SREDNJOVJEKOVNA BOSNA

Svinjogojstvo u srednjovjekovnoj Bosni( Adnan Omerhodi)

Tema svinjogojstva u srednjovjekovnoj Bosni u naoj historiografiji nije dovoljno istraena,
prvenstveno zbog toga to su teme poput openite ekonomske i privredne historije kao i
politike historije uvijek imale primat nad sitnim temama. Za njih postoje i adekvatni izvori,
dok su izvori za neku specifinu temu, kao to je ova, u velikoj mjeri ogranieni. Svi podaci
koji se odnose na ovu temu u literaturi se nalaze fragmentarno, uglavnom u radovima u
kojima se pie o privredi i trgovini Bosne u srednjem vijeku.
Bosanska privreda u prvoj pol. 14.st. bazirala se na zemljoradnji i stoarstvu. Kada se govori
o stoarstvu, misli se i na ume, a ume su jako bitne zbog uzgoja svinja. Naime,
srednjovjekovni ovjek daje prednost stoci koju moe napasati u umi. U umama rastu
ljenjaci, orasi, trenje, vinje, jabuke, kruke, irovi i sl. Sve pobrojano jako je bitno za uzgoj
svinja. Uzme li se u obzir da je Bosna bogata umama, zakljuuje se da su postojali idealni
uvjeti za uzgoj svinja. Bitnu ulogu ima i klima, pa u planinskoj oblasti koja obuhvata sjeverne
i sjeveroistone dijelove Bosne, a predstavlja oblast sa kontinentalnom klimom, seosku
privredu karakterizira proizvodnja itarica, govedarstvo i svinjogojstvo. Sredinja regija koja
obuhvata nie planine i visoravni predstavlja oblast izmijenjene kontinentalne klime, pa se
razvija ovarstvo, govedarstvo i svinjogojstvo, kao i uzgoj itarica, voa i povra. Tako su se
svinje tijekom cijele godine zadravale u umama gdje su se parile, prasile i othranjivale svoje
mlade koji su bili gotovo divlji.
Svinje su bile jako bitne za bosansko stanovnitvo. Ljudi su od svinja imali viestruku korist,
jer su od njih imali meso za jelo, kou koja se mogla iskoristit. Slanina se topila u mast, a
dobijali su se i varci. Pleke u butovi su se suili. Od ostalog mesa pravljene su kobasice.
Suile su se digerice, glava, a od iznutrica su pravljene divenice. Divenice su danas poznatije
kao krvavica. Pored toga, od svinjske koe se pravila i obua. Svinjska koa je koritena pri
lijeenju nekih rana i povreda.
Uzgojem i trgovinom stoke bavili su Vlasi. Uzgoj svinja bio je toliki da su koliine
prevazilazile potrebe domaeg stanovnitva, pa se javljaju kao predmet trgovine. U
trgovinskoj razmjeni sa Dubrovnikom , pored proizvoda rudarstva, najznaajnije mjesto
zauzimaju stoarski proizvodi . U trgovini stokom, o svinjama se slabo ta pouzdano zna.
Sluaj vojvode Radia iz 1403. koji u Dubrovnik dovodi svinje, a kupuje so, rijedak je sluaj.
Ostao je zabiljeen podatak da su se trgovinom svinjama bavili i pravoslavni svetenici iz

trebinjskog kraja. No, u dubrovakom arhivu je ostalo malo podataka o uvozu ivih svinja,
slanine i svinjskog soljenog mesa iz ireg dubrovakog zalea. Jedan dio vika fonda svinja
odlazio je na prodaju i u bosanska gradska naselja. Na trgu u Fojnici prodavale su se svinje i
svinjsko sueno meso, a u Srebrenici svinje i svinjska mast.
Osmanski izvori pruaju vie podataka iz kojih se vidi da je gajenje svinja bilo na zavidnoj
razini i da su u unutranjosti Bosne, kao i u Hercegovoj zemlji, svinje drali kako
zemljoradnici tako i naseljeni vlasi. U popisu iz 1477. godine porez na svinje upisan je kod
veine sela. Na iroko gajenje svinja upuuje nas i posebno zanimanje, a to je svinjar, koje se
ouvalo i u nazivu pojedinih toponima : sela Svinjarevo kod Kiseljaka i Visokog, selo i polje
Svinjaa u opini Tomislavgrad.

Najpoznatije takovo mjesto u srednjem vijeku bilo je

Svinja(revo) u trebinjskoj oblasti uma. Za gajenje svinja na slobodnoj ispai vjerojatno su se

koristile povrine sa hrastovim i bukovim umama, iji je ir predstavljao glavnu hranu za
svinje. Zanimljivo je da se u osmanskom periodu javljaju imena i prezimena koja se dovode u
vezu s svinjama poput Vlah Svinjarevi.
Naime, u ovo doba evropsko plemstvo uiva u lovu. Budui da je i Bosna imala svoje
plemstvo, koje se zabavljalo na isti nain, a i bosanske ume pune su jelena, divljih svinja i
medvjeda. Tako je bosansko plemstvo imalo uslove za lov. O lovu na veprove stei pruaju
odreene podatke. Motivi lova sa steaka mogu se promatrati i u religijskom pogledu. Vepar,
kao i lav, medvjed i vuk predstavljaju fond kranskih simbola grijeha.
Svinja se vrlo rijetko pojavljuje na grbovima. Uglavnom je prikazana kako tri ili ruje zemlju
ispod stabla. Nijedna obitelj iz Bosne nije u grbu imala vepra.