Povijest Italije

Povijest Italije je povijest naroda koji su naseljavali podruja dananje Republike Italije i povijest naroda
Talijana od prapovijesti do danas.

Prapovijest

Predrimski narodi u Italiji:

Etruani
Grci
Veneti
Italici
Mesapi i Japigi
Rimljani
Umbri
Kelti

Dvoboj, crte iz pilje Val Camonica, oko 8000. pr. Kr.

1.1 Predrimski narodi

Urezani crtei u pilji Valcamonica djelo su Camunni civilizacije od neolitika do srednjeg vijeka.
Podrobniji lanak o temi: Predrimski narodi
Kultura Terramare (Bronano doba od 15. do 8. stoljee Negdje u 8. stoljeu pr. Kr., izmeu rijeke Arno i Tiber
pr. Kr.) dobila je ime po crnoj boji zemlje (terremare) nastanili su se i Etruani, koji su se u 7. st. pr. Kr.
nasipa njihovih naseobina koje su sluile za poljoprivredu proirili sve do rijeke Po i Korzike. U tim krajevima
bili su nastanjeni jo mnogi narodi: u podrujima oko
lokalnih zemljoradnika.
dananje Venecije ivjeli Veneti, a nie na poluotoku
Vilanovska kultura (8. - 5. stoljee pr. Kr.) je doni- Mesapi (Messapii) i Japigi (Iapyges) u Apuliji; na Sicijela obradu eljeza na Apeninski poluotok, a narodi ove liji su ivjeli Siculi, Sicani i Elimi; Sabinjani (Sabini) i
kulture su prakticirali kremaciju i sahranjivanje pepela Latini ivjeli su u Laciju zajedno sa Faliscima, Ekvima
pokojnika u zemljanim urnama koje su imale karakteris- (Aequi), Hernicima i Ausonima; u Abruzzima bijahu
tian oblik dvostrukog stoca.
Vestini, Paeligni i Marsi; Frentani, Picenti i Marrucini
Podruje dananje Italije je od eljeznog doba bilo nase- naseljavali su sredinju obalu Jadrana. Samniti i Lucani
ljeno ligurskim i ilirskim plemenima. Latini i drugi Italici ivljae u Moliseu i Basilicati.
naseljavaju se u sredinjem dijelu Apeninskog poluotoka Sva su ova plemena utjecala na stvaranje kasnijih Talijai Sicilije koncem 2. i poetkom 1. tisuljea prije Krista. na. Jezgru nove nacije svakako su dali oni narodi i plePrapovijesna nalazita se mogu nai na vie mjesta, po- mena po kojima su Talijani dobili ime, zvali su se Italici
sebno u regijama Lazio, Toskana, Umbria i Basilicata.
ili Itali. Italici nisu bili jedno pleme, bili su podijeljeni
1

SREDNJOVJEKOVNA ITALIJA

na 4 glavna plemena, to su: Latini, Falisci, Osci i Umbri Teodorik.

ili Umbrijci. Oni su bili vrijedni ljudi koji su ivjeli od
poljodjelstva i uzgoja stoke.

3 Barbarska Italija
1.2

Etruani

Podrobniji lanak o temi: Etruani

Ipak, od 1. tisuljea, u sredinjoj Italiji, vodee mjesto
ima kultura Etruana. Od 6. do 2. st. pr. Kr., juna
Italija i Sicilija, posredstvom grkih naseobina (Magna
Graecia, Velika Grka), postaju razvijena arita grke
kulture. Istodobno traju stalni sukobi Etruana i grkih
kolonija, postupno slabei mo Etruana u junoj Italiji.

3.1 Langobardska i Bizantska Italija

irenjem moi Rima (Roma) negdje od 5. stoljea pr.

Kr. italska plemena ula su u sklop Rimske Republike i
postali mu saveznici. Dobili su rimsko graansko pravo
nakon saveznikog rata koji se vodio od 90. do 89. pr.
Kr.

Stari Rim
Bitka Rimljana i Gota ispod Vezuva
Alexander Zick (1845.1907.)

Sredinom 6. st. Italijom je vladao Bizant (Justinijan

I.), ali je 568.
vei dio Italije morao prepustiti
Langobardima. Podruje langobardskih steevina raspalo se na vie neovisnih kneevina (Benevento, Furlanija,
Spoleto), doim je Bizant zadrao vlast nad Ligurnijom,
Ravenskim egzarhatom, Rimskim dukatom, junom Italijom i Sicilijom; od tada pa sve do ujedinjenja u 19. st.
podruja Apeninskog poluotoka ostat e podijeljeno na
niz zasebnih dravno-politikih jedinica.

3.2 Franaka i Arapska Italija

God. 756. franaki kralj Pipin Mali daruje papi svoje talijanske steevine, utemeljujui tako Papinsku dravu. God. 774. langobardsku prevlast u Italiji okonao
je Karlo Veliki koji se 800. god. u Rimu okrunio za cara Svetog Rimskog Carstva. Do 875. god. sredinja i
Podrobniji lanak o temi: Stari Rim
sjeverna Italija nalazile su se pod franakom vlau; izuSredinom 5. st. pr. Kr. u sredinjoj Italiji nastaje no- miranjem italskih Karolinga za kraljevski naslov otimaju
va drava sa sreditem u Rimu, koja e nakon dugotraj- se mone velikake obitelji (kneevi od Spoleta i Furlanih i tekih ratova postupno ovladati cijelom Italijom. nije), doim su u junoj Italiji prevlast stekli Arapi.
Rim je postao centar Rimskog Carstva, koje je do 5.
stoljea vladalo najveim dijelom Europe (od Hispanije
i Britanije do Mezopotamije, te od Sjevernog mora do
Egipta i Mauretanije). Nakon podjele Rimskog Carstva 4 Srednjovjekovna Italija
(395.), Zapadno Rimsko Carstvo (od 402. prijestolnica
je Ravenna) slabi, dok 476. nije palo u vojnom udaru za- Njemaki kralj Oton I. zauzima sjevernu Italiju i 962.
povjednika germanskih plaenikih postrojbi Odoakara, god. kruni se carkom krunom u Rimu, ime Italija ulazi
kojega je koncem 5. st. svrgnuo ostrogotski vladar u interesno podruje njemakih vladara[1] .
Razvoj Rimske drave

Normanski dvorac u Stilu, Sicilija

Sicilijanska veernja
Francesco Hayez (1846.)

se nasljednicom Normanskog kraljevstva Konstancom i

na svom drugom pohodu u Italiju (1194.) okrunjen je
i naslovom normanskog kralja. Rana smrt Henrika VI.
1097. god. i graanski rat u Njemakoj omoguili su
papi Inocentu III. privremenu nadmo papinstva.
Spor oko papinske carske vlasti i bogatstvo opina spreavali su ujedinjenje Italije. Nakon 1250. god. vlast naroda ostvarivala se preko republikih oligarhija ili despota (Signori) koji su esto dolazili na vlast kao alternativa
nasilju meu frakcijama u javnoj upravi.

Bitka kod Legnana 1176. god.

Amos Cassioli (1832.1891.)

Jaanje carske vlasti pridonosi obnovi sukoba izmeu pape i cara Fridrika II. Poput njegova prethodnika Aleksandra III., papa Inocent IV. (1243.1254.) sklopio je savez
s lombardskim gradovima i vladavina Hofenstaufovaca u
Italiji je oborena. Ipak, Papinska drava je uspjela smanjiti njemaki utjecaj u Italiji tek kada je papa Klement
IV. (1265.1268.) pozvao Karla Anuvinca, brata francuskog kralja Luja IX., da zbaci Nijemce iz Italije.
Sicilija je u drugoj polovici 13. st. pripala Anuvincima, te zatim (nakon sicilijanske veernje 1282.-1302.)
Aragoncima (koji su 1323. god. stekli i Sardiniju, a u 15.
st. i Napulj).

U 11. st. junu Italiju zauzimaju Normani i ondje uspostavljaju snanu dravu. Koncem 11. st. u sjevernoj
i sredinjoj Italiji izbija sukob izmeu cara Henrika IV.
i pape Grgura VII. (borba za investituru) tijekom koje
Normani podravaju papu[2] . Premda Grgur VII. nije ostvario svoje izravne ciljeve, pokretanje Prvog kriarskog
rata pape Urbana II. (1088.1099.) dokazalo je uspjenost zahtjeva za papinskom vlau[3] . Normanska Italija
u prvoj polovici 12. st., za vladanja Rogera II., postie
svoj najvei uspon.
Godine 1162. car Fridrik I. Barbarossa (Hohenstaufovac) razara Milano, ali je nakon poraza kraj Legnana (1176.) prisiljen uzmaknuti pred savezom pape
Aleksandra III. i italskih gradova (Lombardska liga).
God. 1186. budui car, Fridrikov sin, Henrik VI. oenio

U Papinskoj dravi u 14. st. za premo se bore velikake obitelji Orsini i Colonna. Sukobi pape sa sve vie
centraliziranijom francuskom monarhijom oko nametanja poreza sveenstvu i kraljevskog suvereniteta doveli su
do otvorenog sukoba. Autoritet pape slabi, poglavito u
doba tzv. "avignonskog suanjstva" (1309.-1377.).

5 Vrijeme talijanskih gradova

Podruje Italije je poetkom 14. st. bilo razdvojeno meu suparnikim gradovima, koji su sami bili rastrgani izmau frakcija gvelfa i gibelina (velika uloga
kondotjera). Istodobno jaa gospodarski i kulturni razvoj

Trento

D. DI
SAVOIA
TORINO
ASTI

Bergamo
MILANO

Carinzia

Tirolo
Bolzano

SVIZZERA

Belluno

REP. DI
VENEZIA

Trieste

Verona

Brescia

D. DI
MILANO

VENEZIA

Padova

MANTOVA

TALIJANSKI RATOVI

IMPERO OTTOMANO

FERRARA

Parma
M. DEL
MONFERRATO
MODENA
M. DI
Bologna
SALUZZO
D. DI
GENOVA
MODENA REP. DI
FIRENZE

SALUZZO

Nizza

REP. DI
GENOVA

Lucca

Livorno

Ravenna
Forl

FIRENZE
SIENA

REP. DI
SIENA

Ancona
Perugia
Foligno
Terni
L'Aquila

Mar
Adriatico
Pescara

STATO
PONTIFICIO

Corsica

Tremiti

ROMA

Foggia

Latina

Andria

Asinara
Ischia

Monopoli
Potenza

Salerno

REGNO DI
NAPOLI

Mar Tirreno
Cagliari

Sardegna

Brindisi
Lecce

Mar
Ionio

Lipari

(Regno di Spagna)

Lorenzo de'Medici Velianstveni

Detalj slike "Poklonstvo kraljeva" (Benozzo Gozzoli,
1459.1461.)

Bari

NAPOLI

Sassari

Messina

PALERMO

Mar Mediterraneo

Sicilia

REGNO DI
SICILIA
Ragusa

Reggio
Catania
Siracusa

Pantelleria
0
0

50

100

150 km

20 40 60 mi

Lampedusa

MALTA

Italija 1494. godine

gradskih komuna (trgovina, obrti). Nepostojanje snane sredinje vlasti pridonosi prosperitetu talijanskih komuna koje postaju kulturnim aritima Europe. Nakon
srednjeg vijeka, Italija je bila glavno sredite humanizma
i renesanse, koji su preporodili europsku lozoju i
umjetnost. U unutarnjim sukobima stalne su borbe iz- Otpor francuskim presezanjima organizira 1511. god. i
meu pojedinih plemikih obitelji koje nastoje samos- papa Julije II. (Sveta liga).
talno vladati pojedinim gradovima: u Milanu dominiraju Visconti i Sforze, u Firenci obitelj Medici, u Mantovi
Gonzage, u Modeni i Ferari Este i dr.
Zaseban politiki razvoj imali su obalni gradovi drave,
koji svoj gospodarski uspon temelje na razvijenom brodarstvu i trgovini (Amal do 13. st., Pisa do 1282. god.,
te Genova i Mleci). Dugotrajan sukob Genove i Mletaka
za prevlast nad pomorskom trgovinom okonan je koncem 14. st. u prilog Mletake Republike, koja kao gospodarica Jadrana prerasta u jednu od vodeih drava europskog Zapada.
Meu velikakim obiteljima izdvajaju se i savojski grofovi, koji su oko polovice 11. st. stekli Pijemont.
Opsada Nice 1543. god.

Talijanski ratovi

Napad francuskog kralja Karla VIII. na Italiju 1494. god.

potaknuo je ezdesetogodinji rat Habsburgovaca i francuske dinastije Valois za kontrolu nad Italijom, koji je
oslabio politiku prevagu talijanskih gradova, ba kad je
osmanska navala na istono Sredozemlje ugroavala njihovu ekonomsku premo.
U ratu za napuljsku batinu koncem 15. st., nakon kratkotrajnog osvajanja Napulja (1500.), istakla se Francuska,
ali je 1506. god. bila prisiljena prepustiti ga panjolskoj.
Snanije francusko uporite u Italiji ostaje samo Milano.

Karlo V. je izabran za cara Svetog Rimskog Carstva 1519. god. i proirio je habsburke posjede u
Nizozemskoj, ekoj i Ugarskoj, a sam je osvojio Milano
i Tunis 1535. god.
Francusko-panjolski rat za Italiju nastavlja se tijekom cijele prve polovice 16. st.; Nakon etiri neuspjene vojne,
Francuzi su mirom u Cteau-Camrsisu 1559. god. izgubili sve svoje talijanske steevine, a panjolci se denitivno uvruju u Napulju, Siciliji, Sardiniji i Milanu sve
do 1713. god.

Italija u 17. i 18. stoljeu

Juna Italija i Sardinija bile su pod panjolskom vlau,

Papinska drava dominirala je sredinjom Italijom, dok
je sjever, osim Venecije, jo uvijek bio dio Svetog Rimskog Carstva. Usto su postojale sloene mree carskih i
papinskih posjeda te poluneovisnih podruja: u 16. stoljeu oko 50-70 obitelji dralo je oko 250-300 carskih
posjeda, a na 296 posjeda ivjelo je oko 225.000 stanovnika.

Predaja Napulja Don Giovanniju d'Austria 1648. god.

Carlo Coppola

Premda se talijansko izaslanstvo posljednji put pojavilo u

skuptini Gornjeg Rajnskog Kruga 1496. god., savojsko
vojvodstvo i njegovi vojvode zadrale su teoretsko pravo govora i glasovanja u skuptini sve do 1806. godine.
Mnoge vane talijanske obitelji, poput Doria i Spinola,
bile su carski knezovi, a carski dvorski svajet je izmeu 1555. i 1806. god. sasluao 1300 sluajeva vezanih uz Talijane (400 u 16. stoljeu, 490 u 17. stoljeu
i 540 u 18. stoljeu). Sjeverna Italija je imala strateko
znaenje za panjolsku za vrijeme nizozemske pobune i
Tridesetogodinjeg rata (1618.-1648.). Milano je bio sakupljalite za panjolske kopnene trupe koje su panjolskim putem preko Valtellina, Alsacea i Rajnske oblasti
stizale do Nizozemske. Talijanska suradnja u borbi protiv
nizozemskih pobunjenika dovela je do obnove francuskopanjolskog rata u Italiji. U isto vrijeme trajao je rat za
nasljedstvo Mantove (1629.1631.), koji je okonan pobjedom vojvode od Neversa, Charlesa Gonzaga, kojega
su podrali Francuzi.
God. 1713. u Lombardiji se uvruju Austrijanci, a od
sredine 18. stoljea Sardinijom vladaju savojske vojvode.
Sredinom 18. st. podruje Italije podijeljeno je na posjede panjolskih Burbonaca (Napulj, Sicilija, sekundogenitura nad Toskanom), savojskih vojvoda (Kraljevina
Sardinija), kneeva Este (Modena) i Papinske drave
(Rim, Ancona, Bologna, Ferara, Lacij, Marke, Rimini,
Ravenna, Umbrija).

Italija 1796. godine

Podruje Mletake Republike obuhvaelo je, osim podruja Veneta, najvei dio istonojadranske obale i dio
Jonskog otoja. Unato teritorijalnim gubitcima na podrujima gdje je vladalo Osmansko Carstvo, Venecija je
uspjela sauvati svoje utvrde na ulazu u jadransko more
Kotor, Krf, Levkas, Kefaloniju i Zante sve dok ju je nije
unitio Napoleon 1797. godine.

8 Napoleonova uprava

40 lira iz 1808. god. s natpisom: NAPOLEONE IMPERATORE

E RE (Napoleon, Car i vladar) i REGNO D'ITALIA (Kralj
Italije)

10

KRALJEVINA ITALIJA

Napoleon je iz francuskog Pijemonta, osvojivi austrijsku no s dva otoka, udruio u jednu kraljevinu. Grad Rim
Lombardiju 1796. godine, ustanovio Cispadansku i se pridruio tek 20. rujna 1870., to je konani datum
Transpadansku Republiku, koje 1797. god. sjedinjuje u ujedinjenja Italije.
Cisalpinsku Republiku; 1802. god. to je podruje proglaeno Talijanskom Republikom, a 1805. god. Kraljevinom
Italijom (Milano, Mantova, Modena, Venecija, Ferrara, 10 Kraljevina Italija
Bologna, Romagna, dio Papinske Drave). God. 1797.
Napoleon je na podruju Italije ustanovio i Ligursku Republiku (s Genovom), Rimsku Republiku (1798.) i Partenopejsku Republiku (Lucca, 1799.1805.). God. 1802.
Francuskoj su pripojeni Savoja i Pijemont, 1805. Ligurska Republika te Toskana, Parma i ostatak Papinske drave (1809.). God. 1805. u Napuljskom Kraljevstvu postavljen je za kralja Napoleonov brat Joseph Bonaparte, a
1808. vojskovoa J. Murat. Veliki dio Apeninskog poluotoka time je privremeno ujeinjen, a prinosi francuske
uprave (graanski zakonik, gospodarske i upravne reforme i dr.) dokinuli su (osim na talijasnkom jugu pod vlau Burbonaca) preivjele feudalne ustanove.

Ujedinjenje Italije
Talijanske trupe u Tripoliju 1911. god.

Podrobniji lanak o temi: Kraljevina Italija

10.1 Talijansko kolonijalno carstvo

Vittoriano u Rimu (spomenik Ujedinjenju Italije i Viktoru

Emanuelu II., prvom kralju Kraljevine Italije)

Podrobniji lanak o temi: Ujedinjenje Italije

Bekim kongresom 1815. god. politika slika Italije vraena je na prednapoleonsko doba. U novijoj razdiobi politikih imbenika prednjaila je Austrija, gospodarica
Lombardije, Veneta, Parme, Toskane i Modene. God.
1820. i 1821. izbijaju ustanci u Napulju i Pijemontu,
a od 1830. u cijeloj junoj Italiji. Istodobno, od 1830tih jaa protuaustrijski pokret za nacionalno osloboenje
i ujedinjenje Italije (karbonari, Mlada Italija).

Poslije ujedinjenja Italija tei prerastanju u monu europsku silu te se osloncem na Trojni Savez ( s Njemakom i
Austro-Ugarskom, 1882.) nastoji ukljuiti u podjelu kolonijalnih posjeda. Rat u Etiopiji protiv etiopijskog cara Menelika II. (1889.-1896.) zavrava katastrofalnim
vojnim porazom kod Adve. Nakon rata protiv Turske
(1911.-1912.) Italija anektira Tripoli i Cirenaiku u Africi (Talijanska Libija) i okupira Dodekanez u Egejskom
moru.

10.2 Prvi svjetski rat

U Prvom svjetskom ratu Italija isprva proglaava neutralnost, ali 1915. s Velikom Britanijom, Francuskom i
Rusijom sklapa tajni Londonski ugovor, koji je za ulazak u rat jamio stjecanje posjeda du istonojadranske
obale. Iste godine stupa u rat u kojem do pred sam kraj (i
intervencije anglo-francuskih postrojbi) uglavnom biljei
God. 1847. C. Balbo i Camillo Benso di Cavour po- neuspjehe (bojite na Soi, bitka kod Kobarida).
kreu list Risorgimento u kojemu se zalau za sjedinjenje
Italije pod savojskom krunom[4] . Revolucionarni pokreti jaaju 1848./1849., kada su privremeno uspostavljene 10.3 Italija izmeu dva rata
Venecijanska i Rimska Republika. Borba za ujedinjenje
Italije nastavlja se u iduim desetljeima pod vodstvom Mirom u St. Germain-en-Layeu (1919.) i Rapalskim
Pijemonta. 17. oujka 1861. cijeli se poluotok, zajed- ugovorom s Jugoslavijom (1920.) pripao joj je juni

10.4

Drugi svjetski rat

7
Albanije.

10.4 Drugi svjetski rat

U 2. svjetskom ratu staje na stranu nacistike Njemake 10. lipnja 1940. god. Iste godine s Njemakom i
Japanom potpisuje Trojni savez. U listopadu 1940. Italija je napala Grku, ali je talijanska vojska potisnuta ak
do granica s Albanijom, i od potpunog poraza spasila ju
je tek njemaka vojna intervencija. Na afrikom bojitu
britanski protunapad prisilio je Talijane na uzmak (kraj
1940. i poetak 1941.) i gubitak Cirenaike. Premo
Saveznika u Sredozemlju potvrdila je i pobjeda nad taliBenito Mussolini
janskom mornaricom kraj Matapana u oujku 1941. god.
U travanjskom ratu 1941. Italija je sudjelovala u razdiobi Jugoslavije; stjee junu Sloveniju, dio Hrvatskog
primorja i vei dio Dalmacije. U NDH je kraljem imao
postati talijanski princ, vojvoda Aimone od Spoleta. OdTirol, Istra s Trstom, Gorica, otoci Cres, Loinj, Lastovo
govor na talijansku okupaciju bio je snaan antifaistiki
i Palagrua, te Zadar.
pokret diljem istonojadranske obale.

Faistiki pohod na Rim 1922. god.

Iskrcavanje Saveznika na Siciliji u srpnju 1943. god.

God. 1919. iredentistiki prvak Gabriele D'Annunzio

sa svojim ardentima zauzima Rijeku, koju e Italija
anektirati 1924. god. istodobno se u unutarnjoj politici jaa faistiki pokret i 1922. god Faisti, predvoeni Benitom Mussolinijem, preuzimaju vlast (pohod na
Rim) i uvode diktaturu. Dravna uprava i sve sastavnice javnog ivota u cijelosti prelaze pod izravni nadzor
faistike stranke na elu s duceom, koji je ve 1925. osigurao diktatorske ovlasti. Totalitarni Mussolinijev reim
povezuje se od sredine 1930-ih s Hitlerovom Njemakom
i Francovim diktatorskim reimom u panjolskoj. God.
1935. talijanske postrojbe upadaju u Etiopiju te nakon
vojnih pobjeda praenih okrutnim razaranjem i genocidom nad domaim stanovnitvom, anektiraju je 1936.,
a kralj Viktor Emanuel III. proglaava se carem Etiopije. U duhu politike sila Osovine, Italija pristupa antikominternskom savezu i istupa iz Drutva naroda 1937.
god. U travnju 1939. god. talijanske postrojbe zauzimaju Albaniju, a Viktor Emanuel proglaava se i kraljem

Tijekom 1942. god. talijanske postrojbe u Africi doivljavaju nove poraze (gubitak Libije). Porazom u Tunisu
1943. god., Italija je potpuno istisnuta iz Afrike. Poetak
kraja faistike vladavine oznaen je iskrcavanjem saveznika na Siciliji (srpanj 1943.). Veliko faistiko vijee
oduzima Mussoliniju vrhovne ovlasti i predaje ih kralju.
Mussolini je interniran, a nova vlada marala P. Badoglia
u tajnosti 3. rujna 1943. potpisuje kapitulaciju Italije, za
to je javnost doznala tek 8. rujna.
U sjevernu Italiju ulaze njemake postrojbe, zauzimaju
Rim i oslobaaju Mussolinija koji na Lago di Gardi ustrojava Talijansku Socijalnu Republiku (Republika Sal).
Istodobno se s juga odvija snaan prodor saveznika preko Anzija. Njemake postrojbe kapitulirale su 28. travnja 1945., to je Amerikancima omoguilo da 4. lipnja
oslobode Rim. Mussolini biva uhien, streljan i potom
objeen.

11

11

POSLIJERATNA ITALIJA

Poslijeratna Italija

Podrobniji lanak o temi: Povijest Republike Italije

Referendumom o monarhiji, 2. lipnja 1946., stvorena
je Republika Italija. Od tada do dananjih dana jedina
stvarna opasnost po tada stvoren ustavni poredak je bio
Borgheseov pu iz prosinca 1970. godine. Teko razorena u 2. svjetskom ratu, Italiji je gospodarski oporavak
zasnovala na sredstvima Marshalova plana, usmjeravajui se na jaanje krupne industrijske proizvodnje (poglavito talijanskog sjevera).
Parikim mirovnim ugovorom 1947. god. Italija se
odrekla svih svojih kolonija i okupiranih podruja na istonom Jadranu. Trst je proglaen demitaliziranim slobodnim podrujem. God. 1949. Italija pristupa Sjevernoatlanskom savezu i Europskom vijeu, a od 1950. lanica je Zapadnoeuropske unije[5]

Neofaistika bomba na eljeznikom kolodvoru u Bologni 2.

kolovoza 1980. god.

God. 1954. Londonskim memorandumom Italija stjee talijanskog sjevera i juga. U 1970-ima Italiju potresa politiki terorizam ekstremnih skupina desnice (Nacionalna
Trst i dio tzv. zone A Slobodnog Teritorija Trsta.
fronta) i ljevice (Crvene brigade).
God. 1975. Italija je sklopila Osimske sporazume sa
SFRJ (raticirani 1977.), kojima su napokon regulirane
granice na istoku.
Teku graansko-politiku i dravnu krizu izazvala je otmica i smrt voe demokrana i jednog od najutjecajnijih
talijanskih politiara Alda Mora (1978.), za koju su bili
odgovorni teroristi Crvenih brigada.

Aldo Moro u zatoenitvu Crvenih brigada 1978. god.

Italija je 1957. godine bila jedan od utemeljitelja EU (tada Europska Ekonomska Zajednica). To joj je uvelike
doprinijelo u gospodarskom i politikom smislu. Postala
je jedna od vodeih zemalja svijeta i spada u skupinu G8.

Zastava talijanskog predsjednitva

Od 1945. do 1953. god. u italiji djeluje 7 koalicijskih

vlada A. de Gasperija u kojima su uz najjau politiku Na mjestu talijanskog predsjednitva smjenjivali su
stranku (demokrane) sudjelovali i republikanci, liberali se: Luigi Einaudi (1948.1955.), Giovanni Groni socijaldemokrati, a povremeno i socijalisti i komunisti. chi (1955.1962.), Antonio Segni (1962.1964.),
Tijekom 1960-ih Italija doivljava snaan gospodarski Giuseppe Saragat (1964.1971.),
G. Leone
Sandro Pertini (1978.1985.),
napredak, ali koncentracija industrije i kapitala na sje- (1971.1978.),
veru produbljuje gospodarske i socijalne razlike izmeu Francesco Cossiga (1985.1992.), Oscar Luigi Scalfaro

Talijanski premijer Silvio Berlusconi s predsjednikom SAD-a

Georgeom Bushom u listopadu 2005. god.

(1992.1999.), Carlo Azeglio Ciampi (1999.2006) i

Giorgio Napolitano (od 15. svibnja 2006.).
Na izmaku 20. st, nestabilnosti unutarnje politike pridonosili su esti nancijski i politiki skandali, korupcija i postojanje jake maje. Tijekom 1990-ih u Italiji se
razvijaju nove politike organizacije: Sjeverna liga (Lega Nord) i Naprijed Italijo (Forza Italia); potonja stranka desnice S. Berlusconija pobjeuje na izborima 2001.
god.

12

Biljeke

[1] Krunidba Otona I. u Rimu bila je simbol njegovih tenji i

orijentacije njegove politike prema jugu i Italiji.
[2] Papa Grgur VII. ekskomunicirao je cara Henrika IV.
1076. godine.
[3] Wormski konkordat 1122. god. je okonao borbu za
investituru.
[4] Ime lista poslije postaje istoznanica za talijanski nacionalni pokret
[5] Italija je otpoetka lanica saveza NATO i Europske Unije.

13

Vanjske poveznice

Povijest Firence
Tricolore.Net Sve o Italiji
Povijest Italije
Povijesni arhivi slika

10

14

14
14.1

TEXT AND IMAGE SOURCES, CONTRIBUTORS, AND LICENSES

Text and image sources, contributors, and licenses

Text

Povijest Italije Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Povijest%20Italije?oldid=4377200 Suradnici: Argo Navis, Andrej alov, Sombrero,
Marijan, Seiya, Flopy, SpeedyBot, CommonsDelinker, Alpha Centaury, SieBot, Mario ami, Loveless, Prof saxx, DragonBot, Saxum,
BodhisattvaBot, MelancholieBot, Vitek, Luckas-bot, ArthurBot, MaGa, EmausBot, ZroBot, Presbite, Ebrambot, WikitanvirBot, MerlIwBot, XaneZeggi, Addbot i Anonimno: 2

14.2

Images

Datoteka:40_lire_1808.jpg Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/d/d3/40_lire_1808.jpg Licencija: CC-BY-SA-3.0

Prinositelji: ? Originalni umjetnik: ?
Datoteka:Aldo_Moro_br.jpg Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/70/Aldo_Moro_br.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: http://www.fabioruini.eu/blog/wp-content/uploads/2008/03/morob.jpg Originalni umjetnik: a member of the Red Brigades
Datoteka:BattagliaLegnano.jpg Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/1c/BattagliaLegnano.jpg Licencija: Public
domain Prinositelji: Originally from it.wikipedia; description page is/was here. Originalni umjetnik: Original uploader was Faberh at
it.wikipedia
Datoteka:Cappella_dei_magi,_lorenzo_il_magnifico.jpg Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/47/Cappella_
dei_magi%2C_lorenzo_il_magnifico.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: AA.VV., Palazzo Medici Riccardi e la Cappella Benozzo
Gozzoli, Biblioteca de Lo Studiolo, Becocci/ Scala, Firenze 2000. Originalni umjetnik: Benozzo Gozzoli
Datoteka:Carlo_Coppola_-_Resa_di_Napoli_a_Don_Giovanni_d'Austria_nel_1648.jpg Vrelo:
http://upload.wikimedia.org/
wikipedia/commons/c/c9/Carlo_Coppola_-_Resa_di_Napoli_a_Don_Giovanni_d%27Austria_nel_1648.jpg Licencija: Public domain
Prinositelji: Museo di San Martino Originalni umjetnik: Carlo Coppola
Datoteka:Castello_Normanno.JPG Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/4c/Castello_Normanno.JPG Licencija:
CC BY-SA 3.0 Prinositelji: Vlastito djelo postavljaa Originalni umjetnik: Marcuscalabresus
Datoteka:Commons-logo.svg Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/4a/Commons-logo.svg Licencija: Public domain Prinositelji: This version created by Pumbaa, using a proper partial circle and SVG geometry features. (Former versions used to be
slightly warped.) Originalni umjetnik: SVG version was created by User:Grunt and cleaned up by 3247, based on the earlier PNG version,
created by Reidab.
Datoteka:Flag_of_Italy.svg Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/0/03/Flag_of_Italy.svg Licencija: Public domain
Prinositelji: There has been a long discussion on the colors of this ag. Please read the talk page before editing or reverting this image.
Pantone to RGB performed by http://www.pantone.com/pages/pantone/colorfinder.aspx Originalni umjetnik: see below
Datoteka:Francesco_Hayez_023.jpg Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/a/aa/Francesco_Hayez_023.jpg Licencija: Public domain Prinositelji:
The Yorck Project: 10.000 Meisterwerke der Malerei. DVD-ROM, 2002. ISBN
3936122202. Distributed by DIRECTMEDIA Publishing GmbH. Originalni umjetnik: Francesco Hayez
Datoteka:George_W._Bush_welcomes_Silvio_Berlusconi.jpg Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/b2/George_
W._Bush_welcomes_Silvio_Berlusconi.jpg Licencija: Public domain Prinositelji:
http://www.whitehouse.gov/news/releases/2005/10/images/20051031-1_d-0329-515h.html Originalni umjetnik: Eric Draper
Datoteka:Italia_1796.png Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/2/26/Italia_1796.png Licencija: CC-BY-SA-3.0 Prinositelji: ? Originalni umjetnik: ?
Datoteka:Italie_-800.JPG Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/fc/Italie_-800.JPG Licencija: CC-BY-SA-3.0 Prinositelji: Vlastito djelo postavljaa Originalni umjetnik: Vincnet
Datoteka:Italoturca1.jpg Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/5/58/Italoturca1.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: Lombardi Historical Collection Originalni umjetnik: Photograph by API
Datoteka:Landing_beach_on_the_opening_day_of_the_invasion_of_Sicily.jpg Vrelo:
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/
commons/6/61/Landing_beach_on_the_opening_day_of_the_invasion_of_Sicily.jpg Licencija:
Public domain Prinositelji:
IWMCollections IWM Photo No.: A 17916 Originalni umjetnik: Post-Work: User:W.wolny
Datoteka:Map_of_Italy_(1494)-it.svg Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/9/97/Map_of_Italy_%281494%29-it.
svg Licencija: Public domain Prinositelji: Image:Italy 1494 shepherd.jpg Originalni umjetnik: F l a n k e r
Datoteka:March_on_rome_1.png Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/7b/March_on_rome_1.png Licencija: Public domain Prinositelji: http://nhs.needham.k12.ma.us Originalni umjetnik: Nepoznat
Datoteka:Mons_Lactarius.jpg Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/6/64/Mons_Lactarius.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: Originally from de.wikipedia; description page is/was here. Originalni umjetnik: Original uploader was Captain Blood at
de.wikipedia
Datoteka:Mussolini1.gif Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/a/a2/Mussolini1.gif Licencija: Public domain Prinositelji: [1] Originalni umjetnik: ?
Datoteka:Presidential_flag_of_Italy_(mod.1992).svg Vrelo:
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/8/8d/Presidential_
flag_of_Italy_%28mod.1992%29.svg Licencija: Public domain Prinositelji: www.quirinale.it, internet site of the President of the Italian
Republic Originalni umjetnik: F l a n k e r
Datoteka:RomaAltarePatriaTramonto.jpg
Vrelo:
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/b3/
RomaAltarePatriaTramonto.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: ? Originalni umjetnik: ?

14.3

Content license

Datoteka:Roman_Republic_Empire_map.gif Vrelo:
Empire_map.gif Licencija: CC-BY-SA-3.0 Prinositelji:

11

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/e/ea/Roman_Republic_

Background map based on Image:BlankMap-Europe-v3.png Originalni umjetnik: Roke (d)

Datoteka:Scena_di_duello_R6_-_Foppe_-_Nadro_(Foto_Luca_Giarelli).jpg Vrelo:
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/
commons/e/eb/Scena_di_duello_R6_-_Foppe_-_Nadro_%28Foto_Luca_Giarelli%29.jpg Licencija: CC BY-SA 3.0 Prinositelji: Vlastito
djelo postavljaa Originalni umjetnik: Luca Giarelli
Datoteka:Siege_of_Nice_(1543).jpg Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/36/Siege_of_Nice_%281543%29.jpg
Licencija: Public domain Prinositelji: darse.org; original at the Royal Library in Turin Originalni umjetnik: Toselli, after an engraving
by Aeneas Vico
Datoteka:Strage_di_bologna_002.jpg Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/9/9f/Strage_di_bologna_002.jpg Licencija: CC-BY-SA-3.0 Prinositelji: http://www.stragi.it/index.php?pagina=associazione&par=archivio Originalni umjetnik: Beppe Briguglio,
Patrizia Pulga, Medardo Pedrini, Marco Vaccari

14.3

Content license

Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0