Sie sind auf Seite 1von 11

PUBLIJE VERGILIJE MARON:

ENEIDA

Biljeke o piscu:
Vergilije je bio najistaknutiji rimski pjesnik Augustova doba.
Bio je poseban ljubitelj starogrkih pjesnika i filozofa.
ivio je na Augustovu dvoru koji ga je i nagovorio da napie Eneidu,
junaki ep u 12 pjevanja i ukupno 9896 heksametara, u kojem je
proslavio rad Julijevaca kojima pripada i car August. Vergilije je snano utjecao na mnoge europske pisce.
Vrsta djela:
Junaki ep
Kratki sadraj:
Poslije propasti Troje Eneja se spaava i sa svojim sinom Askanijem
otplovi u Italiju sa eljom da na uu Tibera osnuje novo carstvo.
Eneja je prikazan kao praotac rimskog naroda, a neizravno i kao Augustov
praotac. U prvom pjevanju prikazan je Enejin put u Italiju i nezgode koje
mu prireuje boica Junona. Bog vjetrova, po Junoninoj elji, unitava
Eneji brodove i on dolazi u Kartagu na dvor kraljice Didone. U drugom i
treem pjevanju Eneja pripovijeda svoje doivljaje. U etvrtom pjevanju
prikazana je ljubav izmeu Didone i Eneje, koja zavrava tragino.
U petom i estom pjevanju prikazan je Enejin bijeg prema Siciliji i silazak
u donji svijet, kroz koji ga vodi Sibila. Od sedmog do dvanaestog pjevanja
razvija se pria o Enejinom dolasku na obale Tibera, borbi s kraljem
Turnom i njegovom smrti.
Kratki sadraj:
Trojanski junak Eneja nakon pada Troje sedam je godina lutao po moru traei novu domovinu koju mu je
odredila sudbina odnosno bogovi. Lutajui morem doivo je mnoge nedae koje mu je prireivala boica Junona
razbivi mu brodovlje uz pomo boga vjetrova. Spas je naao na dvoru kartake kraljice Didone koja je veoma
gostoljubivo primila Eneju i Trojance. Na gozbi koju je pripremila Didona Eneja je s bolom priao o
desetogodinjem ratu i padu Troje. Takoer je spomenuo i Hektora s kojim se susreo u snu i njegov savjet da
napusti Troju i s preivjelim Trojancima potrai novu domovinu. Izmeu lijepe Didone i Eneje raa se ljubav
koju je prekinuo Jupiter naloivi Eneji preko svog glasnika Merkurija da krene u Italiju jer to od njega trai
sudbina. Didona ne mogavi zadrati Eneju baci na njega kletvu i oduzme si ivot spalei se na lomai. Eneju je
oluja bacila na obale Sicilije gdje ga je primio kralj Akest, a trojanske ene umorne od lutanja spalie veinu
trojanskih brodova. Na godinjicu smrti Eneji se u snu javlja otac i nareuje da krene put Italije samo sa ljudima
sposobnim za ratovanje jer ga tamo oekuju duge i teke borbe. Prethodno neka posjeti podzemni svijet gdje se
je susreo s ocem i Didonom koja mu nije oprostila to ju je napustio.
Iskrcavi se na Italsko tlo Eneja i Trojanci ratuju sa italskim narodom a najvei mu je neprijatelj kralj Turn jer
mu je Eneja oteo zarunicu. Borbe traju do smrti kralja Turna.
Mjesto radnje:
Kartaga i Italija
Tema:
Enejina lutanja nakon pada Troje i ratovanja po dolasku u Lacij radi
osnivanja nove drave.
MARKO MARULI:
JUDITA

Biljeke o piscu:
Marko Maruli, potomak starinske splitske patricijske porodice, rodio se u

Splitu 18. kolovoza 1450. Otac mu se zvao Nikola i sa Dobricom Alberti


je imao estoro sinova.
Preminuo je 5. sijenja 1524. u Splitu, a bio je zakopan u crkvi
svetog Frana izvan zidina (extra muros).
Njegova najznaajnija djela su:
Epski spjev: Istoria svete udovice, Judita (1521.), Pjesme (1569.), a na latinskome: De institutione bene
vivendi (1506.)
O djelu:
Judita je knjievno djelo u prozi. Sastoji se od est pjevanja (Prvo libro, Drugo libro, Treto libro, etvrto libro,
Peto libro, esto libro). Judita je bila napisana od rojenja Isukrstova u puti godie prvo nakon tisua i pet sat
na dvadeset i dva dni misca aprila u Splitu gradu. Maruli je ovdje
obradio poznatu biblijsku priu tako tako da je 16 glava starozavjetne prie pripovijedio u est knjiga, i to, kako
sam kae u posveti Potovanomu u Isukrstu popu i primanciru splitskomu, gospodinu donu Dujmu Balistriu,
kumu svomu da ju stumai naim jezikom, neka ju budu razumiti i oni, ki nisu nauni knjige latinske aliti
dijake. Kako se radi o epskoj pjesmi biblijske grae namee se po sebi pomisao da je pred Maruliem u na
jezik pokuati protumaiti biblijsku povijest ali ne na isti nain kao Maruli, jer u Marulievoj Juditi nema
ukrasnih epiteta kojima obiluje narodna epika. Iako Judita ne daje literarnog uivanja, zanimljiva je ve kao
kulturni spomenik, a jo vie zbog naina, kako je nastala. Jer nije sluajno to je Maruli odabrao ba Juditinu
povijest da je obradi. Njegov je rad potekao iz plemenite zamisli, da dade tiva i onima, koji ake knjige ne
razumiju, a tivo je izabrao ba gledajui alosno stanje svoje domovine, koju su tuinci bili pokrili. On narodu
izvodi primjer Judite, da vidi to moe pouzdanje u Boga i vjenu pravdu. To je temeljna ideja Markove pjesme.
Tako je Maruli prvi pjesnik koji je pjevao za narod, da ga osokoli u mukotrpnoj borbi s istonim zmajem Turcima.

Prvo libro
U prvom pjevanju Maruli opisuje babilonskog vladara Nabukodonosora (koji je osvojio Siriju i Palestinu), te
nain na koji ubija Arfaksata. Pjesnik opisuje i njegovu elju da zavlada svjetom te alje svog vojskovou
Oloferna da zauzme to vie zemalja.
Drugo libro
U drugom pjevanju Maruli opisuje ratne pohode Oloferna te naposljetku njegov dolazak u Izrael. Pjesnik
opisuje i strah tih domaih ljudi, njihovemolitve Bogu da im pomogne (da ih spasi).
Treto libro
U treem pjevanju Maruli opisuje Oloferna koji je opkolio Betuliu, zatvorio dotok vode u grad i sve zdence
(tako da bi se idovi to prije predali). Potom su se voe grada htjele predati ali Ozija (gradski knez) moli
idove da se strpe jo pet dana u ekanju boje pomoi.
etvrto libro
U etvrtom pjevanju pisac opisuje Juditu koja se moli Bogu i koja zatim iste noi odlazi iz grada sa svojom
robinjom Abrom. Potom joj Bog jo daruje posebnu ljepotu kojom ona osvaja stranog vojskovou Oloferna.
Peto libro
U petom pjevanju pjesnik opisuje kako Olofern poziva Juditu na veeru u njegov ator. Kada je nakon etvrtog
dana pijani Olofern zaspao, Judita mu se priblii i odreza glavu. Potom je Olefernovu glavu postavila na gradske
zidine, da je vide njegovi podanici. Kad su njegovi podanici vidjeli glavu, odmah su se razbjeali, a one koji su
ostali rastjerali su sami graani.
esto libro
U estom pjevanju pjesnik opisuje dogaaje u Jeruzalemu poslije odlaska Olofernove voiske. Opisuje i dolazak
pape Elijakima sa svojim papovima koji su doli vidjeti Juditu. Ona odlazi u Jeruzalem na tri mjeseca te se
potom vraa kui. U svom daljnjem ivotu, ona se poslije prvog mua
Manasesa nije vie vjenala, a nakon njezine smrti narod ju je alio sedam dana jer zahvaljujui njoj nije bilo
nikakvih ratova.
Judita

Judita je biblijska pria koja govori o Juditi, spasiteljici Jeruzalema i Bojeg naroda. Radnja se odvija za
kraljevanja asirskog kralja Nabukodonozora. On je poslao ubilake ete pod Holofernovim vodstvom da unite
svakog tko mu se suprostavi. Utjeravi strah u kosti narodima tada poznatog svijeta, Holoferno doe do Betulije.
Tu mu se suprostavi Boji narod. Stoga se oni utaborie i ekae da im ponestane zaliha hrane i vode. Tada Boja
odabranica iz Izraelovog naroda spreava unitenje
svog naroda.
Radnja "Judite" dijeli se na pet djelova:
1. Holofernov vojni pohod
2. Opsjedanje Betulije
3. Judita
4. Judita i Holoferno
5. Pobjeda
Analiza Judite:
Judita vjeruje u Boje naume. Ona je ista i plemenita srca, jako je pobona i bogobojazna. Vidjevi da je pred
Izraelom jo jedna kunja u kojoj mnogi posustaju i okreu lea Bogu, ona odluuje uiniti neto to bi bez
Boje pomoi bilo nemogue. Ljubav prema Jahvi dala joj je snagu i hrabrost da ode meu neprijatelje. Da bog
nije bio na njenoj strani, sigurno bi je otkrili i ubili. No ona, voena ljubavlju prema svom narodu i Bogu, otkrila
je svu svoju ljepotu i uinila ono to je smatrala svojom
dunou.
ODISEJA

Biljeke o djelu:
Odiseja je starogrki ep nastao u VIII st. p.n.e. Spjevao ga je slijepac,
Homer koji je ivio oko 800. g. p. n. e. Za njega je vezivan i niz drugih
epova, aljivi spjev Boj aba i mieva i druga djela, ali se u 18 st.
pojavila sumnja u njegovu egzistenciju. Interesantni su njegovi opisi i
heksametri (stihovi od 6 slogova). Vjeruje se da je Ilijadu napisao u
ranijim godinama, a Odiseju kao nastavak u kasnijim godinama.
Pored Odiseja u prii se pojavljuju i drugi Likovi:
Penelopa Odisejeva ena koja odbija sve prosce, ak i onda kada vie
nije bila sigurna da je Odisej iv.
Telemah Odisejev sin, slian ocu po svojoj hrabrosti, naroito nakon to
ga je Atena ohrabrila da otjera sve prosce.
Atena Grka boica mudrosti koja pomae Odiseju i olakava mu put
koliko god moe.
Posejdon Grki bog mora koji oteava put Odiseju, jer je ovaj oslijepio
njegovog jednookog sina (Kiklopa Polifema)
Zeus, Apolon, Kalipsa...
Mjesto radnje: Istoni i srednji dio Mediteranskog mora
Vrijeme radnje: Nakon zavretka Trojanskog rata
Tema: Lutanja Odiseja i njegov povratak porodici uz pomo Bogova.
Ideja: Ideja je, po svemu upornost i da se ekanje isplati. Da Odisej nije
bio uporan da doe do Itake, i da ga Penelopa nije uporno i vjerno
ekala, ne bi bili sretni.
Kratki sadraj:
Nakon to je niz godina proveo u zarobljenitvu nimfe Kalipse na otoku Ogigiju, bogovi Odiseja oslobaaju, te
on uri da doe kui. Za to vrijeme Atena pomae Telenahu (Odisejevom sinu) da otjera prosce njegove majke,
nagovjetavajui mu da e otac uskoro doi. Meutim, Posejdon razbije Odisejev brod od obale otoka Sherije.
Tu Odisej uz Ateninu pomo sree Nausikoju, ki tamonjeg kralja, koja mu pomae da doe do grada. Tamo

Odisej dolazi do kralja Alkonija te mu opisuje svoje doivljaje. Nakon to napokon stie na Itaku, Penelopa ga
jedva prepoznaje, a otac
je presretan to vidi sina.
Kratki sadraj:
Odiseju, znamenitom grkom junaku i kralju Itake na povratku iz Troje zameo se svaki trag. Na Itaci se pronio
glas da je nastradao, pa su nagrnuli prosci Penelopi, njegovoj eni molei je da poe za jednog od njih. Njoj nije
do udaje a prosci su zbog toga nestrpljivi, nasrtljivi i drski.
U Odisejevu domu poinju svakakve nezgode. Prosci se goste i zabavljaju, i tako rastau Odisejevu domovinu.
To traje ve etvrtu godinu. Konano su se bogovi saalili nad Odisejem i odluili da prekinu njegova stradanja.
U tome velika udjela ima boica Atena, koja uvijek uskae u pomo
Odiseju kad se nae u nevolji. Na skuptini bogova Atena se zauzela za Odiseja. Odisej se zamjerio bogu
Posejdonu to mu je zaslijepio sina Polifema. Zbog toga mu prijei da se vrati kui. Kako Posjedon nije bio na
skuptini, bogovi odlue da se nakon 20 godina Odisej vrati kui. Atena odmah otie do Telemaha i naredi mu da
sazove narodnu skuptinu i da zaprijeti proscima, to Telemah i uini. Prosci ga izruguju i ne ele otii iz
njegove kue sve dok se njegova majka ne odlui za jednog od njih. Telemah kree na put da sazna neto o ocu
Odiseju. Atena je preobraena u Mentora odvela Telemaha do Pigena da nae Nestora. Nestor nije mnogo rekao
nego ga uputi Menelaju. Na Olimpu bogovi ponovno vijeaju. Atena je ponovno potakla pitanje Odisejeva
povratka. Odlueno je da se Odisej napokon vrati kui. Hermon, glasnogovornik bogova, obavijesti Nimfu o
odluci bogova radi koje je i doao. Kalipsa poe Odiseju saopiti odluku bogova. Odisej je u prvi mah mislio da
se radi o jo jednoj varci, a tek je onda uvidio da Kalipsa govori istinu. Odisej je u svom daljnjem putovanju
imao jo dosta potekoa. Odisej je doao do feniana koji su priredili gozbu u njegovu ast. Odisej je
fenianima ispripovijedao sve o svojim mukama i patnjama. Pripovijedao im je o Kiklopu kojeg je oslijepio i
zbog kojeg je kanjen odboga Posejdona. Priao im je o Kirki koja je njegove prijatelje pretvorila u svinje, a na
kraju im povratila ljudski oblik, a Odisej i prijatelji su ostali kod nje godinu dana. Tada im je ispriao o
mrtvakom carstvu gdje vidje majku za koju ne zna da je umrla. Ispriao im je o sirenama koje su svojom
pjesmom izmamile svakog mornara koji onuda proe. Govorio je o
stranoj Skili i Ohalijevom govedu. Nakon dugog razgovora Odisej krene na put u Itaku. Feniani ga usnulog
odvedu do Itake. Atena je Odiseja preruila u runog starca tako da ga nitko na Itaki ne prepozna. Tada ga uputi
kod Eumeja. Eumej lijepo primi starca ne znajui da je on njegov gospodar. Eumej je govorio lijepih stvari o
Odiseju. Odisej odlui da sada ovako preruen sazna o odanosti slukinja. Atena ode do Telemaha da ga
obavijesti da brzo doe kui. Telemah se vrati kui u tajnosti i tad prepozna svog oca Odiseja. Atena, Odisej i
Telemah zajedno planiraju napad na prosce. Odisej odlazi preruen u kuu gdje ga prepoznaje sluavka po
ranjenoj nozi. Na kraju ipak doe do pokolja prosca, ali kraj je sretan jer Penelopa prepoznaje svog mua nakon
mnogo godina.
Biljeke o piscu:
Homer je grki pjesnik kojemu se pripisuju epovi Ilijada i Odiseja, najstarija sauvana djela ne samo grke nego
i europske knjievnosti. Nastali su otprilike u 8. st. prije Krista, a predstavljaju zavrnu fazu dugog i plodnog
razvoja grke epske poezije. Pripisuju se Homeru, o kojem nema
pouzdanih podataka. Temeljem legendarnih biografija smatra se da je Homer bio rodom iz Smirne u Maloj Aziji,
gdje je bila razvijena bogata tradicija epske poezije.
Mjesto radnje:
Grad Troja u Grkoj (drugo ime za Troju je Ilij).
Vrijeme radnje:
Trojanski rat Homer prikazuje 51 dan u zavrnoj desetoj
godini rata koji se u antici smatrao povijesnom injenicom.
Tema:
Ahilejeva srdba i njene kobne posljedice; pria o trojanskom ratu.
Stih:
Heksametar
Kratki sadraj:

Ilijada nosi ime po Iliju, drugom imenu grada Troje. Sadraj obuhvaa zadnjih 51 dan u zavrnoj, devetoj godini
rata koji se vodio izmeu Troje i Grke zato to je trojanski kraljevi Paris oteo lijepu Helenu, enu kralja
Meneleja i opljakao kraljevsko blago. Radnja poinje odbijanjem grkog kralja Agamemnona da vrati Kriseidu
ocu, Apolonovom sveeniku, na to se on razbijesni i za osvetu poalje kugu na grke. Pod pritiskom Ahileja i
ostalih grkih uglednika Agamemnon pristane vratiti ker ocu, no sebi zauzvrat uzme Ahilejevu robilnju
Briseidu. Tu poinje prava radnja epa. Ahilej se rasrdi, povue iz vojske i rata te naloi majci da moli Zeusa da
oduzme grcima ratnu sreu kako bi uvidjeli koliko su ogrijeili o njega. Nakon brojnih poraza koje su Trojanci
na elu sa Hektorom nanijeli grcima, Agamemnon moli Ahileja da se vrati, te mu zauzvrat obeava veliko blago
i Briseidu. Jo uvijek obuzet srdbom Ahilej odbije, no dade vojsku svom najboljem prijatelju Patroklu da
povede grke u pobjedu. U bitci Patroklo umire od Hektorove ruke. Kad to uje Ahilej obuze ga veliki bijes, te se
odlui osvetiti za prijateljevu smrt. U dvoboju, koji je vrhunac djela, Ahilej ubije Hektora uz pomo boice
Atene. Danima poslije Ahilej mrcvari Hektorovo tijelo sve dok Hektorov otac ne zatrai sinove ostatke ljubei
Ahilejevu ruku (ruku sinove ubojice). Kad to Ahilej vidi proe ga srdba i bijes, te vrati tijelo. Ilijada zavrava
pokapanjem Patrokla.
Uz samo pripovijedanje radnje, Homer ubacuje opise prirode, iscrpne podatke o vojnicima i bojitima ime
zapravo smiruje i usporava radnju. Preko teme rata, prikazuje zle sudbine ljudi i teak ivot. Poseban opis je onaj
kada se Hektor oprata od svoje ene i sina, znajui da odlazi u smrt i da ih vie nikad nee vidjeti. Opisujui
ratne dogaaje i prikazujui brojne rtve, Homer nema odreenu naklonost ni prema jednoj strani ve prema
rtvama i njihovim obiteljima. Samim ratnim vremenom i
okruenjem, Homer sebi otvara prostor da razvije sliku bojeva i prikae sjaj grkih i trojanskih junaka. Opisi
ratnih zbivanja i sukoba svjedoe o pjesnikovu dobrom poznavanju ratnih dogaaja.
SOFOKLO:
KRALJ EDIP

Kratki sadraj:
I. in
Razgovor Tebanskog kralja Edipa sa sveenikom. Sveenik podsjea Edipada u njegovoj zemlji vlada kuga, da
su polja i ene bez ploda. Edip sve to ve zna kao i njegova ena Jokasta i svakog trena oekuju da se vrati
Kreont koji e donijeti vijesti iz proroita boga Feba. Dolazi Kreont i govori Edipu da e iz njegove zemlje izai
nevolja kada nau ubojicu svog
vladara Laja na ijem prestolju sada stoji Edip.
II. in
Edip uvi za proroanstvo nudi u ime boga da se pronae krivac za ubojstvo i da ga se istjera iz zemlje. No
kako bi bilo teko pronai krivca bez nekog traga pozove Edip proroka Tiresiju. On je znao istinu, ali ju nije htio
rei. Meutim, na zahtjev Edipa ipak ju je otkrio. Ubojica Laja je bio upravo Edip. Edip se razljuti, Tiresiju je
branila istina, pa nastavi rekavi proroanstvo, a ono je bilo da e Edip postati slijep.
III. in
Svaa Edipa i Kreonta u kojoj Edip osuuje Kreonta da je nagovorio proroka Tiresiju da bi se dokopao vlasti.
Tada se umijea Jokasta i razljuti se kada vidi oko ega se svaaju. Kreont odlazi, a Jokasta eli doznati to je to
uznemirilo njezinog mua. U njihovom daljnem razgovoru postaje sve jasnije, ali je Edip stvarno ubio Laja, ali
mu Tiresijevo proroanstvo nije posve jasno. Jedina nada je jedan pastir, svjedok ubojstva.
IV. in
Dolazi glasnik iz grada Korinta u kojem je Edip odrastao i govori mu da je starac Polib umro, i da mu on nije
otac. Tada se Edip strano uznemirio jer je bio uvjeren da mu je Polib otac. Meutim, glasnik mu ree da ga je
dobio od jednog starog pastira koji je bio u Lajevoj slubi. Tada je Jokasta problijedila jer je znala tko je Edip.
V. in
Dolazi pastir koji mu ispria kako je doao do njega. Edip je shrvan bolom i bijesom. On je sin Jokaste i Laja.
Sada mu je sve jasno. Oenio je vlastitu majku i ubio vlastitog oca.
VI. in

Saznavi koje je grijehe Jokasta napravila ona se objesila, Edip si je iskopao oi, te sam sebe onom kletvom
istjerao iz zemlje sam bez igdje ikoga, a Kreont je zavladao Tebom.
Tema:
Traganje kralja Edipa za istinom o njegovu podrijetlu
Ideja:
Nemoe se pobjei proroanstvu bogova. Svaka nevolja koja se pokua
sprjeiti a ne sprjei temeljito kasnije moe postati dvostruko gora nego
to je prije bila.

JOHANN WOLFGANG VON GOETHE:


PATNJE MLADOG WERTHERA

Biljeke o piscu:
Johann Wolfgang von Goethe, najvei njemaki pjesnik, knjievnik i mislilac. Roen 28.8.1749. u Frankfurtu, a
umro 22.3.1832 u Weimaru. Napisao je djela: Patnje mladog Werthera;
Rimske elegije; Srodne due; Naukavanje Wilnelma Meistera;
Zapadno-istoni divani, i Fausta kao vrhunac njemakog stvaranja.
Kratki sadraj:
Mladi pravnik Werther dolazi u gradi u koji ga je poslala majka na rjeenje nasljedstva. Prigodom ladanjskog
bala upoznaje Lottu. Iako, zna da je zaruena s Albertom on se u nju zaljubljuje. Kad se Albert vratio s putovanja
Werther se s njim sprijateljio i svo troje provode sretne dane uivajui u bezazlenoj drutvenosti i prirodnim
ljepotama gradske okolice. Za roendan Werther dobiva jedno izdanje Homera kojeg oboava i vrpcu s Lottine
haljine koju je nosila kad su se upoznali. Wertherova ljubav prema Lotti svakim danom bila je sve jaa. Kako ne
bi naruio sklad meu zarunicima Werther odlazi. Da bi zaboravio Lottu, on postaje tajnik kod jednog
diplomanta. Naavi se u jednom visokom drutvu (koje njega puanina tjera iz svoje sredine) biva povrijeen.
Jasno su mu pokazivali da je nepoeljan i on podnosi ostavku. Stupa u slubu kod jednog kneza, ali ju
romantini mladi teko podnosi i uskoro naputa slubu. Neuspjehom u pokuaju da nae zadovoljstvo u
poslu poveava se ljubav prema Lotti, koja se u meuvremenu udala za Alberta. Werther se vraa u gradi u
kojem je upoznao Lottu. Stanje uskoro postaje neizdrivo. Albert nasluuje Wertherovu ljubav prema Lotti, a ona
poinje uviati da ni njeni osjeaji nisu tako bezazleni. Izmeu Werthera i njegove okoline mnoe se
nesporazumi i Lotta bi se iz te situacije htjela izvui, ali ne zna kako. Ona nareuje Wertheru da nekoliko dana
ne dolazi. On razmilja o samoubojstvu i sada izvrava svoje posljedne pripreme. Vraa se jo jednom Lotti i
njihove se usne prvi put sjedinjuju. Nakon trenutanog zanosa ona se pribere i daje Wertheru do znanja da ga
vie ne eli vidjeti. Werther posuuje Albertov pitolj i iste noi izvri samoubojstvo. Njegova smrt pobuuje
opu alost. Pokopan je na mjestu koje je sam odabrao, izmeu dvije lipe na kraju posveenog groblja. Na
posljedni ga je poinak ispratila Lottina obitelj. Nosili su ga obrtnici, a sveenika nije bilo.
SMRT SMAIL AGE ENGIA
Kratki sadraj:
U Stocu u Hercegovini u svojoj kuli Smail-aga doziva svoje sluge da izvedu zarobljene brane. Smail-aga sie
na polje pred kulu i pone zarobljenu raju darivati darovima. Raja gine u mukama ali bez jauka. U silnom
sukobu nasilja, bez obzira to gubi, raja pobjeuje nijemim, Mhrabrim i dostojanstvenim dranjem pred smru.
Smail-aga je bijesan, prolio je toliku krv, a svoju silu nije iskazao. Zato poziva starca Duraka, Mkojeg je zatoio
jer mu je svojedobno savjetovano da ne mui raju koja bise mogla osvjetiti. Smail-aga kanjava starca
vjeanjem, koji sa sinom Novicom uzalud moli milost.

Durakov sin Novica potajno kree nou crnogorcima da iznenadi Smail-agu. Do toga asa i on je bio krvnik sa
turcima. Crnogorci bi ga smjesta ubili da nije dao znak da dolazi kao prijatelj. Novica e izdati agu da bi mu se
na taj nain osvetio za vjeanje njegova oca, a on e ujedno i izdati svoj narod i svoju vjeru.
Novica sretno stie u Cetinje gdje izvaji strai da se eli boriti na strani crnogoraca. Sluga ga proputa u grad.
Sapat saziva junake, eta se sabrala i stigla na obale Morae, hladne vode. Sveenik spominje skoru borbu, a
moda i smrt mnogima od njih. Uto stie Novica i obeava, da e ih povesti u Smail-agin logor, a da postane
dostojnim vodiem Novica se mora pokrstiti. Sunce zae za planinu i eta krene na put. U etu stupaju i
osvetnici kojim snagu daje vjera u osvetu, boga, slobodu. Stranom Smail-agi suprostavlja se glas starca
sveenika. Obojici glas podrhtava. Rijei su poviene. To su dvije suprotnosti, iz prvog izbija prijetnja, a iz
drugog mirnoa i odlunost. Sad je ve jasno da se ovdje ne radi samo o sukobu dviju vjera, ve i o sukobu
dobra i zla.
Smail-aga kupi hara po Gackom. Harlije se razioe, a on krati vrijeme junakim igrama. Ima otro oko, hrabro
srce i junaku sigurnu ruku. Haraije se vraaju bez haraa i vode raju. Aga je bijesan to nema haraa. U
meuvremenu na polju je oluja. eta se pribliava logoru i razvija se borba na ivot i smrt. Aga pogine, ubio ga
je Novica, kojeg zadesi ista sudbina, ali unato tome eta je pobijedila.
SAMUEL BECKETT:
U OEKIVANJU GODOTA

I.
ekaju Godota pod stablom na cesti i razmiljaju o smrti, rjeenju, razbojnicima koji su ih istukli do smrti,
vjeanju, Estragon trai mrkvu, razmilja naglo dok je jede i onda dolazi Pozzo koji vodi Luckyja na konopu. S
njim postupa kao sa ivotinjom. Kad se najede njegove su kosti koje u ovom asu preputa Estragonu. Na vratu
ima ranu od konopa. Vodi Luckyja na sajam gdje e ga prodati. Pozzo im objanjava pjesniki kako izgleda
sumrak, pa im je pokazivao kako Lucky plee, misli. Tada se oproste, Pozzo i Lucky odlaze. Tada Pozzo
zaostane, jer je zaboravio stolicu, Vladimir mu je donese, pa je Pozzo baci Luckyju. Nakon toga dolazi djeak da
porui da e Godot sutra doi.
II.
Sutradan, isto vrijeme, isto mjesto. Estragon je isprebijan, a Vladimir je sretan, pjevui. Estragon se i ne sjea
ba jueranjeg dana. Estragon je mrzovoljan zbog batina to je jutros dobio iz ista mira. Raspredaju o
sinonjim dogaajima, zamjeuju da je netko zamijenio cipele i one sada pristaju Estragonu, tj. nisu mu tijesne
kao one to je sino ostavio na
zidiu. Lie se pojavilo na drvetu, a no ranije je bilo ogoljeno. Estragon zaspe pa se trgne i pone priati to je
sanjao. Vladimir ga podsjeti da ne voli kad mu pria svoje snove. Kad Vladimir nae eir Luckyja oni se malo
poigravaju Pozza i Luckyja. Tada Estragonu dosadi, proeta se i ubrzo se vrati i kae da netko dolazi. Nastane
panika meu njima, a kad utvrde da nikoga nema nastave priati meusobno. Tada dolaze Pozzo i Lucky, samo
to je Pozzo oslijepio, a Lucky ima novi eir i konop je krai da bi Pozzo mogao lake slijediti Luckyja. Pozzo
se spleo o Luckyja i pao na pod. Trai pomo. Estragon mu ne eli pomoi, a Vladimir eli da Pozzo ustane.
Lucky je zaspao. I tako se neko vrijeme prepiru, da bi mu na kraju pomogli. Kad su se odmakli on je pao, pa su
ga morali pridravati. Estragon ode istui Luckyja, jer se on tako, naime, budi pa se oni upute dalje. Estragon je
zaspao dok je Vladimir priao s Pozzom. Uskoro naie djeak. Vladimir mu kae isto to i onome djeaku koji je
juer doao - kae da e Godot doi sutra. U to se i Estragon probudi i oni se probaju objesiti o drvo s pomo
Estragonovog pojasa za hlae. Ne uspijevaju jer je konop preslab, pa obeaju sebi da e se sutra objesiti ako
Godot ne doe.
MIROSLAV KRLEA:
POVRATAK FILIPA LATINOVICZA

Biljeke o piscu:
Sredinja je osobnost hrvatske knjievnosti 20. stoljea s iznimno
opsenim i raznovrsnim knjievnim opusom. Pjesnik je, dramatiar,

romanopisac, novelist, kritiar, esejist, putopisac, memoarist, pokreta i


urednik asopisa, te enciklopedist. Roen je u Zagrebu u obitelji
gradskoga redarstvenog nadstraara. Puku kolu zavrio je u Zagrebu
(na Kaptolu). etiri razreda gimnazije zavrio je u Zagrebu, a nakon toga
se upisao u Kadetsku kolu u Peuhu.
. Od 1950. ravnatelj je Leksikografskog
zavoda u Zagrebu.
Njegova djela:
Pjesnitvo:
Pan, Tri simfonije, Pjesme I. i II. , Pjesme III. , Lirika, Knjige pjesama,
Knjiga lirike, Simfonije, Pjesme u tmini, Balade Petrice Kerempuha.
Proza:
Tri kavalira gospoice Melanije, Hrvatska rapsodija, Hrvatski bog Mars,
Novele, Vraji otok, Povratak Filipa Latinovicza, Banket u Blitvi,
Na rubu pameti, Zastave.
Drame:
Legenda, Saloma, Michelangelo Buonarroti, Vujak, Gospoda Glembajevi,
U logoru, U agoniji, Golgota, Aretej, Leda.
Sadraj:
- Filip je doao na kaptolski kolodvor nakon 23 godine.
- Sjea se kako je prije 23 godine ukrao svojoj majci stotinjarku,
kako je lumpao sa javnim enama (kelnericama) i kako se dovukao pod
zakljuana vrata kao izgubljeni sin.
- Od tada ivi na ulici cijelo vrijeme.
- Sjetio se Karoline koja mu je jednom sjela u krilo i to je za njega bila
najsladostrasnija emocija itavog djetinstva.
- Kad se Karolina udala on je htio poiniti samoubojstvo tako to je
skakao u vodu sa svetog Florijana.
- Sjetio se kako je prije 23 godine jednog dana ujutro doao kui i
pozvonio majci na vrata, ali mu je ona rekla da se vrati tamo gdje je i
bio, i tako je otiao i proveo 23 godine potpuno sam na ulici.
- Grad mu je bio poznat koliko i stran, ali prepoznao je trafiku svoje
majke - gospoe Regine, i sjetio se nekih dogaaja vezanih za tu
trafiku.
- Sjetio se da su njegovu majku svi zvali Regina iako se ona zapravo
zvala Kazimiera i bila je Poljakinja.
- Ona je imala jednu sliku nepoznate gole ene i uvala ju je ljubomorno
kao relikviju.
- Filipa je ta slika muila godinama.
- Jednog dana majka je odvela Filipa u grad i ostavila ga u jednoj kavani,
a vratila se tek poslijepodne i onda ga je odvela jednoj gospoi
- Ta gospoa imala je jednu ojku, Faraona, koji je znao izgovoriti
Bon jour, monsieur.
- Razmiljao je o svom ocu i kanoniku Lovri za kojeg je neko vrijeme
sumnjao da mu je otac.
- Otiao je u gostionicu i naruio pie.
- Dok je bio u gostionici sjeao se starih mirisa koji su ostali
nepromijenjeni.
- Sjea se mnogih mirisa, boja i doivljaja koje je doivio i djetinstvu.
- Odluio je posjetiti svoju gospou majku u Kostanjevcu gdje se
preselila.
- Dok je tako putovao sjetio se to je jednog dana napravio.
- U estom razredu riskirao je itavu svoju moralnu egzistenciju i zaputio
se k frajlama.
- Izabrao je podne jer je tada grad bio prazan tako da ga nitko nije vidio.
- Uao je u kupleraj i bio pozvan u jednu sobu.

- U sobi je ugledao enu koja je leala a trbuh joj je bio raskriven,


ogroman i sasvim bijel.
- Ta mu je slika ostala u sjeanju i razmiljao je kako taj motiv slikarski
rijeiti.
- Pobjegao je iz sobe i cijelo poslijepodne plakao pod prugom.
- Dok se tako vozio u Kostanjevac razgovarao je i sa koijaem.
- Ve su dva mjeseca minula od Filipova povratka na kostanjevaki
vinograd.
- Tamo mu je majka dala sobu pod krovom u kojoj je mogao mirno
raditi (slikati).
- Jedne noi zapalila se tala i poto je jedan bik ostao unutra Filip ga je
izveo van i postao poznat po svom junatvu.
- Upoznao je illustrissimusa Liepacha plemenitog Kostanjevekog s kojim
se njegova majka druila.
- Majka mu je priala o Liepachu i o njihovom odnosu koji je trajao ve tri
godine.
- eljela je od Filipa da napravi njen portret i on je poeo da je slika.
- U poetku joj se portret sviao, ali kako je Filip dalje slikao i otkrivao
ono ispod maske kakvu je nosila njegova majka, ona je postajala
nervozna, nije dolazila na vrijeme i na kraju mu je rekla da je sramotno
to na koji nain on gleda svoju majku.
- On je zatim odustao od slikanja.
- Saznajemo neke pojedinosti iz ivota Liepacha plemenitog
Kostanjevekog.
- Jednog dana stari Liepach priredio je sveanost na koju je i Filip bio
pozvan, a i gospoa Ksenija kasirica Kod Krune.
- Zanimala ga je ta ena za koju je uo da je napravila puno skandala i
zla u ivotu.
- Njen nadimak je bio Boboka i kako je upropastila puno ljudi,
a meu njima je i Baloanski kojem se smilovala, on je ivio kod nje i
ona se brinula za njega.
- Saznajemo tajne iz Bobokinog ivota i iz ivota Vladimira Baloanskog.
- Filip je puno vremena provodio sa Bobokom i svuda s njom iao.
- Jednog dana doao je Sergije Kirilovi Kyriales, grk sa Kavkaza koji je
puno toga u ivotu proivio.
- Prema njemu je Filip osjeao neki strah i nelagodu, bojao ga se, mislio
je da je slabiji od njega.
- Kyriales je posjedovao spram Filipa neku neshvatljivu superiornost.
- Kad god bi se Filip uputio u raspravu s njim uvijek je Kyriales izaao kao
pobjednik.
- Kyriales je kritizirao i Filipovo slikarstvo.
- Kad je Kyriales otiao, poslije se saznalo da se ubio.
- Filipa je tada jednog dana Boboka zamolila da joj posudi novaca da bi
mogla otputovati.
- Te su se veeri trebali sastati u njegovoj kui, ali ona nije dola ve je
doao Baloanski koji je rekao da Boboka nikud ne putuje.
- Pokazao je Filipu nekakav raun govorei da je to Boboka napisala.
- Filip je na papiru primijetio krv i kad je bolje priao Baloanskom
primijetio je da je on sav krvav.
- Baloanski je tada izjurio van iz sobe.
- Filip je potrao za njim, ali ga nije stigao pa je otiao kod Boboke.
- Nju je naao kako lei sva u krvi na krevetu.
- Baloanski joj je prerezao grkljan.

Analiza djela:
Poetak
Svitalo je kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. Dvadeset i tri godine nije ga zapravo bilo u ovom zakutku, a
znao je jo uvijek sve kako dolazi: i truli slinavi krovovi i jabuka fratarskoga tornja i siva, vjetrom isprana
jednokatnica na dnu mranog drvoreda, Meduzina glava od sadre nad tekim, okovanim hrastovim vratima, i
hladna kvaka. Dvadeset i tri godine su prole od onog jutra, kada se dovukao pod ova vrata kao izgubljeni sin:
sedmogimnazijalac, koji je ukrao svojoj majci stotinjarku, tri dana i tri noi pio i lumpao sa enama i
kelnericama, a onda se vratio i naao zakljuana vrata i ostao na ulici, te otada ivi na ulici ve mnogo godina, a
nita se nije promijenilo uglavnom. Zastao je pred stranim zakljuanim vratima, i kao i onog jutra imao je osjeaj
hladnog, gvozdenog dodira te teke, masivne kvake u koljci svoga dana: i znao je kako e ta vrata biti teka pod
njegovom rukom i znao je kako se lie mie u kronjama kestenova i uo je jednu lastavicu kako je prhnula
iznad njegove glave, a bilo mu je (onog jutra) kao da sanja: bio je sav adav, umoran, neispavan, osjeajui kako
mu neto plazi oko okovratnika: po svoj prilici stjenica. Nikada nee zaboraviti onog mranog svitanja i one
pijane, posljednje, tree noi i onog sivog jutra - dok ivi. Tako ve prvi taktovi, zahvaljujui onoj intimnoj
koheziji koja proima svaki veliki tekst, neposredno, prirodno najavljuju osnovnu intonaciju knjige. Ostvaren je,
na samom poetku, pripovjedaki ritam sjeanja i obnavljanja prolosti i sadanjosti, tenja da se stvari iznesu
onako kako su se zaista dogodile, i prikae njihovo djelovanje u vremenu. To jedan ovjek nosi na sebi, u sebi,
svu svoju prolost, a vraa se natrag da s njom raskrsti, razrauna, konano i neopozivo, na licu mjesta, na
popritu svojih djejih razdora, s akterima nekadanjih i sadanjih muenja i sumnja. Sve je poelo tu, pred ovim
isto ovako zatvorenim
vratima, a ta je njihova zatvorenost, kao i danas, kao i onda, imala svoju prethistoriju, i sve je to mrano,
neuhvatljivo, i sve je to isprepleteno, i sve je to neprestano prisutno u ovjeku; a ovakav povratak ima snagu da
bivim dogaajima dade jo jednu potpuniju, bolniju, proieniju oevidnost od one koju su imali u stvarnosti.
Onaj koji te osjeaje nosi odaje svoj stav, njegova je doivljajnost izraena posebnom senzibilnou koja je
zatreperila pri ovom vraanju u prolost. Zakutak odaje afektivan stav prema gradu njegova djetinjstva; truli
slinavi krovovi, siva, vjetrom isprana jednokatnica, mrani drvored, Meduzina glava od sadre nad tekim,
okovanim hrastovim vratima i hladna kvaka, sve to, i ono to slijedi, mobilizira slikarsku i uope psihiku
osjetljivost glavnog junaka. I sve e to postati upravo simbolino za junakov svijet. Jer je taj junak (o kako je on
malo junak, i kako bi, to i sam osjea, mnogo bolje bilo rei slabi!) nosilac radnje, zapravo arina toka tj.
sjecite svih dotadanjih a sad i novih sukoba i nemira.
Djetinjstvo
O djetinjstvu su govorili i Proust i Rilke. Rilke je napisao: To sublimno, duboko problematino, nepoznato,
tajnovito djeje u nama lei duboko pokopano u tmini naih vlastitih frojdovskih kompleksa, i to boleivo
sjeanje i skoro perverzno boravljenje u prostorima mrtvog djetinjstva jedan je od jakih nagona za usporavanjem
brze prolaznosti svega naega u nama.
Napisati takvu povijest, povijest jednog razdrtog, nemirnog,
neobinim stravama i groznicama ispretrzanog djetinjstva; prikazati je u
vidu ispovijedi jedne posebne senzibilnosti koja nije literarna nego je prije
svega likovna, to je osnovna obaveza i formula ove knjige.
Simbolika povratka:
Dramatina toka u kojoj roman poinje jest superiorno odabrana koincidencija meusobno suprotstavljenih
junakovih nemira: povratak fiziki i povratak psihiki, potraga za izgubljenim vremenom i za svjeinom prvih
emocija (koje preteno i nisu emocije nego psihike
traume), neobian moment sumnje u vlastitu linost i u vlastite stvaralake sposobnosti, i u isto vrijeme duboka
svijest o tome kako bi zapravo trebalo slikati; a to dalje, u krajnjoj liniji, za junaka ovog povratka znai: kako bi
trebalo poivjeti pa da ivot bude cjelovit, smislom ispunjen, aktivan proces. Povratak je i zamiljen tako; bar ga
je junak ostvario u toj namjeri: Filip je negdje u dalekoj mladosti ostao na ulici, te otada ivi na ulici ve mnogo
godina, a nita se nije promijenilo uglavnom. Stoga je taj povratak zamiljen kao predah, kao ispunjenje
odisejske potrebe da se lutalac vrati polazitu i da ostvari najveu radost ovjeka: da ugleda sivkastu zastavu
dima nad vlastitim ognjitem i ponovo zauje davne zvuke djetinjstva. Toj romantinoj potrebi prinosi Filip rtvu

u asu povratka: osjetiti se doma, outjeti negdje vrsto tlo pod nogama, uroniti u simbole koji su i nai i opi
(ili bar iri od naih linih), to je enja Filipova.
Problem romana:
Tenja njegova da u vlastitoj prolosti nae neka uporita, neke proplanke na kojima se moe predahnuti, vrste
toke sa kojih se moe krenuti dalje, ta se tenja pokazuje kao jalova himera: bez uporita u svojoj prolosti, bez
uporita u svojoj umjetnosti, bez uporita u svojoj okolini (i onoj koju je ostavio i ovoj u koju se vratio, odnosno
u kojoj se povratkom zatekao). Filip u poetku ne uspijeva ostvariti ni jedan dodir, ni jednu komunikaciju; ali je
ta njegova kriza, to uporno pruanje ruku za osloncem i lutanje pogleda za putokazom ljudska drama najvieg
napona; a upravo je u njoj potrebno gledati osnovni problem romana.
Knjiga sastavljena od udesnih svojstava rijei, kretanja, mirisa, zvukova:
Ogenj! ta stara, zaboravljena rije probudila je u Filipu jaki osjeaj panonske podloge. On ni sam nije znao
zato, ali u taj tren osjetio je neobino jako neku subjektivnu elementarnu pripadnost toj podlozi: osjetio se
doma. Ne kod kue nego doma, u skladu s jezinom podlogom o kojoj je rije. Tako se itava ova knjiga
temelji upravo na udesnim svojstvima pojedinih rijei, kretanja, mirisa, zvukova, pa ak i snova, da u nama
probude i ponovo razvihore itave bujice uspomena i susprezanih nagona.
Znaenje rijei frajla:
U Filipovoj ustreptaloj mati odreene rijei bude virove uspomena, infernalne tajne njegovih davnih, besanih
djeakih nemira. Dovoljno je da koija Joa Podravec lukavo namigne Filipu i upozori ga kraj javne kue da
frajle jo sigurno spavaju! pa da se u njemu pokrene kota uspomena: Kakva sablasna rije: frajle! A ipak!
Koliko je dubokih tajna pokopano u toj tako vulgarnoj rijei koju panonski foringai izgovaraju skupljajui kod
toga pljuvaku pod jezikom od gaenja imoralnoga prezira!
Dovoljno je da se ta rije zauje pa da se vrijeme zaustavi, vrati natrag, ili, jo tonije, da se pokae brutalna
prisutnost, istovremenost sadanjosti i prolosti, koje su tako prepletene da nisu vezane samo kauzalno nego
se i ostvaruju simultano. To kako se Filip nekad davno kao esnaestogodinjak zaputio frajlama, ta njegova
tenja da se jo kao djeak zablati do kraja i time zapravo otkupi i objasni sam sebi; ta sugestivna, koloristika
i zvuna, slika njegova segmentalnog odgoja; ta njegova tenja za oslobaanjem od vlastite (majine, zapravo)
nejasne i mutne situacije, a u stvari sve dublje upadanje u nju; to sablasno, ritmiko navraanje uasne tematske
rijei frajle; i konano, ta superiorna likovna tema enskog trbuha, pa stravian bijeg sa srebrom forinte u uima
- sve to nije samo izvrsna literatura nego i jedna od kljunih situacija ove drame.