Sie sind auf Seite 1von 7

I.

SKENDER KULENOVI

1. Ocvale primule
Primule su vrsta cvijea, a u pjesmi simbol ivota kao takvog. Radi se o lancu od pet
soneta, koji tvore jednu semantiku cjelinu. Rani Kulenovi se divi prirodi i u njoj nalazi
svoju stvaralaku energiju. One su sami poetak Kulenovievog stvaranja, bitne zbog
toga to e Kulenovi, na kraju svog opusa, koristiti sline motive kao u primulama, s tim
da e ovaj egzistencijaizam i oda ivotu postati nihilizam i slutnja smrti.
2. Stojanka majka Kneopoljka
Rat, po Sanjinu, uvjetuje lotmanovsku eksploziju u bonjakoj knjievnosti, te se javlja
nagli prekid onih poetika koje su do tada bile prisutne. Tako i u Kulenovievom opusu se
deava nagli zaokret i usmjeravanje prema poetici NOB-a i soc. Realizma. Stojanka
majka Kneopoljka je poema epskog karaktera. Ona ima prizvuk naricaljke, u kojoj
Stojanka oplakuje svoja tri sina, koja us poginula u ratu.
Stevan Raikovi dobro primjeuje da je zanimljiv Kulenoviev izbor motiva majke, koja
svojim bolom iznosi emocije ratnog uasa i stradanja. Ritam varira tokom cijele pjesme,
ali se struktura nikada ne razbija (kao u ekspresionizmu), iako na odreenim dijelovima
se ini da e se struktura slomiti, ali Kulenovi ponovo povezuje taj dio sa nekim
prethodnim, zadravajui koherentnost poeme. Ako bih za strukturu poeme koristio
poreenje, rekao bih da lii na ruevinu koja je jo uvijek stabilna i ne eli da propadne
do kraja, iako se naizgled ini da e se svaki as uruiti.
Mjesta na kojima se struktura, zamalo, lomi su ujedno i mjesta smjene najbolnijih
krikova majke. Poema poinje vedrinom i glasnim pozivom na sluanje invokacijom;

na tom temelju se deava prvi lom poema postaje kletva ubicama njenih sinova, psovka
i pljuvanje po njima; drugi lom krik za osvetom i osvetniko-militaristiki angaman.
3. eva
eva je vrsta ptice, koja u pjesmi pjeva koloni. Radi se o poemi koja podsjea na rane
Kulenovieve Ocvale primule. Slobodni i neuhvatljivi ritam iz Stojanke je u ovoj poemi
doivjeo svoj vrhunac. eva je poema u ast kolone, himna zemlji i prirodi, i zbog toga
joj vie odgovara ova ubrzana i nestalna ritmika. Opustoena slika iz Stojanke se mijenja
u ovu proljenu atmosferu, ispunjenu neartikulisanim zvucima bia, zemlje, plodova u
zrenju, slasti, itd.
Stojanka i eva su dvoje ratne poeme Skendera Kulenovia, koje se, po Raikoviu,
vidno razilaze. On tvrdi da je jedna (Stojanka) izazvana javom, a druga (eva) izrasla iz
mate, iako obje imaju korijen u onom istom ratnom uasu. Dakle, jedna pjeva o tom
uasu i stvarnosti rata, a druga je matanje o prirodi i bijeg od tog istog rata.
Ono to Raikovi ne vidi jeste da su na voritima ove dvije poeme jako sline. I jedna i
druga, naravno, na svoj nain, pozivaju na zajedniki, epski, drutveni, militaristiki
angaman. Stojanka stihovima Osveti, seko, osveti!, a eva Oslobodi! / Oslobodi! Na
ovim, kako sam rekao voritima se ogleda isto poetiko usmjerenje dviju razliito
motivisanih poema danak vladajuoj poetici soc. realizma.
4. Soneti
Soneti su kruna Kulenovieva opusa. U njima se javlja isti onaj zanos iz Ocvalih primula
i eve, i u mnogim sonetima, kao to je sonet uda Kulenovi ostaje vezan uz prirodu i
govori iz perspektive jedinstva subjektivnog i univerzalnog. Enes Durakovi tu vidi i
motiv mistike poezije koji varira od A. Sirrija, A. Vahdetija, M. . atia pa sve do
Kulenovia, a govori o supstencijalnom jedinstvu s Univerzumom/Bogom.

Iako su postojani, ovakvi soneti su jako rijetki, tj. oni koji ostaju u ovakvom okviru.
Ostali, iako podsjeaju na one iste motive, tonove i ritmove ranog Kulenovia prave
zaokret prema neemu sasvim drugaijem. Namjesto sjedinjenja sa prirodom i nalaenja
utoita u njoj, Kulenovi sada govori o poremeajima i morama koje se javljaju u prirodi
i u ovjeku. Najbolji primjer ovakve smjene je sonet Iza bezzidog zida koji zadrava
vezu sa prirodom ali je poima na sasvim drugaiji nain. Osjeaj snage, sigurnosti,
mladosti, neobuzdanosti prirode je sada zamijenjen osjeajem poremeaja, more, sjete,
fobije, pustoenja i smrti.
Osnovna razlika, po Durakoviu, jeste to je kod ranog Kulenovia priroda bila
doivljena ulno, a kasnije ona se doivljava misaono. On kae da je svijet prirode sada
potonuo u korito uma.
U dodiru sa nihilizmom i smrti Kulenovi se opet predaje prorodi, ne da bi osjetio
kosmike promjene, ve da osjeti one najsitnije drhtaje tijela. Tako u pjesmi Prh on
govori ponovo o ivotu, obnovi, veselju i slavlju raanja, i taman kada nam se uini da se
Kulenovi vratio starim tonovima eve, i da je priroda ponovo progovorila kroz njega,
jedna rije na kraju soneta mijenja itavu pjesmu. Ta jedna rije daje traginu notu ne
samo kraju, ve cijela pjesma postaje rezonator tragedije, i u kontrastu s veseljem i
radosti o kojoj smo mislili da sonet pjeva, daje jasnu sliku smisao raanja je smrt.
Snaan preobraaj se najbolje primijeuje u sonetu Krik. Durakovi kae da : Umjesto
vitalizma osjeanje osame i straha pred nadiranjem prijetee tmine, umjesto
ditirampske himne svjetlosti i Suncu tamni akordi mraka, umjesto ulnog prisustva
tvari proces rastapanja i derealiziranja. U ovom sonetu primijeujemo totalno
ieznue svega to je prije definisalo Kulenovia kao pjesnika, i s tim u vezi govorimo o
apsolutnoj promjeni poetike snana energija i volja iz ratnih poema vie ne postoji ni u
tragovima, zamijenjena je sjeanjem na radost s naglaskom na sadanju tminu. Oniroko
jedinstvo svijeta i panerotsko sjedinjenje sa prirodom, te ulnost kao perspektiva vie ne
postoje.

Posljednja pjesnika faza Kulenovia je isti nihilizam (ovo je, po meni, jedan od vrhova
nae poezije). Tekst je sada ispunjen prazninom koja dovodi u pitanje ivot i stvaralaki
akt kao takav. Smislenost stvaralakog ina je dovedena u pitanje, te njegova potrebnost i
mogunost: Niega vie nisam ni oblik ni sjena / I kao samoj sebi samo praznina mi pie.
Forma soneta, po Durakoviu, koja je obiljeila dvije posljednje objavljene knjige
Skendera Kulenovia, svjedoi o nastojanju da se u konstantnim oblicima same jedan
svijet u rasipu i da se bezoblina plazma praznine pretvori u vrst i prepoznatljiv oblik. U
soetu Tarih on govori o vjenosti zatvorenoj u metafiziku nespoznatljivost, vjenosti
prirode i umjetnikog ina koji prevazilazi okrutne zakone postojanja i determiniranosti,
koja je za Skendera prevashodno tragina, jer je ljudski vijek samo kratkotrajan utkucaj u
pulsiranju vjenog bila prirode.
5. Na pravi put sam ti, majko, izio
Po meni najbolja poema Kulenovia, jedna od najemotivnijih pjesama koje sam ja
proitao. Od ostalih poema se razlikuje po tome to govori iz perspektive subjektivnog,
linog, dok dvije ratne poeme govore predavaki, epski. Ova poema, iako je napisana
rano, dijalogizira sa kasnim Kulenovievim pjesmama, ne samo zbog razlike koju smo
naveli, ve i po tonu i rutmu. Ton je sada tragian, ritam ujednaen i stalan.
Poema govori o majci lirskog subjekta. I kao u sonetima Oraeve duge i Batovan koga
usnijem, Kulenovi pria neiju priu, sjedinujui se sa tuom sudbinom. Fabula
poeme je:
1. Nesretna udaja majke lirskog subjekta. (Jer se ene tada nisu nita pitale, ponajmanje
za koga e se udati.)
2. ivot majke i sluenje njegovom ocu pijanici i njegovoj majci koji je tretiraju kao
roba.

3. Raanje lirskog subjekta.


4. Lirski subjekt postaje jedino Sunce u njenom ivotu. Ona se brine o njemu, odgaja ga i
uva.
5. Pjesma majke nad koljevkom djeaka, tj. njena molitva Allahu: da bude lijep, zdrav
stasit, uevan, kuevan, da izui kole, da ga djevojke vole, da se oeni lijepom
djevojkom, da usrei majku i enu svoju, i da je takvu, srenu, preda Allahu mrtvu i
pravednu.
6. Trut begovski, rakija i muka pomama su propast njihove porodice. Jedne noi poplava
im odnese sve imanje i kmetove. Ona alje lirskog subjekta u kolu, haljine mu kroji da
se ne stidi pred bogatom djecom, zadnje to ima da jede i pije daje njemu, i dok sprema
jelo pjeva: Samo da jednom kuu i srce joj napunimi na put pravi da joj izaem...
5. Pripovijetke
Znaajne zbirke pripovijetki Skendera Kulenovia su Divanhana (1972) i Gromovo ule
(1975). Jesenjske vode su lirska proza koja je vezana za njegovu poeziju, pogotovo ranu.
U njima je svijet prirode sublimiran u erotskom zagrljaju subjekta i vode. ovjek i
priroda su sjedinjeni, te je realnost zamijenjena imaginacijom.
Nakon studija prava Kulenovi se socijalno angaira. To je vidljivo u prozi ena umire
koja je podijeljena u dvije cjeline koje izraavaju bitna obiljelja proze Skendera
Kulenovia: ekspresionistiki aktivizam i socijalni angaman. Vitalistiki zanos
Jesenjskih voda je prvi dio njegova stvaranja, ali se ovakva poetika nastavlja u
ekspresionistikom totalitarizmu, a kasnije njegovo djelo postaje puno aktivistikorevolucionarne simbolike. Rizvanbegovi povezuje ovakvo stvaranje sa meuratnom
slikom siromane radnike obitelji bosanske kasabe pripovijedaka Hasana Kikia, Zije
Dizdarevia, Hamida Dizdara.

Nakon pauze pojavljuju se pripovijetke No u vezirskom gradu i Rakije. No u vezirskom


gradu je pria o bosanskoj kasabi ispunjena ekspresionistikim tonovima. Kulenovi
opisuje svakodnevne poslove ljudi u kasabi i njihovo razmiljanje. Radi se o groteski koja
zavrava ismijavanjem svega to neko ima rei u kasabi u kojoj se zna ta ko misli, kako
se ko ponaa, ta e neko rei i kada. Ton sevdalinke koji je postojao kod ranijih pisaca
kao to je Hamza humo je u potpunosti nestao.
Iz sljedeeg perioda se bitno izdvaja pripovijetka ovjek iz tri carevine. Njeno psiholoko
nijansiranje je specifikum zbirke Divanhana, i za razliku od prethodnik pripovijedaka
koje su nosile opise cijele kasabe, ova pripovijetka nosi opis jednog lika i njegovu
sudbinu. Glavni lik Hasan Ferui je starac koji je preivio puno ratova, i jedina stvar
koje se on bolji jeste gubljenje razuma, to mu se upravo i deava. Ispunjen tim strahom,
strahom jaim od smrti, svaki njegov postupak je pod prismotrom, kako njegove enje,
drugih ljudi u kasabi, tako i njega samog. On vodi razgovore sa ljudima za koje na kraju
saznamo da uope nisu tu, i ak sebe hvata u obavljanju nekih radnji koje ne zna ni zato
radi. Ova pria, sa ovakvim likom, ispunjena je humorom, koji e bitno obiljeiti kasnija
djela Kulenovia, a do sada ih nije obiljeavao.
Dvije centralne zbirke Skendera Kulenovia Divanhana i Gromovo ule su neodvojive
od dviju najboljih zbirki soneta Kulenova Soneti I i Soneti II. I u pripovijetkama kao i
u poeziji osnovna karakteristika jeste neusklaenost svijeta i svijesti. S tim u vezi nije ni
udo da Kulenovi bira formu soneta, tj. formu novele-prie. Stroga, klasina forma
proznog i poetskog govora ima tendenciju da uvede stabilnost u svijet u raspadu. Kako se
ta stabilnost ne moe oitovati na semantikom, ona se oituje na formalnom planu.
Zbirka Divanhana se oigledno oslanja na zbirku soneta i sa njima tvori jedno jedinstvo.
U njoj se dogaaji slau jedan na drugi oko jednog lika. Erotska strast je konstanta
Kulenovieve proze, pogotovo u noveli Tomana. To je nastavak one panerotske atmosfere
na koju smo navikli u ranim pripovijetkama i pjesmama.
Prolaznost ivota je osnova Kulenovievih pripovijetki, s tim u vezi u zbirkama se javlja
niz pria o starcima koji se sjeanjem brane od prolaznosti ivota i zaborava. Takva pria

je Branitelji istine u kojoj grupa staraca vodi sasvim obian dijalog. Karakteristika tog
dijaloga jeste to kad neko pria priu drugi ga ispravljaju, govorei nije bilo tako, bilo je
ovako, itd. na taj nain ne dozvoljavaju da se zaboravi ono to se zaista dogodilo. Branei
se od zaborava starci bjee od besmisla. Pria Salkan Skitnica govori o Salkanu, koji je,
kao i Madida, Medida, prestao piti. Ostali u kasabi mu ne vjeruju iako se zakleo na
Kur' an i misle da vara. Provjeravaju da li ima neto sakriveno iz ega potee. Ubrzo
saznaju da on zaista vie ne pije i njegovu enu ene drugih pijanaca poinju zvati
sretnica nad sretnicama. Ali pijanci znaju da e se to Salkanovo zavriti i samo ekaju
taj as.