Boris Mouravieff

Boris Mouravieff

GNOZA
KNJIGA PRVA - EGZOTERINI CIKLUS

UENJE I KOMENTARI
NA EZOTERINU TRADICIJU
ISTONOG PRAVOSLAVLJA

Prijevod: Madhavii

Mudrost dodue navjeujemo meu zrelima,

ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju,
nego navjeujemo Mudrost Boju, u Otajstvu, sakrivenu;
onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu nau,
a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao.
(I Korinanima 2: 6 - 8)

Sadraj
UVOD ................................................................................................................... 6
PREDGOVOR ...................................................................................................... 10
UVOD AUTORA .................................................................................................. 14
PRVI DIO - OVJEK ............................................................................................... 18
POGLAVLJE I ....................................................................................................... 20
POGLAVLJE II ...................................................................................................... 28
POGLAVLJE III ..................................................................................................... 34
POGLAVLJE IV..................................................................................................... 42
POGLAVLJE V...................................................................................................... 48
POGLAVLJE VI..................................................................................................... 58
POGLAVLJE VII.................................................................................................... 70
DRUGI DIO - SVEMIR ............................................................................................ 78
POGLAVLJE VIII................................................................................................... 80
POGLAVLJE IX ..................................................................................................... 90
POGLAVLJE X ...................................................................................................... 98
POGLAVLJE XI ................................................................................................... 110
POGLAVLJE XII .................................................................................................. 118
POGLAVLJE XIII ................................................................................................. 130
POGLAVLJE XIV................................................................................................. 142
TREI DIO - PUT ................................................................................................. 154
POGLAVLJE XV.................................................................................................. 156
POGLAVLJE XVI................................................................................................. 166
POGLAVLJE XVII................................................................................................ 178
POGLAVLJE XVIII............................................................................................... 190
POGLAVLJE XIX ................................................................................................. 206
POGLAVLJE XX .................................................................................................. 216
POGLAVLJE XXI ................................................................................................. 238
POSTSCRIPTUM................................................................................................ 264

5|

UVOD
Ljudi koji se zanimaju za ezoterina pitanja vjerojatno su proitali knjigu
P.D. Uspenskog, izdanu posthumno od strane njegovog najblieg roaka, pod
naslovom Fragmenti Nepoznatog uenja. 1 Ideje koje se nalaze u toj knjizi autor je
prikupio od 'G'. 2 'G' je nagovijestio u tom tekstu to je osnova njegovog uenja:
'za dobrobit onih koji ve znaju, rei u, ako eli, ovo je ezoterino Kranstvo.' 3
Zanimljivo je u ovim uvjetima da naslov govori o nepoznatom uenju.
Kranska Ezoterina Tradicija se uvijek odrala ivom unutar odreenih
manastira u Grkoj, Rusiji, i drugdje, i ako je istina da je ovo znanje bilo
hermetiki skriveno, ipak je njegovo postojanje bilo znano i pristup njemu nikad
nije bio zabranjen onima ozbiljno zainteresiranima za ova pitanja.
Ako neki odlomci knjige i ostavljaju dojam, u odreenom smislu,
sinkretinog skupljanja iz razliitih tradicionalnih uenja, 4 ja ne sumnjam da - u
njihovoj sutini - sustav otkriven u fragmentima koji sainjavaju djelo Uspenskog
potjeu iz otkria koja su proizala od onog Velikog ezoterinog Bratstva na koje
je Apostol Sv. Pavao aludirao u svojoj Poslanici Rimljanima. 5 Ovi fragmenti su
prema tome izvueni iz autentinog izvora. Pa ipak - kao to je pravilno
naznaeno naslovom - knjiga Uspenskog sadri samo fragmente tradicije koja se,
donedavno, prenosila samo usmeno. A samo prouavanje kompletne tradicije
moe dati pristup Otkrivenju.
Moji vlastiti odnosi s Uspenskim, kojeg sam dobro poznavao, opisani su u
lanku asopisa Syntheses. 6 Ovdje moram ponovo potvrditi da iako je Uspensky
imao arku elju izdati svoju knjigu za svog ivota, uvijek je oklijevao to uiniti. Ja
sm sam vrsto naglasio opasnost fragmentarnog objavljivanja, i nesigurnosti u
izlaganju odreenih sutinskih toaka. injenica da su Fragmenti objavljeni tek
nakon smrti autora, vie od dvadeset godina nakon to su napisani, podupire ove
tvrdnje.

Fragments d'un enseignment inconnu, Paris, Stock, 1950. (U Potrazi za udesnim:

fragmenti nepoznatog uenja, Metaphysica, Beograd, 2007.)
2
U Potrazi za udesnim.
3
Ibid.
4
Ibid.
5
Rimljanima 8: 28 - 30.
6
Woluwe-Saint-Lambert, Bruxelles, Izdanje Syntheses, broj 144 studeni 1957.
6|

***
Uenje koje je ovdje predstavljeno direktno je izvueno iz Istone
Kranske Tradicije: svetih tekstova, komentara napisanih oko tih tekstova, i
posebno iz Dobrotoljublja koje je, iznad svega, isto uenje i disciplina, prenesena
od strane potpuno ovlatenih pojedinaca. Nai emo odreene slinosti izmeu
sadraja ove studije i knjige Uspenskog, budui da su izvori dijelom isti, ali
paljivo pregledavanje i usporeivanje e, iznad svega, pokazati nepotpun
karakter te knjige - njene devijacije od doktrine. Svi znamo vanost dijagrama u
Ezoterinoj Tradiciji. Oni su uvedeni da omogue prijenos ovog znanja kroz
stoljea usprkos smrti civilizacija. Greke u pozadini posebno vanog dijagrama 7
razotkrivene su u prethodno spomenutom lanku u (asopisu) Syntheses. to
bismo drugo rekli o mjestu koje je dano ovjeku u dijagramu nazvanom 'Dijagram
Svega ivueg'? 8 Nakon nekoliko razmatranja ciljajui na pokazivanje 'nitavnosti'
ovjeka koji nije ezoterino evoluirao - ije je u Svemiru vrlo malo mjesto - u tom
je umjetno kompliciranom dijagramu smjeten na razinu Anela i Arhanela. To
znai da je prikazan u Kraljevstvu Bojem - predstavljenom viim obrnutim 'L'-om
- iako je Krist kategoriki potvrdio da je ulazak u Kraljevstvo Boje zatvoren za
one koji nisu nanovo roeni. 9 Ovo drugo Roenje je predmet i cilj ezoterinog
rada. Prema Novom Zavjetu 10, mjesto vanjskog ovjeka, ovjeka koji nije, do sad,
proizveo plod; ije latentne sposobnosti se tek trebaju razviti, zapravo se nalazi
na tom dijagramu izmeu dva obrnuta 'L'-a, gdje on ini vezu izmeu vidljivog i
nevidljivog svijeta.
Ima jo neto ozbiljnije: koncept mehanikog-ovjeka ima za posljedicu
njegovu neodgovornost. 11 Ovo je u direktnoj kontradikciji s doktrinom o grijehu,
pokajanju i spasenju koji ine osnovu Kristovog uenja.
***
Najvea iskrena vjera, ljudska inteligencija, i dobra volja, nisu dovoljne da
sprijee pogreke i devijacije u svemu to dodiruje domenu Otkrivenja ali nije
potpuno nadahnuto njime. Greke i devijacije Fragmenata svjedoe injenici da
knjiga nije napisana po nalogu, i pod kontrolom, Velikog ezoterinog Bratstva.
To znai da injenice na kojima se temelji knjiga imaju fragmentarni
karakter. U ezoterinoj oblasti, svo fragmentarno znanje izvor je opasnosti. Djela
antikih pisaca, kao to su Sv. Irenej, Klement Aleksandrijski, i Euzebije
7

U Potrazi za udesnim.
Ibid.
9
Ivan 3: 3.
10
Marko 4: 11.
11
U Potrazi za udesnim.
8

7|

Cezarejski, koji su pisali o herezi prvih stoljea nae ere, potvruju ovo. Mi
uimo, na primjer, da su odreene gnostike kole, vidjevi nesavrenost
stvorenog svijeta, i bez da trae razlog za postojanje ovih nesavrenosti,
preicom misli, skoile na zakljuak kao to je nemonost Stvoritelja, Njegova
nesposobnost, ili ak Njegova zla priroda. Tako je nepotpunost pravi izvor sve
hereze. Samo ono to Tradicija zove Pleroma, to znai Punina, ukljuujui
Gnozu 12 u svojoj cijelosti, nudi jamstvo protiv svih takvih devijacija.

12

Efeanima 3: 18 - 19; Didahe, passim; Sv. Klement Aleksandrijski, Stromata, passim, itd.
8|

9|

PREDGOVOR
Ezoterina uenja pomau nam dati smisao evoluciji ovjeka i ljudskog
drutva. Ovo objanjava rastui interes koji su ova uenja pobudila u kulturnim
krugovima. Pa ipak, paradoksalno, mnogi Europljani koji se osjeaju povuenima
u ova traganja okreu svoje oi prema ne-Kranskim Tradicijama: Hinduizmu,
Budizmu, Sufizmu i drugim. Zasigurno bi bilo uzbudljivo usporediti ezoterino
razmiljanje u ovim razliitim sustavima, zato to Tradicija je Jedna, i tko god
kopa duboko u ova uenja nee ostati nepogoen ovim sutinskim jedinstvom.
Ipak onima koji ele ii dalje od iste pekulacije, problem se pojavljuje u drugom
svjetlu. Ova jedinstvena Tradicija bila je i jo i sad je predstavljena u
mnogostrukim oblicima, od kojih je svaka studiozno prilagoena mentalitetu i
duhu ljudske grupe kojoj se njena Rije obraa, te misiji za koju je ta grupa
zaduena. Za Kranski svijet, najlaki nain; najmanje teak nain za dostizanje
cilja, je slijediti ezoterinu Doktrinu koja tvori osnovu Kranske Tradicije.
Zapravo, misao ovjeka koji je roen i oblikovan u srcu nae civilizacije, bio on
Kranin ili ne, vjernik ili ateist, proeta je s dvadeset stoljetnom Kranskom
kulturom. Neusporedivo je lake za njega da zapone svoja prouavanja poevi
od ovog okruenja, nego da se prilagoava duhu okruenja razliitog od njegova
vlastita. Transplantacija nije bezopasna, i obino daje hibridne proizvode.
Mogli bismo dodati ovo: da sve velike religije koje su proizale iz jedne
Tradicije su poruke istine - otkrovenie istiny - a ipak svaka od njih obraa se samo
dijelu ovjeanstva. Samo Kranstvo je vrsto obznanilo svoj ekumenski karakter
od samog poetka. Isus je rekao 'i propovijedat e se ovo evanelje Kraljevstva po
svem svijetu za svjedoanstvo svim narodima.' 13 Mo propovijedanja Svijetu, kao
to je izraeno u ovoj izreci, vie nakon dvadeset stoljea: Radosna Vijest, prvo
predavana ogranienoj grupi uenika, otada se uinkovito irila po cijeloj zemlji.
Ovo udesno irenje je uslijed injenice da Kranska Doktrina, u svom
savrenom izraaju, cilja na ope uskrsnue, dok druge doktrine, iako pripadaju
Istini, sutinski ciljaju na individualno spasenje te su prema tome samo
djelomina otkrivenja Tradicije.
Prema tome ovo uenje je u temelju Kransko.

13

Matej 24: 14.

10 |

***
Kranska ezoterina Tradicija se temelji na Kanonu, Obredima,
Menologiju, i zadnje na Doktrini. Ovo posljednje je zbir pravila, rasprava i
komentara danih od strane doktora Ekumenske Crkve. Ovi su tekstovi u velikom
dijelu sklopljeni u kolekciju nazvanu Dobrotoljublje. 14 Kao dodatak ovim izvorima,
postoje izolirani spisi drugih antikih i modernih autora, religijskih i sekularnih.
Veina spisa Dobrotoljublja namijenjena je ljudima koji su stekli
odreenu ezoterinu kulturu. Isto se moe rei i za odreene aspekte tekstova
Kanona, ukljuujui Evanelja. Mora se takoer primijetiti da, budui da su
upueni svima, ovi tekstovi ne mogu uzeti u obzir sposobnosti svake osobe.
Biskup Teofan Zatvornik zbog toga, u svom predgovoru za Dobrotoljublje,
inzistira na injenici da bez pomoi nitko 15 ne moe uspjeti u prodiranju u
Doktrinu. Zbog toga takoer, zajedno s pisanim izvorima, ezoterina znanost
uva i kultivira usmenu Tradiciju koja oivljava Slovo. Istono Pravoslavlje je znalo
kako ouvati ovu Tradiciju netaknutom primjenjivanjem apsolutnog pravila
Hermetizma u svakom pojedinanom sluaju. Od generacije do generacije, sve
od vremena Apostola, dovodila je svoje uenike do mistinog iskustva.
Iako je hermetizam omoguio zatitu gotovo dvadeset stoljea, mora se
rei da su se okolnosti sada promijenile. U sadanjem trenutku povijesti, kao i u
vrijeme Kristovog Dolaska, veo se djelomino podigao. Prema tome, za one koji
ele napredovati dalje od knjikog znanja, koje nikad ne ide izvan podruja
informacije; za one koji intenzivno trae pravi smisao ivota, koji ele razumjeti
znaenje misije Krana u Novoj Eri, mogunost e postojati inicijacije u ovu
boansku Mudrost, otajstvenu i skrivenu.' 16
***
Okrenuli smo se slavenskom tekstu spisa svaki put kad bi se inilo da
znaenje dano u drugim verzijama predstavlja odreene nejasnoe. To je iz dva
razloga. Prvi je taj to se prijevod na ovaj jezik napravio u doba jo bogato svetim
egzegezama, gdje je duh tekstova ostao blizak njihovom izvornom znaenju.
Drugi je ustaljena priroda jezika: slavenski jezici, ruski posebno, ostali su vrlo
bliski staroslavenskom jeziku, jeziku koji je jo uvijek u upotrebi u bogosluju
Pravoslavne religije u slavenskim zemljama.
to se tie starosti slavenskog teksta, moe se rei ovo: ona se generalno
pridodaje Konstantinu Filozofu, bolje poznatom pod imenom Sv. iril, i njegovom
14

Rusko izdanje izalo je u 5 svezaka, objavljenih pod nadzorom Biskupa Teofana

Zatvornika od strane Manastira Svetog Pantelejmona na Brdu Atos.
15
Podcrtano u originalnom tekstu.
16
I Korinanima 2: 6 - 8.
11 |

bratu Sv. Metodu, obojica ueni Grci iz Soluna koji su znali slavenski jezik
savreno. I tako, doavi u Korsun Taurski (Chersonese of Tauric) , Sv. iril je
naao u devetom stoljeu da su Evanelja ve napisana na ovom jeziku. Prema
tome, beskrajno je vjerojatno da su ona bila napisana u periodu kad su forme
ostale ive - kako je iskazao Apostol Sv. Andrija, koji je poduavao Kranstvo u
Rusiji u prvom stoljeu nae Ere. 17
Stalnost jezika jednako je vaan imbenik ako se ovjek hoe vratiti na
izvorni smisao danog teksta: poznato je da je ustaljena priroda koptskog jezika
omoguila Champollionu, poevi od liturgijskih formula ovog jezika, da utemelji
ekvivalenciju izmeu koptskih spisa i egipatskih hijeroglifa. Staroslavenski jezik je
ostao iv i podvrgnut je manjim modifikacijama u odnosu na original: obredne
formule su posebno vrsti dokaz ove injenice. To je razlog zato slavenski tekst
Novog Zavjeta, kao i spisi antikih autora prevedeni na taj jezik, imaju osobitu
vanost za traitelja danas.

17

Slavenski tekst se takoer esto citira u sljedeim djelima: Nevieno Ratovanje, Rani
Oci Dobrotoljublja i Spisi iz Dobrotoljublja- eng. prevoditelj i izdava.
12 |

13 |

UVOD AUTORA
Homo sapiens ivi uronjen u svoj svakodnevni ivot do toke gdje
zaboravlja sebe i zaboravlja kamo ide; pa ipak, bez da to osjea, on zna da smrt
sve prekida.
Kako moemo objasniti da su intelektualac koji je doao do udesnih
otkria i tehnokrat koji ih je iskoristio, ostavili izvan polja svojih istraivanja
zavretak naih ivota. Kako moemo objasniti da znanost koja sve iskuava i
svata zahtijeva ostaje meutim indiferentna na enigmu otkrivenu pitanjem
smrti? Kako moemo objasniti zato se Znanost, umjesto da ujedini svoje napore
sa svojom starijom sestrom Religijom da bi rijeila problem Bivstvovanja - to je
takoer i problem smrti - u stvari njoj suprotstavila?
Bilo da ovjek umire u krevetu ili na meuplanetarnom brodu, ljudsko se
stanje nije ni najmanje promijenilo.
Srea? Ali naueni smo da srea traje samo dok traje Iluzija i to je ova
Iluzija? Nitko ne zna. Ali ona nas potapa.
Kad bismo samo znali to je Iluzija, tad bismo znali suprotno: to je Istina.
Ova Istina bi nas oslobodila ropstva 18.
Kao psiholoka pojava, je li Iluzija ikad podvrgnuta kritikoj analizi
temeljenoj na najsuvremenijim pronalascima znanosti? Ne ini se da je tako, a
ipak ne moe se rei da je ovjek lijen i da ne traga. On je strastveni traitelj ali
proputa sutinsko; zaobilazi ga u svojem traganju.
Ono to nas zauuje od samog poetka je to ovjek mijea moralni
napredak s napretkom tehnike, tako da se razvoj znanosti nastavlja u opasnoj
izolaciji.
Sjajan napredak koji je doao od tehnologije sutinski nije promijenio
nita u ljudskom stanju, niti e ita promijeniti, zato to djeluje samo na polju
svakodnevnih dogaaja. Iz tog razloga on dodiruje ovjekov unutranji ivot
samo povrinski. Ipak od vrlo davnih vremena znalo se da se sutinsko nalazi
unutar njega, ne izvan njega.
***
Openito se slaemo u miljenju kako je ovjeanstvo dolo do vane
prekretnice u svojoj povijesti. Kartezijanski duh koji je unitio skolastiku
filozofiju je sad u povratku ostavljen iza. Logika povijesti zahtijeva novi duh.
Razvod izmeu tradicionalnog znanja, iji je povjerenik religija, te steenog
znanja, ploda znanosti, prijeti steriliziranjem Kranske civilizacije koja je izvorno
tako bogata obeanjima.
18

Ivan 8: 32.
14 |

Ipak, nenormalno je vjerovati da je Znanost po svojoj prirodi

suprotstavljena Tradiciji, i mora se vrsto naglasiti da Tradicija ne ukljuuje bilo
kakva nastojanja suprotstavljena Znanosti. Naprotiv, Apostoli su predvidjeli
udesan razvoj znanosti.
Tako slavna formula Sv. Pavla: Vjera, Nada, Ljubav 19, sumira ogroman
program evolucije za ovjekovo znanje. Ako prouimo ovu formulu u odnosu na
njen kontekst 20 vidimo da su prva dva pojma privremena, dok je trei trajan.
Prema Apostolu bila je primjerena za epohu u kojoj je izraena 21, i njeno je
znaenje moralo vremenom evoluirati. To se dogodilo ba kako je predvidio Sv.
Pavao. Znanost, i znanje u opem smislu - pozvano je da zamijeni Vjeru i Nadu,
koje su definirale granice onoga to je dostupno mentalitetu epohe kad je on
uio - od tad su upoznale izvanredan razvitak. On stoga dodaje: 'A kad postadoh
zreo ovjek, odbacih ono nejako.' 22 Eto kako je opisan prijelaz sa Vjere na
Znanje. Sv. Pavao zatim specificira da ovo zadnje, iako neophodno u evoluciji,
nije konano stanje, jer je po prirodi nepotpuno. Dodaje da kada doe ono
savreno, uminut e ovo djelomino. 23 Ono savreno je Ljubav, koja u sebi
ujedinjuje dostignua svih vrlina, svih proroanstava, svih otajstava, i svog
Znanja. 24 Sv. Pavao inzistira na ovome i zavrava rekavi: teite za Ljubavlju. 25
Putem zdruenih napora tradicionalne znanosti, temeljene na
Otkrivenju, to jest, na Vjeri i Nadi, te steene Znanosti, domene pozitivnog
znanja, ovjek se moe nadati ispunjenju programa koji je izdao Sv. Pavao, te
naposljetku stei Ljubav u njenom cjelovitom znaenju.
Jedan od razloga ove knjige je razviti postulate tradicionalne Znanosti,
tako da se izvedu njihove poveznice sa pozitivnom Znanou.
Autor je uvjeren da samo sinteza ove dvije grane znanja sada moe
rijeiti problem ovjeka, i da o ovom rjeenju ovisi rjeenje svih drugih
suvremenih problema.

19

I Korinanima 13: 13.

Ibid. 1-12.
21
'Sad' kae Sv. Pavao, stih 13.
22
Ibid. stih 11.
23
Ibid. stih 10.
24
I Korinanima 13: passim.
25
I Korinanima 14:1.
20

15 |

***
Prema Tradiciji, ljudska evolucija, nakon dugog prethistorijskog perioda,
nastavlja u izmjeni tri ciklusa: Ciklus Oca, koji povijest samo nepotpuno poznaje;
Ciklus Sina, koji sad dostie svoj kraj, i posljednje Ciklus Duha Svetoga, kojem sad
prilazimo.
Antropologija prati pojavu vrste Homo sapiens fossilis do etrdeset tisua
godina unatrag od sadanje epohe. ivot je tada karakterizirao matrijarhat koji je
iskoio iz sustava kolektivnog braka. Prije aproksimativno etrnaest tisua
godina, pojavom vrste Homo sapiens recens, reim matrijarhalnog plemena
postupno je ustupio mjesto reimu patrijarhalnog plemena, karakteriziranog
poligamijom. To je zasigurno bio napredak, iako je ovaj sustav jo uvijek bio
obiljeen zvjerstvom. U tom su sustavu ene bile u uvjetima ivog roblja, a ipak
su ova drevna nastojanja opstala dugo vremena.
Aristotel svjedoi ovome kad opisuje stav dobrostojeih klasa prema
pitanju ene. Rekao je da su oni drali legitimne ene da bi zaeli graane prema
zakonu, kurtizane za uitak, i konkubine za svakodnevnu upotrebu. Ovakav
koncept ostavlja malo mjesta za Ljubav.
Isus je uveo u ljudske odnose neto praktino nepoznato prije Njega.
Zakon dungle: 'oko za oko, zub za zub' 26, zamijenio je novom zapovjedi: 'ljubite
jedni druge' 27. Ovo je prouzrokovalo revoluciju u odnosima izmeu mukarca i
ene: u drutveni ivot je uvedena Ljubav. 'Roblje' prethodnih vremena sad je
zadobilo graanska prava, iako zasigurno ne potpuno niti odmah. Meutim,
naelo obostranog izbora u ljubavi se utemeljilo. To je bilo pojavljivanje
romantike.
***
Romantika, kojom je Kransko drutvo izraavalo naelo obostranog
izbora, dostiglo je svoj klimaks u Srednjem vijeku. Usprkos opadanju od tada je
poznato, i unato sadanjim tenjama da se vratimo na regresivne oblike odnosa
meu spolovima, ipak ostaje priznat ideal naeg drutva. Je li tono, prema
tome, govoriti o smrti romantike? Tiho se pojavljuje revolucija koja e zamijeniti
slobodnu romancu, obiljeje svojstveno Kranskom dobu, sa singularnom
romancom karakteristinom za doba Svetog Duha. Osloboena robovanja
prokreaciji, ova romanca sutranjice pozvana je da zacementira nerazdjeljivo
jedinstvo izmeu strogo polarnih bia, jedinstvo koje e osigurati njihovu

26
27

Knjiga Izlaska 21: 24; Ponovljeni zakon 19: 21; Levitski zakonik 24: 20.
Ivan 13: 34, 15: 12; I Ivanova 3: 11.
16 |

integraciju u njedra Apsoluta. Kao to Sv. Pavao kae: 'Ipak, u Gospodinu - ni

ena bez mua, ni mu bez ene!' 28
Vizija takve romance progonila je najvie umove tisuama godina.
Nalazimo je u platonskoj ljubavi, temelju singularne romance u mitovima o
Androginom ovjeku; o Orfeju i Euridici; o Pigmalionu i Galateji To je tenja
ljudskog srca, koje plae u tajnosti zbog svoje velike usamljenosti. Ova romanca
ini temeljni cilj ezoterinog rada. Ovdje je ta ljubav koja e sjediniti ovjeka s
onim biem koje je jedinstveno za njega, Sestru - enu, slavu muevu, kao to e
on biti slava Boja. 29 Uavi u svjetlo Tabora, vie ne dvoje, nego jedno pije na
fontani prave Ljubavi, preobraziteljice: pobjede nad Smru.
Ljubav je Alfa i Omega ivota. Sve drugo ima samo sekundarnu vanost.
ovjek se raa s Alfom. Namjera ovog djela je pokazati put koji vodi
prema Omegi.
Boris Mouravieff

28
29

I Korinanima 11: 11.

I Korinanima 11: 7.
17 |

PRVI DIO - OVJEK

18 |

19 |

POGLAVLJE I
(1)
Pozitivna filozofija prouava ovjeka openito: apstraktnog ovjeka.
Ezoterina filozofija se bavi ovjekom kakav on jest: istraiva je predmet svog
vlastitog prouavanja. Polazei od tvrdnje da je ovjek nepoznat, njegov cilj je
uiniti samog sebe sebi poznatim - kakav jest, i kakav bi mogao postati pod
odreenim uvjetima.
Konana namjera pozitivne znanosti je ista u naelu, ali su napori
dijametralno suprotni. Polazei iz centra, pozitivna znanost se proiruje,
specijalizira, i tako divergira prema periferiji. Na granici svaka toka stvara
zasebnu disciplinu. Ezoterina znanost polazi od mnogostrukosti i razliitosti na
periferiji dostupnoj naim ulima, i pomie se prema sreditu. Ona tei
sveobuhvatnoj sintezi.
Metoda ezoterine znanosti je ista kao ona pozitivne znanosti:
promatranje, kritina analiza danih promatranja, te stroga dedukcija iz utvrenih
injenica.
Usprkos ovoj istovjetnosti metoda, postoji razlika u primjeni zbog osobne
naravi velikog dijela ezoterinog rada. To ne doputa uvijek demonstracije
rezultata specifinih ivotnih iskustava, niti dozvoljava javnu raspravu o njihovoj
valjanosti. Zato primjenjujemo ovu metodu ovdje sa jednako strogom
objektivnou, ali u suprotnom smjeru: u pozitivnoj znanosti uvaavamo postulat
ako ga ne moemo opovrgnuti; ovdje bismo opovrgnuli neto ako ne naemo
injenice ili fenomene koji to potvruju.
(2)
U Zapadnoj civilizaciji unutranji ivot pojedinca, sa svim svojim
bogatstvom, protjeran je ka sporednoj ulozi u ivljenju. ovjek je toliko zapleten
u mree mehanikog ivota da nema vremena stati niti ima sposobnost panje
koja je potrebna da preokrene svoje mentalno gledanje prema sebi samom. Tako
ovjek provodi svoje dane apsorbiran od strane vanjskih okolnosti. Velika maina
koja ga vue okree se bez prestanka, i zabranjuje mu da se zaustavi zbog
opasnosti da bude zgnjeen. Danas kao juer, i sutra kao danas, on se brzo iscrpi
u mahnitoj trci, gonjen u pravcu koji na posljetku ne vodi nikamo. ivot od njega
protjee gotovo nevien, brz kao zraka svjetlosti, te ovjek pada progutan i jo
uvijek udaljen od sebe.

20 |

(3)
Kada zatraimo nekoga tko ivi pod ovim konstantnim pritiskom
suvremenog ivota da okrene svoje mentalno gledanje prema sebi, on obino
odgovori kako nema dovoljno vremena za poduzimanje takvih vjebi. Ako
inzistiramo i on pristane, u veini sluajeva rei e da ne vidi nita: Magla; Tmina.
U rjeim sluajevima promatra e rei da percipira neto to ne moe definirati
jer se to stalno mijenja.
Ovo zadnje promatranje je pravilno. Sve se zapravo unutar nas
neprestano mijenja. Malen vanjski ok, ugodan ili neugodan, sretan ili nesretan,
je dovoljan da da naem unutarnjem sadraju razliit izgled.
Ako nastavimo ovo unutranje promatranje, ovu introspekciju, bez
predrasuda, brzo emo konstatirati, ne bez iznenaenja, da nae 'Ja', na koje
smo tako jako ponosni, nije uvijek isto sebe, 'Ja' se mijenja. Kako ovaj uvid
postaje jae definiran, postajemo svjesniji da u nama ne ivi jedan ovjek nego
mnogi, svaki sa svojim ukusom, svojim tenjama, i svaki se trudi postii svoj
vlastiti cilj. Odjednom unutar nas otkrivamo cijeli svijet pun ivota i boja koji smo
do sad gotovo u potpunosti ignorirali. Ako dalje nastavimo ovo iskustvo, brzo
emo biti u mogunosti razlikovati tri toka u tom ivotu koji se neprekidno kree:
jedan ini vegetativni ivot instinkta, tako rei; jedan ini ivotinjski ivot
osjeaja; te posljednji koji ini ljudski ivot u pravom smislu rijei, karakteriziran
miljenjem i govorom. To je skoro kao da u nama ive tri ovjeka, zapleteni
zajedno na neobian nain.
Tako poinjemo cijeniti vrijednost introspekcije kao metode praktinog
rada koji nam omoguava da upoznamo sebe, i da uemo u sebe. Kako
postepeno napredujemo, postajemo jasnije svjesni stvarne situacije u kojoj se
nalazimo. Unutranji sadraj ovjeka analogan je posudi sa eljeznom piljevinom
u pomijeanom stanju kao rezultat mehanikog djelovanja. Svaki ok koji posuda
primi uzrokuje pomicanje estica eljezne piljevine. Na taj nain stvaran ivot
ostaje skriven za ovjekovo bie uslijed konstantne promjene koja se dogaa u
njegovu unutranjem ivotu.

Sl. 1.

21 |

Pa ipak, kao to emo vidjeti kasnije, ova besmislena i opasna situacija

moe biti promijenjena na nain da bude korisna. Ali ovo zahtijeva rad; svjestan i
odravan napor. Introspekcija je iznijela nemilosrdne rezultate u poveanoj
unutranjoj senzibilnosti. Ta pojaana senzibilnost zauzvrat poveava opseg i
uestalost pokreta kad god je eljezna piljevina uznemirena. Kao rezultat, okovi
koji prije nisu bili primjeivani sad e izazvati ive reakcije. Ovi pokreti, zbog svog
stalnog pojaavanja, mogu stvoriti trenje izmeu estica eljeza tako snano da
nam se jednog dana moe initi da unutar nas gori unutranja vatra.

Sl. 22

Ova vatra ne smije ostati bezazlen plamen. Niti je dovoljno da ona

uspavano tinja pod pepelom. iva i jarka vatra jednom upaljena mora se dalje
odravati voljom da se profini i kultivira senzitivnost.
Ako se to nastavi na ovaj nain, nae stanje moe biti promijenjeno:
toplina plamena e zapoeti proces fuzije unutar nas. 30

Sl.
Sl. 33

30

Marko 9: 49; I Korinanima 3: 11 - 13; I Petrova 1: 7, 4: 12.

22 |

Od ovog trenutka pa na dalje, unutranji se sadraj vie nee ponaati

kao gomila eljezne piljevine: formirat e blok. Tada daljnji okovi vie nee
izazivati unutranje promjene u ovjeku kao to su to inili prije. Doavi do ove
toke on e zadobiti vrstou; ostat e on sam usred kunji kojima ga ivot izlae.
Ovo je perspektiva onih koji prouavaju ezoterinu znanost. Ali da bismo
doli do opisanog stanja, moramo se od poetka rijeiti svih iluzija o nama
samima, bez obzira kako nam bile drage; ovakva iluzija, ako se tolerira na samom
poetku, rast e na putu, tako da e patnja i dodatni napor biti neophodni da je
se rijeimo kasnije.
Dokle god ovjek nije dostigao toku fuzije, kao posljedica e njegov ivot
biti lano postojanje, jer e se on sam mijenjati iz trenutka u trenutak. Budui da
se ova mijenjanja pojavljuju kao rezultat vanjskih okova koje on gotovo nikad ne
moe predvidjeti, takoer e biti nemogue za njega da unaprijed predvidi toan
nain na koji e su mijenjati iznutra. Prema tome on e ivjeti podreen
dogaajima kako se oni pojavljuju, stalno zaokupljen konstantnim 'krpanjem'.
Zapravo e ii prema nepoznatom, pod milou sluaja. Ovakvo stanje stvari, u
Tradiciji nazvano Zakonom Nepredvidivosti ili Zakonom Sluaja, je - za ovjeka
kakav on jest - glavni zakon pod ijom vlau vodi svoje iluzorno ivljenje.
Ezoterina znanost navodi mogunosti i sredstva kojima ovjek sebe
moe osloboditi ovih zakona. To nam pomae da zaponemo novi i svrhovit
ivot; prvo da postanemo logini sa samima sobom, i na kraju da postanemo
gospodarom sebe.
Ali da se uinkovito zapone ovaj put, potrebno je prvo jasno vidjeti
situaciju kakva ona jest. Parabola pronaena u najstarijim izvorima omoguuje
nam da dobijemo jasnu sliku ovoga, te da zadrimo to stanje na pameti. To je
parabola o Koiji.
Slika predstavlja karakteristike ovjeka koijom. Fiziko tijelo je prikazano
koijom samom; konji prikazuju senzacije, osjeaje i strasti; koija je skup
intelektualnih znaajki, ukljuujui i razum; osoba koja sjedi u koiji je gospodar.
U normalnom stanju, cijeli sistem savreno radi: koija vrsto dri uzde u
rukama i vodi konje u smjeru koji je pokazao gospodar. Meutim, stvari se ne
dogaaju ovako u ogromnoj veini sluajeva. Kao prvo, gospodar je odsutan.
Koija ga mora pronai i onda priekati njegovu elju. Sve je u loem stanju:
osovine nisu podmazane i kripe, kotai su loe namjeteni; dralo se opasno
ljulja; konji, iako plemenite rase, su prljavi i neuhranjeni; konjska oprema je
iznoena i uzde nisu vrste. Koija spava, njegove ruke su pale na koljena i jedva
dri uzde koje mu mogu iskliznuti u svakom trenutku.
Koija meutim nastavlja ii naprijed, ali to ini na nain koji ne sluti na
dobro. Naputajui cestu, koija se kotrlja niz strminu tako da sad gura konje, a
oni je ne mogu zadrati. Koija je pao u dubok san i ljulja se u sjedalu riskirajui
da ispadne van. Oigledno takvog koijaa eka tuna sudbina.

23 |

Ova slika pokazuje izrazito prikladnu analogiju sa stanjem veine ljudi, i

vrijedna je da se uzme kao objekt meditacije.
Ipak, spas moe doi. Drugi koija, prilino budan, moe prolaziti istim
putem i ugledati koijaa u njegovoj nesretnoj situaciji. Ako nije u velikoj urbi,
mogao bi stati i pomoi koijau koji je u nevolji. Prvo e pomoi konjima zadrati
koiju da ne otklie niz strminu. Zatim e probuditi uspavanog vozaa i zajedno
se s njim potruditi da vrati koiju natrag na put. Posudit e stonu hranu i novac.
Takoer bi mogao dati i savjet u vezi brige za konje, adrese konaita i
popravljaonice koija, te uputiti na cestu koju treba pratiti.
Bit e na koijau koji je primio pomo da profitira, vlastitim naporima, iz
dobivene pomoi i informacija. Od sad pa nadalje e njegova dunost biti da
dovede u red sve stvari, otvorenih oiju, da prati stazu koju je napustio.
On e se prije svega boriti protiv sna, jer ako zaspe opet, i ako koija opet
napusti cestu i opet se nae u istoj opasnosti, ne moe se nadati da e mu se
srea nasmijeiti i drugi put; da e drugi koija prolaziti ba u tom trenutku na
tom mjestu te mu ponovno priskoiti u pomo.
(4)
Vidjeli smo da nas vjebanje introspekcije vodi jako brzo do konstatacije
da se na unutranji ivot mijenja skoro svakog trenutka. ovjek se, meutim,
trudi da ima redovan kontinuitet ideja, i da bude dosljedan u svojim akcijama jer ivot od njega zahtijeva da ostavlja takav dojam. On ne moe izbjei ovu
potrebu bez velike tekoe. Njegova dana rije, dogovorena obaveza i izreen
zavjet veu ga usprkos svim neprekidnim promjenama koje je upravo otkrio
unutar sebe: promjene koje mu objanjavaju pozadinske uzroke njegovih
tekoa, njegovih unutranjih i vanjskih konflikata, te mnogih neuspjeha koji su
obiljeili njegov ivot.
ovjek to je mogue vie reagira protiv ovog stalnog pritiska potekoa i
obaveza koje ga tlae. to se tie promjena unutar njega, on ih obino
kompenzira instinktivnim reakcijama: fiksnim stavom prema svakoj situaciji. On
po svaku cijenu eli barem izgledati logian sa samim sobom i izgledati kao
gospodar vlastitog djelovanja. Tako da, kad god mu se dogodi neoekivana srea
ili nepredvieni uspjeh, on pokuava uvjeriti svoj krug prijatelja - a indirektno
uvjeriti sebe - da on nije uope iznenaen; da je davno predvidio slijed injenica,
te da je sve isplanirano unaprijed. U sluaju neuspjeha on baca krivnju na druge,
na dogaaje, te na okolnosti openito.
Trenje izmeu estica eljezne piljevine proizvodi neugodnu senzaciju u
nama i zbog toga osjeamo da se toga trebamo rijeiti. Kretanje eljezne piljevine
prestaje kad pronaemo rjeenje i tako se titimo od primljenog oka.
Pronalazak krivca e nam omoguiti ovo olakanje. Kao rezultat, ini se kako je

24 |

ovjek stalno zauzet unutarnjim krpanjem, koje vremenom postaje gotovo u

potpunosti automatsko unutar njega.
(5)
U ovoj se situaciji moramo zapitati kako moemo definirati ove
unutranje promjene? to je to to se mijenja?
Govorei o sebi, ovjek kae: 'ja'. Ovo je moda najtajnovitiji i najmanje
definiran izraz u ljudskom jeziku. Govorei o svom tijelu, ovjek govori u treem
licu, to je ispravno. Kada govori o svojoj Dui, takoer govori u treem licu. Time
potvruje da on nije ni tijelo ni dua. Iako se na prvu ovo ini paradoksalno, to je
tako uobiajeno da se moe primijeniti na veinu ljudi. Pa ipak, ako ovjek nije
niti tijelo, niti Dua, to je onda ovjek?
to je to 'Ja' koje osjea unutar sebe - i kojem tako teko pokuava dati
barem izgled racionalnog kontinuiteta?
To nisu, ispravno govorei, nita drugo nego estice eljezne piljevine,
ija se relativna pozicija jednih prema drugima stalno mijenja, a koje u svom
zbiru predstavljaju nae 'Ja' unutar nas. Ovo 'Ja' nije konstantno; zauzima
mnotvo razliitih aspekata, pa ipak to je isto 'Ja' s kojim ovjek, po roenju na
Zemlji, evoluira u ivotu.
Ne samo da ovo isto 'Ja' nije konstantno ni trajno, ve je takoer i
mnogostruko, s obzirom da je svaki od tri ovjeka koji koegzistiraju u nama, o
kojima smo ve govorili, jednako tako sastavljen subjekt. Tako da je nae 'Ja'
skup mnotva malih 'ja' od kojih je svako relativno samostalno i ima tendenciju
da djeluje na svoj nain. To je priroda naeg 'Ja', legija.
Sad se moe dati toan odgovor na pitanje: tko je ovjek? On je Linost.
Drugim rijeima, on je Mr. X, identificiran s mentalnim organizmom koji ivi u
njemu, koji ne nudi nita - ili premalo - stabilnog; koji se mijenja prema
primljenim utiscima - ugodnim ili neugodnim - pa ak i u sluaju fizikih
udaraca.
Isus kae: 'pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.' 31 Tko to
moe uiniti? Samo onaj tko je svladao svoje instinktivne i ivotinjske reakcije, te
posljedino ostvario dominaciju nad mehanikim premjetanjem estica
piljevine. Kod primitivnog ovjeka prevladava formula: 'oko za oko, zub za zub' 32;
njegov cilj je ouvati anarhine reakcije piljevine. Ali ostati isti nakon to te se
udarilo i u stanju unutranjeg mira postojano okrenuti drugi obraz, mogue je
samo za istinskog gospodara samog sebe. Sveto pismo daje brojne primjere koji
ukazuju na hitnu potrebu da ovjek postane gospodar sebe.

31
32

Matej 5: 39; Luka 6: 29.

Knjiga Izlaska 21: 24; Ponovljeni zakon 29: 2.
25 |

(6)
Da bi se to postalo potrebno je prouavati strukturu nae Linosti. U
ovom sluaju, kao i u svim drugim, to nam omoguuje Znanje.
Vratimo se slici tri ovjeka koji koegzistiraju u ovjeku. U stvari, to su tri
glavna toka naih mentalnih ivota: intelektualni, emotivni i instinktivno motoriki. Otprilike i bez razgraniavanja - kasnije e se vidjeti zato - ova tri
toka odgovaraju naim mislima, naim osjeajima, naim osjetima i senzacijama.
Centri gravitacije svakog od ova tri naina naeg mentalnog ivota su
smjeteni, posebice, u mozgu, u srcu i u trbuhu. Pojmovi se ne trebaju uzimati
doslovno.
U trenutku u kojem jedan od tri centra primi impuls, druga dva - iako
sudjeluju u njemu - obino poprimaju pasivan stav, tako da onaj koji u tom
trenutku usmjerava akciju govori u ime cijele Linosti, i predstavlja ovjeka u
cijelosti.
Kasnije, ovo stanje stvari e biti istraeno detaljno. Za sad, pokuajmo
uvrstiti ove ideje uz pomo dijagrama koji e se postupno dopunjavati, u
nastavku naeg prouavanja, te e biti razvojni instrument za ovaj rad.

trei kat

glava - mozak

drugi kat

prsa - srce

kria - trbuh

prvi kat

Sl. 4

Ova tri centra, koji predstavljaju tri toka koji ispunjavaju na mentalni
ivot, imaju svaki dvostruku funkciju: recepciju i ekspresiju. S ove toke gledita,
sustav je izvrsno zamiljen; svaki centar u vlastitoj domeni savreno zadovoljava
potrebe ovjekova unutranjeg i vanjskog ivota.
Imajmo na umu da je teorija o funkcijama i lokaciji mentalnih centara
samo dogovor u smislu da su to centri gravitacije. Mislimo uglavnom glavom, ali
ne iskljuivo. Jednako je sa srcem, u koji lociramo na emotivni centar. Motoriki
centar upravlja instinktivnim ivotom kao i kretanjem i svim mentalnim
aktivnostima: njegovo djelovanje je prema tome razdijeljeno kroz tijelo. Iz
26 |

razloga koji e biti jasan kasnije, mi ga svrstavamo na 'prvi kat', koji odgovara
kriima i trbuhu.
(7)
Ljudska Linost, ovaj stalno - promjenjivi zbir eljezne piljevine, nije
namijenjena neaktivnosti. Istinito je suprotno; mentalno tijelo je organizam
stvoren da igra predodreenu ulogu, ali obino nije zaposlen za ovu svrhu.
Razlog tome je to ga koristimo kao stranci, bez da ga poznamo, bez da smo ga
prouavali, i bez da smo ga razumjeli.
Za svakoga od nas, ezoterino izuavanje poinje upravo prouavanjem
sadraja, strukture, i funkcije Linosti.
Hajdemo tono definirati mentalne funkcije tri centra:
- Intelektualni Centar registrira, misli, kalkulira, kombinira,
istrauje itd.;
- Emotivni Centar ima u svojoj domeni osjeaje, kao i profinjene
senzacije i strasti;
- Motoriki Centar upravlja sa pet osjetila, akumulira energiju u
organizmu preko svojih instinktivnih funkcija, te svojim
motorikim funkcijama upravlja potronjom ove energije.
Motoriki centar je od sva tri centra najbolje organiziran. Dok druga dva
centra nisu ni zavrena niti organizirana prije postepenog rasta i razvoja djeteta,
motoriki centar je potpuno funkcionalan od zaea. On je prema tome najzreliji
i najorganiziraniji. Takoer je, tako rei, najmudriji, iako i on grijei.
Suprotno, druga dva centra nas stavljaju u najozbiljnije tekoe.
Anarhistini su, esto prelaze jedan drugom u domenu, i u domenu motorikog
centra na takav nain da on postaje neorganiziran.
Zapravo, mi nemamo ni iste misli ni iste osjeaje: niti su nae akcije
iste. Sve u nama je pomijeano i zapleteno, esto svim oblicima konsideracije
koje dolaze ili iz intelektualnog centra, zamagljujui istou naih osjeaja svojim
kalkulacijama, ili iz emotivnog centra, koji zamrauje kalkulacije intelektualnog
centra.
Zbog ovoga, osim ako nismo prethodno duboko prouavali strukturu
nae Linosti, nemogue je stvoriti bilo kakav red u naem mentalnom ivotu, ili
ga navesti da izroni iz svog stanja neprekidne anarhije i svoje duboke
beutnosti. Traitelj moe po ovome uenju regulirati i podesiti taj organizam.
Ne postoji ni jedan drugi nain za postizanje cilja osim rada na sebi
putem promatranja sebe.

27 |

POGLAVLJE II
(1)
Jednostavne ideje je najtee dokuiti. Izmiu nam jer iznimna sloenost
naih umova ini da sve kompliciramo. Samo su jednostavne ideje i formule
vane u ivotu.
Razmotrimo sad odnos izmeu ovih pojmova: znati, i razumjeti.
Moemo znati bez razumijevanja, ali ne moemo razumjeti bez znanja. Iz
toga proizlazi da je razumijevanje znanje kojemu je dodano neto to se ne moe
izmjeriti. Dotiemo se problema koji je jednostavan, ali u isto vrijeme moe
izazvati velike tekoe.
Prebacujemo se sa znanja na razumijevanje prema mjeri u kojoj
asimiliramo znanje. Kapacitet za asimilaciju ima svoje granice: ovjekov kapacitet
da sadrava razumijevanje razlikuje se od osobe do osobe.
Ovaj problem se tie onoga to nazivamo biem osobe. To je jedan od
osnovnih pojmova ezoterine znanosti. On ima nekoliko razina. U terminu koji
nas zanima ovdje, bie je predstavljeno kapacitetom osobe za asimilaciju.
Znanje je svugdje iroko rasprostranjeno. Ipak, ono je izvanjsko za nas.
Razumijevanje je unutar nas.
Ako prelijevamo sadraj boce u au, ona e moi sadravati samo
koliinu jednaku svom kapacitetu. Bilo to vie e se preliti. To je upravo ono to
se dogaa s nama. Mi smo sposobni razumjeti samo u granicama naeg
kapaciteta da sadravamo razumijevanje, unutar naeg bia.
Isus je rekao Svojim uenicima: 'Jo vam mnogo imam kazati, ali sada ne
moete nositi.' 33
Da bismo bili sposobni evoluirati, u ezoterinom smislu tog izraza,
moramo iznad svega drugoga stalno nastojati da poveamo svoje bie, da mu
povisimo razinu.
(2)
Evanelja ne koriste posebnu terminologiju. To je jedan od razloga
njihove popularnosti: pristupani su svima. Kranska Ezoterina Tradicija slijedi
njihov primjer i trudi se izbjei specijalan rjenik: to bi uzrokovalo dodatne
tekoe prilikom slijeenja puta koji je i sam dovoljno teak. Spisi kreu od naela
da ako se potrudimo duboko o njima razmisliti, sve moe biti izreeno bez
potrebe da se pozivamo na nove rijei.
Unato tome, potrebno je jasno definirati znaenje rijei koje se upotrebljavaju.
33

Ivan 16: 12.

28 |

Prije svega, moramo poblie odrediti to Tradicija smatra za Svijest i

njene izvedenice. U modernom jeziku kao i u filozofskoj literaturi pridodajemo
razliita znaenja rijei svijest; nekad je oznaena dodatnim atributima.
Pokrivamo, na primjer, izraze kao to su 'nad -svijest' ili 'kozmika svijest', itd.
U ezoterinoj znanosti dajemo najvee znaenje izrazu Svijest: ono to
dotie boansku ravan. Biskup Teofan Zatvornik, jedan od najpriznatijih
komentatora, je rekao: 'Put prema savrenstvu put je prema Svijesti.'
On stoga ne pridodaje sadanje karakteristike znaenju rijei 'Svijest'.
Mi ne posjedujemo Svijest. Ono to nazivamo svijeu samo je jedna od
njenih izvedenica, ali to je jedino to je ovjeku dostupno po roenju od ene. 34
Sve u svemu postoje etiri razine svijesti: Svijest - nazvana apsolutnom
- i njene tri izvedenice:
apsolutna Svijest
svijest istinskog Ja
budna svijest
podsvijest
Sl. 5

Poevi odozdola, imamo na prvom stupnju podsvijest. Ovo je sumrana

svijest koju imamo npr. za vrijeme spavanja, gdje ona kontrolira organizam
neometano. Ovo podsvjesno upravljanje odreenim funkcijama naih tijela
nastavlja se i za vrijeme budnog stanja.
Domena podsvijesti je golema i jako malo o tome je istraeno. Nekad je
tumaimo tako kao da je u podsvijesti sve ono to ne ulazi u budnu svijest. Ne
pripisujemo joj samo reflekse i ope funkcije instinktivnog ivota, to je ispravno,
nego takoer i munjevite ideje koje dolaze iz viih sfera i koje nazivamo
neodreenim izrazima kao to su: intuicija, esto ulo itd., to je pogreno.
Razlog tome je to mi smatramo budnu svijest, ponekad nazivanu istom svijesti,
vrhuncem svijesti.
Ezoterina znanost meutim razlikuje dvije razine svijesti vie od budne
svijesti. Njih nemamo po roenju niti ih zadobivamo uobiajenom edukacijom ili
uputama. Ali one mogu biti dostignute rezultatom posebnih napora koji su
pravilno usmjereni.
Prva via razina je svijest o sebi: alternativno zvana svijest istinskog 'Ja'.
Iznad toga, postoji razina Svijesti - u punom smislu te rijei.

34

Matej 11: 11.

29 |

Od dna prema vrhu moemo definirati etiri razine drugim terminima,

kako slijedi:
1) Podsvijest je sumrana svijest tijela. Njena sila ne ovisi o
kulturalnoj razini pojedinca. esto uviamo da jednostavna ili
primitivna bia imaju mnogo jau svijest tijela nego
intelektualci.
2) Budna svijest je dnevna svijest Linosti. Ostavivi patoloke
sluajeve po strani, njen opseg i bogatstvo razvija se s
kulturalnim razvojem pojedinca: to je subjektivna svijest 'Ja'.
3) Svijest istinskog 'Ja' jest svijest Individualnosti, drugaije
opisana kao objektivna svijest individualnog 'Ja'.
4) Svijest je apsolutna svijest: svijest Apsoluta.
(3)
Vratit emo se na pitanje Svijesti kasnije, kad emo biti bolje opskrbljeni
da osjetimo i razumijemo pravo znaenje ove rijei. to se tie svijesti istinskog
'Ja', sad moemo formirati odreenu ideju o tome, ak u pasivnom obliku.
Znamo je kao jedinu nepromjenjivu toku koja postoji u nama, skrivena
iza linosti koja se neprestano mijenja; uvijek vuena bujicom naih misli, naih
osjeaja, naih strasti ili senzacija, koje prolaze kroz nju i upliu cijelog ovjeka u
nepromiljena djela koja e on sam kasnije osuivati. Ova nepromjenjiva toka je
nepristran Sudac u nama koji prosuuje naa vlastita djela; Sudac iji je meki glas
esto prikriven unutranjom bukom ili dogaajima. Iako slab i pasivan, ovaj
neizmjerno malen oblik svijesti istinskog 'Ja' je uvijek pravedan i objektivan.
Doktrina o grijehu i naoj odgovornosti za vlastita djela ne bi imala
znaenje ako nas, kad bismo doli licem u lice s iskuenjem, svijest istinskog 'Ja'
ne bi upozorila na opasnost. S druge strane, ta prisutnost u nama je ono to nam
omoguuje da se razvijamo ezoterino u najdubljem smislu koji je, kao to smo
ve vidjeli, evolucija prema Svijesti.
Zbog toga to se istinsko 'Ja' ne manifestira u ovjeku kakav je roen
osim u pasivnom obliku, taj unutarnji Sudac ne izgovara svoju presudu osim gdje
linost sama ne podloi svoja djela njegovoj procjeni.

(4)
U suvremenom ivotu, kontakt s istinskim 'Ja' je izniman sluaj. ovjek
se, meutim, pretvara da je 'Ja' , kao da je sposoban djelovati na razini svijesti
odgovarajuoj tome 'Ja' ije bi karakteristike posjedovao: karakteristike kao to
su sposobnost prosuivanja posljedica vlastitih djela, konstantno vjebanje
30 |

vlastite volje, sposobnost djelovanja, i vladanje prikladno biu koje je u skladu sa

sobom.
Objektivno razmatranje injenica bi bilo dovoljno da dokae lanost ovih
pretvaranja. Promotrimo, na primjer, nain na koji se obvezujemo na obeanja.
Jasno je da ona nisu uvijek odrana. Ako su ispotovana, to je esto po cijenu
borbe sa samima sobom.
U stvarnosti, mi ne djelujemo na razini svijesti koja odgovara istinskom
'Ja', nego na razini budne svijesti, koja je 'Ja' od Linosti. Identificiramo se s ovim
'Ja', bez obzira koje stajalite predstavlja. Njegova nestabilnost tako oblikuje nae
stavove. U danom trenutku, malo 'ja' ili grupa malih 'ja' od kojih je sainjena
Linost odluuju o neemu, i djeluju. Onda ono napravi mjesto za drugo malo
'ja', ili za drugu grupu malih 'ja', koje ne odobrava poduzeto djelovanje i njegovu
posljedicu. Promjene uzrokovane dolaskom na scenu razliitih kombinacija
unutar Linosti ponekad mogu biti tako radikalne - posebno ako smo djelovali
pod utjecajem odreene strasti, nasilnog osjeaja, ili na temelju pogrene
kalkulacije - da nam se ini kao da je stranac djelovao na naem mjestu. Ne
prepoznajemo sebe u veini ovakvih odluka, zbog kojih gorko alimo.
(5)
Prema tome postoji znatna pukotina izmeu onoga to si ovjek
velikoduno pripisuje, a to su kvalitete istinskog 'Ja', i onog to je zapravo
njegovo. Jo uvijek je dostizanje svijesti koja odgovara ovom istinskom 'Ja' u polju
mogunosti, nade, kao to je rekao Apostol Pavao. A prije nego to ono za to se
ovjek pretvara da ve posjeduje moe postati njegovo, ovjek mora ostvariti
veliku koliinu svjesnog rada na sebi.
(6)
Dokle god ovjek ostaje siguran u sebe, unato svim dokazima, to je vie
i dalje zadovoljan sobom, to vie nastavlja ivjeti u apsurdu i nedosljednosti,
drei svoje elje i iluzije za stvarnost. On mora proi kroz ozbiljnu propast i
moralni kolaps, koje oboje mora zapaziti i prihvatiti bez nastojanja da ih prikrije.
Tek tada poinjemo istraivati, i tek tada pronalazimo povod za rad na sebi, i tek
tad stjeemo snagu potrebnu da to inimo. Ovo je istina za cijeli svijet. Postoji
samo jedna iznimka: oni pravedni, za koje je ovakav rad radost; poto su
pravedni, za njih nije potrebno da prou takvu propast. Ali tko je meu nama
pravedan? Tko je, uope, dobre vjere?
Na ovaj ili onaj nain mi smo svi pokvareni. Iako nam svakodnevno
iskustvo pokazuje suprotno, ovjek o sebi misli da je bie od nekakvog znaaja.
Ovo miljenje je posljedica pomanjkanja nae prosudbe. Zapravo, svi mi smo u
istom amcu. Iako su one drugaije, za svakog od nas algebarska suma naih
31 |

kvaliteta i naih mana je priblino ista. Ne smijemo imati pogrene iluzije: iznos
ove sume nije velik. On je infinitezimal, i kao takav tei nuli, to je Smrt.
Stvoriti jedinstvo iz ovog 'infinitezimala', bazirano na skrivenim
sposobnostima za koje se pretvaramo da ih zapravo posjedujemo, je ono to
ezoterina znanost oekuje od onih koji je prouavaju. Ona ih na poetku smatra
bolesnim ljudima na koje se odnosi princip koji je navijestio Isus: 'Ne treba
zdravima lijenika, nego bolesnima!' 35
(7)
Problem stvaranja jedinstva od sebe, praktiki poevi od niega, navodi
nas da ponovno istraimo pitanje bia, ali na malo drugaiji nain. Ono djeluje,
da iskoristimo jezik Alkemiara, putem transmutacije, transformacije naeg
lanog postojanja - ija vrijednost nije nita vie nego potencijalna - u istinsko
postojanje. Ovo se dogaa kroz realizaciju tog potencijala. To se dogaa
progresivnim povienjem razine naeg bia. Ovaj rad se obavlja u etapama
prema tono odreenom programu.
Prepoznajemo etiri razliite razine bia, povezane s etiri razine svijesti:
via razina bia i tri nie razine.

Sl. 6

Kao i sa svijeu, via razina bia poiva na niim razinama. Najnia od

svih razina pripada svakom ivuem tijelu, ali proiruje se na irokoj skali
vrijednosti. Odreene ivotinje, posebice meu viim sisavcima, dotiu sljedeu
viu razinu, onu od ljudi.
Tako da, veina sisavaca moe imati i ima slikovito predoenje objekata i
fenomena, funkciju koja temeljno pripada nioj razini ljudske budne svijesti. Ali
oni ne mogu ii dalje od toga; nemaju sposobnost generalizacije po kojoj ovjek
oblikuje svoje predodbe.
35

Matej 9: 12; Marko 2: 17; Luka 5: 31.

32 |

Trea razina bia, koja odgovara svijesti istinskog 'Ja' , je ona ezoterino
razvijenog ovjeka, ispravno zvanog ivim: to jest, onih koji su postigli trajno,
stabilno istinsko 'Ja'. Na kraju etvrta razina odgovara savrenom ili potpunom
ovjeku: onom koji je svojim ezoterinim razvojem stigao do vrhunca evolucije
mogue u uvjetima naeg planeta.
(8)
Pitanje bia je blisko povezano s problemom moi. Ve smo ukazali na to
da ovjek koji u sebi nema nita osim nestabilnog, promjenjivog i lanog 'Ja',
nema - i nikad ne moe ni imati - kontinuitet u idejama ili ponaanju. Zbog toga
ne moe djelovati.
Ve smo uspostavili odnos koji postoji izmeu pojmova: znati i razumjeti.
Sad nam je vrijeme da uspostavimo odnos izmeu pojmova: znanje i djelovanje.
Obino objanjavamo neuspjeh u pokuajima da djelujemo kao posljedicu
nedostatka volje. To nije tono. Nije niti volja, niti, da budemo toniji, intenzitet
elje ono to nedostaje u ovim sluajevima; da budemo precizni nedostaje bie,
koje bi nam omoguilo prvo da razumijemo znanje koje smo stekli, i da tako
postignemo mo koja daje pristup djelovanju. Lanac bi bio predstavljen kako
slijedi:
(pasivni oblik)
znanje -bie - razumijevanje

(aktivni oblik)
bie -razumijevanje -djelovanje

Stjecanje znanja je relativno jednostavno, kao to smo rekli. Stjecanje

bia je ono to je znatno tee. Ali bie je tono ono to nas vodi prema
razumijevanju i iz toga prema djelovanju. Ova formula ostaje ista u svakoj sferi i
domeni.

33 |

POGLAVLJE III
(1)
Linost nalazimo izmeu tijela i Due. Iako je vezana za oboje, openito
je vie vezana za ovo prvo. Takoer smo ve zakljuili da 'Ja' o kojem priamo
svaki dan odgovara Linosti, znanoj po imenu.
Pitanje s kojim se suoavamo dalje je kako moemo znati to je Linost
sama po sebi? Zasigurno je osjeamo unutar nas. Svjesni smo njenih stavova,
njenih elja, i njenog djelovanja; ali nismo sposobni da je predoimo.
Razmiljanje o sebi izaziva odreenu sliku; obuenog tijela, ili lica koje se
trudi biti dostojanstveno i armantno. Ova slika je samo refleksija Linosti. Ako
elimo istraiti ovo zadnje, moramo prodrijeti dublje, i samo e nam
introspekcija omoguiti da otkrijemo njeno pravo lice. Introspekcija nas vodi da
otkrijemo kako unutar nas postoji nekakva mala 'nebula'. To je nematerijalno, ili
gotovo takvo, ali je nadareno sposobnou doivljavanja i miljenja, osjeanja
emocija, i djelovanja. Izvjebana i odrana panja omoguuje nam da zakljuimo
kako je ova 'nebula' pokretna: nekad je pronalazimo u mozgu, a nekad se spusti
u srce i nekad u solarni pleksus. Nakon to se dogodi nasilan utisak - na primjer
nakon nekog ogromnog straha - ona se moe pomaknuti prema dolje kroz itavo
tijelo u stopala. U takvim sluajevima, sve se odvija kao da je ona napustila ope
upravljanje tijelom, kojim vlada kad je smjetena u mozgu, sa svrhom da djeluje
samo na lokalnom planu, u refleksima sasvim elementarne prirode. Kada je
emocija prola, ova 'nebula' se ponovno penje u vii dio glave. Tada kaemo da
je osoba dola natrag k sebi.
Suvremeni ovjek ipak, brinui se vie pitanjem izgleda nego bia,
uhvaen u okolnosti, uvijek odsutan od sebe - ili padajui za vrijeme svoje
tromosti u zadovoljstvo drijemanja - vie ne moe osjetiti pulsiranje ivota
unutar sebe. Da bi ostvario tako fundamentalno otkrie, mora uiniti napor,
mora vjebati, i mora prakticirati unutarnje promatranje.
(2)
Linost mnogo vie ovisi o fizikom tijelu nego to to obino priznajemo.
Lokalizirana i prilino otra bol dovoljna je da poalje sve nae plemenite ideje i
sve nae profinjene osjeaje u pozadinu svijesti. S druge strane, kada je neka
osoba sposobna vladati svojom boli i nastavlja hladnokrvno s poslom, takvo
dranje se smatra junakim, jer takvo ponaanje otkriva izuzetan karakter.
Prisna ovisnost Linosti o fizikom tijelu, u kojem prebiva i funkcionira,
vodi logino do zakljuka da ona mora djelovati kroz tijelo da bi ga istraila,
prouila i na kraju utjecala na njega. Zato sve mentalne vjebe zahtijevaju fiziki
34 |

trening. Princip je opi; njegova primjena meutim varira i ovisi o metodi

ezoterinog uenja. U ovoj zapravo psiholokoj metodi, fiziki trening je smanjen
na apsolutni minimum, ali ne moemo u potpunosti bez njega. Ograniit emo se
sad na davanje dovoljno informacija - ako ih se slijedi - koje nam omoguuju da
rijeimo prvi problem fizikog treninga: nai najprikladniji poloaj tijela za ove
mentalne vjebe. Tisuljetna iskustva govore da samo jedan poloaj ostvaruje
ovu potrebu. Ostavljajui detalje postrani, poloaj mora postavljati glavu, vrat i
kraljenicu u jednu ravnu liniju - i ta linija mora biti vertikalna. Osim u odreenim
posebnim sluajevima koji svaki zahtijeva druge precizne upute, ovo pravilo se
mora strogo uzeti u obzir bilo da stojimo ili sjedimo. Prije nego to zaponemo
mentalne ili psiholoke vjebe, moramo otkriti poloaj i dobro se upoznati s njim.
Za Zapadnjake koji vjebaju kod kue, najpraktiniji nain je da sjednu na tvrdo
sjedalo 25 do 35 centimetara visoko, prekrienih nogu, bolje desna preko lijeve,
dlanovi isprueni i gledaju prema dolje na koljenima. Ovo je jedna od mnogih
varijanti poloaja tradicionalno zvanog poloaj mudraca.
Evo nekih dopunskih naznaka: miii moraju biti potpuno oputeni, glava
visoko i ramena prirodno gurnuta unazad, struk zaobljen na takav nain da,
gledano iz profila, kraljenica predstavlja blagu konveksnost prema naprijed. Oi
mogu biti ili otvorene ili zatvorene; u poetku je bolje ostaviti ih zatvorenima, jer
ako ih se ostavi otvorenima bez posebnog treninga, jako brzo se umaraju te
ometaju vjebu. Moramo se truditi da postiemo ovu pozu dnevno i redovito.
Redovitost treniranja, i izbor fiksiranog vremena za vjebu, potrebni su uvjeti.
Nastojanja naglaavaju sama sebe, kae ezoterini zakon; a opet: ritam deset
puta poveava rezultate. Ipak se ne smije prebrzo napredovati. Zato druga
tradicionalna izreka kae: 'pouri polako'.
Jednom kad se ovi uvjeti ispune, poloaj se mora prakticirati ujutro prije
doruka, za poetak maksimalno dvije ili tri minute. Trajanje se mora polako ali
progresivno produivati, uvijek u ovisnosti prema izreenim uvjetima da se mora
ostati potpuno nepokretan, ukljuujui i oi, za vrijeme cijele vjebe.
Javlja se pitanje: Po kojem kriteriju emo znati trenutak kada smo
pronali poloaj mudraca?
Odgovor jednostavnim rijeima je: po osjeaju odmorenosti. Zadravanje
ispravnog poloaja na etvrtinu sata daje osjeaj odmorenosti koji sati
neprekidnog spavanja ne mogu dati.
Jednom kad je poloaj otkriven, i ne prije toga - pothvat koji, ovisno o
pojedincu, moe zahtijevati tjedne ili mjesece - moemo zapoeti vjebe iji cilj
je postii osjeaj 'nebule'.
Mora se pojasniti da je jedinica mjere vremena individualna i varira,
posebno s godinama. Ova osnovna jedinica za svaku osobu je interval izmeu
dva otkucaja srca kad je tijelo oputeno. Mora se stei unutranja memorija ove
jedinice, ovog otkucaja srca, jer je ritam ezoterinih vjebi uvijek reguliran u
skladu s tim.
35 |

Prve vjebe rade se na sljedei nain: udii za vrijeme etiri otkucaja srca,
dri dah etiri otkucaja srca, zatim izdii jednako za vrijeme etiri otkucaja srca.
Ovaj pokret se mora izvoditi usklaeno, bez naglih promjena. Moe se javiti
drhtanje; konstantno ustrajanje u vjebi e ga kasnije eliminirati. Isto je ako se
pojavi jaka uznemirenost. S druge strane, ako se osjetimo nekako bolesno, ak i
ako je to samo blaga hladnoa ili vruica, vjebanje se mora prekinuti.
to se tie rezultata, on varira u svom pojavljivanju u svakom
individualnom sluaju: kod nekih se postie gotovo odmah; kod drugih na kraju
dugog perioda treniranja. Ali onaj tko postigne rezultat lako, moe ga jednako
tako lako izgubiti, dok e ga onaj tko ga postigne pomou odravanog rada vrsto
posjedovati.
(3)
Prvi osjet 'nebule' obino dolazi za vrijeme tree faze vjebe, to jest, za
vrijeme izdisanja. Osjea se da prolazi grkljanom i kroz cijelu titnu lijezdu.
Senzacija je ugodna. Nadalje, ako se 'nebula' moe osjetiti od vrha glave dolje do
srca i ispod, uenik e znati da je uinio veliki korak naprijed.
(4)
Osjeati 'nebulu' u sebi je ve mnogo, ali to je tek prvi korak. Gore smo
rekli da, sa odreenim svojstvima, je to Linost koju osjeamo u sebi na taj nain.
Na mentalnom planu, 'nebula' misli, osjea, djeluje i mijenja se neprestano, ipak
direktno njeno osjeanje daje mutnu impresiju mase nalik oblaku amorfnog
svojstva. Ova impresija je pogrena.
Linost je organizam. Kao takva, ima strukturu. Ali nama ta struktura
promie jer je niti poznajemo niti prouavamo. Naa panja je konstantno bila
zaokupljena vanjskim injenicama i dogaajima, te mehanikim reakcijama koje
oni izazivaju u nama.
Prvi pokuaji unutranjeg promatranja su nas ve doveli do toga da
razlikujemo tri sredita mentalnog ivota, predstavljena trima centrima (Sl. 4).
Mora se razumjeti da ova tri centra nisu fizike toke ili organi, locirani na tono
odreenim mjestima u naim tijelima. Oni su po prirodi vie centri gravitacije za
svaki od tri toka naeg mentalnog ivota. ak ni ovo nije potpuno tona
definicija. Na primjer, motoriki centar aktivno sudjeluje u svim fizikim i
mentalnim pokretima. Kad misao inicira pokrete u nama, motoriki centar je
prisutan i regulira motoriki element fenomena. Isto je za osjeaje, strasti,
senzacije itd. Tako otkrie uinjeno intelektualnim centrom uz pomo
motorikog centra, odmah se javlja posljednjem, tada se alje emotivnom
centru, gdje izaziva odgovarajue reakcije. To slanje moe se takoer vriti i
drugaijim redoslijedom. Tako je Arhimed, ponesen radou otkria principa koji
36 |

nosi njegovo ime, trao kroz grad Sirakuzu viui: 'Eureka!': misao; emocija;
pokret. To pokazuje da tri mentalna centra koji obuhvaaju, reguliraju i
izraavaju ivot nae Linosti, i takoer grade njenu strukturu, nisu autonomna.
Ustrajna introspekcija e nam kasnije omoguiti da konstatiramo kako je
svaki od tri centra podijeljen na dva dijela: pozitivni i negativni. Normalno ova
dva dijela djeluju u savezu jedan s drugim: jer oni su u stvari polarizirani kao dupli
organi tijela, koji udvostruuju istu funkciju ili sudjeluju u istom poslu u isto
vrijeme; nae ruke na primjer. Ta podjela centara, refleksija univerzalne
polarizacije, dozvoljava im da uspostave usporedbu: da razmotre obje strane
problema koji im je upuen. Pozitivni dio svakog centra gleda - moglo bi se rei u glavu, a negativni dio u rep ovih problema. Centar kao cjelina konstruira
prikladnu sintezu i izvodi svoje zakljuke, nadahnut konstatacijom koju je
napravio svaki od dva dijela.
Primjer je proces kritike analize. Zbog toga je potpuno pogreno
smatrati da imena ovih dijelova oznauju dobrotvornu ili tetnu ulogu ovisno o
tome jesu li pozitivni ili negativni. Ovi izrazi ne znae nikakvo prosuivanje
vrijednosti - nita vie nego konstatacija pozitivnog i negativnog naboja na
elementarnim esticama.
Ako razmatramo funkcioniranje motorikog centra, moemo opaziti da
su ovi dijelovi neodvojivi jedan od drugoga; u svojoj strukturi kao i u djelovanju. S
odreenom rezerviranou moemo rei da pozitivni dio ovog centra odgovara
skupu instinktivnih funkcija psiho -fizikog organizma ovjeka, a njegov negativni
dio motorikim funkcijama. Drugim rijeima, motoriki centar je u punom smislu
te rijei upravitelj naih tijela: on mora ujednaiti energije koje akumulira svojim
pozitivnim dijelom s onima koje se troe njegovim negativnim dijelom.
Ova simetrija - ova polarnost - se nalazi i u druga dva centra.
Konstruktivne i kreativne ideje se raaju u pozitivnom dijelu intelektualnog
centra. Ali negativni dio procjenjuje ideju, mjeri ju, tako rei. Na temelju ove
funkcionalne polarnosti taj centar, kao cjelina, prosuuje.
Isto je s emotivnim centrom, djelovanje negativnog dijela suprotstavlja
se pozitivnom dijelu, koje ga istovremeno dopunjuje, na primjer doputajui
centru kao cjelini da razlikuje ugodno od neugodnog.
Meutim ne smijemo zloupotrebljavati sposobnosti negativnih dijelova.
Ovo negativno zloupotrebljavanje je stvarna opasnost. Sluaj je oigledan to se
tie motorikog centra, ipak ovdje fizika iscrpljenost djeluje kao kontrola,
intervenirajui da bi se zaustavilo prekomjerno troenje energije. Kad se doe do
drugih centara, zloupotreba negativnih dijelova zauzima mnogo podmuklije
oblike, to povlai za sobom mnogo ozbiljnije posljedice za nae umove kao i za
naa tijela. Tako negativni dio intelektualnog centra hrani ljubomoru, miljenje
nakon uinjenog, licemjerje, sumnju, podmuklost, itd. Negativni dio emotivnog
centra prima sve neugodne utiske i slui kao vozilo za negativne emocije, za koje
je lepeza vrlo velika, pruajui se od melankolije do mrnje. Imat emo priliku ui
37 |

dublje u problem negativnih emocija. Njihova destruktivna uloga je generalno

nepoznata, ali predstavlja jednu od najveih prepreka ezoterinoj evoluciji.

Sl. 7

Struktura svakog centra nije ograniena na dva odjela: pozitivni i

negativni; svaka polovica je dalje podijeljena na tri sektora. To je uinjeno na
takav nain da ako bi prijanji dijagram bio upotpunjen na ovaj nain izgledao bi
kako je prikazano ispod:

Sl. 8

U svakom centru zbog toga postoji jednaka koliina na pozitivnoj i

negativnoj strani; jedan sektor svakog centra posjeduje karakteristike tog centra
38 |

u istom stanju. U intelektualnom centru su sektori koji su isto intelektualni pozitivni i negativni; u emotivnom centru sektori koji su isto emotivni - pozitivni
i negativni; u motorikom centru sektori koji su isto motoriki - pozitivni i
negativni. Osim istih sektora nalazimo i mjeovite dijelove koji su, tako rei,
predstavnici druga dva centra. U svom skupu sektori su:
Za intelektualni centar:
1) isti intelektualni
2) emotivno-intelektualni

pozitivni i negativni

3) motoriko-intelektualni

Za emotivni centar:
1) isti emotivni
2) emotivno-intelektualni

pozitivni i negativni

3) emotivno-motoriki

Za motoriki centar:
a) pozitivni dio

1) isti instinktivni
2) instinktivno-intelektualni
3) instinktivno-emotivni

b) negativni dio

1) isto motoriki
2) motoriko-intelektualni
3) motoriko-emotivni

Sl. 9

Sve skupa postoji osamnaest sektora, koji u svom skupu oblikuju

strukturu Linosti.
Zahvaljujui ovom sustavu, ni jedan od tri centra - patoloki sluajevi
iskljueni - ne moe djelovati na isto autonoman nain. Preko sektora koji
predstavljaju dva druga centra, cijeli sustav se kree suglasno. Prolazi
neizgovoreno, meutim, da je sudjelovanje dvaju centara u radu drugoga uvijek
obojano karakterom ovog zadnjeg.
Kao to moemo vidjeti, sustav centara je sloen ali savreno odgovara
svim potrebama. Omoguava nam da zamijetimo sve psiho -fizike elemente
Svemira, da reagiramo na tako primljene utiske, da shvatimo pojmove, i da
razvijemo sloene operacije.
(5)
Prouavanje strukture Linosti omoguuje nam da se pozabavimo
problemom koji igra veliku ulogu u ezoterinoj znanosti, onim o tipovima
ovjeka. Ako je istina da svaki ovjek na neki nain predstavlja poseban faktor u
svemiru, nije manje istina da se tipovi ovjeka ponavljaju. Tipovi ovjeka se

39 |

ponavljaju ak mnogo ee nego to se obino vjeruje. U stvari, ne postoji ih

mnogo, ve samo tri osnovna tipa.
Ovi tipovi se razlikuju prema prevlasti jednog od tri mentalna centra u
Linosti: ovjek koji je preteno intelektualan; koji misli, kalkulira i istrauje;
ovjek koji je emotivan iznad svega; koji je sentimentalan, umjetniki,
romantian; zadnje ovjek od akcije. U Doktrini ih nazivamo kako slijedi:
- ovjek broj 1 - je onaj kojemu mentalni centar gravitacije boravi
u motorikom centru;
- ovjek broj 2
- je onaj kojemu centar gravitacije lei u
emotivnom centru;
- ovjek broj 3
- je onaj kojemu centar gravitacije lei u
intelektualnom centru.
ovjek koji je roen od ene mora pripadati jednom od ova tri temeljna
tipa, kojima pripada cijelo ovjeanstvo, bez obzira na rasu, kastu ili klasu. Ovo je
zakon Prirode. To nije dano ovjeku da bi on od toga pobjegao i da bi se mijenjao
muiavo iz jednog tipa u drugi.
Meutim, vidjet emo da postoje i drugi tipovi, superiorni trima
temeljnim tipovima. Ali osim u iznimnim sluajevima, ovjek ne moe pripadati
jednom od ovih viih tipova po roenju. Njihovo stvaranje je ishod dugog
procesa gestacije na koju je Isus mislio dok je govorio Nikodemu, kad je rekao da
ovjek mora biti ponovno roen. Da bi se uzdiglo na te razine, mora se vriti
kontinuiran i odran svjestan napor u skladu s pravilima utvrenim tisuljeima
prije od strane ezoterine znanosti.

40 |

41 |

POGLAVLJE IV
(1)
Vanjski ovjek 36 ima tri 'Ja': 'Ja' tijela (fiziko), 'Ja' Linosti (mentalno), i
potencijalno ima istinsko 'Ja' (spiritualno). Teoretski, istinsko 'Ja' bi trebalo
preuzeti odgovornost za upravljanje cijelim sustavom. Ali od Adamovog pada,
istinsko 'Ja', u svom aspektu kao savjest, bilo je poslano u pozadinu svijesti,
kojom dominira mentalno 'Ja' Linosti. Ovom posljednjem, koje upravlja u
nedostatku, tako rei, nedostaje jedinstvo. Promjenjivo, kolebljivo, mnogostruko,
moe djelovati samo na neureen nain. Tako 'Ja' tijela, koje bi normalno trebalo
sluati mentalno 'Ja', esto nametne svoje ciljeve posljednjem. Uobiajen
primjer takve dominacije je preljub, uslijed seksualne privlanosti bez ikakve
duhovne vezanosti. 37 U osvrtu na razliite primjere iz ivota povezanosti izmeu
tri 'Ja', sigurno emo imati koristi od meditiranja ponovno na simbol koije, koji
nudi mnoge analogije u ovom smislu, sve duboko poune.
(2)
U budnom stanju upotrebljavamo 'Ja' Linosti. Za vrijeme spavanja
gubimo svijest o ovom 'Ja'; tada 'Ja' tijela zauzima mjesto. Naravno, isto
fizioloke funkcije imaju kontinuitet znaajki. Samo kad ovjek spava, tako rei
kad mentalno 'Ja' nestane i ne mijea se u aktivnost 'Ja' tijela, ovo posljednje
moe djelovati u sebi svojstvenoj razini, vjeto i bez smetnji. Motoriki centar je
taj koji slui kao organ manifestacije za 'Ja' tijela 38. to se tie mentalnog 'Ja', 'Ja'
nae Linosti, ono se normalno izraava preko emotivnog i intelektualnog centra.
U veini sluajeva ono ove centre koristi na nepravilni nain, i esto se uplie u
rad motorikog centra. Neposredan rezultat ovog stanja stvari je neloginost
naeg mentalnog ivota, jer se 'Ja' tijela natjee s 'Ja' Linosti. 'Ja' Linosti,
budui da je viestruko nema - i ne moe imati - logini kontinuitet bilo u svojim
idejama ili djelima. ovjek tako provodi svoj ivot njiui se od akcije do reakcije i
od reakcije do akcije.
Isprekidani slijed naih ivota je dobro poznat. esto on gradi sloeni niz
radova romanopisaca i dramaturga. Prema Tradiciji, u ovom kontekstu, esto
prizivamo sliku tri ovjeka koji koegzistiraju u svakom ovjeku: jedan koji misli,
drugi koji osjea, i trei koji djeluje.
36

Marko 4:11.
Ne zamijeniti s proraunatim iskoritavanjem seksualne privlanosti putem
intelektualnog centra Linosti sa svrhom postizanja odreenih ciljeva.
38
Kasnije emo vidjeti da on nije jedini koji ispunjava ovu ulogu.
37

42 |

Moemo opisati njihovo mijeanje u domene koje nisu njima prikladne;

mijeanja koja u razliitim situacijama mogu biti prirodna ili neprirodna, zdrava ili
tetna. Neprirodna mijeanja su uvijek tetna i uzrok su velikog dijela naih
unutranjih i vanjskih sukoba. Takva mijeanja, ponekad njena ali ee nasilna,
su pootrena jo vie injenicom da centri, zbog svoje podijeljenosti na sektore,
nikad ne mogu djelovati na autonoman nain, iako svaki od njih zahtijeva
nametnuti sebe iznad drugih. Prema tome to je jae djelovanje poduzeto od
strane nekog centra, to je snanija mehanika prisila koju trpe druga dva centra patoloki sluajevi iskljueni.
(3)
'Ja' Linosti sastavljeno je od prilinog broja malih 'ja' koji stvaraju
razliite grupe koje se smjenjuju u vladanju naim stavovima i djelovanjem. Kako
onda moemo pomiriti ovo kaotino stanje s kontinuitetom koji prua, ak i ako
samo prividno, naem mentalnom ivotu? Utvrena su tri elementa koja oblikuju
osnovu ovog prividnog kontinuiteta:
- nae ime;
- iskustvo, fiksirano memorijom;
- sposobnost laganja sebi i drugima.
Ime koje nosimo odgovara 'Ja' Linosti, to e rei zbiru estica eljezne
piljevine, bez obzira na relativan poloaj na kojem se nalaze. Poslije adolescencije
ovjekovo ime takoer predstavlja i njegovu sliku o sebi u njegovom budnom
stanju.
Ponekad on dodaje ovome idealnu sliku o sebi: sliku onoga to tei biti ili
postati.
Zbog toga se on dri svog imena kao to bi se drao za splav za
spaavanje. Ustvari, sve to postoji ima ime; bez imena netko ne moe zamisliti
bilo kakvo postojanje, mentalno ili fiziko, stvarno ili izmiljeno.
U sluaju ovjeka, njegovo ime i njegovo Krteno ime obuhvaaju zbir
onoga to moemo definirati kao njegov vlastiti svemir - u svojim materijalnim
elementima kao i onima imaginarnima. On esto smatra ove posljednje stvarnim.
Memorija je neposredna funkcija bia pojedinca. to je via razina bia,
memorija je bolja i ima vei kapacitet za sadravanje. Gubitak memorije, koji
uzrokuje da se zaboravi pojam imena i zbir koji je pridodan na njega, stvara
luaka od normalnog ovjeka: osjeaj kontinuiteta vie nije prisutan.
Sposobnost laganja je trei element u naem izvjetaenom ivotu. Ona
bitno pomae u davanju prividnog kontinuiteta. Lako moemo uvidjeti ulogu koju
igra ova sposobnost laganja ako zamislimo na to e doi naa egzistencija ako bi
se ovo ikako ukinulo. ivot bi postao nemogu, uslijed okova i konflikata s
kojima bi se morali suoiti. Na ovaj nain, lai slue kao odbojnici, kao odbojnici
43 |

eljeznikih vagona koji ublaavaju sudare. Ova sposobnost laganja je ta koja ini
na ivot manje nalik na zveku, i uvelike doprinosi dojmu kontinuiteta koji nam
daje ivot.
Ponovno se vraamo na injenicu da pridodajemo sebi sposobnosti koje
ne posjedujemo - osim kao mogunost da ih razvijemo: pretvaramo se da smo
istinoljubivi jer govorenje istine i ivljenje istinoljubivog ivota su mogunosti
koje mogu postati stvarne; ali one to mogu tek mnogo kasnije, nakon to na sebi
teko i dugo radimo. U meuvremenu smo osueni na la. Tko god ovo porie
samo dokazuje nau tekou suoavanja s istinom.
(4)
Moramo se neko vrijeme zadrati na pitanju laganja, vrlo vanom pitanju
kojem se moramo vratiti vie nego jednom. Sposobnost laganja je funkcija nae
imaginacije, kreativna sposobnost. Prije nego to kreiramo neto moramo
zamisliti to je to to elimo kreirati. Ovaj dar pripada jedino ljudima. ivotinje ga
nikad ne posjeduju.
Zahvaljujui tom daru imaginacije, boanskom daru, imamo sposobnost
laganja. Laemo iz razliitih razloga, elei obino poboljati situacije koje nam se
ine nepodnoljivima ili tekima za prihvaanje. Lai tako otvaraju put
mehanizmima racionalizacije ili opravdavanja, koji su naini 'krpanja'. Vidjet
emo kasnije kako upetljano ponaanje osoba oko nas izaziva mnoge okove,
stvarajui komplicirane i ponekad nerjeive situacije u ljudskim odnosima, prave
Gordijske vorove. Prema tome mi u krajnje dobroj vjeri poseemo za laima.
Poto je to tako, stav ezoterine Doktrine prema laganju je jasan i
realistian. Od nas se ne trai da od poetka prestanemo lagati, jer nitko ne
moe izvriti takvo razrjeenje. Pa ipak, ako ovjek ne moe prestati lagati
drugima, to se tie njega ne moe se rei isto. Od njega se stoga trai da
prestane lagati samom sebi - i ovo u definitivnom smislu. Ovaj zahtjev je
apsolutan, i lako moemo razumjeti zato. Cilj ezoterinog Rada je mar prema
Svijesti, to znai prema Istini. Bilo bi contradictio in objecto pokuavati pristupiti
istini dok nastavljamo lagati sebi ili vjerovati u vlastite lai. Stoga moramo
odstraniti svaki pokuaj laganja sebi: u ovoj namjeri nikakav kompromis se ne
moe tolerirati, ne priznaju se nikakva pravdanja.
Ali dok u naem sadanjem stanju ne moemo ivjeti bez laganja
drugima, moramo barem biti svjesni svojih lai.
Usprkos tome, postoji jo jedna preporuka koju moemo dati u ovom
podruju. U zbiru naih lai drugima, toleriranih ezoterino, moramo vjebati
sebe da razlikujemo one lai koje su neophodne ili neizbjene, one koje su
jednostavno korisne, i one koje nisu. Doktrina trai od onih koji je ue da se
energino bore protiv onih beskorisnih lai.

44 |

Samo treningom ove prirode emo progresivno biti u mogunosti da

nadvladamo ukorijenjenu tendenciju da laemo koja postoji u nama. Svaki
pokuaj da ubrzamo stvari, kad je laganje drugima u pitanju, premda je i
plemenit pokuaj, osuen je na rani neuspjeh. Mi ivimo u svijetu koji je uronjen
u lai i pokree se laima. Treba se primijetiti da Dekalog, koji namee primjetne
zapovjedi ovjeku, ne zabranjuje mu da lae osim u malom sektoru ljudskih
odnosa; onih o govorenju lanih svjedoanstava 39, i takoer u situacijama gdje je
ve nekome jako predisponiran.
(5)
Takoer je potrebno braniti se od varijante navike laganja sebi, one koju
uobiajeno usvajamo od ranog djetinjstva i protiv koje se moramo boriti svim
sredstvima. Ova varijanta je iroko rairena jer na prvi pogled nam se ini da je to
pozitivan stav. Takav stav se redovno moe jednostavno prilagoditi svakom
sluaju; koristiti se u govornom jeziku ili pisanju; u svakodnevnom govoru, ili u
tezi za doktorat, izdaje je fraza: 'da ali'. Ovo samo po sebi ne nagovjetava
ikakvu tetu kada se upotrebljava. Naprotiv, takva upotreba je korisna i ak
neophodna u raspravama, kontroverzama i zastupanjima - gdje im esto
pribjegavamo. Pa ipak kad se primijeni na nas i nau vlastitu korist, s ciljem
ublaavanja oka, ili pronalaenja vlastitog unutranjeg mira nakon to smo
pogrijeili, ili opravdavanja naih djela ili greaka, ovaj idiom se kristalizira unutar
nas tijekom vremena stvarajui pravi samo -smirujui mehanizam. Treba
napomenuti da se uinci ovog mehanizma ne mogu usporediti sa
'hladnokrvnou', ili sposobnou da se odgovori pravilno i brzo, ili onima
inspiracije iz svjesnosti. Naprotiv, to je pravi mehanizam mentalne anestezije,
utemeljen na preraenoj i prikrivenoj lai. On sije licemjerje u ovjeku prema
sebi. Ovaj samo - smirivatelj, kao svi drugi moralni odbojnici, mora biti uniten.

(6)
Vratimo se sad prouavanju 'Ja' Linosti. Utvreno je da je ovo 'Ja', kao
takvo, premjetajui pijesak. I slika pijeska i slika legije, koritene u Evanelju 40,
su obje vrlo blizu stvarnosti. Jer ono to smatramo svojim 'Ja' je, u stvari,
mjeavina brojnih malih 'ja'. U Linosti svako malo 'ja' ili grupa malih 'ja' izlazi na
scenu s obzirom na okolnost. Mnogo je moguih kombinacija izmeu ovih 'ja', ali
njihov broj je ogranien: on moe biti izraunat.

39
40

Ponovljeni zakon 5: 20.

Marko 5: 9; Luka 8: 30.
45 |

Vidjeli smo da, prema Tradiciji, ovjek posjeduje tri mentalna centra,
svaki podijeljen na est sektora. Ovo Linosti poveava broj raznolikih organa
svijesti na osamnaest. Svako malo 'ja' nije nita drugo nego frakciona svijest
Linosti, tako rei, 'zbira' mentalnog 'Ja', koji na trenutak misli o sebi na taj nain.
Primjenom algebarskih izrauna na mogue kombinacije tri, dva i jednog koji
mogu izniknuti iz tri centra i njihovih osamnaest sektora, pronalazimo da broj
ovih kombinacija iznosi devetsto osamdeset i sedam.
Ovaj frakcioni oblik svijesti izdaje manjkavo stanje u kojem se Linost
obino nalazi. Recimo na trenutak da je ova frakciona svijest koja iznie u ovjeku
jedan aspekt ovih brojnih moguih kombinacija sektora koji u svakom trenutku
igraju ulogu u primanju utisaka i u izraavanju elja, osjeaja i miljenja.
Ove grupacije se obino pojavljuju u troje ili dvoje; rijetko kad jedan
sektor sam sudjeluje u mentalnom stanju. Dok se god nije dogodilo spajanje
estica eljezne piljevine, ovih devetsto osamdeset i sedam moguih kombinacija
centara i njihovih sektora raaju jednak broj parcijalnih stanja svijesti Linosti.
Svako tvrdi za sebe - i trenutno misli za sebe - da je kompletno 'Ja'. Moramo
imati na umu da se ovdje bavimo malim 'ja' o kojima smo govorili mnogo puta
prije. 41
Raznolike kombinacije neprestano stvarane i rastvarane unutar nas od
strane malih 'ja' tkaju tkaninu naih ivota: njihov ishod je tetan. Ovaj ivot,
eljezna piljevina u posudi (Sl.1), nastavlja se neprestano mijenjati na
anarhistian nain. Njime gospodare vanjski dogaaji, i nedostaje mijeanje prije
utvrenog plana kojim moe postii unaprijed smiljeni cilj. Ovo nas podsjea na
fenomen interferencije valova ili bijelih kapa, koji moemo grafiki prikazati sa
isprepletenim sinusoidama.

Sl. 9

Ovaj fenomen rezultira iscrpljenou koja moe odvesti ovjeka u smrt.

Poslije, vidjet emo problem s drugaijeg gledita, koji e bolje objasniti uzrok
starenja i smrti. S ezoterinog gledita, smrt je bankrot. Trenje izmeu eljeznih
41

Neki su psiholozi doli do objektivnih otkria koja su, u stvari, vrlo bliska broju koji smo
mi izraunali. Tako su Sheldon i njegovi suradnici sakupili, empirikim metodama, 650
karakternih crta koje su uestalo zabiljeene (usp. Guy Palmade, La Caracterologie,
Presses Universitaires de France, Paris, 1953, str. 91).
46 |

strugotina koje se dogaa u naem svakodnevnom ivotu nije dovoljno jako da

zapali unutranju vatru dovoljnu da preobrazi cijelo bie - to bi mu omoguilo
da pobijedi Smrt. Takvo trenje je meutim vie nego dovoljno da potpuno iscrpi
rezerve vitalnih sila i tako donese smrt. Na takve sluajeve se, izmeu ostalih,
odnose rijei Otkrivenja:
"Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vru. O da si studen ili vru! Ali jer si
mlak, ni vru ni studen, povratit u te iz usta. Govori: 'Bogat sam, obogatih se,
nita mi ne treba!' A ne zna da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol.
Savjetujem ti: kupi od mene zlata u vatri eena da se obogati i bijele haljine da
se odjene da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oi pomae i
vidi." 42

42

Otkrivenje 3: 15 - 18.
47 |

POGLAVLJE V
(1)
Oblikovanje tri mentalna centra u Linosti nije sinkrono s njihovim
razvojem.
Motoriki centar je ve visoko razvijen u novoroeneta. Njegov pozitivni
instinktivni dio raste i oblikuje se jo u majinoj utrobi, poevi pri zaeu, i
nastavljajui tijekom trudnoe na takav nain da po roenju funkcionira u svom
normalnom ritmu. Nakon ovoga on vie nee biti predmet kvalitativne promjene.
S druge strane, negativni motoriki dio ovog centra je mnogo manje razvijen.
Moe se rei da ako instinktivni dio novoroeneta funkcionira sa oko 75% svoje
normalne proizvodnje, postotak za motoriki dio dosee samo 25%, i to skoro
potpuno predan unutarnjim procesima tijela. Tijekom rasta, prije i poslije
puberteta, ovaj dio motorikog centra se razvija ne samo kvantitativno nego i
kvalitativno. Zatim, svo znanje tjelesnog 'Ja', od vremena kad dijete primi
majinu sisu do kad izvodi najkompliciranije pokrete, mora biti upotpunjeno na
svakom koraku kvalitativnim razvojem. Ovaj razvoj nastavlja se kroz ivot.
Emotivni centar u novoroenetu karakterizira njegova istoa. Dok god
dijete nije nauilo kako lagati, ono zadrava udesnu sposobnost - odgovarajuu
ovom centru - spontano razlikovanje istinskog od lanog na vrlo irokom spektru
iskustava. S vremenom, edukacijom, i svim to se usauje u dijete, ovaj centar se
rastrojava i ova sposobnost gubi, da bi se ponovno pronala tek mnogo kasnije
kao rezultat ezoterinog rada, posebnih vjebi, i neprekidnog napora. Takoer se
mora napomenuti da je emotivni centar u novoroeneta obino mnogo manje
razvijen nego motoriki centar, i da se obino za vrijeme ivota ovjeka 1, 2 ili 3,
vanjskog ovjeka, ne razvija kao dva druga centra.
Iako je edukacija glavna preokupacija obitelji i javnih autoriteta, emotivni
razvoj djeteta je skoro potpuno ostavljen sluaju. U naoj suvremenoj civilizaciji,
ovo vodi u izvanredno osiromaenje naeg afektivnog ivota. ak u
osamnaestom stoljeu Abbe Prevost biljei:
"Nekolicina ljudi zna punu snagu razliitih kretanja srca. Velika veina
ljudi je osjetljiva na samo pet ili est strasti, u ijem krugu prolaze njihovi ivoti i
koje odreuju granice njihove mate. Ukloni ljubav i mrnju, zadovoljstvo i bol,
nadu i strah, i oni nee osjetiti nita."
Dalje je dodao:
"Ali osobe plemenitijeg karaktera mogu biti pokrenute na tisue razliitih
naina. ini se da one mogu primiti ideje i senzacije koje premauju uobiajene
norme prirode."

48 |

Razvoj emotivnog centra je glavni cilj ezoterine kulture. Kasnije emo

vidjeti da samo kroz ovaj centar ovjek moe pronai klju koji e otvoriti vrata i
dati mu pristup viem ivotu.
Intelektualni centar je u embrionskom stanju u novoroeneta. On
prolazi kroz intenzivan razvoj koji se nastavlja za trajanja ivota, jako esto
zauzimajui hipertrofirani oblik u naoj civilizaciji.
ovjekovo uobliavanje je skoro iskljuivo oblikovanje njegovog
intelektualnog centra kroz instrukcije, osobno iskustvo, i analitiki ili
konstruktivan rad, bilo originalan ili kompilacijski.
(2)
Intelektualni centar u djetetu je tabula rasa. Moe ga se usporediti sa
sustavom gramofonske ploe na koju se jo nije snimilo. Sustav je prostran,
dobro reguliran, i snabdjeven mehanizmima - onima asocijacija - po kojima
svaka ploa kad doe do kraja automatski puta drugu, iji je sadraj povezan s
prvom. Ploa koja se okree dok netko govori slino moe izazvati u nama - opet
asocijacijom - putanje odgovarajue ploe. Uglavnom ovako se razgovor raa i
odrava.
Ova procedura je mehanika. To lako moemo promatrati u razgovoru
izmeu brojnih osoba koje malo znaju jedna drugu. Takva razmjena nuno spada
na osnovnu razinu najbanalnijih interesa: vrijeme, politike vijesti, ili grad.
ujemo te ploe kako sviraju, neprestano se okreui i prolazei od jedne osobe
do druge, od kojih je svaka sa licem smrznutim u grimasu koja - obino se
sloimo - svjedoi ljubaznom dranju.
Snimka se nastavlja praktiki zauvijek, jer knjinica ploa je prostrana i
aparatura snimanja vrlo osjetljiva. Kad osoba govori, obino je lako razlikovati je
li sviraju njegove ploe ili on govori iz dubljeg dijela sebe. U posljednjem sluaju,
on koristi slikovit, seljaki i ponekad neugodan jezik; u prethodnom govori
pjevajuim tonom glasa. Vano je promatrati ovo kod nas samih, kako bismo bili
sposobni uvidjeti takve varijante govora. U jednom trenutku govori 'Ja' onda,
neprimjetno, vie nije 'Ja'; zapis iz prolosti poinje svirati u meni. udna stvar:
jednom kad ploa krene, gotovo je nemogue zaustaviti je prije nego to proe
kroz svoj sadraj.
Postoje ploe koje bismo trebali paljivo uvati, dok bi druge trebali
ponovno nasnimiti. Posebna serija ploa ponekad podrazumijeva tehnike neijeg
rada. Svatko na svom svakodnevnom poslu nesvjesno stvara kolekciju takvih
ploa, koje koristi za potrebe svoje profesije.
Pored ovih snimaka su druge iji sadraj nema smisla: on ne odgovaraju
niti potrebama niti injenicama. Ova kategorija ukljuuje na primjer anegdote i
ono to govorniku djeluje kao duhovit razgovor. Unutranje promatranje ovog
fenomena bi otkrilo cijeli repertoar takvih ploa. Takvo otkrie bi nam ponudilo
49 |

priliku rada na kontroliranju putanja odreenog tipa snimaka, te da ga tako

pokuamo u potpunosti eliminirati.
Za to, prvo moramo poeti razlikovati takve od korisnih ploa koje imaju
neku svrhu. To se radi analizom njihovih sadraja, i po unutranjem 'ukusu' koji
uzrokuje da one sviraju, kao i po karakteristici intonacije koju daju glasu. Nakon
toga, moramo se truditi da uhvatimo toan trenutak njihovog putanja. Tono u
tom trenutku - vidjet emo kasnije zato je to tako - mogue je kontrolirati ove
ploe i eliminirati one koje su beskorisne.
(3)
Iskustvo potvruje oiglednost da dijete sebe poistovjeuje s tjelesnim
'Ja'. Linost je posluna ovom 'Ja' i jo vrlo nerazvijena. Dokaz ovoga je da ono
pria o sebi prizivajui svoje ime, koje je obiljeje Linosti. Ono o sebi pria u
treem licu, upravo kao to odrastao ovjek koji se poistovjeuje sa svojom
linou tretira svoju Duu kao tree lice. Dua je stranac vanjskom ovjeku
koliko je i Linost djetetu, ali to nije istina za njegovo tijelo, iako ga tretira kao
tree lice. Uistinu, iako manje oito, pokornost Linosti prema tjelesnom 'Ja'
esto se nastavlja u odraslih.
Budui da je postao svjestan ovog ropstva, netko tko se posvetio
ezoterinim praksama nastoji ga prevladati. On moe pribjei opasnim
postupcima da postigne ovaj cilj. Tako se dogaa da odreene ezoterine
Pravoslavne, Muslimanske i Hinduistike tehnike ine greku koritenja muenja
koja su pretjerana i premauju granice dobrog osjeaja. Mi zaboravljamo da je
nae tijelo konj kojeg smo pozvani da jaemo cijelog naeg ivota; instrument
kojeg se ne moe zamijeniti. Zasigurno on mora biti treniran, discipliniran i dran
gdje mu je mjesto, a to je da bude posluan; ali pored toga istina je da on mora
biti prikladno zbrinut i odravan. Ishod koji se trai u ovom podruju je uvijek
stanje discipline koje ne dovodi u kompromis ni zdravlje ni snagu.
Instrument koji odailje disonantne zvukove moramo podesiti, ne
odrezati ice da zaustavimo kakofoniju.
(4)
Oblikovanje karaktera dogaa se u isto vrijeme kad i rast i razvoj
mentalnih centara u ovjeku. Vidjeli smo da je Linost sainjena od malih 'ja',
svako pak utemeljeno na jednoj od moguih kombinacija tri centra i njihovih
sektora. Ova mala 'ja' ine eljeznu piljevinu koja pod odreenim okolnostima trenjem i vatrom - moe biti iz temelja transformirana onim to smo nazvali
fuzija: tada se karakter ovjeka smatra konano formiranim. Tek tada se
zadobivaju pratee idealne kvalitete: vrstoa u mukarcu; njenost u eni. One
tad nisu dobivene trenutno - samo do sljedee oluje - nego u trajnom obliku,
50 |

iako uvijek obojane danim kvalitetama prirode pojedinca. Dokle god fuzija nije
potpuna, ono to zovemo karakterom moe se usporediti sa atorom podignutim
na pjeanoj plai, izloenoj vjetrovima i olujama. U stvarnosti, taj karakter
predstavlja - u zbiru malih 'ja' - grupaciju broja njih koji imaju odreene faktore
zajednike kao to su: uroena narav; edukacija; trening; uobiajene ili osobne
interese za svaku razinu svijesti, posebno podsvijesti, i na kraju sluajne
asocijacije. Takve grupacije mogu biti konstituirane na vrlo razliitim temeljima, i
snaga veza koje povezuju mala 'ja' moe od njih initi krhku federaciju, ili moe
konstituirati djelominu fuziju meu njima. Ovo zadnje se moe stvoriti na
razliite naine: bilo u obliku prstenaste ili bone kore, ili u obliku grumena.

Sl. 10

Sl. 11

U prvom sluaju, karakter pokazuje odreeni stupanj postojanosti ali je

utoliko povran kako u obliku tako i nastupu. Ovakva situacija nije neuobiajena
u Anglo-Saksonaca i openito kod Nijemaca. Takva priroda u ovjeku ima
principe, ali u sutini je utoliko previe pragmatina. U drugom sluaju je
opredjeljenje karaktera krue. Ovakav sluaj se pojavljuje mnogo ee meu
Romanskim narodima. Vremenom, ovaj tip karaktera se okrenuo prema kultu
formalne logike i formiranju Kartezijanskog duha.
Treu kategoriju vie ne obiljeava formacija jedne grupe estica meu
malim 'ja', nego ona ima dvije grupacije, kao grumene u sreditu tekue mase.

Sl. 12

Takvi sluajevi se esto pronalaze meu Slavenima i ljudima Bliskog i

Srednjeg Istoka. Postojanje dvije grupacije umjesto jedne jednostavno slui tome
da uini zbir Linosti krhkijim i pretjerano usmjerenim da obrani osobne interese
pojedinca.
51 |

S druge strane, ova graa ga ini 'bilateralnim', stoga objektivnijim i

posljedino mu omoguuje vie razumijevanja.
Kad postoje dva grumena, jedan konstituiran od malih 'ja' emotivnog
karaktera a drugi od malih 'ja' intelektualnog karaktera, ako se pojavi unutarnji ili
vanjski ok, utemelji se bliska suradnja izmeu ove dvije grupacije. U tom
periodu formiraju jedan blok. Karakter postaje djelomino vrst u tom periodu;
sposoban da donosi odluke ili odrava junaku borbu. U uobiajenim uvjetima
karakter ove grupe ljudi je takav da korist, avantura ili novac ne konstituiraju
dovoljan poticaj za razbijanje ravnotee izmeu dva grumena i omoguavanje
impulsa da bi radili za potpunu fuziju. Oni uvijek moraju biti magnetizirani nekim
motivom koji nije iz koristi: idejama, vjerovanjima, doktrinama, odanou,
povjerenjem itd. Povremeno formiranje dva grumena ima negativan rezultat:
ovjek tada postaje neodluan, nesposoban da odlui jer uvijek nalazi mnogo
argumenata u korist uzdravanja od djelovanja. Ruska knjievnost nudi vie od
jednog primjera ljudskih tipova ove vrste, posebno u romanima Dostojevskog.
Istodobna kristalizacija dva 'grumena' u masi malih 'ja' moe uzrokovati rascjep u
Linosti. ak postoje sluajevi formiranja tri grumena, ali oni su svrstani u
patoloke sluajeve, a dublje ispitivanje takvih ne ulazi u opseg ovog
prouavanja. Dovoljno je primijetiti da uglavnom formiranje tri i vie grumena
vodi u potpuno rastapanje Linosti.
Ruski vladar Aleksandar I nudi klasini primjer raskola (shizma) Linosti. 43

(5)
Pregledajmo sada koji poloaj zauzima Linost odrasle osobe u odnosu
na istinsko 'Ja', nae najdublje sopstvo; tog vrhovnog, pravednog, nepristranog
ali pasivnog suca. Ovaj relativni poloaj moemo predstaviti donjom slikom:

43

Trei Vladar Holstein-Gottorp dinastije. Sin napola-luaka (Paul I ubijen); unuk

degenerika (Peter III ubijen); praunuk Charlesa-Fredericka, Vojvode Holstein-Gottorp,
alkoholiara. Zapisi Aleksandrovih suvremenika su jako udni. Tako je Lagerbjork, vedski
ambasador, o njemu rekao: 'Vladar Aleksandar je suptilan kao vrh igle, otar kao britva,
varljiv kao povrina mora.' Takoer bismo se prisjetili rijei Napoleona: 'Bilo bi teko imati
bistriji um od Aleksandra, ali uvjeren sam da mu tamo neto nedostaje a nemogue je
pronai to je to tono.' Zadnje, N. K. Shilder, najbolji biograf Vladara, rekao je da: 'Za
njega je bilo uobiajeno da ima dva naina razmiljanja u vezi svega.' Aleksandar je mrzio
sve ljude koji su smatrali upitnim njegovo stanje linosti, kojeg je on bio nesumnjivo
svjestan. Skrivao je ovu dualnost, ali je uvijek zavrio u negaciji onoga to je naveo, ako
to je inio i u vezi svojih najsvetijih ideala.
52 |

Sl. 13

Krug na lijevoj strani predstavlja 'Ja' Linosti - zbir malih 'ja' - to je u

stvari Ne-Ja. Krug na desnoj strani je istinsko 'Ja'. U ovjeku 1, 2 ili 3, Linost
dominira. Linost je ta koja djeluje, dok istinsko 'Ja' koje, od pada Adama,
zauzima vrlo pasivan poloaj u ovjeku, mora snositi posljedice tog djelovanja.
Linost slijedi vlastite ciljeve i djeluje kako ona voli, esto krei principe i
maksime istinskog 'Ja'. Ovo promatranje omoguuje nam da shvatimo duboko
znaenje rijei Apostola Svetog Pavla: 'Ta ne inim ono to bih htio, nego to
mrzim - to inim.' 44
Ovo je stanje svakog ovjeka koji ide kroz ivot ne poznajui svoje
skrivene sposobnosti, to jest, istinski ivot.
Njegovo lano postojanje je samo pozajmica: privremeno je i zavrava sa
smru, prema boanskoj rijei: ' ta prah si, u prah e se i vratiti.' 45
to je smisao i svrha takvog postojanja? Ne moemo pronai precizan
odgovor na ovo pitanje dok ga ne ispitamo u irem kontekstu - onom ivota
Svemira. Tada emo razumjeti smisao ljudskog ivota, i cilj njegova postojanja u
relaciji s ekonomijom Svemira. S druge strane, gledajui sa stajalita pojedinca subjektivno - takvo postojanje se doima apsurdno. Veliki su umovi oduvijek ovo
vidjeli i govorili. Pukin je plakao: 'Velianstveni daru, beskorisni daru, ivote, s
kojom svrhom si nam dan?'
Ovdje se dotiemo velikog problema Smrti. to se ovjek vie
poistovjeuje sa svojom Linou, manje razmilja o smrti. Suprotno tome to
vidi oigledno da sve oko njega umire, ovjek nema spontani osjeaj vlastite
smrtnosti. Iako je obdaren bujnom matom, ovjek svoju smrt moe zamisliti
samo uz potekoe. Potreban je napor da bi se dolo do ideje o vlastitoj smrti, i
da bi se stvorila njena slika. Sve to ovjek moe zamisliti u tom pogledu je
izazvati sliku svog lea: nikad ne moe iz ovog prikazivanja iskljuiti promatraa
koji zamilja ovu sliku. injenica je poznata, i odreeni su je autori vidjeli kao
dokaz nae besmrtnosti. U ovome postoji djeli istine. Bez da je toga svjestan,
mentalni napor predstavljanja vlastite smrti ovjeka malo odvoji, neobjanjivo ne
44
45

Rimljanima 7: 15.
Knjiga Postanka 3: 19.
53 |

samo od identifikacije s njegovim tijelom, nego takoer i od njegove Linosti tako da se on identificira, djelomino i na nekoliko trenutaka, sa svojim istinskim
'Ja'. Inae, ovo posljednje ostaje zanemareno, obino zaboravljeno negdje u
najdubljim dijelovima nae budne svijesti - koja je svijest 'Ja' nae Linosti,
praena sa svijeu 'Ja' tijela.
Ova vjeba je korisna i ak nuna. U Ezoterinom Pravoslavlju,
nametnuta je uenicima zajedno s Isusovom molitvom kao svakodnevna vjeba,
pod nazivom sjeanje na smrt. Smrt je jedini istinski i jedinstveni dogaaj koji
nam se dogaa obavezno. Drugim rijeima, stalno imati na umu ideju kako se
smrt pribliava svakim danom je konkretan nain za suoavanje s neumoljivom
stvarnou - pred kojom sve radosti i sve brige Linosti blijede. Tako se naui da
je u stvari: 'sve ispraznost i pusta tlapnja.' 46
(6)
Situacija je bezizlazna sve dok se ovjek, gledajui sebe kao Linost,
identificira s relativnom svijeu, inei njene ciljeve i interese svojima. Jer 'iroka
su vrata i prostran put koji vodi u propast'. 47
Ali gdje je tada: 'uska su vrata i tijesan put koji vodi u ivot?' 48 Nae
kratko ispitivanje odnosa izmeu Linosti i istinskog 'Ja' pokazuje gdje moramo
traiti odgovor. Tko god trai izlaz iz ovog lanog postojanja - tko je procijenio
njegovu ispraznost - mora usredotoiti svoj napor po tom pitanju. Sva nada je
ovdje.
(7)
Poevi od ovih tvrdnji, ezoterina znanost vie ne vidi ovjeka kao danu
injenicu, ve kao mogunost. Ovo ukazuje na to da bioloki, psiholoki i moralni
rast i razvoj vanjskog ovjeka prestaje spontano na odreenoj razini. Istina je da
ovjek u svakom podruju nastavlja djelovati i ak djelovati na konstruktivan
nain na viim razinama svoje budne svijesti - a posebno u svojoj profesiji: moe
otkrivati; moe pruati znaajne usluge drutvu; ali takav kakav je, ne moe vie
povisiti razinu svog bia. Kao rezultat ovoga, proces degeneracije odmah nastupa
bez poputanja: poinje s fizikim tijelom, i vodi starenju i zatim ka smrti.
Tijesan put koji vodi u ivot nudi mogunost - koja je istinska - da
preokrene situaciju predstavljenu prethodnom slikom (Sl. 13). Ovo se radi
uvoenjem neprekidne i trajne vezanosti izmeu Linosti i pasivnog istinskog 'Ja',
kako bi se dovela neprestana prisutnost ovog posljednjeg u podruje djelovanja
46

Propovjednik 1: 14; 2: 17.

Matej 7: 13.
48
Matej 7: 14.
47

54 |

Linosti. Tada, vremenom i u skladu s jainom napora, situacija se moe potpuno

promijeniti: to vie istinsko 'Ja' - kao zrno goruiina sjemena 49 - pusti korijenje
u mentalnom ivotu kojim je do tad dominirala Linost, to vie je posljednja
podvrgnuta, malo po malo, volji suca. Identificirajui se s njim, ovjek e
ponovno otkriti svoje istinsko 'Ja' u svom svojem integritetu i trajnosti. Za njega,
ivot tada gubi svoj lani karakter, i postaje logian i injenian. Ovo novo stanje
moe se predstaviti slikom ispod, koja pokazuje sutinsku razliku u usporedbi s
prethodnom:

Ja

Ne -Ja
Sl . 14

Trajna veza koja se mora dovesti izmeu Linosti i istinskog 'Ja' je

'ezoterino Znanje'. Znanje i vjetine koje nam omoguuje da zadobijemo
predstavlja kamen mudraca srednjovjekovnih mistika. Oni su sposobni da
uzrokuju u ovjeku transmutaciju kojoj on tei.
Velika tekoa - koja ini put uskim i bolnim - sastoji se u injenici da za
Linost ova transmutacija rezultira gubljenjem njenog dominantnog poloaja:
mora se poviti i podiniti. Ono to ini problem jo teim je da Linost mora
unaprijed prihvatiti novu situaciju; tovie, mora joj teiti; mora je strastveno
eljeti. Kao to smo ve rekli, istinsko 'Ja' ostaje u pasivnom stanju u vanjskom
ovjeku. Za Linost, mogunost pojave tog 'Ja' i njegova trajna prisutnost u
svakodnevnom ivotu podrazumijeva gubitak slobodnog izbora, i ona otro
reagira. U najboljim sluajevima ova reakcija nije neprekidna ali je otkrivaju
reakcije koje mogu postati opasne. Ovo je posljedica arogantnog ponosa Linosti,
koja se eli nastaviti isticati kao vrhovni autoritet. Sad moemo bolje razumjeti
da kako bi uspjeno doao na uzak put - to jest, ezoterini rad - 'ovjek -Linost'
mora prihvatiti unaprijed (potrebu) da proe kroz moralni bankrot. Dok god je
zadovoljan sobom, mora ga se smatrati bogatim prema Evanelju, a ve znamo
da je 'lake devi proi kroz uicu igle, nego bogatom ovjeku ui u kraljevstvo
Boje.' 50
49
50

Matej 13: 31; Marko 4: 31; Luka 13: 19.

Matej 19: 24; Marko 10: 25; Luka 18: 25.
55 |

U otkriu ove staze lei pravi smisao naih ivota: ovaj udesan dar, inae
beskoristan prema Pukinu. Taj dar nam daje mogunost. Pozvani smo glasom
nae najdublje sri da realiziramo ovaj dar. Ali da bismo uspjeli moramo raditi
neprestano, zbog straha da ne uspijemo na vrijeme. ovjek mora raditi, kae
Isus, 'dok je dan: dolazi no, kad nitko ne moe raditi'. 51
Ako stalno odravamo sliku smrti u svom umu, cijenit emo sa gorkim
aljenjem vrijednost svakog izgubljenog dana.

51

Ivan 9: 4.
56 |

57 |

POGLAVLJE VI
(1)
Sad smo vrlo blizu domene pravog ezotericizma. Apostol Sv. Pavao je
rekao: 'Pazite da vas tko ne odvue mudrovanjem i ispraznim zavaravanjem to
se oslanja na predaju ljudsku, na "poela svijeta", a ne na Krista. Jer u njemu
tjelesno prebiva sva punina boanstva; te ste i vi ispunjeni u njemu, koji je glava
svakoga Vrhovnitva i Vlasti.' 52
Ovaj odlomak je vaan. U njemu Apostol uspostavlja temeljnu razliku
izmeu pozitivne filozofije s jedne strane, bazirane na spekulacijama onoga to
naziva tjelesnom pameu 53; na tradiciji koja je isto ljudska po porijeklu, te s
druge strane vieg znanja iji je jedinstven izvor, on kae, Krist. Za Sv. Pavla,
tjelesna pamet nije nijedna druga nego ona Linosti - dominirajua u kulturnim
krugovima tako i u edukaciji koja je preteno intelektualna. Unato svoj svojoj
istananosti u umijeu rasuivanja, ova inteligencija ne moe ii izvan granica
agnostikog racionalizma. Ograen u ovaj krug, ljudski razum ne zna i nikad nee
znati to lei izvan ovih granica: 'ignorabimus', kae R. Virchow.
Ova razlika izmeu ljudskog znanja dostupnog naoj Linosti i vieg
znanja koje dolazi iz boanske oblasti istie se na vrlo upeatljiv nain kad
usporedimo sljedee tekstove Sv. Ivana Apostola. Tvrdnja: 'Boga nitko nikada ne
vidje' 54 je, ini se, u nepodnoljivoj kontradikciji sa Isusovim rijeima, citiranim
drugdje od istog evanelista: 'Ako me tko ljubi, uvat e moju rije pa e i Otac
moj ljubiti njega i k njemu emo doi i kod njega se nastaniti.' 55 I u Otkrivenju:
'Evo, na vratima stojim i kucam; poslua li tko glas moj i otvori mi vrata, unii u k
njemu i veerati s njim i on sa mnom.' 56
Moemo nai mnogo slinih citata iz Svetog Pisma da bismo dali teinu
ovim tekstovima, ali trebamo se samo vratiti definiciji koju je dao Sv. Pavao
Apostol o ove dvije vrste znanja, koje oigledno nemaju zajedniku dimenziju:
'Naravan ovjek ne prima to je od Duha Bojega; njemu je to ludost i ne moe
spoznati jer po Duhu valja prosuivati. Duhovan pak prosuuje sve, a njega nitko
ne prosuuje.' 57

52

Koloanima 2: 8 - 10.
Ibid. 18.
54
Ivan 1: 18.
55
Ivan 14: 23. Usp. I Korinanima 3: 16. -'Ne znate li? Hram ste Boji i Duh Boji prebiva u
vama.'.
56
Otkrivenje 3: 20.
57
I Korinanima 2: 14 - 15.
53

58 |

Suglasnost izmeu ovih tekstova omoguuje nam da potvrdimo kako su

Apostoli napravili temeljnu razliku izmeu dvije razliite vrste znanja: prvog
relativnog, ogranienog, koje ne zna nita o drugom, i drugog apsolutnog,
neogranienog, koje obuhvaa prvo. Apostol Sv. Pavao pripisao je prvo ovjeku
kojeg je nazivao ivotinjskim, a drugo ovjeku kojeg je nazvao duhovnim.
Na to se misli ovim dvjema vrstama ljudskih bia? Zar ne postoji nain
na koji ivotinjski ovjek moe postati duhovnim ovjekom?
Takoer moemo rei da nas ovi tekstovi direktno suoavaju s
problemom sutinske razlike u kvaliteti ljudske mudrosti i boanske mudrosti.
Preostaje da saznamo moe li se biti upuen u ovu boansku mudrost, i kako - ili
barem kako joj poeti prilaziti.
(2)
Vidjeli smo da se istinsko 'Ja' rijetko manifestira u ovjeku, i obino to ne
ini osim ako ga Linost ne pozove. Njegov stav je isti kao onaj Suca koji ostaje u
svojoj sudnici bez traenja da izree presudu; iji pasivni stav je suprotan
aktivnom stavu Linosti. Takoer smo vidjeli da ako uvedemo most ezoterinog
znanja izmeu Linosti i istinskog 'Ja', njihovi reciproni poloaji mogu se veoma
postupno okrenuti. Istinsko 'Ja' tada postaje aktivno a Linost, kao i 'Ja' tijela,
podreuju se potpuno istinskom 'Ja', koje postaje neosporni i apsolutni
gospodar.
Ovo obrtanje situacije je karakterizirano djelomino inverzijom
ovjekovog stava prema vlastitim eljama. Prethodno je on htio ono za im je
udio; od sada e on udjeti za onim to je prvo htio.
to vie napreduje u ezoterinom znanju, to vie traitelj objektivno
konstatira u sebi neospornu realizaciju te promjene. to vie napreduje na ovom
putu, promjena postaje dublja i ira. Obrnuto, kad god traitelj konstatira takav
fenomen u sebi, znat e da napreduje i bit e sposoban da mjeri svoj napredak.
(3)
Ispitajmo sada kroz koje organe se istinsko 'Ja' manifestira u ovjeku, i
kako se moe proiriti i pojaati njegova manifestacija.
Izvan tri mentalna centra Linosti - koji e se od sad nazivati niim
centrima - imamo u sebi druga dva via centra, nezavisna od fizikog tijela i
Linosti. U zbiru, ta dva via centra istinski predstavljaju nau Duu, o kojoj na
sadanji jezik pria u treem licu. Njihova prisutnost u naoj najdubljoj sri, i
rijetkost nepristranih i objektivnih poruka koje moemo primiti kroz medij tri
centra, daje nam na dojam o istinskom 'Ja' kao Sucu koji boravi u svojoj sudnici.
Ali za trenutak emo vidjeti da ovaj aspekt istinskog 'Ja' nije jedini. Daleko od
toga, doktrina o viim centrima nee samo rijeiti prividnu kontradikciju u iznad
59 |

citiranim tekstovima, nego e nam takoer pomoi da prodremo u znaenje

brojnih drugih nejasnih toaka u Svetom Pismu, u Tradiciji, i u ivotu. to je jo
vanije; omoguit e nam da bolje razumijemo nas same.
Dok nii centri u vanjskom ovjeku nisu potpuno razvijeni, vii centri su
savreni i rade punim kapacitetom. Ali takvi kakvi jesmo, mi ne moemo primiti
vie od zanemarivo malog dijela njihove komunikacije. Razlog tome je taj to
ovjek sebe ne vidi kao nita drugo osim Linost. Ova iluzija kao svoju
neposrednu posljedicu ima ponos, egocentrinost i samodopadnost. Oni tvore
vrstu zaslona, doputajui samo najosnovnijim porukama iz viih centara da
prou, iako se njihova komunikacija nastavlja neprestano. Oni kucaju na vrata;
ali na nama je da ujemo glas i otvorimo.
(4)
Ako napustimo slikovit jezik Sv. Ivana, moemo rei da je nedostatak
naih niih centara razlog tome to ne primamo komunikacije viih centara. Ve
smo vidjeli da je motoriki centar jedini od tri nia centra koji funkcionira skoro
normalno. Ovo je vano: s obzirom da ovaj centar igra ulogu u svoj naoj
mentalnoj aktivnosti, moramo ga koristiti za postizanje naih ezoterinih ciljeva.
Njegova ga nepotpuna razvijenost spreava da ispuni ovu ulogu, pa ga moramo
obrazovati. Na isti nain intelektualni centar mora se neprestano buditi svim
vrstama okova i impulsima. Poto je najsporiji od tri, on ima prirodnu tendenciju
ka mamurluku i neaktivnosti. Goethe je znao rei; 'ovjek je slab, on stalno pada
u san' Vii stadiji u obrazovanju intelektualnog centra, kao i sa motorikim
centrom, se postiu prikladnim ezoterinim vjebama koje su neophodna
dopuna teoretskom uenju.
Meu niim centrima, emotivni centar je najgori. U naoj civilizaciji - kao
to smo ve promatrali - on uobiajeno ne prima ni racionalno obrazovanje niti
sistematski trening. Njegovo oblikovanje i razvoj se sada preputa sluaju, poto
je religijsko obrazovanje danas uvelike intelektualizirano i racionalizirano. Svi
oblici uvaavanja koje diktira svjetovna mudrost i svakodnevna tatina;
uobiajena navika laganja - posebno nama samima - i licemjerje, od kojeg nitko
nije potpuno osloboen, utiskuju opasna iskrivljenja u emotivni centar. esto
pogoen osjeajem inferiornosti i potrebom za kompenzaciju, njegovom
uobiajenom motivacijom; naviknut takav kakav je da osuuje i kritizira svakoga i
svata; predajui se udno pohotnom uitku negativnih emocija; ovaj centar
postaje neprepoznatljiv. On degenerira do toke gdje postaje instrument
unitavanja naeg bia, koje ubrzava na putu prema starenju i smrti.
Dva via centra rade mnogo bre nego nii centri. Od posljednjih - kao
to smo ve rekli - najsporiji je intelektualni centar; motoriki centar je malo
bri, ali najbri od svih bi trebao biti emotivni centar kad ne bi bio u

60 |

poremeenom stanju o kojem smo upravo priali. On obino radi usporeno,

istom brzinom kao motoriki centar.
(5)
Shematski raspored u ovjeku, kad ga se dopuni ukljuivanjem viih
centara, izgleda kao to slijedi:

Sl. 15

Vii emotivni centar se nalazi u razini srca, a vii intelektualni centar u

razini glave. Njihove funkcije su razliite. U Tradiciji se nekad nazivaju oima
Due. Tako je Sv. Izak Sirijan rekao: 'Dok dva oka tijela vide stvari na identian
nain, oi Due vide razliito: jedno promatra istinu u slikama i simbolima, drugo
licem u lice.' 58 Drugim rijeima, poruke primljene preko vieg emotivnog centra
mogu se prevesti u slike ili jezik, ali uvijek uzimaju oblik slika ili simbola. Ovo je
sluaj, na primjer, s Knjigom Otkrivenja. U svom zbiru taj tekst je neshvatljiv ako
ga netko prouava samo putem niih centara. Da bi se dokuio njegov pravi
smisao, mora ga se itati pomou vieg emotivnog centra. To je tako otkriveno
Sv. Ivanu na otoku Patmosu, i samo na taj nain mi moemo razumjeti ovo
najvanije priopenje. Istina je da 'Ja' Linosti to moe itati, ali ono e razumjeti
samo mali dio; velianstveno znaenje ovih predivnih vizija ostat e skriveno za
njega. Kao to su i priopenja primljena kroz vii intelektualni centar takve
transcendentalne prirode da ne postoji nain da ih se prevede na ljudski jezik.
Mi ne registriramo poruke viih centara, koji neprestano u nama rade
punim kapacitetom. To nije samo zbog toga to su nam nii centri nedovoljno
razvijeni, ve i zato to nisu balansirani. Zbog toga se moramo podvri stimulaciji
rasta Linosti u nama, te balansirati i regulirati rad naa tri centra. Intenzivnim
58

Dobrotoljublje: Sv. Izak Sirijan, 82. i 72. pouka.

61 |

prakticiranjem samo -promatranja, moramo se jako truditi da razlikujemo rad

svakog centra u nama, zatim njihova dva dijela, i posljednje njihovih sektora.
Tako emo ui u sebe.
Ako primjerenim vjebama uspijemo potpuno razviti i savreno
balansirati nae nie centre, bit emo sposobni uspostaviti trajnu vezu s naim
viim centrima. Takva veza e se uspostavljati postupno, poevi od nieg
emotivnog centra. to se emotivni centar dalje proiava i razvija, bolje e
zadobiti svoj normalan ritam. To je ono to e omoguiti kontakt s viim
emotivnim centrom. Nadalje, kroz posljednji, uspostavit e kontakt s viim
intelektualnim centrom.
Poto ne postoji direktna veza izmeu nieg intelektualnog centra i vieg
intelektualnog centra, intelektualna kultura, koja je skoro iskljuivi temelj naeg
obrazovanja, ne moe nas voditi ka viim razinama svijesti. Unato profinjenosti
njegove inteligencije, bez obzira kako iroko i duboko znanje stekne, vanjski
ovjek ostaje zatvoren u krugu razuma. Bijeg je mogu samo preko srca; zato
kultiviranje naeg emotivnog ivota dominira panjom, preokupacijom i
obaveznim naporima koje ezoterina uenja zahtijevaju. Pa ipak, iako nas isto
intelektualna kultura, racionalna i pozitivna, ne moe direktno voditi prema viim
oblastima ivota, ne smijemo pomisliti da je ona beskorisna. S ezoterinog
gledita, ona zadrava svoju punu vrijednost, i bit e velika pomo kad se u nama
formira Individualnost. Ali moramo poeti od poetka, tako rei, s vjebanjem
naih srca i proiavanjem naih emotivnih ivota. U ovom smislu je Teofan
Zatvornik, autoritet za ovo podruje, bio prilino kategorian. Rekao je: 'Tamo,
niti dostojanstvo niti erudicija nee biti od pomoi.'

Sl. 16

Pristup viem emotivnom centru je pristup razini svijesti istinskog,

individualnog 'Ja'. Pristup viem intelektualnom centru die nas na razinu Svijesti
- to jest, na sudjelovanje u univerzalnom 'Ja', kroz unutranju komunikaciju koju
omoguuje. Ovo je kraj svake mogue evolucije za ovjeka pod zemaljskim
62 |

uvjetima. Ali kakva ogromna mogunost. Apostol Sv. Pavao kae o tome ovo:
'Znamo pak da Bog u svemu na dobro surauje s onima koji ga ljube, s onima koji
su odlukom njegovom pozvani. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu
suoblieni slici Sina njegova te da on bude prvoroenac meu mnogom
braom.' 59
Da sumiramo: nai vii centri su dvije boanske iskre: jedna proizlazi iz
druge: vii emotivni centar - iskra Sina - i vii intelektualni centar - iskra Oca u
svom istobitnom aspektu Duha Svetoga. Sada bismo trebali bolje razumjeti
duboko znaenje tekstova citiranih na poetku ovog poglavlja, kao i sutinsku
razliku, koju je opisao Sv. Pavao, koja postoji izmeu ljudske filozofije i ljudske
tradicije s jedne strane, te ezoterine Tradicije s druge.
Ako sad nastojimo zatvoriti u jednoj ideji put koji moramo proi od
roenja do vrhunca ezotericizma, moemo ga pojmiti kao evoluciju 'Ja', koje
uvijek poprima novi oblik bez da unitava stari.
Postoje etiri razine 'Ja' koje odgovaraju etirima razinama bia i svijesti.
razine svijesti

razine bia

Svijest

razine Ja
univerzalno Ja
istinsko
individualno Ja

svijest istinskog
Ja

lino mentalno Ja

budna svijest

fiziko Ja tijela

podsvijest
Sl. 17

Gabriel Derjavine definira ovu evoluciju u svojoj poznatoj formuli: 'Ja

sam crv, ja sam rob, ja sam kralj, ja sam Bog.'
(6)
To to je reeno gore bi nas trebalo navesti da se zapitamo koji je smisao
i znaenje evolucije Linosti; ovog finog i sloenog organizma koji je ipak 'Ne-Ja';
s kojim se identificiramo i od kojeg bismo se trebali moi odvojiti pod cijenu
osobito bolnih napora.
Moramo se sjetiti da je od pada Adama duhovni ovjek, postavi
ivotinjskim ovjekom, izgubio doticaj sa svojim viim centrima, tako rei, sa
Stablom ivota, tako to je dao nadmo svojim niim centrima, to jest, Stablu
Znanja Dobra i Zla. Unato tome, uz pomo Linosti, i njena tri centra, mi
59

Rimljanima 8: 28 - 29.
63 |

posjedujemo unutar nas - bilo u embrionskom ili razvijenom stanju - sve

elemente od kojih je sainjen Svemir, koje Pravoslavna Tradicija naziva 'Svijet'.
Ovi elementi su predstavljeni odgovarajuim dijelovima nae Linosti.
Kako postepeno zadobiva gospodarenje i kontrolu nad svojom Linou,
ovjek, uz pomo ovog sloenog instrumenta, uspijeva u Znanju svih dijelova
Svemira - te u uspostavljanju svjesne i organske veze s njim. To se pojavljuje u
skladu s Platonovim principom koji kae: 'Jednako se ne moe dokuiti ni
razumjeti osim jednakim.'
Ovo je objektivno znaenje i mjesto Linosti u evoluciji 'Ja' putem
svojevrsne svjesne identifikacije koja je plod primjerenih vjebi koncentracije,
onaj koji trai uspjet e u Znanju vanjskog 'Ne-Ja' uz pomo unutarnjeg 'Ne-Ja',
tako rei, putem svoje Linosti. Ovaj postupak, kojem emo se vratiti kasnije, dat
e mu pristup moima. Trudi se 'da prodre u unutranji kavez i vidjet e vanjski
kavez, (Svemir), jer oba su jedan.' 60
Sad moemo bolje razumjeti i definirati pojam ezotericizma. Pod
ezotericizmom, u tonom smislu rijei, mislimo na injenice i djelovanja koja su
dostupna viim centrima, tako rei, polju svijesti istinskog 'Ja', i samoj Svijesti. U
irem smislu rijei prihvaen pojam ezotericizma je proiren da obuhvaa dva
koraka koji omoguuju pristup ovom polju: on prvo obuhvaa egzotericizam,
karakteriziran odbacivanjem vjerovanja u Linost kao trajnu vrijednost, a zatim
mezotericizam, koji je prvi stadij pristupa istinskom 'Ja'. Na sljedeoj su slici ova
tri stupnja ezotericizma nacrtana kao tri koncentrina kruga izvan kojih se nalazi
'divljina': ona zona gdje vanjski ovjek ivi u podreenosti svojoj Linosti.

Sl. 18

Gledano iz perspektive, prethodna slika bi izgledala ovako:

60

Dobrotoljublje: Sv. Izak Sirijan, 2./ 30. pouka.

64 |

Sl. 19

Ispitajmo sad s praktinog gledita kako ovjek moe dostii

ezotericizam: kojim putem moe raditi prema cilju uspostavljanja trajne veze
koja e stvoriti mogunost da on evoluira. Problem se u Tradiciji razmatra
pomou dijagrama ispod. U ezoterinom uenju se za ovaj prikaz moe rei da je
najvaniji. On utjelovljuje mnotvo ideja; mnogo vie nego komentari koje emo
dati. Zato mu se moramo esto vraati i meditirati na njega.

Sl. 20

Crne strelice predstavljaju utjecaje koji se stvaraju u ivotu ivotom

samim, ovo je prva vrsta utjecaja kojom je ovjek okruen. Njih se naziva 'A'
utjecajima. Primijetit emo da su oni raspodijeljeni gotovo jednako po cijeloj
povrini kruga ivota. Kao to je sluaj sa svakom zraeom energijom u prirodi,
njihov uinak je obrnuto proporcionalan kvadratu udaljenosti; tako da je ovjek
ponajvie podloan utjecaju strelica koje su neposredno oko njega. On je
povuen u svakom trenutku nainom na koji one djeluju u tom trenutku.
Utjecaj 'A' strelica na vanjskog ovjeka je imperativan; tjeran, on vrluda u
krugu svog ivota od roenja do smrti, slijedei isprekidanu liniju koja je ponekad
podlona opasnim promjenama smjera.
Zbir 'A' utjecaja tvori Zakon Sluaja. ovjek je podloan njegovom
upravljanju, pa ipak ako temeljitije ispitamo sliku vidjet emo da je svaka crna
strelica uravnoteena, neutralizirana na nekom drugom dijelu drugom strelicom
jednakom u sili a dijametralno suprotnom, tako da kad bi ih ostavili da uinkovito
neutraliziraju jedna drugu rezultantna sila bi bila jednaka nuli. To znai da su u
65 |

svom zbiru 'A' utjecaji po svojoj prirodi iluzorni, iako je uinak svakog od njih
stvaran, pa ih vanjski ovjek smatra stvarnou. Bijeli krug predstavlja ezoterini
Centar, smjeten izvan generalnih zakona ivota.
Bijele strelice predstavljaju utjecaje nazvane 'B'. Ovi utjecaji su ubaeni u
mete ivota i potjeu iz ezoterinog Centra, tretirane izvan ivota, ove strelice
su sve orijentirane u istom smjeru. U svom zbiru tvore neku vrstu magnetskog
polja.
Budui da 'A' utjecaji neutraliziraju jedan drugog, 'B' utjecaji zapravo
sainjavaju jedinu stvarnost.
Mali krug s osjenanim linijama predstavlja ovjeka, koji je na ovoj slici u
izolaciji. Kose osjenane linije oznaavaju to da priroda vanjskog ovjeka nije
homogena, pomijeana je.
Ako ovjek provede svoj ivot bez razlikovanja 'A' i 'B' utjecaja, zavrit e
ga kako je i poeo, moe se rei mehaniki, tjeran Zakonom Sluaja. Meutim, s
obzirom na prirodu i jainu rezultantnih sila kojima je podloen, moe mu se
dogoditi da ostvari sjajnu karijeru, u smislu koji svijet daje ovom izrazu.
Pa ipak, on e doi do kraja svog ivota bez da je nauio ili razumio ita o
Stvarnosti. I zemlja se vraa Zemlji.
U ivotu, svako bie je podvrgnuto nekoj vrsti takmiarskog testa. Ako
razazna postojanje 'B' utjecaja; ako stekne sklonost ka njihovom skupljanju i
upijanju; ako neprestano tei tome da ih bolje asimilira; njegova e se
pomijeana unutranja priroda polako podvri odreenoj vrsti evolucije. I ako su
napori koje ini kako bi apsorbirao 'B' utjecaje neprestani i dovoljni po sili, u
njemu se moe oblikovati magnetski centar. Ovaj magnetski centar je u
dijagramu predstavljen malim bijelim prostorom.
Ako se ovaj centar nakon to se rodi u njemu paljivo razvija, zauzima
oblik, i u povratku e vriti utjecaj nad rezultatima 'A' strelica koje su uvijek
aktivne, savijajui ih. Takvo savijanje moe biti nasilno. Obino ono premauje
zakone vanjskog ovjeka i izaziva mnoge sukobe unutar i oko njega. Ako izgubi
bitku, pojavljuje mu se uvjerenje da 'B' utjecaji nisu nita drugo nego iluzija: da je
jedina stvarnost predstavljena 'A' utjecajima. Magnetski centar koji je bio
formiran u njemu se polako reapsorbira i nestaje. Tada, s ezoterine toke
gledita, je njegova situacija gora nego ona s kojom je krenuo, kad je tek poinjao
razaznavati 'B' utjecaje. To je primjer kojeg istie parabola o neistom duhu i
praznoj kui. 61
Ali ako izae kao pobjednik u ovoj prvoj borbi, njegov magnetski centar,
uvren i ojaan, vodit e ga ovjeku koji ima 'C' utjecaje jae nego on sam, i koji
posjeduje jai magnetski centar. I tako slijedom dalje, posljednji ovjek koji je u
vezi sa drugim koji ima utjecaj 'D', e biti njegova veza s Ezoterinim Centrom 'E'.
Od sad u ivotu, taj ovjek vie nee biti izoliran. On e zasigurno nastaviti ivjeti
61

Matej 12: 43 - 45. Usp. Hebrejima 6: 4 - 8. II Petrova 3: 17.

66 |

kao prije pod djelovanjem 'A' utjecaja, koji e dugo vremena nastaviti vriti svoju
mo nad njim; pa ipak malo po malo, zahvaljujui uinku djelovanja lanca 'B' -'C' 'D' -'E', njegov magnetski centar e se razviti. U mjeri njegovog rasta, ovjek e
pobjei vladavini Zakona Sluaja i ui u domenu Svijesti. Ako ostvari ovaj rezultat
prije svoje smrti, moe rei da njegov ivot nije bio uzaludan.
(8)
Pogledajmo sad drugaiju verziju istog dijagrama:

Sl. 21

Ova druga slika, sa crnim magnetskim centrima, predstavlja situaciju gdje

ovjek sebe obmanjuje i, vjerujui da upija 'B' utjecaje te radei sve vrijeme
potrebnu selekciju, on zapravo apsorbira 'A' utjecaje, one crnih strelica koje su
na neki nain paralelne s bijelim strelicama 'B' utjecajima. Ovo e ga dovesti u
kontakt s ljudima koji posjeduju magnetski centar iste prirode: koji su sami
nasamareni i koji nasamaruju druge, i koji nemaju direktnu ili indirektnu vezu sa
ezoterinim Centrom.
(9)
Posljednja primjedba. Kakvu garanciju moe imati ovjek da nee
nasamariti sebe i da nee upasti u posljednju situaciju? Odgovor je jednostavan.
istoa magnetskog centra se mora savjesno odravati od poetka i kroz njegovu
evoluciju.
(10)
Ponovimo jo jednom da komentari dani o ovom dijagramu nisu iscrpni.
Mogui su i drugi komentari, i oni koji ustraju u prouavanju doktrine su gorljivo
pozvani da meditiraju na ovu sliku te da idu jo dublje.
67 |

Ako to uine, postat e svjesni toga da ovaj prikaz obuhvaa cijeli niz
zakona ljudskog ivota, koji su izloeni u Evanelju u obliku parabola, slika i
nagovjetaja.

68 |

69 |

POGLAVLJE VII
(1)
Sad emo pregledati promjene izazvane, u tom mentalnom organizmu
koji smo nazvali Linou, kao rezultat pojavljivanja i rasta magnetskog centra u
nama. U openitom smislu, moe se rei da e sjaj ovog centra pomoi u
uinkovitom usavravanju razvoja niih centara. Pod njegovom zastavom, odnosi
izmeu tri centra bit e korjenito izmijenjeni, i to e snano utjecati na ovjekov
ivot. U povratku, to e imati odreenu posljedicu u njegovim odnosima s onima
oko njega.
Vidjeli smo da je sustav sektora takav da su tri centra stalno meuovisna.
Kao rezultat, svaki pokret u jednom od njih vodi odgovoru u druga dva. Zbog
toga, dokle god se mentalni ivot pojedinca sastoji samo od razliitih kombinacija
i pokreta niih centara, ovjek ne moe imati ni istu misao, ni isti osjeaj, niti
moe donijeti konanu odluku. Zbog naina na koji ove mehanike veze rade, sve
je u njemu pomijeano. Zasigurno odgovor druga dva centra nema istu snagu
pokreta kao centar iz kojeg akcija potjee. Pa ipak, u normalnim okolnostima
ovjek ih ne moe ignorirati. Ovaj fenomen, praen razliitom koliinom
nedovoljne razvijenosti i rastrojstva u centrima i njihovim sektorima, je uzrok
sumnji i unutranjih sukoba u kojima se ovjek tako esto bori. Dodatno, ovi
snopovi mehanikih veza imaju posebnu vanost, igrajui pozitivnu ulogu u
mentalnom ivotu pojedinca. Uzeti u zbiru, oni sainjavaju organ - ili jo bolje
instrument - morala. S obzirom na to, u vanjskom ivotu, glas istinskog 'Ja' je
slab i rijetko ga se uje, ovjek, gotovo stalno identificiran s 'Ja' linosti, moe i
esto djeluje bez da uzima u obzir rijei ovog skrivenog glasa, ak i ako se poslije
pokaje. U praksi, pod ovim uvjetima, mehanike veze izmeu tri centra su jedina
konica njegovoj neobuzdanoj pohlepi.
Ovaj moralni instrument je ukalupljen kako bi pristajao tradiciji sredine i
obitelji. Oblikovan je od roenja pa nadalje odgojem. Jasno, bez ovog
instrumenta, organizacija drutvenog ivota u svim njegovim oblicima je
nezamisliva. Ipak zbog njegove prirode, on ne moe garantirati dobro i pravedno
ljudsko ponaanje; da bi osiguralo vlastito postojanje za vrijeme mira, ljudsko
drutvo je uvijek bilo duno pribjegavati ograniavanju i primjeni kazne:
potrebna sredstva, s obzirom da moral nikad nee biti dovoljno jak da bi
obuzdao ekstremne i anarhistike tenje Linosti. Linosti, u stvari, nedostaje ta
vrsta svijesti koju praktina izuavanja religije opisuju kao strah od Boga. 62
(2)
62

Job 28: 28; Psalmi 110: 10; Mudre izreke 1: 7, 9: 10; Propovjednik 12: 13.
70 |

S obzirom na gore navedeno, lako moemo razumjeti da moralnost nije

identina sa Svijeu. Moralnost je vrsta zamjene, nije temeljena - kao
autentina Svijest - na spontanoj, jednostavnoj i direktnoj prosudbi, nego na
zbiru konsideracija. Meu njima, rasa, civilizacija, vremena, klasa, okoli, pojedini
ili viestruki osobni motivi, svi igraju svoju ulogu. Tako da se pojam o moralnom
mijenja kao rezultat varijacije elemenata koji ga tvore. Tako moemo razlikovati
moralnost kultiviranog ovjeka od onog divljaka, moralnost Rimskog drutva od
onog Srednjega vijeka, i zadnjeg od moralnosti sadanjosti. Meutim, ne
smijemo vjerovati da moralnost napreduje, postajui vremenom sve bolja. S
ezoterine toke gledita, pojam napretka kako ga uobiajeno razumijemo nema
apsolutnu vrijednost. Kao plod napora Linosti koje su same po sebi pokretni
pijesak, napredak sam po sebi ne daje garanciju trajnosti. Iskustvo nedavnih
ratova i revolucija dalo nam je nepobitan dokaz krajnje krhkosti svega to se do
19. stoljea
- barem meu civiliziranim ljudima
- ozbiljno smatralo
nepokolebljivom osnovom ljudske moralnosti.
Mehanike veze izmeu centara mogu se predstaviti skroz shematski,
kao to je prikazano na sljedeoj slici (Sl. 22).
U vanjskom ovjeku, ove veze su obino dovoljno vrste da funkcioniraju
kroz cijeli ivot. Meutim, pod okolnostima naeg grozniavog i prilino
nebalansiranog modernog ivota, ove veze, posebno one izmeu intelektualnog
centra i emotivnog centra, su poprilino labave. Nekad ih ak smatramo
prekinutim. Za pojedinca, ovaj raskid rezultira gubljenjem svakog pojma i
osjeaja moralnosti.

Sl. 22

Promjena ovih veza, oputanje ili ak nestajanje, izaziva cijeli niz

psiholokih pojava. Proces je sutinski karakteriziran licemjerjem koje postaje sve
71 |

vie i vie izraeno; kulminira kompletnim prekidanjem ovih veza, inei ovjeka
amoralnom osobom.
(3)
Rekli smo da pojava magnetskog centra moe izazvati duboku promjenu
u mentalnom organizmu. Nakon to dostigne odreeni stupanj rasta, ovaj centar
uspostavlja direktne veze - ne vie mehanike nego svjesne - sa svakim od tri
centra, kao to je pokazano donjim dijagramom:

Sl. 23

Kad se ove nove veze dovoljno uvrste zamjenjuju stare veze, koje
otpadnu. Od sad, ovjek ponovno stjee sposobnost da ima iste misli i iste
osjeaje, koji vie nisu pomijeani kao rezultat mehanike meuovisnosti
centara. Od sad e svaki centar moi raditi samostalno ali pod strogom
kontrolom magnetskog centra, koji osigurava njihovu koordinaciju.
Tako da, djelujui na nau moralnu prirodu, pojava i rast magnetskog
centra rezultirat e progresivnim zamjenjivanjem elemenata ove moralne
prirode odgovarajuim elementima Svjesnosti. Tada prestajemo biti rtve naglih
pokreta, i naih reakcija na utiske i okovi postaju sve vie misaoni i svjesni.
Meutim, ne smije se pomisliti da tako korjenita transformacija i unutranjeg i
vanjskog ivota moe doi iznenada. Iskljuujui jako rijetke iznimke, koje
podrazumijevaju pravedne po prirodi - ova evolucija izgleda kao dug proces,
neprekidna borba s nizom uspjeha i padova. Vie e puta onaj koji trai pasti u
krizu obeshrabrenja; vie e mu se puta initi da je potjeran preko granica svog
vlastitog ivota; nekad e se osjeati zgnjeeno pod teretom testova i tekoa
nasuprot kojih e biti postavljen za vrijeme svog traganja. Ovo se moe razumjeti
72 |

kad znamo da ezoterina znanost ide u svom uenju daleko izvan jednostavne
informacije. Njena svrha, u stvari, nije nita manje od transformacije bia onoga
koji je prouava, interes potpuno izvan djelokruga pozitivne znanosti. Zbog toga
to se openito bavi onima neispravnima koji meutim tee svjetlu, poziva ih rijeima Sv. Pavla, da: 'svuku staroga ovjeka s njegovim djelima i obuku novoga,
koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja.' 63 U svakom sluaju gdje
ezoterina znanost nudi sve, zahtjeva i sve zauzvrat. Mora se platiti sve.
Nemogue je dosei Istinsko putem lai ili licemjernih igara, jer u ovom sluaju
mi traimo da budemo, radije nego da izgleda kao da jesmo. Na ovoj razini ideja
se mora traiti osnovno znaenje strane prie o Ananiji i Safiri koju je ispriao
Sv. Luka u Djelima Apostolskim. 64
(4)
Stvari se ine ovakvima, gledano odozdola: sa stajalita Linosti, koja
djeluje po maksimi: 'Ovo je moje a takoer je i to.' Mudrac je jednom rekao da se
Bog smije kad uje da ovjek razmilja na takav nain. Gledano odozgora, stvari
se mogu vidjeti u potpuno drugaijem svjetlu. Linost vanjskog ovjeka je
smrtna. Posljedino, sve vrijednosti kojima obino tei su privremene: zaista su
mu posuene. Prolazne su i stoga su iluzorne.
Ezoterina znanost ukazuje put prema trajnom. Da bi se to postiglo, od
ovjeka se trai da odlijepi svoje srce od prolaznog, koje ga vue prema ponoru.
Prema Isusovim rijeima, prodaje mu isto zlato - koje on ne moe prepoznati nasuprot njegovom lanom novcu koje smatra istinskim. ovjek, bojei se da ne
bude nasamaren, oklijeva i tako pati. U ovome pronalazimo porijeklo velikog
nerazumijevanja (koje opet iskrsava) kad se ljudski ivot prima osobno. Cijelo
Evanelje je ovdje. Upueno je onima koji tee ivotu.
'Tko to ne prizna, ne priznaje se.' 65, kae Sv. Pavao. Bit e iskljuen s
uskog puta, da padne natrag na irok put koji e ga - kao to znamo - voditi u
Smrt.
Sad, i tek sad, moemo bolje razumjeti smisao, kao i apsolutnu potrebu
neophodnog uvjeta zajednikog svim religijama i svim ezoterinim tradicijama:
poniznost.
Definirajmo prvo pojam ponos, njenu suprotnost. U ezoterinom smislu
ponos je ono ime Linost potvruje svoje prvenstvo u odnosu na istinsko 'Ja'. U
vanjskom ovjeku, takav je stav normalan. Ako on uspije u ivotu, uvrstit e se
takav stav u njemu. Ali ezoterini zakon je izriit. Bog kae: 'Ja stojim pred

63

Koloanima 3: 9 - 10; Efeanima 4: 22 - 24.

Djela Apostolska 5: 1 - 11.
65
I Korinanima 14: 38.
64

73 |

vratima i kucam.' 66 To znai da je svaki ovjek uvijek pod trajnim pritiskom koji
dolazi iz ezoterinog Centra u obliku 'B' utjecaja 67. Meutim, ovjek mora otvoriti
vrata svojim vlastitim naporima; drugim rijeima on mora razaznati i asimilirati
ove utjecaje, tada se Linost, savladavi svoju ponosnu prirodu, mora pokloniti i
prihvatiti prvenstvo istinskog 'Ja'. Mora to unaprijed uiniti djelovanjem vjere i
nade, ne znajui tono kuda e to voditi. Mi smo stoga pozvani da 'imamo
povjerenja u Boga'. To je uloga poniznosti kao uvjet sine qua non za bilo koji
praktini ezoterini rad. Iz ovoga emo moi dokuiti znaenje stare maksime da
se : 'Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost.' 68 Nikad ovo ne smijemo
shvatiti u metaforikom smislu. Linost koja obino nareuje u ovjeku, zajedno
s 'Ja' tijela, mora se pokloniti pred istinskim 'Ja' i odati mu poast.
Da bi se to postiglo, treba se savladati velika prepreka koja se opisuje
ovako: Iluzija, mislei da je ona stvarna, smatra Stvarnost iluzijom.
Mo Iluzije u ovjeku djeluje naroito putem njegovog seksualnog
centra, ili tonije, na njegov troak. Ignorirajui veze izmeu centara, ovjekova
potpuna struktura izgleda kao to slijedi:

Sl. 24

Seksualni centar je analogan viim centrima: nepodijeljen je, nema

negativni dio, i nije razdijeljen na sektore. Ali nii intelektualni centar ili nii
emotivni centar - ili oba zajedno - mogu prisvojiti dio njegove energije. To
stvara negativne pojave, meu kojima nabrajamo nedoumicu izmeu toga to je
nestvarno i Stvarnog, kao i sve brojne manifestacije tvrdoglavosti.
66

Otkrivenje 3: 20.
Usp. Sl. 20, Poglavlje VI.
68
Jakovljeva 4: 6; Mudre izreke 29: 23; I Petar 5: 5.
67

74 |

Ako odolimo takvim testovima, 'Ja' Linosti e se sve ee premjetati

da boravi u magnetskom centru. Obrnuto, to vie 'Ja' ostaje u ovom
(magnetskom) centru i poistovjeuje se s njim, vie e napredovati rast tog
centra.
Kad magnetski centar konano zauzme oblik, uspostavlja neosporan
autoritet nad trima centrima Linosti. Onaj tko je bio ovjek 1, 2 ili 3 postaje
ovjek 4. Kroz ovaj stadij njegove evolucije takav ovjek e imati zadatak
prepoznati nain na koji svaki od ova tri mentalna centra funkcionira, dodijeliti
pravu ulogu svakom od njih, i balansirati ih. Tako se usavrava rast magnetskog
centra i zapoinje njegov razvoj. Ovo posljednje je funkcija svjesnih napora da se
razvoj niih centara razvije do njihovih granica. to se ovaj razvoj dalje nastavlja,
to magnetski centar vie apsorbira nii emotivni centar, istovremeno
identificirajui se sve vie s viim emotivnim centrom. Jednom kad se tri nia
centra potpuno razviju i balansiraju, magnetski se centar jednom zauvijek
identificira s viim emotivnim centrom, dovlaei sa sobom nii emotivni centar
kojeg konano apsorbira. Od sad nadalje nii emotivni centar, s magnetskim
centrom, formirat e sastavni dio vieg emotivnog centra.

Sl. 25

Kad se ovo jedinstvo ostvari, onaj tko je iznio ovaj rad na sebi postat e
ovjek 5.
Za razliku od ovjeka 1, 2 ili 3 koje se naziva vanjskim ljudima, ljudi 5, 6 i
7 su unutranji ljudi. 69

69

Rimljanima 7: 22.
75 |

Uspostavivi vezu izmeu vieg emotivnog centra i vieg intelektualnog

centra, ovjek 5 e postati ovjek 6, poslije ega e njemu ostati samo da uvrsti
rezultate. Ovo uvrivanje je zadnji stadij ezoterine evolucije.
Zadatak za svaki stadij evolucije moe se definirati kao to slijedi:
- ovjek 4 - prepoznati postojanje tri nia centra, uiniti da rastu i
razvijaju se do granica, i regulirati njihovo funkcioniranje;
- ovjek 5 - stei nove sposobnosti i moi 70;
- ovjek 6 - razviti tako steene sposobnosti do njihovih krajnjih
granica;
- ovjek 7 - uvrstiti dobivene rezultate
Ovo uvrivanje se dobiva sublimacijom seksa.
Kad razmatramo zavrenu sliku ovjeka (Sl. 24), moramo imati u pozadini
uma da e ista slika iz malo drugaijeg ugla izgledati ovako:

Sl. 26

Ovo je shema ovjeka koji je postao cjelovit i besmrtan u skladu sa

znaenjem rijei Sv. Pavla: 'Svi dodue neemo umrijeti, ali svi emo se
izmijeniti.' 71 Vii emotivni centar, sada smjeten u sreditu slike, apsorbirao je

70
71

To su darovi Duha Svetoga, I Korinanima 12; 14, passim.

I Korinanima 15: 51.
76 |

nii emotivni centar. Znaenje tokastih linija u ovome - kao i veza sa seksualnim
centrom - bit e objanjena kasnije.
(5)
Ljudi 1, 2 ili 3, tjerani energijom seksualnog centra koja slobodno
protjee kroz tri centra, snalaze se s privremenim 'Ja' Linosti, nestabilnim 'Ja';
koje se mijenja; neloginim samom sebi; vodei lano postojanje. Situacija se
potpuno preokree kad - uspjeno preavi stadij ovjeka 4 - predani traitelj
postane unutranji ovjek: 5, zatim 6 i konano 7:
-Kad postane ovjek 5, postaje trajno svjestan svog istinskog

'Ja';
-Kad postane ovjek 6, zadobiva trajnu Svijest;
-Kad postane ovjek 7, osloboen je putem zadobivanja prave
Volje.
'Ja' - Svijest - Volja grade trostruki cilj ezoterine znanosti, i oni su
nagrada za tragaoeve svjesno uinjene napore.
Ovdje zavrava ezoterina evolucija mogua za ovjeka u uvjetima
zemaljskog ovjeanstva.
Ovakvom evolucijom ivotinjski ovjek moe prevladati Adamov Pad,
postati duhovan ovjek, i tako biti iniciran u boansku mudrost.
(6)
Bitna opaska: unato strogom zahtijevanju poniznosti ne smijemo upasti
u drugi ekstrem i ii tako daleko da zanemarujemo nae mentalno 'Ja', preziremo
ili loe s njim postupamo. Jednako, ne smijemo zanemarivati, prezirati ili loe
postupati s naim tijelom podvrgavajui ga pretjeranom muenju. Sve to
trebamo je dati im vrijednost koja im je primjerena, i prestati im pridavati
vrhovni autoritet ili kvalitete istinskog 'Ja'. U isto vrijeme se moramo boriti svim
sredstvima protiv duha samodopadnosti, znajui da je 'Ja' Linosti samo
privremeno 'Ja'; i kao takvo prolazno. Ako se tvrdoglavo identificiramo s ovim,
potvrujemo da smo jo uvijek podloni Zakonu Sluaja i da zapravo stabilno
hodamo po putu prema Smrti.
Bez da idemo u takve ekstreme, moramo tretirati nau Linost privremeno 'Ja' - i nae tijelo u kojem ivi, kao to dobar konjanik tretira svog
konja. Zbog toga to pazimo na ovo 'Ja' - dok ga treniramo - moi emo proi
dugi put koji vodi naem cilju. I prije no to uinimo bilo koji napor moramo
odmjeriti svoju snagu. Konj ne zna gdje konjanik ide, on sam je odgovoran za
oboje.
77 |

DRUGI DIO - SVEMIR

78 |

79 |

POGLAVLJE VIII
(1)
Paralelno prouavanju ovjeka, vidjeli smo da ezoterina znanost
prouava i Svemir. Na taj nain ona uva od izdvajanja ovjeka iz njegova
organskog konteksta. Ona razmatra ovjeka unutar zbira ivota na Zemlji;
elementa planetarnog svijeta koji gravitira oko Sunca, jedne od zvijezda
Mlijenog puta, naeg svijeta, roenog unutar manifestiranog Apsoluta, Koji
osigurava njegovo postojanje i njegov opstanak.
injenica da ovjek svojim djelovanjem sve vie i vie naginje tome da se
izolira od Zemlje - hodajui na onovima cipela, putujui autima, vlakovima ili
avionima - rezultira stvaranjem ideje u njegovoj podsvijesti da je on odvojen od
Prirode. Pa ipak unato svim strojevima stvorenim ili koji e biti stvoreni, on
nikada nee prestati biti integralni dio Majke Zemlje, jer je sve u Svemiru ivo, i
sainjava dio zbira. To je osnovni razlog zato je potrebno prouavati Svemir dok
prouavamo ovjeka.
Pravoslavna Tradicija smatra Svemir ivim biem. Origen ga, u Poelima,
usporeuje s neizmjernim organizmom, ija je Dua Bog. Ova koncepcija se
sauvala gotovo netaknuta u ezoterinoj Tradiciji; nalazimo je izraenu na
skraeni nain u liturgijskoj molitvi i odgovorima koje se naziva Velika Jektenija 72.
Od davnina se ova koncepcija prikazivala dijagramom; poevi od Boga
kao Due nae Due, te postepeno dostiui Boga Koji unutar sebe sadri sve to
postoji. Ovaj se dijagram sastoji od dvanaest koncentrinih krugova: poevi od
sredita, oni predstavljaju elemente dane na slici 27.
Ova dvostruka koncepcija jedinstvenog Boga - kao Due nae Due, te
kao Boga koji obuhvaa Svemir koji je On stvorio - karakteristika je ezoterinog
Pravoslavlja. Nalazimo je takoer i u Evanelju i Apostolima, ali obino prolazi
neopaeno. Ve smo je spomenuli, kad smo citirali Sv. Izaka Sirijana u vezi
identiteta unutranjih i vanjskih kaveza 73.
U vezi prethodnog, mogli bismo citirati govor Sv. Pavla u Ateni. Sv. Luka
izvjetava o njemu sljedeim rijeima:
'Nijedan Atenjanin ni doseljeni stranac ni na to drugo ne trati vrijeme
nego na pripovijedanje i sluanje novosti. Tada Pavao stade posred Areopaga i
ree: "Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. Doista, prolazei i
promatrajui vae svetinje naoh i rtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu.
to dakle ne poznajete, a tujete, to vam ja navjeujem."
72
73

Ruski Ektenia je litanija.

Dobrotoljublje: Sv. Izak Sirijan, 2./30. pouka.
80 |

"Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne
prebiva u rukotvorenim hramovima; i ne posluuju ga ljudske ruke, kao da bi to
trebao, on koji svima daje ivot, dah i - sve. Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da
prebiva po svem licu zemlje; ustanovi odreena vremena i mee prebivanja
njihova da trae Boga, ne bi li ga kako napipali i nali. Ta nije daleko ni od koga od
nas. U njemu doista ivimo, miemo se i jesmo." 74

Sl. 27
I. Bog, Dua nae Due

VII. Drava

II. Dua

VIII. Na planet

III. ovjek

IX. Na sunev sustav

IV. Soba

X. Mlijeni put, naa Galaksija, na Svijet

V. Kua

XI. Svi Svjetovi, slini i razliiti

VI. Grad

XII.Bog koji sve obuhvaa

(2)
74

Djela Apostolska 17: 21 - 28.

81 |

Astronomski svijet koji promatramo s naeg planeta izgleda tako zato to

mi vidimo tijelo Svemira iznutra. Ne gledamo ga u njegovom zbiru jer se naa
promatranja odvijaju i tumae na naoj skali, infinitezimalnoj u odnosu na zbir.
Ono to nas navodi na krivi trag je udaljenost izmeu zvijezda, koje su arita ive
tvari, i estice svemirskog organizma. Gledane iz unutranje perspektive one
djeluju neizmjerno, meutim gustoa Svemira u svom zbiru je analogna onoj
naeg tijela. ovjek u Svemiru nalikuje mikroorganizmu u ljudskom tijelu. Kad
bismo mogli postati mikrobi, vidjeli bismo naa tijela iznutra - slino zvjezdanom
nebu punom galaksija koje bi bili nai organi. S druge strane, kad bismo postali
neizmjerni i vidjeli Svemir na njegovoj vlastitoj skali, vidjeli bismo ga kao ivo
tijelo. To je efekt Naela Relativnosti.
(3)
to je onda znaenje ljudskog ivota u ovom Kozmosu kakvog ga znamo?
ovjekovo postojanje ima dvije glavne svrhe:
- kao element svemirskog organizma, on slui ciljevima posljednjeg;
- kao izolirana jedinka, on moe slijediti svoje vlastite ciljeve.
Da bismo bolje razumjeli zato i kako su ova dva cilja povezana, uzmimo
primjer:
Poloaj ovjeka u Svemiru analogan je onom stanice u ljudskom tijelu.
Svaka stanica dio je organa koji je, u povratku, element grupe organa koja
osigurava pravilno ostvarenje nekih odreenih funkcija organizma.
S ove toke gledita, prouimo mnotvo stanica u naem tijelu. Ono je
podreeno dvjema kategorijama zakona. Da pojednostavimo, kaimo da je
smjeteno pod vladavinu dva zakona.
Prvi dri stanicu na njenom mjestu. U ezoterinoj znanosti ga zovemo
Generalni zakon. Drugi ostavlja odreenu slobodu djelovanja stanici, a zove se
Zakon Izuzetka.
Prvi zakon, koji je konzervativan, osigurava da organ iji je dio ova stanica
nesmetano ispuni svoju ulogu. U tu svrhu, prvi uvjet je da tijekom svog ivota
stanice koje tvore organ ispunjavaju ulogu koja im je dana. Ovaj zakon obvezuje
te stanice da ostanu na svojim mjestima, da zavre svoj posao, i da posvete svoje
ivote tome.
Oigledno je da kad ovaj zakon ne bi drao stanice tijela unutar granica
svakog organa, kad ih ne bi obvezivao da ispune svoju ulogu, posljednji ne bi
mogao postojati. Prema tome ovaj zakon je koristan; osiguravanjem postojanja
organa, on omoguuje cijelom tijelu da se odri.
Znamo, meutim, da je potpuno uklanjanje odreenih organa tijela
kompatibilno preivljavanju. U sadanjem stanju naeg znanja ak se ini da
uklanjanje nekih od njih ne vodi ozbiljnim funkcionalnim smetnjama. tovie;
82 |

organizam podnosi djelomina odsijecanja nekih organa bez da se ugroze uloge

koje ti organi igraju u opoj ekonomiji. Ovo pokazuje da nestanak nekoliko
stanica, infinitezimalnog dijela organa, prolazi neopaeno: njegovo
funkcioniranje nije pogorano. Poto je sutinska uloga Generalnog Zakona paziti
na kontinuitet funkcije, ovaj nestanak prolazi za njega neopaeno. Stoga on ne
postavlja daljnje prepreke. Simbolino, moe se rei da stanice koje izbjegnu
ovom zakonu sad ulaze u podruje Zakona Izuzetka.
Ovaj bijeg nekoliko stanica je pojava do koje neprestano dolazi. Sve nae
stanice od epidermskih do ivanih neprestano se obnavljaju u skladu s razliitim
i varijabilnim ritmovima. Kao dodatak ovom obnavljanju iznutra, tu su takoer i
nestajanja, nadoknaena ili ne novim jedinicama.
Do ove toke, analogija s onim to se dogaa ovjeku zbog Generalnog
Zakona i Zakona Izuzetka mogla bi se uzeti u potpunosti.
Ali ona ovdje staje, barem to se tie sadanjeg stanja naeg znanja. U
ovoj aktivnosti ivota, migracijama i staninoj smrti, nema potvrde za miljenje
da prijelaz s Generalnog Zakona na Zakon Izuzetka proizlazi iz bilo kakvog
svjesnog djelovanja stanica.
Za ovjeka se to dogaa drugaije.
Kao stanica ovjeanstva, ovjek tvori dio organskog ivota na Zemlji.
Ovaj ivot u svom zbiru predstavlja vrlo osjetljiv organ naeg planeta, igrajui
vanu ulogu u ekonomiji sunevog sustava. Kao stanica ovog organa, ovjek se
nalazi pod utjecajem Generalnog Zakona, koji ga dri na njegovom mjestu. U
stvari, ovaj mu zakon ostavlja odreenu marginu ili toleranciju. On mu doputa
neke slobodne kretnje unutar granica koje postavlja. Unutar ovih granica, koje su
objektivno jako ograniene iako se subjektivno one ine golemima, ovjek moe
otpustiti uzde svojim fantazijama i svojim ambicijama. Bez da idemo predaleko u
definiranje ovih granica i detaljan opis sastavnica ovog Generalnog Zakona,
moemo rei kao primjer da je jedan od tih faktora glad: ropstvo radu kako bi se
osigurao na opstanak. Lanac: seksualni instinkt; prokreacija; te briga roditelja za
njihovu djecu, drugi je faktor. Ezoterina maksima koja je primjenjiva na ovaj
aspekt ivota smiljena je ovako: tjelesna ljubav nuna je za ope dobro. Zadnje,
strah u svojim brojnim oblicima sainjava treu grupu faktora u pitanju. U cjelini,
doputena margina za slobodne kretnje koje tolerira Generalni Zakon ograniena
je neim to se najbolje moe objasniti terminom koji je manje znanstven nego
to je koloristian: buroazijska srea. Karijere u svakoj grani ljudske aktivnosti;
bogatstvo; obitelj; ljubav; asti itd.; sve je podlono sine qua non uvjetu
bezuvjetnog barem podsvjesnog prihvaanja neizbjenosti Smrti.
Dokle god ovjek prihvaa naelo konanog unitenja njegove Linosti
bez borbe, on moe nastaviti ivot bez privlaenja pojaanog pritiska Generalnog
Zakona na sebe.
Sluaj je potpuno drugaiji ako se on bori da premai granice koje on
namee. On tada ide protiv djelovanja ovog Zakona i njegovih izvedenica na
83 |

njega. On djeluje simultano na nekoliko planova: fizikom, mentalnom i

moralnom. Njegovo djelovanje na moralnom planu ovjek zamilja, od
pamtivijeka, u obliku personifikacije: avla.
U pravoslavnoj Tradiciji demonologija zauzima znatno mjesto. Nalazimo
praktine konstatacije, fina i duboka razmatranja visoko sofisticiranih i
podmuklih oblika koje poprima avolovo djelovanje u vrlo razliitim okolnostima,
u kojima on ide toliko daleko da iskoritava dobru vjeru ljudi u svoje svrhe.
Takoer emo nai dragocjeni savjet, temeljen na skupljenom iskustvu
tokom godina, koji je posebno koristan uenicima ezoterine znanosti; zato to
e jednom kad se postignu prvi pozitivni rezultati ti uenici nepogreivo naii na
aktivnu opoziciju zakona i igru Lukavca.
Mora se uvidjeti da ovjek stavljajui se pod okrilje Zakona Izuzetka, ide
protiv Generalnog Zakona; kojeg je ak i pozvan da srui, barem na individualnoj
skali. On ne smije zaboraviti da - pod kaznom 'iznenadnog napada' - spasenje
ovisi o pobjedi nad avlom, koji je kao to smo rekli, personalizirani moralni
aspekt Generalnog Zakona. To je tako iako je on prirodno, poto je kozmiki
zakon, boanski zakon. 75 ovjek se ne smije bojati, jer je Zakon Izuzetka takoer
boanski zakon: izabirui njega, on nastavlja sluiti interesu cjeline, ali drugaije i
na neusporedivo uinkovitiji nain. Tijekom ove borbe protiv prvog zakona, on je
predmet testova koji esto poprimaju oblik kunji. U pravoslavnoj Tradiciji su
duboke studije posveene ovoj temi. Kao to je iznad navedeno, one sadre
dragocjene savjete praktine prirode, ije detalje ne moemo pokriti u ovom
sadanjem djelu. Doputeno nam je meutim skrenuti panju na indirektnu
prirodu dijabolinog djelovanja. Ako traitelj, ciljajui ravno prema svom cilju,
koji je osloboenje i spasenje, uspjeno prevlada prepreke i time dokae snagu
koja bi mu omoguila da se usprotivi Generalnom Zakonu, posljednji bi poeo na
njega djelovati indirektno, obino posredstvom njegovih blinjih ako oni ne
slijede isti put: ovo djelovanje se javlja na moralnom planu, i esto poprima
emotivne oblike obraajui se njegovim najplemenitijim, velikodunim i
nesebinim osjeajima: njegovom milosru; njegovim obavezama; njegovom
saaljenju. To ga tjera niz slijepe ulice, insinuirajui da e se on tako vratiti svojoj
dunosti, da e radei to ii pravim putem, itd. To e razjasniti duboku izreku
Isusa :'Neprijatelji e ovjeku biti ukuani njegovi.' 76

75

Ne smije se zaboraviti da se Jakov cijelu no borio protiv Anela, pobijedio ga i zadobio

prezime od Izraela od njega; to znai: 'koji se borio protiv Boga' ili 'jak protiv Boga'.
76
Matej 10: 36.
84 |

(4)
Ponovimo sad, zato to je to vano, da je ezoterini rad po svojoj prirodi
revolucionarni rad. Traitelj trai promjenu stanja: da nadvlada Smrt i zadobije
Spasenje. Ovo je cilj koji je dan ovom radu od strane Spisa i Apostola. Kao to Sv.
Pavao kae: 'Jer ako po tijelu ivite, umrijeti vam je.' 77 Ali nemojmo zaboraviti to
jo on kae: 'Svi dodue neemo umrijeti, ali svi emo se izmijeniti.' 78
ovjek koji pasivno ivi pod prvim zakonom, neprimjetno i bez da je toga
svjestan - ak i kao izvrstan graanin - dolazi na 'Prostran put koji vodi u propast';
onaj tko izabere Zakon Izuzetka bira 'Tijesan put koji vodi u ivot'. 79
(5)
Poevi od Apsoluta kao poetnog arita ivota, Svemir obuhvaa
ogromnu skalu elemenata, koji se ire u mnogim granama do vanjske kore;
epiderme, predstavljene zbirom satelita svih planeta.
Prije nego to ponemo s prouavanjem strukture Svemira, bilo bi bolje
sumirati uvjete Stvaranja. Pravoslavna Tradicija ui da je Svemir stvoren rtvom
Boga. Razumjet emo ovaj postulat bolje ako uzmemo u obzir da se on razlikuje
izmeu stanja ispoljenog Boanstva i onog neispoljenog Boanstva - koji je
prema tome bezgranian i slobodan od svih uvjeta.
Boja rtva je ogranienje Sebe putem manifestacije. Koji su uvjeti ovog
ogranienja? Ima ih tri: Svemir je stvoren u Prostoru, u Vremenu i potom u
Ravnotei.
Tri temeljna uvjeta Stvaranja manifestiraju se u Svemiru u obliku tri
osnovna naela ivota: statiko, dinamiko i neutralizirajue naelo.
Sve u kreaciji se moe analizirati i prouavati u svjetlu ovih triju naela,
koja se pojavljuju na nain analogan onom opisanom dok smo govorili o uvjetima
stvaranja Svijeta. Ona su jednako primjenjiva na svim razinama Kozmosa.
Ako uzmemo stvaranje poduzea za primjer, mogli bismo rei da se prvo
mora smisliti ideja to je vie mogue, prouiti projekt, te izraditi planove. Sve se
ovo temelji na Statikom naelu. Tada prelazimo na realizaciju, u skladu s
Dinamikim naelom. Svako naelo djeluje u manifestiranom svijetu prema
prikladnom zakonu, to e se prouiti kasnije.
U praksi, poduzee stvoreno na ovaj nain riskira uruavanje ako
direktori ne uzmu u obzir tree naelo, ono Ravnotee, te ga paljivo ne primjene
na svoju kreaciju. Naelo Ravnotee mora se slijediti od prvih studija projekta,
kroz cijelu realizaciju posljednjeg, i mora ga se vrsto drati tijekom cijelog toka
77

Rimljanima 8: 13.
I Korinanima 15: 51- ve citirano.
79
Matej 7: 13.
78

85 |

poduzea. Na vrlo openit nain moemo rei da pokretai - u bilo kojoj grani
ljudske aktivnosti - moraju prvo postii ravnoteu izmeu napora koje poduzee
zahtijeva za svoje stvaranje, i sredstava na njihovom raspolaganju za tu
realizaciju. Ako se bavimo znanstvenim studijama - a to se jednako odnosi i na
ezoterine studije - moramo takoer odravati ravnoteu, ali na drugaiji nain:
u ovom sluaju, plan za studije mora odgovarati prirodi i strukturi prouavanog
objekta.
(6)
Kad se govori o stvaranju Svemira, nuno je spomenuti pojam Vjenosti.
Mi obino imamo pogrenu ideju o tome. Obino, mi sebi predoavamo Vjenost
kao produenje Vremena do beskonanosti. Vjenost nije Vrijeme; ona je, tako
rei, vertikala na Vrijeme. Slijedi da ona nije beskonana, nego ograniena:
Tradicija stavlja kraj Vjenosti i kraj Svijeta zajedno. Mi tako slavimo Boga u
Njegovom pred -vjenom stanju. U kondaku Boia pjevamo:
Danas Djeva raa Nadsutnoga,
A Zemlja peinu nudi Nepristupnom.
Aneli i pastiri zajedno slave,
A Magi putuju u drutvu zvijezde.
Radi nas se kao malo dijete rodi pred-vjeni Bog. 80
to se tie kraja Svijeta, mi ga sebi predoavamo u obliku Ostvarenja,
koje je, prema rijeima Isusa, Objava ostvarenih djela i injenica.
(7)
Dva od tri temeljna naela Stvaranja, Prostor i Ravnotea, ne
predstavljaju nikakvu opasnost za stvoreni Svemir. to se tie Vremena, to nije
isto. Poto je dinamiko naelo koje je u temelju sveg djelovanja - ukljuujui
stvaranje i svaku realizaciju - ono podrazumijeva sigurnost konanog unitenja
za sve stvoreno. S tim u vezi, moemo se sjetiti mita o Kronu koji prodire svoju
djecu.
Da bi se ublaila ova prijetnja, djelovanjem Vremena, boanska Mudrost
uvela je aparat za izbjegavanje neposrednog unitenja stvorenog svijeta. To
djeluje kroz jedan od dva zakona, iji emo temelj prouiti u sljedeim
poglavljima, u njihovim naelima; njihovom djelovanju; i njihovim uincima.
Trenutno e nam biti dosta da kaemo da je, zahvaljujui ovom umjetnom
80

Staroslavenski tekst (prim. prev. Nadsutni treba znaiti 'onaj koji je prije postojanja',
eng. 'Pre-existent').
86 |

zakonu, daljnji tijek Vremena zatvoren u cikluse, a to uklanja njegov destruktivan

uinak - naravno unutar odreenih granica. Tako Vrijeme nee djelovati u
pravcima nego u 'okretajima' krivulje.
Ovi ciklusi se zatvaraju i ponavljaju. Zahvaljujui ovom ciklikom
djelovanju, sam Svemir i svi elementi od kojih je sastavljen mogu se odrati. Svaki
element slijedi vlastiti ciklus. U Antici su bili dobro svjesni ovog zakona; njihova
filozofija nije nikad priznavala ravne linije; temeljila se na ciklikom naelu.
(8)
Pokuajmo sad dati opu sliku strukture Svemira. Ovdje su elementi
onoga to u ezoterinoj znanosti nazivamo Zrakom Stvaranja, rjee zvanim
Konus Stvaranja Svijeta.
Moemo nacrtati njegovu sliku na sljedei nain. Zemlja ima Mjesec kao
satelit. To je granica; zadnja preka Kreacije, nakon koje nema nita. Mjesec - kao
ni sateliti drugih planeta - nema satelit za sebe.
Usmjerivi svoj pogled prema sreditu, nalazimo da je Zemlja dio
planetarnog Svijeta koji gravitira oko Sunca, gospodara naeg sustava. Sunce je
jedna od mnogih zvijezda galaksije znane po imenu Mlijeni put, sustava kojem
pripada cijeli sunev sustav. Znamo da Mlijeni put nije jedinstven kao takav. Na
nebu moemo detektirati druge galaksije sline naoj, i moemo jednako
pretpostaviti da postoje i drugi svjetovi koji joj ne bi nalikovali.
Ove velike jedinice u svom zbiru sainjavaju Sve Svjetove: cijeli sadraj
Svemira, koji gravitira oko onoga to u Tradiciji zovemo Centralno Sunce: Apsolut,
tako rei, ispoljeni Bog.
Slika izgleda kao to slijedi:

87 |

Apsolut
Svi Svjetovi
Na Svijet- Mlijeni put
Sunce
Planetarni Svijet
Zemlja
Mjesec

Sl. 28

Nastavit emo koristiti ovaj dijagram. On je dosta prikladan za razvijanje i

pojanjenje naeg obrazlaganja. Ne smijemo zaboraviti da on predstavlja samo
jednu zraku stvaranja, ne cijeli Svemir. Niti smijemo zaboraviti da je Svemir kao
cjelina analogan svojom strukturom stablu gdje se, poevi od korijena - Apsolut
na naoj slici - cijeli niz grana iri van do lia, od kojih bi jedan list bio analogan
mjesecu u naoj Zraci.
Ako elimo konstruirati sliku koja bi bila blia stvarnosti, moramo locirati
sve razine slike 28 jednu unutar druge, ukljuivi ih sve u jedan veliki krug, koji bi
predstavljao Apsolut - u ijim njedrima ivi sve to postoji - koji obuhvaa
cjelinu.

88 |

Sl. 29

Primjedba: Iz tehnikih razloga grafiki prikaz na ovoj slici prestaje na razini 5.

89 |

POGLAVLJE IX
(1)
Opisali smo tri osnovna uvjeta pod kojima je stvoren Svemir. Sad emo
prouiti dva temeljna zakona koji vladaju nad svim to postoji i ivi, na svim
stepenicama stvorenog Svemira. Prvi od ovih zakona uvjetuje postojanje svega
to ispunjava Kozmos, bilo da je to bie, predmet ili dogaaj.
Drugi temeljni zakon vlada nad svakom akcijom i svakom kretnjom,
posebice procesom ivota u svim njegovim oblicima, sve do najsuptilnijih i
najintimnijih pokreta misli ili osjeaja.
Ova dva temeljna zakona su sveprisutna i ulaze u sve: nitko i nita ih ne
moe izbjei.
(2)
U ezoterinoj znanosti prvi zakon se naziva Zakonom broja Tri. Njegova
definicija objanjava njegovo ime:
Definicija: Sve to postoji, postoji kao rezultat konvergencijskog
djelovanja u istu toku u isto vrijeme triju sila: pasivne, aktivne i neutralizirajue.
Primijetit emo da tri sile reflektiraju tri osnovna uvjeta stvaranja
Svemira, o kojima smo ve govorili. Kao takve, one predstavljaju manifestaciju tri
uvjeta stvaranja, unutar stvorenog Svemira, kako je zamiljena od strane
nemanifestiranog Boanstva u pred-postojanju svijeta. Pasivna sila je izvedenica
statikog uvjeta: Prostora. Aktivna sila je izvedenica dinamikog uvjeta:
Vremena. Posljednje, neutralizirajua sila osigurava odravanje Ravnotee u
cijelom Svemiru, na svakom planu, i na svakoj stepenici.
Prirodno, jer su sile, ove su tri sile aktivne. Njihova imena izraavaju
ulogu koju svaka od njih igra u kooperaciji koja raa odreenu razmatranu
pojavu.
Iz tog kuta gledanja, ivot u Svemiru nije nita drugo nego perpetualni
proces stvaranja u svakom podruju, na svakom planu, i na svakoj stepenici. Kao
dodatak, za svaki dogaaj, veliki ili mali, vaan ili beznaajan, reproducira se in
analogan Prvom Stvaranju cijelog Svemira, sa zadravanjem svih proporcija; u
ovom inu, kao to smo rekli, tri sile djeluju kao replika tri uvjeta koji su zamislili
stvoreni Svemir prije njegovog ispoljenja.
Klasian primjer koji ezoterine kole daju da bi predstavile igru tri sile je
kruh. Da bismo napravili kruh moramo imati brano, vatru i vodu. U ovom
primjeru, brano je provodnik pasivne sile, vatra aktivne sile, a voda
neutralizirajue sile.

90 |

Ovdje moramo odmah razjasniti da tvar koja u jednom sluaju slui kao
provodnik za pasivnu silu, u drugim sluajevima moe biti provodnik za aktivnu
silu, a u treoj situaciji biti vozilo za neutralizirajuu silu.
Ispitajmo ovo izmjenjivanje u jo jednom klasinom primjeru, onom
zaea djeteta. ena se ovdje pojavljuje kao pasivna sila, mu kao aktivna, a
tjelesna ljubav kao neutralizirajua sila: ako su ova tri uvjeta prisutna, zaee
postaje mogue. Ako prijeemo s tjelesnog plana na moralni plan, vidimo da je
situacija obrnuta. ena je ta koja djeluje - ili je vie pozvana da djeluje - bivajui
izvorom inspiracije kao aktivna sila, a mukarac - kad je kooperacija na ovom
planu plodna - igra ulogu kao pasivna sila. Na isti nain, kako ena nosi plod
ljubavi kroz svoju trudnou, donosi ga na svijet, hrani ga, i ui ga, na moralnom je
planu mukarac taj koji poima nadahnutu ideju, koju je oplodila ena, razvija je
unutar sebe, i naposljetku je donosi na svijet u obliku nekog rada, ili ee u
obliku kreacije.
Prvotni karakter pasivne sile moe se ilustrirati brojnim primjerima.
Uzmimo sluaj kupnje: ponuena roba sainjava pasivnu silu; potreba ili elja
kupca uplie se kao aktivna sila, a cijena koja se plati za predmet djeluje kao
neutralizirajua sila. Vie uopeno, ponuda se uplie kao pasivna sila, zahtjev kao
aktivna sila, a plaanje kao neutralizirajua sila.
To da je pasivna sila sila, te da kao takva posjeduje aktivni karakter,
prilino jasno je demonstrirano, posebice na psiholokom planu; aktivno kao to
moe biti, ensko zavoenje predstavlja pasivnu silu u ljubavnim romanima. Gdje
je u pitanju trea ili neutralizirajua sila, to obino izbjegne naem promatranju bilo zbog bipolarnog karaktera naih umova, ili zbog njene vlastite prirode - koje
je u mnogim sluajevima moe ostaviti neopaenu. Ona takoer nekad igra ulogu
katalizatora - daleko manje upadljivu nego poveznice koja je najtemeljnija uloga
neutralizirajue sile.
Prema nainu na koji tri sile djeluju kroz materiju, Tradicija pravi sljedee
razlike:
Kad tvar slui kao provodnik za pasivnu silu, mi je zovemo Kisik (O); kad
slui kao provodnik za aktivnu silu zovemo je Ugljik (C); kad slui kao provodnik
za neutralizirajuu silu zovemo je Duik (Azot) (N). Kad se razmatra nezavisno od
sila kojima je provodnik, tvar se zove Vodik (H).

(3)
Ako spoj sila ostane sterilan, to znai da u ezoterinom smislu njihova
kooperacija nije bila potpuna. Greka moe proizai iz jedne od triju sila, iz njih
dvije, ili ak iz sve tri. Analiza u svjetlu zakona koji je u pitanju moe uvelike
pomoi u odreivanju jednog ili mnogo uzroka neuspjeha. Na primjer, s istim

91 |

branom koje je dobro, kruh moe biti lo ili nejestiv ako smo dodali previe vode
- ili nedovoljno - ili ako je plamen bio slab ili prevelik.
Zadnja nam tvrdnja omoguuje da dokuimo smisao i uinak pomonog
zakona Zakonu broja Tri. Vidimo da sa istim branom - pasivna sila u naem
primjeru - moemo doivjeti neuspjeh uslijed neispravnog udjela aktivne sile
(Vatra), neutralizirajue sile (Voda), ili obje zajedno. To bi nas vodilo zakljuku da
se djelovanje aktivnih i neutralizirajuih sila mora regulirati u skladu sa sadrajem
pasivne sile, koja utjee na reakciju ovdje kao stabilan imbenik; matematika
konstanta. Pasivna sila sadri sve mogunosti za kreiranje pojave, dok se aktivna
sila uplie kao realizator, te neutralizirajua sila kao regulator, odnosa izmeu
druge dvije sile, odreujui doziranje za obje na optimalan nain. Ovo objanjava
i opravdava injenicu da je prvenstvo u pojavnom svijetu pridodano pasivnoj sili.
Primijetimo ovdje da je to prvenstvo direktan rezultat uvjeta za prvog
Stvaranja. Da bi dolo ili prelo iz neispoljenog stanja - monopolarnog,
koncentriranog na jedinstvenu svijest o Sebi unutar koje Boanstvo ostaje prije
Stvaranja Svijeta - prva Ideja koja ini da Boanstvo izae iz stanja neispoljenosti
da bi postalo ispoljeno, je neminovno ona o Ti. Ova ideja, zamiljena putem
boanske rtve Samo -ogranienja, ima Ljubav, neutralizirajuu silu, za treu silu.
U jeziku dostupnom ljudima, Sv. Ivan je to izrazio rekavi: 'Bog je tako ljubio svijet
te je dao svoga Sina Jedinoroenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne;
nego da ima ivot vjeni.' 81 Moemo vidjeti da je, po sebi, stav ispoljenog
Apsoluta reguliran u skladu s pasivnom silom - Svijetom: univerzalno Ti
razmatrano kao objekt Njegove panje.
Prema tome, od poetka Stvaranja, boanska egzistencija postaje
bipolarna, a Ljubav je neutralizirajua sila koja odrava odnose izmeu
univerzalnog 'Ja' i univerzalnog 'Ti'.
Vano je traiti i pronai mnoge primjere djelovanja Zakona broja Tri. To
se ne bi trebalo initi samo da bismo se uvjerili da on vai, nego takoer i da
ubrzamo re-edukaciju nae inteligencije na ezoterinom temelju.
Znamo da je struktura nieg intelektualnog centra bipolarna. Ta je
struktura savreno prilagoena onome to se u pravoslavnoj Tradiciji zove
'Svijet'. Ovaj 'Svijet' se sastoji od zbira 'A' utjecaja o kojima smo ranije priali
(Poglavlje VI, slika 20). To je svijet u kojem ivimo, koji ljudskoj Linosti izgleda
kao jedina stvarnost, ali je u stvari relativan ili ak iluzoran. Pregledali smo sliku
koja prikazuje 'A' i 'B' utjecaje, (Sl. 20) i kao to smo ve iznijeli, sve 'A' strelice
imaju duplikate koji ih neutraliziraju. Ovo simbolizira stvaranje svijeta, polazei
od Nule, podjelom na dvije grupe sila, jednake u snazi a dijametralno suprotne u
smjeru.
Bipolarna struktura inteligencije, toan duplikat strukture 'Svijeta',
omoguuje ovjeku da prouava i prepoznaje sve 'A' utjecaje, da se orijentira u
81

Ivan 3: 16.
92 |

njihovom neposrednom i najdaljem podruju djelovanja, da primijeni svoje

sposobnosti na njega da bi traio, kalkulirao, kombinirao, intervenirao, djelovao i
ak kreirao unutar granica podruja djelovanja ovih utjecaja.
Znamo, meutim, da je ovaj 'Svijet', u stvari, iluzoran; da 'B' utjecaji
predstavljaju jedinu neprolaznu stvarnost u ivotu. Nije li Isus rekao: 'Ne zgrite
sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i ra nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i
kradu. Zgrite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni ra ne nagrizaju i gdje
kradljivci ne potkapaju niti kradu.' 82
Dobro se razumije da su ovdje u pitanju dva svijeta koji se prepliu: svijet
koji sainjava zbir 'A' utjecaja - 'zemlja'; i ezoterini svijet - 'nebo', kojeg grade 'B'
utjecaji.
Paljivim prouavanjem igre triju sila, traitelj e se uvjebati da
prepozna djelovanje 'A' i 'B' utjecaja, te da ih razlikuje. Ovo je jedan od sutinskih
imbenika te re -edukacije o kojoj smo ranije govorili.
(4)
Budimo, meutim, vrlo paljivi da ne damo razlikovanju izmeu 'A' i 'B'
utjecaja preusku interpretaciju. 'A' utjecaji djeluju kroz Generalni Zakon, te su
stoga u skladu s Bojom voljom. Ve znamo jedan razlog njihovog postojanja: da
slue interesima Zbira. Ipak ne zaboravimo da je sve relativno. Onaj tko izuava
ezoterinu znanost ne smije se naivno suprotstaviti 'A' utjecajima. To bi samo
dovelo do katastrofe. To je bilo pouno iskustvo Don Quixote-a - tako pogreno
razumljeno. 'A' utjecaji igraju pozitivnu ulogu u ekonomiji Svemira. Oni se
udruuju s unitavajuom silom da bi se suprotstavili svakome tko ih pokua
napasti direktno u njihovom zbiru. Zadatak traitelja je drugaiji. Umjesto da
pokuava unititi 'A' utjecaje, ili svojim podvizima sebi probiti put izmeu njih,
dok nastavlja svoju ezoterinu edukaciju, on bi trebao umjesto toga izbjei njihov
domaaj.
Vano je razumjeti da mi nikad ne moemo postii ovaj cilj svojim
vlastitim silama. Mi emo putem apsorbiranja 'B' utjecaja - boanskih utjecaja s
vie razine, koji su posljedino moniji - te potpunim povjerenjem u njih, kao i
dokazivanjem sposobnosti i devocije, biti osloboeni vlasti ovih 'A' utjecaja kojima vlada Generalni Zakon, kojem pomae Zakon Sluaja.
Onaj iji su napori okrunjeni uspjehom - tko dostie vie razine bia - je
odmah upotrijebljen da sudjeluje u upravljanju i rastu dane razine niih sila
Kozmosa.
Openito on e morati ostvariti - kao misiju - zadatak u podruju 'A'
utjecaja. Iznad svega, ovaj e zadatak zahtijevati prouavanje bipolarnog svijeta.
Inteligencija je jedini alat koji posjedujemo s kojim se postie ovaj cilj. Ovo je njen
82

Matej 6: 19 - 20.
93 |

stvarni razlog postojanja, kao i razlog zato njezina struktura neposredno

reflektira svijet 'A' utjecaja. Ovaj instrument prema tome omoguava ovjeku, u
skladu s Platonovim naelom, da dokui i zna isto putem istog.
Znajui to, uenik ezoterine znanosti mora se uvati od upadanja u
ekstreme izraene u nekim uenjima; on ne smije niti prezirati niti zanemarivati
svoje intelektualne sposobnosti. Inteligencija se mora razvijati i izotravati do
granice mogunosti, a misao mora postati otra kao vrh igle. Ali ne smije se
zaboraviti da Linost, unato svojoj sloenoj strukturi i njenim mnogim
sposobnostima, nije nita drugo nego alat, ija funkcija ostaje isto mehanika. Iz
tog razloga u ezoterinim pitanjima ona ne zna, niti e ikad znati ita sa
sigurnou. Po svojoj prirodi agnostina, i zainteresirana za pojave, ona je
ograniena formom i funkcijom na tri dimenzije. Ona je nesposobna nadii ove
granice, ve iskreno smatra svijet 'A' utjecaja za jedinu stvarnost.
(5)
Saznanje o Zakonu broja Tri omoguuje nam da budemo potpuno svjesni
sloene strukture Zrake Stvaranja (Sl. 29).
Na poetku, Apsolut poprima prvi oblik Svojeg ispoljenja. On je Jedno, a
tri sile prebivaju sjedinjene unutar Njega. Ovo je tradicionalna doktrina o Svetom
Trojstvu, istobitnom i nepodijeljenom. Gledano odozdola prema gore, Trojstvo se
alegorijski zove summum bonum, koje kruni Svemir, tada zamiljen kao Piramida.
Tri sile Apsoluta, tri Hipostaze Trojstva, obdarene autonomnom voljom,
ali meuovisne, stvaraju pojavni Svemir i sve to on sadri. Na prvoj stepenici
one stvaraju Svjetove. Ovi Svjetovi, ije postojanje vie nije istobitno, budui da
su odvojeni, ovise neposredno i potpuno o volji Apsoluta, ije tri sile oni
odravaju u stanju razdvojenosti.
Stvoreni ovim trima razjedinjenim silama, u ove Svjetove ipak neprekidno
prodiru tri sile u istobitnom stanju svojstvene Apsolutu u Njegovom ispoljenom
stanju.
Ciljajui na razvoj Zrake Stvaranja odozgora prema dolje, stvaranje i dalje
slijedi isti proces. Svaki svijet je stvoren putem tri sile svojstvene njemu, te je
jednako podreen autoritetu sila koje vladaju nad prethodnom stepenicom, iz
koje on proizlazi.
Svaka od ovih kreativnih sila predstavlja grupu zakona istog reda, a ovi
zakoni e uvjetovati svijet koji pripada odreenoj stepenici, i initi da on obavlja
svoju ulogu. Ovo nam omoguuje da upotpunimo sliku 28 pomou skale, koja e
predstavljati broj grupa upravljajuih zakona du cijele Zrake Stvaranja (Slika 30):
Takva hijerarhija zakona nije nita drugo nego hijerarhija nadlenosti i
moi.
Silazei sa stepenice na stepenicu, dok ne dosegnemo koru Stvaranja,
volja Apsoluta prodire u sve i u sva bia u Svemiru - do najprimitivnijih
94 |

organizama, i jo dalje, do najinertnije tvari, koju tradicija oznaava imenom

kamen.

Apsolut
Svi Svjetovi
Mlijeni put
Sunce
Planetarni Svijet
Zemlja
Mjesec
Sl. 30

(6)
Koje je znaenje brojeva na prethodnoj slici? Oni predstavljaju uvjete ili
sile Stvaranja; drugim rijeima, zakone ili tonije kategorije zakona pod koje je
smjetena svaka stepenica Zrake Stvaranja. Jedinstvo pripada samo Apsolutu, te
ovaj broj 1, nepodijeljen iako sadri istobitnu Trijadu, predstavlja i znai Boju
slobodu. Sve to proizlazi iz Njega postepeno gubi svoju slobodu, to znai da je
podvrgnuto broju zakona - ili kategorijama zakona - koji postaje sve vei i vei.
Bie putujui kroz Zraku Stvaranja od Apsoluta do Mjeseca bit e sve vie i vie
ogranieno; mi, koji smo na Zemlji, ogranieni smo sa 48 grupa zakona, brojem
koji je po sebi ogroman. Za vanjskog ovjeka moramo dodati ovim grupama 48
zakona - pod ijim utjecajem Zemlja vri svoje postojanje - zakone koji se odnose
na organski ivot na Zemlji, sa drugim zakonima koji proizlaze iz ljudskog drutva,
i organa i stanica tog drutva: rasa, kasti, obitelji itd. Mi ivimo u 'divljini' zakona i
to je razlog zato unato odreenom poticaju prema naprijed, nai ivoti nailaze
na sve vrste prepreka. Spasenje se sastoji tono od postepenog oslobaanja
podreenosti ovom velikom broju zakona. U svakom sluaju, iako ovjek ne
smije gaziti preko ovih prepreka, on ih mora barem zaobii. Ezoterina znanost
takoer kae: 'Ne moemo se boriti protiv zakona koji nas veu sukcesivnim
95 |

napadanjem svakog od njih; ovim postupkom nikad neemo postii nita.' Moda
bi nam trebalo tisuu uzastopnih ivota da dobijemo traeni rezultat na ovaj
nain. Moramo stoga izbjei ovo stanje stvari u njihovom zbiru, i tada postoji
ansa. to je to? Otkrit emo u sljedeim poglavljima.
(7)
Budui da hijerarhija zakona nije nita drugo nego hijerarhija moi, to
smo vie ogranieni , to manje moi imamo. Ali moramo promijeniti nain na koji
shvaamo pojam moi. U ezoterinoj znanosti, mo znai sloboda.
Svaki put kad ugovorimo neku predanost u ivotu, podreujemo se
dobrovoljno novoj grupi zakona koja upravlja podrujem u kojem je uinjena ova
predanost. Ne razmiljamo dovoljno o ovome, esto uope, posebno kada smo
mladi. Moemo rei da ovjek provodi prvu polovinu svog ivota stvarajui
ugovore, a drugu polovinu svog postojanja pitajui se kako moe ivjeti s njima.
(8)
Poetna kreativna sila, neutralizirajua sila koja vee univerzalno Ti sa
Apsolutnim 'Ja', je Ljubav. Iako uvijek identina u sutini, ova sila Ljubavi prodire
u cijeli Svemir od vrha do dna - i obrnuto - zauzimajui razliite oblike na svakoj
stepenici Kreacije. Sv. Ivan jasno je rekao: 'Bog je Ljubav.' 83 Obrnuto bismo mogli
rei: Ljubav je Bog. Apostol je zakljuio: 'Tko ne ljubi, ne upozna Boga.' 84 Ljubav,
boanska Hipostaza, ispoljava se u Svemiru kao sila preporoda i prepetualne
obnove.
(9)
ivot Svemira organiziran je prema strogom i savrenom redu. Sve to
nama izgleda kao nered ili anarhija, izgleda nam tako zbog nedostataka nae
percepcije i prosudbe. Najvei dio 'B' utjecaja nam izmie. Pa ipak u ekonomiji
Velikog Svemira, svako bie ili pojava ima svoje mjesto. Svatko, znajui to ili
nesvjesno, slui u postizanju tonog cilja.
Ovo su sutinske karakteristike prvog boanskog zakona, Zakona broja
Tri.

83
84

I Ivan 4: 8.
Ibid.
96 |

97 |

POGLAVLJE X
(1)
Ustanovili smo da, u Svijetu koji je stvoren igrom tri sile, Zakon broja Tri
reflektira tri temeljna uvjeta Stvaranja: statiki, dinamiki i ravnoteu. Nikad ne
bismo mogli dovoljno naglasiti vanost ovog zakona. Sve to postoji u Svemiru,
zapravo ili u potencijalu, postoji samo milou kombiniranog djelovanja ovih triju
sila.
Sad emo prouavati drugi temeljni zakon: Zakon broja Sedam. Ovaj
zakon se ne odnosi ni na stvaranje ni na postojanje stvari i pojava u prostoru,
nego na njihovu evoluciju u Vremenu. On se tie djelovanja svih tipova kretnji na
svim planovima svih stepenica Kreacije.
Da bismo bolje razumjeli Zakon broja Sedam, te uvidjeli njegovu vanost,
moramo ispitati drugi aspekt problema. Vidjeli smo da dokle ovjek ivi u takvoj
dungli zakona, jedina ansa koju ima je da se stavi pod autoritet Zakona
Izuzetka, ezoterinog zakona koji mu omoguuje da izbjegne zbir 'A' utjecaja ije
djelovanje u vanjskom svijetu direktno pogaa na unutranji svijet. Kao
djelovanje, ovaj bijeg takoer pada pod vladavinu Zakona broja Sedam.
U skladu s ovim zakonom, kao to emo vidjeti uskoro, svako djelovanje
je podreeno jednoj ili brojnim promjenama u smjeru te kao posljedica je po
naelu osueno na neuspjeh. Meutim, analizom djelovanja Zakona broja
Sedam, shvatit emo karakter ovih devijacija, i njihovu neophodnost s objektivne
toke gledita. Nauit emo kako je mogue suzbiti ove devijacije te nastaviti u
konstantnom smjeru u potrazi za naim ciljevima.
(2)
Priroda Zakona broja Sedam i njegova objektivna nunost proizlazi iz
destruktivnog karaktera Vremena, drugog uvjeta Stvaranja. Svojstvom ovog
naela, sve to je roeno ili stvoreno - ukljuujui ovjeka - osueno je na
unitenje. Samom Svemiru jo od njegovog stvaranja takoer prijeti unitenje
kroz djelovanje Vremena. Oduvijek je bio potrebno suoiti se s ovom opasnosti.
Zakon broja Sedam predstavlja sredstva kojima se unitavajue djelovanje
Vremena u odreenoj mjeri neutralizira.
Kretnja se ne moe odvojiti od njenog trajanja. Poto je svo djelovanje ili
vanjska ili unutranja kretnja, svako djelovanje zahtijeva Vrijeme. Zakon broja
Sedam sastoji se tono u injenici da se svaka kretnja, jednom kad je pokrenuta,
podvrgava devijaciji u odreenom trenutku i tada, nakon to proe odreenu
daljinu u novom smjeru, drugoj devijaciji, pa onda opet. Ako je poetni impuls
dovoljno jak, putem njene zadnje devijacije nakon ocrtavanja Heksagona kretnja
98 |

se vraa u toku odakle je krenula. Tako da se, pod utjecajem Zakona broja
Sedam, svako djelovanje proizvedeno u Svemiru odvija u ciklusima (Sl. 31).
CILJ

CILJ

1. Poetni impuls
2. Prva devijacija (nastojanje)
3. Dodatni impuls

SUPROTNOST

4. Nastavljanje u smjeru
prvog impulsa kao
rezultanta 2 + 3

Sl. 32

Sl. 31

Dok je Zakon broja Tri prirodni zakon, Zakon broja Sedam je umjetan.
Ako on i ne neutralizira unitavajue djelovanje Vremena u potpunosti, barem ga
ublaava nameui uzastopna iskrivljenja na svako djelovanje ili kretnju da bi se
zatvorili u cikluse. U poetku, za samo Vrijeme je utvreno da se iskrivljava,
odstupajui od pravca tako da se zatvori u veliki Ciklus koji obuhvaa sve
podreene cikluse. Zbog Zakona broja Sedam, unitenje se ne pojavljuje u prvom
ciklusu, niti u sljedeim ciklusima dok se sila poetnog impulsa ne iscrpi. U
meuvremenu, zakon omoguava oivljavanje bilo kojeg trenutka koji gubi svoju
energiju i svoju brzinu, pruajui mu dopunske impulse u pravovremenim
trenucima i tokama (Sl. 32).
Veliki Ciklus, koji opisuje krug Vremena od prvog impulsa boanskog
ispoljenja do Ostvarenja, to jest, kraja Svijeta, zamiljen je u Tradiciji kao
Vjenost. Vjenost, kao to smo ranije naznaili, prema tome nije beskonana.
Kao bilo koja druga stvorena stvar, ona je ograniena. Ona obuhvaa cijelu
Manifestaciju, i sadri u sebi ostvarenje svih mogunosti i svih obeanja.
Krivulja vremena - rezultat Zakona broja Sedam - ini ak da se i to vrati
u svoju polaznu toku nakon to opie krug poligona Vjenosti. Tako razmatrana,
kao to emo vidjeti poslije, Vjenost ima odreeno trajanje, reda 2.1015
zemaljskih godina. Ova razmatranja krivulje Vremena i svih kretnji - ukljuujui
99 |

bilo koje fiziko, mentalno ili moralno djelovanje bilo koje prirode - doputa nam
da damo definiciju Zakona broja Sedam.
Definicija: Bilo koja kretnja koja poinje u danom smjeru podvrgnuta je
odstupanju u odreenom trenutku.
Obrnuto: Da bi kretnja koja ide prema odreenom cilju nastavila bez
odstupanja u istom smjeru, nuno je pruiti joj adekvatne dodatne impulse u
odreenim trenucima i tokama.
Posljedica: Ako je preputena sama sebi, nalazimo da kretnja koja slijedi
odreeni cilj treom devijacijom poinje ii u dijametralno suprotnom smjeru.
Ovo su sutinske karakteristike Zakona broja Sedam.
(3)
U ljudskoj aktivnosti na moralnom planu, za gornju posljedicu nalazimo
da je primjenjiva u svakom trenutku. Koliko krvi je proliveno u ime Bojeg Sina
koji je propovijedao Ljubav? Koliko okrutnosti, nasilja i zatvaranja je bilo
nametnuto putem revolucija u ime slobode i bratstva? Moemo beskonano
umnoiti ove primjere.
U trenucima kad se pojavljuju, ove devijacije gotovo uvijek prou
neopaeno. Mi nastavljamo zamiljati da slijedimo isti smjer iako smo, bez da to
uvidimo, neprimjetno dovedeni tome da idemo u suprotnom smjeru. U tom
trenutku nae djelovanje na moralnom planu automatski prima novi impuls, koji
dolazi iz reakcije onih oko izvornog impulsa. to je snaniji, to 'avangardniji', to
'revolucionarniji', to je jaa reakcija po naelu Ravnotee. Na taj nain kretnja u
suprotnom smjeru, uobiajenim jezikom zvana reakcijom, ima takvu neoekivanu
silinu da ponekad izgura pokretae poetnog djelovanja daleko iza njihove
polazne toke. Ovo je gotovo uvijek sluaj kod politikih doktrina.
Da bi se uvrstio prvi uspjeh, mora drugi impuls omoguiti njegovo
iskoritenje. Povijest daje mnoge primjere nunosti ovog drugog impulsa: gdje je
on nedostajao nakon to su dobivene bitke, rat bi se esto izgubio.
Moramo ukazati na jo jedan uinak ovog zakona. Vidjeli smo da se
moraju proi dvije uzastopne devijacije da bi se dostigao smjer suprotan
poetnoj kretnji. To znai da ovjek mora predvidjeti dva uzastopna dodatna
impulsa, kako bi odrao poetni smjer kretnje, te osigurao uspjeh poduhvata.
(4)
Da bismo uinili korak naprijed u izuavanju Zakona broja Sedam, i tako
razumjeli zato mu je dano ovo ime, moramo se osvrnuti na odnos izmeu
materije i energije, te takoer na prirodu ciklikih kretnji koje ih karakteriziraju.
Suvremena pozitivna znanost utemeljila je blizak odnos izmeu materije
i energije, injenice poznate ezoterinoj znanosti od pamtivijeka. Danas, vie nije
100 |

drsko rei kako je materija samo statiki oblik energije - ija je priroda iznad
svega dinamika. Odreene pojave koje su bile poznate od pamtivijeka ve su
omoguile jasno vienje te tvrdnje: sferino svjetlo ili vatrena kugla, na primjer,
koja posjeduje odreene karakteristike specifine materiji, kao volumen i boja.
Ali stanje znanja u prolom stoljeu nije omoguilo produktivno prouavanje ove
pojave; ona je ostala relativno neprimijeena zbog svoje rijetkosti. Skoranji
napredak pozitivne znanosti doveo je ponovnom otkriu, ako ne u svakom
detalju barem djelomino, drevnog tradicionalnog znanja, posebice na podruju
odnosa materija - energija. Tradicionalna ezoterina znanost razmatra
manifestaciju sve energije kao oblik ciklike vibratorne kretnje. Ona dalje ui da
je materija sastavljena od relativno ogranienog broja jezgara razliitih kvaliteta,
te je po prirodi analogna sferinom svjetlu. Ove jezgre su animirane ciklikim
vibratornim kretnjama varirajue frekvencije i amplitude. Ovdje Tradicija uvodi
pojam gustoe koji je primjenjiv na energiju kao i na materiju. Konano, ona
utemeljuje zakon prema kojem su: gustoa tvari i gustoa vibracija obrnuto
proporcionalne.
Uvijek u skladu s tim tradicijskim uenjem, koliina jezgara u materiji,
jezgara koje su da budemo precizni sama materija, je minimalna. Volumen koji
zauzima neki objekt, to god da on je, ispunjen je onim to zovemo vrlo brzim
tragovima kretnji: kretnji ogranienog broja jezgara. Sve ovisi o gustoi ovih
kretnji te njihovoj brzini. to su vibracije tee i tromije, to je vei broj jezgri
potrebnih da bi sastavile tijelo, i obrnuto. Znamo da je brzina kretanja u
mogunosti promijeniti fizike karakteristike materije. Na primjer, kad rotiramo
svijetli komad papira na osovini pri pet do est tisua okretaja u minuti, on
postaje sposoban prepiliti komad drveta. Na ovoj frekvenciji na komad papira
izgleda kao disk, iako je zapravo kvadrat. Ako poveamo brzinu rotacije mnogo
iznad one spomenute gore, disk, kao to se ispostavilo, e za naa osjetila
poprimiti izgled vrstog predmeta u mirovanju. Tada bismo mogli dotaknuti list
papira bez opasnosti da nam se ruke otpile.
U svjetlu ove teorije struktura materije izgleda analogno onoj Svemira,
kojeg promatramo 'iznutra', s rotacijom zvjezdanog sustava. Ve smo o tome
govorili (Poglavlje VIII) i rekli da ako bismo - smanjivi sebe na proporcije
infinitezimalnog bia - bili u mogunosti promatrati naa tijela iznutra, kao to
promatramo tijelo Svemira, ne bismo percipirali nita drugaije. Struktura
Svemira je strogo uniformna na svakoj skali, uz rezerve uslijed primjene naela
Relativnosti.
(5)
Tradicija razmatra sve kretnje kao ubrzanje ili smanjenje vibracija istog
reda. Ona odbacuje ideju stabilnosti, budui da sve to postoji ini to kao rezultat
kretnje, te se nalazi u perpetualnom stanju kretanja. Isto tijelo moe ostvariti - te
101 |

obino i ostvaruje - nekoliko kretnji u isto vrijeme. Tako je na planet Zemlja

animiran velikim brojem kretnji, od kojih se dvanaest smatra za primarne. to se
tie naeg satelita Mjeseca, on je obdaren sa stotinjak. Na mentalnom planu, i
ak na fiziolokom planu, mi esto moemo promatrati zbir suprotnih
komponenti u jednom te istom obrascu kretnje: jedan dio napreduje, drugi
nazaduje; za nita se pravilno ne moe rei da je stabilno. S ezoterine toke
gledita, stabilnost je nezamisliva; ona je izmiljotina. Jedina stabilnost koja bi se
mogla priznati je stabilnost u kretanju: ovaj fenomen je od prvotne vanosti, jer
je to ono to je omoguilo stvaranje materije kakvu je znamo, u njena tri oblika.
(6)
Sad emo gledati djelovanje Zakona broja Sedam, u kretnjama u kojima
se vibracije povisuju. U ovom sluaju, uzastopna odstupanja o kojima smo priali
na poetku ovog poglavlja stvorit e diskontinuitet. Ovaj diskontinuitet mijea se
u irenje svih kretnji, iako se one nama mogu initi i stvarno se i ine
progresivnim i neometanim. U ovom kontekstu, ispitajmo glazbenu ljestvicu 85,
ija struktura savreno reflektira Zakon broja Sedam.
Pod oktavom, mislimo na udvostruenje vibracija. Glazbena ljestvica
smjetena je izmeu granica oktave, i obuhvaa sedam tonova i pet polutonova.
Nedostajui polutonovi smjeteni su kao to je naznaeno strelicama na sljedeoj
slici:

Sl. 33

Prvi se nalazi izmeu nota MI i FA, a drugi izmeu SI i DO. Pogledajmo

sad nain na koji vibracije napreduju, koji se, kao to smo rekli javlja
diskontinuirano. Sljedei dijagrami prikazuju ovaj diskontinuitet, izraen u
razlomcima i cijelim brojevima s jedne strane, te u krivulji diskontinuiteta
glazbene oktave, s druge.

85

Prim. prev. Na hrv. tonovi glazbene ljestvice su DO, RE, MI , FA, SO, LA, TI, DO; no ovdje
se nee prevoditi zbog lat. korijena koji se kasnije objanjava. (SO = SOL, TI = SI).
102 |

Sl. 34

Sl. 35

(7)
Rekli smo da svaka postojea pojava postoji u Vremenu, i da je ona
posljedino kretnja. Svo kretanje, kao funkcija Vremena, dogaa se pod vlau
Zakona broja Sedam; ili Zakona Oktava. Djelovanje Apsoluta, koji je stvorio
Svemir - ije je postojanje osigurano na svakoj razini putem Zakona broja Tri takoer se i samo razvija u Vremenu u skladu sa Zakonom broja Sedam.
Zraka Stvaranja, u svom napretku od Apsoluta do satelita planeta - do
Mjeseca u naem sluaju - mora nuno slijediti silazni redoslijed oktave. U
Tradiciji, to se zove Velika Oktava ili Kozmika Oktava. To je silazna oktava:

103 |

Apsolut
Svi Svjetovi

Mlijeni put
Sunce

Planetarni Svijet
Zemlja
Mjesec

Sl. 36

(8)
Ezoterino uenje, prethodno rezervirano samo za inicirane, nije bilo
poznato samo na Istoku ve takoer i na Zapadu. Moemo vidjeti dokaze ovoga
analizirajui imena nota glazbene ljestvice, utemeljene, kao to znamo, od strane
Guida Aretinskog, talijanskog Benediktinca (c.995. 1050.). Da bi to uinio,
upotrijebio je himnu Sv. Ivanu Krstitelju, koju je sastavio dva stoljea ranije Pavao
akon ili Warnefridi, povjesniar Lombardije (740. 801.). Posljednji je bio tajnik
kralja Lombardije, Didiera, te je nakon toga ivio na dvoru Karla Velikog, zatim na
onom u Beneventu, da bi se konano povukao u samostan u Monte Cassinu, gdje
je umro. Himna Sv. Ivanu Krstitelju ide ovako:
UT queant laxis
REsonare fibris
MIra gestorum
FAmuli tuorum
SOLve polluti
LAbii reatum
Sancte Johannes 86

86

Ovo je prijevod himne: 'Da bi sluge tvoje, iz sveg glasa, mogle veliati uda tvojih djela,
i oistile svoja neista usta (od grijeha), o Sveti Ivane.'
104 |

Vidimo da je ovu himnu sastavio Pavao akon u hermetikom obliku.

Takav se postupak uvijek favorizirao u ezoterinom uenju. Komparativno
prouavanje dijagrama Velike Oktave, i himne Pavla akona, ne ostavlja mjesta
sumnji da je on znao ovaj dijagram prilino dobro. A takoer i Guido Aretinski
koji je, dva stoljea poslije Pavla, odabrao tu himnu meu svim drugim da bi je
uveo u glazbeni gamut 87.
ak moemo i sami vidjeti zato je Pavao akon upotrijebio slog UT,
umjesto DO, da bi imenovao prvu notu. Trebali bismo paljivo primijetiti da je on
zamislio ovu himnu kao uzlazni gamut, iako Velika Oktava prirodno predstavlja
silazni gamut. Iz znaenja njenog sadraja, ova himna tei od nieg ka viem, od
grubog ka profinjenom, drugim rijeima, od ljudskog plana ka boanskom planu.
Ali on staje bez dostizanja posljednjeg, na noti SI, posveenoj Sv. Ivanu Krstitelju.
Recimo u prolazu da Prethodnik uiva posebno vrlo duboko potovanje u
Tradiciji, i smjeten je iznad Apostola. Na odreenim bizantskim ikonama on je
predstavljen krilat, sa dvije glave, jednom prilino normalno postavljenom na
njegova ramena, dok je druga, koja je ista, odsjeena i krvava, i on je nosi svojim
vlastitim rukama na pladnju.
Da je Pavao akon htio produljiti svoju himnu jo jednim retkom, morao
bi ga posvetiti Isusu, te posljedino poeti ga slogom DO. Ali on to nije uinio.
Njegov eminentno ljudski gamut, zapoet ovjekom kakav on jest, roenim od
ene 88 sa svim svojim nesavrenostima, oigledno nije mogao poeti sa DO, to
zapravo predstavlja Dominus.
On je izabrao slog UT, od rijei Uterus, organa gestacije, upravo kako bi
naglasio taj nesavreni uvjet koji je uobiajen svim pobonima kao i svim ljudima,
kako bi ih uputio na stazu Sv. Ivana, o kome je Isus rekao: 'Zaista, kaem vam,
izmeu roenih od ene ne usta vei od Ivana Krstitelja.' 89
Prema tome, UT - Uterus - simbolizira vrata roenja po mesu a SI, vrata
drugog Roenja, po Duhu, bez ega ovjek ne moe vidjeti kraljevstva Bojega. 90
Uzlazni gamut Pavla akona tako obuhvaa oktavu obnove, koja ide od roenja
na zemlji ka roenju na nebu.
To je objanjenje ove himne, usko u skladu sa smislom mistinih tradicija
prolosti.

87

Gamut je raspon glazbenih zvukova od gamme (najnieg) do ut (najvieg), koji je

skovao Guido Aretinski; glazbena ljestvica od nekoliko razliitih ali povezanih nota.
88
Matej 11: 11.
89
Matej 11: 11.
90
Ivan 3: 3.
105 |

(9)
Iscrpno prouavanje imena nota koje oblikuju glazbenu oktavu pokazuje
neposrednu korespondenciju s notama Velike kozmike Oktave, kao to se moe
vidjeti iz sljedeeg dijagrama:

Bog. Apsolutno ispoljenje. Centralno Sunce

DOminus

Zvjezdano nebo. Zbir svih Svjetova

SIdereus orbis

Na Veliki Svijet; Mlijeni put

LActeus orbis

Sunce

SOL

Planetarni Svijet, kojem je antika pripisivala FAtum

direktan utjecaj na nau sudbinu
Zemlja, na nesavreni svijet, pod

MIxtus orbis

mijeanom vladavinom Dobra i Zla

Mjesec, vladar ovjekove sudbine

REgina astris

Prema ljudima Antike

Sl. 37

(10)
Vratimo se na problem materije - energije, da bismo razjasnili pitanje
atomske strukture kako je se razumije u ezoterinoj znanosti. Vidjeli smo da se
prvo ispoljenje energije pojavljuje u obliku ciklike unutaratomske vibratorne
kretnje. Ova kretnja, animirajui odreeni broj jezgara, ini materiju. Ako bismo
mogli rei da u stvari ove pokretne jezgre sainjavaju tvar, onda ne smijemo
zaboraviti da se one same sastoje od energije u statikom obliku. Obrnuto,
energija nije nita vie no materija koja je zauzela dinamiki oblik. Raspad atoma
daje jasan primjer takve transformacije. S druge strane, imenovali smo sferino
svjetlo primjerom koncentracije dinamike energije u obliku jezge.
Ovaj proces je obrnut od prvog, te se moe usporediti s pojavom
atomske fuzije.
Takoer smo spomenuli da je struktura materije podlona naelu
Ravnotee, te da je njena gustoa obrnuto proporcionalna onoj unutranje
vibracije koja je animira. Ovo slui da bi uvelo u nae prouavanje pojam atoma,
kako je opisan u Tradiciji. Prema klasinoj definiciji, atom je ona estica bilo kojeg
elementa za kojeg je reeno da je jednostavan; koja se ne moe dalje dijeliti ako

106 |

se ele zadrati sva ona kemijska svojstva koja odreuju razne naine na koje se
ona udruuje s drugim tijelima. Ezoterina znanost ima drugaiji pojam. Evo ga:
Definicija: Atom je najmanja estica, zadnja podjela bilo koje dane tvari
koja cjelovito uva sva njena svojstva; fizikalna, kemijska, mentalna i kozmika.
Moemo vidjeti da je ova definicija blia onoj molekule, iako ide iza toga.
Prema tome mi prepoznajemo atome razliitih sloenih tijela kao i atome
onih elemenata koje kemija smatra jednostavnima. Na primjer, (postoji) atom
vode, atom zraka U korelaciji s kozmikim svojstvima atoma koji je tako
definiran, ezoterina znanost prepoznaje razliite Redove Materije, klasificirane
prema gustoi tipinih atoma koji odgovaraju svakoj razini Velike Oktave. Ova
dana koncepcija u naelu ne priznaje bilo kakvu suprotnost izmeu Materije i
Duha. Ako suprotstavimo jedno drugome, to je kao sporazum za jednostavnost,
na isti nain na koji astronomija nastavlja koristiti Ptolomejev sustav za svoje
praktine ciljeve, iako je primjereno svjesna da je Kopernikov sustav taj koji
tonije odraava stvarnost. S toke gledita ezoterine znanosti, koja je
monistika u naelu, sve je materija u manifestiranom svijetu. Materija je
manifestacija energije, koja nije nita vie nego oblik Duha. U himni koja je
sauvana u Pravoslavlju, karakteristike Duha Svetoga prilino jasno prikazuju ovaj
oblik misli:
Nebeski Kralju, Tjeitelju,
Due Istine, Sveprisutni, Sve Ispunjavajui,
uvaru Svetaca, Darivatelju ivota,
Doi i prebivaj u nama,
Oisti nas od svake ljage
I spasi nae due, O Dobrostivi! 91
Kad se ovo reklo, moemo razumjeti da je jedino atom Apsoluta stvarno
jednostavan i posljedino nedjeljiv: ovdje jedna jezgra Energije -Duha vibrira
maksimalnim intenzitetom. To je najlaki atom; u ezoterinoj znanosti njegova
materija-gustoa uzeta je kao jedinstvo. Zatim, silazei niz Zraku Stvaranja
stepenicu po stepenicu, vibracije postepeno gube svoju brzinu. Slijedi da, na
svakoj sljedeoj noti Kozmike Oktave, konstitucija atoma e zahtijevati vie
materije: atomi postaju sve tei i inertniji. Kao to emo vidjeti kasnije, tipini
atomi svake razine odraavaju formu Kreacije u skladu sa Zakonom broja Tri, kao
to je opisano gore (Poglavlje IX, Sl. 30; Poglavlje X, Sl. 36), na takav nain da

91

Staroslavenski tekst, s autorovim italicima. Autor biljei kako je ova koncepcija Duha
Svetoga predstavljena o obliku Ognja (Djela Apostolska 2: 3) i da je analogna Agni u
Hinduizmu. Takoer bismo trebali primijetiti da su u grkom termini duh i zrak homonimi
(pneuma), kao to su i termini duh i dah (doukh) u staroslavenskom.
107 |

gustoa ovih tipinih atoma slijedi note Velike Oktave, i moe se prikazati slikom
na sljedeoj strani.
Pozitivna znanost razmatra samo etiri od sedam razina kozmike
materije: ona prouava razinu Zemlje cjelovito; veliki obujam na razini Mjeseca, i
u postepeno manjem obujmu razine Planetarnog Svijeta, i Sunca. Ona jo nema
nikakva sredstva opaanja ili poznavanja tri vie razine. Atomi Planetarnog Svijeta
- kao to su definirani gore - ve se doimaju na neki nain hipotetikima. to se
tie Sunca, znamo vrlo malo stvari o toj zvijezdi. Ali napredak pozitivne znanosti
stavio nas je danas na prag vanih otkria u ovom podruju, kao i u naem znanju
o naem satelitu. Bit emo zaueni kad nauimo da, objektivno, Sunce ima
potpuno drugaiji izgled od onog to mi percipiramo, te da Zemlja gledana s
Mjeseca, izgleda potpuno drugaije nego to je mi smatramo.

108 |

Atom Apsoluta: jedini nedjeljiv atom

Atom na razini Svih Svjetova

Atom Mlijenog puta

Atom Sunca

Atom Planetarnog Svijeta

Atom planeta Zemlje

Atom Mjeseca

Sl. 38

109 |

POGLAVLJE XI
(1)
Zakon broja Sedam je generalni zakon, koji upravlja svim kategorijama
kretnji, svjesnih ili mehaninih, koje se pojavljuju u stvorenom Svemiru. To znai
da se svaki pokret ili stvaranje razvija kroz gamut. U svakom gamutu, ovo
prirodno napredovanje podlono je devijaciji. Ono poputa i nekad staje na
intervalima izmeu DO i SI, te izmeu FA i MI. Ovo je dublje znaenje pojma
Sudbine kako su ga razumjeli u Antici. 92 Prema njima, sam Zeus nije izbjegao
njegovoj vlasti. U stvari, djelovanja Apsoluta u njegovom stvaralakom radu, koji
slijedi Zraku Stvaranja, takoer su podvrgnuta ovom zakonu. Kao svaki
stvaralaki rad, ovo djelovanje slijedi silazni gamut. Da bi volja Apsoluta prela u
stanje ispoljenja, i tada se spustila preko svake stepenice Zrake Stvaranja, sve do
konane toke koja je RE, Mjesec, bilo je i jo uvijek je neophodno prvo ispuniti
interval izmeu DO i SI. Tada je potrebno neutralizirati tendenciju ka devijaciji,
uzrokovanu naglim usporavanjem u svom napretku izmeu FA i MI.
Prvi interval popunjen je voljom Apsoluta. Zapravo, njegovom
Stvaralakom voljom, koja se manifestira u ovoj toki kao svjesni napor, dajui
prvi impuls predumiljenoj i predodreenoj kreaciji. Ova stvaralaka sila je, kao
to smo ve rekli, Ljubav. to se tie intervala izmeu FA i MI Velike Oktave, on je
jednako popunjen voljom Apsoluta, ali vie ne neposredno, kao u prvom sluaju.
Ta volja ovdje djeluje u drugom stupnju, ali uvijek kao stvaralaka sila Ljubavi.
Ona se pojavljuje u ovom stadiju na niem planu, odgovarajuem intervalu o
kojem govorimo. Ovo dopunsko izlijevanje sila, na svom mjestu i u kozmikom
trenutku, omoguuje tom prvom stvaralakom djelovanju da nastavi svoj razvoj
bez smetnje.
Dva dijagrama koji slijede odraavaju, s jedne strane plan Stvaranja (Sl.
39), i s druge strane njegovu primjenu (Sl. 40).
Tehniki, u izvrenju kozmikog plana, prijenos stvaralake energije
preko drugog intervala ostvareno je uvoenjem sporedne bone Oktave, koja
poinje od Sunca: od SOL Velike Oktave. Kreiranjem Planetarnog Svijeta, SOL
Velike Oktave poinje odjekivati kao DO u ovoj bonoj oktavi.

92

Eng. prev. Prouavanje mitologije e razjasniti itatelju je li se u antici koritenje pojma

sudbine stvarno odnosilo na ove intervale, ili se jednostavno u ovoj rijei otkrivala
neizbjenost promjene svega u vremenu.
110 |

Apsolut

SVE

Prvi interval

Drugi interval

Apsolut

NITA
Sl. 39

Prvi interval (Volja Apsoluta)

bone oktave

Drugi interval
(Organski ivot na
Zemlji)

Sl. 40

111 |

(2)
Prije no to se krene bilo gdje dalje, primjereno je prokomentirati smisao
i svrhu bone oktave, u njenom zbiru, i tada ustanoviti prikladno znaenje svake
od nota koje je grade.
Osvrnuvi se na dijagram koji predstavlja Kozmiku Oktavu, moemo
ustvrditi da nijedno intermedijarno tijelo izmeu Apsoluta i Sunca nije sutinski
razliito u svojoj prirodi. U stvari note SI - Svi Svjetovi - i LA - Mlijeni put - Na
Svijet - sastavljene su od tijela u razliitim stadijima svojeg postojanja,
(oblikovanje, sazrijevanje, starost ili smrt), no posve istih ili barem analognih
naem suncu. Kao to emo poslije vidjeti, Sunce, kao i ostale zvijezde
astronomskog Svemira - svaka sunce svog vlastitog sustava - predstavljaju zbir.
Izmeu Apsoluta i ovog zbira, koji se u Tradiciji smatra za tijelo kozmikog
Krista 93, ne postoji nijedno intermedijarno tijelo koje je razliito u svojoj prirodi.
Ne pronalazimo nita osim razliitih grupacija tijela koja sva imaju istu solarnu
prirodu. To je razlog zato se Duh ovog cjelovitog solarnog tijela smatra Biem
istobitnim Apsolutu, roenim ne stvorenim, Sinom Bojim 94, kozmikim Kristom,
kao to smo rekli. Njegovo ispoljenje u naoj Zraci Stvaranja, pojavljuje se upravo
zato to SOL Velike Oktave odjekuje kao DO Bone oktave, koja je neraskidivo
vezana na ovu Zraku Stvaranja. Bona oktava je provodnik ivota u Svemiru, u
svim njegovim razliitim oblicima. Duh Sunca, Krist ivi 95, On obuhvaa u Sebi
puninu solarnih, planetarnih i satelitnih ivota u svim njihovim oblicima,
sadanjim, iezlim ili nadolazeim.
Ovo nam daje opi smisao bone oktave. Pogledajmo sada kako se ovaj
izvor ivota, proizaao iz Sunca, manifestira kroz note SOL, FA, MI i RE Velike
Oktave, kao i kroz note SI, LA, SOL, FA, MI i RE svoje vlastite oktave.
(3)
Ovdje se uvajmo od toga da ne budemo previe astronomijski ili
astrofiziki u naem pogledu na Svemir. Mi samo djelomino percipiramo
kozmiki fenomen, u mjeri nae ograniene percepcije. Poto smo vanjski ljudi,
mentalni element u ivotu Svemira nam bjei; da budemo precizniji, nemamo
objektivan pojam o njemu. Poto nam nedostaje znanja, u ovom smo podruju
svedeni na vjerovanja: pozitivna, tako rei emotivna ili religijska; negativna, i bilo
racionalistika ili ateistika.

93

Izd. 'Krist Pantokrator' u Pravoslavnoj terminologiji.

Usp. Credo.
95
Ivan 14: 19.
94

112 |

U stvari, mi znamo vrlo malo toga o naem Suncu, o njegovim mnogim

funkcijama, ili o utjecajima pomou kojih upravlja trima preostalim notama
Velike Oktave, posebice MI, notom naeg planeta.

(4)
Da bi se bolje razumjelo djelovanje gamuta openito, uzmimo primjer iz
svakodnevnog ivota. Iz ovog emo vidjeti da ovjek uvijek instinktivno nastoji
prebroditi te intervale, u trenutku poetka, kao i tijekom realizacije svojih
projekata.
Znamo da bismo, za djelovanje sa ansom za uspjeh, trebali slijediti
unaprijed paljivo razraen plan. to je ezoterino znaenje ovog naela? Ono je
dvojako: prvo (znaenje) znano je svima; ono odgovara zahtjevima Zakona broja
Tri, koji upravlja svom kreacijom; drugo cilja na materijaliziranje projekta njegovo izvrenje. Posljednje nuno slijedi Zakon broja Sedam.
Uzmimo primjer iz podruja koje nije nikome strano, onog vlade. Znamo
da zakon obino prati jedna ili vie odredaba o primjeni, koje su neposredno
povezane s njim. One igraju ulogu neutralizirajue sile izmeu DO zakona,
aktivne sile, i pasivne sile, SI, gdje poinje izvrenje mjera koje se
podrazumijevaju zakonom.
Kao ope pravilo, izvrenje ne ovisi o (zakonodavnoj) vlasti koja je
odobrila zakon, nego o podreenoj vlasti, kao i kod Sina u Velikoj Oktavi. Upravo
je ta 'vlast drugog stupnja' ona koja je zaduena za realizaciju stvari do kraja,
poevi od note SOL, koja iza sebe ima note SI i LA, koje predstavljaju skup
mentalnih i biolokih resursa, i ispred sebe notu FA; materijalna sredstva svih
vrsta koja su joj dana na raspolaganje.
U normalnom razvoju administrativnog djelovanja, nota MI pokazuje
prve rezultate. U noti RE, uspjeh se stabilizira da bi omoguio ubiranje konanog
ploda. Plod se pojavljuje kao DO sljedee oktave, tada potpuno izazvan i
sposoban od sad na dalje za samostalni ivot i razvoj.
Teoretski, ovo je evolucija u skladu s glavnom Oktavom. Meutim, dobro
smiljen zakon, sretan izbor izvrne vlasti, oportuno nakupljanje neophodne
mentalne, bioloke i materijalne potpore, ne moe uiniti da kreacija napreduje
dalje od note FA. Samo posredstvom bone oktave djelovanje moe, u praksi, biti
dovedeno do objektivnog rezultata koji se postie, kao to smo vidjeli, samo na
noti DO oktave koja zavrava sekundarnu oktavu.
Bona oktava poinje notom DO, koja proizlazi iz note SOL glavne
oktave. To naznauje da 'vlast drugog stupnja', SOL glavne oktave, preuzima
inicijativu izvrenja planiranog zakona unutar granica zakonodavstva. Ova vlast
nema potpunu slobodu djelovanja; ona je ograniena na plan i uinjena tonom
prema odredbi. Ali unutar granica koje su ovime odreene, mi oekujemo njenu
113 |

inicijativu. Ako ne poinimo pogreku uplitanja u njezino djelovanje, sekundarna

vlast e djelovati unutar fiksiranog okvira kao apsolutni gospodar: u svojoj
vlastitoj domeni DO bone oktave analogan je sa DO glavne oktave.
Nakon uspostavljanja plana na ispravnom temelju i prikupljanja
sredstava za njegovo izvrenje, talent vrhovnog izvritelja lei u razumnom
biranju njegovih suradnika. U povratku, suradnik mora dovesti svoje talente do
ostvarenja u svakom aspektu njegova ivota, posebice onom ezotericizma.
Sad moemo razumjeti da je Isus imao na umu ovaj aspekt Zakona broja
Sedam kad je izgovorio ove rijei, koje se ine udnima na prvi pogled: 'Onomu
tko ima dat e se i obilovat e, a onomu tko nema oduzet e se i ono to ima ' 96 ili
preciznije: 'ono to misli da ima' 97.
ovjek u svom ivotu djeluje pod vlau Zakona broja Sedam, naravno
bez da to zna. Tek kad je okiran tekoama koje izbijaju na njegov put bez
vidljivog uzroka, te samo putem nakupljanja iskustva kroz uzastopne neuspjehe,
on traga empirijski za nainom prevladavanja ovih tekoa.
(5)
Ojaan prethodnim, netko tko je prouavao ezoterinu znanost moe i
mora bolje razumjeti komediju ivota, u kojem pretenciozni slijepci vode
skromnije slijepce prema ponoru koji e progutati i jedne i druge. 98 Jednom kad
to zna, tad e on unutar ograniene nezavisnosti koja mu je ostavljena nakon
obvezivanja koje je poduzeo, i koja ga jo veu, imati mogunost odbijanja
tetnih uinaka 'A' utjecaja. U mrei 'A' utjecaja od kojih je satkan na ivot, on e
upravo meu 'B' utjecajima pronai nuan poticaj da popuni dva intervala u
svakom gamutu koji zapone - ili kojeg bude rtva. Kao objekt njihove igre, on
mora prvo postati subjekt da bi mogao uiniti sebe gospodarom.
Ono to veini nas promie je to da mi, nakon to smo zapoeli svoje
ezoterino izuavanje, i dalje nastavljamo kao i prije, ivjeti i djelovati u istoj
komediji ivota - proizvedenoj putem 'A' utjecaja. esto nam se ini da smo,
samim traenjem takvih uenja, ve osloboeni. Ovo je greka! Mi moemo
takoer otii u suprotan ekstrem. Moramo se uvati od slijeenja Don Quixoteovog primjera, koji je ustrajao u napadanju ovih 'A' utjecaja direktno u svim
njihovim oblicima, posebno kao vjetrenjae. Traitelj mora nauiti kako ovladati
ovim utjecajima, posebno onima koji postaju imbenici u filmu njegovog
osobnog ivota. On e to postii povlaenjem dodatka energije iz izvora 'B'
utjecaja, koje mora koristiti u svom 'ivotu' u strogoj pokornosti prema
zahtjevima Zakona broja Sedam. Za to, on mora biti u mogunosti prepoznati sve
96

Matej 13: 12; Marko 4: 25.

Luka 8: 18.
98
Matej 15: 14; Luka 6: 39.
97

114 |

gamute - ili barem one glavne - kojih je ili agent ili rtva, i u ijim sreditima se
nalazi u svakom trenutku. Ovo je prvi dio njegovog rada, koji u naelu odgovara
znanju. Drugi dio, ne manje vaan, u naelu odgovara vjetini. Nakon to on
objektivno prepozna svoje mjesto u gamutima koje susree u svakom danom
trenutku, dalje e nastaviti tako da povezuje ove podatke s praktinim
sredstvima koja su mu na raspolaganju, na naine odgovarajue izabranom ili
sagledanom cilju unutar ezoterinog plana. Tada e vjetina dobiti na snazi,
omoguujui traitelju da djeluje na dva naina. On prvo mora povui
neophodne energije sa izvora 'B' utjecaja, da bi ih poslije primijenio na gamute
'A' utjecaja kojih je sam dio. To se radi u strogo realistinom duhu, bez bilo
kakvih licemjernih nastojanja, bilo kakvih mehanizama samo -opravdavanja, i ,
iznad svega, bez bilo kakvog laganja o sebi. Ovaj zadnji uvjet nuan je za uspjeh.
U svakom sluaju koji je podreen Zakonu broja Sedam, period primjene e
dovesti svjesne napore putem uvoenja bonih oktava, na nain analogan
onome po kojem se bona oktava uvodi u Kozmiku Oktavu.
Moramo odmah rei da, iako se ovjek pridrava strogo ovih uvjeta,
samo rijetko dolazi do cilja bez da poini mnoge pogreke razumijevanja ili
primjene. Morali bismo biti jedni od pravednika 99 po prirodi kako ne bismo
grijeili, ili ustrajali u pogrekama. Nepravedni, ponosni - a ovo je opi sluaj upadaju ponovo u svoje pogreke, zato to misle da su oni sami pravedni, te
posljedino da su u pravu dok su drugi, kao i okolnosti, u krivu. U svojoj
pretencioznoj sljepoi oni ak idu toliko daleko da namjerno iskrivljavaju
injenice. Izreka 'utoliko gore po injenice' postala je poznata. Onaj tko izuava
ezoterinu znanost mora paziti, i voditi rauna o tome da se ne vrati ponovno
gomili, niti da, 'kao svi drugi', slijedi irok put koji vodi u provaliju.

(6)
Vratimo se na prouavanje prve bone oktave, koja je vezana na
kozmiku Veliku Oktavu.
Prvo emo ponoviti da se njezin DO, koji proizlazi iz SOL Velike Oktave,
ovdje pojavljuje kao Apsolut. To je, kao to smo rekli, Kristos, Pomazanik
Apsolutnog Ja, Drugi Logos, Duh Sunca, koji svijetli svojom vlastitom
svjetlou 100, roen a ne stvoren, i istobitan s Ocem.
99

Izd. U Pravoslavnoj monakoj misli predstavljeni grkom rijei 'dikaios'; pravedan ili
ispravan ovjek.
100
Matej 17: 2. (Izd. 'Kao to upaljena svjetiljka ne treba drugo svjetlo da bi se uinila
vidljivom, tako i Sopstvo, poto je svjesnost samo, ne treba drugi izvor svjesnosti da bi ga
osvijetlio.' Shankaracharya, Atma Bhoda. )
115 |

Prvi interval (Volja Apsoluta)

bone oktave

Drugi interval (Organski

ivot na Zemlji)

Sl. 41

DO bone oktave predstavlja Apsolut organskog ivota na Zemlji, ivue

naelo Sunca. Drugim rijeima, svi elementi organskog ivota na Zemlji u svom
ispoljenom ili latentnom stanju - do njihove granice mogueg razvoja, i bez i
jednog izuzetka - ovise o Suncu. Interval izmeu DO i SI bone oktave ispunjen je
kreativnom voljom Apsoluta II, analogno onoj Apsoluta I Velike Oktave, to je
Ljubav.
Proizlazei iz Apsoluta II, ova kreativna i svjesna sila uplie se kao
neutralizirajua sila izmeu aktivne sile DO i pasivne sile SI, koje pripadaju zbiru
Planetarnog Svijeta. Kao rezultat konvergentnog djelovanja ovih triju sila,
pojavljuje se neophodan uvjet postojanja i razvitka organskog ivota na povrini
planeta. To se na Zemlji pojavljuje kao atmosfera.
Tri note: LA, SOL i FA, predstavljaju tri oblika organskog ivota: ovjeka,
faunu i floru. Note MI i RE bone oktave, predstavljaju ivi utjecaj Aspoluta II, koji
prodire u planet Zemlju odnosno njegov satelit, kroz postaju prijenosa LA - SOL FA.
Ve smo rekli da note Velike Oktave SI, LA i FA predstavljaju mentalne,
bioloke odnosno materijalne elemente, stavljene na raspolaganje Sinu za
ostvarenje Kreacije koju je zapoeo Otac. Zbog toga je Isus rekao da: 'Sve to ima
Otac, moje je.' 101, zato to - drugdje je On rekao - 'Ja i Otac jedno smo.' 102

(7)
101
102

Ivan 16: 15.

Ivan 10: 30.
116 |

Nota SI bone oktave odgovara stvaranju, organiziranju i odravanju

atmosfere planeta, kao i u sluaju Zemlje. Vremenom, atmosfera mijenja svoju
strukturu i sastav da bi se prilagodila evoluciji planeta. Atmosfera je uvjet sine
qua non organskog ivota, karakteriziranog disanjem. tovie, ona je provodnik
svih vrsta zemaljskih i van -zemaljskih utjecaja ukljuujui planetarne, solarne i
kozmike utjecaje ija radijacija prodire kroz atmosferu, te koji se apsorbiraju
disanjem. ovjek ne zna za mnoge od ovih utjecaja, koji kad ih se apsorbira
disanjem odmah prodru u krv, i onda prolaze kroz njegove organe i tako kroz sve
njegove psiholoke centre.
Sljedee tri note kozmike bone oktave, LA, SOL i FA, u svom zbiru
sastavljaju organski ivot na Zemlji. FA odgovara biljnom ivotu, SOL ivotinjskom
ivotu, a LA ljudskom ivotu. Zdruene zajedno, ove tri note sainjavaju organ
planeta, oblik visoko osjetljive membrane, postaju prijenosa za kreativnu
energiju koja proizlazi iz Apsoluta I, koja ga dosee posredstvom Apsoluta II.
Putem tjelesne ljubavi - note SOL bone oktave - i neprestanim ponovnim
raanjem, ovaj se organ odrava, razvija, i osigurava prijenos kreativne energije
od Apsoluta I preko intervala izmeu FA i MI Velike Oktave. Note MI i RE bone
oktave spajaju se s onima Velike Oktave, te su predstavljene tijelom Zemlje
odnosno onim Mjeseca. Djelovanje dviju nota, MI i RE bone oktave, manifestira
se kao razvitak ovih dvaju tijela. U kratkim crtama, to je znaenje i uloga
kozmike bone oktave.
(8)
Moda smo mogli primijetiti da, dok svojim djelovanjem ispunjava
interval izmeu FA i MI Velike Oktave, bona oktava sama je bila prisiljena
pretrpjeti usporavanje ili devijaciju u intervalu izmeu svojih vlastitih dviju nota,
FA i MI. Kako se ovo ispunjava? Kad steknemo odreene pozadinske informacije
koje e nam omoguiti da pristupimo problemu uinkovitije, vratit emo se ovom
vanom pitanju.
(9)
Ova kratka analiza uloge bone oktave omoguuje nam da razumijemo
odreene glavne probleme u novom svjetlu; probleme koji okupiraju sve umove,
kao to je prenaseljenost Zemlje, problem opskrbe hranom razmatran na
globalnoj skali, ope organizacije ljudskog drutva, kozmikog znaenja ratova u
prolosti, i njihova uloga u budunosti, te ak probleme kao to su
meuplanetarna i meuzvjezdana navigacija.

117 |

POGLAVLJE XII
(1)
Prouili smo strukturu Svemira u obliku Zrake Stvaranja, njegov sastav u
skladu sa Zakonom broja Tri, i njegovo funkcioniranje u skladu sa Zakonom broja
Sedam. Ve nam ovo prvo prouavanje Kozmosa omoguuje da razumijemo sve
dubine ovog izraza, kojem su u Antici s pravom pridodali znaenja Reda i Ljepote.
U prolim poglavljima predoavali smo Svemir u treminima reda koji je u osnovi
njegovog stvaranja i funkcioniranja. Vidjeli smo da se ovaj red primjenjuje na
strogo uniforman nain. Kao vozilo volje Apsoluta, on upravlja Svemirom koliko u
njegovom zbiru toliko i u njegovim najmanjim dijelovima. Ovo potvruje drevnu
ezoterinu formulu: 'Kako gore, tako dolje.' Sad emo poeti pruavanje Svemira
s toke gledita ivota koji ga animira, s obzirom da njegova struktura kako smo
je prouavali, na neki nain sainjava pokretni okvir Svemira. Ovo e nam
omoguiti da bolje razumijemo, iako jo uvijek samo djelomino, neopisivu
ljepotu Kozmosa.
Ne zaboravimo da je na kapacitet za prikazivanje ogranien. ak i
najbogatije od slika koje se tako jako trudimo uobliiti fiksne su i bezbojne. U
okoliu u kojem ivimo, ne moemo - bez kalkuliranja i bez posebnog treninga potpuno razumjeti mjeru ovih neprekidnih promjena, budui da naa percepcija
nastoji registrirati stereotipe objekata koji nas okruuju. Mi smo prema tome
obino transportirani u statini svijet dvije dimenzije, iako uistinu pripadamo
trodimenzionalnom svijetu, koji evoluira u Vremenu, i jo ukljuuje vie
dimenzije - skrivene od nas tako da nemamo direktnu percepciju njih. Prikaz
Svemira i njegova ivota koji moemo sebi uobliiti - u koji prodire, od
beskonano velikog do beskonano malog, perpetualna vibracija Ljubavi - taj e
prikaz uvijek biti fiksan, banalan, i nikada nee odraavati njegovu neopisivu
ljepotu osim iz daljine i na isto konvencionaliziran nain. Jedino progresivnom
evolucijom, nakon postizanja razine bia ovjeka 4, i tada prelaska praga kako bi
postali ovjekom 5, direktna kontemplacija Kozmosa postaje nam dostupna u
njegovim dvojnim aspektima Reda i Ljepote.
Pa ipak napori vanjskog ovjeka da shvati ovaj red i ljepotu nisu uzaludni.
Oni su ak neophodni. To je jednako kao i izuavanje pozitivne znanosti; mora se
prvo nauiti da bi se kasnije razumjelo.
U tom duhu bismo trebali pristupiti sadanjem poglavlju.

118 |

(2)
Kako si mi moemo vizualizirati Svemir, uzimajui u obzir ova injenina
ogranienja? Jedna slika je Stablo. Isus ju je koristio, govorei o sebi kao o
stabljici vinove loze, sa svojim uenicima kao granama. 103 Moemo za sebe
vizualizirati 'velianstveni zbir' Zraka Stvaranja, koje tvore kronju stabla...
trostruki korijen iz kojeg izviru deblo i grane. Ovaj skeletni oblik prekriven je
pupoljcima koji raaju lie, cvjetove, i konano plod. Stablo je ivo, i nosi kroz
svoje grane razliite manifestacije tog ivota: manifestacije koje su meuovisne,
korisne, i ak neophodne jedna drugoj budui da one osiguravaju postojanje, rast
i razvoj zbira. Iako je ova slika daleko od toga da je savrena, prikladna je, i
pozvat emo se na nju vie puta. Njena nesavrenost je u tome da razliiti
dijelovi - na njihovim razliitim razinama Stabla - ne nalikuju tono jedan
drugome. Ako grane nalikuju na deblo, i granice nalikuju na grane, cvjetovi,
listovi i stabljike imaju potpuno drugaiji izgled od 'drva'. ivot kozmosa takoer
ima vie razina, sa sedam glavnih; svih sedam razina njegove manifestacije
zamiljeno je na sliku prve 104, u ijem srcu ivi ostalih est. Sve u svemu, postoji
sedam kozmosa, ili tonije, sedam redova kozmosa - od kojih je trostruki korijen
jedan - koji postoje i ive jedan unutar drugoga slijedei grananje Zraka
Stvaranja.
Vremenom, ovo antiko znanje, koje je povezivalo svaku Zraku Stvaranja
sa glazbenom ljestvicom sedam kozmosa, djelomino je zaboravljeno ili
namjerno iskrivljeno.
Ezoterino se znanje oduvijek ifriralo; Petoknjije i Evanelje svjedoe
tome. Ali dok su skrivali tono znaenje Doktrine, stari su se pobrinuli da daju
svijetu - u jednom ili drugom obliku - dio istine koji se inio kao cijelo i
sistematino objanjenje. Tako su oni kroz stoljea i ak tisuljea, preko prolih i
izumrlih civilizacija, dali buduim traiteljima istine dovoljne naznake da ih
potaknu na dublje istraivanje.
(3)
Skraena verzija antikog uenja u pogledu Sedam Kozmosa dana nam
je, posebice u Kabali Rabbi - Ben - Akibe, koji govori o dva kozmosa: malom
kozmosu koji simbolizira ovjeka, i velikom kozmosu, koji simbolizira Svemir.
Kompletna analogija izmeu Mikrokozmosa i Makrokozmosa - da koristimo grku
terminologiju - odraavala je cijelu paradigmu Postanka citiranu iznad: 'ovjek
stvoren na sliku Boju i Njemu slian' 105, postavku koja jasno priznaje naelo
103

Ivan 15: 5.
Knjiga Postanka 1: 26 - 27.
105
Knjiga Postanka 1: 26 - 27; 5: 1 - 2; 9: 6.
104

119 |

jedinstva Svijeta. U isto vrijeme, ovo je uenje bilo ogranieno na opisivanje dva
kozmosa, dok kompletna doktrina, kao to je reeno, razmatra ne samo dva
kozmosa, nego sedam kozmosa koji zajedno oblikuju potpun ciklus ivota u
perpetualnom ponovnom roenju.
Treba se primijetiti da sustav Sedam Kozmosa u sebi sadri sve to
postoji, to je tako rei, integralno Bie koje mi zamiljamo - suvie astronomski kao Veliki Svemir. S druge strane, ovaj sustav obuhvaa sve to dotie ivot ovog
Bia, cijelu njegovu organizaciju, i sve njegove manifestacije. Ovo je vano
zapamtiti, jer iz ove injenice Znanje, u punom ezoterinom smislu izraza, nuno
poinje: prouavanjem ovog sustava - s obaveznim uvjetom da se prouavanje
dijelova uvijek ini u odnosu prema zbiru.
(4)
Forma sustava Sedam Kozmosa prikazana je ponovno s Makrokozmosom
koji tvori njihov zbir:

Evo osnovnih podataka za ovu doktrinu.

Svaki kozmos je ivo bie. Svaki je trodimenzionalan kao Mikrokozmos tako rei ovjek - te, kao on, ivi u Vremenu. Svaki kozmos je odreen dvama
susjednim kozmosima, i ova trijada sukcesivnih kozmosa tvori cjelovito jedinstvo.
Ovo ne stvara, meutim, nepropusne barijere izmeu trijada budui da - a ovo je
vano zapamtiti - sredinji kozmos dane trijade tvori i donji element trijade iznad
i vii element trijade ispod.
120 |

to se tie Zrake Stvaranja, ve smo rekli - i ovo se odnosi na cjelovit zbir

Makrokozmosa - da razliitim kozmosima unutar nje vladaju isti zakoni. Ali
njihova primjena na svaki, iako analogna, nije apsolutno identina. Primijetimo u
prolazu da se u odreenom kozmosu moe poduzeti djelovanje prema zakonima
drugog kozmosa. Klasian primjer takvog djelovanja su, s jedne strane, bolesti
bakterijskog ili virusnog porijekla, a s druge aktivna borba protiv ovih bolesti
putem cijepljenja, seroterapije itd. Ovo je mijeanje dva kozmosa svakog u tuu
domenu, onu ovjeka, i onu mikroorganizama. Mijeanje zakona vieg kozmosa u
ljudski ivot je rijetko, ili se nama tako ini. Ovo obuhvaa pojave koje nazivamo
udima u naem sadanjem jeziku.
(5)
Prijeimo sad na usporedno ispitivanje pojma Kozmosa i Zrake Stvaranja.
Ako su Zrake Stvaranja slikovito definirane kao grane Velikog Stabla koje
je Svemir, stabla iji je trostruki korijen ispoljeni Apsolut, tada se Sustav Kozmosa
pojavljuje kao ivot na tim istim granama.
Taj ivot izvire iz istog trostrukog korijena, Apsoluta I, o Kojem je u
potpunosti ovisan.
Tamo se, na poetku, Zrake Stvaranja i Sustavi Kozmosa spajaju. Ovo
nam omoguuje da izjednaimo Apsolut I s Protokozmosom ili Prvim Kozmosom.
Vidimo da naa Zraka Stvaranja pokazuje samo jednu granu, du koje
izranja ivot razliitih elemenata Sustava Kozmosa.
(6)
Ovdje moramo stati na nekoliko trenutaka da sprijeimo pogreku
koncepcije koja moe biti inspirirana ovom slikom Stabla. Po analogiji, odreeni
aspekti ove slike mogu nam pomoi da bolje shvatimo na predmet, ali ona ne
predstavlja sva podudaranja izmeu Zrake Stvaranja i Sustava Kozmosa na svim
razinama. Naa mentalna lijenost, te neprestana tendencija ka mamurluku - to
je inercija materije prema novim konceptima - navodi nas na nagle zakljuke i
neutemeljena generaliziranja. Nemojmo zaboraviti da analogija nije jednakost; i
jo manje je istovjetnost. Mi moramo koristiti sve simbole s oprezom, te
upozoravati sebe da ne prekoraimo granice dogovora izmeu dijagrama i
promatranog predmeta.
Ocijenili smo prikladnim dati ovo upozorenje, poto prouavanjem
Sustava Kozmosa, ulazimo sve vie i vie u podruje novih pojmova. S druge
strane, nov karakter ovih pojmova, bilo da su naueni ili zamiljeni, zahtijeva od
svakoga svjestan napor. Na odreeni nain, ovo je kreativni napor. Relativno
teka tvar naeg mozga je ono to se uvijek opire ovom naporu. Moe se
simboliki rei da svaka nova koncepcija ostavlja trag na povrini mozga. to je
121 |

misao koja gradi ovu koncepciju novija i upeatljivija, to e dublji lijeb utisnuti
na mozak. Fiksiranje ovog lijeba zahtijeva koncentraciju panje i misli. Misao
mora postati fina i otra, kao vrh igle. Tad e ona ucrtati ljebove dovoljno
duboko da se oni ne ispune odmah, tako da bi modana tvar mogla odraditi svoj
posao fiksacije.
U meuvremenu, ovaj proces nailazi na dvije prepreke. Prva je mentalni
zamor, koji rezultira iscrpljenjem rezervi sila koje su nune za eljenu
koncentraciju. Vidjet emo poslije da je u vanjskom ovjeku ova rezerva
minimalna. On uopeno ivi na granici svojih ivanih sila. Apsorpcija energije se
gotovo odmah balansira troenjem u istom opsegu. Ovo polu -stalno iscrpljenje
nunih energija dovodi ovjeka do naputanja puta koji ga vodi ka novom i
nepoznatom, i njegove misli uklizavaju natrag u putove kojima su prije ile,
proces koji ne zahtijeva ni svjesni napor ni koncentraciju. Druga prepreka
proizlazi iz injenice da se modana tvar sama opire ovoj izotrenoj misli koja ju,
kao vrh igle, ranjava.
Nagli zakljuci, laka generaliziranja, i slogani uobiajene su tehnike
kojima tupa i inertna strana ovjekove prirode neprestano pokuava uiniti da
traitelj napusti traganje u podruju novog i nepoznatog koje zahtijeva, kao to
smo rekli, svjestan i kreativan napor.
Za borbu protiv ove dvostruke prepreke, koja stvara razliite tekoe za
razliite ljude, ali s kojom se mi svi moramo suoiti, preporua se praktina
metoda - iji je cilj takoer dvostruk. S jedne strane, ona daje vjebe koje nam
pomau akumulirati silu, te tako napuniti rezerve energije. S druge strane, ona
daje vjebe iji je cilj profiniti rad modanih stanica. Ove stanice - obdarene
najveom trajnou unutar granica ivota tijela - mogu se educirati. Njihova
senzitivnost moe postii gotovo udesnu prodornost. Plemenita priroda
razlikuje se stupnjem profinjenosti tih stanica. Prema tome, evolucija je naelno
mogua za sve; vrata su irom otvorena. Ali ovaj skok zahtijeva trajan, svjestan i
kreativan napor, bez kojeg profinjenje ovih stanica staje. Openito, ono prestaje
kad se postigne oblikovanje individue. ivot tada poinje iskoritavati ovu
formaciju, vodei sve preesto u oblik mentalne skleroze, 'ovrivanje' mozga,
koje ini da ovjek gubi sve vie na svom kapacitetu za prilagodbu i to - najjai
razlog za otrinu - u podruju nepoznatog.
Bez spominjanja drugih uzroka, na koje smo ve uputili, i kojima emo se
vratiti kasnije, ideje i injenice izloene u ovom odlomku objanjavaju zato su
ezoterina uenja pravo po roenju samo manjini koja je zaokupljena stvarima
duha i sposobna, kao vitezovi Grala 106, osvojiti znanje.

106

Sveti Gral ili 'Sangreal'; od sang -real = sang royal (fr. 'sang' krv; eng. 'royal' kraljevski) pehar iz kojeg je Isus pio na posljednjoj Veeri kad je rekao: 'Ovo je krv moja,
krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otputenje Grijeha' (Matej 26: 28; Marko 14:
122 |

(7)
Ustvrdili smo da su, u korijenu, Zraka Stvaranja i Sustav Kozmosa jedno
te isto. Odmah nakon (ovog poetka), poinju razlike. Odnos izmeu stepenica u
prvom i onaj izmeu onih u drugom su razliiti. U Zraci Stvaranja, ovi odnosi
variraju, slijedei varijacije u gamutu; u Sustavu Kozmosa, oni su konstantni.
Odnosi izmeu susjednih kozmosa isti su kao oni izmeu infinitezimalne
kvantitete i one beskonano velike. Zbog Zakona broja Sedam, ovaj odnos nikad
ne dostie svoju granicu, to jest, Nula naprama Beskonanost, to bi nuno
rezultiralo puknuem lanca, i uruavanjem sustava 107.
Pokuajmo sada razumjeti znaenje imena pridodanih razliitim
stepenima Sustava Kozmosa.
Ve smo govorili o Protokozmosu, i o Apsolutu. Sljedea dva stupnja,
Aghiokozmos i Megalokozmos, pripisana su noti SI odnosno LA Velike Oktave, to
znai, Svim Svjetovima, i Mlijenom putu Zrake Stvaranja. Ove dvije stepenice
predstavljaju psiholoki i fizioloki ivot Makrokozmosa, Velikog Svemira,
promatranog kao ivo Bie. Takvi kakvi jesmo, mi zasigurno ne moemo pojmiti
ideju ovoga, ili si tono predoiti to to smo upravo rekli. Ova vrsta znanja i
razumijevanja moe doi samo poslije ezoterine evolucije, pa u ovom trenutku
ona ima samo teoretsku vrijednost. Na naoj razini bia, praktino znaenje
sustava poinje tek s Deuterokozmosom.
No zato Deuterokozmos, to jest, drugi kozmos, kad je on u stvari etvrti
stepen sustava? Odgovor na ovo pitanje mogao bi dati sam itatelj. To je zato
to, (Usp. Poglavlje XI) izmeu Apsoluta I i Apsoluta II, Sunca, nema posrednika
sutinski razliite prirode. Na razini note SI Velike Oktave, koja odgovara
Aghiokozmosu, nalazimo nebule. One emitiraju neizmjerne energije, iz kojih se
raaju galaksije sunaca -zvijezda procesom kondenzacije atoma. Tako, dok
Apsolut I, DO Velike Oktave, odgovara Protokozmosu, Apsolut II, DO kozmike
bone oktave, dolazi drugi i analogan je prvom. Za trenutak ostavimo
Mezokozmos po strani kao pitanje kojem emo se vratiti mnogo kasnije. Samo
emo spomenuti, u prolazu, da je ivot u ovom stupnju Sustava predstavljen u
Tradiciji kao nie Nebo, kojim vladaju Kneevi Zraka ili pneumatski Arhoni.
Spomenuli smo ovo da smjestimo Mezokozmos u odnos s FA Velike Oktave, i
notom SI bone oktave.
Ponimo sad istraivanje problema Tritokozmosa i Tessarakozmosa.
Poet emo s posljednjim. Tradicija ne daje nikakve naznake na temu
Tessarakozmosa, a Doktrina jo manje. Ne nalazimo nita vie od nekoliko aluzija

24). Legenda kae da je Josip iz Arimateje zadrao taj pehar i kasnije ga odnio u Bretanju.
(Eng. Izd. Ili u Britaniju, prema britanskoj legendi.)
107
Usp. P.D. Uspensky, Fragmenti, gdje se moe pronai ova ideja.
123 |

u tekstovima koji se bave ovim problemom, koji je napredak pozitivne znanosti i

tehnologije stavio na dnevni red.
Ako je Tritokozmos ivot na Zemlji - i ivot Zemlje, ukoliko je ona ivo
Bie - pojam Tessarakozmos povezan je na analogan nain s naim satelitom. To
znai da je Mjesec, s toke gledita Sustava Kozmosa, tek fetus, koji se pribliava
kraju perioda trudnoe: Tessarakozmos jo uvijek nije roen. On mora apsorbirati
energije i elemente nune zbog svog nepotpunog rasta. U stvari, golema zaliha
ovih elemenata postaje mu dostupna iz napretka tehnologije, s ubrzanim
porastom i novom organizacijom ljudskog drutva, rastom uzgoja stoke, te
racionalizacijom agrikulture. Ovi elementi obeavaju brzo poveanje rasta u
sljedeem stoljeu. I kao fetus u majinoj utrobi, Tessarakozmos vri golem
utjecaj na Tritokozmos, i tako na ovjeka, koji je integralni dio organskog ivota
na zemlji i tako doprinosi rastu Mjeseca, kozmikog fetusa.
To je sve to se za sad moe rei o Tessarakozmosu.
Vratimo se na Tritokozmos. On nosi ime treega, iako Mezokozmos
dolazi izmeu njega i Deuterokozmosa, drugog kozmosa; ali isti razlozi zbog kojih
smatramo Deuterokozmos kao drugi i dalje su vaei, iako postoje, izmeu njega
i Protokozmosa, dva druga kozmosa.
Tritokozmos je Zemlja promatrana kao ivo bie. Unutar ograniene
mjere naih sposobnosti percepcije, Tritokozmos je organski ivot na Zemlji.
Pokuajmo odrediti njegov poloaj u odnosu prema dva susjedna kozmosa.
Razmatrajmo Deuterokozmos - Sunce, sa zbirom svog sustava - kao jedinstvo.
Moemo lako ustvrditi da je u sutini odnos izmeu ta dva kozmosa usporediv s
onim izmeu beskonano velike kvantitete i infinitezimalne kvantitete - barem s
astrofizikog aspekta. Postavljeno na drugaiji nain, Deuterokozmos je sljedei
vii kozmos od Tritokozmosa.
Koji je stoga sljedei kozmos ispod Tritokozmosa?
To moe biti samo organizam koji je, premda infinitezimalne veliine u
odnosu prema zbiru, ipak najreprezentativniji od organskog ivota na Zemlji. S
obzirom da je posljednja izjednaena s Tritokozmosom, ovjek je nesumnjivo
njegov najreprezentativniji organizam.
ovjek je prema tome Mikrokozmos, zamiljen - kao svaki drugi kozmos na sliku i priliku Boga.
Jedna zanimljiva stvar bi se ovdje trebala primijetiti: nama je lako
predstaviti sebi Deuterokozmos kao Krista u njegovom kozmikom aspektu, ili
ak imati individualizirani solarni prikaz u tradicionalnoj antropomorfnoj slici,
koja vjerojatno odgovara objektivnoj stvarnosti. Ali teko nam je predstaviti
Tritokozmos - ili ak Mezokozmos - u istom antropomorfnom obliku. Pa ipak s
obzirom na posljednji, u govorenju o Nebeskoj Hijerarhiji ili Kneevima Zraka,
Tradicija se uvijek okretala ovakvim slikama, ponekad im dodajui zoomorfne
prikaze.

124 |

(8)

Makrokozmos

Koje je mjesto Mikrokozmosa, zamiljenog na ovaj nain, na skali Sustava

Kozmosa? Ono je dano na slici 43 (na drugoj strani). Ne smijemo nastaviti misliti
da je Mikrokozmos konana razina organskog ivota na Zemlji. Znamo barem da
fizioloki ivot ovjeka poiva na onom mikro - organskog svijeta ili svjetova,
poevi sa prenositeljima ivota, nositeljima naela vrsta, spermijima i jajnim
stanicama. Zatim je tu cijela skala stanica, velikih i malih; praivotinja, bakterija, i
virusa, koji oblikuju ovaj svijet za nas, ali koji su nevidljivi bez pomoi
instrumenata.

Mikrokozmos

Sl. 43

Vrativi se na naelo grupiranja kozmosa u trojke, moemo zakljuiti iz

prethodnog da je ivot ovjeka, kao Mikrokozmosa, vezan s jedne strane
organskim ivotom na Zemlji - Tritokozmosom - ega on predstavlja
infinitezimalni dio te, s druge strane, ivotom svijeta mikroorganizama koji
evoluiraju unutar njega, i kojih je svaka jedinica jednako infinitezimalna u odnosu
na njega. Sljedea slika prikazuje te odnose:

125 |

Organski ivot na Zemlji

Tritokozmos

ovjek

Mikrokozmos

Mikro-mikrokozmos

Mikroorganizmi

Sl. 44

Ova e nam slika pomoi razumjeti kozmiku bonu oktavu koja je,
promatrano u smislu aktivnog aspekta, ona Deuterokozmosa (Sl. 45).
Tako smo dovedeni do konstatacije da ako, s jedne strane, razvitak
Svemira jo nije zavren du nae Zrake Stvaranja - budui da Tessarakozmos jo
nije roen - tada s druge strane, na drugom ekstremu gamuta, evolucija ovjeka
kao individue je takoer gotovo u zastoju, biljeei vrijeme na razini tri nia
centra, to jest tako rei, na razini ovih triju disociranih sila u vanjskom ovjeku.
Deuterokozmos

Apsolut II

Mezokozmos

Kneevi Zraka

Tritokozmos

Organski ivot
na Zemlji

Mikrokozmos

Mikro-Mikrokozmos

ovjek
Svijet mikroorganizama

Sl. 45

Za njega je nuno da shvati njihovo jedinstvo, te je ovo praktian cilj

ezoterinog uenja i rada. Zadaci koji se moraju iznijeti da bi se ostvario razvoj
Makrokozmosa i Mikrokozmosa prikazani su na sljedeoj slici:

126 |

Makrokozmos

Mikrokozmos

Svemir

ovjek

Silazna oktava stvaranja

po stupnjevima
djelovanja volje
Apsoluta koji je Ljubav

Uzlazna oktava evolucije

po stupnjevima rezultata
postignutih voljom
ovjeka to je Ljubav

Sl. 46

Ideje i injenice objanjene u ovom poglavlju omoguuju itatelju da

percipira ulogu koja je namijenjena ovjeku u zbiru Sustava Kozmosa, i
odgovornost koju ovo na njega stavlja.
(9)
S napretkom znanosti i tehnologije, ovjek preuzima sve vie i vie
kontrole nad materijom i, do odreene mjere, nad Zemljinim organskim ivotom
na biolokom planu. Ovaj organski ivot, kao to smo vidjeli, slui kao stanica
prijenosa za energiju koja daje ivot i koja ide do Zemlje i Mjeseca, preko FA -MI
intervala Velike Oktave. Ovaj zadatak je neodoljiv. Pod normalnim uvjetima mira,
nedovoljne koliine energije se prenose do Mjeseca kao rezultat rada ljudskog
drutva i flore i faune koje ga okruuju. To zahtijeva intervencije na dio
Deuterokozmosa, to izaziva grenja u Tritokozmosu. Cilj posljednjeg je poveati
energiju koja se iri na ovoj razini, te tako osigurati hranu i rast tog kozmikog
fetusa to jest Tessarakozmosa. Ovo je, na primjer, kozmiko podrijetlo ratova i
revolucija, epidemija, i svih ostalih katastrofa velikog razmjera koje mue
ovjeanstvo. Bilo je primijeeno, davno, da masivna pojava sunevih pjega
rezultira magnetskim olujama na zemlji, i psiholokim stanjem koje vodi konfliktu
na drutvenim, meunarodnim i rasnim planovima.
to se vie brojnost ovjeanstva poveava, i to vie ovjek uspijeva u
poboljavanju i poveavanju stoke, poveavanju podruja obradive zemlje itd., to
e vie note LA, SOL i FA bone oktave poveati istou i snagu svoje rezonancije
slijedei kozmike zakone, tako da e se pojedini udio energije koji svaki
pojedinac mora proizvesti koliinski smanjiti, i ivot na Zemlji e postati sretniji i
leerniji.
127 |

Ali dok se ovo ropstvo nametnuto ovjeku postepeno smanjuje, drugi

problemi izniu i nastavit e iznicati pred njim. To e mu se dogoditi na
drugaijem i viem planu, ali prije no to se sve to dogodi, ovjeanstvo mora
uspjeno proi testove i teka iskuenja zrelosti. Napredak tehnologije se
ubrzava, i u tom pogledu, nae stoljee je jako obeavajue. to se tie moralnog
napretka, to e se dogoditi na prilino drugaiji nain. Da bi se uspostavila
ravnotea izmeu Znanosti i Savjesti, znatni svjesni napori moraju se initi od
strane vanjskog ovjeka na ezoterinom planu prije nego to ovjek moe
uinkovito doprinijeti kao to mora - svojom vlastitom evolucijom - harmoninoj
evoluciji Sustava Kozmosa.

128 |

129 |

POGLAVLJE XIII
(1)
Sjetit emo se da je Vrijeme drugo veliko naelo u Stvaranju i Ispoljenju
Svemira. Svemir - sa svime to sadrava - postoji u Vremenu kao i u Prostoru.
Njime vladaju dva temeljna zakona, Zakon broja Tri i Zakona broja Sedam, ija
svrha je ograditi destruktivno djelovanje Vremena unutar velikih ili malih ciklusa,
te tako omoguiti kreaciji da potraje.
Na pojam vremena je nerazdvojan od onog kretanja. Postavljeno na
drugaiji nain, mi konceptualiziramo vrijeme u pogledu kretanja, koje je u svom
povratku podreeno Zakonu broja Sedam. Pokuajmo sad prodrijeti u pravu
prirodu Vremena, koliko je to za nas mogue. injenica da smo mi - sa svim
naim koncepcijama - uronjeni u Vrijeme, ini ovo istraivanje tekim, i oigledno
ograniava njegov obujam.
Prouavanje Vremena dovodi nas nasuprot naelu Relativnosti. Ovo
naelo obuhvaa sve manifestacije fenomena Vremena i ini da one izgledaju
kao show arobne Svjetiljke promjenjivih oblika u neprekidnoj fluktuaciji. Sve to
postoji postoji u Vremenu, sve do dana kad e odjeknuti Sedma Truba da najavi
kako je djelo koje je Apsolut poduzeo ostvareno. Tad e Kraljevstvo Svijeta
postati ono Boga i Njegovog Krista, Alfe i Omege manifestacije.
U viziji Sv. Ivana na otoku Patmosu, aneo se zakleo da 'nee vie biti
Vremena.' 108
(2)
U prouavanju Vremena, nikad ne smijemo izgubiti iz vida subjektivnost
naih zapaanja. Mi ne moemo dosei objektivno osim kroz medij subjektivnog.
Ovo je temeljni razlog ezoterinih uenja: ona omoguuju vanjskom ovjeku da
da objektivnu valjanost svom subjektivnom nainu miljenja. On to moe postii
tehnikom analognom onoj koju primjenjujemo na precizne instrumente: prije no
to ih stavimo u rad, odredimo za svaki pogreku itanja. Uzimajui ovu
'subjektivnost' instrumenata u obzir na ovaj nain, mi dobivamo tona itanja od
njih, unato njihovim nedostacima. Da bismo promatrali pojave naeg
unutranjeg svijeta i one vanjskog svijeta s preciznou, moramo prvo prepoznati
i odrediti pogreku itanja naeg mentalnog instrumenta za promatranje, jednog
od glavnih alata Linosti. Svo ezoterino uenje orijentirano je prema ovom cilju,
koji se dostie drugim Roenjem - kad ovjek zadobiva novi oblik svijesti i

108

Otkrivenje 10: 6; 11: 15.

130 |

postojanja koje je prilino razliito, objektivno - i koje si vanjski ovjek moe

predoiti samo na maglovit i nejasan nain.
Dokle god naa priroda ostaje subjektivna i prema tome relativna, mi
samo indirektno, uz pomo naela Relativnosti, moemo prouavati Vrijeme.
(3)
Naa percepcija vremena varira. Ovo je istina na dva naina: ona varira
od jedne do druge osobe i, za svaku osobu, ona varira s njenim fizikim i
mentalnim stanjem. Utjecaj dobi, zdravlja i emocionalnog stanja dobro je znan.
Pored ovih opih primjera, postoje posebni sluajevi gdje je nestanak vremena
potpun: na primjer, tijekom spavanja bez snova, kratkog gubitka svijesti, ili pod
opom anestezijom. Gubitak pojma o vremenu u takvim sluajevima je uslijed
fiziolokih uzroka. Ali takoer se moe napraviti da vrijeme nestane putem
namjere, svjesnog napora, posebno napora koncentracije. Prakticiranjem
posljednjeg marljivo, mi promatramo ovu pojavu ve od prvih vjebi. Kako
pojaavamo svoju koncentraciju sve vie i vie, percipiramo vrijeme sve manje i
manje. Ako, putem metodinog i odravanog napora, uspijemo otkloniti sve iz
polja naeg promatranja osim fizikog ili moralnog objekta na koji se
koncentriramo, te ako smo, dodatno, sposobni drati ovu fiksiranu panju na
jednoj toki - to raa kontemplaciju - vrijeme potpuno nestaje. Obrnuto, to je
vie ovjekova panja rasprena, to se vie vrijeme otee za njega.
Ova pojava je objektivna po sebi. To je zakon. Razlog njegovog
postojanja - kao i mehanizam po kojem djeluje - bit e kasnije objanjen, u
Doktrini o Sadanjosti.
Zanimljivo je istai jo jedan fenomen: nau sposobnost modificiranja
stope nae vlastite percepcije vremena. Ovo se dogaa mnogo puta svakog
dana. Mi tome ne pridajemo panju, zato to se ovaj fenomen pojavljuje
mehaniki u malom razmjeru. Ali on se takoer moe proizvesti namjerno u
mnogo veem razmjeru.
Teniski prvak rekao nam je da kad je vraao posebno teku lopticu
tijekom mea, odjednom je vidio da ona prema njemu ide usporeno. Tako sporo
da je on imao neogranieno vrijeme da procijeni situaciju, donese ispravnu
odluku, te konano vrati lopticu majstorskim utom koji je izniknuo divljenje
strunjaka.
Sluajevi u kojima je vrijeme proireno rezultat su znatnog ubrzanja u
vibraciji centara, posebice motorikog centra, koji upravlja naom percepcijom
pojava i vanjskog svijeta i unutranjeg svijeta.
Openito, to se vie povea stopa percepcije pojedinca, to e
promatrana kretnja izgledati usporenije. Obrnuto, to je slabija percepcija, to e
mu kretnja ili protjecanje vremena izgledati bre.

131 |

(4)
Subjektivno, moemo razlikovati etiri kategorije kretanja po njihovom
odnosu prema stopi percepcije:
- Kretnje tako male brzine da objekt koji se kree izgleda nepokretan.
Primjeri: opa pojava rasta; kretanje kazaljke sata i minute na satu;
- Kretnje ija je brzina perceptibilna, ali gdje naa percepcija forme
objekta koji se kree ostaje ista - velika veina kretnji u svakodnevnom ivotu.
Primjeri: hodanje, plesanje, vozila koja vue konj, auti, avioni, brodovi, kazaljke
sekunde na satovima, itd.;
- Kretnje jo bre, tako da je naa percepcija objekta koji se kree
deformirana na takav nain da moemo uhvatiti samo trag njegova kretanja.
Primjeri: brze geste, posebno ako su ponavljanje; vibratorne kretnje kao kretanje
grana zvune viljuke, itd.;
- Kretnje tako brze da objekt u kretanju 'nestaje'. Primjeri: putanja
metka, itd.
Ove kategorije su subjektivne, u smislu da se identina brzina u danom
trenutku percipira razliito od strane razliitih ljudi - posebno ako se ova kretnja
pribliava granici izmeu razliitih kategorija. Ali za svaku danu osobu, ove su
kategorije objektivne u odnosu na njezinu vlastitu stopu percepcije. Ovo je vano
primijetiti. Putem modificiranja nae percepcije kretnji, moemo procijeniti
rezultate pokuaja kontroliranja motorikog centra i motorikih sektora dva
druga centra.
Stjecanje sposobnosti da se voljno modificira brzina percepcije u oba
smjera igra vanu ulogu u ezoterinoj evoluciji, budui da se to odnosi na sve
kretnje. Poto je sva mentalna aktivnost u sutini kretnja, mogue je, uz dovoljan
trening primijenjen na misao, prvo, zaokruiti lake zbir ideja koje bi nam u
protivno pobjegle, i drugo, prodrijeti u njihove najfinije detalje s velikom
otrinom. U isto vrijeme, ova sposobnost znatno poveava kapacitet za rad.
Primijenjen na osjeaje, ovaj trening omoguuje nam da direktno percipiramo
skrivene tenje velikih kolektiva - nacija, ili ak grupa nacija - i da im damo formu.
Na individualnom planu, on otvara nesluene dubine emocionalnog ivota.
Veliki voe ovjeanstva ija postignua su dala nova usmjerenja
povijesti ljudi, kao to su Aleksandar Veliki, August, i Petar Veliki, posjedovali su
ovu sposobnost u vrlo razvijenom obliku. To objanjava tajnu njihove izvanredne
sposobnosti da koriste vrijeme, neto to u protivnom ostaje neobjanjivo.
Povezano s ovim razmatranjima, moramo spomenuti jedan od aforizama
Tradicije, koji kae: 'Tonost tedi vrijeme.'

132 |

(5)
Uzimajui u obzir naelo Relativnosti, pokuajmo sad odrediti neke
jedinice vremena. Vidjet emo da su one prirodne ali da se njihova vrijednost apsolutna u sutini - mjeri razliito kad se odnosi na razliite stepenice Kozmosa.
Dah karakterizira organski ivot. Nije li reeno da je ovjek oblikovan od
praha zemaljskog: 'I Bog mu u nosnice udahne dah ivota. Tako postane ovjek
iva dua.' 109 Nije li Kralj David podigao svoj glas da zaplae: 'Neka sve to die
hvali Vjenoga.' 110
Ako je, kao to smo upravo rekli, disanje sutinska karakteristika
organskog ivota, primum mobile koje prenosi kretanje na zbir organa, i regulira
njihov rad, bilo bi logino uzeti period disanja vrste kao osnovnu jedinicu
vremena.
Organski ivot na Zemlji podreen je onom ljudske vrste 111, i slijedi
njegovu evoluciju. Ubrzanim marem napretka, ovjek preuzima sve vie i vie
kontrole nad evolucijom ivotinjskog i biljnog svijeta. On transformira tlo, mijenja
kurs vode, istrauje i iskoritava unutranjost zemlje, i rastavlja atome. Moemo
predvidjeti da e u prilino bliskoj budunosti pojaavanje i racionalizacija
organskog ivota dosei svoje granice. Bez da je toga svjestan, ovjek prema
tome doprinosi uinkovito razvoju Zrake Stvaranja, a tako i evoluciji naeg
planeta i njegovog satelita.
Gledano na drugaiji nain, ovjek unutar sebe sadri sve elemente
Prirode. Stoga je normalno uzeti trajanje disanja odraslog ovjeka kao osnovnu
jedinicu vremena za Tritokozmos, to je organski ivot na Zemlji.
Znamo da je za odraslog ovjeka trajanje svake respiracije oko 3
sekunde. Ovo je prva osnovna jedinica Vremena.
Druga jedinica za sav organski ivot je cijeli dan. Za ljudski i ivotinjski
ivot, jedan cijeli dan ukljuuje ciklus perioda budnosti kojeg slijedi spavanje;
aktivnost koja se izmjenjuje s odmorom. Posljednje, najvea prirodna jedinica
vremena za ovjeka je duljina njegovog ivota. Mi openito smatramo da je to
osamdeset godina.
Usporedbom ove tri jedinice zajedno, primijetit emo izmeu njih omjer
od priblino 1 naprama 30 000. U stvari, svaka 24 sata sadre 28 800 dahova od
3 sekunde, dok 80 godina sadri ukupno 29 200 dana. Ako sad podijelimo 3
sekunde, trajanje daha, istim koeficijentom od 30 000, dobit emo jednu deset
tisuinku sekunde. Ovo je trajanje munje, koja je naa najbra vizualna impresija.
S druge strane, ako je trajanje svakog daha za ovjeka 3 sekunde, onaj
Prirode - konkretno, biljnog svijeta - mnogo je sporiji. Ciklus udah - izdah za biljke
109

Knjiga Postanka 2: 7; 7: 22; Djela Apostolska 17: 25.

Psalmi 150: 6.
111
Usp. Knjiga Postanka 1: passim.
110

133 |

traje 24 sata; udisanje se dogaa tijekom dana, a izdisanje tijekom noi. Kao
pripadnik organskog ivota na Zemlji, ovjek takoer sudjeluje u respiratornom
ritmu prirode, iji je ciklus, kao to je ve spomenuto jednak 24 sata. Tijekom
spavanja, ovjekov dah se zapravo mijenja u svom ritmu, kao i u svom kemijskom
sadraju.
Iz gornjih napomena, moemo zakljuiti da koeficijent od 30 000 ostaje
konstantan na skali jedinica vremena za Mikrokozmos, kao i u odnosu izmeu
njegovog respiratornog ciklusa i onoga sljedeeg vieg kozmosa, organskog
ivota na Zemlji. Ova razmatranja omoguuju nam da uspostavimo sljedeu
tablicu:

OVJEK
Impresija
Respiratorni ciklus
Vrijeme budnosti i spavanja
Normalno trajanje ivota

0.0001 sekunda
3 sekunde
24 sata
80 godina

ORGANSKI IVOT NA
ZEMLJI
24 sata
?
?

Po analogiji bilo bi primamljivo primijeniti isti koeficijent od 30 000 na

organski ivot kao zbir. To bi, meutim, bilo greka. Ubrzo emo vidjeti zato.
Organski ivot na naoj planeti bio bi tad ogranien na 80 x 30 000 = 2 400 000
godina, to je oigledno nedovoljno.
(6)
Antropologija, koristei moderne metode odreivanja starosti
prethistorijskih ljudskih i ivotinjskih kostura, utemeljila je tablicu periodinosti u
skladu s evolucijom ljudske vrste od njenog odvajanja od viih ivotinjskih vrsta.
Ovi podaci su samo aproksimativni, ali pokazuju redove veliina koje su u pitanju.
Kako bi se bolje razumjela osnovna uloga ovjeka i njegove evolucije u
zbiru ope evolucije organskog ivota, i iz ovoga, razumjela vanost njegove
misije u evoluciji Zrake Stvaranja, ukljuujui Tessarakozmos - pouno je na
brzinu pogledati rezultate koje je antropologija pribavila koristei samo metode
pozitivne znanosti: 112

112

Najraniji stadiji razvoja primitivnog ovjeka. Kronoloka tablica po P. I. Boriskovsky,

Najranija povijest ovjeanstva, Moskva, Izdanja Akademije Znanosti, 1957, str. 212
(prevedeno s ruskog).
134 |

PLEISTOCEN

PERIOD
TERCIJARA

PERIOD KVARTARA (antropogeni)

GEOLOKI PERIODI

Holocen ili sadanja era

VJEROJATNI
TERMINI
(godine prije
naeg vremena)

14 000 godina

Najnovije Ledeno doba

40 000 godina

Srednje Ledeno doba

100 000 godina

Rano Ledeno doba

800 000 godina

Pliocen
Miocen
Oligocen
Eocen

60 000 000
godina

STADIJI RAZVOJA
FIZIKIH TIPOVA
OVJEKA I
NJEGOVIH PREDAKA
Fiziki tip modernog
ovjeka
Homo sapiens
recens
Fiziki tip modernog
ovjeka
Homo sapiens
fossilis
Neandertalac
Heidelberki ovjek
Atlanthropus
Zinjanthropus
Pithecanthropus
Australopithecus
Ramapithecus
Briopithecus

ARHEOLOKE ERE

STADIJI
EVOLUCIJE
PRIMITIVNOG
LJUDSKOG
DRUTVA

eljezno doba
Bronano doba
Neolitik

Plemenska
organizacija

Kasni Paleolitik

Primitivna
zajednica,
matrijarhalno
pleme

Rani Paleolitik

Primitivni
opor

Starost ovjeka, procijenjena ovom tablicom, na bi nas trebala iznenaditi.

U stvari, neki dodatni podaci omoguuju nam da oblikujemo opu ideju o
sporosti evolucije ljudske vrste:
1.
2.
3.

4.

Maksimalni volumen mozga antropoidnih majmuna nikad nije vei od....................

Onaj Pithecanthropus -a (visina 165 - 170 cm).........................................................
Ova vrsta ovjeka je ve koristila rudimentarne rijei, i hodala uspravno.
Meu Zinjathropus -ima, prvim pravim tipom ovjeka, mozak ene imao je kapacitet
od...............................................................................................................
kod mukarca je bio..................................................................................................
Koritenje desne ruke prioritetno od lijeve - pokazatelj koji razlikuje ovjeka - prvo je jasno
primijeeno kod Zinjanthropus -a, iako je meu Pithecanthropus -ima jedva primjetno.
Ova dominacija desne ruke praena je blagom asimetrijom mozga.
Zinjanthropus je koristio rijei. Znakovi toga vide se u reljefu u tragovima na lubanji
posteriorno -inferiornog dijela nieg frontalnog renja.
Volumen lubanje modernog ovjeka varira izmeu..................................................

(cm3)
600 -800
850 -900

1050
1100-1200

1400 -1500

ovjek je, kao funkcijom svog kapaciteta za rad, i zbog toga to ima
sposobnost odailjati irok gamut zvukova - to mu omoguuje da razradi jezik stupio na dugi put materijalnog napretka (op. cit.).

135 |

(7)
Moemo jasno vidjeti iz gornjeg da - barem u sadanjem stanju znanosti
- ne bismo mogli, kao to su neki autori predloili 113, primijeniti isti koeficijent od
30 000 na usporedive jedinice vremena u susjednim kozmosima. S druge strane,
podaci dani u prethodnim tablicama navode nas da promotrimo sljedee: Isti
koeficijent od 30 000 izraava odnos izmeu ovjekove respiracije i one
organskog ivota; prema tome logino je primijeniti ga na skalu ovjekove
evolucije, a ne na onu kozmosa. Ako se tablica jedinica odnosi na vanjskog
ovjeka - ukljuujui ovjeka 4 - ona ne bi vie bila ista za ljude koji su postigli vie
razine svijesti, unutranje ljude 5, 6 i 7. Bazirano na tom principu, preuredili
bismo jedinice vremena kao to je prikazano u sljedeoj tablici razliitih stadija
ovjekove ezoterine evolucije.
Trebali bismo primijetiti da je prvi stupac pripisan ljudima 1, 2, 3 i 4,
posljednji jo uvijek predstavljajui vanjskog ovjeka, ali uravnoteenog.
Trebali bismo se sjetiti da su tipovi 1, 2, 3 i 4 zemaljskog ovjeka oni ija
su fizika tijela potpuno razvijena. S cjelovitim razvojem Linosti, i drugim
Roenjem koji slijedi - ovjek zadobiva astralno tijelo. Postavi ovjek 5, on
pripada ne samo Tritokozmosu, nego u isto vrijeme i Mezokozmosu, koji
odgovara noti FA Velike Oktave. Mi za njega kaemo da je on sad obdaren
planetarnim ivotom. Postavi ovjek 6, s mentalnim tijelom razvijenim i
roenim, on e takoer sudjelovati u ivotu Deuterokozmosa. Uvrstivi rezultate
tamo postignute, on e postati ovjek 7. S tim, on e doi do kraja evolucije
mogue za ovjeka koji ivi na zemlji. Obdaren tijelom milosti, (ili mentalnim
tijelom), on e biti pridruen onom Vrhovnom Bratstvu o kojem je apostol Sv.
Pavao rekao da e u njemu Sin biti: 'Prvoroenac meu mnogom braom.' 114

113
114

Usp. P. D. Uspensky, Fragmenti.

Rimljanima 8: 29.
136 |

Evo tabeliranog saetka:

STADIJI
EVOLUCIJE

OVJEK 6 i 7
OVJEK 1, 2, 3 i 4

OVJEK 5

FIZIKO TIJELO

ASTRALNO TIJELO

MENTALNO
TIJELO
UVRENO TIJELOM
MILOSTI

Impresija

0.0001 sekunda

3 sekunde

24 sata

Respiracija

3 sekunde

24 sata

80 godina

Cijeli dan

24 sata

80 godina

2 400 000 godina

ivot

80 godina

2 400 000 godina

72 000 milijuna godina

JEDINICE
VREMENA

(8)
Naelo Relativnosti bilo je poznato od najranijih vremena. Apostol Pavao
je rekao: 'Jedan je dan kod Gospodina kao tisuu godina.' 115 U Mojsijevoj molitvi
itamo: 'Jer je tisuu godina u oima Tvojim k'o jueranji dan kao straa
nona.' 116
Kod Gnostika nalazimo slian navod, koji se vue, kako se ini, iz istog
izvora: 'Dan svjetla je tisuu svjetovnih godina.' 117
Mi ne znamo tono na to se misli u ovim tekstovima rijeima 'dan',
'straa nona', i 'dan svjetla'. Meutim moemo vidjeti jasno ustanovljen princip.
Samo istraivanjem starih izvora bilo bi mogue uiniti da sve interpretacije
skladno pau zajedno. 118
(9)
115

II Petar 3: 8.
Psalam 89: 4.
117
Pistis Sophia.
118
Mnogi pokuaji uinjeni da bi se ustanovila takva ekvivalencija sa hinduistikim
izvorima, iako su poluili mnogo blie rezultate, nisu uspjeli ustanoviti savreni dogovor
izmeu dvije tradicije. Hinduistiki izvori koriste jedinice istog reda kao 'Brahmanov dah',
ili 'dan i no Brahmana'. Oni su stigli do mahamanvantare - velike manifestacije - 3.1014
godina, dok kad bismo mi dodali jo jedan stupac desno u prethodnoj tablici dostigli
bismo - barem to se tie trajanja manifestacije - drugaije zvano vjenou, 2.1015
zemaljskih godina (usp. Pogl. X). Ovi bi se brojevi trebali razmatrati s velikom rezervom,
budui da e najmanja greka na poetku, umnoena u ovim proporcijama, na kraju
rezultirati ogromnim razlikama.
116

137 |

Evo naznaka - nuno saetih - koje moemo povui iz brzog

pregledavanja tablice ekvivalencije Vremena.
ovjek 5, dostigavi drugo Roenje, te tako obdaren astralnim tijelom,
tvori dio Mezokozmosa dok jo ivi na zemlji.
To bi mu dalo sposobnost da kontemplira sljedei vii kozmos, to je
Deuterokozmos, kozmos Sina. To je ono zbog ega nalazimo, u himni Uskrnjeg
ciklusa, sljedei usklik koji bi se inae inio bizarnim: 'Vidim Tvoju palau
Gospodine.'
Planetarni ivot od preko dva milijuna godina je zasigurno bogata
nagrada za rad koji ezoterina znanost zahtijeva od svojih uenika. Bez govora o
solarnom ivotu, iskljuivom pravu ljudi 6 i 7, onaj ovjeka 5 ve izgleda relativnoj i ogranienoj svijesti nae Linosti - kao Spasenje i vjeni ivot koji su
teme molitve u Kranskoj liturgiji. Ali poto je svaki kozmos, po sebi,
trodimenzionalan i analogan drugima, percepcija vremena u razliitim
kozmosima takoer je analogna. To je zbog toga to je vrijeme samo razliito u
razliitim kozmosima. Iz gornjega slijedi da ako je ivot fizikog tijela normalno
ogranien na 80 zemaljskih godina, onaj astralnog tijela - u povratku - nalazi se
ogranien na 80 astralnih godina ili godina Mezokozmosa, i tako dalje. Ljudska e
Individualnost penjui se skalom kozmosa - u ivotu ogranienom, osim u
izvanrednim okolnostima, na 80 godina prikladnih njegovom stepenu
Relativnosti - dostii prag Protokozmosa, da bi tamo bila pozdravljena kao
raskoni sin u njedrima Apsoluta I.
(10)
Uspostavili smo karakteristike vremena za Mikrokozmos, domenu
fizikog tijela, za Mezokozmos, domenu suptilnog tijela, i za Deuterokozmos,
domenu mentalnog tijela uvrenog tijelom milosti. Ono to je iza
Deuterokozmosa zatvoreno je za ovjeka dokle god on zadrava svoje fiziko
tijelo. To je ekvivalentno kao rei da stupac Deuterokozmosa u prethodnoj tablici
tvori gornju granicu vremenske relativnosti za zemaljskog ovjeka. Ali kako bi ova
tablica bila potpuna, moramo dodati jo jedan stupac, u ovom sluaju lijevo od
onog Mikrokozmosa. On bi bio dodijeljen Mikro-mikrokozmosu, to jest, svijetu
mikroskopskih organizama, osnovi i temelju ljudskog tijela. Primjenom istog
koeficijenta od 30 000, ali u obrnutom smjeru, dobivamo 24 sata za ivot
prosjene stanice ljudskog tijela, i 3 sekunde za njen cijeli dan. Za tonost,
kompletna analiza ekvivalencije izmeu Mikrokozmosa ovjeka i MikroMikrokozmosa zahtijevala bi prouavanje ovjeka samog kao sastavljenog od
zbira sedam kozmosa. Za sad, bit e dovoljno podsjetiti se da, prema naelu
Relativnosti, ivot Mikro-Mikrokozmosa, premda odgovara 24 sata ovjekovog
ivota, samom sebi se osjea i doivljava kao da traje 80 godina, dok njegov dan,
138 |

koji traje 3 sekunde ovjekovog ivota, njemu izgleda upravo kao 24 sata
ovjekovog dana. Ovo objanjava inae pak neoekivanu pojavu brzine fiziolokih
reakcija nunih za izvravanje cijelog niza kompleksnih operacija u naim
organizmima. Naelo Relativnosti ini da razumijemo kako, zapravo, stanice
imaju svo vrijeme koje im je potrebno da izvre ove operacije. Ako, nakon
uzimanja ae alkohola, ovjek osjea njegov uinak gotovo odmah, to je zato to
jedna ili dvije sekunde predstavljaju osam i esnaest sati za Mikro-Mikrokozmos a to je obilato vrijeme za njega da izvri sve svoje operacije, koje e stvoriti svoj
uinak na razliitim mjestima u organizmu.
(11)
Da bismo upotpunili nae brzinsko prouavanje Vremena, moramo se
takoer dotai pitanja dimenzija.
Govorimo o svijetu koji ima tri dimenzije, ili o trodimenzionalnom svijetu.
Ovi uvjeti, kao to znamo, su konvencionalni. U stvari, ako ne damo samo jedan
asak postojanja u vremenu objektu koji ve ima u punom posjedu svoje tri
dimenzije, on trenutno nestaje. Prema tome, sve to postoji u Prostoru takoer
postoji u Vremenu, tako da se za posljednje moe rei da tvori etvrtu vertikalu;
etvrtu koordinatu dodanu Descartes -ovim koordinatama.
Naa percepcija vremena ini da ovo izgleda kao linija. Karakteristini
pojmovi vremena: Budunost i Prolost, zajedno s tokom Sadanjosti, gdje se
budui dogaaji misteriozno transformiraju u prole dogaaje, analogni su
onima to karakteriziraju geometrijski pravac, gdje je sve smjeteno bilo ispred ili
iza dane toke.
Vratit emo se kasnije na ispitivanje ovog vanog problema, kad
objasnimo Doktrinu Sadanjosti. Za sad, bit e dovoljno rei da Vrijeme ne
posjeduje jednu nego tri dimenzije, i da su ove dimenzije strogo analogne onima
Prostora. Ve smo dali neke nagovjetaje ovih viih dimenzija. Mi emo se,
trenutno, ograniiti na kazivanje da znamo kako je budna svijest, ona od 'Ja' nae
Linosti, krajnje relativna i nije sposobna niti dokuiti niti direktno promatrati ove
dvije vie dimenzije Vremena, niti njihove uinke. Ona mijea njih, s etvrtom
dimenzijom, u jednu percepciju zbira koji je Linija Vremena.
Peta dimenzija predstavlja geometrijski lokus svih mogunosti danog
trenutka, od kojih se samo jedna realizira u Vremenu - dok sve ostale ostaju
nerealizirane. To je kao ravnina. Linija Vremena bui je na mjestu na kojem je
jedna mogunost locirana koja - kao posljedica - postaje realizirana. to se tie
este dimenzije, to je Vrijeme Svemira; zahvaljujui njegovom volumenu on
sadri ne samo mogue, nego i ostvarenje svih mogunosti svakog trenutka potpun ciklus svih linija Vremena.
Konano, postoji sedma dimenzija koja je toka; toka smjetena u isto
vrijeme i u Prostoru i u Vremenu.
139 |

Linija Vremena; Vjenost i Sve; ovo su izrazi naeg sadanjeg jezika koji
odgovaraju etvrtoj, petoj i estoj dimenziji. Izraz Nula odgovara sedmoj i
posljednjoj dimenziji, koja bi se moda trebala smatrati pred -inicijalnom
dimenzijom.
Pojam Nule igra vanu ulogu u ezoterinoj filozofiji. To nije praznina. To
je sjeme i kraj, Alfa i Omega svega to postoji.

140 |

141 |

POGLAVLJE XIV
(1)
Nakon Prostora i Vremena, tree veliko naelo manifestacije je
Ravnotea.
Svemir je uravnoteen kao zbir, sve do svojih najmanjih dijelova. Ali ne
smije se pretpostaviti da to znai uniformnu, stabilnu ravnoteu na svakoj
stepenici Kreacije. On je stabilan samo na poetku. Tako su DO Kozmike Oktave
i Protokozmos jedno. Ali podudaranje izmeu Zrake Stvaranja i Sustava Kozmosa
tu prestaje. Ovo podudaranje - ili da budemo precizniji, ovo jedinstvo - osigurano
je prirodom Trojstva samog, koje je jedno i nepodjeljivo. Ve u noti SI, koja
odgovara Aghiokozmosu, tri istobitne sile, koje su do tad bile jedinstvo, postaju
manifestirane kao razdvojene sile. One su to to e tvoriti prvu trijadu i izroditi
prvi svijet o kome se pravilno moe govoriti kao o roenom. Ovaj fenomen je
posebno vrijedan zapaanja zbog svoje jednostavnosti - kao i zbog dubine
koncepcije. Upravo kad se kreu razjediniti, ove prve tri sile konvergiraju prema
istoj toki aplikacije. Meutim, zbog toga to je ovoj kreativnoj konvergenciji
prethodilo razjedinjenje, stabilnost Prve Ravnotee - koja je bila osigurana
istobitnom prirodom Trojstva - je prekinuta. Ovo je uzrok odstupanja izmeu
note SI Velike Oktave i Aghiokozmosa. Ovo odstupanje se postepeno naglaava
du Zrake Stvaranja i Sustava Kozmosa, sve do njihovih granica.
(2)
Pojmovi i znanje koje smo sad stekli o strukturi Svemira omoguit e
nam da dokuimo razlog postojanja i znaenje brojnih grupa ispravljujuih
zakona koje se umnaaju od 1 do 96 i djeluju kroz cijelu Zraku Stvaranja (Slika
30). Njihov cilj je kompenzirati u potpunosti progresivni gubitak Ravnoteom
njegove stabilnosti. to idemo dalje od DO - Protokozmosa, to je vie ova
stabilnost ugroena, i vei napor za vraanje zadobiva u kompleksnosti dok gubi
svoj intenzitet. Drugim rijeima, nepokolebljiva stabilnost Ravnotee pripada
samo Svemiru u njegovom zbiru. to se tie est kozmosa koji dolaze nakon
Protokozmosa i koji ive u njedrima tog zbira, oni su u trajnom stanju nestabilne
ravnotee. Nestabilnost ove ravnotee se sve vie i vie pojaava u sili kako se
udaljava od Protokozmosa.
Uslijed njene prirode, nestabilna ravnotee u kojoj svijet ivi naruava se
svakog trenutka, da bi se odmah ponovno uspostavila djelovanjem
odgovarajuih grupa ispravljujuih zakona.
Ovo je mehaniki aspekt fenomena. Sutina ne lei u ovome, nego u
njegovom biolokom znaenju. U stvari, koritenje nestabilne Ravnotee, s
142 |

gospodarenjem nad tetnim uincima Vremena prouzrokovanih Zakonom broja

Sedam, dva su osnovna uvjeta za pojavu ivota. Priroda ovih uvjeta ostaje ista
du cijele univerzalne skale, iako ivot zauzima odreeni aspekt na razini svakog
kozmosa.
Kad bismo zamiljali savreni Svijet baziran na naelu savrene i stabilne
ravnotee, to bi bila zaprepaujua slika - ona Smrti. Iznad svega ostalog, ivot
je kretanje; kretanje u obliku toka koji tee. Ali tok je uvijek posljedica razlike u
potencijalu. U povratku, ovi razliiti potencijali se pojavljuju u svim podrujima
kao posljedica naruene ravnotee.
Kao savreno stabilna ravnotea, ravna linija Vremena bi iskljuila
fenomen ivota, kao i bilo kakvu ideju ili mogunost evolucije. Moramo naruiti
ravnoteu da bi stvorili kretnju. Putem uvoenja Naela Nesavrenosti u
koncepciju Stvaranja uinjeno je da ivot klija na svakoj stepenici Makrokozmosa.
ovjek - Mikrokozmos - stvoren je na Njegovu sliku i priliku. 119 Njegovi
vii centri, savreni, savreno uravnoteeni i stabilni, tvore njegov vlastiti
Protokozmos unutar njega. Ali nalazimo da je ta ravnotea naruena na sljedeoj
stepenici, koja se sastoji od tri mentalna centra, ija je stepenica analogna onoj
Aghiokozmosa i nakon toga opet.
(3)
Da sumiramo, moemo rei da je ivot posljedica vibratorne igre na
svakoj stepenici Svemira, igre koja u svakom sluaju zauzima oblik perturbacije
ravnotee, koju slijedi njeno vraanje.
Ove su perturbacije mogue jer sve to postoji u Svemiru je, premda
uravnoteeno, u nestabilnoj ravnotei.
Naelo Ravnotee nalazi svoju praktinu primjenu u kompenziranju
perturbacija. Pa ipak rijetki su sluajevi gdje ovo kompenzacijsko djelovanje
uspijeva u ponovnom uspostavljanju tone ante actum situacije. Openito ovo
ne bi bilo poeljno. Kao rezultat naela Nesavrenosti, sve to postoji je u stanju
kretanja. Posebice u organskom ivotu, vibratorna igra - perturbacija kompenzacija - esto zauzima oblik otvorenog ciklusa - spirale. Ovdje moemo
ponovno ustvrditi savrenu loginost sustava. Znamo, zapravo, da je translacijsko
kretanje - kao to je evolucija - uvijek teko. Spirala usporava stopu napretka, ali
ga ipak ini lakim. U sluaju pada, ona koi povratak.
(4)
Vrijeme, Prostor i Ravnotea, tri preliminarna uvjeta Manifestacije i
Stvaranja Svemira, izrodila su tri sile u stvorenom Svemiru: aktivnu, pasivnu i
119

Knjiga Postanka 1: 26.

143 |

neutralizirajuu, kao to je ve spomenuto. Naelo Ravnotee zauzima dinamiki

oblik u treoj kategoriji, kao reaktivna sila sa zadatkom kompenziranja
perturbacija da bi vratila balans. Njegovo ispoljenje uvijek ima karakter
jednosmjerne reakcije. Primijenjeno na cijeli Svemir, naelo Ravnotee djeluje
mehaniki i potaknuto je automatski. Kao rezultat, sva akcija, na svakom mjestu,
u svakom kozmosu, nuno ima protuteu. Gornja razmatranja omoguuju nam
da razumijemo i dokuimo znaenje odreenih pojava koje ostaju neobjanjene
od strane pozitivne znanosti. Za poetak, veliki problem smrti. ivot se raa iz
perturbacije, pa je smrt nuna zbog naela Ravnotee. U svakom sluaju, bez
iznimke, perturbacija se mora kompenzirati, i ravnotea ponovno uspostaviti.
Smru se ini kompenzacija. Roenje, na svim planovima, rad je revolucionarnog
i perturbirajueg ina koji je Ljubav. Ljubav sama je roena prije Stvaranja, s
pojavom - u svijesti Apsoluta - ideje o Ti, koja nuno izvire iz one o 'Ja'. Ovo je
bila prva perturbacija stabilne pred -vjene ravnotee. To je ono zbog ega
imamo dobar razlog, ak iako samo instinktivan, da suprotstavimo Smrt i Ljubav,
a ne ivot. S jednako dobrim razlogom - usprkos svim dokazima misleeg uma ljudsko srce osjea kako je Ljubav superiorna sila koja je sposobna nadvladati
Smrt.
Pobijediti Smrt, to je parola ezoterine znanosti. Ali doimo jasno do
jednostavnog razumijevanja pravog smisla ovog izraza.
Kako se umnaaju, tri sile djeluju kroz Svemir. One se manifestiraju na
sljedei nain u Sustavu Kozmosa i Zrakama Stvaranja: Ljubav se pojavljuje kao
aktivna perturbirajua sila, smrt kao pasivna stabilizirajua sila, a ivot kao
neutralizirajua sila, koja mjeri postojanje izmeu granica definiranih prvim
dvjema. Iz prethodnog, smrt je neophodan uvjet postojanja - i prema tome
ivota - iji je plod, u kasnijoj trijadi, budui narataj. Pitanje da li se borba protiv
smrti da bi se osvojio vjeni ivot - ljudska najvia nada, kako se propovijeda u
svim religijama - moe stvarno poduzeti s razumskom ansom uspjeha. Pitanje je
kompleksno. Da bi se razrijeilo, mora ga se ispitati s mnogih toaka gledita.
Religije ovo razmatraju na planu vjerovanja, i ine od toga predmet vjere. Ali sad
kad smo na pragu nove Ere, one Duha Svetoga, takva pozicija vie ne zadovoljava
prosvijeene umove. Oni sada ele dokuiti i razumjeti neto to se jo juer
smatralo predmetom Vjerovanja.
Zasigurno je jednostavnije traiti istinske vjernike da imaju povjerenja po
pitanju ovoga, radije nego pokuati objasniti neto tako komplicirano za
objanjavanje. Ali ezoterina znanost nudi odgovor na pitanje.
Lice svijeta se mijenja. Ciklus Sina, kao to se prije dogodilo s onim Oca,
privodi se kraju. S Kristom, Zakon davno primljen od Mojsija, priveo se kraju 120 i
bio zamijenjen pravilom Vjere, Nade i Ljubavi.3 121U sadanjem vremenu, s
120
121

Rimljanima 10: 4.
I Korinanima 13: 13.
144 |

ratovima i revolucijama ovog stoljea, i s izvanrednim napretkom pozitivne

znanosti, uli smo u period tranzicije ija je svrha dati nam ulaz u Ciklus Duha
Svetoga. Tijekom ovog perioda, Vjera e se postepeno zamjenjivati Znanjem, a
Nada e zavriti Ostvarenjem. Ovo e biti konani trijumf Ljubavi; 'Ljubav nikad
ne prestaje. Prorokovanja? Uminut e. Jezici? Umuknut e. Spoznaje? Uminut
e.' 122
(5)
U tradiciji, mislimo sa pobjedom nad Smrti na pobjedu naih usavrenih
Linosti nad Smrti. Ovo je znaenje Spasenja, predmet molitvi i cilj religioznih
praksi Kranstva. Ve smo citirali rijei Sv. Pavla: 'Evo otajstvo vam kazujem: svi
dodue neemo umrijeti, ali svi emo se izmijeniti.' 123
Temeljno znaenje rijei 'izmijeniti' u ovoj reenici lei u injenici da e
svi vanjski ljudi, kao i oni koji su dostigli razine 5, 6 ili 7, biti prije ili kasnije
pozvani da napuste svoja fizika tijela. Razlika je u tome to e posljednji to
uiniti kao to se odbacuje staro odijelo da bi se uzelo novo, dok smrt fizikog
tijela e za ljude 1, 2 ili 3 rezultirati raspadanjem njihovih fetalnih -Linosti. Smrt
je astralni pobaaj. Spasenje dolazi sa drugim Roenjem, kad je potpuno
razvijena i roena Linost neraskidivo vezana na istinsko 'Ja' da bi tvorila
Individualnost. Jednom roena, ova Individualnost vie ne ovisi o fizikom tijelu,
na isti nain kako dijete koje se rodilo ne umre, ak i ako je njegovo roenje bilo
pod cijenu ivota njegove majke. Ovo je to na to je apostol skretao panju,
rekavi, neemo svi umrijeti.
(6)
Upravo smo vidjeli da je Vrijeme drugaije u razliitim kozmosima. Ako
proraunamo ivot u viem kozmosu u terminima zemaljskih jedinica, dobivamo
vrlo visoke cifre. Pa ipak sve ovo je relativno. Rekli smo da, ako priznamo da je
normalno trajanje ivota zemaljskog ovjeka oko 80 zemaljskih godina, ivot
astralnog tijela, koje pripada Mezokozmosu, odgovara 2 400 000 naih godina.
Ovo ne sainjava, kao to bismo mogli vjerovati, pravu vjenost; ova cifra samo
predstavlja istih 80 godina, ali u astralnim godinama. Na ovaj nain, jednom kad
se porazi fiziko tijelo, bit emo suoeni s problemom pobjeivanja astralne
Smrti, tada mentalne Smrti, imajui na svom raspolaganju za posljednje, opet
iznova, ivot od oko 80 mentalnih godina. Samo kristalizacijom tijela milosti e, u
njedrima Apsoluta, Smrt biti potpuno nadvladana. Bie e se tada nai u stanju

122
123

I Korinanima 13: 8.
I Korinanima 15: 51.
145 |

primordijalnog Bia, u njedrima stabilne Ravnotee. To nee biti privremeno

Spasenje, nego konano Spasenje.
Ovo stanje blaenstva vie ne moe okarakterizirati kao ivot u skladu s
definicijom ivota koja je dana prethodno. ivot, kao in voljne nesavrenosti,
prirodno prestaje u trenutku povratka Apsolutu u Protokozmosu, gdje naelo
Nesavrenosti nije priznato.
Neki ljudi misle da je ovo stanje stanje potpunog Ne - Bia, to jest,
Nitavila, apsolutne Nule. Sigurno je da to nije ivot u Vremenu kakav znamo,
ogranien ivotom i smru. Takvo postojanje, ako i dalje moemo koristiti taj
termin, smjeteno je iza Prostora i Vremena. Takvi kakvi jesmo, mi zasigurno ne
moemo sebi predstaviti valjani prikaz takvog stanja. Ali suprotno frigidnim
slikama - ili onima koje se ine takvima - koje esto povezujemo s Nirvanom,
Pravoslavna Tradicija poziva na jedini pojam poznat u ljudskom jeziku koji
odraava boanski poloaj: Ljubav. Bog je Ljubav, kae Sv. Ivan Apostol. 124 Onaj
tko ostvari trostruku pobjedu nad fizikom, astralnom i mentalnom smrti, bit e
primljen u njedra apsoluta - Ljubavi koji je bez poetka i posljedino bez kraja.
Ovo je Pleroma Pravoslavne Tradicije.
(7)
Ovaj apsolut-Ljubav dostupan je ljudskoj dui ak i ovdje. Meutim, ni
ena ni mukarac ga ne mogu dosei odvojeno. On je dostupan samo paru, i pod
uvjetom svjesne i potpune integracije oba u jedno Bie putem sinteze istinskog
'Ja' i 'Ti' koji su imali snage potrgati koru svojih dotinih Linosti. 125 U praksi, ovo
se moe dogoditi samo kad su dvije Linosti ve vrlo napredne, i obje pune
iskustva koje je svaka zasebno stekla u vanjskom ivotu.
Koje je znaenje tog dugog puta regeneracije koja, poevi od pada
Adama, ima za svoj konani cilj usavravanje koje dotie boanstvo? Pravoslavna
Tradicija ne daje odreeni odgovor na ovo pitanje. Ona jednostavno nagovijeta
da su putovi Boga neshvatljivi, 126 i da: 'Sve je od Njega i po Njemu i za Njega.' 127
to se tie opisa stanja Blaenstva koji je kruio u ranim Crkvama, on je povuen
od strane Otaca Prvog Koncila, kako ne bi prouzrokovao skandal zbog svog
karaktera, za koji se inilo da je erotian. Ali nalazimo ovaj nagovjetaj u Doktrini:
da ljudska zemaljska ljubav nije nita drugo nego krhotina nebeske Ljubavi. Ve
smo ovo naznaili.
Iako je sigurno da se stanje Blaenstva ne moe pravilno opisati ljudskim
jezikom, Tradicija ipak inzistira na injenici da je unato neizmjernim tekoama,
124

I Ivan 4: 8.
Matej 11: 12; Luka 16: 16.
126
Rimljanima 11: 33.
127
Rimljanima 11: 36.
125

146 |

ga mogue dosegnuti. S ovim ciljem na umu, ezoterina je znanost razradila

kompletnu znanost vjebi.
(8)
Ustanovili smo da je smrt jedna od manifestacija naela Ravnotee, koje
automatski reagira na perturbirajue djelovanje tjelesne ljubavi u kreiranom
svijetu. Posljednja, premda nesavrena, tada raa ivot. Ljudska ljubav
nesavrena je zato to je instinktivna i impulzivna. Dokle god ovjek automatski
slijedi svoje impulse, njegova ljubav e sluiti samo kozmikim ciljevima zbira.
Uitak koji iz toga uvijek dobije je jednako toliko uravnoteujui imbenik koliko i
nagrada. Takav kakav je, on nee posluiti njegovoj ezoterinoj evoluciji ni na koji
nain. Pa ipak Ljubav je najsigurnije i najmonije sredstvo postizanja ove
evolucije. To je zbog toga to je Ljubav onaj objektivni element u naim ivotima.
To objektivno ostaje istina u svim mnogim aspektima Ljubavi, i kroz svu
raznolikost njenih manifestacija.
Ljubav moe, u sutini, sluiti ovjeku u njegovoj ezoterinoj evoluciji.
Meutim, da bi postigao ovaj cilj, ovjek mora primijeniti svjesne napore prema
ovoj ljubavi, ne doputajui sebi da ga vode impulsi. Na ovaj nain e on
neutralizirati perturbirajue djelovanje Ljubavi na njega, to e sprijeiti - i uiniti
nemonim - intervenciju naela Ravnotee, s njegovom letalnom reakcijom. U
ovom sluaju, doprinos energije koji daje Ljubav nee biti odmah potroen na
sluenje generalnim ciljevima, nego e ostati u ovjekovom posjedovanju. Tada
se on moe koristiti da ubrza rast njegove Linosti i napredak prema drugom
Roenju, prvom opipljivom rezultatu ezoterinih praksi.
To je teorija monakog rada, i u sutini se odnosi na seksualni centar. Mi
nastojimo putem vjebi ovladati njegovim impulsima. Bez detaljnog pregleda
prednosti i nedostataka ove metode moramo rei da, u novoj Eri, ezoterini rad
izlazi iz kripti i manastira. Od sad nadalje, mora ga se vriti unutar ivota, u polju
svakodnevne aktivnosti ljudskog drutva. Ovaj zadatak je zasigurno tei, jer niti
smo zatieni unutar ivota, kao u manastiru, niti zaklonjeni od najveeg dijela 'A'
utjecaja. S druge strane, ivot nudi uinkovitija sredstva, i vodi manje krhkim
rezultatima; ezoterina praksa unutar ivota takoer omoguuje jednostavnu
kontrolu seksualnog centra, doputajui kultivaciju ispoljavanja ljubavi putem
emotivnog i intelektualnog centra, inei da kreativni duh procvjeta u svim
svojim razliitim oblicima. Ovaj vii red kultiviranja e za svoj cilj imati fokusiranje
svih kreativnih napora prema jednoj te istoj toki primjene, cjelovitom razvoju
Linosti: drugom Roenju; kristalizaciji astralnog tijela, i njegovom spajanju s
istinskim 'Ja' da tvori Individualnost.
Ovaj rad, raen od strane mukarca i ene koji rade zajedno, moe se
razviti s izvanrednom snagom i dati brze rezultate pod uvjetom da s ezoterine
toke gledita dva bia potpuno pau jedno drugome, i takoer pod uvjetom da
147 |

su oni savreni par, to jest, da njihova kombinacija - s rezervacijom s obzirom na

osobitosti njihovog tipa ovjeka - odraava odnos izmeu apsolutnog 'Ja' i 'Ti'
prije Stvaranja Svemira. To je sluaj onih bia poznatih u ezoterinoj znanosti kao
polarna bia.
Vratit emo se kasnije na ovo vano pitanje, koje postaje stvarno pitanje
s poetkom nove Ere. U kulturnim centrima u ciklusu Duha Svetoga, ljubav romanca - obiljeje prethodnog Ciklusa - ustupit e mjesto jedinstvenoj ljubavi romanci polarnih bia, onih koji e biti pozvani da oblikuju drutvo sutranjice.
Naelo Ravnotee, posredstvom kojeg sve perturbacije i sve kretnje posebice u organskom ivotu, a naroito u njegovom ljudskom sektoru zahtijevaju i dobivaju kompenzaciju, ini se kao grub a ipak nepristran uvar. Sa
Zakonom broja Sedam, on osigurava trajanje sveg postojanja prema zakonu.
Ljudska je mudrost bila svjesna ove injenice od pamtivijeka. To je naelo Karme,
Nemesis kod Grka, Arhaneo Uriel Kranke nebeske hijerarhije - prema Tradiciji
jedan od sedam Bojih Duhova, koji - jedini u Svemiru - se nikad ne mijenja. On
nadgleda vraanje naruene ravnotee na svakom stupnju kozmike skale,
ukljuujui Mikro-Mikrokozmos.
Karmiko djelovanje se automatski pokree. Uvijek bismo se trebali
prisjeati ovog automatskog odgovora, i raunati na njega barem u naim
unaprijed smiljenim poduhvatima. Ovo nije lako, jer smo mi rijetko svjesni
perturbacija i uinaka koje nae djelovanje stvara. To je razlog zbog kojeg
karmiko djelovanje tako esto premauje granice predvidivog. Mi meutim
moramo ponoviti da Karma gubi svoj prijetei aspekt za pravedne; njima donosi
samo radost. To je zbog toga to njihova djela nikad ne stvaraju perturbacije koje
kre generalne i lokalne kozmike zakone. Pravedni ne padaju u zabludu (greku),
dok obini ljudi, ak i djelujui u dobroj vjeri i vjerujui da djeluju ispravno,
poine pogreke. Oni poinju grekama koncepcije, koje su pravi izvor grijeha.
Grijeh u sebi ne sadri bilo kakav element takozvane mistine prirode. U smislu
da je on greka, grijeh se moe unititi adekvatnom kompenzacijom. Tradicija
ukazuje na prethodnu izjavu kad kae: 'Ne postoji neoprostivi grijeh osim grijeha
bez pokajanja.' 128 Moemo lako razumjeti pravo znaenje ove maksime.
Pokajanje je iznad svega in svjesnosti, koji rezultira u dobronamjernoj i
uinkovitoj kompenzaciji za pogreku koja je uinjena. Ovo je teorija. U praksi to
nije tako jednostavno; to zahtijeva najiscrpnije prouavanje svakog sluaja.
Oigledno je lake ne poiniti grijeh, radije nego ih traiti i initi kompenzacije
kasnije. Ako pokajanje, u tonom smislu koji je ovdje pridan toj rijei, ne doe na
vrijeme, uravnoteujue djelovanje karme automatski djeluje jae. Jednom kad
to pone, mi smo prinueni tome se podrediti pasivno.
Jednom kad je karmiko djelovanje pokrenuto automatski i djeluje
mehaniki, ono kompenzira svaku perturbaciju na njenom vlastitom planu.
128

Dobrotoljublje, Sv. Izak Sirijan, 2./30. pouka.

148 |

Kompenzacija se radi za svaki obraun individualno, kao u raunovodstvenoj

knjizi, a ne izmeu ukupnosti dobrih i loih rezultata.
(9)
Sad emo ispitati utjecaj koji naelo Ravnotee vri nad Zakonom broja
Sedam. Zbog ovog zadnjeg zakona, cikliki karakter koji pogaa svaku produljenu
kretnju raa rotaciju - bilo sporu ili brzu - koja u svakom sluaju ide u samo
jednom smjeru. Ovo nuno ima perturbirajui uinak. Posljedino, ona e trebati
kompenzaciju. Ova e kompenzacija takoer zauzeti cikliku formu, rotirajui se
u suprotnom smjeru. Tako e svaki gamut rada - to jest, svaki silazni gamut odmah raati drugi gamut koji je upravo njegova kompenzacija ali uzlazni;
produkt izvornog rada. Ako se rad dobro razvio, gamut rezultata donijet e
radniku odgovarajue pozitivne rezultate, i vice versa.
Trebamo znati da e svaki silazni gamut, poevi sa kozmikom Velikom
Oktavom, automatski izroditi drugi gamut - paralelan njemu, na istoj skali, ali
uzlazni - gamut koji je rezultat inicijalne akcije. To je generalni zakon, jedan od
uinaka naela Ravnotee. U prirodi, ove dvije vrste gamuta su tako zamiljene
da pomau jedna drugoj. Prouavanje primjene ovog zakona na pojave fizikalne, kemijske, ili bioloke - predstavljaju udesan i velianstven prizor kroz
koji se moe percipirati Inteligencija koja njima vlada. U odreenim nam
sluajevima ovo prouavanje takoer omoguuje da pronaemo odgovore na
probleme koji - dani naem linearnom nainu razmiljanja - bi inae izgledali
nerjeivo. Ovo je istina, na primjer, za pitanje prehrane Svemira u njegovom
zbiru.
Prehrana biljnih, ivotinjskih i ljudskih stvorenja zamiljena je u skladu s
raznim ciklikim poredcima. ovjek i ivotinje apsorbiraju kisik i otputaju
ugljinu kiselinu; biljke apsorbiraju ugljinu kiselinu, i otputaju kisik. ovjek i
ivotinje jedu biljke; s druge strane, njihovi ekskreti slue kao hrana za biljke. U
svim ovim sluajevima, i mnogim drugim manje lakim za promatranje, nalazimo
se u prisutnosti djelovanja koje kombinira uzlazne i silazne gamute, djelovanja iji
zbir je savreno uravnoteen. Prehrana, kao to znamo, moe se saeto opisati
kao apsorpcija solarne energije putem kompleksnih procesa metabolizma, koje
znanost jo ne zna u potpunosti; paralelno ovome, supstanca ove hrane, nakon
to snabdije organizam materijalima i energijama koje treba kako prolazi kroz
probavni trakt, ostavlja preostatak koji e hraniti biljni svijet. Njegovi e se
produkti kasnije vratiti na stol u obliku hrane. Ovdje, uzlazni gamut metabolikih
produkata balansiran je silaznim gamutom koji transformira objed u ekskret.
Moemo pronai beskonano drugih primjera balansiranog uzajamnog
djelovanja gamuta u razliitim domenama i na razliitim planovima: fizikom,
mentalnom ili moralnom. Prirodno, kretnje proizvedene u skladu s ovim

149 |

balansiranim i kompenziranim shematskim planovima ne uzrokuju bilo kakvu

karmiku reakciju.
Ako sad prijeemo s pojedinih sluajeva na generalni sluaj, te ako
ispitamo problem prehrane u cjelini Svemira, ukoliko je on ivo bie, i dalje
bismo bili primorani priznati da on nee pronai hranu izvan sebe, zato to nita
izvan njega ne postoji. Tradicija, meutim, inzistira na injenici da je veliki
Svemir, Makrokozmos, ivo bie 129, kao to su i svi drugi kozmosi Sustava.
Sainjen zaista od ivih elemenata, cijeli zbir moe biti samo ivo bie. Kao ivo
bie, on treba hranu. Ali budui da, kao to smo rekli, Makrokozmos ne moe
nai hranu izvan sebe, ovo nas navodi da zakljuimo kako je pronalazi unutar
sebe. Ovo je naa prva konstatacija. Potom moemo rei da, ako Svemir u svom
zbiru ostaje u savrenom stanju ravnotee, njegova prehrana takoer moe
samo biti zamiljena u obliku ciklikog sustava uparenih gamuta.

Sl. 47

Ve smo percipirali kako ovaj mehanizam djeluje u obliku toka i protu toka energija du cijele Zrake Stvaranja. Vratit emo se tome na detaljniji nain u
drugom svesku.
(10)
Moramo brzinski ispitati jo jednu manifestaciju naela Ravnotee. Ovo
se tie organskog odnosa izmeu oblika i sadraja. Problem je ogroman koliko je
i kompliciran; skica ovog poglavlja ne doputa detaljnu analizu. Ali moda bi bilo
korisno dati primjer koji je bio citiran mnogo puta od poetka ovog stoljea. To
se tie zakona koji vlada odnosima izmeu oblika i sadraja politikih reima.

129

Npr. Origen, 'Poela', passim.

150 |

Ovaj zakon se lako moe otkriti razmiljanjem na tu temu, ali naalost,

politiki voe bilo kojeg reima misle jako malo o problemu, i to vie instinktivno
nego putem strogog rasuivanja. Zakon je egzaktan: vremenom, rastui elementi
se razvijaju i, nakon dostizanja vrha ovog razvoja, oni poinju propadati,
degenerirajui i kliui prema potpunom raspadu.
Za sve politike reime, 'klasine' ili 'nove', nalazimo da njima vlada ovaj
zakon. Okolnosti se mijenjaju, posebno one politike. One se mijenjaju kao
odgovor na modifikacije koje pogaaju ljudsko drutvo, za koje se moe rei da
napreduje u odreenim aspektima dok u drugima nazaduje. Naelo Ravnotee
manifestira se na unutarnjem politikom planu Drava, da bi odralo odreenu
ekvivalenciju izmeu oblika vlasti i politikog sadraja postojeeg sustava. Ova
dva faktora moraju biti uravnoteena, a ipak u stvarnosti, teko da ikad jesu. Iz
raznih razloga, vlade su openito spore u odgovoru na slijed dogaaja. Pred
povijesnom evolucijom, mi ne bismo mogli sauvati i oblik vlasti, i sadraj reima,
izvan odreenih granica. Kad se te granice prijeu, poinje revolucija. Posljednja
kree na novim osnovama, i tjera politiku u novom smjeru koji u naelu cilja na
napredak. Ali vrijeme ne staje. Nakon odreenog perioda, revolucionarna vlast
e u povratku biti ostavljana iza. to je nasilnija revolucija, to je krai period
potreban. To je bio sluaj Francuske revolucije u 1789. To je takoer bio sluaj i
Ruske revolucije u 1917.
Engleska nudi primjer zadivljujue tradicijske stabilnosti. Ali esto se gubi
iz vida da je to stabilnost u pokretu, jedina koja je mogua u Svemiru gdje su
postojanje i ivot temeljeni na perpetualno naruavanoj nestabilnoj ravnotei.
Britanska Vlada uva svoj tradicionalan oblik kroz stoljea zato to dravnici ove
zemlje znaju kako modificirati njezin sadraj s izvanrednom politikom
savitljivou - i u vremenu.
Vlast imperatora Nikole II. - tvrdoglavo i protiv svih dokaza - ustrajala je u
svojoj elji da odri imperijalan oblik i autokratski sadraj svog upravljanja.
Rezultat je dobro poznat.
(11)
Ponekad neravnotea izmeu oblika i sadraja moe dosei izvedive
razmjere na skali veoj od one Drava. Neporecivo je da kriza u kojoj se
ovjeanstvo bori od poetka ovog stoljea sadri najvee opasnosti. Nezavisno
od direktne kataklizme koju moe prouzrokovati lanana reakcija atomske
eksplozije, postoji druga opasnost potpuno drugog reda, akumulacija onoga to
moemo nazvati karmikim otpadom. Kad doe do takvog sluaja, ravnotea se
ponovno uspostavlja bilo katastrofom kao to je Poplava ili, ako je teina Karme
poprilina, intervencijom iz viih kozmosa. Ovo je bio temeljni razlog inkarnacije
Krista i Njegove misije na zemlji, Njegove muke i rtve. Prilino oigledno,
karmika opasnost koja se akumulirala upravo prije Njegovog dolaska bila je
151 |

stvarna i velika. Apostol Ivan je rekao da Bog alje svoga Sina 'da se svijet spasi po
Njemu'. 130 Moramo vjerovati da je Kristovo propovijedanje, praeno Njegovom
rtvom, stvarajui protuteu viku karmikog otpada u tom trenutku, ponovno
uspostavilo ravnoteu planeta te tako spasilo svijet, i cijelo ovjeanstvo s njim.

130

Ivan 3: 17.
152 |

153 |

TREI DIO - PUT

154 |

155 |

POGLAVLJE XV
(1)
Put je zbir vjebi koje e, ako ih se pravilno vri prema naelima
ezoterine znanosti, omoguiti ovjeku da evoluira. Ranije prouavanje temeljnih
imbenika u vezi s ovjekom i Svemirom, tema prva dva dijela ove knjige,
omoguila nam je da steknemo minimalno znanje potrebno da ponemo
prouavati Put.
Ezoterina znanost poinje izvan podruja koje se istrauje pozitivnom
znanou. Izmeu ove dvije grane znanja je praznina, oblast iluzije, namjerno
kreirana da ini prepreku. Ova praznina, koja se moe prijei samo po cijenu
prilinog napora ili ak supernapora, djeluje selektivno. Karakter i koliina
potrebnog napora razlikuje se za svaku osobu, a ovisi o prirodi i stupnju
deformacije uma svakog vanjskog ovjeka; individualnog faktora. Da bi se prelo
ovu prazninu potrebno je teorijsko uenje, popraeno s planiranim programom
praktinog rada.
Sad moemo poeti prouavati pitanje Puta. To se moe iz mnogo
uglova, ali najprikladnije je razotkriti filozofsko i ezoterino znaenje Puta,
poevi od razmatranja razvijenih u poglavlju VIII. Tamo, ovjeka se usporedilo sa
stanicom organskog ivota na Zemlji. Zbog toga to pripada ovom organizmu,
ovjek je podreen Generalnom Zakonu, i tek kad ga izbjegne on se uzdie do
Zakona Izuzetka.
Mi nismo svjesni toga koliko smo vezani djelovanjem Generalnog
Zakona. Djelujui na nas kao to djeluje na nae stanice, ovaj nas zakon
imobilizira ili neprestano tei da nas dovede natrag na nae mjesto. Njegova
snaga nam ostavlja malo slobode za djelovanje izvan granica njegovog
usmjerenja i opsega. On djeluje na razliite naine. Moe se rei da ako ovjek
ivi 'kao svi drugi', ako ne silazi s utabane staze, nikad nee opaziti postojanje ove
sile, ili tonije ova sila e ga ignorirati. Ali ako su njegovi pothvati izvan
uobiajenog, bez obzira u kojem podruju da su, no posebice u ezoterinom, ova
sila poinje djelovati, i podie prepreke svih vrsta kako bi ga dovela natrag na
mjesto gdje on - prema Generalnom Zakonu - mora prebivati. ak i bez
poznavanja ove sile, imamo intuiciju o njenom postojanju i mnogim oblicima koji
je pokrivaju. Sveti Spisi o tome govore vie puta, posebno tamo gdje je u pitanju
ezoterini rad. O ovoj temi Isus kae da: 'neprijatelji e ovjeku biti ukuani
njegovi' 131, i jo direktnije, da :'Nije prorok bez asti doli u svom zaviaju i u svom
domu'. 132 Tako da, ako ova konzervativna sila, koja je sluga Generalnog Zakona,
131
132

Matej 10: 36.

Matej 13: 57; Marko 6: 4; Luka 4: 24; Ivan 4: 44.
156 |

ne uspije u 'smirivanju' ovjeka direktnim djelovanjem na njega, ona ga pokuava

dosegnuti indirektno kroz ljude iz njegovog domainstva, bilo kroz osjeaje koje
oni u njemu izazivaju ili kroz hladnou i prezir koje mu otvoreno pokazuju.
Klasian primjer ovog indirektnog djelovanja je zavoenje Adama od Eve,
njegovog alter ega, nakon to je i ona sama bila zavedena od Zmije pomou
ploda sa Stabla znanja Dobra i Zla. Ovaj je mit pun znaenja. Za poetak, zato
Zmija, najlukavija od svih zvijeri 133? Zmija personificira Iluziju, tonije mo iluzije
usaenu u ljudski organizam, i snagu koja joj je na raspolaganju. Trebamo
primijetiti da je ova mo, kao to donosi opasnost, iznjedrila i pozitivne rezultate,
vrijednu kreativnu imaginaciju.
Sama sila iluzije se moe savladati i usmjeriti cjelovito u konstruktivnom
smjeru; ali se ovaj preokret njenog uinka ne moe postii osim po cijenu rada
provoenog, s upornou, prema i na ezoterinom Putu. U vanjskom ovjeku,
ova mo vodi negativnim posljedicama kao rezultat niza iluzija koje proizvodi.
U Tradiciji, ovu silu zovemo mala zmija. Razlog za ovo ime je taj to kad
je probudimo i usmjerimo u konstruktivnom smjeru, njeno djelovanje u
organizmu stvara dojam valnog pokreta. To je razlog za izbor zmije kao
personifikacije u mitu o padu Adama. Plod Stabla znanja Dobra i Zla je znanje
dostupno intelektualnoj sposobnosti: isti i praktini razum (ratio), koji ne moe
transcendirati granice oblasti 'A' utjecaja. Na kraju, kad se iscrpno analizira,
otkriva se da je to iluzorno. To je u stvari nita vie nego znanje elemenata
pojavnog svijeta, to jest, 'A' elemenata, ija je algebarska suma, u svom zbiru,
jednaka nuli: ponavljajui show arobne svjetiljke.
Lukava Zmija je prila Evi hipnotiziravi je svjetlucavom igrom svjetiljke.
Zamijenivi nestvarno za stvarno, Eva je nagnala Adama na svoj pad. Otad je ovaj
manevar zavoenja, obogaen brojnim varijacijama, postao uobiajen u ljudskim
odnosima.
Samo dolaskom na ezoterini Put ovjek moe plivati protiv toka da bi
otkupio ovaj iskonski grijeh; ovu greku naeg zajednikog pretka, greku koju
ponavljamo svakog trenutka. Sve dok sila iluzije nije savladana, ona svakog od
nas dri na svome mjestu, obvezujui nas najee da zamijenimo lano za
istinsko. Uronjen u nestvarno, umjesto napredovanja, ovjek zabiljeava vrijeme;
jedan korak naprijed i dva koraka natrag; dva koraka naprijed i jedan korak
natrag, i tako dalje. Iscrpljivanje koje vodi u smrt.
U ovom lanom ivotu, u kojem vlada Iluzija, ali ipak punom 'B' utjecaja,
moramo potvrivati nae vrijednosti gotovo svaki dan jer ne smijemo pasti u
drugu zamku. Obino pristajemo prepoznati postojanje opasnosti Iluzije, ali
radije teoretski; najee, vidimo njeno djelovanje na one oko nas, ali ne i u
nama samima. Mi nastavljamo ivjeti iz dana u dan na stari nain, tako da mo
koju poznajemo kao avo i dalje slavi pobjedu. Koje god da joj ime damo, ona
133

Knjiga Postanka 3: 1 - 7.
157 |

ostaje uvijek prisutna. Mi ivimo u umjetnom, iluzornom svijetu. Zanimljivo je u

ovom kontekstu citirati rijei budistikog monaha. Na pitanje: 'Kako ti
objanjava kreiranje svijeta?', odgovorio je: 'Svijet se kreira nanovo za svaku
novoroenu osobu.' Ovo je tono. Mo iluzije koja nas vee lancem vri svoje
djelovanje individualno nad svakim od nas, kao i kolektivno. Svaki um je
falsificiran na nain koji je njemu jedinstven. to moe biti ishod takve situacije?
Ako se tiho drimo svog mjesta, ljudske karijere nam se otvaraju samo dok
ostajemo daleko od praznine. Moemo imati sretan ili nesretan ivot; obiteljski
ivot; ivot ljubavi; moemo otkrivati, putovati, pisati. Onda dolazi kraj.
Nae rasuivanje poinje biti realistinije ako je naa panja
koncentrirana na taj kraj. Svata nam se moe dogoditi u ivotu; ili nita. Nae
tenje mogu biti ispunjene ili neispunjene, ali postoji siguran kraj, koji je smrt. U
naem prouavanju moramo krenuti od ove injenice.
Sljedee pitanje se postavlja od kad postoji ovjeanstvo: je li Smrt
potpuno neizbjena? Zar ne postoji nikakva alternativa? Moemo li prihvatiti da
smo se rodili, vjebali i uili samo i jednostavno da bi bili uniteni? Moe li nae
srce i glava prihvatiti ovakvu sudbinu bez gaenja?
injenica je da mi o tome ne razmiljamo, ili to inimo jako rijetko, na
veliko zadovoljstvo ove sile iluzije, znane u Tradiciji kao avo. Pa ipak, ovjek je
danas svjesniji uzaludnosti stvari ovog svijeta, posebno nakon dogaaja u ovom
stoljeu: svjetskih ratova, revolucija, graanskih ratova, hladnih ratova, politikih
i socijalnih napetosti, dezintegracije carstava i munjevitog rasta populacije.
Kasnije emo se vratiti na sve ove dogaaje, jer je njihov uzrok kozmike prirode.
Kako smo suoeni s ovim prizorom, u nama se javlja osjeaj apsurda. Umjesto da
nas osigura, strmoglavi napredak tehnologije nadahnjuje strah i nesigurnost koja
potkopava dotad nepokolebljivu silu Iluzije. Poinjemo doivljavati porast
interesa za problematiku smrti, koja je jo juer bila skrivena iza scene budne
svijesti.
(2)
Ve smo citirali tekst Sv. Pavla koji je rekao: 'Evo otajstvo vam kazujem:
svi dodue neemo umrijeti, ali svi emo se izmijeniti.' 134
Komentirajmo ovo ponovno, iz drugaijeg ugla.
Na to se misli sa: ' svi emo se izmijeniti' ?
Prije ili kasnije, svatko od nas e napustiti svoje fiziko tijelo, i svi emo u
stvari biti izmijenjeni.
Zatim, to se misli sa: 'Neemo svi umrijeti'? Za vanjskog ovjeka,
unitavanje fizikog tijela, koje slui kao maternica za njegov astralni fetus koji je
134

I Korinanima 15: 51.

158 |

Linost, nuno dovodi do raspada posljednjeg. U jeziku Tradicije raspad Linosti,

s onim linim 'Ja', zovemo drugom Smrti. Drugim Roenjem, kad se rodi astralno
tijelo, sa svojom potpunom fuzijom, i kad je spojeno s Istinskim 'Ja' da tvori
Individualnost, mi postiemo planetarni ivot i tako izbjegavamo drugu Smrt. 135
Do posljednjeg e ipak doi, ne etrdeset dana nakon smrti fizikog tijela,
nego nakon osamdeset astralnih godina, to znai 2,400,000 zemaljskih godina.
Za ovjeka 4, nakon to prijee prag unutranjeg kruga ezotericizma,
smrt fizikog tijela e biti jednaka naputanju zastarjele ili podrapane odjee. On
e uzeti drugu ako je treba. Ovo vie nee biti katastrofa. To je znaenje rijei Sv.
Pavla.
Ovaj tekst rasvjetljava poetni podatak o problemu. Prema Apostolu,
potrebno je ispuniti skup uvjeta da bi se dostigao cilj koji je u ezoterinoj
znanosti znan kao Put. To su: traenje pouzdanog uenja; potivanje naela;
potivanje odreenih pravila, i obavljanje praktinog rada; sve se ovo mora raditi
u duhu preciznosti i discipline koja prevladava u svijetu pozitivne znanosti. ak i
vie nego u posljednjoj, ovjek mora vjebati, razvijati i izotravati svoj kritiki
duh. To je neophodno zbog toga to u naem unutranjem svijetu ne postoje
uvijek tone granice. Iako logika nastoji formulirati iste definicije na
intelektualnom planu, i dalje je istina da je rad inteligencije kontroliran Iluzijom,
koja izobliuje nae prosudbe u mnogim situacijama. Na emotivnom planu,
situacija je jo zbrkanija, jer je jako teko orijentirati se i na jasan nain razlikovati - ono to je roeno u nama od onog to je rezultat vanjskih utisaka;
drugim rijeima, teko je znati to jest a to nije ja. Lako je razlikovanje izmeu
objekta i subjekta u fizikom svijetu, ve je manje lako u intelektualnom svijetu, a
naroito je teko u emotivnom svijetu, ali emotivni ivot je primarni predmet
ezoterinog rada. Zato u ezoterinom uenju pridajemo toliku vanost razvoju
kritikog duha usmjerenog prema nama samima, to jest, fenomenu naeg
unutranjeg ivota.
(3)
Kao stanica organskog ivota na Zemlji, ovjek igra ulogu u razvoju Zrake
Stvaranja. Oivljavanje Mjeseca, tog kozmikog fetusa, jedan je aspekt ovog
razvoja. Ovo zahtijeva znatnu koliinu energije, koja se posebice stvara ljudskim
dijelom organskog ivota. Iluzija, koja igra tako vanu ulogu u budnoj svijesti
ovjeka, dovedena je u to stanje tako da bi on mogao prihvatiti taj aspekt
kozmikog rada, sudjelujui u njemu bez pobune.
Ako postanemo svjesni ove situacije i poelimo je izbjei, moramo
smisliti i kreirati zaslon koji e nas tititi od ovog prodirueg utjecaja Mjeseca.
Za to vrijeme se moramo uvati i od ponovnog padanja u Iluziju podizanjem
135

Otkrivenje 2: 11.
159 |

lanog zaslona; rezultat bi bio poveano troenje ovih sila umjesto tednje sile.
Koliina sile potrebna da bi se doista suprotstavilo utjecaju Mjeseca ve je
prilina. Stoga je prvi imperativ prestati uzaludno troiti ove sile, zavrnuti slavine
koje dozvoljavaju bespotreban izljev energije: neplodne emocije, posebno
negativne emocije; fantazije iz nekontrolirane imaginacije; nekoordinirana
mentalna gimnastika, traanje i brbljanje. Prema tome moramo se ponaati kao
mudri ministar financija i paljivo tedjeti nae energije, ali ipak ne iskljuivati
cijelo vrijeme bilo nau aktivnost ili inteligenciju. Naprotiv, moramo spremati i
koliko je god mogue poveavati ove sile da bismo stvorili zalihe. To su dva
glavna aspekta prvog cilja kojeg moramo postii.
(4)
U slikovitom jeziku Tradicije, praznina o kojoj smo govorili na poetku
ovog poglavlja nazvana je ili jarkom ili pragom. Dalje emo koristiti posljednje
ime ee, ali ovdje emo upotrijebiti prvo u odnosu na simboliki odlomak.
Ezoterino uenje je uvijek svojim uenicima prikazivano simbolima; bilo
dijagramima ili literarnim ulomcima sa simbolikom formom. Ovi se ulomci
moraju nauiti napamet, a onda predstaviti prikladnom ulogom. Vjeba se
takoer radi poevi s dijagramom, a u tom sluaju se mora napisati literarni
ulomak.
(5)
Evo jednog od takvih ulomaka:
Izgubljen u umi punoj divljih zvijeri, ganut zbunjenim ali dubokim
osjeajima, unezvijeren ovjek trai put. Iscrpljen nakon dvoboja s tisuu
zapreka, stie do ruba.
Pred njim se iri pogled koji ga ispunjava divljenjem pomijeanim sa
strahom; veliki dvorac jednostavne ljepote na drugoj je strani iza velikog jarka
punog iste i ive vode. Iza dvorca se rasprostire vesela dolina, osvijetljena
zadnjim zrakama sunca. Na lijevo, tamni crvenkasti horizont upozorava na
nadolazeu oluju.
udei se, i obuzet strastvenom eljom da stigne do dvorca, zaboravio je
opasnosti i umor kojima je bio izloen.
- 'Kako da doem tamo?' Pitao se.
Odjednom je uo Glas koji mu je govorio iz njegove najdublje sri.
'Jarak', rekao je, 'moe se prijei samo plivajui struja je jaka a voda
ledena.'
Unato tome, ovjek osjea val nove snage koja se stvara u njemu.
Predan, baca se u jarak. Hladnoa paralizira njegovo disanje, ali krajnjim
naporom volje dospijeva na drugu stranu u nekoliko zamaha i skae na prvu
160 |

stepenicu stubita, gdje dobiva uporite. Jo se tri goleme granitne stepenice

uzdiu nad njim. One vode do velikog stepena u obliku polukruga, kojeg tite
dvije kule. Dvoja zatvorena vrata omoguavaju im pristup.
Do uiju mu dolazi zvuk poput rike. ovjek se okree. Na mjestu gdje je
stajao samo trenutak prije, opor vukova grebe zemlju.
Dan se privodi kraju. Kroz sumrak on jo uvijek moe razaznati plamtee
oi gladnih zvijeri.
Ponovno uje Glas koji mu govori:
- 'Sve u svemu, rizik i nije bio tako velik. Da si odbio, vukovi bi te
raskomadali.'
Prestravljen svojim bijegom od te opasnosti, ovjek procjenjuje tekoe
koje e pratiti njegov uspon. Jedva da se poeo penjati na drugu stepenicu kad je
poela padati jaka kia, inei kamenje skliskim i ometajui njegovo kretanje - ali
ipak je uspio doi do uporita. Oluja prolazi i kia se smanjuje. S njegovog lica i
odjee jako kapa na kamen.
- 'To je manje vano', rekao je Glas, 've si se smoio prelazei jarak.'
ovjek ponovno dolazi do daha i poinje se penjati. Pada no, i pojavljuje
se srp mladog mjeseca, blijed i zlatan na desnoj strani, prema zalom suncu.
- 'Dobar znak', uje u sebi.
ovjek se nasmijeio. Sada se on dri za maleno izboenje, poseui za
treom stepenicom. Dohvaa je, rukama i nogama zamrljanima krvlju. Tek to se
uspravio nalet ledenog vjetra ga skoro ponovno baci dolje. Prianjajui za zemlju,
popeo se do zida koji gradi etvrtu stepenicu, i tamo je pronaao zaklon.
- 'To nije sve', kae Glas. ' Ne gubi vrijeme u zaklonu. Stepenica moe
puknuti, i tad e te progutati zemlja.'
Njegov otpor oluji mu je, umjesto iscrpljivanja, udvostruio snagu. Sad se
penje na etvrtu stepenicu s malo tekoe, iako je ona visoka kao i prethodne.
Ustavi, on uje trubu za uzbunu, kao grom. Odjednom ga uasan vjetar
udari u lice. On podie oi. U mraku noi, svjetlea pojava se pojavljuje pred
njim: To je uvar, odjeven u oklop i svjetleu kacigu, rairenih ruku, dri gorui
ma u ruci usmjeren prema ovjeku.
- 'Tko si ti, hodoasnie?' pitao je. ' S kojim ciljem i u ije ime si preao
sve prepreke i popeo se stubama raja?'
Preplavljen valom neopisive radosti, ovjek je ponovio glasno rijei koje
je upravo uo u dubini svog srca. On osjea da su one sada njegove, i hrabro
odgovara uvaru.
- Ja sam Dua u potrazi za boanskom sreom; estica koja tei tome da
se ujedini sa Stvaralakim Naelom.
- 'Tvoj odgovor je toan', odgovara uvar.
Vrata prema kuli s desne strane se otvaraju. Ma se vraa u korice. uvar
prima ovjeka za ruku i vodi preko praga otvorenih vrata

161 |

Zora pozlauje istono nebo. Prethodnik Sunca, jutarnja Zvijezda sjaji nad
sretnom Dolinom.
(6)
Evo jo jedan od takvih ulomaka, uzet iz klasine literature: pasus
Turgenjeva. 136
Vidim veliku zgradu, ogromne mase. Na prednjem zidu je uzak luk s
otvorenim vratima; iza njih, magli se tama. Ispred visokog praga je mlada
djevojka lijepa Ruskinja.
Povjetarac dolazi iz mrane i ledene magle, struja mrzlog zraka, donosei
sa sobom iz dubina zgrade zvuk sporog i priguenog glasa.
- 'Ti koja udi da prijee ovaj prag, zna li to te eka ovdje?'
- 'Znam', odgovara mlada djevojka.
- 'Hladnoa, glad, mrnja, ruganje, prijezir, nepravda, zatvor, bolest pa
ak i smrt?'
- 'Znam to.'
- Prihvaa li to da bude izbjegavana od svih? Prihvaa li biti potpuno
sama?'
- 'Spremna sam. Znam to. Podnijet u svu patnju i sve udarce.'
- 'ak i ako oni ne dolaze od neprijatelja, ve od roditelja, od prijatelja?'
- 'Daak i od njih '
- 'Dobro. Prihvaa li rtvu?'
- 'Da.'
- 'Anonimnu rtvu? Ti e stradati a nitko ali nitko ak nee ni znati
kome da oda poast?'
- 'Ja nemam koristi od priznanja i saalijevanja. Nemam koristi od
imena.'
- 'Jesi li spremna na zloin?'
Mlada djevojka pogne glavu.
- 'ak i za zloin.'
Glas koji ju je ispitivao nije nastavio odmah. Napokon je ponovno poeo:
- 'Zna li da jednog dana nee vjerovati u ono to vjeruje sada, i poet
e razmiljati kako si bila nasamarena i kako si za nita izgubila svoj mladi ivot?'
- 'I to takoer znam. Pa, poto to znam, elim ui.'
Mlada djevojka je prela prag. Pao je teki zastor.
kripei zubima, netko je iza nje izgovorio:
- 'Blesava djevojka!'
Na to je, s drugog mjesta, glas odgovorio:
- 'Svetica!'
136

I. S. Turgenjev, Pjesme u prozi. Pjesma je u svoje vrijeme bila cenzurirana i zabranjena.

162 |

(7)
Ova dva ulomka, oba ezoterinog podrijetla, daju poneku ideju o prilasku
Putu. to dalje napreduje nae prouavanje, bolje emo odgonetati njihovo
znaenje, jer sve to kau ima znaenje. Za sad, odvlaimo panju itatelja
posebno do prvog nagovjetaja, najvanijeg za njega: put je jednosmjerna ulica.
To znai da je svakom tko krene zabranjeno da se okrene natrag. Ovo nije zbog
neke vrste zapovjedi izvana, nego zbog injenice da svaki korak naprijed na Putu
neopozivo mijenja sadraj onoga koji je krenuo hodati po njemu. Slijedi da e on
postati sve vie stranac svojoj okolini; da e izgubiti sve vie interesa za vanjski
ivot, u kojem je jo juer potpuno sudjelovao. Izgled stvari, a posebno bia,
prolazi duboku promjenu u njegovim oima. Jednog e dana biti zauen kad
utvrdi da odreena lica koja su mu jo juer bila lijepa sad otkrivaju oznake
zvjerstva iza svojih crta: ne sva, ali mnoga od njih!
- 'to vidi?' rekao je Nikolaj Gogolj u trenutku iste percepcije.
- 'Maglu i njuke svinja'
to ovjek vie napreduje na Putu, vie se pojaava njegov osjeaj da je
stranac. Uskoro e postati dosadan: kasnije e jo postati nepodnoljiv, i
konano, mrzak. Zbog toga je 'prorok bez asti u svom zaviaju i meu rodbinom
i u svom domu.' 137 Ta indikacija je tona i ne ostavlja mjesta sumnji. Onaj tko eli
zapoeti ezoterino prouavanje pozvan je da dvaput promisli o tome, i da sve
odvagne, prije no to se zaleti da prijee jarak -prag. Ponavljamo da za njega
nee biti mogue vratiti se vanjskom ivotu i nai svoje mjesto, svoje uitke i
zadovoljstva tamo kao to je to inio u prolosti. Pa ipak, osim potekoa koje su
prvi rezultat njegove evolucije, takav ovjek e primiti utjene utiske, posebno u
njegovim odnosima s ljudima. Bit e iznenaen kad primijeti jednog dana kako
odreena lica koja su mu juer izgledala obino, danas sjaje u svojim oima
bistrom ljepotom. Zbog njegovog vida, izotrenog ezoterinim radom, stekao je
sposobnost da prodre iza vanjske kore. Meu ovim bistrijim biima e nai nove
prijatelje. Njihovo e ga drutvo primiti kao jednog od njih. Meu njima e nai
razumijevanje, njihova e zajednica sa zajednikim ciljevima i interesima biti
poticaj i pomo u svemu.
Ispod dajemo dijagram Abbe Dorotheusa, prikaz koji se predstavlja u
Pravoslavnoj tradiciji kad se poinjemo suoavati s problemom Puta. On
nagovjetava da oni koji hodaju prema Istini postepeno dolaze blie jedan
drugome.

137

Matej 13: 57; Marko 6: 4.

163 |

Sl. 48

(8)
Govorili smo o Putu kao da nam se ve otvorio, i kao da je pred naim
vratima, pa da moramo samo zakoraiti kako bismo doli na njega. Zapravo, to
nije uope tako.
Prvo u nas mora ui ideja da je vanjski ivot prava divljina, gdje vladaju
'A' utjecaji; ali da tamo postoji, zapravo, Put oznaen 'B' utjecajima. Takoer
moramo razumjeti da je Put jedinstven: da ne postoji put izvan Puta. Zatim
moramo uvidjeti da ovakvi kakvi smo, ne moemo i neemo se nai na Putu. Da
bi ga dostigli, moramo prvo pronai, a zatim slijediti Prilazni put. Ozbiljno i
objektivno razmiljanje dovest e nas do loginog zakljuka da se ne nalazimo
samo izvan Puta, nego jednako tako i izvan Prilaznog puta. Mi smo, u stvari,
usred Divljine, sa samo jednim adutom u ruci: naom eljom da dosegnemo Put.
Ako je ova elja iskrena i dovoljno jaka, mi emo s vrlo malo tekoe,
pronai stazu koja vodi prema Prilaznom putu kojim emo konano dostii Put.
Dijagram ispod prikazuje ovu situaciju u kojoj se ovjek nalazi:

164 |

DIVLJINA

T
PU
ST

A
AZ

DIVLJINA
I
ZN
I LA
PR UT
P

ST

A
AZ

DIVLJINA
Sl. 49

Vidimo da smjer u kojem se treba ii da bi se dostiglo Prilazni put ovisi o

poloaju osobe koja ga eli dostii. Ne moe se dati openiti odgovor. Moemo
rei, simboliki da ako jedna osoba mora ii u sjevernom smjeru da bi dostigla
Prilazni put, onda druga koja je na drugoj strani staze koju trai mora ii prema
jugu. Isto je i za Put.
Razboritost i oprez su neophodni kad se suoimo s odlukama koje
trebamo donijeti, kao i da cijenimo vlastito kretanje i kretanje drugih. 138

138

Sri Aurobindo, veliki indijski filozof i mudrac, posvetio je velik dio svog rada detaljnom
objanjavanju viih stadija supra - Mentala. Predvidio je da bi to trebalo biti cilj budueg
ovjeanstva. Sveti Pavao je ovo propovijedao kad je nagovijestio, kao konani cilj svojim
najnaprednijim uenicima, da se trebaju pribliiti Inteligenciji Isusa Krista.
165 |

POGLAVLJE XVI
(1)
Kad ovjek krene u potragu za Putom, to obino pokazuje da se neto u
njemu sruilo. Na stranu sa specijalnim sluajevima, ovom kolapsu prethodi
ponovna procjena moralnih vrijednosti, koje u traiteljevim oima gube
vrijednost koju im je prije davao. Ova ponovna procjena je uzrokovana
nagomilavanjem manje ili vie nasilnih okova koji su izrodili negativne emocije.
Da bi se ovjek priklonio ezoterinom radu pozitivnim emocijama i
uspjehom, trebao bi biti samo, prirodno ist, i ne biti zaprljan ivotom. Za veinu
ljudi uspjeh i radost, umjesto da ih razbuuje, uranja ih u mentalni san. Uspjeh,
kau, zavrti glavom. S ezoterinog gledita, neugodni okovi su bolji temelj za rad
nego sretni sluajevi. Poniznost koja se zahtijeva od strane Tradicije neophodna
je kao zaslon protiv tetnih utjecaja kojima ovjeka izlae najmanji vanjski ili
unutranji uspjeh. Ipak, ovdje kao i svugdje se treba izbjegavati krajnosti. 'Sve',
kae Sv. Izak Sirijan, 'krasi mjera. ak i ljepota, izvan mjere, izgleda
deformirano.' 139
Unutranji kolaps vodi odreenim posljedicama. ovjek poinje stvari
vidjeti u drugom svjetlu. Mogu proizai dva dijametralno suprotna rezultata. Ako
je ovjek dovoljno snaan i nepristran, nee pognuti oi pred neumoljivom
stvarnosti. Imat e hrabrosti suoiti se direktno sa stvarima, i prihvatiti tvrdnje
koje su mu nametnute, bez obzira kako neugodne bile. Ovo pokazuje da je vrsto
krenuo stazom koja vodi Prilaznom putu do Puta. S druge strane, ako je ovjek
slab, ovo e ga iskustvo jo vie oslabjeti. Zakon je izriit: 'Onomu tko ima dat e
se, a onomu tko nema oduzet e se i ono to ima.' 140 Ako ovjek ne prihvati svoju
situaciju i, posebno, svoje unutranje stanje kako mu se pojavljuje, zahvaljujui
kratkim bljeskovima svijesti istinskog 'Ja' - ako je tvrdoglav usprkos svim
dokazima, opravdavajui svoju Linost titei se iza logike, legitimnosti i pravde,
okrenut e lea Prilaznom putu, i zabiti se dublje u divljinu.
Ponavljamo: osim ako nije jedan od pravednih ili ispravnih, nitko ne moe
dostii Prilazni put prema Putu, bez da prvo proe unutarnji bankrot; moralni
kolaps. Ta alternativa je rijetkost.

139
140

Dobrotoljublje, Sv. Izak Sirijan, 1./1. pouka.

Matej 13: 12; 25: 29; Marko 4: 25; Luka 8: 18; 29: 26.
166 |

(2)
Ovo je, ili bi trebao biti, stav ovjeka prema sebi kad krene traiti Put.
Sad emo ispitati kakav e biti njegov stav prema sredini u kojoj ivi, kao i stav
sredine prema njemu. Pitanje je vano: nepravilan stav na poetku stvorit e
dodatne potekoe i prepreke, koje se mogu izbjei. tednja energija je takoer
obaveza, jer hod prema i po Putu zahtjeva njihovu cjelokupnu mobilizaciju. Svaki
neopravdan troak moe na kraju voditi do neuspjeha.
Moramo ovo stalno imati na umu. Openito, reakcija okoline prema
nekome tko poinje tragati za Putom je negativna. Ovaj negativan stav je rezultat
djelovanja Generalnog Zakona, koji, kao to znamo, tei tome da zadrava
ovjeka na njegovom mjestu. Kako to ne moe uiniti direktno djelovanjem
Iluzije, Generalni Zakon, kad izgubi svoju vlast nad ovjekom koji se 'kree',
djeluje indirektno posredstvom onih oko njega. To je klasina situacija. S njegove
strane, nakon to je proao kroz moralni bankrot, onaj koji trai Put postaje
drugaiji od ljudi koji nastavljaju ivjeti unutar granica doputenih Generalnim
Zakonom, i tako smatraju iluziju stvarnou. Zbog toga e se on osjeati sve vie
izoliranim. Centar gravitacije njegovog interesa e se postepeno okrenuti
ezoterinom radu, to e zavriti njegovim potpunim apsorbiranjem. Ali potpuno
je u njegovom interesu da ne pokazuje novi stav koji je zauzeo prema vanjskom
ivotu. 'Svijet' e biti neprijateljski prema njemu, jer su njegovi ciljevi razliiti; nije
u njegovom interesu da izaziva ovu napetost, i jo manje da je dri na ivotu.
Doi e dan - ako ostane u istoj sredini - gdje e ga se, osim u rijetkim
iznimkama, otvoreno ili tajno mrziti. Isus je rekao:
'Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili
od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budui da niste od svijeta zbog toga vas
svijet mrzi.' 141
I zatim:
'U svijetu imate muku, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet ' 142
Ako duboko razmislimo o ovome, razumjet emo da je ovaj neprijateljski
stav 'Svijeta' prema nekome tko obavlja ezoterini rad psiholoki ne samo
normalna pojava ve i, tako rei, potrebna. Ako bi netko tko ivi u divljini - i
zadovoljan je to je tamo, odobravao stav nekoga tko hoda stazom, bilo bi to
jednako priznavanju njegovog vlastitog bankrota. Zbog toga 'Svijet' smatra ovo
posljednje neuspjehom. to vie napreduje sa svojim radom, to vie postaje
objektom mrnje. Zato je reeno da: 'nijedan prorok nije dobrodoao u svom

141
142

Ivan 15: 18 -19.

Ivan 16: 33.
167 |

zaviaju' 143 i takoer: 'Nije prorok bez asti doli u svom zaviaju i meu rodbinom
i u svom domu.' 144
(3)
Puno prije nego to stigne na Put, onaj koji je stupio na stazu mora znati
da je to put bez povratka. To obino prevodimo govorei da Put ima jedan smjer.
To je tono, jer se netko tko se bacio u avanturu traenja Puta, ne moe vratiti u
stanje u kojem je bio prije svog polaska. Rije Istine je iva rije, i djeluje unutar
svakoga tko ju je kuao, ak iako on uope o njoj ne misli. Znajui ovo, ovjek
mora dobro promisliti prije nego se uputi stazom koja vodi do Puta. Ali za onoga
koji je ve krenuo na ovo putovanje, svo oklijevanje se mora protjerati. vrstoa
je tada neophodna. Nekome tko je elio slijediti Isusa, ali je traio njegovo
doputenje da prvo ode i oprosti se od ukuana, Krist je rekao: 'Nitko tko stavi
ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Boje.' 145
Ponavljamo, Put je jednosmjerna ulica. Za onoga koji njime hoda,
spasenje se nalazi ispred njega, nikad iza njega.
(4)
Meutim, ovjek ne smije misliti da e mu se, ako je odluno krenuo
stazom, sve odmah promijeniti, te da e njegov ivot velianstveno poeti
iznova. Istina je da su njegova ezoterina istraivanja novi element u njegovom
ivotu, ali to ne znai da su nestali stari elementi koji su jo juer potpuno
ispunjavali njegovo postojanje. Oni su jo tu. Najee ine prepreku
ezoterinom radu. Dolaenjem na stazu, ovjek se stavlja pod okrilje Zakona
Izuzetka; za to, oito je da mora izbjei stisak Generalnog Zakona. Ovo
izbjegavanje uvijek poprima karakter borbe - ponekad borbe do smrti: borbe,
kao to smo ve rekli, protiv 'Svijeta'; protiv zbira utjecaja onih oko njega, koji e,
u naelu, biti negativni i neprijateljski. Nadigrati 'Svijet', to je lozinka za svakoga
tko tei stvarnom ivotu.
Jednom kad se problem prepozna, on definira sredstva koja e nam
omoguiti da ga rijeimo. Izravno napasti 'A' utjecaje bilo bi ponoviti doivljaj
Don Quixotea - juriati na vjetrenjae. Tisue i tisue ljudi dobrih namjera
stradalo je bez koristi uinivi ovu konceptualnu pogreku, inspirirani avlom:
vjerujui da je nemogue mogue. 'Svijet' je neusporedivo jai od izoliranog
pojedinca, dok god on ostane vanjski ovjek.

143

Luka 4: 24.
Marko 6: 4; Matej 13: 57; Ivan 4: 44.
145
Luka 9: 62.
144

168 |

Svatko tko eli korist od Zakona Izuzetka prvo mora postii pobjedu nad
sobom, nad svojim unutranjim svijetom, prije no to bude sposoban da
nadvlada 'Svijet' i - radei to - izbjegne Generalnom Zakonu.
Naelo ove metode je jednostavno. ovjek se mora prisjetiti Platonove
propozicije prema kojoj se isto moe opaziti i razumjeti samo istim. Proirujui
ovo, mi kaemo da vanjski utjecaji ne mogu djelovati na pojedinca, osim
posredstvom jednakih elemenata koji grade dio njegovog unutranjeg svijeta:
unutranji svijet pojedinca isto podlijee 'A' i 'B' utjecajima. Nakupljanje
posljednjih u njemu formira magnetski centar, koji na neki nain formira novi
centar svijesti. Kako se postepeno centar gravitacije naih zanimanja u ivotu
premjeta prema magnetskom centru, konano se trajno unosei u njega,
pritisak Generalnog Zakona se sve vie poveava. Takoer, duh zbira 'A' utjecaja,
koji pazi na primjenu ovog Zakona izvana, trudi se djelovati na ovjeka putem
svojih posrednika; putem 'A' utjecaja njegovog unutranjeg svijeta. Lako moemo
razumjeti da nadvladavanje posljednjih zatvara vrata vanjskim 'A' utjecajima, i to
okonava njihovu mo.
Slikovitim jezikom Tradicije, reeno je da se zvijer mora ukrotiti, te vuk
transformirati u pouzdanog psa uvara. Tada Generalni Zakon vie nee imati
mo nad pojedincem, koji e potpuno doi pod okrilje Zakona Izuzetka.
Sad emo bolje razumjeti Isusove rijei: 'Dolazi knez ovog svijeta i ne
moe nita protiv mene.' 146 ovjek koji odlazi u potragu za Putom trebao bi teiti
ovom stanju. Ponavljamo: nadvladavanjem 'A' utjecaja u svom unutranjem
svijetu, izbjei e djelovanje istih ovih utjecaja koji dolaze iz vanjskog svijeta, to
znai da e izbjei stisku Generalnog Zakona.
To je teorija. Njena primjena predstavlja mnotvo problema. Beskonana
raznolikost meu pojedinim sluajevima predstavlja tekou za klasificiranje ili
okupljanje ovih problema u jednu openitu kategoriju; jednako tako, u ovom
trenutku nije ih mogue klasificirati u grupe koje bi nam omoguile da opiemo
standardizirane metode njihovog rjeavanja. Zbog toga metoda koju treba
slijediti moe biti jedino individualna. Meutim, mogu se dati neke naznake koje
nam, ako uvijek i nee rijeiti problem ili probleme koji se pojavljuju u svakom
zasebnom sluaju, barem mogu omoguiti da ih pravilno vidimo. To je vano, jer
problemi na koje se pogreno promatra vode ipso facto pogrenom rjeavanju,
iskrivljenom Iluzijom. To, umjesto da pojednostavnjuje situaciju, jo ju vie
komplicira.
Ovo opaanje sadri prvu indikaciju ope naravi: 'Pravilna, to jest
objektivna, tvrdnja o problemu rezultira, barem djelomino, pojednostavljenjem i
razjanjenjem situacije.'

146

Ivan 14: 30 - 31.

169 |

Obrnuto, ako kao rezultat mjera koje su poduzete da bi se rijeio

problem ili vie problema situacija postane jo kompliciranija, to daje objektivnu
naznaku da od poetka postoji konceptualna greka.
Druga opa indikacija je ta da je zbroj 'A' utjecaja mnogo snaniji nego
otpor pojedinca koji se jo nije podvrgao ezoterinom vjebanju. Kao to smo ve
rekli, izravni napadi ine samo to da ponavljamo iskustvo Don Quixotea koji je
napadao vjetrenjae. Posljednje su djelotvorno divovi kako su mu i izgledale; ovo
je genijalni Hidalgo pravilno vidio. Ali njihova mo je imaginarna; uinkovita je
samo u mjeri u kojoj je ovjek smatra stvarnom, posebno kad djeluje u
unutranjem ivotu. Da bi nadvladao 'A' utjecaje u svom unutranjem svijetu,
ovjek mora promijeniti svoj stav o njima. ovjek kakav jest, 1, 2 ili 3, nema mo
nad injenicama, iako esto misli da ima, unato svim dokazima. Ali ak iako su
injenice same po sebi izvan kontrole, stav koji zauzima prema njima ovisi
potpuno o njemu. U uspavanom budnom stanju, ovaj stav se moe pojaviti
prema naelu: povjerenje u Boga. To je openit sluaj, ali ovjek takoer moe
uiniti svjesne napore da preispita injenice. Ovdje se ponovno pojavljuje
apsolutna potreba da netko tko trai Put mora nastaviti s preispitivanjem
moralnih vrijednosti u svom ivotu; s ponovnom procjenom svoje situacije u
svom okruenju; dubljim ispitivanjem svojih veza i odnosa s onima oko njega.
Ovo preispitivanje vrijednosti zahtijeva vrijeme, budui da ovjekovo
prosuivanje nema, i ne moe odjednom zadobiti potrebnu objektivnost. Razvoj
prosuivanja prema stjecanju objektivnosti odgovara napretku kojeg ovjek ini
u ezoterinom radu. Odozgora izvodimo zakljuak da se ovaj napredak
preispitivanja u ovjeku stalno odvija. U ozbiljnim i kompliciranim sluajevima,
kao i u jednostavnijim, ovjek e se vraati i vraati svojim problemima, koje e
svaki puta vidjeti pod novim i mnogo objektivnijim osvjetljenjem, i posljedino na
nezainteresiraniji nain. Doi e dan kad e mu, poto je prestao s
dramatiziranjem injenica i samoopravdavanjem, svaki problem izgledati takvim
kakav jest, bez skrivanja i uljepavanja. U ovom trenutku e mu objektivno i
pravedno rjeenje biti mogue i poeljno, unato tome da ono ukljuuje neke
bolne procese jer e u ovom rjeenju on nai stazu do Istine koja ga oslobaa.
Rezultat ove kratke analize je da pravilo ne laganja samom sebi, kad se
primijeni na stvarne situacije, zahtijeva ponavljano i neprekidno procjenjivanje
moralnih vrijednosti u naem ivotu koje su, najee izroene iz nae
proizvoljne prirode, zaprljane sa svim grekama koje to nosi sa sobom.

(5)
Rekli smo da je zbir 'A' utjecaja, koji upravljaju ovjekom u trenutku kad
on odlui potraiti Put, puno jai nego njegova mo otpora. Ova tvrdnja nas
navodi da razradimo psiholoku politiku, u odnosu na nas i na vanjski svijet, to
170 |

e nam prikladnom strategijom omoguiti da nadoknadimo nedostatak snage i

raspoloivih rezervi. Ne smijemo zaboraviti da, jak kakav je ili kakvim se ini u
vanjskom ivotu, s ezoterine ili objektivne toke gledita, ovjek 1, 2 ili 3 je slab.
Sve unutar njega je ogranieno, poevi s njegovom nervoznim otporom. Pravilo
koje moe biti izvedeno iz ovoga kao zakljuak je da on mora raditi koliko je god
mogue tiho kako ne bi navukao poveanu panju i pritisak na sebe. U protivnom
e biti izgubljen, poto e reakcija 'Svijeta' prema njemu biti ekstremna. Ono to
mora initi je svjesno nadvladati 'A' utjecaje svog unutranjeg svijeta,
razdvajajui ih na takav nain da akumulira snagu i stavlja je u rezervu. Kad knez
ovog svijeta nema nita u njemu, tad e mu on moi mahnuti pa -pa.
Ponavljamo, meutim, da je ovo mogue jedino ako ovjek radi tiho, bez
da na sebe navlai panju duha uvara Generalnog Zakona, i sila ivota koje su
sistematino neprijateljske prema svakome tko uporno trai Istinu.
To se moe na dva naina. Prvi je fiziki se skloniti od tetnog utjecaja
'Svijeta'. Zbog toga postoji zatvoren i redovniki ivot. Za one koji obavljaju
ezoterini rad u svijetu, zaklon se mora izgraditi u njihovom unutranjem svijetu
- traiteljom samim, ne izvan njega nego unutar njega. Slikoviti jezik Tradicije
kae da ovjek mora sagraditi kavez 147 u sebi. Ovo mora biti omogueno svim
sredstvima povezivanja i upravljanja centrima. Takoer mora biti dovoljno vrst
da bi uinkovito pruio otpor svim pobunama malih 'ja', samostalnih ili u
'federaciji'. Ova gradnja traje. Da bi igrao svoju ulogu kao organ upravljanja,
mora ga se neprestano poveavati, poboljavati i usavravati.
U toj e slici itatelj lako prepoznati magnetski centar, novi centar
svjesnosti koji, kako postupno raste, stavlja tri nia centra pod svoju kontrolu, te
utemeljuje apsolutni autoritet nad njima - u njihovom zbiru, nad svakim
posebno, i nad svim moguim funkcionalnim kombinacijama koje mogu stvoriti
meu sobom i meu svojim razliitim sektorima. To oigledno zahtijeva vrijeme,
rad, puno strpljenja, i ustrajnost. Onaj tko se lati ezoterinog rada, kae Tradicija,
prilino e si olakati zadatak ako se pokae sposobnim da o njemu misli bez
prestanka, kao ljubavnik koji misli o svojoj voljenoj. U isto vrijeme mora dati
najbolje od sebe kako bi trajno utemeljio svoj boravak u kavezu. To ne znai
samo da se mora dovesti u neprekidno stanje prisutnosti, ve takoer i u stanje
prisutnosti u sebi, to nije ista stvar. Ova je suptilna razlika vana. Prisutnost
odgovara svijesti 'Ja', dok prisutnost u sebi odgovara svijesti JA JESAM.
Kad se ovjek slijeva, i kad posljedino tome zaboravi sebe, on je
jednostavno noen jednim od mentalnih tokova koji prolaze kroz njega - ali on
toga nije svjestan; on misli da djeluje, a zapravo je cijelo vrijeme noen uronjen u

147

Kljet na ruskom, pomalo arhaian izraz koji znai soba, mali stan, a takoer znai i
kavez. Izabrali smo ovo posljednje jer se takoer koristi u Tradiciji da imenuje velik
prostor koji sadri i ograuje cijeli Svemir.
171 |

mentalni san. Kad vjeba 'tresvenie' 148, to jest, kad god je prisutan, i dokle god
ovo stanje traje, uvidjet e da biva noen. Ali to je sve. On i dalje nastavlja biti
noen. Ipak, ovo je velik napredak, poto e mu to omoguiti da se koncentrira
na ideju: JA JESAM. Radei to uinit e prvi napor da se vee za trajno pomou
odvezivanja od privremenog. Pomou formule JA JESAM, ovjek moe prvi put
uiniti napor da se odupre mnogim mentalnim tokovima koji ga nose, i za koje je
inae poput igrake. Putem ove vrste svjesnog napora ovjek e poeti graditi
svoj kavez - svoje budue zapovjedno mjesto.
(6)
Kad ovjek doe do ove toke, mora paziti da 'A' utjecaji ne prodru u
njegov kavez. Ovo posljednje mora biti sveti kutak unutar njega, gdje se smiju
proputati samo 'B' -'C' -'D' -'E' utjecaji. Ako se ovaj uvjet ne ispuni rigorozno, svi
e njegovi ezoterini napori biti unaprijed osueni na propast. Meutim, u
njegovom e unutranjem svijetu 'A' utjecaji jo dugo bjesnjeti izvan kaveza, u
pokornosti vanjskim utjecajima. ovjek e nastaviti ivjeti i djelovati meu 'A'
utjecajima. No od sad e ipak imati utoite unutar sebe, i init e nemogue
kako bi ga uvrstio, da od njega napravi, kao to je reeno, pravo zapovjedno
mjesto. Ovo e biti mogue samo uz izrazit uvjet da se ne putaju bilo koji 'A'
utjecaji u kavez, jo od poetka ezoterinog rada.
Oigledno je da kako bi se dostigla ova razina ovjek mora znati kako da
raspoznaje ove utjecaje. To je lako u nekim sluajevima. Potpuno je drugaije kad
se djelovanje Generalnog Zakona manifestira u obliku iskuenja, drai. 149 U ovom
obliku, 'A' utjecaji pruaju cijelu skalu varijacija poevi sa zavoenjem u svojoj
klasinoj manifestaciji: novac, ene, ambicije. Ako se uspjeno tome odupremo,
tada dra uzima sve profinjeniju formu, paralelnu 'B' utjecajima, moglo bi se rei.
Ovi oblici imaju bezbroj varijacija, jer su povezani s osobnim sluajevima. Meu
najprofinjenijim nijansama na emotivnom planu moemo pronai konsideracije
pune plemenitosti, milosra i samilosti. 150 Na intelektualnom planu, nalazimo
konsideracije povezane s 'dobro razumljenom' koristi od ezoterinog rada. Ovi
utjecaji, koji su paralelni 'B' utjecajima, ali prirode 'A', moraju se otkriti suptilnom
panjom, i prema njima se mora zauzeti vrst, nedvosmisleni stav.
148

Trezviet ili protrezviet u svakodnevnom ruskom znai: povratak u normalno stanje

nakon pijanosti. Time Tradicija upuuje na to da je uobiajena budna svijest stanje
pijanosti, mentalne alijenacije s koje se ovjek mora vratiti na pravo normalno stanje, to
jest, na ono stanje koje odgovara vioj razini svijesti, svijesti istinskog 'Ja'.
149
Drugaije reeno na ruskom, prelestchenie: arm, privlanost. U Tradiciji, Doktrina
Iskuenja razraena je u detalje. Podijeljena je na dva dijela: Iskuenja Bojih prijatelja,
koji su dobri, i Iskuenja Bojih neprijatelja, koji su zli. U ovome pronalazimo praktine i
posebno sugestivne tragove.
150
Usp. Dostojevski, Braa Karamazovi: razgovor s vragom.
172 |

(7)
Upravo smo utvrdili da premda ustrajemo u potrazi za Putom,
nastavljamo ivjeti meu 'A' utjecajima, koji e i dalje formirati okolnosti naih
ivota. Od sad pa na dalje, ipak, na se stav prema njima poinje mijenjati.
Prethodno smo trebali nadvladati jednu grupu ovih utjecaja u nama
poistovjeujui se s drugom grupom. Sad, smjeteni u kavezu koji je ispunjen
iskljuivo 'B' utjecajima, ojaanom naim orujem, formulom JA JESAM, na stav
prema 'A' utjecajima zadobiva novi aspekt. Oni zasigurno ostaju nae polje
djelovanja; ali mi vie ne ulazimo u arenu da bismo skakali na glavu u turnir; od
sad djelujemo kao agenti za 'B' utjecaje, radei na njihov raun, slijedei njihove
ciljeve u skladu s rijeima Kralja Davida: 'Ne nama, o Jahve, ne nama, ve svom
imenu slavu daj.' 151
Ovaj prijelaz iz jednog stanja u drugo ne moe se uiniti bez svjesnog
napora, bez rada i bez borbe. ovjek koji danas odlui da stupi na stazu u potrazi
za Putom postao je, u naelu, drugi ovjek; ali injenino on ostaje kakav je bio
juer: slab, mamuran i saaljiv. U ovom stanju, kako moe prevladati otpor
Generalnog Zakona i tako konano stii do Puta? To je nemogue. Da bi postigao
ovaj cilj, on najprije mora akumulirati snagu. To je razlog zato inzistiramo na
potrebi tihog napretka u ezoterinom radu, tako da ne izazivamo vei pritisak
Generalnog Zakona. To bi brzo iscrpilo nove rezerve snage, koja je bila
akumulirana pod cijenu neprekidnih napora u borbi protiv istog ovog zakona.
ovjek zbog toga mora dobiti na vremenu i to je vie mogue odgoditi reakciju
Generalnog Zakona.
Ovo je lake u samostanu. Tamo je djelovanje 'A' utjecaja smanjeno
skoro na nulu. Tamo nema borbe za egzistenciju; moemo koristiti trajnu pomo
poglavara, za kojeg se pretpostavlja da je postigao visok stupanj evolucije.
Ezoterini rad koji se obavlja u ivotu u svijetu po prirodi ne nudi ove prednosti.
Prisutnost vodia, bez kojeg ovaj rad nije mogu, ne iskljuuje utjecaje ivota,
kojima ostajemo potpuno izloeni. Niti je sagraen kavez niti pronalazak vodia
dovoljan. Jer traitelj e neizostavno imati muku u svijetu 152. On mora pronai
snage koje su potrebne da se suoi s ovime, inei napore koji su potrebni da ih
akumulira.
Ovo e postii zauzimanjem prikladne ezoterine politike. Ova politika, ili
ako hoemo tako rei, ove taktike, sastoje se od sljedeeg: ovjek mora nastaviti
ivjeti u istim okolnostima kao juer; ali umjesto slijevanja s lanim ivotom,
kojeg zamjenjuje za stvarnost, mora po mogunosti ivjeti u stanju osloboenom
od slijevanja, i osloboenom od unutranjeg uvaavanja, dok esto koristi
vanjsko uvaavanje.
151
152

Psalmi 115: 1.
Ivan 16: 33.
173 |

Unutranje uvaavanje i slijevanje su direktne posljedice ovjekove

neprestane mamurnosti, mamurnosti koja rezultira ovom udnom pojavom
gotovo trajne zaboravljenosti sebe. Ova mamurnost, koja je uinak iskonskog
grijeha, uinila je objekt od Adaminog ovjeka - a on je prije boanskim pravom
bio subjekt. Sa ivotinjskim i biljnim svijetom, pao je pod vlast Generalnog
Zakona. To je ono to je dopustilo 'A' utjecajima vanjskog svijeta - kojih se on
sad eli osloboditi - da uu tako duboko u njegov unutranji svijet i tako njime
zagospodare.
to se tie vanjskog uvaanja, ovdje inzistiramo, da ono zahtijeva svjesne
napore pronicljivosti, rasuivanja, i odravane panje koji su izvan snaga ovjeka
ije su reakcije po karakteru mehanike. Ovo uvaavanje drugih nee postati
mogue osim putem napora da se bude prisutan u sebi. Savjesno vjebajui
posljednje, razvijajui ga, netko tko trai Put zadobiva dvostruku korist. S jedne
strane, napor prema stanju prisutnosti u sebi ubrzava koraanje prema Putu
sljedeim krugom: prisutnost u sebi - vanjsko uvaavanje - prisutnost u sebi,
koje tako tei prema samoodrivosti. S druge strane, ova vjeba nastoji izgraditi
zaslon - o kojem smo iznad govorili - protiv utjecaja Generalnog Zakona, ija se
uloga moe usporediti s onom gravitacije.
Na ovaj nain vjeba se mora orijentirati kako bi se postigao eljeni
rezultat. Vanjsko uvaavanje mora zauzeti oblik igre. ovjek koji hoda prema
Putu mora razumjeti da vie nikad ne moe entuzijastino sudjelovati u ivotu ovom trajnom valu - i da mora zadobiti razboritost i obazrivost ako ne eli biti
smrskan slijepim silama 'A' utjecaja, silama koje se moe otpustiti s lanca putem
svjesnih kretnji previe slabim da bi ih se nadvladalo, ali koje se kreu previe
daleko izvan domaaja uobiajene mehaninosti da bi prole nezapaeno. ovjek
zbog toga ne smije ivjeti svoj ivot kao prije, ali ga mora igrati, kroz svjesne
napore vanjskog uvaavanja.
On mora igrati svoju ulogu u ivotu. Svaki je ovjek roen da igra
unaprijed odreenu ulogu, ali rijetki su oni koji je igraju pravilno, iako je
svjesnost uvijek spremna da nas nadahne. ovjek pridaje veu teinu svom
razumu i prosuivanju, koje je uvijek izoblieno ivotom lai, nego svom
unutranjem glasu. On tako falsificira svoju ulogu, koja se vie ne podudara s
onima oko njega, ili s okolnostima i vremenom u kojima je pozvan da ivi i
djeluje. On ne samo da zaboravi svoju ulogu u tome to je izoblii, ve takoer
zaboravi da scena na kojoj igra nije stvaran ivot.
Ova sloena tema se obrauje dalje, u poglavlju posveenom filmu
ivota, u kojem emo ispitati autentian sadraj ovog filma, njegova izoblienja,
kako se on presijeca s filmovima osoba koje, na ovaj ili onaj nain, ulaze u nae
ivote, itd. Za sad, bez da idemo tako daleko, moramo rei da, od ovog prvog
koraka na stazi, ovjek mora primjenjivati princip: 'hrani krokodila da ne prodre
nas.' Ista ideja se moe izraziti rijeima u jednako slikovitom obliku da na pristup
mora biti kao onaj igraa koji je ukljuen u igru gdje su uobiajeni rezultati
174 |

obrnuti, to znai da onaj tko pobijedi gubi; igra: 'onaj tko izgubi pobijedio je'.
Ova je analogija, ustvari, gotovo tona.
(8)
U isto vrijeme, ovjek mora njegovati smirenost, dok reagira na van kao
da je u svom naviknutom stanju slivenosti. Dugo vremena, iz ve objanjenih
razloga, njegov cilj e biti da izgleda kao bilo tko drugi: samo da izgleda - ne da
bude. Utvren iza granica svog kaveza, proien od svih tragova 'A' utjecaja,
ubrzo e razumjeti - i bit e sposoban da izmjeri - kako je velika udaljenost
izmeu ta dva pojma, iako su jo juer bili pomijeani u njemu.
Dok igra svoju ulogu u ivotu na ovaj nain, ovjeku e ponekad igranje
te uloge biti tako privlano da e iznova ui u slijevanje s njom, ponovno kao i
prije zamjenjujui scenu za stvaran ivot. To e biti padovi. Ovi padovi, ova
vraanja u iluziju, su praktiki neizbjeni, i ponavljat e se dugo vremena, u
intervalima koji su nekad manje, nekad vie odvojeni. Oni ga ne smiju uplaiti, i
jo ga manje smiju opsjedati. Vraajui se sebi nakon to je uoio svoj pad, ovjek
jednostavno mora nastaviti svoju ulogu, svoj novi stav i mora, kao da se nije
dogodilo nita vrijedno prijekora, nastaviti bez poputanja svoju nevidljivu borbu
koja e ga voditi do Puta.
Meutim, ovdje moramo gledati da ne upadnemo u zamku. Naela igre i,
zaborav prolosti, ine veoma lakim da sebi pravdamo nae slabosti i nae
padove. Ovo se ne dogaa samo u padovima koje prolazimo kad smo u potpunoj
nevidljivoj borbi, nego i u onima koji proisteku kad se nagodimo sa sobom zbog
tjelesnih zadovoljstava, seksualnih ili drugih elja, zbog naih ambicija, ili zbog
stjecanja neke koristi. 'Ovo je jae nego Ja (od mene)' nije izgovor za onoga tko
stremi prema Putu.
(9)
Sad emo bolje razumjeti stav Tradicije prema laganju. Ako ovjek eli
dostii Put, imperativ je da prestane lagati sebi od svog prvog koraka na stazi.
Ako to ne uini, nee biti sposoban da sagradi svoj kavez ili, ako je sposoban da
ga pone graditi, zidovi e se sruiti im bude namjerno nastojao da prevari sam
sebe. Vie se ne smije pokuavati pravdati kad se dogodi pad, jer zna u svojoj
najdubljoj sri da razlozi koje si daje nisu opravdani. Iskrena pogreka se moe
oprostiti, ali 'aranirana' greka sve unitava. Ovdje imamo jedan od aspekata
huljenja protiv Svetog Duha, to licemjerje prema sebi koje se nee oprostiti sad,
ni u vremenu koje e doi. 153 Ovo podrazumijeva poznati kvasac farizejski, koji
usprkos svim svojim opasnostima, uvijek pronalazi srca u kojima e se nastaniti.
153

Matej 12: 32; Marko 3: 29.

175 |

Pored zabrane laganja sebi, postoji drugo manje strogo pravilo koje, kad
se stavi u praksu, donosi veliku korist svakome tko ga se pridrava: to je ne lagati
bespotrebno. Ako laganje sebi iskljuuje od poetka mogunost za ezoterini rad,
bespotrebna la je besmislica, i to tetna besmislica, jer svaka vrsta lai uzrokuje
gubitak finih energija koje su nam najdragocjenije.
Kad ovjek lae jer ne moe uiniti nita drugo, ili zato to je gurnut u to
svojim emocijama ili pozitivnim uvaavanjima, njegov stav se moe opravdati
unutar odreenih granica: u takvim sluajevima moe se rei ustvari da 'cilj
opravdava sredstvo'; ali lagati radi laganja samog je dokaz da smo pali na najnii
stupanj degeneracije.
(10)
Mi ivimo u izvanrednom vremenu. U tradicionalnom jeziku, ulazimo u
eru pod znakom otajstva Ostvarenja. Ovo otajstvo Ostvarenja se realizira u
razliitim stupnjevima na svim razinama bone oktave nae Zrake Stvaranja. Ona
se primjenjuje cjelovito na organski ivot na Zemlji, i stoga na ovjeanstvo, iji
centar gravitacije je smjeten u kranskom svijetu.
Cijelo ovjeanstvo e biti iznova spaeno, i opasnost od Vatre proreena
od strane apostola Petra bit e sprijeena 154 ako se nova vladajua elita,
sastavljena od ljudi koji su postigli barem razine 4 i 5, formira u bliskoj
budunosti. Ako ovo ne bude sluaj, onda postoji dovoljno naznaka danas koje
svjedoe vidovitosti koja je nadahnula rijei apostola: 'Kao tat e doi Dan
Gospodnji u koji e nebesa trijeskom uminuti, poela se, uarena, raspasti, a
zemlja i djela na njoj izgorjeti.' 155 To e znaiti da se eksperiment pokazao
neplodnim i, nakon to obrie sve tragove prolosti, boanska Volja e zapoeti
novi eksperiment, jo jedanput kreui od nule.
ak i u najgoroj mogunosti - a ne postoji nita to bi dokazalo da e se
dogoditi kobno - niti jedan napor potroen u potrazi za Putom koji vodi Istini
nee biti izgubljen. Volja Apsoluta da kreira Cjelinu, kreui od Nule, ostaje
postojana na svim razinama, ukljuujui i individualnu razinu. Unutranji ljudi su
neophodni za postizanje ovog cilja. Oni su ti koji oru polje Gospodina. Prema
tome: 'Tko ore, u nadi treba da ore.' 156

154

II Petar 3: 10.
Ibid.
156
I Korinanima 9: 10.
155

176 |

177 |

POGLAVLJE XVII
(1)
ivimo u svijetu kojim vladaju lai. Laganje i kraa su glavni elementi
ljudskog karaktera koje god rase, vjere ili kaste. Tko god kae da ovo nije istina
jednostavno kae jo jednu la. ovjek lae jer u svijetu u kojem vladaju lai za
njega nije mogue da radi drugaije. Svemu to je ve reeno, mora se dodati
sljedea osobitost koja isprva izgleda paradoksalno; ta da napredak ove
civilizacije, koja je plod intelektualne kulture, znatno poveava potrebu za
laganjem. Isus je rekao idovima: 'Vama je otac avao i hoe vam se vriti
prohtjeve oca svoga i ne stajae u istini jer nema istine u njemu: kad govori la,
od svojega govori jer je laac i otac lai.' 157
Oigledno je da se ova reenica ne odnosi samo na idove i na biblijska
vremena, nego se odnosi na ovjeka, kojoj god eri i kojoj god rasi pripada, im se
identificira sa svojom Linou, koja je pokorna Generalnom Zakonu. Talleyrand
je znao rei da je jezik dan ovjeku da prikrije svoje misli.
ovjek ipak osjea da ne bi trebao lagati. U njegovoj najdubljoj sri ivi
maglovito sjeanje iste, neizopaene svijesti koju je imao prije pada Adama.
Svako normalno i duevno zdravo ljudsko bie doivljava, vie nego jedanput,
nostalgiju za nekorumpiranim ivotom, i gorko aljenje to je uhvaen u mreu
varanja, i moralnog i materijalnog.
ovjek, meutim, doputa sebi da bude uvezan u ivot sve vie i vie:
njegova sposobnost laganja mu daje velianstven dojam da je sposoban srediti
stvari na najbolji nain u tekim situacijama, ali on zaboravlja da ga lai, jednom
izgovorene, obvezuju. Izmiljeni podaci koji su kreirani ovakvim djelovanjem
zahtijevaju kontekst koji, ako nije potpuno identian, barem mora podravati
okolnosti u kojima ivimo i djelujemo. Sve dok se bavimo beznaajnim podacima,
laganje ne uzrokuje ozbiljne posljedice esto; obrnuto, u nedostatku prikladnog
konteksta, ozbiljna la nepogreivo vodi prema katastrofi razmjerno vanosti
problema. Mi ostajemo nesvjesni veze izmeu izjave i konteksta, to je temeljni
razlog zato se ovaj zakon primjenjuje s grubom rigidnosti na koju je Isus
usmjerio nau panju rekavi: 'Ta nita nije tajno to se nee oitovati; nita
skriveno to se nee saznati i na vidjelo doi.' 158 U prianju o ovome svojim
uenicima, Isus je dodao: 'Prije bilo ega drugog, uvajte se kvasca farizejskoga,
to jest licemjerja.' 159 oblika lai koji je najopasniji, kao to smo vidjeli u
prethodnom poglavlju.
157

Ivan 8: 44.
Matej 10: 26; Marko 4: 22; Luka 8: 17; 12: 2.
159
Luka 12:1.
158

178 |

(2)
Ako se osvrnemo na razliite aspekte ove teme, analiza laganja
omoguuje nam da razlikujemo sljedee naine:
- laganje drugima;
- laganje sebi;
- korisne lai;
- beskorisne lai.
Ovim klasinim sluajevima laganja, trebaju se dodati dva posebna
sluaja:
- Licemjerje: glumljenje vrline, hvalevrijednih osjeaja, s namjerom da se
zavaraju osobe dobre vjere;
- Cjelovita la: ovo karakterizira onu osobu koja, iz navike da lae i vara u
svakoj prilici, zavrava vjerujui u vlastite lai i tako gubi svaki osjeaj za istinu.
Ova dva zadnja sluaja je najtee izlijeiti: licemjerje, u stvari, mora biti
duboko ukorijenjeno u Linosti ljudskog bia da bi postalo imbenik njegovog
ponaanja. Prevladavanje ove sklonosti unutar sebe zahtijeva znatne i bolne
napore. Nikakav plodonosan ezoterini rad ne moe se poduzeti od strane bilo
koga tko se prvo nije rijeio ovog poroka. Za licemjera je opasno ak i zapoeti
potragu za Putom, jer je on unaprijed osuen na propast. Isto je za onoga tko je
postao plijenom cjelovitog laganja. Meutim, ako ove lai nisu zaprljane
licemjerjem, u smislu da ako element namjernog mitomanijaka u potpunosti
nedostaje, ovaj sluaj je lake izlijeiti nego onaj prethodni.
Rijetko je u svakom sluaju da se osobe koje pate od ovih nedostataka
ponu zanimati za ezoterino uenje. Okrenuto prema istini, ovo uenje stvara
snanu odbojnost u onima koji pate od ovakvih mentalnih anomalija. Tako da sad
moemo usredotoiti nau panju na rairenije sluajeve, koji su povezani s etiri
naina popisanih iznad.
Openito se moe rei da svi ljudi lau na ova etiri naina, i oni koji
pristupe ezoterinom radu ne izbjegavaju ovom pravilu. Samo je intenzitet ono
to se razlikuje od jedne do druge osobe. Ostavljanjem po strani sluajeva koji
lau radi laganja, u korijenu laganja moemo razlikovati cijeli niz motiva; oni
mogu izvirati iz pokvarenosti nae prirode ili biti nadahnuti najplemenitijim
osjeajima. Na primjer, ne govorimo istinu osobama koje pate od bolesti koja je
beznadna. Laemo ponekad da bismo umanjili okrutan uinak loih vijesti. S
druge strane, postoje sluajevi gdje pokuavamo poboljati uinke injenica
pomou lai ne iz licemjerja nego, ako tako moemo rei, iz ukusa za
velianstveno i udesno. Takvi sluajevi zasluuju nau panju jer su izvan
uobiajenog. Moemo se sjetiti teksta liturgijske molitve kojom je Isus,

179 |

obraajui Se Ocu, rekao: 'Tvoja je rije istina.' 160 Ova stvaralaka sila Svijeta,
logosa, koja je Sinova sama priroda, lei unutar nas u naoj najdubljoj sri.
Moramo uoiti da trenutno dajemo podsvjesnom svijetu pojave i poruke
koje zapravo dolaze s viih razina Svijesti. Dotaknut nejasnim sjeanjima, ovjek
dobre vjere i velikodunog srca ponekad osjea potrebu za donoenjem utjehe,
note optimizma, i tako iskrivljuje injenice predstavljajui ih u povoljnom svjetlu.
To je nesumnjivo hvalevrijedan pokuaj, ali je neuinkovit zbog nedovoljno
raspoloivih sredstava. Jer naa rije jo nije rije Istine. Da su nae lai imale
mo Isusove rijei one bi, uzimajui udotvornu mo, zapravo poboljale
injenice. injenice, meutim, ostaju u istom kontekstu kao to su i bile, prije no
to ih je ovjek dobre vjere pokuao poboljati. Ova vrsta lai se moe definirati
kao pokuaj izvoenja uda s nedovoljnim sredstvima.
(3)
Lai ozbiljno utjeu na na um; one izobliuju nerazvijene organe
Linosti, o kojima ovisi napor koji nas mora voditi drugom Roenju. U vanjskom
ovjeku koji zapoinje ezoterini rad, ovi organi, koji su u embrionskom stadiju,
su meki i njeniji nego oni fizikog fetusa u majinoj utrobi. Svaka la ih napada i
izobliuje. Potrebno je vrijeme i svjesni napori da bi se ispravio uinak ovih pravih
trauma i vratilo u prethodno stanje. tovie, laganje ini da ovjek koji tei
evoluciji ide natrag. Ono prijei njegov put prema ezoterinom rastu,
naglaavajui neravnoteu izmeu njegova tri donja centra. To su organi koji,
unato svom nedovrenom karakteru, omoguuju ovjeku da primi 'B' utjecaje, i
da se osjea privuen njima. Njihov rast, ako se odvija na normalan nain i u
povoljnim uvjetima, osigurava izgradnju i razvoj magnetskog centra u ovjeku.
Kad ivimo u svijetu gdje vlada laganje, zasigurno je teko ako ne i nemogue
iskljuiti laganje od poetka. Ovo je razlog zato nam religijski zakon ne brani
kategorino da laemo. Meu Deset Zapovjedi, danih u negativnom obliku kao:
'Ne ubij, ne ukradi, ne poini preljuba' itd., ne nalazimo zapovijed: 'ne lai.' Ne da
je laganje dozvoljeno, nego je prepoznato da ga je nemogue potpuno suzbiti
dok god ovjek ivi u okruenju iluzije; anestetiku kojim Generalni Zakon dri
ovjeka u mrei unutar mree s uskim prostorom za slobodno kretanje. Dekalog
stoga uzima u obzir samo vrlo uzak sektor ljudskih odnosa gdje je laganje
zabranjeno: ovo podrazumijeva davanje lanih svjedoanstava protiv prijatelja; i
dok se otvorenost, e za pravdom 161, i isto srce 162 velia u Novom Zavjetu, jo
uvijek ne nalazimo izriitu zabranu laganja.

160

Ivan 17: 17.

Matej 5: 6.
162
Matej 5: 8.
161

180 |

Iz ovoga moemo vidjeti da Ciklus Sina, kao onaj Oca, pripada Mixtus
Orbis -u, koji jo nije preobraen; mjeovitom svijetu gdje Svjetlo sja u Tami i gdje
Tama jo nije napustila svoje napore da je posjeduje. ivjeti u istinskom, s
odstranjenim svim laima, povlastica je Ciklusa Duha Svetoga; Svjetlost bez
Sjene.
Dok ekamo dolazak ovog doba, zabrana laganja meutim odnosi se na
odreene Individualnosti. Ovdje govorimo o odreenim ljudima koji su stekli ili
koji e uskoro stei Drugo Roenje, to jest, unutranjim ljudima. Nalazimo samo
jedan nagovjetaj na ovu temu u Novom Zavjetu, ali tekst Sv. Pavla Apostola ne
ostavlja mjesto bilo kakvoj dvosmislenosti:
'Ne varajte jedni druge! Jer svukoste staroga ovjeka s njegovim djelima i
obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja! Tu vie
nema: Grk - idov, obrezanje - neobrezanje, barbar - skit, rob - slobodnjak,
nego sve i u svima - Krist.' 163
Ovo je upueno samo maloj nekolicini unutranjih ljudi, u njihovim
odnosima meu sobom, pa ipak takva zabrana se potpuno primjenjuje im je
dostignut dani stupanj evolucije, budui da to odreuje nau sposobnost za
istinu.
Obraajui se svojim uenicima u Korintu, Sv. Pavao takoer je napisao:
'udite za viim darima! A evo vam puta najizvrsnijega.' 164
Taj put, put Ljubavi, je Apostol definirao kako slijedi:
'Ljubav', ree on, 'je velikoduna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se
ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne trai svoje, nije razdraljiva, ne
pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu
se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut e. Jezici?
Umuknut e. Spoznanje? Uminut e.' 165
Onaj tko dosegne Ljubav nee znati lagati. Ali pobjeda nad lai zahtijeva
ezoterinu kulturu, koja je nepristupana obinim ljudima.
(4)
Analiza koju smo upravo razvili omoguit e ovjeku koji stupa na stazu,
u nadi da dostigne Put, da vidi mnogo jasnije injenice vanog problema laganja.
Borba protiv laganja je duga i otegnuta. To je prije svega borba protiv nas samih,
protiv naih spontanih tendencija, i protiv te mehaninosti koja ini da se
neprestano vraamo laganju.
U prolom smo poglavlju iscrpno prouili sluaj laganja sebi.

163

Koloanima 3: 9 -11.
I Korinanima 12: 31.
165
I Korinanima 13: 4 - 8.
164

181 |

Beskorisne lai drugima su svrstane u zasebnu kategoriju. Ovo je mnogo

manje tetno nego laganje sebi - i lake za nadvladati i izlijeiti; mnogo lake
nego laganje sebi, koje ponekad uzima iznimno fino nijansirane oblike koji
zahtijevaju potpunu i odravanu panju, zajedno s metodinim i ustrajnim
naporima prisutnosti u sebi. Uklanjanje bespotrebnog laganja drugima ne
zahtijeva neprekidan napor: ovjek samo mora promatrati da vidi da ono ne
sklizne u razgovoru. U trenutku kad nam je to na usnama jednostavan napor
panje je dovoljan da bi ga zaustavio. Zbog toga se u borbi za istinu preporua da
se pone s ovom vrstom lai.
Moramo primijetiti osobitost koja razlikuje rad na ove dvije kategorije
laganja. Lako razumijemo da laganje sebi, ili borba protiv ovakve vrste laganja,
nije izvana primjetna. Zasigurno, im se poduzme ovakva borba, unutranji stav
ovjeka prema onima oko njega, i openitije prema ljudima s kojima doe u
kontakt, moe pretrpjeti odreene promjene. Meutim, ove promjene ne smiju
uzeti previe oigledan karakter. ovjek mora pustiti vremenu da uini potrebne
prilagodbe izmeu unutranje evolucije i odgovora iz njegove okoline.
Kad prestanemo lagati bespotrebno, to e takoer biti neprimjetno
onima oko nas. Moe se rei da se u prakticiranju borbe protiv ove dvije
kategorije lai ne mijenjaju ovjekovi odnosi s drugim ljudima na bilo koji nain,
iako to ima jak uinak za osobu koja to poduzima. Moemo to stoga zapoeti bez
odgaanja, dokle god to radimo diskretno kako ne bismo privlaili panju na
sebe, te tako izazvali poveanje pritiska Generalnog Zakona.
Kao i u svim lakim unutranjim borbama, jedina stvarna potekoa u
borbi protiv bespotrebnih lai dolazi iz injenice da mi ne obraamo panju na
njih, tako da danas, kao juer, na jezik mehaniki nastavlja svoje obmanjivo
prianje. Obino tek nakon dugotrajnog brbljanja primijetimo da smo izgubili
odluku da vie ne laemo bespotrebno. Meutim, mi puno dobivamo
iskljuivanjem ove 'slavine': tako uvamo znatnu koliinu fine materije.
to se tie napora za susprezanje laganja sebi, ono za sobom povlai
drugaije i vane posljedice. Takve lai putaju duboko korijenje. U ovom
podruju, nekad se pojavljuju paradoksalne situacije, neke od njih takve
psiholoke suptilnosti da ih je teko izvui izvan sjene. Dovoljno je spomenuti
pitanje brakova gdje jedan od partnera, shvativi da je ova zajednica pogreka,
ustraje u pokuajima da sam sebe uvjeri u suprotno. Ako je on po prirodi odan,
udvostruit e svoju ljubaznost prema svom partneru kao da je to doista prema
njegovom polarnom biu. Besmislenost situacije dosee svoje granice ako drugi
partner reagira prihvaajui odgovarajui stav - bez da stvarno osjea bilo kakav
iskren ili spontan ar njenosti. Ova prava 'igra ljubavi' je oigledno najvei
dobitak Generalnog Zakona. Opasnost s ezoterinog gledita je ta da, pukom
silom navike, ovakva situacija poprima za jednog od partnera, ili ak za oboje,
vrijednost istinske ljubavi. Ova vrsta laganja sebi moe se nastaviti desetke

182 |

godina meu ljudima koji su ljubazni i dobre vjere, i ona na kraju uzrokuje
tragina razoarenja.
ovjek koji se poinje boriti protiv laganja samom sebi mora biti
upozoren na ove tekoe, i na mogui kolaps nekih ili svih njegovih najveih
vrijednosti. Ali takoer se dogaa da se takvi unutranji kolapsi proizvedu u
ljudima koji nikad nisu pristupili ezoterinom radu, ali nakon toga odlaze u
potragu za neim vrim i trajnim. Svi bi trebali znati da istinski ezoterini rad
poinje tek nakon to je poetnik proao kroz sveopi bankrot, i bespomono
bacio svoje bogove na zemlju.
(5)
Ukazali smo na apsolutnu potrebu da svatko tko tei ezoterinom
razvoju izlijei sebe to je bre mogue ove duboko ukorijenjene navike da lae
sam sebi. Sad emo pogledati ovaj problem iz drugaijeg ugla: onog objektivnih
rezultata koje ovjek zadobiva kad je sposoban prestati lagati.
Postepeno u ovom radu, koji treba vrijeme, zahtijeva hrabrost da se
suoimo s razoaranjem, i treba samopouzdanje i povjerenje u uenje koje
slijedi, traitelj kako napreduje dobiva novi osjeaj. Nekad e osjeati gorko
aljenje to su njegovi predivni snovi iezli, ali u isto vrijeme e se osjeati sve
vie i vie slobodnim. Rast njegove iskrenosti prema sebi e utemeljiti atmosferu
istine u njegovom unutranjem ivotu. Zakon koji je proglasio Isus: 'upoznat ete
istinu i istina e vas osloboditi' 166, primijenit e se na njega u potpunosti. Nije
beskorisno usredotoiti se na trenutak na ove rijei. Isus je ivio i propovijedao u
svijetu kojim je vladao reim ropstva. On je izabrao rije 'slobodan' da bi bila
suprotnost stanju ropstva. Nakon svakog pothvata unutranjeg proiavanja,
bolnog kao to to moe biti, traitelj e se osjeati sve vie i vie punim duboke
zahvalnosti za to to je osloboen ovog apsurdnog ropstva, prilino
nenamjernog, koje je uinilo od njega, subjekta po boanskom pravu, objekt
prema izmiljenim ljudskim pravima.
Poto je postigao odreeni stadij u ovom unutranjem oslobaanju,
ovjek e razumjeti punu vrijednost arobne moi koja je izraena u rijei
sloboda.
(6)
Moramo inzistirati na injenici da je osvajanje ove unutranje slobode
sine qua non uvjet za uspjeh u ezoterinom radu. Ovo smo omoguuje
objektivno promatranje rada niih centara. Ovo promatranje poinje iz

166

Ivan 8: 32.
183 |

magnetskog centra, ovog zapovjednog mjesta, ovog nepodijeljenog podruja 'B'

utjecaja ije postojanje omoguuje nepristrano promatranje i prosudbu.
Kad je na unutranji svijet proien ulaskom 'B' utjecaja, zrake
kozmikog Sunca; kad je unutranji kavez sagraen i organiziran kao zapovjedno
mjesto; kad smo prestali lagati sebi; koji stav moramo tada zauzeti prema svijetu
i drugim ljudima? Kao to smo vidjeli, ovaj problem nije nimalo lako rijeiti.
Pokuajmo ga jasnije prepoznati. Na taj nain, bit emo dovedeni blie rjeenju.
Da bi posljednje bilo ispravno, vano je da ne pourujemo stvari. Ako je
napisano: 'kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe' 167, onda ne
smijemo zaboraviti usporediti ovaj tekst s naelom prema kojem je kraljevstvo
Boje unutar nas a ne izvan nas 168. Stoga je prikladno posegnuti za silom i
nasiljem prije svega prema sebi. Ova metoda je uvijek korisna, i ponekad
neophodna da bi se uklonilo korijenje Iluzije unutar nas, majke laganja sebi. U
naem djelovanju u okruenju u kojem ivimo, moramo paziti da ne vjerujemo
kao oni oko nas automatski prate na stadij evolucije, i da su u svakom trenutku
na razini koju smo mi dosegli slijedei svjesne i odravane napore koje oni nisu
inili. Takva ideja bi zasigurno bila apsurdna; ali zar ovjek ne ivi u apsurdu?
(7)
Osjeaj osloboenja, iako djelominog, i radost koja se osjea nakon
svake pobjede nad sobom, premauje ogranieno i slabo razumijevanje vanjskog
ovjeka; i on osjea potrebu da to izrazi. Ova potreba je na odreeni nain
opravdana. Meutim moramo biti razboriti. Pravilo Tradicije na ovu temu je
izriito; ona propisuje: 'uti'. Ali bila bi greka misliti da to zahtijeva pravi zavjet
utnje. utjeti, u ezoterinom smislu, znai govoriti, ali govoriti unutar dobro
definiranih granica: ovjek mora rei to mora biti reeno, kad mora biti reeno, i
kome mora biti reeno. Ovo prirodno iskljuuje svo traanje i brbljanje.
Sljedei propis, za kojeg se moramo natjerati da ga potujemo od prvog
koraka u ezoterinom radu, dodan je pravilu koje propisuje utnju. Ako
promatramo ljude koji sudjeluju u razgovoru ili openitoj raspravi, ustvrdit emo
da, umjesto da sluaju za sebe, kako bi nauili, i da govore za druge, svatko
govori za sebe, i slua druge iz pristojnosti prema njima. Ni mi ne izbjegavamo
ovom pravilu. Svatko eli negdje ubaciti svoje ideje, i trai najprikladniju situaciju
da to uini. Dok ekamo svoju priliku, strpljivo i manje vie paljivo sluamo to
se govori. Kad se razgovor vodi na takav nain, naravno da je to razgovor gluhih,
gdje rijetko moemo uiti, i gdje openito nita ne nauimo. Kad se razdvoje,
svaki sudionik nosi natrag prtljagu s kojom je i doao, s tom razlikom, da ova
vrsta razgovora uzrokuje znatan gubitak finih energija.
167
168

Matej 11: 12.

Luka 17: 21.
184 |

Posljednje, vrsto se preporuuje ostati ozbiljan u kontaktu s ljudima

poput nas. Ovo pravilo zahtijeva komentar. Biti ozbiljan, u ovom sluaju, ne znai
biti turoban, a jo manje utljiv. Ezoterini rad zahtijeva snagu uma. Ono to se
trai od nas je da odravamo pozitivni emotivni stav unutar nas, i da steknemo
unutranji mir. ovjek mora drati stav dobronamjernosti prema svemu; mora se
radovati sa sretnima, biti milosrdan prema onima koji pate, i indiferentan prema
zlima. Ne smije igrati ulogu klauna. Koliko god ovo bilo zauujue, takav stav je
mnogo tetniji onome tko je o njemu ovisan nego to mi moemo misliti. U
stvarnosti, on tei tome da spusti sve na razinu trivijalnosti i plitkosti. Klauniranje,
izvedeno iz skepticizma, istinski je protivnik entuzijazmu koji je nuan za
prolaenje kroz one teke trenutke kojih ne nedostaje u ezoterinom radu.
Ova pravila se stoga moraju promotriti. Ono o utnji je zapovijed. Isus mu
je pridodao veliku vanost. U tolikoj mjeri, da je kad ga je izraavao svojim
uenicima, odabrao formu izrazite brutalnosti. To je bilo da bi bolje usidrio u
njihovim umovima potrebu za ouvanjem njene i osjetljive klice novog ivota,
istinskog ivota, kad se ta klica tek poinje pojavljivati u ovjeku koji slijedi svoje
prve svjesne napore. Isus je rekao: 'Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja
bacajte pred svinje' 169 i ukazuje na kaznu: 'da ga ne pogaze nogama pa se okrenu
i rastrgaju vas.' 170
Pa ipak, ljudi iji se magnetski centar pojavio i koji se razvija osjeaju
potrebu da o tome priaju. 'Ta iz obilja srca usta govore!' 171 Ali neka oni dijele
svoju radost i iskustva samo s onima koji su, kao i oni, u ezoterinom radu. Pored
toga, pravilo utnje nije obavezno, osim na poetku ezoterinog treninga. Ubrzo,
vrlinom svojih svjesnih napora, ovjek poinje evoluirati i vidi uzaludnost veine
svjetovnih odnosa. Mijeati plodove evolucije s ovim ivotom je uvijek pogreno.
(8)
Sad se vraamo opim uvjetima koje ini potrebnim sama priroda Puta.
Biskup Teofan Zatvornik inzistira na ovom pitanju. On kae da boanska milost
nee djelovati unutar nas ako ne inimo napore da je dobijemo, takoer, da
ljudski napori samostalno ne mogu stvoriti nita stabilno i trajno unutar nas.
Rezultat se, on kae, zadobiva kombinacijom napora i milosti. 172 Ovo gore ustvari
nije nita doli autorizirani komentar na tekst Otkrivenja: 'Evo, na vratima stojim i
169

Matej 7: 6.
Ibid.
171
Matej 12: 34.
172
Ovdje se ne radi o milosti kao stavu koji oprata, nego boanskoj milosti, blagodat na
ruskom, koja nije stav nego stvarna sila koja postaje opipljiva, iako na vrlo suptilan nain,
u obliku sutinske energije koja, pod odreenim uvjetima djeluje unutar nas. Precizne
naznake su dane u Tradiciji o razliitim nainima primanja ili izazivanja njezinog
djelovanja unutar nas.
170

185 |

kucam; poslua li tko glas moj i otvori mi vrata, unii u k njemu i veerati s njim i
on sa mnom.' 173
Boanska milost u svom sutinskom aspektu vri stalan pritisak na nas; ali
na nama je da: 'ujemo glas' i da 'otvorimo vrata', inae ona nee djelovati u
nama. 174
Svaki ovjek moe uti glas. Ako ga uje, 'B' utjecaji poinju ulaziti i
utemeljuju se u njemu. Ali on jo uvijek ne zna kako otvoriti vrata. Za to, on mora
pronai vodia, ovjeka 'C' utjecaja. Biskup Teofan inzistira da je takva pomo
nuna. Bez nje, on nas vrsto uvjerava, da nitko ne moe dosegnuti Put. Tradicija
smatra ovo strogim pravilom.
Uenik slobodno bira svog majstora. Ali da bi postigao cilj koji je stavio
pred sebe, mora strogo slijediti naznake koje mu daje majstor. Oigledna istina,
esto zanemarena.
Sv. Ivan Klimakus je na ovu temu rekao: 'Ako u svom majstoru vidi neke
mane ili neke slabosti zato to je on ovjek, ne zadravaj se na njima. Slijedi
njegove upute, inae nita nee postii.' 175
To je zbog injenice da ezoterino uenje obvezuje onoga koji ga ui:
njegove upute moraju ostati vrsto unutar granica utvrenih doktrinom, i moraju
doprinijeti postizanju namjeravanog cilja.
(9)
etiri su uvjeta potrebna za traenje Puta:
- strasna elja da ga se dostigne;
- pronicljivost;
- elina disciplina;
- inicijativa.
Prvi uvjet je, naravno, nuan. Ako to nije zadovoljeno, beskorisno je
nastaviti. Ali jednom kad ova strasna elja postoji, ovjek tad mora poeti
razvijati sposobnost pronicljivosti svim sredstvima. Ponovimo to da ivimo unutar
Mixtus Orbisa, gdje nalazimo istinske i imaginarne injenice i fenomene
neraskidivo ispremijeane. Tekoa u njihovom razdvajanju postoji zbog injenice
da Imaginarno nalikuje Istinskom na isti nain na koji prostor iza ogledala
odraava ono to je zapravo prisutno s prednje strane. Kad smo okrueni
173

Otkrivenje 3: 20.
U Hinduistikoj Tradiciji koriste sljedeu sliku: oni kau da se milost- daya na sanskrtu,
voda mistine obnove, pojam analogan pojmu blagodat- moe usporediti s vodom za
navodnjavanje polja, koja ve postoji u raznim kanalima, ali je zatvorena malim vratima.
Kad kultivator otvori vrata, voda tee sama od sebe, svojstvom zakona gravitacije
(Patanjali Sutra 4: 3, komentirao Swami Vivekananda).
175
Dobrotoljublje, Sv. Ivan Klimakus, Pouka IV, 6.
174

186 |

ogledalima, lako moemo izgubiti sav pojam o tome to je stvarno. Koristei

matematiki jezik, napisali bismo jednadbu:

gdje je I, Imaginarno, jednako R, istinskom, pomnoenim s imaginarnim brojem,

drugim korijenom od minus jedan. Prepoznati ( -1) gdje god on postoji, znai
stei pronicljivost. Premda Imaginarno jako podsjea na Istinsko, kao i u sluaju
ogledala uvijek meu njima postoji razlika, zato to je slika obrnuta u odnosu na
predmet: ovo je primjenjivo na sve vrste proizvoda nestvarnog, i daje nam nain
kako da ih otkrijemo.
'A' utjecaji meu kojima ivimo su po svojoj prirodi imaginarni; ali mogu
uzrokovati ili stvoriti stvarne uinke. To je ono to se neprestano dogaa u
ivotu. Tako nas strah od neke izmiljene opasnosti tjera da poduzmemo
konkretne mjere opreza. Meunarodna politika svakog doba je oigledan
primjer.
Tradicija preporua dvije praktine metode kako bi se razvila sposobnost
pronicljivosti; svaka od njih je prilagoena jednom od dva tipa vanjskog ovjeka
koji su najraireniji u naoj civilizaciji:
- negativna metoda, ili metoda iskljuivanja, preporuuje se ovjeku 3,
to jest, intelektualnom tipu;
- pozitivna metoda, ili metoda integracije, preporuuje se ovjeku 2,
emotivnom tipu.
Vrijednost svake od ovih dviju metoda je jednaka. Razlika je ta da, ako
traitelj slijedi prvu nee vidjeti svjetlo osim na vrhuncu svojih napora; ako slijedi
drugu, bit e ohrabren iskrama iz svijesti istinskog 'Ja' koje e ga pratiti cijelim
putem.
U naelu, ovjek 3 je obdaren tenjom da ne vjeruje 176. On je vie
skeptine prirode: on esto i lako napreduje ka kritikoj analizi injenica i
problema s kojima se suoava. Centar gravitacije njegovog mentalnog ivota je u
intelektualnoj aktivnosti. Negativna metoda uzima u obzir te karakteristike. U
promatranju pokreta unutranjeg ivota, ona poduzima kritiku analizu
najskrupuloznijeg i nepristranog oblika mogueg. Ona promatra dolazak i odlazak
malih 'ja' ili grupe malih 'ja' te, prepoznajui ih kao Ne -Ja, ini napor da se s

176

Mora se napraviti otra razlika izmeu sljedeih pojmova: vjerovati i imati vjere.
Vjerovati nije ba neto: I avli vjeruju, i dru (Jakov II: 19). Tako moemo rei da svatko
vjeruje u Boga ili barem u neto, u novac npr. Ali takva vrsta vjerovanja nema snagu koja
bi bila sposobna pomaknuti planine.
187 |

njima ne identificira. Malo po malo, ovjek tako odbacuje sve to ne oznaava

istinsku i trajnu tenju u tokovima njegovog mentalnog ivota.
Kad se takve tvrdnje ponavljaju na kontroliran nain, ponovno i ponovno,
promatra e primijetiti da su odreeni elementi trajni, i posljedino ne mogu se
podvrgnuti naelu iskljuivanja s pravom objektivnosti: on e se tada nai
nedaleko od praga istinskog 'Ja'. Moemo vidjeti da takva metoda ne trai ni
ideal niti povjerenje. Meutim ima svoju opasnost: ona zahtijeva potpunu
nepristranost u promatranjima i zakljucima koji se iz njih izvlae. Ako se takva
nepristranost ne promatra od poetka, ovjek riskira da padne dublje u Iluziju.
Njegova e situacija tada biti gora nego to je bila prije. Kao rezultat ovih vjebi,
dolazi do odreene izmjene u strukturi njegove Linosti, tako da veze izmeu
centara, o kojima smo govorili u poglavlju VII, atrofiraju i na posljetku otpadaju.
Ako, u tom trenutku, magnetski centar nije dovoljno jak da utemelji svoj
autoritet direktno nad centrima, ovjek e postati amoralan, i opasan za sebe,
kao i za druge.
Ovo je jedan sluaj gdje je primjenjiva mona Isusova parabola, koja
govori o sedam zlih duhova koji ine da ovjeku na kraju bude gore nego na
poetku 177.
Druga metoda je pozitivna. Nju moe primijeniti samo ovjek 2, iji se
centar gravitacije mentalnog ivota nalazi u srcu. Ovaj ovjek moe imati ideal i
truditi se da ga dostigne. Za to e pokuati okupiti one elemente svoje Linosti
gdje je razbacano sjemenje njegovog ideala. Ova metoda je obrnuta od
prethodne budui da ne tei iskljuivanju nestabilnih elemenata ve sintezi,
afirmaciji. Ako se takvog ovjeka naziva toplim, to je zato to je otpustio uzde
svojim pozitivnim emocijama: potpuno suprotno hladnoj metodi kritine analize i
iskljuivanja. Ovo nije bez opasnosti, ali je opasnost drugaije prirode. Ona dolazi
od poetne pogreke u izboru ideala, ili vie od stava kad je izbor uinjen.
injenica da je ovaj ideal odobrio majstor nita ne mijenja. To je pitanje
nedostatka iskrenosti prema sebi. Duboko neslaganje izmeu priznatih i
nepriznatih ciljeva moe uzrokovati unutranju pukotinu koja moe, kad se jako
naglasi, ii tako daleko da uzrokuje podjelu u Linosti.
Brza analiza ove dvije metode rada otkriva ulogu nepristranosti - tog
oblika objektivnosti za koji je ovjek sposoban - i kasnije iskrenosti. Ne koristiti
svjesno ove dvije kvalitete, posebno prema sebi, izvor je mnogih greaka u naim
ivotima za koje neemo znati kako da kasnije popravimo.
Unutar nas postoji dominantna sposobnost bilo za nepristrano
prosuivanje ili za iskrenost. Ova sposobnost odgovara naem tipu, i odreuje
naelno koju metodu trebamo izabrati da slijedimo. Ne smijemo zaboraviti,
meutim, da su nae prirode mjeavine koliko od injenice naeg roenja toliko
177

Matej 12: 43-45; Luka 11: 24-26.

188 |

od naeg obrazovanja i odgoja. To znai da, dok primjenjujemo metodu koja

najbolje odgovara naoj dominantnoj sposobnosti, ne smijemo izgubiti iz vida
drugu metodu; obje imaju ulogu koje e odigrati u naim naporima prema
evoluciji, ali u razliitim razmjerima za razliite ljude.
Postoji jo jedan izvor nedoumice koji u praksi igra vanu ulogu. esto
mislimo da je za nas dovoljno skupljati teorijsko ezoterino znanje, i da e to
onda stvoriti svoj uinak na nas - kao lijek: da nikakav drugi napor nee biti
potreban s nae strane. Ovo je uobiajena pogreka koncepcije. U stvarnosti,
ezoterini rad zahtijeva neprekidne napore analize i sinteze kako bi stvorio i
uvrstio svako 'zrno' uspjeha koje nakupljamo na naem hodu prema i na Putu.
Utjecaji kojima nas ivot - taj veliki put - neprestano izlae, su pomijeani, i
sadre podmitljivost. Da bi izabrali izmeu njih, posjedujemo odreena sredstva,
odreenu slobodu djelovanja, i silu koja nam omoguuje da ostvarimo taj rad
selekcije. Ta sila je panja. Panja je jedini kapital koji posjedujemo. Ali moemo
ga koristiti na dobar ili lo nain. esto, ne moemo ak ni rei da je uope
koristimo: putamo je da se raspri. Ipak panja nam je nuna, posebno za
kontrolu negativnih emocija, koje nas osiromauju i izazivaju u nama gubitke,
nekad znatne, sila koje smo nakupili pod cijenu odravanog napora. U
odreenim sluajevima ovo moe ii tako daleko da izaziva pravi kolaps unutar
nas. Budna panja omoguuje nam da prekinemo te negativne emocije u
trenutku kad se rode. Zatim, na tlo koje je proieno na ovaj nain, moi emo
pustiti pozitivne emocije da slobodno teku, tako da nas obogate i dopuste nam
da nakupimo sile potrebne za nastavak naeg ezoterinog rada.

189 |

POGLAVLJE XVIII
(1)
Prouavanje Puta koji se pronalazi i slijedi u uobiajenom ivotu postavlja
pitanje odnosa izmeu mukarca i ene, vienog s ezoterine toke gledita. Ve
smo govorili o ovome, i vratit emo se tome vie nego jedanput, jer je to jedno
od najvanijih pitanja; znaajnije nego to obino mislimo. Najvanija pitanja
prolaze nezapaena, posebno kad se tiu problema ezoterine prirode. Razlog
tome je da nam naa razina bia ne dozvoljava da sadravamo relevantno
znanje. Iz ovog razloga, sve do dananjeg dana, Evanelje i Novi Zavjet se slabo
razumiju i asimiliraju. Ne bi bilo pretjerivanje kad bi se reklo da se koristi samo
pet do deset posto Svetog pisma, ak i u strunjaka. To je zato to ga se prouava
bez da se uzmu u obzir kljuevi koje ono sadrava. Bez da se ide predaleko,
ovjek se ponekad udi nedostatkom panje koja se daje odreenim jasno danim
indicijama.
to se tie odnosa izmeu mukarca i ene, vienog iz ezoterinog kuta,
Sv. Pavao je prilino odreen. On je rekao da su Apostoli koji su, nakon
Pentakosta, sigurno bili ljudi razine 7 ili barem 6, svi imali sestru - enu 178 pored
sebe. Generalizacijom, rekao je da: 'Ipak, niti je ena bez mukarca, niti mukarac
bez ene u Gospodinu.' 179 Ovdje ponovno otkrivamo ideju koju je izrazio Platon u
mitu o Androginu.
Moramo jasno rei da je Ezoterina evolucija, po svojoj prirodi, evolucija
koja obuhvaa oboje, i mukarca i enu. Pad nije bio, kako danas kaemo, pad
Adama, nego Adama i Eve zajedno, svaki je pao na svoj nain. Na isti nain,
otkupljenje nije rad mukarca samog, niti ene same, nego oboje zajedno, jer
svaki par polarnih bia predstavlja jednu od beskrajnih varijanti prvog para.
Poto je to tako, razmotrimo ulogu svakog spola u ezoterinom radu usmjerenom prema velikom Otkupljenju. Ona se u cijelosti moe usporediti s
onom igranom prilikom pada. Pogledajmo izbliza kako razumjeti ovaj postulat.
Prije svega, mukarac je sposoban ii direktno prema cilju. ena je liena
ove sposobnosti. Ako ona eli dostii odreeni cilj, mora nai ovjeka s istim
ciljem, i ostvarivati ga s njim. To moe biti njen mu, njen brat, roak, duhovni
voa, redovnik ili sveenik, ili ak majstor ezoterinog rada.
Moramo primijetit kako ovaj tekst ide protiv odreenih praksi, posebice
redovnike prakse. Objanjenje ove oigledne kontradikcije dan je drugdje. Niti
je Apostol Pavao, niti Sveti Ivan Krstitelj imao sestru -enu pored sebe. Oni su
pripadali toj grupi bia koja su dostigla visok stupanj evolucije, koja su imala
178
179

I Korinanima 9: 5.
Ibid, 11: 11.
190 |

odreen cilj, i svjesno su sudjelovala u Otajstvu Ostvarenja pod vodstvom Isusa

Mesije.

CILJ

ENA

MUKARAC
Sl. 50

Upravo smo rekli da se uloga ene, u usponu prema Otkupljenju, mora

moi usporediti s onom koju je igrala u Padu. Ova uloga bila je nadahnjivaa.
Nakon to je zamislila u svojoj plodnoj i umjetnikoj mati pojam Iluzije, ena,
nakon to je kuala njene plodove, ponudila ih je svom muu, i oboje su ovdje
pali, a tada je poeo dug put uenja koje je plod Stabla znanja Dobra i Zla.
Ovdje se vraamo na pravilo pronicljivosti, bez kojeg se ne moe stei
nita opipljivo na ezoterinom putu. Tekoa lei u injenici da ovjeku nije dano
da ima apsolutan koncept o Dobru i Zlu. Svako svjetlo koje sja u njegovim oima
sa sobom donosi neto sjene. Ovo zavarava ak i bia dobre vjere koja su
obdarena suptilnom inteligencijom. U svom kapitalu, ak i kad iskreno elimo
rijeiti problem, uvijek nalazimo gotovo jednak postotak argumenata za i protiv
ponuenog rjeenja. Poto je to tako mi ne moemo o niemu odluiti;
imobilizirani smo i ekamo ad majorem diaboli gloriam ovjek ija psiha nije
usmjerena vladajuom idejom je openito statian, dok ne doe trenutak gdje,
esto sluajnim impulsom, donosi odluke koje e upravljati njegovim ivotom
dugo godina.
Za nekoga tko poinje traiti Put, sve se ovo mijenja. Ova potraga
predstavlja trajni cilj. ak i da ne napusti relativnost, takav ovjek u praksi ne
moe definirati svoje misli kao pozitivne i negativne: to god ga vodi prema cilju
koji si je namjerio, pomae mu da ga postigne, ili doprinosi tom postizanju, za
njega je Dobro; to god ga odvraa, usporava, zaustavlja, vue natrag, i openito
sve to stvara materijalne ili psiholoke prepreke na putu koji ga vodi prema cilju
koji trai, za njega je Zlo.
Ova definicija je opa; ali se posebno odnosi na traenje Puta.

191 |

(2)
to se vie napreduje na putu Ezotericizma, vie se pojaavaju
unutranje senzacije, ponekad neizmjerno. Tamo gdje su unutranji okovi
prethodno nadvladani bez velike tete, oni sad mogu uroniti traitelja u pravu
krizu savjesti.
Nekad, ako mu nedostaje potrebna snaga karaktera da bi se suoio s
ovom unutranjom borbom izmeu afirmacije i negacije, borbom koja
monopolizira cijelo njegovo bie i uranja ga u grozne sumnje, on naputa rad.
Zapravo, ova je borba od najvee vanosti za njega. Ta borba je ono to izaziva
unutranju napetost koja raste sve dok se u veini sluajeva ne pone initi fiziki
nepodnoljivom. U ovom trenutku trenja izmeu raznih elemenata Linosti
postaju dovoljno jaka da rasplamsaju plamen, koji e zapaliti srce. Ova vatra,
zauzevi proporciju unutranje pei, konano u ovjeku izaziva fuziju o kojoj smo
ve govorili i koja, ako se pravilno provede, tvori prve vane i opipljive rezultate
ezoterinog rada.
Ako se rad provodi u paru - i ako je par polaran - uloga ene e biti
jednako vana kao i mukarca. Kao njegov nadahnjiva, ona e podravati
mukarca za vrijeme krize neizbjenog obeshrabrenja u ovakvom radu koji, ako
se radi ispravno, uvijek slijedi Zakon broja Sedam. ena e takoer stvarati
dodatne okove koji su potrebni, u trenucima kad bi rad inae zastao u napretku,
unato naporima ovjeka. Moe se rei da ova vrsta suradnje, ako uspije od
poetka, prua dokaz kojim se potvruje polarnost dva bia.
Moramo dodati da sada, na pragu doba Svetog Duha, gdje sve to je
pogreno - kako god dobronamjerno - mora pasti i razbiti se, problem istinske
polarnosti parova postaje od presudne vanosti. Dva bia, mukarac i ena, koji
bi trebali biti polarni, ne mogu biti apsolutno sigurni u svoju polarnost sve do
poslije, kad su dostigli razinu ovjeka 4, na pragu razine 5. Ovo je zato to, iako su
polarni u sutini, svatko od njih sa sobom donosi prolost koja prekriva njihovo
istinsko 'Ja' s razliitom korom. Oni koji su polarni u sutini moraju uzeti ovu
injenicu u obzir. Tek kad postupno ogule ovu koru kvalitete njihove esencije e
malo pomalo prosijavati, donosei sa svakim otkriem obilje neizrecive radosti.
Tako e njihova ljubav uvijek rasti; svaki dan e se voljeti vie, danas vie nego
juer ali mnogo manje nego sutra. To je put Trijumfa.
U ovoj istinskoj Romanci, stav Dame doprinosi mnogo ako ne i u cijelosti
pobjedi Viteza. Njena profinjena i umjetnika intuicija razumjet e znaenje
ljubavi: to jest, voljeti sa svim vlaknima svog bia, do cjelovite identifikacije, u
slavnom juriu prema istom cilju.
Za nju nije dovoljno da eka da vidi i, tijekom ovog vremena, samo
dopusti sebi da bude voljena. Ovo zapaanje je vano.

192 |

(3)
Prouimo sada ope naznake koje daje istona Pravoslavna Tradicija a
tiu se Puta.
Ona kae, kao to je ve reeno, da je Put jedan. Ali Prilaznih staza koje
vode Putu ima tri, a one odgovaraju trima osnovnim tipovima vanjskog ovjeka.
Put je predstavljen kao rijeka, koja ulijeva svoju vodu u Ocean kroz tri rukavca.
Rijeka dobiva svoju vodu iz mirnog jezera visoko u planinama. Ovo jezero
odraava ljepotu nebesa.
Da bi se dosegli estuarij i njegovi rukavci, potrebno je prijei branu, i
kretati se izmeu velikog broja grebena i otoia.

Sl. 51

Ocean u koji se rijeka ulijeva je Ocean Neznanja. Tri rukavca su prva tri
Evanelja, rijeka je etvrto, Evanelje po Sv. Ivanu. Jezero Tiine predstavlja
Knjigu Otkrivenja.
Tri sinoptika Evanelja su smiljena na takav nain da je svako od njih
primjenjivo za odreeni tip vanjskog ovjeka: 1, 2 ili 3. Evanelje po Sv. Ivanu
upueno je ovjeku 4; Otkrivenje ovjeku 5. Posljednje je otkriveno u slikama i
simbolima prikladnim nainu opaanja vieg emotivnog centra. Budui da su
opaanja vieg intelektualnog centra transcendentnog reda, poruke ove oblasti
Svijesti ne mogu se izraziti ljudskim jezikom. Otkrivenje je najtranscendentnija
poruka koja se moe izraziti rijeima.
Beskorisno je pokuavati razumjeti Otkrivenje kroz centre nae Linosti.
Traitelj e ga proitati profitabilno kad, tijekom svoje evolucije, napreduje od
stadija ovjeka 4 i postane ovjek 5.
Svaka od tri Prilazne staze - tri rukavca rijeke - koje vode Putu smiljena
je unaprijed za jedan od tri temeljna ljudska tipa: prva za ovjeka 1, druga za
ovjeka 2, i trea za ovjeka 3.
193 |

Prema ezoterinoj Tradiciji, tri sinoptika Evanelja su smiljena kao

vodii za dostizanje i slijeenje Prilaznih staza. Dobili su znakove razlikovanja, koji
slue kao prvi kljuevi:
- Luka je predstavljen s Bikom pokraj sebe; to je upueno ovjeku 1;
- Marko je predstavljen s krilatim Lavom; to je upueno ovjeku 2;
- Matej je predstavljen s ovjekom; to je upueno ovjeku 3;
- Ivan je predstavljen s Orlom; to je rezervirano za ovjeka 4.
Prema Tradiciji, Evanelje je Knjiga zapeaena sa sedam peata. To
znai da ga se mora prouavati u sedam uzastopnih stadija, svaki put
prouavajui cijeli tekst od poetka do kraja uz pomo novog kljua. Prvi kljuevi
su dani u obliku gore opisanih znakova. Radei pravilno s Evaneljem prikladnim
njegovom tipu, sa svakim novim itanjem u Evanelju, traitelj e pronai klju
koji e otkljuati vrata sljedeem stadiju.
Iz ovog to je reeno moemo vidjeti da je evolucija prema Svjesnosti
napredak od oblasti posljedica prema onoj uzroka. Drugim rijeima, to je uspon
uz ljestve koji ide od bivanja produktom prema bivanju uzronikom, korak koji
vodi od mehanikog postojanja, koje je Smrt, prema postojanju kojim vlada
stvaralaki duh, koji je ivot. 180
(4)
Pitanje svrhe je blisko povezano s temom o kojoj smo raspravljali. to je
svrha ivota? to moe biti njegov smisao? ivot je beznaajan bez svrhe - u
ezoterinom smislu ove rijei, a ovo gledite razlikuje posrednu i neposrednu
svrhu ljudskog postojanja.
Posredne svrhe ili ciljevi upravljaju generalnim sluajem - onim cijelog
ovjeanstva. ovjek slijedi tok ivota. Bez znanja da on to ini, slui interesima
Prirode kroz igru raanja, ljubavi i smrti, te tako doprinosi rastu Zrake Stvaranja.
Neposredna svrha je stvorena za posebne sluajeve. Ovdje, ovjek ide protiv
opeg toka ivota. Penje se ljestvama kozmosa individualno, nakon to prvo
neutralizira one utjecaje u njemu koje Mjesec vri nad organskim ivotom zbog
opih ciljeva. Neposredna svrha se ne moe dokuiti, formulirati, i slijediti, osim
pod cijenu svjesnog napora.
Ove dvije mogunosti otvorene ovjeku predstavljene su sljedeim
dijagramom:

180

Ivan 5: 24.
194 |

MEZOKOZMOS
FATUM

Poseban sluaj

(planetarni Svijet)

TRITOKOZMOS
MIKROKOZMOS (ovjek)

MIXTUS ORBIS
(Zemlja)
TESSARAKOZMOS

Generalni sluaj

REGINA ASTRIS
(Mjesec)

Sl. 52

Postoji samo jedan neposredni cilj, ali on je dugoroni cilj koji se moe
ostvariti samo u stadijima. Na ovom putu, od strane osobe koja trai da dostigne
Put moraju se formulirati kratko - ili srednjoroni ciljevi. Oni moraju biti
odobreni od majstora. Ciljevi se moraju slijediti jedan po jedan, i ne smiju biti
iznad snage traitelja. Analogija izmeu ove metode i one koja se sad koristi za
pripremanje sveuilinih teza vrlo je bliska.
Ovdje su neki primjeri moguih neposrednih ciljeva:
- postati gospodar sebe;
- stei kreativni duh, izvor nadahnua;
- povisiti psiholoke procese na razinu budne svijesti;
- stei nove sposobnosti (darove Duha prema Svetom Pavlu);
- ui kao aktivni lan u neki ezoterini rad;
- potpuno preobraziti svoje bie itd.
to ovjek ide dalje u ezoterinom razvoju, to se dalje cilj koji je
formuliran na poetku mora prilagoditi u svom obliku i promijeniti u svom
obujmu. Uenik se mora savjetovati s majstorom svaki put kad promjene u
njegovoj svijesti trae ovakvu prilagodbu.
(5)
U razmatranju ovih individualnih svrha i ciljeva, moraju se dati neke
naznake opeg stanja da bi se pristupilo ezoterinom radu. Iako ovjek nae
majstora koji ga prihvaa za voenje, traitelj ba i nee daleko napredovati ako
su njegovi napori usmjereni samo na skupljanje znanja i vjetina. Njegov sluaj je
prilino usporediv s onim osobe koja studira na sveuilitu. Kad je njegovo
obrazovanje zavreno, student, naoruan diplomom, obino nastoji primijeniti
steeno znanje i sposobnosti u ivotu. Isto je i na ezoterinom polju: uenik,
nakon to ga je majstor prepoznao kao pogodnog, mora traiti nain da stavi
195 |

nakupljeno znanje u praksu. Iako se uvijek mora posavjetovati s majstorom, ne

smije izgubiti iz vida etvrto pravilo, ono o osobnoj inicijativi: on ne smije ekati,
mora djelovati na nain kao da uestvuje u jednom od mnogih ezoterinih
radova koji se zapravo provode u svijetu. U ovom, naem sadanjem dobu, mogu
se navesti dva. Jedan je analogan gradnji i pripremanju Noine Arke, koja se
pojavila nekih etiri tisue godina prije nae ere. Kao i u dalekoj prolosti, ovaj
rad se sastoji od prikupljanja, u kompaktnom, shematiziranom obliku, zbira
steenog znanja i iskustva, uvajui ih, i potom ih prenijeti u novo ovjeanstvo.
Drugi ezoterini rad, koji se vri na neposredniji i intenzivniji nain od
poetka stoljea, ak i vie od prvog svjetskog rata, cilja na oblikovanje novog
tipa ovjeka. Problem novog ovjeka je postavljen pred nas logikom Povijesti.
Pokuat emo rasvijetliti imbenike ovog problema, ije e prikladno rjeavanje
odrediti sudbinu sutranjeg ovjeanstva.
Ova analiza vue svoju veliku vanost iz injenice da, iako openito toga
nismo svjesni, odreeni planovi se moraju sada brzo staviti u toku pripreme za
budunost. Ova rastua generacija, oni koji su doli na svijet od drugog svjetskog
rata, mogla bi i trebala bi u stvari osigurati prve lanove elite koja mora na sebe
preuzeti odgovornost od poetka Ciklusa Duha Svetoga, koji mora uslijediti
nakon ovog ciklusa. Analiza u koju sad kreemo, trebala bi nam zapravo
omoguiti da, nakon to smo razmotrili poloaj u odnosu na ovaj problem u
svom zbiru, postavimo posljednji u njegov povijesni kontekst. Potom, prelazei s
openitog na odreeno, trebali bismo biti bolje sposobni da dokuimo znaenje
ezoterinog rada koji se zapravo danas vri u svijetu kako bi se formirala ta nova
elita. Ovo e nam omoguiti da otkrijemo kako oni koji su ukljueni u potragu za
Putom mogu doprinijeti svojim prilogom.
(6)
Slika ovog svijeta je prolazna. Sve se mijenja. Pred naim oima, ove
promjene potkopavaju temelje drevnog ureenja. Tehniki razvoj stupa
ubrzanim ritmom, i nitko ne zna kako ga usporiti ili zaustaviti. Novi izvori gotovo
neograniene energije, i automatiziranje industrijske proizvodnje, mijenjaju ili e
uskoro promijeniti sve aspekte ivota i ljudskog drutva. Uzimajui u obzir ovu
injenicu, nije previe nemarno rei da e u ne tako dalekoj budunosti borba za
egzistenciju, ovaj veliki regulator ljudskog ivota, biti nita vie doli povijesni
zapis. im se rodi, ovjek e biti snabdjeven svime to e mu trebati. to je danas
luksuz davat e se sutra besplatno.
Takva perspektiva moe biti radosna; moe takoer biti i uasavajua.
Potreba da zaradi svoj svagdanji kruh, koja je do sad zaokupljala ovjeka, i
automatski obuzdavala njegove estoke instinkte, bit e ukinuta. to e ovjek
onda raditi, slobodan od umora svog dnevnog posla? Ve moemo ustvrditi da se
porast kriminala podudara s opim smanjenjem radnih sati. Godinji blagdani su
196 |

obiljeeni poveanim brojem nesrea, i labavljenjem morala. Ti znaci nas moraju

potaknuti na razmiljanje. Moemo li bolje okupirati 'osloboenog' ovjeka
reorganizacijom njegovog slobodnog vremena? Takav ovjek e ubrzo biti
zasien time to ima etiri ili ak pet nedjelja u tjednu, jer s automatizacijom,
moe se predvidjeti da e etiri do est sati dnevno, dva dana u tjednu, biti sve
to je potrebno.
Kako e on biti sposoban da dovede u ravnoteu svoj drutveni ivot kad
e ovaj sigurnosni ventil - prijeka potreba da se zaradi svoj kruh - biti ukinut? Ne
moe se rei. Ne postoji ni jedan osnovni koncept na ovu temu, niti je bilo kakav
ozbiljan prijedlog rjeavanja ovog problema do sad bio formuliran od strane ljudi
odgovornih za industrijski, drutveni i politiki ivot. Ipak jasno je da se
ogranienja koja djeluju na ovjeka po prirodi, to jest po boanskoj Volji, ne
mogu zamijeniti nekakvim ljudskim ogranienjem kao to je policija. Rjeenje
problema moramo traiti na viem nivou.
Definirajmo pitanje. Jedna od prvih posljedica rairenosti primjene
automatike u proizvodnji bit e proporcionalno slabljenje politike i drutvene
moi novca. Zato ljudi danas jo uvijek nastoje osvojiti novac? Novac predstavlja
ekvivalent ljudskog truda; to omoguava stjecanje plodova ovog truda bez
ikakvog napora. Ako moemo postii iste rezultate automatizacijom bez, ili
gotovo bez, uplitanja ljudskog rada, novac e postupno gubiti svoju kupovnu
mo. Napredak tehnologije e garantirati lak ivot, i skoro neogranieno
zadovoljavanje njegovih materijalnih potreba, svakom djetetu im se rodi.
Pod ovim uvjetima, moemo rei da ovjeanstvo nesumnjivo stie do
najvanije prekretnice u svojoj povijesti. Ako novac izgubi svoju kupovnu mo, on
e neizbjeno izgubiti i svoju politiku i drutvenu mo. Stvarnu mo danas dri
manjina koja posjeduje novac - kapitalizam - ili koja upravlja novcem komunizam. Automatizacijom, suparnitvo izmeu kapitalizma i komunizma
gubit e smisao iz dana u dan. Liena svoje svrhe, velika kontroverza dananjice
sutra e biti ostavljena bez da je ikada rijeena. Pitanje je: tko e formirati
vladajuu elitu novog doba? Drugim rijeima, kojom novom silom e okrutna
mo novca biti zamijenjena?
Zadnja velika prekretnica u povijesti kranske civilizacije koja se moe
usporediti s dananjom evolucijom, i u kojoj su svi razmjeri jednaki, je prijelaz iz
Srednjeg vijeka u Moderno doba. Ovaj prijelaz od XIV. do XVII. stoljea, s
poetkom XVIII. stoljea, otvorio je prvu stranicu suvremene povijesti. Pouno je
za nae prouavanje iscrpno ispitati proces kojim je moderna elita zamijenila
staru srednjovjekovnu elitu.
ovjek srednjovjekovne elite bio je vitez. Vitetvo je inilo plemstvo,
vladajuu klasu u toj epohi gdje novac jo uvijek nije drao uzde javnog i
privatnog ivota. Biti plemi znailo je biti bez interesa. Plemia onog vremena
karakterizirala je njegova fizika i miina snaga. On mora moi nositi oklop, i
rukovati tekim kopljima i maevima. Zauzvrat, devijacije i zloporaba postrani,
197 |

vitez - ija jaina i snaga ruku ga je uinila gospodarom onih oko njega ispunjavao je naredbe Crkve. Bio je obavezan braniti slabe i potlaene, te
regulirati javni ivot, koji se temeljio na radu seljaka i na obrtnitvu.
S intelektualne toke gledita, tipini vitez kasnog Srednjeg vijeka nije
blistao. Veliki lordovi vrlo esto nisu znali itati niti pisati. Njihova mentalna
razina jedva je premaivala onu boksakih prvaka naih dana. Turniri onog
vremena, koji vrlo slie modernim sportskim meevima, bili su ispitivanje i test
sposobnosti elite. Oni su se zapravo odvijali na sudovima kraljeva ispred oiju
dama. Obian narod nije ba bio zainteresiran za to.
S Renesansom, koja je sekularizirala umove, ideali srednjovjekovnih
vitezova izblijedjeli su a onda postali i predmetom sprdnje od strane uzdiue
elite. Don Quixote -om, Miguel Cervanes dao je starim konceptima smrtonosni
udarac. Rastua intelektualna mo zauzela je mjesto fizike snage, utemeljujui
novu drutvenu hijerarhiju. Siguran u sebe, i svoju superiornost u odnosu na
proli mentalni tip, ovjek nove epohe otvorio je nove sektore za ljudske
aktivnosti: istraivanje Prirode; proraune svih vrsta; uvaavanje profita i dobiti prethodno prezrenih - i konano nove pojmove o udobnosti i luksuzu koji
nadilaze one Istoka. Sve ovo su postali imbenici u novom kriteriju prema kojem
je temeljio svoju skalu vrijednosti. Neprimjetno, novac, kojim je manipulacija bila
zabranjena vitezu u ime religijskih naela, prema pravilima Sv.Tome Akvinskog,
postao je glavni cilj aktivnosti elite. Novi ovjek poeo je stavljati vlastite interese
ispred ciljeva zajednice, to je prethodno bilo sveta dunost vitetva.
Postojei reim se uruio. Fizika snaga viteza, i prepoznati autoritet
Crkve u tekuim pitanjima, zamijenjeni su intelektualnom moi. Roen je
racionalizam. Poto je intelekt po prirodi agnostian, Religija, koja je neko bila
vrhovna mo, ustupila je mjesto Znanosti.
Pobjeda znanosti nije bila nimalo laka. U takmienju koje se odvijalo
stoljeima, Religija je pokuavala braniti nadmo svojih stavova. Jedina stvar, i to
je bilo fatalno, bila je da je ona to inila koristei neprihvatljivo zastarjela
sredstva, drugim rijeima, pribjegavanjem materijalnoj sili: ona je poduprla ma
viteza - ija uinkovitost je pala zbog pojave vatrenog oruja - vatrom Inkvizicije.
Radei to, potkopala je sami temelj razloga svog postojanja. Ova unutranja
kontradikcija izazvala je revolt razuma izraen Reformacijom. Racionalizam je
prevladao na svim poljima. U novom drutvu Voltaire, umjesto da bude spaljen,
kao to je Giordano Bruno bio dva stoljea prije (1600), je podignut do vrha
poasti. Sveuilita i Fakulteti stvoreni pod okriljem Crkve postali su utvrde
sekularne znanosti i slobodne misli.
Pobjeda intelektualizma nad drevnim silama osigurana je prije svega
pomou sposobnosti kalkuliranja i cijenjenja materijalnih vrijednosti od strane
nove elite: pogled na svijet nove elite, napisan u Enciklopediji, fatalno je gurnuo
koncepte novog svijeta prema Revoluciji: visoka buroazija i intelektualci su

198 |

zauzeli mjesto plemstva. To je bilo posveivanje dugog procesa oblikovanja nove

elite.
Doavi na vlast, istraivaki i kalkulirajui ovjek tada je usmjerio sutinu
aktivnosti Zapada prema industrijskoj Revoluciji, koja je jo jednom pozivala na
promjenu lica svijeta. Ali znanost koja je otad proizvela uda u podruju
sredstava, nikad nije opisala praktine procese koji bi omoguili kontrolu tih
sredstava. Ona obeava besplatan luksuz, ali nije ni utemeljila niti ocrtala novo
ureenje drutva, gdje bi ljudi bili slobodni od ropstva stjecanja svog svagdanjeg
kruha u znoju svog ela.
Intelektualac, ovjek znanosti, stvorio je stroj, ali danas je stroj sila kojoj
on vie nije gospodar. Jueranja vladajua klasa biva nadvladana, i nesposobna
preuzeti odgovornost moi u nadolazeem svijetu. Tako logika povijesti zahtijeva
oblikovanje nove vladajue elite. Jo uvijek nam ostaje potreba da tono
specificiramo sutinske karakteristike novog ovjeka, i da zamislimo odgovarajui
redoslijed stvari u novom dobu, iji je dolazak bio najavljen munjom, kao to je to
bilo sa silaskom Zakona na Brdu Sinaj. Ovog puta je munja svjetskog rata, vatra i
plamen Hiroime i Nagasakia, u rukama ljudi.
Promislimo analogijom. Rekli smo da je transformacija vladajue klase od
kasnog Srednjeg vijeka do vremena Enciklopedije ovisila o pojavljivanju ovjeka
novog tipa: intelektualca, ovjeka znanosti. Na isti nain, tijekom Antike,
Filozofija je napustila svoj predominantni poloaj u korist Religije, a to je pak
iezlo i izblijedjelo nakon Srednjeg vijeka usponom Znanosti.
Sveukupno postoji samo etiri naina percepcije i prouavanja
ovjekovog vanjskog i unutranjeg svijeta: Filozofija, Religija, Znanost i
Umjetnost. Moemo vidjeti da su civilizacije slijedile jedna drugu pomicanjem
centra gravitacije aktivnosti elite s jednog polja na drugo. Tako se uspostavila
periodinost u povijesti civilizacija.

F.

R.

U. Z.
Sl. 53

199 |

Moemo primijetiti u njihovom slijeenju naizmjeninu prevlast ljudi tipa

2 i 3. Zato doba Platona jasno nosi intelektualno obiljeje, koje se moe utvrditi u
nekoliko djela kao Simpozij, gdje bi bilo oekivano nai obiljeje emocije u
njenom istom stanju. Zatim dolazi doba gdje gori kranski sentiment, koji
dosee svoje visine u Srednjem vijeku i sutinski se izraava ovjekom tipa 2;
vitezom, lutajuim bardom, ili graditeljem katedrala. Ova emotivna intenzivnost
bila je prilino oita od osnutka kranstva, a manifestira se u linosti Apostola.
Tip 3 otkrivamo u Renesansi; ovo se iri u racionalizam i intelektualizam XIX.
stoljea, kojeg je Auguste Comte jedan od nesumnjivo najzapaenijih
predstavnika. Na kraju pribliavanje Ciklusa Svetog Duha dovodi nas natrag
ovjeku 2, drugim rijeima emotivnoj prevlasti, ali ova tvrdnja je tek djelomino
istinita: u stvarnosti novo doba ima karakter sinteze: ono nastoji otii izvan
smjenjivanja prethodnih perioda i iznijeti ljude tipa 4, koji su utemeljili ravnoteu
izmeu svojih mehanikih, emotivnih i intelektualnih sklonosti. Ovo daje jasan
trag odreenim aspektima Otkrivenja, posebno onim koji se odnose na period od
tisuu godina bez rata, tijekom kojih e Sotona biti vezan.
Takoer se mora promotriti da svaki od ovih perioda izraava
dominantan trend, ne apsolutan. izvan svog laboratorija, znanstvenik moe
izraavati filozofske, umjetnike, ili ak religijske sklonosti. Teko je procijeniti
tonu mjeru u kojoj se ove sklonosti odraavaju na njegov znanstveni rad, kakvu
god elju za objektivnou on donosi u taj rad. Ako pogledamo zbir znanstvenog
rada u odreenom periodu, skoro je nemogue odluiti koji je bio utjecaj
prevladavajuih filozofskih koncepata na znanstvene teorije, ili koje su bile
reakcije pojedinaca na takve koncepte. Isto rasuivanje moe se primijeniti na
periode gdje je dominacija bila religijska ili filozofska, to pokazuje da se nijedan
takav period ne moe smatrati kao manifestacija ljudske sklonosti u njenom
istom stanju, nego da je svaki period mijeao odreene sklonosti u razliitim
omjerima, kao vjeran izraz karaktera naeg Kozmosa, Mixtus Orbis -a.
U antikom svijetu, pod openitom klasifikacijom Filozofije, Religija i
Znanost bile su tako rei 'filozofizirane', poto je ovjek antike iznad svega imao
kontemplativan duh. On nije mislio da je bio duan tedjeti vrijeme i novac.
Srednji vijek je grupirao Filozofiju i Znanost pod Religiju. Konano, u modernom
vremenu, bio je red na Filozofiji i Religiji da budu podreene Znanosti. Umjetnost
moe biti izdvojena od tri prethodne domene po tome to ona sadri sve njih bez
da ih izobliuje. Epoha umjetnosti je ta u kojoj e tri prethodne ljudske aktivnosti
biti pozvane da razviju svoje prirodne oblike bez bilo kakvog stezanja ili
hipertrofije, nadopunjujui jedna drugu u harmoninom zbiru. Umjetnost, koja je
trenutano degenerirana i intelektualizirana, u budunosti e igrati glavnu ulogu
koju danas igra Znanost. Ona e prodrijeti u sve kategorije ljudske svijesti;
Estetika e apsorbirati ak i Etiku. Tijekom konanog dolaska novog doba, ena
e igrati esencijalnu ulogu. Ali postizanje ovoga zahtijeva to da sutranja elita
bude sastavljena od superljudi. Ne smijemo se uplaiti takve rijei. U oima
200 |

viteza iz vremena Pierra D'Amiensa, znanstvenici i tehniari dananjice, sa

sredstvima gradnje i razaranja, transporta i prenoenja misli koje stvore i
zapovjede bi se, nesumnjivo, inili kao superljudi. Oni su razvili nove sposobnosti,
intelektualne sposobnosti koje su postojale u latentnom stadiju kod viteza. Na isti
nain, u vladajuim elementima nae epohe koji sainjavaju vie klase sad
predodreene da nestanu, nove sposobnosti postoje u dubokom embrionskom
stadiju. Puna ekspanzija ovih novih sposobnosti omoguit e da novi ovjek doe
na vidjelo. Udaljenost koja e razdvajati posljednjeg od tehnokrata, financijera,
diplomata, generala, ili profesora naeg vremena, nee biti nita manja nego ona
koja razdvaja suvremenog intelektualca od viteza Srednjeg vijeka.
Pored znatielje, osnovna sposobnost iji je razvoj stvorio intelektualca je
mogunost kalkuliranja i kombiniranja. U Ciklusu koji e doi, nova karakteristika
elitnog ovjeka bit e njegova mogunost da razlikuje, spontano, bez naloga ili
podupirueg dokaza, istinsko od lanog. Takav ovjek bi takoer mogao biti
obdaren darovima duha o kojima govori Sv. Pavao 181. Oigledno je da e oni koji
dodaju sposobnosti ove prirode postojeoj kulturi automatski dosei vrh ljudskog
drutva. Njihov zapovjedni autoritet bit e prihvaen, na isti nain na koji je
autoritet intelektualca bio prihvaen kad se zamijenio za viteza, i iz istog razloga:
oigledne superiornosti.
(7)
Napredak tehnike suoava svijet sa sve jasnijom alternativom. Ako se
naglasi ve sad nesigurna ravnotea izmeu divergentnih tenji prolog stoljea,
sutranji ivot e ili biti stavljen u potpunosti pod dijabolini utjecaj, da bude
uniten u kataklizmi koju je predvidio Apostol Sv. Petar 182, ili e onda biti
posveen tako da, u skladu s Apostolovim rijeima, budu uspostavljeni 'nova
nebesa i nova zemlja gdje istina prebiva 183.' Okolnosti koje e realizirati prvi dio
ove alternative i odvui svijet prema opoj katastrofi su ve dobro utemeljene.
Daleko je od toga da je isti za dolazak posveenja. Tako da se nova zemlja moe
utemeljiti, bjesni instinkti ovjeka moraju se nadvladati u vremenu kad mase,
poto se oslobode truda, imaju mnogo slobodnog vremena. Ove nove
ekonomske okolnosti, kako je ve predvieno, moraju logino voditi razdoblju
kaosa, kad e se mo novca i ona vladajue klase sruiti. Stanje anarhije tada e
biti uvod u katastrofu.
Nova elita koja e biti pozvana da sprijei ovu smrtnu opasnost koja
prijeti ovjeanstvu nee se oblikovati osim putem svjesnih napora, koji su
neophodni za stjecanje novih kvaliteta o kojima smo iznad govorili. Ovi napori
181

I Korinanima 14: 1.
II Petar 3: 13.
183
Ibid.
182

201 |

moraju biti dovoljni da zadovolje naelo Ravnotee, u skladu s kojim se sve mora
platiti prikladnom cijenom. to se tie obinog ovjeka novog doba, on e
nastaviti ivjeti izvan Istine, kao to ini danas, dok god moe prikrivati svoje
misli. Posljednje e meutim biti lako za proitati od strane bilo koje osobe koja
je postigla stupanj kulture koji se moe usporediti, svim zadranim proporcijama,
s onima koji danas predaju na Sveuilitu.
Ova nova kultura e se, zapravo, temeljiti na asimilaciji tisuljea ljudskog
iskustva, kao dodatku na metodini razvoj novih sposobnosti. Posljednje se, jo
nekultivirane, nisu manifestirale do sad osim na sporadian i djelomian nain,
tako da one jo ne mogu nai svoju praktinu primjenu u organizaciji ljudskog
drutva. Elita sutranjice bit e dvaput roena, u skladu s poznatim rijeima Isusa
Nikodemu. 184
(8)
Ezoterina Tradicija ui da je svaka civilizacija nita drugo nego projekcija
svijesti 'Ja' elitnog ovjeka u vanjski svijet. 'Ja' intelektualca se ve razlikuje od
onog vitezova. U nadolazeoj civilizaciji, karakteriziranoj Umjetnou
nadahnutom svetim, elitni ovjek e posjedovati 'Ja' svijest potpuno drugaiju od
tri prole epohe. Imat emo, kako je ve reeno, svijest istinskog 'Ja', trajnog i
nepokolebljivog 'Ja', ne onog osobnog, nestabilnog i sastavljenog 'ja' kojeg naa
vremena prihvaaju i veliaju. Tako graevina budue civilizacije nee biti
sagraena od strane elite na pijesku, nego na kamenu 185 svijesti istinskog 'Ja',
boanske iskre.
(9)
Moramo uzeti u obzir prednost koju ima ovjek 2 u prijelaznom vremenu
u kojem mi ivimo. Ustroj i okolini uvjeti koji, barem na Zapadu, naglaavaju
intelektualni napor i sport, omoguit e mu da lake uravnotei svoj mentalni
organizam. Zasigurno, u ovom prekomjerno intelektualiziranom svijetu, ovjek 2
je neprestano povrijeen, i rijetko je jedan od onih koji doseu vrh. Obrnuto, ako
on zna kako oslabjeti uinke 'A' utjecaja na njega - koji su osobito moni u
sadanjem vremenu - drei se 'B' utjecaja sve vie i vie, njegova emotivna
priroda e mu omoguiti da postigne ravnoteu izmeu svojih niih centara lake
i bre. Za ovjeka 3 u 'svijetu 3', ovo je mnogo tee. Zato to njegova mentalna
konstitucija, ojaana obrazovanjem, obukom, i intelektualnim okruenjem,
zavrava inei od njega savreno jednostrano bie. Ovo je temeljni razlog
slabosti vladajue klase, koja danas nije sposobna stabilizirati i uravnoteiti ivot
184
185

Ivan 3: 3.
Matej 7: 24 - 29; Luka 6: 48.
202 |

ljudskog drutva premda tehniki napredak nudi sva potrebna materijalna

sredstva za dostizanje ovog cilja.
Isto je i sa enom koja je, u ovom modernom svijetu, obdarena s
profinjenim emocijama, i nalazi se u uvjetima koji joj omoguuju da realizira brz
napredak na ezoterinom planu. U stvari tenja za razvojem intelektualnih
kvaliteta u naoj civilizaciji ide u prilog uravnoteenju njenih centara, uz uvjet,
meutim, da ak i ako je zaslijepljena znanou ne izgubi svoju ensku
emotivnost i ne pone previe kalkulirati. Za nju, ovo ouvanje njene
enstvenosti je prepreka, test konkurencije kojim se automatski napravi
selekcija. Ona se mora uvati od stjecanja mukog mentaliteta i identifikacije s
tim. Muki um u enskom tijelu iskljuuje mogunost ezoterinog razvoja. Ovaj
tip ene je naalost iroko rasprostranjen u dananje vrijeme, kao to je i onaj
feminiziranog mukarca, predstavljajui ono to Tradicija naziva neutralnim
spolom. Zajednica izmeu ovakvih ljudi koji su tako odstupili od normalnog
predstavlja suprotan pol Androginu, vrhu oboanstvljene ljudske snage.
Kraljevstvo Boje je za njih zatvoreno. 186
(10)
Evolucija Tritokozmosa, to jest organskog ivota, u naelu je paralelna s
onom Mikrokozmosa, onog zemaljskog ovjeka. Mogui stadiji evolucije ovjeka
su ve analizirani. Sad bi bilo prikladno ispitati nain na koji ovjeanstvo u svom
zbiru evoluira, budui da ono ini bitan element organskog ivota, i sama sudbina
planeta danas ovisi o stavu ovjeanstva prilikom suoavanja s problemima koji
nam se suprotstavljaju. Vidjeli smo da sudbina ovjeanstva samog ovisi o
formiranju nove elite, sposobne za rjeavanje problema nae epohe. Na koji god
da nain predoimo stvari, uvijek nas se dovede u krajnjoj analizi tome da
razmotrimo problem novog ovjeka.
Vidjeli smo da ezoterina evolucija ovjeka poinje oblikovanjem
magnetskog centra unutar njega; novog centra svjesnosti, nekad zvanog
etvrtim centrom. Simbolina referenca na magnetizam dolazi iz injenice da,
kad postigne odreeni stupanj razvoja, ovaj centar magnetizira 987 malih 'ja'
koja su obino rasprena. Ona su tada dovedena da se vrte u njegovoj orbiti, i
tako slijede orijentaciju koju on sam dri zbog svoje rezonancije s 'B' utjecajima.
Magnetski centar se moe razviti normalno: stadiji ovog razvoja su ve
opisani u Poglavlju VI. Ali on se takoer, u iznimnim sluajevima, moe
reapsorbirati; ak i u ovim sluajevima, on openito tei tome da se rastavi, kao
to emo ubrzo vidjeti. Reapsorpcija uvijek ima isti uzrok. Ona dolazi iz dualnosti
tenji pojedinca u vrijeme konstituiranja ovog centra. Egoistini 'A' utjecaji su ve
doli zaprljati novoroeni magnetski centar. Ovo rezultira unutranjom borbom
186

I Korinanima 6: 9.
203 |

za ovjeka, i patnjom koja se ne moe smiriti osim putem reapsorpcije centra.

Posljednji, kad se ponovo konstituira uzima u obzir iskustvo koje je stekao, ali u
takvim sluajevima ponovnom roenju centra prethodi novi moralni bankrot koji
iskrsava iznova, i opet iznova ako je potrebno, dok 'B' utjecaji ne postanu jedino
mogue utoite, i preuzmu na sebe samo oinstvo centra. Nakon to je bio na
rubu takvog ponora, ovjek e piti samo na jednom izvoru spasenja.
Ako osmotrimo zbir ovjeanstva kao entitet, proces analogan
oblikovanju magnetskog centra se upravo manifestira u ovjeanstvu. Ovo
oblikovanje popraeno je borbama, patnjom, mukom i svim simptomima opeg
bankrota. Ideja meunarodne organizacije koja bi vladala ovjeanstvom u
skladu s viim naelima nastala je davno. Prva konkretna proba u ovom smjeru
bila je Sveta Alijansa, ije su tenje bile daleko od idealistinih tako da je brzo
nestala. Gotovo stoljee poslije, godine 1898., Rusija je pozvala velike sile da
sudjeluju na konferenciji u Hagu, i iznijela je po prvi put na meunarodnoj razini
problem ogranienja naoruanja: ova ideja se tad inila tako revolucionarnom da
su je pozvane sile na kraju odbacile. Kao rezultat, prva konferencija u Hagu
svedena je na konvenciju o radu ena. Nakon ovoga, odredili su datum druge
konferencije, koja se dogodila 1908. bez primjetnog praktinog rezultata.
Planirana je trea konferencija, ali nije se dogodila zbog prvog svjetskog rata.
Uasi tog rata utisnuli su u odgovorne ljude Drave ideju da je potrebno
postojanje trajnog meunarodnog organizma obdarenog odreenim ovlastima.
To je bila Liga naroda. Ovaj embrio meunarodnog magnetskog centra poslije je
bio reapsorbiran od strane nekoliko kriza koje su naruile njegov autoritet, koji je
bio slab od njegovog roenja. Uruio se 1939. Nakon drugog svjetskog rata, koji
je kotao ovjeanstvo nekih 50 milijuna ivota, sazvana je nova konferencija u
San Franciscu 1945., i prihvatila je Povelju Ujedinjenih naroda. Ujedinjeni narodi
jo uvijek ne ine pravu svjetsku organizaciju. Niti magnetski centar u ovjeku ne
uzima odmah tri centra i njihove sektore pod svoju kontrolu. Svaki rast zahtijeva
vrijeme. Ali ono to je sigurno je to da, unato gorkom kritiziranju kojeg je
predmet Organizacija Ujedinjenih Naroda, nitko danas ne eli njenu likvidaciju.
Nije da smo zadovoljni postignutim rezultatima, nije da vjerujemo - osim nekih
entuzijasta - kako je za ovaj politiki organ rezervirana svijetla budunost, nego
zbog toga to je cijeli svijet savreno svjestan toga da ako bi Ujedinjeni Narodi
nestali meunarodna situacija bi se dodatno pogorala, i izgledi za trei svjetski
rat bi se poveali. Novi svjetski rat vjerojatno bi zahvaao cijeli svijet, zapaljen
vatrom i plamenom atomskih eksplozija.
Ujedinjeni Narodi zapravo predstavljaju centar analogan embrionskom
magnetskom centru ovjeka koji trai ezoterini rad. Ovaj centar se ne moe niti
zanemariti niti likvidirati, osim ako su upravitelji jednog ili drugog tabora
poludjeli. Normalno, internacionalna Organizacija mora izai ojaana iz kriza i
opasnosti koje mora pretrpjeti. Ve unaprijed vidimo znakove koji ine da
osjeamo kako ona, vremenom, moe postati prava svjetska organizacija,
204 |

sposobna da bude kasnije transformirana u naddravni autoritet, garantirajui

pravdu i trajni red na ovoj planeti. Tada e ona koordinirati napore konstruktivne
za cijelo ovjeanstvo.
Ovaj zadatak meunarodne Organizacije potpuno e se ostvariti tek sa
sljedeim generacijama, kad novi ovjek preuzme uzde vlasti.
Bilo bi beskorisno, u kontekstu naeg sadanjeg prouavanja, voditi ovo
istraivanje jo dalje; za sad je dovoljno dovesti panju itatelja do upeatljive
analogije izmeu formiranja magnetskog centra u ovjeku i - u obliku
meunarodne organizacije - u tijelu itavog ovjeanstva.
(11)
Ova razmatranja pokazuju gdje se centar gravitacije ezoterinog rada
zapravo moe smjestiti. On je u nakupini napora koji tee tome da oblikuju novi
tip ovjeka. Ipak ovo oblikovanje je neodvojivo od rada na sebi: uvjetovano je
njime, i poinje njime. Ovo je Arijadnina nit.
Svjesni osobni napori, posebice napori izmeu dva polarna bia, i
udrueni napori ljudi koji su ve napredovali u potrazi za Putom, oznaavaju
stazu za one koji ele sluiti, koji ele biti korisni zadatku iskupljenja koje
ezoterini rad eli danas postii u cijelom svijetu.

205 |

POGLAVLJE XIX
(1)
Postoji sutinska razlika izmeu ezoterinog Znanja i isto
intelektualnog Znanja. Posljednje je neovisno od moralnih kvaliteta uenika ili
znanstvenika. Bivanje zlim ili licemjernim ni najmanje ne spreava bilo koga da
doe do znanstvenog otkria. Zato se intelektualno Znanje ne izdie iznad ravni
informacija; niti to pokuava. Da bi se ono asimiliralo potrebni su samo
intelektualni napori. Priroda ezoterinog Znanja je drugaija. Da bi se ovakva
teorija razumjela i ispravno asimilirala, ne trai se samo intelektualni napor, ve
je potrebno i sudjelovanje naeg bia. Ovo je istina posebice to se tie prakse
koja je sutinski dio ovog rada. Takoer ne smijemo zaboraviti da je tradicionalno
Ezoterino Znanje - plod Otkrivenja - iva Rije. Jednom kad se primi, ona
djeluje unutar nas ak i kad ne mislimo o njoj, bilo da smo budni ili spavamo, te
nas malo po malo proima.
Intelektualno Znanje je po svojoj prirodi objektivno, u smislu da ono ne
ovisi o Linosti uenika ili znanstvenika: smjeteno je izvan nje. Ezoterino Znanje
je nuno subjektivno, budui da je objekt njegovog izuavanja sam uenik. Ono
nee postati objektivno sve dok Linost uenika sama ne dosegne objektivnu
razinu bia - kroz svoje sjedinjenje s istinskim 'Ja'. Tradicija zove ovu vrstu Znanja
ivom vodom 187, za razliku od znanja koje je isto intelektualno; mrtva voda. U
stvari, oba oblika Znanja su nuna u ezoterinom radu. tovie, disciplinom
miljenja koju namee, te metodama koje ui, akademska obuka uvelike pomae
ovom radu. Ovo je istina posebno kada ezoterino uenje koristi psiholoku
metodu, kao u sadanjem radu. Ne smije se zakljuiti, meutim, da isto
racionalno, teoretsko i prema tome intelektualno prouavanje ezoterine
doktrine ikada moe samo po sebi voditi prema putu evolucije. Ezoterina
znanost ide izvan znanja i razumijevanja, ciljeva zajednikih svim znanostima. S
njenog gledita postizanje ovih ciljeva ima vrijednost samo u mjeri u kojoj daje
pristup vjetini. Viena s ove toke gledita, ezoterina znanost ima prirodu
slinu onoj primijenjene znanosti. Velika razlika je uvijek u tome to se
znanstvenik i openito tehniar trudi da ovlada elementima vanjskog svijeta
vanjskim sredstvima, dok unutarnji ovjek dolazi do analognih ili ak veih
rezultata svojim naporom da ovlada elementima svojeg unutranjeg svijeta. U
oba sluaja, primijenjen je isti princip: ista teorija mora voditi praksi, i u oba
sluaja samo je rezultat ono to se broji.

187

Ivan 4: 10.
206 |

(2)
Dok promatra sebe i druge sredstvima dostupnim njemu u stanju budne
svijesti, vanjski ovjek esto mijea pojmove biti i izgledati kao da jesi. Gledano
kroz prizmu nedovoljno razvijenog i stoga nesavrenog organizma Linosti,
Stvarno se ini relativnim. Raspoznavanje stvarnog od relativnog je posebno
teko za ovjeka 1, 2 ili 3 koji, ne nalazei kriterij po kojem bi inio takvu razliku,
kae: 'sve je relativno', navod koji po sebi ima jedino relativnu vrijednost.
Da bismo mogli ii u duboko znaenje razlike izmeu pojmova biti i
izgledati, moramo se vratiti na izvor, na samo porijeklo Kreacije. Kad se pojavljuje
Manifestacija, u obliku stvorenog Svemira, relacija od Beskonanosti do Nule
otvara mjesto relaciji izmeu beskonano velike koliine i infinitezimalne
koliine: s kvantitativne toke gledita, ova aproksimacija predstavlja vrlo malu
razliku, ali s kvalitativne toke gledita ona je znatna. Kad su ove dvije relacije
pomijeane umjesto da ih se jasno razlikuje, ova zbrka se prenosi iz koraka u
korak, dostiui toku gdje vie nije mogue razlikovati bivanje i izgledanje da
jest, od kojih su oba daleki odrazi prve dvije formule. Relacije izmeu susjednih
kozmosa nisu one od nule do beskonanosti, kao to se nekad kae, nego od
infinitezimala do beskonano velikog. U ovim relacijama, infinitezimal nije
zanemariva koliina. Za Mikrokozmos koji je ovjek, sperma - koja je Mikromikrokozmos - nije nula. Sam ovjek dolazi iz nje. Na isti nain, ovjeka se ne bi
smatralo nulom u relaciji prema Tritokozmosu, koji je organski ivot na Zemlji.
ovjek ga ekstenzivno transformira, i ak tei da potpuno njime ovlada. Tri
uzastopna kozmosa tvore zbir i, u odreenim aspektima, zatvoreni krug. Tako
galaksija, kao na Mlijeni Put, koja je Megalokozmos, tvori zatvoreni krug sa
zbirom zvijezda, to jest tako rei, mnogim Deuterokozmosima od kojih je
sainjena, i planetarnim sustavom svake od njih, to jest, s njihovim
Mezokozmosima. Da ovo predoimo drugaije, galaksija je jedan od organa
Makrokozmosa, Velikog Svemira. Zakona koji upravljaju ovim sustavom tri
uzastopna kozmosa sadrana u galaksiji - Megalokozmosu - je, kao to smo
vidjeli (Poglavlje IX), dvostruko vie nego zakona koji upravljaju relacijama
izmeu razliitih galaksija u zbiru Aghiokozmosa, u zagrljaju Protokozmosa. Dok
svakom galaksijom upravlja est grupa zakona, viim kozmosom,
Aghiokozmosom, upravljaju samo tri grupe zakona. Neki zakoni Prirode kojima su
podreeni nii kozmosi nemaju uinak na vie 188. Mora se primijetiti da se u
unutranjosti grupa tri kozmosa, utjecaj jednog na drugi postie samo na jednoj
stepenici prema susjednom. Tako da Mikro-mikrokozmos nema nikakav utjecaj
na Tritokozmos.

188

Ova injenica moe objasniti nedavnu teoriju prema kojoj Newtonov zakon nije
univerzalan, nego je primjenjiv samo na ograniene sektore Svemira.
207 |

(3)
U krajnjoj apstrakciji, relacija izmeu Infinitezimala i Beskonano Velikog,
promatrana u dinamikim uvjetima kao neprestani kruni pokret, temelj je
sheme Stvaranja i ini njen razlog postojanja shvatljivim. Prvi uvjet Stvaranja je
djelovanje principa Nesavrenosti 189, s principom Asimetrije koji proizlazi iz njega:
oni su, za uzvrat, uvjet potreban za pojavu i trajanje Postojanja u Prostoru i
Vremenu.
Relacija izmeu Beskonanog i savrene Nule je formula za univerzalnu
nepokrenutost, i izraava Apsolut u njegovom nemanifestiranom stanju:

(I)
Znaenje Stvaranja sastoji se u realizaciji, u odnosu na nulu, Jedinstva
nalik na Beskonanost. Prvi koncept Manifestacije je stoga izraen u sljedeoj
jednadbi, Jedinstvo se odreuje kao:

(II)
odakle, usporedbom (I) i (II) deduciramo:

(III)
i jo:

(IV)
Ova serija etiri jednadbe odreuje, matematikim jezikom:
I - nemanifestirani Apsolut;
II - ideja Stvaranja;
III - formula pred - Stvaranja (dogmatskim terminima: roeno ne kreirano Bie);
189

Usp. Poglavlje XIV.

208 |

IV - Stvaranje koje je ostvarilo postignue. Drugim rijeima, u ovom stadiju

Svemir, koji je postignut, preao je udaljenost koja ga razdvaja od Boga
Stvoritelja. Ovo je znaenje i cilj Manifestacije.
Nain Stvaranja je takav da poetna Nula, koja je opa, dobrovoljno
postaje nesavrena i dijeli se na beskonaan broj zasebnih nula. To je pad Dua.
Ovaj pad nije bio jednolian. Tradicija nam govori da se njegova dubina
razlikovala za razliite Due. Ova injenica uvjetuje beskonanu raznolikost
Svemira, odreenu Sustavom Kozmosa.
Moemo razumjeti da svatko od nas ima svoj izvor u jednom od
diferencijala ope Nule koja je napravljena nesavrenom: ovaj diferencijal je naa
Linost. Znaenje i misija naih ivota je stvaranje diferencijala Jedinstva, poevi
od ovog diferencijala Nule. Za zbir, etvrta jednadba e prema tome poprimiti
sljedei oblik:

(V)
ili, za svaki zaseban sluaj:

(VI)
Primijetimo da je objanjenje koje je upravo dano poetna toka za
prouavanje vane grane ezoterine znanosti, Doktrine Brojeva.
(4)
Linost prema tome nije nita drugo nego diferencijal Nule, uinjene
nesavrenom. Uslijed ove temeljne nesavrenosti, ona ima samo posueno
postojanje. To je takoer razlog zato izgledanje za nju ima vrijednost bia.
Toka evolucije koju je sad cijeli Svemir dostigao - sa svim to sadrava,
ukljuujui svakoga od nas - smjetena je izmeu treeg i etvrtog stadija,
izmeu pred-Stvaranja i konanog, postignutog Stvaranja. Jednadba VI
omoguuje nam da razumijemo stvaranje Individualnosti (d. alfa), preko
ezoterinog rada (beskonanost) poevi od nae Linosti (d.0), da bismo
sudjelovali u opoj evoluciji Svemira.
Ovo stvaranje doprinosi, u stvari, umetanjem infinitezimala pripadajuih
Istinskom (d. alfa), upotpunjenju formule Int (d.alfa, 0 beskonanost) koja bi,
na kraju, bila jednaka:
209 |

(VII)
Ideje koje su upravo opisane otvorit e nam oi prema dubini i
odvanosti Kreacije. Moda sad radosno osjeamo neprocjenjivu vrijednost
boanskog kredita koji nam je dodijeljen; ovo tijelo, kao spremite Linosti,
omoguit e nam da postanemo istinsko Jedinstvo. Takoer nesumnjivo
moemo doivjeti osjeaj straha kad se prisjetimo nemarnog naina na koji
koristimo ovaj kredit. Doputamo da nai ivoti umaknu bez da razmislimo o
pitanjima koja postavljaju, bez razmiljanja o terminu, kad ovaj kredit ivota
dolazi na naplatu. Ako na trenutak zastanemo da bismo promislili o ovim
idejama, na novi nain emo razumjeti pravo znaenje parabole o Talentima 190.
Pokuajmo razumjeti, unutar okvira nae potrage za Putom, praktina
sredstva koja nam mogu tako udesno omoguiti da transformiramo lano u
istinsko. Ovo, kao to parabola kae, praktian je nain osvajanja pet talenata za
pet, ili barem dva za dva.
(5)
Biti znai biti u Sadanjosti. Jo ne moemo biti u Budunosti, vie nismo
u Prolosti, ali to je Sadanjost?
'Ja' Linosti, poto je samo kredit, je privremeno 'ja' koje ovjek koristi u
odsutnosti svijesti istinskog 'Ja'. S ovim 'ja' Linosti, ovjek ivi ili u Budunosti ili
u Prolosti. Linost nema Sadanjost, koja se njoj pojavljuje samo kao
kratkotrajna linija razgranienja. Kad je dostigne, Budunost se misteriozno
transformira u Prolost. Iz ovog razloga postojanje Linosti se ini lanim,
nestvarnim. Ono to mi u svom sadanjem jeziku zovemo Sadanjou zapravo je
vie ili manje nedavna Prolost, koja sadrava nae pretpostavke o vrlo bliskoj
Budunosti. Stvarna Sadanjost se za nas ini nepostojeom. Ova je koncepcija,
meutim, pogrena. U stvarnosti, slijed dogaaja u Vremenu, Povijest u svim
njenim aspektima, je neprekidan slijed nezavisnih i samostalnih estica stvarne
Sadanjosti. Drugim rijeima, nae prikazivanje Sadanjosti - kao zamiljene linije
razgranienja gdje se Budunost transformira u Prolost - je pogreno. Na
klasini koncept Prolosti i Budunosti je takoer pogrean. U stvari, sve to
postoji, postoji u Vremenu. Da bi se potvrdilo njegovo postojanje, objekt,
posjedujui tri dimenzije prostora i sainjen od vrste materije, jo uvijek
zahtijeva imbenik vremena, etvrtu normalu. Ako mu ne dodijelimo trenutak
vremena, on ne moe postojati. Sadanjost prema tome nuno ima produetak.
190

Matej 25: 13 - 30.

210 |

Za vanjskog ovjeka, ovaj produetak je vrlo kratak i povrh toga

individualan. Ali ako smanjimo ovu malenu Sadanjost do nule to mislimo da
ona je, ona postaje isto i jednostavno prestanak postojanja. Tako se smrt
zapravo pojavljuje.
Matematikim terminima nae se postojanje, kao i ono cijeloga svijeta u
kojem ivimo, moe izraziti sljedeom formulom:

s
r

gdje 1 predstavlja ivot, gdje su r i s, roenje i smrt, granice integrala, i gdje je dS

diferencijal Sadanjosti.
Ova nam formula pomae dokuiti to da je - kao i bilo koje drugo bie ovjek kakvim ga znamo samo serija uzastopnih dijelova integralnog bia ije se
postojanje produuje u Vremenu od trenutka roenja do onog smrti. Kasnije
emo vidjeti da ovjek ima jo jedan nain postojanja, postojanje u Vjenosti, s
treim nainom na razini poela, u srcu Apsoluta.
Tradicija nas ui da e tamo - kad doe obeano Ostvarenje - biti
ispunjeno obeanje sveopeg Uskrsnua, i cijeli Svemir i sve i svatko tko ga
naseljava, postii e cilj: proi izvan Nesavrenosti i Asimetrije u stanje
Savrenstva. S toke gledita koje nas zanima, ovo savrenstvo po sebi je
postojanje u stvarnoj Sadanjosti, koja za svaku Individualnost sadri cijelu
njezinu prolost, i cijelu njezinu budunost.
Ostvarenje je kraj ope Evolucije, beskrajno sporog i dramatinog slijeda
raanja, patnje i smrti kroz eone ljubavi i truda. Ovim zbirom evolucije upravlja
zakon ije smo druge aspekte ve prouili; Generalni Zakon. Ljubomorno na
oprezu da bi zadrao svakoga na njegovom mjestu, vodi zbir Kreacije do vrha
stadijima tako postavljenim da omoguavaju napredak unato razlikama u
individualnom ritmu.
Ezoterina evolucija slijedi drugi zakon i drugi put. On je, tako rei,
okomit na prvi. On slijedi Zakon Izuzetka, koji unosi mogunost bre individualne
regeneracije. Ovo je strm i opasan put. Hrabrost je potrebna da bi se njime
krenulo, a brzi rezultati se mogu postii samo pod cijenu velikih napora. Kao
dodatak, privilegija pritiskanja Generalnog Zakona, slijeenjem uskog puta 191 i
profitiranjem od pomoi vodia - bez kojega uspon ne bi bio mogu - dana je
pod jednim izriitim uvjetom: da onaj iji je individualni napor urodio plodom
mora biti spreman da vri rad ponovno iz poetka kako bi pridonio opoj evoluciji.
Ovo pravilo ima posljedicu koja djeluje da bi osigurala kontinuitet u ezoterinom
191

Matej 7: 14.
211 |

radu uspostavljajui lanac: nitko ne moe prijei na sljedei stupanj evolucije bez
da je obuio nekog drugog i stavio ga na svoje mjesto.
(6)
Trajanje Sadanjosti individualno je za iva bia. Za vanjskog ovjeka, ovo
trajanje je reda jednog daha. U normalnom mirnom stanju, ono e biti otprilike
tri sekunde. U psihologiji, pozitivna znanost empirijski dolazi do usporedivog
zakljuka uvodei pojam mentalne Sadanjosti. Ovim terminom razumijevamo
period vremena koji se moe zadrati u cijelosti jednom percepcijom uzastopnih
podraaja; njeno prosjeno trajanje je procijenjeno na otprilike pet do est
sekundi 192.
Ezoterina znanost, koja se mnogo manje bavi uvrenim karakterom
osobe nego njenom sposobnou da se razvije, kae da se individualna
Sadanjost moe produiti ili smanjiti. Normalan dini ritam vanjskog ovjeka u
mirnom stanju, 3 do 4 sekunde, odreuje maksimalno trajanje sadanjosti za
takvog ovjeka.
im ispitanik osjeti emociju, ritam njegovog disanja e se ubrzati.
Neoekivane novosti 'zaustave dah'; i disanje se moe znatno ubrzati nakon
fizikog napora. U svim ovim sluajevima, Sadanjost je podvrgnuta skraivanju
proporcionalnom ubrzanju ritma. Prije no to osoba moe povratiti svoje
uobiajeno stanje na mentalnoj i moralnoj ravni, ritmovi njegovog tijela,
posebice dini ritam, mora se vratiti u normalu. Suprotno tome, netko tko moe
- putem integracije svoje Sadanjosti - odrati svoje tjelesne ritmove u njihovom
normalnom stanju ak i pod iznimnim uvjetima, zadrat e mirnu odvojenost
koja e mu omoguiti da donese racionalne odluke. Uistinu, mjera u kojoj postoji
ova vjetina mjera je vieg bia. Postoji aforizam koji opisuje ovu situaciju na
slikovit nain: u bitci, onaj koji uje udarce kopita svoga konja bit e pobjednik.
Za nekoga tko se preputa slijevanju; tko naputa sebe zbog okolnosti,
Sadanjost tei tome da nestane. Ako on poduzme odluke u takvom vremenu,
vjerojatno je da e imati mnogo prilika kasnije za njima ali. Ako slijevanje,
zajedno s ubrzanim radom jednog od niih centara, ubrza disanje i uzrokuje
suenje Sadanjosti, svi oblici koncentracije, s druge strane, doprinose njenom
poveanju. to je dublja koncentracija, sporije je disanje. U stanju kontemplacije
ono postaje neprimjetno.
(7)

192

Vocabulaire de la Psychologie, objavljen u suradnji s Udruenjem znanstvenih radnika,

Henryja Pierona, profesora na francuskom Koledu, direktora Instituta za Psihologiju
Sveuilita u Parizu, Presses Universitaires de France, 1951, str. 222.
212 |

Doktrina Sadanjosti olakava nam razumijevanje pravog znaenja slike

ovjeka kao popreni presjek sadanjeg trenutka - kakvim on sebe vidi, i kakvim
se ini onima poput njega.
Iza svih ovih uzastopnih presjeka, od kojih svaki predstavlja jedan
zaseban trenutak poto svako disanje rasvjetljava diferencijal Sadanjosti,
moemo pronai cijeli film. Izmeu granica koje su ocrtane roenjem i smru,
ovaj film predstavlja ivot svakoga od nas, sva bia koja smo sreli, te zbir
materijalnih i moralnih okolnosti koje nas okruuju.
Ovo je usporedivo s onim to se dogaa kad gledamo film u
kaleidoskopu kroz njegov uski otvor. To daje iluziju kretanja u Vremenu. irina
otvora kroz koji se obavlja ovo promatranje analogna je diferencijalu Sadanjosti.
Primjer kaleidoskopa omoguuje nam da budemo precizniji u vezi s
pojmom trajanja Sadanjosti. U stvarnosti, za Sadanjost nije poznato da traje, i
u stvari ona nema trajanje. Ona ne traje; sve to traje produuje se u Vremenu,
te tako automatski postoji u domeni Budunost - Prolost. Izraz: 'trajanje
Sadanjosti' je dogovoren. On omoguuje laki pristup za nau inteligenciju koja uzima Vrijeme kao apsolutnu kategoriju - pojmu Sadanjosti, kategoriji koja
je zapravo smjetena izvan Vremena. Od sad na dalje, kad god koristimo
dogovoreni termin 'trajanje Sadanjosti', moramo paziti da ne izgubimo iz vida
ovu injenicu.
Primjer kaleidoskopa, kao to smo govorili, omoguuje nam da damo
istinsko znaenje ovom dogovorenom izrazu. U stvari je ispravno mjeriti
individualnu Sadanjost pomou jedinica vremena; ali kad to inimo ne mjerimo
Sadanjost samu, koja nema mjeru, ve irinu otvora kroz koji promatramo film
kaleidoskopa, film ivota. Evo jo jedan primjer koji je izabran da nam pomogne
da bolje razumijemo ovaj mehanizam koji upravlja nama.
Zamislimo bie bez dimenzije, ivu toku obdarenu inteligencijom prve
dimenzije. Priznajmo da ovo bie ivi na geometrijskoj liniji, recimo krivulji.
Njemu, ovaj cijeli pojam prostora smanjen je na tri prikaza: ono to je ispred, ono
to je iza, i ono to je ovdje. Kao dodatak, s obzirom da njegov um nema pojam o
drugoj dimenziji, to je nuno da bi se vizualizirala krivulja, on misli da je krivulja
na kojoj ivi pravac.
Ljudsko bie, trodimenzionalno u prostoru, je jednodimenzionalno u
Vremenu. Ono ivi na pravcu u Vremenu, i ne opaa nita izvan te linije. Svi
njegovi pojmovi o Vremenu su smanjeni, analogno s gornjim primjerom, na tri
prikaza: ispred - Budunost; iza njega - Prolost; i posljednje ovdje - Sadanjost,
koju shvaa kao da je bez produljenja.
Ali ako bi, putem posebnih vjebi, naa iva toka mogla stei osjeanje
druge dimenzije, i ako ga se istrgne s geometrijske linije na kojoj ivi, mislei da
nita vie ne postoji - uvidio bi, u tom trenutku, jako iznenaen, da je za njega
mogue ne samo da promatra toku ovdje, nego u isto vrijeme promatrati dva
odsjeka linije, jedan ispred, i drugi iza njega.
213 |

Prvi sluaj
iza

ispred

ovdje
Sl. 54

Drugi sluaj

iza

ovdje

nova toka
gledita

ispred

Sl. 55

Analogija s vanjskim ovjekom, koji ivi na liniji Vremena, je zavrena.

Sjetit emo se da je takva linija zakrivljena zbog Zakona broja Sedam.
Jednodimenzionalan u Vremenu, ljudski um ne moe vidjeti odstupanje ove linije
u budunosti. Budunost je njemu predstavljena ne kao zakrivljen napredak, ve
kao pravac Vremena, tangenta sadanjeg trenutka. Ovo je jedan od glavnih
razloga zato je ovjek u krivu s obzirom na svoje prognoze o budunosti.
Prolazei kroz stadij ovjeka 4, i dostizanjem stadija ovjeka 5, netko tko
napreduje prema Putu poinje zadobivati sposobnost da opaa drugu dimenziju
Vremena. Kao i u primjeru gdje je toka izbaena iz linije, on simultano promatra
sadanji trenutak, Budunost, i Prolost. To znai da je na koncept Budunosti i
Prolosti relativni koncept, pripadan ogranienoj inteligenciji vanjskog ovjeka,
kad u stvarnosti, objektivno, nita ne postoji osim Sadanjosti, filma koji - za bilo
koji dani krug - sadri svu Budunost i svu Prolost.
Sad bolje moemo razumjeti ovu zagonetnu i gramatiki apsurdnu frazu
Isusa koja kae: 'prije negoli Abraham posta, Ja jesam.' 193
Kad se ovo reklo, moemo bolje razumjeti da ezoterini rad na sebi ima
kao sutinski cilj irenje individualnog otvora kako bi se otvorio direktno u
Sadanjost.
Neprekinuti slijed dS -a doputa ovjeku da ivi na liniji Vremena. Ali
otvor koji pripada vanjskom ovjeku nije dovoljan da bi on opaao Budunost i

193

Ivan 8: 58.
214 |

Prolost unutar iste irine Sadanjosti, te da tako profitira od ovog trajnog

postojanja. Da bi to dostigao, otvor se mora prikladno poveati.
Percepcija koju ima 'Ja', unutar Sadanjosti koja obuhvaa Budunost i
Prolost, nije nita drugo nego svijest istinskog 'Ja'. Sadanjost shvaena na ovaj
nain je ivot; otvor irok tri sekunde je poznat kao uska vrata.
'Uite na uska vrata', rekao je Isus:' jer iroka su vrata i prostran put koji
vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji
vodi u ivot i malo ih je koji ga nalaze.' 194
Ovo je takoer i poznata uica igle. 195
(8)
Korisno je komentirati zadnji citiran tekst, dok ispitujemo initelje koji
pomau ili ometaju pristup Putu. Ovo zavrava i objanjava to to je reeno gore.
Razgovarajui s bogatim mladim ovjekom, Isus je uzviknuo: 'Djeco, kako je teko
imunicima u kraljevstvo Boje.' 196
Onda je dodao: 'Lake je devi kroz uice iglene nego bogatau u
kraljevstvo Boje.' 197
Pitanje je: tko je bogat ovjek? Bogata, u ezoterinom smislu, je netko
tko pripisuje stvarnu vrijednost svojoj Linosti; tko polae svoje povjerenje i nade
u nju. Ovo je nezavisno o tome ima li on mnogo stvari ili ne posjeduje nita.
Da bi krenuo na Put, ovjek nuno mora proi kroz unutranji kolaps
Linosti, koji zovemo moralnim bankrotom. Tada e znati uzaludnu iluziju
ponosa, i istinsku vrijednost poniznosti. Bogata ili prosjak, postat e siromaan
duhom. Sad se lako moe provui kroz uicu igle , jer je reeno: 'Blago
siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko.' 198

194

Matej 7: 14.
Marko 10: 25; Luka 18: 25.
196
Marko 10: 24 - 25; Luka 18: 24 - 25.
197
Matej 19: 23 - 24; Marko 10: 25; Luka 18: 25.
198
Matej 5: 3.
195

215 |

POGLAVLJE XX
(1)
Ovaj sustav ezoterinih vjebi zamiljen je tako da ljudi koji su ve stekli
odreenu zalihu teoretskog Znanja mogu poeti praktini rad. On se temelji na
Doktrini Sadanjosti. Ove vjebe podijeljene su u tri grupe, u vezi sa strukturom
Linosti. Te tri grupe vjebi imaju jedan zajedniki cilj: stjecanje istinske
Sadanjosti. One su i fizike i psiholoke. Ako psiholoke vjebe moraju biti
plodonosne, neophodno je uiniti tijelo sposobnim da podrava traeni rad
serijom fizikih vjebi. Nemojmo zaboraviti da mi ivimo u tijelu, i da je, prikladno
uvjebano i disciplinirano, posljednje velianstven instrument, kao i jedini koji
nam je na raspolaganju za ostvarivanje namjerenog cilja. Takoer nemojmo
zaboraviti da ezoterini rad zahtjeva znatne napore, koji uvelike nadilaze one
koje obino inimo u ivotu. Da bismo odrali ove napore, tijelo mora biti zdravo,
jako i izvjebano.
Tri grupe vjebi, koje se vjebaju tijekom cijelog Puta, imaju sljedee
ciljeve:
- ovladavanje tijelom;
- ovladavanje Linou;
- uspostavljanje veze s viim razinama svijesti.
Moemo vidjeti da se ove vjebe tiu tri 'ja' ovjeka: vjebom
temeljenom na strogoj disciplini 'ja' tijela i 'ja' Linosti, otvaramo sebi pristup
svijesti istinskog 'Ja'. Ovo je teorija. Praksa je razraena jo od pamtivijeka:
sastoji se od ljestvice od osam grupa vjebi.
(2)
Prva grupa se odnosi na vanjsku istou: tijelo se mora paljivo prati svaki
dan; s posebnom panjom u odnosu na istou pupka, stopala i genitalnih
organa. Glava se mora redovito prati. Nosnice se moraju istiti kako bi zrak
slobodno prolazio.
(3)
Druga grupa cilja na unutranju istou: potpuno i redovito pranjenje
probavnog trakta mora se strogo promatrati. Konstipacija duboko truje
organizam. Prekidajui u odreenom trenutku rad probavnog sustava, koji
normalno djeluje prema Zakonu broja Sedam, on ometa transmutaciju vodika i
tako organizam liava tog dijela suneve energije najdragocjenije za ezoterini
rad. Zbog toga, ovjek gubi mogunost da se uzdigne iznad niih razina svijesti.
216 |

Ove dvije grupe vjebi imaju veliku vanost, iako je njihova vrijednost,
tako rei, negativna. One same po sebi ne vode prema ezoterinoj evoluciji, ali
one su neophodan uvjet ove evolucije, i moraju se prema tome paljivo obavljati.
Odravanje unutranje istoe je olakano dnevnom fizikom vjebom:
hodanjem, gimnastikom, i prikladnim reimom prehrane. Iskustvo e nam
omoguiti da u ovome otkrijemo pravu mjeru za nas. Ovdje takoer se moramo
uvati od neumjerenosti. Prava mjera e se prepoznati po senzaciji zadovoljstva
koju nam daje. Aktivnost i reim koji slijedimo moraju biti zdravi, jaki i
odgovarajui. Cilj je vratiti organizmu njegovu prirodnu ravnoteu, obino
naruenu umjetnim uvjetima u kojima ivimo i radimo. Odravanje nae teine
unutar normalnih granica takoer svjedoi o pravom izboru naeg naina ivota.
U monakoj praksi, uvjeti uravnoteenog ivota su utvreni Pravilom
utemeljenim stoljeima prije i prakticirani pod vodstvom Igumana (nadreenog).
Za ezoterini rad koji se slijedi u sekularnom svijetu, ovi uvjeti se moraju prouiti
i primijeniti od strane praktiara samog.
(4)
Trea grupa vjebi cilja na postizanje pravilnog poloaja. Za prakticiranje
psiholokih vjebi, tijelo se mora odravati u to je mogue boljem stanju
ravnotee, tako da bi se panja mogla potpuno koncentrirati na predmet vjebe.
Za to, najbolji poloaj, u Tradiciji zvan poloajem Mudraca, mora se uiti i
prakticirati da bi ga se moglo odravati u potpunoj nepominosti koliko dugo je
potrebno. Vjeba ga se sjedei na tvrdoj stolici koja ne prelazi trideset
centimetara uvis; prekrienih nogu, rairenih koljena, dlanova slobodno
smjetenih na koljena. Poloaj ruku i dlanova moe se mijenjati, u ovisnosti o
predmetu vjebe.
Sutinski uvjet je taj da se glava, vrat i stup kraljenice dre u ravnoj
vertikalnoj liniji. Ramena se moraju drati unazad, i glava visoko. Dolikocefaline
osobe moraju paziti da dre svoje tjeme vodoravno.
Svi miii moraju biti oputeni. Ovo se moe postii tako da ih se prvo
kontrahira grupu po grupu, te ih najednom otputajui. Struk mora biti izboen,
te ako smo slijedili upravo dane upute, lea i glava e tad prirodno zauzeti
pravilan poloaj na ravnoj liniji. Savijanje lea tijekom ovih vjebi mora se pod
svaku cijenu izbjei. Ako ovo postane navika, riskiramo oteenje cerebro spinalnog sustava. Dodatno, moramo obratiti panju na to da kraljenica ne stri
van. Na kraju, moramo paziti da su svi miii ekstremiteta - dlanovi ukljuujui
prste, i stopala ukljuujui prste na nogama - potpuno oputeni.
Oi moraju ostati nepomine. Njihov poloaj ovisi o svrsi dane vjebe, ali
openito moramo gledati ravno, tako da nae gledanje prati liniju paralelnu s
tlom. Kako bismo bili sigurni da je tako, mjerimo udaljenost izmeu oiju i poda u
sjedeem poloaju te onda fiksiramo ono to Tradicija zove suncem na zidu;
217 |

otprilike etiri do pet metara daleko i ispred nas. Ovo je crni mat krug promjera
tri centimetra, nacrtan na bijeloj kartici. Ovladavanje oima se ne stjee
trenutno. Obino je to zadnji organ za podvrgnuti disciplini. Zbog toga uenje
poloaja Mudraca poinje sa zatvorenim oima. Kasnije, kad ih otvorimo,
toleriramo njihovo pokretanje pod uvjetom da vid ne izlazi van granica sunca.
Konano, postii emo nepokretnost vida.
Ovo je osnovni opis poloaja Mudraca. U praksi, pojavit e se nam se
mnogo malih potekoa. Ne smijemo se ni previe brinuti, niti biti obeshrabreni.
Slijedei gore dane upute, svatko od nas mora pronai svoj vlastiti poloaj
ravnotee. To, kao to smo rekli, ne dolazi odmah. Kad se, nakon ponavljanih
probavanja, napokon pronae pravilni poloaj i moe ga se lako ponovno zauzeti,
to emo prepoznati sljedeim znakom: senzacijom oputenosti i odmora koju ak
ni samo spavanje ne daje.
Vjebanje poloaja Mudraca stvara nuan uvjet za uspjeh u vjebama
koje vode ovladavanju fiziolokim procesima, i za discipliniranje mentalnog
ivota. Zbog toga se moramo truditi pronai ovaj poloaj, te ga usavriti s
primjenjivanjem i marljivou.
Tradicija ui druge poloaje i druge pokrete: razliite vrste savijanja
koljena, kleanja i 'stolpostoyanie'. Posljednje se sastoji od stajanja uspravno kao
stup. Posebno se koristilo u primitivnoj crkvi Egipta. Za ovakvu vrstu prakse, koja
ja zahtijevala znatno vladanje tijelom i ivcima, ak veu nego to je posjedovao i
pokazivao profesionalni mornar na visokim jarbolima ploveeg broda, oni su
birali visoko uzdignute pozicije kao to su vrhovi stupova.
Da bi se vjebala psiholoka metoda, zvana Kraljevski Put 199 u Tradiciji,
poloaj Mudraca, pravilno odravan, neophodan je i dovoljan za gotovo sve
zahtjeve obuke. Skoro sve psiholoke vjebe, i velik dio fizikih vjebi, moe se
raditi na temelju ovog poloaja.
(5)
Trea grupa vjebi bavi se disanjem. Ako organizam smatramo mainom,
disanje predstavlja zamanjak. Ono regulira pogon i odrava ritam koji se temelji
na radu srca. Disanje vri neposredan utjecaj na metabolizam, doprinosei
stvaranju najfinijih energija organizma, onih neophodnih za uspostavljanje veze s
viim centrima. Ovaj utjecaj se moe znatno poveati putem kontrole disanja,
posebno prakticiranjem ritminog disanja. Ova mogunost nam je dana
injenicom da pokretanje prsnog koa koji odrava disanje ima dvojnu ivanu
199

U Indijskoj verziji Tradicije ovo se zove Raja Yoga. itatelji koji se zanimaju za ovo
upuuju se na Vivekanandine komentare Patanjalijevih Yoga Sutri. Ova referanca Autora
na indijsku Doktrinu je namjerna, te je na drugom mjestu on rekao da se indijski termin
Agni odnosi na Duh Sveti.
218 |

regulaciju: instinktivno -automatski sustav i voljni. Mogunost prelaska s jednog

na drugi osigurava most unutar naeg organizma izmeu fiziolokih i psiholokih
funkcija. Ovaj most nije jedini, ali je jako vaan.
Meutim koliko god vjebe disanja otvaraju zavodljive perspektive
ezoterine evolucije, one imaju ovaj rizik: loe izvoene, mogu voditi neeljenim
ili ak opasnim posljedicama. Mogu izazvati pluni emfizem, na primjer, ili
poremetiti rad srca.
Prvo pravilo za kontrolu disanja je jednostavno. Ono ui da, kad se plua
napune, ovjek mora zadrati zrak. Ovu uputu nalazimo u tekstu Pravoslavne
Tradicije koji nam dolazi iz davnina. Ipak, trajanje tijekom kojeg se ova obustava
dinog ritma treba odravati nije naznaena. Otad je razraen cijeli niz varijacija
u prakticiranju ovog pravila. Zbog opasnosti, ako se ovo primjenjuje bez
razluivanja, ne smijemo ga koristiti osim pod osobnom i neprekidnom
kontrolom majstora.
Od poetka stoljea, nalazimo mnoge knjige iz hinduistikih, budistikih
ili drugih izvora koje se bave pitanjem kontrole i ritma disanja, esto
komentirane od strane zapadnjakih autora. Bez da idemo u kritiku analizu
sustava i usmjerenja danih u ovim knjigama, moramo inzistirati na opasnostima
prakticiranja ovih vjebi disanja ako se oslanjamo samo na opise iz knjiga, bez
paljive prisutnosti kompetentnog vodia. 200
U Pravoslavnoj monakoj praksi, a posebno u ruskom ogranku Tradicije,
liturgijski napjevi igraju vanu ulogu sluei kao vjebe disanja. U odreenim
manastirima, na primjer Petchera Lavra u Kijevu, ovi se napjevi izvode punim
glasom. U isto vrijeme, kor se mora koncentrirati na temu pjesme. Ova mjeovita
vjeba, fizika, mentalna i duhovna, koristi mona sredstva i stvara iznimne
rezultate.
(6)
Peta grupa vjebi za svoj predmet ima konstataciju. Vjebom
konstatacije ulazimo potpuno u psiholoko polje. Ovom vjebom, poinjemo se
suoavati s problemom prouavanja sebe na praktian nain.
Konstatirati znai prepoznati stanje stvari ili pojave, uspostaviti injenicu
bez primjenjivanja bilo kakve vrste osobne prosudbe.
in konstatiranja prema tome podrazumijeva jednostavno vienje
injenice te u isto vrijeme bivanje svjesnim sebe. Tako - i ovo je njeno ezoterino
znaenje - konstatacija zahtjeva udvostruavanje panje; prema objektu, i
prema sebi samome. Ova vjeba zahtjeva svu nepristranost za koju je ovjek

Mnogi autoriteti - ukljuujui P. D. Uspenskog - istiu opasnosti vjebi disanja bez

nadgledanja.
200

219 |

sposoban. U suprotnom, ona degenerira u izvjetavanje; jednostran in koji, sa

ezoterine toke gledita, ne vodi niemu.
Konstatacija ukljuuje dvije grupe vjebi:
- Konstataciju zvanu vanjskom, gdje promatramo jedan ili nekoliko
vanjskih objekata, ukljuujui i nas; gdje gledamo sebe, tako rei, 'izvana'.
- Konstataciju zvanu unutranjom, gdje promatramo jedno ili vie
svojstava, injenica ili pojava naeg vlastitog unutranjeg svijeta.
(7)
Konstatacija ukljuuje svaki oblik novog stava koji se formira u ovjeku
koji zapoinje ezoterini rad. To je trajna borba protiv sile mentalnog spavanja.
Znamo da ovjek moe gledati bez da vidi: ovo je karakteristika veine naih
vizualnih utisaka. Moemo gledati i vidjeti, drugim rijeima, moemo promatrati.
Tu postoji napredak, s uvoenjem panje u igru; ali promatranje nije dovoljno da
bi se dobili ezoterini rezultati, jer ak i kad smo paljivi, objekt nas jo uvijek
moe zavesti do toke da izgubimo nau svijest o sebi. Jedino kad promatramo,
dok inimo svjestan napor usmjeren simultano prema vanjskom i prema
unutranjem, dostiemo pravu konstataciju koja tada po sebi proizvodi
ezoterini rezultat. Promatranje ovog opeg pravila udvostruenom panjom
zahtijeva se kroz Put, cijelim putem do vrhunca ezoterine evolucije. To je
tresvenie Tradicije, na koji smo ve uputili. To je neprekidan napor da se bude
budan, drei na umu ideju o 'Ja', dok se nastavlja sa svojom vanjskom
aktivnou kao prije - ali bolje. Konstatacija za svoj temelj i poetnu toku ima
opu uputu koju je Isus nauio svoje uenike: 'to vama kaem, svima kaem:
Bdijte! 201
Ali ve smo vidjeli da vanjski ovjek ivi odsutan od sebe.
On ivi u
snovima: snovima po noi, i sanjarenjima.
Mi u ivotu spavamo, i spavamo duboko. Kako, u praksi, moemo izai iz
ove situacije? Teko je, i evo zato. Uspavan ovjek zadrava osjeaj iskustva svog
ivota u budnom stanju, s pamenjem svog imena, tog simbola njegove Linosti.
Kad se probudi, to e mu omoguiti da bez tekoe povrati svoju budnu svijest.
Ali za prijelaz od ovog na viu razinu svijesti, na svijest istinskog 'Ja', ova dva
imbenika nedostaju: iskustvo tog ivota, i znanje njegovog imena na toj razini.
Putem neprestanog rada, 'teko se probijajui', putem prakticiranja konstatacije
- koja obuhvaa i podrazumijeva svjestan napor prisutnosti, do toke gdje ona
postaje prava prisutnost u sebi - ovjek moe dosei drugo Roenje, roenje
Individualnosti, razumljenu kao neraskidiv spoj njegove razvijene i roene
Linosti s njegovim istinskim 'Ja'. U ovom trenutku on e dobiti svoje novo ime, i

201

Marko 13: 37.

220 |

postepeno e biti iniciran u to novo iskustvo, prije neslueno, na koje se knjiga

Otkrivenja odnosi:
'Pobjedniku i bijel u mu kamen dati, a na kamenu napisano ime novo
koje nitko ne zna doli onaj koji ga prima.' 202
(8)
Vanjska konstatacija moe biti pasivna. U tom sluaju se ona odnosi na
objekte nama predstavljene na vanjskom filmu dogaaja, bez nae upotrebe bilo
kakve selekcije meu njima.
Suprotno ona moe biti aktivna, kad je usmjerena na odreeni objekt. U
ovom aktivnom obliku, kad se redovno prakticira, uvelike nam pomae da
saznamo kakve utiske stvaramo u drugima. Iako nije sama po sebi cilj, ova vjeba
je barem vrijedno sredstvo za odbacivanje velikog dijela lanog predstavljanja
sebe koje imamo. Ovaj tip konstatacije se moe nazvati konstatacijom putem
odbljeska, ili fotografiranjem sebe. Ova fotografiranja daju najbolje rezultate kad
se rade na sastancima, dok razgovaramo. Iznenadan napor konstatacije tada
omoguava svakom od nas da osjetimo sebe kakvima nas u tom trenutku vide
oni oko nas. Album takvih slika nam omoguava da rekonstruiramo u oku naeg
uma sliku koju predstavljamo drugima. Da bi se ova slika jo bolje znala,
jednostavna vjeba s dva ogledala je takoer vrlo korisna. Znamo da je naa slika
u ogledalu obrnuta: desno postaje lijevo, i obratno. Ako pogledamo sebe
pomou dva ogledala, naa slika se ispravlja. Ovo nam obino daje strani utisak.
Nedostaci naih lica izgledaju naglaeni, zato to oko vie ne moe automatski
ispraviti nae crte, kao to je inilo u sluaju obrnute slike.
Vjeba s dva ogledala nam takoer omoguava da se vidimo iz profila. Mi
ne poznajemo uope svoj profil. Ova nova vienja sebe nam uvijek neto donesu.
Pravoslavna praksa poznaje jo jedan oblik tresvenie -a, aktivnu vanjsku
konstataciju, koju esto koristi. Ona djeluje u molitvi Isusa, u ovom obliku:
'Gospodine Isuse Kriste, Boji Sine, smiluj se meni, greniku.' Moemo
prepoznati dvostruki cilj predstavljen panji u ovom stihu: traenje milosti, i
svjesnost sebe kao grenika. Dva elementa potrebna za konstataciju su ovdje
udruena, ali samo pod uvjetom da se ova molitva ne radi mehanino, nego
svjesnim naporom prisutnosti. Biskup Teofan u svojim komentarima kae da
snaga ove molitve ne prebiva u rijeima. Rijei se mogu izmijeniti. Mo
invokacije, on kae, lei u konstatiranju naeg degeneriranog stanja pred Bogom
u Njegovom stanju savrenosti. Dodajemo da ovaj istovremeni napor
konstatacije stvara ono to zovemo razlikom potencijala. To e proizvesti tok

202

Otkrivenje 2: 17.
221 |

milosti. Molitva Isusa ponavlja se veliki broj puta, do deset ili ak dvadeset tisua
puta na dan, i od strane religijskih praktiara, i laika. 203
(9)
Druga grupa konstatacija su unutranje konstatacije. Ovo je ogromno
podruje neophodnih vjebi koje e nas, s onima koje su ve opisane, vrsto
utemeljiti na Stazi koja vodi do Prilaznog puta, i onda do Puta.
U ovim unutranjim konstatacijama, nalazimo jednako razlikovanje
izmeu pasivnih i aktivnih vjebi kao i u sluaju vanjske konstatacije.
Unutranja konstatacija se treba vjebati dnevno u svom pasivnom
obliku, po mogunosti ujutro, i istovremeno to je dalje mogue. Vjeba se
sastoji od sljedeeg: nakon to smo ostali u poloaju Mudraca dovoljno vremena
da osjetimo da su se miii opustili i da je ritam tijela postao normalan i pravilan,
moramo pasivno konstatirati sve to se otkriva ispred naeg mentalnog oka. Ova
vjeba zahtijeva trening. Mogue je da, na poetku, neemo vidjeti nita, ili vrlo
malo. Ustrajanjem, malo po malo otkrit emo cijeli svijet bogat ivotom i bojama.
Kasnije, ovaj svijet e postati predmet rada iji je cilj dovesti red u njega i,
konano, zagospodariti njime ili, ezoterinim rjenikom, prevladati ga. Ali prije
toga, moramo uiniti da on izae iz okrilja budne svijesti. To se postie mirnom i
nepristranom pasivnom konstatacijom. Nepristranost se zahtijeva iznad svega,
poto je ovjek obino iznenaen kod otkrije odreene emotivne i instinktivne
pokrete unutar sebe, odreene ideje koje e mu, tijekom normalnog stanja
budnog spavanja, izgledati potpuni strano. Traitelj e postepeno nauiti da
istrauje svoj vlastiti moralni sadraj. Konstatirat e da je uobiajeno samo mali
dio ovog sadraja vidljiv na sceni njegove budne svijesti, glavni dio se iskljui
negdje pod okriljem njegove due. Sa zaprepatenou i nekad prestravljeno e u
sebi otkriti koegzistenciju koja e mu izgledati nemogua i apsurdna - pjesnik i
cinik, junak i kukavica. Vidjet e da je on u sutini egoist, spreman da sebi
opravdava, ako je potrebno i potpuno pogrenim procesima racionalizacije, bilo
koje stanje due koje bi u drugima osudio kao prijezirno i zloinako.
Slina svojstva - a postoji ih velik broj, neka vie mrska od drugih baena su iza scene nae svjesnosti, ona se instinktivno skrivaju u 'krilima' iz dva
razloga. S jedne strane - i ovo je opi sluaj - ovjek stvara sliku o sebi koja je
daleko odmaknuta od stvarnosti, i tad e jednostavno i direktno iskljuiti sve to
ne odgovara ovoj slici o sebi. Pa ipak ove odbaene karakteristike ostaju njegove.
S druge strane, ovjek se boji toga to on stvarno je. Dokle god ostane unutar
vanjskog ivota, on nema potrebu da zapone introspekciju koja e ga dovesti da
se suoi licem u lice sa svojim unutranjim ivotom. U rijetkim sluajevima gdje
203

Meu Pravoslavnim monasima i broj ponavljanja i brzina ponavljanja jako varira od

samostana do samostana.
222 |

ga sluajne okolnosti stave trenutno licem u lice sa samim sobom, on odvraa

svoje unutranje oko, odmah se vraajui na sliku koju je o sebi stvorio. Ovo
prirodno ima svoje izvorite u sistematinom laganju samom sebi, ali to uope
nije zauujue, s obzirom da je vanjski ovjek roen u laima, ivi u laima, i
umire u laima. Samo ezoterini rad je ono to ga moe izvesti iz ove divljine, ove
ume pune divljih zvijeri u kojoj ivi. On e tada prestati biti vanjski ovjek.
Ista vjeba konstatacije donosi jo jedan vaan rezultat. To je
prepoznavanje glavne osobine Linosti.
Svaka Linost ima glavnu osobinu za svoju os 204, i sve njene kvalitete i
mane gravitiraju oko toga. Nije neophodno da ova osobina bude upeatljiva; ona
moe biti beznaajna i ak smijena. Znaajno je to da je ovjeku najtee u sebi
prepoznati glavnu osobinu. Ipak vano ju je prepoznati i prihvatiti. Mogli bismo
rei, na slikovit nain, da je dokuiti ovo kao drati kraj niti koji e nam omoguiti
da razmotamo klupko. Putem prepoznavanja i prouavanja svoje glavne osobine
e ovjek moi definirati i prepoznati svoj vlastiti tip, smjestiti se bez mogunosti
pogreke u centar gravitacije svoje Linosti, u jedan od osamnaest sektora
njegovih niih centara. Ovdje izlazimo izvan puke teorije da bismo zapoeli na
praktini rad, koji poinje kad prepoznamo i zaponemo usklaivati
funkcioniranje tri centra. Ovaj se zadatak protee kroz cijelu duinu onog to smo
nazvali Prilaznim putom.
Marljivo vjebanje konstatacije, posebno u njenom pasivnom obliku, kao
to je upravo opisano, alat je za selekciju. Slabi e se odvratiti od nje, naputajui
potragu za Putom da bi potonuli dublje u Iluziju. Snani su svjesni grozne
stvarnosti koju njihov moralni sadraj predstavlja, i oni razumiju - vie ne
filozofski, kao da se to odnosi na nekoga drugoga, nego nemirom due - da je
doao trenutak za pripremanje zavrnog rauna i davanje pred Suca. Ovo
zahtijeva hrabrost.
Mnogo puta smo ukazali na to da se Put ne moe dosei bez da traitelj
prihvati svoj moralni bankrot i proe kroz to. Sad smo u boljem poloaju da
razumijemo razlog i znaenje ove nunosti. Od samog poetka ezoterinog rada,
ovjek ima veliku korist od uspostavljanja zavrnog rauna svog morala: bilo bi
mu manje bolno da razotkriva postepeno ove elemente zavrnog rauna nego da
ih skupi sve odjednom. Koja se god metoda koristi, zavrni raun mora biti
donesen, iskreno oblikovan, i poloen. Jednom kad se dosegne razina ovjeka 4;
kraj Prilaznog puta, i stigne se na Put, ovjek vie ne moe imati lanu sliku o
sebi. On mora postati nalik na dijete, lien lai i iluzija o sebi, rijeen svega to je
umjetno a to su njegova usmjerenja, obrazovanje i iskustvo ivota pohranili u

204

Za svaku osobu, glavna osobina e odrediti tip i broj iluzija koje tvore izvor naih
greaka koncepcije te tako i naih grijeha. Poto je svaija glavna osobina razliita, ne
moe ih se opisati za svakoga, pa je vodstvo majstora potrebno da bi ih se otkrilo.
223 |

njega. To je znaenje Isusovih rijei:' Zaista, kaem vam, ako se ne obratite i ne

postanete kao djeca, neete ui u kraljevstvo nebesko.' 205
Ova vjeba unutranje konstatacije je alat koji omoguava hrabrome i
ustrajnome traitelju da postane dijete. Da bi stupio na Put Osloboenja vrstim
korakom.
U svojem aktivnom obliku, unutranja konstatacija izabire odreeni
objekt naeg unutranjeg ivota koji bi se trebao dovesti pred nau panju; njen
tipini oblik je praksa preispitivanja savjesti.
Cilj je isti kao i u aktivnoj vanjskoj konstataciji.
Svaka od ovih vjebi moe voditi koncentraciji. Njen objekt moe biti
unutranji ili vanjski, budui da je Kraljevstvo Boje takoer unutar i izvan nas u
isto vrijeme. (Vidi Sl. 27)
(10)
Konstatacija moe poprimiti razliite oblike, prikladne odabranom
objektu i stavu. Ali dvostruka panja je uvijek obavezna.
Vjeba prisutnosti je napor panje; kao to smo vidjeli, ona je osnovni
element u ovome. Kad je se radi dnevno, u obliku pasivne konstatacije, ona vodi
znanju o sebi. Ali zato to prisutnost mora koliko je vie mogue postati trajna a ovu toku istiemo zbog njene vanosti - traitelj mora vjebati dvostruku
panju koliko god moe tijekom svih svojih aktivnosti. Vremenom e primijetiti
da ovaj napor sjeanja, prisutnosti, ne samo da ne ometa njegove aktivnosti, ve
suprotno uvelike pomae u njihovom izvravanju.
Prisutnost, izmeu ostalih, zauzima dva oblika koja se moraju posebno
promatrati: oni su, prvo, ne-slijevanje, i drugo, ne-pridavanje znaaja.
Komentirali smo ova dva stava u nekoliko prilika. Ipak je, meutim,
potrebno prouiti jedan poseban aspekt s veim razmatranjem. Unutranje nepridavanje znaaja mora se kultivirati na takav nain da postane potpuno. Ali ne
smijemo to pomijeati s vanjskim ne -pridavanjem znaaja. Obino, vanjski je
ovjek, kad je u slivenom stanju, pun unutranjeg uvaavanja. S druge strane,
nedostaje mu vanjsko uvaavanje. Na to se mora paziti. Vanjsko uvaavanje se
mora poveati koliko je god mogue. Vanjski ivot karakterizira mehaninost na
mentalnom planu kao i na fizikom. Znamo da ne smijemo dozvoliti da na prst
sklizne u kota maine koja radi: bio bi smrskan. Mogli bismo ak izgubiti ivot.
Isto je na mentalnom planu: naa panja mora ostati oprezna. Poto smo i sami
maine, moramo izbjei sudaranje s mentalnim mehanizmima koji nas okruuju.
U glavnim crtama, ovo je znaenje i svrha vjebi konstatacije, i ciljevi koje
nam omoguava da dostignemo. Sad moemo razumjeti zato je se mora vriti

205

Matej 18: 3.
224 |

cijelim Putem. Ona slui prvo kao sredstvo za dostizanje ovih ciljeva, a onda kao
sredstvo kontroliranja rezultata steenih u svakom stadiju.
(11)
esta grupa vjebi tie se koncentracije, aktivne psiholoke vjebe. Ovo
se sastoji od uzdravanja panje od svega to nije predmet moralne ili fizike
koncentracije.
(12)
Sedma grupa podrazumijeva kontemplaciju. To se postie kad budemo
sposobni drati nau koncentraciju na istom predmetu tijekom odreenog
vremenskog perioda.
(13)
Zadnja grupa cilja na ekstazu. Koncentracija praena kontemplacijom
vodi ovjeka prema ekstazi, koja je stanje svijesti. Dok god ovo stanje traje,
ovjek se nalazi izvan pet ula. 206
(14)
Zadnjim trima grupama vjebi, poevi od koncentracije, ne moe se
korisno pristupiti dok nisu zadobiveni opipljivi rezultati putem dugotrajnog
prakticiranja konstatacije. Za sad, moramo na sebe primijeniti ono to nam je
dostupno, i to je neophodno ako idemo prema dostizanju razine ovjeka 4. Tek
tada e se, kao to smo pokuali prikazati, Put ezoterine evolucije otvoriti
traitelju.
(15)
Prisjetimo se sada nekih imbenika koji e nam pomoi u prouavanju
ope sheme Puta.
ovjek ivi u svom fizikom tijelu. U ovom tijelu je njegova Linost. To je
suptilan organizam s privremenim 'ja'. Iza ovog organizma, vii organi svijesti
istinskog 'Ja' i same Svijesti su (ve) potpuno oblikovani.
Moramo ovdje skrenuti panju na potrebu za preciznom terminologijom.
Origen je (185. - 253.), u Poelima, upozorio uenike na namjernu nepreciznost
izraza koritenih u odreenim tekstovima: to je tako, rekao je, jer su Apostoli
206

Ivan 11: 33; 13: 21.

225 |

nekad govorili o tijelu a zapravo su mislili na duu, i obrnuto. Ali, dodao bi,
mudraci znaju kako napraviti razliku.
Stvarna zabuna za vanjskog ovjeka dolazi iz nerazvijenog stanja njegove
Linosti. Osim u rijetkim iznimkama, on ne zna za nita unutar sebe osim Linosti.
Ona se, putem svoje suprotnosti od tijela, predstavlja njemu kao njegova dua.
Meutim, uslijed njenog neprijateljskog stava prema istinskom 'Ja', Linost je
blie vezana za tijelo nego za pravo 'Ja'. Ova dua - Linost je stoga prolazna.
Ovo objanjava oiglednu kontradiktornost u kojoj pridodajemo dui
besmrtnost, a ipak govorimo kao da je u opasnosti od prolaznosti i naoj
obavezi da se pobrinemo za njen spas. U stvari, postoji samo jedan nain
spasenja za duu - Linost: a to je njeno prisno spajanje - posredstvom viih
centara svijesti - s pravom, vjenom i neprolaznom Duom koja se manifestira u
ovjeku pod odreenim uvjetima.
Putem ove fuzije dua - Linost, koja nema vlastito svjetlo, sjat e
svjetlou besmrtne Due s kojom e, od sad nadalje, postati jedno. Snaga
istinskog 'Ja' e tada uiniti besmrtnim 'ja' Linosti - koje je tako postalo
identificirano s njim. To je znaenje rijei Spasenje. To je takoer znaenje
Stvaranja, kao to je analizirano u prethodnom poglavlju.
(16)
Znamo da se spajanje Linosti s viim emotivnim centrom ne ostvaruje
do drugog Roenja; ono se ne dogaa osim nakon dugog rada na Linosti, s
ciljem da je se dovede do savrenstva.
Od ovog dolazi definicija Prilaznog puta: Prilazni put sastoji se od
progresivnog stjecanja znanja i vjetina koji omoguuju razvitak Linosti da bi
ostvarila drugo Roenje, svoje prisno ujedinjenje s istinskim 'Ja'. Individualnost
roena na ovaj nain stupa na Put u punom smislu.
Vidjet emo da gornja definicija pokriva samo jedan dio Puta - u irem
znaenju pojma - poznat kao Prilazni put. Ovaj dio je meutim za traitelja
najvaniji, jer borba protiv Smrti koju je zapoeo ovdje zavrava Pobjedom.
Takoer moemo rei da se ova Pobjeda izraava apsorpcijom
magnetskog centra od strane vieg emotivnog centra. To se dogaa kad
magnetski centar apsorbira nii emotivni centar, nakon podeavanja i
balansiranja tri nia centra Linosti.
Nakon ove Pobjede, sljedei dio Puta, Put pravilno govorei, ukljuuje
rad koji se mora izvravati u potpuno drugaijim uvjetima, izvan bilo kakvog
domaaja ili utjecaja Smrti, sa svim pojavama koje je prate.

(17)
226 |

Put u svom zbiru ima sedam odjeljaka izmeu tri Praga.

Prema Evanelju, on vodi iz Smrti u ivot.
Put je zamiljen prema Zakonu broja Sedam, i ide od vanjskog ivota do
treeg Praga - granice evolucije zemaljskog ovjeka - u deset stadija. ovjek
prolazi kroz svaki od ovih stadija putem koncentriranog napora u kreativnom
radu zamiljenom u skladu sa Zakonom broja Tri.
Vrativi se na terminologiju primitivnog Kranstva, u ovih deset stadija
moemo razlikovati tri stanja:
- Katekumeni - oni koji su putem razlikovanja 'B' utjecaja ve
(staze)
stvorili unutar sebe embrionski magnetski centar;
- Vjernici - traitelji koji, preavi prvi Prag, napreduju prema
(Prilazni putevi) drugom Roenju;
- Krani - oni koji, preavi drugi Prag, napreduju prema treem
(Put)
Pragu.

Slijediti Put znai staviti Ezotericizam u praksu. Prisjetimo itatelja da se

ovaj pojam odnosi 207 na katekumene, vjernike, i Krane - u znaenju koji je
Primitivna Crkva dala ovim rijeima - koji slijede svoj individualnu evoluciju. Na
sljedeem dijagramu razlikujemo nekoliko stepena predstavljenih trima
koncentrinim krugovima, okruenih podrujem koje simbolizira divljinu, tako
rei, vanjski ivot. 208

207

Usp. Poglavlje VI i Sl. 18.

Ne smijemo zamijeniti tako definirane zone s hijerarhijom u njedrima Crkve koja
obuhvaa - ili bi trebala obuhvaati - sedam razreda:
1) Apostoli
2) Proroci
3) Majstori Crkve (takoer zvani doktori Crkve)
4) Biskupi
5) Prezbiteri (sveenici)
6) akoni
7) Vjernici

208

227 |

Sl. 56

0 - eksterijer, divljina, podruje vanjskog ovjeka;

I - egzotericizam, podruje katekumena;
II - mezotericizam, podruje vjernika;
III - pravi ezotericizam, podruje Krana, unutranji ljudi.
Ovo zadnje podruje je dalje podijeljeno na tri koncentrina kruga,
svojstvena ljudima 5 odnosno 6, s ovjekom 7 u sredini. Tako je dijagram Puta po
svojoj duini kao to slijedi:

228 |

Sl. 57

Na ovom dijagramu Put je zamiljen u skladu s ljestvicom koja ide od DO

do DO i tako oblikuje oktavu. Intervali izmeu DO i SI, i izmeu FA i MI, kao i onaj
izmeu DO i SI sljedee oktave, tri su Praga.
Prijeimo sad na komentare o deset stadija ovog dijagrama.
(18)
Prvi stadij
Prostor lijevo od prvog Praga predstavlja vanjski ivot, karakteriziran
anarhijom triju centara Linosti. Tono i precizno razlikovanje izmeu 'A' i 'B'
utjecaja stvara embrio magnetskog centra. Pod utjecajem posljednjeg, traitelj je
privuen prema prvom Pragu.
(19)
Drugi stadij
Kad dosegne ovu toku, ovjek je stupio na stazu. Nalazi se licem u lice sa
ivotom: njegovim vlastitim ivotom, uz njegove rjeive i nerjeive probleme.
Ovo je njegov prvi ezoterini test. Ovaj se test sastoji od opeg
preispitivanja vrijednosti. Postignuti rezultati ovise o objektivnosti i hrabrosti
unesenoj u zadatak. ovjek mora vriti svjesni napor nad sobom da ne bi
'izbjegavao problem' ili lagao sebi tijekom ovog preispitivanja. ovjek mora
razmotriti i analizirati one oko njega, suoiti se s injenicama i pripisati im njihov
229 |

unutranji znaaj bez kompromisa ili aljenja sebe ili drugih. ovjek mora,
prirodno, zadrati rezultate ove reevaluacije za sebe.
Kad je ovo zavreno, ovjek mora izvui odreene zakljuke. Da li on gubi
zanimanje za vanjski ivot, koji se odvija iskljuivo pod utjecajem imbenika
utjecaja 'A', i u kojoj mjeri? Da li se centar gravitacije Linosti premjeta prema
magnetskom centru? Je li mu dan pravi naglasak? (Sl. 20)
U ovom trenutku, mora se izabrati.
Bilo bi bolje povui se prije prelaska prvog Praga nego, odsjekavi se od
oblasti buroazijske sree, poslije eljeti dobiti je natrag. Put je jednosmjerna
ulica. Iza Praga postoji samo jedna opcija: ili napredovati na Putu ili pasti. Od sad
nadalje, bilo kakvo vraanje na prvobitno stanje bit e zabranjeno. Ako je
magnetski centar ist i dovoljno vrst, pojavljuje se ovjek 'C' utjecaja (Sl. 20.):
prvi Prag e biti prijeen pod njegovim usmjerenjem.
(20)
Trei stadij
Prijeenim prvim Pragom, karika u lancu ezoterinog utjecaja bit e
skovana. Postavi jednim od vjernika, katekumen je spaen u nadi 209. Ipak e
ostati kakav je prije bio. Svi svjesni napori koje je inio omoguili su mu da
prijee Prag. Ovo je ogroman korak naprijed. Ali iskrena elja za izlaenjem iz
vanjskog ivota, koja je nadahnula prelazak, nije sama po sebi dovoljna da ga
oslobodi od svih 'A' utjecaja.
S druge strane Praga, mezoterini rad e se razotkriti ispred onoga tko je
dosegao notu SI. On mora biti vrsto utvren u ovom stanju, i licem naprijed, jer
'Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo
Boje.' 210 Zadatak za notu SI, je za uenika da se paljivo vrati kroz film svog
ivota, da bi postigao dvostruki rezultat:
- Da objektivno razlikuje, koliko god mu je mogue u ovoj fazi njegove
evolucije, trajne, vjene elemente i one privremene, karmike;
- Da potie unutar sebe, uz pomo ove analize, jaku elju da prijee
drugi Prag.
Snaga ove elje, i vrstoa njegove odluke, jedine su mjere uspjeha. Zbog
toga bi uenik trebao pridodati osobitu vanost radu na noti Puta SI. To je tovie
tako jer je ova nota kratka. Ona je u stvari samo poluton.
Prije prvog Praga, ovjek mora biti svjestan svojeg stava prema vanjskom
ivotu openito. Prijeenim ovim pragom, mora uzeti za cilj ne ovaj vanjski ivot,
sa svim njegovim iluzijama, nego umjesto toga, film svog vlastitog ivota.

209
210

Rimljanima 8: 24.
Luka 9: 62.
230 |

(21)
etvrti, peti i esti stadij
Oni odgovaraju trima notama Puta, LA, SOL, i FA. Pravilno govorei one, s
notom SI, oblikuju Prilazni put do Puta.
Ovaj stadij, ukljuujui notu SI, predstavlja se kao Stepenite kojim se
ovjek treba popeti (usp. Poglavlje XV).
Ovo ezoterino stepenite ima jedinstvenost koju moramo odravati na
umu. Nije mogue za nas da stojimo na odreenoj stepenici neodreeno. Nakon
odreenog zadravanja, dovoljnog da bi ispunio zadatak koji od njega zahtijeva
nota na snazi, stepenica e potonuti.
Tijekom evolucije kroz note LA, SOL i FA, vjernik e, penjui se
Stepenitem stepenicu po stepenicu, dobiti sljedee zadatke:
- nota LA - uiniti da Linost raste do svojeg najveeg mogueg raspona;
- nota SOL - razviti je;
- nota FA - uravnoteiti tri nia centra zamjenjujui mehanike veze
izmeu njih sa svjesnim vezama iz svakog centra do magnetskog centra, kojem
e tad nii centri biti podreeni.
Penjui se Stepenitem na ovaj nain, poevi od note SI i prelazei note
LA i SOL, vjernik e dosei notu FA. Putem izvravanja zadatka koji je opisan za
ovu notu, postat e ovjek 4.
Odstranjen moral zamijenit e se unutar njega djelovanjem njegove
savjesti, embrionskog ispoljenja svijesti istinskog 'Ja'.
Zraenje posljednjeg doprijet e, malo po malo, kroz magnetski centar
do cijele Linosti traitelja.
Treba se primijetiti da ovjek 4 ostaje na nekoliko naina vanjski ovjek; i
on je jo uvijek smrtan. Ali on je spreman da prijee drugi Prag, iza kojeg, sigurno
sklonjen od 'A' utjecaja i Zakona Sluaja, Put poinje u svom pravom smislu.
Jednom kad dostigne ovaj stupanj, uenik postaje ovjek 'C' utjecaja (Sl. 20).
Nikad se ne smije izgubiti iz vida injenica da sve to ovjek radi, radi
nesavreno. Teoretski, ovjek 4 bi, do trenutka kad nota FA potpuno odjekuje,
ve trebao biti apsolutan gospodar sebe. Rast i razvoj njegove Linosti trebali su
biti gurnuti do krajnjih granica. Kad bi to stvarno bio sluaj, apsorpcija nieg
emotivnog centra od strane magnetskog centra dogodila bi se u dubokoj radosti.
Ali ovo se dogaa samo rijetko. To je zato to ovjek, koji svugdje i uvijek kasni,
ne uspijeva u potpunosti u izvravanju svog zadatka na svakoj stepenici
Stepenita. Poto je vrijeme dozvoljeno za njega da dovri svoj rad na svakoj
stepenici ogranieno, on je primoran, iz straha od pada, da prelazi na sljedeu
stepenicu dok jo uvijek vue za sobom dio, ponekad veliki dio, svog karmikog
duga.
Ovo je dozvoljeno, ali samo pod uvjetom da je njegovo proienje
dovreno na noti FA.
231 |

(22)
Sedmi stadij
Dosegnuvi prvi Prag, katekumen se okrenuo licem prema 'ivotu'.
Dosegnuvi drugi Prag, okrenuo se licem u lice prema sebi.
Drugim rijeima, vidjet e svoju Linost u njenom zbiru i u svaki detalj.
Na isti nain, sagledat e sve rezultate svoje Karme, kao i sva izvrtanja koja su oni
izazvali u njegovom biu, posebice, iskrivljenja koja dolaze iz licemjerja prema
sebi, i iz lai koje sebi govorimo. Ovo su najtei elementi za konstatiranje.
Posljedino najtei su za neutraliziranje.
Ovo je drugi veliki test.
Po prvi put u svom ivotu, on e vidjeti sebe objektivno, kakav je, bez
minke, bez najmanjeg pravdanja ili kompromisa, i bez mogunosti izbjegavanja.
Za pravednika, ovo teko iskuenje je puno neopisive radosti. Njemu e to biti
kao svjetlo zore.
Za nepravednog - a ovo je opi sluaj - ovo vienje sebe izgleda
zastraujue.
Savrena ravnotea Linosti se ne moe postii osim potpunom
neutralizacijom svih karmikih posljedica. Netko tko tei osloboenju, premda
dobre vjere, ne moe cijeniti prirodu i vanost ovoga. Roen u grijehu, on moe i u praksi to i ini - smatrati odreene aspekte te Karme ljudskim i prema tome
normalnim.
Suoenjem s drugim Pragom, sve to je bilo naueno mehaniki gubi
svoju snagu; svi odbojnici, svi samo - smirivatelji, moraju pui i odbaciti se. Svi
dugovi se moraju platiti prikladnim kovanicama.
U isto vrijeme, vjernik se mora rijeiti onih iluzornih i izmiljenih dunosti
koje nekad zahtijevaju hipnotiku silu, i kojima ljudsko bie pridodaje stvarnu
vrijednost.
Ovo suoavanje sa sobom obino ima dramatian tijek zbog karmikog
duga koji svatko od nas nosi. Ali to je neizbjeno.
ovjek sad mora popisati sve to ima u svom mentalnom posjedu, jer do
ovog trenutka najvei dio ovog posjeda bilo je izvan njegovog vidnog polja,
negdje u arhivu njegove podsvijesti. Bit e zauen, kad konstatira sadraje te
podsvijesti, jer to tamo moe pronai; tragove junakih djela, a moda takoer i
najneplemenitije zloine.
Ako on pobjegne od ovog udovita - u kojem mora prepoznati sebe ovo e biti pad, pun najgorih opasnosti.
Njegov stav mora biti onaj napada. Tada e, Linost - udovite
odstupiti. U tom trenutku, ovjek e postati gospodar sebe. To e biti posveenje
poloaja predstavljenog slikom 56.

232 |

Ovaj trenutak je odluujui. Od sad na dalje, ojaan odnesenom

Pobjedom, ovjekov zadatak e biti da preobrazi svoju Linost. On bi na nju
trebao prenijeti sliku zraee Ljepote. Jezikom Tradicije, moemo rei da je u
ovom trenutku Nevjesta ukraena svojom vjenanicom.
Kad je ovo uinjeno, Kristova Nevjesta bit e spremna da upozna
Mladoenju.
(23)
Prelaskom drugog Praga, razvijena i uravnoteena Linost e se roditi.
Ovo je drugo Roenje, analogno fizikom roenju iz svake toke gledita. Ono
prolazi kroz iste faze. Doktrina opisuje detaljne paralele izmeu njih, to pomae
ueniku i njegovom majstoru da kontrolira redoslijed ove evolucije. Knjiga
Nikodema Hagiorita nazvana Nevieno Ratovanje sadri jedan od najboljih opisa
ovoga.
Prelaskom drugog Praga, Linost se ujedinjuje s istinskim 'Ja'. Njeno
privremeno 'ja', koje nije uniteno nego je razvijeno do svoje granice e biti
zauvijek jedno s istinskim 'Ja'. ovjek 4 tada postaje ovjek 5.
Ovo neraskidivo jedinstvo sainjava Individualnost. Od ovog trenutka
ovjek stvarno postoji. On jest, i samo u ovom trenutku e moi rei sa
sigurnou da je sretan to je roen.
Pokus koji je tako esto ponavljan uspjeno je zavrio.
(24)
Ljudska Linost moe imati tri razliita stanja, analogna trima stanjima
materije.
Prije prvog Praga, 'Ja' Linosti je u krutom stanju. To jest 'molekularne'
sile privlaenja u njoj nadvladavaju centrifugalne sile. Psiholoki, ovo stanje
karakterizira egotizam: sve za mene. U ovom krutom stanju, ovjek nikoga ne
moe razumjeti. U odreenim sluajevima, kad je tvrd kao elik - sluajevima
koji su, istina je, relativno rijetki - on misli da je uvijek u pravu i svoje neuspjehe
pripisuje drugima ili 'nesrei'. On je siguran u sebe.
Zatim, nakon dostizanja prvog Praga, traitelj se vie ne nalazi u krutom
stanju, jer vie ne vjeruje u apsolutnu vrijednost 'A' utjecaja. Ve je imao neke
sumnje kad je opazio 'B' utjecaje i poeo razlikovati njih od drugih. Dosegavi prvi
Prag, on vie nije tvrd, on je ve savitljiv.
Putem rada izmeu dva Praga, mentalno 'ja' postaje sve vie mekano,
postajui tekue na noti FA. Na isti nain, kao to fiziku tekuinu karakterizira
sposobnost da poprima oblik posude, tako je i tekui mentalitet sposoban
razumjeti druge kao sebe, poprimajui njihov oblik. U sadanjem jeziku,
opisujemo stanje takvog ovjeka izrazom 'otvorena uma'.
233 |

Nakon prelaska drugog Praga, ovjek 4, koji je sad postao ovjek 5,

zadobiva plinovito mentalno stanje - prodirui u sve i omoguujui mu da
razumije sva bia i sve stvari.
(25)
Osmi, deveti i deseti stadij.
Nakon drugog Praga, pravi Put poinje. To se sastoji od tri sekcije, koje
vidimo kao note MI, RE i DO.
Pod okriljem note MI, unutranji ovjek ulazi na viu razinu ezoterinog
uenja u osmom stadiju. Sad je on obavezan da pone uiti druge. Dok ui on
zadobiva nove sposobnosti odgovarajue specifinim elementima njegove
Individualnosti. U terminologiji Sv. Pavla, to su darovi Duha Svetoga. 211
U ovom stadiju ovjek postaje majstor, gledano odozdola, ali gledano
odozgora on ima titulu asistenta.
Prva nova temeljna sposobnost - zajednika svim Individualnostima, i
razvijena cijelim putem u stadijima MI i RE - je sposobnost spontanog
razlikovanja istinskog od lanog. Ova sposobnost bit e znak raspoznavanja
novog ovjeka u Ciklusu Svetog Duha.
Na sljedeem stadiju, devetom, smjetenom pod okrilje note RE, ovjek
5, nakon to je stekao nove sposobnosti koje odgovaraju njegovoj
Individualnosti, razvija ih dok im ne da njihovo cjelovito izraavanje. On tako
stjee Svijest, koja se manifestira u njemu posredstvom vieg intelektualnog
centra, djelujui kroz vii emotivni centar.
Kad je to zavreno, on e postati ovjek 6.
Deseti stadij, zadnja stepenica Puta, je gdje ovjek 6 postaje ovjek 7.
Ovo karakterizira posveenje postignutih rezultata.
To je krtenje Vatrom i Duhom. 212 Isus je rekao: 'Oganj dooh baciti na
zemlju pa to hou ako je ve planuo!' 213
Ovo posveenje se stvara sublimacijom seksa. Tako se krug zatvara.
Svaka manifestacija ivota poinje seksualnim inom; na kraju kruga, aktivnost
seksualnog centra se manifestira ponovno, ali na viem nivou, onom viih
centara, nivou kojem - po svojoj prirodi - ovaj centar pripada.
(26)

211

I Korinanima 14: 1.
Matej 3: 11; Marko 1: 8; Luka 3: 16; Djela Apostolska 1:5; 2: 2-4.
213
Luka 12: 49. U Hinduistikoj Tradiciji, ista pojava je opisana kao silazak na Yogija,
nakon to dostigne eljeni stupanj perfekcije, dharma meghe ili oblaka vrline.
212

234 |

Ezoterini rad ima preteno negativan aspekt tijekom ranih stadija, u

smislu da se ovjek trudi ponititi sve to spreava njegovu evoluciju. Poevi od
drugog Praga, naprotiv, prema osmom i devetom stadiju, evolucija na Putu
donosi samo obogaenje, sa stjecanjem novih kvaliteta radom paralelnom
stvarnom ezoterinom radu. Ovi stadiji su izvan dohvata Zakona Sluaja, ali pad
jo ostaje mogu.
Tek na desetom stadiju, slijedei posveenje Vatrom i Duhom, ovjek 7,
ostvaren ili savren ovjek prema terminologiji Sv. Pavla, bit e siguran od svake
mogunosti greke i prema tome od pada.
Od sad na dalje, on u sebi posjeduje 'Ja', Svijest, i Volju.
U tom trenutku, dostigao je trei Prag. To je granica mogue evolucije za
zemaljskog ovjeka Tritokozmosa. Daljnja evolucija je zasigurno mogua za njega.
On moe postati ovjek 8 i 9. Ali iza treeg Praga poinje oblast Deuterokozmosa.
Zbog sporosti ljudske moralne evolucije, ljudi 5, 6 i 7 su obino zadrani da rade
unutar ljudskog drutva.
(27)
Slab i saaljiv, a opet zahtjevan i okrutan, vanjski ovjek uvijek krivi druge
ljude ili okolnosti za svoj neuspjeh. Svi i sve je u krivu osim njega samog. U
takvom bjesnilu predbacivanja, moe ii ak toliko daleko da krivimo Isusa
Nazareanina to nije zapravo spasio ovjeanstvo
Mi moemo kupiti hranu za druge; moemo skuhati jelo s ovom hranom;
moemo je posluiti kad je skuhamo; moemo je narezati; moemo ak i staviti
hranu u usta, kao to to inimo za djecu ili bolesnike. Ali u ovom trenutku, svatko
od nas mora uiniti neophodan napor da proguta hranu za sebe; ovo ne moe
uiniti nitko drugi.
Istina je da Generalni Zakon dri ovjeka na njegovom mjestu, i ako se
pomakne, on e mu sprijeiti napredovanje ili rast. Generalni Zakon je takoer
ono to ini da on umre. Ali on ne smije zaboraviti da taj isti zakon omoguuje
da se on rodi i da ivi. On mu daje barem tri puta onoliko vremena koliko mu je
potrebno za potpun razvoj njegove Linosti i pronalaenje njegovog istinskog 'Ja',
sa drugim Roenjem, i onda, nakon to je preao drugi Prag, za dolazak na vie
odjeljenje Puta.
Apostol Pavao kae: 'Kad bijah nejae, govorah kao nejae, miljah kao
nejae, rasuivah kao nejae. A kad postadoh zreo ovjek, odbacih ono
nejako.' 214
Vanjski ovjek je, s ezoterinog gledita, samo dijete; u veini sluajeva,
zloesto dijete. On nee postati odrastao dok se ne popne uza Stepenite i ne
prijee drugi Prag. U tom trenutku e on napustiti sve to je bilo djetinjasto.
214

I Korinanima 13: 11.

235 |

Dok se to ne dogodi, odgovor Proroice Sokratu: 'Spoznaj sebe' ostaje

primarno pravilo za onoga tko je, preavi prvi Prag, doao na Prilazni put.
On ne bi smio zaboraviti, dok se priprema da na njega zakorai, kako ovaj
put ide samo u jednom smjeru; da se jednom kad je na njemu suoava s
alternativama sjajnog uspjeha ili uasnog pada.

236 |

237 |

POGLAVLJE XXI
(1)
Rekli smo u uvodu da ezoterina uenja pomau u otkrivanju znaenja
prave evolucije ovjeka i ljudskog drutva. To objanjava rastui interes koji su
ova uenja pobudila u kultiviranim krugovima, posebice meu onima koji trae
objanjenje i lijek za kontradikcije ivota, ije se poveane manifestacije i uinci
oslanjaju sve vie i vie na ovjekovu sudbinu.
Ovakvi problemi i nesigurnosti normalni su tijekom razdoblja tranzicije.
Izlasku sunca uvijek prethodi porast none hladnoe. Dolazak Krista popratilo je
stoljee graanskih ratova, koji su razorili drevni svijet.
Danas ovjek akutno osjea suprotnost izmeu ogromnog tehnikog
napretka i oiglednog manjka morala kod ovjeanstva. U stvari, dok se ivot na
materijalnom planu kree ubrzanim ritmom zahvaljujui politikoj, socijalnoj i
industrijskoj Revoluciji koja se pojavila od 1789., ovjek nije uinio zabiljeen
napredak na moralnom planu. Zbog ovoga, naao se licem u lice s
preplavljujuom potrebom da zapone unutranju Revoluciju to prije mogue;
transformaciju svog bia koja e mu omoguiti da vrati ravnoteu izmeu
tehnikih i moralnih razina, koja je sada tako opasno ugroena.
Danas, svako bie koje razmilja osjeat e se nesretno; ako je njegova
sposobnost da ini manjkava, njegova prerazvijena senzibilnost ini njegovu
aktivnu volju sve preciznijom i profinjenijom. To je toliko, da on vidi svoje dobre
namjere kako venu prije nego to su imale snage da procvatu.
Nema razloga nadati se da e se sadanja situacija sama automatski
popraviti. Naprotiv, to se tehniki napredak vie ubrzava, to se vie proiruje jaz
u modernom ovjeku izmeu htjenja i sposobnosti da ini.
Ova se kontradiktornost moe vidjeti na svakom planu. Na primjer,
petnaest godina nakon kraja drugog svjetskog rata, svijet je zarobljen u situaciji
koja nije ni rat ni mir. Ovo je elokventna demonstracija nemoi onih na vlasti. To
je istina za svako podruje.
Da bi popravio situaciju, i rijeio probleme koji su se razvili tijekom
vremena, ovjek sad mora otkriti nove izvore moralne energije na isti nain kao
to je - zahvaljujui industrijskoj revoluciji, s parom, strujom i atomom pronaao nove izvore fizike energije.
Rjeenje problema lei, kao to smo ve nagovijestili, u oblikovanju nove
vladajue elite ije su latente moralne sposobnosti razvijene i kultivirane. Ove
razvijene sposobnosti, koje e karakterizirati novog ovjeka, omoguit e mu da
nadie intelektualca i tehnokrata kao to je posljednji nadiao crkvenjake i
vitezove Srednjeg vijeka.

238 |

(2)
Dali smo opu ideju mentalne strukture vanjskog ovjeka, njegovog
poloaja u Svemiru i u odnosu na organski ivot na Zemlji. Zatim smo prouavali
mogunosti postupnog psiholokog razvoja koji mu se otvara pod odreenim
uvjetima, da bi mu dala pristup viim razinama Svijesti.
Znanje, razumijevanje i vjetina potrebni da bi se postigao ovaj cilj uvani
su stoljeima, osobito u istonom Pravoslavlju. U svom zbiru oni tvore Put, ije
smo sastavnice analizirali u svim njihovim dijelovima. to se tie potrebnih vjebi,
informacija je dana tako da e oni koji ele obogatiti svoje teoretsko znanje i
oivjeti ga moi zapoeti praktini rad. Stoljee za stoljeem, dok je plamen
primitivnog Kranstva slabo tinjao, ezoterini je rad - nastranu s rijetkim
izuzecima - ostao budan. To jest da je na individualnom planu, u svijetu, ili u
manastirima gdje je nekoliko monaha radilo pod zapovjednitvom majstora Igumana, svaki od njih odredio svoj vlastiti cilj, i slijedio ga sam. Meutim,
ezoterino znaenje rada koji rade monasi ili pustinjaci bio je pripravni napor:
njegov cilj je bio akumulirati neophodne energije na astralnoj ravni, i tako
olakati ovjeanstvu prolazak kroz velike Povijesne prekretnice.
(3)
Izvanredno je to da su ove promjene smjera, i dolazak nove ere koju
naznauju, konstantno bile obiljeene raznim aktivnim i eminentnim ulogama
koje su igrale ene. Evanelje svjedoi ovoj prisutnosti. Isus je Samarijanki u
blizini Jakovljevog zdenca objavio po prvi puta da je On Mesija: 'Ja sam, ja koji s
tobom govorim.' 215 eni, Mariji Magdaleni, se Isus ukazao na Uskrsnuu, kad ju je
zazvao, i ona Ga je prepoznala 216.
Naelo enskog posredovanja nalazimo u svim kljunim periodima
povijesti. Openito smijetamo poetak Srednjeg vijeka u vladavinu Justinijana
Velikog. Na njegov rad je snano utjecala mona linost njegove ene, Carice
Teodore. Ona je igrala ulogu koja je usporediva s onom Aspazije pored Perikla.
Podupirui ga u onim vremenima slabosti koje ne izbjegnu ni najvri karakteri,
omoguila je Justinijanu da da kranskom svijetu izvanredan poticaj, koji je
procvao tijekom sljedeih nekoliko stoljea. Ne zaboravimo, takoer, plodonosnu
ulogu koju su igrale Dame na srednjevjekovnim dvorovima, ili inspiraciju koju su
'Dame Misli' davale Vitezovima.
Periodi gdje je oplemenjujua uloga ene u ivotu ljudskog drutva
izblijedjela obiljeeni su trivijalnou morala i ponaanja, izraenima posebice u
sklonosti ka realizmu dovedenoj do krajnjih granica. Nestanak dvorova, te
215
216

Ivan 4: 7 - 26.
Ivan 20: 11 - 16.
239 |

politikih i literarnih salona gdje je, do dvadesetog stoljea, ena igrala tako
kljunu ulogu, liava meunarodne odnose pozitivnog elementa razumijevanja, i
diplomaciju savitljivosti neophodne za rjeavanje politikih problema.
(4)
Danas, ljudski odnosi pate od stvarnog izoblienja priroene uloge koja
je dizajnirana za enu da je igra u odnosu prema mukarcu: umjesto da je aktivna
sila u ovim odnosima, nadahnjujua i plodonosna nadopuna mukarcu, ena
nastoji slijediti paralelan put,koji joj vie ne omoguuje da vjeba svoj vlastiti
kreativni poziv. Ciklus Duha Svetoga nee ovjekovjeiti ovu neravnoteu. Slika
ere Duha Svetoga u procvatu - koju je dao Apostol Petar - daje precizne
nagovjetaje. On je opisuje kao 'nova nebesa i zemlju novu, gdje istina
prebiva' 217.
Citiran prije, ovaj tekst treba daljnji komentar s drugaijeg gledita. U
ciklusu Oca i onom Sina ovjek, identificirajui se s 'Ja' nerazvijene Linosti,
postaje izoliran od svog istinskog 'Ja', i ivi izvan njedara Gospodina. Drugim
rijeima, on ostaje u svom opalom stanju, koje je rezultat iskonskog grijeha.
Tijekom ta dva ciklusa, on uzima Iluziju za Stvarnost. Tisuama godina, ova
identifikacija s 'Ja' Linosti razdvojila je prethodno nerazdvojivu svijest polarnih
bia; mukarca i ene koji su neko tvorili jedno Bie, obdareno jedinstvenom
svijeu istinskog Sopstva; Bie opisano u mitu o Androginu.
Nepotpuno 'Ja' Linosti, nedovreno i nemono, tumara u ivotu bez
vjere i bez prave ljubavi. Ono ide iz greke u greku, iz slabosti u slabost, te iz lai
u la. ovjek zatvorenik - moda dobrovoljni, ali ipak zatvorenik - ne radi to eli
raditi u ivotu, nego radi ono to mrzi 218, slijepo se pokoravajui diabolinoj
mehaninosti koja, pod svoja tri aspekta: strah, glad i seksualnost 219, upravlja
njegovim ivotom. Ovo isto lano postojanje nema nita stvarno osim
mogunosti evolucije - koja ostaje latentna, i tvori cilj ezoterinih uenja i rada.
Osim ovog sjemena, sve je u vanjskom ivotu utemeljeno na laima. Pa ipak nita
to se temelji na laima nikad se nee moi oduprijeti ivotu - dajui dah novih
nebesa i nove zemlje najavljenih za novu eru. Prije svega ostaloga, lai koje
gospodare odnosima izmeu mukarca i ene - iji je najmanje kanjiv oblik
Iluzija - e nestati.
Ako je pad direktna posljedica identifikacije s 'Ja' Linosti, i samoa
polarnih bia razdvojenih padom je izvor slabosti u ljudima koji su na ovaj nain
postali smrtni, vraanje u Jedinstvo izgleda kao neiscrpan izvor novih energija.

217

II Petar 3: 13.
Rimljanima 7: 15.
219
Usp. Poglavlje VIII.
218

240 |

Ove energije su neophodne ovjeku, a da bi vratio opasno poremeenu

ravnoteu dananjeg javnog i privatnog ivota, on ih mora traiti.
Meutim, ovaj povratak savrenom jedinstvu polarnih bia nije dan
besplatno. To je iskljuiva privilegija onih koji su preli, ili su spremni da prijeu,
drugi Prag Puta. Kroz realizaciju potpuno nepodijeljenog jedinstva svojih istinskih
'Ja', od strane dvije polarne Individualnosti koje su stigle do drugog Roenja,
iskonski se grijeh moe i mora otkupiti. Ovo je rjeenje za privatni i javni ivot. To
je takoer mir Gospodnji 220.
to je istinsko 'Ja', Dua nae due i sr nae Individualnosti, ako nije
boanska iskra, estica Kristovog tijela? Moramo na ovaj nain shvatiti znaenje
teksta Sv. Pavla, citiranog u uvodu u ovu knjigu: 'U Gospodinu - ni ena bez
mua, ni mu bez ene' 221 i takoer 'jer kao to je ena od mua, tako je i mu po
eni; a sve je od Boga.' 222
(5)
To je rjeenje problema, postavljenog na poetku ovog poglavlja, o
potrebi pronalaenja novog izvora moralne energije. Doli smo do ovog rjeenja
pomou pozitivne metode ezoterinog uenja. Ono se takoer moe dostii
pomou negativne metode opisane u poglavlju XVII.
Vanjski ovjek, poto je njegova Linost nedovoljno razvijena, ima polje
potrage i djelovanja ogranieno sposobnostima tri nia centra.
Motoriki centar, koji ve djeluje u spermiju, jako je razvijen u ovjeku.
Ovaj se razvoj moe pogurnuti i jo dalje, dobro iznad razine koja se smatra
normalnom. Moemo, na primjer, povisiti instinktivan ivot od njegove
uobiajene razine do one budne svijesti, i tako uspostaviti kontrolu nad
odreenim fiziolokim procesima. Dobro provedena, ova intervencija u
instinktivni ivot moe poboljati zdravlje i produljiti ivot. Ali tu njen uinak
prestaje.
Razvijanje sposobnosti motorikog centra daje ovjeku zdravo i snano
tijelo, ali mu ne daje bilo kakav novi izvor moralne energije. U naoj civilizaciji se
mi ne bavimo usavravanjem motorikog centra. ivimo u nesavrenom tijelu,
bolesnom i koji stari dok mu rast jo nije zavren. ovjek se ak ni ne pokuava
boriti s ovim neugodnostima prirodnim postupcima. On ih pasivno prihvaa, kao
da su neizbjene.
Suvremeni ovjek koncentrira svoje napore prema razvijanju i
obrazovanju svojeg intelektualnog centra. Sve je metodino organizirano kako bi
usavrilo ovaj centar sektor po sektor. Prvo obrazovanje, koje ima za cilj
220

Ivan 14: 27.

I Korinanima 11: 11.
222
Ibid, 12.
221

241 |

snabdjeti ovjeka s alatom za rad, osobito vjeba motoriki sektor intelektualnog

centra. Drugo obrazovanje, koje nastoji dati ueniku osnovu ope kulture, radi
veinom na emotivnom sektoru intelektualnog centra, koji tada radi zajedno s
motorikim sektorom istog centra. Vie obrazovanje namijenjeno je kako bi
iniciralo uenika u specijaliziranu kulturu razvijanjem intelektualnog sektora
intelektualnog centra. Kao rezultat ovog razvoja, ovjek postaje ono to
nazivamo intelektualcem. Meutim, sredstva intelektualnog centra koja
omoguuju ovjeku da radi uda u oblasti iste ili primijenjene pozitivne znanosti
ograniene su na ovo. Radovi obojice Kanta i Virchowa pokazali su nam da je
polje djelovanja ljudskog intelekta, tako rei, omeeno neprobojnim zidom. 223
Ostalo nam je da iscrpno ispitamo poloaj emotivnog centra. U naoj
civilizaciji, zanimljivo je zapaziti koliko je rast i razvitak ovog centra ostavljen
potpuno sluaju. Emotivni ivot, ako je lien metodinog treninga, izvor je
nepredvienih dogaaja koji su rijetko ugodni za ovjeka, i jo rjee sretni.
Njegove posljedice je obino teko podnijeti. U vanjskom ovjeku, zbog odsustva
obaveznog emocionalnog treninga u naoj civilizaciji da bi se izjednaio s naim
intelektualnim treningom, nedovoljno razvijen i zaputen emotivni centar pada
pod utjecaj drugih centara: motorikog, intelektualnog i konano seksualnog. Ne
pretjerujemo kad kaemo da emotivni centar zauzima malo mjesto u mentalnom
ivotu ovjeka. Ipak samo prikladnim razvojem ovog centra ovjek sebi moe
otvoriti novi izvor moralne energije, za kojim je njegova potreba tako jako hitna.
Da bi se vratilo ovom izvoru, glavni praktini ciljevi su ovladavanje seksualnim
centrom, i treniranje emotivnog centra.
(6)
Prije nego to uemo u dublje prouavanje problema evolucije i njenih
uvjeta, prouit emo vanu preporuku, koja se mora slijediti od poetka rada sve
do drugog Roenja. Ona je jedno od Zlatnih pravila Tradicije: ovjek mora
povezati rad intelektualnog i emotivnog centra. Evo kako se to radi:
Ako je pitanje koje treba prouiti i rijeiti intelektualne prirode, onda,
nakon to ga je intelektualni centar rasvijetlio, prije postizanja zakljuka ili
konane odluke, i prije poduzimanja djelovanja, ovjek mora konzultirati svoj
emotivni centar. Obrnuto, ne smije djelovati impulzivno ili iskljuivo pod
utjecajem emotivnog centra: prije djelovanja, mora konzultirati svoj intelektualni
centar.
Openito, ovjek u sebi mora kultivirati sposobnost da dokui bilo koju
pojavu ili problem - u unutranjem ili vanjskom svijetu - koristei istovremeno
dva centra, emotivni i intelektualni.
223

ini se da je otkrivanje i prepoznavanje ovog 'zida' predmet intelektualnog treninga u

odreenim verzijama Tradicije.
242 |

(7)
Prirodan rast Linosti prestaje puno ranije nego to je zavren. On ima
individualnu granicu koja ovisi o cijelom zbiru imbenika ukljuujui: civilizaciju,
rasu, kastu, obitelj i drutveno okruenje, obrazovanje i instrukcije.
Bez neprestanog svjesnog napora, do razvoja Linosti izvan ove granice
nee nikad doi. Sve to ovjek sa sobom nosi od roenja su njegove
predispozicije, drugim rijeima, talenti. Rastom Linosti, ove se predispozicije
otkrivaju, i to je sve. Da bi ih se dodatno razvilo, moraju se uiniti svjesni napori.
Pravilo je egzaktno: tko god ne razvija svoje talente gubi ih. 224
Mi obino nastojimo razviti ove talente kroz obrazovanje. Dokle god se
nae uenje i istraivanje nastavlja, Linost nastavlja rast, iako esto na ne ba
skladan nain. Ali kad uenja i istraivanja zavre, i ponemo iskoritavati znanje
koje smo stekli na ovaj rutinski nain, razvitak Linosti prestaje.
Najvaniji i najtei stadij Puta koji trebamo proi je Stepenite, takoer
zvano i Prilazni put, koji vodi razini ovjeka 4 225. Svatko tko se nastoji popeti
mora uiniti ovaj napor glavnim ciljem svog ivota. Od sad na dalje, ezoterini
rad mora postati os njegova postojanja, oko koje se okreu unutranje i vanjske
okolnosti njegovog ivota.
Ovaj kategorini zahtjev nas ne smije uplaiti. U isto vrijeme, moramo
shvatiti da ispiti poinju od prvog koraka na Stepenitu.
Da bi preao prvi Prag, ovjek mora proi prvi test uspjeno bez
okretanja unatrag 226: on mora biti zapaljen arkom eljom da prevlada
zapletenost ivota u divljini, tako da se moe baciti u nepoznato u potrazi za
novim, razumnim, i istinskim ivotom.
Ova elja za transformacijom, ako ima dovoljno snage i jaine, ispunit e
interval izmeu nota DO i SI, to je prvi Prag, i traitelj e tada stajati vrstim
uporitem na prvoj stepenici Stepenita.
etiri note koje tvore Stepenite povezane su dubokom meuovisnou,
budui da njihova rezonancija vue svoju snagu iz inicijalnog impulsa elje. To
znai da ako ova inicijalna elja ne ujedini svo ovjekovo postojanje u poslunost,
ako ona ne zagospodari cijelim njegovim biem, bolje je za njega da stane na
vrijeme i ne prelazi Prag. Ponavljamo: Put je staza bez povratka. To je istinski
razlog ovog ispita elje. Ova elja mora imati snagu ei, kae Tradicija.
Dalje, dostigavi prvu stepenicu, ovjek se mora podvrgnuti ispitu Vjere.
Nije dovoljno Vjerovati; mora se imati vjere. Ispit poprima oblik potrebe da
ovjek prevlada svoj strah od 'naputanja' Vjerom. Isus je Svoje ovce ubjeivao
na ovu temu: 'Ne budite zabrinuti za ivot svoj: to ete jesti, to ete piti; ni za
224

Matej 25: 14 - 30; Marko 4: 25; Luka 19: 26.

Usp. Poglavlje XV; Poglavlje XX i Sl. 57.
226
Luka 9: 62.
225

243 |

tijelo svoje: u to ete se obui. Ta sve to pogani itu. Zna Otac va nebeski da
vam je sve to potrebno. Traite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a
sve e vam se ostalo dodati. ' 227
Na drugoj stepenici, ispit Snage eka one koji su se posvetili Stepenitu.
'Kraljevstvo Nebesko', rekao je Isus, 'uzima se silom, i oni koji ine nasilje nad
sobom su oni koji e ga posjedovati.' 228
Na treoj stepenici, ispit je Pronicljivosti i Vjetine. Da bi se razumjelo o
emu se ovdje radi, mora se meditirati o znaenju parabole o nepotenom
Upravitelju 229, parabole koja se ini tekom za razumjeti. To je ispit. Onaj tko
moe ovo sagledati u terminima pravila: 'ne moe sluiti Bogu i Mamonu' 230, bit
e bolje pripremljen da izdri ovaj ispit.
Na etvrtoj se stepenici ovjek mora suoiti s ispitom Ljubavi, istinskom
ljubavi koja daje ivot, proimajuom vatrom prilino razliitom od onog to sad
tinja pod pepelom. to je ta istinska ljubav, ve smo nagovijestili kad smo citirali
Sv. Pavla 231. Trebalo bi ovaj tekst nauiti napamet. On je gorui ma iji plamen
pali sve mjeavine legura; sve to ovjek dri za ljubav - unutra njega i prema
njemu - a da to nije doista. Ako imamo ove rijei na umu, odmah emo moi
prosuditi svaki pokret srca, i znati da li sadri ili ne sadri tragove istinske Ljubavi.
Proavi ovaj ispit, ovjek u sebi nema nita osim iste Ljubavi, koja sadri
elemente preobraene elje; Vjere, Snage, i Pronicljivosti 232.
Moemo vidjeti da je test na etvrtoj stepenici presuujui. Do tad
ovjek moe sa sobom vui nedostatke iz prolosti, i obino to i ini: laganje,
slabost, samosaaljenje, unutranji kompromis. Openito, on ima vremena,
prilike i mogunosti da se rijei toga prije no to se posveti etvrtoj stepenici; ali
zbog teine ove prolosti on gubi vrijeme, i doputa da mu izmaknu mnoge
prilike koje mu se ukazuju. Na etvrtoj stepenici, zavrni raun mora biti
sastavljen i rauni podmireni. ovjek, siromaan i gol, prihvaen je na drugom
Pragu, ali samo pod uvjetom da je dosljedan i ist. Sutina je da je on dosljedan,
to znai da u sebi sadri pravu Ljubav. Sve lano u njemu e biti spaljeno
plamenom njegovog gorueg maa
Treba primijetiti da se svi ovi ispiti dogaaju zajedno, i na svim
stepenicama Stepenita. Ali oni su raspodijeljeni nejednoliko prema znaajkama
naih Linosti, a sve ih vodi sila elje. Na svakoj stepenici, pomak u naglasku
stavlja zbir u rezonanciju s odgovarajuom notom: prvo SI, zatim LA, SOL i FA.

227

Matej 6: 31 - 34.
Matej 11: 12; Luka 16: 16.
229
Luka 16: 1 - 13.
230
Matej 6: 24; Luka 16: 13.
231
I Korinanima 13: 4 8.
232
Rimljanima 13: 10.
228

244 |

Da bi se dublje prouilo imbenike osobnog napretka na Stepenitu,

initelje koji grade film ivota, nije pretjerano razmotriti doktrinu Karme.
Karmiki zakon, izveden iz naela Ravnotee, u Tradiciji je definirao Sv
Pavao: 'Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! to tko sije, to e i eti!' 233
Trebamo se takoer sjetiti rijei kojima nas je Isus upozorio na Karmu i
nagovijestio stav koji se treba zauzeti da bi ju se neutraliziralo. 'Nagodi se brzo s
protivnikom dok si jo s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac
tamniaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kaem ti, nee izii odande dok
ne isplati do posljednjeg novia.' 234
U vanjskom ivotu, ovjek ivi na kredit na vie naina, ak i ako ne sili
ruku drugih. Bez da je toga svjestan, on za sobom vue moralni teret svojih
neplaenih dugova, i svojih prijestupa u odnosu na naelo Ravnotee. Svi ovi
neplaeni dugovi, i sve njihove karmike posljedice, moraju se potpuno otplatiti
prije drugog Praga.
Djelovanje Karme je mehanino; u svakom pojedinom sluaju ona djeluje
automatski tako da bi vratila ravnoteu naruenu slobodnim pokretima ovjeka.
Posljedino, Karma djeluje putem kompenzacije ne globalno, nego nezavisno na
svaki sektor aktivnosti ovjeka.
(8)
Pri stupanju na Stepenite, da bi pristupio i kasnije preao drugi Prag,
ovjek usvaja novi stav prema sebi: od ove toke nadalje, on uzima svoju sudbinu
u svoje ruke.
Ovaj zadatak je i teak i delikatan. ovjek, zapravo, ne ivi u praznini,
nego u svakodnevnom ivotu, okruen svojim vrnjacima. Uzimanje svoje
sudbine u svoje ruke pretpostavlja i zahtijeva od ovjeka osjetljiv i savjestan stav,
kakav iskljuuje sve nagle i pojednostavljene odluke s obzirom na one oko njega.
Problemi koji e naii obino e izgledati nerjeivo. Njih se mora rijeiti, pa ipak
ni jedno rjeenje nee biti pozitivno - u ezoterinom smislu - osim ako se svaka
od osoba oko njega ne uzme u obzir 235 u skladu s vanosti uloge koju ona igra. U
tom pogledu, moramo djelovati u skladu s uputom koju je dao Isus, citiranom
gore.
Slijediti ova naela nije lako, ali je mogue, uz uvjet da ovjek prestane
lagati sebi, i da ne zadrava dalje bilo kakav trag licemjerja ili varanja u svom
srcu.

233

Galaanima 6: 7.
Matej 5: 25 - 26; Luka 12: 58 - 59.
235
Usp. Poglavlje XI.
234

245 |

(9)
ivot ovjeka je film. Zasigurno je teko za nae Kartezijanske umove
dokuiti ovaj koncept. Nai trodimenzionalni umovi su loe prilagoeni idejama i
injenicama koje dodiruju podruje vjenog.
Koliko god neshvatljivo se to moe initi, na ivot je stvarno film
produciran u skladu sa rukopisom. Ovaj film tee neprestano, bez zaustavljanja,
na takav nain da, u trenutku svoje smrti, ovjek se ponovno raa. Ono to se
ini apsurdnim je to da se on raa na istom mjestu, na isti datum gdje je roen
prije, i od istih roditelja. I film se odigrava ponovno.
(10)
Svako ljudsko bie je stoga roeno sa svojim vlastitim odreenim filmom.
To predstavlja polje djelovanja u kojem je ovjek pozvan da primijeni svoje
svjesne napore. Ponavljanje filma nije reinkarnacija, iako se ova dva pojma esto
brkaju. Iz razloga koje smo ve spomenuli, vanjski ovjek, koji ivi u sustavu
Budunost - Prolost, ne moe obuhvatiti u jednom trenutku zbir svog filma, a
ak niti dio koji sadri njegovu neposrednu budunost. Da bi to uinio, morali
bismo poveati prorez njegove Sadanjost. Tako se njemu dogaa da e, kad se
suoi s odreenim dogaajima, osjeati da je ve vidio ili proivio te dogaaje.
Neki u ovoj pojavi vide dokaz tako zvane reinkarnacije. U stvarnosti, pojave ove
vrste rezultat su sluajnog i privremenog vala finih energija u organizmu: prorez
individualne Sadanjosti se tada poveava na nekoliko trenutaka, te neke
znaajne injenice neposredne budunosti skliznu u budnu svijest. Na ovaj nain,
stvara se utisak povratka drugog vremena.
Na odreeni nain ovo je istina, iako je utisak da smo ivjeli prije
prouzrokovan samo mehanikim razmotavanjem filma. Pod reinkarnacijom,
moramo razumjeti pojavu vrlo drugaijeg reda. Iako se teoretski film vrti
cjelovito na podruju mogunosti, to znai u vjenosti, film vanjskog ovjeka se
dri razine realizacije, to jest, Vremena, ali samo u opsegu koji je strogo potreban
da bi se zadovoljili krajevi Zrake Stvaranja. Prava reinkarnacija, s druge strane,
pojavljuje se potpuno u Vremenu, i pripada cjelovito podruju Istinskog, koje se
dobro razumije kao dio ireg okvira Manifestacije. Inzistirali smo na injenici kako
ljudska Linost nije stvarnost u pravom smislu rijei, nego mogunost. Ona igra
ulogu u filmu kojem je pridodana, iz kojeg nee nestati do trenutka drugog
Roenja. U tom trenutku, ona e prestati biti Linost. Zbog svojeg neunitivog
jedinstva s istinskim 'Ja', ona e biti preobraena, i tako e postati Individualnost.
Dokle god ovjek ivi u divljini, samozadovoljan i uronjen u lai i iluzije, film e se
odvijati mehaninom nefleksibilnou, i Linost e ostati potpuno
nepromijenjena. Ove okolnosti se poinju mijenjati u trenutku kad ovjek prijee
prvi Prag. Ovaj prelazak se moe usporediti sa zaetkom budue Individualnosti.
246 |

Stepenite simbolizira razdoblje gestacije, a prelazak drugog Praga predstavlja

drugo Roenje, roenje Individualnosti. Tijekom ovog kasnijeg razvoja, koji
odgovara notama MI i RE Puta, Individualnost postaje postepeno integrirana s
viim kozmosima. Putem zadobivanja darova Duha Svetoga prikladnih za njegovu
prirodu, on postepeno sudjeluje u stvarnom, objektivnom postojanju, koje
konano karakterizira njegovo bivanje. Ovo je Spasenje; osloboenje lanaca
filma.
Samo na ovoj toki evolucije istinska individualna reinkarnacija postaje
mogua. To nije mehanino; to se radi svjesno, obino kako bi se ispunila misija.
Primjer reinkarnacije je dan u Evaneljima. Kad je Isus razgovarao s Petrom,
Jakovom i Ivanom dok su silazili s planine nakon Preobraaja, uenici su Ga pitali
ovo pitanje: 'to dakle pismoznanci govore da prije treba da doe Ilija?' 236 On je
odgovorio i rekao: 'Ilija e dodue doi i sve obnoviti. No velim vam: Ilija je ve
doao, ali ga ne upoznae, ve uinie s njim to im se prohtjelo. Tako je i Sinu
ovjejemu trpjeti od njih.' 'Tada razumjee uenici da im to ree o Ivanu
Krstitelju.' 237
Drugdje, govorei o Ivanu Krstitelju, Isus je bio kategorian. 'Zapravo ako
hoete: on je Ilija koji ima doi', i dodao je: 'Tko ima ui, neka uje.' 238
Vano je jasno shvatiti razliku koja postoji izmeu filma, mjeavine
mogunosti, i reinkarnacije u vremenu, koja pripada podruju Istinskog, te
razumjeti znaenje ove razlike. U vrijeme drugog Roenja, tako rei, putem
prelaska drugog Praga, ovjek je izbjegao svoje vezanosti za film, i ulazi u
podruje iskupljenja. On je tad primljen u Tajno Bratstvo ivih Bia, u Tradiciji
zvanih: Veliko ezoterino Bratstvo. Apostol Pavao nam govori: 'Znamo pak da Bog
u svemu na dobro surauje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom
njegovom pozvani. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suoblieni slici Sina
njegova te da on bude prvoroenac meu mnogom braom.' 239
Veliko ezoterino Bratstvo je nepokolebljiva sila: oni koji su dio nje vie
nisu podloni bolesti ili alosti. Smrt gubi svoj utjecaj na njih. Na njihovoj vlastitoj
skali, slijedei primjer Gospodina, oni su takoer nadili svijet. 240
(11)
U teoriji, film u koji se ovjek raa i u kojem ivi moe se nastavljati do
kraja svijeta, uz uvjet da je on sretan, zadovoljan sobom, pridodajui sebi svoje
vrline, i krivei druge za svoje greke i nesree. Pravilno govorei, ovakvo
236

Malahija 4: 5.
Matej 17: 10 - 13; Marko 9: 13.
238
Matej 11: 14.
239
Rimljanima 8: 28 - 29.
240
Ivan 16: 33.
237

247 |

postojanje se ne moe smatrati ljudskim; moglo bi ga se opisati kao antropoidno.

Ovaj izraz je opravdan u smislu da vanjski ovjek, uronjen u
samozadovoljstvo, predstavlja krunsko postignue milijuna godina evolucije vrste
od njenog ivotinjskog pretka, ipak, s toke gledita ezoterine evolucije, on je
mogunost koja jo uvijek nije ostvarena.
Ako razmotrimo problem ezoterine evolucije s toke gledita filma i
razliitih uloga koje ovjek moe u njemu igrati, jasno je da je ovakva vrsta
evolucije nemogua dokle god se film uvijek moe smatrati kao vrtnja u istom
krugu. Ljudi koji igraju u takvom filmu su oni koje smo nazvali antropoidima,
lutkama, mrtvima koji, po rijeima Isusa, 'vjeruju da su ivi' 241. Ezoterina
evolucija poinje kad se ovjek, svojim svjesnim naporom, dokae sposobnim za
prekidanje kruga i transformiranje u uzlaznu spiralu (vidi Sl. 58).
Spirala predstavlja srednje stanje izmeu poloaja gdje se ljudska Linost
nalazi zarobljena u filmu, koji se vrti mehaniki na nain da je vrsto odvojen od
vjene razine, i onog savrene, slobodne Individualnosti, koja je sposobna, ako se
javi potreba, reinkarnirati se svjesno u Vremenu.
Ovo je srednje stanje u tom smislu, da film definitivno odstupa od oblasti
vjenosti, od oblasti mogunosti. Krivulja ivota, koja se za vanjskog ovjeka
praktino ne razlikuje od kruga, transformira se u spiralu i ne zavrava - kao to
je inila prije - gotovo na njenoj polaznoj toki: udaljenost izmeu ove dvije
toke sada oznaava odreeni napredak u Vremenu. Film u obliku spirale
pripada ovjeku koji se penje Stepenitem: vidjeli smo da se potpuno
osloboenje od filma dogaa u trenutku prelaska drugog Praga. Ako je ovjek
sposoban da to uspjeno uini tijekom jednog ivota, tako prekidanjem kruga po
prvi put, on mu se vie ne vraa. Takav sluaj je vrlo rijedak: to je sudbina
pravednika. Obino, ovo osloboenje zahtijeva nekoliko ivota; nekoliko obrtaja
spirale.
Kao ope pravilo, svaki obrtaj se pojavljuje u Vremenu, i posljedino
moe izgledati kao da je reinkarnacija. U stvarnosti, to nije nita drugo nego
povratak vanjskom ivotu. Ovakva pseudo -reinkarnacija nije ni svjesna ni
osobna: to se glumci u filmu vraaju, a oni se ne sjeaju nikakvih prethodnih
iskustava.
Meutim, promjena je mogua im svjesni napori ovjeka poveaju
uinak imbenika Vremena putem poveanja percepcije Sadanjosti.
U filmu koji se odvija u spirali na ovaj nain, sadraji predstave se
mijenjaju; oni se mijenjaju na dva naina: prvo u svakom ivotu, to jest, tijekom
svakog obrtaja, i takoer od spirale do spirale. Sastav postave, okolnosti, i scena
se mijenjaju. Dva elementa meutim ostaju trajna: prvo, generalni cilj, dosei i
prijei drugi Prag; onda apsolutni uvjet za prelazak Praga, da svi karmiki dugovi
koji su se nakupili u sadanjem ivotu, kao i tijekom prethodnih spirala, moraju
241

Matej 8: 22; Otkrivenje 3: 1.

248 |

biti neutralizirani i uniteni. Prije drugog Praga, kae Tradicija, svaka se drama
mora odigrati do njenog raspleta.

Sl. 58
Rad je teak i kompliciran zato to ovjek neprestano radi pogreke.
Paljivi itatelj je razumio da je slijeenje spirale, ili penjanje Stepenitem,
rezervirano za ljude koji su ve apsorbirali odreenu koliinu 'B' utjecaja, i koji
tako posjeduju vie ili manje razvijeni magnetski centar. Moramo naglasiti da ovo
stanje na nikakav nain ne garantira da oni nee dalje initi pogreke. Istina je da
od trenutka kad se ovjek prvi put postavi na Stepenite na njega se pazi,
posebno ako ini iskrene i priline napore. Veliko ezoterino Bratstvo prua mu
ruku pomoi. Odreeni sastanci, igra povoljnih okolnosti, su oblici koje poprima
ova pomo. Ova ga pomo, meutim, ne oslobaa potrebe da radi na sebi i da
nastavi initi svjesne napore. Kao dodatak, mora se rei da se esto ponuena
pomo ne koristi, zato to ovjek ne slua dane savjete, ili zato to ne shvaa
znaenje povoljnih okolnosti i mogunosti napretka koji se otvaraju pred njim.
Ipak kao vie od polovice stvorenje podruja Iluzije, on nastavlja poduzimati
249 |

este impulzivne odluke, i esto se okree od svojih vlastitih zakletih ciljeva. U

veini sluajeva, iako bi on mogao razrijeiti odreene situacije na razini svake
spirale, on bi takoer uveo nove komplikacije u film, posebno u svojim odnosima
s onima oko njega. Stoga se mora razumjeti da dokle god ovjek nije dostigao i
preao drugi Prag, morat e poeti sve ispoetka. On e ponovno pokrenuti
svaku spiralu u divljini, ponovno e morati raspoznavati 'B' utjecaje, prijei prvi
Prag, i popeti se Stepenitem stepenicu po stepenicu. Istina je da nijedan svjesni
napor nije izgubljen; ali iskustvo steeno na jednoj spirali pojavljuje se u sljedeoj
samo u obliku uroenih osobnih sposobnosti, ili maglovitog prisjeanja ljudi iz
postave.
Jedna od velikih prepreka evoluciji je da ovjek obino ne misli o svojoj
ezoterinoj evoluciji osim u starosti, kad je ve nakupio znatnu koliinu greaka i
novih komplikacija u svome ivotu. On esto uvodi u igru nove likove, prilino
strane ishodinom znaenju njegova ivota, ili razlogu zbog kojeg je njegova
skupina stvorena. On ponekad stvara veze koje ga tijesno veu, kada on
najhitnije treba svu svoju slobodu djelovanja da bi uhvatio korak s vremenom
potroenim na poduhvate ili razloge koji nemaju nikakve veze s ezoterinom
evolucijom.
Doi e dan kad e on postati svjestan svoje situacije. Jao njemu ako,
preplaen, pokua brutalno potrgati veze koje je zavezao. Umjesto postizanja
slobode koju trai, on e tad pasti u mnogo tee i mnogo nerazumnije novo
ropstvo, pridodano starom. Dali smo ideju, u Poglavlju XVI, o stavu koji ovjek
treba usvojiti prema onima oko njega. Sad emo pokuati predloiti mjere koje
se mogu poduzeti da bi se nalo razrjeenje ili rasplet.
Trebamo znati da se, na kraju spirale, radi usporedba izmeu filma kako
je zamiljen u vrijeme roenja i to je postao u vrijeme smrti. Zavrni raun
izmeu ovih dvaju stanja se sastavlja, kao u raunovodstvu, popisivanjem
imovine i dugova, popraenih s raunom dobitka i gubitka. Ovo e objektivno
pokazati rezultat proteklog ivota. Ovaj zavrni raun daje osnovne elemente za
sastavljanje filma na poetku sljedee spirale. Kad bismo mogli izbjei sve greke
i komplikacije u ovom novom iskustvu, proizvedene kao rezultat slobodnih
pokreta, ezoterina evolucija bi se tad pojavila u harmoninoj rastuoj krivulji.
Obino, to nije sluaj. Kao to smo upravo rekli, ovjek najee doe na ovu
ideju o evoluciji nakon to je ve zakomplicirao film kojem pripada. Ali do prave
evolucije ne moe doi osim na osnovi originalnog filma - nakon to se maknu
svi umjetno dodani elementi. Ovo posljednje je uvjet za vraanje istoi centara,
posebno emotivnog centra koji je - barem na poetku - jedini primatelj 'B'
utjecaja, i sjedite magnetskog centra. Srce mora stoga biti isto, i ako nije ve
isto mora se proistiti. Ovo je uvjet sine qua non za uspjeh. Sve informacije
sadrane u Poglavlju XVII, koje se ticalo 'laganja' u svim njegovim aspektima,
dane su sutinski da bi naglasile apsolutnu potrebu ienja srca, i za poetak
ponovne edukacije emotivnog centra u pozitivnom smjeru.
250 |

Ova nunost objanjava znaenje Isusovih rijei: 'Ako se ne obratite i ne

postanete kao djeca, neete ui u kraljevstvo nebesko.' 242
Ovaj stih se posebno odnosi na emotivni ivot. Meutim, od vremena
Rane Crkve, postojala je tendencija da se interpretira i razumije ovo uputstvo od
naeg Gospodina kao zabrana razvoja intelektualnog ivota. To je pogreka.
Inteligencija se mora razvijati i poticati, te savjet: postanite kao mala djeca, samo
ukazuje na potrebu istoe centara, ne potrebu da ih se dri u primitivnom
stanju. Apostol Sv. Pavao daje precizan komentar na ovo koji ne ostavlja mjesta
dvosmislenosti: 'Brao', rekao je, 'ne budite djeca pameu, nego nejaad
pakou, a zreli pameu!' 243 Podupirui ovaj savjet, Apostol je takoer skrenuo
panju svojih suvremenika na injenicu da je u to vrijeme, ovjek ve bio vrlo
usporen na putu evolucije. Rekao je, u stvari: 'Pa trebalo bi doista da nakon
toliko vremena ve budete uitelji, a ono treba da tkogod vas ponovno pouava
poetnika poela kazivanja Bojih. Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde
hrane. Doista, tko je god jo pri mlijeku, ne zna nita o nauku pravednosti jer nejae je.' 244
Od vremena Sv. Pavla nesigurno je je li ovjek nadoknadio svoj zaostatak.
Ako danas elimo stei stvarne rezultate s gledita ezoterine evolucije, moramo
brzo napustiti mlijenu prehranu i preuzeti rizik uzimanja vrste hrane.
Upravo tome pokuavamo pomoi predstavljanjem ove Doktrine
itatelju u sistematinom obliku, umjesto u parabolama: ovo je vrsta hrana. Sad
je za nas neophodno da damo upute u istom obliku o moguoj preici u
ezoterinom radu koja nas moe brzo odvesti do drugog Praga. Ve smo
nagovijestili da se ova mogunost nudi polarnim biima, onim parovima koje
drevna Tradicija opisuje u mitu o Androginu. Sad emo ponovno razmotriti ovo
pitanje detaljnije i s teorijske i praktine toke gledita.
(12)
Na temelju prethodnih analiza, sutinski podaci za film svake uobiajene
osobe mogu se opisati kako slijedi: kao junak romance svog vlastitog ivota,
subjekt neophodno mora biti zvijezda filma. Ali on takoer moe igrati manje
uloge u filmu ljudi koji igraju sekundarnu ulogu u njegovom vlastitom filmu. Na
ovaj nain, svaki se film preplie s drugim filmovima, gdje se isti ljudi nalaze u
potpuno drugaijim situacijama. Takoer se moraju razlikovati dvije kategorije
glumaca. Prva su stvarno dio postave. Njima je stvarno pripisana odreena
uloga: organski su vezani za film. Druga se grupa pojavljuje samo sluajno u
filmu, povuena u akciju slobodnim kretanjem junaka. Ova kompleksnost se
242

Matej 18: 3.
I Korinanima 14: 20.
244
Hebrejima 5: 12 -13.
243

251 |

dodatno poveava zbog toga to neki od glumaca koji imaju originalne uloge u
filmu igraju svoje uloge loe, dok drugi igraju uloge koje nisu njihove. Ovakve
situacije su vrlo rairene. Ispitajmo ovu pojavu detaljnije.
Ljudska je Linost, kao to znamo, organizam s viestrukim dijelovima ili
aspektima: da budemo precizni, 987. U idealnom sluaju, koji se ostvaruje samo
od polarnih bia, i koji je jedini efektivan s ezoterine toke gledita, 987
aspekata mukarca i ene strogo je polarno. Oni su predodreeni mu i ena ije
e jedinstvo stvoriti istinski par. Meutim, postava sadri druge ljude, koji igraju
uloge organski vezane za onu junaka, i koji su neophodni da bi se film doveo u
svom zbiru svome prirodnom kraju. To su due - prijatelji, due - braa, due sestre, due - suradnici, due - sluge itd. Linost svakog od njih ima odreeni
broj aspekata identinih onima junaka, za glumce istog spola, dok su za glumce
suprotnog spola oni polarni. U sluaju brae i sestara, broj identinih ili polarnih
aspekata moe biti ak pola ili ak jo i vie. Nedostatak pronicljivosti i iskrenosti
prema nama samima, priroena elja da pronaemo savrenu rezonanciju
vibraciji nae due, te nestrpljivost koja prati, sve umnoeno djelovanjem
Generalnog Zakona, navodi nas preesto na ugovorena jedinstva koja mogu
rezultirati samo apsurdnim situacijama. Umjesto odolijevanja fatamorgani;
umjesto ekanja i traenja, mi uklizavamo u nesavrena jedinstva, koja su izvor
patnje i za partnere i za djecu. Kao dodatak, ova jedinstva mijenjaju znaenje
filma u svom zbiru, i tako kvare osobne ivote svih glumaca u drami. Posljednje,
ezoterini rezultati predvieni u poetnom sastavu filma su ozbiljno ugroeni.
Nai ivoti vrlo esto lie na dobro smiljenu kazalinu predstavu u kojoj
je uloge presloila osoba koja trai apsurd; svatko od nas je to tetno ili komino
bie.
Kao rezultat razmatranja na branom planu, ili kroz nedostatak
razmatranja na isto seksualnom planu, inimo nae najvee greke, ukljuujui
one koje zahtijevaju najteu naplatu. ak ni bia dobre vjere nisu izuzeta od
pogreki. Zamijeniti brata ili sestru za mua ili enu stvara vrlo kompliciranu
situaciju, posebno s ezoterinog gledita. Situacija je jo vie zbrkana kad se rode
djeca iz takvih veza.
ivot tada poprima karakter vjeitog kompromisa sa samim sobom.
Moralno i fiziko zdravlje 'sluajno ujedinjenih parova' trpi: s promjenama na
intelektualnom centru uslijed varanja i laganja; sranom bolesti ako je emotivni
centar osjetljiv i jo stremi istini; takoer bolestima nepoznatog porijekla, od
kojih je rak ona koja napada tijelo u njegovim najkrhkijim dijelovima. U svakom
sluaju, stanje nuno vodi trajnom gubitku finih energija to, u povratku, donosi
ubrzano starenje i vodi preuranjenoj smrti.
Koliko god teke bile ove situacije koje proizlaze iz naih pogreaka, one
ne smiju sprijeiti onoga tko se baci u ezoterini rad da pronae hrabrosti u sebi
da se s njima suoi, i da potrai odgovarajui ishod. Ako avo - Generalni Zakon
- pokuava da nas navede na nove pogreke da bi sprijeio nau ezoterinu
252 |

evoluciju, podupirua ruka Gospodina, njena a ipak vrsta, uvijek je ispruena

da bi nam pomogla. Pa ipak nas nai umovi, previe racionalni i previe
realistini, esto sprijee u osjeanju ove pomoi.
Ve smo nagovijestili oblik ispravnog i objektivnog rjeenja problema s
kojima se suoimo kad situacija postane zapetljana naim pogrekama: Gordijski
vor se ne smije prerezati, mora ga se razvezati na takav nain da uesnici,
takoer uvezani istim vorom, osjete samo olakanje pri nestanku situacije koja
je jednostavno bila izvor patnje za oboje.
Ako je situacija istinski rijeena, na dobrobit svih koje se originalno ticala,
originalno znaenje filma i njegov normalan razvoj moe se pronai.

(13)
Zbir ljudi koji su organski povezani u jednom filmu tvori tim. U poetnoj
koncepciji filma, ovaj tim mora postii predodreeni cilj kao rezultat naina na
koji sudionici igraju svoje uloge u igri ivota. Ovaj je cilj drugaiji od ciljeva koje
slijedimo u ivotu kojim vladaju 'A' utjecaji, koji su alati Generalnog Zakona u
njegovom razvitku Zrake Stvaranja. Cilj takvog tima uvijek ima ezoterino
znaenje: u stvari, premda Linosti koje ga sastavljaju mogu biti vrlo razliite, one
e dijeliti duboku potrebu: elju da prekinu lai i iluzije jednom zauvijek, da
izbjegnu prevlasti 'A' utjecaja i da, u jednom ili drugom obliku, dostignu to
objektivno postojanje u kojem ovjek nalazi svoje istinsko 'Ja', i identificira se s
njim.
Ovdje moramo objasniti osnovni zakon koji je temelj oblikovanja ovih
timova. Na ljudskoj ravni, najvea nagrada ide onome tko zapovijeda. U
ezotericizmu, naprotiv, ona ide onome tko zna kako da najbolje slui. Zabuna
izmeu ove dvije majstorske ideje - zapovijedanja i sluenja - nekad izgleda
dramatino. ak to moemo vidjeti i u Isusovim uenicima. Pitanje saznanja tko
je bio najvei meu njima ih je muilo. Evanelje spominje ovo vie puta. 245
(14)
Da bi se bolje razumjelo znaenje kako se stvara tim, i vrstu misije koja
mu je povjerena, moramo se sjetiti da spirala filma se odvija u srednjem
poloaju, izmeu rotacije bez ishoda na planu beskonanosti, i napretka u
vremenu kroz svjesnu reinkarnaciju.
to je vie tim evoluirao, to mu je vaniji zadatak povjeren. Povijest daje
primjere rada timova u svim podrujima: zakonodavstva, vojske, politike i religije.

245

Matej 20: 20 - 28; 23: 11; Marko 9: 34; 10: 43 - 45; Luka 9: 46; 22: 24.
253 |

Uloga ena u timovima je posebno zabiljeena u kljunim periodima povijesti

naroda.
Razmotrit emo dva znaajna primjera svjetovnih timova.
Premda se legenda umijeala te iskrivila nau sliku ivota Aleksandra
Velikog, povijesni podaci nam omoguavaju da raspoznamo znaenje njegove
misije. Njegov je tim, iji je velik dio okupio ve njegov otac, namjeravao stvoriti
novi svijet, Helenistiki svijet, ogromnu publiku koja je, tri stoljea kasnije, bila
predodreena da primi Rije Evanelja te tako postane kolijevka kranske
civilizacije. Gledajui ovaj sutinski aspekt njegovog rada neke su primitivne
Crkve, i kasnije sam Kur'an, smatrali Aleksandra Glasnikom i Svecem.
Povijest tima Petra Velikog nam je jo bolje poznata. ini se da je jo u
ranoj mladosti Car bio svjestan uloge koju e morati igrati. Klioutchevsky, jedan
od najboljih povjesniara vladara, doao je do zakljuka koji se, kad ga napie
ovjek obdaren kritikim umom i znanstvenim integritetom, ini apsurdnim: on
je rekao da se, kako bi se objasnio njegov rad, mora priznati da je Petar doao na
svijet s ve utvrenim planom reforme. Jasno je da za razumijevanje povijesne
vanosti njegove vladavine, racionalna razmatranja koja vae u drugim
sluajevima - posebno u Aleksandrovom - dokazat e se nedovoljnim. Voltaire je
znao govoriti kako je Petar bio najvei zakonodavac od Muhameda. Ali to je
uvaavanje, ne objanjenje. Petar je htio otkloniti posljedice Mongolskog jarma
od dva i pol stoljea. Omoguivi Rusiji, posljednjem preivjelom i posljednjem
nasljedniku antikog Orijenta, da se iznova rodi, vladar je poticao i budio cijeli
Orijent, i pokazao mu put u novu Renesansu. To je nain na koji se njegova misija
treba razumjeti.
Doprinos ene njegovom radu bila je znatna. On se nagnuo prema njoj
za reformu drutvenog ivota. Uinio je da izae izvan gineceja, gdje je provodila
svoje dane odsjeena od mukog drutva. Uinio je da sudjeluje u njegovim
poznatim asambleama, i u ivotu Suda. Katarinina uloga na Petrovoj strani bila je
najvanija, kao to je S. M. Solovjev prilino jasno prikazao. Prijateljica njegovog
srca, kako ju je vladar obiavao nazivati, tvorila je dio njega samog, tako rei,
dijelei njegove radosti i najgore opasnosti.
Na kraju relativno kratkog ivota - umro je u dobi od pedeset i dvije
godine - Petra su polako svi napustili. To je sudbina predodreena za junake i
proroke. Meutim, njegova hrabrost, jakost due, i lucidnost nikad ga nije
napustila: on je izdao svoju zadnju odluku nekoliko sati prije svoje smrti.
Ovdje pronalazimo primjer timskog rada koji cilja na jasno definiran cilj.
Mi zasigurno ne znamo, niti emo ikad znati, intimne detalje odnosa izmeu
likova u Petrovom filmu. Znamo da je njihov zajedniki rad ponekad nailazio na
tekoe i neuspjehe. Ali ovi posljednji su poticali Petrovu energiju. Njegovom
nepokolebljivom vjerom, on sam je poticao vjeru svog tima i hrabrost svih ljudi.
Ako je tim Petra Velikog pokazivao neke znakove slabosti na kraju njegova ivota,

254 |

ne smijemo zaboraviti da u svijetu vlada naelo Nesavrenosti. Pa ipak, ova

slabost nije se pojavila dok se ve rad nije ostvario u glavnim crtama.
Biblija sadri odreene opise timskog rada i za svjetovne i za religiozne
ciljeve. Znamo vrlo malo o sastavu Noinog tima. Spisi kau samo da je Arka
prihvatila dvoje od svake vrste. to se tie rada Mojsija, koji je bio i vojni i
zakonodavni, podaci o njegovom timu su precizniji, a informacije koje se tiu
Kralja Davida su jo preciznije. Ako se uloga ene ini zasjenjena u sluaju
Mojsija, ona je puno vidljivija u Davidovom.
Na svim razinama, posebno onoj religije, primjer neusporedive
velianstvenosti dan nam je timom Apostola, upravljanim naim Gospodinom
Isusom Kristom. Njegov zadatak je bio da donese preporod cijelog svijeta u
Ciklusu Sina, i da posadi sjeme drugog Ciklusa, posljednjeg; onog Svetoga Duha.
Znamo - i to je nesumnjivo namjerno otkriveno - da ak ni u ovom timu nije se
sve dogaalo bez tekoa, bez pogreaka, i bez nedostatka vjere. Djelujui u
ovom svijetu, lanovi tima su sami bili podloni utjecaju naela Nesavrenosti.
Samo Isus, i njegova Majka, su bili savreni, bez i najmanje mane, bez
nazadovanja ili oklijevanja. Apostoli su vie puta pokazali slabost. Njihov zadatak
je meutim ostvaren i danas, nakon dvadeset stoljea, mi tome svjedoimo: jer
su Apostoli ispunjavali Isusove rijei. Trebalo je navijestiti Radosnu Vijest cijeloj
kreaciji 246, i to je ostvareno: Evanelja su, ustvari, rairena diljem svijeta. Ovim
irenjem, naela Kranske civilizacije su prepoznata svugdje, sad sve vie i vie
ak i od strane ne-Kranskog svijeta. Sutinski uvjet za prijelaz u posljednji
Ciklus, eru Duha Svetoga, je tako ostvaren.
Utvrene nesavrenosti u radu svih timova kao to su Aleksandrov i
Petrov, i jo vie u timu Apostola, velika su utjeha za nas. One nam pokazuju da
ne smijemo biti obeshrabreni svojim vlastitim slabostima, dokle god je sutina
odraena. Nai neuspjesi i padovi moraju se analizirati, i moraju posluiti kao
lekcije. Hrabro, tad moemo nastaviti igru, nemajui na umu nita osim jedne
vane ideje: razumjeti bolje nau ulogu, i igrati je do kraja s vraenim njenim
izvornim znaenjem.
(15)
Film, osloboen od karmikih elemenata uvedenih naim slobodnim
kretnjama tijekom naeg sadanjeg ivota, i dalje e sadravati Karmu prolih
iskustava. Drugim rijeima, budui da nita u Svemiru nije izgubljeno, mi smo
roeni s rukopisom koji je ve optereen posljedicama naih prolih slobodnih
kretnji. Karmiki elementi, i tragovi ostvarenih svjesnih napora, oboje se nalaze u
latentnom stanju u naoj podsvijesti. Oni tamo vre odreeni utjecaj na na ivot
u obliku predispozicija; naih sklonosti i nesvianja.
246

Marko 16: 15.

255 |

Kao to smo ve naznaili, tek e na vrhu Stepenita, na noti FA Puta,

ovjek vidjeti sav sadraj svog bia istinski i do svakog detalja. Pa ipak, jednom
kad se prijee prvi Prag, ezoterini rad e poeti otkrivati istinsko znaenje filma.
ovjek mora nastaviti s nepristranom analizom njegovog sadraja: uloga koju
svaki od glumaca igra u njemu -te vrijednost te uloge - mora proi kroz sito.
Postupno, kako ovaj rad ljutenja napreduje, pozitivni ili negativni karakter
razliitih uloga pojavljuje se sve jasnije. Nakon ovoga, neprikladni elementi
nastoje nestati sa scene. Na kraju ove analize, film e sadravati samo smanjen
broj glumaca. Ali svi su oni organski povezani zajedno, i s junakom, putem
sadraja drame, kao to je zamiljeno od poetka ovih iskustava koje doivljava
istinsko 'Ja' kroz stoljea ili ak tisuljea. Drama se onda mora odigrati do
njenog razrjeenja ili raspleta.
Temeljni ovjekov zadatak, jednom kada prijee prvi Prag, je da se
zakloni od karmikih utjecaja koji su rezultat pogreaka uinjenih u njegovim
slobodnim kretnjama, bilo u sadanjem ivotu ili u prolom. Da bi olakali svoj
zadatak, ovi radnici bi odlazili u neki samostan ili bi stvorili isposniku eliju za
sebe, 'pustinju', u jeziku Pravoslavne Tradicije. Uenik je tako bio zaklonjen od
velikog dijela 'A' utjecaja, i to mu je omoguilo da koncentrira svoje napore
uinkovitije na rad introspekcije. U nae vrijeme je ova formula staromodna.
Samostani i pustinjatvo vie nisu dostupni svakome, kao to su jedno vrijeme
bili. Danas pojedinac mora raditi na ezoterinom planu ostajui u sekularnom
svijetu. Ovo je posebice istina zato to je ritam svakodnevnog ivota drukiji.
Naa vremena zahtijevaju energine i brze metode.
(16)
Nae zadnje pitanje trebalo bi otkriti postoji li neka vrsta ezoterine
preice, koja omoguuje da se Stepenitem popne bre izmeu dva Praga, dok
mi ostajemo i radimo u suvremenom svijetu.
Ovaj nain postoji: uputili smo na njega vie puta: to je raditi kao par.
Moramo vjerovati da u novom dobu koji dolazi, ova metoda e se sve vie
favorizirati, bit e uvana, i naposljetku postati obavezna. Meutim, da bi dvoje
ljudi ovaj ezoterini rad uspjeno zavrili, neophodno je da su dva bia mukarac i ena - cjelovito polarna.
Metoda rada ovdje je obrnuta od one opisane gore gdje, uzastopnom
eliminacijom temeljenom na dugoj i detaljnoj analizi svog filma, i nakon novih
pogreaka i novih neuspjeha, ovjek mora zavriti naavi svoju legitimnu
suprugu, potpuno cjelovito polarno bie s kojim e se ujediniti.
U ovom sluaju, ovjek mora umjesto toga poeti svjesnom potragom za
svojim polarnim biem. Ako se pronau, oni mogu zajedno raditi na filmu koji je
- u svom podrijetlu - zajedniki njima oboma.

256 |

ovjek je nepotpun sam. Ali ba tamo gdje je on slab, njegovo polarno

bie je jako. Zajedno, oni tvore cjelovito bie: njihovo zajednitvo vodi spajanju
njihovih Linosti i broj kristalizaciji njihovih kompletnih suptilnih tijela,
ujedinjenih u zajedniko drugo Roenje. To je otkupljenje iskonskog grijeha.
Sustav filmova smiljen je na takav nain da e se polarna bia
neminovno sresti u ivotu, u odreenim sluajevima vie puta. Samo stegnute
zamrene veze u ovom ivotu od svakoga od njih, kao rezultat njihovih slobodnih
kretnji, zajedno s karmikim posljedicama jednog ili vie prethodnih iskustava,
mogu odvratiti mukarca ili enu od jedinog bia s kojim bi oni mogli tvoriti
Mikrokozmos.
Kad ne bi bilo karmikog duga, sve bi ilo divno: dvoje mladih ljudi bi se
srelo u najpovoljnijoj obiteljskoj i drutvenoj atmosferi, i njihovo sjedinjenje bi
predstavljalo pravu bajku. Ali ovo nije stvarnost. Ispunjavajui naelo
Nesavrenosti, i pokretani djelovanjem Generalnog Zakona, dva predodreena
bia e poiniti pogreke. Duboko ukopani u lai, oni obino ne znaju kako cijeniti
dar koji im je dan. esto se oni ak ni ne prepoznaju.
Ako je ovo sluaj, tad se postavlja oajniko pitanje: postoji li jedan ili
vie naina da se otkrije nae polarno bie, i ako da, koji su to naini? Da bi se
upoznalo tu osobu, uiniti to bez prepoznavanja, dopustiti naem polarnom biu
da proe, najgora je pogreka koju bi uope mogli uiniti: jer bismo ostali u
naem lanom ivotu, bez svjetla. Ne mora li sve biti rtvovano u korist
sjedinjenja koje je jedina ansa naeg ivota: obeanje povratka u izgubljeni raj?
Meutim, moramo se paziti zadnje zamke, one u koju moemo upasti upravo u
trenutku kad se ini da nam se smijei neizreciva srea. Upravo smo rekli: sve
mora biti rtvovano; nismo rekli: sve se mora potrgati. Ako, poto su se
meusobno prepoznala, dva polarna bia pobijede ovo zadnje iskuenje ili test,
esto najbolniji, novi e se ivot otvoriti pred njima, jer su oni tad pozvani da
budu Jedno na zemlji i na nebu.
Ali vratimo se sad na pitanje znanja kako da ne proemo pokraj, nakon
to sretnemo na istinski alter ego, zavjet sree i spasenja?
Postoji cijeli niz subjektivnih i objektivnih naznaka koje nam pomau u
prepoznavanju naeg polarnog bia. Polarizacija se manifestira na svim
planovima simultano: seksualnom, fizikom, mentalnom i duhovnom.
Dva se imbenika moraju uzeti u obzir.
Prvi je objektivan. On je posljedica naela Nesavrenosti, koje se
manifestira, ovdje kao i bilo gdje, kao jedno od velikih naela koji uvjetuju i
vladaju ivotom. Ako je ispravno rei da su predodreeni mukarac i ena
apsolutna polarna bia, ova polarnost nije jednostavna jer, u odreenoj mjeri,
oboje su fiziki, mentalno i duhovno hermafroditna bia. Ta mjera, ta proporcija,
u isto vrijeme je dovoljna i potrebna. Potrebno je dozvoliti svakom biu koje
dolazi na ovaj svijet da nosi unutar sebe sliku polarnog bia: ova slika se izraava,
u svakom sluaju, pomou organa suprotnog spola koji postoji u svakom biu u
257 |

nerazvijenom stanju. To je, tako rei, dio mesa i krvi njegovog polarnog bia koji
svatko od nas nosi unutar sebe. Ova proporcija je dovoljna, to jest, ona je
apsolutni minimum koji nee ugroziti potpunu polarnost, budui da je proporcija
hermafroditizma u oba polarna bia strogo jednaka.
Drugi imbenik, koji je subjektivan, je iskrivljenje nae Linosti uslijed
svjesnih ili nesvjesnih devijacija kojima je poetni film bio podloan u naem
ivotu, ili tonije, za vrijeme toka naeg postojanja. Ovakva iskrivljenja oteavaju
prepoznavanje polarnog bia, i mogu nas uiniti manje eljnima da se
napregnemo kako bismo se ujedinili s tim biem.
(17)
Prouimo sada poetnu pojavu Stvaranja, i polarizaciju spolova u njenoj
primjeni na ovjeka. Znamo potpuni dijagram ljudskog bia:

Sl. 59

Ovaj dijagram ne pokazuje polarizaciju nedjeljivih centara. S

polariziranim viim i seksualnim centrima, dijagram za ovjeka izgledao bi kao to
slijedi:

258 |

Sl. 60

Dijagram za enu je prirodno polariziran u odnosu na onaj mukarca.

Stavljene jedna uz drugu, ove slike daju sljedeu konfiguraciju:

Sl. 61

U svom zbiru, zadnji dijagram predstavlja potpuno bie. Kao takvo, ovo
bie cjelovito reflektira manifestirani Apsolut u stvorenom Svemiru - u svim
njegovim aspektima.
Moemo sad jasno vidjeti da je Androgin ono to sainjava istinski
Mikrokozmos, ne izolirani mukarac ili ena. Na infinitezimalnoj skali, ovo
obuhvaa sve elemente koje Makrokozmos sadri u beskrajno velikim
proporcijama. Moramo primijetiti u pogledu ove teme da je, prema Bibliji,
stvaranje ovjeka na sliku i priliku Boga bilo u obliku Androgina: ovaj opis se u
stvari odnosi na vrijeme prije pada Adama, to znai, prije dezintegracije
sjedinjenog astralnog tijela dva polarna bia.
259 |

Za mukarca kao i za enu, ali obrnuto, spasenje u njedrima Apsoluta

ovisi o njihovoj integraciji u Mikrokozmos, kao to Sv. Pavao tono naznauje u
ve citiranom tekstu: 'niti je ena bez mukarca, niti mukarac bez ene u
Gospodinu.' 247 Mukarac i ena su u stvari nepotpuna bia koja - razdvojena ne mogu reflektirati u Njegovoj potpunosti sliku Boga koji je sve u svemu. 248
Aksiom je da svaki mukarac i svaka ena ima polarno bie: to objanjava
predivnu numeriku ravnoteu izmeu spolova. Meutim, ne osjeaju svi ljudi
hitnu potrebu da budu ujedinjeni sa svojim polarnim biima. Bia koja ive
zatvorena u svojoj Linosti bez da misle duboko - i oni tvore veliku veinu
ovjeanstva - entuzijastino se ukljuuju u ivot kojim upravljaju 'A' utjecaji, i
stvarno ne osjeaju potrebu za takvim jedinstvom. Za njih, polarno bie je na
istoj ravni kao i svatko drugi. Linost ne percipira nita posebno u njemu, i kad bi
se nekim sluajem i doivio izvanredan utisak, osjeao bi se umjesto toga kao
neto abnormalno i sramotno. Posebno teke situacije raaju se iz takvih
zabluda. U tom kontekstu moemo govoriti o parovima stvorenim pod utjecajem
Zakona Sluaja, u kojem partneri imaju suprotne tenje: jedno tei prema 'A'
utjecajima a drugo traga za Putem. U temelju takvih veza esto nalazimo, pored
dvostruke pogreke prosudbe, utjecaj karmikog duga, udaljenog ili skoranjeg;
na primjer, 'ugovoreni' brak, ili strast bez ljubavi. Najinteligentniji stav koji se
treba zauzeti u takvim prilikama je ujediniti napore para da se rasplete situacija
na njihovu obostranu dobrobit. Preputena sama sebi, situacija bi se samo
pogorala. Vrlo posebno se treba brinuti o djeci iz takve veze, jer ona pate. Sve
se mora uiniti da bi se to popravilo. Kao ope pravilo, ne smijemo izgubiti iz vida
injenicu da, ak i ako je dozvoljeno ljudskom biu da ponudi sebe za rtvu, on
nema pravo prihvatiti rtvu drugih.
Moemo rei, meutim, da ubrzana evolucija junaka filma njega dovodi
blie svom polarnom biu. U isto vrijeme, ona automatski uklanja iz filma one
Linosti koje su u njega ule sluajno.
(18)
Nakon oblikovanja magnetskog centra unutar njega ovjek poinje
osjeati elju, zatim potrebu, da bude ujedinjen sa svojim polarnim biem. Ova
elja i potreba e se poveati u proporciji prema rastu posljednjeg. Zbog toga,
kao to smo ve rekli, koncept Androgina ima isto mitsku ili teoretsku vrijednost
za obinog ovjeka. Sad moemo uvidjeti da za ovjeka, ivua tenja da bude
reintegriran u Mikrokozmos - najdirektniji nain za reintegraciju u Apsolut - je
plod visoko moralne kulture. Kao to smo spomenuli nekoliko puta, ezoterina
evolucija je na poetku uvjetovana bankrotom, moralnim slomom. Da bi se
247
248

I Korinanima 11: 11.

I Korinanima 15: 28.
260 |

uinio napredak nakon ovoga, ovjek mora znati tono gdje je, to znai da mora
vidjeti sebe samoga. Sv. Izak Sirijan je rekao da onaj tko je bio sposoban da vidi
sebe kakvim jest je bolji od onoga tko je bio sposoban vidjeti anele 249. Ono to
mi zovemo bankrotom, Tradicija naziva 'smru'. To je smrt dok smo jo u ivom
tijelu. Prvo se mora umrijeti, a onda se uskrsne. Isus je rekao: 'ako penino zrno,
pavi na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod' 250 i dodaje
komentar: da 'Tko ljubi svoju duu, izgubit e je (Linost). A tko mrzi svoju duu
(opet Linost) na ovome svijetu, sauvat e je za ivot vjeni.' 251
(19)
Postepeno uzimajui svoju sudbinu u svoje ruke, ovjek u isto vrijeme
preuzima odgovornost i za sve partnere u svom filmu. Ve je reeno kako on
mora povratiti izvorno znaenje svog filma, a tada pogurati razvoj posljednjeg na
takav nain da se 'drama' prikladno odigra do njenog namijenjenog raspleta.
Junak, dok radi na sebi, mora oko sebe stvoriti nove okolnosti, koje e unaprijediti
odvijanje radnje prema njenom izvornom namijenjenom zakljuku. Njegovi
vanjski napori moraju iznad svega biti usmjereni prema stvaranju ovih okolnosti,
ne prema traenju direktnog utjecaja na ljude: ovaj oblik utjecaja esto izgleda
oportun, ali u velikoj veini sluajeva on je greka. Umjesto razrjeenja situacije,
utjecaj stvara karmike dugove koji kompliciraju stvari jo vie. Mora se biti vrlo
obazriv i oprezan. Pa ipak, moraju se stvoriti nove okolnosti na nain da
uinkovito pomau onima zainteresiranima da djeluju u eljenom smjeru. Jo
jednom, ovjek mora traiti da slui, ne da sebe namee. Strpljivost, istrajnost i
vjera kvalitete su velike praktine vrijednosti u ovom radu.
(20)
Da bi ovjek prepoznao svoje polarno bie, on mora biti potpuno paljiv
na svim planovima dostupnim njegovoj svjesnosti. U stvari, kao rezultat
iskrivljenja filma, do susreta uvijek dolazi u najneoekivanijim okolnostima i na
najmanje oekivan nain, obino u trenutku i u obliku koji ne lii na nita to je
ikad mogao zamisliti.
Pravilo koje se provodi je precizno: da bi prepoznao svoje polarno bie,
ovjek mora poznavati sebe. Ovo je oigledno logino: da bi prepoznao svoj alter
ego, ovjek prvo mora prepoznati svoj vlastiti ego.
Suoeni smo tako jo jednom s problemom potrage za Putom.

249

Dobrotoljublje, pouke Sv. Izaka Sirijana.

Ivan 12: 24; Matej 10: 39; Marko 8: 35; Luka 9: 24.
251
Ibid.
250

261 |

Istina je da 'Ja' tijela, kao i 'Ja' Linosti, tei tome da nae savren
odgovor od drugog bia. Meutim, samo sve jaim identificiranjem sa svojim
istinskim 'Ja' ovjek magnetizira jedinstvo sa svojim polarnim biem.
Sa srcem punim vjere, izotravajui unutar sebe svoje najvie vjetine
intuicije i panje, te svojim smislom za kritiku analizu dovedenim do najvie
toke opreza, ovjek e otii u potragu za biem bez kojeg on nije stvaran. Kao
to je to bilo kod trubadura davno prije, u uljudnoj se ljubavi on moe nadati da
e nai i prepoznati 'Damu svojih Misli'.
(21)
Tekoa na koju nailazimo u otkrivanju naih polarnih bia lei u injenici
da smo mi deformirani, i neprestano iskrivljujemo na film slobodnim kretnjama.
To su prve dvije toke koje se trebaju ispraviti: moramo ispraviti naa vlastita
iskrivljenja i odrei se naih impulzivnih kretnji. Ovo objanjava uputu da ne
djelujemo pod utjecajem samo jednog centra. Potreba da ispravimo vlastita
iskrivljenja, logino, namee nam potrebu za svjesnim naporom da uinimo na
emotivni i intelektualni centar da rade zajedno, i u primanju i odailjanju, kako bi
se suoili s problemima koji nam se pojavljuju.
Sloenost ljudskog bia mogla bi se usporediti u naelu s onom orkestra,
a njegovog ivota sa simfonijom gdje svaki instrument slijedi svoj dio u
harmonijskom ansamblu. U radu na sebi, on mora djelovati kao to djeluje voa
orkestra tijekom probi nove glazbene izvedbe.
Sve ovo je pripremni rad. Ali kad se polarna bia sretnu, kojim znakovima
koji se odmah primijete ljudi koji su jo uvijek nesavreni, jo uvijek deformirani
karmikim dugovima, mogu odmah biti sigurni u svoj objektivnosti da ne grijee?
Ovdje su neki nuni kriteriji koji imaju objektivnu vrijednost u
obostranom prepoznavanju. Od prvog susreta, u prisutnosti polarnog bia, i 'Ja'
Linosti i 'Ja' tijela vibriraju na nain koji ne slii na nita to smo prije osjetili.
Razlog tome je to se ova 'Ja' nalaze tada u prisutnosti svoje prve ljubavi koja se
nastavlja kroz stoljea. Bez da su toga jasno svjesna, polarna bia se znaju; i ovo
znanje, drevno kao i oni sami, izraava se glasom njihove podsvijesti. To stvara
atmosferu apsolutnog povjerenja i iskrenosti od trenutka njihovog susreta.
Ovdje postoji standard: polarna bia ne lau jedno drugome. Ona ne
trebaju lagati, jer iznutra su oba jedno jedino bie, iz dubine iz koje istinsko 'Ja'
izdaje svoj poziv i daje svoj pristanak. Nakon ovoga, ta apsolutna, spontana
iskrenost sainjava temelj njihovih odnosa, a to e u povratku dati ovim dvama
biima inae nezamisliv osjeaj slobode u jedinstvu, koji prekida utisak ropstva i
izolacije pod kojim obino ivimo.
Brzo nakon toga, poet e na povrinu u njihovoj budnoj svijesti dolaziti
nejasna sjeanja prolih iskustava.

262 |

itatelj e sad razumjeti najdublji razlog zato je laganje sebi zabranjeno:

onaj tko lae sebi takoer e lagati i svom alter egu. To e biti kraj uda. Divna
strana susreta e nestati iza zastora trivijalnih lai, koji e brzo poprimiti aspekt
neprobojnog zida. Iza ovog zida, odnosi s polarnim biem vie se nee razlikovati
od onih koje mukarac ima s drugim enama: suprugama, ljubavnicama i
avanturama. Opet iznova e iskustvo biti upropateno.
Eto kako i zato vanjski mukarac prolazi pored svog polarnog bia bez
da je prepozna. Zbog toga praktian rad na ezoterinom Putu poinje i
neophodno se nastavlja borbom protiv laganja sebi. Uspjeh na ovom podruju je
nuan. Da bi se postigao ovaj cilj, ni jednu cijenu nije preskupo platiti.
(22)
Ako su oni otvoreni istini, i ako njihovi susreti ine da akordi - tihi do sad
- vibriraju u harmoniji unutar njih oboje, put je tada obiljeen, za polarna bia,
njihovim svjesnim naporima da ponovno stvore Mikrokozmos koji je prethodno
bio razjedinjen i sruen. Oni e prijei Stepenite kao strijela i odjednom se nai
ispred drugog Praga.
Katekumen prelazi prvi Prag pod pokretakom silom negativnog
osjeaja: uasom ivota u divljini, i arkom eljom da to izbjegne. Da bi se
dostigao drugi Prag, dva polarna bia koja se nalaze ispred njega moraju biti
nositelji pozitivne lozinke, koja e se od njih traiti tono u tom trenutku.
Put se otvara onima koji znaju to ele; znaju emu tee, na Putu i izvan
Puta, u vanjskom ivotu koji se nakon ovoga nikad ne moe odvojiti od
ezoterinog rada. Sretni su oni koji mogu biti korisni u njemu. Vrata koja vode u
ivot e se pred njima otvoriti, i oni e proitati na nadvratku zida sakramentalni
natpis:
'Vrijedan je radnik plae svoje.' 252

252

Luka 10: 7.
263 |

POSTSCRIPTUM
Jo on najranije antike, ovjek je teio rjeavanju problema apsolutnog
Znanja. Klasina inicijacijska formula kae: trudi se shvatiti ono ime e, jednom
kad to naui, znati sve. Znali su uiti novake ovome: da bi razumio sve, potrebno
je znati vrlo malo - ali prije nego to moemo shvatiti ovu sitnicu, puno toga
mora biti naueno. U umovima ljudi antike ovaj poredak ideja, pojam Gnoze, nije
predstavljao samo jednostavno znanje, nego ivo Znanje, superiorno i Razumu i
Vjeri.
Po rijeima Sv. Pavla, koritenima kao epigraf ovom djelu, Gnoza - ta
Gnoza - izgledala je kao tajanstvena i skrivena Mudrost. Njena svrha, u
otkrivanju razliitih aspekata ove mudrosti je omoguiti nam da percipiramo
hermetiko znaenje naslova.
to se tie podnaslova, to se ne bi trebalo primijeniti samo na apstraktnu
ideju Gnoze, kako je ve opisana, nego na njenu manifestaciju u svijetu, posebno
tijekom tog kritinog perioda koji je prethodio i slijedio Advent Krista.
Tijekom Ciklusa Oca, boanska Gnoza je otkrivena u obliku otajstava otajstava Obeanja - koja su kasnije pronala svoju potvrdu u Isusu kao otajstvu
Ostvarenja.
Adventom Krista, zavrilo je sa strogim pravilom utnje prethodno
nametnutom iniciranima. Tada je osloboena poplava gnostikih ideja. Spontano
su se pojavile u isto vrijeme u mnogim dijelovima antikog svijeta uenja, teorije i
sustavi temeljeni i na Tradiciji otajstava Obeanja, i na otajstvu Isusa koja je
drmala antiki poredak inicijacije.
U mjeavini i proimanju ideja koje je rezultiralo, ubrzo moemo
razlikovati dva divergentna toka, oba polazei od istog temeljnog postulata. To
jest, oba su krenula iz objektivne tvrdnje nesavrenosti pojavnog svijeta.
Odreeni gnostici pokuavali su objasniti ovu nesavrenost padom
svjetlosti u materiju, katastrofom koja je navodno izvan posredovanja Boga koji
je bio Savren i nemanifestiran, ili grekom, ili ak zlonamjernom namjerom
Stvoritelja.
U temelju ovih greaka uvijek pronalazimo zabunu izmeu ravni. Razum
pridodaje boanskom stav, slabost, i ak jo ee, isto ljudske motive. Ovdje
prepoznajemo, izmeu ostaloga, obiljeje Helenistike misli, koja je nastojala
humanizirati boanstva. Radosna Vijest navijetena od Isusa obrnula je ovo
antiko shvaanje, pozivajui na divinizaciju ljudskog u ovjeku putem drugog
Roenja; kapiji prema Kraljevstvu Bojem.
Ove borbe meu idejama zavrile su pobjedom za Pravoslavlje. S
heretikim nastojanjima koja su se tad pojavljivala borilo se i nadvladalo ih, jednu
po jednu, radom Apostola i onim doktora ekumenske Crkve, koji su uinili da

264 |

doktrina Krista, doktrina Ljubavi, arko sja u svojoj Istini zbog njihove predanosti i
ustrajnosti.
Zbog toga je bilo mogue - znatno u istonom Pravoslavlju - sauvati
ezoterinu Tradiciju misteriozno skrivenu u svojoj izvornoj istoi, upravo kako je
bila prenesena putem Apostola i njihovih uenika.
eneva, studeni 1958. - lipanj 1959.

KRAJ PRVOG SVESKA

265 |