You are on page 1of 311

ODBOR ZA HRONIKU:

Kadi Ahmet, predsjednik,


LANOVI:
Alagi Esad,
Atlija Ivica,
Bai Milenko,
Bjelovuk Mihajlo,
Brki Rade,
Cehaji Hamo,
Daijevi Milan,
Dodik Petar,
Doenovi Mio,
Doenovi Olga,
urevi uro,
Erceg Miljatovi Stojanka,
Hadimehmedovi Mehmed,
Indi Milan,
Indie Slobodan,
Jaki Milka,
Karanovi Duro,
Kneevi Stana,
Kondi Obrad,
Korlat Smajo,
Kragulj Milan,
Kukolj Uro,
Majki Slavko,
Maki Stojan,
Milinovi stojan,
Miljevi Milani,
Miljevi Milan-Miuka,
Paagi Ibrahim,
Predojevi urin,
Radi Dua,
Sredi oro,
Stani Mirko,
Stupar Obrad,
unica Lazar,
Trkulja Duro,
Vidovi Jovan,
Vojnovi Petar,
Voki Obrad,
Vrani Mirko,
Vukovi ura i
Vulin Jovo.

UREIVAKI ODBOR:
Bai Milenko,
Cehaji Hamo (predsjednik;,
Dodik Petar,
Hadimehmedovi Mehmed,
Ini Milan,
Maki Stojan i
Vrani Mirko.
UREDNICI:
Drago Ivanovi i
Duan Pani.

IZDAVAI:
NIGP Borba
OOUR Ekonomska politika
i Skuptina optine
SjtnsIcJ JI Tost

1974

UVODNA
RIJE
Ve odavno se osjeala potreba za publikacijom u kojoj bi bili
cjelovito obraeni i sauvani od zaborava podaci o ueu stanovni
tva sanske optine (bivi sanski srez) u narodnooslobodilakoj borbi
19411945. godine. Zato je Skuptina optine Sanski Most, na pri
jedlog Optinskog odbora SUBNOR-a, odluila da se pripremi i
objavi hronika Optina Sanski Most u NOB 19411945. godine.
Formiran je Odbor za pripremu hronike i Ureivaki odbor, koji
su organizovali rad na pripremi hronike i angaovali za njeno pi
sanje Branka Bokana iz Bihaa.
Na prvoj sjednici Odbora za pripremu hronike zakljueno je
da se ona napie uglavnom na osnovu istorijske grae i odgova
rajuih naunih publikacija, a u njihovom nedostatku da se koristi
i memoarska graa savremenika. Da bi ubrzao rad na pripremi i
pisanju hranike, dok je autor Branko Bokan radio na istraivanju
istorijske grae u arhivima i muzejima i literature u bibliotekama,
Odbor za pripremu hronike je organizovao vie grupa boraca NOR-a
i drugih graana, koji su anketirali i konsultovali oko 500 stanov
nika naselja ove optine, uglavnom aktera pojedinih dogaaja. Na
osnovu prikupljenih podataka, ove grupe su sainile kratke pre
glede dogaaja o naseljima (male hronike), koje je autor, u nedosratku dokumenata i druge istorijske grae, koristio prilikom pi
sanja hronike.
Prema prvobitnom planu, u uvodnom dijelu hronike trebalo
je da bude dat pregled prolosti sanske optine od najstarijih vre
mena do jula 1941. godine, jer nije postojala nijedna publikacija
0 ranijoj prolosti Sanskog Mosta, niti krai pregled istorije Sanskog Mosta i okoline. Meutim, kako je autor Branko Bokan istra
ivanjem u zemlji i inostranstvu prikupio istorijsku grau koja je
omoguavala temeljitiju obradu prolosti sanske optine nego to
je to prvobitno bilo planirano, Odbor je na sjednici 18. avgusta
1973. godine odluio da se pripreme i objave dvije knjige:
Monografija optine Sanski Most, u kojoj e biti obraen
istorijat od najstarijeg doba do jula 1941. godine, i
Hronika optine Sanski Most u NOB 19411945. godine,
u kojoj e biti obraeno uee stanovnitva ove optine u na
rodnooslobodilakoj borbi i socijalistikoj revoluciji.
Izlazei pred javnost s prvom knjigom, Monografijom o prolosti
opitne Sanski Most do jula 1941. Sodine, Odbor za pripremu hro
nike i Ureivaki odbor se zahvaljuju autoru na savjesno obavlje
nom poslu, a njegovim saradnicima na trudu koji su uloili pri
kupljajui memoarsku grau u naseljima i na ustupanju vlastitih
radova, grae i dokumenata na koritenje autoru, a i recenzentima,
redaktoru i lektoru koji su doprinijeli uspjenom okonanju poslova
na ovoj monografiji.
Objavljivanjem monografije na tridesetgodinjicu osnivanja
Narodnooslobodilakog fronta Bosne i Hercegovine i Drugog zasje
danja Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja Bosne
1 Hercegovine, kojima je Sanski Most bio domain, juna-jula 1944.
godine, pridruujemo se proslavi ovih istorijskih dogaaja.
Ureivaki odbor

OPIS
PODRUJA
GEOGRAFSKI POLOAJ I VELIINA TERITORIJE
SANSKI MOST sa okolinom je u srednjem toku rijeke Sane, sa osloncem
na planinu Grme (Crni vrh, trig. 1377. u rejonu Bjelajskih uvala i Crni vrh.
trig. 1604 iznad Sanice i Mijaice) na zapadu i planine Mule (1013 m) i Behremaginicu (678 m) na istoku. Podruje koje obrauje ova hronika zahvata
opTinu Sanski Most; (bivi srez) i neka susjedna sela1, ukupne povrine oko
1.160 km3. Vei dio teritorije voko 860 km2) se nalazi na zapadnoj strani rijeke
Sane (podgrmeki dio), dok je oko 300 km2 na istonoj strani rijeke. Duina
ovog podruja (zapadistok) iznosi oko 39 km, a irina (sjeverjug)
oko 30 km.

PLANINE I BRDA
Na teritoriji istono od rijeke Sane su dvije planine: Mule i Behremaginica.
Mule je vea i via planina od Behremaginice. Najmarkantniji su mu vr
hovi: Hadia glavica k. 878, Kukavica k. 884 i Mule (trig. 1013). Njegove ju
gozapadne padine se strmo sputaju ka rijeci Sani, a sjeverozapadno blago,
dok se na sjeveru na njega nadovezuje Behremaginica.
Behremaginica je sjeveroistono od Sanskog Mosta i zahvata podruja sela
Usorci, Sasina, krljevita, Stratinska, Busnovi i Tomaica; njeni se visovi kre
u od 294 m (Razboj, trig. 590, Makovac, trig. 475, Pandurite, k. 393), i naj
vii ne dostie visinu od 700 metara (Ljepovac, k. 678). Na njenom podruju
tsfu brojna preistorijska, antika i srednjovjekovna rudita, koja se u ovom
stoljeu ne eksploatiu, izuzev u rejonu Tomaice (prijedorska optina).
Brda blie rijeci Sani ne prelaze visinu od 200 metara, a polja u kotlini
rijeke kod Vrhpolja imaju nadmorsku visinu od 179 (ue Sanice u Sanu)
i 147 metara (kod Otre Luke i Aliia).
Podgrmeki dio ima vee povrine pod umom i jednim dijelom zahvata
centralni dio krake planine Grme, koja se protee od Bihaa pored Bosanske
Krupe do Kljua, a i sve ume Maj danske planine.
Na teritoriji sanske optine su brojni vrhovi planine Grmea: Crni vrh
trig. 1377) u Bjelajskim uvalama; Trovrh ija tri vrha imaju visinu: k. 1281,
k. 1311 i k. 1108 i Trovara s vrhovima k. 1221, k. 1228 i k. 1363 metara, pa gledani
sa sjeverne strane izgledaju kao troroge kape; zatim Suhopoljski vrh (trig.
1249), dok ostali planinski vrhovi, povri i proplanci imaju nadmorsku visinu
1
Ova hronika obuhvata u nekim poglavljima i podruja koja ni danas,
nisu
uvijek
pripadala
sanskom
srezu,
odnosno
nisu
bila
u
sastavu
teritorije
l^yata sanska optina. To su sanika sela, zatim sela Aliii, Rasavci, Brievo
danas
pripadaju
prijedorskoj
optini
(ranije
prijedorskom
srezu),
te
Johovica,
pada
novskoj
optini.
Povremena
obrada
i
ovih
sela
neophodna
je
s
obzirom
dinim
istorijskim
periodima
njihova
podruja
biia
zajedno
s
naseljima
koja
a posebno to su u toku NOB itavo vrijeme ili povremeno bila u sastavu sanskih optina
i sreza.

* Milan Karanovi je zabiljeio narodne izreke i uzreice o Grme-planini:


Sto je Durmitor za Hercegovce, Velebit za Liane, to je Grme-planina za Bosansku
krajinu.
Neko se udi Beu a neko Grmeu!
Za razroke vele: Jedno mu oko gleda na Be, a drugo na Grme.

a ni prije rata
koju
danas
obui Nitavci* koja
selo
koje
pri
da
su
u
poje
hronika
obrauje,

izmeu 990 i 1230 metara: Bjelajske uvale (999 do 1.233 m), Korianica (oko
800 m), Mijaica (k. 1270), Lisac (k. 807).
Obronci Grme-planine koji se proteu ka rijekama Sanici i Sani su ispod
1.000 metara nadmorske visine: Metla (trig. 743), eli kosa (k. 916), Sanika
kosa (k. 857), Mirkovaki Otrelj (trig. 791), Mrijenica (k. 688), Rujan (k. 618),
Gradina izmeu Jelainovaca i Dabra (k. 731), Oti ,'k. 815), Smrenjak (k. 815).
Sela u prostoru izmeu rijeke Sane i Sanice, na zaravni iznad kotlina,
nalaze se na visini od 200 do 600 metara: edovaa (trig. 444), Umci (k. 385),
Dabar (oko 420 m), Kljevci (izmeu 237 i 317 m), Kasapnice (oko 450 m), Korjenovo (oko 500 m), Meee Brdo (k. 672), Grdanovci (trig. 645), itd.

Palanako polje, u pozadini Bojite 1 padine Grmeplanine.

Majdanska planina je uma sjeverno i sjeveroistono od Starog Majdana


prema Brievu i Otroj Luoi. Meutim, najvei dio ove planine ne prelazi
450 metara nadmorske visine (Alijin gaj, k. 439, Matani, k. 450), dok su naj
vii visovi Gaidik (trig. 619), Begina glavica (trig. 473) i susjedna bezimena
kota (485 m). Ali, njen je znaaj u tome to se pod njom kriju znatne naslage
eljezne rude koja je eksploatisana i u preistoriji, i u antici, i u srednjem
vijeku, a i u prve dvije decenije XX stoljea.
U krakom Palanakom polju, nadmorske visine 380 metara, nalaze se
sela Luci Palanka, Pratale, Bojite (Tuk Bobija), Jeiainovci, Oti i Miljevci.
Prevoj na Meeem Brdu koji spaja sela u Palanakom polju i ona u
Sanikoj dolini veoma je prohodan s obzirom na visinu od 672 metra.
Grme planina na sjeveru od Trovrha sputa se dosta strmo ka zaravni i
valovitom zemljitu ija se nadmorska visina kree izmeu 500 i 600 metara,
dok su rjene kotline i sela u njima na visini od 180 do 320 metara.
Odmah ispod Trovrha nalazi se Suvo polje, odnosno poetak zaravni koja
se protee od Majki Japre (ukanovia na zapad preko Benakovca, Srpske
Jasenice, Vojevca, sve do iznad Bosanske Krupe i doline rijeke Une.2

RIJEKE, RJEICE I POTOCI


Podruje optine Sanski Most ima jednu rijeku: Sanu, sedam rjeica:
Sanicu, Dabar, Zdenu, Bliju, Maj dansku Rijeku, Japru i Kozicu, a i vie po
toka i potoia, te nekoliko kraih ponornica3.
Sana, rijeka, koja izvire juno od podruja optine Sanski Most, kod sela
Pecke (kljuka optina), udaljenog od Sanskog Mosta 55 km, tee kroz ovo
podruje od Podova i Vrhpolja na jugu do Otre Luke i Usoraca na sjeveru,
u duini od 35 km. (Ukupna duina rijeke Sane od izvora do ua u Unu kod
Bosanskog Novog je 138 km).
Kada je nizak vodostaj, rijeka Sana je gazna skoro u itavom toku kroz
ovo podruje, izuzev mjesta gdje su virovi. Plovna je za male lae4 i amce.
U njenom gornjem toku, uzvodno od ua rjeice Zdene u Sanu, ima ple
menite ribe pastrmke i lipljena, zatim mladice, tuke i bjelice, a nizvodno od
Sanskog Mosta ima mladice, tuke, soma, bjelice, keige, rjee smua.
Desne pritoke rijeke Sane su:
Kozica, rjeica, duga 9 km, koja nastaje spajanjem potoka Vuaja i Potoanske rijeke, u podruju zaseoka Koia, sjeveroistono od Vukia Brda
(trig. 757), tee kroz Gornju i Donju Kozicu i kod sela Podovi ulijeva se u
rijeku Sanu.
U rijeici Kozici ima pastrmke, lipljena i bjelice, a u njenom donjem toku
mladice i tuke.
Vuaj potok, dug oko 9 km, izvire kod Aljetia (k. 646) istono od Gornjih
Hazia.
Potoanska rijeka, u stvari potok dug oko 5 km, izvire oko 1 km sjeverno
od Crkvenog grada (k. 559).
j
Jovica, potok, desna pritoka Potoanske rijeke, dug oko 7 km, izvire za
padno od Jovikog brda, a kod alakia se ulijeva u Potoansku rijeku.
Kijevska rijeka, u stvari vei potok, duga je oko 5,5 km, a nastaje od
potoka Tramonjice i potoka Gluvaa, u podruju sela Kijeva, sjeveroistono
od Glavice, tee kroz Kijevo i izmeu sela Luana i Tornine ulijeva se u
rijeku Sanu.
Tramonjica, potok, duga skoro 11 km, izvire sjeveroistono od Podglavice, odnosno oko 2 km daleko od Runjevice (k. 638), tee izmeu sela Gornje
i Donje Tramonje i pored sela Donje Kozice.
Gluva, potok, dug oko 5 km, izvire jugoistono od sela krljevita, kod
zaseoka Tadi prema potok krljevitu (dugog oko 5 km), i u selu Kijevu se
spaja sa Tramonjicom, formirajui Kijevsku rijeku.
Glamonica, potok dug 6 km, izvire u podruju sela krljevite, tee kroz
Kruhare i ulijeva se u rijeku Sanu, 2 km juno od Sanskog Mosta.
Kruharua, potok dug 7 km, izvire kod sela Sasine, tee kroz Kruhare i
ulijeva se u vei potok Sasinu, neposredno pred njen utok u rijeku Sanu.
s
Iako
mnogi
vodeni
tokovi
na
ovom
podruju
imaju
u
imenu
naziv*
rijeka:
Kijevska
rijeka,
Mala
rijeka,
Potoanska
rijeka,
Majdanska
rijeka,
Stara
rijeka,
i
jo
neke,
oni
nisu
rijeke,
neki
niti
rjeice,
ve
vei
ili
manji
potoci.
Kod
ove
podjele
vodenih
tokova
na
jednu
rijeku:
Sanu,
sedam
rjeica:
Sanica,
Dabar,
Zdena,
Blija,
Majdanska
rijeka,
Japra
i
Kozica,
vee
ili
manje
potoke,
imao
sam
u
vidu
njihovu
duinu,
irinu,
dubinu
pa
i
njihov
znaaj
za privredu, uporeene sa rijenim tokovima u dragim krajevima. To to su povremeno, u doba
otapanja
snijega
ili
za
velikih
kia,
mnoge
rjeice
prave
rijeke,
a
potoci
rjeice,
nije
mogla
uticati na drukju podjelu rijekih tokova ovog podruja.
4
Rijekom Sanom od Sanskog Mosta plovile su lae, u stvari
da prime i do 40.000 kg robe. Niz rijeku su plovile noene vodom (pa
ljudi su ih vukli prazne.

dereglije, koje
i gurane), a

su
uz

mogle
rijeku

Sasina, vei potok, dug 10 km, izvire u istoimenom selu, tee


i kod ehovaca ulijeva se u rijeku Sanu primivi prethodno
Kruharue.
Piljeka rijeka, potok dug 7,5 km, izvire istono od sela
njim prima Malu rijeku (u stvari potok) i ulijeva se u Sanu.
Mala rijeka, potok dug 5 km, je desna pritoka Piljeke rijeke.
Bukovac, potok dug 3,5 km, izvire juno od sela Usoraca
ulijeva se u Sanu.

na jugozapad
vode potoka
Trnave, pred

i kod Varde

Na ovom podruju, istono od rijeke Sane, ima jo dosta manjih potoka


i izvora.

Vodopad Bilje (Blihe).

Lijeve pritoke rijeke Sane su:


Sanica, rjeica duga 19 km, vodom najbogatija pritoka Sane. Izvire ispod
Grmea izmeu sela Zavalja, Budelja i Sanice, a ulijeva se u rijeku Sanu kod
Vrhpolja.
U Sanici ima pastrmke, lipljena i bjelice, a u donjem toku mladice i tuke.
Glibaja, potok dug 2,5 km, izvire nedaleko od ulaza u pilju Hrustovau,
ulijeva se u Sanu kod sela Vrhpolja.
Dabar, vodom bogata rjeica, duga 3,5 km, izvire neposredno pored Dabarske peine, veim dijelom tee kroz kanjon, a u Sanu se ulijeva kod sela
Klijevaca.
U rjeici Dabru ima pastrmke i lipljena, a u donjem toku mladice, tuke
i bjelice (mren, plotica, klen, kobalj).
Zdena, rjeica duga 3 km, ima jako krako vrelo ispod edovae, u selu
Zdena danas jedno od naselja grada Sanskog Mosta), tee ka Sanskom Mostu
i u centru grada ulijeva se u rijeku Sanu.
U rjeici Zdeni ima pastrmke i lipljena, a rjee bjelice.
Blija (Bliha), rjeica duga 23 km, izvire ispod sela Lipnika, tee kroz
Skucani Vakuf, Goricu, Naprelje, Fajtovce, lomi se niz stijenu visoku oko 56
metara (Blijin skok, vodopad), tee kroz kanjon sjeverno od kamengradske
tvrave, potom kroz Gornji i Donji Kamengrad, Husimovce, Pobrijeje i
Podlug, gdje se ulijeva u rijeku Sanu (oko 1,5 km sjeverno od centra Sanskog
Mosta, odnosno od ua Zdene u Sanu).
U rjeici Bliji ima pastrmke u gornjem toku, iznad vodopada, a u donjem
toku bjelice.
Pritoke Blijine su:
Suvaa, potok dug 8 km, izvire izmeu sela Kozin i Lipnik, tee kroz
Lipnik i u Skucanom Vakufu ulijeva se u Bliju.
Modranica, potok dug 4 km, izvire juno od sela Modra, tee izmeu
Fajtovaca i Gorice i kod Ceria ulijeva se u Bliju.
Hatiraj, potok dug 9 km, izvire sjeverno od Cirkia u rejonu Kopice (528),
tee kroz selo irkie, izmeu Lukavice i Okrea, zatim kroz Gornji Kamen
grad i u Donjem Kamengradu ulijeva se u rjeicu Bliju.
Suhaa, potok dug oko 7 km, izvire kod sela Okre, tee kroz selo Suhau
i u Donjem Kamengradu se ulijeva u Bliju.
Grabar, potok dug 2 km, jedina je desna pritoka rjeice Blije. Izvire juno
od tvrave u selu Kamengrad i tee junom stranom sela gdje se i ulijeva
u Bliju.
Ostale pritoke rijeke Sane:
Majdanska rijeka, u stvari rjeica duga 5 km, nastaje od potoka Graanice
i potoka eljeznice, koji se spajaju u centru Starog Majdana. Tee potom kroz
selo Devar i ulijeva se u rijeku Sanu nasuprot selu Trnovu.
Majdanska rijeka ima bjelice, a u gornjem toku rjee i pastrmke.
Graanica, potok dug oko 2 km, izvire zapadno od Starog Majdana, gdje
se spaja sa potokom eljeznicom i formira Maj dansku rijeku.
eljeznica, potok dug 4 km, nastaje od potoka Batkovaa i potoka Stara
rijeka na izlazu iz sela Batkovaa, a potom prima i potok Mutanicu (dug
5,5 km), koja tee kroz selo Brievo.
Batkovaa, potok dug 5 km, izvire 1 km istono od Gaidika (trig. 619),
tee kroz selo Batkovce, gdje prima vodu desne pritoke Sopotnice (duge 2 km)
i potom se spaja sa potokom Stara rijeka, formirajui potok eljeznicu.

Stara rijeka, potok u istoimenom selu, dug 5 km, izvire neto sjevernije
od Runjevice (trig. 527), sa potokom Batkovaa formira potok eljeznicu, a
ona sa potokom Graanica u Starom Majdanu Majdansku rijeku.
Mala rijeka, potok dug 6 km, izvire sjeverno od sela Koprivne, tee kroz
to selo i ulijeva se u rijeku Sanu.
Pored ovih ima jo nekoliko veih i manjih potoka u podrujima sela
Otra Luka, Nitavci i Rasavci i svi se ulijevaju u rijeku Sanu.
U sjeverozapadnom dijelu ove optine, japransko podruje, je rjeica Japra
i vie njenih pritoka.
Japra, duga oko 47 km, rjeica, izvire uvrh sela Majki Japra, ispod Radanovog polja, tee kroz Majki Japru, potom izmeu Kozina i Haana, kroz
Halilovce, Budimli Japru i dalje kroz elu, Agie, Suhau, Crnu Rijeku do
Blagaja, gdje se ulijeva u rijeku Sanu.
Japra ima pastrmke i mladice, a u donjem toku tuke i bjelice.
Japra prima dosta potoka, meu kojima:
Slanac (kod Kozina), dug oko 3 km,
Makusin (kod Mrkalja), dug oko 2,5 km,
Motanicu kod Hadrovaca), dug 2 km,
Slatina potok (kod Slatine), dug 8,5 km.
Graanicu (koja se u Budimli Japri ulijeva u Japru), dugu 6 km,
Ovanjsku (koja tee od sela Ovanjska i ulijeva se u Japru sjeverno od
ele), dugu 10 km,
Ravsku (tee kroz selo Ravsku), dugu 13,5 km, sve su desne pritoke rje
ice Japre, zatim
Kalinski potok, tee izmeu Haana i Potkalinja, dug 5 km,
Haanski potok, u selu Haani, dug 3,5 km,
Babinicu, potok kod Dugih Njiva, dug 1,5 km,
Japricu, potok koji tee od Dubovika, kroz Rujiku, dug 16 km, a ulijeva
se u Japru kod Agia.
Suhaicu, potok dug 5 km,
a i jo jedan broj manjih potoka, sve lijeve pritoke Japre.
U Palanakom polju ima nekoliko potoka i svi su ponornice: Jezernica
ispod Tuk Bobije iji izvor zovu Oko, ardanica kod Otia, Podgora u Miljevcima i jo neke bezimene. Meutim, ovi potoci dobijaju vodu nakon top
ljenja snijega i u kinim periodima plave ovo polje. Nekoliko uvora postepeno
odvode vodu ovih ponornica koje se nakon proticanja kroz zemlju ponovo
pojavljuju kao jaki kraki izvori podno edovae, Dabra i Umaca.
Isto tako ponornica je i potok zvani Ponor u selu Lipniku, a i jo nekoliko
manjih u nekim drugim selima.

VRELA
Na sanskom podruju ima nekoliko jakih krakih vrela koji su istovre
meno i izvori rjeica: Saniko vrelo (vrelo rjeice Sanice), Dabarsko vrelo i
vrelo Zdene. Vrelo Zdene muti se povremeno, jer je kratak protok vode kroz
zemlju od Palanakog polja do ovog krakog izvora.
Na istonoj strani Palanakog polja, ispod Otia i Gradine, ima dosta
izvora, dok ih je na zapadnoj strani, podno planine Grme vrlo malo.
Nekoliko jakih izvora je u podruju Luci Palanke i Miljevaca, a podno
Predojevia Glavice i Vitoroge, na junoj strani.

Vrelo Dabra.

I ovo podruje, sela na zaravnima i breuljcima iznad rjeica i potoka na


podgrmekoj strani, na valovitom i relativno niskom zemljitu, i pored brojnih
potoka, znatno oskudijeva u izvorskoj pitkoj vodi, naroito sela Dabar, Crnovode, Grdanovci, Bonjaci, Bosanski Milanovac, Umci, edovaa i Brajia
Tavan.
itavo podruje je,>s obzirom na ispresjecanost rjenim tokovima i malim
nadmorskim visinama, veoma prohodno, pa ak i planima Grme. Kroz ovu
planinu poznat je put (staza) koji preko Konanice i Meugorja, iza Velike
Bobije, vodi ka Ilijinoj vodi (k. 1113) i selu Smoljani u petrovakoj optini.

MINERALNI IZVORI
U selu Ilida, podno planine Mule, ima jai izvor radioaktivne sumporovite vode sa znaajnim ljekovitim svojstvima, ali banja nije ureena kao
savremeno banjsko ljeilite.

13

Nedaleko od ove banje nalazi se drugi jak mineralni izvor u Donjoj Ko


zici, kod kole, takoe nazvan Ilida, ali ni on nije ureen za savremeno
koritenje.
Izvor kisele vode je u Koprivni, a slane vode u
Majki Japri
(kojom su
se u narodnooslobodilakom ratu koristili umjesto
soli). Manjih
ljekovitih
izvora ima i u podruju sela Donja Kozica topli izvori), zatim Sasine, Skrljevite
Starog Majdana i jo nekih sela, uglavnom na prostorima gdje su nekad bili
primitivni rudnici eljeza (ali i jo nekih ruda).
Kod Budimli Japre, istono od sela, ima vrelo hladne
vode zvano Ilida,
koje, prema prianju naroda, lijei neke unutranje bolesti, rane, reumatizam
i si. Meutim, voda ovog vrela nije ispitana niti se danas koristi kao ranije.

Peina Hrustovaa, izlaz (ulaz).

PEINE
Na sanskom podruju ima nekoliko veih peina, meu kojima Hrustovaka i Dabarska.
Hrustovaka peina, u selu Hrastovu, najznaajnija je peina na ovom po
druju. Ispitana je i u njoj je izvreno arheoloko istraivanje. Bila je preistorijsko stanite. U njoj nema vode.
Dabarska peina, pored izvora rijeice Dabar, takoe je preistorijsko sta
nite, ali nije dovoljno istraena.
Osim ovih peina, u jo nkim selima postoje manje ili vee peine od
kojih su neke u toku narodnooslobodilake borbe 19411945. godine povremeno
sluile i kao sklonita za ranjene i bolesne partizane.

KLIMA
Zbog otvorenosti doline Sane prema sjeveru, ovo podruje je pod uticajem srednjoevropske klime. Ta otvorenost imala je klimatskog i kulturnog, po
litikog i drugog uticaja jo u preistoriji ^slavonska kultura u Hrustovai), ali
i sve do naih dana.
Planinski masiv Grmea, kao i Mule, zahvata podruje bosanskog krenjakog gorja, pa njihovim sjevernim padinama upravo prolazi granica tog
krenjakog gorja (Vrnogra) Sanski Most (Banja Luka Vranduk i
dalje).
Prema geolokim, morfolokim, hidrografskim, klimatskim, antropogeo
grafskim i ostalim faktorima vei dio podruja Sanskog Mosta spada u bosan- 14

sko-hercegovaku oblast itarica, koja zauzima sjeverni dio ove republike:


optine Bosanski Novi, Bosansku Dubicu, Prijedor, Bosansku Gradiku, Srbac,
Prnjavor, Derventu i Posavinu sve do Bijeljine.
Jugozapadni dio Grme-planine i podruje optine Sanski Most spadaju
u podruje uma zapadne Bosne.
Dati poloaj i orografska obiljeja odreuju da je u veem dijelu ovog
podruja klima kontinentalna, a samo mjestimino planinska.
Srednje godinje temperature kreu se od 10,2 do 11,4C. Najhladniji je
januar, sa srednjom mjesenom temperaturom od 0,0 do 1,6C. Najtopliji
je juli, sa srednjom temperaturom od 20,0 do 22,1C. Godinje na ovom po
druju padne od 645 do 1.245 mm taloga. Najvie padavina ima u proljee i u
jesen, a najmanje u hladnijem dijelu godine.5
Sanski Most spada meu najmaglovitije krajeve Bosne i Hercegovine.

FAUNA I FLORA
Ovakva povoljna orografija i hidrografija, a i umerena klima, uslovili
su da je ovo podruje naseljeno od najstarijih dana.
Fauna i flora ovih krajeva uslovljena je njihovom orografijom, hidrogra
fijom i klimom, odnosno injenicom da se sansko podruje nalazi u zapadnoj
Bosni, a ona opet zajedno sa kontinentalnim dijelom nae zemlje, u srednjeumjerenom geografskom pojasu.
U Grmeu ima medvjeda, srna, divljih svinja, vukova, lisica, kuna bjelica,
zlatica, a i jo nekih drugih ivotinja, tvor, vjeverica), a na valovitom po
umljenom podruju svih navedenih ivotinja, izuzev medvjeda, i jo zeeva
i jazavaca.
Od ptica na ovom podruju ima orlova, jastrebova, sova, tetrijeba, kreja,
prepelica, vrana, gavrana, avki, golubova, eva, slavuja, djetlia, kosova, roda,
svraka i jo nekih.
Rijeka Sana, Sanica, Dabar i jo neke bogate su ribama (pastrmka, lipljen, mladica, tuka, som, mren, plotica, klen i kobalj, rjee keige i smu.
U Grmeu raste jela, smra, bor, bukva, javor, jasen, lipa i jo neko
drvee i bunje. Njegovi proplanci su travnati. Mestimino se nailazi na izvore
pitke vode: Velika Voda, Dujanovac, Veljina voda, Kamenica, Ilijina voda,
Dobra voda, Zbjeg i dr.
U poumljenim brdima na oko 500 metara nadmorske visine, tj. na pro
storima oko Grme-planine, preteno je bukva, zatim hrast, javor, cer, grab i
jo poneko listopadno drvee i bunje (lijeska, glog, i dr.), ali je dosta i kra.
Polja na visini od oko 500 metara su travnata, pogodna za pau i uzgoj
stoke.
Zbog rijeke Sane i njenih pritoka Sansko polje je od aplja do Koprivne
plodno i sa bujnom vegetacijom.
Palanako polje je plodno, jedino to povremeno bude djelimino poplav
ljeno pa izgleda kao jezero. Zbog malih uvora njegovih ponornica sva ta voda
ne moe da ponire u zemlju.
Radanovo polje (nadmorska visina 500 m) i susjedno Predojevia polje su
travnata, ali bezvodna.
Suvo polje, ispod centralnog masiva Grmea, ispod Trovrha, na visini od
430 m je bezvodno (otud naziv Suvo Polje).
Sva ostala teritorija je preteno valovita, a mjestimino i brdovita.
Uz paleozojske krenjake naslage na sanskom podruju vezane su e
ljezne rude Starog Majdana i Sanskog Mosta (Sasina, krljevita i dr.), a javlja
se i ugalj u rejonu Kamengrad Sanski Most.
5
Generalni program i elementi prostornog plana razvoja turizma na podruju Unskosanske regije, Institut za ekonomiku turizma, Zagreb, 1970, knj. n, str. 21.

RANIJA
PROLOST
PREISTORIJA
S obzirom na povoljan geografski polaaj i klimu, a i to da se nalazi
izmeu obale Jadrana i Panonije^Bosanska krajina, a s njom i podruje sanske
optine, bila je naseljena i u preistorij^Na to nas, prije svega, upuuju brojna
nalazita gradine, kako ih narod obino nazivaj----------------- -------------- ---------------I Gradine u sanskom podruju nisu u cijelosti istraene. Izvreno je samo
.njihovo rekognosciranje radi izrade arheoloke karteTosne i Hercegovine. v
Na osnovu ovih istraivanja, izvrenih u vremenu od 1946. do 1971 .godine,
utvreno je da su na sanskom podruju u preistoriji2 bila mnoga gradinska
naselja ili utvrde.

GRADINE I NASELJA
Gradina, trig. 633, u selu Bosanski Milanovac (Eminovci); ovdje su jo
vidljivi ostaci kamenog nasipa. Moda je ova gradina bila naseljena i u starije
eljezno doba.
Gradina Kovaica (Kopica), trig. 528, u selu Podvidai. Prema predanju ovdje je kasnije bila i crkva.

Ovan-grad, preistorijska gradina i antiko naselje, crte objavio V. Radimski, 1961. godine.

Gradina (Grad) u zaseoku Baje, Budimli Japra, koritena je tokom


preistorije, a i u kasnije doba.
Ovan-grad, trig. 317 kod ele, na putu Budimli Japra ele, bio je
prenistorijska gradina i rimsko naselje.
1
Popis
gradina
i
za
izradu
Arheoloke
karte
maljskog muzeja u Sarajevu

drugih
Eosne

arheolokih
lokaliteta
i
Hercegovine.
Ova

naveden
je
graa
nalazi

2
Preistorica za ovo podruje je vrijeme prije dolaska Rimljana
vanja njima. To ne znai da su odmah nestale i sve karakteristike
toga iz preistorije ostalo je dugo i u antici (neke gradine, upotrebni predmeti itd.).

prema
se
u

grai
prikupljenoj
dokumentaciji
Ze

u ove krajeve i ovlada


preistorije. Naprotiv, mnogo

Crkvina u selu Joho vica, preistorijski tumulus.3 Na povrini se nau


i fragmenti keramike.
Koenica ili Kobila, trig. 295, u selu Johovici, takoe je bila preistorijska naseljena gradina, i to u starijem eljeznom dobu.
Vracarevo, kod sela Brieva, bila je preistorijska gradina, a kasnije
i antika nekropola4.
Gradina, trig. 392 u selu Stara Rijeka, preistorijsko naselje. Ovaj lo
kalitet je uniten prilikom otvaranja rudnika na ovom podruju.
Gradina, trig. 275, u selu Trnova, preistorijska ilirska gradina koja
dominira ravnicom oko rijeke Sane. Mnogo kasnije na tom su mjestu i Turci
imali utvrdu.
Gradina, u zaseoku Damjanoviima u selu Usorci je tipina ilirska
zaspa.
^Sasina, selo u starom rudarskom podruju; du rijeke Sasine nalaze
se ostaci preistorijskih i rimskih talionica eljeza.
" Ue Kruharue u Sasini, ostaci talionice iz preistorije antikog doba5
i srednjeg vijeka.
^
Donja Prisjeka u Palanci (Tomina), preistorijska gradina, a kasnije i
antiki kastrum (utvrenje).
Gradina u Biljanima, preistorijska gradina.
Klisina u Gornjoj Sanici, preistorijska gradina. Sudei po nazivu loka
liteta, ovdje je mogla postojati i srednjovjekovna crkva.
Palanite u Gornjoj Sanici, preistorijska gradina.
Cvitkovo brdo u Gornjoj Sanici, preistorijska gradina.
anac u Gornjoj Sanici, preistorijska gradina.
Crkvena glavica u Gornjoj Snici, preistorijska gradina.
Kamiak, preistorijska gradina na kojoj je kasnije sagraena srednjovekovna utvrda.
Gradina u Kamiku, preistorijsko naselje.
Gradina u Zukiima, Otoke, Vrhpolje, preistorijsko naselje.
Peina u Hrustovu, preistorijsko peinsko naselje.
Gradina u selu Tomina, preistorijsko naselje.
Arifov grad, trig. 311, u selu Kijevo, preistorijska gradina, a kasnije
rimski refugium sklonite) iz IV do VI vijeka.
Gradina u Donjoj Tramonji, preistoriisko naselje.
Gradina u aplju, preistorijska i srednjovjekovna utvrda.
Gradina u Kljevcima, k. 590, preistorijska naseljena gradina.
Otoka, kod eljeznike stanice Vrhpolje, preistorijsko naselje iz eljez
nog doba. Naeno je dosta keramike.
tPeina u Dabru (Dabarska peina) kod izvora rijeice Dabar; tu je bilo
,preistorijsko naselje, utvor pecme je siiuk, obliklPtrougla. U Imltuinoni sltrju 6
u peini naeni su ost a c i pepela i fragmenti7 keramike. Pripada periodu eneolita8 i vuedolske kulture. Ova peina je sluila za povremeno stanovanje.
Crkvina, na uu Dabra u Sanu, ostaci arhitekture koji pokazuju da je
rije o preistcrijskom naselju.
Kalaura (Karaula) u Jelainovcima, brijeg na sjevernom dijelu sela, na
ijem se vrhu nalazi breuljak zvan Vri. O ovom lokalitetu u narodu krue
3

Tumulus je grobnica na koju je naslagana manja ili vea kupa kamena.


Nekropola grka rije koja znai grad mrtvih groblje.
5 Razdoblje istorije koje obuhvata Grku i Rim u vrijeme robovlasnikog poretka.
6
Kulturni sloj u arheologiji je naziv sloja zemlje u kojem se nalaze ostaci ranijih kul
tura,
dakle
predmeti
iz
ranijih
vremena.
Ti
predmeti
su
se
nali
zatrpani
pod
zemljom
zbog
mnogo
razloga:
spaljeno
ili
razrueno
pa
vremenom
zatrpano,
voda
sa
nanosima
pijeska
i
ljunka zatrpala ostatke zgrada i predmete jednog naselja itd.
7 Fragmenti su ostaci nekog suda ili predmeta od keramike, ostatak nekog umjetnikog
djela predmeta itd.
8 Eneolit je naziv za bakarno doba.
4

legende da je tu zatrpana crkva, da se tu nalaze zakopani zlatnici i dr. Poslije


drugog svjetskog rata Mirko Stani je na tom mjestu naao vie novia i ne
koliko fragmenata keramike i poslao ih Zemaljskom muzeju u Sarajevo. Dimitrije Sergijevski je utvrdio da je rije o novcu iz IV stoljea nae ere, a frag
menti keramike potiu iz bronzanog doba. To sve potvruje da je na ovom
lokalitetu i u preistoriji i kasnije bila naseobina. Ovaj lokalitet nije istrai
van.9
Gradina, istono iznad Jelainovaca, kota 731, vjerovatno preistorijsko
gradinsko naselje.
Prema geodetskim snimcima zemljita u Katastru Sanske optine, koje je
napravila Austro-Ugarska pri kraju XIX stoljea, postoje jo tri lokaliteta s
nazivom g r a d i n a :
Gradina iznad sela Otia, na padini istoimenog brda. Na katastarskom
snimku je locirana sjeverno od zaseoka Hasanovac (danas se zove ainovac).
Gradina u Rijeanima (danas zaselak Rijeka u selu Kijevu), jugozapad
no od Rijeke, oko 600 metara ispod Kijevske gore, negdje u rejonu Rudinice.
Gradina u Otroj Luci, sjeverno od zaseoka Marjanovii (moda k. 270).
Pored ovih mjesta, vjerovatno postoji jo dosta mjesta gdje su u preisto
riji postojala naselja, prije svega gradinska, i gradine kao utvrde.

{'Hrustovaa je jedina istraena peina. O njoj je prvi put pisano u Bosan


skom glasniku ^Bosnischer Bote)10, zvaninom glasilu za Bosnu i Hercegovinu
za godinu 1914. U dijelu gdje su objavljeni osnovni podaci o Sanskom Mostu,
nabrajaju se znamenitosti ovog kraja, pa se spominje i pilja od siga u Hrup-~

Peina Hrustovaa, detalj kamenih ukrasa.

Peina Hrustovaa, detalj kamenih ukrasa.

9
Prema pismima izmeu B'imitrija Sergejevskog i Mirka Stania, i zabiljeaka Mirka
Stania, (sada u njegovoj arhivi).
19
Austro-ugarska je za sve vrijeme vladavine Bosnom i Hercegovinom izdavala zvanini
kalendar
koji
se
tampao
latinicom
i
irilicom
na
srpskohrvatskom
i
latinicom
na
njemakom
je/lku.
Zvao
se
Bosnischer
Bote,
odnosno
..Bosanski
glasnik,
u
kojem
su
objavljivani
svi
osnovni podaci o administraciji, privredi i svim drugim slubama u Bosni i Hercegovini.

stovu, Dabarska pilja, a zatim i stari grad Kamengrad, vodopad Blihe


(Blije), nekropola u Sanskom Mostu, stara kula Tomina i banja Ilida. Kako
je ova pilja istraena posebno emo je obraditi.

PEINA hrustovaa

Iako se za ovu peinu znalo odranije, tek je Dimitrije Sergejevski11 1938.


godine skrenuo panju na postojanje tog interesantnog arheolokog lokali
teta i prirodnog fenomena. Naredne, 1939. godine, zapoeo je istraivanje ove
peine dr Mihovil Mandi. On je tada otkopao jednu treinu nalazita.
Nakon ovog iskopavanja i pronalaska znaajnog broja arheoloikh predjneta u kulturnom sloju na ulazu u peinu, dr Josip Koroec je ispitao sve
predmete? oblike vaza, razne keramike~predmete (pri j eno ve i drj^ornamentiku orua, oruje i nakit. Na osnovu svega svrstao je peinu HrusT^v^cu' u
lokalitete slavonske kulture,12 to je bio prvi sluaj takvog naselja u Bosni.
^Sve ornamentalne tehnike zastupljene u peini Hrustovai nalaze se i na
drugim lokalitetima slavonske kulture: u Ljubljanskom bar ju, Zoku, Vuedolu i Sarvau. U Hrustovai su naeni predmeti i gradinskog porijekla.
Postoje razlike izmeu pojedinih grupa slavonske kulWe: Sarva, Vuedol i Zok ine jednu grupu sa svojim lokalitetima na uzvienim mjestima,
djelimino pored rijeka, a Ljubljansko barje sa sojenicama ini drugu grupu.
Hrustovaa s naseljem u peini ini treu grupu. Takva razlika vlada i u
kulturnim ostacima, jer je i razliit nain i uslovi ivota, razliiti strani uticaji,
udaljenost od centra, to je sve uticalo da i meu ovim lokalitetima iste kul
ture budu izvjesne razlike.
U junu 1939. godine peinu je istraivao dr Ahmed Poli. On je ispitivao
geoloki sastav peine.13 Prema njegovom nalazu, glavna prostorija, krak,
kanal, duga je oko 650 metara, a sporedni kanal oko 425 metara. irina u
glavnoj prostoriji kree se od 6,5 do 41,6 metara, ali najvei dio peine je
irok 6 do 8 metara. Sporedna prostorija na poetku je irine 4 do 5 metara,
a skoro sva je jednaka i kasnije ne prelazi 2 metra.
Visina svoda peine je 3,5 do 14,5 metara, a u sporednom kraku sputa
se na 1,5 do 0,5 metra. Veoma malo je stalaktita i stalagmita, jer je malo procjedne vode. Nekada je voda teKla peinom, ali je propala i napustila svoj
tok. Nedaleko od ulaza u peinu nalazi se izvor potoka Glibaje.
*

* **

Pronalazak ovog preistorijskog lokaliteta u Bosni i Hercegovini pobudio


je veliki interes arheologa. Meutim, dalja istraivanja u peini Hrustovai
bilo je mogue obaviti tek poslije drugog svjetskog rata. Dr Alojz Benac, tada
arheolog u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, izvrio je 1947. godine zavrna
istraivanja na ovom znaajnom lokalitetu.14
Ova istraivanja su pokazala da je na ulazu u peinu bila gomila krupnog
kamenja radi zatite od divljih ivotinja, ali i od vjetra koji naroito zimi
navaljuje na otvor peine.
11

Dimitrije Sergejevski, arheolog Zemaljskog muzeja u Sarajevu.


Svoje
prouavanje
i
zakljuke
o
predmetima
naenim
u
pilji
Koroec
je
objavio
u
lanku
Peina
Hrustovaa,
novi
lokalitet
slavonske
Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija, 1946, sv. I, str. 737.
13 Dr Ahmed Poli je svoje istraivanje objavio u lanku Peina Hrustovaa kod San
skog Mosta, Glasnik Zemaljskog muzeja, LI, 19319, sv. IX, str. 18.
14 Dr Alojz Benac objavio je izvjetaj sa zakljucima o istraivanju peine u lanku
Zavrna istraivanja u peini Hrustovai, Glasnik Zemaljskog muzeja, nova serija, sv. III,
1948. godine, str. 541.
12

19

Hrustovai
dr
Josip
kulture
u
Glasniku

Ornamentika na keramici naenoj u peini


Hrustovai (prema obradi i klasifikaciji dr
J. Koroeca, dio table V).

Ornamentika na keramici naenoj u peini


Hrustovai (prema obradi i klasifikaciji dr
J. Koroeca, tabla III).

Ornamentika na keramici naenoj u peini


Hrustovai (prema obradi i klasifikaciji dr
J. Koroeca, tabla IV).

Prilikom iskopavanja 1947. godine otkriveno je osam ognjita na raznim


dubinama.
Otkrivene su i dvije kamene sjekire, fragmenti kamenih strugalica, tucala
i brojni predmeti od peene zemlje: prljenovi i raznovrsna keramika. Pro
naena su i mnogobrojna kotana orua: jelenji rogovi obraeni kao ila,
ekii i dr. Naeni su i brojni bronzani predmeti: narukvice, privjesci i fibule,
a i jedan eljezni vrh koplja.
Preistorijsko naselje lealo je na ulazu u peinu. Ulaz je bio irok 15 me
tara. Na njemu se nalazila gomila nabacanog kamenja radi zatite od ivoti
nja i hladnog sjevernjaka, jer je ulaz okrenut prema sjeveru. U irokom udubljenju, odmah iza ulaza, stanovali su preistorijski stanovnici Hrustovae. Tu 20

Peina Hrustovaa, detalj kamenih ukrasa.

nisu gradili nikakve posebne graevine, izuzev moda atore od koe ivo
tinja. U svim iskopavanjima naeno je 9 ognjita i dosta drugih vatrita. Bilo
je ognjita ija je veliina iznosila 2,10 sa 1,40 metra na podlozi od sloenog
kamenja, a pozadi se nalazila gomila krupnijeg kamenja radi zatite vatre od
peinskog strujanja zraka. Gornji dio ognjita je bio presvuen slojem ilovae.
Izgleda da je u svakom periodu stanovanja bilo po jedno vee ognjite i ne
koliko vatrita.
Kulturni sloj bio je debeo 2 metra, to govori o tome da ivot u ovoj
peini nije bio kratkog vijeka.
Nalazi su potvrdili da je Hrustovaka peina povezana sa slinim nala
zitima na Balkanu i u ostaloj Evropi. Ovaj momenat daje Hrustovai posebno
mjesto u bosanskohercegovakoj arheologiji, i pored toga to su kasnija isko
pavanja u Biloj15 i jo nekim lokalitetima dala jo znaajniji materijal.
Keramika Hrustovake peine pokazuje brojne veze sa materijalom
koji
je
iskopan na sojenikom naselju Ripa, koji potjee iz bronzanog
doba.Ve
lika slinost postoji i sa predmetima nekih lokaliteta od Spanije do Sicilije i
Balkana, no isto tako i kontinentalne Evrope, i to kod objekata s ornamentima
nanesenim nazupanim predmetom.
Meutim, nalazi slavonske kulture u Hrustovai su najbrojniji
meu ke
ramikim predmetima. Zato ova peina pripada vuedolskoj kulturi,
kao iDa
barska.

-------------------

21

15

Arheoloki lokalitet Bila kod Travnika.

Keramiki predmeti naeni u peini Hrustovai (prema obradi i klasifikaciji dr J. Ko


roeca, tabla IX).

22

Keramiki predmeti naeni u peini Hrustovai (prema obradi i klasifikaciji dr J. Koroeca, tabla X).

14
Keramiki predmeti naeni u peini Hrustovai (prema obradi i klasifikaciji dr J. Ko
roeca, tabla XV).

24:

Fragmenti keramike, kotano orue i orue od jelenjih rogova naeni u peini Hrusto
vai (prema obradi i klasifikaciji dr J. Koroeca, tabla XVII).

Najstariji sloj u hrustovakom nalazitu bio je u dnu udubljenja. Tu su


naeni gar i ivotinjske kosti. Stanovnici Hrustovake peine bili su lovci, ali
i stoari, jer tu su naene i kosti domaeg goveeta. Ovdje, u peinskoj jami,
prvi stanovnici su loili vatre i pekli svoju mesnu hranu. To su svakako bili
stariji pripadnici iste grupe koja je kasnije stvorila moni kulturni sloj u
Hrustovai. To bi bili njihovi prvi pokuaji da u ovoj peini stvore neko
obitavilite, zaklon, radionicu ili neto slino.
Na temelju iskopanog materijala moe se zakljuiti da je peina bila
naseljena tokom jedne migracije, u vrijeme kada je u Bosni i Hercegovini
kultura neolitskih stanovnika bila ve u raspadanju. Novi doseljenici doni
jeli su sa sobom i nove oblike materijalne kulture i duhovnog ivota.
Hrustovaka peina je bila obitovilite poljoprivrednika. Tu je naeno
dosta kalcinisanog jema. Nije pronaen alat za obradu zemlje, ali je prona
en prilian broj kamenih rvnjeva za mljevenje i tucala za rotanje ita.
Vjerovatno su se stanovnici koristili ovom peinom tokom zime. Tada su se ovi
ljudi bavili i lonarstvom. U peini su, naime, pronaene gomile ilovae, do
nijete u nju, jer je u samoj peini nema. Posue su pekli na otvorenom og
njitu.
Stanovnici Hrustovae bavili su se lovom i stoarstvom, zemljoradnjom
i lonarstvom. Iako su upotrebljavali kamena orua, oni su poznavali i me
talna orua.
ivjeli su u rodovskim zajednicama. Moda je raspad ove zajednice, ra
zvijanjem stoarstva, doveo i do prekida ivota u peini, a moda je neka
nova imigracija unitila naselje ili ga stopila sa novim stanovnitvom.
Materijalni ostaci u ovom nalazitu ukazuju na sasvim novu etniku gru
pu, koja se pojavila na tlu Bosne i Hercegovine na zavretku mlaeg ka
menog doba.
Otkrie ovog nalazita dopunilo je osjetnu prazninu u prouavanju pre
istorije u Bosni i Hercegovini. Kasnija istraivanja drugih arheolokih loka
liteta u Bosni i Hercegovini doprinijela su jo boljem upoznavanju tog da
lekog vremena.

PREISTORIJSKA I ANTIKA NEKROPOLA


RAVNIH GROBOVA U SANSKOM MOSTU
I Drugi znaajni arheoloki lokalitet u sanskom kraju je nekropola ravnih
grobova u Sanskom Mostu.
; Krajem ljeta 1895. godine, prilikom izgradnje puta Sanski Most Prijedorptrsamom gradu, otkrivena je i istraena nekropola ilirskog plemena Mezeja. S obzirom na vrijednost naenih predmeta, odreen je kustos Zemaljskog
muzeja Franjo Fijala da izvri iskopavanje toga lokaliteta. On je to zapo
eo u drugoj polovini oktobra 1895. godine.10
Istraena povrina ovog arheolokog lokaliteta zahvata zemljite sjeverno
i juno od novog puta, udaljeno od rijeke Sane oko 40 metara, a od tadanje
Gradske klaonice oko 170 koraka na sjever, uz sajmite, formirano vie go
dina kasnije u neposrednoj blizini ovog lokaliteta.
Ovo zemljite je oko 3 metra debeli sloj rijenog nanosa. Crnica obuhvata
gornji sloj debljine 20-30 cm, ispod nje je rijeni ljunak 50-60 cm, ponegdje
isprekidan tankim slojevima pijeska, i ispod svega toga sloj pjeskovite
gline.
18
Franjo
Fijala
je
objavio
rezultate
svoga
bova
kod
Sanskog
Mosta,
Glasnik
Zemaljskog
str. 219270.

istraivanja
u
lanku
Nekropola
ravnih
gro
muzeja,
Sarajevo,
sv.
Vili,
189G.
godile

Franjo Fijala je pretpostavio da je to bio stari sprud rijeke Sane koji je


zbog svoje uzvienosti bio zatien od poplava, pa su ga ljudi u preistorijsko
doba odabrali za svoje groblje.
Prilikom iskopavanja ovog lokaliteta naeni su grobovi sa skeletima i
grobovi sa ostacima spaljenih pokojnika.
Tom prilikom iskopano je 138 grobova, od kojih 84 skeletnih i 54 groba sa
spaljenim ostacima pokojnika. Na prostoru prekopanom za cestu pretpostavlja
se da je bilo najmanje 15 grobova. U tom dijelu nalazita, gde je prekopavana
zemlja za cestu, naene su 3 bronzane ukosnice, 5 grivni od bronze, 18 privje
saka, vie desetina malih dugmadi, emajlnih bobica i drugo.
Uz skeletne grobove naeni su brojni predmeti: eljezni noevi, kopljani
iljci, fibule, bronzane grivne i bobice, jantareva zrnca, zdjelice raznih ve
liina, eljezni dvosjekli maevi i drugi eljezni predmeti, bronzane certoke
fibule, karike i privjesci od bronze, uz manje ili vie oteene skelete.
Uz grobove sa spaljenim ostacima pokojnika naene su are sa mrtvakim
paljevinama, sa prilozima i bez priloga. Uz takve grobove nalazile su
se male zdjelice, bronzani predmeti, eljezni noevi i obruii. U ovom pro.storu naeno je nekoliko prostranih naslaga paljevina, gdje su vjerovatno

paljena tjelesa umrlih. Ovi prostori su bili veliki i do 15 kvadratnih metara,,


a debljina naslage do 1 metra. I tu su naeni neki predmeti: narukvice, fibule*
alke, bronzane ukosnice i dr, ali se nije moglo utvrditi da su tu bili grobovi.
Fijala je nastavio istraivanje ove nekropole tokom oktobra 1896. go
dine.17 Ovoga puta iskopao je 37 grobova, uglavnom na jugozapadnoj strani
grobita, u vrtu S. Zurunia.
Od ukupno iskopanih 176 grobova 96 su skeletni, 79 su are sa mrtva
kom paljevinom, a jedan nije odreen. Veina skeletnih grobova leala je u
dubini od oko 0,75 m, rjee 1 1,20 m, ali ih je bilo i na dubini od svega
0,40 m.
U svakom grobu mjesto glave i mjesto nogu bilo je markirano kame
njem na 0,25 m debeloj poloenoj ili uspravnoj laporastoj ploi. Rijetki su bili
grobovi u obliku sanduka, sa kamenim ploama. Samo tri takva sanduka
naena su potpuno ouvana.
Od 95 skeletnih grobova pet su bili posve razoreni, 25 orijentirani od ju
goistoka na sjeverozapad, 21 od sjeveroistoka na jugozapad, 21 od sjeveroza
pada na jugoistok, 9 od jugozapada na sjeveroistok, 5 od istoka na zapad, 4 od
zapada na istok, 4 od juga na sjever i 2 od sjevera na jug. Dvostruki grobovi
su naeni na etiri mjesta, u tri sluaja su djeji kosturi poloeni kraj ko
stura odraslih, a u jednom dva kostura odraslih osoba jedan pored drugog.
Nakit, oruje i drugi predmeti naeni su pri skeletima na mjestima gdje
su ih nosili u ivotu. To znai da je rije veinom o opremi, a ne prilozima
grobu. Ali, naeno je i posue za jelo i pehari za pie, to su bili rtveni
prilozi.
Mrtvake paljevine bijahu veinom u velikim arama ili u zdjelama,
rjee u posudama slinim loncima. Posude za sahranjivanje bijahu veinom
poklopljene lapomdm ploama. Naene su i ilovaste zdjele, naopako postavljene
na otvor are kao poklopac. U veini ara uz mrtvaku paljevinu naene su i

Keramiki predmeti naeni u preistorijskoj i antikoj nekropoli ravnih grobova u San


skom Mostu (prema obradi dr M. Mandia tabla U).

17
Rezultate
naknadnih
bova
kod
Sanskog
Mosta
str 281307.

iskopavanja
F.
(II
izvjetaj),

Fijala
je
objavio
u
lanku
Nekropola
ravnih
gro
Glasnik
Zemaljskog
muzeja,
sv.
IX,
1897.
godine,

rukotvorine od eljeza i bronze na kojima su se vidjeli tragovi vatre. U njima


je naeno i neokrnjeno ilovasto sue: pehari i male zdjele. Rjee su te zdje
lice bile postavljene oko are. Svi grobovi s paljevinom bili su vrlo plitki, pa
su zato plugovi porazbijali veinu ara, a neke i posve unitili.
U ovim grobovima naene su 142 fibule, od kojih 6 od eljeza, a ostalih
136 bile su od bronze. Od 176 grobova samo u 54 groba bile su naene fibule.
Samo uz 8 skeleta, koji su imali oruje, naene su fibule, dok ostalih 46 bijahu
enski grobovi gdje su bile preostale fibule.
Meu 142 fibule naene su 73 bronzane certoke fibule u obliku luka,
3 eljezne certoke fibule u obliku luka, 3 bronzane certoke fibule ovog ob
lika sa ivotinjskim glavicama mjesto konog dugmeta. Certoka fibula je
najrairenija u ovoj nekropoli. Od 54 groba u kojima su naene fibule taj
tip je bio u 30 grobova, i to u 22 sluaja sam, a u ostalim i sa drugim vrstama
fibula.
Interesantne su masivne, hrbaste grivne od lijevane bronze, kakve su
poznate u nekropolama kod Haltata, Podsemela, Rovita, Terzia i Vaa.
Ovdje, u Sanskom Mostu, iskopano je 27 grivni, od kojih su dvije bile na no
gama pri lancima, a ostale na prsima mukaraca. Sluile su za sapinjanje
odjee sline platu.
U grobovima ove nekropole naeni su i bronani privjesci za pletenice,
43 komada, i to po dva uz obje vrste sahranjivanja (i kod skeletnih grobova
i kod spaljenih). Kod skeleta leali su ti privjesci s obje strane glave blizu
uiju i sljepoonica.
Ovdje je naeno i 5.512 bronzanih dugmeta, 2 bronzana prstena, 25 toka
i pafti, 13 pinceta itd-, 8 bobica od bronze, 126 od jantara i 640 od stakla i
emajla.
Zatim je naeno 47 eljeznih kopljanih iljaka, 25 eljeznih sjekaa, krat
kih eljeznih noeva itd.
Posebnost ovog nalazita ine dva para bronzanih oklopa za glenjeve
(goljenice). Ovi oklopi su veoma slini oklopima naenim u Olimpij i u Gr
koj. Da li su raeni prema grkim uzorima ili uvezeni ne moe se utvrditi,
ali s obzirom na grke kolonije na Balkanskom poluostrvu, a i na jadranskoj
obali, najvjerovatnije je rije o uvozu.
U nekropoli je naeno 227 komada ilovastog sua. Dekoracija sua je
prilino monotona (pruge od crtica i taaka, plastika s utiscima prstiju, rafirani trokuti), to sve govori da je to plastika mlaeg haltatskog doba istar*
skih i bosanskih gradina.
Nekropola u Sanskom Mostu je morala nastati u vrijeme koje nije daleko
od onog momenta kada je nastupila mijena u obredu sahranjivanja. S obzirom
na naene predmete, izlazi da bi postanak nekropole trebalo datirati u vri
jeme od 500 godina prije nae ere, i da je ivot u njenoj okolini trajao |o
300. godina nae ere.
Prilikom ovog iskopavanja F. Fijala je istraivao i okolne vonjake,
male breuljke, pa je naao prostrane kulturne slojeve. Izvrio je nekoliko
probnih kopanja i prekopao oko 1.200 m2. Naena su ognjita, preistorijske ru
kotvorine, oko 4.000 kg eljezne rude u velikim grudama, troske, komadia
sirovog eljeza, drvenog uglja i neke alatke: eljezna klijeta, dlijeto, vatralj
i si. Prema svemu sudei, to su ostaci primitvnih duvaonica gdje je topljena
eljezna ruda.
U okolini Sanskog Mosta ima mnogo eljezne rude. Na tragove primitiv
nih duvaonica iz toga doba nailo se i u Kruharima, Sasini, krljevitoj, Sta
rom Majdanu, Staroj Rijeci, Brievu i jo nekim selima. U dolini Japre ima
prastarih troskovita, a u selu ehovcima su naene razvaline rimske duvaonice. Skoro na svakom koraku u ovom kraju nailazi se na tragove koji upu
uju na primitivno taljenje eljeza.

Na prostoru sanske nekropole naena je i udna konstrukcija od tvrdo


peene ilovae, po svoj prilici pe za taljenje eljezne rudae.
U podruju preistorijske naseobine pored ove nekropole naeni su brojni
predmeti, meu kojima: fragment certoke bronzane fibule, vie okruglih
bronzanih dugmeta, lijevanih gruda i kalup od kamena za neki nakit. Na
eno je i 8 eljeznih savijenih otrica, eljezna motika, eljezno dlijeto, e
ljezni avli, strelice, eljezna ica i dr.
Naeno je i orue slino ekiima od jelenskih i srneih rogova, strelice
i igle od kosti, korice od kosti i jelenskih rogova za drke noeva.
Naeni su i rvnjevi, obluci za drobljenje ita, kamenice za tucanje, bru
sovi i drugi predmeti.
Ovdje su naeni i brojni fragmenti ilovastog sua, glinenih prljenova i
zrnaca, mosurova, utega i dr.
Prilikom iskopavanja preistorijskog naselja naene su i ivotinjske kosti:
goveeta, ovce, koze, svinje, psa, jelena, srne, medvjeda, vuka, lisice i nekoliko
vrsta ptica i riba.
Iskopavanje ove nekropole i preistorijske naseobine pokazalo je da je
rije o stanitu i groblju nekog naroda koji je ovdje ivio u 5. i 4. vijeku prije
nae ere. Prema inventaru naenih ostataka opravdan je zakljuak da je taj
narod bio dostigao relativno visok stepen razvoja kulture.
Ljudi koji su ovdje tada ivjeli obraivali su zemlju, gajili stoku (rvnjevi,
obluci za drobljenje ita, ostaci domaih ivotinja), izraivali sporedne pro
izvode stoarstva, na primjer, vunu (prljenovi, tkalaki utezi, mosuri), ba
vili se lovom radi prehrane (ostaci tura, jelena, srne, medvjeda itd.); prema
iskopanim predmetima bili su u vezi sa Grkom (bronzani oklopi za kolje
nice, obojena lonarska roba i dr.) i sa sjeverom (jantar), znali su lijevati
bronzu (posue za taljenje, lijevane grude, kalupi), pravili su keramike
predmete i ne znajui za lonarsko kolo, vadili su eljeznu rudu, talili i od
dobijenog eljeza u svojim primitivnim vignjevima kovali oruje i stvari za
domau potrebu. Da li su radili i za izvoz ne moe se rei.
Poreenjem naenih predmeta ovdje i u arheolokim lokalitetima drugih
krajeva, arheolozi smatraju da ovaj lokalitet ima mnogo bliskosti sa Kranj
skom, Primorjem i Hrvatskom. S obzirom na blizinu Bihaa, oko 80 km, vje
rovatno su imali veze i sa susjednim ilirskim plemenom Japoda, koje je i
vjelo i u dolini rijeke Une.
Nastavak istraivanja na ovom istom lokalitetu izvrio je dr Mihovil
Mandi 1929. godine.18 On je tada prekopao povrinu 30 x 2,5 metra, tj. 75 m2.
Tom prilikom otkopana su tri ognjita oko kojih je naeno najvie predmeta.
Vrlo veliki broj tkalakih utega potvruje da je tu bilo naselje.
Od iskopanih predmeta najvie ih je bilo od keramike: vrevi sa rukom,
olje, okrnjene ae, djeje aice, kaike, nekoliko velikih i jedan mali mosur
od gline, mnotvo fragmenata glinenih lonaca, tkalakih utega i glinenog
posua, to pokazuje da je oko ova tri ognjita bio centar pravog naselja.
Jedan od vreva ispod grla je ukraen ornamentom utisnutim noktom,
neki rafiranim trokutima, a neki ulomci i utisnutim takicama i Utiscima
prstiju. Naen je i ljebasti glineni kolut koji je sluio za pletenice, i to je
valjda najvaniji predmet ovdje iskopan, jer su prema njemu kasnije izrai
vani bronzani koluti gotovo istog oblika i potpuno istog promjera (4,1 cm).
Svi navedeni predmeti su raeni rukom, neki od slabo peene gline, a
mnogi ukraeni rafiranim trokutima. Taj ornament je dobro poznat iz naih
starijih i mjeovitih naselja (Butmir, Debelo Brdo, Varvara itd.), a najee
se susree u Sanskom Mostu.
1!
Svoj
izvjetaj
i
zakljuke
o
objavio
je
u
lanku:
Prehistorijsko
muzeja), Sarajevo, god. XLIII, sv. 2, str. 16.

nastavku
istraivanja
naselje
u
Sanskom

ove
nekropole
Mostu,
GZM

dr
Mihovil
Mandi
(Glasnik
Zemaljskog

Bilo je i predmeta od kostiju i roga: probuen rog, narezane jelenje ko


sti. Od eljeza je naena jedna ostva, noi, odlomak pincete, a od bronze samo
jedan crticama ukraen komadi narukvice.
Od kamena su naena samo 3 brusa i mlinski kamen (22 cm duine i
12,6 cm irine). Naeno je dosta rasute eljezne troske.
eljezna troska je nastala od smjese malahita i azurita, iz kojih su pra
stanovnici Sanskog Mosta pokuali da vade bakar, ali im to nije uspelo jer
u to doba ljudi nisu znali razdvajati jedan mineral od drugog.
Naselje je starije od keltskog doba, jer glineni predmeti po obliku i or
namentu odgovaraju haltatskom periodu.

Keramiki predmeti naeni u preistorijskoj i antikoj nekropoli ravnih grobova u San


skom Mostu (prema obradi dr M. Mandia, tabla III).

Iz svega toga proizilazi da je preistorijsko naselje u Sanskom Mostu po


stojalo jo u haltatsko doba, a u to vrijeme su ove krajeve nastanjivali Iliri,
a ne Kelti. Groblje, prema Fiali, poelo je da se formira oko 500. godine prije
nae ere, i ono je vie ilirsko nego keltsko. Keltski su samo najmlai gro
bovi.

Istraivanje ovog arheolokog lokaliteta nije zavreno i naknadna isko


pavanja e, vjerovatno, dati jo predmeta i doprinijeti daljem osvjetljavanju
ivota prastanovnika Sanskog Mosta.
Dalja istraivanja i analiziranja predmeta naenih u nekropoli ravnih
grobova u Sanskom Mostu i poreenje njihovo s predmetima naenim u su
sjednim krajevima (dolina Une: japodske nekropole u Jezerinama, Golubiu i
Ribiu; dolina Save: Donja Dolina, i dr.), prema nalazima dr-a Zdravka
Maria, arheologa Zemaljskog muzeja u Sarajevu,19 pokazala su da su ti pred
meti, uglavnom, iz vremena izmeu 360. i 110. godine prije nae ere. Istovre
meno dr Z. Mari smatra da Sanski Most nije bio u japodskom podruju,
jer je japodska istona granica bila neposredno istono od rijeke Une. A
to se i u sanskoj nekropoli nalaze predmeti slini onim iz japodskih nekropola
u dolini Une, prema dru Z. Mariu, razloge treba traiti u tome to je dolina
Une susjedno podruje sanskoj dolini. Osim toga i porijeklo oblika mnotjih
keramikih posuda je zajedniko nekropolama u dolini Une i onoj u dolini
Sane zapadnopanonsko porijeklo pa su se zato pojavile srodnosti kojima
nije bila potrebna direktna veza meu stanovnitvom ovih dviju rijenih
dolina.

RUDARSTVO U PREISTORIJI I ANTICI


U PODRUJU SANSKOG MOSTA
Prema dosadanjim arheolokim istraivanjima u Bosni i Hercegovini,
iitvreno je da su predjeli oko Sanskog Mosta i rijeke Japre bogatiji osta
cima rimskih radnika eljeza nego ostalih dijelova.20 Meutim, opisana nekro
pola u Sanskom Mostu ukazuje na to da su se ovdje bavili primitivnim rudar
stvom znatno prije dolaska Rimljana, dakle u predrimsko doba, u preistoriji,
jer je i navedena n^kropofa datirana u vrijeme izmeu 360. i 110. godine
prije nae ere, znatno prije ovladavanja Rimljana ovim 'Fajevima. 1
Od Japre na zapadu, do Sanskog Mosta na istoku, teren je pokriven osta
cima rudarstva eljeznom troskom. Ta troska se moe nai svuda, ali u
tankom sloju, dok je jedino kod Starog Majdana i u Japri skupljena u velike
gomile. To su ostaci antikog rudarstva, jer se u njima nalaze antiki pred
meti.
U ehovcima kod Sanskog Mosta i na breuljcima Troska kod Starog
Majdana otkrivene su rimske talionice, a na Vracar-gradu kod Brieva pre
istorijske i rimske talionice.21 U Brievu su pronaena dva natpisa koji spo
minju funkcionere eljeznih rudnika (vilicus ferrariarum i vir egregius procu
rator), koji su upravljali u III vijeku nae ere.22 I u Ljubiji je nedavno pro
naeno nekoliko epigrafskih spomenika, od kojih su dva postavili rudarski
funkcioneri: procurator Verecundus 209. g. n. e. za vrijeme Septimija Severa
i prokurator Macrinus i vilicus Heliodorus 228. g. n. e. za vrijeme Aleksandra
Severa.23 Ovi nalazi ukazuju na to da se u Ljubiji ili Brievu nalazilo sjedite
rimske rudarske administracije i uprave za ovo podruje.24
18

Zdravo Mari: Japodske nekropole u dolini Une, GZM, nova serija, sv. XXIII, str. 54 i 59.
Dimitrije Sergejevski: Rimski rudnici eljeza u sjeverozapadnoj Bosni, GZM, sv. XVIII,
nova serija, 1963, str. 85102.
20

11
Esad
Paali:
Sarajevo, I960, str. 92.
2
* Isto, str. 93.
ls Isto.
u Isto.

Antika

naselja

komunikacije

Bosni

Hercegovini,

Zemaljski

muzej

Na Gradini kod Stare Rijeke pronaeno je antiko rudarsko orue: rudarska zemljana lampa, krampovi, eljezni bat i dr. Ovi predmeti se danas uvaju
u Direkciji rudnika Ljubije.25
Brojni su i numizmatiki predmeti naeni u troski u dolini rijeke Japre.
Meutim, najvei dio ovih numizmatikih nalaza datira iz IV vijeka n. e. a
samo manji dio je iz III vijeka n. e. Ti nalazi nas navode na zakljuak da su
ovi rudnici radili u III i IV vijeku nae ere.26
Najvjerovatnije se uz eljezo eksploatisalo i olovo pa i bakar,27 jer se uz
eljezne rude javlja i olovo i bakar.
Ovi su rudnici radili dosta dugo, to potvruje, izmeu ostalog, i rimska
topionica u ehovcima, na desnoj obali Sane, i u njoj naeni bakreni novac
Konstancija II (324-350. n. e.).28 U Brievu i Ljubiji naene su are i drugi
predmeti koji potvuuju rudarsku aktivnost u antiko doba. Veina predmeta
naenih na ovim nalazitima su iz IV stoljea nae ere.29

rtvenik bogu Seatu iz III


stolea nae ere, pronaen na
lokalitetu Troka kod Starog
Majdana.

Stari Majdan je posebno poznat po bogatstvu eljezne rudae, koja je


ovdje koritena ve u predrimsko doba. Na osnovu "rheoTsklFTnalaza, a po
sebno epigrafskih spomenika koji su pronaeni posljednjih godina, doznajemo
da je ova rudonosna oblast u antiko doba imala za rimsku dravu izuzetan
ekonomski znaaj. O tome govore i najnoviji nalazi rtvenika s lokaliteta
Troska u Starom Majdanu: dva rtvenika posveena bogu Sedatu i jedan
Isto.
26

Isto.
Isto.
*8 Dimitri je Sergejevski, citirani lanak, str. 85102.

27

33

!s

isto.

boici Nemezi.30 Spomenici bogu Sedatu su iz III st. nae ere. Tekstovi na
spomenicima kau da su tu ivjeli romanizirani orijentalci, vjerovatno stru
njaci za topljenje i obradu eljeza, osobe velikog povjerenja. To to su rtvenici
podignuti bogu Sedatu i boici Nemezi govori da su u antikom Starom Maj
danu ivjeli ljudi orijentalnog porijekla. Sva tri ova rtvenika su u arhe
olokoj zbirci Muzeja u Prijedoru.
Prilikom istraivanja arheolokog lokaliteta Zecovi nedaleko od Prije
dora, naen je kultni objekt vezan za kult Velike boginje, Magna Mater,
boginje majke.31 Vjerovatno da je taj kult bio rairen i na rudarsko podruje
Ljubije, Brieva i Starog Majdana. Bilo je to u IV stoljeu n. e.
To sve govori o tome da je eljezna industrija u rimsko doba bila u ovom
podruju jako razvijena. Meutim, nigdje nema tragova gradskih naselja. Mo
rao je postojati neki administrativni rudarski centar ili oko Starog Majdana
ili kod Ljubije.
Neki arheolozi i istoriari smatraju da je Septimije Sever, imperator,
na povratku iz Egipta i Sirije, preko Male Azije i Bizanta, posjetio i Sirmium
(Sremsku Mitro vicu), a vjerovatno i Sisciu (Sisak), i da je na putu za Rim
navratio i obiao rudnike u ovom kraju, vjerovatno plovei Savom i Unom,
pa i Sanom do Blagaja,32 gdje su ve bili rudnici u to doba. To je pret
postavka ali vrlo vjerovatna. Jedan rudnik nosio je ime njegovog s'na.33
injenica je da su ovi rudnici radili mnogo intenzivnije u doba vladavine
Septimija Severa nego prije. To je poetak treeg stoljea nae ere.

RIMSKA TALIONICA U EIIOVCIMA

Mala uzvisina uz rijeku Sanu kod mlina (k. 158) u selu Sehovcima, oko
14 m nad ostalim okolnim zemljitem, duga oko 150 i iroka oko 120 metara,
zove se Crkvina. Tu su seljaci esto nalazili ulomke rimske opeke i plugom
zapinjali za temelje nekih zgrada.
Vlasnici te zemlje, braa Bajro i Mustafa Troi, pokuali su 1890. go
dine tu traiti blago, pa su otkrili temelje jedne vee zgrade u stvari rimske
talionice.
Hasan beg eki, iz Sanskog Mosta, tada je obiao taj lokalitet, izdvojio
neke predmete koje su nala braa Troii: opeku, bakreni novac i dr., i to za
jedno sa crteom temelja zgrade poslao Zemaljskom muzeju u Sarajevo.
Slijedee godine, u proljee 1891, V. Radimski je posjetio Sanski Most
i okolinu paje obiao i ovaj lokalitet. U lanku O nekojim prehistorickim i
rimskim graevnim o stan cima u podruju rijeke Santi U BtJsni", objavljenom
u Glasniku Zemaljskog muzeja, knjiga IV, god. 1891, saoptio je svoj nalaz.
V. Radimski je konstatovao da je to bila rimska talionica, sagraena od
kamena iz rijeke i od lomljenog kamena, dok je cigla malo upotrijebljena.
Krov je bio od ljebastog crijepa i od murnjaka.
Crte temelja koji je izradio Hasan beg eki mnogo je pomogao V. Radimskom da na samom lokalitetu utvrdi o kakvoj je graevini rije. On je
neto popravio ekiev crte i objavio uz svoj spomenuti lanak, u kojem
pored ostalog pie:
... U prostoru a na sjeveru bila je sama talionica, te su ondje neko
bile dvije male pei hi i fe.
30 Veljko Pakvalin: Rimski rtvenici iz Starog Majdana, GZM, sv. XXIV, nova serija, 1969.
godine, str. 16616.
S1
Alojz Benac: Jedno svjedoanstvo o taurobolijskom kultu u Eosni, GZM, sv. XXIV,
nova serija, 1960, str. 115135.
33 Dimitrije Sergejevski, citirani lanak, str. 85102.
83 Isto.

Temelji od crveno peene ilovae imadjalnu promjer od 90 cm.


Tik do njih nala se je mnoina pepela i gvozdene troske, koja
seposlednja u raskopanoj zemlji esto nalazi. Od te talionice iao je ispod zemlje
zidani kanal c prema zapadu do kraja zaravanka.
U prostorijama bi i b2 sudim da je bio majdan za obiganje, a
moda je
bila i kovanica. Nasuprot za kosi prostor, kao i za prostorije gi i g2 na oluk
obzidane, ne znam, za to su bile. Beg eki zabiljeio je na sjeverozapadnoj
dugoj strani zgrade samo onaj jedan segmenat g->, a ja sam ovdje vidio dva
segmenta.
Prostorije d 1, 2, 3 i di na istoku te graevine bile su oevidno stanovi.
Bile su potaracane opekom (pa se je ovdje i mnogo lijepa nalo), koja je na
obinom, pompejanskim crvenilom obojenom temelju pokazivala bijele pruge
i smeu, listu slinu slikariju.

Rimska talionica u Sehovcima, crte objavio V. Radimski,


1891. godine.

Dva trijema e\ i ei, koji pripadaju ovim za obitavanje odreenim prosto


rijama, bila su nasuprot popoena kamenitim ploama od neogenog vapnenog
lapora, to ga se u okolici Sanskog Mosta esto nalazi.
Najznamenitiji predmet, koji je pri tome otkopavanju naen, jesu tri
uleta (eljezne svinje, Eisensue) od napola staljenog eljeza, od kojih su
dvije teile svaka blizu 4 met. centa (400 kg, primjedba BB), a trea manja
oko 90 kg. Nabavio ih je Zemaljski muzej.
Materijal, od koga su ta uleta, kao i cijeli ustroj talionice pokazuju
nam, da se je u Rimljana eljezo talilo samo u malim peima i na veoma pri
mitivan nain. Jer makar da je u najblioj blizini znatna vodena snaga rijeke
Sane, ipak su talionicu sagradili na visokom zaravanku na obali te rijeke,
tako da su njihove, dakako lake batove, u talionici pokretale ljudske ruke
(najverovatnije robovi, primjedba BB).
S obizrom na bakreni novac, naen u toj talionici, treba jo navesti, da
mu je pismo vrlo nejasno i da po sudu gospodina kustosa dra Truhelke
potjee od jednog Konstancija (valjda od Konstancija II-, 317-362. p. Is.),
dakle iz veoma kasne periode.
... Po tome, to je reeno, otkopan je pretraivanjem Troia samo
posve malen dio rimske naseobine, koja je po naenim zidinama i po rasu35 tom daleko unaokolo graevnom materijalu morala biti u Sehovcima.

Tom prilikom su mjetani sela ehovaca ispriali V. Radimskom da je na


lijevoj obali rijeke Sane, nasuprot ehovcima, nekad bio veliki grad. Taj
grad i ova talionica bili su povezani mostom iji su se tragovi (stubovi na dnu)
rijeke) pri niskom vodostaju i tada mogli vidjeti.
Saznavi za taj grad, a otkrivi i zad koji je zagraivao vrelo Zdene, V.
Radimski je izveo zakljuak da je i ta graevina rimska i da je taj izvor da
vao vodu tome gradu nasuprot dananjim ehovcima, u podruju ua Blije u
Sanu, sjeverno od dananjeg Sanskog Mosta.
Kako je istraivanjima arheologa i istoriara utvreno da je Splonum
(Splaunum), utvreni grad Mezeja, bio u prostoru izmeu Sanskog Mosta i
Starog Majdana i rijeke Sane, nije iskljueno da je tu, na uu Blije u rijeku
Sanu, bio moda grad Splonum.
Na lokalitetu Crkvina u ehovcima, gdje je V. Radimski naao samo
rimsku talionicu (i objavio saoptenje 1891. godine), prema ocjeni arheologa
ure Baslera, kasnije su sagraene jedna, pa znatno kasnije jo jedna crkva.
Meutim,, kada je V. Radimski istraivao Crkvinu u ehovcima, on je loka
litet tretirao kao istovremen objekt. Nije mogao da primjeti da su u pitanju
tri objekta iz tri vremenska perioda:
prvi objekt: talionica iz rane antike,
drugi objekt: kasnoantika crkva, i
trei objekt: srednjovekovna crkva.34

PREISTORIJSKE I ANTIKE KOMUNIKACIJE


Iako nema nikakvih tragova, bar dosadanja istraivanja nisu ih otkrila,
da su prije dolaska Rimljana u ove krajeve postojale ceste, sigurno su ne
kakvi putevi postojali. Na takav zakljuak nas navode predmeti pronaeni
u lokalitetima sanskog podruja, a koji su po porijeklu iz udaljenih krajeva:
jantar sa sjevera Evrope, neki predmeti iz nekropole ravnih grobova koji su
iz Grke itd. Najvjerovatnije su zateeni putevi posluili Rimljanima kao
okosnice za izgradnju njihovih cesta.35
Razvijeno antiko rudarstvo u podruju Sane ukazuje na injenicu da su
tada ovim krajevima morali prolaziti rimski putevi. Utvreno je da je jedna
od rimskih cesta povezivala Dalmaciju sa podrujem dananjeg Bosanskog
Petrovca. To je rimska cesta koja ie_ il aod Burnuma (Supljaja ~ Kistanje
kod Knina) prEA urab 'Resanovca doline Unca Otrelia prema
Bosanskom. Petrovcu.36 Na toi strani naeno ie dosta rimskih miljokaza koja
pokazuje koja je udaljenost tog miljokaza od Burnama.37 Jedan kraj te ceste je
od Petrovca sigurno iao prema dolini Une i Bihau, a drugi prema dolini
SSobe,
odnosnood
lokalitetaistok
prema
KIiiiu,
a^drugi
sjever u dolinu Sane
Kuda je ta rimska cesta ila od lokaliteta Han Glio kroz dolinu Sane,
dosadanja istraivanja nisu otkrila.39 Meutim, injenica da su u podruju
Starog Majdana i Japre bili toliki rimski rudnici ukazuje na to da je neka
cestovna veza i dolinom Sane morala postojati. Ima pretpostavki da je cesta
od Graba do Bosanskog Petrovca produavala ka dolini Sane, dok je druga
rimska cesta iz doline Une od Bihaa ila preko Petrovca ka Kljuu i dalje
34
Primjedba i dopuna na zakljuke V. Radimskog o lokalitetu u Sehovcima,
dao uro Basler prilikom recenziranja ovog rada.
35 Esad Paali, citirano djelo, str. 103.
36 Isto, str. 10 i 12.
87 Isto, str. 10.
88 Isto, str. 12.
89
Dimitrije Sergejevski u pismu Mirku Stanicu od 14. 4. 1949. godine pie
godine naao kod Donje Sanice jedan miljokaz ali razbijen i tragove ceste na uu rjeice

koje

da

mi

je

je

1947.

na istok.40 Na takvu pretpostavku ukazuju razliiti brojevi na miljokazima


naenim izmeu Petrovca i Kljua.
Naeni miljokazi i natpisi na njima kazuju da je ova cesta zavrena 47/48.
godine nae ere, jer nose ime cara Klaudija i ostale podatke na osnovu kojih
je to ustanovljeno.41 Meutim, iz jednog natpisa na miljokazu naenom kod
Salone proizilazi da je prvi sektor ceste Salona Burnum Grab Resanovci Bosanski Petrovac i dalje, tj. sektor a Salonis ad montera Ditionum
Ulcirum, u druini od LXXVIID milja, bio izgraen za vrijeme Tiberija.42
Uz podatke o izgradnji drugih cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji vidi se da
je i ova cesta rezultat intenzivnog rada na izgradnji komunikacija koje je
zapoeo Avgust, a nastavili njegovi prvi nasljednici.
Postoje podaci i o rimskim putevima na podruju Japra Bosanski Novi.
Radimski pretpostavlja da je jedna rimska cesta povezivala Japru sa Bo
sanskim Novim i da je ila dalje ka Kostajnici.43 Otkriven je trag rimske
ceste u Rakanima kao dio ceste od Salone dolinom Une do Siscie.44 Na osnovu
nekih tragova kod Male Rujike pretpostavlja se da je tuda prolazio rimski put
koji je vezivao dolinu Une sa rudarskim podrujem oko Starog Majdana i
Prijedora.45
Istraivanja rimskih cesta u ovim krajevima, koja je obavio dr Esad Pa
ali,46 upuuju na pretpostavku da su se jo Rimljani koristili rijekom
Sanom za plovidbu radi prevoza rudae i drveta iz ovih krajeva prema Sisciji
(Sisku), koji je jo tada bio znaajan metalurki centar. Ova tradicija kori
tenja Sane za plovidbu splavovima i laama odrala se vrlo dugo, sve do
poetka ovog stoljea. E. Paali pretpostavlja da se saobraaj u doba rimskog
vladanja ovim krajevima odvijao rijekom Unom i Sanom, kao najjeftinijim
i najlakim.47 Na takav zakljuak ukazuju i ostaci rimskih utvrda koje su
se nalazile iznad rijeka Une i Sane, a naroito na uu rijeke Sane u Unu.
Ove utvrde su imale zadatak da se staraju o bezbjednoj plovidbi rijekama.

OSTALI ANTIKI LOKALITETI


Dosadanjim arheolokim istraivanjima utvreno je da su na Sanskom
podruju bili slijedei antiki arheoloki lokaliteti:48
Ovan-grad, trig. 317. u selu ela, na putu Budimli Japra ela, rimsko
naselje, gdje je i u preistoriji bila gradina.
Njive pod Ovan-gradom, trig. 317, ela, gdje su naeni tragovi rimske i
srednjovjekovne arhitekture i talionice.
Ljubi ja, rudnik, trig. 432, rimski rudnik i groblje.
Vracarevo, u Brievu, antika nekropola kraj puta Ljubija Stara Rijeka,
gdje je i u preistoriji bila gradina.
Vrelo Zdene, gdje su naeni ostaci graevine zidane tesanim kamenom.
V. Radimski je 1891. godine obiao ovo vrelo i naao bazen veliine 20 x 15
metara, obzidan zidom debljine 2,9 m, koji se s obje strane izvora naslanja
na stijenu. Prema njegovoj ocjeni, bio je to rezervoar vode koja je vodovodom
40

Esad Paali, citirano djelo,, str. 10.


Isto.
42 Isto.
43 Isto, str. 12.
44 Isto.
45 Isto.
48 Esad Paali: Antika naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini, Zemaljski muzej,
Sarajevo, 1960.
47 Isto, str. 107.
48 Prema grai prikupljenoj za Arheoloku kartu Bosne i Hercegovine, Zemaljski muzej
u Sarajevu.
41

dovoena do nekog rimskog naselja koje se nalazilo na lijevoj obali rijeke


Sane u podruju ua rjeici Blije u Sanu.
Sasina, podruje du rijeke Sasine, bila je rudarski centar i u preistoriji,
i u antici, i u srednjem vijeku. Na mnogo mjesta ima naslaga troske.
Ue Kruharue u Sasinu, ostaci i antike talionice.
Donja Prisjeka (Tominska Palanka) preistorijska gradina, ali i tragovi
antikog kastruma.
Gornja Prisjeka, Dvorite, ostaci rimske vile?
Mahinja u Vrhpolju, gdje su naeni tragovi rimske arhitekture.
Arifov grad, trig. 311, Tominska Palanka, tragovi rimskog refugiuma.
Kalaura (Karaula) u Jelainovcima i na njoj breuljak zvani Vri. Tu je
jo 1879. godine naeno oko 60 kg rimskog bronzanog novca iz IV stoljea nae
ere (novci cara Konstantina i njegovih nasljednika), koji je od tada u numiz
matikoj zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Novii, koje je prije dvade
setak godina pronaao Mirko Stani, isto su iz IV stoljea i bili su iz vre
mena cara Konstantina, njegovog sina Konstanta, a trei primjerak cara
Liinija. Naena keramika i novii, a i naziv Karaula, pokazuju da je tu bilo
naselje i u preistoriji, i u antici, i u srednjem vijeku (karaule su bile vojnike
postaje za turske vladavine ovim krajevima).
Crkvina kod Aliia, na uzvisini kraj sadanje ceste, tragovi rimske straarnice.49

Rimska utvrda na Sastavcima izmeu rijeke Sane i Dabra, crte objavio V. Radimski,
1891. godine.
40

Karlo Pa: Japodi, GZM,, 1896,, str. 130.

Sastavci, na uu rjeice Dabar u Sanu, gdje je na uzviici bila rimska


utvrda, a pored nje je vodila i rimska cesta s juga preko Han Glie, kroz
Gornji Budelj, pored Sanice, preko Dabra i dalje na sjever prema rudarskom
podruju.
Prema opisu koji je objavio V. Radimski nakon razgledanja ovog loka
liteta 1891. godine, utvrda je imala krukoliki oblik, ija je osnovica bila na
jugoistonoj strani. Jo tada zidine na jugoistoku su trale 1 metar iznad
zemlje, dok su se svi temelji dobro raspoznavali.
Duina te utvrde je bila 42 metra, a irina 'najvea) 37 m. Samo na strmijoj
sjevernoj strani vide se vrataca (na crteu obiljeena slovom a), iroka nepun
1 m. Jugoistoni dio utvrde je zidovima pregraen u tri prostorije (na crteu
pod bi, c i b2), i koje su, vjerovatno, sluile za stanove posade. Oba spoljanja
prostora bi i b2) duga su po 13 metara, a srednja 7 metara, dok im je svima
irina 8 metara. Da li je ova utvrda imala kulu nije se moglo utvrditi, iako
V. Radimski pretpostavlja da je mogla biti nad srednjom prostorijom (veli
ine osnovice 7x8 m).
Na sjeverozapadnoj strani utvrde jo su se tada vidjeli ostaci drugog
zida (d), koji je bio 8 metara nie od utvrde. Vjerovatno je opasivao utvrdu.
Prema rimskoj opeci i u primjesama zdrobljene opeke u lijepu, to je
karakteristino za rimske graevine, V. Radimski je zakljuio da je ova
utvrda na Sastavcima bila rimska graevina, rimska utvrda.
I arheolog Dimitri je Sergejevski je 1947. godine, prilikom obilaska ovog
kraja, naao na ovom mjestu tragove rimske ceste, a u Donjoj Sanici jedan
razbijeni miljokaz.
Crkvina na desnoj obali rjeice Dabar, pri uu u rijeku Sanu, a na
suprot Sastavcima. Ovaj lokalitet je na uzviici skoro istoj kao to je i rim
ska utvrda na lijevoj strani rjeice Dabar i lijevoj strani rijeke Sane. I na
Crkvini je V. Radimski naao komade cigle, lijepa (maltera) pomijeanog
sa zdrobljenom ciglom i zidno kamenje. I tu su vidljivi temelji zidova, ali su
veoma razrueni, jer su seljaci koristili kamenje za gradnju svojih kua, pa
nije mogue utvrditi pravce protezan ja. V. Radimski smatra da su na Crkvini
bile rimske graevine i, vjerovatno, rimska naseosobina.
* **
Kako ni sauvani antiki dokumenti niti do sada izvrena arheoloka
istraivanja ovih krajeva ne daju podatke za rasvjetljavanje dogaaja od IV
stoljea nae ere do srednjeg vijeka, nije mogue izvoditi zakljuke o zbiva
njima u to doba u porjeju Sane. I za ovo podruje vae isti opti prikazi
i zakljuci o tom periodu kao i za susjedne teritorije, odnosno Bosnu i Her
cegovinu i Hrvatsku u cjelini.

PREISTORIJSKO I ANTIKO STANOVNITVO


U DOLINI SANE
Do sada otkriveni
spomenici i drugi
nalazi u ovom podruju nisu dali
podatke o toponomiji i
stanovnitvu ovog
kraja. Meutim, antiki izvori uka
zuju na to da su u porjeju Sane
i Vrbasa ivjeli Mezeji,
ilirsko pleme.50
Mezeji su bili snano i veliko pleme koje je sa 269 dekurija51 pripadalo
konventu u Saloni. Mezeji su sluali u dalmatinskim auksilijama52 jo za vri50
51
52

Isto, str. 12.


Dekurija je odred od 10 konjanika u starorimskoj vojsci.
Auksilija je pomona eta.

jeme cara Avgusta, a te jedinice su bile rasporeene po cijelom Rimskom


Carstvu. Od vremena cara Klaudija Mezeji su sluili i u rimskoj floti, odnosno
ravenatskoj floti.53
Prema jednom dokumentu iz 75. godine nae ere, vidi se da su Mezeji
jo i tada imali plemensku optinu kojoj je na elu bio praefectus civitatis,54
Prema nekim istoriarima, Mezeji su imali utvreni grad, rudarski cenar,
koji se zvao Splonum (Splaunum), a nalazio se na rijeci Sani kod Starog Maj
danet.55 Sauvan je epigrafski spomenik iz Salone koji spominje curator
reipublicae Splonistarum koji je, po svoj prilici, eraru u Saloni isporuivao
prihode eljeznih rudnika.56
Ovaj grad se spominje u jo jednom natpisu iz Komina kod Pljevlja,
koji govori da je municipium Splaunum (Splonum) imao rang gradske optine
i da je, najvjerovatnije, bio u dolini rijeke Sane.57
Jedan antiki izvor navodi da je Germanik pobijedio Mezeje udarivi na
njih iz Panonije.58 S obzirom na to da je rimska Panonija zahvatala i pred
jele neposredno juno od rijeke Save, proizilazi da su Mezeji bili u njihovoj
blizini, a s obzirom na jo neke druge izvore prema kojim su se Mezeji na
lazili odmah uz Japode, istraivai su Mezeje smjestili u sjeverozapadnu Bo
snu, prije svega u porjeje Sane i Vrbasa.
Prije nego to e Rimljani ovladiti ovim krajevima, ovdanji stanovnici
ivjeli su preteno u gradinskim naseljima. Gradinska naselja su naseobine na
istaknutim uzvisinama i brdima ili na padinama brda i na visokim platoima.
Ilirske gradine bile su najee utvrene i teko pristupane.
Kako su ovi predjeli bili bogati umom, a to znai da je drveta bilo
dovoljno, gradinske kue su raene iskljuivo od drveta.59 Na takav zakljulja upuuje nas i to da ni na jednoj do sada istraenoj gradini nisu pro
naeni tragovi kua. Da su one bile od kamena sigurno je da bi se nali te
melji i drugi tragovi. Kako su raene od drveta, nikakvih tragova nije mo
glo ostati.
I Splaunum (Splonum), jedan od gradova Mezeja, bio je utvren, imao je
zatien prirodan poloaj i dobre fortifikacije.60
Nakon to su Rimljani osvojili ovu teritoriju i pokorili Mezeje, oni su
zaveli svoju upravu u ovim krajevima. Ve spomenuti Splaunum (Solonum)
postao je samoupravna gradska optina.61 Rimljani su sve poduzeli da se
gradinska naselja napuste i stanovnitvo preseli u njihova podnoja ili u
doline, to su vremenom i uspjeli. Prema nekim izvorima, gradinska na
selja su postala stanita ovara. Samo neke gradine na vanijim pravcima i u
rimsko doba zadrale su funkciiu utvrda i imale manju ili veu posadu. Ra
seljavanjem stanovnitva iz gradina Rimljani su sprovodili svoju pacifikaciju
(pax Romana), da bi onemoguili izbijanje ustanaka mjesnog stanovnitva.62
Za vrijeme vladavine Rimljana ovim krajevima sigurno je da su nikli
i neki gradovi, prije svega u podrujima eksploatacije eljeza (i drugih ruda),
ali dosadanja iaivanjaTi ostojei antiki izvori ne daju o njima nikakve
podatke.
U antiko doba, za vrijeme vladavine Rimljana ovim krajevima, mnogi
rudnici i mjesta gdje je taljena ruaa u okolini rijeke Sane bili su razmjeSnomenuto djelo E. Paalia, str. 12.
Isto
5' Isto.
5? Isto, str. 12 i 13.
57 Isto, str. 13.
5* Isto, str. 12.
50 Isto, str. 8283.
Isto, str. 81.
#1 Isto, str. 13.
* Isto, str. 81.
54

40

teni u neposrednoj blizini sumpornih vrela kojih u ovom kraju Ima. Meu
tim, nema nikakvih dokaza da su se Mezeji tada i kasnije, u doba rimske
vladavine, njima koristili.63

Podruje ilirskog plemena Mezeja, u srednjem i donjem toku rijeke Sane


i oko rijeke Vrbasa, pripadalo je rimskoj provinciji Dalmaciji, ija je sjeverna
granica, prema provinciji Panoniji, ila od dananjeg Karlovca preko Kladue, Bosanskog Novog, zatim neto sjevernije od Starog Majdana i Sanskog
Mosta, neto junije od Banje Luke, zatim na Doboj itd.64
_Nakon pada Rimskog Carstva, 476. godine, i ovi krajevi, kao i ostala
podruja danaSnje tsosne "i Hercegovine, preivljavali su sve tekoe koje su
nailazile isto kao i ostale dotadanje rimske provincije.
' rbvaj kraj'je najprije pao pod vlast Istonih Gota i njihovog kralja Teodorika (493. godine), sve do 535. godine. Tada ih napada vizantijski car Justinijan, koji uniti istonogotsku dravu, ovlada Dalmacijom pa i ovim kra
jevima. U toku te borbe izmeu Vizantije i Istonih Gota u ovim krajevima
se prvi put pojavljuju Slaveni 551. godine.65
Nakon te prve pojave Slavena u ovim krajevima njihovi prodori bili su
sve ei i jai. U to vrijeme ove krajeve Bosnu) napadnu Avari, koji 598.
godine prodru iz Srema u Bosnu, osvoje i razore oko 40 tvrava, opustoivi
zemlju i ve znatno prorijeeno stanovnitvo.66
Iza toga, u prvoj polovini VII stoljea, Slaveni prodru u Dalmaciju i Bo
snu, a i druge krajeve dananje Jugoslavije, ovladaju ovim zemljama i na
stane se.67
Iz toga doba, pa sve do 13. stoljea, nema nikakvih dokumenata niti spo
menika o zbivanjima u ovim krajevima.

* Isto, str. 102.


84 V. Klai: Povijest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882, str. 32.
65 Isto, str. 4041.
66 Isto, str. 41.

41

17

Isto.

SANSKO PODRUOE
U SREDNJEM VIJEKU
Srednjovjekovno razdoblje ovog kraja je najslabije istraeno. Nekoliko
poznatih srednjovjekovnih gradova, ije su se tvrave ili njihovi ostaci sa
uvali do danas, jedan broj samo rekognosciranih, ali ne i istraenih arhe
olokih lokaliteta i neka sauvana i publicirana dokumenta ukazuju na to da
je i ovo podruje bilo naseljeno i da je imalo znaajnu istori ju, do danas jo
uvijek veoma malo poznatu.1

DONJI KRAJI (Donji krajevi)


O
ranom srednjem vijeku pa sve do XIII stoljea o ovom, kao i o mnogim
drugim okolnim podrujima, nema nikakvih tragova, to ne znai da ono nije bilo
naseljeno i da nije bilo dogaaja. Naprotiv, nakon doseljenja Slavena u VI i
VII stoljeu u krajeve dananje Hrvatske i Bosne (kao i u druge krajeve), do
lo je do znatne ako ne i potpune izmjene stanovnitva, meutim, o tome i o
dogaajima sve do polovine XIII stoljea u sauvanim dokumentima i spo
menicima nema nikakvog traga. Najstariji do sada pronaeni dokument koji
govori o ovim krajevima je listina Bele IV od 20. jula 1244. godine.2 U tom
dokumentu, uz Usoru i Soli, spominju se za vladavine Matije Ninoslava i
Donji Kraji (krajevi) kao dijelovi banovine Bosne. Od toga datuma, istina
jo uvijek vrlo turo i s velikim razmacima, mogue je pratiti neka zbivanja
u ovim krajevima, odnosno ulogu ovih krajeva u istoriji Hrvatske i Bosne.
Dosadanji radovi istoriara, putopisaca i drugih, a na osnovu prona
enih i djelimino publiciranih dokumenata, ukazuju na to da je ovo podru
je, najprije kratko vrijeme, pripadalo Hrvatskoj, a potom srednjovjekovnoj
bosanskoj dravi.
Donji kraji su poetkom XIII stoljea, za vladavine bana Kulina, najprije
obuhvatili prostor juno od linije povuene od planine Grme na zapadu, pa
do nekadanjeg Skoplja (Vakufa) na Vrbasu, kojima su pripadale upe: Plivska, Zemljika, Vrbanjska i Mrenska.3
Plivska upa zahvatala je podruje oko rijeke Plive, u kojoj je glavni
grad bio tvrava Sokol.
Zemljika (Zemljanih) upa je zahvatala podruje s obje strane rijeke
Vrbasa, sjeverno od dananjeg Mrkonji-Grada i Jajca do Banje Luke, sa
gradovima Zemljanik, Kola i dr.
Vrbanjska upa je zahvatala podruje izmeu rijeka Vrbasa i Vrbanje,
a Kotor je bio glavni grad.
Mrenska upa je zahvatila podruje zapadno od rijeke Sane, oko rijeke
Mrena (danas se zove Dabar), kojoj je, prema nekim izvorima, jedno vrijeme
pripadao i Klju. Glavni grad je Mren. upi je pripadalo i mjesto Luac.
1 Vjerovatno e budua istraivanja dokumenata u Bekom ratnom arhivu, Austrijskom
dravnom
arhivu.
Carigradskom
arhivu
i
u
nekim
arhivima
u
naoj
zemlji
(Dubrovnik,
znatno vie rasvijetliti ovaj kraj u
srednjem vijeku.
U ovoj hronici je data slika
zbivanja na osnovu
dosadanjih
istraivanja, pronaeni^
dokumenata i radova objavljenih u
XIX i XX stoljeu.
2 Ferdo Sii: Vojvoda Hrvoje
Zagreb, 1902. godine, str. 3.

Isto, str. 36.

Vuki Hrvatini i njegovo

doba,, izdanje

Matice

Zadar)

Hrvatske,

42

Za vladavine vojvode Hrvoja Vukia Hrvatinia ovim krajevima, krajem


XIV i poetkom XV stoljea, Donje kraje su sainjavale upe: Pliva, Luka,
Zemljanih, Vrbanja, Gla, Mren, Vrbas, Sana i Banica, a jedno vrijeme i upa
Dubica.4
upa Luka ja zahvatila podruje istono od Jajca i rijeke Vrbas, a Komotin je bio glavno mjesto.
upa Gla se, prema nekim izvorima, nalazila oko rijeke Ukrine, a prema
drugim sjeverno od upe Zemljanik
na lijevoj obali Vrbasa.5
upa Vrbas (vrbaka upa) je
zahvatala obje obale donjeg Vrbasa. Do
kraja XIV stoljea upa je pripadala tadanjoj Slavoniji, a od tada vojvodi
Hrvoju, koji je i ovu upu prikljuio Donjim krajima. Glavni grad upe je
bio Vrbaki Grad (danas Banja Luka). U upi su bili i gradovi: Vojskovo,
Tur jak, Gradac, Podgradci, Vidui, Ivanjska i Lipovac.0
upa Sana je obuhvatala podruje srednje i donje Sane, sve do njenog
ua u rijeku Unu. U upi su bila
mjesta: Blagaj, Sana, Kamengrad,Japra,
Vodica, Otra Luka, Kozar i Hrvanii.
upa Banica je zahvatala podruje oko rjeice Banice, desne pritoke ri
jeke Sane, i gornjeg toka rijeke Sane, sa gradom Kljuem.
upa Dubica je zahvatala podruje izmeu Une i Sane sa planinom Ko
zarom i Prosarom, gdje su bila mjesta Dubiki Trg, Greda, Slabinja i Strigova.
Prema nekim istraivaima, postojala je i upa Luac ispod planine
Grme8 u podruju dananjeg Palanakog polja, ali za takvu tvrdnju za sada
nema dokumenata.
Doni kraji su zahvatali vei dio dananje Bosanske krajine, odnosno Kra
jine, pa neki istoriari, kao Ferdo ii, V. Klai i drugi, pretpostavljaju da
je dananji naziv Krajina za ovaj dio Bosne nastao od srednjovjekovnog na
ziva Donji kraji, tj. Donji krajevi, Krajina.9
Oblast Bosanska krajina spominje se prvi put 1593. godine u rukopisu
Manastira Sv. Gospoe pod Malinskom u Crnoj Gori. Ljubomir Stojanovi
u radu Stari srpski zapisi i natpisi (dok. br. 854, I knjiga, str. 249) navodi
taj dokument, u kojem izmeu ostalog pie:
A ce ,
, -, ,
, 1593.
Uz prve vijesti Donjim krajima, iz pomenutog dukomenta Bele IV sa
znaje se da je tada tim podrujem upravljao knez Stjepan Hrvatini, osniva
porodice Hrvatinia, koja je kroz XIII, XIV i XV stoljee vladala Donjim
krajima.10 On je priznavao bosanskog bana Matiju Ninoslava, ali je priznavao
i ugarsko-hrvatskog kralja Belu IV kao vrhovnog gospodara.
U dokumentu iz 1299. godine navodi se da je porodica kneza Hrvatina
(sin kneza Hrvatinia) u srodstvu sa hrvatskim banom Pavlom Subiem Bribircem. Napuljski kralj Karlo II izdao je taj dokument 14. jula 1299. go4

V. Kiai: Povijest Bosne do propasti Kraljevstva, Zagreb. 1882:. oine, str. 21.
Milan
Karanovi:
Granice
srednjovjekovne
bosanske
upe
Zemljanik,
Glasnik
Zemaljskog
muzeja, Sarajevo, 6, str. 3435. M. Karanovi tvrdi da je upa Gla bila sjeverno od upe
Zemljanik,
a
zapadno
od
rijeke
Vrbasa.
oko
Mazali
je
svojim
radom
dokazao
da
se
upa
Gla
nalazila
u
podruju
rijeke
Ukrine,
ali
da
je
zahvatala
znatno
iru
teritoriju.
Vidi:
Krai
lanci i rasprave, GZM;, 1950, str. 224231.
6 Spomenuto djelo F. Siia str. 6.
7 Vladislav Skari: Popis bosanskih spahija iz 1711. godine, GZM, lflO. godine, str. 17.
8 Marko Vego: Naselja bosanske srednjovjekovne drave,, Svjetlost, Sarajevo, 1357. go
5

dine, str. 70.


Luac najvjerovatnije nije bila upa, ve mjesto u sastavu upe Mren, kako to pie
F. ii u navedenom djelu na str. 6.
9 Vidi navedena djela F. Siia, str. 3 i V. Klaia, str. 21.
10 Navedeno djelo F. Siia.

dine u kojem pored ostalog pie da im ... potvrujemo... . Donje kraje u


zemlji bosanskoj, to ih oni dre i poseduju.u
Prema jednom dokumentu
od 30 marta 1304. godine, stanovnitvo u
Do
nji krajima je bilo patarenske
vjeroispovijesti, zbog ega
je dolo do sukoba
izmeu bosanskog bana Mladena I (katolika) i knezova Hrvatinia (pata
rena), pri emu je posredovao
hrvatski ban Pavle, brat bana Mladena.
Me
utim, iste godine je bosanski
ban Mladen I ubijen.12
Poslije smrti kneza Hrvatina Stjepania (prije 1315. godine), upom Mren
je vladao njegov sin Vukosav, ali iz grada Kljua.13 Njegov brat Pavle vladao
je upom Zemljanik, a brat Vukac vrbanjskom upom. Ostali Hrvatanii su
vladali drugim upama u Donijim krajima i juno od Donjih kraja (Zavrje, tj. oko Glamoa, Livna, Duvna).14
Dokument iz 1315. godine kazuje da je tada u Sanicu doao knez Vuko
sav i izmirio se s Vukom Obradiem i njegovim sanikim plemenom, jer su u
to vrijeme bili zavaeni. 15

Grb Hrvoja Vukia Hrvati


nia u Glagoljskom misalu.

Kada je ugarsko-hrvatski kralj Ludovik sredinom 1365. godine iz Sla


vonije napao plivsku upu, knez Vukac Hrvatini je pomogao bosanskom
banu Tvrtku I. Odbili su kralja Ludovika sa opsade tvrave Sokol i on se po
vukao preko Save. Poslije toga, 11. avgusta 1366. godine, ban Tvrtko izdaje
povelju kojom za zasluge u borbi protiv kralja Ludovika daruje knezu Vukcu
11
12
13
14
15

Isto, str. 7.
Isto, str. 8.
Isto, str. 9.
Isto.
Isto, str. 10.

44

Hrvatiniu itavu plivsku upu. Od tada je porodica Hrvatinia vladala u


pama vrbanjskom, mrenskom, zemljikom i plivskom.16
Kada se ban Stjepan Tvrtko, poslije borbi za proirenje svoje vlasti ne
samo u podrujima Bosne ve i susjednih krajeva, proglasio 1377. godine kra
ljem, meu zemljama kojima je on bio kralj navedeni su i Donji kraji:
, no Bora , , ,
, , , , ... ,17
Godinu-dvije kasnije umro je vojvoda Vukac Hrvatini. Iza njega su
ostala etiri sina: Hrvoje, Vuk, Dragia i Vojislav. Kralj Stjepan Tvrtko ve
12. marta 1380. godine daruje kneza Hrvoja dostojanstvom velikog vojvode,
koje je imao i njegov otac Vukac. Veliki vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini
je uskoro postao najmoniji bosanski velmoa.18
U dinastikim borbama izmeu ugarskog kralja Sigismunda i napuljskog
kralja Ladislava, braa Hrvoje i Vuk Vuki Hrvatini su stali na stranu
napuljskog dvora pa ih kralj Ladislav proglasi banovima hrvatsko-dalmatinskim. Tom prilikom trei brat Hrvoja i Vuka Dragia Vuki dobije na
dar dva sela: Sridu u sanskoj upi i Zabi kod Kljua.19 U to vrijeme kralja
Stjepana Tvrtka, koji je umro 1391. godine, naslijedio je njegov sin kralj
Stjepan Dabia, koji se ve poetkom 1392. godine prvi put sukobio sa Turci
ma kada su provalili u Bosnu. U boju koji je voen izmeu Glasinca i Drine
naroito se istakao vojvoda Hrvoje Vuki.20
Bosanski kralj Stjepan Dabia naao se 17. jula 1392. godine...
, , . . . . . t o
jest u Donjem kraju, u Lucima. Ovdje je delegaciji Dubrovana, koja ga je
posjetila, izdao povelju kojom im je priznao njihova sva ranija prava i po
vlastice. Povelju su potvrdili svi prisutni vlastelini: vojvoda Hrvoje Vuki,
vojvoda usorski Vlatko Hrani, knez Stipo je Hrvatini, knez Radoslav Pribini, knez Dobrosav Divoevi, knez Gojak Dragosali, upan Tvrdoslav
Tuica, knez Vuihna Vlatkovi, knez Vojsav Vojevodi i drugi.21 S obzirom
na to da se u Lucima pod Grmecom okupila tolika bosanska vojska i to
lika vlastela sa kraljem, vjerovatno su oekivali napad iz Ugarske ili su se
oni spremali da napadnu.
Veliki vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini, a i ostali velikai bosanski, pa i
kralj bosanski, esto su krajem XIV stoljea iz Donjih kraja provaljivali u
Slavoniju i Hrvatsku, napadajui posjede pograninih grofova Zrinjskih
i Blagajskih a i posjede opatije topuske. U tim prodorima Hrvatinii su i
proirili svoje posjede na upe Sanu i Dubicu, zadravajui neke zauzete po
sjede due, a neke krae vrijeme.22 Tako, nakon to je kralj Sigismund napao
Hrvoja u njegovim Donjim krajima, u ljeto 1398. godine, i poto se bez uspje
ha povukao u Slavoniju i Hrvatsku, vojvoda Hrvoje provali tada u Dubiku
upu i prikljui je svojim Donjim krajima, zadravi je do 1402. godine.23
Za vlade kralja Stjepana Ostoje vojvoda Hrvoja je imao najvaniju
ulogu u bosanskoj dravi, pa mu je kralj darovao 1400. godine svu livanjsku
upu.24.
Nakon to je kralj Ladislav krunisan u Zadru, 5. avgusta 1403. godine, za
kralja ugarskog i hrvatskog, proglasi vojvodu Hrvoja Vukia glavnim na
mjesnikom u Ugarskoj, Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni i da mu titulu herceg
10 Isto,

str. 17.
Isto, str. 20.
1S Isto.
19 Isto, str. 83.
20 Isto, str. 84.
21 Navedeno djelo V. Klaia, str. 198.
22 Navedeno djelo F. Siia, str. 86.
Isto, sir. 129.
24 Iste,
str. 134.
17

45

Fotografija

Povelje

bosanskog

kralja

Stjepana

Dabie,

koju

je

on

17.

jula

1392.

godine

dao delegaciji Dubrovana u Lucu pod grmooom. Originalna Povelja u Dubrovakom


arhivu.

Peat
kralja
Stjepana
sa Povelje od 17. jula 1392.

Dabie
godine.

splitski, pa mu pokloni Split i ostrva Bra, Hvar i Korulu da njima vlada.


Dobivi te posjede u vlasnitvo Hrvoje je postao samostalni vladalac, skoro
kao kralj. Imao je dvor u Jajcu i Splitu, svoju vojsku, slao svoje podanike
na strane dvorove, kovao svoj novac.25
Kada je Sigismundova vojska provalila iz Ugarske dolinom Une i napala
na Biha, 1406. godine, koji su branile ete kralja Ladislava i hercega Hrvo
ja, odnosno hrvatske i bosanske snage, poslije krvavih borbi kralj Sigismund
je zauzeo Biha, ali se odmah povukao. Herceg Hrvoje ubrzo povrati Biha i
odra pod svojom vlau sve Donje kraje, ukljuivi i posjede u dolini Une.20
Kada je kralj Sigismund 1408. godine pobijedio bosanskog kralja Tvrtka II,
kojeg je sa brojnim velikaima zarobio, dolo je do izmirenja i hercega
Hrvoja sa ugarskohrvatskim kraljem Sigismundom.27 Ali Herceg Hrvoje i
dalje zadra sve titule i posjede. U obnovljenim sukobima izmeu bosanskog
vladara i vlastele protiv ugarskog kralja Sigismunda, herceg Hrvoje je stao
uz ugarskog kralja, pa je jedno vrijeme samostalno vladao Donjim krajima
nad kojima bosanski kralj nije imao vlasti.28 Neto kasnije herceg Hrvoje se
opet naao u sukobu sa udarskim kraljem i velikaima, pa ih je avgusta 1415.
godine u boju kod Doboja pobijedio, uz pomo turskih eta. Prema nekim po
dacima, bosanski velikai su ve tada plaali danak Turcima, koji su iz Bosne
poeli da upadaju u predjele Hrvatske i Slavonije.29 Herceg Hrvoje je ubrzo
poslije te bitke umro, aprila 1416. godine. Imanja u Bosni naslijedio je njegov
sin Bala Hercegovi, dok mu se ena Jelena preudala za bosanskog kralja
Stjepana Ostoju.30
Zbog unutranjih tekoa i sukoba unutar turske carevine, dalje prodi
ranje Turaka u Bosnu, pa i u Donje krajeve, bilo je za neko vrijeme zaustav
ljeno. Meutim, ve 1424. godine sultan Murat II udari na Bosnu, pa mirom
sa bosanskim kraljem Stjepanom Tvrtkom II dobi neke bosanske gradove.31
s:

Isto, str. 166.


Isto, str. 194.
17 Isto, str. 2i034.
S8

2?
!9

47

Isto, str. 223.

Isto, str. 2335.


30 Isto, str. 235.
31 Navedeno djelo V. Klaia, str. 268^9.

Poetkom druge polovine XV stoljea turski sultan Mehmed II, nakon


osvajanja Carigrada (1453. godine), grkih, albanskih i srpskih krajeva, 1463.
godine napadne i bosanskog kralja Stjepana Tomaevia, koji se potpisivao.
... Kpajb CpSjbeM, Boe hm, IIpMMopjy, XyMcu,M, ^ajiMannjn, XpBaTOM, ,0,0H>HM KpajeM, 3anaflHHM CTpaHaM, YcopM, Cojim, o^pmiy m k T O M y . . . 32
Nakon osvajanja tvrdog Bobovca i Jajca, sultan u Kljuu zarobi posljednjeg
bosanskog kralja Stjepana Tomaevia i potom pogubi. Time je bosanska
drava izgubila svoju samostalnost, potpala pod tursku vlast, a s njom i svi
krajevi kojima je kralj vladao, pa i Donji kraji. Meutim, pri kraju iste
1463. godine, ugarsko-hrvatski kralj Matija Korvin prodre u Bosnu, istjera
Turke iz Usore i Donjih krajeva, a Turci zadrae tada vlast samo u gornjoj
ili pravoj Bosni i Podrinju. Kralj Matija tada formira od Donjih kraja jajaku, a od vojvodine Usore srebmiku banovinu.33
Meutim, nije tano poznato koju je teritoriju zahvatala jajaka banovina,
koju su Turci likvidirali zauzimanjem Jajca 1528. godine, jer na osnovi mno
gih dokumenata je vidljivo da su Kamengrad, pa time i nekadanja sanska
upa, od 1499. godine bili u vlasti Turaka.34 Od tada, od 1499. pa sve do 1878.
godine, srednjovjekovnom oblasti zvanom Donji kraji, u kojima su bile sanska
i mrenska upa, vladali su Turci, punih 380 godina.
Prodor Turaka u ove krajeve, kao i ovladavanje njima, praen je broj
nim iseljavanjem stanovnitva u susjedne krajeve koje Turci jo nisu osvojili,
prije svega u Hrvatsku. Zbog toga se stanovnitvo brojno veoma smanjilo i
itav kraj znatno opustio. Tako putopisci, koji ve od poetka XVI stoljea
prolaze ovim krajem, biljee veliku udaljenost izmeu naselja i kua i istiu
da je kraj znatno pust i nenaseljen.35

SREDNJOVJEKOVNE UPE

Na podruju dananje optine Sanski Most u srednjem vijeku, prije nego


to su Turci zavladali ovim krajevima, bile su upe: Sana i Mren, dok za sada
nije mogue tvrditi da je postajala i trea upa Luci. Obje upe bile su u
sastavu oblasti Donji kraji.
upa Sana prostirala se u podruju srednje i donje Sane sve do ua
ove rijeke u Unu. To znai da su njoj pripadali i najznaajniji rudnici u po
druju Majdanske planine i planine Behremaginice. Iz sauvanih dokumenata
poznato je da su u ovoj upi bila mjesta: Blagaj, Sana, Sridica, Kamengrad,
Japra, Vodica, Otra Luka, Kozar i Hrvaani. upa je graniila na sjeveru
dubikom upom, na zapadu upom Pset (oko dananje Bosanske Krupe)
i upom Gorska (dananja Banija), obje u Hrvatskoj, na sjeveroistoku vrbakom upom, na istoku upom Zemljanik, na jugu upom Mren i moda upom
Banica, koja se prostirala oko istoimene rjeice i gornjeg toka rijeke Sane.
upa Mren prostirala se zapadno od rijeke Sane u podrujima rijeka
Mren (dananji Dabar) i Sanica. U sauvanim dokumentima spominju se mje
sta Mren, Sanica, Klevci (danas Kljevci) i Capii (danas apalj). upa je gra
niila na sjeveru upom Sanom, na istoku upama Zemljanik i Bamica, na
jugu upom Banica, a na zapadu planinom Grmeom, iza koje je bila poljika
32
33

Isto, str. 326.


Isto, str. 342.

31

Hamija Kreevljakovi: Kamengrad, Nae starine, VI, Sarajevo, 1959. str. 22.
Benedikt Kuripei u svom djelu Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju
1530,
Svjetlost,
Sarajevo,
1950;
zatim
zastavnik
Boi
u
svom
pijunskom
izvjetaju
iz
1785.
godine,
publikovanom
u
Grai,
knj.
VII,
Naunog
drutva
NR
Bosne
i
Hercegovine,
koji
su
za
tampu
pripremili
H.
Kreevljanovi
i
H.
Kapidi
pod
naslovom
Vojno-geografski
opis
Bosne pred Dubiki rat od 1785. godine, Sarajevo, 1957. i drugi koji su prolazili ovim krajevima
za turske vladavine.
35

48

upa u oblasti Zapadne strane (Zavrje). Prema Povelji kralja Tomaa iz 1466.
godine, upa Mren tada nije postojala, jer je njena teritorija bila podijeljena
izmeu upe Sane i grada Kljua.36
*

**

Zanimljiva je Povelja kralja tefana Tomaa Ostojia, izdana u Vranduku 22. avgusta 1446. godine, dakle, poslije turskog osvajanja Bobovca i
Jajca, na osnovu koje je oko Mazali utvrdio opseg i poloaj upe i grada
Gla.37 U povelji kralj Toma, kako navodi . Mazali, poklanja knezovima
Pavlu, Marku i Jurju sinovima polc. vojvode Ivania Dragiia grad Klju i
varo Podklju te sela Ribie, Rudinice, Slipance (Slivance?), Pei banike
(upa Banjica?) sa selom Banicom, zatim sela Kladie, Zagulane, Ripita, Prisiku, Bilane, Koricu, Sanicu, Bravse (na Bravsih), Pievicu, Krasuline, Trisku,
Hripavce, Lipovce i Ig. U upi Sani, Mrin, (grad) i pod njim varo, te sela
Klevce, Nova sela i apli. Zatim grad Kievac i pod njim selo Ki(evo) te sela
Sridicu, arak, Hrboane i Siniie. I u Glau (upi) grad Glaki i pod njim
varo Sridu... Mazali dalje pie: Od sela to su se davala uz grad Klju
mogu se identifikovati i lokalizovati: Ribii, danas Ribnik Gornji i Donji (srez
Klju), Rudinice, danas Rudine u seoskoj opt. Sasini (srez Sanski Most), Kladje
danas Kladovite u s. opt. Sasini (srez Sanski Most)... Korica, sad Korica u s.
opt. Eminovci (srez Sanski Most), Sanica, sad Sanica, Gornja, Donja i Hrianska (srez Klju)... Od sela to su se davala uz grad Mrin (u uvi Sani) mo
emo identifikovati i lokalizovati: Klevce, danas Kljevci (srez Sanski Most),
iznad toga sela mora da je ruevina grada Mrina, jer se u povelji veli da su
Kljevci pod tim gradom. Zatim Nova Sela, sad Novoselci u s. opt. Kozica
{srez Sanski Most), apli, danas aplje, Srpske, Gornje i Donje s. opt. Tomini
(sr. Sanski Most). Iz gornjeg se vidi da upa Mrin nije vie postojala u 1466.
godini, ve da je bila podijeljena izmeu Sane i grada Kljua.
Od sela to su se davala uz Grad Kijevac lako emo pronai Kievo, da
nas Kijevo Srpsko i Tursko (srez S. Most).38 Iznad toga sela valja traiti
ruevinu grada Kijevca,39 Zatim arak danas vjerovatno arakovo (srez Pri
jedor) i Siniie (Sjeniie), danas moda Sjeniak u s. opt. Matavazi (srez
Krupa), Sridicu, sad Sredica Gornja i Donja u s. opt. Ribnik (sr. Klju)...
Nalazi do kojih je doao . Mazali, identifikujui i lokalizujui sela
navedena u spomenutoj povelji, kao to i on navodi, upuuju na zakljuak
da u doba izdavanja povelje nije bilo upe Mren. Njena teritorija je bila podi
jeljena izmeu upe Sana i grada Kljua, tj. upe kojoj je pripadao i taj grad.
Nadalje, vidi se da je kralj Toma uveavao posjede upe Gla, odnosno njenih
gospodara na raun drugih upa, u ovom sluaju i na raun upe Sana. Znai
da je tada dio sanske upe prikljuen upi Gla, ije je sjedite bilo u podruju
rijeke Ukrine, gdje se, prema . Mazaliu, nalazio i grad Gla. Koliko se dugo
odralo takvo stanje nije poznato, ali s obzirom na dalja turska osvajanja u
to doba najvjerovatnije je vanost ovog darovanja bila kratkog vijeka. Jer,
nakon nepunih 40 godina upa Sana je u rukama Turaka, a Kamengrad jedno
od njihovih uporita.

36

oko Mazali: Krai lanci i rasprave, GZM, nova serija sv. IVV, 190. godine, str. 227.

37

Isto, str. 226227.

38

Podvukao autor.

39

Grad Kijevac bi trebalo da bude Veliki Gradac ili Mali Gradac u selu Kijevo.

ZUPA SANA (Zana)

U Listini Bele IV od 20. jula 1244. godine40 prvi put se spominju upe: san
ska, dubika, mrenska i vrbaka koje ine Donje kraje 'krajevi).
U jednom dokumentu iz 1258. godine spominje se sanski upan (knez)
Mihailo,41 a prema drugom dokumentu od 15. 3. 1264. godine taj sanski upan
predaje zemlju Krala opatiji topuskoj.42
U Povelji Bele, kralja bgarskog i hrvatskog, kojom potvruje Baboniima
povelje kralja Emerika i svoju (Belinu), iza tatarske provale, od 29. marta
1256. godine, spominje se i Zana (Sana) rijeka.43
Polovinom XIII stoljea u naslovu bosanskog bana spominju se i Donji
kraji. Oni su najprije zahvatali krajeve junije od podruja dananjeg Sanskog
Mosta, ali su se potom proirili i na podruje srednjeg toka rijeke Sane.
U dokumentu od 6. novembra 1278. godine, kojim se uspostavlja mir meu
hrvatskim velikaima, spominje se Gyraldus, arciakon Sane.44 I u jednom
drugom dokumentu spominje se magistro Gueroldo arciakon Sane, Vrbasa
i Dubice.45 Prema jednom dokumentu iz 1334. godine Sana je imala crkveni
distrikt vezan uz zagrebaku biskupiju.40
Jedan dokumenat iz 1328. godine govori da je u gradu Sani ( . . . datum in
Zana ...) izdata povelja.47
Prema dokumentu koji se nalazi u arhivi u Budimpeti, na saboru u Za
grebu, odranom 29. juna 1380. godine, a za banovanja Petra Sudara, bili su
prisutni i predstavnici sanske upanije, pored dubike, vrbake i mrenske.48
Prema nekim dokumentima, upa Sana je do 1385. godine pripadala
Hrvatskoj, a od tada Bosni, odnosno Donjim krajima, kojima su tada vladali
Hrvatinii, vazali knezova ubia.
U dokumentu iz 1391. godine spominje se i selo Srida u sanskoj upi, koje je
Dragia Vuki Hrvatini dobio na dar od kralja Ladislava.49
U Sanu je 1404. godine dolazio i kralj Ostoja i bosanski vojvoda Hrvoje.
Prema dokumentu iz 1406T godine, Donje kraje (krajeve) su sainjavale
upe: Jajce, sav kraj Vrbasa do Save sa Banjom Lukom, dolinom Vrbanje,
Posanje sa Kljuem i Sanom (odnosno gradom Zanom), sve do ua rijeke
Sane u Unu.50 Ve je navedeno da su Babonii Blagaiski drali i riiekn Sanu
(Zana), a u njihovom posjedu je bio i grad Blagaj, blizu ua rijeke Sane u
Unu, nedaleko dananjeg Bosanskog Novog, gdje i danas postoji istoimeno
selo.
U Povelji vojvode Hrvoja iz 1412. godine spominje se kao potpisnik nje
gove povelje i Gapar Dijanievi iz Sane.51 U borbama ugarsko-hrvatskog
kralja Sigismunda protiv bosanske i hrvatske vlastele upa Sana je dola u
ruke kralja Sigismunda. On ju je 1413. godine oduzeo od vojvode Hrvoia i
poklonio knezovima Blagajskim. Zato je vojvoda Hrvoje 1415. godine nastavio
40 Frof. Eduard Richter: Prilozi zemljopisu Bosne i Hercegovine, GZM,, XVH, 1&05. godine,
Sarajevo, str. 299.

Sima irkovi: Istorija srednjovjekovne bosanske drave, Srpska knjievna zadruga, Beo
grad, 1964, str. 66.
41 Codex diplomaticus (Diplomatski zbornik), Jugoslovenska akademija nauka i umjetnosti,
Zagreb, 1907. godine, sv. V, 503504, i sv. VI, 21, 61.
4* Isto, sveska VI. dok. 787, str. 292293
4S Isto, sv. V, str. 9.
44 Isto, sv. VI, str. 261.
45 Isto, sv. VII, str. 152.
46 Marko Vego: Naselja bosanske srednjovjekovne drave, Svjetlost, Sarajevo, 1957. go
dine, str. 156.
47 Isto, str. 156.
4*

Navedeno djelo E. Richtera, str. 299.


Vidi napomenu 19.
5" Vidi napomenu 48.
51 Navedeno djelo M. Vege, str. 156.
4*

borbu protiv Sigismunda zajedno sa Turcima. Nakon poraza kralja Sigis


munda kod Doboja 1415. godine, upa Sana je jo jedno vrijeme ostala pod
vlau kralja Sigismunda, jer je on spominje u jednoj povelji iz 1425. go
dine.52
U dokumentu od 12. VIII 1434. godine spominje se i Juraj Miljenovi,
knez iz Sane.53
Sva ova dokumenta nedvosmisleno potvruju da je postojao grad Zana
(Sana), da je postojala upa Zana (Sana), a poto su srednjovjekovne upe
nosile ime prema glavnom gradu upe, to znai da je glavni grad upe Sana
bio grad Sana.
U svom radu Popis bosanskih spahija 1711. godine Vladislav Skari54
navodi upe koje su bile u nahiji Brod (u sastavu bosanske live), pa pored
drugih navodi i upe Novi, Sana i Kamengrad. Prema tome, Kamengrad nije
grad Sana, a opet Sana nije Klju, jer se istovremeno u livi Klis, a u upi
Hlivno (Livno), nalazi upa Klju.55 Izlazi da se ne moe staviti znak jedna
kosti izmeu grada Sana i Kljua jer su to dva srednjovjekovna grada, a ne
jedan. Naime, u svom radu Bosanski paaluk56 H. abanovi pri nabrajanju
upa i gradova koji su pripadali kadiluku Kamengrad navodi i grad Sanu
(Klju), stavljajui Klju u zagrade, iako je nekoliko stranica ranije razdvojio
nahiju Klju od nahije Sana.57
Miljenje V. Skaria u navedenom djelu, da je naziv upe (nahije) Ka
mengrad u srednjem toku rijeke Sane zamijenio naziv upe poznate do turskih
osvajanja pod nazivom Mrin (Mren),58 nije dokumentovano.
Ostaje i dalje otvoreno pitanje gdje je bio grad Sana (Zana) i koju je te
ritoriju zahvatila upa Sana (Zana). Da li su ostaci starog grada u centru
sadanjeg grada Sanski Most na lijevoj obali Sane, temelji sredniovjekovnog
grada Sana (Zana), ili se on nalazio negdje u okolini, utvrdie dalja istrai
vanja arheologa i istoriara.

UPA MREN (MRIN)


U ve navedenom dokumentu iz 1244. godine,59 pri nabrajanju upa koje
ine Donje kraje (krajeve), spominje se i upa Mren (Mrin). Prema dokumentu
iz 1315. godine, knez Vukosav Hrvatini je tada bio u Sanici, gdje se pomirio
sa Vukom Obradiem i njegovim sanikim plemenom, s kojim je bio u to
vrijeme zavaen.60 I u dokumentu iz 1380. godine stoji da su na saboru u
Zagrebu bili prisutni i predstavnici upanije Mren.61
Ima jo dokumenata u kojima se spominje Mren ili ljudi iz te upe:
prema dokumentima iz 1334. godine u Mrinu je bila crkva svetog
Grgura i pripadala je sanskom distriktu sa sanskim arciakonom na elu;62
u dokumentu iz 1418. godine spominje se Hrvatin Mrenovi, sluga kralja
Ostoje;63
52

Isto.
Isto.
54 Vladislav Skari: Popis bosanskih spahija iz 1123 (1711) god., GZM, Sarajevo, 1930. go
dine, sv. 2, str. 6.
55 Isto.
56 Hazim abanovi: Bosanski paaluk, Nauno drutvo NR BiH, Sarajevo, 1959. godine,
str. 230.
57 Isto, str. 228.
58 Navedeno djelo V. Skaria, str. 13.
50 Vidi napomenu br. 40.
60 Vidi napomenu br. 15.
61 Vidi napomenu br. 43.
62 Marko Vego, navedeno djelo, str. 7879.
5S

51

63

Isto,, str. 79.


u Povelji kralja Tome od 22. VIII 1446. godine spominje se mjesto Sanski
Mren (Mrin). Dokument kae da je kialj Toma darovao Mrin brai Dragiiima. Pod vlau grada Mrina tada su bila sela Klevci (danas Kljevci) i apli
(danas apalj). Prema dokumentu, upi Mrin pripadali su Sanica, grad Mrin
i jo neka druga manja naselja.64
Do 1385. godine upa Mrin je pripadala Hrvatskoj, a od tada Bosni. Gdje
se nalazio srednjovjekovni grad Mrin (Mren), za sada je teko utvrditi.
Benedikt Kuripei u Putopisu kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju
1530. godine65 opisuje svoj put od Ljubljane preko Novog Mesta, kroz gradove
Hrvatske, potom Kladuu, Krupu i Kamengrad, i pie da su 30. avgusta 1530.
godine krenuli iz Kamengrada i putovali preko lijepe poljane, pa se onda spu
stili k vodi zvanoj Mren, preli preko mosta doli do druge vode koja se zove
Sanica (Sanitza),66 Tu su na malom breuljku ugledali dva pusta razruena
gradia: Kamenac (Klanenatz) i Liskovac Lisconatz). Opisuje brdo iznad tih
razruenih gradia na lijevoj strani rijeke Sane, dugako i kamenito, zvano
Klemenac (Klemenatz). Pod tim brdom se nalazi jedno mjestance, a prema
istoku dva pusta gradia Sekulur i Gursev (Szekollour i Gurseu). U blizini su
vidjeli mnogo martoloza i ovara.67
Ovaj podatak o rijeci Mren koji saoptava B. Kuripei nedvosmisleno
potvruje da je dananja rjeica Dabar srednjovjekovna rijeka Mrin (Mren).
Jer, na putu od Kamengrada do Sanice nema druge vee rjeice od Dabra
(Mrena), izuzev Zelene, ali je ona mogla biti zaobiena iznad izvora, kuda
je vjerovatno jedan od puteva vodio. Nadalje, da su preli Zdenu, oni bi mo
rali prei jo jednu rijeku, dananji Dabar, ali Kuripei na putu od Kamen
grada do Kljua spominje samo rijeke Mren, Sanicu i Sanu.

SREDNJOVJEKOVNI GRADOVI
(prije dolaska Turaka)

Sana (Zana) je srednjovjekovni grad, sredite istoimene upe. U nekim


dokumentima, od
XIII stoljea pa nadalje,
spominje se
najprije upa Sana
(Zana) i rijeka Sana (Zana), a potom u Povelji iz 1328.
godine i grad Sana
(. .. datum in Zana ...), kao mjesto u kojem je ta povelja izda ta.68
U gradu Sani (Zani) je bilo i crkveno sredite, pa je u njemu bio i arci
akon koji se spominje u nekoliko dokumenata.
Grad Sana je najprije bio u rukama hrvatske vlastele, a kada su polo
vinom XIII stoljea i ovi krajevi ukljueni u oblast Donji kraji, koja je ve
bila u sastavu srednjovjekovne bosanske drave, doao je pod vlast bosanske
vlastele. Prema nekim dokumentima, upa Sana, a to znai i grad Sana, od
1385. godine je u sastavu Donjih kraja, tj. Bosne, kojima su tada vladali
Hrvatinii, vazali
knezova ubia.
U grad Sanu
je 1404. godine dolazio i
bosanski kralj Ostoja
i bosanski
vojvoda Hrvoje, koji su vladali ovim krajevima.
U Povelji vojvode Hrvoja iz 1412. godine spominje se kao potpisnik nje
gove povelje i Gapar Dijanievi iz Sane. A u dokumentu od 12. VIII 1434.
godine spominje se i Juraj Miljenovi, knez iz Sane.
Kralj Sigismund je 1413. godine grad Sanu sa itavom upom Sanom -odu
zeo vojvodi Hrvoju i poklonio knezovima Blagajskim, koji su ve vladali Kamengradom. Zbog toga je vojvoda Hrvoje, zajedno s Turcima, nastavio borbu
84

Isto, str. 7879.


Benedikt Kuripei: Putopis kroz Bosnu, Si biju, Bugarsku i Rumeliju 1530., Svjetlost,
Sarajevo, 1950. godine.
88 Isto, str. 13.
87 Isto, str. 1314.
88 Vidi poglavlje upa Sana (Zana).
89 Navedeni rad V. Skaria, str. 6.
85

protiv Sigismunda. Ali, i pored poraza kralja Sigismunda kod Doboja 1415.
godine, upa Sana, a to znai i grad Sana, ostali su jo jedno vrijeme pod
vlau kralja Sigismunda, jer ih on spominje i u Povelji iz 1425. godine.
Kako se u Popisu bosanskih spahija 1711. godine, dakle za turske vla
davine, istovremeno spominju i upa Sana i upa Kamengrad, proizlazi da se
grad Sana odrao jedno vrijeme i za turske vladavine.
Gdje se nalazi grad Sana (Zana) i ta je s njim bilo padom pod tursku
vlast, za sada sigurno ne znamo. Na pitanje da li je grad Sana (Zana) bio
zaetak dananjeg Sanskog Mosta ili je bio negdje na drugom mjestu i
kojem, zasada se ne moe sa sigurnou odgovoriti.
MREN (MRIN) je srednjovjekovni grad, centar istoimene upe u po
druju rijeke Dabar (Mren), kojoj su pripadala i sela Klevci (Kljevci) i apli
(apalj),70 5-7 km juno od Sanskog Mosta.
Prema dokumentu iz 1334. godine, u Mrinu je bila Crkva svetog Grgura,
koja je pripadala sanskom distriktu, na ijem je elu stajao sanski arciakon.
U povelji kralja Tome iz 1446. godine, spominje se mjesto Sanski Mren.
Gdje se nalazio grad Mren (Mrin)? Da li na Gradini (590 m), udaljenoj
2,5 km od rijeke Dabra (Mrena), 4,5 km od rijeke Sanice i 9,5 km od Sanskog
Mosta, gdje su naeni ostaci jedne tvrave? Ili na uu Dabra (Mrena) u
u Sanu? Ili na nekom drugom mjestu? zasad to nije mogue utvrditi.
GRADINA U KLJEVCIMA, k. 590, oko 4,5 km udaljena od rijeke Sane, bila
je i preistorijska i srednjovjekovna utvrda. Pronaeni su ostaci tvrave i na
istonoj strani, prema rijeci Sani, temelji etvrtaste kule ije su strane bile
duge po 10 metara.71 Pretpostavka da je tu bio grad Mren nije ni potvrena
ni odbaena.
LUAC (LUSCl) srednjovjekovni grad koji se prvi put spominje 1323. go
dine u povelji bana Stjepana II Kotromania.72 Prema ocjeni nekih istoriara,
postojala je i upa Luac, a prema drugim to mjesto je pripadalo upi Mren.
U dokumentu iz 1351. godine spominje se neki Ratko Luac.73 U povelji
kralja Dabie iz 1392. godine spominju se Luci i za njih se kae da se nalaze
u Donjim krajima (Donjim krajevima),74 Tada je bosanski kralj Stjepan Da
bia boravio u Lucima zajedno sa svojom svitom i vojskom i 17. jula 1392.
godine izdao jednoj delegaciji Dubrovana povelju kojom im priznaje sva nji
hova ranija prava i povlastice. S obzirom na brojnost prisutne vlastele i voj
ske, vjerovatno se tu pod Grmeom kralj Dabia spremao da napadne na
Ugarsku ili, pak, da doeka napad ugarske vojske.75
Istraujui gdje bi moglo biti srednjovjekovno naselje i grad Luac (Luci),
doao sam do zakljuka da je ono bilo negdje u ataru dananjeg sela Oti.
Naime, u popisima stanovnitva, izvrenim za austrougarske vladavine Bosnom
i Hercegovinom, selo Luac se spominje kao samostalno naselje sve do 1910.
godine, kada je pripojeno selu Luci Tukbobija.76 I ne samo to. I dva susjedna
sela su u svom nazivu imali rije Luci: Luci-Palanka i Luci-Tukbobija, od
kojih se naziv sela Luci Palanka odrao do danas.
Prema popisu iz 1879. godine, postojala su sela:
Luci sa 48 kua i 256 stanovnika (209 Srba i 47 Muslimana),
Luci Palanka sa 84 kue i 546 stanovnika 524 Srbina i 22 Muslimana),
Luci Tukbobija sa 26 ku ai 173 stanovnika (173 Srbina) i
70

Vidi opis upe Mren i fusnotu 35, 43, 57 do 59.


Prema grai prikupljenoj za Arheoloku kartu Bosne i Hercegovine, Zemaljski Miuzej
u Sarajevu.
72 Marko Vego, navedeno cijelo, str, 70.
73 Isto.
74 Isto.
75 Vidi tekst sa napomenom br. 20.
78 Vidi Statistika mjesta i iteljstva Bosne i Hercegovine za 1879, 1885, 1895. i 1910. go
dinu, slubeno izdanje, Sarajevo, poglavlje za kotar-srez Sanski Most.
71

Kupasto brdo u lijevom uglu fotografije je brdo Oti i pod njim istoimeno selo. U ataru
toga sela je bio srednjovekovni grad Luac.

Jelainovci sa 66 kua i 407 stanovnika (407 Srba).77


Ve pri popisu stanovnitva izvrenom 1885. godine selo Luci Tukbobija
nema takav naziv ve samo Tukbobija, a ostala sela su sa istim nazivima kao
i pri ranijem popisu.78
Pri popisu stanovnitva 1895. godine za selo Luci se navodi da ima zaseoke: Mehmedagii, Pothoti, Selite, Vojnikovii i Luci, koje ima 67 kua sa
463 stanovnika (398 Srba i 70 Muslimana), dok selo Tukobija nema zaselaka
i ima 38 kua sa 316 stanovnika (svi Srbi).70
Pri narednom popisu, 1910. godine, nema sela Luci, ali se selo Tukbobija
pojavljuje sa 882 stanovnika, to govori da mu je prikljueno selo Luci.80
Sve ovo potvruje da se srednjovjekovni naziv mjesta Luci odrao sve
do poetka XX stoljea i da su se Luci nalazili u ataru katastarske optine
tadanjeg sela Tukbobija.81
S obzirom na to da su zaseoci Podhoti i Vojnikovii u ataru dananjeg
sela Oti, koje se prostire ispod padina brda Oti, vjerovatno se i ostaci sred
njovjekovnog grada Luca nalaze u rejonu sela Oti. Moda su mu temelji na
uzvienju Lui kod ponora Jezernice? Okolno stanovnitvo i danas polje iz
meu Tukbobije, Otia i Jelainovaca zove Luako polje, a spomenuto uzvi77 Popis stanovnitva 1879. godine objavljen u slubenom izdanju 1880. godine, Sarajevo,
poglavlje o srezu Sanski Most.
78 Slubeno izdanje o popisu stanovnitva Bosne i Hercegovine 1885. godine, poglavlje
o srezu Sanski Most.
70 Slubeno izdanje Popisa stanovnitva Bosne i Hercegovine iz 1895. godine, poglavlje
o srezu Sanski Most.
80
U slubenom izdanju popisa iz 1895. godine vidi se da je selo Tuk Bobija imalo samo
316 stanovnika a selo Luci 468. U popisu od 1910. godine selo Tukbobija jc poraslo na 882 sta
novnika,
dok
sela
Luci
nema
u
popisu.
To
znai
da
je
selu
Tukbobija
prikljueno
i
selo
Luci: 316 +- 468 = 784 stanovnika, dok je 98 novih stanovnika prirast za period od 15 godina.
8t U slubenom izdanju Statistika mjesta i iteljstva Bosne i Hercegovine, popisa obav
ljenog 1. maja 1885. godine, navodi se da se selo Luci nalazi u katastarskoj optini Tukbobija. 54

enje Lui.82 Prema nazivu srednjovjekovnog mjesta Luac, turska Palanka


nedaleko od njega i danas se zove Luci Palanka.
I u vie karata i opisa ovih podruja, koji se uvaju u Bekom ratnom ar
hivu, nalazi se i mjesto Luac, koje je zabiljeeno pod 8 imena, pisanih s ne
znatnom razlikom: Luxdzi, Lusczy, Lusci, Lusezi, Luxtzi, Luschi, i Lue (redo
slijed prema starosti naziva).
Najstariji zapis o selu Lucima je iz novijeg doba. U jednom opisu Bihaa
i ovih krajeva iz 1783. godine, uz mnoga druga mjesta, navodi se i tvrava
Sanskimost, zatim selo Luxdzi (Luci) i Sanica.83
U karti jednog dijela Bosne (dananje Bosanske krajine), vjerovatno iz
kraja XVIII stoljea, ima i tvrava Luci (Lusczy).84 Pod istim imenom Luci
se nalaze i u planu karti ovog podruja od 17. marta 1789. godine.85 To je
jedini zapis koji kazuje da su Luci imali tvravu. Prema tome dokumentu,
s kraja XVIII stoljea, proizlazi da se sve do tada odrao bar jedan dio tvra
ve Luca, znaajnog srednjovjekovnog grada. Da li je on bio na mjestu Gra
dine iznad sela Otia, a na padini brda Otia, koju je zabiljeio austrougarski
katastar s kraja XIX stoljea, ili negdje na drugoj strani, utvrdie daljnja is
traivanja, prije svega arheoloka.
U dokumentu, opisu komunikacija i mjesta u ovim krajevima, nedatiranom, ali vjerovatno s kraja XVIII ili iz prve polovine XIX stoljea, na dva
mjesta je zapisano ovo mjesto, jednom pod imenom Lusci, a drugi put pod
imenom Lusezi.88 U tom dokumentu stoji da je mjesto Luci tada, s kraja
XVIII ili poetkom XIX stoljea, imalo 2025 kua.
U nedatiranoj karti jednog dijela Bosne izmeu Une i rijeke Bosne, Luci
su zabiljeeni kao Luxtzi i locirani blie rijeke Sane.87
U karti koja obuhvata dio tzv. Turske Hrvatske, meu kojima Banju
Luku, Sanski Most, Jasenicu, Biha, Klju, Petrovac i Bjelaj, vjerovatno iz
prve polovine XIX stoljea, ako ne i s kraja XVIII stoljea,88 navodi se i
mjesto Lustzi, locirano znatno blie rijeci Sani nego to je to u svim drugim
poznatim kartama.
I u karti Das Knigreich Bosnien und Servien..iz 1807. godine, ovo
mjesto je zabiljeeno pod imenom Luschi,89 dok je u karti Bosne i Hercegovine
iz 1879. godine zabiljeeno kao mjesto pod nazivom Luse.90
Kako je mjesto Luci na vie mjesta priblino tano unijeto u podruje
gdje se danas nalazi selo Oti, a samo jednom neto istonije od sela Dabra,
blie rijeci Sani, i kako nam pokazuje opis puta koji kroz ovo mjesto vodi od
Japre ka Kljuu, moe se s velikom vjerovatnoom pretpostaviti da se sred
njovjekovna tvrava Luci nalazila u rejonu dananjeg sela Otia.
JAPAR, srednjovjekoveni grad u okuci rjeice Japar, nedaleko od sela
Kozina, u blizini kote 430.
U crkvenom pogledu Japra je pripadala Sanskom distriktu, crkve sv.
Marka i sv. Martina u Japri 'de Japri) a spominju se 1334. godine.91
82
Prema
kazivanju
pismo autoru od 18. 10.
polje Luako polje.

Jelainovac-a,
se Lui, a

(njegovo
oblinje

83 Dokument JVq 23, iz 1783. godine, str. 5, u zbirci karata Bekog ratnog arhiva.
Dokument br. B IXa 948, u zbirci karata Bekog arhiva.
85 Dokument br. IXc 902, u zbirci karata Bekog ratnog arhiva.
86 Dokument o mjestima i komunikacijama u Bosni, ime Lusci u gl. No 12 i ime Lusezi
u gl. No 16, gdje se kae da ima 2025 kua. U zbirci karata Bekog ratnog arhiva.
87 Dokument
K VCII m 6, u zbirci karata Bekog ratnog arhiva.
88 Dokument
br. K VII m 11 E, u zbirci karata Bekog ratnog arhiva.
89 Dokument
br. B
lila 21, u zbirci karata Bekog ratnog arhiva
90 Dokument
br. H IVc 318, u zbirci karata Bekog ratnog arhiva.
9' Marko Vego: Naselja Bosanske srednjovjekovne drave, Svjetlost, Sarajevo, 1957. godine, str. 50.
Si

55

Mirka
Stanica
iz
Sanskog
Mosta,
rodom
iz
1972. godine), uzvienje kod ponora Jezemice zove

Kamenje obruenih kula i zidova i danas stoji na vrhu brda iznad rijeke
Japre. Ni danas nije teko odrediti kuda su se protezali temelji zidova i kula
ovog srednjovjekovnog grada, o kome ima tek jedan podatak.
KIEVAC, srednjovjekovni
njeg sela Kijeva.

grad

podruju

srednjovjekovnog

dana

Spominje se u Povelji kralja Tomaa iz 1466. godine, kao grad u upi


Sana, a tada je, sa jo nekim selima, poklonjen upi Gla.
U podruju potoka Jezerinac, koji se ulijeva u Kijevsku rijeku, nalaze se
ostaci dviju tvrava (Veliki Gradac i Mali Gradac), udaljenih jedna od druge
samo 300 metara. Bez svestranih istraivanja nemogue je utvrditi gdje je bio
srednjovjekovni grad Kievac: na Velikom ili na Malom Gradcu.
KAMENGRAD, je srednjovjekovni grad, koji je pripadao upi Sana, a
bio je u vlasti knezova Babonia Blagajskih, ije je sjedite bilo u gradu
Blagaju (desetak kilometara od ua Sane u Unu). Vjerovatno su ga i sagra
dili knezovi Blagajski.82

*! Hamdija Kreevljakovi: Kamengrad, Nae starine, VI, Sarajevo, 195S, str. 21.

Srednjovjekovni grad (tvrava) Kamengrad prvi put se spominje 3. maja


1374. godine u dokumentu kojim se potvruje da je pred zagrebakim Kapto
lom izvrena kupoprodaja zemlje kod Kamengrada. Ta isprava u prevodu glasi:
... Kaptol crkve Zagrebake potvruje da su pred njim Juraj sin Tomin,
Jaka sin Petrov, Drago sin Radosavljev iz starog Vrsuja93 neki komad svog
posjeda Zagrade kraj grada metra Ivana sina pokojnog kneza Dujma Blagajskoga i brae njegove, zvanoga Kamengrad, prodali reenima metru Ivanu,
Nikoli, Babonjiu i Stefanu sinovima pokojnog kneza Dujma... za deset ma
raka kraljevskih dinara. Na dan naaa sv. Kria 1374 ________ 94
Kamengrad u crkvenom pogledu je potpadao pod Zagrebaku biskupiju.
Tu je postojala katolika upa od XIV stoljea. Prema podacima, u Kamen
gradu je bio franjevaki samostan, koji su Turci sruili, svakako prije 1530.
godine, jer ga Kuripei ne spominje. Prilian broj fratara koji su ivjeli u
drugim krajevima bili su rodom iz Kamengrada, odnosno iz tog samostana.95
Turci su Kamengrad zauzeli 1463. godine, kada i Klju, pa su ga neko vri
jeme napustili, da bi ga ponovo zauzeli 1499. godine,96 ali je od 1503. godine
bio stalno u njihovim rukama.97

RUDARSTVO U SREDNJEM VIJEKU


NA PODRUJU SANSKE I MRENSKE UPE
(do pada pod tursku vlast)

Tako nema pisanih dokumenata da je u srednjem vijeku rudarstvo bilo


razvijeno u ovim krajevima, nepobitno je da1 se prerada ruda, zapoeta jo u
preistorijii u antikom dobu, o emu je bilo rijei, i u srednjem
vijeku O tome govori i naziv sela Sasina, nedaleko od dananjeg Sanskog
Mosta, i ime potoka koji tee kroz to selo, a takoe se zove Sasina. Nema
sumnje da su i selo i pomenuti potok dobili ime prema asima, njemakom
plemenu koje se u XII i XIII stolje naseil u Transilvaniji, dalianoj Rumuniji, zajedno s drugim njemakim plemenima. Sva su tanjemaka plemena
-dobila zajedniko imeSasi. U X111 stoljeu neki od njih, bjeei pred Tatarima,
doli su u Srbiju i Bosnu. Kako su Sasi bili veoma cijenjeni rudari, domai vla
dari su ih obdarivali povlasticama. Oni su znatno razvili rudarstvo u kraje
vima koje su tada naselili, pa i u podruju rijeke Sane. U podruju potoka
Sasine i Kruharue ima tragova ne samo preistorijskih i antikih, ve i sred
njovjekovnih talionica eljeza.
Prema navodima H. Kreevljakovia, u podruju Starog Majdana se jo
u srednjem vijeku, prije dolaska Turaka, proizvodilo oruje i municija, dakle
vaena je, taljena i preraivana eljezna ruda.98
Provalom Turaka u ove krajeve, krajem XV stoljea, prestalo je vaenje
i prerada eljezne rude, da bi ih Turci obnovili tek oko 1571. godine.99

93 Selo Vrsuje, koje se spominje u navedenoj ispravi, vjerovatno je selo Vrsue, kako se
neiva u prvim austrijskim popisima, a danas samo Vr.
94 Hamdija Kreevljakovi: Kamengrad, Nae starine, VI, Sarajevo, 1959, str. 21-22.
95

Isto, str. 21 i 31.


Conspectus historicus topographicus et statisticus provinciae ordinis fratrum minorum
Bosnae argentinae, anno 1935, Beograd, 1936. godine, tamparija Svetlost, str 116/117.
96 Isto, str. 22.
97 Hazim abanovi: Bosanski paaluk, str. 180.
98 Hamdija Kreevljakovi: Kamengrad, Nae starine, VI, Sarajevo, 1959, str. 32.

57

* isto.

SANA I OKOLINA
u XVII i XVIII stoljeu
(pod turskom vlau)
OPTI PREGLED DOGAAJA
Is tori ja sanskog podruja u prva tri stoljea turske vladavine je veoma
malo istraena. Ono to je poznato vezano iskljuivo za dogaaje oko tvrave
i naselja Kamengrad, a neto kasnije jo i tvrave i naselja Stari Majdan.1
Turskim osvajanjima ovih krajeva nestaje s pozornice grad Mren (Mrin),
koji je do dolaska Turaka bio sredite srednjovjekovne upe Mren (Mrin).
Poznati izvori iz perioda turske vladavine ne spominju grad Sanu, pa mu
nije mogue tano odrediti lokaciju, kao ni gradu Mrenu.
I Kad su Turci zauzeli Kamengrad, on je postao sjedite istoimene nahije.
koja je obuhvatala dio nekadanje sanske upe. Imao je tvravu s vojnom po
sadom kojom je zapovijedao dizdar, kako je to bilo i u svim drugim turskim
gradovima-tvravama. U naselju ispod tvrave administrativne poslove i slubu
reda obavljao je najprije subaa, a kasnije vojvoda sa svojim ljudima. Polo
vinom XVI stoljea, iza 1541. godine, formiran je kamengradski kailuk,2 pa
je Kamengrad, u kome je ivio kadija (sudija), postao i centar sudske vlasti.
Iza 1624. godine, Kamengrad je sjedite i kamengradske kapetanije.3 Pod
komandu kamengradskog kapetana spadali su i Stari Majdan (Madeni Ahen
eljezni Majdan) i Vakuj (dananji Sanski Most).4
Do pada Bosanske Krupe u turske ruke (1565. godine), Kamengrad je bio
polazna taka mnogih turskih napada na Hrvatsku. Iz tog perioda, a i kasnije,
kada nije imao takvu ulogu, ostalo je dosta podataka o dogaajima vezanim
za njega i njegove ljude.
Ve 1499. godine bosanski namjesnik Skender-beg u pismu hercegu Ivanu
Korvinu ali se zbog nasilja koje su Hrvati uinili prodrijevi do Kamengrada,
koji su razorili i opljakali, a dosta ljudi odjeli u ropstvo.5 Od tada su upadi
hrvatskih eta do Kamengrada bili esti, sve dok se granica turske carevine
nije pomakla zapadno od Bihaa, pa jo i dalje prema unutranjosti Hrvatske.
Jo ei su bili upadi turskih eta, pa i onih od Kamengrada, na teritoriju
Hrvatske, ne samo u ratnim pohodima, ve i u relativno mirna vremena, kada
ratovi izmeu drava nisu voeni.
n Krajem decembra 1501. godine mletaki poklisar na ugarskom dvoru D.
Sebastijan Justinian javlja svojoj vladi da je vojska hercega Ivania Korvina
prodrla do Kamengrada, mjesta~koje je . . . vrlo naseljeno i obilno svakom
vrsti ivea,... gdje su Turci... nalazili sve potrebno za sebe i konje , kada
su se spremali za napad na Hrvatsku.6 Hrvatske ete su nou, ok~je padao
1
Najcjelovitiji
opis
Kamengrada
i
njegove
istorije
za
turske
vladavine
dao
je
Hamdija
Kreevljakovi
u
svom
radu
Kamengrad,
publikovanom
u
godinjaku
Zemaljskog
zavoda
za
zatitu
spomenika
kulture
i
prirodnih
rijetkosti
NR
Bosne
i
Hercegovine
NAE
STAF1NE
sv. VI', Sarajevo 1959. godine, str. 2134.
Autor ove Monografije o Sanskom Mostu i okolini koristio se podacima iznijetim u ovom.
a i drugim publikovanm radovima.
2 Hamdija Kreevljakovi: Kamengrad, Nae starine, sv. VI, Sarajevo, 1959. godine, str. 23.
* Isto.
4 Isto.
5 Isto, str. 24.
e
H. Kreevljakovi u svom radu KAMENGRAD na str. 23 navodi pismo mletakog pokli
sara od 21. decembra 1501. godine, koje u prevodu glasi: . . . P u k
presvijetlog hercega Ivania
(Duca Zuan Corvino), koji je bio preao u Bosnu, otiao je do jednog mjesta (terra) zvanog

veliki snijeg, prodrle u Kamengrad, spalile i porobile mjesto, ali tvravu nisu
mogle zauzeti.
U ljeto J.502. godine Skender-pain devetnaestogodinji sin Mustaj-beg
napao je i porobio Jajaku banovinu, sa 600 konjanika i 4000 pjeaka, ali grad
Jajce nije mogao zauzeti.Tada u pomo Jajcu doe s velikom vojskom Ivan
Tergei i 2. jula 1502. godine potue Turke kod Kamengrada, rastjera ih iz
okoline Jajca i snabdije ogladnjeli grad namirnicama i drugim potrebama.7
Prema jednom dokumentu, Turci su 1512. godine bili okupili kod Kamen
grada 10.000 vojnika, pa su na strani Austrije voeni dogovori o protuakciji.
Nema nikakvih podataka ta se tada dogodilo.8
Maja 1518. godine i hrvatski ban Petar Berislavi je poduzeo pohod pro
tiv Kamengrada, ali bez uspjeha.9
Kamengradski vojvoda Belisemps, kako stoji u dokumentu, provalio je sa
travnikim vojvodom Durmom i Belis Baom iz Dubrovnika sa 700 ljudi, 19.
februara 1519. godine, na tadanje mletako zemljite u Dalmaciji i tamo robio
i harao.10
Zbog svih tih upada kamengradskih Turaka u Hrvatsku, na hrvatskoj
strani su poduzimane mjere za unitenje Kamengrada. Krajem 1521. godine
poslali su austrijskog graditelja Markarta Cenpergera (Marquart Zehenperger)
da izvidi kamengradsku tvravu i predloi najbolji nain njenog unitenja.11
Turci su iz Kamengrada upadali i u krajeve Hrvatske sjeverno od rijeka
Save. Tako se iz dokumenta iz septembra 1522. godine saznaje da je 500 Tu
raka sa konjima prelo Unu i Savu i haralo u Slavoniji sve do Zagreba. Potom
su se preko imanja grofova Zrinskih u dananjoj Baniji vratili u Kamengrad.12
Zbog sve vee uloge Kamengrada u pohodima protiv Hrvatske pripremani
su planovi za njegovo osvajanje. Aprila 1524. godine grof Nikola Zrinski u
pismu donjoaustrijskom vijeu predlae plan napada na Kamengrad, koji bi
on mogao osvojiti za 15 dana ako dobije odgovarajuu vojsku i opremu. Sre
dinom iste godine vijealo se u Ljubljani o zauzimanju Kamengrada i Kljua.
Smatralo se da bi se Klju mogao zauzeti za jedan dan, a Kamengrad za 2 ili
3 dana. Meutim, do pohoda na Kamengrad tada nije dolo.13
O
tadanjem Kamengradu i njegovim ljudima imamo dva kazivanja: iz
1530. i 1531. godine. Prvo je Itinerarium Benedikta Kuripeia,14 a drugo
putopis poslanstva iz 1531. godine.15
Benedikt Kuripei u Putopisu kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju
1530. godine opisuje putovanje izaslanstva Ferdinanda, kralja Austrije, e
ke i Ugarske, u Carigrad sultanu Sulejmanu II, radi zakljuenja mira ili
primirja.10 U Krupi (Bosanskoj Krupi), koja je tada jo bila izvan turske
carevine17, ovu austrijsku delegaciju saekalo je 5 Turaka iz Kamengrada i
Chivar, to na na nain znai Castel de piera, [tvrava od kamena Kamengrad (nap.
koje je mjesto vrlo naseljeno 1 obilno svakom vrstom ivea, kamo su Turci obiavali
kad su htjeli doi u Hrvate i u one strane, i ondje su nalazili sve potrebno za se i za konje . . .
7

B. B.)]
polaziti,

Isto, str. 25.


Isto.
9 Isto.
10 Hamdija Kreevljakovi, n.d. str. 25, navodi prema radu Marina Sanudoa: Odnoaji
skupno vlade mletake prema Junim Slavenom. Kukuljevi, Arkiv VIII, str. 7475.
11 H. Kreevljakovi, n.d. str. 25.
12 Isto.
13 Isto.
14
.,Itinerarium
Benedikta
Kuripeia
publikovan
je
kod
nas,
u
prevodu
ora
Fejanovia,
pod
nazivom
Putopis
kroz
Bosnu,
Srbiju,
Bugarsku
i
Rumeliju
1530.
godine,
Svjetlost,
Sarajevo, 1950.
15 H. Kreevljakovi, n.d. str. 27.
16
Izaslanstvo
su
vodili
vitez
Josip
Lamberg
od
eneberga
(Scheneeberga)
i
vitez
Nikola
Jurii, kapetan sv. Vida na Rijeci i Kiseka, a u njemu su bila 23 plemia i 14 posluge i ostalih.,
ukupno 37 lica. Izaslanstvo nije postiglo ni mir ni primirje.
17 Krupu su Turci zauzeli tek 1505. godine.
8

sprovelo ih do svog grada. U dolinu rijeke Japre pred njih je izaao Malkoi
(-Mallkosthitz- Malkoevi), subaa iz Kamengrada, sa oko 50 dobro naoruanih
konjanika.18 B. Kuripei navodi da je subaa Malkoi zapovijedao nad oko
200 konjanika i da o njegovim junakim djelima pjevaju mnogo u Hrvatskoj
i Bosni.19 Kuripeieva zabiljeka da je kamengradski subaa Malkoi opje
van u narodnim pjesmama, prvi je spomen nae narodne pjesme, pa je taj
podatak znaajan i za nau kulturnu istoriju.
Ovo izaslanstvo je pred Kamengradom doekao stari Turin Merusija
(Merussia), uz pucnjavu puaka, pozdravio goste i odveo ih na konaite.
Tu su svi zajedno veerali uz veliko veselje.20
Sutradan, 30. avgusta 1530. godine (utorak), produili su put preko rijeka
Mren (Dabar) i Sanica prema Sani i Kljuu, i dalje prema Carigradu.21
I drugo poslanstvo kralja Ferdinanda I sultanu Sulejmanu u proljee
1531. godine od Gvozdanskog je dolo do Kamengrada, gdje su ih 11. maja.

Tvrava Kamengrad, crte B.


Kuripeia objavljen u njego
vom putopisu Itinerarium...
iz 1530. godine.

** . Kuripei, n.d., str. 13.


15

Tsto.

IStO.
!1

Isto.

ou

Dio
karte
bojita
za
vrijeme
tzv.
ubikog
rata,
17C81791.
godine.
Na karti je, pored ostalog, unijeta
rijeka ^ fSpnna F1 - Fl\ a
od
mjesta
Stari
Majdan
(Stari
Unidan),
Kamiak
(Kaminez)
i
dr.
Prikaz
rijeka,
raspored
naselja
i
njihovi
nazivi
nisu
tani,
(original
u Bekom ratnom arhivu, br.
H III e 2976-1).

na pola milje ispred tvrave, saekale vojvode Malkoi i Zehaur (Sehaur), a


i Veli (Weschli) sa edesetak konjanika. U njihovu ast sa tvrave su ispa
ljeni topovski hici, a ispod tvrave saekala ih je grupa janjiara s pukama,
koji su takoe zapucali. Poslanstvo se utaborilo u dolini pod tvravom, bilo
poslueno sa tri vrste turskih jela i dobilo nekoliko ovnova i druge hrane. Tu
su ostali naredni dan, a 13. maja produili su dalje. Na itavom putu do pae
vrhbosanskog pratili su ih kamengradske vojvode.22
Prema jednom dokumentu iz 1536. godine, saznajemo da je tada vojvoda
Malkoi sa ostalim vojvodama pratio mrtvo tijelo bosanskog sandaka Mehmeda Mihalbegovia u Drinopolje, pa njegov zamjenik, neki opaki ojvek,
nije htio izdati dozvolu poklisaru kralja Ferdinanda za put do Carigrada.23
Hrvatski banovi Petar Keglevi i Toma Nadasdy pismom od 26. marta
1538. godine javljaju kralju Ferdinandu da Pavle Jankovi, sluga kneza Zrinskog, koji uva njegov gradi Zrin nedaleko od rijeke Une, redovno izvjetava
Turke u Kamengradu o svim poduhvatima protiv Turaka. Iako su banovi tra
ili od Zrinskog da kazni svoga slugu zbog izdaje, on to nije inio.24
U jednom drugom pismu od 7. maja 1538. godine ban Petar Keglevi,
pored ostalog, izvjetava da knez Zrinski rijekom Sanom alje sve vrste na
mirnica i oruja u Kamengrad na prodaju.25
Prema nekim dokumentima poznato je da su Kamengraani dolazili na
sajam u Gvozdainsko knezu Nikoli Zrinskom jo 1532. godine.26 Dakle, i pored
stalnih arki, napada i borbi, odravane su i trgovake veze, a meusobno
prodavano ak i oruje.
Knezovi Zrinski su odbijali optube da snabdijevaju Kamengrad namir
nicama i orujem. Braa Zrinski su 1540. godine napali i popalili Dubicu i
Kamengrad. Iste godine, neto kasnije, Turci su bili prodrli do Kostajnice,
ali su ih Hrvati odbili i gonili do pod Kamengrad. Meutim, tu su ih Turci
razbili, mnoge pobili i zarobili.27
Demirhan panakovi, vojvoda Kamengradski, uestvovao je sa svojom
vojskom 1545. godine u pohodu Ulamabega i Murat-bega protiv Hrvatske i
Slovenije. Njihove vojske su prodrle do Varadinskih Toplica i Konjskog
dananja Konjina). Kamengradski vojvoda je imao megdan s hrvatskim ju
nakom Petrom egoviem, ali je ubrzo, maja 1545. godine, u jednoj borbi
kod grada Konjskog poginuo.28
Kada su Turci 1565. godine zauzeli Krupu, u nju je prela veina kamen
gradske posade, a Kamengrad gubi onu ulogu i mo kakvu je imao do tada.29
Ipak su se s vremena na vrijeme pojavljivale neke vijesti o njemu.
Prema jednom dokumentu od 29. avgusta 1566. godine, posada u Kamen
gradu dobila je plau iz prihoda sarajevske voskarnice i mukata fojnikih i
kreevskih rudnika.30
Zabiljeen je i dogaaj kada je dizdar Kamengrada poginuo u svatovima
1692. godine. Svatove je negdje kod Krupe doekao vojvoda Mijat Vidakovi,
ubio dizdara, a mnoge zarobio.31
Kada se polovinom 1693. godine nadvila znatna opasnost od Austrijanaca,
bosanski vezir je 27. jula 1693. godine naredio jajakom kadiji da se pobrine
o ljudima i konjima koji e u Kamengrad prenijeti pet tovara baruta. Ovaj
barut je bio namijenjen i susjedinim turskim palankama.32
22

H. Kreevljakovi, n.d. str. 27.


Isto.
14 Isto.
25 Isto, str. 28.
26 Isto.
27 Isto.
28 Isto.
29 Isto.
30 H. Kreevljakovi, Stari bosanski gradovi, str. 28.
Jl lEto*
35 Isto.
23

620

U ljeto 1697. godine, kada su austrijske trupe pod komandom generala


Auersperga opkoljavale i napadale Biha, dolo je do manjeg sukoba izmeu
Bihaa i Kamengrada. Boj je zametnulo 120 konjanika popa Marka Mesia i
turske ete koje su dole iz kamengradske tvrave.33
U dubikom ratu 17881791. godine, koji je zapoela Austrija protiv Tur
ske napadima na granicu oko Une i u Lici,84 vjerovatno su uestvovali i Mu
slimani sa sanskog podruja, koji su dali veoma jak otpor austrijskim etama.
Kako je Turska tada izgubila Lapac, Srb, Dubicu, Novi, Gradiku i Cetin,
dolo je do povlaenja brojnih muslimanskih porodica sa tog podruja, od
kojih su se neke doselile i u sansku dolinu.

MARTOLOZI U PODRUJU SANE


Martoloza je bilo i u krajevima dananje Bosanske krajine, a i u skoro
svim podrujima Turskog carstva, pa tako i u podruju rijeke Sane. Kako pie
dr Milan Vasi u svom radu Martolosi u jugoslovenskim zemljama pod tur
skom vladavinom35, Pripadnici te organizacije su vie od tri vijeka obavljali
razne slube u korist osmanske vlasti. Naroito znaajnu ulogu odigrali su
oni kao poseban vojni red u sastavu turskih oruanih snaga u pograninim
oblastima osmanske drave u Evropi i kao organizovana policija u sistemu
slubi unutranje bezbjednosti u balkanskim zemljama.30 A malo dalje:
Dokumenti koji se odnose na neke druge nae krajeve pokazuju da su mar
tolosi poticali iz redova povlatenog stanovnitva, preteno onog koje je ui
vaio status vlaha-stoara,37
Starjeine martoloza su bili:
aga martoloza zapovjednik jednog demata martoloza,
vojvoda (rang age martoloza), naziv usvojen od domaeg junoslovenskog
stanovnitva, zatim
harambaa, ehaja, barjaktar, au itd.38
Osim plate u novcu, martolozi su, umjesto njega, dobijali ponekad i timare
odreene veliine.
Ve poetkom 1514. godine, nakon to su zauzeli dobar dio Donjih krajeva,
odnosno Bosanske krajine, meu kojima i Kamengrad sa okolinom, Turci su u
daljim pohodima na zapad angaovali martoloze i sa podruja rijeke Sane, a
i one od Prozora, Mostara, Livna, Unca, Povrbasja i drugih zauzetih krajeva.39
Benedikt Kuripei na svome putu kroz ove krajeve, u ljeto 1530. godine,
susree martoloze na rijeci Sani idui od Kamengrada prema Kljuu.40
Zanimljivo je pismo bihakih vojnika kapetanu Josipu baronu Turnu, pi
sano 29. juna 1573. godine. U njemu oni javljaju da se oko Banje Luke, Kamen
grada i Krupe (sva tri grada tada u rukama Turaka) skuplja turska vojska pa
mole pomo posadi u Bihau. U tom pismu, izmeu ostalog, oni navode da su
tri junaka ila u izvianje od Bjelaja do Kamenngrada u martoloziju, kako
nazivaju teritoriju izmeu Sane i Une. To govori da su podruje oko Kamen33

R. Lopai, Biha i bihaka krajina, Matica Hrvatska, Zagreb, 1890. godine, str. 109110.

34

Istorija naroda Jugoslavije, II tom, str. 1331.

35
Milan
Vasi:
Martolosi
mija
nauka
i
umjetnosti
BiH,
17, Sarajevo, 1967. godine.
36

Isto, str. 7.
Isto, str. 43.
38 Isto, str. 6568.
3# Isto, str. 83.
40 Spomenuti putopis B. Kuripeia.
37

u
jugoslovenskim
zemljama
pod
turskom
vladavinom,
Djela,
knjiga
XXIX,
Odjeljenje
istorijsko-filolokih
nauka,

Akade
knjiga

grada, a i dalje na zapad prema Krupi i rijeci Uni, ve tada drali martolozi,
pa otud naziv za tu teritoriju Martolozija.41
Posljednji poznati dokument koji spominje martoloze oko Vakufa (San
skog Mosta) i Kamengrada je iz 1812. godine.42
Iako u poetku organizacija iskljuivo hriana, tokom XVII vijeka Musli
mani se sve vie ukljuuju u martoloze, potiskujui hriane, da bi krajem
XVII i poetkom XVIII vijeka bilo zabranjeno hrianima da budu martolozi.

KAMENGRADSKI SUBALUK
NAHIJA, KADILUK I KAPETANIJA
SUBALUK. U Kamengradu je prije 1530. bilo sjedite posebnog subalutor Frema poznatim dokumentima, znaju se imena etvorice kamehgradskih subaa, koji su imali i titulu vojvoda. PrVi poznati kamengradski
vojvoda je bio Belisemps, koji se spominje u ve citiranom dokumentu iz
1519. godine.43 Kako ve ve reeno, B. Kuripei je u Kamengradu zatekao
subau, odnosno vojvodu, Malkoia, koji je i 1536. jo bio na toj dunosti.44
Vojvoda Malkoi je kasnije postao sandakbeg i upravljao hercegovakim i
kliskim, a neko vrijeme, vjerovatno i bosanskim sandakom. On je tada bio
inicijator brojnih vojnih poduhvata protiv Hrvatske.45
Na poloaju kamengradskog vojvode bio je 1545. godine Demirhan panakovi, dok je prije 1557. godine na toj dunosti bio i neki Mehmed-aga.46
NAHIJA. Kamengrad je do sredine XVI stoljea bio i sjedite kamengradske nahije, koja je jedno vrijeme pripadala klikom, a potom bosanskom san
daku.47 U poznatim izvorima i istoriografskim radovima nema podrobnijih
podataka o ovoj nahiji.
Prema H. abanoviu, nahija Kamengrad i nahija Sana su u sedmoj de
ceniji XVI stoljea pripadale kadiluku Novosel (Petrovac). Meutim, kako je
ubrzo osnovan i kamengradski kadiluk, ove nahije su prele u njegov sastav.

41

R. Lopai: Biha i bihaka krajina, Matica Hrvatska, Zagreb, 1A90. godine, str. 305.

Poetak pisma glasi:


Uzmnoni
i
uzvelieni
nam
vazda
u
sem
milostivi
gospodine.
Slube
nae
ponizno
preporuenie
vaemu
gospoctvu
kako
gospodinu.
Po
tom
vae
gospoctvo
neka
znate,
kako
se
pri
godi,
pokle
je
gospodin
arar
tamo k vam proav, da su bili odovle na put
u martaloziju
proli
tri
junaci:
on
Filip
gospodina
Sarara,
Jurak,,
Vukin
brat,
i
kneza
Gapara
Kriania
Jurak. Ter su bili na onu stranu k Belaju proli, pak odone doli nie mimo Krupu u Kamenrad,
ter
na
istini
povidaju,
da
su
nikuliko
dan
oima
gledali
prez
prestano
veliku
vojsku
s orujem i znstavami pice i konike od Kamengrada, od Krupe i od Banaluke i oda vse zemle
vidili u Belaisko pole, varvei i onde se kupei.
Pak su onde negi uhitili jednu Vlaku diviicu, jednog vlakog kneza ker, ka e i parvo
b'la robona u naoj zemli, i dope]ali su je u Bilia. I ona povida, da e bil voivoda ne bratu od
begove strane zapovidal, da bare vsoi onoi onde oholu zemli i upi na voisku zapovi, a on
jlm ni biv onako na barzu zapovidal, a Turci doadi tako su ga on as pr<ed negowm hiom
pred vrati na kolac nabilld. .
Iz
prie
zarobljene
vlake
djevojice,
keri
vlakog
kneza,
vidi
se
da
vlasi

martolozi
nisu rado ili vojevati za Turke, pa su otezali sa okupljanjem martoloza. Zato je neimenovar
vlaki vojvoda nabijen na kolac pred vratima svoje kue.
Podvukao B. B.
42

Dr Milan Vasi n.d. str. 102.


Vidi tekst uz napomenu 10.
44 Vidi tekst uz napomenu 18.
45 Istorija naroda Jugoslavije, II tom, Zagreb, 1959, str. 134.
46 H. Kreevljakovi: Kamengrad, str. 30.
4' Hazim abanovi: Bosanski paaluk, Nauno drutvo NR Bosne i Hercegovine, Djela,
knj. XIV, Sarajevo, 1959, str. 180.
4S

64

KADILUK. Oko 1574. godine u Kamengradu je sjedite kadije. Kadiluk


jepripadao bosanskom sandaku, o emu govori dokument iz navedene godine.
Kadiluk u Kamengradu je osnovan najverovatnije izmeu 1562. i 1574.
godine.48
Kamengradski kadiluk je od prvih dana postojanja imao u svom sastavu
nahije: Kamengrad, Sanu ili Klju, Sanicu i BilajBjelaj. Budui da se u do
kumentima navodi da su na teritoriji ovoga kadiluka bili i gradovi: Kamen
grad, Peigrad, (turski Mihalpekler), Mala i Velika Kladua, Podzvizd, Vranograd (Vranogra), Todornovi, Buim, Stijena, Madeni Atik (Stari Majdan),
Sana (Klju), Bilaj-Bjelaj, Jezerski, Krupa, Otoka (Ada-i Kebir), Disri Sana,
Ostroac i Cazin, proizlazi da su kamengraskom kadiluku pripadale jo neke
nahije i gradovi u porjeju Sane, Une i njihovih pritoka. Kako je polovinom
XVII stoljea osnovan kadiluk Jezero, njemu su pripojene nahije kamengradskog kadiluka: Sana ili Klju49 i Bilaj-Bjelaj.50
Kamengradski kadiluk je jedno vrijeme pripadao kliskom sandaku, u
ijem sastavu je ostao do formiranja bihakog sandaka. U toku XVII sto
ljea ovaj kadiluk je imao nahije: Kamengrad, Unac, Bilaj (Bjelaj), Vodenica,
Klju, Sana, Soko i Sanica. Sa ovim nahijama kamengradski kadiluk je priklju
en bihakom sandaku, kada je on osnovan, i ostao u njegovom sastavu sve
dok je postojao (do 1711. godine).51
Nakon ukidanja bihakog sandaka, 1711. godine
Sjedite kamengradskog kadiluka je najprije bilo u Kamengradu ali je
kasnije, najverovatnije ve krajem XVI stoljea, preneseno u Madeni Ahen
(Gvozdeni Majdan), u kojem se u to vrijeme eksploatisala eljezna rudaa.
Meutim, naziv kadiluka je i dalje ostao prema Kamengradu kamengradski
kadiluk.52
Nakon ukidanja bihakog sandaka, 1711. godine, reorganizacijom bosan
skog paaluka, Kamengrad je postao sredite novog kadiluka, kakav su status
imali i Banja Luka, Biha, Jajce i dr. Njegovo sjedite je i dalje bilo u Starom
Majdanu (Madeni Atik), kako su ga vei i Turci poeli nazivati. Tada je kadilukKamengrad obuhvatao ove upe i gradove: Kamengrad, Peigrad (tur Mi
halpekler), Sturli, Mala Kladua, Velika Kladua, Podvizd, Vranograd (Vra
nogra), Todornovi, Buim, Stijena, Stari Majdan (Madeni-i Atik), Sana (Klju),
Bilaj, Blagaj, Jezerski, Krupa, Otoka (Ada-i Kebir), Most na Sani (Disri
Sana)53, Cazin i Ostroac.54
4>i

Isto.

Prema H. abanoviu, koji navodei nahiju Sana ili Klju, pie Sana/KLju ili Sana
ili Klju, izlazi da je dananji Klju i u to vrijeme imao takav naziv,, jer se, po njegovom
miljenju, ta nahija prikljuila kadiluku Jezero kada je drugom polovinom XVII stoljea osno
vana. Kako autor ovdje ne navodi grad Sanu. a niti Vakuf (dananji Sanski Most), ostaje
otvoreno pitanje ta je bilo s gradom Sanom i da li je tadu grad Vakuf tada sagraen j<i
obnovljen ili poetkom XVIII stoljea, kanio to tvrdi H. Kreevljakovi (Isorija naroda Jugo
slavije, II tom, str. 1329).
50 H. abanovi, n.d. str. 181.
51 Isto, str. 228.
52 Isto, str. 181.
53 H. abanovi u svom djelu Bosanski paaluk (str. 181,, 230) prevodi Disri Sana sa
Sanski Most, to nije tano, jer je Disri Sana Most na Sani, a to je most ispod kule i
odaka u selu Tomini, a ne dananji Sanski Most. Pri nabrajanju upa i gradova kamengrad
skog kadiluka H. abanovi poistoveuje grad Sanu sa Kljuem, pa pie Sana (Klju), dok
tu ne navodi grad Vakuf (dananji Sanski Most), niti srednjovjekovni grad Sanu koji je morao
postojati u poetku XVHT stoljea. Zanimljivo je da H. abanovi u spisku nahija kamengrad
skog kadiluka (str. 228) nabraja Kamengrad, Unac, Bilaj (Bjelaj), Vodenicu, Klju, Sanu, Soko
i Sanicu, dakle, navodi kao posebne gradove i Klju i Sanu. Kako nigdje kasnije ne navodi
grad Sanu, niti grad Vakuf, tursko ime za naselje gdje je sadanji Sanski Most, ako je tano
to nabrajanje gradova iz kraja XVI sitoljea, moglo bi se zakljuiti da je dananji Sanski Mosti
4,J

srednjovjekovni grad Sana!


34

H. Kreevljakovi, n.d. str. 181.

Ako izvore na osnovu kojih je H. abanovi naveo nahije i gradove u


sastavu kamengradskog kadiluka prihvatimo kao tane, onda se namee za
kljuak:
Jedno vrijeme Klju se zvao i Sana, i to u prvo vrijeme turske vla
davine ovim krajevima, pa otud H. abanovi pie Sana (Klju).55 To uka
zuje na mogunost da je grad Sana, koji je u srednjovjekovnoj Bosni imao
znaajnu ulogu, poslije dolaska Turaka vjerovatno neko vrijeme opustio. Zbog
toga nahiju Klju nazivaju i Sana.
Kako se nigdje u tim dokumentima iz XVI vijeka ne spominje grad
Vakuf (najstariji pomen o njemu je u opisu Bosne iz 1626. godine, a drugi u
izvjetaju zastavnika Boia iz 1785. godine),56 te kako su u sastavu kamen
gradskog kadiluka, dok je bio u sastavu bihakog sandaka, potkraj XVI
Stoljea i kasnije, bile nahije i Kamengrad, i Klju, i Sana, i Sanica,5'' proizilazi da je nahija Sana, a time i njen grad Sana bio grad koji su Turci ka
snije nazvali Vakuf, a jo kasnije Sanski Most.
KAPETANIJA. Radi odbrane zemlje Turoi u XVI stoljeu poinju stva
rati kapetanije, pogranine teritorijalne jedinice pod komandom zapovjednika
koji su se zvali kapetani.58 Jedna kapetanija je inila vojnoodbrambeni utvr
eni prostor, sa osloncem na jedan ili vie utvrenih gradova, tvrava. Diz
dari tvrava i zapovjednici veih ili manjih utvrda (kula, ardaka, palanki)
bili su potinjeni kapetanima. Kapetani su imali i svoju vojsku, s kojom su
branili odreenu graninu teritoriju, ali i sa kojom su uestvovali u svim ra
tovima i poduhvatima koje su bosanski sandakbezi poduzimali protiv Hrvat
ske, Ugarske i Mletaka.
Kamengrad je postao sjedite istoimene kapetanije iza 1624. godine. Vje
rovatno je tada sagraen tzv. Donji Grad, ili Palanka, kako tamonje sta
novnitvo zove ostatke donje tvrave.59
Prema sauvanim dokumentima, znaju se imena samo dvojice kamengradskih kapetana prije nego to je i kapetanija prela u Stari Majdan. To su:
Omer aga (1694) i Ibrahim aga (1699).60
U drugoj polovini XVIII stoljea prenijeto je sjedite i kapetana iz Ka
mengrada u Stari Majdan. Tako je ovaj nekad tvrdi grad krajem XVIII sto
ljea izgubio do tada znaajnu ulogu. O tome svjedoi i opis Bosne iz toga
vremena, iji se autor ne zna, a u kome se Kamengrad i ne spominje.61
Prema popisu srednjovekovnih gradova u Bosni iz 1833. godine, u Ka
mengradu su tada bila samo 3 topa.62
I
danas se na brdu iznad sela Kamengrada nalaze ostaci ovog grada
tvrave. Sauvani su dijelovi nekih zidova i kula, ali se zidovi svakim danom
obruavaju i kamenje pada niz stijene u duboku dolinu potoka Grabara pod
njim. Sauvani su i dijelovi zidova, tzv. podgrada ili palanke, objekta koji se
nalazio izdvojeno od tvrave, na padini ispod nje.
55

Isto, str. 230.


Vidi napomenu 34.
57 H. abanovi, n.d. str. 228.
R8 Istorija naroda Jugoslavije, II tom, str. 12130.
59 H. Kreevljakovi: Kamengrad, str. 23.
e# Isto, str. 31.
61
Dok H. Kreevljakovi u svom radu Stari bosanski gradovi (str. 28) pie da je presejenje kadije i kapetana iz Kamengrada u Stari Majdan izvreno u drugoj polovini XVIII
stoljea, Hazim abanovi u Bosanskom paaluku (181 str.) pie da je to preseljenje, izgleda,
izvreno jo prije kraja XVI stoljea. Vjerovatnije su navodi H. Kree vi j ako via, jer se na
jednom drugom mjestu navodi da je stari Majdan, vjerovatno, sagraen oko 1750. godine, pa je
tek tada mogio doi i do preseljenja.
* H. Kreevljakovi: Stari bosanski gradovi, str. 28.
58

66

NAHIJE I UPE SANA I KAMENGRAD


Da su uporedo postojale nahija Sana i nahija Kamengrada potvruju dva
turska deftera (popisna iista). Odlomak jednog je ranije publikovan, a odlo
mak drugog je tek nedavno preveden. Popis nahije Kamengrada, defter iz
sedme decenije XVI stoljea (prevodilac i objavljivao nisu naveli godinu), koji
je objavio Hamdija Kreevljakovi u svom radu Kamengrad, nabraja sela
i ziratne zemlje nahije Kamengrada: Podvidaina, Pobrije, Gorica, Kijevo,
epla, Modra, Podkraj, Tomina Polje, Tomina, Slatina i dr.
Popis nahije Sana u drugom defteru je nedavno preveo dr Milan Vasi
i dopustio mi da se njime koristim u ovom radu. I on je iz istog stoljea i iste
decenije kao i prvi samo to se zna kada je pisan 1568, godine! U njemu je
i popis nahije Sana u Livi Bosna, u kojem su navedena sela i ziratne zemlje
oko dananjeg Sanskog Mosta: Otra Luka, Sasina, Stratinska, arakovo i dr.
Kako su oba deftera pisana iste decenije i kako svaki navodi druga sela
i ziratne zemlje, sigurno je da nije rije o jednoj ve o dvije nahije, to se, ko
nano, vidi i iz samih naslova poglavlja ovih deftera. Dakle, postojale su dvije
nahije: sanska i kamengradska.
Prema ovim popisima izlazi da nahija Kamengrad zahvata podruje za
padno, sjeverno i juno od Kamengrada, i neto teritorije istono od njega:
Pobreje i neka sela na desnoj obali rijeke Sane, a juno od dananjeg San
skog Mosta: Tominu, Kijevo i aplje.
Nahija Sana zahvata sela s obje strane rijee Sane, a sjeverno od dana
njeg Sanskog Mosta (koji defter ne spominje): Otru Luku, Sasinu, Stratinsku
i arakovo.
Kako je veoma teko tano prevesti nazive sela i ziratnih zemalja u na
vedenim propisima, a jo tee tano ih locirati, nemogue je poblie navesti
granice ovih dviju nahija.
I u nekim kasnijim dokumentima nalazimo podjelu na dvije upe: Sanu
i Kamengrad.
Prema ve spomenutom Popisu bosanskih spahija 1711. godine, koji je
objavio V. Skari, proizilazi da su Turci zadrali nazive upa i da su jo u
prvoj polovini XVIII stoljea postojale i upa Sana i upa Kamengrad. U to
vrijeme u bosanskoj livi je nahija Brod (Zenica), koja je zahvatala veliko
podruje u slivu rijeke Bosne, zatim rijeka Vrbasa, Sane i Une. Pored ostalih,
u tom dokumentu se navode i upa Novi, upa Sana i upa Kamengrad.03 Iz
ovog dokumenta se vidi da je grad Novi, na Uni, postao sredite novoformira
ne upe. I dalje postoji upa Sana i u njoj selo Blagaj,64 to znai da postoji
i grad Sana (jer su upe dobijale nazive prema gradovima) i upa Kamengrad.

67

M Poetkom XVIII stoljea, tj. 3711. godine, bosanska liva se dijelila na etiri nahije: Novi
Pazar, Pavle, araj i Brod. U nahiji Brod (Zenica) bili su manji nahijski dijelovi, koje V. Skari
naziva upe: Visoko, Bobovac, Brod, Lava, Vrhlava, Jajoe, Vrhovina, Kotor, Banja Luka,
Tean.i, Maglaj, Dobor, Koba, Dubica, Kostajnica, Novi, Sana i Kamengrad. Budui da je Klju
tada bio u sastavu nahije Hlivno (L,ivno) u livi Klis, nejasno je koja teritorija tada nosi naziv
Sana, jer, kao to vidimo, postoji upa Kamengrad. Tu ne jasnou pojaava i to to se u nekim
dokumentima Klju istovremeno zove i Sana, kako to ini H. abanovi u svom djelu Bo
sanski paaluk, gdje upe Sanu i Klju poistovecuje, pa pie . . .Sana ili Klju . . . V. Ska
ri je u navedenom djelu jasno odvojio naniju (upu) Klju od nahije (upe) Sana, uz napo
menu da su postojale i nahije Kamengrad Sanica, Soko i dr. On pie:
. . . Sana je takoer stara hrvatska upa, a spojila se s Bosnom pri kraju 14. vijeka.
U naem spisu spominje se njeno ime samo jedanput i u njoj selo Blagaj, te se vidi da su
obje upe, stara i turska, identine.
U tom radu V. Skari smatra da je naziv upe (nahije) Kamengrad u srednjem toku ri
jeke Sane zamijenio naziv upe poznate do turskih osvajanja pod nazivom Mrin (Mren). V.
Skari: Popis bosanskih spahija 1711. godine, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1930. go
dine, separat, str. 6.
64 Isto, str. 13.

Nije iskljueno da joj je jo tokom XVI stoljea dolo do podjele teritorije


stare sanske upe na dvije upe (ili nahije): sansku i kamengradsku, zbog po
rasle uloge Kamengrada, ali se zadrala i upa Sana, zbog ve stoljetne tra
dicije grada Sane (i upe Sana).
Kako u drugoj polovini XVIII stoljea i poetkom XIX stoljea, do uki
danja kadiluka, u poznatim dokumentima nema spomena o sanskoj i kamengradskoj upi (ili nahiji), i dalje je nemogue tano locirati grad Sanu kao sre
dite istoimene upe ili nahije.
Ni formiranje mudirluka (srezova), polovinom XIX stoljea, pa time i
mudriluka u Starom Majdanu, ne razjanjava ovaj problem. Dalja istraivanja,
prije svega turske istorijske grae, vjerovatno e omoguiti da se tano locira
grad Sana i obiljee granice upa (nahija) Sana i Kamengrad.

KAPETANIJA DISRI-SANA
Kapetanije u pograninim krajevima Bosne i Hercegovine, meu kojima
i kamengradska, imale su imena prema gradovima, a samo dvije prema rije
kama. odnosno mostovima koje je uvao kapetan sa svojom vojskom. Jedna
takva kapetanija se zvala Disri-Sana kapetanija, a druga Disri-Tara ka
petanija (Disrum, arapski most). Prva je bila u selu Tomini kod Sanskog
Mosta i dobila je ime prema mostu na rijeci Sani, koji je tu postojao. Slian
most je bio i negdje na rijeci Tari. Ove dvije kapetanije na svojoj teritoriji
nisu imale nijedan grad. U Tomini je umjesto grada ^tvrave) bila samo
kula.65
Kapetani su bili iz porodice Kurbegovia, koji su u Tominu doli nakon
pada Knina u mletake ruke. Prema jednom dokumentu s kraja XVIII stoljea,
kulom i mostom je gospodario Kurbeg-kapetan (praotac dananjih prijedorskih Kurbegovia).66
Prema nekim dokumentima prvih godina XVIII svoljea, kapetan u To
mini je imao oko 100 vojnika s kojima je uvao most na Sani. Iz izvetaja jed
nog austrijskog uhode iz druge polovine XVIII stoljea saznaje se da su na
kuli bila 4 gvozdena topa.67
Kako je susjedni grad Kamiak pripadao kljukoj kapetaniji, a Vakuf
(dananji Sanski Most) sa okolnim selima kamengradskoj kapetaniji, disri-sanska kapetanija je imala veoma malu teritoriju.
Iako je ova kapetanija teritorijalno bila mala, ipak je davala svoj dio voj
nika u zajedniki korpus bosansko-hercegovakih kapetanija (jeumijeli ve meali jerlu kol dnevniara i plaenika, vojnika mjesnog kola), u narodnoj
pjesmi nazvani jerlukuli.68
Prema dokumentima se vidi da je 1790. godine disri sanski kapetan bio
sa 21 vojnikom u borbi kod Kladue i da je ova kapetanija 1829. godine dala
10 vojnika u carski korpus pod Vidin, za rat protiv Rusije. Vojnici ove kapeta
nije uestvovali su i u drugim ratovima XVIII stoljea.69 Zapovjednici i voj
nici i vojnici disri-sanske kapetanije jedno vrijeme su dobijali platu (1782. i
1783. godine) od prihoda skele u Zadru, to ih je prikupljala Turska, odnosno
vezir u Bosni i Hercegovini.
Veoma je malo podataka o kapetanima ove kapetanije. Prema jednom
mahzaru iz Mostara oko 1730. godine, u disrisanskoj kapetaniji je bio Sulej* Hamdija Kreevljakovi: Kapetanije u Bosni i Hercegovini, str. 13.
68 Isto, str. 199.
87
H. Kreevljakovi: Kule i odaci u Bosni i Hercegovini, Nae starine, sv. II, Sarajevo,
iI9S4. godine, str. 84.
n? H. Kreevljakovi: Kapeanije u Bosni i Hercegovini, str. 31.

man-kapetan. Na itanju fermana u Sarajevu 1784. godine, koji govori o za


htjevu Austrije da joj Turska preda 26 gradova na lijevoj strani rijeke Une,
bio je i neki Sulejman-beg, zastupnik kapetana.70
U 1796. i 1812. godini spominje se kapetan Mustafa -beg, koji je umro
1813. godine. Njega je naslijedio Murat-beg na dunosti kapetana isri-sanskog, koji je bio sin bihakog Rustem-bega. On je zajedno sa bihakim i ostroakim kapetanima napao na Trac, pa je smijenjen s dunosti kapetana, o
emu postoji ferman od 27. septembra 1822. godine. Tada je za kapetana ime
novan Husein-beg, sin Hasan-bega ekia, koji je najverovatnije bio posljed
nji kapetan u ovoj kapetaniji, jer su kapetanije ukinute 1835. godine. ekii su
se tada preselili u Vakuf (dananji Sanski Most), dok su raniji kapetani Kurbegovii neto prije ukidanja kapetanija preselili u Prijedor71

OBNOVA RUDNIKA I TALIONICA


Iako je na podruju oko rijeke Sane, naroito oko dananjih sela Sasine
i Starog Majdana, rudarstvo bilo razvijeno i u preistoriji i antici, pa i u vri
jeme srednjovekovne bosanske drave do pada ovih krajeva pod tursku vlast,
vaenje ruda i njihovo taljenje i prerada obnovljeni su pod Turcima tek oko
1571. godine. O tome postoje tri dokument ana turskom jeziku, koja je publikovao H. Kreevljakovi u svom radu Kamengrad.72 Prvi dokument, nedatiran, upuen bosanskom sandakbegu, glasi:
Zapovijed. Bosanskom Begu,
U blizini tvrave Kamengrada irr*a stari eljezni majdan koji je ostao iz
doba krana, u kojem se mogu izlijevati topovska taneta. Bosanski i kliki
begovi, neka im je trajna njihova ast poslali su pisma i izvjestili da bi to
bio jedan vrlo dobar rudnik ako bi se pokazala spomenuta ruda, te da bi ga
trebalo staviti u rad. To se mjesto nalazi kao zijamet u ruci Osmana koji se u
to razumije. Oni su spremili i jedan primjerak toga eljeza. Poto je to vrlo
dobro eljezo, izdao sam zapovjed, da spomenuti rudnik ima da proradi...
Navedenom Osmanu izdata je po eriatu zapovjed u pogledu zijameta.
Da se taj rudokop stavi u rad postavljen je i poslan Mehmed, jedan od
zapovijednika topdija mog visokog dvora. A naziru smederevske mukate i
eminu rudnike carine poslata je zapovjed da bez manjkavosti poalju sve
ono to je potrebno za rudnik: radnika, zatim onih koji izlijevaju rudu, Derice, kalufa i kazmi, lopata i ostalog orua, sve to je potrebno. Koliko bude
dovoljno seljaka koji bi htjeli da rade u tom rudniku, pod uvjetom da budu
osloboeni od divanskih nameta i obiajnih tereta, i koje oni odaberu, treba
da pregledate i izvijestite.
U vezi s tim, zapovijedio sam, kada ovo stigne, da uputite navedenom
Osmanu sposobna ovjeka i da ga poaljete eminu majdanske carine i nje
govu naziru. Sve to bude potrebno za otvaranje i stavljanje u rad navedenog
rudnika, bilo radnika i majstora, bilo kazmi, lopata kalufa i ostalih potreptina
i drugog to je vano, treba da traite i primite po spisku. im naete za
shodno, odmah otponite rad u navedenom rudniku.
U selu, u blizini toga rudnika, koliko bude dovoljno kua da rade u tom
rudniku, pod uvjetom da budu osloboeni divanskih nameta i obiajnih
tereta, pomno ispitajte zajedno s vjetacima i tamonjim kadijom i izvjestite,
da bi se prema tome mogle izdati zapovijedi.
70
71

72

Isto.
Isto.

H. Kreevljakovi: Kamengrad, str. 32-33.

Staviti to prije u rad navedeni rudnik spada u vane predmete vjere i


drave. Treba da se kako treba postarate i da uloite sva nastojanja da se
to vie taneta izlije.
Poslata je zapovjed Klikom (Bihakom) Begu, da vas pomogne u svemu
to bude potrebno. Vi se sporazumite i zajedniki nastojte da se rudnik stavi
u rad.
Kako je drugi dokument datiran 1571. godine, i govori o novootvorenom
rudniku, proizilazi da je navedeni dokument neto stariji, odnosno da je pisan
prije ovog datiranog dokumenta, prije 1571. godine. Drugi dokument u prevodu
glasi:73
Zapovjed Bosanskom Begu,
U pogledu stanovnika sa sela, koji su postavljeni za rad u novom rudniku
na mjestu zvanom Godrevika u blizini Kamengrada, koji spada u tvoj san
dak, a u kojem ima da se proizvode topovska taneta i zrna za zarbazen (to
povi za ruenje tvrava), naredio sam da se stane u kraj onim koji zanema
ruju i olako uzimaju posao i da se koliko je mogue prui pomo. Naredio
sam: kada doe (ova zapovjed) da se ne dozvoli nikome od stanovnika sa sela,
koji su postavljeni za rad u navedenom rudniku, da zanemaruju i da olako
uzima posao. Treba da ih prisili da pristupe izvrenju posla koji im je na
reen. A i ti sam treba, koliko je god to mogue, da istinski pomogne i da se
zauzme da se rudokop oivi i da proradi. Tako da zna. Godine 979.74
Trei dokument je pismo koje je sultan poslao glavnom livcu, 15.XI 1571.
godine, i u prevodu glasi:
Glavnom livcu (dokudu bai) zapovijeda se slijedee:
Kliski sandakbeg poslao je mojoj sretnoj Porti pismo i izvijestio da se
izmeu gradova Kljua i Kamengrada, koji pripadaju klikom sandaku, po
javio eljezni majdan. Oevidci koji su ga obavijestili kau da se ovdje mogu
proizvoditi topovska zrna kakva se proizvode u majdanu Bah koji pripada
Smederevu. Budui da je on svojim Hamom (izvjetajem) traio da se poalje
nekoliko majstora, koji e izlivati zrna za topove, to se onamo nalaze, nare
ujem da se poalje 5 livaca i zapovijedam slijedee:
Kad prispije ova zapovijed, poalji prema mojoj naredbi pet majstora
od onih carskih livaca koji su vjeti u livanju zrna, neka idu i slue u spo
menutom majdanu. Godine 979, 26 dumada H.75
Ovaj rudnik u podruju dananjeg Starog Majdana, bio je jedini rudnik
u klikom sandaku. Od izvaene i istopljene rude Turci su u Starom Majdanu
pravili topovska zrna, a kasnije i oruje i drugo orue, nadaleko cijenjeno.78
Svi rudari i topioniari, kao i kovai u samokovima, bili su iskljuivo
katolici. Prema dokumentima iz XVI i XVII stoljea, rudari su bili veoma
povlateni i dobro su ivjeli. Tako bosanski biskup Olovi izvjetava papu
1675. godine da rudari i kovai u sanskom kraju dobro ive, pa su obijesni i
provode poligamiju.77
Prema navodima dra Vinka Mikoljija, koji je prouavao istoriju rudar
stva u Bosni, prebjegli radari iz Bosne, vjerovatno sa sanskog podruja, omo
guili su Zrinskom da otvori 17 eljeznih majdana u Gvozdanskom.78
isto, str. 32.
74

7'

Isto.

Isto, str. 32-33.


7* Isto, str. 33, i
Istorija naroda Jugoslavije, II tom, str. 148.
77 Dr J. Jelenic: Spomenici kulturnog rada bosanskih franjevaca (14371878), Starine,
XXXVI. Zagreb, 1919. godine, str. 136.
75 Dr V. Mikolji Rudarstvo Bosne za turskog gospodarstva, Kalendar NAPREDAK, za 1945.
godinu, Sarajevo, str. 163.

Vaenje i topljenje eljezne rude nastavljeno je i u XVIII stoljeu u Sta


rom Majdanu i okolini u peima zvanim duvaonice ili rudnice, a njena pre
rada u naroitim kovanicima zvanim samokovi ili majdani.79
Uz opadanje moi turskog carstva, u XVII stoljeu i kasnije, i rudarstvo je
slabilo. U to doba u Bosni je radilo samo 6 rudnika gvoa, od kojih su dva
bila na ovom podruju: u Majdanu (Starom) i Sasini.80
Rudarska tehnika u sanskim rudnicima je bila znatno zaostali ja nego u
ostalim rudnicima u Bosni. U Majdanu su pei za topljenje rudae bile naj
manje svega 3 metra visoke, a i najprimitivnije. Tada su u Vareu pei bile
visoke 8, a u Kreevu 11 metara. U majdanskim i sasinskim topionicama za
24 sata preraivano je 10 tovara rudae u svakoj pei, od koje se dobij alo do
250 kg gvoa. Da bi se istopilo 10 tovara rudae, troeno je 15 tovara umura.81

SREDNJOVJEKOVNO STANOVNITVO,
NASELJA I TVRAVE
U srednjem vijeku feudalci su stanovali u dvorcima koji su bili graeni
kao tvrave. Nakon turske okupacije Bosne nestalo je ovih dvoraca-tvrava.
Turci su ih preuredili u naselja-gradove u kojima su drali vojnu posadu.82
Turska feudalna gospoda je po svojim spahilucima (imanjima) gradila
kamene dvorce (kule) na vie katova i u njima stanovala, a kada je bilo
potrebno iz njih se i branili.83
Uz spahijske kule graene su posebne zgrade, tzv. odaci ili konaci.
Dok je kula redovno graena na vie spratova, odaci su uvijek bili jednospratne drvene zgrade.84
Takvi gradovi, kule i odaci bili su i na sanskom podruju. Poznatiji
gradovi su Kamengrad, Mren, Kamiak, Vakup (Sanski Most), Stari Majdan i
Japra, a kule Miralimova kula (Tomina), Ceria kula (Brdari), kula u Lipniku, Kula u selu Kamengradu, Kula u Starom Majdanu. Poznatiji odaci
su pored Miralimove kule u Tomini i pored Ceria kule u Brdarima.
Turci su gradili u pograninim podrujima i utvrenja, od drveta, pre
teno od hrastovine, koja su zvali palanke. Kako su sve palanke bile
drvene, nijedna se nije sauvala, ali su se zato neke od tih drvenih utvrda
razvile u manja ili vea naselja gradovi Tuzla i Duvno razvili su se iz pa
lanke).85 Na ovom podruju postoje dva naselja koja su se razvila oko palanke
(utvrde): Luci-Palanka (palanka kraj Luac grada) i Tominska-Palanka,
kraj sela Tornine. Trea palanka nije naselje, ve ostaci donjeg grada u Ka
mengradu koje tamonji stanovnici nazivaju palanka.
Palanka u Vrhpolju i Palanite u Hrustovu su lokaliteti o kojima nisu
sauvani nikakvi podaci.
Na udaljenim i osamljenim mjestima, ugroenim od razbojnika i hajdu
ka, Turci su podizali mala utvrenja, zvana karaule, s manjim posadama
koje su titile putnike i kiridije.86 Takvih je karaula bilo i na sanskom po
79
80

Istorija naroda Jugoslavije, IT tom, str. 13334.


Lj ubija i okolina, monografija izdanje Knjievnih novina, Beograd, 1962. godine.

Ftr. 19.
81

Isto.
82 Hamdija Kreevljakovi: Kule i odaci u Bosni i Hercegovini, Nae strane, sv. n, 1954,
str. 71.
83 Isto
81 Isto.
85 H. Kreevljakovi: Stari bosanski gradovi, Nae starine, sv. I, 1953. str. 7.
88 Istorija naroda Jugoslavije, n tom, str. 1335.

i i

druju, ali su poznata danas samo dva mjesta u ataru sela Jelainovci pod
tim imenom.
Seoske kue, kao i one u veim naseljima, mahom su bile graene od
drveta. Dok su muslimanska naselja redovno bila uorena, kue kod Srba i
Hrvata bile su razbacane i esto dosta udaljene jedna od druge.87
Kue Muslimana, prema svojoj konstrukciji, znatno su se razlikovale od
kua Srba i Hrvata. Graene su pod izvjesnim istonjakim uticajima i
obino su imale podrum i sprat. Podrum je najee bio sainjen od brvana
(rijetko od kamena), a sprat od brvana i epera. Kue Srba koji su ivjeli
pod planinom (Grmeom ili Muleom) dugo su bile graene bez ijednog eksera
(kue potrpanice), jer su im to Turci branili. Kue su obino bile manje, pri
zemne, graene kao brvnare i sa zidovima od pletera. Kue u Srba su do po
lovine XIX vijeka bile prilino slabe, jer su se Srbi zbog estih buna, hajdu
ije ili sukoba sa spahijom, selili iz jednog sela u drugo, iz jedne nahije i od
jednog spahije u drugu nahiju kod drugog spahije. Kue Hrvata su bile sli
ne.88 Putopisci iz XVIII i XIX stoljea piu da su slabe i veoma rijetke
izmeu naselja. Tek nakon bosansko-hercegovakog ustanka 1875/78. godine
Srbi i Hrvati poinju u selima graditi bolje kue, sa vie odaja i udobnije nego
to su bile dotada.89
Uz srednjovjekovni grad-tvravu razvija se naselje, ali se taj proces odvi
jao veoma sporo i trajao je skoro do polovine XIX stoljea. Tek drugom polo
vinom XIX stoljea poinje neto bri razvoj mnogih naselja, a srpskih sela
osobito poslije bosansko-hercegovakog ustanka. Naime, iza 1878. godine
brojne porodice su se vratile iz bjekstva, iz Like, Banije i drugih krajeva
Hrvatske, gdje su vidjele bolje kue. Tada su se osjeale sigurnijim, te su,
raunajui sa stalnim boravkom u rodnom selu, pristupile i izgradnji boljih i
trajnijih kua.
Prodor Turaka u ove krajeve izazvao je velike promjene u sastavu sta
novnitva i u porjeju Sane. Staro stanovnitvo se dobrim dijelom odselilo u
druge krajeve, dok je manji dio ostao i dijelom preao na islam.
U do sada objavljenim radovima o ovom periodu nema podataka o tome
u koje se krajeve iselilo stanovnitvo sanske upe bjeei krajem XV stoljea
ispred Turaka. Jedino Anton Hangi, uitelj (profesor) Uiteljske kole u Sa
rajevu, u lanku Ekskurzija sa kandidatima III godita godine 1905, objav
ljenom u kolskom vjesniku, 1906. godine, spominje preseljenje Majdanaca
u dananju Petrinju. On pie:
" . . . naime odmah iza g. 1463. iselio je silan narod iz Bosne i Herce
govine i naselio je u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji i Srbiji. I moje rodno
mjesto, Petrinju, naselili su prebjezi iz Starog Majdana, pa se i danas najvei
sokak u Petrinji zove Majdanci. I dok su ostali Petrinjci kajkavci, Majdanani su isti tokavci..
Da li je tu rije o stanovnitvu iz okoline Majdana (danas Starog Majda
na), koje se jo krajem XV stoljea iselilo u Hrvatsku, u vrijeme prodora
Turaka u ove krajeve? Ili su to neto kasnije prebjegli rudari, opet s podruja
Majdana, koji su najprije radili u majdanima Zrinskih na podruju Gvozdanskog, pa potom naselili Petrinju, za sada nije mogue utvrditi. Ipak je
ovaj podatak o Majdanima tokavcima u Petrinji vrijedan panje i daljih
istraivanja.
81 Milan Karanovi: Pounje u Bosanskoj krajini, izdanje Srpske kraljevske akademije, knj.
35, Naselje i poreklo stanovnitva, 1925. godine, str. 293306, i Milan Karanovi: Sanika upa
u Bosanskoj krajini, izd Srpske kraljevske akademije, knj. 26, Naselja i poreklo stanovnitav,
1930. godine, str. 252256.
88 Isto.
,j isto.

72

Intenzivnije naseljavanje muslimanskog stanovnitva u ove krajeve usli


jedilo je u XVIII stoljeu povlaenjem Turaka iz Like i jo nekih podruja
Hrvatske. Naseljavanje hrianskog stanovnitva je naroito intenzivirano po
lovinom XIX stoljea, a jo vie nakon austrougarske okupacije Bosne i Her
cegovine iza 1878. godine. Tada dolazi i do veeg pomjeranja Srba i Hrvata
iz sela u vea naselja (palanke, varoice), koja su do polovine XIX stoljea
bila skoro iskljuivo muslimanska.

GRADOVI (tvrave)
Prema poznatim dokumentima i sauvanim ostacima, za vrijeme turske
vladavine ovim krajevima postojali su gradovi: Kamengrad, Vakuf i Stari
Majdan.

KAMENGRAD

O dogaajima vezanim za ovaj grad-tvravu bilo je dosta rijei u pret


hodnim poglavljima. Ovdje je potrebno istai da su ga Turci nakon osvajanja
tako utvrdili da je bio vri i od grada Kljua. To potvruje i prepiska iz
poetka XVI stoljea o planovima za njegovo osvajanje, prema kojima za
zauzimanje Kljua treba jedan dan, a Kamengrada 2 ili 3 dana, dok grof
Nikola Zrinski planira ak 15 dana za osvajanje ovog tvrdog grada.90
Uz opravku i daljnje uvrenje tvrave Turci su ispod nje, na padini
brijega, sagradili tzv. donji grad, koji dananje stanovnitvo naziva palan
kom.91 Vjerovatno je izgradnja donjeg grada-palanke uslijedila nakon kon-

Tlocrt
tvrave
Kamengrad
(cr
te dr ire Truhelke, objavljen
u
radu
H.
Kreevljakovia:
Kamengrad,
Nae
starine,
VI,
1959. godine).

80

73

91

Hamdija
Isto. str. 21.

Kreevljakovi:

Kamengrad,

str.

2526.

centracije i vlasti i vojske u tvravi Kamengradu, koji je istovremeno bio i


vojvodstvo, i kadiluk, i nahija, a i kapetan je u njemu imao svoju vojsku,
bar glavninu, i svoje sjedite.
Grad Sana je prije dolaska Turaka u ove krajeve bio sredite istoimene
upe. Meutim, Turci su Kamengrad uredili kao glavnu utvrdu, jer je on,
vjerovatno, bio bolje sauvan od Sane. Bio je pogodniji i za odbranu, jer se
nalazio na nepristupanom kupastom brdu.
Kada su Turci zauzeli Krupu 1565. godine i u nju prebacili glavninu
kamengradske posade, Kamengrad je izgubio dotadanju strateku vanost. Zato
se o njemu dugo nita nije znalo, sve do 1626. godine, kada se kae da je u
bihakom sandaku, da je neosvojiv zbog svog poloaja, da u njemu nema
vie od 10 kua i svega 20 ratnika, ali da u blizini postoje dvije zemlje, tj.
Majdan i Vakuf, koje s nekoliko sela imaju 1000 kua i 1500 vojnika.92
Prema H. Kreevljakoviu, poznato je ime samo jednog kamengraskog
dizdara. To je h-Nesuh (hadi Nesuh) koji je na slubi u Kamengradu bio
izmeu 1592. i 1641. g /dine.
U karti dijela Hrvatske iz 16901700. godine, koja se uva u Bekom
ratnom arhivu, ucrtara je rijeka Sana, (Sana Fluvius), a lijevo od nje tvrava
Kamengrad Camengrad) i Stari Majdan (Mejdan).93
U opisu rijeke Une: dijela Bosne prema Hrvatskoj iz 1783. godine, po
red Vakufa na San. (Vacup na Sani) spominje se i Kamengrad.94
Prema izvjetajima zastavnika Boia iz 1785. godine,95 Kamengrad je
selo sa oko 1012 muslimanskih kua, jednom kulom i jednim dvorcem
(tvravom). Dvorac (Schloss), odnosno tvrava, nalazi se na kupolastoj stijeni,
na etiri ugla, duine i irine 2025 koraka (13,20
do16,50 metara). Zidovisu
visoki 20 stopa (6,30 metara) i na njima su na okovima stubovi na koje
se
mogu postaviti topovi. Prema sjeveru je kapija.
Preseljenjem kamengraskog kadiluka i kapetanije u Stari Majdan, kra
jem XVI stoljea, varo pod njim spala je na veliinu malog sela, sa desetak
kua, kako to navodi zastavnik Boi, a tvrava ostala s veoma malom
posadom.
U karti ,Plan ber Trkische Angrnzung ... od 17. marta 1789. godine
naznaena je i tvrava Kamengrad, kao i Sanski Most, Luci (Lusgzy) i mnoga
druga okolna sela.96
Prema nalazu H. Kreevljakovia, Kamengrad se u stranim izvorima pie
veoma razliito: Kamengrad, Camengrad. Kamingrad, Kamergraid, Camengrae; na maarskom: Kewar, Kywwar, i Chivar;
na italijanskom:
Castelde
piera. U turskim izvorima se uvijek spominje kao
Kamengrad.
92Isto,

str. 28.
Karta dijela Hrvatske 16901700, godine, u Bekom ratnom arhivu, br. G I a.
94 Opis rijeke Une i graninih utvrenja iz 1783. godine, u Bekom ratnom arhivu, br. K
VII m 135.
91
Hamdija Kreevljakovi i Hamdija Kapidi: Vojnogeografski opis Bosne pred dubiki
rat od 1785. godine (izvjetaj zastavnika Boia), izdanje Naunog drutva Bosne i Hercegovine,
Sarajevo, 1957. godine, str. 5253.
91 Plan turskih graninih utvrenja, 17. marta 1789. godine, u Bekom ratnom arhivu, br.
B IX c 902.
93

Dio karte zapadne Bosne iz 1783. godine. Nasuprot drugim kartama iz toga doba, na ovoj karti
je Sanski Most ucrtan i kao tvrava i kao naselje na lijevoj obali rijeke Sane, a na mjestu
gdje se od puta Biha, Krupa, Lipnik, Banja Luka, odvaja put za Klju i Prijedor. Ucrtan je
i put do Starog Majdana, a i prelaz rijeke Sane kod Trnave (Turska Trnava, Trk. Ternava).
Most kod Tornine nije ucrtan. Na karti su i Kamengrad, Luci (Luxtzi, pogreno locirani iz
meu Kamengrada i Sanskog Mosta .umjesto zapadno od Kamengrada), Grdanovci (Gerdanovtzi), Potkalinje (pogreno locirano izmeu S. Mosta i Lipnika umjesto zapadno od Lipnika),
Rijeani, Capalj, Kijevo, Tomina, Kamiak (pogreno ucrtan sjeverno od ua Sanice u Sanu
umjesto izmeu tih rijeka i juno od ua), Skrljevita, Dabar i dr. (original u Bekom ratnom
arhivu, br. K VII m 11 E).

Karta dijela tzv. Turske Bosne, od 17. III 1789. godine, dio koji obuhvata Kamengrad, Klju
(Kluch), Sanski Most (lociran na desnoj obali rijeke Sane, moda je u pitanju sanski most,
most na Sani kod Tornine?!). Od sela na karti su ucrtana: Trnova (pogreno na lijevoj obali
Sane), Otra Luka, Sanica (Sanicza), Luci (Lusczy), Podvidaa i dr. (original u Bekom ratnom
arhivu, br. B EX C 902)-

VAKUF, KULEN VAKUF SANA SANSKI MOST


Prema objavljenim dokumentima, naselje Vakuf se prvi put spominje
1626. godine. U opisu Bosne iz te godine kae se da je Kamengrad u bihakom
sandaku i da u blizini ima dvije zemlje, tj. MAJDAN i VAKUF, koji sa ne
koliko sela mogu imati vie od 1000 kua i 1500 vojnika.97 Hamdija Kreev87

Hamdija Kreevljakovi: Kamengrad, str. 28.

76

ljakovi navodi da je u prve tri decenije XIX stoljea u graninim podrujima


sagraeno preko 20 novih gradova i 6 palanaka, pa kae: Neki su podignuti
u otvorenim varoima, a drugi u novonaseljenim gradovima, oko kojih e se
razviti naselja, kao to su Kulen Vakuf, Oraac, Sanski Most, Prijedor, Bo
sanski Petrovac, Ljubinje itd. U itavom ejaletu bilo je tada 76 gradova i 6
palanaka. Ovakav sistem odbrane stvarno je postao najvea brana austrijskom
prodiranju u Bosni u XVIII stoljeu .. .98
Najstariji opis Sanskog Mosta (Kulen Vakufa) je iz 1783. godine (opis
puta Banja Luka Sanski Most Biha), ali je opis zastavnika Boia iz
1785. godine potpuniji.99 On naselje na uu Zdene u Sanu naziva Vakuf, od
nosno Kulen Vakuf, locirajui tano i naselje i tvravu i u odnosu na pomenute rijeke i u odnosu na Kamengrad i Stari Majdan. Meutim, stariji do
kument mjesto i tvravu naziva Sanskimost.100
Uporeujui objavljena dokumenta i radove ranijih istraivaa istorije
Bosne, namee se zakljuak da se naselje koje se danas zove Sanski Most,
a koje se za vrijeme turske vladavine, ili bolje reeno od XVII do XIX. sto
ljea, nazivalo Vakuf ili Kulen Vakuf, ranije zvalo Sana.
Prema tome, nikako ne moe biti vjerodostojno da je Vakuf, odnosno da
nanji Sanski Most, sagraen tek u prvim decenij ama XVIII stoljea. To
opovrgava i navedeni dokument iz 1626. godine. Ne znaci cta^ruje dolo do
totalnog ruenja starog srednjovjekovnog grada Sane i da je na njegovim
temeljima za turske vladavine ovim krajevima obnovljen grad (tvrava), ra
nije, a i poetkom XVIII stoljea, kako to navodi H. Kreevljakovi. Mogue
je da je jedno vrijeme na uu Zdene u Sanu bilo samo malo naselje bez tvr
ave koja je vjerovatno prilikom turskog osvajanja ovih krajeva krajem XV
stoljea potpuno razruena. Vjerovatno je to razlog da se povremeno gube vije
sti o upi i gradu Sani, odnosno Vakufu, ali se ipak od 1626. godine spominju:
i uz nabrajanje gradova u kamengradskom kadiluku prve polovine XVII
stoljea, i u popisu bosanskih spahija 1711. godine, i u vie dokumenata iz
1783. godine, i u izvjetaju zastavnika Boia iz 1785. godine. U dokumentima,
kartama ovog dijela Bosne ili jo irih podruja, kao i u opisima tih podruja
oznaenih na kartama, spominju se Vakuf na Sani Vacup na Sani) ili tvra
va (Schloss) Sanski Most, a samo u dva dokumenta spominju se i Kulen
Vakuf i Sanski most. U Karti Bosne i Srbije, na listu koji zahvata tzv.
Tursku Hrvatsku, neto junije od ua Blije u Sanu, kraj ua bezimenog
potoka u istu rijeku, dakle kod ua Zdene u Sanu, zabiljeen je Kulen Vakuf
(Kullen Vakup). U tom crteu naselja pogreno je locirana tvrava na lijevoj
obali Zdene umjesto na desnu. Neto sjevernije od Kulen-Vakufa, u podruju
sela D. Trnova (D. Ternova), koje je na desnoj obali rijeke Sane, lociran je
Sanski Most na rijeci Sani, kod ua potoka Dubovae u Sanu, na putu to
vodi od Starog Majdana preko rijeke Sane za Sasinu i dalje na istok.101
I u karti Krajobraz trojedne kraljevine Dalmatinsko-Hervatsko-Slavonske, izraene 1861. godine, u ast Josipa Jurja trosmajera, naveden je Skucani Vakuf, mjesto na rijeci, raskrsnica puteva prema Kamengradu, Lipniku i
Krupi, prema Sasini i Banjoj Luci, prema Prijedoru i prema Kljuu, Jajcu
i dalje. A sjeverno od njega, nasuprot sela Trnova, sitnijim slovima pie San
skimost.102
Istorija naroda Jugoslavije, II tora, str. 132, Poglavlje Bosanski paaluk u XVIII sto
ljeu napisao je Hamdija Kreevljakovi.
Vidi napomenu 95.
Opis puta od Banje Luke preko Sanskog' Mosta do Bihaa, 1783. godine, original u Be
kom ratnom arhivu. No 23.
:,t Dokument br. IX a 942, u zbirci karata Bekog ratnog arhiva, nedatiran je, ali je vjerovatno nastao krajem XVIII ili u prvoj polovini XIX stoljea.
102 Dokument br. IX a 33201, iz 1851. godine, u zbirci karata Bekog ratnog arhiva.
"

100

U dokumentu iz 1783. godine spominju se tvrava i mjesto Sanskimost


(Schloss Sanskimost), koji ima 50 turskih kua, zatim Luci (Luxdzi), selo Da
bar, Sanica, Kamiak, Stari Majdan, Trnova.103
U nekoliko drugih dokumenata iz 1783. godine spominje se negdje mjesto
Vakuf na Sani (Vacup na Sani), a negdje Sanski Most.104
U neatiranom dokumentu iz toga doba spimanje se tvrava Kulen-Vakuf na Sani (Schloss von Kulen Vakup an der Sanna), ali je u istom doku
mentu rije Kulen prekriena a iznad nje napisana rije Skuzani, tako da na
slov toga poglavlja u dokumentu glasi: Tvrava Skucani Vakuf na Sani
(Schloss von Skuzani Vakup an der Sanna .. ,)10B
Na nekim kartama iz toga doba putevi koji se stiu u Sanskom Mostu, oz
naenom na uu jednog potoka u Sanu, redovno produuju za Sasinu i Klju
na jugu, Prijedor na sjeveru i Krupu i Biha na zapadu.
Ova dokumenta Bekog ratnog arhiva nedvosmisleno potvruju da se
uporedo javljaju dva naziva za dananji Sanski Most: Kulen Vakuf (odnosno
Vakuf) i Sanski Most, i to jo u drugoj polovini XVIII stoljea. Da je rije o
mjestu i tvravi na uu Zdene u Sanu potvruju i opisi tvrave Sanskimost
ili Vakufa, u kojima se uvijek istovremeno pie i o mjestu koje ima oko 50
kua (turskih kua, kako oni piu). To znai da je ovo mjesto dobilo svoje
ime jo u XVIII stoljeu, da je bilo raskrsnica puteva, i da se ne moe poisto
vjetiti sa Mostom na Sani kod Tornine (Disri Sana).
Prema za sada najstarijem opisu ovog srednjovjekovnog grada iz 1785.
godine, koji nam je ostavio zastavnik Boi,106 srednjovjekovna tvrava (zamak) nalazila se na uu rjeice Zdene u rijeku Sanu, dakle na lijevoj obali
rijeke Sane. Tvrava je tada bila naputena i unutar zidova sve spaljeno. U
tvravi je bila kula opasana sa etiri zida. Zidovi su bili dugi 80, a iroki 60
koraka (oko 53 X 40 metara), visoki 10 stopa (3,15 metara) i dosta debeli. Tvr
ava je imala dvije kapije: jednu prema naselju i zapadnoj strani i drugu pre
ma sjeveru.
Put od Kamengrada u Vakuf vodio je desnom obalom potoka Dubovaa
(Blija), a u trgovite se ulazilo preko mosta kraj jednog mlina na potoiu
(vjerovatno Zdeni). Naselje se protezalo prema blagim obroncima obraenih
brda.
Prema Boievom opisu, na 3/4 sata jahanja od Vakufa (Sane) spaja se
potok Majdanica (Majdanska Rijeka) s potokom Dubovaa (Dugovaa kod
Brdara), za koji kae da je prilino dubok. Na podruju spajanja ovih dvaju
potoka bila su dva mosta: jedan na Majdanici, dug 85 koraka (56,10 metara) i
irok 3 koraka (1,98 metra), a drugi na Dubovai (Dugovai), oko 100 ko
raka (66 metara) dalje od prvog, dug 10-12 koraka (6-7 metara). Od ovih mo
stova vodio je put dug oko 1.000 koraka (660 metara) preko niske movarne
livade i neto ipraja do treeg mosta na rijeci Sani, koji domai ljudi zovu
Sanski Most. Ovaj most, dug oko 140 koraka (92,40 metra), irok 5 koraka
(3,30 metra), bio je u loem stanju. Prema Boievom opisu, put od Vakupa vodi
dalje kroz neto ipraja, a zatim uz potok Sasinu prema Sasini.
S obzirom na veoma preciznu lokaciju mosta preko rijeke Sane, koji do
mai ljudi nazivaju Sanskim Mostom,107 i to 1000 koraka od mjesta gdje se
spajaju potoci Majdanica (Majdanska rijeka) i Dubovaa (Dugovaa), izlazi
103

Vidi fusnotu br. 100.


Zbirka karata, Beki ratni arhiv, dokumenti K VTI m 135, K VII m 11 i br. B IX a 937.
i5 Beki ratni arhiv, Zbirka karata, dokument br. K I a 13 (No 10), str. 50.
108 Vidi napomenu 95.
107 Isto, str. 54: . . . V o n
da fhret der Weeg etwa 1000 Schritte ber niedere sumpfige
Wiesen und etwas Gebsch an der Brke ber die Sanna, so in der Landes Scpache Sanski Most
heisset.. . Ne bi se mogla usvojiti napomena prireivaa knjige Vojnogeografski opis Bosne
pred dubiki rat od 1785. godine (55 str.) da je to most preko Sane u Tomini, jer ga autor
izvjetaja locira na 1000 koraka od potoka Majdanice i Dubovae, dok je most kod Tornine uda
ljen vie od 14 kilometara vazdune linije od ovih potoka.
104

78

Dio karte sjeverozapadnog dijela Bosne izmeu Dubice i Bihaa. Karta je vjerovatno raena
u vrijeme priprema za tzv. dubiki rat, 17881791. godine. Na nju je unijet raspored austrijskih
pukova (regimenti) prema Turskoj. Od sanskih naselja tu su: Sanski most (Sansky Most), Stari
Majdan (Stari Maidan), Trnova (Ternova), Sasina, Capalj (Czapat), Luci (Luszci), Tomina, Koprivna, Japra, Podvidaa (Podvidachika), Lipnik i dr. 1 na ovoj karti su neka naselja nepravilno
unijeta: Potkalinje izmeu S. Mosta i Lipnika umjesto izmeu Lipnika i Jasenice. Gudavac je
dat izmeu Lipnika i Haana,a treba zapadno od Haana, Batkovci su dati juno od Starog
Majdana, a treba sjeverno, itd. Na karti su ucrtani i karavanski putevi: od Starog Majdana oni
su se ravali na est strana: prema Prijedoru, Ljubiji, preko Ravske u Novi, Krupu, i preko
Sanskog Mosta u Klju i preko Tmave u Banju Luku. Na karti su ucrtana i dva eljezna
majdana (Eisenhamer kovnica eljeza): jedan istono od Sanskog Mosta, u podruju Sasine,
drugi sjeverno od Starog Majdana, (original u Bekom ratnom arhivu, br. IX a 965).

da je ovaj most bio sjeverno od dananjeg Sanskog Mosta, u rejonu sela


Podlug, odnosno izmeu dananjeg Podluga na lijevoj i Trnove na desnoj obali
rijeke Sane. Kako je istovremeno postojao drugi most juno od dananjeg
Sanskog Mosta kod sela Tornine, koii je uvala posada iz kule i odaka kraj
nje u tom selu, kako to saoptava Hamdija Kreevljakovi,108 i koji su zvali
Disri Sana (Most na Sani), ostaje sporno pitanje koji je most imao taj naziv,
da li onaj kod Tornine ili ovaj kod Trnove.

79

,ns

Hamdija Kreevljakovi: Stari Bosanski gradovi, str. 28.

Dio
karte
Bosne
i
Srbije,
vjerovatno
s
kraja
XVIII
stoljea.
Kulen
Vakup
na
karti
predstavlja
dananji
Sanski
Most.
Sjeverno
od
njega
ucrtan
je
Sanski
most,
to
jest
most
na
rijeci
Sani
kod
Trnove.
Na
karti
su
jo
naselja:
Sasina,
Trnova,
Kamengrad.
Stari
Majdan,
Vr
(Verschuische)
Hotiraj
(Tiray),
Modra,
Lipnik,
Hiani
(Anschany

pogreno
unijeti
izmeu
Lipnika
i
Japre
umjesto
izmeu
Japre
i
Dubovika),
Klju
(Kliucht),
Sitnica
i
jo
neka
mjesta.
Zapadno
od
Lipnika
i
Haana
ucrtana
je
planina
Grme
(Gebrig
Germetsch).
Od
rijeka
na
karti
su
Sana,
Sanica
(Bach

potok),
Gomjenica
(potok),
Dubovaa
i
dr.
(Original
u
Be
kom ratnom arhivu, br. B IX a 942/20).

Nije iskljueno da su i jedan i drugi imali isti naziv, jer su oba bila preko
iste rijeke Sane.
Iako je zastavnik Boi dva puta navrao u Kulen Vakup, kako on pie,
tj. u naselje gdje je dananji Sanski Most, nigdje ne spominje da je tada i tu
bio nekakav most preko rijeke Sane. Najvjerovatnije da su mostovi kod
Tornine i kod Trnove sluili za prelaz preko rijeke i da je tek krajem 19. sto
ljea sagraen prvi most koji je povezao starije naselje, na lijevoj obali rijeke
Sane, oko ostatka srednjovjekovne tvrave, i novo naselje, na desnoj obali
rijeke, koje su osnovali doseljenici, Srbi i Hrvati u drugoj polovini XIX sto
ljea.
Da je zastavnik Boi na putu iz Vakufa (Sanskog Mosta) preko rijeke Sane
do Sasine iao preko mosta kod Tornine sgurno bi spomenuo i kulu u selu
Tomini koja se ouvala sve do 1934. godine). Meutim, on nigdje ne spominje
tu kulu i ne opisuje taj most, pa bi trebalo vjerovati da je postojao i navedeni
most sjeverno od Sanskog Mosta.
Potvrdu da je ve u XVIII stoljeu postojao most koji opisuje zastavnik
Boi nalazimo i u putopisu Ivana Frana Jukia,109 koji navodi da je preao
rijeku Sanu mostom kod sela Trna (Trnove) i da je taj most prethodne go
dine, tj. 1841, sagradio staromajdanski kapetan. Vjerovatno je most koii je
opisao zastavnik Boi bio dotrajao i poruen, pa je staromaj danski kapetan
na istom mjestu napravio novi.
Naziv Kulen Vakuf110 (zastavnik Boi na est mjesta upotrebljava naziv
Kulen Vakup, a samo na dva mjesta naziv Vakup) navodi na zakljuak da
zastavnik Boi nije mogao pogrijeiti u nazivu mjesta u to doba. Vjerovatno
su ga krae nazivali Vakuf, odnosno Vakup, kako to i Boi pie na dva
mjesta. Za turske vladavine bilo je dosta Vakufa i sela i gradova (Skucani
Vakuf, Skender Vakuf, Varcar Vakuf-Mrkonji Grad, Donji Vakuf, Gornji
Vakuf). Nije iskljueno da je ovaj grad bio vakuf, tj. da su kue bile sa
graene na vakufskom zemljitu, pa je dobio i naziv Kulen-Vakuf. Ne treba
zaboraviti da se u to vrijeme dananji Kulen-Vakuf na Uni zvao Disri-Kebir
(Veliki Most),111 ili samo Vakuf (Vacup), kako je na mnogim kartama, a i u
dokumentima iz XVIII i XIX stoljea, navedeno ime mjesta i tvrave na otoku
na rijeci Uni izmeu tvrava Ostrovice i Havale (Navala, Avala).112 Disri-Kebir je tek u XIX stoljeu dobio dananji naziv Kulen-Vakuf (vjerovatno
prema porodici Kulin-kapetana, Kulenovia). Tada je i mjesto na rijeci Sani,
zvano as Kulen-Vakuf ili Vakuf, as Sanskimost, zadralo samo naziv Sanski
Most a to ime nosi i danas.113
U vrijeme prolaska kroz Sanski Most (Kulen Vakuf) 1785. godine zastav
nik Boi naao je tvravu i malo naselje, s 40-50 muslimanskih kua (turskih,
kako on pie), sve na lijevoj obali rijeke Sane.
Ivan Frano Juki je proputovao nekoliko puta ovim krajevima i ostavio
interesantan opis naselja, puteva i nekih ljudi. Na putu kroz Bosnu 1842. go
dine114 bio je i u Sanskom Mostu. Za Sanski Most, koji tako naziva, pie da je
uboga mala varoica kod utoka Zdene u Hanu, na vre krasno i ravnici, grad je
napola opaljen, ni vrata nema. U njemu (u tvravi) ima nekoliko kua.
' Dakle, od 1785. godine, kada je u Sanskom Mostu bio zastavnik Boi,
do 1842. godine, kada je u njemu bio Ivan Frane Juki, oronula tvrava u
TSanskom Mostu je i dalje propadala, a u okviru njenih zidina sagraeno je
samo nekoliko kua.

31

109
Ivan Frano Juki: Futopisi i istori jsko-etnograski radovi, Svjetlost, Sarajevo, 1953 go
dine, str. 72.
< 110 !Vii napomenu 95.
111 Hamdija Kreevljakovi: Stari bosanski gradovi, str. 29.
112 Zbirka karata, Befcki ratni arhiv, Dokument br B IX c 932 i dok. br. K VII m 88.
113 Petar S Ivarievi: Sanski Most s okolinom, Bosanska vila, 1893. godine.
114 I. F. Juki, n.d. str. 72.

Karta jednog dijela Bosne s kraja XVIII stoljea, dio koji obuhvata Sanski Most 1 okolinu.
Ka karti su rijeka Sana (Sanna Flus), tvrave Sanski Most, Luci (Luszcy) i Majdan, a od sela:
Tomina, Capalj (Czapail), Koprivna i dr. I ovdje su naselja najee pogreno locirana origiginal u Bekom ratnom arhivu, br. B K a 948).

Od XVII do kraja XIX stoljea dananji Sanski Most je zabiljeen u do


sada poznatim dokumentima pod 9 raznih imena:
Vakuf 1626. i 1785. godine);
Kulen-Vakuf (1785. godine i krajem XVIII stoljea);
Tvrava Sanski Most (Schloss Sanski Most 1783. i 1814. godine);
Sanski Most (1789, krajem XIII stoljea, 1818. i 1879. godine);
Sanski Most 'Skusani 1853. godine);
Skucani Vakuf na Sani (Skuzani Vakup an der Sanna 1819. godine i u
prvoj polovini XIX stoljea);
Sanska kurpria (uprija 1807. godine);
Skucani Vakuf (1861. godine) i

Skusani Vakup (1819 i 1862. godine).


Ovdje treba istai da se nazivi Skucani Vakuf ili Skusani Vakuf nikako
ne mogu odnositi na dananje selo Skucani Vakuf u sanskoj optini, jer su
uvijek locirana na rijeci Sani, a spomenuto selo je udaljeno od rijeke Sane
vie od 20 kilometara.

STARI MAJDAN
Stari Majdan je bio mala tvrava s jednom tabiiom. Prema nekim do
kumentima, sagraen je oko 1750. godine, pa je potom u njega preselio kamengradski kadija i kapetan.nr> Tako je ovo mjesto postalo centar kadiluka i
kapetanije, koji su i dalje zadravali naziv kamengradski prema svom ra
nijem sjeditu tvravi Kamengrad.
Tvravom Stari Majdan zapovijedao je kapetan.
Kako obnova rudnika, najvjerovatnije u okolini Majdana, pada oko 1571.
godine, mogue je da je i preseljenje kamengraskog kadije i kapetana u
Majdan uslijedio tih godina, dakle ve krajem XVI stoljea. Trebalo je osi
gurati izvrenje sultanovih naredbi za razvoj rudarstva i pravljenje tonovske
tanadi, a to se moglo obezbijediti samo stalnim prisustvom u mjestu rudokopa,
talionica i kovanica.
Uz to je Kamengrad izgubio i znaaj koji je imao prije pada Krupe pod
vlast Turaka (1565. godine). Zato vie nije bilo ni potrebno da se s kadilukom
i kapetanijom bude u Kamengradu. Moglo se, a bilo je i neophodno, preseliti
u Majdan, gdje je sagraena tvrava, a kasnije i posebna kula Ceri-kapetana.
S
obzirom na sve vei strateki i privredni znaaj, Majdan je postao i ve
oma vana raskrsnica puteva. U njemu su se ukrtali putevi od Bihaa u
Banju Luku i od Prijedora u Sanski Most, Klju i Jajce, a u njegovoj bli
zini je prolazio put od Une i Novog, dolinom Japre, kroz Luako polje, preko
Meeeg brda, prema Kljuu i Jajcu. Istina, sve su to bili karavanski putevi,
ali veoma znaajni za vladanje ovim i pograninim podrujima u dolini rijeke
Une.
Prema nekim turskim dokumentima iz XVI i XVII stoljea, mjesto se
najprije nazivalo Madeni Ahen (Gvozdeni Majdan), dok se u latininim doku
mentima spominje samo kao Majdan.110 Naziv Stari Majdan naselje je dobilo,
prema Hamdiji Kreevljakoviu, u XVIII stoljeu.
Osamdesetih godina XVI stoljea u Maenom Ahenu (Gvozdenom Majda
nu) obnovljen je i otvoren rudnik eljeza, koji je davao kvalitetnu rudu.
Zapoela je eksploatacija i otvoreno vie manjih kovnica, o kojima pe i za
stavnik Boi.
U ve spomenutoj karti dijela Hrvatske iz 16901700. godine, pored ri
jeke Sane (Sana Fluvius) i tvrave Kamengrad (Camengrad) ucrtana je i tvra
va Majdan (Mejdan).117
U vie sauvanih dokumenata, karata i opisa podruja iz 1783. godine,
koji se uvaju u Bekom ratnom arhivu, zapisani su i ucrtani tvrava i mje
sto Majdan, u kojem je 200 muslimanskih kua (turskih kua, kako pie u
dokumentu).118
U nekim kartama ovih podruja iz toga doba ucrtano je i mjesto kovnica
oko Starog Majdana: na jednoj karti izmeu Majdana i Brieva, na drugoj
sjeverno od sela Batkovca.119
115

H. Kreevljakovi, Stari bosanski gradovi, str. 29.


Isto.
117 Beki ratni arhiv, Zbirka karata, dokument br. G. I a 2.
118 Beki ratni arhiv. Zbirka karata, dokument br. B IX a 937 i dok. No 23, str. 5.
,,p Beki ratni arhiv, Zbirka karata, dokument br. B IX a 956 i dok. br. B IX a 957.
116

U izvjetaju zastavnika Boia iz 1785. godine, koji je na putu po Bosni


posjetio i Stari Majdan (tako ga i on naziva), to naselje je bilo trgovite sa oko
120 muslimanskih kua. Istie da je raskrsnica puteva, naroito puta Biha
Stari Majdan Banja Luka, i da se u njemu nalazi vie kovnica eljeza.
Napominje da se i na putu od Starog Majdana prema Kulen-Vakufu (da
nanjem Sanskom Mostu) nalaze jo dvije kovnice eljeza.120

U gradu su 1833. godine bila 4 topa. Meutim, tvrava Stari Majdan je


ve 1838. godine naputena, tako da je vremenom potpuno razruena i danas
se ne raspoznaje ni mjesto gdje je bila. 121
Poslije prelaska kapetanije iz Kamengrada u Stari Majdan, na elu ove
kapetanije su bili begovi iz porodice Ceri.122 Prema predanju, prvi kapetan
iz porodice Ceri je bio Mehme-kapetan. Vjerovatno je poginuo u dubikom
ratu (17881791), pa mu zato u Brdarima i Starom Majdanu nema groba.
Njegov sin Ali-kapetan je bio na toj dunosti krajem XVIII stoljea i
vjerovatno sve do 1800. godine.
Salih-kapetan je bio sin Ali-kapetana. Zna se da je bio kapetan 1811.
(vjerovatno i neto ranije), pa sve do 1827. godine, kada je umro na svom
imanju u Lucima. Odatle je prevezen kolima u Stari Majdan. Hamdija Kre
evljakovi o tome pie:
.. Svijet ovoga kraja rado je davao volove da tegle
,M U. Kreevljakovi i H. Kapidi: Vojnoeoogralski opis Bosne pred dubiki rat od 1735.
godine, str. 54.
*!1 H. Kreevljakovi: Stari bosanski gradovi, str. 29.
Hamdija Kreevljakovi: Kapetanije u Bosni i Hercegovini, izdanje Akademije nauka
i umjetnosti BiH, knj. 4, djela V, Sarajevo, 1954, str. 148.

kola s mrtvim mu tijelom, jer se svak, bez razlike na vjeru veselio, to je ne


stalo jednog tekog zulumara. Uzalud sam raspitivao da neto konkretno sa
znam o njemu kao zulumaru. U ljeto gdine 1934. ree mi jedan starac od
kojih 70 godina, pred kamengradskom damijom, kako je i njegov otac su
djelovao u prevozu kapetanova tijela. Ali kad ga upitah, kakve je sve zulume
radio, on odvrati: Svakakve. Dosta ti je, kad ti kaem da je svijetu bilo
drago to ga je nestalo. Zna, da se niko ne veseli kad dobra nestaje.123
Kazivanje o zulumu Salih-kapetana uo je i Milan Karanovi, etnograf,
kada je istraivao Stari Majdan, pa je zabiljeio d aje maj danski kapetan bio
okruen svitom kavaza Arnauta, jer u domae Muslimane nije imao povjere
nje. Majdanski kapetani su bili svirepi istonjaki despoti. im je spazio
lijep komad zemlje, vlasnka je zatvorio i metnuo u klade sve dotle, dok ne bi
izmakao (izvukao) tapije. Kada je umro (kapetan Salih-beg) vele da ga je zem
lja izbacila. S njim su morali zakopati crno pseto i tada se pod njim, vele, zem
lja provalila i on otiao u abez. To su mjesto pokrili tr nj em.124
Salih-kapetan je imao tri sina: Dervia, Ahmeda i Aliju. Kapetan je po
stao Dervi-beg, u narodu zvan Dedo-kapetan. Hamdija Kreevljakovi je za
biljeio to su mu ispriali o Dedi-kapetanu u Starom Majdanu:
.. Dervi beg... nije bio nita bolji ovjek od oca. U Starom Majdanu
sam sluao, da je bio poao da ubije roenog brata Ali-bega, s kojim se nije
nikako pazio, pa ni govorio. Tome je bio razlog, to je Ali-beg na svoju novu
kuu postavio iljak, znak da je otvoren konak putniku namjerniku, i taj je
iljak nadvisio isti znak na kapetanovoj kui. im je Ali-beg ugledao da se
njegovoj kui pribliava Dedo, on je iz svoje kue iskoio kroz prozor i pobje
gao. Kad je Dedo stao dozivati. Alu, ree mu Alina ena da ga nema doma.
Zakuni se da ga nema, jer ako ga naem u kui, nema ni tvoje ni njegove
glave, povikao je Dedo. Alibegovica se zakune i on se vrati, ali naredi da
se iljak skine, to je i unjeno.125
Dervi-beg je najprije bio za reforme i vjeran sultanu, pa je zato Zmaj
od Bosne naredio pobunjenom begovatu da mu spale odak. Ali kada je uskoro
dolo do ukidanja kapetanija i uvoenja museiima, vjerovatno se protiv novih
reformi pobunio kapetan Dervi-beg, pa ga je Omer-paa Latas 1851. godine
prognao u Janjinu.126
Svaka kapetanija, pa i kamengradska (odnosno staromaj danska), bila je
duna na zahtjev sultana ili vezira alje odreen broj vojnik u poseban korpus
radi uea u ratnim pohodima. Prema nekim dokumentima, uziman je svaki
esti, a ponekad svaki dvadeseti vojnik iz kapetanije. Prema jednom doku
mentu iz 1892. godine, sve bosanskohercegovake kapetanije, a bilo ih je tada
ukupno 39, bile su dune da upute u carsku vojsku u Vidin odreen broj voj
nika. Tako je kamengradska kapetanija otpremila 61 vojnika, disri-sanska
(Tomina) 10, krupska 117, ostroaka 331, a bihaka vie nego ijedna druga
415 vojnika.127
U do sada poznatim dokumentima naselje Stari Majdan zabiljeeno je pod
imenima: Madeni Ahen (Gvozdeni Majdan), Madeni Atik, Stari Majdan, turski
naziv, Mejdan, Stari Unidan (u jednoj karti iz 1807. godine umjesto Stari
Majdan pogreno je napisano Stari Unidan), Starimajdan, Stari Maydan,
Majdan i, konano, najee Stari Majdan.
,!S

rsto.

124

Milan Karanovi: Sanski Most i Stari Majdan, Politika, 4. maja 1929. godine, str. 19.
Kreevljakovi: Kapetanije u Bosni i Hercegovini, str. 149.
126 Isto.
Dok H. Kreevljakovi pie da je kapetana Dervi-bega jo Hadi Camil-paa prognao u
Janjinu 1846. godine i da je u izgnanstvu umro, u izvjetaju austrijskog konzula i zapisima
I. F. Juki stoji da a je protjerao Omer-pa* Latas 1851. godine. Dionisije Marinkovi pie
da je Dervi-beg, kapetan majdanski, uestvovao i u uguivanju bune 1858. godine, to znai da
nije* umro u izgnanstvu, ve se vratio u Majdan.
127 Isto, str. 31.
125 Hamdija

85

KULE
Miralimbegova kula u Tomini je imala etiri sprata, a temelji pravokutnu
osnovicu. Prema sauvanim dokumentima, prvi put se spominje u devetoj de
ceniji XVIII stoljea i navodi da je uz kulu bio i odak u kojem je kapetan
imao sjedite. U kuli je bila i manja vojnika posada, jer je kapetan imao
zadatak da s njom uva Disri Sanu (Most na Sani), nedaleko od kule.128
Miralimbegova kula sa odakom inila je Disr-Sanu (Most na Sani), koji
se prema popisu za 1833. godine navodi kao grad, a bio je palanka, u kojoj
su te godine bila 2 puta. U tom popisu naziva se ,,kala-i Sana.129
Kula je bila naputena prije okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine.
Njeni ostaci su se odrali sve do 1934. godine, kada su razrueni.130
Kula u Lipniku. O njoj nema mnogo podataka. Spominje je zastavnik
Boi u svom izvjetaju, navodei da je u selu Lipniku vidio 89 hrianskih
kua i jednu kulu.131 U jednom nedatiranom dokumentu iz toga doba pie da
Lipnik ima 15 kua i kulu bega i kapetana Bejevitsch Von Ostroschatz
(vjerovatno Beirevia iz Ostroca).132 Kulu u Lipniku zabiljeio je i V. Ra
dimski na karti uz lanak iz 1891. godine.
Kula u Kamengradu, selu ispod kamengradske tvrave, zabiljeena
je samo u izvjetaju zastavnika Boia.133
Kakva je to bila kula, da li je rije o podgradu palanci ispod kamen
gradske tvrave ili o odvojenoj kuli iz rukopisa se ne moe zakljuiti, a nema
ostataka kule koji bi ovaj podatak mogli objasniti.
Ceria kula u Brdarima, izgraena na posjedu begova Ceria, na breulj
ku lijevo odcesle- koja iz Sanskog Mosta vodi u Stari Majdan. Kula je bila
ozidana tesanim kamenom.134
Prema uspomenama Dionisija Marinkovia135, majdanski kapetani, begovi
Cerii, bili su privreni sultanu, pa su ih Krajinici Muslimani mrzili i nazi
vali izdajicama. Oni su 1831. godine napali tadanjeg bega Ceria, a kulu zau
zeli i spalili. Beg je jedva uspio da pobjegne. Kasnije se uz pomo vezira, po
novo vratio. Nakon povratka s vezirovom vojskom, kapetani Cerii su postali
znatno bogatiji i jai nego ranije, pa su obnovili i kulu u Brdarima. Meutim,
u bosansko-hercegovakom ustanku kula je ponovo oteena, ali su se njeni
zidovi odrali sve do 1932. godine, kada je poruena.
Ceria kulu u Starom Majdanu sagradili su oko 1750. godine majdanski
kapetani Cerii. Bila je na dva sprata. U njoj je u XX vijeku, jedno vrijeme,
bila andar meri jska kasarna.138

Kulina je lokalitet izmeu dananjih sela Miljevaca i Luci Palanke, na


istonim padinama Predojevia glavice. Vjerovatno je tu bila kula, po svoj
prilici bega koji je bio vlasnik okolnih imanja. Nije iskljueno da je uz kulu
bio i ardak. Meutim, ni o ovom lokalitetu nema nikakvih zabiljeki ni u
jednom poznatom dokumentu. Na osnovi naziva lokaliteta, koji okolno stanov
nitvo naziva - Kulina, pretpostavlja se da je tu bila kula.
,2S Vidi napomenu 121.
H.
Kreevljakovi: Kule i odaci u Bosni i Hercegovini, Nae starine, sv. TI, Sarajevo, 1954.
godine, str. 84.
,2a Isto.
130 Isto.
131 Izvjetaj zastavnika Boia, str. 52.
Beki ratni arhiv, Zbirka karata, nedatirani dokument, Opis Bosne i komunikacija, po
glavlje No 16.
13:1 Vidi napomenu 131
134 H. Kreevljakovi: Kule i odaci . . . , str. 73.
135 Dionisije Marinkovi: Moji doivljaji, Akademija nauka i umjetnosti BiH, Graa, XIV,
Sarajevo, 1966. godine, str. 121, i dalje.
138 H. Kreevljakovi: Kule i odaci. . ., str. 83.

Begova kula u Podvidai. Donedavno su bili sauvani ostaci jednog oka


ove kule. Izuzev legende o begu, vlasniku kule, njegovoj kerki i izgradnji ve
like damije pored kule (vidi poglavlje o legendama), o njenoj izgradnji nema
nikakvih podataka.
Kulina, lokalitet u podruju sela Hrustova. Ni o ovom lokalitetu nema ni
kakvih podataka, izuzev to ga spominje Milan Karanovi, u svom radu
Sanika upa.

Kula Ceri-kapetan
u brdarima

ODACI I ARDACI
Odak uz Miralimbegovu kulu u Tomini bio je u posjedu Kurbegovia.
Kako su odaci redovno graeni od drveta, od njega nisu ostali nikakvi tra
govi, izuzev zapisa iz XVIII stoljea, koji govori o kuli, odaku i mostu na
Sani (Disri Sana).137
Odak uz kulu kapetana Ceria u Brdarima bio je od drveta, jednom je
gorio i dva puta bio ruen: oko 1832. i 1876. godine.138
ardak u selu Kozici je bio sjeverno od kole, na rijeici Kozici, u pravcu
sjeveroistoka, a juno od k. 616 (Dundarite). Lokalitet sa ovim nazivom je
zabiljeen samo u katastru sela Kozice i na itavom podruju to je jedini lo
kalitet s nazivom ardak. Prema prii mjesnog stanovnitva, to je bio
ardak Hasan-bega ekia, u zaseoku Jelii, koji su kmetovi jednom prilikom
spalili.
137

87

138

Isto, str. 84.


Isto, str. 75.

ardak u Brdima u selu


Durici kod V. Bundala. U selu se samo
znada
je tu nekada bio ardak bega
koji je bio vlasnik okolnog zemljita.
ardak u selu uriima.
Od njega nema ni traga, jer je Lazo Kari na
njegovim temeljima sagradio
kuu.
ardak u selu Dabar je gorio nekoliko puta, ali ga je beg obnavljao. Iz
gorio je i za vrijeme ustanka 1857/78. i za vrijeme borbi koje je zeleni kadar
vodio u ovom kraju 1917/18. godine. Ostaci temelja zgrade i sada se razaznaju,
a bunar-cistema uz ardak i danas se upotrebljava.

PALANKE
Luci-Palanka (palanka kraj Luac grada) se vjerovatno razvila oko tur
ske palanke, utvrde, preteno graene od drveta, na vanom turskom putu
koji je vodio iz unutranjosti Bosne preko Kamengrada ili Starog Majdana u
Biha, odnosno na zapadnu tursku granicu.
U poznatim dokumentima nema ni rijei o Luci-Palanci sve do potkraj
XIX stoljea, zapravo do prvih popisa stanovnitva koje su Austrijanci oba
vili.139
Zanimljivo je da je Ivan Frano Juki tri puta proao ovim putem 1842.
godine i da u podruju dananje Luci-Palanke nije naiao ni na jednu kuu.
On pie:
. . . Od Kamengrada penjasmo se pola dana sve vie. Doavi u Luiko
Polje stanemo se brinuti o konaku, jer sela nigdje ni od lijeka. Komordije
po stotinu gone hranu u Biha. Oni na polju rastovarivi, pustie konje za
travu. Moj konj nije otravljen. Jema valja mu traiti u selu.
Gdje je Japra Bievia? pitamo jednog starca kod vode.
Eto, gore preko brijega, pa ete ulgedati! odgovori on.140
Vjerovatno je put vodio pored izvora u dananjim Miljevcima i Luci-Pa
lanci, a tamo, kao to vidimo, ni 1842. godine nigdje nije bilo kua. To sve
govori da je palanka sagraena kasnije, moda uz vrenja 1850. godine, ili ne
posredno iza njih, da bi se zatitio tako vaan put.
Tominska Palanka se isto razvila oko male turske utvrde palanke na
ulazu u tjesnac kojim protie Kijevska rijeka, kuda je morao voditi jedan
od puteva prema rudnicimia u podruju Sasine i dalje prema Banjoj Luci.
Ni o ovoj palanci nema sauvanih dokumenata.
Kamengradska Palanka je naziv za donji grad ispod stare kamengradske
tvrave. Ova palanka je bila znatnim dijelom zidana od kamena, to pokazuju
njeni ostaci, ali nije iskljueno da je imala i drvenih objekata. Budui da se
nalazila neposredno ispod snane tvrave Kamengrad, vjerovatno je imala po
monu ulogu, vie za smjetaj vojske nego za neposrednu zatitu, koju je obezbjeivala tvrava iznad nje. Ni o ovoj palanci nema nikakvih dokumenata,
osim to je H. Kreevljakovi 1933. godine, kada je posjetio kamengradsku
tvravu, zabiljeio podatak da seljani tako zovu donji grad.141
Palanka u Vrhpolju. Na njoj su se nalazili tragovi nekih starijih grae
vina. Spominje je samo Milan Karanovi u radu Sanika upa.
Palanite u selu Hrustovu je lokalitet na kojem se nalaze tragovi rani
jih graevina. I ovaj lokalitet je zabiljeen samo u navedenom radu Milana
Karano via.
139 U popisu stanovnitva Bosne i Hercegovine 1879. godine naselje se zove Luci-Palanka
i ima 84 kue i 546 stanovnika; 1885. godine zove se Palanka Luci i ima 120 kua i 778 stanov
nika; 1895. godine zove se Palanka Luci, a u popisu 1910 godine Luci-F'alanka.
140 Ivan Frano Juki: Putopisi i istorijsko-etnografski radovi, str. 81.
141 H. Kreevljakovi, Kamengrad, str. 21.

KARAULE
Karaula u Jelainovcima, ili kako je narod tamo zove Kalaura, je turska
utvrda podignuta na putu koji je vodio iz Sanice preko Meeeg Brda kroz
Luako polje. Imala je zadatak da s manjom posadom titi putnike i kiridije
od razbojnika i hajduka. Ova karaula je i neispitani arheoloki lokalitet iz
praistorije, antike i srednjeg vijeka. Istraivanje moe dati zanimljive nalaze
i zakljuke.
Karaula u Grdanovcima, od Miladinovia prema sjeveroistoku oko 1500
m, kod dva groblja (obiljeena u vojnoj sekciji 1:50000), izmeu k. 625 na
padini brda Otia i k. 529 istono od zaseoka Miladinovia. Ovaj lokalitet je
iegistrovan samo u katastarskom snimku katastarske optine Grdanovci.
Karaula zapadno od Starog Majdana, na sredokrai izmeu Rukovca,
kota 526 i Starog Majdana (obiljeena na vojnoj sekciji 1 : 50000 Prijedor-2).
Ovaj lokalitet nije istraivan i registrovan je samo na spomenutoj vojnoj sek
ciji.

HANOVI I HAROVI
Kehia han kod Vrhpolja.1*2 Naziv govori da je tu bio han. Drugih po
dataka nema. To je jedino mjesto u sanskoj optini koje je nosil naziv han.
Prema njemu je dobila naziv jedna mahala u selu Vrhpolju.
Han u Japri, u dolini na desnoj obali potoia, koji spominje zastavnik
Boi u izvjetaju iz 1785. godine i kae da je lo.143
Han Banovac u Naprelju zabiljeen je samo u popisu izvrenom 1895.
godine.
Han Husein-hadi-bega ukia, u sklopu tvrave u Sanskom Mostu, gdje
su siromani putnici imali besplatan smjetaj, koji spominje I. F. Juki u puto
pisu iz 1842. godine.
* **
Vjerovatno je na ovom podruju bilo jo kula sa odacima, karaula i
hanova, a moda i neka palanka, ali prema do sada poznatim dokumentima i
stanju na terenu bilo je mogue registrovati samo navedene.

NASELJA I STANOVNITVO
Iz vremena turske vladavine ovim krajem poznato je nekoliko dokume
nata u kojima se spominju naselja i ziratne zemlje (obradive povrine izvan
granica naselja) u nahijama Sana i Kamengrad.
U defteru bosanskog sandaka iz 1540. godine upisano je selo Kijevo
(Vra Potok), koje pripada nahiji Sani. U njemu su navedena imena 4 doma
ina (domainstva):
Vukosav, sin Radosava,
Radosav, sin Radice,
Radin, sin Radivoja i
Ratko, sin Petra.

89

H. Kreevljakovi: Hanovi i karavar.saraji u Bosni i Hercegovini, Nauno drutvo Bosne


l Hercegovine, Djela, knj. VITI, Sarajevo, 1957, str. 75.
Izvetaj zastavnika Boia, str. 52.

Ovaj podatak o etiri domainstva u selu Kijevu ukazuje na to da se u


tom selu odralo domae, staro stanovnitvo i nakon to je Turska osvojila ove
krajeve. Kako se selo Kijevo spominjalo i u Poveljikralja Tomaa iz 1466. go
dine,144 a spominje se i u ovom defteru iz 1540. godine, kao i u kasnijim efterima proizlazi da se ono odralo stoljeima, sve do dananjih dana.
U bosanskom defteru sastavljenom u sedmoj deceniji XVI stoljea kae
se da tadanja nahija Kamengrad u livi Bosni ima varo Kamengrad, dakle
naselje ispod tvrave. Stanovnici ove varoi, kada je potrebno, donose dasku
i drvo za grau i popravljaju tvravu, zbog ega su oproteni nekih poreza.
Tekst ovog deftera, kako ga je publikovao H. Kreevljakovi glasi:
Nahija Kamengrad u livi Bosni, Varo tvrave nefsi Kamengrada. Sta
novnici ove varoi kada zatreba donose tahta i aga (dasku i drvo za za grau)
i popravljaju ovu tvravu, oni su za sve svoje slube u starom defteru zabilje
eni oprotenim odl divanskih avariza i tekalifi urfije, pa je i u novi defter na
taj nain uneseno, 63 kue, 2 musi. na svaku po 150, resni filuri 9.450 u idmalu (sumarni spisak) 1 kua vie.
Mezra (ziratna zemlja) Podvidaina, u posjedu Ibrahima i Haana i Mustafe i ostalih drugih to je u starom defteru ifluk Haana, podruje Kamen
grada bedeli uur (novana naknada za desetinu u naturi) i resmi (porez) 150.
Mezra Olovina Luka, u posjedu Ibrahima i Haana i Mustafe i ostalih
drugih to je u starom defteru Hasanov ifluk, bedel uur a i r esima, 150.
Mezra Doljnja Izdenica, u posjedu Ferhada sina Terzije Hamze i Sulejmana sina Alije i ostalih drugih podruja Kamengrada bedeli uur i resim, 150.
Ukupno: 65 kua, na svaku kuu 150, resmi filuri 9.750.
Demaat muslimana u varoi tvrave Kamengrada, 6. musi. sa batinom
knez: Mustafa sin Andrije, pomenutih 6 novih muslimana donose ukoliko
zatreba tvravi, tahta ve aga i popravljaju je, pa su u starom defteru zabi
ljeeni kao oproteni od divanskih nameta i tekalifi urfije, u naknadu za.
svoju slubu, te je to na isti nain i u novi defter zabiljeeno prihod: 1000 od
toga badi. bazar (troarina) pomenute varoi van deftera, ber vedhi tahmin
(globalno procijenjeno) godinje 590.
Mezra ika i mezra Medenica i mezra Koac i mezra Vini i mezra i pola
mezre Haslar i mezra Osi i mezra Ljubovi i mezra Brebrovica i mezra Dobro
oglu lazi i mere pola: Plasilovi i merza Radeovci, podruje Kamengrada, u
posjedu dizara i kethude i ostalih nefera te tvrave, 885.
Mesra Pobrije i Gorica i Duboan, merdi kalei (junaci tvrave) Kamen
grad (?!), u posjedu Husejina i Mehmeda sinova Hizir age, podruje Kamen
grada, ift (porez na plug), 515.
Mezra Kijevo i epla, u posjedu Ibrahim age i ostalih drugih, podruje
Kamengrada, 4 ifta, 1444.
Mezra Madra, u posjedu Jusufa sina Abdulaha i ostalih drugih, podruje
Kamengrada, 100.
Mezra Kolua, u posjedu Kurda sina Alije i Jusufa sina Abdullaha i osta
lih drugih, podruje Kamengrada, 100.
Mezra Admina Luka, u posjedu Kurda sina Alije i Jusufa sina Abdullaha
i ostalih drugih, podruje Kamengrada, 130.
Mezra Gorica, u posjedu Ferhada, sina Hamze, sada u ruci Ejnehana sina
mu, sa svojom braom, podruje Kamengrada, 80.
Mezre Dokonjica, u posjedu Ferhada sina Hamze, sada u ruci Ejnehana
sina mu sa svojom braom, podruje Kamengrada, 120.
Mezra Topola, u posjedu Sadi vojvode i ostalih drugih, podruje Kamen
grada, 130.
Mezra Koprivnica, u posjedu Hasan vojvode, podruje Kamengrada, 100.
Selo Okorina, u posjedu Hasan bega sina Osman bega, podruje Kamen
grad, ift 207.
144

Vidi poglavlje o upama Sana i Mren.

Selo Kumani i Suanj, u posjedu Malkobega i Hasanbega, podruje Ka


mengrada ift (to je ifluk u starom defteru). 202.
Mezra Velika Balader i Pirnovo silo i Busija i Breze, u posjedu Malko
bega i Husejin Divanea i Mustafa Kethude, podruje Kamengrada (to je ifluk
u starom defteru), 174.
Mezra Suho Selite, tu je ubiljeeno 6 kua vlaha, svi su postali girihte
(odujegli), oni koji obrauju te njihove zemlje daju eriatske hakove i rusumi
urfije, podruje Kamengrada, 2 ifta, 644.
Mezra Gudulj, 5 kua Vlaha koji su na toj mezri ubiljeeni, pobjegli su
(girihte), oni koji obrauju te zemlje daju eriatske hakove i rusumi urfije,
podruje Kamengrada, ift, 684.
Mezra Bukodova, 6 kua vlaha koji su zapisani na ovoj mezri svi su po
stali girihte, oni koji obrauju njihove te zemlje daju eriatske hakove i ru
sumi urfije, podruje Kamengrada, ift, 917.
ifluk Jusufa Divanea i Pervanea i Jusufa i Ivana Kilavuza, merduma
(ljudi) Malkobega, Gornja i Dolnja Podica Rana, podruje Kamengrada, blizu
je darulharbu (neprijateljskoj zemlji), podruje Kamengrada, ift 210.
ifluk Tome sina Martina i Jurina sina Bartula i Martina Milaka i Radivoja i ostalih drugih, to su zemlje u blizini Kamengrada u susjedstvu Sane,
koje posjeduju, ne siju se, to su otlake zemlje, podruje Kamengrada, prihod
od uur gijaha, 135.
Selo Vrh Krupa i mezra Radulovi, podruje Kamengrada, 147.
Mezra Podgorje i Prhovine i uklojar i Mile Polje i Brdiljan i Zilovnik,
u posjedu. Hamze sina Davuda, i ostalih drugih, podruje Kamengrada, 120.
Mezra Mesi i Podkraj i Oravica i Sudina i Umiralje Polje i Bile i Slap,
u posjedu Mehmeda, podruje Kamengrada, 214.
Selo................... van deftera, prazno, bez raje (hali anierreaja hasil bervedhi tahmin) podruje Kamengrada, 300.
Selo Mladini, van deftera, hali, anirreaja, podruje Kamengrada, prihodi
bez vedhi tahmin, 130.
Selo Komini, van deftera, hali anirreaja, podruje Kamengrada, idmal,
ber vedhi tahmin jazilmitir, 125.
Selo Slatina, van deftera, bez raje, podruje Kamengrada, idmal, po pri
lici zapisan, 100.
Selo Ponor, van deftera, bez raje, podruje Kamengrada, idmal napi
san po prilici, 125.
Selo Ponornica, van deftera, bez raje, podruje Kamengrada idmal, po
prilici napisan, 125.
Selo Blakomilje van deftera bez raje, podruje Kamengrada, idmal, na
pisan po prilici, 125.
Selo Kostinjac, van deftera, bez raje, podruje Kamengrada idmal, na
pisan po prilici, 125.
Mezra Bodiine, van deftera, bez raje, podruje Kamengrada, po pri
lici, 400.
Selo Rudini, van deftera, bez raje, podruje Kamengrada, ber vedhi
tahmin, 400.
Selo Dan, van deftera, bez raje, podruje Kamengrada, po tahminu, 300.
Selo Maevac, van deftera, bez raje, podruje Kamengrada, 250.
Selo Balabar (Jajalar, Tatalar, Popalar) van deftera, bez raje, podruje
Kamengrada, po tahminu 200.
Selo Hrukovi, van deftera, bez raje, podruje Kamengrada, po prilici, 280.
Selo Tomina, van deftera, bez raje, podruje Kamengrada, po prilici 130.
Selo Batina (Jatina) van deftera, bez raje, podruje Kamengrada, po
tahminu, 150.
Selo Krani, van deftera, bez raje, podruje Kamengrada, po prilici 280.

Selo Bilin (Milin?) van deftera, bez raje, podruje Kamengrada, po pri
lici 150.
Selo Papas kylugu (Popovo selite) van deftera, bez raje, podruje Ka
mengrada, po prilici 160.
Selo Gradac put (pop) van deftera, bez raje, podruje Kamengradar
po tahminu, 120.
Selo Hodavica, van deftera, bez raje, podruje Kamengrada, po pri
lici 220.
Mezra Hrsuzi i Tomina Polje i Isnica i Orahovo, podruje Kamengrada,
van deftera 100 Mevkuf (uvakufljeno).
Mezra Budaljkovi i Tepei Vrh, i Runite i Podmartin i Kamenih i Ljubnikovo i Bistrica, podruje Kamengrada, va ndeftera, 50. 145
U tom istom defteru, kao to se vidi, navedene su ziratne zemlje (mezre)
u podruju Kamengrada: Podvidaina,146 Olovina Luka, Doljnja Izdenica,
ika, Meenica, Koac, Vini, Haslar, Osi, Ljubovi, Brebrovica, Dobro oglu
lazi, Plasilovi, Radeovci, Pobrije,147 Duboan, Kijevo,148 epla,149 Mo
dra,150 Kolua, Admina Luka, Gorica,151 Dokonjica, Topola, Koprivnica,15Velika Balader, Pirnovo Silo, Busija, Breze, Suho Selite, Gudulj, Bukodova,
Radulovi, Podgorje, Prhovine, ukloraj, Mile Polje, Brdiljan, Zilovnik, Mesi, Podkraj,153 Oravica, Sudina, Umiralje Polje, Bile, Slap,154 Bodiine,
Hrsuzi, Tomina Polje,155 Isnica, Orahovo, Budaljkovi, Tepei Vrh, Runite,.
Podmartin, Kamenik, Ljubnikovo i Bistrica.
U istom defteru navedena su i ova sela: Okorina, Kumani, Suani, Vrh
Krupa, Mladini, Komini, Slatina, Ponor,156 Ponornica,157 Blakomilje, Kostinjac, Rudini, Dan, Maevac, Balabar 'ili Jajalar, Tatalar, Popalar), Hrukovi, Tomina,158 Batina (Jatina), Krani, Bilin (Milin), Popovo Selite (Papas
kylugu), Gradac i Hodavica.
Igti defter zabiljeio je na kamengradskom podruju i ifluk Gornja i
Donja Padica Rana,159 u vlasnitvu Jusufa Divanea i Pervanea i Jusufa i
Ivan Kilavuza, ljudi Malko-bega, zatim ifluk Tome sina Martina, Jurina
sina Bartula, Martina Milaka, Radivoja i ostalih, u blizini Kamengrada u
susjedstvu Sane. U defteru je navedeno da su ziratne zemlje (mezre) Podvi
daina i Olovina Luka u starijem defte'ru zavedene kao ifluk Haana, koji
se i sada pojavljuje kao vlasnik, ali jo sa Ibrahimom i Mustafom. Dva selar
Kumani i Suanj, u posjedu Malko-bega i Hasan-bega, plaaju ift, a u sta
rijem defteru su bili ifluk ovih begova.
U ovom defteru se spominju j Vlasi na mezri Suho Selite, 6 kua, na
mezri Gudalj, 5 kua, i na mezri Bukodova, 6 kua. Svi su pobjegli, pa nji
hove zemlje obrauju drugi i za to plaaju odgovarajui porez.
1,5 Defter je preveo prof. Nedim Filipovic, a objavio ga H. Kreevljakovi u spomenutom
radu Kamengrad*, str. 234. Tekst u zagradi je dodao TI. Kreevljakovi. S obzirom na to da se
u ovom tekstu uz prevodi iavljaju i turske rijei, zadrao sam ih onako kako ih je objavio H
Kreevljakovi. (Napomena i podvuene rijei BB).
u vjerojatno dananje selo Podvidaa.
147 Ziratno zemljite na kojem se razvilo selo Pobreje.
148
,4#

TJ selu Kijevo.
U selu Capalj.

150

Danas selo Modra, koje 1785. godine spominje i zastavnik Boi.


Danas selo Gorica.
152 Vjerovatno se dananje selo Koprivna razvilo na tom zemljitu.
153 Moda selo Podkraj kraj Luci-Palanke.
154 Moda zemljite nedaleko Blijina Skoka (slapa).
155 Polje kraj sela Tornine koje je i tada postojalo.
156 Moda je to zemljite bilo oko dananjeg potoka ponornice Ponor u Lipniku.
157 Moda je zemlja bila kraj neke ponornice u Luakom polju.
158 Dananje selo Tomina.
1M Moda u podruju dananjih sela Gornji i Donji Podovi.
581

Defter navodi i imena dvojice vojvoda:


Sadi vojvoda i
Hasan vojvoda,
koji posjeduje mezre, prvi u topoli, a drugi u Koprivnici. Iz teksta se ne moe
zakljuiti gdje su ove vojvode imale svoje sjedite, da li u Kamengradu ili u
nekoj drugoj tvravi.
Prema defteru kao da su samo etiri sela: Okorina, Kumani, Suanj i Vrh
Krupa, bila ukmeena i naseljena, a sva ostala sela, ukupno 21, navedena su
bez raje, to znai da u njima nije bilo stanovnika. I to potvruje tanost
Kuripeievog opisa ovog kraja,, u putopisu iz 1530. godine, dakle tridesetak
godina prije sastavljanja ovog deftera. Kuripei kae da je kraj nenaseljen,
pust i kue jedna od druge veoma udaljene. I drugi putopisci iz toga stoljea
kau isto. Meutim, zanimljivo je da su Turci u ovom defteru naveli stara
imena dvadeset i jednog naputenog, pustog, sela!
Iako se iz prevoda popisa nahije Kamengrad u ovom defteru ne vidi da li
su sve mezre naseljene, ipak se prema njihovim tadanjim imenima da za
kljuiti da su ve tada posluile kao zaeci buduih sela: Pobrije (Pobreje),
Gorica, Kijevo, epla (apalj), Modra, Tomina Polje.
Iz teksta ovog deftera vidi se da su tada u varoi Kamengrad, ispod
tvrave, od 63 kue samo 2 muslimanske! Sastav i broj stanovnika tvrave,
vojnika, nije poznat. Meutim, malo dalje u defteru se navodi da ima 6
novih muslimanskih kua sa batinom i da im je knez Mustafa, sin Andrije.
Ovaj podatak pokazuje kako se postepeno sprovoila islamizacija domaeg
stanovnitva, kojem se priznaje i batina i titula: knez Mustafa, sin Andrije!
Da je ovaj defter, to ga je objavio H. Kreevljakovi, dao i ostale po
datke (imena domainstava i drugo), to u prevodu nije navedeno, dobila bi
se jo potpunija slika socijalne i vjerske strukture kamengradske nahije iz
druge polovine XVI stoljea.
Trei defter je iz 1563. godine, ije je izvode, brojne podatke o nahijama, objavio dr Milan Vasi u radu Etnika kretanja u Bosanskoj krajini u
XVI vijeku.160 Prema ovom defteru, u nahiji Kamengrad navode se podaci
samo za varo ispod tvrave Kamengrad, koji tada ima 65 kua to plaaju
150 aki filurije godinje, a nema nikakvih podataka o naseljima. (Prethodni
defter iz iste decenije, vjerovatno godinu-dvije stariji od ovog, saoptava da
varo Kamengrad, ispod tvrave, ima 63 kue. Dakle, porast za dvije nove
kue).
U nahiji Sani, prema ovom defteru, ima 18 naselja sa 142 kue, koje pla
aju po 100 aki filurije godinje. U ovoj nahiji su upisani Vlasi. Njihove
starjeine su bili vojvoda Filip, vojvoda Mustafa sin Huseina161 i jo 13 kne
zova i primiura, koji su svi hriani, izuzev vojvode Mustafe.
I u defteru iz 1568. godine spominje se vojvoda Mustafa, sin Huseina, ali
nema pomena o vojvodi Filipu.
etvrti defter iz 1568. godine, ije je dijelove o sanskoj nahiji preveo
dr Milan Vasi,162 prua mnotvo podataka i znatno potpuniju sliku sanske
nahije, dakle nahije susjedne kamengradskoj nahiji.
Ovaj popis sanske nahije iz Tapu deftera (popisnog lista) br. 415 bosan
skog sandaka iz 1568. godine, u slobodnom prevodu i izvodu glasi:
i0 i>r Milan Vasi: Etnika kretanja u Bosanskoj krajini u XVI vijeku, Godinjak drutva
istonara BiH, God. XIII, Sarajevo, 1962. godine, st*\ 240.
161 Husin, otac vojvde Mustafe je vjerovatno Andrija otac kneza Mustafe, koji je slijedio
sina pa i sam primio islam dobivi ime Husein, a sin i titulu vojvode. Kako su oba deftera iz
iste dccenije mogue je da je ova pretpostavka tana.
162 Tapu defter JNT 415 Bosanskog sandaka iz 1568. godine, Orijentalni institut Sarajevo,

Nahija Sana u livi Bosna:


Selo arakovo sa mezrama... knez Mustafa sin Huseina, vojvoda i jo
7 Muslimana i 11 hriana, Srba, kua 18 po 100 aki godinje (svaka kua)
knez 1 (ukupno 19 kua);
Selo Gornje Plako (?) Polje, van deftera, pripada Sani, knez Radosav sin
Strahinje,
kua 10, po 100 aki, knez 1, sve Srbi hriani (ukupno 11 kua);
Selo Donje Plako (?) Polje, van deftera, pripada Sani, primiur Ivan
sin Cvetka,
kua 13, po 100 aki, knez 1, Srbi hriani (ukupno 14 kua);
Selo Vedomoksko (?) Polje, pripada Sani, primiur Vrane Rado ja,
kua 6 po 100 aki, primiur 1, Srbi hriani, (ukupno 7 kua);
Selo Siredica (?) van deftera, pripada Sani,
primiur Rado ja, sin Tomaa, kua 8, po 100 aki, primiur 1, Srbi
hriani (ukupno 9 kua);
Selo Srednje Plako (?) Polje, van deftera, pripada Sani, primiur Milak sin Vukasa,
kua 8, po 100 aki, primiur 1, Srbi hriani, (ukupno 9 kua);
Selo Medeno Polje, van deftera, pripada Sani, knez Strahinja sin Vukca,
kua 16, po 100 aki, knez 1, Srbi hriani (ukupno 17 kua);
Selo Otra Luka, van deftera, pripada Sani, primiur uro sin Dragie,
kua 11, po 100 aki, primiur 1, Srbi hriani, (ukupno 12 kua);
Selo Stratin, van deftera, pripada Sani, primiur Savan (?) sin Vujice,
9 kua po 100 aki, primiur 1, Srbi hriani (ukupno 10 kua);
Selo ... sto(u)pnica, pripada Sani, van deftera, demat kneza Radcsavi.
sina Strahinje, koji stanuje u selu Gornje Plako (?) Polje,
kua 13 (3 muslimanske i 10 hrianskih Srba), po 100 aki svaka kua
(ukupno 13 kua);
Selo Novo Selo Malo i Veliko, van deftera, primiur Petar sin T(B)odilovia,
kua 20, svaka kua po 100 aki, primiur 1, Srbi hriani (ukupno 21
kua);
Selo (Z)Pepljevo, pripada Sani, demat kneza Radovana sina .. .
primiur Radovan sin Milaina,
kua 16, po 100 aki, primiur 1, Srbi hriani
(ukupno17kua);
Selo Bijelo Polje, demat kneza Radovana ...
primiur Vlajko (?) sin Vukdraga,
kua 16, po 100 aki, primiur 1, Srbi hriani (ukupno 17 kua);
Selo Podgornica, pripada Sani, u dematu kneza Raana ...
kua 18, po 100 aki, Srbi hriani,
knez Radan i primiur Vuk sin Vukca, Srbi hriani;
Mezra ... kua 2, po 100 aki, Srbi hriani;
Mezra... kua 2, po 100 aki, Srbi hriani;
Mezra... pripada Sani, kua 5, po 100 aki (3
muslimanske
i 2 hrianske);
Mezra Otroluani, kod sela Otra Luka, u posjedu Sulejmana age, pri
pada Sani;
Mezra Otroluani kod sela Otra Luka, u posjedu Ramadan age, pripada
Sani;
Mezra Sasina i mezra Glamonica i mezra Gradanica, kod sela Otra
Luka u posjedu Mustafa age, pripada Sani;
Mezra ... u posjedu Husein ehaje, pripada Sani;
Mezra ... u posjedu Malkobega ..., pripada Sani.

Od sela navedenih u ovom popisu naselja nahije Sana mogu se identifikovati


sela:
arakovo, koje se danas nalazi u sastavu optine Prijedor.
Selo Sredica, prema oki Mazaliu, nalazi se u okolini Ribnika, dananja
optina Klju. Moda je postojalo neko drugo selo Sredica u okolini dana
njeg Sanskog Mosta, a moda je sanskoj upi pripadalo i jedno selo (ili vie)
ak i junije od susjedne nahije Klju.
Medeno Polje je selo na zapadnoj strani Grme-planine, u dananjoj
optini Petrovac.
Selo Otra Luka i danas postoji u sanskoj optini.
Selo Stratin je dananje selo Stratinska u optini Banja Luka.
Novo Selo je jedno od zaselaka dananjeg sela Kozica u sanskoj optini.
Mezra Sasina je vjerovatno bila u ataru sela Sasina, optina Sanski
Most.
Glamonica je potok u podruju dananjih sela kriljevita i Kruhari,
optina Sanski Most.
Graanica je potok kod Starog Majdana.
Hazim abanovi u radu Bosanski paaluk pogreno tvrdi da se ...
sela Gornji, Donji i Srednji Novosel, Gornje, Donje i Srednje Blako Polje,
Otra Luka i kod njega mezra Otroluani, Veliko i Malo Hrustovo..
nalaze u predjelima oko dananjeg Bosanskog Petrovca i Kulen Vakufa.16"
To su, kao to se vidi iz Tapu deftera br. 415 Bosanskog sandaka iz
1568. godine, sela Sanske nahije, a ne nahije Unac. Neka od njih se nalaze
u okolini dananjeg Sanskog Mosta, a kako sva pripadaju nahiji Sana, sigur
no su i ostala bila oko rijeke Sane, a ne oko Petrovca i Kulen-Vakufa.
Iz navoda H. abanovia, na osnovu deftera iz 1563. godine, proizilazi
da se tada spominju i sela Veliko i Malo Hrustovo, odnosno dananje selo
Hrustovo juno od Sanskog Mosta.
Tvrdnja H. abanovia da je jedno vrijeme postojao kadiluk Novosel (Pe
trovac) vjerovatno je tana, ali Novosel (Petrovac) nije identian Novom Selu
Malom i Velikom u nahiji Sana iz deftera iz 1568. godine, pa ni onom iz 1563.
godine, koji on navodi. Jer, u treem austrougarskom popisu stanovnitva
iz 1895. godine, u dematu Kozica navode se zaseoci sela Kozice, a meu
njima i zaselak Novoselci, koji Koziani i danas nazivaju Novo Selo.
Sve ovo samo potvruje koliko bi bilo korisno pregledati i prevesti
ostale def ter e, jer bi oni vjerovatno pruili dalje podatke o ve spomenu
tim, kao i do sada nespomenutim selima u dolini rijeke Sane.
U defteru iz 1568. godine, kao to se vidi, navedena su sela, mezre i do
mainstva koja pripadaju nahiji Sani i njihove poreske obaveze.
Sela su razliite veliine od 7 do 21 kue: jedno je sa 7 kua, dva sa po 9
po jedno selo sa 10, 11, 12, 13, 14, 18, 19 i 21, kuom, a u tri sela sa po 17
kua. Dakle, u 14 naselja i 3 naseljene mezre ukupno 203 kue.
U pojedinim mezrama i ove nahije javljaju se prve kue (po 2 do 5 kua),,
koje su zaetak buduih sela ili zaselaka.
Od 14 sela 9 ih je ,.van deftera, to znai da u prethodnim efterima
nisu bila upisana ili moda ranije nisu ni postojala.
Stanovnitvo svih ovih sela pripadalo je, oigledno, vlakoj organizaciji..
Tu su se javljali knezovi i primiari (starjeine sela u vlakoj organizaciji)..
Svako selo ima svoga primiura, a knez je starjeina vie sela. U defteru su
navedena imena petorice knezova: knez Mustafa (istovremeno i vojvoda), knez
Radosav, knez Strahinja, knez Radovan i knez Radan. Koliko sela ima svaki
knez ne moe se saznati iz datih podataka.
Zanimljivo je da je jedan od knezova bio Musliman, koji je istovremeno,
bio i vojvoda; dakle, imao je i civilnu i vojnu funkciju.
163

Hazim abanovi: Bosanski paaluk, str. 214.

Iz navedenih podataka se vidi da se u nekim selima javlja poetak isla


mizacije domaeg stanovnitva: u dva sela i jednoj mezri, sa ukupno 14 kua
Muslimana, naprama 189 kua Srba, hriana, koji su uivali status vlaha
slobodnih seljaka) i plaali po kui samo 100 aki godinje.
Peti defter iz istog stoljea, etiri godine mlai od prethodnog, je Tapu
defter Sandaka Klis iz 1572. godine,164 koji daje podatke i o nahiji Klju u
livi Klis. Prema tome, postojala su, bar u XVI stoljeu, i nahija Sana, i na
hija Kamengrad, i nahija Klju. To znai da se nikako ne moe staviti znak
jednakosti izmeu imena nahija Klju i Sana, to ini H. abanovi u radu
Bosanski paaluk, jer su to bile dvije posebne nahije a Kamengrad trea
nahija.
U dokumentu iz 1571. godine, u kojem je rije o novom rudniku, spo
minje se i selo Godrevika, gdje se taj rudnik nalazi. Gdje se nalazi to selo,
da li je to u podruju Starog Majdana ili Sasine, nemogue je danas utvrditi.
Vladislav Sakri u radu Popis bosanskih spahija iz 1123 (1711) godine
navodi podatak da su potomci Ferhad-pae Sokolovia u XVIII vijeku, u
sklopu svog timara, imali i sela u upi Kamengrad.165
U spomenutom djelu V. Skaria navodi se da je neki Mustafa imao timar
u Kijevu (glavno selo u timaru) sa prihodom od 4.000 aki (aspri).166 Dalje,
da je neki Hasan imao timar u jednom selu (tekst nije mogao biti proitan)
sa prihodom od 4.710 aki,187 da je opet neki Hasan u nekom selu (neproitano) imao timar sa prihodom od 3.700 aki,168 da je ponovo neki Hasan
ima timar u selu Kijevu sa prihodom od 4.000 aki.169 Sva timarska dobra
su u upi Kamengrad.
U izvetaju zastavnika Boia spominju se sela Japra, Lipnik, Modra, na
putu od Bihaa do Starog Majdana, a na sanskom dijelu, zatim Sasina na
drugoj strani rijeke Sane, Stankovac nedaleko Starog Majdana i dva seoceta
kraj Kamengrada: Tiraj (Tirai kako on pie) i Feruie (Vershuicse
kako on pie), a to su dananji Hotiraj i Vr.
Veoma je malo podataka o porijeklu stanovnitva sanskog podruja. U
pojedinim radovima nailazi se tek na pojedinosti o ponekoj porodici, i to
sauvane u predanju. Pa ipak i ovi skromni podaci, predanja s koljena na
koljeno zanimljivi su i vrijedni panje.
Prema istraivanjima do kojih je doao Milan Karanovi, sigurno je da
su starosjedioci, stanovnici koje su Turci ovdje zatekli, samo Srbi, i to u
selima Kozica, Tomini, Haziima, Podovima, Ilidi, Tramonji i Kljevcima.
To bi bila sjeverna granica (bolje rei sjeverozapadna) srednjovjekovne Bo
sne. Ova sela su u stvari bila u sastavu podruja zvanog Zmijanje, kojem je
pripadala i Sanika dolina, a po nekim ak i Petrovako i Bjelajsko polje.
Meutim, starosjedioci su svakako i Hrvati s podruja oko Sasine, Starog
Majdana i Stare Rijeke, koji su sv edoskora nazivani Madari ili Maari.
Milan Karanovi je zabiljeio da su starosjedioci i rod Vukovia u su
sjednom selu Srpskoj Sanici. Vjerovatno da su i Vukovii iz Zdene, u kojoj
su ivjeli poetkom druge polovine XVIII stoljea, a poslije u Dabru, u srod
stvu s Vukoviima u Sanici. Vukovii u Sanici nikada nisu davali treinu,
dok za one iz Zdene nedostaje ta vana pojedinost. Kako su imali povlastice,
vjerovatno su obavljali izvjesne dunosti za Turke. Sigurno su naseljeni kao
martolozi i zimije, uz vojniki i dravni put, koji je spajao Carigrad i Travnik
s Turskom krajinom (kako su Turci zvali Liku dok su njom vladali). Taj put
164 Tapu defter JSTa 533 sandaka Klis iz 1572. godine. Orijentalni institut Sarajevo br.92, str.
348350. Izvod i iz ovog deitera preveo mi je dr Milan Vasi, na emu mu najlepe zahvaljujem.
,#5 Vladislav Skari: Popis bosanskih spahija iz 1123. (1711.) godine, GZM, sv. XL.II, 19S0,
str. 5.
168 Isto, str. 42.
1,7 Isto, str. 46.
168 Isto, str. 49.
189 Isto, str. 50.

96

je prolazio preko Sanice i jednim krakom vodio preko Meeeg brda i Luakog polja u Biha, a drugim preko Bravska i dalje na zapad.
Predojevii, iz Predojevia Glavice, su starosjedioci. Pria da je iz ovog
roda Hasan-paa Predojevi, osvaja Bihaa 1592. godine, nije ni potvrena
ni opovrgnuta.
Za novodoseljeno stanovnitvo, za turske vladavine, sauvano je malo
predanja. Tako se zna da su se Majkii doselili sa Zmijanja u Japru, po svoj
prilici krajem XVIII stoljea. Broj stanovnika se poveao, pa su naselili
mnoga podgrmeka sela.
I o Pratalima je sauvana legenda, koja kae da su potomci hajduka
Starine Novaka, njegova sina Grujice, i da su se iz hercegovakih Doljana
naselili u atar dananjeg sela Pratala.
Stanivukovii su se doselili iz Glamoa najprije u Jelainovce, a potom
preli u Stari Majdan, gdje je jedan iz ove porodice bio terzija, odakle su se
prije ustanka 1875. godine preselili u Krupu.
Vajagii su se doselili iz Popine u Stari Majdan, a odatle preli u Krupu,
po svoj prilici kada i Stanivukovii.
Preci Karana iz Mrkalja i Budimli Japre doselili su se iz Boboljusaka
potkraj XVIII stoljea. Karani su rod s velikim brojem porodica u itavom
Pounju. Prema jednom predanju Karani su sa Zmijanja, odakle su preli u
Boboljuske (kod Drvara), a prema drugom, oni su doli iz Crne Gore u Dal
maciju, gdje su neko vrijeme bili kod manastira Krupe, odakle su za gladnih
godina preli u Boboljuske.
Vojnovii su starosjedioci, odnosno davno su se doselili iz Mazina u
Lici. Sauvano je predanje da su porijeklom od Miloa Vojnovia, opjevanog
u narodnoj pjesmi.
Popovii i Srdii, koji su od jednog roda (porodica Gavre Popovia iz
Sanskog Mosta, Nikole Srdia iz Jelainovaca i druge porodice ovog roda),
doli su iz Dalmacije. Predanje veli da su od knez aNikole sa Grahova (crno
gorskog), koji je preao u Ravne kotare, odakle su se njegovi potomci ra
selili svukud, pa i u Podgrme.
kundrii su se u Lici zvali Bogunovii i rod su sa Kovaeviima, Bundalima, Cvjetianinima, a svi su se ranije, u Lici, zvali Bogunovii. Prema
prianjima Laze kundria, posljednjeg likog harambae, koji je hajdukovao 16 godina, kundrii su iz Hercegovine. Tamo su ubili bega, pobjegli i
naselili se u Bjelajsko polje. Hercegovaki Turci saznaju za njih, pa su morali
ponovo da bjee, ovaj put preko Grme-planine u kraj oko Palanke.170
Milunovii u Dugim Njivama 'su se ranije zvali Gak (Gakovii). Kada je
neki Milun Gak doselio iz Umievi Rijeke u Duge Njive, njegove potomke
prozvali su Milunoviima.
Basare u Petrovcu su ranije ivjeli kod Starog Majdana, odakle su se
oko 1855. godine odselili.
Majstorovii su od Starog Majdana, gdje su bili katolici, pa kada su se,
za turske vladavine, preselili u Krnju Jelu, preli su na pravoslavnu vjeru,
ali su ih i dalje zvali Maari.
Vei dio Muslimana doao je u ove krajeve iza austrijsko-turskog rata
16831699. godine, kada su Turci izgubili skoro svu Liku i jo neke dijelove
u Hrvatskoj. Neki su Muslimani tada ostali u Lici i preli na katoliku vjeru,
ali se vei dio doselio u Bosnu, pa i u sanski kraj.
Drugo vee naseljavanje Muslimana u ove krajeve je bilo iza tzv. Laudanova rata (1791.g.), kada su morali napustiti Kordun koji je Austrija
zauzela.
170
Bude Budisavljevi-prijedorski: ..Iz starog zaviaja, pripovijesti, Matica srpska knjiga
br. 45, Novi Sad, 1(914, str. 64.

Prema istraivanjima Milana Karanovia, sve do prije 50 godina je bilo'


ouvano predanje da se stanovnitvo sela Vrhpolja i Hrustova doselilo naj
veim dijelom iz Like. Milan Karanovi daje slijedee podatke o porodicama
ova dva sela:171
Pregled o dobi naseljavanja muslimanskog stanovnitva:
Od Karlovakog
mira 1699.

Selo

Prije
1878. god.

rodova

kua

rodova

Hrustovo

58

Vrhpolje

39

14

kua

Nepoznato
porijeklo

Svega

rodova

kua

rodova

30

14

46

30

116

30

25

50

46

119

kua

Pregled o kraju odakle su dole porodice:

Selo

Iz Like
rodova kua

Iz ostalih
Unutarnje
krajeva Bosne
seljenje
rodov;i kua

Hrustovo 7

58

31

Vrhpolje

39

16

Nepoznato

rodova kua rodova kua

10

14

Svega
rodova kua

14

27

30

116

25

50

46

1191

Vjerovatno da je doseljenika iz Like bilo i u drugim sanskim nase


ljima, kao na primjer, u Tomini, gdje su se, prema H. Kreevljakoviu, na
selili begovi Kurbegovii.
Porodica arevia doselila se u Stari Majdan, a potom u Sanski Most iz
sela aplja, zaselak Johovac. Taj zaselak je dobio ime prema drveu johi
(joi), kojeg tu ima i danas. Zbog toga su se neki Sarevii zvali i Johovci, i
to se prezime zadralo sve do danas kod nekih porodica. U aplju su bila dva
brata arevia (Suljo i Meho), jedan je zadrao prezime Johovac, a drugi
arevi, pa su njihovi potomci s razliitim prezimenom, iako su od istog
pretka.
: i'
Sarevii-Johovci potiu od nekog age abanovia, veleposjednika, koji
se doselio iz istone Bosne u aplje, dok mu je ena bila iz Sarajeva. Pret
postavlja se da je taj aga bio u turskoj vojsci, pa je dobio zemlju u ovom
selu i na nju doveo i svoje kmetove iz istone Bosne. Ta porodica, poslije
doseljenja u aplje, u zaselak Johovac, dobila je nadimak Jahovci. Ubrzo
je prvo prezime, Sabanovi, nestalo, a ostalo samo novo Johovac. Kako
je jedan od tih Johovaca (prapradjed sadanjih Saria) obolio od boginja,
na licu su mu ostali oiljci, odnosno bio je aren, dobio je nadimak aro,
a njegovi potomci prezime ari i Sarevii. Jedno vrijeme uporedo su oba
prezimena Johova-arevi, ali se vremenom kod jednih zadralo prvo pre
zime Johovac, a kod drugih drugo arevi.
Danas ovih arevia ima u aplju, Sanskom Mostu, Banjoj Luci i Sa
rajevu. Osim Muslimana arevia, u sanskoj optini ima dosta arevia i
171

Milan Karanovi: Sanika upa.

Srba i Hrvata, ali oni nemaju nikakve veze s porodicom muslimanskih ar


evia.172
Jedan broj doseljenih Hrvata, prije svega u selu Kljevci, doao je iz Like.
Ovdje su ih, kao i Hrvate u sanikoj dolini i u bihakim selima pod Pljeevicom (Skoaj, Meudraje, Baljevac) zvali kauri. Dugo se nisu htjeli
mijeati sa starosjediocima Hrvatima, zvanim Maari. Vremenom su ipak
uslijedile enidbe i udaje, pa je razlika izmeu ove dvije grupe stanovnika,
Hrvata, vremenom nestala.
Ali, osim naseljavanja ovih krajeva bilo je i velikog iseljavanja stanov
nitva iz Bosanske krajine u Hrvatsku, pa i u Srbiju (naroito onda kada se
Srbija oslobodila turskog ropstva). Tako je u zadnjoj deceniji XVIII stoljea,
za tzv. Laudanova rata (17881791. godine), iz Bosanske krajine iselilo 28.000
ljudi, ena i djece u Liku, Kordun i Baniju, a dio i u Srbiju, pa je Krajina
bila opustjela. Meu tim porodicama bilo je dosta onih koje su se doselile
upravo iz Like, Korduna i Banije, kamo su se morale vratiti. Neki potomci
ovih porodica su u XIX stoljeu ponovo krenuli u Bosansku krajinu i na
selili je.
Bilo je i unutranjeg preseljavanja, iz jednog kraja Bosanske krajine u
drugi, iz jednog dijela Podgrmea u drugi. Poslije bune 1858. godine mnoga
sela u Knepolju ostala su pusta, pa su ih naselile porodice iz drugih kra
jeva Bosanske krajine, dok su, naroito poslije diobe velikih porodinih za
druga, nove porodice, naseljavale susjedna sela, kao, na primjer, spomenuti
Gak, koji se doselio iz Umievia Rijeke u Duge Njive.
Sukob sa osionim Turcima, meusobne svae ili ubistva, prevelike po
rodine zadruge i potreba dijeljenja na vie porodica, bili su najei uzroci
seobama. Iz Zmijanja se najee raseljavalo, jer su porodice postojale preglomazne, pa su se dijelile, kao ve spomenuta porodica Majki. este gladne
godine u Dalmaciji pokretale su na seobu mno?e porodice. Tako je velika
glad u Dalmaciji 1774. godine pokrenula oko 1.000 porodica, koje su tada na
selile Bosnu i Srijem. Mnoge porodice na putu iz Dalmacije i Like zadravale
su se najprije u unakoj upi, Bjelajskom polju i kulenvakufskoj upi, pa su
se odatle naseljavale u druge krajeve Bosne. Iz tih upa kretale su se dalje,
kako navodi Milan Karanovi, to se navodilo mnogo mukih glava, to se
oglasilo da ima mnogo praznih kuita, zbog slabog i kamenitog zemljita
i zbog diobe s braom i tjeskobe.
I, konano, posljednje znatno naseljavanje ovih krajeva bilo je nakon
austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, kada su brojne
porodice Srba i neto manje Hrvata naselile Bosansku krajinu dolazei iz
Like, Korduna, Banije i Dalmacije.
Zanimljivo je sjeanje eomira Kokanovia na jedan dogaaj koji mu
je davno ispriala njegova majka. Krajem XIX stoljea u njihovu kuu, u
Starom Majdanu, dola je kominica Kuruzovika, Muslimanka. Kada je na
zidu sobe vidjela ikonu njihove slave, sv. Trifuna, rekla je:
I mi imamo na tavanu sliku svetog ora.
Tri brata arevia, koja su se iz aplja doselila u Stari Majdan, izuila su zanat za
terzije (krojae) i otvorila radnju. Najstariji meu njima Salko (umro 1960. godine) bio je
posljednji terzija u sanskom kraju koji je io staru bosansku muslimansku nonju (akira
i Salvare ukraene gajtanima i dr.;, a mlaa braa su se preorijentisala u krojae savremene
odjee. Braa arevii su prvi kupili ivau mainu u starom Majdanu, a imali su i prvu
peglu na ugalj. Prije toga ili su samo na ruke, dok su peglali tzv. mutijama, tekim eljez
nim predmetom, u obliku dananje elektrine pegle sa dugakom drkom, koji se zagrijavao
na ognjitu. arevii su iz Starog Majdana preli u Sanski Most. Tu je terzija Salko, kada je
imao 70 godina, saio posljednje starinske akire nekom Hodi Ikanu iz Vrhpolja. Salko je i na
svom tambilju imao dva prezimena: Sarevi-Johovac Salko. kroja. Stari Majdan", dok nje
govi potomci danas imaju samo prvo pezime arevi (podatke dao njegov sin Husein Sarevi, upavnik Narodne biblioteke u Sanskom Mostu, 11. januara 1974. godine).
m

Vjerovatno da je ovdje rije o pojedinanom prelasku na islam u XIX


stoljeu, ako ne i neto ranije, pa se u porodici sauvala ikona nekadanje
porodine slave.

SREDNJOVJEKOVNI ARHEOLOKI LOKALITETI


Osim navedenih srednjovjekovnih gradova, kula, odaka, palanki, karaula
i hanova, na ovom podruju su poznati i slijedei srednjovjekovni arheoloki
lokaliteti:173
Martin crkva, u Fajtovcima, trig. 454, ma brdu Martin, gdje je bila sred
njovjekovna crkva i groblje. Tu je i grupa steaka (4050) jednostavnog
oblika i bez ukrasa;
Crkvina, trig. 436, u Podvidai, gdje je bila srednjovjekovna crkva. Uz
nju su i tri steka, iz XIV ili XV vijeka;
Njive pod Ovan-gradom, trg. 317, kod sela ele, gdje su naeni traogvi
i srednjovjekovne i rimske arhitekture;
Crkvina u Halilovcima, gdje su naeni ostaci neke crkve;
Klisina u Aliiima, gdje je bila srednjovjekovna crkva i groblje. U tim
grobovima naen je srednjovjekovni nakit, koji je sada u zbirci Zemaljskog
muzeja u Sarajevu;
Gradina, trig. 275, u Trnovi, na mjestu gdje je bila preistorijska gradina,
bila je i srednjovjekovna utvrda, koja je dominirala ravnicom oko rijeke
Sane;
Sasina je poznato preistorijsko i antiko rudarsko podruje, ali je i u
srednjem vijeku bila rudarski centar. O tome ne samo da svjedoe gomile
troske, ve i sam naziv sela i istoimene rjeice koja protie ovim krajem. I
selo i rijeka dobili su ime prema asima;
Ue Kruharue u Sasinu, pored preistorijske i antike talionice, ima tra
gova koji ukazuju na to da je tu i u srednjem vijeku bila talionica eljeza.
Blizina Sasine to samo potvruje;
Crkvina u Starom Majdanu, ostaci srednjovjekovne crkve;
Mahinja u Vrhpolju, gdje su pored rimske arhitekture naeni i ostaci
srednjovjekovne arhitekture;
Obreina u Tomini, gdje je naena srednjovjekovna arhitektura;
Kalaura 'pravilno je Karaula) u Jelainovcima,174 gdje je vjerovatno bila
turska karaula, mala posada za zatitu puta. Dakle, na istom mjestu ivot je
trajao od preistorije do XX stoljea nae ere, skoro do naih dana;
Veliki Gradac i
Mali Gradac, udaljeni jedan od drugog 300 metara; Veliki Gradac je lo
ciran sjeverno, a Mali Gradac juno od potoka Jezerinac, koji se ulijeva u
Kijevsku rijeku kod Selita. Nalaze se oko 13001600 metara juno od Ri
jeke, zaseoka Kijeva, a u okolini k. 232. . Mazali smatra da je jedan od tih
gradova (tvrava) srednjovjekovni grad Kijevac, koji se spominje u povelji
kralja Tomaa iz 1446. godine. Njihova tana lokacija je obiljeena i u ka
tastru sela Kijeva.

173 Spisak je sainjen na osnovu grae prikupljene za Arheoloku kartu Bosne i Hercego
vine, Zemaljski muzej Sarajevo.
174 Nije u grai za Arheoloku kartu BIH. Podatke je dao Mirko Stani.

100

SANA I OKOLINA
u XIX i XX stoljeu
(do jula 1941. godine)
0 dogaajima i razvoju sanskog kraja u XIX i XX stoljeu ima dosta po
dataka u dokumentima, a i uzgrednih kazivanja mnogih autora u radovima
o drugim temama irih podruja. Pa ipak ni za jedan period u tim stoljeima,
zakljuno sa okupacijom zemlje 1941. godine, nema dovoljno ni dokumenata
ni podataka za potpunije praenje razvoja dogaaja u sanskom kraju, niti za
cjelovitiju rekonstrukciju njegovog privrednog, prosvjetnog i opteg ra
zvitka. Najvei broj dokumenata omoguuje tek da se u sklopu optih zbiva
nja na irim podrujima (Bosanska krajina, Bosna i Hercegovina i Jugosla
vija) tu i tamo spomenu neke pojedinosti vezane za sansko podruje. Moda
e dalja istraivanja u naim i inostranim arhivima omoguiti i potpunije
sagledavanje razvoja ovog kraja u XIX i XX stoljeu.

POD TURSKOM VLAU DO 1878. GODINE


(Opti pregled dogaaja)
Slabljenje turskog carstva, koje je zapoelo drugom polovinom XVI sto
ljea, a ogledalo se u sve veoj samo voli i janjiara i krupnijih feudalaca, i u
sve eim ratnim neuspjesima, nastavilo se i u XVII, XVIII i XIX stoljeu.
Krajem XVIII i poetkom XIX stoljea razvile su se snane apsolutistike
drave Rusija i Austrija, koje su eljele da unite tursko carstvo i osvoje
njegove dijelove u Evropi. Jaanju ovih dviju rivalskih sila na raun Turske
suprotstavljale su se druge dvije velike
sile: Francuska
i Engleska, kojesu
uspjele, naroito Francuska, da sa Turskom
razviju veoma znaajne trgovinske
veze pod veoma povoljnim uslovima. Tako Turska sve vie postaje objekt me
unarodne politike.1
Ipak, te sve vee meunarodne trgovinske veze doprinose znatnom ra
zvoju i unutranje trgovine u turskom carstvu, a time i razvoju zanatstva.
Ve poetkom XIX stoljea Tursku poinju ugroavati i nacionalnooslobodilaki ustanci porobljenih naroda: prvi
i drugi srpski
ustanak, ustanakza
osloboenje Grke, pokreti u Bugarskoj
i Rumuniji.
Da bi sprijeili dalje raspadanje carstva, sultani su poetkom XIX sto
ljea sprovodili reforme, meu kojima je najznaajnija bila organizovanje
nove vojske nizama, kojom su eljeli skriti mo janjiara.
Prilo se i reorganizovanju uprave da bi se sprijeila samovolja osiljenih
begova, naroito u pograninim krajevima carstva, i ojaala centralna vlast.2
Osvojivi Bosnu i Hercegovinu Turci su u ovim pokrajinama zaveli isti
drutveno-politiki sistem kao i u ostalim balkanskim zemljama svoga car
stva.
Vladajuu klasu u Bosni i Hercegovini sainjavali su domai feudalci
islamske vjeroispovijesti (islamizirani domoroci). Ali bosanski begovat, iako je
bio odluujui politiki faktor u Bosni i Hercegovini, nije bio jedinstven. Zbog
borbe za vlast i posjede begovi i kapetani su esto meusobno ratovali.

101

1 Bune i ustanci u Bosni i Hercegovini u XIX veku, Vojnoistrijski institut JNA, Beograd,
1952. godine, str. 10.
Isto, str. 1216.
1

Sve do 1851. godine Muslimani nisu plaali porez.


Na drugoj strani bilo je neislamsko stanovnitvo, hriani raja, ija
su prava bila skuena do te mjere da su predstavljali graane drugog reda,
koji su bili izloeni strahovitoj pljaki, teroru i proganjanju.
Beg (spahija) je bio gospodar i zemlje, i zgrada, i ljudi kmetova.
Glavni zadatak turske administracije je bio da za dravu prikupi to vei
porez. Istovremeno su i spahije nastojale da to vie uzmu i za sebe, to je
dovodilo do sve veih nameta i stalnog osiromaivanja ionako siromanog
seljatva.
Hriani su morali plaati hara (glavarina, porez koji se ubirao od mu
karaca nemuslimana), koji je poetkom XIX stoljea iznosio 5 do 5,5 cvancika, i to za svaku muku glavu od 7 godina pa do smrti.3 Osim toga, bilo je
jo niz drugih poreza.
Raja je besplatno radila na begovoj zemlji: orala, brnala, okopavala i
zagrtala kukuruze, ala, kosila, kupila, prevozila, brala i obavljala sve druge
poslove. To se zvalo begluenje (begu besplatno raditi).4
I ene Srba i Hrvata su redom ile u spahijsku kuu i radile po neelju
dana. Jer, niko od lanova spahijske porodice nije nita radio, osim to su
mukarci ratovali.
Mukarci nemuslimani ili su i zimi da rade na begovom imanju: bri
nuli su o ishrani stoke dovozili i presijecali drva i radili sve drugo to je
spahija od njih traio.
Krajem XVIII i u prvoj polovini XIX stoljea u Bosni i Hercegovini je
bio u raspadanju spahijsko-timarski sistem i u toku uvoenje itlukih od
nosa. Spahije (begovi i drugi) su postali vlasnici cjelokupne zemlje koju su
obraivali seljaci (kmetovi). Te nove odnose potvrdila je i tzv. Saferska na
redba od 1859. godine.5 Prema toj odredbi sve zgrade na seoskim imanjima,
zajedno sa zemljom, pripale su zemljoposjednicima, spahijama. Spahija i se
ljak morali su pred sudom sklapati ugovor o posjedovanju.
Seljak je bio duan da zemljoposjedniku plaa treinu, a dravi desetinu
prihoda. Ali, pored ova dva glavna poreza, postojali su jo mnogi drugi, me
u kojima: vojnica, porez na stoku, ljive itd.
Seljatvo, a naroito u graninim krajevima (pa tako i u sanskom po
druju), moralo je da daje ishranu i brojnoj vojsci koja se vrlo esto kretala
tim krajevima i da za nju obavlja prevoz i razne druge usluge.
Meutim, sam nain ubiranja svih tih poreza i davanja dravi i spa
hijama bio je takav da se uvijek od seljaka uzimalo-otimalo, znatno vie nego
to je to po zakonu trebalo. Bilo da je spahija pljakao za sebe, bilo zakupac
poreza (desetine) za sebe, redovno se svako ubiranje poreza pretvaralo u
straan teror begovata i dravnih organa nad obespravljenom rajom. Zbog
toga u ovim stoljeima imamo sve raireniju pojavu hajduije. Svi oni koji
su u takvim i slinim situacijama dolazili u sukob sa begom ili vlau odmetali su se u hajduke.
Ako se ima u vidu da su u tim stoljeima harale i razne zarazne bo
lesti (kuga, kolera i druge), da je u pojedinim godinama stanovnitvo masovno
umiralo, da su izumirale itave porodice i nestajala sela, nije teko zakliuiti da su spahije postajale sve bogatije, a raja sve siromanija i nezado
voljnija. Zbog svih tih uzroka dolazilo je do povremenih seoba veih grupa
hriana u Hrvatsku, a nakon formiranja samostalne kneevine Srbije i
u Srbiju.
3
Dionisije Marinkovi. Moji doivljaji, Akademija nauka i umjetnosti Bosno i Hercego
vine, Graa, knj. XIV, Sarajevo 1966. godine, str. 120.
* Isto, str. 117.
5 Bune i ustanci u Bosni i Hercegovini u XIX veku, str. 25.

102

Zbog opte nesigurnosti i potpune obespravljenosti, hriani su gradili


veoma slabe i trone kue. Jer, ako bi kmet razvio i unaprijedio domainstvo,
doao bi beg (spahija) i protjerao ga, prisvojivi unaprijeeno domainstvo.
Zbog stalnog i sve teeg terora, kmetovi su esto s porodicama bjeali od
jednog bega drugom, nadajui se boljem odnosu i mirnijem ivotu. I to je bio
razlog zato su najee pravili primitivne potleuice umjesto zgrada od
vreg i trajnijeg materijala. Otud i pojava da hriani, a to znai kmetovi,
prave kue u planini ili podno planine, to dalje od karavanskih puteva, da
bi u svakom nevoljnom asu u umi, neposredno uz kuu, mogli nai spas i
sauvati bar goli ivot.6
Vjerovatno je nesigurnost uslovila i to da su opustjeli prostori uz kara
vanske puteve izmeu veih mjesta, nestala mnoga sela i zaseoci, da, kako
pie Ivan Frano Juki, nema sela ... nigdje ni od lijeka. A takvu sliku
prostora meu krajikim gradovima opisuju i ostali putnici XVII, XVIII i
XIX stoljea.

SANSKI KRAJ ZA VRIJEME POKRETA KRAJIKIH BEGOVA


I KAPETANA (18311852)
Potresi, izazvani bunama, ustancima i revolucijama u Evropi u devet
naestom vijeku, zahvatili su i Bqsnu, graninu pokrajinu turskog carstva pre
ma Austriji.
Bosnu je najprije potresla pobuna begovata protiv uvoenja nove re
gularne vojske i novih poreskih optereenja, koja su prvi put zahvatila i
begovat. Uz to, bili su nezadovoljni i vezirima, koji su suzbijali njihov uticaj
i vlast, te upravljanje Bosnom ostvarivali preko posebnih inovnika.7
Jrobuna bosanskog begovata na elu sa Husein-kapetanom Gradaeviem,
1831. godine, vjerovatno je zahvaiila^T'Bosansku krajinu. Nekih podrobnijih
podataka o obimu uea ovog kraja u pobuni begovata nema. Jedino to
Dionisije Marinkovi u svojim zapisima pie da je majdanski kapetan Ceri
bio privreniji sultanu nego ostali krajiki begovi. Zato su ga Krajinici
mrzili i smatrali izdajicom. JNapali su ga, potukli, a kulu, ardak i sve ostalo
njegovo u Majdanu i Brdarima spalili i poruili. Kapetan je sa enskinjama
u feredi uspio pobjei i stii do vezira.8
Uz pomo vezira i novih turskih snaga koje su 1832. godine potukle po
bunjene bosansko-hercegovake begove, vratio se i kapetan Ceri u Majdan.
Tada je uz pomo Arnauta. proganjao svoje protivnike meu Muslimanima,
ali je opet, po obiaju, najvie stradala raja.
U narednim godinama porodica kapetana Ceria se veoma obogatila i
postala najjaa u ovom kraju, jer je primila silne novce od Majdanaca,
kako pie D. Marinkovi. Njegova je zemlja bila od Majdana sve do Iline vode
u Grme-planini. Kako je majdanski kapetan doao o te zemlje, veoma re
ljefno je opisao Dionisije Marinkovi u svojim uspomenama:
.. . Te zemlje je on pootimao, i to sve sudbeno provedeno i potvreno
na ovaj nain: kad begenie neku zemlju, kakvu luku Hi gdje su kmetovi, on
onome gospodaru zemlje nae neku krivicu, pa tu krivicu uvelia stostruko,
metne ga u teku tamnicu, metne mu noge u klade, a sindir (lanac) na vrat;
a kapetanov momak, ili sin, iznese sunju sva mogua straila pred oi doka
zujui: sedam glava da ima, da e mu otii. Za glavu e ovjek pregoreti sav
imetak. Zato ovaj zamoli tog subau, ili sina kapetanova da moli za njepa.
Ovaj mu donese vijest da kapetan ite toliko i toliko novaca, otprilike koliko
zemlja vrijedi. Suanj ga ponudi da mu proda zemlju i pogode se, a ovaj)
6

Dionisije Marinkovi, n.d., str. 121.


Bune i ustanci u Bosni i Hercegovini u XIX veku, str. 1820.
8 Dionisije Marmkovi n.d., str. 121.
7

103

donose od kapetana novce, preda sunju, on njemu tapiju i potvrdu na zemlju,


a novce kapetanu, te tako kapetan dobije zemlju potvrenu i novce nazad.
Asan Sumo, prvi kapetanov komija iz Bardikovaca, u kapetanovom apsw.
zaklao je sebe, no budui da mu je no bio tup, pa dok je polovinu vrata prekiljo, obneznanio se, te tako uju krku i iznesu ga iz apsa. Vrag ga znao kako
je mogao ostati iv ... To zaklanje je uinilo te je i danas Sumina zemlja u
rukama njegovih sinova, inae bi bila kapetanova. . . "
. . . Mnogi su tuili kapetana veziru, ali bezuspjeno, jer vezir poalje
takozvanog bumbaira9 da stvar izvidi, a kapetan toga poslanika obaspe nov
cem, koji se vrati veziru i kae da su samo oni buntovnici koji su kapetana
tuili, a kapetan da je na pravom putu. Pripovijedaju kako su mnogi tuili
kapetana za zemlje to im je osvojio. Vezir poalje bumbaira da na licu mjesta
s komisijom izvidi stvar. Kapetan sazove prve Turke (komisiju), lijepo ih pri
mi i poasti, zatim ih zapita: Oete li vi menika uiniti na ruku, a brez
vaeg kvara?10 Oni odgovore: Oemo, gospodaru, samo ako mognemo. Ka
petan im ree: Svaki od vas ove moje zemlje uspite u izme (obuu) pod
tabane, pa emo odati s komesarom po zemljama za koje se prijemo,11 pa kad
komesar zapita: ija je zemlja na kojoj stojite? vi slobodno, bez greote,
moete se i zakleti da je moja, jer i jest vam pod nogama moja zemlja. Tako
i bude. e god su doli i komesar ih zapitao: ija je zemlja na kojoj sto
jite? oni su odgovarali: Kapetanova. I tako komesar ode i kae kako su
najpoteniji ljudi u komisiji jednoglasno kazali i jemin uinili12 da je kape
tanova zemlja i na tome se svri parnica ... 13
Iz daljeg pisanja D. Marinkovia vidi se da je majdanski kapetan, poslije
ovih dogaaja, a polovinom XIX stoljea, veoma razvio vaenje, taljenje i
obradu eljezne rude. On je u Starom Majdanu podigao vie rudokopa, ta
lionicu, kovanicu i preko deset raznih zgrada u kojima su stanovali kovai
i radnici to su rudu i ugalj dogonili, talili i obraivali eljezo. Tada je on
i kulu sagradio, vjerovatno da bolje zatiti svoje veliko imanje.14
Ivan Frano Juki u putopisima iz 1842. i 1843. godine navodi da u Sta
rom Majdanu rijeka okree nekoliko majdana. On pie:
... Brda ova, osim dragog kamenja, daju svake vrste rudu. Na mnogo
mjesta (osobito u nahiji star omajdanskoj) vidjeti je rupe i podore gdje se je
prije 400 godina talila i plavila ruda, a sad se samo gvoe opravlja; i ovo
je najbolje gvoe za cijelu Bosnu. Ljudi koji gvoe ovo opravljaju, sami su
seljaci, i to krani, madari16 zvani (u staromajdanskoj nahiji u 15, a prijedorskoj u 9, a u banjalukoj u 3 sela). Oko podne ostavimo Stari Majdan
te doemo u Brdare,16 gdje su prije bile same movare i bare, sad pak selo, 2
majdana i kula Dervi-bega (prije kapetana, a sad museiima staromajdanskog)... 17
Stari Majdan je tih godina, prema Jukievom opisu, bio varo omalena,
u dolini stijenjena meu bregovima. Imala je 200 muslimanskih, 20 srpskih
kua i 6 damija. Rijeka koja tee kroz njega vie od 60 majdana okree
Staromaj danska nahija, prema Jukievim rijeima, najbogatija je u ruda
ma: zlata, srebra, mjeda, kojih ima na vie mjesta, a u krljevitoj i Brievu
planinskog kristala i dijamanata, dok se gvoe na vie mjesta obrauje i
Bumbair izaslanik turske vlasti.
10 Kvar teta.
11 Priti se suditi se.
12 Jemin uiniti zakleti se.
18 Dionisije Marinkovi, n.d., str. 122.
14 Isto, str. 123.
u Nije rije o Maarima iz Maarske, nego o hrvatima koje u tom kraju, kao i u biha
kim selima Kraljama, Vedrom Polju, Golubiu, i 2egaru, zovu Maari. Porijeklo tog naziva
nauka jo nije utvrdila.
11

Dananje selo Brdan.


I. F. Juki, n.d., str. 90.

104

Iz opisa utvrenja, gradova, puteva i ri


jeka
Evropske
Turske,
tekstualni
dio
opisa
puta
od
Jasenice
preko
Kamengra
da do Sanskog Mlosta (Kulen Vakup), iz
1806, godine. Za Kamengrad se navodi da
ima 10 do 12 kua i jednu tvravu, (ori
ginal u Bekom ratnom arhivu, br. K I
a 13, No. 12. str. 67).

najbolje je u Bosni. Majdansko gvoe je bilo tada skuplje od gvoa iz dru


gih krajeva, i od njega su pravljene puane cijevi, razno orue i drugo.18
U putopisu iz 1842. godine Juki konstatuje da je kapetan staromaj dan
ski 1841. godine napravio nov most na rijeci Sani kod sela Trna (Trnove).
Poslije prelaska toga mosta na putu za Sasinu uli su ,,u predjele svakom ru
dom prebogate, tuda malo koje selo da nema po jedan, dva majdana, u kom
Maari gvoe rastavljaju.19
Dok se rudarstvo polovinom XIX stoljea snano razvilo, prije svega
vaenje, taljenje i prerada eljezne rudae, o emu govore i Jukievi zapisi,
nema nikakvih podataka o koliini te proizvodnje niti o trgovini, koja je,
s obzirom na takvu proizvodnju, morala biti znatna.
Tih godina Sanski Most, kako ga naziva I. F. Juki, bio je mala varoica
na uu Zdene u Sanu. U varoici oko tvrave bilo je 4050 kua.20 Dok nije
ukinuta kapetanska vlast, sanski kapetani su bili iz porodice ekia. I. F. Ju
ki spominje starog Husein-hadi bega ekia, koji je tada imao har (ahar),21
gdje je primao nevoljne putnike, pa i njega sa pratnjom na konak. Svi sta
novnici su bili Muslimani. Mosta nije bilo na rijeci Sani, ve je saobraala
skela, veoma dotrajala. Kada je I. F. Juki doao u Sanski Most, ona je bila
potopljena. Naselje je bilo samo na lijevoj obali rijeke Sane.22
Bosanski namjesnik Hamza-beg je, kako pie H. Kreevljakovi, jo 1557.
godine sagradio damiju u naselju Vakuf 'Sanski Most).
U prvoj polovini XIX stoljea bila je razvijena tranzitna trgovina preko
Bosne s Istoka na Zapad, naroito trgovina pamukom. Tzv. pamuni put
je iao iz Soluna preko Sarajeva, Travnika i Bosanske Kostajnice u Trst.2
Vjerovatno je znatan dio karavana prolazio i dolinom Sane, jer je put Jajce
Varcar (Markonji-Grad) Klju Sanski Most Stari Majdan Prije
dor Bosanska Kostajnica poznat karavanski put. Meutim, o tranzitu ovim
krajem nema podataka.
* **
Sve trokove proteklih sukoba sa sultanom bosanski bregovat je prebacio
na lea raje, na seljake mase. Vrena je otvorena otimaina zemlje i stoke,
to je jo vie zaotrilo suprotnost izmeu begovata i raje.
Nastojanja centralne turske vlade da sprovede reforme u Bosni i Her
cegovini nailazila su i dalje na otpor, najprije u vidu pasivne rezistencije (nesprovoenje odluka centralne vlade), a onda i podmiivanjem sultanovih pred
stavnika.
I pored takvih opiranja reformama nastavljeno je s njihovim sprovcenjem. Za vladavine sultana Abdul-Medida 18391861) izdana je deklaracija
poznata pod imenom Hatierif od Gilhane. Na osnovu te deklaracije razra
eno je mnotvo zakona, nazvanih Tanzimati hajrije (Spasonosne uredbe),
koji su predviali dalju reformu turskog carstva. Tim zakonima je predvieno
uvoenje vjerske i politike ravnopravnosti svih podanika carstva, jednako
poresko optereenje, ukidanje svih feudalnih vojnih formacija, meu njima i
spahija, i uvoenje opte vojne obaveze za Muslimane.24
Tadanji bosanski vezir Husref-paa je oduzeo bosanskim spahijama carska
rjeenja kojima su im bili dodijeljeni timari. Ipak je begovat i poslije toga na18 Isto. str. 379.
Isto, str. 72 i 379.
Beki ratni arhiv, Zbirka karata, dokument br. B IX a 9r<7, Opis Turske Hrvatske.
21 Har, odnosno ahar tala, konjumca, ali i gostinska soba, prostorija za doek gostiju,
r. F. Juki, n.d., str. 71.
s' Bune i ustanci u Bosni i Hercegovini u XIX veku, str. 31.

Karta Bosne i Srbije iz 1807. godine, dio sa rijekom Sanom Na karti su: Stari Majdan (Stari
Unidan), Kamengrad, Luci (jLuschi), Sanski Most (Sanska kupna uprija, moda most kod
Tornine?!), Tomina kula i dr. Raspored naselja i neki nazivi su pogreno dati. (Original u Be
kom ratnom arhivu, br. B III a 21/1).

stavio da ubire desetinu, sve do 1851. godine, kada im je data neka vrsta pen
zije kao nadoknada za oduzeto pravo ubiranja desetine i od njih organizovana
rezervna konjica.25
107

isto

Kako je begovat bio protiv reformi, one su se samo polovino sprovodile,


a dio koji je trebalo da mijenja ekonomske odnose nije uopte sprovoen.
Da bi se konano i u Bosni sprovela reforma, turska centralna vlada po
slala je 1850. godine u Bosnu Omer-pau Latasa sa izvanrednim ovlatenji
ma. Bosanski feudalci su se prividno pokorili Omer-pai, ali su potajno pri
premali otpor. Do prvog sukoba je dolo u Bosanskoj krajini, a potom i u
drugim oblastima. Omer-paa je uspio da ugui taj otpor: velik broj najistak
nutijih begova bio je protjeran u Malu Aziju, dok su neki bili ubijeni jo u
borbama u Bosni, a njihova imanja konfiskovana. Tako je Omer-paa orua
nom borbom slomio otpor bosanske feudalne oligarhije i zapoeo da silom
sprovodi reformu.
U opisima tih dogaaja pedesetih godina XIX stoljea ima nekoliko po
dataka i o sanskom kraju.
Austrijski generalni konzul u Sarajevu Atanackovi javio je u Be 3.
aprila 1851. godine da je Omer-paa s jednim korpusom iz Jajca izbio u Ba
nju Luku, dok je drugi korpus pod Ibrahim-paom i Dervi-paom preko
Kljua i Majdana upuen u Krajinu.26
U izvjetaju od 21. avgusta 1851. godine konzul Atanackovi javlja da su
17. avgusta pod jakom vojnom pratnjom provedeni kroz Sarajevo u Ca
rigrad meu ostalim i kapetani Bihaa, Banje Luke, Krupe, MAJDANA, No
vog ... Moe se smatrati da su s ovim posljednji ostaci utjecajnih bosanskih
glavara i uglednih ljudi iz zemlje uklonjeni.27
O
tom pohodu Omer-pae kroz Bosansku krajinu pie I. F. Juki, koji je
jedno vrijeme pratio seraskera na tom putu, a kasnije se i vie puta susretao
sa njim. Bosanska krajina se tada bila pobunila pod vodstvom Alije Kedia i
Ibrahima efendije Kapia (obojica iz tzv. Cazinske krajine). Borbe su voene
za Banju Luku, Jajce, Kozarac, Varcar (Mrkonji-Grad), Krupu, Biha i jo
neka mjesta. Voeno je 13 bitaka, u kojima je poginulo ili zarobljeno pa u
tamnicama umrlo oko 6.000 Muslimana Bosanaca, a 20.000 je mobilisano u
redovnu vojsku. I Juki navodi da je tada uhapen i Dervi-beg, kapetan
staromajdanski, Mehmed-paa bihaki, Ali-beg Dini banjaluki i mnogi
drugi.28
Kada su se krajiki Muslimani poeli spremati u borbu protiv sultana,
Dionisije Marinkovi pie da su pozivali komije Srbe da i oni s njima ratuju.
Obeavali su raji da e hara biti veoma malen, samo 12 novia. Neki Srbi
iz Cazinske krajine dolazili su Dionisijvom ocu po savjet. On ih je odvra
ao od saranje. uz obrazloenje da se tim obeanjima ne moe vjerovati.29
Pobunjeni Krajinici Muslimani tih godina su u buljucima prolazili sanskim selima i kroz Majdan, to je za raju znailo nove terete u ishrani te
brojne mase pobunjenika, u prevozu i prenosu vojnih potreptina i dr.30
Serasker31 Omer-paa proao je i kroz Majdan. Kada je s proljea 1851.
godine zauzeo i zapalio Kozarac, preao je rijeku Sanu i ulogorio se kraj Sta
rog Majdana, na putu u Biha. D. Marinkovi o tome prolazu Omer-pae
pie:
" . . . (Paa) Prenoi u Prijedoru, a sjutradan u Majdansko polie, u kome
izaberu jedno uzvieno mjesto, koje se zove Glavaica, tude popenju atore
i panu na prenoite; iz Majdana, pak iziu mu prvi Turci i nekoliko Srbina
pa mu izjave pokornost. Mi smo sa naeg uzvienog mjesta posmatrali tu,
prije nevienu, divotu, kako nebrojeni adori niu kao peurke, banda svira,
26 Bosna i Hercegovina za vrijeme vezirovanja Omer-pae Latasa (18501852), Srpska kra
ljevska akademija, Beograd. 1938, str. 300.
17 Isto, str. 3458.
*8 I. F. Juki, n.d., str. 187190.
*9 D. Marinkovi, n.d., str. 124.
30 Isto, str. 125.
u Serasker glavni vrhovni komandant, postavljen iz redova vezira. Od njega je u ratu
bio stariji po poloaju samo veliki \ezir serdari-ekrem.

108

Dio karte Krajobraz trojedne kraljevine Dalmatinsko-Hrvatsko-Slavonske i pripadajui ih delah


voinike Krajine, iz 1861. godine. Od naselja sanskog podruja tu su: Stari Majdan, Sanski
Most (Skucani Vakuf), Kamengrad, Tmava, Tramonja, Capalj, Dabar, Otra Luka (Otroluka),
Hotiraj (Tiraj), Modra, Lipnik i dr. Veina mjesta nije pravilno unijeta u kartu: Haani su
ucrtani izmeu Lipnika i Japre umjesto izmeu Japre i Dubovika, Gudavac i Radi juno umje
sto zapadno od Lipnika, itd. Na karti su ucrtani putevi i karavanske staze, Iz kojih se vidi da
su Stari Majdan, Sanski Most (Skucani Vakuf) i Lipnik bili vane raskrsnice, (original u Be
kom ratnom arhivu, br. B IX a 33-201).

a vojska kao mravinjak vrvi; no i to nae uivanje ne ispade dobro, jer Arnauti (neredovna vojska) zaoe po naim kuama pljakati, te i u nau kuu
upadoe dvojica... Nekolika odlina seljaka odu i prijave pai, te sreom
109 ustavi se pljakanje. Sjutradan porane, digne se Omer-paa s vojskom p re-

ko nai je sela (jer cesta nije bilo\ i odu u Krupu, gdje ga Krajinici Turci
doekaju i pobiju se, te tako i Krupe polovinu spali. Zatim ode paa u Bija ... 32
Hapenje i protjerivanje staromaj danskog kapetana Dervi-bega Ceria u
Filipolj, gdje je bio etiri godine, pruilo je priliku svim njegovim protivni
cima da mu opljakaju i unite njegovo veliko imanje. Kula, majdani, i sve
zgrade u Starom Majdanu i Brdarima bili su srueni, zapaljeni i uniteni,
a radnici protjerani. Jedna grupa Majdanaca zala je po okolnim selima da
ponovo utvruje koja je zemlja kapetanova, a koja nekog od njih. Osveta nad
kapetanom pro tegla se i na njegove kmetove, kojima su Maj danci govorili:
,,e ti je utija? (jer je kapetan imao utu kosu). Neka ti pomogne!33
Poslije etiri godine vrati se majdanski kapetan Dervi-beg iz progon
stva, ali sa jo veom vlau nego to ju je ranije imao. D. Marinkovi o tome
pie:
... Poslije etiri godine doe kapetan u veoj sili nego to je bio, i tada
jo ee poe tlaiti Majdance, koji mu bolji majdan nainie nego to je prvi
bio, jer je sve prvake pocjenio3i tako da su mu torbama novce donosili. No za
malo mo kapetanova traja, jer mu oduzee vlast iz ruke te poee suditi ta
kozvani museiimi, koji su se esto mjenjali.. ,35
Omer-paa je [18501852) sproveo novu podjelu Bosne i Hercegovine.
Ukinuo je raniju podjelu na sandake (live) i kadiluke i uveo podjelu na
kajmakamluke (okruja) i mudriluke (srezove). Bosna je postala ajalet sa 6
kajamakamluka: sarajevski, travniki, banjaluki, bihaki, zvomiki i novopazarski, a hercegovaki ajalet se dijelio na mostarski, trebinjski i plievaljski kajamakamluk. U bihakom kajmakamluku su mudirluci bili u Bi
hau, Novoselu ili Kulen-Vakuf u (sa Petrovcem i Uncem, tj. Drvarom), Ostrocu ili Cazinu, Krupi sa Buimom, Starom Majdanu, Prijedoru, Kozarcu, Dubici, Kljuu i Novom.36
Milan Karanovi pie da je Omer-paa Latas, da bi kaznio nepokorne
begove, premjestio sjedite novih kaza (u stvari mudirluka, jer se kaze for
miraju poslije Omer-pae, 1865. godine) iz Buima u Krupu, iz Ostroca u Ca
zin i iz Starog Majdana u Sanski Most, ali ne navodi za ov oizvor.37
Hazim abanovi kao sjedite tih mudriluka oznaava Ostroac ili Ca
zin, i Krupu sa Buimom, ali za staromaj danski mudirluk pie samo Sta
ri Majdan, ne spominjui njegovo seljenje u Sanski Most.38
Krupa i Cazin su tada postali sredite mudirluka, ali Sanski Most, najvjerovatnije, nije. Ni H. abanovi ne pie o tome. Naime, da se dogodio tako
krupan dogaaj: preseljenje mudirluka iz Starog Majdana u Sanski Most,
sigurno bi ga zabiljeio i Dionisije Marinkovi, a ni on o tome nita ne pie
u svojoj hronici. Konano, Stari Majdan je ostao sjedite turske kaze sve do
1878. godine do ulaska austrougarskih trupa u Bosnu i Hercegovinu,
odakle je nova administrativna jedinica srez kotar preselila u Sanski
Most tek 1881. godine.
Jula 1865. godine izvrena je nova podjela i od Bosne i Hercegovine for
mirana jedna provincija nazvana bosanski vilajet, koja je imala sedam sanda
ka ili liva: sarajevski, trvniki, bihaki, banjaluki, zvorniki (sa sjeditem u
Tuzli), novopazarski (sa sjeditem u Sjenici) i hercegovaki (sa sjeditem u
Mostaru). Na elu svakog sandaka stajao je kajmakam.39
32

D. Marinkovi, n.d., str. 128.


Isto str. 128.
si Pocjenio ucjenio.
35 D. Marinkovi, n.d., str. 123.
38 Hazim abanovi- Bosanski paaluk, str. 232233.
37 Milan Karanovi, Pounje u Bosanskoj krajini.
38 Hazim abanovi, n.d.
Isto.
3:5

110

Sandaci ili live dijelili su se na kaze (kadiluke) na ijem elu su bili


mudiri. U bihakom sandaku bile su kaze: Biha, Petrovac, Ostroac, (sa sje
ditem u Cazinu), Kostajnica, Stari Majdan, Prijedor, Krupa i Klju. Takva
podjela bihakog sandaka je ostala sve do okupacije 1878. godine.40
Na osnovu zapisa D. Marinkovia i putopisa I. F. Jukia mogue je djelimino rekonstruisati imena majdanskih kapetana, museiima i kajmekama
zadnjih decenija turske vladavine. Do 1835. godine, do ukidanja kapetanija,
majdanski kapetan je bio Dervi-beg Ceri, koji je tu titulu zadrao sve do
smrti. Prvi muselim u Starom Majdanu je vjerovatno bio Dervi-beg Ceri,
dotadanji kapetan. Na toj dunosti zatie ga 1842. godine I. F. Juki Dervi-bega je smijenio Krupa-kapetan. Beg Amautovi, koji je upravljao buimskom nahijom, zvao se Krupa kapetan, iako je nahijom upravljao iz Buima.
Vjerovatno je jedan od begova Arnautovia, tj. Krupa-kapetana, doao u Sta
ri Majdan za museiima. Kada se Dervi-beg vratio iz progonstva 18511854),
ponovo je doao na vlast, ali kratko vrijeme, tek toliko da obnovi svoje ima
nje, jer su ga ubrzo smijenili museiimi dovedeni sa strane. D. Marinkovi spo
minje Dervi-bega i 1858. godine kada je bio vojni komandant-serasker, pri
uguivanju bune u Knepolju i drugim krajevima Bosanske krajine. Krajem
1875. godine za kajmekama u Starom Majdanu je doao Ibrahim-aga Biogradlija. Koliko je ostao na toj dunosti tokom ustanka nije poznato, ali je za
pamen po teroru nad rajom.41

SANSKI KRAJ ZA VRIJEME BUNE 1858. GODINE I KASNIJE


Kratko je trajala vladavina seraskera Omer-pae Latasa, koji je u Kra
jini, meu hrianskim stanovnitvom, ostao u lijepoj uspomeni. D. Marinkovi
pie da se tada narod, dobro popravio i obogatio... ,1 jer ga silnici nisu
smjeli proganjati kao ranije.
Tih godina jaaju arije u Bosni, pa i u Krajini, koje sve vie naselja
vaju i Srbi, prvenstveno oni koji se poee baviti trgovinom.
Iako je za vlade Omer-pae dolo do unitenja politike prevlasti musli
manske feudalne oligarhije, poloaj raje (seljatva) se narednih godina ipak sve
vie pogoravao. Reforme su donijele nove poreze i nove oblike eksploatacije.
Brojni dokumenti iz toga vremena govore o vrlo tekom poloaju raje i njenom
potpunom osiromaenju. Zakupci desetine svugdje su nasilno ubirali ovaj
porez, i to u znato veem iznosu nego to bi trebalo. Istovremeno su i spa
hije pootravale represalije nad seljacima pri ubiranju treine i drugih poreza
(najee u novcu umjesto u naturi), begluenju itd. Prvi put sa seljacima
Srbima i Hrvatima nastupaju protiv spahija i neki seljaci Muslimani (u Po
savini), koji su takoe odbijali da daju treinu spahijama.2
Do sve otvorenijih istupa seljatva protiv spahija i nakupaca dolo je i
rom Bosne ve krajem 1857. godine i poetkom 1858. godine. Kada su krajem
maja 1858. godine zakupci doli u selo Ivanjsku, kod Krupe, da ponovo trae
hara od 700 dukata, iako su ga seljaci ve bili platili, dolo je do manjeg
oruanog sukoba.3 S obzirom na uzavrelu situaciju koja je ve dugo trajala,
plamen bune naglo se proirio u Bosni, zahvatio sav bihaki kraj, Knepolje i Posavinu.4
40

Isto, Str. 234.


D. Marinkovi, n.d.
1 Dionisije Marinkovi, n.d., str. 127.
! Bune i ustanci u Bosni i Hercegovini u XIX veku, str. 47, 5
5 Isto, str. 62, i
Berislav Gavranovi: Bosna i Hercegovina od 18531870. godine, Zbornik, izd. Nauno
drutvo NR BiH, Sarajevo, 1956, knj. IV, str. 161.
4 B. Gavranovi, n.d., str. 147148
41

ill

Tadanji izvjetaji konzula i drugih istiu da je u bihakom kraju (sanda


ku) potpuna anarhija. Oekivalo se dizanje ustanka irih razmjera, ali do
toga nije dolo.
Pa ipak broj ustanika u Bosanskoj krajini je brzo porastao na 4.000
boraca. Na njihovom elu su bili hajduci i seljaki voi: Petar Pecija Petrovi, neki Krsti, Petar Garaa, Risto Jeji i Simo Toi, koji su s odredima
vodili borbe oko Krupe, Novog, Prijedora, Kostajnice i Starog Majdana.5
Da bi proirili pobunu i na seljake bihakog, kljukog i petrovakog sreza,
uputili su u taj kraj odred pod komandom Riste Jejia. Dok se odred odma
rao u selu Doljanima (bihaki srez), napala ih je eta baibozuka jaine 300
ljudi. Tom prilikom dolo je do prve vee borbe u Bosanskoj krajini. Usta
nici pod komandom Riste Jejia su se hrabro borili, prsa u prsa, iako su bili
slabije naoruani. Predvee su iz Bihaa baibozucima stigla pojaanja, ali su
se ustanici nou probili iz obrua. U borbi je poginulo preko 100 baibozuka i
ustanika, a veliki broj ih je bio ranjen. Prema toj borbi ustanak u ovom kraju
u narodu je poznat pod imenom doljanska buna 6 Poslije veih i manjih
borbi u ostalim krajevima Bosanske krajine, Turci su jo tokom ljeta uspjeli da
ugue i ovu bunu.
Buna 1858. godine zahvatila je i sanski kraj. Poetkom jula 1858. godine
odred ustanika se sukobio s turskim jedinicama kod sela Lipnika. O toj borbi
austrijski konzul Resler javlja iz Sarajeva 13. jula 1858. godine, izmeu os
talog:
... Na agent iz Banje Luke javlja 8. omj.: svo hriansko stanovnitvo
bihakog distrikta navodno je pod orujem i ve je dolo do sukoba nedaleko
trga i sjedita mudira u Starom Majdanu, pri emu je na strani hriana osta
lo na mjestu 150 mrtvih, a smatra se da nije mnogo manji broj ni na turskoj
strani. Raja je ipak odbaena sa svojih poloaja i razbijena. Pri tome je na
vodno jedan grki manastir sa vie ljudskih ivota spaljen . .. 7
Kao to se vidi u toj buni spaljen je lipniki manastir, koji poslije nije
obnavljan.
O
buni i borbi na Lipniku ima krai spomen kod Dionisija Marinkovia u
njegovim zapisima. Dervi-beg, kapetan majdanski, uspio je dobiti poloaj
serasker a (vojskovoe) da bi uguio bunu. U okolini Starog Majdana raju je
lako umirio. D. Marinkovi pie: . . . sazvao je majdanske prvence,8 pokazao
im sablju i rekao: ko u koga barne da e mu njom odsjei glavu. Majdanci
dobro poznaju kapetana, pa svak sebi ruke.9 Serasker Dervi-beg je s vojskom
iao da gui bunu i u drugim krajevima, meu kojima i u Knepolju. U jednoj
borbi opkolio je i harambau Petra Peciju Petrovia, ali se on uspio izvui
iz obrua.10
* **
Poslije buna i seljakih ustanaka u istonoj Hercegovini, Bosanskoj kra
jini i Posavini sredinom XIX stoljea, Porta je morala rjeavati agrarne od
nose u bosanskom vilajetu. eljela je da sprijei izbijanje novih buna. Na to
su je primoravale i evropske sile.
Prema carskoj naredbi, svaki sandak je poslao u Carigrad po 6 pred
stavnika, po jednog iz svakog stalea pa i ispred kmetova. Nakon 7 mjeseci
pregovaranja, pod prijetnjom su zavreni pregovori i donijeta tzv. Saferska
naredba (izdana u mjesecu saferu 13. novembra 1859. godine), koja je oza
5

Bune i ustanci. . str. >263.


Tsto, str. 63.
7 B. Gavranovi, n. d., str. 146147.
8 Prvence prvake.
* E>. Marinkovi, n.d., str. 130.
Isto.

112

konila uvoenje kmetskih odnosa, a to znai da je potvrdila uzurpiranje ze


mlje od spahija (itluk-sahibija).11 Kmetovi su morali davati: treinu od ita,
a za voe, povre i sijeno od petine do polovine, prema dotadanjim obiajima
pojedinih sandaka. Naredba je zabranila kuluk-begluenje. Meutim, ni ta
naredba nije likvidirala nepodnoljive agrarne odnose, pa su uzroci buna i
ustanaka ostali i dalje neuklonjeni.
Iz ovih godina sauvan je tekst dokumenta koji nas upoznaje s odlukom
predstavnika srpskog naroda bihakog sandaka da ih u Sarajevu kod turskih
vlasti u 1863. godini zastupa Stojan Prodanovi iz Majdana. Vjerovatno je
otomanska vlast sazivala predstavnike bosansko-hercegovakog stanovnitva
radi saoptavanja nekih carskih odluka, pa su svi sandaci morali izabrati
svoje delegate. U Koievoj Otadbini od 20. jula 1907. godine objavljen je
puni tekst tog dokumenta, ali se danas ne zna gdje se on nalazi. Dokument
o narodnom potvrenju i izboru Stojana Prodanovia za ugovorenog posla
nika glasi:
, ceu a :
, , , , , , ,
, , u ceu , da u da od
no u od 27.
o 27. do dajeMO a
() yde , je .
jedne u dpyte .
, !
:
Todop

. ,
^ ,
,
,
.
MajdancKU :
ripodanoeuh
:
Tomo Budoeuh
:

:

:

- :
u
:
CuMuh
TlpujedopcKu :

:
doiuao
, 24. 1863. .
113

11

Bune i ustanci. . str. 15.

Iz dokumenta se vidi da je majdanski punomonik Stojan Prodanovi bio


tada veoma ugledna linost, dok je biran za ugovorenog poslanika srpskog
stanovnitva bihakog sandaka. Stojan Prodanovi je bio terzija, rodom iz
Kljevaca (20. V 1833 27. III 1894.). Ubrzo nakon ove misije, zastupanja Srba
bihakog sandaka, on je preselio u Jezero kod Bihaa (danas jedno od grad
skih naselja), gdje je iste godine bio prvi uitelj u tada otvorenoj srpskoj osnov
noj koli. Prva kola u Bihau je radila u zgradi koju je za crkvu i kolu po
klonio Sanjanin Gavro Vukovi. Vrlo je vjerovatno da je Stojan Prodanovi
kao ugovoreni poslanik bihakog sandaka idejstvovao kod vezira u Sara
jevu dozvolu za otvaranje srpske osnovne kole u Jezeru na periferiji Bihaa.
Svakako zato to je bio najpismeniji meu tadanjim bihakim Srbima, izabran
je i za prvog uitelja. Na toj dunosti je bio od 18631865. godine.
U to vrijeme najveu mo je imao jo jedan Sanjanin Gavro Vukovi,
koji se nalazio u Carigradu. Na osnovu toga moemo da zakljuimo da je po
lovinom XIX stoljea politika aktivnost, odnosno borba srpskog stanovnitva
sanskog kraja, bila znatna, to je dovelo i do izrastanja ovakvih voa, koji su
mogli da zastupaju ne samo svoju nahiju, ve i itav sandak (Stojan Pro
danovi), i itavu Bosnu i Hercegovinu (Gavro Vukovi).
Nekoliko godina iza ovih buna usljedila je misija Ahmeta Devdet-pae,
koji je nastojao da doprinese sreivanju prilika u Bosni, poboljanju ivota
stanovnitva, podizanju prosvjete i unapreenju poljoprivrede. On je u ok
tobru 1864. godine proao sa svitom i ovim krajem, ali nije navraao u Stari
Majdan. Ipak su zanimljiva zapaanja Paska Vase-efendije, koji je na tom
putu bio u painoj pratnji.12 On poslije obilaska bihakog sandaka o krajikom
stanovnitvu pie: ... narod je veoma siromaan i nema skoro ni najnuni
je .. ls A cijenei stanje u bosanskom vilajetu, nakon vie buna i svih
reformi Pasko Vasa-efendija, izmeu ostalog, pie:

... Svi oni koji nisu bili muslimani bili su ovdje, kao ustalom svugdje,
oporezovani linim porezom, haraem i postae jadni kmetovi begova i aga,
koji su podijelili zemlju cijele Bosne. Nema potrebe da kaem da su obraenici
gotovo uvijek fanatici, i zato sudbina hriana posta vrlo alosna: naoe se
u bijedi, prisiljeni na sve vrste kuluka i privezani za tu zemlju... u
Tadanji majdanski muirluk, prema popisu iz 1845. godine, kako ga objav
ljuje Pasko Vasa-efendija, imao je 2.398 mukaraca Muslimana i 4.608 muka
raca hriana (Srba i Hrvata).1;; ene tada nisu popisivane. Ove broike treba
poveati za 10%, kako istie i Pasko Vasa-efendija, jer su skrivani tani podaci
da bi se koliko-toliko umanjile obaveze prema sultanu, pa bi priblino bilo
mukaraca Muslimana 2.637 i mukaraca hriana 5.068.16
18 Pasko Vasa-efendija: Bosna i Hercegovina za vrijeme misije Devdet-efendije, izd. Ve~
selin Maslea, Sarajevo, 1958. god.
18 Isto, str. 102.
14 Isto, str. 16.
15 Isto, str. 28.
16 Isto, str. 28.
I drugi dokumenti govore o tome da je popis bio netaan, da su porodice skrivale muke
lanove, bar neke, da bi smanjile svoie obaveze prema drava: Muslimani da ih manje ide u
vojsku,
a
hriani
da
bi
manje
bili
optereeni
raznim
porezima.
Prema
navodima
Paska
Vase-efendije,
bihaki
sandak,
koji
je
imao 10 kaza:
Biha, Novo
Selo
(Petrovac,
Kulen
Vakuf na
Unii, Prijedor, Novi, Duboica, Ostroac, Kruoa Majdan, Kozarac i Klju imao je 34.933 (odnosno
38.426 ako uveamo za 10%) Muslimana mukaraca, 49.261 (odnosno 54.187) mukaraca hriana i
328 (odnosno 360) inu?karaca Cigana, ukupno 84.522 (odnosno 92.973) mukarca. Prema popisu iz
1845.
godine,
u
itavom
bihakom
sandaku
jofc
nema
nijednog
Jevrejina.
Ako
brolu
mukog
stanovnitva
Bosanske
krajine,
odnosno
bihakog
sandaka,
dodamo
isto
toliko
enskog
sta
novnitva, proizilazi da je na ovom prostoru polovinom XTX stoljea ivljelo ukuono oko 185.000
stanovnika.
Prema
prvom
autrougarskom
popisu
stanovnitva,
objavljenom
1879.
godine,
ovo
isto podruie imalo je 176.716. stanovnika (Srba 89.256, Muslimana 82.305, Hrvata 5.078 i Jevreja
77 5 u Prijedoru, a 72 u Bihau).

114

Kako turskim popisima stanovnitva Bosne nije obijena socijalna struk


tura stanovnitva, radi ilustracije tih odnosa mogu da poslue jedino austro
ugarski popisi stanovnitva. Prema popisu iz 1885. godine (drugi austrougarski
popis), na ukupno 5.024 porodice u tadanjem sanskom kotaru (srezu) bila su
84 bega-age (spahije), 1802 slobodna teaka i 5.495 kmetova, a na 26.117 sta
novnika.17 Prema prvom austrougarskom popisu iz 1879. godine, na tom po
druju je bilo ukupno 18.831 stanovnik.18
Vjerovatno je kasnije obavljena i manja izmjena teritorije, odnosno neka
sela prikljuena, pa otud tako znatno poveanje stanovnitva za 6 godina.
Tih godina, do tada mala kasaba, selo, Sanski Most se poinje razvijati
znatno bre nego dotadanji administrativni, politiki, vojni i privredni centar
kaze Stari Majdan.
Godine 1867. poee se Srbi iz Starog Majdana naseljavati u Sanski Most,19
ali ne u naselje na lijevoj obali rijeke, ve na pustu nenaseljenu desnu obalu
rijeke Sane, nasuprot staroj tvravi i varoici oko nje. Kako su ve starosjedioci
posjedovali najbolje placeve oko tvrave i skele na lijevoj obali Sane, Srbima
iz Starog Majdana nije preostalo nita drugo ve da razvijaju novo naselje
nasuprot starom, na do tada movarnom i plavnom zemljitu.
Prema Milanu Karanoviu20 Sanski Most je tada bio selo sa nazivom Vakuf,
i to samo na lijevoj obali rijeke Sane. Prvi most na rijeci Sani u Vakufu iz
graen je 1873. godine. Za vrijeme izgradnje mosta Simo Mrda i Joo Vranje
sagrade kolibu na desnoj obali rijeke, u kojoj su davali hranu radnicima zapo
slenim na izgradnji mosta. Potom Hasan-beg eko (eki) sagradi cestu uz
Sanu preko svoje luke. Davao je po komad zemlje za kuu i batu uz sagraenu
cestu u duini kue i tri arina od kapnice, i to godinje po 2 dukata mukade.
Uz novu cestu (danas Ulica narodnog heroja Petra kondria) prvi je sagradio
kuu Mjo Voki Unanin. Prema Milanu Karanoviu do 1878. godine na desnoj
obali je sagraeno samo 19 kua, i to se naselje zvalo Srpska arija i Sana
arija.
U ljetopisu srpskopravoslavne parohije u Sanskom Mostu, koji je pisao
pop Vid Marjanovi, sadanji sanski paroh, zapisano je da je prvi most preko
rijeke Sane u Vakufu bio na sepetima. Bio je graen tako to su stubovi
bili opleteni, pa nabijeni zemljom (to je zbog niskog vodostaja Sane za ljetnjih
mjeseci bilo mogue raditi). I ograda na mostu je bila opletena. Ova se zabiljeka vjerovatno odnosi na most graen za turske vladavine.
Mnogi novonaseljenici su otvorili trgovinu ili zanatsku radnju, to je do
prinosilo da Sanski Most dobiva sve vei znaaj, potiskujui dotadanju vodeu
ulogu Starog Majdana. Naseljivanje desne obale rijeke Sane i irenje Sanskog
Mosta na obje obale rijeke doprinijeli su da se za relativno kratko vrijeme
stvore uslovi za preseljevanje svih sreskih ustanova iz Starog Majdana u San
ski Most, to je obavljeno neposredno poslije austrougarske okupacije 1878.
godine.21 Od tada je Sanski Most opet centar ovog kraja, kakvu je ulogu imao
17
18

Statistika mjesta i itelja Bosne i Hercegovine, 1 maja 3 885. godine.


Statistika mjesta i puanstva Bosne i Hercegovine, popis 10. juna 1.899. godine, Slubeno

izdanje, Sarajevo, lTO. godine.


19
P.
S.
Ivanevi
u
lanku
Sanski
Most
sa
okolicom,
objavljenom
u
Bosanskoj
vili
1892.
godine,
pie
da
je
naseljavanje
desre
obale
rijeke
Sane,
nasuprot
Sanskom
Mostu,
poelo
3867.
godine.
Drugi
izvori
o
ovome
ne
govore.
Kako
I.
F.
Juki
prilikom
svog
prolaza
kroz
Sanski Most 1842. i 1843. godine a i neki drugi izvori (opisi naselja i karte Bosne), govore samo
o
naselju na lijevoj obali rijeke Sane, kraj ua Zdene, vjerovatno da su navodi P. S. Ivane_
via
tani,,
s
obzirom
na
to
da
ih
objavljuje
24
godine
nakon
poetka
razvijanja
naselja
na
desnoj obali rijeke Sane, koje je ubrzo postalo centar varoice.
20 Milan Karanovi: Sanski Most i Stari Majdan, Politika, 4. maja 1929. godme.
21
P.
S.
Ivanevi
u
lanku
Sanski
Most
sa
okolicom,
objavljenom
u
Bosanskoj
vili
1892. godine, pie da se 1878. godine preselio kadiluk iz Starog Majdana u Sanski Most, Vje
rovatno je upotrijebio stari turski izraz za srez (kotar), jer tada nije bilo kadiluka ve srezovi

115 (kotari).

do pada pod tursku vlast i grad koji se nalazio na lijevoj obali rijeke Sane kod
ua Zdene, iz kojeg se vremenom razvila varoica na objema obalama rijeke
Sane Sanski Most.
Izmeu bune 1858. i ustanka 1875. godine znatno se razvila i trgovina. O
tome svjedoi tefter trgovake kue Potogija iz Sarajeva, voen u vremenu
od 1850. do 1871. godine.22 U tom tefteru zapisana su imena brojnih trgovaca
Muslimana iz Bosne, meu kojima ima 29 trgovaca iz Starog Majdana: Dedo
Kurumovi, Hasan Kadi, Zakir Mei, Dedo H. Begi (Hadibegi), Hado
Mei, Muho H. Begi, Hasan Mauri, Ahmed Alagi, Husein Bajramovi, Akif
Paali, Ibrahim H. Muharemovi (Hadimuharemovi), H. Begin, Osmanbaa
Hai Terzi, Jusuf Bei H. Hasanov, Bekir Bei, Ibrahim Mula H. Mustafin,
Mehmed Mauni, Ibrahim Mauni, Abdija H. Omerov, Osman Agai, Ahmed
Islamovi, Hasanalemdara Corda sin, Memaga H. Jusufov, eo Harmandi,
Mustafa H. Begi Memiev, Abdulah ehi, Dedo Bajramovi, Hasan ari,
Mehmed Bisi i Husein H. Begin.23
U tom periodu bavili su se trgovinom i Srbi, koje spominje D. Marinkovi24
Lazo Zivkovi (1854. godine), Dionisije Marinkovi (1857), Jovo Kokanovi
(1858), Zori (1858), Pupi (1858), i Mii23 (1858). Godina u zagradi oznaava
godinu u kojoj ga kao trgovca prvi put spominje D. Marinkovi. Nije isklju
eno da su se bar neki od njih bavili trgovinom i koju godinu ranije. Jedino
je za D. Marinkovia tano navedena godina poetka rada u trgovini.
D. Marinkovi spominje i trgovca Muslimana Haana Kadia, koji je
naveden i u tefteru porodice Potogija. D. Marinkovi spominje i spahiju duanskog, po imenu Avdo Drpa.
U varoici Stari Majdan postojale su u XIX stoljeu kafane u kojima se
pekla kafa. Koliko je tada bilo tih kafana nije poznato, ali ih D. Marinkovi,
spominje u 1858. godini.26 Vjerovatno ih je bilo i u Sanskom Mostu, a i u nekim
veim selima u kojima su ivjeli Muslimani.
Prema istraivanju Milana Karanovia, terzije iz Starog Majdana proda
vale su robu u Bihau i okolini. Meutim, poslije nemira sredinom XIX sto
ljea, odnosno poslije pohoda Omer-pae Latasa kroz Bosansku krajinu, taj
promet je znatno opao. Uz druge razloge, sigurno je i to bio razlog, da su neke
zanatlije i trgovci iz Starog Majdana krajem XIX stoljea preli u Krupu, tu
se nastanili i otvorili radnje: Stefanovii (bili su najprije ekmeije pekari,
pa potom trgovci), Stanivukovii (terzije krojai), Vajagii, Vukovii, Popovii, Petrovii, Majkii, Rajevii (Ratkovii) i jo neki.27

GAVRO VUKOVI-KRAJINIK
iGavro Vukovi-Krajinik je nesumnjivo jedna od najnaajnijih linosti
meu Srbima, i ne samo Srbima, u Bosni i Hercegovini za vrijeme turske vla
davine, u poetku druge polovine XIX stoljea. Poslanik Bosne i Hercegovine,
u Patrijariji i Porti u Carigradu, potom sarajevski kodobaa (prvak, starje
ina) i, na kraju, pisac prvih knjiga o aktuelnom onovremenom ivotu u Bosni
i Hercegovini, roen je u selu Dabru, nedaleko od Sanskog Mosta.
Gavrin ed Teodor Vukovi je ivio u drugoj polovini XVIII stoljea
u selu Zdeni blizu Starog Majdana, kako pie Gavro Vukovi. Bio je dobar
22 Osman A. Sokolovi: Djelomian popis trgovaca -- Muslimana iz Bosne i Hercegovine
pod praj turske uprave, Novi behar, God. XV. br. 26, Sarajevo, 1943, godine, separat.
23

Isto, str. 2627.


D. Marinkovi, n.d.
25 Vjerovatno Mii.
* D. Marinkovi, n.d. str. 129.
87 Milan Karanovi: Pounje u Bosanskoj krajini, str. 316318.
24

116

zemljodjelac, imuan, trgovinu vodio sa itom, stokom, gvoem i piem, trgo


vao sa Grabom, izmeu Bosne i Dalmacije i sa Skradinom, sa kojim je sva
Krajina u ono vrijeme radila.1
Teodor Vukovi je imao 9 sinova: piru, Kostu, Gavru, Mitu, Jakova,
Nikolu, Jovu, uru i Simu i dvije keri: Milicu i Jeku. Cesto je slao sinove
u Banju Luku da kupuju volove, krave, svinje. Jednom je poslao Nikolu, uru
i Jovana. Pri povratku doekae ih kesedije u mjestu Mali-Buje, kod Banje
Luke. U tom sukobu pogine Nikola, a ostala braa izbjegoe prema umi Behremaginici. Meutim, kesedije poprenim putem opet presretoe Vukovie,
ubie ih i odnesoe novce.

Iz knjige Gavre Vukovia


Robstvo u slobodi.. stra
nica na kojoj opisuje istorijat svoje porodice.

117

1372. godine. I i sveska.

Gavro Vukovi: Robstvo u slobodi. . Srpska narodna zadruna tamparija, Novi Sad.

Ubrzo iza toga kesedije napadnu i na kuu Vukovia u Zdeni. Pri pukaranju pogine i etvrti sin Simo. Tada Teodor, s preostalih pet sinova: pirom,
Kostom, Gavrom, Mitom i Jakovom, i kerkom Milicom (Jeka se ve bila udala
u Stari Majdan za nekog elikovia), ostavi pune ambare, kue i imetak, pa
s onim to se moglo ponijeti napusti imanje i pree u Dalmaciju, u Skradin.
Tu se ubrzo rodi Teodorov deseti sin Filip, otac Gavre Vukovia-Krajinika.
Nekoliko godina iza Filipovog roenja vrati se Teodor u Bosnu, najprije
u selo Pei kod Grahova, a ubrzo potom u selo Dabar blizu Starog Majdana
(zbog ega su ga zvali Filip Dabranin).
U Dabru se Filipu rodi sin Gavro. Prema navodima Petra Koia, Gavro
se rodio 1830. godine,2 prema biljeci Milana Karanovia, 1829. godine3, dok
Gavro Vukovi kae, na sasluanju 1870. godine, da ima 44 godine, to znai
da je roen 1825. godine.
Kada je Gavri bilo 9 godina, odvede ga otac u Sarajevo da kod Sime Daskala (uitelja) ui kolu. Tu je bio neto vie od godinu dana, ali nita nije
uio, nego nosio djecu uiteljevu, prao basamake, istio avliju, prao sue i radio
druge poslove. Zato on pobjegne ocu u Dabar. Tih godina Filipu umre est
sinova i ker, a ostane u ivotu samo sin Gavro i druga ker.4
Gavro je ve bio mladi kada je itava porodica oko 1845. godine preselila
zapravo u Jezero kraj Brihaa, jer Srbui nisu mogli stanovati unutar gradskih
iz Dabra u Petrovac, gdje je Filip Vukovi-Dabranin pazar otvorio. Imali
su 8 terzija (avci kako ih naziva G. Vukovi), koji su robu (odjeu) krojili
odnosno ili.5 Bila je to znatna radionica odjee, uz trgovinu.
Gavro je od slugu koje su radile u pazaru (duanu) i u radionici nauio
itati i pisati, ali i iz trgovakih pisama koja je njegov otac dobijao iz raznih
gradova. Radio je u duanu, trgovao, i vie puta iao u Knin, Drni, ibenik,
Skradin, i druga mjesta. Petar Koi pie da je Gavro Vukovi pohaao neke
kole u Splitu, u kojima se naroito interesovao za uenje stranih jezika.
Gavro to u svojim knjigama ne spominje.
Skoro dvije godine, 185152, godine, bio je umrukdija (carinik) u Rai.
Kada se razbolio, vratio se ocu u Petrovac. im je ozdravio preao je u Biha,
zapravo u Jezero kraj Bihaa, jer Srbi nisu mogli stanovati unutar gradskih
zidina, gdje je kupio kuu. I u Bihau se bavio trgovinom. Trgovao je sa Senjom,
Trstom i Sarajevom. Putovao je esto u Senj, Novi, Rijeku, Trst, Be, Zagreb,
Karlovac, Brod, Gradiku, Kostajnicu i jo neka mjesta.
Tih godina njegov otac Filip Dobranin morao je, zbog svakodnevnih na
pada begova i njihovih zuluma, pobjei u Prijedor, gdje je, 1861. godine umro.
O Gavri Vukovi-Krajiniku, Petar Koi pie:
.. .EZDESETIH GODINA, pored mudrog i lukavog reformatora Osman-pae, vulgo7 Topal-pae, BIO JE GAVRO VUKOVI NAJVIENIJI I NAJ
POPULARNIJI JAVNI RADNIK U ONOVREMENOJ BOSNI I HERCEGOVI
NI. Gavrin suvremenik, estiti Osman-paa, razvio je iv i svestran rad, kao
nijedan vezir prije njega ni poslije njega na optem prosvjeivanju i kultur
nom i ekonomskom snaenju svoga vilajeta ... Razuzdani begovat, slomljen
radom nemilosrdnog Tahir-pae i Lianina Omer-pae,bio se gotovo sasvim
primirio za Topal-paina vakta. Zulumi se u manjoj mjeri javljaju, drumovi su
mirniji, hajduije nestaje . . . NAJSJAJNIJE DOBA BOSANSKE ISTORIJE
- Petar Koi: Sabrana djela, knjiga II, Svjetlost, Sarajevo, 19G7. godine, str. 295.
Milan Karanovi: Sanski Most i Stari Majdan, POLITIKA, 4. maja 1929. godine, str. 19.
4 Svi biografski podaci su uzeti iz radova Gavre Vukovia: Re Kraimka i Robstvo u
sJobodi. . . I i II sveska.
" Gavro Vukovi: Robstvo u slobodi, I sveska, str. 2126.
* Petar koi, n.d., str. 295.
7 Vulgo u narodu, narodski, prosto reeno.
3

118

POD TURCIMA BEZ SUMNJE JE VRIJEME VEZIROVANJA STAROG TOPAL-PASE I JAVNOG DJELOVANJA GAVRE VUKOVIA-KRAJIN1KA.
Gavro Vukovi, talentovan, za svoje vrijeme u dovoljnoj mjeri obrazovan i
spreman, uvijek voljan da pomogne gdje je trebalo pomoi, uinio je veliku
korist svom narodu. Bio je fin, ugledan, trezvene i okretne prirode, iva tempe
ramenta i borbena duha ,i sa velikom lakoom znao je iskoristiti svaku poli
tiku situaciju i svaku, iole povoljniju, priliku da koristi svojoj zemlji.
Pored velikog smisla za stvaran i smiljen rad, imao je Gavro Vukovi
Krajinik i neeg specijalno krajinikog u sebi, neeg delijskog, junakog,
poeetskog. Jahao je ata pod bogatim i sjajnim takumom da ga boljeg u ono
vrijeme nije jahao ni Turin ni Srbin u Butum Bosni i Hercegovini. Zbog tog
njegovog krajinikog saltaneta i ganiluka uno su ga napadali politiki pro
tivnici u onovremenim zagrebakim Narodnim novinama i novosadskom
Napretku. On im odgovara: U zdravlje estitog g. Osman-pae dobro znam da
sablju paem, dobra ata jaem, a dogata u povodu vodam; kome je drago nek
mu srce cvati, kome je mrsko nek preda se gledi... A za moj zlatni sat sa lan
cem, lagirane kundure, svilenu ogrlicu ,i za drugu lijepu obuku, kao bijele Pan
talone, rukavice to, moj drugi, Ijudesnici, kao to je Gavro, treba .. .8

Naslovna
strana
knjige
Gavre
Vukovia
jinika Re Krajinika, tampana 1866. godine.

Kra

Nesumnjivo, Petar Koi pretjeruje hvalei Gavru Vukovia, a naroito


Topal-pau. Ali cjelokupna aktivnost Gavrina je toliko znaajna da Koievo
pretjerivanje ne kvari stvarnu sliku o liku i djelu Gavre Vukovia-Krajinika.
U trideset treoj godini ivota, poetkom 1858. godine, Gavro Vukovi
je biran u Sarajevu za poslanika svih pravoslavnih Bosne i Hercegovine, pa je
marta iste godine otputovao u Carigrad na Patrijarijski sabor. Tamo su sporo
pristizali poslanici iz drugih zemalja, uz to su uslijedile druge tekoe, pa je
8

Petar Koi, n.d., str. 296297.


Podvukao BB.

Sabor umjesto 23 mjeseca trajao pet godina! Zato je Gavro morao ostati u
Carigradu sve do 19. avgusta 1863. godine. On je na Saboru branio interese
bosanskih pravoslavaca. Meutim, na Saboru je bilo najvie Grka (30 Grka, a
3 Srbina i Bugarina, iako je ,prema navodima Gavre Vukovia, bilo Grka
milion, a Srba i Bugara pet miliona), pa su grki prijedlozi usvajani. Kada je
od kue, od prijatelja, dobio vijesti o novim progonima Srba oko Petrovca od
obijesnog bega, odrao je 5. marta (20. februara prema starom kalendaru) 1859.
godine govor upoznavi Sabor s pojedinostima o stradanju Srba u Bosni. Sa
bor je njegov protest proslijedio Porti, a ona u Sarajevo veziru. U meuvreme
nu Gavro je 30. (17) marta 1859. godine odrao znaajan govor, kojim je na
roito optuio vladike (koje su najee bile grkog porijekla i nisu znale
na jezik) ,navodei brojne podatke o njihovom izrabljivanju naroda, dranju
svetenika u bukagijama, batinjanju svetenika, pljakanju naroda od episkoskopa, koji za spomen nisu nita ostavili u Bosni, a iz nje su odnijeli milione,
itd. Tada je dola lana obavijest od vezira da su Gavrine optube lane i da
je on buntovnik, pa ga je Sabor iskljuio sa zasjedanja. Trebalo je dosta muke
da ga Sabor, po naredbi sultana, ponovo povrati na zasjedanje i da mu se pri
zna da je poten i da je istinu govorio.
Za vrijeme boravka u Carigradu Gavro Vukovi je nastojao da pomogne
mnogima koji su bili dovedeni kao sunji u Carigrad. Davao je za njih garan
ciju i novac za njihovo izdravanje do konanog osloboenja. Spaavao je iz
tamnice ne samo Srbe ve i mnoge Muslimane, Bosance, kojih je, kako on pie,
u Carigradu u zatvoru uvijek bilo po nekoliko stotina. Na zavretku rada Sa
bora Gavro nije htio potpisati saborske odluke, jer je, pored ostalog, trebalo
da se za Patrijariju skupi duni porez od oko 10 miliona groa, odnosno po
6 groa na svaku muku glavu. Odbijajui tu odluku, Vukovi je govorio da
Patrijarija na Bosnu i Hercegovinu nije potroila nijednu paru, pa zato ni
narod te pokrajnine nije duan da joj plaa porez. Kasnije, kada je taj porez
ipak, naplaivan u Bosni i Hercegovini, po njegovom nagovoru, narod u bi
hakom i banjalukom sanaku nije htio dati ni groa!
Dok je Gavro Vukovi boravio u Carigradu, pravoslavci Bosne i Herce
govine su, prema ugovoru, bili duni da mu svakog mjeseca alju po 3.000 groa
kao poslaniku platu. Meutim, za prva 24 mjeseca on je dobio samo 9.768 groa,
a trebalo je da dobije 72.000 groa. Ni kasnije, u naredne tri godine ,nije do
bij ao platu, pa je morao stalno da se zaduuje. Otii iz Carigrada nije smio,
jer mu vlasti nisu dozvolile da napusti Sabor. Kasnije, kada se vratio u Bosnu
i Hercegovinu, radi naplate duga, a tada je to bio veliki novac, razrezan je
sav iznos na srpski narod u ovoj pokrajini. Taj novi porez nazvali su gavrija,
prema Gravri Vukoviu, koji je zbog naplate duga imao mnogo neprijatnih
asova, kako pie P. Koi.9 U majdanskoj nahiji naplatio 1.192 groa i 20
para, kako navodi G. Vukovi u knjizi Robstvo u slobodi.
Dok je boravo u Carigradu Gavro Vukovi je dobijao brojna pisma od
srpskopravoslavnih optina iz itave Bosne i Hercegovine.10 Zanimljivo je da ga
u mnogim pismima oslovljavaju sa Gospodar Gavro Vukovi... Takvu ti
tulu su neto ranije u Srbiji imale najvienije voe srpskog naroda: Karaore,
a potom Milo Obrenovi i njegov brat Jevrem.
I
kasnije, kada ivi i djeluje u Sarajevu, on dobija pisma adresovana na
Gospodar Gavri Vukoviu..., kako mu 6. decembra (23. novembra) 1866.
piu Srbi iz Banje Luke, 21. (8) decembral866. godine Srbi iz Bihaa, a 24. (11)
maja 1867 .godine Srbi iz Petrovca.11
s

Petar Koi, n.d., str. 331.


U knjizi Robstvo
razne
grupe
iz
Bosne
i
Vukovi. . .
11 Isto.
10

u slobodi.
Hercegovine,

.
i

Gavro Vukovi citira vie pisama


u
veini
pisama
oslovljavaju
ga

koja su mu
sa
Gospodar

poslale
Gavro

120

Poslije povratka u Bosnu i Hercegovinu, 8. septembra 1863. godine Gavro


Vukovi je razvio znaajan rad, izmeu ostalog na podizanju kola i crkava
(u Bihau, Dabru, Duvnu, Rmnju, kod Mostara) pa se ak zalagao da Sarajevo
dobije univerzitet. Tako je, pored ostalog, kupio veliku kuu s ambarom u
Jezeru kraj Bihaa i poklonio je za kolu. U njoj je 1863. godine12 otvorena
srpskopravoslavna osnovna kola, odnosno prva kola u Bihau, u kojoj je prvi
uitelj bio opet Senjanin Stojan Prodanovi. Tih odina je Gavro Vuko
vi pisao Petrovanima:13
ZNAJTE BRAO DA SMO BEZ KOLA I NAUKA SA USTIMA NI
JEMCI, SA OIMA ORAVCI, SA UIMA GLUVACI, SA GLAVOM I MOZ
GOM I BEZ MOZGA ..(podvukao BB).
Znaajno je da shvatanje neophodnosti zajednikog ivota u Bosni i Herce
govini i Srba, i Hrvata, i Muslimana, koje on, kao i svi drugi u to vrijeme, na
ziva Turcima, provijava kroz sav njegov drutveni rad i pisanje. On na jed
nom mjestu pie: Meni je jedno, bio Turin, ili to kau Rianin14 ili Katolik,
i mislim da to poteni ljudi ne gledaju i ne mue .. .u Na drugom mjestu jo
potpunije formulie to shvatanje rijeima:
Nama je Srbima najbolje u ljubavi s Turcima (podrazumijeva Muslimane
iz Bosne i Hercegovine, primjedba BB). Ja ovo miljenje kaem svakom bratu
Srbinu, ma on e bio, makar i u Americi. Po nesrei napadne li kogod na Bo
snu, Srbi e je zajedno s Turcima junaki braniti, dok ih jednog traje .. .a
Meutim, takva shvatanja nisu bila prihvatljiva ni za grke episkope, koji
su mu najvie jada zadali, ni za mnoge iz drugih zemalja koji su brigu brinuli
0 Bosni i Hercegovini. Zato su ga teko optuivali, ali se on snano branio
knjiicama, djelom i rijeju.
Naroito ga je napadala novosadska Zastava, odnosno njen dopisnik iz
Bosne i Hercegovine Stojan Uni. Tako Zastava u broju 45 od 13. IV 1869.
godine donosi vijest:
... da je prispjeo Gavro Vukovi iz Sarajeva u Banja Luku i bio je 3
aprila u Gradiki. On je pion Osman-pae, .. .isti Vukovi (je) pod valinkom
1 to takovom, koja nami u prilog ide. On pije kao duga. U takvim okolnosti
ma moete sve od njega doznati, moete napoljetku doznati koliko ga plaaju
samo pametno zaokupite ... 17
Teke optube protiv Gavre Vukovia pokazale su se na kraju netanim,
jer isti list, nakon hapenja i progonstva G. Vukovia u Akru, i njegovog
bjekstva, donosi sasvim drukiju vijest. ivot G. Vukovia upravo tih godina
kada je najvie napadan bio je, kao i ranije i kasnije, sav usmjeren na dobro
naroda, a nikako za tursku upravu Bosnom i Hercegovinom.
Zbog takvih shvatanja i ugleda koje je imao u Bosni i Hercegovini, kud
god je prolazio doekivao ga je narod, pa i Turci, i to bolje nego vladike ili
neke turske dostojanstvenike. Turske vlasti plaile su se tolikog njegovog ug
leda u narodu, pa su ga optuile da je na elu nekog tajnog drutva u Sarajevu.
Opisujui stanje u godinama neposredno pred ustanak 18751878. godine
Vaso ubrilovi navodi da se sa starijim i umerenijim krugovima meu Srbima
nisu slagali mlai nemirniji ljudi. I od 1870. godine na ovamo ovi revolucio
narniji krugovi iz sviju naih zemalja iupavaju se ispod uticaja svojih umje
renijih voa i poinju da rade na sto ju ruku na dizanju ustanka. To su bili ili
REVOLUCIONARI OD ZANATA, KAO VASO PELAGI, MIO LJUBIBRA15

Isto.
Gavro Vukovi, n.d., I sveska, str. 47/8
14 Rianin pravoslavac, Srbin.
15 G. Vukovi, Re Krainika, Zemun, 1866, str. 99.
16 G. Vukovi. n.d., I sveska, str. 423.
17 Dr H. Kapidi: Zastava o Bosni i Hercegovini, I knj. Svjetlost, Saraievo, 1953. godine.
13

121 str. 187.

TI I GAVRO VUKOVI ... ili mlai bosanski trgovci kao Vaso Vidovi,
Jovo i Simo Bilbija, Spasoja Babi, itd .8 (podvukao BB).
Kako se tih godina Gavro Vukovi mnogo kretao po Bosni, vjeto kamu
flirajui svoju aktivnost trgovinom i razmjenom novca, tadanji vezir Safet-paa, bosanski valija, uhapsio ga je, s nekim njegovim saradnicima, februara
1870. godine, da bi sprijeio njegovu dalju aktivnost. Godinu dana kasnije iz
sarajevskog zatvora poslan je na robiju u Carigrad, odakle je prebaen naj
prije u Bejrut, pa u Akru. Iz Akre je uspio da vrlo brzo pobjegne u Rusiju,
a potom doe u Beograd.
O
hapenju Gavre Vukovia i njegovom progonstvu i bjekstvu iz ropstva
donosi tri vijesti i novosadska Zastava, koja ga je do tada bjesomuno na
padala. U broju 28 od 8. marta 1870. godine:
Stojan Uni javlja:
U Sarajevu je premetan stan Vukovia i uhapena19 su sva pismena koja
naoe; Vukovia samog uapsie u Bicu,n kamo je poslom otiao .. .21
Druga vijest o boravku G. Vukovia u zatvoru je kratka, dok broj 106
od 10. septembra 1871. godine donosi vijest o srenom bjekstvu G. Vukovia
iz progonstva i dolasku u Beograd:
.. .Iz druine arhimandrita Serafima Perovia, Gavro Vukovi koji je
u Bejrut u zatoenju odveden, sreno je utekao, i kao to se iz pouzdanih
izvora doznaje nahodi se ve u Beogradu, gdje ga je srpska vlada svojski pri
mila, i ne samo to ga je zatitila, ve mu se na svaki nain kao beguncu i
bratu Srbinu koji domovine nema u sluaju nude i rukopomo pruiti.. ,22
Kada je u ljeto 1875. godine izbio ustanak u Bosni i Hercegovini, prema
navodima Vase ubrilovia, Gavro Vukovi je sa Vaom Pelagiem odmah do
ao u Staru Gradiku, na granicu, jer su bili ranije o tome obavijeteni.23 Kasnije
nema nikakvih vijesti o vezama G. Vukovia s ustanicima. Istina, on je
ubrzo, ve novembra 1876. godine, u pedeset prvoj godini ivota ,umro u Beo
gradu. Da li je bolest sprijeila Gavru Vukovia da znaajnije uestvuje u
ovom ustanku, ili neto drugo, nije poznato. Ipak, Gavro Vukovi je doekao
poetak bosansko-hercegovakog ustanka. On ga je svojim drutvenim radom
(i objavljenim knjiicama) najavio, vjerujui da narod nee moi dugo trpjeti
zulume koji traju bez prestanka.
Gavro Vukovi je napisao etiri rada, ali mu je jedan izgubljen. Nije ni
objavljen, iako je najavljen u knjizi Robstvo u slobodi... gdje pie da se
rad sastoji od tri sveske, a tampane su samo dvije.
Najprije je objavio rad ,,RE KRAJINIKA, koji je tampao u Zemunu,
u tampariji I. K. Soprona, 1866. godine. Ovu knjigu potpisao je sa Gavro
Vukovi Krainik.
est godina kasnije, nakon bjekstva sa robije iz Akre, 1872. godine tampa
u Novom Sadu rad ROBSTVO U SLOBODI ili OGLEDALO PRAVDE U BO
SNI u dvije sveske, a najavljuje tri. Meutim, trea sveska nikada nije tam
pana. Knjige potpisuje sa Gavro Vukovi bjegunac, a u predgovoru Gavro
Vukovi stradalnik. Tek mnogo kasnije Petar Koi saoptava a je od uit i ja
Petra Mirkovia, upravitelja osnovne kole u Zenici ,dobio neobjavljeni ruko18
Vaso Cubrilovi: Bosanski ustanak 1875878, Srpska kraljevska akademija, Beograd.
1930, str. 66.
10 Znai da su pisma zaplijenjena.
20 G. Vukovi nije uhapen u Bihau, ve u Travniku. Vidi Robstvo u slobodi, II sveska,
str. 17.
21 Zastava u Bosni i Hercegovini, I knjiga, str. 289.
22 Isto, II knjiga, str. 73.
23 Vaso Cubrilovi, n.d., str. 76.

122

Naslovna strana knjige Gavre Vukovia Rob


stvo u slobodi ili Ogledalo pravde u Bosni, :
tampana 1872. godine.

pis Gavre Vukovia, koji je tada dijelom objavio u asopisu Razvitak24 Na


alost ,ovaj rukopis G. Vukovia nije sauvan.
U sve tri knjiice Gavro Vukovi opisuje svoje sukobe sa Turcima i sa
drugima koji su ga napadali, esto i ne poznavajui pravo stanje stvari. U
njima ima dosta znaajnih podataka o dogaajima i ljudima sredinom XIX sto
ljea, prije svega iz Bosanske krajine, kroz koju se najvie kretao zbog poslova
(trgovanja), a kasnije i naplate zaostale plate, gavrije, i razmjene novca to
detaljno opisuje u ovim knjiicama.
Rad na knjizi Robstvo u slobodi... Gavro Vukovi je zapoeo i zavrio
u izgnanstvu u Akri, prije nego to e pobjei u Rusiju.25
Novosadska Zastava je u prilogu broja 150 od 22. decembra 1871. godine
donijela Poziv na pretplatu, na knjigu Robstvo u slobodi ili Ogledalo
pravde u Bosni, za koju Gavro Vukovi kae da je napisao jo
1869. godine i poslao na tampanje, ali su prijatelji zadrali rukopis da mu
ne nakode, jer je u meuvremenu bio uhapen u Sarajevu. U tom oglasu
G. Vukovi navodi da je sultanu vratio orden uz pismo kojim tu svoju odluku
obrazlae.26
O Gavri Vukoviu, kao spasiocu Ratkova na Zmijanju, ostalo je u narodu
predanje koje je zabiljeio Petar Koi i objavio u svojoj pripovijeci Zmijanje.27 Predanje kae da su dvojica Ratkovana krenula u Carigrad da izbore
G. Vukovi: Crno putovanje za Carigrad, iz neobjavljene 1 sveske. Razvitak", Banja
Luka, 1910. godine.
!i Vojislav Maksimovi: Stradanje G. Vukovia, Vienja Bosne, Pljevlje, 1971, str. 127.

123

Isto, str. 8899.


!I Petar
Koi, n.d., str. 936.

potvrdu ranijeg sultanovog fermana o batinskim povlasticama, da bi se sauuvali od sve eih nasrtaja begova na njih i pokuaja da ih pokmete. Delegati
Ratkovana su svratili u Beograd gdje ih je primio kneev doglavnik a potom
sam knez Mihajlo. Obojica su pitali Ratkovane da li poznaju Gavru Vuko
via i bi li im on mogao pomoi. Knez i njegov doglavnik odvrate Ratkovane
od daljeg puta u Carigrad, pa se ovi vrate kui. Stari Mili Vujinovi pria
Petru Koiu:
Ne prooe ni tri mjeseca iza njova puta u Biograd, a iz Sarajeva doe
aber u Ratkovo: Eto Topal-pae iz Sarajeva, sa dva tabora carskog askera, da
potvrdi ratkovsku pravu i da izda nove carske tapije.. .28
Mogue je da je knez Mihajlo obavijestio Gavru Vukovia u Sarajevu o
nevoljama Ratkovana ,a ovaj je preko Topal-pae, s kojim je tada bio u do
brim odnosima, kod sultana izborio potvrde starinskih povlastica koje su ui
vali Ratkovani na Zmijanju.

KOLE POTKRAJ TURSKE VLADAVINE (18541878. GODINE)


Skoro sve vrijeme turske vladavine postojali su mejtefi, osnovne vjerske
muslimanske kole, ali oni uopte nisu davali pismenost, ve samo osnove mu
slimanske vjere. Djeca su u mejtefima uila napamet molitve na arapskom je
ziku, a hoda koji ih je uio najee nije znao potpun prevod. Polovinom XIX
stoljea u bihakom sandaku bilo je 241 meztef, a pohaalo ih je 7.073 muke
i 2.693 enske djece, ukupno 9.766.1 Koliko je od te djece bilo u mejtefima majdanskog mudirluka nije poznato.
U sanskom kraju najprije je otvorena srpska konfesionalna kola u Starom
Majdanu, 1854. godine.2 Do otvaranja ove kole u zapadnoj Bosni radilo je
7 kola, sve srpske konfesionalne: u Livnu (1820. godine) ,u Banjoj Luci (1832.
godine), u Prijedoru i Tenju (1835. godine), u Hrgaru kod Bihaa (1840. godine),
u Jasenici kod Krupe i u Rujnici kod Cazina (1850. godine).3
Iste godine kada je poela sa radom srpska konfesionalna kola u Starom
Majdanu, otvorene su takve kole i u Prijedoru, Rujikoj i Prnjavoru. Prema
podacima o kolstvu za turske vladavine, u zapadnoj Bosni su do 1878. godine
ve radile 24 srpske konfesionalne kole i najmanje 6 katolikih kola.
Pred kraj turske vladavine ovim krajevima otvorena je, 1872. godine, srp
ska konfesionalna kola i u Sanskom Mostu, u tzv. srpskoj ariji, na desnoj
obali rijeke Sane.4
Vojislav Bogievi navodi da je u Sanskom Mostu jo 1862- godine poela
da radi gradska kola.5 Taj podatak se, meutim ,ne moe prihvatiti, jer je
tek 1867. godine zapoelo naseljavanje desne obale rijeke Sane informiranje
tzv. srpske arije, u kojoj je i otvorena prva kola u Sanskom Mostu. A otva
ranje kole nije moglo biti prije nastanka toga naselja. Ta kola nije bila
gradska, jer Sanski Most 1872. godine nije imao status grada, pa ni kola sta
tus gradske kole, ve status srpske konfesionalne kole. Tek za vrijeme
Isto, str. 34.
Vojislav Bogievi: Istorija razvitka osnovnih kola u BiH od 14631918. godine. Zavod za
izdavanje udbenika. Sarajevo, 1965. godine.
2
V. Bogievi u spomenutom radu navodi da je u Starom Majdanu srpska konfesionalna
kola
otvorena
1860.
godine.
Meutim,
Dionisije
Marinkovi
u
radu
Moji
doivljaji
navodi
da
je 1858. godine u Starom Majdanu uitelj bio Jovan Mihajlovi, Lianin;
Isaije
Mitrovi
u
lanku
Srpske
kole
u
Bosanskoj
krajini
za
turske
uprave,
objavljenom
u asopisu RAZVITAK za 1939. god., str. 2567, navodi da su 1854. godine otvorene kole jo u
Starom Majdanu, Rujikoj i Prnjavoru.
s V. Bogievi, n.d., str. 6566.
1

4 Petar Bogunovi, Stanje narodnih kola na podruju Vrbaske banovine, Vrbaske no


vine, broj 175, 1933. godine.
5 V. Bogievi, n.d.

124

austrougarske okupacije, 1886. godine .otvorena je prva gradska komunalna


kola u Sanskom Mostu.
Popis stanovnitva Bosne i Hercegovine koji je Austro-Ugarska izvrila
1879. godine potvruje da je kola u Sanskom Mostu postojala te godine, a
vjerovatno i ranije. Naime, u tome popisu stoji da jel6. juna 1879. godine sanski
kotar imao 3 uitelja. Kako su komunalne kole u Sanskom Mostu i Starom
Majdanu formirane tek 7 godina kasnije, 1886 .godine, a s obzirom na to da
je tada postojala i srpska konfesionalna kola u Starom Majdanu, u kojoj je
bio uitelj samo Dionisije Marinkovi, proizilazi da su 2 uitelja bila na radu
u koli u Sanskom Mostu i da je ta kola postojala odranije.
Nedostaju podaci o prvim uiteljima u Starom Majdanu. Iz zapisa Dionisija Marinkovia vidi se da je 1858. godine kod njih u srpskoj konfensionalnoj
koli bio uitelj Jovan Mihajlovi, Lianin, koji je u Majdan doao iz Novog.6
Kada ga je kavgadija napao u duanu Jove Kokanovia u Starom Majdanu
(drugi dan nakon borbe jula 1858. godine kod Lipnika), uitelj Mihajlovi je
napustio kolu i otiao iz Starog Majdana u Prijedor.7 Koji su uitelji poslije
njega bili nije poznato. Iz zapisa Dionisija Marinkovia vidi se da je on preuzeo
rad u konfesionalnoj srpskoj koli u Starom Majdanu 17. januara 1865. godine.8
Vjerovatno je raniji uitelj otiao, pa kako nisu mogli angaovati drugog, Srbi
Starog Majdana (Optine,9 kako pie D. Marinkovi) daju taj zadatak najpismenijem meu sobom. D. Marinkovi je neko vrijeme vodio i svoju trgovinu oso
bito pazarnim danom. Za svakoga aka plaali su mu mjeseno jedan cvancik.
Djeca su uila: bukvar, aslovac, pisati i raunati. Kako je bio okupio samo
neto preko 20 djece, odlui da siromanu djecu ui besplatno, pa se tada u koli
skupi 4050 djece. Budui da se u naredne dvije-tri godine smanjio broj onih
koji su plaali, uitelj predloi da se osnuje kolski fond, to se usvoji 14. aprila
1868. godine.10 Poslije formiranja kolskog fonda koji je obezbijedio normalniji
rad kole nego do tada, ona je dosta napredovala. U ovu konfesionalnu srpsku
kolu slali su svoju djecu i poneki Muslimani i Hrvati11 kolu je obilazio i nad
zornik mejtefa i kola iz Bihaa i njegov zastupnik Husein-efendija, koji je
ivio u Sanskom Mostu.
U do sada objavljenim radovima o prvoj koli u Sanskom Mostu nema po
jedinosti o njenom radu, uiteljima i dr. Jedan od najstarijih ivih Sanjana,
Nikola Milanovi, roen 1876. godine u Mrkaljima, ispriao je autoru u avgustu
1973. godine, da se on upisao u srpsku konfesionalnu kolu 1883. godine. kola
je tada bila u zgradi pored crkve u srpskoj ariji, na desnoj obali rijeke
Sane.
VJERSKE USTANOVE
Islam je bila jedina priznata i povlatena religija u turskom carstvu. Ko
liko je tada muslimansko stanovnitvo bilo konzervativno u svom religioznom
shvatanju pokazuju brojne bune protiv sultana, za kojeg su ponekad govorili
da je izdao islam. U stvari, iza takvog shvatanja krila se elja za ouvanjem
postojeih klasnih odnosa. Budui da nije bilo svjetovnih kola, vaspitavali su
se u mejtefima ili na propovijedima hoda i drugih vjerskih propovjednika.
a

D. Marinkovi, n.d., str. 128.


Isto, str. 1 28129.
Uitelj
Jovan
Mihajlovi
je
nakon
Majdana
bio
3
godine
u
slubovao u Derventi, a potom u Ban joj Luci.
8 Isto. str. 132.
Srpskopravoslavna crkvena optina, skraeno optina.
** D. Marinkovi. n.d., str. 132.
11 Isto.
Marinkovi navodi da su kod njega ili u kolu Mujo sin Alije Arnauta, Luka Grgi
(Ereija) iz Sanskog Mosta i drugi.
7

125

Prijedoru,

zapopio

se,

zatim

I
pored raznih nedaa koje su Muslimane trle u XIX stoljeu: bune raje
protiv begovata, progoni begovata od carskih vezira zbog protivljenja i bune
protiv sultana i njegovih reformi, naroito za vrijeme vezirovanja Omer-pae
Latasa, ipak je velik broj uz ime imao i naziv hadija. To znai da su ili na
had u Meku i Medinu. I D. Marinkovi u svojim zapisima spominje dvojicu
hadija u Starom Majdanu: Hadi-Dervi Omerhodi i Hadi-Dedo ari. U
spomenutom trgovakom tefteru porodice Potogija, meu 29 staromjadanskih
trgovaca, krajem turske vladavine, nalazi se i 8 s nazivom hadi.
Dok su katolici u rudarskim rejonima bili neko vrijeme povlateni, jer su
se oni jedini bavili vaenjem i taljenjem rude, kasnije su i oni doli u isti
nezavidan poloaj kao i pravoslavci nakon to je bunama i borbama i na ovim
podrujima bio smanjen interes za veu eksploataciju ruda.
Katolika upa je najprije imala sjedite u Kamengradu, kasnije je prese
ljena u Majdan, ali nedostaju podaci da li je to uinjeno odmah nakon ruenja
samostana (navodno 1530. godine), ili kada je izvreno preseljenje kamengra
skog kadiluka i ostalih turskih institucija u Majdan, krajem XVI stoljea, kada
su Turci obnovili vaenje i topljenje eljezne rudae. Ili, moda i neto kasnije.
Prema H. Kreevljakoviu, preseljenje katolike upe iz Kamengrada u Maj
dan izvreno je oko 1655. godine.1
Na podruju kamengradske, odnosno kasnije majdanske katolike upe,
1647. godine su bile 4 kapelice (crkvice): u Majdanu Svetog Ivana Krstitelja,
u Staroj Rijeci Svete Ane i Bijele nedjelje, i u Kamengradu (?) Svete
Katarine.2
Za vrijeme vizi taci je ove upe, koju je obavio biskup Ogrami 1672. go
dine, postojala je upna kua sa 2 redovnika, ali je ona bila prilino daleko
od spomenutih kapela. Tada je upu naseljavalo 4.200 katolika, koji su bili ko
vai, imali velike prihode i dobro su materijalno stajali, kako pie u knjizi
Bosnae argentinae.3 Ali, krajem XVII stoljea u ratovima i zbog emigrira
nja u Hrvatsku, nestala su ta dobra ovih rudara.
U izvjetaju De Vietri, i izvjetaju biskupa Delivia u 1708. i 1773. go
dini ne spominje se majdanska upa, niti kapele (crkvice), nego se navodi da
putujui svetenici obilaze upu.4 Jedan od njih, fra Matej Sei, spominje se
1741. godine. On je svoje misno odijelo uvao u selu Sasini. Biskup Dragievi
je imao misno odijelo u Gomionici i kriljevitoj 1776. godine ,gdje je pregle
dao upske registre (roenih, vjenanih, umrlih). Tada se smatralo da upa
ima samo 1.278 lanova, krajem XVIII stoljea,5 to ukazuje na to da je prije
toga bila velika seoba katolika rudara iz sanskog kraja u Hrvatsku.
Iz putopisa I. F. Jukia vidi se da je i 1842. godine u Sasini bio upnik
Godinu dana kasnije I. F. Juki pie da katolika ima u 15 sela staromaj danske
nahije.6
D.
Marinkovi u svojim zapisima spominje iza 1860. godine fra Lovru, iz
nekog sela blizu Starog Majdana, za kojeg kae da je mnogo doprinosio brat
skim odnosima izmeu Srba i Hrvata, koji su se, nakon bogosluenja, zajedniki
vesilili ,igrali i pjevali. Ali ubrzo doe novi fratar, koji je zabranio mijeanje
katolika sa pravoslavnim.7
Za vrijeme turske vladavine katolici nisu imali nijednu kolu na sanskom
podruiu.
Sjedite sanske katolike upe (ranije kamengradske, potom majdanske)
bilo je do 1884. godine u selu Sasini , kada je sjedite upe preseljeno u Sanski
1

Hamdija Kreevljakovi: Kamengrad, Nae starine, VI, Sarajevo, 1959. godine, str. 2123.
Conspectus historicus topographicus et statisticus provinciae ordinis fratrum minorum
Bosnae argentinae Anno 1935, Beograd, 1936. godine, tamparija Svjetlost, str. 11677.
3 Isto.
4 Isto.
5 Isto.
I. F. Juki, n.d., str. 90.
2

D. Marinkovi, n.d., str. 131.

126

Most. Te godine je fra Filip Jazvi organizovao podizanje crkve od drveta, a


isto tako i kue za upnika u Sanskom Mostu i obavio preseljenje iz Sasine.8
Sadanja katolika crkva u Sanskom Mostu je graena 1893-95. godine, a kua
upnika tek 1932. godine. Sasina je od 1884. do 1917. godine bila bez upnika,
a od tada tamo djeluje pomonik sanskog upnika. Crkva u Sasini je sagraena
tek 1917. godine, i to od drveta, a u sadanja, zidana ,sagraena je 1940. godine.
Stara Rijeka je od 1750. godine pripadala upi u Volarima. Stotinu go
dina kasnije, 1850. godine, Stara Rijeka je dobila samostalnog kapelana. Te
godine je sagraena kua od epera za upnika, dok j esluba obavljanja u upici
kraj upnog stana. Prva crkva u Staroj Rijeci je sagraena tek 1870. godine,
ali od epera. Nekoliko godina kasnije bila je proirena.9
Katolika upa u Staroj Rijeci je u poetku imala oko 80 kua oko eljez
nih majdana u kojima je na primitivan nain topljena eljezna rudaa u poluge
koje su izvozene rijekama Sanom, Savom i Dunavom, i Crnim morem sve do
Carigrada.
Dok je katolika upa u Kamengradu, kasnije u Majdanu, Sasini i Sanskom
Mostu, bila franjevaka,1" upa u Staroj Rijeci je bila i ostala u rukama tzv.
petrovaca.11
Sve do sada poznata dokumenta i objavljeni radovi nedvosmisleno potvr
uju da se kontinuitet katolikog stanovnitva u okolini Kamengrada, Starog
Maidana, Stare Rijeke i Sasine odrao od vremena prije dolaska Turaka u ove
krajeve, pa sve do dananjih dana. Jedino to se znatan broj iselio u susjednu
Hrvatsku, ili stradao u ratovima voenim na ovim podrujima, tako da se broj
stanovnika znatno smanjio, to pokazuju ne samo navedeni crkveni podaci ve
i kasniji austrougarski popisi stanovnitva.
I Ivan Franjo Juki katoliko stanovnitvo Sasine naziva 1842 godine
Maarima. U to vrijeme katolike su nazivali hriani, a pravoslavce ,,riani ili Srbi, kako to u spomenutom radu navodi I. F. Juki.
Pravoslavci su za turske vladavine bili u veoma tekom i nezavidnom
poloaju. O tome govore ne samo svjedoanstva hrianskih putopisaca, svje
doka i drugih, nego i mnogi turski dokumenti.12
Srbi su smjeli praviti crkve, ali nakon mukotrpnih molbi i plaanja bego
vima i kapetanima, i to samo od drveta ili opletene od epera, bez upotrebe
eksera. Na itavom ovom podruju bila je samo jedna pravoslavna crkva od
tvrdog materijala u gotskom stilu u Lipniku kraj manastira, koju u svojim pu
topisima spominje I. F. Juki.13 Prema prii koju je on uo od kaluera, tu
crkvu je sagradila turska carica (vjerovatno nekadanja hrianka, a takvih
primjera ima dosta u drugim krajevima Turskog Carstva). Vjerovatno je ova
crkva imala neke povlastice dok se uspjela odrati sve do bune 1858. godine,
kada su manastir i crkvu spalili baibozuci.
Manastir u Lipniku, o ijem se osnivanju nita ne zna, imao je 1842. go
dine 5 kaluera. Vjerovatno je nastao kada i crkva koja mu je pripadala.
Odrao se do bune 1858. godine, kada je zapaljen, i vie nije obnavljan.14
8

Bosnae argentinae, str. 117.


Svi podaci o katolikoj upi u Staroj Rijeci su iz ljetopisa koji su vodili raniji upnici,
koji se uva u upnom stanu u Staroj Rijeci.
13
Franjevaki red (mala braa, Fratres Minores) je osnovao sv. Franjo poetkom Xll'I sto
ljea. Na narod je pripadnike ovog katolikog reda nazivao ujacima. Oni se u Bosni pojavljuju
ve u XIII stoljeu u borbi protiv bogumila; kasnije, u vrijeme turske najezde i vladavine u
Bosni franjevci su
ostali
s
narodom i
dijelei njegovu sudbinu, odigrali pozitivnu ulogu
u tom
periodu istorije Bosne i Hercegovine. Uloga e se znatno izmijeniti u XX stoljeu, kada se ovaj
red
sve
vie
politiki
angauje
u
klerikalnom
pokretu,
unutar
kojega
su
mnogi
franjevci
po
stali nosioci i propagatori vjerske i nacionalne netrpeljivosti,
II Svjetovni svetenici. tzv. petrovci. obavljali su slubu na hrvatskom jeziku, dok su fra
njevci sve doskora tu istu slubu obavljali iskljuivo na latinskom jeziku.
12 Na primjer, F'asko Vasa-efendija.
15 I. F. Jiki, n.d., str. 9192.
14 Najblii pravoslavni manastiri su u Gomjenici i Mostanicl.
9

127

Sve ostale crkve toga doba, bolje reeno crkvice, jer su bile malene, gra
ene su od drveta ili opletene od epera. Nijedna nije sauvana do naeg
vremena.
Meu najstarije crkve napravljene od drveta ili opletene od epera spa
daju: crkva u Dugovai (1836. godine),15 druga crkva u Lipniku ,drvena (prije
1843. godine), i crkva u Hadrovcima. Kako su u to vrijeme (polovinom XIX
stoljea) bili popovi i u selima Tomini, Dabru i Majki-Japri,16 vjerovatno su i
tamo postojale manje crkvice ,ali se nisu sauvale. Prema navodu Gavre Vu
kovia u knjizi Re Krainika, crkva u Dabru je sagraena prije 1859. godi
ne. Njegov stric, pop Kota Vukovi, sluio je u Dabru, gdje je i umro
1834. godine.
U otroj Luci je do 1971. godine postojala crkva skrivena u umi izmeu
dva potoka. Prema predanju, sagraena je 1820. godine i tada je bila pokrivena
s bujadi i liem.Kasnije je etiri puta preraivana.
Drvene crkve sagraene su jo u Spahijskom Selu vie Inia u Devaru,17
pola sata hoda od Starog Majdana (1860. godine, spaljena 1875. godine), i u
Sanskom Mostu J1873. godine)18; kako je bila mala, sruena je i 1883. godine
sagraena nova.
Prvu kolu, u kojoj se uilo pisati i raunati i u kojoj su se, pored vjero
nauke, izuavali predmeti tadanjih osnovnih kola, osnovala je pravoslavna
crkvena optina u Starom Majdanu 1854. godine. Ona je radila i za austro
ugarske okupacije Bosne i Hercegovine. Uitelj u toj koli dugo je bio Dionisije
Marinkovi.
Staromaj danski kraj u osamnaestom vijeku dao je i istaknutog branitelja
pravoslavlja, koga su najprije Rumuni pa onda i Srbi proglasili za sveca. Rije
je o Visarionu araju.19
Visarion araj je roen 1714. godine u Majdanu (Starom Majdanu) ili
nekom oblinjem selu od oca Maksima i majke Marije. Bilo mu je ime Nikola.
Ve u osamnaestoj godini dospio je iz majdanskog kraja u Jerusalim. Tamo
se u lavri Svetoga Save, u blizini Jerusalima, zakaluerio i dobio ime Visarion.
Nakon zamonaenja vratio se u manastir Pakrac u Slavoniji, gdje je 7 godina
bio i za zasluge dobio in prezvitera. Tri godine kasnije, kada je imao 28 go
dina, opet je posjetio Jerusalim. Pri povratku je otiao u Erdelj, u Rumuniju,
da bi svojim propovijedima sprijeio prelazak Rumuna pravoslavaca na katoli
ku vjeru. Naime, tada je, polovinom XVIII stoljea, Katolika crkva svugdje,
uz pomo katolikih vladara, pa i u Rumuniji, vodila snanu akciju unijaenja,
tj. preobraanja pravoslavnih Rumuna u katolike.
Idui iz sela u selo, kaluera Visariona je svugdje doekivala masa ljudi
zvonjavom zvona i crkvenim obredima. Pri toj misiji njegov ugled je kod rumunskog naroda sve vie rastao. ivio je asketski, hranei se samo povrem.
U ataru Selite Visarion je otkrio izvor, pa su Rumuni tu podigli monaki hram
nazvan Skitul fola.
!i

D. Marinkovi, n.d., str. 119.

' I. F. Jukic, n.d., str. 8788 i 380.


17 D. Marinkovi, str. 131.
P. S. Ivance-, i: Sanski Most sa okolicom", Bosanska vila", 1892 godine
15 Kada je prije desetak godina srpski patrijarh bio u posjeti kod rumunskog patrijarha
(poglavara pravoslavnih Rumuna) u Bukuretu, rekli su mu da imaju Srbina sveca: Visariona
Saraja. Meutim, on nije iz Sarajeva, ve je ime dobio prema glavnom gradu pokrajine l
koje je rodom, a rodio se u Majdanu u Bosni. Tom prilikom Rumuni su izjavili da se Visarion
araj
Istakao u borbi protiv unijaenja, odnosno
u borbi protiv
katolike crkve, koja ga je i
ubila.
Zbog
velikih
zasluga
za
pravoslavnu
vjeru
u
Rumuniji,
proglaen
je
za
sveca,
pa
ga
slave 2. novembra (21. oktobra prema starom kalendaru). Podatke o kaiuderu Visarionu araju
uzeo
sam
iz
njegovog
ivotopisa
koji
sam
dobio
posredstvom
svetenika
Duana
Strpca
Iz
Beo
grada.
Od
njega
sam
i
uo
navedene
podatke.
Rumunski
svetenik
Aurei
Uro
iz
Vrca
do
stavio mi je prevod teksta ivotopisa s rumunskog jezika na na, na emu mu zahvaljujem.

128

Kada je iz Selita krenuo u Sibiu, da bi i tamonjim pravoslavnim Rumunima pomogao u borbi protiv Katolike crkve, Visariona su uhapsile katolike
vlasti i predale sudu. Na sudu se Visarion hrabro borio za svoje ubjeenje, pa
su ga iz nedovoljno obezbijeenog zatvora u nekoj kui prebacili u tvravu
Deva. Okovan je kao zloinac i prebaen u tzv. Gvozdenu tamnicu u Temivaru.
Ubrzo su ga odatle prebacili na ostrvo Rab u Dalmaciji, a potem odveli u zlo
glasnu tamnicu Kuftanj u Tirolu, gdje je poslije tekih muenja ubijen.
Koliko je majdanski kaluer Visarion bio cijenjen kod rumunskog naroda
zbog njegove uloge u borbi protiv katolike crkve, pokazuje najbolje podatak
da se uspomena na njega tako ivo odrala u Rumuniji da je tamonji Patrijarijski sabor 1957. godine, dvjesta godina iza njegove smrti, proglasio Visariona
za sveca. Kada je srpski patrijarh ovo saznao ,proglasio ga je i on srpskim
svecem.

SANSKI KRAJ ZA VRIJEME BOSANSKO-HERCEGOVAKOG


USTANKA 1875/78. GODINE
Reforme koje je Turska preduzimala na tlu Bosne i Hercegovine nisu do
nosile poboljanje poloaja raje, jer uopte nisu dirale u postojee agrarne i
klasne odnose. Seljak1 je i dalje morao plaati treinu, a veleposjedniku (begu,
agi, spahiji) pripadale su i sve seljake zgrade na njegovoj zemlji, koje je tre
balo da podie veleposjednik, ali je to, najee ,inio sam seljak. Iako je zako
nima bilo ukinuto begluenje i feudalcima zabranjeno da od seljaka besplatno
uzimaju hranu za sebe, pratnju i konje prilikom obilaska kmetova, oni su sve
to i dalje inili, a seljak-kmet, osim treine veleposjedniku, morao je davati i
dravi desetinu svih svojih godinjih prihoda procijenjenih u novcu. Osim tre
ine i desetine, seljak je morao plaati i mnotvo drugih poreza: vojnicu, porez
na stoku i ljive, vakarinu2 itd.
Zbog vrlo velikog zaduenja kod drugih zemalja, Turska je nastojala da
preko zakupnika desetine prikupi to vee prihode u Dravnu blagajnu.3 Za
kupci su, opet, nastojali da to nie dobiju zakup i da ga u to veem iznosu
prikupe. Zbog toga je naplata desetine redovno bila praena nasiljem nad se
ljacima (dimljenje4, polijevanje vodom i si).
Nekoliko godina pred ustanak, a naroito 1875. godine, desetina je ubirana
u mnogo veem iznosu nego ranijih godina. Tako su Turci u selu Dvoritu, gdje
je borba najprije zapoela, poveali zakupninu desetine od 80 na 300 dukata,
dok su od susjednog sela itluka traili 620 dukata na ime desetine, a toliko
nije vrijedio ni sav prihod sela od marve i od etve5.
Kako je iznos za ustupanje zakupa desetine svakog sela bio mnogo pove
an, rijetko je koji zakupac u ljeto 1875. godine pristao da licitira, jer je bilo
malo vjerovatno da e moi skupiti traeni iznos desetine.

129

1 U Bosni i Hercegovini u godinama ustanka bilo je 85.000 kmetovskih porodica, meu


kojima je bio neznatan broj Muslimana. Ali, od 77.00t) porodica slobodnih seljaka samo oko
5 posto bili su seljaci hriani.
2 Zvakarina je porez koji je spahija ili desetar prikupljao od svakog lana porodice,
a iznosio je oko 2 vagana kukuruza (M. Ekmei, Ustanak u Bosni 18751878, str. 26).
3
Do 183. godtne desetinu su u ime drave prikupljale spahije. Od tada se prikupljanje
desetine
ustupalo
zakupcima
putem
licitacije.
Najee
su
zakup
preuzimali
trgovci,
Muslimani
i hriani, a pri skupljanju desetine su im redovno pomagali organi turske vlasti.
4
Dimljenje
je
poznato
muenje
seljaka
vezivanjem
nogu
za
grede
iznad
ognjita.
Dio
nisije
Marinkovi
pie
kako
je
Zaim-beg
Ceri,
kapetanov
brat,
kad
je
sudio
i
kupio
ara^,
zapovjedao
je
da
se
pomete
ognjite
e
je
preko
noi
vatra
gorjela
pa
ujutru
izvodi
teake
preda se i pita koliko koji ima araa platiti, pa ako koji na vruu ognjitu makne se, a on
psuje i tue govorei: Naumio si slagati i arae sakriti pa se uzvrtio. (D. Marinkovi, n.d;,
str. 121).
5 Bune i ustanci u Bosni i Hercegovini u XIX veku, Vojnoistorijski institut JNA. Beograd,
1952, str. 112.

Uz sve nedae i zima je 1874/75. godine potrajala dugo. Snijeg je sve do


aprila pokrivao zemlju. Javio se i pomor stoke od zime i gladi.6 Kako seljaci
nisu plaali desetinu na stoku ve samo porez, stoka im je bila glavni izvor
prihoda. Onim seljacima koji nisu mogli podmiriti iznos desetine Turci su
(i zakupci) plijenili stoku i budzato prodavali trgovcima, samo da bi namirili
svoja potraivanja.
Koliko je bilo teko stanje seljaka pokazuje primjer kada je neki zakupnik
od jednog domainstva na ime deseetine uzeo 40 sepeta kukuruza, dok je zemljovlasnik (beg) odnio sebi 31 sepet. A to je domainstvo te godine ukupno do
bilo svega 100 sepeta kukruza.7
Zbog tekog ekonomskog, a i politikog stanja u kome su se nali, seljaci
su u proljee 1875. godine poeli da sa porodicama prebjegavaju u susjednu
Hrvatsku. Bilo je to u vrijeme kada su zakupci uz pomo organa vlasti utje
rivali zaostali dug iz prethodne, 1874. godine.8
Zakup desetine bio je glavni pokreta naroda na ustanak 1875. u cijelom
sjeverobosanskom prostoru, pie dr Milorad Ekmei, i nastavlja: ... Ispod
pepela tih albi na zakup desetine leali su iri scijalni zahtjevi za slobodnim
vlasnitvom zemlje ... Vii istorijski smisao ustanka sastoji se u tome to je
borba za slobodnu zemlju znaila borbu za nacionalnu dravu. itava kasnija
politika metamorfoza ustanka u nacionalni pokret izvire s ovoga mjesta kao
njegova opta zakonitost. Izbijanje ustanka ,bez obzira da li su seljaci toga
uopte bili svjesni, skupilo je u sebi svu svoju kasniju socijalnu i politiku is
tori jw ?
Bosansko-herceoovaki ustanak jeizbio u Hercegovini poetkom jula 1875.
godine Nevesinjskom pukomV a bihaki i banjaluki sandak je zahvatio 15.
avgusta iste godine napadom seljaka iz Dvorita, itluka, Petrinje, Bavana,
Podbrana i Tavinje (sela izmeu Bosanske Kostajnice i Bosanske Dubice) na
redifsku posadu u selu Dvoritu.11 U jugozapadnoj Bosni ustanak je zapoeo 15.
septembra 1875. godine, napadom Goluba Babia na tursku karaulu u Tikovcu.12
Izbijanjem ustanka u Hercegovini Turci su prebacili redovne trupe (nizam)
iz Bosne u Hercegovinu, mobilisali redif i baibozuk13, i formirali tzv. letee
ete da bi zaplaili raju u Bosni.
Ustanak u Bosni, za razliku od ranijih buna, pripreman je. Bio je izraen
plan i utvren datum poetka borbi 18. avgust 1875. godine ali je zapoeo
tri dana ranije.14 Na pripremi ustanka su radili Vaso Pelagi, Kota Ugrini,
Manojlo Horvaanin, Vaso Vidovi, Simo i Jovo Bilbija, Spasoje Babi i dr.15
I pored organizovanih priprema nije bilo jedinstvenog rukovodstva i ko
mande, pa su i akcije bile nekoordinirane. U borbu su polazila pojedina sela,
pojedine kaze (srezovi), ali svako za sebe.
c

M. Ekmei, n.d., str. 27.


Isto, str. 26.
8 Isto, str. 24.
9 Isto, str. 3031.
10
Bune i ustanci u Bosni i Hercegovini u XIX veku, str. 78. Prvi sukob ustanika s tur
skom vojskom bio je 5. jula 1875. godine na etnoj Poljani, izmeu Mostara i Nevesinja, dok
je tzv. Nevesinjska puka pukla 9. jula, kada se 80 ustanika, pod komandom Jovana Gutia,
sukobilo sa zaptijama na brdu Gradac nedaleko od Nevesinja.
II Isto, str. 115.
Redif a turska rezervna vojska.
12 Isto, str. 123.
15
Baibozuk naoruane grupe emobilisanih vojnika koje su pljakale i vrile druga
nasilja. Zbog slinih postupaka regularnih trupa na narod je i za njjih upotrebljavao ovaj na
ziv. Dobrovoljne turske jedinice za borbu protiv raje, koje su se i u pokretu begovata protiv
sultana borile protiv redovnih turskih trupa.
14 Bune i ustanci u Bosni i Hercegovini, str. 113.
15 Isto.
;

130

I u Hercegovini i u Bosni su u ustanku, pored Srba, uestvovali i Hrvati.


U Proloko-livanjskoj eti, koja je djelovala oko Livna, bili su Hrvati pod ko
mandom vojvode fra Bone Drenjaka. Oni su se stavili pod komandu Goluba
Babica (odnosno pukovnika Despotovia) i zajedno sa srpskim etama borili
se protiv turskih trupa.18
Jo u toku pripremanja ustanka organizatori su nastojali da stupe u vezu
i s nekim bosanskim begovima i pridobiju ih za borbu. Jedan od voa u ustan
ku, Jovo Erceg Skobla, nastojao je da uvjeri srpsku vladu u Beogradu da su
neki begovi naklonjeni ustanku i da se lako mogu pridobiti, pa spominje begove
u Travniku, Skoplju (Vakufu na Vrbasu), Livnu, Glamou (Nur-beg Filipovi
i Zaim-beg Filipovi), Petrovcu (Tahir-beg Kulenovi), Vakufu na Uni (Hadi
Mehmed-efendija), Banjoj Luci (Fehim-efendija Nazifagi), a i neke begove iz
Bihaa.17
I Golub Babi, prilikom zauzimanja Unca, postavlja strae kraj begovskih
itnih magacina koje je zapeatio.18 Meutim, orijentacija ustanikog rukovod
stva na bogate Muslimane, na begove, nije donijela eljne rezultate.
Pregovore s nekim Suljagom iz Novog vodio je Miroslav Hubmajer, ustaniki zapovjednik u sjevernoj Bosni. Artur Evans navodi da su slini pregovori
voeni blizu Starog Majdana izmeu pobunjenog voe i nekih umjerenijih
begova i aga. Pregovori su napredovali, ali su vie turske vlasti saznale za njih
i prekinule ih. Plaei se sporazumijevanja ustanika i Muslimana, Turci su po
slali u okolinu Starog Majdana odred od 5.000 nizama (redovnih turskih voj
nika). Muslimani su ih lojalno doekali kao svoje zatitnike i ustanici su se tada
povukli u planine.19
Bilo je dosta primjera kada su Muslimani pomagali Srbima u prebacivanju
iz mjesta koja su drali turski garnizoni na ustaniku teritoriju oko Tikovca.
Dolazilo je do takvog pojedinanog zblienja izmeu Srba i Muslimana, da su
jedni drugima povjeravali i takve planove koji bi ih, u sluaju otkrivanja, stali
glave.20 Vid Milanovi, ustaniki voa, pobjegao je iz turskog garnizona zahva
ljujui Muslimanima koji su ga proveli kroz turske strae.21
Podatak da su prve organizovane napade na ustanike poveli domai begovi,
a ne redovna turska vojska, pokazuje da je poetak ustanka bio pravi klasni
rat s izrazitim primjesama vjerskog sukoba ... Klasni pokret bosanskog selja
tva povukao je za sobom suprotan pokret bosanskih feudalaca .. ,22
Reforme koje je sultan poduzimao krajem 1875. i poetkom 1876. godine u
Bosni i Hercegovini pod pritiskom ustanka i evropskih velesila naile su na
otpor begovata, dok je raja veoma malo znala o njima.23
Zbog izbijanja ustanka u zapadnoj Bosni i Hercegovini i straha od mogueg
napada raje na begove i zakupce, prestalo je skupljanje desetine i treine i u
16

Isto, str. 136.


M. Ekmei. n.d., str. 4546.
18 Bune i ustanci u Bosni i Hercegovini, str. 135.
19 A. Evans, Ilirska pisma, izd. Maslea", Sarajevo, 1967, str. 9596.
20 M. Ekmei, n.d., str. 129.
21 Isto.
22 Isto, str. 118.
23 Isto, str. 172190.
17

Reformna i rada (carska zapovijed) od 2. oktobra 1975. godine ukinula je desetinsku etvr
tinu koja je uvedena pred izbijanje ustanka i opratala poreske dugove iz 1873. godine, izuzev
dugova bogatih i zakupnika. Reformni lerman (sultanov ukaz) od 12. decembra 1875. godine od
vojio
je
izvrnu
vlast
od
sudske,
najavio
pravednu
raspodjelu
poreza,
zabranio
policijskim
organima
da
uestvuju
u
ubiranju
poreza
i
ukinuo
angariju
(kuluk).
Proglaena
je
sloboda
vjere
i
dozvoljeno
da
i
nemuslimansko
stanovnitvo
moe
obavljati
inovnike
funkcije
u
dr
avi.
Iradom
od
11.
februara
1876.
godine
sultan
je
proglasio
potpunu
vjersku
slobodu,
ukir.uo
zakup
poreza,
naredio
da
se
dravna
zemlja
ustupi
siromanim
seljacima
i
izjednaio
hriane
i
muslimane
u
imovinskim
pravima.
Osnovana
je
i
posebna
komisija
za
sprovoenje
ove
irade.
itanje
ovih
reformnih
irada
izazvalo
je
nerede
Muslimana
u
skoro
svim
veim
mjestima,
a

131 njihov protivreformni pokret je razliito ispoljavan.

svim ostalim dijelovima bosanskog vilajeta. To je, pored drugih uzroka, uticalo
na to da je ovaj ustanak u Bosni zahvatio samo bihaki sandak, vee dijelove
banjalukog sandaka i kaze Livno i Glamo travnikog sandaka.
Zanimljivo je sjeanje na jedan sukob staromajdanskih Turaka i sejlaka
iz Stare Rijeke, koje se ouvalo u Staroj Rijeci, a zabiljeeno je i u ljetopisu ove
katolike upe. U pribiljeci se navodi da su Turci iz Starog Majdana poruili
tadanjem fratru u Staroj Rijeci fra Rafi Cale da im spremi bogatu veeru.
On im je odgovorio da im je spremio dosta praha i olova. Turci ipak krenu u
Staru Rijeku. Fratar ih je sa seljanima doekao i potpraio tako da su se brzo
vratili u Majdan. Kada je to bilo, da li uz ustanak 1875/78. godine ili ranije,
nije zabiljeeno.
Borbe ustanka 1875. godine u Knepolju, oko Corkovae i Krupe, u predjelu
planine Risovac (dio Grme-planine kod sela Risovca) ,oko Unca i Grahova,
prvi uspjesi i prvi porazi pobunjenih seljaka, bili su jo dosta daleko i izvan
sanskog podruja, odnosno podalje od tadanje staromaj danske kaze.
U staromaj danskoj kazi vladalo je veliko uzbuenje, ali jo bez otvorenih
sukoba. Kajmekam i kadija, oba Amauti, bili su dobri ljudi, ali dugo nisu
mogli sprijeavati silnike. Krajem 1875. godine otiao je stari kajmekam, a do
ao je novi, Ibrahim-aga Biogradlija, koji je znatno raspirio strasti. Ginuli su
pojedini Srbi a da se nije znalo ko ih je ubio.24
Sredinom marta 1876. godine pojavili su se prvi ustanici u Grme-planini,
prema selima staromaj danske kaze, odakle su poeli uznemiravati okolno sta
novnitvo ,i Srbe i Muslimane.25 Vjerovatno su tada spaljeni begovski ardaci
u Jelainovcima, dok su bezi sa porodicama i pratnjom pobjegli u Stari Majdan
ili Sanski Most. Slino se dogodilo i u nekim drugim selima. Tada dolazi i do
bjeanja srpskog stanovnitva iz mnogih podgrmekih sela u Grme-planinu.
Prema usmenom predan ju, Majkijaprani su izbjegli u Grme i logoro vali na
mjestu koje se i danas zove Zbjeg (vie Lukia), Jelainovani su imali zbjeg
u umi iznad sela, povie Mrinih kua, a Dabrani nedaleko od njih iznad
mjesta zvanog Poljanci. Zbjegovi su bili i u Cmovodi, a vjerovatno i na mno
gim drugim mjestima.2
Trideset prvog marta 1876. godine u Starom Majdanu odreeno je dokle
u okolinu mjesta mogu Srbi ii. Majdanski prvaci, Muslimani, tada su saoptili
da su svi sultanovi zakoni baeni pod noge, a da e vaiti samo ono to oni
odlue!27
Turske jedinice su esto prodirale u podgrmeka sela, pa i u Grme-planinu,
a jednom prilikom su napale i dabarski logor u umi.28
Grupa od 14 Srba iz Starog Majdana izbjegla je 1. aprila 1876. godine u
umu i pridruila se ustanicima. Dan kasnije ubijeni su majdanski pop i njegov
pratilac, a istog dana je i staromaj danski uitelj Dinonisije Marinkovi, s dvo
jicom seljaka iz Suvae, izbjegao u umu.21
Poslije dolaska u Grme, u zbjegove, Dionisije Marinkovi je po nalogu ne
kih starjeina poeo da popisuje izbjegli narod.3
Prva znaajnija borba ustanika s turskim jedinicama u podruju Grmea
bila je 7. aprila 1876. godine na Radanovom polju, gdje je bilo dosta mrtvih i
ranjenih na obje strane.31
24

D. Marinkovi, n.d., str. 137138.

25

Isto, str. 139.

28

Isto, str. 141.

27

Memoarska graa sanskih sela prikupljena za ovu hroniku. D. Marinkovi, n.d., str. 139.

2*

Memoarska graa sanskih sela prikupljena za ovu hroniku.

29

D. Marinkovi, n.d., str. 139140.

30

Isto, str. 141.

11

isto.

132

Tih dana voene su borbe izmeu ustanika (raje) i turskih jedinica kod
Modre (Lipnika), Rujike, Jasenice i Dubovika. Baibozuke ete su u tim bor
bama imale velike gubitke. Tada su spaljena neka muslimanska sela.32
Ustanike jedinice sainjavale su ete Riste Dukia, popa Karana, Jove
Gaka i Trive Amelice. One su se borile s manjim turskim odredima. Za to
vrijeme Turci su u Bihau, Bihakoj krajini i susjednim sandacima skupljali
vojsku da bi unitili ustanike odrede na Grmeu i tako sprijeile irenje usta
nka na druge krajeve, prije svega na Zmijanju. Pod komandom Vejsil-bega
krenule su turske jedinice 9. aprila prema podgmekim selima izmeu Krupe
Prijedora, Kozarca i Starog Majdana prema podgrmekim selima izmeu Krupe
i Starog Majdana, dok su mu u pomo preko Petrovca dolazile travnike ete
(samo od Travnika 5.000 ljudi). Nadmonija turska vojska i baibozuci su kod
sela Suva je, nedaleko od Krupe, potukli ustanike33 i slomili ustanak oko Krupe
i Starog Majdana. Zatim su prokrstarili Grme-planinu i prodrle do Petrovca.
Tada se eta Trive Amelice povukla do Crnih potoka kod Goluba Babia, eta
popa Karana se krae vrijeme zadrala u Grmeu, u predjelu Risovca, dok se
eta Riste Dukia rasturila.34
Ustanici koji se nisu povukli s ovog podruja ostali su u Grme-planini.
Tamo je bilo mnogo zbjegova, pa je prvi zadatak bio da se pod zatitom boraca
to vie nejai prebace u Hrvatsku. Zbog toga je i Golub Babi slao manje
odrede u Grme-planinu. Tada je veliki broj podgrmekih porodica prebaen
u Baniju i Kordun ,a jedan dio preko Resanovae, pored Glamoa i Grahova,
ak u Dalmaciju i Liku.
Samo to su se turske jedinice i baibozuci povukli s grmekog i petrovakog poprita, dolazi do novog poleta ustanka. Ovoga puta borbe su voene na
gerilski (partizanski) nain. Oko 22. juna 1876. godine sa Brezovae u Baniji
dolazi u Grme-planinu .eta od 300 ustanika pod komandom Sime Davidovia.
On odmah poziva Goluba Babia da zajedniki udare na Sanicu i Skucani Va
kuf. G. Babi alje na Grme etee popa oke Karana, Trive Amelice i Vida
Milanovia. Sa oko 1.300 boraca oni 9. jula 1876. godine napadnu na Sanicu,
potuku Turke, doepaju se velikog plijena i spale naselje.
Tako jake ustanike snage, kojima su se pridruili i mnogi borci iz sela
staromaj danske kaze, nakon velike pobjede u dolini Sanice, napale su 13. jula
1876. godine Skucani Vakuf, nakon petoasovne borbe zauzele ga i produile
gonjenje turskih jedinica (redife) prema Starom Majdanu i Sanskom Mostu.
Tada su ustanici zauzeli i spalili 18 sela, meu kojima Modru, irkie, Goricu,
Vrue, Hotiraj, Gornji i Donji Kamengrad i Husimovce.35 Kako je uvee poela
padati jaka kia, umorni borci su prestali s gonjenjem protivnika i u toku noi
napustili ostingute linije i vratili se ka Grme-planini.
Ponovno rasplamsavanje ustanka u podruju Grme-planine uzbuni cijelu
Krajinu. Travnik opet uputi odred jaine 4.000 ljudi, dok pukovnik Vejsil-beg
iz Bihaa prvi stie na poprite s bataljonom redovne vojske i 4.000 baibozuka.
Obje vojske, bihaka i travnika, sjedine se i na Luakom polju pod Grme-planinom napadnu na ustanike ete, potuku ih i ponu potiskivati preko pla5!

Vaso

Cubrilovi,

Bosanski

ustanak

18751878,

izdanje

Srpske

kraljevske

akademije,

Beo

grad, 1830, Str. 1S1152.

U
skoro
svim
ondanjim
dokumentima
i
ustanika
i
Turske,
i
Austro-Ugarske,
pobu
njena raja ustanici nazivani su ustaama. To ime za njih zadrali su i svi pisci koji, su do
1341.
godine
obraivali
ovaj
ustanak.
Ime
ustae
imali
su
i
pobunjeni
begovi
iz
sredine
XIX
stoljea, a tako su nazivani i Muslimani koji su se 1878. godine odupirali austrougarskoj oku
paciji Bosne i Hercegovine. Naime, naziv ustae davan je svakom onom koji se pobunio i ustao
(otud ustaa, ustae-! protiv vlasti. Ustaama su zvali pobunjenu raju i u ranijim bunama, kao,
na primjer, u doljanskoj buni iz 1858. godine. Meutim, kada su frankovci prisvojili to ime i
pod
njim
poinili
velike
zloine
u
drugom
svjetskom
ratu,
izbjegava
se
nazivanje
ustanika
iz
bune 1858. i ustanka 1875/78. godine tim imenom.

V. Cubrilovi, n.d., str. 1512.

133

85

M. Ekmei, n.d., str. 218.

nine i goniti sve do Crnih Potoka.36 Tada su Turci uspjeli da ustanike sabiju
na malo podruje oko Crnih Potoka, ali ih nisu unitili. Poslije te borbe mnogi
borci iz sanskog kraja i podgrmekih sela, koji su bili u etama Trive Amelice,
popa oke Karana ,popa Vajana Kovaevia i jo nekih, uestvovali su tada
u brojnim borbama voenim tog ljeta oko Grahova, Glamoa i Livna.
Prema sauvanim dokumentima ustanici su najprije vodili pregovore s Mu
slimanima, prvih dana jula 1876. godine, na Luikom i Radanovom polju, pa
tek onda izvrili napad na Sanicu, a potom na Skucani Vakuf i druga sela.37
Prema usmenom predanju, preko 200 seljaka iz sanskog kraja uestvovalo
je u ovom ustanku. Zna se da je postojala i Dabarsko-eminovaka eta, u kojoj
su Dabrani imali svoj vod, a i Eminovani svoj. Svaka eta je imala po dva
voda, vod po tri desetine sa po deset ljudi. Rukovodioci Dabarskog voda bili
su Jovo Milivoja, zvani Zovika, i neki Paajlija, kojem su ime zaboravili.38 I
Eminovani (danas Bosanski Milanovac) sjeaju se da su u borbi bila 24 nji
hova seljaka.39 Iz Koprivne je bilo u ustanku 17 boraca40, iz Jelainovaca 11
boraca41, iz Podvidae 10 boraca12, iz Marina 15 boraca43, iz Starog Majdana 15
boraca44, itd. Meu ustanicima je bilo i nekoliko Hrvata, meu kojima i jedan
iz Stare Rijeke45. Zna se da je u borbama uestvovala i hrabrou se veoma is
ticala Jela Dobrijevi iz Usoraca, koja vjerovatno nije bila jedina ena u tom
ustanku.
Jedan od istaknutih boraca u ovom ustanku je bio i Peko Zivkovi, voj
voda, o kome je pisao i zagrebaki dnevnik Obzor. Njegov dopisnik je javio
da je vojvoda Peko Zivkovi sa svojih 2.000 boraca kod Suhopolja potukao tur
sku vojsku od nekoliko hiljada baibozuka koje je predvodio miralaj. Vojvoda
Peko Zivkovi je roen u selu Podlug, a nakon okupacije 1878. godine, dose
lio je u Sanski Most, u ariju na desnoj obali rijeke, gdje je ivio do smrti.48
Prema usmenom kazivanju sadanjih stanovnika sanskog kraja, u usta :u
su uestvovali seljaci iz.25 sela i nekoliko boraca iz Starog Majdana i Sanskog
86

V. Cubrilovi, n.d., str. 156157.


M3. Ekmei, n.d., str. 218.
3S
Zapameno
je
jo
25
boraca
Vid i Vujo Crnomarkovi, Jakov, Mile
Joan,
Lazar,
Lukica,
Nikola,
Ostoja,
37

iz
Dabra:
Stevan
Braji,
Boo
i
Stojan
Brankovic,
Ii:ja,
i Nikola Ili, Petar i Vuen Kondi, Mile, Gajo, Gliso,
Tanasije,
Todor
i
Zele
Milinkovi,
Petar
Ferii,
uran

Pilipovi i Mitar Voki.


30
Imena dvanaestorice se i danas znaju: Vasilj Curguz, ura urevi, Todor Kovaevi,
Jovica
Kruni,
ukan,
Glio
i
Simo
Milinovi,
Dmitar
Savanovi,
Luka
Stojanovi,
Jovo,
Pane
i Vasilj Stupar.
40 U sjeanju su ostala imena estorice: Petar Kantar, Jovo Lazi, Lazar i Trivo Todorovi Nikola Trkulja i Vid Viti.
41
Njihova
su
imena:
Trivun
Dobrijevi,
ukan,
Ilija,
paroh,
Mio,
zastavnik
i
Petar
Karanovi,
Teso
Fopovi,
Jovan
Radinovi,
desetar,
Mio,
Stojan
i
Stole
Stani
i
Stevo
Stanivukovi.
49
Njihova su imena: Stevan Bilbija, Tode Miloica, Mile, Rade, Stania, Stevan, Stojan i
Tode Rajli, Stevan Stani i Stojan Stevanovi.
43 U sjeanju su ostala imena estorice: Perica Jelisavac, ura Joli (starjeina grupe),
Niko i Vid Marin, Jovo i Nikola Toma.
44
Iz
pomenutog
rada
Dionisija
Marinkovia
se
zna
samo
njegovo
ime,
dok
ostale
borce
nije zapisao.
Iz
ostalih
sela
znaju
se
imena
samo
ovih
boraca:
Predojevia
Glavica
i
Potkraj:
Nine
Ini,
Nikola,
Ostoja,
Simo
i
Todor
Predojevi,
Lako
i
Simo
Tadi;
Hadrovci:
Aim
Jelisavac,
Pavle
Lui,
Nikola
i
Vajko
Mareti;
Suhaa:
Simo
Kragnijt
stevo
Miladinovi
i
Jovo
Zurni;
Usorci:
Toma
Bai,
Jela
Dobrijevi
i
Stojan
Gvozden;
Brdari:
Pilja
Dobrijevi,
Stevo
Mali
i
Fetar
Vulin;
Batkovci:
David
Damjanovi,
Tode
Milojica
i
Kojo
Ranisavljevi;
Halilovci.
Spasoje
Sredi
i
Trivun
Topoli,
Zdena:
Stevan
Miji
i
Jovo
Vrke;
Husimovci:
Mijat
Munjiza
i
Milan Novakovi; Podlug: Marko Predojevi i Petar-Peri Zivkovi; Slatina: Milan Gluac, paroh
i
Ilija
Mareti;
Sanski
Most:
Mihajlo
Adamovi;
Devar:
Vico
Borenovi;
Krkojevci:
Damjan
Vruini;
Pratali:
urica
Pratalo;
edovaa:
Stole
Udovi;
Kozin:
Jovo
Majki
i
Lipnik:
Jovan Pratalo.
45 Stipo Tomi.
48

Milan Karanovi: Sanski Most i Stari Majdan, Politika, 4. maja 1929. godine, str. 19.

Mosta.47 Borci iz ovih sela uestvovali su u borbama voenim u Podgrmeu i


xi drugim krajevima, gdje su otili u sastavu eta pod komandom pukovnika
Milete Despotovia, u napadu na Odak kod Glamoa, na Oraac (kod Kulen-Vakufa na Uni), na Bjelaj, na Klju, kod Pei (Grahovo), Brezovae, Crnih
Potoka i jo nekih mjesta.48
Nakon prodora jakih ustanikih jedinica u sela staromaj danske kaze, be
govi su pojaali represalije protiv Srba, pa su samo u Starom Majdanu ubili
trinaestoricu, porodice protjerali, a imovinu zaplijenili.44
Iz Grmea se Davidovieva eta ve u septembru 1876. godine vratila na
Brezovau. Zato je ovaj kraj drugom polovinom 1876. i prvom polovinom 1877.
godine relativno miran, bez veih borbi, a i znaajnijih dogaaja.
Tokom ljeta 1876. godine i neto kasnije brojne srpske porodice izbjegle su
iz svojih podgrmekih sela i prebacile se u Kaure (Kordun i Baniju), ili, preko
Mlinita i Crnih Potoka, u Liku. Mnoga su sela opustjela, jer su tri godine nji
hovi stanovnici proveli u izbjeglitvu na podruju Hrvatske.50
U toku ljeta 1877. godine ustanike jedinice pod komandom pukovnika De
spotovia, koji je s Glavnom upravom bio kod Grahova, vodile su mnoge borbe.
Po njegovoj naredbi, odred od preko 2.000 ustanika (od kojih je polovina bila
bez oruja), pod vodstvom Stanka Babia, Vida Milanovia, oke Karana i
Vajana Kovaevia, doao je na Grme da zatiti zbjegove i da napadne Donju
Sanicu, Hrustovo, Jezerac i jo neka manja sela. Krajem juna ete su u sna
nom i iznenadnom napadu uspjele da savladaju dobro naoruane turske posade
u tim selima. Sela su spaljena. Zaplijenjeno je dosta oruja i nekoliko grla
stoke. Turci su imali preko 180 mrtvih. Gubici ustanika su nepoznati.51
Turci su vrlo brzo iz okolnih sela i gradova poslali svoje jae jedinice pre
ma Sanici, pa su se ustanike ete morale povui preko Grmea, Osjeenice
i Unca do Crnih Potoka, vodei neprekidne borbe s turskim jedinicama koje su
ih progonile.
Bile su to posljednje poznate borbe ustanikih jedinica na ovom podruju
u ustanku 187578. godine. Neposredno iza njih uslijedio je turski napad na
glavno ustaniko uporite u Crnim Potocima. Ustanike snage jaine oko 3.000
ljudi, kojima je komandovao pukovnik Despotovi, bile su rasporeene na Kuku
i Sedlu, oslanjajui se bokovima na austrougarsku granicu. Turske trupe pod
komandom Ismet-pae napale su 4. avgusta 1877. godine poloaje ustanika, ali
su se oni hrabro borili i odbijali napade. Meutim, sporazumom izmeu Turske
i Austro-Ugarske turskim trupama bilo je dozvoljeno da preu na austrijsku
teritoriju i s lea napadnu ustanike. Iznenadna pojava turskih snaga iza lea
ustanika i napad na njih izazvao je pometnju, pa su se ustanike ete povukle
Tia austrougarsku teritoriju.
Ustaniki vojvoda Pero Kreco u lanku Posljednji krvavi okraj u Crnim
Potocima, koji je objavio banjaluki asopis Razvitak 1 .januara 1910. go
dine, izmeu ostalog spominje i podvig borca Sanjanina:

135

47
Memoarska' graa sanskih sela prikupljena za ovu hroniku. Prema usmenom preanju
koje
se
cdralo
cio danas, borci u ustanikim jedinicama bili su iz sela: Donjeg i Gornjeg
Dabra (27 boraca), Eminovaca (20), Koprivne (17), Marina (15), Starog Majdana (15), Jelainovaca
(11),
Podvidae
(10),
Lukavica
(7),
Predojevia
Glavice

Potkraja
(7),
Kozina
(6),
Hadrovaca
(4), po 3 borca iz Batkovaa, Usoraca, Brdara i Suhae, po dva iz Podluga, Zdene, Husimovaca,
Slatine
i
Halilovaca
i
po
jedan
iz
Sanskog
Mosta,
Pratala,
eovae,
Lipnika,
Krkojevaca,
:Stare Rijeke i Dzevara ukupno 168.
Za neka sela nismo uspjeli dobiiti podatke, a neka su navela da je bilo jo boraca, tako*
da je u ustanku najvjerovatnije uestvovalo oko 200 boraca iz sanskih sela.
48 D. Marinkovi, n.d., str. 142.
4* Isto.
50 Isto, str. 141143.
Memoarska graa sanskih sela prikupljena za ovu hroniku.
51 M. Ekmei, n.d. str. 310.
Bune i ustanci . . . . str. 143144.

. U tom jedan Turin na konju doratastu izbi u anac go no nosi u


ruci. Doeka ga Jovo Taki (?) sa Sanskog Mosta i pue u njega. Dim s onu
stranu Turinu... kroza nj proleti. . 5 2
Austrougarske oruane snage i andarmi razoruali su najvei dio ustanika
narednih dana, dok se Golub Babi sa manjom grupom uspjeno skrivao u li
kim planinama i povremeno upadao u Bosnu.
Ni organizovanje BOSANSKE NARODNE SKUPTINE u Kravjaku, zaseoku Tikovca (11. oktobra 1877. godine), koja je izabrala PRIVREMENU NA
RODNU BOSANSKU VLADU, poslije poraza na Crnim Potocima, nije uticalo
na ponovno rasplamsavanje borbi. Jedino to se proglasom Privremene na
rodne bosanske vlade dalo do znanja da ... Narod bosanski niti je kad elio
niti pak eli da postane sastavni dio Austrougarske drave po tome dakle sve
do sad lane glasove, koji su se u raznim novinama pojavili bili, proglaavamo
za izmiljene i neistinite.53
Poslije poraza na Crnim Potocima ponovo se formiraju ustanike ete, koje
... pale, plijene i ubijaju ... gotovo kao i ranije, kako septembra 1877. go
dine javlja austorugarski konzul iz Sarajeva.54 Ali, tada kod ustanika nije vie
bilo pokuaja zauzimanja mjesta i teritorija, obnavljanja ustanka, jer se ishod
borbe oekivao u odlukama velikih sila. Takav stav je bio iniciran programom
Privremene narodne bosanske vlade.55 Zato su do okupacije Bosne i Herce
govine, jula-oktobra 1878. godine, vodene samo manje borbe izmeu pojedinih
ustanika i baibozuka, beznaajne za dalji razvoj dogaaja.
Porazom kod Crnih Potoka zavrena je trogodinja borba bosanskih kme
tova, koii su podravali neki revolucionarni graanski slojevi. Oni su se digli
s ciljem da zbace feudalno izrabljivanje i oslobode zemlju ispod vlasti vie
stoljetnog osvajaa, Turske.
Dok su u poetku ustanka raje protiv turskih zuluma Muslimani veinom
rado ili u boj protiv ustanika, razvojem borbi i razaranjem krajeva zahvae
nih ustankom javljaju se ve u jesen 1877. godine meu njima bjegunci koji
se skrivaju od turskih vlasti. Ni mobilizacija bosanskih Muslimana za rat u
Bugarskoj, 1877. godine, nije uspjela, iako je Porta pozvala pod oruje sve Mu
slimane od 1770 godina. Vaso Cubrilovi pie da: ... Premorenost, beda kod
kue i porazi turski u Bugarskoj, poljulali su kod muslimana vojniku disci
plinu, jer cijela Bosanska krajina i Posavina od dalmatinske granice do Save
i ua Bosne u nju, bila je pretvorena u prah i pepeo. U samoj bihakoj obla
sti bilo je do avgusta 1876. po slubenim turskim izvjetajima, tete za 40,000.000
groa. Od 198 muslimanskih sela spaljeno je 41, a od 298 hrianskih uniteno
je 223 ... Krajem 1876. i poetkom 1877. bila je u nekim pobunjenim predje
lima takva bijeda, da drava nije mogla da naplati desetinu i da pokupi pe
nicu za dvopek u vojsci.50 Bosanski Muslimani su za sve tekoe krivili Turke
koji su upravljali Bosnom i Hercegovinom, odnosno bili predstavnici Porte u
ovom vilajetu. Ugled turske vlasti ve krajem 1877. godine bio je jako opao,
tako da su mnogi Muslimani otvoreno negodovali pred turskim dostojanstve
nicima. Tako je bihakom mutesarifu u oi rekao jedan Musliman: Vidi pao,
kako ste nas daleko doveli, nai Muslimani umiru od gladi.57

52
53
54
55
S8
<7

RAZVITAK, asopis, vlasnik i izdava Petar Koi, Banja Luka, 1. januar 1910.
M. Ekmei, n.d., str. 326327.
Isto, str. 337340.
Isto, str. 337338.
V. Cubrilovi, Bosanski ustanak 18751878, str. 32$326.
Isto. str. 326.

136

OKUPACIJA 1878. GODINE


Osim prvog veeg vojnog poraza ve prvih dana ustanka na padinama Pro
sare kod Ganice na Savi, 5. septembra 1875. godine, koji je znatno oslabio
ustanak na Kozari, i naroito poraza na Kuku i Sedlu 4. avgusta 1877. godine
kojim su prestale vee i znaajnije borbe, na poraz ustanka bosanskih kmetova
presudno su uticali meunarodni faktori:
sporazum Rusije i Austro-Ugarske od 12. maja 1876. godine (tzv. Ber
linski memorandum);58
injenica da je ustanak... (dolaskom Despotovia, napomena BB)
prestao da bude revolucija i sveo se na obian strateki dodatak srpskih i rus
kih vojnih akcija ... na istoku;59
tajni dogovor ruskog i austrijskog cara u Rajhtatu, 8. jula 1876. go
dine,60 kojim se najvei dio Bosne i Hercegovine ustupa Austro-Ugarskoj;
novi tajni ugovor izmeu Rusije i Austro-Ugarske, od 15. januara 1877.
godine, potpisan u Budimpeti,91 kojim se Austro-Ugarska obavezuje na oku
paciju Bosne i Hercegovine, izuzev teritorije izmeu Srbije i Crne Gore;
Sanstefanski ugovor od 3. marta 1878. godine, kojim je predviena au
tonomija Bosne i Hercegovine,62 s ime se Austro-Ugarska nije sloila;
Berlinski kongres juna 1878. godine, na kojim je Austro-Ugarska do
bila dozvolu da okupira Bosnu i Hercegovinu.63
Od Austro-Ugarske je zavisilo kada e i kako izvesti okupaciju Bosne i
Hercegovine. Da bi za tu odluku dobila podrku i Hrvata i Muslimana, pa i
Srba, Austro-Ugarska je preko svojih diplomata i agenata razvila propagandu
u Bosni i Hercegovini, ali i meu izbjeglicama u Hrvatskoj.
Vijest o skorom dolasku okupacionih austrougarskih trupa u BiH nije na
ila na odobravanje ustanika, ali su na osnovu dobijenih direktiva od Privre
mene bosanske narodne vlade i drugih (a oni na osnovu direktiva dobij enih
iz Srbije i Rusije) prihvatili okupaciju, nadajui se da e biti privremena i da
e rijeiti pitanja zbog kojih je ustanak i zapoet jula 1875. godine. Mali broj
ustanika se odupirao okupaciji, borei se samostalno ili zajedno s Muslimanima.
Zbog znatne propagande jednog dijela klera, Hrvati su u veini prihva
tili okupaciju, dok su jedino Muslimani organizovali brojne jedinice za borbu
protiv okupacionih trupa.
Austro-Ugarska je zapoela okupaciju Bosne i Hercegovine 29. jula 1878.
godine.64
Prilikom zaposjedanja Bosne i Hercegovine, austrougarske trupe su pod
komandom marala Josipa Filipovia vodile mnoge borbe s muslimanskim je
dinicama, koje su bile organizovane pod vodstvom Salih-efendije Hadi-Loje
i mnogih drugih muslimanskih prvaka koji su bili protiv okupacije. Borbe su
voene kod Maglaja, Graanice, Doboja, Varcara (Mrkonji-Grada), Jajca, Zepa, Donje Tuzle, Brkog, itluka, Stoca, Livna, Kaknja, Visokog, u Sarajevu,
na Majevici i na dosta drugih mjesta na kojima su bili manji sukobi.6'
U Bosanskoj krajini su voene najee i zavrne borbe. Klju je zauzet
nakon dvodnevne borbe (68. septembra), jer su tu bile koncentrisane mnoge
pobunjene muslimanske jedinice; borbe za Biha su trajale od 719. septem
bra, a za Livno 28. septembra. Zadnje borbe su voene 6. i 7. oktobra kod
** M. Ekmei, n.d., str. 222.
c# Isto, str. 240.
M Isto, str. 251.
Isto, str. 280.
* Isto, str. 341.
153 Isto, str. 352.
84
Dr
Mihovil
Mandi:
greb, 110. str. 37.

137

5 Isto. str. 3784.

Fovijest

okupacije

Bosne

Hercegovine

1878,

Matica

hrvatska,

Za

Peigrada, dok se Velika Kladua predala tek 20. oktobra 1878. godine.60 Bor
bama u Krajini zavrena je okupacija Bosne i Hercegovine od austrougarskih
trupa i slomljen otpor Muslimana.
Nakon zauzea Kljua, 8. septembra, uslijedilo je zauzimanje, bez borbe,
Sanskog Mosta, Starog Majdana i Kamengrada.67
Iako su austrougarske trupe bez borbe zauzele Banju Luku jo 31. jula
1878. godine,68 pobunjeni Muslimani pod vodstvom Hasan-bega ekia upali su
u nju 14. avgusta i napali utaborene vojnike, posadu u tvravi Katel i vojnu
bolnicu. Dolaskom novih austrougarskih pojaanja s pravca Bosanske Gradi
ke, pobunjenici su se povukli iz grada u oblinje planine. Hasan-beg eki
je tada komandovao s 23.000 ustanika, od kojih je u toj borbi palo do 100.
Okupacione trupe imale su 46 mrtvih, 117 ranjenih i 8 zarobljenih.69
Za vrijeme borbi za Biha dolo je do sukoba izmeu pobunjenih begova
i raje, to je znatno ugrozilo odbranu Bihaa i doprinijelo da austrougarske
trupe bre zauzmu grad. Zbog nasilja pobunjenih begova nad rajom, dolo je
do pobune raje, koja se sukobila s vojskom krajikih begova na Grme-pla
nini.70 Pojedinosti o tom krvavom sukobu nisu poznate.

POD AUSTROUGARSKOM OKUPACIJOM


1878-1918. GODINE
ADMINISTRATEVNO-POLITIKO ORGANIZOVANJE SREZA
I STANOVNITVO
Nakon to je zaposjela Bosnu i Hercegovinu, Austro-Ugarska je sprovela
novu administrativnu podjelu okupiranih pokrajina na kotare (srezove) i okruge, prila organizovanju orunikih postaja (andarmerijskih stanica) i popisu
stanovnitva. Prije prvog popisivanja stanovnitva i kua, Zemaljska vlada
Bosne i Hercegovine je naredila da se na svaku kuu, pa i kuu usamljenu u
umi, mora pribiti tabla s kunim brojem, a na ulazu u svako mjesto ili grupu
kua staviti tabla s imenom mjesta, opine i kotara.
Nakon neophodnih priprema, Austro-Ugarska je 16. juna 1879. godine iz
vrila popis stanovnitva i kua1, iz kojega se vidi da je staromaj danski mudirluk iz turskog doba postao kotar Sanski Most sa 59 demata, koji su obuhvatali 78 sela, jednim trgovitem (Sanski Most) i jednim gradom (Stari Majdan)2.
Sanski kotar je tada imao 3.088 kua s 3.246 stanova i 18.831 stanovnikom, od
kojih 10.285 mukih (54,7%) i 8.546 (45,4%) enskih. Nacionalna struktura sta
novnitva je bila slijedea: Srba 11.058 (58,7%), Muslimana 6.060 (32%) i Hrvata
1.713 (9,3/o).3 Dok su, prema ovom popisu, u bihakom kotaru bila 72, a u
prijedorskom 5 Jevreja, u sanskom kotaru ih tada jo nije bilo.
68

Isto, str. 8590.

87

Isto, str. 85.

88

Isto, str. 38.

Isto, str. 5556.

71

Isto, str. 87.

Statistika mjesta i puanstva Bosne i Hercegovine, 16. juni 1870, Sarajevo 1880. godine,

Isio.

str. 3.
3

Kako
stanovnitvo
nije
popisivano
prema
nacionalnosti
ve
prema
vjeroispovijesti
(grkoistonjaci

pravoslavni,
rimokatolici
i
muslimani),
u
ovom
procentu
su
pored
Hrvata
obu
hvaeni
i
stanovnici
drugih
nacionalnosti
rimokatolike
vjeroispovjesti
ukoliko
ih
je
bilo
(i*
novnitvo okupacionog aparata je dovoeno iz eke, Slovake, Poljske, Austrije itd.).

138

Prema istom popisu, Sanski kotar je imao 14 svetenika, 19 inovnika, 3


uitelja, 1 zdravstvenog slubenika (nije navedeno da li je ljekar), 1.406 kuevlasnika, zemljoradnika i rentijera, 2.351 kmeta (iviju), 150 trgovaca i
obrtnika, 209 pomonih radnika, nadniara i slugu.

kua

stanova

mukih

enskih

svega

muslimana

grkoistonjaka

rimokatolika

Kotar (srez) SANSKI MOST prema popisu od 16. juna 1879. godine:

selo 3

10

1. Aliii selo 12
26
Batkovac
2. Batkovac
9
Tisova
26
3. Bonjaci
31
4. Brdari
5. Brievo
23
6. Budimli (Japra) 50
56
aplje
7. aplje
16
Luani
8. Dabar
149
Dabar
Humci
14
36
9. Devar
10. Duga Njiva
17
10
11. edovaa
32
12. Eminovci
31
13. Fajtovci
41
14. Grdanovci
13
15. Hadrovci
Doci
U
9
Hairadin
16. Hotiraj
ITotiraj
12
Okre
15
4
Staza
15
Vrue
66
17. Jelainovci
ele
10
18. Johovica
28
Johovica
22
Demievci
26
Husimovci
19. Kamengrad
45
Kamengrad
16
Kra
73
20. Kijevo
75
21. Kljevci
39
22. Koprivna
20
23. Kozin
24. Kruhari
68
61
25. Lipnik
23
26. Lukavice

11
25

32
80

34
55

66
135

49
13

17

122

9
26
38
21
50
66

25
82
112
87
161
220

16
64
112
71
125
196

41
146
224
158
286
416

84
4
169
346

146
140
154
117
70

41

17

58

38

96

24

53

18

149
14
39
17
10
32
31
41
13
11
9

486
57
127
58
30
117
104
132
46
44
22

388
43
103
52
28
99
75
104
35
30
23

874
100
230
110
58
216
179
236
81
74
45

40

74
45

874
100
205
110
58
216
139
236
81

25

12
15
4
15
66
10

47
62
13
34
208
32

37
55
7
36
199
25

84
117
20
70
407
57

84
117
20
70

407
57

29
22
26

98
76
84

72
54
83

170
130
167

130
89

170

78

45
16
91
75
40
20
68
61
25

130
74
257
279
178
74
250
214
88

128
54
229
194
170
54
218
190
53

28
128
486
473
348
128
468
404
141

258
128
311
87
8

84
363
340
128
320
404
54

91
23

148

demat-opina

87

emat-opina

selo 3

27. Luci
ii
28. Luci Palanka
ii
29. Luci Tukbobija i i
30. Majdan Novi
ii
31. Majdan Stari grad
32. Majki Japra
selo
33. Marinovii
ii
34. Miljevci
ii
Cirkii
ii
35. Modra
Modra
ii
Turnici
a
36. Mrkalji
ii
37. Naprelje
ii
38. Nitavci
ii
39. Otra Luka
a
40. Ovanjska
a
41. Pobrije
a
42. Podlog
a
43. Podvidaa
ii
43. Rasavci
ii
45. Rijeka Stara
Ada
ii
Motanica
ii
Rijeka Stara
ii
Zegalovac
ii
46. Ruika Mala
ii
47. Sanski Most
Krkojevci
ii
trg.
S. Most
48. Sasina
selo
49. Skrljevita
ii
50. Slatina
51. Suvaa
ii
52. ehovci
ii
53. Tomina
Ilida
ii
Tomina
ii
54. Trnova
ii
55. Usorci
Kestenar
ii
Usorci
ii
56. Vakuf Skucani
Gorica
ii
Vakuf Sk.
ii
57. Zdena
ii
58. Zecovi
ii
59. Zenkovii
ii
60. Hazii (Hadii) ii
61. Hrustovo
ii
62. Kozica
a
63. Tramonja
ti
64. Vrhpolje
li
Ukupno 85 naselja:

48
84
26
9
280
92
20
48
13

48
84
26
10
289
92
20
48
14

137
297
93
22
746
319
58
150
30

119
249
80
14
627
279
44
105
27

256
546
173
36
1.373
598
102
255
57

45
21
17
51
13
49
18
27
16
36
88

45
27
17
50
13
50
18
46
16
36
88

141
88
45
125
53
161
44
100
45
133
306

98
69
37
98
40
141
45
96
46
107
227

239
157
82
223
93
302
89
196
91
240
533

4
8
47
11
52

4
9
48
8
70

7
27
144
26
225

3
21
132
18
185

10
48
276
44
410

U
145
93
20
28
20
42

11
194
75
24
28
20
60

34
416
307
100
91
66
158

40
368
285
88
65
49
138

74
784
592
188
156
115
296

26
72
55

26
93
74

101
270
205

81
227
168

182
497
373

126
293

17
36

17
36

57
130

47
119

104
249

21
77
28
31
12
26
72
89
88
60

21
75
33
33
12
66
83
89
88
82

60
243
93
104
50
144
215
508
437
222

46
166
89
84
31
127
183
420
390
200

106
409
182
188
81
271
398
928
827
422

3.423

3.654 11.811

9.866 21.677

47
22

209
524
173
8
384
598
102
203

989

-52
57
239
102
10
223

55
72

13

93
289

193

3
91
240
533

10

28

89

10
48
276
44

410

554

74
224

154

156
115
34

6
592
188

108

182
371

80

104
249

90
404
48
130
81

16
5
134
58

271

398

928
822

6.880 13.079

1.718

422

140

Budui da u dananjoj sanskoj optini nisu sela Aliii, Brievo, Johovica,


ela, Rasavci, Rujika Mala i Zecovi, treba njihov broj kua i stanovnika izu
zeti, a dodati stanovnitvo sela Hazii, Hrustovo, Kozica, Tramonja i Vrhpolje,
koja 1879. godine nisu bila u sastavu sanskog kotara.
Odbijemo li od gornjih brojeva odgovarajue brojeve za Aliie, Brievo,
Johovicu, Rasavce, Rujiku Malu i Zecove, dobijemo da je dananja sanska
optina, prema prvom austrougarskom popisu stanovnitva, 16. juna 1879. go
dine, imala 78 naselja s ukupno 3.179 kua, 3.392 stana i 20.095 stanovnika, od
kojih 10.927 mukaraca (54,3%) i 9.168 ena (45,7%). Prema nacionalnoj struk
turi stanovnitva Srba je bilo 11.680 (58%), Muslimana 6.697 (33%) i Hrvata
1.718 (9/).*
U gornjem zbirnom pregledu nedostaju podaci za dananje selo Kasapnice, koje u popisu iz 1879. godine nije navedeno ni kao samostalno naselje,
ni kao sastavni dio nekog veeg sela.
Hazii, Kozica i Tramonja pripadali su 1879. godine banjalukom kotaru,
a Hrustovo i Vrhpolje kljukom.
U bihakom okrugu je tada bilo osam kotara: Biha, Cazin, Klju, Kostaj
nica (s ispostavama u Dubici i Novom), Krupa (s ispostavom u Buimu), Petro
vac (s ispostavom u Kulen-Vakuf u), Prijedor (s ispostavom u Kozarcu) i Sanski
Most. Prema broju stanovnika, sanski kotar je bio na petom mjestu: Krupa
(28.350), Kostajnica (28.275), Cazin (27.772), Prijedor (24.664), Sanski Most
((18.831), Biha (18.294), Petrovac (17.609) i Klju (12.921 stanovnik).
Sjedite sanskog kotara je bilo u Starom Majdanu, sve do 1881. godine,
kada je premjeteno u Sanski Most, koji je do tada imao status trgovita.5
Popis iz 1879. godine je znaajan i po tome to je sauvao podatke o loka
ciji nekoliko srednjovjekovnih naselja ija su se imena sauvala do tada: Lu
ci, Hajradin, Hotiraj, Staza i Vrue, a koja danas ne postoje pod tim imenom.
Taj popis je locirao srednjovjekovni grad Luci u rejonu dananjeg sela Oti,
a ne na mjestu dananje Luci Palanke, kako to neki autori piu.'
Prema drugom austrougarskom popisu stanovnitva, izvrenom 1. maja
1885. godine,7 kotar Sanski Most je imao 2 trgovita: Sanski Most i Stari Maj
dan, koji je preseljenjem sjedita kotara izgubio status grada, i 81 selo. Kua
je bilo 4.114 sa 5.024 stana. Stanovnitvo se za nepunih est godina povealo
sa 20.095 na 26.037 (za 29,57%), od kojih 14.212 (54,5%) mukih i 11.825 (45,5*/)
enskih. Srba je bilo 16.045 (61,6%), Mjuslimana 7.257 (27,9%), Hrvata 2.728
(10,47%) i Jevreja 7 (0,03%).
U kotaru su tada ivjela 32 svetenika (poveanje za 78%), 14 dravnih
i 3 opinska slubenika, 2 uitelja, 84 vlastelina (beg-aga), 1.702 slobodna te
aka, 5.493 kmeta, 18 posjednika kua i rentijera, 170 trgovaca, obrtnika i dr.
(porast od 13/), 469 pomonih radnika, nadniara i slugu, 103 ostalih mukih
iznad 18 godina i 16.947 ena i muke i enske djece ispod 18 godina.
4

Vidi napomenu 3.
Isto.
P.
S.
Ivanevi
u
lanku
Sanski
Most
sa
okolicom,
objavljenom
u
Bosanskoj
vili'*
1892. godine,
pie
da
je preseljenje kotara iz Starog
Majdana u Sanski Most bilo 1878. go
dine.
Meutim,
u
zvaninom
statistikom
godinjaku
Bosanski
glasnik
(Bosnischer
Bote)
za
1914. godinu, str. 438, pie da je Stari Majdan bio srez do 1881. godine, kada je preseljen
tu Sanski Most.
6
P.
S.
Ivanevi,
na
primjer,
u
lanku
Selo
Luci
Palanka
u
kotaru
Sanskog
Mosta,
izmeu ostalog pie: Luci Palanka pripadala je u XV stoljeu upi Mlin ili Mren s glavnun
gradom
Mren.
U
dananjoj
Luci
Palanki
bio
je
17.
jula
1392.
Bosanski
kralj
Stjepan
Da
bia . . B o s a n s k a
vila br. 21 i 22, novembar 1890, str. 338. Autor pod Luci Palankom najvjerovatnije
podrazumijeva
grad
Luac,
jer
1392.
godine
Luci
Palanka
nije
postojala,
ve
samo
grad
Luci.
Luci
Palanka
je
nastala
tek
polovinom
XIX
stoljea,
a
ime
je
dobila
po
utvrdi

palanci,
i
po
susjednom,
vanijem,
mjestu
Li/cima,
koje
se
odralo
pod
tim
srednjovje
kovnim nazivom sve do kraja XIX stoljea.
7 Statistika mjesta i iteljstva BiH, 1. maja 1885, Sarajevo, 1886. godine, str. 103117.
5

141

U Sanskom Mostu je tada bilo 6 svetenika, 14 dravnih slubenika, 1 ui


telj, 19 vlastelina (beg-aga), 77 teaka, 70 kmetova, 8 posjednika (kua i rente),,
70 trgovaca i obrtnika i 100 pomonih radnika, a u Starom Majdanu: 9 sve
tenika, 2 opinska slubenika, 1 uitelj, 14 vlastelina (beg-aga), 168 teaka, 2
kmeta, 1 posjednik (rente i kue), 89 trgovaca i obrtnika (19 vie nego u San
skom Mostu!) i 150 pomonih radnika.
Od ukupnog broja vlastelina (beg-aga) u kotaru u Sanskom Mostu ih je
bilo 19, a u Starom Majdanu 14, dok su ostali bili u 11 sela: u aplju (6), Kljevcima (3), Luanima (8), Naprelju (3), Zdeni (12), Brdarima (5), Fajtovcima (2),
Koprivni (1), Otroj Luci (2), Podvidai (8) i Zenkoviima (1).
Porast stanovnitva za skoro 30% rezultat je ne samo prirodnog prirataja
ve i znatnog doseljavanja stanovnitva iz drugih krajeva, naroito iz Like i
susjednih krajikih kotara. Za vrijeme bosansko-hercegovakog ustanka 1875
1878. godine dio srpskog stanovnitva je izbjegao u Liku, Baniju i Kordun.
Nakon okupacije Bosne i Hercegovine, 1878. godine, mnogi su se vratili na
svoja razorena ognjita. S njima ili poslije njih, dole su i mnoge druge poro
dice iz tih krajeva i naselile se u podgrmeka sela pa i sela sanskog kotara.
Dok su Milan Karanovi i Petar Raenovi prvih decenija ovog stoljea
istraivali problem migracija i prikupili podatke za susjedne krajike kotare
(krupski, bihaki, petrovaki i cazinski)8, sansko podruje je u tom pogledu
ostalo neistraeno i neobraeno. Meutim, na osnovu memoarske grae priku
pljene za ovu hroniku, moe se zakljuiti da se znatan broj srpskih i manji
broj hrvatskih porodica poslije 1878. godine doselio iz Like, Dalmacije, Kor
duna i Banije u sanska sela.9 Porodice Radakovi, Mandi, Vejinovi, Tima
i Cvjetianim u selu Podvidai tada su se doselile iz Like. I u Lukavici su se
tada iz Like doselile neke srpske i nekoliko hrvatskih porodica. Mnoge poro
dice u Halilovcima, Skucanom Vakufu, Miljevcima, Bosanskom Milanovcu,
Slatini, Mrkaljima, Modroj, Lipniku i jo nekim selima doselile su se iz Like,.
Dalmacije, Korduna ili Banije prvih godina austrougaske okupacije. Oko 1910.
godine iz Like se doselila jedna porodica i u Tramonju, gdje je ubrzo, sa svo
jih 40 lanova, postala jedna od najjaih i najbogatijih porodinih zadruga.
Bila je znatna i migracija Muslimana iz drugih krajeva Bosne u sanski
kotar, kao i prelazak porodica iz jednog sela u drugo ili u grad Sanski Most.
U dananjem selu Otiu, a tadanjem selu Luci, prema popisu iz 1895.
godine, bilo je uz 398 Srba i 70 Muslimana (u zaseoku Vojnikovii, kako su se
preivale i neke porodice).10 Oko 1938. godine ove porodice su prodale imanja
i odselili se u Gorice, Majdan i neka druga sela.11 Poslije preseljenja kotara iz
Starog Majdana u Sanski Most,uslijedilo je i preseljenje mnogih porodica, i
srpskih i muslimanskih, iz Starog Majdana u Sanski Most.
Trei austrougarski popis stanovnitva, izvren 22. aprila 1895. godine,12
dao je potpuniji pregled socijalne strukture stanovnitva po selima. On poka
f Petar Raenovi: Sela parohije Krnjeue u Bosni (kod Petrovca), Srpska kraljevska
akademija, Naselja i poreklo stanovnitva, Beograd ,1923, knjiga 13, str. 155189.
Petar Raenovi: Bjelajsko polje i Bravsko, Srpska kraljevska akademija, Naselje i
poreklo stanovnitva, Beograd, 1925, knjiga 20, str. 123276,
Milan Karanovi: Pounje u Bosanskoj krajini, isto, str. 277655,
Milan Karanovi: Sanika upa u Bosanskoj krajini, Srpska kraljevska akademija, Na
selja i poreklo stanovnitva, Beograd, 1930, knjiga 26, str. 241305.
8 Memoarska graa o sanskim selima koju je prikupilo Optinsko udruenje Saveza bo
raca NOR u Sanskom Mostu (u daljem tekstu: Memoarska graa). Izjave i zapisi o pojedinim
dogaajima
po
sjeanju
aktera
ili
zapamenom
kazivanju
starijih,
prikupljani
su
od
1945.
do
1973. godine. Nalaze se u arhivu Optinskog udruenja Saveza boraca NOR u Sanskom Mostu.
10 Glavni rezultati popisa iteljstva u Bosni i Hercegovini, 22. aprila 1896. godine, Sara
jevo, 1896. godine, poglavlje Kotar Sanski Most, demat Palanka-Luci.
11 Memoarska graa.
1- Glavni rezultati popisa iteljstva u Bosni i Hercegovini, 22. aprila 1895. godine, Sarajevo,
1696. godine, poglavlje kotar Sanski Most.

142

zuje da se tada sanski kotar administrativno podijelio na opine i demate.1*


Sanski Most je imao status gradske opine, a Stari Majdan opine trgovita,
dok su demati obuhvatali grupe sela i u stvari imali status seoskih opina.
Podjela na opine i demate je tada bila ovakva:
gradska opina Sanski Most je, osim grada, koji su inile srpska i turska
arija, obuhvatala jo i sela Krkojevce, Pobreje, Podlug, ehovce (zaseoci-mahale: ekii , ehovci Katoliki, ehovci Turski, Zagaj) i Zdenu;
demat Dabar sela: Dabar (zaseoci: Braji Tavan, Brankovii, Crna Voda,
Crnomarkovii, Do, Ilii, Kondii, Mlilinkovii, Miljui, Mrenica, Popovia
Brdo, Rujan, Varo i Vokii), Klijevci (zaseoci: Dabri, Glavica, Kljevci, Malovan, Sanjani) i Umci (zaseoci Klepi i Umci);
demat Jelainovci sela: Bonjaci (Bonjaci i urguzi), Eminovci (Eminovci, Krunii, Milinovii), Grdanovci (Grdanovci i Stupari) i Jelainovci (Jezerina, Jelainovci, Miljevia Brdo, Podgora i Stania Brdo);
demat Kamengrad sela: Demievci, edovaa, Doci, Hajradin, Hotiraj,
Husimovci (Husimovci Srpski, Husimovci Turski i trpci), Kamengrad (atii,
Grie i Kamengrad), Kri, Naprelje (Alagii, Banovac Han, Baii, Mandankii i Naprelje), Okre, Staza i Vrue;
demat Kozica sela: Kozica (Babii, Graanica, akovii, Mrsii, Nikolii,
Novoselci, Oljae, Pantelii, Podi, Stevanovii, Suuri, Tepii, Tukovi i Zeevii), Podovi, Tramonja (Bodiroa, Borenovii, Dardii, Dejanovii, Gorani,
Joviii, Smoljani, Suhodo i Vujanovii);
demat Palanka-Luci sela: Japra Majki (Benakovac, Davidovia Brdo,
urii, Japra Majki, Kondii i Potplanina), Luci (Mehmedagii, Pothoti, Se
lite i Vojnikovii), Miljevci (Dervievi Brdo, Jojii, Miljevci i iprage), Mutii, Palanka Luci (Korita, Palanka Luci, Predojevia Glavica) i Tukbobija;
demat Sasina sela: Sasina (Boii, Gornje Selo, Kladovita, Ljujii, Matijevii, Rudine, Sasina i Zabari), Skrljevita, Trnova (Trnova Katolika i Trnova
Turska) i Usorci (Gvozdeni i Usorci);
demat Skucani Vakuf sela: Gorica, Lipnik (Brda, Lipnik, Strmonoga i
Varo) i Skucani Vakuf (Alihodii, Bogdanovii, epii, Skucani Vakuf i
Velii);
demat Tomina sela: aplje (aplje Donje, aplje Gornje, aplje Srpsko,
Johovac, Kazi-Brdo i Sastavci), Ilida (Glamoani, Ilida, Kremenac i Toii),
Kijevo (Kijevo Polje, Kijevo Srpsko, Kijevo Tursko i Rijeani), Kruhari (Glamonica, Greda, Kruhari i Kruharua), Luani i Tomina (Glamoani, Lug, Mikai, Popovii, Tomina i Vujnovii).
Ispostava Stari Majdan obuhvatala je:
opinu Stari Majdan (Trgovite), sa selima: Brdari (Brdari Donji i Brdari
Gornji), ivar (ivar Donji, ivar Gornji i Halilovia Brdo), Podvidaa (Kopica, Plavii, Podvidaa, Radakovii i trpevo Brdo), Stari Majdan (Ciganska
mahala, Drobadija, Graanica, Palanka, Utri Donji, Utri Gornji i Varo) i
Suhaa (Dobrijevii, Dugovaa, Miladinovii i Zurnii);
demat Modru sa selima: irkii (Brijest i irkii), Duge Njive (Babinica
i Duge Njive), Fajtovci (Cerii i Fajtovci), Hadrovci (Hadrovci i Jelisavci), Ko
zin (Kloka, Kozin Mali, Kozin Veliki, Majkii i Makusin), Lukavica (Alibegovii, Budim i Lukavica), Modra (Modra i Opine), Mrkalje (Boii, Buje, Japar
i Mrkalje), Slatina (Gluci, Medenjak i Vukojevii), Turnii (Kalenderi i Turnii) i Zenkovii (Nikolino Brdo i Zenkovii);
demat Rasavce sa selima: Aliii, Kestenar, Koprivna (Miloevii, Rijeka,
Topii i Trkulje), Nitavce, Otra Luka (Balabani, Gajii, Popovii, Radii, Topii i Trapii), Rasavci (Rasavci Donji i Rasavci Gornji) i Zecovi (Zecovi Srpski
i Zecovi Turski);

143

Opine i demati su bili direktno vezani za srez kotar.

demat Rijeku Staru sa selima: Ada, Batkovci, Brievo (Motanica, Varcarevo), Marinovii (Marinovii Donji i Marinovii Gornji) Motanica, Novi Maj
dan, Ovanjska Rijeka Stara (Rijeka Stara i Runjevica), Tisova (Tisova Donja
i Tisova Gornja) i egalovac;
demat Rujiku Malu sa selima: Cele (Gavran, Gradina i Lug), Halilovci
(Brdo, Halilovci Srpski, Halilovci Turski, Kolita, Kovica i Potok), Japra Budimli (Antonia Brdo, Baje, Ilida, Japra Budimli, Japra Krajika, Pusta
Njiva, Slatina Potok, Somovita i Zeevo), Johovica (akovo Brdo, Johovica,
Podgaj i Vrebevina) i Rujika Mala (Brdo, Crni Vrh, Digarice, Osjedak, Podgaj, Suvanac i umari).
Prema tom popisu, sanski kotar je tada imao jednu gradsku opinu, jednu
opinu trgovite, 12 demata (seoskih opina), odnosno jedan grad, jedno trgo
vite i 83 sela. Optina trgovita u Starom Majdanu i demati na podruju te
ispostave bili su direktno vezani na ispostavu pa preko nje na srez, dok su
gradska optina (Sanski Most) i svi ostali demati bili vezani direktno na srez.
Ovaj popis je dao slijedeu sliku stanovnihtva: kua 5.095 (nastanjenih
4.970 i nenastanjenih 125), stanova 5.100, ukupno stanovnika 32.292 (porast za
24%) od toga mukaraca 17.232 (porast za 21%) i enskih 15.060 (porast za 27/o).
Od ukupnog broja stanovnika Srba je bilo 20.032 (62%), Muslimana 8.753 (27%),
Hrvata14 3.468 (10,7/), 38 Jevreja i 1 evangelist (nepoznate nacionalnosti). Ta
danja socijalna struktura je bila ovakva:
Glava obitelji Srodnici
Vlasnika

Svega

62

348

410

Slobodni zemljodelci

1.374

7.380

8.754

Kmetovi

2.846

15.682

18.528

2.203

2.514

226

359

Slobodni zemljodelci koji su i kmetovi 311


Ostali poljoprivrednici

133

Ukupno je bilo 30.565 poljoprivrednih i 1.727 ostalih stanovnika.

Za razliku od ranijih, ovaj popis je dao i podatke da je kotar 31. decembra


1894. godine imao ukupnu povrina od 1,017.143 dunuma,da je na 1 km2 ivjelo
31,75 stanovnika, da su u kotaru bila 22 slijepa (1 8mukih i 4 enske), 24 gluho
nijema (18 mukih i 6 enskih) i 23 umobolna (17 mukih i 6 enskih) sta
novnika.
Iz ovoga popisa se vidi da su Kozica i Tramonja pripojene sanskom ko
taru, da su Hazii i dalje ostali u banjalukom a Hrustovo i Vrhpolje u kljukom kotaru, te da su:
Hazii imali zaseoke Hazii Donji, Hazii Gornji, Pantelii i Stoj ano vii
(304 stanovnika);
Hrustovo zaseoke Fatii, Handanovii, Jezerci, Kerani, Kukavica, Merdanovii, Seferovii, Zdjenii i Zukii (562 stanovnika), a
Vrhpolje zaseoke Husii, Kadirii, Kejia Han i Vrhpolje (518 stanovnika).
Uz Kotarski ured u Sanskom Mostu i Kotarsku ispostavu u Starom Maj
danu (formirana 1.4.1891. godine), u sjeditu kotara je bilo Zapovjednitvo
kotarskih orunikih postaja, Vojniki brzojavni ured i carinska financijska
straa.15 Na terenu kotara su bile dvije orunike postaje (u Starom Majdanu
i Luci Palanci); dvije javne dravne kole (u Sanskom Mostu i Starom Maj14

Vidi napomenu 3.
Vidi napomenu 12.

144

danu, obje od 1886. godine), dvije istono-pravoslavne kole (u Starom Majdauu


od 1854. i Sanskom Mostu 1872. godine); 29 mekteba (Stari Majdan i Ka
mengrad po 4, aplje 3, Kljevci 2, a Naprelje Sanski Most, Pobreje,
ehovci, Trnova, Gorica, Skucani Vakuf, Kijevo, Tomina, Modra, Zenkovii,
Aliii, Zecovi, Antonia Brdo, Podvidaa i jo jedno selo po jedan); 20 da
mija (Stari Majdan 6, Kamengrad 2, a Sanski Most, Naprelje, Trnova,
Gorica, Skucani Vakuf, aplje, Kijevo, Modra, Zenkovii, Antonia Brdo, Pod
vidaa i jo jedno selo po jednu); 9 parohijalnih istono-pravoslavnih ureda
sa 10 crkava i 4 kapele (Sanski Most, Dabar, Eminovci, Jelainovci, Kozica,
Tramonja, Majki Japra, Luci Palanka, Lipnik, Tomina, Hadrovci, Otra Lu
ka, Rasavci i Stari Majdan); 2 upna katolika ureda sa 2 upne crkve i 2 kato
like kapele (Sanski Most, Sasina, Rijeka Stara i vjerovatno u Starom Maj
danu).17
etvrti (posljednji) popis stanovnitva u Bosni i Hercegovini, koji je izvr
ila austrougarska okupaciona vlast 10. oktobra 1910. godine,18 dao je jo svestraniju sliku stanja Bosne i Hercegovine. Prema tom popisu kotar Sanski
Most je imao povrinu od 1.017 km2, pa je na 1 km2 dolazilo 38 stanovnika
(1895. godine 31,75 stanovnika), 2 gradske opine (Sanski Most i Stari Majdan),
22 seoske opine, 5.753 nastanjene kue sa 5.919 stanova. Kotar je imao 38.422
stanovnika (porast za 19%), od kojih mukih 20.253 i 18.169 enskih; Srba 23.598
(61%), Muslimana 9.984 (26/), Hrvata19 4.783 (12%), 41 panskog Jevrejina, 15
drugih Jevreja i 1 evangelistu.
Popis je prvi put dao podatke o pismenosti:
prema godinama starosti
Zna itati i pisati:
720

2130

preko 30 g.

Svega

Srba

mu.
en.
svega

237
105
342

145
48
193

260
37
297

642
190
832

Muslimana

mu.
en.
svega

74
3
77

64
3
67

76
1
77

214
7
221

Hrvata20

mu.
en.
svega

110
31
141

59
20
79

104
30
134

273
81
354

Ostalih

mu.
en.
svega

2
5
7

5
5
10

8
5
13

15
15
30

567

349

521

1.437

Ukupno

11
Prema
vojislavu
Bogieviu
u
Sanskom
Mostu
je
postojala
gradska
kola
1862.
godine,
dakle
jo
za
turske
vladavine
ovim
krajevima.
Meutim,
on
ne
navodi
izvore
za
ovu
tvrdnju.
Sanski Most tada nije bio grad. Sjedite mudirluka je bilo u Starom Majdanu i tamo je posto
jala
srpskopravoslavna
kola
koju
su
pohaala
i
neka
djeca
Muslimana
i
Hrvata
iz
Sanskog
Mosta,
to
vjerovatno
ne
bi
bio
sluaj
da
je
i
u
Sanskom
Mostu
postojala
kola.
Vojislav
Bogievi,
Istorija
razvitka
osnovnih
kola
u
BiH
od
1463ISIS,
Zavod
za
izdavanje
udbe
nika, Sarajevo, 1965. godine, str. 65.
Prema
Mitru
Papiu
dravne
osnovne
kole
u
Sanskom
Mostu
i
Starom
Majdanu
otvo
rene su 1,836. godine,, dakle za austrougarske vladavine a ne turske. kolstvo u Bosni i Herce
govini za vrijeme austrougarske okupacije (18781918), Sarajevo, 1972, str. 46.
17 Bosanski glasnik za 1895. godinu.

145

Rezultati popisa iteljstva


godine, poglavlje Kotar Sanski Most.
Vidi napomenu 3.
Isto.

Bosne

Hercegovine,

10.

oktobra

1910.

godine,

Sarajevo,

1912.

prema godinama starosti


Zna samo itati:
720

Srba

Muslimana

9
2
11

mu.

en.

2
2

5
1

14

svega

mu.
en.

mu.
en.
svega

Ukupno

3
4

Svega

svega

Ostalih

preko 30 g.

3
2
5

mu.
en.

svega

Hrvata21

2130

10

14

29

Ne zna ni itati ni pisati:


Srba

Muslimana

Hrvata22

mu.
en.

3.625

1.696

3.810

1.949

3.507
2.588

svega

7.435

3.645

6.095

8.347
17.175

mu.
en.

1.584
1.592

811
829

svega

3.176

1.640

708

mu.
en.
svega

Ostalih

Ukupno

mu.
en.
svega

8.828

1.473

3.868

1.101
2.574

7.390

264
402

599

1.571

504

1.630

666

1.103

3.201

3
2

12.046

5.951

9.774

724
1.432

3.522

27.771

Navedeni statistiki podaci daju poraznu sliku stanja u okupiranoj Bosni


i Hercegovini: od ukupnog broja stanovnika od sedme godine starosti navie
(29.237) itati i pisati je znalo samo 4,9% stanovnika, od ega 1% otpada na
ensko, a 3,9/o na muko stanovnitvo. Tek svaka stota ena je znala itati i
pisati! U pogledu pismenosti najslabije su stajali Muslimani. Srbi su sainja
vali 61% stanovnitva i 58% pismenih, Muslimani 26/o stanovnitva i samo
15/o pismenih, a Hrvati 12% stanovnitva i skoro 25% od ukupnog broja pi
smenih.
!l isto.
* Isto.

146

Popis je dao i uvid u agrarno zvanje po konfesijama, kako stoji u zva


ni nom popisu, odnosno socijalnu strukturu poljodjelaca:
Glava
obitelji

Srodnici

zemljoposjednika sa kmetovima
zemljoposjednici bez kmetova
slobodni seljaci
kmeotvi

14
6
623
2.204

82
15
3.447
11.964

96
21
4.070
14.168

Muslimana:
zemljoposjednika sa kmetovima
zemljoposjednika bez kmetova
slobodni seljaci
kmetovi

255
65
1.211
28

1.131
206
5.943
136

1.386
271
7.054
164

Hrvata2*:
zemljoposjednika sa kmetovima
zemljoposjednika bez kmetova
slobodni seljaci
kmetovi

4
3
284
144

26
6
1.556
677

30
9
1.840
821

Svega lanova
domainstva

Srba:

Prema tome, u sanskom kotaru je 1910. godine bilo:

zemljoposjednika sa kmetovima 273porodice sa 1.239 lanova,


zemljoposjednika bez kmetova 74 porodice sa 227 lanova,
slobodnih seljaka 2.118 porodica sa 10.946 lanova, i
kmetova 2.376 porodica sa 12.777 lanova domainstava.

Iz ovog pregleda se vidi da nisu samo Muslimani bili zemljoposjednici sa


kmetovima, ve i odreeni broj Srba i Hrvata koji su otkupom kua i zemlje
s kmetovima od begova i sami postajali vlasnici zemlje i kmetova i ubirali
treinu i druge prihode begovata. U Tramonji i danas mnogi znaju da je Sto
jan Bodiroa, bogatiji seljak, tih godina od bega ekia iz Sanskog Mosta ku
pio kuu, zemlju i nekoliko kmetova pa i sam postao vlasnik zemlje i kmetova.
Seljaci su ga zvali beg.24 U Bonjacima se sjeaju Sime Dekia koji je od bega
Ceria iz Sanskog Mosta otkupio svoje komije i postao njihov vlasnik ubirui
treinu sve do 1918. godine.25 I uro Milju iz Luci Palanke je imao kmetove
ali je ubrzo osiromaio. Gavro Popovi, posjednik i trgovac iz Sanskog Mosta,
takoe je imao kmetove, ali je sam izvrio agrarnu reformu, odnosno oslo
bodio kmetove, prije 1895. godine, jer je te godine umro, pa je i njegova poro
dica osiromaila. Najverovatnije je i Todor Vukovi, djed Gavre Vukovia-Krajinika, imao kmetove s obzirom na bogatstvo koje je imao (imao je,
pored ostalog, i 25 zgrada koje su se zakljuavale, kako pie njegov unuk Ga
vro), prije nego to je zbog ponovljenog napada kesedija (razbojnika) na nje
gove sinove i njegovu porodicu pobjegao u Dalmaciju. Kao to se vidi iz nave
dene tablice, za austrougarske vladavine takvih vlasnika kmetova Srba je bilo
14 i Hrvata 4, dok je zemljoposjednika bez kmetova bilo meu Srbima samo
6 i meu Hrvatima 3.
Pop:s iz 1910. godine dao je pregled i nove administrativne podjele kotara
(sreza) Sanski Most na opine:
gradske opine:
Sanski Most (2.375 stanovnika) i
Stari Majdan (1.202 stanovnika);
isto.
u Memoarska graa, selo Tramonja.
*5 Memoarska graa, selo Bonjaci.

seoske opine:
Dabar (1.824 stanovnika),
Eminovci sa kneijama (selima): Bonjaci (329), Eminovci (529) i Grdanov
ci (467 stanovnika),
Jelainovci (860),
Kamengrad sa selima: edovaa (181), Donji Kamengrad (1.305) i Gornji
Kamengrad (757 stanovnika),
Kljevci (1.600),
Kozica sa selima: Kozica (1.328), Podovi (293) i Tramonja (1.132),
Lipnik (790),
Luci Palanka sa selima: Luci Palanka (1.233), Miljevci (529) i Tukbobija
(882 stanovnika),
Majki Japra sa selima: Majki Japra (1.265) i Mutii (88 stanovnika),
Pobreje sa selima: Krkojevci (133), Pobreje (236), Podlug (168) i Zdena
(236 stanovnika),
Sasina sa selima: Kruhari (702), Sasina (944), ehovci (564), krljevita
(407), Trnova (615) i Usorci (484),
Skucani Vakuf sa selima: Gorica (216), Naprelje (483) i Skucani Vakuf (788),
Tomina sa selima: aplje (640), Ilida (372), Kijevo (839), Luani (209) i
Tomina (844),
Brdari sa selima: Brdari (316), Divar (375) i Suvaa (313),
Budimli Japra sa selima: Budimli Japra (715), Cele (146), Duge Njive
(113), Halilovci (292),
Mala Rujika sa selima: Jovica (287) i Mala Rujika (641),
Modra sa selima: irkii (119), Fajtovci (370), Kalenderi (88), Lukavice (434)
i Modra (364),
Mrkalji sa selima: Hadrovci (166), Kozin (242) i Mrkalji (273),
Podivaa (487),
Rasavci sa selima: Aliii (148), Kestenjar (163), Koprivna (467), Nitavci
(108), Otra Luka (492), Rasavci (887), i Zecovi (387),
Slatina sa selima: Slatina (229) i Zenkovii (249),
Stara Rijeka sa selima: Batkovci (269), Brievo (347), Marini (191), Ovanjska (174), Sara Rijeka (590) i Tisova (293).
Pod upravom Ispostave u Starom Majdanu bile su opine: Brdari, Budim
li Japra, Mala Rujika, Modra, Mrkalji, Podvidaa, Rasavci, Slatina, Stara Ri
jeka i gradska opina Stari Majdan sa ukupno 11.937 stanovnika. Ostale op
ine su bile izravno pod upravom Kotarskog ureda i imale su 26.647 stanovni
ka, kotar ukupno 38.584 stanovnika.26
Tri sela izvan sanskog kotara 1910. godine:
Hazii (353 stanovnika), bili su opina u sklopu banjalukog gradskog
kotara,
Hrustovo (635 stanovnika) i
Vrhpolje (643 stanovnika).
Ovaj popis je registrovao 30 slijepih (19 mukih i 11 enskih), 46 gluhoni
jemih (32 muka i 14 enskih) i 32 umobolna (17 mukih i 15 enskih).
Ovaj popis je dao i interesantnu sliku po zvanju uope, kako pie u popis
nom izvjetaju ,odnosno zanimanja po strukama:
poljodelaca je bilo 16.165 (a oni su uzdravali jo 20.283 lica),
u umarstvu 1 lice (uzdravano 5) ,
28
U ovom popisu jedan zbir pokazuje da je srez imao 38.422 stanovnika a drugi 33.554.
Razlika od 162 stanovnika vjerovatno se odnosi na vojnika lica koja su tada bila na ovom

srezu.

148

u rudarstvu 2 lica,
u industriji kovina 40 (80),
u fabrikaciji strojeva i orua 1 lice (5uzravanih),
u hemijskoj industriji 1 (1),
u graevinskom obrtu 14 (28),
u tekstilnoj industriji 3 (7),
u industriji koe 4 (7),
u industriji drva i rezbarskim preduzeima 97 lica (26 uzdravanih),
u industriji hrane 54 (85) ,
u ugostiteljstvu i si. 38 (78),
u industriji odjevanja 82 (166),
u trgovini robom 107 (229),
u novarstvu i veresiji 3 (1),
u prevoznom obrtu 8 (23),
kuna posluga i pomonici za plau 85 (84),
javna sluba 133 (342),
slobodna zvanja 2 (2), i
ostalo 62 lica (115 uzdravanih lica), svega 16.902 aktivnih lica i 21.520
uzdravanih lica, ukupno 38.422 stanovnika.
U ovom popisu zaposleni su razvrstani u pojedine industrije: kovina, ke
mijsku, fabrikaciju strojeva i orua i si. Valja znati da tu nije rije o postoja
nju takve industrije i fabrike svih navedenih industrija, ve da se, na primjer
kova razvrstavao u fabrikaciju orua, bojadisar u kemijsku indus
triju, pekar u industriju hrane i si.
U gradu S. Most je bio po jedan ljekar ve od 1879. godine (1897. godine
dr Bernard Polaek, 1910. godine dr Johan Kudas), a prva apoteka je otvorena
tek 1911. godine (Moritz Kirtner).
Bosanski glasnik (Bosnischer Bote), zvanino glasilo koje je objavljivalo
raznovrsne zvanine podatke o Bosni i Hercegovini , daje brojne podatke koji
upotpunjuju sliku tadanjeg kotara Sanski Most.
Prema Bosanskom glasniku za 1910. godinu, u Sanskom Mostu je tada bio
tab Drugog poljskog bataljona 73. pjeadijske pukovnije sa 8. etom i mitra
ljeskim odjeljenjem, dok su ostale ete bataljona bile u Petrovcu (5. eta), Bi
hau (6. eta) i Banjoj Luci (7. eta).
Orunike postaje su bile u Sanskom Mostu, Luci Palanci, Starom Maj
danu, Budimli Japri i Vrhpolju, a pripadale su orunikom vodu u Bosanskoj
Krupi.
U Sanskom Mostu je bio i vojno-potanski ured.

PRIVREDNA AKTIVNOST:
Trgovine i zanati
Prema Bosanskom glasniku, za 1941. godinu, na podruju kotara Sanski
Most bile su 103 trgovine i druge zanatske radnje, od kojih 42 u Sanskom
Mostu, 15 u Starom Majdanu i 46 u selima: 8 u Donjem Kamengradu, po 5 u
Luci Palanci i Staroj Rijeci, 4 u Budimli Japri, 3 u Majki Japri ,po 2 u Lu
kavici, Koprivni i Otroj Luci, te po 1 u Fajtovcima, Hrustovu, Ilidi, Johovici,
Kljevcima, ehovcima, Tomini, Tuk Bobiji, Vrhpolju, Gornjem Kamengradu,
Kozici, Modroj i Skucanom Vakufu. Preko 50 naselja je bilo bez ijedne trgo
vinske i zanatske radnje.
Pregled broja trgovina i zanatskih radnji po godinama kada su otvorene
pokazuje da je najvei broj radnji otvoren 1891. godine (18 radnji), 1907. go149 dine (24) i 1911. godine (21), a ostalih godina od jedne do 7 radnji. Za godine

Centralni dio Sanskog Mosta za vrijeme austrougarske okupacije.

18781883. nema podataka, te ne znamo koliko je radnji tada bilo. U 1884. go


dini otvoreno je pet radnji, 1885. godine jedna, 1890. godine est, 1891.
godine osamnaest, 1893. godine etiri, 1894, i 1895. godine po dvije ,1897.
godine tri, 1903. godine jedna, 1906. godine sedam, 1907. godine dva
deset i etiri, 1908. godine tri, 1911. godine dvadeset i jedna, 1912. godine
pet i 1913. godine jedna radnja.
U Sanskom Mostu 1914. godine je bilo 14 mjeovitih trgovina na malo, 8
manufakturnih trgovina, 6 trgovina itom, 1 obuar, 1 apoteka, 1 hotel i 18
radnji nepoznate struke.
U Starom Majdanu te godine je bilo 7 mjeovitih trgovina na malo, 1 ma
nufakturna trgovina i 7 radnji nepoznate struke.
Malobrojne radnje u selima su bile mjeovite trgovine na malo. Pijani dan
u Sanskom Mostu je bio ponedeljak, a u Starom Majdanu srijeda.

Novani zavodi i zadruge


U Sanskom Mostu je 1909. godine osnovana Prva hrvatska tedna i veresijska zadruga,1 a 1911. akcionarsko drutvo2 Srpska tedionica.
Zadrugarstvo je bilo tek u povoju, ali i sputavano od austrougarskih vlasti
Zato su do 1918. godine formirane samo etiri zemljoradnike zadruge, dvije
hrvatske seljake zadruge sa neogranienim jemstvom, u Sasini (1912. godine)3
i Staroj Rijeci (1912. godine) , i dvije srpske seljake zadruge sa neogranienim
jemstvom, u Luci Palanci (1912. godine)0 i Jelainovcima (1912. godine)6
1
2
3
4
6
6

Bosanski glasnik za 1(914. godinu.


Sarajevski list, slubeno glasilo, br. 13/1912. godine.
Isto, br. 246 od 11. novembra 1911. godine, Bosanski glasnik za 1914
Sarajevski list, br. 102/1914. godine.
Sarajevski list, br. 234, od 23. oktobra 1912. godine.
Sarajevski list, br. 273, od 12. oktobra 1916. godine.

150

U Bosni i Hercegovini je za vrijeme austrougarske okupacije bio veoma


-ogranien broj proizvoda koje je seljak iznosio na trite: stoka, ito, krompir,
vuna i si. i jo poneki proizvod domae radinosti: drveno sue: (zdjele, kablii,
lonci, kaike i si.), drvene alatke: rogulje, grablje, lopate i si. Niko od seljaka
nije ni pomiljao da na pijacu iznosi i prodaje,, niti je uopte prodavao, jaja
mlijeko i mlijene proizvode, perad i si. Vjerovalo se da e tada krave pre
suiti i prodaja mlijeka se smatrala velikom grehotom! edomir Kokanovi se
sjea da je imao desetak godina (roen je 1893, dakle prvih godina ovog stolje
a) kada su u Starom Majdanu pogrdnim imenima napadali neku seljanku Stoj u
koja se usudila da prvi put na pijacu donese desetak jaja u maramici! Otud i na
rodna izreka:
Ako ne jae konja ,ne ide u lov i ne muze kravu, da je najbogatiji udi
jeli mu sadaku (milostinju), to znai:
ako ne jae konja, poto nije bilo dobrih puteva i eljeznice , iao je
pjeke bijednik je,
ako ne ide u lov, nema nita od ivota, jer je lov bio jedina razonoda
siromah je,
ako ne muze kravu, nigdje ne moe kupiti mlijeko i mlijene proizvode,
opet je bijednik!

Prestanak eksploatacije ruda u Starom Majdanu i Sasini


Prema Izvjetaju o upravi Bosni i Hercegovine za 1906. godinu, koji je
izdalo Carsko i kraljevsko zajedniko ministarstvo finansija7, na podruju
sanskog sreza su tada radila 2 stara majdana (talionice) i manje gvoare (kov
nice), u Starom MaMjdanu. U tim talionicama su radila samo 22 domaa radnika.
Vadilo se za godinu dana 3.337 kvintala eljezne rudae, dok se izlilo 532 kvintala eljeza (teklac kako pie u Izvjetaju ...).
Stariji ljudi i danas se sjeaju da je vaenje eljezne rudae na ovom pod
ruju krajem XIX i poetkom XX stoljea, prije prvog svjetskog rata, sve vie
zamiralo. U kniizi Bosna i Hercegovina, objavljenoj 1909. godine, Rudolf
baran Maldini Wildenhainski ne spominje gvoare (kovnice) u Starom Maj
danu, ve samo u Sasini:
.. .eljezo se prireuje u Vareu ,Fojnici, kod Sasine (u sanskom kotaru)
i Tomaice (u prijedorskom kotaru), . .. .srebro kod Srebrenice i u Ljubiji f )d
Prijedora).. .8
Iako se ovdje kae da se i kod Sasine prireuje eljezo, iz popisa stanov
nitva ,izvrenog 1910. godine, vidimo da su u rudarstvu tada radila samo 2 lica.
Ot tadanjem veoma primitivnom vaenju i taljenju eljezne rude u Starom
Majdanu i Sasini, koje je s prvim svjetskim ratom prestalo, ispriali su mi stari
Majdanani slijedee:9
Vlasnik zemlje (njive, livade, ume), u kojoj ima eljezne rudae, zapolja
vao je 4 radnika na vaenju rude. Oni su kopali rupu po veliini i dubini slinu
bunaru i ukopavali u rupu basamke niz koje su se dvojica sputala sve dublje
u zemlju. Radili su uz svjetlo petrolejskih lampica. Druga dvojica su na povr
ini, pomou drvenog ekrka postavljenog iznad rupe, izvlaili u sepetu rudau.
Zanimljivo je da u Starom Majdanu i okolini sepet nazivaju rudnjakom, jer
se mnogo koristio za vaenje rude. Nakon to bi izvadili rudu iz jedne rupe,
7

Izvjetaj o upravi Bonse i Hercegovine, za 1906. godinu, izdalo Carsko i kraljevsko

ministarstvo finansija, Zagreb, 1906. godine, str. 4(57.


8 Rudolf barun Maldini Wildenhainski:

Bosna

Hercegovina,

str. xvir.
* Grupa rudara iz Starog Majdana 14. septembra 1972. upoznala me je sa starim rudar-

151 sivom u Starom Majdanu i okolini.

Zagreb, 1909. godine,

radnici su prelazili na drugo mjesto. Tako su se premjetali s jednog mjesta


na drugo, ostavljajui iza sebe nezatrpane rupe. Kopali su budakom. Kako
nisu podgraivali strane rupe, nisu mogli ni sprijeiti obruavanje zemlje, pa
ni rupe nisu mogle biti duboke. Te rupe su zvali rovovima. Bilo je to veoma
primitivno vaenje rude, ali su se njim bavili mnogi vlasnici zemlje oko Starog
Majdana i Sasine.
Vlasnici zemlje, koji su organizovali vaenje rude, nisu svi imali i livnicu.
Livnice, zvane majdani, bile su uz Majdansku rijeku, Graanicu, eljeznicu,
Staru Rijeku i jo neke potoke, a kod Sasine uz potok Sasisnu i njegove brojne
male pritoke potoie. Prema nalazu troske, tragova objekata ,i prema pri
anju sadanjih stanovnika Starog Majdana, Krajem XIX stoljea je bilo oko 20
ovih majdana u ovom kraju, sve do sela Stare Rijeke.
Najee je vlasnik zemlje (rudnika) i talionice (majdana), bar zadnjih
godina bavljenja rudarstvom, plaao kopae rude i odravao objekt u kome se
topila ruda (majdan), a napoliar je nabavljao umur. Zajedniki su plaali
majstora kovaa i njegove pomagae, koji su topili rudu i lijevali grube ko
made eljeznih poluga.
Deavalo se da su vlasnici, najee begovi i drugi bogati Muslimani, izda
vali majdan u zakup i grupama, obino porodicama, najee na jednu nedjelju
mjeseno. Ovi napoliari su bili zemljoradnici ,pa su mogli jednu nedjelju od
vojiti za rad u rudokopu i majdanu. Ostalo vrijeme bavili su se poljskim rado
vima. Jedan mukarac, lan porodice, bio bi kova, dok bi ostali spremali umur
i kopali rudu. ene ili djeaci vodili bi konje natovarene rudom od rudokopa
do majdana, a djeca su je sitnila do paria veliine oko 5 cm u preniku.
Kako je topljenje rudae bilo primitivno, kopana je samo mekana uplji
kava ruda, najpogodnija za topljenje, iako je ona imala najmnje eljeza. Pre
djele s naslagama tvrde rude, u kojoj je mnogo vei procenat eljeza, nisu uopte dirali. Nain topljenja rudae bio je vrlo star i primitivan. Oni su izravno
pravili kovano eljezo, a ako bi im sluajno u toku rada iz pei poelo da iz
lazi sirovo eljezo, odmah bi ispravljali greku. Tako je velika koliina e
ljeza ostajala u ljaci. Prema nekim procjenama, u ljaci je ostajalo isto onoliko
eljeza kao i Rimljanima kada su u ovim krajevima talili eljeznu rudau.
Ruda se najprije topila u duvaonicama, uz pomo drvenog umura, pa
se dobij alo nado. Ova masa se ponovo topila u pei od ilovae i odmah iskivala ekiima. Tako se dobijao splav. Ovo eljezo je areno i od njega je
kovana poluga teine 1535 kg sa 98,65% eljeza (Fe) i 0,94%> ugljika (C). Pre
ma ocjeni strunjaka, staromaj dansko i sasinsko eljezo je bilo vrlo kvalitetno,
zbog ega se prodavalo i daleko van granica Bosne.
Prema navodima istraivaa ,ovako primitivno kopanje i taljenje rude dalo
je i vrlo malu koliinu proizvoda. Jedna topionica (majdan) je mogla dnevno
dati oko 200 kg eljeza. Mjeseno se radilo samo tri nedjelje, jer su se etvrte
nedjelje opravljali ureaji majdana, a godinje radilo po est mjeseci, od
oktobra do aprila, a pogdjekad i za ljetnih mjeseci. Izlazi da je godinja proiz
vodnja jednog majdana mogla da bude oko 20 tona eljeza. Da bi se dobilo
toliko eljeza, bilo je potrebno iskopati i istaliti 110120 tona rudae. A za ta
ljenje 120 tona rudae trebalo je sagorjeti pet do est stotina kubnih metara
drvenog umura. Velika potronja umura dovela je do toga da su posjeene
mnoge ume ne samo u neposrednoj blizini majdana , ve i one udaljenije.
Stari Majdan je bio centar u kome su vlasnici majdana prodavali tr
govcima svoje eljezne poluge. Oni su ih tovarili na konje (sa samarima) i pre
nosili do rijeke Sane. Utovarivali bi ih u lae, koje su ih rijekom Sanom,
10
Ovaj podatak, kao i
i
okolina,
u
ijoj
pripremi
je,
rudarski radnik na ovom podruju.

podaci o tehnologiji prerade rude, uzeti su iz monografije Ljubija


kao
saradnik,
uestvovao
i
in.
Vukain
Sandalj,
dugogodinji

Unom i Savom odvozile u Sisak, Beograd, a za vrijeme Turaka i u Carigrad


(pretovarujui na Dunavu u vee lae).
Jedan manji dio proizvedenog eljeza obraivan je u Starom Majdanu, ali,
kako je zamiralo vaenje i taljenje eljezne rudae, kovanica je bilo sve manje
i manje, da bi ih sasvim nestalo 1914. godine, poetkom prvog svjetskog rata.
Tako je zamrla jedna od znaajnijih privrednih aktivnosti ovog kraja, stara
koliko i poznata istorija ljudi u dolini rijeke Sane. Kasnijih godina kovai u
ovom kraju kovali su eljezo uvezeno iz drugih krajeva, istopljeno u modernim
eljezarama.
Savremena eksploatacija eljezne rudae, kopanje ali ne i njeno taljenje,
u Ljubiji i u predjelu Stare Rijeke, zapoela je 1915. godine, na emu su radili
austro-ugarski zarobljenici: Rusi, Srbi i Talijani.

Saobraajnice i saobraaj
Na sanskom podruju za vrijeme turske vladavine nisu pravljeni niti odr
avani putevi. Karavani su rijeke i potoke najee prelazili na gazovima, i most
je pravljen samo ponegdje, gdje se moralo premostiti rijeku ili potok.
Turci su sagradili i odravali mostove na Sani kod Tornine i kod Trnove.
Trei most su sagradili u Vakufu (Sanskom Mostu) 1873. godine, nekoliko go
dina pred kraj njihove vladavine ovim krajevima. Vjerovatno su postojali i
manji mostovi na rijeci Dabru pri uu u Sanu ,i na Sanici blizu ua u Sanu.11
Putevi su bili u stvari karavanske staze, utabane kroz stoljea. Jedan ka
ravanski put je iao od Kljua na Kamiak, pa na most kod Tornine, gdje se
vjerovatno ravao: jedan krak prema Sasini i Banjoj Luci, a drugi lijevom oba
lom Sane prema Vakufu i Kamengradu.
Od Klua preko Sanice vodio je drugi karavanski put preko Meeeg brda,
Jelainovaca i Luca prema Majki Japri, gdje se opet ravao: jedan krak na
zapad prema Jasenici, Krupi, Bihau, drugi na sjever dolinom rjeice Japre
prema Novom, trei preko Lipnika u Stari Majdan i etvrti preko Luci Palan
ke, Gorice i Kamengrada do Sanskog Mosta (Vakufa).
Od Vakufa (S. Mosta) je vodio karavanski put na jug preko rjeice Dabar,
zatim rijeke Sanice i Sane prema Kljuu (koji opisuje i B. Kuripei jo 1530.
godine), a drugi prema Starom Majdanu ,odatle u Ljubiju i dalje na sjever.
Od ovog puta se kod Brdara odvajao put na sjever prema Otroj Luci, Zecovi ma i Prijedoru, a drugi na istok, preko mosta i rijeke Sane, preko sela Trna
(Trnova) prema Sasini i dalje u Banju Luku.
Od Vakufa (S. Mosta) iao je jedan krak puta preko rijeke Sane, gdje je
najprije bila skela, a od 1873. godine i most, na ehovac, Sasinu i druga sela
istono od rijeke Sane, odnosno prema Banjoj Luci.
Kada je Austro-ugarska okupirala Bosnu i Hercegovinu odmah je prila
izradi makadamskih puteva dolinom Sane i od S . Mosta prema Luci Palan
ci i Krupi.
Ve 1879. godine prilo se izgradnji makadamskog puta PrijedorSanski
MostKlju u duini od 78 km. Ovaj put je imao znaaj vojnikog puta. Na
njegovoj izgradnji je radila i vojska.12
Planirana je tzv. sreska cesta (put) KrupaStari MajdanSanski Most13,
ali je sagraen samo dio od Starog Majdana do Sanskog Mosta, vjerovatno zato
to je odlueno da se gradi put od Sanskog Mosta do Luci Palanke, preko Ka11
Vidi
poglavlje
o
Vakufu
(Sanski
Most)
i
poglavlje
Sanski
krajikih begova i kapetana (18311852).
12 Sammlung der fr Bosnien und die Hercegovina, I band, Wien, 1880, str. 193.

153

13

Isto, Str. 245.

kraj

za

vrijeme

pokreta

mengrada, u duini od 25,5 km, kao dio puta KrupaSanski Most. Ovaj dio od
S. Mosta do L. Palanke je sagraen 1884. godine.14
Firma tajnbajs je sagradila prugu SrneticaSanski MostPrijedor to
kom 19131914. godine.15 Prema sjeanju edomira Kokanovia, prvi voz ovom
prugom je proao od Prijedora kroz Sanski Most za Sanicu i dalje, u julu 1914.
godine. On se tada nalazio u zatvoru u andarmerijskoj stanici nedaleko tek
sagraene eljeznike pruge i stanice u Sanskom Mostu. Firma tajnbajs je
eksploatisala ume Bosanske krajine, pa je imala svoje privatne pruge, koje
su na nekim pravcima imale i putnike vozove, kao to je bio sluaj i sa ovom
prugom od Prijedora preko Sanskog Mosta do Srnetice i dalje prema Drvaru.
Prema redu vonje od 16. juna 1915. godine putniki voz je polazio iz Pri
jedora u 10,39 sati, stizao u S. Most u 11,51 i b 12,06 sati kretao dalje prema
Srnetici. Iz Srnetice je voz stizao u Sanski Most u 5,03, produavao u 5,12 i u
Prijedor dolazio u 6,24 sati.16

Lae na rijeci Sani


Za vrijeme Austro-Ugarske jo su saobraale lae rijekom Sanom od San
skog Mosta nizvodno, pa potom-rijekom Unom i Savom. Hasan kapur, koji je
istraivao plovidbu na Sani i Uni,17 pie da su za austrougarske uprave u San
skom Mostu imali po jednu lau od 3040 tona Pero Deli (kasnije njegov sin
Jovo), Luka Toi, Simo Zurini, Hasan-beg eki i Vaso Stojanovi, dok je
Hadi Husein Kljuni imao tri lae: dvije po 30 i jednu od 40 tona nosivosti.
Vjerovatno su ovakve ili sline lae tada imali i neki ljudi iz Starog Majdana,
koji su izlivene eljezne ipke (ali i druge proizvode) prevozili Sanom, Unom i
Savom. Prema navodu H. kapura, Mile Adamovi, sin Save Adamovia iz Sta
rog Majdana, imao je prije 1871. godine lau, usidrenu kod Trnove, koju je te
godine prodao Simi Todoroviu ,trgovcu iz Livna.18
Pristanite ovih laa u Sanskom Mostu je bilo na lijevoj obali rijeke Sane,
oko 300 metara uzvodno od sadanjeg betonskog mosta, na mjestu zvanom Kerep. Jedino je Deli imao svoje pristanite nasuprot Kerepu, na desnoj obali
rijeke Sane, koje se i danas zove Delia brod.
Iako nije sauvana nijedna od ovih laa, H. kapur je zapisao sjeanja
nekih vlasnika laa i laara i u spomenutom radu objavio pojedinosti o grad
nji ovih plovnih objekata.
Prema nalazu H. kapura, za vrijeme Austro-Ugarske lau je najprije sa
gradio Hasan-beg eki 1888. godine. Bila je sagraena od jelovog drveta i
sluila je samo vlasniku ,a pogdjekad ju je za dobar zakup ustupao mjesnim
trgovcima.
Laa Pere Delia (odnosno Jove Delia) je bila duga 25 metara, a iroka
5 metara. Imala je 2 ambara, 2 kajite i posadu od 10 laara. Lau je napravio
i porinuo u rijeku 1895. godine Mile Mandi, graditelj laa iz Prijedora. Stalni
krmano je bio Smajo Kari, a muo (pomaga) njegov sin Ahmo. Deli je svo
jom laom prevozio iz Sanskog Mosta do Siska teret od 30 tona, a u povratku
dovozio oko 15 tona razne robe za sanske trgovce. Za vonju (turnus) od San
skog Mosta do Siska i nazad trebalo je skoro mjesec dana. Lae su nizvodno
plovile uz pomo vesala i snagom samog toka rijeke. Uzvodno su lau uz
11

Isto, II dio, str. 41 i 72.


Devad
Juzbai:
Izgradnja
eljeznica
u
Bosni
i
Hercegovini
u
svijetlu
austrougarske
politike
od
okupacije
do
kraja
Kalajeve
ere,
disertacija,
rukopis,
Institut
za
istoriju
Bosne
i
Hercegovine, 1972. godine, str. 415.
18 Sarajevski list, br. lfl-9 od 1915. godine.
17
Hasan kapur: Saobraaj na Sani i Uni, Zbornik krajikih muzeja, I, 1962. godine,
str. 181191.
1H Isto, str. 188.
35

154

Pristanite s laama na rijeci Sani u Sanskom Mostu

pomo Konopaca vukli laari, zvani galijai, 1012 jakih ljudi. Krmano je
za jedan turnus dobijao 16, muo 12, a ostali laari 810 forinti. Za vrijeme
prvog svjetskog rata Delieva laa je potopljena oko 100 metara uzvodno od
elievog broda.
Simo Zuruni je napravio lau 1906. godine. Gradilite je bilo kod ua
Zdene u Sanu, na zemljitu Hasan-bega Alajbegovia. I ovu lau je gradio Mile
Mandi. Imala je samo jedan ambar i jednu kajitu, a ostali dio je bio otkriven i
namijenjen prevozu balvana, dasaka i drugog graevinskog materijala. Simo
2'uruni je prevozio grau samo do Dragotinje, gdje je pretovarena u eljeznike
vagone. Na lai je bila posada od 12 ljudi ,a turnus do Dragotinje i nazad je
trajao 34 dana. Simo Zuruni je tri godine kasnije 1908. godine ,osposobio ovu
lau za prevoenje tereta od 80 tona. Za njenu izgradnju je utroio 2.000 kg e
ljeza; Zajedno sa suvlasnikom Savom Kondiem, trgovcem iz Bosanske Gra
dike, Simo je 1913. godine odluio da lau prepravi kako bi mogla nositi
150 tona tereta i ploviti na velike udaljenosti, pa i Dunavom. Laa je poetkom
1914. godine stigla u brodogradilite u Bosanskoj Gradiki, ali je rat omeo ovaj
poduhvat. Okolno stanovnitvo je kasnije razni jelo graevinski materijal i uni
tilo lau.
Laama iz Sanskog Mosta i Starog Majdana izvoena je zob, suha ljiva,
orasi, suho meso, koa, eljezne poluge, drvena graa ,a dovoena je tzv. kolo
nijalna roba, biber crijep, zemljano posue iz Jasenovca (testije, pekve, tendere i drugo), a za sunih godina kukuruz i proso.
Gradilita nekih drugih laa su bila ili u Radinovcu ili u Duratovcima u
okolini Sanskog Mosta, a opravke na laama su obavljali Stipo i Pero Pranji.
Laari iz Sanskog Mosta radili su i kod prijedorskih trgovaca, vlasnika
laa. Tako je Smajo Kari 1919. godine odvezao lau prijedorskog trgovca Radetia u Beograd, gdje je prodana zajedno s robom doveenom u njoj (15 tona
rakije).
Ove velike lae, malobrojne na rijeci Sani oko Sanskog Mosta, a nepoznate
155 uzvodno od ovog grada, bile su velika atrakcija za okolno stanovnitvo. H.

kapur je zabiljeio da je Vaso Stojanovi jednom odvukao svoju lau do sela


aplja da je vide tamonji seljaci. Svaki posjetilac je za ulazak u lau i pregled
njenih prostorij sipao u ambar po jednu torbu zobi (oko 10 kg). Nakon sedam
dana Stojanovi je vratio lau u Sanski Most i u njoj 10 tona zobi, koju je
dobio od seljaka za njeno razgledanje. To znai da je lau pregledalo oko
1000 ljudi.
Izgradnja eljeznikih pruga, najprije od Volinje (Sunje) preko B. Novog
i Prijedora do Banje Luke. a potom i uskotrane pruge od Prijedora kroz San
ski Most do Srnetice i dalje za Drvar, odnosno Jajce, likvidirala je i te malo
brojne lae na rijeci Sani, koje su bile prespore i preskupe, pa ih poslije prvog
svjetskog rata i nema na podruju oko Sanskog Mosta.
POLITIKA I KULTURNA AKTIVNOST
(braa Todor i Jovo G. Popovi)
Kada su Petar Koi, knjievnik, i Kota Majki, publicista, u jesen 1906..
godine zapoeli pripreme za izdavanje lista Otadbina, u tu akciju su se uklju
ili i brojni Sanjani, Srbi. Meu njima su najznaajniju ulogu imali braa To
dor Tode i Jovo Gavre Popovia.
U Banjoj Luci je 5. oktobra 1906. godine odran sastanak predstavnika
Srba svih krajikih srezova. Todor G. Popovi je bio predstavnik Sanskog Mo
sta. U zapisniku skuptine pie:
.......Vatreni i oduevljeni omladinac g. Todor G. Popovi iz Sanskog Mosta
miljenja je da bi list trebalo nazvati Srpski borac. Petar Koi, knjievnik,
dri da bi listu najljepe ime bilo Otadbina.1
Skuptina je jednoglasno izabrala Petra Koia za glavnog, a Vasu Kondia,
knjievnika i publicistu, za odgovornog urdenika. Uredniki kolegij su uz njih
dvojicu inili jo Kota Majki, publicista, dvadesetogodinji Jovo G. Popovi,.
novinar i pjesnik, i Svetozar Zrni. Tada je obustavljeno izlaenje lista Na
ivot, koji je u Banjoj Luci ureivao Kota Majki.
Prvi broj Otadbine je izaao 28. juna 1907. godine, ali je bio odmah
zaplijenjen, to je izazvalo mnotvo incidenata u gradovima Bosanske krajine,
pa i u Sanskom Mostu. Uslijedile su globe, hapenja i progoni onih koji su i
tali ovaj list.2
Ve u drugom broju Otadbine, od 5. jula 1907. godine, u rubrici Poz
dravi, objavljen je i pozdrav iz Sanskog Mosta:
S. Most: Iz ovog naeg malog mjesta Krajine nae ljute i krvave pozdravi
lete i elje da bude sretan poetak Otadbine. Todor G. Popovi, Jovo Milinkovi, Riljo Pavlovi, Svetozar ulibrkovi, Dragutin Stojanovi, Rade Dodig i
Svetozar urguz, veterinar.
Iz izvjetaja Gradskog kotarskog ureda Banje Luke, od 22. oktobra 1907.
godine, vidi se da je Todor G. Popovi bio veliki propagator lista Otadbina
u Sanskom Mostu.3 A u dokumentu od 26. oktobra 1907. godine spominje se
Todor G. Popovi i trai se da se poslije dolaska u Sanski Most kazni policijski
zbog buntovnog govora na skuptini lista Otadbina. Zajedniko ministarstvo
svojim dopisom od 3. XI 1907. godine ne slae se da se Popovi kazni, ve smatra
da mu je trebalo oduzeti rije ili ako to ne uspije raspustiti skuptinu.4 I na
skuptini Otadbine odranoj 12. decembra 1907. godine istup Todora G. Po
povia je bio buntovan. Tada je on biran za sekretara.5
1
Petar Koi, dokumentarna grada, redaktor Todor Kruevac, Muzej knjievnosti BiH,
Sarajevo, 1967, str. 181182.

* Branko Cubrilovi- Petar Koi, Svjetlost, Sarajevo, 1953, str. 107.


3 Petar Koi, dokumentarna graa, str. 192.
4 Isto, str. 193.
5 Isto, str. 16.

156

Todor i Jovo G. Popovi su sinovi Gavre Popovia, trgovca iz Sanskog Mo


sta (roen 1830. umro 1895. godine), koji je bio pod snanim uticajem Gavre
Vukovia-Krajinika i njegov bliski saradnik. U kui porodice Popovi, kada
su preselili iz Dabra u Sanski Most, bilo je dosta literarnih radova Vase Pelagia, ali i knjievnih djela mnogih drugih pisaca. Kasnije kada je Austro-Ugarska okupirala Bosnu i Hercegovinu, i kada su Srbi poveli vjersko-prosvjetnu
borbu, uz Rii ju Pavlovia veoma aktivan je bio i Gavro Popovi, ali je ubrzo
umro ne doekavi njen ishod.
Gavro Popovi je bio imuan ovjek, imao je veliko imanje i trgovinu.
S velikom pratnjom je iao u lov u Grme-planinu, gdje je u zimsko doba znao
ostati i po mjesec dana. Kako je bio pod uticajem naprednih ideja, sproveo
je agrarnu reformu, oslobodio kmetove i podijelio im svoju zemlju, koju su oni
obraivali6, svakako prije 1895. godine, jer je te godine umro. Djecu je kolovao,
Todora Todu u Gracu, a Jovu u Skoplju i Solunu, i bio jedan od prvih i rijet
kih Krajinika koji je i kerku Julku 1897. godine poslao iz Sanskog Mosta na
kolovanje u Viu djevojaku kolu u Sarajevu, koju je ona zavrila 1902. go
dine i zatim se upisala u Privatnu uiteljsku kolu u Zavodu sv. Josipa u Sa
rajevu. Kako su mu se sinovi bavili vie politikom nego poslovima oko imanja,
vremenom mu je porodica znatno osirmoaila, o emu pie i Petar Koi povo
dom bolesti i kasnijom smrti Jove Popovia.
Petar Koi je esto dolazio u Sanski Most u kuu Popovia i Gavrinu enu
Milicu (18361906) smatrao drugom majkom. Obiavao je da joj proita svoje
prie prije objavljivanja i uje njeno miljenje o njima. Kada joj je proitao
svog Jablana, upita ju je:
Nane, ta ti misli o ovoj prii?
Petriu tako ga je ona zvala ja mislim da e ti opet u zatvor!
E, nane, onda znam da je pria dobra! rekao je Petri Milici
Popovi.7
Jovin stariji sin Todor, roen 15. marta 1879. godine, pomagao je ocu u
trgovini, a kasnije je preuzeo i voenje poslova, ali se vrlo rano ukljuio u
politiki ivot i zbog svoje beskompromisnosti esto dolazio u sukob s okupa
cionim vlastima.
Zbog svoje velike aktivnosti u Sanskom Mostu Todor Popovi je bio iza
bran za predstavnika rodnog grada na skupu koji je organizovan radi pokreta
nja Otadbine ,a zbog zalaganja na irenju ideja tog list postao je i sekretar
Odbora Otadbine.
Nedostaju podaci povodom ega je bio uhapen ,ali iz njegove dopisne
karte s oznakom policijske cenzure, koju je 17. maja 1909. godine poslao sestri
Julki, uiteljici u Drvaru, vidi se da je tada ve due vremena leao u zatvoru
u Bihakoj kuli, jer pie: ... ove zidine rue rapidno. Eto za ovo vrijeme opao
sam 17 kila. Ali fala bogu uvjek sam zdrav pa to me najvie tjei. Jo se nijesam pogodio sa advokatom. Eto sestro ta uradie dumani od mene, i ako nikad
nikome nijesam ni truna nakodio.8
Mlai sin Gavre Popovia, Jovo, roen je 1886. godine u Sanskom Mostu.
Nakon to je u rodnom gradu zavrio osnovnu kolu, roditelji su ga poslali na
kolovanje u Skoplje, gdje je uio u srpskoj gimnaziji. Tu je napisao i svoje
prve pjesme. Nezadovoljan onim to se tada zbivalo u Srbiji i Makedoniji, ne
mirnog i buntovnog duha, brzo je doao u sukob s vlastima u Skoplju, pa je
kolovanje nastavio u Solunu. Iz Soluna je slao svoje prve pjesme Bosanskoj
vili u Sarajevo. Kada je zavrio gimnaziju u Solunu, preao je u Beograd gdje

157

6 Julka Srdi-Popovi, uiteljica, kerka Milice i Gavre Popovia, ispriala je ove poje
dinosti svojoj kerki Veri Srdi-Odi, koja je ove podatke saoptila autoru.
7 Isto.
8 lz
zaostavtine Julke
FOpovi-Srdi.

ita i studira modemu srpsku poeziju. Nazvie je volio Vojislava Ilia i uru
Jakia. U Beogradu Jovo G. Popovi tampa prvu knjigu svojih pjesama.9
Kako je u to vrijeme, polovinom prve decenije XX stoljea, narodni pokret
u Bosni bio sve jai, Jovo G. Popovi, mladi pjesnik, vraa se 1905. godine u
zaviaj. Tada objavljuje i svoju drugu knjigu pesama ... narodnorodoljubivog
karaktera, na istom i svjeem narodncm jeziku. Motivi tih pjesama su veinom
sa Grmea i Corkovae, mjesta krajikog ustanka. U tim pjesmama on poetski
razrauje uzroke i motive te narodne bune. Zbirka pjesama nosi naslov Je
canje, a u njoj su opjevani dani robovanja, patnje i muenitva naeg naroda.
Ali, istodobno, tu su i podsticanja, vjera u borbu, poklik za borbu i trganje
ropskog jarma.10
Ovakav buntovni pjesnik brzo se sprijateljio s jo buntovnijim Petrom Koiem i on ga je uvrstio u redakcijski kolegij lista Otadbina. Njih dvojica
su tada zajedno putovali po Bosanskoj krajini radi organizovanja saradnje za
list Otadbinu, ali i obavljajui propagandu u narodu i bodrei ga da istraje
u borbi protiv okupatora. U Bosanskoj krajini do tada nije bilo tako snanog
pokreta, kao to su ga propagirali i organizovali Petar Koi i njegova grupa
okupljena oko lista Otadbina. Meu njima je i Jovo G. Popovi.
Da bi suzbio takav pokret u narodu, u inspekciji kree Albori general i
poglavar Bosne i Hercegovine. Njega je Otadbina vie puta napadala i uz
Kalaj a smatran najveim neprijateljem naih naroda. Vlasti su svugdje nare
ivale da se Albori to sveanije doeka i isprati.
Pred dolazak generala Alborija u Banju Luku, Petar Koi i Jovo G. Po
povi odlaze u okolinu grada da organizuju protest protiv njega i zajedno
sastavljaju i potpisuju proglas narodu u kojem kau:
Graani, u na grad dolazi u etvrtak upravnik zemlje. Od vas e se tra
iti da izvjesite zastave i da uestvujete u doeku. Ne izvjeavajte zastave radi
poznatih dogaaja u Prijedoru,11 jer se je bojati kakvih izgreda u kojima bi se
mogla opet proliti nevina krv. Ne uestvujte u sveanom doeku, jer pod da
nanjim upravnitvom prolivena je mnoga krv, a krivci nisu kanjeni.
Zivila sloboda i samostalnost Otadbine nae.
Petar Koi, s.r., Jovo G. Popovi, s.r.!12
Ovakav veoma smion poduhvat P. Koia i J. G. Popovia imao je uspjeha:
uslijedile su demonstracije i incidenti, tako da vlasti u Banjoj Luci nisu mogle
uspostaviti red. Odmah su uhapeni Petar Koi i Jovo G. Popovi, to je jav
nost primila s velikim revoltom. Na raspravu su doli brojni novinari iz svih
krajeva zemlje. Suenje je poelo 7. jula, a presuda je saoptena 10. jula 1907.
godine. Petar Koi je tada osuen na dva mjeseca teke tamnice, pootrene
postom i tvrdim leajem, a Jovo G. Popovi na est nedjelja teke tamnice.
Javnost je protiv presude P. Koiu i J. G. Popoviu organizovala mitinge i
proteste.
Jovo G . Popovi i na robiji pie pjesme i lanke, koje objavljuje u Otad
bini, i djeluje na svoju okolinu uhapenike. Uskoro je u Otadbini objavio
lanak Refleksije sa brodskog grada, o spomeniku Franji Josipu u Brodu, u
kojem je ,izmeu ostalog, napisao:
9
10

Branko Cubrilovi, n.d., str. 279280.


Isto.

11

Kada
je
1887.
godine
organizovan
doek
austrijskog
umjesto
da
dovedu
narod
sveano
obuen
i
sa
zastavama,
da
izau
bez
zastava
i
obueni
u
prnje.
Tako
se
doek
liku
demonstraciju
protiv
Austrije.
Intervenisala
je
vojska
i
knezovi i ugledniji ljudi, a meu njima i otac Petra Koia
Gomionice. B. Cubrilovi: Fetar Koi, str. 1314.
B. Cubrilovi, n.d., str. 108.

prijestolonasljednika
u
Banjoj
Luci,
vieniji
ljudi
su
nagovorili
seljake
prijestolonasljednika
pretvorio
u
ve
policija,
pohapeni
su
svi
seoski
iguman Gerasim iz manastira

.. .Oko mi nazire i ovaj dugi i visoki mramor, visok kao misirska pira
mida, a mrzak i dosadan kao dosadna jesenja kia .. ,13
Bio je to njegov prvi, ali i posljednji veoma smjeli i otar napis protiv
austrougarskog cara i okupatorskog reima. Tuilac je podnio prijavu, pa je
rasprava bila zakazana za 11. septembar 1907. godine. Meutim, na raspravu
Jovo G. Popovi nije mogao doi jer se teko razbolio i bio na samrti. Otadbi
na br. 6 od 2. avgusta 1907. godine donosi vijest o tome:
Jovo G. Popovi. Neumorni i neustraivi saradnik Otadbine g. Jovo G.
Popovi, srpski pjesnik razbolio se i pao u postelju. Odmah u poetku rada bi
jae nae urednitvo izloeno tekom proganjanju kao nijedno drugo. Praeni
toplim simpatijama Srpskoga naroda iz sviju pokrajina i svih estitih ljudi mi
smo pali na posao, u koji je na dragi saradnik g. Popovi unio mnogo svoje
mladalake snage i oduevljenja. Neumorno je radio ne tedei ni najmanje svog
dragocijenog zdravlja. Jedno to, a drugo, one silne nepravde, koje su injene
njemu i njegovom bratu g. Todoru Popoviu, oborile su ga u postelju.
Urednitvo Otadbine i mnogobrojni prijatelji iskreno i toplo ele da se
na vrijedni saradnik g. Popovi to prije oporavi i stane na snagu, kako bi
jo monije i silnije odbijao podle napade na na ponieni i uvrijeeni narod.
Na alost, lijeka njegovoj bolesti nije bilo. Umro je 15. septembra 1907.
godine, u rodnoj kui, u Sanskom Mostu, savladan tuberkulozom koju je dobio
za kratkog tamnovanja toga ljeta i prenapornim radom u redakciji Otadbi
ne, ostavivi za sobom u rukopisu zbirku pjesama o rjeicama i potocima svog
rodnog kraja. Na sahranu su doli ljudi iz itave Bosanske krajine, a posmrtno
slovo su drali Svetozar ulibrkovi (ulibrk), uitelj i Petar Koi, koji je
izmeu ostalog rekao: .. .i mrtav Jovo G. Popovi drmusa neprobuenim naro
dnim savjestima ...
Redakcija Otadbine je posvetila veliki dio svoga trinaestog broja, od
20. septembra 1907. godine, ivotu, radu i smrti Jove G. Popovia. Uvodni ne
krolog u cjelini glasi:
+ Jovo G. Popovi
Pored mnogobrojnih rtava, koje za ovo kratko vrijeme teke i mune bor
be i rada podnijesmo za slobodu i Samostalnost nae na prijevari zarobljene
Otadbine, evo jedne i u krvi
Crna vijest sa Sanskog Mosta javi nam da je tamo pod tronim krovom
svoga jedinog brata poslije dugog i tekog bolovanja preminuo 2. septembra u
4 sata iz jutra na dragi, nigda neprealjeni i neustraivi suborac i saradnik
Jovo G. Popovi, srpski pjesnik.
Ruka nam drke, suze nam na oi naviru, a oajan bol i gorka tuga duu
nam stee i davi.
Da alimo svoga druga i mladog suborca, oaliti ga ne moemo; da ga opla
kujemo, oplakati ga ne moemo, jer su slabe rijei nae, jer je slomljena snaga
naa u ovom kobnom i crnom asu: mi rijei nemamo, mi suza nemamo. Srce
nam civil i piti, a usne grozniavo drku i proklinju zemlju u kojoj se rodismo
drku i proklinju: to nije naa kad je tako iskreno, silno i neogranieno
volimo!
Nitko nije tako snano ljubio ovu nesretnu zemlju kao na mili pokojnik^
niko se nije za nju tako odano i oduevljeno zalagao i borio kao on.
Odmah u poetku naeg pokreta na ovom kraju doao nam je Jovo, pun
oduevljenja i vjere u uspjeh povedene akcije i borbe. Borba naa nije borba
mrnje no borba ljubavi, silne i goleme ljubave, prema zemlji i narodu, iz koga
ponikosmo. On je razumio tu borbu i unio je u nju svu snagu mladosti svoje,
svu ljubav svoje svijetle i iste due.
159

11

Otadbina br. 4, 6. jula 1907. godine.

ta ga je nagonilo na borbu i rad, vidi se, pored ostalog, i iz njegovih top


lih i njenih pjesmica, u kojima se mahom na jedan poseban nain iznosi ista
i nepomuena ljubav prema narodu i zemlji:
E, pa ko to tako jeca
Kroz utanje zelen-granja?
To je pjesma zemlje moje,
Pjesma tuge i jecanja!______
Ove meke i bolne rijei kazuju svu onu duboku tragediju koja se odigrava
u srcima nae mlade generacije koja istroi mladost u borbi za sretniju i svi
jetli ju budunost zemlje svoje.
Opijen arkom ljubavlju prsma narodu, od ranog jutra do mrklog mraka
radio je na dragi Jovo za svojim stolom u urednitvu Otadbine i bacao na
hartiju sve nepravde to se ine narodu i zemlji njegovoj. On je znao za umor
i odmor, radio je neprestano, bez prekida. Iako su ga drugovi esto puta opo
minjali da izae u miriljavo zelenilo pod nae vedro nebo, rijetko bi kad na
to pristao pa i ako bi kad i pristao, krijui bi se opet vraao u redakciju i
nastavljao rad, kunjajui poslije tekog umora nad svojim stolom, koji bijae
uvijek prekriven mnogobrojnim priicama, biljekama i pjesmama.
Umoren neprekidnim duevnim radom, proganjan, optuivan i osuivan,
poeo je malaksavati i venuti, dok nije sasvim malaksao i pao u posetlju, da se
vie nikada ne digne.
Ostavljajui da drugi put iznesemo detaljno njegov rad i ivot, koji je bio
ist i svijetao kao sunana svjetlost, mi se sa ovoga mjesta opratamo, pogrueni i satrveni tugom, sa ovo nekoliko rijei sa naim prvim saradnikom i
suborcem ...
Odmah iza uvodnog nekrologa objavljen je lanak koji zbog interesantnih
podataka u cjelini donosimo:
Znaajan i tuan dan.
Sanski Most 3. septembra.14
I.
Nedjelja, 2. septembar, osvanuo je pun arkog oduevljenja, upravo prva
patriotska svetkovina; ali 2. septembar osvanuo je i kao dan narodne alosti.
Izborni dan, lijep ,vedar... Ve od 9 sati, s jutra, iskuplja se srpski narod
sa svetenstvom na elu, po primjernom redu, koji je upravo iznenadio. Kako
je lijepo bilo vidjeti parohiju jednu za drugom, u kratkom rastojanju: svetenik naprijed, za njim barjaktar, pa narod, sve po etiri, u paliru, dostojan
stveno koraa na biralite... Onu silnu razdraganost, ono oduevljenje mutilo
je jedino sa alosnim utiskom upadalo u oi, golotinja i strana ispijenost upropaenog teaka. To ga je i oduevilo, da onako dostojanstveno, trez
veno, doe na prvu Izbornu Skuptinu. Oko 1 sat ve se iskupio narod na
mjesto, prostrano polje do srpske kole, podijeljen na tabore, pred svakim
barjaktar... podignuta tribina... zauzima mjesta sazivaki odbor. Prvo su
izglasani: za predsjednika Skuptine g. Milan Marjanovi, svetenik u Sanskom
Mostu, za perovou g. Svetozar L. ulibrkovi i lanovi ovjerovitelji: Svet.
Daviovi, paroh St. Majdanski, Simo Zumi, trg. i predsjednik optine na
Sani, Pero Todotovi, teak iz Koprivne i Trivo Kcmdi iz Majki Japre. Zatim
je biran narodni poslanik, i bez ikakvih predloga, gotovo jednoguno, iz
5.000 grla, zaori se gromko ivio, Todor Popovi i onda beskrajno oduev
ljenje, koje se samo talasalo, dok na omiljeni Todor, na rukama omladine,
nije pokazan svojim biraima. Ovo je bilo silno, impozantno!... Imali smo
sveanosti, ali ovakve od Kulina bana i dobrijeh dana nije bilo. Izabran
160
je i zamjenik teak Pero R. Todorovi.

Govor po zakljuku skuptine, izabranog^ poslanika g. Popovia nemamo


zabiljeen, to vrlo alimo ,ali smisao i jedra s&drina uvjerila su naeg napa
enog i zarobljenog teaka, i svakog Srbina da je izbor p r a v o g narodnog za
stupnika na sramotu nekih, postignut i bez prigovora izvren.
Red je bio, zaista, neoekivan, vie nego primjeran... Poslije estitanja,
sav narod u najlijepem redu, u najboljoj volji, dostojanstveno i mimo ra
ziao se svojim kuama.
ivio na poslanik! ivio srpski narod i svjesni birai sreza Sanskog Mosta!
U istom broju Otadbine objavljen je jo jedan lanak vijest iz San
skog Mosta:
Domae vijesti
Tragian momenat. U Sanskom Mostu odrana je skuptina za izbor na
rodnog predstavnika i zamjenika 2. septembra. Na skuptini je uestvovalo
preko 5.000 dua i to je jedna od najposejenijih skuptina u naoj zeir^.i.
Jednoglasno i uz burno klicanje izabran je g. Todor G. Popovi za poslanika,
a za zamjenika Pero Todorovi iz Koprivne.
Na vijesti o preranoj smrti mladog pjesnika i borca Jove G. Popovia, koji je
umro u 22. godini ivota, iz svih krajeva Bosne i Hercegovine stizali su tele
grami, pisma i izjave sauea.
Otadbina u istom broju, uz nekrolog i druge napise, donosi i ovu vijest:
Sauee. Povodom smrti naeg glavnog saradnika Jove G. Popovia pri
mili smo iz D. Tuzle ovaj brzojav:
Iz reda vojnika u borbi za potlaena narodna prava nestalo je i glavnog
saradnika Otadbine Jove G. Popovia. Dinoj Otadbini alje izraz tuge,
a pokojnom Jovi slavu i hvalu klie
Srpska Tuzlanska omladina.
I u narednom broju lista objavljeno je nekoliko telegrama sa izrazima sa
uea povodom smrti Jove G. Popovia, upuenih od pojedinaca i organizacija.
Veoma je karakteristian opis naroda koji je doao na biralite, citiran u
navedenom lanku:
Onu silnu razdraganost, ono oduevljenje mutilo je jedino sa alosnim
utiskom upadalo u oi, golotinja i strana ispijenost upropaenog teaka...
Ovaj podatak ,,o golotinji i stranoj ispijenosti upropaenog teaka, je
samo jedan od mnogih opisa tekog ivota seljatva za vrijeme austrougarske
vladavine. U Otadbini je bilo dosta vijesti o nesretnom ivotu seljaka. Tako
broj od 9. avgusta 1907. godine donosi vijest da je na Pavlovdan, 13. jula, u
Budimli Japru dola andarmerijska patrola i naredila seljaku Marku ulibrku da utjera svoja goveda u svoje kukuruze. Bilo je to 5 dunuma njive koji je
Marko raskrio i zasijao, te podnio molbu za dodjelu, ali nikad nije dobio rje
enje, ulibrk nije hteo izvriti nareenje, pa su andari isukali svoje sablje
i sve kukuruze sasjekli. Slino su uradili i na njivama jo nekih seljaka. Isti
list u broju od 23. avgusta 1907. godine donosi vijest da je i Vaso Vujinovi,
iz Tramonje, jo prije 7 godina iskrio neto zemlje ,ali su andari i lugar
doli i zapalili ogradu, pa je i ito izgorjelo. andari i lugar tog ljeta su u
istom selu zapalili ito i Stevanu Bodiroi, Antoniju Vujinoviu, Boi Bodiroi,
Cviji Kondiu i jo nekim.
Teki ivot naroda, bijeda i siromatvo bili su stalna tema u listu Otad
bina , ali su i inspirisali mladog pjesnika Jovu G. Popovia. Ovdie navodimo
lbl samo dvije njegove pjesme, koje je posmrtno objavila i Otadbina.

JECANJE
Ljetnom nou, kada mjesec,
S neba zemljom prospe sjaj,
Kad zvjezdano nebo svjetu
Izgleda ko sami raj ..,
Kada ume uspavane
vite grane jorgovana;
I miriu od mirisa
Cvjetna polja uspavana;
I kad umor Sane mile
U srce me studno dira,
A mjesec se bljed ogleda
Na puini bistrog vira,
U to doba ljetnih noi,
Kad mi dua budna sanja,
Ja priuvam tajne zvuke,
Zalne zvuke od jecanja!...
E, pa ko to tako jeca,
Kroz utanje zelen-granja?
To je pjesma zemlje moje,
Pjesma tuge i jecanja!_____
Jovo G. Popovi
MOJA KUA
Kua mala, vrlo mala,
Sred seoca mirno bdije,
Uspomene mnoge svete
u njedrima svojim krije.
Pamti dane stare slave,
eljo vrua,
Sred seoca mirno bdije
Moja kua.
Kuo mala, podumjente
Od hrastova starog duba,
Daske trule ve skrhane.
Zid bez krea i bez stuba,
Dirjek bukov, isprepleten,
od ljeskova prua;
Pokraj gore mirno bdije
Moja kua.
Kua mala, krov istruo
uvarkua na njem lebdi,
Mahovina sanak sniva
Badia mala nebu gledi,
A unutra vatxa pucka,
kljua voda vrua,
Pokraj Sane mirno bdije
Moja kua.

162

Kua mala, kraj ognjita


Stara majka sinu pjeva
Jadovanku zemlje moje,
Sto u srce tugu Ijeva;
Sinak slua, obuzme ga
elja vrua;
Poprite se askom stvori
Moja kua.
Kua mala, poaala,
Ali sretne dane pamti,
U srdacu djece njene
arka ljubav za rod plamti,
Pa doe li sreno vrjeme,
eljo vrua;
U plamenu bie prva
Moja kua!...
Jovo G. Popovi
Znaajna je onovremena ocjena pjesnikog djela Jove G. Popovia koju je
dala readkcija Otadbine. U optubi protiv P. Koia, glavnog urednika, i
Vase Kondia, odgovornog urednika Otadbine, januara 1908. godine, navode
se inskriminisani lanci objavljeni u listu. U jednom od njih, u lanku Naa
poezija pod apsolutizmom, u kojem se britko kritiku ju neki onovremeni pisci,
pie i ovo:
. .Od ove rasplakane, lano zaljubljene i razmaene gomile stihotvoraca
odvaja se u nekoliko Aleksa Santi, i to prigodno (Ostajte ovdje), Mihailo Mi
ron i mladi Jovo G. Popovi, u koga se istie u mladalakim stihovima topla lju
bav prema zemlji i mrnja protiv tirana i ugnjetaa .. ,15
U istoj optunici spominje se i knjiica Petar Koi i Jovo G. Popovi pred
sudom, koju je izdao (vjerovatno i napisao) Svetozar G. Zrni. Ona je odmah
bila konfiskovana..
Sauvan je pomen na Koieve veze s nekim svojim pristaama u Sanskom
Mostu, Todorom Popoviem, porodicom Kokanovi u starom Majdanu i jo
nekim. Kada je poetkom 1910. godine vren izbor kandidata za poslanike bo
sanskog Sabora, P. Koi izvjetava 15. III 1910 .godine Zivka Njeia u Za
grebu da je kandidovan za poslanika sreza SanaKlju ,on (.P Koi) za srez
Banja Luku, a Kota Majki za srez Bos. KrupaCazin.16
Kada ga je Njei izvjestio o tome da su ga Sanjani prihvatili kao kandi
data, P. Koi mu u pismu 25. marta 1910. godine, pored ostalog, pie: .. .nego
me je obradovala tvoja karta, u kojoj mi javlja zakljuak skuptine na S.
Mostu od 18/3. i ini mi milo to su me Sanjani posluali.. ,17
Todor Popovi je bio aktivan u politikom ivotu sve do osloboenja zem
lje od austrougarske okupacije, sve do stvaranja Kraljevine SHS. Tada je pre
selio iz Sanskog Mosta u Doboj, gdje su mu ivjele sestre Joka Drakuli i Julka
Srdi, i otvorio Trgovinu mjeovite robe, skladite petroleuma i benzina marke
Schell. Kratko vrijeme je bio aktivan u Demokratskoj stranci. Prisustvovao
je i osnivanju njene organizacije za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu, u danima
pred izbore za Konstituantu, ali je ubrzo, razoaran u novu vladavinu, prestao
da se bavi politikom.18
14

B. Cubrilovi, n.d., str. 280231, Otadbina, br. 13 od 7. IX 1907. godine, str. 1.


Petar Koi, dokumentarna graa, str. 235.
16 Isto, str. 327.
Isto str. 327328.
18
Julka Srdi-Popovi, njegova sestra, ispriala je taj podatak svojoj keri Veri Sri-Odi, koja je i ovu pojedinost saoptila autoru ovoga rada, a dopunio je svojom izjavom Cedomir Kokanovi.
15

163

Njegovo duboko razoarenje s razvojem dogaaja u novoj dravi Srba,


Hrvata i Slovenaca nalo je odraza i u literarnim radovima njegove sestre
Julke, prve Krajikinje, Sanjanke, knjievnice, koja je, poput godinu dana mla
eg brata Jove, vrlo rano poela da pie i objavljuje krae prie i crtice u ta
danjim listovima. Sjeajui se u mnogim svojim radovima na teke, mune
i sive dane, kad je sunce umiralo prije nego se raalo i kad su blagorodna i
viteka srca sinova naih umirala spokojno i slavno na vrhovima zahralih
austrijskih bajoneta19, Julka Srdi-Popovi je ve u aprilu 1920. godine pisala:
Ja danas, kad od neke pritajene tuge to je pritisla duu moju, pohodim
hiljade grobia to u bokorima divljih rua ute i uzdiu kao da odnekud
ujem priguen pla i jecanje: zato pomrjeste janjci nai uzdanico
naa!?20
Tri godine kasnije Julka Srdi-Popovi pie crticu o otadbini, iji po
gled bludi razoaran i tup i zavrava je rijeima:
Sluaj! Grmljavina i tutanj. To vrije i kljua mlada snaga tvoja, otad
bino!
To pomrla djeca tvoja pletu bi, da istjeraju iz hrama tvoga izrode, plja
kae i farizeje. Razvedri se i osmjehni, o majko.21
Tode Popovi je umro 23. juna 1927. godine. Sahranjen je u Doboju, Iza
njega je ostala rijetko bogata privatna biblioteka i dokumentacija o jednom
vremenu, izmeu ostaloga i korespodencija s mnogim savremenicima, politia
rima (Masarikom, Dimi tri] em Tucoviem i drugima).22 Na alost, u vihoru drugos svjetskog rata sve je to propalo.

VEZE SANJANA SA MLADOM BOSNOM


U godinama uoi i poslije aneksije Bosne i Hercegovine, odnosno prije
i poslije 1908. godine, razvija se nacionalnorevolucionami pokret Mlada Bo
sna. Bio je to skup tajnih akih i studentskih udruenja, klubova i kruoka,
koje je vezivala samo jedna zajednika ideja nacionalno osloboenje i ujedi
njenje. Najznaajniju ulogu meu tim ilegalnim organizacijama je imala Srpskohrvatska nacionalna omladina u Sarajevu, u kojoj su bili najrevolucionar
niji i najborbeniji omladinci, Srbi, Hrvati i Muslimani, jugoslovenski orijentisani najnapredniji aci sredjnih kola u Sarajevu. Iz ove organizacije bili su i
kasniji atentatori na austrougarskog prijestolonasljednika Ferdinanda.1
U to vrijeme na kolovanju u Sarajevu je bilo i nekoliko mladih Sanjana,
meu kojima se posebno isticao Simo Milju gimnazijalac, koji se rano ukljuio
u rad tajnih srednjokolskih organizacija. Poznato je da je Simo Milju bio
nerazdvojni drug Gavrila Principa, Nedeljka abrinovia, Danila Ilia i ostalih
istaknutih mladobosanaca, ali nema podrobnijih podataka o njegovoj aktivnosti
u toj ilegalnoj organizaciji.
Kada su 1912. godine austrougarske vlasti otkrile rad nekih od ovih tajnih
akih nacionalno-revolucionarnih organizacija, njenim otkrivenim lanovima
su sudili zbog antidravnog rada i veleizdaje. Tada sarajevski srednjokolci organizuju antiaustrijske demonstracije na kojima je dolo i do fizikog razrau
19

Julka Srdi-Popovi, Iz onih dana, Srpska rije broj januara 1923. godine.
Julka Srdi-Popovi, Majke . . Srpska zora, nezavisni list srpske demokratije, 5.
aprila 1920. godine.
21 Julka- Srdi-Popovi, Tebi!, Srpska rije, broj 20, Sarajevo, 31 januara 1923. godine.
22
Prema
prianju
Juike-Fopovi
kerki
dr
Veri
Srdi-Odi,
koja
je
ove
podatke
autoru.
1 Veselin Maslea: Mlada Bosna, Beograd, 1S54. godine, str. 111.
Dragoje
Zivkovi:
Aktivnost
Sime
Miljua
u
radnikom
pokretu
i
KPJ
do
1926.
zbornik
radova:
Istorija
radnikog
pokreta,
Institut
za
izuavanje
radnikog
pokreta,
1966. godine, str. 6365.
20

saoptila

godine,
Beograd

164

navanja izmeu policije i demonstranata kojih je bilo oko hiljadu. Kako je i


Simo Milju bio jedan od organizatora ovih demonstracija ,istjerali su ga iz sa
rajevske gimnazije. On je tada sa jo nekim acima prebjegao preko granice
u Srbiju, u Beogradu, gdje se upisao u VII razred I gimnazije. Austrougarske
vlasti su tih dana zahtjevale od Simina oca ure da se odrekne sina prijetei
a e mu oduzeti penziju, ali uro to nije uinio.2
Poslije dolaska u Beograd Simo Milju se povezao s Narodnom odbranom
i jedno vrijeme bio jedan od njenih glavnih saradnika na razvijanju mree
tajnih povjerenika u Bosni.
I u Beogradu je Simo Milju nerazdvojni drug Gavrila Principa, Nedeljka
abrinovia, Mustafe Golubia, Trifka Grabea i drugih koji su takoe pre
bjegli u Srbiju. Svi su odravali veze s acima i studentima u Bosni, svojim
istomiljenicima, od kojih su neki dolazili i u Beograd. Tako je u junu 1912.
godine na jugoslovensku umjetniku izlobu dola u Beograd i grupa aka
tuzlanske gimnazije, meu kojima i Mladen Stojanovi, koji su Principa, Miljua i ostale upoznali s najnovijom situacijom u Bosni. im su se ovi aci
vratili u Tuzlu bili su sasluavani, pa i Mladen Stojanovi, koji je pred okru
nim sudom izjavio da je u Beogradu bio na izlobi i da se sastajao s Gavrilom
Principom i Simom Miljuem, a da su jednom prilikom uz Miljua bili i Borivoje Jevti, Mustafa Golubi i Danilo Ili.4
I pored toga to je ilegalno prebjegao u Srbiju, Simo Milju je ljetne ferije
1912. godine proveo kod kue u Luci Palanci. Svoj dolazak u rodni kraj on j
prema direktivi Narodne odbrane iskoristio za nacionalno-revolucionarnu i
kulturno-prosvjetnu propagandu meu svojim seljacima. Tada je on od Narod
ne odbrane iz Beograda dobio paket s knjigama razliite sadrine, kojima se
sluio pri pripremi predavanja to ih je julaavgusta 1912. godine odrao u
rodnom kraju. Radostan to je dobio knjige, on u pismu Glavnom odboru
Narodne odbrane u Beogradu pie, pored ostalog:
. . . .Najuljudnije zahvaljujem Narodnoj odbrani na poslanim knjigama.
Bile su mi od prijeke potrebe ,te sam ih po mom miljenju vrlo dobro upo
trijebio.6
Simo Milju je tada u Luci Palanci i okolini odrao ova predavanja:
1. Narodna odbrana. Ovo predavanje odrao sam acima i inteligentni
jem drutvu, a radio sam prema knjizi ,Narodna odbrana. 2. O jektici prema
knjizi dr M. Jovanovia-Batuta. Ovo sam odrao velikoj mnoini naroda. 3.
,,Ko smo i ta smo. Tu sam izneo teacima istoriju Srba, a uz to i istoriju osta
lih Slovena. 4. Prosveta i Privrednik prema knjizi dr G. Popovia. Ovo mi
je vrlo dobro dolo, jer kod nas i po svoj Bosanskoj krajini vlada tifus. 7. Po
ruka na rastanku.*
,,r
Objanjavajui kako je poentirao predavanja, Simo Milju u pismu navodi:
Kod svake teme sam se drao toga da prikaem, da smo sposobni za rad i da
s e . . . razvijamo. Potom pie da je predavanja ilustrovao zanimljivim primje
rima i da je isticao mnoge nae znamenite ljude, te su ga prisutni sluali
veoma paljivo. Ocenjujui svoju politiku aktivnost za vrijeme ljetnih ferija, on pie: Drago mi je da sam bar donekle podstakao ljude da misle, a to
nee biti beskorisno. Naglaava da vlasti nisu direktno spreavale odravanje
*
Dragoje
Zivkovi:
Aktivnost Sime
Miljua
u radnikom pokretu i KPJ do 1925. godine,
Istorija
radnikog
pokreta,
Zbornik
radova
3,
Institut
za
izuavanje
radnikog
pokreta,
Beograd,
1966,, str. 6566.
8 Narodna odbrana
je osnovana u Beogradu 1908. godine. Bila je
to vojna organizacija
koja
je stvarala komitske
ete preteno od aka
i studenata izbjeglica iz Bosne i Hercegovine,
sa ciljem izvoenja diverzantskih akcija u Bosni
i Hercegovini.
* Vojislav Bogievi:
Mlada Bosna, Pisma
i Prilozi, Sarajevo 1954. godine, str. 409.
5 Isto, dok. 18. i 66.
'
;[

165

Isto.

ovih predavanja, .. .iako su prijekim okom gledali na mene. Na zavretku


pisma Milju kae da je predavanje odrao samo u svom mjestu, Luci Palanci
i najblioj okolini, jer dalje nije mogao ii budui da je materijalno slab, a ocu
moram pomagati pri teakim poslovima, i jo jednom zahvaljuje Narodnoj
odbrani za koju kae da je neprocenjivo korisna za sve nas. Njegovo pismo
tada sii objavili neki beogradski listovi.
Kako se 1912. godine ponovo zaotrava kriza na Balkanu, Narodna odbra
na dobija ponovo veliki znaaj, pa se politiki emigranti iz Bosne vrbuju u
njene komitske ete. Simo Milju, svreni uenik VII razreda gimnazije, nakon
ljetnih ferija provedenih u Luci Palanci, vrativi se u Beograd, i Gavrilo
Princip, ak VIII razreda gimnazije, meu prvima stupaju u komitski odred
Voje Tankosia. Iz tog odreda Simo Milju je 25. septembra (8. oktobra) 1912.
godine poslao dopisnicu svome drugu Dragutinu Mrazu, sarajevskom gimnazi
jalcu.
Poslije hapenja Borislava Oklopdije, u Sarajevu 1912. godine, uhapen
je i Dragutin Mraz, kod kojeg je policija zaplijenila neke tada zabranjene knji
ge. Na sasluanju u policiji on izjavljuje, pored ostalog, da su mu jednu zapli
jenjenu dopisnu kartu poslali 25. 9 (8 okt.) 1912. godine .. .Gavrilo Princip i
Simo Milju zadnji iz Luci Palanke, kotar Sanski Most, koji su se u ono
vrijeme nalazili u srpskoj vojsci kao dobrovoljci.7
To je prvi spomen o dvojici mladih aka ,revolucionera, koji su uzeli ue
a u balkanskom ratu 1912. godine, a od kojih e prvi, Gavrilo Princip, svojim
pucnjem 28. juna 1914. godine najaviti kraj austrougarske okupacije nad Bo
snom i Hercegovinom,a drugi, Simo Milju, u godinama iza toga rata postati
istaknuti revolucioner i funkcioner Komunistike partije Jugoslavije.
U navedenoj dopisnici Simo Milju pie: pogledaj na kartu te vidi gdje je
Prokuplje. Mi smo sada u njemu, gdje emo dalje ne znam (,Za slobodu, ,Za
otadbinu) .. .Pozdravlja te i tvoj Gavro. Ako se vie ne vidimo, ovo primi
kao posljednji pozdrav. Kud idemo znam, a ako ostanemo ivi, znadem gdje
smo b i l i . . K a k o je Gavrilo Princip bio slabog zdravlja, nije uvrten u odred.
Simo Milju je uestovavo u prvom balkanskom ratu, 1912. godine, kao
vojnik dobrovoljac. Meutim, teko se razbolio, vjerovatno od malarije, pa je
povuen s fronta i postavljen za uitelja u selu Koprivnici na Timoku. Kako
je uskoro otpoeo i drugi balkanski rat, 1913. godine, rat izmeu Srbije i Bu
garske oko Makedonije, Simo Milju je ponovo pozvan u vojsku. Prema istra
ivanju Dragoja ivkovia, Simi Miljuu je ,nakon krvavih borbi na Bregalnici i drugim mjestima u kojima je uestvovao, postalo mu je jasno da ne
duni vojnici liju krv za interese buroaskih krugova obeju zaraenih strana.
Iako oduevljeni nacionalist, Milju se teko razoarao osvajakom politikom
balkanskih buroazija. Tada je politiki evoluirao. Dezertirao je s fronta kao
ubjeeni antimilitarist i vratio se natrag u Srbiju, ali je ponovo povuen u
vojsku i dodeljen vidinskom frontu.8
Poslije zavretka drugog balkanskog rata Milju se ponovo teko razbolio,
ali je ipak uspio da privatno poloi osmi razred i maturu 1913. godine.
Austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini su 1913. godine, povodom ska
darske krize, zavele iznimne mjere, i pored ostalog zabranile rad svim
kulturnim i drugim drutvima. Ta odluka okupatorskih vlasti izazvala je veliko
ogorenje kod najrevolucionarnije omladine, ali i uticala da se donese odluka
o atentatima na Pooreka i jo neke najistaknutije predstavnike okupatorske
vlasti.
Kako se u to vrijeme vlada Srbije odrekla ranijih oslobodilakih planova
u Bosni, najrevolucionarniji lanovi Mlade Bosne gube nadu da e ih Srbija
1
Dr Hamdija Kapai: Bosna i Hercegovina u vrijeme austrougarske vladavine, Svjet
lost, Sarajevo, 1968. godine, str. 135136.

* Dragoje Zivkovi, n.., str. 69.

166

pomoi u borbi i odluuju se na izvoenje teroristikih akcija, kao posljed


njeg sredstva koje im je, po njihovom shvatanju, preostalo.
Novine su ve u martu 1914. godine najavile dolazak austrougarskog prije
stolonasljednika Franca Ferdinanda u Bosnu. Njegovo prisustvo vojnim manev
rima, koji su se tada pripremali, imali su za cilj demonstraciju sile prema Sr
biji. Najavljeno je da e prijestolonasljednik posjetiti i Sarajevo. Tada se Prin
cip, abrinovi, Milju, Grabe i ostali njihovi drugovi dogovore da izvre aten
tat na njega. I Simo Milju je elio da bude jedan od antentatora, ali se tome
usprotivio Gavrilo Princip govorei: Mora neko od nas da preivi krizu i da os
tane kao sjeme za budunost,10 mislei pri tome na Simu Miljua, koga je on
veoma cijenio zbog njegovih sposobnosti, hrabrosti i odlunosti.
U to vrijeme Simo Milju je bio uitelj u Koprivnici na Timoku u Srbiji,
a kada su njegovi drugovi izvrili uspjean atentat na prijestolonasljednika, za
tekao se kod kue u Luci Palanci. Prvih dana jula 1914. godine vlasti su
uhapsile Simu Miljua, sumnjajui da je i on uestvovao u atentatu. Zatvoren
je u Bihau i vojne vlasti su ga muile da bi od njega izvukle priznanje. Ubrzo
je prebaen u Bosanski Petrovac, pa onda u Pleternicu, da bi ga poetkom 1915.
godine otjerali u koncentracioni logor u Aradu, kamo su tada dopremili jo
petnaestak drugih Sanjana, pored nekoliko hiljada Srba i Muslimana iz drugih
krajeva Bosne i Hercegovine.
Kako ni muenjem u Aradu od Sime Miljua nisu iznudili priznanje o
ueu u atentatu, a nisu imali dokaza, poslali su ga 1917. godine u vojsku, naj
prije u Nojtat, pa Otoac, a onda po kazni u akovec. Zbog obavljanja revolu
cionarne propagande meu vojnicima i stanovnicima Meumurja uhapen je
i prebaen u vojni zatvor u Zagrebu. Uspio je dosta brzo da se nae na slobodi,
ali sada kao vojnik u zagrebakoj jedinici, ime poinje novi period velikog
revolucionarnog rada Sime Miljua, to e ga ubrzo svrstati meu najistaknu
tije komuniste i revolucionere tada tek stvorene drave Kraljevine Srba,
Hrvata i Slovenaca.
U godinama pred prvi svjetski rat kao srednjokolac bio je vrlo aktivan u
omladinskim organizacijama u Sarajevu, a potom u Mostaru, Zagrebu i Suaku,
i edomir Kokanovi iz Starog Majdana. I on se druio s pripadnicima Mlade
Bosne: Principom, abrinoviem, Miljuem i drugim. Kao ak V razreda u Mo
staru, iskljuen je 1910. godine iz svih gimnazija u Bosni i Hercegovini, pa je
kolovanje nastavio u trgovakoj akademiji u Zagrebu, Tu je ve kao ak II
razreda bio predsjednik Srpskog srednjokolskog udruenja. U akim demon
stracijama protiv komesara Cuvaja, poetkom 1912. godine, ranjen je sabljom
nekog andara, a poslije neuspjelog atentata na Cuvaja 8. juna 1912. godine, bio
je mjesec dana u zatvoru zajedno s Jukiem, Cesarcom, Cvijiem i drugim.
Tada je otiao u Suak, gdje je osnovao srednjokolsko drutvo Lipa, iji je
bio predsjednik. U Suaku je bio i u vrijeme atentata u Sarajevu, pa su mu
tada pretresli stan, a potom ga protjerali u Stari Majdan. Poslije dolaska u
Stari Majdan krae vrijeme je bio u kunom pritvoru, a onda je zatvoren u
andarmerijsku kasarnu u Sanskom Mostu, odakle je s ostalim uhapenim Sanj anima, preko Bihaa i Pleternice, prognan u koncentracioni logor u Aradu.11
Poznanik i drug Sime Miljua, Gavrila Principa, Nedeljka abrinovia i
jo nekih revolucionera bio je i Boko Marinkovi, koji je 1913/14. godine po
haao sedmi razred gimnazije u Sarajevu. On je bio vrnjak Sime Miljua, s
kojim je zajedno pohaao 14 razred gimnazije. Boko Marinkovi je s Gavrilom Principom bio na posljednjoj veeri pred atentat, 27- juna uvee, u Cari
gradskoj ainici. Sutradan, poslije atentata, bio je svjedok neredima i emoli* Isto, str. 70.
Zato Sima Milju, novi svijet br 55, 23. novembra 1920. godine.
!1 Iz izjave Cedomira Kokanovia, date auttoru 8. novembra 1973. godine.

ranju srpskih ustanova i radnji. Kada se odmah potom vratio u Sanski Most,
priao je o tim dogaajima prijateljima. Kotarski predstojnik, uvi to, zabra
nio mu je da o tome pria i stavio ga u kuni pritvor.12

RADNIKI POKRET U SREZU SANSKI MOST


Na podruju sreza Sanski Most za austrougarske vladavine nije bilo ni
kakvih industrijskih objekata.1 Postepeno se smanjivalo pa potom i prestala
neznatno i usitnjeno vaenje i taljenje eljezne rudae. Tovarnih laa na Sani
je bilo malo, a i njih je nestalo pojavom eljeznice. Postojale su trgovine, za
natske radnje , kavane i gostionice, ali s malim brojem zanatskih i pomonih
radnika.
Firma tajnbajs, koja je eksploatisala i ume Grmea, imala je nedaleko
od Sanskog Mosa, u selu aplju, splavite balvana.2 Iz uma iznad Sanike
doline balvani su dovlaeni do rijeke Sanice i njenim tokom, uz pomo rad
nika sa obale, dopremani do brane na rijeci Sani kod aplja,3 odnosno,
kod ua rjeice Dabar u rijeku Sanu. Tu su radnici, zvani spiavari, ispod dr
vene brane povezivali balvane u splavove i s njima plovili rijekom Sanom,
Unom i Savom do odredita.
U to vrijeme, poetkom XX stoljea, radni dan je u Bosni i Hercegovini
trajao 1214 sati, a u nekim zanatskim radionicama i 17 sati.4
Zato je tadanja borba radnika bila usmjerena, prije svega, na 10-satno rad
no vrijeme, ali i vee plate i bolje uslove rada.
Prema sauvanim dokumentima, za vrijeme 40-godinje austrougarske vla
davine Bosnom i Hercegovinom u sanskom srezu bio je samo jedan trajk
spiavara u aplju i jedan trajk zanatskih radnika u Sanskom Mostu ,oba uza
vrele 1906. godine, godine generalnog trajka radnika u Bosni i Hercegovini.
U telegramu kotarskog ureda u Sanskom Mostu od 28. maja 1906. godine,
upuenom Zemaljskoj vladi u Sarajevu, pie:
11
Izjava
Boka
Marinkovia,
diplomiranog
pravnika
(snimljena
na
magnetofonsku
traku),,
data autoru ovog rada u Sanskom Mostu 13. septembra 1972. godine. Zanimljivo je njegovo sje
anje na poznanstvo s Gavrilom Principom i drugim revolucionarima: . . . Pohaao sam sedmi
razred gimnazije u Sarajevu, 1914. godine. Mi, aci, esto smo svraali u kavanu Kairo na li
jevoj strani Mlljacke, u kavanu Bosna nedaleko od hotela Central i neke ainice. U kavani
Bosna
esto
sam
igrao
bilijar
sa
Gavrilom
Principom
i
jo
nekim
drugovima.
Jednog
dana
igrao sam bilijar sa Gavrom. Bili smo sami u kavani i jo samo kavedija, neki Mieho. Iz ista
mira Gavro mi je spopao moju teku i uhvatio me za kosu kao da bi se sa mnom tukao. I j<^.
sam spopao njegovu teku i tako smo se jedno vrijeme drali. Kavedija se smijao, priao nam
i rastavio nas. Mi smo nastavili igru kao da se nita nije dogodilo. Kad sam mnogo kasnijeg
nedavno, itao Dedijerovo Sarajevo 1914 na jednom mjestu sam naiao na to da se Gavro estoputa bezrazlono volio sa svojim drugom zavaditi i odmah se izmiriti. Tako se i meni dogodilo.
Uvee, 27. juna 1914. godine, poao sam u Carigradsku ainicu da veeram. Naruio sam rioto
sa kiselim mlijekom. Ve sam veerao i platio, spreman da idem,, kad ue Gavro i sjede za
moj sto. Pita me: Sta si, Boko, veerao? Kaem da sam jeo rioto i kiselo mlijeko, pa i on
to isto narui. Ostao sam s njim dok nije veerao, a onda smo poli ulicom pored Evrope ka
Vjenici. Zatim smo skrenuli ka Miljacki i doli na kej, na stranu suprotnu onoj odakle e on
sutradan pucati na Ferdinanda. Ili smo moda 3040 koraka, do jedne kavane, tu smo stali,.
Gavrilo mi je stisnuo ruku i rekao: Laku no, Boko! i otiao u tu kavanu. Dok me nije zvao
sigurno je imao sastanak s nekim u toj kavani, to sam tek sutradan zakljuio kada sam saz
nao da je on pucao i ubio Ferdinanda.
1
Pregledao
sam
brojne
austrougarske publikacije
i radove o
ovom periodu, ali nigdje ni
sam
naao
podatak
da
je
na
sanskom
podruju
za
astrougarske
vladavine
radio
neki
rudnik
eljezne rude ili uglja.
1 U Bosanskom glasniku za 1914. godinu, kao i u telegramu o trajku spiavara, navodi se
da firma tajnbajs ima u aplju kod Sanskog Mosta splavite balvana.
3 Na rijeci Sani, blizu ua Dabra u Sanu, i sada se nalaze ostaci stubova te brane, gdje su
zaustavljani balvani koji su stizali rijekama Sanicom i Sanom.
4 Nedim arac: Sindikalni pokret u Bosni i Hercegovini do 1919. godine, Narodna pro
svjeta, Sarajevo, 1955. godine str. 18.

50 spiavara firme tajnbajs pripremaju trajk. Ovdje hoe da stupe u


trajk svi pomoni radnici bez razlike konfesije u sluaju da majstori ne povise
zarade. Za sada se ne treba bojati remeenja mira. Izvjetaj slijedi. Okruna
oblast obavijetena.5
Isti dan Zemaljska vlada u Sarajevu dala je Kotarskoj ispostavi u Sanskom
Mbstu uputstva ta da radi ako trajk izbije. Preporuuje se da vlast ne treba
zvanino da posreduje. Treba odrati mir i sigurnost za vrijeme trajka. Ako
zatreba, traiti pojaanje andarmerije.9 U to vrijeme trajk je zahvatio umske
masive oko Petrovca i Drvara, to je izazvalo uzbunu kod austrougarskih vlasti,
a kod nekih i paniku.
Ve sutradan, 29. maja, Kotarski ured izvjetava:
trajk spiavara je ve poeo. Mir nije poremeen. Ovdanji pomoni rad
nici trajkuju samo djelomino ali ne remete mir. Pojaanje kotarske andarmerijske stanice zatraeno. Vjerovatno e pokret i dalje mimo tei. Spiavari
i pomoni radnici molili su intervenciju vlasti.7
U telegramu od 30. maja Kotarski ured najavljuje prestanak trajka splavara, saoptavajui istovremeno da trajkbreheri mirno rade.8
Telegramom od 1. juna 1906. godine kotarski predstojnik javlja iz San
skog Mosta da su intervenciju Kotarskog ureda traili i spiavari i zanatski
(pomoni) radnici. Za pomone radnike odreen je 30. maj poslije podne za
pregovaranje:

Splavite na rijeci Sani u aplju.


3

Generalni trajk u

Bosni i Hercegovini 1906. godine, Arlilv Soc. rep. BiH, Sarajevo, 1066..

godine, str. 475.


Isto.
Isto, str. 476.

169

* isto, str. 479.

Splavite na rijeci Sani u aplju.

U trenutku voenja pregovora ve je veina pomonih radnika bila po


novo prihvatila posao, a izmeu prisutnih majstora i pomonika postignut je,
nakon duih razmimoilaenja, sporazum (izuzev jednog jedinog sluaja), bu
dui da su majstori uinili neznatne ustupke.
Samo jedan majstor otac devetoro djece odbio je svako poveanje.
Njegov pomonik nije se vie vratio na posao, ali majstor e, bez sumnje, lako
nai drugoga.
Istog dana stigao je zastupnik firme tajnbajs i pristao na jedno malo po
veanje zarade (1 K 20 H po splavu).
Nakon toga, ve u srijedu poslije podne dooe dvije partije Muslimana,
kojima se postepeno prikljuie i ostale konfesije ,i danas se radilo kao i re
dovno.9
Meutim tek izvetaj okrunog predstojnika Redvica obianjava kako su
se spiavari nali u sve teem poloaju, pa su trajkom htjeli da ga poprave.
On pie, izmeu ostalog:
I na tajnbajsovom splavitu vie Sanskog Mosta takoe je dolo do ma
njeg pokuaja trajka od strane 100 spiavara, no koji je mirno protekao i odo
bravanjem neznatnih koncesija od strane Firme okonan. Ovdje su spalavari
sami u meusobnoj konkurenciji malo po malo snizili cijene za splavarenje
ispod nivoa jedne snoljive zarade, pa su na vrlo lukav nain pod pritiskom
straha od opteg tarifnog pokreta htjeli da izvuku za sebe neko poboljanje,
to im je u skromnom obimu i uspjelo. l0
U istom izvjetaju predstojnik Redvic pie da je bio pokuaj da se ______ ___ rad
nitvo tajn bajsovih preduzea pridobije za aktivno prikljuenje pokretu. Po
etak su uinila trojica pravoslavnih mjetana Sanskog Mosta, koji su pokuali

19

Isto, str. 486.


Isto. str. 523.

170

da na jednoj crkvenoj sveanosti u Kljevcima nagovore radnike iz Grmea da


napuste rad i da u demonstrativnoj povorci pou u Sanski Most radi prikljuenjim radnicima raspoloenim za trajk.
Brzo hapenje i predavanje ovih hukaa Kotarskom uredu u Sanskom
Mostu, odnosno krivinom sudu, nije promailo da izazove zastraujue dejstvo ne samo na same uznemirene radnike, ve i na smutljivce koji su u ariji u Kljuu i Petrovcu samo vrebali pogodan trenutak za akciju ..
Izvjetaj okrunog predstojnika Revica pokazuje da je pojedinano ugo
varanje posla dovelo do meusobne borbe samih spiavara, pa su snizili cijenu
splavljenja jednog balvana do ispod nivoa jedne snoljive zarade.1* Ali, tada,
ne samo zbog tekog ekonomskog poloaja do kojeg su doli takvim meusob
nim nadmetanje, ve vjerovatno i po nagovoru nekih sa strane, radnici su se
udruili i stupili u trajk.
Dok u prvom izvjetaju od 28. maja 1906. godine stoji da 50 spiavara pri
prema trajk ,okruni predstojnik navodi da ih je bilo 100 u trajku.
Ne navodi se broj trajkaa pomonih radnika kod zanatlija u Sanskom
Mostu. Ali se zato javlja da ovdanji pomoni radnici trajkuju samo djelo
mino, i da trajkbreheri rade mirno.14 To znai da je samo trajk splavara bio potpun, ali ne i trajk pomonih radnika (zanatskih radnika).
Iz telegrama okrunog predstojnika Redvica saznajemo da su agitatori za
trajk i za organizovanje demonstrativne povorke do Sanskog Mosta, koja nije
organizovana zbog hapenja inicijatora, bila trojica pravoslavnih mjetana
Sanskog Mosta, to upuuje na zakljuak da namjera inicijatora trajka u

Splavovi od balvana na rijeci Sani.


11

Isto, str. 521522.


Isto, str. 523.
13 Isto, str. 476.
14
Isto. str. 479.
11

171

Sanskom Mostu nije bila samo ekonomska ve i politika borba, demonstracija


protiv austrougarske okupatorske vlasti.
Nakon ovog trajka, 1906. godine, pa sve do zavretka austrougarske oku
pacije na sanskom podruju, prema raspoloivim podacima, nije dolo do for
miranja radnikih sindikalnih organizacija niti organizacije Socijaldemokratske
stranke.
I mnogi Sanjani su krajem XIX i poetkom XX stoljea, odnosno za austro
ugarske vladavine ovom pokrajinom, ili na rad u Njemaku, a neki i u SAD
kao i iz drugih krajeva Bosne i Hercegovine. Meutim, u publiciranim radovi
ma nema podrobnijih podataka o odlasku naih radnika na rad u inostranstvo,
kao ni o odlasku na razne javne radove na podruju Austro-Ugarske.

NEKI VANIJI DOGAAJI


Austro-Ugarska je ve prvih godina okupacije sagradila nekoliko veih
zgrada u Sanskom Mostru, i to na desnoj obali rijeke Sane, u dijelu grada zva
nom Sana-arija: zgradu za kotarski ured i kotarski sud, zgradu andarme
rije, osnovnu kolu i jo neke.
Gruntovniki uloci su dovreni ve 1890. godine, pa je tada, 1. avgusta
1890. godine, otvorena gruntovnica.15
Odmah poslije okupacije sagraen je i novi drveni most na rijeci Sani,
koji je povezao stari dio grada i novu ariju, umjesto ranijeg na sepetima.
Kota Kovaevi, svetenik, pie u Bonjaku, kalendaru za 1889. godinu,
da je baron Hugo Kuera, graanski doglavnik okupacione uprave Bosne i Her
cegovine, prilikom posjete Sanskom Mostu, na vlastitu elju 14. septembra 1888.
godine posjetio peinu Hrustovau.
Izgradnja klaonice je zapoela 1911. godine i ubrzo je dovrena.
Uz otvaranje dravne i nove zgrade srpskopravoslavne kole, izgradnju
pravoslavne i katolike crkve, te brojnih zgrada u kojima su otvarane trgovi
ne, ugostiteljske i zanatske radnje, Sanski Most se za ono vrijeme relativno
brzo razvio iz sela u varo.
Sanski Most je 1914. godine imao 2.234 stanovnika, od toga 1.249 Musli
mana, 679 Srba, 249 Hrvata, 41 panjolskog Jevrejina, 1 evangelistu i 14 Jevreja (Juden). U gradu je bilo preko 50 trgovina i zanatskih radnji, jedan hotel
(sa 5 soba vlasnik Franjo Dobri), zatim Agencija Zemaljske banke (Landes
bank), Agencija Duvanskog monopola, Prva hrvatska tedionica, Srpska te
dionica, a u aplju splavite balvana firme tajnbajs.16
Gradska optina je imala upravu koju su inili: naelnik (tada Husein-beg
Alajbegovi), podnaelnik (Pero Deli) i osam zastupnika (Hado Zuki, Anto
Kneevi, Islam Alagi, Stevo Bai, Mio Toi, Mustafa Kurbegovi, Ignjac
Krivoi i Muho Sarajlija).17
U gradu su tada djelovali, a i ranijih godina: srpskopravoslavno crkveno
pjevako drutvo Pobratimstvo (imalo je te godine 43 lana), Srpski soko (15
lanova), Hrvatska itaonica, Srpska itaonica i Muslimanska itaonica.18
Sanjani su 18. avgusta 1915. godine otkrili spomenik caru Franji Josipu, na
njegov 85. roendan. Gradski naelnik Beir-aga Hromali u svome govoru,
izmeu ostalog, tada je rekao i ovo:
.. .Sanski Most je kroz ovo vrijeme u svakom pogledu krenuo naprijed.
Sanski Most imade da zahvali svoje itavo preporoenje i napredak najvioj
zatiti i neizmjernoj milosti svoga velikoga vladara. Iz neznatna sela podigao
se je grad, sredite trgovine, prometa, eljeznice i sredite privrednog i kultur15 Sarajevski list br. 17 od 6. februara i br. 83 od 13 septembra 1890. godine.
* Bosanski glasnik za 1914. godinu, str. 455.
17 Isto.
* Isto.

172

Sveanost prilikom otkrivanja spomenika Franji

nog procvata .. ,ls Gradonaelnik je potom dodao da je zbog toga sav narod
Sanskog Mosta i sela podigao ovaj spomenik svome vladaru, preuveliavajui
carevu ulogu u tome.
Spomenik je otkrio odjelni predstojnik Gvido pi. Prileszky, kao zastupnik
zemaljskog poglavara, a izradio ga je skulptor Khuen iz Bea.20
Ve 3. decembra iste, 1915. godine, sveano je proslavljen i spomen-dan
nastupa preuzvienog prijestolja, to jest dana stupanja Franje Josipa na car
ski tron. Tom prilikom otkrivena je Spomen-lipa, koju su graani Sane i
okoline okovali sa bezbroj avala, koje su plaali 1, 2, 3 pa i 4 krune.21 Bili su
to prilozi za rat koji je Austro-Ugarska vodila protiv Srbije, Rusije, Francuske
i drugih zemalja.

BORBA SRBA ZA VJERSKO-PROSVJETNU AUTONOMIJU


U proklamaciji uz okupaciju Bosne i Hercegovine Austro-ugarska je 1879.
godine najavila jednako pravo za sve po zakonu, ali je odmah svojim postup
cima, a naroito njeni vojni i politiki predstavnici u Bosni i Hercegovini, zapo
ela s progonom Srba. Vlast se, s jedne strane, nezakonito i bezobzirno mijeala
u upravu pravoslavne mitropolije, konzistorije, bogoslovije, kao i u rad srpskopravoslavnih osnovnih kola a, s druge strane, svestrano podravala propagandu
rimokatolike crkve. Sve je injeno da se srui i ugui nacionalna svijest Srba
u Bosni i Hercegovini.1
Kada je teror postao nepodnoljiv, 24. srpskopravoslavne optine su 1893
godine opunomoile svoje predstavnike da predaju peticiju bosanskoj vladi.2
19
21
51

173

Sarajevski list, br. 228 od 20. avgusta 1915. godine.


Isto.
Sarajevski list br. 327. od decembra 1915. godine.

1
Bosna
i
Hercegovina
pod
austrougarskom
upravom:
vjetna borba pravoslavnih Srba, Beograd, godina ? str 33________________________ 55
f Isto, str. 37.

Vladislav

Skari:

Versko-pros-

Tom peticijom zapoela je vjersko-prosvjetna borba Srba u Bosni i Hercegovi


ni. U toj borbi imali su znaajnu ulogu i Srbi iz Sanskog Mosta i okoline. Nji
hov predstavnik je bio Risto-Riljo Pavlovi, predsjednik crkveno kolske op
tine, koji se u borbi protiv Kalajevog reima uzdigao u znaajnog i cijenjenog
nacionalnog borca.
Kada su predstavnici srpskopravoslavnih crkveno-kolskih optina uvidje
li da se moraju obratiti izravno caru, udruilo se 14 crkveno-kolskih optina
Bosne i Hercegovine i uputilo svoje delegate u Be da caru predaju tzv. Prvi
carski memorandum. Predstavnici crkveno-kolskih optina Sarajeva, Mostara,
Tuzle, Zvornika, Brkog, Graanice, Stoca, Doboja, Gradike, Prijedora, No
vog, Dubice, Sanskog Mosta i Bijeljine otili su u Be i 5. decembra 1896. go
dine predali dvorskoj kancelariji taj memorandum. Za crkveno-kolsku optinu
u Sanskom Mostu memorandum je potpisao Riljo Pavlovi.3
Poto su bili predstavnici manjih i siromanih crkveno-kolskih optina
Riljo Pavlovi i jo 9 drugih delegata prenijeli su punomo na predstavnike
Sarajeva, Mostara, Tuzle i Novog da ih zastupaju u daljoj borbi, a oni su se
vratili kui. Narod je ove svoje predstavnike nazivao narodnim voama.4
Ovi predstavnici su 31. marta 1897. godine sastavili u Beu drugi carski
memorandum, koji su lino predali vladaru.5 Meutim, i careva obeanja su
bila obmana, pa je borba nastavljena.
Na zboru predstavnika 40 optina, 10. i 11. januara 1900. godine u Saraje
vu, usvojen je zakljuak da se ponovo ide do vladara, ovog puta u Budimpetu,
gdje se tada nalazio car, i da mu se preda tzv. Trei carski memorandum. Dele
gacija crkveno-kolskih optina krenula je na put 14. maja 1900. godine i u
Budimpeti dovrila memorandum 30. maja 1900. godine. Potpisali su ga trojica
glavnih voa: Gligorije Jeftanovi, Vojislav Sola i Kota Kujundi, kao i pred-

Izaslanstvo
pokreta
Srba
Bosne
i
Hercegovine
za
crkvenokolsku
1898. godine. Riljo Pavlovi, istaknuti nacionalni borac iz Sanskog Mosta, oznaen je

autonomiju

Beu

brojem 16.
3

Isto, str. 3339.

Isto, str. 4142.

Isto.

174

Riljo Pavlovi je bio Clan i deputacije u Budimpeti 1900. godine.

stavnici 45 optina. Trojica glavnih voa bili su opunomoeni od ostalih 28


optina da ih zastupaju i potpiu memorandum.6
Austroguarske vlasti su na sve mogue naine spreavale aktivnost ljudi
koji su se borili za crkvenokolsku autonomiju, pa i njihov odlazak u Budim
petu. Tako je Riljo Pavlovi bio prisiljen da Sanski Most napusti skriven
u sanduku i prikljui se delegaciji od 58 predstavnika Bosne i Hercegovine,
pa je i on potpisao u Budimpeti Trei carski memorandum.7
Kalaj je sprijeio delegaciju da preda caru memorandum, pa su se vra
tili kuama. Bilo je potrebno sastavljati i etvrti carski memorandum i voditi
nebrojene pregovore i u Carigradu (s patrijarhom), i u Beu, i u Sarajevu, da
bi se tek 13. avgusta 1905. godine ozakonila crkveno-prosvjetna uredba kojom
je okonana dugotrajna narodna borba, iako se njome nije postiglo sve to
se eljelo.8
U toj dugotrajnoj borbi znaajnu ulogu je imao i Sanjanin Risto-Riljo Pav
lovi roen 1848. godine. Kotarski predstojnik u Sanskom Mostu (Markovi)
ga je znao globiti za jednu nepoudnu rije i s globom od 100 kruna u zlatu!
Risto-Riljo Pavlovi je tada imao trgovinu mjeovitom robom na malo,
koju je otvorio 1890. godine10, i 6 krava maldovanki. Ali, borei se za narod,
troio je svoje novce i imetak te toliko osiromaio da je 1918. godine umro
pod jednom lipom prodajui voe.11
Tih godina znaajnu kulturno-prosvjetnu i politiku aktivnost razvila je
mlada inteligencija Srba okupljena oko mjesnog pjevakog drutva Pobra
timstvo. Sauvan je poziv na prvu srpsku aku zabavu organizovanu u korist
Prosvjete, odranu 20. avgusta 1904. godine.12 Na prvoj stranici je tekst:
6
7

Isto, str. 4950.


Milan Karanovi: Sanski Most i Stari Majdan, Politika, 4. maj 1929. godine, str. 19.

Vladislav Skari, n. ., str. 55.

* M. Karanovi, n. l.
10

Bosanski glasnik za 1898. godinu.

11

M. Karanovi, n. l.

12

Iz zaostavtine Julke Srdi-Popovi.

Poziv na zabavu s igrankom


koju prireuje srpska aka omladina uz dobrovoljno sudjelovanje mjesnog
srpskog pjevakog drutva Pobratimstva i Srpskog zanatlijskog tambura
kog drutva u Sanskom Mostu, u prostorijama srpske osnovne kole, dana 7.
(20) avgusta 1904. u korist Prosvjete, drutva za potpomaganje Srba aka iz
Bosne i Hercegovine.
Ulazna cijena od osobe: I red 2 krune, II red 1 kruna. Stojanje 50 helera.
Dobrovoljne priloge prima sa zahvalnou gosp. Lazo Marinkovi, trgovac,
te e biti putem srpskih novina objavljeni.
Zabava poinje tano u 8 i po sati u vee.
Na zabavi je o znaaju prosvete uopte i drutva Prosvjete posebno go
vorio Vaso Gluac, kand. fil., koji je tom prilikom, izmeu ostaloga ,rekao:
. .na alost mi Srbi u ovim krajevima nemamo jo toliko svojih prosvjenih sinova, koji bi mogli i znali na mili narod podii do tolikog stupnja pro
svjete, na kojem stupnju stoje drugi evropski narodi. A to nam je od prijeke
potrebe, ako hoemo da nau srpsku narodnost odrimo, jer ovaj vijek i bu
dui vijekovi nije niti e biti vi jekovi borbe maem i handarem, ve vijekovi
borbe perom, knjigom, znanjem i umjenjem .. .13
Iz Rasporeda zabave vidi se da je u kolskom nadzorniku, aljivoj
igri od Koste Trifkovia, ulogu Savete imala Julka Popovi, prva ena intelek
tualka i uiteljica u sanskom srezu, sestra Todora i Jove G. Popovia.
Meu izvoaima programa su i dva budua doktora nauka: Vaso Gluac
i Duan Marinkovi, a i budui knjievnik i muziar Ljubomir D. Marinkovi.

Susret srpskih pjevakih drutava u Sanskom Mostu, poetkom ovog vijeka.


13

Rukopis
Govora
o
znaaju
.Prosvjete',
naroda ujedno je i veliina toga naroda", sauvala
dr Vera Srdi-Odi, kerka pokojne Julke Srdi-Fopovi.

iji
je
je Julka

moto:
Veliina
G. Srdi-Popovi.

prosvjeenosti
Ustupila mi

jednog
ga je

176

Poziv
na
zabavu
s
igrankom,
7 (20) avgusta 1904. godine, ko
ju
je
priredila
srpska
aka
omladina
uz
sudjelovanje
mje
snog
srpskog
pjevakog
dru
tva
Pobratimstvo
i
Srpskog
zanatlijskog
tamburakog
dru
tva u Sanskom Mostu.

Sigurno je tih godina organizovano vie ovakvih i slinih priredbi, obino


jedanput godinje ,ali je sauvan dokument samo o ovoj prvoj srpskoj akoj
zabavi u korist Prosvjete.

BORBA MUSLIMANA ZA VJERSKU AUTONOMIJU


ISELJAVANJE U TURSKU
O aktivnosti Muslimana u sanskom srezu za vrijeme austrougarske vlada
vine nema publiciranih radova. Pa ipak neki opti podaci o Muslimanima u bi
hakom okrugu, u ijem sastavu je bio i sanski srez, i o Muslimanima u Bo177 sni i Hercegovini, ilustrovae sliku njhovog stanja.

Kako su se neki Muslimani protivili okupaciji 1878. godine i borili se pro


tiv austrougarskih trupa, plaili su se kazni pa su mnogi prebjegli u Tursku.
Meutm, znatan broj se ubrzo vratio, jer u Turskoj nisu doekani onako kako
su oni oekivali.
I Hasan-beg eki, organizator baibozuka s kojim je 1878. godine upao u
Banju Luku, koju su austrougarske trupe ve bile zauzele, pobjegao je u Tur
sku, ali se nakon 9 godina vratio u Sanski Most. Nije trebalo mnogo vremena
pa da opet stekne ugled, a imanje mu niko nije ni dirao, jer mu je porodica
ostala u Sanskom Mostu. Svoj odnos prema kmetovima nije promijenio: tjerao
je ljude sa zemlje koju su obraivali. Zbog toga je doao u sukob s nekim kme
tovima, pa su ga 13. maja 1907. godine ubili. O tom ubistvu Sarajevski list je
donio ovu vijest:
13. maja 1907. godine na pazarni dan pravoslavni seljak Vaso Milivojsa
navalio je na odlinog posjednika Hasan-bega ekia, i noem teko ranio.
Na ovo ga je podgovorio Jovo Majki, iz Kruhara, kmet Hasanbegov, jer
ga je aga prije deset godina digao sa ifluka. Uzrujanje meu muslimanima.
15. maja uvee podlegao beg eki.1
Stari Sanjanin Nikola Milanovi (roen 1876. godine u Mrkaljima) sjea
se da su na suenju i Majki i Milivojsa osueni na smrt i objeeni. Stiglo je
nareenje da se Majki ne vjea, ali je presuda ve bila izvrena.
Te iste 1907; godine, pobunili su se protiv Hasan-bega ekia i kmetovi u
Donjoj Kozici, iTzaseoku Jelii, i spalili njegov ardak. Na elu pobune u Kozici
bio je Trivo Spire Zeevi. a poznata su imena jo etvrorice uesnika:' Ilija
Babi, lloo i Lazar Baji i Zaharije Majki zvani Kurjak.2
< Nekoliko godina nakon to su Bosna i Hercegovina okupirane, Muslimani
su poeli da se iseljavaju u Tursku. Iz bihakog, banjalukog i mostarskog ok
ruga od 1883. do 1900. godine iselilo se u Tursku (Malu Aziju) 25.275 Muslimana,
a vratilo se nazad samo 1.469. Od 19011906. godine iz tih okruga se iselilo
6.359, a vratilo 2.072 Muslimana. Iz mostarskog, bihakog i sarajevskog okruga
iselilo se 1907. godine 782, a vratilo 114 Muslimana, dok se 1908. godine iz bi
hakog i sarajevskog okruga iselilo 591, a vratilo 117 lica. Ali, nakon progla
enja aneksije Bosne i Hercegovine, oktobra 1908. godine, kada se vidjelo da
nema izgleda da se ove pokrajine vrate u sastav Turske Carevine, naglo se
poveao broj iseljenika: iz banjalukog, bihakog i mostarskog okruga iselilo se
1909. godine 2.538 lica (vratilo 133), a iz ta tri i iz sarajevskog okruga 1910.
godine iselilo se 16.979 lica (vratilo se 1943), dok se iz itave Bosne i Hercego
vine samo 1911. godine iselilo 11.404 lica (vratilo se 951). Iz Bosne i Hercegovine
se od 18831911. godine iselilo u Tursku 63.928, a vratilo 6.799 Muslimana.
Koliko se Muslimana iz sanskog sreza iselilo i koliko se od njih vratilo u rodni
kraj, nije poznato, ali da je iseljavanja bilo ,kao i u drugim srezovima bihakog
okruga, pokazuju nam i statistiki podaci iz popisa stanovnitva.
U periodu od prvog do treeg popisa stanovnitva (15 godina i 10 mjeseci)
broj Srba u sanskom kotaru je porastao za 81%, Hrvata za 102%, a Muslimana
samo za 44/o, odnosno stopa prosjenog godinjeg prirasta Srba bila je 5%,
Muslimana 2,8%, a Hrvata 6/o. Oigledno je, bez obzira na ostale faktore,
o kojima je bilo govora, da je za ovako malu stopu godinjeg prirasta musliman
skog stanovnitva odluujui faktor bilo iseljavanje u Tursku.
Austrougarske vlasti su agitovale za odlazak, ali su zakonskim mjerama
onemoguavale povratak. U nekim okruzima Muslimani su se alili da su neke
1 Sarajevski list br. 58 za 1907. godinu.
* O pobuni kmetova u Donjoj Kozici nema dokumenata, ali je ona ostala sauvana u na
rodnom predanju. Zabiljeena u memoarskoj grai Donje Kozice.
*
Dr
Hamdija
Kapidi:
Bosna
i
Hercegovina
za
vrijeme
austrougarske
vladavine,
Zvanini
podaci
Zemaljske
vlade
o
iseljavanju
muslimanskog
stanovnitva
iz
Bosne
i
Hercegovine
od 18831911. godine, str. 99 a.

178

damije pretvorene u katolike crkve, da su na nekim muslimanskim grobljima


podignuti katoliki samostani i da je vreno nasilno prevoenje Muslimana na
katoliku vjeru.4 Zbog toga su, po ugledu na Srbe, i Muslimani krenuli u borbu
za vjersku autonomiju. Nakon vie od osam godina borbe, okupatorske vlasti
su 1. maja 1909. godine morale donijeti Statut za autonomnu upravu islamskih
vjerskih i vakufsko-mearifskih (prosvjetnih) poslova u Bosni i Hercegovini.*
U poznatim radovima nema podataka o ulozi pojedinih Sanjana Muslimana
u ovoj borbi za vjersku autonomiju, moda i zbog toga to je i u sanskom srezu
najsporije pristizala kolovana muslimanska omladina.
Muslimani u Sanskom Mostu su imali svoju itaonicu, (kiraethanu) od
1903. godine, poznatu pod imenom Islamska kiraethana. Ona je povremeno organizovala priredbe, a i jednu zabavu s igrankom 1. aprila 1907. godine, na kojoj
je svirala vatrogasna glazba iz Siska.6
Iako je njen rad povremeno jenjavao, Muslimanska itaonica se odrala sve
do 1941. godine.

Muslimanska nonja.

179

1 Napor Bosne i Hercegovine za osloboenje i ujedinjenje", grupa autora, izdanje Oblas


nog odbora narodne odbrane u Sarajevu 1929. godine, str. 92.
1 Isto, str. 95.
Sarajevski list, broj 33 od 1907. godine.

KOLSTVO ZA VRIJEME AUSTRO-UGARSKE


Austro-Ugarska je na sanskom podruju zatekla samo dvije kole, obje
srpskopravoslavne: u Starom Maj danu,otvorenu jo 1854. godine, i u Sanskom
Mostu, otvorenu 1872. godine, koje su radile do 1914. godine.
Za 40 godina austrougarske vladavine otvoreno je samo 8 dravnih komuhalnih kola u Sanskom Mostu (1886), Starom Majdanu (1886), Luci Palanci
(1899), Sasini (1907), Budimli Japri (1909), Majki Japri (1910), Staroj Rijeci
(1910), i Rasavcima (1914. godine).1
U ovom vremenu, uz ve postojee, otvorene su jo dvije srpskopravoslav
ne kole: u Dabru (1907)2 i Eminovcima (1913. godine)3.
Rad na otvaranju srpskopravoslavne osnovne kole u Eminovcima zapoet
je jo 1907. godine.4 Te godine je Svetozar Culibrkovi (ulibrk), nezaposleni
uitelj, osnovao u Eminovcima pododbor Prosvjete i radio na otvaranju os
novne kole. Od vlasti je traeno da uitelj u toj koli bude proto Lazar ulibrkovi (ulibrk), budui da njegovom sinu, uitelju Svetozaru, austrougarske
vlasti nisu dozvoljavale da bilo gdje radi u Bosni i Hercegovini. Vjerovatno da
je ova kola otvorena tek 1913. godine jer se prvi podaci o njoj nalaze tek
1914. godine.
Zanimljiv je podatak da su u Starom Majdanu 1890. godine u srpskopravoslavnoj koli, u kojoj je jo i tada bio uitelj Dionisije Marinkovi (iamo
je tada 65 godina) bila upisana 33 uenika (24 djeaka i 9 djevojica), a u novu
dravnu Narodnu osnovnu kolu samo 13 djeaka.6 U to vrijeme uitelj Narod
ne osnovne kole u Starom Majdanu bio je uro Srdi, koji je aktom Zemaljske
vlade Bosne i Hercegovine broj 41682 od 12. avgusta 1889. godine bio premjeten
na dunost uitelja Narodne osnovne kole u Sanskom Mostu, uz godinju
plau od 600 fr. (est stotina) forinti a. vr. koje e . . . primati iz poreske bla
gajne u Sanskom Mostu, nadalje stan u naravi s vrtom i 10 metrikih hvati drva
u ime ogrijeva od opine.6
aci Dionisija Marinkovia ,koji je bio uitelj u srpskopravoslavnoj koli
u Starom Majdanu preko 35 godina, od 1865. do 1901. godine, kada je umro,
bili su i prvi kolovani ljudi sanskog sreza, koji su stekli zvanje doktora poje
dinih nauka:
dr Too Zuruni je doktorirao pravo prije prvog svjetskog rata i bio
visoki slubenik u bosanskoj vladi u Sarajevu;
dr Duan Marinkovi, sin Dionisija, doktorirao je prirodoslovne nauke i
bio dugogodinji profesor gimnazije u Sarajevu, gde je i umro 1970. godine;
dr Vaso Gluac, rodom iz Slatine, profesor istori je, u godinama izmeu
dva rata bio direktor gimnazije, naelnik prosvjetnog odjeljenja banske uprave
Vrbaske banovine, senator i pisac vie lanaka i istorijskih radova.
Osim ove trojice, Dionisijevi aci su bili i:
Ljubomir Marinkovi, njegov sin, koji je gimnaziju zavrio u Sarajevu,
studirao pravo u Beu, ali se bavio pisanjem i muzikom. Pisao je i na njema
kom i dolazio u Sanski Most i Prijedor gdje je pjevaka drutva uio da notno
pjevaju, i
Cedo Kokanovi, rodom iz Starog Majdana, koji je poslije smrti Dionisijeve preao u osnovnu kolu u Sanski Most Izmeu dva rata opozicioni poli
tiar, pripadnik Zemljoradnike stranke, narodni poslanik i senator.
1 Mitar Papi: kolstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije (1878
1918), V. Maslea, Sarajevo 1972. godine, str. 4648.
1 Bosanski glasnik za 1910. godinu.
* Bosanski glasnik za 1914. godinu.
4 Otadbina, br. 3. od 29. juna 1907. godine.
5 Bosanska vila, 1890. godine, str. 187.
Ova i ostala dokumenta iz zaostavtine Julke V. Srdi ustupila mi je na koritenje njena
kerka dr Vera Srdi-Odic.

180

PROGONI I INTERNIRANJE VIENIJIH SRBA


Ve u ljeto 1914. godine, odmah poslije zapoinjanja prvog svjetskog rata,
odnosno poslije napada na Srbiju, austrougarske vlasti zapoele su s hapenjem
vienijih Srba i prosrpskih orijentisanih Muslimana po itavoj Bosni i HerJ
cegovini, pa i u Sanskom Mostu. Najprije su uhapsili Boka Marinkovia,''
gimnazijalca, potom njegovog starijeg brata Jovu, trgovca a u Starom Maj
danu studenta Cedu Kokanovia.1 Bili su zatvoreni u andar meri jskoj kasarni,
a onda su ih kolima odvezli, preko L. Palanke i Benakovca, u Biha, u kulu,
Tamo je tada ve bilo dosta zatvorenih Srba. Nakon dva mjeseca, njih tro
jicu, kao i drugi iz Bihake kule, otjerali su do Novog Sada, gdje su ih u
nekoj fabrici maarski vojnici strahovito tukli, naroito svetenike. Iz Novog
Sada njihova grupa i jo stotine drugih interniraca bili su vraeni u Pletemicu, kod Slavonske Poege, u neke kasarne baruna Trenka. Tu su bili oko
mjesec dana, a onda su ih, vjerovatno poetkom 1915. godine, preko Segedina, otjerali u Arad. Logor je bio u podzemnoj tvravi ije su odaje osvjet
ljavale samo kroz iarnice. Leali su na goloj zemlji. Braa Marinkovii su
pronali nekakvu strugu dio taraba), na kojoj su leali, da ne bi bili na go
loj zemlji. A onda je nastala bolest, tifus. Ljudi su poeli umirati, najprije
poneki, a onda sve vie. Bilo je dana kada ih je i po stotinu umiralo. Prema
nekim podacima, u tom logoru je ukupno umrlo 2.200 Srba i jedan broj Mu
slimana, dok je kroz njega ukupno prolo 5.500 interniraca.2
U logoru u Aradu bilo je, prema zvaninom izvjetaju, ukupno 13 Sa
njana. Umrlo ih je 5, meu kojima etiri svetenika: Lazar ulibrk, paroh
eminovaki (umro 12. 3. 1915. godine), Milan Peji, paroh eminovaki (koji je
naslijedio prethodnog, ali je i on ubrzo otjeran u Arad, umro 17. 10. 1918.),
Kota Majstorovi, paroh Jipniki (umro 6. 10. 1918.), i ore Mareti, paroh
badrovaki (umro 15. 11. 1918. godine), dok je na putu umro Mili Cvjetianin
(do Arada ili kada se vraao kui).3
Meutim, taj broj nije potpun, jer su poznata imena ukupno 14 Sanjanina koji su bili internirani u Arad: iz Sanskog Mosta: Boko Marinkovi,

Grupa interniraca u Aradu za vrijeme prvog svjetskog rata. Meu njima su i Sanjan i 4

Izjava Boka Marinkovia,, data autoru.


Napori Bosne i Hercegovine za
! Isto, str. 230231 i str. 394.

osloboenje

ujedinjenje,

Sarajevo,

1929.

godine,

str.

,'/>
226.

ak, Jovo Marinkovi, trgovac, Vid Mijatovi, trgovac, Bogdan Muti, uitelj;
iz Starog Majdana: edo Kokanovi, student, Svetozar Davidovi, svetenik;
iz Luci Palanke: Simo Milju, ak, uro Marjanovi, svetenik; iz Lipnika:
Kota Majstorovi, svetenik; iz Eminovaca: Lazar ulibrk, svetenik, Milan
Peji, svetenik; iz Hadrovaca: ore Mareti, svetenik; iz Tornine: uro
Grbi, svetenik, i Mile Cvjetianin.4
Iz logora u Aradu su jedan broj interniraca, sposobnih za vojsku, poslali
u austrougarske jedinice, na front, a meu njima i brau Marinkovi, Simu
Miljua i edu Kokanovia. Ostali su osloboeni tek poslije zavretka rata.

DOBROVOLJCI U SRPSKOJ I RUSKOJ VOJSCI 19141918. GODINE


I UESNICI OKTOBARSKE REVOLUCIJE

U toku prvog svjetskog rata, 19141918. godine, Austro-Ugarska je mobilisala veliki broj ljudi i iz Bosne i Hercegovine, i poslala ih na bojite prema
Italiji, Srbiji i Rusiji. I mnogi Sanjani su bili mobilisani i poslani na front,
gdje ih je jedan broj poginuo (samo iz sela Halilovaca 12 ljudi), a jedan broj
ranjen ili zarobljen.
Meutim, i Srbi Sanjani su se nerado borili protiv srpske i ruske vojske,
pa su se koristili prvom prilikom, bjeali iz austrougarskih trupa i prelazili
Rusima ili Srbima. Kako je rat sve due trajao, i bjeanje iz austrougarskih
pukovnija bilo je sve ee.
Prema nepotpunim podacima, prikupljenim za ovu hroniku, jo i danas se
znaju imena veeg broja Sanjana koji su bili dobrovoljci u srpskoj vojsci i
onih to su prebjegli Rusima. Iz 44 sela i grada Sanskog Mosta bilo je 246
dobrovoljaca u srpskoj vojsci: iz Dabra 21, Majki Japre 14, Bosanskog
Milanovac 13, Kozice 11, Tramonje 10, iz Podvidae, Predojevia,
Glavice i Jelainovaca po 9, iz Sanskog Mosta, Luci Palanke, Koprivne i
Otre Luke po 8, iz Kruhara, Slatine i Gornjeg Lipnika po 7, iz Uso
raca, Ilide i Lukavice po 6, iz Otia, Podluga, Grdanovaca i Donjeg Lipnika
po 5, iz Fajtovaca (Gorice i Naprelja), Dugih Njiva, Miljevaca, Brdara,
Pratala, Marina i Suhae po 4, iz Mrkalja, Skucanog Vakufa, Bojita (Tuk
Bobije), Husimovaca, Zdene i Halilovaca po 3, iz Bonjaka, Devara, Ko
zina, Krkojevaca i Hadrovaca po 2, iz Pobreja, ehovaca i edovae
po 1.
Neki Sanjani, koji su radili u Americi, javili su se u dobrovoljce srpske
vojske i borili na solunskom frontu: braa ura i Milan (Dane) Radoaj iz
Skucanog Vakufa, Dmitar (Mile) Rai iz Jelainovaca, Bogdan (Mile) Pratalo
iz Luci Palanke i jo neki.
Jedan broj dobrovoljaca je poginuo, a mnogi su se istakli u borbama, pa
su dobili najvia odlikovanja Kraljevine SHS. Prema nepotpunoj evidenciji,
Orden Karaoreve zvijezde s maevima imali su: Dane (Mihajla) Brki iz
Jelainovaca, Aim (ure) Savi iz Usoraca, Pero (ure) Savi i Lazar (Pere)
Todorovi iz Koprivne; Zlatnu medalju Miloa Obilia: Gojko Jovana) Dronjak i Petar (Pere) Stani, oba iz Jelainovaca, dok se o drugim odlikovanim
nisu sauvali podaci niti sjeanja savremenika.
Jedan broj Sanjana, vojnika austrougarske vojske, prebjegao je Rusima
ili su ih oni zarobili. Tamo su se neki prikljuili srpskim dobrovoljcima
(Srpska dobrovoljaka divizija na Dobrudi, koja je kasnije prela na so
lunski front) pa su u borbama na Dobrudi neki poginuli, kao, na primjer,
Petar (Rade) Milju iz Luci Palanke, dok je najvei broj uestovao u okto
barskoj revoluciji i graanskom ratu u Rusiji. Neki od ovih: Mio uak i
Ostoja uak iz Podluga i Jerotije (Jove) Lazi iz Koprivne, ostali su u Sov* Memoarska grada o prolosti Sanskog Mosta.

182

jetskoj Rusiji i tamo zasnovali porodice, a neki su se vratili u svoj rodni


kraj, kao, na primjer, Petar P. Stani iz Jelainovaca, Rade (Dane) Bogdanovi
iz Skucanog Vakufa, Dania V. Tadi iz Luci Palanke i Sabid (Mehe) Kurbegovi iz Kijeva.
Mnogi dobrovoljci koji su doivjeli 1941. godinu, aktivno su uestovali
u ustanku te godine, a neki su tokom rata 19411945. godine dali i ivot za
slobodu.

ZELENI KADAR I DEZERTERI IZ AUSTROUGARSKE VOJSKE


NA SANSKOM PODRUJU 1917/1918. GODINE

Kako je rat, zapoet 1914. godine, sve vie odmicao, a Austro-Ugarska


sa svojim saveznicima trpjela sve vee gubitke i u ljudstvu i u materijalu,
ivot je i u dubokoj pozadini bivao sve tei i tei. Pojavile su se epidemije
od kojih su umirale stotine ljudi. Monarhiji je trebalo sve vie vojnika i
hrane, a izgleda na brzu pobjedu nije bilo.
ivot vojnika na frontovima bio je sve tei ne samo zbog sve eih
borbi, i sve veih gubitaka, ve i zbog nestaice mnogo ega. Uz to, naroito
kod Srba u austrougraskoj vojsci, sve vie je rasla svijest o potrebi unitenja
Austrougarske monarhije i formiranju nove drave Junih Slavena. Zato su
mnogi vojnici, prije svega Srbi, ali i brojni Hrvati i Muslimani, poeli bjeati
s fronta i iz austrougarskih jedinica, ne odazivati se na mobilizaciju i skrivati
u umama nedaleko od svojih sela. Neki su zadrali svoje oruje (puku, pi
tolj, bombe), ali veliki broj je bio bez ikakva oruja: nisu vie htjeli da se
bore za okupatora, ali nisu smogli snage da se upuste u borbu sa uckorima i
drugim okupatorovim oruanim formacijama.
I na sanskom podruju je 1917/18. godine bilo vie desetina zelenokadrovaca i dezertera* moda vie nego i u jednom drugom srezu Bosanske krajine.
Prema nepotpunim podacima, prikupljenim za ovu hroniku, iz 18 sela san
skog sreza bilo je preko 60 vojnika zelenokadrovaca i dezertera: iz Dabra
21, iz Bosanskog Milanovaca i G. i D. Tramonje po 8, iz Usoraca 5, iz
Ilide 3, iz Devara, Podova, Kijeva, Kljevca i Podvidae po 2, iz Maj
ki Japre, Jelainovaca, edovae, Tuk Bobije, Brdara, Predojevia Glavice,
Luci Palanke, Kruhara, Otre Luke, Husimovaca i Donjeg Kamengrada
po 1.
Narod je ove naoruane bjegunce zvao zeleni kadar, jer su se skrivali
u umama, a one bez oruja zvao je dezerterima. Kako su se skrivali u u
mama blizu svojih kua, nije im bilo teko snabdijevati se hranom i drugim.
Skoro polovina, ako ne i vie, ovih vojnih bjegunaca iz sanskog sreza
bilo je bez ikakva oruja. Od 21 bjegunca rodom iz Dabra nijedan nije imao
oruje, a isto tako i 5 iz Usoraca, 2 iz Devara itd. Prema podacima, meu
ovim bjeguncima su bila samo trojica Muslimana Mustafa (Ahmeta) Halilovi, iz Donjeg Kamengrada, Adem Kurbegovi i Muho Grozdani iz
Kijeva, koji su se skrivali zajedno s dezerterima iz Bosanskog Milanovca i
Dabra. Svi ostali zelenokadrovci i dezerteri bili su Srbi.
Najaktivnija, ako ne i jedina aktivna grupa zelenog kadra koja je na
padala, bila je ona koju je predvodio Pero Topi iz Jelainovaca, a koja se
najvie zadravala na podruju uma toga sela i Dabra. U njegovoj grupi su
jo bili: uro Cii i Lazo Mudrini iz Kljevaca, Kota Zori iz Brdara, Mi
lan (Jokice) Novakovi iz Husimovaca, Luka Korica, Mile i Nikola Mareta
iz Bosanskog Milanovca, Stevo i Jandrija Mijatovi i Luka Dobrijevi iz
Crno vode, zatim po dvojica iz Tomaice, Timara i Otre Luke ija imena nisu
zapamena. Uz njih se kretala i grupa dezertera iz Dabra, ali nisu imali
183 oruje. Neki od njih imali su civilne puke. uckori su esto ili za njima

u potjeru, pa su hapsili i kanjavali pojedine seljake sumnjajui da su njihovi


jataci.
Grupa zelenokadrovaca Pere Topia, u ljeto 1917. godine, i to on i jo
dvojica, doekala je begove Krupie u umi Gradini, na putu za Jelainovce.
Tom prilikom su ubili Omer-bega i Miralim-bega Krupia i ranili Omer-begova sina. Njega su pustili i rekli mu da kae u Zdeni i Sanskom Mostu
da je Pero Topi sa svojim zelenokadrovcima ubio begove Krupie.
Napadom na ove begove zelenokarovci su izraavali tenju seljaka za
podjelom begovskih zemalja i osloboenjem kmetova, pa je u narodu ova
njihova akcija izazvala radost i nadu u skoro osloboenje od feudalne zavi
snosti od begova.
U 1918. godini ova grupa zelenokadrovaca je izvrila napad i na elje
zniku prugu u Donjoj Sanici, pokidala je i onesposobila za saobraaj. Tom
prilikom sukobili su se sa andarima, pa je u borbi ranjen Lazo Mudrini,
kojeg su drugovi iznijeli na eli kosu, gdje je lijeen narodnim lijekovima.
U ljeto 1918. godine, izdajom Miloa Mijatovia, zvanog garaa iz
Cmovoe, uckori su iznenadili grupu zelenokadrovca u kui Ostoje Mijato
via u Crnovodi dok su ruali. Nakon krae borbe poginuo je Pero Topi,
Milan Novakovi i obojica zelenokadrovaca rodom iz Timara, dok su ostali
uspjeli da pobjegnu. I pored pogibije ovih boraca, zeleni kadar se odrao u
umama podno Grmea do zavretka rata, novembra 1918. godine. Voa pre
ostalih boraca zelenog kadra postao je ura ii, rodom iz Kljevaca.

ZAVRETAK PRVOG SVJETSKOG RATA. PROPAST AUSTRO-UGARSKE.


STVARANJE KRALJEVINE SHS FORMIRANJE NARODNOG VIJEA
U SANSKOM MOSTU

Polovinom 1918. godine uslijedile su odlune bitke na zapadnom frontu


izmeu sila Antante (Francuska, Engleska i SAD) i Njemake, kao i na so
lunskom frontu, izmeu snaga Antante srpske, britanske, francuske i grke
trupe) i centralnih sila (njemakih, austrougarskih, turskih i bugarskih trupa).
Jula-avgusta 1918. godine dolo je do povlaenja njemakih trupa sa
Marne, a poetkom septembra od Amijena ka Zigfridovoj liniji. Njemaka
vrhovna komanda i car Vilhelm donijeli su 10. avgusta 1918. godine zaklju
ak da rat treba okonati, pa su stupili u kontakte s protivnicima.1
I austrougarska vlada je 14. septembra uputila poziv za mirovne pre
govore ali ga je Antanta odbila.2 eljela se bezuslovna kapitulacija Njemake,
Austro-Ugarske, Turske, Bugarske, koje su inile tzv. blok Centralnih sila.
Proboj solunskog fronta izvren je 1518. septembra na sektoru Kajmakalana. Srpska vojska, potpomognuta s dvije francuske divizije, probila
je centralni poloaj protivnika na tom frontu, za desetak dana ga razbila
i otpoela s gonjenjem austrougarskih, njemakih i bugarskih trupa, a britansko-grke trupe s gonjenjem turskih jedinica prema Carigradu.3
Ve 12. oktobra srpske trupe su oslobodile Ni, 1. novembra ule u Beog
rad, 6. novembra u Sarajevo, 14. novembra 1918. godine u Zagreb,4 itd.
Nakon poraza na balkanskom, a potom i na italijanskom frontu, Austro
ugarska je prestala da postoji, pa su ehoslovaci proklamovali nezavisnost
i republiku 28. oktobra, Maari 30. oktobra, a potom i Austrijanci.5
1 Encipkopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1964. tom 7, str. 260.
Isto.
1 Enciklopedija Jugoslavije, Zagreb, 1968, str. 431.
' Isto.

Enciklopedija Leksografskog zavoda, tom 7, str. 260.

184

Pod pritiskom snaga Antante i revolucije u svojoj zemlji (od 9. novembra


1918.), Njemaka je zatraila kapitulaciju 7. novembra, a car je abdicirao i
pobjegao u Holandiju. Potpisivanjem kapitulacije Njemake 11. novembra
1918. godine, zavren je prvi svjetski rat.6
U to vrijeme srpska vlada i jugoslovenska emigracija su zapoeli sa in
tenzivnim radom na nacionalnom ujedinjenju i stvaranju zajednike drave
Srba, Hrvata i Slovenaca. Polovinom oktobra 1918. godine u Zagrebu se
sastao Sredinji odbor Narodnog vijea SHS, kao legitimno predstavnitvo
Junih Slavena s podruja Austro-Ugarske. Izdana je i deklaracija.7 Tada
je formiran i Glavni odbor Narodnog vijea SHS za Bosnu i Hercegovinu i
imenovana Narodna vlada Bosne i Hercegovine. Predstavnik Austro-Ugarske
u Sarajevu, general Sarkoti, predao je 1. novembra 1918. godine vlast Na
rodnom vijeu, a ve 3. novembra prva narodna vlada Bosne i Hercegovine
preuzela je vlast u svoje ruke.8
Data je direktiva da se u svim sreditima srezova formiraju narodna vi
jea i njihova narodna garda.
Tokom novembra 1918. godine dolo je do prikljuenja nekih pokrajina
Srbiji: Baka, Banat, Baranja i Srem 25. novembra, a Crna Gora 26. novem
bra 1918. godine. Tada se javljaju ideje o neposrednom ujedinjenju sa Srbijom
i Bosne i Hercegovine, a onda da se takva Srbija ujedini sa Hrvatskom i Slo
venijom i stvori nova jugoslovenska drava.9
Agitacija za prisajedinjenje Bosne i Hercegovine Srbiji bila je naroito
jaka u Bosanskoj krajini. Skoro sva narodna vijea bihakog i banjalukog
okruga su za tri-etiri dana (2730. oktobra) odrali velike zborove i sveano
proglasili ujedinjenje Bosne i Hercegovine sa Srbijom.10 Meutim, kako su
krajem novembra voeni pregovori u Zagrebu i Beogradu oko ujedinjenja
Srba, Hrvata i Slovenaca u jedinstvenu dravu ... dolo je do iznenadnog akta
srpske vlade kojim se obustavlja cjelokupna akcija rada na ujedinjenju Bosne
i Hercegovine sa Srbijom.11 Prvog decembra 1918. godine u Beogradu je
proglaeno ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca i vie se nije ni spominjalo
ujedinjenje Bosne i Hercegovine sa Srbijom. Prilo se uvrenju narodne vlade
u Sarajevu, preuzimanju vlasti od kotarskih predstojnika i starog aparata i
rada na odravanju mira i reda u zemlji.
I
sanski srez se vrlo brzo ukljuio u ruenje austrougarske i formiranje
nove vlasti. Kako je krajem oktobra u bolnici u Banjoj Luci umro Jovo Ma
rinkovi, trgovac iz Sanskog Mosta, tamo je organizovana i njegova sahrana.
Na sahranu u Banju Luku su otili i mnogi Sanjani, s pjevakim drutvom
Pobratimstvo. Nakon sahrane, vjerovatno 26. ili 27. oktobra poslije podne,
ondanji Srbi odrali su politiku konferenciju u Hotelu BALKAN, kojom su
rukovodili prota Kecmanovi i Kota Majki. Oni su tada dali direktivu da se
u svakom srezu formiraju narodna vijea koja treba odmah da preuzmu
vlast.12
Poslije povratka u Sanski Most, edo Kokanovi i Boko Marinkovi
odrali su uvee, vjerovatno 28. oktobra, tajnu konferenciju Srba u jednoj ka
vani, i dogovorili se o osnivanju Narodnog vijea i njegovom sastavu.18 Za
kazana je narodna skuptina, koja je odrana 29. oktobra 1918. godine, na
0

Isto, str. 261.


Dr Hamdija Kapidic: Bosna i Hercegovina
ujedinjenja
Bosne
i
Hercegovine
sa
Srbijom
novembra
str. 262282.
s Isto, str. 265266.
u Isto, str. 273.
11 Isto, str. 277.
" Isto, str.. 279.
12 Izjava Boka Mar'nkovia autoru.
isto.
7

185

u vrijeme austrougarske vladavine, Fokusaj


1918.
godine.
Svjetlost,
Sarajevo,
1968,

kojoj je izabrano Narodno vijee. O tom dogaaju list Narodno jedinstvo


br. 7 od 9. novembra 1918. godine pie:
Na velikoj narodnoj skuptini odranoj 29. oktobra 1918. godine izabran
je jednoglasno odbor Narodnog vijea:
predsjednik: edomir Kokanovi, student,
tajnik: fra Anto Hrvat, upnik,
voa za narodnu zatitu: Boko Marinkovi, pravnik,
blagajnik I: Spasoja Vukobrat, trgovac,
blagajnik II: Hasan abi, vojni hoda,
lanovi: Boko Jovii, porezni pristav,
Ibrahim Ceri, posjednik,
Ivan Mijatovi, umski ref.,
zamjenici l.: Jovo Predojevi, Bogdan Muti,
Hasanbeg Alajbegovi i Haim Hason.
U svim selima imenovani su povjerenici. Javni uredi sveano proglaeni
imovinom narodne vlade, narodna garda osnovana, orunike postaje popu
njene, svuda uzoran red i mir.
Odbor narodnog vijea u Sanskom Mostu srdano pozdravlja prvi nastup
narodne slobodne Vlade.
Poslije osnivake skuptine Narodnog vijea, odbor je sutradan, 30. ok
tobra, otiao kotarskom predstojniku i zatraio da im on preda vlast. On je
pokuao dobiti vezu sa Zemaljskom vladom u Sarajevu. Kada mu to nije
uspjelo, predao je vlast. Odbor Narodnog vijea je tada stavio kotarskog pred
stojnika Daja u kuni zatvor, jer je veoma mnogo mrzio i proganjao Srbe, a
naroito zeleni kadar. Posljednji austrougarski predstojnik u Sanskom Mostu
bio je straarno sproveden u Banju Luku, ali su ga tamo njegovi prijatelji
spasili zasluene kazne.14
Narodno vijee je tih dana organizovalo veliki narodni izbor, na kojem su
govorili edomir Kokanovi, predsjednik Narodnog vijea, i ura ii, voa
zelenog kadra.
I Narodno vijee u Sanskom Mostu je organizovalo 27. novembra 1918.
sveanu sjednicu na kojoj je proglasilo prisajedinjenje Bosne i Hercegovine
Srbiji. Isti dan njegov predstavnik je potpisao takav proglas o prisajedinjenju
koji je usvojen u Bihau na sjednici Narodnog vijea okruga Biha.15
U Narodnom jedinstvu, listu koji je poeo izlaziti u Sarajevu umjesto
Sarajevskog lista, novembra 1918. godine, objavljeno je vie telegrama
kojima graani i optine pozdravljaju Narodnu vladu i Srpsku vojsku. List
donosi kratke vijesti o tome:
Graanstvo i gradska opina (S. Most) pozdravlja Narodnu vladu. Gra
donaelnik Huseinbeg eki.16
Organizovana opina Budimli Japra, pozdravlja nastup prve narodne
i slobodne vlade, Ahmetaga eki, naelnik.17
Pozdravi srpskoj vojsci.
.......Stari Majdan. Izvolite u ime graana pozdraviti bratsku srpsku osloboditeljsku vojsku. Bego Muji naelnik.18
Telegram istog sadraja poslao je i naelnik optine Budimli Japra.
Kako u Sanski Most nikako nije stizala ni najmanja jedinica Srpske
vojske, Boko Marinkovi, voa narodne zatite (narodne garde), iao je po
rsto.
Izjava Cedomira Kokanovia, tadanjeg predsjednika Narodnog vijea u Sanskom Mostu,
data autoru.
15 Dr H. Kapidi, n.., str. 278.
II Narodno jedinstvo, br. 8 od 10. U. 1918. godine.
17 Isto, br. 9 od U. U. 1918. godine.

nalogu Narodnog vijea, u Zagreb i od dr Srana Budisavljevia, rukovodioca


narodne zatite u Sredinjem odboru Narodnog vijea SHS, traio da i u Sanski
Most poalje ma i najmanji odred Srpske vojske, da bi se bar simbolino iz
velo osloboenje i promjena vlasti. Nekoliko dana iza toga, u Sanski Most je
stigao manji odred Srpske vojske pod komandom kapetana Mirkovia. Sanjani
su prostrli ilime od eljeznike stanice do centra grada. Na stanici je bila
postrojena narodna garda, obuena u civilna odijela, naoruana pukama. Na
rod je razdragano i srdano doekao srpske vojnike, ugostio ih i ispratio, jer
su otili na drugi zadatak.19
Tih dana sruen je spomenik caru Franji Josipu, podignut 1915. godine,
to je bio zadnji simbolini in ruenja i prestanka etrdesetogodinje austro
ugarske okupacije Sanskog Mosta u sklopu Bosne i Hercegovine.

U KRALJEVINI JUGOSLAVIJI 1918-1941. GODINE


ADMINISTRATIVNO-POLITIKO ORGAN IZO VAN JE SREZA

STANOVNITVO
Za sve vrijeme postojanja Kraljevine SHS (od 1. decembra 1918.), odnosno
Kraljevine Jugoslavije (od 6. 1. 1929), Sanski Most je bio sjedite sreza. Jedno
vrijeme je bio u sastavu bihake okrune oblasti, potom upanije upanijske
oblasti) i opet okrunog inspektorata u Bihau, a stalno u nadlenosti okru
nih institucija (Okrunog suda i Okrunog dravnog tuilatva) u Bihau. Od
1929. do 1941. godine srez Sanski Most je u sastavu vrbaske banovine.
Prilikom obilaska Bosne i Hercegovine, godinu dana iza prvog svjetskog
rata, regent Aleksandar, za vrijeme boravka u Sarajevu, primio je i delega
ciju Sanjana koju je predvodio Boko Marinkovi. Bila je to prilika za iska
zivanje odanosti i velianje regenta, koje mu je tada bilo veoma potrebno s
obzirom na tadanja velika politika previranja u zemlji, kada su mnogi traili
republiku a ne kraljevinu.
Kada su organizovane banovine, one su imale banska vijea. Predstavnike
srezova u banskom vijeu imenovao je ban. Iz sanskog sreza banski vijenici
su bili najprije Pajo Dakula, zemljoradnik iz Majki Japre, potom Nikola
Srdi, radnik iz Jelainovaca i na kraju Agan Badnjevi, zemljoradnik iz
Gornjeg Kamengrada.

Sanski
Most,
kue
mosta na rijeici Zdeni.

187

18

kod

Izjava Boka Marinkovia autoru.

Prema popisu izvrenom 1921. godine, srez Sanski Most je imao 6.643 do
mainstva i 37.607 stanovnika, od kojih 61% Srba, 27/o Muslimana i 12/
Hrvata.1 Zajedno s optinom Vrhpolje podruje dananje sanske optine ra
nije sreza) imalo je 1921 godine 7.343 domainstva i 38.835 stanovnika.2
U sanskom srezu je 1921. godine bilo 20 optina; optine Vrhpolje i Hru
stovo bile su u sastavu kljukog sreza. Prema tome dananja teritorija sanske.
optine bila je 1921. godine podijeljena na 22 optine, sa slijedeim brojnim!
stanjem stanovnitva.3
Sanski Most: ui kotar srez
OPTINA'
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.

Dabar

Eminovci
Kamengrad
Kljevci
Kozica
Lipnik
Luci Palanka
Pobreje
S. Most, grad
Sasina

Skucani Vakuf
Tomina

stanovnika:

1.771
1.248
2.125
1.659
2.479
1.001
4.586
880
2.411 (gradska optina)
3.792
1.239
2.803
25.994 stanovnika

kotarska ispostava St. Majdan:


1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

Brdari

B. Japra

M. Rujika

Modra

Podvidaa

Rasavci

Stara Rijeka

St. Majdan, grad

1.056
2.594
610
1.224
633
2.595
1.909
992 (gradska optina)
11.613 stanovnika

U kotaru-srezu Klju:
Vrhpolje
Hrustovo

591
637

Sanski srez je 1930. godine imao 87 naselja rasporeenih u 8 optina:4


1.
2.
3.
4.
1

Budimli Japra,
Dabar,
Gornji Kamengrad,
Luci Palanka,

Definitivni rezultat popisa stanovnitva 31. januara 1921. godine, Sarajevo, Dravna tam

parija, 1932. godine.


2 Isto.
3 Isto.
4 Almanah Kraljevine Jugoslavije, posebno izdanje Banovina vrbaska, opi pregled, 1931.
godine, izdanije Kr. banske uprave u Banjoj Luci, str. 23.

188

5.
6.
7.
8.

Sanski Most,
Sasina,
Stari Majdan,
Tomina,

Optina Vrhpolje pripadala je kljukom srezu.

Iz almanaha Banovine VrbasIce, 1931. godine, podaci o san


skom srezu.

Status grada u vrbaskoj banovini 1930. godine imalo je 29 naselja. Meu


njima su bili Sanski Most i Stari Majdan. Sva ostala naselja su bila sela, jer
prema zvaninom Opem pregledu Banovine Vrbaske za 1931. godinu,5 va
roica u ovoj banovini nije bilo.
189

Isto, str. 8.

U Sanskom Mostu je bila gradska optina (Poglavarstvo), zatim Sresko


naelstvo, Sreski sud, erijatski sud za vjerska pitanja Muslimana, Pota i
telegraf i Poreska uprava. Katastarska uprava nije postojala. U Prijedoru je
bila ova institucija i za prijedorski i za sanski srez.6
Drugi popis stanovnitva u Kraljevini Jugoslaviji izvren 31. marta 1931.
godine, dao je slijedei pregled broja kua, domainstava i stanovnika sreza
anski Most.7

Optine

Prisutno stanovnitvo
Broj Domain
ukupno
muko
ensko
kua
stva

1. Buimli Japra
2. Dabar
3. Gornji Kamengrad
4. Luci Palanka
5. Sanski Most
6. Sasina
7. Stari Majdan
8. Tomina
Srez svega
9. Vrhpolje, opt.

881
831
1.038
694
757
707
1.444
1.093
7.445
658

841
845
1.094
706
842
711
1.460
1.120
7.619
693

2.672
2.996
3.376
2.357
2.293
2.073
4.390
3.681
23.838
2.041

2.620
2.883
3.142
2.226
2.336
2.105
4.254
3.368
22.934
1.858

5.292
5.879
6.518
4.583
4.629
4.178
8.644
7.049
46.772
3.899

4.335
4.593
5.047
3.749
4.408
3.135
7.058
5.282
37.607
1.228

8.103

8.312

25.879

24.792

50.671

38.835

Ukupno

Popis iz
1921 g.

Prema tome, teritorija dananje sanske optine (ranije sreza) 1931. go


dine je imala 50.671 stanovnika, to u odnosu na stanje 1921. godine pred
stavlja porast stanovnitva za 30,49%, odnosno prosjeni godinji prirast
stanovnitva bio je priblino 3,05%.
Popis iz 1931. godine dao je i slijedei pregled stanovnitva prema vje
roispovijesti:8

Optina
1. B. Japra
2. Dabar
3. G. Kamengrad
4. L. Palanka

Rimo
katolika

Staro
katolika

Ostalih

Svega

576
175

668

5.292

804

5.879

51

1
6

6
56

4.583
4.629

Srp. prav. Muslim.


4.048
4.900
2.377
1.347

4.090
31
2.624

1.203
4.672

630
2.048
1.478
11.652

9. Vrhpolje

5.204
28.285
1.016

2.705

1.923
361
6.727
178

Ukupno
U procentu

29.301
57,82%

14.357
28,33%

6.905
13,62/o

5. Sanski Most
6. Sasina
7. St. Majdan
8. Tomina
Srez

4.534

11
596
2.313

6.518

5
49

4.183
8.644

1
64

7.049
46.777
3.899

49
0,10

64
0,13

37

50.676
100,00

Prema ovom popisu, u srezu, je bilo i 49 starokatolika, od kojih 37 u


selima optine Sasine. Bili su to katolici koji su iz revolta, a pod uticajem
propagande iz sela Volara, izmeu 19251930. godine prili starokato Isto.
7 Definitivni rezultat popisa stanovnitva od 31. marta 1931. godine, knjiga I, Beograd, 1937.
godine, str. 112.
Isto, str. 112113.

190

likoj crkvi. Vremenom su se pod uticajem franjevaca ponovo vratili u ri


mokatoliku vjeru, tako da na sanskom podruju vie nema starokatolika.9
Rezultati posljednjeg popisa, izvrenog u Kraljevini Jugoslaviji 1931. go
dine, uporeeni s posljednjim austrougarskim popisom, izvrenim 1910. go
dine, pokazuju slijedee promjene:
Domainstva
Godina

S t a n o v n i t v o

poveanje za

poveanje
prosjeno
brojno u % na 1 km2

1910. god.

5.919

38.422

1931. god.

8.103

2.184

50.676

+12.254

31,84

38
49,8

Srez je 1930. godine obuhvatio (bez optine Vrhpolje) teritoriju od


1.017 km2, to znai da je na 1 km2 dolazilo 49,8 stanovnika (prosjek u vrbaskoj banovini: 45,8 stanovnika na 1 km2).
U Sanskom srezu je na jednu kuu (zgradu) 1931. godine dolazilo 6,3
stanovnika, a u vrbaskoj banovini 5,8 stanovnika; i na jedno domainstvo je
u sanskom srezu dolazilo 6,3 ljudi, to ukazuje na to da je bilo dosta jakih
porodinih zadruga. One su se u Pratalima, Tuk Bobiji, Potkaljinu, Glavi
ci i jo nekim selima odrale sve do rata 1941. godine.
U Statistikom godinjaku za 19381939. godinu mogu se nai slijedei
podaci o natalitetu i smrtnosti dojenadi u sanskom srezu u periodu 19341937.
godine:

ivoroene djece:

umrlo novoroenadi:

mukih 4.821
enskih 4.429
9.250
svega
mukih

849

706
enskih
svega
1.555

ili 168,11 umrle novoroenadi na 1.000 ivoroenih.10 U 1937. godini


prosjek za Jugoslaviju je bio 140,75 umrlih dojenadi na 1.000 stanovnika,
to pokazuje kolika je bila velika smrtnost djece na ovom srezu: 16,81% no
voroenadi je umiralo!
9
O tome kako
su neki rimokatolici postali starokatolici sadanji sanski upnik fra Rafael
Lipovac ispriao je autoru slijedee: Jedan dio biskupa na saboru u Vatikanu 1870. godine nije
htio
da
prihvati
crkvenu
dogmu
o
bezgrenosti
pape,
odvojio
se
od
Rimokatolike
crkve
i
os
novao
starokatoliku
crkvu.
Oni
nisu
prinvatili
ni
celibat
i
starokatoliki
svetenici
se
ene.
Neki ovdanji rimokatolici su preli u starokatoliku vjeru.
U selu Volari, nedaleko od Prijedora, vrena je 1925/26. godine smjena upnika. Narod je
volio
dotadanjeg
upnika
fra
Luku
Teia
i
nije
htio
da
prihvati
fra
Antu
Hrvata,
kojeg
je
biskup poslao, iako je fra Ante bio rodom iz tog kraja. Tada je biskup poslao u Volare fr
Jozu
Lopara,
agresivnog
svetenika,
koji
je
u
selo
dojahao
na
dobrom
konju.
Na
znak
zvona
seljani su se iskupili i blokirali upnikovu kuu i crkvu, ne dozvolivi fra Jozi da u njih ue.
Tada je fra Jozo pojurio konjem na okupljeni narod i poeo preskakivati plotove. To se nekim
seljacima svidjelo pa su ga prihvatili. Meutim, jedan dio seljaka usprotivio se i u znak pro
testa preao na starokatoliku vjeru. Neki od njih su nakon toga misionarili po Sasini i okolini
pa su jo neke porodice prele u starokatolike. Pod uticajem rimokatolikih upnika ipak su se
mnogi ubrzo vratili ranijoj vjeri, a oko 1968. godine to je uinila i posljednja starokatolika po
rodica, koja je ivjela u selu Surkovcu. (zabiljeeno u Sanskom Mostu, 21. avgusta 1973. godine).
10 Statistiki godinjak, 19389. godine, Dr. tamparija, Beograd, 1939. godine, str. 137.

Ubrzo poslije popisa izvrenog 1931. godine izvrena je reorganizacija i


sanskog sreza: od dotadanjih 8 optina formirano je samo 5. Ukinute su op
tine Dabar, Gornji Kamengrad i Sasina i sela ukljuena u susjedne, tako
da je ovaj srez od 1933. godine do 1941. godine imao ove optine:
1.
2.
3.
4.
5.

Sanski Most,
Stari Majdan,
Budimli Japra,
Luci Palanka,
Tomina.

Tom reorganizacijom su optine Sanski Most i Luci Palanka teritori


jalno i stanovnitvom, znatno uveane, to se odrazilo i na broj biraa na iz
borima za optinske uprave odrane 1933. godine.11 U Vrhpolju je ostala
optina, ali i dalje u sastavu kljukog sreza.
Uporeujui broj optina na srezu u periodu 19181941. godine, uoljivo
je da je svaka nova administrativno-politika reorganizacija sreza ila na
ukidanje manjih optina i ukrupnjavanje onih koje su zadrale taj status,
to pokazuje slijedei brojni pregled:
Broj optina:
1921. g.

1930. g.

19356. g.

20

podruje Vrhpolje 2
(u sastavu sreza Klju)

svega

sanski srez

22

Zadnja teritorijalna podjela na 6 optina je u stvari sankcionisala tadanje


postojanje 5 manjih seoskih centara (Stari Majdan, Budimli Japra, Luci,
Palanka, Tomina, i Vrhpolje), uz gradsku optinu u Sanskom Mostu, oko kojih
su se grupisala pojedina sela. To pokazuje, istovremeno, jaanje tadanje poli
tike vlasti. Do ponovnog formiranja optina u nekadanjim optinskim cen
trima (Dabru, Eminovcima, Lipniku, Kozici i dr.) doi e tek za vrijeme
NOB, da bi se u poslijeratnim godinama broj optina ponovo smanjivao i sveo
na samo jednu u Sanskom Mostu.
S obzirom na jugoslovenski prosjek prirodnog prirataja stanovnitva
(2/o), te s obzirom na prirataj stanovnitva sanskog sreza u prethodnom desetogodinjem periodu od 1921. do 1931. (3,049%) i natalitet u razdoblju od 1931.
do 1941. godine, sigurno se nee pogrijeiti ako se uzme da je Sanski srez pred
rat i okupaciju imao 30% vie stanovnika nego 1931. godine. To znai da je
podruje sadanje Sanske optine (predratni srez i jo vrhpoljska optina iz
kljukog sreza), poetkom 1941. godine, imalo oko 65.880 stanovnika, od kojih
(priblino): oko 38.100 Srba, 18.650 Muslimana i 9.040 Hrvata, odnosno pri
blino 54 stanovnika na 1 km2.
Kada se uporede podaci dobijeni sa svih 6 popisa stanovnitva, izvrenih
za vrijeme austrougarske (4) i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije (2), i njima
doda proraun za 1941. godinu (stanje iz 1931. godine uveano za 30%, po
3% za svaku godinu), dobija se slijedei
Vrbaske novine od 18. Juna 1933. 1 13. oktobra 1936. godine.

192

UPOREDNI PREGLED BROJA STANOVNIKA


sreza Sanski Most
od 1879. do 1941. godine
Godina
1879.
1885.
1895.
1910.
1921.
1931.
1941.

Kua

Domainstva

3.179
4.114
4.970
5.753
(cca 7.200)
8.103

Stanovnika

3.392
5.024
5.100
5.919
7.343
8.312
8.964

20.095
26.037
32.292
38.422
44.932
50.676
65.880 (priblian proraun)

Nacionalna pripadnost:
Godina
1879.
1885.
1895.
1910.
1921.
1931.
1941.

Srba Muslimana Hrvata


11.680
16.045
20.032
23.598
23.240
29.301
38.100

6.697 1.718
7.257 2.728
8.753 3.468
9.984 4.783
9.194 5.098
14.357 6.905
18.650 9.040

Ostalih

7 (Jevreja)
39 (38 Jevreja i 1 evangel.
57 (56 Jevreja i 1 evangel.
75
113
90 (priblian proraun)

Prema ovom pregledu stanovnitvo sanskog sreza se za 62 godine (od


1879. do 1941. godine) vie nego utrostruilo!
Na osnovu prikupljene grae vidi se da su 1941. godine:
u 31 selu ivjeli samo Srbi, i to u: Otiu, Bojitu, Jelamovcima, Grdanovcima, Bosanskom Milanovcu, Dabru, edovai, Gornjoj i Donjoj Majki Japri,
Kozinu, Gornjem i Donjem Lipniku, Slatini, Potkraju, Glavici (Predojevia),
Miljevcima, Pratalima, Dugim Njivama, Suhai, Mrkaljima, Hadrovcima, Podlugu, Koprivni, Usorcima, Gornjoj i Donjoj Tramonji, Gornjoj i Donjoj Kozici,
Podovima, Ilidi i Haziima;
u 9 sela ivjeli su samo Muslimani, i to: u Okreu, Vru, Modroj, Gornjem
i Donjem Kamengradu, Zenkoviima, Hrustovu, Vrhpolju i Demievcima;
u 3 sela ivjeli su samo Hrvati, i to: u Staroj Rijeci, Sasini i krljevitoj;
u 4 sela ivjeli su zajedno Srbi i Muslimani, i to: u Halilovcima, Skucanom
Vakufu, Husimovcima i Tomini;
u 9 sela ivjeli su Hrvati i Srbi, i to: u Krkojevcima, Kasapnici, Bonja
cima, Luci Palanci, Marinima, Garevicama, Batkovcima, Ovanjskoj i Kruharima; a
u 20 naselja ivjeli su Muslimani, Srbi i Hrvati zajedno, i to: u Kljevcima,
Zdeni, Budimli Japri, Fajtovcima, Naprelju, Gorici, Lukavici, Podvidai, Brdarima, aplju, Pobreju, Poljaku, ehovcima, Trnovi, Starom Majdanu, Devaru,
Otroj Luci, Kijevu, Luanima i u gradu Sanski Most.

193

Ovaj pregled, uporeen sa stanjem iskazanim popisom od 1879. godine,


pokazuje da je u toku est decenija (od prvog popisa 1879. do 1941. godine)
dolo do promjena u nacionalnom sastavu stanovnitva u 22 naselja, i to:
u Batkovcima 1879. godine ivjeli su Muslimani i Hrvati, a 1941. godine
samo Hrvati i Srbi;
u Bonjacima 1879. Srbi a 1941. Srbi i Hrvati;
u Brdarima Srbi i Muslimani, a potom Srbi, Muslimani i Hrvati;
u Budimli Japri Muslimani i Srbi, potom Muslimani, Srbi i Hrvati;

u aplju Muslimani i Srbi, potom Muslimani, Srbi i Hrvati;


u Devaru Srbi i Hrvati, potom Srbi, Hrvati i Muslimani;
u Fajtovcima Srbi i Muslimani, potom Muslimani, Srbi i Hrvati;
u Koprivni Srbi i Muslimani, potom Srbi (i jedna hrvatska porodica);
u Lukavici Muslimani i Srbi, potom Srbi, Muslimani i Hrvati;
u Otiu (Lucima) Srbi i Muslimani, potom samo Srbi;
u Luci Palanci Srbi i Muslimani, potom Srbi i Hrvati;
u Miljevcima Srbi i Muslimani, potom samo Srbi;
u Mrkaljima Srbi i Muslimani, potom samo Srbi;
u Naprelju Muslimani, potom Muslimani, Srbi i Hrvati;
u Otroj Luci Srbi i Muslimani, potom Srbi, Muslimani i Hrvati;
u Ovanjskoj Hrvati, potom Hrvati i Srbi;
u Pobreju Muslimani i Srbi, potom Muslimani, Srbi i Hrvati;
u Podvidai Srbi, potom Srbi, Muslimani i Hrvati;
u Krkojevcima Srbi, potom Srbi i Hrvati;
u Trnovi Muslimani i Hrvati, potom Muslimani, Hrvati i Srbi;
u Gorici Muslimani i Srbi potom Muslimani, Srbi i Hrvati; i
u Zdeni Srbi i Muslimani, potom Srbi. Muslimani i Hrvati. (Redoslijed
nacionalnosti je dat prema njihovom brojnom stanju u selu).
Sva ostala naselja (54) imala su i 1941. godine isti nacionalni sastav kao i
1879. godine.
Ovi podaci pokazuju da Muslimana 1941. godine nema u est naselja u ko
jima ih je nekada bilo. Propau turske vlasti u BiH, 1878. godine, nestalo je
Muslimana iz ponekog naselja jer su se, prije svega porodice begova i aga,
povukle iz sela u gradove gdje su se osjeali sigurniji. Pojedine porodice su
napustile sela i otile u gradska naselja ili za vrijeme austrougarske okupa
cije ili pak za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, prije 1941. godine. U tri naselja,
u kojima ranije nije bilo Srba, sada ih ima. Najjau tendenciju disperzije po
kazuju Hrvati: u 15 naselja gdje ih ranije nije bilo, sada ih ima. Odraz je to ne
samo prevazilaenja vjerske netolerancije, ve u prvom redu jaanje bratstva
i jedinstva naroda koji nastanjuju Sanski srez.

KNEZOVI I MUKTARI
Institucija kneza (u srpskim i hrvatskim selima) i muktara (u musliman
skim selima i gradskim mahalama) ustanovljena je jo za turske vladavine.
Knez je bio predstavnik vlasti. U njegovom su se prisustvu rjeavala razna
pitanja. On je razrjeavao iskrsle seoske probleme, potvrivao ili opovrgavao
izjave svojih seljana, itd. Knezovi i muktari su zadrani kao oblik vlasti na
selu i za vrijeme austrougarske vladavine i za vrijeme Kraljevine SHS, odno
sno Kraljevine Jugoslavije.
Prema predanju, o kojem pie Milan Karanovi, jedan od najpoznatijih
knezova za turske vladavine bio je knez Dakelja Pratalo, koji je upravljao
sa 17 kneija od Dabra do Majki Japre. ivio je dugo (1835. godine imao je
100 godina) i knezovao je ve u drugoj polovini XVIII stoljea! Nosio je ze
lenu dolamu i antu (konu torbu) sa divitom i papirom. Ve sama injenica
da je bio knez u 17 kneija (jedna kneija je mogla imati i vie sela), gdje je
trebalo da bude 17 knezova, govori o njegovom ugledu i vlasti koju je imao,
ali i podrci koju je dobijao od predstavnika turske vlasti.
I jedan od unuka kneza Dakelje Pratala, Jovan Pratalo, iji se otac,
a Dakeljin sin, preselio u Lipnik, bio je knez dosta dugo, sve do 1876. godine i
bjekstva u Grme, gdje se ukljuio u borbu ustanika i gdje je poginuo 16. maja
1876. godine u Majkia Zbjegu.

194

Prema predanju i sjeanju starijih ljudi, i Jovan Sakradija iz Lipnika je


bio knez punih 37 godina, i to negdje jo od 1903. pa do 1941. godine, odnosno
15 godina za austrougarske vladavine i sve vrijeme postojanja Kraljevine
Jugoslavije. Dmitar Vergi je bio preko 20 godina u Tramonji za austrougar
ske vladavine i za Kraljevinu Jugoslavije, sve do smrti 1935. godine.
I u mnogim drugim selima pojedinci su bili na dunosti kneza vie go
dina.
U muslimanskim selima i gradskim mahalama (ili mahalama u selima s
mjeovitim stanovnitvom) birani su muktari od kojih su neki bili i vie od
10. godina. Tako je u Skucanom Vakufu Huse Veli bio muktar od 19201932,
a Huse Alihodi od 19321941. godine. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije
u Vrhpolju su kao muktari bili samo dvojica: najprije Omer Sinanovi, a po
tom Ibro Korgi.
U mjeovitim selima za srpski ili hrvatski zaselak (ili za oba ako su bila
u jednom selu) biran je knez, a za muslimansku mahalu istovremeno muktar.
Na primjer, u Kijevu je muktar bio Dafer Dafi, a Mile Cerani istovremeno
knez za Srbe toga sela. Tako je bilo i u Skucanom Vakufu i u jo nekim
selima.
U manjim selima nije biran knez, ve njegov zamjenik. U selu Podvi
dai biran je knez, a u susjednom manjem selu Garevici njegov zamjenik.
Knez ili muktar nije morao biti najimuniji ovjek u selu, ali je u svakom
sluaju bio imuan. U nekim selima knez ili muktar je dobijao godinje od
svake porodice po deset dinara. Toliko je dobijao i knez u Pratalima. Kako
je selo imalo 48 kua, mogao je dobiti najvie 480 dinara za godinu dana!
Ali, uz ovu skromnu nagradu, on je za mnoge usluge dobijao jo poneto od
svojih seljana. U Gorici, Fajtovcima i jo nekim selima svaka porodica go
dinje je davala i jednog radnika koji je radio jedan dan na imanju seoskog
kneza ili muktara.
Primjer Dakelje Pratala, Jovana Sakradije i nekih drugih knezova koji
su godinama bili na toj dunosti, uz saznanje kako su se nosili (zelena dolama ili bogato narodno odijelo), kakav su ugled, ast i vlast imali u narodu,
ukazuje na pojavu koju bi trebalo svestranije istraiti, jer je ostala neistra
ena. Izgleda da je narod elio uglednog i cijenjenog ovjeka, pa su zato tolike
kneije godinama birale jednog istog ovjeka za kneza. Svakako da tu ima
ostataka tradicije i obiaja iz vremena kada su preci mnogih ovih seljaka
kao martolozi imali svoga kneza pa i vojvodu.

i
EKONOMSKO-SOCIJALNO STANJE I RAZVOJ

UVOD
Podruje sanskog sreza ulo je u sastav nove drave, Krljevine SHS 'Ju
goslavije), kao veoma nerazvijen i zaostao kraj. Tu nerazvijenost i optu za
ostalost karakterisalo je:
nepostojanje industrijskih preduzea u srezu;
nerijeenost agrarnih odnosa u poljoprivredi, od koje je ivjelo skoro
sve stanovnitvo sreza;
naturalna proizvodnja u poljoprivredi i odsustvo u njoj robno-novanih odnosa;
veoma primitivna i nerentabilna poljoprivredna proizvodnja, koja uz
davanja dravi nije uspijevala da obezbijedi prehranu stanovnitva do nared
ne ljetine, to je prouzrokovalo rapidno osiromaenje seljatva, njegovu sve
veu bijedu, neishranjenost, bolest i veliku smrtnost, a kroz sve to i veliko
195 zaduivanje i opte zaostajanje seljatva;


veoma veliki broj nepismenih (preko 80/o stanovnitva) to je uspo
ravalo iole znaajniji privredni i opti razvoj sreza.
Sva privredna aktivnost u srezu odvijala se kroz poljoprivredu, trgovinu
i zanatstvo, i kroz sjeu i izvoz drveta iz Grmea i drugih okolnih planina. Sa
umskih manipulacija, gdje su bile barake za radnike koji su sjekli umu,
balvani su konjima vueni do splavita na rijeci Sani u aplju, ili prevoeni
kolima do eljeznikih stanica u Sanici, Vrhpolju i Sanskom Mostu, ili do
pilana (male strugare) u Luci Palanci i Budimli Japri. Sjea drveta u Grmeu
i izvoz u inostranstvo bila je u godinama nakon prvog svjetskog rata, ali i
kasnije, znaajan izvor deviznih prihoda za novu dravu, ali i za kapitaliste,
vlasnike tih preduzea (na ovom podruju umjesto tajnbajsa novo preduzee
ipad).

AGRARNA REFORMA 19181921.


Iako su neki kmetovi ve zadnjih godina austrougarske vladavine ovim
krajevima uspjeli da se otkupe od aga i begova, kao na primjer seljaci iz Predojevia Glavice i Majki Japre, a i pojedinci u jo nekim selima, najvei broj
seljakih domainstava Srba i Hrvata je bio u ifijskom odnosu, tj. nisu
oni bili vlasnici zemlje ve begovi ili age kojim su oni morali davati dio
prihoda, kako je to propisima i obiajima bilo stoljeima ustaljeno. Raspad
Austro-Ugarske i formiranje nove drave, Kraljevine SHS, seljaci su u svim
krajevima iskoristili ve krajem 1918. godine i samovoljno raskinuli feudalne
odnose.1 To su uradili i seljaci sanskog sreza. Meutim, pred novom dravom
je stajao zadatak definitivnog usvajanja i sprovoenja agrarne reforme, oslo
baanja seljaka kmetske zavisnosti od feudalaca, ali i nagodbe s dojueranjim
povlatenim slojem begovima i agama, odnosno sa zemljoposjednicima.
Da bi prila sprovoenju agrarne reforme, Vlada Kraljevine Srba, Hrvata
i Slovenaca je ve 25. februara 1919. godine usvojila Prethodne odredbe za
pripremu agrarne reforme. Prva tri lana ove odredbe glase:
,,l. 1. Kmetovski (ivijski) odnos u Bosni i Hercegovini, zatim u novim
krajevima Srbije i Crne Gore vazreuju se, a novo se stvaranje kmetovskog
(ivijskog) odnosa zabranjuje.
l. 2. Dosadanji kmetovi (ivije) proglauju se slobodnim vlasnicima
dosadanjih kmetovskih zemalja
l. 3. Dosadanji vlasnici (age) dobivaju za oduzetu zemlju odtetu, koju im
garantu je drava.
Posebnim e se zakonom odrediti vsina odtete i nain kako e se ona
isplatiti.. .2
Ali, istovremeno, poetkom 1919. godine, meu begovima i agama i drugim
veleposjednicima razvija se pokret protiv agrarne reforme. Delegacije begova
odlaze u Beograd interveniui da se odustane od sprovoenja agrarne refor
me, traei da oni i dalje ostanu vlasnici zemlje koju ve decenijama i sto
ljeima za njih obrauju kmetovi. Novoformirana politika stranka Muslimana,
Jugoslovenska muslimanska organizacija (JMO), razvija veliku aktivnost da bi
zatitila dojueranje vlasnike zemlje i kmetova, organizuje slanje protestnih
telegrama protiv agrarne reforme i odrava skupove zemljoposjednika. U tu
borbu se ukljuuju i pojedini Srbi i Hrvati koji su jo za austrougarske vla
davine otkupili zemlju i kmetove pa i sami postali vlasnici zemlje i kmetova.
Tako je i mjesna organizacija JMO u Sanskom Mostu poetkom 1919. godine
odrala skup i ga njega poslala protestni telegram branei prava zemljoposjed
nika.
1 Milan Gakovi: Rjeavanje agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini 19181821. godine.
PRILOZI, br. 6, Institut za istoriju radnikog pokreta Sarajevo, str. 3233.'
2 Isto.

196

Meutim, ni seljaci nisu sjedili skrtenih ruku. Oni razvijaju veliku poli
tiku aktivnost zahtijevajui usvajanje i dosljedno spro voen je agrarne re
forme. irom Bosne i Hercegovine odravaju se skuptine teaka tokom pro
ljea i ljeta 1919. godine radi odbrane agrarne reforme. Tako je u Sanskom
Mostu, 10. avgusta 1919. godine, odrana teaka skuptina, koja je zahtijevala
potpuno sprovoenje agrarne reforme. Na ovoj skuptini su birani delegati za
zemaljsku skuptinu teaka Bosne i Hercegovine.3
Skuptina predstavnika teaka Bosne i Hercegovine odrana je 24. i 25.
avgusta 1919. godine u Sarajevu u Domu srpskih drutava, a prisustvovali su
joj 154 delegata iz 43 sreza, meu kojima i iz Sanskog Mosta.4 Na ovoj skup
tini usvojena je Rezolucija sa zahtjevima teaka Bosne i Hercegovine za rje
avanje agrarnog pitanja. Skuptina je izabrala stalni odbor od 30 lanova,
meu kojima su bili i Srbi, i Hrvati, i Muslimani. U odboru su, pored ostalih,
bili i: Marko Gakovi, teak iz sreza Bosanska Krupa, uran Krlji, teak iz
sreza Biha, Mile Balaban, teak iz sreza Petrovac, Mile urevi, teak iz
sreza Bosanskog Novog, Redep Veli, teak iz sreza Prijedor i Nikola Mri,
teak iz sreza Sanski Most.5 Odbor je izradio Memorandum koji je posebna
delegacija predala kralju, predsjedniku vlade, nadlenom ministru i efovima
politikih stranaka. Ovom skuptinom konstituisana je Teaka organizacija
Bosne i Hercegovine, koja se 7. juna 1920. godine pretvara u politiku stranku
Savez teaka Bosne i Hercegovine.
Neposredno iza skuptine teaka i zemljoposjednici odravaju 1. septem
bra 1919. godine svoju skuptinu u Sarajevu, prethodno odravajui skupove
zemljoposjednika u nekim srezovima.
Vlada Kraljevine SHS 12. maja 1921. godine donosi Uredbu kojom regulie
isplatu iznosa od 225 miliona dinara ranijim zemljoposjednicima za oduzetu
kmetovsku zemlju i jo 25 miliona za oduzeti dio begluke zemlje. Ovi iznosi
isplaivani su vlasnicima obveznica sve do aprila 1941. godine, a za vrijeme
okupacije nastavljena je od Nezavisne drave Hrvatske.7
Iako ovom uredbom nisu najpravednije rijeena sva pitanja kmetovskih
odnosa (ostalo je dosta povrina koje su begovi i age uspjeli zadrati, iako ih
oni nisu nikada obraivali ve kmetovi), ipak je ona ukinula feudalne odnose
u Bosni i Hercegovini i oslobodila seljake kmetovske zavisnosti od aga i be
gova, proglasila ih slobodnim graanima koje begovi i age vie nisu mogli
tjerati sa zemlje, onemoguili im je da seljacima otimaju plodove rada i spri
jeila prodaju kmetova zajedno sa zemljom i objektima na njoj, ega je bilo
dosta za austrougarske vladavine Bosnom i Hercegovinom.
U vrijeme sprovoenja agrarne reforme i dodjele zemljita agrarnim inte
resentima od 1918. do 1934. godine i 472 domainstva sanskog sreza dobila su
ukupno 14.794 dunuma (147,94 ha) zemlje na podruju vrbaske banovine.8 Tako
su u tom periodu 152 beskunika dobila 4.706 dunuma zemlje (prosjeno po
domainstvu 30 dunuma, tj. 3 ha), 113 dobrovoljaca dobilo je 5.489 dunuma
(prosjeno 48 dunuma, tj. 4,8 ha), 192 razna agrarna interesenata 4.188 du
numa (prosjeno 21 dunum, tj. 2,1 ha) i 15 ratnih invalida 411 dunuma (pro
sjeno 27 dunuma, tj. 2,7 ha). Nema podataka koliko je agrarnih interesenata,
prije svega dobrovoljaca, dobilo zemlju van vrbaske banovine (u Vojvodini i
na Kosmetu).
8

Isto, str. 43.


Isto.
5 Isto.
8 Isto.
4

7
Prikupljanjem istorijske grae i dokumenata o Poun-ju autor
kih
obveznica
sa
tambiljima
NDH,
koja
je
nastavila
preuzimanje
Ove obveznice su sada u arhivu Regionalnog muzeja u Bihau.

19* tistika).

je
i

dobio i nekoliko
isplatu
dospjelih

begluapoena.

* ABk, Kraljevska banka uprava Vrbaske banovine Statistika 19501934, (ubudue: Stag

POLOAJ SELJATVA
Poloaj seljatva je i u Kraljevini Jugoslaviji, pa time i u Sanskom srezu,
ostao i dalje veoma teak i nezavidan. Nekoliko optih podataka ilustrovae
zaostalost poljoprivredne tehnike, koja je u nekim krajevima bila na veoma
niskom stupnju. Broj drvenih ralica 1927. godine je u mostarskoj oblasti bio
44,9 puta vei od broja plugova, u bregalnikoj 9,9 puta vei, u bihakoj
oblasti 9,2 puta, u zetskoj 8,5 puta, u sarajevskoj 7,8 puta, u skopskoj 3,2 puta,
u uikoj 2,2 puta, u vranjskoj 2,1 puta, u rakoj 1,9 puta itd., dok su samo
ljubljanska i mariborska oblast bile bez drvenih ralica.9 Od 1920 do 1927. go
dine broj drvenih ralica je smanjen samo za 22.649, to iznosi tek 6,5/o ovih
alatki u ondanjoj upotrebi. Uz prosjeno godinje smanjenje broja ralica od
3.484, koliko ih je u tom razdoblju godinje izbacivano iz upotrebe, ove primi
tivne poljoprivredne alatke, u uslovima tadanje Jugoslavije, nestalo bi iz nae
poljoprivrede tek 2.021. godine.10 I ostalih modernih poljoprivrednih alatki i
maina (vralica, kosaica, eljeznih drljaa-zubaa, sijaica i si.) bilo je veoma
malo, a broj novih veoma je sporo rastao. Razumljivo da rad u poljoprivredi
s takvim primitivnim alatkama nije mogao dati zadovoljavajue prinose. Naj
ee je prinos zavisio od vremenskih prilika, padavina i si., a najmanje od
uloenog truda i primjene agrotehnike.
Ove opte ocjene o velikoj zaostalosti poljoprivredne proizvodnje u Ju
goslaviji vae u cjelini i za sanski srez. Kao to je navedeno, u bihakoj oblasti,
u ijem sastavu je bio i sanski srez, drvenih ralica je bilo 9,2 puta vie nego
plugova! I broj ostalih poljoprivrednih maina je bio veoma malen, sve do
zavretka rata 1945. godine i osloboenja zemlje. Prvi eljeni plugovi i drljae
(brnae) pojavili su se i u sanskom srezu u godinama iza prvog svjetskog rata.
U vrijeme formiranja zemljoradnikih zjadruga (19201924. godine) edomir
Kokanovi je nabavio iz Banje Luke po nioj cijeni oko 50 tzv. sak-plugova,
koji su tada smatrani najboljim. Ovi eljezni plugovi su prodavani na kredit
zemljoradnicima u dolini rijeke Sane, jer su tu bile najbolje obradive povr
ine. Od tada, naroito u nizinskim selima,poeli su prodirati eljezni plugovi
i zubae (drljae).11 Prvi vlasnici eljeznih plugova i drljaa u mnogim selima
bili su zemljoradnici koji su kao nagradu na sreskim poljoprivrednim izlo
bama dobijali ovu, do tada nevienu, poljoprivrednu spravu. Ali uvoenje

eljeznih plugova i drljaa u obradu njiva ilo je veoma sporo, tako da su se


mnoge ralice zadrale sve do 1945. godine! I koritenje ostalih poljoprivrednih
maina, na primjer, vralica, bilo je veoma sporo. U neka sanska sela vralica
je stigla tek poslije drugog svjetskog rata, a u neka tek 1955. godine (na pri
mjer u Majki Japru).
U najveem broju sanskih sela ito ponjeveno srpovima vrhlo se na
gumnima (armanima) u zpomo konja: u sredini gumna postavi se kolac (stoina) i oko njega razastru snopovi penice, rai, zobi, jema ili pira; za kolac
se vee konopac i po prostrtim snopovima u krug tjera jedan ili dva konja,
sve dok se konopac ne obmota oko koca. Potom se konji tjeraiu na drugu
stranu i konopac odmotava. Tako se itava povrina gumna pregazi konjima.
Konji svojim nogama taru snoplje, te zrnevlje ispada iz klasja. Zatim se
grabi jama i vilama odstrani slama, a ito na vjetru pro vije i vridba je
gotova.
Ovakva primitivna poljoprivreda je bila, pored drugog, i razlog da se dugo
u njoj odrala i naturalna proizvodnja. Seljak je uglavnom sve proizvodio to

Dr Sergije Dimitrijevi: Privredni razvitak Jugoslavije od 19181941. godine, Visoka


kola politikih nauka, Beograd, 1962. godine, str. 8.
* Isto, str. 27.
11 Prema izjavi Cedomira Kokanovia datoj autoru. Prvi takav sakplug on je vidio kod
Zobeka, Ceha, koji se naselio u Pobreju i tamo razvio uzorno imanje.

198

Pogled na Majki Japru od Raanovog polja.

mu je za ivot trebalo: sijao ito i sam mljeo u malim vodenicama; uzgajao


stoku, preraivao (uglavnom za sebe) mlijeko, meso i drugo; od lana, konoplja,
vune i kostreti pravio odjeu i posteljinu; od sirove koe oputnjake ili je njom
podivao vunene priglavke. Samo mali dio svojih proizvoda seljak je iznosio na
pijacu da bi dobivenim novcem platio porez i kupio neophodne industrijske
proizvode: so, eer, petrolej, sjekire, vile, lopate, motike, eljezne lance, ili
zanatske proizvode: potkovice za konje i si. Na itavom sanskom srezu nije
bilo mnogo domainstava koja su proizvodila znatnije koliine poljoprivrednih
proizvoda za trite.
Prema Statistikom godinjaku iz 1937. godine,12 veliina poljoprivrednih
posjeda na ovom srezu je 31. marta 1931. godine bila ovakva:
Ukupna povrina
u pojedinim grupama:

Broj poljoprivrednih gazdinstava


prema grupama veliine zemlje:
0,01 0,50 ha
0,51 1,00 ha
1,00 2,00 ha
2,00 5,00 ha
5,00 10,00 ha

Ukupno

300
520
1.059
2.684
1.883

97 ha
440 ha
1.720 ha
9.476 ha
13.660 ha
8.503 ha

10,00 20,00 ha
20,00 50,00 ha
50.00 100,00 ha

617
117
4

3.139 ha
251 ha

100,00 200,00 ha

163 ha

7.185

47.449 ha

Statistiki godinjak za 1937. godinu.


,s S obzirom da je ukupna povrina ziratne zemlje u sanskom srezu bila 1931. godine 32.398
ha to znai da su ili neka gazdinstva imala i neobradivih povrina (ukupno 5063 ha) Ili posjede
199 izvan teritorije sanskog sreza.

Tri domainstva na srezu su bila veleposjednika i istovremeno veletrgovaka, i to porodice:


Sime Zurunia iz Sanskog Mosta, koji je imao 650 dunuma zemlje oko
grada, umu eli kosu u Kijevcima, povrine 10.000 ha, i posjed u Lamincima
u Lijevu polju, a pored toga i veletrgovinu i najvei dio akcija (dionica) u
Srpskoj tedionici u Sanskom Mostu;
Bege Mujia iz Starog Majdana, koji je imao zemlju, veletrgovinu i trgo
vine. Porodica Bege Mujia je tridesetih godina, uz jednu porodicu u Visokom,
smatrana najbogatijom muslimanskom porodicom u Bosni i Hercegovini; i
Nazifa Paia Reia iz aplja, koja je imala zemlju u vie okolnih sela, a
trgovinu itom i drugim na veliko u aplju i u Sanskom Mostu.
Prema statistikim podacima zirantna zemlja u sanskom srezu se nalazila
pod slijedeim kulturama:14
Zasijane ziratne povrine:
1931.
Zrnasto bilje
Mahunasto bilje
Korjenasto bilje
Industrijsko bilje
Batensko bilje
Stono bilje
Pod ugarom

24.070 ha
372 ha
894 ha
106 ha
303 ha
343 ha
6.308 ha

svega

32.396 ha

74,17%
1,1 %
2,8 %
0,4 %
0,9 %
1 %
26,6 %

1932.
21.796 ha
376 ha
893 ha
128 ha
277 ha
319 ha
8.610 ha

67,27%
1,1 %
2,8 %
0,9 %
0,9 %
1 %
19,5 %

32.399 ha

Stari Majdan, 1934. godine.


Vidi napomenu 8.

200

Budui da je povrina itavog sreza iznosila oko 1.160 km2, tj oko 116.000
hektara, a da je ukupna obradiva povrina 1932. godine zahvatala 32.399 hek
tara, izlazi da je te godine u srezu pod umom i ikarom i na neplodno ze
mljite otpadalo 72,07/o povrine, a da je obradiva povrina zahvatala 27,93%
teritorije sreza.15
Prinosi poljoprivrednih usjeva na sanskom srezu u godinama 19301933.
bili su sljedei (brojke u zagradi oznaavaju prosjean prinos u vrbaskoj ba
novini).16
PRINOS U METRIKIM CENTIMA PO HEKTARU
Usjev

1930.

1931.
10 ( 9 )

Penica

(9)

Jeam

( 8,5)

4
17

( 7,5)
( 12 )

Ovas-zob
Kukuruz

5 6

Lan

( 10,5)

1112
*
3040

1933.
14

( 10 )

(9)

12

( 12 )

7
20

( 8,5)
( 17 )

10
10

( 8,5)
( 9,5)

13

()

11

( 16,5)

(11,5)

1819

( 12 )

1516

( 21,5)

(28 )

5055

( 37,5)

4550

( 42,5)
( 78,5)

(8)

5 ( 7 )
16 ( 9 )
910

1932.

(11 )

2,5 ( 4,5)
8

( U.5)

Luk

125

( 44 )

Kupus

175

( 56,5)

132 (54 )

140150

( 71 )

140150

Pasulj

( 12,5)

12 ( 8,5)

13

( 12 )

5
85

( 62,5)

5458

( 40,5)

Konoplje

( 59 )

8590

(51 )

8085

( 61 )

50

( 41,5)

5458

(34,5)

6468

( 41,5)

60

( 35 )

24 (26 )

(116 )

174 (73,5)

Krompir

7580

Lucerka
Djetelina
Stona
repa

90100

55
120126

( 37 )
(158 )

28
120126

( 8,5)

( 36 )
(147 )

Iz ovog pregleda se vidi da je sanski srez imao vei prinos penice nego
to je bio prosjek za vrbasku banovinu samo 1931. godine. Prinos kukuruza
je u navedenom periodu stalno vei od prosjeka za banovinu, a tako je i s lu
kom, kupusom, krompirom, lucerkom i djetelinom, dok su prinosi pasulja i
konoplja 1931. i 1932. godine bili vei, a stone repe 1931. godine. Prinosi ostalih
usjeva (jema, zobi i lana) bili su manji od prosjeka za vrbasku banovinu.
Ovaj pregled pokazuje da je u 1930. godini naroito dobro rodio luk, ku
pus, krompir i djetelina, i da je prinos krompira i kupusa bio u svim godinama
znatno vei od prosjeka prinosa u vrbaskoj banovini. Meutim, pregled isto
tako pokazuje koliko je tih godina bio nizak prinos itarica i u srezu i u
vrbaskoj banovini. Urod penice je naroito podbacio 1932. godine: svega 2,5
metrike cente 250 kg) po ha u srezu, a 4,5 metrike cente (450 kg) prosjeno
po ha u vrbaskoj banovini.
Podatke o broju krupne i sitne stoke u srezu po jednom hektaru ukupne
povrine sreza, po 1 ha obradive zemlje, po jednom domainstvu i na jednog
stanovnika, daje slijedei
15

201

Banovina Vrbaska, almanah 1931. godine.


Vidi napomenu 8.

Pregled broja stoke u srezu Sanski Most:17

Vrsta 1930.

1931.

1932.

1933.

Konja 5.815
Mazgi i
magaraca 6
Goveda 20.388
Bivola
Svinja 13.733
Ovaca 33.595
Koza 5.092
Pernate
ivine 64.796
Konica
pela 1.696

4.197

3.883

1.918

4
21.547
8
14.464
38.600
7.569

4
22.302
9
10.493
40.883
7.744

8
23.513
8
10.745
41.696
6.800

66.601

65.482

68.327

1.339

1.088

1.207

Krupna stoka:
U k u p n o : 26.209
Na 1 ha zemlje 0,23
Na 1 ha ziratne 0,81
Na 1 domainstvo 3,66
Na 1 stanovnika 0,52

25.656
0,23
0,79
3,57
0,51

26.198
0,22
0,81
3,65
0,52

25.447
0,22
0,76
3,54
0,50

60.633
0,52

59.120
0,51

59.241
0,51

1,87
8,44
1,20

1,82
8,23
1,17

1,83
8,25
1,17

Sitna stoka:
U k u p n o : 52.420
Na 1 ha zemlje 0,45
Na 1 ha ziratne
zemlje 1,61
Na 1 domainstvo 7,30
Na 1 stanovnika 1,03

Iz datog pregleda se vidi da je naglo opao broj konja: od 5.815 u 1930.


na 1,918 u 1933. godini (za 67%; i broj svinja je opao od 14.464 u 1931. na
10.745 u 1933. godini (za26%). Svakako da je takav nagli pad broja konja
znatno uticao na kvalitet i blagovremenu obradu oranica, jer nije bilo meha
nizacije. On ukazuje i na znatno osiromaenje seljakih domainstava, koja bez
konja tada nisu mogla opstati. Svakako da je na takav pad uticala i svjetska
ekonomska kriza, koja je tih godina snano potresala privredu itavog svijeta,
a ije su se posljedice osjeale i u sanskom srezu.
Od ukupnog broja stoke i stabala voaka na podruju vrbaske banovine
na sanski srez je otpadalo:18
konja 12%
goveda 56%
svinja 45%
ovaca 34%
pernate ivine 45%
koza 56%
konica pela 23%
stabla: kestena 12%
jabuka 23%
ljiva 56%
oraha 23%.
11

Isto.
17 isto.

202

Kako je od 21 sreza '20 srezova i grad Banja Luka) vrbaske banovine srez
Sanski Most po povrini bio na desetom mjestu sa 4,97% ukupne povrine
banovine, a sa stanovnitvom isto na desetom mjestu sa 4,45% stanovnitva
banovine,19 nije teko zakljuiti da je srez po broju konja, ovaca, konica
pela, te po broju stabala kestena, jabuka i oraha, bio ispod onog mjesta koje
bi trebalo da zauzima s obzirom na povrinu i broj stanovnika.
Donja tabela daje pregled prometa stoke na tjednim pazarnim danima u
Sanskom Mostu, Starom Majdanu i Luci Palanci, kao i na godinjim vaarima:
PROMET STOKE
u srezu Sanski Most
Na nedjeljnjim pijacama:

Godina

vrsta
stoke

dotjerano
na pijacu

prodano
komada
%

1930.

konja
goveda
svinja
ovaca
koza

2.088
13.660
24.407
19.595

398
5.522
11.049
9.925

19
40
45
50

1931.

konja
goveda
svinja
ovaca
koza

593
11.770
16.230
9.280

85
1.483
6.326
4.762

14
12
38
51

1932.

konja
goveda
svinja
ovaca
koza

646
3.962
13.482
18.715

55
821
4.925
4.288

8
20
36
23

1933.

konja
goveda
svinja
ovaca
koza

889
5.733
15.558
9.975
753

288
1.584
8.390
5.050
626

32
29
53
50
81

Na godinjim vaarima:

11

1930.

konja
goveda
svvinja
ovaca
koza

92
455
152
364

37
134
42
144

40,21
29,45
27,62
39,66

1931.

konja
goveda
svinja
ovaca
koza

131
402
274
227

26
83
47
90

19.84
20,64
17,15
32,39

1932.

konja
goveda
svinja
ovaca
koza

176
592
256
753

65
117
119
203

38,06
19,76
46,48
26,05

1933.

konja
goveda
svinja
ovaca
koza

456
600
639
1.547
217

98
248
310
614
111

21,40
41,33
48,51
39,68
51,15

Banovina Vrbaska, almanah 1931. god., str. 7.

Navedeni pregled prometa stoke daje sliku mogunosti prodaje stoke, a


istovremeno i ekonomsko stanje seljaka, koji je u borbi za odravanje golog
ivota bio prisiljen da prodaje poljoprivredni inventar konje, neophodne za
obradu zemlje! Istina, u godinama za koje su dati podaci vladala je velika
svjetska ekonomska kriza, koja je, pored ostalog, uticala i na kupovnu mo
stanovnitva. A ta kupovna mo, kako se vidi iz ovih podataka, bila je veoma
mala. Od dovedenih konja na pijacu samo 832% je prodano, a od goveda
1240%. Jedino je od na pijacu dotjeranih, ovaca i koza, a jedne godine i
svinja, bilo prodano polovina ili neto vie od polovine. Broj konja u srezu je
od 1930. do 1933. godine pao sa 5.815 na 1.918, a na tjednim pazarnim danima
i na godinjim vaarima prodano je za 4 godine ukupno 1.052 konja. Taj po
datak upuuje na zakljuak da je u ove etiri godine 2.845 konja prodano na
pijacama izvan sreza Sanski Most ili je dio uginuo.20
Svjetska ekonomska kriza 19291933. godine i istovremeno nekoliko
uzastopnih nerodnih godina imali su za posljedicu da znatan broj domainstava
nije uspijevao da obezbijedi ishranu svoje obitelji tokom itave godine. De
cembra 1933. godine na zasjedanju Banovinskog vijea banovine, Pajo Dakula, banski vijenik sanskog sreza, navodi da ve mnoge seoske porodice ku
puju kukuruz, osnovnu hranu najveeg dijela seljatva, jer ga nemaju.21
Zbog toga se seljak esto zaduivao uz velike kamate bankama i zelenaima,
prodavao njive i livade budzato, ili su mu one sudski prodavane da bi vjerov
nici naplatili dug. Tako je seljak sve vie siromaio, naroito u toku i poslije
te velike svjetske ekonomske krize, a i kasnijih godina, sve do rata 1941. go
dine. Visok natalitet poveavanje broja lanova porodice, uz smanjenje
obradivih povrina, njihovu primitivnu obradu i nepostojanje uslova da se
negdje van poljoprivrede zaposli poneki lan domainstva, doprinijeli su znat
nom osiromaenju seljatva i osjetnom nazadovanju sela u godinama pred rat
1941. godine.
Koliko je bilo siromatvo seljaka Bosanske krajine, pa i sanskog sreza,
najrjeitije govori podatak da su u vrbaskoj banovini od 1930 do 1936. go
dine bila podijeljena 233 vagona kukuruza siromanim seljacima, jer su go
dine bile nerodne pa je stanovnitvo gladovalo. Mnogi su pjeaili i po 5060
kilometara do Banje Luke ili drugih gradova, putovali i 23 dana, da bi dobili
10 do 15 kg kukuruza. Tadanja vlast se nije potrudila da tu pomo dopremi
blie selu, te su siromani seljaci, polugoli i bosi, morali da kilometrima pjeae i na leima nose kukuruz izgladnjelim porodicama. Donosei te podatke,
banjaluki asopis Razvitak, broj od 1. aprila 1936. godine, protestuje zbog
takvog odnosa prema siromanom stanovnitvu.
U tim godinama i zemljoradnike zadruge su nabavljale ito iz Vojvodine
i davale ga siromanim seljacima na kredit. Pri kraju zime 1931/32. godine
bila je najvea nestaica ita pa ga mnoge porodice nisu imale ni za 10 dana,
a mnoge ni krob da skuvaju. Tada je sreski naelnik naruio vagon penice
koja je podijeljena seljacima. Prema kazivanju Rade Brkia, i njegov otac
je dobio 100 kg penice i ona ih je tada spasila od gladi.
Za ilustraciju tadanjeg stanja sanskih sela (i ne samo sanskih) bie do
voljno ovih nekoliko podataka:

Nijedno sansko selo kao ni Sanski Most sve do jeseni 1938. godine)
nije imao elektrinu rasvjetu. Kue su osvjetljavanje petrolejskim lampama,
lojanicama (zejtin ili istopljeni loj i u njemu fitilji od pamunog vlakna), ili
jo primitivnijim svjetiljkama: u izdubljeni krompir stavljao se istopljeni loj,
M U 1932. godini, kada je svjetska ekonomska kriza najae potresla svijet pa i naa sela,
bilo je mnogo primjera da su seljaci u nekim srezovima (na pr. u Bihakom), na konjima, iz
gladnjelim i oslabljnim zbog nedostatka stone hrane, dotjerali drva u grad, prodali ih, s konja
skinuli samar, a konja svezali za plot i ostavili ga. Sa samarom bi se vraali kui, jer konja
nisu imali ime da hrane. Zabiljeka u arhivu autora.
11 ABk, Zapisnik zasjedanja Banskog vijea Vrbaske banovine za 1933. godinu, str. 168.

204

ulje ili petrolej i u njega mali fitilji od kudelje, koji bi davao kiljavu svjet
lost, a ne rasvjetu prostorije.

Vodovod s esmama uz puteve imala je samo Luci Palanka. Javna


kupatila su postojala u Starom Majdanu, Luci Palanci i Sanskom Mostu. U
bezvodnim selima na visoravni zapadno od sanske doline, u Dabru, edovai
i dr., poneko domainstvo je imalo cisternu za skupljanje kinice koju su pili
i ljudi i stoka. Najvei broj domainstava u ovim selima je upotrebljavao
vodu iz lokava nabijenih ilovaom, kojih je naroito dosta bilo u Dabru. Kada
lokve za vrijeme ljetnih vruina presue, ljudi su ili po vodu veoma da
leko, na vrelo Dabra, Zdene, Blije, zatim na Ziljevo u Jelainovcima, na Miljevako i jo neka vrela. Vodu su dovozili u buradima, donosili na konjima
ili ljudi na leima, najee u vuijama.
Najvei broj domainstava, prije svega srpskih, postilo je godinje i po
6 mjeseci!22 Kako nije bilo novaca za kupovinu ulja, najee se jela hrana bez
ikakvih masnoa, kuvana na samoj vodi. Glavna hrana je bila kukuruzni hljeb
(kuruza, poleak) i pura (palenta), a ponegdje i ponekad i hljeb, od penice,
jema ili rai, a u najsiromanijim porodicama i od pira i prosa.
Zbog niskih prinosa, relativno visokih trokova proizvodnje i brojnih na
meta i poreza, seoskim domainstvima je ostajalo veoma malo sredstava za
reprodukciju. Teko stanje sela i poljoprivrede u Bosanskoj krajini, inenjer
Milan Stupar, naelnik Poljoprivrednog odjeljenja Banske uprave vrbaske ba
novine, okarakterisao je ovim rijeima:
Opte je poznata injenica, da je standard ivota upravo ovdanjeg po
ljoprivrednika na najniem stepenu u dravi. Kod nas se velikim delom hrani
seljak hlebom, a uglavnom kukuruzom. Posti se pola godine. Kue su niske
a stanovi su mrani, esto nema ni prozora, spava se na golom podu, slami,
senu ili liu. Posteljni hstvari uopte nema. Hrana je vrlo slaba. Meso se jede
dva tri puta godinje. Deca sred zime idu bosa u kole. Vrlo esto je i stoka
u istom odeljenju sa ukuanima.23
Meutim, i pored tog d mnogih drugih alarmantnih pokazatelja o veoma
tekom poloaju seljaka, nita radikalnije nije poduzimano da se pobolja
njegov ivot.
Uz ovo razmatranje poloaja seljatva u sanskom srezu izmeu dva rata
neophodno je navesti jo jedan, istina nesiguran, ali ipak priblian i ilustrati
van podatak o ekonomskom stanju porodica u pojedinim selima. Prikuplja
njem grae za ovu monografiju i hroniku dobijen je za sva sela i grad
Sanski Most i podatak o broju bogatih, srednjih i siromanih domainstava.
Istina, pojam bogat i srednji je relativan i uslovan i vrijedi samo za
ovaj kraj. Jer, bogat u Podgrmeu izmeu dva rata, prema shvatanju nje
gove okoline, uporeen s bogatim seljakom, na primer u Mavi ili Posavini,
odmah e biti prebaen u kategoriju srednjih pa i siromanih mavanskih ili
posavskih seljaka.24 Ni bogat u jednom sanskom selu, uporeen s bogatim iz
susjednog ili nekog drugog takoer sanskog sela, nee izdrati poreenje, jer
su i kriteriji i shvaanja bogatstva u svakom selu drukiji. Pa ipak vrijedi
navesti i te podatke:

Z\JD

22 Radilo se i o vjerskim obiajima. Kada se postilo, nisu se jeli meso, mast, slanina,
mlijeni proizvodi i jaja.
23 ABk, III 234/1940. IX. Zapisnik X sjednice Banskog vijea Vrbaske banovine, 1921. feb
ruara 1940. godine, I br. 530/40.
24 Kada sam u ljeto i jesen 1941. godine bio u Posavskom NOP odredu, izmeu Obrenovca,
Uba i rijeke Save, jednom sam, u avgustu, patrolirajui kroz selo Trstenicu, navratio u kuu
borca koji je samnom bio u patroli. On je bio seoski kroja i njegove komije su ga smatrale
siromanim, iako je imao poveliku kuu, kolnicu, pe za peenje hljeba, kiljer, dvorite, vo
njak, batu i neke njive. U dvoritu je bila prilina kamara tek ponjevenih peninih snopova,
a u kukuruzani podosta kukuruza u klipu iz prethodne godine. Pokazao mi je u jednoj sobi
dvije hrpe stare penice, po njegovoj izjavi oko 1.000 kg (jedna hrpa za jesenju sjetvu, a druga
za meljavu). A koliko je podgrmekih bogataa moglo imati u avgustu 1*000 kg. stare penice?

Od 8.964 domainstva u 70 naselja (grad Sanski Most i 69 sela), prema


ocjeni mjetana i njihovom sjeanju kako su pojedine porodice bile imo
vinski svrstavane (bogate, srednje ili siromane), bilo je 401 bogato domain
stvo, 1.982 srednjeg imovnog stanja, a 6.581 domainstvo je bilo siromano^
Prema ovim ocjenama, bilo je sela iji su svi stanovnici bili siromani, kao
to su Ovanjska, Garevice, Kasapnice i jo neka sela, ali je i najvei broj
sela (50od 70) gdje su siromani bili u apsolutnoj veini. Evo kako izgleda
prema toj procjeni raen
PREGLED
ekonomskog stanja domainstava 1941. godine

Porodice
S e l o bogate
1. Oti
2. Tuk Bobija (Bojite)
3. Jelainovci
4. Grdanovci
5. Bos. Milanovac
6. Dabar
7. Kljevci
8. Krkojevci
9. Kasapnice
10. Bonjaci
11. edovaa
12. Zdena
13. Majki Japra
14. Kozin
15. Lipnik Gornji
16. Lipnik Donji
17. Luci Palanka
18. Slatina
19. Halilovci
20. Potkraj i Glavica
21. Miljevci
22. Pratali
23. Skucani Vakuf
24. Duge Njive
25. Budimli Japra
26. Marini
27. Okre
28. Vr.
29. Fajtovci, Gorice
i Naprelje
30. Modra
31. Lukavice
32. Podvidaa i irkii
33. Kamengrad Gornji
34. Kamengrad Donji
35. Brdari
36. Suhaa
37. Zenkovii
38. Mrkalji
39. Hadrovci
40. Hrustovo
41. Vrhpolje
42. aplje
43. Sanski Most, grad.
44. Pobreje
45. Demievci
46. Husimovci
47. Poljak
48. ehovci
49. Trnova
50. Stari Majdan

4
6
5
1
2
3
30
8

12
2
12
6

4
8
3
1

6
4
4
3
2
5

2
3
10
2
3
7
2
3
4
6

2
6
3
15
42
15
2
10
12
15
10
5

srednje siromane
60
3
25
6
10
15
150
25

12
7
50
60
1
13
27
70
6
30
23
20
5
50
6
11
6
5
6
40
53
6
30

2
18
43
1
4
8
30
6
50
156
31
10
14
30
52
50
7

svega

4
41
140
81
133
467
320
26
80
40
21
20
200
59
73
19
7
76
42
60
83
39
82
13
153
46
48
24

68
50
170
88
145
485
500
59
80
64
30
82
266
60
90
54
80
83
72
89
107
48
135
21
169
52
55
33

160

210
55
129
120
174
180
68
120
25
63
40
156
167
170
800
77
35
48
72
102
150
257

120
83
172
175
46
71
24
59
30
120
158
105
602
31
23
24
30
35
90
245

206

Porodice
Selo

bogate

51. Stara Rijeka


52. Garevice
53. Batkovci
54. Ovanjska
55. Sasina
56. krljevita
57. Podlug
58. Devar
59. Otra Luka
60. Koprivna
61. Usorci
62. Tramonja G. i D.
63. Kozica G. i D
64. Podovi
65. Ilida
66. Hazii
67. Tomina
68. Kruhari
69. Kijevo
70. Luani
Ukupno

11
2
16
4
9
8
5
1
2
2
5
2
6
10
6
2
401

srednje siromane svega


50

55
28
44
28
36
91
23
150
6
5
10
9
85
10
4

150
46
35
130
135
50
10
45
49
4
122
149
312
56
54
75
76
70
184
29

200
46
40
130
201
80
70
77
94
103
150
300
320
63
69
77
91
165
200
35

1.982

6.581

8.964

Kako je prema popisu iz 1931. godine bilo 4.563 domainstava sa 0,01 do


5 ha zemlje, a siromanih prema ovom pregledu ima 6.581 (u koje su uraunate
i neke bezzemljake porodice, prije svega iz S. Mosta i Starog Majdana), pro
izlazi da je poslije velike ekonomske krize 19291933. godine dolo do veeg
osiromaenja i onih koji su do tada imali i vie od 5 ha zemjle. Svakako da
su na opte osiromaenje srednjeg seljatva i ovako veliki broj siromanih
1941. godine doprinijeli i svi navedeni faktori, meu kojima treba posebno
istai: niski prinos u poljoprivredi uvjetovan primitivnom tehnikom, zadu
enje zemljoradnika i otplata dugova uveanih za znatnu kamatu, brojnost
lanova porodica na selu i injenica da se tih godina (u vrijeme i poslije
ekonomske krize) veliki broj porodinih zadruga raspao. Naime, diobom
jakog domainstva stvaralo se vie sitnih, siromanih. Oko 1935. godine ras
pale su se mnoge porodine zadruge, meu kojima u Otiu Ilije Matia od
40 lanova, u Pratalima Mutia od oko 35 lanova i Vasilia isto 35, u Tuk
Bobiji, Potkraju, Glavici: Todora Majkia, Sime Pratala, Petra Tadia Ni
kole Kosovca, Ilije i Sime Predojevia, koje su imale svaka oko 25 lanova itd.

ZADRUGARSTVO
I zadrugarstvo, kao i sav politiko-ekonomski ivot za vrijeme Kralje
vine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije, bilo je organizovano na nacio
nalnoj osnovi. Srbi su osnivali svoje zadruge i odgovarajue saveze, Hrvati
svoje. Jedino Muslimani nisu stvarali svoje zadrune organizacije, ve su
se pojedinci ulanjivali ili u srpske ili u hrvatske zadruge, ali ih je najvei
broj bio izvan zadrunog pokreta.
Nakon zavretka rata 1918. godine,
u vrijeme oslobaanja seljaka kmetovskih feudalnih odnosa, za vrijeme austrougarske
okupacije formirane za207 druge u Luici Palanci i Jelainovcima
obnavljaju
rad.

Seljaci Srbi, u znatnom broju organizovani u seljokoj stranci Savezu


teaka Bosne i Hercegovine, kasnije Zemljoradnikoj stranci, nastoje da se
ekonomski oslobode trgovaca i zelenaa pa osnivaju zemljoradnike nabavno-prodajne zadruge u vie sela. U vremenu od 1920. do 1924. godine osnovano
je sedam novih srpskih zemljoradnikih zadruga, i to: u Majki Japri (1920.
godine), u Sanskom Mostu (12. III 1922.), u Lipniku za Lipnik, Kozin i Gorice
(17. IV 1922.), u Dabru (7. jula 1922.), u Kozici za Kozicu i Podove 2. avgusta
1922.), u Tomini za Tominu, Kijevo, Ilidu, aplje i Luane '6. avgusta 1922.)
i u Brdarima (1924.).25 Najjaa zadruga je bila u Sanskom Mostu, koja je po
stigla najvee uspjehe i odrala se sve do 1941. godine.
U selu Koprivni formirana je Srpska zemljoradnika zadruga 1934. go
dine.26 Ona se najvie bavila nabavkom rasne stoke, sjemenske robe i vonih
sadnica. Imala je hektar oglednog zemljita u centru sela koji je sluio selja
cima za primjer kako treba zemlju obraivati.
Sve ove zadruge su se s tekom mukom odravale, neto zbog konku
rencije trgovaca, a neto i zbog nesposobnosti osoblja koje je u njima radilo.
Tako je zadruga u Jelainovcima, zbog slabog poslovanja propala ve 1927.
godine, a zadruga u Luci Palanci 1933. godine. I zadruga u Dabru je pre
stala da radi zbog neurednog voenja poslova. S obzirom na esto prisustvo
politikih voa Zemljoradnike stranke u ovom kraju, trebalo je oekivati
vei polet i uspjeh zadrunog pokreta pod okriljem ove politike stranke.
U hrvatskim selima zadrugarstvo je bilo veoma slabo razvijeno. Samo
u selu Sasini su formirane dvije zadruge: Poljoprivredna zadruga, koju
je 1930. godine osnovala Seljaka sloga iz Zagreba, i Hrvatska seljaka za
druga, osnovana 1935. godine.27 Na osnivanju ovih hrvatskih seljakih zadruga
radio je Ante Marijan, funkcioner organizacije Hrvatske seljake stranke u
Sanskom Mostu.
U Majki Japri je uz zemljoradniku zadrugu postojala i kreditna za
druga, i obje su se odrale do ustanka 1941. godine. Srpske zemljoradnike
zadruge, koje su se odrale do 1941. godine, djelimino su opljakale ustae
(zadruga u Brdarima), ili je robu razvukao pobunjeni narod, koji se plaio
a e ustae prodrijeti u selo i odnijeti robu (u Lipniku i u jo nekim
mjestima).
Sve srpske zemljoradnike zadruge bile ,su ulanjene u Savez srpskih
zemljoradnikih zadruga, ije je sjedite bilo u Sarajevu.
S obzirom da se na sanskom srezu dosta ljudi bavilo uzgojom pela,
tadanji poljoprivredni referent u srezu Mihajlo Zori i prota Vid Marjanovi
pokrenuli su akciju d 1935. godine osnovali Pelarsko nabavno-prodajnu
zadrugu u Sanskom mostu. Zadruga je okupljala oko 200 pelara sa pod
ruja tadanjeg sanskog sreza i uspjeno je djelovala sve do 1941. godine,
kada je prestala s radom.28
Na osnovi navedenog vidi se da je u sanskom srezu od 1918. do 1941.
godine djelovalo ukupno 14 zadruga, i to:
10 srpskih zemljoradnikih nabavno-prodajnih zadruga,
1 srpska kreditna zadruga,
2 hrvatske seljake zadruge i
1 pelarska zadruga.
Na osnivanju srpskih zadruga i njihovom razvoju radio je edomir Ko
kanovi, koji je tada bio izabran za sekretara Saveza zemljoradnika bihakog
okruga, a kasnije za sekretara Okrunog odbora zdrunog saveza bihakog
25 Ovaj pregled je rekonstruisan na osnovu obavijesti o formiranju zadruga objavljenim
u listu Narodno jedinstvo, Slubenom listu Vrbaske banovine, i u Vrbaskim novinama.
26 Podatak iz memoarske grae sela Koprivne, prikupljene za ovaj rad.
T Podatak iz memoarske grae sela Sasine, prikupljene za ovaj rad.
28 Izjava prote Vida Marjanovia, data autoru 20. avgusta 1973. godine u Sanskom Mostu.

208

okruga, sa sjeditem u Sanskom Mostu. U tom periodu u tri navrata je bio


i poslanik Zemljoradnike stranke u Narodnoj skuptini. Predsjednici ovog
okrunog saveza su se mijenjali, jedno vrijeme je bio Nikola Stojni, zatim
Nikola Mri i jo neki, ali je edomir Kokanovi ostao sekretar sve do
1931. godine, do njegovog preseljenja u Banju Luku. Tada je prestao da postoji
i Okruni odbor zadrunog saveza.

TRGOVINA, UGOSTITELJSTVO I ZANATSTVO


Za 22 godine postojanja Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije,
u sanskom srezu su najvei razvoj postigli trgovina, ugostiteljstvo i zanat
stvo, bar to se tie broja radnji. Dok su 1914. godine na ovom podruju
bile registrovane samo 103 trgovinske, zanatske i druge radnje, od kojih 42
u Sanskom Mostu, 15 u Starom Majdanu i 46 u selima, 193233. godine je
samo trgovinskih radnji bilo 243, i to: 1 prodavnica eljezne robe, 1 prodavnica oruja i municije, 2 staretinarnice, 20 manufakturnih radnji, 5
prodavnica cipela, koe i vune, 2 prodavnice drveta i graevinskog materi
jala, 21 pecerajska radnja, 6 prodavnica jaja i peradi, 22 prodavnice marve i
konja, 13 prodavnica zemaljskih proizvoda, 11 piljarskih radnji, 67 sitniarskih i 66 radnji mjeovite robe i 6 raznih prodavnica.29
Osim trgovinskih radnji u srezu je bilo i oko 200 ugostiteljskih radnji (go
stionica i kavana) i zanatskih radnji (brijanica, krojakih radnji, pekara,
mesnica, obuarskih, stolarskih, kolarskih, tesarskih, sedlarskih i drugih rad
nji), a i jedan hotel u Sanskom Mostu.30
U Donjem Kamengradu je bio veoma razvijen bavarski zanat, pa je
-oko 100 ljudi izraivalo bave, drvene kaike, zdjele i druge predmete od
drveta. U ovom selu je bilo i oko 20 vodeniara na potocima Bliji i Grabaru,
gdje su imali male mlinie u kojima su skoro bez prestanka mljeli ito
seljacima okolnih pa i udaljenijih sela, u kojima nije bilo potoka. Tesara
i bavara je bilo i u Kozici i u jo nekim selima.
U Demievcima je bilo razvijeno grnarstvo i 15 domainstva se iskljuivo
bavilo izradom posua od gline. Grnari su svoje proizvode prodavali u San
skom Mostu i susjednim pijacama.
U selima Garevici i Ovanjskoj veliki broj domainstava se bavio palje
njem umura (izrada drvenog umura) za kovanice, koji su prodavali broj
nim kovaima u Starom Majdanu, Sanskom Mostu, Prijedoru i okolnim
selima. Dok je u ovom kraju bilo razvijeno rudarstvo i taljenje eljezne
rudae (do kraja XIX stoljea), ova sela, i jo neka, snabdijevala su te
majdane u Starom Majdanu, Staroj Rijeci, Kamengradu i Sasini drvenim
ugljenom pomou kojeg je taljena rudaa.
U ovim godinama, a naroito za vrijeme velike ekonomske krize,
19291933. godine, manji broj seoskih trgovaca je bankrotirao, budui da se
ljaci nisu mogli kupovati robu jer nisu imali para (dinar je velik kao kua,
tada se govorilo), a i zbog toga to im dunici nisu mogli platiti robu odnijeti
na veresiju.
U sanskom srezu do pred drugi svjetski rat bilo je 10 veletrgovaca od
kojih su trojica bili i veleposjednici. Osim ve spomenutih: Sime Zurunia,
Bege Mujia i Nazifa Paia Reia, veletrgovci su bili i: Eliezar Levi (snabdi
jevao robom seoske trgovce), Vojin Bai (trgovao na veliko itom i si.), Braco
Hason, Boko Marinkovi (veletrgovina duvanom i soli, trgovina na malo
i gostiona), Jovo Milinkovi (trgovina duvanom i soli na veliko prije Vojina
29

209

30

Vidi napomenu 8.
Memoarska graa sanske optine.

Sanski Most, glavna ulica

Baia i graevinskim materijalom), braa Ago i Jusuf Jakupovi u Donjem


Kamengradu i Dervi Sinanovi.
Kao to se vidi, veletrgovci su bili 4 Srbina, 4 Muslimana i 2 Jevrejina..
Jo 10 Jevreja su imali vee trgovinske radnje u gradu, pa je tako trgovina
u znatnom dijelu bila u njihovim rukama.
SAOBRAAJ
Za 22 godine postojanja Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije,,
u sanskom srezu sagraen je samo put od Starog Majdana do Budimli Japre
(1935. godine) i betonski most na rijeci Sani u Sanskom Mostu, umjesto
dotadanjeg drvenog (u jesen 1938. godine).
Putevi od Sanskog Mosta prema Kljuu, Banjoj Luci, Prijedoru i Bo
sanskoj Krupi, kao i odvojak prema Starom Majdanu, samo su odravani,
najee kulukom mjesnog stanovnitva i cestarima. Ovi, tzv. dravni putevi
(ceste), bili su relativno dobri. Svi ostali putevi su bili seoski, teko prohodni,
naroito za kinih dana, a ponegdje su bili samo puteljci ili karavanske
staze. Tako je do Hazia vodila samo jedna staza, a do Grdanovaca, Kozina,
Lipnika i jo nekih sela teko prohodni seoski putevi koje najee niko nije
odravao. Nije bilo nijednog asfaltnog puta, a ni asfaltirane ulice u Sanskom
Mostu.
U srezu nije bilo nijedne autobuske linije. Sav prevoz se obavljao uglav
nom konjskim ili volovskim kolima i ponekim kamionom.
U Sanskom Mostu su bila tri auto-taksija ve od 1932. godine.32 Tek
dvije-tri godine pred rat nabavjena su 23 teretna kamiona. Autobusa do
rata u srezu uopte nije bilo.
Isto.

210

U sanskom srezu postojala su slijedea prevozna sredstva:31

Vrsta

1930 1931

1932

1933

1936 1937

Motorbicikla

Bicikla

64

64

51

51

Kola volovskih

nema podataka

1.337

1.337

Kola konjskih

nema podataka

1.091

1.091

Samara

nema podataka

2.338

2.338

Automobila putnikih

Uskotrana eljeznika pruga od Prijedora preko Sanskog Mosta za


Sanicu i Srneticu postala je dravna i prevozila je svu robu u izvozu iz
sreza i uvozu u srez, potpuno zamjenjujui dotrajale i nerentabilne lae i
dereglije.
U umama Grmea je bilo dosta linija umske eljeznice preduzea
SlPAD kojima su izvoeni balvani do Prijedora ili do iznad rijeke Sanice,
odakle su plovili vodom do aplja gdje su se formirali splavovi i odlazili
Sanom i Unom do Dobrljina, gdje je ipad imao veliku strugaru, ili su
produavali i dalje Unom i Savom. Sanom i Unom je splavarenjem godinje
prevoeno 120.000 m3 crnogorinog drveta.33

INDUSTRIJA I RUDARSTVO
U periodu od 1918. do 1941. godine na podruju sanskog sreza, izuzev
malih pilana u Luci Palanci i Budimli Japri, nije podignut nijedan drugi
industrijski objekat. Istina, u Almanahu Kraljevine Jugoslavije Vrbaska
banovina, u opem statistikom pregledu vrbaske banovine za 1930. godinu,
navode se 2 industrijska objekta u sanskom srezu: Dravni ugljenokop u Suhai i primitivni rudokopi eljeza. Meutim, prema raspoloivim podacima
i sjeanjima savremenika, 1930. godine uopte se, ni primitivno, nije vadilo
eljezo na ovom podruju. Takvo vaenje eljezne rudae prestalo je jo za aus
trougarske vladavine 1914. godine, o emu je ve bilo rijei. Istina, rudnik
Ljubija je imao svoje kopove i u podruju Stare Rijeke, na teritoriji sanskog
sreza, samo to se to vodilo u sklopu prijedorskog sreza.
Dravni ugljenokop Suhaa je osnovan 1921. godine u sastavu rudarske
uprave u Ljubiji i eksploatacija uglja je zapoela 1922. godine.34 Radilo se o
mrkom, smeem, ugljenu jaine 3.8005.000 kalorija i eksploatacija je bila
dosta malena:
1922. godine

9.564 tona

1923. godine za 6 mjeseci

9.641 tona

U 1923. godini izgraena je 9 km duga uskotrana eljeznika rudnika


pruga od Sanskog Mosta do rudnika u Suhai, kojom se prevozilo i stanov
nitvo.35
31

Vidi napomenu br. 8.


Vidi napomenu br. 15.
34
Jozo Lakatos i
godine ,str. 55.
35

211

35Isto.

dr

Aco

Despi:

Industrija

Bosne

Hercegovine,

Jug.

lojd,

Zagreb,

1924.

U budetskoj 1924/25. godini u ugljenokopu Suhaa izvaeno je 15.000


tona uglja, a u rudniku je radilo 100 rudara.36 Od toga je iz Suhae bilo oko 40,
dok su ostali radnici bili iz susjednih sela.
Plasman ugljena iz Suhae na tritu je bio veoma slab, pa je vaenje
1936 godine obustavljeno. Meutim, jo 1932. godine eksploatacija u Suhai
je bila neznatna, a moda i obustavljena, jer u spisku preduzea koja se
nalaze na teritoriji vrbaske banovine, objavljenom 16. juna 1932. godine
u Slubenom listu vrbaske banovine, srez Sanski Most se uopte ne
spominje.
Eksploatacija drveta u Grmeu je bila u sklopu ipaa i registrovana
je u podacima za susjedni bosanskopetrovaki srez. I u manipulacijama u
umama Grmea, koje su bile na podruju sanskog sreza (Konanica i dr.),
ili u susjedstvu (Mijaica i
dr.), radio je manji broj
seljaka iz okolnih sela,
ali najee kao sezonski radnici.
Prvu parnu pilanu u srezu sagradili su Simo Zuruni i Stevo Vjetica
u Luci Palanci, vjerovatno poslije prvog svjetskog rata, jer se u austro
ugarskim registrima ne spominje. Pilana i parni mlin, izgraeni uz nju,
izgorjeli su 1929. godine, a
nalazili su se na
mjestu gdje je sada izgraena
osmogodinja kola. Druga
pilana na vodeni pogon, vodena pilana,
kako
pie u dokumentu87, bila je u Budimli Japri u vlasnitvu Duana Majstorovia. Tek 1937. godine Pero Jelaa je sagradio novu pilanu u Luci Palanci,
na mjestu gdje je sadanja pilana. U ovoj pilani je radilo 12 radnika, a dnevno
je pilala 1012 kubika. Pilana je radila do avgusta 1941. godine, kada su je
ustae unitile.
Na Sani je bilo nekoliko vodenica u kojima se mljelo ito, ali je njihov
kapacitet bio veoma mali. U mnogim selima, na potocima, bile su male
vodenice, potoare, poredovnike (koristilo ih je vie porodica, prema utvr
enom redosljedu), ili u vlasnitvu pojedinih seljaka koji su mljeli uz naplatu
ujma.

Dom Ferijalnog saveza na Mijaici, otvoren 1935. godine.


M
87

Dragia Lapevi: Iz bosanske privrede, Sarajevo, 1926. godine, str. 14 i 1C.


Matko Kumari: Monografija Vrbaske banovine, 1932. godine, Banja Luka.

U septembru 1933. godine proradila je na Mijaici u Grmeu prva fabrika


eterinog ulja. U fabrici su radila 33 radnika, a sagradilo ju je preduzee
ipad.38 To je bila najblia fabrika Sanskom Mostu, budui da tada nije
bilo nijedne fabrike ni u Kljuu, ni u Prijedoru, Bihau, Bosanskoj Krupi
i Bosanskom Petrovcu, ve samo u Drvaru, Bosanskom Novom i Banjoj
Luci.
Dvanaestog novembra 1936. godine deputacija graana i seljaka iz San
skog Mosta, s nekoliko predsjednika optina i predstavnika JRZ, pod vod
stvom dr Branka Miljua, poslanika, posjetila je u Beogradu ministra uma
i rudnika dr uru Jankovia i molila ga da rudnik Suhaa, koji ne radi
ve 5 godina, ponovo otpone s radom. Ministar Jankovi je obeao delegaciji
da e rudnik obnoviti rad, ali od tog obeanja nita nije bilo.39
Ista delegacija je tom prilikom posjetila i ministra pota, telegrafa i tele
fona dr Branka Kalueria i traili da se u Budimli Japri i Luci Palanci
otvore pota, telegraf i telefon. Neto kasnije oba su mjesta dobila i potu
i telefon.
Sve do jeseni 1938. godine rasvjeta u Sanskom Mostu i ostalim naseljima,
i javna i privatna, bila je s lampama i fenjerima na petrolej, jer u srezu
nije bilo elektrine centrale. Tek u jesen 1938. godine dovedena je struja
za rasvjetu Sanskog Mosta dalekovodom iz rudnika Ljubije. Meutim, tada
nijedno drugo naselje nije dobilo elektrinu rasvjetu

ZAPOSLENOST
Zaposlenost van poljoprivrede je bila veoma mala. Iz sanskih sela je
na splavitu u aplju radilo nekoliko desetina radnika, i isto toliko i u um
skim manipulacijama u Grmeu (sezonski radnici); u rudniku Suhai, dok je
radio (do 1936. godine), bilo je zaposleno oko 100, a u rudokopima Ljubije (u
Staroj Rijeci, i Ljubiji) nekoliko desetina radnika; u Sanskom Mostu je bilo
zaposleno svega oko 150180 radnika u trgovini i zanatskim radnjama. Do
damo li njima jo i oko 40 uitelja osnovnih kola i nastavnika graanske
kole, te broj slubenika u srezu, optini i drugim ustanovama (banci i si.),
izlazi da je u srezu moglo biti u radnom odnosu najvie oko 500 radnika i
slubenika. S obzirom da je bilo oko 250 vlasnika trgovina i oko 200 vlasnika
ugostiteljskih i zanatskih radnji, pred rat 1941. godine izvan poljoprivrede
radilo je najvie oko 950 ljudi, odnosno 1,4% stanovnika, a sa izdravanim
licima ukupno 6.000, tj. 9% a u poljoprivredi 91/o stanovnitva.40
U srezu je bio veoma mali broj penzionera i invalida "1918. godine je
bilo 15 invalida, ali kasnije, prema nekim izvorima, ni desetak), koji su
primali redovne mjesene prinadlenosti, pa zato u najveem broju sela,
izuzev uitelja i lugara, nije bilo nijednog ovjeka koji je imao redovni
mjeseni prihod platu.
Teak seoski ivot je uslovio da su mnogi pokuavali nai stalnije prihode
izvan poljoprivrede. Tako je samo u andarmerijskoj slubi bilo oko 30 Sanjana
(6 iz Devara, 5 iz Majkia Japre, 4 iz Luci Palanke itd.), desetak ih je
radilo kao cestari, nekolicina ih je bilo u lugarskoj slubi, a nekoliko njih su
bili policajci, sudski dostavljai, ikutori (poreski izvritelji), podvornici i si.
Zbog nepostojanja mogunosti zaposlenja u srezu, svake godine je neko
liko stotina seljaka iz sanskih sela ilo na sezonske radove u ume Crne
Gore, Srbije, Slovenije i Bosne i Hercegovine, zatim u Senjski rudnik u
Srbiji, u Beograd i na druga gradilita i radilita. Manji broj je ostajao
88

Vrbaske novine, 6. septembra 1933. godine.


Vrbaske novine, 14. novembra 1936. godine.
48 Memoarska graa sanske optine.

89

213

due, a najvei dio se vraao kui pred zimu, a na proljee opet kretao.
Tako je iz Hazia 1936. godine otilo 15 ljudi, iz Kozice dvadesetak na rad
u Senjski Rudnik, a po nekoliko iz Jelainovaca, Fajtovaca, Luci Palanke i
jo nekih sela. Tamo su se zadrali sve do aprila 1941. godine, kada su se
svi vratili u zaviaj. Neki od ovih sezonskih radnika radili su u Corkovai
(uma na lijevoj obali Une kod Otoke), zatim u Frukoj Gori, Gou u Srbiji,
u umama Slavonije i na graevinama u Beogradu. Nije bio rijedak sluaj da
se poneki od ovih sezonskih radnika vrati kui pjeice, jer ne bi uspio
utedjeti ni za prevoz.
Ne mogavi nai zaposlenje u zemlji, a i privueni priama o mogunostima
dobre zarade u inostranstvu, bilo je Sanjana koji su odlazili na rad u
Francusku i SAD. Poetkom drugog svjetskog rata veina ih se vratila kuama,
ne utjedevi znaajnije sume novca. Jedino su neki povratnici iz SAD,
poslije prvog svjetskog rata a prije svjetske ekonomske krize, uspjeli da
donesu neto znaajniju sumu novca i sagrade vee kue, otvore trgovinu
ili kupe znatne povrine najplodnije zemlje u selu, tako da su postali
bogatai. Narod ih je zvao Amerikancima.

ZDRAVSTO
Prvi ljekar je doao u Sanski Most 1898, a apoteka je otvorena 1911.
godine.41 Prema jednom dokumentu, Sanski Most je imao babicu ve 1885.
godine.42 I za vrijeme Kraljevine Jugoslavije u srezu, koji je imao oko
57.000 stanovnika, bio je samo 1 ljekar i jedan apotekar, bez bolnice ili
bilo kakvog stacionara, dakle bez ijednog leaja. Za mnoge ljekarske usluge
stanovnitvo je moralo ii u Prijedor, gdje takoe do 1940. godine nije bilo
bolnice, a za bolnike usluge u Banju Luku ili Zagreb. Tek 1939. godine
sagraena je bolnika zgrada u Sanskom Mostu, ali do rata nije otvorena
jer nije bilo sredstava za opremu bolnice i angaovanje potrebnog osoblja.43
Luci Palanka je jedno vrijeme imala babicu.44
S obzirom na siromatvo znatnog dijela stanovnitva,
najvei broj obo
ljelih, naroito u selima, bio je upuen na nadriljekare i vraare, i na na
rodno lijeenje ajevima od lipe, bazge, raznih plodova i ljekovitih biljaka.
Ljekaru se ilo najee tek onda kad nikakvi domai, narodni lijekovi
nisu vie pomagali, najee u poslednji as, kad vie ni struna interven
cija lijenika nije mogla koristiti. Zbog toga je smrtnost oboljelih bila velika.
Rijetko je koja porodilja ila u bolnicu radi poroaja, izuzev kada bi nastale
komplikacije zbog nestrune intervencije kakve seoske ene. Najee su u
takvim sluajevima, kod poroaja u selima, asistirale samouke babice, ene
koje su rodile vie djece, pa imale nekog iskustva, ali i nadribabice, koje su se
poluprofesionalno bavile ovim poslom. Zbog toga, ali i zbog loih higijenskih
slova ivota, bila je i smrtnost velika. Zbog visoke stope nataliteta ipak je
prirodni prirast stanovnitva bio znatan.
Tuberkuloza suica, jektika) je bila znatno rairena, i uzrok brojnoj
smrtnosti i djece (dojenadi) i odraslih. S obzirom na veoma veliku rairenost
uiju (u kosi i odjei) kod stanovnitva, naroito seoskog, povremeno se po
javljivao pjegavi tifus, a zbog nehigijenskih bunara,
aponekad icisterni,
i razne epidemije (trbuni tifus, srdobolje i si.).
41

Bosanski glasnik za 1889. i 1914. godinu.


U krsnom (rodnom) listu Julke
Popovi-Srdi, uiteljice, roene 14. oktobra 1885. godine
u
Sanskom
Mostu,
pie
i
ime
babice
Vuke
Brai
iz
Sanskog
Mosta.
Dokument
u zaostavtini
Julke Popovi-Srdi, sada kod njene kerke dr Vere Srdi-Odi.
43 Vidi napomenu 23.
42

44
U spisku lanova Narodne itaonice i knjinice u
sauvan i nalazi se u Arhivu Bosanske krajine u Banjoj
je ime Milice Vjetice, primalje (babice).

Luci Palanci, koji je samo


Luci, pod rednim brojem 10

djelimino
navedeno

214

U selima, i u nekim siromanim gradskim domainstvima sapun se veoma


malo koristio, a rublje se obino otkuhavalo i pralo u lukiji (cije pepela-luga od drveta). U mnogim selima nije bilo pitke izvorske vode, ve su
kopali bunare, a u sunim i bezvodnim brdskim selima pravljene su cisterne
za kinicu. Zbog toga je voda bila dragocjenost koja se uvala, pa su je
u nekim selima veoma malo troili za linu higijenu i higijenu stanovanja.
Tek iza 1931. godine sagraena su tri javna kupatila: u Sanskom Mostu, Sta
rom Majdanu i Luci Palanci.
Sanski Most nije imao vodovod iako se jo 1922. godine zapoelo raditi
na njegovom projektu.45 Ni u drugim naseljima nije bilo vodovoda u ku
ama, te nije bilo ni uslova za neki vii higijenski standard stanovanja. Je
dino je u Luci Palanci, 1932. godine, sagraen vodovod sa esmama po
stavljenim pored puteva. Neposredno pred rat, 193840. godine, izgraena je
crpna stanica na plinski motor u Podgori u Miljevcima i po nekoliko re
zervoara za vodu u selima Dabar, Grdanovci, Bonjaci i Bosanski Milanovac
(Eminovci). U budetu vrbaske banovine za 1940. godinu bilo je planirano
30.000 dinara za dovrenje vodovoda. Meutim, rat je 1941. godine prekinuo
tu znaajnu akciju za snabdijevanje bezvodnih sela zdravom i pitkom vodom.
U Ilidi, nedaleko od Vrhpolja, radila je banja, primitivno opremljena i
voena, u koju su za ljetnih mjeseci dolazili ljudi i ene i ovog i susjednih,
pa i udaljenijih krajeva da lijee neke bolesti (reumatizam, one bolesti i si.).

POLITIKI RAZVOJ DO 1941. GODINE


OPTI PRIKAZ POLITIKIH PRILIKA (STRANKE i IZBORI)
iva politika aktivnost razbuktala se u novoj dravi Kraljevine Srba, Hr
vata i Slovenaca, pa i u sanskom srezu. Tako su ve na prvim optinskim izbo
rima 1920. godine, za izbor poslanika u Ustavotvornu skuptinu Kraljevine
SHS, na politiku pozornicu stupile 22 politike stranke.1
Uz znatnu politizaciju stanovnitva uslijedilo je prvih poslijeratnih mjeseci
i brzo bogaenje pojedinaca, trgovaca i zelenaa. Naroito je bio razvijen
verc.
U Bosansku krajinu stiu razni graanski politiari nastojei da u njoj
stvore svoja uporita i obezbijede sebi poslanike mandate. U bihakom okrugu
pojavljuju se kao kandidati za Ustavotvornu skuptinu inenjeri, profesori,
apotekari, muftije, advokati i ljekari iz Beograd, Sarajeva, Banje Luke, Tuzle
Teslia, Bosanske Dubice, Zvomika, Novog Sada, pa ak i iz Kruevca, Dubrov
nika, Pirota, Gospia, Uba, Koprivnice i Negotina, ukupno 26 kandidata i nji
hovih zamjenika, dok su ostala 44 kandidata i njihovi zamjenici bili rodom
iz bihakog okruga.2
Kandidatske liste stranaka su bile okrune, pa je uspjeh zavisio od svih
glasaa na okrugu. Na radikalskoj listi mandat je dobio samo nosilac okrune
liste Miroslav Spalajkovi iz Beograda, bivi srpski poslanik u Petrovgradu;3
Savez teaka je dobio tri poslanika mjesta: izabrani su dr Risto Jeremi, di
rektor dravne bolnice u Sarajevu, nosilac okrune liste, Marko Gakovi, te
ak iz Male Rujike i Simo Krsti, inenjer iz Teslia; na listi Jugoslovenske mu
slimanske organizacije (JMO) izabrani su za poslanike hadi Hafiz Ibrahim ef.
Maglajlija, muftija iz Tuzle, Hasan Miljkovi, optinski naelnik iz Velike Kla-

215

45
Bosna i Hercegovina, izd. Sarajevske sekcije Udruenja jug. inenjera i arhitekata,
Sarajevo, 1922, str. 134.
1
Statistiki pregled izbora narodnih poslanika za Ustavotvornu skuptinu Kraljevine SHS,
izvrenih 28. nov. 1920. godine, izdanje Ustavotvorne skuptine, Beograd, 1921. godine.
s isto.

due, Husein Ali, profesor iz Koprivnice i Dafer Kulenovi, odvjetniki perovoa iz Bihaa. Preostale etiri stranke nisu uspjele dobiti nijedno poslaniko mjesto.
Na izborima je bilo i nekoliko kandidata iz sanskog sreza, meu kojima:
na radikalskoj listi: peti po redu Jovan Dronjak, teak iz Jelainovca;
na listi Saveza teaka: peti po redu Nikola Stojni iz Rasavaca;
na listi JMO: peti po redu Ahmet Sari, optinski biljenik iz Starog
Majdana;
na listi Hrvatske teake stranke: drugi po redu Filip Boi, teak iz
Krkojevaca, etvrti po redu Stipo Klari, teak iz Sasine i esti po redu Rafo
Hrvat, teak iz Stare Rijeke.
Komunistika, Demokratska i Socijaldemokratska stranka nisu imale kan
didata iz sanskog sreza. Od 8 izabranih poslanika nijedan nije bio iz sanskog
sreza.
Izbori za Ustavotvornu skuptinu, odrani 28. novembra 1920. godine, u
srezu Sanski Most dali su slijedee rezultate:4
L
Ukupno
biraa

Gla
salo

Radi Savez JMO Komu Hrvat. Demo Soc.


kalna teaka
nistikateaka
1
krat. dem.

1 S. Most

552

452

59

23

286

33

48

2. Podovi

629

420

273

135

3. Kljevci

292

225

109

25

82

4. Kruhari

370

305

12

63

214

5. Dabar

500

280

261

6. Brdari

409

315

60

169

55

21

7. Pobreje

189

169

16

72

73

8. St. Rijeka

337

256

11

228

9. Kamengrad

815

605

71

112

406

10. Sehovci

397

300

58

165

70

11. Opta Luka

521

417

27

316

63

12. Tomina

640

540

233

243

50

5.651

4.284

Svega

590 1.506
1.328
16
712
75,80% 35,1% 30,9% 0,3% 16,6%

87
2%

45
1%

Kao to se vidi na prvim izborima u Sanskom srezu je najvie glasova


dobio Savez teaka 1.506, zatim JMO 1.328, Hrvatska teaka stranka
712, Radikalska stranka 590, pa onda Demokratska stranka 87, Socijalde
mokratska 45, a najmanje Komunistika stranka 16 glasova.
Tek uporeeni s izbornim rezultatima stranka 16 glasova,
ovi rezultati pokazuju odnos i jainu pojedinih stranaka na ovom podruju i
njihov start na poetku ilave borbe koja e, za neke od njih, trajati sve do
1941. godine.
:
Dr Miroslav Spalajkovi, kao saradnik okupatora
u inostranstvo. Iz tajnih dosijea Gestapoa, Politika ekspres, 28. 9. 1973.

Vidi napomenu br. 1.

Nedia,

oktobra

1944.

godine

pobjegao

216

Rezultati izbora za poslanike Ustavotvorne skuptine u okrugu Biha:5


Biha

Cacin

Klju

B. KrupaB. Petovac S. Most Svega

6.444
4.618
71,60

9.631
7.704
79,39

7.105
5.364
75,49

10.108
7.628
75,46

11.824
8.398
71,03

5.651
4.284
75,80

50.763
37.996
74,90

Liste:
Radikalska
626
Savez teaka
619
JMO
2.297
KPJ
82
484
Hrvatska teaka
Demokratska stranka 480
Socijal. demok. stranka 30

792
271
6.127
45
51
357
60

1.471
1.815
1.837
24
101
71
44

1.677
2.735
2.737
132
34
249
61

444
5.294
1.686
191
151
398
235

590
1.506
1.328
16
712
87
45

5.600
12.240
16.012
490
1.553
1.642
475

Broj biraa
Broj glasaa
Procenat glasalih

Izborni rezultati pokazuju da je JMO dobila najvie glasova, to je razum


ljivo, jer je veina Muslimana glasala za nju, dok su se Srbi odluivali za jed
nu od 5, a Hrvati isto tako za jednu od 5 preostalih politikih stranaka. Osim
toga, injenica da je JMO dobila 31/o svih glasova, a da je muslimansko sta
novnitvo sainjavalo samo 27/ stanovnitva Sanskog sreza, ukazuje i na to
da su Muslimani izili masovnije na biralita nego Srbi i Hrvati. To potvruje
izmeu ostaloga, i uee na izborima u cazinskom srezu (79,39/), gde je sta
novnitvo preteno muslimansko. Birai bihakog okruga, a i sanskog sreza,
u dobroj mjeri su se izjasnili za opozicione stranke.
Izbori odrani 18. marta 1923. godine za sanski srez, dali su ove podatke o
stanovnitvu i biraima:6

Stanovnika svega 37.607


mukih stanovnika 19.411
upisanih biraa 9.419
biraa na 100 stanovnika 25
biraa na 100 mukih stanovnika 48,5
glasalo 8.042, tj. 87,6/o upisanih biraa.
Rezultati izbora su bili slijedei:

Stranka
Radikalna stranka
Zemljorad. stranka
JMO
Jug. musi. nar. org.
HRSS
Demokrat, stranka

nosilac okrune liste


dr Vasilije J. Jovanovi
Duan DimitrijeviDule
dr Dafer Kulenovi
Sakib Korkut
Pavle Radi
dr Zivko Njei

glasaa
507
4.504
2.056
51
802
122

/o
6,3
56
25,6
0,6
10,00
1,50

Na listi Radikalne stranke dr V. I. Jovanovia u sanskom srezu bio je


kandidat dr Teofil Zuruni, umirovljeni odjelni predstojnik iz Sanskog Mosta,
a njegov zamjenik Jovo Sakradija, zemljoradnik iz Lipnika.7
5 Isto.
Statistika izbora poslanika Kraljevine SHS, odranih 18. III 1923. godine, izdanje Narodne

skupStine Kraljevine SHS, Beograd.


7 Narodno jedinstvo, 18. marta 1923. godine.

Na listi Zemljoradnike stranke Duana Dimitrijevia kandidat u ovom


srezu je bio edomir Kokanovi, okruni sekretar Saveza zemjloradnika iz San
skog Mosta, a njegov zamjenik Trivun Drljaa, zemljoradnik iz Srpske Jasenice (srez B. Krupa).
Na listi Demokratske stranke dr Njeia kandidat je u sanskom srezu bio
Vladimir Marjanovi, svetenik iz Sanskog Mosta, a njegov zamjenik Andrija
Radakovi teak iz Podvidae, dobrovoljac.
Na listi HRSS Pavla Radia kandidat u ovom srezu je bio Hasan Ejupovi,
a njegov zamjenik erif Paagi, obojica teaci iz Vmograa, srez Cazin.
Na ovim izborima apsolutnu pobjedu u srezu je imala Zemljoradnika
stranka, pa je sekretar Saveza zemljoradnika bihakog okruga edomir Ko
kanovi izabran za poslanika. Osim njega, u okrugu je izabran i nosilac okru
ne liste Zemljoradnike stranke Duan Dimitrijevi Dule, od JMO dr Dafer
Kulenovi i Hasan Miljkovi i od Radikalne stranke dr Simo Ilievi.
Na izborima odranim 8. februara 1925. godine8 bilo je upisano 9.860 bi
raa, a glasalo ih je 8.350, i to:
Stranka
Zemljorad. stranka
JMO
Radikalna stranka
Samostalna dem. str.
HRSS
Samostal. muslim. str.

nosilac okrune liste


edomir Kokanovi
Husein Ali
dr Vasilije Jovanovi
Vojislav M. Zivanovi
Ibrahim Pajazetovi
Muhamedbeg Bievi

glasaa
2.963
2.054
1.380
1.021
893
39

o/o
34,4
25,7
16,6
12,2
10,7
0,4

Za poslanike su na ovim izborima izabrani edomir Kokanovi (Zemljo


radnika stranka), Nurija Pozderac, posjednik, Hasan Miljkovi, bivi poslanik,
i Husein Ali, profesor (JMO), i dr Vasilije Jovanovi, advokat (Radikalna
stranka).
Pred ove izbore bio je uhapen poslaniki kandidat Zemljoradnike stranke
edomir Kokanovi. Tih dana je, naime, svetenik Samardi pokuao da os
nuje organizaciju SRNAOi> u Starom Majdanu, a za sanski srez. U toku pre
pirke staromaj danski trgovac Rade Kokanovi, brat edomirov, udario je to
ljagom popa, propagatora SRNAO, i oborio ga na zemlju. Dotrali su andari
i poguali se s Radom Kokanoviem. Tada su andari htjeli da uhapse i edomira Kokanovia, ali se on sklonio u kuu iz koje nije htio izlaziti niti je an
darima dozvolio da uu u nju, govorei da je kao poslanik zatien imunitetom.
Ovaj incident je onemoguio stvaranje organizacije SRNAO u sanskom srezu,
i pored toga to je u Banjoj Luci na elu ove nacionalistike ovinistike orga
nizacije bio Kota Majki, rodom iz Majki Japre, koji je napustio ideje Petra
Koia i postao istaknuti reakcioner.
Meutim, sukob Kokanovia s agitatorom SRNAO nije se tim zavrio..
Sreski naelnik je doveo vod pitomaca iz andarmerijske kole u Sremskoj Ka
menici, koji su nosili i bombe o pojasu. To je bio prvi sluaj da se andari u
ovom kraju pojave tako naoruani. Sreski naelnik se uplaio veih sukoba sa
seljacima, jer je sanski srez bio veoma jako uporite Zemljoradnike stranke,
pa je zato doveo vod mladih andara. Pitomci su opkolili kuu Kokanovia.
edomir je tada izaao napolje i predao se, te su ga andari otjerali u sudski
zatvor u Sanskom Mostu. Bilo je to 7. januara 1925. godine. Poslije izvjesnog
vremena prebaen je u okruni zatvor u Bihau, u Kulu. U meuvremenu su
odrani izbori, pa je edomir Kokanovi ponovo izabran za poslanika, dobivi
8 Statistika izbora narodnih poslanika Kraljevine SHS, odranih 8. februara 1925. godine,
izdanje Narodne skuptine Kraljevine SHS, Beograd, 1926. godine.
9 SRNAO srpska nacionalna omladina, reakcionarna ovinistika organizacija.

218

u sanskom srezu najvie glasova. Ali vlast ga nije htjela pustiti iz zatvora sve
dok nije intervenisao ministar pravde, nakon zahtjeva rukovodstva Zemljorad
nike stranke, i to skoro 2 mjeseca nakon to su izbori odrani.10 Zanimljivo
je da je sudski proces brai Kokanoviima zbog sukoba s propagatorom
SRNAO-a, a potom i sa andarima i sreskim naelnikom, trajao sve do 30. okto
bra 1935. godine, kada su braa Kokanovii, presudom Okrunog suda u Banjoj
Luci, bili osloboeni optubi.11
Na posljednjim izborima u Kraljevini Jugoslaviji, odranim 11. septembra
1927. godine, u sanskom srezu je bilo:
upisanih biraa
biraa na 100 stanovnika
biraa na 100 mukih stanovnika
glasalo 8.255, tj. 74,4/o upisanih biraa.

11.103
29,5
57,2

Na ovim izborima samo u cazinskom srezu je bilo vee uee biraa nego
u sanskom srezu (80,8 c /o), to govori o veoj zainteresovanosti stanovnika ova
dva sreza za izbore poslanika.

Rezultati u sanskom srezu su bili ovi:


stranka
Zemljorad. stranka
JMO
Samostal. demokrati
Hrv. selj. stranka
Radikalna stranka
Demokratska stranka

I
nika

na

ovim

edomir

izborima

Kokanovi,

21,8/o,

radikali

i demokrati

3,5/o).12

nosilac okrune liste


edo Kokanovi
Husein Ali
V. M. Zivkovi
Ibrahim Pajazetovi
dr V Jovanovi
Branko Jovanovi

je

koji

bihakom
je

samostalni

dobio
demokrati

okrugu,
22,2/o

12"/o,

po

glasaa
3.056
2.158
1.069
910
909
153

trei

glasova
Hrvatska

put,

izabran

okruga

(JMO

seljaka

/o
37
26,2
12f,9
11,0
11,0
1,9

za

stranka

Pregled rezultata ovih izbora u nekim sanskim selima je ovakav:

Zemlj. Radikal. Samost.


Hrvat s. Demokr.
str.
stranka demokr. JMO stranka stranka
64
1. Brdari
2. B. Japra I
104
3. B. Japra II
125
4. Dabar
365
5. D. Kamengrad 22
6. Eminovci
55
107
7. Kljevci
8. Lipnik
101
9. L Palanka
313
76
12. Pobreje
14. Rasavci
337
19. Tuk Bobija
302
127
20. Usorci

20
192
92
12
15
170
13
42
120
18
3
159
5

47
76
22
1
460
2
38
1
1
80
74
7
124

11

2
2
135

1
10
15

2
4
19
5
1

19
24
18
7
5
4
1

Izjava Cedomira Kokanovia data autoru.


POLITIKA, 31. oktobra 1935. godine.
statistika izbora narodnih poslanika Kraljevine SHS, odranih 11. septembra 1927. godine. Izdanje Narodne skuptine Kraljevine SHS, Beograd, 1928. godine.
11

219

84
90
47
10
2
53
81
56
79
19
71
33
3

posla
36,8/o,
3,7%

Ni ovi izbori nisu mogli proi bez sukoba pristaa Zemljoradnike stranke
i vladajue Radikalne stranke. Radikali su u selu Sokolovu, kljuki srez, udesili da se biraka dokumenta izgube. Zbog toga su odrani ponovni izbori i
mandat je dobio Boko Zeljkovi, kandidat radikala, jer su izborni re
zultati falsifikovani. Kada se u novoj skuptini vrila verifikacija mandata,
edomir Kokanovi je podnio albu i Skuptina je odredila anketnu komisiju
koja je utvrdila da su izbori u Sokolovu falsifikovani, pa je Skuptina ponitila
izbor Boka Zeljkovia, oduzela mu mandat i predala ga kandidatu Zemljorad
nike stranke Trivi Drljai. Tako su tih izbora dvojica zemljoradnikih kan
didata birani u Skuptinu u kojoj su bili do estojanuarske diktature.13
Svi izbori, poevi od onih za Ustavotvornu skuptinu (28. novembra 1920),
pa do posljednjih izbora u Kraljevini SHS odranih 11. septembra 1927. godi
ne, sprovoeni su pod silnim terorom vladajue Radikalne stranke irom zemlje.
Naroito iroko je bio primijenjen teror vladajue Radikalne stranke Nikole
Paia i Samostalne demokratske stranke Svetozara Pribievia za izbore 1925.
godine i teror Radikalne stranke za izbore 1927. godine. Osim navedenih prim
jera iz bihakog okruga, neophodno je o tom teroru rei jo koju rije.
Nakon izbora od 8. februara 1925. godine, opozicioni prvaci su novoizabra
noj Narodnoj skuptini, njenom Verifikacionom odboru, dostavili opsean izvje
taj o terorizmu kakav se ne pamti koji je vlada P-P (Pai-Pribievi) sprovela u toku izbora:14
.. Izbori narodnih poslanika za Narodnu skuptinu obavljeni dne 8. fe
bruara 1925. god. provedeni su pod najveim terorom dravnih vlasti. Cio administratvni aparat stavio se u slubu izborne agitacije za Narodnu radikalnu
stranku. Ne samo veliki upani, sreski poglavari, nego i obini posluitelji u
raznim dravnim zvanjima uticali su sa svojim pretnjama i raznim obeanjima
na raspoloenje biraa i prema tome na rezultat izbora. Dijeljenje seoskih is
paa, oduzimanje orunih listova, raznih obrtnica, glavarskih muhura po svim
selima du itave zemlje, obrazovanje teroristikih udruenja Srnao i Petar
Mrkonji, zatvaranje pristaa opozicionih stranaka, provoeno je po jednom
unaprijed pripremljenom sistemu, a to sve radi toga da bi se birai to vie
zastraili, odnosno privukli da glasaju za kandidate reimske Radikalne stran
ke. I najosnovnija prava pojedinih graana nisu bila niim zatiena, jer pro
pisi zakona i Ustava nisu dolazili do svog izraaja i svaki onaj ,koji je pripadao
nereimskoj stranci, mogao je doi do uvjerenja da u ovoj zemlji nema svetinje
koja bi bila zatiena.
Iako su izbori od 8. februara 1925. godine sprovoeni pod takvim terorom,
opoziciona Zemljoradnika stranka je u sanskom srezu dobila vie glasova nego
obje vladajue stranke: Radikalna i Samostalna demokratska stranka.
Kako je i vlada Nikole Uzunovia, formirana poslije izbora odranih 1925.
godine, nastavila s terorom i jo vie razvila batinaki reim, andarsku sa
movolju i policijski reim, opozicija je iskoristila debatu o budetu za 1927.
godinu i iznijela brojne drastine primjere vladinog terora. Meu opoziconm
poslanicima koji su tada istupili u Skuptini veoma otar u optubi vladinog re
ima je bio i sanski poslanik edomir Kokanovi. On je na sjednici od 18. mar
ta 1927. godine, pored ostalog, rekao i ovo:
. . . Graani su u ovoj dravi kategorisani ,oni su podijeljeni na dve ka
tegorije. U prvu kategoriju spadaju oni koji pripadaju vladinoj stranci, koji
mogu da rade sve i za koje ne postoji ni Ustav ni zakon, a u drugu kategoriju
spadaju svi oni na ijim se glavama nemilosrdno kri Ustav i lomi zakon.. .1i
18

Izjava Cedomira Kokanovia data autoru.


Stenografske biljeke Narodne skuptine Kraljevine SHS, Vanredni saziv za 1925,
str. 3597.
15 Ferdo Culinovi: Jugoslavija izmeu dva rata, Izdavaki zavod Jugoslavenske akade
mije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1961. godine, knjiga I, str. 4i93.
14

220

I za vrijeme svoga treeg poslanikog mandata, nakon izbora odranih 1927.


godine, edomir Kokanovi, kao i brojni opozicioni poslanici, bio je veoma
aktivan u Narodnoj skuptini, optuujui vladu Velje Vukievia za teror.
Kako je poetkom 1928. godine u Narodnoj skuptini voena rasprava o
stanju u beogradskoj Glavnjai, zatvoru za politike uhapenike, u kojoj su
pod najteim reimom tamnovali brojni komunisti, nakon poslanika Save Kosanovia, Stjepana Radia i jo nekih, govorio je i sanski poslanik edomir
Kokanovi. On je tada, pored ostalog, rekao:
. .Sramota je za nau zemlju, da se u prijestonici tuku ljudi radi svojih
ideja, da se proganjaju ljudi koji ispovijedaju komunistike ili druge koje ide
je. Gospodo, ovi se ljudi ne smiju tui, jer zakon zabranjuje tuu, a ona gospoda
koja gaze zakon, ta gospoda gaze i narod. A ona gospoda, koja misle da gazei
zakon i Ustav upravljaju ovom zemljom, varaju se u tome. Nee oni moi to
dugo initi, jer e njih avo odnijeti tamo kuda ih je jo davno trebao da
odnese..
Nastavljajui izlaganje, edomir Kokanovi je tada iznio svoj stav prema
komunistima u vezi s njihovim tekim ivotom u Glavnjai:
.. .Glavnjaa i reim Glavnjae, to su glavni propagatori komunistikih
ideja, to su glavni propagatori svih onih ideja, protiv kojih se bori dananja
vlada. Jer, gospodo, ne samo da je Glavnjaa velika kola za komunizam, nego
je ona velika kola i za anarhizam. Ravi i teki postupci, koji se vre u zatvoru
nad jednim ovjekom, koji je tamo usamljen i koji tamo razmilja, dovode ga u
oajanje i dovode ga do najekstremnijih ideja. Gospodo, ja nisam mogao zami
sliti kako se je jedan ovjek sa fakultetskom spremom mogao odmetnuti u haj
duke, kako je mogao otii u planinu. Ali nakon tromjesenog tamnovanja pro
lih izbora u Bihau, u okrunom zatvoru, ja sam ovu stvar potpuno razumio
i da nisam imao obzira prema eni i prema djeci svojoj, ja se ne bih vratio
kui, nego ih i ja otiao u planinu, da se borim protiv onih koji inauguriu re
im Glavnjae.
Ima gospodo Zakon o zatiti drave. Sudite tim ljudima po ovom zakonu,
ali nemojte nad njima initi neljudska i nehumana djela .. ,le
i
Nakon istupa ministra unutranjih poslova Antuna Koroca, koji je oprav
davao reim Glavnjae, dolo je do opte tue meu poslanicima, koja se ponav
ljala i na narednim sjednicama sve do 20. juna 1928. godine, kada su u Skup
tini ubijeni poslanici Pavle Radi i uro Basariek, a ranjen Stjepan Radi.17
Ubrzo nakon toga kralj Aleksandar je aktom od 6. januara 1929. godine ukinuo
ustav od 1921. godine, raspustio Narodnu skuptiu i zabranio sve politike
stranke, nacionalne organizacije i upotrebu nacionalnih oznaka; kralj je postao
nosilac sve vlasti u zemlji, tj. zaveo je apsolutistiki, diktatorski reim, monarhofaistiku diktaturu, poznalu kao estojanuarska diktatura.18
Tvorac i nosilac ideologije integralnog jegoslavenstva i unitarizma bio je
Svetozar Pribievi dok je boi na vlasti. Njegovo jugoslavenstvo je bilo samo
firma iza koje su se prikvrivala nastojanja velikosrpske buroazije da u Kralje
vini SHS obezbijedi svoju hegemoniju. Pri tom je nasilje postalo iskljuiva me
toda borbe protiv politikih protivnika, u prvom redu protit Komunistike par
tije Jugoslavije i radnikog pokreta, radi onemoguavanja i unitenja onih po
litikih snaga koje su ugroavale reim ovakvog jugoslavenstva i svih isto
ri jskih i organskih narodnih individualiteta u okviru jugoslovenske drave. I
dok se Pribievi kasnije odrekao vlastite ideologije, kralj Aleksandar, koji ga
'
-

.221

Stenografske

biljeke

Narodne

godinu, knj. IV, str. 25.


Ferdo
Culinovi,
Jugoslavija
Isto, knjiga li, str. 510.

skuptine
izmeu

Kraljevine

SHS,

redovan

dva rata, knjiga I, str. 524531.

saziv

za

1928/29.

je i uklonio iz politikog ivota Kraljevine SHS (S. Pribievi je umro u inostranstvu), vratio se na njegov program, ali bez njega, i pristupio najradikalni
jem i najbeskrupuloznijem sprovoenju svih naela tog programa.
Kralj Aleksandar je imenovao generalsku vladu pod predsjednitvom ge
nerala Petra ivkovia i raspustio optinske uprave u cijeloj dravi, s tim da
ih u glavnim gradovima postavlja svojim ukazom, a u ostalim mjestima upani
svojim rjeenjima. Zabranio je sve stranake i mnoge druge listove.
Poslije rasputanja graanskih politikih stranaka, u oktobru iste godine
donijet je zakon kojim je drava podijeljena na nova upravna podruja ba
novine, a dotadanji naziv drave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca promi
jenjen u Kraljevina Jugoslavija. Novom administrativnom podjelom zemlje na
banovine kralj i velikosrpska buroazija su ili za tim da izbriu istorijske teri
torijalne cjeline, koje su predstavljale osnove graanskih politikih centara,
koji su osporavali Beogradu, kao centru velikosprske buroazije, apsolutni pri
mat u graanskoj politici. I dok je Vidovdanskim ustavom, izglasanim 28. juna
1921. godine, Kraljevina SHS bila podijeljena na oblasti koje su, osim nekoliko
manjih izuzetaka, odgovarale granicama istorijskih cjelina i narodnosnih pod
ruja, granice banovina su bile tako povuene da bi se u prvom redu razbila
cjelina Hrvatske, a zatim i drugih oblasti izvan Srbije, i da bi se u to veem
broju banovina obezbijedila veina srpskog stanovnitva, ili bar dominantan
uticaj vladajue srpske buuroazije.
Zakonom o formiranju banovina Jugoslavija je podijeljena na 9 banovina:
dravsku (sa sjeditem u Ljubljani), savsku (Zagreb), primorsku (Split), vrbasku
(Banja Luka), drinsku (Sarajevo), dunavsku (Novi Sad), moravsku (Ni), zetsku
(Cetinje) i vardarsku (Skoplje). Na elu svake banovine bio je ban kojeg je
imenovao kralj.
Vrbaska banovina je bila podijeljena na 20 srezova: Banja Luka, Biha,
Bos. Dubica, Bos. Gradika, Bos. Krupa, Bos. Novi (s ispostavom u Bos. Kostaj
nici), Bos. Petrovac (ispostave u Bos. Grahovu, Drvaru i Kulen Vakufu), Cazin
(ispostava u V. Kladui), Derventa (ispostave u Bos. Brodu i Odaku), Dvor,
Glamo, Graanica (ispostave u Gradacu i Maglaju), Jajce, Klju, Kotor-Varo, Mrkonji-Grad, Prijedor, Prnjavor, Sanski Most, Teanj (ispostava u Do
bo ju), i glavni grad banovine Banja Luku kao posebnu upravnu jedinicu.19 Prvi
ban vrbaske banovine je bio Svetislav Milosavljevi, brigadni general i bivi
ministar saobraaja.20 Nekoliko godina kasnije neke ispostave su se izdvojile iz
dotadanjeg sreza i reorganizovale u srez (Bosansko Grahovo, srez sa ispostavom
u Drvaru, i jo neke).
Da bi pokazao da narod podrava ukidanje parlamenta i zavoenje apsolu
tistikog diktatorskog reima, kralj je organizovao dolazak brojnih delegacija iz
svih banovina koje su mu se kienim rijeima zahvaljivale za takvu odluku i
takvo rukovoenje zemljom. Tako je i krajem 1929. godine, 29. decembra, kralj
Aleksandar primio u Beogradu delegacije Zetske i Vrbaske banovine. Voe de
legacija su biranim rijeima izrazile zahvalnost kralju, veliajui njegove za
sluge za stvaranje drave. U delegaciji vrbaske banovine bila su i trojica Sa
njana: Boko Marinkovi, trgovac, Hakibeg eki, posjednik i Ferdo Ljevar,
zemljoradnik.21
Iako je kralj dravnim udarom uklonio posrednike, tj. parlament, izmeu
njega i naroda, nakon tri godine, zbog veoma teke ekonomske i politike situaciie, a da bi kamuflirao diktaturu i u zemlji i pred inostranstvom, on je ponovo
pribjegao prividnom povratku na parlamentarizam: 2. septembra 1931. godine
objavio je novi Ustav, drugi u Kraljevini. Otroisani ustav od 1931. godine
izgraen je na estojanuarskim principima i potpuno je i dalje obezbjeivao
19

Almanah Banovina Vrbaska, str. 7.


* Isto, str. 4.
n O toj posjeti opirno obavjetava Politika** od 30. decembra 1929. godine.

diktatorski reim. Ustavom je predvien predstavniki reim, tj. parlament,


sastavljen od dva doma: senata i narodne skuptine. Polovinu senatora ime
novao je kralj, a drugu polovinu su birale banovine: svi narodni poslanici
banovine, svi banski vijenici i svi naelnici optna u banovini.
Raspisani su i prvi izbori nakon uvoenja estojanuarske dktature i odrani
8. novembra 1931. godine. Bila je samo jedna zemaljska kandidatska lista, lista
generala Petra Zivkovia, jer je opozicija apstinirala budui da prema novom
zakon nije mogla obezbijediti u svakom srezu najmanje po 200 predlagaa.22 Me
utim, u okviru liste generala P. Zivkovia, u mnogim srezovima je bilo po
vie kandidata. U sanskom srezu je bio samo jedan kandidat: dr Slavko A.
Pitelji, ljekar na slubi u Sanskom Mostu, a njegov zamjenik Fehim B. Muji, trgovac iz Starog Majdana.23
Bilo je upisano 11.045 glasaa, a glasalo je 8.760 ili 70/o. Izabran je dr S. A.
Pitelji, jer protivkandidata nije bilo. I ovoga puta je u sanskom srezu ue
stvovao veliki procenat glasaa, dok je u srezu Biha glasalo samo 60/, Ba
nja Luka 59%, Bosanska Gradika 43%, a u Dvoru na Uni samo 26,3/o upisanih
glasaa. Birai su bojkotovali izbore U Velikoj Kladui je dolo do krvoprolia,
jer su vlasti proizvoljno unosile glasae u birake spiskove, u korist kandidata
Petra Zivkovia. Jer, glasanje je bilo javno, usmeno, a komisija na birakim
mjestima je sama upisivala koji je graanin za koga glasao, to je prualo ne
sluene mogunosti za falsifikovanje izbora.
Osim Narodne skuptine, izabrane na tim izborima, izabran je i Senat.
Banovine su birale ukupno 46 senatora, a isto toliko ih je imenovao i kralj. U
vrbaskoj banovini je meu senatore tada izabran i dr Vaso Gluac, profesor i
naelnik odjeljenja u Banskoj upravi vrbaske banovine, rodom iz sela Slatine,
nedaleko od Budimli Japre.
I vlada Bogoljuba Jevtia, formirana poslije marseljskog atentata na kra
lja Aleksandra Karaorevia (9. oktobra 1934. godine), iako je proklamovala
politiku smirivanja, nastavila je s terorom i nasiljem. Teror vlade i njenih or
gana doveo je do okupljanja opozicionih stranaka. im su bili raspisani izbori
za 5. maja 1935. godine, dolo je do stvaranja Udruene opozicije, koju su i
nili: Seljako-demokratska koalicija (Hrvatska seljaka stranka HSS i Samo
stalna demokratska stranka SDS), Jugoslovenska muslimanska organizacija,
Davidovievo krilo Demokratske stranke i dio Zemljoradnike stranke.Za no
sioca zemaljske kandidatske liste Udruene opozicije izabran je Vladimir Maek, predsjednik SDK i predsjednik Hrvatske seljake stranke.24
Na izborima 5. maja 1935. godine bilo je pet kandidacionih lista: lista Udru
ene opozicije na elu s Vladimirom Maekom; lista tzv. staroradikala na elu
s paievcem, bivim ministrom Unutranjih poslova Boidarom Maksimoviem; lista nacionalista oko tzv. Zbora na elu s Dimitrijem Ljotiem, advoka
tom iz Smedereva, ranijim ministrom pravde, i lista Jugoslovenske nacionalne
stranke na elu s Bogoljubom Jevtiem, predsjednikom vlade. Petu kandidatsku listu borbaa Svetislava Hoere Kasacioni sud nije odobrio zbog nekih
formalnih razloga.25
Veina graanskih politikih stranaka je imala svoje organizacije, bolje rei
pristae, i u Sanskom srezu. Ali te stranke nisu imale vrstu politiku orga
nizaciju na terenu s odreenim rukovodstvom i upisanim lanstvom koje bi
plaalo lanarinu, niti su odravale redovne sastanke i si., ve se pripadnost

nih

Ferdo Culinovi: Jugoslavija izmeu dva rata, knjiga U, str. 40.


!J
Statistika
izbora
narodnih
poslanika
za
prvu
Jugoslovensku
narodnu
skuptinu,
odra
8.
novembra
1931.
godine,
Izdanje
Narodne
skuptine
Kraljevine
Jugoslavije,
Beograd,

1832. godine.
Ferdo Culinovi: Jugoslavija izmeu dva rata, knjiga U, str. 96.

223

Isto. str. 87.

politikoj stranci ispoljavala uestvovanjem na njenim predizbomim zbo


rovima i povremenim konferencijama u gradu i po veim selima, i glasa
njem za stranku na izborima.
Jugoslovenska radikalna zajednica (JRZ) je u Sanskom srezu pred rat
imala najvei broj pristaa, to su pokazali rezultati izbora za skuptinu 1938.
godine i rezultati izbora za optinske uprave 1936. godine. Predvodnici ove
stranke u srezu su bili braa dr Branko i dr Bogdan Milju, zatim Veso Milinkovi, trgovac, i Joan Mrda, obuar. Stranka je veinu pristaa imala uglav
nom u selima sa srpskim stanovnitvom, i to prije svega u optinama Luci
Palanka, Budimli Japra i Tomina.26
Jugoslovenska muslimanska organizacija (JMO) je obuhvatala iskljuivo
Muslimane. Na elu ove stranke u Sanskom Mostu su bili Dafer-beg Bievi
i Beir Hromali, posjednici iz Sanskog Mosta.27 Uz izbore 1935. godine stranka
u cjelini pa i njene pristae u ovom srezu, bila je u sklopu Udruene opozicije.
Odmah poslije tih izbora, polovinom 1935. godine, JMO je napustila Udruenu
opoziciju, koja je, zbog izbornih falsifikata, bojkotovala novoizabranu Skupti
nu, i prila Jugoslovenskoj radikalnoj zajednici (JRZ), u ijem sklopu je ostala
do rata 1941. godine.
Hrvatska seljaka stranka (HSS) je obuhvatala skoro cjelokupno hrvatsko
stanovnitvo, ali i jedan dio Muslimana, koji je bio prohrvatski orijentisan.
Mjesni prvaci ove stranke su bili dr Josip Cerjan, advokat, Luka Miniga, gosti
oniar, i Ante Marijan iz sela Poljak, (koji se profesionalno bavio politikom,
agitacijom za HSS). Znatnu ulogu u aktivnosti ove stranke imali su i katoliki
svetenici fra Ante eremet iz Sanskog Mosta, fra Luka Tei iz Sasine ,i upnik
Nikola Toji iz Stare Rijeke. Muslimanski prvaci u ovoj stranci su bili Himzo
Pai-Rei, trgovac i posjednik, Juso Tali, obuar, i Osman Cehaji, pekar, sva
trojica iz Sanskog Mosta.23
Jugoslovenska nacionalna stranka Pere ivkovia je imala izvjestan broj
pristaa meu srpskim stanovnitvom sanskog sreza. Na elu organizacije ove
stranke u srezu bili ,su braa Vlado, Pero i Mladen Gvozden iz Sanskog
Mosta.29
Nacionalistika stranka Zbor Dimitrija Ljotia, advokata iz Smedereva,
imala je 1520 pristaa, uglavnom omladinaca iz Sanskog Mosta. Propagatori
ove profaistike organizacije su bili studenti, a potom veterinar Lazo Milinkovi i student prava, a potom pravnik Duan Dodik. Njihova aktivnost poinje
neto prije 1937. godine. Obojica su bili istaknuti ljotievski propagatori na za
grebakom sveuilitu. Kao studenti 1937. godine ili su na ekskurziju u Italiju.
Poslije povratka kui hvalili su uspjehe koje je faizam ostvario u Italiji.30 Na
petomajskim izborima 1935. godine ljotievski kandidat Too Beirevi dobio
je samo jedan glas, a na decembarskim izborima 1938. godine kandidat Veselin
uak je dobio 9 glasova. Veterinar Lazo Milinkovi je bio sekretar ljotievskog
pokreta za vrbasku banovinu, dok je Duan Dodik povremeno dolazio iz Beo
grada, gdje je ivio pred rat i bio u glavnom rukovodstvu Ljotievog Zbora!
Iako su obadvojica bili istaknuti ljotievski funkcioneri, oni u sanskom srezu
nisu imali znaajnijeg uspjeha.
U sanskom srezu za izbore 1935. godine sve su liste imale svoje kandidate,
a lista Bogoljuba Jevtia ak etiri. Ukupno je glasalo 9.997 biraa. Nije po
znato koliko biraa nije izalo na biralita.
*-3 Memoarska graa sanske optine.
Isto.
18 Isto.
* Isto.
3* Isto.
27

224

Skup pristalica JMO u Sanskom Mostu, 1938. godine.

Rezultati petomajskih izbora31 su bili slijedei:


lista B. Jevtia je dobila 5.423 glasa, od kojih dr Branko Milju 3.249,
Vlado Gvozden 1.506, Jusuf Jakupovi 562 i Marko N. Gakovi 6 glasova;
lista dr V. Maeka, kandidat edomir Kokanovi, dobila je 4.673 glasa;
lista D. Ljotia, kandidat Too Beirevi, dobila je samo jedan glas, a
lista Bogoljuba Maksimovia, kandidat Gligorije A. Popovi, nije do
bila nijedan glas.
Pojedinano je najvei broj glasova dobio kandidat Udruene opozicije
edomir Kokanovi, ali je mandat poslanika sanskog sreza dobio dr Branko
Milju, jer je, prema tadanjem izbornom zakonu, stranka koja dobije najvie
glasova u itavoj zemlji automatski dobijala tri petine poslanikih mandata.32
Kako je lista B. Jevtia ,navodno, dobila najvie glasova, automatski je dobila
tri petine mandata, a potom je uestvovala u diobi ostalih poslanikih mjesta,
tako da je dobila 303 mandata, a Udruena opozicija 67, iako je vladina lista
dobila 1.746.982 glasa (60,6/o), a Udruena opozicija 1,076.345 (37,4/o). Lista D.
Ljotia je dobila 33.549 (1,2*/), a lista B. Maksimovia 24.088 (0,8%) glasova.
U sanskom srezu se na ovim izborima vodila borba samo izmeu Jugoslovenske nacionalne stranke B. Jevtia i Udruene opozicije, jer su ostale dvije
liste dobile samo 1 glas!
S obzirom na velike falsifikate izbora i nepravdenu podjelu mandata,
Udruena opozicija je odluila da njeni izabrani poslanici ne idu u Skuptinu,
odnosno odluili su da apstiniraju. Meutim, jedino su voe JMO Mehmed Spaho
i efkija Behmen, odluili da njihovi poslanici i oni idu u Skuptinu.
Ve u junu 1935. godine za predsjednika vlade je doao Milan Stojadinovi, koji je ubrzo formirao novu politiku organizaciju: Jugoslovensku radi
kalnu zajednicu (JRZ), u koju je pored Radikalne stranke ula i JMO Mehmeda
Spahe, koja je napustila Udruenu opoziciju, i Slovenska ljudska stranka A.
Koroca.
Posljednji skuptinski izbori u Kraljevini Jugoslaviji odrani su 11. decem
bra 1938. godine, prije isteka mandata Skuptine izabrane 1935. godine. Na
raspisivanje novih izbora vlada je bila prisiljena i injenicom da ni u vlastitim
redovima nije imala punu podrku u mnogim pitanjima svoje unutranje i
51

VBEME, Beograd, 7. maja 1935. godine.


Izbori
su
sprovoeni
prema
izvitoperenoj,
diktatorskoj
varijanti
tzv.
Dontovog
sistema.
Stranka
koja
dobije
relativnu
veinu
glasova
automatski
je
dobivala
tri
petine
mandata.
Ali>,
s
tim
se
nisu
zavravale
izborne
mahinacije.
Jer,
vladajua
garnitura
je
odreivala
koje
e
izborne jedinice ui u one tri petine. Tako se deavalo da vladin kandidat dobije samo jedan
glas
(svoj
vlastiti!),
a
opozicioni
sve
ostale,
pa
ipak
mandat
pripadne
vladinom
kandidata
(sluaj Pisarovine na petomajskim izborima).
31

225

spoljne politike (veliko suprotstavljanje ratifikaciji Konkordata, zatim pri us


vajanju budeta za 1938. godinu, sukob izmeu klerikalaca oko Antuna Koroca
i lanova JMO u vladi, ostavke trojice ministara i dr.). Protiv Stojadinovia
su se naroito okomili poslanici JNS, Bogoljub Jevti i dr., sukobljeni oko
vlasti.33
U predizbomoj kampanji Stojadinovieva vlada i JRZ istupili su kao
dravotvorni faktor, predstavljajui se kao jedina politika sila koja jo
moe spasiti dravu.34 Opoziciju su proglasili dravnim neprijateljem broj je
dan, to je tadanjem reimu, policiji i andarima, doputalo da protiv nje
primjeni sva raspoloiva sredstva.35
Za ove tzv. decembarske izbore bile su tri kandidacione liste: vladina lista
(JRZ) Milana Stojadinovia, lista Dimitrija Ljotia i lista Udruene opozicije
na elu s Vladimirom Maekom. Udruena opozicija je prethodne, 1937. godine,
sklopila sporazum o jedinstvenom bloku ...............radi zajednike borbe za ostva
renje i sprovoenje politikog i dravnog programa sadranog u ovom Spora
zumu. . k a k o pie u njenom Proglasu od 8. oktobra 1937. godine.36 Udruena
opozicija je obuhvatala: Hrvatsku seljaku stranku, Zemljoradniku stranku,
Demokratsku stranku, Samostalnu demokratsku stranku i jo neke manje
stranke.
I na ovim izborima je bilo falsifikovanja izbornih rezultata u korist vladajue stranke JRZ. Prema slubenim statistikim podacima, postignuti su
navodno ovi rezultati: zemaljska kandidatska lista vlade, na elu s Milanom
Stojadinoviem, imala je 745 sreskih kandidata, a dobila je navodno 1,643.783
glasa (54,09/o) i od ukupno 373 mjesta dobila je 306 poslanikih mandata; ze
maljska kandidatska lista, na elu s Dimitrijem Ljotiem, imala je 371 kandi
data, a dobila je 30.734 glasa (1,01%), ne dobivi nijedan mandat; zemaljska
kandidatska lista, na elu s Vladimirom Maekom, imala je 1.013 kandidata, a
dobila je 1,364.524 glasa (44,9/o) i samo 67 poslanikih mandata.37
Opozicione stranke su i poslije ovih izbora stavile brojne primjedbe na
nain provoenja izbora i nezakonitosti na mnogim biralitima (za vladine
kandidate glasali su i umrli graani, itd.).
Prema Spisku pravnih glasaa za poslanike Narodne skuptine38 sa sta
njem 1938. godine, pregled broja glasaa u sanskom srezu je bio ovaj:

Optina

Broj prav
nih glasaa

1. Sanski Mos t 3.372


2. Stari Ma.ian 2.358
2.528
3. L. Palanka
946
4. B. Japra
2.457
5. Tomina
6. G. Kamengrad 861
12.549
Svega
7. Vrhpolje
1.061
(srez Klju)
Ukupno

13.610

Srba

Musli
mana

Hrvata Ostalih

1.464
1.291
2.512
578
1.674
156
7.675

1.282
558
5
178
445
699
3.167

611
536
10
190
338
6
1.691

281

732

48

15

15

15
1.739
7.956
3.899
58,450/0 28,64/o 12,77/o 0,11/

Ferdo Culinovi. Jugoslavija izmeu dva rata, knjiga II, str. 113118. i 127.
u Isto, str. 131.
S5 Isto.
36 Isto, str. 124125.
37 Isto, str. 132.
88 ABk, br. 233ft: Kraljevska banska uprava Vrbaske banovine, Pregled glasaa prema
vjeroispovijesti, 1938. godine.

226

U sanskom srezu sve tri odobrene liste su imale svoje kandidate, ali su
Hoerini borbai bili ukljueni u listu dr Milana Stojadinovia. Upisanih bi
raa je bilo 12.549, a glasalo je 10.177 (80,6%) biraa.
Rezultati izbora odranih 11. decembra 1938. godine39 su bili slijedei:
lista dr Milana Stojadinovia je dobila 5.931 glas; dr Brako Milju (JRZ)
5.268 glasova, Ibrahim Krupi (JRZ) 536 glasova i Hoerin borba Luka urevi 127 glasova;
lista Udruene opozicije je dobila 4.177 glasova: Himzo Pai-Rei
Nazifov (HSS) 1.934 glasa, edomir Kokanovi (bivi zemljoradnici Jovana
Jovanovia) 2.035 glasova i Vladimir Gvozden (JNS) 208 glasova;
lista Dimitrija Ljotia (Zbor) Veselin uak 9 glasova.
Za ove izbore pristae Udruene opozicije u Sanskom Mostu pripremili su
i tampali predizborni letak. Komunisti i lijevo orijentisani Sanjani ukljuili
su se u agitaciju za Udruenu opoziciju i zajedno s poslanikim kandidatom
HSS Himzom Paiem-Reiem i jo nekim uestvovali u sastavljanju ovog
letka u kafani Husnije Paalia. Pored ostalih u letku je bila i parola ivio
Sovjetski Savez i Sjedinjene Amerike Drave. Letak je tampan u Banjoj
Luci i podijeljen u predizbornoj agitaciji u sanskom srezu.40
I uz ove izbore vlasti su nastojale svim sredstvima da obezbijede pobjedu
JRZ. Kada je Udruena opozicija oragnizovala u Sanskom Mostu veliki pred
izborni zbor, na trgu u centru grada, dolo je do nereda i tue koju je izazvao
sreski naelnik Dragi Popovi, da bi razbio zbor opozicije.
Tih dana vlasti su edomiru Kokanoviu zabranile dolazak u sanski srez.
I prjie i poslije kandidovanja stalno ga je pratio pandur. A kada se edomir
Kokanovi ipak pokuao ubaciti na podruje svoga izbornog sreza (od 1931. go
dine ivio je u Banjoj Luci), doekalo ga je desetak andara, strpalo u auto
mobil i odvelo u Prijedor. Kako nikako nije mogao doi u svoj srez, on je
krenuo u druge krajeve Bosne-, u Banat, Baku, Srbiju i Slavoniju, i tamo orgamzovao zborove Udruene opozicije i istupao na njima.
Kraljevsko namjesnitvo je imenovalo 1939. godine edomira Kokanovia
za senatora. Ovim imenovanjem je dugogodinji opozicioni politiar i poslanik
u tri izborna saziva ponovo doao u skuptinu, ali u tzv. gornji dom senat.
Mnogo vea politika polarizacija je bila na optinskim izborima nego na
izborima za narodnu skuptinu, jer su na njima birani optinski odbornici i
predsjednici (naelnici) optina. Velika borba voena je izmeu pristaa po
jedinih politikih stranaka u vremenu od 1918. do 1928. godine, ali nisu sau
vani podaci o izbornim rezultatima u tom vremenskom periodu. Za vrijeme
estojanuarske diktature optinske naelnike je imenovao najprije upan, a
potom ban.
Sauvan je podatak da su 1932. godine bili optinski naelnici:41
u Sanskom Mostu Jovo Deli,
u Starom Majdanu Nikola Todorovi,
u Budimli Japri Nikola Gluac,
u Luci Palanci Pajo Dakula,
u Gornjem Kamengradu Agan Badnjevi.
u Dabru Marko Kragulj,
u Tomini Dragutin Stojanovi i
u Sasini Ferdo Ljevar.
Na optinskim izborima odranim 6. avgusta 1933. godine na podruju
vrbaske banovine bilo je 256 kandidata JNS i 36 kandidata tzv. vanstranakih
3

227

VREME, Beograd, 14. decembra 1938. godine.


* Izjava Hazima Bilalbegovia autoru.
41 Matko Kumari: Monografija Vrbaske banovine, 1932, Banja Luka.

formacija, kako ih nazivaju u uvodniku Vrbaskih novina. Veina od ovih


36 kandidata su takoe bili pristae vladajue stranke JNS generala P. Zivkovia, ali je njih vie elilo da budu optinski naelnici, pa su po 23 bili kandidovani u nekim optinama.
U sanskom srezu za ove optinske izbore bilo je u pet optina 7 kandidata
koji su imali slijedee rezultate:43 Optina Sanski Most: 1. Dafer-beg Bievi,
JNS, trgovac, 961 glas; 2. Vladimir Gvozden, gostioniar, 1.468 glasova, Optina
Stari Majdan: 1. Nikola Todorovi, JNS, teak iz Koprivne, 700 glasova; 2.
Gojko Kokanovi, gostioniar iz Starog Majdana, 440 glasova,
Optina Budimli Japra: Nikola Gluac, JNS, teak iz Slatine, 348 glasova,
Optina Luci Palanka: Todor Vojvodi, JNS, teak iz Tukobije, 1.007 glasova, i
Optina Tomina: Dragutin Stojanovi, JNS, teak iz Kijeva, 1.222 glasa.
Kao to se prema izbornim rezultatima vidi, pobijedili su u Sanskom Mostu
Vladimir Gvozden i u Starom Majdanu Nikola Todorovi, kao i kandidati u osta
lim optinama, jer nisu imali protukandidata.
Veoma su karakteristini optinski izbori odrani oktobra 1936. godine.44
Tada su na politikoj pozornici bile Jugoslovenska radikalna zajednica JRZ,
Jugoslovenska nacionalna stranka JNS, Udruena opozicija UO (HSS,
Samostalci, Demokrati, Zemljoradnici i stranka Svetislava Hoere Borbai.
Kandidati za predsjednike optina su bili:
optina Sanski Most:

Dafer-beg Bievi, JRZ,


Mladen Gvozden, JNS,
Himzo Pai-Rei ,UO;
optina Budimli Japra: Ahmet ehi, JRZ,
Milan Gai, UO;
optina Luci Palanka:
Ilija Poznanovi, JRZ,
Tode Vojvodi, Hoera (Borbai),
Nikola Adamovi, UO;
optina Stari Majdan:
Simo Borenovi, JRZ,
Milan Kneevi, UO,
Gojko Kokanovi, UO;
optina Tomina:
Nikola Anii, JRZ,
Mile ankovi, Hoera (Borbai) i
Huse Pai, UO.

Voena je evidencija glasaa prema vjeroispovijesti, jer su izbori bili javni,


pa je sauvan podatak da je skoro 5 puta vie Srba glasalo za JRZ nego za
Zemljoradnike, koji su ranijih godina u sanskom srezu imali svoje najjae
uporite.
Evo pregleda rezultata glasanja meu Srbima:
Optina

JRZ

Stari Majdan
Sanski Most
Tomina
Budimli Japra
Luci Palanka

477
390
347
261
1.035

218
72
11
117
127

Svega

2.510

545

Vrbaske novine, 8. avgust 1933 godine.


Isto.
4 Vrbaske novine, 13. oktobra 1936. godine.

Zemljoradnici

228

Rezultati optinskih izbora odranih oktobra 1936. daju slijedei pregled:


Optina

glasaa

glasalo

JRZ

3.400

2.462

894

915
3.470
2.331
2.542

647
1.836
1.425
1.593

72,5
70,81
52,91
61,13
62,66

S. Most
B. Japra
L. Palanka
St. Majdan
Tomina
Svega

12.658
7.968
U procentima

62,95

JNS

UO

Hoera

387
1.122
758
430

495

1.078
260
379
667
588

335

3.591
45%

495
6,2%

2.972
37,29%

910
11,4%

Za predsjednike optina su izabrani:


u Sanskom Mostu kandidat UO Himzo Pai-Rei;
u Budimli Japri kandidat JRZ Ahmet ehi;
u Luci Palanci kandidat JRZ Ilija Poznanovi;
u Starom Majdanu kandidat JRZ Simo
Borenovi
u Tomini kandidat UO Huse Pai.

575

Iako je na izborima 1936. godine u Sanskom


Mostu najvie glasova dobio
kandidat Udruene opozicije Himzo Pai-Rei,
dokument od 8. juna 1937.
godine pokazuje da je tada predsjednik optine bio Dafer-beg Bievi. Od
dokumenta je sauvan samo posljednji list, a vjerovatno se radilo o nekom
zapisniku ili zakljuku. Na sauvanom listu pie:
. . . 8. juna 1937. godine.
predsjednik opt. D. Bievi,
perovoa, S. Bievi,
lanovi odbora optinske uprave Sanski Most:
I. Hadiahmetovi
Husein Sehi
Alibeg eki
Petar Braji
Svile orokalo
Marko Gonin
Teofil Malbai
Vid Bjelajac
Jovan Kondi
Rasim Hromali
Smail Sandi
Obrad Macura
Ibro Lasi
Ibrahim Karabeg

J. Braji
Vahid Krupi
Luka urevi
Smail Burni
Niko Majki
Lazar Ili
Boo Dobri
Spiro Vukovi
Abid Bajro Krupi
Mile Vrke
Lazo Milievi
Todor Tubi
Osman Tali
Mumin Kamber45

Zbog oskudice u papiru za vrijeme rata, naroito na osloboenoj terito


riji, koritene su iste stranice raznih materijala i zaplijenjenih arhiva. To je
bio sluaj i s ovim dokumentom. Poleina ovog lista je bila iskoritena za jedan
akt iz NOB, koji je sauvan, a na njemu je i ovaj sastav optinske uprave u
Sanskom Mostu iz juna 1937. godine.
Zanimljivo je da je jedan broj zemljoradnika, prije svega iz optina Luci
Palanke i Tornine sa srpskim stanovnitvom tih godina (1935 1937) napustio
ranije stranke (Zemljoradnike, JNS ili JRZ) i prihvatio Hoderinu stranku,
Borbae.46 Tako je na optinskim izborima 1933. godine za predsjednika optine
,s

ABk, br. 22/1108.


Nakon vraanja na parlamentarni ivot, velikosrpska buroazija je ubrzo uvidjela da

229 joj za fikciju parlamentarizma nije dovoljna samo Narodna skuptina koju sainjavaju isklju-

Luci Palanka izabran Todor Vojvodi, seljak iz Tuk Bobije, na listi JNS, a ve
1936. godine se na optinskim izborima pojavljuje kao kandidat Svetislava
Hodere, tj. Borbaa. Meutim, vei broj je narednih godina napustio Borbae
i preao u JRZ ili UO. To potvruje i podatak iz decembarskih izbora 1938.
godine, kada je kandidat Borbaa Luka urevi dobio samo 127 glasova.

b) NAPREDNI I RADNIKI POKRET PRVI KOMUNISTI U SREZU


Sve do 193536. godine, u sanskom srezu nema organizovane niti bilo kakve
druge revolucionarne komunistike aktivnosti. Tome je svakako pridonijelo i
to da u srezu nije bilo fabrika niti znaajnijih preduzea. Ali je zato revolu
cionarna aktivnost Sime Miljua, istaknutog komunistikog organizatora i funkcionera, na odreen nain povezivala i sanski srez, i poneke Sanjane, sa znaaj
nim revolucionarnim kretanjima u drugim krajevima nae zemlje.
Veoma je zapaena bila revolucionarna djelatnost Sime Miljua u Zagrebu
od 1918. godine pa dalje, njegovo uee na I i II kongresu KPJ i njegov izbor
za poslanika grada Zagreba u Konstituanti, i to na listi KPJ. Zbog toga je sve
ee dolazilo u sukob s policijom i sudom, pa je protjerivan iz Zagreba, a kas
nije i Beograda, u svoje rodno mjesto Luci Palanku.1
Poetkom septembra 1921. godine, Simo Milju je presudom protjeran iz
Zagreba, gdje mu je zabranjen boravak u narednih 5 godina. Doao je u Luci
Palanku i tu bio 14 mjeseci (do novembra 1922. godine).2 Tada se ponovo vraa
u Zagreb i nastavlja revolucionarni rad. Iz Zagreba 12. februara 1923. godine
odlazi u Beograd, gdje razvija jo znaajniju aktivnost na veoma odgovornim
ivo
lanovi
reimske
Jugoslovenske
radikalno-seljake
demokratije
(JRSD),
osnovane
neko
liko
dana
poslije
sastanka
Skuptine
izabrane
na
izborima
odranim
8.
novembra
1931.
godine.
Bila
joj
je
potrebna
lojalna,
reimska
parlamentarna
opozicija!
Ona
je
tu
ulogu,
vjerovatno,
jo
prije
izbora,
namijenila
Svetislavu
Hoderi,
tadanjem
efu
kabineta
Petra
Zivkovia,
zbog
ega je on i podnio ostavku na svoj poloaj pred izbore i na izborima bio izabran za po
slanika.
Ve
u
drugoj
polovini
1932.
godine
poela
je
akcija
za
otcjepljenje
izvjesnog
broja
la
nova
poslanikog
kluba
JRSD
i
stvaranje
posebnog
poslanikog
Jugoslovenskog
narodnog
kluba. Ova akcija, iza koje su stajali dvor i Petar Zivkovi, okonana je u maju 1933. godine,
osnivanjem
Jugoslovenske
narodne
stranke,
iji
je
rad
u
januaru
1934.
godine
ministar
unu
tranjih
poslova
i
zvanino
odobrio
(Jugoslovensku
narodnu
stranku
ne
treba
brkati
s
Jugoslovenskom
nacionalnom
strankom

JNS;
taj
naziv
je
u
avgustu
1933.
godine
uzela
dota
danja reimska i vladajua stranka JRSD).
Hoerina
stranka
je
osnovala
svoj
list
Borbu,
po
borbaima.
Izborom
imena
(ilegalni
list
ilegalne
KPJ
je
parolama stranka je pokuavala da dovede u zabludu radne mase.

kojem
su
i
bio
Borba)

njeni
pripadnici
prozvani
i
demagokim
politikim

Opoziciona
djelatnost
borbaa
sastojala
se,
s
jedne
strane,
u
kritici
prvaka
vladajue
JNS
zDog
iznevjeravanja
estojanuarskih
ideja,
a
s
druge
strane,
u
fizikim
obraunima
s
pri
stalicama
naprednih
politikih
snaga
u
zemlji,
uz
propagandu
da
Jugoslaviji
vie
nije
potrebna
nikakva
politika
ljevica,
jer
je
borbaka
stranka
ljevija
od
svih
ljeviarskih
stranaka.
Zbog
primjene
faistikih
metoda
i
podraavanja
njemakih
nacista
i
talijanskih
faista
(pristae
stranke su nosili plave koulje), borbai su se vrlo brzo kompromitovali u javnosti.
Na decembarskim izborima 1938. godine, uz pomo policijskog aparata, za poslanike su iza
brani samo Hoera i Zivan Luki, a stranka im se konano raspala. Luki je kasnije pristupio
JRZ-i
i
za
vrijeme
Dragie
Cvetkovia
postao
ef
kancelarije
Glavnog
odbora
JRZ
i
senator,
a
Hoerina
politika
karijera
i
aktivnost
u
politikom
ivotu
uopte
prestala
je
otimah
poslije
decembarskih izbora.
1
Arhiv
Bosanske
krajine
(ABk),
Banja
Luka,
dok.
br.
4501935:
Izvadak
iz
politike
evidencije: Milju Sima
.
. Zagreb,
10.
juna 1930. godine, prepis izvren u Sreskom naelstvu
u Sanskom Mostu, 22. maja 1935. godine. Vjerovatno je Sresko naelstvo tada trailo podatke o
Simi
Miljuu
zbog
njegovog
dolaska
u
Sanski
Most
krajem
aprila
iste
godine,
zbog
ega
je
usljedio pretres stana Boka Marinkovia (napomena autora).
2
Dragoje Zivkovi: Aktivnost Sime Miljua u radnikom pokretu i KPJ do 1925. godine,
Istorija
radnikog
pokreta,
zbornik
radova
3,
Institut
za
izuavanje
radnikog
pokreta,
Beo
grad, 1966. godine, str. 61124.

230

partijskim dunostima: najprije u komisiji koja, poetkom 1923. godine u Beu


radi na izradi dokumenta koji treba podnijeti kongresu o sporu lijeve i desne
frakcije, a zatim uestvuje u radu II konferencije KPJ u Beu. Simo Milju je
tada bio izabran u CK KPJ koji je imao 15 lanova ;izabran je u Izvrni odbor
od 7 lanova, a zatim i u ui odbor od tri lana, najodgovornija funkcionera
KPJ. Juna 1923. godine izabran je za org. sekretara CK KPJ, a januara 1924.
godine ponovo je izabran za org. sekretara. Maja 1924. godine postaje zamjenik
sekretara Nezavisne radnike partije Jugoslavije (NRPJ), a novembra putuje
u Moskvu na tzv. Martovski plenum Izvrnog odbora Kominterne. U julu 1925.
godine ilegalno se vraa u zemlju i mjesec dana se krije u Luci Palanci, a
zatim odlazi u Beograd. Novembradecembra 1925. godine je 20 dana u zat
voru u Beogradu, a potom opet dolazi u Luci Palanku. Tokom 1926. godine je
u svom rodnom mjestu. Njemu tada u Luci Palanku dolazi Milan Durman,
poznati komunista iz Zagreba. O tome izvjetava naelnik sreza Sanski Most,
to se unosi u evidenciju o komunistima, koju je vodila policija. Milju se vraa
u Beograd ali ga ubrzo hapse (21. X 1927. godine). Nakon izlaska iz zatvora,
vjerovatno poetkom 1928. godine, on je ponovo u Luci Palanci. Tada Simo
Milju, vjerovatno da bi obezbijedio egzistenciju sebi i drugarici, otkupljuje
dever-javor i orahova debla i prodaje nekom izvozniku, navodno za Maar-

-)

lanska
karta
Nezavisne
radnike
partije
Jugoslavije
od
1.
maja
Sime Miljua. Simo Milju je bio oblasni sekretar NRPJ za Srbiju ,a potom i zamjenik

1923.

godine

na

Ime

sekretara NRP Jugoslavije.

sku. Mnogi se sjeaju da je Simo Milju tada zaposlio vie radnika koji su u
Grmeu sjekli dever-javor i u pojedinih seljaka orahova debla, i dopremali
ih u Sanski Most, odakle ih je transportovao do izvoznika. Zbog trgovine s ple
menitim drvetom Simo Milju je znatno poboljao svoj ekonomski poloaj, pa je
meu prvima, ve u ljeto 1929. godine, nabavio radio-aparat. Otud i ocjena
Sreskog naelstva da je njegovo imovno stanje srednje. Ovo bavljenje trgovi
nom drveta nije potrajalo dulje od 23 godine, 19281930. godine. Vjerovatno
zbog te trgovine i reenica:
.. Milju Simo bivi komunista... u aktu Sre
skog naelstva od 31. decembra 1933. godine. S. Milju nikad nije napustio
svoje ideale i revolucionarni rad, ve je trgovinom samo prikrivao svoju ile231

* Vidi

napomenu1.

galnu aktivnost, to potvruje njegov dalji rad u Beogradu i odlazak u Moskvu..


Povremeno odlazi sa enom Zorom u Beograd i Zagreb, o emu Sresko naelstvo u Sanskom Mostu izvjetava 14. marta 1930. godine nadlene.3 Sredinom
iste godine opet je u Luci Palanci, to potvruje dokument Sreskog naelstva
u Sanskom Mostu u kojem navode vlasnike radio-aparata. Meu est graana
koji imaju radio-aparate: po jedan uitelj, ljekar, upnik, potanski inovnik
i trgovac nalazi se i Milju Simo, novinar, L. Palanka, imovno stanje srednje,
radio-aparat nabavio 12. VIII 1929. godine, aparat ima 3 cijevi, komunista.
Na dokumentu je rukom dodato: trebalo bi oduzeti mu dozvolu, dok za sve
ostale stoji zapisano da su lojalni graani i nacionalno ispravni.
Jo dva dokumenta iz toga doba potvruju da je Simo Milju tridesetih
godina neto due boravio u Luci Palanci.
Prvi dokument glasi:
Sresko naelstvo
Pov. br. 2072/1933.
u S. Mostu
Predmet: Izvjetaj
o komunistikoj akciji
za mjesec novembar 1933. g.
Po nareenju Pov. br. 3442/30 od 21. III 1933. god.
Kraljevskoj banskoj Upravi Vrbaske banovine
Upravno odeljenje
Banja Luka
U vezi gornjeg nareenja ast mi je za teritoriju poverenog mi sreza podneti negativan izvjetaj, jer u toku meseca novembra 1933. godine nije primeeno ma kakvo irenje komunistike akcije.
Od komunista na teritoriji boravi Milju Simo i Majki Gojko, oba iz
Luci Palanke, ali se nije moglo primetiti, da se bave irenjem komunistikih
ideja.
Milju Simo otputovao je u Beograd 30. oktobra 1933. godine i do dana&
se nije povratio iz Beograda, o emu sam podneo izvetaj i Upravi Grada Beo
grada o njegovom odlasku. Ujedno sam saznao da je Milju uposlen u klubu
novinara u Beogradu.
Majki Gojku odobren je boravak u Banja Luci, koji je bio otputovao
u Banju Luku i natrag se povratio u
Sanski Most i sada se nalazi u Luci Pa
lanci. O odlasku Majkia u Banja Luku podneo sam izvetaj pod
pov. br.
1945/33, a ujedno je bila obavetena
i Uprava policije u Banja Luci.
Nad istim se vodi najdiskretniji
nadzor.
S molbom na nadlenost.
Sreski naelnik
uz
Stojanovi J. Mile
upr. kane. in.4
U ovom dokumentu prvi put se spominje jo jedan Sanjanin komunista,,
Gojko Majki, i ovaj iz Luci Palanke.
Drugi dokument, mjesec dana kasnije pisan, glasi:
Sreski naelnik
Pov. br. 2175/33
31. dec. 1933. g.
u S. Mostu
* ABk, Banja Luka, dok. br. 47041933.

232

Predmet: Izvjetaj o
komunistikoj akciji
za dvomjeseje novembar i
decembar 1933. g.
Na nareenje Pov. br. 3442/30
od 21. III 1930.
KRALJEVSKOJ BANSKOJ UPRAVI VRBASKE BANOVINE
Upravno odeljenje
BANJA LUKA
U vezi gornjeg nareenja ast mi je za teritoriju poverenog mi sreza podneti negativan izvetaj, jer u toku meseca novembra i decembra 1933. godine
nije moglo primetiti, da se bavi irenjem komunistikih ideja.
Od komunista na teritoriji boravi Majki Gojko iz Luci Palanke, ali se
nije moglo primetiti, da se bavi irenjem komunistikih ideja.
Milju Simo bivi komunista odselio je u Beograd o emu sam podneo izve
taj pod pov. brojem ovog naelstva 2072/33 od 30. XI 1933. godine.
S molbom na nadlenost.
Sreski naelnik
M. Milovanovis

Simo i Zora Milju (u Beu 1933.


godine).

233

ABk, Banja Luka, dok. br.639.

Ova dva dokumenta, s kraja 1933. godine, posljednja su sauvana


i poznata dokumenta koja govore o boravku Sime Miljua u Luci Palanci i o
njegovom kretanju prije odlaska u SSSR. Meutim, po sjeanju nekih Sanjana
i Palanana, Simo Milju je dolazio u Sanski Most i Luci Palanku jo nekoliko
puta do sredine 1935. godine. O tim zadnjim dolascima indirektno svjedoe i
dva dokumenta koja mi je stavio na uvid Boko Marinkovi. Naime, kada je
Simo Milju,sam ili sa svojom drugaricom Zorom, dolazio u Sanski Most, pre
noio bi kod Boka Marinkovia, svoga nekadanjeg kolskog druga. Odmah
poslije njegovog odlaska sreski naelnik bi nareivao da se izvri premetaina u
stanu Boka Marinkovia, trgovca, koji je bio pribievievac. Tako je Sresko
naelstvo donijelo rjeenje i 30. aprila 1935. godine o linom pretresu Boka Ma
rinkovia i pretresu njegove kue. Taj dokument glasi:
Sresko naelstvo
Broj 5595
30. IV. 1935. g.
u Sanskom Mostu
Predmet:
Ovo naelstvo saznalo je, da se kod
Marinkovi Boka, trgovca iz Sanskog Mosta,
nalazi prikrivena nelegalna lektira.
Na osnovu napred izloenog i na osnovu
135141 krivinog sudskog postupka
Sresko naelstvo kao nadleno
RES AVA
Da se izvri lini i kuni pretres
Kod Marinkovi Boka
trgovca iz Sanskog Mosta.
Ovaj pretres poverava se lino
Bosiljiu Blagoju, u. k. inov.e
sreza Sanskoga,
koji ovo reenje ima odmah izvriti.
U svemu postupiti po postojeim
propisima Zakona i 141 Zakona o
sudskom krivinom postupku.
O ovome obavestiti
1. Marinkovi Boka
trgovca iz San. Mosta
stim, da mu se ovo reenje ima uruiti
na pragu kue.
2. Bosilji Blagoju, u. k. .
sreza Sanskoga,
stim, da ovo reenje ima izvriti u
prisutnosti dva ugledna graanina i o
tome ovo naelstvo izvestiti.
MP
Za G. Marinkovia
Boka, trgovca
S. Most*
u.k.ein. upravno krivini inovnik.
7 Original u arhivi autora.
* Pri dnu akta rukom napisano.

Polit. upr. sekretar7


(potpis neitak)

U drugom dokumentu, reversu, navedene su zaplijenjene stvari, ali meu


njima nema nikakvih komunistikih materijala. On glasi:
Sresko naelstvo
REVERS
Na dole oznaene stvari koje sam primio od Boka
Marinkovia prilikom pretresa i zaplijenio:
1. Dopis sekret, biv. sam. demokrat, stranke od
1. VI 1926. g.
2. Dopis od istog 10.IV 1926. g.
3.

23. V 1926.g.
4.

28. V 1926.g.
5.

11. V 1926.g.
6.

24. V 1926.g.
7. Iskaz priloga za glavni sekretarijat,
8. Brouru: Proglas Milana Pribievia zemljoradnicima,
9. Brouru: Rad kongresa samost. demokr. stranke,
10. Izborni letak Branka ubrilovia,
11. Izborna pesma: Opoziciji.
S. Most
Izaslanik sreskog
1. V 1935.
naelstva
Blag. Bosilji9
U ovim dokumentima se navodi da se Simo Milju za vrijeme svojih kraih
ili duih boravaka u Luci Palanci nije bavio irenjem komunistikih ideja.
Meutim, savremenici izjavljuju da je on vrio znatnu propagandu meu svo
jim Palananima. Nikola Lapac pie u izjavi, datoj autoru ovog rada, da mu je
Simo Milju davao na itanje broure u kojima je pisalo o sovhozima, nastalim
od grofovskih dobara, kolhozima, kapitalizmu i radnikoj klasi, i poneto pri
ao o Komunistikoj partiji. Te broure itali su jo neki Palanani, koji su
uestvovali u razgovorima koje je s njima vodio Simo Milju. Slino je izjavio
i Milan Buna. Ali Simo Milju nita nije uinio na stvaranju organizacije
Komunistike partije na ovom podruju.
Nije poznat dan kada je Simo Milju zauvijek otiao iz Luci Palanke, naj
prije u Beograd, a potom u Sovjetski Savez. Nikola Lapac u pomenutoj izjavi
navodi da je u proljee 1936. godine otiao u vojsku, a Simu Miljuu je ostavio
u Luci Palanci. Kada se vratio iz vojske, 1937. godine, Miljua nije vie naao
u Luci Palanci. Prema tome Simo Milju je najverovatnije otiao iz Palanke
1936. ili prvom polovinom 1937. godine.
Pretpostavlja se da je Simo Milju uticao i na politiko opredeljenje Gojka
Majkia, jedanaest godina mlaeg od njega. Obojica su jedno vrijeme bila pro
tjerana u Luci Palanku, to potvruje navedeni dokument s kraja 1933. godine.
Naalost, nema nikoga ko bi mogao dati konkretnije podatke o saradnji i ve
zama ove dvojice prvih komunista u sanskom srezu.
Jo jedan Palanaanin je ve 1926. godine postao lan KPJ. Rije je o Milanu
Bundi, zemjloradniku. Prema kazivanju Dominka Alaa10, on i Milan Bunda
9

Original u arhivi autora.


U
maloj
Dubi
kod
Makarske
upoznao
sam
penzionisanog
potpukovnika
JNA
Bominka
Alaa, nosioca Partizanske spomenice 1941. i lana KFJ od 1925. godine. U ljetnjim mjesecima
19621965. godine esto sam s njim razgovarao o radnikom pokretu i NOB. Jednom prilikom u
ljeto 1964. godine, Dominko Ala mi je u razgovoru ispriao sve o svom poznanstvu i zajedni
kom radu s Milanom Bundom. Na osnovu podataka dobivenih od Alaa tragao sam za Bun10

235 dom i najzad ga pronaao u Zemunu.

su zajedno sluili vojsku od marta 1926. do avgusta 1927. godine u Pontonjerskom bataljonu u Velesu. U to vrijeme je u Velesu bio veoma aktivan Koo
Racin11, gmar, kamenorezac i pjesnik. Koo Racin i Dominiko Ala su veoma
brzo uspostavili vezu i u tom bataljonu formirali dvije elije KPJ, iji su la
novi bili Ala, Josip Pirak-Bepo iz Makarske, neki Topi iz Beograda, Milan
Bunda iz Luci Palanke i jo 23 druga ijih se imena ni Ala, ni Bunda ne
sjeaju.
Prema kazivanju Milana Bunde12, koji ivi u Zemunu, on je prije odlaska
u vojsku, dakle do 1926. godine, povremeno radio kod ure Miljua, Siminog
oca. Po njegovom sjeanju, Simo Milju je, kad god je boravio u Luci Palanci,
razgovarao sa seljacima, pa i s njim, o politici, komunizmu i Komunistikoj
partiji, organizaciji radnika i seljaka. Kada je Milan Bunda doao u Veles
na odsluenje vojnog roka, upoznao je Dominka Alaa, atu u njegovoj prvoj
eti Pontonjerskog bataljona. Ubrzo poslije dolaska u Veles Koa Racin je traio
od Dominka Alaa da ga upozna s Milanom Bundom. Nedostaju podaci da li
je prianje Milana Bunde o Simi Miljuu navelo Alaa i Raina da ga ukljue
u ilegalni rad, a potom prime i u KPJ, ili je Simo Milju eventualno partijskom
vezom javio u Veles o Milanu Bundi, izrazio svoje miljenje i predloio da ga
ukljue u rad. Ala i Bunda su se esto sastajali s Koom Rainom u nekoj kafani u Velesu. Tako je dolo i do formiranja dviju elija KPJ u ovom bataljonu.
itali su razne broure i letke, raspravljali o politikoj situaciji i dr. Kada jal
krajem ljeta 1927. godine Milan Bunda odsluio vojni rok i vratio se u Luci
Palanku, tu je zatekao Simu Miljua. M. Bunda mu je ispriao sve o svome
boravku u vojsci, pa i o prijemu u KP. Pa ipak nije dolo do formiranja elije
u L. Palanci niti do povezivanja M. Bunde s bilo kojom elijom ili komunistima
u nekom bliem gradu. Bunda se esto sastajao sa Simom Miljuem, sve do Si
minog odlaska u Beograd oktobra 1933. godine, a i s Gojkom Majkiem, sve
do njegovog zadnjeg hapnjenja krajem jula 1941. godine. Milan Bunda nije
obnovio partijsku vezu i lanstvo do rata 1941. godine, a ni prvih godina NOB,
iako su ve 1941/42. godine u blizini njegovog mjesta djelovali Okruni komitet
KP za Podgrme, a potom i Sreski komitet za Sanski Most. On je tek 1943. go
dine primljen za lana KPJ, kao odbornik sela, ali ni tada nikom nije rekao da
je ve jednom bio lan KP. Svojski je izvravao zadatke, postao odbornik, a
zatim i predsjednik seoskog NOO u Luci Palanci, pa je na osnovu te aktiv
nosti u ljeto 1943. godine primljen za lana KPJ.
11
Koo Racin (Koo Solev), roen 22. XII 1908. godine,, u Velesu, gimnazijalac, potom grnar i kamenorezac, od 1028. godine objavljivao pjesme i druge knjievne radove. Clan Obi. kom.
KPJ za Makedoniju od 1933. godine, poginuo u NOB 13. juna 1843. godine. (Enciklopedija Jugo
slavije, tom 7, str. 4).
12
S
Milanom
Bundom
razgovarao
sam
nekoliko
puta.
Razgovor
godine snimio sam na magnetofonsku traku. Izneu kratak sadraj njegove izjave:

voen

24.

februara

1973.

Simo Milju se esto pojavljivao u Luci Falanci i Sanskom Mostu. Kada je protjeran u
Luci
Palanku,
morao
se
svaki
dan
javljati
u
andarmerijsku
stanicu.
Snjim
sam
raz
govarao o politici. Zalio sam mu se kako sam siromah, a on mi je rekao dae doi vrijeme kada
nee biti siromaha, da e ljudi ivjeti bolje, da u i ja doekati komunizam. Govorio je o ko
munizmu i Komunistikoj partiji. Pitao me je da li ja to simpatiem. Bilo je to pred moj od
lazak u vojsku. Kada sam doao u Veles, upoznao sam Dominika Alaa, koji je bio ata u prvoj
eti Pontonjerskog bataljona. Sprijateljio sam se s njim. Govorio sam mu o Simi Miljuu. Jed
nog dana Dominiko mi je rekao da me trai drug iz Velesa, civil. S njim smo se sastajali
u kafanama. Ve pri prvom susretu razgovarali smo o ondanjim prilikama i vojsci. Taj Maykedonac je govorio da tadanji reim nee biti dugog vijeka, da se mora promijeniti i da e
jednog dana zavladati Komunistika partija. S nama je bio i jedan Beograanin. Citali smo bro
ure i letke. Jednom sam bio nepaljiv, pa me je primjetio kapetan iz druge jedinice. Pitao me
ta itam. Ja sam tada pobjegao ne smijui da mu pokaem ta sam itao. On je potrao za
mnom, ali sam uspio pobjei. Kada sa se vratio i zvojske, zatekao sam u Luci Palanci Simu
Miljua i sve mu ispriao o boravku u vojsci u Velesu. Poslije povratka iz Vojske nisam se
ukljuivao nigdje niti sam se povezivao s partijskim organizacijama . Za lana KPJ sam ponovo
primljen u ljeto 1943. godine. (Izjava u arhivi autora).

236

Gojko Majki je roen 1905, a ubijen 1941. godine. Poslije zavretka etiri
razreda osnovne kole upuen je preko Privrednika u Beograd na izuava
nje zanata. Postao je mainbravar i radio na raznim radilitima u Srbiji. Radio
je krae vrijeme i s Milanom Bundom na putu Loznica Valjevo. Bilo je to
prije Bundinog odlaska na odsluenje vojske, dakle 1924. ili 1925. godine. Kada
bi naili andari Gojko je bjeao s valjka i skrivao se, to znai da je ve tada
bio poznat kao komunista. Njegov revolucionarni rad se ne moe rekonstruisati, jer izuzev, krtih podataka u dokumentima s kraja 1933. godine14, i sjeanja
nekih njegovih vrnjaka, nema nikakvih drugih pojedinosti o njemu. Iz doku
menata se vidi da je 1933. godine bio u Luci Palanci. Prema izjavi Boka Jelae, kome je Gojko ujak, Majki je 1934. godine sakupio neto alata i bavio se
bravarskim poslovima do 1937. godine. Tada je Pero Jelaa kupio izgorjelu
parnu mainu od Vase Radoevia iz Benakovca, koju je Gojko Majki popravio
i montirao u pilani, gdje je radio sve do rata. Jedino je jednog ljeta radio na
vraoj maini Himze Reia-Paia u Sanskom Mostu i nekim oblinjim se
lima. G. Majki je u Luci Palanci oko sebe okupljao prije svega omladince.
Pod njegovim uticajem mnogi su se kasnije opredijelili za revolucionarni rad
niki pokret (Slobodan Ini, Zdravko i Slavko Njegovan i drugi). I Mirko
Vrani istie konstruktivnost linosti Gojka Majkia, njegovo djelovanje na
okolinu, politiku izgraenost i komunistiku opredeljenost i nakon iskljui
vanja iz KPJ. O zatvoru i iskljuenju iz KPJ G. Majki nije nikada nita ka
zivao Mirku Vraniu, koji je kod njega u Luci Palanci proveo dio ljetnjih
ferija 1938. i 1939. godine. Gojko Majki je tada u Luci Palanci imao malu bi
blioteku, preteno napredne literature, kojom su se sluili neki drugovi s ko
jima se tada druio.
Zakljuak je mogu samo jedan: Gojko Majki je najvjerovatnije bio lan
KPJ prije 1933. godine; u zatvoru je bio takoe prije 1933. godine, a nakon iz
laska je protjeran u rodno mjesto Luci Palanku, to potvruju i spomenuta
policijska dokumenta s kraja 1933. godine. Zbog neke greke jo tada je isklju
en iz KPJ, i to je najverovatnije razlog da se savremenici ne sjeaju da je
postojala neka saradnja Sime Miljua i Gojka Majkia, iako su tih godina
obojica ivjeli u Lici Palanci.
Jo jedan Sanjanin je bio ukljuen u ilegalni rad KPJ, ali ne u Sanskom
Mostu., ve u Bihau. Rije je o Milanu Gvozdenu, koji je pohaao gimnaziju u
Bihau, a stanovao kod brata Vlade koji je drao hotel Jugoslaviju. U okto
bru 1931. godine za profesora francuskog jezika u Realnoj gimnaziji u Bihau
doao je Oskar Davio15, koji je ubrzo uspostavio kontakte s naprednim radni
cima i acima, pa je te jeseni organizovao prvu, a zatim jo nekoliko elija
KPJ. Kako je ovaj iroko razvijeni ilegalni rad komunista u Bihau bio otkri
ven krajem maja 1932. godine, dolo je do hapenja 28 komunista, a meu nji
ma i Milana Gvozdena, aka VIII razreda gimnazije. Prema sauvanim doku
mentima sa suenja ovoj grupi komunista na elu s Oskarom Daviom, prvi ile
galni sastanak je odran u stanu Milana Gvozdena.
u
Privrednik",
organizacija
srpskih
privrednika
u
Beogradu,
koja
je
organizovala
odlazak
djece, preteno iz sela, na zanate i u trgovinu, poslije zavretka 4 razreda osnovne kole. Dok
su
uili
zanat
(uporedo
sa
zanatskom
kolom),
zvali
su
ih
egrti.
Poslije
31
godine
uenja
i
polaganja
ispita
postajali
su
kalfe
(pomonici),
a
poneko
od
njih
kasnije
majstor
ili
samo
stalni trgovac.
14

Vidi napomenu 4. i 5.

15

Oskar
Davio,
profesor,
poslije
dolaska
u
Biha
razvio
je
veoma
iroku
revolucionarnu
aktivnost,
u
koju
je
ukljuio
preko
60
radnika,
aka
i
slubenika,
organizovanih
u
skoro
20
elija KP. Tada je formiran i Sreski komitet KPJ u Bihau, iji je sekretar bio O. Davio.
Kada
ih
je
otkrio
agent-provokator
Duan
Cuji,
bili
su
uhapeni
svi
oni
koje
je
poznavao
ovaj konfident (ukupno 28). Tih dana ubio se potporunik Trifko Kalajdi, jedan od lanova

237 KP, u oficirskoj eliji 55. pjeadijskog puka u Bihau.

U dopisu Sreskog naelstva u Bihau br. 8493 od 13. VI 1932. godine, do


stavljenom dravnom tuiocu kod Dravnog suda za zatitu Drave u Beogra
du, o Milanu Gvozdenu pie:
25. Gvozden Milan, ak V I I I razreda gimnazije, roen 10. marta 1910. go
dine u Sanskom Mostu, od oca Ostoje i majke Trivune, pismen, neoenjen, ne
osuivan, stalno ivui u Bihau, vere pravoslavne, podanik Kraljevine Ju
goslavije.
Imenovani je lan komunistike partije i kao takav je pripadao ilegalnoj
komunistikoj organizaciji u Bihau. Kao takav imenovani je ustupio svoj stan
i dozvolio da se u njegovom stanu odravaju ilegalni komunistiki sastanci,
na kojima je govoreno o nainu irenja komunistike propagande i vrbovanju
lanova za komunistiku partiju kako bi se nasilnim revolucionarnim putem
sruilo postojee stanje i ureenje u naoj Dravi i radnika klasa uzela vlast
u svoje ruke, kao to je to sluaj u sovjetskoj Rusiji
U zapisniku na glavnom pretresu, voenom od 3 do 17. novembra 1932.
godine pred Sudom za zatitu Drave u Beogradu, o Milanu Gvozdenu pie
da je uhapen 31. maja 1932. godine, a puten 1. juna; ponovo uhapen 2. juna
i bio u zatvoru do 4. juna; i opet uhapen 11. juna 1932. godine i zadran u za
tvoru do presude. Najprije je bio zatvoren u policiji, potom u Okrunom in
spektoratu, a zatim u Bihakoj kuli, odakle su oktobra 1932. godine svi uhap
eni prebaeni u zatvor u Beogradu (zatvor se nalazio na mjestu sadanjeg Trga
Marksa i Engelsa). I u zatvoru i na suenju Milan Gvozden je imao dobro dr
anje; nije priznavao optubu." U toku suenja se razbolio, pa je prisustvovao
samo dok je bio ispitivan, 9. novembra 1932. godine. U zapisniku o njemu pie:
Gvozden Milan:
Danas nisam mnogo bolestan i mogu da odgovaram.
Razumeo sam optubu.
Nisam kriv.
Nisam iao ni na kakve sastanke.
Ja sam se upoznao sa g. Daviom jer je bio moj profesor.
G. Davio me je pitao ima li u Bihau studenata, pa kad sam mu odgovorio
da ima neki, on je zatraio da ga sa njima upoznam.
Na taj nain sam ga upoznao sa njiem a uzgred i sa ubeliem.
Jednom su ova trojica dola kod mene u sobu, u posetu. Naiao je i Kora.
Ja nisam bio stalno u sobi, te nisam uo o emu su sve govorili. Koliko sam
razumeo a koliko sam i ja razgovarao, govorilo se o svakodnevnim stva
rima. Nije bilo rei o komunizmu ili slino neto.
Jo jednom su se kod mene sastali, ali niega nije bilo to stoji u optunici.
Kod istr. sudije sam rekao da smo razgovarali o radnicima u Rusiji i jo
neke stvari. Ovo nije istina, ve sam to rekao zato to mi je istr. sudija go
vorio da ovako reknem pa u olakati posao i sebi i njemu.
Ove posete nisu imale karakter nikakve organizacije.18

Zapisnik o glavnom pretresu od 3. novembra 1032. godine, u


tiv Davia Oskara i dr., zbog zloinstva iz l. 1. Zak. o zatiti javne
Dravi, original u Arhivu radnikog pokreta Jugoslavije, Beograd.

krivinom predmetu pro


bezbednosti i poretka u

11
Na ovakvim suenjima optueni su obino odbijali da priznaju optubu, pa ak i ako bi
injenice
govorile
protiv
njih.
Ako
je
optueni
u
prethodnoj
istrazi
neto
i
priznao,
obino
je
na glavnom pretresu to pobijao, kao to jt to bio sluaj 1 s Milanom Gvozdenom na ovom
suenju.

11

Vidi napomenu 16, tabak 18. i 19.

238

Na kraju suenja O. Davio je osuen na pet godina robije, V. ubeli na


tri godine, Mato Vukovi na godinu i po, itd., dok su aci, a meu njima i
Milan Gvozden, osloboeni optube i puteni na slobodu. Za oslobaajuu pre
sudu M. Gvozden je saznao u bolnici, gdje je bio na lijeenju, kako to pie i u
ovom zapisniku.
Poslije izlaska iz zatvora, novembra 1932. godine, Milan Gvozden se vratio
u Sanski Most, gdje se ubrzo preselio i njegov brat Vlado. Milan Gvozden nije
nastavio s revolucionarnim radom, niti je odravao veze s partijskim organi
zacijama u susjednim gradovima, pa tako ni on nije nita radio na stvaranju
partijske organizacije u rodnom gradu.

Radniki i sindikalni pokret


Kako u sanskom srezu nije bilo industrijskih preduzea ,nije bilo ni indu
strijskih radnika. U Sanskom Mostu, Starom Majdanu, Tomini, Luci Palanci
i jo ponekom selu bilo je zanatskih majstora, koji su imali po nekoliko radnika:
obuara, krojaa .brijaa, stolara i trgovaca koji su imali trgovake pomonike.
Postojao je i odreeni broj nekvalifikovanih radnika za utovar, prevoz ili prenos robe.
Izrabljivanje zanatskih i ostalih radnika je bilo vrlo veliko. Tako, na pri
mjer, u trgovinama je radno vrijeme bilo od 6 do 20 sati, neprekidno 14 sati.
Rualo se stojei za pultom ili u magacinu. Radilo se 6 dana u sedmici, a ne
djeljom 2 sata. Slino je bilo i kod ostalih zanatskih i drugih radnika.20
Radnici u Sanskom Mostu poeli su se organizovati 1934. godine, a moda
i godinu-dvije ranije. U gradu su u godinama pred rat postojale dvije sindi
kalne organizacije: Sindikalna podrunica privatnih namjetenika i trgovakih
pomonika i Sindikalna podrunca zanatskih i drugih radnika. U prvoj sindi
kalnoj organizaciji su bili najbrojniji trgovaki pomonici. Predsjednik pod
runice je bio Avdo Arapovi, a blagajnik Esad Alagi, obojica trgovaki po
monici. U drugoj sindikalnoj podrunici predsjednik je bio Nijazija Arnaudi se sjea da je poslije povratka iz Prijedora u Sanski Most, kada je ostao
tovi21, a blagajnik Hakija Avdibegoi .obojica obuarski radnici. Ahmet Kabez posla 1934. godine, saznao da postoji sindikalna organizacija URS (Ujedi
njeni radniki sindikati) koja je, prema njegovom sjeanju, tada imala samo 12
lanova. Tada se i Kadi ukljuio u tu organizaciju, jer je ve u Prijedoru bio
lan Ursa. Pomo u organizovanju i radu ovih sindikalnih organizacija pruao
je Duan Balaban iz Banje Luke. Uz njegovu pomo zapoeti su pregovori sa
poslodavcima, pa su tako trgovaki pomonici uspjeli da skrate radno vrijeme
za jedan sat, odnosno dobili su toliko vremena za ruak i vie nisu radili ne
djeljom. Ipak i dalje su radili 13 sati dnevno!22 Nije poznato da je, osim ovog
minimalnog skraivanja radnog vremena, pokrenut bilo kakav tarifni pokret,
pa tako nije bilo ni sklapanja kolektivnih ugovora niti trajkova za vrijeme
Kraljevine Jugoslavije. Nema podataka da li su ove sindikalne organizacije
radile na ukljuivanju u svoje redove spiavara u aplju i rudara u Suhai
prije zatvaranja rudnika 1936. godine.
Nakon formiranja Jugorasa (Jugoslovenski radniki savez radnika sek
cija JRZ) 1936. godine, bilo je pokuaja 1938/39. stvaranja njegove organizacije
u Sanskom Mostu i prevoenju radnika iz Ursa u Jugoras, ali bez uspjeha.

239

> Od 26 optuenih i suenih na ovom procesu, dvojicu su ustae ubile 1941. godine (Milana
Gvozdenovia i Dafera Kulenovia), nekoliko ih nije uestvovalo u NOP-u, a svi ostali su bili
u NOB-u, od kojih su 5 poginuli kao borci NOV.
!1 Izjava Esada Alagia data autoru.
11
Pred rat se preselio u Bosanski Novi. Uhapen i odveden u kocentracioni logor u Jase
novac gdje su ga ustae ubile 1942. godine.
25 Izjava Esada Alagia.

umski radnici u Grmeu, meu kojima je bilo dosta seljaka iz sela oko
ove planine, bili su ukljueni u organizaciju radnika Bosanskog Petrovca, Otrelja i Drvara. Oni su prvi put birali svoje povjerenike 14. februara 1931. go
dine. Tada su izabrali 5 povjerenika, meu kojima su bili i Smail Dafi (pro
elnik povjerenika), Mihajlo kondri i Sergije Tutu.23
Prvi trajk u Grmeu je bio 25. januara 1937. godine, a zahvatio je i radni
ke zaposlene na eljeznikom teretnom saobraaju na relacijama DrvarSanski
MostPrijedor i SmeticaJajce. Tada je na Mijaicu iz Banje Luke dolo 120
andara, jer je na toj manipulaciji bio veliki broj zaposlenih. Poslije sukoba
trajkaa i andara 17. februara 1937. godine u Bosanskom Petrovcu, kojom
prilikom je nekoliko radnika ranjeno, pregovaralo se i trajk je zavren 15.
marta 1937. godine. Poslodavci su usvojili vie od polovine zahtjeva radnika.24
umski radnici na svim manipulacijama ipada, pa i u Grme-planini,
proslavili su Prvi maj 1937. godine i na taj dan nijedan od njih nije radio!
Dan ranije oni su na vrhovima oko Mijaice, na Ploevcu, Hrastia vrhu i Skropovitom vrhu, na najviim jelkama, istakli crvene zastave. Potom su grane
jelika okresali i koru ogulili. andari su pokuali da skinu zastave, ali sami nisu
mogli, niti su uspjeli da nateraju radnike. Oni su ostali u svojim barakama,
priali, veselili se, pjevali i alili. Njihovom slavlju pridruili su se i neki
zemljoradnici iz podgrmekih sela. Bila je to prva organizovana proslava Prvog
maja u ovom kraju i prve crvene zastave na Grme-planini. Tek 2. maja stabla
na kojima su se vijorile crvene zastave bila su posjeena.25
I drugi trajk radnika ipada na ardaku, u Potocima i Srnetici, 1322.
avgusta 1938. godine, proirio se i na 700 radnika manipulacije Mijaica u Gr
meu, meu kojima je bilo i dosta radnika rodom iz sela sanskog sreza. Rad
nici su zahtijevali osmosatno radno vrijeme, minimalne nadnice od 25 do 30
dinara itd. trajk je samo djelimino uspio.2*
Iako je ovih godina bilo dosta radnika na splavitu u aplju, nema sau
vanih dokumenata o njihovom ueu u navedenim trajkovima umskih rad
nika Grmea. A ni Sanjani se ne sjeaju da su spiavari trajkovali, pa su vje
rovatno bili izvan pokreta umskih radnika Osjeenice, Otrelja i Grmea.
I u petonedjeljnom trajku rudara u Ljubiji, koji je zapoeo 23. avgusta
1940. godine, koji su organizovali komunisti i napredni radnici, uestvovali su
i rudari rodom iz sanskih sela juno od Ljubije: Kozina, Halilovaca, Slatine,
Mrkalja, Stare Rijeke, Ovanjske, Budimli Japre, Starog Majdana, Hadrovaca,
Podvidae i jo nekih. trajkai su imali vie sukoba sa andarima, pa ih je
dosta povreeno. Kako je trajk rudara trajao due, organizovane su kuhinje
za ishranu trajkaa. Osim pomoi iz drugih rudarskih i radnikih centara, i
podgrmeki seljaci sanskih sela pomagali su namirnicama ljubijske trajkae
da izdre u svojim zahtjevima. Nakon 37 dana trajka, rudari su dobili tra
ene poviice piata, pa je trajk okonan.27

panski borci
Sa podruja sanskog sreza tri radnika su bila u panskom graanskom
ratu: Mile Milui, Boro Radi i Haim-Hajno Atijas. Borili su se na strani
panske republike protiv generala Franka i faista. Nijedan nije izravno iz
,s Smail Dafi: Crvene zastave na jelikama, Podgrme u NOB 1 knj. Vojnoizdavaki
zavod .Beograd, 1972, str. 465.
** Isto, str. 467.
** Isto, str. 464.
M Kronologija radnikog pokreta Bosne i Hercegovine do 1941. godine, Institut za istoriju
radnikog pokreta, Sarajevo, Svjetlost, Sarajevo, 1971. godine, str. 559.
Isto, str. 593.

240

Sanskog Mosta otiao u paniju, ve prvi iz Francuske, gdje je bio na radu


a druga dvojica iz Zagreba, gdje su bili zaposleni.
Milan Mile (Jove) Milui, roen je 1904. godine u selu Usorcima. Nalazio
se na radu u Francuskoj kada je izbila pobuna faistikih generala u paniji,
1936. godine. Meu prvim dobrovoljcima, koji su pohrlili u pomo demokrat
skoj republikanskoj paniji, bio je Milui, koji je u paniju stigao ve. 11. no
vembra 1936. godine. Po sjeanju mnogih, bio je veoma hrabar borac. Naroito
se istakao u neobino tekim borbama na Harami. Izvravao je i najtee za
datke, spasavao ranjenike i hrabrou zadivio svoje drugove. Zbog velike hrab
rosti postao je zastavnik: nosio je zastavu svoje internacionalne jedinice. Na
kon propasti panske republike i Milui se prebacio u Francusku. Prilikom
prelaza Pirineja on se nije htio odvojiti od ratne zastave, ve ju je prenio u
Francusku. Usput je ponio jo nekoliko zastava na koje je naiao u gudurama
kuda su se panski dobrovoljci i vojnici panskih trupa povlaili. U Francuskoj
je Milui jedno vrijeme bio u koncentracionom logoru Gir (Gurs), gdje su
bili internirani mnogi izbjegli panski borci. Za vrijeme drugog svjetskog rata
bio je u Francuskoj, gdje se 1943. godine ukljuio u pokret otpora. Jednom pri
likom je pao Nijemcima u ruke. Poslali su ga u koncentracioni logor u Auvicu
(Osvijenim u Poljskoj). Poslije izvjesnog vremena uspio je pobjei iz logora
i preko vajcarske doi u Francusku. Tamo se ponovo ukljuio u pokret otpora.
Kada su se Nijemci u ljeto 1944. godine povlaili iz Francuske, Milui je ue
stvovao u borbama i opet bio zarobljen. Ovoga puta Nijemci su ga otpremili
u koncentracioni logor Dahau. Kratko vrijeme prije dolaska amerikih trupa u
Dahau, Milui je ponovo uspio pobjei iz logora na teritoriji koju su Ameri
kanci ve bili osvojili. Tu je doekao zavretak drugog svjetskog rata, pa se u
domovinu vratio 1945. godine fiziki i psihiki iznuren i slomljen.28

Faksimil dijela dokumenta Komesarijata meunarodnih brigada, izdan u Barseloni 14.


XI 1938. godine ,o ueu Hajne Atijasa u panskom graanskom ratu.
18 Mile Milui se poslije zavretka rata vratio u domovinu i ivio u svom rodnom selu
Usorcima. Neko vrijeme nije se znalo da je bio panski borac. Prilikom jedne posjete Sanskom

Boro (Novaka) Radi, roen je 1. 7. 1915. godine u Banjoj Luci. Njegova


porodica preselila se u S. Most kada je imao 6 godina. U Sanskom Mostu je
proveo djetinjstvo i iao u osnovnu kolu. U Prijedoru je zavrio dva razreda
gimnazije. Otiao je u Zagreb, gdje je uio poslastiarski zanat. Nakon zavretka
zanata radio je u Zagrebu kao poslastiarski radnik do 1934. godine. Tu se uk
ljuio u sinidkalni pokret, pa je 1934. godine preao u Beograd na profesionalni
rad u sindikatu, gdje je ostao do poetka 1937. godine. Tada se vratio u Za
greb, ovog puta na rad u sindikatu. lan SKOJ-a je postao jo 1932. godine u
Zagrebu. Jedno vrijeme je bio sekretar sindikalne podrunice i zaduen za
sakupljanje crvene pomoi29. Zagrebako partijsko rukovodstvo mu je odo
brilo odlazak u paniju. S Haimom Atijasom i jo nekim dobrovoljcima otiao
je preko Francuske u paniju, gdjeje stigao 19. maja 1938. godine. U paniji je
bio u divizijskom udarnom bataljonu (Divisionario Batallon del choque) 45. di
vizije. Uestvovao je najprije u nekim manjim akcijama, a onda i u velikoj
ofanzivi na rijeci Ebro. U tim borbama, ve u prvom juriu interbrigadista na
Sijera Kabaljs, ranjen je pare tom bombe u gleanj. Neto kasnije, u ponovlje
nom juriu, 13. septembra 1938. godine, pogodilo ga je eksplozivno zrno u be
dro. Kako je bio teko ranjen, povuen je s fronta u bolnicu i 10. februara 1939.
godine evakuisan u Francusku. I on se naao u logoru interbrigadista u Giru,
ali je na intervenciju drugova, februara 1940. godine, prebaen u bolnicu u gra
di Po (Pau). Iz bolnice je ubrzo pobjegao, da bi u Marselju nastavio s ilegalnim
radom, posebno na spasavanju zatoenih interbrigadista u logoru Gir i njihovom
prebacivanju u Jugoslaviju. Po zadatku partijskog komiteta logora interbri
gadista u Verneu (rukovodilac komiteta je bio Ivan Gonjak), Radi je organizovao bjekstvo Lazara Latinovia i jo nekoliko panskih boraca iz logora.
Poslije toga, zajedno s Latinoviem, Radi je organizovao bjekstvo i mnogih
drugih boraca iz koncentracionog logora, i to u Pariz, na okupiranu teritoririju Francuske, ili direktno u Jugoslaviju.30 U martu 1941. godine bio je uhap
en i deportovan u Njemaku na rad. Iz Njemake je pobjegao maja 1943. go
dine, vratio se u Pariz, povezao s panskim borcima koji su se krili i ubrzo
ukljuio u ilegalni pokret Francuske. Dobio je lane isprave na ime Moreno
Riar (Richard). Organizovao jeilegalnu grupu od 15 jugoslovenskih panskih
dobrovoljaca i radnika koji su bili na radu u Francuskoj. Odlukom rukovodstva
KP Francuske za Pariz postao je lan taba Patriotske milicije (Millice patriotique) za pariku oblast. Prilikom oslobaanja Pariza uestvovao je u borba
ma na barikadama, pa je 19. avgusta 1944. godine ranjen. Lijeio se u vojnoj
bolnici Valle de Grace, a poslije izlaska iz nje stupio je u francuski bataljon
Libert (Sloboda), gdje je odmah dobio in porunika francuske armije.
Kada je u osloboeni Pariz stigla Vojna misija Vrhovnog taba NOV i POJ,
Radi je ukljuen u njen rad, sve do povratka u domovinu, juna 1945. godine.31
Haim Hajno-Atijas (konspirativno ime Bogdan Sani), roen je 5. V 1912.
godine u Sanskom Mostu, gdje je zavrio osnovnu kolu. Nakon zavretka 4
razreda gimnazije (male mature) u Prijedoru, otiao je u Zagreb i u preduzeu
Mostu. 1949. godine. Boro Radi i Haj no Atijas sreli su na ulici i prepoznali Miluia, svoga
ratnog
druga
iz
Spanije.
Milui
je
bio
dosta
nervno
i
fiziki
oslabio,
zbog
posljedica
tekih
borbi u paniji i kasnijeg boravka u koncentracionim logorima, pa su mu drugovi tada pomogli
da dobije zasluenu pomo. Ubrzo se iz Usoraca preselio u Bosansku Dubicu, gdje je umro 1972.
godine.
29 Pomo koju je skupljala KPJ i dodeljivala uhapenim Ili proganjanim komunistima
i antifaistima.
8I* Spanija 19361939*, Zbornik sjeanja jugoslovenskih dobrovoljaca u panskom graan
skom ratu, Beograd, 1971, Vojnoistorijski zavod, knjiga 3, str. 496 i knj. 4. str. 338.
31
Poslije zavretka drugog svjetskog rata Boro Radi se vratio u domovinu. Jedno vrijeme
je
bio
sekretar
Centralne
uprave
radnika
i
namjetenika
Jugoslavije,
u
Beogradu,
a
od
oktobra
1947. godine radio je u Ministarstvu inostranih poslova i bio sekretar nae ambasade u Brislu.
Krajem 195*0. godine napustio je svojevoljno ovu slubu i vratio se u Pariz gdje i danas ivi
i radi u poslastiarskoj radnji. Povremeno doe u svoj zaviaj, u Sanski Most.

242

varc i drug izuio elektromonterski zanat. Poslije odsluenja vojnog roka u


Skoplju, ponovo se vraa u Zagreb, gdje radi u preduzeima Helios, Elektroudruga, i jo nekim. Tu se ukljuuje u pokret naprednih radnika i postaje *.n
Ursa (to se vidi i iz dokumenta o ueu u panskom graanskom ratu, izdanom
u Barseloni 14. XI 1938. godine).U Zagrebu se drui sa Sanjaninom Borom Ra
diem. Zajedno preko Francuske stiu u paniju, 19. maja 1938. godine, Hajno
je bio u drugoj eti bataljona Divisionario 45 divizije32, u kojoj je bilo mnogo
Jugoslovena. Uestvovao je u vie borbi na Ebru i drugim bojitima. Ranjen je
u nogu 19 septembra 1938. godine. Lijeio se dva mjeseca u nekoliko bolnica,
a onda nastavio borbu. Nakon kapitulacije panske republike i Atijas se pre
bacuje preko Pirineja u Francusku. Jedno vrijeme je u logoru Gir, ali je ve
poetkom 1940. godine uspio iz njega pobjei. Uskoro se ukljuuje u pokret ot
pora u Francuskoj. Prilikom osloboenja Pariza, avgusta 1944. godine, uestvo
vao je u borbama na barikadama i pri zuzimanju zgrade jugoslovenske amba
sade. U to vrijeme i Atijas je dobio in porunika francuske armije, kao uesnik
u pokretu otpora. Bio je na dunosti u bataljonu Libert. Nakon zavretka
rata vratio se u Jugoslaviju.83

AKTIVNOST GRUPA NAPREDNIH RADNIKA, AKA, STUDENATA


I SELJAKA
Sreivanje situacije u Komunistikoj partiji Jugoslavije, nakon dolaska
Josipa Broza Tita za generalnog sekretara CK KPJ, imalo je odraza i u San
skom Mostu, iako u njemu i u srezu, sve do kraja 1941. godine, nije bilo ni
partijske ni skojevske organizacije.
Opti polet revolucionarnog pokreta zahvatio je i sanski srez. Tom osjet
nom revolucionisanju masa, prije svega omladine, doprinijela je i ubrzala spo
znaja sve vee opasnosti faiziranja zemlje, koje je sprovodila vlada dr Milana
Stojadinovia. Mogunost ukljuenja Jugoslavije u osovinski blok i direktna
opasnost koja se nadvila nad nezavisnou zemlje, a koju su predstavljale naci
stika Njemaka i faistika Italija, ubrzavali su sazrijevanje shvatanja kod
dobrog dijela stanovnitva o potrebi i nunosti borbe protiv nenarodnih reima,
a za odbranu slobode i nezavisnosti i poboljanje ekonomskog poloaja radnog
naroda (radnika i seljaka). Na buenje te svijesti kod naih naroda presudno
je uticala sve intenzivnija legalna i ilegalna revolucionarna aktivnost Komu
nistike partije Jugoslavije.
U godinama pred drugi svjetski rat u sanskom srezu je najvea grupa na
prednih ljudi, pa prema tome i najznaajnija aktivnost bila u Sanskom Mostu.
Manje grupe su bile u Luci Palanci, Budimli Japri i jo nekim selima. Pojava
naprednih revolucionarnih mladih ljudi i omladinaca bila je uvjetovana njiho
vim boravkom, na radu, u srednjim kolama ili na fakultetima, u razvijenim
centrima radnikog pokreta (Beogradu, Zagrebu, Sarajevu), ili u gradovima
(Banjoj Luci, Prijedoru, Ljubiji, Bihau) i na radilitima (u Grmeu) gdje su
ve postojale organizacije KPJ i SKOJ-a i znaajna aktivnost sindikata.
*

Izbori za Narodnu skuptinu Kraljevine Jugoslavije, decembra 1938. go


dine, pruili su priliku grupi naprednih radnika, studenata i aka u Sanskom
Mostu da se prvi put eksponiraju pred svojim sugraanima.

243

32
Valecny komisariat mezinarodnich brigad, Barcelona, 14. XI 1938. izdao je dokument ko
jim potvruje da je Hajmo Atijas uestvovao u graanskom ratu od 19. V 1938, da je ranjen
i da je bio u 2. eti bataljona Divisionario 45. divizije. Fotokopija u arhivi autora/
35
Poslije drugog svjetskog rata Hajno Atijas se vratio u Jugoslaviju. Jedno vrijeme je ra
dio u Rijeci, a onda je 1948. godine, po svojoj elji, otiao u Izrael, gdje i sada ivi. Nekoliko
puta je dolazio u svoj rodni grad, Sanski Most.

Postupajui u duhu direktiva KPJ, i grupa naprednih Sanjana se uklju


ila u predizbornu agitaciju, raskrinkavajui vladajui reim i podravajui
kandidate Udruene opozicije.
Stranka radnog naroda je uz decembarske izbore izdala letak kojim je obja
njavala meunarodnu i unutranju politiku i ekonomsku situaciju i upozo
ravala je na rastuu opasnost od faiziranja zemlje. Veu koliinu tih letaka
donijeli su u Prijedor studenti Esad Midi1 i Filip Macura2. Mirku Vraniu3,
maturantu prijedorske gimnazije, dali su izvjestan broj da ih s drugovima ras
turi u Sanskom Mostu i okolnim selima. Na rasturanju ovog letka u Sanskom
Mostu i okolini radili su Hazim Bilalbegovi4, Rifat eki5, Mirko Vrani, Mu
hamed Kurbegovi" i jo neki. Kako je ova grupa prilino javno dijelila ovaj
letak, a naroito Hazim Bilalbegovi, vlasti su brzo saznale za njegove rasturae. Najprije je uhapen Hazim Bilalbegovi, pa onda Mirko Vrani i Rifat
eki. Zbog pojave letka i u Prijedoru, tamo su bili uhapeni Esad Midi i
Filip Macura i straarno sprovedeni u zatvor andarmerijske standee u San
skom Mostu. Da bi spasio Mirka Vrania koji se nalazio pred maturom, stu
dente Midia i Macuru, i zaposlenog radnika Rifata ekia, Hazim Bilalbe
govi je ve na prvom sasluanju priznao da je potom dobio paket letaka,
da ne zna ko mu ih je poslao i da je letak on sam dijelio. Uz to je uslijedila
i intervencija direktora prijedorske gimnazije profesora Branka Vraneevia za
Mirka Vrania, pa su vlasti nakon dva dana pustile iz zatvora Vrania, Midia,
Macuru i Rifata ekia. Hazim Bilalbegovi je nakon 1520 dana puten iz
zatvora.7
Napredni Sanjani su u svojoj aktivnosti koristili legalne organizacije i
legalne forme rada. Tako su u sportskom klubu Bosna nastojali da okupe
to vie omladine i obezbijede svoj utieaj na nju. Kroz rad u Muslimanskoj
itaonici vren je utieaj na odraslije graane, dok je Hazim Bilalbegovi radio
meu Muslimanima okupljenim u prohrvatskoj organizaciji Narodnoj uzda
nici. Kako su u upravnom odboru Narodne uzdanice bili najreakcionarniji
ljudi iz muslimanskog krila Hrvatske seljake stranke: Himzo Pai Rei\
Juso Tali9, Osman ehaji10 i jo neki, koji su kasnije, za vrijeme okupacije
bili najistaknutiji ustaki funkcioneri u gradu, rezultati rada u tom drutvu
bili su veoma skromni: Hazim Bilalbegovi je uspio da u letak HSS, uz decem
barske izbore 1938. godine, uvrsti i parolu ivio Sovjetski Savez i Sjedinjene
Amerike Drave.
1
Uestvovao u NOB od 1941. godine. etnici su ga zarobili kod Boca na Vrbasu kao
politikog komesara Prvog krajikog proleterskog bataljona i za municiju prodali Nijemcima.
Strijeljan u Banjoj Luci 1842. godine. Proglaen za narodnog heroja.

* Radio ilegalno u Beogradu. Nijemci su ga uhvatili u avgustu 1941. godine zatvorili u lo


gor na Banjici, Strahovito muili i ubili (Politika, 25. januara 1974. godine, str. 3).
5

Nosilac Partizanske spomenice 1941, danas aktivni general JNA, ivi u Sarajevu.

U
februaru
1936. godine
policija
je
u Bihau
uhapsila grupu
komunista.
U
vezi s tom
policijskom
akcijom
26.
i
27
februara
1936.
godine
iz
bihake
Dravne
realne
gimnazije
bila
je iskljuena grupa aka. Tada je i Hazim Bilalbegovi, uenik 6. razreda, bio iskljuen iz gim
nazije na
dvije
godine
Hazim
Bilalbegovi je bio uesnik NOR i nosilac Partizanske spomenice
1941. Umro je 1968. godine u Sarajevu, sahranjen u Sanskom Mostu.
1

Banja Luke
Sanjana.

Roen 1915. godine u Sanskom Mostu. Radnik. Ustae su ga ubile u rudniku Lauu kod
u jesen 1.941. godine. U Banja Luku je na njegovu sahranu ila delegacija naprednih

* Uesnik u NOB, pukovnik JNA, umro 1969. godine.


Izjava Hazima Bllalbegovia.
Trgovac, za vrijeme okupacije bio istaknuti ustaki funkcioner, predsjednik optine u
S. Mostu. Poslije rata uhvaen kod Osijtka i 194C. godme osuen na smrt vjeanjem.
Obuar, za vrijeme okupacije ustaki funkcioner u S. Mostu, krajem rata pobjegao u inostranstvo. Vojni sud ga, u odsustvu osudio kao neprijatelja naroda.
10
Pekar, ustaki funkcioner u Sanskom Mostu, krajem rata pobjegao u inostranstvo. Vojni
sud ga, u odsustvu osudio kao neprijatelja naroda.

244

Godinu dana ranije, decembra 1937, objavljeno je Otvoreno pismo bosanskohercegovake studentske omladine svim politikim i javnim radnicima i svoj
potenoj javnosti11 povodom stvaranja bloka narodnog sporazuma izmeu Ze
mljoradnike, Demokratske, Radikalne, Hrvatske seljake i Samostalne demo
kratske stranke (8. 10. 1937). Pismo su potpisali brojni studenti iz Bosne i
Hercegovine, a iz Sanskog Mosta Hasan Kurbegovi.12
Tree otvoreno pismo bosansko-hercegovake studentske omladine, izdano
povodom opasnosti od izbijanja rata, objavljeno je 1. decembra 1939 godine.13
Pismo su potpisala i 4 sanska studenta: student prava Stupar Mihajlo14, i stu
denti tehnike Hasan Sarajli,15 Dragomir Mali16 i Predrag Terzi.17
I tree, otvoreno pismo bosansko-hercegovake studentske omladine ras
turano je ilegalno. Stuident Predrag Terzi donio je izvjestan broj primjeraka
pisma iz Zagreba u Sanski Most ve krajem decembra 1939. godine. Hazim
Bilalbegovi, Mirko Vrani, Predrag Terzi i Boko Proi18 su jedne veeri
rasturali pismo, ubacujui ga u privatne kue i ostavljajui po nekoliko pri
mjeraka u kavanama. Pri kraju rasturanja pisma, kada im je ostalo jo samo
nekoliko primjeraka, na velikom mostu su ih zaustavili dvojica policajaca. Pre
tresli su ih, oduzeli nekoliko letaka koje su nali kod njih i sutradan podnijeli
prijavu Sreskom naelstvu. Tih dana je doputovao u Sanski Most i student
Mihajlo Stupar; policija ga je uhapsila na eljeznikoj stanici im je iziao iz
voza.19 Bilalbegovi, Vrani, Terzi, Stupar i Proi su bili pozvani u Sresko
naelstvo, gdje su sasluani i kanjeni zatvorom od 6 dana, pretvorivim u nov
anu kaznu od 50 dinara po danu. Meutim, nijedan od njih niti je platio kaznu
niti odleao 6 dana zatvora.20
*

Nekoliko godina pred rat i u Sanskom Mostu je ve bila stasala nova


generacija srednjokolske omladine koja se skoro sva ukljuila u napredni po
kret. Meu njima naroito se isticala lavica Miljatovi21, koja je 1939/40, go
dine bila uenica estog razreda gimnazije u Prijedoru. Pod uticajem Ilije Stojanovia22, kod ije majke je stanovala, ukljuila se u rad napredne omladine
i 1940. godine je primljena u SKOJ. Kao skojevka je djelovala meu sanskim
srednjokolcima, koji su veinom ivjeli u Sanskom Mostu i svakog dana pu
tovali vozom u Prijedor.
I Sia vica Miljatovi je donosila u Sanski Most letke, broure i drugi ma
terijal i davala ga na itanje omladincima i omlainkama. Tako je pred novu
1941. godinu podijelila sanskim omladincima razni propagandni
materijal. ZanII Grada o djelatnosti KPJ u Bosni i Hercegovini 19211041, Institut
pokreta, Sarajevo, 1971. godine, strana 454.
12 Uesnik u NOB, profesor, ivi u Mostaru.
K Graa o djelatnosti KPJ. . str. 472.
14
Za
vrijeme
okupacije
ivio
u
Beogradu.
Poslije
rata
bio
profesor
Beogradu.
Pri
povratku
sa
slubenog
puta
u
vedsku,
1969.
godine
umro
u Beogradu.
, Uesnik u NOB, inenjer, ivi i radi u Sarajevu.
' Profesor Rudarskog fakulteta u Beogradu.
17 Uestvovao u NOB, izvanredni profesor Sveuilita u Zagrebu.
18 Uestvovao u NOB, sada u diplomatskoj slubi.
19 Izjava Predraga Terzia.
20 Izjava Predraga Terzia, Mirka Vrania i Hazima Bilalbegovia data autoru.
21 Jula 1941. godine iz Sanskog Mosta otila u Beograd, gde je aktivno uestvovala u ile
galnom radu. 2ivi u Beogradu.
22 Nosilac Partizanske spomenice 1941." Poslije rata umro u Prijedoru.

za istorijuradnikog

FTavnog
fakulteta
u
u
avionu.
Sahranjen

darmi su joj 13. januara 1941. godine izvrili pretres sobe u Prijedoru. Iako
nisu nita nali, Slavicu su uhapsili i sproveli u zatvor. Isti dan andarmi su
i u Sanskom Mostu izvrili pretres kue njenih roditelja ali ni tu nisu nita
pronali, jer su Slavkina majka Marica23 i sestra Stojanka24, bile na vrijeme
obavijetene o njenom hapenju, te su sklonile kompromitujui materijal koji
se zatekao u kui.25 Kada su saznali za hapenje svoje uenice, direktor gimna
zije Branko Vraneevi i katiheta Slavko Radi, iitervenisali su za nju pa je
istog dana predvee putena iz zatvora.
Nakon pretresa kue Miljatovia andari su izvrili pretres i kua u ko
jima su stanovali Obrad Lazi, zvani Svile26, i Cevi Kabiljo zvani Cico27. Do
kument o tome pretresu glasi:
SRESKO NAELSTVO
Br. 264/41.
dana 13. januara 1941. godine
Sanski Most
Po traenju Komandira and. stanice Sanski Most, a na osnovu l. 10 Usta
va i propisa krivinog sudskog postupka
REAVAM
da se izvri pretres stana i ostalih prostorija Kabilja Davida, trg. iz San.
Mosta i Miljatovia Vida, trg. iz Sanskog Mosta u cilju pronalaska nedozvo
ljenih letaka, a koje letke rasturao sin Kabilja Damda i dr. iz San. Mosta.
Ovaj pretres izvrie g. Popovi Ivo pol uprav, priprav. ovog naelstva
uz pomo Komandira andarmerijske stanice Sanski Most drei se Zakonskih
propisa i po izvrenom pretresu postupie dalje po Zakonu.
Reenjem izvestiti:
Kabilja Davida, trg. iz San. Mosta
Miljatovi Vida, trg. iz San. Mosta
Popovia Ivu, pol. upr. priprav.
Komandira stanice Sanski Most.
Sreski naelnik23
I ako u rjeenju stoji da se pretres stana izvri samo kod Kabilja i Miljatovia
andari su pretresli i stan porodice Lazi. Na tavanu kue Lazia pronali su
nekoliko knjiga koje je Obrad Lazi dobio na itanje od Slavice i Stojanke
Miljatovi. andari su tada uhapsili Obrada, ali je odmah nakon sasluanja
bio puten. Nakon toga su pozvali na sasluanje u Sresko naelstvo i Stojanku
Miljatovi, Cicu Kabilja Cevia i jo neke omladince; niko od njih nije bio
stariji od 17 godina. Poslije sasluanja svi su bili puteni.
Tako je na godinu-dvije pred aprilski rat 1941. godine u Sanskom Mostu
ve djelovala brojna jaka grupa radnika, studenata, aka i namjetenika, ali
do formiranja organizacije KPJ i SKOJ-a nije dolo.
11
Marica Miljatovi, mati Slavice, Stojanke i Brace Miljatovia, u toku rata je nekoliko
puta
hapen
zbog
ilegalnog
raa
za
partizane.
Poslije
osloboenja
Sanskog
Mosta,
21.
oktobra
1943. godine, bila je predsjednica prvog gradskog odbora AFZ u Sanskom Mostu.
!* Nosilac Partizanske spomenice 1941., ivi u Beogradu.
!S Izjava Slavice Miljatovi-Prai i Stojanke Miljatovi-Erceg.
Ustae su ga ubile poetkom avgusta 1941. godine.
Neposredno pred pokolj Srba i Jevreja, jula 1941. godine, pobjegao je iz Sanskog Mosta
u Split, odakle se kasnije prebacio u Italiju. Navodno je poginuo u Izraelu, u ratu 1947. godine.
81 Original kod Slavice Miljatovi Prai.

246

Grupa je naroito radila na irenju napredne socijalne literature i preko


nje naprednih shvatanja o drutvu i politikim zbivanjima uopte. Tako je
Rifat eki esto donosio propagandni materijal iz Zagreba. On je prvi u San
ski Most donio i knjigu Mati od Maksima Gorkog. I drugi napredni Sanjani
su dobavljali slinu lijevu literaturu i davali na itanje, te su te knjige kolale
meu naprednim radnicima, acima, studentima i namjetenicima.
Grupa koju su sainjavali Hazim Bilalbegovi, Rifat eki, Mirko Vrani,
Predrag Terzi, Slavica Miljatovi i jo neki najee se sastajala na rijeci
Sani, u mlinu Mirkova oca, Ante Vrania. Tamo su itali ilegalne letke i druge
materijale i dogovarali se o radu. Sastanci neto mlaih naprednih Sanjana
odravani su u kui Slavice i Stojanke Miljatovi, zatim kod eljeznike sta
nice i na jo nekim mjestima.
U aktivnost napredne sanske omladine ukljuivao se za vrijeme kraih
boravaka u rodnom gradu i vei broj radnika, aka i studenata, meu kojima
Veselin Bai29, metalostrugar, koji je u Beogradu bio veoma aktivan u rad
nikom pokretu, zbog ega je bio dva puta hapen i vie puta protjerivan
u Sanski Most. Bai je u Beogradu bio primljen i u Partiju. Milan Praa30,
tipografski radnik, takoer je bio veoma aktivan u pokretu u Beogradu, gdje
je bio zaposlen. Za vrijeme kraih boravaka u Sanskom Mostu ukljuivao se
u rad grupe naprednih Sanjana. Sado Kabiljo31, trgovaki pomonik, bio je
takoe ukljuen u revolucionarni rad u Zagrebu, gdje je neposredno pred rat
ivio i gdje je postao lan KPJ. I on je odravao vezu sa svojim drugovima
u Sanskom Mostu, gdje je povremeno i dolazio.
Poetkom 1941. godine policija je u stanu gimnazijalca Cice Cevi Kabilja
pronala ilegalni materijal i uhapsila ga. Iz zatvora u Sanskom Mostu, gdje je
bio samo jedan dan, sproveden je u bihaku Kulu, zatvor Okrunog suda.
U Bihau mu je bilo i suenje, na kojem su se kao svjedoci pojavili njegova
sestra Flora Kabiljo, zatim esnaestogodinja omladinka Stojanka Miljatovi
i jo neki Sanjani. Kabiljo je bio osuen na krau vremensku kaznu.

Na vijest da je vlada CvetkoviMaek 25. marta 1941. godine potpisala


protokol o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu, ve 26. marta je dolo do
demonstracija irom zemlje. Nou 26/27. marta izvren je pu u Beogradu,
svrgnuta je vlada CvetkoviMaek i formirana nova vlada pod predsjedni
tvom vazduhoplovnog generala Duana Simovia.

I Mjesni komitet KPJ u Prijedoru je ve 27. marta organizovao veoma


uspele demonstracije protiv pristupanja Jugoslavije Trojnom paktu. Istovre
meno je dao direktivu lanovima KPJ i SKOJ-a da organizuju demonstracije
u drugim mjestima. Takav zadatak je dobila 27. marta izjutra i Slavica Milja
tovi, pa je prvim vozom krenula u Sanski Most. Odmah po dolasku obavije
stila je drugove o potrebi organizovanja demonstracija i zakazala da se po
podne svi nau kod Sokolskog doma. Poslije podne kod doma se okupilo oko
29

Nosilac Partizanske spomenice 1941., ivi u Mostaru.


Kao
ilegalac
u
Beogradu
borio
se
protiv
okupatora.
Poginuo
je
pokuaja unitenja elektrine centrale kraj Dunava. Izjava Milana Miljevia.
Prema izjavi Hazima Bilalbegovia, Sado Kabiljo je bio lan KPJ u Zagrebu. Kada su ga
Anil ustae 1941. godineu hapsile, on je pokuao pobjei, pa je u nekoj zagrebakoj ulici ubijen.
50

1942.

godine

prilikom

50 do 60 preteno mladih Sanjama, radnika i aka, koji su u povorci krenuli


k centru grada izvikujui razne parole protiv Cvetkovia, Maeka, dr Branka
Miljua, nacistike Njemake i faistike Italije, a za savez sa Sovjetskim Sa
vezom. Od centra su krenuli prema igralitu, tu se zadrali krae vrijeme i
potom se razili kuama. Ni andarmerija ni policija nisu intervenisali ni za
vrijeme demonstracije ni kasnije. Odsustvo studenata, koji su jo bili u Za
grebu i Beogradu, te neiskustvo sanske srednjokolske i radnike omladine,
onemoguili su da ova demonstracija preraste u vei protest ne samo mladih,
ve i starijih Sanjana. Istup naprednih Sanjana imao je razliit odjek u grada,
odobravanje jednih i kritiku drugih onih koji e za kratko vrijeme sve
srdno doekati okupatora i ustaku vlast.32

* '*
Aktivnost naprednih Sanjana je bila znaajna i po tome to je obuhvatala
i Srbe i Muslimane i Hrvate i Jevreje, irei bratstvo meu naim narodima
i napredna shvatanja i spoznaje o ovjeku i drutvu. Bile su to grupe najna
prednijih Sanjana, koji e od 1941. godine biti nosioci revolucionarnih strem
ljenja koje je inicirala i kroz narodnooslobodilaku borbu naih naroda sprovodila i sprovela Komunistika partija Jugoslavije. Skoro svi ti brojni, preteno
mladi Sanjani, koji su u godinama pred rat bili obuhvaeni radom i uticajem
komunista, nali su se u toku rata 19411945. godine u redovima boraca narodnooslobodilakog pokreta. Mnogi od njih su u toj borbi dali i svoje ivote.

U LUCI PALANCI
Zbog ranijeg rada i boravka Sime Miljua, istaknutog organizatora i funkcionera KPJ, a kasnije i djelovanja Gojka Majkia, u godinama pred rat for
mirala se i u Luci Palanci grupa naprednih seljaka i radnika.
Oko Gojka Majkia, koji je od 1933. godine neprekidno ivio i radio u
Luci Palanci, okupljali su se radnici zaposleni u pilani, u manipulacijama u
Grmeu i nekim zanatskim radnjama, a i poneki seljak. Povremeno su razgo
varali o aktuelnim politikim zbivanjima kod nas i u svijetu, Gojko im je pri
ao o SSSR-u, a ponekad su itali i poneto iz tampe koja je stizala u Luci
Palanku. Pojedinci su od Gojka uziimali knjige na itanje, naroito mlai.
U grupi oko Gojka Majkia bili su Nikola Lapac33, Ilija Ini34, Jozo Sasic35
Milan Bunda, Ale umili3* i oro Srdi37 od odraslih, te Slobodan Ini38,
Slavko Njegovan39, Zdravko Njegovan40 i jo poneki omladinac. Kao to se vidi,
u grupi su bili i Srbi, i Hrvati, i Muslimani, to je kasnije, u ustanku, bilo
veoma znaajno za pravilnu orijentaciju i usmjeravanje borbe.
Ova grupa je odravala vezu s Prijedorom i Sanskim Mostom. Nikola La
pac je povremeno posjeivao dr Mladena Stojanovia i kod njega se informisao o situaciji u zemlji i svijetu. Odlazei zbog bolesti na pregled kod ljekara
* Tzjava Hazima Bilalbegovia, Slavice Miljatovi-Prai i Stojanke Miljatovi-Erceg.
83 Uesnik u NOB; ivi u Starim Banovcima u Sremu.
34 Nosilac Partizanske spomenice 1941, ivi u Luci Palanci.
84 Nosilac Partizanske spomenice 1941, ivi u Vrbanji kod Banja Luke.
8# Alu umilia su andari pretukli i neposredno pred rat umro je od unutranjih po
vreda zadobivenih tom prilikom. Izjava Ahmeta Kadia i dr.
87 Nosilac Partizanske spomenice 1941.
88 Nosilac Partizanske spomenice 1941., ivi u Banjoj Luci.
81 Poginuo u NOB.
** Uestvovao u NOB, ivi u Beogradu.

248

u Prijedor, poneki su vodili slobodniji razgovor s dr Mladenom Stoj ano vicem,


kao na primjer, Milan Bunda 1939. godine. Dok je Milan Bunda tom pri
likom razgovarao s dr Mladenom o politici, njegova bolesna ena je zakukala:
Ma ostavite said taj va komunizam i spaavajte mene, ja u umrijeti! Tada
je dr Mladen Stojanovi uputio Milana Bundu da se nae s Nikolom Lapcem,
rekavi mu za njega da je na ovjek.41 Neki iz ove grupe odravali su po
vremene veze i s Hazimom Bilalbegoviem, Rifatom ekiem i Mirkom Vra
niem, obino prilikom pazarnog dana.

U BUDIMLI JAPRI
U osnovnoj koli u Budimli Japri, sjeditu optine, radili su Branko
Krneta42 (od septembra 1937. do februara 1939.) i Fanika Veper43 (od septembra
1938. do septembra 1940. godine). Krneta je jo kao uenik uestvovao u po
kretu u Banjoj Luci i pripadao je grupi naprednih uitelja, a Fanika Veper
je bila ve poznati komunista; razvijala je znatnu politiku aktivnost, naroito
kroz Seljako kolo, u Velikoj Rujikoj, gdje je bila uiteljica od 1933. do
1938. godine. Fanika Veper je pripadala grupi naprednih bihakih intelektua
laca, komunista. Poslije dolaska u Budimli Japru, ona je s Brankom Krnetom
razvila znatnu politiku aktivnost, naroito meu omladinom, ali i s odraslim.
Uspostavili su vru vezu s pojedinim seljacima iz Budimli Japre i okolnih
sela, meu kojima i s urom Milunoviem44 iz Dugih Njiva i Milom Gaiem
iz ele.
Nasuprot ovoj grupi naprednih uitelja bio je Miroslav Gluac45, pravo
slavni svetenik i Luka kundri, rudar, oba zagrieni velikosrbi, proetniki
orij entisani.
Djelovanje Fanike Veper meu omladinom bilo je veoma uspjeno. U toj
omladinskoj grupi su bili: Nikica Vukojevi 40 iz Slatine, Milan Bursa,17 Milan4i i Radovan Tima46 iz Budimli Japre i jo neki. Ubrzo je Nikica Vukoje
vi otiao u Zemun i zaposlio se u Ikarusu. Tamo se ukljuio u rad naprednih
omladinaca i u februaru 194U. godine bio primljen u SKOJ. Kada je iz Zemuna
povremeno dolazio u selo, ukljuivao se u rad ove grupe i okupljao svoje vr
njake.
Premjetaj Fanike Veper iz Budimli Japre u Drnje u Hrvatskoj, a neto
ranije i Branka Krnete u selo Mika Glava (prijedorski srez), prekinuo je rad
na irenju komunistikih ideja u Budimli Japri i okolnim selima. Meutim,
i njihov dvogodinji rad je meu spomenutim omladincima ostavio dubok trag,
i oni su se 1941. godine svi nali u ustanikim redovima. Ova grupa omladinaca,
iju je aktivnost pokrenula i usmjerila Fanika Veper, formirae prvi skojevski
aktiv na japranskom podruju ve u novembru 1941. godine.
11

Izjava Milana Bunde.

" Uesnik u NOB, danas na radu u Saveznoj skuptini u Beogradu.


Uestvovala u NOB od 13. jula 1941. godine, u Crnoj Gori. S proleterskim brigadama
1
Vrhovnim tabom NOV i PO.J u ljeto 1942. godine dola u Bosansku krajinu, razbolila se u
etvrtoj
neprijateljskoj
ofanzivi
poetkom
1943.
godine
od
pjegavog
tifiusa
i
umrla
u
Vaganu
kod Glamoa.
Nosilac Partizanske spomenice 1941.
' Poetkom jula 1941. godine otiao u Srbiju.

bataljon.

Uestvovao u NOB od poetka ustanka


Kasnije bio u Prvoj proleterskoj udarnoj

kod P'letemice.
Uestvovao u NOB, ivi u Bosanskom Samcu.
Poginuo u NOB.

249

" Poginuo u NOB.

u Podgrmeu. Otiao u Prvi krajiki proleterski


brigadi. Poginuo 9. maja 1945. godine u borbi

Krajem maja 1941. godine, vjerovatno 29. maja, na Spasovan, u Budimli


Japri su se nali na okupu Branko opi50 koji je doao iz Haana, i grupa na
prednih uitelja: Stojan Maki51 iz Hadrovaca, Jela Perovi- iz Haana i Bran
ko Krneta iz Mike Glave. Ovaj neugovoreni susret iskoristili su i odrali sas
tanak u hladnjaku popa Mirka Gluca, ali bez popa. Razgovarali su o nastaloj
situaciji, o teroru ustaa, a naroito o zloinu okupatora i ustaa u Sanskom
Mostu. Zakljuili su da treba izbjegavati susrete s ustaama, da treba stvarati
uporita medu seljacima. Raspravljali su i o moguem ponaanju utjecajnijih
ljudi u ovom kraju u danima koji slijede. Dogovorili su se da treba savjetovati
stanovnitvu da to manje odlazi u grad i varoice, da se ne odaziva na kuluk,
dia ne prelazi na katoliku vjeru i da ne predaje oruje. Grupa je smatrala da
e KPJ sigurno uskoro dati direktive kako dalje postupati to je poetkom jula
i bilo.

U KADROVCIMA
Poetkom oktobra 194,0. godine u Hadrovce je doao za uitelja Stojan Ma
ki, uitelj i vanredni student na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Poslije
dolaska u kolu zapoeo je s primjenom naprednih pedagokih ideja, principa
i metoda i brzo ostvario znatan napredak nastave u koli. Ukinuo je fiziko
kanjavanje uenika (batinanje) i primanje poklona. Zemljoradnicima je davao
strunu pomo radi savremenije obrade zemlje. Upoznavao ih je s politikim
i drugim zbivanjima u zemlji i svijetu. Razobliavao je politiku JRZ i njenih
kortea u sanskom srezu. Organizovao je kolsku batu u kojoj su uenici sticali
praktina znanja. I neki roditelji slijedili su ova iskustva i poeli savremenije
obraivati svoje vrtove. Maki je pomogao organizovanje petomjesenog domaikog teaja koji su pohaale ene i djevojke iz Hadrovaca i okolnih sela,
koji su vodili strune uiteljice Zora Milosavljevi i Vera Filipovi.
Zbog takvog rada Stojan Maki je bio veoma cjenjen i omiljen kod sta
novnitva. Stekao je mnoge prijatelje, to e imati veliku vrijednost u ustanku
1941. godine, kada e u nastojanju da pravilno usmjeri zapoetu borbu dobiti
iijihovu bezrezervnu podrku.
*

U godinama pred rat 1943. godine bilo je jo nekoliko naprednih uitelja


koji su politiki progresivno djelovali u svojoj sredini. Tako je u selu Podovima
bio uitelj Mili Danii53, koji je razvio znatnu politiku aktivnost i postigao
vidan utieaj na stanovnitvo tog i susjednih sela, ali se ubrzo razbolio i umro.
I pojedini radnici koji su povremeno dolazili kui progresivno su djelovali
u svoojoj sredini. Tako je Mirko Milinovi54 iz Bosanskog Milanovca radio kao
mol er u Beogradu, ali je povremeno dolazio kui, pa i aprila 1941. godine. Okup
ljao je omladince oko sebe, ali i odrasle. Govorio im je da je vlada bive Jugo
slavije izdala zemlju, ali da e se narod uskoro podii protiv okupatora. Savje
tovao je ljudima da skrivaju orue jer e im uskoro biti potrebno. Pjevao je
revolucionarne pjesme koje su Milamovani tada prvi put sluali. Poto su mu
s" Nosilac Partizanske spomenice 1941., prvi politiki komesar Komande gerilskih odreda
Krupa-Sana. Knjievnik i lan Srpske akademije nauka i umjetnosti, ivi u Beogradu.
Nosilac Partizanske spomenice 1941., jedan od organizatora ustanka 1941. godine u Podgrmeu. Poslije rata na slubi u Republikom sekretarijatu unutranjih poslova. ivi u Sarajevu.
** Nosilac Partizanske spomenice 1941. Umrla 1972. godine u Beogradu.
II Memoarska graa za sela Podove 1 Kozicu.
11

U Srbiji uestvovao u NOB, poslije rata radio u Beogradu umro prije nekoliko godina. 250

neki plaljivi prijetili da e ga predati ustaama to buni omladinu, vratio se u


Srbiju, prije ustanka
Mirko Stojanovi55 iz Halilovaca bio je pearski radnik u Beogradu, gdje
je uestvovao u radnikom pokretu i pred rat bio primljen u KPJ. Povremeno
je dolazio u svoje selo gdje su neki znali da je komunista, poto je ljudima
objanjavao politiku situaciju u zemlji i svijetu ,i otvoreno priao o svome
radu. U Beogradu se ee susretao sa svojim zemljacima, radnicima, i govorio
im o radnikom pokretu i Komunistikoj partiji. Neto prije ustanka doao je
u svoje selo, naao se sa svojim prijateljima, i poznanicima, ali se iznenadno
vratio u Beograd.
U Kozici je pred ustanak djelovao Risto Kovaevi56, kojeg je narod od
milja zvao ika Risto. On je dugo radio u raznim mjestima Jugoslavije. Bio
je naprednih shvatanja i simpatizera KPJ. Za vrijeme aprilskog rata vratio se
u svoje selo i razvio znatan politiki rad medu seljacima. Savjetovao im je da
ne predaju oruje ustaama: Mora se uvati oruje i municija kao to se uva
dragi kamen. Volim sada sepet municije nego itavu Kozicu. I sam je imao
sakriven karabin i municije. U narodu je razobliavao njemakog okupatora
i ustae. Govorio je seljacima o Komunistikoj partiji i o radnikom pokretu.
Uestvovao je u borbama na Sjenokosu 68. maja -1941. godine, ali je smatrao
da je akcija preuranjena. Krio se od ustaa i u ljeto, neposredno pred ustanak,
vrio snaan utieaj na stanovnitvo sela oko planine Mule, pripremajui ih za
borbu do koje e ubrzo doi.
PROSVJETA I KULTURA
Iza Austro-Ugarske monarhije ostalo je samo osam osnovnih kola, i to: u
Sanskom Mostu (1886), Starom Majdanu (1886), Luci Palanci (1899), Sasini
(1907), Budimli Japri (1909), Majki Japri H910), Staroj Rijeci (1910) i Rasavcima (1914). Sve ove kole nastavile su rad i poslije zavretka rata (1918. go
dine).
Srpskopravoslavne konfesionalne osnovne kole, koje su obustavile rad ve
prve godine rata (1914), nisu ni obnavljane poslije zavretka rata, jer nije bilo
razloga da u novoj dravi i dalje postoje (u Starom Majdanu, Sanskom Mostu,
Dabru i Eminovcima). Jedino to je zgrada kole u Dabru, koja je bila i popov
stan, posluila za otvaranje narodne osnovne kole ve 1918. godine, tako da
se u ovom selu produilo s osnovnim obrazovanjem. Meutim, ukidanjem kon
fesionalne kole u Eminovcima, selo je ostalo bez kole sve do 1926. godine.
Od 1918. do 1931. godine, na podruju sreza otvorene su samo etiri os
novne kole: u Dabru (1918), Tomini (u popovom stanu 1919), Eminovcima
(novogradnja 1926) i Tuk Bobiji (novogradnja 1927. godine), tako da je
sanski srez 1930. godine imao 12 osnovnih kola', i to:
u Budimli Japri za optinu Budimli Japra s 5.000 stanovnika;
u Dabru za optinu Dabar s 5.000 stanovnika;
u Eminovcima za optinu Gornji Kamengrad s 5.700 stanovnika;
u optini Luci Palanka s 5.516 stanovnika bile su tri kole: u Luci Pa
lanci, Majki Japri Donjoj i Tuk Bobiji;
u Sanskom Mostu jedna kola za optinu Sanski Most s 3.579 stanov
nika;

251

5S
Uhvaen na Ilegalnom radu kao lan Rejonskog komiteta KPJ Palilule u Beogradu, mu
en u zatvoru, prebaen u logor na Banjici, gdje je ubijen sredinom 1943. godine. Izjava Pere
Vukojevia, Milana Jelisavca i dr.
5*
Uestvovao
u
organizovanju
ustanka
1941.
godine
u
podruju
sela
oko
Mule-planine,
a krajem 1941. i poetkom 1942. godine bio politiki komesar ete. Uz etnike pueve na Manjai,
poetkom
1942.
godine,
etnici
su
ga
uhvatili,
muili
i
10.
maja
1942.
godine
strijeljali
u Dujakovcima na Man jai.
1 Almanah Kraljevine Jugoslavije, posebno izdanje BANOVINA VRBASKA, opi pregled,
izdanje Kraljevske banske uprave, Banja Luka, 1931. godine, str. 23.

u Sasini za optinu Sasina s 3.850 stanovnika;


optina Stari Majdan s 7.280 stanovnika imala je tri osnovne kole r
u Starom Majdanu, Staroj Rijeci i Rasavcima;
u Tomini je bila kola za optinu Tomina s
5.653 stanovnika.
Optina Vrhpolje, s 3.354 stanovnika, koja je bila u sastavu kljukog sreza.,
nije imala nijednu kolu!
Dok je na itavom srezu, ukljuujui i optinu
rodnih osnovnih kola, na podruju sreza je bilo 14
3 rimokatolike crkve i 20 damija.

Vrhpolje, bilo samo 12 na


srpskopravosl-avnihcrkava,,

Broj stanovnitva, kola i bogomolja 1930. godine:2

Optina

Stanov
nitva

Budimli Japra

5.000

Dabar

5.000

G. Kamengrad

5.700
5.516
3.579

Luci Palanka
Sanski Most

kola

Knjinica
itaonica

Bogomolja:
srp. prav. kat.

1
1

musi.

____

Sasina

3.850

7.280

Tomina
Vrhpolje

5.653

3
1

1
1

Stari Majdan

3.354

Svega

44.932

12

14

20

3
2

Ovako mali broj osnovnih kola i sporo otvaranje novih imala su za poslje
dicu veliki broj nepismenih. Do otvaranja kola u pojedinim naseljima skoro
svo stanovnitvo je bilo nepismeno. A kako je kola od nekih sela bila udaljena
i po 10 i vie kilometara, djeca iz udaljenih sela nisu bila obavezna da se upi
suju u kolu. Zbog toga je bilo dosta sela u kojima se nalazio tek po neki po
lupismeni ovjek, i to najee samouk. A i neki od ovih samoukih su znali
samo da proitaju i da se potpiu, ali ne i da napiu pismo.
Iz navedenog pregleda se vidi da je naroito malo kola bilo u musliman
skim selima, jer je meu muslimanskim seoskim stanovnitvom tada bilo veoma
malo nastojanja da se kole otvaraju i da im se djeca opismenjuju. Muslimansko
svetenstvo u selima je bilo veliki protivnik prosvjeivanja Muslimana, a na
roito enske djece, to je imalo presudnu ulogu u tadanjoj znatnoj nezainteresovanosti Muslimana ovih sela prema kolstvu i obrazovanju. Na tu nezainteresovanost, mali broj kolovanih Muslimana i mali broj aka, ukazao je 1S32.
godine i tadanji erijatski sudija u Sanskom Mostu.3 Takav odbojni odnos naj
veeg dijela Muslimana prema kolstvu i za Kraljevine Jugoslavije, sve do po
lovine etvrte decenije, bio je posljedica i njihovog povlatenog poloaja u feu
dalnom poretku koji je vladao u ovim krajevima sve do sprovoenja agrarne
reforme i osloboenja kmetova od feudalne zavisnosti. Feudalni sistem je sve
povlatene u svim zemljama, pa i Muslimane u Bosni i Hercegovini, begove,
age i si., uvlaio u inertnost, jer su drugi za njih radili, drugi su im svojim
radom obezbedivali sve to je potrebno za ivot. Svakako da je na takav stav
* Isto.
s GAJRET, Xin god , 1932., str. 291.

252

Uenici osnovne kole u Sanskom Mostu s uiteljima: u sredini (s prekrtenim rukama)


upravitelj Mile Milju.

uticala i injenica da je u ovom pograninom kraju (graninom kraju za vri


jeme turske vladavine), glavni poziv Muslimana bio ratovanje. Na takvu inert
nost je uticalo i veliko osiromaenje dobrog dijela Muslimana poslije agrarne
reforme. Ali ve polovinom etvrte decenije, jo bolje reeno otvaranjem gra
anske kole u Sanskom Mostu poetkom 1936. godine, znatno se mijenja odnos
Muslimana prema kolstvu. Tako ve na poetku rada graanske kole broj
Muslimana daka je realan u odnosu na broj stanovnika.
Dok su djeaci u izvjesnom broju i pohaali kolu, djevojice su najee
ostajale kod kue nepismene, iako bi se kola otvorila u njihovom selu. Musli
mani su najee branili enskoj djeci da idu u kolu, pa ih je sve do rata 1941.
godine, odnosno do 1945. godine, veoma mah broj zavrio osnovnu kolu. Tako
djevojice Muslimanke iz mnogih sela nisu ile u kolu, meu kojima i iz Sku
canog Vakufa, Okrea, Gorice, Gornjeg i Donjeg Kamengrada, Brdara, Zenkovia i jo nekih. Ali isto tako ni mnoge djevojice iz srpskih i hrvatskih sela
nisu ile u kolu, ve su ostajale nepismene, kao na primjer u selima Ilidi;
Kozici, Tramonji, Gorici, Kozinu, Jelainovcima, Otiu i jo nekim.4
Zbog velike nepismenosti, koja se odrala sve do drugog svjetskog rata,
bilo je sluajeva da su i neki trgovci bili nepismeni. Tako je i u Starom Maj
danu bilo nepismenih trgovaca, pa su veresiju biljeili raznim crtama na san
ducima u svome duanu, dok su po selima tu i tamo upotrebljavani raboi.5
Na sanskom srezu je 1941. godine bilo 660 aka 1918. godine 540, 1929. go
dine 1.320, a 1934. godine 2.400 aka.8

ilt

Podaci iz memoarske grae sanskih naselja, prikupljene za ovaj rad.

Isto.

pripadnost

brojevi

Rabo je drveni tapi ili daica razliite duine i oblika na kom se urezuju znaci svojine
(rauna). Raboe su upotrebljavali jo stari Slaveni dok nisu imali pis

menosti, a nepismeni i kasnije.

253

Abk,

Banja

Luka,

Prilog

Statistici

vrbaske

banovine za 102934. godine.

Slijedea tabela daje podatke o broju kola, odjeljenja, nastavnika (uitelja)


i aka:7

Osn. kola
Broj odeljenja
Broj nastavnika
aka

1929/30

1930/31

12

13

19
19
1.307

21

21
1.617

1931/32

1932/33

13
23
23
1.771

21

22

30
29
2.361

32
32
2.417

1933/34

Tek 1931. godine poinje izgradnja veeg broja kola, tako da se 1932. go
dine otvara sedam novih osnovnih kola, 1933 tri, 1934 jo tri, a do kraja
postojanja Kraljevine Jugoslavije otvorene su jo dvije kole: 1937 jedna i
1940 jedna.8 Dakle, za 22 godine postojanja Kraljevine Jugoslavije, u san
skom srezu (podruju dananje optine) otvoreno je 19 osnovnih kola, pa je
tako u srezu, ukljuujui i optinu Vrhpolje iz tadanjeg kljukog sreza, 1941.
godine radilo ukupno 27 narodnih osnovnih kola.
Bilo je nastojanje u nekim selima da se i kod njih sagradi i otvori osnovna
kola, ali se gazde ili pojedini zaseoci nisu mogli dogovoriti na kojem mjestu da
podignu kolu. Tako se akcija za izgradnju kole u Eminovcima (Bosanski Milanovac), zapoeta jo 1911. godine, zbog sukoba kneza i jednog obuara, nije
mogla realizirati sve do 1925. godine. I u Koprivni je izbio sukob oko mjesta
gdje bi trebalo kolu podii, pa su je sagradili tek 1946. godine. I u Usorcima je
bio slian sluaj. Ali, dogodilo se i to da je zgrada za kolu u Eminovcima bila
zavrena 1925. godine, a nastava zapoela godinu dana kasnije dok je zgrada
za kolu u Podvidai bila sagraena 1928, a nastava je poela tek 1932. godine.9
Evo pregleda redoslijeda otvaranja osnovnih kola na sanskom srezu:10
PREGLED
osnovnih kola po godinama otvaranja
Godina
otvaranja

Srpsko-pravosl.Dravna Narodna
konfesion. osnovna osnovna

a) za turske vladavine:
1854. god.
1872. god.
Svega
b) za austrougarske okupacije:
1886. god.
1899. god.
1907. god.
1909. god.
1910. god.
1913. god.
1914. god.
Svega

1
1
2

1
1
2

Svega

2
1
1
1
2

1
8

2
1
2
1
2
1
1
10

Isto.
Prosvetni glasnik za 1932. godinu. Dr. tamp. Beograd, 1933. godine, str. 1319, Prosvjetni
glasnik za 1934, 1937. i 1940. godinu.
Podaci iz memoarske grae sanskih naselja.
10
Ovaj
pregled
je
izraen
na
osnovu
navedenih
dokumenata
i
radova.
Jedino
enja podataka za osnovnu kolu u Dabru izvor je bila memoarska graa toga sela, a
kazivanje prote Vida Marjanovia, koji ima svoje biljeke o dogaajima na sanskom podruju,
8

kod
navo
za Tominu

c) za Kraljevine Jugoslavije:
1918. god.
1919. god.
1926. god.
1927. god.
1932. god.
1933. god.
1934. god.
1937. god.
1940. god.
Svega

a+b+c

9
1
1

7
3
3
1
1

9
1
1
1
7
3
3
1
1

27

27

27

39

U ovom pregledu za 1918. godinu je navedeno da je otvoreno 9 narodnih


osnovnih kola. Meutim, od tih 9 kola 3 su radile i za austrougarske vlada
vine, dok je umjesto konfesionalne kole u Dabru otvorena narodna osnovna
kola. Zato je na sanskom podruju do 1941. godine ukupno otvorena 31. os
novna kola, a ne 39.
Evo pregleda svih osnovnih kola, od prve otvorene 1854. do posljednje ot
vorene 1940. godine:
kole na Sanskom podruju prema redoslijedu otvaranja:
a) za turske vladavine:
1.

Stari Majdan, Srpskopravoslavna konfesionalna, otvorena 1854. godine,


prestala s radom 1914. godine;
2. Sanski Most, srp. pravosl, 1872. godine, prestala s radom 1914. godine;
b) za austrougarske okupacije:
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.

Sanski Most, dravna, 1886. godine, 1918. nastavila rad;


Stari Majdan, dravna, 1886. godine, 1918. nastavila rad;
Luci Palanka, dravna, 1889. godine, 1918. nastavila rad;
Sasina, dravna, 1907. godine, 1918. nastavila rad;
Dabar, srp. pravoslavna, 1907. godine, prestala s radom
1914. godine;
Budimli Japra, dravna, 1909. godine, 1918. nastavila rad;
Majki Japra (Donja), dravna, 1910, 1918. godine nastavila rad;
Stara Rijeka, dravna, 1910, 1918. godine nastavila rad;
Eminovci. srp. prav., 1913. godine, prestala s radom 1914. godine;
Rasavci, dravna, 1914. godine, 1918. nastavila rad;

c) za Kraljevine Jugoslavije:

255

13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.

Dabar, narodna osnovna kola, 1918. godine;


Tomina, narodna osn. kola, 1919. godine;
Eminovci (Bos. Milanovac), narodna osn. kola, 1926, novogradnja;
Tuk Bobija, narodna, 1927. godine, novogradnja;
Kozica, narodna, 1932, godine, novogradnja;
Podovi, narodna, 1932. godine, novogradnja;
Slatina, narodna, 1932. godine, novogradnja;
Podvidaa, narodna, 1932. godine, novogradnja;
Gornji Lipnik, narodna, 1932. godine, novogradnja;
Kljevci, narodna, 1932. godine, novogradnja;

23. Gornji Kamengrad, narodna, 1932. godine, novogradnja;


24. Tramonja, narodna, 1933. godine, novogradnja;
25. Kijevo, narodna, 1933. godine;
26. Vrhpolje, narodna, 1933. godine;
27. Otra Luka, narodna, 1934. godina, novogradnja;
28. Hadrovci, narodna, 1934. godine, novogradnja;
29. Lukavice, narodna, 1934. godine, novogradnja;
50. Suhaa, narodna, 1937. godine ( u zgradi direkcije rudnika koji je prestao
s radom), i
31. Majki Japra, Gornjia, narodna, 1940. godine, novogradnja.
Za sve to vrijeme, 1918194.1. godine, bilo je nekoliko pokuaja organizovanja analfabetskih teajeva u gradu i okolnim selima, da bi se iz te ogromne
mase nepismenih bar neki od njih opismenili. Tako je u Eminovcima, iste go
dine kada je otvorena osnovna kola, 1926. godine, organizovan analfabetski
"teaj da bi se i djeca, prerasla za redovno kolovanje, nauila itati i pisati.
U Sanskom Mostu, u organizaciji Gajreta, radio je analfabetski teaj od
31. januara do 8. aprila 1930. godine. Pohaale su ga samo Muslimanke. Pre
dava je bio pravnik Mehmed B. Alagi, jer uitelji, zauzeti redovnim radom u
koli ,nisu mogli voditi teaj, kako pie u izvjetaju odbora Gajreta.11
U Sanskom Mostu je od 1925. do 1941. godine radila Opte trgovako-zanatska kola12 (veernji egrtski teajevi), koju su bili obavezni da pohaaju svi
egrti (uenici u trgovini i zanatstvu). Ovi veernji teajevi bili su organizovani
i u Starom Majdanu.
Na podruju sanskog sreza je od prije 1930. godine djelovala i Domaika
kola, koja je organizovala petomjesene domaike teajeve za ene i djevojke.
Na tim teajevima ene su uile kuhanje i ivanje, sluale asove iz higijene
i dr. Tako su 1932. godine bili organizovani domaiki teajevi u Luci Palanci
i Podovima, a 1933. godine u Kijevu pa potom u Tomini. Teaj u Kijevu je po
haalo 17 djevojica.13
Na inicijativu dr Branka Miljua, narodnog poslanika, u Sanskom Mostu je
1935. godine formiran Akcioni odbor sa zadatkom da radi na osnivanju giaanske kole. U akcionom odboru su bili: Dragomir Popovi, sreski naelnik,
Daferbeg Bievi, trgovac, Vlastimiir Terzi, arhijerejski namjesnik, Ugljea
Spremo, uitelj, Beir-aga Hromali, rentijer, i Jovo Milinkovi, trgovac. Na
njihov predlog Optinski odbor Sanske optine je na sjednici 6. novembra 1935.
godine donio odluku da se za graansku kolu ustupi optinski hotel i jo do
dijelio 25.000 dinara za pripreme i poetak rada. Ministar prosvjete Kraljevine
Jugoslavije je 20. novembra 1935. godine donio odluku o otvaranju Graanske
kole (poljoprivrednog smjera) u Sanskom Mostu u kolskoj 1935/36. godini.
Akcioni odbor je opravio zgradu, nabavio klupe i drugi inventar, pa je kola
poela s radom 17. januara 1936. godine. Bila je to prva nia srednja kola u
sanskom srezu.14
Prema preporuci dr Nede Zeca, tadanjeg sreskog ljekara u Sanskom Mostu,
za direktora kole je postavljen Jago Saranovi.15
U prvi razred graanske kole upisalo se 56 aka (51 uenik i 5 uenica). Iz
prvog izvjetaja ove kole tampanog za kolsku 1935/36. godinu, vidi se da je
nacionalni sastav ovih aka bio: 31 Srbin (28 mukih i 3 enske), 15 Muslimana
<14 mukih i 1 ensko) i 5 Hrvata (3 muka i 2 enske).16
Gajret, XI, 15)30. godine, Sarajevo, str. 321.
Almanah vrbaske banovine za 1930. godinu, str. 11.
11 Vrbaske novine, 18. Juna 1933. godine.
" Dravna mjeovita graanska kola u Sanskom Mostu, Izvjetaj za kolsku godinu
1935/36., Prijedor, tamparija Vuen trbac, 1936. godine, str. 6.
'* Dr Nedo Zec i Jago Saranovi su ranijih godina slubovali u Kratovu, u Makedoniji,
igdje je Saranovi bio direktor sline kole.
'* Vidi napomenu br. 14.
1!

Srpsko pjevako drutvo Pobratimstvo*1 u Sanskom Mostu, 1928. godine.

Otvaranje graanske kole kod nekih graana nije nailo na lijep prijem
i podrku, pa je zato bilo irenja neistina o njoj. Zbog toga je uprava kole ve
u prvom izvjetaju morala da napie i ovo obavjetenje za javnost:
. Kroz varo zlonamjerno proturaju neki neprijatelji kole neistinite
vijesti, da ova kola ne vrijedi. To je grubo neistina... Graanska kola ima
rang nie srednje kole. . .ll
Direktor Saranovi je 1937. godine, preko lista POLITIKA, uputio apel gra
anima i ustanovama u zemlji da prilozima pomognu ovu kolu. Ubrzo su stigli
prilozi ,preko oekivanja, pa je kola nabavila neto namjetaja i muzike in
strumente. to je omoguilo da se osnuje kolski orkestar.18
Do rata 1941. godine, kolu su zavrile tri generacije, ukupno 79 aka.
kola je 1938/39. godine imala 123 daka, 1939/40 108, a 1940/41 oko 110
aka.18
Ova nia srednja kola je radila do juna 1941. godine. Poetkom kolske
1941/4.2. godine ustako ministarstvo pravosua i bogotovlja ju je ukinulo.2
U periodu od 1918. do 1941. godine relativno mali broj aka je nakon zavr
ene osnovne kole nastavljao kolovanje u nekoj srednjoj koli, a potom i na
univerzitetu. Prema nepotpunim podacima, u ovom periodu srednje kole u Banoj Luci, Prijedoru, Bihau i jo nekim mjestima ukupno je pohaalo oko 155
aka, od kojih 68 iz Sanskog Mosta, a ostali iz sanskih sela. U tom vremenu
bilo je na raznim viim kolama i fakultetima oko 45 Sanjana, od kojih 35 stu
denata iz Sanskog Mosta, a ostali iz sela. Najvei broj sanskih sela nije imao
17 Isto, str. 15.
Podatak iz pisma Jagoa Saranovia gimnaziji u Sanskom Mostu.
Dravna mjeovita graanska kola u Sanskom Mostu, izvjetaj za 1938/39. i 1939 40.

godinu.
20

257 str. 428.

Zbornik zakona i naredaba NDH, izd. Ministarstva prvavoua i bogotovlja, god. 1941,
-

' - / r:

nijednog aka u srednjim kolama, a samo iz nekoliko sela bili su po jedan,


rijetko 2 studenta na fakultetima
Oko 15 mladia je pohaalo podoficirske kole, raznih struka, i postali su
aktivni podoficiri, a neki od njih i oficiri.21
Iz ovih podataka se vidi da je na oko 1250 stanovnika dolazio 1 student,
iako je bilo godina, do 1935. godine, kada je i na 10.000 stanovnika, pa i na
vie, dolazio samo jedan student, jer ih je u tim godinama bilo samo po neko
liko. Jedan dak srednje kole dolazio je na preko 360 stanovnika, iako je i
ovdje, isto kao i kod studenata, bilo godina, opet negdje o 1935, kada je jedan
ak dolazio i na 2000 pa i vie stanovnika.
Jedan broj studenata i srednjokolaca je do 1941. godine zavrio kolovanje
i zaposlio se irom zemlje, a manji broj i u zaviaju.
Zbog velike nepismenosti, koja je u vrbaskoj banovini obuhvatala oko:
80% stanovnitva, i znatnog siromatva, veoma mali broj dnevne tampe i peri
odike je dolazio u ovaj srez. U najvei broj sela nije stizao nijedan primjerak
novina ili asopisa, a u neka sela tek po 1 ili 2 primjerka novina, i to veoma
neredovno. I u Sanski Most je stizao mali broj primjeraka vodeih listova.
U najveem broju sela nije bilo nijednog radio-aparata. Tek u nekoliko
sela radio-aparat je imao samo uitelj. Takva situacija je bila sve do rata.
U Starom Majdanu, Luci Palanci i Budimli Japri radio-aparat je imao i po
neki trgovac.
U Sanski Most su prvi radio-aparat stigli ve 1929. godine, tako da su u
junu 1930. godine 4 graanina imala radio-aparate (ljekar, upnik, ef pote
i jedan trgovac); u Sasini je bio jedan radio-aparat (kod uitelja) i u Luci Pa
lanci jedan( kod Sime Miljua, pravnika, novinara).22 Do 1941. godine su jo
neki graani nabavili radio-aparate, ali je sve to bilo veoma malo i nedovoljno
za redovnije i potpunije obavjetavanje javnosti o zbivanjima kod nas i u svi
jetu.
Godine 1930. na itavom srezu je bilo samo 9 narodnih knjinica-itaonica.23 To su obino bile prostorije u kojima je bio ormar s manjim brojem
knjiga i stolovi na kojima je bio po jedan primjerak nekih vanijih dnevnih
i nedeljnih listova ili asopisa. U Sanskom Mostu su bile dvije itaonice, od
kojih jedna muslimanska (gajretova), na podruju optine Stari Majdan 3,
Luci Palanke 2 i po jedna u optinama G. Kamengrad i Tomina, dok 4 op
tine: Budimli Japra, Dabar, Sasina i Vrhpolje, nisu imale nijednu knjinicu-itaonicu, pa su se ljudi mogli sastajati samo u gostionicama ili kafanama,
kojih je u svim tim mjestima, izuzev Dabra i Sasine, bilo negdje vie negdje
manje. Sve to pokazuje koliko je kulturno-prosvjetni rad i ivot u sanskom.
srezu bio nerazvijen u godinama izemu dva rata.
Sauvana je polovina jednog lista na kojem su zabiljeena imena lanova
Narodne itaonice i knjinice u Luci Palanci, dok je na drugoj stranici NNO
optine Potkalinje sastavio svoj izvjetaj o jednoj kampanji u 1943. godini. Ovaj.
dokument se nalazi u arhivu Bosanske krajine, a glasi:
Spisak lanova Nar. itaonice i Knjinice u Luci Palanci:
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Marjanovi uro, svet, predsjednik,


Kora Stevo, kova, potpredsjednik,
Daljevi Obrad, trg, blagajnik,
Albahari David, trg., lun upr. odbora.
Njegovan Milan, uster,
Kalembar Nikola, uitelj, lan,

81

Memoarska graa sanskih sela.


Abk, Banja Luka, dok. br. 4431930.
21 Vidi napomenu br. 1.
a

258

7. Kunovac Zora, uiteljica,


8. Milju . Nikola, Biljenik
9. Jefa Bruji, supruya nared.
10.
Vjetica Milica, primalja,
Jedno krae vrijeme, neposredno iza prvog svjetskog rata, u Sanskom Mo
stu je postojao esperantski klub. Osnovao ga je 1921. godine Dimitrije Saviki,
emigrant, Ukrajinac, pukovnik ruske carske vojske, koji je tada bio crkveni
posluitelj.84
Narodno pozorite vrbaske banovine u Banjoj Luci, prilikom svojih godi
njih turneja po banovini, skoro redovno je navraalo i u Sanski Most.*5

SPORTSKA AKTIVNOST
Izmeu dva rata, za vrijeme postojanja Kraljevine Jugoslavije, u Sanskom
Mostu su bili skoro itavo vrijeme aktivni samo Sokolsko drutvo i nogometni
klubovi. Drugih sportskih organizacija i aktivnosti nije bilo.
Sokolska drutva su formirana ve prvih godina poslije prvog svjetskog
rata. Obino je u srezu postojalo samo jedno drutvo, a u pojedinim optin
skim centrima, obino uz osnovnu kolu, formirane su sokolske ete. Sokolska
organizacija je propagirala sveslovenstvo i jugoslovenstvo, a od sportskih dis
ciplina samo atletiku, proste (gimnastike) vjebe i vjebe na spravama. Jedno
vrijeme je i sokolsko drutvo u Sanskom Mostu, s etama u nekim seoskim
optinama, bilo vrlo aktivno, pa je s manjim grupama vjebaa uestvovalo i
na sletskim priredbama u veim gradovima. Drutvo je organizovalo svoje go
dinje sletske priredbe na kojima su nastupale i seoske sokolske ete. Manje
sokolske priredbe organizovale su ponekad i seoske ete. Jedno vrijeme, do
1940. godine, starjeina Sokolskog drutva u Sanskom Mostu je bio dr Slavko
Pitelji. Da bi se drutvu omoguio to bolji rad, sagraen je sokolski dom,
zgrada sa gimnastikom salom i ostalim neophodnim prostorijama. Okupacijom
zemlje, aprila 1941. godine, Sokolsko drutvo je prestalo s radom.
Nogometni sport se poeo razvijati u Sanskom Mostu pred prvi svjetski
rat. Prva nogometna lopta donijeta je u ljeto 1913. godine. Donio ju je student
Branko Juzbai kada se vratio kui na ljetne ferije.26 Bilo je to veliko iznena
enje za sve Sanjane, koji su prvi put vidjeli nogometnu loptu i saznali da se
s njom mogu organizovati interesantna takmienja. Meutim, do osnivanja
prvog nogometnog kluba dolo je tek poslije prvog svjetskog rata.
Nogometni klub Sana je formiran 1922. godine i postojao je sve do 1941.
godine. U njemu su igrali preteno studenti i aci, pa su utakmice odigravane
uglavnom ljeti, za kolskih f eri ja, kada su se mladi Sanjani vraali svojim ku
ama. Nije bilo sportskog stadiona, niti stalnog i ureenog igralita. Najprije
se igralo kod jaruga pored Kljuke ulice, potom na livadi Husein-bega ekia,
kod Kantarevog mlina, pa na barama ispod grede, na staroj pijaci i kod ledare
Boka Marinkovia.
Nogometni klub Sana je igrao utakmice i s klubovima u susjednim grado
vima: sa Slavijom u Prijedoru, Tomaeviem u Kljuu, NOB-om u Bi
hau, Slobodom u Bosanskom Novom, Balkanom u Banjoj Luci, Kraji
nom u Bosanskom Petrovcu, Borcem u Drvaru i jo nekim. Sana je 1928.

259

Izjava prote Vida Marjanovia. data 20. avgusta 1972. godine autoru.
Vrbaske novine su pisale o gostovanju tog pozorita u Sanskom
zatim 14. jula 1933. godine itd.
Limun Papi, Podgrme edo revolucije, Glas, Banja Luka, brojevi 1945. do 1949,
objavljeni od 18. februara do 2. marta 1974. godine.

Mostu

jula

1932.

godine,

godine organizovala turnir na kojem su uestvovali: Balkan iz Banje Luke,


NOB iz Bihaa i Sloboda iz Bosanskog Novog. Po sjeanju nekih tadanjih
igraa, u finalnoj, nerijeenoj utakmici (4:4), sastali su se Sana i Balkan.
U to doba nogometni klub je mogao opstati samo ako je dobija pomo
od svojih lanova. Prvi predsjednik kluba je bio Savko Bobi27, direktor banke,
koji je, 1925. ili 1326. godine, svima igraima poklonio dresove, kopake, arape,
titnike i loptu. Jedno vrijeme predsjednik je bio Veso Milinkovi28, a na kraju,
i najdue, Petar Pepa Braji, trgovac29.
Nogometni klub Triglav formiran je 1925. godine.3'1 Dok je tri godine
stariji klub Sana bio preteno klub arije na desnoj obali rijeke, Triglav
je smatran klubom arije na lijevoj obali rijeke Sane. Bio je to klub zanatlija.
Prvi predsjednik je bio Nijazija Arnautovi31, obuarski radnik (kasnije i prvi
predsjednik sindikalne podrunice zanatskih radnika u Sanskom Mostu). Ovaj
|dub je jednom imao u gostima zagrebaki MASK. Nakon prijateljskog pri
jema, uprava HASK-a je poslala NK Triglavu loptu i pumpu. Igrai ovog
kluba su igrali od ranog proljea do kasne jeseni na Muhia bari ili na staroj
pijaci. Triglav je 30. jula 1933. godine odigrao u Bosanskom Petrovcu nogo
metnu utakmicu sa domaim SK Krajina. Pobijedila je Krajina sa 8:0
(5:0).,i2 Nakon 10 godina djelovanja, 1935. godine je Triglav prestao da postoji.
Nogometni klub Bosna je trei klub formiran u Sanskom Mostu izmeu
dva rata. Kako je rasformiranjem Triglava nastupila izvjesna praznina i
arija na lijevoj obali Sane ostala bez svoga kluba, pokrenuta je akcija da
,se formira novi klub. Do osnivanja NK ..Bosne dolo je najvjerovatnije u ranu
jesen 1936. godine, a ne odmah iza rasiormiranja NK Triglava 1935. godine.33
U upravi je bio i Hzaim Balalbegovi, koji je nastojao da u klubu, osim napred
nih Muslimana, okupi i sve druge napredne omladince Srbe, Hrvate i Jevreje,
u emu je znatno uspio. U Bosni su nekoliko godina igrali i braa Predrag,Dragan i Milenko-Mile Terzi31, sinovi mjesnog pravoslavnog paroha, to je
velikosrpska arija na desnoj obali rijeke osuivala i napadala, a naroito
grupica ljotievaca. Zbog toga je poslije odigranih utakmica izmeu mjesnih
rivala, povremeno dolazio do tue izmeu naprednih omladinaca i ljotievaca.
Bosna je gostovala u Prijedoru, Bosanskom Petrovcu, Kljuu, Mrkonji Gradu
i jo nekim krajikim gradovima. Okupacijom zemlje, aprila 1941. godine, i
ovaj klub je prestao da postoji.

AKTIVNOST ODBORA I POVJERENSTAVA GAJRETA

Preuzimanje uprave nad Muslimanskom itaonicom, osnovanom 1905.


godine, Mjesni odbor Gajret u Sanskom Mostu je krajem 1929. godine oivio
rad. Umjesto Musiimanske itaonice 16. 11. 1929. godine osnovana je Gajretova itaonica. Tada je imala preko 100 lanova. Predsjednik je bio Hafiz Ilijas
Hadiahmetovi, posjednik; potpredsjednik Aziz Rei, trgovac; sekretar Muha
med Babi, aps. prava; knjiniar Abas Kranti, posjednik; blagajnik Eref
Sabi, posjednik; lanovi odbora: Himzo Rei, trgovac, Asim Bisevi, posjed27

Umro.
Sada ivi u Beogradu.
?* 2ivi u Sanskom Mostu.
80 Podatak iz feljtona L. Papia.
81 Ustae su ga ubile 1942. godine u koncentracionom logoru u Jasenovcu.
81 Vrbaske novine, juli 1933. godine.
88
Limun Papi u spomenutom feljtonu navodi da je klub formiran 1935. godine. Hasan
Sarajli, jedan od sudionika u osnivanju kluba sjea se da je to bilo u ranu jesen 1936. godine;
84
Predrag-Dragan Terzi, uesnik u NOB, danas izvanredni profesor Sveuilita u Zagrebu,
a Milenko-Mile Terzi, uesnik u NOB, danas profesor u Somboru.
28

Grupa Sanjana koji su uestvovali u Izvoenju pozorlnog komada Hadi Loja, 1930.
godine.

nik, i Osman Ahmetehaji, pekar, dok je povjerenik Gajreta bio Muhamed


Alagi.1
Ve naredne 1930. godine, Mjesni odbor GAJRETA je organizovao analfabetski teaj i teaj domaike kole, specijalno za Sanjanke Muslimanke.
Na muslimansku novu godinu, 29. maja 1930. godine, organizovan je veliki
teferi u aplju kod Baraka, na kojem su bili mnogi graani Sanskog Mosta,
Starog Majdana, Prijedora i oblinjih sela. U izvoenju programa na teferiu
uestvovalo je i Srpsko pjevako drutvo Vila iz Prijedora sa 40 lanova
hora.2
Proslavljena je i 25-godinjica Gajretove itaonice, 19, 20. i 21. avgusta
1930. godine. Poetkom 1931. godine odrano je popularno predavanje u itao
nici, koje je bilo pripremljeno i poslano iz Sarajeva. Predavanju je prisustvo
valo 100 osoba.8
Na Gajretovoj zabavi, odanoj 2. maja 1931. godine, birana je za ljepoticu
veeri Razija Krupi. Izveden je i prigodan program. Na ovoj zabavi bio je ve
liki broj Muslimanki, to je za ovo mjesto jedna velika novost, kako je pisao
asopis GAJRET.4
Mjesni odbor GAJRETA u Sanskom Mostu odrao je 20. marta 1932. godine
izvanrednu skuptinu. Iz izvjetaja se vidi da je Odbor odrao 41 sjednicu i ri
jeio 335 akata, priredio jednu zabavu, teferi, konjske trke i 4 sijela.5
Na mevludi-erifu (roendanu Muhameda), 16. jula 1932. godine, odrao je
govor Mustafa Zuhri, tadanji erijatski sudi ja u Sanskom Mostu. Nezadovo
ljan aktivnou Muslimana, malim brojem kolovanih Muslimana, malim bro1

GAJRET, asopis, X godina, 1929, str. 384385.


GAJRET, XI godina, 1930, str. 321.
* Isto, Str. 404.
GAJRET, XII godina, 1931, str. 258.
1

261

GAJRET, XIU godina, 1932, str. U6.

jem aka, on je tada upozorio ... Muslimane na nae mane, nerad, letargiju,
neprosvjeenje, neodgoj i drugo to vodi propasti na ovom i drugom svi
jetu. .
Naredne godine, na skuptini odranoj 12. marta 1933. godine, u nadzorni
odbor Mjesnog odbora Gaj reta izabran je i Srbin Milan Pratalo.7
U nastojanju da se to vie proiri kultumo-prosvjetna i drutvena aktiv
nost Muslimana, 9. aprila 1933. godine odrana je ira konferencija Mjesnog
odbora Gajreta u Sanskom Mostu. U izvjetaju je, pored ostalog, istaknuto:
. . Naroito je hvale vrijedno da intelegencija nae brae pravoslavnih
nije alila truda, da i ovom prilikom pomogne rad Gajreta u narodu. . Uvee
je u hotelu organizovana zabava, kojoj su prisustvovali graani svih vjeroispo
vijesti.8
Kraqem 1934. godine pokrenuta je akcija za izgradnju gajretovog doma
u Sanskom Mostu, ali izuzev poetnih dogovora nita drugo nije postignuto.9
Krajem 1934. godine pokrenuta je akcija za izgradnju gajretovog doma
enski Mjesni odbor Gajreta organizovao je svoj prvi i posljednji teferi.*
I u Budimli Japri je jedno vrijeme djelovalo povjerenstvo Gajreta. Sre
dinom 1929. godine za povjerenika je imenovan Ahmed ehi, posjednik,11 ali
o njegovom radu nema nikakvih vijesti u gajretovom asopisu.
Neto znaajniji rad je bio Mjesnog odbora GAJRETA u Starom Majdanu.
Tako su 2. marta 1930. godine, na Ramazan-bajram, organizovali gajretovu za
bavu. U asopisu GAJRET ale se na odbor Gajreta u Sanskom Mostu koji im
nije htio posuditi binu i kulise.12

Tamburaki zbor gajretove itaonice u Sanskom Mostu 1931. godine.


Isto, str. 291.
7

GAJRET, XIV godina, 1933, str. 157.

Isto, str. 292.


GAJRET, XVI godina, 1935.
GAJRET, XXI godina, 1940.
GAJRET, X godina, 1929, str. 35.
11

GAJRET, XI godina, sir. 240.

262

lanovi Mjesnog odbora Gajreta u Starom Majdanu i grupa diletanata na gajretovoj


zabavi 1931. godine.

Iste godine, 31. avgusta 1930. Mjesni odbor Gajreta u Starom Majdanu or
ganizovao je konjske trke i uvee zabavu. Ovoga puta Majdanci hvale Sanjane
da dooe i uveliae zabavu.13
I u Starom Majdanu je 24. januara 1931. godine odrano popularno preda
vanje, kakvo je te zime odrano svuda u Bosni. Prisutno je bilo punih 42 o
vjeka, kako donosi asopis Gajret.14

Grupa izletnika na gajretovom teferiu u Alagia gaju, 14. juna 1936. godine.
Isto

263

GAJRET,

XII

godina, 1931,

str. 69.

Narodna uzdanica
Dok je Gajret okupljao Muslimane prosrpski orijentisane, i to iskljuivo
na kulturno-prosvjetnim zadacima, dotle je drugo muslimansko drutvo, Na
rodna uzdanica, okupljalo Muslimane prohrvatski orijentisane, okupljene oko
HSS-a, odnosno udruene opozicije. Muslimani u Narodnoj uzdanici inili su
zapravo muslimansko krilo Hrvatske seljake stranke.
Na elu Narodne uzdanice u Sanskom Mostu, u godinama pred drugi
svijetski rat, bili su Himzo Pai-Rei, Juso Tali i Osman Cehaji. Oni su
okupacijom zemlje 1341. godine postali istaknuti ustaki funkcioneri.15

APRILSKI RAT 1941. GODINE I OKUPACIJA ZEMLJE


Napadom nacistike Njemake na Poljsku 1. septembra 1939. godine, otpo
eo je drugi svjetski rat. Kada su skrile otpor Poljaka, njemake oruane
snage su se okrenule prema novim rtvama: u aprilu 1940. okupirale su Dan
sku i Norveku; 10. maja napale su preko Holandije, Belgije i Luksemburga
Francusku i nakon neto vie od mjesec dana ule u Pariz. Tada u rat ulazi
i Italija i ratno poprite se proiruje i na Mediteran.
Poetkom jula 1940. godine, Hitler nareuje da se izradi plan operacije pro
tiv Sovjetskog Saveza. Izrada operativnog plana protiv zemlje koja je, nakon
pobjedonosnog proleterske revolucije, prva u svijetu pristupila realizaciji ue
nja Karla Marksa, igrom sluaja povjerena je njemakom generalu Marksu.
Ali, prije napada na SSSR trebalo je definitivno rijeiti problem Balkana.
Vojnostrateki poloaj Kraljevine Jugoslavije na Balkanu doveo ju je u prvi
plan njemakih diplomatskih i vojnih preokupacija. Ribentrop, ministar ino
stranih poslova Treeg Rajna, u razgovoru s japanskim poslanikom u Berlinu
23. februara 1941. godine, izjavljuje: ... Jugoslavija e morati ranije ili kas
nije, pristupanjem Trojnom paktu ili na neki drugi nain, stupiti u na tabor. :.
Na taj nain Balkan e se nai u naim rukama.1
Izloena pritisku, Kraljevska Jugoslovenska vlada potpisuje 25. marta 1941.
godine u Beu protokol o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu. Dva dana na
kon toga, 27. marta, u Jugoslaviji je dolo do burnih demonstracija protiv pri
stupanja Trojnom paktu, do pua i obaranja vlade Cvetkovi-Maek. Novu
vladu sastavlja puista general Duan Simovi. Hitler istoga dana poslije podne
donosi odluku da napadne i raskomada Jugoslaviju, a kasno navee (27. marta)
potpisuje Uputstvo br. 25, koje su prema njegovim direktivama izradili Kajtel i Jodl, a u ijoj je prvoj taki stajalo a Jugoslaviju. . . treba razbiti to
je mogue bre!1
Bez objave rata Njemaka je 6. aprila 1941. godine, vazdunim napadom
na Beograd, zapoela ratni pohod protiv Jugoslavije. U prohodu je uestvovalo
preko 50 divizija.5
*
Kraljevina Jugoslavija nije bila spremna za rat i nije mogla izbjei sudbinu
ostalih rtava nacistike agresije. Ona je poetkom aprila imala 600.000 vojnika
pod orujem, a optu mobilizaciju objavila je tek nakon to je rat poeo: 7. ap
rila! Ban dravske banovine Marko Natlaen je ve 6. aprila obrazovao Narodni
svet i pozvao jugoslovenske trupe na podruju Slovenije da obustave otpor.
Istovremeno je stupio u vezu s njemanim i talijanskim agresorima predloivi
15 Izjava Hazima Bilalbegovia data 1. septembra 1963. godine autoru, str. 89. Tzjava je u
arhivu autora.
1
Slavko Odi i Slavko Komarica. Jugoslavija u njemakim osvajakim planovima, saoptenje na naunom skupu Trei Rajh i Jugoslavija 19331945, Beograd, oktobra 1973.
* rsto.
1 Pero Moraa: Jugoslavija 1941", Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1971, str. U12. 264

';*f

im. primirje i stvaranje nezavisne slovenake drave.4 Potpredsjednik Vlade


Kraljevine Jugoslavije Vlatko Maek odmah poslije izbijanja rata naputa
Vladu i dolazi u Kupinec, odakle je ve 8. aprila uputio poruku pristaama
Hrvatske seljake stranke, u kojoj je rat nazvao nesreom i pozvao ih na red
i disciplinu.5 Dva dana kasnije, 10 aprila, objavljen je preko Raio-Zagrebn
proglas Slavka Kvaternika o uspostavljanju Nezavisne Drave Hrvatske i od
mah zatim izjava Vlatka Maeka, kojom je on pozvao sve pristae HSS da se
pokoravaju vlastima, a kotarske predstojnike i inovnike koji su u slubi, da
lojalno i iskreno surauju s novim vlastima.6
Rat se bliio svom neslavnom kraju. Kraljevska jugoslovenska vlada je
13. aprila na Palama kod Sarajeva odrala svoju pretposljednju sjednicu u zem
lji, nakon koje je general Danilo Kalafatovi, ukazom postavljen za naelnika
Vrhovne komande, s ovlatenjem da odmah zatrai. . primirje od neprijatelja''.
Kalafatovi je sutradan, 14. aprila, telefonski naredio komandantima grupa ar
mija i armija da se neprijatelj violi za primirje i da se neprijatelju saopti
na nae trupe nee preduzimati napade. Kralj Petar II i Vlada Duana Simovia su 15. aprila pobjegli >iz Jugoslavije, a 18. aprila su opunomoenici Vrhovne
komande jugoslovenske vojske potpisali u Beogradu akt o bezuslovnoj kapitu
laciji.7
Tako je za nepune dvije nedelje rata Kraljevina Jugoslavije nestala s mape
Evrope kao drava. Njemake oruane snage su u aprilskom ratu protiv Jugo
slavije zarobile 6.298 oficira i 337.864 podoficira i vojnika srpske i slovenake
narodnosti,8 a njenu teritoriju su raskomadale skupa s Italijom, Maarskom
i Bugarskom.

I u sanskom srezu je u martu i aprilu 194.1. godine izvrena jelimina


mobilizacija ljudstva, konjskih i volovskih zaprega i tovarnih konja. Pojedini
omladinci iz Devara, Brdara i jo nekih sela, koji su godinu dana ranije prim
ljeni u vojsku i 1941. godine trebalo da idu na odsluenje roka, dobrovoljno su
se javljali svojim optinama za odlazak u rat. Meutim, svi su bili odbijeni,
a u jedinice su otpremani samo oni koji su ranije sluili vojsku i imali poziv.
Prema podacima prikupljenim za Sanski Most i 28 sela (oko 25.000 stanovnika),
iz njih je tada mobilisano oko 2.000 vojnih obveznika (iz Sanskog Mosta oko
250, Kljevaca oko 400, Tramonje oko 200, Sasine, Kruhara, aplja i ehovaca
po oko 100 itd.). S obzirom da je na ostalom podruju (41 selo) za koje nedos
taju podaci, prema priblinom proraunu stanovnitva 1941. godine, ivjelo
oko 33.000 stanovnika, uz pretpostavku da je isti kriterij prilikom mobilizacije
vaio i za to podruje, vjerovatno je bilo mobilisano jo oko 2.500 ljudi, tako
da je s podruja sanskog sreza u kratkom aprilskom ratu najvjerovatnije ues
tvovalo oko 4.500 vojnih obveznika. Prema istim podacima, iz sanskog sreza ]e
poginuo samo Drago Kolundija, rodom iz Mrkalja, i to u borbi s Nijemcima
kod Dobo ja. Od mobilisanih iz Sanskog Mosta i 42 sela (za koje imamo po
datke), bilo je zaboravljeno i odvedeno u ropstvo u Njemaku 277 vojnih ob
veznika: 255 su bili Srbi i oni su itav rat proveli u zarobljenitvu, a 22 Musli
mana i Hrvata su osloboena ropstva tokom 1942. i 1943. godine. Prema pri
kupljenim podacima, od ovih 255 zarobljenika jedan je umro u ropstvu, a 12
* Isto, str. 1213.
6 Isto.
Hrvatski narod, Zagreb, 10. i 11. IV 1941. godine.
7 Velimir Terzi: Jugoslavija u aprilskom ratu 1941, Titograd, 1963. godine.
8 Hronologija oslobodilake borbe naroda Jugoslavije 19411945, Vojnoistorijski institut,

265 Beograd, 1984, str. 37 (u daljem navoenju: Hronologija 18411945).

je ostalo u Njemakoj, odakle su poslije rata otili u SAD i Australiju, a jedan


u SSSR; ostali su se vratili svojim kuama.
U aprilskom ratu bilo je zarobljeno znatno vie i Muslimana i Hrvata nego
sto je navedeno (22), ali su oni ve iz prihvatnih zarobljenikih logora u zemlji
ili u Njemakoj bili osloboeni i vraeni u Nezavisnu Dravu Hrvatsku. Isto
tako bio je i mnogo vei broj Srba zarobljen, ali su uspjeli pobjei iz prihvatnih
zarobljenikih logora i izbjegavajui kretanje putevima i kroz naselja stii
kui. Otud je i tako mali broj onih koji su dospjeli u etvorogodinje zaroblje
nitvo.
Mnogi vojnici su prilikom rasula njihovih jedinica krenuli kuama u uni
formi, ponijevi i svoje oruje: puku ili pitolj, poneku bombu i municiju.
Dobar broj ih je razoruan putem do kue, naroito u Sanskom Mostu, Starom
Majdanu i Vrhpolju, dok su neki uz put sami bacali oruje i opremu da bi se
lake domogli kue. Kada su od polovine aprila najprije Nijemci a onda i ustae
traili da se preda oruje i vojna oprema, najvei deo ovih vojnika je to i ui
nio. Prema podacima za 19 sela, do majskog sukoba kod Tramonje, odnosno ao
ustanka jula-avgusta 1941. godine, Srbi iz ovih sela su uspjeli sauvati i 1 pukomitrahjez, 48 karabina i 7 pitolja s municijom i nekoliko bombi. Ovom oru
ju treba dodati i oko 70 karabina koji su se nalazili u anarmerijskoj stanici
Vrhpolje, koje su optinski naelnik u Tomini Duan Popovi, vodnik Todor
Zeevi i anarmerijski narednik Gojsevi podijelili Srbima iz Kozice, Tra
monje, Podova i Ilide. Dajui seljacima oruje, oni su im savjetovali da ga
sakriju i ne predaju Nijemcima, jer e im uskoro biti potrebno."
Kratko vrijeme pred aprilski rat u Sanskom Mostu je formirana vojna re
lejna stanica (oko 150 vojnika), pod komandom jednog potpukovnika, koja je
smjetena u zgradu osnovne kole.10
Vijest o bombard ovan ju Beograda i poetku rata izazvala je neizvjesnost
pa i paniku u Sanskom Mostu. Nekoliko dana kasnije, najvjerovatnije 10. ap
rila, ili dan kasnije, kada su, na vijest o prodoru Nijemaca do Zagreba i pro
glaavanju NDH, kroz grad poele da odstupaju neke jedinice jugoslovenske
vojske prema Kljuu i Jajcu, komandant vojne relejne stanice je pozvao grupu
graana i obavijestio ih da se neprijatelj pribliava Sanskom Mostu. Predloio
im je da formiraju odbor od predstavnika svih nacionalnosti, izaberu starjeinu
odbora i odravaju red dok ne stignu neprijateljske jedinice. Luka Miniga,
zakleti ustaa od 1925. godine, odmah se nametnuo na elo tog odbora. Koman
dant relejne stanice je traio od odbora da minira most na rijeci Sani u centru
grada, ali je na intervenciju nekih graana od toga odustao. Nakon toga on se
s ljudstvom relejne stanice povukao prema Kljuu11. U toku noi u grad su dole dvije ete inenjerije, s namjerom da dignu most u zrak, ali ih je u tome
sprijeio sreski naelnik, koji je jo bio u Sanskom Mostu. Inenjerci su se na
kon toga povukli, a narednih dana, naroito nou, kroz grad je prolo jo neko
liko manjih grupa razbijenih jedinica jugoslovenske vojske.12 Tako je od Pri
jedora dolo oko 250300 vojnika avijatiarskog puka iz Zagreba; poslije jednosatnog odmora produili su prema Kljuu.
Ubrzo nakon prglaenja Nezavisne Drave Hrvatske, u Sanskom Mostu je
formiran ustaki odbor, nazvan Narodni odbor, u koji su uli: Ljevar Mile.
trgovac Iz Sasine, dr Josip Cer j an, advokat u Sanskom Mostu, Martin Macan,
predsjednik suda, dr Ibro Ibrahimpai, sudi ja, Luka Miniga, gostioniar, Him
zo Pa;-Rei, trgovac, Juso Tali, obuar. Mile Luji, seljak iz Sasine, Nikola
Toji, upnik iz Stare Rijeke, fra Ante emet iz Sanskog Mosta, fra Luka
9

Memoarska graa o dogaajima u selu Kozici, prikupljena za ovu monografiju.


Sofija Fraa-Veljovi: Hronika narodnoosloboilake borbe Sanskog Mosta, rukopis
<u daljem navoenju: Rukopis Sofije Praa-Veljovi), str. 14.
11 Isto, str. 1415.
12 Podaci o Sanskom Mostu, memoarska graa, str. 9.
10

266

Tei iz Sasine, Ante Banovi gostioniar iz Sanskog Mosta,i Osman ehaji,


pekar iz Sanskog Mosta. Nakon formiranja ovog odbora, pojavile su se u San
skom Mostu i naoruane ustake, predvoene Grgom Mariiem, bogatijim se
ljakom iz Zdene, koje je Luka Miniga pozvao da bi obezbijedio ustaku vlast
u gradu. Odbor u navedenom sastavu je odrao sveanu sjednicu povodom pro
glaenja NDH, kojoj su prisustvovali i neki graani. Nakon sjednice su otili
u crkvu, gdje su fratri odrali misu zahvalnicu.13
Tih dana kroz grad su prolazile i manje grupe vojnika, koji su s frontova
bjeali svojim kuama. Tako je grupa od 2025 avijatikih oficira i podoficira
dola cestom od Banje Luke i preko Dabra produili na jug. Avijatiare je na
mostu doekalo 5 ustaa na elu s Grgom Mariiem. Kada su pokuali da ih
razoruaju, avijatiari su potegli pitolje i bombe, pa su se ustae razbjeale,
a oni otili prema Dabru. I od Bihaa je naila grupa od 20 vojnika pod orujem.
Ustae su ih zaustavile na mostu s rijeima: Stojte, Srbi! Propao je va kralj!
Kuda idete? Odloite oruje! Tada je jedan vojnik iz ove grupe komandovao:
Puke na gotovs! Odrafi bombe! Ustae su se nakon toga povukle s mosta
i vojnici su pruili prema Kljuu. Dan kasnije su naila dvoja kola andara od
Luci Palanke. Ustae su i njih zaustavile i pokuale razoruati, ali kada su an
dari iskoili iz kola (koja su vukli konji) s pukma na gotovs, brzo su se povukli
a andari su produili prema Kljuu.14 Ustae su tih dana uspijevale da razoru
aju samo pojedine vojnike koji nisu znali da se u gradu promjenila vlast.
*

Njemaka 14. tenkovska divizija, nakon prodora u Zagreb, prela je 13.


aprila u nastupanje iz Karlovca, jednom kolonom pravcem Slunj, Biha, Bo
sanski Petrovac, Klju, Mrkonji Grad, Jajce, a drugom kolonom pravcem
Glina, Petrinja, Kostojnica, Prijedor, Banja Luka, Doboj. Desnokrilna kolona je
13. aprila ula u Biha i sutradan produila prema Jajcu. Lijevokrilna kolona,
nakon to je slomila otpor jugoslovenskih trupa u rejonu Kostajnice, pola je
prema Prijedoru. Sutradan, 14. aprila, ula je u Banja Luku i odmah produila
prema Doboj u. Desnokrilna kolona je 14. aprila vodila borbu s akim bataljonom kod Mrkonji Grada i zatim krenula prema Jajcu. Jedinice 14. tenkov.
ske divizije nisu nigdje skretale s pravca nastuapanja.15
Iza 14. tenkovske divizije nastupao je u drugom eelonu, 51. armijski kor
pus (101, 132. i 183. pjeadijska divizija). Jedinice 132. i 183. divizije ovog kor
pusa prele su u nastupanje iz prostora Breiee Zagreb 13. aprila i 15. aprila
je jedan isureni odred 132. pjeadijske divizije stigao u Sanski Most.16
Njemaki 51. armijski korpus, koji je nastupao u drugom eelonu i zapo
sjeo Bosansku krajinu, u ratnom pohodu od granice do zavretka operacija
imao je samo 17 mrtvih, 68 ranjenih i 2 nestalih ,od kojih je 6. aprila pogi
nulo 9 a ranjeno 22, a 9. aprila poginula 3 a ranjeno 9 vojnika. Od toga broja
132. pjeadijska divizija je imala samo 4 mrtva i 25 ranjenih vojnika, a utroila
je samo 86.000 puanih i mitraljeskih metaka.
18 Isto, str. 10.
Luka
Miniga
je
bio
dan-dva
predsjednik
odbora
koji
je
formirao
potpukovnik,
komandant
relejne
stanice.
Kako
je
ve
10.
aprila
poslije
podne
objavljeno
preko
Radio-Zagreba
formiirnje
NDH,
vjerovatno
je
umjesto
toga
odbora
Luke
Minige,
u
kojem
su
bili
predstavnici
i
Srba i Jevreja, a ne samo Hrvata i Muslimana, formiran novi ali sada ustaki odbor, bez Srba
i Jevreja, a u sastavu kako se navodi u memoarskoj grai Sanskog Mosta.
14 Rukopis Sofije Praa-Veljovi, str. 17.
15 Slavko Odi: Bosanska krajina u aprilskom ratu, edicija PODGRMEC u NOB, knj. 1,

267

Vojnoizdavaki zavod, Beograd, 1972, str. 511528.

* Isto.

Kolone njemake 132. pjeadijske divizije nigdje nisu naile na ozbiljniji


otpor jugoslovenske vojske, pa je tab divizije i mogao u svom operacijskom
dnevniku da zabiljei da je nastupanje trupa: ,.... privalo karakter ulasku u
osloboenu zemlju. Prazniki odjevene stanovnitvo klicalo je naim vojni
cima.17
" ' i :'i- \ ir
Slino se dogodilo i u Sanskom Mostu. Novoformirani ustaki odbor izaao
je s grupom graana na doek njemake vojske do kue Boka Marinkovia.
uli su se poklici Hitleru, a pojavile su se i dvije-tri hrvatske zastave. Ustaki
odbor je potom organizovao sveani prijem u ast dolaska njemake vojsko.18
Poslije dolaska u Sanski Most Nijemci su izlijepili u gradu plakate s raz
nim naredbama za ije neizvravanje su prijetili smrtnim presudama. Uveden
je i policijski as.
Ve sutradan je jedna njemako-ustaka patrola uhapsila omladince Nedeljka Milievia, Rafajla Atijasa, Miloa Todorovia i Duana Basaru, optuu
jui ih da su zapalili kamion, to nije bilo tano.19 Sva etvorica su ubrzo bila
putena iz zatvora.
Meu prvim proglasima njemakih okupacionih vlasti bila je naredba gra
anima da predaju oruje i vojnu opremu kojom raspolau, a Srbi i radio-aparate. Njemake patrole su doekivale vozove i hvatale vojnike koji su se vraah
kuama i zatvarali ih u osnovnu kolu. Hrvate i Muslimane su odmah putali,,
a Srbe otpremali u Njemaku, u zarobljenike logore.20
Njemaki oficiri su zaposjeli najbolje stanove u Sanskom Mostu i odmah
zapoeli s pljakom srpskih ,jevrejskih ali i ostalih trgovinskih radnji. Uzimali
su tofove, kafu, okoladu i drugu robu, pakovali je i otpremali porodicama
u Njemaku. Poneto su plaali bezvrijednim ratnim njemakim markama. Neki
njemaki vojnici su iz trgovina iznosili sanduke sa eerom i njime hranili
svoje konje.21
Na osnovu Privremenih smjernica za podjelu Jugoslavije, koje je Njema
ka vrhovna komanda izdala 12. aprila 1941. godine, granicu izmeu njemaki!}
i italijanskih trupa trebalo je da predstavlja linija na koju njemake trupe
budu u toku rata izbile. Tek na pregovorima ministara spoljnih poslova Nje
make i Italije, u Beu 21. i 22. aprila, postignut je naelan sporazum o koma
danju Jugoslavije, nakon ega su njemako-talijanske vojne granine komisije
pristupile konanom utvrivanju granine linije, demarkacione linije, izmeu
njemakih i italijanskih trupa. Jedna komisija je radila u Banjoj Luci od 36.
maja 1941. godine i utvrdila detaljno tu granicu, koja je u podruju Podgrmea
i Sanskog Mosta ila linijom: od ua Sane u Unu Jujina glava (trig. 349)
preko Malog Dubovika (2 km zapadno od trig. 399 sve srez Bosanski Novi)
1 km zapadno od Grabea (trig. 529) 2 km juno od Grabea (trig. 529)
1 km sjeverno od k. 469 k. 469 2 km zapadno od Maiovana (trig!.
371) 2,2 km juno od Maiovana (trig. 371) 300 m juno od raskrsnice
Pobreje Prijedor, Pobreje Stari Majdan grupa kua u s. Lugovi,.
7.5 km sjeveroistono od Sanskog Mosta (Talijanima) sjeverno od s. Debe
ljak, 2 km zapadno od trig. 417 (na cesti Sanski Most Banja Luka) (dalje
sve granina linija banjalukog sreza) k. 547, 5 km jugozapadno od Bronzanog Majdana Dejanovii (k. 556) Mrii (k. 616) Kozica Strana (k. 251)
k. 901 zapadno od Pavia k. 960 Koia glava (k. 889), itd.22
Zanimljivo je uporediti ovu demarkacionu liniju izmeu njemake i italijanske okupacione zone u 1941. godini, sa sjevernom granicom rimske prOvin" isto.
Izjava Mirka Vrania data jula 1959. godine.
Rukopis Sofije Praa-Veljovi, str. 1819.
Rukopis Sofije Praa-Veljovi, str. 20.
* Isto.
Isto, str. 2021.
** Slavko Odi: Bosanska krajina u aprilskom ratu, str. 522523.
18

'

268

-ije Dalmacije prvih stoljea nae ere. U podruju rijeka Une i Sane obje
granice su skoro identine.23
Kada je postignut sporazum o demarkacionoj liniji, Nijemci su povukli
iz Sanskog Mosta svoju jedinicu (jedna streljaka eta), a u Sanski Most su,
<?. maja 1941. godine, uli Talijani.24
*
*

Jo u toku aprilskog rata, a naroito nakon uspostavljanja ustake oku


pacione vlasti, u aprilu i maju, vratili su se svojim kuama mnogi radnici koji
su radili irom zemlje. Medu njima je bilo dosta i onih koji su na radilitima
i u rudnicima uestvovali u sindikalnom i revolucionarnom pokretu radnika.
Vraali su se i aci i studenti. Neki od njih su bili simpatizeri KPJ, neki la
novi SKOJ-a, a mnogi lanovi Ujednjenih radnikih sindikata (URS) i uesnici
u trajkovima kojih je u godinama pred rat i okupaciju zemlje bilo dosta.
Vraali su se i aktavni oficiri i podoficiri jugoslovenske vojske i andari iz kra
jeva koje su okupirali Bugari ili Maari, a i sa teritorije NDH, jer su ih ustae
otpustile iz slube.
Tada su se vratii u rodni kraj; Risto Kovaevi, Jovo Vidovi, Jovo Vulin
i jo neki na podruju sela Kozice; Stevan Vukojevi, porunik Petar Vojnovi,
Mirko Stojanovi, Nikola Mareta. Nikica Vukojevi, Milan Jelisavac, Marko
Vojnovi i jo neki u sela na podruje optine Budimli Japra; Mile Davidovi, andarmerijski narednik, Stojan Marjanovi-Dolinar, privremeni andar i
jo neki u Majki Japru; Vaso Pratalo, andarmerijski narednik, urin Pre
dojevi, aktivni podoficir i jo neki u Luci Palanku i okolna sela; Nikola
Srdi, Mirko Stani, Borko Kukolj, Pane Proi, Mile Miloevi, Ostoja i Ni
kola Stani, Bojan i Drago Srdi, i jo neki u Jelainovce; Jovan i David Ku
kolj u Oti; Mia i Rade Marjanovi i jo neki u Dabar; JTlip orak u Brdare
i jo mnogi drugi, a u Sanski Most i neka sela jedan broj aka i studenata.
Njihov povratak kuama u to teko vrijeme bio je veoma znaajan, a za pra
vilnu politiku orijentaciju stanovnitva nekih sela i presudan.

POD OKUPACIJOM 1941. GODINE


(do jula 1941. godine)
FORMIRANJE USTAKE VLASTI U SREZU
Kada se iz Sanskog Mosta povukla jedinica jugoslovenske vojske (relejna
stanica) vlast u gradu, a onda i u okolnim selima, preuzele su ustae i proustaki raspoloene pristae Hrvatske seljake stranke. Dotadanji sreski nael
nik Dragoljub Popovi, rodom iz aka, predao je sresko naelstvo dr Josipu
Cerjanu i otputovao u Srbiju. lanovi takozvanog Narodnog odbora nosili
su oko ruke najprije bijelu traku, a potom hrvatsku trobojnicu. To su inile
i novopeene ustae.
Ustaki odbor u Sanskom Mostu je djelovao kao jedina vlast sve do 18.
aprila 1941. godine, kada je formirano kotarsko poglavarstvo, iji je prvi pred
stojnik postao dr Josip Cerjan, advokat. Uporedo s promjenom u srezu-kotaru
" Vidi odgovarajue podatke u poglavlju Preistorijsko i antiko stanovnitvo u dolini
Sane.
11
Prvi italijanski oficiri pojavili su se u selu Tomina 8. maja 1941. godine, prilikom ispi
tivanja zarobljenih seljaka nakon borbe kod Tramonje, a potom isti dan i u Sanskom Mostu,
prilikom oslobaanja dijela talaca; :
, .v.
.
...............

izvrena je promjena i u opinskom poglavarstvu Sanskog Mosta. Dotadanji


gradonaelnik (predsjednik gradske optine) Daferbeg Bievi predao je vlast
Himzi Pai-Reiu, trgovcu, dojueranjem vodeem pristai Hrvatske seljake
stranke.'
Nakon promjene vlasti u gradu, uslijedilo je smjenjivanje predsjednika
optina i u seoskim optinama i postavljanje novih predsjednika iz redova Mu
slimana i Hrvata, jer Srbi vie nisu mogli biti u javnim slubama.
Sve ove promjene su tekle prilino sporo, sve dok se i centralna ustaka
vlast nije organizovala i dok nisu formirane velike upe i ustaki stoeri. Na
sporu organizaciju ustake vlasti u sanskom srezu uticala je i injenica da
ustae na podruju sreza odranije nisu imale jaeg politikog uticaja, pa prema
tome ni dovoljno sposobnih proustaki raspoloenih graana koji bi znali i
umjeli organizovati vlast kako su to vodei ustaki krugovi eljeli. Svakako
da je bru konsolidaciju ustake vlasti ometala i injenica da su Srbi bili naj
brojniji u sanskom srezu, a sve mjere i akcije ustake vlasti bile su sraunate
prije svega protiv njih i radi njihovog unitenja.
Dr Josip Cerjan je ve krajem aprila smijenjen s dunosti kotarskog pred
stojnika a na njegovo mjesto postavljen je advokat dr Ante Merkadi. Advo
kat Cerjan je, meutim, i dalje ostao u ustakom odboru, koji je nakon formi
ranja ustake organizacije na terenu pretvoren u njeno kotarsko rukovodstvo.
Kada je dr Ante Merkadi preuzeo dunost kotarskog predstojnika, dravni
slubenici su morali da poloe zakletvu novoj vlasti. Jedino je in. Drago Nedimovi odbio da poloi zakletvu, pa je odmah bio otputen iz slube, a kasnije
meu prvima ubijen.2 I advokat Ante Merkadi se kratko zadrao na dunosti
kotarskog predstojnika. Smijenio ga je u junu 1941. godine Ivica Simeon, prav
nik iz Banje Luke, koji je tu dunost obavljao i za vrijeme najteih dana za
graane Sanskog Mosta, sve do poetka 1943. godine.3
Tih dana, aprila 1941. godine, iz andarmerije su otputeni svi Srbi, a na
njihova mjesta postavljeni Muslimani i Hrvati. Umjesto otputenog ure Vezmara, vrioca dunosti komandira andarmerijske stanice, za komandira orunike postaje, kako su tada nazivali andarmerijsku stanicu, postavljen je
dotadanji andar Beir Durakovi. Orunici, ojaani ustaama, brzo su postali
oslonac ustake vlasti u sprovoenju zloinake politike, pa su mnogi od njih,
zajedno s ustaama, bili izvrioci i najteih zloina.
Prvih dana maja 1941. godine u Sanski Most je dolo pet policajaca iz
Zagreba i deset pripadnika ustakog voda Ante Starevi iz Prijedora." Ova
grupa policajaca i ustaa uestvovala je u skoro svim zloinima u Sanskom
Mostu i okolini tokom 1941. godine.
Prvi zadatak organa ustake vlasti bio je razoruavanje pripadnika jugo
slovenskih oruanih snaga koji su se vraali kuama iz kratkotrajnog aprilskog
rata, te pretres sela i naselja radi oduzimanja oruja i vojne spreme, koji su
poslije raspada jugoslovenske vojske ostali kod civilnog stanovnitva. Ve u
ovim akcijama ustae su vrile razna nasilja nad mirnim stanovnitvom. Ali
nisu se zadrali samo na tome. Skala njihovih represivnih mjera i terora iz
dana u dan se proirivala: od ikaniranja i prijetnji vrlo brzo su preli na ucje
njivanje Srba, postavljanje ustakih kontrolnih organa u trgovinske radnje
Srbi i Jevreja, a ubrzo zatim i konfiskaciju i pljaku zaliha robe srpskih i
jevrejskih radnji i njihove imovine uopte. Nakon ovih mjera, uz bjesomunu
ovinistiku i antisrpsku propagandu, uslijedili su i zloini i ubistva nedunih
ljudi: najprije u selu Kijevu, potom u Sanskom Mostu, a nepuna dva mjeseca
kasnije dolo je i do strahovitog pokolja Srba.
1 Milan Miuka Miljevi i dr.: Podaci o Sanskom Mostu, str. 9 i 10.
* Rukopis Sofije Praa-Veljovi, str. 22.
8 Vidi napomenu 27.
4 Vojnoistorijski institut Beograd, Arhiv, k. 84, reg. br. 39/1.

270

Zloine koje su zapoeli kao takozvane divlje ustae, jer tada jo nisu
bili organizovani u ustake formacije, nastavili su ve krajem maja kao pri
padnici ustakih stranakih vojnih formacija ustake vojnice ili kao la
novi teritorijalnih organizacija ustake politike organizacije, koja se u selu
zvala roj, u optini tabor, u srezu (kotaru) logor i u upi stoer. U to vrijeme
u Sanskom Mostu su vodee ustae bile Grga Marii, Mile Ljevar, Joso Boi,
Tomo ori, Viktor Tuni, fra Luka Tei iz Sasine, fra Ante eremet, sve
tenik iz Sanskog Mosta, Nikola Toji, svetenik iz Stare Rijeke, Husein abi
i andarmerijski narednik Beir Durakovi.

UREVDANSKI USTANAK SANSKIH SELJAKA


PRVA BORBA U OKUPIRANOJ JUGOSLAVIJI

SUKOB S USTAAMA I NIJEMCIMA U KIJEVU I TRAMONJI 68. MAJA


1941. GODINE1
Nije trebalo dugo ekati da ustae zaponu s tekim zlodjelima i ubistvima. Ve prvih dana maja, ohrabreni dolaskom policajaca (redarstvenih straara) iz Zagreba i desetine ustaa iz Prijedora,2 naoruani mjetani i ustae, za
jedno s policajcima i pridolim ustaama, krenuli su u najblia srpska sela da
toboe prikupliaju oruje, vojniku odjeu i obuu. Grupa ustaa je 4. maja do
la u Srpsko Kijevo, zaselak Kijeva udaljenog 78 km jugoistono od Sanskog
Mosta.3 Uli su u kuu trgovca Veljka Stojanovia, ucjenjivali ga i uzimali
to su htjeli.
Petoga maja, prvog majskog pazarnog dana u Sanskom Mostu (ponedeljak), u grad je, po obiaju, dolo dosta seljaka. Toga dana je ustako-orunika patrola dola do gostionice Novaka Radia i pred njom uhapsila Rajka
Stojanovia, brata Veljka Stojanovia, kojega su dan ranije maltretirali u
njegovoj kui u Kijevu. Naavi kod Rajka pitolj, odveli su ga u andarmerijsku kasarnu u zatvor, zlostavljajui ga ve prilikom sprovoenja.
Ustae i andari su toga dana, kao i ranijih dana, skidali s ljudi dijelove
vojnike opreme koju su imali na sebi. Izmeu ostalih, i Milana Dardia iz
Tramonje su izuli i oduzeli mu vojnike cokule.
Sutradan, estog maja, mjesec dana nakon to je nacistika Njemaka
muki napala Jugoslaviju, i svega osamnaest dana nakon to su opunomoenici
jugoslovenske vlade stavili svoje potpise na akt o bezuslovnoj kapitulaciji,
neke srpske porodice u Kijevu i oblinjim selima slavile su urevdan. Toga
dana ustae su dole u Srpsko Kijevo i krenule po kuama. Prevrtali su sofre,
zlostavljali u kuama i oko kue zateene seljake, gazili svijee i lupali sue.
Ucjenjivali su ura Domazeta, traili novac i zapalili mu kuu. Potom su
otili do Dane Kovaevi koji je leao bolestan. I njega su ucjenjivali i pre
tukli, a isto tako i Milu Cerania, traei od njega ito. U Srpskom Kijevu
uhapsili su Marka Kondia Miladinovia, koji je s kraja sela Kijeva doao
1
Sukob s ustaama i Nijemcima u Kijevu i Tramonji 6, 7. i 8. maja 1941. godine reko*w
struisao
sam
na
osnovu
izjava
Miloa
Slijepevia,
Zorana
Bjelanovia,
Rajka
Borenovia,
Jove
Vulina,
Milana-Miuke
Miljevia,
zatim
na
osnovu
podataka
koje
je
prikupila
Sofija
Praa-Veljovi, te podataka o Tramonji, Kozici i Kijevu koje su prikupile grupe uesnika NOB iz ovih
sela za ovu monografiju. Tamo gdje sam se koristio ustakim i njemakim podacima izvor sam
posebno naznaio.
2 Nisu bili Prijedorani,, ve desetina ustakog voda Ante Starevi, stacioniranog u
Prijedoru.
3
Selo
Kijevo,
udaljeno
78
km
jugoistono
od
Sanskog
Mosta,
ima
tri
zaseoka:
Musli
mansko
Kijevo,
Srpsko
Kijevo
i
Katoliko
Kijevo
(Baria
kue).
Selo
se
prostire
oko
potoka
zvanog Kijevska rijeka ali i oko ua potoka Tramonjice u Kijevsku rijeku. Srpsko Kijevo
Z71 je najudaljenije od Sanskog Mosta i uz selo Tramonju.

u centru sela, blie Muslimanskom Kijevu. Marko je ustaama priznao da kod


kue, ispod balvana, ima nekoliko puaka i neto municije. Ustaka patrola ga
je tada povela do njegove kue, koja se nalazila na granici izmeu sela Kijeva
i Tramonje, nedaleko Sjenokosa. Kada je patrola stigla do kue Marka Kondia, na nju je iznenadno... iz oblinjih kua... otvorena puana vatra.4
Kako su mnogi seljaci prethodnog dana bili na pazaru u Sanskom Mostu
i uli prijetnje ustaa i andara, razgovarali su o tome kada su se vratili
u svoja sela. Tako je Ostoja Kondi Miladinovi, srpski dobrovoljac,3 iste
veeri '5. maja) doao Milou Slijepeviu6 s vijeu da su ustae najavile
dolazak u sela, da zabranjuju slaviti urevdan, da prijete njegovom sinovcu
Milou i da nema druge nego se tui s njima. Rekao mu je da i on i njegov
sinovac imaju po karabin. Obojica su potom, oko 9 sati naveer, krenula do
Mile Bodiroe. I njega su upoznali s mogunou ustakog terora, ali i svojom
odlukom da se suprotstave ustaama.
Sutradan, 6. maja izjutra, Ostoja Koni, Milo Slijepevi i Mile Dardi,.
sva trojica iz sela Tramonje, otili su do crkve u centru svoga sela da se nau
s ostalim seij anima i dogovore ta da se radi.
Oko 9 sati, dok su seljani, okupljeni pred crkvom, razgovarali, dotrao
je Milo Devi iz zaseoka Gorana, na kraju Tramonje prema Kijevu. Pre
plaen prvim vijestima o zlostavljanjima koja su ustae poeli da vre u srp
skom zaseoku sela Kijeva on je povikao: Ljudi, ima li iko ovdje oruje? Eno
ustae sve pobie! uvi ovo, Milo Kondi, Marinko Basta, Mile Dardi, Mi
lo Slijepevi i Savo Bodiroa7 su odmah odluili da odu kuama po skriveno
oruje i da se to prije nau na Kijevskoj gori, umi izmeu sela Kijeva i
Tramonje, kuda bi ustae morale ii ako budu odluile da produe u Tramonju.
Za pola sata njih petorica su dotrala na ivicu ume Kijevska gora, na oko
300 do 400 metara od kue Marka Kondia. Zalegli su za neku oborenu bukvu
i ekali. Savo Bodiroa je imao pitolj, a ostali vojnike karabine, koje su
donijeli iz aprilskog rata. Milo Kondi, kao najstariji,8 izvrio je raspored i
kazao ostalim ta treba da rade.
Nakon kraeg vremena iz Kijeva, zaselak Barii, krenula je grupa ustaa
pjevajui i pucajui i dola do kue Marka Kondia. S ustaama je bio i
Marko Kondi, kojeg su ustae uhapsile u centru sela i povele njegovoj kui
nakraj sela, prema Tramonji, da im pokae gdje ima skriveno oruje. Pe
torka u zasjedi nije prepoznala Marka Kondia. Kada su stigli pred Markovu
kuu, ustae su poele zlostaljali ukuane. Naoigled ukuana napali su
enu Markovog brata. Petorka u zasjedi je pratila njihovo kretanje oko kue.
Kada su vidjeli da ustae zlostavljaju enu, Milo Kondi je rekao drugovima
u zasjedi:
Brao, udrimo po ustaama, sad vie nema ta da ekamo!
Petorka je otvorila vatru na ustae, koje su odmah pustile Kondievu enu
i pobjegle. Sa sobom su poveli i uhvaenog Marka Kondia. Poto su se uda
ljili i izbjegli neposrednu opasnost, etvorica uniformisanih ustaa i nekolika
ustaa-civila iz sela Kijeva, koji su im se ve ujutro pridruili, zauzeli su za
klon, oekujui pojaanje. Jedan od ustaa je sproveo uhapenog Marka Kon
dia prijekim putem u Sanski Most. Na vijest da je grupa ustaa napadnuta
4
Izvjetaj o borbi s etnicima kod Sanskog Mosta, VT 284, Banja Luka, 11. V 1941. Ori
ginal
u
arhivu
Vojnoistorijskog
instituta,
Beograd,
reg.
br.
39/11,
84.
Zbog
znaaja
ovog
do
kumenta objavljujem njegov faksimil.
Ostoja Kondi Miladinovi je u prvom svjetskom ratu kao autrougarski vojnik prebjegao
u srpsku vojsku i kao lobrovoljac se borio na solunskom frontu.
Milo Slijepevi, uesnik NOB, danas u penziji, ivi u Sanskom Mostu.
7
Ustae su poetkom avgusta 1941. godine uhvatile Miloa Kondia i ubile ga u Sanskom
Mostu, Marinko Basta, Mile Dardi i Savo Bodiroa su uestvovali u NOB, danas su u penziji.
* Milo Kondi je roen 1910. godine.

27 t

6~8- ma3a 1941 8dine, koji je zapovjednik dijelova


hrJatskI
nrvatske vojske u Bosanskoj krajini poslao U. V 1941. godine zapovjedniku cjelokupne
hrvatske kopnene vojske.

na granici sela Kijeva i Tramonje, grupa ustaa, andara i policajaca krenula


je iz Sanskog Mosta prema Kijevu.9
Kada su se ustae povukle od kue Marka Kondia i Milo Kondi se s
petorkom povukao iz zasjede. Otili su u Tramonju da ruaju. Na poloaju
prema ustaama nisu nikog ostavili.
Pukaranje na kraju sela i vijest da je grupa seljana odbila ustae od
sela izazvalo je meu ljudima u Srpskom Kijevu i Tramonji uznemirenost i
uzbunu, ali i odlunost mnogih da pomognu onim to odbie ustae od sela.
Poeli su se iskupljati sa svih strana, a pristigli su mnogi i iz susjednih sela.
Poneko je imao karabin, poneko lovaku puku, poneko samo vojniki bo
de ili rogulje, sjekiru, kolac ...
Meu pristiglim seljacima karabin su imali Vid akovi, Mile Gogi i jo
neki. Raznoliko naoruana gomila seljaka krenula je na Kijevsku goru, nado
mak kue Marka Kondia, prema selu Kijevu.
Vid akovi,10 odvaan i cijenjen seljak, poeo je da sreuje pobunjene
seljake i da upuuje pojedince ili grupe na odreena mjesta. Tada je stigao
i oro Sulji, kaluer iz manastira Gomjenice. On i Vid akovi, najvie su
se dogovarali ta da se radi Vid je uputstva prenosio pobunjenom narodu,
ali je masu bilo nemogue srediti i pripremiti za organizovanu borbu.
U meuvremenu je ustaama stiglo pojaanje iz Sanskog Mosta, pa je
dolo do slabijeg i povremenog pripucavanja, bez elje za napadom i kod
jednih i kod drugih.
Za to vrijeme ustae iz Sanskog Mosta traile su hitnu pomo iz Prije
dora. U osam sati navee iz Prijedora je krenulo u pomo 5 policajaca i 15
ustaa, pod komandom policijskog oficira. U Sanski Most su stigli istog dana,
6. maja, u devet sati navee i odmah krenuli prema Srpskom Kijevu, gdje
su stigli u pono. Ispaljivani su pojedinani hici. Pobunjeni seljaci su izba
civali povremeno rakete. Kada su ustae zbog tame i nepoznavanja terena
ocijenile da nita ne mogu poduzeti, 7. maja u 4 sata ujutro povukle su se u
Muslimansko Kijevo.11
Poto su seljaci u Kozici, Haziima, Stratinskoj, Obrovcu i jo nekim
susjednim srpskim selima saznali za borbu s ustaama na Kijevskoj gori, kre
nuli su u pomo Trarnon jacima. Ko je god imao oruje, a mnogi i bez njega,
sa sjekirama, vilama i kocima, pojurili su u borbu. Mnogi Koziani su bili na
slavi kod pojedinih domaina iz Tramonje, pa su odjurili svojim kuama, uzeli
skriveno oruje i meu prvima se pridruili susjedima ve 6. maja uvee. Neko
od njih je donio francuski pukomitraljez (sa krivim okvirom), koji je pre
uzeo ua Pani12 iz Gonje Kozice i s njim otiao u borbu. Sutradan, 7.
maja, pristigli su s orujem i bez njega i seljaci iz Obrenovca, Kmeana, Stratinske, Pervana, Vilusa, Damanovaca, ljivne, Hazia i jo nekih sela. Iz
Pervana je stigao Ratko Jovi Palir s tekim mitraljezom, koji je njegov stric
Gojko Jovi, dobrovoljac iz prvog svjetskog rata, sakrio u aprilu 1941. godine,
prilikom rasula vojske Kraljevine Jugoslavije. Tako se nekoliko stotina usta
nika 7. maja nalo na poloaju prema ustaama s jednim tekim mitraljezom,
jednim pukomitr al jezom i nekoliko desetina raznih puaka.
Meu pobunjene seljake stigao je toga dana i Risto Kovaevi,13 radnik,
komunista, koji se pridruio Vidu akoviu, oru Suljiu i jo nekim. Oni
0

Vidi napomenu 4.
Vid akovi je uestvovao u NOB od 1941. godine. Ve 1942. godine je postao lan KPJ.
Poginuo je kao politkomesar ete prilikom napada na Tuzlu, 1943. godine.
11 Vidi napomenu 4.
,s ua Pani je uestvovao u NOB. Poginuo je u borbama na Sutjesci.
18
Risto Kovaevi je kao radnik radio na mnogim radilitima irom Jugoslavije i bio
aktivan u naprednom radnikom pokretu. Aprila 1941. godine vratio se u rodni kraj. Uestvovao
je u organizovanju ustanka 1941. godine u selima oko Mulea, a krajem 1941. i poetkom 194B.
godine
bio
je
politiki
komesar
Cete.
Poetkom
1942.
godine
etnici
ga
uhvatili
na
Manjai,
muili i 10. maja 1942. godine strijeljali u Dujakovcima.
10

276

su pokuavali da srede redove pobunjenih seljaka i uspostave komandu nad


njima.
Sa seljacima iz udaljenih sela stigao je 7. maja iz Radmanovaca kod Banje
Luke i Stanislav Marii, porunik bive jugoslovenske vojske. Bio je u uni
formi, ali bez oruja. Razgovarao je s Vidom akoviem, Ristom Kovaeviem
i orom Suljiem, ali nije preuzeo komandu.
Osim Marka Kondia, ustae su prvog dana uhvatile i dotjerale u Sanski
Most i uru Kondia. Njih dvojicu su, 7. maja u 6 sati ujutro, sa Rajkom
Stojanoviem, uhapenim 5. maja u Sanskom Mostu, nakon muenja, streljali
radi odmazde pred andarmerijskom kasarnom,14 a potom naredili da se sa
hrane na unjaru.
Prvom javnom strijeljanju nedunih seljaka bez ikakve presude prisus
tvovale su skoro sve ustae koje su se zatekle u gradu. To su bile prve nevine
rtve ustakog terora ne samo na podruju sanskog sreza, ve i ire okoline.
Na urevdan je bio pretuen i Nikola Gogi iz Tramonje. On je toga
dana bio u Kruharima, selu izmeu Sanskog Mosta i Kijeva, na slavi kod
Bursaa. Pred mrak se vraao preko Kijeva. Ne znajui ta se tu desilo toga
dana, upao je u ruke ustaa iz Kijeva koji su se povlaili od Tramonje
poslije drugog sukoba s pobunjenim seljacima. im su ga uhvatile, ustae su
poele da ga nemilice tuku. Odveli su ga u podrum kue Crnkovia, gdje su
nastavili da ga tuku. Neto kasnije ustae su se hvalile kako su uhvatile jednog
etnika i dobro ga pretukle. Kad je ustako hvalisanje uo Abid Kurbegovi,15 seljak iz Kijeva, poao je do kue Crnkovia da vidi ko je taj etnik.
im je uao u podrum, prepoznao je Nikolu i energino traio da ga puste
govorei da je to poten ovjek. Ustae su tada pustile Nikolu. On se jedva do
vukao do Tramonje, gdje je naiao na pobunjene seljake i ispriao im ta
mu se dogodilo u Muslimanskom Kijevu. Njegova pria i izmueni izgled jo
vie su uzbudili ljude i uvrstili ih u namjeri da se brane orujem u ruci.
Poslije strijeljanja trojica seljaka u Sanskom Mostu 7. maja ujutro, us
tae, andari i policajci opet su krenuli prema Srpskom Kijevu i Tramonji
isturivi prethodnicu. Usput su pjevali, prijetili i vikali. Pridruile su im se
i ustae iz Kijeva. Iako su bili znatno jai nego prethodnog dana, ustae su
zastale na nekom visu, dovoljno udaljenom od poloaja pobunjenih seljaka
i nastavile sa izazivanjem. Kada su pobunjeni seljaci vidjeli da ustae ne smiju
da krenu u napad, stotine ih je povikalo iz glasa: Naprijed! Zaokoli! i kre
nulo u juri. Ustae su pobjegle nazad u Muslimansko Kijevo.
Prema ustakom izvjetaju, borba s pobunjenim seljacima, koji su, prema
procjenama, imali oko 50 do 70 puaka, trajala je od 9 do 12, 15 sati. Ustae
su u toj borbi imale trojicu ranjenih. Kada su se povukli u Muslimansko
Kijevo, ustae su ranjenike otpremile u grad, a one su zaposjele poloaje radi
odbrane sela.16
Tog jutra, 7. maja, ponovo je bila zatraena pomo iz Prijedora i Banje
Luke. Ustake vlasti u Banjoj Luci su se obratile tabu puka njemake 132.
pjeadijske divizije s molbom da uputi svoje snage u Sanski Most, poto je
tamonje stanovnitvo ugroeno od ostatka srpske vojske i etnika.
Prema odobrenju taba divizije iz Sarajeva, komandant 436. pjeadijskog
puka je naredio 1. divizionu 132. artiljerijskog puka, stacioniranom u Prije
doru, da u Sanski Most uputi jae odjeljenje da tamo uspostavi red i mir.1'1
Njemako odjeljenje jaine 2 oficira i 40 vojnika stiglo je kamionom u
Sanski Most 7. maja u pet sati poslije podne i odmah produilo u Musliman14
15
16
17

277 str. 473.

Vidi napomenu 4.
Abid Kurbegovi je uestvovao u NOB i postao oficir. Danas kao penzioner ivi u Kijevu.
Vidi napomenu 4.
Slavko Odi: Vjeala u Sanskom Mostu, lanak u ediciji PODGRME U NOB, knj. 1,

sko Kijevo, gdje je stigao u osam sati navee i prelo u napad.18 Ustae, andari
i policajci su im titili bokove, a oni su krenuli u napad na Sjenokos. Borba je
trajala do devet sati navee.19
Pobunjeni seljaci Tramonje i okolnih sela doekali su Nijemce frontalno,
organizovanije, s vie oruja i vie boraca, iako jo uvijek bez komandanta i
jedinstvene komande.
Izviai su primijetili pojavu njemakih trupa i izvjestili da od Kijeva
frontalno ide neka vojska, ali ne otkriveno i sa halabukom, kako su inile
ustae, ve u streljakom stroju, prebacujui se od zaklona do zaklona. Ni
odijelo im nije bilo kao u ustaa. Tada je naredno da se miruje i eka dok se
nepoznata vojska dovoljno priblii i utvrdi ija je. Kada se neprijatelj pri
bliio, ustanici su prepoznali njemake uniforme, ali su meu njima primijetili
i ustae. Strijelcima s orujem je nareeno da neprijatelja dre na nianu
i puste ga u neposrednu blizinu, a kad opali prva puka tada da plotunom
tuku i uglas poviu Juri!
Kada su Nijemci doli pred ivicu ume, pobunjeni seljaci su ih doekali
plotunom i prisilili da zauzmu zaklone i otponu s borbom. Nijemci su tukli
iz automatskog oruja, ali su pobunjeni seljaci imali dobre zaklone iza drvea
i kamenja u umi. Uz stalne usklike: Drite ih! ive ih uhvatimo! Juri!,
uspeno su zadravali Nijemce. Primijetivi trojicu Nijemaca kako s jedne
tale osmatraju, seljaci su plotunom zapucali na njih i jedan se Nijemac
skotrljao s krova.
U jednom momentu Nijemci su skoro uspjeli da dou za lea pobunjenim
seljacima, koji su se frontalno branili, ali se tada grupa seljaka zabacila Ni
jemcima na krilo i vatrom u bok prisilila ih da se povuku sa tri ranjena voj
nika. Pala je no, pa su Nijemci odustali od dalje borbe i s ustaama, an
darima i policajcima povukli se u Sanski Most, gdje su stigli u pono i odmah
traili pojaanje iz Banje Luke.20
Prema nareenju njemakog oficira hrvatsko i muslimansko stanovnitvo
iz Kijeva je nou evakuirano prema gradu.
Kotarski predstojnik dr Ante Merkadi je ve 7. maja izjutra naredio da
se uhapse kao taoci Srbi, srpski dobrovoljci koji su u prvom svjetskom ratu
prebjegli iz austro-ugarske vojske na stranu Srbije i borili se protiv njemake
i austrougarskih trupa i nekadanjih internirci u Aradu: Jovo Deli, Pero
Gvozden, Petar Bepa Braji, trgovac, Lazo Milievi, gositoniar, Lazar Radovi, kafedija, i Teofil Praa, sudski izvritelj svi iz Sanskog Mosta; uro
Grbi, svetenik iz Tornine; Jovo Marjanovi, svetenik iz Dabra; Aim Savi iz
Usoraca, nosilac Karaoreve zvijezde; Mile Marjanovi iz Starog Majdana;
Mile Mandi i Nikola Vuki iz Zdene; Aim Svile Corokalo iz Podluga i Ljupko
Mali iz Devara, Poslije hapenja talaca, telai je gradom oglaavao ustako
nareenje da e, u sluaju napada na Muslimane ili Hrvate, biti striljani za
tvoreni taoci. Kad su taoci hapeni, kotarski predstojnik im je rekao da su se
seljaci u Kijevu i Tramonji pobunili i da e oni odgovarati za smrt svakog
njemakog ili ustakog vojnika.
O
njemakim represalijama uopte, a posebno o izvrenoj odmazdi u vezi
s pobunom sanskih seljaka, u lanku Vjeala u Sanskom Mostu, Slavko
Odi, izmeu ostalog, navodi i slijedee:21
Njemaka 132. pjeadijska divizija podijelila je svoje okupaciono po
druje na tri sektora i ve 2. maja izdala naredbu o postupku sa Srbima (Ser
benerlass), kojom su komandanti sektora bili opunomoeni da bez prethodnog
ispitivanja i bez sudskog postupka strijeljaju u najkraem moguem roku sve
mukarce sposobne za oruje koji se zateknu u blizini mjesta napada na nje
.
18
19
20

81

Isto.
Vidi napomenu 4.
Isto.

Vidi napomenu 17.

'

278

make vojnike, ili koji eventualno mogu biti u vezi se onim koji si/, izvrili
napad, ukoliko napad nije izvren u blizini naseljenog mjesta, bili su opuno
moeni da strijeljaju stanovnike naselja najblieg mjestu napada, ,,u prvom
redu mukarce srpske rase, sposobne za oruje, kao i taoce u najbliem mje
stu. Ako komandant naredi strijeljanje i vojnici ga izvre, onda to nije nita
drugo do borbeno nareenje za otvaranje vatre, stajalo je u ovoj naredbi.
General Sincenih, komandant 132. njemake pjeadijske divizije, bio je
upoznat s ustakim zvjerstvima nad mirnim srpskim stanovnitvom. On je jo
28. aprila bio obavijeten o ubistvu 181 srpskog seljaka u selu Gudavcu, srez
Bjelovar, organizovanom i sprovedenom pod neposrednim rukovodstvom Eugena Kvaternika i etvorice ustakih generaltabnih oficira. Njemu je isto tako
bilo poznato da je Kvaternik tom prilikom naredio lokalnim funkcionerima da
u Bjelovaru niko ne smije saznati za ta masovna strijeljanja, a nadlenim
ustanovama da dostave izvjetaj da je strijeljano samo 26 etnika. General
Sincenih je povodom ovoga masakra nedunih srpskih seljaka u okolini Bje
lovara proveo i istragu, ustanovio uesnike i krivce tog masovnog zloina,
ali nita nije preduzeo da ih kazni, na ta je bio obavezan lanom 46. Hakog
pravilnika o zakonima i obiajima ratovanja na kopnu, ve je prelazei utke
pre/co tih zloina, takva zlodjela ne samo odobravao nego i podsticao na nove
zloine genocida.
S obzirom na dogaaje u okolini Bjelovara krajem aprila, generalu Sincenihu je bilo jasno da je istrebljenje Srba sastavni dio ustake politike, ali
takav razvoj dogaaja odgovarao je i njemakoj politici u Jugoslaviji ,i Ni
jemci su ga ne samo terorisali nego i inaugurisnli, omoguavali i sami sprovodili. Da su represalije i istrebljenje Srba na okupiranoj teritoriji Jugoslavije a
naroito takozvane Nezavisne Drave Hrvatske, bili cilj i njemake okupacione
politike, potvruje i Sincenihov izvjetaj od 13. maja 1941. godine, u kojem
on pie:
Iako se s velikom vjerovatnoom moe pretpostaviti da su Srbi, strijeljani
za odmazdu i zastraivanje, zbog svog antinjemakog stava odobravali prepade
na njemake vojike, ili ih u nekoj formi i podravali, ipak u nijednom sluaju
nije utvreno da su oni ZAISTA I KRIVCI (podvueno u originalu).
Pri sadanjoj vrlo velikoj zategnutosti odnosa izmeu Hrvata i Srba mo
gue je da fantastini HRVATI pucaju iz zasjede na njemake vojnike da bi
zbog poznatih mjera odmazae, postigli da NJEMAKI VOJNICI tada strieljaju
Srbe (podvueno u originalu).
Vijest o napadu na patrolu 132. artiljerijskog puka u rejonu Sjenokosa
posluila je generalu Sincenihu kao neposredni povod da sa svom bestijalnou
primjeni odredbe Naredbe o postupku sa Srbima (Serbenerlass). Odmah po pri
mitku izvjetaja on je naredio komandantu 436. pjeadijskog puka Papenhajmu
da sa jednim bataljonom, ojaanim jednom baterijom i jednom pionirskom e
tom, izvri odmazdu nad stanovnitvom podruja u kojem su ranjena tri nje
maka vojnika.
Na osnovu tog nareenja, komandant puka je 8. maja u 2 sata ukrcao na
voz 3. bataljon 436. puka i prebacio ga iz Banje Luke preko Prijedora u Sanski
Most, gdje su u toku noi 7/8. maja prebaene: iz Kostajnice pionirska eta na
biciklima, a iz Prijedora jedna, za ovu akciju motorizovana, baterija i stavljena
pod komandu komandanta 3. bataljona 436. pjeadijskog puka, kapetana Henigsa.22
Ovaj ojaani njemaki bataljon je stigao u Sanski Most 8. maja u 6 sati.
Odmah poslije dolaska u Sanski Most, kapetan Henigs je naredio ustaama da
sve Srbe u Sanskom Mostu uhapse kao taoce, a on je s ojaanim bataljonom
krenuo da na Sjenokosu, odnosno u Kijevu, Tramonji i okolnim selima po-,
hapsi sve Srbe sposobne za oruje Redarstveni astnik je ostao u gradu da

279

! isto.

pohapsi taoce i obezbijedi red i mir.23 Trebalo je kazniti ne samo pobunjene


seljake, ve radi zastraivanja i mnoge druge u blizini mjesta sukoba. Jer,
otpor Srba iz Kijeva, Tramonje i okolnih sela, sukob s ustaama, a potom i s
Nijemcima bio je prvi sukob porobljenog naroda s okupatorom i njegovim
slugama. Bila je to prva porba koju su poslije aprilskog rata Nijemci vodili na
tlu okupirane Jugoslavije, borba do koje je dolo spontano, da bi se odbranili
goli ivoti od ustakog terora, ali koja je ve tada pokazala da se nai narodi
nisu pomirili s okupacijom i da nee mirovati i robovati.
Nou 7/8. maja pobunjenim seljacima je stigla pomo iz okolnih sela. Sad
ih je bilo znatno vie, ali i dalje bez vrste i jedinstvene komande, to je ra
zumljivo s obzirom na nemogunost brzog organizovanja pobunjene mase i
vojnu obrazovanost Vida akovia i ostalih. ene, djeca, starci i nesposobni
za borbu ve6 6. maja su izbjegli iz kua u blizini poloaja i sklonili se po okol
nim umama, a neki i podalje od mjesta sukoba.

Podruje
Kijeva,
Tramonje
i
okolnih
sela,
nedaleko
Sanskog
Mosta,

centrom
poprita
u
durevdanskom
ustanku
1941.
godine.
Strelica
na lijevoj obali rijeke Sane kraj eljeznikog mosta, gdje su Njemci 9. maja 1941. godine

sa
Sjenokosom
pokazuje
mjesto
streljali 27 talaca.

Vid akovi je 7. maja uvee obiao poloaj. Objanjavao je da su se do


govorili, sporazumjeli, ai nije rekao ko (vjerovatno on, Risto Kovaevi, ore Sulji i porunik Stanislav Marii), da on obie poloaj i kae borcima da
e se sutra krenuti na juri na neprijatelja i goniti ga do Sanskog Mosta.
Govorio je da je neprijatelj slab u odnosu na broj pobunjenih seljaka.
To vee narod iz Tramonje i okolnih sela odnio je borcima na poloaj obil
nu veeru i dosta rakije, to je veoma uticalo na njihovo raspoloenje i odlu
nost.
Ojaani nemaki bataljon je u svanue 8. maja preao u napad: artiljeriju
je postavio na cesti u selu aplju da podrava pjeadiju, koja je jednim dije
lom, preko Podova, Donje Kozice i Tukova, zala pobunjenicima s lea, a dru
Vidi. napomenu 4.

280

gim, od Kijeva, frontalno prema poloajima pobunjenih seljaka. Borba na


Sjenokosu je trajala 23 sata.
Risto Kovaevi je predlagao da se odstupi prema Kozici, Ilidi, Haziima, objanjavajui da je sve ovo preuranjeno i da su usamljeni. Kaluer
ordo Sulji bio je za rasplamsavanje borbe, nadajui se da e i druga srpska
sela stupiti u borbu. Zbog toga je pokuavao da se vie ukljui u komandovanje i izdavanje nareenja. U meuvremenu su pobunjenim seljacima dole s
lea njemake snage, koje su nastupale od Donje Kozice i Tukova. Artiljerija
je granatama zasula poloaje i zaseoke. Napad je unio zabunu i paniku meu
pobunjene seljake na poloajima i, meu stanovnitvo u umi u zbjegovima iza
poloaja. Tada je preko veze nareeno da se borci povuku s poloaja i odstupe,
jer protiv njih nisu vie samo ustae ve i jaa njemaka jedinica.
Granate su razruile i zapalile kuu ora i Mile Borenovia u Tramonji,.
Tee Vujinovia u Ilidi, Spasoja Vujinovia, koja je bila najvea u ovim
selima, i jo neke. Front se raspao i pobunjeni seljaci su u neredu odstupili
prema akoviima, Gomjenici, Johovici i umi Dundarite.
Nijemci su od 8 do 11 sati ispalili 38 artiljerijskih granata, a u 16 sati spa
lili sve srpske kue u Sjenokosu (desetak kua i pomone zgrade).24
Razbivi poloaje pobunjenih seljaka, Nijemci su krenuli u potjeru za
njima, hvatali ih i sprovodili u Tominu. Dijelovi njemakog bataljona su od
Vrhpolje uz Bredje, doli do grobja u Kozici i uz put sproveli sve mukarci
na koje su naili. Pobunjeni seljaci su bacali oruje i municiju u grmlje, tako
da nijedan nije uhvaen s orujem.
Nijemci su 8. maja po podne u Tomini, kod Vidovia kua, sakupili oko
300 mukaraca pohvatanih na podruju borbe i u susjednim selima, i to uglav
nom su izbejegli zarobljavanje i pobjegli u dubinu sela Tramonje, Kozica, Po
se nemaju ega bojati. Oni koji su imali oruje i uestvovali u borbama vei
nom su izbegjli zarobljavanje i pobjegli u dubinu sela Tramonje, Kozica, Pa
dova, Hazia. Pohvatane seljake Nijemci su u Tomini postrojili, slikali, najprije
u stojeem stavu ,ona u kleeveem, i naredili im da sjednu na zemlju, svaki
put s rukama uvis, kao da se predaju.
Tada su Nijemci preko prevodioca naredili: ,,Ko je Hrvat neka izae!
Izaao je Ilija Vujinovi, Srbin, koga su zvali okac, i Nijemci su ga pustili
kui. Upitali su: ,,Ko je Musliman? Niko se nije javio. Od Kljua je naiao na
triciklu talijanski major, koji se interesovao za te ljude, porazgovarao s Nijem
cima i ustaama i produio u Sanksi Most.25 Ubrzo zatim dola su trojica ustaa,
i poela preuzimati pobunjene Srbe od Nijemaca. ekalo se na kamione radi
njihovog transportovanja. Iz Sanskog Mosta vratio se talijanski major, dugo
razgovarao s Nijemcima i rekao pohapenim Srbima: Arbajt, kua! Ljudi
su se odmah, bre bolje, razili svojim selima. Kada je docnije naiao optinski
biljenik Franjo Hafner, naturalizovani Austrijanac, i, u ime njemake ko
mande, pokuao da sprijei razilaenje zarobljenika, bilo je kasno: oni su
ve grabili putinama i stazama prema svojim selima.
Nijemci i ustae, saznavi od Hafnera za stav njemake komande da se
pohapeni seljaci ne oslobaaju, zali su po srpskim kuama u Tomini, Luanima i aplju, koje su bile uz cestu ili stotinu-dvije metara dalje, i uhapsile oko
tridesetak odraslih mukaraca na koje su nali: desetoricu Vidovia, trojicu
Kovaevia, dva Milanka, po jednog Stojinovia, Jovanovia, Sobota, Kaia,
Stojanovia, Delia, Stanisavljevia, Kneevia i jo neke, iako nijedan od
!1
25

Isto.

Dolazak ovog talijanskog oficira u Sanski Most, a sutradan i jedne talijanske jedinice,,
pada
u
vrijeme
zavrnih
pregovora
izmeu
Njemake
i
Italije
o
demarkacionoj
liniji,
od
nosno
o
podjeli
okupacionih
podruja
u
Jugoslaviji.
Kako
je
prema
toj
podjeli
Sanski
Most
pripao
talijanskom
okupacionom
podruju,
to
su
se
ve
tih
dana
iz
njega
povukli
Nijemci*
a
uli
Talijani.
Zahtjev
talijanskog
oficira
u
Tomini
da
se
oslobode
svi
pohvatani
seljaci
vje
rovatno ,ie trebalo da bude spektakularan potez pred njihov dolazak u ovaj kraj.

njih nije uestvovao u borbama na Sjenokosu, niti su se tih dana udaljavali


od kua. Potrpali su ih u kamion, odvezli u Sanski Most i zatvorili u osnovnu
kolu kraj sreza, koju su ustae pretvorile u zatvor.
Kada su se Nijemci 8. maja poslije podne vratili u Sanski Most, mnogi
seljaci, koji su bili pohvatani i povedeni u zatvor, a zatim osloboeni u l'omini, kao i oni koji su uspjeli pobjei ispred njemakih trupa, istog dana su,
ili sutradan, potraili odbaeno oruje i municiju i ponovo ih sakrili. To rjeito
govori da su oni, i pored neuspjeha koji su doivjeli u prvom sukobu s usta
ama i Nijemcima, bili spremni da se ponovno prihvate oruja ako bude po
trebno da brane svoja ognjita i opstanak svoj i svojih najbliih.

27 OBJEENIH U GRADSKOM PARKU


Odmah poslije dolaska u Sanski Most njemaki kapetan Henigs je naredio
da se svi Srbi pohapse. Ustae su njegovu naredbu proirile i na idove i 8.
maja izjutra telai je u gradu obavjetavao da se svi Srbi i Zidovi od 16 do 65
godine jave radi popisa u zgradu osnovne kole. Ko se ne javi bie strijenjan.
Gradom su bile rasporeene njemake patrole koje su dozvoljavale kretanje
ulicama samo onima koji su ili u kolu. Graani su se odmah odazvali naredbi.
Kako je koja grupa dolazila pred kolu Nijemci su je zatvarali u podrum
kole.26
Dovoeni su i Srbi iz Zdene, Krkojevca, Podluga i jo nekih susjednih
sela. Iz Krkojevaca je dovedeno oko 30 ljudi. Ukupno se toga dana u podrumu
kole nalo oko 350 Srba, 1 Hrvat i 30 Jevreja. Njemaki vojnici, naoruani
pukama i sa tri pukomitraljeza opkolili su kolu.
Dok su ustae i andari dovodili taoce iz grada i okolnih sela u kolu,
njemaki bataljon je vodio borbu s pobunjenim seljacima Tramonje, Kijeva,
Kozice, Stratinske, Obrovca, Kmeana ...
U meuvremenu je kotarski predstojnik Ante Merkadi poslao ustaku
patrolu da mu iz zatvora dovede Milana Miuku Miljevia, koji je rukovodio
itnim magacinima u kome je bilo 25 vagona ita. Kada je Miljevi uao u kan
celariju kotarskog predstojnika, u njoj je bilo oko 18 ljudi. Osim Merkadia
bili su tu i kapetan Henigs, Mile Luji, Mile Ljevar, fra Tei, svetenik Nikola
Toji, Himzo Pai-Rei, gradonaelnik, Martin Macan, predsjednik suda, dr
Ibro Ibrahimpai, sudija i jo neki. Bio je to ustaki odbor kojem je njemaki
kapetan izlagao koje e mjere preduzeti kao represalije protiv pobunjenih
seljaka.
Kotarski predstojnik je naredio Miljeviu da iz magacina podijeli ito si
romanim seljacima iz Sasine, Skrljevite, Stare Rijeke i Brieva. Nakon podjele
ita bio je ponovo vraen meu uhapene taoce.
Tada je u zatvor dolo nekoliko Nijemaca s dvojicom ustaa i prevodiocem
Jozom Klepiem, zvanim Pataon.27 Pozvali su andare uru Vezmara i Josipa
(Lazara) Martinovia, koji je svojevremeno preao s katolike na pravoslavnu
vjeru i uzeo ime Lazar, svezali ih, izveli iz podruma i odveli Klj ukom ulicom
do rijeke Sane, gdje su njih dvojica bili sakrili 12 karabina i tri sanduka mu
nicije. Nakon ispitivanja i maltretiranja, poslije podne su ih vratili u dvorite
kole, gdje su ih vezane uvala dva Nijemca naoruana automatima. Kako su
uhapeni taoci izlazili iz podruma do klozeta ili do bunara da piju vodu, jedan
od njih, dr Veso Samardi, sanski ljekar, upitao je njemakog oficira za doz
volu da Vezmaru i Martinoviu da cigarete, to je ovaj odobrio. Vezmar i
Martinovi su drali vie cigareta u svezanim rukama i puili jednu za dru
26
Rekonstrukciju dogaaja oko hapenja talaca, strijeljanja i vjeanja 26
izvrio sam na
osnovu ustakog dokumenta navedenog u napomeni broj 4. i
Milana Miuke Miljevia, Mirka Vrania, Tome I. Sevia i podataka koje je
dila Sofija Praa-Veljovi.

Srba i 1 Hrvata,
na osnovu izjava
prikupila i obra

282

gom. Pripaljivali su im ostali zatvorenici, koje su Nijemci neto kasnije takoer


izveli iz podruma u dvorite.
Oko pet sati poslije podne u dvorite kole su doli kapetan Henigs, ko
tarski predstojnik Merkadi, dr Ibro Ibrahimpai, Himzo Pai-Rei, Mile
Luji, Mile Ljevar i jo neki ustaki funkcioneri, i prevodilac Jozo KlepiPataon. Odmah su se obratili pohapenim ljudima s pitanjem: Ima li ovdje
medu vama sluajno koji Musliman ili Hrvat?'*
Mladen Gvozden je upro prstom na svoga brata Milana, a ovaj je izvadio
neki dokument koji je dobio u Zagrebu da kao Hrvat ne ide u zarobljeniki
logor u Njemakoj. Kada je njemaki oficir uzeo dokument upitao je Milana
Gvozdena: Otkud vi ovdje kao Hrvat kad smo mi samo Srbe zvali? Zatim
se obratio Jozi Klepiu; on mu je neto govorio, i Nijemac je tada otro rekao
Gvozdenu da je vindler 'prevarant). Za vrijeme ispitivanja Gvozdena, u
dvorite su dovedeni uhapeni Vidovii i drugi iz Tornine, koji su se odmah
izmijeali s ostalim uhapenicima.
Ubrzo poslije dovoenja Tominjana njemaki oficir je naredio da se pohapeni ljudi postroje u trojne redove. Nastalo je pretravanje ljudi iz stroja
u stroj: brat je trao bratu, prijatelj prijatelju, kum kumu, da bi bili zajedno
u nevolji. Kako je pretravanje potrajalo due, Nijemci su zabranili prelaenje
iz reda u red i naredili da se svak zadri tamo gdje se naao, a da se Jevreji
izdvoje. Njih su grupisali do bae, lijevo od ostalih. Kraj njih su bili Vezmar
i Martinovi, a prikljuili su im i Milana Gvozdena.
Kada su razvrstali pohapene u ove dvije grupe, naredili su da se jave oni
koji su bili dovedeni iz Tornine. Javili su se Vidovii, Kovaevii, iii i ostali.
Bilo ih je 24.
Vidoviima je htio da se prikljui i obot Marka Petar, mladi od 20 go
dina. Njegov 70-godinji stric je pokuao da ga zadri i krene umjesto nje^a,
ali je Petar istupio iz grupe prije strica i poao do izdvojene grupe od 24 To
minjana. Nijemac je starca vratio, a mladia prikljuio Tominjanima. Zatim
su ih sve, skupa sa Vezmarom, Martinoviem, Milanom Gvozdenom, urom
Grbiem i Jevrejima, zatvorili u podrum i oko njih postavili strae.
Nakon toga su naredili da se jave svi mlai od 16 i stariji od 55 godina.
Javilo ih se oko stotinu i odmah su ih pustili, zaprijetivi im da se ne smiju
nikud udaljavati od kua. Poslije toga su pustili jo dvije grupe i u zatvoru
su osim ve izdvojene grupe zadrali i 100 talaca iz grada i okolnih sela.
Sutradan, 9. maja, u Sanski Most je stigao iz Banje Luke njemaki general
Sincenih, komandant 132. pjeadijske divizije, da bi prisustvovao strijeljanju
talaca.
Istog dana oko 13 sati u dvorite kole je dolo oko 30 njemakih vojnika
s 10 oficira, 30 talijanskih vojnika sa 6 oficira i 30 ustaa s 8 oficira. Vojnici
su se rasporedili u dvoritu u krug, a onda su iz podruma izveli sve zatvorenike
u krug i psotrojili ih 3 po 3. Po strogosti postupka okupatorskih oficira i voj
nika i atmosferi, taoci su nasluivali da im se sprema neto strano. Samo
njemaki oficiri su komandovali i postrojavali uhapenike, a Talijani i ustae
su stajali postrani. Tominjane, Jevreje, Vezmara, Martinovia, Gvozdena i
svetenika uru Grbia, stavili su na elo kolone i kolonu potjerali iz dvorita
kroz park i Kljuku ulicu. Na elu i zaelju kolone je bilo po nekoliko nje
makih i talijanskih vojnika i ustaa, a sa svake strane po 6 njemakih vojnika
s pukomitraljezima u rukama. Na ulicama nije bilo nijednog civila. Kad je
kolona dola do eljeznikog mosta na rijeci Sani, prestrojena je iz trojnih u
dvojne redove. Poto su preli preko mosta Tomnjane su s Vezmarom, Marti
noviem i Gvozdenom prebacili na desnu, a ostale taoce na lijevu stranu pruge.
Niko ni rijei nije progovorio. Vladala je grobna tiina. Tada se pojavio nje
maki oficir i poeo da govori. Kada je on zavrio Jozo Klepi-Pataon je pre27 Suefi za svoja zlodjela u ratu.

veo: Ljudi! Ovaj oficir ree da je juer napadnut jedan motor s tri njemaka
vojnika na putu od Sanskog Mosta prema Kljuu.28 Tom prilikom je poginuo
njemaki oficir. Da bi se sprijeili dalji napadi danas e biti strijeljano 10
talaca za jednog ubijenog Nijemca, odnosno za ovu dvojicu i jednog pogi
nulog. Svi taoci su pogledali na desnu stranu. Mnogi su brojali odvojene. Bilo
ih je 28! Do 30 nedostaju jo dvojica!

Strijeljani
rodoljubi
ob
jeeni
u
gradskom
par
ku
u
Sanskom
Mostu,
9. maja 1941. godine.

Tada je njemaki oficir naredio popu uri Grbiu da da posljednji blago


slov Tominjanima. Pop je zaplakao i pao na zemlju neto mrmljajui. U tom
se pojavila Katica Gvozden, snaha Milana Gvozdena. Plaui i kleei molila
je Nijemaca da joj pusti dever, koji je bio u grupi izdvojenoj za strijeljanje.
Njemaki oficir je tada Milana Gvozdena izdvojio iz grupe i pustio, te je on
sa snahom odmah otiao kui. Za to su vrijeme neki Jevreji a i drugi taoci
popadali u nesvijest. Tominjani su vikali ostalim taocima da im pozdrave maj
ku, enu, djecu. Milanko Prole je zamolio svetenika uru da mu pozdravi
enu i ker koja je te veeri trebalo da se uda. I drugi su saoptavali poruke
svojima, upuivali posljednje pozdrave.
Tada je otpoelo strijeljanje. Tuma je pozivao po 8 talaca Tominjana da
se postave na mjesto gdje e biti strijeljani. Pedantni Nijemac je objanjavao
28
Interesantno je da su Nijemci, ovom prilikom govorili o
mazde zbog napada na njemaki motocikl s oficirom i 2 vojnika,
Nijemaca u borbama kod Sjenokosa.

strijeljanju talaca u znak od


a ne zbog ranjavanja trojice

Na
terenu
nisam
mogao
doi
do
podataka
koji
bi
potvrivali
navodni
napad
na
njemaki
motocikl s trojicom Nijemaca i njihovo ranjavanje na putu izmeu Sanskog Mosta i Kljua.
S
druge
strane,
Nijemci
nisu
praktikovali
odmazdu
na
ovaj
nain
za
pripadnike
Vermahta
koji bi poginuli u borbi protiv ustanika, ni tada ni kasnije. Sve to upuuje na mogunost
u sluaju da je ova izjava tana da su ustae izvrile ovaj prepad da bi izazvale Nijemce
na
vrenje
represalija
nad
Srbima.
Karakteristian
je
podatak
iz
izvjetaja
generala
Sinceniha,
komandanta njemake 132. pjeadijske divizije, od 13. maja 1941. godine, u kojem on, Sincenih,
dozvoljava
mogunost
da
fanatini
Hrvati
pucaju
iz
zasjede
na
njemake
vojnike
da
bi
zbog
poznatih mjetra odmazde postigli da njemaki vojnici tadia strijeljaju Srbe (vLdd napomenu 17). Zo4r

da e dvojica vojnika gaati u srce a jedan u elo! Kada su Nijemci strijeljali


prvu grupu, jedan talac je pokazivao znake ivota. Njemaki ofcir je prisko
io i pucao mu u sljepoonicu. Tada su pozvali drugu grupu. Braa Ilija i Prole
Milanko molili su Nijemca da budu zajedno. On im je to velikoduno odo
brio. Braa su prila jedan drugom, zagrlili se .izljubili i u tom momentu pali
mrtvi. Iz tree grupe pokuao je da pobjegne Mitar Vidovi, iskoristivi
pojavu voza koji je dolazio od Sanice29 ali je uhvaen i vraen u grupu. Tada
je Josip Martinovi poeo da grdi Nijemce, da psuje i da klie srpskom vojniku.
Kada je njemakom oficiru prevedeno ta je Josip sve rekao, on je naredio
da ga izdvoje, pa je na kraju strijeljan i on s posljednjom dvojicom, od kojih
je jedan bio najmlai osueni talac Petar obot koji je nabio kapu na oi da
ne bi gledao u cijevi puaka.
Tog dana su strijeljani:
iz Tornine:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.

Vidovi ura Milo, roen 1902. godine,


Vidovi ura Mitar, roen 1904. godine,
Vidovi Todora ura, roen 1908. godine,
Vidovi Stole Mile, roen 1912. godine,
Vidovi Mitra Marko, roen 1894. godine,
Vidovi Save Jovo, roen
1921. godine,
Vidovi Vida Boo, roen 1920. godine,
Vidovi Ostoje Vlado, roen 1903. godine,
Vidovi Ostoje ura, roen 1909. godine,
Vidovi Nikole Milo, roen 1917. godine,
Stojinovi Nikole Petar, roen 1922. godine,
Kovaevi Koje Lazo, roen 1915. godine,
Kovaevi Koje Uro, roen 1903. godine,
Kovaevi Mile Ostoja, roen 1898. godine;

iz Luana:
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.

Jovanovi Mile Duan, roen 1914. godine,


obot Marka Petar, roen 1922. godine,
Kai Lazara Drago, roen 1903. godine,
Stojanovi Milana Pero, roen 1900. godine,
Milanko Pane Ilija, roen 1911. godine,
Milanko Pane Prole, roen 1915. godine,
Deli Pane Milo, roen 1910. godine,
Praa Tome Veljko, roen 1913. godine,
obot Simeuna Ljupko, roen 1902. godine;

iz aplja:
24. Stanisavljevi Jove Mile, roen 1904. godine,
25. Kneevi Mile Jovo, roen 1917. godine i
iz Sanskog Mosta:
26. Vezmar Jovana uro, roen 1910. godine i
27. Martinovi Josip (Lazar), .oen 1900. godine.
, 29 Mihajlo Skondri je bio vozovoa voza to je naiao od Sanice kada je
ljanje Tominjana i ostalih. On je vidio poredane Tominjane i grupu Jevreja ispred
rabin, ali nije vidio strijeljanje, jer su Nijemci naredili da voz produi u Sanski Most.

vreno strije
kojih je bio

Kada su posljednja trojica strijeljana, Nijemci su ostalim taocima naredili


da prenesu strijeljanaie u kola, koja su ekala na drugoj obali rijeke. Tada je
ponovno formirana kolona talaca, koja je, s obezbjeenjem kao i prilikom
dolaska na strelite, krenula Kljukom ulicom do parka, u kojem su ve konopci bili vezani po drveu. Na trgu su Nijemci slikali strijeljane s preostalim
taocima, a onda su naredili da se strijeljani donesu u park pod drvee, o koje
su ih njemaki vojnici, uz pomo ponekog taoca, povjeali: 27 strijeljanih, a
zatim objeenih talaca, pruali su stravinu sliku u gradskom parku tog pro
ljetnog dana.
Preostali taoci su vraeni u kolu i zatvoreni u uionicu, u koju su im
ubacili malo slame za leaj. Pod dojmom stravinog strijeljanja i vjean ja ta
laca, u uionici je vladala grobna tiina.
Sutradan, 10 maja 194.1. godine, tab 132. pjeadijske divizije je izdao sli
jedei proglas, koji je bio izlijepljen u svi mgradovima okupacionog podruja
divizije:30
Srbi!
7.
5. 41. poslije podne
Srbi su iz jednog sela kod
Sanskog Mosta pucali na
njemake vojnike.
Selo je razoreno od
njemake vojske, 27 Srba je
strijeljano a njihova tijela
objeena su na trgu u Sanskom
Mostu.

Serben!
Am 7. 5. 1941. nachmittags
haben Serben aus einer Ortschaft
bei Sanski Most auf deutsche
Soldaten geschossen.
Die Ortschaft wurde von den
deutschen Truppen zerstrt, 27
Serben erschossen und ihre
Leichen auf dem Marktplatz
von Sanski Most aufgehngt.

Komandant
njemake vojske

der deutschen Truppen.


Der Kommandeur

Istoga dana (10. maja) oko dva sata poslije podne odveli su taoce iz ui
onice u park da poskidaju objeene. Kako nisu mogli da odrijee konopce, oni
su ih sjekli, pa je na drveu u parku i nakon uklanjanja objeenih ostalo da
visi 27 konopaca, koji su jo dugo podsjeali mjetane na strani zloin.31
Objeene su skinuli s drvea, poredali ih na troja kola i odvezli do unjara
gdje su sahranjeni. Taoci su vraeni u kolu i sutradan, u nedjelju 11. maja,
kada je u Sanski Most doao talijanski konjiki puk, puteni su svojim kuama.
Njemake trupe su se povukle iz Sanskog Mosta, a okupacionu vlast je
preuzela talijanska vojska.

RAZVOJ DOGAAJA DO JULA 1941. GODINE


Iza majske pobune sanskih seljaka i uguen ja urevdanskog ustanka,
ustae koriste tu okolnost i jo vie pootravaju teror nad Srbima i Jevrejima.
Jo dok su objeeni taoci visili na drveu gradskog parka, svaki Srbin koji bi
naiao centrom grada morao je da proe kroz park, izmeu objeenih. Vodio
bi ga neki od ustaa i prijetio: Ovako ete vi Srbi svi proi koji budete protiv
ove drave.1
Originali letka-proglasa u arhivu Muzeja Kozare u Prijedoru.
*'
Joco
Marjanovi
u
lanku
U
okupiranom
Prijedoru",
objavljenom
u
ediciji
u NOB, knjiga l, str. 182, pie da je na drveu u parku u Sanskom Mostu vidio ome
jima
su
nekoliko
dana
ranije
visili
strijeljani
pa
objeeni
Tomlnjanl
1
drugi.
Drvee
okreeno radi dezinfekcije.
* Izjava Milana Miuke Miljevia.

Kozara
na ko
je
bilo
O^>
/ )

Ustake vlasti su i prije pobune seljaka iz dana u dan izdavale razne na


redbe prijetei Srbima, Jevrejima i naprednim Hrvatima i Muslimanima:
17. aprila 1941. godine objavljena je u Narodnim novinama (slubene
novine NDH) Zakonska odredba za odbranu naroda i drave, prema kojoj se
krivcem za veleizdaju smatra onaj tko bilo na koji nain povrijedi ili je po
vrijedio ast i ivotne interese hrvatskog naroda, ili bilo na koji nain ugrozi
opstanak Nezavisne Drave Hrvatske, pa makar djelo ostalo samo u poku
aju.2 Ova odredba je bila u stvari podloga na kojoj su se zasnivale sve ka
snije odredbe o teroru. Ovako formulisana ona se mogla primijeniti na sve
mogue sluajeve preputajui optuenog samovolji ustakhi sudova. Na
osnovu ove odredbe osnovani su izvanredni narodni sudovi u svim veim
gradovima;
18. aprila donijeta je Zakonska odredba o sauvanju hrvatske narodne
imovine, koja je bila upravljena iskljuivo protiv Zidova. Prema njoj, prestali
su vaiti svi pravni poslovi izmeu Zidova meusobno i izmeu Zidova i
treih osoba sklopljenih unutar dva mjeseca prije proglaenja NDH, ako je vri
jednost tih poslova prelazila iznos od 100.000 dinara;3
19. aprila proglaena je odredba o imenovanju politikih povjerenika,
tzv. komesara, u svim idovskim, srpskim i slovenakim, a po potrebi i drugim
preduzeima (i trgovinama);4
22. aprila, odredbom ustakog ministarstva unutranjih poslova, Zido
vima je zarobljen ulazak u kavane, restoracije i gostionie na itavom po
druju NDH.5
24. aprila, banjoluki advokat dr Viktor Guti, ustaki stoernik za po
druje bive vrbaske banovine, izdao je naredbu da .. U roku od pet dana
raunajui od dana oglaenja ove naredbe imaju bezuslovno napustiti teri
toriju Hrvatske drave sva lica rodom i porijeklom iz krajeva bive Srbije i
Crne Gore, bez obzira da li su u javnoj ili prvatnoj slubi, ili u mirovini, kao
i bez obzira na to, da li su stekli zaviajnost u nekoj opini na teritoriji Hr
vatske drave. Ovo se takoe odnosi i na sva druga lica, koja obzirom na svoj
loi dosadanji rad i vladanje u javnom ivotu, nijesu zasluila da i dalje
uivaju gostoprimstvo Drave Hrvatske. Tko se u gornjem roku ne pokori
ovoj naredbi bite silom prebaen preko granice.6
Prisilno iseljavanje srpskog stanovnitva u nekim krajevima poduzeto je
znatno prije donoenja zakonskih odredbi. Ova Gutieva naredba je meu
prvim kojom se nareuje iseljenje Srba i Crnogoraca. Neto kasnije, 4. juna,
u Zagrebu je, u sporazumu s Nijemcima, utvren plan iseljavanja Srba iz NDH.
Stoernik V Guti je 28. maja izdao naredbu kojom je pokuao da zatruje
odnose meu narodima Bosanske krajine, izolira Srbe i uvue Hrvate i Musli
mane u ustaku pogromaku politiku protiv Srba. U toj naredbi pie: Za
vrijeme od 22 godine Hrvatskom narodu neprijateljskog vladanja u ovim kra
jevima uinjene su mnogim Hrvatima Katolicima i Muslimanima razne ne
pravde, koje nijesu imale nikakve stvarne ni zakonske podloge, nego su poi
vale jedino na izmiljotinama i sramotnim denuncijacijama sa jasnom svrhom,
da se ti Hrvati, a preko njih i cijeli Hrvatski narod ubijaju materijalno i
moralno.
Voen nastojanjem i eljom, da se s jedne strane svaka nepravda poje
dincima naneeia ispravu, a sdruge strane, da se pravi krivici i neprijatelji
Hrvatskog naroda upoznaju i za svoja nedjela to stroije kazne o d r e u j e m
da se sva nedjela neprijatelja Hrvatskog naroda dolazila ona ma sa ije strane
* Narodne novine*4, Zagreb, 17. IV 1941. godine.
Isto, 18. IV 1941. godine.
4 Isto, 21. IV 1941. godine.
Isto, 22. IV 1941. godine.
Hrvatska krajina, list, Banja Luka, 24. IV 1941. godine.
8

u povjerenom mi podruju u roku od 1 (jedan) mjesec dana prijave ovom Sto


eru pismeno ili usmeno... Pozivaju se Hrvati Katolici i Muslimani, da u smi
slu ove moje odredbe postupaju, te da se u svojim prijavama slue samo stvar
nou i istom materijalnom istinom.'1*
Ustaki stoer u Banjoj Luci izdao je 8. juna odredbu kojom se nareuje:
1. da se svi omladinci grko-istone vjere (pravoslavne) upotrijebe u
radu za ope dobro. Ovaj rad je lokalne prirode, a prema potrebi traje do 6
mjeseci,
2.
Ukoliko tu nisu potrebni, mogu se ti omladinci ustupiti na prisilan rad
svakoj organizaciji javnih ope korisnih radova, u kojem sluaju imaju pravo
na stan i hranu.
Odreeno je da se o radu tih omladinaca vodi evidencija i toan popis
radnih dana.8
Ve 17. juna imenovani su prijeki sudovi za okruge i kotare, pa su tada
imenovani predsjednici, sudije i njihovi zamjenici. Tada su formirani prijeki
.sud u Bihau( koji je obuhvatio i sanski srez) i prijeki sud u Sanskom Mostu.*
U sastav velike upe Sana i Luka, formirane 18. juna, sa sjeditem u Ba
njoj Luci, uz Banja Luku, Klju, Prijedor i Kotorie (Kotor-Varo) uao je i
kotar Sanski Most. Odredbom o formiranju velike upe istovremeno je likvidi
rana vrbaska banovina. Ustaki stoernik dr Viktor Guti privremeno je obav
ljao i dunost velikog upana.10
Pet dana nakon imenovanja prijekih sudova '24. juna) donijeta je naredba
.o osnivanju pokretnih prijekih sudova. Istog dana je formirano Dravno rav
nateljstvo za ponovu,11 poseban ured za iseljavanje Srba iz NDH.
Unato donoenju i najbrutlnijem sprovoenju navedenih i mnogih dru
gih naredaba i odredaba sraunatih na istrebljenje Srba, ustae pokuavaju
da prikriju svoje zloine, o kojima je poela da prodire istina u javnost. Oni
radi toga 26. juna donose Poglavnikovu izvanrednu zakonsku odredbu i za
povjed,12 povodom glasina o tobonjim progonima protiv jednog dijela pu
anstva, kojom javno prijete da e svaki tko iri te glasine biti stavljen pred
prijeki sud, proglaavajui unaprijed Zidove krivcima, kolektivno odgovornim
za irenje lanih vijesti. Istom naredbom su pozvane sve osobe s nehrvatskom,
protuhrvatskom i neasnom prolou da se u roku od osam dana povuku iz
dravnih slubi! Koliko je sve to bilo perfidno dovoljno je navesti samo jedan
podatak: dva dana prije objavljivanja ove odredbe, 24. juna, ustake vlasti
u Bihau su u 5 sati izjutra isjerale iz kua sve Srbe i Jevreje, oko 1200 ljudi,
ena i djece, i s najnunijim prtljagom prebacili ih preko Kulen-Vakufa u
logor u Bosanski Petrovac '.Tada su cjelokupni posjedi, trgovine, obrti, indu
strije, te pokretna i nepokretna imovina nestalih i ve iseljenih Srba, kao i
onih koji e se jo iseliti, postali zakonskom odredbom Poglavnika vlasnitvo
Nezavisne Drave Hrvatske, s kojim jedino pravo upravljanja i raspolaganja
imade Dravno ravnateljstvo za ponovu.13
Uz ovakve naredbe uslijedili su i javni pozivi za unitenje Srba i Jevreja.
Dr Viktor Guti je bio najrevnosniji u izdavanju naredaba protiv Srba i Jev
reja, gotovo redovno bri u tom pogledu i od centralnih ustakih vlasti u Za
grebu.
Nakon to je u Zagrebu dobio najvee pohvale i priznanje dr Ante Pavelia, poglavnika NDH, za ve poinjene zloine, Guti se vratio u Banju
Isto, 1. IV 1941. godine.
Hrvatski narod, Zagreb, 9. IV 1941. godine.
* Narodne novine, 18. VI 1941. godine.
10 Isto, 19. VI 1941. godine.
11 Isto, 24. VI 1941. godine.
Isto, 26, VI 1941. godine.
Hrvatski narod, 27. VI 1941. godine.
11
Zbornik dok. NOR Jugoslavije, tom IV, knjiga 1, dok. 235. Historijski arhiv Zagreb, Fond
ravnateljstva za ponovu 1360, 1941.
8

288

Luku s najirim ovlatenjima za nastavljanje zapoetih progona Srba. Ubrzo


zatim, 28. maja 1941. godine, doao je on i u Sanski Most.14
Mjesne ustae su organizovale svean doek ustakom stoerniku Viktoru
Gutiu i njegovoj pratnji. Neto zbog nareenja, neto zbog znatielje, a neto
i da bi vidjeli i pozdravili stoernika, na trgu u centru grada okupilo se 28.
maja popodne preko 4.000 ljudi, ena i djece iz grada i okolnih sela. Sva
kolska djeca su morala doi sa svojim uiteljima. Guti je izvrio smotru
italijanske jedinice, koja mu je glazbom odala poast. U ime stanovnitva
stoernika je pozdravio gradonaelnik Himzo Pai-Rei, koji mu se zahvalio
to se odazvao njihovom pozivu i posjetio njihovo malo mjestoV5

Ustaki
stoernik
V.
Guti
je
na
zboru
28.
maja 1941. godine naja
vio istrebljenje Srba.

Dr V. Guti je u govoru okupljenom svijetu zahvalio . . . Providnosti to


je Hrvatskoj dala sadanjeg poglavnika dr Antu Pavelia, koji je pred 12
godina napustio svoju roenu grudu, da privremeno u tuem kraju potrai
i nae svoju domovinu", zatim se zahvalio novim saveznicima i njihovim ve
likim predstavnicima Adolfu Hitleru i Duce-u Beniti Musoliniju, koji su kao
nai veliki prijatelji omoguili ispunjenje viestoljetnog sna svakog Hrvata..
A zatm je, povienim glasom, uzviknuo:
Nema vie srpske vojske! Nema vie Srbije! Nema gea naih krvopija,
nestalo je ciganske dinastije Karaorevia a i kod nas uskoro drumovi
e poeljeti Srbalja, al Srbalja vie biti nee. Izdao sam drastine naredbe za
njihovo potpuno ekonomsko unitenje, a slijede nove za potpuno istrebljenje.
Ne budite slabi na pram jednoga. Drite uvijek na umu, da su to b'li nai
grobari I UNITAVAJTE IH GDJE STIGNETE A BLAGOSLOV NAEG PO
GLAVNIKA 1 MOJ NEE VAM UZMANJKATI (podvukao BB).
Svaki, koji se za njih bude zauzimao, postaje samim tim neprijateljem
Hrvatske slobode...
Srbi neka se ne nadaju niemu, i za njih je najbolje neka se isele, neka ih
nestane iz naih krajeva, iz nae domovine.. .16
Poslije govora stoernika, gradonaelnik Rei se zahvalio Gutiu na pa
triotskim rijeima i uputama za daljnji rad te u ime svojih graana obeaje,
da e se u tanine tih uputa drati.. ,17
14

Hrvatska krajina, br. 19 od 3D. svibnja 1941. godine, str. 1.


Isto, str. 1 i 2.
36 Isto, str. 2.
17 Isto.
15

289

Malo je ko tada vjerovao i mislio da e se ustae u Sanskom Mostu stvarno


,,u tanine tih uputa drati i da e ve krajem jula i poetkom avgusta pri
stupiti sprovoenju u ivot ustakog programa, fizikog istrebljenja Srba.
Poslije zbora prireen je sveani ruak na kojem su komandant talijan
skog garnizona i stoernik Guti izmjenili zdravice. Josip Cerjan odrao je
stoerniku zdravicu i on mu se zahvalio.
Nakon ruka Guti je s pratnjom primio u kotarskom predstojnitvu pred
stavnike Starog Majdana, Kamengrada, aplja i Kijeva i dao im 5.000 dinara
kao svoj prilog za siromane graane, a 2.000 dinara kao nagradu hrabrome
Hasanu abiu koji je oko sada sa zemljom sravnjenog sela Kijeva pokazao
rijetku odvanost u borbi sa tako zvanim etnicima.. ,18 Ispraen glazbom,
Guti je predvee otputovao iz Sanskog Mosta, preko Prijedora i Kozarca, u
Banju Luku.
Sanjani su iza njega ostali u velikoj neizvjesnosti ta e im donijeti dani
koji dolaze.

Faksimil dijela druge stranice lista Hrvatska krajina od 30. svibnja 1941. godine, koji
je donio govor ustakog stoernikaa dr Viktora Gutia na zboru 28. maja 1941. godine
u Sanskom Mostu.

Situacija u Sanskom Mostu i u srezu poslije ustakog zbora 28. maja i go


vora stoernika V. Gutia stalno se pogoravala. Ustae su nastojale da u svoje
redove okupe to vei broj odraslih i mlaih i da ih uvuku u zloine protiv
Srba. Meutim, izuzev aice propalica, pijanica i kradljivaci, ljudi s dna
ljudskog taloga, spremnih u svojoj gramzivosti na sve, ustaama nije polo
za rukom da za svoju zloinaku djelatnost dobiju znaajniju podrku su
graana. Sve do 18. avgusta 1941. godine pa i kasnije, dakle u vremenu nakon
to su ve izvrili strahoviti pokolj, ali i kada je pod vodstvom KPJ ve bio
podignut ustanak naroda protiv okupatora i ustaa, u ustakoj organizaciji u
sanskom srezu je bio samo 131 zakleti ustaa, od kojih 40 s vojnikim karabi
nima, 49 s raznim drugim pukama, a ostali s pitoljima, lovakim pukama,
noevima ili bez oruja.19
l*

Isto.
Vojnoistrojski arhiv, Beograd, Brojni pregled ustakog logora u Sanskom Mostu,
18. VTII 1941. godine, K 2G/10-1, 170.
19

290

U ovom vremenu, do jula 1941. godine, jo slabije rezultate su postigli u


okupljanju omladine u ustaku mlade. Stoer ustake mladei sve do okto
bra 1941. godine nije uspio da organizuje ustaku omladinu u gradovima Bo
sanske krajine. Tek poetkom oktobra predstavnici stoera ustake mladei otisu u Prijedor. Sanski Most i druga mjesta da ulanjuju omladinu i ustaku or
ganizaciju.20 Nakon toga su ponekad i povremeno, uspijevali da pod firmom
ustake mladei pokupe muslimansku i hrvatsku omladinu i narede joj da
oisti i oriba prostorije potrebne za vojsku, da prenese graevinski materijal,
da oisti ulice grada i si.
*

**

Ve u maju 1941. godine, pojavljuju se u Sanskom Mostu prvi muhaderi


izbjeglice. Bile su to porodice iz Kijeva, koje su se plaile osvete poslije
svega onog to su Nijemci i ustae uradili nad Srbima u tom i susjednim se
lima. Ustake vlasti su ucjenjivale Srbe i Jevreje, u novcu i hrani, i obezbjeivale na taj nain ove izbjeglice. Neki muhaderi, lieni svojih kunih ognjita
nasjeli su ustakoj propagandi protiv Srba, ukljuili se u njihove redove, na
oruali se i uestvovali u ustakim upadima u srpska sela radi pljake. Ove
upade s patrolama i manjim grupama ustae su vrile u maju, junu i julu, sve
do podizanja naroda na ustanak i oruanu borbu protiv njih i okupatora. Pri
likom tih upada u sela ustae su traile za sebe hranu, janjce, kajmak, a osim
toga da im se i kuama donese ito, stoka i si. Ovakvi zahtjevi su naroito
uestali u julu.
Ustae su se naroito okomile na Tramonju, Kijevo, Kozicu i jo neka
sela koja su uestvovala u majskoj pobuni. Hvatali su pojedince i grupe, vodili
ih u zatvor u Vrhpolje i Sanski Most i premlaivali optuujui ih da su ue
stvovali u borbi protiv njih i Nijemaca.
Ve u maju ustae pozivaju Srbe iz ovih i jo nekih sela da preu na
katoliku vjeru ako ele da budu zatieni. Narod se ogluio na njihove pozive.
Tek u danima pokolja, i neposredno iza njega, doi e do podnoenja molbi za
prelazak iz pravoslavne u katoliku vjeru, i to preteno ena, djece i staraca,
jer su odrasli i za borbu sposobni bili ili pobijeni, ili u ustanku, ili su se skri
vali po umama nedaleko od sela, jer u blizini jo nije bilo partizanskih jedinica.
Na osnovu naredbe stoernika Gutia, u ovom vremenu je vie porodica
Srba i Crnogoraca iselilo se u Srbiju i u Crnu Goru.
Prvom polovinom juna ustae su, u duhu naredbe ustakog stoera od 8.
juna, organizovale kuluk, prisilan rad, za sve omladince Srbe. Omladinci su
radili na putevima od Sanskog Mosta prema Luci Palanci, Starom Majdanu,
Budimli Japri. Kljuu i Sasini, a i u gradu. Okupljanjem srpske omladine na
prisilnom radu ustae su nastojale u prvom redu da ostvare punu kontrolu
nad kretanjem omladine, ali i da ju dre na okupu kako bi bile u mogunosti,
kada to zatreba, da ih sve pohapse i fiziki likvidiraju. To su u nekim selima
i ostvarili u danima masovnih pokolja Srba, kada su iznenadili neke grupe i
pojedince, pohvatali ih, doveli u Sanski Most ili Majdan i tamo, poetkom
avgusta, pobili.
Kako su zloini i teror ustaa poprimali sve ire razmjere, mnogi Srbi,
naroito oni kojima su kue bili na pogodnim mjestima, kao i oni za koje su
se ustae vie interesovale, prestali su dolaziti u Sanski Most, Stari Majdan i
druge optinske centre; krili su se u gajevima i umama oko svojih sela. Od
majske pobune krili su se mnogi seljaci iz Tramonje, Kozice, Podova, Ilie,
Kijeva, a od kraja juna, od napada Njemake na SSSR, krili su se i pojedinci
pa i grupe i u drugim selima sanskog sreza (Gojko Majki, urin Predoievi,
Vaso Pratalo i jo neki oko Luci Palanke, Petar Vojnovi, grupa omladinaca
i jo neki u selima oko Budimli Japre, itd.).
n

Hrvatska Kraijna, 1. X 1941. godine.

Grupa
uhapenih
Sanjana,
krajem
juna
1941.
godine,
zatrpava
rovove
u
parku
gdje
je
danas
hotel
Sanus,
S
lijeva
nadesno:
Tahir
eki,
Nedeljko
Sule
Milievi,
Muhamed
Kurbegovi,
Rifat
eki,
Obrad
Svile
Lazic,
Muhamed
Billoegovi,
Hase
Sarajli,
Bajzo
Topalovi, Hazim Bilalbegovi, Boko Dragii, Hasan Aganovi i Milan Gvozden, s
dvojicom ustakih policajaca iz Zagreba.

U gradu je majajuna 1941. godine bila stacionirana RGT Savoia Caval


leria, konjiki puk Savoja sa pridodatim jednim artiljerijskim divizionom,
svega oko 2000 vojnika.21 Smjestili su se u zgradu neotvorene gradske bolnice,
andarmerijsku stanicu i jo neke susjedne kue. Talijani se nisu mijeali u
aktivnost ustakih vlasti. Kada je Njemaka napala na Sovjetski Svez, 22.
juna 1941. godine, istoga dana su se spremili i otili iz grada.
Nekoliko dana prije odlaska Talijana ustae su uhapsile skoro sve ugled
nije Srbe i Jevreje Sanskog Mosta, ali i grupu naprednih omladinaca meu
kojima i 9 Muslimana. Tada su zatvoreni: Drago i Janko Ai, Hasan Agano
vi, Albert Albahari, Simun Banjac, Duan i Ilija Basara, Hazim i Muhamed
Bilalbegovi, Ognjen Borkovi, Jovo i Petar Braji, Kabiljo Cico Cevi, Rifat
i Tahir eki, Jovo Deli, Boko Dragii, Milan, Mladen i Pero Gvozden, Mile
Klepi, Fahro Kulenovi, Muhmed Kurbegovi, Obrad Lazi, Sado Levi, Milan
Mandi, Jovan i Milan Marjanovi, Lazo i Nedeljko Milievi, Veso Milinkovi, ing. Drago Nedimovi, Teodor Praa, Lazar Radovi, Hasan Sarajli, Ugljea Spremo, Jovica Stojanovi, Bajazit Topalovi, Niko Trkulja, Perica i dr
Too Zurni, Lazo i Vlatko Zivkovi. Ustae su s njima bile zatvorile i Ivicu
Saria22, ustau, radi pijuniranja, ali je on ve nakon dva sata iziao iz zatvora
jer je vidio da uhapeni znaju da je ubaen meu njih radi pijuniranja. Svi
su bili zatvoreni u zgradi mekteba, ali su poslije nekoliko dana osloboeni.
Omladinci su poslije izlaska iz zatvora morali da idu na prisilni rad u grau.
Zatrpavali su rovove iskopane u gradskom parku pred aprilski rat i obavljali
neke druge poslove.
U toku rata ubijen kao narodni neprijatelj.
Arhiv VII Beograd, Telegram iz Suaka u Karlovac dal Comando C. A. Celere al Co
mando della seconda Armata" od 13. V 194-1, kut. 84/32, 2 f.
21

292

KAZIVANJA
O NEKIM DOGAAJIMA I LJUDIMA
(legende)
SESTKE BLIJA I ZDENA

Blija i Zdena su bile sestre. Imale su dva brata. Doe kuga i sve pomori
osim njih etvoro. Da se ne bi zatrlo ljudsko pleme u ovim stranama, braa se
htjedoe oeniti sestrama. Znajui da je to zakonom boijim zabranjeno, Blija
i Zdena nisu na to pristale. Braa ih zbog toga ubiju i zakopaju na dva mjesta.
Tamo gdje su sestre bile zakopane pojave se izvori dviju rijeka: Blije i Zdene.
Ljudi iz sela oko ovih dviju rijeka jo poetkom XIX stoljea su dolazili
na urevdan na grobove sestara, odnosno na izvore Blije i Zdene, i praznovali.
(Prema zabiljeci
Ivana Frana Jukia, 1842. godine)

KRALJIINO VRELO

U selu Kijevu ima vrelo koje zovu Kraljiino vrelo. Ljudi priaju da se u
davno doba na tom vrelu utopila neka kraljica, pa otud takvo ime.
(Prema zabiljeci
P. S. Ivanevia
u Bosanskoj vili", 1890. godine)

CRNA VODA

U selu Dabar ima izvor koji narod zove Crna voda, pa se i taj dio sela,
zaselak, zove Crnovoda. Narod pripovijeda da je nekakva kraljica s dvoje
djece bjeala ispred neprijatelja. Djeca su jako oednila i stalno traila vodu.
Mati ih je tjeila i govorila da e biti vode, dok, konano, poslije dugog bjeanja, ne nabasae na vodu u dananjem selu Dabru. im spusti djecu na
zemlju, obradovana odjuri da zagrabi vode, ali kada se vrati, nae djecu
mrtvu. Kraljica zakuka za djecom i u plau ree da se nadala da e je ta
voda spasti, a kad tamo ispade za nju crna voda. Otad se ova voda u selu
Dabru zove Crna voda odnosno Crnovoda.
(Prema zabiljeci
P. S. Ivanevia
u Bosanskoj vili 1890. godine)

O HRUSTOVAI PEINI

Prema narodnom predan ju peina Hrustovaa ima podzemnu vezu sa


Luci-poljem. Pria se da je davno jedna djevojka s volovima pala u uvor
ponornice u Luci-polju, a izala, zajedno s volovima, iz Hrustovake peine.

293

(Prema
zabiljeci
Milana
Karanovia
u Sanikoj upi", 1928)

LEGENDA O KA LAU RI

Kalaura (Karaula) u Jelainovakom polju je u davno doba bila naseljena.


Ispod njenog vrha, zvanog Vri, nalazi se, prema narodnom predanju, davno
zakopana crkva, a oko njega sakriveni zlatnici.
Pojedinci su u davnoj prolosti pokuavali da trae zlatnike, ali su nali
samo pepeo i ugljen. avo je zlatnike pretvorio u ugljevlje da se ljudi ne bi
njima koristili, a svakom ko pokuava da otkopava crkvu ispod Vria prijeti
smrtna opasnost.
(Prema zabiljeci
Mirka Stania, 1965. godine)

O POSLJEDNJIM BORBAMA VOJSKOVOA


BOSANSKOG KRALJEVSTVA
Dugo poslije pada bosanske drave pod tursku vlast, jo krajem XIX
stoljea, u selima oko Luci-Palanke odravala se pria o posljednjim bor
bama vojskovoa bosanskog kraljevstva protiv Turaka 1463. godine. Iznad
Luci-Palanke je Predojevica Glavica (629 m), koja se vijencem povezuje s
visom Vitorogom (617 m), veoma pogodnim za odbranu. Prema toj prii,
neke bosanske vojskovoe su se dugo borile na ovim bregovima kada su
Turci osvajali ove krajeve.
(Prema zabiljeci
p. St. Ivanevia
u Bosanskoj vili, novembra 1890)

O KAMENGRADU
Kada su Turci zauzeli Kamengrad zarobe i neku gospou. Ne htijui se
odrei svoga potenja i zakona, ona skoi s gornje tvrave. Oko pasa je imala
vrlo dug pojas, koji joj se odmotao i zakaio kada je padala s tvrave. Ostala
je iva i utekla meu svoje.
**

Kada su kauri (hriani) jednom prilikom zarobili kamengradsku dje


vojku, Turci su za nju dali blaga (zlata) koliko je ona bila teka.
(Prema zabiljeci
Ivana Frana Jukia, 1842)

**

Prema predanju koje se odralo u Kamengradu do naih dana, Kamengrad


je zauzeo sultan Fatih1 Mehmed nakon jedanaest dana opsjeanja. Tom prili
kom mnogo je Turaka izginulo. Tada je u naselju podignuta musala,' kojoj je
sultan klanjao prvu dumu (sveana molitva petkom u podne).
(U pohodu na Bosnu 1463. godine sultan nije iao dalje od Jajca. Vjero
vatno je vojska produila dalje i zauzela Kamengrad, pa u slavu i ime sul
tana podigla musalu).
(Prema zabiljeci
Hamdije Kreevljakovia, 1940. godine)
1

Fatih OsvajaC.

Musala je vei ograen prostor pod vedrim nebom na kojem Muslimani itavog naselja
ili grada grupno klanjaju bajramsku molitvu (bajram-namaz).

294

O HASAN PAI PREDOJEVlCU I ZAUZIMANJU BIHAA


Kada su Osmanlije prodrle pod Biha, drali su ga due pod opsadom, ali
ga nisu mogle zauzeti. Zapovjednik vojske, veliki vezir, poalje glasnika Ta
tarina sultanu da mu poalje pomo. Tatarin udari preko Predojevia glavice
i naie na pastira koji je svirao u sviralu i pjevao:
Da car znade, da mi ferman dade,
Ja bih njemu Biha osvojio.
Kada je Tatarin to uo, prie obaninu i upita ga ko je i kako mu je ime.
Pastir mu odgovori da mu je ime Nikola, a da se zove Predojevi.
Glasnik se odmah vrati veziru i ispria mu ta je uo.
Vezir poalje po pastira. Kada ga dovedoe, pastir mu ispria isto to i
Tatarinu. Tada vezir napie pismo u Stambul, te uskoro od sultana dobije
ferman da togod Nikola uini nee ga za to niko pitati. Nikolu poture i do
bije me Hasan, obuku ga u vojniko odijelo, kao to pae nose, dadnu mu
carski ferman i vojsku.
Hasan doe na breuljak blizu Pokoja, sela kraj Bihaa, pa se tu utabori
s vojskom. To se mjesto danas zove ehiti, to znai da su tu sahranjeni
Muslimani pali junakom smru u borbi za vjeru u borbi za Biha.
Kada se Hasan poeo spremati da udari na Biha, vojnici mu dovedoe
dva brata. eveljuia, ribare sa Une. Hasan-paa ree jednom od njih:
Hajde pa mi ukradi baruta bihakoga. Ako mi to ne uini, brata u ti
pogubiti.
Ovaj eveljui ode, ukrade i donese baruta koliko ga je mogao nositi.
Hasan-paa nabije s tim barutom top, tanku tacijanku, i naniani na
gradska vrata na sjeverozapadnoj strani. Top opali, pogodi vrata i odmah ih
istavi. Drugi put kada je opalio toliko je grad otetio da su Turci odmah mogli
ui u njega.
Kad Biani vidjee da ih njihov barut tue i da im stanka u Bihau
nema, istakoe znakove za predaju. Vele da su s Hasan-paom tada bili i
Krupljani, koji na razvaljena gradska vrata prvi stupie, pa se ta vrata zato
prozvae Krupska vrata.
Za pomo pri osvajanju Bihaa Hasan-paa nagradi brau eveljuie
zemljom, od koje nisu nita caru davali. Tek za Omer-pae Latasa i eveljuii su morali davati desetinu i druge carske dacije.
(Prema zabiljeci
Koste Kcvaevia, 1897. godine)

LEGENDA O KULI U TOMINI


Predanje kae da se kula u Tomini nije mogla odrati sve dok u te
melje nije uzidan iv ovjek. Graditelji su uzidali ivog zarobljenog uskoka
Tomu, po kome je ova kula kraj rijeke Sane dobila ime.
Postoji narodna pjesma da je u Tominskoj kuli 7 godina tamnovao Luka
Desani iz Ravnih kotara. Izbavio ga je, prema pjesmi, Petar Mrkonji sa
svojim borcima, a na molbu ljube Desanieve.
U kuli je bio Memiaga sa 9 sinova u 9 bakaluka (zasebnih soba). Pje
sma kae da je na Mrkonjievo pitanje kakva je kula Luka Desani
iz tamnice rekao: Jer je pusta vrsto sagraena, tri arina krea i kamena, a
etvrti rastova crljeni... Oni su tada provrtjeli zid i oslobodili ga. Me
miaga sa sinovima ih je potjerao, ali su ih Desani i ostali u oblinjoj umi
saekali i u boju pobili.
(Prema zabiljeci
Milana Karanovia, 1929. godine)

KULA KULIN-KAPETANA

Na ulazu od Miljevaca u LuciPalanku ima mjesto zvano Kuline. Le


genda kae da je tu bila kula Kulin-kapetana.1 Temelji kule se jo i danas
vide.
Kulin-kapetan je imao velika stada koja su mu kmetovi uzgajali na Ra
dano vom polju, visoravni iza Glavice. Oni su muzli stoku, pa je s te visoravni
do kule u dolini mlijeko teklo kroz drvene cijevi zvane tomruci.
Kada je jednog dana kroz cijev sila zmija, ljudi su napustili kulu i
pobjegli neznano kud, jer je pojava zmije bila znak da prijeti opasnost i da
treba bjeati.
Zabiljeeno u Luci-Palanci
23. nov. 1960. godine

O NASTANKU IMENA SELA LIPNIK

Na zapadnoj strani sela Lipnik ima vrh koji se zove Kuan. Na vrh Kuana bijae velika lipa iji se hlad irio kada se sunce raa 3/4 sata hoda na
zapad, a kad poiva opet 3/4 sata hoda na istok. Osim dva jutra (dva dana
oranja) oranice, oko lipe je bila sve sama sitnogorica, nazvana uma Strmonoga. Pod vrhom Kuanom, u umi Strmonogi bio je srpskopravoslavni ma
nastir.
Iguman manastira ode do age i zatrai dozvolu da iskri sitnogoricu oko
manastira i pretvori je u ziratnu zemlju. Aga mu to drage volje dopusti i
ree: Koliko god hlad one velike lipe na Kuanu zahvata sitnogorice ti iskri
u korist manastira i niko ti od krevine haka (godinje davanje dijela pri
nosa sa zemlje porez) nee traiti. A ja u ti na huumetu (dravna vlast)
senet ispravu) dati.
Otac iguman, uz pomo parohijana, iskri sitnogoricu koliko god je hlad
lipe zahvatao i dobije od age ispravu kojom on tu krevinu poklanja mananastiru. Kalueri krevinu nazvae Lipnikom, zbog velike lipe, i tako selo oko
manastira dobi ime koje i danas nosi. Kasnije seljaci prigrabie manastirsku
zemlju, a Turci u jednoj buni spalie manastir.
(Prema zabiljeci
Petra St. Ivanevia
u Bosanskoj vili", 30. jula 1891)

PREDANJE O PORIJEKLU RODA VUKOVIA

Turci u boju zarobe tri brata Vukovia. Da bi istakli davninu toga


zarobljavanja, jedni vele da je to bilo ak u kosovskom boju. Sva tri su brata
bila u slubi sarajevskog pae, koji je imao timare (feudalne posjede) u Kra
jini.
Za gladnih godina poalje paa jednog Vukovia u Krajinu po ito sa
svoga timara. Kada je prolazio kroz saniku upu, Vukoviu se mnogo dopao
poloaj u Tarbucima: gore planina, a dolje ravnina i sve zgode za naselje i
ivljenje. Kada se vrati u Sarajevo, zamoli pau da mu dozvoli da se tu
naseli. Paa mu dadne u batinu posjed od rijeke Sanice do elia kose. Na
tu zemlju dobije i tapije. On se naseli u saniku upu, a ostala dvojica brae
Vukovia ostanu u okolini Sarajeva.
/.bog nekog sukoba s Turcima Vukovii iz Sanice su se jedno vijeme
sklonili u majdansku nahiju, u selo Rast vie Sane. Zao im je bilo ostavljenog
1

Vjerovatno je rije o Kulin-kapetanu, koji je bio kapetan Stare Ostro vice na Uni, a po-

ginuo je u boju na Mi aru 1806. godine.

296

kuita u Sanici, a naroito enama. One su, vele, tri ljeta palile stogove
onima koji su njihove ostavljene njive obraivali. Poslije tri godine vratili su
se na svoje staro ognjite i uskoro dobili tapije na zemlju, ali im je jednom
izgorjela kua i u njoj tapije.1

LEGENDA O PORODICI I SELU PRATALI

Pratali su se nekada zvali Novakovii. Predak im je Starina Novak, koji


je imao dva sina. Jedan, kome se ne zna ime, ode u Primorje, a drugi
Grujo, kad je goru ostavio, naseli se u Doljane u Hercegovini. Potomci mu se
nazvae Novakoviima.
Jednom od Novakovia, potomku Gruje Novaka, u Doljanima triput su
se hiljadile ovce. Jo dok je bio oban, htjedoe mu Turci da zakolju ovna
vilaa, zvonara pred hiljadu ovaca. oban je branio vilaa i nudio Turcima 7
jalovica mjesto njega. Kako mu je tom zgodom prskalo iz usta, jedan od
Turaka mu ree:
to si ti pratalo toliko zapratio?
Zbog toga obani prozvae tog Novakovia Pratalom.
Pratalo je bio toliko bogat da je od age kupio itluk (vrst feudalnog
posjeda). Sin agin, kad mu je otac umro, htjede da ga ukmeti. ena mla
doga age ukrade tapije (isprave o vlasnikom pravu) iz sanduka ene Pratalove, kad joj je ona pokazivala ruho. Kako poslije nije mogao da pokae
tapije, morao je da seli. Bio je ve star i slijep. Krene sa 60 eljadi i 1000
ovaca iz Doljana u Bosnu. Gdje su god padali na konak, slijepi starjeina je
zahtijevao da mu iskopaju malo zemlje i donesu trave. Zemlju je vakao, a
travu trao meu dlanovima i mirisao. Tada bi govorio: Hajdemo, djeco,
sutra dalje!
Kada su poslije est nedjelja hoda s ovcama pali na jedan breuljak vie
Luakog polja, pa mu donijeli zemlje i trave, rekao je:
Ova trava, djeco, mamuza. Ovdje emo ostati!
Breuljak se od tada zove Mamuzovac, a selo se, prema doseljenicima,
prozva Pratali, iako su u njemu zatekli starince Milinovie.
Pratali su u Bjelajskom polju, preko Grme-planine, imali stan sa bla
gom. Jedan od Pratala se sa svojom porodicom odijelio. Nakon toga oni
preselie preko planine, tu stanu te ih prozvae Stanareviima. Jedan og
ranak Stanarevia ponovo uzme staro prezime Novakovii i naseli se u
Petrovakom polju. Odatle su se Novakovii raseljavali po Krajini, pa i u
Pounje, gdje ih ima 45 kua u 13 naselja.
Pratalov sin je bio knez Dakelja, rogati knez, prozvan tako to je bio
strog i naopak. Uvaavao ga je paa bihaki i knezovao je na 17 kneija od
Dabra do Majki Japre. Nosio je zelenu dolamu i antu (konu torbu) sa
divitom (pernica sa mastionicom) i papirom. Dakelji je bilo 100 godina kad je
Vedipaa,1 traei kapetana Beirevia, koji se od sultana odmetnuo, u Lipniku
naredio 1835. godine da se nabiju na kolje etiri iva Srbina.
Dakelja je imao sinove Jakova i Kostu. Kostini se potomci prozovu
Kostii. Od nie?a je Isaija Kosti, iguman manastira Gomionice. Jakov je
imao tri sina, koji presele na Lipnik. Jovan, sin Jakovljev, bio je knez, vrlo
rjeit i uvaen u svoj nahiji staromaj danskoj. Jovan je poginuo u eti uz bunu
16. maja 1876. godine u Majkia zbjegu.
(Prema zabiljeci Milana Karanovia)2
1

297

Milan Karanovi: Samika upa, str. 265.


* Mlan Karanovi: Pounje u Bosanskoj krajini, str. 3535.
1 Mehmedi Salihi Vedlhi-paa, bosanski namjesnik.

LEGENDA O NASTANKU PORODICE I SELA MAJKlCl

Majkii su starinom sa Zmijanja iz grupe rodova: Mudrinii Majkii


Marjanovi. Predak ovih rodova se zvao Gvozden. Prema predanju je bio s
Turcima pom Beom (1683. godine). Ne zna se ta je bio u turskoj vojsci, ali
se iz rata vratio ranjen, sa gvoem u nozi i zato je prozvan Gvozdenom. Imao
je tri sina: Marka, kojeg su od miiote prozvali Marijanom; drugom se ne zna
ime, ali kako u kui jedno vrijeme nisu imali ensko eljade, on je majao,
pa su ga nazvali Majkom; trei je bio odve mudar pa su ga zvali Mudricom.
Od njih su postali rodovi: Marjanovii, Majkii i Mudrinii.
Porodica Majkia je oko 1775. godine imala 94 eljadi u kui. Kada su
htjeli da jedu, sjedali su za 7 sofri. Iz ove porodine zadruge moglo je izai
po 30 kosaca na livadu. Imali su 30 ena, dakle, 30 branih parova. U kui su
bile 4 starjeine: glavni starjeina, starjeina za ovce (imali su 1500 ovaca),
za jagnjad i jarad i starjeina za ljetinu.
Zakolje jednom starjeina vola eljadi i uje da se jedna ena iz kue
potuila da nije okusila mesa. Tada se razljuti i podijeli zadrugu na tri
porodice. Jedni odsele sa Zmijanja u dolinu Japre pod Grme-planinom i od
njih se razviie naselje Majki Japras preko 100 kua. Ona je matica svih
Majkia u Pounju. Mudrinii sa Zmijanja dosele prije 200 godina (oko 1725.
godine) u Grmuu; od njih se jedan ogranak kasnije odselio u Liku. Marja
novii i Majkii su dali veliki broj svetenika.
(Prema zabiljeci
Milana Karanovia, 1925. godine)

BEGOVA KERKA I JABUKA


(pria o nastanku damije u Podvidai)

U Podvidai je bila jedna od najveih damija u ovom kraju. I sada jo


stoje dijelovi zidova, dok je munara prepolovljena.
Nedaleko od damije je najprije bila sado begova kula, od koje jo stoje
ostaci jednog oka.
U kuli je stanovala begova erka, a oko nje je bilo srpsko selo nastalo
otkupom zemlje od bega.
Pria se da je jednog dana beg doao pred kulu. Mladi kmet je pritrao
i pridrao uzengiju da beg lake sjae. Uto je begova kerka ugledala oca pred
kulom, provirila kroz prozor i nehotice gurnula jabuku s njega, koja je pala
dolje kraj bega i kmeta.
Beg je pomislio da je njegova kerka jabuku bacila kmetu, pa im je
strala niz kulu pred njega, on joj je odsjekao glavu.
Na mjestu gdje je pogubio i sahranio nedunu kerku, beg je sagradio
veliku damiju.
(Ispriao januara 1973. godine
Ferid Pori, geometar, prema kazivanju
nekog seljaka iz Podvidae)

TURBE HAZRETI ALIJE

(legenda)
Nedaleko od sela Trnave, na brdacu 2025 metara visokom, izdaleka se
bijeli krov kuice. To je turbe.1 Staro je svojevremeno izgorjelo, pa seljani
napravie novo. Nedaleko od turbeta je izvor koji nikada ne presui, a narod
ga smatra svetinjom. Mladi petkom idu na vrelo kraj turbeta na teferi.2
1
1

Turbe natkriveni grob slavnih ili posveenih Muslimana; mauzolej.


Teferi izlet u prirodu.

298

Ako je sua due vremena, Muslimani iz Sane, Starog Majdana, ehovaca i drugih sela idu u koloni dvojica po dvojica do turbeta i ue dove3
mole da padne kia.
O nastanku turbeta sauvala se zanimljiva pria:
U jednom selu kraj Starog Majdana ivio je neki seljak po imenu Huse.
Umre mu ena, a ostane sin Alija, star 20 godina. Alija je uio mejtef4 kod
nekog dobrog hode, koji ga je nauio da bude istog srca i due, a dobrog
vladanja. Nikad nije grijeio ni inio zlo, pa je bio omiljen meu ljudima.
Otac Alijin ponovo se oeni, i to s mladom i lijepom djevojkom. Sin Alija
je potovao maehu kao roenu mater. Ali ona se zaljubi u njega i htjede ga
pridobiti. On je odbije, prijetei joj da e rei ocu. Ona se preplai pa prva
ode i oblae ga kod oca:
ovjee, dini mi i amana, tvoj sin, a moj pastorak Alija, ne da mi mira.
Toga dana Alija je kosio livadu u trnavskom polju. Otac Huse, im u to
mu ena ree, razgnjevi se, odjuri u polje, otme kosu od Alije i jednim za
mahom odrubi mu glavu. Pravedni Alijia onako bez glave potri uzbrdo.
Ko zna kuda bi stigao, ali ga ugleda neka ena i povika:
Gledajte ljudi insana5 bez glave.
Cim je ona to rekla padne tijelo na zemlju i tu kasnije napravie turbe.
Tada i glava doe tijelu i sjedini se. Alijin otac Huse okameni se onog asa
sa zamahnutom rukom i kosom.
Ljudi, saznavi to je bilo, prenesu okamenjenog oca do sina gaibije.6
Sin svetac se smiluje i otac oivi, ode kui i posijee nepotenu enu.
Preko noi je Alijino tijelo svijetlilo kao sunce.
Iste noi provre vrelo koje se i danas nalazi kraj turbeta.
Muslimani prozovu sveca Hazreti7 Alija i naprave turbe, gdje ga sa
hrane i gdje mu se mole, svijee pale .
(Prema
zabiljeci
P.
u
Sarajevskom
listu,
od 13. IV 1890)

Markovia
br.
44

PRVI UITELJ
Pop Jakov, prvi svetenik iz porodice Marjanovia, koja je poslije njega
dala io desetak svetenika, imao je oko 1830. godine dva sina. elio je da
mu djeca naue itati i pisati. Kako su Turci zabranjivali irenje prosvjete,
pop Jakov tajno iz Like dovede jednog pismenog mladia da mu ui sinove.
Uspjeno ga je skrivao jedno vrijeme, a mladi, vjerovatno prvi uitelj u
sanskom kraju, svesrdno je uio popove sinove pismenosti. Ali, Turci su ne
kako doznali za mladia, pronali ga i zajedno s popom Jakovom otjerali u
Sarajevo. Tamo su mladia ubilli, a popa prognali u Vidin, gdje su ga objesili.
Zabiljeeno u Luci-Palanci
23. nov. 1960. godine

LIPNIKI KUMOVI
Majdanski kapetan Dervi-beg Ceri, proganjajui 1835. godine sultanove
i svoje protivnike meu krajikim Muslimanima, naao se i u srpskom selu
Lipniku. Meu rajom, toboe, traio je i bega Beirevia, svoga zeta, iako
ga je on sam sakrivao, to se tada znalo. Lipnikim Srbima, ni krivim ni du
nim, dodijale su este premetaine i tue, pa mu otvoreno rekoe:
s

299

Dova molitva.

* Mejtef muslimanska osnovna vjerska kola.


1 In san ovjek.
Gaibija nevidljiv.
7 Hazreti vrsta poasne titule lica dostojna naroitog potovanja.

to pita nas, ti zna za njega.


Dogodilo se da su toga dana kerovi Majdan-kapetana napali etvoricu
Lipnianina kada su ili
putem. Branei se, seljaci ubiju
jednog kera. im
je to kapetan uo, naredio je da
ih uhvate, dovedu, prirede veliki teferi, na
kojem ce ih ive nabiti na kolje. Teferiilo se uz zvuke zurla i talambasa, o
okupljeni Srbi su sve morali da
posmatraju.
Prije nego to e se izvriti
Dervi-begovasurovanaredba,
jedan od osu
enih Srba Petar Gavril
zamoli da ga pusti do kue da
se oprosti od po
rodice. Beg pristane, ali
zatrai da ga neko od prisutnih
Lipnianina zami
jeni i eka njegov povratak. Ako se on ne vrati, taj e biti nabijen na kolac.
Osueni Lipnianin Petar Gavril obrati se svome kumu s molbom da ga
zamijeni i eka dok se on vrati. On pristane.
Begovi pratioci nabiju trojicu Lipnianina na kolje, a etvrti je, kum,
sjed;o na nekom panju, okruen zaptijama. Gledao je stranu polaganu smrt
nabijenih na kolje i ekao povratak kuma, ili as da i njega nabiju na ko
lac, ako se kum ne vrati.
Osueni Lipnianin je brzo otiao kui, posavjetovao ukuane, oprostio se
od njih i vratio se na stratite da oslobodi kuma i da njega nabiju na kolac!
Jo i danas se u sanskom kraju pria o potenju lipnikih kumova. Kada
neko od nekoga trai rije, kae mu:
Budi od rijei ko lipniki
kum!
Na mjestu gdje su ubijena
i sahranjena ova etiriLipnianinapodignut
je spomenik, toranj sa dva kubeta, na kojem pie:
Nikola Zec, Trivun Miki, Trivun Vuki, Petar Gavril na kolje nabijeni
ivi za vlade otomanske 1835. g.
Spomenik podigoe Jakov Stani i supruga Vasilija, 1912. godine.
(Prema zapisu Milana Karanovia
u raau Pounje u tosansKOj Krajini
iz 1925. godine,
lanku Boe Mitrovia
u Vrbaskim novinama", br. 82
od 2. Ill 1933. godine
i kazivanju
Mirka Stania, Sanski Most, 1973. godine)

ILIDA KOD BUDIMLI JAPRE


(pria kako je otkrivena ljekovitost ovog vrela)

Sat hoda istono od sela Budimli Japre, u umi, pri dnu jednog veeg
potoka, nalazi se vrelo Ilida. Izvor je jak pa voda stotinu koraka nie okree
seosku vodenicu. Voda je hladna. Prema narodnom vjerovanju, voda na vrelu
lijei neke unutranje bolesti, reumatizme, rane, ukoenosti, uboj itd.
Pria se da je ljekovitost vrela otkrivena sluajno: u blizini vrela isprebi
jan je u tui neki seljak. Kako se nije mogao podii, cetvoronoke se dovue
do vrela i ue u vodu. Za etiri dana sasvim je ozdravio. Od tada je narod
okolnih sela poeo dolaziti i kupati se na vrelu, osobito siromani svijet. Ljudi
bi ponijeli jelo i pie na konjima a ostajali bi samo jedan dan, rijetko due
U jednom danu okupaju se 5-6 puta a potom vraaju kuama.
Vlasti su davale vrelo u zakup za malu zakupninu, a zakupci su napla
ivali po 10 helera za itav dan kupanja. Nije bilo zgrada za smetai u slu
aju nevremena. Nad samim izvorom bila je sagraena jedna brvnara, pokri
vena daskom, pregraena na dva odjeljenja, gdje su se posjetioci kupali.
(Prema zabiljeci V . K .
u Sarajevskom listu" br. 3711907)

300

PLOA OD ZLATA
Priala mi je moja mati kako su jednom nali plou od zlata.
U staroj Rijeci imali smo zemlju. Jednog ljeta tamo vrhosmo ito. Tada
nije bilo maina, ve se ito vrhlo tako da se na gumno razastru snopovi ita
i po njima u krug tjera jedan ili dva konja. Desilo se da su tek ovreno ito
odnijeli u oblinji mlin da ga samelju i ispeku novi kruh. Sasuli su ito u mlin
ski ko i zapoeli s meljavom. Najednom je rvanj prestao da se okree, iako
je voda i dalje udarala u lopatice vitla. Tada su se u mlin sjatili svi to su na
oblinjem gumnu vrhli, ne znajui ta se dogodilo mlinu da je stao. Ljudi su
podigli gornji mlinski kamen i pod njim nali zlatnu plou. Bila je prenika
oko 810 santimetara!
Dogodilo se da je jedan od konja, s kojim su vrhli ito, u kopitu donio gru
men ?latne rudae koja je nepanjom dospijela sa itom u rvanj i pod pri
tiskom se istopila u zlatnu plou, ali i zaustavila mlinski kamen.
Bio je to dokaz da se u Majdanskoj planini, posebno u Bukulji, nalazi
ne samo eljezna ve i zlatna rudaa.
Pria o toj zlatnoj ploi odrala se u Starom Majdanu i okolini sve do
dananjih dana.
(Ispriao Hase Kadi,
u Sanskom Mostu, 14. septembra 1972)

ZANIMLJIVI DOGAAJ
Zanimljiv dogaaj zbio se u jesen 1935. godine, o kome je i Politika
donijela reportau. Pria poinje pred prvi svjetski rat. U Starom Majdanu
je tada ivio trgovac Borenovi. Zena mu je bila umrla 1912. godine, a on je
ivio sa svojom jedinicom kerkom Marom, tada malom djevojicom. Kada je
1941. godine mobilisan u austrougarsku vojsku, Borenovi je pozvao svoga
prvog komiju trgovca Begu Mujia i zamolio ga da primi u amanet poklon
za kerku Maru, kazavi mu:
Bego, ja odlazim u rat. Ne znam hou li se iv vratiti ili u poginuti.
Molio bih te i zavjetovao: ako doivi dan kada se moja ker Mara bude
udavala, ostavljam ti u amanet ove dukate da joj ih dane na dan njene
udaje!
Bego je prihvatio amanet, zamolivi Borenovia da napie na cedu
ljici koliko ima dukata, to je on i uradio. Amanet je dat u etiri oka i osim
njih dvojice niko o tom zavetanju nije znao.
Trgovac Borenovi je poginuo u Tirolu, a njegova kerka prela je u
Sanski Most kod ujaka Pere Dodika.
Kada je u jesen 1935. godine Bego Muji saznao da se Mara Borenovi
udaje, obukao je sveano odijelo, sa sinom Safetom sjeo u fijaker i iz Starog
Majdana dovezao se u Sanski Most pred kuu gdje su bili svatovi. Svi su se
iznenadili pojavi starog Bege na svadbi pravoslavnog svretka. Bego je uao
u kuu gdje su bili mladenci i svatovi i sve pozdravio. Svatovi su mu izne
naeni otpozravili, ne shvatajui to e Bego Muji tu. Tada je Bego rekao
da je doao da vidi mladu i da joj urui poklon od njenog oca koji on uva
vie od dvadeset godina. Bego je tada priao mladi, pruio joj kesu sa duka
tima i rekao:
Ovo je tvoj otac dao meni da ti donesem na dan svadbe, ako on ne bude
iv, a ja doivim taj dan.
Mlada je otvorila kesu, u njoj nala 65 dukata i ceduljicu koju je napisao
njen otac. Tek tada je nastalo veliko veselje uz zahvaljivanje Begi Mujiu na
njegovom potenju i panji. U gradu i okolini dugo se prialo o tom dogaaju.
To je saznao banjaluki dopisnik Politike Vuk Jelovac, doao u Sanski
301 Most i Stari Majdan i napisao reportau koju je beogradski dnevnik donio.

NAPOMENE AUTORA
Iako o prolosti Sanskog Mosta i njegove okoline ne postoji poseban rad,
kao to ie to sluaj s nekim srednjovjekoekovnim gradovima, podaci o nje
govoj daljoj i blioj prolosti ipak se mogu nai u radovima naih i stranih
istoriara koji se odnose na ira podruja ili na ire teme. Meutim, tek pabirenje podataka, esto vrlo oskudnih u takvoj literaturi, i njihova sistema
tizacija, omoguili su da se cjelovitije sagleda prolost ovoga kraja i njegova
uloga i mjesto u pojedinim istorijskim periodima. A ta uloga je ponekad znala
biti i veoma znaajna, a neki ljudi ovoga kraja, Sanjani, svojom aktivnou i
njenim znaajem daleko su prevazilazili uske okvire svoga zaviaja.
Sistematizacija postojeih podataka istovremeno je omoguila da se sagle
daju i bjeline u prolosti ovoga kraja, odnosno da se uoe nedovoljno istraeni
periodi istorije.
injenica da na ovom podruju vjekovima ive i Srbi, i Muslimani, i Hr
vati, i da su decenijama, pod uticajem i za raun osvajaa, bili konfrontirani
jedni drugima, nametala je potrebu da se ve obradom ranije prolosti ukae
na one procese i one svijetle linosti iz redova ova naa tri naroda koje su,
i pored svih razlika i povremenih i privremenih sukoba, sagledavale zajedni
ke interese i Srba, i Muslimana, i Hrvata, i radile na njihovom zbliavanju i
zajednikoj borbi za zajedniku domovinu, ukazujui na zajednitvo kao
preduslov fizikog odranja i opstanka na ovoj istorijskoj vjetorometini. Samo
takva shvatanja, uz potovanje i iroko razumijevanje i toleranciju svih istorijskih razliitosti, mogla su na kraju dovesti do toga da su se narodi na tlu
Bosne i Hercegovine, pod vodstvom Komunistike partije Jugoslavije i druga
Tita, tokom narodnooslobodilake borbe, u najveem dijelu nali ujedinjeni u
borbi protiv okupatora i neprijatelja naeg zajednitva, koji su se, po pravilu,
uvijek, pa i 1941. godine, stavljali u slubu tuina.
Dogaaji u 1941. godini, a naroito pogrom.ni protiv Jevreja i pokuaja istrebljenja Srba, djelimino imaju svoje korijene i u prolosti kakvu je i Sanski
Most imao, samo to su izorioce tih najnovijih zloina stajali u slubi faisti
kog, a naroito nacistikog okupatora, nosioca najveeg mranjatva u istoriji
oveanstva i organizatora istrebljenja celokupnih naroda.
Eto, i zbog toga, zbog cjelovitog sagledavanja uzroka svega onoga to se
zbilo od 1941. do 1945. gcdine, ali i ne sarr.o zbog tega, korisno je a up o-r
znamo i raniju prolost, znaajnu i po mnogim kulturnim dostignuima ,ali
istovremeno i krvavu prolost koja je dala ljude kojima se Sanjani mogu da
ponose, ali i takve koje treba da pamte kao stranu moru i opomenu i nama i
buduim pokoljenjima da stalno razvijamo i uvamo bratstvo i jedinstvo, jer
smo upueni da ivimo zajedno i jer samo sloni moemo da napredujemo i
jaamo nau socijalistiku samoupravnu zajednicu.
Svjestan sam injenice da ova monografija ima nedostataka. Ali, ako ona
i ovakva kakva je doprinese boljem upoznavanju iskustava iz nae zajednike
prolosti i pobudi elju kod mlaih istraivaa i istoriara da svestranije
istrai sve periode istorije Sanskog Mosta i okoline, ona sam ipak postigao
osnovni zadatak koji sam sebi postavio.
Na kraju elim da zahvalim svima onima koji su mi pomogli da doem
do istorijske grae o Sanskom Mostu i njegovoj okolini ,a posebno dr M i I g i i u
Vasiu, profesoru Univerziteta u Sarajevu, uri Basleru, viem kustosu Ze
maljskog muzeja u Sarajevu, Milanu Vukmanoviu, direktoru Arhiva Bo
sanske krajine u Banjoj Luci, kao i radnim organizeijama Istorijskog arhiva
Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Arhiva Instituta za istoriju Bosne i Herce- 302

govine u Sarajevu, Arhiva Muzeja revolucije naroda Bosne i Hercegovine u


Sarajevu, Arhiva Vojnoistorijskog instituta u Beogradu, Istorijskog arhiva CK
SKJ u Beogradu, Regionalnog muzeja Pounja u Bihau, Narodne biblioteke
SR Srbije u Beogradu, a i svima onima koji su skupljali memoarsku grau
o sanskim naseljima. Zahvalan sam recenzentima uri Basleru, dr Milanu
Vasiu i dr Nikoli Babicu, koji su mi svojim primjedbama i prijedlozima omo
guili da poboljam i tekst i konstrukciju knjige. Posebno zahvaljujem
redaktoru Slavku Odiu, koji mi je pomogao u potpunijoj obradi nekih tema.
Zahvaljujem lektoru Veri Prelevi, profesoru, i Rijatu Bahtijareviu, pro
fesoru, koji je proitao rukopis i dao mi korisne sugestije.
Biha, 2. maja 1974.

303

Autor

IZVORI I LITERATURA
A. IZVORI
a)

arhivska graa

Arhiv Bosanske krajine, Banja Luka; pregledana dokumenta koja se odnose na Sanski
Most.
Arhiv
Muzeja
revolucije
Bosanske
krajine,
Banja
Luka;
pregledana
sva
dokumenta
iz
perioda do jula 1941. godine za podruje Sanskog Mosta i okoline.
Arhiv Regionalnog muzeja u Bihau; pregledana dokumenta koja se odnose na Sanski
Most.
Arhiv
Vojnoistorijskog
instituta
JA,
Beograd;
Fond
Njemaka
arhiva
(pregledana
doku
menta o Sanskom Mostu do jula 1041. godine); Fond NEll (isto).
sterreichisches
Staatsarhiv

Kriegsarchiv,
Wien
(Austrijski
dravni
arhiv

ratni
arhiv,
Be); Zbirka istorijskih karata (pregledane sve karte o Bosni i Hercegovini).
Istonjski
arhiv
CK
SKJ,
Beograd;
Fond
Kominteme
(pregledana
dokumenta
koja
se
od
nose na Bosansku krajinu).
Zemaljski muzej, Sarajevo; Graa za arheoloku kartu Bosne i Hercegovine.
Pojedina originalna dokumenta koja se nalaze u privatnom posjedu pojedinih Sanjana.

b)

tampana graa

Vojislav Bogievi: Mlada Bosna, Pisma i Prilozi, Sarajevo, 1954. godine.


Bosna
i
Hercegovina
za
vrijeme
vezirovanja
Omer-pae
Latasa
(18501852),
Srpska
kra
ljevska akademija, Beograd, 1938. godine.
Codex
diplomaticus
(Diplomatski
zbornik),
Jugoslovenska
akademija
nauka
i
umjetnosti,
Zagreb. 1907. godine, sveska V, VI, VII.
Definitivni
rezultati
popisa
stanovnitva
31.
januara
1921.
godine,
Sarajevo,
Dravna
tam
parija, 1932. godine.
Definitivni
rezultati
popisa
stanovnitva
od
31.
marta
1931.
godine,
knjiga
I,
Beograd*,
1937. godine
Berislav
Gavranovi:
Bosna
i
Hercegovina
od
18531870.
godine,
Zbornik,
izd.
Nauno
dru
tvo NR BiH, Sarajevo, 1956. godine.
Graa
o
djelatnosti
KPJ
u
Bosni
i
Hercegovini
19211^41,
Institut
za
istoriju
radnikog
pokreta, Sarajevo, 1971. godine.
Generalni trajk u Bosni i Hercegovini 1906. godine, Arhiv SR BiH, Sarajevo, 1966. godine.
Dr
Hamdija
Kapidi:
Zastava
o
Bosni
i
Hercegovini",
I
i
n
knjiga,
Svjetlost,
Sarajevo,
1953. godine.
Petar
Koi,
dokumentarna
graa,
redaktor
Todor
Kruevac,
Muzej
knjievnosti
BiH,
Sarajevo, 1967. godine.
Statistika
mjesta
i
iteljstva
Bosne
i
Hercegovine
za
1879,
1885,
1895.
i
1910.
godinu,
Sarajevo.
Statistika 19301934.", Kraljevska banska uprava Vrbaske banovine, Banja Luka.
Statistiki godinjak, 19381939, Dr. tamparija Beograd, 1939. godine.
Statistiki
pregled
izbora
narodnih
poslanika
za
Ustavotvornu
28. novembra 1920. godine, izdanje Ustavotvorne skuptine, Beograd, 1921. godine.
Statistika
izbora
poslanika
Kraljevine
SHS,
18.
ni
1923.
Kraljevine SHS, Beograd.
Statistika
izbora
narodnih
poslanika
Kraljevine
SHS,
8.
Narodne skuptine Kraljevine SHS, Beograd, 1926. godine.
Statistika
izbora
narodnih
poslanika
Kraljevine
SHS,
11.
Narodne skuptine Kraljevine SHS, Beograd, 1928. godine.

skuptinu

godine,

izd.

februara

c)

godinu,

Dravna

Narodne

1925.

septembra

1927.

Statistika
izbora
narodnih
poslanika
za
prvu
Jugoslovensku
narodnu
vembra 1931. godine, izdanje Narodne skuptine Kraljevine Jugoslavije, Beograd, 1932. godine.
Stenografske biljeke Narodne skuptine Kraljevine SHS, Vanredni saziv za 1925. godinu.
Stenografske
biljeke
Narodne
skuptine
Kraljevine
SHS,
Redovni
saziv
dinu, knjiga TV.
Ljubomir Stojanovi: Stari srpski zapisi i natpisi, I knjiga.
Zbornik dokumenata NOR Jugoslavije, tom IV, knj. 1.
Zbornik zakona i naredaba NDH, za 1941. godinu, Zagreb.
Izvjetaj
za
kolsku
1935/36,
1938/39.
i
1939/40.
Vi Sanskom Mostu.

Kraljevine

mjeovita

skuptine

godine,

izdanje

godine,

izdanje

skuptinu,

za

SHS,

8.

no

1928/201.

goi<

graanska

kola

ljetopisi:

Ljetopis rimokatoliske upe u Staroj Rijeci.


Ljetopis srpskopravoslavne crkve u Sanskom Mostu.

d)
Arhiv
Optinskog
danje
sanske
optine;
-Vel jovi.

memoarska graa

odbora
STTBNOR
Sanski
Most;
memoarska
graa
za
Hroniku

memoarska
Sanskog

graa
Mosta,

o
svim
rukopis

naseljima
saSofije
Praa

Regionalni muzej Pounja Biha; zapisi o naseljima sanske optine


Podgrme u NOB, zbornik sjeanja, VIZ, Beograd, 1972. godine.
Spanila 19361939, zbornik sjeanja, VIZ, Beograd, 1971. godine.
Autor je anketirao slijedea lica:
Kadi Hase
Kokanovi edomir
Krneta Branko
Lapac Nikola
Lipovac fra Rafael
Maki Stojan
Marinkovi Boko
Marjanovi Vid
Milanovi Nikola
Miljatovi Braco
Miljevi Milan-Miuka
Odi-Srdi dr Vera
Pori Ferid
Pratalo Vaso
Frai-Miljatovi Slavica

Ala D'ominko
Alagi Esad
Atijas Mimo
Bjelanovi Zoran
Bilalbegovi Hazim
Borenovi Rajko
Brki Rade
Bunda Milan
Cehaji Hamo
Doen Slavko
Davidovi Mile
Erceg Miljatovi Stojanka
Jelaa Boko
Jelisavac Milan
Kadi Ahmet

Predojevi urin
Radi Boro
Sarajli Hasan
Slijepevi Milo
Stani Mirko
arevi Husein
evi I. Tomo
Skondri Mihajlo
Terzi Predrag-Dragan
Veper Joa
Vidakovi Perica
Vojnovi Petar
Vrani Mirko
Vukojevi Pero
Vulin Jovo

B. LITERATURA
a)

knjige:

Almanah
Kraljevine
Jugoslavije,
posebno
i?danje
Banovina
Vrbaska",
opi
pregled,
1931.
godine, izd. Kr. banske uprave u Banjoj Luci.
Bogievi
Vojislav:
Istorija
razvitka
osnovnih
kola
u
BiH
od
14631918,
Zavod
za
izda
vanje udbenika, Sarajevo, 1965. godine.
Bosna
i
Hercegovina,
izdanje
Sarajevske
sekcije
Udruenja
jug.
inenjera
i
arhitekata,
Sarajevo, 1,922. godine.
Budisavljevi
Bude-prijedorski:
Iz
starog
zaviaja,
Matica
srpska,
knj.
45,
Novi
Sad,
1914. godine.
Bune i ustanci u Bosni i Hercegovini u XIX veku,, Vojnoistorijski institut JNA, Beograd,
1952 godine.
Conspectus
historicus
topographicus
et
statisticus
provinciae
ordinis
Bosnae argentinae, anno 135, Beograd, 3936. godine, tamparija Svjetlost.
Cubrilovi Branko: Petar Koi, Svjetlost Sarajevo, 1S'53.
Cubrilovi
Vaso:
Bosanski
ustanak
18753878,
Srpska
kraljevska
3930. godine.
Culinovi
knj. I i n.

Ferdo:

Jugoslavija

izmeu

dva

rata,

izd.

zavod

JAZU,

fratrum

minorum

akademija,

Beograd,

Zagreb,

1961.

godine,

Culinovi dr Ferdo: Okupatorska podjela Jugoslavije. VIZ, Beograd, 1970. godine.


Cirkovi
Sima:
Istorija
srednjovjekovne
bosanske
drave,
Srpska
knjievna
zadruga,
Beo
grad, 1964. godine.
Davidovi
Svetislav:
Srpska
pravoslavna
crkva
u
BiH
od
960.
do
1930.
godine,
Sarajevo,
3933. godine.
Dimitrijevi
dr
Sergije:
Privredni
razvitak
Jugoslavije
od
19181941.
godine,
Visoka
kola
politikih nauka, Beograd, 1962. godine.
Ekmei
Milorad:
Ustanak
u
Bosni
18751378,
izd.
godine.
Enciklopedija Jugoslavije, Zagreb.
Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb.
Evans Artur: Ilirska pisma, izd. Veselin Maslea, Sarajevo, 1967. godine.
Generalni
program
i
elementi
prostornog
plana
razvoja
regije, Institut za ekonomiku turizma, Zagreb, 1970. godine, knj. II (rakopis).
Grbi
Manojlo:
lovac, 1891. godine.

Karlovako

Hronologija
oslobodilake
Beograd, 3964. godine.

vladianstvo,
borbe

naroda

prilog

za

Jugoslavije

Hronologija
radnikog
pokreta
Bosne
i
Hercegovine
radnikog pokreta, Sarajevo, Svjetlost. 1971. godine.
Istorija naroda Jugoslavije, n tom, Zagreb, 1959. godine.
Izvjetaj o upravi Bosne i
starstvo finansija, Zagreb, 1906. godine.

Hercegovine,

za

1906.

Veselin

Maslea,

turizma

na

istoriju

srpske

19431945,
do

1941.

godinu,

podruju

godine,

Kapii
dr
Hamdija:
Bosna
i
Hercegovina
u
vrijeme
lost, Sarajevo, 1968. godine.
Klai Vjekoslav: Povijest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882. godine.
Koi Petar. Sabrana djela, kn.iiga n, Svjetlost, Sarajevo, 1967. godine.

305

Kreevljakovi
H.

Kapidi
H.:
Vojno-geografski
opis
1735. godine, Nauno drutvo NR BiH, Graa, knj. VII, Sarajevo, 1957. godine.
Kreevljakovi
Hamdija:
Hanovi
i
karavansaraji
u
Bosni
Bosne i Hercegovine, Djela, knjiga VIII, Sarajevo, 19f7. godine.

crkve,

Kar

institut

JNA,

Institut

Carsko

Juki Ivan Frano: Putopisi i istorijsko-etnografski radovi, Svjetlost, Sarajevo, 1953. godine.
Juzbai
Devad:
Izgradnja
eljeznica
u
Bosni
i
Hercegovini
u
svjetlu
tike
od
okupacije
do
kraja
Kalajeve
ere,
disertacija,
rukopis,
Institut
za
Hercegovine, 1972. godine.

za

Bosne

dubiki

pred

Kumari Matko: Monografija Vrbaske banovine, 1932. godine, Banja Luka.

mini

austrougarske
poli
istoriju
Bosne
i
vladavine,

Hercegovini,

istoriju

kraljevsko

austro-ugarske

3960.

unsko-sanske

pravoslavne

Vojnoistorijski

izdalo

Sarajevo,

Nauno

Svjet

rat

od

drutvo

Kuripei Benedikt: Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1930.'*, Svjetlost,
Sarajevo, 1950. godine.
Lakatos Jozo i Despi dr Aco: Industrija Bosne i Hercegovine, Jug. lojd, Zagreb, lSCMt.
godine.
Lapevi Dragia. Iz bosanske privrede, Sarajevo, 1926. godine.
Lopai Radoslav: Biha i Bihaka krajina,, Matica Hrvatska, Zagreb. 1890. godine.
Ljubija i okolina, monografija, izdanje Knjievnih novina, Beograd, 1962, godine.
Maldini Wildenhainski barun Rudolf: Bosna i Hercegovina, Zagreb, 1909. godine.
Mandi dr Mihovil: Povijest okupacije Bosne i Hercegovine 1378, Matica Hrvatska, Za
greb, 1910. godine.
Marinkovi Dionisije: Moji doivljaji, Akademija nauka i umjetnosti BiH, Graa, knj.
XIV, Sarajevo, 1966. godine.
Maslea Veselin: Mlada Bosna, Beograd, 1954. godine.
Moraa Pero: Jugoslavija 1941, Institut za savrementi istoriju, Beograd, 1971. godine.
Napor Bosne i Hercegovine za osloboenje i ujedinjenje, grupa autora, izdanje Obi.
odbora narodne odbrane u Sarajevu, 1929. godine.
Papi Mitar: kolstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije (1378
3918), Veselin Maslea, Sarajevo, 1972. godine.
Paali Esad: Antika naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini, Zemaljski muzej Sa
rajevo, 1960. godine.
Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije, Institut za izuavanje radnikog pokreta,
Beograd, 1963. godine.
Sammlung der fr Bosnien und die Hercegovina, I band, Wien, 1880.
Sokolovi A. Osman: Djelomian popis trgovaca-Muslimana iz Bosne i Hercegovine pod
kraj turske uprave, Novi behar, god. XV, br. 26. Sarajevo, 1943. godine.
abanovi Hazim: Bosanski paaluk, Nauno drutvo NR BiH, Sarajevo, 1969. godine;
arac Nedirn: Sindikalni pokret u Bosni i Hercegovini do 1919. godine, Narodna prosvjeta,
Sarajevo, 1955. godine.
Sehi Nusret: Cetnitvo u BiH 19181941. godine. Akademija nauka i umjetnosti BiH,
Sarajevo, Djela, knj. XLII, knj. 27, 3971.
Sii Ferdo: Vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini i njegovo doba, izdanje Matice hrvatske,
Zagreb, 1902. godine.
Terzi Velimir: Jugoslavija u aprilskom ratu 3941, Titograd, 1963. godine.
Vasa-efendija Pasko: Bosna i Hercegovina za vrijeme misije Devdet-efendije, izd. Ve
selin Maslea, Sarajevo, 1958 godine.
Vasi Milan: Martolosi u jugoslovenskim zemljama pod turskom vladavinom, Akademija
nauka i umjetnosti BiH, Djela, knj. XXIX, 14M57. godine.
Vego Marko: Naselja bosanske srednjovjekovne drave, Svjetlost, Sarajevo, 1957. godine.
Vukovi Gavro: Re krajinika, Zemun, 186G. godine
Vukovi Gavro: Robstvo u slobodi ili Ogledalo pravde u Bosni, I i II sv.. Srpska na
rodna zadruna tamparija, Novi Sad, 1872. godine.
b)

lanci i manje rasprave

Benac dr Alojz: Zavrna istraivanja u peini Hrustovai, GZM, n.s. sv. III, 1948. godine.
Benac dr Alojz: Jedno svjedoanstvo o taurobolijskom kultu u Bosni, GZM, sv. XXIV,
n.s. 1969. godine.
Bogunovic Petar: Stanje narodnih kola na podruju Vrbaske banovine, Vrbaske novine,
br. 175, 1933. godine.
Fijala Franjo: Nekropola ravnih grobova kod Sanskog Mosta, GZM, Sarajevo, sv. VIII,
1896. godine.
Fijala Franjo: Nekropola ravnih grobova kod Sanskog Mosta (II izvjetaj), GZM, sv. IX,
1897. godine.
Gakovi Milan: Rjeavanje agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini 19183921. godine, a
sopis Prilozi, br. 6, Institut za istoriju radnikog pokreta, Sarajevo.
Ivanevi S. Petar: Sanski Most s okolinom, Bosanska vila, 1892. godine.
Jeleni dr J.: Spomenici kulturnog rada bosanskih franjevaca (14371878), Starine, XXXVI,
Zagreb, 3939. godine
Karanovi Milan: Granice srednjovekovne bosanske upe Zemljanik, GZM, 3936. godine.
Karanovi Milan: Pounje u Bosanskoj krajini, izdanje srpske kraljevske akademije, knj. 35
Naselja i poreklo stanovnitva, 3925. godine.
Karanovi Milan: Sanika upa u Bosanskoj krajini, izd. Srpske kraljevske akademije,
knj. 26, Naselja i poreklo stanovnitva, 1930. godine.
Karanovi Milan: Sanski Most i Stari Majdan, Politika, 4. maja, 1929. godine.
Katzer dr Fridrik: Naslage mrkog ugljena u podruju Sane i izmeu Sane i Une u sjeve
rozapadnoj Bosni, GZM, XXXI, 1919.