R.R. Smith), Oxford
S. Rinaldi Tufi 1971.=Rinaldi- Tufi S., Stele
funerarie eon ritratti di eta romana nel Museo
Archeologico di Spalato. Saggio di una tipologia stutturale, Atti della Accademia Nazionale
dei Lincei CCCLXVIII, Memorie Classe di
Scienze morali, storiche e filologiche, ser. VIII,
vol. XVI, fasc. 3.
Rom. Mitt.=Mitteilungen
des Deutschen
archaologischen Instituts, Abteilung Rom
V. Santa Maria Scrinari 1972.=Santa Maria
Scrinari V., Museo archeologico di Aquileia.
Catalogo delle sculture romane, Roma
P. Selem 1997.=Selem P., Izidin trag. Egipatski
spomenici u rimskom Iliriku, Split
K. Stemmer 1978.=Stemmer K., Untersuchungen zur Typologie, Chronologie und Ikonographie der Panzerstatuen, Berlin
M. Sui 1981.=Sui M., Zadar u starom vijeku,
Zadar
VAHD=Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku
VAMZ=Vjesnik Arheolokog muzeja Zagreb
VHAD=Vjesnik Hrvatskog arheolokog drutva, Zagreb
WMBH=Wischenschaft1iche
Mitteilungen Bosniens und Herzegowina, Sarajevo

K Z LO aSOR "IH D1E~

NARODA, PLEMENA li
ZEMLJfOPliS~OG N ZliVLJfA

Akvileja (Aquileia),
rimski grad u Italiji, 8, 9
(poslanstvo Isejaca Gaju Juliju Cezaru, natpis iz
Salone), 26 (prikazi Jupitera Amona na forumu), 65,
66, 103 (are), 198 (sarkofazi)

Akvilejci, graani Akvileje, 95 (postavljaju kip Faustine Mlae u Zadru)

Abrami M., arheolog, 13, 23, 24, 46, 48, 69, 72, 73,
79, 83, 91, 95, 113, 114, 124, 125, 135, 154, 156, 161,
164

Aleksandar Veliki, makedonski kralj, 85 (telamon iz

Salone), 87 (Zeusov sin), 96 (reminiscencija na Aleksandrove portrete iz zbirke Danieli-Pellegrini)

Aenona (Nin), rimski grad, 19 (portret Agrippe?),

28, 30 (carski kult), 32, 210 (carska skupina kipova),
33 (kip Tiberija), 33 (kip vladara bez glave), 33, 35
(kip carice u Izidinim hajinama ?), 33 (enski kip s
tankom draperijom), 34 (kip togata), 34 (portret
Nerve), 49 (fragment carskog kipa), 64 (portret
Domicijana), 69, 70, 210 (kip Venere Anzotike), 76
(kljuni kamen ulaza), 101 (reljef s portretima)

Alfoldi A., povjesniar-arheolog,

144

Alfaidi G, povjesniar-arheolog,

113

Aequum (itluk kod Sinja), 7 (rimska kolonija), 43

(reljef Silvana), 46, 47 (reljef Silvana i rimskih
boanstava), 48 (naselje veterana), 49 (utemeljenje
kolonije za cara Klaudija), 63 (glava boice iz okolice), 77, 78, 91 (glava Heraklova kipa), 114, 210
(kipovi Fortune i Rome), 121, 122, 125 (blokovi luka
gradskih vrata), 123 (Fortuna), 123 (hramovi na
frumu), 127 (glava boice), 156, 157 (kip Dijane
Lucifere)

Amer G., arheolog, 143

Aetor Gaius Veronius i obitelj, 69 (stela iz Ostrovice)

Antiohija, antiki grad na rijeci Orontu (danas

Antakija u Turskoj), 124 (personifikacija grada)

Afrodita, 61 (tip Leconfield), 69 (tip Pudica)

Alfaidi R. M., arheolog, 78, 165, 206

Amazonke, mitoloke ratnice, 50 (tip Mattei i Petworth House), 97 (sarkofag iz Pariza), 133, 135
(sarkofag iz Biskupije)
Amedick R., arheolog, 133

Andreae B., arheolog, 105, 118, 121, 144, 170

Annianus
tariorum,
Tilurija)

Aurelius, bucinator VIII. kohorte volun113 (dedikand reljefa Silvana i Nimfa iz

Antikitera, otok u Egejskome

Umornog Herakla iz Salone)
Antinoj, miljenik cara Hadrijana,

moru,

91 (tip kipa

88 (kipovi)

Afrodizija (Aphrodisias), grad umaloazijskoj Kariji,

123, 158, 175 (majstori), 187 (mramor), 205 (Afrodizijac Lucije Antonije Menandar dedikand mitrinskog spomenika iz Lisii a)

Antonija Mlaa, kerka Marka Antonija

tove sestre Oktavije, 35 (tip portreta)

Agamemnon,
voa Grka u Trojanskom
(imitacija atikog sarkofaga s prikazom
Skirosu iz Salone)

Antonin Pij, car, 95 (mogu i kip u Zadru) , 117 (baza

kipa iz Le a u Lici)

ratu, 136
Ahila na

Agosti G., arheolog, 21

Agrigento, grad na Siciliji, 151 (atiki sarkofag
prikazom Hipolita i Fedre)
Agrippa Marko Vipsanije (Marcus Vipsanius Agrippa), vojskovoa, 19, 32 (portret iz Kopenhagena,
mogue podrijetlo: Aenona)
Agrippina,

82 (prerano umrlo dijete carice Livije)

Aheloj, boanstvo

rijeka, 77, 78 (ikonografija)

Ahil, grki mitoloki junak, 108, 109 (fragment

sarkofaga s prikazom Ahila na Skirosu iz Trogira),
135, 136, 138, 139 (imitacija motiva Ahila na Skirosu
atikog sarkofaga iz Salone)

i Augus-

Antonije Marko, trijumvir, poslije Augustov protivnik, 13 (portretni izraz), 27 (savez s Kleopatrom),

Antonini, carska dinastija, 95 (dinastija), 95 (portreti

vladara), 95 (tip propagande), 107, 108, 109, 111, 118,
129 (doba), 111 (enske frizure)
Anzotica v. Venera Anzotica
Apolodor

iz Damaska, rimski arhitekt, 74

Apolon, grko-rimsko
boanstvo,
21, 22 (kip iz
Salone?), 23 (kipovi iz Tibera, Pompeja i Kassela), 51
(pogreno pri pisan kip), 72 (Sauroktonos)
Apsorus v. Osor
Aquincum,

rimski grad u Maarskoj,

103 (ara)

Arba, Rab na otoku Rabu, rimski grad, 101 (reljef s

portretima),
117 (baze kipova careva), 143 (baza
kipa Trebonijana Gala)
255

Arhiakon Toma, splitski povjesniar iz XIII. st., 175

(odstranjivanje poganskih kipova iz Dioklecijanove
palae)
Artemida v. Dijana

Oxford, 108, 110 (glava Her-

Asklepije, grko-rimski
bog zdravlja, 59 (glava
Gamzigrad), 114 (tipovi kipova), 115, 116 (kip iz
Salone)
Asseria, rimski grad u Dalmaciji, 24 (ostatci foruma), 26, 55 (stela Vadike), 57 (radionica cipusa), 74,
76, 166 (Trajanov slavoluk), 77, 78 (mjeovita bia),
105, 106 (stropna ploa grobnice), 107 (radionice),
121 (pluteji foruma)

Hektorov

A., povjesniar

90, 93 (preupotrijebljeni
umjetnosti,

197

Baje (Baiae), grad kod Napulja, 121 (dva kipa Dioniza)

Balbin, rimski car, 160 (portret osobe koja oponaa
carev izgled)
Baltimor, grad u SAD-u, 74 (glava crnca)
Balty
Bank6

J. Ch., arheolog, 28,

J.,

arheolog, 30

Bartels H., arheolog, 34

Bartman E., arhelog, 16,34
Bartoccini R, arheolog, 143

Asteris, 199 (stela iz Salone)

Astianaks,
odjei)

Babalich Helias, kanonik,

sarkofag iz Splita)
Badurina

Asgari N., arheolog, 138, 140,

Ashmolean Museum
mesa iz Narone)

Batovi ., arheolog, 101

sin, 104 (prikaz u orijentalnoj

Bayer E., arheolog, 72

Atalanta, sudionica Meleagrova lova na Kalidonskog vepra, 133 (glava na sarkofagu iz Suurca), 146
(na atikom sarkofagu iz Splita)

Beard M., povjesniar

antikih religija, 197

Be, 50, 51 (zahvat na kipu iz Salone)

Beloevi

J.,

arheolog, 101

Atena, grki grad, 108, 133 (sarkofazi), 120 (Dionizov teatar), 135 (sarkofag s erotima i girlandama),
155 (kip Herakla), 209 (import gotovih sarkofaga u
Dalmaciju), 209 (uloga u izradi carskih kipova)

Bergmann
208

Atis, miljenik boice Kibele, 54, 102, 103, 104, 104,

189 (funeraire), 105 (u Panoniji), 154 (noge stolova)

Berlin, glavni grad Njemake, 92, 94 (kip Dioniza iz

Dalmacije u muzeju Pergamon)

August, prvi rimski car, 11, 15, 20, 22, 23, 24, 27, 29
33, 63 (doba), 16 (utemelitelj kolonija), 18 (kult
Rome) 19,32 (portret iz Osora), 22 (upravna rekonstrukcija Ilirika), 27 (kao Aleksandar), 27 (osvaja
Egipta), 27 (kipovi u oklopu), 28, 29 (potomci,
unuci), 30, 32 (posthumni kip), 37 (doba poslije
Augusta), 76 (natpis u Rimu povodom uvoenja
novih vodovoda), 117 (baza kipa), 200 (svetite A. i
Rome u ipovu)

Bianchi Bandinelli R., arheolog, 80

Augustusl Augusta, 122 (pridjevak nekih boanstaEgipta), 161

Aurelije Marko, rimski car, 14 (gradnja zidina u

Saloni), 95 (doba), 95, 117 (baza s natpisom iz Raba),
95 (mogui kip u Zadru), 96 (mukarci slijede njegov izgled i frizuru)
Azara,
Rimu)

256

zbirka,

87 (herma

Aleksandra

Velikog

M., arheolog, 120, 158, 176, 177, 193, 206,

Bieber M., arheolog, 87, 109, 118, 193

Bielefeld D., arheolog, 152
Bigeste, Humac u Hercegovini, 54 (logor pomonih
postrojba), 102 (stele s likovima Orijentalaca)
Biha, grad u Bosni, 46 (lokalni kultovi)
Bind Neptun, ilirsko-rimsko
iz okolice Biha a)

boanstvo,

44, 47 (are

Biograd, grad u Dalmaciji, BI, 134 (atiki sarkofag

s reljefom pijanih erota),

va u Dalmaciji i drugdje)
Aurelijan, rimski car, 144 (zauzimanje
(oponaanje vladarovih portreta)

Berges D., arheolog, 57

Birly E., povjesniar-arheolog,

113

Biskupija kod Knina, 133, 135 (sarkofag s prikazom

Amazonomahije)
Bojanovski 1., arheolog, 20, 200, 201
Bol, na otoku Brau, 191, 192 (stela Svetonija [onija)
Bonai-Mandini

M., arheolog, 193

Borak, mjesto kod Omia, 35 (portret Tiberija)

Borchardt J., arheolog, 130

Buko blato, umjetno

Reetarice)

Borgeau P., arheolog, 40

Boreas, boanstvo-personifikacija
(herma iz amfiteatra u Saloni)

vjetra (bure), 184

jezero u Bosni, 208 (stela s

Buani R., arhitekt-konzervator,

182

Born H., arheolog, 58

Boschung D., arheolog, 16, 19,30,35,51,53,89

Calza R., arheolog, 206

Bosna, dio rimske provincije Dalmacije, 48 (reljefi),

102 (are s likom Orijentalca), 200, 201 (skulptura)

Cambi N., arheolog, 9, 13, 15, 16, 18, 19,24,27,28,

29, 30, 32, 34, 35, 37, 38 39, 42, 43, 47, 49, 51, 53, 54,
55, 58, 64, 65, 66, 67, 68, 69, 73, 75, 78, 80, 81, 82, 87,
88,89,91,95,96,97,
100, 101, 107, 108, 109, 113, 114,
117, 118, 119, 120, 121, 122, 123, 124, 125, 128, 129,
130, 131, 133, 134, 135, 136, 140, 141, 143, 144, 146,
147, 149, 150, 151, 152, 153, 154, 159, 160, 161, 162,
1~1~1~1~1~1~1~1~1~1~1~
186, 188, 189, 190, 191, 192, 193, 199, 200, 206, 207,
208

Boubon,
careva)

mjesto u Turskoj,

143 (svetite

Bovan, stijena na Kozjaku: Silvanovo

(reljef u litici)

i kipovi

svetite,

125

Bovini G., arheolog, 197, 203, 206

Bowermann
Boyanc

H.

c., arheolog,

P., povjesniar

57

antikih religija, 82, 189

Campalano

Bra, otok, 48 (kamenolomi),

ja [onija iz Bola
Brandenburg

di

ogara, gradi u Italiji, 104 (stela),

191, 192 (stela SvetoniCampana,

zbirka, 114 (tip kipa Asklepija)

Capreolus Quintus Etuvius, 65, 66, 67, 81, 103 (are iz

Salone i Akvileje)

H., arheolog, 174,

Brenk B., arheolog, 197

Carandini

A., arheolog, 206

Brescia, grad u Italiji, 103 (lik Orijentalca na steli)

Carrey M., povjesniar,

19, 144

Brilliant R., arheolog, 143

Cazes D., arheolog, 28
Britanik (Tiberius Claudius Britannicus), sin cara
Klaudija, 28 (mogui portret u Saloni), 121 (Dioniz
kao zatitnik Klaudijeve djece u Bajama), 193 (kip s
majkom Messalinom iz Rima)
British Museum, London, 111 (stela s likom pokojnice prikazane poput Venere iz Rima)
Brendsted

J., arheolog, 83

Celje (Celeia), rimski grad u Sloveniji, 76, 78 (prikaz

mjeovitog bia na stubcu)
Cerera, rimska boica podzemnog
ti, 71 (kip u Rimu)

svijeta i plodnos-

Cezar Gaj Julije, 8, 9 (diktator-rimski upravitelj Galije i Dalmacije), 18 (smrt), 30 (mogui kip?), 33
(kipovi), 122 (rtva Romi Victrix u Rimu)

Brunmid J., arheolog, 8, 50, 51, 64, 81

Chiragan,
(skulptura

mjesto u Francuskoj,
rimske ville)

Bi.icheler F., epigrafik, 105

Clairmont

von Gonzenbach

Budimpeta, glavni grad Maarske, 103 (ara), 147,

148, 149, 150, 210 (sarkofag s prikazom lova iz
Salone)

Conze A. arheolog, 51, 78148, 149

Budischowsky

Cosutia,
Zadra)

Brusi V., redovnik-povjesniar,

101

M. Chr., arheolog, 26

Corcoran S., povjesniar,

120 (glava),

158

V., arheolog, 129

144

sve enica carice Faustine,

95 (natpis

iz

Buli F., arheolog, 55, 78, 81, 92, 109, 113,207

Buljevi Z., arheolog, 185
Burford A., arheolog, 69
Burnum, vojni logor, 55 (stele), 64 (logor XI. legije),
85, 86 (zaglavni kamen s likom Herakla), 85 (vojni
logor postaje municipij), 87 (mogui kip Hadrijana)

Cres, otok, 81 (portret Trajana naen u moru u uvali

Staganjac)
Crispina, carica, ena Komodova,
frizura)

107, 111 (portreti,

Crna Gora, 117 (portret Septimija Severa iz Dokleje) )

Buschor E., arheolog, 100

257

158 (reljef Dijane-Artemide)

anak Medi M., arhitekt-konzervator,

remonik

165

1., arheolog 77, 161,

Delplace Ch., arheolog, 174

Demandt

A., povjesniar,

144

Dentzer J. M, arheolog, 161

Despinis G., arheolog, 151

uri S., povjesniar

umjetnosti,

182

Deutsch Altenburg,
Dexheimer

o
Dalmacija (Dalmatia),
rimska provincija,
7, 10
(upotreba
lokalnog
vapnenca),
11, 40 (proces
romanizacije), 12, 104 (stele), 24 (pobjeda nad Ilirima), 26 (prikazi Jupitera Amona), 27, 28 (carski
kult), 29 (carski kipovi), 47 (lokalni kultovi), 48
(Skribonijanova pobuna), 48 (rimska kolonizacija),
57, 68 (nadgrobni spomenici, are), 64 (vojska), 66
(prenoenje utjecaja), 73 (reljefi), 74 (helenistiki
stil), 78 (mjeovita bia), 78 (vrijedna skulptura), 85
(u doba Hadrijana), 92 (kipovi od bronce), 92, 93, 94
(Dioniz iz Berlina), 96 (rijetki nalazi portreta
mladia
s dugom
kosom),
101 (portreti
na
sepulkralnim reljefima), 102, 104 (are s likom Orijentalca), 108 (uvoz atikih sarkofaga), 117 (geme s
portretima), 119 (portreti intelektualaca), 155 (atika
skulptura), 163 (tetrarhijsko doba), 192 (sarkofazi),
206 (carski portreti),
209, 212 (integralni
dio
antikog svijeta), 211 (loe stanje sauvanosti skulpture), 212 (Iliri autohtoni itelji), 212 (siromaniji dio
Rimskog Carstva)
Daltrop G., arheolog, 64, 66, 68, 69, 88, 101
Danieli A., kolekcionar,

30 (carska skupina u Ninu)

Danieli-Pellegirini, zbirka iz Zadra, 19,38,212 (upitno podrijetlo dijela zbirke), 96 (glave mladia s
dugom kosom), 120 (upitno podrijeto portreta), 178
(portret mukarca)
Danilo Biranj, 46, 47 (reljef Silvana)
Dautova Ruevljanin

V., arheolog, 103

De Concina G., pisac, 212

Deidameja (Deidameia),
sarkofagu iz Salone)

mitoloka

figura, 136 (na

Delbrueck R., arheolog, 206

Delfi, proroite

u Grkoj, 100 (portret filozofa)

Della Seta A., arheolog, 23

Delmati, ilirski narod u Dalmaciji (eponim Dalmacije), 7, 24 (prikaz na Gardunskom tropeju)
Delos, otok u Egejskome moru, 76 (Svetite bikova),

258

gradi u Austriji, 103 (ara)

D., arheolog, 66, 103, 104

Dijana (Diana), rimsko-ilirska boica, 38, 39, 40, 41,

46, 210 (pojedinano ili sa Silvanom na reljefima iz
Dalmacije), 47 (lovkinja na reljefu iz Danila-Birnja),
48 (datacija prikaza), 109, 111 (reljef iz Proloca),
109, 111, 112 (reljef iz Salone), 109 (varijante i
tipovi), 116 (kip iz Tilurija), 124 (reljef u stijeni kod
Aequuma), 124 (omiljena u sinjskoj okolici), 124, 156
(tip frizure), 182 (frizura Plautille inspirirana onom
D.), 156, 157, 158 (Lucifera, boica nonog svjetla iz
Aequuma)
Diepolder

H., povjesniar-arheolog,

151

Dinsmor W. B., arheolog, 76

Dioklecijan, rimski car 59, 177 (doba), 144 (pobjede
u Egiptu), 162, 163 (nasljeivanje trona), 164 (gens
Valeria), 164 (ranije ime Diokles), 165 (rezidencija),
165 (konsekracija), 169 (poprsje u Mauzoleju Dioklecijanove palae), 171 (sarkofag), 171 (Jupiter i
Dioklecijan), 175 (ratovi s Perzijancima), 180, 181
(poprsje), 183 (mogui portret), 200 (obiteljska
imena), 205 (veze sa Salonom)
Dioklecijanova palaa, 59, 75, 166 (sjeverna vrata),
147 (hram), 164 (odnos sa Salonom), 164 (vodovod),
165 (palaa ili villa), 166 (baze na sjevernim vratima), 167 (glave u blizini zapadnih vrata), 167 (Viktorija i kri na zapadnim vratima), 167 (Peristil), 167
(istona vrata), 168 (sfinge), 168 (Vestibul), 169, 170
(Mauzolej Dioklecijanove palae), 169 (Galerijevo
podruje), 169 (poprsja Dioklecijana i Priske), 169
(dekoracija), 171 (dekoracija Peristila), 171, 172 (friz
u Mauzoleju), 171 (konzole hrama), 172 (ulazna
vrata Mauzoleja), 171, 173 (kasetoni u peripteru
Mauzoleja), 173 (greda s konzolama
ukraenim
teatarskim maskama), 173, 174 (dovratak hrama),
175, 178 (stubac Gorgone u sjevernom dijelu), 175,
211 (purifikacija), 176 (dekoracija hrama), 176 (prostor, poloaj i funkcioniranje),
177 (friz okruglog
hrama), 180, 181 (konzole s mjeovitim biima na
sjevernim vratima), 180, 182 (konzala s portretima),
181 (portret Dioklecijana u Mauzoleju), 182 (portret
Priske u Mauzoleju), 182 (portret uzidan u blizini
zapadnih
vrata), 183 (portret iz Dioklecijanove

palae), 191 (zabat zaelja hrama), 198 (majstori),

205, 209 (majstori iz raznih dijelova svijeta)

Draevo, mjesto u Hercegovini,

na stijeni)

Diokles v. Dioklecijan

Dresden, grad u Njemakoj, 97 (portret)

Diomed, grki junak, 51 (mogui kip iz Salone)

Dresken Weiland

Dioniz. grko-rimsko boanstvo, 21, 22 (mogui kip

iz Salone), 40 (pratnja), 46 (tiasos), 48 (reljef iz
Vrlike), 61, 62 (glava iz Visa), 63 (tip New YorkMadrid), 78 (kip iz okolice Trogira), 78, 121 (ikonografija), 79 (iz Marine), 82, 83 (tirs), 92 (kip od
bronce iz Berlina), 120, 121, 123 (na stubcu iz
[adera), 121, 124 (na stubcu iz Peruia kod Asserije), 158 (kult), 158 (atribut grozd), 159 (reljef iz
Riica)

Drina, rijeka, 161 (stele s prikazom

J.,

125 (reljef Dioskura

arheolog, 193

Druz Mlai (Drusus Iulius Caesar), Tiberijev sin, 24,

34, 36, 210 (portret iz Osora), 24 (boravak u Dalmaciji), 30 (carska propaganda),
209 (naruitelj
gotovih carskih kipova)
Druz Cezar (Drusus Iulius
sin, 28, 29, 30 (portret)

Caesar).

Duna Pentele, grad u Maarskoj,

Dobri pastir, evaneoska parabola,

195,197,198,199,210
(sarkofag)

Dwayer C, arheolog, 79,

Dokleja (Doclea), rimski municipij kraj Podgorice u

Crnoj Gori, 18 (kult Rome), 117 (glava Septimija
Severa)
Dodds R. E., povjesniar

religija, 173

Dokimeion, grko-rimski
(produkcija sarkofaga)

Dolabella (Publius Cornelius Dolabella), namjesnik

rimske provincije
Dalmacije,
27, 34 (poticatelj
carskoga kulta), 27 (Tiberijev ovjek), 209 (narutelj
gotovih carskih kipova)

J., povjesniar-arheolog,

Domaszewski

polje, Bosna, 41 (kult Silvana)

Dyggve E., arhitekt-arheolog,

183, 184

26, 28, 44, 83, 97, 180,

E
197 (sarkofag)

Egger R., arheolog, 207

Eirene, boica mira, 193 (Kefizodotov

kip)

Elagabal, rimski car, 120 (portreti osoba koje imitiraju carev izgled)
Eleuzina, svetite u Grkoj, 114 (kip Asklepija)

105

A., arheolog, 113

Domicijan, rimski car, 30 (portret iz Salone), 32

(palimpsest
portret
iz Aenorie),
64 (portreti
openito), 65, 66, 80, 81 (portreti iz Aenone i Visa),
68 (imitiranje fizionomijskih znaajki), 68 (portret iz
Rima), 74 (ubojstvo), 77 (pogrena atribucija konzole na slavoluku iz Asserije)
Domna [ulia, carica, ena Septimija
(baza kipa iz Raba), 119 (oblik frizure)

Duvanjsko

Egipat, rimska provincija, 27 (August osvaja E.),

101 (mogui eksport alabastastarnih skulptura)

Doimi. zbirka, 64 (glava Trajana iz Isse)

Dblger

103 (ara)

Dunav, rijeka, 75 (Trajanova vojna na Daane)

Ecija, grad u panjolskoj,

grad u Maloj Aziji, 133

Germanikov

Drvenik, otok, 162 (stela s likom ene)

Dioskuri, boansko-mitoloki
par, 46, 48 (reljef iz
Narone), 125 (kult), 125 (reljef iz Draeva u Hercegovini), 147 (na atikom sarkofagu iz Splita), 167 (na
zapadnim vratima Dioklecijanove palae?)
192, 193, 194,

posmrtne gozbe)

Severa,

117

Endimion, mitoloki junak, 141 (mogui prikaz na

sarkofagu
Valerija Dinensa iz Salone), 160 161
(lokalni sarkofag iz Salone)
Eneja, bjegunac
glavom)
Engemann

iz Troje, 197 (rtvuje pokrivenom

J., arheolog,

143

Epidaur (Epidaurum), rimska kolonija, Cavtat kod

Dubrovnika,
7 (baza kipa s natpisom), 204, 206
(portret)

Dorcey P., arheolog, 39, 46

Epigonus Ilus, 66, 103 (ara iz Akvileje)

Doria Pamfili, zbirka u Rimu, 114 (kip Asklepija)

Epikrat, grki kipar, 114

Dorn T., arheolog, 124

Epona, galsko-rimska
boica, 46, 48 (reljef
Koprna), 48 (iz upanjca?), 48 (ikonografija)

Draevica, mjesto na otoku Brau, 191 (fragmenti

poklopca sarkofaga)

iz

Erim T. K., arheolog, 123

259

Eros, grko-rimski bog ljubavi, 82 (kip u Rimu), 151,

152 (i Psihe na atikom sarkofagu iz Salone)

Fittschen K., arheolog,

107,111,118,119

Eshil, grki tragiar,

Salone)

Flagge 1., arheolog, 174

119, 120 (mogui

portret

iz

16, 43, 51, 53, 68, 80, 84, 88,

Eskulap v. Asklepije

Flavijevci, carska obitelj, 64, 69, 72, 81, 84, 90 (doba),

64 (propaganda), 65 (uvanje tradicija)

Esperandieu

Fless F., arheolog, 197

E., arheolog, 18

Este, zbirka, 114 (tip kipa Asklepija)

Eutihid, grki kipar, 124 (kip personifikacije
hije na Orontu)
Eutropije (Eutropius), kasnoantiki
(apoteoza Dioklecijana)

Antio-

Flora, rimsko
Salone?)

boanstvo

Floriani Squarciapino

povjesniar,

165

vegetacije,

71 (kip

iz

M., arheolog, 158

Fortis A, opat, 30 (putovanje

u Dalmaciju)

Fortuna, rimska boica sree, 114, 115, 116, 122 (kip

iz Aequuma)

Evans Sir A, arheolog, 108

Frel J., arheolog, 202

Evers, arheolog, 88

Freyberger

Ewald, B. Ch., arheolog, 185, 186

K. S., arheolog, 143

Frigijac, pripadnik naroda u Maloj Aziji, 104 (prikaz

na raznim spomenicima?)
F

Fuchs W., arheolog, 141

Fabricius J., arheolog, 161

Fuficius Titus, 52 (stela iz Salone)

Fadi 1., arheolog, 17, 57, 105

Fuscus Servius Ennius, 67, 68 (stela iz Mua)

Farinella V., arheolog, 21

Farzali, mjesto u Tesaliji, 122 (bitka)

Faust W., arheolog, 129

Gabelmann

H., arheolog, 129

Faustina Mlaa, ena Marka Aurelija, 84, 95 (tipovi

frizure), 95 (hram u Zadru), 95 (mogui kip u
Zadru), 101, 107 (ene oponaaju frizuru i izgled
carice)

Gabrievi,

B., arheolog, 12, 159

Faustina
Kirene)

Starija, ena Antonina

Pija, 101 (kip iz

Fayer C, arheolog, 19
Fayoum, grad u Egiptu, 34 (tip Livijina portreta)
Fears J. R., povjesniar-arheolog,

143

Gaggadis Robin V., arheolog, 108

Gaj (Gaius Iulius Caesar), sin Agrippe
Augustov unuk, 28, 29 (portret)
Gal Trebonijan,

rimski car, 117, 143 (baza kipa)

Galerije, rimski car, 59, 174 (palaa u Gamzigradu),

163 (Dioklecijanov nasljednik), 165 (rezidencija u
Romulijani, Gamzigrad u Srbiji), 174 (rat s Perzijancima), 193 (slavoluk u Solunu)

Fedra, Tezejeva ena, 151 (sarkofag iz Agrigenta),

152 (fragment
sarkofaga
iz Salone), 186, 187
(sarkofag iz Salone)

Galija, rimska provincija,

juim Orijentalcima)

Fellmann R., arheolog, 176

Gamulin A, arhitekt-konzervator,

Ferguson J., povjesniar

Gamzigrad

antikih religija, 158

26, 104 (slavoluk

Galijen, car, 161 (oponaanje

Fidija, grki kipar, 53 (kip Zeusa iz Olimpije)

Garcia y Belido A, arheolog, 26

Filip Arapin, car, 143 (svetite u Filipopolu

Gawlikovski

Fischer G., arheolog, 26, 27, 74, 85

260

208

v. Romuliana

Ganimed,

Filipopol, rimski grad (Shahba u Siriji), 143 (svetite

Filipa Arapina)

s tugu-

careva izgleda)

Ferrari G., arheolog, 134

u Siriji)

i Julije,

Zeusov miljenik, 104, 154 (noga stola)

M., arheolog, 143

Gardun v. Tilurium
Geremia-Zlendi,
kua u Splitu,
prikazom Amazonomahije)

131 (sarkofag

Germanik (Germanicus Iulius Caesar), sin Druza i

Antonije, 24 (trijumf nad Ilirima), 30 (carska propaganda)
Germanik,

82 (prerano umrlo dijete carice Livije)

111 (doba), 87 (kipovi), 88 (moebitni kip), 88 (tip

portreta Stazione Termini), 89 (znaajke portreta),
95 (smrt), 96 (upotreba mramora), 124 (novac s
likom antiohijske Tihe)

Geta (Lucius Septimius Geta), sin Septimija Severa i

Julije Domne, 120 (portreti koji imitiraju izgled)

Hafner G., arheolog, 19

Getty Museum,
doba tetrarhije)

Hatt J. J., arheolog, 104

Malibu Beach SAD, 202 (portret iz

Giltbauer M., povjesniar,

Hauser A, arhitekt-konzervator,
199

Giunio K., arheolog, 17,26,33,63,

Glamaka

u., arheolog,

Hausmann

Giuliano A, arheolog, 16

Giustiniani,
ka)

Hahl L., arheolog, 129

120

kolekcija iz Venecije, 144 (reljef konjanipolje, u Bosni, 41 (kult Silvana)

Glavii M., arheolog, 125

Gluevi S., arheolog, 105, 121
Golda T. M., arheolog. 17
Gordon R., arheolog, 197,204
Gorenc M., arheolog, 51, 60, 63, 78, 91, 153
Gorgona, 24, 26, 121 (maska na forumu u [aderu),
27, 175, 178 (stubac i konzala, Dioklecijanova
palaa), 29 (Iader), 49 (na carskom torzu), 85 (ikonografija), 106 (na stropnoj ploi iz Asserije), 121 (na
pterigama carskih oklopa), 171, 173 (na kasetiranam
svodu periptera Mauzoleja Dioklecijanove palae),
175 (tradicija prikaza do tetrarhije)
Cottlicher A, arheolog, 21
Graz, grad u Austriji, 29 (carski taz o iz Salone)
Grci, 7 (kolonisti u Dalmaciji), 131 (atiki sarkofag s
prikazom borbe Grka i Trojanaca iz Splita), 135, 136
(atiki sarkofag s prikazom borbe Grka i Amazonki
iz Biskupije)

55

64, 66, 68, 69

Hauschild

T., arheolog, 104,

Heilmeyer

W.D., arheolog, 144

Heintze H. von, arheolog, 120, 206

Hekata, rimska boica podzemlja,
uma?), 158 (ikonografija)

156 (kip iz Aequ-

Hekler A, arheolog, 59, 60

Helena, majka cara Konstantina,
portretima)

206 (ukosnice

Heraklo, grki junak, 46, 47 (sa Silvanom), 59 (glava

iz Gamzigrada), 78 (fragmenti kipa iz Aequuma),
78, 126 (kip Lansdowne), 78, 92 (kip u Sikionu), 85,
86 (zaglavni kamen iz Burnuma),
85 (zaglavni
kamena iz Pule), 91 (Lizipov "Umorni H."), 91, 93
("Umorni H." iz Salone), 92, 94 (kip iz Salone), 106
(H. vor), 126 (u stijeni u kamenolomu Rasohe na
Brau), 155, 156 (na stijeni iz kripa na Brau), 155
(kip iz Kirene), 155 (kip iz Atene), 195, 197 (reljef iz
Trogira)
Heracla Secundus

Illyricus, 66 (ara iz Akvileje)

Herbig R., arheolog, 40

Herkulanka
Hermann

Velika, 118 (kip, frizura)

W., arheolog, 57

Hermes v. Merkur

Grka, 40 (dvije verzije Pa nove ikonografije), 129

(stele s itavom ljudskom figurom), 155 (prodor
Herula)

Herter E., arheolog, 69

Grimm, G., arheolog 13

Hesberg H. von, arheolog, 26, 57, 76, 164

Gross W. H., arheolog, 43, 80

na

Heruli, germanski

narod, 155 (prodor u Grku)

Hilara Julia Aurelia, 189, 190 (sarkofag iz Salone)

Gunjaa Z., arheolog, 46

Himmelmann

Hipolit, sin Tezeja, 151 (sarkofag iz Agrigenta), 152,

186 (fragment iz Salone), 186, 187 (sarkofag iz
Salone)

Haarlov B., arheolog, 58

Hadrijan, rimski car, 78 (villa u Tivoliju), 85 (Trajanov nasljednik), 85 (H. i Dalmacija), 85, 88, 89, 90,

N., arheolog, 74, 87, 105, 133

Hispania, rimska pokrajina, 26 (prikazi Jupitera

Amona), 104 (prikaz tugujuih
Orijentalaca
na
Torre de los Escipiones kod Tarragone)

261

Histri, ilirski narod, 39 (imena lokalnih boanstava)

Hoffiller V., arheolog, 40

im haljinama iz Aenone), 100 (poprsje u Izidinim

haljinama iz arone), 100 (Izidin vor), 207 (mistesi
iz Salone), 212 (mogui bronani kip iz Salone)

Holscher T., arheolog, 87, 122, 167

Homer, 73 (Odiseja)

Horn R., arheolog, 161

Horus, egipatsko-rimsko
boanstvo, 207 (Horusov
uperak na glavi djeaka Aurelija Satrija iz Salone)
Howard S., arheolog, 78, 155

Iliri, narod na podruju Balkana, 42 (romanizirani i

kult Silvana), 212 (autohtoni itelji Dalmacije), 212
(romanizirani)
Ilirik, rimski naziv za podruja na kojem ive Iliri, 7
(nazivj. Ll (Augustov tropej), 22 (Augustova rekonstrukcija pokrajine), 40, 41, 44 (Silvan), 66 (pokojnici
na ari iz Akvileje u vezi s Dalmacijom)
Imarnovi, E., arheolog, 41, 47, 48,102,126,201,203,
204,211-

[ader (Zadar), rimska kolonija u Dalmaciji, 7, 15

(stele), 18 (natpis), 18, 24 (forum), 24, 26, 121 (maske
Jupitera Amona iGorgone), 38 (enski portret), 55
(Kapitolij), 57 (radionica cipusa), 63 (reljef Jupitera),
85 (ikonografija), 95, 96 (portret mukarca), 96, 98
(portret mukarca s dugom kosom), 101 (reljefi s
portretima
na mauzolejima),
105 (stropna ploa
grobnice), 120 (glava mladia), 120, 121, 122, 123
(dogradnja drugoga kata portikata foruma), 144,
146 (portret), 180 (portret mukarca)
[adertini,
stanovnici [adera,
Faustine Mlae u [aderu)

95 (postavljaju

kip

Jadran 56 (istoni), 75 (put Trajana u Daciju)

Jajce, grad u Bosni, 125, 126 (reljef Mitre uklesan u
stijeni)
Iapodi, ilirski narod, 47 (lokalni kultovi)

Imotski, grad
podruja)

u Dalmaciji,

113 (zalee

obalnog

[ezerine, selo kod Bihaa, 45 (urne)

Inan J., arheolog, 143

Isejci, graani Isse, 8 (poslanstvo

Cezaru u AkviJeju)

Issa (Vis, na otoku Visu), sirakuka kolonija, 7, 11

(karakteristini tip stela), 24 (Druz Mlai donator
campusa), 49 (torzo carskog kipa), 64 (portret Vespazijana u Beu), 64, 80 (portret Trajana izraen od
glave Domicijana)
Istanbul
(cipus)

(Konstantinopolis),

grad

u Turskoj,

Italija, 26 (prikazi Jupitera Amona), 37 (oblici stela),

42, 43, 72 (reljefi), 89 (utjecaj), 90 (sarkofazi), 101
(mogui eskport alabastarnih skulptura), 212 (majstori), 212 (doseljenici)
Ita lici, stanovnici Italije, 40, 42 (mogu i prenositelji
ikonografije Silvana)
Iulia Quieta, 55, 56 (nad grobna ara iz Zadra)
197 (ekvacija

Krista

s Dobrim

Ivevi S., arheolog, 49, 189

Izida, egipatsko-rimska
262

Jonije Svetonije, 191 (stela iz Bola na Brau)

Jucker H., arheolog, 13,28,
Julija, kerka cara Augusta,

16 (portreti)

[ulijan, rimski car, 206 (lik na novcu)

[unona, rimska boica, Jupiterova ena, 123 (ikonografija), 201 (mogui lik na reljefu iz ipova)

57

Istra (Histria), rimska regija, 26 (prikazi Jupitera

Amona), 73 (reljefi), 76 (mjeovita bia), 101 (reljefi
s portretima na mauzlejima)

Ivan, evanelist,
pastirom)

Jeli L., arheolog, 46 (arhiv), 109

boica, 33, 35 (kip u Izidin-

Jupiter, vrhovno rimsko boanstvo, 21 (moebitni

reljef iz Salone), 29 (sjedei kip iz Salone), 46 (u
sreditu reljefa), 56, 57 (rtvenik u Zadru), 59 (glava
iz Gamzigrada), 62 63 (kip iz Salone), 63 (reljef iz
Zadra), 89 (ikonografija), 113 (reljef iz Salone), 166
(mogui kip na sjevernim vratima Dioklecijanove
palae), 171, 173 (poprsje na konzoli hrama Dioklecijanove palae), 201 (reljef iz ipova), 211 (kostim),
211 (fragment iz Male Rujike kod Bosanskog
Novog)
Jupiter Amon, 24, 26, 27, 120 (stubci na forumu
[adera i mnogih drugih gradova), 121 (na pterigama
carskih oklopa)
Juri, kua u Vranjicu, 177 (portret)

Kolega M., arheolog, 30, 32, 64, 120, 144, 146

Kahler H., arheolog,

193, 198

20, 22, 143, 166, 171, 174, 175,

Kaligula, car, 30 (portret), 82 (opis u Sveto nija)

Koloep, otok kod Dubrovnika,

sarkofag),
185, 186 (fragmenti
sarkofaga importiranog iz Rima)

Kampagi, 161 (ime na jednom sarkofagu

Komi, selo u Lici, 45 (uma)

Kampen

iz Salone)

107, 108 (atiki

arhitektonskog

Komod, rimski car, 117 (ubojstvo)

., arheolog, 189, 208

Kar, rimski car, 177 (oponaanje

portreta)

Konkordija (Concordia), rimski grad

(prikazi Jupitera Amona na forumu)

u Italiji 26

Karin, rimski car, 177

Konstanca,
Karakala, rimski car, 117 (baza kipa iz Raba), 118
(poprsje na prstenu)
Kastor (brat Poluksov) v. Dioskuri
Kautes, likovi iz mitrinske religije, 203 (prikaz na
mitrinskom reljefu iz Konjica), 205 (na reljefu iz
Lisiia)
Kautopates, likovi iz mitrinske religije, 203 (prikaz
na mitrinskom reljefu iz Konjica), 205 (na reljefu iz
Lisiia)
Kefizija, grad u Grkoj, 135 (sarkofag s erotima koji
nose girlande i grifonima)
Kefizodot, grki kipar, 193 (kip Eirene)
Kentauri, mitoloka bia, 107, 108 (u lovu na
sarkofagu iz Koloepa), 131, 134 (atiki sarkofag s
prikazom borbe Kentauromahije iz Splita)
Kibela, maloazijska boica, 104, 105 (religija), 114
(lavovi), 123, 128 (kip iz Senije)

rimska carica, 206 (lik na novcu)

Konstancije 1. (Klor), rimski car, 163 (nasljednik

Maksimijanov), 177 (novac, medaijoni, portreti)
Konstancije IL, rimski car, 164 (preradba
sarea)

Porta Cae-

Konstantin, rimski car, 162 (vladar II. tetrarhije), 164

(puna imenska formula), 178 (sinovi), 193, 198, 199
(slavoluk u Rimu), 205, 206, 207, 210 (doba)
Konjic, grad u Bosni, 178, 180 (portret), 203, 210 (reljef Mitre)
Koortbojian

M., arheolog, 141

Kopenhagen, glavni grad Danske (muzej Ny Carlsberg Gliptothek), 19 (portret Agrripe), 72 (kip ribara), 96, 98, 120 (glava mladia s dugom kosom iz
zbirke Danieli), 193, 194, 196 (sarkofag naen na Via
Sala ria u Rimu)
Koprno, selo u Dalmaciji, 46 (reljef Epone)
Kovai V., arheolog, 182

Kienast D., povjesniar,

Kintrup

c., arheolog,

48, 164
Kozjak, brdo blizu Salone, 42, 44, 125 (Silvanova
svetita s reljefima)

97

Kirena, rimski grad u Libiji, 91 (kip Faustine Starije),

155 (kip Herakla)
Kirigin, B., arheolog, 11, 12, 63, 151, 155

Kranz P., arheolog, 114, 142

Kraus T., arheolog, 101
Kreikenbom

D., arheolog, 64, 79

Klaudije, rimski car, 27, 43, , 48, 49, 52, 54, 58, 63, 76
(doba), 48 (car), 49, 50 (kipovi Aequum, Issa), 53
(portret tipa Kassel), 58 (portret iz doba K.)

Krescention,

191, 192 (stela iz Salone)

Klein-Glinecke,

Krist, 190 (parabole),

zbirka, 114 (tip kipa Asklepija)

Kleiner E. E. D., arheolog, 16, 89

Kleopatra, posljednja egipatska carica, 27 (savez s
Markom Antonijem), 33 (kipovi u Izidinim haljinama)

Krinj, mjesto kod Sinja, 62, 63 (glava boice)

Krk, otok
cipusa)

197 (prizori iz Novog zavjeta)

u Jadranu,

57 (radionica

Kuii, selo kod Omia,

sarkofaga iz Salone)

liburnskih

146 (fragmenti

Klis, mjesto kod Splita, 42, 44 (reljef Silvana)

Kuhoff W., povjesniar-arheolog,

Koch G., arheolog, 89, 108, 109, 124, 130, 131, 133,
135,140,141,147,151,155,170,185,193,207

Kunti-Makvi

atikog

144, 163

B., povjesniar-arheolog

33

Kunzl E., arheolog, 69

Kockel V., arheolog, 14, 101, 116

Kolb F., arheolog-povjesniar,

144, 163

263

Lizip, grki kipar, 91 (kip "Umorni Heraklo")

L
Laktancije (Lactantius),
janova abdikacija)

latinski pisac, 163 (Diokleci-

Lollia Musa, 11, 12 (ste la iz Salone)

Longinus Gaius, 53 (stela iz Tilurija)

Ladenburg,
ljef)

mjesto u Njemakoj,

Lansdowne,

zbirka, 78, 155 (kip Herakla)

J., arheolog, 73
Landwehr c., arheolog,

204 (mitrinski

re-

L' Orange H. P., arheolog, 15, 74, 75, 77, 78, 143, 162,
177,179,180,202,206,207
Lorenz T., arheolog, 119, 120

Lancha

Lowy E., arheolog, 24,

104

Lucije (Lucius Iulius Caesar), sin Agrippin

tov unuk, 28, 29 (portret)

Lanza, F., arheolog, 12, 15, 80

Lapiti, mitoloki narod, 131 (sarkofag
borbe Kentaura i L. iz Splita)

s prikazom

i Augus-

Ludwig, zbirka, 72
Luka, evanelist,

197 (para bola o dobrom pastiru)

La Rocca E., arheolog, 176

Luna v. Selena

La Regina A., arheolog, 21

Lupa, 111, 113 (stela iz Sovia u Hercegovini)

Latinus Publius, 12 (ste la iz Narone)

Lattanzi E., arheolog, 97

Latte K., povjesniar

Machaira V., arheolog, 69

antikih religija, 158, 173

Laubsher P. H., arheolog, 72, 193

Lavallee

J.,

Maderna

crta, 167

Makedonija,

Lepcis Magna, grad u Libiji, 143 (slavoluk Septimija

Severa)
Le Prieur

J., arheolog,

c., arheolog,

82, 104

Liber v. Dioniz
Liburni, ilirski narod, 39 (sauvana
boanstava)

imena lokalnih

Liburnija, 55, 57 (are), 68 (stele), 70 (kipovi lokalnih

boanstava),70
(stanovnici)

(portret

car, 163 (Dioklecijanov

gozbom)
na

sud rug u vlasti)

Maksimin, lokalni kipar, 109, 111, 113 (potpis na reljefima iz Dalmacije i Hercegovine)
Mala Azija, 129 (stele s itavom ljudskom figurom),
133 (produkcija sarkofaga), 137 (fragmenti eksportirani u Salonu), 186 (majstori pristigli u Rim), 187
(mrarnor)

Marasovi
191

Lihocka B., arheolog, 114

Lika, regija u Hrvatskoj, 47 (urne)
Likomed, mitoloki kralj otoka Skirosa, 136 (nije
prikazan na imitaciji atikog sarkofaga Ahila na
Skirosu iz Salone)
120 (teatar u Ateni)

Lisiii, mjesto u Bosni, 204, 205 (reljef Mitrine tauroktonije)

Livanjsko polje, u Bosni, 41 (kult Silvana)

Marbury

T., povjesniar

umjetnosti-arheolog,

175,

Hall, 34 (tip Livijina portreta)

Marin E., arheolog, 27, 30, 34, 108

Marina, mjesto u Dalmaciji, 79 (kip Libera)
Mariner Bigorra S., arheolog, 104
Marquardt

N., arheolog, 41, 43

Marrou H. I., povjesniar

va, 185

antikih religija i kranst-

Livija, ena cara Augusta, 16, 34, 36 (portret iz

Narone), 50 (mogui portret iz Salone), 51 (portret
Ceres ili Salus tipa), 51 (Livijina fizionomija)

Marsija, mitoloki
lik, 155 (kipovi),
Crvenog ili Vezanog M. iz Salone)

Livorno, grad u Italiji, 119 (portret Eshila?)

Martin H. G., arheolog, 59

264

poklopcu

Manes, 191 (posveta Dis Manibus)

Liebl H., arheolog, 74

Likurg, atenski dravnik,

161 (ste le s posmrtnom

Maksima
Aurelija,
207
hamosorija iz Salone)
Maksimijan,

Lee, mjesto u Lici, 117 (baze carskih kipova)

29, 155

Mari D., arheolog, 128

156 (kip

Martini R., slikar, 37

Mirnik 1., arheolog, 171

Maruli M., pisac XV.-XVI. st., 212 (zbirka)

Mitra, orijentalno-rimsko
boanstvo, 47 (ikonografija) 125 (reljefi uklesani u stijeni iz Like i drugdje),
126 (na reljefu iz Jajca), 203 (na reljefu iz Konjica),
204 (na reljefu iz Ladenburga), 204, 205 (na reljefu iz
Lisiia)

Massner A. K., arheolog, 49

Matidija, neakinja
cara
Sabine, 83 (tip frizure)

Trajana,

majka

carice

Matijai R., arheolog, 39, 74, 85

Mlasowski

Matijevi M., zbirka, 132 (stela iz Salone)

Moczy A., povjesniar-arheolog,

Matz F., arheolog, 153

Moii kod ilipa blizu Epidaura,

Mayer A., lingvist, 40

Modena, grad u Itaiji, 104 (stela)

Mc Cann M. A., arheolog, 117

Moock W. D. von, arheolog, 129

Mc Dowall K., arheolog, 120

Moreno P., arheolog, 91

McNally S., arheolog, 169, 171, 173

Mu, mjesto u Dalmaciji, 67 (stela)

L arheolog, 39, 47, 54, 102, 123

Meischner L arheolog, 118

Munster,

Medini

Menada, pratiteljica Dionisa, 123 (glava iz Trogira),

131 (na atikom sarkofagu iz Salone)
Menandar Lucije Antonije, 205 (dedikand mitrinskog reljefa iz Lisiia podrijetlom iz Afrodizije)
Gaius

Merckelbach
olog, 203

Albucius,

R., povjesniar

89, 91 (sarkofag
antikih

39
125 (reljef Mitre)

grad u Njemakoj, 74 (glava crnca)

Museo Nuovo u Rimu, 114 (tip kipa Asklepija)

Meleagar, mitoloki junak, 133 (prikaz lova na

sarkofagu iz Suurca), 147 (prikaz lova na atikom
sarkofagu iz Splita)

Menippus
Salone)

A., arheolog, 19,30,58,65,96,117

iz

religija-arhe-

Mercky A., arheolog, 161

Merkur, rimski bog, 46, 47 (reljef iz Danila-Birnja),
51 (mogui kip iz Salone), 89 (ikonografija), 108, 110
(glava iz Narone), 169, 170 (Psihopompos u Mauzoleju Dioklecijanove palae)

N
Nagy A., arheolog, 39, 46, 149
apulj, grad u Italiji, 154 (orijentalni
nozi stola)

posluitej

na

arona (Vid kod Metkovia), rimska kolonija, 7, 11

(karakteristine
stele grkih oblika), 15 (stele), 27,
28, 30, 34 (carski kult, carska skupina), 34 (portret
Livije), 34 (portret Vespazijana),
46, 48 (reljef
Dioskura), 80 (fragment enskog portreta iz doba
Trajana), 100, 101 (alabastarno poprsje Izide?), 108,
110 (glava Hermesa), 129, 132 (stela s itavom figurom vojnika), 143 (fragment portreta vladara), 185
(krupna glava mukarca)
Nedved

B., arheolog, 95, 117

Nemejski lav, 92 (koa)

Messalina, ena cara Klaudija, 193 (kip s malim Brita nikom iz Rima)

Neoptolem,
rata)

Messia Aurelia, 191, 192 (postavlja

Krescentionu iz Salone)

Neptun, rimsko boanstvo vode, 21 (na reljefu iz

Salone), 46 (na reljefu iz Aequuma), 47 (na ari iz
okolice Bihaa)

stelu djeaku

Mettius Quintus, 52 (stela iz Salone)

Meyer H., arheolog, 155
Mielsch H., arheolog, 158
Mileti ., arheolog, 203
Miloevi A., arheolog, 49, 63, 75
Minerva, rimska boica, 122 (ikonografija),
123
(mogua glava iz Aequuma), 201 (reljef u ipovu)
Minotaur,

mitoloko bie, 77 (ikonografija)

Ahilov sin, 136 (zavretak

Trojanskog

ereide, poluboanstva vode, 109 (na sarkofazima),

206 (na mozaicima u Piazza Armerina)
eron, rimski car, 58, 56 (doba), 58 (portret u doba
.),64 (samoubojstvo), 64 (kipovi)
eron Cezar ( ero Iulius Caesar), sin Germanikov,
28,29 (portret), 34 (fragmentirani portret iz Narone)
Nerva Kokcej Marko,
Aenona), 74 (izbor)

rimski

car,

34 (portret

265

Nerzic Ch., arheolog, 103

Oreb F., arheolog, 176

Neumann G., arheolog, 54

Niemann G., arheolog, 171

Orijentalci, 53, 102 (na stelama), 102 (na arama), 154

(orijentalni posluitelj na nogama stolova)

Niemeyer H. G., arheolog, 29, 30, 52 r 58, 104

Ortali

Nikolanci, M., arheolog, 12, 92, 212

Orfej, mitoloki lik, 104 (s frigijskom kapom)

Nikomedija, grad u Bitiniji (Mala Azija), 200 (natpis

na steli Aurelija Valerina)

Osor (Apsorus), mjesto na Cresu, 18, 19 (portret

Augusta), 24, 34, 36 (portret Druza Mlaeg)

Nil, rijeka u Egiptu, 73 (ikonografija)

Ostergaard J. S., arheolog, 189, 194

L arheolog,

103

Ostrovica, mjesto u Dalmaciji, 69 (stela)

ilsson M., povjesniar religija, 40

Nin v. Aenona

Ostrowski J. A. arheolog, 78

Nimes, grad u Francuskoj, 76 (Augustova vrata)

Ovidije, rimski pjesnik, 197

Nimfa, 17 (kip u Zadru), 38, 39, 40, 41, 46, 210

(ilirsko-rimske iz Dalmacije), 48 (datacija), 73
(vode), 113 (reljef iz Tilurija)

Oxford, grad u Engleskoj, 34, 36 (portret Livije iz

Narone)

Ni, grad u Srbiji, 206 (bronana glava Konstantina)

Nobilis Cornelia, 122 (dedikandica kipa Rome u

Aequumu)

Paci G., povjesniar-arheolog, 39

NoeIke P., arheolog, 89

Pan, grko-rimsko boanstvo, 40, 41, 42, 43, 44

(ikonografija), 46 (u Dionisovu tiasosu), 120, 121 (na
stubcu iz [adera), 159 (na reljefu iz Riica?)

Norik (Noricum), rimska provincija, 26 (prikazi

Jupitera Amona), 76 (mjeovita bia)
North L povjesniar antikih religija, 197
Novak G., povjesniar-arheolog, 125
Novalja, mjesto na otoku Pagu, 197 (relikvijar)
Numa, legendarni rimski
pokrivenom glavom)

kralj,

197 (rtvuje

Paladini G., arheolog, 65

Panonci, narod u Panoniji, 24 (prikaz na Gardunskom tropeju?)

Panonija, 103 (stele), 144 (matrice za kruh)
Paris, trojanski junak, 104 (u orijentalnoj nonji)
Pariz, 97 (sarkofag Amazonki)
Pasina Voltissa, 55 (stela iz Asserije)

Pakvalin V., arheolog, 55, 125

Ocean, boanstvo mora, 109, 111 (lik na sarkofagu iz

Salone)

Patsch K., arheolog, 117, 125, 144,201,203

Odisej, mitoloki junak, 136 (na lokalnoj imitaciji

atikog sarkofaga iz Salone)

Pavao, apostol, 195 (mukarci gologlavi, a ene

pokrivene glave pri mlitivi)
Pedii 1.,arheolog, 200

Odrezo, grad u Italiji, 26 (prikazi Jupitera Amona na

forumu)

Peja L nastavnik likovnog odgoja, 44

Ohm L povjesniar religija, 197

Pekary T., povjesniar, 177

Oktavija, kerka cara Klaudija, 121 (kipovi iz Baja

kraj Napulja)

Pensabene P., arheolog, 114

Omi, grad u Dalmaciji, 146 (fragmenti atikog

sarkofaga)

Persefona, boica podzemlja, 71 (mogua glava iz

Salone)
Perua (kod Klisa), 43 (reljef Silvana)

Opai i, mjesto kod Glamoa u Bosni, 41 (reljef

Dijane i Nimfa)

Perzijanac, 174 (u kasetiranom svodu hrama Dioklecijanove palae?)

Opali Mane, 45 (vlasnik urne iz Komia u Lici)

Pesaro, grad u Italiji, 202 (portret iz doba tetrarhije)

Orange, grad u Francuskoj, 103 (slavoluk)

Petri N., arheolog, 212

266

Petworth House, zbirka, 50 (tip Amazonke)

Princeton, grad u SAD-u, 195 (Museum of Art)

Pfanner M., arheolog, 209

Pflug H., arheolog, 67, 104

Priska, ena cara Dioklecijana, 169, 169 (poprsje u

Mauzoleju Dioklecijanove palae)

Piazza Armerina,

Privilica, izvor rijeice kod Bihaa, 45 (reljefi)

mjesto na Siciliji, 206 (mozaici)

Picard, G. Ch., arheolog, 11

Prob, rimski car, 144 (pobjede u Egiptu)

Picottini G., arheolog, 18

Proclinus Lucius Granius, 88, 90 (ara iz Splita)

Pigmejci,
Salone)

mitoloki

narod

u Egiptu,

72 (reljef iz

Pitha Marcus, vojnik II. kohorte Kiresta, 66, 68 (ste la

iz Tilurija)
Plautilla, ena cara Karakale, 117, 118, 119, 210
(mogui portreti iz Salone), 124 (tip frizure)
Plomin (Flanona), rimski grad u Istri, 88, 89, 210
(portret mukarca), 95, 96, 210 (portret ene)
Plutos v. Eirene
Pochmarski

Procula, djevojica, 129, 202 (stela iz Zenice)

Proculus
Parmanicus,
praepositus
(dedikacija na ari iz okolice Bihaa)

[apoda,

47

Prokones, otok u Mramornome

moru, 138 (grubi
mramorni blokovi za izradu sarkofaga), 140 (nema
rebrastih sarkofaga), 212 (import i u kasnijim razdobljima)
Promona, rimski grad u Dalmaciji,
atikog sarkofaga)

150 (fragment

Prozor, mjesto kod Otoca, 125 (reljefi Mitre u stijeni)

E., arheolog, 22, 63

Pula (Pola), rimska kolonija u Istri, 26, 27 (prikazi

Jupitera Amona na forumu), 74 (Porta Aurea), 74
(slavoluk Sergijevaca), 76 (prikazi mjeovitih bia),
85 (Herkulova vrata), 117 (znanstveni skup), 210
(portreti ena)

Psihe, mitoloko bie, 151 (na sarkofagu

s Erosom)

Q
Quaquarelli

A, arheolog, 203

Polaschek K., arheolog, 16, 35

Quarta Sempronia,
Polifem, Posejdonov
Saloni)

sin, 184 (herma iz amfiteatra

132 (stela iz Salone)

Poliklet, grki kipar, 23 (kopije, oblici, Westmacott

torzo iz Salone), 51 (mladii), 79 (tipovi), 109 (tip
djeaka Westmacott)

R
Rab v. Arba

Polito E., arheolog, 24

Radman, zbirka, 146 (fragmenti atikog sarkofaga iz

Salone)

Polu ks v. Dioskuri

Raeder J., arheolog, SO, 61, 79

Pompei,
teatru)

rimski

Pomponilla

grad u Italiji, 115, 116 (klupe

Rasohe, 126 (reljef Herakla

Splitske na Brau)

Cassia, 84 (sarkofag iz Salone)

Postum Agrippa (Marcus Vipsanius Agrippa Postumus), sin Agrippe, Augustov unuk, 28, 29 (tip
portreta)

Priap, grko-rimsko
Anzotike)

umjetnosti,
boanstvo,

Prijatelj K., povjesniar

53,66,67,72,73,74,88,199

u kamenolomu

kod

Ratkovi A, arheolog, 48
Raunig B., arheolog, 47
Ravenna, grad u Italiji, 198 (sarkofazi)

Praksitel, grki kipar, 61, 71, 72 (utjecaj)

Prelog M., povjesniar

Rapani ., arheolog, 88

Rawson P. B., arheolog, 155

203
69 (uz kip Ven ere

Rebeccchi F., arheolog, 90

Reggio Emilia, grad u Italiji, 104 (stela)

umjetnosti-arheolog,

B, 37,

Primo, salonitanski biskup, 206 (sarkofag na Manastirinama u Saloni)

Relja, podruje u Zadru,

ploa mauzoleja)
Rendi-Mioevi
125

105 (nekropola,

A, arheolog,

stropna

38, 39, 44, 117, 124,

267

Rendi-Mioevi, D., arheolog, 6, 24, 38, 39, 46, 57,

68, 102, 109, 111, 113, 125, 159, 169,200

Rufina Julia, 90, 92 (sarkofazi iz Salone)

Ribnik, mjesto u Bosni, 202 (stela)

Rufus Sarmentius,
je)

Richter G. M. A, arheolog, 61, 72, 87, 119, 124, 193

Rufus, Titus Loantius, prepozit Japoda, 44, 47

Riice kod Imotskog, 159 (reljef Libera)

Rumpf A, arheolog, 56, 73, 109

Riegl A, povjesniar

umjetnosti-arheolog,

Rijeka, 148 (prvotna

Budapest-Salona)

lokacija fragmenta

187
sarkofaga

Rimini, grad u Italiji, 59,60 (golema glava, akrolit),

Rimljani, 7 (imbenik u Dalmaciji), 23 (infiltracija),
47 (prikazi zanimanja), 71 (naziv za Floru), 74
(helenistiki stil)
Rinaidi Tufi S., arheolog, 13, 24, 37, 53, 54, 66, 67, 83,
88,101,162,199,200
Rismondo T., arheolog, 176
Rizzo G. E., arheolog, 72
G., arheolog, 148, 152, 162,

Rogge S., arheolog, 108, 124, 136, 150, 151

Roller L. E., arheolog, 104
Roma, 18 (kult), 114, 210 (kip iz Aequuma), 122, 125
(na zaglavnom kamenu iz Aequuma), 200 (svetite
Augusta i R. u ipovu)
Romuliana, rimsko naselje u Gamzigradu
165, 168, 174 (Galerijeva rezidencija)
Rose Ch. B., arheolog, 28

268

kod

Rutar S., geograf-arheolog,

Rim, 18 (nimfeji), 24 (Tiberijev i Germanikov trijumf), 24, 56 (vitice na Ara Pacis), 27 (Augustov
forum), 69 (import kipova iz R.), 76 (bukranij na
Porta Tiburtina), 76 (Augustov natpis o novim
vodovodima), 85 (Hadrijanove gradnje), 89 (utjecaj),
96 (glava mladia u Antiquario Forense), 101 (mauzoleji), 108, 109, 111, 133, 159, 185, 186 (eksport
sarkofaga u Dalmaciju), 111 (stele) , 114 (zbirka
Doria Pamphili), 114 (Museo Nuovo), 133 (Lateran,
sarkofag), 143 (nedostatak
javnih spomenika
iz
doba vojnikih vladara), 143 (slavoluk Septimija
Severa), 152, 210 (sarkofag iz S. Lorenzo fuori le
mura), 154 (orijentalni posluitelj u zbirci Villa
Albani), 158 (kip Dijane), 158 (freska Dijane), 160
(sarkofazi s motivom Endimiona), 170 (sarkofazi s
prikazom utrka erota na dvokolicama),
186, 187
(eksport sarkofaga Hipolita i Fedre iz Salone), 189
(pastoralne scene), 193 (Konstantinov
slavoluk),
193, 194, 196 (sarkofag iz Via Salaria u Kopenhagenu), 207 (kranski sarkofazi), 209 (uloga grada
u izradi carskih kipova)

Rodenwaldt

Rupotina, mjesto
portretima)

164 (praeses provincije Dalmaci-

u Srbiji,

Salone,

101, 102 (reljef s

109

s
Sabina, carica, ena cara Hadrijana,

87 (kipovi)

Saeculi
novcu)

166 (prikaz

Felicitas,

personifikacija,

na

Salona (Salonae), dananji Solin, glavni grad rimske

Dalmacije, 7, 8 (ara s prikazom bogova), 9, 10
(palimpsest, pokuaj prerade kipa Venere), 11, 40
(romanizacija), 11 (stela Lolije Muse), 12 (latinski
natpisi), 14 (urbs occidentalis), 15,37,54,82,83,83,
88,89,132,191,192,198,199
(stele), 16,52,53,95,96,
98,177, 179, 184, 185 (portreti), 19,28,30,53
(carski
kult), 22, 48 (reljefi), 26 (Jupiter Amon), 28 (forum),
29, 30 (carski torzo), 35, 36 81, 98 119 (enski
portreti), 43 (rani prikazi Silvana), 44 (kolovani reljef Silvana), 46 (reljef Silvana), 47 (kolijevka folklorne umjetnosti),
48 (pitanje kamenoloma),
50
(dvije skulpture), 53 (radionice skulpture), 55, 57,
66, 83 (radionica ara), 58 (repertoar nadgrobnih
spomenika), 64 (drutvo), 64 (portret Domicijana u
Kotoru), 67 (radionica stela), 70 (glava boice), 71
(kip djeaka), 71 (kip ribara), 80 (Trajanovo poprsje),
81 (spomenici uzidani u gradske zidine), 85 (nema
Hadrijanovih
portreta), 85, 100 (dekoracija Porta
Caesarea), 89 (ara), 90 (ara heroiziranog mukarca),
97,99, 100 (portreti na hermama iz amfiteatra), 100
(glava filozofa), 102 (are s likovima Orijentalaca), 90,
107, 198 (sarkofazi), 91 (sarkofag Gaja Abucija
Menippa), 92 (aka kipa od bronce), 108 (sarkofag
uzidan u Tusculum), 109, 111, 112 (reljef Dijane),
117,118 (portret Plautille?), 120 (portet Eshila?), 123,
127 (glava Menade, danas u Trogiru), 131, 134
(atiki sarkofag s likom Menade), 135, 136, 137
(sarkofag s prikazom Ahila na Skirosu, imitacija
atikih sarkofaga),
137 (maloazijski
fragmenti
sarkofaga), 137 (sarkofag s erotima s izvrnutom
bakljorn), 138 (sarkofazi od prokonekog mramora,
radionice), 139 (sarkofag s prikazom Ahila na Skirosu), 139 (sarkofag s prikazom Trojanskog rata), 140
(are), 140 (sarkofag od prokonekog mramora), 140

(sarkofag s prikazom godinjih doba), 140 (fragment

na istonoj strani katedrale), 140 (eroti na arama),
140,141 (rebrasti sarkofazi), 142 (akroteriji poklopca
s prikazom godinjih doba), 143 (reljef s prikazom
pobjede rimskog cara), 146, 148 (sarkofag s prikazom erota u lovu), 147 (fragmenti atikog sarkofaga
s prikazom lova), 151 (sarkofag s prikazom berbe
erota). 152 (atiki sarkofag s prikazom Hipolita i
Fedre), 159 (reljef s natpisom Deo Laeto), 159, 185
(sarkofazi
importirani
iz Rima), 160 (majstori
lokalnih sarkofaga),
161 (sarkofag s prikazom
Endimiona), 161 (sarkofag portretima i prikazom
posmrtne gozbe), 164 (Res publica Salonitanorum),
164 (Martia Iulia Valeria Salona Felix, slubeno ime
grada), 164 (Porta Caesarea i Tihe), 164 (odnos s
Dioklecijanovom
palaom), 177, 179 (portret iz
blizine amfiteatra), 77, 180, 181, 182 (herme kao
ukrasi mostova),
183 (herme kao ukrasi loe
amfiteatra), 184 (herma Polifema), 184 (herma Boreasa), 184 (portret brada tog mukarca uzidan u Tusculum), 185 (poklopac s prikazom godinjih doba),
186, 187 (sarkofag Hipolita i Fedre), 188, 189 (sarkofazi s pastoralnim temama), 189, 190 (sarkofag Julije
Aurelije Hilare), 190 (akroterij sarkofaga s prikazom
ene), 192, 193, 194, 195, 197, 198, 199,210 (sarkofag
Dobrog pastira), 198 (ukrasna noga stola s likom
pastira), 198 (majstori iz Dioklecijanove palae), 199
(stela Asterisa), 200 (stela Aurelija Valerina), 205
(enski portret), 205 (veze s Dioklecijanom), 205
(fragment kranskog sarkofaga), 205 (reljef Tihe),
206, 207 (sarkofag biskupa Prima), 207 (fragment s
glavom apostola), 207 (poklopac hamosorija Aurelija Sa trija), 207, 208 (sarkofag s prikazom ena na
radu), 210 (sredite kamenarske produkcije)
San Canzian d' Isonzo, mjesto u Italiji, 76 (prikaz
mjeovitih bia)
San Gregorio, mjesto u Italiji, 104 (stela)
San Ilario d' Enza, mjesto u Italiji 104 (reljef)
Santa Maria Scrinari V., arheolog, 66, 103

Sassari, grad u Italiji, 133 (sarkofag)

Satiri, pratitelji Dioniza, 40 (uz Dioniza),
pterigama carskih oklopa)

Schauenburg

K., arheolog, 170

Scheffold K., arheolog, 119

Schmidt-Colinet

A., arheolog, 152

Schneider R. M., arheolog, 104, 154

Schober A., arheolog, 103
Scho11 A., arheolog, 151
Scholz B., arheolog, 81, 95, 118
Schorner G., arheolog, 56
Schrader H., 63
Schumacher
Schweitzer
Schwertheim

K., arheolog, 24
B., arheolog, 14
E., povjesniar-arheolog,

204

Scott Ryberg 1., arheolog, 197

Scribonianus
Furius Camillus, namjesnik rimske
provincije Dalmacije, 48, 53 (pobuna u Dalmaciji)
Scu11ard H. H. povjesniar,

19, 144

Seget kod Trogira, 48 (kamenolomi)

Selena, grko-rimska boica 160 (na sarkofagu iz
Salone), 203 (na mitrinskom reljefu iz Konjica), 205
(na mitrinskom reljefu iz Lisiia)
Selem P., arheolog, 26, 32, 168
Senia (Senj), rimski grad u Dalmaciji, 123, 128 (kip
Kibele i boice)
Serapis, grko-egipatsko
boanstvo, 171, 173 (na
kasetiranom svodu trijeme oko Mauzoleja Dioklecijanove palae)
Sergejevski O., arheolog 200, 201, 202
Servilius Gaius, 71 (novac s likom Flore)
Settis S., arheolog, 21
Sever Septimije,
rimski
car, 117 (nastavlja
antoninske
dinastije), 117 (utemeljitelj
severske
dinastije), 117 (portret iz Like), 117 (portret iz Dokleje), 142 (prvi vojnik na rimskom tronu), 143
(slavoluci u Lepcis Magna i Rimu)
Severi, 117 (dinastija), 119 (stilske odrednice doba),
120, 121, 123, 128, 129, 130, 134, 136, 138, 142 (doba),
143 (program carske propagande)

Sarsina, grad u Italiji, 103 (ara)

Satrije Aurelije, 207 (portret na poklopcu

ja)

Schmied W., arheolog, 24, 29

121 (na

hamosori-

Severus Titus Comminius,

103 (ara iz Sirmija)

Sichtermann H., arheolog, 89, 108, 109, 124, 130, 131,

133, 140, 147, 151, 155, 160, 170, 186
Siculi, mjesto blizu Salone, 48 (naselje veterana)
Sikion, grad u Grkoj, 78, 92 (Skopasov kip Herakla)
Silen, pratitelj Dioniza, 40 (Dionizova skupina), 153
(na atikim sarkofazima dionizijskog karaktera)
269

Silvan, italsko-ilirsko boanstvo, 38, 39, 40, 41, 42,

43, 44, 46, 113 (sam i s drugim boanstvima),
43
(inaice ikonografije), 44 (bez paralela u Italiji), 44
(kri uz reljefe), 46 (reljef iz Perue), 47 (panteon), 48
(datacija), 70, 111 (priueni majstori), 124 (reljef u
ivoj stijeni iz Aequuma), 124, 125 (svetita na Kozjaku), 158 (reljefi, kultna zajednica), 158 (veza s
Dionizom), 159 (na reljefu iz Riica?)

Stefanidou-Tivveriou

T., arheolog, 151, 154, 155, 182

Stemmer K., a., 23, 27, 29, 49, 58, 121

Stewart A., arheolog, 60, 78, 87, 92
Sticotti P., arheolog, 30
Stolac, grad u Hercegovini,
mjeovitog bia)

77 (mozaik

s likom

Strmica kod Knina, mjesto u zaleu Dalmacije, 186

(fragment sarkofaga importiranog iz Rima)

Simon E., arheolog, 19, 156

Simpliki, 161 (ime na jednom sarkofagu)
Sinj (Osiniurn), 144, 146 (portret ene)

Stupin, mjesto kod Rogoznice, 200 (stela s prikazom

branog para)

Sirmij (Sirmium), rimski grad, Srijemska Mitrovica,

grad u Srbiji, 103 (ara Kominija Severa)

Suurac, Katel
sarkofazi)

Sismondo-Ridgway

Suhae, mjesto u Livanjskom

vana)

B., arheolog, 51

Skiros, otok u Egejskom moru, 135, 137, 13S, 139

(motiv Ahila na S. na sarofagu iz Salone)

kod

Splita,

133, 159 (mauzolej,

polju, 41 (reljef Sil-

Sui, M., arheolog, S, 12, 17, 26, 57, 95, 101, 121, 163

Skopas, grki kipar, 60, 61 (utjecaj), 65 (paros), 78, 92

(kipovi Herakla)

Sulmona, rimski grad u Italiji, 91 (tip kipa Umornog

Herakla)

Smith R. R., arheolog, 123,

Svetonije, latinski pisac, S2 (Livijin kip Erosa u

hramu Ven ere na Kapitoliju u Rimu)

Snowden M. Jr. arheolog, 74

Sol, rimski bog, 171, 173 (konzola na hramu Dioklecijanove palae), 203 (na mitrinskom reljefu iz Konjica), 204 (na reljefu iz Ladenburga), 205 (na mitrinskom reljefu iz Lisiia)

Sv. Dujam, salonitanski

Manastirinama u Saloni)
Sv. ura,
stijeni)

muenik,

mjesto kod Cavtata,

50 (kapela

na

125 (reljef Mitre u

Solinjanka, 117 (portret iz Salone)

Soloi, grad u Maloj Aziji, 151 (atike stele)

Solun, grad u Grkoj, 151 (sarkofag s prikazom

ljubakanja erota i psiha), 193 (Galerijev slavoluk)

ari Ivica, arheolog, 48

Sosistrat iz Maratona,

97 (portret)

Soso (Sosos), pergamski

kantarosu)

slikar, 56 (motiv ptica na

Sovii, mjesto u Hercegovini,

Sperlonga,
tetrarhije)

111, 113 (stela Lupe)

mjesto u Italiji, 182, 202 (portret iz doba

57 (are), 64 (doseljenici iz istonog S.)

St. Clair A., arheolog, 206

270

T
Tacit, rimski povjesniar,

Srejovi D., arheolog, 165

200 (svetite
201 (reljef s

krip, mjesto na otoku Brau, 155, 156 (reljef Herakla)

Split, grad u Dalmaciji, 60, 61, 211 (glava boice), 93

(sarkofag Heliasa Babalicha), 115 (reljef boanstava), 131, 134 (atiki sarkofag u kui Geremia-Zlendi), 140 (rebrasti sarkofag u peripteru Dioklecijanove palae), 146 (fragmenti atikog sarkofaga
uzidani u kuu Kati), 146, 149 (sarkofag s prikazom Kalidonskog vepra), 163 (Spalatum)
Sredozemlje,

ipovo (Baloie?), mjesto u Bosni,

Augusta
i Rome), 200 (plastika),
boanstvima), 201 (mauzolej)

24

Tassaux F., arheolog, 39, 122

Tegeja, grad u Grkoj, 60 (glave zabata Heraklova
hrama)
Terracina, grad u Italiji, 59, 60 (glava boice Feronije)
Tergeste (Trst), grad u Italiji, 18 (natpis), 26 (prikazi
Jupitera Amona)
Tertullijan, latinski pisac, 195 (preporuuje
pokrivaju glavu pri molitvi)

da ene

Tezej, mitoloki junak, 186 (na sarkofagu

Fedre iz Salone)

Hipolita i

Tiberije, rimski car, 11 (proces romanizacije), 23, 24,

27, 28, 30, 35 36, 38, 53, 61 (doba), 29 (dolazak na
vlast), 30 (kipovi), 30 (tip portret), 33 (kip iz
Aenone), 35, 36 (portret iz Borka), 35 (eklekticizam)
Tihe, grko-rimska boica sree, 124 (Antiohije
Hadrijanovu novcu), 164, 206 (Salonitana)

na

Tilurium (Tilurij), vojni logor u Dalmaciji, v. i Gardun, 24, 25 (tropej), 53, 54 (stele). 54, 55 (majstori),
55, 67 (radionica nadgrobnih spomenika), 57 (are),
75,76 (konzola s likom bika), 113, 114 (reljef Silvana
i Nimfa), 116 (kip Dijane)
Tit, rimski car, 64 (kipovi)

Turcan R., arheolog, 82, 143, 189

Tusculum, u Saloni, 108 (atiki sarkofag s prikazom
erota), 184 (portret brada tog mukarca)

U
Utije Gaj, 13, 14, 15 (stela iz Salone)

V
Valeria [ulia, 198 (stela iz Salone)
Valerin Aurelije, 200, 204 (stela iz Salone)
Valerius, 200 (Dioklecijanov

nomen)

Valerius Dinens, 141 (sarkofag iz Salone)

Titius Marcus, 59 (ara iz Salone)

Varvaria (Bribir), rimski grad, 26 (fragment s likom

Jupitera Amona?)

G., arheolog, 161

Tonkovi S., arheolog 159, 208

Topusko, gradi
Vidasusa)

iz Salone)

Trst v. Tergeste

Thana, ilirska boica, 39, 40 (lokalno ime za Dijanu

na ari iz Topuskog)

Tbnges-Stringaris

pod T. na sarkofagu

u Hrvatskoj,

39, 40 (are Thane i

Vala Gnej
umonije Tanfil, namjesnik
Dalmacije, 17, 18 (portret?)

provincije

Vasi ., arheolog, 165

Torre de los Escipiones u panjolskoj, 29, 30 (prikaz

tugujuih Orijentalaca na monumentalnome
mauzoleju)

Vatikan-Louvre,

Toulouse, grad u Francuskoj,

Veleevo,
lokalitet
kod Benkovca,
121 (plutej
ograde). 82 (hram na Kapitoliju u Rimu), 83, 84
(Anadyomene na steli iz Salone),

Toynbee M. C.

97 (portret)

L arheolog, 84,111,195,198

Trajan, rimski car, 21 (slavoluk u Rimu), 43, 81 (1. tip

portreta), 64, 67 (portret), 74 (izbor), 74 (podrijetlo),
74, 76, 80, 81, 84, 90, 101, 128 (doba), 74, 75 (prolaz
preko Asserije u II. dakom ratu), 80 (poprsje iz
Salone), 80 (glava iz Cresa), 80 (veze s tradicijom),
80,81 (tip portreta decennalia), 81 (propaganda), 81
(enska frizura Trajanova
doba) 89 (portretne
znaajke)
Trajan Decije, rimski car, 117 (baza
(slinosti s carevim portretom)

kipa),

161

Traversari G., arheolog, 74

Triptolem,

lik iz Demetrine

religije, 71 (kip u Rimu)

Triton, rimsko boanstvo

vode, 22 (moebitni
prikaz), 44, 47 (kod [apoda), 109 (na sarkofazima)
Trogir (Tragurium), grad u Dalmaciji, 108, 109, 136,
137 (sarkofag s prikazom Ahila na Skirosu), 123, 127
(glava Menade). 195, 197 (reljef Herakla)
Trojanci, mitoloki narod, 131, 134 (atiki sarkofag s
prikazom borbe Grka i T. iz Splita), 138, 139 (borba

Vatikan, 118 (portret Plautille)

72 (tip kipa ribara)

Venera, rimska boica, 10 (kip iz Salone), 69, 70, 210

(kip V. Anzotike iz Aenone) 84, 153 (Victrix iz
Salone), 212 (odvoenje kipa V. iz Dalmacije)
Vera Pomponia,

81, 90 (ara iz Salone)

Vergilije, rimski pjesnik, 197

Vermaseren J. M., povjesniar
arheolog, 104, 189
Vermule C.

c. arheolog,

orijentalih

religija-

122

Verona, 26 (prikazi Jupitera Amona na forumu), 28

Arco di Ammone (prikaz Jupitera Amona)
Verzar Bass M., arheolog, 24, 27, 57, 58, 76
Vespazijan, car, 34 (portret iz Narone), 47 (proimanje lokalnih kultova s rimskima kod Bihaa), 64
(doba), 65, 66 (portret iz Isse), 66 (portret iz Londona), 67, 68 (imitiranje fizionomijskih znaajki), 68
(portret iz Rima), 69 (portret iz Miinchena)
Vessely

c., povjesniar,

199

Vestalus Gaius Clodius, 71 (novac s likom Flore)

271

Salone), 23, 109 (Hermes

tipa W. djeaka)

iz

arone blizak izgledu

Victoria, rimska boica pobjede, v. i Tihe, 49 (na

oklopu carskoga kipa iz Isse), 121 (reljef iz Aequuma), 122 (atribut Rome), 144, 145 (na reljefu iz
Salone), 167 (reljef na zapadnim vratima Dioklecijanove palae)

Wiegartz H., arheolog, 130, 133, 153, 186

Vid kod Metkovia,

Wilberg W., arheolog, 74

v. Narona

Vidasus, ilirsko boanstvo,

Silvana na ari iz Topuskog)

39, 40 (lokalno ime za

Wiggers B. H., arheolog, 118, 120, 124, 160

Wilkes J. J., povjesniar-arheolog,

22

Willers D., arheolog, 28

Vindobona (Be), rimski vojni logor, 66 (podrijetlo

Kvinta Etuvija Kapreola na ari iz Akvileje)

Woburn Abbey, zbirka, 22 (tip Dionizova

Vinski Z., arheolog, 24, 189

Wood S., arheolog, 120, 193

Voutiras E., arheolog, 151

antikih religija, 197

kipa)

Wujewski T., arheolog, 129

Vranjic, mjesto kod Salone, 37 (stela), 126 (stela

isklesana u stijeni), 151 (fragment sarkofaga s prikazom ljubakanja erota i psiha), 177, 179 (portret uzidan u kuu Juri), 192, 193 (fragment sarkofaga)
Vrdoljak M. B., 208, fratar-arheolog,

Wissowa G., povjesniar

208

Z
Zadar, v. [ader
Zanker P., arheolog, 14, 27, 43, 67, 68, 80, 84, 88, 94,
119

Vrlika, 48 (reljef Libera)

Zenica, grad u Bosni, 129, 202 (stela Prokule), 202,

211 (stela s etiri lika)

Zenobia, kraljica Palmire, 143 (osvajanje Egipta)

Waelkens M., arheolog, 133

Zeus, grki bog, 63 (Fidijin kip)

Walker S., arheolog, 84,111,138

Ward Perkins

Zimmer G., arheolog, 189,208

L arheolog, 38, 187

Wegner M., arheolog, 64, 66, 68, 69, 81, 82, 88, 118,
120, 124, 160

Zmijavci,
urna)

mjesto

kod

Imotskog,

208 (fragmenti

Weilbach F., arheolog, 83

Weitzmann

K., arheolog, 189

upanjac, mjesto u Bosni, 48, 204 (moebitni

Epone)

West R., arheolog, 13, 16

Westmacott,

272

zbirka, 21, 23 (tip Polikletova

kipa iz

reljef

K Z LO IPOJMOV

[STV

RI

aulistrija (sudionica dionizijeske

Dionizovim prikazima)

povorke),

159 (na

A
B

abdikacija, 163, 200 (Dioklecijanova)

baklja, 156, 158 (atribut

uma)

ager, 163 (salonitanski)

akrolit, 60 (glava iz Pesara)
akribinost,

akvedukt,

balteus (pojas), 136 (na sarofagu

na Skirosu iz Salone)

29, 81 (umjetnika)

akulturacija,

barbari, 211 (unitavanje

24 (provincija), 41 (religijska)

alegorija, 198, 199 (bukolika)

177 (portreti a. u Saloni), 183, 184 (herme

amfora, 73 (ispod pazuha figura personifikacija

iz Salone)
anaksiride,

102 (na likovima Orijentalaca

Nila

i Atisa)

ansae, 24 (ruke natpisa tropeja iz Garduna),

(tabula sarkfaga iz Salone)

135

ambijenti, 154 (privatni)

apostol, 207 (lik na sarkofagu

ara,8 (s prikazom boanstava, Salona), 56 (ara Julije

Kvijete iz Zadra), 57 (Jupitera iz Zadra), 65, 66, 69
(flavijevskog doba iz Salone), 81, 82, 84 (Trajanova
doba z Salone), 88 (Hadrijanova doba iz Salone), 89
(radionice), 101 (antoninskog doba iz Salone), 102 (s
prikazom erota iz Salone), 102, 103 (s prikazom orijentalnih pastira iz Salone), 125 (atribut Silvana),
129, 130 (prestanak upotrebe),
140 (s prikazom
godinjih doba iz Salone)

grke umjetnosti),

77 (prikazi

bik, 76 (Svetite na Delosu), 83 (morski na steli iz

Salone), 204 (koa na mitrinskim spomenicima)
boanstva, 38 (klasina i indigena), 40 (prirode, vegetacije, stada), 71 (proljetnog cvata), 126 (boica iz
Aequuma), 128 (iz Senije), 173 (starije generacije u
Dioklecijanovoj palai)

168 (odnos sa skulpturom

u antici)

atributi, 156 (lunarni kipa Dijane iz Aequuma)

176 (naslov carica)

augusti, 163, 166 (tetrarhijski

bucinator, 113 (Aurelius Annaeus, bucinator cohortis VIlI voluntariorum,

dedikand reljefa Silvana i
Nimfa iz Tilurija)
bukolika v. pastirske

carevi)

teme

bukraniji, 24 (na tropeju iz Garduna), 76 (bikovske

lubanje na vratima Via Tibutina u Rimu)

c
campus, 24 (vjebalite u Issi)
palai)

cavetto (ukras), 106 (na ploi stropnice mauzoleja iz

Asserije)
cezari, 166 (tetrarhijski

42 (Silvanovih reljefa od drva?)

astra gal (dekoracija spomenika), 21 (na reljefu iz

Salone, 135 (na sarkofagu
Ahila na Skirosu iz
Salone)

augustae,

berba, 151 (erota na atikom sarkofagu iz Salone),

153 (dionizijska na atikim sarkofazima iz Salone)

castellum aquae, 176 (u Dioklecijanovoj

areal (grobini), 12, 15, 16 (Lolijevaca)

arhitektura,

spomenika)

brak, 14 (zakonito sklapanje)

iz Salone)

apoteoza, 165, 169 (Dioklecijanova)

arhetipovi,

nadgrobnih

Ahila

brada i brkovi, 85, 89, 95, 119 (noenje), 109 (morska), 113 (ikonografija), 117 (Septimija Severa),

akantus v. vitice

arhaika (razdoblje
Minotaura)

s prikazom

baze, 117, 118 (carskih kipova), 166 (na sjevernim

vratima Dioklecijanove palae), 167 (na zapadnim
vratima Dioklecijanove palae)

20 (Salona)

alabastar 100, 101 (poprsje iz Narone)

amfiteatar,
iz Salone)

Dijane Lucifere iz Aequ-

cipus (nadgrobni

vladari nieg ranga)

spomenici),

57 (liburnski)

cirkus, 176 (ostatak sfendone u blizini Diolecijanove

palae?)
corona muralis,
hagena)

19 (na portretu

corona civica, 30 (na portretu

Agrippe

iz Kopen-

Augusta iz Aenone)

corvus, 204 (stupanj inicijacije na mitrinskom

iz Konjica)

reljefu

273

crni, 72 (kip iz Salone), 74 (glava iz Salone)

crtei, 138 (prenoenje

likovnih predloaka)

cvjetovi, 135 (ukras tabule)

aa, 204 (na mitrinskom

reljefu iz Konjica)

o
daki rat (IL), 75 (Trajanov prolaz preko Jadranskog
mora)
damnatio memoriae
(Domicijan)
dedikand,

(prokletstvo

30

40 (posvete Dijani iz Topuskog)

dedukcija (dovoenje
romanizacije)

kolonista).

dekoracija, 169 (Dioklecijanove

dentikuli
Zadra)

uspomene),

(ukras),

12 (rimski nain

palae)

106 (na stropnici

mauzoleja

iz

(proces odstranjivanja

poganskih

diadema 51, 59, 60, 62, 70, 71, 123, 127, 158 (ukras na
glavama boanstava, careva i carica)
dinastija, 64 (julijevsko-klaudijevska)
diptih, 199 (s tahigrafskim
znacima na steli iz
Salone), 202 (otvoreni i zatvoreni na steli iz Zenice)
divinizacija, 30 (vladara) v. i apoteoza
djevica, 124 (Dijana)
djevojke, 133 (sarkofag Hipolita i Fedre iz Salone)

dupini, 191 (i polipi na sarkofazima

iz Salone)

(saeculi), 77 (ikonografija)

fibula, 24, 180 (okrugla na portretu na hermi

Salone), 202 (lukoviasta na steli iz Zenice)

fizionomija,

87 (znaajke)

folklor, 38, 47, 48, 211, 212 (znaajke Silvanovih

ljefa)

edikula, 106 (Asseria, [ader), 193, 194 (na sarkofazima), 195, 196 (reljefima)
efekti, 96, 109, 111, 113, 123, 128, 175 (optiki), 96
(uglaane povrine), 185 (cjediljke), 204 (dubokih
rupica)
eksploatacija

kamena, 48 (u Dalmaciji)

emblematika,

27 (carska)

eroti, 57, 82, 90, 101, 102, 104, 105, 135, 137, 140, 193,

re-

fontana v. nimfej
kolonija

u Dalmaciji),

frigijska kapa, 54 (na glavama zarobljenih

laca i drugih orijentalnih likova)
friz, 24, 54 (oruja), 173 (na hramu
palae)

iz

filozof, 133 (s rotulusom na sarkofagu iz Suurca),

185 (na sarkofagu iz Koloepa), 187 (na sarkofagu
Hipolita i Fedre iz Salone), 193 (na sarkofagu
Dobrog pastira iz Salone)

forumi, 24 (rimskih
Asseriji)

144 (negroidni)

draperija, 33 (kip iz Aenone)

274

F
Felicitas temporum

depoganizacija,44
kultova)

domorodci,

194 (s izvrnutom bakljom), 65 (s otvorenim diptihorn), 102 (tugujui), 102, 140, 142 (godinjih doba),
108146,148,194
(u lovu ili s orujem), 134 (na poklopcu maloazijskog
sarkofaga),
135, 138 (nose
girlande), 140, 160 (razni), 141 (dre tabulu), 142
(ikonografija erota godinjih doba), 152, 153 (atiki
sarkofag s prikazom berbe erota), 153 (uz nogu kipa
Venere Victrix iz Salone), 154 (s bakljom na nozi
stola iz Salone), 159 (na dionizijskom
reljefu iz
Riica), 159 (erot koji izlijeva amforu, sarkofag
import iz Rima), 160 (na sarkofagu s prikazom
Endimiona),
169 (eroti i vitice u Dioklecijanovoj
palai), 169 (eroti i girlande u Dioklecijanovoj
palai), 170 (u lovu na visoku divlja u Dioklecijanovu Mauzoleju), 170, 172 (utrke u Dioklecijanovu
Mauzoleju), 171 (beru groe u viticama zgrada
Dioklecijanove palae), 185 (godinjih doba, lebdei
eroti), 187 (sjede na poklopcu sarkofaga Hipolita i
Fedre), 188 (tradicija prikazivanja)

121 (u
Orijenta-

Dioklecijanove

frizure, 16,35 (enske), 43, 48 (na kultnim reljefima),

59,63 (s dva uvojka), 69 (pokrivena maramom), 88
(trajanska), 97 (antoninska),
118, 124 (severskih
ena), 124, 156 (Dijane), 124 (Plautille), 206 (kasnotetrarhijska),
208 (poput paeva na urnama iz
Zmijavaca)
frontainost,
skulpture)

46 (rustinih

reljefa), 200 (tetrarhijske

galerus, 197 (kapa na glavi pri rtvovanju)

idealizacija,

geme, 117 (s likovima careva iz Dalmacije)

ikonizacija, 179, 207 (izgleda glava),

general, 144 (na reljefu iz Salone)

ikonografija, 40 (Silvana), 40, 41 (Pana: ljudska i teriomorfna). 41, 42 (italska, Silvana), 43 (inaice), 47
(klasina), 54, 57 (vojnika), 70 (klasina), 75, 121
(carska), 85, 122 (slubena), 121 (Dionizova)

genius loci, 201 (prikaz na reljefu iz ipova)

giganti,
palae)

171 (na konzolama

hrama

Dioklecijanove

gimnazij, 78 (u Sikionu)
girlande, 24 (na Gardunskom tropeju), 57 (na liburnskim cipusima), 135 (na salonitanskom sarkofagu)

64 (portreta)

inaice, 70, 116 (lokalne),

126 (mitrika),
187
(sarkofaga
Hipolita i Fedre), 195 (kranska
i
poganska)
imena 47 (rimska)

glava, 59, 60 (enska boice iz Splita), 61, 62 (enskog boanstva iz Salone), 84 (ene izmeu dva vra
na steli iz Salone), 204 (kubine na mitrinskom reljefu iz Konjica), 195, 197 (pokrivanje)

import, 79 (kipova iz Rima)

glista, 46 (atribut Silvana na reljefu iz Perue)

individualizacija,

gomila, 46 (sjedalo Silvana na reljefu iz Perue)

informiranost,

gozba v. obrok

inhumacija,

granit, 74 (glava crnia iz Salone)

insignije, 182 (carske)

graverska
Bihaa)

umjetnost,

47 (spomenika

iz okolice

impostacija

kipa, 81 (u nii)

incineracija 89 (pokojnika)
29 (portreta)
67 (lokalni majstori)
89 (pokojnika)

interpretatio

romana, 40, 42, 47 (indigenih boansta-

va)

grifoni, 135, 173, 174 (friz na hramu Dioklecijanove

palae), 174 (sepulkralni kontekst grifona s liern)
grozd, 78, 93 (Dionizov atribut na kipovima
gira i Marine)

iz Tro-

J
jabuka, 202 (u ruci djevojice na steli iz Zenice)
jarac, 47 (na ari Loancija Rufa iz okolice Bihaa), 159
(na reljefu iz Riica)

H
hamosorij,
iz Salone)

207 (Aurelija Satrija i Aurelije Maksime

helenizam, 57 (cipusi), 65 (repertoar), 72, 74 (doba),

73 (kipovi), 73 (umjetnost), 130 (koncepcija reljefa)

jelenovi, 174 (grifoni love j. na frizu hrama Dioklecijanove palae)

K
kaciga, 136 (na glavi ratnika na atikim sarkofazima)

herme, 97, 100, 180, 181, 182, 183 (portretne iz

Salone), 184 (Polifema iz amfiteatra u Saloni), 184
(Boreasa iz amfiteatra u Saloni)

kamenarske

heroizacija, 89, 105 (pokojnika)

kamenolomi,

Historia Augusta,
carevima)

177 (kasnoatiki

spis o rimskim

hlae, 24 (barbar na tropeju iz Garduna)

horreum

(skladite), 176 (Dioklecijanova

palaa)

radionice,

12, 37, 116 (u Dalmaciji)

126 (na Brau)

kantaros, 56 (s pticama na ari Julije Kvijete iz

Zadra), 173 (meu grifonima na frizu hrama Dioklecijanove palae)
kapa frigijska, 102,204 (na mitrikom
njica)

hramovi, 38,69 (Venere Anzotike u Aenoni), 173 (u

Dioklecijanovoj
palai), 201 (mauzolej u obliku
hrama u ipovu)

karijatide,

hridina, 123 (tron boice iz Senja), 124 (tron personifikacije Antiohije), 128 (medij za kiparske poruke)

"kavaduri" (kamenari),
Rasohe na Brau)

reljefu iz Ko-

kapitolij, 24 (u Zadru)
136 (na atikim sarkofazima

iz Salone)

126 (svetite u kamenolomu

275

kenotaf, 200 (grob Aurelija Valerina iz Salone)

kopistiki radovi, 22, 23 (u Dalmaciji)

kima, 21 (lezbika) 130, 106, 130 (jonska)

kosa, 61 (obojena, na glavi boice iz Salone), 85

(mukarci s dugom kosom iz zbirke Danieli-Pelegrini), 85 (poput punica na glavi Herakla iz Aequuma), 95 (duga, moderna u doba Hadrijana), 119
(osebujna fizura ene na portretu iz Salone), 202
(poput kape na steli iz Zenice)

kiparska produkcija,

9, 212 (urbani fenomen)

kipovi, lO, 28, 49, 52, 87, 117, 209 (carski), 16 (nadnaravne veliine), 19 (Augustov,
Osor), 33 (u
dijelovima),35 (izvan velikih gradova), 50 (mladi s
hlamidom), 61 (kultni), 69 (votivni), 71 (djeaka), 92
(od bronce), 96 (stari, upotrijebljeni kao materijal),
153 (slobodnostoje i), 158 (klasina impostacija),
171 (u niama Vestibula Dioklecijanove palae), 212
(mogui bronani kip Izide), 212 (enski kip Venere
iz Salone?)
kiparstvo, 212 (kao prenositelj civilizacijskih
jskih poruka)

i religi-

kosmeti (gradski dunosnici u grkim gradovima),

97 (portreti), 119 (kovrava kosa)
koara, 122 (atribut Rome iz Aequma)
krilca 106 (Gorgone na ploi strop nice iz Asserije),
107 (na petasosu Hermesa iz Narone)
kri, 44 (uz reljef Silvana na Bovanu, Kozjak)
kranstvo,
206 (afirmacija),
poganstva i kr anstva)

klasicizacija, 37 (lokalnog ukusa)

klasicizam, 64 (julijevsko-klaudijevski)

211 (doba,

kruna, 113, 164 (u obliku gradskih

ma iz Salone)

klasika (klasina koncepcija reljefa)

klesari, 24, 44 (Silvanovih reljefa), 107 (sarkofaga
Saloni), 147 (atikih sarkofaga)

odnos

zidina na reljefi-

kult, 27, 28, 29 (carski), 39 (ilirskih boanstava)

kultna statua, 59, 63 (glava iz Splita)

klesarska tradicija, 8 (predrimska)

kline (lealjka). 130 (oblik poklopca atikih sarkofaga), 133 (za brani par), 147, 151 (atiki sarkofag s
prikazom lova na Kalidonskog vepra iz Splita), 151,
152 (atiki sarkofag s prikazom berbe erota iz
Salone)
klipeus (clipeus), 185 (na sarkofagu iz Salone, 191
(na poklopcu sarkofaga iz Draevice)
klupe, 114, 116 (u teatru u Pompejima)
klju, 122 (atribut Rome iz Aequuma)
kohorta, 103 (II. Orijentalaca
ari iz Akvileje)

spomenuta

na jednoj

L
labarum,

164 (atribut Tihe iz Salone)

lagobolon,
142 (atribut
sarkofaga iz Salone)

erota

lane, 116 (atribut Dijanina kipa iz Aequuma)

lavovi, 123 (kip Kibele iz Senja), 144 (krilati lav na
reljefu iz Salone), 144 (lov na sarkofazima iz Rima),
204 (na mitrinskom reljefu iz Konjica)
legije, 48, 53, 55 (VII. i XI. Claudia Pia Fidelis), 176
(utvrda 1.)
linosti, 85, 97, 100 (povijesne, knjievnici i dr.)

kola, 47 (prikaz na urni iz Komi a)

kolonije, 209 (grke, iskoritavaju

domai vapnenac)

likovi, 29 (carski), 141 (itavi pokojnici na sarkofazima)

komora, 106 (grobna)

likovna vizija, 42 (umjetnika)

kompetencije,

lie, 135 (akantusa)

40 (boanske Silvana)

kontaminacija, 48 (domaih
reljefima iz upanjca)
kontrapost,

i stranih elemenata

na

21, 23, 49, 93 (poloaj nogu kod kipova)

konzola, 56 (na forumu u Zadru), 75 (Trajanovih

vrata u Asseriji), 166, 181 (na sjevernim vratima
Dioklecijanove palae)
konj, 203 (na steli iz Zenice)
konjanik, 131 (na atikom sarkofagu

276

ljeta na poklopcu

iz Splita)

logor rimske VII. legije, 24 (Tilurij)

lov, 146, 148, 149, 150 (nemitoloki,
fazima iz Salone i Promone)

realni na sarko-

loza, 152 (trsovi na atikom sarkofagu berbe erota iz

Salone)
luk, 122 (Aequum), 193 (sirski na reljefima i sarkofazima iz Trogira i Salone)

LJ
ljubimci kuni, 161 (na sarkofagu

munificijencije,
janove)

iz Salone)

85 (Hadrijanove),

mutilacija, 211 (namjerna

164 (Diokleci-

m. kipova)

M
madrac, 152 (na kline poklopcu
zom berbe erota iz Salone)

sarkofaga

s prika-

majstori, 70, 212 (priueni), 87, 111, 113, 209 (putujui), 116, 209, 212 (lokalni), 138 (isti m. kleu
sarkofage od prokonekog mramora i lokanog vapnenca), 154 (atiki), 170, 205 (lokalni u Dioklecijanovoj palai), 205 (strani m. u Dioklecijanovoj
palai)
mape, 138 (pomagalo

za izradu motiva)

maskeroni. 171 (na konzolama

janove palae)

nadgrobni spomenici,
vrste), 211 (sudbina)

u Dioklecijanovoj

naruitelji, 87 (raznih skulptura)

nasad za umetanje
portreta)

naturalizam

Diokleci-

u poprsje

176 (Dioklecijanova
64 (flavijevskih

nebris (ivotinjska
nekropole,

hrama

14, 106, 107, 108, 143 (razne

nakit, 202 (na steli iz Zenice), 207 (na glavi djevojice

na sarkofagu Aurelija Satrija iz Salone)

nastambe,

mappa, 200 (simbol funkcije na steli Aurelija Valerijna iz Salone)

maske. 169, 174, 175 (teatarske
palai)

kipa, 52 (uglavnom
palaa)

portreta)

koa, Dionizov atribut), 78

14 (Salona), 211 (kamenolomi)

nilski prizori,
Salone)

73 (ikonografija

reljefa nimfeja

iz

masline, 46 (na reljefu Silvana iz Perue)

nimbus, 197 (na relikvijaru

mauzolej, 54, 101 (s reljefima i portretima),

193
(prikaz na sarkofagu Dobrog pastira), 201 (u obliku
hrama, ipovo)

nimfej (nyrnphaeum), 18, 20, 48 (na Porta Caesarea

Salona), 153, 154 (noge-nosai
zdenca s raznim
likovima ukrasima)

Melonentypfrisur,
124 (na glavama iz Salone, carice
Plautille i na reljefu Artemide iz Aequuma), 200
(frizura djevojke iz ipova)
metope, 171 (na gredi hrama Dioklecijanove
mistesi, 204 (prikaz na mitrinskom
ca). 207 (Izidini)

palae)

reljefu iz Konji-

iz Novalje)

nie, 167 (na zapadnim

vratima Dioklecijanove
palae), 168, 171 (u Vestibulu Dioklecijanove palae)
nodus 16 (ukras . frizure)
noge, 153, 154 (stolova, zdenaca i sl.), 156 (s likom
vezanog Marsije)
nonja, 180 (vojnika)

mitreji, 126 (na otvorenome)

novac, 117, 118, 119 (portreti)

mjeovita bia (ovjek-bik), 75, 76, 77, 78, 85, 166,

180 (na slubenim prikazima gradova u Dalmaciji),

nyx, 106 (personifikacija

ja iz Zadra)

noi na stropnici mauzole-

medij, 164 (atribut Tihe iz Salone)

molitva, 195 (na grobu na bonoj strani sarkofaga

Dobrog pastira iz Salone)

obrazina, 204 (lavlja na mitrinskom

more 211 (bacanje kipova u more)

obojeni ljudi, 74 (rasna obiljeja)

mozaici, 203 (Pore, Ravenna)

obrok, 133, 161 (sepulkralni

na sarkofagu
iz
Suurca), 159 (nakon lova na poklopcu sarkofaga iz
Suurca), 204, 210 (mitriki na reljefu iz Konjica)

mramor, 7, 19, 124, 199,209 (penteliki mrarnor), 7,

18 (import), 38 (upotreba), 73, 138, 139, 140, 141, 160,
187, 209, 210 (prokoneki), 96 (od Hadrijana ea
upotreba raznih m.), 109 (kararski), 209 (maloazijski)
mreica 118 (za kosu na portretu

ene iz Salone)

oi, 118 (od staklene

Salone)
odjea, 200 (slubena
Salone)

paste

reljefu iz Konjica)

na portretu

ene iz

na steli Aurelija Valerina iz

277

odlija, 27 (vojnika)

omiljena u tetrarhijsko

oklop 49 (carski kipovi), 67 (vojnici)

pisci, filozofi, govornici, 97, 100 (portreti)

okonjenaupanjca)

boanstva,

48 (moda

osteoteka 57 (unutar liburnskih

reljef Epone iz

cipusa)

osti v. trozub .
ovan, 204 (koa na stolu mitrinskog
ca)

reljefa iz Konji-

ovce, 188, 189, 192 (na sarkofazima

(skulpture pastira iz Salone)

iz Salone), 199

palij, 161 (odjea pokojnika)

palimpsest, 10 (kip Venere iz Salone), 30, 32, 80
(portret Domicijana iz Aenone), 209 (kao dokaz
lokalnog podrijetla kipa)
palme te, 171 (na Peristilu Dioklecijanove

palae)

180 (odjea mukarca

na hermi iz

pantera, 79, 93 (Dionizov atribut na kipovima iz

Trogira i Marine), 83 (morska na steli iz Salone), 159
(na reljefu iz Riica)
198 (evaneoska)

para peta srna, 133 (na sarkofagu

iz Suurca)

pas, 105 (uz pastire), 116 (atribut Dijane)

pastiri, 102, 104, 105, 189 (u orijentalnoj nonji na
arama i sarkofazima
iz Salone), 105 (pastoralne
teme), 188, 189, 192, 193 (pastoralne teme na sarkofazima iz Salone), 153 (na pokrivau madraca na
poklopcu atikog sarkofaga iz Salone), 197 (parabola o dobrom pastiru), 199 (skulpture iz Salone)
patos, 81, 87, 109 (izraz na portretima)
paevi, 208 (djeaci s paevskim
ma iz Zmijavaca)

frizurama

pepeo pokojnika, 57 (u upljini liburnskog

na urnacipusa)

personifikacija, 106 (noi na ploi stropnice mauzoleja iz Zadra), 181 (obilja na Dioklecijanovoj
palai), 184 (vjetra na hermi iz Salone), 193 (pietas
na sarkofagu Dobrog pastira iz Salone)
pelte, 140, 141 (tabula p. tipa)
pileus, 136 (iljati Odiseja na sarkofagu
pileus pannonicus,
278

kipa Dionisa iz

plastika (dravna, javna i privatna), 7, 8, 9, 96

(antoninska), 113 (kolovana), 209 (u Dalmaciji slijedi op e trendove)

poganstvo,211

(odnos prema kranstvu)

poklopac, 130 (sarkofaga), 130 (oblik krova na dvije

vode i kline), 135 (oblika krova na dvije vode
lokalnih sarkofaga), 141 (mjeoviti tip poklopca),
147 (pokojnici prueni na kline), 151 (kline s jastukom i posteljinom), 160, 161 (s portretima), 187
(leei pokojnici)

pacifiakacija, 7 (lokalnih naroda u Iliriku)

parabola,

slomljenog

pluteji, 121 (Veleevo kod Benkovca)

paludamentum,
Salone)

pitos, 79 (za pohranu

Trogira)

doba)

poloaj, 123 (ekstatiki)

poprsje 101 (od alabastra Izide iz Narone), 121
(Dionisa na stubcu iz Zadra), 147 (na poklopcu
atikog sarkofaga iz Splita)
portret, 14 (veristiki), 15 (veristiki), 19,210 (akcijski ili Oktavijanov, patetiki, kasnorepublkanski),
28,
53 (carski), 34 (lokalni i importirani ), 37, 48, 53, 55
(smireni tiberijevski i julijevsko-klaudijevski),
37 (na
stelama), 38, 53, 95, 119 (privatni), 53 (formalni
nemir Klaudijeva doba), 58 (Klaudijeva iNeronova
doba), 58 (radionice portreta), 80 (carski), 96, 210
(antoninski),
97 (od domaeg
vapnenca),
100
(izmiljene kombinacije), 107 (na sarkofazima), 119
(velikih dimenzija), 144 (ikonografija), 167 (pokraj
zapadnih
vrata Dioklecijanove
palae), 177 (u
amfiteatrima),
177, 190 (karakteristike oiju tetrarhijskih portreta), 179 (ikonizacija), 179 (oblik oiju),
179 (kubina i zatvorena
struktura
glave), 181
(Dioklecijana iz Muazoleja Dioklecijanove palae),
182 (Priske iz Mauzoleja Dioklecijanove palae), 182
(tetrarha), 182, 192 (tetrarhijski), 183 (iz Diklecijanove palae), 184 (monumentalni
enski), 191 (na
poklopcu sarkofaga), 192 (na sarkofagu iz Vranjica),
204 (iz Epidaura), 205, 206, 207, 210 (ene iz Salone)
portretistika,
143, 161 (u doba vojnikih
176 (tetrarhijska)
predmeti,

84 (enski utilitarni

preradbe,

65 (portreta)

vladara),

na steli iz Salone)

princ ep s, 74 (izbor)
iz Salone)

48, 180 (vojnika kapa osobito

princ, 87, 88 (portret ptolomejskog

Salone)

p. na telamonu iz

produkcija,

7 (kiparska u Dalmaciji)

promjena,

108 (stilska)

program v. propaganda
propaganda,
28 (julijevsko-klaudijevska),
80 (Trajanova), 95, 117, 143 (carska), 164, 167 (program),
206 (Konstantinova)
prstenje, 117 (s portretima

careva)

pterige, 27, 121 (carskih oklopa)

pulvin 57 (na arama)
puna, 96 (na enskim frizurama)
purifikacija,

175 (Dioklecijanove

palae)

pustinja, 144 (zmija simbol p.)

pu, 46 (u pejzau na reljefu Silvana)

R
radionice skulpture, 10, 53 (lokalne), 109 (sarkofaga), 147, 150, 199 (atikih sarkofaga), 148 (sarkofaga
u Rimu), 201 (u Bosni)
religija, 39 (ilirska)
relikvijar, 197 ( ovalja)
reljefi, 19 (javni), 20 (mramorni), 38 (folklorni ukus u
sukobu s klasinim),
38 (ex voto), 39 (ilirska
boanstava),
101 (sepulkralni
s portretima),
125
(Mitre na stijeni), 144, 145 (cara konjanika iz Salone),
158 (kultni), 158 (folklorno-naivni)
rezidencija,

163 (Dioklecijanova)

riba, 191 (na akroteriju

(na steli iz Bola)

sarkofaga

iz Draevice), 191

ribar, 72 (kip iz Salone), 191 (na sarkofagu

Draevice i Bola na otoku Brau)
riton, 204 (na mitrikom

iz

reljefu iz Konjica)

ponille iz Salone), 89 (Gaja Albucija Menippa iz

Salone), 89 (radionice), 107 (s portretima iz Salone),
107, 108 (s prikazom lova Kentaura iz Koloepa).
108 (iz Rima i Atene), 108 (import), 109, 124, 130,
131, 135, 138, 146, 151 (atiki iz Salone), 133 (import
iz Rima), 133, 137 (iz Dokimeiona), 134, 160, 161,
188, 195 (lokalni), 134, 160 (standardizacija lokalnih
sarkofaga), 135, 136, 138 (imitacija atikih), 138 (od
prokonekog mramora), 140, 141, 160 (arhitektonsko ralanjenje s. od prokonekog
mramora iz
Salone), 140 (s prikazom godinjih doba iz Salone),
146, 148 (atiki s prikazom erota u lovu iz Salone),
147, 149 (atiki s prikazom lova na Kalidonskog
vepra iz Salone), 148, 149, 150 (atiki s prikazom
lova iz Salone), 151 (atiki s prikazom Hipolita i
Fedre iz Salone), 151, 210 (atiki s prikazom berbe
erota iz Salone), 151, 152 (atiki s prikazom
ljubakanja erota i psiha iz Salone), 151, 152, 210
(atiki sarkofag s prikazom Hipolita i Fedre iz
Salone), 153 (atiki s prikazom berbe erota), 210
(atiki dionizijski), 158 (atiki i maloazijski), 170 (s
utrkama dvokolica), 185,209 (atiki), 185 (dokimejski), 185 (importirani iz Rima), 105 (s pastirima iz
Salone), 188, 189 (s pastirskim
prikazima),
188
(kranski), 188, 189, 191, 207, 208 (s prikazom
pokojnikove profesije iz Salone), 189, 190 (Julije
Aurelije Hilare iz Salone), 190 (portret ene iz
Salone), 192, 193, 194, 195, 197,210 (Dobrog pastira
iz Salone), 197 (kriptokranski),
193, 194, 196 (Via
Sala ria u Rimu), 192, 194, 195, 196, 197, 198 (arhitektonski iz Salone i Vranjica), 206, 207 (biskupa Prima
iz Salone), 207 (Aurelija Satrija iz Salone), 207 (fragment s glavom apostola), 207, 208 (ena na radu,
Salona), 210 (odnos uvoza i lokalne produkcije)
satiri, 141 (na akroteriju sarkofaga Valerija Dinensa), 153 (na atikim sarkofazima dionizijske berbe iz
Salone)

ritus, 130 (sepulkralni)

scena itanja, 185 (na sarkofagu

rijena boanstva,

scena zanimanja, 47 (sjea drva, motiv na urni iz

okolice Bihaa), 188 (na sarkofagu iz Salone)

romanizacija,

77, 166 (na javnim spomenicima)

74, 211 (lokalnog stanovnitva)

Scheitelzopf,

ruka (zadnja), 163 (na dekoraciji

palai)

160, 190, 193 (tip enske frizure)

u Dioklecijanovoj

s
samokastracija,

iz Koloepa)

104 (Atisa)

sfinge, 109 (na sarkofagu

cijanove palae u Splitu)

simbolika, 169 (sepulkralna u Dioklecijanovu mauzoleju), 174 (apolonska i dionizijska na frizu hrama
Dioklecjanove palae)

sandale, 24 (barbara na tropeju iz Garduna)

sinkretizam,

sarkofag,

skice, 205 (pomagalo

58, 106 (iz Salone), 82, 84 (Cassije Pom-

iz Salone), 168 (iz Diokle-

39 (ilirsko-rimske

religije)

za izradu motiva)

279

skulptura, 10 (uvezena), 69 (klasina), 70 (aulika),

97 (dekorativna), 154, 155 (atika), 165, 166, 167, 168
(u Dioklecijanovoj palai), 168 (odnos s arhitekturom)

T
tabu la, 89, 90, 107, 135, 140, 141, 160, 188 (sarkofazi
iz Salone)
tehnika, 185 (pointilistika)

slavoluk, 74 (u Asseriji), 104 (u Orange u Galiji)

socio-ekonomski

imbenici, 43 (u stvaranju

srp, 142 (atribut erota ljeta na sarkofagu

religija)

iz Salone)

stele, 12 (isejskog tipa, rimske), 13 (grke i rimske),

14 (monumentalne),
15 (sa zaobljenim vrhom i
monumentalne,
grki oblici), 37 (italski oblici), 37,
89 (lokalne radionice), 65, 69 (flavijevsko doba), 69,
82 (arhitektonske), 82 (iz Gapine mlinice u Saloni),
83 (s prikazom Ven ere i enskim priborom), 83
(zabat), 84 (s niom), 88 (arhitektonske),
88 (s
poprsjem mladog mukarca), 102, 103 (s poraenim
orijentalcem), 103, 104 (iz Tilurija), 128, 162 (malih
dimenzija iz Dalmacije), 132 (Sernpronije Kvarte iz
Salone), 132, (s itavim likom vojnika), 132 (s
itavim likom centuriona iz Narone), 151 (atike),
162 (stela sa enskom glavom iz Drvenika), 191, 192
(Krescentionova),
191, 192 (Svetonija [onija), 198,
199 (Julije Valerije), 199 (Asterisova), 200 (Aurelija
Valerina), 200 (branog para iz Stupina), 202 203 (iz
Zenice), 202, 203 (iz Ribnika), 203 (tip nadgrobnog
spomenika koji dugo ivi u unutranjosti Dalmacije), 208 (iz Reetarice kod Bukog blata)
stil, 63 (strogi i klasini), 66, 90 (repertoar)

72 (odjea kipa ribara iz Salone)

supstrat, 47 (religijski)
svastika, 202 (na steli iz Zenice)

tetrarsi, 166 (baze za kipove na sjevernim

Dioklecijanove palae)

vratima

tetrarhijska umjetnost, 162, 183, 201 (znaajke), 177

(znaajke oiju portreta)
timpanistrija,

159 (na reljefu iz Riica)

tirs, 78, 159 (Dionizov atribut)

tjeskoba, 119 (portreti)
toga, 30 (kip cara), 161, 192 (odjea nekih pokojnika)
toga ti, 146 (kipovi)
torbica 203 (na steli iz Zenice)
transcendencija,
ma tetrarhijskog
transvectio
Venecije)

162, 182 (na skulpturama

doba)

equitum,

144 (prikaz

i portreti-

na reljefu

iz

sarkofaga)

arhitektura,

24 (bukraniji

pastira

na ari

svrdlo, 61, 96, (upotreba),

109, 111, 128, 185
(brzorotirajue), 159 (kao atiki utjecaj)

104 (iz Orangea u Galiji)

trublja, 136 (na sarkofazima

Skirosu)
tuga 105 (pastirska),

iz Senja)

s prikazom

tunika, 158 (potpasana,

na kipu iz Aequuma)

tupe, 67, 71 (na flavijevskim enskim frizurama

Salone), 82 (na trajanskim enskim frizurama
Salone)
turban, 206 (tip frizure)

pastira

iz Dalmacije,

Ahila na

119, 144 (ljudi)

arenice, 85, 88, 128, 158 (urezivanje)

pilja, 123 (u hridini na kojoj sjedi boica iz Senja)

kao tipian

trozub, 191 (na akroteriju sarkofaga iz Draevice na

Brau), 191, 192 (na steli iz Bola na Brau)

tropej, 24 (Cardunski),

svetita, 28, 64, 80, 87, 95 (carska), 38 (na otvorenome), 79 (kuna)

svirala, 103 (atribut orijentalnog
Kominija Severa iz Sirmija)

trijumfaina
motiv)

tron, 123 (boice na kipovima

sveenica, 122 (Cornelia Nobilis?)

280

trgovina, 209 (umjetninama)

stubci, pregrade, 24 (foruma), 120, 121 (drugog kata

portikata foruma u Zadru)

tap, 102, 103 (na prikazima

Bosne i Sirmija)

Velikog

tetrarhijsko razdoblje, 77,142,160,162,163,174,176,

188, 199 (u Dalmaciji), 176 (druga tetrarhija), 205
(slom tetrarhije)

trgovci, 134 (maloazijskih

stolovi v. noge stolova

subligaculum,

tela mon, 85, 87 (portreti Aleksandra

ptolomejskog princa iz Salone)

u
ukosnice, 206 (na portretu

iz Salone)

iz
iz

ukras, 129 (glave djevojica na steli iz Zenice)

urne, 45 (japodske), 208 (iz Crkvine u Zmijavcima)

zabat, 161 (na sarkofazi ma)

uznemirenost
uma)

zabiljeke, 138 (pomagalo

izraza, 78 (Heraklove

glave iz Aequ-

zaglavni kamen, 121, 125 (Aequum),

164 (Salona)

zarobljenici, 52 (stelama iz Tilurija), 102, 104 (prikaz

na raznim spomenicima iz drugih krajeva)

v
vapnenac,

za izradu motiva)

10,209 (lokalni izvori)

zidari, 164, 183 (kasnosrednjovjekovni)

velatio capitis, 16 (velom pokrivena

glava iz Osora)

veo, 100 (na glavi Izide iz Narone),

na sarkofagu Dobrog pastira)

197 (glave ena

vepar, 147 (Kalidonski,

na sarkofagu

veslo, 21 (atribut Neptuna

Salone)

ili Tritona

iz Splita)

zjenice 85, 88, 93, 123, 124 (urezi vanje), 93 (od drugog materijala)
zmije, 106 (Gorgone na stropnici mauzoleja iz
Asserije), 144 (simbol pustinje na reljefu iz Salone)

na reljefu iz

vijenac, 51 (od klasja na glavi Livije, tipa Ceres)

vitice, 24, 56, 65, 66, 82, 88, 90, 101 (akantove), 88,
102 (vinova loza), 152 (na atikom sarkofagu s
prikazom berbe erota), 171, 185 (dekoracija Dioklecijanove palae)
voda, 164 (isti izvor opskrbljuje
janovu palau)

Salonu i Diokleci-

ezlo, 21, 63 (atribut Jupitera), 113 (boice s krunom

u obliku gradskih zidina iz Splita)
ivot, 105 (zagrobni),

151, 190 (u prirodi)

ivotinje, 83 (fantastine morske na steli iz Salone)

123 (izlaze iz hridine na kipu iz Senja), 152 (na
atikom sarkofagu s prikazom berbe erota iz Salone)
rtvenici, 55, 203 (na mitrinskom

reljefu iz Konjica)

vojniki vladari, 142, 146, 183 (razdoblje)

vojnici, 48 (imbenik rornanizacije), 113 (pristae
lokalnih kultova), 129 (na stelama s itavom ljudskom figurom iz Dalmacije)
vrata 54, 55, (na stelama iz Tilurija i Salone), 57, 59
(na ari iz Salone), 58 90 (na sarkofazima iz Salone),
122 (gradska)
vrpca (traka), 21 (okvir reljefa), 93 (oko glave), 135
(okvir sarkofaga)
vrtovi, 176 (Dioklecijanova

palaa)

281

I\JP,\RSTYO RJ2\lSKE IX\L~L \. ]JE

ST:\.:\:'JE POZ~ V.\ Y.\.:.'\'J. I :R.\ZYIT. \K
1.

Uvod

2.

Augustovo

3.

Tiberijevo doba

24

4.

Doba Klaudijevaca

48

5.

Doba Flavijevaca

64

6.

Trajanovo doba

74

7.

Hadrijanovo

85

8.

Antoninsko

9.

Seversko doba

117

10.

Razdoblje vojnikih vladara

142

11.

Tetrarhijsko

162

12.

Za kraj

209

Kratice

213

doba

11

doba
doba

95

doba

CLPTU](!E OF T:f-llE RCX\IA:\ PRO\"J~ ""E

OF D"-L~\IATIA: PREE:\T K~O\\yLEDGE
A:."D ITS DE \7ELOPY(E:."T

TI-rl:;~ S

1.

Introduction

215

2.

Augustan

215

3.

Tiberian period

217

4.

Claudian Period

220

282

Period

5.

Flavian Period

222

6.

Trajanie Period

223

7.

Hadrian's

Period

225

8.

Antonine Period

226

9.

Severan Period

229

10.

Period of Soldiers Emperors

233

11.

Tetrarehie Period

236

List of illustrations

243

Kazalo osobnih imena, naroda,

plemena i zemljopisnog nazivlja

255

Kazalo pojmova i stvari

273

283